You are on page 1of 206

BIBLIOTEKA »TAJNE SILE«

Đ O R Đ E LIČINA

DVADESETI
REDAKCIJA
BRUNO AMERL, MARIJAN BARIŠIĆ, VOJMIR KLJAKOVIĆ,
OMER LAKOMICA, ĐORĐE LIČINA, KONSTANTIN MILES
ČOVJEK
i JAGODA ZELIĆ-RUKAVINA

RECENZENTI
MARIJAN BARIŠIĆ
ĐURO RADUMILO

LIKOVNO RJEŠENJE OVITKA
CENTAR ZA INFORMACIJE I PUBLICITET
HINKO BOR
Z A G R E B , 1979.
Kasimu Alijagiću, Luki
Bošnjaku, Milošu Popoviću
i njihovim drugovima

COPYRIGHT BY CENTAR ZA INFORMACIJE I PUBLICITET,
ZAGREB, 1979.
Knjiga je inspirirana uglav­
nom istinitim događajima koji su
se zbili između 1956. i 1972. godi­
ne. Imena nekih sudionika iz ra­
zumljivih razloga su izmijenjena
pa nemaju nikakve veze sa
stvarnošću. Isto tako autor se ko­
ristio pravom slobodne fikcije i dio
događaja smjestio izvan stvarnog
vremena i prostora.
Autor
PREDGOVOR

Đorđe Ličina, autor dviju već zapaženih knjiga - »Špi­
juni su prešli granicu«, i »Tragom plave lisice« - javlja se,
evo i trećom, izuzetno zanimljivom: »Dvadeseti čovjek«,
koja je u stvari i dokument i svjedočanstvo o nekim ne
tako davno minulim zbivanjima, čiji se epilog odigrao
na tlu naše zemlje.
Autor se i za ovu, kao i za prve svoje dvije knjige, ko­
risti autentičnim bilješkama, podacima, dokumentima...
govori o njima na jednostavan, ali vrlo uvjerljiv način,
kao da je i sam bio neposredni sudionik istine o kojoj
priča.
Ova knjiga svojevrsno je svjedočenje o dobru i zlu. Na
jednoj strani su oni kojima je i lice i naličje crno - ustaški
teroristi Oni su na sljedbenike Pavelićeve ideologije u fa­
šističkom podzemlju u inozemstvu, nalik kao jaje jajetu,
tamo je ljudski život i danas najjeftiniji, gdje vlada zakon
sile... Knjiga je vjerna slika stanja međusobnih odnosa
ustaške emigracije, puna je istinitih podataka ne samo o
terorističkoj djelatnosti i spremnosti da se ubija nego i o
intrigama, podvalama, trvenju, ucjenama, prijetnjama i
obračunima u kojima se, ne rijetko, ostaje i za glavu kra­
ći Prikazuje stalnu borbu za vlast i povezanost fašističkih
ostataka s međunarodnom reakcijom, čijim interesima
oni, u stvari, i služe i o čijoj volji najčešće ovisi aktivnost
ustaške emigracije protiv naše zemlje.

9
Na drugoj strani je naš čovjek i njegova svijest o po­ On nije pošteđen ni uvreda, ni proganjanja, ni sumnji,
trebi da živi u slobodnoj zemlji slobodno, da je za sigur­ ni lažnih obećanja i priznanja, prošao je kroz sva iskuše­
nost svoje zemlje, za njen nesmetan socijalistički samo­ nja jazbina fašizoidnih karaktera, ali je ipak odolio zlu.
upravni razvoj, za njen integritet odgovoran baš on. Knjiga je nabijena dramatskim događajima, neočeki­
Zbivanja o kojima je riječ imala su i svoje junake, od­ vanim obratima, puna je nepredviđenih situacija. Radnja
lučne da se za ljepotu tekovina naše revolucije, u kojoj se ima svoj logičan smisao i kontinuitet, svaki akter dovolj­
dostojanstveno raste, živi i umire, ne štedi ni vlastiti život. no je dobro i jasno obilježen i svojom ulogom i svojim
O tome svjedoči trinaest žrtava, čiji nadgrobni spomenici, mjestom
kao simbol, opominju da je u svijetu još mnogo zla. Vrijednost je ove knjige šireg značenja: osim što će
Samo dobrodošli, osnovna je poruka ove knjige, imaju poslužiti kao istina i dokument o jednom vremenu, bit
pravo na gostoljubivost i gostoprimstvo zemlje koja se ni­ će još više poticaj čovjeku za obranu najviših ljudskih
kada nije mirila s terorom i nasiljem. vrijednosti.
Bespuća u kojima se našlo devetnaest ustaških teroris­ ĐURO RADUMILO
ta u ljeto 1972. godine samo su njihova stranputica.. . Mi
smo tu na svome, to su staze naših ranijih pobjeda i opo­
mena da drugačije nikada neće ni bitu Jer, u ovoj zemlji
korov ne raste.
U ovo su se uvjerili i ustaški teroristi i svi oni koji ih
na zlodjela nagovaraju, pomažu ih i podstrekavaju.
Što se zapravo dogodilo? Prije sedam godina u Jugo­
slaviju je ilegalno ušla grupa sastavljena od devetnaest
ustaških terorista mračne prošlosti, dobro obučenih na
poligonima smrti i moderno naoružanih. Došli su u Jugo­
slaviju da, kao što su to činili i njihovi prethodnici, ubija­
ju nedužno stanovništvo, miniraju mostove, željeznice,
pošte, truju vodovode, da siju paniku, izazivaju kaos...
Njihova zabluda bila je golema: istina, žrtve su pale,
to je cijena koju je svaki jugoslavenski građanin spreman
platiti kada je u pitanju njegova i sloboda njegove domo­
vine. Ali zna se kakav je bio krajnji epilog.
Centralna ličnost ove knjige svakako je »dvadeseti čo­
vjek« koji je iz svoje zemlje, koju nikada i nije prestao vo­
ljeti, i ne znajući, zapravo, zašto i zbog čega, ilegalno oti­
šao u inozemstvo i ne sluteći što ga i kakav ga tamo život
čeka. Bio je i previše neiskusan da bi odolio smišljenim
smicalicama i zamkama psihologije koja se bavi samo pr­
ljavom rabotom Pao je u klopku. Našao se u žrvnju: od
provalije dijelio ga je samo jedan korak.
Na rubu posrtaja, zlu kojem se intimno stalno opirao,
stvarao je i jačao svoj otpor prema sredini neljudi, odlu­
čio se na bitku koja se javlja kao izraz njegovih dubokih
osjećanja da se protiv zla, koje ga okružuje, mora do kraja
boriti, pomoći svojoj zemlji i svome narodu i tako spasiti
i vlastitu čast.

10 11
I DIO

TAJNA

»
1.

ŠEST METAKA
U LOMAS DEL PALOMARU

Nad Bremenom je sipila ledena kiša, nošena sjever­
nim vjetrom. Nebo je bilo osvijetljeno munjama i za­
strto olovnim oblacima. Iza sivih betonskih lukobrana,
na kojima se tiskala gomila užurbanog svijeta, čula se
bijesna rika i lomljava valova. Vitla su škripala i zvec­
kala, a brodovi se češali o zidove obale.
»Caster Felice« bio je privezan za gat broj osam­
naest. Dio posade koji nije bio u službi stajao je na pa­
lubi pomiješan s putnicima, koji su gledali preko ogra­
de broda s čudnom sjetom u očima. Činilo se da su sve
na kopnu, što su mogli u tim posljednjim trenucima
obuhvatiti pogledom, željeli ponijeti sa sobom na dugu
i neizvjesnu plovidbu.
U subotu 28. lipnja 1958. »Caster Felice«, sa 350
putnika različitih nacionalnosti, u tijesnim kabinama i
na palubi koja je mirisala na ribu, digao je sidro, isplo­
vio iz bremenske luke i usmjerio pramac prema Austra­
liji. Bilo je predviđeno da se zadrži u Dakaru, Capetovvnu
i Singapuru. Krajnja luka bio je Melbourne.
Ilija Tolić,* prebjegli vozač iz okolice Dervente
imao je isprave političkog izbjeglice, besprijekorno ovje­
rene dokumente koji su mu omogućavali da se naseli
u Australiji i počne nov život. On je imao sasvim jasnu

Vidi objašnjenja kratica i pojmova i registar imena.

15
predodžbu o svojoj budućnosti. Njemu, koji je u dvije mila sva obilježja podzemlja, u kojem je zaista bilo teš­
godine uspješno prošao »kandidacioni staž« u izbjegli­ ko razgraničiti politiku od kriminala. Grabež, ucjene,
čkim logorima u Zapadnoj Evropi i koji je za svoje oba­ prisile, međusobni obračuni kolovođa, krijumčarenje
vještajne podatke iznesene na policijskim saslušanjima novca i ljudi, tajna putovanja i otvoreni sukobi sa zako­
u Austriji i SR Njemačkoj dobio prolaznu ocjenu i koji nima zemalja koje su im davale utočište i tolerirale nji­
je bez pogovora plaćao članarine i doprinose fašisti­ hovu antijugoslavensku djelatnost - sve je to činilo za­
čkim organizacijama, njemu više nije bilo mjesta u smr­ tvoren krug izbjegličkog života o kojem Ilija Tolić nije
dljivim bavarskim kanalima i mračnim rurskim rudni­ znao ništa ili je znao premalo.
cima. Naposljetku, razmišljao je intenzivno, naposljetku Na papiru su se množile »političke« organizacije i
je stigao do stanice o kojoj su mu njegovi zaštitnici pri­ nizale titule: »šef HOP-a za Evropu«, »šef V zbora za Ev­
čali kao o novoj budućnosti. Superiornim pogledom ropu i Srednji istok«, »zapovjednik zone A i B za SR
mjerio je jadnu svjetinu što se tjeskobno i oborenih gla­ Njemačku«, »zapovjednik Glavnog starješinstva hrvat­
va vukla po palubi. Nije bilo radosti na »Caster Feli- skog domobrana«, »predsjednik Središnjeg odbora hr­
ceu«, toj olupini koja je na svaki udar vala jezivo škri­ vatskih društava Evrope«, »glavni povjerenik HNO za
pala, propinjala se, pa opet propadala, dašćući kao sta­ Oceaniju« . . . Ilija Tolić nije mogao, niti je smio, znati
rac na uzbrdici. Nije bilo ni znatiželjnog motrenja mor­ da iza svih tih organizacija stoji desetak ljudi koji se sa­
skog beskraja, iako je mnogima to bila prva prava plo­ staju u mračnim, zadimljenim periferijskim krčmama i
vidba. kuju planove o pljačkanju emigranata i njihovu regru­
Čopor razbijača, koji se bio organizirao još u prolazu tiranju u terorističke organizacije koje rade pod patro­
kroz La Manche, donekle je narušavao brodsku monoto­ natom i kontrolom obavještajnih službi.
niju. Rado su pili, ali samo dobru kapljicu. Rado su i jeli,
ali samo dobra jela. Krali su gdje su god mogli krasti.
Ilija Tolić bio je posve siguran da ga ti momci neće
1
dirati: novca nije imao, dragocjenosti također. Sve što
su mu mogli ukrasti bio je stari, platneni kovčeg u ko­ Novac i zlato opljačkani u vrijeme rata brzo su se
jem su bile dvoje hlače, jedan kaput i tri košulje. I, na­ otopili zbog nezasitnih i nerealnih ambicija i želja iz-
ravno, adresa fašističkog emigranta Jure Marica u Sy- bjeglih fašističkih glavešina. Nije bila dovoljna ni po­
dneyu. Sama pomisao na taj komadić papira, što mu ga moć što su je pružale obavještajne službe i »dobrotvor­
je prije puta dao dr Mehmed Mehičić, ispunjavala ga je na društva«, pa se počelo grozničavo tragati za novim
blaženstvom. Nije svatko imao preporuku za Juru Ma­ izvorima prihoda i lake zarade. Kad je 1949. Pavelić u
rica. Još u Salzburgu mu je Mehičić objasnio da »brat Argentini okupio svoju »vladu« i obnovio »V zbor«, kao
Jure Marić ima velike mogućnosti da pomogne izbje- »vojnu silu NDH«, počela su nicati brojna »hrvatska
glim Hrvatima koji su spremni da se priključe ustaškoj društva« nazvana imenima ustaških zapovjednika Eriha
organizaciji«. Lisaka, Ante Moškova, Božidara Kavrana, Jure France-
U svojem životu Tolić je, međutim, upoznao prema­ tića, Juce Rukavine . . . Društva su uglavnom osnivali
lo ljudi da bi shvatio da Jure Marić nije rijetkost u vre­ isti ljudi, ali da bi se stekao dojam svestrane akcije i ši­
menu u kojem živi i prostoru što ga okružuje. Takvim rokog emigrantskog angažmana i interesa, nazivana su
Marićima i emisarima sličnima njemu vrvio je cijeli svi­ različitim imenima i locirana na različitim mjestima.
jet. U tzv. jugoslavenskoj političkoj emigraciji, koja se Zabluda o vlastitoj međunarodnoj poziciji i nezasit­
sve više smanjivala i bila razdirana stalnim sukobima na pohlepa za novcem motivirale su mnoge fašističke
zbog prevlasti i novca, vladalo je jedno jedino pravilo: emigrante da osnuju vlastite grupe i udruženja. Neki su
opljačkaj, pa ukloni tragove. se, osobito poslije usvajanja koncepcije tzv. specijalnog
Lišena unutrašnje kohezione snage i suočena s vrlo rata, uključili u rad obavještajnih službi kao »eksperti
neizvjesnom budućnošću, ta emigracija je brzo popri­ za Jugoslaviju«. Ta doktrina je zapravo još više poten-

16 2 - DVADESETI ČOVJEK 17
cirala ulogu i značenje neprijateljske emigracije u tero-
novčane priloge možete slati na Margaret Street 20,
rističko-diverzantskim i propagandno-psihološkim pla­
Favvkner, Victorija, Australija...«
novima međunarodne reakcije.
Šešir je ispružen - moljaka se novac. Što više novca.
»Rojnici«, »satnici«, »bojnici«, »krilnici«, »doglavni­
Međusobna razračunavanja, spletke, intrige i grabež
ci« i »vitezovi« p o m a m n o se i panično utrkuju tko će se
- to je sve što je ostalo od »političke« emigracije. Sve­
spretnije i bolje dodvoriti novim moćnim zaštitnicima,
ćenik Stjepan Kukolja, s titulom »počasnog predsjedni­
a zatim što više zagrabiti iz tuđe kese. A emigranti-no-
ka 'Sabora hrvatskih društava Evrope' (SHDE)«, odapi-
vajlije, neupućeni u sve trikove i perfidnosti fašističkih
nje otrovne strijele na dra Branka Jelića i njegov »Hr­
emigranata, postaju lak plijen svakog srebroljupca.
vatski narodni odbor«, koji ima dvadesetak članova.
Fašistička emigrantska štampa skromne je tiraže, ali
»Prije nekoliko dana«, piše Kukolja, inače u vrijeme
ne i skromnih ambicija: preplavljena je brojnim apeli­
rata agent Gestapoa, poznat pod pseudonimom Kra-
ma za novčanu pomoć »hrvatskim društvima koja nje­
kauer, a poslije rata suradnik nekih zapadnih obavješ­
guju domaće običaje i folklor« i koja imaju »sportske,
tajnih službi, »dopao mi je do ruku letak pod naslovom
kulturne i karitativne planove«.
'HNO - jelićevci', u kojem se tvrdi da sam njihov član.
Većina obmanutih došljaka ne zna da su računi tih Nikad i nigdje to nisam bio ...« Kukolja galami, prijeti
društava vlasništvo poznatih fašističkih emigranata, i odriče se Jelića, koji u emigraciji ne kotira visoko. Po­
koji nigdje ne rade, a žive na visokoj nozi. hlepan je na novac, a posljednji »posao« te 1958. bio mu
»Braćo, ženi se naš vitez Vjekoslav Luburić, general je pljačka 20.000 maraka, koje je dobio u ime priloga za
Drinjanin. Novčane priloge (manje od deset dolara ne »hrvatsku stvar«.
primamo) šaljite na adresu: 'DRINA', Apartado 5024,
Madrid.«
To je novi način da »vitez« ostane u vezi sa svojim
2
»časnicima«, »dočasnicima« i »jurišnicima«.
Stari, lukavi emigrant Stjepan Šego, koji sebe naziva Svi se bore za rukovodeće položaje, a još žustrije za
»glavnim povjerenikom za HNO u SAD«, a u potaji snu­ novac, kojeg je sve manje. Bude se zatomljene ambicije
je podvale Luburiću, traži da se novčani prilozi za »hr­ i instinkti. Mnogi fašistički emigranti, koji su vrijeme
vatsku stvar« šalju na njegovu adresu u Chicagu, St. provodili u neradu i tučnjavama, krijumčarenju i sitnoj
Princeton Ave. 2703/16. sumnjivoj trgovini, vide u ekonomskim pečalbarima
»Deset je godina, braćo Hrvati, kako su crveni bez­ svoju šansu da se brzo obogate. Zbog tolerantnosti nad­
božnici iščupali duše iz naših junaka Božidara Kavrana, ležnih vlasti u zemljama gdje su dobili utočište, a i zbog
Ljube Miloša, Mirne Rosandića i još četrdeset ustaških raskola i sukoba u emigraciji, javlja se na desetke »ne­
sinova. Sjetimo se na rujanske žrtve. Flectamus genua! zadovoljnika« koji žele svoj dio kolača.
Prignimo koljena. Novčani prilozi skupljat će se u crkvi Tako je počeo nepoštedan rat za svaku novčanicu,
'Concepcion', Independencia 910, Buenos Aires ...« za svaki položaj, a s fašističkog emigrantskog obzorja
Blagajnici su neumorni, brzi i lukavi: »Otkupite dio­ nestajali su jedan za drugim komandanti zločina. Naj­
prije su pale sitne dodvorice, denuncijanti, trećerazred-
nice Hrvatske domobranske mladeži. Gradilište je već
n i . . . Kad su navečer 10. travnja 1957. godine odjeknuli
kupljeno i ovoga mjeseca imamo položiti 40.000 dolara.
pucnji u predgrađu Lomas del Palomara i pogodili
Tko ne može platiti dionicu od 1000 dolara odmah,
Antu Pavelića, bio je to drugi, mnogo ozbiljniji, čin kr­
neka je otkupi u obrocima od 100 dolara. Naš klub u
vavog razračunavanja u fašističkom emigrantskom
Tortugui Tasu bit će i vaš. Obavijesti: Hrvatski dom,
podzemlju, koji je unio pravu paniku u ustaške redove.
Salta 1241, Buenos Aires ...«
U vezi s atentatom na Antu Pavelića 12. travnja Ra-
»Obavještava se da je brat Srećko Rover, glavni po­
dio-Pariz je, u emisiji vijesti u 20 sati, objavio: »Po izja­
vjerenik HNO za Oceaniju, promijenio adresu. Molbe i
vama funkcionara argentinskog ministarstva unutraš-

18 19
njih poslova, atentat je rezultat obračuna među Hrvati­ Na sugestiju najbližih suradnika i kćeri Višnje, odlu­
ma. U svakom slučaju, s obzirom na zločine koje je Pa- čio se za Španjolsku. Poslije detaljno razrađenog plana
velić počinio u vrijeme rata u Jugoslaviji, sasvim je ra­ i uspješne Višnjine misije u Madridu, gdje mu je uspjela
zumljivo da je taj bivši Hitlerov sluga i suradnik imao osigurati azil i siguran smještaj u samostanu na Trgu
velik broj neprijatelja ...« San Francisco el Grande, Pavelić je 29. studenoga 1957.
Tko je pucao - bilo je jedno jedino pitanje koje je od stigao u glavni grad Španjolske.
te večeri počelo mučiti Pavelića. Neposredno pošto se Pavelićev dolazak u Španjolsku unio je novi m mir
oporavio, u svojim je izjavama novinarima tvrdio da je u redove fašističke emigracije, osobito onog dijela koji
atentat na njega »djelo komunista«. je smatrao da je evropsko tlo poligon rezerviran isklju­
Međutim, budućnost će pokazati da je on već tada čivo za njihovu djelatnost i akcije. Luburić sa svojim is­
slutio tko je ispalio tih šest za njega kobnih metaka. tomišljenicima ponovo kuje zavjeru: ovaj put ide nasi-
Sumnjao je u najvjernijeg među vjernima - Vjekoslava gurno. Novcem kupuje spremnost dra Ivana Šarića, po­
Luburića. Tih je dana »general Drinjanin«, uz pomoć znatog frankovca i bivšeg vrhbosanskog nadbiskupa, da
ađutanta Srećka Rovera, poslao pisma nekim emigran­ zajedno likvidiraju Pavelića. Šarić je, naime, bio u spre­
tima u kojima kritizira Pavelića, te uz to »smatra da je zi s nekim svećenicima u samostanu u kojem se krio
poglavnik u takvu položaju da više ne može obavljati Pavelić.*
ulogu šefa emigracije«. Naravno, Luburić je odmah U proljeće 1958. Luburić je sasvim jasno definirao
predložio i novog šefa - sebe osobno. svoje stavove prema Paveliću; otvoreno mu je prijetio
Pavelić, koji se teško oporavljao od rana zadobive­ i zahtijevao da se povuče s rukovodećeg položaja. U žes­
nih u atentatu i koji je živio u stalnom strahu od novog tokoj kampanji pomagali su mu najbolji suradnici,
napada, odlučio je da napusti Argentinu. Razlog više za među kojima se posebno isticao Srećko Rover, član us­
takvu odluku bio je i zahtjev jugoslavenske vlade da ar­ taškog pokreta od 1930, a u vrijeme NDH funkcionar
gentinske vlasti ratnog zločinca izruče pravdi. Sredi­ »Redarstvene službe« u Sarajevu. Ali ni Pavelić nije ostao
nom 1957. Pavelić je umakao iz kućnog pritvora, u koji je miran na Luburićeve napade. Odgovorio je lukavim pro-
bio stavljen po naređenju argentinske policije, i zametnuo tuudarcem: okružnicom je obavijestio da Luburića i Ro­
trag. Kasnijom rekonstrukcijom događaja utvrdit će se da vera razrješava svih dužnosti, položaja i činova, i za ruko­
su Pavelić i njegov najuži štab, kojim je rukovodila njego­ vodioca emigracije u Evropi postavlja Andriju Ilica.
va kći Višnja, primjenjujući metode najstrože konspiraci­ To je bio konačni raskol. U mafijaškom stilu uslije­
je, napustili Buenos Aires 16. srpnja 1957. dile su nove likvidacije. Uplašeni za vlastitu sigurnost,
Automobilom su prebačeni u Rio Galegos, 8000 km mnogi fašistički emigranti povukli su se u strogu ilega-
južno od Buenos Airesa, a odande 23. srpnja 1957. avio­ lu, a neki su se razmiljeli cijelim svijetom, tražeći mjes­
nom odletjeli u Punta Arenas, u Čile. Međutim, ni on­ ta gdje će moći zatajiti svoj identitet i sačuvati život.
dje, kao ni u Argentini, Pavelić se nije osjećao sigurnim. Oni moćniji, kojima su zaleđe osiguravale obavještajne
U Punta Arenasu živjela je, naime, kolonija Bračana do­ službe, osnovali su vlastite organizacije, čiji cilj nije bilo
seljenih još prije rata, ali koji su bili u stalnoj vezi sa sta­ okupljanje obezglavljenih emigranata, već utrka za nov­
rim krajem i visoko cijenili napore Jugoslavije u njezi­ cem, obična pljačka koja im je omogućila da budu fi­
noj borbi za afirmaciju političkih, društvenih i kultur­ nancijski nezavisni od Pavelića i njegove ispražnjene
nih tekovina revolucije. Živeći u stalnoj psihozi od no­ blagajne.
vog napada, Pavelić je odlučio da se prebaci u Asun-
cion, u Paragvaj. No ondje ga je čekalo novo iznenađe­ * Već 10. travnja 1958. Paveliću će stići paket u kojem je po­
nje. U paragvajskoj prijestolnici tih su dana operirale ži­ licija otkrila tempiranu bombu »užasne razorne moći«. Šarić je
poslije neuspjeha s bombom unajmio nekoliko fratara koji su
dovske potjerne grupe koje su tragale za nacističkim Pavelića postepeno trovali, sipajući mu u hranu specijalno pri­
zločincima. Strah da bi mogao biti otkriven prisilio je ređene otrove. Od posljedica ranjavanja Pavelić je umro krajem
Pavelića da razmišlja o novom, sigurnijem utočištu. 1959. godine.

20 21
njih poslova, atentat je rezultat obračuna među Hrvati­ Na sugestiju najbližih suradnika i kćeri Višnje, odlu­
ma. U svakom slučaju, s obzirom na zločine koje je Pa- čio se za Španjolsku. Poslije detaljno razrađenog plana
velić počinio u vrijeme rata u Jugoslaviji, sasvim je ra­ i uspješne Višnjine misije u Madridu, gdje mu je uspjela
zumljivo da je taj bivši Hitlerov sluga i suradnik imao osigurati azil i siguran smještaj u samostanu na Trgu
velik broj neprijatelja ...« San Francisco el Grande, Pavelić je 29. studenoga 1957.
Tko je pucao - bilo je jedno jedino pitanje koje je od stigao u glavni grad Španjolske.
te večeri počelo mučiti Pavelića. Neposredno pošto se Pavelićev dolazak u Španjolsku unio je novi m mir
oporavio, u svojim je izjavama novinarima tvrdio da je u redove fašističke emigracije, osobito onog dijela koji
atentat na njega »djelo komunista«. je smatrao da je evropsko tlo poligon rezerviran isklju­
Međutim, budućnost će pokazati da je on već tada čivo za njihovu djelatnost i akcije. Luburić sa svojim is­
slutio tko je ispalio tih šest za njega kobnih metaka. tomišljenicima ponovo kuje zavjeru: ovaj put ide nasi-
Sumnjao je u najvjernijeg među vjernima - Vjekoslava gurno. Novcem kupuje spremnost dra Ivana Šarića, po­
Luburića. Tih je dana »general Drinjanin«, uz pomoć znatog frankovca i bivšeg vrhbosanskog nadbiskupa, da
ađutanta Srećka Rovera, poslao pisma nekim emigran­ zajedno likvidiraju Pavelića. Šarić je, naime, bio u spre­
tima u kojima kritizira Pavelića, te uz to »smatra da je zi s nekim svećenicima u samostanu u kojem se krio
poglavnik u takvu položaju da više ne može obavljati Pavelić.*
ulogu šefa emigracije«. Naravno, Luburić je odmah U proljeće 1958. Luburić je sasvim jasno definirao
predložio i novog šefa - sebe osobno. svoje stavove prema Paveliću; otvoreno mu je prijetio
Pavelić, koji se teško oporavljao od rana zadobive­ i zahtijevao da se povuče s rukovodećeg položaja. U žes­
nih u atentatu i koji je živio u stalnom strahu od novog tokoj kampanji pomagali su mu najbolji suradnici,
napada, odlučio je da napusti Argentinu. Razlog više za među kojima se posebno isticao Srećko Rover, član us­
takvu odluku bio je i zahtjev jugoslavenske vlade da ar­ taškog pokreta od 1930, a u vrijeme NDH funkcionar
gentinske vlasti ratnog zločinca izruče pravdi. Sredi­ »Redarstvene službe« u Sarajevu. Ali ni Pavelić nije ostao
nom 1957. Pavelić je umakao iz kućnog pritvora, u koji je miran na Luburićeve napade. Odgovorio je lukavim pro-
bio stavljen po naređenju argentinske policije, i zametnuo tuudarcem: okružnicom je obavijestio da Luburića i Ro­
trag. Kasnijom rekonstrukcijom događaja utvrdit će se da vera razrješava svih dužnosti, položaja i činova, i za ruko­
su Pavelić i njegov najuži štab, kojim je rukovodila njego­ vodioca emigracije u Evropi postavlja Andriju Ilica.
va kći Višnja, primjenjujući metode najstrože konspiraci­ To je bio konačni raskol. U mafijaškom stilu uslije­
je, napustili Buenos Aires 16. srpnja 1957. dile su nove likvidacije. Uplašeni za vlastitu sigurnost,
Automobilom su prebačeni u Rio Galegos, 8000 km mnogi fašistički emigranti povukli su se u strogu ilega-
južno od Buenos Airesa, a odande 23. srpnja 1957. avio­ lu, a neki su se razmiljeli cijelim svijetom, tražeći mjes­
nom odletjeli u Punta Arenas, u Čile. Međutim, ni on­ ta gdje će moći zatajiti svoj identitet i sačuvati život.
dje, kao ni u Argentini, Pavelić se nije osjećao sigurnim. Oni moćniji, kojima su zaleđe osiguravale obavještajne
U Punta Arenasu živjela je, naime, kolonija Bračana do­ službe, osnovali su vlastite organizacije, čiji cilj nije bilo
seljenih još prije rata, ali koji su bili u stalnoj vezi sa sta­ okupljanje obezglavljenih emigranata, već utrka za nov­
rim krajem i visoko cijenili napore Jugoslavije u njezi­ cem, obična pljačka koja im je omogućila da budu fi­
noj borbi za afirmaciju političkih, društvenih i kultur­ nancijski nezavisni od Pavelića i njegove ispražnjene
nih tekovina revolucije. Živeći u stalnoj psihozi od no­ blagajne.
vog napada, Pavelić je odlučio da se prebaci u Asun-
cion, u Paragvaj. No ondje ga je čekalo novo iznenađe­ * Već 10. travnja 1958. Paveliću će stići paket u kojem je po­
nje. U paragvajskoj prijestolnici tih su dana operirale ži­ licija otkrila tempiranu bombu »užasne razorne moći«. Šarić je
dovske potjerne grupe koje su tragale za nacističkim poslije neuspjeha s bombom unajmio nekoliko fratara koji su
Pavelića postepeno trovali, sipajući mu u hranu specijalno pri­
zločincima. Strah da bi mogao biti otkriven prisilio je ređene otrove. Od posljedica ranjavanja Pavelić je umro krajem
Pavelića da razmišlja o novom, sigurnijem utočištu. 1959. godine. •

20 21
3 la sasvim poštene namjere i planove, bila pod kontro­
lom ne samo obavještajnih službi, koje su iz sasvim ra­
Prononsirani ustaški ideolog dr Branko Jelić, koji je
zumljivih razloga bile u sprezi s političkim izbjeglicama,
već bio u sukobu s Pavelićem, osnovao je 1958. u SR
Njemačkoj »izbjegličku socijalnu službu«, koja je umno­ već i samih ekstremista, koji su sa starim, ali i novim
gome podsjećala na onu u Salzburgu, na čijem su čelu emigrantima imali sasvim određene namjere.
bili Vilim Cecelja i dr Mehmed Mehičić. U podnesku Jedan od najznačajnijih punktova za regrutiranje i
ministarstvu za izbjeglice SR Njemačke Jelić je naveo konstituiranje jugoslavenske fašističke emigracije i nji­
da će »hrvatska socijalna služba gajiti domaći folklor i hovih organizacija u Australiji bili su, nesumnjivo, iz­
običaje«. I biti regrutni centar za mnoge terorističke ak­ bjeglički logori, * ali i neke vjerske institucije u Evropi.
cije u sklopu doktrine specijalnog rata, što nije naveo, Zavod sv. Jeronima u Rimu, na primjer. Tu visokoškol­
ali što se sasvim podrazumijevalo. sku ustanovu rimokatoličke crkve iz naše zemlje, u kojoj
Slične »socijalne službe«, koje su plaćale sve troškove su boravili svećenici doktorandi u toku postdiplomskog
puta bez povratka, već su djelovale u Francuskoj, Italiji i studija, uzurpirali su u vrijeme rata svećenici-ustaše, a za­
drugim zapadnoevropskim zemljama, a cilj im je bio da tim je postala jedan od najvažnijih centara antijugosla-
okupe što više simpatizera, koji su potom, poslije rigoroz- venske djelatnosti. Članovi »Bratovštine sv. Jeronima«
ne fizičke selekcije i intenzivne vojničke obuke, dobivali posebno su se angažirali u spašavanju ratnih zločinaca i
sasvim precizne zadatke, uglavnom na »vrućem tlu«, u njihovu prebacivanju u Južnu Ameriku.
zemljama gdje su bjesnjeti oslobodilački ratovi i gdje su
bili potrebni plaćenici, ili gdje je trebalo raditi teške fizič­
ke poslove. Većina novopridošlih emigranata, koji su * Postojale su tri vrste izbjegličkih logora: karantenski, tran­
zemlju napustili pedesetih godina, zbog kriminala, eko­ zitni i »azilski«. Veliku većinu tih emigrantskih sabirališta opre­
male su i držale pod kontrolom obavještajne službe zemalja u
nomskih, avanturističkih i drugih pobuda, prošla je kroz kojima su se nalazili. San Sabo, na primjer, izbjeglički logor kraj
te »socijalne ustanove« i centre za obuku, a zatim bila ras­ Trsta, bio je karantenski. Ondje su dugo ispitivali izbjeglice koje
poređena širom svijeta, po potrebi: jedni su mimo vlastite su poslije slane u tranzitni logor Catua ili »azilski logor« Latina,
volje završili na ratištu u Indokini, drugi su se kao plaće­ u neposrednoj blizini Rima.
nici borili u Angoli, treći su vrbovani za vojsku diktatora Ili Kaiserslautern, veliki vojni logor u SR Njemačkoj, koji
Trujilla u Dominikanskoj Republici... pripada snagama NATO-pakta. U njemu su se godinama pripre­
mali komandosi za gerilsko ratovanje. Među polaznicima takve
Posebno uporni tih su dana bili Trujillovi emisari, obuke bilo je i onih koji su regrutirani iz emigrantskih redova,
među kojima je bilo i više ustaških emigranata. Neki od i to s dvojakom svrhom: ili bi ih slali u Vijetnam, nakon svršene
njih, na primjer Mile Ravlić i Vlado Sečan, imali su vi­ obuke, ili su školovani za druge, »dugoročnije ciljeve«. U poseb­
soke činove u diktatorovoj vojsci. Regrutni centar nala­ nim barakama u logoru emigranti su bili razmješteni po nacio­
zio se u Francuskoj, u ambasadi Dominikanske Repub­ nalnostima, a oznaka nacionalnosti bila je na vratima svake ba­
rake.
like u Parizu. Bjelosvjetskim skitnicama i avanturistima Svi emigranti koji bi dospjeli u neki od tih logora po pravilu
nudjena je plaća od 200 dolara mjesečno i plaćeni put bi prošli kroz vrlo razrađen sistem obavještajne obrade. Proce­
do Santo Dominga za »statiranje u Trujillovoj vojsci ili dura prihvaćanja emigranata svugdje je ista. Izbjeglice koje hap­
lagan vojnički posao«, kako je bilo navedeno u propa­ se policajci ili vojne patrole, ili se sami prijavljuju, dovode u za­
gandnom materijalu. tvor ili logor gdje ih podvrgavaju mučnom i temeljitom ispitiva­
Pedesetih godina bila je najintenzivnija imigracija u nju.
U vrijeme kada se zbog nereguliranih odnosa Jugoslavije s
Australiju. Na golemom prostranstvu, uglavnom nena­ pojedinim zemljama još nije lako dobivao pasoš ili viza za neku
seljenom, okupljali su se ljudi sa svih kontinenata u po­ drugu državu, ili kad su postojale druge prepreke za odlazak u
trazi za dobrim poslom ili lakom zaradom. U Evropi su inozemstvo, pojedinci su ilegalno bježali preko granice. Prebjeg
djelovali legalni uredi za useljenje, ali su po pravilu bili im je omogućavao da se lakše deklariraju kao politički protiv­
u rukama obavještajnih službi i osvjedočenih nacistič­ nici sistema u Jugoslaviji i da neusporedivo brže dobiju status
kih i fašističkih kolaboracionista iz drugoga svjetskog izbjeglice, a usporedo s tim i politički azil. Brojni su primjeri
koji dokazuju da se sve to ilegalnim bijegom ostvarivalo brže i
rata. Tako je migracijska rijeka, iako je većina ljudi ima­
efikasnije nego pasošem u džepu.

22 23
Istaknutu ulogu u vrbovanju emigranata za fašistič­ đuje sa sličnim klubovima u SAD, Južnoj Americi i Evro­
ke organizacije u Australiji, ali i u Evropi, Sjevernoj i pi. Kasić je u ustaškim krugovima priznat kao neosporan
Južnoj Americi, imali su klerofašisti u tzv. Hrvatskom stručnjak za odmetništvo i terorizam. Prije dolaska u
povijesnom institutu, koji je 1955. u Chicagu osnovao Australiju sudjelovao je u akcijama križara i jatakovao s
fra Dominik Mandić, profesor franjevačkog sveučilišta odmetnicima u okolici Sarajeva. Zbog toga je bio osuđen
»Antonianum« u Rimu i komisar hercegovačkih franje­ na četiri i po godine strogog zatvora. Nakon izdržane
vaca u SAD. Nominalni zadatak te ustanove bio je hu­ kazne pobjegao je u Australiju.
manitarni rad i kulturna djelatnost. Međutim, inspira- Sličan je curriculum vitae i svećenika Josipa Jole Bu-
tori terorizma stvorili su u njemu snažno fašističko janovića koji, zajedno sa fra Rokom Romcem, kontrolira
uporište čiji je zadatak bio da okupi ustaške prvake i prihvaćanje emigranata u Svdnevu. U vrijeme NDH, zbog
druge fašističke emigrante kako bi se organizirali za svojih zasluga, vrlo je brzo postao »bojnik«, a nakon smrti
borbu radi ponovne uspostave NDH. velikog župana Frkovića župan Like i Gacke. Sudjelovao
Povijest je tako bila vraćena petnaest godina una­ je u organiziranju »I ustaške bojne«, koja je u Lici počinila
trag: klerofašizam i ustaštvo ponovo su bili u sprezi, a neviđena zvjerstva nad golorukim stanovništvom. Bio je
najčešće se nije znalo što je ustaško, a što klerikalno. također vođa i organizator gospićkih križara.
Svećenici-emigranti, koji su u vrijeme rata bili vjeran Crnomantijaš Roko Romac davno je ostavio oltar i
saveznik i jedan od stupova ustaštva, ponovo su odba­ propovijedi: njegova specijalnost je nabava eksploziva.
cili mantije, agitirajući za NDH i ideje koje nisu imale Emigrante vrbuje u sidnejskoj luci, sačekujući brodove
nikakve veze s idealima evanđelja. iz Evrope, ili putuje u izbjeglički logor Bonegillu,* oda­
Svećenici-agitatori, koristeći se svojom pozicijom, kle na prijevaru dovodi izbjeglice i prisiljava ih na su­
pa čak i naklonošću Vatikana pod pontifikatom pape radnju. Njegov je službeni ured u Oueen Streetu 121,
Pija XII, osobito pozicijom dušobrižništva u izbjeglič­ VVoollhara, Svdnev. Australska obavještajna služba
kim logorima, okupljali su emigrante i slali ih na tero­ (Australian Securitv Intelligence Organisation - ASIO)
rističku obuku širom zapadne Evrope, u Australiju i vodi ga u specijalnom dosjeu pod brojem 2413.
druge prekomorske zemlje. Bez kvalifikacija, bez radnih navika, većina došljaka
U Evropi sve konce u svojim rukama tih godina drže morala je prihvatiti poslove koje su im nudili njihovi
Krunoslav Draganović, Vilim Cecelja, dr Stjepan Kukolja, »dobročinitelji« jer su se samo tako mogli održati u su­
Dragutin Kamber, Rafael Medić Skoko, bivši sarajevski rovim uvjetima života.
nadbiskup Ivan Šarić i fra Nikola Šušnjara, svećenik iz Si­ Djelatnost trojice svećenika-emigranata samo je jed­
nja i bliski suradnik dra Branka Jelića. Šušnjara je jedno na karika u dugom lancu fašističke aktivnosti u Austra­
vrijeme bio rukovodilac »Hrvatske katoličke misije« u liji. Ostale karike, tzv. rukovodeću jezgru čine Srećko
Munchenu, ali su ga nadležni crkveni organi smijenili Rover, Jure Marić, Ivica Kokić, Fabijan Lovoković,
zbog izrazitog zloupotrebljavanja svećeničkog položaja za Geza Paštv i Josip Senić.
politički rad s antijugoslavenskih pozicija. Srećko Rover je stari znanac ASIO. Kad su svoje­
One koji su dolazili u Australiju s izbjegličkim paso­ dobno, na zahtjev australske demokratske javnosti, za­
šima po pravilu su prihvaćali svećenici-emigranti Josip traženi podaci o djelatnosti fašističke emigracije na pe­
Kasić, Jole Bujanović i Roko Romac. Svaki od njih tom kontinentu, a nakon toga objavljeni tajni doku-
imao je svoj centar za odabir i vrbovanje emigranata.
Jedan od glavnih punktova za prihvaćanje došljaka * Bonegilla je najveći emigrantski logor u Australiji. Nalazi
i za vezu s odgovarajućim fašističkim emigrantskim or­ se 190 milja sjeverno od Melbournea, na jezeru Hume, deset
minuta vožnje automobilom od australske vojne baze Bandia-
ganizacijama u Melbourneu drži svećenik Josip Kasić,
na, gdje su goleme radionice za popravak tenkova. Ondje je i
koji rukovodi tzv. Hrvatskim katoličkim centrom u često spominjani gradić VVodonga, u blizini kojeg su i veliki voj­
Clifton Hillu. Pod njegovom kontrolom je emigrantski ni poligoni. Na tim poligonima mnogi teroristi, koji su kasnije
list »Uzdanica« (kasnije »Hrvatski dom«) i klub »Croa- uhvaćeni ili likvidirani u Jugoslaviji, završili su specijalnu
tia«, u kojem se okupljaju ustaški emigranti i koji sura­ obuku za komandose.
1

24 25
menti o perjanicima i inspiratorima ustaškog terora, već se bave društvenom, kulturnom i sportskom djelat­
pljački i nasilja, koji su se u Australiji krili pod plastom nošću«."
raznih »dobrotvornih i kulturnih društava i klubova«, U Roverovim »kulturnim i sportskim društvima«,
Roverov dosje bio je najopsežniji: imao je šezdesetak nazvanim imenima Ljube Miloša, Božidara Kavrana,
stranica. U njemu je bilo sadržano sve što je tog još pri- Jure Francetića i drugih zakletih ustaša, ekonomski
jeratnog zakletog člana ustaškog pokreta izbacilo u sam emigranti bili su prava rijetkost. Ako je netko i bio nji­
vrh rukovodstva fašističke emigracije. hov član, onda je na to bio prisiljen mafijaškim meto­
Rover je u vrijeme rata bio jedan od funkcionara us­ dama: ucjenama, prijetnjama i fizičkom prisilom. Mno­
taške »Redarstvene oblasti« u Sarajevu, a zatim ustaški gi napredni građani, koji su se tome odupirali, bili su
natporučnik u PTS-u. Emigrirao je 1945, povlačeći se premlaćeni, likvidirani ili optuženi kao »komunistički
pred jedinicama JNA. U inozemstvu se odmah povezao agenti«, što je tih godina u Australiji praktički značilo
s američkom i engleskom obavještajnom službom i po­ biti žigosan i obespravljen čovjek.
stao njihov agent. Jedno vrijeme živio je u Trstu i Au­ Okosnicu djelatnosti u tim »organizacijama« i
striji, gdje se zajedno sa drom Mehmedom Mehičićem, »društvima« činili su fašistički emigranti: Jure Marić iz
Vilimom Ceceljom i drugim ustaškim emigrantima Stoca, sin ustaškog policajca, zatim Fabijan Lovoković,
uključio u pripremanje i realizaciju supertajne Paveliće- tehničar iz okolice Našica, također poznati ustaški su­
ve operacije »10. travanj« - upućivanje u zemlju špijun- radnik, zbog čega je 1945. i emigrirao . . . Jedan od ru­
sko-terorističke grupe Kavran-Miloš. Međutim, upravo kovodilaca Pavelićeva HOP-a u Australiji Ivan Kokić
neki Roverovi diletantski potezi u vezi s pripremama za bio je u vrijeme rata ustaški natporučnik i intendant u
sondiranje terena za ubacivanje Kavranove grupe nave­ III ustaškoj diviziji u Zagrebu. Ustašku zakletvu položio
li su Udbu da pojača oprez, a zatim i da uhvati sve kon­ je 6. ožujka 1942. a u toku rata sudjelovao je u brojnim
ce akcije i stavi pod kontrolu cjelokupne pripreme us­ pljačkama i zločinima, o čemu postoje neosporni doka­
taških terorista. Nakon neuspjeha operacije »10. tra­ zi. Kokić je iz Jugoslavije pobjegao 15. svibnja 1945, za-
vanj« Rover je, osjetivši da bi ga mogao stići metak naj­
bližih suradnika, morao bježati: Povezao se s Luburi- * S tim u vezi zanimljiv je intervju što ga je Rover svoje­
ćem, koji je u to vrijeme živio u Španjolskoj. Po Lubu- dobno dao reporteru australske TV u kojem je fašističku
rićevim instrukcijama, on je 1955. godine okružnicom emigraciju pokušao sasvim odvojiti od Pavelićeve ideologije,
obavijestio fašističku emigraciju da je »Pavelić sprije­ a sebe proglasiti »prognanikom bez razloga«.
čen da dalje rukovodi pokretom i da rukovodstvo pre­ Fragmentarno, taj je intervju tekao ovako:
Reporter: Vidjeli ste filmske inserte iz proteklog rata (Ro-
uzima Vjekoslav Luburić«. Bio je to i uvod u raskol i veru su prije početka razgovora emitirani dokumentarni fil­
polarizaciju fašističkog emigrantskog rukovodstva i movi o zvjerstvima ustaša u vrijeme drugoga svjetskog rata,
predigra krvavog razračunavanja. op. pis.).
Rover: Vidio sam to nije ništa novo. To je snimljeno u
Da bi prikrio svoj dio krivice za neuspjeh akcije »10. toku rata i predstavlja fašističko divljanje.
travanj« Rover se žestoko okomio na Pavelića, tvrdeći Reporter: Da li su to ustaše doista radile?
da je »Pavelićeva nesavjesnost i slaboumnost dovela do Rover: Jesu. Međutim, te ljude ne možemo miješati s pri­
gubitka stotine najboljih ustaša«. padnicima organizacija koje danas djeluju u Australiji.
Reporter: Zašto?
Rover je inače svoj dolazak u Australiju odmah na­ Rover: Mi nemamo takvih želja, mi se borimo za prava
stojao protumačiti kao bijeg pred »komunističkim tero­ koja su nam oduzeta.
ristima«, što mu je u atmosferi tadašnje opće hladno- Reporter: Koja prava, možda građanska?
ratne histerije i antikomunizma djelomično i uspjelo. Rover: Svakakva. Mi smo kao nacija doživjeli fijasko.
Prve javne istupe iskoristio je da se ogradi od svoje us­ Reporter: Vi osobno ili ljudi oko vas?
Rover: Moji suradnici i ja možemo ovdje egzistirati zato
taške hipoteke, tvrdeći da su »fašizam i ustaše samo što je Australija demokratska zemlja.
prošlost« i da su »organizacije na tlu Australije obični Reporter: Što ste vi bili u vrijeme rata?
društveni klubovi koji nemaju nikakav vojni karakter, Rover: Ustaški oficir ...

26 27
tim kraće vrijeme živio u Austriji, Italiji i Argentini, oda­
kle se prebacio u Australiju, gdje se zaposlio u ministar­
stvu rada i postao čak viši funkcionar u odjelu za use­
ljenička pitanja. Najveći broj emigranata iz Jugoslavije
prolazio je kroz njegov odjel; ondje su bili podvrgnuti
specijalnoj obradi i ustaškoj indoktrinaciji, a nakon
toga učlanjivani u fašističke organizacije. Ono što nije
polazilo za rukom Kasiću, Romcu, Bujanoviću, Roveru,
Maricu i Lovokoviću, učinio bi Ivan Kokić koji je, zbog
svojeg položaja u ministarstvu rada i sprege s policijom,
imao široke »ovlasti« i mogućnosti.
Snažnu potporu u antijugoslavenskoj djelatnosti u
Australiji Rover, Kasić, Marić, Lovoković i ostali imali 2.
su i u dvojici besposličara i avanturista, Gezi Paštvju i
Josipu Seniću, koji su 1953, odnosno 1957. godine po­
bjegli iz Jugoslavije jer je bilo otkriveno da su izvršili
FAŠISTIČKO GNIJEZDO
više krivičnih djela. Taj kriminalni tandem posebno je U BUCKINGHAM STREETU
poglavlje u aktivnosti ustaške emigracije u Evropi i pre­
komorskim zemljama te izvanredna ilustracija mračne
strane, tvrdoće i bijede emigrantskog života. Kad je
utvrđeno da su prisvojili veliku svotu novca koji je pri­ Atmosfera koja je pritiskala Katoombu, gradić u
padao Roveru i njegovim »doglavnicima«, ali i da su su­ Blue Mountains, sedamdesetak kilometara udaljen od
višni u svim daljnjim planovima, najbliži suradnici su ih Svdneva, počela je djelovati i na Martina Jurišu." Pak­
likvidirali bez milosti: Senić je 9. ožujka 1972. izrešetan lenski ga je proganjala, mučila i izazivala želju da se ubi­
revolverskim mecima u hotelskoj sobi u Heidelbergu, a je. Htio se izvući iz te prljave rupe prije nego što sasvim
za Paštvja se i ne zna kako je ubijen, jer leš nikada nije izgubi osjećaj za vrijeme i život. Nepovjerenje i odboj­
pronađen. Nestao je u misterioznim okolnostima 1965. nost Australaca . . . Mržnja, strah, napetost, sve to činilo
godine. mu se suviše surovim za jednog došljaka koji je navikao
na drukčiji način života. Osim toga, nisu mu se sviđali
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina svi ni ljudi s kojima je danonoćno pio pivo u zadimljenim
su oni došljake iz Evrope čekali kao lešinari. Čekali su kafeterijama. Sve je to bio polusvijet u koji nije htio
osobe za koje je iz evropskih »socijalnih službi« signa­ utonuti, iako je zapravo bio već duboko zabrazdio u nj.
lizirano da su »uspješno položile sve testove političke i
nacionalne pripadnosti i da mogu biti odani članovi us­ Pretežak posao, čudan, izgubljen položaj u kojem se
taške organizacije«. nalazio, neprestana napetost zbog socijalne nesigurno­
Među došljacima iz Evrope koji su imali pasti u nji­ sti i straha da će oboljeti, urezali su mu u lice nešto što
hovu mrežu bio je i Ilija Tolić, prebjegli vozač iz Ljup- je ljude ispunjalo grozom. Učinilo mu se da je nekako
ljanice, kraj Dervente. brzo ostario i da mu je brazgotina na licu odjednom po-
Kad je brod »Caster Felice«, nakon 13.000 prevalje-
* Imena nekih ljudi koja se spominju u ovoj knjizi iz razum­
nih milja, krajem rujna uplovio u melburnsku luku, Iliji ljivih su razloga izmijenjena i nemaju nikakve veze sa stvarnoš­
Toliću bilo je preostalo još mjesec dana obaveznog bo­ ću. Lik Martina Juriše zapravo je simbioza više likova; to je oso­
ravka u izbjegličkom logoru Bonegilla, a zatim ga je če­ ba čiji je curiculum vitae načinjen od elemenata prošlosti dese­
kao toliko željeni susret s Jurom Marićem, o kojem su tak osoba, pa je svaka sličnost sa živim čovjekom sasvim slučaj­
dr Mehmed Mehičić i Vilim Cecelja ispredali najljepše na. Isto tako, autor se koristio pravom fikcije, smjestivši neke
događaje u gradove u kojima se nisu dogodili. Takav je postu­
priče. pak bio nužan kako bi se zaštitili nedužni ljudi.

28 24
Jure Marić nije m o ć a n čovjek, kao što je to Ivan
stala dublja i veća, što je njegovu licu davalo još grublji
Kokić, ali mu se ipak ponekad posreći dokazati što je
i oporiji izraz.
sve u stanju učiniti malom čovjeku. Samo mali čovjek
Kad bi s društvom ušao u neku kafeteriju, čovjek za
mora poštovati njegove zakone. Ako mali čovjek
tezgom uvijek je nastojao da ih što prije isprati van,
n e m a morala, to je zato što ga n e m a ni Jure Marić.
iako je Juriša obično praznio sve džepove i nije žalio
Ako Jure Marić smatra da treba ubiti, mali čovjek be­
posljednji sitniš kad je trebalo kupiti pivo i sendvič.
zuvjetno m o r a ispuniti zapovijed. Mali čovjek krade,
Martin Juriša je mislio sve najbolje o sebi kao kupcu,
razbija zube, ucjenjuje, plaća članarinu, postaje »hr­
ali gostioničar nije skidao oka s njega, pratio je svaki
vatski dobrovoljac« . . . On čini sve što traži Jure Ma­
njegov korak i pogled. Ako bi u kafeteriju svratio s
rić i ustaška organizacija. A ona sama sebi stvara za­
većim društvom i počeo galamiti još na vratima, gos­
povijedi, jer je svemoguća, jer je sveznajuća, jer je
tioničar je predosjećao gužvu; oprezno i blago, prikri­
svuda prisutna. Ona n e m a nad sobom suca koji bi je
vajući strah, rekao bi: »Oprostite, gospodo, upravo za­
pozvao na odgovornost, i ako mali čovjek imalo po­
tvaram.«
čne sumnjati, ona mu pred nosom zamahne k a m o m
Neki ljudi u ovom gradu bili su sasvim izgubljeni, i zaurla mu u uši: »Za d o m i poglavnika, spremni.« A
iako to nisu htjeli priznati: svatko se nadao da će sutra mali nemoćni ljudi brbljaju sve to za njom jer ih je,
dobiti bolji posao ili bogatstvo na kladionici. Ali to bro­ neprestanim prijetnjama i ucjenama, pretvorila u
jenje dana do nepostojeće prekretnice, uzdržljivo neiz- strojeve i a u t o m a t e koji svoje ruke, noge, oči i mož­
govaranje činjenica, koje se nisu mogle ili željele izmi­ dane vijuge pokreću točno onako kako to želi ona, us­
jeniti, sve je to bila velika zabluda koja je samo zakrat­ taška organizacija.
ko odgađala posljednji dan.
Deset tisuća emigranata iz cijelog svijeta koji su, tra­ Ona ima iskušan recept kako se mogu smekšati
žeći svoj novi dom i nove, dobre susjede, nagrnuli u taj mali ljudi. Kad je krajem 1956. stigao u Australiju, Mar­
daleki beskraj bili su prisiljeni da se snalaze po recep­ tin Juriša je već prvih dana iskusio razrađen sistem ko­
tima lišenim svih pravila humane igre, da pišu najdoj­ jim se organizacija služi u prepariranju i vrbovanju do­
mljivije poglavlje priče o emigrantskom kruhu s devet šljaka iz Evrope. Nešto od te spoznaje donio je i iz Au­
kora, da trpe podneblje na kojem teški sivi oblaci izgle­ strije i SR Njemačke, gdje je boravio poslije ilegalnog
daju vječni, a život nema budućnosti. odlaska iz Jugoslavije. Mjesecima je radio najteže fizič­
ke poslove: sjekao šećernu trsku u Oueenslandu, rušio
Martin Juriša je vlastitu situaciju ocjenjivao upravo
golema stabla na Tasmaniji, liječio zagnojene žuljeve u
s ubitačnom objektivnošću: to nije bio život koji je že­
rudarskom Coober Pedvju... Ali ne zato što nije bilo
lio, a ni Jure Marić nije bio gazda kojem bi mogao okre­
drugog posla, nego zato što je tako htio Jure Marić. Uza
nuti leđa. Australija je zemlja, ustvrdio je Juriša, u ko­
sve to, m o r a o je plaćati ustaškoj organizaciji razne
joj je šuštanje i zveckanje novca najljepša pjesma. Čo­
članarine i pristojbe. Ona zna vješto iskoristiti svakog
vjeka naprosto fascinira ta svakodnevna neviđena i
nezaštićenog čovjeka u stranom svijetu. Kad opusti
nepoštedna utrka za novcem. Tko nema gotovine, živi
duša emigranta, kad mu oduzmu i posljednju mrvicu
na kredit!
samopouzdanja i ljudskog dostojanstva, kad čovjeka
Možete kupiti kuću na kredit, možete kupiti auto­ obuzme teška m o r a zbog neizvjesne sutrašnjice, us­
mobil na kredit, možete kupiti omču na kredit, možete taška ga organizacija nemilosrdno zgrabi svojim kli-
pojesti pile na kredit, možete ići u crkvu na k r e d i t . . . ještima i više ne ispušta. Ona će mu ponuditi novu
Jure Marić je sposoban poslovan čovjek. Nudi vam ka­ budućnost: iscrpljujući i ponižavajući posao, obavez­
mu, bodež, eksploziv i revolvere na kredit. Meni, Mar- nu članarinu na ime pripadništva »pravom ustaškom
tinu Juriši, sve je to Marić ponudio na kredit, ali uz ne­ pokretu« i »zaštitu od agenata Jugoudbe, koji u Au­
povoljne uvjete: traži da založim vlastiti život. Prije ili straliji pucaju na hrvatsku braću kao na glinene golu­
kasnije, kaže, morat ću pristati. On će strpljivo čekati bove«.
dok me život ne smekša. Tako je to!

30 31
1 Parramatta Road je široka avenija koja se u Ashfiel-
du utapa u Liverpool Street, a zatim gubi ime i postaje
Početkom 1959. Martin Juriša iznenada je ostao bez Broadway. Blještavi sidnejski Broadway. Dvadeset i če­
posla. U Coober Pedyju rekli su mu jednostavno: »Go­ tiri milje zapadno, u Harris Parku, veže se na Great
spodine, niste nam više potrebni.« Western Highway, kojim se iz Sydneya stiže u Katoom-
Kako odjednom nepotreban kad je osjećao da mu je bu i Blue Mountains. To je jedna od najprometnijih uli­
prašina iz rudnika zamaglila pluća i otupila čula? ca Svdneva, kojom danonoćno puzi nepregledna kolo­
Našao se na ulici, znajući da je i to stupica koju mu na automobila, u kojoj je nemirno kao u mravinjaku i
je namjestila organizacija. Kad je čovjek na ulici, upo­ gdje čovjek u trenu može nestati u kućnoj veži a da to
zna svakojake ljude i nauči kojekakve metode pomoću nitko i ne primijeti, jer je svatko zaokupljen svojim bri­
kojih se može održati na životu. I spozna strašnu istinu: gama i planovima. U jednoj takvoj mračnoj rupi Juriša
nitko neće nekoga tako hladnokrvno pustiti da skapa je neočekivano dograbio pratioca i pritisnuo ga uza zid,
od gladi kao čovjek kojem je stalo da ima moć. daveći ga njegovom kravatom.
»Ima mnoštvo ljudi koji vrlo rano ustaju«, zarežao je
Iz Coober Pedvja vratio se u Sydney. Sav očajan vu­
Juriša, unoseći se izbezumljenom i zatečenom čovjeku
kao se ulicama lučke četvrti, gdje se uvijek mogao do­
u lice, »ali ti si se, momče, jutros prerano probudio.
biti posao. Svakog dana dolazio je pred golema skladi­
Tko je navio budilicu? Tko? Pjevaj.«
šta u nadi da će moći zaraditi koju funtu. Jurio je za po­
slom kao sumanut, a poslodavci su bili vrlo jasni: »Da­ Čovjek u bijelom odijelu krkljao je iskolačenih očiju
nas nema ništa, dođite sutra ujutro.« I tako iz dana u i iskrivljena lica. Pokušao se dokopati noža, koji mu se
dan, mjesecima. Živio je samo o vodi i kruhu, a kad je nalazio u unutrašnjem džepu kaputa, ali Juriša ga je, os­
u nekom hotelu trebalo oprati suđe, odmah bi požurio jetivši da nešto sprema, pogodio koljenom među noge,
da se prijavi jer je znao da će se u kuhinji najesti do tako da je užasno zaječao i odmah omlitavio, kao da
mile volje. S tugom se sjećao svoje žitorodne Slavonije mu je netko iščupao kičmu.
i majčine kuhinje u kojoj je mirisala slanina s jajima. »Već mi danima brojiš rijetke zalogaje, motriš gdje
Kad bi barem imao novac za brodsku kartu? ću se p o p i s a t i . . . Samo što mi se i u postelju nisu uvu­
kao. Zašto? Čija je to zamisao? Govori«, vrištao je Juri­
Cijelo to vrijeme osjećao je da ga netko prati i motri ša, znojna čela i divlja pogleda. Uzdigao je uhvaćenog
na svaki njegov korak. Učinilo mu se da je tog malenog, pratioca na nožne prste, a zatim popustio stisak pod
suhonjavog čovjeka već vidio, u društvu s Jurom Mari- vratom. »Govori.«
ćem, ali nije bio posve siguran. Pratilac je nosio bijelo » . . . Buckingham . . . Oni traže . . . Naredili su ...«,
odijelo i crne cipele, i izgledao kao klaun. Imao je na­ teško je govorio muškarac.
mješten osmijeh i neodređen pogled, i neodoljivo je »Ah, dakle tako. Buckingham Street. Gospodin Jure
podsjećao na Iliju Tolića, kojeg je Juriša bio upoznao za Marić, tko li?«
kratkog boravka u SR Njemačkoj. Kad bi Juriša ušao u
Pratilac je samo nemoćno klimnuo glavom.
kafeteriju, muškarac bi stao na suprotnu stranu ulice i
»Što žele?« bio je Juriša uporan. »Sto sad opet žele
čekao; kad bi ušao u podzemnu željeznicu, pratilac bi
kad su već učinili da ostanem bez posla u Coober Pe-
ulazio u isti vagon; a kad bi umakao kroz sporedni izlaz,
dyju?«
čovjek u bijelom odijelu nije očajavao, već za nekoliko
»Našli su ti novi posao u Katoombi.«
dana ponovo bi ga pronašao i opet mu bio za petama.
»I ti si me sve vrijeme pratio da bi mi to saopćio?«
Jednog četvrtka, rano ujutro, dok se spuštao niz Par- Stisak pod vratom malo je popustio, i pratilac je
ramatta Road, a muškarac u bijelome ga pratio u stopu, sada mogao širom otvorenih usta udahnuti zrak.
Martin Juriša odlučio je da najzad sazna tko je taj ne­ »Ne, pratio sam te da bih vidio jesi li spreman obno­
znanac čiji je dah neprestano osjećao za vratom. Smi­ viti članarinu. Već mjesecima nisi svraćao u 'dom', a
šljao je kako da mu namjesti stupicu. mnogo toga se u međuvremenu izmijenilo. Došli su i

32 i - DVADESETI ČOVJEK 33
neki iz Evrope. Jedan se već zanimao za tebe, kaže da nije mu bilo svejedno. »Zapamtit ću ovaj dan. Nastojat
ste zajedno pobjegli iz Juge. Ilija Tolić, mislim da se ću da ti sve vratim istom mjerom.«
tako zove.« Zatim je žurno izišao na ulicu i nestao u rijeci ljudi
»Ilija Tolić, kažeš. Znači, i njega su preveli žedna koji su promicali prema Flemingtonu. Juriša je ostao
preko vode. I to su sve novosti?« naslonjen na zid, zatvorenih očiju. Pokušao je srediti
»Nisu«, kriještao je. »Senić i Paštv bi te rado vidjeli košmarnu sliku koja mu je razdirala mozak, obuzdati
prije nego što odeš u Katoombu. Mislim da su obojica drhtanje i smiriti puls koji je tukao po bubnjićima kao
posve zadovoljna tvojim kandidacionim stazom. Uspje­ indijanski tam-tam.
šno si svladao sve prepreke; ni u jednom trenutku nisi Dakle, tako! Josip Senić i Geza Paštv namjestili su
se pokolebao, niti pao u napast.« mu igru u Coober Pedvju. To je mogao i pretpostaviti.
Čelični stisak pod pratiočevim vratom sasvim je po­ Zbog njih su mu mjesecima zavijala crijeva, a želudac se
pustio, i Juriša se svom težinom tijela naslonio na sup­ toliko smanjio da je jedva mogao podnijeti krišku kru­
rotni zid, gledajući u to lice, žuto i šiljato kao u lisice, ha i hrenovku. Gadovi. Martin Juriša, rekao je u sebi,
koje se krivilo u pakostan osmijeh. Tanke usne otkriva­ nije jedini tegleći konj u ovome gradu, a Senić i Paštv
le su dva niza karijesom nagrizenih zubi, a bijelo odijelo žele me opet vidjeti. I poslati me u Katoombu. Možda
visilo je na njegovim uskim i koščatim ramenima kao nije riječ o poslu, možda mi opet pripremaju namje­
na vješalici. štaljku? Ja sam se dobro ponio, kažu. Poslije četiri go­
»Tolić je rekao da bi te svakako želio vidjeti prije dine boravka u Australiji čovjek otvrdne. Budalaština,
nego što odeš na Blue Mountains«, rekao je, cereći se to je najobičnija budalaština. Nitko ne otvrdne. Ja osje­
i povlačeći desnim kažiprstom po rubu usana. ćam čežnju za domovinom.
»Još mi je samo on trebao. Nemaš pojma koliko že­ Što je imao od te četiri godine provedene u Austra­
lim da ga vidim«, rekao je. liji? S večeri, ako nije trunuo u kanalu kopajući zemlju,
»Tolić je vrlo prodoran tip. Ovdje je relativno krat­ odlazio bi u »dom« u Buckingham Streetu 47-49 i opi­
ko, a već je pokazao svoje organizatorske sposobnosti. jao se do besvijesti, a zatim u zboru, podrigujući i štu-
Povjerili su mu i neke zadatke.« cajući, pjevao: »Jedan, dva, tri, ustaše smo mi.« Do vra­
»Bit će mu kao meni: skapavat će od gladi.« ga, poznavao je neke ljude u Sydneyu koji nisu znali tko
»U Buckingham Streetu kladili su se na tvoj račun«, su Pepa Senić, Geza Paštv i Jure Marić. Nisu znali ni
nastavio je pratilac, popravljajući kravatu i namještaju­ gdje se nalazi »dom« u Buckingham Streetu, jer ih to
ći hlače, pod kojima je još osjećao Jurišin udarac kolje­ jednostavno nije zanimalo. Živjeli su svoj život, sasvim
pristojno i, što je bilo najvažnije, nisu plaćali nikakvu
nom. »Kladili su se da ćeš naći kakvog udbaša koji će
članarinu. Imali su svoj posao, imali su što jesti i gdje
ti prekratiti muke i do sita te nahraniti. Ipak, dobro si
prespavati. Kad prevagne podne i primakne se noć,
se držao. Pepa Senić zbog toga će Gezi morati platiti de­
nisu bili opterećeni mišlju što će im donijeti sutrašnji
set funti." Izgubio je okladu, kao i Jure Marić, koji je re­
dan.
kao da ćeš crknuti od gladi. U svakom slučaju, dobro si
se držao i ja ću u svojem izvještaju navesti sva svoja za­ Kroz vrata je s ulice u kućnu vežu banuo zdepast
pažanja, kao i to da si mi koljenom zdrobio jaja. Ništa policajac bikovska vrata i golemih šaka. Naravno, nije­
neću prešutjeti.« dan dan ne može proći bez policije, pomisli Juriša. Na­
stade strašno natucanje. Juriša je slabo znao engleski,
»Gubi se«, zaškrgutao je Juriša. »Gubi se dok te ni­
ali čim je vidio policajca, odmah je izvadio osobne do­
sam nahranio tvojim zubima.«
kumente.
»O.K. Gubim se«, rekao je pratilac, mašući rukama
»Jeste li bolesni?« pitao je policajac, uzimajući Juri-
i povlačeći se prema izlazu. Glumio je ravnodušnost, ali
šine dokumente.
* Funta je u Australiji bila nacionalna valuta do 1970, a »Ne, gospodine, nisam bolestan.« Izgovorio je to od­
zatim je kao platežno sredstvo uveden australski dolar. mah, u jednom dahu.

34 35
Policajac je nešto bilježio: »Vi ste malo prije poku­ ga je u gadan sos, mislio je predbacujući samome sebi
šali opljačkati jednoga gospodina? Morat ćete sa m n o m što se nije prije sjetio da bi mogao upasti u takvu ne­
u stanicu.« priliku. Vrlo lukavo je to izveo, vrlo lukavo, mislio je
»Pokušao opljačkati jednoga gospodina, rekoste? To dalje. Sve to može ga stajati nekoliko mjeseci zatvora,
je laž, to je velika i odvratna laž.« Juriša se skamenio. ako taj gad ne povuče optužbu. Do vraga, što da učini?
Osjetio je kako su mu se mišići napeli i kako drhte. Što? Da ga pokuša umlatiti njegovim oružjem? Mora
Stisnuo je zube i pesnice, a zatim mahao glavom, ne vje­ brzo nešto smisliti, inače će se loše provesti.
rujući da je bezrazložno optužen. Nekoliko trenutaka je »Slušaj, ti...«, procijedio je Juriša poluglasno, ne
potrajalo dok nije vratio dah. Želio je da mu glas zazvu- okrećući glavu. Gledao je ravno u vozačev potiljak, od
či odlučno: »Gospodine, vjerujte mi, nikoga nisam oro­ kojeg ga je dijelilo debelo neprobojno staklo s čeličnom
bio . . . Evo, n e m a m ni funte u džepu ...« Sad je grozni­ mrežicom.
čavo prevrtao džepove i izvlačio njihov sadržaj. Imao je »Ime mi je Zvonko . ..«, podlo se smješkao suho­
samo ček na sedam funti, i danas ga je želio unovčiti. njavi.
»Bio je neki klipan u bijelom odijelu... Zgrabio sam »Slušaj, dakle, Zvonko. Ako mi padne ijedna vlas s
ga, to stoji, ali ne zbog novca . . . Ucjenjuje me . . . Dani­
glave ili ako zbog tebe budem morao robijati u ovoj
ma me prati u stopu ...«
klokanskoj zemlji, jebat ću ti sve po spisku.« Sad je
Juriša je panično tražio riječi kojima bi policajca opet iskosa motrio Zvonka; vidio je kako su mu se na
uvjerio da govori istinu. Oh, kako bih te zviznuo preko sljepoočici zacrvenjele žilice. »Ali to nije i najteže što će
nosa kad si tako lako nasjeo na prijevaru onog pokva­ te snaći. Uzalud smišljaš plan kako ćeš se sakriti. Meni
renjaka, razmišljao je Martin gledajući u naoružanog ne možeš umaknuti. Prevrnut ću cijeli svijet, razumiješ,
momka koji ga je držao u škripcu. Sad je računao: ako cijeli svijet, samo da te ulovim. Već od danas ću početi
udari policajca, to još ne znači da će uspjeti i pobjeći. oštriti britvu ...«
Vani su sigurno patrolna kola s drugim policajcem. Do
»Došlo ti tijesno, a?«
đavola, ako i umakne, opet će ga brzo naći: policajac je
već pribilježio neke podatke u svoj notes. Prevrnut će »Tijesno ili ne, moja je stvar. A ti ćeš u rukama imati
cijeli Sydney dok ga ne nađu. vlastita crijeva. Dva reza britvom, jedan preko drugoga,
pa crkavaj. Još ako budem imao sreće da te privežem
Policajac je slutio da Juriša nešto smjera; mirno je
uz mravinjak, bit će to pravi doživljaj.« Juriša je sada vi­
spustio ruku na revolver i glavom pokazao p r e m a iz­
dio kako Zvonko gricka donju usnu, nervozno i snažno.
lazu.
Sad ga treba pritisnuti, dok se ne pokoleba. »Ili hoćeš
Kučkin sine, pozobat ćeš vlastite zube, opsovao je
da ti odrežem ruke? Bit će zgodno vidjeti te kako sjediš
Juriša u sebi misleći na pratioca.
na Port Jacksonu sa šeširom pred sobom i moliš milo­
Kako je i pretpostavljao, vani je stajao patrolni au­
stinju. Ili hoćeš da ti odrežem nos, da sličiš na sovu ...«
tomobil upaljena motora. Unutra su sjedili policajac i
muškarac u bijelom odijelu. Juriša obiđe automobil, »Prestani...« Zvonko je gubio hrabrost i samouvje­
ugura se na stražnje sjedalo i istrusi psovku: reni smiješak na licu. »Prestani, kad kažem ...« Vrškom
»Majku ti pedersku, trebao sam ti maloprije iščupati jezika ovlažio je usne, a lice mu je posivjelo. Brzo je
grkljan . . . Ali nikad nije kasno, nikad ...« treptao. »Misliš li da ću se povući, da ću detektivima
Policajac, vođa patrole, reče: »Vozi, Perrv. Momke reći kako sam se šalio i kako u svemu onome što sam
ćemo srediti u stanici.« im ispričao nema ni zrnca istine? To misliš?«
Prošli su pet blokova prema jugu, skrenuli lijevo u Juriša je gorio od želje da ga opali po njušci. Sad se
ulicu Concord, pa desno, vozili se još milju i zaustavili to kopile pokušava izvući: »Mislim što me volja. Ali za­
se u North Strathfieldu. Sve vrijeme Juriša je krajičkom pamti: ako u roku četrdeset i pet sekundi, koliko nas
oka mjerio suputnika koji mu je sjedio s lijeve strane. još dijeli do policijske stanice, ne povučeš svoju odvrat­
Ta mrcina u bijelom odijelu, taj bestidni lopov uvalio nu laž, bit ćeš mrtav. Mrtav i ništa drugo.«

36 37
Mrtav i ništa drugo! Zvonko je grozničavo razmiš­ zapitao čemu služi ogledalo, kad ispod njega nema ni
ljao, dlanovima trljajući koljena. Juriša to misli ozbiljno, umivaonika ni police za češljeve ili brijaći aparat. U bli­
sasvim ozbiljno. Mora da je izgubio četiri kilograma u zini nije bilo čak ni električne utičnice. Juriša je jednom
ovih posljednjih pola sata koliko je razmišljao kako da u Buckingham Streetu slušao priču Jure Marica, sina
se izmišljenom pričom o razbojničkom prepadu osveti ustaškog policajca, koji je govorio o metodama rada
tom kopaču kanala za sva ona stezanja pod vratom koja australske policije, saslušanjima i trikovima prilikom
su ga gotovo izbezumila u kućnoj veži na Parramatta ispitivanja, a pri tom je spomenuo i lažna ogledala što
Roadu. Mora brzo povući iskaz, jer će inače visiti. Juri­ ih imaju gotovo svi detektivski odjeli. Kroz njih se iz
ša mu taj trik nikada neće zaboraviti. Dao bi i posljed­ susjedne sobe motri na ispitanika i bilježe sve reakcije.
njih dvadeset funti samo da se nije uvalio u ovu nepri­ Juriša se mogao zakleti da je ovo ogledalo trik-ogledalo
liku. o kojem je pričao Jure Marić.
U devet sati tog jutra patrolna kola zaustavila su se U dvanaest sati, koliko je proveo u detektivskom od­
pred policijskom stanicom u istočnom dijelu Svdneva, jelu, Jurišu su ispitivali o brojnim okolnostima u vezi s
a Martin Juriša i Zvonko čekali su da im Perry otvori njegovim boravkom u Australiji: čime se bavio u pro­
vrata automobila. tekle četiri godine, tko su ljudi s kojima se sastajao,
»Slušajte, gospodine«, reče iznenada Zvonko, »mi­ kakve su bile teme sastanaka koji su se održavali u »Hr­
slim da ste pogriješili: ovog čovjeka ne poznajem«. Sad vatskom domu« u Buckingham Streetu, tko je Zvonko
je Zvonko rukom pokazivao na Jurišu. »Ovog čovjeka, i od kada ga poznaje, da li je član neke tajne hrvatske
kunem se, nikad do danas nisam vidio. Posrijedi je greš­ organizacije ...?
ka.« Temeljito su ga ispitivali i o nečem što nije imalo ni­
Policajci su sada zabezeknuto gledali najprije Zvon­ kakve veze s njegovim boravkom u Australiji i o čemu
ka, pa Jurišu. Sve to bilo im je neobjašnjivo. je već jednom, neposredno poslije dolaska u izbjeglički
Juriša i Zvonko protezali su noge na pločniku, strp­ logor Bonegilla, opširno govorio ljudima iz australske
ljivo čekajući što će odlučiti dvojica policajaca. Što god tajne policije. U detektivskom odjelu zanimali su se po­
se sada dogodi, razmišljao je Juriša, ne može biti gore sebno za »problem sukoba i odnosa Hrvata i Srba«, za
od onog što je očekivao. Zvonko je povukao iskaz, a to »rasprostranjeno mišljenje o potrebi dijeljenja Jugosla­
je bilo sasvim dovoljno da ga spasi zatvora. vije na veliku Srbiju i NDH«, za »srpsku kolonizaciju
»Ulazite«, reče iznenada vođa patrole. »Unutra ćemo Hrvatske« i drugo.
sve razjasniti.« Odgovorio im je kratko:
Detektivski odjel nalazio se u desnom krilu policij­ »Gospodo, sve što bih vam danas rekao bilo bi
ske stanice. Prošli su dugački hodnik s desetak vrata iza neobjektivno i iskonstruirano, jer sam iz Jugoslavije po­
kojih su se čuli udarci pisaćih strojeva i žamor. Sve to bjegao 1956. godine, a otada se mnogo toga promijeni­
Jurišu je neodoljivo podsjećalo na atmosferu u policij­ lo, možda nagore, a možda nabolje. Najpouzdanije in­
skoj stanici u Austriji, kamo je, poslije ilegalnog bijega formacije o sadašnjem stanju u Jugoslaviji dobit ćete
preko granice, bio doveden pod oružanom pratnjom. od braće Marica, Lovokovića i Rovera, koji ionako go­
Slijedećih dvanaest sati Juriša je proveo u sobi za is­ vore da su u stalnom kontaktu s policijom; oni su u SR
pitivanje, u prostoriji veličine četiri prema četiri metra, Njemačkoj organizirali mrežu svojih ljudi koji ih svakog
u kojoj je jedan zid bio prekriven imitacijom cigle. Na mjeseca obavještavaju o novostima u Jugoslaviji.«
njemu je visio stari kalendar avionske kompanije O događaju u Parramatta Roadu postavili su mu jed­
»Quantas«. Osim velikog masivnog stola i četiri jedno­ no jedino pitanje!
stavne stolice, koje su se mogle sklopiti i spremiti iza Istog četvrtka, pošto je bio pušten iz policijske sta­
vrata, unutra su se još nalazili električni ventilator i ma­ nice, Juriša je svratio u »Hrvatski dom« u Buckingham
len pisaći stroj. Soba je imala fluorescentno osvjetljenje Streetu, da bi još nekoga zgrabio za vrat. Ondje je već
i veliko ogledalo na pregradnom zidu. Juriša se odmah bio Zvonko, polupijan i razbarušene kose. Ondje su bili

38 39
i neizbježni Jure Marić, Fabijan Lovoković i manja gru­ Zbog čega? Zašto si odjednom napustio taj posao kad
pa ustaških razbijača, koji su ubacivali novčiće u auto­ smo danima bljuvali krv da ti ga osiguramo.«
mate uzalud čekajući da se u limeni pretinac sruči go­ »Dobio sam otkaz. Eto, to se dogodilo. Jednostavno
mila sitniša. Neke od njih vidio je prvi put; pretpostav­ su mi dali nogu, bez ikakva objašnjenja«, odgovorio je
ljao je da su došli iz Evrope. Juriša je odmah zaključio Juriša, suzdržavajući bijes zbog Marićeve pokvarene
da se unutrašnjost »doma« nije nimalo promijenila u igre.
onih nekoliko mjeseci koliko nije zalazio u nj. Sve je »Otkaz?« zaprepastio se tobože Marić. Sjeli su za
bilo na starome mjestu: bar s desne strane, automati za stol. »To mora da je bila greška.«
igru, Pavelićeva slika s crnim florom i ustaška zastava »To nije bila greška. To je bio Geza Hladnokrvni.«
na čeonom zidu . . . »Geza Paštv, kažeš?« Marić je i dalje nevjesto glumio
»Ne laži samome sebi da nisi htio doći«, odmah s čuđenje. »Hladnokrvni to nikad ne bi učinio. Uvijek mi
vrata dočekao ga je Jure Marić. »Ti ne možeš bez nas. je govorio da si dobar brat i da ćemo u tebi imati izvan­
Nije te bilo sedam mjeseci, a na kraju si ipak došao.« rednog suradnika.«
Jure Marić je češkao nos, ne krijući zadovoljstvo što »Onda je to Pepina namještaljka. U svakom slučaju,
je njegova ideja još jedanput trijumfirala. On Jurišu ni­ netko od vas im je dao signal da me šutnu u guzicu i
kad nije želio otpisati. Naprotiv, smatrao ga je vrlo po­ izbace van.«
godnom ličnošću za terorističke akcije. Pitanje je bilo »Krivo misliš, Martine, krivo«, lagao je dalje Marić
samo hoće li taj mladić uspjeti preživjeti sve spartanske kitnjastim riječima. »Svi su nas izdali. I Bog! Ako sami
torture koje mu je nametala ustaška organizacija. Naj­ sebi ne pomognemo, neće nam ni drugi. Čini mi se da
prije su ga, sjećao se Marić, mazili u Austriji, davali mu me prezireš. A to ne bi smio. Ja sam ti ovdje i otac i
novac da se provodi sa ženama, a zatim ga poslali u majka. Svi smo mi beskućnici, jer su nas crveni progna­
Australiju i ostavili da se sam snalazi. Tako je to! Svinju li. Zbog toga moramo zbiti redove, a ne jedan drugome
najprije naučiš na kukuruz, a zatim joj danima ništa ne kidati srce. Udbaši su se namnožili i u ovoj zemlji. Mo­
stavljaš u korito. Prvih dana je uznemirena, zatim užas­ tre na nas i čekaju pogodan trenutak da nas umlate. I
no cvili, kao da joj netko reže uši, i na kraju bijesno rok- mene, i tebe, i sve nas. A ti si, Martine, miran. Ovčjom
će, spremna da razvali svinjac. Tako je to i kod Juriše. mirnoćom čekaš da ti srbokomunisti i hrvatožderi pre­
Malog su u početku navikli na kolač, a poslije su mu režu vrat i ispiju krv. Zbog toga smo se ovih dana mno­
dali splačine. Marić je imao detaljan izvještaj o Juriši- go brinuli za tebe ...«
nim mukama u vrijeme dok nije imao posla i dok se » . . . Pa ste poslali Zvonka da me čuva, tog prokletog
prazna želuca povlačio sidnejskim ulicama i smetišti- idiota koji me je zamalo strpao u buharu«, režao je Ju­
ma. Imao je i izvještaj kako je Juriša obilazio lučku čet­ riša, nervozno udarajući prstima po stolu.
vrt i moljakao posao, i kako je u jednom hotelu pristao Marić je progutao pljuvačku i digao obrve: »Nisi u
ribati zahodske školjke samo da bi preživio. Gotovo je pravu, Martine. Zvonko ti ništa nažao nije htio učiniti,
i dobio taj posao, za koji se tjedno moglo dobiti 25 fun­ a ti ga umalo nisi udavio. Nisi to smio ...«
ti, da ga lukavi Geza Pašty nije prozreo i telefonirao
»Kučkin sin, zbog njega su me cijedili punih dva­
vlasniku hotela.
naest sati.«
»Taj čovjek je u Jugoslaviji dvanaest godina proveo »Što si im rekao?«
u zatvoru jer je zamalo ubio neku ženu zbog ručnog »Rekao sam im da je ovo prokleta zemlja i da je
sata. Čuvajte se momka, taj zna svoj posao«, u povjere­ Zvonko prvi na popisu ljudi kojima ću prosuti crijeva.«
nju je rekao Geza Paštv vlasniku hotela, i Juriša, narav­ »Slušaj, Martine, i pamti: budeš li vukao policiju za
no, nije dobio taj posao. nos, lako bi ti se moglo dogoditi da te doista zviznu u
»Bili smo iznenađeni kad smo čuli da si otišao iz stražnjicu i pošalju u Jugoslaviju. A ondje će te noć po­
Coober Pedvja«, cinično se smješkao Marić, vodeći Ju­ zobati dok trepneš. Dalje, čuvaj snagu i riječi za popis
rišu u gornji dio sobe. »Za nas je to bilo neobjašnjivo. koji mi imamo, a zajedničke prijatelje i suradnike osta-

40 41
vi da u miru obavljaju svoj posao. Uskoro će doći vri­ »Policija nam vrlo često gleda kroz prste, jer to želi,
jeme da zajednički poradimo na tom popisu. Pepa i a osim toga imamo i dosta utjecajnih veza«, nastavio je
Geza imaju krasne planove. Žao mi je što ih nećeš moći Marić povišenim glasom. »I, konačno, što je, do vraga,
čuti; otišli su u Melbourne, na razgovor s Roverom.« policiji stalo do nečijeg spaljenog barjaka i nekoliko
»Mogu ih pričekati.« slomljenih komunističkih rebara. Ona ima pametnijeg
»Ostalo je premalo vremena. Već si se morao javiti posla.«
na posao u Katoombu.« »Pa lijepo . . . Putovat ću u Katoombu, ako to uistinu
»Pepa i Geza su me željeli vidjeti prije nego što želiš«, procijedi Juriša. »I mrzit ću koministe, i Hrvate
odem. Tako mi je barem Zvonko rekao.« izdajice, i srpske psine, ako to želiš.«
»Nemamo vremena za čekanje. Oni će ostati u Mel- »Ne samo da želim nego ti i naređujem«, reče Marić
bourneu mjesec dana. Sve što su ti oni namjeravali reći, oštro. »Bit ćemo u stalnom kontaktu. Volio bih da te
to ću ti reći i ja. Dakle, moraš hitno u Katoombu. Ondje svakog mjeseca ne opominjem kako treba raditi. Kad je
se namnožila gomila komunističkih gnjida. Zadaju nam svoju lekciju shvatio glupi Ilija Tolić, koji je već napra­
dosta briga. Zamisli, neki dan su u svojoj nastambi iz­ vio čuda u Port Kembli i Wollongongu, onda ćeš je, vje­
vjesili komunistički barjak.« rujem, naučiti i ti. Ili želiš opet lunjati po sidnejskim
»I kakve to veze ima sa mnom?« smetlištima? Izaberi sam . . . Nemoj poslije govoriti da
Ne dajući se smesti, Marić je nastavio: »Putuješ u smo te mi prisilili. Lukavo, zar ne?«
Katoombu kao naš čovjek. Onim ćeš gadovima pokaza­ »Vrlo lukavo i pametno, gospodine Maricu«, doba­
ti tko ovdje vodi glavnu riječ. Prebit ćeš im nekoliko re­ cio je od bara Zvonko, crvena nosa i krvavih očiju. U ru­
bara, pa će se smiriti. Osim toga, spalit ćeš i tu crvenu kama je okretao nož i stezao mu korice od bjelokosti.
krpu koja im se vijori nad glavama.« »Kujin sine, budi kao ja. Ja, Zvonimir Krtalić, zidar iz
»Ja nikome neću slomiti rebra, niti ću bilo što zapa­ Mostara.« Zvonko je to sada govorio Juriši. »Nikad se
liti«, odbrusio je Juriša. Brazgotina na njegovu desnom nećeš vratiti u Jugu ako ne budeš kao ja. Pristani na
obrazu upravo se zažarila. »Za to se ide u zatvor. Ovo sve. Platit će ti brodsku kartu do Splita, ako bude tre­
nije zemlja u kojoj možeš činiti što te je volja. Barem balo. Samo te Marić može naučiti na tuđinu. Samo Ma­
sam se u to uvjerio posljednjih mjeseci...« rić. Pristani!«
»Sjećaš li se kako je velečasni Romac olakšao onog I Juriša je pristao, iako vrlo teško. Poslije božičnih
tipa iz Hercegovine, koji je došao da mu se ispovijedi? praznika otputovao je u Katoombu, gdje ga je na ta­
Sjećaš li se, a?« mošnjem gradilištu novog hidrosistema čekalo mjesto
» P a . . . sjećam se. Velečasni mu je uzeo tri tisuće. kopača kanala. Sve je to, međutim, smatrao samo pri­
Vraga uzeo, ukrao ...« vremenim porazom.
»I što se dogodilo?«
»Čovjeka su našli mrtvog pod Harbour Bridgeom.«
»Ma, ne pitam te za Hercegovca. Što se dogodilo ve­ 2
lečasnom Romcu? To mi reci. Što se dogodilo veleča­
snom?« Od trenutka kad su ga poslali iz Sydneya Juriša je
»Ništa... koliko znam, ništa mu se nije dogodilo.« osjećao kako tone u apatiju, koje je bio posve svjestan.
»Dakle?« Vrlo rado bi je bio suzbio, ali mu je nedostajalo i snage
»Što dakle?« i hrabrosti. Sve njegove nade završile su ovdje, trinaest
»Idiote«, zaurlao je Marić, da je cijela soba zabren- tisuća milja od rodne Slavonije, koja mu ni trenutka
čala, »velečasnom se ništa nije dogodilo jer policija nije nije izlazila iz misli. Juriša je osjećao da su ga silom gur­
imala dokaza, niti je željela da se petlja u taj slučaj.« nuli u Katoombu, kako bi ga omekšali i prisilili na pri­
Svi u velikoj sobi sada su gledali u Marićev i Jurišin vrženost. Pomisao na Juru Marica i Buckingham Street,
stol. Čekali su što će se dalje dogoditi. članarinu i prijetnje, sve češće mu je zaustavljala dah,

42 43

.
kidala mu utrobu, nezadrživo razdirala mozak . . . Ništa Dani su postajali sve kraći. U svibnju su počele pa­
od svega toga nije želio, ali su mu oni majstorski na­ dati prve jesenske kiše. Bližila se dosadna australska
mjestili klopku, i sada je osjećao da se davi u njoj, da zima. Radovi na hidrosistemu bili su sve teži i Juriša
ga napušta razum i da misli samo o tome kako da na je osjetio da ga fizički napori sve više umaraju. Odlu­
najjednostavniji način samome sebi prekrati muke. čio je da nađe lakši posao, da se odmori i p r e d a h n e
Tri mjeseca poslije dolaska u Katoombu Juriša je od kanala. Počeo se raspitivati treba li tko u gradu
bio doveden pred gotov čin: ili će izvršiti akciju ili će sposobnog električara. Otkad je došao u Australiju
ga Roverovi i Marićevi egzekutori Pepa Senić i Geza nije smio ni misliti na svoj električarski zanat; uvijek
Hladnokrvni uzeti u svoje ruke. A to je značilo ostati su mu drugi nalazili posao na kojem je čovjek mogao
bez posla, a možda i bez glave. »Za 10. travnja 1961«, samo crknuti. Kanali, kanali i opet kanali; činilo mu
javljao mu je Marić iz Svdneva, »hoću da se komuni­ se da je za te četiri godine prekopao čitavu zemlju.
stičkoj đubradi tresu gaće. Potpali nešto, razbij njušku
nekom udbašu, učini što hoćeš, samo se mora čuti.« I Zrinka mu je pomogla u traženju posla; poznavala
je neke ljude. Obećali su joj da će se zauzeti. Više puta
Martin Juriša znao je da svi ljudi imaju točku na ko­
su je posjećivali u »Ludvigovoj vinariji« i obavještavali
joj omekšaju. Ali isto je tako znao da je i njemu došlo
je kako napreduju pregovori. Dobar posao nije se dobi­
vrijeme da pokaže tko ga može smekšati. Nisu to bile
vao preko noći.
ni Marićeve prijetnje, ni Paštvjev bodež, ni Senićev
»kolt 32«, ni ispovijedi kod velečasnog Romca. Točka je Svega toga Juriša je bio svjestan, pa nije gubio str­
imala žensko lice i zvala se Zrinka. Radila je kao kono­ pljenje, niti je jurio glavom kroza zid. Štoviše, bio je
barica u »Ludvigovoj vinariji«, odakle je pucao prekra­ prezadovoljan da će se sve riješiti postepeno i bez buke.
san vidik na The Three Sisters. Vjerovao je da će njegov odlazak iz radničke nastambe
Mnogo kasnije Juriša će samome sebi priznati da je na hidrosistemu biti neprimjetan, da se nitko posebno
susret sa Zrinkom Milas bio neka vrsta prekretnice, da neće raspitivati kamo je otišao i gdje je dobio novi po­
je ona bila melem za sve njegove rane koje su ga godi­ sao. Juriši je bilo posebno stalo da se makne iz sredine
nama trovale. Ime Zrinke Milas iz Čitluka, dvadeset i kojoj je sada pripadao: Marićevi ljudi, bilo ih je desetak,
petogodišnje djevojke crnih očiju i pristala tijela, posta­ koje je predvodio emigrant Ante Turk, malen, mršav
lo je simbol Jurišine sveopće sreće. Ali i nesreće, na čovječuljak, želuca zalijepljena za kičmu, umrka, beziz­
koju je, čini se, bio pretplaćen. ražajna lica, zelenih zuba i vodnjikavih očiju, bili su mu
stalno za petama. Tražili su da redovito dolazi na sa­
Upoznali su se u vinariji, kamo je Juriša često svra­
stanke, da se više angažira u batinaškim akcijama, pri­
ćao poslije napornog rada na hidrosistemu. Odmah mu
jetnjama i ucjenama, da redovito plaća članarine, daje
se svidjela. U vinariji je bio i onda kad nije imao novca.
dobrovoljne priloge za »Hrvatski dom« i da se ne od­
Svidjela mu se djevojka, a posljednje četiri funte
vaja od grupe, koja je sebe već zvala »rukovodeća jez­
morao je poslati u Sydney na ime članarine za HOP.
gra HOP-a za Katoombu«.
Pepa Senić mu je zaprijetio: »Šalji novac ili ću ti uši od­
rezati.« Poslao je, dakle, te posljednje četiri funte i os­ Juriša je vrlo dobro znao da Turk svakog tjedna u
tao bez novca. Sydney šalje kompletan izvještaj o aktivnosti HOP-a u
Slijedećih dana pratio je Zrinku do velike, tihe kuće Katoombi i svoja zapažanja o ponašanju njegovih člano­
u središtu Katoombe. Kuća je bila ograđena visokim va. Znao je i to da se članovi međusobno uhode, a zatim
drvećem i nasadima, okruženima živicom. Obično bi se informacije dostavljaju Turku, koji ih najčešće upotrije­
zajedno s njom popeo širokim stepenicama i prošao bi za vlastite akcije; ucjenjivao je i jedne i druge, a no­
mračnim hodnikom na kraju kojeg se nalazila soba 36. vac stavljao u svoj džep. Turk je lukavo kontrolirao nji­
Jedva se usuđivao otvoriti vrata, jer se plašio da se Zrin­ hovu slobodu i volju. Izbezumio bi ih svojim hrvatova-
ka ne uvrijedi. Volio je Juriša Zrinkinu odrješitu i žilavu njem, zatrovao svojim nacionalističkim otrovima i ras­
snagu, čestitost i ženstvenu toplinu. pametio idejom o separatizmu.

44 45
Juriša je i sam nekoliko puta bio žrtva Turkovih A Senić je doputovao u Katoombu i zbog jednoga i
ucjena: tražio je novac da šuti o njegovim vezama sa zbog drugoga.
Zrinkom Milas, za koju je tvrdio da je »crveni agent« i Sastanak je počeo odmah poslije šesnaest sati. Soba
»beogradski plaćenik«. Nije bila tajna da su takve je bila slična blagovaonici: dugački drveni stol, četiri vi­
»agente« pod svoje obično uzimali Pepa Senić i Geza soke, grubo izdjelane stolice ravnih naslona, tri željezna
Pašty, i da su mnogi od njih netragom nestali ili su na­ kreveta prekrivena pokrivačima od merino-vune i drve­
đeni premlaćeni negdje na otvorenoj cesti. Senić i Paštv ne police na kojima su visile ili bile razbacane razne li­
i njihovi razbijači stručno su obavljali posao; rijetko su mene posude: zdjele, tanjuri, šalice i lončići. Na zidu
ostavljali tragove, a ako se moglo naslutiti tko stoji iza kraj prozora bio je pričvršćen veliki crno-bijeli grb sa
napada, obično su žrtve bile zauvijek ušutkane ili tako slovom »U« i dvije trobojnice, sa svake strane po jedna.
premlaćene da se nisu usuđivale ništa prijaviti policiji. Iznad kreveta visile su dvije fotografije pripadnika
Sve to Jurišu je sililo da se napokon okrene samo­ Francetićeve »Crne legije«, karta NDH iz »Hrvatske
me sebi, da spozna mladenačke zablude i da raskrsti s grude«, fotografije Ante Pavelića, Božidara Kavrana i
prošlošću, koja ga je pekla kao žeravica. Razmišljao je: Zvonimira Pospišila, skupna fotografija s nekog prima­
zbog ilegalnog bijega preko granice morat će, kad se i nja kod Ante Pavelića i Turkova slika u ustaškoj unifor­
ako se vrati u Jugoslaviju, odležati nekoliko mjeseci. mi. Slika je visila na istom čavlu na kojem i veliki bodež
Morat će, znao je, platiti račun i za ono što je brbljao u sjajnim aluminijskim koricama.
u policiji u Austriji i Australiji. Neće mu, naravno, biti Turk je mislio na sve, uz ostalo i na to da bi sastanak
oprošteno ni što se povezao s fašističkim emigrantima. mogao dugo potrajati, pa je kupio pet litara najjeftinijeg
Znao je da će za tu nepromišljenost morati platiti naj­ vina, dva pakovanja dvopeka i pola kilograma maslaca.
skuplju cijenu. Ako se, dakle, želiš vratiti u Jugu zajed­ Sve to stavio je na stol, a prije nego što su stigli Senić
no sa svojom Zrinkom - govorio je Juriša samome sebi i ostali skinuo je s ulaznih vrata stari pornografski ka­
- onda ćeš morati nadmudriti sve te U-vampire i pod­ lendar sa slikama golih, debelih žena. Turk je, sa svojih
metnuti leđa. I, naravno, smoći dovoljno funti za dvije pedeset i pet kilograma, bio pomalo nastran čovjek, vo­
brodske karte do Evrope. lio je samo žene koje su bile teže od stotinu kilograma.
Tu svoju nastranost krio je čak i od najbližih suradnika
i prijatelja.
3 Deset minuta poslije šesnaest sati u sobi su se oku­
pila osmorica, među kojima i Juriša. Dvojica su došla
Sredinom lipnja u Katoombi se iznenada, vozeći se kasnije, a trojica nisu došla jer su radili u poslijepod­
u žutom sportskom »fordu«», pojavio Pepa Senić. Do­ nevnoj smjeni. Morala su doći ukupno dvadeset i dvo­
šao je sam i odmah sazvao hitan sastanak u Turkovoj jica, iz samoga grada i okolice, ali neki su otkazali prav­
sobi. Takva hitnost zabrinula je Jurišu. Ako se Pepa Se­ dajući se bolešću, a neki se uopće nisu ni odazvali po­
nić žuri, onda mu doista gori pod petama. Ili njemu, ili zivu.
nekom drugom. Josip Senić Pepa zauzeo je mjesto u donjem dijelu
Dvije stvari zbunile su Jurišu: zašto baš Senić i zašto stola, a odmah do njega sjeo je Ante Turk.
Katoomba? Moglo se to objasniti s više razloga. Očito, »Nemamo mnogo vremena«, počeo je Senić karak­
razmišljao je Juriša, posrijedi su bili razlozi koji nisu tr­ terističnim hrapavim glasom, gledajući sve redom: naj­
pjeli odgađanje. Množile su se pretpostavke: od onih da prije one koji su sjedili za stolom, a zatim i one koji su
su Turkove informacije o aktivnosti HOP-a u Katoombi sjedili na krevetu, među kojima i Jurišu. »Nemamo vre­
izazvale gnjev Marica, Lovokovića i Rovera, pa do do­ mena jer su nas mnogi događaji pretekli, a drugi će nas
gađaja u Svdnevu i Melbourneu, koji su zahtijevali da preteći ako budemo radili kao stare babe. HOP je, bra­
se o njima hitno obavijeste svi članovi HOP-a u Au­ ćo, sasvim omlitavio, od stare slave ostalo je samo ime.
straliji. Predviđalo se da će smrću Ante Pavelića neprijatelj po-

46 47
kušati svojim utjecajem smrtonosno ugroziti hrvatski Senić je posljednje riječi naglasio, jer ih je smatrao
narod općenito, a osobito HOP. Od prvog časa kad više vrlo važnima. Sve to popratio je i ispruženim prstima,
nije bilo njegova autoriteta pokušalo se skrenuti HOP kao da prijeti. Trenutak je čekao, kako bi se uvjerio da
u Australiji i drugim zemljama s puta beskompromisne su svi oko njega ošamućeni i zbunjeni. To se, međutim,
borbe na put različitih kompromisa. To nama ne odgo­ primjećivalo samo na mršavom Turku, koji je s neskri-
vara, mi i dalje ostajemo beskompromisni. U Argentini venom zavišću gledao u debeli Senićev podbradak. Se-
i u Evropi, ali i ovdje u Australiji, moralo je doći do niću je bilo tek dvadeset i pet godina a već je pokazivao
toga da se HOP rascjepka i da se istinski hrvatski rodo­ znakove debljanja.
ljubi odvoje od raznih kolebljivaca i špekulanata, koji »Dobro ste čuli«, nastavio je Senić, »unijeli smo
su prihvatili politiku suživljavanja s komunističkom Ju­ neke novosti u naš rad, koje se mogu ali i ne moraju
goslavijom. General Drinjanin u Madridu sasvim se od­ svidjeti Heferu i ostalima. Bili smo prisiljeni poduzeti
vojio i ima svoj program, vrlo dinamičan program. hitne mjere kako bismo spasili ono što se još moglo
Vrančić također. U Evropi, posebice u SR Njemačkoj i spasiti. HOP je na sebe navukao tešku hipoteku pro­
Švicarskoj, osnivaju se tajne revolucionarne ustaške po­ šlosti: neki ustaški dužnosnici su se dokraja kompromi­
strojbe i hrvatska bratstva.« tirali, glupo otkrili metode našeg rada i sada nas Ju-
goudba zoblje jednog po jednog i obara kao snoplje.
»Možda je to bolje«, primijetio je Turk. »Ja sam ta­
Zna što smo sinoć večerali, kolje nas kao piliće, jer je
kođer za odvajanje od onih snaga koje nas koče u na­
otkrila gdje prebivamo, kuda se krećemo i s kim se
šim naporima da stvorimo Hrvatsku do Drine i Zemu­
družimo. Podmuklo se uvukla u naše redove. I ovdje, u
na.«
Katoombi zaudara od njezinih agenata, ali o tome po­
»Greška je misliti da se program HOP-a promije­ slije. Mi smo svega toga svjesni i možemo joj doskočiti
nio«, nastavio je Senić. »Ništa se nije izmijenilo od tog i vratiti udarac samo novim sistemom rada, koji će se
programa. Nisu se čak promijenili ni ljudi, a to je tra­ zasnivati na formalnom raskidanju s HOP-om i strogo
gedija. Savjetuju nas oni isti koji su se ovih godina po­ konspirativnim akcijama.«
kazali nesposobnima i koje je vrijeme pregazilo.«
»To je izdaja, ili nešto slično«, uzbudio se Turk. »Ja
»Znači, treba ih ukloniti«, zaključio je Juriša. sam godinama član HOP-a i ne mogu mu sada odjed­
»I to, ako smatramo da je potrebno. Međutim, ovog nom okrenuti leđa. HOP je za mene NDH, a ideju o ne­
trenutka je najvažnije da priznamo samo jedno ruko­ zavisnoj nikad neću napustiti. Razumijete, nikad. Za po-
vodstvo, rukovodstvo kojem ćemo biti odgovorni za glavnikove ideje borio sam se u ratu, borit ću se i da­
svaku našu akciju.« nas. Ponavljam napuštanje HOP-a je izdaja.«
»Da ne duljimo«, presjekao ga je Turk. »Predloži »Ne«, bio je Senić kategoričan. Suzdržavao je bijes
nam kome da se priklonimo.« zbog Turkova glupog suprotstavljanja, koje nikamo nije
»Vidite, to je vrlo teško. Život HOP-a u Australiji bio vodilo, a moglo je samo zbuniti emigrante od kojih je
je do sada u stalnom opadanju, kako u moralnom, tako Senić morao izvući još gomilu funti. »Mi nismo izdajice,
i brojčanom smislu. Ovih dana iz Evrope su nam stigli jer nismo nikoga izdali, a posebno ne ustaške ideje na
novi ljudi, koji žele akciju, a mi im to ne možemo osi­ kojima se temelji HOP. Nismo izdali ni poglavnika, jer
gurati jer trebamo odobrenje iz Argentine od gospodi­ smo ga do njegove smrti smatrali poglavnikom, samo
na Hefera. Rover, Marić i Lovoković su ljuti, njima ne se nismo slagali sa svim poglavnikovim činima. Nu gos­
odgovara suzdržanost argentinskog ogranka HOP-a. podin Hefer, današnji vođa HOP-a, svojevremeno se
Oni žele voditi svoju politiku, svoje akcije . . . Zato smo nije slagao s činima dra Mačeka, predsjednika HSS-a, te
odlučili da poduzmemo nešto na vlastitu ruku, mimo se priključio poglavniku, ali mi ga zato ne nazivamo iz­
svih pravila koja smo dosad zagovarali i koja su u os­ dajicom. Mi i dalje želimo HOP, ali ne ovakav kakav je
novi suprotna našim stalnim nastojanjima da učvrsti­ danas i kakvom je na čelu Hefer, koji u ovih nekoliko
godina rukovođenja nije napravio ništa revolucionarno
mo HOP kao jedinstvenu ustašku organizaciju.«

48 4 - DVADESETI ČOVJEK 49
i oslobodilačko, već je, naprotiv, zatajio i razočarao
novali u Melbourneu. Bilo bi sada uistinu nepromišlje­
mnoge dobre Hrvate i ustaške borce. Da bi netko bio
no sasvim raskinuti s HOP-om. Udba bi to odmah na­
zapovjednik HOP-a nije dovoljno izgovoriti nekoliko
njušila i ne bi joj bilo teško utvrditi da smo se prestro-
nesuvislih riječi u nekrologu, već je, u najboljem sluča­
jili. Ostaje, dakle, mjesečna obaveza od četiri funte na
ju, potrebito stanovito vrijeme dobronamjernog i koris­
ime članarine za HOP. Plaćat ćemo istovremeno i za
nog rada. Smatram, a to je jedinstveno mišljenje našeg
HNO, što će jugouhode zbuniti. Zacijelo će se izbezumi­
rukovodstva u Australiji, da je naše političko i vojničko
ti kad uvide da ne mogu utvrditi kome zapravo pripa­
vodstvo stožer 'Hrvatskog narodnog otpora' s genera­
damo i što nam je stvarni program. I, najzad, tu je i tre­
lom Drinjaninom na čelu.«
ća članarina, u početku četiri funte mjesečno, za orga­
»Nije li se general Luburić zahvalio na dužnosti i po­ nizaciju koja je nešto sasvim novo ...«
vukao?« pitao je Juriša, prisjećajući se da je letak slič­
nog sadržaja čitao u Queen Streetu 121 kod velečasnog »Mi ćemo, koliko mi se čini, morati svojski zapeti da
Roka Romca. bismo smogli novac za sve te članarine«, primijetio je
Turk je okrenuo prekidač iza vrata i na sredini stro­ Juriša, očekujući buru.
pa zasvijetlila je prljava žarulja. »Dobro zapamti, Slavonce«, završio je Senić, ustaju-
»Da, točno je,« odgovorio je Senić strpljivo, jer je ći iza stola. Prišao je Juriši i unio mu se u lice, škripeći
znao da će s Jurišom imati poseban razgovor. Obećao zubima i tresući vilicama. »Dobro zapamti, na tu tvoju
je samome sebi da će tom tvrdoglavom momku s braz­ svinjsku njušku osobno ću urezati drugi ožiljak.« Uhva­
gotinom na licu pokazati zube. On i ne sluti što je sve tio ga je zatim za bradu, dušmanski ga stežući palcem
u stanju učiniti Pepa Senić iz Nove Gradiške. Ako bude i kažiprstom. Istog trenutka Juriša mu je zabio šake u
trebalo, tranširat će ga kao što je Geza Paštv raskoma­ želudac i bacio ga na stol. Prostorijom se prolomio tre-
dao brbljavog Želimira Sovica, a zatim njime nahranio sak razbijene boce s vinom. Skočili su ostali i postavili
morske pse kod Gerringonga. »Da, točno je, general se između Juriše i Senića.
Drinjanin se zahvalio na dužnosti zbog nepravde u hr­ »Braćo«, zapomagao je Turk, »ne počinjite opet.«
vatskim redovima. Ali mi ga, unatoč svemu, smatramo Podigao je Senića s poda, a zatim Jurišu gurnuo natrag
našim zapovjednikom jer smo samo uz njega sposobni na krevet: »Ne brbljaj gluposti, Martine. Mogao bi do­
ostvariti ono što smo naumili«. ista ostati bez glave. A ti Pepa ...«, sad je gledao u Se­
»Znači li to da od danas nećemo više plaćati člana­ nića, koji se previjao na stolici, » . . . ti se nemoj razba­
rinu HOP-u?« To je pitao okrugli dvometraš s trećeg civati prijetnjama, jer raspaljuješ ljude. Nastavi. Govori,
kreveta, pognutih ramena, neobično dugih ruku i sa­ zaboga, kakva je to organizacija?«
svim spljoštena nosa, kao da ga je pogodilo brvno. Senić je i dalje stenjao i škrgutao zubima na Jurišu:
Senić je pobjesnio; ponašao se kao da ga je uhvatila »Žao mi je što među nama još ima ljudi koji ne shva­
konjska padavica: »Slušaj t i . . . t i . . . orangutanu. Budeš ćaju koliko nam je potreban novac za naše akcije ...«
li i dalje srao ono što ne možeš požderati, kuglom ću
Posebice Juri Mariću, govorio je u sebi Juriša, suz­
ti prosvirati lubanju.« Zatim je iz unutrašnjeg džepa ka­
državajući se da Seniću još jedanput ne zabije šaku u
puta izvukao »kolt 32« kratke cijevi, i namjestio ga
slabine. Novac, novac! Posebice Juri Mariću, koji nas te­
među gorostasove oči. »Ubit ću te ako još zucneš i riječ
toši, voli i štiti, koji australskoj policiji zabranjuje da
o članarini.«
nas maltretira i pendreci i koji dobrim i poslušnim
Bijesno je sijevao očima, a revolver je spremio tek emigrantima obećava da će ih on osobno voditi u novi
kad je dvometraševo lice pozelenjelo a u očima mu se rat i da će rukovoditi novom balkanskom klaonicom. I
pojavio neopisiv strah. Zatim je nastavio mirnijim gla­ koji, naravno, troši teško zarađeni novac ovih zagluplje-
som: nih jadnika da bi svoju kuću na Fairv Meadovvu uredio
»Članarina će se plaćati ne samo HOP-u već i HNO-u u engleskom stilu i vozio se u tamnoplavom »falkonu«.
u Madridu, a i za organizaciju koju smo ovih dana os- A ti, Juriša? Ti kopaj kanale, krvari i udaraj zubima na

50 51
drobilici i kranovima kako bi mogao uštedjeti novac za nova nada. Osnovana je na inicijativu našega proslavlje­
dva obilna ručka tjedno. nog Geze Paštvja. HRB je, ponavljam, organizacija koja
» . . . za naše akcije, braćo«, govorio je dalje Senić ne­ će zapaliti komunističku Jugoslaviju, organizacija koja
kim svečanim glasom. »Eksploziv treba platiti, komu­ će razoriti i ubiti sve što nije hrvatsko. HRB će, razu­
nističke pasoše treba ukrasti, a nitko ne krade ako mu mije se, morati djelovati u strogoj ilegali i prije će se
prethodno ne mahneš pred nosom barem s deset funti, zemlja prestati okretati nego što će nas Jugoudba na­
treba obilaziti kolonije Hrvata širom svijeta, a 'Quantas' njušiti. Članovi nove organizacije regrutirat će se iz naj­
nam još ne dijeli besplatne avionske karte. Dalje, novac boljih ustaških društava, i već je odlučeno da ogranak
nam treba jer nas netko mora učiti postavljati dinamit u Katoombi kompletan uđe u HRB. Uz društvo 'Boži-
u vlakove, pod željezničke pruge i mostove, u automo­ dar Kavran' u Wollongongu, koje je osnovano na ini­
bile jugodiplomata, u crvene konzulate, ambasade i tr­ cijativu našeg brata Ilije Tolića, koji je prije dvije i po
govačka predstavništva. Instruktori svoje znanje i trud godine stigao iz Evrope, vaša aktivnost, pogotovu u pri­
skupo naplaćuju. Telefonski treba uznemiravati agente kupljanju novčane potpore, nesumnjivo je najprimjetni­
Jugoudbe, prijetiti njihovoj djeci, koja se useru kad čuju ja. Stoga se ne morate čuditi što vam bez ikakva straha
nepoznat glas u telefonskoj slušalici... A sve to, braćo, od mogućih posljedica otvoreno govorim o budućim
treba platiti. Sve. I još mnogo toga što nisam spome­ planovima; vi ste se dokazali i u vas imamo puno po­
nuo. Za to nam treba novac i ni za što drugo. Vi morate vjerenje.«
shvatiti da će vam se taj novac jednog dana višestruko
vratiti, ili vam se već vratio. Dobili ste ovdje, u ovoj da­ Senić je sada listao malu bilježnicu, jezikom vlažeći
lekoj zemlji, sigurnu zaštitu od komunističkih stjenica, prste, a prisutni su ga pažljivo motrili, čekajući što će
osigurali smo vam posao, a time stan i hranu, dobili ste se dalje dogoditi. Soba je bila ispunjena dimom cigare­
i moralnu potporu za svoja politička uvjerenja. Dalje, ta i kiselkastim mirisom prolivenog vina. U međuvre­
naše rukovodstvo radi na tome da se jednog dana svi menu Turk je sa stola sklonio maslac i dvopek, jer ni­
vi, Hrvati koji vjerujete u poglavnikove ideje, vratite u kome, čini se, nije bilo do jela. Vani je počela sipiti le­
porobljenu domovinu, gdje ćete dobiti...« Zamalo mu dena kiša, bubnjajući po prozoru. Turk je tek tada pri­
se omaklo »metak u čelo«, ali se u posljednji čas ugri­ mijetio da zavjesa nije navučena, ali i to da je nema. Do
zao za jezik. » . . . gdje ćete dobiti svoja prava koja su vraga, rekao je u sebi, opet je onaj prokleti Talijan ci­
vam nasilno oduzeta, visoke položaje i odgovorna mje­ jedio čaj i nije vratio zavjesu. Turk je uzeo vuneni pre-
sta u državnoj administraciji. Moram vam reći da po­ krivač s jednog od kreveta i uz dvometraševu pomoć
stoji brižljivo razrađen plan tog povratka, postepenog prekrio prozor.
vraćanja u Hrvatsku, gdje je politička i privredna situa­ » D a . . . dosta toga je odlučeno i ne mogu se svega
cija upravo sazrela za našu akciju i gdje nas očekuju ot­ sjetiti. Dakle . . . dakle . . . Ah, da! Članovi HRB-a morat
vorena srca i raširenih ruku. Propale su iluzije o jedin­ će pod zakletvom čuvati u tajnosti svoju pripadnost or­
stvenoj Jugoslaviji, njoj su sati odbrojeni. Tisuće je ganizaciji, a formalno će se deklarirati kao članovi pje­
hrvatskih domova koji danas zjape prazni jer ih je vačkih, tamburaških ili folklornih društava. Zakletva u
komunistička diktatura osiromašila, mnoštvo je neizo- biti nije nikakva novost jer su ustaše prije rata, u ratu
ranih polja, jer su Hrvati prognani i zabranjeno im je da i kasnije polagali zakletvu. No ova zakletva će obavezi­
se vrate. Mi stoga moramo krenuti u akciju, odmah. Mi vati više nego ikoja druga; tko je prekrši, bit će istog
moramo slabiti tu jugoslavensku državnu tvorevinu što trenutka ustrijeljen bez milosti, dakako, ako bude do­
više, jer što je Jugoslavija slabija, Hrvatska je jača. Ra­ stupan časnom sudu. A ako ne bude, stavit će se na li­
zarajmo sve ono što jača Jugoslaviju, ubijajmo komuni­ stu osoba koje po svaku cijenu, bez obzira na vrijeme
ste, sve redom, sve koji su protiv nas. Akcije će zasad i mjesto, treba likvidirati. Shvatite to krajnje ozbiljno,
voditi isključivo 'Hrvatsko revolucionarno bratstvo' što jer dosta je bilo anarhije u našim redovima.«
smo ga ovih dana osnovali u Melbourneu. HRB je naša »Nije dovoljno što nas tamani Udba nego uvodimo
i bratoubilački rat«, reče kao usput Turk.

52 53
»Moramo uvesti reda, neki ljudi su nam se sasvim U očima im se čitala ravnodušnost i nekakva čudna i
razularili. Otupio im je oprez i zbog toga nas je posljed­ neobjašnjiva tupost. Samo je Jurišin razum bio bistar.
njih godina sve manje«, objasnio je Senić, a zatim nasta­ Razmišljali su samo o tome kako će smoći novac za
vio: »'Hrvatsko revolucionarno bratstvo' bit će ustroje­ novu članarinu i hoće li, ako se imalo usprotive, ostati
no na principu ilegalnih trojki, čiji se članovi neće me­ bez posla i biti izbačeni na ulicu.
đusobno poznavati. Primjer: Turk neće moći biti član Svima njima bilo je posve jasno da su Marić i nje­
trojke u kojoj je, recimo, Juriša. Time ćemo konspira­ govi dužnosnici Pašty i Senić imali utjecajne veze na
tivni rad dovesti do savršenstva. U sklopu HRB-a djelo­ gradilištu hidrosistema u Katoombi i da je bio dovoljan
vat će trojka za obavještajni i kontraobavještajni rad, samo njihov mig pa da nepoželjni emigranti budu ot­
trojke za diverzije i likvidacije, trojke za politički i pro- pušteni. Na gradilištu nije bila tajna da su neki predrad-
mičbeni rad, te druge trojke za kojima se ukaže potre­ nici povremeno dobivali vrlo skupe poklone iz Sydneya
ba. Svaki član HRB-a imat će konspirativno ime i osob­ i Melbournea na ime »zahvalnosti za sve ono što čine
ni broj, o čemu će se voditi posebna evidencija u 'Glav­ za ugroženu hrvatsku braću«.
nom ustaškom stanu', koji će rukovoditi svim akcijama Pepa Senić je sada ustao i počeo hodati gore-dolje
organizacije.« po sobi. Svaki put kad bi došao do zakritog prozora, na-
»Stvari, rekao bih, i mimo nekih nedorečenosti, po­ mrštio bi se; u tom trenutku ispod očiju, na čelu i uz
primaju ozbiljan tok«, ocijenio je Turk. Svi ostali su šut­ korijen koščatog nosa urezale bi mu se duboke bore.
jeli; oni nisu imali što reći, niti su se usuđivali. Samo su Čovjek mu je upravo tada mogao dati blizu četrdeset,
poslušno klimali glavom. »'Hrvatsko revolucionarno iako je imao samo dvadeset i pet godina. Surov emi­
bratstvo', kao nova ustaška postrojba«, nastavio je grantski život ostavio je i na njemu duboke tragove.
Turk, »imat će golem zadatak, a samim tim svaki Teško bi se moglo reći kako bi Senić izgledao da je uza
neuspjeh ili propast sručit će se na naša leđa. Mi smo, sve to još i danonoćno morao kopati kanale i gurati va-
Pepa je to dobro rekao, dosad dobro radili, a morat gonete s ugljenom u paklu Coober Pedyja. Za njega, kao
ćemo i ubuduće. Došlo je, čini se, vrijeme pravih akci­ i za dvije godine starijega Gezu Paštyja, bilo je uvriježe­
ja.« no mišljenje da su na najbolji način unovčili svoju
Mršavko se popravlja, opametio se i više ne brblja spremnost da neprijateljski djeluju protiv Jugoslavije, iz
gluposti, zaključio je Senić, zadovoljno se smješkajući. koje su pobjegli zbog više kriminalnih čina. Povezali su
Još kad mu kažem što smo otkrili, sasvim će smekšati se s Roverom jer su znali da je to najbolji način da ništa
i neće više pričati besmislice o HOP-u, kad su HOP i ne rade, a da uvijek imaju dovoljno novca.
HRB ista stvar. Hodanjem po sobi i mrštenjem kod prozora Senić je
Turka je predvidio za akciju u kojoj će se moći sa­ očito htio u prisutnih izazvati dojam tajanstvenosti. On
svim potvrditi i dokazati da može biti član i »Hrvatsko­ je zapravo bio pravi majstor da i najobičniju stvar uz­
ga revolucionarnog bratstva«. Upravo na njemu se vid­ digne na pijedestal neslućene važnosti. Od toga je bio
jelo da je mnogo više impresioniran onim što je danas razvio pravu umjetnost; od nje je i živio.
bilo rečeno u sobi nego svi ostali. Senić je to utvrdio s »Bilo bi mi drago kad bih znao da ste shvatili ozbilj­
osobitim zadovoljstvom. Ta spoznaja učvršćivala je nje­ no sve ono što sam vam rekao«, objašnjavao je Senić sa
govu sigurnost i samopouzdanje, te mu otvarala široke žarom, sjedajući ponovo za stol. Vani je bubnjanje kiše
mogućnosti da na najbolji način objasni i opravda pred­ gušilo tutnjavu betonskih miješalica i zvrndanje buldo­
stojeću akciju. žera na gradilištu, koje se nalazilo osam stotina metara
Svi su šutjeli, čekajući da Senić završi ili da objavi od barake. »I bit će mi drago da prilikom idućeg su­
da sastanak još nije dovršen. Što je tišina duže trajala, sreta budemo svi na broju.«
to su osjećali veću neizvjesnost. Sjedili su već dva sata Turk je prstima kuckao po stolu, pokušavajući shvatiti
u zadimljenoj prostoriji, slušajući kao omamljeni kakvu logiku Pepe Senića. Juriša je pogledavao čas jednoga, čas
su im sutrašnjicu namijenili Rover, Paštv, Senić i ostali. drugoga, a pogledi svih ostalih bili su uprti u Senića.

54 55
»Rekao sam vam maloprije da su se i ovdje u Au­ kriješ strah. Strah zapravo ne bi smio ni pokazivati. Na
straliji namnožili jugoagenti i da vrebaju na nas ondje tebi je sada da nam pomogneš da otkrijemo čovjeka
gdje se najmanje nadamo. Oni znaju svoj posao i imaju koji je zadužen da te likvidira. To isto zatražili smo i od
svoj stil rada od kojeg ne odstupaju. Kad su 1957. imali Ilije Tolića, Josipa Oblaka, Dražena Tapšanjija, Rade
petlje da pucaju u poglavnika u prijateljskoj Argentini, Stojića, Branka Podruga, Stanka Zdrilića, Krešimira
budite sasvim sigurni da se pet godina kasnije neće Perkovića i još neke braće koju ne poznajete, a koja se
ustručavati i da ovdje, u Australiji hladnokrvno ustrijele također, prema Perčićevim i Andrićevim informacija­
našeg brata Antu Turka.« ma, nalaze na istom popisu. Bilo bi besmisleno sada
U sobi je nastao žamor, svi su se zbunjeno proma­ tražiti da Perčić i Andrići otkriju izvore svojih informa­
trali, samo je Turkov pogled bio ukočen, kao i cijelo cija; mi na tome nećemo inzistirati jer im apsolutno vje­
lice. Bilo je mučno gledati njegovo blijedo lice, iskriv­ rujemo. Dalje, sasvim je sigurno da akcije Jugoudbe
ljeno u grimasu straha. neće uslijediti preko noći; ona će se prije toga morati
»Dugo sam se premišljao kako da vam to saopćim brižljivo pripremiti za svaki korak. I sami znate da će
na najmirniji i najbezbolniji način«, rekao je Senić. »Nu nastojati prikriti svoju prisutnost u svakoj zemlji, ali i
ostajem u uvjerenju da je ovo bio ipak najbolji put.« da će uložiti sve svoje znanje da se neprimjetno uvuku
»To nije moguće . . . to je, vjerujem, nečija neslana u naše redove. Prošlost nas uči da su Udbini agenti bili
šala«, mucao je Turk, čvrsto se držeći za stol, da bi pri­ obično ljudi u koje smo najmanje sumnjali. Imamo neo­
krio drhtanje ruku. borive dokaze da su čak i neki rođaci naših dužnosnika,
»I mi smo u početku vjerovali da nas netko želi po­ pod prijetnjom smrću, morali pristati da rade za tajnu
vući za nos«, nastavio je Senić ozbiljnim glasom, »ali jugopoliciju. Obećavali su im novac, posao, premije,
događaji su, na žalost, pokazali da se time ne treba ša­ vilu na moru, samo da odu u inozemstvo i likvidiraju
liti. Prije kratkog vremena u Australiju su doputovali 'ustaške bandite', kako nas zovu.«
neki naši dužnosnici iz Evrope i donijeli nam sasvim »Ima li kakvih informacija o tome tko bi mogao ubi­
pouzdane informacije da je Udba načinila listu osoba u ti Turka?« pitao je dvometraš snishodljivo. Svoje pita­
inozemstvu koje pod hitno treba likvidirati. Među nji­ nje popratio je gestikulacijom koja je mogla dvostruko
ma je i ime našeg brata Ante Turka. Sasvim je sigurno značiti: »ako ubiju Turka, onda će i nas«, ali i: »neka ko­
da je na toj listi još netko od nas, ali o tome vam zasad načno umlate tog parazita koji godinama živi na tuđi
ništa ne mogu reći jer taj povjerljivi papir nismo imali račun.«
u rukama, iako se nadamo da ćemo se njega domoći. »Da, nešto smo prikupili, ali to još ne znači da smo
Popis je, naime, podijeljen svim jugoambasadama, i mi na pravom tragu«, odgovorio je Senić.
ćemo nastojati upasti u neku od njih i popis ukrasti.« »Jesam li dobro čuo? Vi ste na tragu, a ja pojma ne­
»U svemu tome ipak nešto ne razumijem«, upozo­ mam ...«, pitao je Turk, užasavajući se. »Za ime boga,
rio je Juriša. »Ti tvrdiš da je informacija pouzdana, a ja pojma nemam da ste već nekoga nanjušili.«
osobno nisi vidio popis ni Turkovo ime na njemu. »Htjeli smo te obavijestiti tek kad budemo posve si­
Sve to može biti najobičnija podvala, Udbin trik da gurni da upravo osoba koju trenutno pratimo želi da te
nas zaplaši.« strovali u mrtvački sanduk.«
»Ne bih rekao da je tako«, suprotstavio se Senić. »Pepa, brate, kazuj tko je to«, frktao je Turk, sijeva­
»Informacija o postojanju popisa došla je iz dva različi­ jući očima, »kazuj, preklinjem te. Reci tko je to da mu
ta izvora, jedna iz Dortmunda u SR Njemačkoj, od Fra­ živome grkljan iščupam.«
nje Perčića, a druga iz Italije, od braće Andrića.« »Još ti ne smijem ništa reći. Takav je stav 'Glavnog
»I oni tvrde da su na popisu vidjeli baš moje ime?« ustaškog stana'. Ja ne bih želio uraditi nešto mimo nje­
Turkovo lice bilo je sada sasvim sivo. ga. Međutim, budi siguran da ćemo tu komunističku uš
Senić je lukavo motrio Turka; »Meni je sasvim prepustiti samo tebi, kad dođe vrijeme. Mogu te i umi­
shvatljiva tvoja sumnjičavost, ali to je loš način da pri- riti, agent je tek počeo plesti mrežu oko tebe. Trebat će

56 37
mu još barem dva mjeseca da se sasvim pripremi. Me­ »Što bi mi se dogodilo kad bih se povukao?«
đutim, mi ćemo ga preduhitriti i prepustiti ti da učiniš »Što bi ti se dogodilo? Netaktično pitanje, prava be­
s njim što hoćeš. Za najmanje petnaest dana iz Svdneva smislica. Ti vrlo dobro znaš što bi ti se dogodilo; pro­
ćeš od mene ili od Geze dobiti pismo i u njemu njegovo gutala bi te noć. Previše znaš o nama da bismo te samo
ime i prezime. Sve ostalo učinit ćeš sam. Možda ćeš biti tako pustili da odeš.« Zatim je nastavio sarkastično:
iznenađen otkrićem, ali nemoj oklijevati. Nemoj ni časa »Čuli smo da imaš nekakvu malu. Jure te, međutim,
oklijevati, jer ćeš izgubiti glavu. Ti i ne slutiš kakve je opominje da se čuvaš žena, pogotovo ako ne znaš oda­
sve podlosti Udba u stanju učiniti.« kle su i koje su vjere. Ja te upozoravam da se kloniš
Vrijeme je brzo promicalo, bližilo se devet. Senić je 'Ludvigove vinarije'. Kokić nam je dojavio da se u njoj
za kraj ostavio razgovor s Jurišom. okupljaju ljudi za koje se sumnja da su crveni. Tko ti
»Raspravio bih još nešto s Jurišom. Tko želi, može može garantirati da i tu tvoju malu već nisu obradili?
ostati, a tko ne želi, vrata su mu otvorena«, rekao je Se­ Osim toga, kad smo već kod te m a l e . . . kako se ono
nić. zove?«
Nitko nije izišao. Željeli su znati sve o Senićevoj mi­ »Zrinka Milas«, reče Juriša, sluteći da se sprema
siji u Katoombi. neko zlo.
»Onda p o č n i m o . . . « uozbiljio se Senić, cupkajući »Kad smo, dakle, kod nje m o r a m ti reći nešto što te
konac iz rukava na kaputu. »Dakle, Juriša, m o r a m od­ neće baš mnogo obradovati. Mala je došla u Australiju
mah udariti u sredinu. Marić nije najzadovoljniji tvojim posve legalno, a to je sumnjivo.«
ponašanjem i radom. Prema posljednjoj informaciji što »Zašto bi bilo sumnjivo?«
smo je dobili od Turka ...« »Iz Evrope nemamo o njoj n a š i h podataka. A to je
Turk je progutao pljuvačku i počeo brzo treptati. Ju­ isto kao kad se kližeš na tankom ledu. Milasi su iz Her­
riša ga nije ni pogledao. Znao je da ga taj čankoliz ne­ cegovine, ali nisam baš siguran da ih ima u Čitluku.«
prestano uhodi. »Odakle znaš da je iz Čitluka?« začudio se Juriša.
» . . . sve rjeđe dolaziš na sastanke, odbijaš izvršiti »Turk nas je obavijestio da se sastaješ s nekom ko­
neke zadatke i uza sve to nisi zadovoljan poslom koji nobaricom, pa smo morali utvrditi odakle je i kome
smo ti našli ovdje u Katoombi. Čuli smo da tražiš novi pripada. Mariću se cura ne sviđa, jer je Turku odbila
posao.« plaćati neke pristojbe.«
»Istina je, tražim novi posao, jer sam izgubio zdrav­ »Turk, Turk! Do đavola i Turk«, povikao je Juriša.
lje i toliko onemoćao da više ne mogu čučati u kana­ »Može li u ovoj Katoombi proći nešto mimo Turka?
lima«, mirno je odgovorio Juriša. Ležao je na krevetu Ako nije plaćala, zacijelo postoji ozbiljan razlog zašto to
poduprt laktovima, glave naslonjene na zid. »Svi vi do­ nije činila. Možda nije imala novca.«
bro znate da sam po zanimanju električar i da bih mo­ »Imala je, imala, samo nije htjela platiti. Inatila se i
gao mnogo više zarađivati kad bih radio u nekoj zanat­ rekla da smo đubrad i prodane duše«, rekao je Senić
skoj radionici. S više novca mogao bih plaćati i veću mračna pogleda.
članarinu.« Juriša je sada zapanjeno promatrao Senića. Htio je
»Marić to vrlo dobro zna i zbog toga je oprezan. Plaši reći: to i jeste. Ali samo odbrusi: »Čini mi se da bolje
ga tvoja svojeglavost i pomama za novcem. On ne želi os­ poznaješ Zrinku nego ja.«
tati bez tebe. Ti si, kaže, pametan momak koji će jednog »Ne samo nju već i gomilu druge gamadi, slične
dana biti značajno ime u emigraciji. Novac bi te mogao njoj.«
pokvariti. Zbog toga 'Glavni ustaški stan' želi da još više »Mogao bih ti zbog tih riječi razbiti zube, Pepa«,
očvrsneš, da se politički dokraja izgradiš... Dalje, Marić prasnuo je Juriša, stisnutih šaka. »Međutim, odustajem.
želi da ti postavim otvoreno pitanje: želiš li i dalje biti član Odustajem od bilo kakva izravnanja računa dok ne ču­
naše organizacije ili ne želiš? Prema onome kako se po­ jem i Zrinku Milas. Zapamti, stalo mi je da sve izvedem
našaš čini mi se da su neke sumnje opravdane.« načistac.« i

59
»To je tvoje pravo«, odgovorio je Senić, istežući zglo­
bove na prstima. Zatim je nastavio u sebi: mislim da je
ta kurvica pogrešnih opredjeljenja i da bi nam mogla pri-
činjavati ozbiljne teškoće. Ali križat će se u našoj crkvi i
ljubiti naš oltar i raspelo. To joj obećaje Josip Senić. Ni­
sam klao u ratu, ali ovdje su me naučili kako se obijaju
ljudske duše i kako se tamani kopilad. Pepa Senić zna
svoj posao; obavit će to polako, stručno i bez buke.
»Nikad mi ništa nije govorila o tome«, otresao je Ju­
riša više za sebe. Uistinu, nikad mu se nije potužila da
joj bilo tko prijeti i prisiljava je da daje novac u ime
potpore za »ustašku zaštitu«. Jednom jedinom prilikom 3.
rekla mu je da je ponekad nečiji piskutav glas uznemi-
rava telefonom. »Morat ću je pitati što se dogodilo«, za­
ključio je Juriša sjedajući na krevet. LJUDI KOJI SU ZAGONETNO
Pitati, pitati, nego što, cerekao se Senić u sebi. Samo NESTALI
požuri, ostalo je još malo vremena. Tko nagazi na Pepu
Senića, bolje da samome sebi prekrati muke. Jer Pepa
je nemilosrdan.
Prošlo je još petnaest minuta prije nego što su se Padala je kiša i sav je bio mokar kad je pokucao na
razišli. U međuvremenu, Juriša je razmišljao: što mi je, vrata sobe broj 36 na kraju hodnika. Oprezno se popeo
do vraga, sve to trebalo? Ta bagra će me sasvim upro­ stepenicama na kojima je stršio poderani linoleum; vje­
pastiti. Nije im dovoljno što motre na svaki moj korak, rovao je da ga nitko nije čuo, čak ni dremljivi portir na
što me prijetnjama prisiljavaju da radim nešto što mi se ulazu, kojem je gurnuo u ruku pet funti.
gadi, što me zovu »ustaškim bratom«, što su me mjese­ Nitko nije odgovarao. Pokucao je još jedanput
cima tjerali da udišem smrdljiv zrak prekapajući sidnej- snažnije. Iz sobe su doprli šumovi; netko je p a p u č a m a
ska smetlišta, što su mi naredili da u tami na Marric- strugao po parketu. Vrata su se odškrinula za širinu
kvillu sačekam nekog krakonju iz Konjica i željeznom stopala.
šipkom mu prebijem rebra a zatim mu uzmem posljed­ »Zrinka, ja sam, Martin. Otvori«, šaptao je Juriša
njih četrdeset i pet funti. Nije im dovoljno što sam kr­ cvokoćući zubima.
stario autobusnim stanicama u Kingsgrovu, Randvicku, Brzo je otvorila: »Što se dogodilo? Odakle ti u ovo
Castle Hillu i širom popisanog Svdneva kradući toj glu­ doba?« Žmirkala je svojim crnim očima i provlačila pr­
pavoj australskoj stoci novčanike i funte, što sam na stima kroz kestenjastu kosu.
Central Rly. Station zajedno sa štakorima bježao pred Uvela ga je u malen stan, skromno ali lijepo namješ­
policijskim stampedom, koji je prijetio da me zgazi ten. Neuredan, ali neuredan onoliko koliko je to bila
zbog osam ukradenih funti. Ni to im nije dovoljno, pa zgužvana posteljina na razmještenom krevetu i gardero­
žele da mi se uvuku još i u krevet. Martine, morat ćeš ba prebačena preko jednog od tri široka stolca. Juriša
nešto učiniti, inače će tobom nahraniti morske pse. je skinuo mokar kaput, toplom vodom isplahnuo usta
Senić je na vratima svakome stegao ruku i zaprijetio nad umivaonikom, a zatim se srušio na stolicu, duboko
prstom: »Prozbori li netko nešto o ovom sastanku, po­ uzdahnuvši.
slat ću ga u jugokonzulat da od njega naprave sapun za »Martine, što se dogodilo?« zabrinuto je pitala Zrin­
ribanje zahodskih školjki.« ka. Ogrnula je kućnu haljinu i sjela na krevet, nasuprot
Nešto poslije jedanaest u Turkovoj sobi ugasilo se Juriši, koji je nervozno masirao sljepoočice.
svjetlo. »Što se dogodilo? I ja se pitam.«

60 61
Kako da počne? Što da joj kaže? O tome je razmiš­ i izvući nas iz kreveta, a potom cijeli sat šamarati. Go­
ljao još dok se penjao na treći kat i stajao pred vratima vorio je svakakve bljuvotine.«
na kraju hodnika. »Ni sam ne znam što se dogodilo, Juriša je osjećao kako se znoji, a kapljice se slijevaju
Zrin«, rekao je. »Zbog toga sam i došao. Molim te da iza usnih školjki i niz brazgotinu na licu.
budeš dokraja iskrena, da mi ništa ne kriješ.« »Što je govorio?«
Zapalila je cigaretu. Na djevojčinu licu bila je grimasa očajnika: »Molim
»Nikad ništa nisam od tebe krila, Martine. Sve što si te, Martine, nemoj me siliti da ti o tome pričam.«
me pitao, rekla sam. Iskreno. Ono što me nisi pitao, ni­ »Zrin, sve mi ispričaj.«
sam ti mogla ni reći. Takva sam. Što da te opterećujem U zjenicama Zrinke Milas čitala se molba, ali Juriša
nečim što je samo moja briga?« je bio neumoljiv. Pred tim crnim, uplašenim očima
»Reci mi, Zrin, gdje si radila prije nego što si došla sada je titrala košmarna slika iz male podstanarske so­
u Katoombu?« bice u Nevvtovvnu, gdje je, sjećala se, zajapureni razbijač
»U Svdnevu, kao sobarica u hotelu 'Crestar'.« vitlao nožem i prisiljavao ih da se skinu dogola, govo­
»Zašto si ostavila taj posao?« reći: »Koja prozbori i riječ, poslat ću je u jugokonzulat
»Nisam ga ostavila, dobila sam otkaz.« da od nje skuhaju sapun za ribanje zahodskih školjki.«
Gledao ih je p o m a m n a pogleda i sjajnih očiju, kružeći
»Zbog čega?«
oštricom noža ispod brade. »Ne zvao se je Pepa Senić
»Nisu mi dali objašnjenje.«
ako vas ne dovedem u red. Bljuvat ćete i krv i funte.«
»Imaš li razloga da sumnjaš da si otpuštena zbog
toga što je to netko namjerno htio?« »Martine«, počela je Zrinka vlažnih očiju, nastojeći
»Ne, mislim da je to bio otkaz kao i stotine drugih; spriječiti da iz nje provali plač. »Martine, bila sam po­
jednostavno im više nisam bila potrebna.« nižena . . . ali ništa, ništa se nije dogodilo . . . prije bih se
»Gdje si stanovala?« ubila. Samo je vitlao nožem i . . . govorio.«
»U Newtownu, u zajedničkoj sobi s još dvije djevoj­ »Što je govorio, Zrin?«
ke.«
»Nabrajao je čime će nas slomiti. Rekao je da ima
»Jesi li mogla naći novi posao?« kamu, čekić, kliješta, željezne šipke, maljeve, klavirsku
»Vrlo teško. Trebalo je plaćati nekakvu članarinu, a žicu . . . Oh, Martine, ja se tako plašim žice . . . Zbog toga
ja nisam htjela. Gdje god sam pokušala dobiti posao sam pobjegla u Katoombu.«
rekli su mi da me ne trebaju. Netko je očito želio da me
slomi.« Juriša je šutio kao sleđen, čak je bio izgubio i dah.
Da, to je upravo ono što čine Marićeva »braća«, a i on
»Da te slomi...?«
s njima. Sve je istina. Zrin ništa nije propustila reći,
»U Svdnevu su neki plaćali članarinu. Sav taj novac
osim onog što nije doživjela. Ovo što je rekla bio je
odlazio je u 'Hrvatski dom' u Buckingham Streetu i ve­
samo dio arsenala što ga je propisao Marić u svojim te­
lečasnom Romcu u Queen Streetu. Ja naprosto nisam
rorističkim akcijama.
željela dati ni dinara tim ljudima, jer nisu ništa učinili
za mene, a osim toga čula sam da su sve to sumnjivi ti­ »Pobjegla sam u Katoombu, ali i ne od ljudi iz Buc­
povi. Nisam željela da s njima imam ikakve veze. Ja sam kingham Streeta«, nastavila je Zrinka Milas, paleći novu
ovamo došla pošteno raditi, a ne baviti se politikom, cigaretu. Ruke su joj drhtale dok je kućnu haljinu na­
kako oni to zovu. Mene to uopće ne zanima.« vlačila preko koljena. »Pronašli su me i ovdje. Najprije
Bacila je ostatak cigarete u pepeljaru na rubu stola. nekakav dvometraš, a zatim Ante Turk. Dobro sam
»Ta članarina . . . to je bio glavni razlog što si otišla upamtila to ime. Više puta svraćao je u vinariju i govo­
iz Sydneya?« rio da je svijet premalen da se sakrijem. Teško mi je, ne
»Ne samo članarina. Prijetili su mi, najčešće neka­ mogu to više izdržati, ali tebi ništa nisam htjela govoriti
kav okrugli muškarac koščata nosa i buljavih očiju. To jer imaš i svojih briga. Ni tebi nije lako. Proklela sam
je bilo užasno. Znao je usred noći provaliti u našu sobu onaj dan kad sam došla u Australiju. Samo kad bih se

62 63
mogla v r a t i t i . . . Nešto sam uštedjela, ali još je premalo Nasmiješio se, ali mu nije bilo do smijeha. Sad se
za brodsku kartu.« morao odlučiti. »Slušaj, Zrin, ja sam zao čovjek, vrlo
Juriša se osjećao kao da je upravo izišao iz kade s zao. Proganjaju te ljudi koje poznajem i kojima, štoviše,
vodom. Bio je posve mokar, košulja mu se zalijepila za i sam pripadam.«
leđa kao da ju je netko pribio čavlima. O, majko jedina, »Moj bože, Martine, baš si našao trenutak da se šališ
zašto se to baš meni moralo dogoditi, zavapio je suzdr­ sa mnom«, govorila je Zrinka.
žavajući se da ne zaurla od jada. Sve mu je ispričala, »Ja sam gad, Zrin. Mlatio sam ljude tim istim šipka-
sve. Ništa nije zatajila. Kako će joj sada objasniti čemu ma kojima su u ustaškim zatvorima odbijali bubrege.
je sva ta priča trebala. I zbog čega je kao sumanut u Radim to već četiri ili pet godina, ni sam više ne znam.
pola noći kucao na njezina vrata? Da joj također kaže A onaj koji ti je prijetio nožem u Nevvtovvnu, to je Pepa
istinu? Ne, to bi je dotuklo. Senić. Dobro ga poznajem. Večeras je bio ovdje. I tebe
Juriši je bilo jasno da će Zrinka Milas s vremenom je spominjao.«
proniknuti i u njegovu tajnu. To što je on krio od nje Zrinka se brzo povukla prema krevetu. Na licu i u
nije se još dugo moglo tajiti. Pogotovo ne sad, kad je očima čitao joj se neopisiv strah. Drhtala je, izbezumlje­
Pepa Senić počeo dolaziti u Katoombu i kad je Juriša na i požutjela lica, držeći se rukama za vrat. Sad joj je
u Marićevim planovima zauzimao vrlo važno mjesto. A bilo posve jasno kako od mašte do realnosti treba pri­
kako će joj reći? Nije to kao vodom uz nogu. Slušaj, jeći vrlo trnovit put.
Zrin, ne ljuti se, i ja sam jedan od tih Marićevih podlaca Pepeljastosiv u licu, Juriša je ustao, ali se opet srušio
koji okolo otima novac. To i nije tako strašno kao što na stolicu. Govorio je blagim glasom. »Bolje da se smi­
ti tumačiš. Najstrašnija je smrt, a još te nitko nije poku­ riš i o ovome porazgovaramo kao normalni ljudi. Želio
šao ubiti, samo su ti bezazleno prijetili. Nož pod vra­ sam da pravu istinu saznaš od mene. Ti ljudi su me ulo­
tom! Što je to, zaboga? Neprilike počinju tek kad ti ga vili u svoju mrežu . . . Uhvatili su me na prijevaru još u
netko zabije među rebra, kad ti puste krv. Austriji i poslali u Australiju. Godinama živim kao paš­
če podvita repa, udaraju me preko kičme i hrane samo
»Martine, zbog čega si ti otišao iz Jugoslavije?« upita
otpacima. Ja sam postao poslušna životinja u njihovim
iznenada ona, vukući kratke dimove.
rukama. Ali došli smo do kraja. Otići ćemo iz Katoom-
Zbog čega? Što da joj kaže? Razmišljao je da zapravo be na sjever, na zapad, bilo gdje. Australija je velika. U
nikad nije bio propalica, samo ga je život prevario. Mis­ tom prostranstvu možemo zametnuti trag. I naći novi
lim da sam u biti pošten čovjek, rekao je u sebi. Greška posao. Uštedjet ćemo i za brodsku kartu. Vratit ćemo
je bila što se povezao s tim tipovima. Prokleto je zlo is­ se u Jugoslaviju.«
kušenje ništa ne raditi i živjeti na tuđi račun. Mamili su
ga i domamili u tu klopku, i sad mu se sve pobrkalo u
glavi. Bio je to život na koji ga nitko prije nije učio i sad
je vidio da zbog toga srlja iz greške u grešku. Htio je iz­ 1
bjeći da ga progone, da ga drže pod kontrolom i name­
Slijedećih petnaest dana Martin Juriša i Zrinka Mi­
ću mu svoja mišljenja, ali ništa se više nije moglo izmi­
las potajno su se spremali da napuste Katoombu. Od­
jeniti; čvrsto su ga ščepali, ucijenili i zaprijetili mu smr­
redili su i radne zadatke: Martin je dva puta putovao u
ću. Sve je bilo izgubljeno.
West Wyalong, gdje je, navodno, na obližnjim farmama
»Zbog čega sam pobjegao?« pitao je također Juriša, bilo posla, a Zrinka je svakoga dana čitala oglase u no­
gledajući brižno u Zrin. »Ni sam ne mogu odgovoriti na vinama nadajući se da će naći mjesto koje će im najviše
to pitanje, naprosto ne mogu.« odgovarati. Međutim, već je počela zima i posla je bilo
Nedopušenu cigaretu bacila je u pepeljaru. »Što se sve manje. Ipak, nisu gubili nadu.
dogodilo kad si tako kasno došao? Kad sam te ugledala Dvanaestoga srpnja Franjo Turk je imao ugovoren
na vratima bio si blijed kao da si jeo sirov krumpir.« telefonski razgovor s Pepom Senićem, koji je poručio

64 5 - DVADESETI ČOVJEK 65
da će zvati iz Wollongonga. Razgovor je bio kratak, ali na. Ali što mogu, bio je glup kad se tako naivno dao na­
vrlo značajan, ocijenio je Turk. Senić ga je obavijestio vući u zamku. Djevojke s kojima je Milasova stanovala
da mu je u Katoombu poslao paket i vrlo važno pismo, u Nevvtovvnu otkrile su nam nešto zastrašujuće: taj mali
te da nikog drugog ne obavještava o sadržaju pošiljke. pokvareni gad imao je već pripremljen otrov kojim je
Riječ je o najstrožoj tajni, upozorio je Senić i lakonski namjeravao otrovati meso u trgovini gdje se opskrblju­
dodao: »Unutra je ime tvojeg čovjeka o kojem smo ne­ je naš Jure. Spetljala se s mesarom, legla s njim u kre­
davno razgovarali u Katoombi.« vet, a onda ga ucijenila: ili ću roditi tvoje dijete, ili ćeš
Naravno, bilo je vrlo riskantno spominjati bilo kak­ likvidirati Marića. Mesar je sve prijavio policiji, ali ništa
va imena, jer nikad se ne zna da li netko prisluškuje te­ nisu uspjeli dokazati.
lefonski razgovor. Zato Turk nije inzistirao ni na kak­ Zrinku Milas prepuštamo tebi, radi s njom što ho­
vim detaljima, iako je gotovo iskočio iz kože kad je sa­ ćeš. Ovdje ti šaljemo nešto čime bi sve to mogao najlak­
znao zbog čega ga je Senić zvao. še obaviti. Nitko neće sumnjati. Svi će reći: evo još jed­
Pošta se na gradilištu dijelila oko deset. Turk je tog ne koja se nije mogla privići na australsko podneblje.
jutra odmah preuzeo pošiljku, ne čekajući obavezni Naravno, Juriša o svemu ništa ne smije znati, jer bi
red, i otišao ravno u svoju sobu. Grozničavo je otvorio vjerojatno htio voditi privatnu istragu. Ali istraga nije
omot i kao sumanut dograbio pismo. Sad će znati tko potrebna, jer sve što je trebalo istražiti, mi smo učinili.
mu to radi o glavi, tko ga želi likvidirati i tko je Udbin Zrinka Milas je jugoagent kojeg pod hitno treba uklo­
plaćenik u Katoombi. niti. Ako se plašiš, javi nam, poslat ćemo našeg čovjeka.
U nevjerici, drhtavi prsti pratili su svako slovo. Do­ Ali zapamti: ako nisi u stanju ništa učiniti za sebe, ako
tad modre usne poblijedjele su, a lice se grčilo kao na nisi u stanju samome sebi spasiti život, onda ćemo i mi
samrti. Pročitao je jedanput, pa još jedanput, i nije vje­ biti u dilemi jesi li sposoban da učiniš nešto za nas.
rovao. Naprosto nije vjerovao. Ali nije smio sumnjati; Javljam ti na kraju jednu radosnu vijest: sigurno ću
Pepa Senić i Geza Pašty znali su svoj posao. U to se uskoro u Evropu, kod Perčića. Bimbo je odobrio akciju
uvjerio već nekoliko puta. na jedan jugokonzulat. Mislim da će to biti negdje u sta­
rom kraju, ali detaljno će se znati tek kad se vratim. Na­
»Brate Ante, pravili smo odličan plan, bit će pravi užitak sudjelovati
tvoj čovjek se zove Zrinka Milas. Čudit ćeš se; zna­ u njegovu provođenju.
mo, ali ništa se tu ne može izmijeniti. Sve smo provjerili Kad pismo pročitaš, odmah ga spali.
i sve se slaže; viđana je ovdje, u Sydneyu kako se tajno Za Dom i Poglavnika! Spremni!«
sastaje s čovjekom za kojeg smo pouzdano utvrdili da Pepa«
je agent Udbe. Izmijenili su nekakve papire. Australska
tajna policija snimila ih je skrivenom kamerom. Kokić Slijedećih petnaest minuta Turk je koračao sobom, bi­
će nam pribaviti te fotografije. Udbaš se sastao s još ne­ jesno stružući cipelama po podu. Držao je u ruci papir i
kim ljudima koji su na našem 'crnom popisu', a nakon siktao kao zmija. Ta kurva, šaptao je stisnutih zuba, ta
toga odletio avionom, vjerojatno natrag u Evropu. Zao kurva će umirati polako i onako kako ja budem htio.
nam je što je umakao; već smo imali plan kako da mu Zgužvao je pismo i zapalio ga u pepeljari, a paketić
ogulimo kosti. spremio u noćni ormarić.
Što još reći o toj lukavoj komunističkoj stjenici? Do­
bro znaš da je svojevremeno boravila u Sydneyu i da je
nakon toga pobjegla u Katoombu, samo da ne bi pla­
2
ćala članarinu. Bila je uporna i bezobrazna, drska i ne­
pokolebljiva, a takva je samo komunistička gamad. Lu­ Slijedećih dana Ante Turk bio je sve češći gost »Lud-
kavo je radila. Namjeravala se preko Martina uvući u vigove vinarije«. Svaki njegov dolazak Zrinka je popra­
naše redove, a zatim napraviti pokolj. Zao mi je Marti­ tila grimasom gađenja. A Turk se samo cinično smješ-

66 67
kao. Jedino što ga je zanimalo bilo je žestoko piće, u ko­ nu čašu piva u obližnji restoran. Sačekat će je da se vra­
jem je tražio hrabrost. I vrat Zrinke Milas, koji je treba­ ti s posla. Sve ostalo bit će stvar rutine.
lo slomiti. U vinariji je sjedio i Martin Juriša, ali ne za U utorak je Martin Juriša do kasno radio kod go­
istim stolom s Turkom. To je bila jedna od mjera pre- spodina Roberta Gavvlera. Zrinka Milas otišla je kući
dostrožnosti na kojoj je uvijek inzistirao Pepa Senić; nešto prije ponoći. Ante Turk te večeri nije bio u vina­
članovi organizacije morali su izbjegavati da se druže riji, ali se vratio u sobu u samo svitanje. Čekao je da sta­
na javnim mjestima. Osim toga, Juriša uopće nije pod­ rog portira svlada san pred zoru.
nosio tog opakog čovječuljka. U srijedu ujutro Zrinka Milas nije izlazila iz svoje
Uz čaše Turk je kovao plan. Pakleni plan. Najveća sobe. Poslijepodne se nije pojavila ni na poslu. Uvečer
zapreka bio mu je, naravno, Juriša, koji je gotovo svake ju je tražio Juriša, ali vlasnik vinarije samo je slegao ra­
večeri Zrinku pratio do stana. Gotovo svake večeri. menima.
Samo utorkom to nije činio, jer je do kasno radio kod Možda je bolesna, bilo je prvo što je Martinu palo na
gospodina Roberta Gavvlera, koji je imao električarsku pamet. Požurio je u njezin stan. Stotinjak metara od
radionicu i bio zadužen za instalacije na brdskoj željez­ kuće počeo je trčati. Projurio je mimo starog portira,
nici, glavnoj turističkoj atrakciji tog dijela Australije. koji mu je samo odmahnuo rukom. Jedan je čas stajao
Utorak je, dakle, bio dan kad je Turk mogao obaviti pred vratima da bi vratio dah, a zatim pokucao. Ništa
planirani posao bez bojazni da će ga Martin Juriša se nije čulo. Pokucao je još jedanput. I opet ništa. Gur­
uhvatiti na djelu. nuo je ključ u bravu, ali vrata nisu bila zaključana, nego
Ante Turk, u kojem je sve više narastala plima osve­ samo automatski zatvorena.
te, vraćao se u sobu na gradilištu obično nešto prije po­ »Zrin, što se dogodilo?« Okrenuo je električni preki­
noći, kad se zatvarala vinarija, a Zrinka Milas u pratnji dač, ali svjetlo se nije upalilo. Iznad umivaonika bio je
Juriše odlazila kući. Ulazio bi u prostoriju oprezno, na još jedan prekidač; sada je sobu obasjala žuta svjetlost,
prstima, jer je znao da dvometraš, s kojim je dijelio koja se Juriši istog trenutka učinila kao žmirkanje svi­
stan, ima lagan san, a nakon toga, ruku zabijenih pod jeća uz katafalk.
potiljak, još bi čitav sat ležao zažarenih očiju zureći u
Vidio je Zrinku obješenu o klavirsku žicu na kvaki
strop i intenzivno razmišljajući o najboljem načinu
prozora, poluuspravljenu i ukočenu, pomodrjela lica i
kako da ubije Zrinku Milas. Mnogo je razmišljao o sa­
iskolačenih očiju.
vršenom zločinu, ali bio je ljutit što mu neke okolnosti
»Majko jedina! Majko jedina«, grcao je Martin stoje­
nisu išle u prilog, posebice Zrinkin stalni oprez, Juriši-
ći nepokretan na sredini sobe, svjestan da tu više ništa
na pratnja i portir koji je čuvao ulaz u kuću. Bez obzira
ne može učiniti.
na to što je Zrinku Milas namjeravao likvidirati na na­
čin koji je i stručnjaka odmah mogao uputiti na samou­
bojstvo, Turk nije želio da ga bilo tko vidi u zgradi u ko­
joj je namjeravao obaviti posao.
Posebnu pažnju posvetio je tome da iz Jurišina svež­
nja ključeva potajno uzme otisak ključa Zrinkine sobe.
To nije bilo teško jer je Juriša svoje ključeve ostavljao
u garderobi na gradilištu u koju se moglo ući svako
doba za radnog vremena. Jurišin i njegov garderobni
ormarić bili su jedan do drugoga, pa mu je i to olakšalo
posao. Jedini problem sastojao se u tome što nije znao
koji je ključ Zrinkine sobe, pa je odlučio da uzme otiske
svih ključeva. Planirao je da uđe u Zrinkinu sobu u uto­
rak navečer, u vrijeme kad je portir odlazio na obavez-

68 69
štvjem Hladnokrvnim i njihovim razbijačima, bili su
pretvorili svoje obračune s »jugokomunistima« u pravu
umjetnost. Sve to znao je Martin Juriša, ali je šutio. Da
nije bio takav, zacijelo bi i sam već davno visio na kla-
virskoj žici. Međutim, život ga je naučio kako da se po­
naša, što i gdje da govori i kako da radi za organizaciju
a da bude zapravo daleko, daleko od nje.
Otkad su ubili Zrinku, koja mu je značila sve u živo­
tu, Juriša je bio na rubu ludila, ali je iz sebe čupao po­
sljednje atome snage i spokojstva da bi sve to prikrio.
Nikome nije htio pokazati koliko ga je taj gubitak slo­
4. mio i sasvim mu ispraznio dušu. Samome sebi se odjed­
nom čudio odakle mu tolika snaga i volja da živi, kako
uspijeva da ne podigne ruku na sebe kad je toliko puta
ZAKLETVA NAD USTAŠKIM prije bio na granici da kapitulira zbog stvari koje su u
SIMBOLIMA odnosu prema posljednjem događaju u Katoombi zvu-
čile kao bezazlena dječja priča.

Sasvim neuobičajeno za njih, Pepa Senić i Geza 1
Paštv došli su 14. kolovoza u Katoombu na pogreb
Zrinke Milas. Stigli su tek kad im je Turk javio da je po­ Kad je i posljednje grumenje zemlje palo na Zrinkin
licija dopustila pokop jer su sve indicije upućivale na mrtvački sanduk, s groblja je svatko otišao na svoju
samoubojstvo. Na tijelu nesretne djevojke nisu nađeni stranu, samo su Senić, Pašty i Juriša završili u automo­
nikakvi tragovi nasilja, niti je bilo tko mogao istražne bilu. Uputili su se cestom prema Hartleyu. Vozio je Se­
organe navesti na pomisao da je Zrinka Milas ubijena. nić, a Paštv i Juriša sjedili su na stražnjem sjedalu. Pe­
Nitko, osim Martina Juriše. A on je šutio. njali su se serpentinama iznad grada, odakle je pucao
U informativnom saslušanju na policiji nije prozbo­ širok pogled na stjenovit kanjon i The Three Sisters, a
rio ni riječi o svojim sumnjama. Svi njegovi iskazi svo­ zatim i na cijelu brežuljkastu dolinu, obraslu gustom
dili su se na već otrcanu frazu: »Ništa mi nije poznato.« šumom.
Ponovio je, ne zna po koji put, da se Zrinka Milas htjela Vozili su se šutke sve dok nisu prošli Blackheath.
vratiti u Jugoslaviju, ali da nije imala novca za brodsku Senić je pušio cigaretu i pepeo otresao kroz poluotvo­
kartu, zbog čega je, kako pretpostavlja, pala u depresiju, ren prozor. Mučio se da zaobiđe kamion za smeće. Kad
nakon čega je uslijedilo samoubojstvo. »Ništa mi nije god bi kamion poskočio na neravnoj cesti, zapljusnuli
poznato«, uporno je ponavljao Juriša. bi ih mlaz vode i gomila smeća, koje je vitlao vjetar.
Ali Juriša je mnogo toga znao, možda i previše. Ot­ Pašty je kuckao prstima po koljenima, svaki čas se pre­
kad je prije pet godina stigao u Australiju, mnogi su za­ mještajući lijevo-desno. Nikako nije mogao skriti nervo­
vršili kao Zrinka Milas. On sam znao je za tri »samou­ zu, koja mu je izbijala iz svakog pokreta. Juriša je gle­
bojstva« u koja su bili umiješani prsti fašističkih emi­ dao naprijed, u uključene brisače, koji su monotono
granata. Znao je također da su neki ljudi, koji su se su­ rastjerivali vodu s vjetrobrana, i nastojao zaboraviti ono
protstavljali ustaškoj organizaciji, zagonetno nestali i ni­ što mu je bolno i teško pritiskalo srce. Činilo mu se da
kad nisu bili pronađeni. Jure Marić, Srećko Rover, Fa- se vrata automobila otvaraju i da ga neka nevidljiva
bijan Lovoković, Ivica Butković i mnogi drugi, zajedno ruka vuče natrag na groblje. Misli mu se vratiše mjesec
sa svojim egzekutorima Pepom Senićem i Gezom Pa- dana unatrag. Soba na trećem katu puna smijeha, či-

70 71
graste crne Zrinkine oči, topli dodiri prstima i nosom, govarali na »Janka Puszti«,* pred poglavnikom u neza­
draži čekanja pred vinarijom... A sad, sad je utučen i visnoj ili poslije rata širom slobodoljubivog svijeta«, ob­
sam. Sam sa Zrinkinim duhom. Ako se nešto dogodi, jašnjavao je Geza Pašty. »Svaki član HRB-a polaže pri­
ako nekog ubijem - razmišljao je Martin - ako nekome segu pred svjedocima. Mi ćemo ti biti svjedoci, Martine,
iščupam srce, to će biti za tebe, Zrin. I zbog toga što go­ jer smo već zakleti.«
dinama živim štakorskim životom. Senić je u međuvremenu ugasio svjetla na automo­
Kiša je šibala. Sive sjene sumraka već su zastirale vi­ bilu, zatim sav sadržaj torbe istresao na prednje sjedalo.
Radio je to vrlo vješto. Ispale su dvije svijeće, bodež sa
dik. Kad su prešli željezničku prugu za Lithgovv, progo­
sedefnim koricama, smotak crnog sukna i raspelo. Na
vorio je Pašty.
sve to Senić je još dodao svoj »kolt«, koji je izvadio iz
»Nismo došli samo na pogreb. Marić nas je poslao džepa kaputa.
da nam najzad daš precizan odgovor: možemo li u sva­
Pritisak u Jurišinoj glavi rastao je iz sekunde u se­
ko doba računati s tobom?«
kundu. Sad je tek vidio da mu neće biti tako jednostav­
»Mislim, Geza, da ću morati ponoviti ono što sam no priseći kao što je u početku mislio. Bilo bi glupo i
već rekao Pepi: ja vas nikad nisam namjeravao napus­ smiješno da sad odbije, jer je znao da bi ga istog trenu­
titi, niti mi to sada pada na pamet. (Pogotovo ne sad, tka ubili i ostavili da ga razderu životinje. Kad Martin
kad sam odlučio da vam vratim svaki udarac, rekao je Juriša danas postane član HRB-a, svi, od Rovera do Se­
u sebi.) Tražio sam samo da drukčije postupate sa nića, klicat će mu kao novom ustaškom članu. A on sa
m n o m i da mi pružite ozbiljnije šanse, a ne da se samo svim tim nema ništa, a m a baš ništa. A zbog plana što ga
ograničavam na džeparenja, tučnjave i prijetnje. Po­ je već skovao nije smio odustati.
sljednji put Pepa je mnogo govorio o HRB-u. Mislim da
U automobilu je sada vladala mistična atmosfera.
je to nešto novo, nešto što bi i mene zanimalo.«
Prednje sjedalo bilo je prekriveno crnim suknom, na­
»Znači, pristaješ?« raskravio se Pašty. prijed su gorjele dvije svijeće, jedna veća, druga manja,
»Pristajem.« uglavljene u kutije šibica, a između njih je bilo postav­
»Pristaješ položiti prisegu na vjernost 'Hrvatskom ljeno raspelo. Naprijed, do Juriše, ležali su prekriženi
revolucionarnom bratstvu'?« nož i Senićev »kolt«. Vani se bilo sasvim smračilo, a ti­
travo svjetlo svijeća obasjavalo je Senićev koščat nos.
»Pristajem.«
»Evo, Martine, mi smo spremni«, rekao je Pašty kad
»Pepa, skreni u šumu«, reče Pašty i udari Senića mu je Senić rukom pokazao da je namjestio simbole us­
po ramenu. Juriši je samo trenutak zadrhtalo srce od taške zakletve. »Jesi li ti spreman?«
bojazni da bi ga mogli likvidirati. Ali već sekundu Juriša je znao što mu je sada činiti. Kratko je rekao:
kasnije vidio je na Paštvjevu licu zadovoljan osmijeh, »Spreman sam.«
i to ga je umirilo. Kad je Geza Pašty ubijao, nikad se »Krasno«, smješkao se Pašty. »Stavit ćeš ruku na
nije smijao. pištolj i ponavljati za m n o m riječi zakletve. Počnimo.«
Senić je našao blatnjav put koji je vodio lijevo, u »Počnimo«, odreza Senić i ugasi motor.
brdo. Odvezli su se milju od glavne ceste, a zatim zau­ »Ja, Martin Juriša ...«, govorio je Geza Pašty.
stavili. Motor je dalje radio. »Ja, Martin Juriša...«, ponavljao je Martin, držeći
»Obavit ćemo to ovdje«, rekao je Senić i spustio desnu ruku na revolveru i nožu.
prednje sjedalo »forda«. Zatim je izišao iz automobila i » . . . zaklinjem se Bogom svemogućim ...« Paštvjevo
iz prtljažnika donio putnu torbu od skaja. Kiša je i dalje lice kod svake nove riječi poprimalo je sve crveniju
padala, a stakla su se maglila.
»Ceremonijal je vrlo jednostavan, ali za pripadnike * Ustaški logor »Janka Puszta« u Mađarskoj osnovan je
1931. Obuku u njemu organizirao je poznati ustaški emigrant
HRB-a uzvišen. Bit će čast svakom hrvatskom rodolju­ Gustav Perčec. Logor je raspušten 1934, ali je do današnjih
bu da izgovori one iste riječi koje su ustaški vitezovi iz- dana ostao sinonim ustaškog terora.

72 73
boju a u očima mu je titrao čudan sjaj; bio je to ravno­ Potom je iz unutarnjeg džepa kaputa izvadio malu
dušni i bezizražajni pogled kojim je fiksirao određenu, bilježnicu i počeo listati, pijuckajući u prste. »Ti s i . . . ti
sasvim nevažnu točku na automobilskom staklu s Juri- si, Juriša, broj 20. Ti si dvadeseti čovjek u HRB-u. Evo,
šine desne strane. vidi, prije tebe su samo Pepa, ja i još neki. To je uistinu
» . . . zaklinjem se Bogom svemogućim ...«, pratio ga veliko priznanje.«
je Juriša, razmišljajući o tome koliko se Zrin željela vra­ Biti dvadeseti na popisu, to je uistinu velika stvar.
titi u svoj Čitluk i koliko je on sam spreman da tim ba- Da mi je samo novac za brodsku kartu, odmah bih vam
tinašima poremeti sve račune. rekao što mislim o tom vašem dvadesetom čovjeku. A
» . . . i svime što mi je sveto«, govorio je Pašty jed­ ovako, morat ću crknuti kao i svi vi. Negdje pod Sy-
noličnim glasom, a Juriša ponavljao, »da ću se držati dney Harbour Bridgeom, kod O'seas Ship Terminala,
ustaških načela i pokoravati propisima, te bezuvjetno ili će mojom utrobom nahraniti morske pse na obala­
izvršavati sve naloge, da ću svaku povjerenu mi tajnu ma Tasmanije, razmišljao je Juriša.
najstrože čuvati i nikada nikome ništa neću odati.« Senić je upalio motor i čekao da se odmagle stakla.
Jedna svijeća je dogorjela, a vosak je kapao po crnoj Vani je i dalje lila kiša, pomiješana sa snijegom. Morao
tkanini. Pašty je požurio. je voziti još milju i po, do jednog proplanka, kako bi
»Ako se ogriješim o ovu prisegu, svjestan svoje od­ mogao okrenuti i vratiti se na cestu za Katoombu.
govornosti za svaki svoj čin i propust i prožet osvjedo­ Na vidiku se ukazalo pošljunčano proširenje na ce­
čenjem dužnosti, ima me po propisima 'Hrvatskoga re­ sti, i Senić proturi glavu kroz prozor, mjereći prostim
volucionarnog bratstva' stići kazna smrti...« okom hoće li imati dovoljno mjesta za manevar. »Ovdje
» . . . kazna smrti...«, govorio je Juriša. ćemo okrenuti«, reče. »Čini mi se zgodnim mjestom.«
»Tako mi Bog pomogao! Amen!« završio je Pašty. S glave mu se cijedila kišnica i kapala po sjedalu.
»Tako mi Bog pomogao! Amen!« jedva je izgovorio Pašty ga uopće nije slušao, zagonetno je promatrao
Juriša. Jurišu.
»Čestitam«, rekao je Pašty. Zatim ga je zagrlio i po­ »Martine«, upita iznenada, »da li bi ti bio spreman
ljubio. »Ostanimo vjerni poglavnikovoj oporuci, prihva­ da se vratiš u Hrvatsku po zadatku, ako to zatražimo od
timo svim srcem njegov program da naš uspjeh bude tebe?«
okrunjen uspostavom Nezavisne Države Hrvatske.« »Naravno«, odgovorio je ne razmišljajući ni trenu­
I Senić se pridružio čestitkama. tka. Nešto slično već mu je padalo na pamet; u tom
Dok je Senić spremao rekvizite u torbu, Pašty je putu vidio je svoju šansu da se zauvijek vrati kući. »Na­
nastavio: »Položivši zakletvu, ti si, Martine, sada po­ ravno, spreman sam kad to god zatražite od mene. Čak
stao jedan od rijetkih pravih članova HRB-a. Imaš bih volio da mi se priključe Rover i Marić. Bila bi to iz­
pravo da izabereš konspirativno ime, ili želiš da ti ga vanredna ekspedicija. Stvarno, Geza, nikad to nikog ni­
mi damo?« sam pitao: jesu li Bimbo i Marić ikada poslije rata bili
»Ja ću ga sam izabrati«, rekao je Juriša, a zatim tre­ u Jugi u nekoj tajnoj misiji? Pitam te to zbog toga što
nutak razmišljao. »Neka to bude . . . neka to bude Zrin, sam na nekoliko sastanaka naše organizacije u Buc-
Martin Zrin.« kingham Streetu često slušao kako Rover i Marić govo­
»Neka bude. Martine Zrinu, bit ćeš član udarne troj­ re: 'Ako budemo gorjeli u paklu za Hrvatsku, gorjet
ke o kojoj će se brinuti osobno Jure Marić i Srećko Ro­ ćemo svi.' To mi dođe kao da će nam se i oni pridružiti
ver. To je velika čast.« kad zatražimo.«
Pašty je potanko objašnjavao kakva je to čast i tko Paštvjevo lice nadulo se od bijesa: »Martine, to si re­
ju je sve dosad uživao, a zatim nastavio glasom punim kao preda mnom i pred Pepom, i ni pred kim drugim.
ushićenja: Stvarno si sretan momak. Kad bi Marić i Rover čuli o
»Dalje, dobit ćeš i svoj broj, pod kojim si upisan u čemu govoriš, satjerali bi ti obje noge u jednu čizmu. A
registar članova HRB-a«.« znaš što to znači? To znači da bi te sravnili sa zemljom

74 75
i da se nikad više ne bi digao. Izbjegavaj postavljati glu­ i Marić će raditi na odabiranju kandidata u Australiji,
pa pitanja i radije govorimo o drugim stvarima.« velečasni Kasić i Raguš na političkim pripremama,
»Onda govorimo o drugim stvarima«, rekao je Juri­ kontroli i provjeri kandidata. Odlučili smo da će 'au­
ša i odmahnuo rukom, kao da traži ispriku. stralske grupe' dobiti osnovno znanje ovdje, a da će biti
»Vidiš, Martine«, rekao je Geza Pašty dok je automo­ 'dorađene' u Stuttgartu. Zatim će ih 'Glavni stožer za
bil poskakivao na neravnu putu, »HRB je nešto novo, Evropu' slati na zadatke u zemlji. Pripreme neće smjeti
nešto što je trebalo da sjedini napore svih nas koji ži­ trajati duže od šest mjeseci. Ocjenjujem da ćemo tim
vimo u emigraciji. Mislim da će on to uspjeti, a?« akcijama uzdrmati režim u Jugoslaviji i prisiliti ga da
»Pa ...«, lovio je Juriša brzo misao, »sve ovisi o tome najzad kapitulira. Tada će nam i drugi morati priznati
kakve ćemo ljude imati.« našu političku snagu. Borba za nacionalno oslobođenje
bit će teška, i bit ćemo nemoćni ako nam ne pomognu
»Odlično si to primijetio. Sve ovisi o ljudima. A nas,
zapadni financijeri. A uvjeren sam da će oni vrlo rado
pravih jurišnika, sve je manje. Morat ćemo se razmiljeti
razvezati kesu. Rover ih dobro zna i neće mu biti teško
po cijeloj Australiji da ih što više pronađemo i vrbuje­
da od njih dobije novac.«
mo. Danas je vrlo teško naći pouzdane ljude, koji bi do­
kraja bili odani našoj stvari. U Evropi ima dosta emi­ U daljini su se nazirala svjetla Katoombe. Paštv je i
granata, ali sve je to jad i čemer. Izbjegavaju nas jer ih dalje neumorno govorio: »Sad nam je dragocjen svaki
obrađuju u jugokonzulatima i ambasadama. A siguran čovjek. Zato ćeš ostaviti posao u Katoombi i prijeći u
sam da bi svi, svi Martine, prišli nama kad bismo im Sydney. Ne plaši se, nećeš više kopati kanale. Od danas
ponudili pravi program. Nešto od tog pravog programa ćeš postati pravi gospodin. Marić je rekao da bi te vrlo
jest i HRB. Njime ćemo postići ono što drugi nisu. Ov­ rado poslao na Tasmaniju, da ondje vodiš posao na pri­
dje, u Australiji obučavat ćemo ljude koje ćemo slati u kupljanju novca i raspačavanju našeg tiska. Imat ćeš
Jugoslaviju da vrše diverziju, da ubijaju komunističku dovoljno novca i žena. Drugi će umjesto tebe kopati ka­
gamad, da ubijaju i djecu u kolijevci ako su protiv nas. nale i plaćati članarinu. Što misliš o tome?«
Imamo već prešutnu dozvolu ovdašnjih vlasti da osnu­ »Naravno, učinit ću sve što bude u mojoj moći. O
jemo logore za obuku. Imamo i novac. Moraš biti sa­ tome sam već i razmišljao«, rekao je Juriša, osjećajući
svim svjestan činjenice da mi ipak n e m a m o snage i da ga peče brazgotina na licu. To je osjećao uvijek kad
novca za akcije velikih razmjera. Bez podrške sa strane je bio na rubu pameti.
teško bi se što moglo učiniti s one četiri funte članarine »Ti si silan momak, broj 20. Mislim da ćemo s to­
i novcem što bismo ga pribavili pljačkom i ucjenama. bom napraviti čuda«, laskao je Pašty.
Rover je već nekoliko puta boravio u Evropi i u Ame­ »Dvadeseti čovjek učinit će sve onako kako je dogo­
rici. Putuju i drugi. A to stoji novca. I ja ću vjerojatno voreno, sve. Recite Maricu da uskoro dolazim u Sydney
krajem godine na put. Treba pripremiti baze za prihvat i da pripremi brodsku kartu za Tasmaniju.«
ljudi u Evropi, osigurati kanale kojima bi se naši ljudi »Ne šali se, Martine. Ljudi kao ti više nisu za puto­
ilegalno ubacivali u Jugoslaviju. Moramo pribaviti vanje brodom. To Marić neće dopustiti. Letjet ćeš avio­
mnogo novca i uspostaviti čvrste veze i s našim surad­ nom, što ti i dolikuje. Osim toga, brodovi uopće ne pri­
nicima u SR Njemačkoj, Italiji, Australiji, Francuskoj, staju u Gwory Parku.«
Švedskoj... Moramo pozvati sve najbolje jurišnike pod Odvezli su ga do barake u kojoj je stanovao, a zatim
naš barjak.« nastavili put u Sydney. Gledao je za njima sve dok se
Automobil je sada izišao na asfaltnu cestu i polako crvena signalna svjetla automobila nisu izgubila iza
se spuštao prema Katoombi. Juriša je slušao Paštvjevu prvog ugla. Zatim se naslonio na zid barake, pustivši
priču. da mu se ruke klate niz tijelo; bio je posve prazan, bez
»Nekim članovima već su podijeljene uloge i raspo­ ijedne misli.
red rada. Rover i ja zaduženi smo za organizaciju i pri­
hvat ljudi u Evropi. Zbog toga ću i morati na put. Pepa

76 77
Riješivši tako ključno pitanje obuke, kolovođe HRB-a
tražile su zatim način da se financijski osiguraju. »Ope­
raciju novac« na sebe je preuzeo osobno Geza Pašty, ne
samo zato što je prije ilegalnog bijega iz Jugoslavije bio
pravi specijalist za razbojničke prepade nego i zato što
je znao da će u toj gomili novca znatan dio moći spre­
miti i u vlastiti džep.
Geza Paštv, uz svestranu pomoć Rovera i Marica, a
pošto su sva trojica dobila čvrsto obećanje da će i neke
obavještajne službe razvezati kesu, napravio je detaljan
plan prikupljanja »potpore za oružane akcije u Jugosla­
viji«. Plan nije bio ništa novo, ali je bio siguran: Paštv
je predložio da se povećaju pristojbe i članarine svim
5. ljudima koji rade za »hrvatsku stvar«. Zatim je predlo­
žio da se ucjenama i prijetnjama vrši konstantan priti­
sak na »komunističku gamad koja živi u inozemstvu«;
LOV NA LJUDE vjerovao je da će i tim metodama inkasirati stanovitu
svotu novca. Dalje, planirao je i prepade na banke, dra­
guljarnice i poštanske urede, iz kojih je trebalo krasti
Potkraj 1961. i početkom 1962. godine ustaška orga­ isključivo novac. Posebna poglavlja u njegovu planu
nizacija počela je neviđen lov na ljude. Roverovi, Cece- bili su desničarski financijski moćnici u SAD, Austra­
liji, Južnoj Americi i Evropi, koji su i prije nudili i da­
ljini, Jelićevi i Luburićevi emisari razmiljeli su se cije­
vali novčanu p o m o ć za akcije neprijateljske emigraci­
lim svijetom u potrazi za novim, »svježim snagama«, ko­
je, ne samo jugoslavenske već i iz istočnoevropskih
jima je trebalo popuniti »hrvatska bratstva«, a osobito
zemalja.
»Hrvatsko revolucionarno bratstvo« u Australiji i nje­
gove »ispostave« u Evropi. U lovu na ljude svestrano su
se angažirali i oni fašistički emigranti koji su se, zbog
svojih »neradikalnih političkih kombinacija i slijepog 1
robovanja preživljenoj strategiji«, već nalazili na listi
»otpisanih«. Obnavljale su se zaboravljene i prekinute Paštvjev pohod u Evropu bio je kratak ali pedantno
veze, emigrantske jazbine grmjele su od propagandnih planiran. Mnogo kasnije jedan od suradnika, koji je
govora, stvarala se dinamitaško-revolveraška atmosfe­ Paštvja pratio na njegovoj »evropskoj turneji« i koji se
ra, agitatori inozemnih obavještajnih službi razbuktava­ poslije proglašenja amnestije za političke emigrante
li su ekstremističke strasti, nicali su »glavni revolucio­ vratio u zemlju, ovako je rekonstruirao taj pohod:
narni stanovi«. Sve to zato da bi jednim odlučnim po­ »Svoj boravak u Evropi početkom 1962. Paštv je is­
tezom »HRB slomio kičmu komunističkom režimu«. koristio i za brojne kontakte s fašističkom emigrant­
Desetak-dvadesetak inspiratora regrutacije »novih skom vrhuškom u SR Njemačkoj, Austriji, Italiji, Fran­
snaga« bilo je u stalnom dosluhu s obavještajnim služ­ cuskoj i Španjolskoj, posebno s Luburićem i Jelićem. U
bama. Sklopljeni su prešutni dogovori o otvaranju spe­ španjolskoj je boravio zajedno s Jelićevim suradnikom
cijalnih logora za vojničku i diverzantsku obuku, u ko­ i članom 'Hrvatskoga narodnog odbora' Nedjeljkom Ši-
jima će vrbovanim emigrantima stručnu pomoć pružati mundićem. Paštv je Luburiću detaljno govorio o plano­
eksperti za ručnu izradu mina, špijunažu, gađanje živih vima HRB-a i pripremama za terorističko-diverzantske
pokretnih ciljeva, upotrebu otrova, instaliranje tajnih akcije u Jugoslaviji. Luburić ga je pažljivo slušao i na
radio-stanica... kraju mu predložio da se HRB uključi u njegov 'Hrvat-

78 79
ski narodni otpor', a da on, Pašty, ostane u Španjolskoj koji su imali trgovačku radnju u Stuttgartu, u Schvvab-
i bude direktor štamparije 'Drina'. Slično mu je kasnije strasse 80. Kasnije je Paštv svoj boravak u Stuttgartu
u SR Njemačkoj ponudio i dr Branko Jelić, predloživši ocijenio kao vrlo značajan, jer je uspio nagovoriti Ši-
mu da uređuje njegovu 'Hrvatsku državu'. Međutim, mundića i braću Kovačiće da preuzmu brigu o 'doradi'
Paštv je odbio i jedno i drugo, ističući da je od Rovera terorista koji su imali stići iz Australije ...«
dobio zadatak da HRB-u pokuša osigurati rukovodeću
ulogu u ustaškoj emigraciji u Evropi i prekomorskim
zemljama, a ne da ga uključi u emigrantske okamine. 2
Paštv je razgovarao s dosta emigranata, ali ih je vrlo
malo uspio zainteresirati za akcije HRB-a. Ne zbog toga Vraćajući se poslije višemjesečne turneje po Evropi,
što su fašistički emigranti, evenutalno, posumnjali da se Paštv nije nosio samo ohrabrujuće vijesti već i gotov
te akcije ne mogu izvršiti, već zato što se svatko plašio plan nekih akcija za koje je osobno mogao tvrditi da će
za svoj rukovodeći položaj, ali i zbog bojazni da će im biti »revolucionarne«. Mjere i pomoć što su ih ponudili
HRB uzeti novac i baciti ih na prosjački štap. Većina tih Jelić, Cecelja, Luburić i ostali smatrao je apsolutno pri­
emigranata ipak je Paštvju obećala podršku, ali tek po­ hvatljivima, ali samo u onom dijelu u kojem se nisu
što je detaljno iznio plan akcije. Izuzetnu pažnju u tim suprotstavljale rukovodećoj ulozi »Hrvatskoga revolu­
akcijama, rekao je, treba posvetiti organiziranim napa­ cionarnog bratstva«. Njegov osobni dojam bio je da će
dima na jugoslavenska diplomatsko-konzularna i trgo­
se akcija razvijati upravo onako kako su planirali Rover
vačka predstavništva. Tom prilikom govorio je i o po­
i Jure Marić.
stojanju nekakva popisa hrvatskih emigranata koje ju­
goslavenska tajna policija namjerava likvidirati. Ti po­ Treba reći da podrška evropskog dijela fašističke
pisi, govorio je, nalaze se u jugoslavenskim predstav­ emigracije tek instaliranom HRB-u nije bilo jedino što
ništvima, što nas, kako je istakao, još više obavezuju da je Paštv nosio u Australiju. On je te 1962. već imao raz­
ih dižemo u zrak, palimo i razaramo, a usporedo s tim rađen plan prihvaćanja, obuke i smještaja terorista iz
i ubijamo jugoslavenske diplomate. Paštv je svoj bora­ Australije. Nosio je također odluku da se »glavni revo­
vak u Evropi također iskoristio za kontakte s predstav­ lucionarni stan« HRB-a za Evropu smjesti u Stuttgartu,
nicima albanskih i ukrajinskih emigranata, kao i s čla­ a da se u blizini Bodenskog jezera otvore specijalni po­
novima rukovodstva nekih neofašističkih i desničar­ ligoni za obuku.
skih organizacija u Italiji i Francuskoj. Posebno se zani­ Marijanu Šimundiću, njegovim kasnijim egzekutori­
mao za uspostavljanje čvrstih veza s 'Centralom za psi­ ma braći Kovačićima (likvidirali su ga zbog novca i pre­
hološko vođenje rata' u SR Njemačkoj, pod čijim su po­ vlasti) i Branku Orloviću, koji su također bili prisegnuti
kroviteljstvom organizirani 'Dani sudetskih Nijemaca' u nad ustaškim simbolima i već pripadali Jelićevom »Hr­
Kolnu, 'Pobjedničko slavlje Krete', neofašistički 'Savez vatskom narodnom odboru« (HNO) ili njegovu najek­
njemačkih padobranaca', 'Šleski sastanak' u Hannove- stremnijem ogranku »Hrvatskom demokratskom odbo­
ru, 'Njemački susret saveza povratnika' u Miinchenu i ru« (HDO), povjeren je zadatak da u SR Njemačkoj,
druge revanšističke manifestacije i grupe. Istodobno, Austriji i Italiji uspostave baze, preuzmu specijalan po­
pred Paštvjem su neki emigranti položili zakletvu na
stupak pri prihvaćanju i »doradi« terorističkih trojki
vjernost 'Hrvatskom revolucionarnom bratstvu' i oba­
poslanih iz Australije, te da u sklopu priprema za pro­
vezali se da će sudjelovati u njegovim akcijama. Paštv
nalaženje i regrutiranje »novih snaga« potiču destruk­
je posebno srdačno bio primljen u Miinsteru, kod
tivne akcije, koje je Paštv nazvao »koncentracijom i
Branka Orlovića, urednika lista 'Mlada Hrvatska', koji
stjecanjem borbenog iskustva«. O kakvu se zapravo
je odmah imenovan za rukovodioca propagandnih po­
»borbenom iskustvu« radilo pokazat će bestijalan na­
slova evropskog povjereništva HRB-a. Slično su ga pri­
pad što su ga teroristi, skriveni iza maske religioznih,
mili Marijan Šimundić i braća Kovačići, Niko i Ivan,
kulturnih, socijalnih i karitativnih društava, izvršili na

80 6 - DVADESETI ČOVJEK 81
jugoslavensku misiju u Bad Godesbergu.* A sve to
čkim logorima i »socijalnim ustanovama« u Austriji,
samo nekoliko mjeseci nakon Paštvjeva povratka u
Italiji i SR Njemačkoj, a dio je pronađen u podzemlju
Australiju.
evropskih metropola i bio angažiran isključivo kao pla­
Zakletim članovima »Hrvatskoga revolucionarnog
ćenici, po metodi tipičnoj za Murder Incorporated (Sin­
bratstva« u SR Njemačkoj bila je također prepuštena
dikat ubojica). Njih uopće nije zanimala »specifičnost
briga o nabavi eksploziva, oružja i municije, kojima je
situacije u Hrvatskoj«, kako je agitirao Paštv; oni su ra­
trebalo da se opskrbe trojke za diverzantsko-teroristi-
dili isključivo za novac. A njega za početak nije nedo­
čke akcije protiv jugoslavenskih diplomatsko-konzu-
stajalo. Štoviše, prikupljeno ga je poprilično, jer je Pa­
larnih i trgovačkih predstavništva u inozemstvu te za
štvjeva »operacija novac« bila vrlo uspješna, pogotovo
akcije u Jugoslaviji. Očito je bilo da je Paštvjev boravak
u onom dijelu koji se odnosio na pljačke, razbojstva i
u Evropi iskorišten najviše za to da se utvrde precizni
ucjene čije su žrtve bili jugoslavenski radnici na privre­
okviri svih terorističkih akcija, ali i da se uz pomoć eks­
menom radu u inozemstvu. U nekim njemačkim, tali­
poniranih predstavnika obavještajnih službi, koje su bile
janskim, austrijskim, francuskim i belgijskim gradovi­
zainteresirane za takve akcije, razradi taktika, usmjere
ma bili su stvoreni pravi »sindikati«, čiji je isključivi za­
planovi i odredi najpogodnije vrijeme za početak pro­
datak bio da i najbrutalnijim metodama prikupljaju no­
vođenja tajnih nauma.
vac za ekstremnu emigraciju.
Akcija okupljanja i obuke fašističkih terorista za taj­
Emisari ustaške organizacije, koji su tvrdoglavom
ne operacije nije bila ograničena samo na SR Njemač­
upornošću obilazili izbjegličke logore u Evropi, Južnoj
ku, Austriju i Italiju. U Munchenu je Paštv prije odlaska
Americi i Australiji, vrbujući nove ljude, polako su po­
u Australiju dobio od dra Branka Jelića popis ljudi i iz
punjavali svoje kvote. Vrlo često su im u poslu bili pri
drugih zemalja na koje se HRB mogao čvrsto osloniti
ruci i oni emigranti koji su već imali, bili zatražili, ili
u svim oblicima svojih priprema za »konačni udarac«.
su namjeravali zatražiti politički azil. Tako su se na
Nema sumnje da je Jelić veoma ozbiljno shvatio Pašty-
popisu »vjernih i pouzdanih suradnika HRB-a« našli
jeve planove, pa se potrudio da preko svojih suradnika
i Petar, Ambroz i Adolf Andrić, Đuro Horvat, Mirko
pribavi podatke o novim, »potencijalnim snagama« koje
Vlasnović, Vejsil Keškić, Pavle Vegar, Josip Oblak, Ili­
su bile razasute širom Evrope. Bilo bi naivno vjerovati da
ja Tolić, Dražen Tapšanji i drugi, od kojih neki još
je samo Jelić sudjelovao u konačnom oblikovanju tog po­
nisu bili članovi HRB-a, ali su se pripremali da to us­
pisa. Sama činjenica što su na popisu bili ljudi koji nikad
koro postanu.
i nigdje nisu kontaktirali s Jelićem, niti s njegovim emi­
sarima, i koji su se, dapače, nalazili i u nekim prekomor­ Nesumnjivo, posebno poglavlje u toj emigrantskoj
skim zemljama, upućuje na logičan zaključak da su u ak­ strukturi i galeriji svakovrsnih bjegunaca iz Jugoslavije
ciji okupljanja i regrutiranja terorista bili upleteni još ne­ bila su braća Andrići. Petar je šezdesetih godina u or­
čiji prsti, mnogo moćniji nego što su to bili prsti »objekta ganizaciji kotirao već prilično visoko, bio je u rukovod­
707« (pod kojom šifrom je u arhivima nekih stranih oba­ stvu evropskog »stožera« i zadužen za Niču, odnosno za
vještajnih službi bio evidentiran Jelićev dosje). Francusku. Ambroz i Adolf Andrić, obojica kemijski
tehničari, stigli su u emigraciju 1960, odnosno 1961. go­
Lov na ljude organiziran je po već okušanom siste­ dine. No zahvaljujući prije svega tome što su već imali
mu. Većina budućih terorista regrutirana je u izbjegli- osiguranu preporuku, što je bila jedna od bitnih pret­
postavki uspješnog uključivanja u redove ustaške orga­
* Grupa fašističkih terorista, s ratnim zločincem, svećeni- nizacije, za što su se bili pobrinuli neki emigranti, a i
kom-emigrantom Rafaelom Medićem na čelu, izvršila je 29. tome što su odmah nakon dolaska u Italiju zatražili po­
11. 1962. oružani napad na zgradu jugoslavenskog predstav­
ništva u Bad Godesbergu, predgrađu Bonna, i ubila domara litički azil, obojica su ubrzo u očima tadašnjeg rukovod­
zgrade Momčila Popovića. Na zgradi je pričinjena i velika stva fašističkih organizacija postali ljudi od povjerenja,
materijalna šteta, jer su teroristi, nakon napada u prostorija­ što im je omogućilo vrlo brzo napredovanje na hijerar­
ma, izazvali više eksplozija i podmetnuli požar. hijskoj ljestvici. U vrijeme Paštvjeva boravka u Evropi

82
83
Ambroz i Adolf Andrić čekali su dokumente i brodsku je taj plan ocijenio kao - revolucionaran. Marić i Senić
kartu za Australiju. također. Ali nitko od te rukovodeće jezgre - Paštyju je
Mirko Vlasnović se u vrijeme Paštvjeve evropske to bilo sasvim jasno - nije bio spreman da krene u Ju­
misije već nalazio u Venezueli, u Caracasu. Vlasnović, goslaviju.
koji je pobjegao iz Jugoslavije još u kolovozu 1956, iz HRB, koji je trebao da vodi akciju, bio je osnovan.
avanturističkih pobuda, boravio je jedno vrijeme u Ita­ Postojalo je i rukovodstvo. Postojali su čak i članovi
liji, najprije u Trstu, a zatim u izbjegličkim logorima u HRB-a, najzad, postojao je i interes stanovitih krugova
Udinama i Gaeti. Uz pomoć Ceceljine »socijalne služ­ u inozemstvu da se takve akcije izvedu. Međutim, nije
be«, koja je imala svoju ispostavu i u Italiji, sredinom postojala »vojska«, barem ne onakva kakvu je opisao
1958. otputovao je u Venezuelu i ondje se zaposlio kao Pašty. Malo je, naime, bilo članova HRB-a koji su mogli
fizički radnik na nekoj farmi. Naravno, otišavši iz Evro­ nepokolebljivo reći: »Spremni smo da otputujemo u Ju­
pe u Južnu Ameriku, Vlasnović nije izgubio kontakt sa goslaviju i izvršimo zadatak.« Izuzimajući neke patolo­
svojim »dobročiniteljima«. Ti kontakti nisu se svodili ški opterećene pojedince i fanatike, u HRB-u uistinu
samo na dopisivanje, već i na članarinu, koju je Vlasno­ nije bilo mnogo članova koji su mogli to reći. Strah pri
vić plaćao ustaškoj organizaciji. pomisli da bi već na prvom koraku u Jugoslaviji mogli
Đuro Horvat, koji je do listopada 1960. godine radio biti likvidirani bio je jači od svake prisile kojom je pri­
kao zidar u Mariboru, a zatim ilegalno prebjegao u jetio Rover. Pašty je to dobro znao. Polazio je, naime,
Austriju, gdje je odmah upao u Ceceljinu mrežu, nije od samog sebe. Nije bilo te sile koja ga je mogla natje­
1962, kad je Pašty boravio u Evropi, bio član HRB-a (on rati da se vrati u Jugoslaviju. Često je samog sebe bes­
će to postati tek 1967. u Gwory Parku na Tasmaniji). No krajno dugo preslušavao i na kraju ipak dolazio do jed­
upravo zahvaljujući kontaktima s Ceceljom, Đuro Hor­ nog jedinog zaključka: radije će poginuti u tuđini nego
vat bio je vrlo brzo prepariran i uvučen u kolo iz kojeg da ga pogodi metak u Jugoslaviji.
se moglo izići samo - s nogama naprijed. Imao je i sasvim čvrste razloge za takav zaključak:
tješio se, naime, da su mogućnosti da ga u emigraciji
stigne metak ravne nuli, a da bi ga u Jugoslaviji ubili
3 već u prva 24 sata. Imao je, na nesreću, toliko neplaće­
nih dugova u domovini da bi računi, po zdravoj logici,
Vraćajući se tog ožujka avionom iz Evrope u Au­ morali biti izravnani već prvih sati. Zato Pašty uopće
straliju, Geza Pašty nije razmišljao samo o ljudima s po­ nije ni razmišljao o mogućnosti da se priključi »udar­
pisa, na kojem su bili, uz ostale, i Đuro Horvat, Mirko nim grupama«. Ocijenio je da bi akciju u Jugoslaviji tre­
Vlasnović, braća Andrići i drugi, već je razmišljao i o balo prepustiti »jurišnicima« koji će, tek kad ih pogodi
planovima kako da te ljude najbolje upregne u kola metak, shvatiti što im se dogodilo.
HRB-a. Taj mu je prizor bio neprestano pred očima, Doći u Jugoslaviju s desetak pušaka ili pištolja, u na­
mogao ga je oduševiti i impresionirati, ali i baciti u mjeri da se sruši društveno uređenje, bilo je ravno sa­
očaj. Mnoge je sate Pašty u Evropi proveo sam, sjedeći moubojstvu. Paštv je to vrlo dobro znao, ali je, unatoč
u kutu nekoga trećerazrednog emigrantskog brloga i tome, imao svoj plan, koji je sadržavao četiri bitne pret­
detaljno razrađivao natuknice plana čiji su glavni idejni postavke.
kreatori bili on i Srećko Rover. Okosnicu plana činile Prvo, vjerovao je da će se među stotinjak emigrana­
su oružane akcije protiv Jugoslavije. Rover je, naime, na ta, koliko su ih pod kontrolom držali Rover, Marić, Se­
sastanku užeg rukovodstva HRB-a, što je krajem 1961. nić i on, naći barem trojica koja će biti spremna da bez
održan u Melbourneu, predložio da se stvore specijalne pogovora otputuju u Jugoslaviju. Tu trojicu, računao je,
»udarne« grupe, koje će se ilegalno ubacivati u zemlju, trebalo je pronaći među onim malobrojnim fanaticima
ubijati i paliti, a zatim se, ako ne naiđu na očekivanu koji su poslušno i s neviđenom strašću izvršavali svaki
podršku naroda, povlačiti natrag preko granice. Pašty zadatak ustaške organizacije, smatrajući da čine naj-

84 85
uzvišenija djela. Paštv je, razmišljajući o mogućim kan­ ma njegovih pretpostavljenih. Posjedovao je, zatim, i
didatima za tu grupu, imao na u m u dvojicu-trojicu, ugled čovjeka, koji je u stanju sve učiniti, ako zatreba,
koji su mu se činili kao naručeni za ubacivanje u Ju­ i nekog skratiti za glavu.
goslaviju. Paštv je dobro poznavao svoje mogućnosti; ocijenio
Drugo, ostatak grupe, vjerovao je, popunit će luka­ je da su mu četiri dana sasvim dovoljna. Uz svojstva
vom varkom. Pronijet će glas da je u Jugoslaviji buknu­ utjecajnijeg člana organizacije Geza Hladnokrvni imao
la pobuna velikih razmjera i da narod s nestrpljenjem je i izvanredan smisao za podvale. Sve to, računajući i
očekuje svoje borce iz inozemstva. Ispričat će i da su one četiri bitne pretpostavke plana, pružalo mu je si­
granice prema Jugoslaviji blokirane, što će samo potvr­ gurnu garanciju da će uspješno dovršiti započetu igru.
diti da se nešto ozbiljno događa u zemlji, te da su neki Isto tako, bilo mu je posve jasno da to nije igra kao one
članovi HRB-a iz SR Njemačke već krenuli u bosanske prijašnje. Mnogo puta obavljao je sad ovakav, sad ona­
planine i na Velebit, gdje će biti uspostavljene baze za kav »poslić«, pružajući Roveru i Maricu uvjeravanja da
daljnje akcije protiv komunista. nisu pogriješili kad su ga izabrali za svojeg »doglavni­
Treći adut temeljio se na već razrađenom i bezbroj ka«. Nekoliko je puta svojim domišljatostima ili, bolje
puta okušanom sistemu zastrašivanja: lukavom širenju reći, grubostima pomogao da se organizacija domogne
priče o prisutnosti agenata Udbe u emigrantskim redo­ znatne svote novca. Njegova je ideja bila da se zapali ju­
vima. Paštv je odlično poznavao psihologiju emigrana­ goslavenska zastava u Katoombi, a u pomanjkanju po­
ta, njihove slabe točke i uvjerenje da sve zlo koje ih vjerenika sam je obilazio članove i prikupljao članari­
može snaći u tuđini dolazi od Udbe. Ljudi koji žive u nu. Radio je Paštv poslušno i druge stvari, ali to se više
neprestanom strahu da su na nekakvu Udbinu popisu nije moglo usporediti s onim što je još trebalo učiniti.
za likvidaciju u stanju su izvršiti djela koja su ponekad Rover i Marić uvijek su tražili nove ideje, iako su ih
i iznad njihove moći. Paštv je to vrlo dobro znao a to sami rijetko imali, nešto zbog intelektualne ograniče­
su potvrđivali i neki primjeri iz bliske prošlosti. Uboj­ nosti, a nešto zbog želje da što manje budu eksponirani
stvo Zrinke Milas, na primjer. Anti Turku nije bilo teš­ u opasnijim poslovima.
ko da djevojku hladnokrvno objesi na klavirsku žicu u Sada je Paštv premetao po pameti: evropsku misiju
njezinu stanu, smatrajući je agentom Udbe. Učinit će to ocjenjivao je vrlo povoljno, smatrao je također da će
i drugi, računao je Geza Hladnokrvni, pogotovo ako im uspješno realizirati svoj plan od četiri točke, obradova­
se spretno predoči podatak da su na popisu za likvida­ la ga je i pomisao da će u tom poslu odvojiti koju funtu
ciju. Uistinu, bilo je stotine načina da se zaplaše emi­ i za svoj džep. Pomisao na novac uvijek mu je davala
granti i prisile na slijepu poslušnost i pokornost. nove inspiracije i silila ga da troši maksimum napora
kako ne bi zakasnio na dijeljenje kolača ili na neku dru­
I četvrto, vjerovao je da će »trojke« koje budu posla­
gu svečanost kojoj su osnovni ton davali zveckanje i sjaj
ne u zemlju odmah pasti u ruke Udbe, tako da ga nitko srebrnjaka. Od siječnja 1953, kad se našao u emigraciji,
nikad neće moći naknadno zgrabiti za grlo, pritisnuti uvidio je da je Pavelićeva vojska spala na jadnu skupinu
uza zid i reći: »Slušaj, Geza, lagao si. Sve si lagao.« vojnika, da je ustaška politika u službi novca, a da su
Paštv je, dalje, ne misleći da je to i najbolji plan što poslijeratni emigranti, o kojima su Pavelić, Hefer, Ro­
ga je mogao smisliti, stavljao na vagu svoju sposobnost ver, Jelić, Luburić i ostali rukovodioci ustaške organi­
da bez mnogo muke obmane lakomislene. Mnogo toga zacije raspredali priče kao o novopridošloj braći po
išlo mu je u prilog. Bio je jedan od rukovodilaca HRB-a, krvi i političkoj vjeri i kao o vojnicima HOP-a, zapravo
a to nije bila mala stvar. Posjedovao je - inače ne bi ni­ eksponenti vlastite, specifične politike: lova na novac i
kad ni došao na to mjesto - sve potrebne kvalifikacije: laku zaradu. Okrutno varljiv bio je taj život. Paštv je to
dugu i uspješnu karijeru. Dalje, pratio ga je glas da u ocijenio ne samo po sebi već i po Pepi Seniću, i drugi­
presudnim trenucima donosi zdrave sudove koji se, ma koje je susreo u inozemstvu, ili bio na neki drugi na­
znao je, premda često pogrešni, uvijek slažu sa sudovi­ čin s njima povezan.

86 87
Šefovi ustaške organizacije bili su upravo žedni nov­ ski vojnici i stručnjaci. Dalje, to su bili vojni poligoni na
ca, a Geza Pašty je to ne samo znao nego je bio i svje­ kojima se moglo pucati bojevom municijom i gdje su se
dok brojnih nastojanja Marica, Rovera, Lovokovića i os­ odmah mogli vidjeti i ocijeniti rezultati obuke. Uza sve
talih »stožernika« da novac prikupljen od raznih člana­ to, u VVodongu se moglo iz Melbournea, odnosno Sy-
rina i pristojbi, ucjena i pljački, međusobno raspodijele dneya, stići za vrlo kratko vrijeme, za dva i po, odnosno
na način koji je odgovarao samo jednome od njih. Toč­ tri i po sata. Sve su to, ocijenio je Pašty, velike predno­
nije, svaki je za sebe nastojao ugrabiti što više, a bijedni sti koje se u konačnoj odluci nisu smjele zanemariti.
ostatak bio bi položen u banku kao pokriće da se novac On je sada bio sasvim siguran da će Rover i ostali
ustaške organizacije ipak ne troši - uludo.
bez ikakvih kalkulacija pristati na njegov prijedlog da
Geza Pašty, a osobito Josip Senić, bili su često put­ se okolica Wodonge pretvori u poligon za obuku člano­
nici na liniji Sydney - Melbourne, gdje je živio Marić, va »Hrvatskoga revolucionarnog bratstva«. Bio je, tako­
odnosno Rover. Služili su im kao »živa veza«, prenoseći đer, posve siguran da će se Roverovi znanci iz policije
najčešće povjerljiva pisma i novac, te instrukcije za bu­ pobrinuti da se u program obuke unesu i neki elementi
duće terorističke akcije. Budući da su obojica uživala obavještajnog rada, ali da će isto tako nastojati prikriti
neograničeno povjerenje svojih gazda, Geza Hladnokrv­ svoj interes za tajnu djelatnost i pripreme fašističkih
ni i Pepa Senić često su taj svoj položaj zloupotreblja­
emigranata.
vali više nego što su smjeli; odlazili su u Woollongong
ili Geelong, gdje je ustaška organizacija imala najjača Geza Pašty nije znao mnogo o međunarodnoj poli­
uporišta, i prikupljali novac za svoj račun. tici i njezinim pravilima, ali je znao dosta toga o sprezi
nekih australskih političara s članovima fašističkih or­
0 svemu tome je u avionu razmišljao Geza Pašty.
ganizacija. Marić, Rover, Kokić i Lovoković imali su
Znao je da će pripreme za predstojeće akcije udvostru­
vrlo utjecajne prijatelje u australskim političkim krugo­
čiti njegova i Senićeva putovanja na relaciji Sydney -
vima, i time su se vrlo izdašno koristili.
Melbourne, i da će vjerojatno obojica dobiti zadatak,
koji mu se činio posebno značajnim, da pronađu po­ Avion na liniji 812 sad je pravio obavezan krug nad
godne terene za obuku udarnih grupa. U golemom zaljevom Botanv Bav, morskim biserom Sydneya, uz
australskom prostranstvu, gdje se stotinu ljudi moglo koji su načičkane vile i ljetnikovci mondenog svijeta.
izgubiti kao igla u plastu sijena, nije bio problem naći Diskretno zvono, uvod u svijetleće upozorenje »ne pu­
pogodno područje. Problem je bio u tome što tereni šite« i »vežite pojasove«, opomenulo je Paštvja daje već
nisu smjeli biti suviše udaljeni od Melbournea i Sydne- sasvim svanulo i da se bliži vrijeme slijetanja. I da je to
ya, gdje je živjelo najviše članova ustaške organizacije. kraj misije u koju je uložio sve svoje znanje i spretnost,
Trebalo je, dakle, pronaći zemljište blizu tih gradova, ali i zamašan svežanj novčanica.
kako bi se izbjeglo gubljenje vremena na putovanja, jer U ustaškoj organizaciji sve uvijek počinje i završava
što se više bližilo vrijeme akcije, svaki dan je bio dra­ novcem, brzo je Pašty premetao po mislima. Jednog
gocjeniji. dana će ipak saznati gdje su Marić i Rover smogli toliko
Dok mu je mozak vrio u nekakvu divljem, slavodo­ novca za njegovo putovanje u Evropu. Od članarine si­
bitnom prkosu i kovitlale se vizije o tome kako će po­ gurno nisu. Ni od pomoći emigranata iz prekomorskih
stati glavni »bos« za HRB-ovu blagajnu, Geza Pašty je zemalja, nema sumnje. Čak ni od prodaje stvari koje su
razmišljao o ideji da poligone za obuku smjesti u troku­ pripadale nekim fanatičnim članovima organizacije.
tu koji su zatvarali grad Wodonga, australska vojna Sve je to bio sitniš. Veći dio novca, ocijenio je, ipak je
baza Bandiana i izbjeglički logor Bonegilla, na jezeru m o r a o doći iz mnogo veće blagajne. Pretpostavljao je
Hume. Nalazio je više razloga da upravo taj teren pred­ čak i iz koje, ali se nije usuđivao o tome govoriti glas­
loži za diverzantsku obuku članova HRB-a. Prije svega, no. Čak ni on, Geza Pašty. Pogotovo ne sad, kad je po­
taj prijedlog se poklapao s prijašnjim Roverovim upo­ novo bio pod n e p o s r e d n o m kontrolom svojih nared-
zorenjem da će u obuci vjerojatno sudjelovati i austral­ bodavaca.

88 84
mora, svrdlala mu mozak i prisiljavala ga da razmišlja
o nečemu što je svim silama nastojao potisnuti u stra­
nu. Ustaška organizacija! Osjećao ju je kao potkožno
tkivo, proganjala gaje u snu u liku Pepe Senića, kljuca*
la mu je mozak brzo i bolno kao žuna.
Povukli su ga iz Katoombe pošto je bila ubijena
Zrinka Milas. Kratko vrijeme boravio je u Sydneyu, a
zatim su ga poslali u Gwory Park, da osnuje ogranak
HRB-a. Koje li ironije? Poslali su na Tasmaniju Martina
Jurišu da vrbuje nove članove za HRB, onaj isti HRB
kojem se on spremao slomiti kičmu, staviti ga na loma­
6. ču a pepeo prosuti u svemir, da se nijedna čestica ni­
kad ne dodirne.
TERORISTIČKA OBUKA Ali Jure Marić imao je u Martina Jurišu neograniče­
no povjerenje i ništa nije slutio. Zato mu je te prve ne­
U WODONGI djelje u travnju i poslao hitnu poruku. »Odmah dolazi.
Za uskrsne blagdane organiziramo logorovanje u Wo-
dongi. Ako imaš kojeg pouzdanog čovjeka, može ti se
Radnička nastamba - sedam drvenih baraka - bila pridružiti.«
je zbijena usred šume. Unutrašnji zidovi bili su površno Martin Juriša osjetio je kako mu žuč ispunjava usta
okrečeni, a pod nabijen zemljom. Na tri zida bila su po i probija se kroz čvrsto stisnute zube. Pouzdana čovje­
dva prozora prljavih stakala, a na četvrtom rasklimana ka, kažeš. Ovdje vrvi ljudima koji su spremni da nam se
vrata s čvrstim zasunom. Barake su bile nalik jedna na pridruže, poštovani gospodine Maricu. Ovdje ne mogu
drugu kao jaje jajetu. bez HRB-a, ovdje naprosto luduju za zakletvom. Ovdje,
Uz zidove bilo je postavljeno osamnaest željeznih kre­ Maricu, žive tri jadnika iz Hrvatske koji nemaju pojma
veta, šesnaest njih prekriveno gunjevima, a ostala dva što je to HRB, ali bi, kako kažu, vrlo rado postali nje­
grubim presvlakama. Iznad svakog ležaja čavlima je bila govi članovi, ako će im za to biti plaćeno po satu. Oni,
pribijena drvena polica za osobne stvari. Martin Juriša poštovani gospodine Maricu, naprosto ne žele gubiti
imao je aparat za brijanje, sapun, četkicu za zube, dva li­ vrijeme.
mena tanjura s voćem i veliki lovački nož. Blizu Jurišina Dalje, u samom Gwory Parku pronašao sam novu
kreveta bila je velika limena peć na kojoj se u svako doba četvoricu. Kad sam im spomenuo »nezavisnu«, izbili su
mogla skuhati kava ili pripremiti nešto toplo za ručak. mi dva prednja zuba. Ne lažem, vidjet ćeš, doći ću u
Wodongu bez dva prednja zuba. Znam, reći ćeš da mi
U noćnom ormariću, koji je bio pod ključem, držao je teren morao pripremiti naš ogranak u Hobartu. Ali
je vrednije stvari: nove cipele, tri košulje s kravatom, oni nisu učinili ništa, nisu mrdnuli guzicom, gospodine
privatna pisma i uredno složeno odijelo. Svaku ušteđe­ Maricu. Samo se opijaju.
nu funtu odmah je spremao u banku u Gwory Parku, Zbog toga u VVodongu dolazi samo Martin Juriša,
udaljenom dvanaest milja od nastambe. vaš dvadeseti čovjek. I pronađite mi dobrog zubara.
Bila je prva nedjelja u travnju. Iste nedjelje još najmanje trideset ljudi dobilo je poru­
Ledeni vjetrovi s Južnog pola prodirali su duboko u ke, telefonske, usmene ili pismene, slična sadržaja kao i
srce Tasmanije, ali i u srce emigranata-drvosječa koji su ona upućena Martinu Juriši. Za obavještavanje osobno je
bili podigli logor u blizini Gwory Parka. U toku svih go­ bio zadužen Jure Marić, a za svaki propust njemu su od­
dina provedenih u Australiji Martin Juriša se najjadnije govarali Pepa Senić i Geza Pašty. Nitko na koga se ozbilj­
osjećao na Tasmaniji. Pritiskala ga je neka nedefinirana no računalo nije smio ostati neobaviješten.

