GRČKA UMJETNOST Tko su bili Grci? Mikenjani su stigli u Grčku 2000. pr.Kr.

Druga plemena koja su se služila grčkim jezikom spustila su se na poluotok sa sjevera oko 1100. pr.Kr. te su pokorila i asimilirala izvorno mikensko stanovništvo, a zatim se postupno širila do Egejskih otoka i Male Azije. Upravo su ta plemena u idućim stoljećima stvorila veliku grčku civilizaciju. Ističu se tri skupine koje su naselile grčko kopno, obalu Male Azije i Egejsko otočje: Eoljani, Dorani i Jonjani. Unatoč snažnom osjećaju srodstva utemeljenom na jeziku i zajedničkim vjerovanjima te običajima Grci su ostali podijeljeni u brojne nezavisne gradove države(može se tumačiti kao odjek prastare plemenske odanosti, naslijeđe preuzeto od Mikenjana, ili kao odgovor na grčke zemljopisne uvjete: zemlja planinskih lanaca, uskih dolina i oštre obale u kojoj bi političko ujedinjenje bilo ionako teško). Snažno vojno, političko i gospodarsko suparništvo među državama bez sumnje je poticalo razvoj novih ideja i institucija. No, Grci su skupo platili svoju nesposobnost da koncept države prošire izvan lokalnih granica polisa: gotovo su neprestano ratovali. Sukobi su Grčku toliko oslabili da Aleksandru Velikom u kasnom 4. st.pr.Kr. nije bilo teško poraziti je. GEOMETRIJSKI STIL (1100.-700.pr.Kr.) Prvo razvojno razdoblje grčke civilizacije traje otprilike 400 godina, od 1100. do 700.pr.Kr. Poznato nam je samo po oslikanoj lončariji i kipovima malih dimenzija(monumentalna arhitektura i kiparstvo nisu se javili do sedmog stoljeća). Isprva su lončarski predmeti bili ukrašeni samo apstraktnim šarama: trokutima, kockicama, koncentričnim krugovima. Oko 800. pr.Kr. unutar geometrijskog okvira pojavili su se ljudski i životinjski likovi. U najzrelijim primjercima ti su likovi tvorili složene prizore. Primjer: Dipilonska vaza

ORIJENTALNI STIL (700.-650.Kr.) Kao što ime kazuje, novi stil odražava snažne utjecaje Egipta i Bliskog istoka, potaknute sve znatnijom trgovinom s tim krajevima. Između 725. i 650. pr.Kr. grčka je umjetnost upila mnogo istočnjačkih motiva i ideja što su je iz korijena promijenili. Dok je starija grčka umjetnost po svojem značaju egejska, orijentalna faza odlikuje se novom monumentalnošću i bujnom raznolikošću oblika koje su slikari i kipari nastojali usavršiti. Primjer: amfora iz Eleusisa. Usporedimo li je s Dipilonskom vazom od prije stotinu godina promjena je i više nego očita: geometrijski ukras nije potpuno nestao, ali je ograničen na rubne zone: podnožje, ručke i vrat vaze. Novi motivi zaobljenih linija-spirale, isprepletene vrpce, palmete i rozete-ističu se svuda. Na gornjem je dijelu posude friz s prikazom borbe životinja no glavne i najveće površine su posvećene naraciji kao prevladavajućoj metodi(osljepljivanje Polifema i Gorgona). Narativno je slikarstvo nalazilo gotovo neisrpan izvor tema u grčkim mitovima i legendama. Amfora iz Eleusisa pripada protoatičkoj skupini vaza,

pretečama velike tradicije oslikavanja vaza što će se uskoro razviti u Atici, pokrajini oko grada Atene. Druga skupina orijentalnih posuda je poznata pod imenom protokorintskih vaza i naznačuje kasniju lončarsku proizvodnju u Korintu. Posude u toj skupini sadrže živahne životinjske motive i dokaz su tijesnih veza s Bliskim istokom. Neke od njih su izrađene u obliku životinjskog lika. ARHAJSKI STIL (650.-480.pr.Kr.) Dolazi do procvata grčkog umjetničkog genija ne samo u oslikavanju vaza nego i monumentalnoj arhitekturi i skulpturi. Arhajske su vaze općenito mnogo manje od svojih preteča, jer lončarske posude nisu više služile kao grobni spomenici jer se oni sada izrađuju od kamena. Međutim, njihovi slikani ukrasi daju mnogo veći naglasak likovnim temama. Prizori iz mitologije, legendi ili svakodnevnog života pojavljuju se u bezbrojnim varijacijama, a umjetnička im je razina, osobito atenskih vaza, često vrlo visoka. Veliko doba oslikanih vaza je bilo arhajsko razdoblje .

STIL CRNIH FIGURA

Razlika između orijentalnog i arhajskog stila oslikavanja vaza čita se u likovnoj disciplini. U arhajskom se razdoblju slikari vaza rješavaju nedosljednosti primjenom stila 'crnih figura', tako da je cjelokupna kompozicija izvedena crnim siluetama na podlozi od crvenkaste pečene gline.

STIL CRVENIH FIGURA

Oko 500.pr.Kr. je tehnika 'crvenih figura' postupno zamijenila onu stariju. Njene su prednosti u tome što su pojedinosti slobodno ucrtane kistom, a ne više urezane, tako da prikaz ne ovisi više toliko o pogledu iz profila. Zbog jednostavnijeg načina oslikavanja detalja u umjetnika se javlja silna težnja za monumentalnošću oblika.

Novi motivi po kojima se orijentalni stil razlikuje geometrijskog-borba životinja, krilata čudovišta, prizori borbe-stigli su u Grčku na uvezenim reljefima od bjelokosti i metalnim predmetima iz Fenikije ili Sirije, a odražavali su utjecaje Mezopotamije, ali i Egipta. Pitanje je zašto su Grci odjednom razvili zanimanje za monumentalnost te kako su tako brzo ovladali egipatskom vještinom klesanja kamena s obzirom da su sve grčke skulpture koje znamo iz geometrijskog razdoblja bili mali i jednostavni glineni ili brončani likovi životinja ili ratnika.

Kurosi i kore

Zeusov hram u Olimpiji Hram iz 6. hram je spaljen. po 6 na svakom kraju iznad unutarnjih trijemova. Premda je i Arkadija također zemlja kentaura. oni su sada često posveta uspjehu živućeg sportaša. je lokalna tema. stisnutih šaka. ili pak utjelovljuju određeno božanstvo. donositelj zakona i mira. Kuros je uvijek gol.st.st. a neki zagrobne skulpture na grobovima. Ženske kipove nazivamo općenitim imenom kore (djevojka). najčešće mladog Apolona. koji je bio omiljen u arhajskom razdoblju. u 3. što je ostvareno prilagodbom kurosa. ideal tjelesnog savršenstva i životnosti koju jednako posjeduju i smrtnici i besmrtnici. bio povod izgradnji hrama. Ženski likovi sliče međusobno ukočenim načinom češljanja poput perika. Oni potpuno slobodno stoje i najstariji su veliki kameni prikazi ljudskog tijela u cijeloj povijesti umjetnosti za koje možemo to tvrditi. kojem su pridodani božanski atributi.pr. već nešto između. a neke su . Pelopova priča. Na zapadnom zabatu je prikazana borba Lapita i kentaura.st. s utrkom kočija. na čelu s majstorom (majstor je možda sam dovršio neke bitne dijelove-recimo glave). U 5. priča je smještena u Tesaliju. Zeusov sin. se uloga ovih ikonografskih tipova mijenja. pogođen potresom. ali većina figura nema dovršenu stražnju stranu. Kasnije je hram dobio svoj kultni kip. Na zabat su Sparatanci postavili štit kojim su obilježili pobjedu nad Argom kod Tanagre 457.Obično se govori o majstoru iz Olimpije. Zapadni zabat prikazuje borbu između božanskog i herojskog s jedne strane. Reljefi na metopama prikazuju Heraklove poslove. Skulpture su izrađene u punoj plastici. je imao kultne kipove Zeusa u stojećem i Here u sjedećem položaju. prikladna za Olimpiju i odražava pobjedu nad Pisom (kojom je vladao Enomaj).pr.Kr. prislonjene na pozadinu. tijesno pripijenom odjećom i podignutom rukom prema grudima. Tek u 5. Novi osjećaj života u kipovima daje im veći stupanj individualnosti što je postalo specifično obilježje rano-klasičnog razdoblja. Središnja točka Zeusova kulta je bio njegov oltar na otvorenom. je bog Olimpije dobio svoj vlastiti hram (oikos)-dom za novi kultni kip. protiv divljačkog i zvjerskog s druge.st.st. Prednji (istočni) zabat prikazuje pripreme za utrku kočija između Pelopa i Enomaja. što je.Ovi kipovi su bili zavjetni darovi u svetištima. Fidijino remek-djelo od zlata i slonovače. dok su vanjske metope oko cijelog hrama ostavljene neukrašene. Drugi dio figuralne dekoracije u okviru arhitekture hrama nalazi se na 12 metopa. a muške kuros (mladić). Oni ne predstavljaju ni bogove ni smrtnike. međutim slobodno možemo govoriti o školi ili radionici. a koljena su im naglašeno oblikovana. Muški su likovi vitkih silueta širokih ramena. a kora odjevena. Dolazi do povećane realističnosti prikaza i dramatičnog prekida s umjetničkom praksom prethodnog razdoblja. stoje lijevom nogom isturenom naprijed. čini se.Kr. Hram i skulpture su doživjeli brojne nesreće i popravke-u 4. Novi samostojeći mladići nisu više generalizirani prikazi. Središnja figura mora biti Apolon.

