You are on page 1of 3

Arnaldo Morelli ukratko je prikazao glazbeni ivot u crkvi sv.

Jeronima, Prvi i najpoznatiji orgulja, Alessandro Costantini (16081609) postao je domalo orgulja u sv. Petru. Postojala je i capella, zbor koji je pjevao osobito za svetkovinu sv. Jeronima, a u arhivu se nalaze imena dvadeset orguljaa, Ta lijana i Hrvata. Hrvatska crkva sv. Jeronima nije bila (i ostala) centar vjerskog ivota samo za Hrvate ve i za brojne rimljane. Erina Russo de Caro izloila je povezanost rimskih obitelji s crkvom sv, Je ronima, Osobito je uoljiva povezanost obitelji iz koje je potekao sam papa Siksto V, iji je neak, kardinal Alessandro Peretti da Montalto, bio takoer naslovnik nae crkve. Lik nedovoljno poznatog slikara Giuseppe Puglija, koji je u crkvi sv. Jero nima ostavio tri svoja djela (oltarne slike: Gospa s djetetom i sv. Anom, sv. Jeronim i Pieta) osvijetlila je Alessandra Ghidoli, nastojei prikazati umjet niku i povijesnu vrijednost njegovih djela. Veoma zanimljivo i teoloki bogato predavanje imao je Vjeko Boo Jarak iz Mostara. Svoje razmiljanje o kranskoj poruci umjetnikih djela u sv. Je ronimu obogatio je tumaenjem kranske poruke koju pojedina djela u sebi nose. Posebno je govorio o freskama P. Gagliardija i o djelima hrvatskih umjetnika: I. Metrovia (Rimska Piet), J. Kukuljevia (Uskrsnue Isusovo i Uskrsnue Lazarovo) i I. Dulia (Raspeti Krist okruen sv. Jeronimom i hrvatskim blaenicima). Tomislav Mrkonji je iznio kritiko vrednovanje onog to je napisano o crkvi sv. Jeronima do poetka prolog stoljea, osobito u raznim vodiima, grad skim kartama, spisima o vanim osobama vezanim uz sv. Jeronim i u pri kazima o umjetnikim djelima. Simpozij je sa znanstvene strane zakljuio Atanazije Matani, naglasivi vri jednost dosad uinjenoga i nadu da e ova predavanja ne samo ubrzo ugle dati svjetlo dana ve da e, osobito s nacionalne strane, biti jo produbljena i obogaena. Simpozij je ujedno prikladno povezan i s liturgijskim slavljem proslave 400. obljetnice crkve sv. Jeronima tako da je u crkvi slavljenici, 2. travnja nave er na sveanoj sv. Misi predvoenoj od vicerektora Zavoda ure Gaparovia, uz prisutnost velikog broja lanova hrvatske zajednice u Rimu, pjevao mjeoviti zbor zagrebake katedrale, koji je poslije mise odrao i zanimljiv koncert duhovnih skladbi.

NEOBINA POJAVA RUSKE DUHOVNOSTI


Irina Gorajnov, 1 pazzi in Cristo nella tradizione ortodossa, Milano, 1988. T o m o Vulci Grci su ih zvali salos ili moros. Rusi im dadoe ime jurodivyj, a na hrvatskom bismo ih mogli nazvati svete budale ili, moda, Boje budale. Meutim, kako god ih nazvali, radi se o izrazima koji nikako ne ulaze u krug pristojnih imena moderne civilizacije. U stvari, njihova imena nikada nisu ni bila pristojna. Niti su oni sami eljeli da se prema njima lijepo odnosi, niti su pokazivali svoju odgojenost prema drugima.