90 91
Rover je dobio specijalan zadatak da osigura prisut­ mogao podnijeti crvenu diktaturu. Pišem ti i u pismu te
nost australskih vojnika, oficira i podoficira pod pu­ molim da ne očajavaš. Doći će naše vrijeme. To ti kaže
nom ratnom spremom, te dovoljnu količinu oružja i Geza Paštv iz Čepina.
municije. Bila su mu obećana i jedna oklopna kola i tri A sada da prijeđem na glavnu stvar. Slobodan sam
vojna automobila, pa je morao nekoliko dana prije po­ ti, brate Mirko, ponuditi da dođeš k nama u Australiju.
četka logorovanja pouzdano znati hoće li obećanje biti Ovdje ćemo ti naći posao i pomoći ti da se brzo snađeš.
ispunjeno. Rover se također morao pobrinuti da osigu­ Ima dosta naših ljudi i nećeš biti usamljen kao što si,
ra i dovoljnu količinu stručne literature, posebno o na- vjerojatno, sada u Venezueli. Imamo dosta planova i u
gaznim, odskočnim i drugim vrstama mina, gerilskom tim planovima računamo na tebe. Evo, baš ovih dana
ratovanju, gađanju iz snajperskih pušaka i automatskog organiziramo obuku naših ljudi u blizini Melbournea.
oružja, praktičnom rukovanju radio-stanicom, eksplozi­ Mi se ozbiljno pripremamo. Znam, ne možeš odmah
vima . . . doći, ali neće biti kasno ako dođeš i slijedeće godine. Za
Bilo je predviđeno da glavni instruktori budu Josip ono što mi pripremamo nikad nije kasno.
Senić, Jure Marić, Geza Paštv, Fabijan Lovoković, Ivica Što da ti kažem o nama? Logorovanje kraj Melbour­
Kokić i, naravno, Šefko Ališehović, koji se kao koman­ nea samo je uvod u širu akciju na kojoj radimo već mje­
dos borio na Srednjem istoku u sastavu Legije stranaca. secima. Kako rekoh, nedavno sam se vratio iz Evrope,
Uz Pavla Vegara, koji je također bio legionar i koji je od gdje sam naišao na izvanrednu podršku naše braće. Svi
1960. živio u Melbourneu, Šefko Ališehović, znan i pod su mišljenja da je kucnuo čas da zmiji zdrobimo glavu.
pseudonimom Šefko Alisa, imao je bogato iskustvo u Zašto želimo da nam se baš ti pridružiš? Više je raz­
gerilskom ratovanju i kao takav zauzimao vrlo visok loga, a ja ću ti navesti samo dva, najvažnija. Tebe su mi
položaj u ustaškoj organizaciji. Ališehović je, na pri­ u Evropi preporučili kao vrlo pouzdana i provjerena
mjer, bio zadužen isključivo za skupljanje članarine. čovjeka, a upravo takvima oskudijevamo. Osim toga,
Ono što su Pepa Senić i Geza Paštv bili u Svdnevu, to znamo da si služio vojsku u graničnim jedinicama, pa
je Šefko Ališehović bio u Melbourneu. bi nam tvoja saznanja o načinu čuvanja granice bila
vrlo dragocjena. Budući da imamo sasvim određene
planove vezane za jugogranicu i za pogranična područja
u Sloveniji, svaki tvoj savjet dobro bi nam došao. Uz­
1
gred, napominjem još jedanput da u našim planovima
Te prve nedjelje u travnju Geza Pašty je pisao: zauzimaš vrlo značajno mjesto.
»PRIMA GOSPODIN« Brate Mirko, nadam se da ćeš shvatiti razloge koji
MIRKO VLASNOVIĆ su me motivirali da ti napišem ovo pismo. Polako se
ESTE 8 BIS. No 21 ELGNE spremaj, rasprodaj stvari koje ne možeš prenijeti u
Australiju i dođi k nama u Sydney ili Melbourne. Mi te
CARACAS
nestrpljivo očekujemo. Naravno, pravodobno ćeš nas
VENEZUELA
morati obavijestiti o svojoj konačnoj odluci kako bismo
SOUTH AMERICA
poduzeli sve da ti boravak u Australiji bude što ugod­
Brate Mirko, niji.
ovo pismo ti pišem u najsvetijem hrvatskom mjese­ Za Dom, brate Mirko, i do skorog viđenja.
cu. Iz ove natuknice odmah ćeš, vjerojatno, shvatiti Geza Paštv«
zbog čega ti se javljam. Iako se nikad nismo susreli, niti
razgovarali, pouzdano znam da su nam mišljenja i po­ Prve nedjelje u travnju Geza Paštv napisao je još tri
litički stavovi identični. Nedavno sam bio u Evropi i do­ pisma. Jedno je poslao braći Andrićima u Italiju; Am­
sta toga saznao o tebi. Rekli su mi da si u kolovozu broza je zateklo, ali Adolf je bio već na putu u Austra­
1956. pobjegao iz Hrvatske zajedno sa ženom, jer nisi liju. Drugo je dobio Đuro Horvat u Austriji, a treće Ma-

92 93
australskih vojnika. To je golemi kompleks baraka.
rijan Simundić u Stuttgartu. Sva tri pisma imala su istu
Rekli su mi da će u našim vježbama sudjelovati i dva­
poruku: kucnuo je čas za konačni obračun.
desetak vojnika, i da su pod punom ratnom spremom.
U pismu Marijanu Šimundiću Geza Hladnokrvni je
Ovdje su i jedna oklopna kola i tri vojna automobila.
upozorio i na obaveze evropskog ogranka HRB-a pre­
Uvečer nas je Marić sazvao kod svojeg šatora i ukra­
ma australskoj grupi koja uskoro treba da ode u SR
tko nam izložio plan logorovanja, rekavši da će imati tri
Njemačku.
osnovna dijela: vojni, politički i organizacioni. Zatim je
Prve nedjelje u travnju zbilo se nešto i u Jugoslaviji,
imenovao i rukovodioce vježbe: Fabijana Lovokovića i
nešto neovisno o događajima u Australiji, Venezueli, SR
Josipa Babica iz Svdneva i Šefka Ališehovića iz Mel-
Njemačkoj i Italiji. Pekar Ilija Glavaš, rođen 8. prosinca
bournea.
1939. u Lužanima kod Bugojna, zaposlen u pekari
»Soko« u Beogradu, sa stanom u Krnjači, odlučio je te Nakon toga otišli smo spavati...«
prve nedjelje u travnju da pobjegne iz Jugoslavije. (On
će to uistinu učiniti, pet mjeseci kasnije. Kratko vrije­
me boravit će u Austriji, a zatim će se preseliti u Au­ 3
straliju i nastaniti u Melbourneu, gdje će ubrzo, za 75
funti, biti »imenovan« - ustaškim generalom.) »Subota 21. travnja 1962: Glavna streljana je u dolini,
kako bi se što manje osjetio vjetar. Do nje treba pješa-
čiti pola sata. Svi oni koji su imali nove, neizgažene ci­
pele i sasvim tanke čarape odmah su dobili plikove.
2 Među njima i Geza Hladnokrvni.
Mete su bile postavljene na dvadeset i pet, četrdeset,
Logorovanje članova HRB-a u blizini Wodonge po­
pedeset i sto metara od vatrene linije. Neke su bile po­
čelo je u petak 20. travnja, i trajalo već treći dan. Već
mične, na malim koturaljkama, a neke sasvim stabilne.
treći dan jeli su i kokošju juhu iz konzerve.
Iza meta uzdiže se blag brežuljak obrastao niskim ras­
Martin Juriša nije bio mrzovoljan samo zbog jedno­
linjem, u koji su se zabijali neprecizno ispaljeni meci.
lične prehrane već i zbog toga što je sam morao snositi
Kad smo stigli na streljanu, sunce je već tuklo u po­
troškove puta od Gwory Parka do Sydneya. Uza sve to,
tiljak.
morao je u »Hrvatskom domu« u Buckingham Streetu
uplatiti nove četiri funte za kupovinu specijalne odjeće Vojnici su nam razdijelili oružje i municiju. (Puške
- zelenih bluza i kratkih hlača. s okvirom od deset metaka, male engleske automate,
pištolje i snajperke.) Svatko je dobio i po jednu plastič­
Juriša je bio mrzovoljan i zbog još jedne stvari: vo­
nu posudu u koju smo ubacivali ispaljene čahure.
dio je operativni dnevnik logorovanja. Taj činovnički
Bili smo upozoreni i na šarene zastavice koje su le­
posao uvalio mu je Pepa Senić, pakosno se smijući. Ku-
pršale lijevo i desno od meta i pokazivale snagu, brzinu
jin sin.
i pravac vjetra.
»Petak 20. travnja 1962: U Wodongu smo stigli poje­
Međutim, prije nego što smo ispalili ijedan metak u
dinačno. Ja sam stigao nekavim starim kamionom, ukr­
metu vojnici su nas naučili kako se puca iz ležećeg, sje-
cavši se u nj na periferiji Svdneva. Kad sam iz Gwory
dećeg, klečećeg i stojećeg stava. Svaki je čovjek morao
Parka svratio u Buckingham Street, svi su već bili otišli.
naučiti osnovna pravila gađanja iz puške i revolvera. In­
Tajnica 'doma' tražila je samo da uplatim četiri funte za
struktori su posebnu pažnju poklanjali gađanju iz auto­
odjeću, i onda mi rekla da hvatam prvi autobus u Wo-
matske puške.
dongu.
Glavni instruktor je Šefko Ališehović.
Stigao sam poslijepodne, upravo u vrijeme kad su
Vježbali smo prema uputama 'Hrvatskoga strojevog
bili pri kraju s uređenjem bivka. Na sredini je bio po­
pravila' iz vremena rata i NDH. Međutim, Ališehović se
stavljen jarbol na kojem se vijorio ustaški barjak. U bli­
pritom izdašno koristio svojim znanjem i vještinama
zini našeg logora, na oko pola milje, nalazi se i logor
95
94
stečenima na srednjoistočnom bojištu. Dva sata učio meti. Tako. Zategni okidač i razmakni stopala. Krasno.
nas je kako se pritišće obarač na pušci, a kako na re­ Zauzmi položaj za gađanje. Cijev u razini očiju i otvori
volveru. A osobito kako treba pucati u živo meso. oba oka. Ne ciljaj; probušit će te dok trepneš. Nema
'Postoje tri osnovna pravila u borbi protiv crvenih: vremena za ciljanje. Ispali čitav okvir. Užasno, nisi po­
obavezan metak u cijevi, hladnokrvnost i hitac u trbuh. godio ni u brijeg. Ustrijelit će te čim promoliš nos ...'
Pojasnimo to još više: imati metak u cijevi znači biti u Cijelo prijepodne, sve do ručka, meci su zviždali na
mogućnosti da se u svakom trenutku uspješno i pravo­ streljani. Vojnici koji su baratali metama dali su ocjenu
dobno reagira na svako iznenađenje. Hladnokrvnost je gađanja. Nismo postigli osobite rezultate, ali Rover i
odlika beskompromisnih jurišnika. Tko se pokoleba ili Marić bili su zadovoljni, Ališehović oduševljen, a Lovo-
zadrhti u odlučnom trenutku, potpisuje samome sebi ković i Babić zamjetljivo veseli.
smrtnu presudu. Zapamtite, oni tamo naučeni su da
Poslije neizbježne kokošje juhe iz konzerve, koju
nas tamane kao insekte. Zato mi uvijek m o r a m o biti
smo u slast smazali za ručak, nastavili smo trening na
brži i precizniji. Braćo, pucajte u trbuh, to je polagana,
poligonu za taktičku obuku. Glavni instruktor bio je
ali jeziva smrt.'
Geza Paštv, a pomagala su mu dva australska vojnika i
Šefko Ališehović govorio nam je zatim o vrstama
Zvonimir Krtalić. Puzali smo ispod dvostruke bodljika­
oružja i načinima kako se njime najefikasnije koristiti.
ve žice, svladavali vještinu kamuflaže, čitanje topograf­
Svi smo ga pažljivo slušali, svi osim Pavla Vegara, koji
skih karata, baratanje nožem i borbu prsa u prsa.
je nezainteresirano stajao po strani i grančicom crtao
krugove u pijesku. Za Vegara smo znali da se kao pla­ Geza Hladnokrvni bio je osobito temeljit kad se
ćenik borio na Dalekom istoku i da je u izvršavanju vježbala upotreba noža i borba izbliza. 'Nož ima mnogo
stručnih i taktičkih zadataka bio ravan Ališehoviću. prednosti, ali samo ako se nalazi u dobrim rukama. To
je tiha i brza smrt. Mora biti kratak, ravan i, po moguć­
Vegarov stav i osmijeh bili su prezrivi. Osjećao se
nosti, s dvije oštrice. Nije preporučljivo bacati ga na žr­
superiornim u ovoj gomili neznalica, za koje je vjerovao
tvu. To još možete vidjeti samo u jeftinim filmovima.
da nikad dotad nisu čuli za »momke iz Indokine«.
Najbolje je da to činite ovako . . . Krtaliću, izađi da im
Osobno znam - Jure Marić mi je o tome govorio - da
pokažemo što znaš!'
je Vegar došao u Wodongu da nam kaže istinu o »mom­
cima iz Indokine« i da nam izvede nekoliko trikova iz Krtalić je hitro koraknuo naprijed, skinuo kaput i
prašume. Vegar se često, pa i ovdje, hvalio kako je utro­ jednim pokretom ruke omotao ga oko lijeve podlakti­
bom kosookih hranio ribe u Mekongu. Sve što se može ce. Potom je izvukao svoj nož i lukavo, kao kobac, po­
srediti novcem jeftino je, obično bi govorio. Glumio je čeo kružiti oko Geze Hladnokrvnog, koji je stajao na
utjecajnu i važnu ličnost. Isticao je i svoje veze s ame­ oprezu, očiju prikovanih za oštricu. Neko vrijeme glu­
ričkom obavještajnom službom. Svakim svojim pokre­ mili su udarce: Krtalić je vrh noža uvijek usmjeravao
tom želio je ostaviti dubok dojam na prisutne. prema Paštvjevim preponama i trbuhu.
Ališehović je ukrućen obilazio vatrenu liniju. 'To je borba oči u oči', dahtao je Paštv poskakujući.
'Pazi na mušicu i nišan . . . Brza paljba . . . Ciljaj u tr­ 'Morate voditi računa o protivnikovoj brzini, pokretlji­
buh. Dobar pogodak . . . Zaustavi disanje i ukoči ruku. vosti, sluhu, vidu, i nastojati ga stjerati na onu stranu
Pištolj drži u visini očiju . . . Ne štedi municiju . . . Pepa, gdje tuče sunce. Ono ga može zaslijepiti, i to u većini
moraš promijeniti revolver. Što je cijev kraća, to je veća slučajeva rješava borbu. I zapamtite: oštrica uvijek
mogućnost promašaja. Geza, kundak uz obraz, opruzi mora biti u ravnini tla.'
koljena, noge r a š i r i . . . Juriša, ruke su ti suviše mlitave. Zatim su vježbali napad s leđa, ubode u lopaticu,
Podboči kundak nadlakticom. Raspali u visini pupka. bubrege i lijevu stranu grudnog koša. Cijelo vrijeme
Tako! Odlično! Sedam metaka u isto mjesto. Odlično, Paštv je objašnjavao: 'Lijeva ruka, točno na laktu, mora
M a r t i n e ! . . . Što to radiš, budalo? Da, ti na kraju. Pobit biti u položaju davljenja. Udarac nožem . . . Evo, ova­
ćeš nas kao zečeve na spavanju. Okreni pištolj prema ko . . . Munjevito i odmjereno. Vrlo dobro, Krtaliću. I ne

% 7 - DVADESETI ČOVJEK 97
zaboravite, kad se nož nađe u mesu, okrenite ga lijevo- štva 'Kranjčević' u Sarajevu počeo razvijati ustaški po­
-desno. To strahovito razara unutrašnje organe ...' kret u Bosni i Hercegovini. Govorio je zatim o Dragi Ji-
Kasnije je svojim uputama uskočio i Jure Marić. On leku i Božidaru Kavranu, koji su u Sarajevu, odnosno
je najprije nadugo i naširoko pričao o tome što nas sve u Zenici, organizirali prve ustaške rojeve. Organizacija
može zadesiti u Jugi dopadnemo li šaka Udbi ili njiho­ je radila na principima stroge tajnosti i bespogovornog
vim potkazivačima. Imao je vlastitu teoriju o tome izvršavanja svih zadataka pretpostavljenih. Grupe su,
kako Udba muči uhvačene jurišnike HOP-a; spominjao rekao je Rover, imale tri do pet članova, koji se me­
je »komoru ludila«, te elitne profesionalce specijalizira­ đusobno nisu morali poznavati. Izvršavali su naređe­
ne za čupanje nokata, batinanje po tabanima i elektro- nja dobivena iz nekog središta čije je sjedište bilo po­
šokove. Govorio je zatim o posebnim iglama koje udba­ znato samo malom broju članova. Ustaške grupe u
ši uhvaćenim jurišnicima zabijaju u oči sve do mozga, Bosni i Hercegovini bile su m e đ u s o b n o povezane, a
ili ih muče na stotinu drugih načina. glavni organizator bio je Drago Jilek. Istaknuti po­
moćnik bio mu je sam brat Srećko Rover. Pri kraju
'Okupili smo se u Wodongi da bismo se priprema­ je Rover govorio i o jugoslavenskom nasilju i t e r o r u
li za odlučnu borbu', pleo je Marić, zaključivši da je nad hrvatskim n a r o d o m . Svi su mu aplaudirali, a
pogodio pravu t e m u jer su ga svi pažljivo slušali. 'Neš­ Paštv najviše.
to slično još nikad nismo organizirali. Cilj su n a m že­
'Danas smo na jezeru Hume', rekao je Rover dalje,
ljezničke pruge, mostovi, telefonske komunikacije,
nastojeći da mu glas zvuči još uzvišenije i sigurnije, 'a
vodovodi, električne centrale, trafo-stanice, dalekovo­
sutra, ako Bog da, bit ćemo na Drini. Naše je ime naš
di, h o t e l i . . . Dat ćemo im lekciju za sva vremena, to
program, a Drina označava teritorijalnu cjelovitost pro­
mi vjerujte. Tako spremni možemo postići što želimo.
grama naše organizacije. Međutim, moram vam prizna­
Ali, braćo, m o r a t e šutjeti o našim namjerama. Nitko
ti da mi već postaje dosadno slušati kako nije daleko
ne smije znati što s p r e m a m o , čak ni vaši najbliži pri­
čas uspostave hrvatske države. Ja ću u takve priče po­
jatelji. To je u interesu vaše i naše sigurnosti. Vi ste
četi vjerovati tek kad se svi zajedno, jedan uz drugoga,
odabrani da izvršite povijesni zadatak. Rekao sam već
budemo borili za našu nezavisnu državu Hrvatsku u po­
nešto o karakteru akcije; a kako ćete je izvesti naučit
vijesnim i etničkim granicama. Poslije propasti NDH, u
ćete na ovom logorovanju. Ali htio bih vas upozoriti
toj Hrvatskoj nije ozbiljno ispaljena nijedna puška. Bilo
na neke stvari što se izravno tiču članova u d a r n e jez­
je, istina, nekih pokušaja, ali sve su to činili ljudi bez
gre: ako vas uhvate, presudite sami sebi. Posve je bes­
kvalifikacija. Gdje su, dakle, te snage koje su kadre sru­
misleno da razmišljate o t o m e kako će vam komunis­
šiti Jugoslaviju? Mi smo ta snaga. Mi stoljećima tražimo
ti poštedjeti život ako se predate. Rekao sam vam
junake u ljudima koji su promašili svoje narodne i po­
već: okanite se svake nade ako vas opkole i uhvate.'
litičke živote, a s mnogo kritike i nepotrebnog optu­
živanja ili prešućivanja šapćemo o svojim pravim ju­
Kraj dana bio je u znaku Pepe Senića. Obučavao nas
nacima, kao što su bili Jilek, Gustović, Luburić, Lisak,
je kako se izrađuju, postavljaju i tempiraju mine. Teme­ Moškov, Vrban, B l a š k o v . . . Ono što su oni učinili
ljito nam je objasnio kakvih sve mina ima i koje su naj­ mnogo je, ali bit će premalo ako se svi vi ne odazo-
efikasnije za miniranje automobila, mostova i zgrada, vete pozivu domovine, koja čeka. Mi se ne smijemo
rušenje pruga, dalekovoda, trafo-stanica i vodovoda. ponašati kao hrvatska mladost u domovini, koja se
Pravio je crteže, presjeke i objašnjavao na koliko se sve drži kukavički.'
načina mogu postaviti mine.
Poslije Rovera govorio je Lovoković. Najveći dio go­
Te subotne večeri, uz logorsku vatru, o kojoj se bri­ vora posvetio je značenju osnivanja nove emigrantske
nuo Pavle Vegar, Rover je održao strastven govor. Naj­ organizacije 'Hrvatska mladež' i njezinim ciljevima u
prije je iznio uspomene na kraj 1937. i početak 1938. go­ borbi protiv režima u Jugi. I Lovokoviću su svi aplau­
dine, kad se pod okriljem Hrvatskoga kulturnog dru- dirali, a Pepa Senić najviše.«

98 99
4

»Nedjelja 22. travnja 1962: Cijeli dan proveli smo na
poligonu za gađanje. Učili su nas kako se rukuje vojnič­
kom puškom. To je poluautomatsko oružje s okvirom
od deset metaka, engleske proizvodnje. Puška je vrlo la­
gana, ima velik domet i snažnu ubojitost. Vegar nam je
objasnio da su to zapravo stare puške kojima su se En­
glezi koristili u borbama protiv Japanaca na Dalekom
istoku i da su u australskoj vojsci već praktički izvan
upotrebe.
'Više se upotrebljavaju maleni automati, također en­
gleske proizvodnje', rekao je Vegar važno i još važnije
dodao: 'Međutim, za sličnim automatima američke pro­ 7.
izvodnje zaostaju vatrenom moći i nekim drugim svoj­
stvima. U Indokini sam imao priliku iz jednih i drugih
pucati u žive ciljeve: kosooki su padali kao snoplje.'
»GRUPA DEVET«
Predvečer smo ugostili australske vojnike. Došli su
u logor oklopnim kolima. Neki su se odmah popeli na
njih, a Pepa Senić napravio je nekoliko snimaka. Cijela zima protekla je u znaku opsežnih i temeljitih
Završni dio logorovanja bio je posvećen izboru rad­ priprema za okupljanje terorističke grupe koju je treba­
nog tijela koje se trebalo brinuti o daljnjoj obuci juriš­ lo da vodi Ilija Tolić. Za regrutiranje i okupljanje grupe,
nika. Poslije žestoke prepirke, koju je začeo Senić, jer je čiji su zadaci sada bili posve jasni, Marić i Rover zadu­
očekivao položaj, za tajnika je izabran Fabijan Lovoko- žili su Gezu Paštvja i Josipa Senića. Njima nije trebalo
vić, a za predsjednika Josip Babić.« mnogo vremena da iz grupe koja je bila obučavana u
Wodongi izaberu desetoricu terorista, te da ih podvr­
gnu dodatnoj vježbi u »Hrvatskom domu« u Bucking-
ham Streetu i u napuštenom vojnom logoru u Lari, tri­
deset i šest milja zapadno od Melbournea. To je veliki
kompleks zemljišta označen na specijalnim kartama
kao You Yangs Teritorv, koji je australskoj vojsci nekad
služio kao poligon za obuku.*

Stanko Zdrilić, jedan od terorista kasnije uhvaćenih u
Jugoslaviji, potanko je opisao kakav je to bio logor i što su u
njemu sve radili: »Jednom nas je Geza Paštv vodio na vikend
u mjesto Laru. Išli smo zakupljenim manjim autobusom. Nije
nas bilo više od deset-dvanaest. Ondje nas je dočeko Srećko
Rover s jednim visokim, krupnim, plavokosim Australcem
crvena lica. Paštv i Marić rekli su nam da je to napušteni voj­
ni logor... Ondje smo ostali dva dana. Gađali smo iz vojni­
čkih pušaka koje imaju deset metaka u okviru, iz malih en­
gleskih strojnica, iz pištolja i snajperskih pušaka. Streljiva
smo dobili koliko smo htjeli. Gađali smo glinene golubove i
mete ljudskog rasta. Pokazivali su nam i kako se postavljaju
nagazne mine. Mi se nismo smjeli raspitivati čiji je to logor.

100 101
Svaki od tih ljudi, koje je organizacija lukavo ulovila ganizaciju i da susretljivo izvršavaju svaki zadatak svo­
u svoju mrežu, nosio je u sebi drukčiju, vlastitu predod­ jih inkvizitora. Samo su u tome vidjeli osiguranu egzi­
žbu o budućnosti. Za svakoga od njih ta je budućnost stenciju i mogućnost da ostanu u Australiji.
značila nešto drugo, ovisno o njihovim željama, briga­ Treći su se potajno nadali da bi u budućnosti mogli
ma i nadama. slomiti vrat Pepi Seniću i Gezi Hladnokrvnoi i, i tako
Jedni su željeli da sami uživaju plodove svoga teško­ im vratiti ona brojna podmetanja i brutalna terorizira­
ga rada, da se osamostale. Nisu željeli da ih na stotine nja koja su morali podnositi bespomoćni emigrai ; .
načina varaju i pljačkaju, da im otimaju novac ili dio
Četvrti su bili posve otupjeli i ni o čemu uopće nisu
novca, koji su zarađivali u surovim i vrlo često nepod­
ni razmišljali, pa čak ni o budućnosti.
nošljivim uvjetima. Jednostavno, željeli su raskinuti
vezu s fašističkim organizacijama, jer ta veza za njih Petima je budućnost bila opsesija. Danonoćno su
same nije imala nikakva smisla ni vrijednosti. razmišljali o tome kako da učine nešto što će im doni­
jeti visok položaj u ustaškoj organizaciji, a time i privi­
Drugi su svoju budućnost poistovjećivali s apsolut­
legije u raspodjeli novca od članarina. Među takvima
nom pokornošću Juri Mariću i Srećku Roveru, koji su
bio je i Ilija Tolić, odbjegli vozač iz Ljupljanice.
ih obasipali dužnostima bez prava. Oni su se brinuli
samo o tome kako da se elastično uklope u ustašku or- Koliko god su neki pojmovi kojima su baratali Ma­
rić i Rover bili posve nerazumljivi Iliji Toliću, on je
Međutim, po onome što su nam rekli Marić i Pašty, a i po uporno nastojao da ih shvati i, štoviše, da ih protumači
bodljikavoj žici kojom je bio opasan prostor, po eksplozijama na način koji je graničio s ustaškim fanatizmom. Onaj
i pucanju na drugoj strani brijega, moglo se lako zaključiti da isti mladić koji je iz Jugoslavije pobjegao zbog avantu­
je to zaista vojni logor.«
Ta obuka je ponekad imala karakter pravih vojnim mane­ rizma, i koji je žarko želio da završi u Legiji stranaca,
vara, uz upotrebu najsuvremenijeg automatskog oružja i ek­ sada je bio potpuno prepariran i mogao je poslužiti kao
sploziva. Umirovljeni pukovnik australske vojske H. M. Hoar, izvanredan primjer čovjeka koji više nije u stanju kon­
koji živi u predjelu šumskog rezervata You Yangs, bio je ne­ trolirati ni svoje riječi, ni svoju volju, ni svoje postupke.
posredni svjedok obuke ustaških terorista. On je u dnevniku Činio je nešto što je bilo lišeno svakog zdravog razuma:
»Australian« svojedobno izjavio:
»Probudili su me rafali iz pušaka i automatskog oružja. U bio je robot bez duše!
prvi mah pomislio sam da se radi o kakvim vojnim vježbama, Josip Senić i Geza Pašty strelovito su obradili Toli-
pogotovo kad sam opazio konvoje automobila kako zamiču u ća; slomili su u njemu čak i ono malo otpora što ga je
šumu. Tek kasnije sam saznao da nije riječ o vježbama au­
stralske armije nego o obuci grupe mladića jugoslavenskog mimo Mehmeda Mehičića bio prokrijumčario u Austra­
porijekla koji sebe nazivaju ustašama.« liju. Pokorno je izvršavao svaku naredbu.
Umirovljeni pukovnik zatim je izjavio da se obuka pona­ Za nešto više od tri godine, koliko je boravio u Au­
vlja uvijek u toku vikenda. Kolone vozila prolazile bi pored straliji, Ilija Tolić je uspješno položio sve ispite pred
njegove kuće petkom ili subotom uvečer oko jedanaest sati,
nestajale u šumi, i vraćale se rano ujutro nedjeljom ili pone­ koje ga je stavljala ustaška organizacija. Prošao je sve
djeljkom. one »kandidacione« torture kojima su i ostali bili pod­
I čuvar rezervata You Yangs John Dixon potvrdio je pu­ vrgnuti, promijenio je na desetke najtežih poslova, od
kovnikove izjave: »Poslije takvih vježbi«, rekao je Dixon, »u kojih je neke morao raditi i pod prisilom. Savjesno je
šumi sam nalazio gomile čahura od automatskog oružja. U plaćao četiri funte članarine i ostale pristojbe; Marić i
posljednje vrijeme primijetio sam da su ljudi naoružani puš­
kama s prigušivačem ...« Rover bili su pravi majstori kad je trebalo izmisliti na­
Ubačeni teroristi Dražen Tapšanji, Ilija Tolić i Branko ziv za neku novu novčanu potporu. Redovito je dolazio
Podrug izjavit će kasnije, pošto budu uhvaćeni u Jugoslaviji, na :,astanke u Buckingham Streetu, sudjelovao u svako­
da su bili u grupi kojoj je Josip Senić osigurao boravak od vrsnim akcijama koje su organizirali Marićevi »dužnos­
pet dana u planinskom predjelu koji je udaljen oko 50 milja od nici«, svestrano se založio da Martin Juriša ode na Ta­
Melbournea. To je, izjavili su, poligon australske vojske
gdje im je bilo omogućeno da gađaju iz lakog oružja kojim se smaniju i ondje osnuje ogranak HRB-a, obilazio je stare
služe komandosi... prljave kavane i u njima vrebao nove »jurišnike« . . .

102 103
Ilija Tolić poslušno je reagirao na svaki mig svojih na- i čestitke, i ne sluteći da su mu Marićevi dužnosnici
redbodavaca. Pepa Senić i Geza Paštv već pripremili zamku."'
Nekoć je smatrao da je Svdnev loše mjesto za nj, ali
sad je morao misliti onako kako su mislili Senić, Paštv
i Marić. Oni su bili čuvari njegovih misli i discipline.
Nije znao, niti je smio proturječiti, jer bi ga odmah pod­
sjetili na emigrantski logor Bonegillu, odakle su ga iz­
vukli kad je već bio na rubu ludila. Neizbježni Pepa Se­
nić imao je specijalan način obrade kolebljivih emigra­
nata.
»Ovo tu, vidite, otvorit će oči i slijepima«, govorio bi
Senić maliciozno, pokazujući bilježnicu žutih korica na
kojima je bio bezbroj masnih otisaka. »Ovo je popis 'žu­
tih' koji nisu pristali da ih organizacija izbavi iz izbjeg­
ličkih logora. Svi oni završili su u paklu: jedni u zagrob­
nom, a drugi u ovozemaljskom. Slušajte: gospodin Ivan
Blinja iz Tuzle, pomračena uma, bacio se pod vlak. Po­
kupili su ga lopatom . . . Dragutina Vukčevića iz Dalma­
cije smjestili su na dvadeset godina u ludnicu. Čovjek
jednostavno nije razlikovao mjesec od s u n c a . . . U lud­
nici su završili i braća Sokoli, Ivanka Martinjak, Luka
K r a k a r . . . Australske ludnice pune su Hrvata koji su
odbili pomoć organizacije. Moram vam u povjerenju
priznati da su neki s ovog popisa završili u 'žutim ku­
ćama' iako su bili zdrave pameti. Ali organizacija je
moćna, ona će uvijek naći način da neposlušnima na­
plati dugove, pa bilo to i, hm, besplatnim dijeljenjem lu­
đačkih košulja...«
Fašističke organizacije uistinu su znale stotinu nači­
na kako da u većini emigranata, s kojima su unaprijed
računale, satru svaku kolebljivost i dilemu.
Kad se Geza Paštv 1962. vratio iz Evrope, donoseći
gomilu planova i ohrabrenja za nove antijugoslavenske
akcije, trideset dvogodišnji Ilija Tolić radio je u željezari
u Port Kembli, zajedno s Jurom Marićem bio je pred­
sjednik »muzičkog« društva »Božidar Kavran« u Wool- * Tolić se ubrzo nakon toga prebacio u Evropu, prošao
longongu i jedan od funkcionara sličnog udruženja, obaveznu terorističku obuku u okolici Stuttgarta, a potom
zajedno s još osmoricom pripadnika fašističke emigracije ile­
koje je nosilo naziv »Vitez Jure Francetić« i koje je ta­ galno ušao u Jugoslaviju, sa zločinačkim planovima i zadaci­
kođer imalo sjedište u Woollongongu. U krugovima ma.
Jure Marica i Srećka Rovera odbjeglom vozaču iz Ljup- Međutim, prije nego što su uspjeli ostvariti ijedan planira­
ljanice svi su laskali, kitnjastim riječima govoreći da je ni zadatak pali su u ruke Službe sigurnosti. Bilo je to u sr­
pnju 1963. U terorističkoj grupi, uz Tolića, bili su: Josip Ob­
u tri godine boravka u Australiji ostvario - blistavu ka­ lak, Rade Stojić, Dražen Tapšanji, Vlado Leko, Krešimir Per-
rijeru. Tolić je zažarenih očiju ponosno primao pohvale ković, Mirko Fumić, Stanko Zdrilić i Branko Podrug.

104 105
mandosa« obavila planirani zadatak i da se sada kriju
negdje u bespućima Gorskog kotara ili bosanskih pla­
nina, čekajući najpovoljniju priliku da ponovo umaknu
preko granice. Doduše, za takvu pretpostavku nije imao
nikakvih čvrstih argumenata, čak ni nagovještaja, ali je
sada odjednom, kao nikada dotada, polagao neizmjer­
nu nadu u Tolićevu nepogrešivost i sposobnost da se iz­
vuče i iz najkritičnije situacije.
Šimundić se prvi počeo baviti mišlju da je »grupa
devet« pala, čak je jednom prilikom to indirektno spo­
menuo Kovačiću. Međutim, Kovačić je još vjerovao da
8. se sve sretno svršilo, pa je i dalje uporno odlazio u po­
štu 7, očekujući Tolićevo pismo-lozinku. Tvrdoglavo je
vjerovao u uspješan početak realizacije ne samo opera­
NEUSPJEH OPERACIJE cije »Stuttgart 7« već i cijele akcije »vruće ljeto 63«.
»VRUĆE LJETO 63« Utaman! Svakog jutra poštanska službenica otprati­
la bi ga riječima:
»Žao mi je, gospodine, ni danas ništa nije stiglo na
ime HeiT Šarića.«
Scenarij operacije »Stuttgart 7« sadržavao je sva obi­ Jasno se zapažalo da je poštanska službenica dobar
lježja strogo konspirativnog i nadasve važnoga obavje­ dio te igre pokušala prenijeti na razgovor u šaljivu
štajnog rituala. tonu; nezgrapno se smješkala i uvijek istim, pomalo pa­
Uporno i s najvećom dozom opreza, koji je s vreme­ radnim korakom, prilazila poštanskom pretincu i otva­
nom prerastao u uznemirenost i zabrinutost, Nikola rala škripava metalna vratašca. Međutim, Kovačiću nije
Kovačić, trideset trogodišnji srednje situirani trgovac bilo do šale. U njemu je - sada je bio svjestan toga - sve
galanterijskom robom iz Schvvabstrasse 80, svakoga više dozrijevala misao da je njegova odlučna bitka iz­
dana rano ujutro automobilom je odlazio pred zgradu gubljena, i da Juru Marica mora hitno obavijestiti o
štutgartske pošte 7, a zatim uzrujan, zategnutih mišića neuspjehu Tolićeve misije.
i stisnuta srca ulazio unutra i kod službenice na šalteru Krajem kolovoza 1963. Kovačić je već slutio što je
poste restante zanimao se za sva pisma adresirana na glavni uzrok Tolićeve šutnje. Bio je posve siguran da se
»gospodina Josipa Šarića«. Kovačić je dobro znao da je negdje u Jugoslaviji zatvorio obruč oko devetorice tero­
Ilija Tolić, prema planu, već morao poručiti iz Jugosla­ rista i da su oni već u zatvoru ili, u što je također čvrsto
vije kakav je ishod njegove misije. Njemu je prije ilegal­ vjerovao, dva metra ispod ledine, zakovani u jeftinim je­
nog ulaska u zemlju bila predana adresa u Stuttgartu lovim sanducima. Tu svoju pretpostavku temeljio je na
na koju se morao javiti šifriranim pismom, a bile su mu apsolutnoj Tolićevoj šutnji. U tako napetoj situaciji, kao
objašnjene i najmanje sitnice vezane za tajno komuni­ što je bilo iščekivanje šifrirane poruke iz Jugoslavije o
ciranje, pa je i sam bio uvjeren da je sve urađeno sjajno razvoju operacije »vruće ljeto 63«, kidanje veze s uba­
i da neće biti komplikacija. čenom grupom moglo se protumačiti samo potpunim
Međutim, poštanski pretinac »gospodina Josipa Ša­ neuspjehom akcije.
rića« i dalje je zloslutno zjapio prazan; od Ilije Tolića i Situacija nipošto nije bila tako povoljna kao u po­
njegovih »jurišnika« nije stizala nikakva vijest. Posljed­ četku. Štoviše, u njemačkom ogranku HRB-a prijetilo je
njih dana srpnja 1963. Kovačić se još nadao da će se opće rasulo i panika. Monolitnost se održavala samo
ipak uspostaviti kontakt s nestalom Tolićevom gru­ umjetno, zahvaljujući prije svega tome što se još nije
pom. Vjerovao je, naime, da su devetorica njegovih »ko- pouzdano znalo jesu li Tolić i njegovi »jurišnici« uhva-

106 107
ćeni živi ili su se ubili prije nego što je Udba iz njih us­ fašističkoj emigraciji. Odlučio se na javnu kritiku ruko­
pjela iščupati bilo kakav podatak o organizaciji. Bez ob­ vodstva HRB-a, od koje je, međutim, zbog taktičnih raz­
zira na uporne Kovačićeve tvrdnje da članovi »grupe loga, a i nekih osobnih motivacija i obaveza, poštedio
devet«, ako su uhapšeni, ni po koju cijenu neće priznati Srećka Rovera, svojega glavnog eksponenta u Australiji.
tko ih je poslao u Jugoslaviju, niti će kompromitirati Tog istog rujna kad je pisao Ibrahimu Pjaniću samo­
ostale članove HRB-a - »obavezuje ih, zaboga, zaklet­ zvani »general Drinjanin« poslao je okružnicu nekim
va«, govorio je većini osoba koje su bile u vezi s Toli- svojim suradnicima u Evropi i prekomorskim zemlja­
ćem, Oblakom i ostalim ubačenim teroristima - činilo ma, odbijajući svaku vezu s HRB-om i njegovom neu­
se da je ipak neizbježno zavarati trag ili čak pobjeći iz spjelom akcijom u Jugoslaviji. U istoj okružnici Luburić
Evrope. Plašili su se mogućnosti osvete Tolićevih i je »priznao« da nije želio ni spriječiti ni pomoći Tolićev
Oblakovih najbližih prijatelja. Takve mogućnosti, koja pothvat. Zašto?
je bila sasvim realna, plašio se čak i Niko Kovačić, pa Na to pitanje dao je vrlo egzaktan odgovor:
se okružio dvojicom tjelohranitelja vještih oružju, koji »Prvo, nemamo prava da ih sprečavamo. Drugo, da
ga nisu napuštali ni kad je lijegao u krevet. sam to pokušao, pridavali bismo organizaciji (HRB) veću
važnost. Treće, pali bismo na kategoriju HOP-a, koji de­
nuncira druge organizacije. Četvrto, bili bismo predstav­
1 ljeni kao kočničari, koji ne damo preda se iz zavisti...«
Luburić zatim u istom pismu ozlojeđeno nastavlja:
Bilo kako bilo, u Stuttgartu više nitko nije vjerovao »Nitko one mlade ljude, fanatike, nije mogao odvratiti.
u to da bi se već otpisana »grupa devet« (u dokumen­ Sve su to posljedice potpune zataje starih hrvatskih
tima poznata i kao »grupa 3x3«) mogla iznenada javiti emigrantskih struktura, posebno stanja u HOP-u, čiji su
iz nekakva tajnog skloništa u Jugoslaviji. Svima, pa čak članovi ti mladi ljudi bili. Da smo ih još mi pritisnuli,
i najvećim optimistima, sada je splasao optimizam i bilo onda bi nam točno HOP navijestio rat, i to krvavi, i
im je sasvim jasno da su Tolić i njegovi »gerilci« nepo­ tada bi na nas bacili krivnju da smo uzročnici bratou­
vratno izgubljeni. Rastao je i bijes onih koji su smatrali da bilačkog rata među nama ...«
je akcija bila pripremljena diletantski, nestručno. Rastao Optužujući Gezu Paštvja za nesposobnost i brzople­
je bijes, ali s prizvukom uobičajene oprezne ograde od ci­ tost, Luburić se u spomenutoj okružnici indirektno
jele operacije; sada su se svi odricali Tolića i njegove gru­ okomio i na Juru Marica i na Josipa Senića: »Moram
pe, jer su znali da će im to biti hipoteka za budućnost i vam spomenuti da su u isto vrijeme dok su govorili o
loša preporuka za nove pokrovitelje, koji su kao jastrebo­ Arlukoviću, 'Drinjaninu' i Roveru prema vani davali iz­
vi vrebali iz obavještajnih gnijezda. jave da ne žele suradnju ni s kim od starih, te da će oni
Već 6. rujna 1963. Vjekoslav Luburić je iz Madrida sami udariti sa svojim ljudima, provesti revoluciju i
pisao Ibrahimu Pjaniću, svojem vjernom suradniku u preuzeti vlast. Posebno dvoličnu ulogu imali su u Evropi
SR Njemačkoj. Niko Kovačić i Branko Orlović, koji su 'Bratstvu' služili
za petljanje tobožnje veze s domovinom, te za mistifika-
»Dragi viteže, ciju kako sve dolazi iz Evrope i iz domovine ...«
šaljem ti ovo, a ti upoznaj ljude. Pozdravi Bracu i sve I neupućenima je bilo jasno što se sve može dogo­
ostale. Još jedanput: ne gubite živce, znam da nije lako, diti kad Luburić prijeti i sumnja; mogući su obračuni
ali treba izdržati i vjerovati. svake vrste.
Nijedan naš nije pao, i ja sada iz Italije povlačim Nikola Kovačić, lukavi trgovac iz Schvvabstrasse 80,
ovamo sve ugrožene . . . Maksa neće prevariti Rover: bjesnio je i opravdavao se na svoj način. Kad je bio po­
nema, kaže, s tim ništa, a on je poslao ljude ovamo ...« sve siguran da su Tolić, Oblak i još sedmorica njihovih
»jurišnika« zaglavili u Jugoslaviji, žestoko se okomio na
Ogorčeni Luburić shvatio je neuspjeh Tolićeve ope­
njih, tvrdeći da poslije ulaska u zemlju nisu poštovali ni
racije kao dobru priliku i za svođenje nekih računa u najosnovnije mjere opreza, te da su zato bili otkriveni.
108 109
Kovačić je zapravo, kao i uvijek, igrao dvostruku ni originalno u djelatnosti fašističke emigracije, ali su
igru: otvoreno je kritizirao Tolićeve propuste, ne spo­ mogli zapaliti maštu lakovjernima: predložio je da se
minjući pri tom i vlastite, ali nije bježao ni od dokaza osveti Tolićeva grupa. Imao je i sasvim određen plan:
o svojim prijateljskim osjećajima prema rukovodiocu oteti nekog jugoslavenskog diplomata ili napasti jugo­
razbijene »grupe devet«. On je, naime, dobro znao i bio slavenski brod u nekoj od zapadnonjemačkih luka.
svjestan toga da dobar dio krivice za slom akcije »vruće »Glavni stan« HRB-a nije šutke prešao preko Kova­
ljeto 63« snosi i sam, pa je tražio način da se na bilo koji čićeva prijedloga. Štoviše, objeručke ga je prihvatio i
način dodvori onima koji će nesumnjivo inzistirati na Kovačiću dao u zadatak da nađe ljude koji će ga ostva­
tome da stratezi i planeri propale operacije povuku od­ riti. Uz to su ga zadužili da sazna zbog čega je i kako
ređene »političke« sankcije. Osnovna pravila kažnjava­ propala Tolićeva misija. Smutljivi trgovac iz Schvvab-
nja diktirao je »Glavni ustaški stan« u Australiji, dakle strasse 80 uložio je sve svoje intelektualne i fizičke sna­
Rover, Marić, Senić i Paštv, i Kovačić je znao da bi mu ge da obavi oba zadatka. Međutim, ne samo što nije us­
u takvoj, za nj dosta nepovoljnoj, situaciji netko mogao pio pronaći ljude za novu akciju nego ni riješiti tajnu
mirne duše sprašiti metak u potiljak, osobito pošto ga neuspjeha Tolićeve operacije. Za nj, ali i za cijelo ruko­
je Luburić žigosao kao jednog od krivaca za poraz. Spo­ vodstvo HRB-a i organizacije, to je bila tajna zapečaće­
redni, drugorazredni akteri neuspjele operacije, dakle na sa sedam pečata.
ljudi Kovačićeva, Orlovićeva i Šimundićeva kalibra, Naravno, nema dvojbe da ni Rover, ni Kovačić, ni
koji su previše znali o akciji Tolićeve grupe, bili su sada itko od sudionika planiranja operacije »vruće ljeto 63«
velik i opasan balast. Moglo se sasvim realno očekivati nije želio neuspjeh Tolićeve grupe u Jugoslaviji, osobito
da će Rover i Marić, radi osobne zaštite i sigurnosti, ne u okolnostima koje su se činile kao vrhunac dezor-
takve suradnike nastojati ušutkati silom ili im na drugi ganizacije HRB-a. Zapravo, svima njima bilo je neobič­
način dati do znanja da drže jezik za zubima. no stalo da »grupa devet« uspije, barem polovično. Od
Sudeši prema prvim znacima koji su tih dana stigli Tolića se najviše očekivalo da odgovori na pitanje jesu
iz Australije, Rover i Marić bili su odlučni i spremni na li slične akcije moguće u Jugoslaviji, a ako nisu, što sve
tako nešto. Oni su odmah, čim su spoznali da je propala treba učiniti da bi postale realnost. Čak i za samog Ma­
Tolićeva ekspedicija, i na signal »generala Drinjanina«, rica operacija je bila bumerang. On se, doduše, riješio
pregrupirali rukovodstvo HRB-a u Svdnevu i Melbour- Tolića, ali mu je Rover istog trenutka natovario na vrat
neu, naredili da se to isto učini i u Evropi, a sve »duž­ novi, mnogo delikatniji zadatak: okupljanje nove grupe
nosnike« koje je, po logici zdrava razuma, mogao kom­ terorista za akcije u Jugoslaviji. Za nj je to praktički zna­
promitirati Tolićev pad u Jugoslaviji potisnuli su u dru­ čilo početi iz početka.
gi plan. Sve osim neizbježnih Josipa Senića i Geze Pa- Marić je, bez obzira na neke očite propuste pri or­
štvja. Uz Pavla Vegara, braću Andriće i Ljubomira De- ganiziranju Tolićeve grupe, bio vrlo važna ličnost u toj
dića taj opaki tandem i dalje je činio kičmu ustaške or­ novoj Roverovoj kampanji. Kao njegov dugogodišnji
ganizacije u Australiji. Osim toga, Marić im je već bio bliski suradnik i neposredni rukovodilac ustaške orga­
namijenio novu ulogu: okupljanje grupe koja će ispra­ nizacije u Australiji on je, u što Rover nije sumnjao ni­
viti sve greške što su ih počinili Tolić i Oblak, a zbog jednog trenutka, znao više nego itko drugi o stvarnim
kojih je »grupa devet« kapitulirala. mogućnostima fašističke emigracije da formira takvu
»gerilsku« grupu.

2

Kovačić se tih dana Maricu i Roveru, pa i samom
Luburiću, kojeg baš nije osobito cijenio, nastojao na­
metnuti prijedlozima koji, doduše, nisu bili ništa novo

110 111
II DIO

»FENIKS«

8 - DVADESETI ČOVJEK
1.

PLANOVI O TAJNIM POLIGONIMA

Nakon neuspjeha operacije »vruće ljeto 63«, fašisti­
čko podzemlje imalo je na u m u nov, sasvim konkretan
plan.
Jure Marić bacio se s neviđenim žarom na taj novi
zadatak. Doduše, njemu to nije bilo nimalo teško, jer je
u glavi već imao neke planove, o kojima je razmišljao
čak i prije nego što su Tolić i njegova grupa uopće kre­
nuli iz Australije u Evropu. Koliko god to zvučalo pa­
radoksalno, i unatoč Luburićevim osudama, Marić je
odlučio da i u toj novoj, supertajnoj operaciji, koja će
osam godina kasnije dobiti konspirativni naziv »fe­
niks«, angažira iste ljude čiji je diletantizam bio uzrok
sloma akcije »vruće ljeto 63«. Marić se, unatoč bijesu
nekih članova organizacije, i dalje oslanjao na pomoć
Josipa Senića i Geze Paštvja, iako manje nego prije. Da
bi barem prividno umirio ogorčene šefove i djelomično
uklonio vlastitu krivicu za neuspjeh Tolićeve grupe, od­
lučio se na lukav kompromis: svoje vjerne, ali sada oči­
to i ne najsposobnije suradnike Gezu Paštvja i Josipa
Senića namjeravao je poslati u Evropu, u novu misiju.
To mu, ocijenio je, može donijeti trostruk probitak:
prvo, slanje kompromitiranog tandema preko oceana
moglo mu je u svakom pogledu donijeti epitet bistra i
realistična čovjeka, čovjeka koji,i sebi i onima koji su
mu potčinjeni postavlja vrlo stroga mjerila ponašanja.

115
Drugo, iako je znao da je upravo zahvaljujući Paštvju i su prijeko potrebni i neki drugi preduvjeti, na primjer
Seniću uspješno rješavao neke vrlo delikatne zadatke u precizan odgovor na pitanje zašto su i kako uhvaćeni
ustaškoj organizaciji u Australiji, osjećao je da taj duo Tolić i članovi njegove grupe. Jednako važan bio je i za­
više nije u stanju da racionalno i pravodobno reagira, datak da se pred Udbom sakrije istina o novoj »geril­
te da je pomalo izgubio sluh za disciplinu i pokornost. skoj« grupi, koju bi ona mogla otkriti analizom taktike
Evropa ih može, vjerovao je, izbrusiti i smekšati. Treće, razbijene Tolićeve grupe.
obojica su u stanovitom smislu bila njegove oči i uši, Marić je isto tako bio svjestan da nitko od njegovih
što će reći da su previše znali o njegovim novčanim suradnika, kao ni on sam, ne zna pravu istinu o tome
transakcijama. Upravo zbog toga čak mu je odgovaralo što se zapravo dogodilo Toliću i ostalima. O razlozima
da Paštv i Senić zaglave u Evropi. i načinima njihova pada mogli su samo nagađati. (Tek
Istodobno, Marić je razmišljao i o tome da odlas­ kad se grupa početkom 1964. godine pojavi na suđenju
kom Senića i Paštvja ne obezglavi ustašku organizaciju u riječkom Okružnom sudu Marić će saznati da su To­
u Australiji. U rukovodeće tijelo u Melbourneu »promo­ lić i njegovi »jurišnici« pali bez ijednog ispaljenog met­
virao« je Pavla Vegara, Ambroza i Adolfa Andrića i Vej- ka, drugim riječima da je Udba bila posve spremna na
sila Keškića. Ubrzo zatim to isto doživjet će i Mirko njihov dolazak. Ili, još točnije, da ih je pratila od samog
Vlasnović, došljak iz Venezuele, koji je već bio u ruko­ ulaska u Jugoslaviju i uhvatila ondje gdje je smatrala da
vodstvu HOP-a za Australiju i član »Hrvatskoga narod­ je to najsigurnije).
nog otpora« (HNO) u Melbourneu. Drugog izbora nije Naravno, rukovodstvo organizacije, s Roverom,
imao, armija mu je s tridesetak bila spala na desetak Luburićem, Jelićem i drugima na čelu, temeljito je
vojnika. analiziralo uzroke neuspjeha Tolićeve misije. Oni se
nisu zadovoljili samo pukim konstatacijama, već su
poveli i svestranu istragu, tražeći izdajnike u svojim
redovima.
1
»Ta mogućnost je bila tako realna da se nije smjela
Koliko god se pravio naivnim, Marić to ipak nije odbaciti. Udba je bila obaviještena o situaciji; sada je
bio. Znao je, naime, da je neuspjeh Tolićeve grupe iz te­ samo trebalo prozvati izdajnika iz gomile sumnjivih.
melja uzdrmao ustašku organizaciju, i da će sada biti Kakvu su cijenu spremni platiti u ustaškoj organizaciji
vrlo teško naći nove ljude spremne za sličan zadatak, ovdje u Australiji samo da saznaju okolnosti Tolićeva
pogotovo u trenutku kad se još pouzdano nije znalo u kraha! Svi smo ovdje bili uključeni u istragu, svi smo
kakvim su okolnostima uhvaćeni Oblak, Stojić, Zdrilić, tragali za izdajnicima, ali njih nije bilo. Nedavno mi je
Fumić, Leko, Perković i ostali. Isto tako, Marić je znao Paštv prilikom susreta u Buckingham Streetu rekao:
da će Tolić i njegovi pratioci, ako su u Jugoslaviji uh­ 'Slušaj, Martine, izjeda me mračna sumnja o tome ot­
vaćeni živi, ispričati sve što znaju o djelatnosti ustaške kad Udba zna za Tolićevu akciju, otkad zapravo traje ta
organizacije u Australiji i Evropi, samo da bi spasili ži­ pripovijest, i nastavlja li i dalje njuškati u našoj sredini
vot. Nije imao nikakvih iluzija o tome da bi ih ustaška a da toga uopće nismo svjesni. Njihova akcija bila je
prisega mogla na nešto obavezivati. U trenutku kad za­ vrlo važna. Tolić nam je morao odgovoriti na brojna pi­
prijeti opasnost da im se smrsne omča oko vrata oni tanja, uz ostalo i na ono najvažnije: da li je i koliko real­
neće tajiti istinu; sjetit će se i onih pojedinosti kojih se na mogućnost da u Jugoslaviju ubacimo grupu koman­
inače u normalnim okolnostima nikad ne bi sjetili. Su­ dosa koji će biti u stanju da sruše režim?' Odgovorio
dio je to po sebi. sam mu vrlo jasno i precizno: Tako nešto, po svemu su­
deći, zasad nije moguće. A on je primijetio: 'Jedina je
Problem nije bio samo pronalaženje i vrbovanje
naša sreća što se nismo nalazili uz Tolićevoj ekspedici­
»svježih snaga« za novu terorističku grupu. Naime, za
ji',« napisat će Martin Juriša u pismu koje je krajem
ostvarenje takva zadatka, s obzirom na to da je cijela
prosinca 1963. poslao svojoj vezi u SR Njemačkoj.
ustaška organizacija imala nešto više od 350 ljudi, bili

116 117
Još jedna briga u vezi s neuspjehom Tolićeve grupe, prije nego što ih uvuku u svoju mrežu i pridobiju za
mučila je Marica. Kad je u listopadu 1962. krenuo u Ev­ sebe. Politika im se činila upravo idealnom za takve ob­
ropu, Tolića su u Australiji vrlo temeljito podučili kak­ mane, jer je pružala neviđene mogućnosti za laž i pri­
vom taktikom treba da se koristi kad ilegalno uđe u vlačna obećanja. Priče o politici imaju u sebi čar dra­
zemlju, te kako da organizira i rasporedi trojke. To isto matičnosti, neizvjesnosti i napetosti, u njima se vrlo
- koliko je Marić bio informiran - podučili su ga i Ko- često zvecka i šuška novcem, pogotovo ako iza njih sto­
vačić i Simundić, ne samo u Stuttgartu već i poslije u je krugovi čija su osnovna preokupacija svi prepoznat­
Italiji, pred upad u Jugoslaviju. Sada je Marica kopkala ljivi, ali i oni malo poznati oblici subverzije i taktike ne­
zagonetka jesu li se Tolić i grupa slijepo držali te tak­ posrednog nastupanja.)
tike ili su odstupali od nje? Ako jesu, zašto su to uradili,
Kako nije bio spreman, niti je imao hrabrosti, da se
a ako nisu, da li je baš neki od dijelova tog očito loše
i sam upusti u ilegalnu akciju u Jugoslaviji, Marić je, po
razrađenog taktičkog plana zapečatio njihovu sudbinu.
već dobro poznatom, okušanom obrascu i maniri fašis­
Pitanja su se rojila, ali Marić je grozničavo tragao za
tičke emigracije, odlučio da za novu »gerilsku« grupu
ključnim: na koju kartu da sad zaigra? Osim toga, htio
angažira ljude koji će shvatiti karakter operacija u Ju­
je znati koliko mnogo ili koliko malo smije govoriti o
goslaviji tek kad ih ondje pogodi metak ili zapadnu u
predstojećoj »gerilskoj« akciji pred potencijalnim čla­
neku opasnost i nepriliku. Ta lukava, dobro sračunata
novima nove grupe. Naime, ljudi na koje je već računao
i odvagnuta odluka imala je još jednu svrhu: da se tim
činili su jezgru ustaške organizacije, pa nije bio posve
istim osobama, podložnim na svaku laskavu riječ, pa
siguran hoće li se oni tako lako odreći parazitskog i do­
bila ona i očita laž, dokaže kako ustaška organizacija
količarskog života u Australiji i pristati da otputuju u
»ozbiljno računa s njihovom pomoći u trenucima pre­
Evropu, a zatim da se ilegalno prebace u Jugoslaviju
sudnima za Hrvatsku«. Marić je imao svoj stil rada; u
radi diverzantsko-terorističkih akcija. Premda je bio lu­
poslovima kakav je bio ovaj nisu se smjela birati sred­
kav agitator, osjećao je, da je sve manje članova ustaške
stva kako bi se obmanuli lakomisleni emigranti.
organizacije koji su uistinu spremni krenuti na zadatak
u zemlju. Većina ih je, naime, sasvim realno zaključiva­ Dakako, to je bio samo jedan od lukavih Marićevih
la da takve »gerilske« grupe nemaju baš nikakvih šansi poteza, koje su, razumije se, po potrebi dopunjavali i
da se održe unutar jugoslavenskih granica, a kamoli da korigirali moćni pokrovitelji, specijalisti za obavještajni
dignu »ustanak«. Zato je Marić mogao računati samo s rad, terorističku obuku i slanje emigranata na put bez
osobama čija je spremnost da sudjeluju u najnovijoj ak­ povratka.
ciji bila osnovana ne samo na pogrešnim pretpostavka­ Geza Pašty prvi je krenuo na takav put; poslali su ga
ma nego i na apsolutnom političkom sljepilu. u Evropu, i nakon toga nikad ga nitko više nije vidio.
I mnogima drugima koji su krenuli za njim također
Druga kategorija ljudi na koje je Marić računao bili se zauvijek zameo trag.
su plaćenici, čeljad koja se baš nije mnogo razumjela u Ali Marić i Rover nisu zdvajali, ponajviše zato što su
politiku, ali koja je za novac činila sve, pa i ubijala. S znali u kakvim okolnostima nestaju ti jadnici. Mnogima
takvima je već imao bogata iskustva jer su u sidnej- su, naime, oni osobno potpisali smrtnu presudu, bilo
skom i melburnskom podzemlju obavljali stanovite zato što su previše znali o njihovim novčanim i drugim
usluge za nj i ustašku organizaciju. smicalicama, bilo zato što više nisu bili upotrebljivi za
(Razlike između tih dviju kategorija ljudi zapravo i ustašku organizaciju. Osim toga, ispražnjena mjesta po­
nije bilo. I jednima i drugima novac je bio osnovna pre­ punjavala su se novim ljudima, uglavnom došljacima iz
okupacija. Samo oni Marićeva, Senićeva ili Roverova Evrope koji su već bili prošli neizbježan sistem provje­
kalibra svoju su pohlepu i paranoidnu grabežljivost lu­ ra u izbjegličkim logorima u Italiji, SR Njemačkoj i Au­
kavo krili pod plastom politike. Novopridošle emigran­ striji i koji, najčešće zbog vlastitog neznanja i neobavije­
te, koji su o politici znali koliko i o teoriji relativiteta, štenosti, nisu mogli spoznati stvarne razmjere opasno­
lukavi pokrovitelji morali su nečim zapanjiti i opčiniti sti od svoje sprege s fašističkim podzemljem.

118 119
Jedan od tih došljaka koji su automatski radili sve je Alija i čitao pismo; bio je u raspoloženju »general­
što su drugi htjeli, i koji su imali suviše dobro mišljenje skog« nadahnuća. Kombinirao je: ustaška organizacija
o sebi, a premalo znali o stranputicama života i ljud­ s njim računa kao s »revolucionarnim kadrom«, »s ju­
skim vrijednostima, bio je i Ilija Glavaš, pekar iz sela rišnikom« koji će impresionirati svoju okolinu ne samo
Lužana, čovjek problematične prošlosti, mračne sadaš­ spretnošću i znanjem nego i generalskom taktikom.
njosti i neizvjesne budućnosti. »Naravno, vi ste čovjek kojega trebamo. Odlično po­
Zvali su ga Alija, ali on je bio najsretniji i osobito po­ znajete jugoprilike. Imate iskustva s tom gamadi, zar
čašćen kad su ga oslovljavali s »gospodine generale«. ne?« rekao mu je jednom prilikom Ambroz Andrić, ne
Polagao je legitimno pravo na taj čin. Epoleta, doduše, krijući svoju zabrinutost zbog sve manjeg broja umješ­
nije imao, uniforme također, ali je unapređenje platio nih ljudi u ustaškoj organizaciji. »Razumijete me, vjeru­
75 funti, što je smatrao povoljnom prilikom, jer je cije­ jem. Nama trebaju ljudi na koje ćemo se moći osloniti
na generalskim činovima u slobodnoj prodaji u Mel- u svakom trenutku; uravnoteženi i smireni dužnosnici.«
bourneu bila između 75 i 100 funti. Kupovinu čina po
Alija se smatrao obaveznim prema ustaškoj organi­
najpovoljnijoj cijeni smatrao je svojim uspjehom i tu­
zaciji; našli su mu posao čistača i čuvara u mrtvačnici,
mačio izrazitom nadarenošću za najsloženije trgovačke
a osim toga prodali su mu generalski čin za samo 75
poslove.
funti, što je za nj, računajući uz to i tromjesečni popust
na članarini, značilo svojevrstan probitak.
Sad su mu javljali da dođe u Sydney. Neizostavno.
2 Poruka je bila naslovljena na njegovo ime, a u za­
glavlju je nosila oznaku »Hrvatskoga oslobodilačkog
Samozvani »general« Ilija Glavaš, snažan čovjek
pokreta«.
srednje visine, četvrtaste, masivne glave i surovih po­
gleda, bio je obaviješten o Marićevu i Roverovu stavu. »Poštanski pretinac 1
Oni su ga trebali. Obavijest o tome čekala ga je na ulazu Surrey Hills NSW
u mrtvačnicu u Cambervvellu, u bijeloj omotnici bez Br. AS-1013/64
marke.
U zgradu mrtvačnice, koja je bila u sklopu stacioni- Brate Alija,
ranih objekata duševne bolnice, ulazilo se s dvorišne Ovim te pozivamo na treći tečaj obuke 'Hrvatskoga
strane, kroz teška metalna vrata s trostrukim zasunima. oslobodilačkog pokreta' koji će održati za uskrsnih
Od ulaza je vodio širok hodnik sive boje, popločen imi­ praznika, 27, 28, 29. i 30. ožujka ove godine u okolici Sy-
tacijom bijele keramike, a dijelio je zgradu na dva ne­ dneya.
jednaka dijela. S lijeve strane bile su tri skučene admi­ Svaki sudionik vježbe mora stići u Sydney u noći iz­
nistrativne prostorije svijetlozelenih zidova na kojima među 26. i 27. ožujka i do 12 sati se prijaviti, zajedno s
su bili izlijepljeni kalendari »Coca-cole« i reklamni pro­ ovom pozivnicom, glavnom rukovodećem u 'Hrvat­
spekti pogrebnih tvrtki. Nadesno se ulazilo u dvije ve­ skom domu' u Sydneyu, Buckingham Street 47-49, od
like dvorane. kojeg će dobiti dalje instrukcije.
U prvoj dvorani bili su samo mramorni stolovi i tri Vježbe počinju 27. ožujka točno u podne i do tog
golema hladionika iz kojih su virila žutobijela stopala s vremena svi moraju biti spremni na svom položaju, pa
pločicama oko desnog gležnja, s ispisanim imenom i i ti, brate Alija.
prezimenom, uzrokom i danom smrti. U kutu iza vrata Za hranu i materijal, uključujući i vojnu uniformu
čekala su dva metalna lijesa. (koja ostaje u vlasništvu), svaki sudionik mora uplatiti
U drugoj dvorani, koja je imala sličan raspored sto­ pet funti. Taj novac zajedno s popunjenom izjavom o
lova i hladionika kao i prva, s tom razlikom što se rjeđe učešću, koja se nalazi pri dnu ove propusnice, mora se
upotrebljavala, i u kojoj sada nije bio nijedan leš, sjedio predati na vrijeme.

120 121
Svi sudionici moraju sa sobom ponijeti dva para ja­ najbolje iskazao. I sami ste toga svjesni. Dali smo mu,
kih cipela, dvije košulje, dva para čarapa, donje rublje, stoga, novu šansu. Možda ćemo ga poslati u Ameriku;
četkicu za zube, britvu i drugi pribor. mislim da bismo morali uspostaviti vezu s 'Kolumbo­
Ako sviraš neki muzički instrument, možeš ga poni­ vim vitezovima'. Imamo neke nagovještaje da su zainte­
jeti.« resirani za našu djelatnost. Seniću će to biti jedinstvena
prilika da pokaže koliko stvarno vrijedi. Vidite, gospo­
Pismo je imalo i potpis, ali ga Alija nije mogao od­
dine generale, glupo je bilo s Marićeve strane što je
gonetnuti. Mogao je samo pretpostaviti da je to rukopis
Paštvju i Seniću povjerio tako važne zadatke a da prije
Ambroza Andrića.
toga nije objektivno procijenio njihove mogućnosti. Or­
Sama pomisao na Domagoja (tako su Ambroza An­ ganiziranje i prebacivanje Tolićeve grupe u Evropu ni­
drića zvali zakleti članovi HRB-a u Geelongu) ispunja­ pošto se nisu smjeli tako olako shvatiti; to je bio ozbi­
vala je Aliju nečim što je bilo na granici straha i optimi­ ljan, vrlo ozbiljan zadatak. Marić priznaje svoje greške
zma. Ponekad, morao je to priznati, nije shvaćao Doma­ i sretan je što Tolićev slom ipak nije tako tragičan i ka­
gojeve priče, često su mu bile nerazumljive, ali ne i po­ tastrofalan za nas kao što se u prvi mah mislilo. Vrlo
sve strane. O njima je nešto znao još iz vremena dok je brzo smo se konsolidirali i uskoro ćemo biti u stanju da
boravio u izbjegličkom logoru u Austriji. u Evropu pošaljemo komandose koji će, nema sumnje,
U dugim satima čamotinje u mrtvačnici Alija je po­ učiniti mnogo više nego što je trebalo da učini razbije­
kušavao naći pravi odgovor na pitanja koja je sam sebi na Tolićeva grupa. Nećemo mnogo taktizirati, niti ćemo
postavljao i koja su mu se činila dijelom njegove buduć­ se oslanjati na ljude koji su suviše kompromitirani.
nosti: na što je mislio Ambroz Andrić kad je govorio o Gospodine generale, mi želimo da nam se i vi pridru­
»mađarskim događajima«, »rastvaranju vlasti u Jugosla­ žite. Sada je prilika da naše akcije obogatimo novim de­
viji« i »stvaranju i uspostavi nezavisne Hrvatske s povi­ taljima, da u njih unesemo nove elemente rada. To više
jesnim i etničkim granicama«? Stoje Domagoj htio do­ neće biti kruto politiziranje, već čista gerila. Imat ćemo
kazati tvrdeći da su Tolić i Oblak svojim »užasnim i po­ svoje specijalne snage, po uzoru na neke zapadne zem­
četničkim greškama zadali neoprostivu pljusku HRB-u lje. Lagao bih vam kad bih tvrdio da n e m a m o i podršku
i čitavoj ustaškoj organizaciji«? Sve što je razumio bila nekih inozemnih faktora. Dalje, pogrešno bi bilo tvrditi
je samo priča o NDH, sve ostalo bilo mu je posve ne­ da smo izgubili vjeru u naše ljude u Evropi. Naprotiv,
jasno. Takve praznine popunjavao je Domagojevim re­ neki od njih, najbolji, razumije se, bit će i dalje kičma
plikama. naših akcija protiv Jugoslavije. Vjerujem da ste u Au­
striji imali priliku upoznati najbolje, gospodine gene­
»Dosad se previše taktiziralo«, često mu je govorio rale.«
Ambroz Andrić. Obično bi se našli u Alijinoj kući u As-
cot Valeu 212, a zatim se automobilom vozili prema
Geelongu. »Tolerancija i pasivnost ovladale su našim Ilija Glavaš bio je od onih ljudi koji teško pamte i
akcijama. Tražili smo uporišta ondje gdje nismo smjeli, lica i ljudske sklonosti. Sve što mu je ostalo u glavi iz
u Niki Kovačiću, na primjer, koji, priznajem, ima trgo­ vremena boravka u Austriji bio je velečasni Vilim Ce-
vačkog duha, ali je politička neznalica, ograničeni br- celja u Salzburgu, njegov »počasni blajburški vod« i
bljavac i hvalisavac, bolesni pohlepnik koji nam je »Glas srca Isusova«, časopis koji nije čitao, ali je znao
upropastio devet odanih ljudi. Oslonili smo se i na Paš- da postoji i da oko sebe okuplja neke pripadnike ustaš­
tyja, koji je imao smisla za organizaciju, ali ne i izoštren kog pokreta koji su 1945. pobjegli iz zemlje pred jedi­
sluh za izbor najboljih. Slijepo smo mu vjerovali, a on nicama JNA. Pamtio je i dugotrajna, mučna ispitivanja
nas je, lopov, podlo potkradao i plaćao kurve po sidnej- u austrijskoj pograničnoj policijskoj stanici, ali ipak ne
skim bordelima. Zato smo ga poslali u Evropu. Evropa tako jasno kao »socijalnu službu« velečasnog Cecelje,
je za sve nas velika škola i neiscrpno vrelo novih, dra­ koji mu je omogućio da otputuje u Australiju i čvršće
gocjenih iskustava. Moram reći da se ni Pepa Senić nije se poveže s ustaškom organizacijom.

122 123
3 i Zapad i Istok spremni da Jugi prebiju kičmu, samo če­
kaju zgodnu priliku. Mi ćemo im je uskoro pružiti. Go­
Cesta putovanja od Ascot Valea kroz Flemington i
spodine generale, dovoljna je odlično uvježbana grupa
mimo Footscrava, pa dalje putem Princes kroz Werri-
gerilaca i nekoliko munjevitih oružanih akcija, i režim
beeu do Geelonga - četrdeset i šest milja pokraj crvene
komunističkih bezbožnika rasprsnut će se kao mjehur
zemlje i sparušene trave - bila bi nezanimljiva i zamor­
od sapunice. Formirat ćemo elitnu grupu komandosa
na za »generala« da Domagoj svaki put nije pričao novu
čija će osnovna značajka biti visoka borbena sprem­
priču i da se nije usrdno trudio da svaki put ponovo za-
nost, izoštrena vojnička taktika i slijepa odanost. Vjeru­
golica i raspali suputnikovu maštu. Jasno i sažeto objaš­
jem da za grupu neće nedostajati kadrova. Vaša umješ­
njavao je ciljeve i planove ustaške organizacije, dajući
nost i znanje bit će nam također od neprocjenjive ko­
naslutiti da će u svim predstojećim akcijama, uz Rovera
risti. Tu su zatim moj brat Adolf, pa Vegar, Keškić, Vlas-
i Marica, voditi glavnu riječ. Isto tako nije krio da će
nović, Horvat, Juriša . . . Imamo i nekoliko vrlo pouzda­
neke »jurišnike« koji su se pokazali nesposobnima i
nih ljudi u Evropi. Svi su oni izrazili uvjerenje da će sva­
koji su dotad bili praktično nekorisni morati ukloniti,
ka buduća akcija uspjeti samo ako bude lišena impro­
čak i fizički ako to budu zahtijevale okolnosti.
vizacija i ako se poduzmu sve mjere opreza. Naravno,
»Mislim da neke treba smjesta ukloniti. Ne smijemo svatko od nas može pogriješiti, ali u ovoj stvari ne smi­
gubiti vrijeme. Svi smo svjesni da u mnogim elementi­ je. To treba zapamtiti. Mislim da će Rover i Marić sva­
ma igre moramo krenuti od samog početka, te sačuvati kog od nas zgrabiti za gušu ako zadatak ne obavimo
apsolutnu konspiraciju. Dosad je rukovodstvo naše or­ profesionalno.«
ganizacije nudilo suviše jednostavna i površna rješenja Vozeći se posljednji dio puta Ambroz Andrić i Ilija
za neke složene planove.« Glavaš ponekad su se običavali zaustaviti u Little Rive-
Nakon takvih ozbiljnih ocjena Ambroz Andrić bi ru i pojesti prženi krumpir i pečenu piletinu, zalijeva­
obično na trenutak zastao, čekajući kakav će dojam nje­ jući ih pivom ili vinom. Domagoj bi pokazivao prema
gove riječi ostaviti na sugovornika. To je bilo lukavo sjeveru, u smjeru šumovitog You Yangsa, oko kojeg se
mjerkanje u kojem su se miješali sarkazam, podlost, laž skupljala niska magla.
i podsmijeh. Zatim bi nastavio još oštrije: »Došlo je takvo vrijeme da sami m o r a m o raščistiti
»Takav rizik više ne smijemo dopustiti. To bi nas situaciju. Obnovili smo organizaciju novim ljudima,
potpuno upropastilo. I Tolić, i Oblak, i svi drugi koji su odlučni smo da nešto učinimo, a osim toga ovdašnje
se zajedno s njima tako nespretno i šarlatanski ponijeli vlasti nam ne prave nikakve smetnje. Što još hoće­
u Jugoslaviji bili bi spremni prihvatiti poraz samo da mo? Gore u You Yangsu vidjet ćemo koliko zbiljski
sačuvaju vlastiti život. Kad bi im postalo gusto, oni bi vrijedimo.«
se jednostavno predali i razvezali jezik. Vjerujem da Andrićeve šake bile su tako čvrsto stisnute da je ne­
ćete se složiti sa mnom, gospodine generale, da nam stalo krvi iz blijedih zglavaka. »General« ga je sumnji­
takvi ljudi ne trebaju.« čavo gledao, vjerujući da Domagoj opet nešto izmišlja
»Gospodin general« obično je potvrdno klimao gla­ i da mu je duh opsjednut zbrkanim priviđenjima. A An­
vom i pri tom se zamišljeno češkao po četvrtastom po­ drić se samo smješkao zbog te njegove zbunjenosti.
tiljku, ili svojim širokim pekarskim dlanovima važno »Moj razum je potpuno bistar. Marić je rekao nešto
udarao po koljenima. što držim da vam mogu prenijeti. Kad bismo uspjeli ku­
»Vidite«, nastavljao bi Domagoj, »moj brat i ja često piti zemljište u You Yangsu, imali bismo neviđene mo­
razmišljamo o tome što bi trebalo činiti ubuduće. Neke gućnosti za gerilsko usavršavanje. U tom šumovitom re­
smjernice već smo dobili od Marica i Rovera. Oni mu­ zervatu podigli bismo tajni logor, iskopali podzemna
dro gledaju na stvari. Po njima, naše su šanse iz dana skladišta za oružje, municiju i eksploziv, sagradili poli­
u dan sve realnije. Mnogo toga ide nam u prilog, oso­ gone za obuku. Kao što je rekao Marić, mi m o r a m o
bito trenutna politička situacija u svijetu. Mislim da su pronaći neko vlastito tajno mjesto za vježbe, koje neće

124 125
4
biti pod policijskom kontrolom. To je vrlo važno ako
želimo realizirati planirane zadatke.« Ponavljalo se to tjednima - automobilom su u Gee-
Malo je zastao, pa nastavio: long, uz Ambroza Andrića i njegova brata Adolfa, pone­
»Gospodine generale, vi morate shvatiti da smo vam kad putovali Vegar i Keškić, naizmjence. Razgovaralo
mnogo pomogli, da ste uz našu pomoć dobili častan po­ se uglavnom o HRB-u, novim obrascima za vrbovanje
sao u Cambervvellu i, najzad, da smo vas spasili od Ud- ljudi, gerilskoj obuci, nabavi oružja i eksploziva... Ve­
binih agenata i doušnika. Zapamtite dobro ovo što ću gar se iskazao kao stručnjak za gerilsko ratovanje. Op­
vam sada reći: sav taj otrov koji se ovdje nalazi na tzv. širno i sistematski iznosio je svoja praktična iskustva le­
privremenom radu, pa i oni koji su se prije rata iselili gionara iz Indokine, a zatim bi se kritički osvrtao na
iz Jugoslavije, nisu za našu stvar. Posao im služi samo neke vježbe koje su se održavale na području VVodonge,
kao kamuflaža za špijuniranje onih koji su svoju domo­ tvrdeći da je bila velika Roverova i Marićeva greška što
vinu napustili zbog neviđenoga komunističkog terora. su u to upleli i australsku armiju.
Mi smo na te špijune već nekoliko puta upozorili ov­ »Naši sigurno nisu znali da je u te vježbe u stanovi­
dašnje vlasti. U parlamentu se upravo priprema zakon tom smislu bila uvučena i australska obavještajna služ­
koji će ići nama naruku: iz Australije će biti protjerano ba. Bilo bi glupo vjerovati da ona ništa nije znala o ono­
120.000 emigranata pod optužbom da su komunistički me što se događalo u VVodongi. Ona nas je kontrolirala.
špijuni.« Kladim se da nas je potajno i prisluškivala. Njoj je stalo
da nas drži pod stalnom prismotrom. To je, vjerujem,
Sada i nema nikakva smisla, razmišljao je Domagoj, bio i glavni razlog što n a m je velikodušno p o n u đ e n a
da mu govorim pravu istinu, jer više nije u stanju da stručna pomoć australskih oficira. S tim tipovima čo­
razluči što je laž, a što zbilja. Isprat će »generalov« mo­ vjek nikad nije načisto: oni se ponašaju onako kako
zak do te mjere da ni o čemu neće razmišljati svojom to nalažu politički događaji. Dosad su n a m išli naru­
glavom. ku, a možda će tako biti i ubuduće, ali ja sam protiv
Ambroz Andrić imao je sasvim jasnu predodžbu o toga da o našim akcijama i djelatnosti išta znaju oni
tome što bi Ilija Glavaš mogao raditi u ustaškoj organi­ koji bi jednog d a n a mogli promijeniti ćud i prevrnuti
zaciji. U Melbourneu su mu bili namijenili višestruku kožu.«
ulogu. Prvo, znalo se da se Glavaš predobro snalazi kad Poslije Vegara obično bi govorio Vejsil Keškić Kra­
su posrijedi ljudske slabosti i gadosti. Ta njegova oso­ jišnik, koji je u ustaškoj organizaciji važio kao obavješ­
bina nije mogla proći nezapažena u »Hrvatskom do­ tajni stručnjak. Međutim, njegovo obavještajno znanje
mu« u Melbourneu, Bridsport 266. Roverovi jastrebovi bilo je prilično oskudno.
odmah su ga zamijetili. Ocijenili su da je on kao stvoren »Bilo je slučajeva«, govorio bi Keškić, »da su se či­
da kvari ljude, da ih kupuje, podmićuje, da im prijeti nile ozbiljne greške zato što nismo znali tko n a m se sve
klavirskom žicom i metalnim bokserima načičkanim uvukao u organizaciju. Hoću reći da će svaki budući ju­
čeličnim šiljcima, da ih terorizira ili ucjenjuje. Drugo, rišnik, kojeg vrbujemo u Australiji, obavezno proći kroz
od trenutka kad je došao u Australiju i pristupio HRB-u moje šake. A Tolićevu grupu uhvatili su kao zečeve na
Glavaš je postao oličenje brutalnosti, arogancije i fana­ spavanju samo zato što nismo imali pravih obavještaj­
tične odanosti. Obilazio je Melbourne uzduž i poprije­ nih podataka o situaciji u zemlji, a osim toga neki naši
ko, od Diamond Creeka do Nevvporta, od Keilora do ljudi bili su suviše brbljavi.«
Lvsterfielda i, prijeteći nožem i željeznim korbačima,
Vejsil Keškić bio je čovjek niska rasta, dugih, košča-
uspostavljao »kontakte« s ljudima koji nisu htjeli ni čuti
tih ruku i jajolike glave, na kojoj su se isticale sitne,
za ustaška društva. Treće, bio je jedan od onih naivaca
mišje oči ispod čekinjastih obrva. Hodao je kao osoba
koji su, dajući zarađeni novac u blagajnu ustaškog
prebijene kralješnice i koračao je sporo i tromo, malo
»doma« u Albert Parku, vjerovali da time kupuju vla­
pogrbljen, vukući desnu nogu. Kad je govorio, palucao
stitu sigurnost i nesmetanu egzistenciju.
127
126
je jezikom, i u tom trenutku neodoljivo podsjećao na Ilija Glavaš bio je čovjek od kojeg su mogli imati ko­
zmiju u lovu. risti samo ljudi Andrićeva kova.
Pošto su Geza Paštv i Pepa Senić pali u nemilost »Na svijetu ima ljudi«, govorio mu je Adolf Andrić,
(iako ih je Jure Marić i dalje nastojao održati), braća znan i pod imenom Lemić, »bez kojih naša organizacija
Andrići preuzeli su njihove funkcije i postali glavni ne može. Među njima ste i vi, gospodine generale. Sada
»dužnosnici za vrbovanje i obuku novih jurišnika« ne je upravo nepojmljivo nešto učiniti a da i vi u tome ne
samo u državi Victoriji već i u Sydneyu. Dobili su širo­ sudjelujete. Otišli ste iz Jugoslavije legalno, imate crve­
ka ovlaštenja, kakva su imali i njihovi prethodnici, s nu putnu ispravu, s kojom se svakog trenutka možete
tom razlikom što im Marić i Rover više nisu dopuštali vratiti odakle ste došli a da pri tom ne izazovete ničiju
samostalno raspolaganje novcem od članarine i drugih sumnju. To bi za organizaciju moglo biti značajna stvar.
pristojbi; loše iskustvo sa Senićem i Paštvjem, koji su Mi vas trebamo zbog toga, a i zbog vaše mudrosti.«
profućkali dio novca i tako im osiromašili blagajne,
Lemićeva podvala sastojala se u tome da postane
bilo im je velika pouka.
jedna od rijetkih osoba kojoj će Glavaš slijepo vjerovati.
Adolf Andrić, ta štrkljasta figura mrgodna, isposni- Jer »general« se nije plašio smrti; on ju je naprosto tra­
čka lica i orlovskog nosa, na koji su bile nasađene na­ žio! Andrić je ocijenio da bi bila prava ludost tako nešto
očale sjajnih čeličnih okvira, vrlo brzo je postao jedan ne iskoristiti za dobrobit ustaške organizacije. Sve što
od glavnih praktičara i »teoretičara« fašističkog pod­ je Glavaš radio, radio je s mnogo volje, pa čak i onda
zemlja u Australiji. Bio je sušta suprotnost brbljavom kad je čistio zahodske školjke u »Hrvatskom domu« u
Pepi Seniću i samouvjerenom Gezi Paštvju. Sve proble­ Bridsportu 266. U svakom trenutku htio je pokazati ko­
me rješavao je bez svjedoka, podmuklo i perfidno. No­ liko vjeruje u riječi braće Andrića, iako mnogo toga,
žem se podjednako dobro služio kao i jezikom. Imao je unatoč golemim umnim naporima, uopće nije shvaćao.
nešto čime se dvojica njegovih prethodnika nisu mogla Osnovno mu je bilo da ne ostane bez posla; plašio se
pohvaliti: hladnu sračunatost, slatkorječivost, i prepre- toga više nego smrti, naročito otkako je od Vegara i
denost. Taj vješti Marićev agitator plijenio je pažnju Keškića saznao da ustaška organizacija ima moćan utje­
emigranata - ljudi bez ikakvih prihoda i sredstava za caj u australskim biroima za zapošljavanje. Glavašu, na­
život, od kojih većina nikad nije ni spoznala kakva im ravno, nije bilo ni nakraj pameti da tako nešto provje­
je sudbina namijenjena, jer bi ih, prije nego što bi i rava; nije imao razloga da u to ne vjeruje. Smatrao je to
počeli razmišljati o tome, stigao metak ili klavirska naprosto obzirnom istinom, ili prijateljskim upozore­
žica HRB-ovih egzekutora, ili bi, izgubivši svaku n a d u njem koje treba prihvatiti.
u pošten život, sami sebi presudili.
U takvim prilikama »general« se osjećao i važnom
Putujući ponekad u automobilu zajedno s Glava­ osobom; imao je, naime, dojam da mu braća Andrići
šem, Adolf Andrić se oduševljavao »generalovom« posvećuju više pažnje nego ikome drugome u ustaškoj
spremnošću da bude njegov čovjek do smrti. Glavaš je organizaciji. Redovno su ga obavještavali o svim novo­
bio pravi tip razbijača, nešto mnogo bolje nego što je to stima, bez ikakva ustručavanja govorili su mu o plano­
bio, recimo, Zvonimir Krtalić iz Sydneya. Adolf Andrić vima, čak i o kupovini farme u blizini Little Rivera, na
ga je hvalio na sva usta. »General« je, na kraju krajeva, kojoj je trebalo sagraditi skladište za oružje, municiju i
bio njegovo otkriće; pronašao gaje u nekoj periferijskoj eksploziv, a možda instalirati i tajnu radio-stanicu. Da­
krčmi kako pije pivu i prevrće karte. Doduše, Glavaš je lje, svojedobno su ga zamolili da neka svoja praktična
imao i preporuku iz Austrije, od Ceceljine »socijalne iskustva i znanja iskoristi u održavanju »Hrvatskog
službe«, ali je taj komadić papira, na kojem je bila i doma« u Bridsportu 266. Doduše, to su bili najobičniji
adresa braće Andrića, u nejasnim okolnostima izgubio fizički poslovi, ali »generalu« nije bilo teško ni ispod
pošto je stigao u Australiju. Tako se, iako već prepari­ časti da mete prasne prostorije »doma«. Smatrao je ve­
ran, uključio u djelatnost ustaške organizacije s nekoli­ likim priznanjem što je sudjelovao u svim dotadašnjim
ko mjeseci zakašnjenja. većim akcijama protiv »jugokomunista« i »agenata

128 9
~ DVADESETI ČOVJEK 129
Udbe«, te protiv nekih »Hrvata-izdajnika« koji nisu htje­
li plaćati članarinu i čitati Roverova, Kasićeva i Mariće-
va glasila.
U svojoj glupoj naivnosti Glavaš, međutim, nije pre­
poznao osnovnu taktiku braće Andrića. Njima su treba­
le »generalove« pekarske šake za ucjene i prebijanje tu­
đih rebara, trebala im je njegova surovost i sirovost,
koja je zadavala strah već i samom svojom pojavom, a
ponajprije im je trebao njegov novac i spremnost da taj
novac da čak i onda kad je bio uvjeren da je to čista
pljačka. Ustašku organizaciju uvijek su interesirali takvi
ljudi koji su po prirodi bili lakomisleni, brutalni i bez
ikakvih skrupula.
2.
Braća Andrići vrlo brzo su nanjušili te Glavaševe
osobine i skrenuli pažnju Maricu i Roveru. Proučili su
njegov slučaj, i tako je robusni pekar iz Lužana dobio BROJ 149
»poslić« smrtonosne naravi koji nije trpio dileme.
»General« je shvaćao da ga Rover i Marić trebaju,
ali mu um nikad nije bio tako bistar da dokuči što se
sve krije iza te njihove taktike. Glavaš je duboko u sebi Malen, zbijen čovjek u plavim pamučnim hlačama i
vjerovao da će mu ustaška organizacija jednog dana sa­ šarenu kaputu, koji je tog nedjeljnog jutra stajao na pra­
svim pokloniti povjerenje i dopustiti mu da rukovodi gu barake broj 12 u Gwory Parku, iznenadio je Martina
grupom »jurišnika«. »General« je to zaslužio, govorio bi Jurišu svojom ružnoćom: njegovo nepravilno lice činile
samome sebi, svojim dosadašnjim radom, pa je podo­ su još ružnijim bubuljice, a vrhunac svega bio je njegov
ban zapovijedati i ljudima Andrićeva kova. piskutavi glas.
I sad, dok je u tišini mrtvačnice u Cambervvellu či­ »Đuro Horvat?« upitao je Juriša kratko.
tao Ambrozovu pozivnicu na vježbe u okolici Sydneya, »Đuro Horvat«, potvrdio je došljak uvlačeći u bara­
Glavaš je nehotično pomislio da je najzad došao trenu­ ku svoj sivi platneni kovčeg s tamnom ručkom. »Ali
tak za njegovu zbiljsku generalsku promociju. Ne zovu možeš me zvati i George. To je mnogo jednostavnije.«
ga, dakako, zbog sporednih stvari na vježbe. Uvrstili su »Možeš zauzeti jedan od ovih kreveta«, rekao je Ju­
ga, nema sumnje, u komandni kadar, rekao je u sebi, riša pokazujući na dva ležaja blizu vrata.
slavodobitno se smješkajući. Rover i Marić pokazali su »Uzet ću ovaj«, odlučio se ne razmišljajući ni tre­
koliko mu vjeruju, a on će to povjerenje opravdati na nutka.
vježbama. Došljak je zatim svoje stvari, među kojima i gomilu
Dobit će, poručili su mu, vojničku uniformu, a on emigrantske štampe i Bibliju, odložio na slobodan kre­
sam će na nju prišiti generalske epolete. Koračat će do­ vet iza vrata, srdačno pružajući obje ruke Juriši. Među­
stojanstveno mimo stroja, paradnim korakom, s uzdig­ tim, s tom se iskrenom kretnjom n e o s p o r n o rados­
nutom desnom rukom. U svijesti je zamišljao tu scenu nog i spontanog pozdrava nije poklapala čudna uko­
kao osobni trijumf. čenost ravnodušnog domaćina; Juriša mu nije pošao
u susret ni jedan jedini korak. Čekao je da se Horvat
sam približi.
To je, dakle, taj Horvat na kojeg su ga upozorili u
Buckingham Streetu kad je posljednji put boravio u Sy-
dneyu. Istina, i prije je znao za njega, još otprije neko-

130 131
liko godina, jer je Horvat, došavši iz Austrije i ne radeći
»Pred odlazak na Tasmaniju«, nastavio je Horvat is­
ništa, živio na račun nekih članova HOP-a, koji su s
tim umornim, piskutavim glasom, »boravio sam stano­
opravdanjem negodovali zato što se nisu željeli odricati
vito vrijeme u Geelongu kod Domagoja. Rekao mi je,
dijela vlastite zarade, koji je, kako je tvrdio Marić, imao
otprilike, da ću preuzeti Gvvorv Park, a da ćeš se ti vra­
karakter »solidarne pomoći jurišniku Đuri Horvatu«.
titi kako bi mogao biti u stalnoj vezi s rukovodstvom.
Ukratko, taj isti Đuro Horvat, koji je sada stigao u
To je sada uobičajen postupak za sve ljude kojima će
Gvvorv Park, dugo je živio na račun drugih, jer jedno­
biti povjereni specijalni zadaci.«
stavno nije želio raditi. Bio je spreman da se svakome
Juriša je iznenada postao svjestan važnosti što mu je
zalijepi za džep.
pridaju Marić i braća Andrići. Ta spoznaja ga je još više
»Dakle, dragi George, uistinu mi je drago što te vi­ učvrstila u uvjerenju da sve ovo vrijeme nitko nijednog
dim. Marić mi je dosta govorio o tebi neposredno pošto trenutka nije posumnjao u njegove stvarne namjere.
si doputovao iz Salzburga. Vjerovao sam da ću te upo­ Bila je to samo njegova tajna. Iznenada, osjetio se vrlo
znati još na uskrsnim vježbama, prije tri godine, ali ko­ sigurnim i spremnim da iz Horvata iscijedi svaki poda­
liko znam, bilo si spriječen, pa sam bio lišen tog zado­ tak koji ga je zanimao.
voljstva«, mrsio je Juriša lukavo.
»Specijalni zadatak, kažeš?«
Sjeli su na Horvatov krevet, a ružni je došljak nadla-
»Naravno. Imamo već dosta toga u planu.«
nicom trljao svoj kozičavi nos. Bili su sami u baraci.
Uslijedio je zatim mali trzaj glavom i Juriši je posta­
»Da, imao sam neprilika. Ali sad je sve u redu i u
lo jasno da taj trzaj nije slučajan, već da je i to jedna od
Božjim rukama.«
Horvatovih tjelesnih anomalija.
»Da, u Božjim rukama«, potvrdio je Juriša glumeći
»Mislim da će to biti važna akcija. Možda nešto naj­
ozbiljnost. I u rukama Jure Marica, dodao je u sebi. Za­
važnije što smo dosad organizirali«, rekao je Horvat.
tim je rekao glasno: »Sto se mene tiče, ovdje se osjećam
»Misliš, naravno, na okupljanje nove grupe koja bi
dosta dobro. Vjemjem da će se i tebi svidjeti. Ima nas
mogla otići u Jugoslaviju sa sasvim određenim zadaci­
malo, moram priznati: ja i još dva-tri čovjeka na koja se
ma?«
možemo osloniti s povjerenjem. Svih ostalih treba se
»Upravo to. Domagoj mi je o tome nedavno vrlo op­
čuvati; ne žele ni čuti za nas. Inače, svake druge subote
širno govorio. Stekao sam dojam da Marić, Rover, De-
odlazimo u Hobart i ondje organiziramo sastanke.
dić i Mudronja ozbiljno rade na tome.«
Nego, kakve mi novosti donosiš s kopna? Davno nisam
»Ako je ta stvar tako značajna, onda ne vjerujem da
bio u Svdnevu i Melbourneu.«
se o njoj govori pred ljudima koji nisu članovi HRB-a«,
»Ako su momci dosad bili strpljivi, ne bi se moglo
rekao je Juriša, provocirajući Horvata.
reći da će tako biti i ubuduće«, rekao je Horvat važnim
On se trgao kao preplašen, ali je bio zapravo zgranut
glasom. Htio je Juriši svakako dati do znanja da je sve
Jurišinom drskošću i izazovom.
ono što je dosad učinjeno u Gvvorv Parku premalo za
»Ti dobro znaš što znači biti član HRB-a. To znači
ugled koji uživa ustaška organizacija. Upravo se tako
držati jezik za zubima i ne brbljati ono što je u suprot­
ponašao. Juriša je za nj bio mali emigrant nedostojan
nosti s pravilima organizacije. Ali, nakon ovog tvog iza­
ozbiljnije pažnje. Nitko ga nije mogao razuvjeriti u to da
zova, koji mogu shvatiti i kao uvredu, nemam više sna­
su upravo njega, »dužnosnika« Đuru Horvata, poslali
ge da se suzdržim. Ti zacijeli ciljaš na pogrešnog čovje­
na Tasmaniju da razbije učmalost i inertnost članova
ka. Đuro Horvat je, zapamti, član HRB-a. Postao je to
organizacije u Gvvorv Parku. »Ambroz i Adolf Andrić
pnje dva mjeseca u Geelongu. Kumovi su mu bili oso­
preuzeli su sve u svoje ruke. Marić i Rover dali su im ši­
bno Adolf i Ambroz Andrić. Upisan je pod brojem 149,
roka ovlaštenja. Okupili su oko sebe najbolje jurišnike:
dobio konspirativno ime Zrinski i određen je Vegarovu
Vlasnovića, Keškića, generala Glavaša, Vegara, mene ...
trojku. Osim toga, već se uspješno okušao u konkretnoj
Znam da ozbiljno računaju i na tvoju pomoć.«
akciji: spalio je eksponate na jugoslavenskoj izložbi u
Juriša ga je izravno pogledao, pokazujući zanimanje. Melbourneu. Je li to dovoljno?«

132
133
Juriša se vješto pravio kao da mu je žao što se za- »Da, ubili su ga i još mu nacrtali kukasti križ na
trčao i što je svojeg sugovornika uvrijedio: čelu.«
»To mi je dovoljno. Primit ćeš moju ispriku, nadam »Slušaj, dragi moj George, osjećao bih se totalnim
se.« glupanom kad bih izbjegavao komentiranje Šimundiće-
ve smrti«, rekao je Juriša. Sve mu se više sviđao ovakav
Horvat se ponašao kao da oklijeva, ali je na kraju te­
razgovor, jer je Horvat sve manje mislio na konspiraci­
kao: ju. »Mislim da ga je mogao ukloniti Niko Kovačić ili
»Prihvaćam ispriku, ali gorćina je ostala.« netko drugi po njegovu nalogu. Stvari su se u Evropi,
Slamnati mozgu, dometnuo je Juriša za sebe, to je čini se, toliko zakomplicirale da je moguće svašta oče­
najmanja čaša žuči koju si ispio u svojem životu. Nisi kivati. Ćini se da opet - to si dobro primijetio - počinje
još ni svjestan koliko ćeš ih ispiti. borba za rukovodeća mjesta i politički prestiž. Otkad je
Zatim se vratio na prijašnju temu razgovora. nestao Geza, u mnoge ljude uvuklo se uvjerenje da su
»Sve je to vrlo lijepo zamišljeno, ali unatoč svemu ja upravo oni predodređeni da nadomjeste nenadomjesti-
sam još skeptičan. Mi smo daleko od same akcije, što vog Paštvja. Ako pažljivo pratiš ta previranja, sigurno ti
će reći da grupa ubačena u Jugoslaviju vrlo brzo može to nije promaklo.«
izmaći našoj kontroli. Slučaj s Tolićem nesumnjivo ide »Naravno, meni ne može ništa promaći«, hvalio se
u prilog takvoj tvrdnji.« Horvat.
»I što ti predlažeš?« »Šimundića je mogao ubiti Niko Kovačić, ali i Pepa
Juriša se pravio kao da intenzivno razmišlja, a zapra­ Senić, koji se također trenutno nalazi u Evropi. Možda,
vo je gledao u Horvatovo nisko čelo i sitne mišje oči. kažem. Senić ne može preboljeti Gezinu smrt i ubit će
»Zar to ne bi mogla preuzeti Evropa? Hoću reći, zar svakoga u koga iole sumnja da je umiješan u Paštvjev
to njima ne bi bilo mnogo jednostavnije?« nestanak.«
Horvat se namrštio. Polagano se osvrtao po praznoj »Pepa je sada u Švedskoj. Morao je pobjeći iz Stutt-
baraci, zatim je zurio u Jurišu, sve dok nije rekao goto­ garta jer je prijetila opasnost da ga policija uhapsi zbog
vo prijeteći. ilegalnog posjedovanja oružja i falsificiranja službenih
»Evropa je imala brojne prilike, ali ih je prokocka­ dokumenata. Taj momak se sasvim izgubio; govori se
la.« ua je nekad pripadao eliti ustaške organizacije. A sad?
Sad ga policija lovi kao sitnog džepara. Sramota. Takve
»Ali u Evropi još ima sposobnih ljudi. Nije li tako?«
ljude ne bismo smjeli trpjeti u svojoj sredini.«
inzistirao je Juriša, ni sam ne znajući zbog čega.
»Pred nama su takvi zadaci da uistinu m o r a m o ima­
Horvat nije odmah odgovorio, smatrajući da će do­
ti najbolje jurišnike«, provocirao je Juriša dalje.
biti na značenju ako bude odugovlačio s odgovorom.
»Zato je naša dužnost i ničija više da sami obavlja­
»Bojim se da Evropa oskudijeva ljudima koji su spo­
mo najsloženije operacije, u sklopu naših redovnih za­
sobni da ostvare naum i planove braće Andrića. Osim
duženja«, rekao je Horvat, ponovo trznuvši glavom uli­
toga, u Evropi su izbile svađe; ljudi se međusobno obra­
jevo. »Izbjegavali bismo odgovornost kad bismo tako
čunavaju. Čini se da je posrijedi borba za prestiž i ru­
značajne zadatke samo proslijedili Evropi. Biblija lijepo
kovodeće položaje. Prije četrnaest dana pao je Marijan
kaže: među mrtvima moj je ležaj. Mi m o r a m o pasti za
Šimundić. Netko ga je s jedanaest metaka ustrijelio u
našu stvar, a ne netko drugi, razumije se.«
Stuttgartu. Sumnja se da je to učinio Niko Kovačić, ali
»To je, dakle, naš problem«, ustvrdio je Juriša glas­
nema dokaza.«
no, a zatim dometnuo u sebi: ovaj fanatik, kojem su sa­
»Marijan Šimundić ubijen?« tobože zgranuto upitao
svim ostrugali mozak u Buckingham Streetu, ima vrlo
je Juriša. Zapravo, morao je samome sebi priznati da je
visoko mišljenje o svojoj ulozi u fašističkoj organizaciji.
uistinu iznenađen. Bilo mu je nepojmljivo da je netko
On je, stječem dojam, već davno naoštrio kamu, a sad
uspio nadmudriti opakog Šimundića, koji je uvijek spa­ samo čeka najpogodniju žrtvu da joj prereze vrat.
vao otvorenih očiju, kao zec.

