You are on page 1of 1

Jovan Du~i}

SINU TISU]QETNE KULTURE

Ti ne znade mreti kraj slomqenog ma~a,


Na poqima rodnim, brane}i ih ~asno
Kitio si cve}em svakog osvaja~a,
Pevaju}’ mu himne, bestidno i glasno.

Slobodu si ve~no, zakr`qala raso,


^ek’o da donesu tu|i bajoneti,
Po gorama svojim tu|a stada pas’o,
Jer dostojno ne zna{ za slobodu mreti.

Poka`i mi redom viteze tvog roda,


[to bal~akom s ruku slomi{e ti lance,
Gde je Kara|or|e tvojega naroda,
Poka`i mi tvoje termopilske klance.

S tu|inskom si kamom puzio po blatu,


S krvolo{tvom zvera, pogane hijene,
Da bi mu~ki udar s le|a dao bratu,
I ubio porod u utrobi `ene.

Jo{ bezbrojna grobqa zatravio nisi,


A krvavu kamu u nedrima skriva{,
Sa ve{ala starih novi konop visi,
U sumraku uma novog gazdu sniva{.

Branio si zemqu od neja~i na{e,


Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamewe srama uz ime usta{e,
Stavio si Hrista, Slobodu i Svece.

U bezumqu gleda{ ko }e nove kame,


O{trije i qu}e opet da ti skuje,
^iju li }e{ pu{ku obesit’ o rame,
Ko najboqe ume da ti komanduje.

You might also like