185

R adi se, u stvari, o jednom od p o k reta m o n a k e d u h o v n o sti koji., s v e do n a j n o v ijih vrem ena, posebno u iston om d ijelu k ra n stv a , stvarn o p ostoji. B oja budala je -netko tko, sk rivaju i se iza g lu m lje n e ludosti, iv i E van elje doslovno, sirom aan, i bez sk lon ita (15). O vi lju d i n e sp ad aju u k ru g onih to, zbog sv o je ludosti ili n ekih n astranosti, sp a v a ju ispod m o sto v a i bez ik ak va p lan a lu taju svijetom . J u r o i v y j su lu ta lice, a li s tono odreenim ciljem , k oji je u vijek religiozan, inspiriran B ib lijom , N aim e, ve je prorok Izaija tri god in e iao gol i b os k ao znak i zn am en je E giptu i K uu (Iz 20, 3), a Jeoremija n osao jaram n a vratu (Jer 28,10). Ezek ijel je jeo kruh peen n a izm etin a m a (Ez 4), a H o ea stu p a u brak s jednom prostitutkom im e eli slik ovito pokazati kako J a h v e lju b i d jecu Izra-elovu, dok se on i k drugim bogovim a okreu (H o 3,1). R ijei a p ostola P avla: Mi sm o ludi zbog K r i s t a ... (1 K or 4,10) slu ile su zapravo kao tem elj ovog cijelo g k ran sk og lu ak og pokreta. P o sto ja li su stvarno kao sm ee sv ijeta , kao izm et sv iju (1 K or 4, 13), a v e u prvim sto ljeim a k ran stva poznata su im en a ta k v ih osoba. Npr. m o n a h in ja Iz i dora, koju su d ru ge la n ice sestrin stva, u v je r en e da je luda, izazivale, tu k le i poniav-ale upravo stoga jer su je se stid jele. I to je n ajn eo b in ije: Sto god su je v i e progonile, ona je izg led a la to sr etn ija (30). Ili pak Serafim S in d on ita k o ji je um ro poetkom V. st. p rv a B o ja b u d ala koja je hodala doslovce gola, ak i ulicam a Rima. N ajozb iljn iji strunjaci ne d op u taju d a se o v a p o ja v a p rou ava sam o kao atrakcija. A p a th eia , stanje p otp u n e in d ileren tn o sti p rem a sv em u on om e to ga okruuje, k oju B oja budala postie, om o g u u je m u ovak vo ponaanje. S d ru ge strane, ponaajui se ovako, B oja b u d ala sd om oguuje sam ou i slobodu duha, neophodne za m olitvu , budui da n itk o pristojan n ee doi k njem u. M eutim , iako su m udri b jea li od lu d ih , o v i ih, v id jet em o to poslije, nisu p u tali n a m iru. K tom e, iako su eru d icija, u en ost i zn a n je na velikoj cijen i u svakom drutvu, a posebno u C rkvi, B o je bu d ale su redovno radikalno od b acivali svak o kolovanje oslan jaju i se sam o n a u n u tarn ji glas iste sa v jestij U sprkos tom n jih o v u elem en tarn om n ezn an ju , b ili su na d a le ko pozn ati k ao oni k oji su ita li tu e savjesti. Ludi zbog K rista, m eutim , nigdje, n isu b ili tak o p ozn ati i tolik o cijen jen i kao u pravoslavnoj R usiji. Prvi ru sk i ju r o i v y j zvao se Izak, a iv io je kao m onah u K ijev u u X I. st. O blaio se u jarevu kou, tek oderanu, n atak avi je na vrat ta k o da bi k ostrijet okrenuo prem a sv o m e tijelu i na taj n ain je suio. U n ato velik oj zimi, u v ijek je hodao bos. Zbog svega toga drugi m o nasi su m u se rugali. A li, p oslije jednog uda k o je je u in io na. oigled s v i ju, poeli su ga javno sm atrati svetim . On se, m e u tim , d a izbjegne tak vim pohvalam a, odjednom poin je p on aati kao p ra v i luak. I to je n eu ven o u m onatvu, da bude u v jerljiv iji u sv o m e lu d ilu , zad irk u je i sam og m a nastirskog igum ana: U pravo n jih o v otvoren i k ritik i odnos prem a velik im a , koji je b itn i dio ap ostolata B ojih budala, jest .ono po em u su posebn o p ozn ati i po em u su, zapravo, ste k li slavu . N aim e, kad je u XVI. st. u R u siji dolo do id en tifik a cije drave i C rkve, dravni k lerik alizam je n a n io v e lik e tete Crkvi. M eu m onasim a, b isku pim a i klerom sv e je m a n je sv e tih osoba, a sam a Crkva je zarobljena dravn im lancim a. P ro tiv ovoga se diu B oje b u d ale s nakanom da oslobod e Crkvu. Jednako tako u staju protiv carskih progona nedunoga naroda. T ako je npr. sv. M ikula n a zv a o u lic e cara Ivan a Groznog, koji je na konju u ao u -grad P skov u n ak an i da ga sra v n i sa zem ljom , pijanicom krvi n ed u n ih lju d i, poto, je k njem u dotrao ja ei na tapu kao dijete ko'je se igra. Ili pak kad je car Ivan G rozni od lu io u n ititi grad Novgorod, optuen zbog izdaje, i pob iti sve n jeg o v e stan ovn ik e, zatraio b lag o slo v od B oje B udale A rsenija, ovaj m u odgovori: D osta si k rvi popio, krvoedna ivotinjo, tk o te m oe b lagosloviti, tk o m oe m o liti za teb e? Ivan Grozni je olako sk id a o glave, ak i biskupim a, ali ovu vrstu lju d i n i on se n ije usudio dirati. U R usiji j u r o i v y j sirom anog su p odrijetla. N jih o v o prorokovanje, osobito u M oskvi, n e sastoji se tolik o u proricanju b u d u n osti k olik o u buenju sa-

186

vjeti, upravljajui ovjeka iz ove zemlje nepravde prema Kraljevstvu gdje vlada istina (99). Ali, unato provokativnom ponaanju Bojih budala, svi su ih odreda potivali, ak i carevi. Dapae, zvali su ih i na sveane rukove. Tako npr. car poziva na ruak jurodivyj Baziilija Nagohodca (nag hodao, umiro 1552); ovaj dolazi, a onda triput doslovce baca ae vina koje mu nalijeva sam car tvrdei da tako gasi poar koji je izbio u drugom gradu. Iako je bio sav bijesan, car nije dirao tog udaka. Poslije se, meutim, ustanovilo da je poar zaista postojao, i to ba u vrijeme kad je Nagohodac prolijevao vino. A kad je pazilije umro, sam car je nosio njegov lijes. Obueni esto samo u lance, pojavljivali bi se nerijetko i usred liturgije i javno se rugali glumljenoj pobonosti ometajui tako odvijanje obreda. Po sebno bi to rado inili kad bi bilo puno gospode u crkvi. Na trgovima bi javno pljuvali za plemiima, a prosjacima se klanjali do zemlje. Nepozvani bi znali doi na najsveanije gozbe i nepomino buljite' u najuglednijeg gosta. Car Petar Veliki, koji vlada u XVIII. st. i obnavlja Rusiju, nareuje ienje drave od svih lutalica i nareuje da svi moraju raditi. Boje budale su, meutim, i to nadivjele. Ba u to doba pojavljuje se ak i prva enska Boja budala. Zvala se je Ksenija (17201790), a poznata je po svojim prorotvima koja su e redovito obistinjavala. Na njezinu grobu je u Lenjingradu bila sagraena i kapelica, ali je 1964. sruena, a Pravda je tom zgodom pisala: Kult blaene Ksenije se nastavlja. Poznat je takoer i sluaj Ivana Grigorevia Bosohoca iz polovice prolog stoljea. Obuen samo u koulju kojoj je. bilo nemogue odrediti bo.iu. uvijek je hodao bos. Po cijele noi je provodio na otvorenom u molitvi, a ve u zoru je bivao prvi u crkvi. Godine 1052. bila je vrlo hladna zima. a Ivan je i dalje noi provodio na otvorenom. Kijevski metrooolit Fila-vet stoga naredi da se Ivanu pivpi'emi jedna monaka elija s krevetom, stolom, stolicom i pei. Ivan je u njoj ostao samo do prve slijedee nedielja. To dana je potpuno gol iziao i tako u znak protesta etao tamo-amo nre crkvom u kojoj je metropolit trebao sluiti liturgiju. Svi koji su dolazili u crkvu, skandalizirani, ostajali su bez rijei, a Ivan kao da se nita niie dogodilo. Moglo bi se i dalje nizati sline primjere. Koliko udne, toliko istinite1 Inak valja rei da je i u pravoslavnom svijetu uvijek bilo i lanih budala Bojih kao i umno poremeenih osoba. Za takve su postojale bolnice i zatvori ili progonstva u Sibir gdje su, naalost, ponekad zavravali i ovakvi kranski maksirnalisti upravo zato to nisu tedjeli ni biskupe ni careve, ni policiju ni igumane. a sve iz ljubavi shvaene na njihov nain prema Bogu i prema ovjeku. Na kraju, postavila se pitanje: ima li danas igdje ovakvih udaka? Auto rica nae knjige, koja ie polu-pustiniaki ivjela na otoku Patmosu, na nae veliko iznenaenje, veli da ih jo uviiek ima u Rusiii (193). a inspiracjiu za svoje ponaanje da nalaze u nepodudaraniu realnosti koju ivimo s kran skim normama kako ih oni razumiju. Svojim ponaanjem jurodivyj poka zuje. da ba svijet, koji se smatra kulturnim, niie onaj w a v i: on je lani svijet, dvolian, nepravedan i u raskoraku s kranskim zahtievima. Stof*n se on ponaa u stvarnom svijetu onako kako bi se trebalo ponaati u svijetu "proti ikulture. Sama knjiga, iako je vrlo zanimljiva i sadrajna, pisana je dosta ludo, kao to je uostalom luda i tematika koju obrauje. Naime, kao to Boje buda le svoju okolinu nisu ostavljale ravnodunom, tako ni knjiga, koja se kao prijevod s francuskog u Italiji pojavila 1988, svoga itatelja ne tedi od izne naenja. Nadamo se, u isto vrijeme, da tiskanje ove knjiige nee biti zadnia ludost poznate katolike izdavake kue Ancora. Jer, sadraj ovakvih knji ga informativan je i zanimljiv ak i onda kad nije prihvatljiv.

187