Posejdona s ostima. Realizam je zapravo prisutan samo u duhu. kao i različite dobi Atene. prikrivenu napetost na desetoj.djelomično šuplje. pronađena u zemlji ispod Svetog puta u Delfima. Na metopama majstor genijalno 'hvata' različite izraze raspoloženja junaka -umor mladića na prvoj. ali i pojedinih dijelova tijela. Uvijek je prikazana s kopljem u ruci. Kompozicija istočnog zabata je statična i samo poznavanje teme dopušta nam da osjetimo napetost trenutka. Brončani bog u iskoraku. u izradi ljudskog tijela on je doduše ambiciozan. Čini se da majstor koji je radio Zeusov hram još uvijek u potpunosti ne prihvaća stvarni svijet kao predložak za svoje djelo. jer su udovi figure pretjerano .st. najčešće u prikazu lica. razvijajući se u simetričnim grupama. a osti podignute u ruci poput koplja nisu poznate i kvarile bi estetski dojam figure. Premda su grupe odvojene. poglavito u kompoziciji figura i skupina u borbi. skoro majčinskog izraza. moramo biti svjesni da je tek dio nečega što je nekoć bila čitava skupina -čovjek na kolima s upregnutim konjima i konjušarom koji ih vodi za uzde. bez šljema). Zeus je. prikazujući iscrpljenost mladog. Atenu vidimo 4 puta. vjerojatno predstavlja Zeusa s munjom u ruci. ali na prvoj metopi kao djevojka. 1 umjetnik uspijeva uhvatiti ugođaj prvog u nizu teških radova. Posvetio ga je Polizalos iz Gela -jedan od sicilskih tirana koji su na taj način podsjećali domovinu na svoje bogatstvo. iz olupine antičkog broda pronađenog kod Artemiziona 1926. deseta i dvanaesta.u epizodi s Kerberom na jedanaestoj metopi. Potpuna nagost i prirodno držanje izazivaju strahopoštovanje. gađenje na dvanaestoj. Na zapadnom zabatu borba se odmiče od centra. radnja djeluje kao da je neprekinuta. na trećoj kao mlada žena-ali već dostojanstvena u svog egisu (no. ponos na trećoj. Dubina zabata je gotovo jedan metar. koji se javlja -kao posrednik između podzemnog i nadzemnog svijeta.g. Sve su skulpture rađene od otočkog mramora. Promatramo li je samostalno. a ne kako neki smatraju. još golobradog heroja. na desetoj kao zrela žena. i sličnim posvetama. već otprije poznat u tom stavu. često i uspješan. simetrično prisutnu diljem serije metopa: prva i treća.. ali nije bolji od svojih suvremenika u razumijevanju ljudskog tijela u pokretu. Majstor iz Olimpije zna pokazati sav svoj genij prije svega nijansama u izražaju. naime. Na metopi br. koncentraciju i neki nemir na jedanaestoj. zbog manje težine. U ovoj sceni prisutan je i Hermes. i napokon na dvanaestoj kao božica rata. koje su iskazivali pobjedama na Igrama (sudjelovanje na utrkama dvokolica je bilo financijski zahtjevno). Vozač kola iz Delfa Prva je pronađena velika brončana skulptura iz 5.

predaja Atene u ruke njenoj božici – zaštitnici i uspješna obrana od navale Amazonki na metopama. u paraboli herojskog uspjeha smrtnika koji je na tako profinjen način istaknut na frizu. Po stavu još uvijek pripadaju strogom stilu iako su po anatomiji daleko napredniji.g.Glavna razlika među njima je u onome što su kipari željeli izraziti. Miltijada) ili da su dio skupine postavljene u Olimpiji. a položaj nogu -jedna noga prikazana je u profilu. Kod mlađeg ratnika prepoznajemo namjerno ozračje teatralnosti. Nešto manja brončana skulptura iz Boecije je sigurno Posejdon.izduženi (posebno izdužena ruka). Na Partenonu možemo prepoznati fizičko raslojavanje tema: božanstva su prikazana na zabatima. Mogli bi vrlo lako biti iz iste radionice. heroji na metopama. ali figura nije statična i bog čini lagani iskorak prema naprijed kao da pozdravlja ili. Moguće je da su pripadali skupini podignutoj u čast atenske pobjede kod Maratona koju je izradio Fidija (uključivala Atenu. njezin štit i sandale ponovno obrađuju teme poraženih Amazonki. Figure iz Riacea Nađene su 1972. anatomiji i stavu su takve da bismo ih vjerojatno trebali smatrati suvremenicima i pripisati dijelovima iste skupine. kao i znatno slabije kvalitete i snage svih kasnijih kopija nastalih prema radovima iz klasičnog razdoblja. premda su na njima možda radili različiti kipari. divova i kentaura. i najuzbudljivije su otkriće nakon Zeusa iz Artemiziona. Sličnosti u tehnici. na metopama demonstriraju svoju nadmoć nad gigantima. koju su Ahejci posvetili grčkim junacima iz Troje. Na zapadu. 'Ratnici' su izvanredna demonstracija kvalitete najboljih sačuvanih brončanih skulptura u odnosu na sačuvane mramorne skulpture. Stav je manje agresivan nego na skulpturi iz Atremizona. Na sjevernim metopama najpoznatiji grad grčke mitske povijesti (Troja) je opljačkan. a na bazi rođenje . i jedni i drugi dočekuju smrtnike na reljefima friza. Najvažniji noviji nalazi brončane skulpture dovode nas na prag zreog klasičnog stila. jer nosi posvetu bogu. ali u pojedinačnim scenama dvoboja nije prikazano krvoproliće. U samom hramu stoji kip božice djevice od zlata i bjelokosti. a to je arogantna samouvjerenost mladog vođe ili zrela snaga i pomalo umorna ravnodušnost starijeg vođe. a na frizu pozdravljaju povorku smrtnika koji su zadobili status heroja. Teme na istoku su bogovi i ljudi: na zabatu bogovi dočekuju novorođenu gradsku božicu (Atenu). Partenon Partenonski zabat vjerojatno prestavlja rođenje gradske božice i njezinu pobjedu nad Posejdonom u nadmetanju za kontrolu grada. Apolona. prijeti. Na južnim metopama divljaštvo je doživjelo poraz. a kod starijeg izraz patosa. druga sprijeda. možda.slijedi formulu koju je kasno arhajsko razdoblje koristilo na crtežima.

bila je to pobjeda kojoj su pripomogli Atenjani. niti hoplite (teško naoružani atenski pješak). a na istočnom dijelu friza procesiji. Partenonski je friz uglavnom posvećen smrtnicima. koji zajedno s bogovima dočekuju procesiju na istočnom frizu. možda još jedna aluzija na sveti peplos.st. Panatenejski put kroz agoru je bio poznat i kao trkačka staza (dromos). ali ne herojima u sukobu s neprijateljima koji ugrožavaju grčku slobodu. koje vidimo na reljefu povorke. Na jednoj općenitoj razini predstavlja trijumf civiliziranog svijeta nad divljaštvom. zahvaljujući Tezejevu sudjelovanju. kao I u literaturi. Amazonke su istočnjakinje i u klasičnoj su umjetnosti odjevene kao Perzijanci. a umjesto toga dominira povorka jahača. a u blizini se (vjerojatno) nalazilo mjesto štovanja plemenskih heroja. ispred kraljevske stoe (kraljevska dvorana na stupovima) predaje novi peplos kraljevskom arhontu (članu vrhovne državne uprave u Ateni). i kao takva se javlja na sjevernim metopama Partenona. . na kojoj su stari Grci održavali konjičke igre i trke kočija. Vrhunac je trenutak kada arheforos. Jedinstvo vremena i prostora je moguće odrediti: početni dio panatenejske procesije. Na početku dromosa je bio Oltar dvanaest bogova. kao Atenu ili Atenjane. Radionica peplosa je bila na području agore i njegov prijenos na Akropolu je glavni povod za cijelu procesiju. koja je dugo dovođena u vezu s Atenjanima i božicom Atenom. koja je započinjala u sjevernim dijelovima grada i na agori. To je ostvareno na panatenejskom frizu koji.Pandore koju su. ali su među Grcima ipak uživale poštovanje. Ta je tema često. U svakom slučaju. Njihova prisutnost ukazuje na događaj bliže vremenu nastanka Partenona. Atena je proglasila božanski status za borce koji su pali u obrani grada i učinila je to u nazočnosti bogova i legendarnih heroja. Olimpska obitelj bogova je prvi put kao takva štovana u Ateni od kraja 6. Uključuje Tezeja koji možda i nije bio glavni razlog popularnosti ove teme. ukrašavala ritualni peplos koji je bio posvećen Ateni. Velike Panateje su bile održane manje od mjesec dana prije bitke kod Maratona. Borba bogova i giganata (gigantomahija). Amazonomahija je prisutna na zapadnim partenonskim metopama. budući da na reljefu ne vidimo glavni dio građana. koji je podignut da bi obilježio konačni uspjeh protiv istočnih zavojevača. s genijalnošću prenosi čitavu poruku prikazujući jedan trenutak u odvijanju svete procesije. Grčka pobjeda kod Troje je pobjeda nad istočnjacima te je dugo bila popularna tema u grčkoj umjetnosti. sa svim aluzijama na vjersku i građansku topografiju onovremene Atene. Izbor jahačke povorke. a ne procesije s građanima i vojnicima -pješacima postaje jasan iz herojskih konotacija koje su povezane s takvim izborom. javlja se na istočnim metopama Partenona. olimpski bogovi stvorili na dar ljudskoj rasi. ako ne i uvijek. Na istočnom zabatu Partenona oni prisustvuju Ateninom rođenju. a u nekim su grčkim gradovima bile posebno štovane. Friz prikazuje panatenejsku povorku koja nije obična procesija. Na južnim parteonskim metopama se nalazi kentauromahija. na hramu posvećenom gradskoj božici. Atenin vlastiti dar za nju je bilo umijeće tkanja. Na izradu peplosa možda se odnose reljefi na istočnom frizu.

doduše. Štit je bio ukrašen prikazom kentauromahije. Čini se da je Fidija bio koliko tvorac atenskog klasičnog stila. Izraz toga stila u arhitekturi i posebno u kultnim i zavjetnim skulpturama uspostavio je standarde kojima su se kasnije generacije divile i koje su nastojale oponašati. Fidija je načinio i brončanu Atenu koju su atenski kolonisti iz Lemna podigli kao zavjetni dar na akropoli. Fidijina najpoznatija krizelefantinska kultna skulptura je Zeus u Olimpiji. Otkriće njegove radionice u Olimpiji potvrda je da je Zeus nastao nakon Atene Partenos. gologlavu Atenu koja drži šljem i koplje u ruci i možda predstavlja Atenu Lemniju. U Delfima se nalazila skupina s Apolonom. Ne možemo biti sigurni sadrže li optužbe protiv njega u sebi imalo istine: da je pronevjerio zlato ili bjelokost namjenjene za skulpturu Atene Partenos. atičkim kraljevima i junacima te generalom Miltijadom. nije prikazana u borbenom iskoraku već u mirovanju. Ovoj skupini neki pripisuju ratnike iz Riacea. Veliki oltar (Pergam) . Kombinacija kopije glave iz Bologne i tijela iz Dresdena daju nam lijepu. vjerojatno sa štitom pored nje i s nečim u ispruženoj desnoj ruci (sova ili Nika) -prototip za Atenu Partenos. na prečkama trona bili su prikazani atlete i amazonomahija. a ispod su bile Nike. Pauzanija opisuje skulpturu koja drži Niku u svojoj desnoj ruci. da je 'ubacio' svoj i Periklov portret na Atenin štit. Bila je postavljena u sklopu ulaza. Rad u službi Perikla osigurao mu je slavu. zamjetan u idućoj generaciji kipara.Fidija Fidija je imao ulogu nadglednija Periklova plana obnove i ukrašavanja hramova na Atici. To su brončane skulpture posvećene pobjedi Atenjana nad Perzijancima. da je bio osuđen. kolosalna brončana Atena. na bazi rođenje Afrodite uz prisustvo bogova. Fidijini prvi zabilježeni radovi pripadaju ranom klasičnom razdoblju i prema vremenu nastanka i prema stilu. Artemidom. On je autor djela koja su za nas sinonim za klasični stil u umjetnosti. sfinge s tebanskom mladeži i Niobina djeca koja stradavaju od osvete Apolona i Artemide. tron na kojemu Zeus sjedi je ukrašen na vrhu personifikacijama godišnjih doba. Možemo zaključiti (sa sićušnih prikaza na rimskim kovanicama) da je bila u stojećem položaju. doduše. Na akropoli je bio podignut još jedan spomenik posvećen maratonskoj bitci. popularno nazvana Promahos (Ratnica) koja. Njezina ljepota je često spominjana. Utjecaj Fidijina stila nije. umro u zatvoru ili da su ga ubili ili otrovali Eliđani. toliko i poslovni čovjek. oni su bili više fascinirani djelima njegovog suvremenika Polikleta (za obojicu se pretpostavlja da su bili Ageladovi učenici). a u lijevoj žezlo s orlom. pripisana Fidiji skulptura Atene sa skinutim šljemom. a kombinacija slave i snage svugdje izaziva ljubomoru. na klupi za noge amazonomahija s Tezejem.

Na frizu se izvorno nalazilo stotinjak likova. (Najpoznatiji uzor za takav prikaz na sve 4 strane građevine bio je partenonski friz. Imaju masivne tjelesne oblike i uskovitlanu draperiju. (kako se nekoć mislilo) po posvetnom natpisu na arhitravu od kojeg su sačuvana 2 mala fragmenta.pr. To može biti jedino prva atalidska kraljica Apolonija. Giganti su bili sinovi Geje (božice Zemlje) koju je slučajno oplodilo sjeme Urana. Vanjska strana postolja bila je ukrašena frizom Gigantomahije. U kompoziciji i formatu. najrazrađeniji I najskuplji element cjeline. lavovi. kulturna bića.Kr.st. Gigantomahija je u potpunosti dovršenai pokazuje veliko jedinstvo stila (prva izvedena. spolu i . Figure pokazuju upečatljivu kombinaciju monumentalnog oblikovanja i rafinifanih detalja. Na krovovima kolonade bile su manje figure: tritoni. Sam žrtveni oltar morao se nalaziti unutar zatvorenog dvorišta. dok su se radovi na gornjoj kolonadi i na Telefovu frizu odužili. Svaki bog i gigant na frizu imao je svoje ime. riblje ljuske i perje ptica. Na jednom se sačuvao dio riječi AGATH(A) tj. Jedini očiti razlog za nedovršenje bi mogao biti kraj atalidske dinastije u 133. a svi su detalji atributa i opreme brižno i detaljno klesani. a cijeli friz predstavlja jedinstvenu akciju. Cilj friza je prikaz praiskonskog kaosa kojeg bogovi nadvladavaju samo uz veliki napor. To je gotovo siguran dokaz za posvećenje nakon 197. u većini drugih aspekata. Dominirao je elevacijom i bio je najveći. Friz su potpisali glavni kipari (njihova imena su ispisana ispod imena giganata).pr. bogovi Grka. stršeće figure. Imena bogova bila su ispisana na vijencu iznad friza velikim slovima. među kojima je veliko stepenište vodilo do zatvorenog dvorišta. Znamo da je oltar nastao u 2.Panatenejska povorka).. Premda su akroterijske figure bile postavljene rad na Velikom oltaru nikada nije u potpunosti dovršen.Kr. 'olimpijci' su bili potpuno antropomorfna. Friz je na mnogo načina raison d'etre samog oltara. a ne u 3. možda u kraćem roku). friz slijedi dva principa klasičnih reljefa: figure zauzimaju punu visinu friza.Oltar se sastojao od monumentalne platforme postavljene na masivno postolje s istaknutim krilima. obrada reljefa je potpuno ne-klasična. Figure su klesane u visokom reljefu i okreću se i izvijaju kao da ne mare za pozadinu. 'kraljica'. kao što su krzna životinja. Na malim fragmentima arhitrava s posvećenjem nisu se sačuvala imena bogova kojima je oltar bio posvećen: možda Zeusu. a imena giganata manjim slovima ugravirana na dijelu baze na kojem su stajale ploče. Pronađeni su fragmenti 16 potpisa. a na drugom BASILISS(A) tj. Brojne su frontalne. 'uspjehe' ili 'koristi' u zahvalu za koje je oltar zavjetovan. Neki dijelovi gornje kolonade i Telefova friza nisu dovršeni. ili Zeusu i Ateni. uz dodatak raznih životinja. Ali.Autori friza su za bogove i gigante osmislili posebno bogatu ikonografiju. Kipari Gigantomahije vješto prikazuju raznolikost površinskih tekstura. S druge strane. a unutrašnja Telefovim frizom. Osim razlika u dobi. Bila je to starija generacija zvjerolikih barbarskih bića koja su pokušala svrgnuti vladajuće olimpske bogove. grifoni.Kr. konji. • GIGANTOMAHIJA Bitka giganata i bogova.pr.

Razlikuju se po dobi i nogama. kojeg je proročanstvo upozorilo na opasnost od unuka učinio je svoju kćer Augu svećenicom. strani.uobičajenih atributa. U međuvremenu Telefa u divljini . od začeća do smrti. stupovi.dugu scenu bitke. Mlađi giganti većinom imaju ljudske noge. Friz u detalje prikazuje sve dijelove Telefova života. Figure zauzimaju samo polovinu ili 2/3 visine friza. Dijete je otkriveno. spaja različite elemente koje ne možemo naći ni kod kojeg poznatog autora i pridodaje cijele dijelove reljefa koji se ne javljaju nigdje drugdje. Inovacije u prikazivanju mjesta i vremena. Sačuvani su samo fragmenti koji čine otprilike trećinu friza. Proteže se duž unutarnjih zidova oltarnog dvorišta. kultni kipovi (Apolon. raspoređen u 4 dijela i prema različitim vrstama bogova koji se pojavljuju. S obzirom na broj detalja i informacija na frizu tekst je vjerojatno bio nekakav helenistički ep (tekst na kojem se reljef zasniva). Zmije su bile uobičajen simbol podzemlja i povezane su s Gigantima kako bi iskazale njihovo podrijetlo (Gejini sinovi). prijestolja i kreveti upućuju na unutrašnji prostor i palaču. Sačuvana trećina Telefova friza ima više od 90 figura. pronalazak Telefa. Bogovi su raspoređeni prema najčešćim međusobnim vezama (obitelj ili područje djelovanja). • TELEFOV FRIZ Odnosi se na mitološko herojsko podrijetlo atalidskog Pergama i na vezu s drevnom i prestižnom tradicijom vezanom uz Troju. dodane su nama često nepoznate epizode. tako da iznad njih ostaje prazan prostor za prikaz pozadine ili neba. Radnja na svim drugim frizevima koje poznajemo (uključujući Gigantomahiju) se zbiva u bezvremenskom trenutku i neodređenom prostoru. MIT: Arkadski kralj Alej. možda dvorski ep nastao za potrebe dinastije Atalida. Naposlijetku pristaje u Miziji gdje je posvaja lokalni kralj Teutrant. bile su bez sumnje preuzete iz slikarstva. Geja (Zemlja) se i sama pojavljuje na istočnoj strani friza. dok stariji (i bradati) imaju zmijske noge. da bi molila za svoje sinove. domaći. hrast) označavaju određeno svetište. Telefov friz ima ubrzanu pripovjednu strukturu i predstavlja široki izbor ambijenta i ugođaja: gradski. gradnju Augina broda. Telef uzima Oresta za taoca). Priča na frizu je proširena. Herkul ju uspijeva zavesti i iz njihove veze se rađa Telef. olimpski bogovi imaju i različitu odjeću. Većinu važnijih epizoda lako je prepoznati u sačuvanim dijelovima friza (Alejevo proročanstvo. stijenama i planinama. Pomaže im i mnoštvo životinja. Jasno dolazi do izražaja pretpostavljeni mit o Telefu koji objedinjuje pojedine verzije njegovog mita i dodaje dijelove povezane s osnivanjem Pergama i pergamskim kultovima (božanstvima). odvija u različitim vremenskim razdobljima i na različitim lokacijama. Klesan je uglavnom in situ. naprotiv. Atena) i različite vrste drveća (lovor. vojni. a radnja Telefovog friza se. prikaz brodova odnosi se na obalu i pristanište. što je očigledno utjecaj slikarstva. Giganti su svi istog spola i nedovoljno civilizirani da bi nosili odjeću. dogovor Argejaca. platana. Posjetitelju oltara nudi prevladavajući osjećaj smirenosti. civilni. Vanjski prostori i svetište nagovješteni su drvećem. a Auga prepuštena vjetru i valovima u malom brodu. Vrijeme naracije na reljefu je složeno. Ipak. Čitav friz je nastao po lako razumljivom programu.

Najvažnija je bila Atena (Minerva). ponašali su se poput ljudi. naime. rađali djecu s tuđim bračnim drugovima. bog oružja i kovača) i Hebin (božica mladosti). Iako su bogovi i božice bili besmrtni. Svađali su se . ona je bila i božica mira. Zeus je bio otac Aresov (Mars. Iako je Atena bila ženski pandan boga rata Aresa. kovača oružja olimskih bogova.rezultat su spajanja lokalnih dorskih i jonskih božanstava te narodnih priča i panteona olimpskih bogova. Rođena je iz veze Zeusa i Metis. i to u nekoliko valova. koja ga zbaciše uz pomoć Geje. Imao je brojnu djecu iz ljubavnih veza s drugim božicama i smrtnim ženama. Telef odlazi u Arg potražiti pomoć na Agamemnonovu dvoru.othranjuje košuta. Bila je i majka Kiklopa. na povratku vodi Grke u Troju. Helije (bog sunca) i Prometej (polubog koji je ljudima podario vatru i zbog toga bio teško kažnjen). Rea ga je sakrila kako ne bi doživjeo sudbinu ostale djece.Grci su. Kasnije je Zeus prevario Krona i naveo ga da povrati svoju ostalu djecu. božica rata. gospodarom podzemlja. GRČKI BOGOVI I BOŽICE Sve rane civilizacije i pretpismene kulture imale su mitove o postanku svijeta i čovjekovu mjestu u njemu. njihovi vlastiti potomci. koji je imao vlast nad morem. S vremenom su se ti mitovi razvili u složene cikluse u kojima su Grci pokušali razumijeti i protumačiti svoj svijet. pokroviteljica umjetnosti i obrta (osobito predenja i . i Hadom (Pluton). Katkada su ih ugrožavali. Bori se protiv Grka i pobjeđuje ih pri njihovom prvom neuspješnom trojanskom pohodu. Njegovi su roditelji bili Kronos (Vrijeme) i Rea. božice zemlje. Selena (božica mjeseca). a često i sa smrtnicima. bio je kralj olimpskih božanstava. Herkul ga pronalazi i kada odraste kreće u potragu za majkom u Miziju gdje je nakon nekog vremena proglašen kraljem i ženi amazonsku kraljicu Hieru. zaštitnica junaka. greškom pristali u Miziju. Hefestov (Vulkan. Hekata (božica podzemlja). Atena je kasnije izašla u oklopu s oružjem iz Zeusove glave koju je raskolio Hefest. Pritom uzima malog Oresta za taoca i konačno je izliječen hrđom s Ahilejevog koplja. božica braka i plodnosti. Glavni grčki bogovi i božice te njhovi rimski pandani: Zeus (Jupiter). a žena mu je bila Hera (Junona). Geja je bila majka i žena boga neba Urana i žena boga mora Ponta. Budući da mu je proročište proreklo kako ranu može izliječiti samo ono što ga je ranilo. kao i njegovu ocu. Potomci Titana bili su Atlas (njemu se pripisivalo da nosi zemlju). Zeus je podijelio svijet sa svojom braćom Posejdonom (Neptun). a otac ju je progutao živu jer mu je. Nakon Kronova poraza. bog neba i vremena. ali i uništavali. Priče su stigle u Grčku s drevnog Bliskog istoka. Kad se rodio Zeus. Grčke priče o bogovima i junacima-mitovi i legende. ali i majka Titana i Storukih. koja mu je ujedno bila i sestra.no. pa je Kronos iz opreza pojeo svoju djecu čim su se rodila. ranjava ga Ahilej na poticaj boga Dioniza. pretkazano da će ga zbaciti jedan od njegovih potomaka. bog rata). Pretkazano je da će jedno od Kronosove djece zbaciti oca.

polukoze (najstariji je bio Dionizov učitelj Silen). Postala je Hefestovom ženom i Aresovom ljubavnicom. kraljice podzemlja ili pak božice mjeseca Semele. Fidije. gdje je proizveo vino. sinu Zeusa i Perzefone (Prozepine). Kao bog plodnosti. Dok je Posejdon bio ponudio tek beskoristan izvor slane vode. ili o umjetničkim ostvarenjima iz ranog razdoblja rimske republike. bio je glasnik bogova. Lizipa-koji su bili vrlo cijenjeni). rođena u vezi Lete i Zeusa bila je djevičanska božica lova. vojni i politički sukobi unutar carstva. a brojni umjetnici. a bio je i bog proroštva. Glavni bog civilizacije (uključujući umjetnost. razvoj institucija). za razliku od Grka. Najočitiji razlog tome leži u divljenju koje su Rimljani gajili prema grčkoj umjetnosti svih razdoblja i stilova. koji je tako jasno izražen u svim drugim područjima ljudske aktivnosti (ekspanzija rimskog teritorija od grada države do carstva. njezin je dar gradu bilo drvo masline što je uz njezinu pomoć proklijalo na Akropoli. Njihova se vlastita ostvarenja vrlo očito temelje na grčkim izvorima. od kojih se baš ništa nije sačuvalo. zajedno sa Selenom i Hekatom. pravo i filozofiju) bio je bog sunca Apolon (Helije). poluljudi. božica mudrosti. Prijapa s Dionizijem i Eneju s trojanskim princom Ankisom. Erosa i Anterosa. RIMSKA UMJETNOST Rimski duh.tkanja) i. Ipak. i njihove družbenice nimfe i menade (bakantice) bili su skloni orgijama. Praksitela. čast je zaslužila u natjecanju s Posejdonom. već radije govore o razvoju grčke umjetnosti. Afrodita je s Hermesom još rodila Hermafrodita. Rimski autori ne pokazuju veliko zanimanje za umjetnost svog doba. Rimljani. Njegovi sljedbenici satiri. a s njim je izrodila Harmoniju. Zeus je bio otac i drugih božica od kojih je najpoznatija Afrodita (Venera). Hermes (Merkur). Njemu se katkada pripisuje da je izumio liru i pastirsku frulu. No Dioniz je imao i svoju umjerenu stranu. Katkada je smatraju i božicom mjeseca. gostoljubivosti i uljudbenih umjetnosti. začuđujuće je neuhvatljiv kad se zapitamo postoji li karakteristični stil u rimskoj umjetnosti. teorije i kritike umjetnosti niti su rimski umjetnici uživali individualnu slavu ( za razliku od grčkihPolikleta. bio je i bog raslinja. Zeus je izrodio još dva važna boga. Dioniz je odgojen na planini Nisi. ljepote i plodnosti. medicine i stada. opisanom u grčkim spisima. bili su grčkog podrijetla. ali i bog mira. sprovodnik duša na putu u Had i bog putnika i trgovine. kasnije. božica ljubavi. s bratom blizancem Apolonom. Postala je zaštitnica grada Atene. nikada nisu razvili bogatu literaturu na temu povijesti. Artemida (Dijana). sin Maje. od doba republike do kraja carstva. promjene društvene strukture. muziku. poeziju. Uvozili su na tisuće primjeraka iz ranijih razdoblja te ih uvelike kopirali. rimska je . posebno u slikarstvu i kiparstvu. Po temperamentu Apolon je bio suprotnost Dionizu (Baku). Rijetko se piše o suvremenim djelima.

Kr. dva Dioskura (Kastora i Poluksa).g. u desnoj ruci. Egipta i Bliskog istoka. Značenje prikaza: car je poistovjećen s Jupiterom. u manjoj mjeri. a noge drži na štitu u znak trijumfa. Mišljenja o identitetu ovih figura se razlikuju. U donjem dijelu geme vidimo znak pobjede koji podižu naoružani ljudi i dva mladića odjevena u kratku pregaču oko bokova. u isti mah homogeno i raznoliko. oslonjenog na skeptar. desno su još dvije figure.n. Njegova slavna sudbina je plod želje neba. U gornjem dijelu vidimo Augusta na tronu. na što podsjeća znak Vodenjaka. možda. u liku bradatog starca i (nastanjena) Zemlja. Rimska civilizacija i umjetnost su time primile ne samo grčko naslijeđe već. ali prikazana oprema ne podupire takvo tumačenje. simbola godišnjih doba. Iza njega su personifikacije koje ga krune: Zemlja (Terra). Marsa i Kvirina.neki prepoznaju rimske legionare kojima pomažu pomoćne čete. neki par preferiraju simboličko tumačenje i u prikazanim likovima vide božanstva. Gemma Augustea je istovemeno i suptilni dinastijski manifest. Njezin razvoj. Njegovo poprsje je nago. pod tronom je orao. Radi se o predmetu koji je nastao u okruženju samog cara. Augustov znak u horoskopu. dokle god one nisu ugrožavale sigurnost države. zavijenim štapom augura. muškarac i. Iz svega je ovog nastalo nevjerojatno složeno i otvoreno društvo. s litusom. U ovakvim uvjetima bi bilo pravo čudo kad bi rimska umjetnost pokazivala dosljedan stil kakav smo sreli u Egiptu. budući da se u lijevom dijelu . a da se ni jedno od tih strujanja ne izdvaja kao dominantno. Vrijeme. kao što je uobičajeno pri prikazu heroja ili boga. kakvim ga vidimo danas.figuralni motivi u mliječno bijeloj boji se ističu na tamnoj podlozi. može se tumačiti kao splet raznorodnih istodobnih strujanja. Rimsko je društvo bilo kozmopolitska zajednica u kojoj su se nacionalna i regionalna obilježja brzo gubila u zajedničkomm općerimskom uzorku ustanovljenom u prijetolnici-gradu Rimu. Artemidu i Merkura koji su uključeni u scenu jer svi imaju neke veze s Augustovim horoskopom. na istoj je razini s božicom Romom koja oboružana sjedi do njega. Gemma Augustea Izrađena je oko 10. Od početka se rimsko društvo pokazalo vrlo snošljivim prema drugim tradicijama. što dokazuje I politička važnost prikazanih motiva. naslijeđe Etruščana. vidljivih i kod pojedinačnih spomenika.umjetnost imala i pozitivne negrčke odlike pa ne možemo reći kako njezina inovativnost pripada samo posljednjoj fazi grčke umjetnosti. u prisustvu dvoje zarobljenih barbara. zajedno s dvoje male djece. žena koji drže dvoje barbara za kose. koji se javlja na nebu povrh njegove glave. i ona je sardoniks u dva sloja.

Reljef nasuprot prikazuje povorku sa svetim predmetima iz Jeruzalemskog hrama: srebrne trompete i svjećnjak sa sedam grana. to je.. Dva velika reljefa zauzimaju bočne strane unutar prolaza: i jedan i drugi naglašavaju ulogu Tita u osvajanju Jeruzalema. od strane Valadiera i ona je odgovorna za neoklasični dojam.g. Novina ovih reljefa je odnos prema prostoru: treba uočiti relativno konvencionalni. drugog Vespazijanova sina na istočnom kraju 'Svetog Puta' (Via Sacra). ali prije svega igru pruća (fasces) u rukama liktora na pozadini. to je tip slavoluka s jednim prolazom. Skulpturalni ukras je bio bogat. na području Foruma Romanuma. Ali. njegova apoteoza daje odgovarajuć smisao cjelokupnom ukrasu. ali nije u većoj mjeri promijenila izvorni izgled spomenika. u vrijeme vladavine Domicijana. Visok je 15m. te mladi Germanik. Natpis zauzima velik dio prostora na povišenoj atici. u povorci koja se kreće prema slavoluku u desnom dijelu kompozicije. modeliranom u stilu bliskom plebejskoj umjetnosti. Genija rimskog naroda i Genija senata. U tjemenu svoda prikazan je Tit kojeg Jupiterov orao nosi među bogove.g. ona istovremeno sugerira postojanje pozadinskog plana i prisutnost većeg mnoštva ljudi. Sastoji se od figura malih dimenzija u nepovezanom slijedu na potpuno neutralnoj podlozi. S nekoliko linija ukošenih u ratnim smjerovima. sudjeluju i rimski vojnici koji drže slike na kojima su bila ispisana imena u ratu osvojenih gradova. dakle. okruženi s obje strane krilatim Viktorijama. Dvanaest likova okružuju kočiju. artikuliran s 4 kompozitna polustupa na oba pročelja. u pratnji Viktorije. Na drugom reljefu kipar se poigrao sa zakrivljenim kretanjem povorke koja 'raste' u reljefu prema središnjem dijelu reljefa da bi se postupno 'smanjivala' kako povorka zamiče prema trijumfalnim vratima slavoluka i nestala u pozadini. kombinacija povijesnih osoba i personifikacija božanstva ili apstraktnih sila karakteristična za rimsku umjetnost u to vrijeme. Trijumf cara i njegova sina prikazan je na malenom frizu ispod atike. ali vrlo vješt način na koji su glave konja iz careva četveroprega raspoređene kako bi pojačale dojam volumena u središnjem dijelu reljefa. slavoluk je podignut nakon Titove smrti. Titov slavoluk je tijekom srednjeg vijeka bio uključen u jednu obiteljsku utvrdu. Prvi prikazuje princa u trijumfalnoj kočiji koji vodi sama božica Roma. 61. Na istacima u vrhu luka nad prolazom prikazani su božica Roma i Genij rimskog naroda.gornjeg dijela reljefa javlja Tiberije (na kojeg se odnosi znak Škorpiona na jednom od obješenih štitova u donjem dijelu reljefa). širok 13. prikazan kao pobjednik kako silazi sa svoje kočije. njegov posvojeni sin. Titov slavoluk u Rimu Slavoluk komemorira trijumf Vespazijana i Tita nad pobunjenim Židovima i osvajanje Jeruzalema. što su car i njegov sin zajednički proslavili 71. .g. Prilično temeljita restauracija provedena je do 1822.

čvrsta struktura s 4 kompozitna polustupa sa svake strane. međutim. Ara Pacis je simbol Augustove vladavine i mira koji je postigao. osnivanje veteranskih kolonija.pr. Na reljefu nasuprot je prikazan čin žrtvovanja koji je popratio ceremoniju puštanja u promet nove prometnice.najbliža poznata usporedba je Pitijin oltar na agori u Ateni iz 5.pr. jednostavna. a posvećen je 9. Gusto reljefno polje. dovodi do vrhunca novine koje smo vidjeli na Titovu slavoluku.Kr.Trajanov slavoluk Senat je 114. većeg od svojih pratilaca. oko četvrt stoljeća starijim. izgradnja luke u Ostiji (važna u kontekstu opskrbe Rima žitom). Naglasak je stavljen na dobrobit carstva. Ara Pacis Augustae (Oltar mira) Neosporivo je remek djelo političke i društvene propagande. Slavoluk tako nudi bogati ikonografski sadržaj.. apstraktne personifikacije i elementi preuzeti iz stvarnosti: ulazak cara u Rim.pr. u slavu povratka Augusta u Rim nakon višegodišnjeg boravka u zapadnim provincijama Carstva. baš kao i atika. kako sudjeluje u određenim simboličnim radnjama pri čemu se miješaju zajedno božanstava. a omeđeni prostor također treba dovesti u vezu s grčkim prototipom. je velika: jedan prolaz.Kr. Ali. Na spomeniku su . to je jedan od prvih primjera u službenoj rimskoj umjetnosti gdje je tolika važnost pridana seljacima. odnosno članovima srednje klase. s figurama u visokom reljefu. Građevina se sastoji od pravokutnog.g.pr. sa svake strane slavoluka su raspoređena 4 velika reljefna polja. povišena atika. što svima osigurava sigurnost i sreću (a ne radi se o kronici jedne vladavine): tako jedan od reljefa iz središnjeg prolaza prikazuje vladara kako ustanovljuje alimenta. u Beneventu posvetio slavoluk caru Trajanu kako bi mu odao počast zbog završetka radova na novoj via Appia. Predmet slave nije. Upratnji nekoliko personifikacija gradova. u pomalo hladnom klasicističkom stilu. Sličnost s Titovim slavolukom. Osim reljefa povijesnog sadržaja prikazuju Trajana. ukras u Beneventu je puno bogatiji.st. organiziran u jedinstvenu cjelinu s namjerom slavljenja cara. Ta je odluka trebala olakšati obrazovanje djece malih zemljoposjednika u Italiji. i 9. maleni friz ispod atike (koji slavi Trajanovu pobjedu nad Dačanima).Kr. gotovo kvadratnog zatvorenog prostora s ulazima na istoku i zapadu. uokvirena letećim Viktorijama.Kr. naručio ga je Senat 13. Skulpturalni ukras također pokazuje sličnosti: dva reljefna polja u prolazu. Na svečanom obredu na Marsovom polju. Oblik oltar je u osnovi grčki s pomno izrađenim viticama na svakom kraju. razdvojena tanjim trakama s prikazom Viktorija koje žrtvuju bika ili mladih ljudi koji ukrašavaju kandelabar girlandama. budući da su i dva pilona sa svake strane prolaza u cijeloj visini ukrašena reljefima. npr. dječaci i djevojčice od cara primaju 'doplatak' i odlaze u pratnji roditelja. Mramorni oltar sagrađen je između 13. dva reljefima ukrašena zaglavna kamena nad prolazom.g. unutar kojeg je stajao monumentalni oltar do kojeg se moglo doći pomoću stepenica. što je olakšalo komunikacije s jugom Italije. toliko njegova osoba koliko sam pojam carske dužnosti.

ispod toga zona orostasa možda predstavlja neku privremenu strukturu podignutu prije dovršenja oltara.polja ukrašena scenama iz mitske povijesti Rima. Klasična Atena nije bila jedino nadahnuće za Aru Pacis: fini naturalizam vitica vrlo je sličan reljefima iz Ateninog hrama u Pergamu. a stup u svibnju 113..n.. njegov je tlocrt mješavina grčkih i rimskih obilježja.onoj na partenonskom frizuproporcije. cvijeća i vrpci obješen između stupaca) i bikovih lubanja (bukranija) simbolizira žrtvu.st. Na pročelju su prikazane božice Tellus i Roma. Započeti nakon Trajanova trijumfa 107. Osnovni plan foruma sličan je onom Augustovog foruma. forum i bazilika posvećeni su 112.dio na kojem je prikazan vladar s obitelji. I u to se smislu u najvećoj mjeri razlikuje od idealiziranog prikaza na drugoj poznatoj povorci antičke umjetnosti. a iza Eneje stoji Akates. Izgradnja hrama Božanskom Trajanu započela je 121. iako su ovi više od stotinu godina stariji. uz upotrebu najskupljih materijala.Kr. Iznutra.n. U jednostavnom svetištu u kutu reljefa su Penati koje je Eneja donio iz Troje i 'udomio' u Laviniju prije nego su pohranjeni u Vestin hram u Rimu.daje živ prikaz pojedinaca okupljenih na proslavi. ali s dodatkom bazilike i dvije vrlo važne knjižnice te čuvenog Trajanovog stupa. Ara Pacis je izvanredno djelo Augustova vremena. Njegove dimenzije jednake su svim ostalim carskim forumima zajedno. friz od girlanda (lanac spleten od lišća.g. Dvije duže stranice ogradnog zida imale su friz u gornjem dijelu koji prikazuje procesiju iz 9.g. senatorima i svećenicima.Kr. u donjem dijelu je vješto izrađen ornament od akantovih vitica koji uključuje mnoštvo raznolikih naturalističkih detalja u najdelikatnijem niskom reljefu. Friz s prikazom žrtvene povorke na samom oltaru po svemu sudeći slavi spomen na posvećenje oltara 9. kada je oltar bio posvećen. ali po mmnogima najimpresivniji spomen njegove vladavine bio je Forum. Trajanov forum Trajanov forum je vrhunski primjer korištenja umjetnosti i arhitekture u svrhu carske promidžbe.Kr. stil odjeće (draperije) i pravilne crte lica kod mnogih sporednih figura odaju očit utjecaj klasičnog stila.pr.. ali zbog različitih razloga nije dovršen sve do ranih godina 1. dvojica slugu (camilli) pomažu pri obredu. Forum je započet rano u Augustovoj vladavini. Najpoznatiji i najbolje sačuvani su reljef s pažljivo izrađenom alegorijom blagostanja (božica Tellus) pod Augustovom vladavinom i drugi koji prikazuje Eneju s togom navučenom preko glave kako se sprema žrtvovati bijelu krmaču. Premda friz. a bogatiji je i raskošniji nego ijedan od njih. Kao i Ara Pacis. Trijumf .pr. projektiran i uspješno izveden kao veliki dinastijski izlog prema monumentalnoj zamisli.Kr. na stražnjoj strani su Luperkalije i priča o Eneji i Penatima.

od kojeg su poznati dijelovi i pojedini blokovi. ali ovdje su one prikazane s osobitim smislom za detalje.-106. prema svjedočanstvima na novcu. nego dobiva zasluženo mjesto u sceni. te predstavljaju najbolje primjere rimske dekorativne skulpture. i posvećen 13. sestercij iz Beča datiran u 107.možda sovom. Neprekinuta spirala prikazuje niz epizoda kronološkim redom. žrtveni ritual koji prethodi vojnom pohodu. tihog dostojanstva. no jedan važniji novčić. kad je . nekoć su ukrašavali baziliku. pavonazzetto i porfir. Visoke. i odvija se ispred hrama Jupitera Kapitolijskog. Mnoge od ovih figura pronađene su još u vrijeme renesanse i sačuvane su do dan-danas: velike snage. stavljaju vrpce na thymaterie (kadionica).Ateninom pticom koja služi kao podsjetnik na izgradnju dvije knjižnice pa bi se u tom slučaju stup mogao smatrati svitkom. Prikazuje extispicium (pregled utrobe).nad Dačanima je tema reljefa stupa. kao i gornjeg reda kolonada. Baza je bogato ukrašena trofejima oružja prikazanim s preciznim detaljima. prikazuje stup s pticom na vrhu. na vrhu stupa postavljen kip Trajana. Friz s lavovima-grifonima. i druge iz 105. Glavna namjena stupa bila je obilježavanje dvije careve vojne protiv Dačana. a i sam je na neki način namjenjen 'čitanju'.-113. prve iz 101. Stup je dovšen 113. • VELIKI TRAJANOV FRIZ S razlogom se smatra da friz s dačanskim scenama. svibnja. I arhitektonski i figuralni reljefi su vrhunske izrade. gdje su figure zarobljenih Dačana zamijenile klasične karijatide Augustovog foruma. s glavama i rukama od bijelog mramora. Oni obuhvaćaju majstorski izrađene tradicionalne teme. bogate draperije. također potječe iz ovog kompleksa.on je podignut između dvije knjižnice. dostojanstvene figure u različitim stavovima i raznolikih gesti djeluju životno. Skulptura je dominirala forumom. podvrgnutih precizno određenim i davno utvđenim umjetničkim i promidžbenim konvencijama. simbolom rimske moći te još jedan s Viktorijama koje vode životinje na žrtvovanje. Na Trajanovom stupu je narativna . uključujući giallo. Reljefi predstavljaju najbolji 'zapis' koji imamo o te dvije vojne. koji nazivamo 'Veliki Trajanov friz'. postavljene ispred veličanstvene arhitektonske pozadine hrama s tri cele. slavoluka koji je služio kao ulaz na forum. Iznad glava likova lebdi Viktorija sa zastavom. knjigom Trajanovih junačkih djela (res gestae). Površina stupa ukrašena je spiralnom trakom reljefa koja je većinom široka oko jednog metra i ovija se 23 puta oko tijela stupa. Smještaj stupa u kontekstu građevina na forumu pažljivo je određen. najčešće izrađeni od bojanog mramora. koji više nije umanjen (u odnosu na likove). • TRAJANOV STUP Datira se u 112. budući da su jedina pisana izvješća djelomice sačuvani tekst Dioniza Kasija i ulomak iz Trajanovog vlastitog dnevnika. Iako prvotno tome nije bila namjenjena baza stupa je kasnije poslužila kao Trajanova grobnica. Narativna metoda koja je korištana za prikaze na reljefu je kontinuirana metoda (ili stil). izražajnih karakteristika.

Reljefna skulptura Trajanova stupa u potpunosti ostvaruje svoju namjenupruža epsku verziju ratova. To možemo uočiti na dva reljefa: jedna od scena prikazuje apoteozu careve supruge Sabine. no pozadina pruža osjećaj kontinuiteta. 'Veliki antoninski žrtvenik' je nastao po uzoru na veliki Zeusov oltar u Pergamu. U Rimu. te ključne epizode rata poput neuspješnog barbarskog napada na rimsku utvrdu. zemaljske i božanske. skulpture su izvedene u vrlo sličnom teatralnom stilu. reljefna skulptura iz Hadrijanova razdoblja ima monumentalnu kvalitetu i jednostavnost. od izrazitih topografskih referenci do pukog dodatka priči. zatim sve vrste vojnih djelovanja.krajolik ima brojne namjene. ali uspješno naglašavaju red i disciplinu rimskih legionara i pomoćnih četa. Pažljivo odabrane scene vojnih akcija kombinirane su s uobičajenim prikazima cara i smještene u povijesni okvir koji ističe glavne događaje tijekom ratnih pohoda. posebice u obradi tradicionalnih scena. nanovo upotrijebljeni na Konstantinovom slavoluku poč. Pojednini detalji u prizorima ratovanja preuzeti su iz tradicionalnih (helenističkih) prikaza sukobljenih Grka i Gala. Epizode su razdvojene. Odnos između likova i krajolika uvijek je konvencionalan. Krajolik i pozadina pomažu u stvaranju kontinuiteta naracije premošćujući pojedinačne epizode. građenje utvrda. s rimskom vojskom pod vodstvom velikog vođe u ulozi heroja. Reljefna skulptura iz vremena Hadrijana Hadrijanova putovanja u sve dijelove Carstva preporodili su umjetnost i arhitekturu u mnogim gradskim središtima.st. Friz je u niskom reljefu . dok ostatak površine ispunjavaju likovi postavljeni na višim razinama ili elementi krajolika. koji je simbolički prikazan velikom figurom Viktorije. u terminima koji predstavljaju savršen spoj helenističke drame i rimskog smisla za povijesnu svrhovitost. Poglavito u posljednjoj sceni upadaju u oči relativno malobrojne figure. što doista odražava pojačani klasicizam. Reljefi su opisani kao kronika careve slave. Narativni niz podijeljen je na dva dijela. koje su u suprotnosti s mnoštvom likova i više naturalističkom obradom teme u ranijoj rimskoj skulpturi. Prikazom dominiraju figure i nema perspektivnih skraćenja. a figure vojnika su precizno prikazane. veličina ljudskih likova odgovara otprilike polovice visine pojasa. u kontrastu s Dačanima. U prikazu ambijenta. žrtveni ritual. a druga adlocutio. Važnu skupinu reljefa iz Hadrijanova vremena čine medaljoni (tondo). .4.ratno vijeće. s dramatičnim scenama bitke kombiniranim s prikazima carskih skupina. a drugi zarobljivanjem Sarmizegeta i pripojenjem Dacije (Rimskom Carstvu). koji veličaju carevu predanost užicima lova.forma prilično jednostavna. Unutar osnovnog okvira postoji niz jasnih tematskih uzoraka. Završne scene su najdramatičnije i najefektnije. čak ni udaljenih figura. adlocutio (car u obraćanju vojsci). prvi završava mirovnim ugovorom iz 102.trenutak carevog obraćanja vojsci.

Još jedna bitna inovacija ovog vremena. Stražnje noge konja prizemljene su na vlastitom djeliću tla (iznenađuju zdepaste i vrlo ne-klasične proporcije figura). Reljefi iz vremena Marka Aurelija Kriza koja je zavladala nakon dugog razdoblja mira. dok ih ispraćaju božica Roma i još jedna alegorijska figura (Gotovo pompozna raskoš prizora. pun je klasičnog simbolizma i u čistoj tradiciji klasičnog stila. 17 konjanika jaše u smjeru suprotnom od kazaljke na satu oko 10 legionara. Tema carske pobjede opet postaje dominantna u službenoj umjetnosti. Trijumfalni stup Marka Aurelija . Riječ je o 8 pravokutnih reljefnih polja koja su kasnije ponovno upotrijebljena na atici Konstantinovog slavoluka. Obilježava je relativno mali broj likova u različitim epizodama koje su uokvirene teškim profilacijama. koji su prikazani u vodoravnoj perspektivi. možda upravo u ovom detalju treba razabrati početke propadanja klasične tradicije). Baza stupa Antonina Pia Stup su nakon njegove smrti 161. Car i njegova žena uzdižu se na nebo na leđima krilatog Genija. a primjetna je i ukočena i monumentalna kvaliteta koja je u suprotnosti sa slobodom i prirodnošću prikaza na ranijim povijesnim reljefima.pr. je kultni lik božice Rome izrađen za novi Hadrijanov hram Venere i Rome u Rimu. u sjedećem položaju. a osvajanja su obilježena u svim glavim središtima Carstva. Sastojao se od mramornog postolja i baze te stupa od crvenog granita i kapitela koji je nosio brončanu statuu diviniziranog cara. Reljefi pripadaju vrsti koja je postala popularna u vrijeme Hadrijana. u 2 grupe po 5. i premda niti jedan nije sačuvan. Ova stroga klasična figura. pogreba). nastala je prema liku božice Atene. Prikazi vojne parade (decursio) predstavljaju bitno drugačiju tradiciju od glavnog reljefa s apoteozom. a njen stil oponaša onaj iz 5. s Viktorijom i žezlom u ruci. Prikazuju ga kovanice sa tekstom DIVO PIO. za vrijeme Markove vladavine ponovno je prisilila cara da se lati vojnih poslova.g. U zapanjujućem je kontrastu s drugim prikazom: decursio (vojna parada prigodom drž. Jedan od prizora na bazi prikzuje apoteozu Antonina i Faustine (njegove žene). koja će imati ogroman utjecaj. Čini se da je u Rimu podignuto nekoliko slavoluka koji su proslavljali careva junačka djela. (u blizini Ustrinuma na Marsovom polju) podigli njegovi sinovi Marko Aurelije i Lucije Ver.st. reljefi s dva su se sačuvali.Kr.

kao i detalje u prikazu vojnih aktivnosti i povijesnih događaja. Reljefi ostavljaju jači dojam od onih s Trajanova stupa. usprkos kasnijim pregradnjama. izgledati odveć velik u slučaju manje posjećenosti. • RIM U DOBA AUGUSTA Od građevina koje je dao podići August. Upotrebljava se svrdlo za postizanje tamno-svijetlih efekata i oštrijih kontura pojedinih likova. sudnica(basilica) i vijećnica(curia). no oni nam. Forum Romanum bio je središte javnog života ne samo Rima. trebale su biti prilagođene publici: prostor nije smio biti odveć skučen. već i čitavog Carstva. Marcelov teatar završen je i posvećen između 13.st. Naracija se zaključuje događajima iz 175. Marcelov teatar sačuvan je zahvaljujući preobrazbi u tvrđavu tijekom srednjeg vijeka i palaču obitelji Savelli u 16. prilično jednostavna u tlocrtu.To je veliki komemorativni spomenik podignnut na Marsovom polju u 2. prema Vitruviju. ali i kvantitetu arhitekture Rima u doba Augusta. RIMSKI FORUM Forum u Rimu bio je ograničeni prostor složenog tlocrta unutar kojeg su važno mjesto imali hramovi i svetišta. Istoga je oblika kao i Trajanov stup. Dimenzije prostora. premda je krajnji rezultat umanjena raznolikost radnje i. barem djelomice. Veće je zanimanje za učinak događaja na pojedince nego za sam događaj. Pripovijedanje po epizodama je naglašenije. niti jedna nije u potpunosti sačuvana.naglašeniji su oblici i dublje sjene.nedostaje mu izvorno postolje iako nam je njegov oblik poznat iz starih crteža. kao što se vidi i na velikim svetištima u . ali nije jednako dobro očuvan. općenito. te otvoreni prostori okruženi raskošnim kolonadama(porticus). godine pr. mogu dočarati kvalitetu. prema prikazu na mramornom tlocrtu Rima iz vremena Severa ostala je. Prikazani su germanski i sarmatski pohodi Marka Aurelija.g. Pozornica je još uvijek pod zemljom no. uporaba manjeg broja figura u višem reljefu. kada je zbog pobune Avidija Kasija Marko morao prepustiti zapovjedništvo Komodu koji se uopće ne pojavljuje na stupu.st. manji interes za krajolik i mjesto radnje. i 11. dok su od nekih građevina sačuvani samo manji dijelovi. Spomenik je očito započet pri kraju Markove vladavine i završen poslije njegove smrti. ili suprotno. Shema fasade(sustav višekatnih arkada uokvirenih u četvrtasta polja klasičnih redova koji pritom imaju isključivo ukrasnu namjenu) vuče podrijetlo neposredno iz tradicije kasne Republike.st. Forum Romanum se smjestio između Kapitola i Neronove "zlatne palače"(Domus aurea) odnosno kasnijeg Koloseuma te je postao veliko mjesto za okupljanje gdje su građani mogli svjedočiti mimohodima ratnih vođa u bojnim kolima. je velikim dijelom restauriran.n. a na kraju 16.Kr.Kr. a zakrivljeni zidni plašt spada među najbolje sačuvane spomenike Rima. Nosači za konstrukciju gledališta dobro su sačuvani ispod kasnije palače.

Neki stručnjaci predlažu da je izgubljena nadgradnja mogla biti u obliku obične atike(kao što je slučaj na amfiteatru u Puli). Marcelov teatar dao je izgraditi August u počast svog prerano preminulog sinovca. iz kojih su se otvarala dva polukružna proširenja. a to je bila visoka građevina sa zabatima i tri pravokutna prozora iznad plitkog trijema uzduž inače jednostavnog pročelja. sa 52 luka. a scena 8090x20m. a ne korintski red.pr.Kr. Ona je bila iznova podignuta nakon požara 14. Marsov hram je u odnosu na forum bio postavljen na isti način kao i hram Venere Praroditeljice(Venus Genetrix) na Cezarovom forumu. Augustova kurija bila je vrlo slična svojoj nasljednici. zeta i nasljednika. . • AUGUSTOV FORUM Predstavlja vrhunac Augustova graditeljskog programa.g.godine pr. Promjer mu je 150m. Uza sve helenističke detalje. kao i u slučaju kasnijeg Koloseuma. Forum i hram mogu se s pravom smatrati oglednim primjerom Augustove arhitekture u trenutku njezine pune zrelosti. dorski i jonski. Venere i božanskog Julija. a građeno je na dva kata. pri izradi temelja i unutrašnjih zidova korišten je "opus reticulatum" pokriven štukom i mramorom. postavljena na kraju križne osi koja se podudara s linijom pročelja hrama. Posvećeno je 13. Obično se pretpostavlja da je na vanjskoj fasadi primijenjena superpozicija tri reda. • BAZILIKA EMILIA Bila je konzervativnija od te dvije bazilike na republikanskom forumu. Četiri glavna građevinska projekta koji se povezuju s Augustom su bazilike Emilija i Julia. • ROSTRA (govornički podij) Od povijesnog je više nego arhitektonskog značaja.. a strop su nosila dva reda stupova odmaknutih od zida s odgovarajućim pilastrima na zidovima.Prenesti(Fortuna Primigenia) i Tivoliju(Heraklovo svetište). no na Marcelovom teatru su sačuvana samo dva donja. no u brojnim slučajevima je riječ o dovršetku ili obnovi građevina koje je započeo Julije Cezar. Hram Marsa Osvetnika(Mars Ultor) bio je podignut na daljem kraju izduženog prostora s dvije bočne dvorane na stupovima(trijem). a Augustova kurija je bila u toj mjeri oštećena u požaru 284. kako predviđa kanonska praksa. Izgrađeno je većinom od travertina. od kojih je 12 ostalo sačuvano. baš kao i prethodna četiri. Marcela. osnovna koncepcija Augustova foruma je izrazito rimska. Peti projekt.Kr.godine da ju je Dioklecijan morao u cjelosti obnoviti. hram Božanskog Julija(Divinus Iulius) nadovezuje se na Cezarov projekt. zgrada kurije(senata) i rostre. Gotovo da i nije bilo građevine na Forumu Romanumu koja na ovaj ili onaj način nije bila povezana s Augustom. Hram je imao apridu u kojoj su stajali kipovi Marsa.

