You are on page 1of 118

SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi, Ljudevit Bauer, Nenad Brixy, prof. dr. Adolf Dragievi (predsjedavajui), in.

Vesna Gazdag, Igor Golik, Ana Hrastovi, Marija Jurela, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Nada oljan, Ismet Voljevica. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borivoj Jurkovi. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelat-nost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 60 dinara. Pretplata: za godinu dana 648 dinara, za est mjeseci 324 dinara (u cijenu je uraunan popust). Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-8331216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. Cijena oglasa. crno-bijela stranica 10.000 dinara; posljednja omotna stranica 15.000 dinara UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzenti domaih pria: Darije oki i (pisanih na slovenskome) iga Leskovek. Grafika oprema: Ivica Bartoli (omotna stranica) i Ljudevit Gaj Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 101, Studeni 1984.

SADRAJ:

str.

Theodore R. Cogswell i Theodore L. Thomas: RANA PTICA 3 Arthur Jean Cox: SLUAJ U STARAKOM DOMU OWL CREEK 15 Milko Ki: POVRATAK RATNIKA 48 Lino Aldani: DRUGA OBALA 53 Miroslav Bagari: TKO MI KRADE MOJE SNOVE 60 Robert Sheckley: PITAJ BEZ VEZE 68 Dragan R. Filipovi: MANICA ZA MARGARETINU LUTKU 77 Kurt Vonnegut Jr: VELIKA SVEMIRSKA EVA 84 Richard Matheson: POSLJEDNJI DAN 91 Henry Kuttner: PAZI, NE OSVRI SE! 107 Pierre Marlson: SOFIJINI LJUBAVNI ODNOSI 121

-1-

Rije urednika
Dragi itatelju! Ve odavno nismo sjeli i lijepo porazgovarali u etiri oka. Da nastavimo taj na stari, lijepi obiaj: VI: Mislim da je u SIRIUSU vrlo neujednaena kvaliteta stranih i domaih pria. Moda je greka to veina domaih autora inzistira na kratkoj prii, s takozvanim vicem na kraiu, koji je prije alostan nego duhovit. JA: Uzeli ste mi rije iz usta, draga itateljice (i suradnice)! Ipak, ini se da i mini YU ima svoju publiku; za nju e ve u iduem SIRIUSU biti tiva u 18. mini-YU SIRIUSU, nadam se bez alosnih viceva. VI: estitam Vam na naslovnoj stranici SIRIUSA 99 (Freasov Satir). Ve je bilo i vrijeme. Iveziu, Sinoviu, Skozretu, Paheku (pa i onom sretniku iz Barcelone koji je nacrtao dosad najvie naslovnih stranica) svaka ast, no najbolji SF asopis u Evropi treba imati i neto vie od solidnih, ali bez ideje i umjetnike snage nacrtanih ilustracija domaih i vrlo esto kiastih radova stranih autora. Zar jedan stalan natjeaj za SF ilustraciju, slian onome za priu, ne bi bio rjeenje? JA: Prvo, SIRIUS nikada nije raspisao nikakav natjeaj za priu; drugo, kao to su stranice SIRIUSA otvorene SVIMA autorima kvalitenih pria, tako su i njegove naslovne stranice otvorene SVIMA autorima kvalitetnih naslovnih stranica, a u oba ta sluaja nastojim da meu onim ime raspolaem odaberem za objavljivanje ono to mi se ini najkvalitetnijim. Tako se i dogodi da moram postupiti po formuli: bolje i ki koji IMAM nego umjetnina koju NEMAM. Inae, natjeaj za naslovnu stranicu izloio bi autore golemim trokovima i trudu s nesigurnim ishodom (treba znati da su originali naslovnih stranica raeni slikarskom tehnikom na velikom for-

matu, 35 puta veem od naslovne stranice SIRIUSA). VI: Usporeujui starije brojeve SIRIUSA s novijima, zapazio sam da su ovi posljednji malo preozbiljni, dojam poslije itanja ostaje morbidniji, tamniji. ini mi se da je razlog tome potpuni nedostatak space-opera, karakteristinih za prve brojeve. JA: Moda i nije sve tako crno (kao, recimo, Mathesonova pria u ovome broju). Space-opera e opet biti im se SIRIUSU vrati nekadanji broj stranica (slatka mala tajna: to e, ini se, biti ve od prvoga broja u 1985.) VI: Zanima me da li objavljujete prevedene tekstove o istraivanju Marsa sondama Viking? Takoer, da li primate SF fotografije izrezane iz asopisa? JA: Mene zanima da li Vi itate SIRIUS? Ako ga itate, znate i odgovor na svoja pitanja. Ako ga ne itate, ponite ga itati i opet ete znati VI: Da li bi SIRIUS mogao objaviti imena svih satelita u Sunevom sistemu, kao i podatke o njima (veliina, orbita itd). JA: Te podatke moete nai u Atlasu JLZ, a jo detaljnije moete o tome saznati ako se obratite svakoj boljoj zvjezdarnici. U SIRIUSU itajte prie o tim satelitima. Na kraju, najprije JA, pa tek onda VI, tj. neto o meni za Vas: Moda Vam nije promakla vijest objavljena u dnevnim listovima da je Borivoj Jurkovi imenovan za glavnog i odgovornog urednika enigmatskih listova Kviz i Sfinga. Dakako, time prestaje moja dunost glavnog i odgovornog urednika Redakcije Romani i stripovi, u ijem je sastavu i SIRIUS. Prestaje im se imenuje novi glavni i odgovorni urednik, a to e biti ovih dana. Stoga o svemu tome vie idui put kao i o mojim buduim vezama sa SIRIUSOM. Srdaan i engimatian pozdrav Vas Borivoj Jurkovi

Theodore R. Cogswell Theodore L. Thomas: Early Bird


Prevela Vesna Mahei -2-

Rana ptica
U trenutku kad se voa izviake patrole razbolio dvu sata prije polijetanja i kad je zbog toga komanda predana Kurtu Dlxonu, ovaj je bio oduevljen. Prolo je vie od godinu dana otkad su Imperijski svemirski marinci oistili ostatke starog Galaktikog protektorata. Unato tome to je uivao u tek dobivenom Ordenu hrastova lista, bilo mu je ve dosadilo da glumi proslavljenog oficiria u uredu Generalnog inspektora. Jer Kierijci su i dalje nekanjeno pljakali na trgovakim putovima Imperija. Meutim, taj osjeaj olakanja poeo se pomalo gubiti kad je poslije nekoliko sati otkrio da u svemiru nema mogunosti da iskljui Zeldinu glasovnu kutiju. Zelda je bila prototip nove vrste upravljakog kompjutera, plod jednog matovitog psihologa iz baze, koji je zakljuio da e dajui brodskom, kibernetikom kontrolnom centru osobine neke linosti, krojene prema pilotovu poimanju idealnog pratioca na neki nain olakati osamljeniku dosadu ovjeka skupljenog tjednima u majunom izviakom brodu. Na Kurtovu alost, njegov prethodnik, voa leta Osaki, bio je sklon samovoljnim enama, pa je prema tome i kompjuter bio ugoen. Vremena prije polijetanja nije bilo, pa se taj model nije mogao zamijeniti konvencionalnim. Kierijski napadi na imperijsko brodovlje poeli su tek prije est mjeseci, a Imperij je ve bio na velikoj muci. Kierijci su se mnoili poput muha, izgledali su poput mutiranih liinki a hranili su se ljudima. Nitko nije znao odakle su polazili u pljakake pohode. Isto tako nitko nije znao kamo su nestajali sa svojim plijenom. Poznato je bilo samo to da imaju nepobjedivo oruje, kao i da je svaki pokuaj da im se slijedi trag do baze nekoristan, gotovo ravan samoubojstvu. Brodovi koji su to pokuali nikad se nisu vratili. inilo se meutim, da bi se srea ovaj put mogla osmjehnuti Imperiju. Kurt je veselo zvidukao dok se pribliavao, inilo se oteenom kierijskom razarau, ekajui da mu se pridrue ostali izviaki brodovi iz njegove ekipe. Zzzzzum! Maglena zraka stranoga porijekla pogodi ravno u njega ve po trei put. Na ovoj bi se blizini od toga trenutano onesvijestio, meutim, djelovala je kao da netko estoko pili po njegovu ivanom -3-

sustavu. Flik! est se crvenih toaka pojavilo na njegovom ekranu kad su se brodovi-pratioci povukli iz hiperprostora i prikljuili mu se, stotine kilometara iza njega. Iz interkoma se zau zabrinuti glas: Kurte! Jesi li zamagljen? Nisam. Doite ovamo, pa emo na piknik, djeco. ini se da emo mi, rane ptice, imati neke crve za doruak. Pogodi li te svojim bacaem magle, ti e postati njihov doruak. Nestani brzo odatle dok jo ima vremena! Kurt se nasmija: Ovaj kao da nema ba neke zube. ini se da je imao neto kao kratki spoj u stroju jer je snaga bacaa magle pala za devedeset posto. Gaao me nekoliko puta, a od svega toga dobio sam samo malu glavobolju. Onda mu dobaci nekoliko torpeda, prije nego to se sabere dovoljno za svoj zvjezdani hop. Ah, ah! Mi grizemo na veu ribu. Sigurno sam mu uhvatio trag, a imam osjeaj da e ovako osakaen pobjei kui. Ako bude tako, a mi mu uspijemo ostati na tragu, moda emo otkriti matinu bazu tih gadova. Neka se samo jedan od nas vrati s tonim koordinatama, tekai mogu doi i dovui razaraa planeta. Zakvaite se za mene i slijedite me. Mislim da se ba sprema, za skok. Flik! Dok je vrsta formacija strelice skakala natrag u normalni prostor, alarmni gongovi poee udarati u svakom od majunih brodova. Kurt se zaprepateno zabuljio u sliku na ekranu, zviduknuvi ispod glasa. Izali su na devedeset kilometara od kierijske baze! Nije to bio planet. Bijae to matini brod, tako velik da bi najvea imperijska krstarica pokraj njega izgledala kao komarac. A iz broda su, kao iz uznemirene konice izlijetali rojevi i rojevi kierijskih razaraa. Voa ptica poletarcima! Crvena uzbuna! Crvena uzbuna! Visina otprilike 360. Jedan od nas neka bude po strani dok ne pribere dovoljno navoja za skok. Zelda e preuzeti komandu ako me pogode bacaem magle! Ja... Glas voe leta poeo se gubiti u konusu vibracija usmjerenom na njegov brod, kojima je izazvan nervni gr, od ega se Kurt onesvijestio. Drugi brodovi-izviai razvili su se u formaciju nalik na let uplaene prepelice, bjeei u cik-cak liniji pred kierijskim napadaima, pokuavajui ojanikim trzajima da se spasu od nadiruih maglenih zraka. Jedan po jedan, i drugi piloti bijahu onesvijeteni. Prikljuivi sve brodove na mreu, Zelda ukljui program leta za nudu. Iz pilotskih sjedala izvukle su se injekcijske igle, i utrcale onesvijetenim pilotima dozu antilijeka. -4-

Kratki proraun je pokazao da se s ove pozicije ne moe u subprostor. Bili su tako blizu divovskog sunca, da bi njegovo gravitacijsko polje oslabilo vorita navoja. Preostalo je jedino bjeati i traiti skrovite dok se piloti ne osvijeste. Poslije, dok bi ostali napadali, jedan bi moda i uspio pobjei. Kompjuter je sumnjao da bi se ijedan bojni brod imperijske flote mogao suprotstaviti kierijskom matinom brodu, ali na komandi flote je bilo da donese odluku, njen je zadatak da spasi let. Bilo je pet planeta u sistemu, ali je jedino onaj najblii suncu, oblacima umotani div, bio dovoljno blizu da moe pruiti utoite. Namjestivi smjer leta u spiralnu formaciju bijega, ne hajui za maglene zrake kojima su je probadali brodovi-gonitelji, Zelda je jurila prema zatitnikim oblacima planeta programirajui kompjutere brodova za sputanje na vrlo udaljenim, nasumce odabranim poloajima. Kierijske tragake zrake bit e onemoguene kada letai uu u snano, duboko magnetsko polje divovskog planeta. Kad su se nali pod zatitnikim pokrovom oblaka, brodovi se razdvojie, svaki na svojoj putanji, naputajui Zeldu i njenoga komandanta, jo omamljenoga i u koml, da sama potrai svoje sklonite. Tada, na 10.000 metara, brodski detektor upali na kontrolnoj ploi tucet signalnih aruljica za crvenu uzbunu. Negdje odozdo, arei konus ubojite snage pokuavao je pogoditi brod. Nakon gotovo trenutane analize ove prijetnje, Zelda baci zatitni sloj za ponitavanje valova i tako stvori tit za maleni brod. Zatim ukljui putanju za bijeg, po kojoj e brod izvesti iz opasnosti im ga retrorakete uspore dovoljno da se omogui drastina promjena smjera, bez opasnosti za njegova onesvijetenog komandanta. Kao da je stiglo pravo vrijeme za Gog. Nevoljko ona izvue svoje cjevasto rilo iz sloja bogatog kobaltom, pedesetak metara ispod povrine. Rasplodni pritisak u njezinoj utrobi postao je prejak da bi mogla dokrajiti ilu, a ni potraiti drugu. ivani korijen u rilu uvue se u tijelo, praen vodom za kiselinu i nadzvunim svrdlom. Zatim Gog poe s naporom vui svoje gravidno tijelo prema oblinjoj klisuri. Zastala je na trenutak, usmjerivi svoj stranji, kratkodometni projektor na skrivenog strvinara koji je smjerao na njezin nedokrajeni obrok. Jedan pucanj i njegovih sedamdeset metara eksplodira u hrpu metalnog i organskog kra. Mamilo ju je da se okrene ta njegovi bi ostaci bili ukusna mrvica ali su je poroajne muke tjerale dalje. Stigavi konano do klisure, ona unu nad njom. Polagano joj se izmeu skvrenih, ljuskavih nogu pojavi ovipozitor. Gog se napregnu a zatim pomakne naprijed ostavljajui za sobom sjajno, vie od sto metara dugako jaje. Sada olakano, tijelo joj se brzo prilagodi za aktivnosti poslije -5-

polaganja jajeta, dok su joj se iz uleknua na elinoj koi izvlaili senzori i projektori. Njezin je poluorganski mozak preao u stanje mirovanja dok su se organsko-metalni bojni naboji kalkulatora, kao i proizvoai energije, aktivirali i udruili u jednu mreu s onima na njezinoj povrini. Glavni kompjuter, smjeten negdje na polovici grotesknog, petsto metara dugakog tijela, aktivirao se i preuzeo kontrolu nad golemim obrambenim sposobnostima. Zatim, sasvim spremna, ona je potaknula jaje. Jaje je reagiralo mikrovalnim pulsom takva intenziteta da su se osjetljive antene nekolicine oblinjih stvorenja usijale, dovodei takav napon struje u njihovu mreu da su im unutarnji organi bili pougljenili a metalne se veze rastalile. Dvjesta kilometara dalje, Magog se probudi iz sna poslije obilna jela jer je osjetio prodoran, pulsirajui zov za parenjem. Naglo se uspravi, visok cijeli kilometar. Dok je uvlaio stanjenu atmosferu duboko u lanac penica, koje su mu sluile kao plua, metar iroki ivani centri uz stup njegove kraljenice pulsirali su naponom i energijom dostatnom da napoji trolejbusne vodove s presjekom od nekoliko centimetara. Baca sperme, nalik na top, pojavi se na njegovu elu ukrutivi se dok je u njemu previrao pakao. Zatim se golema masa trznu, izbacujui prve spermatozoe, praene strujom, to je postajala slabijom i konano presahla. Ispranjen, Magog se spusti na tlo i osjetivi iznenadnu glad, poe trgati velike gromade eruptivne stijene nastojei da dopre do bogate ile eljezne rude to su je njegovi senzori otkrili u dubini. Daleko na istoku, Gog se povukla na razumnu udaljenost od jajeta i unuvi ekala na rezultate poziva za parenje. Spermatozoe su dosegle visinu od jednog i po kilometra prije no to su postale sposobne da se usmjere prema cilju. Kruile su gubei visinu, dok im novoaktivirani mehanizmi nisu uhvatili visokofrekventne emisije udaljenog jajeta. Zatim su sitni mlanjaci poeli isputati ugljini dioksid, a prednje dijelove tijela, stanjivi ih, isturili u atmosferu i poletjeli u luku prema cilju. Svaki od njih bijae cilindar, dug dvadeset metara, sa senzorskim dijelom nalik na kosu, to je strala iz plosnate glave, svaki je imao par dugih repova kojih su tanki krajevi bili povezani trakom. Predstavljali su zastraujuu armadu, to je orui po nemirnoj atmosferi slijedila svoj daleki pozivni znak. Kad su se na horizontu pojavili predvodnici jata spermatozoa, Gog ukljui svoj senzor. Bliio se trenutak selekcije. Ona ubaci rezerve energije i konverteri goriva poee vreti pripremajui se za zahtjeve aktiviranog oruanog sistema. Na dvadeset kilometara, zraka dugog dometa bijae poslana na vodeega spermatozoa. Zbog pomanjkanja sposobnosti izmicanja pogoen otprve, on se rastali. -6-

Njegovi ostaci spustili su se u spirali na tlo hrpa pougljenjelih otpadaka s ponekom kapljicom blistava metala. ok zbog njegove propasti preplavi armadu i potaknu ostale na mahniti, panini okret u pokuaju bijega. Meutim Gogini kalkulatori predviali su putanju jednog po jednog, a gromovi energije spaljivali bi ih na nebu. Ni jedan nije pokazao sposobnost da preivi. Iznenada, u njezinoj kompliujjanoj ivanoj mrei nastade zabuna. Neki se uljez pribliavao iz krivog smjera. Svi su se njezini rezervni projektori centrirali i ona ispljunu usmjereni konus ubojite snage na bitanga od gameta, to je parala dolje kroz atmosferu. Prije nego to je zraka mogla djelovati, mlijeni oblak ovio je stranca to se pribliavao i on neozlijeen nastavi svojim putem. I nova je munja bila isto tako nedjelotvorna kao i prethodna. Val uzbuenja prijee golemim tijelom. To je onaj na kojeg je ekala! Gog nije bila misaona jedinka u uobiajenom smislu, ali je bila opremljena sistemom instinktivnih reakcija to su joj davale na znanje kako je gameta to je itala kroz gornje slojeve atmosfere imala neto dragocjeno u svojoj oruanoj opremi, potrebno njezinim primjercima da bi preivjeli. Mutacije uzrokovane snanom radijacijom nedalekog divovskog sunca stvarale su sve stranije nove generacije neprijatelja. Samo u sluaju da joj jaje oplodi sperma s izuzetnim defenzivnim, te ofenzivnim sposobnostima, njezin e potomak imati ansu da preivi. Opustila je svoje obrambene sisteme ekajui da stranac dopre do njezina jajeta. Meutim, zbog nekog neobjanjivog razloga on je usporio i poeo odmicati u stranu. Istog su se trenutka njezini konverteri energije i projektori povezali u novoj zraci, konusom kojim je pokrila gametu u bijegu, suzivi zatim i koncentrirajui svu energiju u jedinstveni, vrsti, titanski vlanik. Stranac je iskuavao jednu tehniku bijega za drugom, ali bijae neraskidivo voen prema jajetu to je ekalo. Zatim, reagirajui na njezinu komandu, neprobojna ljuska jajeta oslabi na proraunanom mjestu dodira. Trenutak poslije stranac probi jajanu stijenku i zaustavi se u samom sreditu jajeta. Gogini raunari su brzo preifrirali njegove komponente i podesili gene u jezgri jajeta. Oploeno jaje odmah se poe razvijati planet su nastavali i mnogi derai jaja. Crpilo je bogatu zalihu tekih metala, to ju je sadravala vreica umanca, ugraujui u rastui embrio kako nasljee udne gamete, tako i tvorevine Gogine vrste, postignute neprestanom borbom za opstanak u neprijateljskoj sredini. Kada je hrana iz vreice umanca bila sasvim iskoritena, Gog zrakom vibracija razbi ljusku u sitne komadie oslobodivi mlado to se razvilo. Ostavivi neobini, novi hibrid da se sam brine o sebi, ona otpuza do naputenog nalazita da se nahrani i pripremi za sljedee -7-

noenje jajeta. Za etiri sata bit e spremna za novo polaganje. Dolazei polagano k svijesti, dok mu je u glavi jo builo bd kierijske maglene zrake, Kurt s naporom otvori oi. Ma nemoj mi rei javi se glasovna kutija kompjutera. to to? promumlja on. Javlja se pitanjem Gdje sam? Ne bi vjerovao da ti kaem. Kurt strese glavu pokuavajui da je razbistri. Prednji je ekran bio ukljuen i on vidje da se dogaaju udne stvari. Zelda je oito uspjela sigurno spustiti brod, ali je bilo otvoreno pitanje koliko e trajati to stanje. Krajolik na ekranu bio je otjelovljenje sna strave i uasa. Bijae to uzano dno udoline, ispesijecano raspucalim pukotinama iz kojih se dimilo. Niski, vreli oblaci bijahu runi, crvenkasti od vatre koju su bljuvala grotla zbijenih vulkana, to su okrunili gadnu sliku. Bila je to slika paklenoga vrta, nastanjenoga avolskim oblicima. udne pojave, naoko od ivueg metala, puzahu, gegahu ili se micahu klatei se. Bjesnjele su borbe golijata, pobjednici su pobijeene halapljivo gutali brojnim drijelima nalik na strojeve za mrvljenje eljezne rude, da bi trenutak poslije bili nadjaani i progutani od neke druge divovske ive pojave, svake drugaije od ostalih. udna bitka u jednom uglu ekrana privue Kurtovu panju i on pokrenu ruicu a uveanje. Pola tenk, pola dinosaur, zdepasto stvorenje veliine imperijske svemirske krstarice, stjerano je od nekoliko sitnijih, ali brih straila u zatvoreni usjek na lijevoj strmini. Kratko, debelo ispupenje niknu izmeu njegovih ramena, sagibajui se do kuta od 45 stupnjeva, kao kod prastarih haubica. Dok je Kurt to promatrao, ispupenje iznenada ispali plameni hitac. Crna pakugla poleti u luku, pade meu napadae, eksplodiravi snagom od koje se potresao i udaljeni brod-izvia. Kad se dim raziao, pokazao se krater dubok pet metara, na mjestu gdje je pala kugla. Dvije manje zvijeri bile su izbaene iz stroja, ali su ostali navaljivali, nevjerojatno pokretni, nalik na abe, ali dvostruko veih dimenzija od zemaljskih slonova, izbacujui mlazove neke plamtee materije i zatim hitro odskaui unatrag. . Spektakl je iznenada prekinuo staloeni glas kompjutera: Ako misli da je to neto, pogledaj stranji ekran. Kurt poslua i strese se od uasa, iako protiv volje. Puui po tlu iza broda bliilo se neto nalik na stonogu sa zdepastim nogama, veliine lunarnog amca. Prednja mu strana bijae istokana viestaninim oima, to su se okretale poput radarskih tanjura. to je ovo, do vraga? -8-

Pojma nemam ree Zelda ali bih rekla da eli od nas da napravi svoj obrok. Kurt ukljui bojne komande centrirajui zvijer na ukrtenim linijama. Nekoliko takvih niz grlo da ga obeshrabre. Moglo bi biti i tako nato e Zelda ali ima jedan mali problem. Nae naoruanje jo nije operativno. ivani vezovi za novu robu nisu jo spojeni. Sluaj ti, mudra gusko ree Kurt oajno nije vrijeme za alu. Ako se ne moemo suprotstaviti, diimo se odavde. Ta je stvar dovoljno velika da nas cijele proguta. Ni dizanje ne dolazi u obzir. Pretvaraima je potrebno jo materije, da bi mogli istisnuti dovoljno soka za aktiviranje antigrava. Nemamo vie od pet kilomega u akumulatorima. Pet! zaurla Kurt. Mogao bih cijelu etu podii s tri. Ja se diem odavde! Prsti su mu plesali po komandnoj ploi namjetajui slijed za polijetanje u sluaju nude. Brod zadrhti ali se nita ne dogodi. Na zadnjem se ekranu vidjelo da je zvijer udaljena jedva dvjesta metara, razjapljenih usta nalik na peinu obrubljenu zupcima poput kiparskih dlijeta. Zelda se zacereka: Drugi put posluaj majku. udne su se stvari zbivale sa svima nama dok si ti bio u zemlji snova. Nekoliko svjetlosnih signala na komandnoj ploi prebaci se iz crvenog u zeleno. Znala sam da ne moe jo dugo trajati. Nego, zna to, zato se ne odjene i izae van da gleda kako u se pobrinuti za onog juniora iza nas? Ti nee vjerovati u ono to e vidjeti, ali strpi se jo malo. Sve u ti objasniti kad se vrati. Dotle u ja paziti na tebe. Kurt pojuri prema svom svemirskom odijelu i brzo umigolji u njega. Nije da te ostavljam u nevolji, lue, ali ini se da u ovom koritu nita ne radi. Ako je neko od brodova-izviaa u blizini, moda u uspjeti da ga dobijem preko radiofona u skalandru i da ga pozovem da pouri ovamo u pomo. Ali to emo s tobom? Oh Zelda e nehajno. Ako od loega bude gore, ja uvijek mogu i pobjei. Sada imamo i noge. Po trideset sa svake strane. Kurt samo frknu nosom dok je otvarao unutarnju zranu komoru. Vani se Kurt dade u najbri bijeg ikad u povijesti ovjeka. Meutim, brod je doista imao noge. Mnotvo nogu. Kao i druge stvari. Najprije, premda su ope konture ostale nepromijenjene, narastao je -9-

od etrdeset metara na dvjesta metara duine. Torpedne cijevi poveale su se etiri puta i postale mnogo puta brojnije. Meu njima, u ispruganim tornjiima bijahu smjeteni ureaji, namjenu kojih nije shvaao. Jedan od njih se iznenada izvi, nacilja u mjesto negdje iza njegovih lea i ispljunu jednu blistavu zraku. Okrenuo se upravo na vrijeme da opazi neto poput tektonskog krokodila kako se rui u rastaljenu baricu. Rekla sam da u paziti na tebe zau vedar glas u svome skafanderu. Sve centralne veze spojile su se dok si ti izlazio. Dobili smo i zube. Kao i na prijatelj, tamo. Pazi, otraga! to bilo da bilo, stvorenje je odluno glodalo jednu od stranjih cijevi. On samo ulja. Uz nau novu kou, stara podsjea na kou meduze. Gledaj samo kako u ga pritisnuti. Ali prije navuci svoj filtar za sunce. Inae e oslijepjeti. Kurt posluno spusti polarizacijski titnik. Jedan od tornjia na brodu zamahnu i tlo zadrhta prodornim vibracijama dok je purpurna zraka, nimalo deblja od obine olovke, smrvila napadaa u komadie veliine glasovira. Tada postade oito emu su sluili novi, noni ekstremiteti broda-izviaa, jer on brzo potri u krugu. Hvatajui ono to je preostalo od napadaa, isprui klinastu glavu iz jednog uleknua u pregibu i poe se hraniti. Ba toliko mase, koliko nam je bilo potrebno ree Zelda. Iz skrovitog se luka iznenada izvue pipac, omota se oko Kurtova struka i povue ga u unutranjost broda. Dobrodoao na svoju novu komandu. A sada, eli li znati to se dogaalo s nama? Kad je dovrila priu, Kurt nije mogao prozboriti ni rijei. Njegove glasnice nisu radile. Brijanje, tu, odrezak i nakon tri alice kave on zadovoljno odahnu. Hajde da potraimo kakve crve i iskuamo nau novu opremu predloi Zelda. Dok bih ja bio zamagljen? Nee biti. ekaj i uvjeri se sam. Kurt s nevjericom slegnu ramenima i ponovo namjesti slijed komandi za polijetanje. Ovaj put, kad je pritisnuo aktivator, brod tutnjei poleti kroz atmosferu. Gog, zaposlena polaganjem novog jajeta ne obrati panju na svog novog potomka. Ali Kurt je paljivo promotri. Iznad zatitnih oblaka njegovi detektori otkrie tri kierijska broda u stratosferskom letu. inilo se da u sistematskom traenju pokrivaju - 10 -

svaki pedalj sunane strane planeta. Zatim, kao da su otkrili jedan od brodova-izviaa, krenue u strmo, usmjereno obaranje. Brigu oko vlastite sigurnosti trenutano je potisnula oigledna prijetnja to se nadvila nad nezatieni brod iz njegove ekipe. Kurt, pritisnut nudom, poleti prema stranim brodovima. G-kazaljka popela se na dvadeset, ali umjesto da se zbog ubrzanja smrvi u organsku kau, osjetio je tek lagani pritisak na naslon stolice. Kierijci se zaustavie i okrenue da ga doekaju. Usprkos veliini neobinog broda to je hujao prema njima, nisu djelovali zabrinuto. Nisu imali razloga za strah. Njihovi bacai magle mogli su onesvijestiti pilota mnogo prije nego to bi on za njih postao zaista opasan. Kurt je osjetio lagano vibriranje broda kad ga je pogodila neprijateljska zraka, ali nije izgubio svijest. Namjesti laser na onog to te upravo pogodio predloi Zelda. On sadri i neto od nae nove opreme. Kurt uini tako i munja bjesomune energije poleti niz stazu maglene zrake i pretvori prvog napadaa u kuglu ioniziranog plina. Pokuaj torpedima na drugu dvojicu. To nikad ne ide. Kierijci se izbace prije nego to torpeda stignu do njih. Hoe li okladu? Daj pokuaj. A to da ne? ree Kurt. Ispali tri i sedam. Osjetio je drhtaj kad su torpeda izletjela iz cijevi, ali im nije mogao otkriti tragove u svome vidokrugu. Kamo su nestala? Sub-prostor. Pripazi to e biti sa crvima kad torpeda iskoe. Iznenada, dvije toke, to su oznaavale neprijatelja, nestadoe rasprsnuvi se. Oho izusti Kurt zaprepaten mi smo sila i po! Ali kako to da me onaj baca magle nije onesvijestio? Nova vrst titnika? Ne, nego nova vrst pilota. Nije se izmijenio samo brod. A ni to nije sve. Ima svakojakih novih elemenata u svojoj glavi, o kojima jo nita i ne zna. Kao to, na primjer? Prvo i prvo ree ona kad jednom naui kako da se time slui, tvoj e mozak djelovati devedesetpostotnom efikasnou, umjesto nekadanjih deset posto. Ni to jo nije sve; tvoja memorija ima dvostruki kapacitet standardnog brodskog kompjutera, a moe raunati etiri puta bre od njega. Ali ne napuhavaj se, mome. Nisi jo savladao tehniku rukovanja. Trajat e mjesecima dok dosegne - 11 -

pun potencijal. U meuvremenu, ja u te uvati kao i dosad. Kurte iznenada zaeli da prebroji prste na rukama i na nogama da se uvjeri jesu li jo svi na broju. Lice mi nije bilo drukije dok sam se brijao. Jesam li jo ovjek? Pa, naravno umirujui e Zelda. Samo si sada mnogo bolji, to je sve. Kad je brod oplodio to jaje, poela je djelovati njegova citoplazma ugraujui najbolje elemente obiju roditeljskih strana. Naa je oprema bila pojaana, a dodana je i majina. Nije bilo naina da te se izdvoji od stalih brodskih komponenti, pa si i ti takoer poboljan. Dakle, opusti se. to da radimo s kierijskim matinim brodom? Jo nismo dovoljno snani da se hvatamo u kotac s takvom veliinom. Meutim, ono dolje tamo je jo nosilo jaja kad smo polijetali. Ako svi brodovi leta... glas joj se sugestivno stiavao. Kurt se upravi na sjedalu, a lice mu se iznenada razdvoji u irokom smijeku. Voa ptica poletarcima. Moete slobodno izaai ispod tih stijena, djeco. Zrak je ist, i tata e vas povesti u lov na jaja. agor zbunjenih glasova uo se iz pojaala komunikatora. Jedan po jedan! A to s tim bacaima magle? Kurt se nasmija. Reci im ivotne injenice, Zelda. injenica je ona e ujednaenim, bezlinim glasom da ete vrlo skoro vi moi dohvatiti crve, prije nego to oni dohvate vas. Major Kurt Dixon, nekadanji narednik u 427. lakom obrambenom bataljonu Imperijske svemirske flote cerio se sretno gledajui rastui oblak svemirskih otpadaka od onoga to je ostalo od kierijskog matinog broda. Zatim gurnu ruicu kojom je odaslao komunikacijsku zraku kroz nadprostor do Imperijskog glavnog taba. Komandanta Krogsona, molim. Zove Dixon. Trenutak, majore. Granitne crte Generalnog inspektora pojavie se na Kurtovu komunikacijskom ekranu. Gdje ste vi, do avola, bili? tucao sam Kierijce ree Kurt samozadovoljno ali prije no to prijeemo na to, molio bih vas da uputite nekoliko nepristojnih rijei udaku koji je sastavio govorni stroj za moj - 12 -

kontrolni kompjuter. Oh, ao mi je zbog toga, Kurte. Znate, bio je skiciran za Osakija, a on ima dosta udan ukus to se tie ena. Kad se vratite, uklonit emo stari ureaj za linost i nadomjestiti ga drugim, krojenim prema vaim specifikacijama. Kurt strese glavom: Ne, hvala. Stara je cura samnom preturila svata preko glave, i mada je ponekad dosadna kao u, radije bih je zadrao takvu kakva jest. On ispui ruku i njeno potapa zdepasti kompjuter na stolu. To je lijepo ree Krogson Ali to se dogaa tamo vani? to je znailo ono o tucanju Kierijaca? Oni su uniteni. Gotovi. Zahvaljujui Zeldi. Kome? Moje kompjuteru. to se dogodilo? Kurt se lijeno naceri. Kao prvo, bio sam izleen...

