-1-

GENEZA FRANCUSKE REVOLUCIJE

Razlozi nastanka revolucije su bili mnogi, ali jedan od osnovnih je
bio sukob interesa društvenih grupa s politikom apsolutističke monarhije,
i staleški sustav. A bitan je utjecaj prosvjetiteljskih ideja, gospodarskih i
financijskih poteškoča te nesposobnosti kralja i ministra.
Francusko društvo bilo je podijeljeno na 3 staleža: KATOLIČKO
SVEČENSTVO, PLEMSTVO I STANOVNIŠTVO (oko 97%). Ti staleži
nisu bili jedinstveni u pogledu imovinskog statusa pripadnika. Upravo
bogati pripadnici građanstva najviše su težili promjeni sustava želeći
ostvariti pravo vlasti.
Francuska apsolutistička monarhija je težila centralizaciji države,
ali probleme izazivaju stara prava pokrajina koja su bila još uvijek na
snazi. Plemstvo pruža otpor cen tralizaciji, a bogati građani nezadovoljni
su razvojem (nerazvojem) gospodarstva (nije postojao jedinstveni pravni
sustav, ni sustav mjera i utega, ni tržište). Glavna kočnica razvoju je bio
staleški društveni sustav zajedno s političkim sustavom apsolutističke
monarhije.

1774. g. LUJ XVI postaje franc. kraljem. Za njega državne

financije se iscrpljuju, gospodarstvo u dubokoj krizi, pad cijena, manji
prihodi zemljoposjednika, elementarne nepogode i znatniji pad
proizvodnje hrane i glad. Vodi se aktivna vanjska politika, a Franc. se
smatrala velesilom što je iskalo i veluke količine novca za održanje
vojske i vođenje diplomacije. Franc. je pružala financijsku pomoć
britanskim kolonijama u Sj. Africi u borbi za nezavisnost. Raste
zaduženje državne blagajne. Za takvo, uistinu loše, stanje optuživalo se
rastrošan dvor. Posebno optužena bila je Marija Antoaneta.
Bila je potrebna temeljita reforma gospodarstva, posebno
financijskog sustava. Reforma se pokazuje nemogućom bez promjena
društvenog i političkog sustava.

Francuska revolucija
 -2-

POKUSAJI REFORMI
Najčešće su bili usmjereni na porezni sustav. Najozbiljnije reforme
pokušao je uvesti Anne Robert Turgot. On pokreće gospodarsku politiku
u duhu fiziokratizma, ograničava izdatke dvora, nastoji uvesti jedinstven
porez, ukidanje unutrašnjosti carina, nova administrativna podjela,... No,
izaziva grubu opoziciju, kralj ga je morao otpustiti, a reforme nisu
ostvarene.

Francuska revolucija
 -3-

POCETAK REVOLUCIJE
Luj XVI, želeći povećati državne prihode kroz povećanje poreza,
1789. sazvao je GENERALNE STALEŽE, tradicionalnu reprezentaciju
franc. društva koja nije zasijedala od 1614.g,, što je ukazalo tijek
događanja.
Odlučeno je da će prvi i drugi stalež izabrati 300 zastupnika, a
treći po 600. No, oni bi zasijedali odvojeno. Dolazi do akcije
popisivanja žalbi i zahtijeva kralju. Što se uglavnom odnosilo na
ravnopravnost svih pred zakonom, re problem glasovanja, G. staleži
okupili su se u Versaillesu u svibnju 1789.g. a zasijedanje je bilo puno
sukoba. Predstavnici 3. staleža zajedno s nekim predstavnicima
svečenstva proglašavaju se Narodnom skupštinom i raspravljaju o
preuređenju države. Kralj nije dobio očekivanu suglasnost za povećanje
poreza.
Svi staleži su počeli zastupati zajedno, a Narodna skupština u
kojoj su večinu imali protivnici apsolutističke monarhije, proglasili su se
u srpnju 1789. Ustavotvornom skupštinom. Svojim govorima posebno
se isticao Honore de Mirahean. Želeći se suprostaviti skupštini kralj
započinje okupljati vojsku u blizini Pariza.
Iščekivale su se promjene. Organizirana je Narodna garda na čelu
koje je bio markiz Marie Joseph se la Fayette, sudionik Američkog rata
za nezavisnost.
Okupljene mase Parižana 14.7.1789. kreću na utvrdu BASTILLE
(zatvor za političke neistomišljenike kraljeva). Taj juriš je dokaz da je
puk počeo igrati važnu ulogu u događajima. To je bio početak Franc.
revolucije koja se širi po cijeloj zemlji. Počinju napadi na plemičke
palače i pljačke.

Francuska revolucija
 -4-

NOVI POREDAK U FRANCUSKOJ

Skupština u kolovozu 1789. donosi odluku o ukidanju feudalnih
tereta i Deklarasiju o pravima čovjeka i građanina. Prestaje postojati
apsolutistička monarhija. Prvi koraci za uspostavu društva
ravnopravnosti.
U Parizu izvijaju nemiri na vijest kako kralj skuplja vojsku,
nastupa glad. Glavna rulja kreće u Versailles, uspijeva ući u kraljevske
odaje, a kralj je prisiljen preseliti u Pariz što je značilo da je LUJ XVI,
barem formalno prihvatio odluke Skupštine. Izglasano je preko 3 000
zakona kojima je promijenjen poredak u zemlji. Umjesto sotadašnje
podjele zemlje na provincije, kneževine, grofovije, uvodi se podjela na
DEPAKTMANE, ukidaju se unutrašnje carine, uvodi se jedinstven
sustav mjera i utega, ukidaju se plemički naslovi. U cilju povečanja
prihoda države,
Skupština pokreće konfiskaciju crkvenih imanja. Svečenstvo je
dobivalo plaću iz državne blagajne, a biskupi su trebali biti birani.
Izglasan je Građanski ustav svećenstva kojim je Crkva podvrgnuta
državnoj kontroli. Problem - odnos između Crkve i revolucionarnih
vlasti.
Promjene ne prolaze mirno. Mase i dalje nezadovoljne budući da
se nije poboljšao njihov materijalni položaj. Velika politička aktivnost
stanovništva. Svi položaji su se popunjavali putem izbora. Izdaju se
novine i brošure, održavaju politički skupovi.
Protivnici revolucije organiziraju se u izbjegllištvu. U lipnju 1791.
Luj XVI pokušava pobjeći iz zemlje, no zaustavljen je. Tako gubi ovlast i
postaje zatvorenik nove vlasti.
U rujnu 1791. donesen je ustav kojim je usposstavljena USTAVNA
MONARHIJA. Svi građani postaju ravnopravni pred zakonom, a o
političkim pravima odlučuje imutak.Izborna prava dobivaju oni koji su
platili odrađanu visinu poreza. Uvodi se vjerska ravnopravnost.
Ustav se pokazao anakronizmom, stvarnost je otišla mnogo dalje
od njegovih odredbi. Vođe revolucije odlaze polako s pozornica.

Francuska revolucija
 -5-

OD USTAVNE REPUBLIKE DO
MONARHIJE
Na temelju ustava izabran je novi sustav parlamenta nazvan
Zakonodavna skupština. Politički život pun rasprava vodi se u političkim
klubovima. U Z. skupštini dominantan je položaj ŽIRONDINACA
predstavnika buržoanije. Zagovarali su ustavnu monarhije (Jacques
Brinot i Jean Marie Roland). Na lijevoj strani su se nalazili JAKOBINCI
(na čelu Maximillian Robespierre, Jean Marot, Georges Danton).
Zastupali su republikansku ideju.
Vladari susjednih država pripremali su oružanu intervenciju protiv
revolucije. Ističe se bečki dvor.
Žirondinci su ih odlučili preduhitriti i kernuti u rat, podršku daje
Luj XVI želeći tako odbaciti optužbu za nedostatak patriotizma i ubrzati
rat nadajući se promjeni svog položaja. Iako nespremni za rat, Z.
skupština u travnju 1792. je izglasala rat protiv Austrije.
Rat donosi poraze, a Austriji se pridružuje Pruska.
Odaziv na rodoljlubne parole, priljev dragoovoljca, narod traži
svrgavanje kralja – povod: proklamacija zapovjednika neprijateljskih
snaga u kojoj se pobunjenicima prijeti osvetom i uništenjen Pariza.
U kolovozu 1792. puk zauzima palaču Tuileries, a kralj je uhičen.
Na inicijativu jakobinaca uspostavljen je mol za izdajnike. Z. skupština
je raspuštena, a na njezino mjesto je izabrano novo tijelo Konvent, koji
21.9.1792. proglašava ukidanje monarhije i uspostavu republike.
Nakon poraza Francuzi uspijevaju prijeći u protunapad;
oslobađaju se izgubljena područja i osvaja Belgija. Borbe jakobinaca i
žirondinaca. Luj XVI osuđen je na smrt i javno je giljotiran u siječnju
1793.

Francuska revolucija
 -6-

JAKOBINSKI TEROR
Pogubljenje kralja dovodi do sukoba sa gotovo svim europskim
zemljama – ponovno nastupaju porazi. Jakobinci osnivaju Komitet
javnog spasa i u lipnju 1793. preuzimaju vlastu u svoje ruke. Postižu
ratne uspjehe zahvaljujući uvođenju vojne obveze. Pristupaju ostvarenju
revolucionatne utopije i izgradnji revolucionarne diktature. Donose novi
Ustav (pravo glasa za muškarc, građanska sloboda, pravo na školovanje i
socijalnu zaštitu), uhićeni vođe žironcinaca, primjena terora, osuda na
smrt nekoga na koga bi pala sumnja da je “neprijatelj naroda”, izglasan
dekret o osumnjičenima ...
Vjeruuje se da je za njihove diktature 100 000 ljudi zatvoreno, a
između 30 i 40 tisuća pobijeno.
Uveden je novi kokudor (vrijeme se računalo od uvođenja
republike), odbačena je podjela na tjedne – uvode se dekade, mijenjaju se
nazivi mjeseci, umjesto crkvenih blagdana revolucionarni, katedrala
Notre Dame nazvana Hram razuma ...
Robespierre je želio uvesti novu deističku religiju, kult Najvišeg
bića. Mijenjaju se nazivi ulica, a i gradova. 1794. revolucionarni
radikalizam doživljava vrhunac.
Kritizirani od strane protivnika diktature, ali i od strane još
radikalnijih krugova, odlučuju se na obračun unutar svoje grupacije. Na
udaru se našao Danton,, jačju protivnici Robespierra. Kada je on održao
u srpnju 1794. govor o pojavi protivnika revolucije i najavio borbu protiv
korupcije i zlouporabe vlasti, Konvent se odlučio na rušenje vlasti.
28.7.1794. jakobinci su uhičeni, a dan kasnije galjotinirani.
Grupacija koja je presudila vlast nazivana je termidorci (ljudi koji
su ranije glasovali za republiku i smrt kralja). Razlikovali su se time što
je za njih revolucija bila prilika za društveno napredovanje i lagodnije
život. Bili su karijeristi i kotojevici. U proljeću 1795. neuspijehom su
završili pokušaji ustanka rojalista i pobuna sirotinje u Parizu. Puk nije
više imao vođa.
U rujnu 1795. donijet je 3. po redu Franc. ustav. Izborna prava su
ograničena imovinskim amusom.
Zakonodavna vlast našla se u rukama Vijeća pet stotina i Vijeća
starijeh, a izvršnu vlast dobio je DIREKTORIJ sastavljen od pet
članova.

Francuska revolucija