Kr na Palatinu.godine n. preinaku helenističke stoe u suvremenu rimsku verziju. a zatvorena samo na jugozapadu("stražnja strana" u odnosu na forum) gdje se dvokatni red dućana ili ureda otvarao prema unutrašnjem trijemu i galeriji povrh njega. prema forumu. bočno od kojih je s jedne strane bila Augustova kuća. • APOLONOV HRAM Jedan je od najranijih i najljepših hramova iz Augustova doba. . Podignuta je kao sjedište centumvirskih sudova i više odgovara obrascu arhitekture iz doba republike po tome što je otvorena s tri strane. Uz jugoistočnu stranu.Kr. Umjesto da ju nose stupovi. koja je bila osvjetljena kroz prozorski kat i okružena na sve četiri strane unutrašnjim trijemovima s galerijama na katu. Ta dvorana je bila otvorena prema jugoistoku i sa sjeveroistočne strane je imala dodatni red stupova koji su s obzirom na blizinu vanjskog zida imali više dekorativnu nego funkcionalnu namjenu. sa široko postavljenim heksastilnim trijemom otvorenim prema Circusu Maximusu. čiji se prednji dio izdizao iznad foruma i bio korišten kao pozornica za nastupe govornika(kao u slučaju hrama Božanskog Julija). te se identificira kao trijem Gaja Lucija i praktički predstavlja zasebnu zgradu.-28. bila je zatvorena nizom dućana(Tabernae Novae). konstrukcija leži na arkadama i četverokutnim stubovima. Cela je gotovo u potpunosti nestala.godine pr. no zna se da je unutrašnjost bila ukrašena redom stupova duž oba bočna zida. a jedino središnja dvorana ima drveni krov. a s druge strane dvorište s dvije knjižnice. slično kao u hramu Marsa Ultora na Augustovom forumu. Obnovio ga je Augustov posinak i nasljednik Tiberije između 7. podignut između 36.Ta nova građevina je vjrojatno slijedila gabarite svoje prethodnice. najvjerovatnije na dva kata i otvorenih na dvokatni trijem.Kr. Uz njega bio je podignut trijem sa stupovima od numidskog mramora te grčka i latinska knjižnica. i 6.godine pr. Bio je smješten na vrhu veličanstvenih stepenica. ophodni trijemovi su nadsvođeni.Kr. U tlocrtu je hram bio pseudoperipter.godine pr.godine n. i obnovljena do 12. • KASTOROV HRAM Bio je peripter podignut na dvostrukom podiju. Sagrađen je iz četvrtastog kararskog mramora i ukrašen brojnim poznatim skulpturama. Sastojala se od uske dugačke središnje dvorane. Pročelje trijema imalo je stupce s lukovima koji su bili uokvireni snažno istaknutim elementima dorskog reda.Kr. • BAZILIKA JULIA Uništena je u požaru nedugo nakon završetka gradnje. Građevinska struktura je u velikoj mjeri nalikovala strukturi Marcelovog teatra i nudi jedinstven primjer reinterpretacije tradicionalne arhitektonske teme pomoću suvremenih graditeljskih metoda. vjerojatno 12.

ovaj puta ritmički rastvorenom lukovima. pod je popločen aleksandrijskim mozaicima s morskim motivima -četverobrodnu baziliku(svetište) s dvokatnim trijemom koji gleda na jug te uključuje gradsku riznicu -dvoranu s apsidom izdubljenu u stijeni(s tri niše i još jednim polikromnim mozaikom s nilskim motivima) -Jupiterov hram od sedre ispod današnje katedrale • ‘GORNJI HRAM’ predstavlja zasebnu homogenu cjelinu. a hram. Dvije karakteristične rampe vode prema središnjem stubištu na uskoj "terasi polukrugova" koja je sa strane brda zatvorena kolonadom s proširenjem u obliku dvije egzedre. Grad Palestrina nalazi se na 37km udaljenosti od Rima. • GRAĐEVINE DONJEG DIJELA oko katedrale San Agapito dio su foruma grada Preneste i obuhvaćaju: -tzv.Kr. Kroz kolonadu se pristupa u dvorane nadsvođene bačvastim svodom.st. "donji" i "gornji" hram. koja također završava kolonadom."špilju proricanja".godine pr. Odozgo prema dolje. tj. superponirane terase formiraju piramidu visine 90m s kružnim hramom(tolosom) na vrhu.komoru s bačvastim svodom ispred ulaza. Sačuvani fragmenti uključuju dio reljefima bogatog glavnog vijenca. Prepoznatljiva su dva dijela. čiji je drevni i impresivni hram privlačio vjernike ne . tako da je trijem zauzimao samo dio prednjeg dijela cele.• HRAM SLOGE (Concordia) Također ga je obnovio Tiberije i koji je bio posvećen 10. U njemu je nekoć bio kip božice koja je odonud gledala prema moru i Rimu. Najgornje stepenište vodi u manje prostran dio usječen u stijenu. Stubištem de dalje pristupa na četverokutnu terasu koja je okružena dvobrodnim trijemom s tri strane. Građevine u gornjem dijelu bile su namijenjene drevnom i bogatom kultu Fortune Primigenije. Na najvišoj točki prema kojoj teže sve linije ove kompozicije podignut je mali kružni hram naslonjen na stijenu. Stube što završavaju trijemom u obliku polukružnog gledališta(cavea) formiraju kazalište grčkog tipa. gradske zaštitnice i božice od velikog značaja za ovaj grad. s najvišim vrhom na 766m nadmorske visine dominira dolinom Lacija. Povrh ove terase nalazi se još jedna. Prenesta je tako postala vjersko središte.. ponavljao je neobičan tlocrt svog prethodnika kod kojeg je duža os cele išla širinom građevine. Svetište Fortune Primigenije u Palestrini(Praeneste) Fortunin hram u Prenesti čini grandiozan kompleks koji je sustavno istraživan još od 19. na planini Ginestro. bazu stupa unutrašnjeg reda cele. te kićeni korintski kapitel s parovima ovnova umjesto uobičajenih voluta.

"lacijskim Delfima". portreta italske tradicije i pokušaj personalizacije koji je karakterističan za najbolje skulpture oko polovice 1. u mramoru. kratkim pramenovima. doduše prilično ublažene. Takav prikaz poistovjećuje cara i junaka koji je uspješno nadvladao sva iskušenja. U ovom se portretu susreću realističke tendencije. Pompejev portret(mramor) Nastao je 55. Teatralnost kompleksa je više nego očita: položaj.st. virtuoznošću igre svjetla i sjene između svjetlucajućih površina.Kr. Vidljiva je orkestracija dekora koji uvjetuje koherenciju cjeline. pokazuje u kojoj mjeri su u Italiji toga vremena bili prihvaćeni helenistički modeli. vještinom kojom majstor koristi kiparski alat. s rukama koje su u potpunosti izvedene. a u lijevoj tri zlatne jabuke iz vrtova Hesperida. bik i škorpion. Car Komod kao Herkul Monumentalno poprsje cara Komoda pronađeno je na Eskvilinu. materijala i tehnike u uskoj sprezi konstrukcije. koji formiraju gustu i razbarušenu masu. Građevinski kompleks u Prenesti. Prikaz lica je vrlo pažljiv. naglašava njegovu kozmičku moć(globus. prirodnog i ljudskog.Kr. Skulptura se odlikuje vrsnoćom rada. čemu pridonosi linearna obrada bora na čelu. pojedinačno izdubljenim kovrčama kose i brade i jakim predjelom sjene između glave cara i lava. Komod nastoji nametnuti kult cara-boga pojavljujući se u javnosti s toljagom ili lavljim krznom. To je ujedno i neobičan tip poprsja-odrezan vrlo nisko. arhitektonskih oblika i krajolika. Između rogova izobilja nalazi se tipični štit Amazonki(pelta). Neobičnom izgledu pridonosi i postolje ukrašeno sitnim figurama-to su dvije Amazonke koje svaka drži rog izobilja povrh globusa oko gojeg je omotana traka zodijaka. Od znakova na traci nalaze se lav. u desnoj ruci drži toljagu. možda čak ponešto hladan.godine. tzv. Gnej Pompej Veliki bio je Cezarov rival koji je namjerno u javnosti isticao sličnosti s Aleksandrom Velikim(nadimak koji si je sam dao). On također svjedoči o inventivnom duhu koji je zaslužan za prihvaćanje i prilagodbu uvezenih oblika te pruža neusporediv primjer uprizorenja jedinstva božanskog. Izradio ga je nepoznati umjetnik na samom kraju vladavine ovoga cara.samo iz Italije već i iz čitavog helenističkog svijeta. Njegov portret je također brižno osmišljen kako bi ukazao na sličnosti-kosa je obrađena u pojedinačno modeliranim. Car je prikazan kao Heraklo-na glavi nosi glavu nemejskog lava. reljef tla i arhitektura su međusobno usklađeni.pr. . možda 192. Iznad čela se neki pramenovi nabiru i uzdižu te na taj način oponašaju specifični izgled makedonskog osvajača.godine pr.

Kr. Nosi tradicionalan tanki hiton. antičkog novca i gema.pr. posvećena) i ne postoje točne kopije.Kr. Nika je datirana negdje između 306. a prsa i ramena u drugom. noge i glava bili načinjeni od bjelokosti. Simbolizira snagu. božica na sebi ima egidu s Gorgonom. Fidijina Atena je istovremeno i ljudima bliska žena i uzvišena boginja. Panatenejska povorka . dok je na samoj bazi kipa prikaz rođenja Pandore.. Osim peplosa. reprodukcija. Zmije čine pojas na peplosu. To je votivna statua(zavjetna. Platon u svom opisu otkriva da su božicine ruke. a na vanjskoj Amazomahija.Kr. Erehteon. Boginja je prikazana u stavu iskoraka kako lagano dotiče desnom nogom palubu broda. nasilno iskrivljujući tijelo. u lijevoj ruci drži štit. rogovi izobilja).p. Na vrlo uskom reljefu izrađenom na božicinim sandalama prikazi su Kentauromahije. a na glavi nosi antički šljem koji je ukrašen trostrukim nakitom-sfinga u sredini i pegazi sa strane. i 31. dok su rub ukrašavali grifoni. Spomenik je bio postavljen u pravokutnu eksedru.Amazonke) i predstavlja ga kao donositelja napretka cijelom svemiru(zlatne jabuke. ukopanu u brdo iznad svetišta velikih bogova u Samotraci. Prikazana je u stojećem položaju. a trenutno vlada uvjerenje da predstavlja komemorativni spomenik podignut nakon pomorske bitke 190. Atena Parthenos Krizelefantinski kip visok 9m. načinjen je za Atenski Partenon i u njega postavljen 438. Nika sa Samotrake je tradicionalan kip u novom stilu helenističkog baroka. u kojoj su Rođani uz pomoć Rimljana pobijedili Seleukide. Skulptura u cjelini je izuzetan izraz snažnog pokreta prema naprijed. dok su joj zjenice bile od mramora. Perje na golemim krilima je detaljno obrađeno. u stavu kontraposta. U lijevoj ruci Atena drži malu Niku.pr. Krilata Nika slijeće na palubu broda-pulsirajuća pokrenutost haljine naglašava stvarnost njene epifanije. dok se druge obavijaju oko samog štita. te veličanstvenost atenskog polisa. na čijoj je unutrašnjoj strani prikazana Gigantomahija. u jednostavnom peplosu poput mlade djevojke. Božica uz sebe ima i koplje koje se oslanja na brončanu sfingu. Bokovi su joj okrenuti u jednom smjeru. Car je prikazan kao besmrtni bog. podvezan ispod grudiju i pripijen uz torzo i debeo ogrtač koji joj pada preko desne noge i vijori straga. Nika sa Samotrake Kipovi boginje Nike ili Viktorije(Pobjede) imale su dugu povijest kao ratni spomenici. Prednji dio sivog mramornog broda bio je položen kao da isplovljava ukoso iz eksedre. dok joj je desnica položena na štit na čijoj je unutrašnjoj strani zmija. Kip poznajemo preko literarnih opisa.