Arthur

Jean

Cox:

An Occurrence at the Owl Creek Rest Home


Preveo Aleksandar Gvoi

Sluaj u starakom
- 13 -

domu Owl Creek


George Clay je sedamdeset dvije godine muno ivotario, da bi naposljetku dogurao do neizbjenog kraja... i tada, poslije svih proivjelih nedaa, obavijesti ga jedan revnosni slubenik da je njegova dozvola za odlazak u Konanicu ponitena. Ali prosvjedovao je on moj sluaj nije ni po emu izuzetan. To je tono suglasio se slubenik dok se ravnoduno poigravao s kalendarom na pisaem stolu. Da, da, Komesarova je odluka... neobina. Ali, naravno, ona je konana. Nema mjesta ni albi, a ne dolazi u obzir ni obnova postupka. Pokuajte ponovo za pola stoljea doda on, dodue uljudno, ali istovremeno baci prema vratima prilino nestrpliv pogled. Moda emo tada moi neto uiniti za vas. No, znajte da nita ne obeavamo! istakne na kraju slubenik. Oe! Umorno uzdahnuvi, George se okrene u stranu i ostane leati zurei u okvir na donjem dijelu dobro mu poznate eljezne postelje. Zurio je tako due vremena, dok nije shvatio: njegov je malopreanji uzbudljiv razgovor bio samo san... Oe! Zar se sada, kad se probudio, osjea ita bolje? Pogled mu je nehajno lutao. A nije ni imao vidjeti neto posebno, osim ovoga svakodnevnog prizora. Da... On dopusti mislima da se malo priberu i srede: Ah..-, da, da, ipak se osjea bolje. Pa naposljetku postoji samo jedan siguran bijeg iz ovih okolnosti. Prije ili poslije on e svakako umrijeti. George okrenu glavu udesno. Jastuk mu omogui da pogled mimoie dva niza postelja i da se izvan prozorskog okvira zaustavi na kraju dvorita, zatim produi i dalje. Sudei po sjenkama, bilo je popodne. Vidio je prostrani travnjak to je zelenilom okruivala staraki dom Owl Creek, Sovin potok. Tamo dalje protezala se crna zmijurina, kako mu je odavde izgledala asfaltirana cesta, a s njezine - 14 -

se druge strane u sumaglici nazirao drvored. Dok je to promatrao, cestom je prolo nekakvo vozilo dolazei tko zna odakle i odlazei tko zna kamo. Ah! Prizor mu se pred oima odjednom zamagli. Ah, za ime svijeta, to bi on sve dao kad bi sad mogao biti zdrav i snaan; kad bi se mogao kretati po zelenom travnjaku u susret vanjskom svijetu; kretati se po svjeem zraku pod toplim sunevim zracima! to sve ne bi dao! A to uope ima, da bi mogao dati? Nita. Gledao je sada u taj svijet koji bi elio ponovo gledati izbliza, ponovo biti u njemu. Ali, moda nee vie nikada ustati s ove postelje. Oe! Postade svjestan da je malo prije tu rije uo nekoliko puta, svaki put izgovorenu upornije. S naporom okrene glavu ulijevo i ugleda, bez osobitog iznenaenja, svoju kerku. Sjedila je na drvenom stolcu izmeu njegove postelje i zida. Iznenadio se kad je ugledao i njezina supruga. Stajao je pokraj nje osmjehujui mu se zatvorenih usana, a to je moda trebalo djelovati umirujui. Ki mu je bila uredna mala ena u etrdeset petoj godini, odjevena u tamnu haljinu koja joj lijepo pristaje uz kosu i crne oi. Hugh je takoer bio odjeven u crno odijelo. George se nije mogao sjetiti da je Hugha ve vidio u tom odijelu; ali, on zapravo nije svog zeta vidio ve pune dvije godine. Bilo mu je lake kad je ugledao i njegovateljicu Mildred Paine. Stajala je kraj vrata i promatrala ih. Bit e da je oko etiri sata poslije podne kad je jo u slubi. Izraz njezina ljupkog lica (inilo mu se ono uvijek preuskim i ispijenim) djelovao je utjeiteljski. To je znailo da on nije sam s Neprijateljem. Znao je to oni sad gledaju: jednog starog, izgubljenog ovjeka to lei u postelji veliine groba, i na ijoj je lubanji jo ostala samo koa. Nategnuta je tako da se ini kao da bi se ispod nje, kad bi se negdje malo razderala, vidjela bijela kost. Kome... zausti on, ali glas mu se neoekivano prelomi kao da je slomljen u dva dijela, od kojih je jedan bio krik sove, a drugi zvuan kao ablji kreket. Oba zvuka bila su primjerena starakome domu Owl Creeek. Kome javi se on opet kome mogu zahvaliti za ovaj posjet? Oe, mi smo te jednostavno eljeli vidjeti odgovori Edith gotovo prijekorno. Moda je njegovo pitanje zvualo podrugljivije no to je namjeravao. Mora znati, oe, da si se bio razbolio. Bio si teko obolio, a Hugh i ja doli smo te u znak panje posjetiti. Tako? on pogleda sestru Mildred. Da, da, George, bili ste se razboljeii. Leali ste u nesvijesti do juer u podne. Imali ste jaku groznicu. Da vam se stanje nije poboljalo, doktor Murray bi vas otpremio u Opu bolnicu. Meutim, - 15 -

sada to vie nije potrebno. Vae bilo kuca normalno i snano. Uskoro e opet biti sve kako valja. ... privremeno doda on umorno. Promatrajui s novim razumijevanjem ker i njezina supruga, ree: Moda vam ova tamna odjea nee jo neko vrijeme biti potrebna, ali imajte je ipak pri ruci. Jer, tko zna... Moda se u ormaru nee stii ni zguvati prije no to ete ju ponovo odjenuti. Edith podigne obrve. Bila je to gesta koliko nestrpljiva toliko i podrugljiva. Meutim, Hugh se pretvarao da nije shvatio tasta. Oe, ti izgleda sasvim dobro primijeti Edith s takvim prizvukom u glasu, koji je starac i protiv svoje volje protumaio kao njezino neodobravanje. George ipak nije elio biti neugodan. Pa naposljetku, Edith nije bila kadra sasvim zatomiti svoje nezadovoljstvo. To je kod nje neto ve uobiajeno. Da, ini mi se da se dobro osjeam... iako nisam ba sasvim siguran da je tako. On umukne, i kao da se nekoliko trenutaka samoispituje. Neto ipak ne valja. Imam osjeaj koji ne mogu tono... Aha, znam! usklikne skoro slavodobitno. Jest, to je ono! Ja sam... gladan ! povie iznenaeno. Ve godinama nisam osjeao glad! On se obraduje svom osjeaju gladi kao kakvome starom i dragom prijatelju za kojega je mislio da ga vie nikada nee sresti. Nasmijao se s tolikim zadovoljstvom da su posjetioci izmijenili zauene poglede. Jeste li mi donijeli kakve slatkie upita, pogledavi ono dvoje. Niste? Dakle... George se zagleda pohlepno u pol tuceta rua poloenih na prozorsku dasku ... toliko sam gladan da bih mogao i njih pojesti. Donijet u vam neto za jelo javi se sestra Mildred i ode u kuhinju. Edith isprati tu priliku u bijeloj halji pogledom punim neshvatljiva gaenja. Mildred Paine! izgovori s gnuanjem. Kakvog li imena za jednu njegovateljicu! Ona ustade sa stolca. Ali, dosta je tog beskorisnog brbljanja. Neki od nas moraju na posao, premda ona se pokua osmjehnuti i naaliti premda neki cio dan jednostavno lee. A ti se, suprue, sjeti da se mora vratiti u ured. Edith prie ocu i dotakne mu elo cjelovom, hladnim poput ledene vode. Poslije toga urno izae. Hugh se neprirodnim i irokim pokretima mai novanika, izvadi dvije banknote po jedan dolar i baci ih na iroku prozorsku dasku koja je Georgeu sluila i kao stoli i kao noni ormari. Evo ti, stari mome moj ree, nagnuvi obijesno glavu na - 16 -

jednu stranu. Kupi si koju cigaretu. Ja ne puim odvrati George pomalo uvrijeeno. Nikad nisam puio. Sjajno! Sjajno! Na taj e nain ivjeti do zrele starosti na to e Hugh i potape ga po uskome i mravom ramenu. Tada krene prema vratima, ali zastane na pragu i okrene glavu. Pa, u svakom sluaju, oe, ti si ivio punim ivotom. Ispunjeni ivot...? Georgeu se nije inilo da je imao ba takav ivot. Ne, ali ipak nije bio ni sasvim prazan. Imao je sretno djetinjstvo i stekao je solidno obrazovanje. Bio se i zaljubio, oenio, osnovao obitelj, a bio je i zaposlen. Kako je samo radio! Usprkos tome nije uspio uraditi podosta od onoga to je namjeravao. elio je i putovati, vidjeti Evropu, Afriku i Orijent, razgledati bogatu riznicu svjetske umjetnosti (bio je i sam nedjeljni slikar: i to prilino uspjean, te su mu preporuivali da slika i ostalih dana u tjednu). Bio je to njegov, i njegove ene ivotni san. Ali on ga je neprestano odgaao. Priekajmo, govorio je supruzi, dok nam djeca zavre kolovanje. Imali su Edith i sina Tommyja. Poslije je navodio kao razlog za odlaganje, da priekaju da se Tommy zaposli, a jo kasnije je trebalo toboe priekati dok se sredi stanje u braku njihove keri. Obeavao je svojoj ve pomalo prosjedoj eni da e nakon toga vidjeti svijet... Meutim, nije ispalo onako kako je predviao. Tommy je neprekidno zapadao u nevolje i trebala mu je stalna roditeljska pomo. Jednom je ak krivotvorio oev potpis na eku od tisuu dolara, i poslije toga jednostavno nestao. Vratio se poslije dvije godine izbivanja. Bio je u mornarskoj odjei i vladao se tako iskreno pokajniki da ga je George doekao objeruke. Primio ga je u kuu i ponovo zaposlio kod sebe. Njihova ki Edith imala je tekoa s muem pijanicom; nikad mu nije bilo dovoljno ni pia ni novaca. esto se obraala ocu da im pomogne kako bi stali na noge. Kad joj je mu na kraju zavrio u grabi kao rtva alkoholizma, Edith ga nije dugo oplakivala. Poslije est mjeseci udala se za Hugha Gatesa, mladog slubenika zaposlenog kod njezina oca. Poslije toga, ivot je neko vrijeme tekao prilino sreeno. U glavi oca, Georgea, opet se probudila ona misao o putovanju po svijetu. Ali odjednom doe do sloma. Tommy je opet krivotvorio oev potpis. Ovaj put na mnogo vei iznos. Naravno, opet je pobjegao, ali sad je svog starca ostavio upropatenog. George je bio novano slomljen. Morao je krenuti sasvim od poetka. Osnovao je novo poduzee, a kao marljiv i sposoban ovjek ubrzo se opet sredio. Ali ne prije no to je podmirio svoje zajmodavce do posljednjeg novia. - 17 -

Ba kao i Walter Scott, junak iz njegovih djeakih dana. I taj se bio pod slinim okolnostima izvukao iz tekoa. Od tog vremena sina Tommvja nije vie nikad vidio. U meuvremenu bio je uposlio mladia, koji je potom oenio njegovom kerkom, i koji je postao nekom vrstom njegova poslovnog ortaka. Hugh nije imao ni jedan od Tommyjevih poroka. Nije pio niti, se kockao, ali nije imao ni Tommyjevu bistrinu. udno je kod Hugha bilo i to, da ga nije ba nita posebno zanimalo. Nije ga privlaio nikakav sport, pa ak ni kinematograf. Nije imao nikakvih zbirki niti ikakva hobija ako se gomilanje kapitala nije moglo nazvati hobijem. I tako, jednog dana George ree svojoj supruzi Violeti: Mi nemamo vee uteevine, ali to ne smeta. Povjerit u Hughu nae poslovanje, kako bismo nas dvoje mogli krenuti na put. Sredio je sve, na svoje i Hughovo zadovoljstvo, ali tada Violeta umre. Nekoliko mjeseci poslije toga George ponovo prione poslu. Sad, kao posebni savjetnik Hughu, ali i njegova desna ruka. Naime, mladi se bolje snalazio kao prodava nego uredski slubenik. Uskoro se George razboli od opake gripe, koja ga mjesecima prikuje za postelju. Bila mu je tek ezdeset peta, ali kad se pridigao nakon bolesti, u ogledalu vidje starca! Nikakav odmor ili primjena kakvih tjelovjebi ne bi mu vratili snagu. Budunost mu je bila prilino obeshrabrujua. Putovanje je bilo odgoeno na neodreeno vrijeme. A moda i zanavijek, pomislio je on. To je, dodue, velik gubitak, ali naposljetku, zato bi zbog toga oajavao? Jo ima stvari kojima se u ivotu moe radovati. Mogao bi svoje posljednje godine proivjeti u miru, a ima i dovoljno novaca. To mu omoguuje da svoj ivot uini ugodnim. Ima dom i obitelj. U ovoj kui predugo vlada tiina, pomisli on. Stoga e pozvati ker Edith da se iz svog stana u gradu presele k njemu. Bit e mu ugodno ivjeti u takvoj zajednici. I djeca se doselie k ocu. Iako je, naravno, mislio da oni ive kod njega, postupno je postajao svjestan da on, zapravo, ivi kod njih. Ubrzo mu postade jasno i to, da Hugh gleda kivnim okom na starevo troenje iz blagajne poduzea. Smatrao je da starac ve odavno ne privreuje. Hugh je ve nekoliko puta za objeda glasno umovao, kako u ivotu moraju svi privreivati ako ne ele pasti u zasjenak, te postati ovisni ili obespravljeni. Edith se poela sve ee obraati ocu nazivajui ga potroaem, a to je oito eljela prikazati kao alu. I jednog dana, kad se George zdravstveno osjeao vrlo loe, Hugh mu donese na potpis nekakave dokumente. Naknadno mu je sinulo da je potpisao kako se odrie svoje rente. - 18 -

Ali gledaj, oe... zato si se uzbudio? Poduzeu je potreban novac za podmirenje raznih obaveza. To je samo privremeno. Osim toga Hugh e zlovoljno rekao sam ti to ti dajem na potpis. Tvoje te pamenje pomalo naputa, oe. Ti si laac, Hugh! ree mu George turobno. Ti govori rune lai. Znam da vie nikad nee obnoviti moje pravo na rentu. Poslije tih rijei George se povue u svoju sobu. Naime, jo je imao zasebnu sobu u kui koju je podigao. Razmiljao je to mu je initi kako bi opet vratio svoja prava, ali nije naao rjeenje. Njegov stari prijatelj, inae vrstan pravnik, Stanley Abrans nedavno je umro. Sam je prestar i preslab da bi se borio. Umoran je... vrlo umoran. On se toliko brinuo o svojoj djeci i toliko im pomagao, a oni ga sad smatraju teretom i smetnjom. Njegove slike za njih su obino brljanje, ogluuju se na njegova pitanja, s ironijom odmahuju rukom na njegove ale, a kad imaju goste, otpreme ga da jede sam u svojoj sobi. Jednoga dana Hugh ga je poveo sa sobom na vonju. Nisu dugo putovali, ali George se odande vie nije vratio. Tako se naao u starakome domu Owl Creek. Sestra Mildred Paine se vrati nosei,jelo. Prazna govedska juha, komadi puriina bijelog mesa i aa vonog soka. To je sve to sam iskamila za vas, George. Dijetetiarka se protivila ak i zbog ove koliine. Smatra da je to poslije vae bolesti previe jela. Moda se boji da vas ne spopadne munina. Ali o nekakvoj muini nije bilo ni govora. Halapljivo je progutao sve to je donijela sestra, i potomke uzalud ogledavao da dobije jo. Obino je nakon posjeta keri i zeta bivao potiten. Njihov mu je dolazak donosio premalo vedrine i radosti. No, ovaj put nije ba osjeao potitenost. I bez svoje volje postajao je sve raspoloeniji. Moda je to zbog komadia mesa koji je danas pojeo. Bilo to mu drago, on se iznenada osjeao dobro. Ali ubrzo se pojavio i jedan udan znak. Georgea zasvrbi ruka od ramena do ake. Kad se poeao, koa se poela ljutiti otprilike kao u zmije kad odbacuje staru kou. Malo zatim osjeti svrbe po cijelom tijelu. Sestra Mildred rairi paravan i poe ga trti vlanom spuvom. Dok je to obavljala, Georgeu se zguli sva koa. On spazi sestrin zabrinut izraz. Ovo to se dogodilo moglo je znaiti da hranjive tvari nisu doprle do povrine tijela, to se ponekad dogaa u posljednjem stadiju bolesti. No, ispod sasuene i otpale stare koe sjajila se nova, ruiasta! Sestra Mildred pozove Truckyja da starca podigne i posadi na - 19 -

stolac, kako bi mu promijenila posteljinu. Meutim, George se pridigne i skoro se bez bolniareve pomoi premjesti u svoj pokretni stolac. Sjedio je tamo i alio se s Truckyjem jer se i dalje osjeao vrlo dobro. Uz to se veselo ljuljao na stolcu. Mildred je ve pomislila da sa starcem neto nije u redu, i da mu koze nisu na broju, ali kad mu je dlanom opipala elo ustanovila je da nema povienu temperaturu. Legao je na istu postelju i osjeao se ugodno osvjeen. Kad se neto poslije pojavila sestra Buena Valdez, koja radi u drugoj smjeni, on joj lukavo zataji da je ve jeo. Tako je prilikom dijeljenja hrane na odjelu dobio jo jedan obrok. Naravno, jedan od tih Zorbedian, druga postelja na suprotnoj strana odjela izdao ga je. Ali kad je sestra Buena prila prijetei mu prstom, kao kakva djevojica kad kara svoju lutku, George je ve bio smazao prijevarom dobiveni obrok: ribu, preni krumpir, graak, pecivo s maslacem, puding i razrijeenu kavu. Te noi nije mogao zaspati od gladi. Naposljetku, George sjedne u postelji i poe promatrati. Pravokutnik mjeseine leao je dijelom na njegovoj postelji, a dijelom na tlu njemu s desne strane. Oslukivao je. Osim uobiajenih nonih zvukova, bilo je uglavnom tiho. Inae su se mogli uti samo uzdasi, hrkanje, mumljanje, a Horace Hendershot, na postelji do njegove, mrmljao je odgovor nekome tko ga je neto bio upitao jo prije pedeset godina. George isprui noge preko posteljne ograde, tako da ih je osvijetlila mjeseina. Pitao se, da li bi pao ako bi pokuao ustati? Ne! Ne bi pao. A da pokua hodati? Takoer ne bi. On oprezno prie vratima odjela i proviri u hodnik. Posluila ga je srea. Sestra Ruth Hoskins trenutno nije bila za svojim pisaim stolom, na kojemu je stajala mala stolna svjetiljka. Ovaj hodnik dijelio je enski od mukog odjela, a sad usred noi bio je jedina osvijetljena oaza usred zamraene pustinje starakog doma. Na stolu je bio pisai pribor, biljenice i razni slubeni papiri. No, panju mu je najvie privukao pladanj na jednom kraju stola. Na njegovu radost, pladanj nije bio prazan. Iz alice se irio primamljiv miris tople kave, a do nje na tanjuriu kao da mu se osmjehuju dva ovea kolaa. S bademom! George je bio toliko gladan da je izgubio kontrolu nad sobom. Pladanj je u rekordnom vremenu ostao ist. Tada dohvati i zdjelicu sa eerom s kojim bi sestra Hoskins u sluaju potrehe dosladila kavu. To mu je dolo kao poseban poklon. I zdjelica ostade u tren oka prazna. Osjetivi malu grinju savjesti, izvadi iz depa svoje pidame dolar koji mu je ostavio Hugh, i tutne ga ispod prazne alice. Umirivi donekle savjest, George se pred sobom opravda i istinom, da e sestra mnogo lake doi do hrane i nadoknaditi ovo to je nestalo, nego to bi to on uspio. Pourivi - 20 -

natrag u postelju, osmjehnuo se pri pomisli kako e se sestra Hoskins zaprepastiti kad ustanovi da nema njezine zakuske. Jesmo li svi ovdje na broju? upita ujutro sestra Hoskins. Bila je visoka i snana poput kakva profesionalnog rvaa, a lice je imala tako runo da ne bi pristajalo ak ni rvau. Noas se na ovom odjelu dogodila kraa! objavi ona kruei bijesnim pogledom po sobi. Netko je pokupio neto s moga pisaeg stola i ostavio jedan piljivi dolar kako bi platio ukradeno. A sad znajte ga lopov nee ostati nekanjen. Taj sam dolar predala ustanovi FBI, a oni su ga posuli prakom za otkrivanje otisaka prstiju. Obavijestit e me iji su otisci na toj novanici. Sestra Hoskins se zapravo ne bi smjela ovakvim tonom obraati zrelim ljudima svojih godina. Ali ini se da je smatrala djetinjastim i ograniene pameti svakoga tko se ne moe sam brinuti o sebi. Govorei strogim glasom, zurila je oko sebe ne bi li opazila da se neiji pogled pokajniki kloni njezina. Morty, slabani i bojaljivi starac na treoj postelji sa Georgove suprotne strane, zadrhtao je od njezina pogleda. Ruke su nesvjesno i nehotice zastale kad ih je pokuao podii do usta... Tako, dakle! zareala je nad njim. Mogla sam znati da ste to vi uinili! Samo trenutak! javi se George. On poskoi iz postelje i krene dugim koracima prema sestri. Pustite ga na miru. Morty nije ni dotakao va prokleti kola i kavu. Ja sam to uinio. Sestra Hoskins je buljila u njega, a donja joj se vilica opustila. Moda je starev izazovni i prkosni istup bilo ono to ju je u svemu najvie iznenadilo. I to je jo do juer bio najiznemogliji i najslabiji meu tim malaksalim starcima! Ona se urno pribere. Urlajui, epa ga za lakat, okrene i odvue do njegove postelje. Tu prestane urlati, izgovorivi prijetnju od koje George problijedi: Za kaznu neete dobiti nita za zajutrak! Ne namjeravamo ovdje nikoga posebno toviti! I tako, kad je neto kasnije bilo donijeto jelo, za njega nije bilo pladnja, iako je opet bio vrlo gladan. Bio je postien zbog svoje prodrljivosti. No, usprkos osjeaju stida, George se neemu potiho radovao. Glad je bio dobar znak! To je znak zdravlja, a njegova je glad bila snano izraena. To je ono to mu je godinama bilo uskraeno, i to je tako dugo elio osjetiti! Ovoj se radosti pridruila jo jedna. Kad je oko osam ujutro sestra Mildred opet dola na posao, donijela mu je iz kuhinje kau od zobenih pahuljica, jaja i prepreni kruh, te au naranina soka. inilo mu se da cijelog ivota nije pojeo ovako slastan zajutrak... - 21 -

Gledajui narednog jutra kroz prozor, George ugleda Hugha i Edith. Dolazili su mu u posjet. On urno uskoi u postelju. U njoj se osjeao manje neugodno, nego da ga zateknu u otrcanoj pidami. Ovo je lijepo! ree. Nisam oekivao da ete me tako brzo opet posjetiti. Sjajno izgleda, oe na to e Hugh. Pitali smo telefonski, a sestra Hoskins nam je rekla da ti je bolje. Ona zacijelo zna to govori. Edith sjedne na svoje uobiajeno mjesto, dok se Hugh nekako nestrpljivo ushodao s druge strane postelje. inilo se kao da ima neto na umu. George ga je promatrao ispitivaki. Oe, htio sam te neto zamoliti... procijedi Hugh, Tako? Jesi li donio neto da potpiem? Ne budimo djetinjasti! primijeti Edith. Rije je zapravo o novcu nastavi Hugh oklijevajui. Jesi li moda prije dvadesetak godina uoi onog steaja ostavio na stranu neto novaca? Kako to misli? George se zagleda u njega. Pa... eto, pomislio sam da si mogao naslutiti kako e uskoro doi do steaja, i da si pohranio neto novaca ondje gdje ga vjerovnici nee nanjuiti. George ga je i dalje gledao upitno, dok je u srcu osjetio neku zebnju. To si pomislio? upita svog zeta. Da, ba to. Ah, ti nezahvalni balavce! Ba si oduran! Zar misli da bih se ja mogao tako podlo ponijeti? Kad sam steanoj komisiji predao svoje poslovne knjige i raune, obraunao sam i posljednji novi. Sve sam poteno poloio na sto. Ako misli da spadam meu one koji su kadri prevariti vjerovnike, tada me nisi upoznao ni poslije toliko godina zajednikog rada. Bilo je pravo udo da Hugh poslije ovakvih rijei nije ustuknuo. Nije se ak ni uvrijedio, kao to bi u drugoj prilici obiavao. Umjesto toga ostao je uporan. Hajde, Hajde! Umiri se, oe. Uostalom, nitko ne ne bi osuivao da si stavio neto novca u stranu i zatajio ga. Ja bih to mirne due uinio. Pa, siguran sam da bi! primijeti George. Usprkos svemu to si rekao, oe nastavi Hugh odlunim glasom znam iz pouzdana izvora da si neto novca stavio na stranu. - 22 -

Dok je napeto razmiljao kakav bi to pouzdani izvor mogao biti, starca obuze jo snanija zebnja koju je osjetio ve na poetku ovoga neugodnog razgovora. Otprilike desetak tisua dolara ree Hugh oprezno. Ah! Dakle Hugh govori o svoti koju je poklonio maloj Janie! Janie Whitmer je bila kerka njegove sestre. Naime, dok je djevojica bila dvogodinje, slatko, plavokoso, bucmasto dijete, George je na ime male Janie poloio 10.000 dolara za njezino kolovanje. On je tada s pravom bio pretpostavio da je roditelji nee moi poslati u koled. Bili su siromani. To joj nisu mogli priutiti. Otada su prole dvadeset dvije godine. Dvije godine potom njegov je sin Tommy nestao, odnijevi sa sobom svu gotovinu poduzea. George je pao pod steaj, ali onaj polog na ime male Janie ostao je netaknut. To je bio njezin, a ne njegov novac. Nije bilo nikakve zakonske osnove da mu taj novac postane dostupan. ak i da je to elio. Mogao bi njime opet raspolagati samo da Janie umre prije nego to doraste do koleda. Taj je uvjet bio puka formalnost, a George nikad nije ni pomiljao na to da bi jednog dana ponovno vidio taj novac. Ali prije est godina taj se poklon ipak vratio darodavcu. Naime, vraajui se jedne veeri u drutvu svog pratioca sa kolske plesne priredbe, Janie je poginula. Automobil kojim su u magli prelazili preko pruge zdrobila je lokomotiva brzog vlaka. George se nije pourio da podigne taj polog. Bio je pod dojmom traginog dogaaja, i osjeao se vrlo nesretnim. S vremenom, a osobito one posljednje godine kad je ivio s Hughom i Edith, uvidio je da je moda dobro imati u rezervi koji dolar. Ipak, to nije nikada spomenuo Hughu. Tko je, dakle, mogao Hughu i Edithi odati postojanje te svote? Nije vjerovao da bi to uinio tajnik starakog doma, ili njegov prijatelj Charlie Kincaid, direktor Bureford-banke. Ovo je bilo zagonetno. Ipak, bio je siguran u neto znaajno: Hugh i Edith se nee nikad doepati toga novca! Uzalud troi vrijeme, Hugh ree svom zetu. Oe, sluaj to ja mislim: onaj ti novac nee nikad korisno posluiti. Kako bi to i mogao? Prema tome, mogao bi ga dati nama. Kad jednog dana umre, mi bismo ga mogli podii, ali samo kad bismo znali gdje je pohranjen. Meutim, novac nam je potreban ve danas. Bio sam se upustio u vee poslovne zahvate, ali zahvaljujui raznim nepotenim potezima svojih suradnika, zapao sam u tekoe. Izigrali su me i sada sam u kripcu. Nalazim se pred financijskim slomom! Eto, sestra Hoskins kae da se ovih dana osjea bolje, pa sam mislio... eto, da te mogu zamoliti... A ja u zamoliti ove u domu, Hugh, da te vie ne puste - 23 -

ovamo prekine ga George. Znam, oe, da ja nisam tvoja krv i meso, ali Edith jest... pa stoga... Zbogom, Hugh! Dobro, stare ree Hugh, i uze svoj ogrta koji, je bio odloio preko tastovih nogu. Ti si, jednostavno reeno, zloban. To zna i sam! Onaj ti novac nee donijeti nikakve koristi. Mislim da si vrsto odluio da nas dvoje nikad ne doemo do njega. Ali, sluaj sad to bismo mi uinili. Reci nam kako da se doepamo onog iznosa, pa emo ti prepustiti neto za tvoje osobne potrebe. Ovdje ionako ne moe mnogo potroiti. Nekoliko stotina dolara bilo bi ti sasvim dovoljno. Mogao bi sebi priutiti razne sitnice, kao cigarete... Ja nisam pua. ... pa asopise. Ti inae rado ita. Hugh umukne, kao da oekuje odgovor. Ali nije doekao. Promatrajui ga, George je imao dojam da smilja neko rjeenje, ili donosi odluku da naposljetku odustane od daljih pokuaja. Hugh proisti grlo, malo se nakalje i uzvrpolji, a potom ipak nastavi: Pogledaj: zajedno s kamatama koje su rasle za ovih dvadesetak godina, glavnica je sa deset poveana na priblino dvanaest tisua dolara. Tolika je svota vie nego dovoljna za pokrie naih gubitaka. Ostatak novca bio bi upotrebljen za plaanje tvoje osobne njegovateljice. Recimo, sestre Hoskinsove! Mogli bismo je unajmiti! Tada bismo te opet mogli uzeti k sebi. Zar to ne bi bilo sjajno? Nije li to upravo ono to si uvijek elio? Hugh, ne samo da si potegao no, ti si mi ga stavio i pod grlo. Budem li lakovjeran, ti e me njime i probosti. Poznajem te, i znam kakav si. Kad bi se dokopao onog novca, ne bi prola ni tri mjeseca, a ja bih se ponovo naao u starakom domu. Hugh i Edith pogledaju se iznad stareve postelje. Njemu postade jasno to mora uiniti. Mora priznati da onaj novac postoji. Prema tome? upita Hugh. Da, prema tome nasmije se George ima pravo. Taj novac uistinu postoji. A ima pravo i kad misli da ga svojom rukom nee nikada dotaknuti. Mladi ovjek dopusti sebi da se podrugljivo osmjehne, i da starca zlobno upita: A to je sad s onim visokomoralnim principima kojima si se prije hvalisao? Ti ne bi mogao prevariti svoje vjerovnike, je li tako? Ne elim ti nita objanjavati, Hugh, niti bi bio kadar to - 24 -

pravilno razumjeti. No, shvati ovo to u ti sad rei: ti si iz mene na ovaj ili onaj nain tota iscijedio, ali taj novac nee. Bili smo ortaci, a sad ima cijelo poduzee. Sve sam ti prepustio. Potom si mi oduzeo rentu i kuu, pa ak i djeli zemlje gdje bi me trebalo pokopati. Sve si to prisvojio bez moje privole. U meni je ostao jo trun samopotovanja, ali nestalo bi i toga kad bih dopustio da mi i dalje govori ovako slatkorjeivo, da mi se dodvorava, da me podgriza, da prigovara, i da pokuava iz mene trikom izvui tajnu gdje je pohranjen onaj novac. To nee nikad saznati! Zbogom! Oe Hugh e s gorinom ti si podjetinjio. Zatrait u da te pregledaju i proglase neodgovornim za tvoje postupke. Oni e te prisiliti da kae to si uinio s novcem. Na koji nain? Psihikom torturom? Ili oduzimanjem... ha, ha... mojih cigareta? Zbogom, Hugh! Hugh kooperno krene prema vratima, a na licu mu se pojavi izraz omaloavanja i gaenja. Edith ustane i obrati se ocu: Dakle, oe, alim to te vidim ovakva. Dat u ti neto vremena za razmiljanje. Moda e poslije toga treznije razgovarati. Za nekoliko u dana opet doi. Mislim da u dovesti i jednog posjetioca. Iznenadit e se kad ga ugleda. Poslije tih rijei krene za svojim suprugom... ostavivi oca pomalo zamiljenog... Konano je s nogama bilo bolje. Sjedei na rubu postelje, gledao ih je. Stopala mu nisu bila bijela kao prije, a kad je malo podigao nogavice pidame, potkoljenice vie nisu bile onako staklenaste, ili nalik na porculan. to je to znailo? Da li mu se poboljao krvotok? Pa, znailo to to mu drago, on je sad mogao hodati po odjelu, a nije se ni umarao. Naprotiv, esto je postajao nestrpljiv kad bi due leao. Tada je elio ponovo ustati iz postelje i kretati se tamo-amo. Tako je, na primjer, bilo i sada. Skoknuo je s postelje i krenuo u etnju du odjela. Pri tome je, prolazei pokraj njihovih postelja, odsutno kimnuo Mortyju, Zorbedianu, Dumbartonu i ostalim starkeljama. Neto je tu udno... ali, o emu se radi? On se osvrne. Ali starake se glave urno okrenu od njega, ili bace pogled na novine. No, oni ga kriomice promatraju. A zbog ega? George pogleda bolje i samog sebe. Na svojoj vanjtini nije uoio nita neobino. Nije bio dronjaviji no obino. Ah, pa u emu je stvar? Prie prozoru na kraju odjela i pogleda van. Vidio je zeleni travnjak, iza kojega se nalazila ulica. Du druge strane ulice bio je zasaen gust drvored. Kroz zelenilo kronje provirivali su tu i tamo krovovi kua. Da, da, ono je pravi svijet! Kako je samo lijep! Nije se mogao dovoljno nagledati te ljepote. Oi - 25 -

su mu pohlepno upijale krajolik. Znatieljni mu se pogled vinuo visoko preko kronji i krovova. Dopro je u daljinu do dvostrukih tornjeva. Otakada li su oni tamo? Dosad ih nije nikad opazio. Pogled mu se naposljetku zaustavi daleko na horizontu na plavkastosivim vrhuncima nekog gorja. Koliko dugo se uzdie to gorje? Ve cijelu vjenost, pretpostavlja on. Ali, iako je dosad stotinu puta gledao kroz ovaj prozor, George jo nikada nije opazio ni tornjeve ni one planine. Oh nebesa, danas je zrak zacijelo neobino ist! Poslije nekoliko minuta on se, uz eznutljiv uzdah, odmakne od prozora. Borgmanova postelja, tu odmah do njega, bila je trenutno prazna. Netko je na njoj bio ostavio ilustrirani tjednik ije su stranice bile otvorene. Za oko mu zapne krupan naslov s podruja medicine. Kako je taj lanak bio jo i posebno uokviren crvenom olovkom, George radoznalo uze asopis i poe itati: STARCI KAO POKUSNI KUNII Doktor Bosley Turping, govorei danas pred lanovima Zbora amerikih lijenika, osudio je koritenje starijih osoba umjesto pokusnih kunia. Nije nikakava tajna, rekao je dr Turping, da se teko bolesnim osobama, kao i pacijentima na umoru ponekad u svrhu ispitivanja daju lijekovi ije djelovanje jo nije dovoljno poznato. To ne bi bilo ni tako tragino, jer je u veini sluajeva takav postupak shvatljiv i opravdan. No, za svaku je osudu kad se starcima i staricama, koji se nalaze po ustanovama za zbrinjavanje i njegu do kraja ivota, a medu kojima nema teko oboljelih, ve koji trpe samo od prirodne malaksalosti, ipak daju razni sastojci u eksperimentalne svrhe, iako su posljedice jo sasvim nepoznate. Turping dalje nastavlja, navodei primjere, a taj dio lanka privue jo vie Georgeovu panju: Lijenik jednoga omanjeg starakog doma u srednjozapadnom kraju nae zemlje, propisivao je pacijentima te ustanove razne medikamente u namjeri do otkrije lijek koji e usporiti napredovanje raka, ili ga ak donekle lijeiti. Kako je u domu vrlo rijetko imao bolesnika od raka (takvi se redovito smjetaju u nedaleku Gradsku bolnicu ili drugamo), on je svoj osobno proizvedeni lijek dao nekome od tienika starakog doma koji nije uope imao rak. Taj lijenik, koji je i sam ve dobro zaao u godine, i koji po miljenju nekih svojih kolegi vie nije sposoban obavljati dunost lijenika, uinio je pogreku, hvalei se pred jednom njegovateljicom o tobonjemu svom pronalasku. Ona je o tome odmah obavijestila tamonju podrunicu Zbora lijenika. Sad je privremeno uklonjen s dunosti. Naknadno e biti umirovljen. Sve e to biti obavljeno tiho i bez publiciteta, kako bi se to manje ocrnio ugled ovjeka koji ima - 26 -

za sobom nekoliko desetljea predanog rada na zdravstvenom polju. George se osmjehne. Zorbedian. On je zacijelo taj lanak obiljeio crvenom olovkom. Nema dvojbe da je zakljuio, kako se pod onim omanjim starakim domom mislilo na Owl Creek, a onaj suspendirani lijenik nije nitko drugi do glavom doktor Ives, koji je tako iznenada otiao na godinji odmor ... Opis u lanku moe odgovarati skoro do pojedinosti... ali naposljetku, u srednjozapadnom kraju Amerike ima na desetke ustanova poput Owl Creeka. Prema tome, zato bi se lanak morao odnositi ba na ovaj staraki dom? Taj je bolesno sumnjiavi Zorbedian esto optuivao njegovateljice i ostalo osoblje da mu u hranu i pie stavljaju nekakve udne dodatke. Meutinij oni ga ipak nisu smatrali toliko luckastim, da bi ga premjestili na psihopatoloki odjel Glavne gradske bolnice. U takvom razmiljanju George je kriomice pogledao na drugi kraj odjela. Odmah je zapazio da stari Zorbedian sjedi ukoeno na svojoj postelji i bulji prema njemu. Pri tome je donju usnu izboio kao da nekoga ljutito optuuje. George mu namigne. Potom baci asopis na Borgmanovu postelju i polaganim se koracima uputi natrag do svoje. Dok je prolazio sredinom odjela, uini mu se da ga odjelni sustanari radoznalo promatraju sa svojih postelja. Ali kad je malo zastao i upitno zaokruio pogledom, svi su spustili pogled, ili su pogledali nekamo u stranu. Jedino Zorbedian to nije uinio. On je i nadalje zurio u njega, a pogled kao da mu je bio nekako sumnjiav. George slegne ramenima i produi dalje. Nije htio dopustiti da ga takvo neto zbuni. Ali kad se pribliio svojoj postelji na metar-dva, George zastane i zbuni se zbog neega drugog. Naime, naoale su mu leale na jastuku! Nisu mu bile na nosu! Pa... pa, kako je onda mogao proitati onaj lanak u asopisu? On ve godinama nije bio kadar bez naoala proitati niti jedan redak. Pa, kako je, osim toga, mogao s prozora promatrati krajolik ak do obzorja? Dosad mu se ono drvee s druge strane ceste kad bi ga gledao bez naoala, inilo kao nekakav zeleni oblak, ili magla,to se iri do tla. Oh, nebesa! Vid mu se na neobjanjiv nain izbistrio! Ali kako se to zbilo? Gledao je as svoju razbacanu i zguvanu postelju, as goli pod. Pa on bi sad mogao vidjeti ak i zrno ita na njivi! To ga podsjeti na njegov posljednji let avionom prije desetak godina. Gledajui kroz prozor, dok je avion letio iznad oblaka sav obasjan sunevim zrakama, mogao je vidjeti na metalnom krilu svaku i najmanju ogre- 27 -

botinu, pa bila ak zaderana iglom. Bojaljivo, skoro kradomice baci pogled na ostale starce, na svoje tako nepovjerljive i sumnjiave drugove. Kako su samo zlobni, podli i ogavni! Dosad jo nije uoio koliko su im lica naborana i unakaena. Sudei po svojim godinama, on sam zacijelo nije nimalo ljepi. Malo podigne ruke i pogleda ih. Vidio je svaku dlaicu na nadlanicama ali starake pjege, one tamnosmee mrlje to su se bile osule po gornjoj strani aka, sad su iezle. To je nepojmljivo! A gdje su bradavice koje je imao na malom prstu desne ruke? Jedan dio njegova razuma bio je jednostavno prazan, a drugi je bio ispunjen nekim nepovezanim razmiljanjem koje nije dalo nikakav logiki rezultat. George ode u toalet i pogleda se u zrcalo iznad umivaonika. Oi su izgledale sasvim dobro. Na bjeloonicama nije bilo crvenih ilica, a preko zjenica tanke prevlake kakva prekriva starake oi. Obrazi su bili kosmati i trebalo ih je urno obrijati, a lice mu nije bilo smeurano kako ga je zamiljao. Bilo je pristojno popunjeno. Ne bude li oprezan, postat e ubrzo ugojeni starkelja poput onog Hendershota. Da li to samo zamilja, ili mu je kosa uistinu bujnija? Provukao je prste kroz nju, i uinilo mu se da je meka no to je bila. George se vrati u postelju. Bude li nastavio tumarati, mogao bi uzrujati ostale starce na odjelu. Ne treba jo mnogo da se to uistinu dogodi. Jedna od njegovih nepovezanih misli, a kojoj nije znao pravu svrhu, navede ga na to da sjedne i napie pismo tajniku Anke Bureford. Zamolit e ga da mu javi toan iznos koji je svojevremeno poloio na ime Janie Whitmer. Ujedno e naloiti tajniku da bez njegove suglasnosti nikome ne daje bilo kakav podatak ili obavijest koja se tie tog pologa. Piui to, ruka mu se pokretala ustro. Pisala je itko bez imalo podrhtavanja, a potpis mu je bio opet kitnjast kao neko. Imao je uza se omotnicu na kojoj je ve bila nalijepljena marka, pa je unutra stavio pismo poto je ispisao adresu primatelja. Naposljetku pismo poloi meu svoje jastuke, kao da alje osobnu molbu ovjeuljku koji u djejim pripovijetkama donosi miran i blaen san. Zurei kroz prozor, George ugleda svoju ker. Malo zatim izgubila mu se iz vidnog polja, jer je ve ulazila u zgradu. Ali, uini mu se da je vidio jo nekoga s njom. Je li to onaj posjetilac s kojim ga eli iznenaditi? Jako je to bio samo trenutak, lik koji je vie naslutio nego vidio, izazove u njemu udan nemir. Obuze ga slutnja, ali zato, to nije znao rei. Edith se pojavi na vratima. Bila je u drutvu svoga tajanstvenog pratioca. Oe! uzvikne ona. Pogledaj koga sam ti dovela! - 28 -

Bio je to ovjek etrdesetih godina, iroka lica i krupnih usana, na kojima je titrao osmijeh. Oi su bile sive, ali nimalo plahe ili stidljive. Promatrale su ga uporno, a pogled je bio nekako bezizraajan. Moda mu se tako samo uinilo, jer te su oi vrlo rijetko trepnule, a njihov je uporan pogled djelovao sasvim neprirodno. Ovaj izgleda, pomisli George, poput sajamskog prodavaa koji izvikuje svoju robu. Zdravo, aa ree ta prikaza. Odavno se nismo vidjeli. Da, prolo je otada dugih dvadeset godina. Tommy, njegov sin, varalica, krivotvoritelj, rasipnik, nezahvalnik, hulja koja je napustila enu itd. itd. Eto, taj podlac pri susretu s ocem kojega je upropastio, ne pokazuje ni traga osjeaja krivice. Provukao se kroz tijesna vrata i tromo se uputio do stolca. Kao to vidi primijeti on vratio se izgubljeni sin. Daje ti na znanje da se nadao doeku s utovljenim teletom na ranju. Prevario se? Ah, nita zato. Danas sam kasno pojeo zajutrak. Ti, aa, sjajno izgleda. Mnogo bolje no to sam bio obavijeten. No, ini se da si izgubio dar govora. teta. Ba sam kanio malo proavrljati s tobom... Jedno je, meutim. sigurno klepetao je dalje, jer ga je George utke prouavao da e me opet prepoznati, bude li me ikad ponovo vidio. Moda se udi to sam se uope vratio. Na to ne bih ni sam mogao odgovoriti. Bit e ipak da je posrijedi... prokleti novac. Povremeno sam sluao o tebi, jer sam esto veerao sa svojom sestrom i njezinim suprugom. Naime, ponekad vrlo poelim domau hranu pripremljenu u rodnoj kui. Nemoj ovo shvatiti kao da se jadam. Ne, ne! Ja ivim u posljednje vrijeme sasvim udobno. Udruio sam se na vrlo pristojan nain s Willyjem Handrackom. Piem tekst za njegove oglase koje emitira preko radija. Iako je Willy krti kopilan, moja je zarada pristojna. Oe javi se Edith mislim da bi mogao mom bratu Tommyju oprostiti nepodoptinu koju je uinio. Odonda je prolo dosta vremena, a naposljetku, on ti je ipak sin. Da, sin mi je prizna George. Jednom si mu ve bio oprostio kad je poinio onu ludost s krivotvorenjem tvog potpisa... Da prekine je George ali on je to ponovio. Ah, aa na to e Tommy to je bilo tako davno. A nisi ni bio sasvim upropaten. Opet si se osovio na noge. Osobno bih bio za to da sve prepustimo zaboravu... Zato i ne bi bio? Sam nita ne gubi time to si velikoduan! primijeti George. - 29 -

A ti, aa? uzvrati Tommy pogledajui na ostale postelje. to bi ti izgubio? Uostalom, ovo me je pitanje i dovelo k tebi. Nekako sam se maglovito prisjetio neega to si mi rekao prije dvadeset, ili vie godina. Naime, onih si mi dana obiavao povjeravati neke svoje tajne. Jo si imao povjerenja u mene. Radilo se o nekakvih deset tisua dolara. Ne sjeam se tono pojedinosti. Meutim, nedavno mi ree Hugh da ta svota jo nije ugledala svjetlo dana. Mislim da je i on znao neto o tome. Hugh ima nos za takve svari. Natuknuo mi je da bih mogao uiniti svima uslugu kad bih doao ovamo i malo osvjeio tvoje pamenje. Usluga se ne bi odnosila samo na tebe i na njega, ve i na mene. Jer, ja sam ipak tvoj sin... Tommy prekine ga otac jesi li ikad doivio da te netko poalje do sto vragova? Ovo kaem mislei i na one stare grijehe... George se naglo prekine. Kroz prozor je opazio Truckyja. On urno ustane s postelje. Iznenadi ker i sina s kakvom je to lakoom uinio. Tada izvadi ispod jastuka pismo koje je sino odloio, prie prozoru i zovne Truckvja. Odmah u to uiniti odgovori Trucky. George se vrati u postelju. Skoi u nju poput kakva djeaka, i opet se obrati Tommyju: Dakle, gdje smo ono stali? Tommy je zamiljeno gledao prema prozoru. Kao da se koleba u elji da pozove onog momka natrag i pogleda na koga je pismo naslovljeno. Iako se donekle ustruavao, nije bio sasvim neodluan da to zaista i uini. To bi, dodue, moglo izazvati fiziki sukob s ovim ivahnim i hitrim starcem, ali Tommyja je zadralo neto drugo. Naime, sve troje je vidjelo da je momak ve ubacio pismo u potanski sandui na oblinjem uglu. Ovo je bio ah-mat, aa, zar ne? Kladio bih se da si nam zapaprio. Uvijek si bio stari, otroumni jastreb. Sad mogu zaista otii... do sto vragova... kao to si rekao. Ne kanim te vie uznemiravati... ukoliko... ukoliko se ne prisjetim jo neeg u vezi s onih triavih deset tisua. Tada u se ponovo vratiti. Ali nemoj radi mene drati zapaljenu svijeu na prozoru... On propusti Edith, a poto je i sam ustao, ree joj: Oi mu nisu onako zamagljene kao to si mi opisala. Vrlo sam ljuta na tebe oe! izjavi Edith. Hugh i ja nadali smo se da e te Tommyjev povratak smekati. Naravno, Tommy je vrlo brbljav, neozbiljan i neuljudan. Ali ti zna kakav je. Mora mu tota progledati kroz prste. Uvjerena sam da sve to osjea u sebi mnogo dublje, ba kao i ja. George se i sam iznenadi kad je prasnuo u podrugljiv smijeh. Ha, ha, ha! To je ba lijepo! - 30 -

To je trenutno utia. Edith urno pogleda uokolo na sijede glave to su bile okrenute prema njima. Tebi nije potreban onaj novac progovori tie. Tommyju, mome Hughu i meni jest. Tebi je potrebna tu u domu samo briga i njega. Da, tako je George e na to. Vas troje se jo borite s valovima na irokoj puini. Vi jo niste uplovili u ova udobnu luku. Ne treba mi te tvoje zajedljivo izrugivanje, oe. Nisam duna da to hladnokrvno sluam. Ti govori ovako jer smatra da te nismo dovoljno esto posjeivali. A kad doemo,doekuje nas i ispraa na svoj poznati nain. Moe li mi zamjeriti ako opet ne doem u dogledno vrijeme? George je shvatio. Bila je to prijetnja. Dobro, pomisli on, to ipak nee djelovati. On se ionako ne veseli njihovu posjetu. A ni oni nisu ba oduevljeni kad dolaze ovamo. Te je noi sanjao da je ponovo u tridesetoj godini, i da je kod kue u krugu svoje obitelji. Bila je veer uoi Nove godine. Na televiziji se prikazivala jedna od verzija dolaska Djeda Mraza, iji je lik na trenutak prekrio cijeli ekran. On i dvoje djece, plavokosi djeak od sedam i djevojica od devet godina kitili su novogodinje drvce. Iz kuhinje se pojavila ljupka, plavokosa ena, nosei pladanj raznovrsnih kolaia, na koje su se uz radosne usklike i smijeh svi bacili Probudio se s osmijehom na usnama. No, malo zatim, uini mu se da u njegovu snu neto nije bilo kako valja. to bi to moglo biti? Poslije kraeg razmiljanja dosjeti se u emu je razlika. Naime, njegova ena Violeta nije bila plavojka. Imala je tamnu kosu! A tako i njegova djeca, jo od ranog djetinjstva! Dakle, ona nasmijana ena nije bila Violeta! A djeca nisu bila Tommy i Edith! San nije bio nostalgian. Ne, u njemu nije bilo sjete. On bi mogao predstavljati budunost, a ne prolost. Kad se ona ena bila pojavila iz kuhinje, bacio je pogled na kalendar to je visio na unutarnjoj strani kuhinjskih vrata: 1994. stajalo je na gornjem dijelu kalendara. Zar 1994. godina? A ena nije bila Violeta.... Pokuao se rastuiti, ali je ostao miran. ak je osjetio i neku radost. Vratilo mu se dobro raspoloenje. Postao je ivahan i svje. George ustane i proviri u hodnik. Ruth Hoskins je zaspala za pisaim stolom. Glava joj je klonula, a brada se uprla o grudi. Eto, san umiri i najgoropadnija stvorenja! Proe na prstima mimo njezina stola, i uputi se u salu za rekreaciju na kraju zgrade. Napolju je puhao - 31 -

jak vjetar i divlje tresao prozorskim oknima. Uz pomo mjeseine koja je osvjetljavala hodnik polagano je napredovao. U sali je odabrac spravu na kojoj e malo vjebati i razgibati se. Sjeo je na nepokretnu dvokolicu. Stanovnici doma nisu se esto koristili tom spravom. Plaili su se sranog udara. Izbjegavali su dvokolicu koja je inae bila namijenjena jaanju nonih miia. Vrtei pedalama, George se osjeao sasvim ugodno! Da je sjednio na pravoj, pokretnoj dvokolici napolju na vjetru i u vanjskome otvorenom svijetu bio bi se ve odvezao kilometrima daleko. Stigao bi moda ak do Bureforda! Umoran i zadovoljan, sie napokon s dvokolice i vrati se istim putem pokraj onoga usnulog zmaja. Svalio se u postelju i smjesta zaspao sanjajui o obilnom obroku za zajutrak. George se poslije toga... naglo oporavljao. Izvrsno je vidio bez naoala. Mogao je satima itati, a da mu se oi ne bi zamorile. Kosa mu je postala tamnija i gua, a vlastite se iz dana u dan vidno poveavalo. Korak mu je posljednjih nekoliko godina bio kratak i nesiguran kao da oprezno silazi niza stupe. Sad koraa lako i sigurno kao divojarac kad se uspinje na kakav breuljak. Jeo je kao gladan vuk. Dobivao je tri obroka dnevno kao i svi ostali na odjelu. Kao dodatak tome, on bi jo izmoljakao razne slatkie, jabuke, utipke i koju alicu kave. Nou je gdjekad i dvaput upadao u kuhinju. Jednom je smazao cijelo pile, a nedavno pola kilograma unke. Stidio se svoje prodrljivosti, no poslije mu to nije izgledalo kao runa mana. Lijepo se popunio u tijelu, ali unato tome, trbuh mu je ostao ravan. Dijelom i zato to je gimnastikom ojaao trbune miie, a dijelom i od tjeranja one nepokrene dvokolice. To je sve spreavalo taloenje sala. Veinu svega spomenutog obavljao je potajno. Jedan od razloga bio je i taj to su se njegovateljica uzbudile videi kako se naglo oporavlja. Nastojale su odgonetnuti kako on to postie. U salu za rekreaciju odlazio bi svaki put kad bi nou uspio proi neopaen mimo usnule Hoskinsove. Kada to nije bilo mogue, im bi ostali pozaspali vjebao je na odjelu. Kad bi uo da prolazi hodnikom, skoio bi natrag u postelju. Bio je budan dobar dio noi, ali naao je dovoljno vremena i za odmor. Danju je, naime, mogao spavati koliko je elio. Nitko nije obraao mnogo panje na starca koji je vei dio dana prespavao, pokriven do uiju. Ni sestra Hoskins ga u tome nije uznemiravala. Naravno, njegovo vidno oporavljanje nije promaklo panji ostalih. Poneto je moglo i promai ovim upola slijepim i nagluhim starcima, ali ipak ne sve. Bilo je, zapravo, tuno kako se prema njemu odnose. Bili su zavidni i ljubomorni, kao da su sumnjali da prisvaja neto njihovo. Ali najvie ga je razoarao Harry Dumbarton koji je zauzimao treu postelju na istoj strani odjela. Harry je bio mualjiv - 32 -

starac, ogrubjela i na vjetrovima otvrdnula lica, i bijele, poput ekinja otre kose. Vei dio svog ivota proveo je na brodovima trgovake mornarice obavljajui razne dunosti, od strojara i kormilara pa do prvog oficira palube. George ga je uvijek cijenio kao razumnog, potenog i pristojnog ovjeka, iako ja zbog utljive naravi bilo teko zapodjeti s njim razgovor. Meutim, odnedavna se Harryjevo ravnoduno lice mrtilo kada god bi pogledao prema Georgeu. Taj je gnjev, koji e jednog dana moda izbiti otvoreno, bio zamjetljiviji i stoga, to se dosad rijetko ispoljavao. Ali, moglo se oekivati da e u tome nepravednom odnosu prema Georgeu jednom izbiti sva ogorenost i netrpeljivost. Jednom, kad je George neumorno lutao amo-tamo po odjelu, zastane blizu Harryjeve postelje u namjeri da sa starcem, koji je neko zacijelo bio vrlo uglaen ovjek, malo porazgovara. Na to Harry ustane, i onako u pidami, drhtavih nogu ljutito ree Georgeu, koji ga pogleda u udu: Zato ba vi? Zato nisu odabrali mene? Zar ste vi po neemu bolji od mene? upita Harry uzrujano. Potom nastavi: Gdje ste bili kad je potonula Ada i kad su se svi oko mene utopili? Zar biste i vi mogli osam sati odrati Collinsa na povrini, sve dok nas nisu izvukli iz ledene vode? Gdje ste bili kad se rasprsnuo kotao...? Harry ree George koliko je god mogao mirnije. Harry, vama nije dobro. Mislim da biste morali lei. Oponaajui zahvat kakvim se slui sestra Hoskins, paljivo poloi starca na postelju. Ne uzbuujte se, Hary pokua ga umiriti. Ja nikada nisam plovio na brodu Ada. Ali ovim se upadica nije zavrila. U odjelu nastade komeanje. Svi stanu na Harrvjevu stranu. Starci su neko vrijeme sluali to govore ova dvojica, a kad se George odmakao od Harryjeve postelje, zau se sa svih strana rogoborenje. ini se da je cijeli odjel bio kivan na njega, a jadni Harry je planuo u ime svih. Sve znamo! javi se Zorbedian. U glasu je bilo melodramatine poruge. Oponaao je nesvjesno neiju glumu koju je jo kao mladi gledao u kazalitu. Znam zato uivate toliku blagonaklonost osoblja. Vi ste miljenik ovih njegovateljica! A posebno ste ljubimac sestre Paine!. S njom imate, zacijelo, i ljubavne odnose! Eto, zato vam daju najbolju hranu, a nama preostaju splaine bez ikakve hranjive vrijednosti! Da! pridrui mu se Bob Burns i podigne mravu ruku izmuenu kostoboljom. Zato vama daju suvremene i upravo djelotvorne lijekove, dok mi u najboljem sluaju dobivamo aspirin. Na njegovo sve vee uenje zablebee s postelje odmah do Georgove, i ona malaksala mjeina, Hendershot. Zato vam i doputaju da satima nou i danju jaate miie, - 33 -

dok nas primoravaju da tu leimo i venemo. Ah, vi debela, stara mjeino! vikne George, plamtei od srdbe. Vi niste u svom ivotu nikad ni vjebali! Ako vam je do toga, izvucite se iz te smrdljive postelje pa vjebajte koliko vas volja! Tko vam to brani? A vi, Zorbediane, ujem li da o sestri Paine zucnete jo samo jednom onakvu gadost, zavrnut u vam tu mravu iju kao da je purea! U odjelu nastade galama. Starci su zagrajali i zareali na njega; svi osim Dumbartona, te Mortyja koji se rairenih oiju tresao od uzbuenja. Ali, George ih je sve nadvikao. Uskooperio se po cijelom odjelu, i upirui ispruenim prstom, otjerao je svakog natrag u postelju. Uinio je to vrlo energino. Dao im je svima na znanje da tu nema protivljenja, i da moraju posluati ba kao to se razjareni lavovi i tigrovi pokoravaju krotitelju. Cijela ova buka potraje samo minutu-dvije. George je stajao nasred odjela drhtei od bijesa i sijevajui oima. Dotle je na pragu sva skamenjena stajala sestra Mildred Paine. Zurila je u njega. Zastraeno i zaprepateno. Ona je zacijelo ula i zavrni dio svae, pri emu je spomenuto i njezino ime. Uputila se bojaljivo i polagano prema Georgeu. Zastala je na pristojnoj udaljenosti. Dosad vas nikada nisam vidjela ovakvog, George ree toboe negodujui, ali uz jedva zamjetljiv osmijeh. Vi ste inae tako strpljivi i prisebni kao rijetko tko. to vas je toliko razljutilo? On okrene glavu u stranu i smirenijim glasom promuca: Mislim, sestro... mislim da mi izrastaju zubi! A to se uistinu i zbivalo: Mildred prie blie i zamoli ga da malo zine. Iz prilino nabubrenih, ruiastih desni izvirivali su bijeli vrci novih zuba. George i Mildred se zaueno pogledaju. Iako su u tim trenucima utjeli, znali su to onaj drugi misli. Dok mu je isptivaki prouavala lice, vidio je koliko je zbunjena i zabrinuta. Zakljuio je da sestra vidi ono to je i sam vidio kad se nedavno u kupaonici pogledao u zrcalo. I ona je bez sumnje uoila da su s njegovih obraza nestale bore... Skoro ne vjerujui svojim oima, Mildred ustukne kao da je odgurnuta. No, ona je bila hrabra ena, i odmah se pribrala. to je, tu je! ree ohrabreno. Osmjehnuvi se toplo, upita: Hoete li da vam donesem koluti za grickanje kakav se daje djeci kad ih pri ratenju mue zubi? Moda e vam to pomoi da se opet udobrovoljite. Odbio je takvu ponudu, ali je ipak pristao da mu donese malo kamforova melema kojim e natrti desni. Novi su mu zubi naglo rasli, i ubrzo je s njima mogao lijepo jesti. - 34 -

Mildred je o njegovim novoizraslim zubima obavijestila Paulinu Lute, upraviteljicu starakog doma, ali ova ja to ula samo napol uha. Naime, upravo se spremala na godinji odmor, pa je prije toga morala obaviti tisuu stvari. Tako je ova, inae vrlo zanimljiva novost, u velikoj strci i guvi jednostavno zaboravljena. No, o tome je bila obavijetena i dijetetiarka. Ona je pourila kako bi osobno vidjela to udo, kao to je iznenaena uskliknula. Zurila je dugo u Georgova razjapljena usta. Potom je odredila da mu se, kada god zatrai, izmeu obroka dade dopunska aa mlijeka. To je, naravno, na odjelu izazvan lo jo veu zlobu. ak su i oni najedniji odbijali kad bi im Mildred ili koja druga sestra donijela au osvjeavajueg napitka. Bio je to znak protesta jer je, kako kau, George dobivao tota, to je njima uskraivano. Koa ga je i dalje poesto svrbjela i perutala se, pa je Mildred jednog dana zakljuila da je dolo vrijeme kad se George moe opet redovno kupati. Naime, bila je ve prola puna godina dana, kako su ga umjesto kupanja umivali i prali samo spuvama. Drim da ste dovoljno oporavljeni i snani saopi mu ona da moete ui u kadu bez opasnosti da padnete i slomite nogu, ili da se utopite. Naravno, bit u i ja prisutna da bih vam pomogla. Dok mu je sapunala ramena i grudi, promatrala mu jo crte lica i nala da je sasvim zgodan. Mildred je bilo oko pedeset godina. Sitna, vitka i njena, ali jo dobro drea enica. Plava joj je kosa poela tek tu i tamo sijedjeti. Lice joj je, kao i tijelo, bilo njeno. U mlaim je danima zacijelo bila lijepa djevojka, a s tim bi se oito sloio i sam George. Dok ju je on kriomice prouavao, ona se ljubazno osmjehivala.. Eto, gotovo je! ona e naposljetku. Sad vas mogu i otrti. Hajde uhvatite se za moju ruku. Samo paljivo... Dok ga je trljala i otirala debelim runikom, zbilo se neto to se ve godinama nije zbivalo. George iznenada osjeti toplu, erotsku ugodu koja mu prostruji tijelom. Zatim se odmah pojave i prve kretnje. Nije oekivao da e ga to uzbuditi, i razviti se takvom brzinom u jasno izraenu elju za dodirom. Ali bilo je ba tako... Oh, oh! Mildred e promatrajui to se zbiva. Skoro nije mogla vjerovati. Hajde ne budite djetinjasti i neozbiljni, George! ree mu. Ali, on je eljno obuhvati oko pasa, i zauujuom je snagom polegne na tlo. George pozlijedit ete se! Meutim, on se osjeao dovoljno spretnim i snanim. Rukom posegne pod njezinu suknju i zadihano poe traiti kope, dugmad ili bilo to, kako bi je oslobodio suvinog dijela donjeg rublja. Na - 35 -

njegovu sreu nije trenutno imala na sebi taj komadi odjee koji bi mu se isprijeio. I tako, George se spretno uklijeti na pravo mjesto... Za vrijeme rvanja koje je uslijedilo, Mildred ne pusti od sebe ni glaska. Tek kada je bila svladana, ona nehotice malo jaukne. Isprva je bila pruila otpor, ali je ubrzo odustala Moda dijelom zbog iznenaenja, potom zbog odluke da se prepusti, a dijelom i radi bojazni da se George u tako ustrome rvanju ne ozlijedi. Strpljivo je ekala da udovolji svojoj iznenadnoj i nezadrivoj elji. Tada je ustala ne pomogavi mu, jer se uistinu lako naro na nogama. ekajte malo, George. Moram se urediti prije nego vas odvedem u odjel. Kad je, to obavljeno, ona ga ozbiljno pogleda i upita: to se to dogaa s vama? Niste, valjda, pojeli kakve majmunske lijezde? Dosad mi se nita slino nije dogodilo! Ona se osmjehne. Ne ljutim se. Naime, bila sam udana, i ve sam niz godina udovica. Bilo je sluajeva da je poneki mukarac vaih godina doao na pomisao poput vae, ali nijedan nije kadar ostvariti elju kako valja. Nema smisla neto poricati, George. Vi niste samo na putu svog oporavka. Vama nije tek neto bolje nego prije mjesecdva... vi ste sada ve ... ali tu je glas izda. Mildred nije mogla izrei onu posljednju rije. Umjesto toga doda: Svakako smatram da se nakon ovoga moete ubudue sami kupati... Drei se za ruke, stigli su do mukog odjela. Ona ga dobro uuka u isto presvuenu postelju, i potom ga poljubi a lijepo izbrijani obraz. Bio je to cjelov kojim mu oprata onaj nestaluk. Tako je bar protumaio taj cjelov. Stojei u svojoj bijeloj uniformi pokraj postelje, promatrala ga je jo neko vrijeme. Kako je bio ve polumrak, izraz njezina lica nije vie mogao razabrati. Gledali su se tako dok se nije opet nadnijela nad njegovo uho i proaptala: Uskoro u biti za tebe, George, prestara! Poslije toga Mildred naglo izie. Jednog poslijepodneva doktor Murray zastane kod njegove postelje, a potom sjedne na rub. George, vi izgledate sasvim dobro. Bolje no to sam vas ikad vidio, premda vas, naravno, poznajem tek neto vie od mjesec dana. Vidim da bojite kosu. Tatino, tatino, ime ti je mukarac! uo sam mnogo udnovatih pria o vama. Ako je istina samo polovica od tih pria, tada ste rijedak sluaj i udo meu tolikim ljudima. Sebi mogu estitati to sam to kao lijenik otkrio. On prolista neke zabiljeke koje je donio u mapi: to su najvjerojatnije bili podaci pregleda obavljenih na Georgeu otprilike pet tjedana. To jest, otkako je doao k sebi iz dugotrajne nesvjestice. - 36 -

Hmmm... dobro ste se oporavili! Srce i plua su u redu. Krvni vam je tlak malice nizak, ali nije zabrinjavajui. To pokazuje kako na ovjeka poput vas solidan ivot moe dobro djelovati. Vidim da ste nepua i, naravno, ovdje mnogo ne pijete. Dakle, ono emu moramo obratiti panju doda lijenik i namigne jest va seksualni ivot. George se podrugljivost u pacijentovu osmijehu. Da, da, i na vae nove sjekutie! sjeti se dr Murray i glasno se nasmije. A sada zbogom, George ree zatvarajui mapu. Imam jedan hitan i neodgodiv sastanak. Znate koliko je lijenik zauzet raznim dunostima. Murray ponovo namigne, i uini kretnju kao da udara lopticu za goli. Dakle, to je taj hitni sastanak koji je spomenuo taj eret, zakljui George. George postade osoba o kojoj se u starakom domu najvie govorilo i raspravljalo. Postao je vrlo uven, a glas o njemu irio se i dalje. No ipak, staraki dom Owl Creek bio je poput kakve vode stajaice koji se ubor nije mogao nadaleko uti. Usprkos tome, Mildred mu jednog dana donese primjerak lokalnoga tjednika u kome se nalazila i mala reportaa o njemu. Owl Creek 2. lipnja: Za Georgea Claya (72), koji se u naem Domu nalazi punih pet godina, kau da e moda uskoro otii odavde. Razlog je tome njegovo naglo i udesno pomlaivanje. Stanovnici ovog Doma su uglavnom svi starosjedioci, a meu njima krue glasine da bi Clay ubrzo mogao postati premlad za tienika ovakve ustanove. Njegovateljica, sestra Mildred Paine (52) kae da on svakog dana izgleda sve mlai. Pri tome se naalila, kako bi voljela da to moe rei i za sebe. Inae, Clay postaje sve snaniji. Izrasli su mu i novi zubi. Kosa mu postaje gua i tamnija, a bore na licu su nestale. Sestra Paine radi u Domu trideset godina, ali takav sluaj jo nije vidjela. Meutim, doktor Stanley Murray (28), lijenik, koji je u Domu odnedavna zamijenio starog dra Ivesa, ima za ovo prirodno udo sasvim jednostavno objanjenje. Rekao je reporteru ovog lanka, da se takvi sluajevi ponekad dogaaju. Navodno tada kad starija osoba preboli kakvu teku i iscrpljujuu bolest. U takvom se sluaju moe dogoditi da naknadno doe do naglog oporavljanja, te bivi pacijent poprima izgled i osobine mnogo mlae osobe. Tu, naravno, ima donekle ulogu i optika varka, jer dobro oporavljeni pacijent svakako izgleda mlai nego za teke i iscrpljujue bolesti. Takvu pojavu vrlo uspjenog oporavka i prividnog pomlaivanja poznaju gotovo svi lijenici. Osim toga, Murray pretpostavlja da George Clay nije onoliko star koliko se misli da jest. Zanimljivo je i to, da se Trucky (45), kurir i voza spomenutog - 37 -

Doma nikako ne slae s objanjenjem dra Murraya, te tvrdi da se George uistinu pomlauje. On kae da je taj ovjek poeo jednostavno ivjeti naopake! Umjesto da stari, Clay se pomlauje. Tko zna kako e se to naposljetku zavriti? Poto je proitao lanak, George se pitao je li ta vijest dola i do uiju njegovih potomaka? Ali, vie od toga razmiljao je o posljednjoj reenici lanka. Morao se, naravno, i sam upitati kako e sve ovo na kraju ispasti. Hoe li napredovati, ili se vratiti u djetinjstvo? Zapravo, nije znao to da misli o tome. U snovima je uvijek ostao mlad, a sada vjeruje da mu je organizam, po svoj prilici, u toku oporavka dosegao stupanj koji je primjeren mladom ovjeku. Mogao bi skoro rei za sebe da se sasvim sluajno okupao u Zdencu mladosti. Stoga e naposljetku ostati mladi, a ne dijete. Nije se vie svaao sa starcima. Njihove je povremene male primjedbe i mrzovoljne sitne podvale podnosio smireno i hrabro. Meutim, neto ga je esto progonilo i uznemiravalo; bilo je to ono pitanje Harrvja Dumbartona: Zato ba vas? Zato nisu odabrali mene? Harry to, naravno, nije rekao samo zbog sebe. Ne! On je to pitanje izrekao u ime svih na odjelu. Vidio je to pitanje na svakome licu, bilo koje pogledao: Zato vas, a ne mene? Morao je sebi priznati da oni to pitaju s pravom. esto je razmiljao o tome. Kada bi poslije skoio natrag u postelju, i leei u mraku sluao sipljivo disanje i kaalj, mumljanje i hrkanje, George bi se uvijek iznova pitao: Zato ba ja? Sjetio se onog lanka u asopisu u kome je dr Turping iznio da se starci ponekad koriste kao pokusni kunii; sjetio se sina Tommyja i njegove nevjerojatne prie o Handracku, zatim se sjetio i senilnog starca Ambrosea koji je svima ovdje' dodijavao nekakvim luckastim zamislima o besmrtnosti, a doao mu je na pamet i Floyd, prvi mu njegove keri Edith. Jednog je dana doteturao pijan nosei bocu koju mu je netko uz put prodao. Tvrdio je da boca sadri eliksir za pomlaivanje, no George je odmah ustanovio da je to obina mineralna voda. Ali, nita od ovoga to se povremeno javljalo u snu, ili se budan prisjeao, nije smatrao toliko beznaajnim da ne bi vrijedilo o tome razmisliti i potraiti odgovor. Uzalud! Odgovor nije naao... Meutim, za dugih besanih noi muile su ga i ovakve misli: to ako se on uope ne pomlauje? Ako je sve to bila samo varka poremeenoga uma? A to je zvualo prilino vjerojatno. U ovakvim trenucima inilo se ak moguim. Tako se jedino moe objasniti ono to je inae nepojmljivo. Objeen ovjek zamilja kako se konopac raskida, i kako mu se ispod nogu na drvenome podu stratita otvaraju vrataca kroz koja e potom utei. Tako isto poneki starac, sanjarei na svom jastuku za dosadnih i dugih nonih sati, zamilja da je ponovo mlad. Zamilja li i on neto takvo? Moe li se dogoditi da e - 38 -

ujutro poto se probudi shvatiti da je zapravo star? Hoe li ustanoviti kako je fiziki slab i iscrpljen, da ima slab vid, da je lice smeurano, te da mu crijeva i mjehur ne rade kako treba? Zavretak je bio na vidiku. Zavretak? Ne, ve nov poetak! Jednog je jutra koraao dvoritem iza zgrade. Trucky ga je vodio ispod ruke, ali gotovo da mu nije bila potrebna ni ta pomo. On baci eznutljiv pogled prema starakom domu Owl Creek. Mora otii odavde...! Juer je poduzeo jedan maleni ali sudbonosan korak. Poslao je pismo Clarlieu Kincaidu, predsjedniku banke Bureford. Obavijestio ga je da e uskoro doi George Clay Mlai kako bi podigao polog na ime Janie Whitmer. Bio je uvjeren da e ta mala varka uspjeti. Charlie e bez dvojbe u tome mladom ovjeku vidjeti veliku slinost sa svojim starim prijateljem Clayjem. George se mora dokopati vlastita novca. Mora stati na vlastite noge! Ali, prije svega, mora izii iz starakog doma. Jest, on bi to uinio kad bi mu dopustile okolnosti. Naime, prvi razlog koji ga zadrava ovdje u Domu (Mildred je onaj drugi) jest taj, da mu treba odjea u kojoj bi mogao otii. Pidama, kupai ogrta i papue nisu ba najpogodniji odjevni predmeti za hodanje po ulicama. Upitao je Mildred to je s njegovim odijelom u kome je doao ovamo. Oh, George, to smo jo prije nekoliko godina poklonili jednoj dobrotvornoj ustanovi. Osim toga, sada vam to ionako vie ne bi pristajalo. Sad ste mnogo krupniji. Imate i ugodan glas doda sestra, i kratko se nasmije. Svakog dana va glas postaje dublji i snaniji. Patim pri pomisli da u vas izgubiti. Ali, kako bi vas itko mogao sprijeiti u tome? Zato ne biste priekali jo nekoliko dana? Moda e vas otpustiti doktor Murray. Pa, priekat u do sutra George e nestrpljivo, i potom doda: Hoemo li se sresti oko pola dvanaest u dvorani za zabavu? Mildred slegne ramenima, ali kad je poslije navratio u dvoranu, bila je ve unutra. Idueg jutra digao se rano. Bio je okupan, obrijan i ve je obavio jutarnju gimnastiku. Uskoro e biti slobodan. Nadzornik iz Uprave oblasnih bolnica i starakih domova, Leland Kapes, obavljao je svoj redovni polugodinji obilazak tih ustanova, i jutros se pojavio ovdje. Kad je ugledao Georgea koji je sjedio na rubu svoje postelje, upita sestru Mildred: to taj ovjek radi ovdje? Zar on zauzima ovu postelju? Bio je bolestan Mildred e oprezno ali mu je sada bolje. - 39 -

eka da ga doktor Murray otpusti. Ah, za ime svijeta! usklikne Kapes. Uklonite ga odavde ne ekajui doktora Murrayja. Uinite to jo ovog popodneva. Ima starih ljudi koji ekaju slobodnu postelju! Mildred se poslije etvrt sata opet pojavi. Oi su jdj bile crvene, ali bez suza. Donijela je Georgeov stari tap i neko odijelo. Nije bilo ono njegovo, smee, ali ipak razmjerno novo, svijetloplavo, svjee izglaano. Tu je bila i koulja, nova kravata, arape, donje rublje i ulatene cipele. To je bila odjea mog brata ree mu vidjevi njegov upitni pogled. Pristajat e vam. Osim toga ona posegne u dep bijeloga ogrtaa trebat e vam i neto novaca. Ne, ne. Nemojte odbijati. Tu je samo pedeset dolara. Moete mi ih za godinu-dvije, kad uzmognete, vratiti na ovu adresu. Znam da vas vie nikad neu vidjeti. Ne smijem vas ponovo vidjeti! To mi je jasno. Glas joj je bio tih, pa je ostali nisu uli. Ali kad poaljete novac, priloite i malu biljeku da bih znala kako ste. Evo, uzmite. To mi jami da u jednog dana od vas ipak neto uti. George primi ponueni novac bez rijei. Mildred rairi paravan oko postelje kako bi se George mogao nesmetano odjenuti. Pogledi svih ostalih u odjelu bili su prikovani za paravan. Morty je ukoeno sjedio na postelji i zurio u paravan pogledom u kome je bilo skoro bolne napetosti. I stari Zorbedian je podigao glavu s jastuka. Hendershot je buljio kao da eli pogledom probiti tkaninu paravana. ak su i pitome oi Harryja Dumbartona bile uprte u tome pravcu. U suprotnome kutu bio je ukljuen televizor, ali se nitko nije na to obazirao. Burns i Borgman, koji su se nakon odlaska nadzornika Kapesa zabavili kartanjem, odbacili su karte, i one su sad leale na pokrivaima, dok su Parhamove novine bile na tlu, do njegove postelje. Tada se iza paravana pojavi neki ovjek. Bio je tek neto krupniji od osrednje razvijena mukarca i jo prilino mladolik: mogla mu je biti moda etrdeseta. Doimao se uredno, a obrazi su mu bili malo blijedi. Imao je i tap, ali taj mu oito nije bio potreban jer su mu kretnje bile sigurne. George! ree Mildred sa sjetom u glasu. Pa, vi sad izgledate sasvim pristojno. Pomalo ste nalik na glumca Frederika Marcha. George pogleda prema Hendershotu i ostalim starcima. Eh, ba su stari! I on je bio poput njih, a sad je sasvim drukiji. Moda e im jednog dana opet biti slian, ali to je jo daleko... jo gotovo jedan cio ivot daleko. Pred sobom ima jo prilian broj godina koje e - 40 -

proivjeti razmjerno mlad, prije no to se pone opet uspinjati prema onome visokom vrhuncu... Svaki mu par oiju ovdje na odjelu uzvrati na njegov osamljeni pogled. Taj mu je trenutak bio uistinu teak. No, i taj je trenutak istekao... jer u sljedeem se Morty malo pridigne na laktove i tankim mu drhtavim glasom poeli svaku sreu. Odmah zatim klone na jastuk i smiri se. Njegov primjer potakne ostale, i svi skoro uglas zaele Georgeu sve najbolje u buduem ivotu. I luckasti Harry Dumbarton podigne glavu, da bi s mukom pozdravio sretnika koji odlazi. Moda ga je to stajalo vie napora nego onih osam sati provedenih u ledenoj morskoj vodi. Bila je to nesebina gesta prekaljenoga morskog vuka. Svi ostali pozdrave Harryjev lijepi primjer. Zbogom! dovikne im George. Zbogom Morxy, Harry, Virgile i svima zajedno! Mildred ga otprati do vrata, pogleda ga u oi i ree: Zaboravite me. Zaboravite nas sve ovdje, George. Poslije tih rijei urno se okrene prema zidu. On je poslua. Vrtei ivahno tapom, zakorai na verandu. Tu opazi mukarca koji je poljunanom stazom iao prema njemu. Bio je to... njegov sin Tommy. Bilo je oito da nije prepoznao ovjeka kome se obraa: Recite mi, prijatelju, gdje bih mogao... On se prekine i zagleda, a potom doda tie:... gdje bih mogao nai upravitelja doma?... Stajali su jedan nasuprot drugome i promatrali se na danjem svjetlu. Otac i sin; ali otac je izgledao mlai. Okreni se! zapovjedi mu George glasom kome se nije usudio suprotstaviti. Tommy je zurio jo trenutak-dva. Tada se zauen i uplaen polako okrenuo. U sljedeem je trenutku primio estok udarac nogom u stranjicu. Odnesi takvu poruku sestri Edithi i njezinu Hughu. A sad, magla! Tommy pouri stazom prema automobilu parkiranom kod ograde. Iao je skoro posrui, oputenih ramena i mlohavo maui rukama. inilo se kao da je George svoju starost i nemo prebacio na svog sina. Gledajui ga takva, Georgea odjednom obuzme saaljenje. ekaj, Tommy, ekaj! Onaj pogureni lik zastane kao da se sledenio. Leima je jo bio - 41 -

okrenut Georgeu. Opratam ti, Tommy dovikne mu. Reci Hughu i Edithi da opratam i njima. Zamoli ih da i oni oproste meni. Neka meu nama ne bude vie svae i zamjerki. Budi sretan, Tommy. Budi sretan, ali podalje od mene! Onaj lik opet posrne... zatim se uspravi, nekako mu poe za rukom da otvori vrata automobila, i napokon sjedne za upravlja. George odvrati pogled. uo je zvuk paljenja i buku motora, koji se naglo gubio i naposljetku sasvim izgubio. Bio je prekrasan dan. Sjena kronji pokrivala je travnjak. Pred njim se pruao put, koji je upola bio seoska cesta, a upola gradska ulica. U daljini je vidio zgradu doma Owl Creek koja je onako crveno i bijelo obojena blistala na suncu. Nekoliko kilometara dalje nalazio se gradi Bureford gdje e sutra ujutro posjetiti Charliea Kincaida i srediti sve to je potrebno kako bi preuzeo svojih, sada ve skoro, dvanaest tisua dolara. Odande, od Bureforda idui prema jugu stie se do New Orleansa, prema zapadu do San Franciska, prema sjeveru do bunog Chicaga, a prema istoku stie se do privlanog New Yorka. Izmeu njegovih nebodera i nemirnih voda Atlantika lee London, Pariz, Rim, Berlin i ostali mnogobrojni gradova koje je namjeravao posjetiti, a koje e sada napokon vidjeti. Sad ima ivot, ima dovoljno vremena, i cio svijet pred sobom; Stoga krene crno asfaltiranom cestom pravo prema Burefordu.

- 42 -

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

Milko

Ki:

Povratak ratnika
Godine iekivanja napokon su prole i ljudi su jednog popodneva ponovo opazili bljeskove srebrnih konja kako klize jugozapadno od grada. Bila je to ujedno i potvrda da su tone glasnikove vijesti. Sljedeeg dana glavna gradska vrata osvanula su okiena, a svjetina je ve ispunila ulicu to ih je spajala s glavnim trgom. Unato tome to izvidnici s tornjeva jo nisu nita javljali, mnotvo znatieljnika stajalo je kod gradskih vrata i upiralo pogled u cestu kojom su uskoro trebale stii nestale jedinice. Jer ovo nije bio obian povratak ratnika. Zna se da je jo prije dvadeset godina zbog nekih komeanja brdskih plemena grad poslao glavninu svoje vojske da smire to oduvijek sumnjivo podruje. Neprijatelj nije bio naroito jak, ali se zbog ratrkanosti smatralo da bi jedino odluna akcija gradske vojske donijela eljene rezultate. Kako u to vrijeme nije bilo nekih drugih sukoba, niti je grada prijetila druga opasnost, ova je akcija trebala posluiti i kao kraa vojna vjeba uspavanim jedinicama. - 43 -

No dogodilo se neto nepredvieno nakon ega su shvatili da je u planiranju akcije bilo i previe brzopletosti. Prvi je glasnik donio rutinsku poruku o dolasku jedinica do brdskih podruja, ali je drugi kasnio nekoliko dana. Iz njegove zbrkane i oito na brzinu sroene poruke shvatili su da se iza teritorija brdskih plemena smjestila neka vrlo udna vojska. Sputanje tih plemena prema gradu nije bilo uzrokovano niim drugim, nego upravo strahom od tih pridolica. Komandant je javljao da je svjestan kako ostavlja grad nezatien, ali da bi u ovakvoj situaciji bila mnogo vea opasnost vratiti se. Bez obzira na mogue primjedbe, ostaje s kompletnim jedinicama na tom podruju i pokuat e utvrditi namjere neprijatelja. Bila je to i posljednja vijest o njima. Gradski glaveine bili su zbunjeni, ratni veterani otro su protestirali protiv samovolje mladog komandanta, ali pomoi vie nije bilo. U to vrijeme dolo je i do nekih neobjanjivih pojava koji e se poslije povezati s nestankom vojske. Ve oko mjesec dana i to uvijek prije zalaska sunca (daleko od mjesta) pojavljivala bi se dva srebrna konja. Polako i neujno klizili su horizontom dok ne bi sasvim nestali, ponekad na jugozapadu, ponekad na jugoistoku. Nije se moglo odgonetnuti na kojoj udaljenosti prolaze. Ribari koje su ivjeli uz obalu, dakle jo tridesetak kilometara junije, govorili su da konji vjerojatna prolaze morem, ili moda drugom obalom. Mudraci i matematiari gotovo su poludjeli od muke ne mogavi rijeiti tu zagonetku. Konji su morali biti jo nevienih dimenzija. Ipak, jednu veer se nisu pojavili i otada su zauvijek nestali. Ali, jednako tako nestala je i vojska. Svi pokuaji da se neto sazna o njima bezuspjeno su zavravali u podnoju lanca golemih i neprohodnih planina to su se prostirale iza naseljenih brda. Plemena koja su se postepeno vraala potvrivala su da ne postoji nikakav prolaz kroz koji je mogao nestati neprijatelj ili vojska. Na pitanje kako izgleda neprijatelj od kojeg su pobjegli, nisu znali odgovoriti. Spominjali su jedino goleme vatre to su svijetljele cijelu no, ali tragovi tih vatri nisu otkriveni. Posljednji glasnik poveo je istraivaku jedinicu do mjesta gdje je posljednji put prenoio s vojskom, no tragovi su se iza toga mjesta gubili. Nagaanja o sudbini vojske bila su svakojaka, ali sad bi bilo preopirno ulaziti u sve teorije, to prije to su se pretpostavke da su ih i sami stanovnici poeli sve manje glasno iznositi. Svi su se ipak nadali skorom povratku, ali ne samo zbog znatielje za rjeenjem zagonetke. Ljudi koji su nestali nisu bili tek samo vojnici i njihovo zadravanje, due od planiranog, izazvalo je u gradu mnogo tekoa; dolazilo je vrijeme poljskih radova, rijeka je prijetila poplavom, nije bilo osnovnih prehrambenih proizvoda. Shvatili su da ako ve ne mogu vratiti nestale vojnike, mogu bar srediti ivot u gradu. ene su - 44 -

tako preuzele zanate svojih mueva, djeca i starci lake poslove. Vojnici koji su ostali u gradu kao straa ukljuili su se u svoje mirnodopske aktivnosti. Da bi ipak u sluaju manjih sukoba grad imao kakvu-takvu vojsku stariji djeaci i ene uvjebavali su rukovanje orujem. Sreom do nekih sukoba nije dolo. I ivot je tekao dalje. Zauzeti novim brigama ljudi su sve manje razgovarali o tome, nadajui se da e se uskoro ipak razrijeiti ta nestvarna mra. Kad bi netko i primijetio da se jo nisu vratili, sve bi zavravalo na nemonom odmahivanju glavama. A tko zna to je biio s njima? Djeca koja su polako odrastala, to su vie shvaala stvari oko sebe, sve vie su ispitivala. Kako to da se tolikim vojnicima izgubi svaki trag? Unato nevjerici, broj ena koje su bile same ili koje su vodile obrtnike radionice nad ijim je vratima bilo ime nekog od nestalih, govorio je dovoljno. I tog zbrkanog dana, poto je prolo vie od dvadeset godina, kao da se nita nije dogodilo, stigao je i trei glasnik. Poruka je bila donekle i jasna, ali je bilo oito da s glasnikom nije sve kako treba. Vladao se kao da je napustio grad prije manje od mjesec dana i udio se to vie nikog ne pozna. Zapitan o neprijatelju, govorio je o suncima to su svijetljela u umi i koja su svake veeri izbacivala po dvije velike iskre u nebo. Nisu im se usudili prii i ostali su ulogoreni u blizini. Nita se drugo nije dogaalo sve do dana kad se podigla strana magla koja kao da ih je sve oamutila i uspavala. Kad su se probudili, sunca su bila nestala. Glaveine su u udu kimali glavama. Zato neuraunljive alju kao glasnike, ili su ostali moda u jo teem stanju? Smatrali su da bi se ovjek trebao malo pribrati i da mu, sve dok se ne raiste stvari, ne treba dopustiti da kontaktira ni s najbliom rodbinom. Da je stigla i na vrijeme, sama poruka vjerojatno ne bi mnogo objanjavala. Sadraj joj je bio jednostavan: Vraamo se, neprijatelj je nestao na jednako udan nain na koji se i pojavio. Narodu je javljeno da se vraaju jedinice. S balkona predsjednike palae proitana je kratka poruka. Svi su bili zbunjeni. Mladi funkcionari gledali su u znojne potiljke trojice glaveina koji su, unato nastojanjima da ostanu pribrani, lagano gubili kontrolu i bili vidljivo zbunjeni. Netko iz gomile je zahtijevao istinu, smatrajui da se narodu neto krije. Mali izgred je zaas smiren, ali su ljudi jo dugo ostali na trgu nagaajui... Te noi vlastodrci nisu naputali dobro uvanu predsjedniku palau, u kojoj se, meu ostalima, nalazio i posljednji glasnik dobro zakljuan u jednoj od pokrajnjih prostorija. ini se da je on jedini dobro spavao te noi. im je svanulo, ljudi su zauzeli pozicije: od gradskih vrata, du glavne ulice sve do trga i predsjednike palae. Cijelo dopodne, pa i za najveih podnevnih vruina ostali su na mjestima, unato - 45 -

nemilosrdnom suncu i praini. Negdje u vrijeme kad je vruina jenjavala, s balkona predsjednike palae moglo se vidjeti komeanje na drugom kraju ulice. Izvidnica na tornju potvrdila je da je oblak praine to se pribliava zaista oekivana vojska. Gradske patrole, poslane u susret jedinicama, ujurile su u grad tjerajui konjima svjetinu s ulice. I uskoro su se pojavili prvi redovi. Muk je zavladao dok su prilazili gradskim vratima. Djeca su prestala trati, ene su se propinjale na prste, netko je uklanjao sijedi pramen kose s oiju. Ulazili su prvi redovi. Prolomio se radosni poklik mase. Pjeaci, konjica, strijelci... Roditelji su prepoznali sinove, brau, inilo se da su se svi vratili ivi. Oduevljenje je zavladalo meu narodom. Ali neto nepovjerljivo ega su svi bili svjesni kao da je lebdjelo u zraku. I onda je dola strana spoznaja. Poklici oduevljenja naglo su zarnukli. Masa se razmicala i vie nego je bilo potrebno za prolaz. Rairenih oiju, stajali su kao ukopani uza zidove dok su vojnici gazili kroz tiinu. Oni se nisu promijenili, vojnici su bili jednako mladi kao i kad su otili. Ceremonija dobrodolice bila je poremeena. Svi su bili zbunjeni i nitko nije sluao mucavu brbljariju glaveina. Vojnici su traili poznata lica, a pribliavali su im se starci. Bojali su se dodirnuti jedni druge. udni su bili ti susreti. Kao da su vojnici prispjeli iz nekog tajanstvenog svijeta. Bilo joj je sedamnaest godina i ranije se vratila s doeka. Shvatila je da neto nije u redu, ali je samo razrjeenje legende nije mnogo zanimalo. Sjedila je na pragu majine kue i gledala kapljice vode to su prtale oko esme na sredini manjeg trga. Nikad nije mnogo razmiljala o nestaloj vojsci. Roditelji o tome nisu esto razgovarali. Jedino je znala da joj je majka voljela nekog madia koji je tada nestao, ali je kasnije ipak popustila ocu, mladom poruniku to je ostao u gradu. Jo je bilo pusto jer su svi bili na glavnom trgu. Prvo je ugledala majku. Izbezumljena i s oima punim suza prola je kraj nje i otila u sobu na katu. uo se zvuk naglo odgrnutih zastora i pad tijela na jastuke, a zatim jecaji. Poeli su se i vraati i susjedi. Zapalile su se lojanice. Djevojka je i dalje sjedila i razgrtala kristale pijeska pred vratima. Odjednom je osjetila da netko stoji pred njom. Prvo mu je ugledala lake pjeake sandale i koljena. Podigla je glavu i ugledala nepoznata vojnika njezinih godina. Bio je to jedan od povratnika. Stajao je i gledao je, kao da je neto oekivao. Pokuao je progovoriti, a kad je uspio, prenula se. Doi rekao je i nazvao je imenom njezine majke. - 46 -

Za SIRIUS...
Moram Vam priznati, dragi itatelju, da ljiva kasnih dana listopada nipoto nije normalna okolnost za ocjenjivanje Vaih pria to ste ih pisali u vrelome Kolovozu i da strahujem neu li biti odvie hladan u njihovim ocjenama. No, gdje smo, tu smo, iz te koe ne moemo pobjei: tehnologija posla je takva da ocjene vrelih pria moramo donositi hladno... Na primjer: Prag je moda malo prerazvuen za svoju poentu, no dobro je pisan i stoga zanimljiv za objavljivanje u SIRIUSU. I zmije... takoer, s razlikom: nejasnoa je u prii toliko, da e ona morati poprilino priekati na objavljivanje sve dok bude u zalihi jasnijih pria. Sunana veza u ovoj verziji nema logikih greaka, no i nakon objavljivanja te prie ostat e otvoreno pitanje: emu taj sat zapravo slui? (Kratko objanjenje; sat je protagonist prie). Stogodinjak... je divno ispripovijedan, ali na pohabanu temu. Kazen svojim filozofskim potekstom ulazi meu najbolje prie pristigle ovoga mjeseca, Prehodno pokolenje takoer, iz istih razloga, Zatvorenik (zagubljen u poiljci od sijenja) takoer, a Poslednja pload, pisana izvanredno profesionalno, izvanredno je aktualna pria o opsjednutosti kompjuterima i svakako je najkvalitetnija pria u ovoj poiljci im dobijem njen kvalitetan prijevod, bit e i objavljena. Pismo sa letovanja: moda...

...nije za
Samo da ne bude zabune: iz gore iznesenog vidi se da devet pria iz ovoga mjeseca eka na objavljivanje u SIKIUSU. Iz vrlo konkretnih podataka vidi se da je SIRIUS u dosadanjih sto brojeva objavljivao, u prosjeku, po etiri prie iz pera domaih autora po broju. Drugim rijeima: od gore navedenih za-pria njih najmanje etiri nee tako skoro osvanuti na stranicama SIRIUSA! Sasvim nikad nee biti u SIRIUSU objavljene prie poput Zakaj nisam uspel v postelji, kojoj bi bolje pristajao naslov Zato pria nema osnovni tok pripovijedanja (svretak prie nema nikakve veze s njenim satirikim poetkom), ili pria Dan u kojoj se mnogo vie panje posveuje odjei i prehrani glavnoga junaka nego razlozima zbog kojih je on izvrio samoubojstvo. Fantazija pak nikako nije SF, a Zadnje veliko loveko dejanje posve je neuvjerljivo i naivno (odnosi izmeu ljudskoga i robotskoga drutva odve su pojednostavnjeni i neivotni). Podaroci su milijunta varijanta prvoga kontakta, a VolNastavak na 83. stranici

Lino Laltra riva


Preveo

Aldani:

Darije

oki

- 47 -

Druga obala
Ovako emo, Edgeworth. Kaite mi jedan broj sa tri znamenke. Jedan broj sa tri znamenke? Da, bilo koji. I sa dvije, ako hoete. Uglavnom jedan broj izmeu jedan i tisuu. Bruce Edgeworth je neko vrijeme iznenaeno promatrao dra Killpatricka, a onda rairi ruke. Pa malo je nezgodno, ovako odjednom. Ne znam mogao, bih rei 248, ili 715. Sto vi kaete, doktore? Moe li 715? to se mene tie sasvim je u redu ree dr Killpatrick. Znai 715. Sada jo jedno slovo abecede. Jedno slovo abecede? Ma da, Edgeworth. Treba mi jo jedno slovo, bilo koje. Hrabro. Kaimo M, dakle. U redu! M7l5. Doktor Killpatrick se priblii tastaturi selektora koji se na pritisak prekidaa osvjetla hladnom, ljubiastom bojom. Zatim nastavi tipkati. Doite, Edgeworth. Subjekt M715 sada e se pojaviti na ekranu, moi ete ga promatrati kolikogod elite. To je djeja igra, dovoljno je pokretati ovaj volani. Automatski teleobjektii e uiniti ostalo. Bruce Edgeworth se priblii ekranu. Ne vidim nita ree. Dolje, desno. Vidite stijenje i grmlje? Da, ali... Izvrstan primjerak. Gledajte samo, Edgeworth. Vidite ga? Priekajte, poveat u sliku. Evo, sada je ukljuen i audio. Vi stavite ruku ovdje i pokreite volani samo ako vam se uini da e subjekt izii iz vidnog polja. Sada se mambor, dugih i visokih rogova, oprezno pribliavao vitkog tjela spremnog za bijeg i na najmanji znak opasnosti. Doavi do izvora, stane i onjui zrak. Nepomian kao stijena, jasno se odraava - 48 -

prema oblaku od sitnih kapi koje se diu oko malenog slapa. Zrak je topao i teak. uma je tiha i kao uspavana posljepodnevnom vruinom: tiho, monotono zujanje, kao um iz koljke. Tek povremeno kretanje ugugue prekida tiinu. Mambor je jo nepomian, njui zrak, ne uri mu se gurnuti njuku u lokvu. Iza grma aramria mladi Udo je nestrpljiv. Odlui se, ali ne stigne ni nategnuti luk do kraja, mambor savije duge noge i krenu skokom, a strijela odskoi od stijene nekoliko metara od ivotinje u bijegu. Uzaludno je pokuati jo jednom strijelom. Udo moe jo samo da slijedi ivotinju. On dobro zna da mambor u bijegu na neprikladnom terenu moe ponekad pasti i slomiti nogu. Udo tri niz padinu izbjegavajui otro kamenje, ubrzava, ali mambor je ve stigao od ravnog, travnatog terena i razmak postaje nenadoknadiv. Razoaran, Udo se zaustavlja. S njega se cijedi znoj, a srce mu udara kao ludo, sunce mu smeta pogledu. Na rubu umarka postoji sjenovito podruje gdje struji slab povjetarac. Udo se izvali na travu ispod plavog lia karanoe i legne nauznak. Poto mu se krv smirila, a dah povratio, sporim korakom krene prema rijeci kroz smaragdni tunel od biljaka. Na obali je Loa. Nagnuta nad malom vatrom dri tapi od kosti na kojem je nabodena riba. Jak miris peenog mesa stie do Uda iako dolazi protiv vjetra. Ve je vie puta vidio tu enu na tom mjestu, ali ju je uvijek izbjegavao iz jasnih razloga. Sada joj, ipak, nestrpljivo prilazi struui po travi kako bi privukao njezinu panju. Loa ostaje nepomina sve dok Udo ne stie do nje. Lagano okree glavu i gleda ga: pogled u kojem se mjeaju ponos i divljenje. Ne plai ga se, on je jedva neto vie nego djeak, visok i miiav, ali bez one agresivnosti u oima mukaraca njegova plemena. Jesi li gladan? pita ena obarajui pogled. Udo neto mrmlja i nabire nos nad mirisom peene ribe. Ti s Loa, zar ne? Loa iz plemena Ark. ena ne odgovara. to radi ovdje? pita odrjeito. Tvoj je narod tamo, iza velike ume. to e ovdje sama, na obali rijeke? Loa mu prua tapi s ribom koja se dimi, a zatim tri do obale i vadi iz vode koaru punu riba. Gledaj! kae uzbueno sve sam ih ja ulovila. Zavlai ruku u koaru, a riba koju baca na tlo skae kao luda. Udo staje na nju nogom. Vrijeme lagano prolazi. Udo i ena su jo pokraj vatre. Jedu gledajui jedno drugo vlanim oima. - 49 -

Zatim Udo kae: Danas mi je lovina pobjegla. Bio je to najvei i najljepi mambor u umi. Ali jednog dana u ga uloviti i odnijeti tvome narodu, a onda e ti poi sa mnom, vratit emo se ovamo, loviti i pecati, i ti e zauvijek spavati uz mene. Sve dok nas bijeli aneli ne pozovu na drugu obalu, u pravi raj. Udo i Loa. Nevidljive ptice ukaju u plavom i zelenom bunju. Rijeka protjee sporo i velianstveno, a u visini, gdje ari naranasto sunce, lagano lebdi ugugua. Zadovoljni? pita dr Killpatrick gasei aparat. Bruce Edgeworth se lagano okrenu, zanesen, prazna pogleda. Htio je neto promrmljati kada ga doktor sprijei. Vjerujte mi, niste mogli bolje izabrati. M715 je uistinu izvanredan primjerak. A sada poite sa mnom, Edgeworth. Moramo obaviti neke formalnosti. Ovuda, molim. Sluajte me doktore. Ja... Poslije, Edgeworth, poslije. Doktor Killpatrick ga lagano prihvati za ruku i povede niz hodnk obloen ledeno-bijelom plastikom. Izvolite ree otvarajui vrata svijetlog ureda. Edgeworth ue okljevajui. Pokraj velikog metalnog registra stajala je neka ena. Ovo je doktorica Elaine Bixby. Edgeworth se lagano nasmijei, a zatim umorno sjedne u fotelju smjetenu ispred pisaeg stola. Vidim da je vaa povijest bolesti ve popunjena ree doktor kuckajui po stolu. Dobro. I ostali dokumenti su u redu. Dovoljno je da se potpie ovdje. Edgeworth jedva pogleda plavi formular koji mu je doktor gurnuo preko stola. Odrjeito odmahnu glavom. Nita ja ne potpisujem ree sigurnim glasom. Doktor Killpatrick se zbunjeno smijeio, a ena koja je i dalje stajala pokraj njega, ostade ukoena. Namjeravam smjesta otputovati, shvaate? Vaa me je Kompanija besramno prevarila. Vi se alite, Edgeworth? Ni najmanje. Va prospekt nije krtario na informacijama, dao je i one najbeznaajnije, ali je preutio najvaniju stvar... to to Edgeworth? Da kindus nije ivotinja ve ovjek. To mi vaa organizacija nije rekla. - 50 -

Sad je dosta prekine ga dr Killpatrick. Uzmite ili ostavite. U situaciji u kojoj se nalazite svaka je diskusija besmislena. Ovo je formular koji morate potpisati. Edgeworth naglo ustane. Rekao sam da ne, neu potpisati. Vi ste ubojice, eto to ste. Ubojice! Kucala je lagano, nekoliko diskretnih udaraca na metalna vrata. Zatim je ula visoko uzdignute glave, provokativnih grudi utegnutih u majcu. Stavila je plavi formular na stol od pletenog iblja i sjela prekriivi noge. Poela je govoriti kad se on lijeno digao s kreveta da bi sjeo u naslonja nasuprot njoj, isprva tiho, gotovo apui, a zatim sve jasnije i naglaenije. Edgeworth ju je gledao osorno i s dosadom. I tako, vi biste eljeli odmah otii govorila je doktorica prijetei aljivo prstom. Oprostite, Edgeworth, ali ja vas ne razumijem. To jest, shvaam i cijenim vau senzibilnost, ali ne mogu odobriti vau odluku. Krenuli ste na skupo, dugo i teko putovanje. Doli ste sa Zemlje ak ovdje, na Igeu, prolazei sve one magnetske oluje... Zato sada elite odustati? Rekao sam vam. Nisam znao da su kindusi ljudi. Kindusi? Grijeite, Edgeworth. Ovo je ve drugi put to iznosite tu neosnovanu tvrdnju. Kindus je ivotinja, to vam sigurno mogu rei. Da, ivotinje koje govore. Sluao sam ih, draga doktorice. Slaem se, nisam razumio ni rije, ali ostaje injenica da govore, ni vie ni manje nego mi. To ne znai nita. I delfini govore pa su ipak ivotinje. A psi? Zar to ne vrijedi i za pse? I kokoi i goveda mogu meusobno komunicirati. To je nauka utvrdila sa sigurnou. Pa to? Zar bismo se zato morali odrei peenja i bifteka? ini mise da su vae skrupule pretjerane. Moda. A meni se ine pretjeranim vae zooloke usporedbe. Pretjerane i komotne. Gledao sam kinduse izbliza, na ekranu selektora. Vidio sam koliko su slini ljudima, uo ih kako govore, gledao ih kako se koriste vatrom, kako mukarac i ena vode ljubav... Ponavljam vam da to nisu ljudi. Osim toga, nema ustava ili zakona koji bi ih proglasio takvima. Naravno! Ovaj planet pripada kompaniji Igea. Za vas predstavlja samo kolonijalni posjed, zabran koji moete iskoritavati svim tehnikim sredstvima. Cinizam vam ne nedostaje.. - 51 -

Molim vas, Edgeworth. Nije ovo trenutak da zaponemo ovakvu diskusiju. Tim prije to kao industrijalac, veliki industrijalac, niste vi taj koji e negirati prednosti slobodne inicijative. Za trenutak se Edgeworth zbunio. Pogled ene bio je provokativan, izazov baen s neosvojive pozicije. Mijenjajte temu pokuao je odgovoriti. Nije potreban nikakav pisani zakon da bismo smatrali ljudima stvorove koji su nam u svemu slini. Elaine Bixby se nasmijei. Imala je vrlo pravilne, bijele zube. Kindus je ivotinja ponovi odsutnim glasom. Morate se naviknuti da je njihov ljudski izgled samo sluajnost. Hajdemo, Edgeworth, ovdje smo da vam pomognemo, a ne da vas prevarimo. Edgeworth odree: Vi ste plaeni da tako govorite. Elaine Bixby se zbunila samo naas. Naravno da sam plaena. Ali da je kompanija Igea tako nepotena kao to vi tvrdite, ja ne bih prihvatila njihov novac. Imam i ja svoje skrupule. Edgeworth lagano ustane i stane pokraj velikih staklenih vrata to su vodila u vrt. Dugo je stajao tako okrenut, u tiini. Nije mi se svidio nain ree zatim kruto, gledajui i dalje kroz vrata. Molim? Ona igra sa tri brojke. Nije mi se svidjela. To je formalnost, Edgeworth. Bolje je da izbor prepustimo sluaju. Shvaate? Da... Ali zato sam to morao gledati na monitoru? Onaj prizor jo mi je pred oima. Zar je bilo potrebno da vidim te kinduse? Da pijuniram njihove kretnje, njihovu intimnost? Kaite mi. Klijent ima na to pravo. Vi ste ve neto platili unaprijed i pravo je da vidite robu prije nego to uplatite ostatak. Shvaam. Ipak... Pretjerujete, Edgeworth. Doktorica Bixby natoi au s vodom i zavue ruku u depove. Uzmite ovu ree pruajui mu tabletu i au. to je to? Za smirenje. Edgeworth, gledajui u stranu kako bi izbjegao Elainin pogled, - 52 -

mehanikim pokretima uzme au i s naporom proguta tabletu. Zatim se ponovno okrenu prema vratima, kuckajui prstima po staklu. Elaine je pokraj njega, vrlo blizu, osjea joj dah na vratu, izazovni miris. Da hoe, mogao bi je zagrliti. Edgeworth proguta s mukom. Kindus... proaputa odsutno. Kako ete ga nai? Lovit ete ga po praumi? Ne, Edgeworth. Kindus e doi sam. Svakom primjerku dok je jo mlad, ugradimo ureaj. To je teko objasniti. Rije je o jednom mikroprijemniku veliine novia. Svaki ga kindus ima ovdje ree doktorica i pokae na glavu u blizini uha. Prikriven je koom i sinhroniziran na osobnu valnu duinu. Treba samo poslati signal... I kindus e posluati? to ga tjera da doe? Recimo, instinkt. Opet duga tiina. Ponovno taj miris koji tjera um na trku odbijanja i prihvaanja. Zatim Edgeworth osjeti lagani pritisak. Elaine mu stavi ruku na rame. Edgeworth... Mek, puten, enski glas lomi i posljednji otpor. Sutra... Sve e biti spremno za sutra uveer. Naa tehnika je vrlo napredna, ve za dvadeset etiri sata ete opet biti u formi. Morat ete ostati jo tjedan il dva radi kontrole, ali vas uvjeravam da se na Igei neete dosaivati. Imamo prekrasne vrtove i bazene a i ja u vam praviti drutvo... Kako je bilo, Elaine? Kao i obino. Da li je potpisao? Nije, ali to je pitanje minuta. Ostavila sam plavi formular u njegovoj sobi. Poaljite nekoga, recimo za pola sata. ilav tip, a? Ni slluajno. Odmah je popustio. Svi su oni isti, doktore Killpatrick. Znaju dobro da ne mogu preivjeti s presaenom jetrom arana ili bubrezima pantere, Znaju, ali kad vide kinduse misle da moraju odigrati komediju. inilo mi se da e taj Edgeworth ba odustati nasmijei se dr Killpatrick. Kako ste ga uspjeli uvjeriti, Ellaine? Doktorica Bixby slegnu ramenima. Jetra mu se raspadaju. Umro bi za est mjeseci, on to zna, ima samo etrdeset godina, bogat je kao Krez, i ima strahovitu volju za - 53 -

ivotom. Nisam se morala mnogo truditi. Edgeworth je bio uvjeren ve prije nego to sam otvorila usta. Dobro prokomentira dr Killpatrick. Vi programirajte kirurki aparat, a ja u odmah pozvati kindusa. Na selektoru sastavi ifru M715 i ukljui odailja. Udo se zaustavi istog trena. Zvuk, intenzivan i mek, ispuni mu glavu. Isto je trena zaboravio lov, mambce, vatre svog plemena. ak i slika Loe izblijedi u nekakvoj magli. Udo pone trati: ekala ga je velika srea u kui bijelih anela, ondje, na drugoj obali.

Miroslav

Bagari:

Tko mi krade moje snove


Domagoju Mihaljeviu kua se nije svidjela. Trokatnica obrasla brljanom odisala je aristokratskim zadahom. Ipak, pozvonio je na ulazu. U toj kui postojala je slobodna soba: za sudenta bez smjetaja dovoljno da se zaobie vlastiti ukus. Tko je? upita muki glas preko interfona slubeno. Javljam se na oglas odgovori Domagoj. Priekajte, gospoa e odmah sii. Domagoj se odmakne korak-dva, koliko da ne stoji kod dovratka kad se pojavi gospoa. ekanje se, meutim, odui i on razmota novine koje je nosio u ruci. Njegovu panju zadra srednja stranica ukraena slikom razgoliene djevojke. Vitka plavua nudila je pogledu neto sisa i biserni osmijeh. Proe vie od deset minuta prije no to se pojavila gospoa. Bila je to brineta u tijesnoj bluzi i jo tjenjim hlaama, skladna i izazovna djevojka Domagojevih godina. On skine pogled s papirnate i zbu- 54 -

njeno ga upravi na ivu ljepoticu. Dobar dan! pouri s pozdravom kao da se ispriava to se dao zanijeti duplericom. Jeste li vi gospoa? Ona ga odmjeri od glave do pete. Visok, snaan dvadeset trogodinjak muevna lica. Nasmijei se. Da, ja sam ree. Izvolite? Bila je rumena, krupnih oiju i punih usana. Ja... bio je zbunjen u susretu s ljepotom koja se njemu osmjehnula student sam, traim sobu. Ona pokaza rukom na ulaz. Uite ree. Soba jo nije iznajmljena. Domagoj proe pored nje, ali zastane, putajui je da ga povede. Pratiti njezin graciozni hod, mjerkati je i milovati joj pogledom obline, bio je izazov kojem nije mogao odoljeti, a bilo je tako prirodno da on kao stranac koraa iza nje... Vie, meutim, nije bilo odluujue vidjeti sobu. Mogla je biti neugledna, skuena, mrana, hladna i skupa; mogla je biti vlana, memljiva, rasklimanoga crvotonog namjetaja i kripavoga poda; sada to nije bilo vano jer je pogled bio ispunjen vitkim strukom i zamamnom strnjicom. Momak je upravo otkrio da zanosna stanodavka moe nadoknaditi sve mane stambenog prostora. Soba nije bila ni neugledna ni vlana. Nalazila se na kraju hodnika, svjee ureena, zrana i ista. Imala je deset kvadrata, jednostavan, funkcionalan namjetaj, i ak je bila ukraena dvjema amaterskim freskama u kubistikom stilu. to bi se reklo B kategorija. Bile su jo tri takve sobe, a svaka je bila iznajmljena po jednoj djevojci. Hoe li odgovarati? upita gospoa. Sreo je njezin pogled i utopio se u njemu. Apsolutno odgovori. Duboka no svila se oko velike kue i njenih stanara. Domagoj je spavao blaenim snom kad se iz susjedne sobe zaori grlen krik prestravljene ene. On se prene iz sna, skoi s kreveta, ali u mraku pogrijei pravac i sudari se s ormarom. Opsuje, uhvativi se za bolno mjesto na elu, a onda se sjeti gdje je, te se pipajui vrati na pravu stranu. Vriska se mijeala s lupom vrata; Domagoj odkrinu svoja koliko da moe vidjeti hodnik. Ugleda dvije siluete kako utravaju u sobu iz koje je dopirao vrisak. Malo zatim prizemlje utihnu, uo se samo jo nerazumljiv enski glas. Domagoj upali svjetlo. Zbunjeno je pipao vorugu na elu i pitao - 55 -

se to da uini. Djevojka je vritala, siluete su ule u njezinu sobu, neto se govorilo, a sada je sve utihlo. Je li u pitanju nasilje? to ako je djevojka silovana, ubijena? Ili je u pitanju kakva glupost? Tko su siluete? Stanarke ili netko drugi? Nije zapazio dovoljno pojedinosti da bi bio siguran. Ako je silovanje ili ubojstvo, on bi takoer mogao doi u opasnost. Ali ako je jedno od to dvoje, ili pak oboje zajedno, a on ne poduzme nita iako je u kritino vrijeme bio u prilici da poduzme, tada je suodgovoran... Neodluno iskorai na hodnik i prie vratima susjedne sobe. Oslune. Jasno je uo razgovor u kome su svi glasovi bili enski. Ali kaem ti da je bilo! tvrdio je histerian glas. Jasno sam osjeala! Nije bilo, ana! drugi glas je uvjereno proturijeio. Uinilo ti se kao i prije. Ako je bilo, nije moglo samo tako nestati trei glas bio je praktian. Ono bi i sada moralo biti ovdje, a koliko ja vidim, u sobi nema nieg to prije nije bilo u njoj. Uozbilji se, ana, studentica si, a ne praznovjerna baba! Nema to veze s praznovjerjem! protestirala je ana. Bilo je tu, nadosilo se nada me, dodirivalo mi san svojim pipcima... ana, ti si izgubljen sluaj! ljutio se drugi glas. Sutra smjesta potrai psihijatra, ako ve nije kasno! Dodirivalo joj san!... Koje li gluposti! Domagoj se nasmijei. Drugi glas rasprio je sve njegove sumnje o nasilju i on se lagano povue u svoju sobu. ana je nesumnjivo patila od nonih mora i neosnovanih strahova, a u tome joj pomo laika nije bila potrebna. Smiren, Domagoj ugasi svjetlo i vrati se u krevet. Sutradan je Domagoj upoznao djevojke. ana, jedina kojoj je znao ime, bila je rasna ljepotica (uhvatio je sebe kako je usporeuje s gospoom, dajui neznatnu prednost ovoj drugoj zbog skladnijih grudi i plavih oiju), Mirjana intelektualan tip fostne, a Renata simpatian curetak kojemu se malo to imalo dodati, a jo manje oduzeti. ana i Renata nisu imale nita protiv kombinacije s njim, ali je Mirjana smatrala da im je gospoa Amadea uinila nepravdu, uselivi u preostalu sobu mukarca. Ovo, naravno, treba shvatiti naelno, a ne osobno, kolega napomenula je. Nee vam biti teko shvatiti da kombinacija s mukarcem unosi niz promjena u organizaciji i nainu ivota. Mnogo drobi, Mirjana rekla je Renata. Mene osobno nee smetati ako kolega upadne dok se tuiram ili presvlaim, dapae. Ako mi bude do seksa, neu morati u diska po rtvu. Osim - 56 -

toga, prisutnost mukarca moda e pozitivio djelovati na anin osjeaj sigurnosti. Zar ne, ana. Svakako! nasmijala se ana. . Sljedeih dana Domagoj je bezuspjeno nastojao zavesti anu, a onda ga je Renata jednostavno odvukla u svoj krevet. ana ima frajera rekla je a ja sam ve propisno zagorjela. Ali nemoj misliti da me svatko moe dobiti. Ti mi se mnogo dopada. Proveo je no u njezinu krevetu. Ujutro je sreo gospodu. Prvi put nakon useljenja. I udno, zakleo bi se da je znala gdje je prenoio. Probudio se znojav i uspanien u gluho doba noi. Duboka tama u sobi nije doputala da se vide obrisi predmeta, ali je Domagoj slutio prisutnost neeg to prije nije bilo ovdje. Paraliziran strahom, neko je vrijeme leao nepomino na postelji. Pogled mu nije uspijevao proniknuti u tamu, kao ni ui registrirati zvuk. inilo se da i zrak miruje... Pa ipak, kao da je neto slutio. Naglo se odluio, ustao i upalio svjetlo. Bio je sam u sobi. Bio je stvarno sam u sobi. Sjeo je na krevet, dohvatio cigarete i zapalio. A moda .. Odbivi dim, sae se i izmeu nogu pogleda pod krevet. Bila je to smijena kretnja, neovisno o tome da je postojala objektivna mogunost da se netko zavukao pod krevet. Ali nije bilo nikoga. Mora biti da je sanjao neto runo. Ako je sanjao! Obino je pamtio snove, a sada se osjeao kao da mu je netko ukrao san. Moda i nije sanjao. Pogled mu je lutao prostorijom. Slutnja i strah nisu ga naputali. Neto je bilo u sobi. Neto ega prije ovdje nije bilo. Neto to potie strah. Zaista, prozor i vrata bili su zatvoreni; ako nije nematerijalno, ako nema nadnaravne sposobnosti, to neto je jo moralo biti ovdje. A on nije zagledao u ormar! Neodluno ustade i poe. Nema tamo niega, ree sam sebi. Zaista nema!, ponovi vre. Nemoj tvrditi unaprijed! javi se proturijek iz tamnih - 57 -

zakutaka svijesti. Zastao je pred ormarom, zaustavio dah i oslunuo. Nita. Ruka se podie i zaustavi nad ruicom. Oslune ponovo. Ponovo nita, aka se sklopi oko ruice, vrata naglo otkrie unutranjost ormara. A odande su ga podrugljivo gledali zimski kaput, sveano odijelo i nekoliko koulja. Polako zatvori ormar, ugasi svjetlo i vrati se u krevet. itao je Hegela, a snatrio o raskonoj gospoi Amadei. Nije razumio proitano, slova su se rasplinula, ostale su Amadeine oi, usne i kosa. Podboio je glavu dlanom i zatvorio oi. Gospoa ga je mamila. U poetku inila je to jedva primjetnim znacima kao da je iskuavala njegov dar opaanja. Poslije je poela otvoreno koketirati, ne obazirui se na prijeke Renatine poglede. Kao da je eljela biti sigurna da e u njemu zapaliti vatru koju e samo ona moi ugasiti. Uskoro, Renatini izvori nisu vie mogli utaiti njegovu e. Prenulo ga je anino vritanje. Protrljavi oi, pogleda na sat. Bilo je jedan po ponoi. Hegel je balansirao na rubu stola, a nekoliko biljeaka lealo je na podu. Krasno uim, pomisli ustajui od stola. Renata je ve bila kod ane. Mirjana je vjerojatno spavala snom pravednika (kad je ve mukarac tu da brine), a umjesto nje u sobu za njim banu gospoa Amadea. Renata nezadovoljno sijevnu oima. to je bilo? upita Amadea. ula sam vrisak. Nije nita ree Renata. ana ima none more objasni Domagoj. More? Tako je najprikladnije rei. Naemo je kako sjedi na postelji i vriti, oznojena i uspaniena. Histerija izazvana iracionalnim strahom ili neto slino. Renata dobaci Domagoju prijekoran pogled. Gospou Amadeu ne zanimaju pojedinosti ree. Domagoj joj uzvrati pogled, ali preu komentar. Amadea postupi isto. Ona se obrati ani i ree: ana, srce, trebala bi poi psihijatru. Ne mogu odgovori ana. Ali ovako uznemiruje ostale stanare. Ja... Mi to moemo podnijeti ree Renata zajedljivo a i vi - 58 -

ste do sada dokazali da imate tvrd san. Nema razloga za uzbunu u prizemlje vile Amadea mila. Kako elite. inilo se da Amadea nije osjetila intonaciju Renatina glasa. Ipak, ana, seoska shvaanja nisu za emancipiranu djevojku na studiju. Nije zbog sela prozbori ana. Zbog koga god da jest, srce! Amadea ozbiljno pogleda anu u oi, ali se odmah zatim nasmija samoprijekorno i ree: Uostalom, to ja tu...!? I sama si dovoljno odrasla da bi mogla odvagnuti razloge za i protiv. Upravo tako! ree Renata poduavateljski. Domagoj je oine pogledom. Molim te, Renata ree. Nisam shvatio da se gospoa eljela nametati. Samo je ponovila ono to ste ti i Mirjana davno preporuile. Ja bih njezinu brigu pohvalio, Amadea mu se nasmijei. Pustite to ree. Treba ii spavati. Laku no! pouri Renata. Laku no! Sanjajte lijepo! Amadea jo jednom podari Domagoja smijekom i napusti sobu. Krava! jetko e Renata. Nepravedna si ree Domagoj. Ona ti bar nije nita uinila... Bio je to uvod u duu svau. Tri dana kasnije gospoda Amadea je Renati i ani otkazala stan. Mirjana se solidarizirala s prijateljicama. Renata je s tugom popratila injenicu da je Domagoj nije ispratio. Ona je neopozivo raskinula s njim. Gospoda vie nije uzimala stanare. Gospoa je zavela Domagoja. Dola je nou dok se on patio da odagna njezin lik sa stranica Fenomenologije duha. Pokucala je i ula nasmijeena s nekakvim razlogom koji nije bio razlog, u spavaici, laganoj i prozirnoj poput proljetne izmaglice, a on se ueprtljao kao da nikad u ivotu nije stajao ispred ene odlune da mu se poda. Od poetka je vodila morala je nastaviti voditi do kraja. Stajali su jedno nasuprot drugom ona topla i raskona, on visok i ustreptao. Zamiljao ju je ovako, sanjao u mranim noima, ljubio Renatu, a mislio je na nju; enja je rasla do neizdrljivosti pomognuta nevjericom da e ikad biti njegova. Ta kako? Jedna takva ena - 59 -

mogla je birati... birati. birati... Podigla je ruku i vrhovima prstiju pomilovala mu lice. Prsti su zatim opisali luk iza uha i zapleli se u kosu na potiljku; istovremeno, drugi je dlan milovao grudi, pa vrat i bradu, a onda su se ruke nale iza njegove glave; ona ga je vrsto i strasno zagrlila. On ju obujmi oko pasa. Krv mu je vrila, srce tuklo mahnito, u glavi mu se vrtjelo dok ju je ljubio. Tako slatkih usana... ...nije znao kako se spavaica nala na podu, nije znao kako se njegova odjea nala pokraj nje. Njezino je golo tijelo bilo pod njim vlano, drhturavo, podatno, eljno; mamilo ga je, zvalo, vritalo, trlo, gnjeilo, a on je soptao, plamtio, bubrio do prsnua... ...i prsnuo je u rajskom predvorju slomljen eljom, izgoren vatrom, uniten silom uzimanja boanskih dvora. Jeknuo je, klonuvi. Uvukla mu se u san. Uvukla se u njega, proela ga, kucala mu u ilama, gorjela u njegovim vatrama, svravala njegove orgazme, bila slaba i krhka, snaila ga svojim uzdasima; poznao je sebe, snanog, izdrljivog, samopouzdanog. A snovi su tekli. Budio se mokar, ustraen. Neto je bilo tu, u sobi. Uvlailo se dok je sanjao, gubilo u javi. Traio je uzalud. Praznovjerje se rasplamsalo ognjem. Pamtio je anine krikove. A nisu joj vjerovali. Mislili su da halucinira, slali je psihijatru. Neeg je, naravno, moralo biti. Neto je moralo postojati. Makar nevidljivo, neopipljivo, imaginarno, ali ipak neto... Zloduh to pije snove, to li? Pono je minula. Trokatnica obrasla brljanom davno je usnula dubokim snom, samo se na prvom katu u jednoj sobi naziralo prigueno svjetlo. U sobi, osvijetljenoj hladnom svjetlou ekrana prijemnika, profesor Radi, snimatelj Rem i gospoda Amadea nadgledali su rad sloenih ureaja. Glasoviti filmski reiser Nikica Zukin hrkao je u naslonjau u uglu. Treba prekinuti ree profesor Amadei. Opomenite Rema. - 60 -

Rem, Domagoj je u kritinoj fazi, prekidaj. Jesmo li dosta uhvatili? upita Rem. To je nevano odgovori Amadea. Prekidaj! Rem se nasmija. Svia ti se momak, a? Ne bulazni, Rem. Domagoj je izvanredan medij, ne treba ga upropastiti ve nakon prvog filma. Njegovi snovi mogu nam donijeti nekoliko Oskara, pogotovo kad profesorova ekipa usavri prihvatnotransportnu jedinicu. im otkriju i uklone mehanizam izazivanja straha, moi e snimati do mile volje. Rem iskljui ureaje. Kako ti kae ree. Filmska radna zajednica SANFILM Zagreb, rnovnika 17 Broj: 011984/119.. Zagreb, 15. listopada 19.. Domagoj Mihaljevi ZAGREB Zrnovnika 17 PREDMET: Ugovori na potpis dostavljaju se. Potovani drue Mihaljevi! Obavjetavamo Vas da ste bili angairani u naem projektu Vihor strasti. U prilogu Vam dostavljamo na potpis ugovore o djelu... Ui ree Amadea, smijeei se. ekali smo te.

Robert

Sheckley:

Ask a Foolish Question


Prevela Vesna Mahei

Pitaj bez veze

- 61 -

Odgovara bijae sagraen tako da postoji koliko bude potrebno to je po nekima bilo vrlo dugo, dok po nekim drugim Vrstama to uope nije bilo dugo. Meutim, za Odgovaraa bilo je to upravo dovoljno dugo. to se tie veliine, Odgovara je za neke bio golem, a za druge malen. Moglo ga se smatrati kompleksnim, premda su neki vjerovali da je vrlo jednostavan. Odgovara je znao da je onakav kakav je trebao biti. Osim svega ostalog, on je bio Odgovara. On je Znao. O vrsti koja ga je izgradila, to manje rekli, to bolje. Oni su takoer Znali, a nikad nisu rekli da li im je spoznaja bila ugodna. Oni su izgradili Odgovaraa kao servis intelektualno slabije razvijenim vrstama, i otili na jedinstven nain. Kamo su otili, to zna samo Odgovara. Zato to Odgovara zna sve. Na svom planetu, kruei oko svog sunca, sjedio je Odgovara. Trajanje se nastavljalo, dugo, po onom kako trajanje prosuuju jedni, kratko, po onom kako ga drugi prosuuju. Ali za Odgovaraa upravo onako kako je trebalo biti. U njemu su bili odgovori. On je znao prirodu stvari, kao i zato su stvari upravo takve kakve jesu, to su, i to sve to zajedno predstavlja. Odgovara je mogao na sve odgovoriti, uz uvjet da je pitanje postavljeno besprijekorio. I on je to elio! On je bio pun dobre volje! Kako bi drukije mogao i biti Odgovara? to bi drugo mogao initi Odgovara? I tako je ekao da stvorenja dou i pitaju. Kako se osjeate? upita Morran njeno plutajui iznad starog ovjeka. Bolje odvrati Lingman, pokuavajui se nasmijeiti. Besteinsko stanje predstavljalo je golemo olakanje. ak i pored toga to je Morran potroio veliku koliinu goriva, penjui se u svemir uz minimalno ubrzanje, Lingmanovom se slabom srcu to nije nimalo - 62 -

dopadalo. Lingmanovo je srce zastajkivalo i mrzovolnjo se trzalo, bijesno udaralo o lomna rebra, oklijevalo pa ubrzavalo. inilo se neko vrijeme, kao da e Lingmanovo srce stati, iz istog prkosa. Meutim, besteinsko stanje je bilo golemo olakanje, i slabano je srce i dalje kucalo. Morran nije imao takvih problema. Njegovo je snano tijelo bilo graeno za napor i stres. Ali na ovom putu nee doivjeti ni jedno ni drugo, nikako, ako je oekivao da stari Lingman poivi. ivjet u ja promrmljao je Lingman kao odgovor na neizreeno pitanje. Dovoljno dugo da istraim Morran dotaknu kontrole, a brod kliznu u subprostor kao jegulja u ulje. Istrait emo mi promrlja Morran. Zatim pomogne starcu da se od vee i oslobodi pojasa. Pronai emo mi Odgovaraa! Lingman krmnu svom mladom suradniku. Ve su godinama tako uvjeravali jedan drugog. U zaetku bio je to Lingmanov projekt. Poslije mu se pridruio Morran koji je diplomirao na kalifornijskom tehnikumu. Zajedno, oni su slijedili trag pria kroz Sunev sistem. Legende o jednoj drevnoj humanoidnoj vrsti koja je znala odgovore na sva pitanja i koja je sagradila Odgovaraa i otila. Zamislite to govorio je Morran. Odgovori na sve mogue! Fiziar Morran imao je zaista mnogo pitanja koja bi postavio Odgovarau. irenje svemira; vezna sila atomske jezgre; nove, kao i supernove; planetarna formacija; crveni pomak, relativitet i jo tisuu drugih. Da odvratio je Lingman i primaknuo se preglednoj ploi, zagledao se van u sumornu preriju iluzornog subprostora. Bio je biolog i bio je star. On je imao dva pitanja. to je ivot? to je smrt? Nakon osobito drugog grimiznog lovnog razdoblja, Lek i njegovi prijatelji okupili su se na razgovor. Grimiz bi obino postao rjei u blizini viestrukog skupa zvijezda zato, nitko to nije znao pa je razgovor bio sasvim u redu. Da znate govorio je Lek ja vjerujem da u uloviti tog Odgovaraa. Lek je sad govorio jezikom Ollgrat, jezikom neposrednih odluka. Zato? upita ga Hm na Hvestu, jeziku leernih ala. Zato ti eli znati stvari? Zar ti nije dovoljno samo sakupljanje grimiza. Nije odgovorio je Lek jo govorei jezikom neposrednih odluka. Ne, nije. Glavni posao Leka i njegove vrste bilo je prikupljanje grimiza. - 63 -

Pronalazili su grimiz uloen u mnogim dijelovima svemirskog tkiva, pa ak i najmanje koliine. Polako su podizali golemu hrpu grimiza. No emu je ta hrpa bila namijenjena, to nitko nije znao. Pretpostavljam da e ga pitati emu slui grimiz? upitao je Hm, odgurnuvi zvijezdu sa svog puta i pruajui se. I hou ree Lek. Suvie smo dugo amili u neznaju. Moramo saznati istinsku prirodu grimiza, kao i njegovo znaenje u sustavu stvari. Moramo saznati zato grimiz upravlja naim ivotima. Za ovaj govor Lek se prebaci na jezik Hgret, jezik poetnog znanja. Hm, kao ni drugi, nije se ni pokuao suprotstaviti, ak niti jezikom raspravljanja. Oni su znali da je znanje bilo vano. Oduvijek, od samog svitanja vremena, Lek, Hm i ostali sakupljali su grimiz. Sada bijae vrijeme da saznaju konana odgovore svemira to je grimiz i emu je namijenjena hrpa grimiza. A naravno, Odgovara je postojao da bi im rekao. Svatko je bio uo za Odgovaraa, koji je sagradila vrsta, razliita od njihove, sada ve odavno nestala. Hoe li ga pitati bilo to drugo? upita Leka, Ne znam odgovori Lek. Moda u ga pitati o zvijezdama. Nema inae nita doista vano. S obzirom na to da su Lek i njegova braa ivjela od svitanja vremena, oni nisu razmiljali o smrti. A kako ih je uvijek bilo jednako mnogo, nisu razmatrali pitanje ivota. Ali grimiz? I hrpa? Idem! povika Lek na materinskom jeziku prijelaza s rijei na djela. Sretno! doviknue mu njegova braa u argonu najveeg prijateljstva. Lek odeta poskakujui sa zvijezde na zvijezdu. Sam na svom malom planetu sjedio je Odgovara i ekao Ispitivae. Povremeno je sebi samom mrmljao odgovore. To je bilo njegovo pravo. On je Znao. Meutim, on je ekao, a vrijeme nije bilo ni predugo ni prekratko, da bilo koji svemirski stvor doe i pita. Bilo je njih osamnaest, okupljenih na jednom mjestu. Pozivam na pravilo osamnaestorice viknu jedan. I pojavi se jo jedan, koji nikad prije nije postojao, roen pravilom osamnaestorice. - 64 -

Moramo poi do Odgovaraa viknu jedan. Naim ivotima upravlja pravilo osamnaestorice. Gdje ima osamnaest, bit e i devetnaest. Zato je tako? Nitko nije mogao odgovoriti. Gdje sam? upitao je novoroeni devetnaesti. Jedan ga povede u stranu, radi uputa. Tako ostadoe sedamnaestorica. Jedan stabilan broj. Mi moramo saznati povika drugi zato su sva mjesta razliita, premda ne postoje razdaljine. U tome je bio problem. Ovdje si. Onda si ondje. Tek tako, nikakvo kretanje, nikakav razlog. A ipak, bez pomicanja nae se na drugom mjestu. Zvijezde su hladne povika jedan. Zato? Moramo poi do Odgovaraa. Jer i oni su uli legende, znali prie: Bila je jednom jedna vrsta, vrlo slina naoj, i oni su Znli i rekli su Odgovarau. Zatim su oni otili nekamo, to je nikamo, ali je vrlo daleko. Kako emo tamo doi? povika novroeni devetnaesti, sada ispunjen znanjem. Idui. I osamnaest ih nestade. Jedan je ostao. Neraspoloeno je zurio u golemo prostiranje jedne ledene zvijezde, a zatim i on nestade. Te stare legende su istinite dahnuo je Morran. Eno ga tamo. Izili su iz subprostora ondje gdje su legende kazivale, a pred njima se nala zvijezda drukija od svih ostalih. Morran je izumio klasifikaciju zvijezda, ali to nije nita znailo. Nije postojala nijedna druga nalik na ovu. Oko zvijezde njihao se planet. I taj je bio drukji od bilo kojeg drugog planeta. Morran je zmislio razloge, ali oni nisu nita znaili. Ovaj je planet bio jedini. Zaveite se ree Morran prizemljit u to laganije mogu. Lek je priao Odgovarau koraajui gipko od zvijezde do zvijezde. Podigao je Odgovaraa na svoju ruku i pogledao ga. Dakle ti si Odgovara? rekao je. Jesam odvratio je Odgovara. Onda mi kai nastavi Lek, smjetajui se udobno u - 65 -

prazninu izmeu zvijezda kai mi to sam ja. Pristranost ree Odgovara. Jedan nagovjetaj. Ma, hajde promumlja Lek uvrijeen. Zna ti bolje. No, onda. Svrha moje vrste je da sakuplja grimiz i da gradi gomilu. Moe li mi rei to to stvarno znai? Tvoje je pitanje bez znaenja ree Odgovara. On je zapravo znao to je grimiz i emu je gomila namijenjena. Meutim, objanjenje bijae skriveno u jednom irem objanjenju. Bez toga Lekovo pitanje ostaje nejasno, a Lek nije uspio postaviti pravo pitanje. Lek je postavljao i druga pitanja, a Odgovara nije mogao odgovoriti. Lek je gledao na stvari kroz svoje specijalizirane oi, izluivao je dio istine i odbijao da vidi vie od toga. Kako slijepcu objasniti doivljaj zelene boje? Odgovara se nije trudio. Nije bio tako ni zamiljen. Konano se Lek podrugljivo nasmije. Jedan od njegovih hodnih kamenova zasja na taj zvuk, zatim izblijedi do svog uobiajenog intenziteta. Lek ode, koraajui hitro izmeu zvijezda. Odgovara je znao, meutim, morao je prije dobiti prava pitanja. Udubio se u razmatranje ovog ogranienja, buljei u zvijezde to nisu bile ni prevelike, ni premale ve upravo kako treba. Prava pitanja. Vrsta koja je sagradila Odgovaraa morala je uzeti u obzir i taj problem, mislio je Odgovara. Morali su uiniti i neke ustupke zbog semantikih besmislica, dopustiti mu da pokuava odgonetavati. Odgovara se zadovoljio mrmljanjem odgovora za sebe. Osamnaest stvorenja doe do Odgovaraa ni hodajui ni letei, ve se jednostavno pojavie. Drhturei u hladnom sjaju zvijezda, zagledae se gore prema masivnosti Odgovaraa. Ako razdaljina ne postoji zapita jedan kako je onda mogue da stvari budu na drugim mjestima? Odgovara je znao to je razdaljina i to je mjesto. Ipak, nije mogao odgovoriti na pitanje. Postojala je razdaljina, ali ne ovako kako su je vidjela ova stvorenja. Postojala su i mjesta, ali na drukiji nain od ovog koji su ova stvorenja oekivala. Preformuliraj svoje pitanje s nadom ree Odgovara. Zato smo ovdje kratki upita jedan a ondje dugaki? Zato smo ondje debeli, a ovdje mravi? Zato su zvijezde hladne? Odgovara je sve znao. Znao je zato su zvijezde hladne, ali to nije mogao objasniti rijeima: zvijezda ili hladnoa. Zato upita jedan drugi postoji pravilo osamnaestorice? - 66 -

Zato je, kad ih se okupi osamnaest, proizveden jo jedan? Naravno, odgovor je bio dio jednog drugog, ireg pitanja koje nije bilo postavljeno. Po pravilu osamnaestorice stvorenje jo jedan i devetnaest stvorenja nestade. Odgovara je mumljao za sebe prava pitanja i odgovarao na njih. Uspjeli smo ree Morran. Dakle tako lupkao je Lingmana po ramenu lagano, jer Lingman bi se mogao raspasti. Stari je biolog bio umoran. Njegovo je lice bilo utonulo, poutjelo, smeurano. Ve su se pokazivali obrisi njegove lubanje u isturenim, poutjelim zubima, na njegovom malom, plosnatom nosu, na isturenim kostima lica. Matrica je bila sasvim vidljiva. Hajde da krenemo ree Lingman. Nije elio gubiti ni trenutka vremena. Nije imao vremena za gubljenje. Pokriveni kacigama poli su niz mali puteljak. Ne tako brzo promrmljao je Lingman. Dobro ree Morran. Ili su zajedno po tamnoj stazi planeta, koji je bio drugaiji od svih drugih planeta, jurei oko suna druijeg od svih drugih sunaca. Ovamo gore ree Morgan. Legende su bile sasvim jasne. Puteljak to vodi do kamenih stepenica. Kamenim stepenicama do dvorita. A tada: Odgovara! Njima je Odgovara izgledao kao bijeli ekran ugraen u zidu. Za njihove oi bio je sasvim jednostavan. Lingman je sklopio svoje uzdrhtale ruke. To je bio vrhunac cijelog jednog ivota, rada, financiranja, uvjeravanja, traganja po legendama zavravajui ovdje, sada. Upamti rekao je Morranu mi emo biti potreseni. Istina nee biti ni nalik na ono to smo zamiljali. Ja sam spreman ree Morran zanesena pogleda. Dakle, Odgovarau ree Lingman svojim tankim glasom to je ivot? Glas progovori u njihovim glavama: Pitanje nema znaenja. Pod ivotom Ispitiva misli na djelomini fenomen, neobjanjiv osim u uvjetima njegove cjeline. to je to, ega je ivot dio? upita Lingman. Takvo pitanje, u svom sadanjem obliku, ne doputa nikakav odgovor. Ispitiva jo razmatra 'ivot' iz svog osobnog kruga ogranienog predrasudama. Odgovori onda na svoj nain ree Morran. - 67 -

Odgovara moe samo odgovoriti na pitanje. Odgovara ponovno pomisli na alosna ogranienja to su ih nametnuli njegovi graditelji. Tiina. Da li se svemir iri? povjerljivo upita Morran. irenje je izraz neprimjeren situaciji. Svemir, kako ga Ispitiva sagledava, iluzorna je zamisao. Moe li nam ita rei? upita Morran. Mogu odgovoriti na svako vaee pitanje o prirodi stvari. Dvojica ljudi se pogledae. Vjerujem da razumijem to misli rei alosno a Lingman. Nae su osnovne pretpostavke pogrene. Sve odreda. Ne mogu biti ree Morran fizika, biologija... Djelomine istine ree Lingman glasom punim teke iscrpljenosti. Bar smo to odredili. Otkrili smo da su svi nai zakljuci o promatranim fenomenima pogreni. Ali pravilo najjednostavnije hipoteze... To je samo teorija ree Lingman. Ali ivot... pa svakako bi mogao odgovoriti to ja ivot! Pogledaj to na ovaj nain ree Lingman. Recimo, kad bi me morao upitati: zato sam se rodio u korpionu, u vezi sa Saturnom?, ne bih mogao odgovoriti na tvoje pitanje u uvjetima Zodijaka, zato to Zodijak nema nita s tim. Shvaam polako ree Morran. On ne moe odgovoriti na pitanja u uvjetima naih pretpostavki. ini se da je tako. A on ne moe mijenjati nae pretpostavke. Ogranien je na vaea pitanja, koja ukljuuju, ini mi se, znanje kakvo mi jednostavno nemamo. Ne moemo postaviti vaea pitanja? upita Morran. To ne vjerujem. Neke osnove moramo znati on se okrenu Odgovarau: to je smrt? Ne mogu objanjavati antropomorfizam. Smrt je antropomorfizam ree Morran, a Lingman se brzo okrene. To nas vodi nekamo! Jesu li antropomorfizmi nestvarni? upita on. Antropomorfizmc je mogue klasificirati, pokusno, kao, A, lane istine, ili B, djelomine istine u uvjetima djelomine situacije. to je ovdje primjenljivo? Oboje. To je najdalje do ega su stigli. Morran nije mogao nita vie - 68 -

izvui iz Odgovaraa. Satima su dva ovjeka pokuavala, ali im je istina izmicala sve dalje i dalje. Ovo izluuje ree Morran nakon nekog vremena. Ova stvar ima odgovore za cijeli svemir, a ne moe nam ih rei, ako ne postavimo pravo pitanje. Meutim, kako bismo mogli znati pravo pitanje? Lingman sjedne na tlo, naslanjajui se na kameni zid, i sklopi oi. Divljaci, eto to smo mi ree Morran, koraajui amo-tamo ispred Odgovaraa. Zamisli Bumana da doe fiziaru i upita ga zato ne moe odapeti svoju strijelu u Sunce. Uenjak to moe protumaiti samo u svojim uvjetima. to bi se dogodilo? Uenjak ne bi ak ni pokuao ree Lingman tupim glasom znao bi ogranienost onoga koji pita. To je krasno Morran e ljutito. Kako da Bumanu objasni rotaciju Zemlje? Ili jo bolje, kako da mu objasni relativitet, odravajui, naravno, znanstvenu strogost u svom tumaenju? Lingman, i dalje sklopljenih oiju, nije odgovorio. Mi smo Bumani. Meutim, procijep je ovdje jo vei. Moda, kao crv i natovjek. Crv eli spoznati prirodu praha, i zato ga ima toliko. Hoemo li poi? upita Morran. Lingmanove su ot ostale zatvorene. Njegovi su kvrgavi prsti bili stegnuti, obrazi jo vie utonuli. Lubanja se pomaljala. Gospodine! Gospodine! A Odgovara je znao da to nije bio odgovor. Sam na svom planetu, koji ne bijae ni velik ni malen, ve upravo prave veliine, Odgovara eka. On ne moe pomoi ljudima koji dolaze k njemu, zato to ak i Odgovara ima ogranienja. On moe odgovoriti samo na vaea pitanja. Svemir? ivot? Smrt? Grimiz? Osamnaestorica? Djelomine istine, poluistine, mali djelii velikog pitanja. Meutim, Odgovara sam mrmlja pitanja za sebe, istinska pitanja koja nitko ne moe razumjeti. Kako bi oni mogli razumjeti istinske odgovore? Pitanja nikad nee biti postavljena, a Odgovara pamti neto to su njegovi graditelji znali i zaboravili. Da bi postavio pitanje, mora znati vei dio odgovora.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

- 69 -

Dragan R. Filipovi:

Manica za Margaretinu lutku


Iza stola, temeljno oienog od stvari bez kojih se moe, sedeo je krupan, prosed ovek i sukao brkove. Huknu i drmnu rukom po interfonu: Blish, smesta doi! Izgasi ne oekujui odgovor i vrati se novinskom lanku. Vrata se prilino hrabro otvorie. Zdravo, P. M.! Zvao si me? Ako si ti Blish, a jesi, znai da sam te zvao ironino primeti P. M. Zar pored tebe ivog da iz novina saznajem o najblesastijim od svih uknutih izuma? Kakvom izumu? Nisam ni stigao da proitam novine, iitavao sam projekt za himalajski ski-lift. P. M. napravi oima trostruki salto sa estoipostrukira vijkom i rairi novinine povrine kvadratnog metra sa masnim naslovom: LUACI PRAVE OU SA ENERGIJOM. Blish leerno sede u konu fotelju i mirno proita ogromni tekst. Sat kasnije nalazili su se pred velikim metalnim vratima na kojima je stajalo: USTANOVA ZA NEGU I KONTROLU RAZVOJA NATPROSECNO INTELIGENTNIH PACIJENATA. Ludnica za genijalce! prevede P. M. i zalupa velikom alkom. Posle nekoliko minuta nestrpljivog ekanja po ranozimskoj bljuzgavici, kripei otvoriie se vrata i na njima se ukaza visok, mrav ovek, bleda lica i sjajnih oiju. - 70 -

Vi ste zadueni za kontakte sa sumanutim pronalazaima? Nelagodno potvrdie. Ja sam Robert, brinem o posetiocima. Budite ljubazni i poite sa mnom. Ustanova je osnovana pre deset meseci. Ovde su okupljeni pacijenti sa velikim kvocijentom inteligencije, ali to nije bio jedini kriterijum: uzeti su samo oni koji su imali ideju u koju su duboko verovali. Prolazili su izmeu lepo ureenih paviljona. Plorex, masu koju daje elektrinu energiju, napravili su u paviljonu Z. Pooe ka zeleno obojenoj zgradi. P. M. se pitao zato nije obuo gumene izme. Zdravo, luaci! uzviknu Robert razdragano. Prozvani mu nehajno ogovorie i nastavie diskusiju o mogunostima jednog roze zvrka. Doktore, niste ba taktini prekori ga P. M. Doktor? Ha, ha, ha zacenu se Robert od smeha. Pa ja sam pacijent kao i oni! Blish je arao oima po radionici i oslukivao efovu unutranju tutnjavu. Izgledate mi normalnije od mnogih iz moje okoline! procedi P. M. Znam, znam... Ovde smo samo zato to smo u manjini opasno setno kaza Robert i krene ka jednom od stolova. 'De si ale! doeka ga veseli duet. Zdravo, podmladak! Ovo su P. M. i Blish, kau da su uenjaci! okrene se i teatralno pokaza na prilino zbunjene ljude. A ovo su Denis i Joy! 'Ajde? Da se niste malo razrasli? ne izdra P. M. ale, objasni im da su kapaciteti popunjeni! Imali smo prilino plodnu sezonu! smejao se Denis. Ja sam u prolazu, teram bostan za Havaje. Svratio sam da vidim va izum: veziva mani namenjen Margaretinim lutkama! vrati loptu matori uenjak. Pratei Joya pogledom, P. M. primeti Plorex na Denisovom stolu: mala, prilino providna ploica, slina epoksidnim privescima za kljueve, iz koje su izlazile dve ice prikljuene na poveliku sijalicu. Brzim pogledima prelete paviljonom i shvati da sve osvetljenje potie od tog izuma. Ispitau da nije kakva muka otvori Blish torbu i primae se stolu. P. M. je posmatrao Robertovo prepotentno lice i postajao sve - 71 -

uvereniji da nema nikave prevare. Blish je kuckao, grebuckao i podizao ploicu, sav crven zbog zajebnancije luaka to su se okupili oko njega. Tarzan podie atomsku centralu bez po muke! komentarisao je Joy i vezivao crvene manice. Ne, tu nije tvoja draga, a ni srce tvoje! popraao je Denis pokuaje razbijanja ploice. Sve razdraeniji, Blish odvrnu sijalicu i prikljui merni instrument. Gledao je u displej mnogo due nego to je trebalo, a onda se, vidno zbunjen, okrenu efu: Dvesta dvadeset volti, pedeset herca, sto vati. Knap za sijalicu! bio je iskreno oduevljen P. M. Ko je autor? Rober odgovori ponosno: Ovo je kolektivno djelo! Hoete li biti ljubazni da napravite jedan Plorex pred nama? Vrlo rado, ako nam nabavite materijal potee Robert spremljen spisak iz depa. P. M. ga ne gledajui strpa u kaput, pozdravi se sa svima i krenu napolje. Kod vrata, za izdvojenim stolom, sedeo je tanuni cvikera i neto vredno crtao. Pusti ga, on je stvarno lud! apnu mu Joy. to? odapnu P. M. Ima fiks ideje: hoe da usavri automobile, da napravi neke nove avione, pobolja rad nuklearki, umnogostrui iskoristivost termo-elektrana, napravi projekt za solarnu elektranu, a to su, priznaete, ludorije. Svakako, popriau s njim. Ja sam Michael predstavi se cvikera ispraajui ih do kapije i idem putem kojim je nauka i dosad ila. Smatrate li vi njih ludima? interesovao se P. M. Ne, oni su potpuno u pravu. Starom uenjaku bilo je stvarno dosta. Zaustavi Michaela i uhvati ga za ramena. Blish prepozna onaj opasni osmeh i odmaknu se nekoliko metara. Kae, oni su u pravu, a tera svoje! Zato im se ne pridrui. Zato to Zemlja ne moe krenuti njihovim putevima dok ne iscrpi svoje slabim glasom ree Michael. P. M. ga pusti i zagleda se u ozbiljno lice. Mogu li dobiti tvoje papire? zapita skoro moleivo. Michael mu kimnu glavom i ode ne obraajui panju na Blisha. ooo Bie da je Michael u pravu! mrmljao je P. M. Ne - 72 -

moemo odbaciti ono to nije dolo do krajnjih granica, jer novo tek tad dolazi u sklad sa trenutkom. Klinci prebrzo voze, gde li e se zaustaviti?. Ve su se zaustavili u ludnici! bio je kategorian Blish. Pitanje je ko je tu lud. Kada bi lekari striktno primjenjivali svoje kriterijume za mentalnu ispravnost, slabo ko bi uspeo da dokae da je ist! Ipak, oni su bolesnici! P. M. izvadi neke papire iz depa. Ovde su dijagrami koji priaju o inteligenciji ljudi van ludnice i pacijenata. Zna onog tipa to po ceo dan visi pred zgradom, bulji u prolaznike ne shvatajui ta se zbiva, koji razume samo pikavac i oeani hamburger? E, razlika izmeu tebe i njega je otprilike kao izmeu Joya i tebe! Blish ne vjerujui razjapi usta. I kako onaj kloar moe suditi o smislenosti tvojih postupaka? nastavi P. M. Za njega je ova popiana kravata sa zlatnim P. M. nenormalna stvar, jer on ne zna da ja time objavljujem da imam toliko i toliko dolara platu! Okrete se naglo zanemelom saradniku: to kau Joyeve svilene mane? Izvadi spisak potrebnog materijala i prilino pogureno izmile kroz tapacirana vrata. Blish naas pomisli da bi bilo dobro ponititi narudbu zlatnih monograma. ooo U paviljonu Z bilo je prilino ivo. Domaini, svesni vanosti, ponaali su se rasturenije nego ikad, zbunjujui isprepadane filmske radnike. Epoksidni koktel, mrtva korpija, kamilica, majina duica, hajduka trava, strugotina kornjainog oklopa, kilence ljute... kontrolisali su spisak Denis i Joy. ale, moemo da ponemo! Svetlo! uzviknu reiser. Radi! Kamera! K'o bela lala! P. M. se pomae iz kamerinog vidnog polja. Na sredini paviljona nalazio se kazan, zagrevan nekim od neobinih izuma. Smeaj epoksid, Denise ree Joy, vadei iz mantila kesicu sa nekim tajanstvenim miroijama. U rastopljenu masu Robert baci majinu duicu i hajduku travu. Denis saeka malo pa doda kamilicu i ljutu. Joy sunu preko ramena strugotinu kornjainog oklopa i tajanstve- 73 -

nu mirodiju. Raupani Frederik upali jednu sijalicu i, paljivo gledajui u nju, kutlaom zahvati malo mase i poe kalupu u kome su se nalazile pripremljene ice. Odmerio je potrebnu snagu objasni Denis. A korpija? inzistirao je Blish. A, da! pljesnu se Joy po elu. Nju emo da stavimo u ploicu, radi ukrasa. Video sam da se dobro prodaju drke za menjae sa ivuljkama! Ubaci korpiju u kalup i Frederik paljivo nasu. Blisha naterae da lino zaarafi sijalicu i posedae okolo. Masa se polako stvrdnjavala i javi se svetlost, prvo jedva vidljiva, pripisana odsjaju silnih reflektora, a zatim sve sigurnija i nepobitnija. P. M., uznojen od silnih reflektora i ruenja saznanja, prie sa mikrofonom u ruci: Kako vi objanjavate rad ovog izuma? Bitno je sunuti ljutu kad izbije klju! eretski namignu Joy i potee iz flae. Jedan od lekara mu pripreti prstom i on ostavi pie bez protivljenja. Nauka kae da se ne moe dobiti vie energije od uloene strpljivo pomenu P. M., pokuavajui da ih isprovocira da odgovore. Naravno, zato i ne ulaemo nita! odbrusi Denis. Jedino se Michael nije smejao. Energija je svuda okolo utra Blish oni je samo transformiu u elektrinu! To je njen problem! umea se Robert. Uostalom, Plorex ploicama, glumili vee bene nego to smo ikad bili! I ice su vrlo rune! Bilo bi lepo kad bi sama masa svetlela! prezrivo je gledao Denis. Ali, onda se korpija ne bi videla! bunio se Joy. P. M. se u trenu seti onog kloara i grupe iskompleksiranih slubenika koji mu se rugaju, dade znak da se kamere ugase, ostavi mikrofon i bez pozdrava izae. Momci, preterali smo prekide tiinu Robert. iko i nije ba pogodan za zezanje. Joy se stuti ka vratima. ta vi elite? pogleda ga P. M. u oi. Joy se zagleda u nebo: Gore. elimo gore. Ne znam pripadamo li zvezdama, ali ovde smo viak. Zbog toga smo komedijali sa bezveznim Plorex ploicama, glumili vee bene nego to smo ikad bilil Kako ste doli do tog bezveznog Plorexa? Rei u vam, mada sumnjam da e to koristiti Zemlji. A vi - 74 -

nama nabavite stvari potrebne za odlazak. Zato sumnja da e koristiti? zapita ga P. M. Ima i meu smrtnicima poneki pametan! Ima uzdahnu Joy. Dosta pametnih ima. Ali slobodne pameti je sve manje. Ko zna kad e neko, moda opet luda, shvatiti put koji vodi do tog govna to daje struju, i do zvezda, i do bilo ega. Zbog toga vam licenca nee mnogo vredeti. Dopustite ponekom detetu da mu misli pou neklasinim putevima! Ali injenica je... injenica je samo mea intelekta! presee ga Joy. Pridite injenici sa boka, zguza, odozgo, iznutra! Moda onda i nee biti tako vrsta i nepobitna. injenica je da se bez potsine sile ne moe putovati svemirom, a mi emo sutra otii. Naravno, ako nam donesete nekoliko sitnica. Pozdravie se i odoe u svoja svitanja. ooo Zalazak sunca davao je slici potrebnu mistinost crveno svetio obasjavalo je neveliku plastinu kupolu, putnike i posmatraku ekipu. P. M. je bio u transu. Sve mu se inilo kao lepo snimljen film. Stajao je i gledao kako Denis i Robert premazuju kupolu nekom tenou, kako Joy odreuje ta e se uneti u brod. Blish je stajao podalje i cerekao se sa podnapitim snimateljima. P. M.-u nekako nije bilo do smeha. Pripreme se brzo zavrile i Joy prie: U onoj torbi se nalaze recepti za raznorazne gluposti. Kamo idete? zaptita P. M. tiho. . Vidi onu zvezdu gore? Zato ba nju? Tako lepo sija... zaneseno ree Joy. Mora da ima neki dobar planet. P. M. se zagleda paljivije. U pravu si. Tako lepo sija. Spusti pogled na Joyeve oi. Idem sa vama. Zar se ne boji da e ispasti smean pred kamerama? P. M. odmahnu glavom. I glupo je priati ta je dalje bilo. Seli su i nestali. Zauvek. Ostao je Michael, ini se po zadatku, ostala je praznina n Blishu i svim promatraima. I mnoge su naitane glave bdele nad spisima iz ludnice, traei nain na koji se injenica moe zaobii, preskoiti. A samo tog recepta nije bilo. - 75 -

...nije za SIRIUS
Nastavak s 52. stranice ji zakoni poznata ideja, uz to patetiki obraena. Ako ne raunamo rukom pisane prie (?) Susret i Ponovo iv koje su prije itanja zavrile u kou, mogli bismo nabrojati etrdesetak pria koje nisu za SIRIUS iz drugih razloga. To su: Presuda (dobar vic, sli nemuto ispripovijedan), Napredak (takoer; uz to: zato izum vatre mijeati a politikom?), Prolost-sadanjost-budunost (sve je u prii dobro osim njene konstrukcije, sastavljeno od pasusa razliitih duina, intonacija i sadraja, povezanih bez logikoga reda, tako da djeluju rastrgano i nedosljedno). Fantazmapoils bi mogla biti dobra crna minijatura da je ideja, bar na kraju prie, na neki nain razjanjena. Eto, to je Izvrsna pria... ali nije SF, na alost. Limunada bi mogla postati sirijusijada, kad bi se skratila na polovicu. Vremeplov bi jo i mogao uploviti u SIRIUS kad bi mu se uvodne dvije stranice prepolovile i razrijeila neloginost po kojoj radar koji registrira sve tri dana unaprijed i unatrag ipak nije reagirao. Vrbovanje nema, kao pria, nekih greaka, ali ni razloga zbog kojih bi osvanula u SIRIUSU. Jednostavna dosjetka je tako jednostavna da su je se ljudi dosjetili jo prije petnaestak godina i nema smisla otkrivati toplu vodu, a uz to je pria, ak i kad bi ideja bila svjea, dvostruko preduga i ne pati od premudrog svretka. Alma je vrhunski napisana, no neki mini-jest-gospodari nisu dovoljni Sf'-elemeut da bi to ugodno tivo dovrli do Nastavak na 90. stranici

Kurt

Vonnegut

Jr:

The Big Space Fuck


Prevela Vesna Mahei

Velika svemirska eva


- 76 -

U godini toj i toj mogla je u Sjedinjenim Amerikim Dravama mlada osoba tuiti sudu svoje roditelje ako su je loe odgajali. Mladi ih je ovjek mogao izvesti pred sud i prisiliti ih da plate ili da ak odslue zatvorsku kaznu za ozbiljne pogreke koje su poinili jo dok je bio malo, nemono dijete. Nije to bio samo pokuaj da se udovolji pravdi ve se time pokualo obeshrabriti reprodukciju, s obzirom na to da je hrane bilo sve manje. Pobaaji su bili besplatni. Zapravo, svaka ena koja se dobrovoljno prijavila za pobaaj mogla je slobodno birati opremu za kupaonicu ili stolnu svjetiljku. U godini toj i toj Amerika je upriliila Veliku svemirsku evu, to je predstavljalo ozbiljan napor da se osigura postojanje ljudske vrste u svemiru, budui da vie nije mogla dugo opstati na Zemlji. Sve se pretvorilo u sranje, konzerve od piva, stare automobile i boce Cloroxa. Neto zanimljivo dogodilo se na Havajskim otocima, gdje su niz godina bacali smee u grotla ugaenih vulkana, dva su vulkana iznenada sve to izbljuvala. I tako dalje. To je bilo vrijeme velike oputenosti u pitanjima jezika, tako da je ak i predsjednik govorio sranje i jebiga i tome slino, a da se nitko zbog toga nije osjeao ugroenim, niti uvrijeenim. Bilo je to potpuno u redu. On je svemirsku evu zvao Svemirskom evom, pa tako i svi ostali. Bio je to raketni brod s teretom od etvrt tone smrznutog-suenog pricera u svom nosu (pricer je tu u smislu itrcak, a ne utrcak, uobiajenom u Evropi). Trebao je biti ispaljen u galaksiju Andromeda, udaljenu dva milijuna svjetlosnih godina. Brod je nosio ime Arthur C. Clarke, u ast uvenog svemirskog pionira. Brod je trebao biti ispaljen u pono na praznik 4. srpnja. U deset sati te veeri, Dwayne Hoobler i njegova ena Grace, promatrali su odbrojavanje na televiziji u dnevnoj sobi svoga skromnog doma u Elk Harboru, Ohajo, na obalama neeg to je neko bilo jezero Erie. Jezero Erie sada je postalo itki kal. U njemu je bilo riba pikoraljudodera, dugakih i po devet metara. Dwayne je bio uvar u Popravnom institutu za odrasle, Ohajo, udaljenom oko tri i pol kilometra. Hobi mu je biia izrada kuica za ptice od odbaenih boca Cloroxa. I dalje ih je izraivao i vjeao ih po svom dvoritu premda vie nije bilo nikakvih ptica. Dwayne i Grace divili su se filmskoj demonstraciji procesa kojim je pricer (shvatili ste: rije je o spermi) bio smrznuto-suen za put. Mali pehar materije, to ga je predao ef Matematikog odjela na Sveuilitu u Chicagu, bio je blic-smrznut. Zatim je materija smjetena ispod zvonolikog vra, i zrak je isisan iz vra. Zrak je nestao, ostavljajui fini, bijeli prah. Prah sasvim sigurno nije ba ostavljao neki dojam, i Dwayne Hoobler je to i rekao ali u tom je bilo nekoliko stotina milijuna spermatozoa, u stanju zaustavljenog ivlje- 77 -

nja. Prvi prilog, jedan prosjeni prilog, bio je dva kubina centimetra. Dovoljno praha, glasno je procjenjivao Dwayne, da zabrtvi uho igle. A vie od etvrt tone toga uskoro e se nai na putu za Andromedu. Jebi se, Andromedo rekao je Dwayne bez ikakve ljutnje. On je samo ponavljao natpise i plakate oblijepljene svuda po gradu. Na drugima je pisalo: Andromeda, mi te ljubimo i Zemlja ima muceke za Andromedu, i tome slino. Na vratima se zaulo kucanje i istog trenutka ue stari prijatelj obitelji, kotarski erif. Kako si, ti stari jebivjetre? upita Dwayne. Ne mogu se potuiti, govnaru odvrati erif, a zatim su jo neko vrijeme tako dobacivali. Grace se smijuljila uivajui u njihovoj duhovitosti. Meutim, da je bila malo otriji promatra, ne bi se toliko smijala. Tada bi uoila da je erifova sklonost ali sasvim povrna. Nosio je neto na dui. Mogla je takoer opaziti da je u ruci drao slubene papire. Sjedni, ti stara, glupa vucibatino ree mu Dwayne i gledaj kako e Andromeda dobiti svoje ivotno iznenaenje. Ako ja pravo razumijem odvrati erif morao bih tu sjediti vie od dva milijuna godina, kad bih to htio vidjeti. Moja bi se stara mogla zabrinuti to je sa mnom. On je bio mnogo pametniji od Dwaynea. Njegov se pricer nalazio na Arthuru C. Clarkeu, Dwayneov ne. Morao si imati kvocijent inteligencije vei od 115, da bi ti pricer bio prihvaen. Bilo je tu i nekih izuzetaka: ako si bio dobar sporta, ili znao svirati neki muziki instrument ili slikati slike, ali Dwayne nije zadovoljavao niti jedan od ovih uvjeta. On se bio nadao da e graditelji kuica za ptice imati poseban tretman, ali pokazalo se da nije tako. S druge strane, ravnatelj Njujorke filharmonije mogao je dati i etvrt litre, ako je elio. Njemu je bilo ezdeset osam godina. Dwayneu etrdeset i dvije. Sad je na televiziji bio jedan stari astronaut. Priao je kako bi svakako elio poi onamo kamo putuje i njegov pricer. No, umjesto toga, ostat e sjediti kod kue sa aom tanga u ruci. Tang bijae slubeno pie za astronaute. Bila je to smrznuto-suena oranada. Moda i nema dva milijuna godina ree Dwayne ali sasvim sigurno ima pet minuta. Sjedni. Ono zbog ega sam sada ovdje ree erif pokazujui otvoreno da je nesretan obino obavljam stojei. Dwayne i Grace bijahu iskreno zbunjeni. Nisu imali ni pojma to je moglo slijediti. A evo to je bilo: erif je svakom od njih uruio sudbeni poziv, i rekao: Dunost mi je da vas obavijestim da vas je vaa kerka - 78 -

Wanda June optuila kako ste je upropastili dok je jo bila dijete. Dwayne i Grace ostadoe kao gromom pogoeni. Znali su da je Wandi June sada dvadeset i jedna godina i da ima pravo tuiti sudu, ali sasvim sigurno nisu oekivali da e to i uiniti. Ona se nalazila u New York Cityju, i kad su joj telefonski estitali roendan, stvarno je Grace, izmeu ostalog, bila rekla: No, sad nas moe i tuiti, slaana, ako to eli. Grace je bila toliko uvjerena da su ona i Dwayne bili dobri roditelji da se ak mogla i smijati kad je nastavila: Ako poeli moe poslati svoje trule starce u zatvor. Wande June je bila jedinica. Skoro je bila dobila brau, meutim Grace ih je pobacila. Umjesto njih, Grace je bila uzela tri stolne svjetiljke i jednu opremu za kupaonicu. to kae, to smo joj uinili? zapita Grace erifa. Ima odvojen popis optubi uz svaki poziv odgovori erif. Nije mogao pogledati svoje nesretne prijatelje u oi, pa je stoga gledao u televiziju. Ondje je znanstvenih tumaio zato je kao cilj odabrana ba Andromeda. Bilo je najmanje osamdeset i sedam vremenskih skokova izmeu Zemlje i galakcije Andromeda. Ako bi Arthun C. Clarke proao kroz bilo koji od njih, brod i njegov teret bili bi umnoeni trilijun puta i pojavili bi se posvuda u prostoru i u vremenu. Ako ima bilo kakve plodnosti igdje u svemiru obeao je znanstvenik nae e je sjeme pronai i cvjetati. Jedna od stvari to je dosad najvie deprimirala u vezi sa svemirskim programom bila je naravno injenica da plodnost bijae vraki daleko, ako je uope igdje i postojala. Glupe ljude kao to su bili Dwayne i Grace, pa ak i prilino pametne poput erifa, poticalo se da vjeruju kako je sve ondje gore gostoljubivo, i kako je Zemlja tek komadi govna iskoriten kao platforma za lansiranje. Stvarno, Zemlja je bila tek komadi govna, a ak je i glupim ljudima poput Dwaynea i Grace poelo svitati u glavi da bi Zemlja mogla ostati jedini naseljivi planet koji je ljudska vrsta nala. Grace su oblile suze od alosti to je tui kerka, a popis optubi, to ga je itala, prelamao se u viestruke slike zbog suza. Oh, Boe, oh, Boe, oh, Boe govorila je ona govori o stvarima koje sam ja sasvim zaboravila, ali ona nije nita zaboravila. Ona govori o neem to se dogodilo kad su joj bile svega etiri godine. Dwayne je itao optube protiv sebe, pa nije ni upitao Grace to je to ona tako strano uinila kad su Wandi June bile sumo etiri godine. A to je bilo ovo: jadna mala Wanda June je kredom crtala po - 79 -

novim tapetama u dnevnoj sobi da bi usreila svoju majku. Umjesto da bude sretna, majka je prasnula i istukla je. Od tog dana, tvrdila je Wanda June, ona nije mogla pogledati nijedno umjetniko djelo a da ne zadrhti poput lista i da je ne oblije hladan znoj. Tako sam bila prikraena, naveo je Wandu June njezin odvjetnik da tako kae, za jednu sjajnu i stvaralaku karijeru na podruju umjetnosti. Dwayne je u meuvremenu saznao kao je upropastio izglede svoje keri za, kako je odvjetnik to nazvao dobru udaju, kao i ugodnosti i ljubav to iz toga proizlaze. Dwayne je to navodno uinio tako to je uvijek bio neodreen, kad god bi dolazio neki udvara. Takoer je esto bio razodjeven do pasa kad bi otvarao vrata, premda bi uvijek imao pojas s nabojima i revolver. Ona je ak mogla imenovati enidbenog kandidata, kojeg je izgubila zbog oca: John L. Newcomb, koji se konano oenio nekom drugom. Sada je imao vrlo dobar posao. Bio je zapovjednik snaga sigurnosti u skladitu municije u Junoj Dakoti, gdje su pohranjivali bacile kolere i kuge. erif je imao jo loih vijesti, a znao je da e imati vrlo skoro priliku da im to i kae. Siroti Dwayne i Grace su ga obavezno morali upitati: to ju je navelo da to uradi? Odgovor na to pitanje donijet e im nove loe vijesti, a to je, da je Wanda June u zatvoru, optuena kao voa bande kradljivaca po trgovinama. Jedini nain da izbjegne zatvor bio je da dokae kao je sve ovo to ona jest i to je uinila samo krivica roditelja. U meuvremenu, na televizijskom ekranu se pojavio senator Flem Snopes iz Mississippija, predsjednik Senatskog svemirskog komiteta. On je bio vrlo sretan zbog Velike svemirske eve i rekao je da je Ameriki svemirski program bio upravljen ba na to. Bio je ponosan, rekao je, to su Sjedinjene Drave smatrale prikladnim da tvornicu za smrzavanje pricera podignu ba u njegovom rodnom, malom mjestu, koje se zvalo Mayhew. Rije pricer imala je usput reeno, zanimljivu povijest. Bila je stara koliko i jebi i sranje i sline rijei, ali je ostala izvan rjenika jo dugo poto su druge bile doputene. Bilo je to zato to su mnogi eljeli da ona ostane istinski magina rije jedina to je preostala. A kad su Sjedinjene Drave objavile da e uiniti istinski magino djelo, da e ispaliti spermu u galaksiju Andromeda, narod je ispravio svoju vladu. Njihova kolektivna podsvijest objavila je da je vrijeme da i ta posljednja magina rije izie na otvoreno. Inzistirali su da sperma nije nita to bi se moglo ispaliti u neku drugu galaksiju. Moglo je zadovoljiti samo pricer. I tako je vlada poela upotrebljavati taj izraz, i uinila neto, to takoer nikad prije nije bilo uinjeno: standardiziran je nain kako se taj izraz pie. - 80 -

ovjek koji je razgovarao sa senatorom Snopesom zamolio ga je da ustane, tako da svatko vidi kakav titnik on nosi, to je senator i uinio. titnici su sada bili vrlo moderni, i mnogi su mukarci nosili titnike u obliku raketnog broda, a u ast Velike svemirske eve. Takvi su obino imali izvezen znak SAD. Senatorov je nosio pruge i zvijezde Konfederacije. Ovo je razgovor odvuklo na vitetvo openito, a voditelj razgovora podsjetio je senatora na njegovu kampanju da se elavog orla ukine kao nacionalna pticu. Senator je objasnio kako mu se ne svia injenica da njegovu zemlju predstavlja stvorenje, koje oito nije nizato sposobno u suvremenom svijetu. Zamoljen da imenuje stvorenje koje bi bilo sposobno za neto, senator je to i uinio, navodei ak dva stvora: pikora i dvokrilca chironomidae. Ali, neznano njemu kao i bilo kome drugome, pikori su otkrili da su Velika jezera postala pogubna ak i za njihovo zdravlje. Dok su se sva ljudska bia nalazila u svojim kuama promatrajui Veliku svemirsku evu, pikori su izmigoljili iz gliba i preli na kopno. Neki od njih bili su gotovo jednako dugaki i iroki kao i sam Arthur C. Clarke. No Grace Hoobler je otrgnula svoj pogled s onog to je itala i postavila erifu ba ono pitanje kojeg se on plaio: to ju je natjeralo da nam ovo uradi? erif joj je rekao, a zatim je i on zajeao protiv okrutne sudbine. Ovo mi je bila najstranija dunost, to sam je ikada morao izvriti rekao je slomljeno. Javiti tako alosne vijesti prijateljima toliko bliskim koliko ste mi vi, i to u noi, za koju se pretpostavlja da bi morala biti najradosnija no u cijeloj povijesti ljudskog roda. Iziao je jecajui i uletio ravno u drijelo pikora. Pikor ga je istog trenutka pojeo, ali ne prije nego to je erif vrisnuo. Dwayne i Grace Hoobler brzo su pojurili napolje da vide zbog ega je vritao, a pikor je i njih takoer progutao. Ironino, njihov je televizijski prijemnik i dalje nastavio da gledaju niti da brinu o tome. Devet ! rekao je glas, a zatim: Osam! a zatim: izvjetavati o odbrojavanju, premda njih vie nije bilo u sobi Sedam! I tako dalje.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

- 81 -

...nije za SIRIUS
Nastavak s 83. stranice SIRIUSOVIH stranica. Jarev rog se u svojoj drugoj verziji ne razlikuje dovoljno od prve. Prvih pet stranica je dozlaboga razvueno, sjeanje glavnoga junaka je takoer predugo i na najpogodnijem mjestu u prii, a cijela se pria zasniva na neloginoj kombinaciji avangardnoga seksualnog morala (ljubljeni hermafroditi kao krinka za pederastlju) i ve danas zastarjelih shvaanja o posadama samo mukoga spola, i sl. Susret... se ni u ovoj verziji nee susresti sa SIRIUSOM: stil sladunjav, doljaci budale, ideja koritena. Povratak gladijatora i dalje ima izvrsnu ideju, no obrada zaostaje (sladunjav stil, loa naracija, dvostruko predugo bujica patetike). Vidjeste, dragi itatelju-autore, sve ovo dosad NIJE ZA... ima i neku ansu da se, nakon mukotrpne pre-obrade, pretvori u neto nalik na priu ZA SIRIUS. Meutim, ovo to slijedi posve je drukijega karaktera: NIPOTO nije za SIRIUS: Senzori prijateljstva su neizmjerno bolje obraeni u Clarkeovom Straaru. Proitajte tu priu! Lusaka 2578 je u svai s Asimovljevim zakonima, a jo vie s vlastitim naslovom. Program kompjuterskih igara u snu ve su i naI autori mnoso bolje obradili. Susret: manji je nedostatak obrada ve poznate teme (inteligencija planetarnih razmjera), a vei gomila neloginosti kako znanstvenog tako i metodolokog karaktera. Pria o stvaraocu djeluje kao (otuni) ulomak ili sinopsis due prie. Izgubljeni u svemiru: nedostataka je bezbroj, a kad bih Vam ih i nabrojio, veinu njih ne biste shvatili. Savjet: uite to vie i to bolje, mnogo itajte, vjebajte se u pisanju i javite se za nekoliko godina. Nauno objanjenje je sasvim infantilno ispripovijedan vic, inae ne ba lo. Pobjeda, je blijeda, Recept neprimjenjiv za SIRIUS. Kompjuter: lo stil, slaba naracija, kompjuter-art star je ve petnaestak godina. Krug nejasan, SF-elementi tanahni; Nitko nije savren pa ni Vi, dragi autoreitatelju: pria Vam nije SF nego FR (filozofsko-religiozna). Arheoloki predmeti su odve nejasni. Vaa pria pogotovu. Rezerva... nema greaka, ali ni vrijednosti, dok Sretni George moda ima sree, ali ne i veze sa SF-om; Snaan eludac, poput moga, ne moe probaviti toliko bezvezarija ak ni u tako kratkom tekstu, a Posao za novog Noja bi ipak bio najpovoljniji kad bi zauvijek zabio glavu u pijesak (ili se zauvijek nasukao na Araratu). Nestani Bobby: olinjala pria ispripovijedana na jo ollnjaliji nain, a kraj joj nije ak ni oltnjao. nego nikakav. Rekvijem je rekvijem za Nastavak na 120. stranici

Richard The Last Day

Matheson:

- 82 -

Preveo Damir ugec

Posljednji dan
Probudio se i prvo to je pomislio bilo je: posljednja uo je prola. Pola te noi je prospavao. Leao je na podu i gledao u strop. Zidovi su jo bili crvenkasto obasjani vanjskim svjetlom. Osim hrkanja, nita se nije ulo u dnevnoj sobi. Pogledao je oko sebe. Po cijeloj sobi bila su ispruena tijela. Bilo ih je na kauu, smjetenih u foteljama, skvrenih na podu. Neki su bili prekriveni sagovima. Dvoje ih je bilo golo. Pridigao se na lakat i zatreptao od sijevajuih bolova u glavi. Sklopio je oi i trenutak ih drao vrsto zatvorene. Zatim ih je opet otvorio. Proao je jezikom po unutranjosti suhih usta. U njima je jo bio teak zadah estoka pia i hrane. Odmarao se na laktu ponovo prelazei pogledom preko sobe, dok mu je um polako registrirao prizor. Nancy i Bili leali su zagrljeni, oboje goli. Norman se skvrio u fotelji, lica napeta u snu. Mort i Mel leali su na podu, prekriveni prljavim sagovima. Obojica su hrkali. Ostali na podu. Vani crveno svjetlucanje. Pogledao je prema prozoru i grlo mu se pomaklo. Trepnuo je. Pogledao je niz svoje dugako tijelo. Ponovo je progutao s mukom. iv sam, pomislio je, i sve je to istina. Protrljao je oi. Duboko je udahnuo ustajali zrak u stanu. Prevrnuo je au dok se uspravljao na noge. Viski i soda prolili su se po sagu i upili se u tamnoplavu aru. Pogledao je ostale ae, slomljene, izgaene, baene u zid. Pogledao je boce kojih je bilo posvuda, sve prazne. - 83 -

Stajao je buljei po sobi. Pogledao je prevrnuti gramofon, rasute omotnice ploa, slomljene komadie ploa u ludim uzorcima na sagu. Sjetio se. Mort je bio taj koji je sve to zapoeo prole noi. Odjednom je potrao prema gramofonu i pijano zaurlao: to jo, do vraga, znai muzika! Samo mnogo buke! Zatim je zamahnuo vrkom cipele prema gramofonu i hitnuo ga o zid. Posrnuo je i pao na koljena. Pridigao se s gramofonom u svojim miiavim rukama, prevrnuo ga i opet ga ritnuo. Do vraga s muzikom! povikao je. I tako mrzim to smee! Zatim je poeo vaditi ploe iz omotnica i lomiti ih preko koljena. Doite! vikao je svima Doite! I ideja ih je osvojila. Kao to osvajaju sve lude ideje ovih posljednjih nekoliko dana. Mel je skoio s djevojke s kojom je vodio ljubav. Izbacivao je ploe daleko preko ulice. A Charlie je za trenutak odloio svoj pitolj, stao do prozora i pokuao gaati ljude na ulici baenim ploama. Richard je promatrao tamne diskove kako poskakuju i lome se dolje na pjeakim prijelazima. I sam je bacio jednu plou. Zatim se okrenuo i pustio ostale da divljaju. Poveo je Melovu djevojku u spavau sobu i imao s njom snoaj. Razmiljao je o tome dok je stajao, njiui se, u crvenkastom svjetlu sobe. Na trenutak je zatvorio oi. Zatim je pogledao Nancy i sjetio se da je imao i nju u zbrci divljih sati, to je trajala juer i prole noi. Sad je izgledala odurno. Uvijek je bila ivotinja. Ipak, prije je to trebala prikrivati. Sada, u konanom sumraku svega, mogla se odati jedinoj stvari do koje joj je ikad bilo stalo. Upitao se ima li na svijetu jo ljudi s pravim dostojanstvom. One vrste koja bi jo postojala kad time vie ne bi bilo potrebno impresionirati ljude. Prekoraio je tijelo uspavane djevojke. Imala je na sebi samo kombine. Pogledao je njezinu raupanu kosu, crvene uprljane usne, nesretan izraz utisnut na lice. U prolazu bacio je pogled u spavau sobu. U krevetu su bile tri djevojke i dva mukarca. Pronaao je le u kupaonici. - 84 -

Bio je nemarno baen u kadu i prekriven istrgnutom zavjesom od tu-kabine. Samo su se vidjele noge, smijeno prebaene preko prednjeg ruba kade. Povukao je zavjesu i ugledao koulju natopljenu krvlju, bijelo, smireno lice. Charlie. Stresao je glavom, zatim se okrenuo te oprao ruke i lice u umivaoniku. Nije bilo vano. Nita nije bilo vano. Zapravo, Charlie je sad bio jedan od sretnika. Pripadnik legije koja je gurnula glave u plinske penice, ili prerezala vene na rukama, ili uzela pilule, ili se uklonila na neki od prihvaenih naina samoubojstva. Dok je gledao svoje umorno lice u ogledalu, razmiljao je o tome da si preree vene. Ali znao je da to ne moe. Potrebno je mnogo vie od oaja da bi se pribjeglo samounitenju. Popio je gutljaj vode. Srea, pomislio je, to jo ima vode. Pretpostavljao je da nema vie nikoga tko bi upravljao vodenom mreom. Ili elektrinom mreom, ili plinskom mreom, ili telefonskom mreom. Koja bi budala radila posljednjeg dana svijeta? Spencer je bio u kuhinji kad je uao Richard. Sjedio je u gaama na stolu i gledao svoje ruke. Na tednjaku su se prila jaja. Plin, dakle, takoer radi, pomislio je Richard. Zdravo rekao je Spenceru. Spencer je neto promrljao ne diui pogled. Buljio je u svoje ruke. Richard ga je pustio na miru. Malo je smanjio vatru pod jajima. Izvadio je kruh iz police i stavio ga u elektrini toster. No, toster nije radio. Slegnuo je ramenima i zaboravio na to. Koliko je sati? Spencer ga je gledao upitno. Richard je pogledao na sat Stao je ree. Gledali su se. Oh ree Spencer. Zatim upita; Koji je dan?. Richard je razmislio. Mislim da je nedjelja. Richard je otvorio hladnjak. Nema vie jaja rekao je Spencer. Richard je zatvorio vrata. Nema vie jaja rekao je muklo nema vie pilia. Nema vie niega. Naslonio se na zid uzdahnuvi uzdrhtalo i pogledao kroz prozor - 85 -

na crvenkasto nebo. Mary, pomislio je. Mary kojom sam se trebao oeniti. Koju sam pustio da ode. Upitao se gdje je sad ona. Upitao se misli li jo na njega. Norman je uteturao u kuhanju, mamuran od sna i pia. Usta su mu bila otvorena. Izgledao je omamljeno. 'jutro promrmlja. Dobro jutro, veselo sunace Richard e bez veselosti. Norman ga je blijedo pogledao. Zatim je otiao do sudopera i usprao usta. Charlie je mrtav ree. Znam potvrdi Richard. Oh. Kad se to desilo? Prole noi odgovori mu Richard. Ti nisi bio pri svijesti. Sjea se da je govorio kako e nas sve postrijeljati? Izbaviti nas iz bijede? Sjeam se ree Norman. Prislionio mi je cijev pitolja na glavu. Rekao je: Osjea li kako je hladna?. E, pa pograbio se s Mortom ree Richard. Pitolj je opalio. Slegnuo je ramenima. To je bilo to. Gledali su se bezizraajno. Zatim je Norman okrenuo glavu i pogledao kroz prozor. Jo je tamo promrlja. Gledali su veliku plamenu loptu koja je istisnula sunce, mjesec, zvijezde. Norman se okrenuo dok mu se grlo pomicalo. Usne su mu drhtale i on ih je vrsto stisnuo. Do avola ree to je danas. Opet je pogledao u nebo. Danas ponovi Sve. Spencer je ustao i iskljuio plin. Pogledao je na trenutak Jaja. Zatim ree: Kog sam vraga to prio? Ubacio ih je u sudoper i jaja su kliznula preko bijele povrine. umanjci su prsnuli i ispustili dimljivu utu tekuinu preko cakline. Spencer se ugrizao za usnu. Lice mu je postalo tvrdo. Jo u je jednom najavi iznenada. Progurao se pokraj Richarda i skinuo gae dok je skretao u hodnik. Ode Spencer konstatira Richard. - 86 -

Norman je sjeo za stol. Richard je ostao kraj zida. uli su kako je u dnevnoj sobi Nancy iznenada povikala tvojim kretavim glasom: Haj, probudite se, svi! Gledajte me kako to radim! Gledajte me, svi, gledajte me! Norman je na trenutak pogledao kuhinjska vrata. Zatim se neto slomilo u njemu, te je spustio glavu na svoje ruke na stolu. Uska ramena su mu se tresla. I ja sam to uradio izjavi slomljeno i ja sam to uradio. Oh, zbog ega sam doao ovamo? Zbog seksa odgovori Richard. Poput svih nas. Mislio si da moe zavriti svoj ivot u razbludnom, pijanom blaenstvu. Normanov glas je bio priguen. Ne mogu tako umrijeti zajecao je ne mogu. Nekoliko milijardi ljudi to radi ree Richard. Kad nas sunce pogodi, jo e to raditi. Kojeg li prizora?! Misao na ljude svjieta kako se odaju velikoj posljednjoj orgiji ivotinjstva nagnala ga je da zadrhti. Sklopio je oi, pritisnuo elo na zid i pokuao zaboraviti. Ali zid je bio topao. Norman je podigao pogled sa stola. Poimo kui ree... Richard ga je pogledao. Kui? upita. K svojim roditeljima. Mojoj majci i ocu. Tvojoj majci. Richard je odmahnuo glavom. Ja to ne elim. Ali ja ne mogu ii sam. Zato? Zato to... ne mogu. Zna da su ulice prepune ljudi koji ubijaju svakog koga sretnu. Richard slegne ramenima. Zato ne poe? upita ga Norman. Ne elim je vidjeti. Svoju majku? Da. Ti si lud ree Norman. Koga bi drugog mogao... Ne elim. Pomislio je na svoju majku kako ga eka kod kue. eka ga posljednjeg dana. Pozlilo mu je pri pomisli na svoje odugovlaenje, na mogunost da je nikad vie ne vidi. No, i dalje je mislio: kako mogu ii kui i dopustiti joj da me pokua prisiliti da se molim? Da me pokua prisiliti da itam Bibliju, - 87 -

da provedem ovih posljednjih nekoliko sati u lokvi nekakve religiozne zanesenosti? Jo jednom je to rekao za sebe: Ne! Norman je izgledao izgubljeno. Grudi su mu se stresle od priguenog jecaja. Ja elim vidjeti svoju majku ree. Samo izvoli ree Richard ravnoduno. No, sve u njemu se uzlalo u vorove. Da je nikad vie ne vidi. Ili svoju sestru i njezina mua i njezinu kerku. Da nikad vie ne vidi ni jedno od njih. Uzdahnuo je. Bilo je uzaludno boriti se protiv toga. Usprkos svemu, Norman je bio u pravu. Kome je na svijetu jo mogao otii? Na cijelom svijetu, to e uskoro biti spren, postoji li neka druga osoba koja ga vie voli? Ah... u redu ree. Poimo. Bilo kamo, samo da se maknem odavde. Hodnik zgrade u kojoj je bio stan zaudarao je na bljuvotinu. Nali su vratara mrtva pijana na stepenicama. U predvorju pronali su psa slomljene ije. Stigavi do ulaza u zgradu, zastali su. Instinktivno su pogledali u zrak. Nebo crveno poput rastaljene lave. Vatrene snopove to su padali poput vruih kinih kapi kroz atmosferu. Gigantsku vatrenu loptu to se svi vie i vie pribliavala i koja je istisnula svemir. Spustili su suzne oi. Boljelo je gledati. Poeli su hodati ulicom. Bilo je vrlo toplo. Prosinac rekao je Richard. Kao da smo u tropima. Dok su hodali u tiini, razmiljao je o tropima, o polovima, o svim zemljama na svijetu koje nikad nee vidjeti, o svim stvarima koje nikad nee uraditi. Na primjer, uhvatiti Mary u ruke, dok svijet skonava, i rei joj da je jako voli i da se ne boji. Nikad rekao je, osjeajui kako postaje tvrd. to? upita Norman. Nita. Nita. Dok su hodali, Richard je osjetio neto tvrdo u depu jakne. to je to? upita Norman. Charlijev pitolj ree Richard. Uzeo sam ga prole noi da nitko drugi ne bude ranjen. - 88 -