134 135
1 sklona sadizmu i za kojeg sam negdje pročitao da je u
Jasenovcu hladnokrvno ubijao, onda znaš što mislim.
Mnogo kasnije Juriša je, razmišljajući o Horvatovu Dalje, mislim odakle ti toliko otrova u krvi i kakvim su
fanatizmu, ustvrdio da nitko nije tako razorno i opako se
to užasnim sistemom pritisaka, ucjena i prijetnji
djelovao na Tasmaniji kao ta rugoba kozičava nosa i koristili Marić i braća Andrići kad su ti tako temeljito
piskutava glasa. Tasmanija je nesumnjivo bila vrhunac isprali mozak. Mislim, zatim, kako ćemo te jednog dana
njegova terorističkog studija. Odrekavši se boga kao in­ mi Hrvati zgrabiti za gušu i zauvijek ukloniti, da nam
karnacije vjerovanja u nešto humano, prihvatio je tero­ ne služiš na sramotu. Eto, to mislim o tebi, tvojem Lu-
rizam i zločin kao novu religiju. Srećko Rover bio mu buriću i tvojoj organizaciji.
je bog, Jure Marić sin božji, a braća Andrići veliki apos­ Sad je Juriša ustao s kreveta i krenuo prema prozo­
toli. Đuro Horvat osjećao se pozvanim da sudjeluje u ru, nastojeći tako prikriti bijes i pepeljastosivu boju
novom neobičnom križarskom pohodu; on je imao svoj
koja mu je prelila lice: »Nisam imao prilike da to prije
način i obrazac kako će spasiti kršćanstvo. Svoje je za­
pročitam«, rekao je. Stajao je kod prozora i gledao van,
datke i dužnosti primio kao najuzvišeniju, svetu obave­
držeći skrštene ruke na leđima. Pokušao je razgovor
zu. Prvi put u životu imao je Đuro Horvat, čini se, pri­
prebaciti na drugu temu.
liku da nekom zabije nož u leđa a da pri tom nikome
ne polaže račune. Imao je, računao je, priliku da ostvari Horvat je počeo iz kovčega vaditi najprije odjeću,
svoje bolesne ambicije, da bude netko i nešto; ne više slažući je na krevet, a zatim losion za kosu, električni
zidar, s muljem i prašinom ispod nokata, već osoba aparat za brijanje, dvije plastične čaše i, najzad, sliku u
koja potkopava i razara režim za koji su mu njegovi za­ okruglom okviru. Prošetao je kritičkim pogledom po
štitnici govorili da je izvor svih zala i nesreća što su baraci, gledajući svaki predmet posebno. Krišom je gle­
snašle emigrante u Evropi i prekomorskim zemljama. dao i na slike obnaženih žena koje je netko zalijepio na
zidu s dvorišne strane.
Đuro Horvat, ocijenio je Juriša, nije bio od onih lju­
di koji su znali razumno vagati riječi i raščlanjivati do­ »Zgodno mjestance. Sviđa mi se.«
bro od zla; sve što je znao bilo je da pokorno sluša dru­ »Nije loše«, rekao je Juriša glasom koji je odavao ap­
ge, pa i onda kad su mu ti isti pred vlastitim očima ko­ solutnu nezainteresiranost.
pali grob. Broj 149 najprije je složio odjeću u noćni ormarić, a
»Naravno, to je naš problem i ničiji više. Mi ga mo­ zatim pogledavao zid iznad svojeg kreveta; htio je zabiti
ramo sami riješiti«, rekao je Horvat, učinivši laganu čavao i objesiti Pavelićevu sliku, koju su mu poklonila
kretnju prema novinama koje su bile razastrte na kre­ braća Andrići.
vetu. »A kako ćemo to učiniti, poručuje nam general Juriša je to primijetio, pa ga je odmah upozorio.
Drinjanin iz Madrida. Slušaj pažljivo, to su velike riječi.« »Rekao sam ti, ovdje nas je vrlo malo. Objesiš li sliku
Zatim je uzeo fašistički list »Otpor« i počeo čitati sa­ na zid, može se lako dogoditi da i sam jednog dana bu­
modopadnim glasom: »Naš stav je jasan: rušiti svaku deš visio. Naši su protivnici vrlo d o b r o organizirani i
Jugoslaviju! Rušiti je s Rusima i Amerikancima, s komu­ praktički n e m a m o mnogo prostora za nesmetanu dje­
nistima, nekomunistima; rušiti je sa svakim koji je ruši. latnost. Upozoravam te stoga da budeš oprezan. Ne
Rušiti je dijalektikom riječi i dinamita, ali rušiti je be­ bih želio da već u početku izbije gužva. Uostalom,
zuvjetno, jer ako jedna država nema prava opstojati - m o r a m o obojica biti vrlo taktični, ne smijemo se pre­
onda je to samo Jugoslavija.« više eksponirati.«
Broj 149 važno je pogledao Jurišu: »Onda, što mi­ »Imaš pravo, gužvu ćemo ostaviti za kasnije. Sada
sliš?« nam uistinu nije potrebna. Mislim da bi Domagoj pu­
Što mislim, pitaš - rekao je Juriša u sebi. Ako su to kao od jada kad bi mi se nešto dogodilo. I tebi, narav­
uistinu riječi Vjekoslava Luburića, za kojeg je sam Ge­ no. Organizacija ozbiljno računa s obojicom.«
stapo, koliko znam, ustvrdio da je patološka ličnost »U čemu?«

136 137
Sad se Juriša okrenuo i uputio prema sredini sobe. to bude između pedeset i šezdeset jurišnika. Jezgru gru­
Pod je škripao. pe činili bi članovi HRB-a iz Australije.« Horvat se ne­
»Pa, koliko sam mogao zaključiti iz razgovora s Ma- koliko puta osvrnuo lijevo i desno i dao znak Juriši da
rićem, obojica smo predviđeni za gerilsku grupu koja sjedne pored njega. Želio je da mu sve ostalo kaže ša­
ima zadatak da se u dogledno vrijeme ubaci u Jugosla­ patom. »Stvar je neobično važna: australska jezgra
viju.« prebacit će se u Evropu i okupiti oko sebe nove lju­
»Tako, dakle. Vjerujem da već postoji nekakav plan. de. Zatim ćemo svi zajedno ilegalno ući u zemlju i po­
Ali ako ostvarenje plana bude kilavo kao što je bilo s četi ustanak.«
Tolićevom grupom, onda me sasvim slobodno mogu Juriša je slegao ramenima, povlačeći prstom po licu:
prekrižiti. Uzmimo jednostavno da je netko navikao na »Ne vidim ništa novo u svemu tome. To isto učinili su
ozbiljan i temeljit posao.« Tolić i Oblak, a na kraju su ipak zaglavili.«
»Shvaćam te i sasvim je razumljivo što tako reagi­ »Oni uopće nisu bili pripravni za dugotrajnu i ozbilj­
raš. Tolićeva grupa je zaglavila jer se išlo glavom kroza nu akciju. Sve što su radili, radili su na brzinu.«
zid. Ovaj put to se, međutim, neće dogoditi.« »Ne bi se baš moglo reći da je tako, prošli su obuku
»Siguran si u to?« u Wodongi, usavršili znanje u Evropi, imali su eksplo­
»Sasvim siguran. Braća Andrići imaju dovoljno is­ ziv, o r u ž j e . . . A opet je njihova misija propala.«
kustva.« »Obuka je bila kratka, psihološke pripreme također.
Juriša je nepovjerljivo pogledao u Horvata. Mi ćemo krenuti u zemlju tek kad budemo posve sigur­
»Što time želiš reći?« ni da smo spremni za gerilske akcije, osposobljeni za
»Želim reći da bi tu grupu vodila braća Andrići dugotrajan i iscrpljujući rat. Prije nego što operativna
osobno. Priključit će im se general Glavaš, Vlasnović, gerilska grupa upadne preko granice, naši suradnici po­
Keškić, V e g a r . . . Zacijelo će tražiti i naš pristanak.« krenut će tzv. psihološki rat. Njihov zadatak bit će da
»To je odveć sjajno da bi bilo istinito«, lukavo je Ju­ razaranjem javnih objekata, atentatima, paljevinama, tro­
riša izigrao svoje karte. vanjem vode, izazivanjem zaraza i epidemija te širenjem
»Nemoj biti tako nepovjerljiv. Ovo što sam ti rekao lažnih glasina unesu pometnju među stanovništvom. Ako
već je odobrena stvar: Marić i Rover već su dali svoju uza sve to uspiju oteti i ubiti nekog političkog rukovodio­
suglasnost.« ca, a sliku njegova unakažena lesa pošalju na različite
»Dobro, ako je uistinu tako, što možemo učiniti nas adrese, uspjeh će biti potpun. Poslije takvih operacija
osmorica? Moglo bi to biti odveć opasno.« Sada je Ju­ slomit će se volja i otpor najčvršćih osoba.«
riša nastojao da na svojem licu održi izraz ozbiljne za­ »Ako naši suradnici obave sve to što si nabrojio, što
brinutosti. »Posve si siguran da se radi samo o osmo­ će ostati za nas, dragi moj George?« pitao je Juriša na­
rici?« oko mirno, iako je u sebi osjećao kako ga hvata oma-
Horvat je promatrao Jurišu, koji je stajao pred njim, glica od zaprepaštenja. Sve to bilo je za nj velika i šo-
udaljen četiri-pet koraka. Pljesnuo se dlanovima po ko­ kantna novost, iako je naslućivao da se ustaška organi­
ljenima i napravio značajnu grimasu. zacija u Australiji priprema za takav plan. Prvi nagovje­
»Ovo što ću ti sada reći ne bih smio, jer mi je Do­ štaji tih mračnih nauma mogli su se zapaziti još na po­
magoj izričito naredio da nikome ništa ne govorim o sljednjoj uskrsnoj vježbi u predjelu You Yangsa, u ne­
predstojećim planovima. Međutim, siguran sam da pri posrednoj blizini Melbournea, gdje su braća Andrići, za­
tom nije mislio na tebe, iako je čak i to moguće. Stani, jedno s Vegarom i još nekim teroristima, temeljito raz­
ne prekidaj me . . . Vjerojatno je želio da ti to osobno sa­ rađivali najvažnija poglavlja američkih psiholoških ope­
opći. Ja ću ti reći, a ti se pravi kao da to ne znaš. Dakle, racija u Vijetnamu. Na istoj vježbi Juriša je prvi put čuo
više uopće ne treba sumnjati da će nova grupa krenuti
da su Adolf i Ambroz izradili nekoliko eksplozivnih
u Jugoslaviju. Kada će to biti, još se ne zna, sve ovisi o
knjiga i olovaka za potrebe ustaške organizacije i njezi­
tome koliko ćemo ljudi prikupiti. Domagoj planira da
nih akcija zastrašivanja emigranata na petom kontinen-

138 139
Sad se Juriša okrenuo i uputio prema sredini sobe. to bude između pedeset i šezdeset jurišnika. Jezgru gru­
Pod je škripao. pe činili bi članovi HRB-a iz Australije.« Horvat se ne­
»Pa, koliko sam mogao zaključiti iz razgovora s Ma- koliko puta osvrnuo lijevo i desno i dao znak Juriši da
rićem, obojica smo predviđeni za gerilsku grupu koja sjedne pored njega. Želio je da mu sve ostalo kaže ša­
ima zadatak da se u dogledno vrijeme ubaci u Jugosla­ patom. »Stvar je neobično važna: australska jezgra
viju.« prebacit će se u Evropu i okupiti oko sebe nove lju­
»Tako, dakle. Vjerujem da već postoji nekakav plan. de. Zatim ćemo svi zajedno ilegalno ući u zemlju i po­
Ali ako ostvarenje plana bude kilavo kao što je bilo s četi ustanak.«
Tolićevom grupom, onda me sasvim slobodno mogu Juriša je slegao ramenima, povlačeći prstom po licu:
prekrižiti. Uzmimo jednostavno da je netko navikao na »Ne vidim ništa novo u svemu tome. To isto učinili su
ozbiljan i temeljit posao.« Tolić i Oblak, a na kraju su ipak zaglavili.«
»Shvaćam te i sasvim je razumljivo što tako reagi­ »Oni uopće nisu bili pripravni za dugotrajnu i ozbilj­
raš. Tolićeva grupa je zaglavila jer se išlo glavom kroza nu akciju. Sve što su radili, radili su na brzinu.«
zid. Ovaj put to se, međutim, neće dogoditi.« »Ne bi se baš moglo reći da je tako, prošli su obuku
»Siguran si u to?« u Wodongi, usavršili znanje u Evropi, imali su eksplo­
»Sasvim siguran. Braća Andrići imaju dovoljno is­ ziv, oružje . . . A opet je njihova misija propala.«
kustva.« »Obuka je bila kratka, psihološke pripreme također.
Juriša je nepovjerljivo pogledao u Horvata. Mi ćemo krenuti u zemlju tek kad budemo posve sigur­
»Što time želiš reći?« ni da smo spremni za gerilske akcije, osposobljeni za
»Želim reći da bi tu grupu vodila braća Andrići dugotrajan i iscrpljujući rat. Prije nego što operativna
osobno. Priključit će im se general Glavaš, Vlasnović, gerilska grupa upadne preko granice, naši suradnici po­
Keškić, V e g a r . . . Zacijelo će tražiti i naš pristanak.« krenut će tzv. psihološki rat. Njihov zadatak bit će da
»To je odveć sjajno da bi bilo istinito«, lukavo je Ju­ razaranjem javnih objekata, atentatima, paljevinama, tro­
riša izigrao svoje karte. vanjem vode, izazivanjem zaraza i epidemija te širenjem
»Nemoj biti tako nepovjerljiv. Ovo što sam ti rekao lažnih glasina unesu pometnju među stanovništvom. Ako
već je odobrena stvar: Marić i Rover već su dali svoju uza sve to uspiju oteti i ubiti nekog političkog rukovodio­
suglasnost.« ca, a sliku njegova unakažena lesa pošalju na različite
»Dobro, ako je uistinu tako, što možemo učiniti nas adrese, uspjeh će biti potpun. Poslije takvih operacija
osmorica? Moglo bi to biti odveć opasno.« Sada je Ju­ slomit će se volja i otpor najčvršćih osoba.«
riša nastojao da na svojem licu održi izraz ozbiljne za­ »Ako naši suradnici obave sve to što si nabrojio, što
brinutosti. »Posve si siguran da se radi samo o osmo­ će ostati za nas, dragi moj George?« pitao je Juriša na­
rici?« oko mirno, iako je u sebi osjećao kako ga hvata oma-
Horvat je promatrao Jurišu, koji je stajao pred njim, glica od zaprepaštenja. Sve to bilo je za nj velika i šo-
udaljen četiri-pet koraka. Pljesnuo se dlanovima po ko­ kantna novost, iako je naslućivao da se ustaška organi­
ljenima i napravio značajnu grimasu. zacija u Australiji priprema za takav plan. Prvi nagovje­
»Ovo što ću ti sada reći ne bih smio, jer mi je Do­ štaji tih mračnih nauma mogli su se zapaziti još na po­
magoj izričito naredio da nikome ništa ne govorim o sljednjoj uskrsnoj vježbi u predjelu You Yangsa, u ne­
predstojećim planovima. Međutim, siguran sam da pri posrednoj blizini Melbournea, gdje su braća Andrići, za­
tom nije mislio na tebe, iako je čak i to moguće. Stani, jedno s Vegarom i još nekim teroristima, temeljito raz­
ne prekidaj me . . . Vjerojatno je želio da ti to osobno sa­ rađivali najvažnija poglavlja američkih psiholoških ope­
opći. Ja ću ti reći, a ti se pravi kao da to ne znaš. Dakle,
racija u Vijetnamu. Na istoj vježbi Juriša je prvi put čuo
više uopće ne treba sumnjati da će nova grupa krenuti
da su Adolf i Ambroz izradili nekoliko eksplozivnih
u Jugoslaviju. Kada će to biti, još se ne zna, sve ovisi o
knjiga i olovaka za potrebe ustaške organizacije i njezi­
tome koliko ćemo ljudi prikupiti. Domagoj planira da
nih akcija zastrašivanja emigranata na petom kontinen-

138 139
tu. Jednom takvom tempiranom bombom braća Andri- unatoč dotadašnjim lošim iskustvima u sličnim opera­
ći pokušali su 17. studenoga 1966. ubiti uglednoga hr­ cijama. Očito, Maricu i Roveru trebala je nova akcija,
vatskog iseljenika, pomorskog kapetana Marijana Jurje- ali ne samo zbog same akcije nego i kao pokriće pred
vića. Paket s bombom poslali su na Jurjevićevu adresu onim ljudima koji su se, spoznavši neke svoje zablude,
u Melbourneu, ali je eksploziv pravodobno otkriven na počeli polako povlačiti iz organizacije i okretati leđa
glavnoj melburnskoj pošti. Razmišljajući o svemu tome, njezinu rukovodstvu. Akcija će, računali su Marić i bra­
Juriša je najzad rekao: »Imam dojam da će naš zadatak ća Andrići, biti ohrabrenje, ali i upozorenje da bi se ko-
biti da zadamo samo konačni udarac.« lebljivcima i špekulantima mogla smrsnuti omča oko
»Upravo to«, odgovorio je Horvat, zatvarajući kov­ vrata ako se povuku. »Za novu akciju treba gomila nov­
čeg. Nogom ga je gurnuo pod krevet, a zatim stavio Bi­ ca. Vjerujem da rukovodstvo već zna kako će financira­
bliju na noćni ormarić. »Sasvim je sigurno da će, reci­ ti operaciju.«
mo, nekoliko istodobnih eksplozija ili operacija trova­ Na Horvatovu naboranu licu, koje je podsjećalo na
nja izazvati neviđenu paniku u zemlji. Policija i vojska mrtvačku masku, pojavio se ironičan izraz:
bit će angažirani u potjeri za akterima tih akcija, što će »Od članarine, dabome, ne možemo podmiriti ni
nam omogućiti da se neometano i neopazice prebaci­ troškove nabave oružja i eksploziva. Dakle, morat ćemo
mo u srce zemlje i započnemo oružanu borbu.« posegnuti u džep australskih Hrvata, a i srpske kopila-
»Kako je krasno čuti tako nešto«, govorio je dalje di: sačekivat ćemo ih u mračnim ulicama i noževima
Juriša, a istodobno osjećao da mu neka studen prožima prisiljavati da rezvežu kesu. Upravo onako kako smo to
kosti. »Međutim, osjećam da bi se neke stvari mogle za- i dosad činili. U svakom slučaju, novca neće nedostajati,
komplicirati, odnosno krenuti naopako. Koliko znam, jer su i neki ovdašnji krugovi zainteresirani za našu dje­
upotreba bilo kakvih otrova u ratnim operacijama za­ latnost.«
branjena je i suprotna međunarodnim zakonima.« Horvat je bio n e u m o r a n u objašnjavanju predstoje­
Horvatove oči zasjale su kao dvije žeravice, a lice ćih akcija u koje - Juriša je stekao takav dojam - ustaš­
mu se iskrivilo u prezirnu grimasu. »Bilo bi uistinu glu­ ka organizacija polaže velike nade. Govorio je, temeljito
po razbijati glavu takvim besmislicama. Tko se još da­ i opširno, i o formiranju i organiziranju nove grupe (na­
nas vlada po nekakvim zakonima? Uostalom, tko će zivao ju je »gerilskom«), te o tome da će njezinu oko­
nam dokazati da smo upotrijebili otrove, svršit ćemo s snicu činiti braća Andrići, »general« Glavaš, Mirko
njima prije nego što pozovu međunarodnu zdravstvenu Vlasnović, Pavle Vegar, Vejsil Keškić i on sam. Nekoli­
komisiju. Osim toga, valjda nećemo biti toliko nera­ ko puta istakao je da ustaška organizacija u novoj akciji
zumni da, pošto preuzmemo vlast, ostavimo vidljive ozbiljno računa i na Martina Jurišu.
tragove. Spalit ćemo uginulu stoku da od nje ni pepeo U međuvremenu Horvat je neumorno agitirao za us­
ne ostane.« tašku organizaciju.
Juriša je iznenada samog sebe uhvatio u mislima »Moram vas upozoriti da je vaše pravo na domovi­
kako iz potaje vuče kratkocijevni revolver »kolt 32« i nu Hrvatsku samo simbolično; dok su komunisti na
puca ravno u Horvatovo čelo. Zaključio je da taj čovjek vlasti, takvo pravo nikad nećete steći«, govorio bi ljudi­
uopće nije vrijedan življenja. ma koje je zaticao u kavanama ili ih tražio u njihovim
»Zaražena stoka i nije ni za što drugo nego za loma­ barakama. »Hrvatski radnici morali su u pečalbu zbog
ču«, dometnuo je na kraju broj 149, sjajnih očiju, s tri­ crvene politike, koja potiče nerazvijenost i nezaposle­
jumfalnim smiješkom. nost u Hrvatskoj. Bacite jugopasoše i priključite se na­
»Baš sam budala što sam mislio da je okupljanje To- šoj organizaciji, koja će štititi vaše interese ne samo
lićeve grupe i njezino slanje u zemlju najsavršenija stvar u Australiji nego i u Hrvatskoj, dabome, kad preuz­
koju smo mogli smisliti.« Nasmiješio se smiješkom koji m e m o vlast.«
Horvat nije mogao prozreti, a pri tome je razmišljao Nakon mjesec dana provedenih u Gvvorv Parku,
kako su Marićeve hijene ponovo spremne na zločin Horvat je s iznenađenjem ustanovio da su njegove riječi

140 141
ozbiljno shvatila samo četiri čovjeka: jedan kojeg su Zatim se Juriša u sebi pitao kakav je to važni posao
zvali inženjer i tri kopača. Ocijenio je da od te četvorice koji bi bio povjeren »inženjeru«. Budući da je vec oda­
ne može mnogo očekivati. Ohrabrivali su ga samo »in­ vno zapazio da je Horvat vrlo brbljav, vjerovao je da će
ženjerovi« stavovi, iako je bilo očito da je to više poslje­ i sada lakomisleno razvezati jezik i otkriti mu stvarnu
dica želje za lakom zaradom i parazitskim životom pozadinu akcije.
nego nikakva politička svijest. Horvat je, naime, obećao Međutim, broj 149 tog trenutka zapravo nije ni znao
da će svakom novom članu organizacije biti osigu­ za kakvu je akciju trebalo da angažira »inženjera«. Nje­
ran mnogo lakši posao i mnogo više novca. Međutim, govo je bilo samo da pronađe pogodnog i pouzdanog
što se zapravo krilo iza tih obećanja najbolje je znao čovjeka, a sve ostalo držao je u rukama Ambroz Andrić,
Martin Juriša; već godinama je slušao takve priče i od­ »stožernik« HRB-a za Australiju.
lično znao njihov pravi smisao. »Inženjer je u našim rukama, u to ne treba sumnja­
Broj 149 je četvoricu vrbovanih ljudi uvrstio u popis ti«, govorio je Horvat. »Sada je na Domagoju da kaže
svojih najodanijih suradnika. Jednog četvrtka okupio ih što želi od njega. Ja mogu samo pretpostavljati da će to
je oko sebe u baraci i održao im panegiričan govor u biti izuzetno važan zadatak i da će biti neposredno ve­
slavu ustaške organizacije: »Mi ćemo se poslužiti svim zan za naš odlazak u Jugoslaviju.«
sredstvima kako bismo postigli pravo na vlastitu drža­ Sad se Juriša latio mučne zadaće koja mu je uvijek
vu. Pri tom mislim i na primjenu oružane sile. Organiza­ bila na pameti kad je razmišljao odakle Horvatu i nje­
cija je vaša budućnost, u njoj ćete riješiti svoje životne mu sličnima taj poticaj za rušenje i ubojstva, kad su pri­
probleme. U njoj ćete biti duboko poštovani i cijenjeni.« je toga bili, reklo bi se, sasvim obični, razumni i nor­
Drugi je put govorio o »diverzantskim trojkama«: malni ljudi. Odakle im taj nagon za destrukcijom?
»Svima vama može se jednog dana ukazati čast da po­ »Plašiš li se povratka u Jugoslaviju?« upitao je Juriša
stanete gerilci. Pristupite u ustašku organizaciju, pa iznenada.
ćete naučiti pucati iz pištolja i puške, besprijekorno ru­ Horvat se, začudo, nije zgranuo zbog tog pitanja:
kovati nožem i željeznim korbačima, bacati bombe i gra­ »Bilo je potrebno mnogo više hrabrosti da se po­
nate, praviti mine i upoznati tehniku miniranja...« bjegne iz Jugoslavije. Ovo što ću sada reći tebi nije po­
znato jer si emigrirao još prije jedanaest godina. Ali mo­
ram te upozoriti na tu užasnu stvar. Znaš li što se do­
3 gađalo kad bi policija saznala da netko namjerava po­
bjeći iz Jugoslavije? Ubijala je bez suda, na licu mjesta.
»Reci mi«, upitao je Juriša Horvata jednog dana, Mnogi su tako skončali.«
»što sada namjeravaš? Rekao si mi da ti jedan od ovih »Nisam znao da se tako nešto događalo«, primijetio
ljudi treba za sasvim određenu stvar.« je Juriša, samo da bi umirio sugovornika i dao mu na
»Moramo pronaći čovjeka za tzv. početne operaci­ znanje da vjeruje njegovim pričama. »Doista nisam
je«, odgovorio je Horvat. znao za to.«
»I misliš da si među onom četvoricom pronašao Sad je Horvat, ne sluteći podvalu, igrao svoju igru,
upravo takvog?« točno prema pravilima ustaške organizacije. »Moram ti
»Mislim d a j e inženjer kao stvoren za takvu misiju«, reći da je sada stanje u Jugoslaviji nepodnošljivo. U gra­
zaključio je Horvat s optimizmom u glasu. »Takav po­ dovima je uveden neviđen teror, čitava sela su raselje­
sao može obaviti samo profesionalac.« na, a ljudi strpani u koncentracione logore. Užasno je to
»Ako ciljaš na to da inženjer ode u Jugoslaviju i oba­ što se događa u našoj domovini. Crveni su se sasvim
vi neke važne poslove prije našeg dolaska, onda moraš povampirili.«
znati koliko je vješt i spreman za nešto takvo. Od kakve »Ti si, čini mi se, vrlo dobro informiran o situaciji?«
će nam koristi biti ako zataji ili ne obavi posao onako »Pa, kako se uzme. Sve to čuo sam, zapravo, od bra­
kako smo zamislili?« će Andrića. Oni su, kažu, povezani s nekim ljudima u

142 143
zemlji i od njih dobivaju informacije o komunističkom ukloniti, ali ne, naravno, zbog toga da bi se sačuvao
teroru i nezadovoljstvu naroda. U takvim prilikama, »autoritet« ustaške organizacije, već zato što su Rover
kad narod očekuje svoje spasioce, ja ni trenutka ne i Marić bili vrlo osjetljivi kad je netko uzimao novac
mogu osjećati strah od povratka. Štoviše, sretan ću biti koji je pripadao njima.
ako to uslijedi što prije, kako bismo pošten živalj spasili Juriša je imao izvanredno dobru klopku za Horvata.
od sigurnog uništenja. Nije li tako?« Međutim, hitno su ga pozvali u Bridsport 266, i plan je
»Imaš pravo. Krajnje je vrijeme da ispunimo svoju propao.
povijesnu dužnost«, odgovorio je Juriša, a zatim domet­ Povratak na kopno nije odgovarao Jurišinoj predod­
nuo u sebi: žarko se nadam da ćeš dopasti ruku tom is­ žbi o bezbrižnu životu, u kakvom je bar djelomično uži­
tom narodu, i da će ti on pokazati u kakvoj si zabludi vao na Tasmaniji. Znao je da će ga predstojeći kontakti
živio i kakvim si se iluzijama pothranjivao. s braćom Andrićima i razgovori o terorističkim akcija­
Trećeg mjeseca boravka u Gwory Parku Horvat je ma sasvim odvojiti od poštenog svijeta i da će, kani li
za četvoricu vrbovanih ljudi već bio otvorio pravu malu uistinu razoriti zločinačke planove tih bijednika, ne­
školu terora. Opširno i temeljito je govorio o potrebi sumnjivo morati priznati poraze koje u normalnim
okupljanja vlastitog »revolucionarnog kadra« ustaške okolnostima nikad ne bi priznao.
organizacije, s obaveznim stručnim znanjem, i o nuž­ U svakom slučaju, očekivao ga je mučan i težak po­
nosti terorističkih akcija u zemlji. Pri tome se često po­ sao. Bilo je izgleda da uspije u njemu samo ako bes­
zivao na operativne vježbe članova ustaške organizaci­ prijekorno odigra svoju opasnu ulogu. U suprotnome,
je, za koje su - kako je isticao - otvoreno zainteresirane mogao je očekivati da će ga stići metak Marićevih i Ro-
neke obavještajne službe, a kojima je cilj da »u mladih verovih egzekutora.
idealista stvore kompaktnost i borbenu spremnost«.
Četvrtog mjeseca boravka broj 149 bio je već sasvim
preparirao četvoricu nesretnika, s »inženjerom« na
čelu. Budući da im je obećao gomilu novca, odlikova­
nja i visoke položaje u novoj hrvatskoj vladi, bili su
spremni da krenu u zločin. Horvat im je govorio: »Ako
se pokažete kao ljudi od povjerenja, poslat ćemo vas u
Jugoslaviju da iskopate prve grobove za komunističku
gamad, da budete prethodnica hrvatske vojske u njezi­
nu novom slavnom pohodu.«
Petog mjeseca Juriša je već imao razrađen plan
kako da zauvijek ušutka Đuru Horvata. Sama egzekuci­
ja nije bila problem. Naime, Horvat je na Tasmaniji ste­
kao glas jednog od najokrutnijih »utjerivača dugova«,
ljudi koji su uz pomoć metalnih boksera i željeznih kor-
bača skupljali »članarinu« i novac na ime zaštite od
»Udbinih agenata«. Tako je postao veoma omrznut čo­
vjek. Juriša je vrlo dobro znao da je potrebno samo iza­
zvati iskru, pa da Horvat završi kao hrana morskim psi­
ma. Imao je nekoliko planova kako da ga najlakše uklo­
ni: mogao je, uz ostalo, proširiti priču kako Zrinski
potajno troši novac od prikupljene članarine i ucjena.
Takvo Horvatovo dopunjavanje prihoda bilo bi dovolj­
no da se nađe na listi osoba koje neizostavno treba

144 10 - DVADESETI ČOVJEK
145
neke nedostatke u taktici kretanja i skrivanja. Mi ćemo
imati posve drukčiju strategiju i, dabome, najbolje lju­
de Vježba koju smo u siječnju prošle godine upriličili
kod Litlle Hillsa pokazuje da raspolažemo dobrim re­
volucionarnim kadrom, da imamo organiziranu avan­
gardu revolucionarne sile.«
»Znači li to da već postoji detaljno razrađen plan za
novu akc-ju?« pitao je Juriša. Postavljao je otvorena pi­
tanja, jer je znao da u Andrićevim i Vegarovim očima
uživa reputaciju odanog člana ustaške organizacije. A
bilo je i krajnje vrijeme da sazna što je rukovodstvo
3. HRB-a sve smislilo i kako zamišlja svoje nove poslove
smrtonosne naravi.
Domagoj je šetao sredinom sobe, skupljenih očiju i
NAORUŽANJE »MINIMALNOG mračna pogleda. Vegar je skrštenih ruku stajao kraj
STANDARDA« prozora, grickajući drvce šibice, a Juriša je sjedio kraj
vrata, nalakćen na drveni naslon stolice. Vani je padala
kiša, a duž Heidelberg Roada vukla se nepregledna ko­
lona automobila upaljenih svjetala za maglu. Spuštala
»Spavat će na dnu m o r a ako ne pronađe barem de­ se noć, hladna i vjetrovita.
setoricu koji će biti spremni da nam se priključe«, zelen »Pa, smislili smo nešto«, preuzeo je Ambroz Andrić
u licu prijetio je Ambroz Andrić. poslije kraće pauze. Hodao je, s rukama na leđima i sa­
»Sve što ti mogu reći svodi se samo na komplimen­ gnute glave, sav zadubljen u misli. »Vjerujem da će neki
te. Tvoja je uznemirenost bezrazložna, jer će Horvat dijelovi plana u konačnoj varijanti doživjeti izmjene, pa
učiniti čuda na Tasmaniji. On je čovjek koji zna što želi. ne znam odakle da zapravo krenem.«
Imat ćeš najmanje četvoricu za odabir; broj 149 zanat­ »Kreni od onog što će najviše zanimati brata Jurišu«,
ski je obavio posao. U svakom slučaju, bolje nego što predložio je Vegar glasom promuklim zbog prehlade.
sam mogao i zamisliti«, rekao je Martin Juriša sigurnim »Prijedlog nije loš, ali stvari se ne tiču samo Juriše.
glasom, zadovoljan sam sobom. Živite svoje posljednje Taj posao ima opće značenje pa bi bilo korisno da ka­
godine, rekao je u sebi, a potom glasno dodao: »Mislim žem sve što smo smislili, bez obzira na sve kasnije iz­
da ćeš biti apsolutno zadovoljan.« mjene i dopune.«
Ambroz Andrić, Pavle Vegar i Martin Juriša sjedili »Što se mene tiče ja bih želio znati svaku pojedi­
su tog poslijepodneva u Ambrozovu stanu na Clifton nost«, primijetio je Juriša, paleći cigaretu. Ugašenu šibi­
Hillu i razgovarali o pripremama za osnivanje »gerilske cu bacio je u pepeljaru na stolu, razmišljajući kako je
grupe«. izravna igra najbolji način da sazna sve Andrićeve i Ve-
»Želio bih da cijela operacija teče onako kako sam garove tajne.
zamislio«, govorio je Andrić. »Mi, m o r a m ponoviti, mo­ Računica se pokazala ispravnom.
žemo obaviti taj posao i dokazati Maricu i Roveru da Andrić je najprije zagladio prorijeđenu kosu, pa sjeo
im je izbor bio besprijekoran. Ne zaboravite, mi može­ sučelice Juriši: »Dobro, pođimo redom.«
mo sve urediti. Nipošto nećemo dopustiti da se ponovi »Pođimo redom«, pristao je Juriša.
gomila grešaka iz slučaja s Tolićevom grupom. Te ku­ »Marić i Rover predložili su plan odlučujuće geril­
kavičke hulje dopustile su da ih udese prije nego što su ske akcije u Jugoslaviji. To bi zapravo trebalo da bude
ispalili ijedan metak. Analizirajući uzroke njihova ne­ Pravi mali rat. Sve upućuje na zaključak da ćemo taj rat
uspjeha stekli smo, logično, brojna iskustva i otkrili dobiti.«

146 147
»Za takve zaključke Bimbo i Marić moraju imati kve dubine, da uopće nisu slične ljudskim očima. Još je­
uistinu čvrste argumente. Ti također.« dna slika bila je uz tu vezana: Andrićevo ponašanje, go­
Andrić se nasmijao i odgovorio dvosmisleno: »I dru­ vor i nos neodoljivo su ga podsjećali na ustaškog emi­
gi su uspjeli na sličan način ostvariti svoje planove.« granta koji ga je, dobro se sjećao, obrađivao u izbjegli­
»Tko, na primjer?« čkom logoru u Austriji, poslije ilegalnog bijega iz Jugo­
»Castro je s dvadeset i devet ljudi, mislim, srušio Ba- slavije.
tistin režim na Kubi.« »Slušaj, Martine«, nastavio je Andrić, »menije posve
Juriši se zamaglilo od te usporedbe, a lice mu se sa­ razumljiva tvoja skepsa, jer si stari emigrant. Prošlo je
svim iskrivilo, kao da ga je ošinuo hladan vjetar. Nije već dvanaest godina otkako si prešao granicu. U tebi
mogao prijeći preko te Andrićeve besmislice. Rekao je: su shvatljivo, ostali stari dojmovi kojih se ni uz najbolju
»Uz Castra je bio narod.« volju ne možeš otarasiti. Zatim, tu je i neuspjeh Toliće-
»Odlično«, umiješao se Vegar sa strane, sumnji- ve grupe što, dakako, u tebi izaziva dodatni oprez. Sve­
čavao zirkajući buljavim očima. »I mi uza se imamo ga toga smo svjesni kad razgovaramo s tobom. Među­
narod.« tim, ponavljam, sada su drugi ljudi i drugo vrijeme. Mo­
»Mislim da je to velika zabluda«, rekao je Juriša. Za­ raš nam vjerovati. U hrvatski pokret uključili smo no­
tim je, da mu ne bi nakalemili bilo kakve primisli, brzo ve emigrante, posebno naš cvijet, našu snagu, hrvat­
nastavio. »Mislim da se taj narod izdajnički ponio pre­ ske radnike u Zapadnoj Njemačkoj. Oni su naš sastav­
ma Toliću i njegovoj grupi. Nitko nije ni prstom mr­ ni dio.«
dnuo da im pomogne. Štoviše, stječe se dojam da je taj Taktika tog lukavog čovjeka bila je rafinirana, ali ne
isti narod jedva čekao da se Toliću i njegovim momci­ i neodgonetljiva. Juriša je vrlo dobro znao da Ambroz
ma smrsne omča oko vrata«. Andrić upravo izgovara riječi kojima se želi ne samo
»Od tog vremena prošlo je gotovo punih pet godina dodvoriti svojem sugovorniku već i dati izuzetno znače­
i mnoge stvari su se u međuvremenu promijenile. Na­ nje cjelokupnoj akciji. Ta taktika bila je doista okrutna
rod je, garantiram, na našoj strani. To pokazuju i izvje­ i bezobzirna, jer je broju 20 bilo savršeno jasno da ga
štaji iz Jugoslavije«. Ambroz Andrić vrbuje i priprema za zločin bezumnika.
»Jesu li izvještaji pouzdani?« Taj pasji sin, rekao je Juriša u sebi, zaista je pravi maj­
»Apsolutno pouzdani i provjereni«, tvrdio je Andrić, stor za podvale i prepariranje. Danima ga je već pripre­
a Vegar mu potvrđivao klimanjem glave. »U Jugoslaviji mao za ovaj sastanak i razgovor, pri tom vješto glumeći
je situacija zrela za našu akciju. Političko i armijsko ru­ vrlo brižna čovjeka koji je spreman da se, kako je re­
kovodstvo je razjedinjeno. Sve to prate i sukobi na na­ kao, odrekne brojnih zadovoljstava e da bi imao dovolj­
cionalnoj osnovi, a privredni sistem je pred raspadom. no vremena da svoje »jurišnike« upozna s pravim ci­
Nama, dakle, preostaje samo da pokupimo čahure, jer ljem terorističke akcije. Drugim riječima, Ambroz An­
će se međusobno pobiti.« drić nije bio od onih ljudi koji su donosili nagle odluke:
»Upozorio bih da su se takve procjene davale i prije sve je kod njega išlo postepeno, ležerno i temeljito, pa
Tolićeva odlaska u zemlju. I što se ispostavilo? Isposta­ čak i onda kad je nekog kljukao očitim lažima ili ga pri­
vilo se da su izvještaji bili netočni«. premao da svojoj žrtvi podlo zabije nož u leđa.
»To su bili drugi ljudi i drugo vrijeme«, bio je An­ »Za mene je velika novost da u Njemačkoj imamo
drić uporan. toliko ljudi«, rekao je Juriša tobože iznenađen, aludira­
»U Jugi vlada pravi kaos«, dometnuo je Vegar. Ku­ jući na Andrićevu izjavu o hrvatskim radnicima koji su
tovi njegovih usta bili su uzdignuti u pakostan osmijeh. sastavni dio revolucionarnog kadra organizacije. Pri
»Nama preostaje samo da upadnemo preko granice i tom je očima tražio kakav sumnjiv trzaj na Domagojevu
zmiji zdrobimo glavu.« licu. »Čini mi se da se od Tolićeva vremena ipak dosta
Domagoj se naslonio preko stola, gledajući oštro u toga promijenilo.«
Jurišu. Ovome se učinilo da njegove oči nemaju nika- Andrić je značajno kimnuo glavom.

148 149
»Kad dođeš u Evropu, nećeš je više prepoznati; stvo­ »Znam te običaje«, rekao je Juriša. »Ali, molim vas,
rili smo čuda u Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj i Au­ recite već jednom što želite od mene. Zrinski me je mje­
striji. Svestrano smo analizirali situaciju i zaključili da secima obasipao sličnim zagonetkama kao što su ove
samo uključivanjem cjelokupne hrvatske emigracije, večeras. To nikamo ne vodi. Recite najzad gdje sam ja
dakle i pasošara, u našu stvar možemo doseći davnašnji u svim tim planovima. Ako se plašite, onda me niste
cilj o nezavisnoj državi.« trebali ni pozvati iz Gwory Parka. Ondje mi je bilo sa­
»Što se tiče mojeg povratka u Evropu, čini se da je svim dobro.«
to nesporazum«, upozorio je Juriša. »Ja nisam pristao Ponudio je obojicu cigaretama. Vegar je odbio, jer je
ni na kakvo putovanje u Evropu.« i dalje grickao drvce, a Andrić je uzeo jednu i odmah
Sada je netremice promatrao Andrića, dajući mu je zapalio. Učinio je to vrlo sporo, kao da su mu ruke
tim riječima do znanja da ne voli, niti će dopustiti, bilo premazane nekom ljepljivom masom koja mu otežava
kakve kalkulacije, osobito ne one koji bi se mogle kretanje. Juriša je u toj sporosti vidio još jedno Andri-
ticati njegove kože. Zapravo, sve je to bila vrlo uspješna ćevo nastojanje da atmosferi u sobi, a i samom razgo­
gluma, jer je put u Evropu bio nešto što je Juriša godi­ voru, da vrlo značajan okvir, te da pri tome istakne svoj
nama potajno priželjkivao. Sve je to bila maštovita ha­ poznati smisao za »donošenje logičnih i razumnih za­
zardna igra koju je razumio samo broj 20. ključaka«.
Iz Evrope se mogu i pješice vratiti kući, često je Treba reći da je Ambrozu Andriću malo tko od bli­
znao samome sebi govoriti dok je u noćima bio obuzet skih suradnika osporavao posjedovanje zdrave logike i
slatkim mislima o novoj budućnosti. Otpuzat ću na ko­ razuma, jer je imao vrlo čvrste »argumente«: imao je
ljenima, ako bude trebalo, samo da se zauvijek riješim nož i pištolj, kojima su se, po tradiciji ustaške organiza­
njih, rekao je u sebi i te večeri u Clifton Hillu. cije, mogli steći ne samo ugled i slava nego i pamet.
Kad su sijevali noževi, praskali revolveri i zviždali že­
»Vrijeme je, dakle, da sasvim otvorimo karte, iako
ljezni korbači, onda je malo tko mislio gdje počinje, a
ni prije nije bilo nikakva razloga da išta krijemo pred
gdje prestaje Andrićeva pamet.
tobom«, rekao je Andrić. Vegar i Andrić odjednom su
poprimili ozbiljne izraze, što je Juriša protumačio kao »Čuj Martine, pripremamo grupu za Jugu. To će biti
znak da je strateška okosnica ovog razgovora bila una­ nešto specijalno, nešto što će odjeknuti kao grom i vi­
prijed pripremljena i dogovorena. šestruko isplatiti Tolićev poraz.«
Juriša je šutke duboko uvlačio dimove i katalogizi­
»Znači li to da mi nudiš sasvim konkretan posao u
rao najvažnije detalje Andrićeve priče.
Evropi?« upitao je Juriša, i dalje glumeći da je potpuno
»Jezgru gerilske grupe činit će odabrani ljudi iz
neobaviješten.
Australije: Vegar, Glavaš, Horvat, Vlasnović, Adolf, ja, ti
»Pa, tako nešto«, odgovorio je Andrić, i sjeo za stol. i još neki. Zamišljeno je da se naša grupa u određenom
To isto učinio je i Vegar. »Znamo da si o nekim našim trenutku preseli u Evropu, da ondje brojčano ojačamo
odlukama i planovima ponekad bio informiran s prilič­ i obavimo posljednje pripreme za ubacivanje u Jugo­
nim zakašnjenjem, ali to nije bila naša krivica, već više slaviju. Vjerujem da će između 40 i 50 ljudi biti sasvim
stvar tehničke naravi. Bio si predaleko, a mnogo toga dovoljno da jednom zauvijek riješimo stvar. Bit će to
o čemu smo raspravljali ovdje u Melbourneu nije bilo veliki finale o kojem su neki dosad samo sanjali. Slušaj,
u p u t n o spominjati u pismima. Ne proganja nas mani­ Vegar i ja želimo znati koliko si spreman da nam se pri­
ja konspiracije, ali neke stvari nisu za svačije uši. ključiš.«
Neke planove m o r a m o čuvati kao najstrožu tajnu.« »Spreman sam toliko koliko i vi«, odgovorio je Ju­
»Neoprezno brbljanje o akcijama može izazvati riša kratko. Motrio je krajičkom oka Andrića, pa Vega-
opasne situacije, shvatit ćeš«, dodao je Vegar glasom ra; obojica nisu krila zadovoljstvo. Ovo je moja partija,
koji je bio na granici šapata. Pri tome se vidljivo napre­ dometnuo je u sebi, a iskra mu je bljesnula u očima.
zao da bude veoma uvjerljiv. Osjećao je da mu se vraćaju mir i sigurnost.

150 151
»Što misliš o toj akciji?« pitao je Andrić. »Što im sve pripremamo?«
»Pa, ideja nije loša. Samo, ne znam koliko smo joj »Pripremamo im vruće ljeto: rušit ćemo električne
mi, dakle ti, Vegar, Glavaš, Keškić i ostali, dali prave centrale, dalekovode, rafinerije, manja i veća skladišta
okvire. Mislim, koliko je ona rezultat vaših razmišljanja, benzina, naftovode i plinovode. Uništavat ćemo, zatim,
a ne nekakve euforije iz vremena Geze Paštvja i Pepe mostove, ceste, vlakove, pruge i teretna vozila.«
Senića.« »Sve me to podsjeća na jedno logorovanje u Wodon-
Cigareta među Domagojevim prstima bila je sve gi, gdje su se obučavali Tolić i njegova grupa. Marić je
kraća; pušio je grozničavo, snažno uvlačio dim, a zatim s istim takvim ushićenjem govorio o 'vrućem ljetu 63'.
ga u tankim pramenovima ispuštao prema vratima, šiš- Međutim, znaš i sam kako se sve to završilo. Vjerujem
teći kao lokomotiva na uzbrdici. da bi Tolić i Oblak ovog časa dali sve da Maricu, Ro-
»Akciju su predložili Rover i Marić, a mi smo pre­ veru, Seniću i Paštvju mogu zavrnuti vratom. Bojim se
uzeli obavezu da je realiziramo, dali smo joj, dakle, pra­ da bismo se i mi mogli naći u sličnom položaju. Uosta­
ve okvire. Sve, od načina okupljanja gerilaca, pa sve do lom, kako zamišljate da to obavimo kad smo 13.000 mi­
njihova upada u zemlju.« lja udaljeni od Evrope?«
»Kakav je plan?« »Rekao sam da ćemo se prebaciti u Evropu i odan­
Vegar je prešao preko sobe, okrenuo prekidač kod de rukovoditi akcijama. Nu, dužan sam razjasniti još
vrata i sobom se razlila žućkasta svjetlost iz žarulje na jednu stvar. Naš će zadatak biti da vodimo gerilski rat,
sredini stropa. a pasošari će organizirati diverzantske akcije: razarati
privredne, vojne i druge objekte. Hoću reći da će se
»Plan je savršen«, rekao je Vegar sjedajući na isto
naša grupa ubaciti u Jugoslaviju tek kad prvi vlakovi,
mjesto.
pruge i trafo-stanice odlete u zrak. Uspostavit ćemo
»Čekaj malo, Skorzenv, ja ću mu sve objasniti«, ustaničke baze u bosanskim planinama, organizirati po­
prekinuo ga je Andrić p o k r e t o m ruke. Zgnječio je ci­ kret otpora na širokom oslobođenom području, što će
garetu u šalici za kavu, koja je služila kao pepeljara, opet biti znak da se u zemlju prebace i ostale grupe,
a zatim nastavio: »Temeljili smo ga na nekim praktič­ koje će čekati u pripremi.«
nim iskustvima velebitskog ustanka* i poslijeratnih »Zgodno, vrlo zgodno«, primijetio je Juriša, tobože
akcija ustaške emigracije. Budući da je naša revoluci­ značajno kimajući glavom. Međutim, duboko u njemu
ja nacionalno-oslobodilački rat, ona će se i odvijati po rasla je plima bijesa i mučnine, zatim je osjetio kako ga
ustaljenim n o r m a m a takva rata, tj. p o m o ć u organizi­ podilaze žmarci, a neka nevidljiva oštrica para mu utro­
ranih političkih skupina. U početku ćemo voditi geril­ bu i razdire pluća. Što su te krvopije sve smislile u svo­
ski rat, dok hrvatske jedinice ne ojačaju i postanu do­ jim plitkim i ograničenim mozgovima? Kako ta gomila
voljno snažne da zadave srpski imperijalizam i pomla­ probisvijeta zamišlja svoj susret sa zemljom koja im je
te Hrvate-izdajice. Dakle, morat ćemo napadati izne­ s gađenjem davno okrenula leđa i odrekla ih se kao naj-
nada i brzo, jer iznenađenje je jedno od najdjelotvor­ bjednijih izroda?
nijih sredstava za paraliziranje i uništenje neprijatelj­ Juriša nikako nije želio propustiti priliku da barem
ske premoći.« sa strane promatra taj susret. Već sada, sjedeći u sobi
u Clifton Hillu, znao je da će se Ambroz Andrić i nje­
* Takozvani velebitski ustanak - jedna od ustaških akcija
koja je 1932. imala cilj da podgrije atmosferu nespokojstva i govi »jurišnici« zalediti od šoka koji će im biti priređen
neizvjesnosti i bude dokaz nestabilnosti političkih prilika u s druge strane granice.
predratnoj Jugoslaviji. Po Pavelićevoj zamisli, akcija je trebala »Stvari su, pretpostavljam, vrlo jasne«, rekao je An­
da preraste u opći ustanak u Lici, ali se na kraju završila lo­ drić dalje. Pri tom je vrlo često udarao kažiprstom po
kalnim sukobima, manjim diverzijama i oružanim napadom
na žandamerijsku stanicu u selu Brušanima. U napadu je stolu i ustajao sa stolice u blaženom zanosu, želeći time
sudjelovalo ukupno dvadesetak ustaša-emigranata i pripad­ Pokazati Juriši kako ga ta ideja neobično zaokuplja i
nika ustaške organizacije s gospićkog područja. kako mu ne dopušta da se smiri. »U ovom trenutku mo-

152 153
ramo se osobito angažirati na okupljanju i provjeri pa- umljivo upitati: nije li uistinu kucnuo čas da tim
sošara, koji će ući u zemlju prije nas. To moraju biti za­ obespravljenim ljudima pomognemo? Mi m o r a m o
ista odabrani ljudi, mladići zdrava duha i tijela, idealisti stvoriti takvu klimu iz koje će neupućeni izvući jedno­
koji su voljni sebe žrtvovati, pravi vukovi.« strane zaključke, zaključke koji samo nama odgovaraju.
Vegar je iz ormara izvadio tri čaše i ,pivo, raspore- Vidiš, poslužit ćemo se još jednim trikom, angažirat
divši ih na stolu. »Kad ih pustimo s lanca, bit će to goz­ ćemo i plaćenike iz Legije stranaca.«
ba za lešinare«, rekao je, grgljajući oporu tekućinu. Za­ »Ne bismo to smjeli učiniti«, rekao je Juriša, nasto­
tim je dometnuo u pola daha: »Što mislite, a? Prava di­ jeći Andrića uvjeriti kako je to pogrešno. Vjerovao je da
vljač. Mislim da je to ključ hrvatske revolucije.« bi energičnim stavom mogao pokolebati tog opakog
»Dobro misliš, Skorzenv«, dodao je Andrić zadovolj­ čovjeka koji je, čini se, bio već sasvim spreman da za­
no. »To su hrvatski revolucionari i rodoljubi. Od njih počne svoj krvavi rat. »To nisu ljudi za nas. Sve treba
ćemo stvoriti diverzantske trojke koje će biti osposo­ prepustiti HRB-u. Ne bih se iznenadio ako legionari
bljene i za najdelikatnije zadatke. Ilegalno će upadati predlože svoj plan. To bi bilo fatalno, jer Jugoslavija
preko granice, rušiti samo određene objekte i ubijati nije Madagaskar, Čad, Somalija ili neka druga zemlja
samo određene ljude, a zatim se, ako bude trebalo, is­ gdje je Legija stranaca mogla činiti što je htjela. Jugo­
tim putem tajno vraćati u baze u inozemstvu. Svaki od slavija ipak ima regularnu armiju, a to je nešto na što
njih imat će naoružanje i opremu minimalnog standar­ legionari nisu navikli.«
da, dakle revolver sa 150 metaka, nož, eksploziv, pušku »Vidim, ti si protiv legionara, ali ja nisam«, rekao je
dugog dometa, s pedeset metaka, te snajperske i opti­ Andrić zlobno nakrivivši glavu, kao da je time htio za­
čke sprave. Za osobnu opremu dobit će, osim odjeće, i prijetiti Juriši. »Moram biti sasvim otvoren. Za neke
tranzistor, kliješta za žicu, sjekiricu i lopaticu, visokoka- stvari još nisi dorastao. Slušaj, angažirati legionara ne
loričnu hranu, sat, kompas, kartu, džepnu lampu, zalihe znači samo pronaći dobrog borca, već i napraviti dobar
baterija, prvu pomoć s najnužnijim lijekovima, morfij ili politički potez.«
tablete za ublažavanje bolova, tablete za samoubojstvo,
Juriša sad više ništa nije shvaćao. To je odmah jasno
ljutu papriku, papar, mirisne sprejeve i petrolej za za­
dao do znanja svojim sugovornicima.
varavanje tragova. Ukupno dvadeset kilograma eksplo­
ziva, opreme i naoružanja. To, kažem, moraju uistinu Andrić je nastavio: »Kad gerilac HRB-a, koji je prije
biti fizički i tjelesno sposobni ljudi, osobe koje će shva­ toga bio u Legiji stranaca, javno kaže kako je napustio
titi strategiju naše borbe za goli život.« legionarski kruh jer ga zove domovina, onda je to veliki
politički dobitak. A mi ćemo igrati upravo na tu kartu.
»Gdje ćemo pronaći takve ljude?« pitao je Juriša, za- Legionari će morati pjevati pjesmicu kako su se dobro­
uzdavajući mučninu. voljno javili u našu vojsku, jer je to, razumije se, izraz
Andrić je ispio svoju čašu nadušak, palucajući jezi­ patriotizma i želje da pomognu porobljenom hrvat­
kom kao zmija prije ugriza. »Gdje ćemo ih pronaći? To skom narodu u Jugoslaviji.«
barem nije problem. U Njemačkoj i Austriji ima i takvih
koji će se prodati za deset maraka.« »A ako odbiju pjevati tu pjesmicu?«
»Zašto to baš moraju biti pasošari?« »Onda ćemo kupiti klavir i lijepo ih daviti klavir-
»Hm«, lukavo se smješkao Andrić, »događaji, među skim žicama. Jednoga po jednoga.«
njima i oni najvažniji, ne bi smjeli promaknuti javnosti, »Ne misliš valjda ozbiljno?« tobože u čudu pitao je
osobito ne sada, kad smo od stanovitih krugova dobili Juriša. Istog trenutka u sjećanju se, načas, vratio sedam
signal da krenemo u akciju. Želim reći da ta javnost godina unatrag, u Katoombu, u sumornu samačku so­
mora steći dojam da Jugoslaviju ne želi srušiti samo po­ bicu Zrinke Milas. Čuo je njezin drhtavi, uplašeni glas.
litička emigracija, već i ekonomska. Dakle, kad netko Zgrozio se od same pomisli da bi još netko mogao visiti
tko ima crveni pasoš stane Jugoslaviji za vrat ili joj po­ o klavirskoj žici, da bi još netko mogao umrijeti u jezi­
kuša slomiti kičmu, onda će se svjetska javnost sasvim vim mukama kao Zrinka Milas.

154 155
»Mislim sasvim ozbiljno«, odgovorio je Andrić od­ »A Kovačić? Mogli bismo njemu prepustiti taj po­
lučnim glasom, pa nastavio: »Isto tako mislim sasvim sao«, rekao je iznenada, pucnuvši prstom. Pogled mu se
ozbiljno da posao pronalaženja pasošara i legionara zaustavio na Domagojevu požutjelom i smežuranom li­
preuzme Martin Juriša, osobno.« cu koje je odavalo p o o d m a k l u starost, a ne čovjeka
»Ja?« iznenadio se Juriša. Bio je kao gromom ošinut, od dvadeset i devet godina.
a to nije bilo namješteno; uistinu ga je taj prijedlog iz­ »To nikako, ne dolazi u obzir«, odrezao je Andrić,
nenadio. Govorio je s očajem u glasu. » J a . . . ja taj po­ napola prekinuvši gutljaj. Nikako nije želio odstupiti od
sao ne mogu obaviti, jer smatram da sam nesposoban. svojeg plana. Osim toga, kad god se razgovaralo o Niki
Vi dobro znate da je Australija nezahvalna zemlja za lov Kovačiću iz Stuttgarta, Domagoj je svojim sugovornici­
na pasošare. Ovdje ih ima nekoliko desetaka tisuća, ali ma stavljao do znanja da je prisutnost tog čovjeka u ne­
ih je, kladio bih se, najviše dvadesetak koji bi pristali da kim akcijama HRB-a više simbolična nego realna. »Su­
nam se pridruže.« više je orijentiran na vlastite krijumčarske poslove, o
»Ako ih pronađeš deset, bit ću zadovoljan«, domet­ tome nema sumnje. Uvjereni je solist. Ne vjerujem da
nuo je Andrić tvrdoglavo. »Ali ne u Australiji, već u Ev­ će u svim prilikama plesati onako kako mi budemo svi­
ropi. To će biti tvoj zadatak. U Evropi, Martine, u Ev­ rali. Ima praznu glavu, iako samostalno misli. Osim
ropi.« toga, kompromitiran je u akciji s Tolićem i Oblakom;
Juriša je ustao sa stolice i počeo šetati sobom. Četiri nikako ne bih želio da nam Udba opet sjedne za vrat.«
koraka naprijed, pa četiri natrag. Tražio je najbolji na­ Te Andrićeve riječi na račun Kovačića Vegar je po­
čin da izbjegne taj posao. Ako ga prihvati, budućnost će pratio novom optužbom: »Svoj zadatak da pomno nad­
mu biti još neizvjesnija, s tim je bio sasvim načisto. Ali zire momke u Njemačkoj shvatio je suviše bukvalno.
to ga je čekalo i ako odbije poslušnost. Neke, koji mu se nisu sviđali, našli su smrvljene lubanje
»A Pepa?« reče iznenada. Htio je realno riješiti pro­ ili prosviranog čela. Šimundića, na primjer, koji se, čini
blem. »Što je sa Senićem. On je trenutno u Evropi i mo­ se, latio mučne zadaće da ga prevari. Sve što je Šimun-
gao bi obaviti taj posao umjesto mene.« dić dobio u toj igri jest jedanaest preciznih metaka u
Andrić se smiješio, onim istim zluradim i lukavim potiljak.«
smiješkom kojim se često koristio kad bi želio dokazati Juriša se na trenutak zaustavio kraj prozora; kiša je
svoju nadmoć i pronicljivost. lila sve jače, a prolaznici u Heidelberg Roadu sve rjeđi.
»Pepa više nije u Evropi«, rekao je kratko. Bližila se ponoć. Na susjednom prozoru vjetar je lama-
»Vratio se? Kako to?« začudio se Juriša. tao razderanom zavjesom.
»Nije se vratio svojevoljno. Šveđani su ga protjerali. »Onda, recite mi najzad kako sve to zamišljate?«
Otkrili su da je imao krivotvorenu putnu ispravu, pra­ Vegar nije rekao ništa, a Andrić je najprije usiljenim
znoglavo kopile.« kašljem pročistio grlo, pa značajno dometnuo:
»Rekao sam ti da će jedna od tvojih obaveza biti da
Vegar je ponovo u čaše natočio pivo. Oči su mu bile
pronalaziš legionare i ljude koji će se spremno odreći
neprestano uprte u Andrića.
svojih obaveza prema crvenom pasošu. Dalje, nama je
»Taj idiot će nas sasvim upropastiti«, procijedio je u neku ruku stalo da u Njemačkoj organiziramo vlasti­
kroza zube, trljajući uho sve dok nije pobijeljelo. tu obavještajnu službu, da pridobijemo što veći broj
Juriša je i dalje hodao po sobi, ne mogavši se smiriti. članova, osvježimo organizaciju najodanijim pasošari-
Na licu mu je bio onaj zamišljeni izražaj koji ga je, do­ ma i da, naravno, b u d e m o u toku događaja u Hrvat­
duše, prividno činio uravnoteženim, ali po kojem ni An­ skoj. Dakle, druga tvoja obaveza, o kojoj ćeš nešto po­
drić ni Vegar nisu mogli ocijeniti da li je to odraz straha bliže saznati u razgovoru s Keškićem, kao šefom na­
i kolebljivosti ili nastojanja da pronađe najbolje rješe­ šeg obavještajnog odsjeka, bit će da se povezuješ s
nje za posao u Evropi. Ili čak nešto treće, što njegovi su­ takvim ljudima i da ih vrbuješ za prikupljanje potre­
govornici nikako nisu mogli dokučiti. bnih podataka.«

156 157
»To je vrlo složen i zamršen posao. Moram reći da »Vrbovali su ga u zatvoru. Bio je osuđen zbog tride­
nisam ni neki osobiti ekspert za to. Uza sve to, nimalo set i osam provala u automobile. Obećali su mu opro­
mi se ne sviđa takav posao, shvaćao to Keškić ili ne. Vi stiti kaznu ako ubije gospodina Jelića. I, naravno, vilu
dobro znate da je raditi tako nešto vrlo opasno i da ta­ kod Dubrovnika i visoku mirovinu.«
kve poslove po pravilu obavljaju ljudi koji nisu kom­ »I kako je momcima u Njemačkoj palo na pamet da
promitirani.« pitaju Margetića nalazi li se Martin Juriša na listi ljudi
»Upravo zbog toga smo odabrali tebe. Koliko zna­ kojima Udba priprema mrtvački sanduk?«
mo, Udba te uopće nema na svojem popisu za likvida­ »Pa, slušaj, nisu pitali samo za tebe, već i za ostale.
ciju. Na suđenju u Rijeci uopće nisi bio Margetić je dosta opširno govorio o hvatanju grupe To-
spomenut.« lić-Oblak i suđenju u Rijeci. Njegov iskaz potpuno se
»Odakle vam tako pouzdana informacija?« slaže s nekim našim prijašnjim informacijama, među
Uslijedila je kratka šutnja. Andrić je zurio u svoju ostalim i s podatkom da se tvoje ime nije spominjalo na
čašu i, očito, smišljao najbolji odgovor. Iznenada, pala procesu. Otuda i naš zaključak da nisi kompromitiran.«
mu je na um epizoda s nekim Matom Margetićem, o »Zaključak je ispravan«, rekao je Juriša, susprežući
čemu mu je govorio Vejsil Keškić. se da ne prasne u smijeh zbog farse sa zidarom, »agen­
»Keškić ju je dobio iz Njemačke.« tom Udbe« Matom Margetićem, koji je »prebjegao na
»Vrlo dobro. Nemojte misliti da sam ja idiot, pa da Zapad«. Bilo je upravo nevjerojatno kako ih je taj sitni
vam vjerujem tako nešto. Pretpostavljam da je to još provalnik i džepar sjajno povukao za nos, osiguravši
jedna uspjela izmišljotina članova organizacije u Njema­ sebi pri tome nesmetan boravak u SR Njemačkoj i pri­
čkoj, na koju ste vi blesavo nasjeli.« vremeno parazitsko uhljebljenje.
Andrić se kratko nasmijao, i omeo ga da nastavi iz­ »U svakom slučaju, momak nam je dobro došao«,
nositi svoje pretpostavke. zaključio je Juriša važno, nastojeći Andriću pokazati
»Nema razloga da bjesniš. Vjeruj mi, informacija kako je sada uvjeren da je epizoda sa zidarom Matom
nije izmišljena. Pouzdana je da ne može biti pouzdanija. Margetićem ipak »značajan politički poen« za ustašku
Imali smo prebjeg.« organizaciju. »Pokušat ću s njim stupiti u kontakt čim
»Prebjeg?« začudio se Juriša. stignem u Njemačku.«
»Upravo to. Prije četiri mjeseca u Njemačkoj se po­ »Prekasno. Čujem da se već prijavio u Legiju stra­
javio neki Mate Margetić, zidar iz okolice Zagreba, koji naca i otputovao na Korziku«, preuzeo je Vegar nena­
tvrdi da je agent Udbe i da je poslan u Berlin da ubije dano.
dra Branka Jelića. Zatražio je politički azil jer se ne želi »Aha, tako«, uzdahnuo je Juriša, tobože žalosno, a
više vratiti u Jugu.« zatim nastavio krepkijim glasom, u kojem je samo on
»Agent Udbe, kažeš?« mogao razaznati sarkazam: »Glavno je da smo prije
»Baš to. Naši ljudi već su kontaktirali s njime. Izja­ toga dobili vrlo iscrpne podatke iz Jugoslavije, kao i in­
vio je da su mu za likvidaciju gospodina Jelića ponudili formaciju da Martin Juriša nije kompromitiran, odnos­
vilu kod Dubrovnika i visoku mirovinu. Rekli su mu, no da ga Udba nema na popisu za vješanje. Nego, vra­
navodno, da će to za nj biti rutinski posao.« timo se mi ponovo našem poslu. Stali smo, koliko mi
»Znači, taj Margetić je već ubijao po Njemačkoj?« se čini, kod pasošara i prikupljanja podataka od njih.
»Može biti, ali nismo sigurni; o tome ništa nije go­ Kako vas dvojica zamišljate taj postupak?«
vorio.«
»Najvažnije je da uspostaviš kontakt«, nastavio je
»Ali rekao je da se emigrant Martin Juriša, član us­
Andrić. Pri tome nije krio zadovoljstvo što je izmišlje­
taške organizacije HRB u Australiji, ne nalazi na Udbi­
nom pričom o »agentu Udbe« Mati Margetiću uspio
nu popisu za likvidaciju. Ako je tako, onda je taj čovjek
smotati Jurišu. Dakako, Domagoj uopće nije slutio da
uistinu dobro informiran. Čudi me samo jedna stvar:
ga je Juriša pravodobno prozreo i da je vješto krio svoj
kako se jedan zidar uspio naći na platnoj listi vrhun­
pravi sud o toj novoj Andrićevoj zabludi. Andrić je go-
skih Udbinih agenata?«

158 159
vorio polako, kao da nožem nabada svaku riječ: »Dakle, »A Australija? Tko će koordinirati akciju u Austra-
bitan je prvi kontakt. Ljude s pasošima ne treba izbje­ liji?«
gavati. Naprotiv, s njim se planski i u svakoj prilici Činilo se da se Andrić premišlja. Vegar je smrknuto
mora uspostavljati poznanstvo i veza. Već pri prvom zurio u čašu ispred sebe, nastojeći smisliti kako da na
kontaktu treba uzeti osnovne podatke: ime i prezime, iz brzinu smota još jedno pivo.
kojeg kraja Jugoslavije dolazi, što radi, gdje stanuje, s »Planiranje akcije, kao i sama akcija, isključivo je
kim se druži. Svaki Hrvat-pasošar može biti dobar oba- stvar organizacije u Australiji. Mreža koju imamo u Ev­
vještajac. Mi se zasad ne možemo koristiti tehnikom ropi bit će samo djelomično iskorištena. Rukovodeća
prisluškivanja beogradskih vojnih i radio-komunikacija, jezgra - Rover, Marić, Mudronja, Bratuša i Dević - želi
što nam, prirodno, stvara brojne poteškoće. Ali ne tre­ apsolutnu konspiraciju. Osobno su se angažirali da sve
ba zaboraviti da su gotovo svi pasošari služili vojsku i pripreme teku u najstrožoj tajnosti. Vjerujem da bi pre-
da prilično znaju o njezinim vojnim efektima. A to nam klali svakog jurišnika koji bi rekao ijednu suvišnu riječ
upravo treba. Sve što znaju o rasporedu, brojnom sta­ o akciji. Smatram da je to najbolja ekipa koja se ovog
nju i naoružanju vojske i policije treba da stave na pa­ trena može okupiti.«
pir, a ti ćeš sve to kasnije, s Keškićem i ostalima, ana­ Sad se javio i Vegar: »Ništa neće poći po zlu samo
lizirati i proučavati. Jer ne treba zaboraviti da je jedan ako budemo držali jezik za zubima i ako b u d e m o radili
od najvažnijih preduvjeta političkog rada dobra obavi­ potpuno anonimno i neovisno o drugim akcijama orga­
ještenost.« nizacije. Stoga je i razumljiva naša rezerviranost prema
»Tko će mi biti veza u Evropi? Pretpostavljam da ću nekim ljudima u Evropi. Želimo da to bude isključivo
završiti u Njemačkoj, nije li tako?« naš posao, kako kasnije nitko drugi ne bi mogao pola­
»U pravu si. Otputovat ćeš u Njemačku i ondje se gati pravo na rukovodeće položaje u novoj državi.«
povezati sa Stjepanom Ševom. On, doduše, nije naš »Novoj državi? Pa vi ste se, momci, zaista sjajno pri­
glavni čovjek u Evropi, ali nam je neobično stalo da baš premili«, lukavo je laskao Juriša. Pravi dojam bio je, daka­
njega držiš na oku. On je, naime, dobio zadatak da se ko, sasvim drukčiji. Znao je da ti »programski stavovi«
pobrine za oružje i eksploziv. Otkad je sa scene sišao Ši- i »strategija« ni u jednom osnovnom elementu nisu ori­
mundić, s oružjem ne stojimo baš najbolje. Ševino je ginalni, da je sve to nevjesta mješavina raznih stavova
sjedište u gostionici 'Kloster Stube' na periferiji Stutt- i iskustava antikolonijalnih gerilskih pokreta u toku po­
garta, gdje se nalazi i naš glavni stan za Evropu. Dakle, vijesti i američke koncepcije »specijalnog rata« (na ko­
neobično je važno da u Njemačkoj, Francuskoj i Austriji joj je osobito ustrajao Vegar).
držimo pod kontrolom sve punktove kojima ćemo se Taj dojam potvrdile su i Vegarove riječi:
koristiti u predstojećoj gerilskoj akciji.« »Novoj državi, nego što. Nezavisnoj Hrvatskoj koja
»Ne mislite valjda da ću držati konce u rukama u će biti oslobođena polukolonijalnog odnosa sa Srbijom
sve te tri države?« upitao je Juriša zgranuto. i u čiji će sastav ponovo ući silom otrgnuti Srijem, Bač­
»Ni govora«, odvratio je Andrić. »Tvoj zadatak će ka i Boka kotorska. Hrvatska za koju ćemo se i ubudu­
biti da kontroliraš Stuttgart, i ništa više. U Francusku će boriti bit će država samo hrvatskog naroda i nikoga
ćemo otputovati Adolf i ja, u Austriju Horvat, a Vegarov više! Nu, sve to uredit ćemo kad se svi zajedno nađemo
zadatak bit će da koordinira cijelu akciju.« u Evropi.«
Juriša je razmišljao: ovo je operacija pred kojom »Kada mogu očekivati vaš dolazak u Evropu?«
može popustiti hladnokrvnost i profesionalnog obavje­ »Čim obavimo sve pripreme i svestrano ispitamo
štajca. To je bio posao koji se obavlja samo jedanput toksičnost 'Matilde'«, umiješa se Andrić.
u životu. »Matilde? Što je to, do đavola?«
Shvatio je da ubuduće mora biti još oprezniji kako »Otrov, dragi moj Martine. Najstrašniji otrov za koji
bi bio siguran da će operaciju obaviti besprijekorno i se zna. Ako danas u svijetu postoji najpouzdanije sred­
na vrijeme. stvo kojim ćemo nemilice tamaniti tu prokletu žgadiju,

160 1 - DVADESETI ČOVJEK 161
onda je to samo 'Matilda'«, likovao je Andrić, ne mo- »Misliš Josipa Barišića?« pitao je Juriša.
gavši prikriti zloban sjaj u očima i sumanut izraz lica. »Upravo njega. Joža će nam signalizirati kad ćemo
Martin Juriša razmišljao je nekoliko trenutaka, što upasti u zemlju. Nešto mora odletjeti u zrak. Još nismo
mu je bilo posve dovoljno da se pribere od prvog šoka. odlučili što, ali bit će nešto veliko.«
»Ne bih htio da uzalud tratite vrijeme«, rekao je, teš­ Surov život kojim je živio u Australiji ostavio je du­
kom mukom svladavajući uzbuđenje i drhtavicu, »ali boke i brojne tragove na Jurišinu ponašanju. U izrazu
takav otrov nama nije dostupan. Nije to prašak za pe­ njegovih očiju, u grčenju mišića na licu bilo je ponekad
civo, da ga možete kupiti u prvoj trgovini.« vrlo teško razlikovati gdje prestaje gluma, a počinje
»Jadni Juriša, ispij svoje pivo i ne lupaj gluposti«, ce­ istinski šok. Ista maska i sada je bila na Martinovu licu;
rio se Vegar samozadovoljno, ubrzano žmirkajući si­ naoko mirno primio je istinu od koje mu se ledila krv
tnim mišjim očima. »Za nas ništa nije nedostupno, ni­ u žilama. Međutim, duboko u sebi osjećao je užasan
šta. Razumiješ?« košmar. Osjećao se izmrcvaren, kao da je prošao kroz
»Ti kao da nam ne vjeruješ«, dodao je Ambroz An­ stroj za mljevenje mesa. Srce mu je luđački tuklo dok
drić pomalo ljutito. Zatim je s gnušanjem motrio Juri- je slušao paklene n a u m e dvojice luđaka.
šino lice; bio je uvrijeđen. »Do vraga, odakle vam takav otrov?« pitao je Juriša
»Ne vjerujem vam«, zabrzao je Juriša oštro. Sada je samo da ispusti dah iz pluća, jer je osjećao da mu po-
već igrao vrlo opasnu igru; želio je sasvim isprovocirati nestaje zraka i da diše kao riba na suhome. »Gdje ste
svoje sugovornike kako bi saznao što više pojedinosti o ga samo smogli?«
otrovu. Gledao je najprije jednoga, pa drugoga. Andri- »Adolf ga je ukrao u 'Fordovoj' tvornici u Melbour­
ćevo lice bilo je zeleno od bijesa, a Vegarove oči zatvo­ neu«, rekao je Vegar s trijumfalnim osmijehom na licu.
rene zbog dima cigarete što ju je držao u ustima. »Uop­ »Čisti cijankalij. Nekoliko kilograma. Sasvim dovoljno
će nemate takav otrov. Izmišljate... I griješite što se da za pet minuta ubijemo milijun ljudi.«
tako nepošteno odnosite prema meni. Doista nemate »To je užasno ...«, nastavio je Juriša. Unatoč snažnoj
razloga da me obmanjujete, pogotovu ne sad, kad smo samokontroli, više nije mogao prikriti uzbuđenje.
mnogo toga riješili i dogovorili se na obostrano zado­ »Užasno dobro ili užasno loše?« upitao je Vegar ci­
voljstvo.« nično.
»Taj otrov doista n e m a m o ovdje, u sobi, ali je zako­ »Užasno dobro, naravno«, slagao je dvadeseti čo­
pan u okolici Geelonga i u našim je rukama«, vrisnuo vjek, a zatim brzo dometnuo: »Jurišnici HRB-a u Evropi
je Andrić zažarenih očiju. »Zapamti, 'Matildu' ćemo po­ iskočit će iz kože kad saznaju tu novost.«
slati po jednom čovjeku u Jugoslaviju i otrovati pola »Nitko ništa neće saznati«, hladno je odrezao Am­
Beograda. Kao štakore, razumiješ li? Pola Beograda ili broz Andrić. »To je tajna koju znaju samo najpouzdani­
čak cijeli, ako nam se posreći. Bljuvat će vlastita crijeva ji. Ne bih želio da nas Udba nabije na vile, kao što je to
i polako umirati. Akciju smo nazvali 'operacija Matilda'. učinila s Tolićevom grupom.«
Sad ...«, Andrić je bjesnio i široko mlatarao rukama, Bacivši brz pogled prema Andriću, koji je sada ko-
«... sad si me uistinu raspalio. Molim te, ne prekidaj simice škiljio u sugovornika, Juriša se više ni trenutka
me. Namjeravao sam ti to kasnije saopćiti, kad bude nije htio udaljiti od glavne teme razgovora, »Matilde«.
vrijeme, ali si me isprovocirao, želio me učiniti lažovom Želio je što više saznati o otrovu, njegovu djelovanju,
i hvalisavcem. Slušaj, dakle, pažljivo: 'Matilda' će, odlu­ načinu pakovanja, mjestu uskladištenja i o načinu
čeno je ovdje, u Melbourneu, završiti u beogradskom upotrebe. Svaki podatak smatrao je dragocjenim. Već
vodovodu. Naš će je čovjek ubaciti u rezervoar. Sve je već je smišljao kako će o t o m najnovijem planu teroristič­
dogovoreno. A inženjer... da, onaj s kojim si se upoznao ke grupe obavijestiti svoju glavnu vezu u SR Njemač­
u Gwory Parku ... dakle, taj će inženjer obaviti sličan po­ koj. Sve što je namjeravao u b u d u ć e učiniti m o r a t će
sao u Zagrebu. Đuro Horvat ga je već sasvim obradio. imati glavu i rep. Inače, posljedice bi mogle biti ne-
Momak je pristao da se priključi našoj grupi.« sagledive.

162 163
»'Matilda' je, kažete, vrlo djelotvorna?« pitao je Juri­ Vegar je Andrićeve riječi shvatio kao zgodnu šalu,
ša, shvativši u posljednji čas da je šutnja u sobi predugo se široko nasmijao. Smijao se i Ambroz Andrić. Ju­
trajala. Već se pobojao da bi Vegar i Andrić mogli po­ riša također. Ali njegov smijeh bio je usiljen. Uza sve to
sumnjati u dobronamjernost njegovih pitanja; nikad se » bio je popraćen i mišlju kako bi zatrovane metke tre­
nije znalo čime su ga mogli zaskočiti. Obojica su bili lu­ balo najprije ispaliti na tu dvojicu luđaka, u čije kolo
kavi kao zmije. nije upao svojom voljom.
»Vjerujem da djeluje ubitačno«, rekao je Ambroz
Andrić ozbiljnim glasom. Pri tome su mu se oči zasvi-
jetlile kao da ima vrućicu. Nije mu bilo pravo što je Ve­
gar mljeo o otrovu, jer je »Matildu« smatrao svojim i
bratovim velikim uspjehom. Ipak, suzdržao se od bilo
kakvih verbalnih sukoba jer je znao da je Skorzenv,
kako su Vegara često zvali, u takvim prilikama vrlo
opasan. »Otrov još nismo iskušali, ali sva dosad poznata
literatura smatra ga jednim od najjačih toksičnih sred­
stava. Smrtnost mu je apsolutna. Pitanje je samo kako
djeluje u različitim situacijama. Recimo, za koliko se­
kundi nastupa smrt ako otrov vodom unosimo u orga­
nizam, a za koliko ako, na primjer, čovjeka ranimo za­
trovanim metkom. Kao kemijski tehničar prilično toga
znam o djelovanju različitih otrova. O 'Matildi' također.
Međutim, dosad nisam imao prilike da ga iskušam na
živom biću.«
»Dakle, vi ste sve to izgradili na pretpostavkama?«
provocirao je dalje Juriša. »Tko zna, možda to uopće i
nije otrov.«
»Iskušat ćemo ga uskoro u Aniki. Ako si raspoložen,
mogao bi nam se priključiti. Pucat ćemo u žive mete.«
Juriša se u prvi mah nije snašao. Podjednako ga je
zatekla i ponuda i Andrićev izraz - žive mete. Ne misli
valjda pucati u ljude, pomislio je u sebi i stresao se od
groze. Mučila ga je još jedna misao: kako je taj luđak us­
pio zatrovati metke?
Martinova nedoumica nije promakla pažljivu Andri-
ćevu oku. Samo se zlobno nasmiješio, a potom kazao:
»Izbušio sam desetak metaka i u otvore stavio nekoliko
miligrama 'Matilde'. A što se tiče živih meta, ne brini,
još nije kucnuo trenutak da pucamo u crvene. Izbušit
ćemo najprije nesretnog Sebastijana i još dva-tri njego­
va, hm, bliska rođaka. Znam da će gospođa Stone urlati
od bola, ali mi joj ne možemo pomoći. Njezin mačak
miljenik već se nalazi u našem kavezu i osuđen je na
smrt.«

164
165
taktiku i načine vrbovanja novih ljudi. Bio je to prvi
dan vikenda, a u Geelong su se namjeravali vratiti u su­
botu u noći, kako bi Đuro Horvat još imao vremena da
stigne na Tasmaniju.
Drugi otrovni metak narezanog zrna, što ga je Am­
broz Andrić pažljivo stavio u revolversku cijev, odvalio
je sivom mačku stražnju desnu nogu, iznad drugog zglo­
ba Životinja je poskočila i jezivo iskesila zube, nemoć­
no nakrivivši glavu p r e m a ranjenom dijelu tijela. Dlake
na vratu su joj se nakostriješile i razdvojile kao ljuske
zrele šišarke.
»Sebastijan se odlično drži«, kroz zube je govorio
Ambroz, pružajući revolver Vegaru. »Gađaj u drugu
4. nogu, da vidimo koliko će odolijevati otrovu. Prvoga
smo prebrzo ubili, pa nismo dobili odgovor na najvaž­
nije pitanje - kako brzo nastupa smrt?«
DESET OTROVNIH METAKA Netom što je nesretna životinja dobila metak u
nogu, napuhala se kao balon i posve izobličila. Krkljala
je i cviljela, sve dok je imala zraka u plućima, a zatim
Stajao je raskoračen dvadesetak metara udaljen od uginula u trzajima i s pjenom na njušci.
crnog mačka, kojem je lubanja bila raskoljena revolver- »Vrlo dobro«, ocijenio je Adolf Andrić, približivši se
skim metkom i oko kojeg je zemlja bilo krvava i nato­ mrtvoj životinji. »Ako otrov tako efikasno djeluje i na
pljena moždanim tkivom. Drugi mačak, sivkaste dlake, ljude, mislim da smo riješili najvažniji problem. Što
nogu svezanih za stablo, užasno je cvilio i trzao se čita­ misliš, Martine, jesam li u pravu?«
vim tijelom. »Svakako. 'Matilda' je doista smrtonosna«, odgovo­
»Zašto 'Matilda', pitaš?« zagonetno se smješkao Am­ rio je Juriša. Sve vrijeme dok su se braća Andrići, Vegar
broz Andrić, iskosa motreći Martina Jurišu. Pripremao i Horvat bavili mrtvim mačkama Juriša se nije zanosio
se da ponovo puca. Ovaj put je revolver držao objema nadom da će teroristička grupa odustati od svojega pa­
rukama, u visini očiju. Gađao je u stablo ispred sebe. klenog plana. No smatrao je da će ti manijaci morati još
»Vidiš...«, za trenutak je zašutio, zaustavio dah i smirio mnogo toga učiniti dok budu sasvim spremni za put u
ruke. Prasnuo je hitac i iverje se osulo sa stabla. «... vi­ Evropu. To mu je pružalo veliku šansu da ih preduhitri
diš, dugo smo se premišljali kako da nazovemo tu našu i o njihovim sumanutim namjerama pravodobno obavi­
akciju. 'Matilda' nam se učinila nekako najpogodnijom. jesti svoju vezu u SR Njemačkoj. Ti luđaci će pucati u
To je jedna vrlo zgodna pjesma u ritmu valcera. Sve je ljude otrovnim mecima sasvim mehanički, kao da gaze
u njoj uzvišeno, a upravo smo nešto takvo tražili. Treba žohare. Oni se uopće neće opterećivati mišlju tko će im
nam riječ koja će simbolizirati naša uzvišena nastoja­ sve biti na nišanu. U takvim prilikama Juriša se nikako
nja.« nije mogao opustiti i ostati miran, a bilo je neobično
Na uskom šumskom proplanku, do kojeg je vodio važno da upravo sada bude pribran.
izlokan put posut crvenom prašinom, ukliješten u kr­ »Otrov djeluje trenutno«, primijetio je Adolf Andrić,
žljavo raslinje, stajala su petorica ljudi: organizator vjež­ kažiprstom i palcem namještajući naočale na vrhu
be Ambroz Andrić, njegov brat Adolf, neizbježni Pavle nosa. »Otrovni metak je dostruko ubitačniji od običnoga.
Vegar, Horvat i »dvadeseti čovjek« - Martin Juriša. Mi­ To pruža garanciju da će biti mrtav i onaj koga metak
lju daleko od proplanka nalazila se druga grupa terori­ samo okrzne. Evo, ove dvije mrcine su crkle samo što
sta, koju je predvodio Vejsil Keškić: učili su obavještaj- su dobile metak. Sebastijan je bio samo ranjen, a ugi-

166 167
nuo je za nekoliko sekundi. Ovo što se napuhao i što Ambroz Andrić bio je pri kraju s čišćenjem pištolja.
mu je pjena udarila na njušku također treba tumačiti Me dižući pogled s cijevi rekao je: »Još je prerano go­
kao reakciju na otrov.« voriti o Barišićevu zadatku, jer se o tome još nisu sa­
»Sad bismo još morali utvrditi kako otrov djeluje svim iskristalizirala mišljenja. Nu, u svakom slučaju,
rastopljen u vodi«, dometnuo je Pavle Vegar. »Moći će­ niegova uloga u planu bit će veoma značajna. 0 tome
mo mirnije spavati ako već budemo znali kako će crka­ ćemo se, vjerujem, moći dogovoriti tek kad se okupimo
vati stoka koju ćemo 'Matildom' nakljukati kroz vodo­ u Evropi.«
vodne slavine.« Zatim je digao pogled prema Juriši. Pokušao je u
Ambroz Andrić je s nevjericom gledao u svoj re­ sebi stvoriti sliku čovjeka koji će ga slijepo slušati, koji
volver. »Ako se oslonimo samo na oružje, ništa neće­ će mu se pokorno klanjati i dodvoravati se na svakom
mo postići«, rekao je škiljeći kroz cijev, koja je bila koraku. Juriša je to kasnije razabrao iz Andrićeva cini­
čađava od baruta. Nekoliko p u t a protjerao je zrak zma, kojim je bila nabijena svaka njegova riječ.
kroz nju, a zatim iz priručne torbe uzeo pribor za čiš­ »Slušaj, Martine, ti dobro znaš tko u ovoj igri drži
ćenje. »Otrov će, ocjenjujem, biti presudan za cijelu konce u rukama. Dakle, imaš se ravnati prema nama.
akciju.« Ne želim nikakva suprotstavljanja. Ova je akcija neobi­
»A inženjer? Rekli smo da je i njegova uloga vrlo čno značajna, to sam, mislim, već nekoliko puta po­
važna«, primijetio je Đuro Horvat. »Bilo bi nepošteno novio. Stoga, jedan čovjek manje ili više. Mislim
da ga razočaramo.« r e ć i . . . «, govorio je Andrić.
Sad su se svi pripremali da sjednu u sjenu stabala is­ »Misliš reći da bi mi se lako moglo dogoditi da me
pod kojeg su ležala dva ubijena mačka. Juriša se na­ sutra pronađu negdje u jarku smrskane lubanje ako
mjestio nasuprot Vegaru, koji je svojim bikovskim vra­ ikome išta zucnem o ovoj akciji. To si mislio, nije li
tom zaklanjao pogled na južni dio proplanka. tako?« upitao je Juriša.
»Nećemo ga razočarati«, rekao je Adolf Andrić goto­ »Brzo shvaćaš«, dodao je Andrić, napadno pokazu­
vo mahnitim glasom, bacivši pogled na Horvata. jući zube. »To će se dogoditi ne samo tebi već i svakom
»Imam dojam da si zabrinut za Barišića.« drugom tko bude suviše brbljao.«
»Nisam zabrinut, ali sam mu saopćio da ozbiljno ra­ Sad je Juriša prešao u kontraofenzivu. Ledenim po­
čunamo na njega«, odvratio je Horvat. Zatim se nasmi­ gledom motrio je Adolfa Andrića, koji je sklapao revol­
jao kao da ga to izvanredno zabavlja. »Rekao je da će ver. Odsječno je rekao: »Kad sam ja došao u Australiju,
ostati s nama u vezi i kad se vrati u Evropu.« ti si još čuvao ovce u Tuzli. Dakle, imaj na u m u da nisi
»Kad se vraća?« upitao je Ambroz, provlačeći krpu najpametniji i nepogrešiv. Osim toga, ja ti neću dopu­
kroz revolversku cijev. stiti da me guraš tamo gdje znam da neću biti od velike
»Vjerojatno potkraj ove godine.« koristi. Učinit ću ono što bude tražila organizacija, ali
»Dobro, zasad mu ništa nećemo govoriti o zadatku ništa što se bude planiralo mimo mene.«
u Jugoslaviji, jer ćemo se zacijelo susresti u Evropi. »Ne počinjite opet«, zavapio je Vegar, uhvativši se za
Uostalom, mogao bi se o svemu izbrbljati, zaviri li dub­ glavu.
lje u čašu. Na sve m o r a m o paziti. Kad bi Udba otkrila »S Martinom sam dugo živio na Tasmaniji«, dodao
što im s p r e m a m o , noć bi nas pozobala iste noći na­ je Horvat, »i znam da je tvrdoglav. Međutim, u pravu je
kon prelaska granice. Stoga pamet u glavu, a o svemu kad kaže da ne želi ništa prepustiti slučaju. Ovo je uisti­
ovome ne biste smjeli ni sanjati«, govorio je Ambroz nu suviše ozbiljna stvar a da bismo u nekim prilikama
Andrić. morali ići glavom kroza zid. Ja sam na Martinovoj stra­
»Mislim da ne bi bilo loše kad bi inženjer uoči našeg ni. Jedan je od naših velikih aduta da se ne svađamo i
ulaska u zemlju bacio u zrak neku električnu centralu«, da u svakoj stvari pokušamo naći zajednički jezik.«
predložio je Vegar. Sto ti znaš o zajedničkom jeziku, isušeni mozgu? pi­
»Ili koju trafo-stanicu«, dometnuo je Adolf Andrić. tao se Juriša gledajući u Horvata. Bilo mu je sasvim ja-

168 169
sno da je to lukavi Horvatov manevar; nije on samo Juriša je šutio samo trenutak, zanesen u vlastite mi­
tako mogao proturječiti Ambrozu Andriću. Očito, ta li Svašta mu je padalo na um: od pomisli da ga smi­
ljudska rugoba rošava nosa imala je u planu nekakvu šljeno provociraju, pa sve do želje da svakog ponaosob
kombinaciju koja je zacijelo bila plod dogovora između stegne za vrat. U svakom slučaju, Horvatove riječi su ga
braće Andrića, Vegara i njega samog. Bilo je, naime, ošamutile, iako to nije pokazivao, a prijedlog mu se uči­
nezamislivo da Horvat izgovori ijednu riječ a da ona nio nevjerojatnim.
nije pod kontrolom braće Andrića, ili pak njihovih »Jesam li dobro čuo?« upitao je Juriša, gledajući naj­
pretpostavljenih, Marica i Rovera, ili da izloži bilo kak­ prije u braću Andriće i Vegara, a zatim u Horvata.
vu misao koja nije u skladu s naumima tih batinaša. »Dobro si čuo«, odgovorio je Ambroz Andrić. Napra­
»Pričaj«, rekao je Juriša, tražeći od Horvata da ne vio je vrlo značajnu grimasu. On se sada sasvim sma­
zaobilazi istinu. »Pričaj, prije ćemo završiti.« trao rukovodiocem terorističke grupe koja se spremala
»Što da pričam?« zbunio se ovaj. na put u Evropu. »Šaljemo te u Jugu. Nema nijednog
»Znaš ti dobro na što mislim«, špekulirao je Juriša. čovjeka kojem bismo mogli povjeriti tako odgovorni za­
»Dosta dugo te poznajem kao i ti mene, a da ne bih mo­ datak. Nitko drugi osim tebe nema izgleda da sam pre­
gao shvatiti neke tvoje poteze. Pričaj, kažem. Inače ćeš živi prva 24 sata. Uzdamo se u tvoju pamet, u tvoju spo­
me uistinu razljutiti.« sobnost i odanost. Moramo biti iskreni, ima dosta njuš­
Horvat je najprije unezvjereno pogledao u braću An- kala, previše doušnika i mnogo izdajnika. Ako baš ho­
driće, pa u Vegara. Zatim je zaustavio pogled na Juriši. ćeš, mi slijepo ne vjerujemo tom Barišiću. Ovo što čini,
Ponašanje prve trojice pružilo mu je barem kakvo-tak- čini za novac, a ne zbog nekakva svog političkog uvje­
vo ohrabrenje, ali Jurišin leden pogled samo ga je još renja. Molim te, ne prekidaj m e . . . Htio bih reći ono
više stjerao u kut. što je Horvat već ustvrdio: ovo je doista prijelomni tre­
»Pa . . . kad već želiš ...«, mucao je Horvat. Pri tome nutak za nas. Ako pristaneš da uđeš u zemlju prije nas,
je, veoma vidno, tražio najbolji način kako da počne. osobno ću se založiti da dobiješ ministarski položaj u
»Mislim, shvatit ćeš nas, dosta smo vremena izgubili našoj vladi.«
razmišljajući o tome što bi sve mogao učiniti za nas u Ambroz Andrić je vještinom lukavog agitatora izno­
Evropi.« sio svoje prijedloge, a Martin Juriša ga je pažljivo mo­
»Dakle, gubili ste vrijeme tamo gdje niste trebali«, trio, prateći svaki grč na njegovu licu, i nastojao ostati
odrezao je Juriša oštro. »Zna se, moje je da vrbujem pa- posve pribran. Nikako nije želio izazvati njihovu sum­
sošare. To je, mislim, već dogovoreno. Još prošlog mje­ nju, pogotovo ne sad, kad su neke stvari krenule želje­
seca, ako se ne varam.« nim tokom. Martin Juriša je želio napokon saznati pra­
Braća Andrići i Vegar brzo dignuše pogled. Sva tro­ vu istinu. A upravo sad je bila prilika da se Ambroz An­
jica su znala da je Juriša u pravu, ali mu to nisu htjeli drić dokraja izbrblja.
priznati. Ambrozu Andriću bilo je poznatije nego bilo »Nema sumnje da je ugodno suočiti se s takvom si­
kome da je upravo njegova zamisao da se »dvadeseti tuacijom«, nastavio je Ambroz Andrić, očito aludirajući
čovjek« angažira u vrbovanju »pasošara«. na ponudu za ministarski položaj. Ostali su glumili za­
Horvat je nastavio kao da nije ni bio prekinut, što vist, što je Juriša odmah prozreo, ali se i dalje pravio
je Jurišu još više raspalilo i učvrstilo ga u uvjerenju da kao da ništa ne razumije. »Uvjeren sam«, govorio je An­
su u međuvremenu neki planovi izmijenjeni, mimo nje­ drić, »da si jedini ti sposoban da se upustiš u taj važni
gova znanja. »Sada smo došli do prijelomnog trenutka«, zadatak. Mi u Jugoslaviji moramo imati sigurnog čovje­
rekao je Horvat, trzajući glavom. To je uvijek činio kad ka na kojeg možemo računati u svakom trenutku. Za­
je bio iznenađen, uzbuđen ili kad je bio obuzet stra­ sad ne želimo stvarati mrežu uhoda i agenata, jer bi
hom. »Ja se ne skanjujem reći da tvoja uloga u ovoj ak­
nam se lako moglo dogoditi da nagazimo na kakva Ud-
ciji ima posebnu važnost. Slušaj me pažljivo, Martine,
bina doušnika. To su savjeti i onih koji su mnogo pa­
Odlučili smo da otputuješ u Jugoslaviju.«
metniji od nas i kojima je neobično stalo da krenemo

170 171
naoružani u Jugoslaviju. Po njima, mi moramo spriječiti i simpatizeri. U planu je da se u Evropu najprije preba-
svaku mogućnost da se jugoslavenska obavještajna služ­ imo Vegar, Adolf, Horvat i ja, te da pripremimo teren.
ba ukrca u našu akciju pod maskom nekakva politič­ Adolf i ja ćemo vjerojatno najprije u Niču, kod Petra.
kog istomišljenika. Oni su u stanju da to učine, i u tome Ondje ćemo odlučiti što će tko raditi. Horvat će u Salz-
moramo biti posebno oprezni. Ako se Udba dočepa in­ burg, kod velečasnog Cecelje, a Vegar u Ofenburg. On
formacije da nešto spremamo, možemo mirne duše sve će po svemu sudeći, koordinirati cijelu akciju. Nakon
planove baciti u vražju mater.« nas će u Evropu doći Keškić. Njegov zadatak bit će da
I možete, rekao je za sebe Juriša. Zatim je osjetio da prebaci otrov. Odlučili smo da ga proslijedi ravno
je trenutak da zatraži i neka dodatna objašnjenja. Ona nama u Francusku. Odvojeno od svih nas, ti ćeš dopu­
su mu zapravo bila posve jasna, imao je čak i točnu tovati u Evropu, u SR Njemačku, a zatim se prebaciti u
predodžbu o tome zašto su baš njega odredili da se Jugoslaviju. Ševo će se pobrinuti da ti pribavi krivotvo­
ubaci u Jugoslaviju. Htio se samo uvjeriti koliko je u rene dokumente. Ako on ne uspije, sigurno će uspjeti
pravu. Pinjuh. To je naš provjereni suradnik, koji nam je i prije
činio neke usluge. Barem su me tako obavijestili iz Nje­
»Bez obzira na to tko će to biti, ja ili netko drugi, taj
mačke. Nu, sve ćemo znati tek kad stignemo u Evropu.
čovjek se neće smjeti tek tako ušetati u Jugoslaviju. On
Mislim da je u ovom trenu najvažnije da neopaženo
će u njoj morati boraviti tajno.«
prebacimo 'Matildu'.«
»Tajno ili ne, u ovom času za nas je sasvim sporedna
stvar. Ako hoćeš znati, prijeći ćeš granicu s krivotvore­ Juriša je tiho zazviždao: »A kako ćemo je prebaci­
nim pasošem. Ili na neki drugi način. Mi ćemo se već ti? Ako je policija otkrije, svima će n a m koža otići na
pobrinuti da te dobro kamufliramo«, rekao je Ambroz bubanj.«
Andrić, nimalo ne odstupajući od nekih svojih zamisli. Ambroz Andrić je podigao ruku: »Sve po redu, go­
»Najvažnije je da to bude trezven čovjek, koji će znati spodo. Razumije se samo po sebi da treba riješiti mno­
objektivno ocijeniti situaciju, koji će znati potvrditi ili štvo detalja. Mene prije svega zanima slažete li se u
osporiti neke naše pretpostavke. Dakle, u trenutku kad principu s ovim zamislima?«
počne akcija neće biti više vremena za bilo kakve kal­ Svi su međusobno izmijenili poglede i potvrdno
kulacije; odluke će se donositi trenutačno i na temelju klimnuli glavom.
procjena tog čovjeka, dakle na temelju tvojih procjena. »U redu«, nastavio je Ambroz Andrić. »Time smo za­
Dugo smo, kažem, razmišljali tko bi to mogao biti i ko­ pravo riješili najvažniju stvar, principijelni pristanak.
načno zaključili da si ti upravo idealan. Vjerujem da ne Što se tiče prijenosa otrova, slažem se da će to biti vrlo
sumnjaš u naše i svoje mogućnosti.« teško i komplicirano. Međutim, Keškić već ima neke
Juriša je izbjegavao direktan odgovor. Samo je re­ planove koji mi se čine vrlo dobri. Njegova je zamisao
kao: »Važno je da u zemlju uđem neopaženo.« da otrov sakrije u dječje igračke, koalu i klokana. To je,
»A sve ostalo bit će samo logičan slijed događaja. mislim, najsigurnije i jedina nam je šansa da otrov pre­
Odlučeno je da uđemo u zemlju čim grune eksplozija u nesemo u Evropu a da pri tome ne budemo otkriveni.«
Zagrebu i 'Matildu' okupamo u beogradskom vodovo­ »Ideja nije loša«, primijetio je Vegar. »Ja bih ostao
du. Tvoj će zadatak biti da pažljivo pratiš reagiranja u kod nje. Međutim, ne vidim razloga da ne pokušamo
zemlji i da nas o svemu pravodobno izvijestiš. Naravno, naći i neki drugi način. Ako se ukaže potreba, mogli
sam ćeš se pobrinuti da nađeš najpouzdanijeg kurira. bismo se konzultirati s nekim ljudima. Vi znate na koga
Treba reći da ovog trenutka još nismo spremni za ko­ mislim.«
načni udar. Čekamo da se situacija u Jugoslaviji još više »To ne dolazi u obzir«, odlučno se suprotstavio
zaoštri, a osim toga premalo nas je i još m o r a m o u Adolf Andrić. »Staro je pravilo da je tajna nesigurnija
Evropi pripremiti neke ljude za akciju. Međutim, vje­ sto više ljudi zna za nju. Ja bih ipak ostao pri Ambro-
rujem da ćemo u vrlo kratkom vremenu osposobiti zovu prijedlogu; neka Keškić razbija glavu o tome kako
grupu, jer će nam u t o m e pomoći i neki naši prijatelji će 'Matildu' prokrijumčariti u Evropu.«

172 173
»Slažem se«, prihvatio je Horvat, a Juriša je i dalje teško pogoditi na što je mislio. Bojim se da bi mogli je­
šutio, pamteći svaki detalj. dan drugog upucati.«
»Ima još nekoliko pojedinosti na koje vas m o r a m »To, naravno, treba spriječiti, barem u ovom trenut­
upozoriti«, nastavio je Adolf Andrić. »Prije nego što ku«, zaključio je Vegar. »Sad nam tako nešto uopće ne bi
Keškić doputuje u Niču, mi ćemo nastojati u Njemač­ odgovaralo. Ne bismo se smjeli suviše eksponirati.«
koj i Francuskoj, i naravno u Austriji, oko sebe okupiti »Znači li to da zasad nećemo ići ni u jednu akciju
veći broj ljudi koji će nam se moći priključiti u akciji. koju smo planirali u Australiji?« pitao je Horvat zabri­
Ovih dana dobili smo uvjeravanja od više naših dužnos­ nutim glasom.
nika da će moći osigurati barem stotinu vrlo provjere­ Vegar ga je odmah utješio: »Imamo neke planove u
nih ljudi. Dakle, kad popunimo tzv. evropsku kvotu, iz vezi s jugokonzulatom u Melbourneu. Mislim da će taj
Australije će doputovati ostali naši članovi: general i još posao obaviti Keškić prije nego što otputuje u Evropu.
neki za koje će se pobrinuti Rover, Marić, Mudronja i Planut će nešto, od toga ne odustajemo.«
Bratuša. Nikome od njih zasad ništa nećemo govoriti o »Neće li to biti opasno?« uključio se Juriša. »Ako
namjerama. U ovom trenutku oni su, osim generala, sa­ nešto plane, policija će odmah znati koga treba ščepati.
svim nekorisni, a svaki od njih može dovesti u pitanje Zna ona vrlo dobro tko je sve spreman na tako nešto.
cijelu operaciju ako se nesmotreno izbrblja.« A ako padne bilo tko od nas, moglo bi se dogoditi da
»A što je s Vlasnovićem?« pitao je Horvat. »Ne mogu propadne cijela operacija«.
sve to zamisliti bez Vlasa«. »To je Roverova i Marićeva briga«, odvratio je Ve­
»Njega nagriza sušica. Opasno je bolestan, ali ako se gar. »Oni nam ionako probiše uši tvrdnjama da u au­
oporavi, uključit ćemo ga u grupu. Skupili smo nešto stralskoj policiji imaju dosta bliskih prijatelja. Među­
novca da mu pomognemo, ali Marić ga je potrošio. Ku­ tim, mogu vam točno reći što će se dogoditi ako doista
pio je pekaru.« plane taj komunistički zvjerinjak. Neće se dogoditi niš­
»To bi Jure morao skupo platiti. Vara nas i pljačka ta, kao što je to bilo uvijek dosad. Ovdašnja policija,
kad stigne«, oštro je reagirao Juriša. hm, ima mnogo važnijih poslova nego da proganja ne­
»Ne brini, Rover će mu zbog toga već ostrugati re­ moćne ljude kao što smo mi.« Sve to Vegar je popratio
bra«, rekao je Adolf Andrić. »Mogli bismo narediti i za­ sarkastičnim smiješkom, uputivši ga najprije Juriši, a
htijevati temeljitu istragu zbog tog novca; mogao bih zatim i ostaloj trojici. »Kad smo već odlučili da zvijer
jednostavno nekome slomiti vrat. Imam čak nekih in­ istjeramo iz brloga, najmanje što možemo učiniti jest da
dicija da su nas Rover i Marić pljačkali i prije. Među­ je ustrijelimo.«
tim, nije sada trenutak da se međusobno glođemo. Kad Juriša u tim riječima nije nalazio ništa bezazleno.
okončamo planiranu akciju, neke od tih samozvanih še­ Naprotiv, one su ga još jedanput podsjetile na proteklih
fova morat će progutati noć. U HRB-u se nakotilo su­ četrnaest godina, koje je proživio životom vječno pro­
više političara, a mnogi od njih trče za rukovodećim po­ gonjena čovjeka. Od trenutka kad je upao u mrežu tih
ložajima i otuda silna zavist prema onima koji su već nasilnika, gramzljivaca i batinaša pa do danas uvijek je
nešto postigli. Moram vam reći nešto u povjerenju, go­ slušao iste odzvuke prijetnji i lažnih obećanja. I bio naj-
spodo, sve manje vjerujem Maricu i Roveru. Ali, kažem, neposredniji svjedok divljanja šačice fašističkih ma-
nije sad trenutak da se međusobno istrebljujemo. Ro­ loumnika m e đ u poštenim svijetom u Australiji. Uspo­
ver je zaista đavolski lukav čovjek. Otkad je ostao bez mene su bile mučne i danas, četrnaest godina kasnije.
nekih svojih vjernih dužnosnika, u nekim igrama nastu­ Štoviše, Juriši se činilo da proživljava pravi pakao, jer
pa potpuno sam, ne odvaja se samo od svojih tjelohra­ je bio načisto s tim što zapravo želi. Pri svemu tome Ju­
nitelja. S druge strane, Marić također ima na zubu Ro- riša je morao izuzetno paziti na to da ga braća Andrići
vera. Boraveći nedavno u Sydneyu, čuo sam kako je i njihovi trabanti ne uvuku u kakvu ozbiljnu raspravu
Marić govorio Pepi Seniću: 'Kad si u društvu s Rove- o ishodu planirane akcije. Nije želio nikakve razgovore
rom, nemoj uopće sjedati za stol, odmah pucaj.' Nije koji bi od njega tražili konkretno mišljenje o predsto-

174 175
jećim operacijama u Evropi. Znao je, naime, koliko su
takve stvari opasne, pogotovo sad, kad je stekao neo­
graničeno povjerenje braće Andrića i ostalih terorista.
Sad je uistinu morao vagati svaku riječ, jer se više nije
mogao osloniti ni na Horvatov mozak, ni na Andrićevu
patološku opsjednutost nekakvim »ustankom«, ni na
Vegarovu intelektualnu ograničenost. Sve što je govo­
rio obavezno je moralo goditi toj gomili ubojica i njiho­
voj »organizaciji«. Samo je tako mogao biti siguran da
će dokraja uspjeti u svojim nakanama.
U slijedećih dvanaest sati teroristička grupa okuplje­
na na usamljenom proplanku udaljenom tridesetak ki­
lometara od Geelonga, vježbala je kako da montira
minu u knjigu za to specijalno pripremljenu. Glavni in­
5.
struktor bio je Ambroz Andrić. On je na teroristički po­
ligon donio dva detonatora i dvije knjige. Zatim su na­ SPECIJALNI POSAO
izmjenično gađali iz puške kalibra 22. Priključila im se
i Keškićeva grupa.
U STRASBOURGU
Poligon su napustili u svitanje. Iza njih je ostala go­
mila ispaljenih čahura. Stigavši iz Australije u Evropu, braća Andrići i Pavle
I dva ubijena mačka, otrovana cijankalijem. Vegar dali su se u grozničavu potragu za novim ljudi­
ma. Najprije su potražili Ivana Pinjuha, koji je i prije či­
nio neke sitne usluge HRB-u. Trebali su ga zbog njego­
1 vih dobrih veza s njemačkim podzemljem (morao je
hitno pribaviti krivotvorenu putnu ispravu Martinu Ju­
Slične vježbe organizirali su još nekoliko puta. Čla­ riši), a osim toga vjerovali su da će se Pinjuh bez pogo­
novi grupe koji su bili određeni za operacije u Evropi vora pridružiti terorističkoj grupi.
nisu izostali nijedanput. Okupljali su se uglavnom kod Početkom srpnja 1970. Vegar je hitno doputovao u
Heldona, na području zvanom Anika, i na tajnom poli­ Dortmund i potražio Pinjuha u njegovu novom prebiva­
gonu u blizini Geelonga. lištu u Marienstrasse. To je bila malena, vlažna sobica
Obučavao ih je terorist Marko Mudronja, zvan oguljenih zidova, veličine tri na tri metra, u dvorišnoj
Prosijedi. zgradi na prvom katu. Od namještaja je imala klimav
Zatim su braća Andrići i Pavle Vegar dobili naređe­ željezni krevet s čeličnom mrežom, sivi noćni ormarić
nje da prodaju sve stvari i da spakuju kovčege za Evro­ metalnih vratašca, masivan trokrilni ormar zagasito-
pu. Adolf Andrić imenovan je »stožernikom« HRB-a za smeđe boje, stol i četiri stolice bez naslona i električnu
Evropu, Ambroz Andrić za rukovodioca operacije koju peć u kutu, iza vrata. Tu je još bila drvena škrinja
su nazvali »feniks«, a Pavle Vegar dobio je zadatak da (neuspjela imitacija hrastovine), u kojoj je Pinjuh držao
bude glavni koordinator između rukovodstva terori­ posuđe i pribor za jelo, nekoliko plastičnih čaša . . . U
stičke organizacije u Australiji i njezinih filijala u Evropi. sobi se, zatim, nalazila polica napravljena od četiri
Kao što je bilo dogovoreno, smjestio se u Ofenburgu.
grube daske, na kojoj su bez ikakva reda bile posla­
Ambroz Andrić ostao je kod brata Petra u Nici, a gane tegle s k o m p o t o m i kiselim krastavcima. Iza vra­
Adolf se smjestio u Strasbourgu. ta bio je i velik žuti umivaonik okrnjenih rubova, iz­
Sva trojica počela su već prvog dana boravka u Ev­ nad kojeg je visilo novo ogledalo u okviru od zelene
ropi neviđen lov na ljude. keramike.

176 12 - DVADESETI ČOVJEK 177
Vegar je došao poslije šest, prvim večernjim vlakom. Vegar se nagnuo preko stola, želeći time daljnjem raz­
Ponašao se kao zvijer koja sluti klopku a ne zna način govoru dati povjerljiv ton: »Sumnjaš na Juru Marića?«
kako da je izbjegne; hodao je po sobi gore-dolje, crven »I na njega, naravno«, odgovorio je Pinjuh. Prve tri
u licu i skupljenih obrva. Iznenada, udario je dlanom riječi izgovorio je nešto glasnije, da bi Vegar stekao
po stolu i sjeo nasuprot Pinjuhu, koji je veliku krišku uvjerenje koliko je siguran u njih. »Htio ti to ili ne htio,
kruha mazao jetrenom paštetom. Juri Maricu baš nije suviše stalo do tebe. Razumljivo, ti
»Mi smo zabrinuti«, rekao je Vegar ozbiljno. Gledao si jedan od nepoželjnih svjedoka nekih njegovih počet­
je Pinjuha koji je, posve nezainteresiran, mljaskao kruh ničkih grešaka. Da budem iskren, i ja bih se ponio kao
i zalogaje zalijevao pivom. Marić. Zbog toga te i poslao u Evropu.«
»Tko je zabrinut?« upitao je, pošto je oblizao prste. Vegar je bio zatečen.
»Što nije u redu?« »Ne shvaćam«, rekao je.
»Ti dobro znaš što se dogodilo«, nastavio je Vegar Pinjuh ga je gledao. Na trenutak mu se učinilo da na
držeći prekrižene ruke na stolu. »Došli smo u Evropu, namrštenom licu Pavla Vegara vidi nešto između stra­
a ne možemo naći pametnog čovjeka za predstojeću ak­ ha i zbunjenosti.
ciju. Neki su već podvili rep. Tako mi poštenja, ja sam »Kako, zaboga, ne shvaćaš?« Ustao je, otišao do umi­
učinio sve što su mi rekli i naredili. Nabavio sam oružje vaonika, oprao ruke, a zatim se opet vratio za stol. »Tu
i eksploziv, pronašao mjesto u Austriji gdje možemo nema ničega što čovjek ne može shvatiti: Marić bi te
vježbati, u blizini same granice . . . A sad? Sad neki ho­ poslije svega što si brbljao o njegovoj nestručnosti vrlo
će da mi oderu kožu, zato što nas je još p r e m a l o za rado vidio u vodoravnu položaju. Konačno, treba li tu
akciju.« uopće još što objašnjavati?«
»Tko ti želi oderati kožu?« »Ali, nas dvojica ...«
»Ne znam, ali u posljednje vrijeme ovdje su se poja­ »Da, vas dvojica ste godinama zajedno. Koliko je,
vili nekakvi otrovni listići na kojima HRB traži moju međutim, ta veze iskrena, ocijeni sam. Nije na meni da
glavu.« još time razbijam glavu.«
»To je vrlo ozbiljno«, podgrijavao je Pinjuh Vegara. »Slušaj, Ivo, brate, vjerujem Mariću kao svojim oči­
»Vraga ozbiljno; to je prava katastrofa. Osudili su ma. On me sigurno ne želi otpremiti pod ledinu. Prije
me na smrt, mislim.« bi to mogao biti Martin Juriša.«
»Čekaj malo, tko je jednog Pavla Vegara mogao osu­ Vegarove riječi zvučale su krajnje očajnički, zdvojno.
diti na smrt? Tko? To je mogao biti samo netko kome U njima se više nije mogao prepoznati brutalni razbijač
si ti podređen, nikako neka trećerazredna ličnost. Ra­ i nasilnik, netolerantan i obijestan čovjek, već silno
zumiješ li? Možda je sve to blef, zgodan trik osobe kojoj uplašena kukavica.
smetaš i kojoj si na putu.« Pinjuh je ciljao na Stjepana »O Juriši ne želim ništa govoriti, niti davati svoje su­
Ševu. Jedina želja bila mu je da zavadi te dvije gnjide dove«, tobože uvrijeđeno je rekao Pinjuh. »Mogu reći
koje su mu posljednjih mjeseci život pretvorili u pakao samo to da je on jedini čovjek u organizaciji u kojeg
i zbog kojih se stidio samog sebe pogledati u ogledalu. imam apsolutno povjerenje. Takav sud sam stekao iz
Još su mu u živom sjećanju bile scene sa sumornih nje­ vaših priča. Osobno ga ne znam, ali sudeći po vašim iz­
mačkih kolodvora na kojima je krao i ucjenjivao nedu­ javama, to je sasvim ispravan čovjek.«
žne zemljake. Vegar nije znao što da kaže. Htio je reći da i sam već
»Kako to misliš?« upitao je Vegar. dugo ima slično mišljenje, ali samo je procijedio kroza
»Pa, mislim upravo onako kao i ti. Nekome, tko bi zube:
po logici zdrava razuma morao s tobom podijeliti od­ »Marić, dakle. To će mi platiti, pohlepni gad.«
govornost za neuspjeh u vrbovanju novih članova, ne­ Želio je još dodati najgrublju psovku, ali mu se uči­
sumnjivo je stalo da te proguta noć. Mrtvi ljudi ne daju nilo da takva psovka uz ime Jure Marića iz Stoca još
izjave. To i sam znaš.« nije izmišljena. A sličnu nije znao.

178 179
»Kakve neprilike?«
»Meni je poslije svega ovoga posve jasan razlog tvoje
»Agitiraju i rovare protiv nas, majku im pokvarenu.
zabrinutosti«, nastavio je Pinjuh. Sad je pušio jeftinu ci­
Okupljaju se u gostionici 'Citadella' i pjevaju komuni­
garetu.
stičke pjesme nama u inat. To se nimalo ne sviđa braći
»Slušaj, moram ti objasniti da nisam došao u Dort­
Andrićima, a ni meni. Htjeli bismo im izbrojiti kosti.«
mund da ti se jadam. Htio sam samo usput izliti žuč.
»Ako brzo brojite«, u šali je odgovorio Pinjuh, a za­
Ovdje sam po sasvim drugom zadatku. To je zamisao
pravo je to bio podrugljiv ton, »trebat će vam najmanje
Adolfa Andrića. On je, znaš i sam, pravi specijalist za iz­
tri dana da završite posao.«
mišljanje takvih zadataka. Dakle, radi se o jednoj akciji
»Šalu na stranu, Ivo. Došao sam u Dortmund speci­
za koju su u Strasbourgu odlučili da bude povjerena
jalno zato da te obavežem da preuzmeš taj posao. Ne
tebi. Nisi ništa čuo?«
poznaju te i neće ti biti teško uvući se među njih. A kad
»Doista nemam pojma. Sve što znam to je da mo­
saznaš tko su i odakle su, mi ćemo ih sačekati iza ugla
ram pribaviti lažni pasoš za Jurišu. O drugim stvarima
i obaviti ostali dio posla. Kad zrakom zviznu čelične
doista nemam pojma. Bio sam ovih dana na sjeveru, pa
šipke i sijevnu noževi, neće im više nikad pasti na um
ni s kim nisam imao kontakte. Može biti da me je netko
da u ovoj zemlji propagiraju komunizam.«
tražio, ali, kažem, nisam bio kod kuće. Osim toga, dobro
Pinjuh je u mislima bio kod kuće, u rodnoj Herce­
znaš da se takve stvari ne govore samo tako, javno.«
govini. Stajao je pred svojom kućom i gledao preko
Pinjuh je spretno i lukavo htio time dati, tobože, sta­
dvorišta, sve do prvih stjenovitih obronaka. Zaželio se
novito značenje Vegarovu dolasku u Dortmund i tako
tog krajolika kao nikad dotad.
ga navući da razveže jezik. Ovaj se, naravno, odmah za­
Bio je, mislio je, tako daleko od dana kad će ponovo
lijepio.
stajati ispred svoje kuće. Nije ga toliko plašila vjerojat­
»Ovo je velika stvar«, rekao je. »Vjerujemo da si
nost da će, ako se ikada vrati u zemlju (a to je neiz­
samo ti dorastao za nju.«
mjerno želio), morati platiti neke svoje mladenačke za­
»Zašto baš ja? Ako n e k o m e treba lažni pasoš - zovi
blude. Znao je da će ga kazna stići. Ali toga se nije to­
Pinjuha. Ako treba pribaviti novac - opet Pinjuh. Za­
liko plašio. Više se plašio ljudi, što će reći za jednog bje­
što?«
gunca i avanturista koji se, iako ne svojom voljom, po­
»Nisi kompromitiran. Ovdje, čak i unutar organiza­
vezao s fašističkim emigrantima? Stropoštat će na nj
cije, malo se zna o tebi. Mnogi misle da nisi naš.«
gomilu svakovrsnih uvreda: da je fašist, da je najpodliji
I nisam, boga vam vašega. Ja sam vaš toliko koliko
izdajnik zemlje, da se za prljav novac prodao u Njemač­
je riba toplokrvna životinja, rekao je u sebi Pinjuh. Za­
koj . . . I, najzad, da je sigurno mogao pobjeći od tih ot­
tim je nastavio glasno, potpuno pribran:
padnika, ali nije htio. Čeprkat će po njegovoj prošlosti
»To je smjela tvrdnja i ona me pomalo iznenađuje.«
i naći, kako je, tobože, bio sklon tučnjavama, izgredima
Vegar kimnu glavom i potapša Pinjuhovu ruku utje­
i asocijalnom ponašanju. Nakalemit će mu, vjerovao je,
šnom kretnjom.
i krivicu za neka batinanja u Njemačkoj; mnogi ljudi, od
»Ne brini. Imat ćeš priliku da se dokažeš. Stvar je,
kojih neki, znao je, nisu bili u stanju donositi objektiv­
rekao sam, vrlo ozbiljna. Možeš sasvim zaboraviti ko­
ne, nepristrane sudove, optužit će ga da je posljednji
lodvore i džeparenja; ovaj posao je mnogo otmjeniji.«
gad među gadovima.
»Radit ću u Dortmundu?«
A on to nije bio, osjećao je to duboko u sebi. Od
»Ni govora, ideš u Strasbourg. To je operativni po­
dana kad je, ponesen nerazumnom idejom, pobjegao
sao. Treba da obradimo neke ljude. Što misliš?«
preko granice, pa sve do današnjeg dana u njemu je
»Ne znam. Teško je reći bilo što dok ne znam kakvi
neprestano raslo uvjerenje da je, unatoč svakovrsnim
su to ljudi i kako ih treba obraditi.«
iskušenjima pred koja je bio stavljen u Njemačkoj, ipak
»Izgledaju vrlo dobro, predobro za naše prilike. Pro­
ostao častan čovjek. Ništa ga nije moglo izmijeniti: ni
blem je u tome što su opasni. Treba ih hitno srediti.
prijetnje, ni torture, ni moralna posrtanja. Ostao je čo-
Prave nam neprilike.«
181
180
vjek čista obraza. Iako je znao da će mu to malo tko vje­ Kao ptica grabljivica Vegar je sjedio za stolom čeka­
rovati, jer je griješio, mogao je mirne duše reći da su jući što će još reći Ivan Pinjuh. Ponovo mu se vraćalo
sve životne greške što ih je dotad bio počinio, sporedne samopouzdanje, koje je bio izgubio govoreći o prijete­
u usporedbi s privrženošću koju je gajio prema svojoj ćem letku. Sad se ponovo osjećao superiornim i nenad­
zemlji. mašnim; Pinjuh je prihvatio posao i to je shvatio kao
Pogriješio je, nema dvojbe. Bio je kadar priznati gre­ trijumf vlastite dovitljivosti i mudrosti.
šku kad za to dođe vrijeme. Ali sad je želio neke stvari is­ »Slažem se, čekat ćemo te u petak.« Pogledao je na
tjerati načistac, osjećao se obaveznim da to učini. sat. Bilo je prošlo devet. Ustao je sa stolice i Pinjuhu
Dok je intenzivno razmišljao o svemu tome, na Pi- pružio ruku: »Ostavljam te da smisliš najbolji plan. Za
njuhovu licu nije zaigrao nijedan mišić. Nije dopustio trideset i pet minuta polazi vlak u Ofenburg. Htio bih
da u presudnim trenucima prevladaju osjećaji. Želio je još noćas telefonski obavijestiti Adolfa o ishodu misije.«
da Pavle Vegar i dalje živi u uvjerenju kako je Ivan Pi­ Pinjuh je samo slegao ramenima. Bio je to znak da
njuh uvijek bio i ostao njihov. je nemoćan da Vegara zaustavi da prespava u Dort­
»Sada ti je cijela stvar poznata«, rekao je Vegar po­ mundu.
slije duže pauze. Vegar je čvrsto pogledao Pinjuha i odlučno rekao:
»Jest«, odgovorio je Pinjuh, »ali ne znam koliko ću »Dakle, u petak.«
u svemu tome uspjeti. Isto tako ne znam jesam li dora­ »U petak«, odgovorio je s uobičajenom mirnoćom.
stao toj akciji. Ti dobro znaš da tako nešto još nisam ra­
dio, barem ne tako temeljito kao što sad tražite. Zašto 1
niste pokušali s nekim drugim?«
»To je specijalni posao. Odlučili smo da ga ti obaviš Posljednji petak u srpnju 1970. svanuo je u Stras-
i sad više nema povlačenja.« bourgu zorom tako vrelom i zagušljivom da su ljudi, u
Pinjuh nije znao koliko su braća Andrići i Vegar in- pomanjkanju svježeg zraka, disali kao ribe na suhome.
zistirali na tome da baš on obavi zadatak u Strasbour- Ivan Pinjuh doputovao je u grad na Rajni ranim jutar­
gu. Bacio je mamac. njim vlakom, i bio je prilično umoran. Spopadali su ga
»Što bi se dogodilo kad bih vas odbio?« njegovi dobro poznati jutarnji napadi kašlja, koje je
»Ubili bismo te. Smjesta. Ti vrlo dobro znaš da se u objašnjavao pretjeranim pušenjem.
današnjim prilikama neposluh kažnjava samo smrću. Stan Adolfa Andrića bio je u zapadnom dijelu grada,
Dakle, ubili bismo te, a pri tome ne bismo ni trepnuli.« prema četvrti La Robertsau, na drugom katu stare ali
Pinjuhu nije trebalo dvaput ponavljati; znao je da bi dobro održavane kuće smeđih zidova. Dok se vozio tak­
ga skratili za glavu a da uistinu ne bi ni trepnuli. Oni sijem, čuo je kako mu srce glasno kuca; iznenada ga je
su bili naviknuti na takav stil rada. obuzeo strah od pomisli što će se dogoditi ako ga netko
»Dobro, obavit ću taj posao, ali...« prepozna u toj gostionici u Strasbourgu. Kako će se sve
»Bez uvjeta«, prekinuo ga je Vegar. »Ti znaš da oni to završiti?
u Miinchenu i Sydneyu dobiju ospice kad netko posta­ Imao je nejasan osjećaj da će doživjeti neuspjeh. Što­
vlja uvjete. A o starom Jeliću da i ne govorim; pobjesnio više, tako nešto je i priželjkivao, jer jednostavno nije mo­
bi kad bi čuo da stvari ne teku onako kako je on u svo­ gao zamisliti sebe kako svoje poštene zemljake vrbuje za
joj glavi zamislio.« fašističku organizaciju. Bilo je to kao zbrajanje jabuka i
»Što Jelić ima s tim?« vrućeg kestenja. Osim toga taj mu se posao gadio.
»Što i ja s tobom, moj Ivo. To je neprekinuti lanac.
Imao si dovoljno vremena da to shvatiš.« No znao je da mora nešto učiniti, nešto što će služiti
»U redu. Otići ću u tu prokletu 'Citadellu'. Slijedećeg kao dokaz da je tobože pokušao razbiti grupu u Stras­
tjedna, u petak, dolazim na dogovor u Strasbourg. Ra­ bourgu. Samo tako bio je siguran da ga braća Andrići
čunajte na to kao na sigurnu stvar.« i Vegar neće umlatiti.

182 183
Izišao je iz taksija kod prodavaonice šešira i nasta­ prije nego što pobjegne na ulicu. »Takav plan je nera­
vio pješice niz Rue des Fleurs, pa dalje ulicom Sentier zuman, kao i čovjek koji ga je izmislio.«
du Grosgut prema groblju. Kao da je mnogo sati prošlo »To je moj plan«, grubo je dobacio Andrić. U glasu
na toj tihoj, jarkoj žezi; osjećao je da mu se od vreline mu je titrao bijes.
muti svijest. Usput je posljednji put vagao svoje šanse u »Tvoj ili nekoga drugoga, nije važno. Pojavim li se u
predstojećoj akciji. Ocijenio je, a te se ocjene nisu nima­ toj gostionici s 'Hrvatskom državom' pod rukom, izbit
lo razlikovale od svih prethodnih, da će braća Andrići će mi zube prije nego što otvorim usta. Mogu me i ubi­
i Vegar i dalje inzistirati na tome da to bude isključivo ti. Ti dobro znaš da je s njima teško; nije ovo 1960, kad
njegov posao. Time koliko je taj posao sraman ta trojica smo ih imali u džepu. Sad su i oni postali drukčiji, opi­
maloumnika neće razbijati glavu; vjerovao je da će čak ru se koliko mogu. I sam si toga svjestan.«
nastojati da mu ga što više otežaju. »Znači, uplašio si se.« Izgovorio je te četiri riječi po­
Adolfa je našao u postelji. U sobi je zaudaralo na ra­ lako, u bijesu, šireći nozdrve kao konj u galopu. Zaželio
kiju i kiselinu, a u pepeljari na stolu bila je gomila opu­ je da Pinjuha zgrabi za gušu, da ga uzdrma iz temelja i
šaka. Zavjese su bile navučene, ispod jastuka je virila prijeteći mu se unese u lice.
drška »parabeluma« kalibra 9 mm, na ormariću iza vra­ »Nisam se uplašio«, odgovorio je Pinjuh staloženo.
ta bio je crveni ruž za usne, očito zaboravljen u žurbi, Slutio je vatru. I u njemu je sve više rasla plima srdžbe.
i prevrnuta vinska čaša, iz koje se zelenkasta tekućina Trebalo je da učini nešto što mu se gadilo i s čim se ni­
bila prolila na pod. kad nije slagao. »Shvati, tvoj plan nije dobar, a osim
Sve to, a osobito Andrićeve podbule i krvave oči, toga Vegar mi u Dortmundu ništa nije govorio o raspa-
dokazivalo je da su stanar sobe i njegovi gosti proveli čavanju 'Hrvatske države'. Ti dobro znaš koliko je opa­
burnu noć. Domaćin se brzo obukao, prebacivši preko sno nuditi takve novine ljudima kojima nismo simpati­
postelje šareni prekrivač, pljusnuo se hladnom vodom čni. Ponavljam, mogli bi me ubiti.«
iz lavora, a zatim se, još polusnen i mamuran, protegao »Ni za što me nije briga. Želim samo da budu naši
kraj prozora, glasno zijevajući. ili da ih jednostavno najurimo za sva vremena.«
»Mozak će mi proključati«, rekao je stojeći skršte- Pinjuh je bio satjeran pred zid. »Ubit će me, jasno ti
nih ruku kod prozora i buljeći u nebo pod kojim je ti­ je valjda.«
trao užaren zrak. Zatim se okrenuo i ponudio Pinjuhu »Nu, dobro«, dometnuo je Andrić hladnokrvno,
da sjedne na stolicu. On mu je sjeo sučelice, na krevet. »morat ćeš bira,ti.« Njegova mirnoća, iza koje se krio
Rekao je, snažno trljajući oči: »Nisam te očekivao tako suzdržan gnjev, sjekla je kao oštrica britve.
rano. Nu, dobro. Bolje je da to obavimo što prije. Ne­
»Što ću morati birati?«
mam mnogo dodati onome što ti je prošlog tjedna Ve­
gar rekao u Dortmundu. Otići ćeš među tu kopilad i »Morat ćeš birati: ili mi, ili oni. Evo, ovako.« Andrić
zbrojiti njihove snage. Jučer sam slučajno prolazio tim je potegao revolver ispod jastuka i nanišanio među Pi-
njuhove oči. Revolver je imao prigušivač. »Imaš li što
dijelom grada i vidio dvojicu kako ulaze u gostionicu.
dodati? «
Danas je petak, pa vjerujem da će ih večeras biti ba­
rem dvadeset. Plan je ovakav: ući ćeš u n u t r a i ponu­ Pinjuh je vladao sobom, ali glas mu je i dalje bio oš­
diti im da kupe 'Hrvatsku državu'. Reci im da su to tar. Reče: »Ado, ne čini gluposti i makni tu pucaljku.
naše novine. Tko ih ne bude htio kupiti, odalami ga Može ti se omaknuti.« U zagušljivoj sobi, koja je sada
preko nosa.« mirisala na smrt, ukočeno je gledao šiljato Andrićevo
»Ti nisi normalan«, rekao je Pinjuh zgranuto. Njemu lice. Čudovišna apsurdnost situacije nije se mogla izra­
se taj plan nije nimalo sviđao. Štoviše, bio je vrlo opa­ ziti riječima.
san. Odalamiti nekoga posred lica zbog toga što odbija »Ići ćeš u tu gostionicu ili ću te ustrijeliti. Ovako.«
da kupi novine tih maloumnika znači, najblaže rečeno, Andrić je cijev revolvera pomakao malo udesno i mir­
navući na sebe bijes prisutnih. Odbit će mu bubrege i no povukao otponac. Začulo se ono karakteristično

184 185
»puf« i metak je prozujao mimo Pinjuhova lijevog uha Mislim čak da vam se i loše piše: dolazi Mudronja iz
zabivši se u zid s druge strane. Australije da naplati neke dugove.«
Ivan Pinjuh se sledio; nije se uspio ni pomaknuti. Sa­ Andrić je, oslonjen o laktove, zgrčenih usta i zau­
svim novim očima gledao je Andrića; u njima se nazirao stavljena daha, gledao uvis, pokušavajući svladati ludilo
užasan strah i uvjerenje da će taj bezumnik opet pucati. koje ga je sve više obuzimalo.
»Za ime boga, zamalo si me ubio.« »Vratit ću ti to jednog dana«, vikao je Andrić, žut od
»Imao si sreću. Loše sam gađao«, rekao je Andrić, gnjeva. »Ubit ću te, kopile štrkljasto.«
ne spuštajući revolver. Ironija u glasu tog čovjeka mno­ »Nećeš imati vremena, dečko«, odgovorio mu je
go je govorila; on više nije vladao svojim razumom. Pinjuh, povlačeći se p r e m a vratima, gdje je ležao re­
»Dakle?« volver. »Morat ćeš misliti na vlastitu glavu, jer se na­
Pinjuh ni za trenutak nije zaboravljao svoj položaj. laziš na Ševinu popisu. A on je vrlo brz. Kao zmija.
Pitao se samo kako da se dalje ponaša. Reče: »Mislim Obavit će to vrlo stručno: Adolf Andrić bit će naj-
da me nisi shvatio. Ja nijednog t r e n u t k a nisam mislio mrtviji od mrtvih.«
na to da odbijem zadatak. Bilo je samo pitanje kako Zatim se prignuo, uzeo revolver i naciljao prema za­
da to učinim. Rekao sam samo da plan nije baš najbo­ prepaštenom Andriću: »Ali zašto da to učini Ševo kad
lji.« i ja imam njegove sposobnosti. Sami ste me to naučili
»Učinit ćeš onako kako ja kažem. I nikako drukči­ ovih godina. Što misliš, Andriću?«
je«, rekao je Andrić. Njegovo poleglo čelo sjajilo se od Andrić je dahtao, osjećajući samo strah i znoj koji
znoja, a ruke su mu podrhtavale. Najzad je spustio re­ mu je natapao košulju: »Ivo, preklinjem te, ne čini to.
volver: »Nešto si se promijenio u posljednjih nekoliko Kriste Bože, ne. Ne pucaj.« Zatim se bacio na koljena;
minuta. Plaća za neposluh i nije baš tako mala, vidiš lice mu je bilo izobličeno od straha, a donja vilica ne­
i sam.« kontrolirano se tresla.
Pinjuhovim osjećajima dotad je vladao strah, a sada »Što je, Andriću? Postaješ nemiran!«
je strah bio potisnut mržnjom. Prkosno je ukrstio po­ »Preklinjem te, poštedi mi život.«
gled s Andrićevim. Nenaviknut na takvu smjelost, An­ »Pao si na koljena? A sam si mi govorio da nikad ne
drić reče: klečim pred drugima, osobito ne kad treba tražiti mi­
»Ne igraj se heroja. Spremit ću te u jelov ležaj prije lost za život... Kako si ono rekao, ono o klečanju? Žr­
nego što trepneš. Opominjem te, posljednji put.« tvu treba . . . Kako ono, Andriću?«
»Otići ću u taj komunistički brlog«, rekao je Pinjuh. »Žrtvu treba prisiliti da klekne, a onda joj sprašiti
»Učinit ću ono što ste tražili, i to će biti sve. Nakon toga metak u čelo i još je očepiti cokulom«, dahtao je izo­
odlazim u Austriju, i više ne želim čuti za tebe i Vegara. bličena lica.
Razumiješ li?« »Dalje!«
Zatim je brzinom mačke dograbio Andrića za vrat i »Što dalje?« mucao je Andrić.
žestoko mu utisnuo koljeno među noge, da je ovaj za- »Jesi li to ti izmislio, Adolfe?«
urlao od bola. Revolver je skliznuo na pod i Pinjuh ga »Nisam, Ivo, znaš i sam. Tako su ustaše ubijale u vri­
je drugom nogom gurnuo prema vratima. jeme rata. I mi tako ubijamo.«
»Ubit ću te digneš li još jedanput ruku na mene«,
»Baš lijepo. Kažeš, žrtva najprije klekne, a ti joj spra-
siktao je Pinjuh zajapurena lica. Kratko vrijeme još je
siš metak u čelo i još je zgnječiš cokulom, kao odbačeni
pritiskao i stezao Andrića, a zatim ga pustio, odgurnuv-
opušak koji u p o r n o tinja. Ovako, kažeš.«
ši ga prema zidu. Iz očiju mu je izbijala prijetnja, a lice
se stezalo u čeličnu grimasu. »Dosta ste me gazili svi re­ Pinjuh je napravio pokret kao da će pucati. Andrić
dom, ali sada je s tim gotovo. Vraćat ću vam istom mje­ je panično mahao glavom.
rom, pa ćemo vidjeti tko će duže poživjeti. Uostalom, »Ne pucaj, preklinjem te!«
vama dvojici u posljednje vrijeme baš ne cvjetaju ruže. »Imaš pravo, šteta je metka.«

186 187
Rekao je to prezirno, gledajući u skvrčenog i na
Svatko je bio zaokupljen svojim brigama. Za stolom
smrt prestrašenog Andrića, a zatim brzo spremio revol­
do Pinjuha sjedila su tri čovjeka: jedan je bio omalen
ver u unutrašnji džep kaputa i žurnim koracima izišao
zdepast i mogao je imati najviše četrdeset i pet godina.
iz sobe.
Drugi je bio mlađi, imao je ugodan glas i pravilne crte
Preskačući po dvije-tri stepenice odjednom je osje­ lica. Prva dvojica su večerala, a treći - čvrst, mišićav,
tio da mu duh oživljava iz očajanja prošlih dana. Bio je mlad čovjek malo krivog nosa, smeđe, kovrčave kose
opet u svojem elementu, jer je proveo mnoge godine - samo je pušio, otpuhujući duge dimove p r e k o stola.
upravo u ovakvim prilikama punim opasnosti. Izišavši Razgovarali su o tome gdje će i kako provesti godišnji
preko dvorišta na ulicu, duboko je udahnuo vreli zrak; odmor. Planirali su da to bude neki hotel u Dalmaciji.
učinilo mu se da mu je toplina spržila pluća. Zatim je
Uz šank je stajalo pet-šest ljudi, od kojih su barem
pozvao taksi.
trojica bila Francuzi. Ostali su govorom, ponašanjem i
Modri »mercedes« krenuo je prema jugu. karakterističnim smijehom odavali svoje porijeklo.
Sada, kada su događaji iznenada poprimili sasvim Kako se gostionica sa sumrakom sve više punila, mije­
drukčiji tok, Pinjuhov položaj nije bio blistav. Iza njega njali su se i ljudi ispred debelog barmena crnih brkova
bila je nemilosrdna i brutalna prošlost, a ni budućnost i zlatnih zubi. Jedan je, međutim, uvijek bio na starome
nije bila ništa utješnija. Nakon svega što mu se dogodi­ mjestu, nalakćen na kraju šanka s čašom vina ispred
lo u Andrićevu stanu, budućnost mu se uistinu činila sebe. Bio je svježe obrijan, mladolik čovjek, velikih,
krajnje neizvjesnom. oštroumnih očiju, iznad kojih su se u pravilnom luku ši­
rile obrve, što mu je davalo privlačan, šarmantan iz­
Sjedeći udobno zavaljen na stražnjem sjedalu taksija
gled. Imao je jaku, četvrtastu brada s brazgotinom i
Pinjuh je u jednom trenutku bio iznenađen svojom
guste pramenove kose na čelu. Pinjuh ga je dugo i
hrabrošću da se suprotstavi Adolfu Andriću. Vidio je
uporno promatrao, jer je frapantno nalikovao na brija­
sebe kako još prije mjesec dana sjedi u društvu s tim
ča iz Mostara kojeg je često ljeti susretao na mjesnom
jastrebovima i javno odobrava svako njihovo mišljenje.
kupalištu.
Doduše, ta je podrška bila lažna, ali su u njoj vukovi iz
Andrićeva i Vegarova čopora vidjeli značajan smisao. Sličnu upornost u promatranju pokazivao je i čo­
Najzad, on sam mogao je za vlastito zadovoljstvo igrati vjek za šankom, gledajući gosta za stolom broj osam.
dvostruku ulogu, ali to nitko nije smio znati. Njegova Zgodimice su izmjenjivali poglede i, kako je vrijeme od­
tajna morala je ostati samo njegova. Pogođen točnošću micalo, obojici je postajalo jasno da to obostrano zani­
te ocjene Pinjuh je osjećao kako ga podilaze žmarci. Sto manje nije slučajno: prepoznali su se. Želeći izbjeći
će se dogoditi kad u ustaškoj organizaciji saznaju da je mučna objašnjavanja i neprilike, Pinjuh se pripremio
stegao za vrat Adolfa Andrića Lemića? Možda će ga je­ da napusti lokal. Međutim, prije nego što je to učinio,
dnog dana izvući mrtvog iz kakve močvare, ili će ga po­ za njegovim stolom već su bila tri muškarca, među ko­
licija naći kako visi o klavirskoj žici u svojoj samačkoj jima i čovjek s brazgotinom.
sobi? Ona naduta mješina Andrić nikad mu neće opro­ »Jesi li to ti, Pinjuh?«
stiti njegovo ponašanje i svoju sramotu. Trgnuvši se, Pinjuh se okrenuo prema čovjeku s
brazgotinom i više nije mogao izbjeći njegov upitni po­
gled. Sad ga je prepoznao: bio je to uistinu brijač Josip
2 Lamonja iz Mostara.
»Ja sam, tko bi drugi bio«, rekao je Pinjuh, hineći sr­
Deset sati poslije sukoba s Adolfom Andrićem, Ivan dačnost. Pružio je trojici došljaka ruku u znak pozdra­
Pinjuh je sjedio za stolom broj osam u gostionici »Cita- va. Svatko je izgovorio svoje ime i time je ceremonijal
della« u južnom dijelu Strasbourga. Pio je pivo i motrio predstavljanja bio završen. Potom je ispio ostatak piva
ljude. i bio spreman da napusti gostionicu.

188 189
»Ne žuri, htio bih te nešto pitati«, rekao mu je La­ mlju. Među njima mnogi su imali izbjegličke pasoše.
monja, zaustavivši ga rukom. Slušaj, ako nisi ovdje činio kakve gluposti, mislim ako
»Pitaj brzo, žurim. Kasno je, još večeras moram biti nisi imao posla s onim gadovima, znaš na koga mislim,
u Dortmundu. Ti dobro znaš kakve su njemačke gazde, onda se slobodno vrati.«
cijede te dok sasvim ne presahneš.« »Da, nešto sam čuo o amnestiji, ali ne znam detalje.
Sad su sva četvorica sjedila za Pinjuhovim stolom. Osim toga nisam se baš pokazao ...«
»Ma slušaj«, započeo je Lamonja, gestikulirajući ruka­ Došao je konobar i donio naručeno piće. Ali Ivanu
ma, »čitav Mostar bruji kako si se u Njemačkoj priklju­ Pinjuhu nije bilo suđeno da ga ispije, a ni da nastavi za­
čio ustaškom ološu. Vidiš kako zlobnici mogu ocrniti početu priču; u »Citadellu« su iznenada, u razbijačkom
dobrog momka.« raspoloženju, banula tri muškarca. Dvojicu je odmah
Pomalo zaprepašten zbog iznenadnog susreta u »Ci- prepoznao; poleglo čelo Adolfa Andrića i bikovski vrat
tadelli«, Pinjuh je polako sređivao misli. Najprije je po­ Pavla Vegara. Trećeg došljaka - prsnog koša nalik na
želio da objasni odakle takve priče i kako je stjecajem trokrilni ormar - nije poznavao, ali je bilo očito da pri­
nesretnih i nepredvidivih okolnosti dospio među te lju­ pada HRB-ovu mračnom klanu.
de. Bio je zapravo spreman ispričati svoju priču, od Sve, već bezbroj puta promozgane misli iščezle su u
onog dana kad je ilegalno prešao granicu, međutim trenutku i Pinjuh je osjetio da mu se čitavo tijelo is­
samo je rekao: »U dokolici ljudima svašta pada na pa­ praznilo u jednom hroptavom grču koji nije bio izraz ni
met«, rekao je Pinjuh i m a h n u o starom konobaru. »Ve­ straha ni zabrinutosti, već apsolutne nemoći. Prekorio
čeras budite moji gosti, naručite što želite.« Raskravio je samog sebe zbog neopreza. Uistinu nije smio svraćati
se kao snijeg u proljeće. u »Citadellu« poslije događaja u'Andrićevu stanu. Zatim
Lamonja je uzeo još jedno vino, ona dvojica su za­ je šutke primio sve što je slijedilo, očekujući da će se
hvalila; nisu ništa naručili. Pinjuh je htio hladno pivo. dogoditi čudo.
»Zna se da si pobjegao iz zemlje.« »Opet ova trojica«, prasnuo je Lamonja bijesno, po­
»Čovjek se osjeća izgubljenim, misli da je posljednji kazujući na došljake. »Već nas mjesecima teroriziraju,
od posljednjih«, rekao je Pinjuh, ne krijući tugu u oči­ prijete nam noževima i željeznim korbačima. Uporni su
ma. kao uši. Međutim, nitko od nas ne želi se spustiti tako
»Baš tako. Nema tog novca kojim se može zatomiti nisko da zaprlja ruke na njima. Ima nas toliko da bismo
nostalgija i čežnja za poznatim prizorima. Vidiš, nas tro­ ih mogli progutati u čaši vode.«
jica«, Lamonja je sada pokazao rukom na dvojicu svojih »Poznajem dvojicu. Pripadaju ustaškoj organizaciji u
prijatelja, »nas trojica odemo kući svakog ljeta. Oni u Francuskoj i Njemačkoj. Došli su prije godinu dana iz
svoju Dalmaciju, a ja u Mostar. Nakon toga osjećamo se Australije. Gdje su oni, metež je siguran«, rekao je Pi­
kao preporođeni. A ti, kad si posljednji put bio kod njuh. »Mislim da znam zbog čega su večeras ovdje. Tra­
kuće?« že jednog čovjeka.«
»Ne pamtim, ali ne poslije 1956, u to sam siguran«, »Jednog čovjeka?« ponovio je Lamonja u čudu. »Ko­
htio se našaliti. Pinjuh. jeg čovjeka?«
Lamonja je ovu rečenicu progutao u nekoj vreloj »Mene«, odvratio je Pinjuh kratko, spremajući se da
šutnji. Zatim reče: ustane.
»Kako sam glup, pa ti si ilegalno pobjegao. Nemaš
»Stani, čovječe. Ako ti prijeti opasnost, samo reci.
čak ni pasoša.«
Zgazit ćemo ih u prašinu.«
»Imam izbjegličke putne isprave, nešto kao pedigre
da sam najgadnija hulja. Vjerujem da tako nešto ne pri­ »Ostavi, Joža, ne shvaćaš ti neke stvari.«
znaju na našoj granici.« Andrić je surovim pogledom sijevao po gostionici.
»Nisam baš siguran. Prije nekoliko godina bila je Kad je ugledao Pinjuha, lice mu se rasteglo u zadovo­
proglašena opća amnestija i mnogi su se vratili u ze­ ljan, trijumfalan osmijeh. Dao je rukom znak dvojici

190 191
svojih pratilaca da ga zgrabe. Pinjuh se uopće nije na­ rekao ni riječi. Samo je zaprijetio stisnutom šakom i izi­
mjeravao oduprijeti. Mogao je povući revolver i pucati, šao na ulicu.
ali nije želio krvoproliće, osobito ne ovdje, gdje su mo­ Za njim su odmah izišla i dvojica tjelohranitelja, vu­
gli nastradati nedužni ljudi. kući za sobom Pinjuha, izobličena i pomodrjela lica.
Kad su se Andrićevi pratioci približili stolu, Lamo-
nja je stao ispred Pinjuha i zatvorio im put.
»Dalje prste od ovog čovjeka. Inače bi moglo biti 3
krvi.«
Andrić se cerio: »Prijatelju dragi, budite ljubazni i U prvo vrijeme, mnogo kasnije, Pinjuh uopće nije
dopustite mojim ljudima da razoružaju tu bitangu koju bio svjestan toga gdje se nalazi. Jedino je osjećao da je
štitite. Ni sami niste svjesni opasnosti koja vam prijeti. živ; čuo je nekakve zvukove u tami i s olakšanjem usta­
Štitite vlastitog ubojicu.« Zatim se približio Pinjuhu. novio da može micati nogama i rukama. Posljednje
»Tuđina čini ljude netaktičnim i nerazumnim; spremni čega se sjećao bila je Vegarova šaka koja ga je brzinom
su na svaku glupost. I ovaj čovjek«, sada je Andrić po­ zmije snažno pogodila najprije u podbradak, a zatim
kazivao na Pinjuha, »dakle, ovaj čovjek bio je spreman posred lica. Osjetio je slatkast okus vlastite krvi, koja je
da večeras ubije barem petoricu ljudi u 'Citadelli'. Evo, provalila iz zdrobljene čeljusti i izbijenog zuba. Zatim
tu je neoboriv dokaz.« Zatim je iz Pinjuhova unutraš­ je, u trenutku dok je vrtoglavo tonuo u tamu, dobio još
njeg džepa kaputa izvukao revolver »parabelum« kali­ jedan udarac u slabine; imao je dojam da mu je kroz
bra 9 mm s prigušivačem. »Mogao vas je pomlatiti kao utrobu proletjela granata. Nakon toga ničeg se više nije
stoku da nismo došli. I onda bi se u Francuskoj opet sjećao.
proširila gadna priča o nama, poštenim hrvatskim Kad se osvijestio, shvatio je da se nalazi u mračnoj
emigrantima. Proširila bi se priča kako smo mi ubojice, prostoriji i da su ga ovamo dovezli automobilom. Do­
koljači, l o p o v i . . . A sve to zbog luđaka kao što je ovaj, vukao se do vrata i pokušao ih otvoriti, ali su bila čvr­
koji se podlo uvukao u naše redove.« sto zamandaljena s druge strane. Zirnuo je kroz rupu
Pinjuh je slijedio perfidnu logiku Andrićeve optuž­ na dovratku i vidio kako je po okolici polegla mliječna
be. Mogao je pobiti svaki njezin dio, ali je znao da mu jutarnja magla. To je bio jedini prizor koji je mogao
to nitko ne bi vjerovao i da bi bio glasno ismijan. uhvatiti pogledom. Zaključio je da se nalazi negdje iz­
Neka hladna jeza uspinjala mu se kroz kosti, sve do van grada, u napuštenoj kući. Nije se čuo nikakav zvuk
mozga. koji bi ga mogao ohrabriti; samo su u daljini brujali
motori aviona na uzletištu.
»Spasili smo vas sigurne smrti«, govorio je Andrić
dalje. »Možete nam biti samo zahvalni.« Privikavši se sasvim na tamu, pošto su mu oči na
Josip Lamonja je najprije s izrazom gađenja i prezira trenutak bile izložene vanjskoj svjetlosti, Pinjuh je jasno
pogledao Pinjuha, a zatim došao do Andrića i snažno ga razaznao gdje su ga Andrić i njegovi tjelohranitelji za­
stegao za košulju blizu grla. Oči su mu se sjajile od bi­ tvorili. Bila je to podrumska prostorija sivih, pljesnivih
jesa. zidova s otočićima vlage u kutovima. Nasuprot vratima
nalazio se malen, četvorokutni prozor, zakovan daska­
»Kasnije možete vježbati maštu, prijatelju. A sad se
ma, pokriven ter-papirom i osiguran željeznim rešetka­
čistite odavde, i vi i taj vaš plaćeni ubojica«, zagrmio je.
ma. Pod prostorije bio je prekriven krpama i slamom.
Istog trenutka oko trojice došljaka i nemoćnog Pinjuha
Vonjao je na vlagu i mokraću.
stvorio se krug ljudi iz čijih je očiju izbijala apsolutna
nepokolebljivost. Pinjuh je sjeo u jedan kut i čekao.
»Rekao sam, gubite se. Iz ovih stopa«, povikao je La­ Točno je znao i što čeka. Bio je na pragu smrti. Već
monja i snažno odgurnuo Andrića. Ovaj je zateturao i tada mnogo toga mu je bilo jasno. Jedina stvar koju tog
gotovo se opružio po podu. Škripao je zubima, ali nije trenutka nije mogao dokraja razjasniti bilo je pitanje za-

192
13 - DVADESETI ČOVJEK 193
što ga odmah nisu ubili, već ostavili ovdje da crkne od Nasmijao se glasno i grubo, uživajući u vlastitom cr­
gladi ili da skonča na neki drugi način. nom humoru.
Kad bih barem mogao razvaliti vrata, mislio je. Mo­ »Pripremili smo za tebe specijalan program: svirku
gao se poslužiti samo vlastitim rukama, ali one su bile po rebrima. Zvučat će to vrlo zgodno, ako su ti rebra
preslabe. Snažno i očajnički je viknuo, vjerujući da će dobro naštimana i raspoređena. Doduše, bit će i dodat­
ga netko čuti. Ali nitko se nije odazivao. Sve što je čuo nih šumova - krckanja, praskanja, jecanja i stenjanja -
bio je odjek vlastitoga glasa. ali, za ime boga, nećemo sada valjda biti sitničavi. Kad
Čekao je u tišini. čovjeku drobe kosti, treba očekivati da on to neće pri­
Možda su prošla dva-tri sata u tom potpunom miru, miti stisnutih zuba. Kod tebe će ići vrlo brzo i lako:
koji je Pinjuha nagrizao kao opaka bol u želucu. U me­ gola si kost i koža, i meso te neće boljeti. Tu si, vidiš,
đuvremenu je pokušao prikupiti snagu i razvaliti vrata, u velikoj prednosti u odnosu prema debelima i mišića­
ali sve se završilo psovkama. Ruke su mu bile teške, vima. Njih treba mlatnuti najmanje dva-tri puta prije
ukočene i nemoćne. nego što im prsne kost, a tebe . . . Ma, tebe je dovoljno
Bio je gladan i više nije znao što će, osim da ne samo dodirnuti, nasloniti šipku na rebra, i stvar je sre­
može pobjeći iz ove krletke. Osjećao je da mu se život đena. Nije li tako?«
primakao kraju; već ga je hvatala i tresla ona karakte­ Pinjuh je šutio, šćućuren u kutu, na gomili slame. U
ristična groznica koja je odraz malodušnosti i mirenja mislima su mu se munjevito izmjenjivale slike prošlo­
s nečim što je kad-tad moralo doći. Maglila mu se svi­ sti: sjetio se djetinjstva, majke, sestre, prijatelja, svega
jest od pomisli da će umrijeti kao žigosan čovjek, da će što je bilo lijepo. Znao je da takvi prizori u normalnim
otići a da prije toga pred javnošću neće moći skinuti prilikama čovjeka nikad ne zaokupljaju; taj košmar u gla­
sramotni pečat sa svoje prošlosti. vi bio je, dakle, još jedan neosporan nagovještaj kraja.
Ponovo je krenuo prema vratima i šakama zabub- »Predlažem da to obavimo čim stigne Ado. Ne plaši
njao po njima. Učinilo mu se da izvana dopire nepriro­ se, neće dugo trajati: pet-šest udaraca željeznom šip­
dan šum. Kad je provirio kroz otvor na dovratku, usta­ kom po bubrezima i kičmi, pa malo brašna, pa opet
novio je da šum potječe od krckanja suhih grančica što koji udarac preko plećke . . . Kažem, bit će to izvedeno
su se lomile pod teškim koracima Pavla Vegara. Pinjuh vrlo brzo i stručno. Brašno, mislim, nećemo ni upotri­
je istog trenutka spoznao da je sve ovo vrijeme bio u ve­ jebiti, jer si ionako sušičav.«
likoj zabludi. Vegar je u posljednjih nekoliko sati mo­ Pinjuh je, svladavajući drhtanje i jezu u kostima,
trio na kuću u kojoj je bio zatočen Pinjuh, te bio spre­ osjećao kako ga Vegar polako priprema za smrt, kako
man da mu u svakom trenutku onemogući bijeg. Ležao mu monstruoznom hladnokrvnošću objašnjava cere­
je, zacijelo, pritajen negdje u blizini i sad ga je, očito, monijal jezivog umiranja koje mu je namijenio Adolf
lupa na vratima nervirala. Andrić. Sada je već točno znao kako će umrijeti i gdje
»Imaš sastanak?« dobacio je izvana glasom punim će ga nakon toga slučajni namjernici pronaći mrtvoga;
cinizma. »Ne očajavaj, dobit ćeš ispričnicu. Za otprilike imao je jasnu predodžbu o tome kako će ga Vegar duš-
dvadeset i pet minuta.« manski i bolesnom strašću mlatiti po rebrima, sve dok
Svakako, rekao je Pinjuh u sebi, smijući se vlastitoj sasvim ne poplavi. Zatim je, znao je, bio na redu speci­
naivnosti. Kako je uopće mogao i pomisliti da su ga jalni postupak: izazivanje žestokog kašlja brašnom ili
ostavili samog, bez stražara. gipsom. Nadimanje pluća i širenje grudnog koša, napo­
»Šutiš, jezik ti se osušio, valjda? Što li?« p o d b a d a o ri od refleksnog izbacivanja praha iz bronhija u času
je Vegar dalje. U ruci je okretao nekakvu željeznu kad su rebra slomljena ili napukla, izaziva velika unu­
motku obloženu gumom. »O, kako ćeš ti pjevušiti, trašnja krvarenja i neizdrživu bol koja para mozak i
samo da znaš. Nismo mi od onih koji nemaju sluha i muti svijest. Nakon toga opet slijede udarci šipkom ili
koji mrze pjesmu. Osobito smo zainteresirani za tvoj korbačem, pa brašno . . . Na kraju će ga, izmrcvarenog
labuđi pjev.« i krvavog, ugurati u automobil i izbaciti negdje usput,

194 195
na sporednoj cesti, kako bi policija mogla utvrditi da je njava naše zapovijedi i potcjenjuje naše planove«, bje­
emigrant Ivan Pinjuh, vlasnik izbjegličkog pasoša broj snio je Andrić, i dalje udarajući Pinjuha. »Stoga se po­
7632, poginuo u još neobjašnjivim okolnostima u pro­ stavlja pitanje: što da se radi? Treba li ovakve stjenice
metnoj nesreći u Francuskoj, u srpnju 1970. odmah zgnječiti ili im dopustiti da nam i dalje sišu
Ništa od toga - ni željezne šipke, ni brašno, ni in­ krv?«
scenirana prometna nesreća - nije bilo nepoznato Iva­ »Ubiti, nego što«, dobacio je Vegar i šipkom žestoko
nu Pinjuhu, jer je dovoljno dugo živio u sredini u kojoj udario preko leđa. Pomodrjelo Pinjuhovo tijelo sad se
se takav način međusobnih obračuna uklapao u stan­ sasvim umirilo. Činilo se da u njemu više nema nimalo
dardne obrasce. života. Oči su mu bile sklopljene, a lice umrljano krvlju.
»Ubacite ga u kombi. Riješit ćemo se njega usput. O
svemu ovom drugima ni riječi, razumije se«, naredio je
4 Andrić, i žurno napustio podrum.
Dvojica Andrićevih pratilaca dograbila su mlitavo
Toga ranog subotnjog poslijepodneva, u vrelini juž­ okrvavljeno tijelo Ivana Pinjuha i bacila ga u stražnji
nog predgrađa, Ivan Pinjuh je, sklupčan na podu i mo­ dio sivog kombija francuske registracije, koji je bio par­
kar od udaraca, proživljavao najstrašnije trenutke u ži­ kiran pred napuštenom kućom. Zatim su krenuli pre­
votu. U bunilu, zamagljene svijesti, čuo je Andrićevo ce­ ma gradu, ali ne suviše brzo; čekali su da se sasvim
rekanje: smrači, kako bi Pinjuha mogli neopazice izbaciti negdje
»Mi te nećemo ubiti; bio bi to za tebe spas. Umrijet uz cestu.
ćeš kad budemo htjeli: sutra, za dvadeset dana, slijede­ Počevši od ranog jutra, kad su ga slomljenih kostiju
će godine. U svakom slučaju, molit ćeš da te ubijemo. i polumrtva pronašli u jarku, pa u slijedećih dvadeset
Moliti, razumiješ li?« i sedam dana, Ivan Pinjuh će ležati u šok-sobi gradske
Kroz krvavu zavjesu koja mu se bila navukla na bolnice, bez imalo nade da će preživjeti. Cak ni liječnici
očne vjeđe Pinjuh je nazirao golemu siluetu Pavla Ve- nisu vjerovali u čudo.
gara, koji je nervozno lupkao čeličnom šipkom čekajući Bio je u dubokoj komi.
naređenje da nastavi mrcvarenje. Adolf Andrić je stajao
Dopremljen je u bolnicu s teškim potresom mozga
zdesna, pripremajući se da zamahne nogom. U podru­
i frakturom baze lubanje. Imao je nekoliko slomljenih
mu su bila još dva nepoznata čovjeka riđe kose.
i napuklih rebara s lijeve i desne strane, a veliki
»Evo ti, kopile štrkljasto, crkni«, derao se Andrić,
plavičasti potkožni izljevi krvi upućivali su na teže
nogom udarajući nemoćnog Pinjuha, koji je ječao i tr-
unutrašnje ozljede. Mokraća mu je bila krvava, što je
zao se na svaki udarac. »Najradije bih te vidio mrtvog,
bio znak da su i bubrezi oštećeni. Zatim, desno uho mu
ali živjet ćeš i dalje, da ti produžimo agoniju i muke.«
je bilo razderano, nosna kost slomljena, lice plavo od
Pinjuh je imao osjećaj da mu se pri svakom Andri-
modrica. Dalje, bila mu slomljena lijeva podlaktica i
ćevom udarcu cipelom otkida komad po komad utro­
desni zaglavak, te napukla ključna kost. Rendgenskom
be. Neizdrživa bol širila se lijevo i desno od kralješnice,
snimkom otkrivene su i druge ozljede: na lijevoj potko­
pa sve do bubrega i slabina. Snaga ga je bila sasvim na­
ljenici i bedrenoj kosti.
pustila, ali ne i volja za životom; više nego ikad prije
sada je želio živjeti. Liječnici su učinili sve da ga održe na životu.
»Najmršavije rezultate postigli smo u radu s eko­ Očne kapke pomaknuo je tek prvih dana kolovoza.
nomskim emigrantima. Ta gamad se uspješno organizi­ Bio je to pravi mali trijumf medicine.
ra u klubovima, unatoč našim pritiscima i prijetnjama. Prvi put ga je policija saslušala potkraj istog mjese­
Komunistima je pošlo za rukom da između nas i eko­ ca. Izjavio je da se ničeg ne sjeća, osim zvuka kamiona
nomske emigracije podignu čerčilovsku zavjesu, i to za­ koji mu je došao s leđa i bacio ga preko željezne ograde
hvaljujući najviše ovakvoj ljigavoj đubradi koja ne ispu- u jarak.

196 197
Nije ni pomišljao da kaže što se stvarno dogodilo;
znao je da su Andrić i Vegar, davno prije nego što su
mu polomili rebra u onoj sumornoj kući na periferiji,
imali osigurane alibije. Ostalu dvojicu napadača nije ni
poznavao.
Bio je posve siguran da njegove izjave, bez čvrstih
dokaza, ne bi mogle mnogo naškoditi Andriću i Vegaru.
Zaštitnički zagrljaj zakona ovdje mu nije mogao mnogo
koristiti, zato je odlučio da prešuti istinu, ali ne i da za­
boravi četvoricu vampira i njihov jezivi bal u podrumu
stare kuće. Da nikad ne zaboravi ono što su mu učinili
krajem srpnja 1970. u južnom predgrađu, u blizini ae­
rodroma.
6.
Slijedećih osam mjeseci Pinjuh je proveo na liječe­
nju. Za to vrijeme nekoliko puta su ga posjetili Andrić
i Vegar, i naredili mu da šuti. Obećali su mu da će se U KARLSRUHEU 1971.
ustaška organizacija zauzvrat pobrinuti da ponovo do­
bije posao, koji je u međuvremenu bio izgubio.
Pinjuh je pristao, ali ne zbog obećanja. Naprosto
više nije želio čuti te ubojice. Osim toga, imao je pose­ Terorist Đuro Horvat - mali činovnik smrti - stigao
ban plan. Ništa ga više nije moglo spriječiti da ga rea­ je iz Australije u Evropu potkraj 1970. Donio je nešto
lizira. Da nekome ispriča sve što je znao o planovima novca, uglavnom vlastitog, prikupljenog od prodaje
terorističke grupe. Trebalo je samo malo strpljivosti i osobnih stvari, i nove instrukcije od Rovera i Marića.
čekati najpovoljniju priliku. Smjestio se najprije u Beču, a kasnije je otišao u Salz-
burg. Već tada se znalo da će fašistička grupa, pošto se
okupi u SR Njemačkoj, prijeći u Austriju, i ondje se za­
držati dva tjedna na tajnom poligonu za obuku.
Iste godine u Evropu se vratio i vrbovani »inženjer«
Josip Barišić, spreman da izvrši svoj dio zadatka, o ko­
jem su ga samo površno obavijestili. Legalno je ušao u
Jugoslaviju i nastanio se u Zagrebu, čekajući signal za
terorističku akciju. Međutim, već tada je Služba sigur­
nosti preko svojih suradnika saznala za Barišićeve zlo­
činačke naume, ali ga nije uhapsila. Čekala je da stignu
i njegovi naredbodavci.
Potkraj iste godine braća Andrići i Pavle Vegar do­
nijeli su konačnu odluku da vrbovanje »pasošara« sami
organiziraju, i da Martin Juriša doputuje u Evropu tek
početkom 1972, kako bi se izbjegla bilo kakva moguć­
nost provale njegove specijalne misije.
U isto vrijeme, Stjepan Ševo i njegovi najbliži sura­
dnici razradili su detaljan plan za nabavu oružja, eks­
ploziva i opreme za terorističku grupu. Povezali su se s
dvojicom krijumčara municije za koje se pouzdano zna-

198 199
lo da su u dosluhu i s nekim obavještajnim službama. krevet. Čist ručnik visio je pokraj umivaonika. Zidovi
Odlučeno je da se oružje i oprema nabave u Belgiji i SR su bili prljavi od čađi. Boja je tu i tamo bila oguljena,
Njemačkoj. Za kupovinu, je iz Australije trebalo da od otkrivajući da je zid nekad imao svijetložutu podlogu. U
Franje Perčića stigne 5000 dolara. Isto toliko morao je sobi je bilo hladno, i ispod vrata je tukao propuh.
poslati Jure Marić. (Marić, međutim, nikad nije poslao »Budimo iskreni, Vili«, počeo je Andrić, spremajući
taj novac; njime je kupio pekaru u Svdnevu.) pismo u džep. »Ja znam tko si ti, a ti znaš tko sam ja.
Potkraj iste godine s jednakim intenzitetom nastav­ Obojica se bavimo istim stvarima. Poslali su te da oba­
ljeno je vrbovanje novih članova za terorističku grupu. viš sasvim profesionalni posao, i ja ti m o r a m pružiti
U mrežu braće Andrića i Skorzenvja, uz ostale, pao je podršku i pomoć. Mislim da će sve biti u redu; učinit
i poznati kriminalac i ubojica, osuđenik s Golog otoka, ću ono što se od mene traži i očekuje.« Sada je Andrić
Vili Eršek, zvan Bili. upitno promatrao Eršeka. Dovoljno je dobro poznavao
Rekli su mu: »Ti ćeš biti jedan od grobara komuni­ članove ustaške organizacije pa mu nije bilo teško shva­
zma. Zgazit ćemo te ljigave crve, prignječiti ih kao gnji­ titi kako je ovaj čovjek koji sjedi pred njim upravo ono
du među noktima.« što je priželjkivao. »Nu gospodin Jelić dobro zna kakve
Zatim su mu poslali poruku da se javi u jednu ku­ su ovdje prilike. Istina, imamo ljudi, ali nedostaje nam
glanu u Karlsruheu. Neizostavno. Odazvao se tek kad novac.«
su mu obećali ministarski položaj u novoj vladi i da će K vragu, pomisli Eršek, zar i ovdje. Zar ću i ovdje
za sve to biti dobro plaćen. Obavijestili su ga da će raz­ morati trošiti vlastiti novac? A obećali su da će me do­
govarati osobno s Adolfom Andrićem. Jedina stvar koja bro platiti.
ga je oduševila u svemu tome b'ila je ipak misao da će Počeo se neugodno vrpoljiti: »Je li novac i jedini
moći izvući koju marku za svoj džep. problem?«
Andrić je nekoliko sekundi netremice motrio Erše- Andrić uze keks iz zdjelice na stolu: »Nije jedini, ali
ka. Njegov ga je izgled razočarao, a bio je dobar pozna­ je najveći. Zacijelo znaš da su Nijemci nedavno zatvorili
valac ljudi. Ostavio je dojam čovjeka koji u kritičnim neke naše ljude.«
trenucima gubi kontrolu nad sobom. »Ništa ne znam«, reče Eršek i proguta pljuvačku da
Adolf Andrić, međutim, nije osjećao nikakvu nela­ ovlaži usta. Cijelo vrijeme od željezničke stanice do
godnost. U sebi je već sročio rečenicu, koju je proteklih kuglane mučila ga je glad. Sad je odjednom bio sit.
godina vrlo često izgovarao. Naime, bio je siguran da »Policija je uhapsila neke naše ljude i strpala ih u
Eršeka neće biti teško obrlatiti. samicu«, nastavi Andrić, grickajući keks i iskosa mje­
»Najzad sam dočekao i ovaj dan«, rekao je Andrić reći zabezeknutog Eršeka. »Imali su u p u t e i znali pra­
svečanim glasom, uvodeći Eršeka u sobu kraj kuglane. vila, ali su ipak zaglavili. Uhvatili su ih kao zečeve na
Ponudio mu je praznu stolicu, a sam je sjeo na krevet. spavanju.«
»Kako je bilo na putu?« Eršek učini još jednu odrješitu kretnju, dajući An­
Eršek je počeo pričati kako je put bio naporan i driću do znanja da mu baš nije osobito žao ljudi koji su
dug, te kako je jedva čekao da stigne na odredište. Za­ dopali u zatvor. Još mu nije bilo jasno tko su ti ljudi.
tim je Andriću pružio Jelićevo pismo-preporuku. »Go­ Najzad upita: »Uhvatili su ih na djelu?«
spodin Jelić me je zamolio da ti ga uručim i da pokušaš »Tako bi se moglo reći. Ulovili su ih u široj okolici
nešto učiniti za mene.« Bodenskog jezera.«
Andrić je pažljivo čitao u sebi. Za to vrijeme Eršek Sad je Eršek znao o kojim ljudima govori Andrić.
je pogledom šarao po sobi. Bilo je to dozlaboga sumor­ Začuđeno primijeti: »Znači, uhapsili su ljude koji su or­
no obitavalište, koje je Eršeka podsjetilo na sličnu sobu ganizirali bombaške napade u Jugoslaviji?«
u trećerazrednom frankfurtskom hotelu u kojem je bo­ »Da, i sad ćemo zbog toga svi imati neprilika. Šarac
ravio dok je čekao da mu njemačke vlasti izdaju dozvo­ je napravio veliku glupost. Bio je neoprezan i dopustio
lu za boravak. U sobi je bilo pet stolica i stol, a u kutu da padnu toliki ljudi. Htio je prirediti spektakl. Sad će

200 201
biti 'spašavaj se tko može'. Nemam uopće nikakve pre­ »Da vam se priključim?« začudio se Eršek. Napravio
dodžbe o tome kako će se sve to završiti.« je polukrug, i sada je Andrića gledao sa strane.
»Gospodin Šarac će valjda iskoristiti svoj utjecaj u »I da ti novčano pomognem koliko mi budu dopu­
Njemačkoj i spasiti ljude«, zaključio je Eršek. Sad mu se štale mogućnosti«, nastavio je Andrić, pomislivši u sebi:
opet vratila glad, i on uze keks iz zdjelice. nitko me ne može prisiliti da slušam lekcije ovog umi­
»Ništa on neće učiniti, znam ga dobro. Mislit će sa­ šljenog tipa. Nitko. Učinit ću ono što je dogovoreno, a
mo na to kako da spasi vlastitu kožu. Za druge ga nije Eršek neka se sam snalazi.
briga, u to budi sasvim siguran. Najbolje će proći oni Eršek je opet netremice gledao kroz prozor.
koji imaju najviše novca, koji će moći platiti odvjetni­ Andrić ustade, što bi činio uvijek kad bi nekome tre­
cima. A svi o s t a l i . . . svi ostali će čekati kao janjci u balo otvoriti vrata i otpraviti ga van: »Našao sam ti stan
toru.« u sjevernom dijelu grada. Zgodna soba. Odvest ću te.
Andrić je sada, škiljeći kroz trepavice, motrio Erše- Upozoravam te na oprez. A o samoj akciji... o njoj
kovo lice, na kojem je bila grimasa nemoći i neke ču­ ćemo nešto više drugi put. Sad se dobro odmori i pri­
dne napetosti. kupi snagu. Trebat će ti.«
»Znači, trebat će prikupljati novčanu pomoć?« sinu »Pođimo«, reče Eršek i uzme svoje stvari.
iznenada Eršeku. Bio je napadno zbunjen i nemiran. Na stepenicama su dogovorili termin slijedećeg sa­
»Upravo to«, reče Andrić sav ozaren. Možda će koja stanka. Zatim su izišli na ulicu, koja je bila vlažna od
marka kapnuti i u moj džep, pomisli. »Već smo osno­ susnježice.
vali odbor. Ja sam mu na čelu. Sve bi bilo lakše da je Slijedećih dana, kad god je izlazio iz svoje sobice na
Šarac u akciju poslao dva čovjeka; dvojica su to uistinu ulicu, Eršek je bio nesiguran. Živio je u stalnom strahu
mogla obaviti bez većeg napora. Ali ovako . . . Poslao je da bi mu netko mogao postavljati nezgodna pitanja. Iz­
u zatvor previše ljudi. Za njihovu obranu trebat će go­ bjegavao je restorane za koje je znao da u njih svraćaju
mila novca.« jugoslavenski radnici na privremenom radu u inozem­
Eršek se nasmiješio. Smiješak je zapravo više bio če­ stvu, izbjegavao je javne izlaske, bio je diskretno ljuba­
lična grimasa koja je podsjećala na tugu. Eršek, narav­ zan prema stanodavcu; katkad bi s njim progovorio ne­
no, nije žalio ljude; žalio je svoj novac. Ocijenio je da je koliko riječi na njemačkom, onim svojstvenim akcen­
Andrić vrlo maštovit i vješt kad se govori o novcu. Nije tom, koji je također bio grub i nesiguran. Andriću je go­
mu trebalo mnogo vremena da shvati kako je sposoban vorio da je savršeno zadovoljan. Ukratko, živio je mirno
da u trenu smota i operuša svoju žrtvu. i nije želio nikakvu gužvu.
»Kakve su šanse da se izvuku?« Andriću je takvo Eršekovo ponašanje očito odgova­
ralo. U početku je izbjegavao, ali kasnije mu je prešlo
»Čujem da će ih braniti odvjetnici kojima možemo
u naviku da od Eršeka moljaka novac. Uvijek je nalazio
vjerovati. Barem trojica m e đ u njima su n a m naklo­
nekakav izgovor: jedanput je to bilo na ime članarine,
njena i vjerujem da će već naći način da opovrgnu
drugi put za zatočene »jurišnike« i njihova vođu Danu
optužbe.«
Šarca, treći put bi ga pozvao na večeru koju obično nije
Eršek ustade i pođe prema prozoru. Šarac i njegova plaćao . . . Adolf Andrić bio je pravi primjerak vještog
grupa više ga nisu zanimali. Reče: varalice i tipičan izdanak škole u kojoj je Jure Marić
»Moram naći stan. Ostat ću u Karlsruheu do pola­ bio najviđeniji profesor. A Eršek je plaćao bez riječi,
ska u Jugu.« iako mu nije bilo svejedno.
»Na sve sam mislio«, odgovori Andrić, paleći cigare­ Adolf Andrić nije bio vješt i lukav samo kad se go­
tu. Ugašenu šibicu bacio je u jeftinu limenu pepeljaru vorilo o novcu, već se ponašao kao pravi izučeni agita­
na stolu. »Obavijestili su me o tvom dolasku. I u ovom tor kad je trebalo reći koju riječ i o »jurišnicima« HRB-a
pismu, koje si mi donio, Jelić me zamolio da ti omogu­ koji su bili određeni za ubacivanje u zemlju. Promatra­
ćim da nam se priključiš.« ču sa strane ne bi palo ni nakraj pameti da taj mirni

202 203
i elegantni čovjek, koji u čaši strpljivo miješa svoj vinjak vrijeme, kucao uvijek na isti način, govorio uvijek istim
i satima zuri kroz prozor na ulicu, ima mračne planove ledenim glasom. Ponašao se kao dobro dresiran ptičar.
i da je jedan od rukovodilaca tajne terorističke organi­ Na peći je ključala voda za kavu. Andrić je usuo pet
zacije koja želi zapaliti vatru na davno ugašenim ognji­ žličica i čekao da provri. Zatim ju je ulio u male šalice
štima. Adolf Andrić nije nalikovao na čovjeka koji švrlja od kineskog porculana.
po fašističkim jazbinama, prijeti željeznim korbačima i »Ako smijem p i t a t i . . . « petljao je Eršek. Srkutao je
batinama, vrbuje i mlati ljude. Njegov krhki, gotovo su- kavu. »Ako smijem pitati, kakav je plan?«
šičavi izgled nije dopuštao pomisao na tako nešto. Me­ »Ti znaš kakav je plan. Jelić ti je zacijelo o svemu go­
đutim, Andrić je bio lukav lisac, koji se znao ponašati u vorio.«
svakoj prilici i koji se rijetko eksponirao kad je trebalo »Nešto je govorio, ali ne vjeruješ, valjda, da su želje
podmetnuti leđa. Iskustvo ga je naučilo da će se u Nje­ i mogućnosti ista stvar. U vrijeme kad krenemo u Ju­
mačkoj uvijek naći pokoji zaslijepljeni ždrijebac koji će goslaviju mnogo toga će biti izmijenjeno. Vidiš, znam
biti spreman da bez pogovora primi samar na svoja leđa. da ovog trenutka nismo u stanju.osigurati ni radio-sta-
U toj šarenoj ergeli odnedavno se nalazio i Vili Eršek. nicu. Iskrsle su, navodno, neke nepredviđene teškoće.
»Poznaješ cijelu akciju, poznaješ i cilj. Bez tebe bi­ Morat ćemo se, čini se, prilagoditi novim uvjetima.«
smo bili kao riba bez vode«, laskao je Andrić. »Želiš li Andrić se namrštio, želeći pokazati da ga Eršekove
nam se pridružiti?« riječi nisu nimalo impresionirale.
»Moram biti iskren i reći da se nisam navikao na »Mi ne vjerujemo u nepotrebne rizike. Posao želimo
ljude iz Australije. Već sam godinama u Njemačkoj, obaviti dobro. Besprijekorno. Mariću i Roveru neobi­
gdje sam stekao sasvim drukčije navike, a usporedo s čno je stalo do toga. Zahtijevaju ubod u samo srce, da
tim i drukčije gledam na ljude. Sasvim je sigurno da se zvijer odmah krepa.«
članovi organizacije u Australiji i Evropi mnogo čime Eršek se slabašno osmjehne: »Nije to loše, naravno.
razlikuju. To je teorija i gospodina Jelića. Po njegovu Ali takvu zvijer teško je uhvatiti na spavanju, osobito u
mišljenju, dužnosnici iz Njemačke su hrabriji i energič­ njezinu brlogu. Svemu onome što znamo o njima mo­
niji. U Australiji čim čovjek spomene Udbu, odmah na­ ramo dodati i ovaj vrlo važan detalj: oni nikad ne spa­
punite gaće.« vaju.«
Umišljeno kopile, kipio je Andrić, ne pokazujući svo­ Eršek iznenada osjeti da je ovo idealna prilika da
ju srdžbu. Volio bih te vidjeti kako ćeš izgledati ako te Andriću postavi nekoliko pitanja o situaciji u Ju­
crveni ščepaju za vrat. Oh, da mi je iz prikrajka proma­ goslaviji.
trati taj prizor! »Kakvo je stanje s druge strane granice? Načuo sam
»To je loša teorija«, reče Andrić, »dozlaboga loša te­ nešto o oružanim sukobima.«
orija.« »Vrlo je teško doći do pouzdanih informacija. In-
Šutio je nekoliko trenutaka, sav ukočen od bijesa. U formatora je sve manje, jer Udba kontrolira svakog
međuvremenu, krv mu je navrla u izdužen vrat, oči se čovjeka.«
zastrle zlobnim sjajem a mišići na licu se zategli i napeli Sad je i Andrić pio kavu, na kojoj se već bila stvorila
kao da ga netko guši. Samo mu je glas ostao odmjeren tanka pjena.
i prigušen. Rekao je Eršeku: »K vragu, znači na svakog emigranta po jedan ud­
»Mi smo već odavno u Njemačkoj otvorili vrata baš?«
najhrabrijim jurišnicima. I ne brbljamo okolo, kao »Njemačka je preplavljena njima.«
što se misli, već radimo. Ozbiljno radimo, Eršeku. U »Nemoj mi reći da nemaš baš nikakvih informacija
kratkom vremenu izvršili smo nekoliko značajnih po­ iz Jugoslavije.«
litičkih akcija.« » P a . . . nešto ipak procuri. Rekao sam ti, teško je
Razgovarali su u istoj kuglani u Karlsruheu, gdje je doći do podataka. Čak i strani državljani, koji posjećuju
Eršek bio sve češći posjetilac. Dolazio je uvijek u isto Jugoslaviju, više nisu pouzdani. Pričaju svakakve buda-

204 205
laštine. Tvrde da je Jadran preplavljen strancima, da su posličara, kriminalaca i razbijača, koji teroriziraju i pri­
sagrađeni luksuzni hoteli, da su asfaltirane mnoge ce­ jete, mlate i ubijaju. Većina tih njihovih »dužnosnika«
ste, da imaju čak i unutarnje avionske linije. Šire, zatim pobjegla je iz Jugoslavije iz avanturizma ili zbog krivič­
laži da su prodavaonice bolje opskrbljene nego u Nje­ nih delikata. Naravno, ovdje su se odmah priključili fa­
mačkoj, da više ne treba čekati u redu za kruh, da djeca šističkim emigrantima, prodavši se za sitne novce. Neki,
na selu jedu naranče i piju limunov sok, da se u grado­ koji su dolaskom u Njemačku ostali bez posla, pristali
vima podižu nova stambena naselja i, najzad, da ljudi su da rade za njih samo da bi preživjeli. Fašistički emi­
imaju vlastite automobile. Sve je to odvratna laž.« granti su u SR Njemačkoj, ponajviše zahvaljujući blago­
»Dakle, narod je nezadovoljan?« zaključio je Eršek, naklonom stavu nadležnih vlasti, uspjeli uspostaviti
zažarena lica, likujući zbog svoje oštroumnosti. prave mafijaške metode rada, a uvukli su se i u neke dr­
»To je sasvim sigurno. Ljudi su nezadovoljni i jedva žavne institucije, stekli specijalne veze u policiji. Dio
čekaju da nešto pukne. U posljednje vrijeme najviše njih radi za ovdašnju policiju, prikupljaju podatke o Ju­
ključa u vojsci. Imamo provjeren podatak da vojnici goslaviji od ljudi koji su u različito vrijeme i u različitim
više nisu naoružani bojevom municijom. Generali se okolnostima napustili svoju zemlju. Razradili su speci­
plaše da se vojska među sobom ne pomlati.« jalan sistem vrbovanja: već na željezničkim stanicama
Eršek je cvao od zadovoljstva; zajedno s ostalima na­ počinju bjesomučan lov na došljake. Prijete im da se
pravit će pravi pakao među crvenima. neće moći zaposliti ako se prethodno ne učlane u neku
»A što je s našim oružjem?« upita iznenada. od fašističkih emigrantskih organizacija ili ako ne plate
Andrić kao da je očekivao takvo pitanje. Reče: obaveznu pristupnicu. Neupućeni nasjedaju na te triko­
»Oružje će osigurati 'Glavni stan' u Njemačkoj. On ve, i to je za njih početak kraja, jer ih više ne ispuštaju
će pripremiti plastične bombe, puške i municiju. U iz ruku. Može ih rastaviti samo smrt.
zemlji već postoje ljudi koji rade protiv režima. Oni će Tako je bilo i s Ludvigom Pavlovićem. Upao je u mi-
dalje organizirati i pomagati našu borbu.« šolovku, i ne sluteći u kakvu će se zvijer pretvoriti.
»Što onda čekamo?«
»Ne smijemo se prenagliti, to ti je valjda jasno. Mo­
ramo se temeljito pripremiti i čekati najpogodniji tre­ 3
nutak za akciju. Mislim da treba pričekati ljeto, kad
stranci krenu na Jadran. Priredit ćemo im 'vruće ljeto', Akcija vrbovanja novih terorista nije bila ograničena
dragi moj Eršeku. Koprcat će se kao ribe na suhome.« samo na SR Njemačku. Lov na ljude bio je organiziran
I Eršek je bio prepariran. i u Austriji, a organizirao ga je Đuro Horvat.
Trećeg mjeseca boravka u Salzburgu Horvat je pre­
parirao petoricu, otvorivši, kao i na Tasmaniji, pravu
2 malu školu terora. I u Salzburgu je opširno i temeljito
govorio o potrebi formiranja vlastitog »revolucionar­
Zatim su u mrežu ulovili dvadesetogodišnjeg emi­ nog kadra« fašističke organizacije s obaveznim struč­
granta Ludviga Pavlovića iz Vitine. nim znanjem i o nužnosti terorističkih akcija u zemlji.
Ščepali su ga također u Karlsruheu. Otimali su se za Pri tome je često spominjao operativne vježbe članova
nj kao hijene oko strvine. I dok je pljesnuo dlanom o organizacije i interes obavještajnih službi za njih.
dlan bio je njihov. Nema na svijetu tih riječi koje mogu Četvrtog mjeseca broj 149 je petorici terorista obe­
opisati njihov sistem rada. Prijetnje i ucjene su im os­ ćao gomilu novca, odlikovanja i visoke položaje u »no­
nova, na kojoj grade cjelokupnu djelatnost. U Karlsru­ voj hrvatskoj vladi«. Kvintet je bio spreman da krene u
heu ih ima stotinjak. Mnogi od njih su stare ustaše koje zločin. Horvat im je govorio ono što je govorio i u Au­
su pobjegle iz Jugoslavije odmah poslije sloma Paveli- straliji: »Ako se pokažete kao ljudi od povjerenja, poslat
ćeve marionetske NDH. Okupili su oko sebe čopor bes­ ćemo vas u Jugoslaviju da iskopate prve grobove za

206 207
komunističku gamad, da budete prethodnica hrvatske Bio je pravi užitak gledati kako se taj varalica umi­
vojske na njezinu novom slavnom pohodu. Ali to uisti­ ljava, kako koketno uvija iskrivljena ramena, kako če­
nu moramo obaviti bez greške. Uhvatiti ih na spavanju. znutljivo koluta očima s crnim podočnjacima i sa sla­
Kad 'Matilda' iskesi zube, posao će nam biti mnogo­ dunjavim smiješkom pruža svoje ruke p r e m a tuđim
struko olakšan.« džepovima. Jedva da je mogao reći kako mu je bilo
Početkom travnja Đuro Horvat ponovo je došao u teško pri duši kad su ga drugi upozorili da je od nje­
priliku da sređuje impresije iz Salzburga. Ovaj put na to mačkih »dužnosnika« vrlo teško izvući novac, b a r e m
ga je prisilio Pavle Vegar, koji mu je javio da je Keškić u početku.
spreman da s »Matildom« doputuje u Evropu. Unatoč
tome, Horvat nije nimalo odstupao od svojih navika i
običaja. Govorio je: »Metode borbe su političke i akcio-
ne. Obje moramo provoditi istodobno i permanentno.
Sve to treba da počne još ove godine. Moramo izdržati
do kraja revolucije . . . «
Često je pokazivao razumijevanje za Andrićevu i Ve-
garovu žurbu, ipak upozoravajući da se za akciju u Ju­
goslaviji treba temeljito pripremiti. Mnoštvom zamor­
nih detalja isticao je svoje napore da grupu opremi naj­
boljim oružjem, često je spominjao osobno zanimanje
dra Branka Jelića za predstojeću akciju i izražavao svo­
je uvjerenje da će operacija »vruće ljeto 72« uspjeti.
Neko vrijeme isključivo je govorio o grupi Dane Šarca,
koja je, zajedno s duhovnim začetnikom napada na ju­
goslavenska predstavništva, ležala u regensburškom za­
tvoru. Zatim je izražavao svoje divljenje prema nekim
njemačkim odvjetnicima i njihovoj naklonosti prema
»hrvatskoj stvari«, da bi najzad stigao do činjenica koje
su ga, zapravo, najviše zaokupljale.
Novac! To je bila riječ koja je širila Horvatove mišje
zjenice, nadimala njegov glatko izbrijan vrat i vraćala
mu crvenilo u blijedo lice. Kad je govorio o novcu, Hor­
vat je bio uglađen i vrlo blag. Njegova lažna krutost za­
čas bi nestala, kao nožem odrezana, i on bi se lukavo
smijuljio dok bi govorio, što je značilo da je vrlo zado­
voljan. Nosio je tamnoplave kapute i crne hlače, košulje
krutih ovratnika, bez kravate, i maramicu, naravno
bijelu, u malom džepu s lijeve strane. Subotom i ne­
djeljom nosio je crne lakirane cipele i tada bi obično
govorio da je pozvan u otmjeno društvo. Malo je ra­
dio, a svi su znali da ne oskudijeva u novcu. Uz ostalo,
redovno je primao »stipendiju« od svećenika Vilima
Cecelje. Kad se radilo o novcu, bio je pravi zanese­
njak. Mrzio je ljude koji su od njega očekivali bilo
kakvu uslugu.

208 4 - DVADESETI ČOVJEK
209
dana otkako je bacio bombu na jugoslavenski konzulat
u Melbourneu, a policija ga nije otkrila. Nisu ga otkrili
ni 17. rujna, kad je u igračkama, koali i klokanu, na
brod prokrijumčario tri i po kilograma otrova. »Matil­
du« je pažljivo umotao u najlonske vrećice a zatim je
ušio u igračke, veličine mačke. Marić i Rover će mu,
mislio je, čestitati na hrabrosti, nema sumnje.
Ako braća Andrići i Vegar pokažu barem nešto od
onoga čime su se busali u prsa u Melbourneu, onda će
se moći osloniti na njih, ocijenio je broj 140.
A ostali? O njima će nešto više saznati tek kad dopu­
tuje u Francusku, kod Ambroza Andrića. Marić je, među­
tim, obećao da će to biti odabrani ljudi koji će se moći
prilagoditi svim uvjetima borbe. Mogao je očekivati da će
7. Horvat, Vlasnović, Juriša, Glavaš i ostali biti na nivou; ak­
cija u Jugoslaviji nije bila za mlitavce i mekušce.
SIGNAL ZA TERORISTIČKU AKCIJU Zamišljao je sve te prizore i sebe kao Velikog Nena-
domjestivog. Nijednog trenutka nije mu na um pala mi­
sao da je opet na početku, tamo odakle je 1959. krenuo
Svitala je srijeda 20. listopada 1971. u Australiju. Na početku ničega, ljudskog i materijalnog.
Boreći se sa snom u odjeljku drugog razreda brzog Keškićev vlak stigao je na željezničku stanicu u Nici
vlaka Napulj-Nica, Vejsila Keškića (ili broj 140, kako je ujutro 20. listopada. Uzeo je taksi i odvezao se u St.
bio zaveden u tajnoj evidenciji HRB-a) zbunjivale su Roch 104, Ambrozu i Petru Andriću.
dvije stvari. Prvo, u engleskim listovima, koje je kupio Broj 140 znao je malo o Petru Andriću i njegovu
u napuljskoj luci, pošto je sišao s broda, nije pronašao mjestu u organizaciji. Samo su mu rekli da je član užeg
ni jednu jedinu vijest o oružanim sukobima u Jugosla­ rukovodstva HRB-a za Evropu, da je zadužen specijalno
viji, o kojima mu je prije odlaska u Evropu neprestano za francuski jug i da ima dobre veze sa drom Brankom
govorio Srećko Rover (bio se upravo vratio iz posjeta Jelićem i njegovim »Hrvatskim narodnim odborom«.
Starom svijetu). Isto tako osobno se, osvjedočio da ju­ Zato je Keškić s nestrpljenjem očekivao susret s Pe­
goslavenska ambasada u Rimu radi sasvim normalno i, trom Andrićem. Međutim, istodobno je bio i uznemi­
štoviše, izdaje vize za putovanja u zemlju. Doduše, od ren. Pretpostavljao je da je francuska policija poslije do­
17. rujna, kad se s najnužnijim stvarima ukrcao na brod gađaja u Stockholmu'' stavila pod prismotru najekspo­
u Melbourneu, prošlo je podosta vremena, razmišljao je niranije članove HRB-a koji žive u toj zemlji. Najviše ga
broj 140, i možda je u međuvremenu pobuna ugušena, je, ipak, plašila mogućnost da ga netko prepozna i do­
ili su se pobunjenici povukli u brda i čekaju najavljene javi Udbi da je stigao u Evropu. A kad netko prevali put
komandose iz inozemstva. između Melbournea i Nice, zacijelo za to ima ozbiljne
Keškić je sve više razmišljao o sastavu grupe s ko­ razloge.
jom je trebalo da se ubaci u Jugoslaviju. U Melbourneu Opasnost ga je, znao je, vrebala na svakom koraku.
su mu rekli da će grupa biti kompletirana u Austriji, i Prva stvar do koje mu je u tom trenutku bilo neobično
da će je voditi braća Andrići i Pavle Vegar. O njima je
imao posebno mišljenje: hladni, proračunati i brzi na Misli se na teroristički napad na zgradu jugoslavenske
ambasade u Švedskoj i mučko ubojstvo ambasadora Vladi­
oružju. Takvi su mu upravo trebali. Ocjenjujući njihove mira Rolovića, što ga je 7. travnja 1971. počinila grupa faši­
mogućnosti i sposobnosti Keškić se s neskrivenim za­ stičkih emigranata s poznatim kriminalcima Miroslavom Ba-
dovoljstvom prisjetio i svojih; upravo je prošla godina rešićem i Anđelkom Brajkovićem na čelu.

210 211
stalo bila je da nitko ne otkrije »Matildu« u njegovu
kovčegu. To ga je moglo upropastiti. Znao je da bi mu ulicu kojom se vukla gomila užurbanog svijeta. Stajao
braća Andrići ostrugala rebra kad bi se »Matildi« što je i kalkulirao, češkajući lice na kojem je već danima
dogodilo. Zato je želio da barem u početku njegov bo­ bio grč zabrinutosti. Imao je dogovoren susret s »inže­
ravak u Evropi ne bude povezan ni s čim što bi moglo njerom« Josipom Barišićem, ali njega nije bilo. Znao je
izazvati pažnju. da »inženjer« nikada ne kasni, imao je s njim dobra is­
Čak ni s taksistom nije progovorio ni riječi. Samo kustva još s Tasmanije, iz Gvvorv Parka, pa se na kraju
mu je pokazao papirić na kojem je bila napisana adresa uplašio da Barišić nije zaglavio u Jugoslaviji.
Petra i Ambroza Andrića. Razne misli padale su mu na um: Barišić je dopustio
Susret u Nici bio je vrlo srdačan. Braća Andrići su da mu metkom prosviraju lubanju.
ga još s vrata zaskočila: »Što je s 'Matildom'? Djeca će Oni su lukavi, osjete što je čim nešto šušne, u to se
se neobično veseliti igračkama.« mogao zakleti. Za njih se ne može reći - pečeni su! Oni
»'Matilda' se izvrsno držala cijelim putem«, odgovo­ ne nasjedaju na prijevare. Imaju oni dobar njuh, mi im
rio je Keškić, odlažući kovčeg iza vrata. u tome nismo ravni. Odmah ti namjeste svinjariju: član
Otrov za trovanje beogradskog vodovoda stigao je ustaške organizacije. Kriste raspeti, tko je od nas još
tako u Evropu, a trojica terorista još su ga istog dana priznao tako nešto. Dopuste ti da samo progovoriš dvi-
sakrila u unaprijed pripremljeno tajno skrovište u je­ je-tri riječi. Zatim - pras. Metak između očiju.
dnom napuštenom zamku izvan Nice.
Đuro Horvat sjetio se i ozbiljnog upozorenja koje je
Zatim je Keškić svoje domaćine obavijestio da usko­
uputio Josipu Barišiću prije nego što je otišao iz Au­
ro iz Australije treba očekivati i dolazak »generala« Ilije
stralije.
Glavaša, Mirka Vlasnovića i Martina Juriše.
»Čuvaj se«, rekao mu je, »da te ne otkriju, jer ćeš se
Ambroz Andrić je u m e đ u v r e m e n u nabrojio pet­
inače užasno provesti. Ako te ščepaju, ne razmišljaj, od­
naestak novih imena, uvjeravajući Keškića da se »geril­
mah presudi samome sebi.«
ska grupa popunjava najboljim jurišnicima«. Potom su
Umjesto »inženjera« Barišića te srijede stigli su Vik­
se složili da broj 140 odmah otputuje u Miinchen i da
tor Kacijančić i Nikola Antunac. Bili su to Ceceljini
se ondje poveže sa d r o m Brankom Jelićem, koji će mu
momci. Horvat ih je dobro poznavao. Obojica su studi­
dati najnovije instrukcije za obavještajni rad. Jelić je,
rala teologiju.
navodno, raspolagao nekim strogo povjerljivim podaci­
ma koji bi mogli biti dragocjeni u planiranju predsto­ Odmah su otpočeli razgovor.
jeće akcije u Jugoslaviji. Obavijestili su ga također da će »Zgodno mjesto«, rekao je Kacijančić, tobože zadiv­
eksploziv, oprema i oružje biti pravodobno nabavljeni ljeno, gledajući sobu. Zidovi su bili sivi. Na nekim mje­
u Belgiji i SR Njemačkoj, a po potrebi i u Austriji. Po­ stima vlaga je bila rastočila žbuku, ostavivši za sobom
sljednje značajno što su mu rekli prije nego što je na­ hrapave otočiće plijesni. »U ovoj sobi moći ćemo dosta
stavio put u SR Njemačku bila je informacija da će se toga obaviti.«
za uskrsne praznike iduće, 1972. godine u Nici održati »Zgodno mjesto, zaista«, potvrdio je Antunac. »Tko
sastanak užeg rukovodstva HRB-a na kojem će se do­ je birao?«
nijeti odluka o datumu ilegalnog upada u Jugoslaviju. »Ja«, odgovori Horvat. Odrješitim »ja« demonstrirao
je ne samo vlastitu samohvalu već i samouvjerenost.
»Lijepo«, potapšao ga je Antunac po ramenu. »Uči­
nio si dobar posao. Sjajan posao, mislim.«
1
»I vas dvojica kad ste odlučili da nam se pridružite.
Srijeda 20. listopada 1971, rano poslijepodne. Velečasni mi je mnogo pričao o vama. Sasvim sam za­
Tog dana stajao je Đuro Horvat, zvan Zrinski, u svo­ dovoljan. Sasvim.«
joj iznajmljenoj sobi u Salzburgu, motreći kroz prozor Kocijančić se, polaskan, nasmijao i rekao: »Mi zna­
mo kakve su vaše namjere.«
212
213
»To je dobro. Sad ćemo se moći posve posvetiti pla­ »Adolf i Ambroz Andrić, naravno. To su vrlo sposo­
novima.« bni momci. Pravi je užitak s njima raditi.«
Kacijančić se upiljio u Horvatovo blaženo lice. Svla­ »Ka'kvi su sada planovi? Ovdje smo izgubili dosta
davao je uzbuđenje. Da nije bio toliko zaokupljen mi­ vremena, a ljeto se približava. Koliko čujem, preostalo
slima o akciji u Jugoslaviji, bio bi primijetio da Horvat nam je još osam mjeseci do akcije. U srpnju bismo već
nešto lukavo smjera. morali biti s druge strane granice. Cecelja nam je rekao
»Kaži, tko je ovdje glavni?« upitao je iznenada An- da ćemo morati proći kratku obuku u Austriji. Nešto
tunac. smo već naučili, ali premalo.«
»Kako to misliš?« zbunio se Horvat. Zateklo gaje pi­ Horvat se lukavo smiješio: »Mislili smo na sve, pa i
tanje, jer je razmišljao o Kacijančićevu novcu. na obuku. U Austriji postoje odlični tereni za to. Što je
»Tko rukovodi?« trenutak za akciju u Jugoslaviji bliži, desetorostruko
Tišina, apsolutna tišina. ćemo usavršavati svoje umijeće u borbi za novi pore­
Sad se Horvat osjećao važnim čovjekom, od kojeg dak. Svakoga dana ćemo po nekoliko sati vježbati naj­
su drugi tražili informacije. Okrenuo je svoja uska du­ brže načine ubijanja puškom, pištoljem, nožem ili ka­
gačka leđa prozoru i mršavim, ostarjelim prstima ski­ mom - ili toljagom, odnosno kamenom, ili čak otro­
nuo celofan s kutije cigareta. Ponudio je Kacijančića i vom, po potrebi. Svaki naš borbeni zadatak uključivat
Antunca. Obojica su izvukli po jednu. Ne čekajući da će i prepade na udbaše, radi izoštravanja refleksa i na-
sugovornici upale šibice, on škljocnu upaljačem na vikavanja na neprekidnu budnost. U tu svrhu imamo
plin. U trenutku soba je bila prepuna dima. odjeljenje specijalno odabranih ljudi. Učit će nas kako
»Hm, tko rukovodi? To je, vidite, vrlo teško reći.« da drugome skočimo za vrat i slomimo mu kičmu,
kako da čučimo pritajeni u grmlju i napadamo kao di­
Horvat se sada upaljenom cigaretom služio kao nado-
vlje mačke, kako da precizno pucamo u želudac, jer je
mjeskom za kratke prste; njome je šarao zrakom koji je
to spora i teška smrt, ali smrt koja donosi političke po­
bio ispunjen plavičastim dimom. »Mogao bih reći da
ene. Prosuti crijeva udbašu, i to još u njegovoj zemlji, to
sam ja glavni, što i jesam, ali ne volim da se to zna. Vi
je velika stvar. Ništa nismo previdjeli, čak ni udarce bri­
ćete shvatiti zbog čega to krijem. Nije lako izdržati sve
dom dlana, laktom, koljenom, nogom, ili glavom i če­
pritiske i prijetnje. Ima ovdje u Austriji ljudi koji bi me
lom. Godinama se p r i p r e m a m o za tu akciju i ništa ni­
vrlo rado vidjeli prerezana vrata. Jedan od njih je i Ce-
smo zaboravili. A podrška? U zemlji ljude hvata muč­
celja, on naprosto ne može otrpjeti činjenicu da sam
nina od komunističke diktature. Ondje Marićeve
sposobniji i pametniji od njega. Hoću reći«, brzo će
m o m k e dočekuju sa cvijećem. Gomila porobljenih si­
Horvat, »da najbolje ljude ipak treba čuvati i ne dopu­ r o m a h a jedva čeka p o m o ć svoje prognane braće. Po­
štati im da se previše izlažu opasnostima.« Pri tome je sao uistinu m o r a m o obaviti bez greške. Uhvatiti crve­
mislio na sebe. Glas mu je zvučao neskromno, gotovo ne spuštenih gaća.«
hvalisavo.
»Što želiš time reći?« upitao je Kocijančić. Broj 149 bio je lukav taktičar kad je nekog člana or­
»Obojica znate temeljna pravila konspiracije. Treba ganizacije trebalo »obraditi«. Dvojica došljaka, zbog
da budete što manje upadljivi, jer ne bih želio da vas urođene sirovitosti, bila su upravo idealna za obradu.
ovdje proguta noć. Bojim se da će biti premalo vreme­ Stoga ih Cecelja i Horvat nijednog trenutka poslije do­
na i za razonodu.« laska u Austriju nisu ispuštali iz šaka.
»Toga smo i sami svjesni, pa se čuvamo koliko mo­ U početku su ih kljukali informacijama o fantastič­
žemo.« Antunac je dopola popušenu cigaretu zgnječio u nom uspjehu Roverove evropske misije. Zatim su ih,
pepeljari na stolu. Hvatala ga je mučnina od tog duha­ kao uzgred, podsjetili na sudbinu nekih koji su pokuša­
na. »Tko će držati vezu s nama?« li prevariti organizaciju, pa im pričali hvalospjeve o
»Ja«, odgovori Horvat. Pavlu Vegaru i braći Andrićima, koji su učvrstili položaj
»I tko još?« HRB-a u Evropi, i najzad otkrili istinu o novim pojača-

214 215
njima HRB-a, koja će stići iz Australije, spomenuvši uz stor. To ti ionako neće trebati u Jugi. A kad preuzmemo
ostale Martina Jurišu i Mirka Vlasnovića. vlast, sve će ti se višestruko vratiti.«
»Napravili smo detaljan plan obuke ljudi koji će biti »A što će se dogoditi ako netko odustane?« iznenada
poslani u Jugoslaviju. Jedinstveni smo u tome da to je upitao Antunac.
uistinu budu najbolji. Na popisu dužnosnika s kojima Horvat je mirno odgovorio:
ozbiljno računamo nalazite se i vi«, rekao je Horvat.
»Imamo kamu iz Jasenovca, zatim . . . imamo čekić
»Logorovanje će biti jedan od posljednjih ispita prije
kojim je Luburić tukao zatvorenike po tjemenu, imamo
odlaska u zemlju. Predviđeno je da obuka traje nekoli­
kliješta za čupanje noktiju. Nešto specijalno, usavršeno.
ko dana.«
Dalje, imamo željezne šipke kojima su u Jasenovcu lo­
»Znaš li koliko će nas biti?«
gorašima odbijali bubrege, imamo onaj isti malj kojim
»Ne znam«, odgovorio je Horvat, »ali svim ljudima su u ustaškim zatvorima drobili kosti, a kukavicama
s kojima računamo u planiranim akcijama poslani su
ćemo nasred čela urezati slovo 'U' i kukasti križ, kao
pozivi i mnogi su već pozitivno odgovorili. Neki su, me­
svojedobno Marijanu Šimundiću. Zatim, imamo klavir-
đutim, spriječeni jer nemaju dovoljno novca.«
sku žicu na kojoj će se kukavice njihati kao strašila.«
»Ne razumijem«, zbunio se Kacijančić. Antunac je šutio kao sleđen. Da, to je upravo ono što
»Dužan sam vas upozoriti da dio troškova za nabavu čine Horvatovi momci, a i on s njima. Sve je istina. Hor­
opreme neće snositi organizacija. Svaki član dužan je
vat ništa nije propustio reći.
da se sam izdržava prije upada preko granice.«
Poslije osam sati ostavili su Horvata samoga.
Kacijančić je bio sasvim zbunjen. Horvat je to primi­
jetio i odmah ga je zaskočio: »Kakvi bismo mi ljudi bili
kad ponekad ne bismo upotrijebili i vlastiti novac da
2
očuvamo jedinstvo i život organizacije?«
Kacijančić je malo povisio glas: »Meni neke stvari U osam i trideset netko je pokucao na vrata. Broj
ipak nisu jasne. Često sam te slušao kako govoriš da 149 nije odgovarao. Kucanje se čulo još jedanput,
novac neće biti u pitanju kad se organizacija odluči snažnije. Horvat je p a p u č a m a zastrugao po parketu.
na direktne udarce protiv Jugoslavije. A sada, odjed­ Odškrinuo je vrata, upravo toliko koliko su bila duga
nom, n e m a m o ni dinara da ljudima ponekad platimo dva sigurnosna lanca, jedan kraj brave, a drugi u vi­
tople obroke. Što to znači? I m a m o li ili n e m a m o nov­ sini koljena.
ca?« »Zrinski, ja sam, Joža. Joža Barišić iz Zagreba. Otvo­
Horvat je osjetio kako ga hvata bijes. Više od tri go­ ri«, šaputao je čovjek na pragu.
dine nije čuo ni jedno jedino pitanje o tome kamo odla­ Odmah su izišli van. Hodali su sami pustom ulicom
zi novac od članarina i raznih doprinosa koje su članovi koja je vodila u središte grada.
organizacije bili dužni plaćati. Ali vrijeme nagriza strp­ Skrenuli su ulijevo, kroz prolaz u kojem je titralo
ljivost brže nego laži. »Naravno, novac nije u pitanju«, neonsko osvjetljenje, i izbili na ulicu sa stotinama pro­
rekao je, iako bi brbljavom Kacijančiću bio najradije laznika. U oba smjera promicali su automobili, upalje­
raskolio lubanju. »Imamo novac, ali zaboga, Joža, neće­ nih svijetala.
mo ga trošiti na nekakve piknike po Austriji.« Sad su morali govoriti glasnije. Horvat je upitao:
»Nemam mnogo novca. Imao sam neke dugove, pa »Što je s tobom? Jesi li se snašao? Gdje radiš? Nismo
sam vrlo malo uštedio, a i posao u Salzburgu nije bio se vidjeli nekoliko godina. Imali bismo dosta toga reći
dobro plaćen, iako mi je bilo obećano.« jedan drugome. Što je novo u Jugoslaviji?«
Ali dok je gavran graktao, lisica je odnijela sir. Barišić je šutio, kao da ništa nije čuo, pa najzad re­
»Sad će sve te neprilike biti prošlost. Preskoči još kao: »Novine ništa ne pišu.«
ovu prepreku i nećeš požaliti. Ako si već u novčanoj os­ »Dabome da ne pišu jer bi to značilo da priznaju
kudici, prodaj sat, foto-aparat, ako ga imaš, ili tranzi- poraz.«

216 217
Broj 149 nije se mogao načuditi Barišićevoj neoba­ Josip Barišić osjetio je kako su mu se crijeva skvr­
viještenosti. čila od straha. Ima pravo broj 149, nije to dječja igra.
Buka automobila se stalno pojačavala kako su se »Ne brinite, obavit ću to bolje nego što očekujete,« re­
bližili centru. Horvat je zapalio novu cigaretu, a upalje­ kao je Barišić, ali više da bi sebe ohrabrio nego da bi
nu šibicu bacio u otvor kanalizacije. Gradom se širio odagnao Horvatovu sumnju.
nekakav čudan smrad, i broj 149 je nekoliko puta ot- »Poslušaj moj savjet«, upozorio ga je iznenada Hor­
pljunuo. vat. »Ostavi sve ostale poslove i misli samo na ovaj.
»Tražili ste da dođem«, rekao je Barišić. Polako je Budi siguran, uspjet ćeš.«
okrenuo glavu prema Horvatu, sasvim polako, kao da Sad su opet izabrali sporednu ulicu; vraćali su se
se plaši da će ga uhvatiti vrtoglavica. prema Horvatovu stanu. S mrakom je došla i hladnoća;
»Da, glavna trafostanica u Zagrebu, odlučeno je, na ulicama je bilo sve manje ljudi.
mora odletjeti u zrak prije nego što u p a d n e m o u ze­ »Imali smo nekoliko sastanaka u Njemačkoj i Fran­
mlju. Diverzija će biti signal za opću akciju.« cuskoj«, rekao je Horvat iznenada, poslije duge šutnje,
Zatim su nastavili razgovor o detaljima operacije koju je samo povremeno remetilo Barišićevo nakašlja-
»feniks«. Broj 149 počeo je kratko i jezgrovito objašnja­ vanje. »Sve je riješeno, slijedeće godine u ovo vrijeme
vati kako je rukovodstvo HRB-a zamislilo akciju u zem­ već ćemo sjediti u ministarskim foteljama. Bit će to,
lji, posebno kakvu su ulogu namijenili Barišiću, Pinju- istina, naše najduže ljeto, ali sigurno ga nećemo profuć­
hu i još nekima za koje se - to nije rekao - smatralo da kati uzalud.«
ne bi smjeli ući u tzv. operativni štab akcije. To su bili »Ima li kakvih nagovještaja kad bih vas mogao oče­
ljudi drugog reda, od kojih se tražilo da obave sad kivati?«
ovakve, sad onakve »posliće« smrtonosne naravi. »Datum prelaska još nismo odredili, ali možeš sma­
»Mi trebamo takve ljude čija se sposobnost sastoji trati sigurnim da će to biti u lipnju. Nema razloga da
u preciznom pogotku u stomak, a ne u lukavoj igri da dođemo ni ranije ni kasnije. Preostaje samo da ti kažem
zaštiti svoj mediokritet«, nastavio je Horvat važno. Uči­ da je mjesto prelaska još nepoznato. Ne zato što Am­
nilo mu se da je tu rečenicu, iščupanu iz neke knjige broz i Adolf inzistiraju na strogoj konspiraciji, već je­
koja mu je dopala ruku u Salzburgu, odlično tempirao: dnostavno zato što od dvije varijante biramo bolju. Po­
Barišićevo lice se, naime, u čudu isteglo, jer je rijetko stoji, naime, prijedlog da kupimo brod i da se u Jugo­
bio u prilici da čuje pametnu riječ iz Horvatovih usta. slaviju prebacimo morem. Uskoro putujem u Pescaru,
»Dakle, mi trebamo najbolje. Što da ti kažem? Posao se u Italiju, gdje treba da pregledam ponuđeni brod. Ako
odlično razvija. Riješili smo mnoge dileme, među njima bude odgovarao namjeni, kupit ćemo ga bez oklijeva­
i onu najvažniju: koliko će ljudi biti u grupi.« nja. U suprotnome, morat ćemo kopnom, što je, ocje­
njujem, mnogo sigurnije i brže.«
»Mislim da su braća Andrići još u Australiji govo­
»A novac? Što je s novcem? Brod nije korito da se
rila o stotinjak jurišnika«, podsjetio ga je Barišić.
može jeftino kupiti.«
»To ne dolazi u obzir«, rekao je broj 149. »Ocijenili »Imamo osiguranih 5000 dolara. Vjerujem da će to
smo da je trideset najprikladniji broj. Lakše ćemo se biti sasvim dovoljno. Uostalom, sve će se znati tek kad
kretati, a osim toga za početak je sasvim dovoljno da dođem u Pescaru.«
uđu najspremniji. Previše smo vremena potrošili a da Trebalo je, međutim, da prođe još punih pet mje­
bismo sad cijelu operaciju prepustili nestručnjacima. seci da broj 149 otputuje u Italiju.
Ti najbolje znaš što smo sve učinili da se danas zajed­
no n a đ e m o u Evropi. Uvjeren sam, međutim, da ovo
nisu stvari kojima bi se ti trebao opterećivati. Imaš
3
dovoljno i vlastitih briga; dignuti u zrak glavnu trafo­
stanicu u Zagrebu nije dječja igra. To ti je, n a d a m se, Od Barišićeva povratka u Zagreb pa do Horvatova
posve jasno.« odlaska u Italiju dogodile su se mnoge značajne stvari.

218 219
Pozvali su u pomoć i »generala« Iliju Glavaša. On je
Uz ostalo, teroristička grupa iznenada je počela kubu­ stigao u Evropu još potkraj srpnja 1971. i bio dodijeljen
riti s ljudima; bilo ih je sve manje, iako se agitiralo u Horvatovu štabu u Salzburgu.* Izbjegli pekar iz sela Lu-
Francuskoj, Austriji i SR Njemačkoj. Pokolebali su se žana nije više bio čuvar mrtvačnice u Melbourneu. Od
čak i neki koji su već dali pristanak. Da bi spasili što se braće Andrića dobio je zadatak da budno motri na po­
još može spasiti, braća Andrići i Pavle Vegar pritisli su našanje vrbovanih članova u Austriji, posebno na Niko­
Keškića i Horvata; zahtijevali su da se obojica maksi­ lu Antunca i Viktora Kacijančića, te da održava kurir­
malno angažiraju na prikupljanju novih terorista. Ni za sku vezu između punktova u Ofenburgu, Karlsruheu
što drugo nisu htjeli čuti. Ohrabrenje koje im je pružio i Strasbourgu, gdje su djelovala braća Andrići i Pavle
Cecelja bilo je samo prividno: nekoliko propalih stude­
Vegar.
nata teologije, koji su bili okupljeni oko »velečasnog«,
Zauzvrat je »generalu« bio obećan jedan od rukovo­
najprije su pristali da se zajedno s grupom prebace u
zemlju, a zatim iznenada odustali. Ne samo odustali već dećih položaja u novoj »hrvatskoj vojsci«, što je ovaj
se i izgubili, zametnuvši trag. shvatio kao već gotovu stvar.
U isto vrijeme Adolf Andrić je, prelaskom u Weiblin-
Pukotine su se, dakle, pojavile u samim temeljima.
gen iz Niče, u SR Njemačku prebacio i dio cijankalija
Da bi spriječili rasulo, braća Andrići povukla su nov
namijenjenog trovanju beogradskog vodovoda. Ostatak
taktički potez: Salzburg su proglasili bazom za okuplja­
je u zemlju trebalo da prenese jedan od HRB-ovih su­
nje »gerilske grupe«. Psihološki su htjeli utjecati na već
radnika. Trojica najodanijih Adolfovih suradnika, ne ra­
vrbovane članove; instalirati teroristički punkt još bliže
čunajući brata mu Ambroza i Pavla Vegara - Horvat,
jugoslavenskoj granici značilo je, zapravo, da više nema
Keškić i Glavaš - dobili su tih dana još jedan specijalan
povlačenja i da će svaki neposluh biti najstrože kažnjen.
zadatak: trovanje revolverskih i puščanih metaka, koje
Osim toga, Ambroz Andrić se pobrinuo da među
će upotrijebiti prilikom akcije u Jugoslaviji. Činili su to
potencijalnim članovima terorističke grupe proširi pri­
vrlo stručno, po Andrićevim uputama. Najprije su s vr­
jetnju: Domagoj će biti milosrdan prema kukavicama
ška metka sastrugali leguru bakra i nikla sve do olova.
koliko i šinter prema bijesnom psu. Nadao se da će pri­
Oštri dio metka su sasvim malo zatupili, a zatim izvrtali
jetnjama uplašiti kolebljivce.
sićušnu rupu. U taj otvor su potom sasuli cijankalij, a
Istinski ih je zabrinjavala i pojedinost da su počeli
rupu začepili lakom za nokte. Za kratko vrijeme izradili
gubiti tlo i u samom Karlsruheu, gradu koji su smatrali
su oko 1500 takvih metaka, koji su bili dvostruko ubi­
svojom tvrđavom. Sa svakim novim sastankom u ku­
tačniji od običnih jer su sadržavali otrov, a osim toga u
glani interes ljudi za njihovu »revolucionarnu akciju«
dodiru s ljudskim tijelom eksplodirali bi poput granate,
bivao je sve manji, cfok na kraju nije spao na pet-šest
dakle razarali su tkivo strasnije od bilo kakva noža.
plaćenika, među kojima su bili Ludvig Pavlović i Vili
»Matilda«, koja je bila iskušana u Australiji, sada je tre­
Eršek. Prvi je pokazivao interes samo za oružje, a drugi
balo da se upotrijebi protiv ljudi.
za novac. Gdje se zveckalo sitnišem i šuštalo krupnim
monetama - Eršek je bio neizbježan. Sve to prisililo je U tih pet mjeseci rukovodstvo terorističke grupe
Ambroza i Adolfa Andrića da pojačaju svoju aktivnost. bilo je suočeno s još jednim ozbiljnim problemom; ne­
Uza sve to, bili su svjesni da će, ako se grupa raspadne, prilika se pojavila u liku Josipa Senića. Jedan od najvi-
morati polagati račune Srećku Roveru i Juri Maricu. A đenijih šefova ustaškog podzemlja stigao je u SR Nje-
to je, po pravilu, značilo biti kraći za glavu.
* Glavaš je doletio u Austriju s australskim pasošem broj
Zato je odlučeno da se Ambroz iz Nice preseli u 681860. Odmah s aerodroma u Beču nastavio je put u Salz­
Strasbourg, a Adolf da napusti Francusku i nastani se burg, gdje ga je osobno prihvatio ratni zločinac Vilim Cecelja.
u Weiblingenu, gdje je već radio u tamošnjoj željezari. Nešto kasnije Cecelja mu je pronašao i posao u jednoj salc-
Bili su prilično sigurni da će svojom stalnom prisutnoš- burškoj pekari. Kraće vrijeme Glavaš je stanovao i kod Zeljka
Pilića, rođenog brata likvidiranog terorista Ivana Prlića, koji
ću na tom području spriječiti odlazak članova terori­ je u grupu također vrbovan u Austriji.
stičke grupe.
221
220
mačku sa znatnom svotom dolara koje je trebalo utro­
šiti za opremanje terorističke grupe uključene u opera­
ciju »feniks«. Međutim, čovjek koji je bio najtipičniji iz­
danak Marićeve pljačkaške škole nije se tek tako mo­
gao odvojiti od novca; on mu je širio zjenice, vraćao mu
samopouzdanje i činio ga sretnim. Jednostavno, sma­
trao je da je novac koji je imao kod sebe samo njegov
i ničiji više. Tako je Pepa Senić, kao i Geza Pašty sedam
godina prije, samome sebi potpisao smrtnu presudu.
Imalo ga je stići vrelo olovo Marićevih i Roverovih
egzekutora. Trebalo je samo otkriti brlog u kojem se
skrivao. 8.
Najzad, prije nego što je Horvat otputovao u Pesca-
ru da kupi brod, u Salzburgu je, umjesto u Nici, održan
sastanak užeg rukovodstva HRB-a, na kojem je odluče­ ČETRNAEST KILOMETARA
no da se teroristička grupa prebaci na planinu Vran i OD GRANICE
da ondje organizira »ustaničke« baze. Isto tako, donese­
na je konačna odluka da se u zemlju uđe sredinom lip­
nja. Kad je PAN AM-ov 001 - kružna linija oko svijeta -
Zatim je Horvat otputovao u Pescaru, ali se vratio toga kišnog travanjskog petka dodirnuo pistu frankfurt­
već treći dan, jer ponuđeni brod nije odgovarao namje­ skog aerodroma, »dvadesetog čovjeka« čekala su tri izne­
ni. Bio je i skup, a osim toga braća Andrići su ga brzo­ nađenja; prvo već na carini. Pokazalo se da su se isplatila
javno obavijestila da imaju novi plan za prodor u srce njegova uporna uvjeravanja prije puta da u Evropu ne
Jugoslavije. nosi ništa što bi ga moglo kompromitirati, pa čak ni no­
vac namijenjen braći Andrićima. Odbio je to znajući da
njemačka policija nije naivna, a osim toga imao je razloga
da vjeruje kako sve to što se priprema zacijelo nije pro­
maklo ni australskoj, ni njemačkoj obavještajnoj službi.
• Nije želio da zbog jednog nepromišljenog poteza padne u
ruke njemačkoj policiji i upropasti sve što je godinama
smišljao protiv Andrića i njihovih bezumnika.

Pregled pasoša bio je obična formalnost, no kad su
njegovi kovčezi stigli na carinsku klupu, ispostavilo se
da neće moći izbjeći temeljitu pretragu. Prekopali su
sve što je moglo poslužiti kao skrovište, izbacili su mu
rublje i odijela, cipele i košulje. U ručnoj torbi imao je
i jednu knjigu, ali carinik nije bio nimalo impresioniran
njezinim sadržajem - prevrnuo je gotovo svaki list. Sva tri
kovčega bila su pomno pregledana, ali carinici su ostali
praznih šaka. Ono što su tražili Martin Juriša je nosio du­
boko u sebi; mogli su mu samo iščupati utrobu, ali ni
tada, znao je, ne bi otkrili njegovu godinama čuvanu ve­
liku tajnu.

222 223
Na izlazu iz a e r o d r o m s k e zgrade čekali su ga Adolf »A kakav je, najzad, plan?« upitao je Juriša. »Otkad
Andrić i Pavle Vegar. Izmijenili su nekoliko kurtoaz­ ste vi otišli u Evropu gotovo sam ostao na kruhu i vodi.
nih riječi, a zatim se pod kišobranom uputili na par­ Svatko je uglavnom b r i n u o svoje brige. Do m e n e je
kiralište. Stari nosač nosio je iza njih tri Jurišina kov­ dopiralo premalo informacija, što s m a t r a m nedo­
čega. pustivim.«
»Imao si problema na carini?« upitao je iznenada »Imam dojam da su se oni u Australiji malo ulijeni-
Andrić. li«, dometnuo je Andrić. »Sve su prepustili nama, što i
»Mislim da su nešto tražili«, odgovorio je Juriša. nije loše. Barem znamo na čemu smo. A što se tiče pla­
»Nisam siguran jesu li očekivali da ću to 'nešto' baš ja na, on je sasvim dovršen. Može doživjeti samo male iz­
donijeti.« mjene. Krećemo za otprilike mjesec i pol. Bit će nas
»Ako si mislio na Matildu', ona je već odavno u na­ oko trideset, ne računajući tebe i još neke koji će ući
šim rukama. Donio ju je Keškić.« prije, kao prethodnica. Barišić je obaviješten da trafo­
»Znam. Mislio sam na novac. Očekivali ste da ću ga ­ s t a n i c a m o r a odletjeti u zrak najkasnije do 20. lipnja.
donijeti?« Eksploziv smo već pribavili. Nalazi se u Ambrozovu sta­
»Ovih dana dobili smo obavijest da je melburnska nu u Strasbourgu. Zborno mjesto je Salzburg, gdje se
ANZ banka prebacila novac na moj račun u Ofenbur- svi moramo okupiti najkasnije do 1. lipnja. Oružje već
gu«, ubacio je Vegar. postepeno prebacujemo u Austriju. Za to smo zadužili
Ševu i generala. Zatrovali smo oko 1500 metaka, za po­
Pošto su otpustili nosača, nagradivši ga s četiri mar­
četak sasvim dovoljno.«
ke, sva trojica su ušla u Andrićev automobil i krenuli
put Weiblingena. Brisači su monotono rastjerivali kišu. »A što je s trovanjem vode beogradskog vodovoda?«
Sve to Jurišu je iznenada podsjetilo na 14. kolovoza »Našli smo čovjeka i za to. Prebacit će se u zemlju
1961, kad su ga Senić i Paštv, poslije sahrane Zrinke Mi- kad i ti. Mislim da će to obaviti vrlo stručno, jer nam
las, strpali u automobil i odvezli izvan Katoombe da po­ je sam predložio prihvatljiv plan.«
loži ustašku zakletvu. Bili su to teški dani. I ne ponovili »Odjeća?«
se, rekao je u sebi. »U prodavaonicama vojne odjeće kupili smo ame­
ričke uniforme s natpisom 'Četvrta oklopna četa USA
Andrić se mučio da iziđe na auto-cestu prema Karls-
ARMY'. Obuća je prilagođena dugim marševima. Niske,
ruheu. Neprestano je pogledavao u retrovizor, želeći se
vrlo udobne čizme.«
uvjeriti da li ih netko prati. ,
Sada je Andrić preticao nizozemsku hladnjaču, iza
»Kakve nam novosti nosiš?« pitao je Vegar, koji se koje se dizao golem oblak sitnih kapi, kotačima dignu­
izvalio na stražnjem sjedalu. Uživao je u blagodatima tih s asfalta. Zatim je ponovo skrenuo na desnu traku.
ugodne vožnje.
»Realno, imamo li izgleda na uspjeh?« pitao je Juri­
»Mudronja i Perčić će stići, vjerojatno, slijedećeg ša dalje.
mjeseca«, odgovorio je Juriša. Bio je vidljivo umoran; »S nekoliko strana dobili smo ozbiljna uvjeravanja
iscrpilo ga je dugo putovanje. da je ovo što planiramo prava stvar«, odgovorio je An­
»A ostali?« pitao je Andrić. »Bilo je planirano da drić. »Imamo Jelićevu podršku; takav svoj stav sigurno
nam se pridruži i Vlasnović. Što se dogodilo? Da nije nije temeljio na nečem nerealnom. Očito se konzultirao
odustao?« i s nekim krugovima kojima je dosta stalo da uspijemo.
»Ni govora«, smješkao se Juriša, gledajući najprije Otvoreno nam je sugerirano da više ne oklijevamo ni
Andrića, pa Vegara. »Vlasnović nam dovodi pojačanje. trenutka. Unutrašnja stabilnost Jugoslavije je neodrživa,
Bratuša je u Canberri pronašao još dvojicu, Lovrića i raspalile su se i nacionalne strasti a njihov, tamo neki,
Bešlića. Mislim da će stići sredinom svibnja.« socijalistički samoupravni poredak ozbiljno se klima.
»Odlično«, uskliknuo je Andrić. »Australska jezgra Upali su u neviđene ekonomske teškoće, a i narodu je
polako se popunjava. Sve teče po planu.« već dosta totalitarnog komunističkog režima. On traži

224 15 - DVADESETI ČOVJEK 225
nas. U svakom slučaju, pomoći nećemo biti lišeni. Bit jednog poštenog Hrvata. Ti dobro znaš da mnogi nasje­
će to, ocjenjujem, zgodan izlet.« daju na te trikove.«
»Kakvi su planovi sa mnom?« Poslije carine na aerodromu bilo je to drugo iznena­
»Ti ćeš vrlo brzo morati prijeko i prionuti na posao. đenje. Treće je uslijedilo odmah zatim.
Kontrolirat ćeš Barišića i još dvojicu-trojicu kojima »Uostalom«, nastavio je Andrić istim mirnim gla­
smo dali specijalne zadatke. Ako posumnjaš da šuruju som, »taj trik je upalio i u Heidelbergu.«
s Udbom, metak u čelo, bez razmišljanja. Lažne doku­ »Što se dogodilo u Heidelbergu?«
mente smo već nabavili. Za to se pobrinuo Pinjuh. Jesi »Nisi čitao u novinama? Pepu Senića pronašli su
li čuo za njega?« raskoljene lubanje u jednom tamošnjem hotelu. Imao
»Pinjuh?« prebirao je Juriša po sjećanju. »Ne, mi­ je, kažu, dosta dugova. Pobrinuli smo se da ih skupo na­
slim da ga ne poznajem.« plati.«
»To bolje«, rekao je Vegar naglo. »Barem te neće
Sada se samo čulo jednolično zvrndanje motora.
peći savjest.«
Martin Juriša ostao je nepokretan samo trenutak, dok
»Ne razumijem«, uozbiljio se Juriša. Upalio je ciga­
je prošlo prvo iznenađenje. Zatim je klonulo uzdahnuo.
retu, a dim otpuhnuo u vjetrobran.
U tom uzdahu bilo je i razočaranja. Čovjek kojeg je
»Pinjuh previše zna. Moramo ga hitno ukloniti. Od­
hladnokrvno namjeravao ubiti za svojega kratkotrajnog
lučeno je da to obaviš ti. Imamo pištolj s prigušivačem;
boravka u SR Njemačkoj bio je mrtav.
ugovorit ćemo ti sastanak s njim u Dortmundu. Na te­
bi ostaje samo da povučeš otponac i da mu prospeš
mozak.«
Surov život kojim je godinama živio u Australiji uči­ 1
nio je od Juriše tvrdog čovjeka, ali sada je osjetio kako
Martin Juriša prespavao je prvu noć u Andrićevu
mu se srce ledi od straha na pomisao da bi morao ubiti stanu u Weiblingenu. Međutim, prije bi se moglo reći
čovjeka. Međutim, njegovi suputnici nisu mogli dokuči­ da je to bilo prevrtanje u krevetu nego dobar san; bilo
ti čime je obuzet. je dosta razloga koji su ga činili nemirnim. Jedan od
»Čekali ste da dođem iz Australije pa da mi još na- njih svakako je bila i planirana likvidacija Ivana Pinju­
kalemite i ubojstvo. Vi ne slutite koliko se je u ovom ha u Dortmundu.
trenutku opasno izlagati takvim stvarima. Što će biti
Tražio je način kako da prevari Andrića i Vegara.
ako me policija uhvati? Ne gine mi petnaest godina za­
Bez obzira na to što je sve taj jadni Pinjuh znao, ili što
tvora. A tamo ću vam biti sasvim neupotrebljiv.«
je sve bio spreman izbrbljati, sada nije bilo vrijeme da
»To će te natjerati da posao obaviš bez greške«, do­
umre, a najmanje od Jurišine ruke. Trebalo ga je, dakle,
metnuo je Andrić zlobno. »Mislim da je suvišno ras­
unatoč neospornoj opasnosti, odmah obavijestiti da će
pravljati o tome treba li ili ne treba likvidirati Pinjuha.
mu se stisnuti omča oko vrata ako se ne izgubi bez tra­
Sasvim smo izgubili povjerenje u nj, a osim toga previše
ga.
zna o našoj akciji. Kad bi progovorio, mogli bismo mir­
Sa svitanjem u Juriši je sazrela ideja kako da to oba­
ne duše sami sebi iskopati grob. A ja i svi ostali iz-grupe
vi na najbolji način, a da pri tome Vegar i Adolf Andrić
ne želimo da završimo pod ledinom zbog nekog idiota.
ništa ne posumnjaju. Jedini izlaz vidio je u tome da od­
Dakle, uklonit ćeš ga da bi nama, a i sebi, olakšao po­
mah otputuje u Dortmund i potraži Pinjuha.
sao. Nismo mu još platili za tvoju krivotvorenu putnu
ispravu. To je dobar povod da se nađete u Dortmundu. »Mislim da sam odlučio«, rekao je Andriću tog jutra.
Spraši mu sedam metaka, i bit ćeš bez brige. Organizi­ »Danas putujem u Dortmund da Pinjuha pošaljem bogu
rat ćemo posao tako da još istog dana pobjegneš iz Nje­ na račun. S novim danom čovjek je uvijek pametniji.«
mačke. Osobno ću se pobrinuti da ovdašnju štampu na­ »Pištolj s prigušivačem dobit ćeš od naše veze u
kljukam informacijama kako je Udba likvidirala još Dortmundu. To je ...«, raskravio se Andrić.

226 227
»Uopće me ne zanima«, prekinuo ga je Juriša. »Že­ Nije se javio vezi, ne samo zato što je to bilo nelo­
lim što manje svjedoka. 0 tome kako će Pinjuh umrijeti gično već i opasno. Mogli bi ga otkriti pet minuta prije
dopustite da ja odlučim. Valjda imam na to pravo. Bit dvanaest, što ipak nije smio dopustiti. Godinama je če­
će ne samo mrtav već ga nikad nitko neće ni pronaći. kao ovaj trenutak i bilo bi uistinu krajnje nerazumno
Imam ja specijalnu metodu, da se raspametiš. Betonska da ga sad ulove u mrežu.
cijev i malo žice. Na dnu rijeke nikad ga neće otkriti. Mislio je i na ono što će se dogoditi u slijedećih če­
Što misliš?« trdeset i pet dana. Sinoć je još jedanput saslušao An-
»Sjajno«, skočio je Andrić. »Možda je i bolje da ne drićev plan. Vidio je u njemu dosta ozbiljnih pukotina,
ostavimo tragove. Očito je da poslije događaja u Heidel- i to mu je davalo nadu da će teroristi već prilikom pr­
bergu njemačka policija vodi temeljitu istragu u našoj vog oružanog kontakta s jugoslavenskim organima si­
sredini. Doduše, nitko ništa neće imati reći, ali je bolje gurnosti biti razbijeni. U tom razgovoru, koji je potrajao
da nam sada policija ne sjedi za vratom.« dugo u noć, Juriša više nije inzistirao na detaljima. Sve
»Sve što te molim jest samo da mi na jedan dan po­ što ga je zanimalo bio je samo podatak kad će se ot­
sudiš automobil i da mi kažeš gdje Pinjuh stanuje. Za 24 prilike teroristička grupa ubaciti u zemlju. Sve ostalo
sata dobit ćeš izvještaj koji će biti vrhunac profesional­ bilo je sporedno i manje važno.
no obavljenog posla.« Već te večeri, koja je bila ispunjena dugotrajnim An-
U subotu oko deset sati Juriša je već bio na putu u drićevim tiradama o taktičkim zamislima akcije i u ko­
Dortmund. joj je to opako čudovište u ljudskom liku bezbroj puta
Sjedeći za upravljačem automobila sjećao se dana ponovilo kako operacija nije slučajno nazvana »feniks«,
koje je prije odlaska u Australiju proveo u Njemačkoj »dvadeseti čovjek« bio je uvjeren da će prvi metak te­
i Austriji. Bijaše proljeće, kao i sada. Kratko vrijeme, roriste oboriti tek duboko u Jugoslaviji, kako bi se spri­
petnaest-dvadeset dana koliko je proveo u Munchenu, ječila svaka mogućnost da ponovo umaknu. Isto je tako
bilo je dovoljno da shvati kako je pogriješio upustivši se bio uvjeren da lov na te zvijeri neće biti nimalo jedno­
u avanturistički bijeg preko granice. Još u Austriji trpio stavan i neopasan; dobro je znao što su Marićevi i Ro-
je žestoke udarce, koji su ga dovodili na rub pameti, a verovi »dužnosnici« bili u stanju učiniti. Godinama je
Njemačka ga je praktički dokrajčila; ondje je izgubio živio s njima i znao je svaku njihovu misao i pokret.
mnogo toga po čemu su ga drugi mogli prepoznati. Stigavši te subote u Dortmund, Juriša je svojeg čo­
Mnogo toga preturio je preko leđa. Sada je ponovo, na­ vjeka našao u podstanarskoj sobici u Marienstrasse, u
kon gotovo sedamnaest godina, bio s istim mislima. dvorišnoj zgradi na prvom katu. Pinjuh je bio iznena­
Nije imao razloga da se stidi, barem ne sam pred so­ đen i zatečen, jer nije poznavao Jurišu.
bom. Znao je, međutim, da ga mnogi još pamte kao po­ »Ja sam Andrija Roglić«, rekao mu je Juriša još s
srnula čovjeka, da su ga kao takvog, sumnjivog i ogavnog vrata, koja su bila oprezno odškrinuta. »Ne prepoznaješ
tipa, zadržali u sjećanju i da će mu, kad god im se za to me? Što, zar sam na slici koju sam poslao iz Australije
pruži prilika, tom prljavom životnom zakrpom mahati bio tako ružan?«
ispred nosa. Juriša, međutim, nije čovjek koji tek tako »Oprostite«, zabrzao je Pinjuh pripremajući se da Ju­
može izgubiti samopouzdanje, rekao je u sebi. Doživio je riši pred nosom zalupi vrata. »Oprostite, ne poznajem ni­
on i mnogo težih trenutaka, ali ga ni oni nisu slomili. kakvog Roglića, a vas najmanje. Osim toga, putujem.«
Od pomisli da će za najmanje četiri dana ponovo Juriša je zaprijetio kažiprstom: »Slušaj, ne pravi me
biti u Jugoslaviji podilazila ga je neka slatka drhtavica. budalom. Pasoš koji si dao Skorzenvju nije za moju tet­
Mogao je ta četiri dana iskoristiti, uz ostalo, i za posljed­ ku, to ti je valjda jasno. Donio sam ti novac i pozdrav
nji dogovor sa svojom vezom. Međutim, čemu bi to od Lemića. Ispričava se što mi se nije mogao pridružiti,
koristilo, pitao se. Sve što mu je mogao reći bila je jed­ ali današnja subota mu je radna.«
na jedina rečenica: »Slušajte, ja sam Martin Juriša.« Sve I prije nego što je Pinjuh mogao bilo što učiniti Ju­
ostalo bilo je razumljivo. riša ga je grubo odgurnuo s vrata i našao se u vlažnoj

228 229
sobi oguljenih zidova. Već poslije nekoliko sekundi »Došao sam da te ubijem«, ponovio je Juriša. »Ali ne
»dvadesetom čovjeku« bilo je jasno da Pinjuh nije na­ zbog pasoša, niti zbog Andrića. Navodno, previše znaš
oružan i da nema načina da se obrani od iznenadnog o nekim našim akcijama, uz to slabo kontroliraš vlastiti
gosta. To saznanje popratio je značajnim smiješkom. jezik.«
Domaćin se povukao do sredine sobe i naslonio se na »Sve što znam jest da se zovem Ivan Pinjuh, iako
stol, ispod kojeg su bile spremljene dvije putne torbe. čak ni u to više nisam siguran«, požurio je uvjeriti Ju­
»Rekao sam Andriću da mi nije hitno«, prekinuo je rišu da neće izdati.
Pinjuh šutnju. »Ne laži da ništa ne znaš«, prekinuo ga je Juriša.
»Što nije hitno?« pitao je Juriša, pritisnuvši leđima »Dosta dugo si u našem zvjerinjaku i zacijelo je dosta
vrata. toga ostalo u pamćenju. A to je dobro. Dobro je da što
»Novac za tvoj pasoš. To je moglo još čekati.« više znaš, tako ćeš se barem moći malo iskupiti.« Juriša
Juriša se pravio kao da ga uopće ne sluša. »Sjedni i je napravio malu pauzu, pa nastavio, ritmički udarajući
stavi ruke na stol«, naredio je. »Ne pravi suvišne pokre­ prstima po dlanu. »Možeš li mi vjerovati na riječ?«
te. Vrlo sam nervozan', mogao bih učiniti kakvu glu­ »Nisam siguran«, odgovorio je Pinjuh.
post.« »Ne mogu ti dokazati, barem ne još, da u Dortmund
Pinjuh je požurio da sjedne; strah ga je sve više obu­ nisam došao sa zlim namjerama. Istina, poslali su me
zimao. Vidjelo se to po zelenoj boji njegova lica. Juriša da te ubijem. Vegar i Adolf Andrić žele te zauvijek ušut­
je sjeo sučelice, na krevet. kati. Obećao sam im da ću to učiniti sa zadovoljstvom.
»Očekuješ li još nekog večeras?« upitao je. Ali još sam u Weiblingenu, prije polaska, bio apsolutno
Pinjuh je odmahnuo glavom; bilo mu je ponestalo siguran da te neću ubiti, ne zato što to ne znam, već
zraka u plućima. zato što imam bolji plan.«
»Odlično«, nastavio je Juriša. »Imat ćemo vrlo dug »Koliko će on biti nježniji od smrti?«
razgovor i ne bi bilo zgodno da nam netko smeta. Mo­ »Upozoravam te da nije vrijeme za šalu. Događaju se
rat ćeš me veoma pažljivo slušati. Andrić mi je sinoć re­ čudne stvari u posljednje vrijeme. Nešto od toga zasi­
kao da je imao vrlo ozbiljan sukob s tobom u Stras- gurno je i tebi poznato. I ja sam u neku ruku uključen
bourgu. Navodno ga zamalo nisi ustrijelio. Pazi, ja neću u igru, iako to nikad nisam želio. Neću ti sada pričati
imati nikakvih obzira osjetim li da nešto spremaš. Ono svoju životnu priču, jer je suviše duga, niti od tebe tra­
što ti se dogodilo u napuštenoj kući kraj Strasbourga, žim nešto nemoguće. Želim samo da prvim vlakom po-
u srpnju 1970, neusporedivo je poetičnije od onoga što bjegneš u Jugoslaviju.«
ti ja spremam i što sam ti u stanju namjestiti. Dakle, Pinjuhu se iznenada učinilo da mu je granata prole­
budi pametan i sve će proći u najboljem redu.« tjela kroz utrobu: »O čemu govoriš? Tražiš od mene ne­
Sada je Pinjuh ubrzano klimao glavom. Kleo je sa­ moguće.«
mog sebe što već nije nabavio pištolj. Da je bio naoru­ »Zašto nemoguće? Jesi li ubijao u Njemačkoj?«
žan, mogao je s ovim tipom sasvim drukčije razgovara­ »Nisam.«
ti; kroz cijev. »Jesi li položio ustašku zakletvu?«
»Ako si došao reklamirati neki propust na putnoj »Sačuvaj bože! Mislim reći, nisam ...«
ispravi, ja sam tu nemoćan. Bio sam samo naručilac, »Pripadaš li nekom fašističkom udruženju?«
kao i Andrić«, rekao je mirno. »Ne pripadam ni samome sebi, a kamoli njima.«
»Nisam došao zbog pasoša. On je, uzgred rečeno, »Jesi li duboko zabrazdio?«
sjajno falsificiran. Došao sam da te ubijem«, odvratio je »Jesam, ako sve ono što su od mene tražili neki
Juriša posve staloženo. sumnjivi tipovi Andrićeva kova smatraš mrljom na sa­
Na Pinjuhovu vratu iskočile su žile kao žice na kon­ vjesti.«
trabasu, a lice je posivjelo i omlitavilo. Učinilo mu se da »Ne pametuj, nego reci istinu.«
nije dobro čuo, pa se nagnuo preko stola. »Mislim da sam više čist nego prljav.«

230 231
»Onda pakuj kovčege i hvataj prvi vlak preko grani­ U grozničavoj atmosferi pripremali su se da se pre­
ce. Ili ti je draže da svojim kostima griješ njemačku le­ bace na šumqvito područje Deutschlandsberga, dvade­
dinu?« setak kilometara od jugoslavensko-austrijske granice,
»To mora da je neki podli trik. Adolf Andrić nije od koje je po Vegarovoj ocjeni bilo upravo idealno za tajno
onih koji ovakve kao što sam ja olako ispušta iz šaka.« logorovanje i terorističku obuku. Oružje, eksploziv, pro­
»I nije. U to budi siguran. Zato ti ja pružam šansu, pagandni materijal i hrana već su se nalazili u ilegal­
vjerovao to ili ne vjerovao.« nom skrovištu, a za prijevoz je bio zadužen »general«
»Dolaze dramatična vremena, mislim. Mogao bih Ilija Glavaš. On je bio odgovoran ne samo za transport
sve ovo ispričati Adolfu Andriću.« već i za kurirsku vezu između Salzburga i logora, a ne­
»Mogao bi, ali nećeš, jer znaš ono što i ja: Andrić će što kasnije braća Andrići, koji su u međuvremenu pre­
te najprije ubiti, pa onda pitati što si trebao.« ko SR Njemačke stigli u Austriju, imenovali su ga i za
»Što će biti s tobom? Moraš Andriću predočiti neki glavnog rukovodioca »pozadine«. Što je to značilo, Gla­
dokaz da si me likvidirao.« vaš osobno nije znao, ali su mu, sumanutom i ograni­
»To je moja briga. Od tebe samo tražim da nestaneš čenom, godila sva ta zvanja.
iz Njemačke.« Teroristički logor bio je duboko u šumi, daleko od
»To sam i namjeravao. Voznu kartu već sam kupio, naseljenih mjesta i komunikacija." Veća grupa ljudi
a i torbe su spremne. Da si zakasnio samo dva sata, mogla je u njemu i više dana ostati nezapažena. Skro-
možda se nikad ne bismo sreli.« višta oružja i eksploziva bila su razmještena na udalje­
Zatim su se obojica nasmijala, s ugodnim osjećajem nosti od tri do četiri kilometra, kako bi se u slučaju po­
da su učinili sve što je trebalo. licijske intervencije mogla negirati bilo kakva veza s na­
oružanjem.
Došavši u tajni logor, početkom lipnja, rukovodstvo
2 terorističke grupe već je bilo donijelo odluku da se ju-
goslavensko-austrijska granica prijeđe noću između 21.
Dvanaest dana poslije Ivana Pinjuha u Jugoslaviju je
i 22. lipnja. Bilo je to vrijeme kad je i »inženjer« Josip
doputovao i Martin Juriša. Najzad. Godinama je zamiš­
Barišić trebalo da digne u zrak glavnu trafo-stanicu u
ljao taj prizor, beskrajno dugo se u besanim noćima za­ Zagrebu.
bavljao tim mislima, i sad je, sjedeći u prvom razredu
»Helas-ekspresa«, napajao oči davno zaboravljenim sli­ Prve noći lipnja i slijedećih četrnaest grupa terorista
kama. Činilo mu se da je prelaskom preko granice iz­ provela je na borovim iglicama u šumama nedaleko od
gubio svaki osjećaj neizvjesnosti. Schwanberga. Svi su spavali pod vedrim nebom, osim
braće Andrića i Vegara, koji su imali šatore. Bilo ih je
Nije čekao pasošku kontrolu. Uputio se kroz vago­
tridesetak. Iz Australije su u međuvremenu bili stigli
ne, tražeći miliciju. Srce mu je divlje udaralo pod re­
Mirko Vlasnović, Filip Bešlić i Ilija Lovrić. U Evropu su
brima, a neka čudna mrena bila mu se navukla na oči.
doputovali i Marko Mudronja i Franjo Perčić. Ta dvo­
Susret s milicionarom ispao je bolje nego što je oče­
jica rukovodilaca HRB-a smatrala su potrebnim da bra-
kivao.
»Vodite me«, rekao je Juriša. »Mislim da znam nešto
* Austrijski nezavisni dnevnik »Die Presse« objavio je u
što bi vas moglo zanimati.« kolovozu 1972. da su na području Schvvanberga istražni orga­
»U redu«, odgovorio mu je čovjek u plavoj uniformi. ni pronašli prazne sanduke za municiju, koju su teroristi pre­
Sada se sve moglo obaviti bez žurbe, rekao je Juriša nijeli sa sobom u Jugoslaviju. Isto tako, objavljeno je da je
u sebi i sjeo na ponuđeno sjedalo. austrijska policija pronašla stara odijela, što je »Die Presse«
navelo da zaključi kako su se na tom mjestu teroristi pre-
Ali bilo je ljudi koji više nisu mogli čekati. svukli u uniforme. Također su nađeni ostaci hrane na zaba­
Članovi terorističke grupe, koja se već bila okupila čenom mjestu gdje je teroristička grupa duže vrijeme logoro-
u Salzburgu, tražili su akciju. vala.

232 233
ći Andrićima i njihovoj grupi pruže posljednje instruk­ »Đubre smrdljivo«, zaškrgutao je Eršek. »Pokazat ću
cije prije upada u zemlju. ti kome želiš uzeti mjeru.«
Teroristička družina bila je popunjena i s pet-šest Vegar je bio skamenjen samo trenutak-dva. Zatim je
poznatih kriminalaca, koji su se već godinama nalazili osjetio kako su mu se mišići napeli i kako drhte; stis­
na jugoslavenskim kaznenim listama. nuo je zube i pesnicu. Smijeh je zamro i sledio se na us­
Teroristička obuka (nastava gađanja, postavljanje nama. Nekoliko je trenutaka potrajalo dok se nije sjetio
mina i orijentacija) u šumama Deutschlandsberga na­ kako se u ovakvim prilikama, goloruk, najlakše obrani­
predovala je sporo i s mnogo pogrešaka, iako su in­ ti. Kroz mozak mu je sinuo jedan trik kojim se ponekad
struktori bili profesionalne ubojice. Vili Eršek bio je koristio u Indokini. Munjevito se sagnuo, zgrabio šaku
najgori. Teško se snalazio na nepoznatom terenu, a ni­ lišća i zemlje i zasuo Eršeka. Ovaj je odmah ispustio
jedanput nije pogodio ni metu, samo je dizao prašinu nož, trljajući oči i žestoko psujući.
na brežuljku. Vegar je nasrnuo kao divlja mačka, dašćući brzim
Ambroz Andrić je bjesnio, a Vegar se podsmjehivao. rasprsnim disajima, ali ga je Eršek ošamutio i zaustavio
»U što tučeš?« vrištao je Andrić. jednim udarcem preko trbuha. Pokušao se osloboditi,
»U metu, Isusa ti boga«, odgovarao je Eršek ukoče­ ali ga je Vegar već divlje i hladno mlatio: najprije po us­
ne vilice. tima, iz kojih je odmah provalila krv, a zatim i po sla­
Cijela desna strana lica bila mu je modra od udara­ binama. Udarci su pljuštali kao kiša. Eršek se našao na
ca; nikako nije znao zadržati trzanje kundaka, koji bi ga zemlji, gdje su ga dočekale Vegarove cokule.
pri svakom ispaljenom metku dušmanski tresnuo u »Prekinite«, vikao je netko iz gomile.
rame, a zatim odalamio i po licu. »U metu gađam, u što Vegar je bio omamljen; ništa nije čuo. Eršeka je
bih drugo.« zvjerskom okrutnošću dohvatio za bluzu, podigao ga do
»Vražju mater gađaš u metu. Nisi danas izbušio ni­ visine koljena a zatim ga pogodio žestokim udarcem
jednu rupu.« posred nosa. Čulo se kako pršti hrskavica.
Sad su svi urlali od smijeha, a Mirku Vlasnoviću se »Glavu ću ti otkinuti. Ti ne znaš na koga si se namje­
podbradak tresao kao želatina. rio, kučkin sine«, dahtao je Vegar. »Ogulit ću te kao
»Budalo, pucaj u brdo. Možda ćeš tako prije pogo­ vrbu.«
diti u metu«, dobacio je Vegar sa strane. Eršekovo lice bilo je u krvi. Krkljao je i davio se
Smijeh se sad pretvorio u pravu vrisku. vlastitim zubima, krijući rukama zgnječeni nos i hrska­
»Puška nije za tebe«, siktao je Andrić. »Jučer si, do vicu, i zdvojno se braneći.
vraga, imao skroman rezultat, a danas . . . danas si pot­ »Prekini, Skorzeny. Prekini, ubit ćeš ga.«
puno podbacio.« Ali Vegar je podvio glavu, a vilične su mu kosti is­
»Kažeš, jučer«, zadirkivao je Vegar dalje. »Jučer sam kočile ispod sljepoočica, kako je čvrsto stisnuo zube.
ja tukao u njegovu metu. Zbog toga je imao dobar re­ Ponovo je udario. Eršekovo tijelo bilo je kao od gume,
zultat.« savijalo se i bespomoćno padalo od svakog udarca. Gla­
Smijeh nije jenjavao, čak ni onda kad je Andrić obja­ va mu je bila sasvim omlitavjela, a oči se natopile kr­
vio da je gađanje završeno. vnim podljevima. Tijelo, otežalo i oteklo od ozljeda, tr-
Poslije ručka postrojili su se pod barjakom, gdje ih zalo se u grčevima. Vegar je sad pokazivao pravi izbor
je Marko Mudronja slikao. udaraca, od kojih je svaki mogao čovjeku otkinuti glavu
Vegar i dalje nije štedio Eršeka: »Jasno mi je da treba ili slomiti kralješnicu. Eršek se više nije odupirao.
slikati prave jurišnike, ali ne mogu objasniti zašto se me­ Prišao je Ambroz Andrić i Vegara pljesnuo po ple­
đu nas ugurao Bili kad ne razlikuje pušku od toljage.« ćima.
Eršekova ruka munjevito je sunula u džep. Bio je bi­ »Ostavi ga, Skorzeny. Vidiš da će crknuti.«
jesan, prijeteći i neumoljiv. Istog trenutka blijesnuo je »Ostavit ću ga, ali mora znati na koga se namjerio.
nož. Na Skorzenvja se namjerio, a to je isto kao da je stao

234 235
zmiji na rep. To vrijedi...« Vegar se sad okrenuo pre­ raznim državama, organizira nemire i nerede. S jednog
ma ostalima i prosiktao: »To vrijedi i za neke od v mjesta dirigira štrajkove i razne sabotaže, pa i rušenje
Zapamtite, Skorzenv nije ničija vreća za udaranje. Skor legalnih vlada. U posljednje pak vrijeme komunizam
zeny čini ono što mu je volja. To je činio u Ljubuškom posvuda sve više izvodi razne subverzivne i terorističke
To je činio u Italiji i u Australiji. To čini i ovdje, a to će akcije, podiže oružane pobune i vodi krvave gerilske
činiti i na Vranu.« borbe. Svijet se nalazi u kritičnom razdoblju. Ideje za­
Sada su svi šutke gledali Vegara, a netko je Eršeka padnjačke demokracije, temeljene na prirodnim ljud­
odvukao na stranu i ostavio ga da krklja ispod stabla skim i narodnim pravima i slobodama, u nepomirljivu
»Ovdje se mora znati tko kome polaže račune«, uba­ s
u sukobu s idejama apsolutnog totalitarizma i krute ti­
cio je Adolf Andrić. U njegovu glasu također se osjećao ranije, koje se temelje na nekakvoj marksističko-lenji-
prijeteći ton. Htio je svakako ostaviti dojam na prisu­ nističkoj nauci. Hrvatska mladež je svjesna da u takvim
tne. »Inače, možemo se istog trenutka raspršiti. Jasno prilikama nema mjesta kolebanju, te da ne može i ne
vam je valjda da bi to bila tragedija ne samo za nas već smije postojati bilo kakva polovičnost ili čak neutral­
i za naš narod, koji nas čeka.« nost. To više što se naš narod u sadašnjoj, nametnutoj
Učinilo mu se iznenada da je upravo sada najbolji mu Jugoslaviji nalazi pod krutom vladom komunističke
trenutak da održi govor. Brzo je premetao po mozgu diktature. Zato i idemo na Vran. U sadašnjim prilikama,
tražeći način kako da počne: »Neću vam govoriti da je koje vladaju u cijelom svijetu, a osobito i zbog teškog
najbolje da na neprijatelja pucate iz blizine, u želudac. i kritičkog stanja u domovini Hrvatskoj pod srbokomu-
Vidjeti kako crveni drže crijeva u vlastitim rukama za nističkom okupacijom, hrvatska mladež osjetila je po­
mene je najveće zadovoljstvo. Međutim, mi nećemo trebu i shvatila kao svoju dužnost da svojim aktivnim
ostati samo na tome.« Napravio je kratku pauzu, da radom dade što veći doprinos hrvatskoj oslobodilač­
pažljivo promotri svako lice, zatim pokazao na grupu u koj borbi i ponovnoj uspostavi NDH. Vi, koji se spre­
kojoj su se nalazili tek vrbovani emigranti, pa nastavio: mate da uskoro raskolite lubanje komunističkim gnji­
»Ova mladost traži nove vođe, mašta o starim i novim dama, i koji ćete u domovini naići na oduševljen do­
autoritetima, kakvi su bili naš poglavnik ili general Dri- ček, vi ćete se, naravno, sjetiti svega što sam vam da­
njanin, traži u mašti legendarne zapovjednike kakvi su nas govorio i reći da sam bio u pravu«, završio je
bili Jure Francetić ili Rafael Boban, koji bi je poveli u Adolf Andrić.
novu bitku za slobodu svoje zemlje. Svjetski komuni­ Zatim je govorio Ambroz Andrić. Objašnjavao je de­
zam, taj nepomirljivi neprijatelj legitimnih dobara slo­ talje predstojeće akcije u Jugoslaviji vrlo opširno, govo­
bode, pojačao je, osobito poslije drugoga svjetskog rata, reći o »bazama na Vranu« iz kojih će »udarne grupe«
ofenzivu za ostvarenje svoga konačnog cilja: podići iz Australije i Evrope zadati »završni udarac komuniz­
svjetsku revoluciju i osvojiti vlast nad cijelim svijetom. mu«. Objasnio je i principe rada HRB-a, rekavši da je
Međunarodni komunizam, svejedno da li je upravljen iz to strogo tajna organizacija koja se bavi isključivo tero­
Pekinga i Moskve, ili iz njihove glavne podružnice rističkim akcijama protiv Jugoslavije. Zatim je svima
Beograda, jednako radi za isti cilj. On je negacija svih razdijelio program HRB-a: proglas »Hrvatskom naro­
legitimnih ljudskih prava i sloboda. On svuda sije mr­ du«, »Prisegu« s tekstom zakletve koju polažu članovi
žnju i potiče na osvetu. Svuda mu je glavno oružje laž, te organizacije, »Temeljna načela« i knjižice »Osvetnici
širenje straha, te gruba i okrutna sila. Ljudi danas u ko­ Bleiburga« i »Kletva«, koje je napisao zajedno sa stari­
munističkoj Jugoslaviji umiru od gladi, poslije rata on­ jim bratom".
dje nije sagrađena nijedna nova tvornica, jer su svi in­
telektualci pobijeni. Svi smo mi svjedoci kako komuni­ Riječ je o instruktivnim terorističkim brošurama koje
zam sve brže nastoji postići svoj cilj. Priprema revolu­ su rađene po uzoru na slične priručnike o metodama, oblici­
ciju u cijelom svijetu otvorenom propagandom, a preko ma i strategiji specijalnog rata. U tim knjižicama, uz ostalo,
svojih pedesetak komunističkih partija, koje postoje u otvoreno se poziva na sabotaže i oružane akcije u Jugoslaviji,
te potiče na ubojstva jugoslavenskih građana u inozemstvu.

236 237
Svakog jutra Ambroz i Adolf Andrić brojili su ljude Ludvig Pavlović stajao je u laganom stavu mirno
logoru. U nedjelju bilo ih je 25, ne računajući Iliju Glava­ dok mu je Ambroz Andrić pripremao stvari: nož metal­
ša, koji je bio u Salzburgu kod Cecelje. Teroristička grupa nih korica, pušku M-2 »INLAND« kalibra 7,7 mm i uni­
se iz dana u dan sve više smanjivala. Svatko je imao ispri­ formu.
ku, ali nitko nije spominjao strah. Lagali su svi odreda Vejsil Keškić naoružao se a u t o m a t o m L2 A3 UF
Adolf i Ambroz Andrić bili su im temeljito objasnili kalibra 9 mm i pištoljem 7,65. Ukupno je dobio 450
svoju strategiju i svi su pljeskali, hvaleći je na sav glas metaka.
Međutim, s jutrom bi se ispostavilo da su neki pobjegli Djuro Horvat, alias Zrinski, dobio je malokalibarsku
pa čak i oni na koje su sigurno računali. Otpala su i tro­ pušku marke »brauning« s prigušivačem i 150 otrovnih
jica za koje je osobno garantirao »velečasni« Cecelja. metaka.
Bilo je posve jasno da će i dalje odlaziti ako se odmah Otrovne metke dobili su Vegar i braća Andrići. Sva­
nešto ne poduzme. Zato je Ambroz Andrić već u nedje­ ki od njih uzeo je za sebe još i pištolj kalibra 7,65 s dva­
lju objavio da će sutra ujutro svima podijeliti oružje.
desetak okvira. Uzeli su i prigušivače te snajperske ni­
Htio je reći: tko preuzme pušku, preuzeo je i sasvim
šane.
konkretan zadatak i odgovornost. Računao je s psiho­
Tog jutra razdijeljeno je ukupno šest malokalibar­
logijom tih kolebljivaca. Odavali su dojam silno smete­
skih pušaka »brauning« s prigušivačima, četiri vinče-
nih ljudi, pa je bilo potrebno da ih nečim ohrabri.
sterke - model 94, šest automata, 16 pištolja, 12.500 me­
Međutim, Andrićevi »jurišnici« imali su dovoljno taka (1500 otrovnih), 19 noževa i dva primopredajnika
razloga da pobjegnu i da se prestraše; vidjeli su da je kratkog dometa. Članovi »australske jezgre« uzeli su za
vrag došao po svoje. Suviše su dobro poznavali prilike sebe kompase, geografske karte, dva dvogleda i sanitet­
u Jugoslaviji a da bi samo odmahnuli na Andrićevu mi­ ski materijal.
siju. Trebalo je spašavati vlastite živote; trezveniji se Većina naprtnjača bila je teška otprilike petnaest ki­
nisu obazirali na one kojima je mozak već bio ispran i lograma, računajući konzerve, tablete za samoubojstvo
zalijepljen. u slučaju da budu uhvaćeni, eksploziv »heligent«, s de­
U podne su založili malo kruha i mesnog doručka iz tonatorima i upaljačima, i otrov za trovanje vode.
konzerve. To im je bio dvanaesti suhi obrok, i već su Cijeli dan teroristi su mirno i lijeno ležali na tlu,
osjećali mučninu u želucu. Sjedili su uz Ambrozov i svaki pored svoje naprtnjače, čekajući da se smrači.
Adolfov šator,' punili usta kruhom i snažno žvakali. Neki su već s prvim večernjim satima pokazivali ner­
Kruh više nije bio svjež; rezao je nepce kao dvopek. vozu; nagrizao ih je n e m i r i strah. Pokazalo se da je
Poslijepodne su učili kretati se nepreglednim tere­ dijeljenje oružja četiri dana prije pokreta bio nepro­
nom uz pomoć kompasa. Neki su bili i zalutali, pa ih je mišljen potez.
trebalo tražiti po šikarama. Neki su, opet, nabasali na Sada su svi napetih živaca čekali signal za akciju.
seljake koji su brali gljive, a neki su iskoristili odličnu A signal je stigao prije nego što je itko mogao i oče­
priliku, podvili rep i pobjegli. kivati, u liku Ilije Glavaša. »General« je sumanuto do­
Uvečer ih ostalo u logoru samo osamnaest. trčao u logor i produžio ravno u šator braće Andrića.
Sutradan je podijeljeno oružje i municija. »Moramo se čistiti pod hitno«, rekao je u jednom
Braća Andrići opremala su svoju vojsku, nadajući se dahu, ne čekajući da se braća razbude iz poslijepodnev­
da je s bježanjem svršeno. Osim toga, bližilo se vrijeme nog drijemeža. »U ovom trenutku najmanje sedam
pokreta, do ulaska u Jugoslaviju bila su preostala još evropskih policija traga za vama dvojicom.«
samo nepuna četiri dana. Adolf se osjećao kao da je istog trenutka izišao iz
Prozivali su jednoga po jednoga. kade pune vode, košulja mu se sasvim zalijepila za leđa.
Mirko Vlasnović, ilegalno ime Vran, član HRB-a od To isto, ali u još jačem obliku, osjetio je i Ambroz.
1967, dobio je automat »sten« kalibra 9 mm i 500 metaka »Što se, do đavola, dogodilo? O kakvoj to policiji go­
Ujedno je imenovan zapovjednikom »roja«. voriš?« vikao je Adolf Andrić.

238 239
»Interpol nam je stao za vrat. U vašem stanu u Stras-
bourgu francuska policija otkrila je eksploziv. Netko
nas je zacijelo otkucao.«
»Eksploziv je bio brižljivo skriven i nitko ga nije mo­
gao naći tek tako«, dometnuo je Ambroz.
»Netko nas je otkucao, kažem«, pjenio se Glavaš.
Prošle su dvije-tri m i n u t e dok su se braća Andrići
snašla. Prvi se javio Adolf: »Mislim da više n e m a m o
što čekati. Siguran sam da naš boravak u Austriji nije
ostao nezamijećen. Prevrnut će svaki kamen da nas
nađu. Ne moraju nas uhapsiti, ali će nas naći, a to ne
želim.«
»Noćas napuštamo logor. Ne čekamo više ni trenut­
ka«, predložio je Ambroz. Bila.je to više naredba nego
prijedlog.
Teroristička grupa je o izmjeni plana obaviještena
oko 21 sat. Većina nije znala što se dogodilo, ali su pret­
postavljali da je nešto krupno čim je logor bio uznemi­
III DIO
ren a plan izmijenjen.
Više nije bilo vremena ni da sakriju tragove boravka
u Deutschlandsbergu. Sve nepotrebno su ostavili, među
ostalim i prazne sanduke u kojima se nalazila municija.
RADUŠA
Ostavili su i svoja stara odijela, a obukli zelene unifor­
me. Zatim su se južnom padinom, u velikoj žurbi, počeli
spuštati u dolinu obraslu šumom i išaranu travnatim
proplancima. Imali su pred sobom još četrnaest kilo­
metara pješačenja, a zatim ih je čekala granica.
Dvadeset i četiri sata kasnije, nakon dužeg odmora
desno od St. Osvvalda, austrijskog graničnog mjesta, te­
roristi su se u manjim grupama počeli prebacivati pre­
ko granice. Najprije Đuro Horvat, Ilija Glavaš i Ambroz
Andrić, zatim Vili Eršek, Vidak Buntić, Ludvig Pavlović
i Nikola Antunac, pa ostali: Petar Bakula, Stipe Ljubas,
Ilija Lovrić, Vejsil Keškić, Filip Bešlić, Vinko Knez, Vla­
do Miletić, Mirko Vlasnović, Viktor Kacijančić i Ivan
Prlić. Posljednji su stigli Adolf Andrić i Pavle Vegar, za
svaki slučaj. Ako se netko premišljao i pokušao vratiti,
mogli su mu odmah sprašiti metak u potiljak.
Nisu znali da su ušli u zemlju kod graničnog kame­
na XIV/52, u blizini sela Mute, kao ni to da je ulazak
u Jugoslaviju bio početak njihova kraja.
Martin Juriša i Ivan Pinjuh bili su već, naime, ispri­
čali sve što su znali.
A mnogo toga znala je i naša obavještajna služba.

240
1.

KOTA 1390

Ležali su sklupčani i pritajeni uz rub ceste broj 3, na
pola puta između Radija ob Dravi i Dravograda, u ne­
doumici buljeći jedan u drugoga. Bilo je prošlo već dva­
naest sati od trenutka kad su ušli u zemlju a još su se
nalazili samo pet-šest kilometara od granice. Tako tije­
sno nikad im nije bilo. Umor i glad prikovali su ih u ja­
rugu obraslu šipražjem i većina ih uopće više nije vje­
rovala u ganutljive priče Ambroza i Adolfa Andrića o
tome kako će im narod priskočiti u pomoć. Za iscrplje­
ne, izgladnjele i premorene »jurišnike« taj narod je bio
sasvim nedokučiv.
Bili su suočeni s opasnošću da se posvađaju, jer niko­
me nije padala na um spasonosna ideja kako dalje. Nitko
nije imao točnu predodžbu o tome koliko kilometara ima
do planine Vran, gdje su se namjeravali utaboriti i orga­
nizirati »baze«, ali svi do jednoga su znali da to nije preko
brda. Put je bio ne samo dug nego i neizvjestan.
»Što se to ovdje događa, do đavola?« pitao je Eršek
uznemireno. Kratko vrijeme tumarao je naokolo kao
sumanut, i sad se vratio sav crven u licu. »Želite li da
nas uhvate kao vukove u brlogu?«
»Čekamo da padne noć«, odrezao je Vegar oštro.
»To je otprilike sve što možemo učiniti u ovom trenut­
ku.« Rekao je još nešto, ali je glas bio iznenada ugušen
grmljavinom kamiona u prolazu.

243
Tako je to potrajalo još dva-tri sata. Ni na što drugo »Pokažite dokumente«, energično je zahtijevao Pav­
nisu mislili osim: kako dalje? U toj se misli za njih usre­ lović.
dotočio pojam budućnosti. Habernik ih je odmah pružio, bez riječi.
Zatim je netko, u pola glasa, upitao: »Zašto ne otme- Pavlović je glumio da ih pažljivo kontrolira, a zapra­
mo kamion? Vozaču ćemo staviti nož pod grlo i prisiliti vo je smišljao novu varku. Htio je po svaku cijenu vo­
ga da nas prebaci u Bosnu.« zača namamiti iz kabine. Krenuo je prema stražnjem
Trebalo je proći nekoliko trenutaka da taj prijedlog dijelu kamiona, ali se odmah vratio.
bude registriran u moždanim vijugama ostalih terori­ »Iziđite!« naredio je.
sta. Zbog dugotrajne napetosti i iščekivanja većini su Habernik je otvorio vrata, zadubljen u misli o svo­
refleksi bili već prilično otupjeli; sve su činili mehanič­ jem položaju, koji je bio prilično nelagodan. Ta stvar s
ki i mimo razuma. uniformom opet ga je stavljala na kušnju. Imao je puno
U slijedećih dvadeset i pet minuta Ludvig Pavlović pravo da tog mladića upita kojem novom rodu milicije
- taj novi HRB-ov činovnik smrti - od kartona je izra­ zapravo pripada. Sve mu se to odjednom učinilo sum­
dio lažnu milicijsku kapu i tablicu »stop«, izišao na ces­ njivim. Bilo je to napola pitanje, napola tvrdnja. Pona­
tu i postavio zasjedu. Daljnji tok operacije »feniks« bio dao se ipak da će mu taj čovjek objasniti kako se radi
je sada u rukama toga golobradog mladića koji je sve o nečem sasvim novom, nečem što se u miliciji tek is­
to shvaćao kao zgodan izlet, upravo onako kako mu ga kušava. Kad je dodirnuo zemlju i suočio se s naoruža­
je godinu dana prije u Karlsruheu bio opisao Adolf An- nim čovjekom, Habernik je zapazio kako su se sive pje-
drić, čuvar njegovih misli i volje. ge u neznančevim očima naglo proširile i zamaglile. Po­
Čekao je upravo onoliko koliko je čovjeku potrebno gled tog mladića bio je surov, hladan i beživotan, i vo­
da popuši cigaretu. Stojeći na desnoj strani najprije je zač je imao dojam kao da se nalazi pred robotom.
postao svjestan farova, jer je zavoj ispred njega prigušio
»Što želite?« upitao je Habernik neznanca.
zvuk motora. Vozilo je dolazilo vrlo brzo, te je isprva
mislio da je riječ o osobnom automobilu. Opazio je da Pavlovićeva šutnja bila je dovoljan odgovor. Iz mra­
se farovi neuobičajeno tresu i po tome zaključio da to ka su izronile dvije snažne sjene i svalile mu se na gla­
mora biti kamion. Bio je prilično zadovoljan tim malim vu. Cerekanje jednog od njih bilo je posljednje što je
primjerom dedukcije; mozak nagrizen pićem bio mu je čuo prije nego što su ga ošamutili udarcem nadlanice
još dosta bistar. i svezali. Potom su ga dušmanski bacili u kut tovarnog
sanduka i zaprijetili da šuti. Lica nije vidio, čuo je samo
Pavlović je zauzeo klasičnu pozu službene osobe
koja ima sasvim o d r e đ e n razlog da zaustavi usamlje­ glasove.
no vozilo. Ispružio je desnu ruku s tablicom i kamion Kroz uski prorez na ceradi zapazio je da su otkačili
MB 165-32 zaustavio se uz rub ceste. Naoružani tero­ prikolicu. Dio tereta izbacili su iz kamiona, a na slobo­
rist munjevito je procijenio situaciju: vozač je sam u dno mjesto poslagali naprtnjače.
kabini, a tovarni sanduk prekriven gumiranim plat­ Izvana su dopirali glasovi: »Ja ću s generalom u
nom; kao naručeno. Prikolica ga uopće nije zanimala kabinu, a ostali pod ceradu. Spremni? Upadajte! Kre­
jer je znao da se devetnaest ljudi može smjestiti i na ćemo!«
kamionu. Sedamnaestorica terorista su se nakon toga nekon­
Franc Habernik, čovjek za upravljačem, promolio je trolirano, poput divljeg stampeda, sjurila pod ceradu.
glavu kroz prozor, upitno gledajući u tjeme čovjeka koji Habernik je sada jasno razaznavao, jer su mu se oči već
ga je zaustavio. To mu nije bio prvi a, znao je, ni po­ bile privikle na tamu, da je svaki član grupe, kojoj on
sljednji put da ga zaustavlja milicija. Navikao se već na još nije znao porijeklo, naoružan do zuba. Zatim je vidio
takve iznenadne noćne kontrole. Jedina stvar koja ga je kako se neka štrkljasta figura provlači prema prednjem
čudila bila je uniforma; nikad dotad nije vidio milicio­ dijelu kamiona, puščanim kundakom udara u kabinu i
nara u zelenoj bluzi i hlačama. viče:

244 245
»Gotovo!« Kupreškog polja. Obrazložio je to potrebom da se ljudi
Motor kamiona snažno je zabrujao i sablasni zločin upoznaju s terenom, prije nego što počnu »ratovati«.
uputio se cestom broj 6 prema jugu. U Gračanici je odlučeno što će učiniti s vozačem ka­
miona. Sav obliven znojem i dršćući od straha Haber-
nik je čekao ishod vijećanja devetnaestorice terorista.
Sad mu je bilo posve jasno u čijim je rukama. Trebalo
1 je samo da potvrdu o tome dobije od njih samih. Ču­
Ne bi se moglo reći da je put do sela Gračanice, u bli­ dan, gotovo izgubljen položaj u kojem se nalazio i ne­
zini Bugojna, gdje su teroristi napustili kamion i oslobo­ prestana napetost zbog toga što nije znao što mu se
dili svezanog vozača, protekao glatko i bez neprilika. Već sprema nisu Haberniku dopustili da razmišlja i o tome
u blizini Celja ostali su bez benzina, pa su se morali zau­ što ti ljudi zapravo rade u Jugoslaviji i kakvi su im pla­
staviti na otvorenoj cesti i čekati da svane, nakon čega su novi. Mogao je samo ocijeniti da su opasni kao zmija u
»generala« s kantom poslali do najbliže benzinske stanice. njedrima.
Adolf Andrić već je bio spreman da nesretnog Habernika Odluku o Habernikovoj sudbini donio je Adolf An­
stegne za vrat, smatrajući da je sve to njegova podvala. drić. Najprije mu je održao »politički« govor: »U ovih
»Zapisi svaku sitnicu«, rekao je u jednom trenutku dvadeset i šest sati koliko si s nama mogao si ocijeniti
Andrić »dušobrižniku« grupe Viktoru Kacijančiću, koji kakvi smo ljudi i čiji barjak želimo razviti. Mi smo usta­
je vodio i operativni dnevnik akcije. »Zapisi sve, da oni še, to ne krijemo. Ovo što vidiš ovdje samo je pret­
prijeko poslije ne kažu kako smo se više provodili, a hodnica hrvatske vojske; ima nas nekoliko stotina tisu­
manje radili.« ća. Nemoj se iznenaditi ako već sutra čuješ kako je u
Glavaš je bio vrlo loš vozač, pa su se nekoliko puta ovim planinama pokrenuta borba za ponovnu usposta­
morali zaustavljati kako bi se »general« snašao za upra­ vu nezavisne države Hrvatske. Jednog dana bit ćeš po­
vljačem. Očito, nije bio dorastao tom zadatku, ali kako nosan što si upravo ti prve hrvatske revolucionare pre­
su drugi bili još manje, morao se pomiriti. bacio na vatreni položaj. Slušaj, nećemo te zaklati, iako
Putujući prema jugu, pa na istok, Adolfa Andrića smo vični tome. Pustit ćemo te na slobodu samo uz je­
neprestano je kopkala misao: »Moglo bi se reći da ovaj dan uvjet: da šutiš.«
narod živi dosta dobro i bit će pravo čudo ako nam se Habernik se sada borio za život. Sam se suprotsta­
priključi. Morat ću«, zapovjedio je samome sebi, »zaci­ viti ovim luđacima, bilo bi za nj propast, ocijenio je. Kli­
jelo obaviti specijalne propagandne pripreme prije manjem glave pokazao je da pristaje na uvjet.
nego što tom svijetu saopćim tko smo i zbog čega smo »Odlično«, rekao je Adolf Andrić. Na rubu usana za­
došli u Jugoslaviju.« Cijelim putem razmišljao je i o igrao mu je ciničan osmijeh. Trgao je nož i oštricu sta­
tome je li Josip Barišić obavio svoj dio zadatka. Među­
vio pod Habernikovo grlo. »Slušaj me dobro i ne mr­
tim, gajio je neskrivenu nadu da će ta i druga pitanja
daj. Nervozan sam i moglo bi mi se omaći da ti prere-
vezana za operaciju »feniks« riješiti u »ustaničkoj bazi«
žem grkljan. Iz ovih stopa sjest ćeš u tu svoju krntiju,
na Vranu. Tog trenutka nije mu bilo ni nakraj pameti
i magla. Bez zaustavljanja. Jasno?«
da na Vran nikada neće ni kročiti.
Ostavili su iza sebe Zidani Most, Novo Mesto, Kar­ Habernik je očima dao znak da je razumio.
lovac, Bihać, Bosanski Petrovac, Ključ, Jajce, Donji Va­ »Dakle, bez zaustavljanja«, nastavio Andrić, kružeći
kuf i Bugojno. Sablasni kamion zaustavio se i na tri oštricom oko Habernikove jabučice. »Dalje, o svemu
benzinske stanice, gdje su teroristi pojeli suhi obrok i ovome vlasti ne smiju znati ništa. Ako si već brbljav,
utažili žeđ. Habernika su ostavili da gladuje. možeš reći samo da si od granice do Zagreba prevezao
U subotu 24. lipnja, oko tri sata ujutro, prošli su Bu­ jači odred hrvatske revolucionarne vojske. A sad nam
gojno, pa sela Zlavast i Vrbanju, i zaustavili se u Grača- lijepo ispričaj gdje stanuješ i kolika ti je obitelj.«
nici. Ilija Glavaš, koji je bio iz tog kraja, predložio je da Habernik je ispričao ono što je smatrao da je po­
dalje nastave pješice, preko planina Raduše i Ljubuše i trebno.

246 247
»U redu. Sve sam razumio, a onaj gospodin je zapi­ koji bi bio spreman da im se pridruži. Jedina prinova
sao«, pokazao je Adolf Andrić na Kacijančića. »Važno je bilo je malo kljuse koje su pronašli na nekom proplan
da smo se odlično razumjeli. Progovoriš li, dakle, nešto ku. Prije dva dana nabasali su u planini na grupu lovaca
o tome gdje smo napustili kamion i koliko nas ima, za­ koji su bili šokirani njihovim zahtjevom. »Obrađivali«
klat ćemo najprije tvoju porodicu, pa tebe.« su ih čitavih pet sati, ali bez uspjeha.
Završivši razgovor s vozačem, Adolf Andrić je nare­ Nitko me ne može uvjeriti da su ti lovci raspoloženi
dio da se iz kamiona istovare stvari i oružje. Zatim su da pucaju s naše strane barikade, zaključio je Adolf An­
krenuli u planinu. Vodio ih je Ilija Glavaš. drić. Sve su to shvatili više kao zgodnu šalu; o nekakvu
Neuobičajeno anemična ljetna zora zatekla ih je u ratu nisu htjeli ni čuti. Čemu rat? Kakav rat? Vi mora
blizini sela Lužana. Odlično znajući taj teren, »general« da ste neka zalutala kazališna družina. Čini mu se da
ih je odveo do jedne kapelice, gdje su svi ponovo polo­ mu je jedan lovac baš tako rekao, prije nego što je shva­
žili ustašku zakletvu i osnovali »ratni sud«; za predsjed­ tio da pred sobom ima ustaše. Što se to događa u Ju­
nika je imenovan Ambroz Andrić, za tužioca Đuro Hor- goslaviji, ljudi? Rover i Marić bi mi rekli da sam izgubio
vat, a za branioca Adolf Andrić. Izbor su popratili če­ razum kad bih im ovog trenutka sve to ispričao. Ustvr­
stitkama. Ambroz Andrić im je nakon toga održao »po­ dili bi, zacijelo, da sam sasvim pošašavio.
litički sat« u kojem je još jedanput podsjetio na razloge Kod velikoga glogova grma počeli su slijediti jednu
»borbe«: »Vidite, stigli smo u srce Jugoslavije a da nas u od kozjih staza, krenuvši ravno prema koti 1390. Am­
tome nitko nije spriječio. Što sam vam rekao? Bit će to broz i Adolf Andrić trudili su se da svoju družinu pred­
mali izlet. Da komunistička vojska ima bojevu municiju, stave kao vojsku dostojanstvena koraka. Ali bilo je to
već bi nas, zapamtite, davno ščepala za vrat. Ovako, i da sve drugo samo ne vojska; svi odreda su posrtali, nešto
znaju za nas, nemoćni su«, dometnuo je na kraju. pod teretom naprtnjače, a više zbog višednevnog nespa-
Što je monolog duže trajao, Adolf Andrić se osjećao vanja i iscrpljenosti. I konjić je umorno klipsao; natova­
važnijim. »Nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da onaj rili su na nj rezervnu municiju, otrov i eksploziv.
vozač kojeg smo svezanog doveli dolje do sela neće iz- Nešto poslije devet izbili su na proplanak obrastao
brbljati što je čuo. Kladim se da je to učinio već u prvoj mirisnom planinskom travom. Namjeravali su se
milicijskoj stanici. Moglo je od tada proći više od dva­ odmoriti na rubu šume, a zatim nastaviti još dublje u
naest sati. Da je netko namjeravao da nam poremeti ra­ Radušu.
čune, već bi odavno bio ovdje. A, vidite, mi smo i dalje Ali počevši od tog trenutka pa u slijedećih mjesec
sami u planini.« dana devetnaestorici terorista više nije bilo suđeno da
Bila je to jedna od mnogih zabluda koje teroristi se odmaraju. Počeo je njihov dramatični »razgovor« s
nisu bili svjesni. Oni, naime, više nisu bili sami, jer im narodom, a njihova nesreća bila je u tome što se taj raz­
je onaj isti narod od kojeg su tako željno očekivali po­ govor vodio samo preko mušice nišana. Mogli su, da­
dršku i pomoć već bio za petama. Naoružan. kle, biti sigurni da će se uistinu odmoriti tek kad ih po­
godi metak.
Kad je objavljeno da se grupa terorist. 1 , pripadnika
2 fašističkih emigrantskih organizacija, nalazi na Raduši,
sela i gradovi koji zatvaraju prsten oko planine preko
Polagano su se uspinjali uz brežuljak prema samom noći su postali regrutni centri. Dolazili su mladi i stari,
hrptu obraslom šumom. Kad su stigli do usjekline, koju žene i muškarci, svi su nudili pomoć i tražili oružje.
je presijecao uzak kolni put zdesna i tri kozje staze sli­ Svatko je znao nešto što drugi nisu znali: usjekline i pe­
jeva, jutarnji vjetar udari im u lice. ćine u koje se teroristi mogu sakriti, skrivene staze ko­
Gore su graktale vrane. Loš predznak, ocijenio je jima bi im se moglo doći s leđa, najbolja mjesta za za­
Adolf Andrić. U šest dana koliko su se već nalazili u Ju­ sjede, skrovite bunare s pitkom vodom . . . Iskočili si:
goslaviji nisu uspjeli sresti ni jednog jedinog čovjeka ljudi iz toplih postelja, ostavili polja, odgodili putova-

248 249
nja, zaboravili druge obaveze. Mnogima od njih zakuca­ Položaj čete uopće nije bio sjajan. Naprotiv, bio je
lo je staro ratničko srce. Slične njima gonili su oni i pri­ vrlo nepovoljan, trebalo je pretrčati brisani prostor i za­
je tridesetak godina po tim urvinama i nisu im umakli uzeti rub šume, gdje su se već nalazili teroristi, koji su
Iz ostarjelih kostiju i mišića iščupali su još toliko snage pet-šest metara iza sebe imali sigurno zaklonište.
da stanu u red za pušku. Sve što su osjećali za mir, ne­ Popović više nije oklijevao ni trenutka, brzo je spu­
pokolebljivost, hrabrost, privrženost i ljubav prema stio ruku, što je značilo da je juriš jedini izlaz. Premda
zemlji mogli su izraziti tim svojim pristupom u vojsku ljudi nisu bili opterećeni nikakvim naprtnjačama, kora­
koja se spremala da zaskoči teroriste. ci su bili vrlo kratki i niski, jer su trčali uzbrdo. Vidjevši
Mnogi su bili suviše stari za prve borbene redove. A da su primijećeni, Popović odmah naredi vatru. Desno
u međuvremenu je stasala nova, mlada generacija ratni­ i lijevo od proplanka udari brza pucnjava. Kapetan Po­
ka. To su bile probrane jedinice sastavljene od zrelih ljudi pović i vojnik Branko Blečić, koji mu se nalazio slijeva,
i mladića, izvrsno naoružanih i odlično uvježbanih. s prvim metkom pali su na zemlju, ali su se odmah pri­
digli i nastavili jurišati.
Takva je bila i četa vojne policije koju je predvodio
Planina je grmjela od pucnjave, oko zbunjenih tero­
kapetan Miloš Popović.
rista zujali su meci kao osice, udarali u zemlju, čupajući
Toga 26. lipnja kapetan Popović se sa svojom četom travu iz korijenja. Na rubu šume prvi je pao konj, na­
nalazio u potjeri za ubačenim teroristima. Rano ujutro tovaren municijom i eksplozivom. Pogodio ga je rafal iz
stigli su na Radušu, a oko 9,30 sati već su se našli blizu strojnice.
kote 1390, na samom Raduša-kamenu. Teroristi su se brzo povlačili u šumu, bez ikakva
Laganim korakom, koji je odavao veliku pribranost, reda; naprosto su bježali. Zašavši dublje u bukvik pono­
s prstom na obaraču, Popović je ubrzo izbio na propla­ vo su otvorili vatru. Osula se brza paljba; pojedinačne
nak. Istog trenutka ispred sebe je ugledao kolonu ljudi pucnje potjera nije čula. Šest malokalibarskih pušaka
koja je upravo zamicala u šumu. Već površan pogled marke »brauning« imalo je prigušivače. Iz tih pušaka
uvjerio ga je da je bio na pravom putu. Tragovi koje su dolazila je i najstrašnija smrt, ako se uopće može reći
otkrili oko pet stotina metara zapadno od proplanka da smrt može biti teža i lakša, jer svaki metak bio je za­
potjecali su od teško natovarena konja. Popović je is­ trovan cijankalijem i izazivao je trenutnu paralizu orga­
pred sebe vidio nekakvo sipljivo kljuse i dvadesetak na­ na za disanje, a zatim smrt.
oružanih ljudi oko njega. S mjesta gdje je stajao mogao Teroristi su bili sasvim obezglavljeni. Kad su ostali
je točno razaznati lica, uniforme i marku oružja. Ništa bez rezervne municije, koja se nalazila na ubijenom ko­
mu od toga nije bilo poznato, osim što je mogao sa si­ nju, neki su se morali spašavati bijegom. Ali svaki hitac
gurnošću tvrditi da ni jedna osoba gore na rubu šume potjere bio je precizan. Najprije je pao Adolf Andrić.
nije naoružana puškom domaće proizvodnje. Nije imao vremena ni da se osvijesti od šoka koji ga je
Tišina je naprosto brenčala. Bila je tako iznenadna iznenada snašao. Nešto kasnije olovo je sustiglo i Ivana
i neshvatljiva da ju je Popović mogao čuti. Stegao je još Prlića, Vinka Kneza i Nikolu Antunca, Ceceljinu »bra­
čvršće automatsku pušku, sve dok ga prsti nisu zabolje- ću« iz Salzburga.
li. Nešto mu je zašumjelo u glavi; znao je da mu to krv Posljednji rafal što su ga teroristi osuli po potjeri
udara u ušima. Disao je duboko i polako. bio je brži od kapetana Popovića i vojnika Branka Ble-
Sve to - od prvog vizuelnog kontakta pa do odluke cića. Bacili su se u zaklon, ali sekundu prekasno; već su
- moglo je potrajati nepunih pet-šest sekundi. Ako sad bili mrtvi.
umaknu, tko zna kad ćemo ih opet otkriti, Raduša je Četni radio-telegrafist odmah je o oružanom sukobu
golem, stjenovit labirint, rekao je Popović u sebi i podi­ s teroristima obavijestio operativni štab u Bugojnu.
gao ruku, što je bio znak da se svi pripreme na juriš. Nije prešutio ni gubitke. Oni su momcima najteže pali.
Kratkim znacima i bez riječi rasporedio je ljude lijevo Kad je pucnjava utihla, pažljivo su pregledali popri­
i desno. Pozadi je ostao samo čovjek s radio-stanicom. šte sukoba. Na proplanku je ostalo dosta toga što ih je

250 251
u svakoj drugoj prilici moglo ošamutiti i zaprepastiti
ali sada, kad su znali tko je pucao na njih, ništa ih više
nije moglo iznenaditi. Uz ostalo, ondje su našli gomilu
municije različitih kalibara, eksploziv »heligent« i neka­
kav prašak koji je mirisao na badem. Ni nakraj pameti
im nije bilo da je to otrov, cijankalij nabavljen još 1968.
u Australiji. Isto tako nisu znali da je otrov, prema pla­
nu terorističkog rukovodstva, trebalo da završi u beo­
gradskom vodovodu.
Tako je »Matilda« završila na obroncima Raduše,
neslavno kao i njezin duhovni otac Adolf Andrić.

2.

KOTA 1511

San o uspjehu operacije »feniks« rasplinuo se u je­
dnom jedinom trenu, kao mjehur od sapunice.
Premda je skrovište petnaestorice bjegunaca bilo
duboko u šumi i ulijevalo stanovitu sigurnost, sve ih je
nešto pritiskivalo i razdiralo im utrobu. Svi su bili ispu­
njeni mračnim slutnjama. Odjednom se rasparala zavje­
sa tlapnje, odjednom su se svi do jednoga suočili sa svo­
jim lažima.
Već tada su znali da je njihova bitka izgubljena i da
su ih oni u Svdnevu, Melbourneu i Salzburgu otpisali i
da ih neće suviše žaliti. U »Hrvatskom domu« u Buc-
kingham Streetu i dalje će se okupljati kao da se braći
Andrić i njihovim »jurišnicima« ništa nije dogodilo. Or­
ganizirat će gozbe na račun broja 140 i 149. Oni ionako
trunu u kamenjaru i nikad neće tražiti da im se polože
računi.
Šok je bio potpun.
»Rekao si nam da vojska nije naoružana bojevom
municijom«, graknuo je Keškić na Ambroza Andrića.
Sukob je visio u zraku.
»I da će to biti mali izlet«, dometnuo je Bešlić pri­
jeteći.
Ambroz Andrić našao se iznenada u škripcu. Raču­
nao je da je najbolje da odmah potegne revolver; hla­
dan dodir revolverske cijevi na potiljku mnoge je od-

252 253
vratio od uzmicanja. HRB je uvijek birao najbrutalnije Andrićeve oči su se zažarile; prosiktao je kao zmija:
metode da se razračuna s onima u koje je uložio novac, »Narod je uz nas, ja vam to garantiram. Ovog trenutka,
a koji su ga kasnije pokušali napustiti. To je dovoljno međutim, još ne možemo računati na nj jer ga je vojska
kompromitirana organizacija koja sebi ne dopušta sen­ prisilno mobilizirala protiv nas. Pričekajte dva-tri dana,
timentalno ponašanje. uza se ćemo imati stotine novih jurišnika. A ti, Buntiću,
Tražeći najbolji način da se obrani, reče: »Ako ste ako smatraš da si prevaren, planina ti je široka. Ja te
mislili da se borba može voditi bez mrtvih, onda ste se neću zadržavati.«
danas imali priliku uvjeriti u suprotno. Adolfova, Prli- »Ali ćeš mi pucati u leđa, u to sam siguran.«
ćeva, Antunčeva i Knezova smrt može nam služiti samo Sad se javio i piskutav Horvatov glas: »Braćo, nije
kao poticaj. Ako se sad pokolebamo, htio bih znati tko vrijeme da se svađamo. Naša situacija nije blistava, to
će preuzeti obavezu da na Vranu organizira ustaničke priznajem, ali nije ni izgubljena. Naprotiv, šanse su nam
baze. Nikad neću pobjeći, ma tko mi se približio. Usta­ sada veće nego što su bile prije. Pokazali smo da ćemo
nak je blizu.« dati i svoje živote samo da dosegnemo cilj. Broje nas
Riječima ohrabrenja Ambroz Andrić je pokušao lju­ onima koji u grob silaze, ali prerano.« Rekao je to trza-
de zadržati na okupu, iako je i sam bio ukliješten stra­ jući glavom.
hom. Već tada je shvatio da su mu uzalud prošle sve te »Imaš li prijedlog kako da stignemo na Vran?« pitao
godine, jer stvarnost je bila jezivija nego što je mislio. je Vegar.
Što da učini? Da presudi s a m o m e sebi? U Australiji su »Nemam«, odgovorio je Horvat, češući rošavi nos.
ga naučili da se tako brani. Dobro, ako to i učinim, ni­ Upravo tada pojaviše se nisko nad proplankom dva
kome neću napakostiti, razmišljao je. Ovi ovdje će me helikoptera, leteći iznad samih krošanja drveća. Bili su
strovaliti u jelov sanduk, čavlima zakovati poklopac i tako nisko da se sa zemlje mogla vidjeti posada.
zatrpati kamenjem. Zbogom Domagoju, kao da nikad »Otkrit će nas ako se odmah ne maknemo«, ocijenio
nisi ni postojao. A u Sydneyu će Marić i družina liti je Vegar. »Znam kako iz helikoptera vrlo efikasno tra­
krokodilske suze kako je Ambroz Andrić u m r o kao gaju za bjeguncima. Vidio sam to u vijetnamskoj prašu­
heroj. mi. U njima se nalaze dvojica-trojica koji snažnim dale­
Vođa terorističke grupe imao je i svoju računicu: što kozorima motre okolinu. Zapaze li nešto neobično, od­
više ljudi bude oko njega, to je veća vjerojatnost da ga mah nastupaju snajperisti, koji ti iz džepa mogu met­
neće stići prvi metak. U tom trenutku bilo mu je ipak kom izbiti novčić od pet centi. Vjerujem da ništa lošiji
najvažnije da misli na vlastiti život, a da pred družinom nisu ni ovi gore, što nam kruže nad glavom.«
i dalje ostavlja dojam kako se nije nimalo pokolebao. »Imaš li prijedlog kamo da se maknemo?« upitao je
Ponašao se zapravo kao utopljenik na sredini rijeke; Ambroz Andrić.
grozničavo se hvatao i za mjehuriće. »Nemam«, odgovorio je Skorzeny.
»Planirajući ovu operaciju netko je, čini mi se, gr­ »Baš neko dobro društvo«, dometnuo je Buntić iro­
dno pogriješio«, javio se iz prikrajka Vidak Buntić, zvan nično.
Roćko. Njega su na brzinu smotali u Njemačkoj, obe­ Istog trenutka pogodila ga je preko usana golema
ćavši mu gomilu novca i ministarski položaj u »vladi«, pekarska nadlanica »generala« Ilije Glavaša. Prasak hr­
kao i drugima koji su sada drhturili u planini. Bio je na skavice prolomio se šumskom tišinom kao zvuk zgaže-
nekoliko sastanaka u kuglani u Karlsruheu, gdje ga je nog lješnjaka. Potekla je krv, a »dužnosnik zadužen za
Adolf Andrić učio rasklapati malokalibarsku pušku. Na pozadinu« samo je dometnuo: »Ovako ja ušutkavam br­
sastancima su čitali »Hrvatsku državu« i »Osvetnike bljave.«
Bleiburga« i učili kako se eksploziv montira u knjige. »Ljudi, prestanite. Pomlatit ćemo se međusobno«,
»U Karlsruheu mi je rečeno da će se Jugoslavija raspa­ sklopio je ruke Ilija Lovrić. Ramac - pod tim imenom
sti poslije prvog našeg metka. A što je ovo? Ne samo što bio je ubilježen u HRB-ovoj tajnoj listi - dobro je po­
se nije raspala nego nam je i narod okrenuo leđa.« znavao Glavaša, još iz Australije. Često su se susretali u

254 255
Melbourneu, a iz tih susreta posebno mu je u sjećanju prebaciti na Vran. Logično, ta informacija je uzeta s re­
ostala epizoda tipična za »generalovo« ponašanje. Gla­ zervom, jer je sve to mogla biti i prijevara. Međutim,
vaša su jednom zatekli u mrtvačnici u Camberwellu u kako su s vrha Raduše pristizale nove informacije, raslo
epileptičkom zanosu: bio je poslagao nekoliko mrtvaca je i uvjerenje da se teroristi doista žele prebaciti na jug.
uza zid, zatim se popeo na mramorni stol na sredini Prateći njihovo kretanje planinom, potjeru je put vodio
dvorane i održao govor, držeći da su ti jadnici njegovi prema selu Rumbocima, desetak kilometara zapadno
»jurišnici«. Pravo je čudo kako ga već tada nisu najurili od Prozora.
iz mrtvačnice. Čini se da je to spriječila nečija interven­ Na koti 1511 kraj Rumboka bit će razbijene i po­
cija. »Ako nitko nema pametnijeg prijedloga«, nastavio sljednje iluzije terorista.
je Ramac, »ako, dakle, nitko ne zna što dalje činiti,
predlažem da se spustimo niz južne padine Raduše,
prema mojem selu. Odlično poznajem taj teren i uvje­ 1
ren sam da ću vas moći sakriti dok ne prođe potjera.
Nakon toga ćemo nastaviti prema Vranu.« Pećina koju je Ilija Lovrić našao u predjelu Bukovca
Nitko nije proturječio, samo je Vegar upozorio da se činila im se odličnim privremenim zakloništem. Morali
svi drže šume, kako ih helikopteri ne bi otkrili. su prekinuti put jer je cijelo područje bilo pod kontro­
lom milicije i jedinica teritorijalne obrane. Ocijenili su
Ali, unatoč golemom radijusu kretanja, helikopteri
da je najbolje da se privremeno sakriju, a da se noću
nisu bili u stanju kontrolirati sve tajne i skrivene staze
pokušaju probiti na jug. Bili su u stanovitoj prednosti
negostoljubive planine. To, zapravo, nije bilo ni potre­
pred potjerom, vjerovali su. Učinilo im se, naime, da su
bno; stanovništvo tog područja preuzelo je ulogu najsi­
na Bukovac stigli neprimijećeni. Međutim, to im se
gurnije obavještajne službe. Da je netko nepoznat i pro­
samo činilo; sat hoda od njih već je bio neki stariji čo­
makao milicijskim i vojnim patrolama ili stražama tek
vjek. Žurio je da javi kako je vidio »neke bradate i uz­
osnovanih partizanskih odreda, primijetile bi ga osobe
nemirene ljude koji su sigurno banda«.
koje su bile prestare ili premlade da uđu u sastav teri­
torijalnih jedinica. Slučajni namjernik mogao je tih Ispred pećine se pružao proplanak ravan kao dlan.
dana na Raduši prisustvovati zanimljivim i nevjerojat­ Sada su im se oči već bile privikle na tamu; vrebali su
nim prizorima obavještajne sposobnosti običnih ljudi. iz tog mračnog brloga kao razdražene zvijeri. Vidjeli su
Te oči i uši Raduše registrirale su svaki šum i pokret. cijelu okolicu, jer je ulaz u pećinu bio na povišenu
Teroristi su se mogli na trenutak osjećati sigurnima mjestu, odakle je pucao vidik na puškomet.
samo ondje gdje je ljudska noga rijetko kročila. Ali ni Ambroz Andrić sjedio je u pećini na jednom kame­
ta divljina nije bila domaćinski raspoložena prema nji­ nu, u kutu blizu izlaza, i promatrao prisutne, zgodimice
ma. Zalihe hrane i vode već su se bile stanjile, i da bi bacajući pogled i na proplanak. »Ne bih vam htio po­
se preživjelo, trebalo se približiti naseljima u kojima se novo govoriti o tome što vas čeka ako živi padnete u
pod okriljem noći, kad i psi spavaju, moglo nešto ukra­ njihove ruke. Najbolje što vam se može dogoditi jest da
sti iz vrtova i usamljenih kuća. vas nabiju na kolac. Od sada ste sami gospodari svojeg
života.«
Poslije oružanog sukoba terorista i čete vojne poli­
cije na koti 1390, operativni štab za potjeru, koji je bio »Znači li to da se ti povlačiš?« upitao je Pavlović.
smješten u Bugojnu, bio je obasut brojnim informacija­ »Ne povlačim se, već pazim isključivo na svoju gla­
ma o kretanju bjegunaca i tragovima što ih ostavljaju vu. Ali to ne znači da ću dopustiti rasulo. I dalje ćete
iza sebe. U isto vrijeme, patrola koja je stigla na popri­ slušati moja naređenja. Tko proturječi, dobit će ono što
šte prvog sukoba otkrila je duboko u šumi teško ranje­ ga sljeduje po našem zakonu: metak u čelo.«
nog terorista Ivana Prlića. Prije nego što je umro, na Njegov izgled odgovarao je prijetnjama. Nastavio je:
putu do bolnice, otkrio je namjere grupe, rekavši da se »Prvo što želim jest da nitko ne puca dok mu ja ne do­
braća Andrići i ostali (nije znao tko je sve ubijen) žele pustim. Ostali smo bez dijela municije i svaki je metak

17 - DVADESETI ČOVJEK 257
256
dragocjen. Drugo, ako b u d e trebalo pucati, a sigurno »Bili?«
će se pucati, to će činiti samo oni koji su naoružani »Slušam te.«
karabinkama 22 s prigušivačem. Moramo što dulje »Sjećaš ji se kad sam ti u logoru u Austriji izbio tri
ostati neotkriveni, jer samo tako imamo šansu da se zuba zato što si bio neposlušan?«
izvučemo. Vidite, s p r e m a se oluja. Za otprilike dva »Sjećam se«, odgovorio je Eršek, sluteći zlo.
sata počet će pljusak. Lovriću, koliko može potrajati »Želiš li da ti izbijem još tri?«
takva kiša?« »Ne želim.«
»Ljeto je, može potrajati samo pet minuta, a može »U redu, onda me pažljivo slušaj. Želim da provjeriš
padati svu noć«, odgovorio je. tri stvari. Prvo: da li je uistinu onaj tip dolje mrtav?
»Molimo Boga da pada svu noć«, rekao je Ambroz Drugo: da li je bio sam? Treće: što se događa iza onog
Andrić i nastavio: »Samo da se izvučemo s ove proklete šibljaka desno, vidiš, gdje se slijeva bujica iz pećine?«
planine. Imam dojam da se i ona urotila protiv nas.« »Skorzeny, brate . . . «, zavapio je Eršek.
»Što će se dogoditi ako nas opet napadnu?« dahtao »Nisam ti ja nikakav brat«, odbrusio je Vegar oštro.
je Vlado Miletić. On kao da uopće nije bio svjestan si­ »Želiš li da ti iz ovih stopa polomim rebra?«
tuacije; još mu se činilo da je ono što se jučer dogodilo »Ako izađem van, otkrit ću gdje se nalazimo«, poku­
s druge strane planine samo ružan san. šao ga je Eršek privoljeti da promijeni odluku.
Praznoglavo kopile, opsovao je Andrić u sebi. Sto bi »Ništa te nisam pitao. Izlazi ili ćemo te izbaciti mr­
se moglo dogoditi? Odnijet ćete gaće na štapu. Eto, to tvoga!«
će se dogoditi. Osobito je mrzio ljude koji su bili golo- Eršek je samo slegao ramenima i četvoronoške ot-
bradi i koji su postavljali glupa pitanja. U grupi je imao puzao iz pećine. Vegar, Ambroz Andrić i Glavaš pro­
tri takva: Petra Bakulu, Vladu Miletića i Stipu Ljubasa. matrali su ga kroz snajperski nišan. Najprije je došao
Uopće mu nije bilo jasno gdje ih je Horvat našao. do milicionara, uzeo mu automatsku pušku, a zatim se
Prošla su dva sata, pa još dva, u nervoznom iščeki­ okrenuo prema pećini dajući znak da je milicionar go­
vanju noći. tov. Dvije-tri minute osmatrao je okolicu, nastojeći pro­
»Postavit ćemo stražu pred pećinom«, rekao je An­ niknuti u tamu i otkriti tragove nečije prisutnosti. Me­
drić. »Mislim da će nas pokušati zaskočiti slijeva.« đutim, svuda je vladala tišina.
Ali prevario se; potjerni vod, koji je vodio milicionar Zaputio se zatim prema šibljaku na koji ga je upozorio
Luka Bošnjak, došao je zdesna. Snažan muškarac širo­ Vegar. Više nije puzao, već pognut trčao. Preskočio je ne­
kih brkova prikradao se polako, držeći prst na obaraču. kakav kamen što mu se našao na putu, ali tabanima više
Teroristi su ga odlično vidjeli, osobito oni koji su imali nije dodirnuo zemlju. Iza šibljaka se na nj sručio rafal iz
snajperske nišane. Pratili su ga sve dok se nije sasvim strojnice i porebarke ga prikovao za kamenjar.
približio pećini. Izišavši iz pećine, Eršek je ne samo ostao bez glave
Tri oka stisnutih zjenica gledala su kroz snajperski već i otkrio teroristički brlog. Potjera, međutim, nije
nišan u čovjeka koji je dolazio. znala koliko ih je unutra i kako su raspoređeni. Znala
Luka Bošnjak nije čuo pucanj. Osjetio je samo kako je samo da su naoružani puškama s prigušivačem, pa je
mu je nešto odvalilo nogu. Zatim je iskrvario, a nitko bilo teško i locirati njihov vatreni položaj.
mu nije mogao pomoći. Ali to, naravno, nije bila najveća neprilika. Mnogo
Crna puščana grotla čekala su novu žrtvu. Ali više se više ih je zabrinjavalo to što je pećinu bilo nemoguće
nitko nije pojavljivao. Svi su sad htjeli znati je li milicio­ osvojiti običnim automatskim oružjem, jer je priroda
nar bio sam ili se u blizini pećine nalazi više pritajenih od nje napravila pravi neprobojni bunker. Osim toga,
članova potjere. prilaz pećini vodio je preko brisanog prostora, koji je
Vegar je prvi smislio plan kako da riješe tu zagonet­ mogao kontrolirati jedan jedini dobar strijelac. Mogli
ku. Pozvao je Vilija Eršeka, pokazujući mu prstom na su bespomoćno sjediti danima a da situaciju ne promije­
proplanak gdje je ležao mrtav milicionar. ne u svoju korist. Stoga je odlučeno da se krene u juriš.

258 259
Sve se odvijalo prema zapovijedi: najprije su se raz­ 2
vili u strijelce, ležeći i dalje na m o k r o m kamenju po ko­
jem je sada mlatila kiša. Na vrijeme više nitko nije pa­ Sve što je poslije sukoba na koti 1511 ostalo od Ma-
zio, pa nisu bili načisto ni s tim koliko su tu ispruženi rićevih i Roverovih »jurišnika« bila je samo skupina iz­
čekajući da se svi pripreme za juriš. Nisu čak ni znali bezumljenih i uplašenih ljudi, koji više nisu mislili ni na
koliko je sati; nikome nije palo na pamet da pogleda na kakav ustanak i baze na Vranu, već kako da spasu vla­
sat i da to ustanovi. Nije bio trenutak da se pale šibice stitu glavu. Rasulo više nitko nije mogao spriječiti; čak ni
i džepne svjetiljke, jer je i manja iskrica mogla odati nji­ nemilosrdni Ambroz Andrić, koji je shvatio da se njegov
hov položaj. san o »nezavisnoj« srušio onog trenutka kad je prekora­
čio granicu. Sad je svatko imao svoj plan, ali ne o »revo­
Krenuli su kad je kiša bila najjača. Izmiješali su se
lucionarnoj akciji«, već na koju stranu treba bježati.
borci Ramskoga i Duvanjskoga partizanskog odreda,
nošeni jednom jedinom mišlju: zgrabiti za vrat terori­ Slom je bio potpun. U čudo više nitko nije vjerovao.
ste. Kad su bili na pola puta između zakloništa i pećine, A zakletva? Ona kao da nikad nije ni postojala. Ni ona,
teroristi su otvorili vatru. Pucali su iz sveg raspoloživog ni euforični govori braće Andrića, ni gerilska »struč­
oružja. Kiša se više nije čula; svuda unaokolo sada je nost« Pavla Vegara, ni hvalisavost Đure Horvata, ni »ge­
bubnjalo smrtonosno olovo. neralova pozadina«, a ni »ratni sud«, kojim su toliko pri­
jetili.
Teško dišući borci su bili prikovani uz zemlju, ali
Žestoke svađe i psovke počele su tek što su umakli
nisu odstupali. Pucali su prema pećini iako su znali da
iz pećine. Posve su ih razbudili oružani sukobi i neu­
je mogućnost da nekoga pogode jedan prema tisuću.
morna odlučnost potjere da ih ščepa za gušu. Nitko se
Ispred njih se bila ispriječila stijena koja je teroristima
više nije usuđivao govoriti o nekakvoj podršci naroda;
poslužila kao izvrstan grudobran. Zdesna i slijeva stroj­
sve što su mogli reći bilo je da se nemilosrdno okome
nice su sipale ubitačnu vatru, prazne čahure padale su
na Vegarove i Andrićeve laži.
u blato, a planina je vonjala na barut i prolamala se od »Za dva-tri dana treba očekivati da nam se pridruži
pucnjave. barem stotinu novih jurišnika. Tako si, mislim, Andriću
Nisu znali koliko je trajala borba na proplanku. U rekao poslije prvog sukoba«, ljutito se rugao Horvat.
neko doba dobili su naredbu da se svi povuku, jer je pe­ Da mu je netko tog trenutka mogao vidjeti lice, podsje­
ćina s tog mjesta bila neosvojiva. Zdesna i slijeva tako­ tilo bi ga na lokvu sa žabokrečinom. Bio je posve zelen.
đer; ulaz su joj štitile goleme strme stijene. »Ništa nema od toga; ja se vraćam u Australiju.«
Povlačenje im je teško palo, ali nisu imali drugog iz­ »I ja«, rekao je Ilija Lovrić.
bora. Još im je teže bilo kad su vidjeli da se iz borbe Andrić ih je gledao. Onda je pogledao i sve ostale,
nije vratilo pet drugova. Nedostajali su Stjepan Radić, koji su stajali oko njega i slušali s kakvim su užitkom
ta dvojica spomenula povratak. Pogled mu se napokon
Ismet Čolić, Ahmet Gelić, Milan Sabljić i Kasim Alija-
zaustavio na Pavlu Vegaru. U njemu je bilo pitanje: zna­
gić. Dvojica drugova bila su teško ranjena: Marijan Bra-
či li to da je uistinu kraj? Odgovor je bez mnogo truda
dić umro je na komandirovim rukama još iste noći, a
pročitao na svim licima koja su ga okruživala, pa i na
Franjo Ivanda kasnije u bolnici.
vlastitom.
Kako je Raduša tonula sve dublje u noć, kiša je sve Teroristi su se, sad već srasli s divljinom, kretali bes­
jače šibala. Vidljivost je bila smanjena samo na nekoli­ pućem kao progonjene zvijeri, trzali su se na svaki šum,
ko koraka. Tu šansu, koja im se iznenada pružila, tero­ vrebali svaki zalogaj, uvlačili se u svaki brlog . . .
risti nisu propustili. Znajući da će između prvog i dru­ »A zakletva? Položili ste zakletvu na vjernost, majku
gog juriša morati proći najmanje trideset minuta, žurno vam pokvarenu«, vikao je Andrić suludim glasom.
su napustili pećinu, spustivši se u usjek, a zatim se pod »Govno na tu tvoju zakletvu«, odbrusio je Keškić.
okriljem mraka povukli još dublje u šumu. »Zadavio se njome. Ja odlazim. Tko će sa mnom?«

260 261
Odvojili su se Đuro Horvat i Viktor Kacijančić. Osta­ ninu je trebalo temeljito pročešljati, zaviriti u svaku
vili su grupu iza sebe i krenuli u noć. Morali su požuriti škrapu, provjeriti svaki šibljak, ispitati svaki sumnjiv
jer se u daljini već čuo lavež psa-tragača. trag . . . A to nije bila u stanju ni vojska od 100.000 ljudi.
Bježali su na istok, prema selu Zahumu. Nadali su se Stoga su u potragu krenule sve raspoložive snage.
da će negdje na tom području uspjeti pronaći kakvo Prvi trag na koji su naišli bila je u žurbi odbačena pla­
dobro sklonište i primiriti se dok ne splasne žestina po­ stična vrećica s jabukama i lukom. Bilo je očito da se
tjere. Koračali su brzo, i to se prije moglo nazvati trča­ dogodilo nešto ozbiljno čim su se teroristi morali rije­
njem nego ubrzanim korakom. Ostavljali su dojam kao šiti posljednjih zaliha hrane.
da iza prvoga novog brežuljka očekuju spas, a zapravo A što se zapravo zbilo? Viktor Kacijančić bio je već
su bili načisto da priželjkuju nešto nemoguće. na granici ludila. U nastupu izbezumljenosti odbacio je
Od dugog tumaranja šumom lica su im bila išibana čizme, bluzu i vrećicu s hranom, koju mu je bio dao
oštrim grančicama, ruke prljave i krvave, jer su se često Horvat, odvojio se od ostale dvojice i, sumanuto zvjera­
spoticali i padali, a odjeća razderana trnjacima. Napr- jući uokolo, krenuo putem kojim je i došao; vraćao se
tnjače su već davno bili odbacili, Kacijančić još prili­ ravno u ruke potjeri. Horvat i Keškić nisu ga ni poku­
kom prvog sukoba prije dva dana. Horvat je nosio pla­ šali zaustaviti. Za njih je on bio izgubljen slučaj, a osim
stičnu vrećicu s tri jabuke i dvije glavice luka. To im je toga i sami su imali smrt za vratom. Misao da će »du­
bila i jedina hrana posljednjih dana. šobrižnik« uskoro naletjeti na puščani metak i da će se
Pred zoru, kad je kiša bila već prestala, izbauljali su zauvijek rastati od njega, pošto su gotovo dvadeset mje­
na seoski put. Prvo što su ugledali bila su tri dječaka; seci zajednički vježbali najbrže načine ubijanja, bilo je
veselo su poskakivali i ne sluteći da će nagaziti na zmi­ posljednje što im je tih trenutaka moglo pasti na pamet.
ju. Kad su osjetili da više nisu sami, već je bilo kasno: Za njih je Kacijančić, u času kad je trebalo spašavati
tri bradata muškarca, pobijeljelih zjenica i zadebljalih vlastitu glavu, bio obična nula. Nitko i ništa.
usana, okružila su ih, uperivši puške. Kacijančićev primjer slijedio je i Keškić. Njemu, me­
»Imate što za jelo?« upitao je Horvat surovim gla­ đutim, nije bio poremećen razum. On je točno znao što
som. čini. Ocijenio je, naime, da su šanse da se izvuče živ
Dječaci su kao jedan odmahnuli glavom. mnogo veće ako ne bude imao nikakvih privjesaka.
Horvat im nije vjerovao; naredio je Kacijančiću da Horvata je smatrao opasnim teretom, a osim toga imao
ih pretrese. »Dušobrižnik« je samo n e m o ć n o slegao je svoj plan kako da se probije iz obruča. Prijateljstvo?
ramenima, ništa nije pronašao. Keškić je žestoko op­ Drugarstvo? Bratimstvo? Koga je to sada zanimalo?
sovao. Keškić se odvojio od Horvata, prevarivši ga da ide
»Ima li u blizini milicije?« opet je pitao Horvat. tražiti izgubljenog Kacijančića. Ovaj mu je, glup u svojoj
Dječaci su ponovo odmahnuli glavom. naivnosti i lukav u pokvarenosti, povjerovao; rekao mu
»Prokleta žgadija«, ljutio se Horvat. je čak da će usporiti korak kako bi ga njih dvojica mo­
Teroristi su zatim krenuli niz južni obronak. Pravac gla stići. Razišli su se svaki s uvjerenjem da mu je
kretanja promijenili su i dječaci. Vratili su se u selo i uspjela podvala.
odmah se javili u štab narodne obrane. Detaljno su is­
pričali što im se dogodilo i koga su sreli.
Bio je to dragocjeni podatak: potjerni organi sada su 3
sa sigurnošću mogli zaključiti da se teroristička grupa
razbila i da obezglavljeno tumara planinom, tražeći na­ Od trenutka kad je Horvata ostavio samog u šumi
čin kako da se izvuče iz okruženja. Taktički uzevši, za Vejsil Keškić se strmim grebenom kretao samo prema
potjeru je to bio nov problem; sada se više nije tragalo istoku. Sve vrijeme orijentirao se samo prema suncu,
za grupom, već za svakim teroristom ponaosob. To je koje je žarilo među krošnjama i prosipalo vrelinu po
zahtijevalo ne samo dodatni oprez već i nove ljude. Pla­ kamenjaru.

262 263
U ta dva dana, koliko je bio sam, odmarao se samo beći mutnu, ustajalu vodu. Tada se iznenada sjetio kako
tri puta. Rubovi vjeđa bili su mu već crveni od nespa- mu je Adolf Andrić rekao u Austriji, prije puta: »Slušaj,
vanja. Tog jutra, sad više nije znao da li je srijeda ili če­ Krajišniku, treba pred tim narodom pokazati dostojan­
tvrtak, zatekao se na mjestu koje mu se učinilo pozna- stvo. Nakon toga svatko će nam pomoći.« Keškić je sad
tim. Promatrao je okolicu ne vjerujući očima. Dobro se opsovao beznadno, poželjevši krišku kruha.
sjećao groblja s desne strane i kuća uz cestu. Trebalo Krenuo je prema prvim kućama. Goloruka starica
mu je samo nekoliko trenutaka da zaključi kako se u bila je naslonjena na ogradu i motrila ga još izdaleka.
posljednja dva dana zapravo nije ni makao. Sve vrijeme Molećivo je ispružio ruku, tražeći kruha. Na staričinu
vrtio se samo u krug, vjerujući da ide prema istoku. Za­ licu ostala je ista tvrdoća i prkos kojim ga je i dočekala.
lutao je, i sad je opet bio na početku. Ponovo je tražio, ali ona je i dalje stajala nepomično.
Ali ni taj početak više nije podsjećao na onaj otprije Rekla je kratko: »Nemam ja kruha za takve.« Ravnoduš­
dva dana; glad ga je potpuno iscrpila. Učinilo mu se da nost te žene učinila se kao prijetnja.
mu se želudac zalijepio za kralješnicu, da mu je utroba Keškiću je iznenada došlo da joj raskoli glavu. Uto
prazna i da će mu se rebra urušiti u pluća. Nitko ne zna je vidio kako snažan .brkajlija, naoružan karabinom,
kako strašna može biti glad dok je sam ne osjeti. Po­ žuri preko dvorišta. Sad više nije bilo vremena za obja­
sljednji topli obrok pojeo je ravno prije mjesec dana u šnjavanja, trebalo je bježati. Povukao se natraške do
Salzburgu, kad je, prije nego što je krenuo u logor na ruba puta, zatim se prebacio preko živice i sjurio nizbr­
Deutschlandsbergu, ručao u nekoj gostionici u središtu dicom. Iza sebe je ostavljao samo lom.
grada. Sada se hranio samo šumskim plodovima i po­ Nije točno znao koliko je trčao, ali kad se zaustavio,
vrćem koje bi uspio ukrasti u vrtovima. Sve rezerve više nije imao snage ni da diše. Ova potjera, kleo je spo­
hrane, ako se to moglo nazvati hranom, ostale su na minjući zatrti trag, nije samo stvar milicije i vojske, već
mrtvom konju s druge strane Raduše. Zeleni luk išču­ i one prkosne starice.
pan iz tuđeg vrta smatrao je dobrim ručkom, a šumske Dugo je kleo i psovao, a zatim počeo govoriti naglas:
jagode i kupine pravom gozbom. »Ja više ne mogu ovo izdržati. Ne mogu. Nisam marva.
Uza sve to mučila ga je i žeđ. Surova planina krila U što su me uvalili, gamad ušljiva.«
je u svojim njedrima bistre izvore, ali za njih su znali Opružio je zgrčeno tijelo i nekoliko časaka ostao
samo upućeni. Keškić nije imao ni snage ni vremena da tako ležati, osluškujući u vrelini dana zvuk automobil­
ih traži; pio je vodu iz lokava, ako bi na njih naišao. skog motora, koji je dolazio s lijeve strane.
Našavši se tog jutra - bio je četvrtak 29. lipnja - po­ Bez oklijevanja je istrčao na cestu i digao ruke. Au­
novo u blizini Rumboka, Keškić se kriomice uvukao u tomobil je dolazio dosta brzo, dižući iza sebe oblake cr­
groblje, stropoštao se kraj jednog križa i zaspao. vene prašine, ali je iznenađen i zatečen vozač uspio za­
Probudio se sav u znoju; sunce mu je peklo ravno u ustaviti vozilo ispred samog Keškića.
lice, šireći okolicom nepodnošljivu vrelinu. Gušteri su Gledali su se nekoliko trenutaka: vozač Keškićevo
gmizali usijanim kamenjarom, a groblje je bilo u nekoj smežurano bradato lice i automatsku pušku u desnoj
čudnoj tišini koja nije obećavala ništa dobro. ruci, a Keškić vozačeve oči, kao da u njima traži milost.
Učinilo mu se da mu je netko spalio ždrijelo dok je »Vozi me«, rekao je kratko, otvarajući vrata na au­
spavao; žeđ mu je sada mračila razum. Brzo je ustao i tomobilu. Pušku je bacio na stražnje sjedalo.
potrčao prema selu, spotičući se o pušku, koja mu je »Kamo da te vozim?« pitao je vozač u čudu. Mislio
mlatarala o desnoj ruci. S ono malo logike što mu je još je da će ga terorist odmah ustrijeliti.
bilo preostalo zaključio je da bi selo baš sada moglo »Ne znam. Vozi me kamo hoćeš.«
biti prazno, jer je narod gonio njega i ostale članove An- Dvadeset i pet minuta kasnije terorist Vejsil Keškić,
drićeve družine. zvan Krajišnik, bio je iza rešetaka u Prozoru. Ondje je
Na putu, u hladovini, natrčao je na prvu lokvu. Kle- u slast pojeo topli obrok, za koji je već počeo vjerovati
kao je uz rub i stao piti iz ruke brzim pokretima gra- da nikad nije ni postojao.

264 265
Keškić je odmah ispričao sve što je znao. A imao je opet izlazio na vrelinu, osjećajući da će mu tijelo u tre­
i što reći. Najprije kako su se organizirali u Australiji, nutku sagorjeti.
pa kako su se obučavali na tajnim terorističkim poligo­ Tabane više nije osjećao; bila su to dva drvena
nima i, napokon, tko je bio inicijator akcije »feniks«. potplata išarana krvavim plikovima, koji su se sa sva­
Zatim je, vrlo temeljito, govorio kako su se prebaci­ kim novim korakom sve više širili. Prije dva dana bio
vali u Evropu i okupili se u Salzburgu. Nije zaboravio je naletio na zasjedu u blizini Rumboka, i upravo su
spomenuti ni »Matildu«, a ni sve osobe koje je znao - ga ti tabani spasili. Sada se više nije mogao pouzdati
počevši od »dvadesetog čovjeka« i Ivana Pinjuha, pa ni u njih.
sve do »inženjera« Josipa Barišića. Nekoliko puta je po­ Dan se brzo gubio. Svečera ga je počela pratiti kiša,
novio kako im je cilj bio da se utabore na Vranu i or­
ali i neopisiva glad. Posljednjih dana bio se pretvorio u
ganiziraju »ustaničke baze«.
samu kost i kožu.
Na kraju je rekao sve o tome gdje bi se mogli kriti
Prispio je u blizinu sela Varvara, nadajući se da bi
ostali članovi terorističke grupe, posebno Viktor Kaci-
mogao nabasati na Iliju Lovrića, za kojeg je znao da je
jančić i Djuro Horvat, i kako ih je najlakše namamiti u
ondje živio prije nego što je otišao u Australiju. Vjero­
zasjedu.
vao je, također, da bi se u selu mogao prikriti, barem
Ništa nije prešutio Marićev »dužnosnik« i Andrićev
na nekoliko sati.
obavještajac.
Ali čim je promolio nos, otvorili su vatru. Bili su ne­
milosrdni. To ga je dokrajčilo i povukao se u šumu, ba­
cio na zemlju i počeo histerično udarati šakama o ka­
4 menje. Bio je na rubu pameti.
Budući da je sada znao da će bez opomene pucati
Vrativši se u trokut koji zatvaraju sela Rumboci, Za-
na svakoga tko nosi zelenu uniformu s natpisom »Čet­
hum i Varvari, Viktor Kacijančić se - koje li ironije -
vrta oklopna četa USA ARMY«, te noći svukao se dogo-
osjećao zbrinutim. Vjerovao je da je potjera, koja mu je
la, utrčao u jednu kuću na kraju sela i pištoljem zapri­
bila za petama, u međuvremenu prošla i da joj se on
jetio prestravljenim ukućanima. Tražio je civilno odije­
sada nalazi iza leđa. Zgrozila ga je samo pomisao da je lo. Bježeći iz kuće, dograbio je i opanke i pobjegao u
možda pogriješio u računici. A upravo se to i dogodilo. noć. Neki mještani vidjeli su ga kako trči kroz šljivike.
Potjerni organi nisu, naravno, nijedan pedalj zemlje
0 neobičnom i dramatičnom događaju u Varvarima
na tom području ostavili bez kontrole. Iza udarnih gru­
odmah je obaviještena potjera. Stigli su na uzvisinu iz­
pa uvijek su ostajale straže koje, istina, nisu imale širok
nad kuće, gdje je terorist bio primijećen, ali njemu više
radijus kretanja, ali su dobro čuvale ulaze u sela. Tako
nije bilo ni traga. Pozvani su u pomoć vatrogasci s re­
se Kacijančić nije mogao opskrbiti ni hranom ni vo­
flektorima. Noć se pretvorila u dan; mlazovi svjetlosti
dom. Pružila mu se najstrašnija prilika koja bjegunca i
obasjavali su šibljake i kamenjar. Za sumanutim bje­
beskućnika može snaći u bespuću: da bira način na koji
guncem tragalo se cijelu noć, ali bez uspjeha.
će umrijeti.
Pomisao da nema hrane i vode još je više pogorša­ Za to vrijeme Kacijančić se krio u plastu sijena ki-
vala njegovo ionako kritično duševno stanje. Put kojim lometar-dva od Varvara. Umor i glad posve su ga bili
se kretao bio je izložen vrelom ljetnom vjetru, koji je sa dotukli. Kad se ujutro, 2. srpnja, probudio, prvo što je
zemlje dizao prašinu, otežavajući mu disanje. Pijesak ugledao bila su dva milicionara, koji su stajali blizu
mu je bockao oči, koje su već bile obnevidjele od gladi. plasta.
Već peti dan ništa nije jeo. Učinilo mu se da zrak ključa, Kacijančić je u užasu iskolačio oči. Bijesno frkćući
usijava se, pali mu i prži kožu. Nepodnošljiva jara, na i vitlajući revolverom, bacio se prema iznenađenim mi­
koju nije bio navikao, dovodila ga je do ludila. Kad bi licionarima, želeći ih fizički svladati. Ali rafal iz automa­
pobjegao u hladovinu, tresao se od groznice. Onda bi ta pribio ga je uz ledinu.

266 267
Pritisnuo je obarač i metak je uz prasak izletio iz ci­
5
jevi, okrznuvši jednog od dvojice. Istog trenutka od­
»Važan čovjek«, kakvim se Djuro Horvat često želio govorili su mu vatrom. Prvi njihov metak je promašio,
prikazati, sada je posvuda uokolo grozničavo tražio i a slijedećih pet pogodilo je Horvata slijeva nadesno, od
najmanju rupu da se sakrije. Tumarao je planinom već pupka prema desnoj ključnoj kosti. Samo se ispružio i
peti dan, znajući da bi ga moglo spasiti samo neko zajaukao. Vidio je dvojicu snažnih muškaraca kako mu
čudo. Kad se odvojio od Kacijančića i Keškića, udario je zaklanjaju pogled u sunce. Jedan od njih bio je ranjen.
ravno prema istoku i ubrzo izbio na Jablaničko jezero. Ništa mu nisu rekli. Samo su s nekakvim bijesom
Međutim, potjera mu je - to je osjećao - bila za petama; gledali u nj i njegove rane, iz kojih je liptala krv. Zatim
gotovo mu se činilo da ga njezin dah tuče po potiljku. je vidio kako ih nadlijeće helikopter. Posljednje čega se
Dok se tako mučio s vrelinom dana i praznim crije­ sjećao bile su riječi čovjeka u bijelome:
vima, jedna jedina misao nije mu izlazila iz glave: kako »Izgubio je mnogo krvi. Hitno ga treba prebaciti u
je potjera u stanju da ga prati u stopu? Tko to iz prikraj­ bolnicu.«
ka motri na njegovo kretanje i obavještava potjeru? U Nakon toga Horvat je utonuo u tamu, iz koje se pro­
posljednja dvadeset i četiri sata u planini je susreo budio u bolničkom krevetu.
samo jednog pastira. Nisu ni poglede izmijenili; mi-
moišli su se na jednoj zaravni i nastavili svaki svojim
putem. Možda ga je taj mladić izdao? Živo je upamtio
izraz njegova lica, čvrst i nepokolebljivi pogled koji nije
dopuštao nikakvu pomisao o uzmicanju. Morao sam ga
ubiti, psovao je Horvat samoga sebe. Da sam ga ubio,
sad bih barem još pet dana bio spokojan.
Horvat je tog 2. srpnja, ležeći povijenih nogu u sjeni
jablaničkog tunela, motrio na cestu, priželjkujući kakav
automobil strane registracije da njime pobjegne s tog
»ukletog« mjesta. Ali umjesto automobila vidio je dva
muškarca. Oprezno su se približavali s desne strane.
Primijetio ih je dok su još bili u tunelu. Pažljivo je na-
nišanio među oči višega, a zatim je puščanu cijev spu­
stio tridesetak centimetara niže, govoreći samome sebi:
»Treba pucati u trbuh. Tako su nas učili u Australiji i
Austriji. To je polagana i grozna smrt. Metak najprije
raspara utrobu, pa raskomada crijeva. Ova dvojica neće
ni umrijeti, ali neće ni živjeti. To im obećaje broj 149.
Znam, najprije će im se rascvjetati slabine, pa će im
ruke otežati od vlastitih crijeva. Sve vrijeme bit će svje­
sni da je smrt neizbježna i da će doći polako, kidajući
komad po komad života iz tijela.«
Horvat je znao da dva naoružana muškarca traže
njega. Oslonio je kundak o kost i zaustavio dah, sasvim
ukrutivši ruke. Učinilo mu se da je stao i povjetarac u
očekivanju pokreta koji je godinama uvježbavao na
Tasmaniji i okolici Melbournea, a usavršio na Deut-
schlandsbergu.
269
268
je na um pala takva ideja Iliji Lovriću - Remcu. On je
bio u Glavaševoj skupini, koja je bježala prema Vranu.
Naravno, Lovriću se nije ponovo išlo u bespuće i di­
vljinu, jer je bio n a d o m a k rodnih Varvara, a osim
toga bio je već na izmaku snaga; vjerovao je da nove
napore, uspinjanje i tumaranje po Vranu, ne bi mo­
gao izdržati. Zato se, čim se grupa našla povrh Du-
vanjskog polja, odvojio od glavnine, rekavši: »Savjest
me peče što smo ostavili Horvata, Kacijančića i Keš-
kića. Moram ih pronaći. Možda im je p o t r e b n a po­
moć . . . Ja se vraćam.«
Ali nije se vratio. Ocijenio je da je došlo vrijeme da
se sam pobrine za svoju glavu. Tako je počela njegova
trodnevna agonija.
3.

U PROCIJEPU 1

Današnji hod bio mu je vrlo težak, kao i u posljed­
Razbijena i obezglavljena teroristička glavnina bje­ njih sedam dana, koliko se potucao planinskim bespu­
žala je prema jugu. ćem, u početku zajedno s Andrićevom »vojskom«, a za­
Poslije žestokog oružanog sukoba kod Rumboka, tim sam.
gdje ih je potjera natjerala u paničan bijeg, teroristi su Put kojim se Lovrić kretao bio je više nalik na kozju
se razbili u manje grupe, nadajući se da će se tako us­ stazu. Uspinjao se i spuštao niz stjenovite urvine, prola­
pjeti izvući iz kliješta koja su se nemilosrdno stezala. zio mimo kamenih škrapa, gdje su i ljudi i životinje ri­
Đuro Horvat, Vejsil Keškić i Viktor Kacijančić krenuli jetko zalazili.
su na istok, i ondje ubrzo zaglavili. Skupina koju je Oko podneva ga je jara istjerala u polje, kojim je vi­
predvodio »general« Ilija Glavaš krenula je prema Vra­ jugala uska cesta. U usijanom zraku titrali su obrisi pet-
nu, ali ne da ondje uspostavi »ustaničke baze«, nego da -šest »košara«,* zbijenih jedna uz drugu kao krdo upla­
se sakrije u nekoj od brojnih pećina. Zapovjednik šenih ovaca. Uputio se prema njima, ali ni sam ne zna­
neuspjele operacije, zvučno nazvane »feniks«, Ambroz jući zašto; tjerao ga je neki instinkt da se poslije dugo­
Andrić, te Vidak Buntić, Mirko Vlasnović i »zapovjed­ trajnih besanih noći najzad zavuče pod krov i prepusti
nik hrvatskih revolucionarnih snaga« Pavle Vegar bje­ snu. Donedavno mladoliko lice sad je bilo izbrazdano
žali su prema Čvrsnici. borama i masnicama, brada mu je gotovo sasvim izmi­
»Štab revolucionarne vojske« uopće nije vijećao o jenila izgled, a natečene vrećice ispod očiju učinile su
tome kojeg bi se smjera trebalo držati u »povlačenju«; ga neprepoznatljivim.
svakome je na vlastitu volju ostavljeno da bježi na onu Bilo je već prošlo podne - znao je to po tome što
stranu koja mu se činila spasonosnijom. Svi su znali da mu je sjena postala duža - kad se iznenada predomislio;
je jedini način da sačuvaju glavu da što dalje odmaknu ostavio je »košare« po strani i izišao na cestu. Slijeva
od potjere i dođu što bliže naseljenim mjestima, u ko­ mu je vidik zaklanjala okuka, a desno, u daljini, kilome-
jima su mogli ukrasti hranu ili, eventualno, nabasati na tar-dva od mjesta gdje je stajao, nazirala se bjelina ka-
nekoga tko bi im pomogao.
Oni koji su bili iz toga kraja očekivali su, razumlji­ »Košare« su mala kamena zdanja na osami u kojima
vo, da će naći sklonište kod najbliže rodbine. Prvome prebiva stoka u vrijeme ljetne ispaše.

270 271
menih krovova Mandina Sela. Dugo je gledao na tu jasno vidjeti sva lica oko tezge i vrata. Učinilo mu se da
stranu, sve dok ga nije prenula nekakva zvonjava. je vidio i onog dječaka s biciklom.
Zastao je. Putem iza okuke biciklom je dizao praši­ »Krenuo sam u Imotski. Konj mi je odlutao, pa ga
nu neki dječak, brzo okrećući pedala. Dječak je mogao tražim.«
imati trinaest-četrnaest godina. Bio je bez kape, u šare­ Govorio je to prodavaču, koji je razmišljao: u ova­
noj košulji kratkih rukava i starim, prašnim hlačama, kvim prilikama, kad imaš zmiju pred sobom, ili biježi, ili
razderanima na koljenima. Dječak je, poskakujući na ubij, a bilo što drugo da radiš špekuliranje je životom,
kožnom sjedalu, jurio kroz zaparu koja je gušila. pa na kraju zaglaviš. Grunuo je na Lovrića:
Ugledao je Lovrića tek kad je bio na pedeset metara. »Mrcino prodana.«
Zaustavio se naglo. Prvo što mu je sinulo bilo je - ban­ Zgrabio ga je za vrat, ali se ovaj brzo izmigoljio. Sli­
da. Lovrićeve prljave ruke i odijelo koje mu uopće nije jedećeg trenutka revolver mu je već bio u rukama. Po-
pristajalo dječaka su prisiljavali na takvu pomisao. Me­ tegao je okidač, ali začulo se samo ono zlokobno »klik«
đutim, čovjek pred njim bio je goloruk. I to ga je zbu­ - metak je zatajio. U dva-tri koraka već je bio na vrati­
nilo. Ako je terorist, gdje mu je puška? ma trgovine; uspio je samo još vidjeti kako je prodavač
Dječak, međutim, dosta toga nije znao. Uz ostalo i dograbio pištolj. Pucao je za njim precizno, ali metak ga
podatak da su neki teroristi, bezglavo bježeći, odbacili je samo okrznuo, prisilivši ga da posrne. Trčao je u ka­
oružje, uglavnom puške, jer više nisu imali municije. menjar, i nije se zaustavljao sve dok nije iznemogao.
Tako mu se i Lovrić učinio nenaoružanim, iako je u Uz put nikoga nije susreo, ali je ubrzo čuo da mu se
njedrima držao revolver s metkom u cijevi. iza leđa približava zvuk traktorskog motora. Nastavio je
»Dođi ovamo!« zapovjedio je Lovrić osorno. panično bježati prema Mesihovini, vukući za sobom ra­
Dječak je u strahu zurio u čudnog neznanca. »Slušaj, njenu nogu. Sada je za sobom imao čitavu hajku; ljudi
mali«, nastavio je Lovrić istim oštrim glasom, »gonim koji su radili na poljima krenuli su da ga zgrabe za vrat.
nekakvu bandu i gladan sam. Može li se tu negdje ku­ Predveče je prispio u blizinu sela Bukovice. I sve što
piti nešto za jelo?« je učinio nakon toga bilo je još dvadesetak koraka. Na­
Dječak je bio vrlo blijed. Imao je kovrčavu crnu domak prvih kuća pao je pokošen preciznim metkom
kosu i preplašene ali pametne oči. Pokazao je rukom iz strojnice, iz koje je pucao jedan od boraca Duvanj-
prema Borčanima, selu pod brdom. skoga partizanskog odreda.
»Ondje je trgovina u kojoj možete kupiti kruha. Ali
pazite se, i ovuda se vucara ona banda. Pucali su noćas
gore u planini.«
2
Zatim su brzo odvezao na biciklu, na osvrćući se.
Nesnošljiva glad prisilila je Lovrića da posluša dje­ Svršetak hajke u Bukovici označio je da je terori­
čaka; otputio se u Borčane, pravo u trgovinu. Unutra stička grupa prepolovljena. Dvojica su bila uhvaćena
kao da su ga očekivali. živa, a sedmoricu su likvidirali organi sigurnosti i pri­
Zurio je u prodavača. I prodavač u njega, a krupne padnici jedinica teritorijalne obrane. Cijelo to golemo
oči bile su mu crne i drske, sigurne i prkosne. područje od Bugojna na sjeveru i Mostara na jugu nije
»Drug želi...?« upitao je svojim zasoptalim glasom, se, međutim, predalo spokoju. Deset terorista još se kri­
koji je više zvučao kao prijetnja. Ravnodušno je prstima lo u gorskim vrletima. Prema nekim informacijama, po­
draškao brkove. našali su se kao divljač puštena s lanca; napadali su sve
»Ja bih, znate, gospodine . . . Imate li...?« zbunio se živo, pucali u sve što se miče i otimali sve što je bilo na­
Lovrić. Izgubio je dah od straha i počeo zamuckivati. lik na hranu.
Htio je tražiti kruha. Bilo što, samo da utaži neopisivu Tragovi koje je potjera otkrivala na terenu gdje se
glad. Zirkao je po trgovini. Bilo je odviše mračno za nje­ krila teroristička grupa nedvojbeno su upozoravali da
gove oči, koje je već danima peklo sunce, da bi mogao se bjegunci, uz ostalo, žele domoći i mora. Njihovo bje-

272 18 - DVADESETI ČOVJEK 273
somučno probijanje prema jugu bilo je potjeri sasvim 3
razumljivo: grupa je, zacijelo, vjerovala da se na obali,
koja je u to vrijeme vrvjela strancima, može opskrbiti »Generalovo« vojničko obrazovanje bilo je ograniče­
lažnim dokumentima, a zatim izmaći na sigurno. Među­ no na praktično znanje što ga je bio stekao na terori­
tim, taktika ljudi koji su već danima efikasno rukovo­ stičkim poligonima u Australiji, pucajući u mete ljud­
dili potragom za teroristima nije bila početnička. Kori­ skog rasta onako kako su ga učili čuvari njegovih misli
steći se iskušanom taktikom i strategijom općenarodne i ponašanja, Adolf i Ambroz Andrić. O tajnama višega
obrane, na planinama p r e m a moru podignuti su brojni ratnog umijeća nije imao pojma, kao ni njegovih pet re­
logori partizanskih četa, čiji je zadatak bio da spriječe dova, kojima je stajao na čelu. Sve što je znao bilo je
proboj terorista na obalu. samo da neprestano drži prst na obaraču i puca bez
Takav logor bio je i na Kamešnici, u sektoru Mali- opomene. Osobito ovo posljednje, jer i to je bio dio nje­
novac. »Živjeli smo u pravim ratnim uvjetima«, ispričat gova znanja stečenoga u Buckingham Streetu 47-49,
će kasnije dva člana te operativne grupe. »Bilo nas je gdje su ga godinama pripremali za ovu akciju.
25; imali smo radio-stanicu i najsuvremenije naoružanje. »General« je dugo čeznuo za tim da ima vlastitu voj­
Kontrolirali smo veliki dio planine i neprestano bili u po­ sku, i sad mu se pružila prilika da ostvari tu davnu že­
kretu. Stanovništvu je bilo preporučeno da povuče svu lju. Preuzeo je »vrhovno zapovjedništvo« nad petori­
stoku iz tog područja i da se bez potrebe ne kreće tere­ com uplašenih jadnika koji su, iscrpljeni od dugotraj­
nom što smo ga kontrolirali, osobito ne noću. Ali ljude je nog potucanja planinama, već bili na rubu živčanog slo­
teško bilo zadržati kod kuće; dolazili su sa svih strana, ma. To što je on komandirao Bakulom, Ljubasom, Beš-
netko je donosio kiselo mlijeko, netko kruh, netko lićem, Miletićem i Pavlovićem bio je samo privid; »ge­
vino . . . Teško smo izlazili s njima nakraj, jer, nam nisu vje­ neral« Ilija Glavaš više nije bio sposoban ni da zapovi­
rovali da imamo vlastitu vojničku kuhinju. Osim toga, iz jeda samome sebi.
Livna smo svakoga dana dobivali svježe namirnice, pa Odmah pošto se iznad Duvanjskog polja od njih od­
smo hrane imali u izobilju. Obroci su bili obilni.« vojio Ilija Lovrić, u grupi je izbila žestoka svađa zbog
Potjera je u međuvremenu povukla još i jedan znača­ toga na koju je stranu sigurnije bježati. Pavlović, Ljubas
jan taktički potez: vidjevši da se teroristička grupa ras­ i Miletić zagovarali su bijeg na jug. Svatko je za svoj pri­
pala na manje skupine, pa čak i da planinama lutaju po­ jedlog imao i argumente. Na jugu su se, navodno mogli
jedinci, milicionarima i pripadnicima teritorijalnih par­ prikriti kod Pavlovićeve rodbine, gdje im je bila osigu­
tizanskih jedinica prepušteno je temeljito »češljanje« tere­ rana i hrana. Osim toga, po onom starom, kad prođe
na, a za opkoljavanje i direktne udare formirana je spe­ potjera, nastavit će put. Glavaš je nudio »sigurniji spas«.
cijalna jedinica dobrovoljaca u koju su ušli mladići iz ci­ Po njemu, trebalo se hitno prebaciti na područje sred­
jele zemlje. Bio je to odred za akcije helikopterima. Sači­ nje Dalmacije, ukrasti kakav brod i pobjeći u Italiju.
njavalo ga je sedamdesetak momaka, elitnih boraca, izu­ Od lošeg su izabrali gore; krenuli su na zapad.
zetnih psiho-fizičkih sposobnosti. Na svaku informaciju o Obroncima Čvrsnice spustili su se do iznad Posušja, iz­
pojavi terorista oni su helikopterima kretali u akciju. bjegavajući utabane staze. Kad su se približili selu Ra-
Međutim, teroristi kao da su sumnjali što im se kitnu, na oko osam stotina metara, Glavaš je naredio da
sprema iz zraka. Napredovali su samo noću, a danju se se zaustave i prirede za noćenje. Odlučio je da ne uđe
odmarali u vrtačama. Helikopteri su uzalud nadlijetali u selo odmah, kako je to isprva namjeravao, nego da
teren. Ni dječaci, mali obavještajci, koji su znali i naj­ počeka dok ne padne noć. Znao je da bi ga danju netko
skrivenije planinske staze, nisu mogli pomoći potjeri. mogao prepoznati, ne samo njega već i njegove »juriš­
Uzalud su se tražile i informacije od pastira, ni oni po­ nike«, i obavijestiti potjeru. A kad bi sada zapucalo, pro­
sljednjih dana nikoga sumnjivoga nisu susretali u div­ gnozirao je »general« važno, svi bi se razbježali kao ze­
ljim bespućima. čevi, i tko bi ih onda noću mogao sakupiti po kamenja­
Teroristima kao da se bio izgubio svaki trag. ru i šikarama. Čekali su, stoga, da se smrači.

274 275
U tim krajevima sunce vrlo brzo zalazi, čak i ljeti, jer nepokretni četrnaest sati; ondje ih je zatekla i noć. Bila
je cijelo područje opasano planinskim vrhovima s kojih je to duga noć, često prekidana teškim snovima i pri­
se već u kasnijim poslijepodnevnim satima pružaju viđenjima.
duge sjene i' za vrlo kratko vrijeme prerastu u mrak. U svitanje im se učinilo da je opasnost minula. Gla­
Sjedeći u gajevima iznad sela teroristi su kovali plan vaš je, za svaki slučaj, poslao Pavlovića i Miletića da iz­
kako da riješe problem hrane, najvažniji koji ih je tog vide teren. Vratili su se za nepunih pet minuta i obavi­
trenutka mučio. Danima su jeli samo ono što su mogli jestili grupu da ih vojska opkoljava i da će, ne učine li
naći pod otvorenim nebom: šumske plodove, travu ili nešto, biti pohvatani kao ribe u mrežu. Obuzela ih je
nešto što bi ukrali iz vrtova.* Sada je Ilija Glavaš imao panika.
plan kako da se najzad pogoste. »Pucat ćemo tek kad se približe na dvadeset meta­
»Selo nije bogato«, rekao je, »ali ćemo kod župnika ra«, umirivao ih je Glavaš. »Kad ospemo paljbu, pravo
sigurno naći hrane. Kod njega ionako noću nema niko­ naprijed. Ako se sada probijemo, nitko nas više neće
ga. Ako bude galamio, zgrabit ćemo ga za grkljan, do­ uloviti.«
bro se nakrkati i pobjeći. Dok se župnik snađe, mi Faktor iznenađenja bio je na strani terorista. Oni su
ćemo već biti daleko.« točno pratili svaki korak streljačkog stroja, koji su sa­
»A možda nas pop i sakrije« rekao je Bešlić. činjavali borci Posuškog, Ljubuškog i Lištičkog parti­
»Riječi ti se pozlatile; gospodin župnik bi time uči­ zanskog odreda. Znali su da će iznenadni napad na tre­
nio dobro djelo«, odgovorio mu je Glavaš. nutak zbuniti potjeru, što će biti sasvim dovoljno da
umaknu.
Tog utorka 4. srpnja, kasno uvečer, teroristi su se
oprezno spustili u selo i uputili se ravno župnikovoj
kući, koju nije bilo teško pronaći. Ali u zao čas; primi­
jetili su ih neki mještani i odmah pohitali u selo Kon­ 4
gom, na zapadnom rubu Duvanjskog polja, gdje se na­
Moglo je biti oko jedanaest ili još kasnije, kad je Fra­
lazio glavni operativni štab potjere. Ubrzo poslije selja­
njo Grbešić dobio obavijest da se hitno javi u mjesni
ka stigao je i svećenik iz Rakitna i obavijestio potjeru
štab narodne obrane. Kratko su mu poručili: spremi
da su ga »posjetili nepoznati ljudi, tražeći hranu«. Čla­
najnužnije stvari, odjeću i pribor za osobnu higijenu, i
novi odreda za akcije helikopterima odmah su krenuli
ništa više.
u selo, ali kad su stigli, terorista više nije bilo. Dočekala
Sada, poslije desetak dana i isto toliko neprospava-
ih je samo informacija da se naoružana grupa uputila
nih noći, dok je zajedno s borcima Lištičkoga par'izan-
prema zapadu.
skog odreda šutke stajao na kamenitoj osami čekajući
Krenuli su njezinim tragom.
da mjesec zađe za planinu a duge sjene sakriju ciljeve
U međuvremenu, Glavaš i njegova grupa, znatno okri­ njihova daljnjeg puta, Franjo Grbešić se više nije mogao
jepljeni hranom, ubrzanim maršem napredovali su pre­ sjetiti koji ga je kurir probudio te noći. Znao je samo da
ma Debelom brdu. Slijedeći dan i noć proveli su skri­ je netko dugo i uporno lupao na ulaznim vratima, do­
veni u jednoj vrtači, a zatim nastavili put. Ali kod sela zivajući ga imenom, da su se djeca od iznenadne ponoć­
Torušića odstupnica im je iznenada bila presječena. U ne buke nemirno okretala u krevetu i da je on odmah
susret im je dolazio streljački stroj vojnika koji su pre­ izjurio na ulicu, gotovo se i ne pozdravivši s ukućanima.
gledavali svaku rupu i zavirivali u svaki grm. Glavaš je
Grad je mirno spavao, ne sluteći da ga opaka zvijer
hitno naredio povlačenje. Uvukli su se duboko u gustiš,
vreba iz kamenjara. Grbešić je, međutim, pretpostavio
čekajući što će se dogoditi. Na tome mjestu ostali su
da ponoćni poziv, koji ga je prenuo iz mirna sna, znači
da je nekome potrebna pomoć. Kad u gluhim noćnim
* Kad su obducirani neki likvidirani teroristi, u njiho­
vu želucu pronađeni su samo ostaci jestive trave i zelenih satima netko pokuca na vrata, onda je zacijelo posrijedi
plodova. nešto vrlo važno, razmišljao je.

276 m
277
Prispjevši u štab, gdje je već vladala neobična užur­ Hajka za njima mogla se, stoga, sasvim poistovjetiti s
banost, dobio je pušku i uniformu. Razmišljao je samo traženjem igle u plastu sijena. Trebalo je zaviriti iza sva­
trenutak-dva i shvatio svu ozbiljnost zadatka koji mu je ­­­ stabla, okrenuti svaki kamen, pročešljati svaki ši-
bio povjeren. Znao je da u rukama drži i malen djelić bljak. I pri tome misliti na vlastiti život, jer su teroristi
svoje budućnosti. pucali bez opomene.
Potjera za naoružanom grupom, koja je - obavijestili U zoru 7. srpnja borci Lištičkog, Ljubuškog i Posuš-
su ih - već ubila deset ljudi i isto ih toliko ranila, nije k og partizanskog odreda prispjeli su na područje Golog
se mogla poistovjetiti ni s kakvim bezazlenim, rutin­ brda, ne znajući da su na puškomet ispred njih skriveni
skim poslom. To je bio lov na poskoka, pritajenog teroristi. Napredovali su vrlo brzo, raspoređeni u stre­
negdje u kamenom bespuću i spremnog na smrtonosni ljački stroj. Takav način pretraživanja terena bio je naj-
ugriz. SJ gurniji: golemim »grabljama« nitko nije mogao umaći.
O pravom ratu Franjo Grbešić je malo znao. Slabo I u tri prethodna dana koristili su se istom taktikom,
je pamtio one sablasne prizore iz vremena fašističke pazeći da nijedan grm ne izmakne kontroli.
okupacije, jer je tada bio dijete. Scene krvavih orgijanja Prednja je skupina bila samo pedesetak metara uda­
četničkih i ustaških zločinaca u ovom kraju za nj su bile ljena od vrtače u kojoj su teroristi proveli noć. Posvuda
nešto nepojmljivo. Sve što je pamtio iz tog teškog i opa­ je bilo mirno, što je samo pojačavalo dojam da se us­
kog vremena bilo je da je hodao bos za kozama po sa- koro nešto m o r a dogoditi.
gorjelom kamenjaru, da je s vremenom susretao razli­ Od dugotrajnog pješačenja i probdjevene noći borci
čitu vojsku, dobre i loše ljude, te da je češće bio gladan su bili umorni, ali nitko nije zaostajao. Naprotiv, svatko
nego sit. je želio biti prvi. Međutim, nitko se nije ni trenutka po­
Kad se završio rat, imao je jedanaest godina. Tada uzdavao u sreću ili naklonost slučaja. To je za njih bio
mu je već mnogo toga postalo shvatljivo, iako je na ve­ pi avi mali rat, koji je trebalo dobiti taktikom. To što su
ćinu događaja još gledao dječjim očima. Često je tih gonili samo desetoricu ubojica nimalo nije obezvređi­
dana znatiželjnim pogledom pratio visok mršav lik bra­ valo njihove napore i taktiku, jer grupica terorista bila
ta Nikole, koji se zabrinut i umoran vraćao iz ovih istih je u stanju da snajperima s prigušivačem ubije najma­
planina kojima sada i on naoružan krstari. Nikola je tih nje dvadeset ljudi prije nego što se točno odredi njihov
dana Hercegovinom gonio posljednje četničke i usta­ položaj.
ške odmetnike, zaklete Baćevićeve koljače i zloglasne
Premda je svaki borac bio upozoren da teroristi ni
Milasove »škripare«. Danonoćne zasjede, kiša, studen,
jednog jedinog trenutka neće oklijevati da na njih otvo­
bespuća - sve se to bilo svalilo na iscrpljen Nikolin or­
re vatru, ako im se za to pruži dobra prilika, nitko toga
ganizam, i tijelo je posustalo i slomilo se kao krhka
jutra nije bio zaokupljen time, svima je na umu bila
grančica. Crnina se tako uvukla u kuću starog Ivana Gr-
samo misao kako da te plaćenike zgrabe za vrat.
bešića, zasjela na pragu i ostala sve do današnjih dana.
Vrelina im je već počela lijepiti košulje na leđima a
O svemu tome, o ocu Ivanu, bratu Nikoli, o majci i
kiselkast okus znoja dražiti nozdrve kad se iz šibljaka
njezinoj crnini, o svojoj djeci, koju je ostavio u bezbriž­
iznenada osuo bjesomučan rafal. Zaglušena pucnjava
nu snu u Lištici, razmišljao je sada Franjo Grbešić, če­
resko je odzvanjala usjecima kao najstravičniji nago­
kajući da se ugasi mjesec i da krene tragom šestorice
vještaj smrti. Sve se to dogodilo toliko iznenada da se
terorista koji su ležali pritajeni negdje u šipražju.
neki borci nisu uspjeli na vrijeme baciti u zaklon.
Sada je trebalo raditi brzo. I savršeno. A to nije bilo
nimalo lako: potjerni organi, kojima je pripadao i Fra­ Franjo Grbešić osjetio je samo prvi metak; učinilo
njo Grbešić, bili su uistinu u nezavidnu položaju. Zbog mu se kao da ga je netko vrelim čekićem udario u li­
golemog prostranstva, koje je uz to obilovalo brojnim jevu stranu tijela. A zatim je sve utonulo u tamu.
skrovitim mjestima, bjegunci su veoma uspješno uzmi­ Odmah uz Grbešića pao je Branko Ljubičić, njegov
cali, najčešće ne ostavljajući iza sebe vidljive tragove. najbliži suborac. Troje djece ostalo je bez oca.

278 279
5 moći iznenaditi. Ali Pavlović i Miletić nisu se slagali s
takvom podjelom posla. Oni jednostavno nisu željeli da
Osim vlastite kože, za šestoricu bjegunaca nije bilo
vlastiti život prepuste »generalu«, koji je imao i sasvim
više ničega što su mogli poštovati. Čak i namrgođeni
određene razloge za takav oblik brižnosti. Glavaš je, na­
Vran, koji im je ostao iza leđa, kao neka davna i daleka,
ime, bio silna kukavica i činilo mu se da bi odmah mo­
neispunjena želja, učinio im se sada negostoljubiv i ne­
gao samome sebi presuditi kad bi ga njegovi redovi os­
pristupačan. 0 »ustaničkim bazama« u toj divljini nitko
tavili samoga. Bilo je dovoljno da Bakula dobije metak
se više nije usudio razmišljati, čak ni surovi Ilija Glavaš,
u nogu, pa da »general« pokaže svoje pravo lice. Nije
u čijem je mozgu uvijek bilo mjesta za sulude ideje i na­
njemu bilo ni do kakvih pravila igre, koje je diktirao
ume. »General« je sada bio zaokupljen mnogo ozbiljni­
HRB, niti mu je bilo stalo da olovom iz vlastitog revol­
jim mislima: kako da spasi vlastitu kožu. Zaprijetio je i
vera Bakulu »spasi od komunističkih bezbožnika«, već
naredio: pucati u sve što se miče. Bez razlike. Samo su
je išao slijedom najjednostavnije logike. Ako Bakula
tako mogli osigurati odstupnicu.
bude hramao za njima, a oni zbog toga zastajkivali, po­
Strah se tako pretvorio u histeriju, a bijeg u bijesno tjera će ih ščepati dok trepneš. Kako bilo da bilo, mi­
kurjačko uzmicanje. Naoružana grupa nije birala način slio je, najsigurnije je da Bakulu ostave u planini da on­
kako da se domogne srednje Dalmacije, u kojoj su, koje dje crkne, ili da ga napune vrelim olovom.
li zablude, vidjeli spas. Htjeli su se svakako domoći
obale, smatrajući da bi među mnoštvom stranaca mogli Pješačili su još dva kilometra kosinom, pa se počeli
zatrti svaki trag. uspinjati. Sve vrijeme birali su staze kroz šipražje, kako
bi se sakrili od helikopterskih izvidnica. Prešli su još
Ali za tako nešto ne samo što više nije bilo vremena
dva kilometra, ali ni tada se nisu osjećali sigurnima.
nego ni manevarskog prostora. Golemo prostranstvo
bilo je pod neprestanim nadzorom potjere i bilo je »Ovaj nas je lijepo prevario«, ljutito je gunđao Mile­
samo pitanje dana kad će bjegunci uletjeti u zamku. tić, misleći na Glavaša. »Samo da mi je znati kamo nas
Događaji su za njih počeli poprimati sve dramatičniji vodi.«
tok. Ponovo su izbile svađe, jer je svatko imao vlastitu Miletić je teško disao. Usne su mu bile sasvim nate-
ideju o tome kako i kamo treba uzmicati. Uza sve to, kle i ispucale, a na rubovima su se već širile stvrdnute
pobjesnjeli čopor bio je i načet: u oružanom sukobu na krvave mrlje i ožiljci. Nije se obazirao ni na koga, čak
Golom brdu ranjen je Petar Bakula. Metak ga je pogo­ ni na ranjenog Bakulu, koji je išao na kraju kolone.
dio u skočni zglob. Samo se krajnjim naporom uspije­ Odmah iza njega žurno je grabio Pavlović, i mr­
vao održati na nogama i na popriličnoj udaljenosti pra­ mljao:
titi ostalu petoricu. Molio ih je da ga ne ostave, ali »ge­
»Čuj, što hoće taj Bakula? On je ionako gotov. Bolje
neral« je na njegova zaklinjanja samo nehajno odmahi­
mu je da se više ne muči. Glavaš bi ga mogao sasvim
vao rukom, govoreći:
lijepo smiriti.«
»Ti si nam samo teret. Budi sretan da te ne ustrije­ Miletić se osvrnuo: »Čini mi se da je tako. General
limo. Uostalom, poznata su ti pravila igre: ako nekome je pravi specijalist za takve stvari: metak u drob i goto­
zaprijeti opasnost da bi mogao biti uhvaćen, sami ćemo vo. Kao da nikad nisi ni postojao. Stvarno, ako se tako
mu presuditi. Bolje tako nego da ga nabiju na kolac.« bude vukao za nama, potjera će ga vrlo brzo uloviti. A
Cijeli put bio je kamen i samo kamen. Lijevo i desno onda smo i mi u škripcu. Bakula će reći sve što zna: ko­
uzdizale su se planinske litice kao prirodna brana i pri­ jim se pravcem krećemo i što namjeravamo. Zato ga
jetnja. Sada je trebalo pokazati svu umješnost kretanja treba ubiti. Ovako neće još dugo.«
po nepristupačnom terenu, a pri tome ne ostavljati tra­ S obje strane bila je gusta, n e p r o h o d n a šikara, i
gove, koje je slijedila potjera. Glavaš je rekao da preu­ Glavaš je naredio kratak o d m o r i dogovor. Pavlović i
zima sav rizik na sebe. Obećao je, uz ostalo, da će briž­ Miletić nisu se obazirali na »generalov« znak da se
ljivo birati mjesta za odmor, takva gdje ih nitko neće zaustave.

280 281
»To vrijedi i za vas dvojicu«, zaurlao je Glavaš, tre­ odavde što dalje. Vidite da su nas o b m a n u l i . . . Bjež­
sući svojom četvrtastom glavom. »Ako se ne zaustavite, mo...«
iz ovih stopa ću vam prosuti mozak. Neću čekati ni tre­ Grčevite grimase sasvim su mu izmijenile lice. Strah
nutka; došla su takva vremena da se život prodaje u ga je tjerao da pobjegne što dalje od potjere i sačuva
bescjenje. Osim toga, još ste pod mojom komandom. glavu. »Bježmo, ljudi, mi smo prevareni, zar ne vidite?
Vrijeme je da se dogovorimo što ćemo dalje.« Rekli su nam da će ovo biti kratki i zgodni izlet... A što
Glavaš je zatim podigao automatsku pušku i cijev je ovo? Što se to, majko božja, događa s nama. Mi smo
namjestio u visini Pavlovićevih i Miletićevih bubrega. g o t o v i . . . Pobit će nas kao zečeve.«
Metak je bio u ležištu, trebalo je samo povući otponac. Glavaš klimne glavom i reče: »Sve je to točno. Ali
Sad se Pavlović i Miletić usiljeno nasmiješiše, ali što sada? Sad smo ovdje, usred planine, i moramo naći
više da bi odagnali vlastiti strah nego da bi oraspoložili način da se izvučemo. Moramo stići na obalu; to nam
Glavaša. Ukopali su se u mjestu i u m o r n o spustili na je jedina šansa.«
zemlju. Bili su posve iscrpljeni. Oni su bili najbliže gu- »Ovako iscrpljeni i gladni nemamo mnogo izgleda
štari. Bešlić i Ljubas ležali su nešto ukoso, prema zapa­ da uspijemo. Uza sve to, Bakula nam onemogućava
du, a Bakula je dahtao oslonjen na kamenu liticu. Gla­ brže kretanje«, dometnuo je Miletić sa strane.
vaš je stajao u sredini, čekajući da članovi njegove gru­ »Ako je samo Bakula problem, to ćemo vrlo lako ri­
pe odagnaju misao na umor, glad i strah. ješiti«, nastavio je Glavaš hladnokrvno. »U slijedećih de­
»Dogovor? Kakav nam dogovor sada može pomo­ set sekundi on više neće biti među živima; ja ću mu
ći?« upitao je Bešlić. Njemu je bilo posve jasno da je sve olakšati muke.«
izgubljeno; čak više nije vjerovao ni u čudo. Razmišljao Bakula je sve to slušao izbezumljena pogleda i is­
je o tome kako ga je Bratuša na brzinu obradio u Can- krivljena lica: »Ne, to ne smijete u č i n i t i . . . Ne smijete
berri, obećavši mu visok položaj u novoj vladi. Bratuša mu dopustiti da me ubije . . . Ja sam vam pomogao, sje­
je svima ponešto obećao, ali o ovome što su sada do­ ćate li se? Kad se pucalo na Raduši, ja sam vas izveo iz
življavali ništa nije govorio. Čak nije dao ni naslutiti da obruča...«
bi se tako nešto moglo dogoditi, iako je vrlo dobro »Kakva glupost«, odvratio je Glavaš. »Zašto bismo
znao kakva surova avantura očekuje Roverove i Mari- ubili tog jadnika kad n a m je on pomogao. Ha-ha-ha ...«
ćeve »jurišnike«. Čemu, dakle, dogovor kad je sve izgu­ Glavaš se sada tresao od histerična smijeha. »Koga si ti
bljeno, ponovio je Bešlić u sebi, i ta misao mu sledi dušu. spasio, kopile umišljeno? Spasio si sebe, a ne nas. Pod­
Živo je pamtio izraz Bratušina i Mudronjina lica, koji vio si rep kad je bilo najgušće, a sad spominješ nekakvu
nije dopuštao nikakvu pomisao na neuspjeh. Čekajući hrabrost. Zaveži dok ti nisam jezik iščupao.«
sada u vreloj noći da Glavaš iznese svoj recept za spas, »Ne preostaje nam ništa nego da bježimo«, rekao je
Bešliću je mnogo toga iz prošlosti bilo jasno. Više nije Bešlić. »Rekao sam da bježimo, a ne da kaskamo, kako
bio besmrtni član HRB-a, u tajnoj listi uveden pod bro­ to čini Bakula. Mene nije briga ni za koga; jedino što že­
jem 172, već običan smrtnik, čovjek u velikoj neprilici. lim to je da se živ prebacim preko granice. Ako treba
Prvi put je na ovoj planini shvatio da će umrijeti usa­ glasati, onda glasam da Bakulu ubijemo.«
mljen, bez porodice, odbačen od onih koji su ga nagovo­ »I ja«, dometnuo je Ljubas.
rili da dođe ovamo. Bešlić pod ledinu, a njegov novac »Stipe, kako možeš?« zavapio je Bakula očajno. »Ne
živima, koji od straha ne smiju ni nos promoliti. Osje­ poznajemo se od jučer . . . Dijelili smo dobro i zlo u Nje­
ćao je jaku mučninu, ali više nije znao da li je to od gla­ mačkoj i Austriji... Majku vam pokvarenu ...«
di ili od pomisli na Marica, Bratušu i Rovera. Užasan Ni Miletić nije vidio drugog izlaza osim da ubiju
strah da će skončati u bespuću, prije nego što raščisti Bakulu.
račune s Bratušom, sasvim mu je sledio pokrete. Izne­ Samo se Pavlović usprotivio: »Pustimo ga da ide za
nada je izgubio kontrolu nad vlastitim postupcima i po- nama dok bude mogao. Kad lipsa, ni metak mu više
vikao: »Čemu dogovori? Ljudi, treba bježati... Bježmo neće trebati.«

282 283
Nakon kraćeg vijećanja svi su se složili s Pavloviće- »A od čega ćemo živjeti na Dinari? Ja sam već sa­
vim prijedlogom, i Bakula je mogao odahnuti, iako je svim iznemogao od gladi«, usprotivio se Ljubas.
bio svjestan da s takvom ranom neće još dugo. Nadao »To je, mali, tvoja briga. Najzad ćeš morati pokazati
se, međutim, da će ponovo naletjeti na potjeru i da će što još umiješ osim precizno pucati.«
mu to biti dobra prilika da se preda. Ali jedva što je Ljubas završio kad ih uznemiri gr­
Ali lukavi Glavaš kao da mu je čitao misli: »Ako mi­ mljavina helikoptera. Glavaš brzo naredi da se uvuku u
sliš da nas možeš nasamariti, grdno se varaš. Od danas trnjak. Ležali su ondje sve dok nije pala noć. Neki su
ću se osobno brinuti o tebi. Osjetim li nešto sumnjivo, odmah i zaspali.
preklat ću te kao ovcu. Metak neću trošiti; nožem ću to Glavaša je probudio neki gmizavac, koji mu je pre­
obaviti na najsavršeniji način.« šao preko ruke. Sjeo je i počeo otresati sparušenu travu
»Bude li i dalje išao s nama, on će ječati, a tako nas s bluze. Dok je tako sjedio i osluškivao pjev i zrikanje
može otkriti«, uplašio se Bešlić. »Ja ne želim izgubiti ži­ noćne šikare, odjednom se prestrašio: posve razgovjet-
vot zbog ranjenog balavca.« no je čuo kako netko struže po zemlji. Zvjerao je unao­
»I nećeš ga izgubiti, to ti garantira Ilija Glavaš«, re­ kolo, tražeći ostale. Svi su bili na svojim mjestima, osim
kao je »general« važno. »Od ovog trenutka Bakula je Bakule.
pod mojim nadzorom. Vjerujem da on shvaća što to »Što se dogodilo?« pitao je Bešlić, kojeg je također
znači.« probudio neobičan noćni zvuk.
Bakula je požurio da kimne glavom u znak razumi­ »Mislim da je ono kopile pobjeglo«, reče Glavaš,
jevanja. škripeći zubima.
»Odlično«, rekao je Glavaš, »vojska je opet kom­ »Tko?«
pletna.« »Bakula«, odgovori.
»Ali neće biti još dugo«, ubacio je Miletić. »Mislim Zvuk je prestao i sada se ponovo čulo samo zrikanje.
da se ovako dalje ne može. Pavlović i ja odlučili smo da Obojica su otpuzala prema mjestu odakle se čulo stru­
se odvojimo i da se sami pokušamo probiti. Nemamo ganje. Ubrzo su vidjeli kako Bakula nožem reže neka­
nikakav plan, samo ocjenjujemo da je opasnost za svih kav podebeli štap i kako ga veže uz ranjenu nogu; ot­
veća ako smo na okupu, a time su manje šanse da se kinuo je oba rukava s bluze i omotao ih oko štapa i
svi izvučemo. Moramo se razbiti na manje grupe.« bedrene kosti, a zatim i oko potkoljenice.
Glavaš, ne manje sarkastičan, reče: »Zapravo sam i Bacili su kamen u šiblje iza njega; sav se sledio od
ja ponešto razmišljao o tome. I treba da odmah s tim straha, i nož mu je pao na zemlju. Brzo je otpuzao u stra­
budemo načisto: neću dopustiti nikakvo odvajanje, dok nu, vukući za sobom nogu, koja ga je sve više boljela.
sam živ. Poslije možete činiti što vam je volja. More si­ Umor je bio sve jači, glad također. Ponovo su se
gurno nije daleko. Do njega može biti dan-dva ubrza­ okupili oko Glavaša, nastojeći mirnije razmotriti svoj
nog marša. To ćemo preživjeti. Zato predlažem da se položaj. Osjećali su da ni ovdje za njih više nema sigur­
krećemo samo noću i da odbacimo suvišnu opremu.« nosti; u daljini se, naime, čula nekakva galama i doziva­
»Na što ciljaš?« upitao je Pavlović. nje. Nisu znali tko je to, ali im je bilo jasno da iza sebe
»Na oružje«, odgovorio je Glavaš. više nemaju samo vojsku i miliciju, već i stanovništvo.
»Ti si lud«, ustvrdio je Bešlić. »Da bacim oružje koje Stoga se trebalo povući još dublje u planinu. Da su te­
mi jedino ulijeva sigurnost.« roristi tog trenutka znali u kakvu su osjećaju gnjeva, sr­
»Nisam mislio na sve oružje«, ispravio se Glavaš, džbe i mržnje prolazile sahrane poginulih boraca, pri­
»već samo na puške. Za njih ionako više nemamo mno­ padnika potjernih odjeljenja, potražili bi zacijelo naj-
go municije. Zadržat ćemo samo revolvere. To je sa­ pustije mjesto od pustih i nikad se više iz njega ne bi
svim dovoljno da se probijemo. Kretat ćemo se vrhom usudili izaći.
Dinare, sve dok ne stignemo do ceste za Split. Zatim Te noći još dugo nisu mogli zaspati. Mučila ih je ne
ćemo se ponovo dogovoriti što dalje činiti.« samo pomisao na sutra već i užasna glad. Sada su

284 285
bili sasvim u divljini, daleko od naseljenih mjesta, u taka . . . Mislim da za ustanak još nije vrijeme. Moramo
bespuću, gdje su mogli nabasati samo na šumske plo­ još dosta toga promijeniti u našim planovima, m o r a m o
dove. Slijedećih pet dana grickat će samo ljutu dinar­ se vratiti i bolje se organizirati.«
sku travu i komad kruha što ga je Bešlić imao sakrive­ To je govorio Vlado Miletić, a odmah ga je prekinuo
nog u torbi. San nije dolazio. Ponovo su započeli razgo­ Glavaš. »Nevjerojatno je koliko se čovjek može promi­
vor, vjerujući da će tako odagnati pomisao na glad. jeniti u tri mjeseca. Slušao sam te 10. travnja kako go­
»Ono što si rekao o o r u ž j u . . . kako to misliš izve­ voriš na priredbi u Salzburgu, vatreno i u velikom za­
sti?« upitao je Ljubas. Kad su pošli iz Salzburga, Ljubas nosu. Pozivao si sve oko sebe da te slijede, da ti se pri­
je mogao imati oko 75 kilograma, a sada je imao 55, ključe u akciji koja će - kako si rekao, ako me pamće­
možda i manje. Bilo mu je nepojmljivo da čovjek u tako nje dobro služi - biti okončana za nepunih petnaest
kratkom vremenu može postati kostur. Izgledao je ui­ dana. A sada? Sada te, dragi moj, više ne mogu prepo­
stinu sablasno: oči su mu bile utonule u duplje, nos i ja- znati. Uplašio si se, što li, i bježiš na svoju stranu. Ali za­
godične kosti iskočili su kao tri čvoruge, a kroz uši mu pamti, prije ćeš biti mrtav nego što se i stopu makneš
se vedrilo. »Mislim, što će se dogoditi ako opet upa­ od puta koji sam ja zamislio.«
dnemo u zasjedu, čime ćemo se braniti?« »Ne želim nikakvu svađu«, rekao je Miletić. »Samo
»Zadržat ćemo jednu automatsku pušku i pištolje. ponavljam da smo Pavlović i ja odlučili da se odvojimo
Ostatak ćemo zakopati. A kako ćemo se braniti, to je i da...«
vrlo umjesno pitanje. Odsad ćemo se braniti samo lu­ Rečenicu nije dovršio. Slijedećeg trenutka pogodila
kavstvom, borbu nećemo prihvaćati, jer bi to za nas bio ga je golema šapa Ilije Glavaša i on je pao kao da mu
kraj. Upotrijebit ćemo i novu taktiku kretanja; pojavlji- je netko iščupao kralješnicu.'Dobio je žestok u d a r a c
vat ćemo se ondje gdje nas najmanje očekuju. Kad se u slabine, a u d a r a c je zazvučao kao da je netko pogo­
domognemo mora, mogu nam staviti soli na rep . . . « dio dotrajalu n a p u h a n u mješinu. Izbezumljeni Glavaš
»Ne bih bio tako samouvjeren, Ilija«, upozorio ga je sada je nanišanio u Miletićevu glavu i spremao se da
Bešlić. »Od cijele grupe ostalo nas je samo šest, ako ospe rafal.
brojimo Bakulu. Ostale je pozobala noć. Gdje su Vegar, »Ilija, brate«, zavapio je Bešlić. »Ne pucaj, otkrit ćeš
Vlasnović, Horvat, braća Andrići? Najzad, gdje je Mar­ naš položaj, a onda smo svi gotovi.«
tin Juriša? Sada, kad nam je najteže, njega nema. A li­ Glavaš najzad zapovjedi: »Zakopavaj oružje, napr-
jepo nam je rečeno u Salzburgu: ako bude gusto, Juriša tnjače i suvišnu opremu! Zadržite samo pištolje. Uklo­
će nam pomoći. Gdje je to kurvino kopile? Samo su nite tragove, a zatim pokret. Ne želite valjda da nas ov­
Adolf i Ambroz znali njegovu adresu u Jugoslaviji, a dje zateknu!? Imate deset minuta vremena. Ovo nije
njih nema, prvoga su ubili na Raduši, a drugi je već si­ mjesto za spavanje. Slušajte . . . «
gurno s druge strane granice.« Teroristi su plašljivo osluškivali zvukove koji su do­
»Ubili su i Jurišu. Vama se mozak, čini se, sasvim za­ pirali iz podnožja planine; bio je to lavež pasa tragača.
lijepio, razum vam se pomutio. Shvatite jednom i oka­ U mirnoj noći lavež je bubnjao u ušima kao tisuće če-
nite se iluzija: Udba je točno znala da ćemo doći. Jeste grtaljki.
li primijetili kako su nas zatekli na Raduši, kao na izle­ Pošto su sakrili dio oružja i opreme, Glavaš i grupa
tu. Pucali su po nama kao po glinenim golubovima. Za krenuli su dalje prema zapadu. Na kraju kolone hra-
mene je sasvim logično da su ulovili i Jurišu i onog in­ mao je Bakula; izgledao je kao otjerani pas koji se ne
ženjera koji je trebalo da pripremi vatromet u Zagrebu. može odvojiti od svojega gospodara. Uporno ih je slije­
I što reći nakon svega toga? Da nas je netko preveo že­ dio. Nije ga gonila privrženost ili vjernost. Sasvim je tri­
dne preko vode. Stoga želim ići svojim putem i nitko me jezno razmišljao. Znao je da će ga Glavaš ubiti ako učini
u tome neće spriječiti, čak ni ti, generale. Nisam kuka­ i najmanji sumnjivi korak. Znao je također da će od
vica, ali ne želim svoj život prodati tako jeftino. Braća ostale petorice uvijek dobiti nešto za jelo, ako to nešto
Andrići su nam obećala ustanak, a dobili smo kišu me­ pronađu u planini, i, najzad, znao je da će s ovakvom ra-

286 287
nom moći hodati još najmanje dva dana. Možda se do ni bilo je da ovako više ne mogu. Zato im je svaki, i naj­
tada ukrcaju na kakav brod i pobjegnu. manji tračak nade izgledao kao spas.
Više se nitko nije sjećao koliko su dana pješačili pla­ »Što sada zapravo namjeravaš?« pitao je Miletić
ninom. Nijednom od šestorice bjegunaca, užasno opa­ opet. »Neprestano se ovuda smucati ne vodi nikamo. Ja
ljenih lica i s ranama na tabanima, mozak nije bio to­ želim u grad.«
liko bistar da broji dane. Sve što su sada radili bilo je »Čim prijeđemo rijeku, blizu je Sinj i imat ćeš sve
na granici životinjskog instinkta. Bili su već sasvim što želiš«, lukavo ga je tješio Glavaš. Čekao je da Miletić
srasli s divljinom, oči su im se privikle na tamu. nastavi, ali je on šutio i činilo se da više n e m a što reći.
To više i nisu bili ljudi, već sablasti u ljudskom liku: Zato Glavaš nastavi. »Prijelaz preko rijeke nije tako
bradati, smežuranih obraza, natečenih kapaka, blatni opasan. Možemo se samo propisno namučiti ako ne bu­
i polugoli. Miletić je bio na granici ludila; n e p r e s t a n o demo pazili gdje ćemo je pregaziti. Opasnost je mnogo
je ponavljao kako želi otići u grad. Bakulina r a n a se veća ako i dalje budemo tumarali lijevom obalom. Ni­
zatrovala i nitko mu nije davao više od tri dana živo­ kad se ne zna tko se sve može spustiti s planine. Stoga
ta. On toga nije bio svjestan. Samo je ječao. Ljubas je vam kažem da je najbolje da se odmah prebacimo.«
buncao o hrani, a ni ostala trojica nisu izgledala ništa »To je samoubojstvo«, dometnuo je Pavlović. »Niko­
bolje. me više ništa ne vjerujem, čak ni sebi. Tvoj plan nam,
U srijedu 12. srpnja pred noć prispjeli su u riječni Ilija, ne pruža nikakvu sigurnost. Kad prijeđemo rijeku,
kanjon blizu sela Čilaša, u podnožju Dinare. Bili su sa­ opet smo u planini, opet ćemo tumarati i skapavati od
svim iscrpljeni; snaga im je dogorijevala u užasnoj groz­ gladi. Ja to više ne mogu izdržati. Ja sam gladan, ra­
nici. Međutim, Glavaš im nije dopustio da se odmore, zumiješ li, gladan sam i m o r a m se pod hitno nažderati,
govoreći da je noć koja je pred njima presudna. inače ću crknuti.«
»Prebacit ćemo se preko Cetine, a onda nam je put »Imaš li bolji prijedlog?« pitao je Glavaš.
otvoren. Danima čekam ovaj trenutak.« »Nemam ja, ali ima Miletić.«
Bešlić zgrabi Glavaša za rukav bluze: »Slušaj, Ilija, Glavaš prezrivo odmjeri Miletića i prosikta: »Pričaj,
brate. To si nam govorio i prije nekoliko dana. Odmah pametnjakoviću. Da čujem kako si zamislio naše daljnje
ćeš nam reći što ćemo dobiti ako se prebacimo preko putovanje.«
rijeke, na desnu obalu. Ali brzo, bez ikakva izvrdavanja. Ovaj isprva nije razumio što ga Glavaš pita. Ali zatim
Došle su mi vile očima; ja više ne mogu.« najednom shvati da bi morao reći nešto o čemu je po­
»Ma, umiri se, čovječe«, reče Glavaš poluglasno i po­ sljednjih dana veoma intenzivno razmišljao.
vuče ih za sobom u šipražje. »Možemo sve to u miru ri­ »Spas nije na moru«, reče najzad. »Moramo natrag,
ješiti. Vidite, već nekoliko dana nikoga nismo susreli, gore na cestu. Zaustavit ćemo kakav kamion sa šum­
niti smo imali sukob s vojskom. Što to znači? To znači skim radnicima, pobiti ih, uzeti njihove dokumente i
da smo u Hrvatskoj i da nam ovdje ne prijeti nikakva odvesti se u grad.«
opasnost. Ovdje su odbili da pucaju na nas i narod će Samo se Pavlović slagao s Miletićem. Glavaš, Ljubas
nas sigurno podržati. O svemu tome ovih dana sam i Bešlić bili su protiv; oni nisu htjeli ni čuti da se vra­
mnogo razmišljao i zaključio da nam više ne prijeti ćaju putem kojim su došli. Bakula nije ni glasao; on je
opasnost.« bio na samrti. Nitko ga ništa više nije ni pitao.
»Pa, zašto onda ne izađemo među ljude?« pitao je Jedno pitanje, samo jedno jedino pitanje mučilo je
Miletić. Glavaša: da li da pusti tu dvojicu? On je posljednjih
»Zašto, zašto? Pa to je sasvim jednostavno: izgleda­ dana dosta razmišljao baš o tome. Koračajući užarenim
mo kao strašila i ljudi bi se nas uplašili. Moramo prije kamenjarom hranio se i utaživao žeđ tim pitanjem. Ra­
toga svratiti u kakvo pusto selo, obrijati se i urediti.« čunao je: ako ih ne pusti, mogli bi ga ubiti. Tko će vo­
Nijedan nije mogao slijediti perfidnu logiku Ilije diti istragu o tome i koga će zanimati što je netko ubio
Glavaša. Ništa nisu razumjeli; jedino u što su bili sigur- Iliju Glavaša? S druge strane, računao je da bi mu nji-

288 19 - DVADESETI ČOVJEK 289
hov odlazak mogao više koristiti nego štetiti. Vjerovao Prvi rafal usmrtio je Miletića. Pavlović se sklonio iza
je, naime, da će im se pridružiti i ranjeni Bakula, što bi stabla, čekajući da se utišaju prvi pucnji, a zatim je na-
ga riješilo još jedne neprilike, a osim toga ocijenio je da nišanio na najbližeg milicionara. Ali začulo se samo ono
će Miletić i Pavlović u povratku sigurno naletjeti na po­ zlokobno klik - metak se zaglavio u cijevi. Terorist je
tjeru i zaglaviti. Njihov povratak će, nadao se, zbuniti divljačkim pogledom šarao uokolo, dok su mu se pri­
potjeru; ostatak grupe tražit će na pogrešnom mjestu, bližavali ljudi iz potjere. Snažno se leđima oslonio na
ondje gdje otkriju Pavlovića i Miletića. Bakulu je već ra­ stablo, smišljajući što će dalje učiniti. Iznenada se bacio
čunao kao mrtvaca. Lukavo je razmotrio te varijante i prema najbližem milicionaru, pokušavajući ga zadaviti
uvidio kako je mnogo bolje da ih pusti njihovim putem. i oteti mu automat. Ruke su mu se sklopile oko milicio­
»U redu, možete činiti što vam je volja.« Kad je to narova vrata, i čelična kliješta sve su se više stezala,
rekao, Glavaš je postao svjestan da takvu rečenicu prije premda se milicionar grčevito branio. Milicionaru su
pet-šest dana ne bi uopće izgovorio, jer je Pavlovića i brzo u pomoć priskočili drugovi, i terorist je najzad bio
Miletića uvijek smatrao poslušnom marvom koja ga je svladan. Dugo se otimao i trzao u divljem strahu, ništa
ponekad mogla izvući iz neprilike. Sada mu oni, među­ ne govoreći. Samo je surovo sijevao zakrvavljenim oči­
tim, više nisu trebali. Ili su mu trebali samo utoliko što ma, čekajući i gledajući s koje će strane doletjeti po­
su mogli poslužiti kao mamac potjeri. sljednji metak. Vjerovao je da će ga potjera odmah ubiti
»Mi ćemo se još noćas vratiti«, rekao je Pavlović. i zakopati zajedno s Miletićem.
»A ti, Bakula? Što si odlučio?« pitao je Glavaš. Ali strpali su ga u automobil i odvezli u Livno. Za
»Ja ću i dalje s vama«, rekao je posve iznemoglim mnoge ljude u potjernom štabu to je bilo iznenađenje.
glasom. Naime, kad su čuli da je terorist Ludvig Pavlović uhva­
Te noći teroristička grupa se razdvojila. Pavlović i ćen živ, očekivali su da će vidjeti dvadeset jednogodi­
Miletić krenuli su natrag na Dinaru, prema prijevoju šnjeg mladića, a pred njima je bio ostarjeli čovjek, srne-
Vaganj, na cesti Livno-Split, a Glavaš i ostala trojica žurana lica, sparušene kože, samrtničkog pogleda. Od
uputili su se Cetinom uzvodno, tražeći najpovoljnije odjeće je na sebi imao razderane hlače, bluzu i čizme
mjesto za prijelaz. kojima su već bili otpali potplati. Ukratko, bio je živi
Cijelu tu noć i slijedeći dan Pavlović i Miletić su se kostur.
uspinjali prema vrhu planine. Napredovali su vrlo spo­ Najprije su ga nahranili. Međutim, nije mnogo po­
ro, jer su im noge bile izranjene. Od oružja su imali jeo. Od dugotrajne gladi želudac mu se bio smanjio i
samo revolvere, a od osjećaja samo želju da zaustave mogao je podnijeti samo desetak zalogaja.
kakav kamion, pobiju putnike, obuku njihovu odjeću, a Sve što je dotad rekao bilo je samo ime i prezime.
zatim se odvezu u najbliži grad. Međutim, cesta je bila Ali kad su ga nahranili i napojili, jezik mu se odmah
pusta; ništa se nije čulo ni u daljini, ništa osim buke he­ razvezao. Odgovarao je i na ona pitanja koja mu nisu
likoptera u letu. postavljali. Najprije je rekao da se terorist ubijen na Di­
I tako su išli sve dublje i dublje u planinu. U četvr­ nari zove Vlado Miletić i da su zajedno boravili u SR
tak 13. srpnja uvečer bili su na hrptu Dinare, odakle je Njemačkoj, gdje su postali članovi HRB-a. Zatim je is­
pucao pogled na široko Livanjsko polje. Stropoštali su pričao da su se njih dvojica odvojila od Glavaševe gru­
se u šibljak, dašćući i osluškujući prve večernje šumo­ pe blizu rijeke Cetine, a najzad je rekao što namjeravaju
ve. Bili su sasvim iscrpljeni. Odmarali su se sve dok se »general« i njegova družina, te gdje su zakopali dio
nije smračilo. Zatim su krenuli nizbrdicom prema selu oružja i opreme. O Ambrozu Andriću, Pavlu Vegaru, Vi-
Prologu. Bilo im je najvažnije da prijeđu preko ceste i daku Buntiću i Mirku Vlasnoviću nije znao ništa, osim
domognu se prvih vrtova, u kojima su mogli pronaći da su se razdvojili još na Raduši, nakon oružanog suko­
nešto za jelo. Glad im je sasvim otupila reflekse i oprez. ba kod sela Rumboka.
S revolverskim metkom u cijevi pretrčali su cestu i na­ Odmah su provjerili govori li Pavlović istinu. U te­
letjeli ravno na zasjedu, koja ih je ondje čekala danima. renskom vozilu prevezli su se na mjesto koje je označio

290 291
kao skrovište oružja i opreme. Nakon kraćeg tumaranja Tog i slijedećeg dana teroristi su bili obuzeti mišlju
planinom pronašli su jednu usjeklinu i u njoj skriveno kako da se neopaženo spuste u kakvo selo, ukradu hra­
oružje i naprtnjače. Bio je to signal da ni ostale Pavlo- nu i ponovo se povuku u divljinu. Sada su išli prema ju­
vićeve riječi nisu laž. Hitno je poslana poruka potjer- gozapadu, nadajući se da će nabasati na selo. Spuštali
nom štabu za Dalmaciju da se budno motri na korito su se u vrtače, tražeći vodu, i penjali se na divlje voćke
rijeke Cetine. »Četiri terorista, od kojih je jedan teško berući plodove.
ranjen, namjeravaju se prebaciti na desnu obalu. Po- Nešto zbog jednolične okolice, a više zbog nepozna­
duzmite odgovarajuće mjere kako bi se to spriječi­ vanja terena, teroristi uopće nisu primijetili da su se iz­
l o . . . «, stajalo je uz ostalo u hitnoj poruci. gubili i da se sve vrijeme zapravo vrte u krug. U tom tu-
Međutim, koliko god poruka bila hitna, stigla je pre­ maranju planinom prvi je kapitulirao Glavaš. Prelazeći
kasno. Glavaš i njegova trojka već su bili prešli preko nespretno s jedne na drugu stijenu, u blizini sela Ogorja
rijeke i uspinjali se na planinu Svilaju. Nije pomoglo ni pao je i iščašio nogu. Bilo je to kao da je samome sebi
to što je Pavlović iz helikoptera točno pokazao mjesto potpisao smrtnu presudu. Znao je vrlo dobro da bi ga
gdje su se on i Miletić odvojili od grupe. Glavašu, Lju- Bešlić i Ljubas mogli ostaviti, kao što su sva trojica
basu, Bešliću i Bakuli opet se izgubio trag. ostavila ranjenog Bakulu.
Ali ne zadugo. Slijedećeg dana u podne, nahranivši se prije toga su­
Potjera je najprije otkrila teško ranjenog Petra Ba- him korijenjem u nekakvoj napuštenoj kućici, tri tero­
kulu. Pronašli su ga u kamenjaru iznad Cetine. Bio je rista iznenada su banula u selo Leskur. Na brzinu su
već u dubokoj komi; ničega nije bio svjestan, čak ni skinuli kape i bluze, a revolvere sakrili u džepove. Ona­
toga da živi svoje posljednje trenutke. Iskrivljena i po­ ko prljavi i bradati ušli su u najbližu kuću, zatraživši
sve blijeda lica, poluzatvorenih očiju, zgrčio se na vre­ hranu od zaprepaštenog domaćina. Došljaci su se pred­
lom kamenju, držeći u ruci komadić trave iščupane u stavili kao šumski radnici koji su se uputili u Sinj. Ali
velikoj muci. domaćin je odmah prozreo o kakvim je »radnicima« ri­
Noga mu je bila posve modra, natečena i gnojna. Po­ ječ. Ponudio im je da sjednu, odugovlačeći da im iznese
kušali su mu pomoći, ali koliko god je pomoć bila brza jelo. Htio je dobiti na vremenu; pretpostavljao je, na­
i stručna, liječnik mu nije uspio spasiti život. Terorist je ime, da teroristi sigurno nisu nezapaženi ušli u selo. Ra­
umro, promrmljavši na kraju nekoliko nerazgovjetnih čunao je: što ih dulje zadržim, veća je mogućnost da ih
riječi, koje su prije bile krkljanje nego suvislo govore­ potjera ulovi. Nadao se također da će potjera ubrzo biti
nje. obaviještena o dolasku trojice terorista. Sekunde su se
otegle kao vječnost, ne samo domaćinu nego i trojici te­
Potjera je zatim krenula u planinu.
rorista. Vidjevši da ukućani previše oklijevaju, da se
Samo dva kilometra južno od njih besciljno su lunja­ nešto sašaptavaju i da je jedan dječak već izišao na dvo­
la tri terorista. Držali su se šikare i drugih zakloništa, rište, i više se ne vraća, Glavaš, Bešlić i Ljubas ustali su
plašeći se najviše da ih ne otkriju helikopterske izvid­ i žurno napustili kuću, pravdajući se da im se neobično
nice. Već u prvim satima koje su proveli na Svilaji po­ žuri i da će jesti negdje uz put. 0 tome da im se neo­
stali su svjesni da prelaskom preko Cetine nisu dobili bično žuri nije bilo dvojbe; u daljini je već grmio motor
ništa, ništa osim što su se riješili Bakule. Ni trenutak helikoptera.
nisu razmišljali o tome kako je taj jadnik umro, niti su
ga sažaljevali. Najvažnije im je bilo da on ne kaska za Sad su morali trčati uzbrdo. Glavaš je stisnuo zube,
njima i da ništa neće moći otkriti potjeri. zaboravio iščašenu nogu i spotičući se sustizao Bešlića
Teroristička trojka sada je sporo napredovala pre­ i Ljubasa, koji su grabili prema uzvisini ne obazirući se
ma vrhu Svilaje. U početku su bili oprezni, ali što su na »generala«. Helikopter je sletio na plato iznad sela,
ulazili dublje u divljinu, oprez je popuštao. Svakoga no­ što tri bjegunca nisu vidjela, ali su čuli da se buka za
vog sata bili su sve iscrpljeniji. trenutak utišala. Znali su da će u slijedećih petnaest mi-

292 293
nuta imati iza sebe najmanje dvadeset naoružanih ljudi,
a možda i cijelo selo.
Bjegunci su u kamenjaru nabasali na dječaka koji je
čuvao ovce i gledao ih u čudu. Dječak je vidio kako po­
sljednji šepa i čuo kako glasom očajnika doziva ostalu
dvojicu, koji su već bili odmakli. Vidio je zatim kako su
se tri bradata neznanca zavukla u nekakav prirodni
otvor, i ondje se primirili. Najzad, vidio je i kako od sela
trči mnogo naoružanih ljudi, koji su se već bili raširili
u strijelce. Dječak im je odmah pokazao gdje su se te­
roristi sklonili.
Bjegunci su čuli kako potjera okružuje mjesto gdje
su se krili. Zveckanje oružja pretvorilo se u zaglušnu 4.
tutnjavu. Takav užas i beznadno stanje nisu osjetili ni
onda kada su se pod kišom metaka povlačili s Raduše.
Ležali su s tim strahom sve dok nisu vidjeli prvog čo­ POSLJEDNJA ČETVORICA
vjeka iz potjernog odjeljenja. Zatim su pucali iz jedinog
preostalog automata. Ali ne zadugo. Precizni hici što su
došli iza jedne stijene, koja je bila ravno ispred njih, naj­
prije su pogodili »generala«, a zatim i ostalu dvojicu. Kad su četiri terorista shvatila da je iluzorno očeki­
Umorni ljudi, iscrpljeni dugotrajnom potjerom, vati pomoć naroda, za koji su im u Australiji i Evropi
mogli su napokon odahnuti, ali samo nakratko. Pomi­ godinama tvrdili da će im se pridružiti u njihovu
sao da se još četiri terorista, četiri sumanuta zločinca, »ustanku«, znali su da za njih više nema nade. Sve kad
kriju negdje u bespuću nije ih mogla ostaviti ravnodu­ bi se nekim čudom i dogodilo da im se netko priključi,
šnima i spokojnima. Znali su da će se mir vratiti u te bila bi to jadna skupina koja se ne bi mogla održati ni
krajeve tek kad ih uhvate. dva-tri dana. Pozobala bi ih odlučnost ljudi koji su imali
sasvim jasne predodžbe o svojoj budućnosti i vlastito
političko uvjerenje.
Živeći godinama pod kontrolom i na jaslama oba­
vještajnih službi, uživajući blagonaklonost ljudi kojima
je zanat stvaranje opće nesigurnosti, hladnoratne klime
i antikomunističke histerije, teroristi su stekli lažnu
predodžbu o tome da je i u njihovim rukama dio moći.
Taj naglašeni osjećaj posjedovanja moći stvorio je u nji­
ma i sasvim određeno uvjerenje o vlastitoj hrabrosti, u
koju su, međutim, vjerovali sve dok ih potjera nije
obezglavila i natjerala u paničan bijeg. Nakon toga poj­
mili su da se njihova hrabrost svodi samo na neizmjer­
nu želju da ih potjera ne ulovi. Hrabrost je za njih sada
bilo nešto nedokučivo, kao i sve ostalo što su doživjeli
proteklih dana.
U tom izgubljenom položaju davala im je neku sna­
gu samo spoznaja da se njihova sudbina može promije­
niti ako umaknu preko granice. Bilo im je posve sveje-

294 295
dno kako će ih ondje dočekati, hoće li ih smatrati po­ ni jedno ni drugo. Uza sve to, i rezerve municije bile su
bjednicima ili kukavicama. U mislima na bijeg bio se za pri kraju, što je na svoj način povećavalo opasnost.
njih usredotočio pojam budućnosti. Stoga su i bježali, Ambroz Andrić jedini je od bjegunaca tog trenutka
panično i bezglavo. sasvim trijezno razmišljao. Koliko god je bio obuzet
Tih dana četiri terorista nisu znala kakva je sudbina mišlju da je najvažnije spasiti vlastiti život, znao je da ne
snašla ostale članove grupe. Ambroz Andrić, Vegar, može opstati sam u toj divljini; nije bio neki osobiti spe­
Buntić i Vlasnović odvojili su se od glavnine odmah na­ cijalist u kretanju nepoznatim terenom, a osim toga i
kon oružanog sukoba kod sela Rumboka, na planini tjelesna izdržljivost bila mu je loša strana. Stoga je, raz­
Raduši, razmišljajući samo o tome kako da se što više mišljajući o vlastitom položaju, istodobno mislio da u
udalje od žarišta glavne borbe. Oni, međutim, kao da ništa boljoj situaciji nisu ni ostala trojica. Trebalo je,
nisu shvaćali da su sami diktirali mjesta gdje će se vo­ dakle, smisliti nešto što im je moglo vratiti samopouz­
diti najžešće borbe. Živjeli su u iluzijama da će se glav­ danje i barem ih privremeno umiriti.
nina potjere okomiti na Glavaševu grupu, a da će s nji­ Ocijenio je da bi to »nešto« moglo biti samo brzo uz­
ma imati samo sporadične sukobe. Osim toga vjerovali micanje pred potjerom. S nogu, u pauzama između tr­
su da će na području Dalmacije miliciju i ljude koji su čanja i brzog koraka, upoznao je ostale sa svojim pla­
joj pomagali zateći nespremne, te da će tako lakše po­ nom: »Pretpostavimo da nas goni nekoliko tisuća ljudi,
bjeći. Međutim, bile su to samo puste tlapnje. Ne samo u što ne sumnjam. Pretpostavimo da nam nitko neće
što ih potjera nijednog trena nije ostavljala na miru već pomoći, kao što i neće, jer došli smo, čini se, u pogre­
je i sva Dalmacija bila na nogama. šno vrijeme. Pretpostavimo, dalje, da nitko ne spava, da
Nije potrajalo dugo i teroristi su uvidjeli da im pod­ su svi budni i da nas vrebaju iza svakog šibljaka. Ne
jednaka opasnost prijeti sa zemlje i iz zraka. Prema smijemo se, znači, pouzdati ni u čiju pomoć, jer su nas
tome su usklađivali i taktiku bježanja; držali su se izdali i oni od kojih smo to najmanje očekivali. Što uči­
uglavnom šume, gdje su ih helikopteri vrlo teško mogli niti kad se čovjek nađe u tako bezizlaznom položaju?
otkriti, i izbjegavali naseljena mjesta, jer su znali da se Vjerujte mi, što god mi izmislimo, izmislit će i oni koji
gotovo cjelokupno stanovništvo natisnulo u potjeru za nas gone. Nema više stvari koju nam ti bezbožnici ne bi
njima. Strahovali su od svakog čovjeka. Na tom podru­ mogli podvaliti. Jedina je naša prednost što oni ne zna­
čju nisu više pokušali ni od koga zatražiti pomoć, jer za­ ju gdje smo. I ta nam prednost može spasiti život.«
jedno s njima putovao je i glas da su opasni ljudi koji »Možda!« dobacio je Vegar, ali nije bio sasvim sigu­
lakše potežu obarač nego što dišu. ran da misli isto. Neka njegova iskustva iz Indokine
nisu se uklapala u takvo poimanje spasa. Sačuvati glavu
na ramenu značilo je samo ustrijeliti onoga koji je pri­
jetio da je odrubi. Sve ostalo bili su opasni rizici koji
1
bitno nisu mijenjali njihov položaj. Vegar je bio načisto
Nakon oružanog sukoba kod Rumboka, 27. lipnja, s tim da i dalje treba iz potaje pucati na progonitelje,
kad se već načeta grupa razbila u nekoliko manjih, Am­ i tako ih ne samo brojčano slabiti nego ubijati i njihov
broz Andrić, Pavle Vegar, Vidak Buntić i Mirko Vlasno­ moral. »Možda, kažem, ali ja bih vam savjetovao da se
vić uputili su se južnim obroncima Raduše prema Lju- baš mnogo ne pouzdajemo u takav plan. Podsjećam
buši, pa dalje na Čvrsnicu. Odolijevali su želji da se za­ vas da smo i prije nego što smo se sklonili u onu pe­
ustave i odmore; i sama pomisao da bi ih potjera mogla ćinu kod Rumboka mislili da nas ondje nikad nitko
stići ubijala je u njima svaku nakanu da barem načas neće pronaći. A ipak su nas nanjušili. Vjerujem da ov­
dje ne postoji takvo mjesto gdje bismo se mogli pri­
predahnu i opuste se. Opasnost je bila golema: istodo­
miriti nekoliko dana a da nas potjera ne otkrije. U
bno su se morali boriti protiv potjere, umora, gladi i
svakom slučaju, treba pokušati. Ništa nećemo izgubiti
žeđi. To je od njih zahtijevalo ne samo nadljudsku izdr­
ako pokušamo.«
žljivost već i visok moral. A poslije Rumboka nisu imali

296 297
»Ja gledam sasvim realno«, nastavio je Andrić, zao­ divljina, nema ni telefona ni pošte. Možeš samo vikati,
bilazeći golemu stijenu koja se bila ispriječila pred a ni to nije preporučljivo jer bi nas odmah otkrili.«
njim. Udario je potom stazom koja je vodila još dublje »Dobro je što vam u ovakvim trenucima nije pone­
u gustiš. »Uopće ne računam sa sretnim slučajem, pa stalo smisla za šalu«, rekao je Andrić pokazujući zube,
sasvim realno zaključujem da je najbolje da se neko vri­ iako je smiješak bio usiljen. Najradije bi bio tog trenut­
jeme sklonimo u kakvu pećinu i ondje pričekamo dok ka Buntića udario, jer je znao da se šalio i kad su mu
se hajka ne smiri. Ako uspijemo tako ostati neotkriveni oči ispadale. A to nije bila osobina čovjeka zdrave pa­
mjesec dana, bit će to za nas spas. U međuvremenu meti, činilo mu se. »Jurišin dolazak u zemlju temeljito
može se svašta dogoditi: može pasti vlada, može nam se smo isplanirali, Skorzenv vrlo dobro zna. O njegovoj
netko priključiti, može policija ustvrditi da smo se uspjeli specijalnoj misiji razgovaralo se već u Australiji, kad se
vratiti preko granice i, najzad, može se pojaviti Martin Ju­ još nije znalo ni kad ćemo mi preko granice. Kad je
riša da nas izvuče iz neprilike.« proljetos doputovao u Njemačku, opskrbili smo ga la­
»Ne znam kako bi n a m on mogao pomoći?« upi­ žnim dokumentima koje mu je osigurao onaj Pinjuh iz
tao je Vegar s ironijom u glasu. »Ako ga nisu otkrili, Dortmunda. Zbog toga je i otišao pod ledinu.«
već je davno kidnuo preko granice. Nije lud da čeka »Tko?« upitao je Buntić iznenađeno.
nož kao janje pred klaonicom. Uostalom, i mi bježimo »Pinjuh. Previše je znao a da bismo ga mogli pustiti
i nimalo ne bih osudio Jurišu kad bih znao da je po­ da slobodno šeta Njemačkom. Nikad se ne zna tko je
bjegao.« Pinjuha sve mogao obrlatiti. Za dobar novac on bi bio
»Juriša nije pobjegao, u to sam uvjeren. Koliko god spreman ispričati sve što je znao. A znao je, kažem pre­
smo mi ovog trenutka nemoćni, on se nas zacijelo još više.«
plaši. Bilo bi dovoljno samo da mu pošaljemo signal, pa »I tko se pobrinuo da ga ušutka?« zapitkivao je dalje
da učini i nemoguće samo da nas izvuče«, rekao je Am­ Buntić. Bilo je to napola pitanje, a napola tvrdnja. Bun­
broz Andrić. tić je, naime, gledao ravno u Andrića, vjerujući da je on
Spominjanje Martina Juriše potaklo je u Vlasnoviću osobno sredio račune s Pinjuhom. Andrić je odmah
i Buntiću nadu da njihov položaj i nije tako tragičan shvatio Buntićeve misli. Ciničan smiješak opet je zai­
kako su zamišljali. Pomislili su da bi Andrića svakako grao na rubu njegovih usana. Rekao je:
trebalo nagovoriti da pošalje signal Juriši. Ali kako? To »S tim nisam imao ništa. Obavio je to umjesto mene
je mučilo obojicu. Andrija Roglić.«
»Taj Juriša . . . ima li on uistinu mogućnost da nam »Andrija Roglić?« začudio se sada Mirko Vlasnović.
pomogne?« pitao je Vlasnović, a Buntić zagrizao jezik, »Mislim da poznajem tog čovjeka. Boravio je u Italiji
jer mu je isto pitanje bilo na pameti. kad i ja. Međutim, nisam sasvim siguran da je bio za
Korak im je bio sve kraći, a disanje sve dublje. Hva­ našu stvar; prije bi se moglo reći da je šurovao s Ud-
tala se već i noć. Andrić ni sam nije znao kako da od­ bom.«
govori na Vlasnovićevo pitanje, jedino što je želio bilo Smijeh na Andrićevu licu iznenada se zaledio, a Ve­
je da ga ne razočara i da mu sačuva moral. gar je zastao u pola koraka. Učinilo mu se da mu je ek­
»Imam Jurišinu adresu. Još u Njemačkoj smo se do­ spresni vlak protutnjao utrobom. Vlasnoviću nije pro­
govorili da mu se javim ako kola krenu nizbrdo. Mislim maklo Andrićevo i Vegarovo zaprepaštenje, ali ništa
da je upravo sad takav trenutak.« nije rekao; čekao je da Andrić ili Vegar potvrde njegovu
»Zbunjuju me dvije stvari«, dometnuo je Buntić. sumnju.
»Ako je Juriša ušao u zemlju pod svojim imenom, onda »Ako je tako, onda je Pinjuh znao više nego što smo
budite sigurni da više nije među živima. Mislite li da je pretpostavljali, kučkin sin. Naime, pasoš s kojim je Ju­
Udba toliko naivna? Ne bi me čudilo da Juriša već tru­ riša ušao u Jugoslaviju glasi na ime Andrije Roglića. Pi­
ne negdje u kakvu Udbinu zatvoru, zatučen u potiljak. njuh nam je, dakle, namjestio fantastičnu igru. Sada mi
Dalje, kako misliš stupiti s njim u vezu? Čovječe, ovo je je mnogo toga jasno: i to kako smo bez mnogo muke

298 299
prešli granicu, kako smo bez neprilika stigli na Radušu, se čovjek bezbrižno opruži i opusti, ne strahujući da bi
kako su nas ovdje dočekali i kako nas sada gone bez ga netko mogao iznenaditi i zaskočiti, već polusan iz
milosti. Sada se uistinu ne bih začudio da mi netko kojeg ih je trzao svaki šušanj i neprirodan šum. Neopi­
kaže da su uhvatili i Jurišu i Barišića. Ništa me ne bi za­ siv strah koji ih je pratio cijelim putem pretvorio se
čudilo. Mi smo izdani. U suprotno me nitko ne može sada u ponašanje ranjene zvijeri; sve što im je moglo
uvjeriti. Nismo ih uspjeli obmanuti. Ta gamad je bila o ugroziti život bilo je na nišanu njihovih puščanih cijevi.
svemu obaviještena; sada je i sasvim razumljivo što se
Iako su znali bezbroj načina zavaravanja, bjegunci se
nas želi dočepati. Majko jedina, zar smo bili tako glu­
nisu njima koristili; najprije su željeli prodrijeti što du­
pi?«
blje u planinu. Sve do Ljubuše nisu se usuđivali prepu­
Pomisao da ih je netko izdao sledi mu dušu. Vlasno-
stiti ni polusnu. Učinili su to tek na južnim obroncima,
vić nikad nije vidio takvo, užasnuto lice Ambroza An-
kad su bili sasvim sigurni da su izmakli potjeri onoliko
drića. Bio je uplašen poput čovjeka kojemu su upravo
koliko im je jamčilo da će preživjeti slijedećih četrdeset
saopćili da će ga javno objesiti.
i osam sati. A bilo im je neobično stalo da prežive ta
Međutim, ništa bolje nisu izgledala ni lica ostale tro­
dva dana, jer ih je Ambroz Andrić neprestano uvjeravao
jice. Vegar je u sebi žestoko psovao, iako je čak više vje­
da ih potjera nakon toga nikad više neće ni vidjeti, a ka­
rovao da je riječ o slučajnoj koincidenciji, o dva razli­
moli uloviti. Ostalu trojicu Andrić je, naime, bez mnogo
čita čovjeka. No bilo mu je sasvim jasno da se ime An­
muke uvjerio da plan koji je on predložio odmah na­
drije Roglića nalazilo na listi imena na koje su jugosla­
kon rasula na Raduši pruža najveću sigurnost za spas.
venski pogranični organi bili posebno upozoreni. Ako
Svakodnevno slušajući reske rafale iz strojnica, koji su
je, dakle, to ime i prezime bilo šifra za sve ljude koje je
se prolamali planinom, Andriću je bilo jasno da potječu
obavezno trebalo zaustaviti na granici, onda je Juriša
od potjere i njegove razbijene grupe.
uhapšen istog trenutka kad je stupio na tlo Jugoslavije.
Vlasnovićevo i Buntićevo lice odavalo je duboko »Slažete se, onda, s mojim planom?« zapitao je te
razočaranje. Razgovor o tome da će im Juriša možda noći Ambroz Andrić u zabačenom odmorištu na Lju-
pomoći u nevolji bio je sada suvišan. I Juriša je, vjero­ buši.
vali su, morao razmišljati kako da spasi vlastitu glavu. Svi su kimnuli glavom u znak pristanka, čak i Pavle
U tom trenutku oni doista nisu mogli tražiti od broja 20 Vegar, koji baš nije osobito cijenio Andrićevu taktiku.
da misli i na njih. Za nj se Andrić u tim trenucima ponašao suviše pasiv­
Ali Juriša je, unatoč svemu, mislio na Marićeve i Ro- no, što je ocijenio kao kukavičluk. No sada baš nije bilo
verove »jurišnike«. Sjedeći kod kuće razmišljao je o vrijeme za izbirljivost, trebalo se ponašati onako kako
tome hoće li Andrić i njegova »vojska« doživjeti onakav su zahtijevale prilike.
kraj kakav zaslužuju. Razmišljao je i o tome kako će na »Ovo je operativni posao«, nastavio je Ambroz An­
prvu vijest da je uhvaćen i posljednji terorist otputovati drić nervozno češući neobrijano lice, »iako će se možda
u Čitluk i potražiti roditelje Zrinke Milas, djevojke koju nekima činiti da baš nije tako. U Australiji i Austriji
je prije deset godina upoznao u Australiji. Potražit ću smo vježbali i neke varijante povlačenja, što nije nimalo
roditelje svoje Zrin i ispričati im sve što se dogodilo u sramotno. Povlačiti se u borbi za mene znači samo pri­
Katoombi, naredio je samome sebi. kupljanje snaga za protunapad.«
»I ti još vjeruješ u tako nešto?« upitao je Vegar že­
stoko pljunuvši.
»Slušaj, Skorzenv, brate, mi smo razbijeni, ali ne i
uništeni. Dovoljno je da se nas četvorica vratimo preko
Prvo improvizirano odmorište poslije oružanog su­ granice i da okupimo nove snage. U ovoj akciji mnogo
koba kod Rumboka teroristi su imali tek na južnim smo toga naučili. Bilo je dosta grešaka, nema dvojbe,
obroncima Ljubuše. Ali nije to bio pravi odmor, kad ali novu grupu bih sasvim drukčije organizirao.«

300 301
»Ne počinji opet, molim te. Hvata me mučnina od siguran da nas ondje više nitko neće tražiti. Osim toga,
svih tih planova. Zar ne vidiš da su se okomili na nas naći ćemo takvo mjesto koje će biti daleko od očiju po­
kao na bijesne pse? Ne dopuštaju nam ni da predahne­ tjere. Do đavola, ni oni nisu svemogući. Ne mogu, valj­
mo, a ti imaš na umu nekakav novi plan. Hoćeš li da da, okrenuti naglavce cijelu planinu. Ubili smo im i ra­
ti kažem istinu, Domagoju? S nama je svršeno. Samo lu­ nili veliki broj ljudi, i to će ih, nema sumnje, natjerati
đak to ne bi vidio. Gledaj što se događa. Slom, totalni na pojačan oprez. Sve to, nadam se, usporilo je njihovo
slom. Nitko na nas ne daje ni centa. Ostavljeni smo da napredovanje.«
lutamo planinom, da spašavamo vlastitu kožu. Svi nas »Ali to ne znači da se već nisu opametili«, objašnja­
gone. Do đavola, kao da ne znate da nas svi gone. Ne­ vao je Vegar. »Poslije ovih sukoba sasvim je razumljivo
m a m o hrane, ostali smo bez municije . . . Poklat će nas da nas dalje love helikopterima. Jasno vam je, valjda, da
kao što smo mi namjeravali njih. Ovo je, dragi moj Do­ nas ne gone oni isti ljudi na koje smo pucali kod Rum­
magoju, pogreb svih naših planova i zakletvi. Imaš valj­ boka. Ovdje će nas dočekati drugi, u Dalmaciji t r e ć i . . .
da još toliko pameti da to shvatiš.« Ovo je iscrpljujuća hajka, ali ne za njih, već za nas. Na
Sada je preuzeo Ambroz Andrić. Glas mu je bio ta­ mjestu gdje se pojavimo čekat će nas spremni; okružit
nak i umoran, ali još dovoljno jak da su ga razgovjetno će nas, a zatim pozvati helikoptere s elitnim komando­
čuli Vegar, Vlasnović i Buntić. sima. Tako se to radi.«
»Akcija je propala, u to nema sumnje. Ali neću do­ »To je razlog više da se prikrijemo«, nastavio je An­
pustiti da me ulove. Ja bježim natrag preko granice.« drić. »Ako nas ne otkriju njihove izvidnice, uzalud će
»Bježimo i mi, ali kako?« dometnuo je Vlasnović po­ helikopteri kružiti nad našim glavama.«
višenim i svadljivim tonom. »Tumaramo ovom plani­ Sada je Buntić s čuđenjem odmahivao glavom: »Sve
nom nadajući se da bi nam netko mogao priskočiti u si ti to dobro zamislio, Andriću, ali si nešto ipak zabo­
pomoć. Tako ćemo tumarati sve dok ne naletimo na ravio. A to nam je u ovom trenutku veći neprijatelj od
njihove cijevi. A zašto? Zato što uopće ni sami ne zna­ bilo kakve potjere: hrana i voda! Od čega ćemo živjeti
mo što treba učiniti. Bježimo bez ikakva plana, i to će u toj pećini? Bez hrane možemo biti dan-dva, ali
nas na kraju stajati glave.« v o d a . . . Od ove vreline i utroba će nam proključati.«
»Ne možeš tako govoriti«, odbrusio je Andrić, uda- »Razmišljao sam i o tome«, reče Andrić, gledajući u
rivši šakom o zemlju. »Ja sam vam predložio što da ura­ Buntića, pa u ostalu dvojicu. »Svake noći će netko dru­
dimo: zavucimo se, ponavljam, u kakvu pećinu i ostani­ gi od nas četvorice biti zadužen za pribavljanje hrane i
mo ondje dvadesetak dana, dok se ne stiša potjera. vode. Izlazit će iz pećine, tragati za vodom i brati šum­
Tako ćemo imati više izgleda da se izvučemo nego da ske plodove. Ako budemo pažljivi, sve bi se moglo do­
sada idemo glavom kroza zid. Gdje god se pojavimo, bro svršiti.«
pucat će na nas bez opomene. Osim toga, u krugu od Netko upita kako će pronaći pećinu koja će biti da­
nekoliko desetaka kilometara sve je puno vojske i mi­ leko od očiju potjere, a blizu kakva vrela i divljih voća­
licije, i nema nikakve nade da probijemo obruč. Ono ka. Andrić je i na to pitanje imao odgovor.
što me je zapanjilo jest to kako nas nisu ulovili još u »Mislim da bi nam u tome najviše mogao pomoći
onoj pećini kod Rumboka. Pravo je čudo kako smo se Skorzenv. On je iz ovog kraja.« Andrić je zatim pogle­
izvukli iz one klopke.« dao u Vegara, ali ovaj to nije primijetio jer je noć bila
»I nakon svega ti imaš hrabrosti govoriti kako nam tamna i slabo su se razabirali pokreti. »Možeš li nam,
je jedini izlaz da se sakrijemo u pećinu na Ljubuši«, pla­ Skorzenv, predložiti takvo mjesto?«
nuo je Buntić. »Misliš li ti, čovječe, uopće svojim moz­ »Ljubušu ne poznajem«, rekao je Vegar, tražeći na­
gom?« čin da ih privoli da odmah nastave prema Čvrsnici, za
»Naravno da mislim«, rekao je Andrić čvrstim gla­ koju je znao da u svojim njedrima krije nekoliko takvih
som. To je značilo da su to činjenice i da tome nema pećina. »Ali imam prijedlog koji vam se zacijelo neće
prigovora. »Pećinu sam predložio zato što sam sasvim svidjeti. Ako ste spremni, ja bih još ove noći nastavio

302 303
prema jugu. Mislim da bi nam u ovom trenutku Čvrsnica nje cigarete. Samo su se danju mogli predati tom jedi­
mogla pružiti najsigurnije utočište. Iz priča znam da je nom zadovoljstvu koje im je još bilo preostalo. Noću se
bogata spiljama.« lisu usuđivali paliti šibice, jer se nikad nije znalo tko bi
»Vegar ima pravo«, dometnuo je Vlasnović. »Što ih mogao zamijetiti.
smo dalje od mjesta prvog sukoba, to su veći izgledi da Kako su prolazili sati, snaga im je sve više kopnila.
nas nikada ne pronađu. Ako mene pitate što dalje, ja se Nisu više imali ni vode, a jara je bila nepodnošljiva. Na
slažem da nastavimo put, iako sam posve iscrpljen.« sjeveru su se gomilali tmasti oblaci, ali nije bilo nikakve
»Bilo bi dobro da krenemo odmah«, predložio je nade da nad njima prospu kišu; južni vjetar ih je gonio
Andrić. »Tako bismo uštedjeli jednu noć. Kad svane, za­ sve dalje od Ljubuše.
vući ćemo se u kakvu šikaru i čekati da padne večer; Kad je zašlo sunce, ponovo im se vratilo raspolože­
najbolje je da se krećemo samo noću. nje. Postalo je svježije, a Buntić je, tumarajući unaoko­
Teroristi su još iste noći, nakon trosatnog odmora, lo, našao nekakvu lokvu s vodom. Odmah je o tome
nastavili put prema jugu, držeći se i dalje gustiša i skro­ obavijestio ostalu trojicu. Otišli su na izvor, ali koliko
vitih putova. Ali već nakon nepuna četiri sata morali su god su bili žedni, smogli su još toliko snage da se ne na­
se ponovo zaustaviti jer je upravo svitalo, pa su bili pri­ piju. Buntić ih je, naime, upozorio da je blizu izvora
siljeni da potraže sklonište, u kojem su namjeravali otkrio i ostatke uginule životinje, za koju je pretpo­
ostati sve do slijedeće večeri. stavljao da je lisica. Okolicom se doista širio smrad
I ti sati hodanja bili su mučni i zamorni. U naprtnja- strvine u raspadanju i Buntić nije morao posebno uvje­
čama su imali još nekoliko konzervi, ali su ostali bez ravati ostalu trojicu da govori istinu.
kruha. Nemir je još više pojačavala spoznaja da se pre­ »Ne bih se iznenadio da je voda otrovana«, rekao je
hrana neće nimalo poboljšati, nego da će iz dana u dan s očajem u glasu Pavle Vegar. »Mi njima otrovane met­
biti sve gora. Uza sve to, znali su da ih očekuje i najma­ ke, a oni nama otrovanu vodu. Lijepo su to smislili.«
nje deset dana boravka u pećini, gdje će potrošiti sve »Ne vjerujem da su se toga sjetili«, pokušao je Vlasno­
zalihe hrane. Boraviti deset dana na jednome mjestu vić odagnati sve sumnje, iako ga je nagrizala ista misao.
značilo je isto što i sam sebi iskopati grob. Međutim, Ali žeđ je bila jača od razuma. »Ja ću se napiti, jer više ne
drugog izbora nisu imali ako su željeli zavarati trag i mogu izdržati. Usta su mi zagorjela kao pećnica.«
umaći potjeri. Nitko ga nije sprečavao da klekne kraj lokve i počne
Kad su ušli u zemlju, teroristi su imali sasvim odre­ piti; ostalima je takav Vlasnovićev postupak čak i odgo­
đen cilj - dizanje »ustanka« i uspostavljanje »gerilskih varao, jer su tako odagnali svaku mogućnost da i sami
baza« na Vranu. Sada im ni pomisao na taj cilj nije ništa padnu u sličnu napast. Vlasnović je pio sve dok nije iz­
koristila. Jednako im nije koristila ni otrovna municija gubio dah. Zatim je dlanom obrisao bradu, čekajući što
kojom su htjeli izazvati psihološki stres kod protivnika; će se dogoditi. Čekali su i ostali.
sve im se to vratilo kao bumerang. Poslije rasula kod Ni sami nisu znali koliko su stajali pored te lokve,
Rumboka vodila ih je jedino misao da što prije napuste očekujući da se Vlasnović sruši mrtav, sve dok ih Vegar
zemlju i vrate se onamo odakle su došli. Gdje god bi nije opomenuo.
vidjeli izlaz iz sadašnje situacije, onamo bi se namjerili. »Ljudi, ako je voda otrovana, onda mora da su u bli­
Zato je bilo i razumljivo što su u vrijeme kad im je pri­ zini i ljudi koji su u nju ubacili otrov. Maknimo se brzo
jetila opasnost sa svih strana skrivanje u pećini smatrali odavde jer će nas pobiti kao miševe.«
najboljim izlazom. Prignuli su se i počeli se natraške povlačiti prema
Cijelu tu subotu zapovjednik »glavnog stana« Am­ mjestu gdje su sav dan ležali. Zvjerali su unaokolo, stra­
broz Andrić, zapovjednik »hrvatske revolucionarne voj­ hujući da će se iz kamenjara osuti rafal. Ali ništa se nije
ske« Pavle Vegar, »rojnik« Mirko Vlasnović i »dovod- dogodilo. Čak ni Vlasnović nije umro, kako su očekiva­
nik« Vidak Buntić proveli su u šikari, puni strepnje i li. Nepotrebno su strahovali; voda nije bila otrovana, pa
nemira. Malo su i razgovarali, halapljivo pušeći posljed­ su i ostali mogli utažiti žeđ. Uz to su napunili i posudi-

304 20 - DVADESETI ČOVJEK 305
ce; u slijedeća dva-tri dana što se ticalo vode mogli su »Kome koristi zakopano oružje?« upitao je Vlasno-
biti spokojni. vić. On se nikako nije htio odvojiti od svoje devetmili-
Poslije 21 sat nastavili su prema Čvrsnici. metarske strojnice »sten«, jer je vjerovao da ga samo
ona može izvući iz svake neprilike. »Nikad se ne zna
tko sve može nabasati na zakopano oružje. Ono može
3 dopasti ruku i neprijatelju koji nije naoružan. A to je
isto kao da se dobrovoljno javiš da te strijeljaju.«
Tumarajući planinom imali su dosta sreće. U pone­ »Ne misliš valjda s tim mitraljezom hodati selom?«
djeljak 3. srpnja rano ujutro na zapadnim obroncima začudio se Andrić, pokušavajući naći najpovoljniji polo­
Čvrsnice nabasali su na pećinu koja im se činila ideal­ žaj da odmori izmučeno tijelo. Ležao je najprije pore-
nom za privremeno sklonište. Bila je to prije oveća barke, pa na leđima, zatim potrbuške, ali nikako se nije
medvjeđa rupa nego prava pećina. No bjegunci nisu mogao namjestiti; sve ga je žuljalo i boljele su ga kosti.
tražili nikakav komfor, za njih je i taj brlog bio luksuz, »Ako treba birati između sela i puške, onda ću iza­
jer su već danima spavali pod otvorenim nebom. brati pušku«, rekao je Vlasnović. Sjedio je naslonjen le­
Iz prirodnog skloništa pucao je pogled na puško- đima i potiljkom na zid pećine, držeći ruke među skvr­
met, tako da su mogli kontrolirati sve prilaze. Kad su čenim nogama.
im se oči privikle na tamu, vidjeli su da brlog i nije tako »Volio bih te čuti što ćeš reći za nekoliko dana, kad
loš, jer im je pružao mogućnost da se sasvim opruže, a ti oči pobijele od gladi«, upleo se Vegar, koji je ležao uz
da pri tome ne strahuju hoće li im noge ili ruke viriti sam ulaz, motreći umornim očima prostor oko skloni­
kroz ulaz. Dovukli su još sasušeno granje i nabacali ga šta. Bio je utonuo u nekakvu čudnu ravnodušnost. Una­
u blizini otvora, kako bi što više zakamuflirali ulaz. Svu­ toč tome znao je da Andrić govori istinu. Koliko god su
da unaokolo vladao je posvemašnji mir; čak nisu mogli im strojnice bile potrebne, toliko su im sada bile i teret.
čuti ni onu neizbježnu zvonjavu stoke na ispaši. Činilo »Istina, ne moramo ih odbaciti odmah, ali nije naodmet
im se da će ondje moći ostati vječnost, a da ih nitko da razmislimo što nam valja činiti ubuduće. Ja imam
neće otkriti. S tom mišlju su se prepustili snu. sasvim prihvatljiv prijedlog. Ako se već mora silaziti u
Ali koliko god su se sada osjećali sigurni, a tijela im selo, da bi se pribavila hrana, onda neka to čine samo
bila umorna, san nikako nije dolazio na oči. Zapravo, dvojica ili čak jedan. Imat će na raspolaganju samo re­
ponavljalo se ono što su doživljavali već danima. Bio je volver, koji može sakriti u džep, a puška će biti kod nas,
to onaj poznati polusan, kad se tijelo trza u grčevima, izvan sela.«
a čovjek iznenada skače na svaki zvuk, dok mu utroba »Za ime boga, ljudi, prestanite trošiti snagu na glu­
gori u nekakvoj neobjašnjivoj groznici. Koliko god su posti«, promrmljao je Buntić sa strane. »Pokušajmo se
sva četvorica već bila otupjela na strah, on ih je ipak odmoriti jer nam predstoji dug i naporan put.«
podsvjesno progonio kao najstrašnija mora, a uza sve »Imaš pravo, sve su su to prazne riječi«, zaključio je
to i crijeva su imala svoje prohtjeve. Gladan čovjek Vegar. »Još je prerano razmišljati o nečemu što je tako
može samo lako umrijeti, ali ne i zaspati. Kao vrhunac daleko. Pozabavimo se radije time tko će večeras ići po
svega, tu je bila i neizbježna nervoza, koja je također hranu.«
prijetila da ih izbaci iz takta. »Neka ide onaj koji je najgladniji«, odbrusio je Vla­
Ambroz Andrić prvi je uvidio svu bezizlazno st situa­ snović i okrenuo se na stranu, naslonivši lice na zid pe­
cije. Pokušao je naći način da zavara i sebe i ostale. Za- ćine. Vjerovao je da bi tako mogao zaspati.
podjeo je razgovor o oružju i opremi. Nitko od četvorice terorista nije imao točnu predod­
»Ako se poslije svega ovoga namjeravamo spustiti u žbu o tome koliko su dugo spavali. Ali kad su se pro­
kakvo selo, onda nam mora biti jasno da automatske budili, sunce je već bilo na zalasku. Međutim, nije ih to
puške više ne možemo nositi sa sobom. Morat ćemo ih rasanilo, probudila ih snažna buka helikoptera. Iz svo­
ostaviti ili zakopati ovdje u planini.« jeg skloništa točno su mogli zapaziti kako posada heli-

306 307
koptera osmatra okolicu. Helikopter je letio pravcem pruga, dalekovoda i napadima na stanice milicije i voj­
sjever-jug, a zatim napravio krug prema Posušju, vraća­ ne garnizone. Raspravljali su o tome koliko će dana tre­
jući se na sjever, prema Duvanjskom polju. bati da operacija »feniks« potpuno uspije. Bilo je sva­
»Ne traže nas«, odmah je zaključio Vegar. »Mora da kakvih izjava, čak i takvih kojima su se morali smijati,
su otkrili ostale. Jeste li čuli pucnjavu? Čini mi se da ali Adolfova ocjena bila je najbliža realnosti. On je, ko­
dopire sa zapada.« liko se sada mogao sjetiti, rekao: »Trebat će nam naj­
»Bez obzira na to koga traže, ja neću dopustiti da manje mjesec dana. U tom vremenu ili ćemo doživjeti
me ulove u ovoj mišolovci«, rekao je Buntić panično. potpun uspjeh ili posvemašnji slom.« Ambroz Andrić,
Još se nije bio sasvim ni razbudio, pa je izgledao, sav razmišljajući sada o svim tim događajima iz najbliže
podnaduo, kao da su ga izbole pčele. Hitro je krenuo prošlosti, samome sebi postavljao je pitanja: je li doista
prema izlazu iz skrovišta; namjeravao je pobjeći. znao u što se upušta i gdje mu je bio razum kad je pri­
»Ti si lud«, dreknuo je Vegar i srušio ga na zemlju, stao da krene u Jugoslaviju. Bio je svjestan svojeg fana­
uhvativši ga za noge. »Hoćeš li da svi izginemo? Smiri tizma, ali isto tako da će izgubiti glavu ni za što ili, u
najmanju ruku, za Marićeve i Roverove ideje koje su,
se, nitko nas neće uloviti. Što dulje ostanemo u ovom
navodno, u ovoj zemlji imale pogodno tlo za duboko
skrovištu, to je veća mogućnost da nas ne otkriju . . .
korijenje. Imao je brojne razloge da samome sebi posta­
Lezi i ne mrdaj, inače ću biti prisiljen da ti polomim
vi još jedno pitanje: gdje je to tlo i kako su Rover i Ma-
kosti.«
rić zamišljali da grupa »feniks« posije njihovo sjeme.
Helikopter je opet pravio golem krug, sve se više Unatoč svim nadama, Ambroz Andrić nikako nije mo­
približavajući obroncima Čvrsnice. Više ga nisu vidjeli, gao prijeći preko toga da su »rat« izgubili upravo ondje
jer je bio zamakao za planinu, njima iza leđa, ali su ja­ gdje su mislili da će ga dobiti. Tu zabludu su sada mo­
sno razaznavali njegov zvuk, koji je bio sve bliže. U je­ rali platiti najvišom cijenom.
dnom trenutku im se učinilo kao da se spušta; čegrta-
nje je bilo jednakomjerno. Ubrzo zatim prolomila im se I Mirko Vlasnović razmišljao je o praznom želucu,
buka tik iznad glava. Letjelica je izronila iza brda u nis­ plašeći se da će mu višednevna glad ponovo svaliti tu­
kom letu, produživši ravno prema Posušju. berkulozu na leđa. Nagrizala ga je sumnja da je još kod
»Vidite i sami koliko smo ovdje sigurni«, javio se Rumboka, bježeći iz pećine pod zaštitom kiše, navu­
Ambroz Andrić. »Da smo kojim slučajem sada negdje kao opasnu prehladu, čije je posljedice već počeo os­
na brisanom prostoru, ne samo što bi nas otkrili već bi jećati. Ujutro ga je mučio suh kašalj i probadalo ga
nas i ustrijelili kao zečeve u trku. Neka oni lete, a mi pod plećkama. Uz to, tijelo mu je slabilo i bivalo sve
ćemo čekati, pa ćemo vidjeti tko će prije posustati.« neotpornije na napore kojima je bio izložen posljed­
Sada su gledali kako se helikopter gubi u daljini i njih dana. Stoga je, ležeći i drhtureći u skloništu u
kako na kraju, kao malena točkica, nestaje na horizon­ planini, iznenada počeo razmišljati o svojem r o d n o m
tu. Nakon toga brzo se spustila žarka ljetna noć. Zemuniku. Način na koji razmišljao o njemu još ga je
više učvrstio u uvjerenju da je najbolje da se otputi
S noći je ponovo došla i glad. Istina, u dosta blažem
kući, dobro se najede i ispriča sve što je doživio. Ali
obliku nego prijašnjih dana, jer su se crijeva već polako
kad ga je Vegar oštro pogledao, Vlasnović je osjetio
privikavala na svakodnevni post. Ali ipak je to bila glad
da je pogriješio što je uopće razmišljao o toj moguć­
koja im je kidala utrobu i tjerala ih da nešto pojedu. Za­
nosti, pa je - plašeći se mogućih posljedica - o d m a h
jedno s gladi došla su i razna priviđenja u obliku obil­
opet napravio ponizno lice, kakvo je pokazivao uvijek
nih gozbi. Ambroz Andrić sjećao se tako posljednjih us­
kad je želio izraziti svoju pokornost.
krsnih praznika u Nici, kad su se gostili puna tri dana
slaveći predstojeću akciju u Jugoslaviji. Između pikant­ »Što te muči?« zapitao ga je Vegar.
nih zalogaja i gutljaja oporog francuskog vina govorili »Gladan sam i mislim da mi se vraća stara bolest«,
su o miniranju skladišta oružja, vodovoda, željezničkih odgovorio je Vlasnović.

308 309
»Ne treba da te zbog toga boli glava. Ni mi se ne Vegar se vratio u samo svitanje. Nosio je sa sobom
osjećamo bolje. Četiri čovjeka u bezizlaznu položaju? samo vrećicu paprika i luka, dvije-tri jabuke i pregršt
Mislite li doista da je ovo kraj?« šljiva. Gledali su ga upitno, s nadom u očima; mislili su
»Ako nas ne ubije vojska, umrijet ćemo od gladi, to na kruh. On je samo nemoćno odmahnuo glavom.
vam je valjda jasno«, primijetio je Buntić. I njemu su »Mogao sam ga ukrasti u jednoj kući, ali se nisam
već danima zavijala crijeva, opominjući ga da neće još usudio«, rekao je. »Ne znam kakav je domaćin, mogao
dugo izdržati. bi okolo pričati kako mu je netko usred noći odnio či­
»Glad, glad! Do đavola i glad! Prestanite već jednom tav kruh. Odmah bi svatko znao da to nije bez vraga.«
o tome«, zavrištao je Ambroz Andrić. »Ima li nešto pa­ »Morao si ga ukrasti«, zaključio je Buntić, »ne mo­
metnije o čemu bismo mogli razgovarati?« žemo živjeti samo o jabukama i paprikama.«
»Ja ću se noćas spustiti u selo i pokušati pribaviti »Ukradi ga ti, točno ću ti opisati gdje se nalazi ta
nešto za jelo«, rekao je iznenada Vegar, poslije kraće kuća. Večeras je ionako red na tebe da se spustiš u
pauze. »Ako se ne vratim do jutra, nemojte me tražiti.« selo«, odbrusio mu je Vegar, a Buntić je zašutio.
»Nemoj samo odmagliti bez nas«, rekao je Buntić, i Teroristi su ležali skriveni u pećini i slijedećih pet
odmah se ugrizao za jezik, jer ga je Vegar oštro pogle­ dana. Svake noći se drugi spuštao u najbliže selo i pri­
dao. bavljao hranu, ako se h r a n o m moglo nazvati zelenje iz
Prošla su još dva sata. Vlasnović je u međuvremenu tuđih vrtova i voće iz tuđih voćnjaka. Ali dalje od ne­
imao napad jakog kašlja, pa su mu zaprijetili da će ga djelje 9. srpnja nisu više mogli izdržati. Počeli su osje­
zadaviti ako ne umukne, a Buntić je predložio da uhva­ ćati sve tegobe slabe i jednolične prehrane; mučila ih je
te ovcu i ispeku je na ražnju. Međutim, brzo su ga uvje­ crjevobolja, a Buntić je počeo pokazivati prve znakove
rili da je to ludost, jer nisu smjeli ložiti vatru, a osim umne poremećenosti. Zbog toga su odlučili da odmah
toga nisu imali ni soli ni kruha. napuste pećinu i krenu u najbliže selo, kako bi se op­
skrbili hranom i otarasili Buntića. Međutim, nije im po­
U neko doba noći Vegar je napustio skrovište i upu­ šlo za rukom ni jedno ni drugo. Spuštanje niz planinu
tio se nizbrdicom prema dolini. Dugo su ga pratili po­ iznenada je posve razbistrilo Buntićev razum, jer je mo­
gledom, sve dok nije zamakao u šikaru i izgubio se oko rao razmišljati o mogućim zasjedama, a ni prvo selo na
sto i pedeset metara zapadno od pećine. Uslijedili su koje su naišli nije se pokazalo nimalo gostoljubivo.
trenuci strepnje i iščekivanja. Sada tek san nije dolazio Umjesto dobrodošlice, dočekao ih složan plotun jedini­
na oči. Premda je Ambroz Andrić dobro poznavao Ve- ca teritorijalne obrane.
gara, ipak mu nije posve vjerovao. Zbog toga naredi:
Morali su ponovo bježati u planinu. Ali sada se više
»Pripremite se za pokret i budite na oprezu.« nisu mogli osjećati sigurnima kao prije nekoliko dana,
Vlasnović i Buntić samo su se pogledali, ništa ne znali su da su ponovo otkriveni i da će se hajka za nji­
shvaćajući. Međutim, Andrić im je odmah objasnio na ma nastaviti. Bježali su šikarom iznad Posušja, kloneći
što je mislio: se putova i naselja. Išli su prema Imotskom. Pred noć
»Ako Skorzeny naleti na zasjedu i padne im živ u im se ponovo nasmiješila sreća, naišli su na veliku pe­
ruke, oderat će mu kožu i mučiti ga sve dok ne prizna ćinu u kojoj su se mogli skloniti sve dok se ne stiša že­
gdje se mi krijemo. Zato m o r a m o biti spremni na svako stina potjere.
iznenađenje.« Cjelodnevno uzmicanje posve ih je iscrpilo. Ako su
Izvukli su se iz pećine i pažljivo osluškivali. Noć je namjeravali sutradan nastaviti prema zapadu, morali su
bila mirna, tišinu nije narušavao čak ni udaljeni lavež se odmoriti i prikupiti novu snagu. Iste noći odlučili su
pasa. Učinilo im se da je cijeli kraj zamro, pritajio se u da suvišnu opremu ostave u pećini, jer im je samo ote­
nekom posebnom iščekivanju. Čučali su tako napeti žavala kretanje. Isto su tako odlučili da se po cijenu ži­
sat-dva, neprestano držeći prst na obaraču. Počele su ih vota još iste noći spuste u najbliže selo i otmu hranu iz
već obuzimati crne slutnje. kakve usamljene kuće.

310 311
Te noći selo Grljevići nije ni slutilo kakve opake lju­ Ali smrt Mile Odaka, kao i ostale dvanaestorice bo­
de ima u svojoj blizini. Spokojno je počivalo, samo su raca koji su pali prije njega, nije bila uzaludna; četvori­
u zaseoku Brkićima bili budni borci Ljubuškoga parti­ cu terorista dočekala je najveća mržnja i otpor upravo
zanskog odreda, koji su stražarili na ulazu u selo. u onim krajevima gdje su to najmanje očekivali. Za njih
Četiri sablasne prilike neopaženo su se primakle Br­ je to zapravo bio i najveći poraz.
kićima, spremajući se da uđu u prvu kuću. Želja za hra­
nom bila je jača od svakog straha. Vegar, koji je bio iz
tog kraja i odlično poznavao teren, predložio je da sa­ 4
čekaju još sat-dva, kako bi bio siguran da nikoga neće
susresti u selu. Međutim, Andrić više nije htio oklijevati Iznenadni oružani sukob u Brkićima ponovo je bje­
ni trenutka. gunce vratio u stvarnost. Kao da su se probudili iz hip­
noze; bili su zbunjeni i izgubljeni. Bilo je sasvim razum­
»Čemu čekati?« pitao je šapatom. »Vidiš da cijelo
ljivo da se u selo više ne mogu vratiti, jer bi svaki po­
selo spava.«
kušaj da se domognu hrane u Grljevićima bio ravan igri
Blizinu terorista nije odao nikakav glas, osim što bi
života i smrti. Unatoč teškoj situaciji, koje su bili svje­
kadšto pukla grančica pod njihovim čizmama. Negdje
sni, bjegunci se nisu predavali ravnodušnosti, živeći i
je frktala mula i čulo se kako se roškaju krave. Zrikanje
dalje u nadi da će ih spasiti neko čudo.
skakavaca još ih je više uvjerilo da su zašli duboko u
Bezglavo bježeći iz sela, Andrić, Vegar, Vlasnović i
noć i da mještani mirno spavaju.
Buntić još su iste noći dospjeli do pećine koju su bili
Ušli su u zaselak glavnim putem, ali čim su stigli do pronašli dan prije. Nakon kratkog vijećanja odlučili su
prvih dvorišnih ograda, prasnuo je hitac, najprije jedan, da se primire u tom skrovištu sve dok ne budu sasvim
zatim njih pet-šest, i najzad čitava kiša. Zasjeda ih je če­ sigurni da im više ne prijeti direktna opasnost od po­
kala na putu. Odmah su se bacili u zaklon i uzvratili tjere. Prijedlog je izložio Andrić, a ostali su ga prihvatili
vatrom. Čuli su glasove i viku. Netko je naređivao: jer nisu imali ništa pametnije na umu. Jedino su znali
»Opkoli ih zdesna.«
da bi ih sada bilo kakvi pokreti mogli uistinu stajati gla­
Izbezumljena četvorka počela se polako povlačiti u ve, jer je sav kraj bio pod kontrolom, mogli su ih otkriti
mrak, ne prestajući pucati ni jednog jedinog trenutka. i sa zemlje i iz zraka. Trebalo se, dakle, zavući u kakvu
Prštalo je iverje sa stabala, metalne kugle odzvanjale su rupu i čekati povoljniju priliku za bijeg.
po kamenjaru. Teroristi su vatru usmjerili na mjesto U tom skloništu ostali su cijeli tjedan. Ali ponovilo
odakle im je, kako su vjerovali, prijetila najveća opa­ se ono što su već bili preživjeli u pećini na Čvrsnici.
snost. S te strane su ih doista mogli zaokružiti, zatvoriti Uvidjeli su, naime, da ni takvo skrivanje ne vodi nika­
obruč i bez mnogo muke pobiti. Zveckanje oružja, pa­ mo; opet su bili bez hrane i vode, opet su glad utaživali
danje i dizanje, reska pucnjava i galama bili su jedini samo divljim plodovima. Osim toga, više nisu mogli biti
zvukovi koje su tog trenutka mogli čuti. Zatim su čuli sigurni kao prijašnjih dana, dok su se krili na Čvrsnici.
da je netko jauknuo. Znali su da je na protivničkoj stra­ Sada je potjera točno znala gdje se nalaze i bilo je lo­
ni netko pao pogođen i da će ta smrt, vjerojatno, izaz­ gično očekivati da će u slijedećih nekoliko dana prevr­
vati malu pomutnju među potjerom, što će biti dovolj­ nuti cijeli kraj, dok ih ne otkrije u skloništu.
no da oni umaknu. Šestog dana boravka u pećini odlučili su da nastave
Potrčali su uzbrdo, ostavljajući iza sebe psovke ljudi put. Uz već neizbježnu glad i Buntićevo pogoršano
koji su ih pokušali uloviti. I teško ranjenog borca Lju- mentalno stanje, sada su na taj korak bili prisiljeni iz
buškog odreda Milu Odaka, kojeg je metak pogodio u još jednog razloga. Tog dana Vegar se, berući divlje plo­
trenutku kad je pretrčavao iz jednog zakloništa u dru­ dove u blizini pećine, iznenada našao oči u oči s nekim
go. Rana je bila smrtonosna i ranjenom čovjeku nitko mladićem, koji je tvrdio da je pastir. Naravno, bilo je
nije mogao pomoći. besmisleno razmišljati o tome govori li mladić istinu ili

312 313
ne govori. Vegar je, doduše, s neznancem proveo više Znali su da ih potjera više ne progoni i da je ne tre­
od pola sata u razgovoru, uspio čak iskamčiti i oveći ba očekivati iza leđa, već sprijeda; namještala im je za­
komad kruha i slanine, ali uza sve to nije mu mogao sjedu. Bila je to taktika na koju bjegunci nisu bili navi­
vjerovati. Pastir se ponašao dosta čudno; na Vegarova kli. Zato su bili posve izbezumljeni, ne znajući odakle će
pitanja odgovarao je prilično neodređeno, govoreći da doletjeti metak i smrt ih zgrabiti za grlo.
ne zna koga vojska goni niti da je čuo o nekakvim »ge­ Ovaj put smrt je čekala u Trmbusima, selu povrh
rilcima« koji su stigli iz inozemstva. Vegar nije imao ni Omiša, na istočnim obroncima Mosora.
vremena ni prilike da provjerava je li njegov sugovor­ Dugo su tog petka bjegunci osmatrali selo pod svo­
nik uistinu toliko naivan ili se samo pravi takvim. jim nogama, nastojeći proniknuti u duše ljudi koji su se
Oprostili su se jedan od drugoga, žureći svaki na svoju muvali ispod njih. Stanovnici sela bili su prepušteni
stranu. svojoj svakodnevici, obavljali su poslove kao i svakog
Vegar je sav zadihan dotrčao u pećinu, ne znajući da petka ili srijede, brzo su promicali cestom a na licu im
i mladić, koji je doista bio pastir, također trči, ali u naj­ se nije moglo pročitati ništa što bi nagovijestilo opa­
bliži štab općenarodne obrane, da ispriča pojedinosti o snost.
neobičnom susretu u planini. Četvorici terorista, koji više nisu osjećali simpatiju
Teroristi su na brzinu pojeli kruh i slaninu koju je ni prema kome, učinilo se da bi u tom selu mogli dobiti
donio Vegar, a zatim, za njihove pojmove dosta okrijep­ hranu. Učinilo im se to a da ni sami nisu znali zbog
ljeni, napustili pećinu, krenuvši ravno prema zapadu. čega. Možda zato što u selu nije bilo vojske ili možda
Spuštala se noć, što im je, vjerovali su, išlo u prilog jer zato što je bilo zabačeno, pa su u nj rijetko dopirale
ih potjera neće odmah početi goniti, već tek ujutro, kad nove vijesti.
je trebalo očekivati da će stići i helikopteri. Odlučili su da se niz kosinu spuste do prvih kuća.
Ali bjegunci su se opet prevarili. Potjera nije čekala Kao što su i očekivali, nisu ostali neprimijećeni, iako su
jutro, već odmah krenula u pravcu koji je onaj mladić automatsko oružje bili sakrili u šikari. Imali su samo
označio kao moguće mjesto boravka terorista. Poslije revolvere, ali i izgled koji je mogao šokirati svakog čo­
mukotrpnog penjanja i pretraživanja terena potjera je vjeka. Gusta brada prekrivala im je lice, koža im je bila
otkrila skrivenu pećinu i unutra tragove boravka tero­ spaljena od ljetne jare, oči pobijeljele, a odjeća u rita­
rista: tri vjetrovke, tri bluze i ostatke načetih divljih plo­ ma, kao da su prošli kroz stroj za mljevenje mesa.
dova. Još dok su smišljali plan kako da uđu u selo odlu­
čeno je da Andrić i Vegar u najbližoj kući potraže hra­
Helikopteri su odmah uzletjeli i počeli pretraživati
nu, a da Vlasnović i Buntić čuvaju odstupnicu u slučaju
okolicu. Nadlijetali su usijani kamenjar sve dok nije
da se plan izjalovi.
pala mrkla noć. A zatim su se ponovo vratili na odre­
Nisu ni slutili da im je to posljednja »akcija« i da
dište, čekajući novi znak za uzbunu.
dvojica od četvorice preostalih članova razbijene grupe
Iscrpljena, gladna i polubosa četvorka kretala se sje­ »feniks« žive svoje posljednje minute.
vernim obroncima Biokova prema Mosoru. Bijela noć Teroristi još nisu bili pravo ni ušli u selo a već je
ih je pratila u stopu; i mjesec kao da se bio urotio pro­ glas o njima stigao u potjerni štab u Omišu. U isto vri­
tiv njih. Izbili su na jednu čistinu, daleko od kuća - svu­ jeme obaviještena je i najbliža milicijska patrola, koja
da se širila guštara od kržljava raslinja i kamenjar. To se nalazila nekoliko kilometara od sela. Dvojica milicio­
je bila slika koja ih je pratila već danima. nara nisu oklijevala ni trenutka; odmah su se uputili u
Mjesto na kojem su se odmorili nije bilo dobro. Za selo u kojem su se nalazili teroristi. Namjeravali su iz­
potjeru - suviše vidno. Ali nijedan od četvorice terori­ vesti ono za što je bila zadužena specijalna jedinica au-
sta više nije bio tako oprezan kao prije desetak dana. tomatičara obučenih za protudiverzantsku borbu.
Sada su doista bili na rubu iznemoglosti i jedva su če­ Čovjek koji je sjedio za upravljačem milicijskog au­
kali da naiđu na prvo selo. tomobila bio je vrlo miran. U stanici su mu tog jutra po-

314 315
novili koga gone: ubili su već trinaestoricu, a trinaesto- Ali Buntiću više nije bilo lako boriti se s planinom
ricu ranili. Nemaju milosti ni prema kome. i bolešću. Uza sve to, sunce je ubitačno peklo, prosipa­
Sunce je koso sijalo kroz kržljav maslinik kad je mi- jući kamenjarom nesnošljivu vrelinu. Nedostajalo mu je
licijski automobil ušao u selo. Dvojici došljaka ljudi su vode. Soptao je i kašljao, posve omamljen umorom,
odmah pokazali gdje se nalaze dvojica terorista. praznih crijeva. Noge su mu bile sasvim otežale, prekri­
vene brojnim ranama od dugotrajnog pješačenja. Pred
»Ti ćeš paziti na jednoga, a ja na drugoga«, rekao je
očima mu se maglilo i uopće nije mogao kontrolirati
milicionar svojem mlađem pratiocu.
pokrete i misli.
Milicionari su upali u kuću iznenada, bez najave. Pronašli su ga iza neke ograde u selu Šestanovcu blizu
Ambroz Andrić stajao je uzdigavši lijevu ruku, kao da se Omiša, posve blijedog i pomračena uma. Bio je na izdisa­
brani, napola otvorenih usta i baš kao da se skamenio ju. Hroptao je i grcao, a tijelo mu se treslo u strašnim sa­
onog trenutka kad je primijetio da mu nedostaje auto­ mrtničkim grčevima. Pokušali su ga vratiti u život, ali or­
matska puška. Pred sobom je imao odlučna čovjeka. ganizam je bio preslab da izdrži posljednje napore. Tako
»Vaše dokumente, molim«, rekao je milicionar. je završio i osamnaesti član terorističke grupe.
»Dokumente? Ah, da. Evo, tu su«, odgovorio je Am­ Devetnaesti i posljednji, Mirko Vlasnović, još se krio
broz Andrić. Više nije mogao sakriti drhtanje i paniku negdje u teško pristupačnim dijelovima Mosora.
u glasu. Zavukao je ruku u unutrašnji džep i odmah po- Potjera je nastavljena - i devetnaesti je morao biti
tegao revolver. Istog trenutka dva pucnja slila su se u uhvaćen.
jedan. Andrić se bez glasa srušio na pod, a milicionar Pred Mirkom Vlasnovićem bilo je novih dvije stoti­
zastenjao. Metak ga je okrznuo i zabio se u zid iza nje­ ne kilometara pješačenja i tumaranja planinskim vrle­
govih leđa. tima. Išao je prema Zemuniku.
Drugi milicionar vidio je svoju šansu onog trenutka Sunce je danima peklo. Činilo mu se kao da vrelina
kad je Andrić bjesomučno ispraznio revolver. I sam je i ugljevlje izbijaju iz njegova tijela. Bilo da je posrtao ka­
osjetio snažan udar, s desne strane, a zatim i u lijevu menjarom, bilo da se previjao od gladi, stisnut u šipra-
nogu iznad koljena. Povukao je obarač upravo kad se žju, bilo da je pio vodu iz napola presahlih bunara, sve
Vegar spremao da učini to isto. Rafal iz automata po­ vrijeme je u sebi osjećao tešku moru bliske smrti. Da­
godio je zatečenog terorista, i više se nije pomakao. nima je drugovao s gušterima i provlačio se šikarom
»Vojska« braće Andrića, kojom su upravo tih dana mimo čvornatih maslina, vinograda, terasastih polja,
obilato špekulirali neki krugovi na Zapadu, tvrdeći da nailazeći na pokojeg magarca koji je u hladovini str­
u Jugoslaviji ratuju »tisuće gerilaca«, tako je spala na pljivo strigao ušima.
samo dva čovjeka. Jedan od njih, Mirko Vlasnović, bio Mjesec dana poslije oružanog sukoba na Raduši,
je na rubu snaga, a drugi, Vidak Buntić, sasvim lud. kad više nije vjerovao ni u kakvu »operaciju feniks«,
Bila je to vojska sablasti. već samo zazivao sreću, Vlasnović je bio samo kost i
koža. Lice mu je bilo tamno, ali više nije znao da li je
to od neprestane žege ili muke koja ga je svakodnevno
pritiskala.
5
Danju se odmarao, a noću putovao. Cijelim putem
Poslije dramatičnog događaja u Trmbusima, Buntić pratio ga je strah; što će se dogoditi ako naleti na zasje­
i Vlasnović su se u panici razdvojili i svaki je krenuo na du? Više uopće nije imao snage da drži pušku. Padao je
od umora, pa opet ustajao, na najstrašniji način proži­
svoju stranu. Ponovo se pojavio neopisiv strah, koji ih
vljavajući svaki sat. Posljednjih dana počela ga je mučiti
je tjerao da se što više udalje od ukletog sela. Strah je
snažna vrtoglavica; nije znao da li je to posljedica sun­
bio popraćen nagonom da spas pokušaju naći u rod­
čanice ili gladi. Sve se u njemu bilo preokrenulo, pa čak
nom selu. Buntić je stoga krenuo natrag prema istoku,
i pojmovi o dobru i zlu.
a Vlasnović produžio na zapad.

316
317
Šuljajući se planinom i šikarama, kao progonjeni Martin Juriša saznao je iz dnevnih vijesti da je zagla­
kurjak, imao je dovoljno vremena da razmišlja o svemu vio i posljednji »jurišnik« braće Andrića. Vijest ga je za­
onome što je dotad proživio: o Australiji, gdje je ostavio tekla u kupaonici, pred ogledalom, dok je podrezivao
ženu i djecu, o kratkom boravku u Austriji, gdje su ga brkove i spremao se da iziđe.
još više nakljukali pričama o »ustanku«, o m u k o t r p n o m Sad je morao promijeniti plan. Umjesto na dogovo­
potucanju Bosnom i Dalmacijom, gdje ga je iza svakoga reni sastanak s prijateljima, otišao je na autobusnu sta­
grma vrebao metak. Što mu je sve to trebalo? Da li mu nicu i na prvom šalteru upitao:
je mozak doista bio toliko zaslijepljen da neke stvari »Prodajete li karte za Čitluk?«
nije mogao shvatiti? Majko božja, kako se sve to brzo »Šalter četiri, molim. Kupite kartu do Mostara, a za­
dogodilo, razmišljao je. I završilo onako kako ni u snu tim morate presjesti u autobus za Čitluk«, odgovorila je
nije mogao sanjati. A bili su posve sigurni da će »ope­ prodavačica, uopće ne gledajući u Jurišu. Nije joj zamje­
racija« uspjeti. Imali su čak i garanciju nekih emigrana­ rio jer je bio obuzet drugim mislima.
ta, koje on nije poznavao ali koji su - kako mu je bilo Martin Juriša, bivši »dvadeseti čovjek«, bio je tog
rečeno - odlično poznavali prilike u Jugoslaviji. poslijepodneva obuzet mislima o svojem dotad najte­
Sve te misli prolazile su mu mozgom kao davno za­ žem putovanju. U tom košmaru nikako se nije mogao
boravljeni fragmenti. Više nije znao gdje prestaje buni­ sjetiti što će sve zapravo ispričati roditeljima Zrinke Mi-
lo, a gdje počinje stvarnost. las. Jedino je bio siguran da mora reći istinu.
U četvrtak 27. srpnja uvečer promakao je pokraj po­
znatih dvorišta i pročelja kuća, ne gledajući ni lijevo ni
desno, osim pred sebe. Prepoznao je taj kameni bes­
kraj, ali samo tamo gdje nisu bile sagrađene nove kuće.
Mrak, s kojim je stigao u rodno selo, nije mu dopuštao
da prepozna i ljude.
Kad je otvorio vrata rodnog doma, nitko mu, izo­
bličenom i poremećenom, nije spomenuo ime, niti su
ga dočekali raširenih ruku. Podnaduo i bradat, tresući
se u groznici, Vlasnović je te noći spoznao kako je čitav
put što ga je prošao bio uzaludan. Najzad, te je noći
shvatio mnogo toga što mu dotad nije bilo jasno.
bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije i rušenju
Iste noći iz Zadra je u štab akcije »Raduša« poslana Ustavom utvrđenog poretka SFRJ. Na osnovi opsežnog do­
i posljednja hitna poruka: »Noćas u jedan sat u Zemu­ kaznog materijala Vojni sud u Sarajevu utvrdio je da su Hor-
niku je uhvaćen živ devetnaesti član fašističko-terori- vat, Keškić, Vlasnović i Pavlović počinili krivična djela protiv
stičke grupe koja se prije mjesec dana ilegalno ubacila naroda i države, te ih osudio na smrtnu kaznu. Razmatrajući
u zemlju . . . « žalbe optuženih i njihovih branilaca, Vrhovni vojni sud po­
tvrdio je u cijelosti presudu Vojnog suda u Sarajevu. Optuže­
Krug »operacije feniks«, započet sedam godina prije ni i njihovi branioci uložili su žalbe Vrhovnom sudu Jugosla­
u Australiji i Evropi, bio je tako zatvoren.* vije na presude Vrhovnog vojnog suda. Vrhovni sud Jugosla­
vije odbio je žalbe optuženih i branilaca kao neosnovane i
* Sva jugoslavenska sredstva informiranja objavila su potvrdio presude Vrhovnog vojnog suda. U povodu molbi za
13. travnja 1973. saopćenje Vojnog suda u Sarajevu, u kojem pomilovanje koje su podnijeli osuđeni i njihovi branioci
se među ostalim kaže: »Pred Vojnim sudom u Sarajevu odr­ Predsjedništvo SFRJ donijelo je odluku da se ne uvaže molbe
žan je od 11. do 21. prosinca 1972. glavni pretres - suđenje za pomilovanje Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću i Mirku Vlas­
uhvaćenim članovima fašističko-terorističke grupe: Đuri Hor- noviću, a Ludvigu Pavloviću usvojilo je molbu za pomilova­
vatu, Vejsilu Keškiću, Mirku Vlasnoviću i Ludvigu Pavloviću. nje i smrtnu kaznu zamijenilo strogim zatvorom ođ 20 godi­
Grupa se prebacila iz Austrije u našu zemlju 20. lipnja 1972. na. Presude nad osuđenim Đurom Horvatom, Vejsilom Keš-
da terorizmom, nasiljem i ubojstvima djeluje na razbijanju kićem i Mirkom Vlasnovićem izvršene su.«

318 319
POGOVOR

Suvremeni međunarodni odnosi svakim danom su
sve opterećeniji raznovrsnim oblicima subverzije, među
kojima terorizam zauzima najistaknutije mjesto. Ne­
sumnjiva je činjenica da je terorizam u svijetu uopće, a
na Zapadu posebno, u očiglednu porastu, osobito po­
sljednjih deset godina. Čak bi se moglo reći da je u tom
razdoblju u naglom porastu. Sudeći po ne baš zanemar-
Ijivim mišljenjima izraženim u različitim napisima i stu­
dijama u posljednje vrijeme, subverzija kao sredstvo po­
litičke borbe određenih snaga u svijetu za određene po­
litičke i druge ciljeve, pa u njezinu okviru i terorizam,
još će se masovnije i intenzivnije rasplamsati u idućem
desetljeću. Smatra se, naime, da će isto onoliko koliko
se oružani ratovi »kao produženje politike« budu isklju­
čivali, rasti značenje primjene subverzivnih oblika bor­
be.
Već i dosadašnji porast terorizma, a pogotovu očekiva­
nja njegove dalje eskalacije u budućnosti, sasvim razum­
ljivo, svakom svojom akcijom ponovo aktualizira pitanje:
koji su to politički, ekonomski, sociološki i drugi uvjeti
koji ga uzrokuju ili mu samo pogoduju, da li je suvremeni
terorizam samo anarhičan izraz očaja i nemoći različitih
deklasiranih desperadorskih grupa, pogrešno odabran
oblik borbe određenih socijalnih i nacionalnooslobodi-
lačkih pokreta, ili integralni dio nekog višeg strateško-po-

21 - D V A D E S E T I Č O V J E K 321
litičkog koncepta organiziranih »izvanparlamentarnih jest - terorizam, tj. pokušaj stvaranja takve unutrašnje si­
snaga«?* tuacije u kojoj će biti onemogućeno biračima da se done­
Svakako, ovom prilikom ne možemo dati iscrpne od­ kle slobodno izjašnjavaju, odnosno da svojim opredjelje­
govore na sva postavljena pitanja. Za ovo razmatranje bit njima utječu na pravce daljeg društvenog i političkog raz­
će dovoljno samo da podsjetimo da je porast terorizma u voja u zemlji. Sva ostala prethodna sredstva, među koji­
cjelini karakterističan za zemlje s kapitalističkim društve­ ma psihološko-propagandni utjecaj na prvom mjestu, već
nim odnosima, što na svoj način ukazuje na krizu toga su iscrpljena. S obzirom na to, može se reći da je terori­
sistema. Isto tako, svjedoci smo jače izraženog terorizma zam u nekim zapadnoevropskim kapitalističkim zemljama
u onim zapadnoevropskim zemljama, u kojima je izraže­ svjesno izabran oblik borbe »monopolističkih upravljača
niji rast ugleda nacionalnih komunističkih partija. Pouz­ kapitala« u određenim uvjetima. Svjedoci smo da opća
dano je da to nije glavni razlog u rasplamsavanju terori­ kriza kapitalističkog sistema vladajuću kapitalističku kla­
zma, ali je isto tako očito da je rast toga utjecaja poslužio su orijentira sve autoritativnijim političkim sistemima, u
kao znak za uzbunu »vanparlamentarnim klasnim snaga­ kojima, ako već nema diktature, jača izvršna ili (i) izvan-
ma« koje su već bile u sukobu sa suvremenim društvenim parlamentarna klasna vlast. Posebno mjesto u procesu
procesima u tim zemljama. Kako je rast utjecaja KP i prelaska od parlamentarne k autoritativnoj vlasti zauzima
uopće lijevo orijentiranih snaga u nekoliko najvećih ze­ umjetno izazivanje raznovrsnih unutrašnjih kriza i nere­
malja na Zapadu starog kontinenta (Francuska, Italija, da, sve do terorizma, kojima se »dokazuje« dalja nemo­
Španjolska) dostigao stupanj da na osnovi izbornih rezul­ gućnost parlamentarne vladavine. Terorizam se u tom
tata, a koristeći se mogućnostima buržoaskog parlamen­ procesu javlja kao neka vrst međufaze.
tarizma, vrlo značajno sudjeluje u vlasti, a to znači i mo­ S gledišta vojnonaučne klasifikacije terorizam je oblik
gućnost strukturnih promjena u ovim društvima, »van­ specijalnog rata, odnosno »strategije posrednog nastupa­
parlamentarnim klasnim snagama« ne ostaje drugo nego nja«, danas sve više dominantne strateško-političke kon­
da pokušaju ukinuti takve mogućnosti. Praktično to zna­ cepcije »međunarodne, odnosno svjetske izvanparlamen-
či, ukidanje parlamenta i zavođenje neke vrste diktature. tarne vlasti«. Suština te koncepcije, u najkraćem, ne ogle­
Iz dosadašnje prakse je poznato da je to najčešće tip voj- da se u klasičnoj teritorijalnoj ekspanziji, kolonizaciji i
nofašističke diktature. aneksiji, već u posrednoj, prikrivenoj primjeni sile, izra­
ženoj u dugoročnoj i kratkoročnoj djelatnosti raznovr­
Došli smo, dakle, do točke kada tezu o univerzalnosti
snih organizacija i institucija, nacionalnog ili međuna­
i vječnosti parlamentarnog sistema građanskog društva
rodnog karaktera.
ruši sama buržoazija, odnosno onaj njezin sloj koji E.
Kardelj u svojoj studiji političkih sistema naziva »mono-
* * *
polističkim upravljačima kapitala«. »Drugim riječima«,
kaže Kardelj, »čim se radnički pokret u tolikoj mjeri pro­
bije u parlament da može da postane faktor strukturnih U pojavi i rasplamsavanju suvremenog terorizma, oso­
promjena vlasti, tj. ograničavanja ili ukidanja klasne vla­ bito na zapadu Evrope, osim ostalog, uočljive su tri bitne
sti pojedinaca i monopolističkih upravljača kapitala i nji­ karakteristike: prva, da se on masovnije javlja na prijelo­
hovih političkih eksponenata, odmah se traži izlaz u nekoj mu 60-tih i 70-e godine ovoga vijeka, što koincidira sa
vrsti diktature, bilo fašističkog, vojnog ili nekog drugog splašnjavanjem velikih studentskih demonstracija lijeve
reakcionarnog tipa«. orijentacije u zapadnoj Evropi i Japanu; druga, da se naj­
U danim međunarodnim, a i unutrašnjim političkim i ekstremnije ispoljava u zemljama koje su dulji niz godina,
drugim uvjetima, taj izlaz i ne može biti drukčiji nego što prije i poslije drugoga svjetskog rata, živjele pod fašistič­
kim režimima (SR Njemačka, Italija, Španjolska, Portugal
* »Pod izvanparlamentarnom vlašću razumijevam onu i Japan), odnosno u jednom broju latinsko-američkih dr­
stvarnu vlast koju vrši vladajuća klasa u ime prava privatne
žava, u kojima već desetljećima caruju vojnofašističke dik­
svojine« E. Kardelj, »Pravci razvoja političkog sistema socija­
lističkog samoupravljanja«. tature; i treća karakteristika, najnovije rasplamsavanje

322 323
terorizma, osobito u nekim zapadnoevropskim zemljama diplomacije i otvorene primjene vojne sile«, bivši direktor
(Italija, Francuska, Španjolska, Portugal) vremenski se CIA-e William Colby, među ostalim, kaže: »Smatram da
poklapa sa sve većom ulogom i utjecajem komunističkih dobre tajne operacije. . . mogu riješiti problem u njegovoj
partija na sav društveno-politički život u tim zemljama. ranoj fazi. Sjedinjenim Državama je potrebna sposobnost
Činjenica da rasplamsavanje terorizma, na zapadu Ev­ da poduzimaju široke operacije za koje se ne mogu sma­
rope posebno, vremenski koincidira s porastom utjecaja trati odgovornima. Inače ćemo biti u položaju da se ža­
komunističkih partija na tekuća društveno-politička kre­ limo diplomatskim protestom i da to bude ignorirano ili
tanja u tim zemljama, nesumnjivo je jedno od najznačaj­ da se prijetimo da ćemo upotrijebiti vojnu snagu, što
nijih ili najznačajnije pitanje u vezi sa suvremenim tero­ nitko ne želi učiniti«. Na prikrivanju svoje uloge jedna­
rizmom, bez obzira na to da li se on deklarira kao »ultra ko je zainteresiran strani faktor koji je u pitanju, kao i
lijevi« ili »ultra desni«. unutrašnje snage u nekoj zemlji na koje se taj inozemni
faktor oslanja. Pri tom svatko ima svoje interese, koji
U ovom bismo kontekstu terorizam lako mogli nazvati
se, međutim, u ovom pitanju međusobno isprepliću i
i taktikom provokacija ili uvjetovanja objektivnih okol­
dopunjavaju.
nosti sračunatih na željene psihološke efekte i izgovore za
poteze, radnje i slično, koje bi odgovarale njihovim pro­ Nerealno je pretendirati na mogućnost taksativnog na­
tagonistima. Događaji u Španjolskoj, u toku 1977. godine, brajanja svih mjera koje kreatori suvremenog terorizma
poduzimaju da bi što dublje sakrili, što bolje kamuflirali
kao što su ubojstva radničkih advokata, policajaca i civil­
prisutnost stranog faktora u pripremi i dirigiranju aktiv­
nih gardista, što su ih učinili fašisti, jednako kao i teror
nostima terorističkih grupa ili organizacija u pojedinim
što ga u Portugalu provode tzv. »ultraljevičari«, pokazu­
zemljama. Ipak, moguće je, makar i na bazi dosta oskud­
ju da je riječ o jedinstvenoj taktici kojoj je cilj stvaranje
nih pokazatelja, upozoriti na neke od tih mjera.
takvog unutrašnjeg stanja u tim zemljama u kojem bi,
umjesto dalje demokratizacije, koju zagovaraju i za koju Nesumnjivo je da među najvažnije, reklo bi se među
mjere strateškog značenja na planu kamufliranja prisut­
se bore progresivne demokratske snage, »zavođenje
nosti pravog stranog faktora, dolazi formalno ideološko
reda« izgledalo kao jedini spasonosan izlaz iz stvorene
deklariranje najvećeg broja terorističkih grupa i organiza­
situacije.
cija kao ljevičarskih (ultraljevičarskih), marksističkih,
Ovisno o stupnju ugroženosti vitalnih interesa vlasni­ trockističkih i slično, odnosno svjesno i tendenciozno za­
ka monopolističkog kapitala, taktika provokacija će imati klanjanje krajnje desnih, reakcionarnih snaga iza ovakvih
zadatak da proces unutrašnjih političkih, ekonomskih, so­ naziva. Zapadnom inozemnom faktoru, odnosno nekim
cijalnih i drugih promjena samo usporava ili da ga radi­ zapadnim obavještajnim službama, ta marksističko-ideo-
kalno presijeca. U prvom se slučaju inozemni faktor kao loška maska služi ne samo kao paravan iza kojega se
po pravilu izravno eksponira, dok u drugom to čini, ne mogu kriti već i kao uspješan način da se pažnja svjetske
obazirući se pri tom na međunarodne proteste, na nepo­ javnosti, a i javnosti pojedinih zapadnoevropskih zemalja,
pularnost zavođenja diktature i slično. okrene prema Istoku i prema domaćim komunističkim
No, utvrđivanje, a to znači i javno dokumentiranje pri­ partijama kao glavnim inspiratorima i organizatorima te­
sutnosti stranog faktora u aktivnostima terorističkih orga­ rorizma.
nizacija i grupa u pojedinim zemljama jedno je od najvaž­ Razumije se da pri tom imamo na umu da je jedan dio
nijih, ali zato i jedno od najtežih, ako ne i najteže pitanje ultraradikalnih, ultralijevih grupa i organizacija u radni­
u razmatranju i procjenjivanju tog fenomena. Da bi stvar­ čkom pokretu pojedinih zapadnoevropskih zemalja ili Ja­
no sudjelovanje stranog faktora u kriznim stanjima poje­ pana, nastao kao posljedica određenih ekonomsko-soci­
dinih zemalja ostalo neotkriveno, odnosno da bi taj faktor jalnih i političkih prilika u tim zemljama i neovisno o or­
ostao neidentificiran, poduzimaju se vrlo opsežne i dobro ganiziranom utjecaju izvanparlamentarnih klasnih snaga,
prostudirane mjere. Opredjeljujući se za subverziju kao ili konkretnije rečeno - domaćeg ili inozemnog obavješ­
rentabilnu i vrlo efikasnu aktivnost koja »stoji između tajnog faktora. Čak je sasvim sigurno da mnogi pripadnici

324 325
različitih ekstremističkih grupa i organizacija duboko vje­ mogućih i efikasnih metoda borbe* teroristička grupa
ruju u svoju radikalnu, revolucionarnu, Ijevičarsku ori­ Baader-Meinhoff u SR Njemačkoj je značajno pridonijela
jentaciju, a da pri tom nisu svjesni koliko i tko njima ma­ daljem širenju uvjerenja da je u slučaju te, i njoj sličnih
nipulira, U tome i jest najveća tragedija suvremenog ul- terorističkih grupa zaista riječ o nekoj vrsti ljevičara, pro­
traljevičarstva. Poznati talijanski sociolog Angelo Bolaffi letera, marksista.
u svojem pokušaju definiranja suvremenog terorizma U slučaju otmice Alda Mora u Italiji ta je Ijevičarska
kaže da »terorizam nema ničega zajedničkog s klasičnom maska dalje usavršena, iako je već dala i dovoljno eleme­
romantičnom predodžbom o pobuni protiv nepravde i zla nata koji je dosta efikasno kompromitiraju, odnosno
ovoga svijeta i da bi zbog toga poznatoj Kleistovoj izreci mogu je kompromitirati, razumije se, uz uvjet aktivnijeg
- 'osjećaj za pravdu pretvorio ga je u razbojnika i ubojicu i osmišljenijeg djelovanja u javnosti u tom pravcu demo­
trebalo dodati, kao i oruđe klasne prevlasti ugnjetavanja«. kratskih snaga Italije, a i međunarodne demokratske jav­
Tada bismo, prema A. Bolaffiju, dobili jednu od mogućih nosti.
definicija suvremenog terorista, koja bi glasila: »Osjećaj za
* * *
pravdu pretvorio ga je u razbojnika i ubojicu, ali i u oruž­
je klasne prevlasti ugnjetavanja«.
U istom smislu suvremeni terorizam definira još jedan Masovnija pojava terorizma uzrokovala je, logično, i
sudionik rasprave koju je o tom fenomenu organizirao list masovnije pokušaje dubljeg sagledavanja mnogostranih
»Rinascita«, Detlew Claussen. Među ostalim, on kaže da uzroka, a ujedno i opredjeljenja prema njemu kao obliku
se »praksa nasilja u poznom kapitalističkom društvu borbe određenih snaga za svoje političke ciljeve. U popla­
može definirati kao funkcioniran teror što se iskazuje na vi različitih tumačenja i teza ipak je moguće razlikovati
pseudorevolucionaran način s kontrarevolucionarnim najznačajnije među njima. Među takvima, svakako, na pr­
učinkom«. No, da bi terorizam mogao ostvariti svoju kon- vom je mjestu antikomunistička propagandna teza koja u
trarevolucionarnu misiju, on mora biti dvosmislen, tj. borbi protiv revolucionarnih i nacionalnooslobodilač-
mora se lažno prikazivati Ijevičarskim S toga stajališta, za kih pokreta pokušava da mu imputira terorizam kao oblik
mladiće i djevojke koji su sačinjavali prve grupe bilo »Cr­ preko kojega subjektivne snage tih pokreta žele prethodno
venih brigada« ili »Frakcije Crvene armije«, bilo je izuzet­ »revolucionirati« mase, da bi ih zatim mogle mobilizirati
no važno da se javno deklarira njihovo antiimperijalisti- u borbu. Gotovo sva, uključujući i najnovija američka do­
čko opredjeljenje. To je bio preduvjet za ozakonjenje nji­ ktrinarna pravila o protupartizanskim (oni kažu: protuge-
hovih akcija i iznuđivanje solidarnosti u redovima mlade rilskim ili protupobunjeničkim) djelovanjima u svojim
generacije, koja je trebala da lažnu tvrdnju »o lijevoj frak­
ciji« učini vjerodostojnom i tako podstakne neprestano * (»Samo gradska gerila može spriječiti dolazak fašizma u
Njemačkoj, međunarodni fašizam raspolaže moćnim instru­
narastanje njihove snage.
mentom - socijaldemokracijom koja se oslanja na golem eko­
Iako je u manipuliranju Ijevičarskom ideologijom i nomski potencijal njemačkog i američkog kapitala, oblik or­
parolom u suštini riječ o već davno provjerenoj metodi ganizacije proleterskog internacionalizma u centrima kapita­
la bit će gerila u gradovima« - predstavljaju neke od teorij­
tzv. »krađa tuđih ideja«, mora se konstatirati da ta metoda
skih postulata te, terorističke organizacije). No, zbog dubljeg
još daje izvanredno dobre rezultate. U najširoj javnosti na shvaćanja prave vrijednosti teorijskih pogleda grupe Baader-
Zapadu, pa čak i u dijelu jugoslavenske javnosti, živi do­ -Meinhoff, nije naodmet imati na umu njezinu gotovo doslov­
sta rašireno mišljenje da su pripadnici različitih »Crvenih nu podudarnost s pogledima Straussa, a naime da je »današ­
brigada«, »Frakcija Crvene armije«, i slično zaista neki ko­ nja epoha trenutak svjetskog građanskog rata«. (Vidi: Angelo
Bolaffi u raspravi o terorizmu). Razumije se, Strauss uzima
munisti - ljevičari, samo malo ekstremniji, čak borbeniji
plimu terorizma kao povod za zavođenje autoritarnog režima
od onih koji su legalno članovi komunističkih partija u koji će spriječiti kaos i grozote građanskog rata, a ultraljevi-
zapadnoevropskim zemljama. Ubojstvom H. M. Schlaera, čari kao opravdanje za svoju aktivnost, čiji bi rezultat, objek­
kao bivšeg pripadnika nacističke partije i bogatog industri­ tivno, trebao da bude ukidanje države političkog pluralizma
jalca i oglašavanjem »svojih« teorijskih pogleda o izboru i zavođenje diktature.

327
326
preambulama polaze od tvrdnje da gerilci, osobito u po­ metu, koji objektivno omogućava teroristima da ostvare
četnim fazama ustanka i pobuna, pribjegavaju terorizmu više spektakularnih akcija kojima se reklamiraju.
da bi time u očima masa oborili autoritet postojeće vlasti, Kao što se vidi, studija CIA-e kao razloge za pojavu te­
i strahom natjerali mase na suradnju, što se navodno u rorizma, osobito »transnacionalnog« i ne pokušava da sa­
rječniku revolucionarnih pokreta naziva »revolucionira- gleda klasno-socijalne, političke, psihološke i slične uzro­
njem masa«. ke, već uzima samo one tehnološko-tehničke prirode i na
Ista teza je prisutna i u sredstvima informiranja goto­ njima gradi cijelu filozofiju.
vo svih kapitalističkih zemalja, iako neka od tih sredstava Ono što u toj studiji zaslužuje pažnju kao konstatacija,
ne zanemaruju ni javno deklarirane neofašističke snage i jeste uočena globalna, internacionalna dimenzija terori­
njihovo sudjelovanje u terorizmu. Pri tom cilj je vrlo ja­ zma, izražena međusobnom povezanošću, pa i međusob­
san: da se iskoristi općerasprostranjena ozlojeđenost naj­
nom podrškom inače dosta heterogenih ilegalnih terori­
širih slojeva stanovništva prema terorizmu kao obliku
stičkih organizacija. Tako prema saznanjima CIA-e (ali ne
izazivanja straha i nesigurnosti u kapitalističkom zemlja­
i samo nje) surađuju neke grupe palestinskih terorista s
ma za raskrinkavanja komunista i njihova prikazivanja
onima iz »Frakcije Crvene armije« iz SR Njemačke, ili s
kao ubojica, ucjenjivača, izazivača nereda, anarhije i be­
»Japanskom crvenom armijom«, ili zapadnonjemački te­
zakonja. Činjenica da se neke terorističke grupe zaklinju
roristi s nekim pripadnicima »Irske oslobodilačke armi­
u Che Guevaru, služe se terminologijom revolucionarnog
je«. »Turska oslobodilačka armija« surađuje s nekim pa­
radničkog pokreta s početka ovog vijeka i slično, uzima se
lestinskim komandosima u Siriji, i slično.
kao dokaz da je i Che bio terorist, odnosno da je svojom
akcijom podstakao terorizam, ne samo u Latinskoj Ame­ Nesumnjivo je da ta internacionalna dimenzija terori­
rici, već i u ostalom svijetu. zma, kako s gledišta izmjene iskustava, borbenih sredsta­
va, obavještenja, osiguranja privremenih tajnih skloništa,
Najnoviji izraz takva shvaćanja je jedna studija CIA-e
financijske pomoći i slično, tako i s gledišta sinhronizacije
s naslovom »Međunarodni terorizam, svojstva teroristi­
u akcijama daje suvremenom terorizmu posebnu specifič­
čkih događaja«. No, još više nego što je izraz jednoga, u
nu težinu, koja ga čini mnogo efikasnijim u akcijama i ži­
suštini tendencioznoga shvaćanja ta studija je obrazac po
lavijim u obrani. Razumije se, u studiji CIA-e nije ništa re­
kojem se upravljaju mnogi pisci i publicisti na Zapadu. S
čeno o glavnim akterima koji imaju ulogu sinhronizatora
obzirom na takav svoj karakter ona više ima zadatak da
različitih terorističkih grupa i organizacija u internacio­
proširi i učvrsti uvjerenje da je terorizam oblik borbe ko­
nalnim razmjerima. A teško je povjerovati da se ta sinhro-
munista, nego da objasni političke, socijalne i druge raz­
nizacija dešava sama od sebe.
loge koji pogoduju regrutiranju terorista u redovima
omladine kapitalističkih zemalja. Poistovjećujući gerilu kao borbeni izraz autohtonih
Ta studija razlikuje dvije vrste terorizma: prvi, među­ oslobodilačkih ili revolucionarnih pokreta u pojedinim
narodni, i, drugi, transnacionalni. Pod prvim se razumi­ zemljama s terorizmom, suvremena američka vojna mi­
jevaju akcije pojedinaca i grupa koje inspirira i kontrolira sao (ali na žalost ne samo ona), i borbu protiv pravoga,
država, dok drugi čine akcije u osnovi, autohtone, nedr­ nepatvorenoga terorizma dovodi u paradoksalnu situaci­
žavne grupe ili pojedinci, iako i one mogu ali ne moraju, ju. Naime, ona uporno nastoji da svaki unutrašnji progre­
uživati određenu podršku vlada pojedinih zemalja. sivan pokret u nekoj zemlji vidi kao posljedicu »tajne ko­
Prema ocjeni te studije, prvi oblik se u posljednjih de­ munističke infiltracije«, odnosno kao dokaz miješanja sa
set godina nije značajnije eksponirao, dok je drugi, upra­ strane. A kako je gerila kao borbeni oblik takvih pokreta
vo kroz to vrijeme, naročito došao do izražaja. i procesa, po tom shvaćanju, isto što i terorizam, unapri­
Veoma je važno uočiti, što istraživači CIA-e vide kao jed joj onemogućava bilo kakav efikasan međunarodni
glavne razloge pojačavanja terorizma: sukobe na Bliskom dogovor za borbu protiv terorizma.
istoku, odnosno prisutnost palestinskih izbjeglica, opći Suština se takva stava svodi na: kako je terorizam u
tehnološki napredak izražen u povećanom zračnom pro­ suvremenim uvjetima postao globalna, internacionalna

328 329
pojava (čak je internacionalno povezan), protiv njega je da zanemare činjenicu da politička emigracija na Zapadu
nužna međunarodna usuglašena, jedinstvena akcija. Na danas nije integralan dio unutrašnjih društvenih procesa
prvi pogled veoma logična i jednostavna postavka. Među­ u matičnim zemljama, jednostavno zato što takvi procesi
tim, jedinstvena usuglašena akcija međunarodne zajedni­ s istim idejnim i političkim programima koje ispovijeda
ce protiv zajedničkog zla, koga nazivamo terorizam, ne emigracija u tim zemljama ne postoje, odnosno i ako po­
podnosi različite aršine. Pri takvu rezoniranju, očigledno, stoje malobrojni su i zanemarljivi. Kao u pravilu, politi­
mjesta ima samo za jedan aršin. I čim se, navodno, s tog čka emigracija na Zapadu je ostatak kvislinških formacija
»principijelnog stajališta« maknemo, svatko se vraća na iz razdoblja drugog svjetskog rata i današnju svoju djelat­
svoju poziciju, nestaje jedinstvene kvalifikacije terorizma, nost stvarno zasniva na takvoj prošlosti.
a time i usuglašene međunarodne akcije. Činjenica da tu emigraciju određene snage u nekim
Prema toj teoriji, međunarodna zajednica bi morala zapadnoevropskim zemljama, SAD, Kanadi, Australiji i
prihvatiti nemoguću jedinstvenu filozofiju prema kojoj ne drugima tretiraju kao političku opoziciju socijalizmu,
postoje proturiječni društveni procesi u društvenim kreta­ na primjer u Jugoslaviji i drugim socijalističkim zemlja­
njima, koji se, kao što je cijela dosadašnja historija ljud­ ma, odnosno da čine sve da s nje skinu kvislinšku hi­
skog društva bezbroj puta pokazala, neprestano manife­ poteku, samo ilustrira dugoročne namjere koje te snage
stiraju kao konflikti, samo nekad u oštrijim a nekad u ma­ imaju, oslanjajući se na emigraciju. S obzirom na to
nje oštrim oblicima. Konzekvencija koja bi automatski teško je očekivati i od vlada kapitalističkih zemalja da
proistjecala iz ovakva stava bila bi odricanje država, po­ u okviru jednog međunarodnog dogovora pristanu na
litičkih partija ili pokreta, od međusobne solidarnosti i preuzimanje čvršćih obveza na planu onemogućavanja
pomoći porobljenim narodima, odnosno klasno ugnjeta­ emigracije da se bavi terorizmom. Samo onoliko koliko,
vanim slojevima stanovništva bilo gdje u svijetu i bez ob­ pritisnute terorističkim aktivnostima u svojim zemlja­
zira na stupanj njihove socijalne bijede ili nacionalne ma, same budu prisiljene na međunarodnu suradnju s
obespravljenosti. Ne treba naglašavati da je autorima vladama socijalističkih, a pogotovu nesvrstanih zema­
ovakvih stavova prema terorizmu u prvom redu stalo baš lja, vlade će tih i drugih zemalja, bilo u okviru multi-
do takvih konzekvencija. lateralnih ili bilateralnih aranžmana, prihvatiti odgova­
Razumije se da će ovako nerealno uvjetovanje usugla­ rajuće obveze u ograničavanju terorizma političke
šene međunarodne akcije uroditi slabim rezultatima. lz- emigracije na Zapadu.
jednačivanje autohtonih nacionalnooslobodilačkih i revo­ Napokon, treba spomenuti da nerazjašnjeni pojmovi
lucionarnih pokreta u pojedinim zemljama s terorizmom, o terorizmu i u socijalističkim zemljama sa svoje strane
ne vodi na put zajedničke borbe suvremene međunarodne pridonose poistovjećivanju terorizma s gerilom na Za­
zajednice protiv terorizma. Time, naravno, ne želimo reći padu, osobito u američkoj propagandi, koja, s obzirom
da ne bi bio koristan prethodan napor, na primjer pod na sredstva kojima raspolaže i stvarni utjecaj koji ima
okriljem OUN, da se obostrano prihvatljivo kvalificira tero­ na sredstva javnog informiranja u cijelom kapitalistič­
rizam protiv koga ustaje cijela međunarodna zajednica. kom svijetu, takav svoj stav bez teškoća pretvara u op­
Naprotiv, držimo da je takav napor nužan i da je on uvjet ćeprihvaćeni stav gotovo cijele javnosti toga svijeta.
za efikasno međunarodno dogovaranje i sporazumijeva­ Kvalificiranje manjih gerilskih akcija u početnim faza­
nje u ovom, tako važnom, pitanju. ma ustanka i akcija ilegalaca u okupiranim gradovima,
Međutim, realno treba računati s tim da će zapadne koje se izvode kao integralan dio općeg i masovnog na-
zemlje, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama u cionalno-oslobodilačkog ili revolucionarnog rata u ne­
zamjenu za eventualnu zabranu i stvarno onemogućava­ koj zemlji, ne samo da je politički štetno nego je i teo­
nje raznovrsnih terorističkih organizacija emigracije koja rijski neispravno.
kod njih uživa gostoprimstvo, tražiti odgovarajući odnos Pojedinačne akcije i kada su izvođene kao atentati
socijalističkih zemalja prema oslobodilačkim i revolucio­ protiv određenih pojedinaca iz redova okupatora ili do­
narnim pokretima svugdje u svijetu. Pri tom će nastojati maćih kolaboracionista najčešće su bile egzekutivan dio

330 331
»sudske« odluke po kojoj je trebalo kazniti nekog pozna­ još ne vide da je i »Frakcija Crvene armije« sastavni, or­
tog zlikovca. Pa i onda kada su kao žrtve takvih akcija pa­ ganski dio te pogromaške desnice, bez obzira kojim se ona
dali anonimni oficiri ili neprijateljski vojnici, ne može biti imenom predstavljala javnosti.
govora o teroru, jer u tom se slučaju i svaka druga bor­ Pritisnuta ovakvim i sličnim akcijama vlada SR Nje­
bena radnja u ratu s jednakim pravom može proglašavati mačke je bila prisiljena da se izjasni i obeća da neće do­
terorističkom pustiti da se akcija protiv anarhoterorista pretvori u haj­
Osim iznesenih američkih, krajnje ekstremnih, antiko­ ku protiv svega što je progresivno, odnosno da u SR Nje­
munističkih stavova i tumačenja terorizma, na Zapadu eg­ mačkoj neće biti makartizma (intervju Schmita »News-
zistiraju i umjerenija stajališta liberalnih krugova, među weeku«).
kojima ima i takvih koja uočavaju i otvoreno iznose da su Razumije se, pogledi, mišljenja, pa i javno publicirani
se marksisti odavno ograđivali od terorizma kao oblika stavovi progresivnih umova u Italiji najdalje su otišli u
borbe radničke klase, pogotovu kada on nije oslonjen na uočavanju veze između »ultradesnice« i »ultraljevice«,
masovni pokret (»Le Mond Diplomatique«), odnosno da je odnosno u razotkrivanju velike obmane kojoj su »izvan-
pojačavanje terorizma u uzročnoj vezi s međusobnim pri­
parlamentarne klasne snage« dosad uspijevale da tero­
bližavanjem komunista, socijalista i socijaldemokrata i
rizam kao svoj oblik borbe protiv institucija Republike,
stvaranjem lijevo orijentiranih koalicija (»International
oboje crveno i prebace na račun radničkog pokreta i
Herald Tribune«), u čemu »lijevi« i »desni« anarhisti vide
komunista.
opasnost, prvi od »kompromisa s komunistima« a drugi
od »kompromisa s buržoazijom«. Tako Roberto Guiducci, sociolog, kaže: »Osobno ne
vjerujem da danas »Crvene brigade« okupljaju pristaše
Ti krugovi uočavaju i historijske dimenzije u pojavi te­
među očajnim 'autonomnim ili bijesnim metalcima. Uvje­
rorizma, prema kojoj on ponekad prati velika društvena
ren sam, međutim, da među njima ima onih koji navi­
previranja, ali ih nikada ne uzrokuje i nikada ih ne nad-
jaju za brigadiste s istom lakoćom kojom se može navijati
Živi (»Figaro«), odnosno da ni najsavršenija represivna
za nogometni klub. Stoga mislim da njima treba jasno
tehnika ne daje očekivane rezultate sve dotle dok se ne
reći, da taj klub uvijek daje gol na desnom uglu, da igra
shvate motivi za takvo ponašanje progonjena protivnika,
kako bi unazadio demokraciju i radnike.«
što već asocira na socijalklasnu i političku uvjetovanost
terorizma. Prema ovim shvaćanjima, svaka povreda zako­ U istom smislu o terorizmu govori i Bruno Trentini,
na otkriva određene nedostatke jednog društva, koje po­ sindikalni funkcionar: »Terorizam postoji jer se u Italiji
nekad više voli da te nedostatke prikriva nego da ih raz­ stvari mijenjaju. Počeo je 1969. godine i od tada je otku­
rješava, ili u najboljem slučaju pušta da se »rane zagade cavao svaku etapu demokratskog rasta zemlje, ne uspije­
a onda preko njih samo prebaci čiste zavoje« (»Le Mond vajući ga zaustaviti. Terorizam i dalje nosi žrtve, zato što
Diplomatique«). je radnička klasa jaka. Jer, kada je radnička klasa na ko­
Kao izdvojena mogu se još navesti i stajališta intelek­ ljenima, nije više potreban terorizam U tvornicama, ure­
tualne ljevice na Zapadu, u kojoj »Pisma u obranu Re­ dima i školama još ima građana koji nisu definitivno ras-
publike« u redakciji Heinrich Bolla i grupe zapadnonje­ kinuli s terorizmom Riječ je o ljudima koji, istina, ne pri­
mačkih pisaca, zauzimaju posebno mjesto. Ograđujući se hvaćaju terorizam, ali samo zato što misle da je to pogre­
od anarho-terorizma i osuđujući ga, ta grupa kao glavnu šan oblik borbe, a ne shvaćajući da je terorizam uvijek
opasnost za demokratske institucije u SR Njemačkoj vidi protiv radnika, protiv radničke klase.«
od aktivnosti desnice koja se terorizmom koristi kao po­ Svakako su dijagnoze i ocjene talijanskih komunista
vodom za vlastitu djelatnost. Zbog toga grupa lijevih pi­ na jednoj strani o socijalnim i političkim uzrocima pojave
saca i filozofa u SR Njemačkoj drži da je »sav taj mogući ekstrema u suvremenom talijanskom društvu, a na drugoj
i prijeteći pogromaški nalet desnice veća opasnost za za­ o vezama tih ekstrema, svejedno da li se zovu »ultralijevi«
padnonjemačku Republiku i demokraciju od Frakcije Cr­ ili »ultradesni«, s međunarodnim središtima »izvanparla-
vene armije koja je izolirana i izgubljena«. Očigledno, oni mentarnih klasnih snaga«, najpribližnije stvarnom stanju

332 333
stvari U potvrdu takva mišljenja citiramo nekoliko reče­ organizirala i ubacila ustaška emigracija - ukupno 48 te­
nica koje je član CK KP Italije Emanuelle Maculuso for­ rorista. Cilj im je bio da preko Slavonije pređu u Bosnu
mulirao: i Hercegovinu i u njoj, u proljeće 1948. godine, »dignu us­
»Trenutak koji je izabran za otmicu Mora potvrda je tanak«.
subverzivnog plana čija je težnja da se razbiju i onemo­ Tek u razdoblju 1950-1960. godine zabilježen je mali
guće nove političke ravnoteže koje bi ojačale talijansku predah. No, treba podsjetiti da su tada, početkom 50-ih
demokraciju i otvorile joj nove perspektive. Zašto mislimo godina, u zemlji bili definitivno potučeni ostaci različitih
i na veze sa stranim državnim, poludržavnim i privatnim kvislinških formacija iz prošlog rata kao kakvog-takvog
službama? Što nas navodi da pomišljamo na te veze? U oslonca ubačenim grupama izvana, odnosno da se izla­
prvom redu, čileansko iskustvo: štrajk čileanskih komu­ skom Rezolucije Informacionog biroa 1948. godine zna­
nista nije bio umjetna, nego politička socijalna stvarnost, tno promijenio međunarodni položaj Jugoslavije. Naša
plod specifične situacije te zemlje. Međutim, naknadno zemlja, pritisnuta gotovo totalnom ekonomskom bloka­
je dokazano da je CIA financirala organizatore tog štraj­ dom s Istoka i izložena neprestanim vojnim prijetnjama,
ka. U Italiji 1969, 1970. i 1971. godine desničarsku i fa­ bila se našla pred ozbiljnom opasnošću za svoj nacionalni
šističku subverziju nisu umjetno stvorile tajne službe, suverenitet i nezavisnost. Razumije se, u okviru takva pri­
ali je isto tako istina da je ambasador Maetin (protiv tiska bila je izložena i terorističkim aktivnostima s te stra­
mišljenja CIA-e) financirao Michelljja da bi podržao fa­ ne. U takvoj situaciji neprijateljska emigracija na Zapadu
šističku subverziju. Strane tajne službe nisu osnovale preorijentirala se prioritetno na svoje organiziranje, na
'Crvene brigade' i nasilni ekstremizam, ali budući da podmlađivanje svojih redova i pripremu za eventualne
njihova strategija otvoreno teži destabilizaciji demokra­ događaje u okviru tada mogućeg ratnog sukoba glavnih
cije i stvaranju uvjeta za autoritativni režim, logično se svjetskih sila. Analogno tome, u prvoj polovici dekade re­
može zaključiti da neke nacionalne i međunarodne sna­ gistrirano je najviše bjegova iz zemlje na kojima su ruko­
ge pokušavaju jednim novim putem stići do cilja koji im vodstva neprijateljskih emigrantskih organizacija, zajedno
je dosad izmicao.« s nekim stranim obavještajnim službama, u tome periodu
posebno inzistirala.
* * * Već u drugoj polovini te dekade broj izbjeglica se sma­
njuje što je opet u skladu s promjenom kursa kako emi­
gracije, tako i stranih obavještajnih službi. Nužno je s tim
Terorizam koji organiziraju i izvode najekstremnije
u vezi podsjetiti da je u ovom periodu došlo do normali­
grupe jugoslavenske neprijateljske emigracije predstavlja
zacije odnosa naše zemlje sa SSSR i drugim istočnoev­
integralan dio suvremenog terorizma i nosi sva njegova
ropskim socijalističkim zemljama, odnosno da je tadašnja
obilježja, uključujući i ulogu u raznovrsnim političko-pro-
američka rukovodeća elita, uključujući u nju i obavještaj­
pagandnim i drugim kombinacijama reakcionarnih snaga
nu službu, nakon događaja u Mađarskoj 1956. godine, ali
u svijetu.
i leta prvih sovjetskih satelita, počela diskusija o izmjena­
Kao oblik specijalnog rata, svejedno da li kao sastavni ma u fundamentalnim osnovama vanjske politike, koja je
dio jedne cjelovite strateško-političke koncepcije kakva nekoliko godina kasnije rezultirala sasvim novom strate-
danas sve više egzistira, ili u okviru parcijalnih obavješ- gijsko-političkom koncepcijom S tim u vezi i neprijatelj­
tajno-subverzivnih aktivnosti nekih stranih obavještajnih ska jugoslavenska emigracija već početkom prošlog deset­
službi, samostalno ili u suradnji sa snagama neprijatelj­ ljeća (oko 1960. godine) ponovo je dala težište na obuku
ske emigracije, odnosno svejedno da li sa Istoka ili Zapa­ terorista u okviru pojedinih svojih organizacija, što vre­
da, terorizam je bio primjenjivan i prema SFRJ, sa razli­ menski i idejno koincidira s uobličavanjem koncepcije
čitim intenzitetom, gotovo neprekidno u cijelom poslije­ specijalnog rata, uključujući i razvijanje raznovrsnih »ne­
ratnom razdoblju. Tako je već na prelomu 1947/48. godi­ konvencionalnih« aktivnosti, među kojima i »gerilskog«
ne registrirano ukupno šest terorističkih grupa koje je

334 335
djelovanja na tuđim teritorijama* Zbog toga se i moglo bom SKJ i drugih progresivnih snaga u zemlji (21. sjed­
dogoditi da u prvih pet godina prošlog desetljeća nica CK SKJ, Pismo druga Tita i Izvršnog biroa i dr.) bio
(1960-1965) u zemlju budu ubačena ukupno 54 terorista, presječen i zaustavljen kontrarevolucionami atak nacio­
da bi u razdoblju u tri iduće godine (1966-1969) neprija­ nalističkih, anarholiberalističkih i drugih antisamouprav-
teljska emigracija uz odgovarajuću pomoć stranih oba­ nih snaga u našoj zemlji, koje su u odgovarajućoj sprezi
vještajnih službi pripremila oko 150 novih terorističkih s određenim snagama izvana, imale za cilj da izazivanjem
akcija. Prema jednom drugom zbirnom podatku, u razdo­ i širenjem općeg unutrašnjeg kriznog stanja zauzmu
blju 1966-1972. godine, što u zemlji, što u inozemstvu, iz­ ključne pozicije i bitno izmijene pravce društveno-politi-
vedena je ukupno 91 teroristička akcija i to: ustaška emi­ čkog kretanja u našoj zemlji.
gracija - 58, četnička - devet i sve ostale - 24. Treba reći Iako iza terorističke grupe »Feniks«, kao organizator i
da je u većem broju tih akcija spriječen njihov krajnji uči­ neposredni operativni rukovodilac stoji »Glavni stan
nak. Iako, dakle, sve planirane akcije zbog raznoraznih HRB«, u svakom nastojanju cjelovitijeg sagledavanja tog
razloga nisu izvedene, ili su bile spriječene, već i sam broj pokušaja, mora se vidjeti povezanost HRB, idejna i orga­
planiranih (oko 50 godišnje) pokazuje visok intenzitet te nizacijska, kako sa ciljevima reakcionarnih snaga zemalja
aktivnosti u navedenom vremenskom razdoblju. pod čijim je patronatom cjelokupna aktivnost neprijatelj­
No, među svim izvedenim ili neizvedenim teroristi­ ski raspoložene emigracije, tako i s drugim, na prvi po­
čkim akcijama, svakako je po mnogo čemu najvažnija ta­ gled manje ekstremnim emigrantskim organizacijama.
kozvana akcija »Feniks«, tj. ubacivanje terorističke grupe Neslaganja koja se javljaju među pojedinim emigrantskim
od 19 terorista u lipnju 1972. godine, čiji je detaljan opis organizacijama iste grupacije (ustaške, četničke, bjelogar-
glavna tema knjige Đorđa Ličine. Na prvom mjestu treba dejske i dr.) taktičkog su značenja. Kad je posrijedi ne­
reći da je u licu te terorističke grupe sistem sigurnosti prijateljski stav prema SFRJ kao državnoj cjelini i onemo­
naše zemlje, nakon relativno duljeg vremenskog razdo­ gućavanje izgradnje samoupravnog socijalističkog dru­
blja, bio suprotstavljen pokušaju podsticanja unutrašnjeg štva u njoj, neslaganja među njima nema. Upravo radi
oružanog otpora ubacivanjem snaga izvana i eventual­ toga ubacivanje terorističke grupe »Feniks« treba vidjeti
nim aktiviranjem određenih kontrarevolucionarnih snaga kao akciju cjelokupne neprijateljski raspoložene jugosla­
iznutra. Za razliku od svih prije ubacivanih grupa, pa čak venske emigracije, koja je došla kao logičan nastavak do­
i one najbrojnije 1947. godine, ova je grupa ušla u zemlju tadašnje neprijateljske aktivnosti te emigracije onog tre­
gotovo neopaženo i s pretenzijama da bude inicijator i or­ nutka kad je stranom pokrovitelju, a i emigrantskim ru­
ganizator »ustanka« i vođenja »gerilskog rata«. kovodstvima postalo jasno da se do tada primijenjenim
oblicima specijalnog rata ne može očekivati ostvarenje
S druge strane, značenje iskustava iz borbe s tom gru­
krajnjih ciljeva.
pom daju i neki unutrašnjopolitički i vanjskopolitički mo­
menti u kojima je ona ubačena u zemlju. Naime, ubaci­ Bez obzira na taktička razmimoilaženja različitih ne­
vanje terorističke grupe »Feniks« izvršeno je pošto je bor- prijateljskih emigrantskih organizacija unutar jedne grupa­
cije, a da se i ne govori o međusobnim razmimoilaženjima
* I osnivanje »Hrvatskog revolucionarnog bratstva«, čije pojedinih nacionalnih grupacija, priprema terorističke
stvaranje tako slikovito opisuje u ovoj knjizi Đorđe Ličina, grupe »Feniks«, kao i izbor trenutka za ubacivanje, sin-
kao jedne od najekstremnijih ili najekstremnije emigrantske hroniziran je s razvojem unutrašnjih političkih prilika u
organizacije, koja se u svojoj programskoj orijentaciji bavi
zemlji u periodu od 1969. do 1971. godine. Poznato je da
isključivo terorističkom metodom borbe, pada u isto vrijeme
- 1961. godine, što se ne može smatrati slučajnom koinciden­ je jezgro grupe »Feniks« od sedam diverzanata došlo iz
cijom. Iako je nešto kasnije nastala (1966. godine), u istom Australije u Evropu poslije 1969. godine. Nakon povezi­
smislu treba vidjeti i osnivanje u okviru »Srpske narodne vanja sa »stožerima« HRB to jezgro nastavlja pripreme za
odbrane« također krajnje ekstremističke terorističke organiza­ organiziranje većeg broja grupa za ubacivanje u zemlju,
cije pod nazivom »Srpski omladinski pokret otadžbine«
kada se za to ukaže prilika. Došljaci iz Australije najprije
(SOPO) sa sjedištem u filijalama u Kanadi, Belgiji, Francu­
skoj, SR Njemačkoj i Chichagu. su bili prihvaćeni u Nizi, a zatim su težište svoje aktivno-

336 22 - D V A D E S E T I Č O V J E K 337
sti usmjerili na SR Njemačku i Austriju, gdje je bilo naj­ Očigledno je, naime, da su i »umjerenija« i »ekstrem­
više naše radne snage na privremenom radu. U tom raz­ na« struja tzv. političke emigracije, u odgovarajućim
doblju broj naših radnika u tim zemljama je naglo rastao. uvjetima, računale na »gerilska djelovanja« i poduzimale
U isto vrijeme, među radnicima zaposlenima u inozem­ praktične korake na planu njihovih priprema. Prihvaća­
stvu, počela je i aktivnost na osnivanju ogranka »Matice nje tih reakcionarnih snaga obiju navedenih struja do­
hrvatske« uz aktivno sudjelovanje čak i nekih funkcionara kazuje da su prividno različiti stavovi među njima u
Glavnog odbora iz zemlje. Sve je to u HRB (i ne samo suštini dvije strane iste medalje, tj. da se međusobno
tamo) ocjenjeno kao objektivna izvanredno povoljna prili­ dopunjavaju.
ka za izbor i regrutiranje terorista, prije svega iz redova Odluka o ubacivanju terorističke grupe »Feniks« done­
radnika, tzv. »pasošara«. sena je u prosincu 1971. godine, neposredno poslije 21.
I izbor trenutkd za ubacivanje grupe izvršen je sinhro- sjednice CK SKJ, koja je presjekla dalju eskalaciju kontra­
nizirano s drugim događajima, a ne neovisno o njima, na revolucije u zemlji i otvorila proces borbe protiv njezinih
što ponekad prividno upućuju taktička razmimoilaženja nosilaca, bez obzira na to u kojem se obliku oni manife­
stirali (nacionalizam, liberalizam i slično).
između pojedinih neprijateljskih emigrantskih organiza­
cija. Povezanost terorističke aktivnosti neprijateljskog dije­
la jugoslavenske emigracije s inspiratorima i organizato­
I teoretski, prema određenom redu stvari u doktrini i
rima međunarodnog terorizma, došla je do izražaja i po­
strategiji specijalnog rata, na »gerilska djelovanja« kao
sljednjih godina, osobito u toku 1978. godine. To se ma­
viši, oružani oblik te vrste rata, prelazi se tek onda ako se
nifestiralo u antijugoslavenskoj kampanji koja se u dijelu
primjenom drugih, manje teških oblika, ne može ostvariti
zapadnoevropske i sjevernoameričke štampe i drugih
postavljeni cilj. Najčešće do pribjegavanja tom obliku do­
sredstava javnog informiranja vodila više mjeseci. Glavna
lazi poslije neuspjeha s izazivanjem i upravljanjem kri­
tema kampanje bio je terorizam, odnosno navodni jugo­
zom, odnosno poslije neuspjela državnog udara, naravno
slavenski stav prema toj sve opasnijoj međunarodnoj po­
ako su prisutni i ostali potrebni uvjeti, među kojima kao
javi.
najvažniji - nužna podrška jednog dijela stanovništva.
Cilj te kampanje bio je dvojak: prvo, da se u široj me­
Da su »gerilska djelovanja« sastavni dio strategije spe­ đunarodnoj javnosti Jugoslavija prikaže kao zemlja koja
cijalnog rata koji je prihvatila i jugoslavenska neprijatelj­ ne samo što odbija konstruktivnu suradnju međunarodne
ska emigracija, najbolje se vidi iz stavova na »Znanstve­ zajednice u borbi protiv terorizma već i kao zaštitnik te­
nom simpoziju« što ga je 1968. godine organizirala i odr­ rorizma, pa čak i kao jedna od zemalja u kojoj opasni te­
žala u Švicarskoj »intelektualna elita« ustaške emigracije. roristi uživaju utočište i podršku; a drugi, da se što šire
Na tom je skupu utvrđena taktika nastupanja, koja je reklamira navodno postojanje široko zasnovanog »opozi­
predviđala »evolutan« i »revolucionaran« način borbe. cijskog fronta« sadašnjem društveno-političkom sistemu u
Razumije se, taj drugi primjenjuje se samo onda ako prvi, zemlji u redovima jugoslavenske emigracije na Zapadu.
zbog bilo kojih razloga, bude onemogućen. Razumije se da bi i djelomičan uspjeh te kampanje mogao
Na sličan način postupila je i velikosrpska emigracija nanijeti određenu štetu i ugledu Jugoslavije u pokretu
na kongresima većine svojih organizacija u razdoblju od nesvrstanih, a i na širem međunarodnom planu.
1965-1972. godine. Formiranje u okviru »Srpske narodne
* * *
odbrane« (SNO) terorističke organizacije, koja je odmah
nakon svojega ustoličenja izvela niz terorističkih akcija
na naša diplomatsko-konzularna predstavništva u SAD, Terorizam, kao integralna pojava suvremenih među­
Kanadi i Francuskoj, najrječitiji je dokaz takve orijentaci­ narodnih odnosa i zbivanja, više nego ikada u svojoj po­
je. Samo da se spomene da je takva strategije bila prihva­ vijesti dominirao je na internacionalnoj političkoj sceni,
ćena i od strane tzv. »masovnog pokreta«, odnosno grupe osobito u toku 1978. godine. Ako je sva dosadašnja povi­
»lidera« okupljenih u »Matici hrvatskoj« u to vrijeme. jest terorizma i upućivala na zaključak da je on isključivo

338 339
sredstvo unutrašnje političke borbe, prošlogodišnja tero­
ristička aktivnost, nesumnjivo, upućuje na nov, proširen
zaključak: terorizam je prerastao u značajno sredstvo po-
litičko-propagandne kombinatorike internacionalnih raz­
mjera. On je prošle godine značajno prisutan u Evropi,
Aziji, Africi, Americi i Australiji i to istodobno u međusob­
nim razračunavanjima unutrašnjih antagonističkih grupa
i grupacija, iza kojih je najčešće izravno stajao inozemni
faktor, ali i u međudržavnim političkim odnosima, bez ob­
zira na to da li je u javnosti uvijek bila uočljiva određena
država, odnosno pojedini njezini organi i organizacije.
Mnogobrojnim i raznovrsnim akcijama gotovo na
svim kontinentima, suvremeni terorizam napokon se
predstavio kao organizirani oblik borbe određenih snaga
za određene političke ciljeve. Više nego ikada prije u me­
đunarodnoj javnosti je prevladana teza o njegovoj spon­
tanosti, s gledišta uzroka, i anarhičnoj prirodi, s obzirom REGISTAR IMENA
na njegove krajnje ciljeve. Time je istodobno terorizam
djelomično lišen misterioznog vela, kao jednog od svojih
moćnih psiholoških oružja. Razumije se da će napredne
i progresivne snage u svijetu morati ulagati dalje napore
u konačnom razobličavanju terorizma, kako bi on izgubio
snagu uznemiravajućeg i destabilizirajućeg faktora u
unutrašnjem životu pojedinih društvenih zajednica, ka­
kvu je dosad imao, odnosno da bi prestao biti sredstvo u
političko-propagandnoj kombinatorici između pojedinih
država, što je nesumnjivo dosad bio.
DUŠAN VILIĆ

340
Kasim ALIJAGIĆ, borac Donjovakufskog partizanskog odreda.
Poginuo je 27. lipnja 1972. u potjeri za ostacima ustaško-teroris-
tičke grupe u predjelu zvanom Bukovac, na planini Raduši.

Šefko ALIŠEHOVIĆ, pripadnik emigrantskog terorističkog
podzemlja u Australiji i jedan od organizatora neprijateljske
djelatnosti protiv SFRJ na petom kontinentu. Kao član ilegal­
ne ustaške organizacije »Hrvatsko revolucionarno bratstvo«
(HRB) sudjelovao je u obuci i ubacivanju u Jugoslaviju tero­
rističke grupe Tolić-Oblak.

Adolf ANDRIĆ, emigrirao je iz Jugoslavije 1961. Kratko vri­
jeme živio je u Italiji, a zatim se preselio u Australiju i nasta­
nio u Melbourneu. U sklopu ustaškog terorističko-fašističkog
plana »feniks« 1972. ilegalno je ubačen u Jugoslaviju. Likvidi­
ran je na planini Raduši iste godine.

Ambroz ANDRIĆ, emigrirao je iz Jugoslavije 1960. Boravio
je u Italiji do 1963, a zatim se preselio u Australiju, gdje je po­
stao član ustaško-terorističke emigrantske organizacije HRB,
koja u svom programu ima kao cilj da nasiljem, diverzijama,
ubojstvima i »gerilskim« akcijama podriva i ruši ustavni pore­
dak SFRJ. Ljeti 1972, zajedno s još 18 ustaških terorista, ilegalno
se ubacio na teritorij Jugoslavije, gdje je otkriven i ubijen.

Petar ANDRIĆ, član fašističko-terorističke emigrantske or­
ganizacije »Hrvatsko revolucionarno bratstvo« (HRB). Ilegal­
no je pobjegao iz Jugoslavije u Francusku. Prije bijega bio je
osuđen na šest godina strogog zatvora kao pripadnik terori­
stičke grupe »Hrvatski pokret mladih«. Ostao je u emigraciji.

343
Nikola ANTUNAC, pripadnik ustaške fašističko-terorističke Zaldivar y BATISTA, kubanski diktator, svrgnut 1959. u na­
grupe koja se u lipnju 1972. iz Austrije ilegalno ubacila u Ju­ rodnom ustanku pod vodstvom Fidela Castra. Umro je u
,r
goslaviju sa zločinačkim planovima. >tunac je živio u Salz- emigraciji 1973.
burgu od 1969. i bio jedan od najbližih suradnika ratnog zlo­
činca Vilima Cecelje. Likvidiran je na planini Raduši krajem Filip BEŠLIĆ, član ustaške terorističke organizacije »Hr­
lipnja 1972. vatsko revolucionarno bratstvo« i jedan od devetnaestorice
terorista koji su potkraj lipnja 1972. ilegalno ušli u Jugoslavi­
Andrija ARTUKOVIĆ, član ustaškog pokreta otprije rata. U ju sa zločinačkim planovima i zadacima. Bešlić je emigrirao
vrijeme NDH bio je dva puta ministar unutrašnjih poslova, iz Jugoslavije u Austriju 1965, a ubrzo nakon toga s' prebacio
pa tako inicijator i supotpisnik brojnih »zakonskih odreda­ u Australiju. Živio je u Svdnevu i Canberri. Ima je austral­
ba« kojim su legalizirana masovna istrebljenja civilnog sta­ sko državljanstvo i pasoš. Likvidiran je potkraj sipnja 1972.
novništva. Pred kraj rata emigrirao je u Austriju, gdje su ga na planini Svilaji.
uhvatile engleske okupacione trupe, ali je nakon dva mje­
seca ispitivanja bio pušten. Godine 1948, p r e k o Švicarske i
Irske, krivotvorenim d o k u m e n t i m a na ime Alojza Anića, Stjepan BILANDŽIĆ, e n i g r i r a o je iz Jugoslavije 1958. Ži­
pobjegao je u SAD gdje mu je o d o b r e n stalni boravak. Da­ vio je najprije u Italiji i Francuskoj, a zatim se preselio u
nas taj ratni zločinac živi u gradiću Surfsideu blizu Los An- SR Njemačku, gdje je postao član fašističke terorističke or­
gelesa. ganizacije »Hrvatsko križarsko bratstvo«, čija je djelatnost
zabranjena početkom 1963. odlukom zapadnonjemačkog
Josip BABIĆ, član ekstremnih terorističkih organizacija u ministra unutrašnjih poslova. Bilandžić je inspirator, orga­
Australiji i jedan od instruktora grupe Tolić-Oblak, koja se nizator i izvršilac brojnih terorističkih akata protiv jugo­
1963. ilegalno ubacila u zemlju sa zločinačkim zadacima. slavenskih građana i institucija u SR Njemačkoj. Zbog te
njegove kriminalne djelatnosti više puta su mu sudili nje­
Petar BAĆEVIĆ, rezervni oficir vojske kraljevine Jugoslavi­ mački sudovi.
je. U vrijeme rata bio je pripadnik četničkog pokreta Draže
Mihailovića i komandant četničkih operativnih jedinica istoč­ Vjekoslav BLAŠKOV, ratni zločinac. Poglavni pobočnik
ne Bosne i Hercegovine. Istaknuti suradnik okupatora. Ubi­ »Glavnog ustaškog stana«, član doglavničkog vijeća i jedan
jen je 1945. od vodećih ljudi u ustaškom terorističkom aparatu. Pobjegao
je iz zemlje 1945. Sredinom lipnja 1948. ilegalno je ubačen u
Petar BAKULA, pripadnik ustaške emigrantske organizacije Jugoslaviju. Uhvaćen je i na suđenju pred vijećem Vrhovnog
»Hrvatsko revolucionarno bratstvo« (HRB) i član fašističko- suda u Zagrebu osuđen na smrt.
-terorističke grupe koja se u lipnju 1972. ilegalno ubacila u
Jugoslaviju. Od početka 1972. živio u Salzburgu. Likvidiran je
u srpnju 1972. na planini Svilaji. Branko BLEČIĆ, rođen je 1953. u Lovranu. Kao vojnik Voj­
ne pošte 3945 u Sarajevu poginuo je 26. lipnja 1972. na pla­
nini Raduši kod Bugojna u potjeri za devetnaestoricom usta­
Miroslav BAREŠIĆ, pripadnik ustaškog terorističkog pod­
ških terorista.
zemlja u Švedskoj. Jugoslaviju je napustio legalno 1970. Po­
četkom travnja 1971, zajedno s još četvoricom terorista, nasil­
no je upao u jugoslavensku ambasadu u Stockholmu i ubio Rafael BOBAN, ratni zločinac. U ustaškom terorističkom
a m b a s a d o r a Vladimira Rolovića. Osuđen je na doživotni aparatu imao je čin pukovnika i domobranskoga generala.
zatvor, a pušten na slobodu 15. rujna 1972. pošto su tri Poslije Francetićeve smrti Pavelić ga je imenovao zapovjedni­
ustaška terorista otela avion švedske zračne kompanije kom zloglasne »Crne legije«. Prema nekim podacima, Boban
SAS i u zamjenu za taoce zatražili oslobađanje Rolovićevih je 1945. ubijen u okolici Bjelovara.
ubojica. Prema nekim izvorima, Barešić danas živi u Južnoj
Americi, gdje je nastavio svoju neprijateljsku djelatnost
Luka BOŠNJAK, milicionar iz Prozora, rođen 1926, otac tro­
protiv SFRJ.
je djece. Poginuo je 27. lipnja 1972. u predjelu zvanom Buko­
vac, na planini Raduši, u sukobu s razbijenim ostacima ustaš-
Josip BARIŠIĆ je šezdesetih godina boravio u Australiji,
ko-terorističke grupe.
gdje se priključio fašističkoj emigrantskoj organizaciji HRB.
Bio je jedan od bliskih suradnika likvidiranog terorista Đure
Horvata. Imao je zadatak da uoči upada terorističke grupe Marijan BRADIĆ, borac Ramskoga partizanskog odreda.
Andrić-Vegar digne u zrak glavnu trafo-stanicu u Zagrebu. Rođen je 1949. u Prozoru. Poginuo je 27. lipnja 1972. u potjeri
Uhvaćen je i u Vojnom sudu u Sarajevu osuđen na deset go­ za ostacima ustaške terorističko-diverzantske grupe u predje­
dina strogog zatvora. lu zvanom Bukovac, na planini Raduši.

344
Anđelko BRAJKOVIĆ, Barešićev suučesnik u mučkom gdje i danas živi. Predsjednik je više fašističkih emigrantskih
ubojstvu jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića u organizacija u Salzburgu i jedan od glavnih inicijatora tero­
Švedskoj. Iz Jugoslavije je otišao legalno početkom 1970. i ubrzo rističke aktivnosti protiv SFRJ.
nakon toga se aktivno uključio u redove ustaške terorističke or­
ganizacije »Hrvatsko revolucionarno bratstvo« (HRB) u Stock- Ismet ĆOLIĆ, borac Ramskoga partizanskog odreda. Rođen
holmu. Osuđen je na doživotni zatvor zbog napada na jugosla­ je 1951. u Prozoru. Poginuo je 27. lipnja 1972. u predjelu zva­
vensku ambasadu u Švedskoj i ubojstva ambasadora Vladimira nom Bukovac, u blizini sela Rumboka, u potjeri za razbije­
Rolovića. Švedske vlasti pustile su ga na slobodu zajedno s te­ nim ostacima ustaško-terorističke grupe koja se ilegalno uba­
roristom Miroslavom Barešićem, nakon otmice aviona zračne cila u zemlju s diverzantskim zadacima.
kompanije SAS 15. rujna 1972. na aerodromu u Goteborgu. Po­
slije bijega iz Švedske boravio je kraće vrijeme u Španjolskoj, a Ljubomir DEDIĆ, u vrijeme NDH je kao ustaša bio u nje­
zatim se prebacio u južnu Ameriku, gdje živi i danas. mačkim vojnim formacijama. Zbog ubojstva njemačkog pod­
oficira vojni sud NDH osudio ga je na šest godina zatvora,
Dragutin BRATUŠA, u vrijeme rata pripadnik ustaškog po­ gdje ga je zatekao Pavelićev slom. Poslije rata osuđen je u
kreta. Bio je u nacističkoj vojsci, u tzv. Vražjoj diviziji. Poslije Mostaru i Osijeku na u k u p n o četiri i po godine strogog zatvo­
rata osuđen je na pet godina strogog zatvora zbog neprijateljske ra zbog neprijateljske djelatnosti protiv SFRJ. Godine 1959.
djelatnosti. Emigrirao je 1957. Nakon odlaska u inozemstvo ak­ ilegalno je pobjegao u Austriju, a odande u Australiju, gdje je
tivno se uključio u rad više ekstremnih emigrantskih organiza­ uz ostalo bio predsjednik ustaške terorističke organizacije
cija. Dok je boravio u SR Njemačkoj bio je u rukovodstvu emi­ »Hrvatski demokratski odbor«. Umro je 1972. u emigraciji.
grantske organizacije »Hrvatski oslobodilački pokret« (HOP).
Danas živi u Australiji, gdje je jedan od rukovodilaca teroristič­ Krunoslav DRAGANOVIG, katolički svećenik i jedan od
ke organizacije »Hrvatsko revolucionarno bratstvo« (HRB). najbližih suradnika ratnog zločinca Ante Pavelića. Prije rata
Sudjelovao je u obučavanju i ubacivanju fašističke diverzant­ bio je docent na Teološkom fakultetu u Zagrebu, a u vrijeme
sko-terorističke grupe emigranata u Jugoslaviju ljeti 1972. satelitske NDH potpredsjednik tzv. komisije za kolonizaciju i
savjetnik ustaške delegacije pri Svetoj stolici u Vatikanu. Po­
Josip BUJANOVIĆ,po zlu poznati gospićki svećenik koji je slije rata angažirao se u skrivanju i spašavanju ustaških ra­
u vrijeme marionetske NDH imao čin ustaškog »bojnika«. tnih zločinaca, kao i njihovu prebacivanju u Južnu Ameriku.
Bio je župan Like i Gacke, na koje mjesto ga je postavio Pa- Dugo godina bio je jedna od centralnih figura ustaške emi­
velić poslije smrti Jurice Frkovića, ustaškog župana. Emigri­ gracije. Krajem 1967. godine vratio se u zemlju.
rao je iz zemlje i živi u Australiji, gdje je jedan od funkcionara
ustaških terorističkih organizacija i organizator neprijateljske Vili ERŠEK, poznati kriminalac i čovjek s kaznenih lista.
aktivnosti protiv SFRJ. Više puta mu je suđeno zbog teških krivičnih djela, m e đ u ko­
jima i zbog ubojstva. Poslije izlaska iz zatvora pobjegao je u
Vidak BUNTIĆ, pripadnik ustaške terorističko-diverzantske inozemstvo, gdje je postao član ilegalne terorističko-fašistič-
grupe koja se potkraj lipnja 1972. iz Austrije ilegalno preba­ ke organizacije HRB. Jedan je od devetnaestorice fašističkih
cila na područje Jugoslavije. Buntić je pripadao fašističkoj zločinaca koji su lipnju 1972. ilegalno ušli u Jugoslaviju. Lik­
organizaciji »Hrvatsko revolucionarno bratstvo« u SR Nje­ vidiran je 1972. blizu sela Rumboka, nedaleko od Prozora.
mačkoj. Likvidiran je 1972. blizu Omiša.
Jure FRANCETIĆ, ratni zločinac, pripadnik ustaškog pokre­
Raffaelo CASERTANO, šef talijanske diplomacije pri plaće­ ta još otprije rata. Proglašenjem NDH Francetić je, kao jedan
ničkoj vladi dra Ante Pavelića i jedan od glavnih protagonista od najbližih Pavelićevih suradnika još iz vremena emigracije,
koji su pomagali da se raskomada, porobi i opljačka naša imenovan za glavnog ustaškog povjerenika za Bosnu i Herce­
zemlja. Poslije rata umirovljen je u rangu ambasadora. govinu. Osnivač je i komandant po zlu poznate »Crne legije«.
Krajem 1942. avion kojim je putovao Francetić prisilno se
Vilim CECELJA, ratni zločinac. Prije rata bio je župnik u spustio u podnožju Male Kapele, a zloglasni ustaški krvnik
Hrastovici kod Petrinje i zakleti pripadnik ustaškog pokreta. bio je uhvaćen i ubijen.
U vrijeme fašističke NDH imao je više visokih svećeničkih
funkcija u ustaškom terorističkom aparatu. Pred njim su po­ Jurica FRKOVIĆ, ustaški funkcionar i veliki župan Like i
ložili zakletvu članovi prve ustaške »vlade«. Bio je, među os­ Gacke u vrijeme NDH. Umro je u toku rata.
talim, i osobni ispovjednik Ante Pavelića. Autor je poznatog
molitvenika »Hrvatski vojnik« u kojem se ustaškoj soldateski Mirko FUMIĆ, pripadnik ustaške terorističko-diverzantske
stavlja kao vjerska dužnost služba okupatoru i odanost Pave- grupe koja se 1963. ilegalno ubacila u Jugoslaviju sa zadat­
liću i u kojem se veličaju poznati ustaški zločinci. Imao je čin kom da minira privredne, stambene i druge objekte. Uhva­
ustaškog potpukovnika. Kraj rata zatekao ga je u Austriji, ćen je i osuđen na šest godina strogog zatvora.

346 347
Ahmo GF.I.IĆ, borac Ramskoga partizanskog odreda. Rođen HOP-a za Evropu. Ilić je jedan od osnivača zabranjene ustaš­
je 1943. u okolici Prozora. Poginuo je 27. lipnja 1972. u pre­ ke organizacije »TRUP« i organizator terorističkih akcija pro­
djelu zvanom Bukovac u potjeri za razbijenim ostacima usta- tiv SFRJ i njezinih građana u inozemstvu.
ško-terorističke grupe.
Franjo IVANDA, borac Duvanjskoga partizanskog odreda.
Ilija GLAVAŠ, pripadnik ustaško-terorističke organizacije Rođen je 1930. u blizini Duvna. Teško je ranjen 27. lipnja
»Hrvatsko revolucionarno bratstvo« i jedan od devetnaesto- 1972. u oružanom sukobu s grupom ustaških terorista u
rice terorista koji su u lipnju 1972. ilegalno ušli u Jugoslaviju predjelu zvanom Bukovac, kraj sela Rumboka. Od posljedica
sa zločinačkim planovima. Emigrirao je iz Jugoslavije 1962. ranjavanja u m r o je u Vojnoj bolnici u Sarajevu.
Boravio je u Austriji i Australiji. Likvidiran je u Jugoslaviji.
Branko JELIĆ, poznati ustaški ideolog. Prije rata je kao ek­
Franjo GRBEŠIĆ, borac Lištičkoga partizanskog odreda. sponirani Pavelićev suradnik boravio u Berlinu, gdje je ruko­
Rođen je 1934. u Listići. Otac dvoje djece. Poginuo je 7. srp­ vodio grupom ustaških emigranata. U vrijeme rata bio je in­
nja 1972. u predjelu zvanom Golo brdo blizu Duvna u oruža­ terniran na otoku Manu, pošto su ga Englezi otkrili u jednoj
nom sukobu sa šestoricom fašističkih terorista. obavještajnoj misiji. Poslije rata nastanio se u Berlinu i bio je­
dan od najistaknutijih i najekstremnijih organizatora djelova­
Artur GUSTOVIĆ,pukovnik bivše jugoslavenske vojske i ge­ nja ustaške emigracije. Organizirao je brojne neprijateljske
neral NDH. Kao istaknutog i provjerenog vojnog rukovodio­ akcije protiv SFRJ. Umro je 1972. u Berlinu.
ca, Pavelić i Nijemci postavili su ga za komandanta I gorske
divizije, koja je s njemačkim jedinicama sudjelovala u ofenzi­ Dragutin JELIK, ratni zločinac. U vrijeme rata priključio se
vi na Kozari. Gustović je bio i komandant svih Pavelićevih ustašama. Bio je ustaški povjerenik za Bosnu i Hercegovinu,
formacija na srijemskom frontu. Pred jedinicama JNA povu­ povjerenik UNS-a u Sarajevu i jedan od zamjenika Eugena
kao se sve do Maribora, gdje je 16. svibnja 1945. zarobljen. Na Dide Kvaternika. Pred slom NDH pobjegao je u Italiju, pa u
suđenju pred Vojnim vijećem Vrhovnog suda Demokratske Austriju, a zatim se prebacio u Argentinu. U emigraciji su ga
Federativne Jugoslavije osuđen je na smrt. ubili njegovi suradnici.

Stjepan HEFER, član desnog, profašistički orijentiranog kri­ Marijan JURJEVIĆ, ugledni jugoslavenski iseljenik, porije­
la HSS i simpatizer ustaštva. U vrijeme NDH Hefer je bio ve­ klom s otoka Korčule. U vrijeme drugoga svjetskog rata ra­
liki župan Osijeka i ministar poljoprivrede u Pavelićevoj vla­ dio je kao obavještajni oficir u Intelligence serviceu u Kairu.
di. Pobjegao je u inozemstvo 1945. i nastanio se u Argentini, Poslije rata nastanio se u Australiji, primivši australsko drža­
gdje je, sve do smrti, bio predsjednik »Hrvatskog oslobodilač­ vljanstvo. Umro je 1975.
kog pokreta« (HOP), najmasovnije i najagresivnije emigrantske
organizacije, koja je nastavak Pavelićeva ustaškog pokreta. Viktor KACIJANČIĆ, pripadnik ustaške terorističko-diver­
zantske grupe koja se potkraj lipnja 1972. ilegalno ubacila u
Hans HELM, u vrijeme fašističke okupacije šef egzekutivne Jugoslaviju sa zločinačkim zadacima i planovima. Boravio je
službe Gestapoa u Beogradu i policijski ataše pri njemačkom u Salzburgu od 1969, gdje je bio povezan s ratnim zločincem,
poslanstvu u NDH u Zagrebu. Poslije kapitulacije predao se katoličkim svećenikom Vilimom Ceceljom. Likvidiran je po­
našim organima sigurnosti. Kao ratni zločinac osuđen je na četkom srpnja 1972. u blizini sela Varvara.
smrt.
Dragutin KAMBER, katolički svećenik u Doboju i zakleti us­
Đuro HORVAT, član ustaške terorističke grupe likvidirane taša prije 1941. U NDH postavljen je za ustaškog povjerenika
1972. u Jugoslaviji. Ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije 1960. u dobojskom kotaru. U svojim rukama držao je svu političku
Kraće vrijeme živio je u Austriji, a zatim se prebacio u Au­ i građansku vlast. Izdavao je naloge za pljačke i ubojstva. Po
straliju. Živio je na Tasmaniji. Bio je član ilegalne fašističke njegovu naređenju prilikom ustanka u Doboju ubijeno je 300
organizacije »Hrvatsko revolucionarno bratstvo«. Uhvaćen je osoba, a još 250 predano prijekom sudu. Zbog svojih zasluga
u Jugoslaviji 1972. i osuđen na smrt. u organiziranju ustaškog terorističkog aparata Pavelić je
Kambera unaprijedio u čin ustaškog pukovnika i imenovao
Andrija ILIĆ, ratni zločinac, prije rata član HSS. Usposta­ ga vojnim vikarom. Pobjegao je iz zemlje 1945. pred jedinica­
vom fašističke NDH odmah se priključio ustaškom pokretu. ma JNA. Umro je u emigraciji.
Radio je u poslanstvu NDH u Čehoslovačkoj i Austriji. Pošto
je poražena ustaška soldateska, zajedno s Pavelićem i drugim Josip KASIĆ, katolički svećenik, poslije rata osuđen u Jugo­
ratnim zločincima pobjegao je u Austriju, a zatim u Englesku. slaviji zbog suradnje i jatakovanja s križarima. Nakon izdrža-
Kraće vrijeme živio je u Španjolskoj. Pavelićevim »testamen­ ne kazne pobjegao je iz Jugoslavije i priključio se ustaškoj
tom« imenovan je za glavnog »pobočnika« predsjednika emigrantskoj organizaciji u Australiji.

348 349
Božidar KAVRAN, prije rata jedan od vođa frankovačke Slavko KVATERNIK, ratni zločinac, jedan od osnivača ustaš­
grupe studenata, okupljenih oko organizacije »August Še- kog pokreta. U svojstvu Pavelićeva zamjenika Kvaternik je 10.
noa«. Ustašku zakletvu položio je 1937. Odmah poslije okupa­ travnja 1941, uz pomoć njemačke soldateske, preuzeo vlast u
cije Pavelić mu je kao provjerenom podaniku povjerio brojne svoje ruke i proglasio fašističku tvorevinu NDH. Zbog sukoba s
odgovorne dužnosti u ustaškom terorističkom aparatu. Bio Pavelićem potkraj 1942. emigrirao je u Austriju. Poslije njemač­
je, uz ostalo, upravni zapovjednik svih ustaša i zamjenik »po- ke kapitulacije saveznici su Kvaternika izručili jugoslavenskim
strojnika« za sve ustaške organizacije. Pošto se raspala mario­ vlastima. Na suđenju u Zagrebu osuđen je na smrt.
netska NDH Kavran je zajedno s Pavelićem pobjegao u inozem­
stvo, odakle se vratio kao glavni organizator operacije »10. tra­ Vlado LEKO, član terorističke organizacije »Hrvatsko revo­
vanj«. Uhvaćen je 1948. i kao ratni zločinac osuđen na smrt. lucionarno bratstvo« i fašističke grupe koja se 1963. ilegalno
ubacila u Jugoslaviju s diverzantskim zadacima. Uhvaćen je i
Vejsil KEŠKIĆ, emigrirao je 1959. iz Jugoslavije u Italiju a osuđen na 12 godina strogog zatvora.
zatim u Australiju, gdje se odmah priključio ustaškim terori­
stičkim organizacijama u Melbourneu. Kao član fašističke te­ Erih LISAK, ratni zločinac, član ustaškog pokreta otprije rata.
rorističko-diverzantske grupe ilegalno se 1972. ubacio u Ju­ Od početka okupacije pa sve do oslobođenja bio je organizator
goslaviju, gdje je uhvaćen i na suđenju u Sarajevu iste godine i rukovodilac terorističkog policijskog aparata i oružanih bandi
osuđen na smrt. kvislinške NDH. U svibnju 1945. pobjegao je pred jedinicama
JNA u Austriju, gdje je odmah počeo organizirati ustaške tero­
Vinko KNEZ, još jedan iz galerije ustaških terorista koji su rističke grupe. U rujnu 1945. ilegalno se vratio u zemlju, gdje je
bili pod neposrednom kontrolom ratnog zločinca Vilima Ce- uhvaćen i na procesu u Zagrebu osuđen na smrt.
celje u Salzburgu. Došao je u Austriju 1972. i odmah bio vr­
bovan u ustašku terorističku organizaciju »Hrvatsko revolu­ Mladen LORKOVIĆ, ministar u vladama NDH. Pošto je
cionarno bratstvo« (HRB). Potkraj lipnja 1972, zajedno s još 1944. otkriveno da je spremao zavjeru protiv Pavelića, ustaše
osamnaest terorista, ilegalno je ušao u Jugoslaviju, te likvidi­ su ga uhapsile i zatvorile. Ubili su ga njegovi nekadašnji su­
ran na planini Raduši. radnici prilikom bijega iz zemlje u svibnju 1945.

Ivan KOKIĆ, član ustaškog pokreta od 1942. Bio je inten­ Fabijan LOVOKOVIĆ, pripadnik ustaškog pokreta. Emigri­
dant u III ustaškoj diviziji u Zagrebu. Pobjegao je iz zemlje u rao je iz Jugoslavije 1945. Jedan je od glavnih organizatora te­
svibnju 1945. Kraće vrijeme boravio je u Austriji, Italiji i Ar­ rorističkih akcija protiv Jugoslavije i član rukovodstva ustaš­
gentini. Danas živi u Australiji, gdje je jedan od funkcionara ke emigracije u Australiji.
ustaške emigrantske organizacije »Hrvatski oslobodilački po­
kret« (HOP) i organizator terorističkih akcija protiv SFRJ. Ilija LOVRIĆ, pripadnik ustaške fašističko-terorističke gru­
pe koja se potkraj lipnja 1972. ilegalno ubacila u Jugoslaviju.
Ivan KOVAČIĆ, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije u SR Nje­ Emigrirao je iz zemlje 1965. Kraće vrijeme boravio je u Au­
mačku, gdje se odmah priključio ustaškom podzemlju. Zaje­ striji, a zatim se prebacio u Australiju, gdje je ubrzo postao
dno s bratom Nikom organizirao je više terorističkih akcija član terorističke emigrantske organizacije »Hrvatski narodni
protiv SFRJ. Kao član fašističke emigrantske organizacije otpor« (HNO). Imao australsko državljanstvo i pasoš. Vratio
»Hrvatsko revolucionarno bratstvo« (HRB) zadužen je za vrbo­ se u Evropu u svibnju 1972. Likvidiran je početkom srpnja
vanje novih članova i fizičke napade na jugoslavenske radnike 1972. na Duvanjskom polju.
privremeno zaposlene u SR Njemačkoj. Živi u emigraciji.
Vjekoslav LUBURIĆ, ratni zločinac i pojam zvjerske okrut­
Nikola Niko KOVAČIĆ, član fašističko-terorističke emi­ nosti u NDH. U četiri godine Pavelićeve ustaške strahovlade
grantske organizacije u SR Njemačkoj. Iz zemlje je ilegalno Luburić je imao razne rukovodeće funkcije: bio je zamjenik
pobjegao 1959, pošto su organi sigurnosti otkrili da pripada zapovjednika »Glavnog ustaškog stana«, zapovjednik svih
ilegalnoj terorističkoj organizaciji »Hrvatska zajednica mla­ koncentracionih logora, zapovjednik II zbora (armije) sa sje­
dih«. Organizator je brojnih terorističkih akcija protiv SFRJ. dištem u Sisku i drugo. Pred slom NDH pobjegao je u ino­
Živi u SR Njemačkoj. zemstvo i našao utočište u Španjolskoj, gdje je 1969. ubijen.

Sjepan KUKOLJA, prije rata profesor teologije. U vrijeme Stipe LJUBAS, član ustaške emigrantske organizacije »Hr­
NDH stavio se na stranu ustaša i bio jedan od obavještajaca vatsko revolucionarno bratstvo« (HRB) i jedan od devetnaes-
Gestapoa. Emigrirao je 1945. u Austriju, a zatim u Italiju. torice terorista koji su ljeti 1972. ilegalno ušli u Jugoslaviju sa
Sada boravi u SR Njemačkoj, gdje je član ustaških emigrant­ zločinačkim zadacima. Živio je u Australiji i Austriji. Likvidi­
skih organizacija »Hrvatski oslobodilački pokret« (HOP) i ran je krajem srpnja 1972. na planini Svilaji, zajedno s još tro­
»Ujedinjeni Hrvati Njemačke« (UHNJ). jicom ustaških terorista.

350 351
Branko LJUBIČIĆ, borac Lištičkoga partizanskog odreda. Vlado MILETIĆ, član ustaške terorističko-fašističke grupe
Rođen je 1946. u Listići. Otac jednog djeteta. Poginuo je 7. sr­ koja se u lipnju 1972. ilegalno ubacila u Jugoslaviju kod sela
pnja 1972. u predjelu zvanom Golo brdo, u blizini Duvna, u Mute, u blizini Dravograda. Živio je u SR Njemačkoj i Au­
oružanom sukobu s ubačenom grupom fašističkih terorista. striji. Likvidiran je sredinom srpnja 1972. nedaleko od Prolo­
ga, na obroncima Dinare.
Vlatko MAČEK, vođa Hrvatske seljačke stranke (HSS) i pot­
predsjednik u vladama kraljevine Jugoslavije od 1939. i u pu­ Ljubo MILOŠ, zloglasni ustaški »bojnik« i komandant kon­
čističkoj vladi generala Dušana Simovića. U vrijeme rata živio centracionih logora u Jasenovcu, Staroj Gradiški i Lepoglavi,
je u zemlji. Kad je Pavelićeva soldateska doživjela slom, Ma- te rukovodeći službenik u Luburićevu III uredu »Ustaške
ček je zajedno s ustašama pobjegao najprije u Austriju, pa u nadzorne službe« (UNS). Pobjegao je iz zemlje 1945. U sklopu
Francusku. Umro je u emigraciji 1964. realizacije Pavelićeva špijunsko-terorističkog plana »10. tra­
vanj« Miloš se u srpnju 1947. ilegalno vratio u Jugoslaviju,
Dominik MANDIĆ, poslije završetka teoloških studija jedno gdje je uhvaćen i na suđenju u Zagrebu osuđen na smrt.
vrijeme bio je profesor u franjevačkoj bogosloviji u Mostaru,
a zatim (od 1926. do 1932) provincijal Hercegovačke franje­ Ante MOŠKOV, jedan od rukovodećih ljudi ustaškog terori­
vačke provincije. Od 1934. do 1939. bio je direktor Franje­ stičkog režima. Prije rata boravio je na Liparima s Pavelićem
vačke gimnazije u Širokom Brijegu, a zatim je otišao u i ostalim ustaškim emigrantima. U vrijeme tzv. NDH bio je za­
Rim, gdje je postavljen za profesora franjevačkog sveučiliš­ povjednik »Poglavnikova tjelesnog sdruga« (PTS). Kriv je za
ta »Antonianum«. N e p o s r e d n o poslije rata angažirao se u brojne zločine nad civilnim stanovništvom. Nakon sloma sna­
spašavanju ustaških izbjeglica, m e đ u kojima je bio i veliki ga hitlerovske koalicije pobjegao je u Austriju, a zatim u Ita­
broj ratnih zločinaca. Sudjelovao je u nizu akcija fašističke liju. U travnju 1947. engleske okupacione vlasti uhapsile su
emigracije, koje su bile u p e r e n e protiv SFRJ. Umro je u ga u Veneciji i kao ratnog zločinca izručile Jugoslaviji. Na su­
emigraciji. đenju u Zagrebu osuđen je na smrt. .
Vid MARIČIĆ, kao vojni dezerter ilegalno je pobjegao iz Ju­ Marko MUDRONJA, pripadnik fašističkih emigrantskih or­
goslavije šezdesetih godina. Jedno vrijeme boravio je u Au­ ganizacija u Australiji. Pobjegao je iz zemlje 1963. u Italiju, a
striji, gdje je dobio politički azil, a zatim je prešao u SR Nje­ zatim se prebacio u Australiju, gdje je ubrzo postao član
mačku i povezao se s ratnim zločincem Milom Rukavinom. HOP-a. Inicijator je terorističkih napada na jugoslavenska
Kraće vrijeme živio je i u Francuskoj, gdje ga je policija hap­ diplomatsko-konzularna predstavništva i druge institucije na
sila zbog sudjelovanja u desničarskim neredima. Bio je ruko­ petom kontinentu i jedan od organizatora ubacivanja u zem­
vodilac ustaške terorističke organizacije »Ujedinjeni Hrvati« lju fašističko-terorističke grupe 1972.
u Parizu. Ubijen je krajem listopada 1968. u Munchenu u
obračunu ustaških emigranata. Josip OBLAK, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije 1957. Krat­
ko vrijeme živio je u Austriji, a zatim se preselio u Australiju,
Jure MARIĆ, jedan od najaktivnijih pripadnika ustaške gdje ga je u HOP vrbovao ustaški eksponent Fabijan Lovoko-
emigracije na petom kontinentu. Bio je neposredni inicijator vić. Oblak je zajedno s još osmoricom ustaških terorista ile­
i organizator ubacivanja tridesetak ustaških terorista u Ju­ galno ušao u zemlju u srpnju 1963. Uhvaćen je i osuđen na 14
goslaviju 1963. i 1972. godina strogog zatvora.
Rafael MEDIĆ, katolički svećenik i ratni zločinac. U vrijeme Mile ODAK, borac Ljubuškoga partizanskog odreda. Rođen
ustaške NDH bio je, uz ostalo, i osobni ispovjednik Ante Pa­ je 1936. u okolici Ljubuškog. Otac troje djece. Poginuo je 9.
velića. Emigrirao je 1945. Jedan je od organizatora teroristič­ srpnja 1972. nedaleko od Posušja u oružanom sukobu s če­
kog napada na zgradu jugoslavenske misije u Bad Godesber- tvoricom ustaških terorista ubačenih iz inozemstva.
gu, u SR Njemačkoj, i ubojstva narodnog heroja Momčila Po-
povića. Umro je u emigraciji. Branko ORLOVIĆ, član ustaške terorističke organizacije
»Hrvatsko revolucionarno bratstvo« (HRB). Ilegalno je po­
Mehmed MEHIČIĆ, pripadnik ustaškog pokreta. U vrijeme bjegao iz Jugoslavije. Jedan je od glavnih opskrbljivača tero­
NDH bio je Pavelićev ministar socijalne politike i ustaški rističkog podzemlja oružjem i eksplozivom, zbog čega je osu­
konzul u Berlinu. Emigrirao je 1945. u Austriju. Ostao je u đen u SR Njemačkoj.
emigraciji.
Ante PAVELIĆ, ratni zločinac i osnivač ustaškog pokreta.
Ivan MILAS, pripadnik ustaških oružanih formacija. Poslije Prije rata proveo je u emigraciji 12 godina. Kad je 1941, uz
rata bio je jedan od organizatora terorističkih križarskih ban­ pomoć fašističkih tenkova, proglašena NDH, Pavelić se vratio
di u okolici Mostara. Uhvaćen je 1946. i osuđen na smrt. iz Italije i postavljen je za »poglavnika« ustaške države. U

352 23 - D V A D E S E T I Č O V J E K 353
NDH, na čelu s Pavelićem i gomilom fašistički indoktrinira­ Pio XII (Eugenio PACELLI), vrhovni poglavar Katoličke
nih ustaša, rođen je pokret i državni aparat kojim je legalizi­ crkve od 1939. Poznat, uz ostalo, kao veliki simpatizer kvislin-
ran besprimjeran zločin, genocid, istrebljenje kakvo moderna ške NDH, Pavelića i ustaša. Umro je 1958.
civilizacija ne pamti. Pred slom NDH Pavelić je pobjegao u
Austriju, a zatim se preko Italije prebacio u Argentinu. Pošto je Ibrahim PJANIĆ, ratni zločinac, član ustaškog pokreta ot­
u Buenos Airesu na nj pokušan atentat, preselio se u Španjol­ prije rata. U vrijeme marionetske NDH Pjanić je, uz ostalo,
sku, gdje je od posljedica ranjavanja umro u prosincu 1959. bio komandant Pavelićeve tjelesne straže. Pobjegao je iz zem­
lje 1945, najprije u Austriju, pa u SR Njemačku, gdje je postao
Višnja PAVELIĆ, kćerka ratnog zločinca Ante Pavelića. jedan od glavnih organizatora ustaških terorističkih akcija
Emigrirala je iz Jugoslavije 1945. Član je ustaške emigrantske protiv SFRJ. Umro je u emigraciji.
organizacije »Hrvatski oslobodilački pokret« (HOP). Ostala je
u emigraciji. Branko PODRUG, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije 1960.
Jedno vrijeme živio je u Austriji, a zatim emigrirao u Austra­
Ludvig PAVLOVIĆ, član ustaške fašističko-terorističke gru­ liju, gdje je postao član ustaške organizacije »Hrvatsko revo­
pe koja se potkraj lipnja 1972. ilegalno ubacila u Jugoslaviju lucionarno bratstvo« (HRB). U srpnju 1963. ilegalno se vratio
sa zločinačkim planovima. Sredinom srpnja iste godine pri­ u zemlju s terorističkim zadacima. Uhvaćen je i osuđen na 12
padnici jedinica teritorijalne obrane, Službe sigurnosti i Voj­ godina strogog zatvora.
ne policije, koji su bili u potjeri za razbijenim ostacima tero­
rističke grupe, uhvatili su Pavlovića živog na obroncima Di­ Miloš POPOVIĆ, kapetan JNA, rođen 1934. u selu Brdu kod
nare, u blizini Prologa. Na suđenju u Sarajevu osuđen je na Nove Varoši, otac dvoje djece. Poginuo je 26. lipnja 1972. na
smrt, ali mu je usvojena molba za pomilovanje i smrtna ka­ planini Raduši u oružanom sukobu s grupom ubačenih us­
zna zamijenjena strogim zatvorom od 20 godina. taških terorista.

Geza PAŠTY, prije ilegalnog bijega iz Jugoslavije u siječnju Momčilo POPOVIĆ, službenik jugoslavenskog predstavni­
1953. bio je pripadnik terorističke organizacije »Mlada Hr­ štva u Bonnu, kojeg su ustaški teroristi teško ranili prilikom
vatska« u Osijeku, koja je u programu imala širenje neprija­ napada na zgradu misije u Bad Godesbergu. Trinaest dana
teljske propagande, uspostavljanje veze s ekstremnom emi­ poslije ranjavanja Popović je u m r o u bolnici u Bonnu. Pro­
gracijom, prikupljanje oružja, a sve radi rušenja ustavnog po­ glašen je narodnim herojem.
retka u SFRJ. Prema nekim izvorima, ubijen je 1965. po na­
logu Srećka Rovera i Vjekoslava Luburića, zbog pronevjere Zvonimir POSPIŠIL, pripadnik ustaškog pokreta otprije
novca koji je pripadao terorističkoj organizaciji »Hrvatsko re­ rata i jedan od atentatora na kralja Aleksandra u Marseillesu
volucionarno bratstvo« (HRB). 1934. Boravio je u emigrantskom logoru »Janka puszta« u
Mađarskoj i u ustaškim logorima u Italiji. Poslije atentata u
Gustav PERČEC, član ustaškog pokreta otprije rata i jedan Marseillesu osuđen je na doživotnu robiju, ali su ga nakon
od najbližih suradnika Ante Pavelića iz vremena emigracije. okupacije Francuske Nijemci pustili na slobodu. Prema ne­
Kad je otkriven ustaški logor »Janka Puszta« u Mađarskoj kim izvorima, Pospišil se nakon proglašenja Pavelićeve NDH
1933, kojim je rukovodio od samog osnivanja, Perčec je pao vratio u zemlju i pridružio ustašama u Hercegovini, gdje je
u Pavelićevu nemilost i bio likvidiran. Ubio ga je njegov za­ odmah u početku rata ubijen.
mjenik Vjekoslav Servatzv.
Ivan PRLIĆ, član ustaške terorističko-fašističke grupe braće
Franjo PERČIĆ, pobjegao je u Austriju 1947. kao aktivni član Andrića, koja se ilegalno ubacila u Jugoslaviju potkraj lipnja
križarske oružane bande Martina Šajnovića. Sudjelovao je u 1972. Poslije odlaska iz zemlje živio je u Austriji. Likvidiran je
pljačkanju poljoprivrednih zadruga i ubojstvima predstavnika na planini Raduši.
narodne vlasti. Jedan je od sudionika u mučkom ubojstvu na­
rodnog heroja Momčila Popovića u Bad Godesbergu. Osuđen Stjepan RADIĆ, borac Ramskoga partizanskog odreda. Ro­
je u Bonnu na 15 godina zatvora. Živi u emigraciji. đen je 1935. u okolici Prozora. Bio je lugar po zanimanju.
Otac petoro djece. Poginuo je 27. lipnja 1972. u blizini Rum­
Krešimir PERKOVIĆ, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije boka u potjeri za razbijenim ostacima ustaške terorističko-di­
1959. i u Italiji odmah za vrbovan u ustašku emigrantsku or­ verzantske grupe ubačene iz inozemstva.
ganizaciju »Ujedinjeni Hrvati«. Kad je 1960. stigao u Austra­
liju postao je član »Hrvatskog oslobodilačkog pokreta« Tomo RAGUŠ, pripadnik ustaških terorističkih organizacija
(HOP)