obilježje je grčkoga narativnog reljefa koje se izrazito iskazuje u ovom fragmentu. na zapadnom frizu i na zabatu Hefestiona.2 metra dužine i metar visine. čvrstoća. od onih koji se tek obuvaju ili šeću uz svoje konje pa do onih koji jedva svladavaju konje u propnju ili galopiraju. Na dva kraja friza. Tada su se organizirala i natjecanja u glazbi. Na njemu su prikazane osnovne rimske vrline-odlučnost. kao i na Sunionu(i na štitu Atene Promenos). kao i svi napadači. do 5. To je prikaz rimskog patricija koji sa sobom nosi i hvali se bistama svojih prethodnika(iz svoje obitelji).. Novu odjeću donosila je velika svečana povorka. čije su dimenzije 21. Kentauromahija Nalazi se na južnim partenonskim metopama i sandalama Atene Parthenos. determiniranost. Građevine na akropoli: • PARTENON . Istaknutu ulogu u povorci imali su mladi jahači prikazani na ovom reljefu. povezane su sve pojedinosti vezane uz ljudsku i konjsku anatomiju. imali lošu reputaciju) i dogodila se u sjevernoj Grčkoj koja je općenito prijateljski dočekala perzijske osvajače. utrke konja i veslačka natjecanja. Smještaj u apstraktnom i neodređenon prostoru. Povorku je prikazao Fidija na frizu Partenona. to je veća slava toj obitelji. koji možda i nije bio glavni razlog popularnosti ove teme. prizori se nižu jedan za drugim i u cjelini znače vrhunac grčke visokoklasične umjetnosti. Ona uključuje Tezeja. Akorpola Prvo je imala obrambeni položaj. a kasnije je održan naziv. Patricij Barberini Nalazio se u zbirci kardinala Barberinija.Panateneja je bila proslava rođendana boginje Atene koja se slavila tijekom srpnja i kolovoza i ujedno je najveći blagdan stare Atene.st. Glavni dio svečanosti bilo je donošenje nove odjeće za kip Atene smješten na Akropoli u Erehtejonu. Poput stripa. Posebno su bile važne Velike Panateneje koje su se slavile svake četiri godine. strogoća. Intrigantnom različitošću prikaza konjanika. Patriciji u atriju svoje kuće čuvaju maske svojih predaka(neka vrsta kapele) i vrijedi pravilo da što više maski ima. Ona predstavlja trijumf civiliziranog svijeta nad divljaštvom(Perzijanci su. prikazani su voditelji svečanosti između kojih se nalazi povorka konjanika. no zahvaljujući njemu bila je to pobjeda kojoj su pripomogli Atenjani. disciplina i red-patricijski ideal.

a unutra se nalazio Fidijin kultni kip Atene.-405. • HRAM NIKE POBJEDE Graditelj je Kalikrat(447. Skulpturametope u visokom reljefu. Ima trijem sa 4 stupa. pa ¾ stupove in antis. Kolonada je postavljena na visokom postolju sa tri stepenice. Cela je podijeljena na tri broda s dva reda od po sedam stupova. Postoje velike razlike u tlocrtu i razini(elevaciji) tla-sjeverni i južni(karijatide) trijem. imaju cvijetne motive. Hramovi u Paestumu • CERESOV HRAM 510. prva pinoteka ikad.Kr.pr. ima cik-cak rampu. • ‘BAZILIKA’ . Ima arhitrav tipičan za Siciliju. ima po 4 jonska monolita na pročelju i začelju. graditelji su bili Iktin i Kalikrat. Na hramu se javlja nekoliko inovacija: upotreba različitih materijala na frizu. Između pronaosa i cele. friz oko cele-jonski stil(skulpture u niskom reljefu). Jako je malih dimenzija. ima gotovo kvadratnu celu.). po četiri dorska stupa uz put. Ima kosi vijenac koji je izbočen i kasetiran. sa svake strane ulaza nalazila se po jedna mala prostorija. To je dorski peripter sa 14 stupova na dužim stranama i po šest stupova na kraćim stranama. Pronaos i opistodom imali su po dva stupa in antis. Unutrašnji amfiprostil ima celu.. • EREHTEION Hram jonskog reda(421. Strop trijema je kasetirani. pronaos i opistodom. pa 2.. upotreba jonskih stupova unutar dorskoga hrama. Stupovi su i vertikalno podijeljeni u dva niza. izostavljanje horizontalnog geisona. • PROPILEJI Mramorni portal iz 465. iznad donjih stupova nalazi se red manjih stupova. Ulaz je na istoku-trijem sa 6 stupova. te "portal" sa 6 dorska stupa in antis. Graditelj je Mnesiklo. • ‘NEPTUNOV’ (HERIN) HRAM najbolje je očuvani talijanski hram. Vratovi dorskih stupova.). U onoj s desne strane ulaza bilo je stepenište. kao i kod Herinog hrama.Dorski hram građen u mramoru iz 480. On djeluje kao protuteža Partenonu.akroteriji.

pred ulazom u careve odaje. a nad prostazom mauzoleja u 13. Dioklecijanova palača u središnjem dijelu Dioklecijanove palače u Splitu. Kupola je u potpunosti sačuvana i na njoj nisu pronađeni tragovi žbuke koji bi govorili . i 525. no utori za klinove na frizu pokazuju da su one mogle postojati. Ovo je najstariji hram u Posidoniji. Pronađeni natpisi i votivne terakote pokazale su da je posvećen Heri.st. Cela je podijeljena na dva broda aksijalno postavljenom kolonadom od sedam stupova. a "narativna" klečeća poza izbjegava neposredno seksualno sučeljavanje. Dioklecijanov mauzolej u istočnom i pravokutni hram u zapadnom temenosu. Neki smatraju da je cela dvodijelna jer su se tu štovala dva božanstva. Skulpturu odlikuje putena seksualnost. sagrađen između 550. Držanje tijela oponaša knidijski motiv kupanja. Danas izvrsno sačuvani Peristil. postao je trg katedrale. U povijesnim izvorima spominje se kao Dioklecijanov grob ili Jupiterov hram jer je Jupiter Dioklecijanov carski i vjerski predikat. dinamični okret glave i neobično snažni izraz. na što bi upućivala i dva ulaza u hram. Afrodita s Melosa ili Venera miloska Ta skulptura nastoji božici pridati klasičniji izraz dostojanstva-ona ima tijelo matrone i jaka obilježja skulpture iz 5. ozbiljnim licem.Peristila postojale su četiri kultne građevine unutar dva kultna prostora ograđena zidom. Do danas su se u velikoj mjeri sačuvali. Hera i Zeus. g. original je iz drugog stoljeća prije Krista. položeni jedan nasuprot drugom. Dioklecijanov mauzolejjedan je od najbolje sačuvanih kasnoantičkih mauzoleja.dorski stupovi. a ne skladno uravnotežen. To je mauzolej osmerokutnog tlocrta s prostazom i peripterom.sagrađen je romanički zvonik. Sačuvan je cijeli pteron s arhitravom. a neosporivi dokaz tome je sepulkralna simbolika dekorativnih elemenata. kontrast između nosivih i nošenih dijelova reda je dramatičan. Radi se o grobnici. Metope nisu sačuvane.st. Hram je dorski peripter. ali njena očita veza s tipom Venere iz Capue ukazuje na zamke koje u sebi nosi pojam "originala" u ovom kontekstu. istočno i zapadno od tzv.pr. a građen je od blokova bijelog vapnenca iz kamenoloma na otoku Braču. Kip je impresivan. s neizražajnim. Ima po 9 stupova na čeonim stranama i 18 na bočnim stranama.Kr. Pronađeni su brojni fragmenti oslikanih terracotta koje su ukrašavale hram. Klečeća Afrodita To je najdojmljivija helenistička gola Afrodita.

Ispod cele je kripta presvođena svodom u koju se ulazi sa stražnje. Imena božanstava(Kibela i Venera) pripadaju božanstvima u čijem liku su često prikazivane pokojnice u grobnicama-hramovima. koja leži na jednostavnom vijencu. Zid temenosa-četiri kultne građevine Dioklecijanove palače nalazile su se unutar dva kultna prostoratemenosa. zapadne strane-u izvorima sa spominje kao Janov. Kružne monumentalne građevine-radi se o sekundarnim mauzolejima ili o čisto dekorativnim građevinama. Streha krova Mauzoleja ne leži na bogato dekoriranom vijencu. žbukanoj crvenim mortom. Eskulapov ili Jupiterov hram. a prostor između kupole i krova ispunjen je sedrom u mortu. a unutarnja u lukovima koji se oslanjaju jedan na drugog. Na zidovima i svodovima su komplementarni i isprepleteni elementi ovojnice koja obuhvaća oblik. nadsvođena cela. no pogled bježi prema van kroz otvor na vrhu svoda(occulus) ili prema uzbudljivim vizurama koje se otvaraju pogledom kroz radijalno raspoređene prostorije. postojanje kripte i grobne dvorane nad njom. Dioklecijanov mauzolej je zbijen unutar zidova temenosa te udaljen samo pedesetak centimetara od njegovog istočnog zida. Krov je šatorasti. . Imala je uvučeno dvorište u središnjem dijelu kompleksa s bočnim krilima koja oblikuju tri strane nepravilnog šesterokuta.o tome da je bila dekorirana. Neronova ‘Zlatna Palača’ (Domus aurea) Bila je to luksuzna ladanjska vila u srcu Rima notorna po brojnim inženjerskim čudima. našto ukazuju elementi dekora sepulkralnog karaktera. Prostilni hram-nalazi se nasuprot Mauzoleja u zapadnom temenosu i do danas je u velikoj mjeri sačuvan s izvrsno očuvanim kasetiranim bačvastim svodom nad celom. U arhitekturi interijera su svjetlost i prostor jednako važni kao i sama ploha zida-naglasak je prebačen s volumena(punih zidova) na prostor(šupljine). smještaj građevine unutar ograđenog prostora temenosa. Broj i razmještaj kultnih građevina povezan je sa simbolikom tetrarhije. Vanjska ljuska izvedena je u horizontalnim redovima. Čini se da osmerokutni plan ima zaseban razvitak i da je naknadno prilagođen novom konceptu arhitekture. Tlocrt je centraliziran oko zajedničkog središta. Može se pretpostaviti da se radi o još jednoj grobnici-hramu. već na atici zidanoj od manje nepravilnog kamena.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful