Umijeće jedenja

Još od davnih dana ljudi su pridonosili veliku paţnju objedu i jelima. Posebna pozornost se obraćala na ambijent i atmosferu u kojoj se objedovalo. Svečano ukrašeni stolovi, uvijek u isto vrijeme, mir i tišina bez bespotrebnih razgovora, te molitva zahvale na početku. Na taj način su naši preci iskazivali poštovanje prema plodovima zemlje kao Božjem daru koji nikako nisu uzimali zdravo za gotovo. Prevrtimo vrijeme unaprijed… Dobrodošli u 21. Stoljeće! Danas jedemo na brzinu, loše ţvačemo, brzo gutamo, često u stresnim situacijama, iţivcirani, umorni, pregladnjeli, iz emotivnih razloga, bez previše razmišljanja o kvaliteti hrane, a jako rijetko sa osjećajem zahvalnosti.

Naime, kada bi ljudi znali koliko samo način unosa hrane utječe na naše psihičko i mentalno stanje i zdravlje, moţda bi u trenutku objeda obratili veću pozornost na samu hranu i prepustili se svim gustativnim senzacijama i zaboravili svu uţurbanost i brige barem nakratko. Zapamtite, ţivimo u trenutku, a objed je vaţan dio te svakodnevnice. Proces probave hrane je vrlo kompleksan. Uključuje 22 vrste različitih probavnih enzima, a započinje već u ustima, procesom ţvakanja. Iako ljudi ne obraćaju puno pozornosti na ţvakanje, to je prvi faktor koji utječe na efektivnost probavljanja hrane. Stoga dobro ţvačite! Ţvačite dok se hrana u vašim ustima ne pretvori u gotovo tekuću jednoliku masu, potom gutajte. Što bolje proţvačete i obradite hranu u ustima, to će manje posla imati vaš ţeludac, hrana će se brţe kretati kroz vaš probavni trakt i manje su šanse da ćete patiti od zatvora i iregularne probave. Pored toga znajte, što veće molekule neprobavljene hrane uĎu u vaš probavni trakt to će vaše tijelo izlučivati veće količine enzima na preradu hrane kako bi došlo do potrebnih zarobljenih nutrijenata. Na taj način, tijelo se više troši ostavljajući manje energije za neke druge ključne procese poput regeneracije, detoksikacije, popravka tkiva i stanica i obranu organizma i odrţavanje jakog imuniteta. K tome, čini se da danas ima sve više razloga zašto ljudi jedu. Često to je iz čiste dosade, uţitka, potrebe za zaštitom ili utjehom, a sve manje zbog gladi. Često zaboravljamo da je sve energija. Isto kao i hrana, emocije koje ulaţemo u pripremu i konzumaciju hrane su od velike vaţnosti za naše zdravlje. Ako jedemo frustrirani, pod stresom ili iz emotivnih razloga upravo takvu energiju ulaţemo u hranu, što često uzrokuje probavne poteškoće, osjećaj teţine, malaksalost, umor i utječe na naše zdravlje. Pa tako moţemo birati i konzumirati najbolju i najkvalitetniju hranu iz dana u dan i svejedno

se osjećati loše. Pored unosa zdravih namirnica u organizam, jedite kada ste emotivno stabilni i uistinu gladni za hranom, a ne za paţnjom, ljubavi ili utjehom. Naţalost došla su vremena kada su ljudi u potpunosti zapostavili tradiciju zajedničkih obiteljskih objeda i okreću se i poseţu za onime što im se u tom trenutku čini najpraktičnije. Ljepota i tradicija zajedničkih objeda po meni, je vaţna kao i sama hrana. Nema ništa bolje od domaćeg obroka pripremljenog s puno ljubavi (Ne kaţe se bez razloga da ljubav ide kroz ţeludac!) i paţnje te osjećaja zajedništva. Kada takav obrok moţete podijeliti sa svojom obitelji ili prijateljima bez stresa, ţurbe i sa puno zahvalnosti u toplini i ugodi svog doma (barem jednom dnevno!) moţete biti sigurni da radite puno za zdravlje sebe i svojih najmilijih.

5 pravila umijeća jedenja: 1. Prije svakog obroka zapitajte se tri pitanja: Zašto jedete ovaj obrok? Kako će ova hrana utjecati na vaše zdravlje? Da li svojem tijelu omogućujete najkvalitetniji i najbolji izvor energije? 2. Jedite polagano, dobro ţvačite i uţivajte u svakom zalogaju. 3. Izbjegavajte jesti ljuti, tuţni, frustrirani ili umorni. Zapamtite, kako se osjećate, takve emocije unosite u hranu! 4. Dajte si vremena, objed je sveta stvar, poštujte to. 5. Nastojite barem jedan obrok dnevno pojesti zajedno sa svojim najbliţima.
IZVOR: http://sirovahrana.hr/clanak/umijece_jedenja-967

Duhovni čovjek je onaj koji »ili jeo ili pio ili drugo što činio, sve na slavu Božju čini« (1 Kor 10,31). To opet ne znači kako samo bilježi u svom umu neku općenitu nakanu slavljenja Boga nego da je njegovo sveukupno djelovanje lišeno površnog automatizma neke konvencionalne rutine. To znači da sve što čini, čini slobodno, jednostavno, spontano, iz dubine svog srca, iz ljubavi.
(Thomas Merton: "Duhovno vodstvo i meditacija")

Iz molitvenika „Obitelj pred Bogom“, © Biskupski ordinarijat Krk, III. Izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994., str. 66

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful