You are on page 1of 26

TEMA :

SOCIJALNA INTERAKCIJA

SADRAJ : 1. UVOD ............................................................. ....................................................................... ........1

2. SOCIJALIZACIJA .............................................. ....................................................................... ...2 3. TIPOVI SOCIJALIZACIJE ............................................... ...........................................................3 4. SOCIOLOGIJSKE TEORIJE .......................................................... .............................................3 5. SOCIJALNA INTERAKCIJA ......................................... 4 5.1. KARAKTERISTIKE SOCIJALNE INTERAKCIJE ..............................................................5 6. RANA SOCIJALNA INTERAKCIJA ................................................... .......................................5 6.1. SOCIJALNI SIGNALNI SUSTAVI 5 7. SIGNALNE FUNKCIJE PLAA I SMIJEHA .6 8. INTERAKCIJA KAO VID UENJA I POUAVANJA .7 8.1. INTERAKCIJA U GRUPI . 8

8.2. VIZUALNA KOMUNIKACIJA ....... ......9 8.3. TEORIJE SOCIJALNE INTERAKCIJE 10 8.4. PODJELA DRUTVENIH GRUPA Cooley) 10 (C. H.

9. KOLSKA INTERAKCIJA .11 10. ZAKLJUNA RAZMATRANJA 14

1.

UVOD

ovjek najvei dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim ljudima. Meutim, pri govornom komuniciranju, svaku poruku, osim samih rijei, ine jo dvije komponente: koritenje glasa (ton glasa, njegova boja, brzina govora, glasnoa, izgovor, pauze u govoru) i koritenje tijela (mimika i gestikulacija). ovjek se pri interakcijama, licem u lice, ponajvie usredotouje na svoje rijei, pa zaboravlja kako pri tom njegovi pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju svoju priu. Neverbalna komunikacija sastoji se od mnotva znakova od kojih svaki ima svoje znaenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomou tih znakova i "itamo" ih kod drugih ljudi, a da toga nismo ni

svjesni. U veini sluajeva ne znamo nama svojstvene pokrete i izraze lica. Mnoge geste apsorbiramo iz socijalne sredine u kojoj ivimo i one se tokom naeg ivota snano modificiraju nesvjesnim podraivanjem drutvenih obiaja. I uroeni su izraaji esto drastino modificirani pod drutvenim pritiscima. Ljudska strast vjebanja pokreta je tolika da su u prolosti pokuavali nauiti "govorniku gestikulaciju" usprkos injenici da su malom broju ljudi potrebne takve instrukcije. Zadovoljavanje tjelesnih, fiziolokih potreba zbiva se pomou smanjena energijske razine u pojedinim dijelovima tijela, to je posljedica samog ivota stanica. Na taj nain stvorena je osnova svakog drugog zadovoljenja, odnosno sree. Smanjenje nagomilane energije stvara zadovoljstvo. Stoga je mir najznaajnije postignue na putu ka savrenstvu. Pri svakoj interakciji odailjemo emicionalne signale, a ti signali utjeu na osobe oko nas. to smo drutveno umjeniji, to bolje nadziremo signale koje upuujemo. Do ovakvog prijenosa dolazi zbog nesvjesnog oponaanja emocija koje vidimo na nekom drugom, s pomou nesvjesne motorike mimikrije njihovih izraza lica, gesta, tona i drugih neverbalnih izraza emocija.

2.

SOCIJALIZACIJA

Pojam socijalizacija danas je uao u svagdanji jezik intelektualno obiljeenih krugova. Socijalizacija je pojmovni konstruk, snop teorijskih pitanja i problemskih postavki. To je dodue u stvarnosti postojei, ali ne konkretno opipljiv predmet istraivanja. Ako hoemo : to je model koji slikovito prikazuje ono sto nije tako zorno. Pojam socijalizacije uveo je francuski sociolog Emile Durkheim, da bi oznaio dogaanje podrutvljenja ovjeka, tj. djelovanje drutvenih uvjeta na oblikovanje ljudske osobnosti. Socijalizacija se usmjerava : a) protiv jednostrano biologijskih shvaanja, koja razvoj ovjeka svode na genetski unaprijed dane imbenike udenosti b)protiv idealistike i individualistike pozicije, koja prihvaa imanentan proces sazrijevanja za genezu osobenosti i c) protiv pedagogijski reducirane perspektive, koja u sreditu pedagogije stavlja intencijski uticaj odgajatelja na mlada ovjeka. U sreditu novih istraivanja socijalizacije stoji model subjekta koji produktivno prerauje stvarnost. Sam proces posredovanja zbiva se bitno interakcijom, komunikacijom i aktivnostima. Razina komponente ( primjerice)

Cjelokupno drutvo gospodarska, socijalna, kulturalna struktura Institucije pogoni, masovni mediji, kole, visoka uilita,crkve

Interakcije i aktivnosti odnosi roditelji-djeca, kolska nastava, komunikacija izmeu vrnjaka, prijatelja, srodnika Subjekt obrasci iskustva, zauzimanje stavova, znanje, emocionalne strukture, kognitivne sposobnosti

3.