Nasmijao se trpko. Tako da nitko drugi rie bude ubijen ree gorko. Trebao bih biti na pozornici. Htio ga je baciti, no predomislio se. Vratio ga je u dep. Moda e mi zatrebati. Norman nije sluao. Hvala bogu da mi nitko nije ukrao automobil. Oh... Netko mu je razbio vjetrobran kamenom. Kakve ima veze? upita Richard. Ja... Nikakve, pretpostavljam. Uli su u automobil i uklonili krhotine stakla sa sjedala. U autu je bilo zaguljivo. Richard je skinuo sako i bacio ga van. Stavio je pitolj u dep hlaa. Dok je Norman vozio prema sreditu grada, prolazili su pokraj ljudi na ulicama. Neki su divlje trali, kao da neto trae. Neki su se tukli. Cijelim su putem preko plonika bila posijana tijela ljudi koji su skoili s prozora i koje su oborili jurei automobili. Zgrade su gorjele, a prozori su bili raznescni od plinskih eksplozija. Neki su ljudi obijali trgovine. Koji im je vrag? upita Norman potiteno. Zar tako ele provesti svoj posljednji dan? Moda su tako proveli cijeli svoj ivot odgovori Richard. Naslonio se na vrata i promatrao ljude kraj kojih su prolazili. Neki su im mahnuli. Neki su psovali i pljuvali. Neki su bacali razne stvari na jurei automobil. Ljudi umiru onako kako su ivjeli ree. Neki dobro, neki loe. Pazi! Norman je kriknuo dok je jedan automobil jurio prema njima po krivoj strani ulice. Mukarci i ene naginjali su se kroz prozore, viui, pjevajui i maui bocama. Norman je naglo zaokrenuo volan, pa su mimoili automobil za nekoliko centimetara. Jesu li poludjeli? upita. Richard je pogledao kroz stranji prozor. Vidio je kako automobil klizi, izmie kontroli i uz tresak se zabija u prednji zid trgovine, te se prevre na bok, dok su se kotai suludo okretali. Okrenuo se prema naprijed ne govorei; Norman je i dalje mrano gledao ispred sebe, s rukama na volanu, bijelim i napetim. - 89 -

Jo jedno raskre. Jurei automobil im je projurio preko puta. Norman je daui pritisnuo konicu. Tresnuli su o plou s instrumentima i ostali bez daha. Zatim, prije no to je Norman ponovo uspio pokrenuti automobil, banda tinejdera s noevima i palicama dojurila je do raskra. Bili su gonili onaj drugi auto. Sad su promijenili smjer i zaletjeli se prema automobilu u kojem su bili Norman i Richard. Norman je ubacio u prvu brzinu i pojurio preko ulice. Jedan djeak je skoio na stranji dio automobila. Drugi se pokuao uhvatiti za papuu, promaio i otkotrljao se preko ceste. Jo jedan je skoio na papuu i zgrabio kvaku na vratima. Zamahnuo je na Richarda noem. Ubit u vas, kopilani vikao je djeak. Kurvini sinovi! Ponovo je zamahnuo noem i rasjekao stranji dio sjedala dok je Richard izmaknuo rame u stranu. Gubi se odavde! vrisnuo je Norman, pokuavajui promatrati istovremeno djeaka i cestu ispred sebe. Djeak je pokuao otvoriti vrata dok je automobil divlje krivudao uz Broadway. Jo je jednom zamahnuo noem, no uslijed kretanja automobila promaio je. Dohvatit u vas! vikao je u bijesu bezumne mrnje. Richard je pokuao otvoriti vrata i odgurnuti djeaka, no nije mogao. Djeakovo zgreno bijelo lice uguralo se u unutranjost automobila kroz prozor. Podigao je no. Richard je dohvatio pitolj. Pucao je djeaku u lice. Djeak je pao s automobila uz umirui urlik, sletjevi poput vree kamenja. Jednom je poskoio, trznuo lijevog nogom i ostao mirno leati. Richard se osvrnuo. Djeak na stranjem dijelu automobila jo se drao, dok mu je suludo lice bilo pritisnuto uz stranji prozor. Richard je vidio kako mu se usne pomiu. Djeak je psovao. Otresi ga se ree. Norman je usmjerio prema ploniku, zatim se iznenada vratio na cestu. Djeak se jo drao. Norman to uini jo jednom. Djeak je jo bio prilijepljen za stranji dio automobila. Trei put je izgubio stisak i otpao. Pokuao je trati ulicom, no inercija je bila prejaka, te je odskakao preko plonika i zabio se u stakleni izlog, ruku podignutih ispred sebe da se zatiti od udarca. - 90 -

Sjedili su u automobilu i teko disali. Dugo nisu progovorili. Richard je bacio pitolj kroz prozor i gledao ga kako poskakuje po betonu i sudara se s hidrantom. Norman je poeo neto govoriti i odmah stao. Automobil je skrenuo u Petu aveniju i usmjerio se prema centru grada brzinom od sto kilometara na sat. Nije bilo mnogo automobila. Kod 14. ulice Norman je skrenuo prema East Sideu, zatim je projurio preko menhetenskog mosta. Nije se zaustavljao zaobilazei mrtvace i slupane automobile. Jednom je preao preko jednog tijela, i Richard je vidio kako mu se lice gri dok je kota prelazio preko mrtvaeve noge. Svi su oni sretni ree Richard. Sretniji od nas. Zaustavili su se ispred Normanove kue u centru Brooklyna. Nekoliko klinaca loptalo se na ulici. inilo se da ne shvaaju to se deava. Njihovi poklici zvuali su vrlo snano u tihoj ulici. Richard se upitao znaju li. njihovi roditelji gdje su im djeca. Ili, da li im je stalo. Norman ga je gledao. Dakle...? poeo je govoriti. Richard je osjetio kako mu se trbuni miii steu. Nije mogao odgovoriti. Hoe li... ui na trenutak? upita Norman. Richard je odmahnuo glavom. Neu. Najbolje je da odem kui. Trebao bih je vidjeti. Svoju majku, mislim. Oh. Norman je kimnuo glavom. Zatim se uspravio. Uspio se na trenutak opustiti. Bilo kako bilo, Dick, smatram te svojim najboljim prijateljem i... Zastao je. Stegnuo je Richardovu ruku. Zatim je iziao iz automobila ostavljajui kljueve. Do vienja ree uurbano. Richard je gledao kako mu prijatelj optrava automobil i odlazi prema zgradi. Kad je ve gotovo stigao do vrata, Richard je povikao za njim. Norm! Norman je stao i okrenuo se. Gledali su jedan drugoda. inilo se da sve godine njihova prijateljstva lepraju izmeu njih. Zatim se Ricahrd prisilio na osmijeh. Dodirnuo je elo u znak - 91 -

posljednjega pozdrava. Do vienja, Norm. Norman se nije nasmijeio. Proao je kroz vrata i nestao. Richard je dugo gledao u vrata. Upalio je motor. Zatim ga je ponovo ugasio pomislivi da Normanovi roditelji moda nisu kod kue. Nakon nekog vremena opet ga je upalio i zapoeo put do svog doma. Dok je vozio, nastavio je razmiljati. Sto je bio blii kraju, manje se htio suoiti s njim. elio je prekratiti to prije. Prije no to pone histerija. Tablete za spavanje, odlui. To je najbolji nain. Imao ih je kod kue. Nadao se da ih je ostalo dovoljno. Moda ih vie nee biti u ljekarni na uglu. Posljednjih nekoliko dana bila je velika potranja za tim tabletama. Uzimale su ih cijele obitelji. Stigao je do svoje kue bez ikakve nezgode. Nebo je bilo uareno, grimizno. Osjeao je toplinu na svom licu poput valova iz udaljene penice. Udahnuo je ugrijani zrak. Otkljuao je ulazna vrata i polako uao. Vjerojatno u je nai u prednjoj sobi, pomisli. Okruenu knjigama, kako poziva nevidljive sile da je zatite dok se svijet sprema da se spri. Nije bila u prednjoj sobi. Pretraio je kuu. Dok je to radio, srce mu je poelo ubrzano lupati. I kad je ustanovio da je nema, osjetio je veliku prazninu u utrobi. Znao je da je sve to je priao o tome kako je ne eli vidjeti samo prianje. Volio ju je. I ona je bila jedina koja je jo ostala. Traio je poruku u njezinoj sobi, u svojoj, u dnevnoj sobi. Mama rekao je. Mama, gdje si?. Naao je poruku u kuhinji. Podigao je sa stola. Dragi Richarde! Ja sam u kui tvoje sestre. Molim te, doi. Ne daj da provedem posljednji dan bez tebe. Ne daj da napustim ovaj svijet, a da jo jednom ne vidim tvoje drago lice. Molim te. Posljednji dan. Bilo je to tu, crno na bijelom. I od svih ljudi, upravo je njegova majka morala ispisivati rijei. Ona, koja je. uvijek imala tako malo povjerenja u njegovu sklonost za materijalne znanosti. Priznajui sad posljednje proricanje tih znanosti. - 92 -

Jer vie nije mogla sumnjati. Nebo je bilo ispunjeno plamenim dokazima i nitko vie nije mogao sumnjati. Cijeli je svijet odlazio. Nepostojane injenice o evolucijama i revolucijama, borbama i sukobima, beskonanim stoljeima koja struje natrag u zamagljenu prolost, o kamenju i drveu i ivotinjama i ljudima. Sve e to proi. U bljesku, u trenutku. Ponos, besmislenost spaljivanja ovjekova svijeta grekom astronomskog nereda. Kakvog je, onda, sve to imalo smisla? Nikakvog, ba nikakvog. Jer sve se bliilo kraju. Uzeo je tablete za spavanje iz ormaria s lijekovima i otiao. Odvezao se do kue svoje sestre, razmiljajui o majci dok je prolazio ulicama ispunjenim svakojakim smeem, od praznih boca do mrtvih ljudi. Da ga samo ne plai pomisao na prepirku s majkom ovog posljednjeg dana. Raspravljanje s njom o njezinoj vjeri.... Ulazna vrata Gracijine kue bila su zakljuana. Pozvonio je. Nakon nekoliko trenutaka uo je uurbane korake. uo je kako Ray vie: Ne otvarajte, mama! Moda je to opet ona banda. To je Richard, ja to znam odvratila je majka.. Zatim su se vrata otvorila. Ona ga je grlila i plakala od sree. On je utio. Konano je rekao njeno: Zdravo, mama. Njegova neakinja Doris igrala se cijelog poslijepodneva u prednjoj sobi, dok su Gracija i Ray sjedili u dnevnoj i gledali je. Da sam bar s Mary, neprestano je mislio Richard. Da smo danas bar zajedno. Zatim je pomislio da su mogli imati djece. I sada bi sjedio poput Gracije, znajui da e nekoliko godina koje im je dijete proivjelo biti sve njegove godine. Nebo je postajalo sjajnije kako se pribliavala veer. Njime su plovile ljubiasto purpurne struje. Doris je mirno stajala kod prozora i promatrala nebo. Cijelog se dana nije nasmijala ni plakala. Richard je pomislio da ona zna. I mislio je, takoer, da bi ih majka svakog trenutka mogla zamoliti da svi zajedno itaju Bibliju i nadaju se milosti. No, ona nije rekla nita. Smijeila se. Skuhala je veeru. Richard je stajao s njom u kuhinji dok je pripremala veeru. Ja moda neu ekati ree joj. Ja... moda u uzeti tablete za spavanje. - 93 -

Boji li se, sine? Svi se boje. Ona je protresla glavom. Ne svi. Eto, pomislio je, stie. Ovaj velianstveni pogled, uvodna reenica. Dodala mu je tanjur s povrem, i svi su sjeli za stol da bi jeli. Za vrijeme veere nitko nije govorio nita osim kad bi zatraio hranu. Doris nije ni jednom progovorila. Richard je sjedio gledajui je preko stola. Razmiljao je o prethodnoj noi. Ludo opijanje, tunjava, bludna zavoenja. Razmiljao je o mrtvom Charliju u kadi. O apartmanu na Manhattanu. O Spenceru koji je kao klimaks svog ivota izabrao ludilo poude. O djeaku koji lei mrtav u nekom njujorkom slivniku s metkom u mozgu. Sve se to inilo vrlo dalekim. Gotovo je povjerovao da se sve to nikad nije ni desilo. I da je ovo sada uobiajena obiteljska veera. Ne uzimajui u obzir crveni sjaj to je ispunio nebo i slijevao se u sobu kroz prozore poput zraenja nekog fantastinog kamina. Pri kraju veere, Gracija je otila po kutiju. Sjela je za stol, otvorila je i izvadila bijele tablete. Doris je pogledala u nju velikim, znatieljnim oima. Ovo je desert ree joj Gracija. Svi emo jesti bombone za desert. To je pepermint? upita Doris. Da, to je pepermint odgovori joj Gracija. Richard je osjetio kako mu se die kosa na glavi kad je Gracija stavila pilule ispred Doris. Ispred Raya. Nemamo dovoljno za sve nas ree Richardu. Ja imam za sebe rekao je. Ima li dovoljno za mamu? Meni nee trebati rekla je majka. U svoj razdraenosti, Richard se gotovo proderao na nju. Skoro se proderao: Oh, prestani biti tako prokleto otmjena! No, suzdrao se. Zgranuto je gledao kako Doris dri pilule u svojoj maloj ruci. Ovo nije pepermint ree. Mama, ovo nije... Da, to je pepermint. Gracija je duboko uzdahnula. Pojedi ga, draga. Doris je stavila jednu tabletu u usta. Nainila je grimasu. Zatim je - 94 -

ispljunula u aku. To nije pepermint ponovi uzrujano. Gracija je podigla glavu i zagrizla pobijeljele lanke na aci. Oi su joj unezvjereno potraile Rova. Pojedi to, Doris ree Ray. Pojedi, dobro je. Doris je poela plakati. Neu. Meni nije dobro. Pojedi to! Ray se odjednom okrenuo, dok mu se tjielo treslo. Richard je pokuao smisliti neki nain da je prisili da proguta pilule, no nije mogao. Zatim je progovorila njegova majka. Igrat emo jednu igru, Doris. Da vidimo moe li pojesti sve slatkie prije nego izbrojim do deset. Ako to uradi, dat u ti dolar. Doris je mrcnula. Dolar? upita. Majka je kimnula. Jedan ree. Doris se nije pomaknula. Dva ree majka. Dolar... Doris je obrisala suzu. Cijeli dolar? Da, draga. Tri, etiri, pouri. Doris je posegnula za pilulama. Pet... est... sedam... Gracija je vrsto zatvorila oi. Obrazi su joj bili bijeli. Devet... deset... Majka se smijeila, no usne su joj se tresle, a oi su su joj bile ovlaene. Eto ree razdragano dobila si igru. Gracija je odjednom stavila pilule u ruku i brzo ih progutala. Pogledala je Raya. On je ispruio jednu drhtavu ruku i progutao tablete. Richard je posegnuo u dep za tabletama, no izvadio je ruku. Nije htio da majka vidi kako ih uzima. Doris je gotovo odmah postala pospana. Zijevnula je dok su joj se oi sklapale. Ray ju je podigao i ona mu je naslonila glavu na rame, dok su mu se njezine male ruke nale oko vrata. Gracija je ustala i njih troje je otilo u spavau sobu. - 95 -

Richard je sjedio dok se majka otila pozdraviti s njima. Sjedio je buljei u bijeli stolnjak i ostatke hrane. Kad se majka vratila, nasmijeila mu se. Pomozi mi da operem posue. Da ... ? poeo je. Zatim je stao. Kakve ima veze to rade? Stajao je uz nju u crveno obasjanoj kuhinji, osjeajui se potpuno nestvarno dok je brisao posue koje nikad vie nee biti upotrijebljeno i stavljajui ga u pretinac ormara koji e nestati za nekoliko sati. Razmiljao je o Rayu i Graciji u spavaoj sobi. Konano je napustio kuhinju bez rijei i krenuo tamo. Otvorio je vrata i uao u sobu. Dugo je gledao njih troje. Zatim je ponovo zatvorio vrata i polako se vratio u kuhinju. Buljio je u svoju majku. Oni su... U redu rekla je majka. Zato im nita nisi rekla? Kako to da si im dopustila da to uine ne rekavi im nita? Richarde, danas svatko mora odluiti sam za sebe. Nitko ne moe rei drugima to da rade. Doris je bila njihovo dijete. A ja sam tvoje... ? Ti vie nisi dijete. Zavrio je brisanje posua, prstiju obamrlih i drhtavih. Mama, to se tie prole noi... To me ne zanima. Ali... To nije vano. Taj dio zavrava. Sad, pomislio je, gotovo bolno. Taj dio. Sad e priati o zagrobnom ivotu i raju i nagradi za kreposne i vjenoj kazni za grene. Rekla je: Iziimo van i sjednimo na trijem. Nije shvatio. Hodao je s njom kroz tihu kuu. Sjeo je kraj nje na stepenicama trijema i razmiljao. Nikad vie neu vidjeti Graciju. Ni Doris. Ni Normana, ni Spencera, ni Mary, ni ikoga... Nije mogao sve to pojmiti. Bilo je to previe. Sve to je mogao uiniti bilo je da sjedi ukoeno i gleda crveno nebo i sunce koje e ih progutati. Nije vie bio ak ni nervozan. Strahovi su bili otupljeni od beskrajnog ponavljanja. Mama progovori nakon nekog vremena zato... zato mi nisi priala o vjeri. Znam da to eli. - 96 -

Pogledala ga je, a lice joj je bilo vrlo njeno u crvenkastom odsjaju. Nije potrebno, dragi. I to je bilo sve. Gledao ju je zadivljen njezinom snagom. Ako sad eli uzeti pilule, to je u redu. Moe spavati u mojem krilu. Osjetio je kako drhti. Ne bi ti smetalo? elim da uradi ono to smatra da je najbolje. Nije znao to da radi sve dok nije pomislio na nju kako sjedi ovdje sama dok svijet skonava. Ostat u s tobom ree odluno. Ona se nasmijeila. Ako se predomisli, moe mi rei. Neko su vrijeme utjeli. Zatim je ona rekla: Lijepo je. Lijepo? Da. Sputa se sjajna zavjesa na nau dramu. Nije znao. No, stavio je ruku oko njezinih ramena i ona se naslonila na njega. A on je znao jednu stvar. Sjedili su tako u predveerje posljednjeg dana. I premda u tome nije bilo nekog naroitog smisla, voljeli su jedno drugo.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

Poutjela SF. godina 1948.


- 97 -

Henry Dont Look Now


Preveo

Kuttner:

Momir

Luki

Pazi, ne osvri se!


ovjek u smeem odijelu promatrao se u ogledalu iza anka. inilo se da ga vlastiti izgled zanima vie nego pie u njegovim rukama. Lymanove pokuaje da zapodjene razgovor primao je nevoljko i nemarno. Trajalo je to tako moda petnaestak minuta dok je napokon podigao au i potegnuo dobar gutljaj. Pazi, ne osvri se ree Lyman. ovjek u smeem odijelu skliznuo je pogledom u stranu, prema Lymanu, jo vie nagnuo au i potegnuo nov gutljaj. Kocke leda skliznule su mu na usne. Vratio je au na crvenkasto-smee drvo anka i gestom zatraio da mu je ponovo napune. Duboko je uzdahnuo i napokon pogledao Lymana. Da se ne osvrem... na to? pitao je. Jedan je sjedio pokraj tebe ree Lyman mirkajui zacakljenim oima. Upravo je iziao. Znai da ih ne prepoznaje? ovjek u smeem odijelu najprije je platio novo pie, pa tek onda odgovorio: Ne prepoznajem... koga? pitao je s mjeavinom dosade, gaenja, preko volje. Tko je iziao? A to sam ja tebi u posljednjih deset minuta govorio? Nisi sluao? Dakako da sam sluao. Sluao sam, nego to! Priao si o kadama. O radiju, Orsonu... - 98 -

Ma kakvom Orsonu. O Herbertu Georgeu. Kod Orsona to je bila ala. H. G. ih prepoznaje, on zna... odnosno sumnja. Zanima me da li je to kod njega samo intuicija. Nije mogao pribaviti nikakve dokaze, a injenica je: prestao je pisati znanstvenu fantastiku iznenada, zar ne? Kladim se da ih je bar jednom prepoznao! Prepoznao? Koga? Pa, Marsovce. Ali kakve nam koristi ako ne slua. Ba nikakve. Majstorija je zaskoiti, ali s dokazom. Uvjerljivim dokazom. Jo nitko dosad nije uspio pribaviti dokaz. Ti si reporter, zar ne? Drei au, ovjek u smeem odijelu nevoljko potvrdi glavom. Eto vidi, sve bi to trebalo staviti na papir. Ja elim da to svi saznaju. Cijeli svijet. To je vano. Strahovito vano. To sve objanjava. Ako tu informaciju ne proirim, ako ljude u to ne uvjerim, moj e ivot biti ugroen. Zato bi tvoj ivot bio ugroen? Tko e ga ugroziti? Pa, Marsovci, budalo. Oni vladaju ovim svijetom. ovjek u smeem je uzdahnuo: Onda vladaju i mojim novinama primijetio je. Prema tome, ja ne mogu objaviti nita to se njima ne svia. E, na to nisam ni pomislio rekao je Lyman promatrajui dno svoje ae gdje su se dvije kocke leda slijepile u nerazdvojnu cjelinu. Ipak, oni nisu svemoni. Siguran sam, imaju i oni slabih mjesta, jer zato bi se inae stalno prikrivali? Preruavaju se. Boje se da ih ne otkriju. Kad bi svijet dobio uvjerljive dokaze, hej, pa ljudi uvijek vjeruju u ono to u novinama proitaju. Bi li ti mogao... Ha ree ovjek u smeem vrlo znaajno. Lyman je sumorno bubnjao po anku pa promrmlja: Mora postojati nekakav nain. Kad bih popio jo jedno pie, moda... ovjek u smeem odijelu srknuo je svoju travaricu to ga je, ini se, stimuliralo: to je to s tim Marsovcima? O emu je tu zapravo rije? pitao je. Kako bi bilo da mi sve to ponovi? Od poetka. Ili se vie ne sjea? Kojeta! Ja da se ne sjeam? Sjeam se ja ba svega. To je nevieno. Sasvim nevieno. Prije to nikad nisam uspijevao. Mogu ti ispriati i posljednji razgovor s tim Marsovcima. Lyman je ovjeku u smeem podario trijumfalan pogled. Kad se to dogodilo? Jutros. udnog mi uda! Ja pamtim razgovore od prolog tjedna, pa to? ree skromno ovjek u smeem. - 99 -

Ne razumije. Srede nas, pa zaboravljamo: shvaa? Kau nam to da uradimo, a mi onda zaboravimo razgovor, mislim, to je posthipnotika sugestija, ali mi svejedno izvravamo njihove naloge. Prisilno, a nama se ini da postupamo po vlastitoj volji. Jasno, vladaju svijetom, a nitko osim mene o tome nema pojma. A kako si ih ti otkrio? Pa, uzmukao sam, u izvjesnom smislu, mozak. Zezao sam se s nadzvunim deterdentima. Pokuavao sam stvoriti neto to bi imalo dobru prou, zna. Spravica se pokvarila. Zapravo, ovisno o tome s kog stajalita gleda. Visokofrekventni valovi, tako neto. Probijali su, pa i mene zahvatili. Trebalo je da budu neujni, ali ja sam ih uo i to vrlo dobro, zapravo, ja sam ih vidio. U tom smislu rekoh da mi se mozak bio uzmukao. Poslije toga je Marsovce mogu uti i vidjeti. Badareni su tako da mogu utjecati na obine mozgove, a mojvie nije obian. Mene ne mogu hipnotizirati. Mogu mi nareivati, ali ja ih vie ne moram posluati. Nadam se da nisu posumnjali. A moda i jesu. Da, rekao bih da jesu. Otkud zna? Po tome kako me gledaju. Kako to oni tebe gledaju? pitao je ovjek u smeem. Istovremeno je posegnuo za olovkom, ali se predomislio. Umjesto toga popio je gutljaj. Pa? Kako izgledaju? Nisam siguran. Vidim ih., istina, ali samo kad su maskirani. U redu, u redu ree ovjek u smeem strpljivo. Pa kako izgledaju maskirani? Gotovo kao i svi ostali. Maskirani su u ljudske koe. Ma, ne u prave, u imitacije. Kao to je sastav Mamurni klinci maskiran u krokodilske koe s patentnim zatvaraem. Nemaskirani? E, to ne znam. Nikada ni jednoga nisam vidio. Moe biti da su tada za mene nevidljivi, a moda je to samo kamuflaa. Mravi, sove ili takori ili imii, ili... Bilo to upadne ovjek u smeem. Hvala. Naravno, bilo to. Ali kad su maskirani kao ljudi... poput onoga to je sjedio maloprije pokraj tebe kada sam ti rekao da se ne osvre... Taj je bio nevidljiv, zakljuujem... Uglavnom su nevidljivi. Ali povremeno, zbog neega oni... ekaj prekine ga ovjek u smeem. Budi logian, vrijedi? Dakle, maskiraju se u ljudske koe i sjede tu nevidljivi? Ponekad, da. Te ljudske koe, to su savrene imitacije. Nitko ih iv ne bi mogao prepoznati. Njih zapravo odaje tree oko, eto to! Kad ga dre zatvoreno, ne moe ih otkriti. Kad ga otvore, postaju - 100 -

nevidljivi. U trenu. Kad ugledam nekoga s treim okom nasred ela, znam da je Marsovac i da je nevidljiv, pa se pretvaram da ga ne vidim. A-ha ree ovjek u smeem. Prema tome to si rekao, ja sam jedan od tih tvojih Marsovaca. Uh, nadam se da nisi! Lyman ga je promatrao tjeskobno. Ne vjerujem, pijan si koliko i ja. Cio te dan slijedim. Taj sam rizik, naravno, morao prihvatiti. Na sve su oni spremni, ba na sve, da bi nagnali ovjeka da se oda. Prokuio sam ih ja. Zapravo, nikome ne mogu vjerovati A moram pronai nekoga s kim u porazgovarati, alii ja... Zastao je. Nakon krae stanke nastavi: Mogu ja i pogrijeiti. Kad im je tree oko zatvoreno, ne mogu ih prepoznati. Kako bi bilo da mi ti otvori to svoje tree oko? Tupo je zurio u elo ovjeka u smeem odijelu. alim ree reporter. Nekom drugom prilikom. Osim toga, ja te ne poznajem. Ti bi, dakle, htio da ja sve to lupim na naslovnu stranu? Zato ne ode glavnom uredniku? Moji tekstovi moraju i tako proi desk i redakturu. elim svijetu objaviti svoju tajnu ree Lyman tvrdoglavo. Pitanje je koliko daleko smijem ii. Ti smatra da bi me oni ubili im sam o tome pred tobom neto zucnuo, osim ako ih tada nije bilo ovdje. Zna, ne vjerujem da nas oni shvaaju naroito ozbiljno. To mora da traje koliko i povijest. Dovoljno da postanu nehajni. Forta su prilino dugo putali na miru prije nego to su ga pritisnuli.. Ali ne zaboravi, dobro su pazili da se Fort ne doepa kakvog vrstog dokaza kojim bi uvjerio ljude. ovjek u smeemu promrmljao je sebi neto u bradu o potrebi da pria u novinama mora govoriti o ovjeku. Zapitao je: Pa to jo rade ti Marsovci osim to maskirani vrljaju oko ankova po barovima? Na tome jo radim ree Lyman. Nije to jednostavno otkriti. Tumaraju svijetom, to je nedvojbeno, ali zato? Nabrao je obrve i upitno zurio u ovjeka u smeem odijelu. Zato? Ako tumaraju, znai: prouavaju! Tako i ja mislim. S naeg gledita u tome nema nikakva smisla. Mi postupamo nelogino, ali samo zato to nas oni na to navode. Sve, ili gotovo sve to mi radimo potpuno je nelogino. Imp of the Perverse E. A. Poea. Moe to i drukije nazvati. Mislim: Marsovac. Psiholozi lijepo objanjavaju zato ubojica eli priznati, a ipak je to nelogian postupak. Osim ako mu tako naredi neki Marsovac. ovjeku pod hipnozom ne moe se narediti da uradi ono to - 101 -

se protivi njegovu moralu ree ovjek u smedem odijelu pobjedniki. Lyman se namrtio: Ako ga hipnotizira ovjek; ali moe se ako to uini Marsovac. Drim da su oni prednjaili jo dok smo mi stjecali jedva majmunski mozak, i da prednjae do danas. Evoluirali su kao i mi, ali su neprekidno korak ispred nas. Poput vrapca koji se dri orla dok se ovaj ne vine nebu pod oblake, a vrabac onda obori rekord leta u visinu. Osvojili su svijet, a nitko toga nije svjestan. I vladaju do danas. Ali... Uzmi, na primjer, kue. Sama neudobnost. Rune, nepodesne, prljave, sve je u njima pogreno. A vidi kako narod reagira kad se ljudi poput arhitekta Franka Lloyda Whrighta uspiju dovoljno istrgnuti iz aka Marsovaca da predloe neto bolje. Narodu je to odurno. Tako mu Marsovci nareuju. Sluaj, a to je Marsovaca briga u kakvim mi to kuama ivimo? Hajde, reci! Lyman se namrtio: Ne svia mi se takav skepticizam. Osjeam ga, uvlai se sve vie u ovaj na razgovor... Briga ih je, i te kako. Nema sumnje. Oni ive u naim kuama. Mi ne gradimo prema svojim potrebama, nego po nareenju Marsovaca, kako oni to ele. Njima je vano sve to mi radimo, dakako. I te kako vano! to besmislenije, to bolje. Uzmi, na primjer, ratove. S ljudskog stajalita ratovi nemaju ama ba nikakva smisla. Zapravo, nitko i ne eli rat. Ali mi u ratove srljamo. S gledita Marsovaca ratovi su korisni. Unapreuju nam tehnologiju i uklanjaju viak stanovnitva. Ima jo mnogo razloga. Kolonizacija, na primjer. Ali, u prvom redu tehnologije. Ako neki momak u mirno doba izmisli mlazni motor, onda je to za komercijalnu upotrebu preskupo. U ratu, meutim, to se mora razviti. Poslije to Marsovci mogu koristiti kako ih volja. Oni se nama koriste kao oruem, odnosno kao udovima. Jer tko je ikada stvarno dobio ijedan rat? Nitko, osim naravno, oni, Marsovci. ovjek u smeem se smjekao. Ne zvui to loe ree. Mora da je lijepo biti Marsovac. Kako i ne bi bilo! Dosad ni jedna vrsta nije uspjela pokoriti i potpuno zavladati drugom. rtva se ili pobuni ili apsorbira. Ako si svjestan da tobom vladaju, onda je to za one koji vladaju opasno. Ali ako svijet ne zna... a doista ne zna... Uzmi, na primjer, radio nastavio je Lyman naglo mijenjajui temu. Ne moe se ni zamisliti bilo kakav razlog zbog koga bi normalno ljudsko bie slualo radio. Ali Marsovci nas nagone da sluamo. Jer to se njima - 102 -

svia. Ili uzmi kade za kupanje. Nitko ne moe dokazati da su, za nas, kade udobne. Ali za Marsovce kade su divne. Premda znamo da su mnoge stvari nepraktine, mi ih i dalje upotrebljavamo. Vrpce na pisaem stroju rekao je ovjek u smeem sav obuzet tom milju. Ali ak ni Marsovac ne moe uivati u mijenjanju vrpce pisaeg stroja. inilo se da Lyman tu upadicu smatra neozbiljnom. Ree kako on o Marsovcima zna sve osim njihove psihologije. Zato postupaju tako kako postupaju, to ne znam. Ponekad se to ini neloginim, ali apsolutno sam siguran da za svaki svoj korak imaju vrste razloge. Dok to ne otkrijem, bit u na mrtvoj toki. Sve dok ne pribavim dokaze, injenice, dok mi netko ne pomogne. Do tada se moram pritajiti, to i inim. inim to oni kau da ne posumnjaju, pa se pretvaram da sam zaboravio ono to su mi naredili da zaboravim. Onda se nema zbog ega zabrinjavati. Lyman nije na to obraao panju. Opet se vratio svojim alopojkama. Kad ujem kako se Marsovac praaka u kadi, pretvaram se da nita ne ujem. Krevet mi je prekratak i htio sam prolog tjedna naruiti dui krevet, ali Marsovac koji tu spava, ree mi da to ne inim. Krljavac je kao veina njih. To jest, mislim da su oni krljavci. Naravno, zakljuujem to, jer nemaskirane ih nikako ne moe vidjeti. I tako to neprekidno ide. Uz put, kako tvoj Marsovac? ovjek u smeem naglo spusti au. Moj Marsovac? Sasluaj me. Ja sam moda malo pripit, ali moja je logika zdrava. Jo znam zbrojiti dva i dva. Svejedno da li za Marsovce zna ili ne. Besmisleno je da mi kae: to, moj Marsovac? i da mi prodaje sline folove. Ja znam da ti ima svog Marsovca. Tvoj Marsovac zna da ima Marsovca. Moj Marsovac zna. Stvar je u tome da li ti zna, jesi li ti svjestan? Potrudi se i razmisli salijetao je Lyman uporno. Ne, ja nemam Marsovca ree reporter trgnuvi pie. aa je zveckala udarajui mu o zube. Nervozan si, naravno primijeti Lyman. Pa jasno, ti ima Marsovca. I pretpostavljam da ti to zna. to bih ja s nekakvim Marsovcem? zapitao je ovjek u smeem tvrdokorno. A to bi bez njega? Mislim, to je ilegalno. Uhvate li te da se smuca naokolo bez njega, pritisnut e te ve nekako dok ne pristane. To se i meni dogodilo. I ovome tu i onome tamo i ankisti Lyman je kaiprstom pokazivao na ostale barske ptice. - 103 -

Naravno da imaju ree ovjek u smeem. Meutim, svi se oni sutra vraaju na Mars, a ti e onda lijepo nekom dobrom lijeniku. Popij ti jo jedno pie... Bio se obratio.pipniaru kad se Lyman, toboe, sluajno prignuo k njemu i proaptao panino. Pazi, ne osvri se! ovjek u smeem odijelu pogleda Lymanovo lice u ogledalu pred sobom. Smiri se ree on. Nema tu nikakvih Mars ... Lyman ga estoko udari nogom. Zavei! Jedan je upravo uao! Uhvatio je zapanjeni pogled ovjeka u smeem, pa je neprirodnom nehajnou rekao: I ba nita mi drugo nije preostalo, nego da se nakon toga uspnem na krov. Trebalo mi je deset minuta da se spustim po ljestvama. Samo to sam dodirnuo tlo kad ona ipne, poskoi mi po licu, pa mi s glave opet odskoi na krov, cvilei da je ponovo skinem. Tko to? pitao je ovjek u smeem uvjerljivom radoznalou. Pa moja maka, dakako. A to si ti mislio? Uostalom, nije ni vano. Bili su licem u lice, ovjek u smeem odijelu i Lyman koji je krajikom oka iskosa promatrao nevidljiva zbivanja na drugom kraju anka. Gle, zato li je on samo doao ovamo? promrmljao je. Ne svia mi se to. Da ga ti moda ne pozna? Koga to...? Pa tog Marsovca. Da nije tvoj kojim sluajem? Ne, ini mi se da nije tvoj. Tvoj je najvjerojatnije bio onaj to je maloprije iziao. Zanima me da li je otiao podnijeti izvjetaj, pa poslao ovoga. Moda. Moglo bi to biti. Moe govoriti, ali tiho i prestani se mekoljiti. Opazit e da ga vidimo. Samo bi nam jo to trebalo. Ja ga ne vidim. Mene u to ne upetljavaj. Ti i tvoji Marsovci tucite se koliko vam drago, ali bez mene. ivcira me. Uostalom i onako moram ii. Ali nije se ni pomaknuo. Preko Lymanova ramena kriom je pogledavao na drugi kraj anka, a povremeno bi svraao pogled na Lymana. Ne bulji u mene ree Lyman. Prestani ga gledati. Svi e pomisliti da si ti maak. Ja, maak? Zato? Zato bi itko pomislio... zar ja nalikujem na maka? Pa, razgovarali smo o makama, nismo? Make njih sasvim drukije vide. Jasno ih vide. ak i nemaskirane, uvjeren sam. Oni - 104 -

njih ne vole. Tko koga ne voli? Oni, jedni druge. Ne vole se. Make mogu vidjeti Marsovce... pssst!... ali se pretvaraju da ih ne vide. To Marsovce izluuje. Po mojoj teoriji, prije nego to su doli Marsovci svijetom su vladale make. Uostalom, nije vano. Zaboravi to o makama. Sve to moe biti ozbiljnije nego ti i misli. Sluajno sam saznao da moj Marsovac noas odlazi i sasvim sam siguran da je onaj to je nedavno iziao, bio tvoj Marsovac. Jesi li opazio da ovdje nikoga drugog ne prati njegov Marsovac? to misli progovorio je tie. to misli, da nas oni moda ne ekaju vani? Oh ree ovjek u smeem. Naravno, ekaju nas u nekoj vei s makama, uvjeren sam. Ne bi li ti prestao trabunjati o makama? Uozbilji se bar na trenutak! zahtijevao je Lyman i naas zautio, pa se prezirno lagano pomaknuo na sjedalu. Nervozno prikrivajui zbunjenost, uzme au s piem. to je sad opet? pitao je ovjek u smeem odijelu. Nita. Gutljaj. Nita. Pogledao me, eto to je. ime, to zna. Budimo iskreni i otvoreni. Pretpostavimo da je taj Marsovac maskiran, da je preruen u ovjeka. Dakako. Ali vide ga jedino tvoje oi i niije vie. Za ostale je nevidljiv? U ovom trenutku on ne eli biti vidljiv. Osim toga... Lyman lukavo zauti. Kradomice dobaci pogled ovjeku u smeem, a onda brzo svrne pogled na svoje pie. Osim toga, prilino sam uvjeren da ga ti moe vidjeti... bar malice. ovjek u smeem odijelu utio je kao nijem skoro pola minute. Sjedio je sasvim nepokretan. Ni kocke leda u ai nisu zveckale. ovjek bi pomislio da ne die. Zbilja nije ni trepnuo. Na temelju ega tako misli? upitao je on normalnim glasom nakon tridesetak sekundi. Ja? Zar sam ja ita rekao? Ni uo ni vidio! Lyman je iznenada odloio au. Moram ii. Ne, nikamo ti ne ide ree reporter i uhvati Lymana za ruku. ekaj. Vrati se. Sjedni. Odmah. Bez oklijevanja. to si naumio? Kamo ide? Lyman nijemo odmahne glavom na pozadinu anka pokazujui ili na duboks ili na vrata s natpisom MUKARCI. Nije mi ba najbolje. Moda sam suvie popio. ini mi se da u... - 105 -

Nije tebi nita. Ne vjerujem ti da e se vratiti kada je tu nekakav tvoj nevidljivi. Ostat e tu sve dok ne ode. On upravo odlazi ree Lyman vedro. ustrim pogledom pratio je nevidljivo, ali ubrzano kretanje prema izlaznim vratima. Gle, otiao je. Hoe li me sada pustiti? ovjek u smeem odijelu baci pogled prema suprotnom kraju anka. Ne ree on nije otiao. Sjedi tu gdje si i ne mii se. Sada je na Lymana doao red da prilino dugo uti potuljen. Meutim, led u njegovoj ai zveckao je sasvim ujno. Malo poslije on progovori vedrije i smirenije nego prije: Ima pravo. On je jo ovdje. Ti ga vidi, je li? Okrenuo nam je lea? ree reporter. Tako dakle, ti ga zbilja vidi. Moda i bolje od mene. Moda ih ovdje ima vie nego to sam i mislio. Oni mogu biti posvuda. Kamo god doe, mogu sjesti pokraj tebe, a da ti i ne opazi sve dok... On jedva primjetno odmahne glavom. ele biti sigurni rekao je vie za sebe. Mogu ti nareivati i uiniti da zaboravlja, ali moraju postojati i ogranienja. Na sve te ne mogu primorati. Ne mogu oni navesti ovjeka da izda samoga sebe. Moraju ga zavoditi sve dok ne postanu sigurni. Pridigao je au i prinio je ustima. Hladne kocke leda skliznule su mu na usne, ali drao ih je tako sve dok se led nije istopio i hladna voda istekla mu u usta. Poloio je tada au na ank i pogledao reportera u lice. Pa? ree. ovjek u smeem pogledao je du anka po baru. Kasno je ve odgovori. Malo je gostiju ostalo. ekat emo. to emo ekati? Reporter pogleda prema separeu i brzo odvrati pogled: Htio bih ti neto pokazati. Samo da nitko ne vidi. Lyman je promatrao malu zadimljenu prostoriju. Posljednji gost kraj njih kod anka eprkao je po depu, pa nabacio neto sitnia na mahagoni i polako iziao. Sjedili su utke. Pipniar ih je promatrao ravnoduno. Ubrzo je ustao par koji je sjedio u prednjem separeu. Izlazili su svaajui se prigueno. Ima li jo koga? zapitao je smei glasom koji ovjek s pregaom nije mogao uti. Samo... Lyman nije dorekao nego oprezno pokae glavom - 106 -

na pozadinu prostorije. On ne gleda. Da svrimo s tim. to mi to eli pokazati? Smei skine runi sat i otvori metalni poklopac. Izvirile su dvije male fotografije na sjajnom papiru. Smei ih razmakne prstom. elim samo neto provjeriti ree on. Prvo, zato si ba mene izabrao? Ti ree kako me cijeli dan slijedi i provjerava. Nisam ja to zaboravio! I znao si da sam reporter. Kako bi bilo da mi sada kae istinu? Lyman se mrgodio i mekoljio na sjedalu: Pa, po tome kako promatra stvari oko sebe promrsio je. U podzemnoj eljeznici, jutros... u ivotu te prije nikada nisam vidio, ali zapazio sam kako ti promatra stvari; udnovato gleda, promatra stvari kojih nema, ba kao make, a onda redovito odvrati pogled... te sam pomislio da i ti moda moe vidjeti Marsovce. Nastavi ree tiho smei. Slijedio sam te. Cijeli dan. Neprekidno sam se nadao da bi moglo ispasti da si ba ti ovjek s kojim bih mogao porazgovarati. Ako bih se uvjerio da ja nisam jedini koji moe vidjeti Marsovce, znailo bi to da jo ima nade. Inae, to ti je gore nego da si zatvoren u samici. Ja ih mogu vidjeti ima tome ve tri godine. Tri godine. I sve to vrijeme uspijevao sam sauvati tajnu o toj svojoj sposobnosti. A nekako, uspio sam i da se ne ubijem. Tri godine? ree smei. Jeio se. Uvijek je postojalo malo nade. Znao sam da mi nitko bez dokaza nee povjerovati. A kako da pribavim dokaz? Pomislio sam da ih moda i ti vidi, pa ako ti moe, moda nas ima jo, moda nas ima dovoljno da zajedniki naemo nain kako bismo to dokazali svijetu... U tiini smei je prstima gurnuo jednu od fotografija, a Lyman je prihvatio nesigurno, oprezno. Mjeseina? upita nakon krae utnje. Bio je to krajolik pod mranim nebom s bijelim oblacima. U tami drvee se isticalo bijelo i ipkasto. Trava je bila bijela kao na mjeseini, a sjene zamuene. Ne, nije mjeseina ree reporter. Infracrvena snimka. Ja sam amater, ali odnedavno eksperimentiram s infracrvenim filmom. Postigao sam vrlo neobine rezultate. Lvman je prouavao fotografije. Vidi, ja ivim tu u blizini... smei je prstom pokazao na odreeni, sasvim obian objekt na fotografiji. S vremena na vrijeme tu se pokazuje, ali samo na infracrvenom filmu. Saznao sam da klorofil reflektira mnogo infracrvenog svjetla, pa trava i lie na fotografiji ispadaju bijeli. Nebo bude crno, ba kao ovdje. Ima trikova kod upotrebe ovog filma. Snimi li drvo na pozadini oblaka nee ih na fotografiji moi razlikovati. Ali snima li u magli, uhvatit - 107 -

e i udaljene objekte to s obinim filmom nije mogue. A ponekad, ako izotri poput ovoga... opet je pokazao na onaj objekt i prikazu na njemu dobit e evo ovakvu vrlo udnu priliku na filmu. Ba ovakvu. ovjeka sa tri oka. Lyman podigne fotografiju na svjetlo. utke je uzeo i drugu i prouavao ih. Smjekao se kad ih je spustio na ank, Zna ree Lyman apui profesor astrofizike s jednog vrlo uglednog sveuilita objavio je prole nedjelje u Timesu vrlo zanimljiv lanak. ini mi se da se zove Spitzer. On tvrdi da ako na Marsu ima ivota, pa ako su Marsovci ikad posjetili Zemlju, to se, veli, nikada nee moi dokazati. Onima koji su ih vidjeli nitko nee vjerovati. Osim, kae on, ako se Marsovce uspije fotografirati... Lyman je promatrao smeeg zamiljeno. Pa, eto ree on i to se dogodilo. Ti si ih fotografirao. Smei je potvrdno kimnuo glavom. Pokupio je fotografije i vratio ih pod poklopac sata. ini se da jesam. Sve do veeras nisam bio siguran. Ja ih nikada nisam vidio jasno kao ti. Ovdje se ne radi toliko o tome da svoj mozak uzmuka ultrazvukom, kako ti kae. Stvar je u tome da mora tono znati kamo treba da gleda. A ja sam ih, kao i ostali, cijelog ivota sagledavao samo djelomino. To je onaj navjetaj kretanja koji nikako da uhvati osim tek krajikom oka, na rubu vidnog polja. To neto je tu gotovo nadohvat, a kad u to pogleda punim okom nema niega. Ove su fotografije meni pokazale put. To nije lako nauiti, ali nije nemogue. Mi smo graeni da gledamo izravno, u pojedinu stvar koju elimo jasno sagledati, bez obzira to je to. Moda su nas Marsovci uinili takvima. Kada krajikom oka na rubu vidnog polja zapazimo kakvo kretanje, jednostavno ne moemo odoljeti da ne pogledamo izravno. A ono iezne. Znai da ih svi mogu vidjeti? U nekoliko dana ja sam mnogo toga nauio ree reporter. Otkako sam snimio ove fotografije. Mora se izvjebati. To ti je kao da promatra skrivaicu. Kad je proui, pokae se da je doista sadrajna. Kamuflaa. To je ono to treba nauiti. Inae, cijelog ivota moemo u njih gledati, a nikada ih neemo vidjeti. Kamera ih ipak vidi. Da, kamera ih vidi. udim se kako to da ih nitko ve prije nije ulovio na ovaj nain. Kad ih jednom vidi na filmu, vie ne moe pogrijeiti. Tree oko. Infracrveni filmovi srazmjerno su novi, zar ne? Smio bih se kladiti, mora ih uhvatiti ispred odreenog objekta, shvaa, jer inae se nee pojaviti na filmu. Kao drvee ispred oblaka. U tome je problem. Mora imati tono odreeno svjetlo i vrlo precizno fiksiranu arinu daljinu. Neka vrst udotvornog ogledala. Moe se - 108 -

desiti da se to nikada vie ne ponovi takve okolnosti da se vie ne sloe. Ali... pazi, ne osvri se. Zautjeli su. Kradomice su pogledavali u ogledalo. Klisnuli su pogledom prema otvorenim vratima taverne. Nastupila je duga utnja bez daha. On nas promatra ree Lyman vrlo tiho. Promatra nas... tree oko! Smei se pomaknuo tek kad je ispio preostalo pie. Ne vjerujem da ita sumnjaju ree on. Bilo bi lukavo pritajiti se dok to ne provalimo. Mora postojati nekakav nain, neto to e ljude uvjeriti. Postoje dokazi. Fotografije. Svaki sposoban, vjet snimatelj shvatit e kako si ti ulovio Marsovce na filmu i moe ponoviti uvjete. To je dokaz. Dokazi se lako mogu unititi ree reporter. Pouzdam se jedino u to da Marsovci, zapravo, ne vole ubijati, osim ako moraju. Nadam se da nee ubijati bez dokaza; Ali... tapkao je prstom po satu. Ipak, sada smo dvojica ree Lyman. Moramo se povezati. Obojica smo prekrili veliko pravilo: ne osvri se... Pipniar je iskljuivao duboks. Reporter ree: Dobro bi bilo da se ne viamo bez potrebe. Budemo li ovamo doli sutra u devet na pie, to ak ni njima ne moe biti sumnjivo. Slaem se. Kako bi bilo.-.. Lyman je oklijevao. Mogu li dobiti jednu fotografiju? Zato? Pa, ako se jednome od nas neto dogodi, neka nezgoda, onaj drugi bi sauvao dokaz. Moda to bude dovoljno da uvjeri nadlene. Reporter je oklijevao, no ipak ponovo otvori sat. Dao je Lymanu jednu fotografiju. Sakrij to ree. To je dokaz. Vidimo se ovdje sutra. Do tada, oprez. Izbjegavaj rizik. vrsto su se rukovali, odluno i utke gledajui jedan drugome u oi. Onda se reporter naglo okrene i izie iz bara. Lyman je ostao sjediti. Izmeu dvije bore na elu, koa se poela micati, neto se uskomealo i pojavile su se trepavice. Polako se otvorilo tree oko, a njegov pogled pratio je ovjeka u smeem odijelu:
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen.

- 109 -

...nije za SIRIUS
Nastavak s 90. stranice obradu SF ideje. Mi koji nc postojimo postojat emo negdje gdje se objavljuju pjesme u prozi. Planet Zemlja je tos star kao planet Zemlja. Suza nije pria nego traktat. Nee biti problema. To Vi samo mislite: problemi, i te kakvi, su u posvemanoj nejasnoi prie, u kojoj SF elementi slue jedva kao ukras. Atlas je za kolski atlas. Ping-pong.. zavrio je ne u mrei, nego u kou: danas ve i najvei primitivci znaju to znai neko arheoloko otkrie, a u Vas kolovani istraiva najprimitivnije postupa s artefaktom strane civilizacije. Oj, logiko... rekao bi Josip Pejakovi... Izvjetaj objavite u kolskom listu. Humani metod nehumano harai loom konstrukcijom i nepoznavanjem stvari (sudska vijea svuda u svijetu imaju neparni broj lanova) te nejasnim svretkom. Mirko i mijeh moraju se sporazumjeti: jesu li namijenjeni mlaim omladincima ili starijim pionirima. SIRIUSOVCIMA nisu... Bljesak me je zabljesnuo loom konstrukcijom i jo gorom naracijom. Sjetva u svemiru urodila je grozniavim bulanjenjem na mitsko-jebaku temu (kako to sono i tono ree recenzent). Sumrak je BSPF (bajka s podosta filozofije) a ne SF. Godina roenja je vic bez poente, a Pobjeda je poraz SF-a. Do ivota i natrag ima pogrean naslov: bolje bi pristajao Do pakla i natrag (u religiju). Posljednji besmrtnik e valjda shvatiti i naslov te prie, a moda i vezu (toga) naslova s (tom) priom. Ja i moja obitelj nismo shvatili nita od toga. Pijesak sjeanja: u toj su prii jedini SF upotreba slova S i F, a ak nt ona nije pretjerana. I tako to. Ja: B. J.

Pierre

Marison:

Les amours de Sophue


Preveo Boidar Stani

- 110 -

Sofijini ljubavni odnosi


Posljednji od est policajaca zakopavao je hlae. On i njegov drugovi priutili su sebi nekoliko divnih razbludnih trenutaka sa Sophijom. Iz kuta svoje elije, gdje je bio privezan, Jean-Philippe je zaprepateno promatrao kroz reetke. Ona je sad skliznula s leaja na betonski pod, prekriven ciglastocrvenkastim slojem. Premda nije morala uiniti nikakav tjelesni napor, djevojka je, ini se, bila vrlo zadihana. Ruke su joj tromo leale na uzgibanim grudima. Jedna dojka bila joj je estoko izgrebena. Posvuda su se zapaale tamnocrvenkaste mrlje. Plava kosa je od znoja izgubila svoj topli sjaj i otuno je visila. Sperma joj se cijedila iz poluotvorenih usta, a crvena se mrlja irila meu nogama nije imala snage ak ni da ih skupi. Dobra je tvoja maka rekao je narednik prilazei JeanPhilippeu. Dakako odvratio je razborito Jean-Phihpe. Kia pljusaka koje je primio sino kad je elio sauvati djevojku samo za sebe od straara u sivim uniformama, uvjerila ga je da mora biti oprezan i potovati uniformu. Ne ali se samo tako s uniformama, shvatio je, i bio je to pripravan potvrditi. Doputeno je to s djevojkom, ali ne sa straarima osiguranja. Narednik je otkljuao eliju, uao i oslobodio mladia okova. Ustani, mome rekao mu je oinski. Jean-Philippe je, dakako, posluao. Uspravio se ali je oborio pogled pred glomaznim podoficirom. ovjek je mirisao na kolonjsku vodu, bio je ulaten. Jean-Philippe je gledao kako ruiastim i punanim rukama otkopava opasa i skida hlae. Svuci se naredio je simpatinim glasom i okreni se prema zidu, pa se uhvati rukama za leaj. Jean-Philippe je posluao kao u nekom snu. Sad je na meni red, pomislio je. Kad nije vidio podoficira da sudjeluje u seksseansi, u kojoj je Sophie bila rtva, mladi je pomislio da je to ispod - 111 -

njegova dostojanstva. No, shvatio je da se prevario jer mu se zamaglilo pred oima kad mu je narednikov penis prodro u mar. Opusti se, mali! rekao mu je narednik tapui ga njeno po bokovima. Potinjeni su promatrali prizor i cerekali se. Kad je bilo gotovo, zatvorenik je zaprepateno ustanovio da plae, sa svoje 22 godine. Straari su se pokazali ljubazni. Pomogli su Sophiji i JeanPhdllippeu da se saberu i oporave, umili su im lica i dali im njihovu odjeu. Zatim su poli u narednikov ured. Znate li, vi, mladi narednik e strogo da smo vas zatekli u zabranjenom podruju? Imamo pravo da vas strijeljamo po kratkom postupku, takvo je nareenje! Dakako rekao je Jean-Philippe, a narednik je otro pogledao Sophiju. : Dakako rekla je i ona, plaui. Zatim je, glupo i smjelo, kako je zakljuio Jean-Philippe, dodala: Ipak nas neete ubiti? Narednik se nasmijao. Ma, ne. Vidim da ste dobra djeca, pa emo prijei preko toga. Ali, koga ste vraga radili ovdje, ha? Valjalo je odmah odgovoriti, ali kako da zna koji bi odgovor zadovoljio? Jean-Philippeovo je srce estoko tuklo i on se ponovo prepao. Nada da e se spasiti naglo je iezavala. No, nije smio oklijevati, pa mladi riskira: Traili smo miran kutak gdje bismo vodili ljubav. Uspjelo je. Narednik je prasnuo u gromki smijeh, a njegovi potinjeni pratili su ga u koru. On se pljeskao po bokovima. Eh, ova ti je odlina! zamukao je gotovo sa suzama u oima. Pa, bili ste poslueni, ha, djeco? Zatim ih narednik odvede do dipa i nekom dobro odravanom stazom do iane kapije. Kad samo pomislim da sam jo juer smatrao da sam usred nedirnute ume, pomisli Jean-Philippe, Narednik im pomogne da siu i prijateljski stavi ruku na mladievo rame. Ima dobru i izglednu stranjicu, zna nostalgino je uzdahnuo. No, voli djevojke, zar ne? Dakako. Pretpostavljao sam ree narednik. A uzima li tvoja drugarica pilule? Ne, zato? Narednik je podigao ruku, uzmaknuo nekoliko koraka pa - 112 -

raskolaenih oiju pogledao Jean-Philippea. Ti bokca, pa vi ste aavi, djeco! rekao je. Odmah poite lijeniku. Pa ovo je nuklearna elektrana. S obzirom na ono to je dobila ovdje od nas, tvoja bi cura mogla roditi slona sa est nogu!

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE Velemajstori ilustracije u SF-u: Andrej Sokolov
krue planeti, mjeseci i oblaci svemirske praine najrazliitijih boja i dimenzija. Kao to su svemirski brodovi, koji su s naeg planeta poletjeli izvan granica Sunevog sistema, mnogobrojnim otkriima pobudili zanimanje znanstvenika, tako je i istraivaki duh ovjeanstva nadahnuo likovne umjetnike i potakao ih na stvaranje slike koje su istodobno sanjarski prikazi sadanjosti i ovjekova spoznaja bliske budunosti. Stalni pratilac kozmikih vizija je i tehnologija naeg doba a s time i najrazliitije letjelice kojima astronomski ilustratori kreu iz mate na putovanja. Takav naturalistiki nain prikazivanja naeg svemira mogli bismo podijeliti na astronomsku i tehniku ilustraciju ali su ta dva aspekta SF ilustracije u mnogim likovnim djelima organski

Astronomski ilustratori su uvijek bili svjesni da im daleki svjetovi zbog svoje neobinosti i tajanstvenosti omoguuju vei polet stvaralake mate negoli prikazivanje krajolika rodnog planeta. Zvijezde, koje u nonoj tiini klize nebom, bude predodbe nesluenih oblika na povrinama nebeskih tijela, a s njihove povrine se kroz neviene atmosferske ovoje i iz potpuno novog kuta gledanja naziru jo neotkriveni zakutci univerzuma neshvatljivog ovjejem umu. Oko tih dalekih zvijezda

- 113 -

povezana i nerazdvojno isprepletena. Mnogi SF ilustratori su tim aspektima likovnog stvaranja dodali jo jednu dimenziju koja iznosi na vidjelo posljedice otkrivanja nepoznatoga na ljudsku psihu. Umjetnike su pri tom prije svega vodila filozofska pitanja o znaenju ovjekovih tenji i njegovo mjesto u grandioznosti svemira koji nas okruuje. Moda ba u tom vidu naturalistike SF ilustracije najvie dolazi do izraaja injenica da i najvjerniji prikazi svemirskih krajolika i letjelica ne mogu nuditi umjetniki uitak ako im slikar ne udahne i sadraje uvstvenih doivljaja. Astronomski ilustratori pri tom koriste najrazliitije metode: smiljenu upotrebu perspektive, simboline kompozicije, impresionistiki nain slikanja, a ponekad i potpuno surealistike pristupe. Meu najvee SF ilustratore koji su uspjeno razvili ba sve aspekte naturalistikog slikanja SF komponenti spada bez svake sumnje i sovjetski astronomski liustrator Andrej Sokolov. Sokolov se rodio u Lenjingradu 1931, obrastao je u Moskvi gdje je njegov otac, graevinski inenjer, sudjelovao u gradnji metroa. Andrej Sokolov je diplomirao na Institutu za arhitekturu, a prije tridesetak godina ga je roman Fahrenhcit 451 nadahnuo do te mjere da je naslikao mnogo prizora iz tog knjievnog djela. Jedna od tih slika je prije pet godina uvrtena u posebnu zbirku Raya Hradburyja a Los Angelesu. Adrej Soklov je naslikao gotovo 200 SF ilustracija koje se razlikuju po likovnoj tehnici, tematici i umjetnikim ciljevima. Po njegovim rijeima, istraivanje svemira uznemirava svaiju matu, a izazov njegova ivota je prikazivanje i skiciranje buduih putovanja po svemiru. Umjetniki izraz sovjetskog ilustratora ostvaruje se u sitno naslikanim nebeskim tijelima i svemirskim brodovima ilustrativnog smjera SF ilustracije, te u simbolikoj ikonografiji i surealistikim likovima dekorativne SF ilustracije. Sokolov, koji ima izuzetno izotren dar zapaanja, briljivo prouava astronomske podatke i svoja zapaanja prenosi u svijet vizija SF anra. Ipak, ne ograniavaju ga spoznaje znanstvenika o svemiru, pa on u umjetnikom zanosu i u tenji prema dubljim spoznajama razvija tu mladu likovnu vrstu do kranjih granica

njenih Izraajnih mogunosti. U njegovim djelima se naziru svemirski krajolici koje ljudsko oko jo dugo nee upoznati, iz njegovog cjelokupnog djela izbijaju strah i elja za novim spoznajama cijele ljudske rase. Detaljnije ralanjivanje likovnog opusa sovjetskog umjetnika otkrit e nam da djela Andreja Sokolova moemo razvrstati u tri skupine: realistiku, fantastiku i simbolistiku astronomsku ilustraciju. Realistiku astronomsku ilustraciju karakterizira elja likovnog stvaraoca da to vjernije prikae nebeska tijela i naslika svemirske brodove koji su stvarno poletjeli u svemir. Iako je Sokolov na osnovi astronomskih Dodataka i znanstvenih spoznaja slikao i daleke planete i zvijea, u toj skupini ilustracija zastupljene su prvenstveno ilustracije Mjeseca i bliih poznatih planeta Sunevog sistema. Taj tip astronomske ilustracije se u prilinoj mjeri dopunjuje tehnikom ilustracijom, jer likovni stvaraoci prikazuju s fotografskom tonou letjelice koje je ovjeanstvo poslalo prema oblinjim nebeskim tijelima. Sokolov je izradio bezbroj ilustracija koje na taj nain dokumentiraju ovjekov pohod na zvijezde, a meu ostalima spomenut emo lansiranje sputnjika (Prvi Sputnjik a orbiti), prvog sovjetskog umjetnog satelita koji je 4. listopada 1957. poletio u svemir. Andrej Sokolov je naslikao pristajanje prve automatske kapsule Mars 3 (Padobran nad Marsom) koja se 2. prosinca 1971. spustila na Mars. Moemo jo spomenuti i vjeran prikaz lansiranja sovjetskog svemirskog broda (Lansiranje u Bajkonuru). Andrej Sokolov je svoju nevjerovatnu dosljednost u vjernom prikazivanju naeg planeta i sovjetske svemirske stanice Saljut 6 dokazao kad je svemirski brod Sojuz XXVIII, koji je a oujku 1978. poletio u svemir, ponio sa sobom i dvije njegove astronomske ilustracije: Jutro u svemiru i Nad Aralskim jezerom. Ta dva likovna djela naslikana su u gva tehnici i na tvrdoj podlozi od kartona, imaju dimenzije 47x36 cm i teka su 130 grama. Posada sovjetske letjelice obje je slike ostavila na svemirskoj stanici Saljut 6 gdje su kozmonauti paljivo prouili nepodudarnost izmeu umjetnikove vizije i stvarnog stanja koje su promatrali kroz okno svemirske stanice. Astronomske ilustracije ostale su na Saljutu 6 etiri mjeseca i tako je prvi put u povijesti ovjeanstva

- 114 -

oko Zemlje kruila izloba likovnih djela. Kad je Sojuz XXX u supnju 1978. pristao na Zemlji, kozmonauti su Sokolovu osim tih dviju slika uruili i mnogobrojne biljeke i ispravke koje su nainili u svemiru. Sliku Jutro u svemiru, matovit prikaz jutarnjim suncem obasjane svemirske postaje Saljut 6, Sokolov je darovao zapovjedniku Sojuza XXX, poljskom kozmonautu Miroslawu Hermazenskom. Kao zanimljivost moemo jo spomenuti da su obje slike koje su putovale tom prvom svemirskom potom dobile na palubi svemirske postaje i slubeni ig koji je, dakako, izuzetna filatelistika rijetkost i bar za sada jo neostvariv san svakog kolekcionara potanskih igova. Andrej Sokolov je potovao zapaanja svemirske posade i na slici Nad Aralskim jezerom ispravio mnoge pojedinosti. Meu ostalim promijenio je meusobni odnos veliina Aralskog jezera i svemirske stanice, detaljnije izradio obris sjeverne obale jezera i paljivije naslikao brda i dolinu na krajnjoj lijevoj strani slike: naslikao ih je toplijim nijansama boje i tako ih prividno pribliio gledaocu. Zanimljivo je da je Sokolov ve otprve ispravno naslikao poloaj svemirske stanice prema Zemljinoj povrini tako da je popravio samo takve sitnice kao to je, na primjer, toan kut sunanih baterija Saljuta 6. Ali dok je najprije sliku izradio s jasnim i prilino otrim linijama, pri ponovnom slikanju potovao je utjecaj zemaljske atmosfere i zato ublaio crte, upotrijebio topliju paletu boja i naslikao vei broj oblaka koji su poput sitnih zrnaca graka rasporeeni no lijevom rubu slike. Likovna djela koja moemo uvrstiti u skupinu fantastikih astronomskih ilustracija predstavljaju veinu stvaralakog opusa sovjetskog umjetnika. Sokolov je naslikao mnoge svemirske ekspedicije budunosti, kozmodrome na dalekim planetima, vizije galaksija i neobinih astronomskih pojava gdje je nedovoljne podatke morao nadopuniti letom vlastite mate. Ali dok je astronomska komponenta fantastikih astronomskih ilustracija koje prikazuju dostignua ovjeanstva u Sunevom sistemu potpuno realistika, tehnika komponenta prikazuje letjelice koje ljudska ruka jo nije izradila. U irokom spektru vizija tehnikih dostignua budunosti spomenimo sovjetsku varijantu shuttlea (Umjetni satelit u orbiti) uzlet teretne rakete i uzletita na Mjesecu (Uzlet s Mjeseevog kozmodroma) i ivahnu ilustraciju kozmodrom na Fobosu gdje je

Sokolov slikom dviju letjelica u dijagonalnom smjera uperenih u nebo na kojem se naziru obrisi Marsa, iskoristio specifinost presjene osi u likovnoj umjetnosti i ilustraciji dao izuzetnu dinamiku. (Reprodukcija te slike je na posljednjoj omotnoj stranici ovoga SIRIUSA). ovjeanstvo e jednom stii i u najudaljenije zakutke svemira, to je Andrej Sokolov prikazao u djelima kao to su Prema Rakovoj maglini i Let pokraj dvojne zvijezde gdje fotonska letjelica juri prema planetu koji krui oko dva sunca. Zbog toga to sunca nemaju jednaku temperaturu, ona zrae svjetlost razliite valne duljine, to je Sokolov naslikao pravom simfonijom boja u ilustracijama Plavo jutro i Crvena veer. Ujutro je planet obasjan suncem koje zbog svoje visoke temperature zrai plavu svjetlost, a uveer ga na nebeskom svodu zamjenjuje hladnije sunce koje boji planet crvenim tonom. Sokolov se koristio veom umjetnikom slobodom prilikom prikazivanja razliitih razvojnih stupnjeva nastanka galaksija i vizija dalekih zvjezdanih maglica kako bi one izgledale gledane s dalekih planeta (Planet u maglici IC 413), a mnogo stvaralake mate udahnuo je ilustracijama koje prikazuju susrete Zemljana s biima iz svemira. Ilustracija Braa razuma na kojoj se svemirska letjelica pribliava umjetnom satelitu i nezemaljskog porijekla predstavlja velianstveni trljumf stranog razuma nad fizikalnim silama svemira. Simbolistika astronomska ilustracija je vrhunac izraajne moi naturalistike SF ilustracije ali su, na alost, likovni umjetnici do sada razvili malo detalja koje daju svemirskim pejsaima znaenje simbola. U likovnom opusu Andreja Sokolova ovamo moemo ubrojiti ilustracije koje stranom, nezemaljskom geometrijom upozoravaju na relativnost doivljavanja prostora, te ilustracije na kojima je Sokolov deformacije gravitacijskih polja, koje prikazuje krivljenjem prostorne mree, naznaio deformacije prostora i vremena te viedimenzionalmi zakrivljenost svemira. Nema sumnje da je jedna od najboljih Sokolovljevih ilustracija Planetarna mudrost na kojoj je prikazao daleku galaksiju i samo jednim detaljem koji je nacrtao u prednjem planu dao tom likovnom djelu izuzetnu dubinu. Iako je Sokolov najpoznatiji sovjetski F ilustrator, koji je ponjeo mnogobrojna priznanja i u inozemstvu, u Sovjetskom Savezu ima jo mnogo umjetnika koji su se posvetili tiom likovnom anru.

- 115 -

Svakako valja spomenuti sovjetskog kozmonauta Alekseja Leonova, kojemu je astroriomska ilustracija najmiliji hobi, a od 1965. om usko surauje i sa Sokolovim tako da su zajedno naslikali oko pedeset astronomskih ilustracija. Naslikali su i dvadesetak potanskih maraka sa svemirskom tematikom, a djela su im reproducirana na mnogobrojnim razglednicama. Likovna djela te dvojice izala su u pet bogato ilustriranih knjiga: Zvijezde nas ekaju (1967), K zvijezdama (1970). Put k zvijezdama (1971), ovjek i svemir (1976) i ivot meu zvijezdama (1981). Nabrojimo jo nekoliko sovjetskih astronomskih ilustratora: Georkij Pokrovski. Georrjij Kumjin, Vjaeslav Davidov, Nikolaj Nedbailo. Gemadij Golobokov, Jurij Koroljev, Emilija Gljebova, Viktor Karpov, Georgij Poplavski, Aleks Kjut, Anatolij Jakuin. Detaljnija analiza likovnog opusa Andreja Sokolova je zapravo otkrila najosnovije razvojne stupnjeve i trendove suvremene astronomske ilustracije. Kao svaka umjetnost i likovna umjetnost zasniva se na odnosu izmeu objektivne stvarnosti i subjektivnih predodbi. Prvi razvojni stupanj i korijeni suvremene likovne umjetnosti nalaze se u prikazivanju stvarnosti: osnovno je da se bit likovnog djela nalazi u stvarnome svijetu. Za dalji razvoj likovne umjetnosti je karakteristino prelaenje te biti u likovno ostvarenje, a vrhunac dosie u uzajamnom odnosu izmeu objektivne stvarnosti i njenog likovnog uoblienja. Na astronomskim ilustracijama Andreja Sokolova zastupljeni su svi razvojni stupnjevi suvremene likovne umjetnosti, U realistikoj astronomskoj ilustraciji otkrivamo zametke umjetnosti koja kopira stvarnost, u fantastikim i simbolistikim astronomskim ilustracijama dolazi sve vie do izraaja uzajamnost odnosa izmeu umjetnika i svijeta koji on slika. Uz sve to ne moemo zaobii pitanje u kakve se jo dimenzije astronomska ilustracija moe razviti. Ako se dosadanji razvoj nastavi, astronomska e ilustracija sve vie donositi vlastite zakone likovnog stvaranja i ona e pri prikazivanju futurolokih koncepcija i objektivne stvarnosti dosei nov, vii stupanj krjmmnikativnosti. Stvaralaki odnos e se potpuno obrnuti u usporedbi s umjetnou

koja kopira stvarnost. To dakako, znai da e astronomska ilustracija s vremenom nadmaiti svoju samobitnost i samodovoljnost i da e preko ontoloki dovoljnih senzibilnih likovnih umjetnika utjecati na objektivnu stvarnost i sudjelovati u njenom stvaranju. Ali odgovor na to pitanje moe nam dati samo budunost likovne umjetnosti u cjelini. iga LESKOVSEK

Sirius-burza
Kupujem SIRIUSE 2-8, 11 do 13, 16, 18, 19, 22, 24, 27, 38. 41, 42, 49, 51, 52, 59. Moe i razmjena za knjige 2010 druga Odiseja i Profili budunosti (Clarke), Anromea 3, Tarot velike Arkane (Abramik), Hipnoza i joga (Einstein), Hipnoza (Cherton). Te knjige i prodajem. Milo MHoevi, Prvomajska 6, stan 72, 11080 Zemun Kupujem SIRIUSE 22 1 68. Zoltan Marton. Ul. JNA 111, 23218 Nova Crnja,. Prodajem SIRIUSE 5180 za 1200 d (+ potarina) ili po 10 kom. po 500 . Mio Radonjle, dra Velimira Covla 18, 78000 Banja Luka. Kupujem dobro ouvane SIRIUSE 44, 4850, 52, 53, 55, te knjige Covek u visokom dvorca (Dick), uvari vremena (Anderson). Ja, robot (Aslmov), Kraj djetinjstva (Clarke), komplete 6 knjiga (Clarke i Asimov), te Andromede 1. i 3. Neno Vakovi, Giuseppe uella 14, 5108 Rijeka Prodajem SIRIUSE 9, 11, 14 do 21, 23, 24, 26, 2931, 3336, 38, 40, 41, 4446, 49, 50, 52 80, 62-67, 6971, 73, 77, 82, YU SIRIUS, te Andromedu 1 i Misterije svijeta (Clarke). Zvonimir Popovi, Zaheji 5, 5141S Lovran. Kupujem SIRIUS 48 i komplete Asimova 1 Wellsa (Kentaur). Safet Turali, UL M. Tita 7/TV, 74260 Teanj. Kupujem SIRIUS 44. Slobodan Radojei, Sutjeska 52, 22000 Sremska Mitrovica. Prodajem SIRIUSE 1 i 3, te razliite brojeve iznad 50. Darko Rus, Pod Gradiem 26, 62000 Maribor.

- 116 -

You might also like