TIPOVI SOCIJALIZACIJE

Tipovi socijalizacije su PRIMARNA koja se ostvaruje u prvim godinama ivota, a sastoji se od uenja govora, razvoja misaonih sposobnosti; SEKUNDARNA koja zapoinje u kasnijem djetinjstvu kad se interakcijom sa drugim osobama usvajaju detaljnija znanja o ulogama van obitelji; ANTICIPATIVNA koja je usmjerena na budue uloge nekog pojedinca; RAZVOJNA soc. u kojoj se pojedinac prilagoava okolnostima nove ivotne uloge; OBRNUTA soc. u kojoj djeca ue svoje roditelje znaajkama kulture (zbog brzine drutvenih promjena); RESOCIJALIZACIJA potpuno uenje novih obrazaca ponaanja zbog promjene uloge (bolnice, vojska, osobe koje za ivota postanu invalidi).

4.

SOCIOLOGIJSKE TEORIJE

Prva temeljna sociologijska teorija najlake se da shvatiti ako se razjasni sredinje pitanje samog utemeljitelja teorije, Talcotta Parsonsa. Kako je uope mogu nekakav drutveni poredak pri beskrajnom mnotvu drutvenih djelatnosti, koji su uvjeti stabilnosti jednog drutvenog sistema? Problem se poinje odmatati ako se postulira da svaki sistem ima neku strukturu. Pojam struktura oznauje statiki aspekt sistema. Socijalizacija na kraju zapravo znai podrutvovljenje. No to je jednostrano gledite, jer zrela osobnost ipak nije zrcalnom slikom drutvene sturkture covjek nije shvaen kao subjekt koji shvaa i aktivno oblikuje okolinu, on stoji nasuprot nadmonu drutvu, od ijih uticaja jedva moe da se odbrani.

5.

SOCIJALNA INTERAKCIJA

Socijalna interakcija je proces u kojem postoji meusobno djelovanje izmeu dvije ili vie osoba tako da je njihovo doivljavanje i ponaanje : a) uzajamno - uvjetovano i b) meuzavisno Da je uvjetovano : znai da osoba opaa druge i reagira na akcije, postupke, geste, ideje drugih ljudi ali pojedinac reagira i na pretpostavljene namjere ili oekivane postupke drugih osoba. Drugim rijeima, podraaji u socijalnoj interakciji mogu biti realni postupci ili samo oekivani. U pravilu se socijalna interakcija svodi na eksplicitni odnos interakcije licem u lice ali odnosi meu pojedincima ne moraju ukljuivati fiziki kontakt (ni prostornu ni vremensku blizinu), ve treba voditi rauna i o procesima koji proizlaze iz naih oekivanja o tome to e druga osoba uiniti (vi mislite, da ja mislim, da vi mislite, da ja mislim, da vi.). Odnosi se mogu odvijati i na simbolikom planu, zasnivati se na psiholokoj meuzavisnosti na saznanjima o motivima I oekivanjima drugih pojedinaca i na anticipaciji njihovih akcija kao i vlastitim atribucijskim procesima. Meuzavisnost doivljavanja i ponaanja : socijalna interakcija je najee dvosmjerni odnos, tj postoji reciprocitet koji se oitujeu tome da je ponaanje jedne osobe ili grupe, njeni postupci reakcija na prethodnu akciju drugih. Ujendo je ta reakcija opet podraaj za druge osobe u okolini na koje one reagiraju. Drugim rijeima, reakcije osobe B na akciju osobe A su opet podraaji za osobu A.

Recipronost je kljuna karakteristika socijalne interakcije. U osnovi tih karakteristika socijalne interakcije lei vrijednovanje i elaboracija namjere druge osobe. Implicitno postoje neki elementi evaluacije koje moemo, ali i ne moramo biti svjesni.

5.1. KARAKTERISTIKE INTERAKCIJE

SOCIJALNE

Ukljuuje aktivno reagiranje, a posljedica nje je uenje tj. promjena. To je formirao Newcomb. To je dvosmjerni utjecaj. Dananja istraivanja pokazuju izvrsnu korespodenciju majke i djeteta. Djeca od 3, 4 mj. su u stanju svojim ogranienim repertoarom ponaanja drati zaposlenu cijelu obitelj. Prividan jednostavan utjecaj je zapravo obostran. Vrsta i koliina socijalnih utjecaja nisu uvijek jednaki. Socijalna interakcija moe biti simetrina i asimetrina. Taj proces ne mora biti izravno ili jednostavno opaljiv. Dalje, socijalna interakcija ima svoju verbalnu i neverbalnu (paralingvistiku) dimenziju. Postoje velike interindividualne razlike kako u deifriranju paralingvistikih znakova, tj. u paralingvistikoj osjetljivosti, ali i u paralingvistikom izraavanju. Socijalni utjecaji mogu biti svjesni i nesvjesni. - Svjesni : Ako mi u nekom socijalnom odnosu elimo primjeniti interpersonalnu strategiju (da neku

osobu na neto navedemo, uvjerimo) onda smo svjesni tih evolucija. Analiziramo njene reakcije, postupka, namjere. To je svjesno I ukljueno u na nain razmiljanja. Namjerno primjenjujemo neku strategiju. - Nesvjesni : Evaluacija drugih ljudi (motiva I postupaka) ne moramo je uvijek biti svjesni. Nekad smo je svjesni u interakciji. Npr. ako imamo neke predrasude u interakciji, taj atribucijski proces nije svjestan. I u interakciji licem u lice se esto javljaju atribucijski procesi.

6.

RANA SOCIJALNA INTERAKCIJA:

6.1. SOCIJALNI SIGNALNI SUSTAVI Rana socijalizacija je vana za razumijevanje socijalnog ponaanja i zato se njome treba baviti. Dijete je ve nakon roenja bioloki opremljeno za socijalnu interakciju: iako je ono bioloki nedovreno za samostalni ivot (tj. ovisi o socijalnoj okolini) ono ima predispozicije za socijalnu interakciju. To se oituje u promjenama u organizmu koje dolaze do izraaja u razliitim reakcijama djeteta koje potiu okolinu na reagiranje, a okolina reagira na doslijedan i predvidiv nain; to su zaeci socijalnih odnosa I socijalne interakcije. Npr. opaanje dojenja prvih dana: djetetove reakcije orijentacije (pokret glave i tijela) su izuzetno usklaene s pokretima majke. Taj interakcijski reciproni odnos ima refleksnu osnovu

kad se radi o djetetu ono nije pasivno ve reagira na podraaje aktivnim odgovorom prilagoavanja majci. Socijalizacija poinje onda kad dijete poinje reagirati na svoju socijalnu okolinu na vidljiv, dosljedan nain. Okolina za njega tad predstavlja podraaj. Osmjeh je prvi znak reagiranja na socijalnu okolinu. Dijete brzo iri repertoar reakcija, pokazuje na drugi nain odnos prema toj okolini drugaije reakcije na nepoznatu osobu, gestama pokazuje da mu neto treba. Socijalizacija ne ukljuuje samo reagiranje na socijalnu okolinu ve i procese koji dovode do stvaranja socijalne kontrole i unutarnje kontrole. Dijete prestaje neto raditi kad mu roditelj kae ne djeca to brzo ue. Postupno se djeca poinju sama instruirati, da bi svoje impulzivne tenje, elje, namjere kad nema roditelja mogli kontrolirati ve postoji skup pravila koje dijete glasno instruira (samo sebi govorei ne,ne) da bi se lake odralo. Djetetov repertoar reakcija ima signalnu ulogu u interakciji; sporazumijevanje sa socijalnom okolinom (ono priziva, odrava ili prekida tu interakciju). Te reakcije su reciprone naravi, pa nakon par ponavljanja postaju znakovi. Za ranu socijalnu interakciju su vani socijalno-signalni sustavi a najee su prouavani oni koji imaju kao osnovu pla i osmjeh.

7. SIGNALNE FUNKCIJE PLAA I SMIJEHA Signalna funkcija plaa dijete pobuuje pozornost majke i ostalih u okolini. Radi se o

sloenom podraaju, sloenom slunom podraaju (razliiti su plaevi po frekvenciji) kojem je u osnovi regulacija endogena. Ti mehanizmi reguliraju pla i sekvence plaa. Tri su osnovne vrste plaa za tri razliita stanja. To su: a) pla gladi, b) pla bola i c) pla srdbe. Karakteristike plaa pokazuju da sve tri vrste imaju isti redoslijed (pla, udisaj, odmor) ali se razlikuju po relativnoj duini. Postoje i posljedice tih razlika; majka relativno lako I brzo moe razlikovati te vrste plaa. Pla boli ima posebno svojstvo pobuivanja pozornosti = brza reakcija majke. Vrste plaa su razliite informacije i djeluju kao signali na osobe koje se o djetetu brinu dijete je u stanju utjecati na vrijeme i koliinu brige. Razlike u sekvencama plaa jesu individualne; prve pojave individualnosti i osobnosti djeteta. U tim interakcijskim sekvencama majine reakcije su osnova iskustva, uenje koje dovodi da je dijete u stanju hotimice koristiti repertoar socijalnog sistema da bi iniciralo socijalnu interakciju (pretpostavka je da treba odreen stepen kognitivnog razvoja da bi dijete uope moglo anticipirati posljedice svojih reakcija). Signalna funkcija smijeha - o osmjehu se ee raspravlja. Osmjeh do 3 tjedna ivota je refleksna reakcija i nema socijalno znaenje signala. U 2. mjesecu osmjeh postaje izdiferenciran nain reagiranja i sve je vie selektivan u odnosu na podraaje koji ga pobuuju i sve vie slui kao signal. Koja struktura podraaja je najdjelotvornija za

izazvati osmjeh? to je vie podraajni sklop liio ljudskom licu to je dijete pokazivalo vie interesa i vie osmijeha. Vidni analizator je nakon roenja poprilino razvijen. Brzo se javljaju preferencije; selektivna usmjerenost na podraaj i selektivnost na odrasle iz okoline koji predstavljaju podraaje. Ta preferencija je vana za uspostavljanje uvstvene vezanosti. Zato je majka primarni objekt vezanosti? Jer ona najvie posreduje u zadovoljavanju djetetovih potreba. Ali zato je dijete sretno kad vidi jednog strieka ali ne i kad vidi drugog? Dijete reagira samo na neke osobe. To se moe ovdje objasniti razlikama u posredovanju i zadovoljavanju biolokih potreba. Za uspostavljanje emocionalne vezanosti vana je sklonost osobe i spremnost da reagira na djetetove signale, da se ukljui u aktivnu interakciju, to je izvor djetetova zadovoljstva. Zato prema toj osobi osjea sklonost. Odreene promijenjene okolnosti, stres, ratne situacije mogu djelovati na kapacitet I funkcioniranje djetetovog signalnog sustava. Mogu smanjiti osjetljivost i sposobnost majki da diferenciraju djetetove reakcije; ne reagiraju adekvatno na djetetove signale. Tu dolazi do promjena u socijalnoj interakciji, pa i do regresivnih promjena. Otkuda takav utjecaj socijalne okoline? 8. INTERAKCIJA KAO VID UENJA I POUAVANJA Da bi se ostvarila efikasna nastavna interakcija nuno je napustiti neke stereotipe dominantne u tradicionalnoj nastavi: docentnu poziciju nastavnika uz verbalnu dominaciju, predominantno memorijsko-

reproduktivnu ulogu uenika, predominaciju frontalnog oblika rada i slino. Jedno istraivanje koje je provelo Britansko drutvo za audio-vizuelna istraivanja je pokazalo da ovjek pamti: 10% onog to ita, 20% onog to uje, 30% onog to vidi, 50% onog to vidi i uje, 80% onoga to kae i 90% onoga to jednovremeno kae i radi. Vidimo, dakle, da je verbalna I reproduktivna nastava na najniem nivou efikasnosti. To znai da samo aktivnim radom uenika obezbjeujemo efikasno uenje. Ne moemo osporiti odreenu efikasnost tradicionalnoj nastavi, ali je bitno da smo shvatili njene ograniene domete. Ono to je dobro u toj nastavi ne treba odbaciti, ali je izvjesno da danas vie nije dovoljno da uenici mirno sjede u klupama, paljivo sluaju i ekaju da im nastavnik d ansu da reprodukuju ono to su uli ili nauili. Od teoretskog pristupa ili nastavne koncepcije zavisi motivacija uenika i efekti koji se uenjem ostvaruju. Kako formirati grupe uenika u razredu, kako odrediti ili formirati parove? Kako stvoriti optimalne radne pretpostavke, optimalnu saradnju i emocionalnu klimu? To su pitanja na koja moramo odgovoriti ako elimo ostvariti optimalne pretpostavke za interaktivno uenje u koli. Tukmen I Xensen nalaze pet faza kroz koje prolazi svaka grupa: 1) Formiranje: Interakcije su povrne, lanovi se meusobno upoznaju traei slinosti da se priblie. 2) Grmljavina usaglaavanje: Faza konflikta i konfrontacija. Pojedinci nastoje pokazati svoju individualnost, uvrstiti svoj status u grupi i uticati na grupne odluke. Uenici moraju nauiti da svoje miljenje iznesu jasno i da paljivo sasluaju ostale.

3) Normiranje: Kada uenici razrijee konflikte i razviju smisao za istinu, oni su zreli da cijene drugog. Sada shvataju grupne ciljeve i norme i nain njihovog uspostavljanja, ak i one koje definie nastavnik. 4) Ostvarivanje: Visoka je produktivnost. lanovi se fokusiraju na svoje ciljeve i grupne dunosti. 5) Zavravanje: Ova faza je kratka. Zakljuivanje o kompletiranju grupnih zadataka, o dobiti uenika pri radu na akademskom postignuu i zajednikom uenju (Tuckman and Jensen,1977). 8.1. INTERAKCIJA U GRUPI

Pratiti socijalne interakcije u grupi - odjeljenju nekompatibilne sa zadatkom rada, dinamikom u grupi i ivotom u koli. Dodjela posebno pripremljenih uloga ili samostalna podjela uloga meu uenicima. Obratiti panju na interpersonalne odnose uenika u kolektivu te stimulisati pozitivne interakcije - u tu svrhu koristiti prostor i raspored sjedenja i podjelu radnih uloga. U grupi posebno pratiti poloaj introvertiranih i uenika koji imaju izvjesnih problema u socijalnoj komunikaciji. Zatiti nestabilne ili psihotraumatizovane uenike, pomoi im oprezno I vrlo selektivno. Stalno pratiti sociogramsku sliku odjeljenja i prilagoavati grupne interakcije ostvarenju postavljenih ciljeva. Socijalni ivot djece i odnosi koje oni uspostavljaju u neformalnim grupama vrnjaka, u koli i svome razredu, u porodici ili drugim okolnostima, bitno determiniu njihovo budue shvatanje drutva i

drutvenih (socijalnih) odnosa. kolska interakcija je pedagoki najdostupnija I najpodesnija za modelovanje, za organizovano socijalno progresivno oblikovanje. Kada svrsishodnost interakcije za nove generacije dostigne stepen zajednikog cilja pri radu u vaspitno-obrazovnim grupama, moemo rei da smo stvorili optimalnu pedagoku klimu za formiranje socijalno zdravih linosti. VIZUALNA KOMUNIKACIJA

8.2.

Mnogi socijalni psiholozi smatraju vizualnu komunikaciju jednim od najvanijih kanala ako ne i najvanijim kanalom neverbalne komunikacije. Vizualna komunikacija odnosi se ne samo na gledanje i kontakt oima, nego i na vienje dostupnih i korisnih socijalnih znakova. Kontakt oima se dogaa kad oboje ljudi gledaju jedno drugo u podruje oiju. Obino su razdoblja kontakta oima vrlo kratka. Kad su produena, ili kad jedna od osoba pone buljiti u drugu, moe doi do pojave tjeskobe i to se moe protumaiti kao prijetnja. Izbjegavanje pogleda i gledanja u oi povezuje se s nepostojanim ponaanjem, to navodi na prepredenost, pa ak i na nepotenje. Ta se gesta moe smatrati neprijateljskom eljom jedne osobe da se socijalna interakcija prekine. Pokazalo se da su gledanje i kontakt oima sinhronizirani s govorom, posebno s izmjenama govornika izmeu dvoje ljudi. Kod bilo koje interakcije dvoje ljudi licem u lice mogue je uzeti tri mjere gledanja. To su trajanje pogleda, broj pogleda i prosjena duljina pogleda, mjere koje se mogu uzeti i kod kontakta oima. Te se

mjere esto uzimaju posebno za gledanje i posebno za sluanje. Ustanovilo se da gledanje i kontakt oima variraju s temom razgovora (manji su kad je tema intimnija), fizike bliskosti (manji su kad je osoba blizu druge), spolom osoba u interakciji i znaajkama linosti. Dokazano je da se dvostruko due gleda pri sluanju, nego to se gleda pri govorenju. Kontakt oima je obino vrlo kratak, u prosjeku traje jednu sekundu, dok je prosjena duljina pogleda oko tri sekunde. Veza izmeu dvoje ljudi rezultira razliitom koliinom gledanja i kontakta oima, individualne varijacije su velike. Prijatelji manje gledaju i kontaktiraju oima od stranaca. Ipak, ako je dvoje ljudi zaljubljeno, gledanje i posebno kontakt oima puno su ei nego kod bilo koje druge socijalne veze. Takoer, pri istraivanju submisivni ispitanici gledali su manje pri sluanju od dominantih ispitanika. Isto tako, ekstraverti gledaju vie i pokazuju vie kontakta oima od introverata.

8.3.

TEORIJE SOCIJALNE INTERAKCIJE

1)Simboliki interakcionizamu razliitim situacijama se razliito ponaamo, 2)Dramaturki pristup. E. Goffman - predstavljanje sebe, - upravljanje dojma o sebi - prednji i straznji plan, 3)Etnometodologija - prouava naine i postupke koje obini ljudi koriste u svakodnevnom zivotu,

4)Teorija socijalne razmjene: - na drutvo gleda kao na knjigovodstvo, -nagrada, trokovi, profit.

8.4. PODJELA DRUTVENIH GRUPA (C. H. Cooley): 1)primarne grupe - odgaja pojedince, obitelj, prijateljstvo, intimna veza, 2)sekundarna grupa - poslovni interesi, 3)referentna grupa - pojedinci se poistovjeuju (revolucionar iz vosoke klase, imigrant koje se asimilirao, domai izdajnik); a) normativna funkcija - skupina koja ima bolju vrijednost, b)komparativna funkcija - grupa se nastoji usporediti s lanovima druge grupe, deprivacija (zakinutost), 4)terapijske grupe - smanjenje nelagode, stresa (grupa bivih narkomana) U interakciji, osim materijalnih dobra (novac), razmjenjujemo i drutvena dobra (osjeaje, sigurnost, ugled, informacije) i pritom nastojimo dobiti to vie nagrada uz najmanje trokove nastojimo profitirati. Dokle god sudionici razmjene smatraju da izvlae nekakav profit iz odnosa, taj e se odnos nastavljati, slino kao u sluaju ponaanja na tritu. 9. KOLSKA INTERAKCIJA

Pitanje kolske interakcije pobuuje interosavanja irokog kruga strunjaka : pedagoga, psihologa, sociologa, ljekara, uitelja i nastavnika. Ovo pitanje interesuje i veliki (najvei) broj uenikih roditelja. Budui da se tu radi o suptilnim odnosima unutar grupa, od odabiranja (biranja), usmjeravanja, preko line autonomije i slobode, ponaanja i doivljavanja ponaanja drugih, poloaja u grupi, odgovornosti, sve do pitanja kakvi smo, kakvi elimo biti i kakvi moemo biti, itd, razumljivo je da se za ovu oblast interesuje izuzetno veliki broj istraivaa. Mid, ( Mead, G. H.), djela : Geist, Identriat und Gesellshaft, Frankfurt/M. Simboliki interakcionizam predstavlja u sutini teoriju o socijalnoj konstrukciji samog sebe u prostoru stabilnih oekivanja ponaanja i dogovorenih simbola komunikacije meu ljudima. Slika o sebi se razvija pomou spontanih aktivnosti i preuzimanja oekivanja drugih. Odjeljenska zajednica kao drutvena grupa, kao osnovna elija kolskog kolektiva, mora teiti prema najviem stepenu interakcije, a on se javlja onda kada lanovi skupa (grupe) imaju zajedniki cilj kojim svi lanovi grupe tee i koji je, kad je postignut, u istoj mjeri pristupaan svakom lanu grupe. Iako tako, ona slui predaji socijalnih dobara. Meutim, ona je hijerarhijski organizovana institucija; nastavnik odluuje o ueniku (pohvaljuje, unapreuje, kanjava, kudi, premjeta), dok su obrnute situacije nemogue. Zato se neprestano odvija borba za priznavanjem. Pitanjima socijalizacije, interakcije i interpersonalnih odnosa u koli, bavio se veliki broj autora na jugoslavenskim prostorima. U Beogradu : Kvaev,

Rot, Havelka, Krnjaji i dr., u Zagrebu : Zvonarevi, vajcer, Bujas i dr, u Sarajevu : Dizdarevi i dr. Interakcija je proces u kojem postoji meusobni odnos izmeu dvije ili vie osoba ije je doivljavanje i ponaanje uzajamno uslovljeno i zavisno. U koli, interakcija podrazumjeva meusobne odnose glavnog faktora nastavnog procesa, prije svega meusobne odnose uenika. Interakcija je uslovljena sopstvenim ponaanjima I ponaanjima drugih. Razraujui fenomen interakcije Brumlik je izradio niz simbola interakcije, pomou kojih se iskazuje oekivano ponaanje drugih I predvianje oekivanih vlastitih ponaanja. Brumlik, M. objanjena je reakcija djelovanja i donose pomou sistema znakova, prije svega govorom. Ti simboli, iskazani znakovi omoguavaju saznavanje oekivanog ponaanja drugih i vlastitog ponaanja. Sutina interakcije se sastoji u tome da osoba zapaa druge i reaguje na njihove akcije, gestove, ideje i sl, ali i nju percipiraju drugi i oni reaguju na njene interakcijske simbole. U osnovi socijalne interakcije sadrana je i evaluacija, odnosno vrednovanje ponaanja, akcija i motiva drugih osoba i s tim u vezi i spostvenog ponaanja, ime se usavravaju interakcijski odnosi. Socijalna interakcija podrazumjeva lini identitet (vidjeti sebe, unutar grupe, kao pojedinca sa svim svojim karakteristikama) i kolektivni identitet (vidjeti sebe kao lana grupe iji osobine djelimo). Socijalni nadzor predstavlja sistem vaspitnih mjera pomou kojih kola kao institucija motri nad odravanjem oekivanih oblika ponaanja, tj.

ispunjavanjem odreenih normi ponaanja uenika. To su : ocjene, pohvale, pokude, priznanja, kazne, panja, odbacivanje. U raznim oblicima socijalnog nadzora sluajno il namjerno uestvuje svaki lan kolske zajednice (uenici, nastavnici, ostali radnici). Pitanja prihvaenosti, odnosno odbaenosti i s tim u vezi uloge u grupi ( grupama) ima presudan znaaj za izbor ivotnog puta, odnosno za izdraivanje biografije pojedinca. Vaspitno - obrazovna djelatnost je sloena kao to je i sloen i sam ovjek. Njega posebno uslonjavaju interpersonalni odnosi, prihvatanja, odbacivanja, nametanja i prihvatanja uloga. U neposrednoj kolskoj praksi (u nastavi) stgmatizacija je neizbjena. Dakle, je li neko dobar ili lo uenik ne zavisi od njegove darovitosti ili od porodinnih uslova, ve iskljuivo od toga da li ga njegovi uitelji smatraju dobrim ili loim uenikom i kako s njime postupaju. U vezi sa stigmatizacijom je i etikiranje, odnosno pripisivanje osobina odreenoj linosti i njihovo podravanja socijalnom snagom institucije (kole). kola je optereena nizom drutvenih stereotipa: ocjenjivanje ponaanja, moralisanje, mjerenje odstupanja od odreenih standarda, razvrstavanje, kategorizacija itd to uvijek uslovljava etiketiranje. Goffnam je izradio skicu vrajeg kruga pripisivanja i reagovanja. Na nastavnikovo obraanje ueniku Ti smeta! i kolektivu On smeta! uenik uzalud odgovara Zar ja smetam, Trudim se da ne smetam! I konano e prihvatiti model : Ja smetam. Najvaniji rad odgajatelja jest njegov postupak s djecom. Uza svu profesionalnu etinost i osobnu ljubav prema djeci, esto se odgajatelj istroi. Odnosi

meu djecom i njihovi zahtjevi nalaze se i u svakodnevnom ivotu, samo to to odrasli vjeto skrivaju, a u djece je sve na dlanu. Djeca su esto u velikom razvojnom zastoju te pokazuju ponaanje znatno mlaeg djeteta nego to to odgovara njihovoj dobi. Odgajatelji su samokritini i upozoravaju na neka nazadovna ponaanja koja postoje ne samo u djece nego i u njih samih. Susret obitelji i kole ostvaruje se na informativnim, pojedinanim sastancima razrednika i roditelja. kole sve ee organiziraju predavanja strunjaka za probleme djeteta, te njegova odnosa prema koli i roditeljima. ena nas ini pjesnicima, a djeca filozofima rekao je Malcom de Chazal. ivot nam je sloen mnogim predrasudama, a jedna od tih je da odrasli educiraju dijete. Dijete svoje duevno zdravlje i miran san zahvaljuje svojim izraavanjem osjeaja. Ono plae kad je tuno, veseli se u srei i bijesno je pred preprekom. Ne srami se svojih osjeanja, smatra ih djelom svoje osobenosti i potuje ih. Djeca su optimisti, ive za veselje, a ne za neku spoznaju. Njihovi osjeaji su razliiti, ali nad svim tim osjeajima preovladava veselje. Odgajatelj treba prije svega znati cijeniti djete kao izvor nedeformiranje ivotne originalnosti, iako on i dalje ostaje vaan imbenik u razvojnome putu djeteta. Dijete nije nositelj drutvenih obaveza, ono je prije korektor drutvenog razvoja. Uloga odgajatelja je pomoi djetetu da nae sebe u ivotnome prostoru, treba pomoi sebi, obitelji i drutvu da nae pravilan put. U meusobnoj komunikaciji nastavnik uenik mnogo se toga zbiva na nesvjesnom planu. Meu kolskim klupama,

neprestani postoji komunikacija i na nesvjesnoj razini. Razumjeti uenika znai ponajprije razumjeti sebe. Poruka o potrebi poznavanja vlastitih nesvjesnih konflikata i njihovih razrjeavanja nije upuena samo nastavnicima, nego i roditeljima problematinih uenika. Djeca koja ranije polaze u kolu, po slobodnoj volji roditelja, najbolji su ili najloiji uenici. Obaveznim polaskom u kolu sa est godina ova se slika promjenila i jo uvijek je predmet rasprava meu pedagozima i pedopsihijatrima. Dokazano je miljenje da polazak u kolu sa est godina uvjetuje dovoljna uenikova zrelost, a njegova kronoloka dob.

10.

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

Rober Dotran u jednom svom radu (Spariosu, 1979) predlae sledeu zakletvu nastavnika: Izvriu svoju obavezu svesno i ponosno. Moji uenici bie ne samo uenici, ve pre svega deca i neu nikada zaboraviti da snosim deo odgovornosti za njihovu sudbinu. Sauvau svim moguim i raspoloivim sredstvima ast nastavnikog poziva. Moje kolege bie moji prijatelji. U saradnji sa njima nastojau da stalno usavrim puteve kojim kola ide u cilju efikasnog priznavanja prava na vaspitanje i socijalnu pravednost u obrazovanju. Ovo sveano obeanje dajem slobodno i asno.

Priutite sebi i svojim uenicima vie faza samostalnog rada. Na oglednim satima nastavnika poetnika ili onima za promicanje u vii status rijetko se vide faze samostalnog individualnog rada, a ako da, samo nakratko. Razlog je u tome to nastavnici vjerovatno svojim promatraima ne ele dosaivat i ne ele svoje uenke otpustiti u fazu samostalnog rada, kada se neki rad ne moe izravno posmatrati. U kasnijem obavljanju posla moe biti posljedica da upravo vrlo visoko motivirani nastavnici imaju grinju savjest kada svoje uenike dugorono preputaju samostalnom radu. Uenici ue vrlo intenzivno pod uvjetom das u ispunjeni odreeni uvjeti : pojedinani rad mora biti dobro ukomponiran u cjelokupni tijek nastave. Uenici moraju imati dovoljno vremena I biti svjesni da e njihova individualna obrada nakon

zavretka metode prijei u komunikacijsku primjenu. Tako se uenici neovisno o nastavniku u oreenim fazama na miru mogu posvetiti neemu i preuzeti odgovornost za vlastito uenje. Uvijek biti drag i mio ne koristi nikome ni uenicima ni vama jedno je od najvanijih iskustava koje moraju stei mladi nastavnici i nastavnice. Morali smo nauiti da dijete koje ometa zapravo uope ne postoji. Nastavnikova se uloga sastoji u prvom redu u tome da to tanije razotkrije uzroke ometajueg ponaanja. Za svoj ivot oteeni su oni koji u svoje kolsko doba nikada nisu nauili ponaati se u skladu s pravilima I prihvatiti granice. ini se da danas ima sve vie takvih mladih ljudi. Pitanje je kako postupiti u odnosu na povratak u kolu uenika koji ne pripada kategoriji poremenena ponaanja, nego je prestao odlazit u kolu zbog intenzivnog straha od kole i pohaanja nastave. Ope je pravilo da uenika to prije treba vratiti u kolu. Taj strah je nastao na temelju prijetnje da bi do rastanka moglo doi ( bolest, nesuglasice). Dva osjeaja su prisutna u toga uenika : odbacivanje roditelja te istodoban strah od ostvarenja te elje. Najbolji je lijek ostanak kod kue, a ne odlazak u kolu, da bismo danonono uvali i kontrolirali svog roditelja. Smanjeni strah uoio je i projekciju nepotrebnom, dijete se vie ne boji da e ga roditelji napustiti. Izostala je potreba za uvanjem i kontrolom roditelja. Prema tome, nema vie ni razloga za nedolazak u kolu. Ne trebamo zaboraviti da smo agresivni i prema sebi, a ne samo prema drugome. Izraz agresije prema sebi

je svaka ovisnost. Kada spoznamo da sebe mrzimo, upotrijebimo svoju mrnju prema sebi muei se u odvikavanju tih samoubilakih obiaja. Taj je na potupak jedna od definicija ljubavi. Time prestajemo sluiti agresiji, prestajemo se stidjeti sebe i bez problema ostvarujemo interakciju sa drugima.