You are on page 1of 80

1. PSIHOLOGIJA KAO NAUKA HISTORIJSKI RAZVOJ PSIHOLOGIJE Od svog postanka covjek je iskazivao interes za spoznajom sebe i drugih.

Ovaj interes je odraz Ijudske znatizelje ali i potrebe da se upoznaju oni sa kojima se zivi i radi. Kao drustveno bice covjek je oslonjen na druge i zato mora razumjeti ponasanje drugih i svoje uskladiti sa njihovim. Ako ovaj interes za spoznajom sebe i drugih shvatimo kao zacetak psihologije kao nauke, onda mozemo reci da je ona jedna od najstarijih naucnih disciplina. Filozofija je u pocetku sadrzavala sveopcu ljudsku spoznaju pa i onu iz oblasti psihologije. Od mnogih filozofa koji su se isticali u proucavanju psiholoskih problema treba istaci Aristotela, Platona i Heraklita, Dekarta (R. Descartes), Loka (J. Locke) i Hjuma (D. Hume). Samo ime psihologija potice od grckog filozofa Aristotela koji je tumacio da je psihologija nauka o dusi (psiho - dusa i logos - nauka). Demokrit, prije Aristotela, svijet je tumacio materijalisticki (tzv. atomizam). Za njega je dusa sastavljena od atoma, ali onih finijih, pa je i ona, kako je materijaine prirode, podlozna umiranju. Platon je, medutim, smatrao da dusa nije materijalna, pa je stoga vjecna. Ova dva ucenja, potakla su Aristotela da potrazi kompromis. Dusa, za njega, ima tri razine: vitalna dusa - obuhvata vazne zivotne funkcije, ammalna dusa - opazanja, osjecanja i zudnju te razumska dusa - spoznaju i volju. Njegovo je ucenje bilo vise zasnovano na posmatranju i uocavanju zakonitosti psihickog zivota, pa je i danas relevantno ucenje o zakonu asocijacija. Psihicki procesi ucenja, prema velikom grckom misliocu, odvijaju se prema zakonu dodira, kada se dva sadrzaja dozivljavaju istovremeno ili neposredno jedan iza drugog, sjecanje na jedan obnavlja i drugi; zakonu slicnosti, kada su dva sadrzaja slicna, onda obnavljanje jednog sadrzaja olaksa obnavljanje i drugog, i zakonu kontrasta, kada se lakse pamte suprotnosti. Dekart (1596.-1650.) je prvi filozof koji psihologiju izdvaja iz filozofije i formira zasebnu filozofsku granu koju naziva mentalna filozofija. Mada je ovo bio znacajan iskorak u osamostaljenju psihologije u zasebnu naucnu disciplinu, jos dugo se zadrzalo misljenje da je psihicki zivot covjeka u domenu filozofije te nije potrebna druga nauka da to izucava. Pocetkom 16. stoljeca iz filozofije se izdvajaju egzaktne nauke astronomija, fizika, hemija i biologija. Za naucno istrazivanje koriste se egzaktne metode, prvenstveno eksperiment. Sredinom 19. stoljeca egzaktne metode se pocinju primjenjivati i u istrazivanju psihickih pojava. Fiziolog E. H. Veber, (E. H. Weber), jedan od osnivaca psihofizike, eksperimentalno istrazuje koliki je potreban intenitet drazi da bi covjek imao osjet. Ova istrazivanja dalje razvija 0- T. Fehnei (G. T. Fechner), (fizicar, filozof i eksperimentalni psiholog, koga posebno zamma odnos izmedu drazi i osjeta. On eksperimentalno utvrduje zakofl'tost koja je i danas vazeca u mjerenju osjeta i drazi i kvantifikuje njihov odnos (Weber-- Fechnerov zakon). Ovi su radovi imali velikog poticaja u razvoju psihologije i njenom osamostaljivanju kao zasebne nauke. Konacno Wilhelm Wundt (1832.-1929-) u Lajpcigu 1879. godine osniva labaratorij za eksperimentalnu psihologiju i time definitivno ustanovljuje psihologiju kao empirijsku nauku. On sa svojim saradnicima istrazuje fizicke i hemijske procese u materijalnom svijetu i njihov utjecaj na covjeka. U daljem razvoju psihologije istrazuju se i slozeniji psihicki prpcesi kao sto su misljenje, pamcenje i ucenje. Fizicari, biolozi, hemicari i fiziolozi svojim egzaktnim istrazivanjima doprinijeli su razvoju psihologije kao egzaktne nauke jer se dotada o psihickom zivotu covjeka sudilo na osnovu razmisljanja i pretpostavki. U daljnjem razvoju psihologije posebno se isticu Alfred Bine (Binet) i Ivan Petrovic Pavlov. Alfred Bine u Parizu otvara labaratorij eksperimentalne psihologije i daje veliki doprinos mjerenju inteligencije. Njegova skala za mjerenje inteligencije i danas je osnovni model za brojne testove kojima se mjere mentalne sposobnosti coYJeka. Ruski istrazivac Pavlov je svojim eksperimentalnim radovima mnogo doprinio u spoznavanju fizioloskih osnova psihickog zivota. Njegov eksperiment sa formiranjem uvjetnog refleksa kod psa je razjasnio neke patoloske pojave u psihickom zivotu ljudi i zivotinja. Pocetkom 20. stoljeca psihologija se pocinje intenzivno razvijatl u SAD gdje se isticu Katel (James MckKeen Cartel), Torndajk (E. L.ThorndiKe), Vudvort (Wood-worth), Terstoun (Thurstone), Skiner (B.F.Skinner) i dr. Znaoajno je istaci da se u SAD vrse sistematska psiholoska istrazivanja koja podupire drzava i da se rezultati tih istrazivanja koriste u raznim oblastima zivota, posebnO u industriji. propagandi i vojsci. Poslije Drugog svjetskog rata psihologija sve vise izlazi iz teoretskih okvira i priblizava se zivotu, tako da nema ljudske djelatnosti gdje se ne koriste dostignuca ove egzaktne nauke.

PREDMET IZUCAVANJA PSIHOLOGIJE U najsirem smislu predmet izucavanja psihologije je psihicki zivot. Pod pojmom psihicki zivot podrazumijevamo psihicke procese i psihicka stanja. O psihickim procesima i stanjima mozemo suditi na osnovu objektivnog, spoljnog posmatranja ponasanja ljudi i na osnovu neposrednog, vlastitog iskustva. U uzem smislu, predmet psihologije je covjek, i to istrazivanje njegova ponasanja i njego- vih stanja svijesti, osjecanja i dozivljaja. Psihologija nastoji otkriti i formulirati zakone tih fenomena, potom objasniti njihovo nastajanje da bi, ako ustreba, "na njih djelovala i mijenjala ih", i to tumace J. Delay i P. Pichot (Maria Furst, Psihologija, Skolska knjiga, Zagreb, 1995., str.3). Dakle, psihologija ima za predmet svog izucavanja nesto sto nije materijalno a sto se da objektivno ustvrditi. R. Bujas definira psihologiju kao nauku o subjektivnim dozivljajima, ukoliko se oni mogu manifestirati i zahvatiti na objektivan nacin. Kako je predmet izucavanja psihologije psihicki dozivljaj koji se moze objektivno ustvrditi, to se psihologija svrstava u egzaktne nauke. Za utvrdivanje predmeta izucavanja psihologije bitni su sljedeci faktori: fizicka okolina koja djeluje na organizam izazivajuci razne subjektivne dozivljaje; socijalna okolina koja djeluje na pojedinca i tako utjece na njegove dozivljaje i ponasanje; i na kraju aktivnost same individue koja na odredeni nacin utjece na okolinu, mijenja je i prema njoj modifikuje svoje ponasanje. ZADACI PSIHOLOGIJE Osnovni je zadatak psihologije proucavanje zakonitosti psihickog zivota covjeka. Ovaj osnovni zadatak mozemo razmatrati sa teorijskog i prakticnog stanovista. Teorijski zadatak podrazumijeva upoznavanje i razumijevanje psihickih zakonitosti. U torn smislu ovaj zadatak treba dati odgovore na tri pitanja: "sta?", odrediti psihicke pojave; "kako?", kako se odvijaju psihicki procesi, i "zasto?", ukazati na uzroke psihickih pojava. Prakticni zadatak psihologije podrazumijeva primjenu teorijskih psiholoskih spoznaja u razlicitim ljudskim djelatnostima. GRANE PSIHOLOGIJE Psihologija se naglo pocela razvijati potkraj 19. stoljeca tako da je ubrzo trebalo razdvojiti psiholoske spoznaje koje imaju zajednicka obiljezja i postupke u istrazivanju. Kako se i dalje siri psiholoska spoznaja, proces diferencijacije psihologije na uza naucna podrucja je i dalje prisutan. S obzirom na predmet razmatranja, mozemo razlikovati teorijske i primijenjene psiholoske grane. Teorijske psiholoske grane: 1. Opca psihologija ima teoretski karakter i proucava osnove psihickog zivota. Sve je prisutnija teznja da se opca psihologija dalje diferencira na zasebne discipline koje ce izucavati pojedine psihicke procese ili stanja, kao npr. Psihologija motivacije, psihologija ucenja i si. 2. Fizioloska psihologija izucava organske osnove psihickog zivota. Koristeci se spoznajama biologije, medicine i drugih nauka, fizioloska psihologija proucava ovisnost psihickog zivota od strukture i funkcije nervnog sistema, endokrinih zlijezda, culnih organa i organizma u cjelini. METODA EKSPERIMENTA Eksperimentalna faza u psihologiji nastala je pred kraj ovog vijeka. Njoj je prethodio dug period tzv. prednaučne ili literarne faze koja je nesumnjivo doprinijela razvoju psihologije, ali je tek uvođenjem eksperimenta u psihološko istraživanje ustoličilo psihologiju kao egzaktnu nauku. Osnovna odlika eksperimenta je mogućnost umjetnog izazivanja neke pojave i uvjeta pod kojima se ona razvija. Uvjeti kojima se namjerno manipulira u eksperimentu, zovu se nezavisna varijabla, a pojava koja se mijenja pod djejstvom promjenjenih uvjeta zove se zavisna varijabla. Prednost eksperimentalne metode je upravo namjerno izazivanje pojave a ne čekanje da se ona pojavi. Također eksperiment omogućuje kontrolu djelovanja nezavisnih varijabli koja se u prirodnim uvjetima ne bi mogla lako uočiti i pratiti. Manipulacija raznim nezavisnim varijablama omogućuje egzaktno utvrđivanje koliko one djeluju na zavisnu varijablu, odnosno pruža se mogućnost mjerenja učinka pojedinih varijabli. Na ovaj se način isključuje subjektivizam u interpretaciji rezultata.

Za provjeru stvarnog učinka pojedinih eksperimentalnih varijabli i kontrolu ometajućih uvjeta (neutralni, laboratorijski, prirodni), u eksperimentalnom se istraživanju formiraju dvije grupe. One se ujednačavaju u općim i posebnim karakteristikama, tj. onima koje mogu imati utjecaja na zavisnu varijablu. Jedna grupa se stavlja u eksperimentalnu situaciju i sistematski se prati djelovanje nezavisnih varijabli eksperimentalna grupa, dok druga grupa radi u uobičajenim uvjetima, dakle, bez djelovanja nezavisnih varijabli - kontrolna grupa. Komparacijom rezultata u završnom ispitivanju utvrđuje se učinak nezavisne varijable na pojavu koja se mjeri. U psihologiji postoje dvije vrste eksperimenata. Objektivni eksperiment: prate se objektivne, uočljive manifestacije psihičkih pojava, reagovanje organizma ili pojedinih organa i receptora na podražaj. Introspektivni eksperiment: vrši se istraživanje i utvrđuju rezultati na temelju iskaza pojedinaca. Kako se u psihologiji eksperiment uglavnom izvodi.na čovjeku, to razlikujemo tri faze njegove realizacije; 1. faza podražaja - draži fizičke, hemijske, fiziološke i psihološke prirode; 2. faza doživljaja - ispitanik registruje doživljaj u svojoj svijesti i oblikuje ga; 3. faza izražaja - ispitanik reagira bilo pokretom bilo riječima na draž. Eksperimentalna metoda je najpouzdaniji naučni postupak za utvrđivanje uzročnih veza među pojavama, ali se u psihologiji ne može uvijek primijeniti. Pored toga, ova metoda ima i izvjesnih nedostataka, prije svega zato što se eksperiment ne može uvijek primijeniti i Što se ljudi ne ponašaju isto u prirodnoj i eksperimentalnoj situaciji. METODA OPAŽANJA U nauci se za ovu najrašireniju metodu koriste i nazivi promatranje, opservacija i neeksperimentalno istraživanje. Za razliku od eksperimenta, u metodi opažanja se ne manipulira nezavisnim varijablama, nego se opažaju pojave koje se spontano javljaju. Naučno promatranje se razlikuje od svakodnevnog po jasno definisanom cilju, planu i načinu registriranja. Psihološka opservacija, odnosno opažanje može biti slobodno i kontrolirano. Kada promatramo neke pojave a ne znamo kakav učinak one mogu imati na ponašanje ljudi, koristimo se slobodnim promatranjem. Kod kontroliranog promatranja se unaprijed postavlja hipoteza o mogućim uzrocima koji djeluju na promatranu pojavu. U odnosu na slobodno promatranje, kontrolirano je sistematičnije i ima jasnije određen cilj i plan promatranja. Mada se metodom opažanja direktno ne zahvata subjektivni, psihički život, ona može dati pouzdane rezultate ako se obavlja na reprezentativnom uzorku na sistematičan i organizovan način. METODA SAMOOPAŽANJA Metoda samoopažanja ili introspekcije je svojstvena samo psihologiji. Jedno vrijeme se smatralo da je to jedina metoda kojom se može istraživati psihički život čovjeka. Psiholozi eksperimentalisti, u prvom redu Wunt, kritikovah su ovu metodu kao nepouzdanu. Wunt je tvrdio da čovjek ne može istovremeno nešto doživljavati i promatrati. On je to slikovito objašnjavao: jedna ruka može hvatati drugu ruku, a ne može u isto vrijeme uhvatiti i samu sebe. Samoopažanje se zasniva na opažanju vlastitog psihičkog života. Kod ovog opažanja ispitivač i ispitivani je jedno lice i jedino se na takav način može zahvatiti stvarno unutrašnje doživljavanje. Čovjek može suditi o doživljavanju i psihičkom životu drugih ljudi na osnovu njihovih iskaza i našeg promatranja njihovog ponašanja, ali direktno promatranje psihičkih procesa i stanja možemo shvatiti samo na temelju vlastitog samopromatranja. Introspekcija je jedinstvena naučna metoda i zahvaljujući njoj Čovjek može da shvati sve bogatstvo psihičkog života, ali ona ima i izvjesnih nedostataka. Ovom metodom se ne mogu zahvatiti intenzivna psihička stanja, posebno ona koja kratko traju. Također njome se ne mogu promatrati složeni dubinski procesi i stanja ličnosti. Slabost ove metode je i to što stvarno usmjeravanje svijesti na neki psihički proces smanjuje njegov intenzitet. Mnogi psihički procesi i stanja su toliko složeni da ih je teško jezički opisati, i otuda je teško ustvrditi vjerodostojnost i objektivnost introspektivnog izvještavanja. Konačno, najveća slabost ove metode je što se njeni rezultati ne mogu podvrći objektivnoj verifikaciji drugih istraživača.

Bez obzira na navedene nedostatke introspekcije, ova metoda je osnovna u psihologiji, jer o mnogim psihickim procesima i stanjima ne bismo mogli.doznati ni jednom drugom. Kako ovo nije jedina metoda u psihologiji, njene rezultate treba provjeravati i dopunjavati drugim objektivnijim metodama. • TEHNIKE ISTRAZIVANJA U PSIHOLOGIJI Navedene psiholoske metode koriste razlicite tehnike za prikupljanje i obradu podataka. Tehnike psiholoskog istrazivanja omogucuju sistematsko, plansko i objektivno istrazivanje psihickih pojava. Najcesce primjenjivane tehnike u psiholoskom istrazivanju su; intervju, upitnik, anketa, skala procjene, sociometrijski postupci i testovi. INTERVJU Rijec intervju potice od engleske rijeci "interview" sto znaci sastanak, razgovor, pitati nekoga za misljenje. Razgovor je cesto primjenjivana tehnika za dobijanje podataka u psiholoskom istrazivanju. Razlikuje se od razgovora koji vodimo u svakodnevnom zivolu po svojoj organizaciji i siruktwri. Svakom psiholoskom intervjuu, odnosno razgovora mora prethoditi temeljita priprema koja podrazumijeva tacno defmisanje predmeta razgovora, plana razgovora i nacina (taktike) kako ce se voditi razgovor. Pitanja koja postavlja ispitivac trebalo bi da budu kratka i jasno formulirana. Dvosmislena, neiasnaijaitanja na koja se unaprijed zna odgovor nije dobro postavljati. Ova su pitanja neka vrsta zadataka, usmjerenih na to da se ukaze na kvalitativne osobine proucavane pojave. Intervjui se dijele na standardizovane i nestandardizovane. Kod standardnog intervjua pitanja su unaprijed pripremljena i svim ispitanicima se postavljaju u istoj formi, dok kod nestandardizovanog intrvjua ispitivac moze u zavisnosti od situacije formulirati pitanja. Za vodenje intervjua potrebno je veliko iskustvo. Tako se preporucuje da ispitivac ne zauzima stav isljednika niti pak previse familijaran stav. Obicno se razgovor dijeli na dvije etape. U prvoj etapi (tzv. odledivanje) ispitivac postavlja pitanja kojima uspostavlja kontakt. Poslije se govori o predmetu istrazivanja gdje ispitivac mora imati svoju taktiku, tj. mora znati postavljati pitanja u pravi cas i tako odrediti tempo i pravac razgovora. Tokom razgovora ispitivac prati reakcije i ponasanja ispitanika koje moze registrirati u toku ili odmah po obavljenom razgovora. mtervju ne sluzi samo za dobijanje odredenih podataka u psiholoskom istrazivanju, nego se njime moze i terapeutski djelovati. Frojd (Sigmund Freud, 1856-1939) je radi psihoanalize, razvio narocitu vrstu razgovora, gdje je sago- vornika dovodio do spoznaje i prevladavanja težnji potisnutih u svijesti. Slično je i Pijaže (Jean Piaget, 1896-1980) razvijao "klinički razgovor" kojim je kod djece izazivao spontane predodžbe i na taj način pedagoški djelovao na njih. Uz navedene prednosti i mogućnosti intervjua, potrebno je istaći da rezultate dobivene intervjuom treba kombinovati sa drugim objektivnijim tehnikama psihološkog istraživanja. UPITNIK Upitnik je niz pitanja u pismenoj formi, sastavljenih prema određenom sistemu, a odnose se na ispitivanje različitih psiholoških pojava. Odgovori mogu biti u formi slobodnih i u formi alternativnog izbora. Upitnici uglavnom služe za ispitivanje masovnih pojava i obično se statistički obrađuju. Svaki upitnik ima jasno definiran cilj istraživanja i ključ na osnovu kojeg se može zaključiti o smjeru i veličini razvijenosti određene psihološke pojave. ANKETA Anjkejta je psihološka tehnika koja se koristi za prikupljanje određenih podataka. Riječ anketa dolazi od Francuske riječi "enquete" što znači istraživanje, ispitivanje, isljeđivanje. Anketom, se ispituju različiti psihološki problemi, stavovi, mišljenja,.interesovanja i si., na tačno određenom uzorku. Jednako kao i druge tehnike, anketa podrazumijeva dobru pripremu, dok se pitanja formuliraju na osnovu principa koji daju naučno validne rezultate. Rezultati dobijeni anketom se uglavnom ne zasnivaju na sistematskom praćenju ispitanika i ne dopuštaju nikakvo provjeravanje, pa stoga ti rezultati nemaju značajnu naučnu vrijednost. Anketa može biti pismena ili usmena, javna ili anonimna, jednokratna ili višekratna. Pri sastavljanju ankete vodi se računa o sljedećem:

Procjene se mogu označavati brojevima.. gdje se statistički izračunavaju različiti indeksi . Standard i zovan i testovi omogućuju psihologiji da egzaktno ustvrđuje određene psihološke pojave. da je osjetljiv. Vrijednost ove tehnike je u tome što njome otkrivamo pojedince koji su najviše cijenjeni i koji su odbačeni. tj. Školsko ocjenjivanje je također jedan vid skale procjene koja ima pet stupnjeva. U odnosu na to koja psihološka svojstva mjere. Ova tehnika omogućuje kvantifikaciju psiholoških mjerenja i na taj način daje psihologiji više egazaktnosti. medusobnom usporedbom postignuca ostalih ispitanika. intenzitetu i kvalitetu izraženosti nekih psiholoških pojava. mjerenje stavova. Numeričke skale koje se koriste u psihološkim istraživanjima preciznije određuju brojne vrijednosti ispitivane psihološke pojave. uzajamno i jednostrano odbijanje i indifirentnost. što se može prikazati pomoću sociograma. testove ličnosti i testove postignuća. . da se njime mogu utvrditi stvarne razlike izmedu ispitanika u osobini koju mjerimo. da bude objektivan. rezultati testova nisu uvijek u potpunosti tačni pa se moraju dopunjavati rezultatima dobivenim drugim metodama i tehnikama. tj. TEHNIKA SKALIRANJA Tehnika skaliranja je istraživački postupak kojim se prikupljaju činjenice o stepenu. Pritom se koriste različite skale mjerenja urađene po nekorn redoslijedu. Međutim. Ti odnosi mogu biti: uzajamno i jednostrano privlačenje."testari" znaci posvjedociti. Da bi test bio standardizovan (jednak za sve ispitanike). on mora ispunjavati sljedece mjerne karakteristike: 1. Ovaj vid vrednovanja učeničkih znanja ima nedostatak što svaki nastavnik ima svoje vlastite kriterije ocjenjivanja. dokazati. testove dijelimo na: testove sposobnosti. Tehnike skaliranja se koriste najčešće za ispitivanje psiholoških pojava koje je teško kvantifikovati. da se uzastopnim mjerenjem neke psiholoske osobine kod istih ispitanika dobijaju isti ili slicni rezultati. To su sistematska ispitivanja koja kvalitativne odlike treba da kvantifikuju. da mjeri upravo onu osobinu koju zelimo utvrditi kod ispitanika.psihometrija. da bude pouzdan. 3.pitanja moraju biti razumljiva. tj.ispitanici moraju dovoljno biti motivirani da na njih odgovore. Test se sastoji od jednog ili od niza zadataka kojima se utvrduju odredene osobine ispitanika. . popularnost. . jasna. . da rezultati zavise od sposobnosti ispitanika a ne od onoga koji procjenjuje rezultat (da razliciti ispitivaci isto ocjenjuju). dok u engleskom jeziku rijec "test" znaci proba. Baždarenje je složen statistički postupak kojim se bavi posebna grana psihologije . odnosno da označe one sa kojima ne bi željeli sarađivati. bazira se na principu izbora onih sa kojima bi najradije sarađivali. Sama tehnika kojom se utvrđuje mjesto pojedinaca u grupi. Rezultati dobijeni ovakvim mjerenjem se vrednuju na standardan nacin. 2. SOCIOMETRIJSKA TEHNIKA Ovom se tehnikom utvrđuju međusobni odnosi pojedinaca u grupi. Testovi koji se primjenjuju u istraživanju određenih psiholoških pojava. PSIHOLOSKI TEST Rijec test je latinskog porijekla . Sociogram je grafička shema gdje se vizualno mogu jednostavno uočiti međusobni odnosi članova u grupi. gdje jedan ili više ocjenjivača procjenjuju neku psihičku osobinu ili proces. 4. . ispit.ne smiju postojati razlozi koji bi mogli utjecati na ispitanika da pogrešno i neiskreno odgovara.pitanja ne trebaju biti sugestibilna.. odbačenost. . Odnosi u grupi se mogu iskazati i pomoću sociometrijskih matrica. Siroku primjenu u psiholoskoj praksi imaju otkako je Binet zajedno sa Simonom razradio sistem testova za utvrdivanju umnog razvoja djece. moraju biti baždareni kako bi se njima mogla odrediti relativna vrijednost svakog pojedinca u odnosu na sve koji su ispitivani.grupna kohezija. da bude valjan. Na osnovu dobijenih rezultata možemo ustvrditi kakvi su odnosi u grupi.-pitanja: moraju odgovarati cilju koji se istražuje.broj pitanja ne treba biti prevelik. kategorijama i grafički. tj. npr. provjeravanje. da ispitanik može na njih odgovoriti.

MIŠIĆI Mišići vrše pokrete tako da se nervnim vlaknima iz viših centara prenose nervni impulsi. Za psihički život čovjeka uglavnom je značajna funkcija endokrinih žlijezda. Pojavom eksperimenta u psihologiji utvrđuje se povezanost tijela i duše. dok žlijezde sa unutrašnjim lučenjem prvenstveno reguliraju hemijske procese u organizmu. ali su najznačajniji: čulni organi. stoljeću je nizom istraživanja utvrđena veza između psihičkog života i fizioloških funkcija organizma. U 19. što uzrokuje određene biohemijske procese i oslobađanje energije. stoljeća eksperimentalna istraživanja sve dublje prodiru u odgonetanje tajni organskih osnova psihičkog života. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormone. dodira. Tokom 20. Ijedna i druga anomalija dovodi i do poremećaja psihičkog života. RECEPTORI (OSJETILA) Receptori registriraju promjene koje se zbivaju u spoljnem svijetu i u našem organizmu. dovodi do patuljastog rasta. dok egzokrine žlijezde luče sekrete u šupljine tijela. ukusa. toplotne i svjetlosne draži. Eksteroreceptori primaju podražaje iz spoljneg svijeta (osjeti vida. stoljeću prije nove ere seciranjem ljudskog lesa ustvrdio daje mozak centar našeg duševnog života. Žlijezde koje luče hormone u krv zovu se endokrine. Svi organi su važni za normalno psihološko funkcioniranje. hemijske. Mnogo je vremena trebalo da ljudi shvate daje psihički život čovjeka povezan sa mozgom i nervnim sistemom. U odnosu na vrste draži koje registriraju. stoljeća vladalo je opće mišljenje da su tijelo i duša odvojeni. Više o osjetnim organima i njihovom funkcioniranju izložit ćemo kad budemo obrazlagali nervni sistem. EFEKTORI U efektore spadaju mišići i žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. Postoji više tih žlijezda. Tako je mislilac Aristotel tumačio da mozak ima funkciju hlađenja krvi. mogao je obavljati određene pokrete. Smještena je u bazi mozga i čine je dva režnja. Posljedica je skupljanje i opuštanje mišića. koji je još u 5. Tiroidna ili Štitna žlijezda luči hormon tiroksin koji regulira potrošnju kiseonika u organizmu i tako utječe na aktivnost organizma. ORGANSKE OSNOVE PSIHIČKOG ŽIVOTA Organsku osnovu psihičkog života predstavlja organizam u cjelini. Mišići su nosioci funkcije pokreta organizma. Postoje poprečnoprugasti mišići (mišići kostura). Organske osjete primamo od interoreceptora koji se nalaze u unutrašnjosti tijela. glatki mišići (zidovi utrobe i krvnih sudova) i srčani mišić (posebna vrsta poprečnoprugastog mišića). Tako je fiziolog Gole vještom operacijom odstranio psu veliki mozak. mišićima i žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem koji direktnije učestvuju u psihičkom životu. dolazi do gigantizma. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i mišići. Podlogu psihičkog života ne Čine samo mozak i nervni sistem. nervni sistem. Osjetni organi se razlikuju i prema tome da li registriraju draži koje dolaze iz spoljneg svijeta ili iz unutrašnjosti tijela. žlijezde sa unutrašnjim lučenjem regulišu fiziološke procese u organizmu. Glatkim i srčanim mišićima ne možemo upravljati svojom voljom. uz nervni sistem dati i osnovne informacije o čulima. osjetne organe dijelimo na one koji registriraju mehaničke. sve do kraja 18.2. kakav je bio Kroton (Croton). Stoga ćemo. nego organizam u cjelini. zglobovima i unutrašnjem uhu (kinestetski i statički receptori). Hipofiza luči više hormona koji regulišu rad ostalih žlijezda. sluha. O promjenama u tijelu obavještavaju nas proprioreceptori smješteni u mišićima. dok smanjeno lučenje hormona. spomenut ćemo one najvažnije. Kada se pas oporavio. ali nije bilo ni traga psihičkog života. ŽLIJEZDE SA UNUTRAŠNJIM L UČENJEM Lučenjem hormona i sekreta u krv i unutrašnjost tijela. Mada je bilo genijalnih pojedinaca koji su uviđali vezu između mozga i psihičkog života čovjeka. bola i osjet za toplo-hladno). Smještena je u gornjem .

posljedica je kretenizam. U njima su smješteni neurotransimiteri (posrednici. . Ustvari na kraju teledendrita nalaze se sitni mjehurići. pri kraju dušnika. Neurit je obavijen sa dvije opne. Hormoni spolnih žlijezda utječu na psihički život Čovjeka. koji prenose nervne impulse od periferije organizma ka centru. dok pretjerano lučenje može dovesti do prijevremenog seksualnog razvoja dječaka i pojave muških karakterstika kod djevojčica i žena. dok dendriti prihvataju nervne impulse s druge nervne ćelije i upućuju ih ka tijelu ćelije. posebno u periodu puberteta i prelaznom periodu (pubertetske i klimakterične krize). Kora luči hormone kortikosteroide a jezgro adrenalin. Sinaptički međuprostor je ograničen membranom na teledendritima . povećanje pritiska i ubrzanog rada srca.presinaptička membrana i membranom koja se nalazi poslije sinapse na dendritima susjednog neurona -postsinaptička membrana. Između dva neurona postoji mikro distanca (međuprostor). Osnovna razlika između dendrita i teledendrita je funkcionalne prirode: teledendriti provode nervne impulse na drugu ćeliju. neuroni nisu neposredno vezani jer se između njih nalazi jedan prostor koji se zove sinapsa. Gonade ili spolne žlijezde intenzivnije luče hormone u doba puberteta.dijelu vrata. dok unutrašnja ili mijelinska opna služi za fiziološku izolaciju. a na psihičkom planu izaziva promjene u emocionalnom reagiranju. Nervno uzbuđenje ili nadraženost je složen biohemijski proces koji se odvija u nervnoj ćeliji i uvijek ima jednosmjeran pravac. U jedru nervne ćelije nalaze se hromozomi koji su nosioci nasljednih osobina. Neurit se završava razgranatom mrežom nervnih vlakana . Snop produžetaka gangliona čini nerv ili živac. Smanjen rad tiroidne žlijezde uzrokuje različite psihofizičke promjene. senzorni nervi dobijaju ovu omotnicu već u embrionalnom razvoju a neki efektori u drugoj godini života. Smanjeno lučenje ovog hormona dovodi do slabljenja seksualnog nagona i općeg zamora. Više nervnih ćelija se grupiše u čvorište koje se zove ganglion. U sinapsi se odvijaju složeni hemijsko-električni procesi. Kao što smo istakli. Obično se dijeli na moždano-moždinski (cerebrospinalni) i autonomni (vegetativni) dio. NERVNI SISTEM Nervni sistem je najrazgranatiji sistem organa u Čovjekovom organizmu. Nervna ćelija može biti različitog oblika a sastoji se od neurona.teledendrita koji se spajaju sa sljedećom nervnom ćelijom. odnosno zaostatak u razvoju inteligencije i emocionalna neprilagođenost.plazmu u kojoj se nalaze tanke niti neurofibrili koji prenose nervno uzbuđenje kroz ćeliju. koji prenose nervne impulse iz centra ka periferiji. Kortikosteroidi također utječu na regulaciju kalcija i vode u organizmu. vanjska ili Svanova opna (neurolema) služi za mehaničku zaštitu neurita. Iz nervne ćelije izdvajaju se ogranci ili produžeci koji mogu biti kraći i duži. Mijelinska opna se javlja u različito vrijeme razvoja kod različitih organa. Ti hormoni su značajni za reprodukciju i pojavu sekundarnih spolnih krakteristika. Što na psihičkom nivou izaziva povećanu nervnu napetost. jedra i produžetaka. Adrenalne ili nadbubrežne žlijezde su smještene pored bubrega. Ćelijska opna obavija pihtijastu masu . CNS čine mozak i kičmena moždina. U zavisnosti od toga gdje sprovode nervno uzbuđenje. omogućuje vezu organizma sa spoljnim svijetom i predstavlja fiziološku osnovu psihičkog života. a PNS svi živci koji izlaze iz mozga i kičmene moždine. Povećano lučenje adrenalina utječe na rad poprečnoprugastih i glatkih mišića. PRENOŠENJE NERVNIH IMPULSA Nervna ćelija ima funkciju prenošenja nervnih impulsa (nadražaja). Reguliše i usklađuje rad cijelog organizma. Nervni sistem je građen od nervnih ćelija ili neurona. medijatori) koji služe kao posrednici u prenošenju impulsa sa jednog neurona na drugi. koja se zove sinapsa. Neki neuriti imaju produžetke. Desi li se to prije rođenja i u periodu ranog djetinjstva. U okviru moždano-moždinskog su centralni nervni sistem (CNS) i periferni nervni sistem (PNS). Hormoni kore su značajni za emocionalno ponašanje. dolazi do povećane opće aktivnosti (hiperaktivnost). što uvjetuje povećanje šećera u krvi. kolaterale kojima se nervna ćelija povezuje sa drugim nervnim ćelijama. Naprimjer. Duži produžetak se zove neurit ili akson koji može imati dužinu preko jednog metra. i senzorne ili aferentne. razlikujemo motorne ili eferentne nerve. Ako ova žlijezda prekomjerno luči hormon. Poremećaj rada štitne žlijezde sa uspjehom se može liječiti u ranom djetinjstvu. Kraći produžeci se zovu dendriti i preko njih se prenose nervni impulsi u nervnu ćeliju.

u svakom kičmenom pršeljenu izlazi po jedan par leđnih i trbušnih nervnih korijena. CENTRALNI NERVNI SISTEM Funkcija svijesti je sveukupnost doživljaja vanjskog svijeta. motornih i osjećajnih nervnih vlakana.5 kg sačinjava samo 2 posto tjelesne težine. koji zajedno čine centralni nervni sistem. kao i motorni nervi koji iz mozga prenose impulse do određenih mišića. trbušni su motorni. funkcija kičmene moždine je da sprovodi nervne impulse između mozga i periferije i da regulira neke reflekse. Ovo sve traje jako kratko (približno 0. Vanjski dio čini bijela supstanca sačinjena od vlakana sa mijelinskom ovojnicom. Leđni korijeni se označavaju kao osjećajni. Njega Čine svi nervi koji izlaze iz kičmene moždine (moždinski ili spinalni) i svi nervi koji izlaze iz mozga (moždani ili cerebralni). a dok mu motorni nervi omogućuju da reagira na te podražaje. Kičmena moždina je transverzala kroz koju prolaze senzorni nervi kojima se prenose nervni impulsi od osjetnih organa ka mozgu. Te složenije psihičke aktivnosti mogu izvršiti mozak i kičmena moždina. koji se spajaju u mješoviti moždinski spiralni nerv. Kroz posebne otvore. Živčani impulsi se šire brzinom od 1 do 100 metara u sekundi što zavisi od debljine nervnog vlakna. najkompliciraniji je biološki organ što gaje priroda ikad stvorila. U kičmenoj moždini su smješteni mehanizmi refleksnog djelovanja. Zahvaljujući upravo svojstvu senzornih nerava. koja prenose nervne impulse od osjetnih organa do mozga. deblja nervna vlakna . Unutrašnji dio kičmene moždine je sive boje i sastoji se od tijela nervnih ćelija. Ova siva supstanca je u obliku leptira ili slova H. Nervni nadražaj se prenosi preko sinapse na sljedeću nervnu ćeliju. Ona je centar mnogih somatskih (tjelesnih) i autonomnih (nezavisnih) refleksa.1. Razlikujemo senzitivna nervna vlakna. koji inerviraju glavu. Pa ipak.Siva supstanca obavlja funkcije nižih nervnih centara. čovjek može primati vanjske podražaje. čulne organe koji su smješteni u glavi kao i nervi koji upravljaju radom srca. Neurotransimiteri se zbog razlika u električnom potencijalu vežu za postsinaptičku membranu i tako prenose nervne impulse. pojačavati (eks-citacija) i smanjivati (inhibirati). PERIFERNI NERVNISITEM Periferni nervni sistem (PNS) služi kao spona između centralnog nervnog sistema i periferije tijela. dok je unutrašnjost bijele boje i sastavljena je od završetaka. MOZAK Mozak je najsloženiji i najznačajniji dio nervnog sistema. sam periferni sitsem ne bi mogao proraditi podražaje vanjskog svijeta i adekvatno na njih odgovoriti. KIČMENA MOŽDINA Kičmenu moždinu sačinjava skup nerava koji se nalazi u kičmenom stubu. Na taj način ona je neka vrsta "skretnice" i "filtera" za nervne inpulse. i motorna nervna vlakna. Ona je nosilac svih elemenata svjesnosti. pluća i stomaka. Njegov najveći dio je veliki mozak (cerebrum). kojima centralni nervni sistem reaguje na draži. Oko 10-15 milijardi stanica (zajedno sa 100 milijardi stanica za izmjenu tvari i potpornih stanica) sa svojih 10-50 hiljada veza po svakoj stanici . trbušnih rogova i leđnih rogova.brži impulsi. Kora velikog mozga je sive boje i sastavljena je od tijela nervnih ćelija. Periferni nervi su u parovima (po jedan senzorni ijedan motorni) i ima ih 31 koji se izdvajaju iz kičmene moždine i inerviraju trup i ekstremitete i 12 pari moždanih nerava. Sinapsa nervne impulse može propuštati. "Čovjekov mozak. sjedište percepcije i svjesnog ponašanja. Veliki mozak ima dvije polovine ili hemisfere koje su prekrivene tankim slojem – moždanom korom. koji svojom težinom od oko 1.Nervni podražaj se prenosi tako što se mjehurići na završnom dijelu teledendrita raspuknu u sinaptički međuprostor i neurotransimiteri dolaze u dodir sa postsinaptičkom membranom dendrita. Bijela supstanca održava vezu između viših i nižih nervnih centara u aferentnom i referentnom smjeru. Razlikujemo neuro-neuro sinapse (između dva neurona) i neuro-muskularne (između živčane i mišićne ćelije). Dakle. Sastoji se od centralnog dijela.5 milisekunde).25 .

a dijelom upravljački centar (za jednostavne reflekse) i dijelom živčani centar (parasimpatikus). Kora velikog mozga. Utiče i na rad hipofize. U unutrašnjosti malog mozga je bijela supstanca.zauzimala površinu od više kvadratnih kilometara.predstavljaju tako razgranat i kompleksan sistem. To je najmanji dio mozga. Ovi nervni završeci predstavljaju važne centre za reguliranje rada srca. pa je zato zovu i "drvo života". Pri tom bi ta shema bila još uvijek nekoliko puta kompliciranija od cjelokupne telefonske i teleprinterske mreže cijelog svijeta. žvakanje. Oči su izvrnuti dio mozga: mrežnica i vidni živci sastoje se od živčanih vlakana. R. Veliki mozak ili prednji mozak je podijeljen uzdužnom brazdom na dvije hemisfere koje su spojene poveskom nervnog tkiva (corpus callosum). Srednji mozak ili mezencefalon. Talamus je centar osjećajnih (senzornih) informacija i njihovog prosljeđivanja kori velikog mozga. u obliku razgranatog drveta. rad srca i dr. Hipofiza je najvažniji kontrolni centar cijele hormonalne tjelesne ekonomije. tjemeni ili parijetalni za kretanja. Varolijev most.) Glavni dijelovi mozga su : 1. To je jedno ispupčenje koje se nalazi na centralnoj strani zadnjeg mosta. 2. ravnotežu. Površina velikog mozga iznosi oko 2000 kvadratnih centimetara. Tu su i centri za koordinaciju pokreta. J. Moždano deblo zajedno s talamusom (tamnosivo) i malim mozgom (svjetlosivo) najstariji je dio mozga: odvde se reguliraju sve osnovne životne funkcije. pa makar pojedine živčane stanice ne bi bile nacrtane veće od glave pribadače. 4. crvenog tijela i četverogubih kvržica. Mozak je jako izbrazdan što uvećava njegovu površinu. Hipotalamus je centar vegetativnih funkcija (disanje. Moždana kora obje hemisfere se dijeli na četiri režnja ili lobusa: potiljačni ili okcipitalni sa centrima za vid. gdje su smješteni važni centri. odnosno nervni završeci. Među mozak ili diencefalon. Leđna moždina je dijelom provodnik od mozga i do mozga. . dodir i prepoznavanje te čeoni ili frontalni za mišljenje i planiranje. Produžena moždina ili mielencefalon. Produžena moždina se nastavlja na mozak i sliči kičmenoj moždini. 3. sljepoočni ili temporalni za zvuk i govor. Nagornv. odnosno nervni završeci. za sluh. Smješten je u zadnjem dijelu i sastoji se iz tri dijela: lijeva i desna hemisfera i srednji dio ili vermis. Veliki mozak ili telencefalon. Mali mozak je upravljački centar svih tjelesnih pdkreta (tjelesne motorike). kašljanje. očiju i pljuvačnih žlijezda. U njemu se nalaze centri regulacije složenih automatskih pokreta i onih koji prate voljne pokrete tijela. pluća. da bijedna malo tačnija shema tog sistema . 3. str. i to je oko 80 % cjelokupne težine moždane mase. jezika. Epifiza luči hormone i utiče na prilagođavanje spoljnim uvjetima. Zadnji mozak ili metencefalon i 5. 5. 1. Talamus i hipotalamus (koji se na slici ne vide) su centri motivacionih procesa (nagonskih stanja i raspoloženja). Srednji mozak se sastoji od tzv. Ovaj dio mozga učestvuje i u regulaciji održavanja ravnoteže tijela. crijeva i grkljana. Međumozak je ispred srednjeg mozga i pokriven je dijelovima velikog mozga. " (Huecker.ako bi se uopće mogla nacrtati . plakanje (beba). Kakuska. U sastav malog mozga ulazi i tzv. Milbički sistem. Tu su i centri za kihanje. Psihologija u službi čovjeka.). gutanje. najstariji dio unutrašnjosti mozga: to je upravljački centar čuvstvenog života. 2. Mali mozak ima najveću važnost za motoriku jer koordinira voljne pokrete. s tim što siva masa nije homogena. Sastoji se od talamusa (vidnih brežuljaka ili kvržica). najmlađi dio u razvoju mozga. hipotalamusa (dna) i epifize. osjetljivost kože lica te i centri za inervaciju muskulature lica. nego se u njoj nalaze mala ostrvca bijele mase. to je centar svih svjesnih psihičkih funkcija. 38. 4.

centar za kožni osjet je smješten u oblasti postcentralne vijuge itd. Najvažnije asocijativne zone su u čeonom dijelu mozga i osnovna su fiziološka podloga svijesti. 3. U blizini ovog bloka je motorna zona moždane kore kojom se također odavde upravlja. Centar koji upravlja pokretima glave i ruku je smješten u zadnjem dijelu srednje frontalne vijuge. Posebne skupine funkcionalno povezanih ćelija označavaju se nervnim centrima. pokazala je da u takvih osoba je smanjena svjesna kontrola i odgovornost. regulira i kontrolira psihičke aktivnosti. a pomoću nervnih puteva povezani su i sa određenim centrima u bijeloj masi i u nižim centrima mozga i kičmene moždine. dok u složenim psihičkim procesima mozak funkcionira kao cjelina. Iako je veoma tanka (kao list hartije). iz ovih centara polaze nervna vlakna koja prenose nervno uzbuđe nje iz mozga u pojedine dijelove tijela. Desna hemisfera mozga upravlja pokretima lijeve strane tijela dok lijeva hemisfera . tzv. Tako je poznato da se centar za vid nalazi u potiljacnom režnju mozga us angularis).MOŽDANA KORA ILI KORTEKS Moždana kora je najrazvijeniji dio mozga i nosilac svih psihičkih procesa. centar za govor u do njoj čeonoj vijuzi. Moždane brazde i vijuge dijele korteks na: čeoni. Prekid nervnih veza između čeonog režnja i emocionalnih centara u hipotalamusu i limbičkom sistemu radi smanjenja agresivnosti. Senzorno-motorni blok zahvata vanjske dijelove moždane kore.desnom stranom tijela. mada je ruski naučnik A. Prednje asocijativno polje zauzima 29% površine jedne hemisfere i smješteno je u dijelu frontalnog režnja. tumače i određuju reakcije. U senzornom centru impulsi se analiziraju. Brokov centar. moždana kora ima šest slojeva. Najveći dio nervnih ćelija mozga je smješten u kori tako da njena površina iznosi oko 220 hiljada kvadratnih milimetara. Na taj način moždana kora je u vezi sa svim dijelovima tijela. centar za miris je u oblasti vijuge parahipokampi. subkortikalne jezgre i medijalne dijelove moždane kore. gdje su locirani centri za osjete. U mozgu su jasno definisani samo centri za jednostavne senzorne i mo torne funkcije. i obuhvata retikularnu formaciju. R. Asocijativni centri obavljaju funkciju organizacije i smislenost poveziva nja svih psihičkih procesa u mozgu. Senzorni centri su zone moždane kore gdje se završavaju senzorna vlakna koja prenose nervne impulse sa periferije tijela. Asocijativni centri nisu tako jasno prostorno locirani pa ne možemo sa sigurnoš ću ustvrditi centre složenih psihičkih funkcija kakve su mišljenje. VEGETATIVNI NERVNI SISTEM Nervni sistem se obično dijeli na somatski (tjelesni) i vegetativni (autonomni). pamćenje i učenje. kojima mozak odgovara na nervne draži. što pretpostavlja da su u čeonom režnju locirani centri koji upravljaju svjesnim funkcijama. dok povrede pojedinih asocijativnih zona ne moraju dovesti do prestanka odgovarajućih psihičkih funkcija.) Mozak uglavnom integra tivno funkcionira. a prema položaju i funkciji u nervenim sistemima nazivaju se senzorni. Somatski ili animalni upravlja poprečnoprugastim mišićima i njime čovjek svjesno upravlja. tjemeni i potiljačni dio. 2. 2. Ovaj sistem se sastoji od grupa nervnih ćelija (ganglija) koje su smještene duž kičmene moždine i odgovarajućih centara u mozgu. Luria spominje: 1. i multimodalne neurone. jer tu funkciju preuzimaju neki drugi dijelovi moždane kore. Ovaj blok programira. Vegetativni nervni sistem djeluje autonomno i regulira rad unutrašnjih organa i žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Građena je od nervnih ćelija različitog oblika. 1. Funkcionalni blok regulira opći tonus organizma i budnost. centar za sluh u sljepoočnom dijelu (girus transverzus). Moždana kontrola funkcija odvija se u strogo određenim oblastima kore velikog mozga. Prema obliku nervnih ćelija mozak je podijeljen na 52 polja. sljepoočni. Luria u svojim istraživanjima otkrio tri funkcionalna bloka koji u jednostavnim psihičkim procesima djeluju samostalno. Motorni centri upravljaju radom mišića i žlijezda sa unutrašnjim luče njem. tj. tzv. (Prefrontalna lobotomija. Vegetativni nervni sistem dijelimo na simpatički i parasimptički. ispred središnje vijuge. Svaki osjetni receptor ima zaseban :ar. . motorni i asocijativni. prvenstveno u hipotalamusu. Neka istraživanja su pokazala da sama kora mozga nije dovoljna za obavljanje složenih psihičkih funkcija. Blok složenih psihičkih procesa je smješten u čeonim dijelovima korteksa. Sve te oblasti su međusobno povezane. Povrede senzornih i motornih centara dovode do ispada odgovarajućih funkcija. Brodmanova polja. Dakle. 3. moždano deblo.

ove receptorske ćelije predstavljaju istovremeno i neurone. pluća. Međutim. Najčešća klasifikacija psihičkih procesa je ova: • spoznajni ili intelektualni. Npr.Njihovo je funkcioniranje suprotno. Naime. odnosno od naših motiva. pa stoga kažemo daje odražavanje objektivne stvarnosti u našoj svijesti subjektivni doživljaj. hipotalamusom i dijelovima moždanog stabla. Osjet je doživljaj koji nastaje pod uticajem podražaja (draži) određene vrste i intenziteta na osjetne organe. posebno njen oblik i veličinu. začinske. emocija i stavova. povećava lučenje adrenalina). Reagovanje na ove draži preko osjetnih organa predstavlja osnovu opažanja. tokom opažanja čovjek vrši selekciju draži. koristi ranija iskustva i daje im određeni smisao. SPOZNAJNI PROCESI Ovim procesima spoznajemo objektivnu stvarnost. OPAŽANJE Opažanje je proces u kojem čulnim organima spoznajemo svijet koji nas okružuje. osjeća i poduzima akciju. Prva karika u spoznajnom procesu je opažanje. Olfaktivni sistem je povezan sa limbičkim sistemom. moramo pristupiti pojedinačnom razmatranju psihičkih procesa i stanja. Ove promjene su posebno izražene u emocionalnom uzbuđenju i imaju funkciju povećana opće mobilnosti organizma. mi ne zapažamo posebno crvenu boju. • osjećajni ili emocionalni i • voljni ili konativni procesi. voćne. Oni reaguju na prisustvo isparljivih supstanci. Postoji mnogo kvaliteta mirisa i teško ih je klasificirati. Spoznaja cjelovitog OSJET MIRISA Osjetni receptori za miris (olfaktivni) smješteni su u gornjem dijelu sluzokože nosa. Parasimpatički nervni sistem usporava rad žlijezda i unutrašnjih organa te tako utječe na uspostavljanje ravnoteže u orgnizmu. svi ostali mirisi su kombinacija ovih. dok jedan povećava aktivnost nekih organa. Teško je posmatrati izolovano pojedine psihičke procese i stanja. povećava krvni pritisak. čovjek posmatra neki predmet i istovremeno razmišlja. Simpatički nervni sistem ubrzava rad pojedinih organa srca. Za razliku od drugih čula. smolaste. opažanje zavisi i od našeg trenutnog stanja. drugi ju smanjuje. Tako kada gledamo jabuku na stolu. 3. OSNOVNI PSIHIČKI PROCESI Čovjek funkcionira kao jedinstveno psihičko biće. Prema njemu. truhle i zagorjele mirise. OSJET Mnogobrojne draži djeluju na naša čula i mi ih ne zapažamo izolovano. . Psiholog Hening spominje cvjetne. Objektivni svijet djeluje na naše osjetne organe svojim fizičko-hemijskim procesima i zato opažanje uglavnom zavisi od karakteristika tih podražaja. nego je zapažamo kao jednu cjelinu. Opažanje je složen psihički proces u kojem ne učestvuju samo osjetni organi. onu koja nas okružuje. pljuvačnih žlijezda. Naime. Pošto je teško izučavati psihički život u njegovoj stvarnoj cjelovitosti. Spoznaja se temelji na analiziranju primljenih informacija iz vanjskog svijeta i njihovom prevođenje u različite pojmove i operiranje njima. čulni organi imaju svojstvo da primaju podražaj (draž) određene vrste energije iz vanjskog svijeta i unutrašnjosti organizma te da ga prerade u određeni osjet. jer se oni i ne dešavaju izolovano.

Količina i kvalitet zvučnih informacija. pri čemu nastaje nadražaj u vidu bioelektrične struje. boji i drugim svojstvima primljenih svjetlosnih draži. "sređuje". Njime ne opažamo samo boju nego oblik. koja se prenose kroz sredstvo (prenošenja). Nadražaji iz desne strane vidnog polja putuju ka lijevoj moždanoj hemisferi i iz lijeve ka desnoj. Ovaj osjet je tijesno povezan sa organskim osjetima. a sa nje na osjetilne ćelije Kortijevog organa. tj. Puž je spiralno uvijena cijev čija je unutrašnjost bazilarnom membranom uzdužno podijeljena na dvije šupljine ispunjene slušnom tečnošću. Svaki optički živac ima oko milion ovih aksona. putem slušnog nerva dolaze do sljepoočnog dijela kore velikog mozga. žuta. veličinu itd.. dalekovidnost i astigmatizam nastaju zbog deformacije u očnom sočivu. U fizikalnom smislu zvuk može biti ton. Ljudsko oko raspoznaje samo usko područje elektromagnetskog spektra (vidljivi dio Sunčeve svjetlosti) valne dužine 400-760 mu. Taj nadražaj se putem očnog nerva prenosi u odgovarajući centar u potiljacnom regionu kore velikog mozga. Pod djejstvom svjetlosti vidni pigmenti koji se nalaze u mrežnjači (rodopsin i tri varijante jodopsina) razlazu se.000 titraja u sekundi (Hz). Ustvari zvučni talasi izazivaju treperenje bubne opne. Mehanoreceptori zvučnih vibracija nalaze se u unutrašnjem uhu. koje u mozak šalju podatke o intenzitetu. U ovoj posljednjoj istražuju se problemi vezani uz organe sluha i govora. OSJET SLUHA Osjetilo sluha je uho. Intenzitet zvuka mjeri se u decibelima (dB). što se može ispravljati naočalima. a mozak konačno vidi i doživljava promatrane objekte i pojave. One su smještene u tzv. promjenu položaja tijela i održavanje ravnoteže. Ove informacije mozak zatim "čita". rasprostiranja i osjeta zvuka bavi se akustika. "tumači" i "vidi" kao detalje slike u vidnom polju. Pomoću ovog osjetnog organa doživljavamo položaj tijela u prostoru. Kada je u pitanju sljepoća za boje. a centar za sluh je u sljepoočnoj oblasti kore velikog mozga. nakovanj i uzengiju. osjeti sluha. Kratkovidnost.OSJET VIDA Vidni receptori su fotoreceptivne ćelije—štapići i čunići i smješteni su u mrežnjači. Prema tome. starosti i dr. Ona je redovno prirođena: može biti ograničena na crveno ili zeleno. kretanje. proširena na dvije ili tri boje ili pak potpuna. Tako lijeva hemisfera prima impulse s lijeve strane oba oka i vidi desnu stranu vidnog oka.kao na bezbojnoj (crno-bijeloj) fotografiji. vid nastaje stimulacijom nervnih ćelija mrežnjače. (crvena. rijedak je slučaj totalnog sljepila. Ljudsko uho može slušati zvuk u vrlo širokom intervalu intenziteta. Čovjek je najosjetljiviji na zvučne draži između 1000 i 5000 titraja. Istraživanjem izvora. što zavisi od načina titranja. od oko 0 do oko 120 dB. Tako se konačno doživljava kompletan osjet sluha. Impulsi nastali u tim ćelijama. Pored sljepoće za boje česte su mahane ili anomalije osjeta vida kao što su kratkovidnost. ove vibracije preko ovalnog okna dospijevaju do puža. OSJET RAVNOTEŽE ILI STATIČKI OSJET Ove osjete dobijamo preko polukružnih kanala i otolitnog aparata koji su smješteni u unutrašnjem uhu. Dospjele vibracije se prenose na bazilarnu membranu. dalekovidnost i dr. ali je često djelimično sljepilo za boje. Ljudi mogu čuti tonove u intervalu frekvencije od oko 160 do 20. Zato se kaže da oko samo gleda. što zavisi od individualne osjetljivosti. Normalno oko raspoznaje četiri osnovne boje. posebno kada je riječ o govornim elementima. zavise od intenziteta (jačine) i frekvencije (učestalosti) zvučnih vibracija. Tako se dešava da kod morske bolesti imamo osjećaj mučnine. Međutim. Vidni osjet je najvažniji za ljudsku spoznaju jer na njega otpada oko 90% svih osjeta. Daltonizam je forma djelimičnog sljepila za boje gdje se crvena boja vidi kao zelena. udaljenost. a desna na isti način vidi lijevu stranu vidnog polja. preko refleksnog luka podražilo mišiće za probavu. Treba razlikovati fizikalnu i fiziološku akustiku. Kortijevom organu unutrašnjeg uha – glavnomm funkcionalnom dijelu puža. zelena. plava) i njihove kombinacije. šum i prasak ili njihova kombinacija. gdje se vrši ne samo "izoštravanje zvuka". Sa uzengije. posebno one u utrobi. koje se prenosi na slušne koščice-čekić. što se dešava zbog ukrštanja vlakana očnih nerava neposredno iza očiju. Receptorske ćelije osjetila sluha imaju sposobnost da mehaničku energiju zvučnih valova pretvore u bioelektirčne impulse i upute ih odgovarajućim moždanim centrima. jer je podražavanje organa za ravnotežu. nego i psihoakustička analiza. U ovom posljednjem slučaju oko razlikuje samo različite svjetlosne predmete . pa se dešava da on refleksno djeluje na mišiće u unutrašnjosti tijela. . postoji sljepoća za boje.

ali djelimično i u tetivima i mišićima. Ovaj osjet doživljavamo kao informaciju o položaju i kretanju pojedinih dijelova tijela. glatkoću i si. Osnova je ove zakonitosti da opažamo jasno izražen objekat na manje izraženoj pozadini. Za ljudsku spoznaju ova zakonitost je značajna stoga što osigurava lakšu orijentaciju i lakšu identifikaciju predmeta i pojava koji nas okružuju. itd. Izostanak doživljavanja kinestezije. 1. u slučaju nekih oboljenja bitno remeti ili onemogućava tu skladnost. Receptori ovog osjetila (osjetna tjelešca) nalaze se najvećim dijelom u zglobnim čahurama. Od ovih zakonitosti zavisi tačnost. oblika.vidimo isto čovjeka sa 3 metra i 10 metara. Percepcija je cjelovit doživljaj objektivne realnosti na koju utječu objektivni i subjektivni faktori. obala i si. b) princip sličnosti .). 2. kada bi se sa svakom promjenom draži mijenjala i percepcija. Kod ove zakonitosti imamo principe: a) Stalnost Opažanja na različitim udaljenostima . oblika. kao stalno izmjenjivanje mrlja različitih veličina. Pojedinačni osjeti koje smo spominjali su samo vještački izdvojeni iz cjeline predmeta i pojave koju opažamo. 3. Princip stalnosti opažaja vrijedi sve dok promjene posmatranih predmeta i pojava ne budu toliko izražene. imali bismo percepciju u kojoj bi bilo teško raspoznati pojedine predmete i pojave jer bi se utapali u ono što ih okružuje. boja i svjetlosti. Da nije ove zakonitosti.prostorno i vremenski bliske draži opažamo kao cjelinu (slika).zapaženu formu opažamo kao formu koja se produžuje. veličinu. Tako mi posmatrajući automobil ne zapažamo odvojenu njegovu boju.KINESTETIČKI OSJET Kinestezija. ORGANSKI OSJETI Ovi osjeti registriraju promjene u unutrašnjosti tijela. b) Stalnost oblika . tj. Opažanje figure i osnove (pozadine) je zakonitost opažanja koja omogućava cjelovit opažaj. umora. npr.doživljavamo isti oblik okruglog stola kad sjedimo za njim i kad ga gledamo iz nekog ugla. Normalno funkcioniranje kinestetičkog osjetila obezbjeđuje potpunu usklađenost tjelesnih pokreta.draži koje obrazuju neku pravilnu figuru opažamo kao cjelinu d) princip kontinuiteta . Oni nemaju jasno locirane organe niti se dovoljno zna o mehanizmu njihovog djelovanja. brzina i smjer opažanja. oblik. vidom. kinestetički osjet kretanja. nego imamo cjelovit doživljaj automobila.draži koje su slične opažamo kao zasebne cjeline (slika). mučnine. pa se određeni pokreti kontroliraju drugim osjetilima. zakonitost opažanja figure i osnove i zakonitosti stalnog opažaja. ali su jako važni jer nas upozoravaju ako neki unutrašnji organi ne funkcioniraju normalno. Navedeni principi ukazuju na svojstvo čovjeka da svoje opažanje organizuje u neku pravilnu formu pa ih zovemo i principi dobre forme. U suprotnom. . c) Stalnost Opažaja boje i svjetlosti . Grupisanje draži u cjeline ima sljedeće principe: a) princip blizine . Stalnost opažaja je svojstvo našeg opažanja da predmete i pojave doživljavamo nepromijenjene iako se draži mijenjaju. žeđi. da se mijenja opažaj veličine. zvuk motora. pa imamo osjećaj gladi. Tako vidimo plivača u riječi kao istaknutu figuru na manje izraženoj osnovi (rijeka. onda bismo čitav svijet doživljavali kao opću zbrku. c) princip simetričnosti . Osnovne zakonitosti opažanja su: princip grupisanja draži u cjeline.komad uglja vidimo isto na suncu i u sjeni. OBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Proces opažanja ima svoje zakonitosti na osnovu kojih predmete i pojave doživljavamo kao cjeline a ne kao pojedinačna svojstva tih predmeta. boje i svjetlosti. Ovaj cjelovit doživljaj prilikom opažanja objektivnih predmeta i pojava zovemo percepcija. PERCEPCIJA Na naše osjetilne organe djeluje veliki broj draži koje mi ne doživljavamo kao prosti skup različitih osjeta nego kao organizovane cjeline.

od onoga koji to doživljava kao opću zbrku tonova. Dok je ona tu i mije gledamo. Onaj koji voli atletiku ili se njome bavi. Primijetit ćete kako se taj zamišljeni lik pojavi i brzo nestane. vrijednosti. i kada se drvo kretalo prema automobilu. oni su tvrdili da se automobil kreće prema drvetu. dok tako nije kada neposredno gledamo svoju majku. a iz razloga koje smo naznačili kao objektivne i subjektivne faktore koji mogu utjecati na iskrivljavanje percepcije. Ponekad percepcije mogu toliko odstupati od realnosti da govorimao o iluzijama i halucinacijama. Pokušajte da zamislite lik svoje majke kada je ona daleko od vas. Npr. 2. Mali čamac na morskoj obali stvara objektivno veću sliku na našoj mrežnjači nego brod na pučini. imat će potpuniju percepciju o hodanju na duge staze i pravilima tog hodanja. Uloga iskustva u percepciji Naše iskustvo učestvuje u selekciji. pred posmatračima je projicirao na monitoru dvije svijetle tačke A i B. Kada je umjesto tačke projiciran automobil. Tako nam svjetliji predmeti izgledaju veći od tamnijih. Oni također usmjeravaju našu svijest na određene sadržaje i tako direktno utječu na selekciju podražaja. Halucinacije su bolesna stanja i javljaju se kod nekih duševnih bolesnika. motivacija i svojstva ličnosti koja opaža. Onaj ko ima dobre muzičke sposobnosti. Sličan fenomen je kada ukrstimo dva prsta i jagodicama povlačimo niz nos. percepcija je jasna i konkretna. Ono što neposredno opažamo mnogo je jasnije od onog što zamišljamo. oni su odgovarali tačno da se tačka A kreće prema tački B. kako mladić vidi djevojku kad je zaljubljen u nju i kako je vidi kada se raziđu. Za ljudsku spoznaju ovo je veoma bitno. grupiranju i tumačanju sadržaja posmatranja. Ovakve pogrešne tvrdnje su posljedica iskustva iz kojeg znamo da se drvo ne može kretati. 3. Neki predmeti i pojave su za nas više važni od drugih pa ih pažljivije posmatramo i samim tim je takva percepcija cjelovitija. Različito opažamo neke predmete i pojave kada smo ljuti nego kada smo veseli. bit će i percepcija. pa je kotrljamo. ILUZIJE I HALUCINACIJE Vidjeli smo da su percepcije subjektivne slike objektivne realnosti. Kada se tačka A kretala prema tački B. Svojstva ličnosti i percepcija Sposobnosti. . premorenih i iscrpljenih ljudi. Jedna od najvažnijih osobina percepcije je uvjerenje u njezinu vjerodostojnost. Stalnost percepcije. Utjecaj motivacije na percepciju Motivi značajno određuju ljudsko ponašanje. Kod iluzija same draži svojim odnosima mogu stvoriti krivi dojam i pogrešnu percepciju. U taktilnom osjetu poznata je Aristotelova iluzija: Kad dva prsta ukrstimo i između njih stavimo kuglicu. 3. Ovo svojstvo ukazuje na mogućnost da u percepciji ima sadržaja kojih nema u predmetima i pojavama koje opažamo. OSOBINE PERCEPCIJE 1. Kod halucinacije iskrivljeni opažaj nema osnovu u podražajima iz okoline nego su posljedica nekih poremećaja nervnog sistema. 4. odnosno opažanja je zasnovana na iskustvu. Percepciju možemo zadržati sve dok traje podražaj.SUBJEKTIVNI FAKTORI U PERCEPCIJI Percepciju određuje i odnos čovjeka prema onom što opaža. 2. alkoholičara. Gladan čovjek će mnogo prije zapaziti prodavnicu hljeba nego sit. Percepcije su relativno tačan odraz objektivne stvarnosti. interesi. Krulik je izveo sljedeći eksperiment: U mračnoj prostoriji. imat ćemo iluziju duplog nosa. predmeti koji se približavaju izgledaju veći od onih koji se udaljavaju. narkomana. a umjesto tačke A drvo. Ljudi se značajno razlikuju prema određenim sposobnostima. Zato kažemo da na percepciju utječu iskustvo. Za razliku od nekih drugih psihičkih doživljaja. jer samo na taj način možemo formirati pojmove i predstave. imamo percepciju kao da kotrljamo dvije kuglice. Naravno u ovom slučaju bitno je i iskustvo. emocije i druga svojstva ličnosti značajno utječu na percepciju. prije će razaznati zvuk oboe ili klarineta u nekoj instrumentalnoj kompoziciji. ali svi znamo daje brod mnogo veći od čamca. 1.

oko 8 odvojenih tačaka i brojeva. ako opažanje duže traje. Postoje različite teorije o prirodi pažnje. istakli smo da na opažaj i samim tim na pažnju utiču karakteristike draži kao objektivni faktor (vanjski faktor) i karakteristike onoga koji opaža kao subjektivni faktor (unutrašnji faktor). KARARAKTERISTIKE PAŽNJE Kada smo govorili o opažanju. Neki ovaj oblik zovu emocionalna pažnja. a) Obim pažnje Obim pažnje je broj predmeta i pojava koje možemo istovremeno obuhvatiti u kratkom vremenskom intervalu. na ulici djevojka sa potpuno ošišanom glavom skrenuće našu pažnju prije nego djevojke koje imaju normalne frizure. Pažnja može biti nenamjerna. Vunt je smatrao daje pažnja voljni proces koji omogućuje intelektualne procese. tada dolazi do aktiviranja određenog područja u moždanoj kori. dok djeca mogu zapaziti do tri različite figure. Tahitokopom se mjeri obim pažnje na način da se u kratkom vremenskom intervalu istovremeno projicira vise slika. indukcija. inhibicija. Podražaji po nečemu karakteristični izazivaju nenamjernu pažnju. One se i stalno sele iz jednog dijela moždane kore u drugi. Npr. Prilikom namjernog opažanja ulažemo napor da opazimo ono Što nas interesuje. Zato čovjek vrši selekciju i usmjerava se samo na neke podražaje. d)Fluktuacija . tzv. Tako je Pavlov u svojim eksperimentima ustvrdio da u procesu opažanja nastaju tzv. To ne mora da znači da prestaje pažnja uopće. To bismo mogli zamisliti kao nepravilne pjege koje se stalno sužavaju i šire. Među psiholozima postoje neslaganja oko toga da li je pažnja zaseban psihički proces. jer osjećanja podržavaju pažnju da bude trajnija i intenzivnija. Kada je naša svijest usmjerena na neki sadržaj. mi onda prelazimo sa predmeta na predmet. S obzirom na ove faktore. ali se svi slažu daje to jedna od faza drugih psihičkih procesa . pažnja ima sljedeće karakteristike: obim. Ova usmjerenost naše svijesti i aktivnosti na samo neke podražaje je pažnja. Naime. Herbarije razvio intelektualističku teoriju prema kojoj pažnja nastaje zbog snažnih predstava koje se čovjeku nameću. Među ljudima postoje izvjesne razlike kako u obimu pažnje tako i u intenzitetu. Na ovaj način se donekle nadomješta ograničenost obima pažnje. c) Pokretljivost pažnje Pokretljivost pažnje je namjerno pomjeranje naše svijesti sa jednog sadržaja na drugi. Francuski psiholog Ribo smatra da je pažnja fiziološki proces čijim djelovanjem osjeti dobivaju na intenzitetu. dok se u ostalim područjima koče ti procesi.PAŽNJA Na naše osjetne organe istovremeno djeluje veliki broj podražaja iz vanjskog svijeta. tada ih slabije opažamo. Tako mi i nehotice obraćamo pažnju na sve ono stoje veliko. gubi se namjerna pažnja. Ima onih koji brzo mogu prebaciti pažnju sa jednog sadržaja na drugi. tzv. Također postoje razlike među ljudima kada je u pitanju mogućnost distribucije pažnje. jasno. Također predmeti koji su u pokretu ili na neki drugi način odudaraju od sredine odvlače našu pažnju iako ih nismo imali namjeru posmatrati. intenzitet. Kada bismo sve te podražaje registrirali. odnosno pojačavaju i slabe. pokretljivost i fluktuaciju. Fiziološke osnove pažnje istraživali su mnogi naučnici. neobično i promjenljivo. neki drugi sadržaji odvlače našu svijest svojim karakterističnim svojstvima. imali bismo veliku zbrku u našoj svijesti. već se tada javlja nenamjerna pažnja. kao i onih kojima treba vremena da poslije jednog sadržaja opažaju drugi. Ispitivanja su pokazala da u prosjeku odrasli mogu u jednom trenutku zapaziti 4 različite figure. b) Namjerna pažnja je uperana prema nekom cilju i zasnovana je na našoj odluci. Čim taj napor popusti. oštro. namjerna i sekundarna. Intenzitet pažnje je u obrnutom srazmjeru sa obimom pažnje. Tako ako je naša svijest usmjerena na veći broj sadržaja. ognjišta optimalnog podražaja moždane kore. c) Sekundarna pažnja nastaje iz namjerne pažnje. a) Nenamjerna pažnja nastaje spontano djelovanjem vanjskih podražaja. jer i naša pažnja se seli sa sadržaja na sadržaj. b) Intenzitet pažnje Pod intenzitetom pažnje podrazumijevamo nivo usmjerenosti naše svijesti na neki sadržaj. naime.

interes. Čovjek je ovaj psihički proces razvio i uvezao sa drugim procesima. Istovremeno možemo govoriti o pamćenju kao složenom psihičkom procesu. Potpuna koncentracija na jedan sadržaj je jako kratka i. umor. Od percepcije se razlikuju po tome što ne nastaje neposrednim podražajem senzornih organa. PAMĆENJE KAO SPOSOBNOST Pamćenje ima fiziološku osnovu koja se ogleda u određenoj promjeni biohemijskih procesa u nervnim ćelijama.Za razliku od distribucije gdje namjerno prebacujemo svoju pažnju sa jednog sadržaja na drugi. „Dakle.oživljavanje u svijesti nečega što smo ranije opažali. b)Akustične (slušne). J. Razlike percepcije i predstave a) Predstave su bljeđe. predstave možemo podijeliti na: a) Predstave pamćenja . f) Kinestetičke i motorne ( predstave pokreta). nego oživljavanjem postojećih fizioloških tragova u moždanoj kori. Ima mišljenja da čak i neživa materija na neki način pamti. 4. b) Predstave mašte . tj. Za fluktuaciju pažnje posebno je bitan subjektivni faktor. ta se pojava zove asocijacija predstava. Vode porijeklo od jedne određene percepcije i rijetko se javljaju same. ali istovremeno su uopćene i predstavljaju prvu stepenicu u formiranju pojmova. kontrastu. g)Cenestetičke (predstave o osjetima unutrašnjih organa). predstave su slike sjećanja onoga što smo ranije opažali. e) Taktilne (dodirne). PREDSTAVE Predstave su reprodukcija ranijih opažaja. Aristotel je zapazio da se naše predstave javljaju prema određenim pravilima koja je on formulirao kao zakon asocijacija. jer se javljaju na momente i kratko traju. ali ona ima svoje zakonitosti. kod fluktuacije pažnja mimo našeg htijenja skreće sa jednog na drugi sadržaj.. Blundell ovako objašnjava te procese: "Prema prvim spoznajama o kemijskoj podlozi pamćenja. Asocijativna reprodukcija je naizgled spontana. Čak i kad su najživlje i najpotpunije. Pamćenje se definiše kao sposobnost da se obnove sadržaji koje smo ranije učili. SLOŽENI PSIHIČKI PROCESI PAMĆENJE Pamćenje je složeni psihički proces koji nije svojstven samo čovjeku. Među ljudima postoje razlike u mogućnosti predstavljanja ranijih sadržaja. predstave se udružuju i javljaju prema asocijaciji sličnosti. one su blijeda kopija percepcije i samo na nju podsjećaju. b) Predstave su fragmentarne.) Predstave u osnovi sadrže elemente percepcije. neki akustične. Prema tome kako nastaju. prvenstveno sa mišljenjem i učenjem. zavisi od objektivnih i subjektivnih faktora. nego je kombinacija dijelova raznih percepcija. kao što smo istakli. sukcesiji i koegzistenciji. neki su opet uspješniji da predstave sebi ranije viđene pokrete itd. predstave možemo podijeliti na: a)Vizuelne (vidne). d)Gustativne (predstave okusa). jer sadrže samo neke dijelove percepcije. jer je njihov sadržaj slabiji i po intenzitetu i obimu od percepcije. c) Predstave su manje postojane.. Ako jedna predstava izaziva drugu. c)Olfaktivne (mirisne). . pa neki bolje mogu oživjeti vizuelne percepcije. Novija istraživanja su pokazala da predstave imaju fiziološku osnovu koja se formira na bazi u vjernog refleksa. Prema ovom zakonu. Vrste predstava U odnosu na osjetne organe preko kojih imamo percepcije a koje predstavom oživljavamo. osjećanja i si.predstava koja ne odgovara ni jednoj percepciji. auditivni. Otuda možemo govoriti o različitim tipovima ljudi s obzirom na ove sposobnosti (vizuelni.

dok su drugi zapamtili samo 45 riječi. Slično je bilo i kod pamćenja riječi. brza i spora.odraz). . Ovo posebno dolazi do zražaja pri školskom učenju. postoji slikovito (pamćenje likova) i verbalno (pamćenje zadržavanje i reprodukcija sadržaja riječima). Čini se da u tom procesu reaktiviranja (pamćenja) kemijske tvari funkcioniraju kao prometna svjetla koja samo dopuštaju impulsima prolaz određenim putovima." Fiziološka osnova pamćenja je u takozvanom reverberacijskom krugu (reverberacija . Kao što smo istakli. To je interni nervni krug u kori mozga koji čini nekoliko neurona. Većina psihologa smatra da postoji jedna opća sposobnost pamćenja koja je uvjetovana mogućnošću nervnog sistema i nekim svojstvima ličnosti. Većinu motornih sadržaja trajno pamtimo. kemijske tvari koje sintetiziramo tijekom procesa učenja. Funkcionalne veze koje se uspostavljaju na ovakav način zovu se engrami ili mnemogrami. pamćenje možemo podijeliti na namjerno i spontano. Nekima je trebalo 10 ponavljanja dok je bilo onih koji to nisu uspjevaji zapamtiti ni poslije 26 ponavljanja. Tako je u jednom istraživanju od ispitanika traženo da nauče jednu kratku pjesmicu. 3. potpuna i nepotpuna. psihofizičko stanje subjekta i vrsta sadržaja koja se reprodukuje. b) Prema načinu kako se pamti postoji mehaničko (upamćivanje bez smislenog razumijevanja) i logičko (zapamćeni sadržaj je smisleno povezan). Među ljudima postoje značajne razlike u sposobnosti pamćenja. Mentalno pamćenje podrazumijeva zadržavanje u svijesti različitih inteektualnih sadržaja. 2. čime se formira lanac neurona kao funkcionalna veza za određene sadržaje ili iskustva. Ti krugovi postaju funkcionalni tijekom učenja. Rekognicija (prepoznavanje)je svijest daje određeni sadržaj bio nekada predmet našeg učenja ili opažanja. utvrđeno je da postoje i posebne sposobnosti zapamćivanja. Prema danas Široko usvojenom gledištu. Retencija (zadržavanje) je svojstvo centralnog nervnog sistema da zadrži ranije podražaje. Dakle. Drugim riječima. Mentalno pamćenje se dalje može podijeliti prema dva kriterija: i Prema sadržajima kojim se operira u procesu pamćenja. 1. Reprodukcija može biti namjerna i spontana. Retenciji prethodi učenje i od kvalitete tog psihičkog procesa umnogome zavisi obim i intenzitet zadržanog sadržaja u svijesti. aktivira se cijeli krug a mogu biti podraženi i drugi krugovi. same po sebi ne sadrže nikakve informacije. slično načinu na koji se može zvuk napisati na vrpci. Kao ključna pretpostavka učenja. kod reprodukcije namjerno zapamćivanje podrazumijeva odluku da se nešto zapamti i napor pri upamćivanju. Motorno pamćenje moramo razlikovati od urođenih pokreta koji se ne uče. kao što su misli i predstave. VRSTE PAMĆENJA S obzirom na namjeru. a zadaća je sintetiziranih kemijskih tvari reaktivirati ih kad zatreba reprodukcija (pamćenje). pa tako neki ljudi bolje pamte vizualne podražaje. rekognicija je aktiviranje nastalih promjena na nivou prepoznavanja. kao i izraz nastalih promjena tokom učenja. Od 190 riječi jednog teksta. I kod ove sposobnosti među Ijudima su evidentne razlike. S druge strane. vrijeme koje je proteklo od učenja. Zavisi od niza faktora od kojih ističemo: nivo naučenog sadržaja. Kod spontanog zapamćivanja nema namjere niti se ulaže napor da neki sadržaj ostane u svijesti? Pamćenje se mnogo češće dijeli na mentalno i motorno. Može se mjeriti proteklim vremenom od zapamćivanja do obnavljanja zapamćenog. pamćenje na nivou reprodukcije je životno jer se na neki način raniji sadržaji mogu ne samo prepoznati nego i obnoviti. nego je njihova funkcija usmjeravati živčane impulse prema specifičnim moždanim krugovima. PAMĆENJE KA O PSIHIČKI PROCES Pamćenje je složen psihički proces i ima sljedeće nivoe: 1. Za razliku od rekognicije. i kada dođe do ponovnog pobuđenja. Pored toga. Mozak pamti raniji podatak tako što podražaj koji je trajao i prestao biva pohranjen. motorno pamćenje je psihomotorna reakcija koja je stečena procesom učenja.ono se moglo kodirati u složenoj molekuli. nakon jednog čitanja neki su zapamtili 125. Motorno pamćenje je zadržavanje i reprodukcija naučenih pokreta. ona je potencijalna mogućnost zadržavanja naučenog. Reprodukcija (obnavljanje) je izravna manifestacija zapamćenog sadržaja. retencija zavisi od unutrašnjih svojstava ličnosti i godina starosti. 2. neki auditivne itd. To gledište više nije prihvatljivo.

e) Naglašavanja bitnih momenata sadržaja koji se uči. a poslije spavanja oko 46%. U nekim urgentnim trenucima ljudi se mogu sjećati davnih doživljaja. Tako je poznato da kod ljudi koji imaju sklerozu moždanih krvnih sudova. Kao glavni uzrok zaboravljanja danas se smatra retroaktivna inhibicija (retroaktivno . Potpunog zaboravljanja nema. Kao što i sam termin kaže. Ova se pojava objašnjava perzistencijom (zaostajanjem) fizioloških procesa. Ovom protivriječi pojava reminiscencije. Čuveni psihoanalitičar Frojd je smatrao daje glavni uzrok zaboravljanja potiskivanje iz naše svijesti neprijatnih sadržaja. kasnije sve sporije. Isti ispitanici su poslije rada zaboravili i do 70% sadržaja. kada osoba ne može da se sjeti ranijih događaja. Ako su uočeni i izdvojeni suštinski momenti sadržaja. 1 mjesec poslije učenja zaboravljeno je 79 % sadržaja. jer je sadržaj koji smo učili ostavio izvjesni fiziološki trag u moždanim strukturama.naknadna aktivnosti. Dženkins je mjerio koliko je zaboravljanje poslije rada a koliko poslije spavanja. Ebbinghausa pokazuju daje vrijeme značajan uzrok zaboravljanju. Sto su razmaci duži manje je zaboravljanje. Neki teoretičari govore i o tzv. Ugljendioksidom i ugljenmonoksidom. 1 sat poslije učenja zaboravljeno je 56% sadržaja. čak ni vlastitog imena. Eksperimentom je želio utvrditi odnos zaboravljanja i vremena proteklog od učenja.) b) Dužine vremena između dva učenja. 2 dana poslije učenja zaboravljeno je 72% sadržaja. d) Nivoa povezanosti sadržaja u logičke cjeline. Sadržaj koji je naučen sa razumijevanjem manje će se zaboraviti ako poslije učimo slične sadržaje. 9 sati poslije učenja zaboravljeno je 64% sadržaja. povreda i trovanja. 2. 0 zaboravljanju možemo govoriti kao o normalnom i bolesnom procesu. (Dva slična sadržaja interferiraju (preplitanje) jedan u drugi. pa se zato preporučuje češće obnavljanje sadržaja neposredno iza samog učenja. Da vrijeme nije presudno u zaboravljanju. UZROCI ZABORAVLJANJA 1. dolazi do zaboravljanja (amnezije).kočenje). Sto su dva gradiva sličnija.ZABORAVLJANJE Zaboravljanje je suprotan proces od pamćenja i ogleda se u nemogućnosti reprodukcije i retencije učenog sadržaja. odnosno povećavaju zaboravljanje ranije učenog. to je pojava gdje kasnije aktivnosti (učenje) negativno utječu na pamćenje. Ovi podaci su iz njegovog istraživanja: 20 minuta poslije učenja zaboravljeno je 42% sadržaja. nije proporcionalan protoku vremena. sa onim koje je ranije zapamćeno. kako smo vidjeli. Pod normalnim procesom podrazumijevamo slabljenje fizioloških tragova u kori mozga. Ovaj proces počinje odmah poslije učenja i. Zaboravljanjem nestaju promjene nastale učenjem. on će se manje zaboravljati. Prema njemu. 6 dana poslije učenja zaboravljeno je 75 % sadržaja. to je veće zaboravljanje ili retroaktivna inhibicija ranijeg sadržaja. Sadržaji koji su smisleni i logički povezani bolje se pamte i sporije zaboravljaju. proaktivnoj inhibiciji koja se ogleda u tome da prethodno učenje utječe na zaboravljanje sljedećeg učenja. Ono je najveće neposredno poslije učenja. retrogradne amnezije. ovo je jedan oblik odbrambenog mehanizma kojim čuvamo vlastito . potvrđuje i pojava da stari ljudi bolje pamte događaje iz mladosti nego iz sadašnjosti. Povrede mozga (potresi) mogu dovesti do tzv. npr. Retroaktivna inhibicija zavisi od: a) Sličnosti gradiva koje se uči. što doprinosi manjem zaboravljanju. što također protivrječi daje vrijeme presudno za zaboravljanje. 1 dan poslije učenja zaboravljeno je 66% sadržaja. Do zaboravljanja mogu dovesti i razna trovanja. Istraživanja H. izvjesno vrijeme poslije učenja. Ebinhaus je izveo eksperiment u kome su ispitanici imali zadatak da pamte besmislene slogove. inhibicija. nego odmah po završetku učenja. Zaboravljanje može nastati zbog nekih oboljenja mozga. c) Nivoa naučenosti ranije zapamćenog sadržaja. 3. pa se u određenim uvjetima može pobuditi. koja se manifestira u boljem učinku zapamćivanja poslije odmora.

Sam mehanizam reakcije je automatski. koje je karakteristika svakog pojedinca. Takve promjene mogu nastati i zbog nekih bioloških faktora. samim tim i interes i ponašanje pojedinca. u eksperimentima sa životinjama elektro šok). Reakcija lučenja pljuvačke na pojavu zvuka nije urođena. kao što su hrana. bivaju manje zaboravljeni. Za formiranje ovih veza potrebno je određeno potkrepIjenje. Ova automatska reakcija je uvjetovanje drugog reda. i onih koji trajno mijenjaju ponašanje. Za čovjeka su posebno značajne promjene ponašanja nastale djelovanjem okoline. automatski. zovemo uvjetovanim refleksima višeg reda. Iskustvo može biti socijalno. Starenjem opadaju mnoge funkcije i smanjuju se sposobnosti. Ove uzroke zaboravljanja mogli bismo sažeti ujedan osnovni: na zaboravljanje najviše djeluju događaji koji su se odigrali poslije prestanka učenja. Na ovakav način se formiraju nove. rastu njegove mogućnosti i mijenjaju se interesovanja. bolesti. nagrada. koje može biti pozitivno (hrana. Kod čovjeka dominira složeno učenje. kao stoje zrenje i starenje. Draž koja je izazvala reakciju kao bezuvjetni podražaj zove se uvjetni podražaj a reakcija na takvu draž je uvjetni refleks. 1. Na osnovu toga učenje možemo podijeliti na jednostavno i složeno. Ruski fiziolog Pavlov je zvonio prije davanja hrane psu. Kao dokaz tome služi pojava koja se zove superfiksacija. Pojavu povezivanja dva ili više uvjetovanih podražaja. 4. svjetlost i si. ako se ponavljaju. To je složen psihički proces koji se očituje u sticanju znanja. Među biološkim faktorima treba razlikovati one koji dovode do kratkotrajnih promjena u ponašanju. Npr. Učenje treba razlikovati od nekih drugih promjena ponašanja koje nisu plod iskustva. Naime. Ako se prije bezuvjetne draži javi neka druga draž i to se ponovi više puta. zvuk. dakle. pohvala) i negativno (kazna. Jednostavno učenje je djelimično određeno evolutivnim stupnjem razvoja bića koje uči. sadržaji već naučeni. Draž na koju organizam reaguje urođeno. zove se bezuvjetna draž. alkoholizma i si. čovjek u svom samoodražanju reaguje na određene spoljne i unutrašnje draži urođenim reakcijama koje zovemo bezuvjetni refleks. Ovaj oblik zaboravljanja nije tako izražen u školskom učenju. onda će organizam da reaguje i na ovu draž kao na bezuvjetni podražaj. To su promjene koje nastaju iskustvom. ona je naučena. samo što je ono kod čovjeka složen psihički proces i što zavisi od mnogo faktora. organizam će i na njega reagovati kao na bezuvjetnu draž. a) Učenje uvjetovanjem Ovaj oblik učenja je baziran na formiranju novih refleksnih radnji. Kada se prije uvjetovanog podražaja (zvona) daje neki drugi podražaj na koji organizam ne reaguje urođenom reakcijom. jer i druga bića reaguju na različite podražaja. kao što biva kod umora. Za kratko vrijeme pas je na zvono reagovao lučenjem pljuvačke i kada nije bilo hrane. i individualno iskustvo. UČENJE Učenje predstavlja relativno trajne promjene ponašanja stečene iskustvom. ali on koristi i jednostavne oblike učenja u koje spadaju: učenje uvjetovanjem i mehaničko učenje. Mnogo toga čovjek je naučio uvjetovanim refleksima. Fiziološkim zrenjem čovjek mijenja odnos prema okolini i sebi. i ako to ponavljamo više puta. Osnovna karakteristika promjena ove vrste je da su one plod razvitka organizma a ne iskustva.. odražava promjene ponašanja svih pripadnika jedne socijalne skupine. bez učešća svijesti. kada se nije mogao sjetiti imena pacijenta kod koga nije imao uspjeha. Ovaj oblik prirodne i urođene reakcije nije svojstven samo čovjeku. VRSTE UČENJA Učenje nije svojstveno samo čovjeku. Uvjetovani refleks je naučena reakcija.Jedan od uzroka zaboravljanja leži u fiziološkim svojstvima centralnih lih struktura iz kojih se brže brišu veze koje nisu dovoljno ustaljene. Roditelji potkrepljuju dječije ponašanje bilo nagradama i kaznama tako da djeca zadržavaju ponašanje koje se nagrađuje a izbjegavaju ono koje se .samopoštovanje. vještina i navika te formiranju ličnosti. Tako on na vodi svoje iskustvo. Složenost učenja zavisi od vrste i nivoa funkcija koje su uključene u učenje. neurođene veze u centralnom nervnom sistemu. Naime. pojava hrane izaziva lučenje pljuvačke kod gladnog čovjeka i životinje. jer reakcija na bezuvjetnu draž nije prirodna i urođena.

I učenje na osnovu pokušaja i greški je jedan oblik učenja uvjetovanjem. gdje dolazi do generalizacije uvjetnog refleksa. Misaoni procesi su uključeni i u učenje putem pokušaja i pogrešaka. Njegovu osnovicu predstavlja mišljenje kao najviša intelektualna funkcija kojom se razrađuju i misaono prerađuju određeni problemi. Generalizirao je strah od bijelog miša na sve bijele predmete. Takvo uvjetovanje se. nego se plašio svih krznenih i bijelih predmeta. i kada je slučajno dotakla polugu. dakle jedan uvjetni podražaj (bijeli miš) proizveo je bezuvjetnu reakciju strah. i nakon izvjesnog vremena je naučila pravi odgovor i odmah otvorila kafez. za učenje je važna učestalost. dok je sekundarno pojačavanje za neki drugi cilj koji će biti preko tog učenja ostvaren. a onaj koji se javlja u određenom vremenskom slijedu je reakcija. Za učenje pravilnog odgovora veoma je važna motivacija. Američki psiholog Torndajk (Thorndike) je na osnovu Aristotelovih zakona asocijacija dao obrazloženje mehaničkog učenja kroz tzv. Mačka je pokušavala na razne načine izaći da dođe do ribe. Pored kafeza je bila riba. asocijativno učenje. Prema Torndajku. da bi se povećao učinak učenja. Znači.kažnjava. pri čemu se prave i greške. Složeni oblici učenja su učenje putem pokušaja i pogrešaka i učenje uviđanjem. Vinslou (Winslow) je zatvorio gladnu mačku u kafez. potrebno je određeno pojačavanje motiva nagradama. kod takvog učenja pokušavamo različitim reakcijama doći do odgovora. dakle . dok su kod uviđanja mišljenje osnova učenja. UČENJE UVIĐANJEM Ovaj oblik učenja se zasniva na uviđanju odnosa među predmetima i pojavama. pa se takvo učenje zove učenje na osnovu pokušaja i pogrešaka. U ovom slučaju mačka je gladna i svaki izlazak iz kafeza je nagrađen ribom za pravilno rješenje. Istraživači koji su izučavali ovaj oblik učenja spominju primarno i sekundarno pojačavanje. pa su pokušaji i greške instrumenti da se do njega dođe. Eksperiment se ponavljao i mački je svaki put trebalo manje vremena da otvori kafez. zbog čega mačka pamti pravilne pokrete a eliminira pogrešne. Dječak se uplašio i poslije toga ne da se nije htio igrati s mišem. Psiholog Votson je u eksperimentu sa dječakom Albertom. ali samo kao način manipuliranja postupaka. ali su uvjetni podražaji postali i drugi bijeli predmeti. 2. Mnogi oblici ljudskog ponašanja rezultat su učenja uvjetovanjem višeg reda. Za uspješnost u ovakvom učenju značajni su podsticaji. dok se on igrao sa bijelim mišem. Uglavnom čovjek ovim oblikom uči verbalne znake. vrata su se otvorila. Odgovor se treba tek naći. brojeve i pokrete. s tim što odgovori nisu unaprijed dati i pri čemu se formira jednostavna veza između draži i odgovora. kod složenih oblika učenja tek treba naći pravi odgovor kako bismo razriješili određeni problem. i to je nazvao negativno ubrzavanje (krivulje negativnog ubrzanja). Skiner je ovu pojavu tumačio tako da svakim pokušajem životinja odbacuje pogrešne pokrete i dolazi do pravog rješenja. Tako je u jednom eksperimentu majmun stavljao nekoliko sanduka jedan na drugi da bi dohvatio bananu koja mu je bila van domašaja. gdje su sadržaji koje treba naučiti jasno zadani. MEHANIČKO UČENJE Mehaničkim učenjem koriste se ljudi i životinje. vremenska bliskost i motiviranost subjekta da nešto nauči. On je primijetio daje učinak zapamćenih slogova sve sporiji kako se povećava broj ponavljanja. Problemom mehaničkog učenja bavio se i Ebinghaus koji je vršio eksperimente sam sa sobom. iznenada proizveo jak zvuk. Jedan sadržaj je podražaj. Uviđanjem mogu da uče i neke životinje. Time se objašnjavaju i mnogi oblici neurotičnog ponašanja. mjereći broj ponavljanja u učenju besmislenih slogova. zbog toga. obično biološki a kod čovjeka još i sociološki. UČENJE NA OSNOVU POKUŠAJA I POGREŠKI Za razliku od jednostavnog učenja. Primarno se odnosi na zadovoljenje neposredne potrebe. Mačka je mogla izaći ako pritisne jednu polugu. posebno čovjekoliki majmuni. zove instrumentalno uvjetovanje. Dakle. Osnovni mehanizam ovog učenja je da se dva ili više sadržaja više puta pojavljuju istovremeno ili u određenom vremenskom slijedu.

zbog čega je ono posebno značajno pri rješavanju nekih problemskih situacija. d) učenje uviđanjem se zasniva na mišljenju a ne na slučajnom pogađanju. 49 slogova . Bitne odlike učenja uviđanjem su : a) rješenje problema dolazi naglo. Kada se povećava broj slogova ili brojeva. posebno kada rješava problemske situacije. Kada se ljudi nađu pred problemom. Tako se lakše pamte riječi na početku i kraju. "aha" doživljaj (iluminacija). ili pak nekada ne treba verifikacija. Torndajk je ustanovio i to da broj zapamćenih besmislenih slogova zavisi i od ukupnog broja ponuđenih slogova. dok sadržaj koji ima smisla podrazumijeva logičko učenje i zato se lakše i brže uči. od onih u sredini. Učenje uviđanjem se zasniva na uviđanju odnosa među različitim pojavama i stvarima. Sam proces formiranja navika i stjecanje motornih vještina prolazi kroz nekoliko etapa. U proces motornog učenja uključeni su senzorni i intelektualni procesi. Razlog za ovu pojavu je u tome što se riječi na početku i kraju teksta lakše uočavaju.) Kao što postoje određene zakonitosti pri učenju verbalnog sadržaja.7% 100 slogova . ispitanici su imali sljedeće postignuće: 12 slogova ili brojeva -16 ponavljanja. potrebno je više ponavljanja. U sljedećoj etapi problem prividno miruje.zapamćeno 7 ili 70%. Učenje se najčešće dijeli na verbalno i motorno. Zapravo u toj etapi se problem rješava. Rješenje problema se odigrava iznenada tzv. su pokreti razvijeni do nivoa automatizma. prvo treba da steknu spoznaju o osnovnim elementima problema (upoznavanje). Verbalno učenje zavisi od mjesta u nizu. 24 sloga ili broja . Kada se neki pokret nauči do nivoa automatizma. b) jednom naučeni način rješavanja problema trajno se pamti. VERBALNO UČENJE To je svako učenje pri kojem se koriste jezički simboli.zapamćeno 17 ili 34. . 10 slogova . Tako je utvrdio da čovjek otprilike zapamti oko 8 besmislenih slogova ili brojeva u jednom ponavljanju.zapamćeno 25 ili 25 %. navike ili vještine se tada izvode uz veoma malo učešće svijesti. jer ponekad se do rješenja dolazi bez inkubacije.on je uvidio odnos između sanduka i udaljene banane. ali procenat zapamćenih riječi opada. ali prvenstveno motorni pokreti i radnje. Torndajk je ustanovio zakon učestalosti. 36 slogova ili brojeva . ali taj odnos nije linearan. jer je rješenje bez dvojbe tačno. (Vožnja bicikla. plivanje. skijanje itd. Ovim oblikom učenja stičemo različite navike i vještine.44 ponavljanja. Vršena su mnoga istraživanja kojima se željelo utvrditi koji su to bitni faktori pri učenju verbalnih sadržaja. tada se pri jednom ponavljanju povećava ukupan broj. iluminacija i verifikacija.55 ponavljanja. jer ispred i iza njih nema drugih riječi koje bi mogle negativno djelovati na zapamćivanje. Ovaj slijed etapa u rješavanju problema treba shvatiti uvjetno. Ustanovio je i zakonitost u odnosu obima sadržaja koji se uči i broja ponavljanja da se taj sadržaj zapamti. Prema njegovom istraživanju. samo što čovjek nije svjestan kojim to psihičkim procesima dolazi do rješenja (inkubacija). MOTORNO UČENJE Motorno učenje predstavlja učenje novih pokreta i radnji kao i povezivanje ranije naučenih u jedinstvene sisteme pokreta. Naime. tako isto proces stjecanja motornih vještina i navika podliježe određenim zakonitostima. Konačno rješenje treba provjeriti u praksi (verifikacija). Francuski matematičar Poankare (Poincare) istraživao je kako ljudi razrješavaju problemske situacije i utvrdio četiri faze: upoznavanje. Ponavljanjem motornih pokreta otklanjaju se suvišni i pogrešni pokreti. ali mu je ovaj svojstven. prema kojem uspješnost učenja verbalnih simbola zavisi od broja ponavljanja. Daljnjim vježbanjem dolazi do vremenske i prostorne organizacije kretnji i na kraju se javlja automatizam. inkubacija. Besmisleni sadržaj se teže pamti i uglavnom se mehanički uči. Čovjek koristi i druge oblike učenja. Prvo se pokreti struktuiraju i integriraju u određeni sistem kojim možemo izvoditi grube pokrete. c) stečeno znanje se može primijeniti u sličnim situacijama.

Jedna krivulja pokazuje u početku sporije napredovanje. Poslije toga je 38 dana zapamćivao svaki dan po 20 minuta stihove iz poeme "Izgubljeni raj". psihički život čovjeka je skup neovisnih kategorija. Tako su pamćenje. ono bivalo brže. pozitivno ubrzanje (npr. svaki dan po pola sata. dok je jedna grupa bila kontrolna i uopće nije vježbala. mišljenje. Drugim riječima. Ovim problemom bavili su se i mislioci antičke Grčke. Pamćenje će se. Naime. . Pod utjecajem ovakvog učenja. Najbolji rezultati u učenju se postižu kada vježbanje traje do pojave umora. i\eh u stjecanju navika i vještina zavisi od toga kako je raspoređeno vrijeme tokom vježbanja i u kojoj je mjeri naučeno povezano u jednu cjelinu. može se uvježbavati. prema ovoj teoriji. poslije mu je teže da nauči pravilno. da bi poslije izvjesnog vremena. da bi nakon izvjesnog vremena. Koliki je utjecaj ranijeg iskustva na učenje ispitivali su mnogi istraživači. dok druga pokazuje u početku brzo napredovanje.). Dakle. bolje razvijati ako budemo češće vježbali. Ponekad može doći do takvog zastoja da krivulja na-i ima paralelan tok sa apscisom. tada bi trebalo praviti odmor. tzv. nego da nije uopće učio. dakle. učenje stranog jezika). Period usporenog napredovanja ili pak potpunog prestanka napredovanja u učenju zove se plato. Prema mišljenju mnogih psihologa i pedagoga. tzv. Ovaj utjecaj može biti pozitivan i negativan. transfer je najvažnije područje u psihologiji učenja. Negativan transfer je npr. Kada neko svira klavir. Memorirao je poeme "Satir" i "Izgubljeni raj". vještina čitanja. kao takva. on će prije naučiti da svira harmoniku nego neko ko uopće nije svirao. za što su posebno preporučljivi predmeti latinski i matematika. percepcija i dr. Za novih 158 stihova sada mu je trebalo 151 minuta. u psihologiji se razvila pogrešna teorija tzv. Plato u učenju se javlja zbog: a) teškoća da se pređe na složenije radnje i uvezivanja naučenog u jednu organizovanu i smislenu cjelinu. Poslije mnogobrojnih ispitivanja uočene su dvije vrste krivulja. druga naučni i historijski tekst i treća brojeve. Ove tri grupe su učile različite sadržaje. i za to mu je trebalo 131 minuta. Rezultati su pokazali da su eksperimentalne grupe bile bolje u pamćenju sadržaja koji su vježbali. Slično je razmišljao i Džon Lok koji je za glavni cilj odgoja uzeo učenje klasičnih predmeta i vještina. muzika i astronomija pomažu spekulativnom mišljenju. možemo govoriti načelno o zakonitostima u njihovom stjecanju (npr. negativno ubrzanje. jedna je učila stihove. vrijednost školskih predmeta nije u sadržaju. Prema njegovom mišljenju neki predmeti nemaju praktičnu. nego formalnu vrijednost. psihologija moći. Raspored vremena tokom učenja određuju trajanje vježbe. dolazi do usporavanja u napredovanju. dok su bile slabije u pamćenju imena. Nakon toga je ponovo učio stihove iz poeme "Satir". vježbanje nije pomoglo da se poboljša pamćenje kap funkcija. Ustanovljeno je daje efikasnije jčenje ako su odmori češći i kraći. kada neko nauči pogrešno kucati na daktilografskoj mašini. dužina odmora i vrijeme kada se pravi odmor. Pozitivan transfer je npr. Ovakvo stanovište je poslužilo kao osnova za teoriju formalnih disciplina. U jednom istraživanju ispitanici su imali zadatak da uče odašiljanje i primanje Morzeovih znakova. Prema ovoj teoriji. pažnja. TRANSFER UČENJA Transfer je utjecaj ranijeg učenja ili aktivnosti na kasnije učenje ili aktivnosti. jer discipliniraju duh i razvijaju intelektualnu moć. Viljem Džems je želio provjeriti teoriju koju je zagovarala psihologija moći. mada nisu imali stvarnu primjenu u životu. ali ne toliko kratki da se organizam ne uspije odmoriti. Prvo je zapamćivao 158 stihova poeme "Satir". posebna moć i. matematika i latinski. Negativno ubrzanje u procesu stjecanja navika i vještina objašnjava se time što se u početku koriste odranije poznati elementi i kada prestane takav pozitivan utjecaj. Platon je tvrdio da aritmetika. Zato su u školama klasični jezici imali ključno mjesto. govora itd. Ovim eksperimentom je Viljem Džems dokazao da se učenjem stihova napamet ne može poboljšati pamćenje. npr. došlo do zastoja u učenju. b) slabaljenja interesovanja za daljnji rad. Napredovanje se mjerilo predstavljanjem pomoću grafičkih krivulja. nego koliko mogu razvijati pojedine psihičke sposobnosti. bolje je odmarati se prije pojave prvih znakova umora. Slične rezultate su postigli i njegovi saradnici. Do sličnih je rezultata došao i Slajt koji je tri grupe vježbao u pamćenju 12 dana. 20 minuta više nego što mu je trebalo prije vježbanja.Kada su u pitanju vještine i navike. datuma ili besmislenih slogova.

grupiranje. . Opažanjem čovjek spoznaje slučajne veze. . Ovaj proces izdvajanja bitnih i zajedničkih svojstava predmeta i pojava zove se generalizacija. načinima kako se rješavaju problemi i interpretaciji basni. dok mišljenjem stavlja u međusobni odnos percepcije i osjete. Grupa koja je vježbala prema uputstvima imala je bolji uspjeh u testu. što potvrđuje da se uspjeh u učenju može poboljšati primjenom adekvatnih tehnika učenja. Jedna je grupa učiia napamet. Ova su uputstva sugerisala globalnu metodu. Svako mišljenje sastoji se u generalizaciji. reprodukciju. odnosno određene vrste sadržaja može doprinijeti lakšem učenju drugog sadržaja. osjetima i percepcijama. Eksperimentalna istraživanja nisu dokazala da učenje jednog nastavnog predmeta razvija neke psihičke funkcije više nego učenje drugih nastavnih predmeta. Do pojave pozitivnog transfera dolazi i zbog usvajanja određenih stavova koji izražavaju spremnost da se koristi ranije iskustvo i nadvlada negativan emocionalan naboj prema određenom sadržaju. čovjek koristi složeniji psihički proces-mišljenje. godine demantovao teoriju asocijacija mišljenja. Biler je eksperimentalno dokazao da mišljenje nije samo puko operiranje predstavama. Džonson je također u svojim istraživanjima došao do zaključka da učenje pojedinih školskih predmeta poboljšava uspjeh u tom predmetu. mišljenjem izdvajamo bitna od nebitnih svojstava predmeta i pojava i prelazimo sa pojedinačnog na opće. Poslije ovih vježbi obje su grupe dobile test. Četiri grupe ispitanika vježbao je u aritmetičkom i logičkom zaključivanju. Ispitanici u njegovom eksperimentu su rješavali određene probleme. Ono je iznad neposredne očiglednosti. MIŠLJENJE Ljudska spoznaja objektivne stvarnosti počinje osjetima i percepcijama. treba istaći da zahvaljujući pozitivnom transferu učenje nikad ne počinje iz početka. stoga su istraživali različite tehnike učenja. Učenje jednog nastavnog predmeta. mišljenje je najsloženiji psihički proces kojim otkrivamo bitna obilježja predmeta i pojava i zahvaćamo njihove međusobne odnose. uočavamo sličnosti i razlike uglavnom procesom mišljenja.koriste slične tehnike ili metode u učenju. Za potpunije spoznavanje objektivne stvarnosti i snalaženje u njoj. datume i slova. predstava je deltama osnova ljudske svijesti koja se spaja i rastavlja po zakonu asocijacije. Mišljenje proširuje ljudsku spoznaju zbog toga što se putem zaključivanja na posredan način može spoznati ono što nije neposredno dato u percepciji. nego su i u percepciji sadržana različita svojstva u određenim odnosima i vezama. Govoreći o osjetu i percepciji. Brentano je 1874. istakli smo da to nisu izolirani psihički procesi i da percepcija nije prosta suma osjeta. Tako je Herbart proces mišljenja objašivao kao spajanje i rastavljanje predstava. nego stoje to utjecaj samog sadržaja određenog predmeta. pozitivan transfer rezultat je prije usvajanja određenih tehnika učenja. trebalo je da mehanički uče stihove. . ali : bilo nedovoljno za uočavanje odnosa i razlika među predmetima i pojavama. dok je druga slušala 76 minuta uputstva kako da uče i preostalo vrijeme su učili primjenjujući ta uputstva. Na taj način čovjek posredno upoznaje stvarnost i otkriva veze i odnose u njoj. pozitivan transfer se javlja kada se: . prozu. te otkriva apstraktna svojstva predmeta i pojava koja nisu neposredno data opažanjem. korištenje asocijacija i si. mišljenje nije jednostavno operiranje predstavama. Oni su poslije izjavljivali da im je misao o rješenju dolazila iznenada i da nisu imali posebno izdvojene osjete i predstave. podvlačenje. U finalnom ispitivanju utvrdio je da su ispitanici pokazali bolje rezultate samo u onim sadržajima koje su vježbali.Naučnike je oduvijek zanimalo kako se mogu poboljšati rezultati učenja. Ono polazi od pojedinačnog ka zajedničkom svojstvu i opet od općeg ili zajedničkog svojstva ka pojedinačnom. on objašnjava spajanjem predstava "crveno" i " ruža". Dakle. zbog same sličnosti tog sadržaja ili zbog primjene istih metoda i tehnika u učenju. u određenim prostornim i vremenskim odnosima.koriste slični principi u radu. ali nema odraza na uspjeh u drugim predmetima. Prema Herbartu.uče slični sadržaji ili radnje. a misao "krv nije voda" nastaje rastavljanjem dvije predstave koje jedna drugoj ne pripadaju. Mišljenjem su se bavili mnogi filozofi. Konačno. Prema tome. Predmete i pojave opažamo u određenim situacijama. turske riječi. Tako misao "ruža je crvena". Tako je Vudrov dvije eksperimentalne grupe 4 sedmice vježbao u zapamćivanju jednog teksta na dva različita načina. Dakle. Dakle. Tako već na stupnju opažanja.

Tako su predstavnici Geštalt psihologije rješavanje problema svodili na preoblikovanje strukture date situacije. Samo rješavanje problema podrazumijeva raznovrsne misaone postupke. Kao misaoni proces analiza je nerazdvojno povezana sa sintezom. niti je analiza potpuna ako nema sinteze. stoje često i pnra forma spoznaje. Kako se odvija misaona aktivnost. Apstrakcija . u samom procesu mišljenja pojmovi nisu izolirani. To čuđenje je zbog toga što se problem ne može razriješiti već naučenim oblicima ponašanja. onda se ti procesi određuju pokretnim dinamičnim odnosima koji se formiraju i izmjenjuju u toku samog procesa rješavanja problema. Otežano djelovanje signalizira problemsku situaciju i čuđenje izaziva potrebu da se ona razriješi. Svako se mišljenje odvija u pojmovima. Pri tome se koriste ove misaone operacije: komparacija. Spoznaja mogućeg rješenja koje će potvrditi hipotezu. Kao misaoni procesi analiza i sinteza nisu razdvojeni. Analiza Ovim misaonim procesom raščlanjujemo predmete i pojave i izdvajamo njihove bitne dijelove iz slučajnih i nebitnih veza. npr. Zato je veoma bitno osjetiti problem i misaono ga zahvatiti. Platon je tumačio da svaka spoznaja započinje čuđenjem. otkrivaju se sličnosti i razlike. Zato je mišljenje u tijesnoj vezi sa ljudskim potrebama i osjećanjima. Rješavanje problemske situacije pretpostavlja izvjesno teoretsko znanje.L dok se dublja spoznaja ostvaruje drugim misaonim procesima. odnosno verifikaciju. OSNOVNE OPERACIJE MISAONOG PROCESA Da bi se razriješio neki problem mišljenjem. možemo vršiti klasifikaciju. Da bi zadatak razriješio. iziskuje potrebu njenog provjeravanja u praksi. Mišljenje je složena aktivnost i mnoga pravila se automatski primjenjuju. što zavisi od sadržaja problema. potrebno je doći do izvjesne maje. Analiza i sinteza se međusobno nadopunjuju. misao oblikuje završni sud.MIŠLJENJE KAO PSIHIČKI PROCES Početni moment misaonog procesa je neki problem pred kojim se čovjek našao. rješenje problema podrazumijeva izvjesno znanje u svojstvu metode ili sredstva za njegovo rješavanje. ETAPE MISAONOG PROCESA Uviđanje problemske situacije je početna etapa misaonog procesa. Svaki misaoni proces je složena aktivnost usmjerena na rješavanje određenog zadatka. analiza. pritom su posebno značajni primjena i korištenje pravila. Sličnosti i razlike kao osnovne kategorije spoznaje. Misaoni proces se sastoji od: konkretnih predstava o predmetima i pojavama. ako je ne zadovolji do osjećanja napetosti. čiji generalizirani sadržaji prevazilaze opažene situacije. onda se formiraju ustaljeni načini mišljenja ili automatizmi. sinteza. jer na ovakav način možemo riješiti samo neke probleme. odnosno utvrđivanja sličnosti i razlike među predmetima i pojavama. uopćenih shema i riječi kojima operira pojmovno mišljenje. čovjek počinje misliti. Ako čovjek ponovo rješava isti problem. a u toku misaonog procesa može jedna ili druga biti značajnija. Komparacija :orođevanjem stvari i pojava. u početku se ispoljavaju kao vanjski od. Za rješavanje problema i misaone procese. Da bi se razriješio taj problem. Kada je provjeravanje završeno. pri rješavanju matematičkih problema. oni su uvijek u određenom jedinstvu i kombinuju se sa predstavama i riječima. Dakle. Na osnovu komparacije. Problem se obično počinje rješavati uspoređivanjem polaznih elemenata i predviđanjem rješenja. jer bez analize nema sinteze. Međutim. izmjenjuje se i struktura misaonih procesa i njihova dinamika. Ovo je jednostran pristup. apstrakcija i generalizacija. Sinteza Sintezom sastavljamo analizom rastavljenu cjelinu i na taj način otkrivamo bitne veze i odnose elemenata analizom izdvojenih. Pretpostavka rješenja se zove hipoteza. Čovjek mora imati neku potrebu čije zadovoljenje dovodi do zadovoljstva ili. Kad se misaoni proces ne odvija prema već naučenim pravilima. Postavljanje problema je misaoni proces od kojeg polazi i njegovo rješavanje.

odbacujući specifična svojstva predmeta. mi ćemo posegnuti za iskustvima koja smo već imali u sličnim situacijama. nikakva percepcija ne može da obuhvati sva ta svojstva. moguće je tu raznolikost objektivne realnosti sveobuhvatnije sagledati. generalizacija je odbacivanje specifičnih. Prelazeći na apstrakciju. s tim da u određenim misaonim operacijama više preovladava apstraktno mišljenje (misaone operacije sa pojmovima). "aha doživljaj". nego svaki korak poopćavanja. Npr. udaljujući se od njih. Da se sunce okreće oko zemlje. možemo izdvojiti njihov oblik ili boju. Naime. Zbog toga stoje svijet koji nas okružuje toliko raznolik. Potrebno je razlikovati jednostavnu apstrakciju kod opažanja od one koju imamo kod apstraktnih pojmova. ali sada obogaćenija za jednu novu spoznaju. predstavama pretočenim u riječi. Ako se nalazimo pred problemom da nam se pokvarilo auto. Na taj način je moguće toliku raznolikost svijeta pojmiti. uviđanjem se može doći i do zaključaka koji nisu tačni. generalizacija je proces u kojem se manipulira pojmovima i. Sa psihološkog stanovišta. otkrivamo njihove međusobne veze i tako dolazimo do rješenja nekog problema. misao ne kida svoju vezu sa konkretnim. npr. Teoretsko mišljenje proističe iz pojedinačnih i konkretnih problema u kojima se poštuju neke načelne zakonitosti.Uviđanje odnosa je karakteristika mišljenja koje najviše nadilazi neposredno opažanje. Kada su u pitanju pokreti. kojom prilikom zadržavamo jednu istu shemu. onda govorimo o motornom pojmu. UVIĐANJE ODNOSA Mišljenjem otkrivamo odnose i veze između predmeta i pojava koje do tada nismo uočili. USMJERENOST MIŠLJENJA U procesu mišljenja upotreba određenih simbola i operiranje njima zavisi od vrste problema. Unutrašnjim misaonim procesima uviđamo zakonitosti koje vladaju u objektivnoj realnosti. tzv. veze i zakonitosti razvoja neke pojave. Na taj način uočavamo sličnosti i razlike između različitih sadržaja. Zato apstrakcija kao misaoni proces polazi od osjetnih karakteristika predmeta i pojava ka njihovim apstraktnim karakteristikama. Tako. koji prezentiraju neku skupinu predmeta i pojava. promatrajući neke predmete. kojom se ne otkriva bit predmeta i pojava. mada se uviđanjem mogu razmatrati i konkretni odnosi.Ovaj misaoni proces podrazumijeva izdvajanje i isticanje nekog svojstva ili momenta predmeta ili pojave stoje. Međutim. Zahvaljujući apstrakciji. kakvih je bilo dosta u historiji. nego se opet vraća tamo odakle je počela. posebnih obilježja i zadržavanje onih koja su opća u svim predmetima i pojavama koje uopćavamo. Ti se odnosi i veze često javljaju kao poseban doživljaj. . Potrebno je razlikovati generalizaciju koja se zasniva na osjetnoj pojedinačnosti. od viših formi generalizacije gdje se mišljenjem posredno otkrivaju odnosi. PRAKTIČNO I TEORETSKO MIŠLJENJE Čovjek posjeduje samo jedan intelekt pa je otuda razdvajanje praktičnog i teoretskog mišljenja samo konstrukcija radi boljeg spoznavanja ovog složenog psihičkog procesa. Generalizacija Prema učenju formalne logike. koja se otkriva kroz odnos konkretnih predmeta i pojava. Generalizacija je mehanizam djelovanja na različite podražaje na osnovu općenitosti nekih njihovih obilježja. svako mišljenje je proisteklo iz nekakve prakse. U procesu mišljenja kombinujemo i manipuliramo simbolima. jer tako otkrivamo opće odnose koji predstavljaju zakonitost. Dakle. a ne za iskustvom koje smo imali kao kuhari. sama bit problema usmjerava naše mišljenje. SUŠTINA PROCESA MIŠLJENJA OPERIRANJE SIMBOLIMA Ljudsko iskustvo je često pretočeno u određene simbole. dovodi do smanjenja naše spoznaje i do sve slabijih apstrakcija. Jednostavnim oblicima generalizacije ne produbljuje se naša spoznaja. hitniji i apstraktniji. u odnosu na ostala svojstva.

Neki su ljudi skloniji praktičnom mišljenju. Ista se misao može reproducirati lakše nego iste riječi. Ovo govori u prilog tome da verbalni iskaz sam po sebi nije misao. Govor se često dijeli na vanjski i unutrašnji. Zato možemo zaključiti da : . Mada su govor i mišljenje tijesno povezani. koje još nismo dovoljno prečistili ne možemo ni riječima formulirati. To se najbolje vidi kada treba zapamtiti nešto apstraktno i poslije to reproducirati. odnosno istovremeno i misle i govore. jer formulirajući. Govor je arhaičniji i ima svoju tehniku koja je vezana sa logikom mišljenja. dok neki problemski zadaci traže neposredno djelovanje.Ako pod praktičnim mišljenjem podrazumijevamo misaone operacije kojima se služimo pri rješavnju praktičnih zadataka. mi i razvijamo misao. ili manipuliranje objektivnim predmetima. mišljenje i govor se ne mogu ni odvajati. MIŠLJENJE 1 GOVOR Mišljenje i govor su dva psihička procesa koje je teško razdvojiti. zbog čega se dešava da se pamti smisao nekog sadržaja. Ovo je Lashlev istraživao pomoću specijalnih aparata kojima je mjerio pokrete grkljana. Zato je govor nešto više od pukog sredstva kojim se prenose misli. Slike kao simboli izražavanja misli imaju funkciju govora. onda se ono razlikuje od mišljenja usmjerena na rješavanje apstraktinih teoretskih zadataka. gdje su i slike. Do rješenja se dolazi neposredno djelovanjem u praksi. mišljenje se i samo razvija i formira. Govor ima svoja pravila koja se ne podudaraju sa pravilima mišljenja. Ako bismo prihvatili tumačenje bihejviorista. U prilog ovome. Tok misaonog procesa u teoretskom mišljenju je u potpunosti u mislima i mislilac vidi rješenje na osnovu određenih zakonitosti. traži se teoretsko mišljenje. da se pamti verbalni iskaz a smisao se zaboravi. ali su nadmoćni u rješavanju složenih teoretskih zadataka. tvrdeći daje mišljenje unutrašnji govor. ali se od nje suštinski razlikuje. Bihejviralna psihologija je zastupala stanovište da misao nije ništa drugo do djelatnost govornog organa. Ove dvije forme nisu identične. jer govor nije samo "vanjsko ruho misli". a prvobitni verbalni oblik zaboravi. ne mjenjajući pri tome svoju suštinu. ovi organi reaguju određenim pokretima. Često se dešava da o nečemu imamo misao. Praktično mišljenje realizira samo bližu etapu. Misao se ne rađa kao gotova forma koju samo treba govorom prenijeti. Drugim riječima. Aparati kojima se može registrirati pokret govornih organa ukazuju da uvijek kada mislimo. Ovo nije dobra postavka. neki problemi traže da se izađe izvan pojedinačnih okvira i da se traži uopćeni pristup. jer misliti ne znači govoriti naglas ili u sebi. Za unutrašnji govor se veže pojam mišljenja pa se oni identificiraju. onda bismo negirali svu složenost 5+ govora kao svjesnog psihičkog procesa. ali i dalje mišljenje prati unutrašnji govor. govor nije samo sredstvo kojim se samo misao iznese iz čovječije glave i preda drugome. a ima autora koji smatraju da su govor i mišljenje jedinstven psihički proces. Može se desiti i obrnuto. A to mora da ima i unutrašnji govor. već je to u početku neoblikovana tvorevina koju često govorni simboli oblikuju u jasnu misao. praktično mišljenje također podnjjpgeva izvjesno teoretsko znanje i izvjesne apstrakcije. Smisaoni sadržaj govorne poruke uvijek ima osnovu u osjetima. Prema njegovim nalazima. koji su^Mno posredno vezani za praksu. tako gramatika odražava pravila govora a logika pravila mišljenja. Čovjek svoje misli uglavnom saopćava drugima riječima. naslućujući rješenja koja provjerava u praksi. Praktično mišljenje je više oslonjeno na neposrednu praksu i češće se u njoj provjerava. simboli za izražavanje misli. S druge strane. nego i u obliku slika. ovi pokreti vrše se metodom pokušaja i pogrešaka a ne složenim intelektualnim operacijama. oni navode kako misli koje su nejasne. često manipulirajući metodom pokušaja i pogreške. Govor karakteriše zakonitost u njegovoj gramatičkoj i sintetičkoj strukturi. jer se govor kao sredstvo komuniciranja ne svodi samo na zvučno saopćavanje poruka. prerađenim i preoblikovanim u odgovarajući semantičku sadržaj. kao i riječi. Naime. pa je u njemu sadržano i teoretsko mišljenje. npr. kao što i u teoretskom mišljenju često imamo praktičan zadatak pri rješavanju složenih problema. Poistovjećivanje mišljenja i govora znači negirati bilo mišljenje. naučno istraživački rad. Suština je da formulirajući riječima misao. pa se može reći da je mišljenje nemoguće bez govora. Ove razlike su u samom pristupu problemu i u samim tokovima misaonih operacija. Dakle. Mala djeca u početku glasno razmišljaju. oni nisu jedinstven psihički proces. bilo govor kao važnu psihičku funkciju. što govori da u jednom te istom jeziku govor i njegova pravila se mijenjaju a logika mišljenja ostaje ista. Mišljenje se ne izražava samo riječima. U suštini. Vremenom ih stariji nauče da svoje misli ne iskazuju naglas. ni misao nije formulirana mimo govora. dok su opet neki bespomoćni kada treba razriješiti neki praktični problem. koje misao oblači ili skida. dakle. ali nemamo riječi daje izrazimo. Tako mi jednu te istu misao možemo izraziti raznim riječima i na raznim jezicima.

Na osnovu iskustva velikog broja stvaralaca. Npr.trokut i krug i rješavamo dovodeći ih u određene relacije.mišljenje i govor nastaju u komunikaciji. crteži. halucinacije koje nastaju zbog hipoksije (nedovoljno kiseonika u mozgu) objektivna su posljedica. Treba riješiti matematički zadatak: "izračunaj površinu istostraničnog trokuta koji je upisan u krugu čiji je r — 5 cm! Prilikom rješavanja ovog problema mi koristimo apstraktne simbole . Zato se pribjeglo analizi različitih naučnih pronalazaka i načina kako su istraživači do njih došli. često od jednostavnih pronalazaka pa do najsloženijih. ali se iz njega izleže pile. Na osnovu ove analogije. pokreti. riječi su najprecizniji znakovi kojima ljudi mogu da izraze svoju misao i osjećanja. Naučno mišljenje je objektivno i ne zavisi od stavova i uvjerenja naučnika. razni vizualni znaci u saobraćaju i si. uspostavljanje komunikacije. On prikuplja dodatne informacije. npr. Tako i u oblasti stvaralaštva. od imaginativnog mišljenja koje je irealno i zasnovano na mašti. otkriće automobila na pogon vodom. U toj analizi prvo je primijećeno da do pronalaska naučnici dolaze baveći se nekim problemom duže vremena. jer se stvaralac izravno ne bavi problemom svog istraživanja. APSTRAKTNO MIŠLJENJE To je misaoni proces u kojem operiramo pojmpvima i simbolima. ljudska pažnja je stalno usmjerena na to kako ono nastaje i kako se može unaprijediti. . fantazije i si. sanjarenja. Riječi izražavaju generalizaciju. Inkubacija Ova faza je naizgled pasivna. stvaralac mora imati solidno teorijsko znanje o problemu kojim se bavi. koji ranije nisu doživljeni. razne bajke. Međutim. jer na taj način možemo izraziti pojam. Ovo podsjeća na jaje u inkubatoru.mišljenje je osnova govora dok govor oblikuje misli. gdje se ne vide procesi u jajetu. na. riječi su sistem znakova kojima se ljudi sporazumijevaju i koji ne moraju uvijek imati verbalnu formu.taj način. zaključujemo daje u njoj topla hrana.formule. Tako ako mi vidimo na stolu zdjelu iz koje izlazi para. Kako je stvaralačko mišljenje posebno značajno za cjelokupni razvoj čovječanstva. U suštini. npr. pojmove . Sam proces mišljenja je nepristupačan za ispitivanje pa se stvaralačko mišljenje ne može neposredno i eksperimentalno istraživati. Razlikujemo stvaralačko mišljenje koje je oslonjeno na objektivne sadržaje. Primijećeno je i da se do otkrića dolazi postepeno. Postoji mnogo različitih znakova koji služe za komunikaciju. dok lično uvjerenje nekoga daje to priviđanje i da ima nadnaravnu poruku nije realistično. REALISTIČNO MIŠLJENJE Realistično mišljenje je potpuno objektivno i zasnovano na stvarnim zakonitostima koje vladaju u objektivnoj realnosti. . Semantično svojstvo govora omogućuje prenošenje misli i osjećanja drugima i. Govor je genetički nastao zajedno sa mišljenjem. Svaka riječ ima smisaoni. npr. predstava i saznanja formiramo nove sadržaje. on mora sticati znanje. ali su nerazdvojno povezani. problem analizira sa različitih strana i rijetko ga odmah razriješi. semantički sadržaj. IMAGINATIVNO MIŠLJENJE Imaginativno ili stvaralačko mišljenje je proces u kojem na osnovu ranijih opažanja. Npr. razne geste i mimika. koji sadržava njeno značenje. . VRSTE MIŠLJENJA KONKRETNO MIŠLJENJE Ovaj oblik mišljenja je zasnovan na neposrednom operiranju opažajima i predstavama. neki naučnici tvrdili su da se problem rješava kada se neko vrijeme napusti njegovo rješavanje. stvaralačko mišljenje ima sljedeće faze: Priprema Da bi se čovjek bavio bilo kojom djelatnošću.mišljenje i govor nisu isti psihički proces. problem je stalno prisutan u njegovim mislima. mada se on bavi nekim beznačajnim poslovima.. Pa ipak.

. Njihova su ostvarenja nešto novo i originalno . U ove poremećaje spadaju i kornpulsije. onda to nazivamo genijalnost. moraju se provjeriti. onda obično govorimo o talentu.rasulo misli . Najčešće se spominju ovi poremećaji: 1.obrazovnim poticajima. ustvari to je završna faza unutrašnje obrade i povezivanja podataka i kada završna misao u vidu paljenja lampice osvjetljava rješenje. ali su ostale neispoljene. . onda se rješenje do detalja naučno obrazlaže i verificira u praksi. Naravno.misli su zbrkane i nema jasnog odvajanja bitnog od nebitnog.Stvarno objašnjanje perioda inkubacije je da se u trenucima intenzivnog bavljenja problemom opteretimo nekim rješenjima koja su pogrešna. jer nisu imale odgojno-obrazovni poticaj.stereotipija . Ova se mogućnost realizira kroz čovjekov psihofizički razvoj i pod utjecajem odgoja i obrazovanja.još je teži oblik nesuvislog mišljenja.bolesna opširnost . Tako se Arhimedu to desilo dok je bio na izletu.bujica ideja . Drugim riječima. Formalni poremećaji . Tako neko bolje rješava matematičke zadatke. psihofizički razvoj. problem se oslobađa nepotrebnih i pogrešnih ideja i put ka rješenju postaje jasniji. . Ljudi se međusobno razlikuju prema sposobnostima. neki od ovih pogrešnih puteva se zaboravljaju. zovu se dispozicije. Do rješenja se naizgled dolazi slučajno. "Nekada se već na početku pretpostavlja rješenje kao polazna . Koliko je ljudi imalo natprosječne sposobnosti za pojedine oblasti. Genijalnih ljudi je malo u populaciji. i kada je sposobnost razvijena do najvišeg stepena. raspad pojmova i relacija među njima. Anatomsko-fiziološke strukture prenose dispozicije sa generacije na generaciju i pod povoljnim vanjskim poticajima ljudske sposobnosti bivaju sve izraženije Kada su neke sposobnosti kod pojedinca tako razvijene na nadmašuju prosječne. nema smislenih sadržaja. odgoj i obrazovanje moraju biti organizirani i sitematski praćeni. njemu je prethodio dug put pripreme i unutrašnje prorade. i sumanute ideje. nego pretpostavka zasnovana na određenim naučnim podacima. Iluminacija Rješanje problema se često javi kada se najmanje očekuje. ali kad se problem za neko vrijeme napusti. Sadržajni poremećaji mišljenja Ovi se poremećaji javljaju kod raznih poremećaja u funkcioniranju centralnog nervnog sistema (CNS). a slabije savlađuje strani jezik. SPOSOBNOSTI Sposobnost je svojstvo ličnosti da uspješno obavlja određeni posao. koje čovjek nasljeđuje kao pretpostavke za ispoljavanje određene sposobnosti. Verifikacija Istakli smo da do pronalaska vodi dug put i brižljiva priprema.misli nemaju smisla. dok je genijalnost svestranija i zahvata stvarnost šire i dublje. u muzici nekog djela). Kada se konačno polazna hipoteza pokaže tačnom. Ona nije nasumično pogađanje. kao što je bilo i drugih primjera da je neka sposobnost ostala neispoljena unatoč povoljnim odgojno-. ali mala većina je onih koji imaju izrazite sposobnosti za pojedine djelatnosti. sposobnost je razvijena i ostvarena mogućnost za uspješno obavljanje neke djelatnosti. Provjeravanje hipoteza je često po metodi pokušaja i pogrešaka. Hipoteze.hipoteza ili pretpostavka. drugi opet lakše uče strani jezik. Teško je razlučiti kada prestaje talenat a počinje genijalnost. ali se većina psihologa slaže da je talenat mogućnost originalne reprodukcije (npr. Ove psihofizičke mogućnosti. Sposobnost je unutrašnja mogućnost koja se pod određenim okolnostima može ispoijiti. a kada je ta nadarenost veoma izražena. onda govorimo o nadarenosti. prestaje efekat skorašnjosti. 2. 5. kao i konačna rješenja problema. npr. kod narkomana. POREMEĆAJI MIŠLJENJA Do poremećaja u mišljenju može doći zbog povreda ili bolesti mozga i raznih psihičkih blokada. Ustvari rješenje problema nije slučajno. ali su zato nespretni u obavljanju nekih fizičkih poslova. Velika većina ljudi je sposobna da obavlja različite poslove.misli kao na filmskoj traci se nižu jedna iza druge.

onda se poklapa njegov hronološki uzrast sa mentalnim uzrastom. -rvrđeno je da postoje sljedeće vrste sposobnosti: intelektualne. sposobnost divergentnog mišljenja . slučajnog pogađanja i znanja. i svaka druga sposobnost. Nakon mnogobrojnih istraživanja. sposobnost konvergentnog mišljenja . V'-verbalni faktor. odnosno da li postoji jedna opća obdarenost.. inteligencija je predispozicija ili mogućnost koju čovjek nasljeđuje kao anatomsko-fiziološku osnovu koja se pod povoljnim uvjetima može ispoljiti i razvijati. Gilford razvija multidimenzionalnu teoriju sposobnosti prema kojoj je inteligencija sastavljena od 50 faktora. psihomotorne i senzorne. ali to nije inteligencija. koji se obilježava sa IQ. 5. stoje količnik koji odražava prosjek. Poslije njega mnogi su istraživači nastojali pronaći najobjektivniji instrument za mjerenje inteligencije. kognitivne sposobnosti . za muziku. (Pronađiprimjer neshvaćenih genijalaca u oblasti nauke i umjetnosti i objasni u čemu se ogledala njihova osobenost u odnosu na njihove savremenike!) Među psiholozima se dugo vodila rasprava da li je sposobnost jedna opća crta ili postoje različite vrste sposobnosti. Samo prilagođavanje u novonastalim okolnostima koje je oslonjeno na misaone sposobnosti je inteligencija. Osnovno polazište većine testova kojima se mjeri inteligencija je postavljanje ispitanika u situacije da rješavaju probleme u kojima nemaju ranije iskustvo. W -faktor rječitosti M -faktor pamćenja. Živo biće se može prilagođavati novonastalim okolnostima i na osnovi refleksa. Francuski psiholog Bine prvi je sačinio skalu za mjerenje inteligencije. auditivnih. na osnovu jednog složenog statističkog postupka. Bilo je neslaganja oko obdarenosti. Ova tehnika uglavnom se primjenjuje na osnovu testova gdje se statističkim postupkom korelacije utvrđuje staje to zajedničko kod ispitanika koji imaju slične rezultate. Terston multifaktorskom analizom otkriva sljedeće grupne faktore: R -faktor rezonovanja.uočavanje problema. Tako ako dijete od 10 godina riješi većinu zadataka testa za uzrast od 10 godina. Spirman je faktorskom analizom utvrdio da postoji jedan opći ili generalni faktor inteligencije (G faktor) i više specifičnih faktora (S faktori). smislenih. besmislenih itd. sposobnost evaluativnog mišljenja . 3. kritičnost u ocjenjivanju problema. nagona. sve dok se ne dođe do testova koje ispitanik može da riješi. Faktorska analiza je složena statistička tehnika kojom se utvrđuju osnovne dimenzije ličnosti u kojima su sadržane ostale varijacije od kojih zavisi ponašanje pojedinca.perceptivni faktor. da razumno misli i da uspješno izlazi na kraj sa svojom sredinom. Ako se umni i kalendarski uzrast ne podudaraju. U ovom slučaju on je jednak 120/120 = 1. osjetljivost za rješavanje problema. INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI Pod intelektualnim sposobnostima najčešće se podrazumijeva inteligiencija. 2." Dugo je vladalo mišljenje da je inteligencija opća sposobnost snalaženja u svakoj novoj situaciji. Kao.za opće ljudsko dobro. Pri izračunavanju inteligencije godine se pretvaraju u mjesece a količnik se množi sa 100 te se dobije daje količnik inteligencije. smatrani su Čudacima i njihova se vrijednost najčešće cijeni poslije njihove smrti.kreativno mišljenje. Mjerenje inteligencije se obavlja tako da se ispitanicima daju zadaci za uzrast jednu ili dvije godine mlađi od njih. npr. onda je inteligencija viša ili niža od prosjeka. Primjeri blizanaca koji su odrastali u različitim uvjetima govore u prilog tome da se i inteligencija može razvijati ili pak zakočiti u razvoju.dosljednost mišljenja koja vodi ka rješenju problema. Utvrdio je i da su specifični faktori grupirani i povezani sa općim faktorom. . Inteligentno ponašanje ljudi podrazumijeva primjenu ranijeg iskustva. Dalje on ove faktore grupira i dobija sljedeće intelektualne sposobnosti: 1. 4.pravilna procjena što je tačno a što nije. Iskustva govore da su genijalni ljudi bili neshvaćeni u svome vremenu i prostoru. S — spacijalni faktor. ali je ključni momenat uviđanje novih elemenata i veza koji nisu korišteni u ranijem iskustvu. sposobnost pamćenja pamćenje različitih sadržaja vizualnih. Ispitivanje se nastavlja testovima za sljedeću godine. bogatstvo ideja za rješavanje problema. u ovom slučaju jednak 100. Veksler inteligenciju ovako defmiše: "Inteligencija je složena ili globalna sposobnost individue da cjelishodno djeluje. Ona se defmiše kao misaona sposobnost kojom se živo biće snalazi u novim situacijama. Poslije toga dijelimo postignuće ili uspjeh koji je postigao (mentalni uzrast) sa godinama starosti (hronološki uzrast). P . ili pak postoji obdarenost za pjevanje dok za ostale segmente muzike nema obdarenosti. N — numerički faktor. ali dugotrajnim istraživanjima i pomoću faktorske analize je utvrđeno daje inteligencija stmktuirana od više faktora.

Vršena su mnoga upoređivanja visine IQ djece i roditelja. UTJECAJ NASLIJEĐA I SREDINE NA RAZVOJ INTELIGENCIJE Inteligencija je sposobnost koja prvenstveno zavisi od naslijeđenih datosti. To potvrđuju i mjerenja inteligencije identičnih blizanaca koji su odrastali u različitim uvjetima. Neki su autori prigovarali daje ta povezanost posljedica istih uvjeta života. dok su mnogi postali poznati u svojoj struci. pa su istraživači prosječnu vrijednost inteligencije stavili u raspon između 90 i 110. Istraživanja su pokazala da se inteligencija brže razvija kada djeca imaju bolje uvjete. Ispitivanja su pokazala da u ljudskoj populaciji ima oko 2% onih čije je \Q ispod 70. odnosno koliko je onih koji imaju iznadprosječan IQ. Značajna povezanost postoji i između užih srodnika. sva djeca nemaju ista predznanja i iskustva. što može utjecati na rezultat. njegova je inteligencija iznad njegovog kalendarskog uzrasta. stoje opovrgnuto mjerenjem inteligencije djece koja su usvojena i njihovih pravih roditelja i blizanaca koji su bili iz nekih razloga rastavljeni pa su odrastali u različitim socioekonomskim uvjetima. Određen broj djece koja je Terman pratio nisu se izdigla iznad prosječnosti. i ustanovljeno je da postoji velika korelacija (povezanost).Tako ako dijete od 10 godina rješava zadatke uzrasta djeteta od 11 godina. najveći procenat stanovništva ima prosječnu inteligenciju. od djece sa sela. najveća između identičnih blizanaca. Kako je ljudska populacija raspoređena prema nivou inteligencije? Inteligencija kao i ostale sposobnosti raspoređena je u ljudskoj populaciji prema zakonu normalne distribucije. Njih je također u populaciji oko 2% i smatraju se talentovanim ili genijalnim. do 1960. godine pratio 1500 djece čije je IQ bio 140 i više. i ustvrdio daje njih 90% krenulo na fakultet i 70 % diplomiralo. On zaključuje da za posebna postignuća nije dovoljna samo visoka inteligencija. Već smo istakli da su djeca iz gradova imala nešto bolja postignuća na testovima inteligencije. postići iznadprosječne rezultate u svojoj djelatnosti. Terman je od 1925. Pored naslijeđa i porodičnih uvjeta. Jedna desetina je doktorirala. mogu se opismenit i osposobit za jednostavan rad srednja mentalna mogu da nauče govoriti ali ne deficijencija opismeniti VRSTE TESTOVA INTELIGENCIJE . Oni se smatraju umno zaostalim i obično se dijele u tri skupine: IQ 50-70 20-50 ispod 20 naziv lahka mentalna deficijencija srednja mentalna deficijencija teška mentalna deficijencija mogućnosti mogu se opismenit i osposobit za jednostavan rad mogu da nauče govoriti ali se ne mogu opismeniti ne mogu da se brinu sami o sebi S druge strane. procenat onih čija je inteligencija iznad 130 je u srazmjeri sa onima čija je inteligencija ispod 70. I u ovim slučajevima postojala je velika podudarnost visine IQ između djece i roditelja. najvjerovatnije će ako bude imalo povoljne uvjete za razvoj. odnosno između braće blizanaca. Neka istraživanja u SAD pokazuju razliku i visinu inteligencije između djece bijelaca i crnaca. Ako neko dijete ima inteligenciju 140 i više. Na razvoj inteligencije uz naslijeđa utječu i uvjeti u kojima dijete odrasta. na razvoj inteligencije utječe i šira društvena okolina. Međutim. Ove se razlike objašnjavaju različitim uvjetima koje različite sredine pružaju djeci. dok su niže i više vrijednosti prilično srazmjerne. već i poticajna životna sredina i odgovarajuća svojstva ličnosti. Smatra se da IQ = 95 djeteta sa sela odgovara vrijednost od IQ=105 djeteta iz grada. toliko je onih koji imaju ispodprosječan IQ. Sljedeća tabela pokazuje kako se inteligencija distribuira u ljudskoj populaciji: IQ % u populaciji 140 i više 1 120-139 11 110-119 18 90-109 46 80-89 18 70-79 6 70 i niže 3 Kao što tabela pokazuje.

U objektivne faktore spadaju instrumenti kojima se utvrđuju nivo inteligencije i uvjeti u kojima se vrši ispitivanje. iskustva su pokazala da rezultati na testovima inteligencije nisu sasvim pouzdan pokazatelj da će neko uspjeti u nekoj djelatnosti. VRIJEDNOST TESTOVA INTELIGENCIJE Testovi inteligencije imaju funkciju da utvrde intelektualni nivo pojedinca pa kao takvi mogu poslužiti za različite svrhe. preciznost. Sama reakcija je složen proces koji zavisi od tačnosti primljene poruke. Zdravstveno stanje djeteta može također utjecati na rezultate testiranja. da izabere ispravnu reakciju i da dovoljno brzo i tačno izvrši pokret. ronioci i si. ali su novija istraživanja pokazala da postoji veći broj posebnih sposobnosti. spretnost i koordinacija pokreta. što je praksa kod odabira kandidata za posebne profesije. Npr. tako se nekad smatrala da postoji jedna opća psihomotorna sposobnost. Brzina reakcije Pod ovom psihomotornom sposobnošću podrazumijevamo brzinu odgovora na određeni podražaj. Na taj način se ispituje brzina reagiranja. U prvom redu na osnovu njih može se predviđati budući uspjeh pojedinca u različitim djelatnostima. da shvati njegovo značenje. za mjerenje numeričke sposobnosti. gdje je važno da li je on odmoran.Svaki test inteligencije sastoji se od vrlo različitih zadataka koji. na kraju. PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI Mnoge ljudske djelatnosti zavise od psihomotornih sposobnosti. Neverbalni testovi inteligencije su u formi manipuliranja predmetima ili slikana. piloti. auditivni i si. Postoji veći broj takvih sposobnosti koje se utvrđuju različitim formama aparat-testova. jer na postignuće utječe i niz drugih faktora. U jednom istraživanju dijete čija je tireoidna žlijezda slabije radila imalo je jasne znake fizičke i intelektualne zaostalosti. Zbog toga se rezultati na testovima inteligencije uzimaju kao osnovno mjerilo za odabir kandidata za pojedina zanimanja. dok kod grupnih. Njima se mjere različiti oblici motornog reagovanja na vizualne. vidni. auditivne ili neke druge vrste u podražaja. stanje se popravilo i dijete se počelo razvijati kao i ostala normalna djeca. TEŠKOĆE PRI MJERENJU INTELIGENCIJE Utvrđivanje intelektualnog nivoa ne može se egzaktno utvrditi zbog objektivnih i subjektivnih faktora. percepciju. on mora da jasno razlikuje određeni podražaj. Razlikujemo verbalne i neverbalne testove inteligencije. uzeti sami za sebe. Njima se može procijeniti da lije slab uspjeh nekoga učenika u školi rezultat slabijeg intelektualnog nivoa ili nekih drugih faktora. npr. u prvom redu. npr. Verbalni testovi su u formi problemskih zadataka. na to utječe rad tiroiđne žlijezde. Dakle psihomotorna aktivnost uključuje. Zato se dešava da djeca iz sredina gdje je kvalitetnije obrazovanje imaju bolje postignuće na testovima inteligencije. od mogućnosti motornog reagovanja. Kao i kod inteligencije. Testovi kao instrumenti mjerenja. oni mogu biti korisno sredstvo za utvrđivanje intelektualnog nivoa pojedinca i na temelju toga prognoziranje njegovog uspjeha u pojedinim djelatnostima. da bi ispitanik tačno i brzo reagirao. koja regulira nivo joda u organizmu. razlikuje ga od drugih podražaja. Kod individualnih testova ispitivač mjeri samo jednog ispitanika. formuliranih riječima i gdje se odgovor daje riječimma. Postoje testovi kojima se može mjeriti cijeli sklop kompleksnih aktivnosti. Tačnost pokreta . dijelom mjere stečena znanja iz raznih školskih predmeta. Poslije četveromjesečnog tretmana hormonom tireoidne žlijezde. sposobnosti shvaćanja poruke ili podražaja i. predstavljaju posebne testove sa svojim vlastitim rezultatima. Iako testovi inteligencije imaju izvjesne nedostatke zbog čega nisu potpuno pouzdani. Testovi inteligencije se još dijele na individualne i grupne. emocionalno spreman i kakav motiv ima da radi. makoliko se brižljivo pripremali i makoliko sadržavali elemente snalaženja u novoj situaciji. mišljenje i motorne reakcije. istovremeno se mjeri više ispitanika. npr. Testovi inteligencije imaju veliku vrijednost u odgoju i obrazovanju. Međutim. npr. U subjektivne faktore koji mogu da utječu na rezultate testiranja spadaju psihofizička spremnost ispitanika za rad.

verbalizacija i si. U svakom od osjetnih analizatora postoji veći broj sennih sposobnosti. mišićni tonus i si.39 s temperaturni 0. Tako kod vida možemo razlikovati sposobnost razlikovanja omatskih boja. 2. Naime. 6. slušni 0. Darvin je tumačio da su emocije filogenetski rudiment.vrijeme koje protekne od podražaja do reakcije). Tako je eksperimentalnim istražiem utvrđeno da pojedini analizatori imaju sljedeće vrijeme latencije: taktilni 0. osjetljivost za uočavanje nijansi pojedine boje.stezanje krvnih žila.31-0. kod slijepca. Emocije su prijatno ili neprijatno iskustvo pojedinca na osnovu kojeg se on određuje prema vanjskom svijetu. ljudima. Savremeni autori tumače da emocije svojim poticajima omogućuju veću aktivnost organizma.usporeni ili ubrzani pokreti. to je senzorni organ (analizator) osjetljiviji na vanjske podražaje. Tako strah može tjerati jedinku da izbjegne opasnost ili da inhibira pokrete koji mogu biti opasni. bolni 0. Moguća je i bez vidne kontrole. ponašanjem i doživljavanjem. Tri su bitna momenta na osnovu kojih razlikujemo emocije od intelektualnih procesa: 1. ORGANSKE OSNOVE EMOCIJA Kako smo već istakli. strah.Određuje je sinhronizacija vidne kontrole i pokreta. Vršena su mnogobrojna ispitivanja tih pro mjena.12-018 s. Uglavnom ih utvrđujemo mjerenjem praga osjetljivosti. npr. obim vidnog polja i si. Pojedini osjetni analizatori imaju različito vrijeme reagovanja na draž (vrijeme latencije . vidni 0.16 s vesti bularni 0. Na osnovu ovih karakteristika emocije možemo definisati kao promjene u stanju aktivnosti organizma. Tražili su od pilota i drugih članova posada bombar dera da navedu organske reakcije koje su na sebi zapazili u teškim i opasnim situacijama. Emocionalno ponašanje . tuga i si. Bez emocija čovjek bi bio mašina koja bi svijet vrednovala i odnosila se prema njemu isključivo razumski. SENZORNE SPOSOBNOSTI Senzorne sposobnosti se odnose na osjetljivost senzornih mehanizama. osjetljivost za vidnu dubinu.09-022 s. ali je slabija. geste lica. širenje zjenica. ali se umnogome razlikujemo u našem odnosu i postupanju prema toj realnosti. EMOCIJE Emocije su doživljaji našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema stvarima.28-0.15-0. Stoje prag osjeta manji. emocionalni doživljaj je individualan. Emocionalni doživljaj . Emocije se mogu lahko mijenjati i međusobno miješati.4 s. osjetljivost za svjetlini. a koje se manifestiraju u karakterističnim fiziološkim promjenama. emocije imaju i evidentne tjelesne promjene. \ Sljedeća tabela pokazuje njihove iskaze: Opažanje organske promjene Cesto % Ponekad % Lupanje srca i ubrzan puls 30 56 Visoka napetost mišića 30 53 .89 s Na taj način utvrđujemo sposobnosti za razlikovanje intenziteta i kvaliteta pojedinih osjetnih draži. oštrina vida. koji pomaže živim bićima da opstanu. događajima i vlastitim postupcima. svi mi na intelektualnom planu slično doživljavamo objektivnu realnost. najopsežnije je ono koje su proveli američki psiholozi na pilotima u toku Drugog svjetskog rata. Fiziološke promjene u tijelu . Pored subjektivnih doživljaja.13-0.22 s mirisni 0. 3. Stoga one pokreću čovjeka u akciju bilo da izbjegne neprijatnost ili da doživi prijatnost.radost.

simpatički dio vegetativnog nervnog sistema ubrzava rad srca. Također su povećani provodljivost elektriciteta kožom. povećava lučenje adrenalina i samim tim količinu krvi u želucu. Tako je ispitivanjem utvrđeno da se kod studenata za vrijeme ispita krvni pritisak poveća za 15 mm. Sve ove promjene u organizmu odvijaju se autonomno i pod kontrolom vegetativnog nervnog sistema. (Slučaj dječaka Alberta i bijelog miša). Ispitanike je spajao sa aparatom i onda bi ih podražavao određenim riječima.Lahka uzbuđenost. PROSTE EMOCIJE STRAH Strah je emocija koja se javlja u situacijama koje ugrožavaju čovjeka a kojima se on ne može adekvatno suprotstaviti. grči želudac. Njime se registriraju promjene u unutrašnjim organima pod utjecajem emocija . Na ovakav način emocije čine organizam. disanje. povećava krvni pritisak. spremnim za odbranu od raznih opasnosti. Mnogobrojna su ispitivanja pokazala daje strah urođena reakcija. dok se ostali strahovi stiču negativnim iskustvom. i lučenje pljuvačke u ustima i kiseline u želucu. što omogućuje brže pretvaranje hranjivih materija u energiju. on može biti dobro pomoćno sredstvo u pronalaženju sumnjivih. U nizu podražajnih riječi su i one kritične. disanje. posebno unutrašnjih organa. DETEKTOR LAŽI Detektor laži je konstruisao Ibau 1949. potvrđuju promjene u organizmu za vrijeme emocija. godine. krvotok. Detektor laži registrira promjene koje nastaju. Urođene refleksne reakcije straha se javljaju na iznenadni zvuk i izmicanje podloge. rad orgna za varenje i rad endokrinih žlijezda. Tako utječu na rad srca. koje su u vezi sa prijestupom. Darvinovo tumačenje da emocije imaju funkciju pripremanja organizma za opstanak. Naime. Iako detektor laži nije pouzdano sredstvo za utvrđivanje krivice. Tako. srdžba ili tuga 22 58 Suhoća grla i usta 30 50 Nervozan znoj i hladan znoj 26 53 "Leptir" u stomaku 23 53 Osjećaj nerealnosti . širi zjenice. širi krvne sudove u mišićima a skuplja u unutrašnjim. VRSTE EMOCIJA Emocije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima: Prema složenosti emocije možemo podijeliti na proste i složene. krvni pritisak. U stanjima velike pobuđenosti srce brže radi. krvni pritisak. parasimpatički dio vegetativnog nervnog sistema usporava sve ove promjene kada je organizam nije pcdražen i samim tim akumulira energiju. Iskustva se mogu uopštavati. ritam disanja i električna sprovodi]ivost kože. što može pomoći u otkrivanju prijestupnika. Promjene koje nastaju u organizmu pod utjecajem emocija regulira vegetativni nervni sistem. disanje je ubrzano i u organizam se unosi više kiseonika. ove promjene imaju upravo svrhu da organizam pripreme za opasnost. Žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče hormone u krv i organizam biva spreman da izdrži veći napor. a broj srčanih otkucaja za 25. a na koje ispitanik emocionalno reaguje. i to se poredi sa reakcijama na neutralne riječi.kao da se to ne događa 20 49 Potreba za vrlo čestim mokrenjem 25 40 Drhtavica 11 53 Zbunjenost 3 50 Slabost i nesvjestica 4 37 Nemogućnost da se sjete detalja nakon leta 5 34 Mučnina u stomaku 5 33 Nemogućnost koncentracije 3 32 I druga istraživanja su pokazala da emocije utječu na rad cjelokupnog organizma. Ibau je pošao od hipoteze da ljudi koji su počinili prijestup reaguju emocijama kada ih eksperimentator provocira riječima koje asociraju na prijestup. . ali da se i uči. S druge strane. suši usta i grlo.puls. Ovaj nervni sistem se sastoji od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji su jedan naspram drugoga. tako da se strah od jedne neugodne i opasne situacije može proširiti na sve slične situacije.

tj. potcjenjivanja ili podsmjehivanja. šire zjenice. Istraživanja su pokazala da su anksioznija djeca čiji su roditelji strogi i koji kažnjavaju djecu. Anksiozne osobe se boje svega što im je nepoznato i svugdje očekuju opasnost. Ovakav strah je slabijeg intenziteta i duže traje. a ukoliko te akcije ne otklone opasnost. prema roditeljima i prema djeci. moralni principi nepostojaniji. Tuga se javlja kada izgubimo nešto što nam je naročito drago. Strah ima značajnu funkciju. Ona . Postoji posebna vrsta straha . Mnogo toga ljudi nauče zbog straha od kazne ili neugodnosti. mišljenje je slabije. nego ima odnos duhovnog jedinstva dvije osobe. Prema nekim teorijama. Tako pod djelovanjem straha čovjek je manje kritičan. uzajamno davanje i uzimanje. dok roditeljska i dječija ljubav imaju osnovu u potrebi za zaštitom i prihvaćanjem zaštite. ali ne znamo zbog čega. Gnjev sve više raste ako sprječavanje duže traje. Ako je slabijeg intenziteta i ako je upravljen u pozitivnom smjeru. ona označava svu složenost naših stavova i naših sebičnih i nesebičnih interesa. to je radost njegovim ostvarenjem veća. Strah kao intenzivna emocija djeluje na ostale psihičke funkcije i procese. ljubav je osnovna energija stvaranja i obnavljanja života (eros – instinkt života. udaranje nogama i rukama i si.anksioznost. prvenstveno depresije i raznih neuroza. Iracionalan strah od nekih situacija. Sto je cilj teži. ubrzavaju puls i disanje. Frojđ). Ljubav može biti prema suprotnom spolu. gdje izravno ne vidimo opasnost.. Tako se najčešće ljutimo ako neka prepreka zaustavi ostvarenje naše želje. Kako odrastaju. a za život u zajednici su potrebne pozitivne emocije kakva je ljubav. Ove reakcije organizma su autonomne i imaju smisao da pripreme organizam za odbranu od opasnosti. Ovu emociju prati osjećaj bespomoćnosti. ali je naslućujemo. RADOST I TUGA Radost je ugodna emocija koja se javlja kada se ostvari neki cilj. LJUBAV Čovjek je socijalno biće.. GNJEV ILI SRDŽBA Gnjev je emocionalna reakcija koja se javlja kada se neopravdano ograniči željena aktivnost. One su najčešće posljedica nekih trauma iz djetinjstva koje su potisnute u podsvijest. ljubav prema suprotnom spolu se ne iscrpljuje u čistom biološkom nagonu. objekata i osoba zove se fobija. Kao složena emocija. Korijeni anksioznosti su obično u pogrešnim odgojnim postupcima roditelja. suše usta i grlo. Tako ti snažni doživljaji iz djetinjstva mogu iz podsvijesti djelovati na ponašanje pojedinca pa se može javiti strah od zatvorenog prostora (klaustrofobija).Pod djelovanjem straha povećava se krvni pritisak. Ljubav podrazumijeva spremnost da se daje i uzima. strah od visine (akrofobija). gnjev može dati korisnu energiju i može biti dobar poticaj da se savladaju prepreke koje život nameće. mišići se grče. u vidu prezira. tada se strah intenzivira i prerasta u užas ili paniku. potištenosti i bezvoljnosti. Strah je važno sredstvo odgoja jer sankcionira prestupe i samim tim služi kao instrument za reguliranje društvenih normi. progone nas zle slutnje. istovremeno ugodna i neugodna. Ljubav je emocija urpavljena prema drugim ljudima i odražava prijateljstvo. Ponekad je gnjev ambivalentna emocija. uz prisutnost jedne opće pasivnosti i nespremnosti na akciju. strah od raka (kancerofobija) itd. Anksioznost je jedan od simptoma nekih psihičkih oboljenja. ne samo kao zaštitni mehanizam nego i kao važan motiv u ponašanju ljudi. ona i gnjev kultivisu i reaguju sličnije odraslima. Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste. kao što to lijepo kaže Louise Hay: "Ja sada dopuštam ovoj ljubavi da ispliva na površinu. S druge strane. Tada se javljaju nekontrolirane reakcije koje mogu biti usmjerene prema drugim ljudima ili stvarima. motorne reakcije su manje koordinirane. onda straha nestaje. Ako se reakcije poduzete u stanju straha pokažu efikasnim. Djeca u gnjevu čine besciljne pokrete kao stoje udaranje stvari. U izvjesnim slučajevima i tuga može biti poticaj za akciju kako bi se nadoknadilo izgubljeno.

mjesecima pa i godinama i biti stalni oblik ponašanja. javlja se emocija ljubomore. Pozitivne strasti su strast za naukom. jer u takvim stanjima dolazi do emocionalnog pražnjenja i popuštanja napetosti. odijevanje. U afektu se čovjek neodgovorno ponaša i može počiniti teško krivično djelo. U stanju afekta emocije prevlađuju intelekt pa dolazi do "sužavanja svijesti" i slabljenja kontrole. moje tijelo. moje biće. Zalihe su beskonačne. Zatim na raspoloženje utječu i neki vanjski faktori . jer se može javiti između brata i sestre. umjetnošću. sitost i si. kao afekti. Kako iscijeliti dušu i tijelo (Novo doba. Također bavljenje poslom koji izaziva jake emocije. još želim više dati. čime se potenciraju određena emocionalna stanja. odnosno koliko smo uložili u ljubav. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od blagog neprijateljstva do otvorene agresije. dani u sedmici i godini. kada se ne zadovolji. zdravlje. može vremenom stvoriti potrebu za tom aktivnošću kao intenzivnu emociju dugog trajanja. str. strasti možemo podijeliti na pozitivne i negativne. Siri se u svim smjerovima i vraća mi se umnožena. Na raspoloženja najviše utječu životni uspjesi ili neuspjesi. dok su negativne strast za kockom. Kao i u ljubavi tako i mržnji i zavisti prostoje različite gradacije u samom sadržaju i intenzitetu. drogom. Ponekad i beznačajan događaj može utjecati na raspoloženje. on je izraz mojeg unutarnjeg zadovoljstva. EMOCIJE PREMA INTENZITETU I TRAJANJU Prema intenzitetu i trajanju razlikujemo raspoloženja. kao raspoloženja. Pored štetnog djelovanja. Koliko god ljubavi koristim i dajem. Za ljubomoru je karakterističan ambivalentan stav da se ista osoba istovremeno i voli i mrzi. EMOCIJE PREMA UGODI .doba dana. između prijatelja i si. Služiti se ljubavlju daje mi dobar osjećaj.. Zagreb. Strasti se mogu formirati sistematskim unošenjem agenasa u organizam. MRŽNJA I ZAVIST Mržnja je izrazito negativna emocija koja se manifestira u neprijateljskom i ponašanju prema drugoj osobi. Ljubomora može prerasti u mržnju i zavist. Intenzitet ljubomore zavisi koliko je ? rema našoj procjeni ljubav uzvraćena. Obično se mrzi osoba koja nam nešto naći i za koju nas vežu određene uspomene." (Louise L. RASPOLOŽENJA Raspoloženja su trajnija stanja ugode ili neugode slabije jačine. AFEKTI Afekti su burne i jake emocije koje ne traju dugo. 94. Ona se manifestira u neprijateljom stavu i osjećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više fipada nama. STRASTI Strasti su emocioalna slanja ili emocionalna privrženost nekoj stvari ili pojavi koje dugo traju. kao što i neki veliki životni promašaj ili nenadoknadivi gubitak mogu da imaju za posljedicu trajno negativno raspoloženje. odnosno. i jakog su intenziteta. afekti imaju i pozitivnu dimenziju. Prate ih različite fiziološke promjene u organizmu. kao što nastaju afekti. afekte i strasti. Tako pušenje vremenom stvara potrebu za nikotinom i kada se ta potreba zadovolji. Ove emocije mogu trajati danima.) LJUBOMORA Kada ljubav nije u dovoljnoj mjeri uzvraćena. Od afekata se razlikuju po tome što strasti ne nastaju odjednom. Slično mržnji i zavist je negativna emocija. moju svijest. vrijeme. 1996. nego se stvaraju ponavljanjem određenih radnji duže vrijeme.ispunjava moje srce.. S obzirom na etičke vrijednosti. dolazi do osjećaja neugode. Obično se ispoljavaju kao veselost ili potištenost. Ljubomora ne mora imati seksualnu osnovu. alkoholom. Hay. Tako ostvarenje nekog životnog cilja može odrediti trajno pozitivno raspoloženje. čak onaj kojeg se ne sjećamo. nastaje osjećaj ugode. moj um.

pokretač je pozitivnih ljudskih težnji. žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. posebno od vegetativnog nervnog sistema. U stanjima pobuđenosti kakva su emocionalna stanja. Od svih ugodnih emocija. ne vodeći računa o društvenim normama. a drugi se procjenjuju kao nevažni i bivaju potisnuti. drugi pojačavaju. moždane kore i hipotalamusa. Od ovih organa nervni se impulsi vraćaju u koru velikog mozga gdje se doživljava emocija (3 i 4).npr. Međutim. Neki autori emocije dijele prema području koje zahvataju emocije. zauzimala borbeni položaj. ili intenzivni doživljaji koje imaju paraplegičari. Na shemi je predstavljen princip funkcioniranja Džemsove teorije: Draž se prenosi preko receptora u koru velikog mozga (1). pa govore o osjetnim i intelektualnim emocijama. pojačano luči hormon adrenalin koji povećava šećer u krvi i na taj način stvara višak energije u organizmu.Emocije se prema ugodi mogu podijeliti na ugodne i neugodne. u dijelu koji se zove paraventrikularno jedro. U nekim situacijama čovjek može voljno izazvati i kontrolisati emocionalna stanja. Mačka je reagirala znacima bijesa. Centar koji upravlja radom vegetativnog nervnog sistema smješten je u hipotalamusu. emocije su posljedica fizioloških procesa u unutrašnjim organima. KENON-BARDOVA TEORIJA . pod direktnim djelovanjem autonomnog nervnog sistema. čime se ova teorija potvrđuje. primijećeno je da takve osobe postaju nekontrolirane i veoma intenzivno ispoljavaju svoje emocije. pokazuje tzv. Postoje i drugi kriteriji za podjelu emocija. Mozak inervira mišiće i unutrašnje organe i na taj način pobuđuje organske reakcije (2). glasom i gestom. Dakle. neke emocije se javljaju mnogo brže nego što dođe do organskih promjena koje su karakteristične za te emocije . Naime. na krvni pritisak. ORGANSKI I FIZIOLOŠKI OSNOVI EMOCIJA Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam i teško je razlučiti biološke. ili prema kriteriju usmjerenosti. frktala je. Sve spoljne podražaje primamo i obrađujemo preko različitih centara u moždanoj kori. Vegetativni nervni sistem regulira rad unutrašnjih organa. s druge strane. mada nema nervnih veza između kore velikog mozga i pojedinih organa. Ove emocije su posebno značajne za socijalno funkcioniranje čovjeka jer potiču druženje ljudi. prije se javi emocionalni doživljaj nego lučenje pojedinih sekreta. nakostriješila dlaku. Jedni se podražaji ublažavaju. ali. Tako nadbubrežna žlijezda u stanjima emocionalne pobuđenosti. fiziološke i psihičke procese. Neurosekretorne ćelije ovog jedra luče vazopresin i oksitocin koji imaju ulogu transmitera kojima hipotalamus preko vegetativnog nervnog sistema utječe na rad srca. nego smo žalosni što plačemo. Tako moždana kora regulira emocije. ovaj dio nervnog sistema autonomno priprema organizam za eventualnu akciju. frontalna lobotomija. Moždana kora ima veliku ulogu i u ispoljavanju emocija. Neugodne emocije nastaju kao reakcija na neprijatne sadržaje koji u vidu kazne prijete Čovjeku. Ove su emocije značajne u čovjekovom razvoju jer modifikuju ponašanje tako da se izbjegavaju situacije koje mogu dovesti do neugode. U jednom je eksperimentu podražavan hipotalamus mačke električnim podražajima. U emocionalnim stanjima posebno je značajan rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem čiji rad također regulira autonomni nervni sistem. ljubav je najznačajnija ugodna emocija. nekada se kod nekih duševnih oboljenja presijecala nervna veza između hipotalamusa i čeonog dijela moždane kore i tako se poboljšavalo stanje bolesnika. na emocije usmjerene prema sebi i prema drugim ljudima. peristaltiku crijeva itd. iz ove teorije proizilazi da mi ne plačemo što smo žalosni. odnosno jednima se pridaje veći značaj. Daje moždana kora važan činilac u reguliranju emocija. Emocije su psihički procesi i stanja koja zavise od funkcioniranja čitavog organizma. Strah je najizrazitija neugodna emocija. kao što to čine glumci ekspresijom lica. Ugodne emocije nas potiču da ponavljamo sadržaje koji su obilježeni ugodom i kao nagradu za to imamo jedno prijatno psihofizičko i socijalno stanje. širenje zjenica. TEORIJE EMOCIJA DŽEMS-LANGOVA TEORIJA Prema ovoj teoriji.

elktroencefalogramom. u kojoj se pojedinac nalazi. nego su odraz neprestane aktivnosti organizma. pa je neki zovu hipotalamusna teorija emocija.4). npr. pa kora velikog mozga tako igra ulogu regulatora između talamusa hipotalamusa i izvršnih organa. B. seksualne funkcije. Elektroencefelogram pokazuje aktivnost mozga. emocije slabe kako slabi aktivnost organizma. koja zatim putem nervnih vlakana (1) dolazi do hipotalamusa. dok u trećoj. Smješten je među moždane hemisfere i pripada filogenetski starijim dijelovima mozga. ovim se objašnjavaju intenzivne emocije kod paraplegičara i vrlo burne emocije koje se javljaju prije organskih promjena. Sljedeća shema pokazuje ulogu limbičkog sistema u procesu nastajanja emocija. supkortikalnih Hmbičkih jedara. satom koji zvoni. Ovaj dio nervnog sistema se sastoji od nekoliko osnovnih struktura: limbičke kore. s druge strane. što znači daje nervni sistem u stanju da prima podražaje i da na njih reaguje. simpaticki dio nervnog sistema je smanjio svoju funkciju i nema emocionalnog reagovanja. Dakle. Hipotalamus može da izazove samo jednostavne. Ova se teorija zove još i teorija budnosti organizma. emocije nastaju poslije venja retikularne formacije koja aktivira korteks. dakle. odatle ponovo slijedi prerada podražaja u limbičkom sistemu i konačno se u korteksu doživljava emocija. kontrolnoj grupi nije bilo izraženog emocionalnog ispoljavanja. Kenon-Bardova teorija prenaglašava ulogu hipotalamusa u nastajanju emocija. Treća grupa nije primila adrenalin nego placebo (otopina soli). Tako je cjelokupni organizam spreman za aktivnost i za emocije. tumačenje nekog emocionalnog stanja ostvaruje se kognitivnim procesima. Na taj način neke emocije mogu biti zakočene. Korteks prima povratne informacije iz mišića i regulira aktivnost organizma. Dakle. vegetativne funkcije. eksperiment je pokazao da jačina emocionalnog doživljavanja zavisi o stupnju aktiviteta (što u ovom slučaju provocirano adrenalinom) i od prateće situacije (ponašanja . Tako je uradio i sa drugom grupom gdje je voditelj trebalo da inscenira opuštenu i vedru atmosferu. Na shemi se vidi da receptor prima draž. posebno hipotalarnusa i vegetativnog nervnog sistema. U toku ovog kružnog ciklusa dolazi do raznih promjena u organizmu karakterističnih za emocije. Nadražaji koji su nastali u hipotalamusu idu istovremeno u koru velikog mozga i izvršne organe-mišiće i unutrašnje organe (2 . poslije podražaja u kori velikog mozga se registrira draž koja se dalje prosljeđuje u limbički sistem. Ako nekom intenzivnom draži djelujemo na receptore čovjeka koji spava. strah ili opće uzbuđenje. kao i za složene procese memorije. S druge strane. rostralnog segmenta moždanog stabla kao i veza između tih formacija. on je želio ispitati kako u takvoj situaciji utječe ponašanje drugih na emocije. LIMBICKA TEORIJA EMOCIJA Limbički sistem je kompleksan dio centralnog nervnog sistema. organska osnova emocija nalazi se u hipotalamusu. mišići su opušteni.Prema ovoj teoriji. Lindsley. određuje sama situacija. najvećeg dijela hipotalarnusa. Pošto adrenalin utječe na opći aktivitet. i odgovoran je za emocionalno ponašanje. Za razliku od Džems-Langove teorije. npr. u ugodnoj situaciji su ugodne emocije u neugodnoj neugodne. Rezultati su pokazali da su prve dvije grupe pokazale onakva osjećanja kakva je voditelj inscenirao. pa u hipotalamus. Prema njemu. uz objašnjenje da želi ispitati kako to djeluje na vizualno opažanje. U svojim eksperimentima Sahter je ustvrdio da se isto stanje emocionalnog aktiviranja može doživjeti kao radost. koji djeluje na žlijezde sa unutrašnjim lučenjem da pojačano počinju lučiti hormone. Sahter je ispitanicima dao injekciju adrenalina (suproksin). ŠAHTEROVA TEORIJA EMOCIJA Prema ovoj teoriji. Zbog toga je među ispitanike ubacio instruiranog voditelja koji je trebajo da inscenira situaciju ljutnje. AKTIVACIJSKA TEORIJA EMOCIJA(TEORJJA AKTIVIRANJA ORGANIZMA) Ovu teoriju razvio je D. ljutnja. koju je Lindslev zasnovao na mjerenjima električne aktivnosti kore velikog mozga tzv. što znači da emocije nisu neka specijalna stanja. U jednom eksperimentu. što je istaknuto kod prethodne teorije. Vrstu emocije. U toku spavanja aktivnost mozga je smanjena. stereotipne i ograničene emocionalne reakcije. Nervna veza (3) predstavlja vezu između talamusa i kore velikog mozga i kore velikog mozga i hipotalamusa. ova objašnjava da su emocionalni doživljaji relativno nezavisni od emocionalnog ponašanja. dolazi do aktiviranja nervnog sistema. dok je u složenije emocionalne reakcije uključen čitav organizam.

Gađenje i odvratnost. 3. Strah je emocija koja ima najveće učinke na stanje organizma. Iznenađenje. PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA Intenzivna emocionalna uzbuđenja mogu dovesti do pretjeranog lučenja želučanih sokova koji nagrizaju želučanu stijenku. 2. Prezir. Strah i patnja. U uzbuđenju glas treperi. u strahu može doći do nekontroliranih pokreta. U Vudvortovoj skali lakše je prepoznati emocije koje su udaljenije nego one koje su u istoj skupini. bježanja. To izražavanje se najočiglednije manifestira na licu (facijalna ekspresija u govoru ( vokalna ekspresija). Neke emocije imaju sličan izraz lica. Zbog bolje prepoznatljivosti i lakšeg izražavanja emocija glasom. skakanja. srce i organe za disanje. EMOCIONALNE EKSPRESIJE (VANJSKE MANIFESTACIJE EMOCIJA) U emocionalnim stanjima zahvaćen je čitav organizam. npr. EMOCIONALNI IZRAZI TIJELOM Već smo istakli daje u emocionalnim stanjima čitav organizam zahvaćen. Zato kažemo da psiha može dovesti do oboljenja organizma. ali da se na osnovu izraza lica mogu prepoznati samo prijatne i neprijatne emocije.somatike. 5. Ako se ovo češće javlja. U stanju reptusa dolazi do velikog lučenja adrenalina i drugih hormona što uvećava energiju organizma. treptaju očima. a spušten glas odaje razočarenje ili tugu. glumci se češće koriste izrazom glasa nego lica. EMOCIONALNI IZRAZI GLASOM Prepoznavanje emocija na osnovu govornog izraza je pouzdanije nego na osnovu izraza lica. može nastati čir na želucu. Smijeh jasno odaje emociju radosti. Također dugotrajna uzbuđenja i uznemirenost mogu da e krvne žile. 6. Intenzivan strah može blokirati psihičke i tjelesne funkcije: Ova se pojava zove iktus. Poznati su mnogi slučajevi gdje su ljudi u strahu u stanju reptusa preskakali velike prepreke. Ovakve reakcije se zovu reptus. 4. EMOCIONALANI IZRAZI LICA Još je Leonardo Da Vinči uočio da mišići lica otkrivaju emocionalna stanja u kojima se čovjek nalazi. Promjene do kojih olazi u radu unutrašnjih organa refleksno se odražavaju na vanjsko izražavanje amocija. Vudvort (Woodvorth) je klasificirao izraze lica u kojima se mogu prepoznati sljedeće emocije: 1. dok u prestravljenosti ljudi prave nagle pokrete glave. jecaj tugu. izbacuju ramena i trup naprijed. uvlače stomak i si. u srdžbi stiskamo pesnice. u radosti pravimo žive pokrete. dizali velike terete i si. zauzimamo borbenu poziciju. Ljubav. . Prepoznavanje emocija samo na temelju izraza lica nije pouzdano. Bijes i odlučnost. tijelu (posturalna ekspresija). sreća i iznenađenje. tako i držanje i pokreti tijela odaju emocionalna stanja. sreća i radost. R. riječi se skraćuju. manje su pauze između riječi i rečenica a govor je ponekad neartikuliran. Tačno prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica je moguće tek kada se pozna situacija u kojoj se čovjek nalazi. U strahu ili bježimo ili smo blokirani. Tako su visoki tonovi karakteristika uzbuđenja.drugih). strah i srdžba. Rukmik (Ruckmick) je također u svojim eksperimentalnim istraživanjima utvrdio da je za identifikaciju emocija najvažniji položaj mišića očiju i usta. glas je isprekidan. On je to pokazao na jednostavnom crtežu gdje opušteni mišići oko očiju i usta pokazuju neugodne emocije. S druge strane.

One mogu biti korisne i štetne o ljudsko ponašanje. aktivnost će opasti sve do nivoa apatičnosti. Italijani. Betoven nije mogao komponovati svoje simfonije bez emocionalne zanesenosti. ne zna gdje se nalazi. ali prije toga završite posmatranje!" Ispitanici ii su dobijali emocionalne impulse posmatranje su procjenjivali dužim nego kc je bilo. pola godine davali upola manje hrane. Negativan utjecaj emocija na spoznajne procese je uglavnom zbog opće dezorgamzacije ponašanja . Rezultati pokazuju da najprije poraste aktivnost i učinak u zadacima učenja. Aktivnost emocionalno obojena više motivira ljude. kao stoje neko rekao: "Računar će moći sve raditi. draga (eksperimentalna) je u toku posmatranja imala izvjesne emocionalne podsticaje. One obogaćuju život. Emocije umjerenog intenziteta mogu pozitivno djelovati na ljudsko ponašanje. što su pokazali Guetzkow i Bowman. Slično se ava i sa čovjekom. ima veliki aj kultura. Oni su skupini muškaraca od 20 i 23 godine. ako se duže vremena životinja lišava hrane ili vode. npr. javlja se potreba. Vršeni su mnogi eksperimenti sa životinjama gdje se mjerilo kako nedostatak hrane djeluje kao motivirajuća varijabla. Motivaciju je najlakše objasniti ako je izjednačimo sa stanjem tjelesnog nedostatka. U takvom stanju osoba je van vremena i prostora. uznemirenosti i nesvrsishodnim ponašanjem. mišljenja i učenja. Bez emocija čovjek bi bio robot. Tako su nastale razne teorije. ne shvaća riječi. zraka).ački psiholog Davor Trstenjak. čine ga ljepšim i sadržajnijim. jer je lahko ustanoviti staje to organizmu potrebno da bi preživio. Mogu biti prijatni ili neprijatni. Jedna je aktivnost koja se očituje povećanim brojem pokreta. a poslije gramatički poremećaj (emocije dezorganiziraju prvo filogenet-ski mlađu funkciju). Emocije zadiru u sve oblike ljudskog ponašanja. Jedna je grupa bez prekida posmatrala. Bitno je istaći da niti isuviše slabe niti isuviše jake emocije ne poboljšavaju učenje. ali nikada neće moći osjećati kao čovjek. U školskom učenju pravilno dozirane emocije mogu potaći učenike da uče i bolje pamte nastavne sadržaje. Ljude je oduvijek interesovalo šta je to što određuje ponašanje živih bića. koji su dobrovoljno pristali da učestvuju u eksperimentu. Ovo svrsishodno i ciljano ponašanje koje dovodi do cilja. Emocije imaju značajan utjecaj na psihičke poremećaje. Koliko emocije mogu zakočiti spoznajne procese pokazuju primjeri ljudi koji su doživjeli tzv. Emocije utječu na tok i intenzitet motiva. što dovodi u vezu motive i emocije. Faktori koji djeluju spolja i podstiču organizam na akciju mogu biti neka materija ili neko stanje. U intenzivnim emocionalnim stanjima smanjuju se neke jke funkcije. jako izražajni u ispoljavanju ih emocija. dok su opet neki narodi. sve s ciljem naći odgovor na to pitanje. poslije čega su trebali procijeniti koliko su vremena proveli u promatranju. "praznu svijest". ponekad iskrivljena. Drugi oblik ponašanja je usmjereno i svrsishodno koje organizam čini da bi došao do onog što mu je potrebno i tako uspostavio ravnotežu u organizmu. ne zna šta se zbiva. Indijanci. zovemo motivacija. npr. Ispitanici su . Ali. Razni bolovi bez organske osnove su posljedica intenzivnih i dugotrajnih emocija. posebno na izražavanje tijelom i gestom. MOTIVI KAO POKRETAČI LJUDSKE AKTIVNOSTI Motivi zajedno sa emocijama pokreću i usmjeravaju ljudsku aktivnost radi ostvarenja određenog cilja. pa je teško razlučiti ove procese. Intenzivne emocije su pokretači velikih ljudskih ostvarenja. To je istraživao . Mi ih razdvojeno posmatramo radi lakše spoznaje zakonitosti kojima su određene. Percepcija je nepotpuna. Njegovi ispitanici su posmatrali fotografije različitih predmeta u trajanju 5-20 minuta. lošije pamti i slabije rješava problematične situacije. ZNAČAJ EMOCIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA Emocije igraju važnu ulogu u životu čovjeka. zovu se podsticaji ili incenti-vi. "Zovu vas na telefon. kao npr.Na izražavanje emocija. što se pripisuje emocionalnom nestrpljenju. Teorija potreba tumači motivaciju kao aktivnost koja se javlja zbog nedostatka ili viška nekih materija u organizmu. i kako podstiču organizam na aktivnost." 7. vode. Mogu se razlikovati dvije vrste aktivnosti koje poduzima organizam. Tako kod dezorganizacije govora se prvo javlja poremećaj smisla. do uspostavljanja fiziološke ravnoteže (homeostaza). tj. Kod nekih naroda emocionalni izrazi su slabiji i to se cijeni. Takvo stanje "motivira" organizam da stupi u akciju i dođe do potrebnog (hrane. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da emocionalno pobuđen čovjek teže uči. Kada nekom organizmu oduzmemo ono što mu je potrebno da bi preživio. Štetno djelovanje emocija se posebno manifestira u spoznajnim procesima pamćenja.

VRSTE POTREBA V. Primarne socijalne 3. misli i snovi bili su vezani za hranu. jer su svojstveni svim ljudima bez obzira na vrijeme i prostor. U zadovoljavanju svojih potreba. Potreba potiče na aktivnost za njeno zadovoljenje. opravdano se nazivaju urođenim. Neki autori potrebe koje su nastale kroz aktivnost zovu izvedeni motivi. Gornja shema pokazuje kako teče motivacijski ciklus u esu uspostavljanja homeostaze. Čovjek je istovremeno biološko i socijalno biće pa su i potrebe biološke i socijalne. Kada je svijest o potrebi na niovou daje možemo doživjeti. svaka potreba ne mora pokretati organizam na aktivnost. Aktivnost. onda se zamišlja način kako da se potreba zadovolji i kako da se nadiđe stanje neugodnosti u kojem se organizam nalazi. 2.bilježili svoja zapažanja a eksperimentatori su sistematski pratili kako se oni ponašaju. zanemarivali su anjski izgled. Aktivnost reducira potrebu. Svijest o potrebi zovemo želja. Način kako pojedinac zadovoljava svoje motive zovemo ličnim motivima. Primjer za to je da organizmu može nedostajati neki vitamin a da toga on nije svjestan niti poduzima bilo kakvu aktivnost. . međusobno se nisu trpjeli. Naime. dok potreba za društvom i ugledom je socijalna potreba. Potrebe se mogu zadovoljiti na različite načine. Potreba je manjak ili višak neke materije u organizmu čiji nedostatak dovodi do narušavanja ravnoteže. Ovi primjeri upućuju na to daje motiv potreba koja usmjerava ljudsku aktivnost za njeno zadovoljenje. Sekundarne Potrebe Primarne i sekundarne Naslijeđene (biološke) i stečene Biološke i socijalne Univerzalne. koja pokreće na akciju. kiseonikom. Urođene fiziološke potrebe koje aktiviraju u organizmu fiziološke promjene zovemo nagonima. 3. a nagon je aktiviranje organizma da bi se ta potreba realizirala. Potreba označava nedostatak neke materije u organizmu. regionalne i individualne Naslijeđene i univerzalne Stečene i regionalne Stečene i individualne Potrebno je razlučiti pojarm potrebe od rnotiva. Andrilović i M. što zavisi od uvjeta u kojima čovjek živi i društvenih normi koje reguliraju to zadovoljenje. postali su apatični. Potrebe mogu biti različite kao i načini njihova zadovoljavanja. Potreba postoji neovisno o svijesti daje narušena biološka i socijalna ravnoteža. Navedeni slijed ukazuje na to kako poslije ukazane potrebe slijedi aktivnost organizma da se ona zadovolji. a koji se mogu dalje razvijati ili gasiti pod utjecajem određenih društvenih normi zovemo stečeni motivi. Zamišljanje cilja. čovjek stiče određeno iskustvo u kojem nastaju nove potrebe. novo je raspoloženje bilo mrzovoljno. odmorom. Motive koje je čovjek stekao individualnim razvojem. Doživljaj. Socijalni motivi nastali u evoluciji čovjeka. Zamišljeni cilj kojim želimo ostvariti potrebu služi uspostavljanju ostaze (ravnoteže). Tako su biološke potrebe za hranom. Potreba. ona se ponovo javlja pa se ciklus ponavlja. Ćudina-Obradović ovako prikazuju kriterije i potrebe : Kriterij a) Uloga u čovjekovu životu b) Postanak c) Područje čovjekova života d) Rasprostranjenost među ljudima Klasifikacija potreba 1. U motivacijskom procesu prisutni su sljedeći segmenti: 1. Nagon podrazumijeva akciju kojom se treba zadovoljiti biološka potreba organizma. nakon izvjesnog vremena. Kako ovakve potrebe uglavnom nastaju u određenim društvenim odnosima i kako društvo određuje norme u zadovoljavanju tih potreba. Oni su svoje misli uglavnom usmjeravali ka hrani. koja ne mora biti u skladu sa objektivnom potrebom. Sama se potreba doživljava kao organski ili intelektualni osjećaj. one se još zovu i socijalni motivi. Primarne biološke 2. svi njihovi razgovori. Narušena ravnoteža organizma je praćena izvjesnom tenzijom. ali. 4. vodom.

prepuni mokraćni mjehur i debelo crijevo. Organizam ima izvjesne rezerve hranjivih materija koje troši za slučaj kada se hrana ne unosi. koju naziva homeostaza. Pod utjecajem društvene sredine. dok je seksualni motiv moguće potisnuti za duže vrijeme ili ga zamijeniti nekom dragom aktivnošću. Ovaj motiv je nazvao "eros". To je najviše izraženo kod čovjeka. energiju koju proizvodi nazvao je "libido". HOMEOSTATSKI MOTIVI Motiv žeđi Ovaj motiv se javlja kada je narušena ravnoteža tečnosti u organizmu. Frojd je tvrdio da je seksualni nagon (motiv) osnovni pogon za sva psihička zbivanja. Pokreće organizam u aktivnost da se zadovolji ta potreba. Izvjesne razlike koje postoje među pojedincima se više odnose na način zadovoljenja biološke potrebe. zato se bez hrane može relativno dugo izdržati. Motivi gladi i žeđi se mogu potiskivati kraće vrijeme. Kasnije. D. tvrdio je da postoji i nagon (motiv) smrti. ali slabiji od motiva žeđi. S. NEHOMEOSTATSKI MOTIVI Odnosi sa okolinom Izbjegavanje opasnih predmeta i predmeta koji izazivaju doživljaj stravičnoga. Na njega utječu hor-i navike. od latinske riječi "žudjeti". Težnja da se održi stabilna. Dijelimo ih na homeostatske ili biološke i nehomeostatske ili socijalne ili psihološke. Pri kraju eksperimenta počeo je halucinirati i nije više mogao izdržati bez sna. Crutchfield u knjizi "Elementi psihologije" ("Elements of Psychology") ovako definišu motive nedostatka homeostatskog karaktera: Opstanak i sigurnost (motivi nedostatka) Tijelo Izbjegavanje stanja u kojima se trpi glad. Neki teoretičari ovaj motiv obrazlažu potrebom za produženje vrste. U jednom eksperimentu istraživač je 7 dana navijao sat koji gaje budio svakih 10 minuta. i postmalerinskom motivu. kao potreba da se dijete čuva i odgaja. Utvrđeno je da su najsnažniji oni motivi koji proizilaze iz najintenzivnije potrebe organizma u datom trenutku. S obzirom na vrstu i prirodu. žeđ. Motiv gladi Nedostatak hrane je vrlo snažan motiv. "poriv da se ono što živi dovede do smrti". organizam automatski razvija aktivnost da uspostavi poremećenu ravnotežu. težnja da se bude u kontaktu s objektima nužnim za opstanak i sigurnost. sigurna okolina itd. pod utjecajem Prvog svjetskog rata. Prema njemu. Motiv za snom Sanje također primarna potreba čovjeka. Osnovni biološki nagoni su karakteristika jedne vrste. koji se kod žena manifestira u predmaterinskom motivu. nego na samu vrstu potrebe. manjak kiseonika. Seksualni motiv Ovaj motiv je slabijeg intenziteta i može se potiskivati. Krech i R. ružnoga i neugodnog. Pa ipak postoje razlike u mogućnosti kontrole i potiskivanja pojedinih bioloških motiva. čovjek prihvaća određene norme ponašanja. Kanon (Cannon) je proučavao ponašanje životinja i čovjeka u uvjetima nedostatka i viška nekih materija u organizmu. . razlikujemo motive nedostatka i motive razvoja (obilja). Vršena su mnoga istraživanja da se utvrdi koji su biološki motivi najsnažniji. jasna. žeđ ili seks. pa i one o načinu zadovoljavanja pojedinih bioloških potreba. Motive nedostatka karakterizira to da poslije određene aktivnosti slijedi nagrada. Velike su razlike među živim organizmima koliko mogu biti bez vode.previše toplote. U tom kontekstu možemo govoriti o materinskom motivu. glad. bolest i druga neugodna tjelesna stanja.Prema tome. umor. pretjerana mišićna napetost. PODJELA MOTIVA MOTIVI NEDOSTATKA W. kao potreba da se ima dijete. hladnoće bol. motivi su organski ili psihološki faktori koji određuju ponašanje radi ostvarenja određenog cilja.

O važnosti gregarnog motiva najbolje potvrđuju iskazi ljudi koji su iz raznoraznih razloga bili prisiljeni da žive sami . Dakle. Nastajanje ovog motiva vezano je za ljudski opstanak. o njegovoj ovisnosti o roditeljima i drugim članovima društva. samopostignuća. Što vremenom postaje potreba. U psihologiji ima shvatanja da su socijalni motivi zajednički za sve narode. Čovjek kao jedinka teško bi mogao opstati bez pomoći drugih. uči podražavajući druge. dakle. Motiv za društvom (gregarni ili afilijativni motiv) Ovaj je motiv je univerzalna težnja čovjeka za druženjem i društvom.brodolomnici. zatvorenici i si. sasmostalnosti itd. pleme Arapeš u Novoj Gvineji. motiv za društvom i motiv agresivnosti. dok je još bespomoćan. socijalni motivi su potrebe koje proizilaze iz osnovnih bioloških potreba nastalih u socijalnom iskustvu. Dok su homeostatski motivi dio biološkog naslijeđa. Tako se spominje motiv samoaktualizacije. Različite su manifestacije ovog motiva. Sve ove varijante motiva samopotvrđivanja su težnja čovjeka "da nađe mjesto za sebe pod ovim suncem". From tumači daje motiv za društvom formiran u toku ljudskog razvoja i daje prerastao u nasljedni motiv. Njegova je suština u tome da želi zadovoljiti potrebu čovjeka da bude cijenjen u sredini gdje živi. odnosno. Niče smatra daje to urođeni motiv i da zbog toga ljudi od pamtivijeka ratuju. jer se u njihovoj kulturi odmalena čovjek odgaja da na miroljubiv način rješava konflikte. Čovjek kao socijalno biće od najranijeg djetinjstva. socijalni motivi su dijelom i odlika vrste. što socijalizira njegovo nagonsko ponašanje. tumače da zavisi od razvoja i društva u kojem pojedinac odrasta. Ovo je drugo shvatanje ispravnije. što mu donosi korist. a to je težnja da se bude neko. Motiv samopotvrđivanja Ovaj se motiv naziva još i motiv afirmacije. E. S druge strane. autori koji osporavaju urođenost ovog motiva. Oni smatraju da se on stiče u procesu socijalizacije. Društvo je svojim normama reguliralo način kako se mogu zadovoljiti osnovne biološke potrebe. npr.Kod ovih se motiva aktivnošću otklanja nedostatak ili višak socijalnih kontakata. Iako postoji razlika u shvaćanju o porijeklu socijalnih motiva. Tako se spominju tri šire grupe socijalnih motiva: motiv samopotvrđivanja. Čovjek je društveno biće i u zajednici uči kako da zadovolji biološke motive. nasljeđuju se. ali je smisao isti. da uzme igračku. Drugi autori tumače daje to univerzalni ali ne i urođeni motiv. Da socijalni motivi nisu obilježja zajednička za sve narode. ono protestira. S druge strane. jer i u jednom društvu značenje socijalnih motiva se mijenja sa promjenama koje se u tom društvu dese u nekom vremenskom periodu. dotle su nehomestatski motivi dio stečenog iskustva. Tako kad se djetetu brani da ostvari svoje želje. D. Otuda ga neki autori tumače kao urođeni motiv. kao što su to Činili naši preci. vrišti. Što se poslije prenosi na ostale članove porodice i konačno na ljude van porodice sa kojima dolazi u dodir. kada se osjeća nesigurnim. S. Krech i R. većina autora slaže se da postoji nekoliko grupa motiva koji su zajednički većini ljudi. npr. a još izraženija forma je motiv za vladanje nad drugima. Motiv samopotvrđivanja može imati i druge forme. Crutchfield socijalne motive nazivaju odnos sa dragim ljudima i ovako definišu: . bori se i hoće fizički napasti ili uništiti predmet koji mu sprječava ostvarenje želje. Kada je ovaj motiv tako izražen da se žele nadići drugi. Ovo pleme nema izražen motiv agresivnosti i borbenosti. i oslanjajući se na druge. Ovakvo ponašanje javlja se kod djeteta i prije nego stoje imalo priliku da ga nauči. To pokazuje primjer da u opsanosti čovjek bez razmišljanja traži zaštitu u zajednici sa drugima. Ispoljavanje ovog motiva prisutno je već kod novorođenčeta koje želi majčino prisustvo. instinktivno ponašanje čovjeka. Tako su propisani određeni kodeksi ponašanja tokom jela. način kako se može zadovoljiti seksualni motiv i si. pokazuje i primjer nekih plemena kod kojih se težnja da dominiraju drugima smatra nenormalnom. socijalni motivi nastaju učenjem i nose pečat društva. Iz ovih grupa proizilazi više sličnih motiva. Motiv agresivnosti Kod ovog motiva prisutna su različita stajališta. Gregarni motiv se ispoijava još kod djece. onda govorimo o motivu za prestiž. i daje osnova formiranja ovog motiva u bespomoćnosti djeteta. Ovo je urođeno. Bez obzira na navedene razlike o porijeklu ovog motiva. kao i onih koja tumače da socijalni motivi nose obilježja društva u kome su nastali. on se razvojem i učenjem modificira u raznovrsne oblike da bi se savladale prepreke do vlastitog uspjeha. Prema tome.

Crutchfildu. Zadovoljenje i stimulacija (motivi razvoja . tjelesne udobnosti. težnja za članstvom u skupini (pripadanje skupini) i održavanjem društvenog statusa i ugleda. ritmičkog kretanja tijela itd. što dodatno utječe na ispoljavanje ličnih motiva.. on je pokretački mehanizam za veći napor u ostvarenju ciljeva.obilja) Tijelo Postizanje ugodnih senzornih doživljaja (okusa. Odnosi sa okolinom Postizanje nečega u čemu se može uživati. To se najbolje očituje kod socijalnih motiva koji su nastali iz primarnih bioloških potreba. Neki su ljudi spremni uložiti više truda i napora da uspiju u nekoj djelatnosti. Nije ih moguće klasificirati. pojedinčeva težnja da mu ostali ukazuju pažnju. pružanje pomoći i razumijevanje za teškoće drugih. razumijevanje okoline i rješavanje problema što ih ona nameće. težnja za neovisnošću itd. spoznaja da vlastita ličnost ima mjesto u svemiru itd. okolini. Pojedinci koji imaju jako izraženu potrebu za samopotvrđivanjem. koja određuje ponašanje i stav pojedinca prema svijetu koji ga okružuje. drugim ljudima i vlastitoj ličnosti. težnja za novim situacijama. Interes i stav prate emocije. vježbanja mišića. Vrstu i intenzitet ličnih motiva određuju interes i stav pojedinca o određenim potrebama." MOTIVI RAZVOJA Za razliku od homeostatskih motiva čije zdovoljenje prati nagrada. oblačenju."Izbjegavanje interpersonalnih konflikata. Vlastita ličnost Postizanje samopoštovanja i samopotvrđivanja.).. Kako su motivi složeni oblici manifestiranja ličnosti. izražavanje vlastite osobnosti. težnja za učvršćivanjem morala i drugih vrednota. kod motiva razvoja nema nagrade. anksioznosti. Način zadovoljenja tih potreba zavisi od socijalnog iskustva pojedinca. zavisi od ličnosti. Nekada to može biti oblik kompenzacije (nadoknade) nekih motiva nedostatka. zadovoljstvo zbog prisustva drugih ljudi. jer svaka aktivnost kojom pojedinac iskazuje svoje potrebe je i lični motiv. Krech i R. sticanje moći i dominacija nad drugima. Odnos sa drugim. tuge itd. Također vlastito samopoimanje ili slika o sebi određuju nivo aspiracije i uloženi trud da se ostvare postavljeni ciljevi. to i motivi razvoja mogu imati potkrepljenje. straha. D. Kako će se zadovoljiti socijalni motivi." . tj. S. Poticaji za aktivnosti u realizaciji ovih motiva su dispozicije. ali generalno gledajući. Socijalni motivi igraju važnu ulogu u aktivnostima ljudi. konstruiranje i pronalaženje novih objekata. osjećaj stida. uložit će više truda i napora. Također aktivnost pojedinca zavisi od nivoa aspiracije. itd. a drugi posustanu na prvoj prepreci. konformizam prema grupnim standardima i vrijednostima. nego aktiviranje ovih dispozicija izaziva potrebu za daljim razvojem te dispozicije. ljudima Postizanje ljubavi i pozitivne identifikacije s ostalim članovima grupe. Iskustva pokazuju da ljudi obično precjenjuju svoje mogućnosti i daje stepen njihove aspiracije veći nego što su njihove stvarne mogućnosti. sportu. Lični motivi su unutrašnje težnje koje podstiču na aktivnost radi zadovoljenja bioloških i socijalnih potreba. nastojanje da se izbjegne gubitak svoga "ja". Onaj koje visok trenira košarku. osjećaj ispravnosti. Socijalne motive pojedinac može zadovoljiti na razne načine. za promjenom okoline itd. jer su i potrebe promjenljive. igranje raznih igara. Ovaj nesklad između mogućnosti i htijenja može pokolebati pojedinca u aktivnosti. doživljaj da se nešto postiglo. spolnog zadovoljstva. Smisao realizacije ovih dispozicija nije zadovoljenje potrebe. Ovo zavisi od nivoa vrste i intenziteta socijalnih motiva. itd.S. od težine ciljeva koje pojedinac sebi postavi. zvuka Ud. Zato možemo zaključiti da su lični motivi složena historija pojedinca. krivnje. mirisa. sa pozicija odnosa prema organizmu. prema D. Crutchfield lične motive svode na sljedeću konstataciju: "Izbjegavanje osjećaja inferiornosti u uspoređivanju vlastite osobnosti s drugima ili s idealom o sebi. Tako motiv za samopotvrđivanjem može se ostvariti aktivnostima u nauci. Krechu i R. onaj ko ima dobar sluh svira klavir. Motive nedostatka možemo posmatrati. Jedno je sigurno da uspjeh podstiče a neuspjeh ograničava lične motive." LIČNI MOTIVI Motivi su kod ljudi promjenljivi. pa zato kažemo da su lični motivi individualizirani socijalni motivi.

Predrasude su često prepreka za ostvarenje socijalnih motiva. zato stoje relativno lahko doći do hrane i što su ljudi sigurni. ali je preduvjet za realizaciju viših motiva zadovoljenje nižih motiva. to je veći stepen frustracije. skupljanje novca je postao cilj sam za sebe. Npr. Koji će motiv čovjek zadovoljiti zavisi od mnogo faktora. Također se ljudi razlikuju i po tome kako podnose neuspjeh. Tu pojavu zovemo borba motiva. to ne možemo ostvariti.FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA Pod funkcionalnom autonomijom motiva podrazumijevamo pojavu kada sredstvo kojim se zadovoljava motiv postane cilj aktivnosti jedinke. ipak postoji opća zakonitost koji su motivi dominantni kada dođe do borbe motiva. jer oni u razvijenijim društvima nisu dominantni. opet. FRUSTRACIJE Frustracije su osjećaj spriječenosti da se zadovolji neki motiv. bijelac bi da uzme crnkinju za suprugu. Potreba da se bude poštovan. Tako ima ljudi koje i najmanja prepreka obeshrabri pa odustaju ili reaguju neprimjereno. Na najvišem je mjestu u hijerarhiji motiva. Mada među ljudima postoje izvjesne razlike u značaju koji pridaju pojedinim motivima. Ti ciljevi su bili voda. mi ne možemo neposredno novcem zadovoljiti ove potrebe. ali su se ispriječile rasne predrasude . jer znatiželja kao intelektualni motiv bila je na posljednjem mjestu. u prvom redu od jačine motiva. 2. može biti značajan pokretač ljudske aktivnosti tek kada su zadovoljeni motivi koji su niže na ljestvici. Vršena su mnogobrojna istraživanja hijerarhije motiva kod životinja. kao socijalni motiv. Međutim. ali ako nema mosta. Otpornost prema neuspjehu zovemo frustracijska tolerancija. 3. od kojih izdvajamo stanovište koje je zagovarao K. Levin. nepoznat prostor. prema njemu. b) Prepreke mogu biti i socijalne prirode kao što su razna shvatanja i norme koje nas sprječavaju da dođemo do cilja. I konačno. glad. novcem se može kupiti auto i tako zadovoljiti motiv za samopotvrđivanjem. 5. To je najbolje vidljivo kod motiva da se zarađuje i skuplja novac. -. Dakle. objektivno prisutne.spolni motiv. materinski. Novcem se može kupiti hrana i tako zadovoljiti motiv za hranom. motiv samoaktualizacije. ali preko mreže pod električnim nabojem. c) Uzroci frustracija mogu biti i u samoj ličnosti i njenoj nesposobnosti da ostvari određeni cilj. Potreba da budemo voljeni i da nekoga volimo je motiv koji pokreće ljude na aktivnost tek kada su zadovoljeni niži motivi. Tako. Sto je jači motiv i teže se savladava prepreka. Uzroci frustracija a) Frustracije mogu biti vanjske. Na druge će. To je težnja čovjeka da ispolji svoje mogućnosti i bude ono što može da bude. Biološki i motiv sigurnosti Maslov svrstava u motive nižeg reda. hrana. mladunče. utvrđena je sljedeća hijerarhija motiva: 1. Prema broju prolaženja preko mreže. Među ljudima su značajne razlike u podnošenju frustracija. znatiželja. frustracija pozitivno djelovati pa će povećati napor da dođu do cilja. KONFLIKTI Konflikte su istraživali mnogi psiholozi. pa novac postaje cilj ljudske aktivnosti kao nova potreba. gdje trpi električne udare neugodnosti. U jednom eksperimentu pred štakorom je bilo više ciljeva do kojih je mogao doći. Slično se dešava i u realizaciji nekih drugih motiva. Istraživanje je pokazalo da su primarni homeostatski motivi. tako da ga ljudi skupljaju a ne troše ga za zadovoljenje svojih potreba. HIJERARHIJA MOTIVA Ljudsko ponašanje je određeno različitim motivima tako se dešava da u jednom trenutku imamo više motiva koje sve ne možemo zadovoljiti. Maslov smatra da za ponašanje čovjeka i objašnjenje tog ponašanja veći značaj imaju motivi sa vrha ljestvice. One su unutrašnje doživljavanje prepreka. Ovakve frustracije teže se podnose nego one u kojima su uzroci izvan čovjeka. mužjak. prema Maslovu. Tako možemo imati potrebu da pređemo na drugu stranu rijeke. U tom slučaju govorimo o konfliktima. najjače frustracije nastaju zbog sukoba različitih motiva. žeđ. razlikujemo sljedeće konflikte: .

zbog čega je čovjek razvio jedan sistem odbrane koji se zove odbrambeni mehanizam. ali i manje odbojni od ciljeva koji su bliski.Konflikt dvostrukog privlačenja Ovaj konflikt se javlja kada su pred nama dva cilja jednako privlačna. maštanje. ostvarljivim. S. jedan zgodan i lijep. Vojnik želi da se istakne u i tako realizuje motiv za samopotvrđivanjem. agresija. sublimacija. ali nije tako privlačan. Udaljeni ciljevi su manje privlačni. pojedinci pri bjegavaju falsifikovanju stvarnosti. neće ni sebi ni drugima da prizna svoj neuspjeh. kompenzacija. U želji da prikriju vlastiti neuspjeh. Osnovna je karakteristika odbrambenih mehanizama što su to nesvjesne reakcije kojima čovjek brani vlastitu nesposobnost da ostvari neki cilj*. Racionalizacija se manifestira na tri načina: . Nerealistično reagovanje na frustracije je često nesvjesno prikrivanje neus pjeha pred sobom i drugima. reakcijska formacija. U uvjetima frustracija koje su nastale zbog individualnih nedostataka. koji se gladan našao između dva plasta sijena. ali se istovremeno plaši ranjavanja i smrti. Navedeni oblici konflikata imaju zajedničku karakteristiku kada je u pitanju odnos prema udaljenosti cilja. identifikacija. ali neobrazovan. Kod učenika i studenata ta dva"zla" su naporno učenje ili loša ocjena. jer nekom od ciljeva dadnu izvjesnu prednost. insulacija itd. projekcija. Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad jedan isti cilj i privlači i odbija. koji mogu dovesti do poremećaja u ponašanju i duševnih bolesti. drugi obrazovan i lijep. odnosno. Na primjeru vojnika u borbi možemo ilustrirati i ovaj oblik konflikta. povlačenje. represija. Njime se traže "dobri razlozi" za prave razloge neuspjeha. Najčešće se spominje realistično i nerealistično reagovanje. Tako nešto se dešava vojnicima koji se boje borbe zbog opasnosti da budu ranjeni ili da dezertiraju i izbjegnu neprijatnost. pa se dešava da se stvarno razbole i imaju simptome organske bolesti. ali se dešava da bježe iz situacije i traže izlaz u bolesti.' Čovjek ovim mehanizmom se brani od sebe i drugih. Oba su ga jednako privlačila i nije mogao da se odluči kome da priđe. To dovodi do frustracija koje ugrožavaju samopostovanje ličnosti. REAKCIJE NA FRUSTRACIJE Reakcije na frustracije zavise od vrste konflikata i strukture ličnosti. Frojd je na ovom mehanizmu razvio svoje učenje o podsvjesnom djelovanju i njime objašnjavao neke psihičke poremećaje. regresija. Realistično reagovanje je kada se traži bolji način djelovanja ili kada se uloži veći napor da se ostvari cilj. Ovi su mehanizmi trajna struktura u psihičkom životu kaja služi odbrani samopoštovanja i zaštiti od psihičkih trauma. Za ilustraciju ovog konflikta često se koristi priča o Nasrudinovom magarcu. Postoji još jedan oblik ovog konflikta kada imamo pred sobom dva cilja koji imaju i dobre i loše strane. ODBRAMBENI MEHANIZAM VLbog riejTioguLriJ»stfT}a^zadovolje svoje potrebe. Ovu vrstu konflikata ljudi najčešće lahko razriješe. Najčešći odbrambeni mehanizmi ličnosti su: racionalizacija. Racionalizacija Ovaj obJik odbrambenog mehanizma čovjek najčešće koristi da opravda svoj neuspjeh. realistično je reagovanje smanjenje nivoa aspiracija ili zamjena cilja nekim drugim. pa lipše od gladi. Ljudi se najčešće opredjeljuju za onaj neprijatni cilj čije će negativne posljedice doći kasnije. U nerealističkom reagovanju mogu nastati novi unutrašnji konflikti. ljudi su često u konfliktnoj situaciji. Konflikt dvostrukog odbijanja Ovaj konflikt nastaje kad je čovjek u situaciji da bira između dva neugodna cilja. Tako djevojka može biti u dilemi između dva mladića. U realnom životu mnogo je situacija kada ljudi moraju da biraju jedan od dva zla.

U izvjesnim slučajevima takve osobe mogu toliko da se užive u identitet uzora da njegov uspjeh doživljavaju kao svoj. grupama. umanjujući njegovu vrijednost. Regresija Ovaj odbrambeni mehanizam je jedan vid agresije koja se očituje u infantilnom (dječijem) ponašanju. Na ovaj način se mentalna energija oplemenjuje. U ovom slučaju pojedinac ignorira svoj nedostatak i upornim radom ga pretvara u sposobnost i mogućnost. Tako su Betoven i Smetana. Lisica nije mogla dohvatiti grožđe i brani se :"Pa šta će mi kad je ionako kiselo". kada pojedinac odabere aktivnost koja je društveno prihvatiJjiva i u njoj postiže uspjeh. ali su taj svoj nedostatak nadoknadili u vojnim uspjesima i bili ne samo ravni nego i nadmašili većinu normalno visokih ljudi. S druge strane identifikacija može biti negativna kada pojedinac pasivno proživljava uspjeh osobe koja mu je uzor.1. Opravdavanje je mehanizam gdje se traže "dobri" razlozi za neuspjeh. Destruktivna agresija je nekoristan odbrambeni mehanizam koji se manifestira u napadu na supstituirani objekat za koji se vjeruje da je uzrok vlastitog neuspjeha. Psihološka pozadina regresije je vraćanje u doba kada je dijete bilo zaštićeno i kada je svoje želje ostvarivalo plačem. Konstruktivna agresija podrazumijeva pojačani napor da se nadvlada neuspjeh. Ovaj mehanizam se još zove i "kiseli limun". kada učenik dobije slabu ocjenu i opravdava sebe pred drugima i sobom da je to što ga nastavnik mrzi. Represija . Tako se i regresija manifestira dječijim ponašanjem kada se osujeti njihova želja. umjesto da aktivno djeluje i radi. neko nije mogao postići dobar rezultat u nekom sportu i racionalizira "važno je učestvovati". Žrtve pomaknute agresije su najčešće slabije od osobe koja vrsi agresiju. Npr. pojedinac se brani od vlastitog neuspjeha. postali poznati kompozitori. onda je to negativan mehanizam. 3. Sublimacija Kao i kompenzacija i sublimacija je zamjena ciljeva. 2. Identifikacija Poistovjećujući se sa osobama. sublimirali jak seksualni nagon u društveno cijenjene aktivnosti i tu postigli vrhunske rezultate. Agresija Agresija je odbrambeni mehanizam koji se može manifestirati u tri oblika. Slično se ponašaju i ljudi kad ne mogu ostvariti neki cilj. U literaturi je to poznat mehanizam "kiselog grožđa". Čuvena atletičarka Vilma Rudolf i plivačica Ester Viljems u djetinjstvu su bile paralizovane. Identifikacija može biti pozitivna kada se pojedinac identificira sa pozitivnim ličnostima i pokušava da dodatnim naporom dostigne uzor. deranjem. kao Čajkovski i Tesla. 2. Destrukcija može biti fizička i verbalna. ili institucijama koje postižu uspjehe. valjanjem po podu i si. Poseban oblik kompenzacije je nadkompenzacija. jer njime uveličavamo sitne uspjehe u zamjenu za prave uspjehe koje smo željeli. 1. pa je sublimacija koristan odbrambeni mehanizam. Smatra se da su neki veliki umjetnici i naučnici. Kompenzacija Ovim se mehanizmom nadoknađuje neuspjeh u nekoj aktivnosti uspjehom u drugoj. Nešto se slično dešava kod navijača sportskih timova ili obožavatelja estradnih ličnosti. a ne zbog toga što nije učio. Smatra se da su neki Čuveni ljudi kompenzirali neke svoje nedostatke uspjesima u oblastima za koje su imali mogućnosti. Uljepšavanje cilja koji smo ostvarili. Racionalizacija je koristan odbrambeni mehanizam u uvjetima kada pojedinac brani svoje samopoštovanje zbog individualnih ograničenja. Suvorova i Kutuzova koji su bili niski rastom. Tako se navodi primjer vojskovođa Napoleona. Omalovažavanje cilja koji nismo mogli postići. Npr. ali sa društveno neprihvatljivog u društveno prihvatljivi cilj. srdžbom. iako nagluhi. pa su ipak uspjele ne samo prohodati nego i nadmašiti druge u sportu. 3. ali ako to postane stalni oblik ponašanja. Pomaknuta agresija je napad na ličnost ili objekat koji nemaju izravne veze sa neuspjehom. Kompenzacija može biti koristan i realističan mehanizam.

živi moralnim životom. Ovakva odbrana može biti korisna ako podstiče na aktivnost kojom se može donekle ostvariti maštanje. koje odatle nesvjesno djeluju na ličnost. ovaj odbrambeni mehanizam može biti osnova težih psihičkih oboljenja. Takve osobe su nespokojne. Frojd je na ovome zasnovao svoje učenje o psihoanalizi. pripisuju i drugima te nedostatke. povlači se u osamu i zauzima jedan negativan stav prema ljudima i njihovim uspjesima. stvara se kod pojedinca osjećaj nesposobnosti i manje vrijednosti. a poslije toga usvajanje ponašanja koje je sasvim suprotno potisnutoj želji. Utjecaj frustracija na ponašanje Frustracije mogu pozitivno i negativno djelovati na ponašanje čovjeka. Prema njemu. Pojedinac se ponaša sasvim neočekivano. neko može govoriti o štetnosti duhana i zato navoditi niz primjera do kojih je nauka došla. Ovaj mehanizam je naročito izražen u mladosti. Tako može doći do "cijepanja ličnosti". jer pojedinac prestaje da djeluje.živi društveno nedopuštenim životom i drugi . Kao odbrambeni mehanizam. zapadanje u apsurdno ponašanje. U uvjetima kada se frustracija stalno ponavlja. Primjer za ovaj mehanizam mogu biti žrtve neke agresije koje poslije postaju veliki borci za ljudska prava ili primjer poistovjećivanja sa agresorom. Dakle. Mašta Većina ljudi pribjegava ovom mehanizmu maštajući o sjajnim uspjesima i podvizima. ovo je složenije ponašanje. da jedna osoba živi dvostruki život. to je razvoj socijalnih. povlačenje je loš oblik ponašanja. U prvom redu. Reakcijska formacija podrazumijeva prvo mehanizam potiskivanja u podsvijest nedopuštenih želja. želje i namjere. Insulacija Ovaj se mehanizam svodi na "intelektualiziranje" problema sa kojima se susrećemo i. frustracije koje nisu tako izražene mogu ljude činiti spremnijim za nadilaženje prepreka do ostvarenja svojih ciljeva.Represija je potiskivanje situacija u kojima je pojedinac doživio neuspjeh. da bi poslije toga intenzivno pušio. Npr. tako što ih pripisujemo drugima. anksiozne i nesigurne u vlastite mogućnosti. jer se svodi na pasivnost i življenje u nerealnom svijetu zamišljanja. Sama ličnost nije svjesna ove podvojenosti. Reakcijska formacija U odnosu na drage odbrambene mehanizme. ali se zamišlja uspjeh. pa se pribjegava zadovoljavanju u imaginarnom (zamišljenom) svijetu. u suštini. Međutim. jedan . b) Česte i intenzivne frustracije imaju negativno djelovanje na ponašanje pojedinca. Tako ljudi koji znaju za neke svoje nedostatke. radnih i karakternih osobina. Povlačenje Povlačenje se može javiti u dvije forme. suprotno od onog kako se inače ljudi ponašaju. Projekcija Kada nekome pripisujemo vlastite težnje. onda govorimo o projekciji. Tako mladi ljudi maštaju o nevjerovatnim podvizima koji će zadiviti svijet. neuroze su posljedica potisnutih konflikata i trauma u podsvijest. To su vječiti nezadovoljnici i kritičari svega što ljudi rade i vole. ali je. Ovaj se odbrambeni mehanizam može javljati i u formi svjesne aktivnosti . zbog toga. Ona također podrazumijeva potiskivanje iz svijesti želja koje nisu poželjne u društvu. POREMEĆENO PONAŠANJE . odgovor je na neostvarene želje u realnom životu. u jednoj je stvarno povlačenje iz situacije u kojoj se doživljava neuspjeh i drugo zamišljanje koje je u formi mašte i gdje se cilj ne ostvaruje. tj. negativan oblik ponašanja. Projekcijom se nekad zadovoljavaju želje i motivi koji su moralno neprihvatljivi. stoje oblik racionalizacije. Prava projekcija je nesvjesna i ljudi koji se služe njome stvarno misle za druge da su takvi kakve im osobine pripisuju. a) Prepreke koje stoje na putu ostvarenja ciljeva mogu kod ljudi razvijati neka pozitivna svojstva. Kao odbrambeni mehanizam.

tako da se javlja osjećanje fizičkog i psihičkog zamora. prijateljstvo aaje i dalje. psihosomatskih oboljenja. Kada se prijateljica udaje za svog prijatelja. Ovakve osobe imaju nesvjesnu potrebu da stvari imaju neki red. klaustrofobija . gluhoća. Ova neurotska reakcija predstavlja odgovor na neki vanjski događaj koji je osobu unizio u njenom samopoimanju. Lahki oblici neuroza ovog oblika mogu se sresti kod mnogih ljudi. histerija. ali su manje burni. mizofobija . Tako jedan dječak ima prisilne misli da njegove noge moraju biti čiste zbog čega ih pere satima i koristi svaku priliku da ih pokaže posebno na satu tjelesnog odgoja.. . Teži oblici prisilnih neuroza mogu imati takve razmjere da po.). migrena.funkcionalne psihoze Ovo su najteži oblici duševnih bolesti. neuroza straha.iac nije sposoban za normalno socijalno i radno funkcioniranje. drogom. j oblik depresije sličan je po svojoj manifestaciji endogenoj depresiji.. pamćenje.posljedice trovanja (alkoholom. Funkcionalna psihoza se javlja djelimično i zbog toga što se osoba nije u stanju nositi sa problemima koje život nameće. više puta se kontrolira da li su vrata zaključana ili jesu li stvari u kući na svom mjestu. jer smanjuje radnu i socijalnu funkcionalnost osobe. Najčešći tjelesni simptomi su oduzetost i ukočenost pojedinih udova. i da su oni u očitoj vezi sa sadašnjim smetnjama.infektivnih bolesti (encefalitis ili upala mozga i moždane opne. padanje u nesvijest. nesposobnost u donošenju odluka i skloni SB velikom "mudrovanju" o beznačajnim stvarima.). Poremećaj ponašanja uvjetovan frustracijama." Reaktivno-depresivno raspoloženje. nervozne srčane metnje. reaktivno-depresivno raspoloženje i neurastenija. Poremećaji se očituju na psihičke procese: mišljenje. Najčešći oblici neuroza su: prisilna neuroza. tj. gubitak glasa. a) Prisilna neuroza je oblik poremećaja koji se manifestira u mislima i idejama kojih se pojedinac ne može osloboditi kao i u obavljanju nekih radnji koje nemaju smisla. klimakterij. i istodobno razvija u >i pretjerani strah da svojim posjetama smeta bračnom paru.. otrovnim plinovima. Tako se navodi primjer supruga koji je zapao u tešku depresiju zbog impotencije. Organski simptomi kod neurastenije slični su kao kod histerije. 1.). Njih troje zajedno provode gotovo cijelo svobodno vrijeme. tumor. | Neuroze straha se mogu javiti u obliku anksioznosti ili neodređenog traha i u obliku fobije kao nesavladivog straha od različitih predmeta i situaci-rbijskim reakcijama strah je intenzivan bez jasne i logičke osnove. čiji uzroisu u organskom poremećaju.. npr. . uz to se javlja mučnina i Taćanje. Postoje razne fobije. menstruacioni ciklus. emocije. oblici poremećaja zbog oštećenja mozga su egzogene psihoze.Do poremećaja u ponašanju može doći zbog neriješenih konflikata (frustracija). Njih duboko uznemiruje promjena reda. Poremećaj ponašanja uvjetovan organskim smetnjama povrede i bolesti mozga mogu dovesti do različitih oblika poremećaja ponašanja. Pored specifičnih simptoma pojedinih ■rsana. Osobe koje su predisponine histeriji labilnih su emocija i teatralno se ponašaju. Poremećaje nastale zbog neriješenih konflikata ili frustracija jednim imenom zovemo neuroze. ali žena se osjeća kao daje ostavljena sama. kada odbrambeni mehanizmi nisu uspješni i zbog organskih smetnji. ne postoje stvarni organski uzroci. Bolest je u funkciji sredstva kojim se bolesnik .. Utječu na emocionalni život. prijateljski odnos s jednom ljicom i njenim prijateljem. progresivna paraliza. Nauka nije uspjela pronaći organske uzroke ovim oboljenjima.poremećaja bioelektričnih procesa u mozgu (epilepsija. Oštećenja mozga mogu imati različite uzroke i različite manifestacije. Jake se smetnje i kod nje javljaju kada bračni par očekuje dijete i zamole je za kumstvo.hormonalni poremećaji (pubertet. razne zoofobije. Neurastenija se manifestira tjelesnim simptomima. . Endogene psihoze . Neurotičari ove vrste pokazuju jak osjećaj krivnje.degenerativne promjene u mozgu (starenje. Prisilne neuroze se mogu javiti u raznim oblicima.strah od velikih praznih prostora.strah od prljavštine i zaraze itd. Za ovaj poremećaj ponašanja karakterističan je tjelesni simptom.). slab apetit.... percepciju i psihomotoriku. Liječnički pregledi ne daju nikakvih rezultata. agorafobija . Neuroze su psihički uvjetovani poremećaji ponašanja koji otežavaju prilagođavanje ličnosti. Ona postaje tjelesno bolesna: noge joj otiču. Mogu nastati zbog: . Histerija. .).. počinje šepati.. a mogu imati odraza i na funkciju pojedinih organa i dovesti do tzv. Neurastenija zahvata čitavu ličnost. Tek jedna opsežna analiza pokazuje da se radi o neprerađenim konfliktima iz djetinjstva i mladalaštva. Primjer histerije prema Hennannu Roskampu: ""Neudata 35-godišnja žena ima posebno bliski.strah d zatvorenih prostora. Neurastenija. umišljena trudnoća i si. odnosno nije u stanju razriješiti frustracije.

oslobađa stvarnosti koju ne može da nadiđe. 8. ličnost je organizirana cjelina bioloških. govorljiva i sretna. ponekad imaju vizuelne i auditivne halucinacije. Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta jedinstvo. Manična i depresivna faza se mogu izmjenjivati u pravilnim razmacima. ali se može desiti da prevlađuje jedna faza. karaktera. Sta je ličnost? Svaki čovjek je neponovljiva individua koja se razlikuje od drugih po svojoj psihofizičkoj strukturi i ponašanju.Simpleks šizofrenija . Prognoze za poboljšanje su slabe. Slično se i danas procjenjuju ljudi na osnovu spoljnih izraza i ponašanja. Kod nekih oblika se javlja paranoično mišljenje . najčešće depresivna. Manično-depresivni poremećaj Ovaj poremećaj ponašanja ogleda se u naglim promjenama raspoloženja. ličnost je puna energije koju često ne može obuzdati pa zapada u konflikte sa okolinom. vesela. nauku je oduvijek interesovalo koje su to opće zakonitosti ljudskog ponašanja na osnovu kojih se može predvidjeti postupak pojedinca i grupe. nego djeluju jedinstveno kao ličnost.Katatona šizofrenija . Misaoni svijet ovih bolesnika je bizaran i neshvatljiv. Depresivna faza se očituje u tužnom raspoloženju.umišljaju da su neke važne ličnosti i si. . Istovremeno. U maničnom raspoloženju osoba je pretjerano aktivna. koji pojedinca izdvajaju od drugih.Olport tumači ličnost kao dinamičku organizaciju psihofizičkih procesa i stanja. ona nastaje u procesu odgoja i vlastite aktivnosti pojedinca.) i ponašanja koje je karakteristično za pojedinca. koje ga izdvajaju od drugih ljudi. Paranoidna šizofrenija je stanje kada bolesnik ima misli da ga proganjaju i svi oko njega su se udružili protiv njega.poremećaj motorike.javlja se u mladosti i karakteriziraju je simptomi osamljenosti i gubljenja interesa za životom. Tako su u starom Rimu glumci stavljali maske (persone) da bi istakli pojedina svojstva likova koje su glumili. Također se javljaju i neki tjelesni simptomi. psihičkih i socijalnih osobina. LIČNOST Pod pojmom ličnost ljudi su oduvijek podrazumijevali izgled i ponašanje nekoga. Razlikujemo dva oblika ovih psihoza: manično-depresivni poremećaj i Šizofreniju. U nekim slučajevima dolazi do burnog i razuzdanog afektivnog ponašanja.Pjeron tumači ličnost kao cjelovito jedinstvo različitih psihičkih karakteristika (sposobnosti. . JEDINSTVO . koje svojom posebnošću izdvajaju pojedinca od drugih ljudi. npr. Ličnost se ne rađa. Pokreti su kruti i usporeni a izraz lica odaje pesimistično stanje. u zavisnosti od toga koji od navedenih simptoma dominira. . Šizofrenija Šizofrenija je teško duševno oboljenje u kome može doći do rascjepa ličnosti i prekida kontakta sa realnim svijetom. Šizofrenija se može javiti u više oblika. Njihov je govor neobičan. ličnost definišu kao specifičnu i relativno stabilnu i neponovljivu organizaciju psihofizičkih karakteristika čovjeka. osobitost i dosljednost. . temperamenta i si. Potpuna ukočenost i dugotrajno ostajanje u nekom položaju. Zbog pojačane aktivnosti cijelog organizma. U stanju stupora šizofrenici potpuno smanjuju fiziološke funkcije dok u etapi hiperaktiviteta mogu biti agresivni i opasni po okolinu. Ličnost različiti autori i različito definišu. Ceste su halucinacije. . što može dovesti i do suicida. Osoba se osjeća inferiornom i potpuno se povlači u pasivnost. Dakle. Prethodne definicije imaju jedan zajednički pristup. od stupora (opće ukočenosti) do hiperaktivnosti.Ajzenk kaže daje ličnost manje ili više trajna i Čvrsta organizacija pojedinih psihičkih i fizičkih karakteristika koje određuju čovjekovo ponašanje i prilagođavanje. Ove opće zakonitosti smo razmatrali kroz pojedine psihičke procese koji nisu izolovani.

Zbog toga on smatra da izolovano posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može zavesti na pogrešne procjene i prognoze ponašanja. Pod pojmom crta ili osobina ličnosti podrazumijevamo dispozicije ili datosti koje se ispoljavaju pod određenim uvjetima. Jedinstvo podrazumijeva tu cjelovitost. DOSLJEDNOST Ova se karakteristika odnosi na relativno dosljedno ponašanje pojedinca u sličnim situacijama. To je ono što ljude razlikuje jedne od drugih. Crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne. Tako je Jung ljude podijelio na temelju crta intraverzija i ekstraverzija na introvertne i ekstravertne. Katel je ličnost tumačio sa tri modaliteta crta: crte sposobnosti. U svakom jeziku ima po nekoliko hiljada riječi koje označavaju crte ličnosti na osnovu kojih možemo ljude uspoređivati. Postoje psihofizičke karakteristike koje su zajedničke svim ljudima. tj. Sličnu klasifikaciju osobina ličnosti daje i Giiford. psiholozi su ljude razvrstali u različite kategorije ili tipove. Pojedini psihički procesi nisu oni jedan od drugog. Ovakva podjela ličnosti ne zadovoljava jer se ne može svaki čovjek svrstati u . možemo ih naći kod velikog broja ljudi. Posmatramo li crte ličnosti kao jedan psihološki kontinuitet. P je priroda same ličnosti.Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam sa svim svojim psihičkim i fizičkim svojstvima. što prikazuje sljedećom formulom: R = f(S. Pomoću matematičkih i geometrijskih modela Katel nastoji da unese red u strukture ponašanja. ali određene specifičnosti tog ponašanja daju nam mogućnost da konkretnu ličnost izdvojimo od drugih i da možemo na temelju toga predviđati njeno ponašanje. Posmatranje pojedinih dimenzija ličnosti može dati pogrešnu ocjenu i predviđanje budućeg ponašanja. Iz iskustva znamo da čovjek mijenja svoje ponašanje. S okolnosti koje iniciraju ili podražuju. OSOBITOST Svaki čovjek predstavlja originalni primjerak. to se pristupilo grupiranju pojedinih osobina. jer se ne mogu izdvajati pojedina svojstva i zasebno razmatrati. i da na taj način pronikne u one suštine koje su "iza" ponašanja. karakter. STRUKTURA LIČNOSTI Strukturu ličnosti čine različite crte ili osobine. Čuveni američki psiholog Kate! smatra daje ličnost multidimenzionalna struktura u kojoj svaka posebna dimenzija dobij a pravo značenje u cjelovitoj organizaciji i strukturi ličnosti. ovaj autor traži egzaktne modele za tumačenje ličnosti. različitirn situacijama ti će procesi različito funkcionirati. V odnosu na dotadašnje spekulativno i deskriptivno tumačenje ličnosti. Katel kaže da se ličnost može definisati kao ono što nam kazuje Šta će čovjek učiniti kad se bude našao u određenoj situaciji. Unutar ovih skupina ljudi su također neponovljivi i osobiti i svaki predstavlja posebnu strukturu i organizaciju ličnosti.P) R je snaga čovjekovog odgovora u ponašanju. kao i one koje karakteriziraju pojedine skupine unutar ljudske populacije. zato se ličnost sagledava u jedinstvu psihičkih i fizičkih karakteristika. odnosno. Iz ove formule slijedi daje P = R/S. crte temperamenta i dinamičke crte. Oni se međusobno prožimaju i djeluju jedan na Mada u ponašanju pojedinca može dominirati neki od psihičkih procesa. Također crte ličnosti mogu biti razvijene u različitom stepenu i tada govorimo o dimenzijama ličnosti. Tako su Pjeron i Ajzenk grupirali osobine na četiri komponente: temperament. kakve su specifičnosti koje obilježavaju pojedine rase. ali opće zakonitosti funkcioniranja psihičkih procesa daju nam mogućnost da ljude uspoređujemo. U zavisnosti koja je crta dominantna i u kakvom su odnosu ostale crte. pojedinu životnu dob. tada uočavamo da imaju polove suprotnog predznaka. sposobnosti i fizička konstitucija. s tim što on dodaje i motivacione osobine. Današnji pristup ličnosti je multidimenzionalan. što on misli ili radi. jer su psihofizičke karakteristike ljudi različite po svojim svojstvima i po svojim odnosima. Osnovna karakteristika crta ličnosti je dosljednost u ispoljavanju u jednakim ili sličnim situacijama. On svoj pristup ličnosti naziva hiperprostor. Kako ima veliki broj osobina ličnosti i kako bi posmatranje ličnosti kroz te izolovane pojedinačne osobine dalo nepotpunu sliku ličnosti. spol i si.

Hipokrat kao osnovu za osjećajni život čovjeka uzima životne sokove. kojeg su intenziteta i kakvog su tona emocije. koliko traju. Boemska bezbrižnost (spontanost. druželjubiv) 6. četiri su osnovna soka koji utječu na ljudsko ponašanje: krv. Bez obzira na ovu primjedbu. zavise osobine temperamenta. miran. Ciklotimija – povjerenje (vjerovanje i razumijevanje drugih) 11. smiren) 10. Od toga kako se često izmjenjuju. Prema njemu. bezosjećajan) Sizotimija – povlačenje (primitivan. žuta žuč i crna žuč. apstraktna misaona sposobnost) 3. plitkost u mišljenju) Emocionalno nestabilan (nezrelost. Pozitivan karakter (obazriv prema drugima. Dominantnost (želi da vlada. Promišljenost (logičan. Jedna od najstarijih klasifikacija ljudi prema temperamentu je ona koju je sačinio grčki Ijekar i filozof Hipokrat. Tako. agresivan. surov) Paranoja – sumnjičavost (sumnjičav i nepovjerljiv prema drugima) Konvencionalna praktičnost (praktičnost. povučen) Primitivnost (neodgovoran. Ciklotimija – poduzimljivost (društven. faktorska analiza je najsveobuhvatniji pristup tumačenja ličnosti. Pored osnovnih faktora ili osobina Katel navodi i površinske ili sekundarne osobine koje su vezane za određene situacije a rezultat su kombinacija izvornih faktora i utjecaja okoline. Američki psiholog Rejmond B. interesi. Temperament označava način i karakteristike emocionalnog reagovanja. stavovi i sposobnosti. ali su skloniji veselom raspoloženju. Socijalizovanost (odgovoran. pažljivost. da se ističe. sluz. Surgentnost – otvorenost (ljubazan. u stvarnom životu ljude mnogo češće procjenjujemo na osnovu širih dimenzija kakve su temperament. zbog čega su često u sukobu sa drugima. često se buni) Negativan karakter (nepažljiv prema drugima. . jer kako ističe Katel. flegmatični i melanholični. Njih karakteriziraju jaka osjećanja i česta uzbuđenja. nedruželjubiv. osamljen. bezbrižan. hladan. vatra. plemenit) 2. voda. FAKTORSKA ANALIZA LIČNOSTI Faktorska analiza ličnosti je matematički model kojim se utvrđuje povezanost između velikog broja faktora (osobina ličnosti). zemlja). bezbrižan) 9. proračunat) Sizotimtja (krut. Prije Hipokrata Empedikle pokušava ljudsko emocionalno reagovanje povezati sa sastavom osnovnih elemenata od kojih je sastavljen svijet (zrak. nesiguran) Desurgentnost – zatvorenost (depresivan. Galen to kasnije detaljnije razrađuje. Kolerični ljudi su oni koji imaju snažne i burne reakcije. Ciklotimija (iskren. zatvoren) Nedovoljno inteligentan (glupost. sangvinični. Sangvinici brzo mijenjaju raspoloženja. Inteligentan (oštrouman. obziran prema drugima. Katel u svojoj knjizi "Naučna analiza ličnosti" objašnjava faktorsku analizu. Prema njemu. "psihološki hiperprostor je jedino moguće objasniti faktorsko-analitičkim putem. istrajan) 7. realističnost. nekulturan) Nezrelost (zavisan. razdražljivost. povjerljivost) Faktorskoj analizi ličnosti se zamjeri daje to matematička konstrukcija i da nije stvarno odražavanje ličnosti. Sangvinični temperament se odlikuje brzom reakcijom i slabim i kratkotrajnim osjećanjima. estetičan) 8. Kolerici se brzo ljute i burno izražavaju svoju ljutnju. popustljiv. Emocionalno stabilan (uravnoteženost. karakter. ličnost se sastoji od osnovnih faktora. manje neurotičan) 4. imamo dvanaest relativno nezavisnih faktora kojima možemo objasniti ličnost." Mada je faktorska analiza ličnosti egzaktan naučni pristup u tumačenju čovjeka. neurotičnost) Submisivnost (podčinjava se drugima. oprezan. kulturan. impulsivan.određeni tip zato se u posljednje vrijeme matematičkim modelima određuju osnovne osobine sa kojima su povezane i neke druge osobine. nekonvencionalnost) 12. nepopustljiv) 5. prema ovom autoru. Na ovaj se način ličnost svodi na manji broj nezavisnih. Takav matematički model zove se faktorska analiza ličnosti. On ove faktore naziva izvornim osobinama jer se najvećim dijelom stječu rođenjem. Zrelost (nezavisan. veseo. neodgojen. koju je kasnije upotpunio Galen. postoje ovi tipovi temperamenta: kolerični. hladan. Prema toj klasifikaciji. bezosjećajnost. primarnih osobina ličnosti. simpatičan. 1. ljubazan. konvencionalnost) Naivnost (sentimentalnost. plašljiv.

Flegmatični temperament se odlikuje rijetkim i sporim reakcijama. Njegova su osjećanja slabija i rjeđe se javljaju. To su uglavnom mirni, staloženi, slabo osjetljivi i slabo pokretljivi ljudi. Melanholični temperament sliči flegmatičnom jer ga karakterizira sporost u reakcijama i rijetko reagovanje. Međutim, reakcije melanholika su u odnosu na flegmatika intenzivnije i duže traju. Melanholik je inertan i zabrinut. Uglavnom reaguje na ono što se tiče njegove ličnosti. Veliki grčki mislilac Aristotel je smatrao da temperament zavisi od spoljnog izgleda čovjeka. Takvo su razmišljanje podržali "fiziognosmisti". Spoljni znaci na osnovu kojih se može suditi o temperamentu, prema ovim predstavnicima su pokreti tijela, geste i mimika, ten, kosa, glas, opća konstrukcija tijela, tako da više ovakvih znakova ukazuje na određeni tip emocionalnog reagiranja. Npr. melanholičnom temperamentu bi odgovarao izraz lica sa vertikalnim crtama na čelu, usporeni pokreti, bljeđi ten i si. Na osnovu opće konstrukcije tijela, fiziognomisti ljude dijele na sljedeće tipove i njima odgovarajući temperament: 1. Endomorfan tip je puniji čovjek sa izraženim stomakom. Njega prema ovim zagovornicima karakteriše viscerotomni temperament. Takvi su ljudi bezbrižni i prijatni, teže ka ugodnostima, uživaju u jelu i piću, čitaju mnogo, ali površno. 2. Mezomorfni tip ima razvijenu muskulaturu, široka ramena i niži rast. Njih karakteriše somatotomni temperament, odnosno imaju žive pokrete, energični su, puni energije, grudi su im isturene i spremni su za borbu. 3. Ektomorfan tip ima nježne i duge kosti, mršaviji su i višeg su rasta. Njihov temperament je cerebrotoman. Ponašaju se stidljivo, teško uspostavljaju komunikaciju i teško se prilagođavaju. 4. Prosječan čovjek ima svojstva svih ovih tipova i takvih je najviše u ljudskoj populaciji. Hipokratova podjela temperamenta poslužila je mnogim istraživačima kao polazište u istraživanju ove dimenzije ličnosti. Pavlov na sličan način objašnjava psihičko funkcioniranje čovjeka. Živahan čovjek po njemu odgovara sangviniku, mirnom je paralela flegmatik, neobuzdanom kolerik i slabom odgovara malanholik. Vunt Hipokratovu podjelu temperamenta koja je uglavnom kvalitativnog karaktera, proširuje sa kvantitativnim dimenzijama ispoljavanja emocija. Te su dimenzije: brzina, jačina, dubina i širina ispoljavanja emocija. Njegova tabela izgleda ovako: Emocije Brze Lagane Emocije Široka Uska Emocije Uzbudljive Umirujuće Jake Kolerik Melanholik Duboke Kolerik Melanholik Prijatne Sangvinik Flegmatik Slabe Sangvinik Flegmatik Površne Sangvinik Flegmatik Neprijatne Kolerik Melanholik

Razlike u emocionalnom izražavanju se uglavnom pripisuju stanovitim razlikama u funkcioniranju vegetativnog nervnog sistema kod ljudi. Kako su žlijezde sa unutrašnjim lučenjem pod direktnom inervacijom vegetativnog sistema i kako one luče hormone u krv, smatra se da su razlike u reagovanju nasljedne. Ovako stanovište ima osnovu, jer čovjek nasljeđuje organsku osnovu, pa i način fiziološkog funkcioniranja nervnog sistema. Ali, istraživanja su pokazala da ljudske reakcije i ponašanje zavise i od cjelokupne strukture i organizacije ličnosti (motivi, interesi, stavovi). Ajzenk ukazuje na introverziju i ekstraverziju kao primarne, izvorne crte koje se nasljeđuju kao reaktivnost i kondicionabilnost nervnog sistema. Introverti brzo reagiraju i njihov je prag reakcije veoma nizak. Ovakve osobe brže stiču uvjetni refleks i brže se uče samoobuzdavanju. Ekstraverziji odgovara nervni sistem koji reagira sporije i na jače podražaje. Oni su sporiji u sticanju uvjetnih refleksa, ali se istovremeno teško i oslobađaju istih, pa zato dolaze u konflikt sa društvenim normama. Danas peovlađuje mišljenje da temperament zavisi od nasljednih predispozicija, ali daje ispoljavanje podložno utjecaju okoline. KARAKTER

Karakter predstavlja skup moralnih i voljnih svojstava čovjeka koja su se u toku života ustalila, tako da određuju njegov stav i ponašanje. Ima shvatanja da je karakter isto što i ličnost; jer ijedan i drugi pojam se odnose na karakteristično ponašanje pojedinca koje ga izdvaja od drugih. Međutim, ličnost je širi pojam i u sebi obuhvata i dimenziju karaktera. Ličnost podrazumijeva i one crte koje su podložne mijenjanju, dok je karakter jedan ustaljeni oblik ponašanja na osnovu kojeg možemo dosta pouzdano predviđati ponašanje pojedinca. Ljude je od davnina interesovalo koje su to crte koje određuju tipično ponašanje čovjeka. Tako je grčki filozof Teofrast dao opis oko pedeset karaktera na konkretnim ljudima Atine. Početkom 19. stoljeća Franc Gal ispituje vezu između oblika lobanje i duševnih poremećaja i genijalnosti. On to naziva frenologija i tvrdi da se sposobnosti pa i karakter mogu procijeniti na temelju izgleda lobanje. Slično je i Ernest Krečmer tumačio povezanost crta ličnosti i karaktera sa jedne strane, i fizičke konstitucije, sa druge. Krečmer je ipak obazriviji jer kaže daje temperament više produkt naslijeđa a karakter odgoja. Novija istraživanja karaktera se vrše pomoću faktorske analize. Tako je Gilford iz niza svojstava kojima se obilježava karakter izdvojio sljedeće: a) Potreba za slobodom u djelovanju. b) Potreba za samostalnošću. c) Težnja za konformizmom. d) Konzistentno poštenje. Najraširenije shvaćanje podrazumijeva sljedeće komponente kojima se određuje karakter: a) odnos prema samom sebi - realno sagledavanje slike o sebi, precjenjivanje i potcjenjivanje slike o sebi, b) odnos prema radu i obavezama - odgovornost - neodgovornost, marljivost - lijenost, c) odnos prema socijalnim i etičkim normama ponašanja – poštenje -nepoštenje, d) odnos prema drugim ljudima - iskrenost - neiskrenost, altruizam -egoizam. Karakter je u tijesnoj vezi sa moralnim načelima jednog društva i manifestira se kroz konkretno ponašanja pojedinca. Jer kako i narod kaže "karakter se manifestira na djelu." Karakternih osobina ima mnogo i izražavaju se bipolarnim vrijednostima (škrt-darežljiv, lijen-marljiv i si.) Najizrazitije i najubjedljivije manifestacije karaktera se očituju u cjelokupnoj aktivnosti pojedinca, u svim njegovim postupcima i odnosima sa drugim ljudima. INTERESI Interes je jedna od dimenzija ličnosti koja određuje pozitivan odnos pojedinca prema nekim predmetima i sadržajima. Interes se može manifestirati u aktivnom djelovanju pojedinca da ostvari svoje težnje, ali se može izražavati i pasivnim odnosom, npr. kada neko ima interes za fudbal i aktivno ga igra i, s druge strane, kada kao gledalac prati nogometne utakmice. Postoje razne klasifikacije interesa. Špranger navodi ove interese: - Teoretski interes ili interes za spoznajom istine. - Estetski interes ili interes za lijepe i skladne sadržaje. - Socijalni interes ili interes da se komunicira sa ljudima i da im se pomaže. - Politički interes ili interes upravljanja drugima. - Religiozni interes ili interes za spoznaju misterije Boga. Neki autori interese dijele na profesionalne i neprofesionalne. Profesionalni interesi su u domenu zanimanja koje ljudi obavljaju i od nivoa tog interesa u dobroj mjeri zavise postignuća ljudi. Neprofesionalni interesi su pozitivan odnos prema različitim aktivnostima. Interes zavisi od sklonosti i uspjeha u nekoj aktivnosti. Ako je uspjeh dobar, to podstiče ljude da ulažu dodatni napor da realiziraju svoje interesne težnje, zato interes može prerasti ujak motiv ljudskog ponašanja. STAV Stav je psihološka kategorija koju su različiti autori različito definirali: Allport navodi preko 20 raznih definicija od kojih ističemo sljedeće: Stav je spremnost na pažnju ili akciju određene vrste. (J.M. Baldwin, 1901). Stav je tendencija da se djeluje prema nečemu ili protiv nečega u okolini, što time dobiva pozitivnu ili negativnu vrijednost. (W. Reckless, 1931.).

Stav je tendencija pozitivnog ili negativnog reagiranja prema nekoj stvari, osobi ili pojavi. (Bujaš, 1959.). Stav je spremnost da se na određene predmete i situacije reagira sa sasvim određenim osjećajima, predodžbama i načinima ponašanja. (M. Furst, 1991.). Stavovi su socijalne dimenzije ličnosti jer se sticu učenjem. Oni nose odraz određene kulture i individualnog iskustva. Bitna je karakteristika stavova da se teško mijenjaju, čak i u uvjetima kada se promjene okolnosti koje su opravdavale neke stavove. Stavovi djeluju na ljudsko ponašanje, ali i na psihičke procese percepcije, pamćenja, mišljenja itd., npr. pozitivan stav prema nekoj osobi iskrivljuje percepciju o njenom stvarnom izgledu. Načelno se stavovi dijele na lične i socijalne. Nikola Rot (1966) ovako klasificira stavove: - Stav prema društveno važnim pojavama; - Stav prema društvenom sistemu koji vlada u zemlji ili prema društvenim sistemima uopće; - Stav prema pojedinim nacijama ili prema nacionalnosti uopće; - Stav prema pojedinim religijama ili pitanju religija uopće; - Stav prema rasama; - Stav prema braku i porodici; - Stav prema sistemu odgoja; - Stav prema ralu i pitanjima razoružanja i - Stav prema različitim socijalnim institucijama i problemima. Stav je složena psihička kategorija koja se sastoji od saznanja, osjećanja i djelatne tendencije prema različitim sadržajima. Marija Furst navodi primjer stava prema apstraktnom slikarstvu gdje se jasno vide navedeni aspekti: "Ako netko ima, primjerice, prema apstraktnom slikarstvu negativan stav, njegovo će opažanje takve slike (saznanja) biti usmjereno samo na to da u slici otkrije neki stvarni sadržaj, neće primjećivati ritam i oblike boja. Iz toga će nastati osjećaj nelagode ili ljutnje (osjećanja) i on će možda svoju ljutnju glasno izraziti ili se brzo okrenuti od slike (djelovanja)." (Maria Furst, Psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 1995.). Osobine stavova 1. Smjer stava je pozitivno ili negativno određenje spram nekih predmeta, pojava, osoba i si. (valencija stepen povoljnosti ili nepovoljnosti). Prema ovom kriteriju, stavovi mogu biti pozitivni ili negativni, Što u stvarnom životu nije tako jasno razgraničeno, jer se između dvije krajnosti nalazi jedan kontinuum. 2. Intenzitet govori koliko su čvrsti pojedini stavovi, pa možemo govoriti o snažnim i slabim stavovima. 3. Dosljednost je svojstvo da se usvojeni stavovi dosljedno izražavaju: prema ovom svojstvu, ljude možemo u načelu podijeliti na one koji su dosljedni u svojim stavovima i one koji nisu dosljedni. 4. Djelotvornost stava je svojstvo da se djeluje u skladu sa svojim stavovima. Tako se prema ovom svojstvu ljudi značajno razlikuju, od onih koji djeluju prema svojim stavovima, do onih koji ostaju na razini "misli", ali praktično ne djeluje. Osim navedenih osobina neki autori navode i trajnost, svjesnost, univerzalnost, progresivnost, konzervatizam i dr. osobine stavova. Formiranje stavova Allport navodi ove mehanizme u procesu formiranja stavova: 1. Mehanizam integracije je proces kojim se razni doživljaji o nekom predmetu, pojavi ili osobi uklapaju u jednu cjelinu kao stav. 2. Mehanizam diferencijacije je obrnut proces u kome se iz jednog stava formiraju drugi stavovi. 3. Mehanizam traume je formiranje stava na osnovu jednog intenzivnog emocionalnog doživljaja. 4. Mehanizam imitacije je ustvari učenje po modelu gdje se prihvaćaju gotovi stavovi oponašanjem značajne osobe. Ovaj mehanizam formiranja stavova je posebno prisutan u djetinjstvu kada djeca najčešće imitiraju roditelje i tako usvajaju od njih razne stavove, npr. prema braku, religiji, drugim rasama i sl. Poznavanje stavova ljudi ima veliki praktični značaj Jer se mogu predviđati i kontrolirati ponašanja pojedinaca i grupa, zbog čega se koriste različite tehnike za njihovo utvrđivanje. Jedna od najčešće primjenjivanih tehnika za mjerenje stavova je skaliranje ili vrednovanje stavova na osnovu valencije. Skala se sastoji od niza tvrdnji o kojima se osoba izjašnjava sa odobravanjem ili neodobravanjem. Na temelju toga se može zaključiti o stavu pojedinca.

Predrasude i stereotipije Predrasude su najčešće negativni stavovi. One su emocionalno obojene i sprječavaju nas da ispravno procjenjujemo ljude, predmete i situacije. Predrasude su stavovi uvjerenja koji nisu zasnovani na činjenicama i kao takvi su veoma postojani. Kako predrasude često sadrže negativan i neprijateljski stav prema objektu, to predstavljaju ozbiljan problem u društvenom ponašanju. Diskiiminacija je tipičan primjer predrasude spram određenih rasa i etničkih grupa. Tako je u SAD jedno vrijeme kod bijele većine vladala predrasuda da su crnci primitivni, da izbjegavaju rad i da su manje inteligentni od bijelaca. O predrasudi Francis Bacon (1561-1616.) kaže: "Idoli i pogrešni pojmovi uvijek su zaposjedali ljudski razum i na taj način priječili pristup istini, a čak i kad se taj pristup i oslobodi, oni uvijek iznova izranjaju pri stjecanju novih znanja i pravi su teret, sve dok ih ne budemo svjesni i po mogućnosti od njih zaštićeni... Čvrstom i svečanom odlukom ih se treba odreći i bez ostatka osloboditi i očistiti razum." (Maria Furst, Psihologija, 1995, str. 176.). Stereotipije su također, vrijednosni stavovi koji su emocionalno obojeni. U odnosu na predrasude stereotipije su fleksibilnije i manje utječu na stvarno ponašanje ljudi. Stereotipije iskrivljuju našu percepciju, jer hoćemo da vidimo svijet u skladu sa našim stavovima. Stereotipi su rijetko jednostavne konstatacije, nego emocionalno obojeni stavovi koji kao i predrasude mogu negativno utjecati na odnose među ljudima. Stereotipija o Nijemcima da su čisti i marljivi, kod nekih pripadnika tog naroda može dovesti do negativnog stava prema drugimnarodima u smislu da su oni "prljavi i lijeni". JEDINSTVO LIČNOSTI Ličnost je nedjeljiva cjelina koja obuhvata sve psihofizičke karakteristike koje pojedinca izdvaja od drugih. Jedinstvo podrazumijeva međusobnu povezanost i usklađenost osobina tako da pojedinac normalno funkcionira. Psihička svojstva čovjeka koje smo razmatrali izolirano, tek u interakciji, u totalitetu kakav je ličnost imaju stvarni smisao i funkciju. Zbog toga je ličnost jedna sinteza raznolikih psihičkih i fizičkih odlika. Ličnost je određena i vlastitim samopoimanjem ili samosviješću, što kao integrativni faktor oblikuje individuu i njeno ponašanje. Samosvijest usklađuje različite težnje u jedno dosljedno ponašanje. Mada ne možemo govoriti o apsolutnoj dosljednosti, ipak postoji jedno ustaljeno ponašanje koje je uvjetovano prisustvom, smjerom i stupnjem pojedinih osobina, ali i njihovom usklađenošću. TEORIJE LIČNOSTI FROJDOVA PSIHODINAMIČKA TEORIJA LIČNOSTI Frojd najveći značaj u svom objašnjavanju ličnosti daje nagonima i nesvjesnom dijelu ličnosti. On tumači da se ličnost sastoji iz tri segmenta koji se međusobno prožimaju. Id (lat. ono) je najstariji dio ličnosti i predstavlja biološki - instinktivni dio. Kao nasljedni i biološki segment, id nastoji zadovoljiti nagone po svaku cijenu, što mu daje karakter životinjskog nagona. Ego (lat. ja) je psihološki segment ličnosti koji traži realno i prihvatljivo zadovoljavanje onoga čemu teži nagon. Superego (lat. nad-ja) čini socijalni aspekt ličnosti, odnosno to su norme, ideali i principi koje je pojedinac usvojio i na osnovu čega usklađuje svoje ponašanje. Suštinska je uloga superega da potiskuje ili na neki drugi način sprječava prodor ida iz nesvjesne u svjesnu sferu. Frojd kaže da čovjek ne predstavlja svjesno već nesvjesno biće i zato je, za njega glavni pokretač ljudske aktivnosti podsvijest. Nesvjesno je najdublji stra^ tum i razina ljudske psihe. On nesvjesno dijeli na: eros i tanatos. Eros je nagon koji održava život (glad, žeđ, seks), a tanatos je nagon ka smrti (agresija, destrukcija). Ova dva nagona produkuju energiju koju Frojd naziva libido. Id, ego i superego su često u neskladu što dovodi do raznih obiika poremećaja ličnosti. Frojd je razvio posebnu tehniku kojom je utvrđivao koji su to nesvjesni mehanizmi a koji utječu na neusklađenost funkcioniranja ličnosti. Tehnika kojom se utvrđuju nesvjesni pokretači ponašanja zove se psihoanaliza. Prema Frojdu, rano djetinjstvo presudno je za psihodinamiku ličnosti. Dijete prolazi kroz različite faze zadovoljavanja svojih nagona. Od toga na kakav način realizira osnovne biološke potrebe, zavisit će kakva će ličnost postati. On razlikuje sljedeće stadije razvoja djeteta: 1. Oralni stadij traje do kraja prve godine života. Dijete na ovom stadiju preko usta zadovoljava svoj seksualni nagon.

Personalistička teorija polazi od toga da je svaki čovjek zasebna individua i zbog toga. ali one mogu formirati nove potrebe. Iz ove definicije može se vidjeti da ličnost nije produkt samo naslijeđa." (Olport. Za socijalnu teoriju možemo reći da jednostrano tumači razvoj ličnosti i idealizira čovjeka. Olport ne negira biološke potrebe. prema Fromu. tumači da čovjek nema destruktivni nagon. često se dešava da zbog raznih razloga ljudi ne mogu ispoljiti svoju ličnost. Olport tumači daje svjesna motivacija osnovna determinanta ljudskog ponašanja. Naime. Naime. Fenomenalno polje je subjektivni svijet koji se sastoji od svjesnog i nesvjesnog dijela. Rodžers tumači da se čovjekov optimalan razvoj postiže kada mu se omogući da ispolji svoje mogućnosti. pa stoga dolazi do sukoba sa okolinom. on je bio pobornik humanističkog socijalizma. Za razliku od Frojda. On kaže da je ličnost kompromis između biološke prirode čovjeka inormi koje postavlja društvo. RODŽERSOVA FENOMENOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Prema Rodžersu. On. U odnosu na Frojda koji prenaglašava nesvjesno u čovjeku. Ličnost Rodžers dijeli na dvije komponente . PERSONOLOŠKA TEORIJA LIČNOSTI Ovu teoriju razvio je Olport. preferira istraživanje pojedinca i njegovih specifičnih karakteristika. Prema grčkom mitu kralj 'Tebe Edip je neznajući da su mu roditelji. Organizam je sve ono što je u datom trenutku dostupno svijesti i što se događa u samom organizmu. Socijalna okolina je veoma značajna za razvoj ličnosti. Na tom se stadiju formira tzv. ali da mnogi to ne uspiju jer nemaju odgovarajuću društvenu okolinu. Zato je osnovni cilj ove teorije da objasni ličnost pojedinca i da na osnovu toga predviđa njegovo ponašanje i njegov individualni razvoj. On ovo iskustvo naziva fenomenalno polje. ali From je to prenaglašavao. "Edipov kompleks" kao težnja prema roditelju suprotnog spola i neprijateljstvo prema roditelju istoga spola. From smatra kako čovjek ima sve pretpostavke da razvije svoje psihofizičke mogućnosti. 3. Od toga kako je pojedinac savladao ove stadije. dok Olport sadašnjost tumači onim kako se pojedinac određuje prema budućnosti. dok je biološki faktor zanemario. što on naziva funkcionalna autonomija motiva. Kada u svojoj definiciji ličnosti upotrebljava termin "psihofizički sistem". Njegova je teorija sociološki i filozofski odraz vremena i prilika u kojima je živi. Ljudske potrebe koje nisu biološke prirode. fiziološke i psihološke procese. formirale su se evolucijom a ne individualnim razvojem pojedinca. Olport jasno pravi razliku između pojma ličnosti i pojmova karakter i temperament. ubio svoga oca i oženio svoju majku. za razliku od Frojda. str. Olport hoće da kaže da ličnost nije hipotetički konstrukt. što predstavlja cjelokupno iskustvo pojedinca. Prema Olportu.organizam i pojam o sebi (vlastito ja). Prema Frojdu ovaj je stadij posebno značajan za formiranje ličnosti. . Analni stadij je tokom druge godine kada dijete doživljava najveće zadovoljstvo u defekaciji (velika nužda). Olportova teorija ima nedostatak što zanemaruje utjecaj socijalne okoline a prenaglašava individualitet ličnosti. Falični stadij se izražava u dječijem zadovoljstvu prilikom manipulacije genitalnim organima. Olport ovako definira ličnost: "Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegovo karakteristično ponašanje i mišljenje. umjesto istraživanja općih karakteristika na velikom broju ljudi. Frojd u prošlosti vidi objašnjenje sadašnjosti. čovjek je svrhovito biće sa jasnim težnjama. FROMOVA SOCIJALNA TEORIJA LIČNOSTI Erih From je prenaglašavao utjecaj društvene okoline na razvoj i formiranje ličnosti.2. pa je smatrao da će tek takvo društvo omogućiti čovjeku da ispolji svoju pravu ljudsku suštinu. već da realno postoji i da ima svoju objektivnu egzistenciju koja se manifestira kroz neurološke. Suština ove teorije je daje čovjek u suštini dobar i racionalan i da može djelovati i živjeti u harmoniji sa drugima i sa samim sobom. 1968. ličnost je složena od mnogo crta i zbog toga daje prednost kvantitativnom pristupu objašnjenja ličnosti umjesto dotadašnjeg kvalitativnog. Ono što je nekada bila biološka potreba može postati autonoman samostalan motiv. Nažalost.28). zavisi razvitak ličnosti. već težnju za prirodan rast prema potpunoj afirmaciji..

Pojedinačni postupci ponašanja kao odgovori na različite podražaje. str. nedirektivna terapija. To je fluidni. ali je u svakom času jedan specifičan entitet" (Rodžers. Ovo je oblik površinske terapije u kome terapeut pomaže pacijentu da "sazri" ili da "psihološki poraste" kako bi ubuduće sam mogao razriješiti svoj problem. jer je ponašanje potpuno zavisno od onoga što se zbiva u objektivnom svijetu.vlastito ja nije neki homunkus ili mali čovjek u glavi koji nas doživljava". Watson) da se u psihologiji mogu koristit samo objektivni podaci. Pojam o sebi je svjesna percepcija sebe i svojih svojstava.. 200). nedirektivna terapija više pažnje posvećuje trenutnoj situaciji pojedinca. Osnovne postavke ovog pravca su da je ljudsko ponašanje potpuno objašnjivo ako se poznaju spoljni utjecaji. o samom sebi ili meni i precepcije odnosa samog sebe ili mene prema drugima i prema različitim aspektima života zajedno s vrijednostima koje su im pridružene. ponašanje je funkcija podražaja iz objektivnog svijeta. afektivni sektor (temperament) i somatski sektor (konstitucija) (Ajzenk. to je simbolizacija ukupnog iskustva pojedinca. U odnosu na psihoanalitički pristup. to je psihologija potpunog determinizma. Kako to voli da kaže Rodžers: ". čine osnovu psihičkog života.. kako ih on zove. To je cjelina ili geštalt koja je dostupna svijesti. . konceptualni gestalt koji tvore percepcije karakteristika samog sebe ili mene. Njegova teorija je prihvaćena u psihološkoj praksi kao iskustvo. ne može pružiti takvu objektivnost. Rodžers je dao veliki doprinos u spoznaji ličnosti. To Skiner prikazuje formulom S-»R. konativni sektor (karakter). 1959.. Rodžers je na osnovu svojih spoznaja o strukturi i dinamici ličnosti razvio posebnu terapijsku tehniku tzv. već ga treba tumačiti. Ajzenk je utvrdio da u ličnosti postoje četiri nivoa : 1. Bihevioristička teorija je zasigurno najegzaktniji pristup u objašnjenju ljudskog ponašanja.25). utvrđivati uzročno-posljedične veze i na temelju toga predviđati ljudsko ponašanje. B. ona nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju četiri glavna sektora u koje su organizirani ovi obrasci ponašanja: kognitivni sektor (inteligencija). koje se može egzaktno utvrditi i mjeriti na osnovu informacija o promjenama u objektivnom svijetu. prema njemu. 2. pa tako i psihologija ne može samo objašnjavati ljudsko ponašanje. gdje je S podražaj. Utvrđivanje osnovnih faktora ili dimenzija. Ajzenk faktorskom analizom iz mnoštva manifestacija ljudskog djelovanja izdvaja manji broj faktora koji. Dakle. 1947. Vlastito ja se razvilo iz fenomenoloskog polja na osnovu vlastitog iskustva pojedinca. Skiner smatra da nije cilj niti jedne nauke da samo objašnjava pojave. Na ovom je nivou najveći stupanj generalizacije. Na temelju empirijskih istraživanja a postupkom faktorske analize. jer introspekcija. koja je bazirana na subjektivnim iskustvima i smatrana osnovnom metodom u psihologiji. Takav pristup stvara povjerenje pacijenta u terapeuta i on na sebe preuzima rješavanje svoga problema. konzistentni. Oni imaju najniži nivo generalizacije. promjenljivi gestalt ili cjelina. Njegova definicija ličnosti glasi: "Zbir aktualnih i potencijalnih obrazaca ponašanja organizma koji su determinirani nasljeđem i okolinom. U samom toku nedirektivne terapije terapeut se ne suprotstavlja pacijentu nego mu povlađuje i ohrabruje ga u sagledavanju situacije. DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LIČNOSTI Ovu teoriju je razradio američki psiholog Ajzenk. Ovaj pravac je nastao kao zahtjev Votsona (J. Viši nivo su oblici ponašanja koji su uobičajeni odgovori pojedinca u istim ili sličnim situacijama. a Skiner je najpoznatiji predstavnik tog pravca. Drugim riječima. Polazišna osnova Ajzenkove teorije su empirijska iskustva koja se mogu objektivno utvrditi. str. Ajzenkova dimenzionalna teorija se oslanja na rezultatima faktorske analize. nego što se bavi njegovom prošlošću. BIHEVIORISTIČKA TEORIJA LIČNOSTI Biheiviorizam je danas najrašireniji pravac u psihologiji.. eksperimentalnom istraživanju i fiziološko-neurološkim spoznajama psihičkog života. Bihevioristička teorija ličnosti usmjerena je na izučavanje ljudskog ponašanja kao objektivne realnosti. omogućuje kompleksno sagledavanje i definiranje ličnosti.Vlastito ja Rodžers tumači kao: "Organizirani. ali i kao značajno teorijsko spoznavanje složenog fenomena kakav je ličnost. to je jedan proces. a R odgovor ili ponašanje. Ova se percepcija sastoji od svijesti o svom postojanju ("Ja jesam") i svijesti o svojoj funkciji ("Ja mogu"). ali joj se zamjeri što u determiniranosti ljudskog ponašanja izostavlja naslijeđe i biološke faktore. ali nužno u svijesti.

mušičavi. 246. povjerljivije i manje neurotične. nalazimo da ih karakteriziraju opsesivne tendencije. ČOVJEK KAO DRUŠTVENO BIĆE .Konstitucionalna teorija ličnosti. Keli. . onda se smatra daje zrela.. Maslov.bolje prosuđuju druge i sebe.. socijalna funkcionalnost.odgovornije su. .imaju stabilne etičke principe i vrijednosti. Pa ipak. pa ako ih ličnost posjeduje. apatija i da pate od labilnosti autonomnog živčanog sustava. uvažavanje drugih ljudi i posebno izražena kreativnost u svojoj struci. (I-E faktor) b) Neuroticizam . str.upornije su u realizaciji svojih ciljeva. Dobijeni rezultati pokazuju u čemu je vrijednost zrelih ličnosti: . odsustvo diskriminacije ljudi po etičkim i vjerskim osnovama.Kognitivna teorija ličnosti. zato smo u ovom kratkom pregledu iznijeli neke od teorija koje najbolje pokazuju tu genezu razvoja znanstvene teorije ličnosti. u socijalnim se zbivanjima drže u pozadini. Ajzenk je faktorskom analizom utvrdio sljedeće fundamentalne dimenzije ličnosti: a) Intraverzija . Na području proučavanja ličnosti ostvarena je sinteza teorijskog i empirijskog rada. Danas postoji veliki broj psiholoških instrumenata kojima se utvrđuju pojedini segmenti ličnosti. postoje neka svojstva koja se cijene u većini kultura i zbog kojih se ličnost smatra zrelom. U jednom istraživanju utvrđivana je razlika između ličnosti za koje se smatra da su zrele i onih za koje se načelno smatra da su nezrele. tolerantnije. . objektivna procjena sebe i drugih. oni su u društvu smeteni. .stabilnost (N faktor) i c) Psihoticizam (P faktor). Ajzenk ovako opisuje neurotičnog introverta: "Pokazuje tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije. Potrebno je istaći da i sljedeće teorije zaokupljaju pažnju savremenih psihologa: . Tu susrećemo osobine ličnosti koje su povezane sa dvije ili više navika reagovanja u sličnim situacijama. Ajzenkova teorija ličnosti predstavlja pokušaj objedinjavanja fenotipskog i genotipskog pristupa u proučavanju iičnosti (utjecaj naslijeđa i socijalne okoline). On ne zanemaruje naslijeđe i govori da su neki živčani sistemi slabi (reaguju na slabije podražaje i lahko se umaraju). Općenito oni su točni ali polagani. Naslijeđu pripisuje i razlike u mogućnosti učenja. Dao je veliki doprinos u objektivnom sagledavanju i utvrđivanju osnovnih dimenzija ličnosti pa se uz Katela smatra najboljim poznavaocem multidimenzionalne teorije ličnosti. Na ovoj razini ličnosti susreću se tipovi ličnosti kao korelacija i organizacija osobina ličnosti. empati-čan stav. Lewin . visok stupanj tolerancije. . dok su neki živčani sistemi jaki (reagiraju na jače podražaje i teže se umaraju).bolje organizuju svoje aktivnosti.Topološka teorija ličnosti. nervozni. spontanost. a razina aktivnosti holinesteraze visoka. 4. Sekrecija slina je inhibirana. Maslov je analizom biografija većeg broja značajnih ličnosti iz prošlosti i savremenika. jer nijedna ličnost nije u svim aspektima potpuno zrela. utvrdio da su sljedeće osobine karakterizirale te ljude: realna procjena stvarnosti. odani sanjarenju.Humanistička teorija ličnosti.otpornije su na poteškoće.introverzija. pate od nesanice. . Njihova inteligencija je relativno visoka. . ali zrelost ličnosti se ne može na takav način utvrđivati.). sposobnost naprezanja je slaba. Muraj. iritabilnosti. 1947. . Prema njihovim vlastitim izjavama njihovi osjećaji mogu biti lako povrijeđeni. U nekoj društvenoj i kulturnoj sredini cijene se određena svojstva. smisao za humor. Neke od teorija smo ranije naznačili zbog toga ih nismo zasebno predstavljali. njihov rječnik izvrstan i oni su obično uporni. Na ovom je nivou veći stupanj uopćavanja. Ajzenk smatra da se ličnost formira socijalizacijom na osnovu bioloških datosti nervnog sistema.3.Motivacijska teorija ličnosti. obuzeti osjećajem manje vrijednosti. dok u drugoj sredini se možda takve osobine mnogo ne cijene pa se ni ličnost neće smatrati zbog toga zrelom. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira vertikalni rast nad horizontalnim. ZRELA LIČNOST Pojam zrele ličnosti zavisi od konkretnih društvenih i kulturnih prilika. "(Ajzenk. 9. Seldon.

ali kod nekih je pojedinaca ta reakcija izraženija. itd. uočit ćemo da uglavnom imaju i različite zakone. Njega karakteriše relativna dosljednost i specifičnost u reagovanju spram drugih. INTERPERSONALNO PONAŠANJE Interpersonalno ponašanje je način kako pojedinac stupa u odnose sa drugim ljudima. On to stiče procesom socijalizacije.. interpersonalno ponašanje. . mnijenje i si Socijalna psihologija temelji se na spoznajama opće psihologije. U procesu socijalizacije jezik igra značajnu ulogu. različit jezik itd. Zato je društveno ponašanje pojedinca u zavisnosti od njegovog načina interpersonalnog reagovanja. Jer. identifikacije kao neorganizovanih i funkcionalnih postupaka. što ne može a da ne ostavi odraza i na pojedincima koji žive u tako različitim društvenim i kulturnim sredinama. "agresivnost" kao interpersonalna dispozicija pojedinca je ponašanje koje se pokazuje u mnoštvu raznovrsnih situacija. jer ni jedna se osobina ne izražava na principu "sve ili ništa". a koje je izraženije nego kod drugih ljudi. Zato s pravom D. Naime. Sljedstveno svaki čovjek živi u društvenom svijetu i zato nijedan psiholog ne može da proučava ponašanje čovjeka kao vandruštvemog bića. dok se organizovanim i intencionalnim odgojem čovjek oblikuje i organizovano usvaja vrijednosti konkretnog društva. Ovaj je proces postepen i odvija se putem imitacije. pojave i stanja i na taj način usmjerava svoje ponašanje u skladu sa normama okoline. sugestije." {Pojedinac u društvu. na klinici ili gomili. tj. Posmatramo li različite države i različite narode. politiku. mi studiramo ponašanje čovjeka kao učesnika u događajima interpersonalnog ponašanja. . svoju kulturu i svoju proizvodnju materijalnih dobara. na jezik. Ovu osobinu interpersonalnog reagovanja treba shvatiti uvjetno. čovjek rođenjem ne donosi nikakve izgrađene stavove i utvrđene obrasce ponašanja. prvenstveno proučavanje stavova i grupnog ponašanja. jer njime se dijete uči da tačno imenuje i definiŠe određene predmete. pa on nastavlja " Bilo da proučava čovjeka u labaratoriji.ponašanje ljudi u različitim socijalnim situacijama. Kreč i saradnici tvrdi daje izolovani pojedinac obična fikcija.) Za čovjekovo ponašanje od velike su važnosti norme ili ustaljena pravila koje društvo nameće pojedincu. Svaki Čovjek se u nekim situacijama ponaša agresivno.). Sta je predmet izučavanja socijalne psihologije? Socijalna psihologija razmatra: .utjecaj izvjesih psiholoških faktora na razne socijalne situacije i pojave. pamćenje. svoje institucije i svoj jezik. Interpersonalno ponašanje je plod bioloških datosti (naslijeđa).utjecaj socijalnih faktora na pojedine segmente ličnosti i na formiranje kompletne ličnosti.. nužno je upoznati osnovne zakonitosti psihičkih procesa (percepcija. Zato da bi se shvatila sva raznolikost čovjekovog socijalnog ponašanja. socijalnog učenja (utjecaj okoline) i lične "historije" njegovih uspjeha i neuspjeha u realizaciji svojih ciljeva (ostvarenja potreba). Sa stanovišta intencionalnog odgoja (namjerni utjecaji) najvažniji su postupci uvjeravanja i prinuda. osjet. Npr.Čovjek je društveno biće i zato se ne može proučavati izvan zakonitosti koje vladaju u društvu. različitu kulturu. potrebe. mišljenje. bilo da proučavamo njegovu sposobnost za pamćenje. potrebno je znati osnovne principe opće psihologije. Zato ćemo u ovom odjeljku dati osnovne naznake socijalne psihologije jer ona razmatra ponašanje čovjeka u društvu. Društvo utječe na pojedinca različitim sadržajima i postupcima. Staje socijalna psihologija? Socijalna psihologija je psihološka disciplina koja proučava ponašanje pojedinca u društvu. Naime.. da bismo shvatili i predviđali ponašanja pojedinca u grupi. Kao sredstva namjernog utjecaja društvo koristi različite oblike verbalne i neverbalne komunikacije koja se ostvaruju kroz proces interpersonalnog ponašanja. zakone i norme. pokazani uspjeh na testu inteligencije ili njegovo pohađanje crkve. 8. Kreč i saradnici navodi neke od osobina interpersonalnog reagovanja: Dispozicija za uloge . OSOBINE INTERPERSONALNOG REAGOVANJA D. a sve to zajedno i još dosta toga što nismo nabrojali čini društvo. str. pojedinac započinje svoj život u društvu koje ima svoje običaje.

GRUPNO PONAŠANJE Grupa je dva ili više pojedinaca koje vezuju zajedničke karakteristike. Društvenost (nedruštvenost). Organizuje grupe. Nakon 20 godina te osobine bile su relativno stabilne. Društvena inicijativnost (društvena pasivnost). Agresivnost (neagresivnost). Egzibicionizam (povučenost). Ne rasuđuje u zauzimanju stava prema drugima. ističe se i neobično ponaša da bi privukao pažnju. silom krči sebi put. b) Prodornost osobina interpersonalnog reagovanja se odnosi na intenzitet ispoljavanja u realnom ponašanju pojedinca. U neprilici je kad ulazi u sobu pošto su drugi sjeli. neke se osobine ispoljavaju samo u izuzetnim situacijama. ne stoji u. Nezavisnost (zavisnost). Više voli da pravi vlastite planove. jake volje. U ponašanju i odavanju štrči i razmeće se. Pun pouzdanja. Učestvuje u društvenim poslovima. oponent. prodornosti. Te grupe mogu biti psihološke i društvene organizacije. lahko pristupa drugima. KARAKTERISTIKE OSOBINA INTERPERSONALNOG REAGOVANJA Samo poznavanje osobina interpersonalnog ponašanja nije dovoljno za objašnjenje i predviđanje ponašanja pojedinca. to ćemo ukratko istaći osnove funkcioniranje grupe. Sociometrijske dispozicije Prihvatanje drugih (odbijanje drugih). c) Dosljednost je kao karakteristika posebno bitna jer na neki način ukazuje na moguće ponašanje pojedinca u sličnoj situaciji. teži vlasti. pozadini. npr. a neke mogu biti prisutne u većini socijalnih interakcija. ne smeta mu ako je upadljiv. Naime. ne traži ni podršku ni savjet. da obavlja ? oslove na svoj način. dosljednosti i strukturi. Zato se osobine interpersonalnog reagovanja razlikuju po stabilnosti. osobina izražajne dispozicije "agresivnost" se kod različitih pojedinaca može različito manifestirati. Saosjećajnost (nesaosjećajnost). Prezauzetost sobom (društvena ravnoteža). U svakoj vezi nalazi razlog za takmičenje -drugi su rivali koje treba poraziti. otvoren i pristupačan. emotivno dovoljan sam sebi. predviđa slabosti i vidi najbolje kod drugih. Druge napada neposredno i posredno.Nadmoćnost (društvena plašljivost). d) Struktura je zbir ocjena za jednu osobinu i ona ukazuje na nivo pojedine osobine kod pojedinca. ne umije da sarađuje. pokazuje izazivačku zlovolju prema vlasti. Odnosi među Članovima psihološke grupe su uzajamno zavisni (ponašanje svakog Člana utječe na ponašanje drugog) i veže ih zajednička ideologija (vjerovanje. kod nekoga će se ispoljavati u verbalnoj agresiji (svađanje) a kod nekog u fizičkom napadu. osjeća se nelagodno ako se razlikuje od drugih. svađalica. Izražajne (ekspresivne) dispozicije Takmičarstvo (netakmičarstvo). daje prijedloge na skupovima. ima ljubazno. samouvjeren. vrijednosti. brani žrtvu nepravde. traži priznanje i aplauz. plemenito ponašanje. kod nekoga to može biti stalna forma ponašanja a kod nekoga povremena i si. topao. norme. Tako je Maslov pratio 300 zaručenih parova u osobinama samopouzdanja i društvenosti. vjeruje i povjerljiv. jer se osobine razlikuju po raznim dimenzijama. Ljubaznost (neljubaznost). uporan. preuzima vodstvo. predusretljiv. Nivo dosljednosti se mjeri povezanošću (interkoleracija) ocjena te osobine u različitim situacijama u kojima se pojedinac nalazi.) . Kako interpersonalno reagovanje određuje Čovjekovo ponašanje i njegov odnos sa drugima. Brani svoja prava. ne drži jezik za zubima. pretjerano pati od treme. voda koji naređuje i usmjerava. Dobroćudan. Zainteresovan za osjećanja i potrebe drugih. stvara mnoge druge veze. siguran u sebe. sklon popuštanju. Dominantnost (submisivnost). ljuti se kad ga drugi posmatraju na radu. voli daje s ljudima. a) Stabilnost interpersonalnog reagovanja utvrđujemo praćenjem ponašanja pojedinca u određenom vremenskom intervalu. koleba se da li se umiješati u grupnu diskusiju. uveličava sebe. Interpersonalno reagovanje pojedinca zavisi od saznanja koje čovjek ima o svijetu koji ga okružuje i potreba i načina kako ih zadovoljava. Npr. odnosno može imati različite karakteristike.

vojna jedinica. .putovanja. razred)..od njih se to očekuje. za razliku od mase ili mnoštva. provođenje praznika i odmora. Ponekad su statusni simboli važni za jačanje identifikacije sa grupom.susreti sa prijateljima.grupe koje pružaju zadovoljstvo. U toj saradnji različiti članovi imaju različite uloge koje vremenom postaju ustaljen sistem međusobnih odnosa. Mala se grupa zbog toga definiše kao socijalna jedinica koju čini ograničeni broj pojedinaca. D.društveno-akcione grupe. U odnosu na broj članova se spominju velike i male grupe itd. Grupe se međusobno značajno razlikuju prema svojoj strukturi. jer je tad veći međusobni utjecaj članova grupe.Društvene organizacije čini više psiholoških grupa povezanih radi ostvarenja zajedničkog cilja. . kohezivna skupina u kojoj pojedinci imaju zajednički cilj. Jedna velika Čikaška kompanija izazvala je poveću krizu prije nekoliko . Kreč navodi primjer kada su statusni simboli sami sebi svrha: "Prije nekoliko godina jedna je kompanija otvorila u Dalasu svoj novi ogranak s pet novih potpredsjednika koji su smješteni u istovjetne kancelarije. razlikujemo: . članovi grupe moraju međusobno sarađivati. Upravo to i određuje vrste grupa. Za četiri dana svi potpredsjednici imali su već pribor sa tri pera. . . Hijerarhijska struktura grupe određuje položaj pojedinca u grupi. što na neki način određuje funkciju grupe. samoaktualizacija i sl. Članovi grupe imaju izdiferencirane položaje koji određuju status pojedinca u grupi. Plats i Miler navode šarolikost ciljeva zbog kojih su pojedinci u društvenim grupama: . . . od onih Čija je struktura izrazito formalna. U odnosu na cilj kojeg pojedinci ostvaruju u grupi. zadovoljenje seksualnih potreba. .kupovina u gradu gdje se putuje. Statusni simboli imaju smisao da članovi grupe mogu lahko zapaziti poziciju pojedinca i da se ponašaju u skladu sa propisanom normom.. Tako Gibl. . U nekim grupama hijerarhija je okomita i koncentracija vlasti je u vrhu. STRUKTURA GRUPE Da bi grupa mogla realizirati svoje ciljeve. tako se spominju primarne grupe (porodica. Unatoč tolikoj raznolikosti potreba pojedinaca. Status pojedinca u grupi može biti formalno označen.stvaralačke grupe. odnosno hijerarhijski položaj. Psihološke grupe bolje funkcioniraju ako imaju manji broj Članova.status i prestiž.obrazovanje. Jedinstveni cilj grupe određuje i osnovnu funkciju grupe. Zato kažemo da strukturu grupe čini stabilan sistem odnosa među članovima grupe. Neki autori uzimaju i druge kriterije za diferencijaciju grupe. . .). . grupa može imati zajednički cilj kojem teži i koji podržavaju svi njeni članovi. dok se opet u nekim grupama vlast raspoređuje na članstvo.. Sve je bilo mirno dok jedan nije upotrijebio svoj potrošni fond da pribor za pisanje s jednim perom zamijeni s dva pera. susreti s drugima na njihovom terenu ili gdje su njihovi interesi. do neformalnih grupa gdje dvije osobe mogu zauzimati isti položaj (rekreativne grupe). Socijalna grupa ima svoju strukturu i norme. Iz ovog primjera smo vidjeli da su različite potrebe pojedinaca u grupi.to zahtijeva njihov gazda ili organizacija. VRSTE GRUPA Grupa je. . FUNKCIJE GRUPA U grupi pojedinci mogu realizirati svoje različite potrebe (zaštita od spoljnih prijetnji. vežu ih mnogostruke veze. kako je to u vojsci.oslobađanje od dosade. .dobijanje posla.uklanjanje iz domaće napregnute situacije.dobijanje inspiracije i stimulacije. .plaćeni su za to. pribavljanje hrane.. gdje su jasno propisane dužnosti svakog člana.radne grupe.

sam određuje politiku. planiranje. istrajava na svojim naređenjima." UTVRĐIVANJE STRUKTURE GRUPE Najčešći postupak kojim se utvrđuje struktura grupa je sociometrijska analiza. Za prikazivanje strukture sviđanja i nesviđanja. pa je jedan od njih. Sociogram takve grupe je u obliku zvijezde. Atmosfera u ovakvim grupama je napregnuta.godina kad je nabavila novi tip stolice sa uspravnim naslonom kako bi ih dva-tri njena rukovodioca isprobali. Svaka kultura i svaka grupa ima različite predstave o tome kakav bi trebalo da bude "pravi vođa". AUTOKRATSKO I DEMOKRATSKO VODSTVO Autokratsko i demokratsko vodstvo su dva diajametralno suprotna načina rukovođenja." "Čist. ne savjetuje se sa ostalim članovima. "tjelohranitelji" i si. pogodna za agresiju i sukobe među članovima grupe. Na ovaj se način formira "dvorska garda". zamijenjena je malo-pomalo funkcijom statusnog simbola. Prvobitna funkcija laboratorijskog mantila kao korisne haljine koja štiti kožu i odjeću od oštećenja u laboratoriji. koliko i s kim članovi grupe komuniciraju i sarađuju. U sporedne funkcije se ubrajaju: spoljni simbol grupe. tzv. pristupačan je članovima grupe. Oni koji nisu dobili stolicu. PONAŠANJE VOĐE Holpin i Vajner su faktorskom analizom utvrdili dvije nezavisne dimenzije ponašanja vođe: 1. univerzalno je priznat kao uniforma naučnika. Razmatrajuće ponašanje. Članovi grupe mogu formalnog vođu prihvatiti kao daje to njihov izbor. tako i članovi grupe mogu da utječu na vođu. odnosno s kim nikako ne bi sarađivao. odnosi se na ponašanje vođe u situaciji kad se grupa nalazi u krizi. Vodstvo je kvantitativna varijabla. Vođa koji dobija visoke ocjene za ponašanje u kriznoj situaciji traži nove ideje. Ovakvom vođi odgovara apsolutistička funkcija i zato ju podupire. vrhovni je pokretač i sudija. bijeli mantil. sociogram. kontrola unutrašnjih odnosa. Proširuje svoju odgovornost i na druge članove te podstiče kohe ziju grupe. zbog čega i podstiče segregiranu strukturu grupe. VODSTVO U GRUPI Vođa je onaj član grupe koji utiče na njenu aktivnost. Ovim se postupkom može otkriti kako. Ovakav vođa pokazuje obzir prema članovima. FUNKCIJE VOĐE Funkcije vođe zavise od vrste i strukture grupe. s vođom u sredini i sa malo veza među članovima. Ovaj tip vodstva ima vertikalnu hijerarhiju u kojoj je vođa u kontaktu sa vođama drugoga reda. svi služe da održe status vođe. kupio stolicu za svoj novac i krišom je unio u svoju kancelariju.. Tako neki autori funkcije vodstva dijele na glavne i sporedne. ideolog. koji seže do koljena. jer svi članovi grupe su na izvjestan način vođe. Demokratski vođa podstiče ostale članove da učes tvuju u određivanju ciljeva i planova grupe. radi spasa dostojanstva. između kojih ima više prelaza. motivisanjem članova grupe održava se unutrašnja harmonija. Članovi grupe koji imaju najveći utjecaj na grupu su vođe. Vodstvo je interpersonalno ponašanje jer kako vođa može da utječe na ponašanje Članova grupe. Moreno je razvio ovu metodu za utvrđivanje međusobnog prihvatanja ili neprihvatanja članova grupe. predstavljanje grupe. "žrtveni jarac" i si. planove. ali se dešava da takvo vodstvo nije prihvaćeno u grupi. U formalnim grupama (npr. određivanje politike grupe. nagrađuje ih. Započinjanje i usmjeravanje. 2. Sociometrijska analiza pruža podatke o položaju pojedinaca u grupi i frekvenciju dodira. prihvatanja i neprihvatanja članova grupe koristi se grafički metod. vojne jedinice) vođu najčešće određuje neko izvan grupe. članovi sami biraju vođu. sam nagrađuje i kažnjava. Glavne funkcije su: izvršna. U grupama u kojima ne postoji neki jasno propisani sistem postavljenja vođe. naglašava skladne unutrašnje odnose. diriguje aktivnošću Članova. Od svakog člana grupe se traži da se izjasni o tome s kim bi najradije sarađivao na nekom poslu. Njemu također ne odgovara saradnja među članovima grupe. zahtijeva od članova da se pridržavaju normi. Autokratski vođa ima apsolutnu vlast. očinska funkcija. nagrađivanje i kažnjavanje i arbitraža među članovima grupe. osjećali su se bijedno. Demokrata nije za isključivu vertikalnu hi .

. . ali će istrčati onaj jedan dodatni krug samo radi priznanja. Quelch5 koji kaže: "Inteligentni mladi ljudi savladaju velike količine brojki. ali će zato na području međuljudskih odnosa nastava na Harvardu pretrpjeti korjenite promjene.imaju veću iterpersonalnu senzitivnost. Osim međusobnog takmičenja postoji i saradnja. . ali da nema nekih posebnih karakteristika koje bi bile zajedničke svim vođama. U tom području potrebno je poboljšanje. iskustva su pokazala da se i vodstvo može naučiti. POJEDINAC U GRUPI . Umjesto da su teret. a seljaci se mogu žrtvovati. U demokratskoj grupi je veća motivacija za rad. " Pravila šahovske igre školski su primjer hijerarhijskog poretka i njegovih posljedica. Svaki od ispitanika mogao je da vidi samo svoje sijalice. a to je moguće naučiti.manje konzervativni. prelazi se na zajedničko korištenje potrebnih informacija. zbog čega ih ostali češće biraju za vođe. Navodi primjer postdiplomskog studija na Harvardu o komunikologiji i vodstvu. KARAKTERISTIKE VOĐE Rađena su mnogo istraživanja da se utvrdi koji su to pojedinci i kakva svojstva treba da imaju kako bi mogli upravljati ljudima. 3. kako kaže Caraeige. 2. Ljudi mogu naučiti da u svom životu rezultatima postignu zadovoljstvo. Umjesto tajnosti. Tako navodi mišljenje prof. . Vođa mora biti opažen kao "većina nas". ništa lakša. a crvena sijalica kada njihovi prijedlozi nisu dobri. Bez demokratskog vođe grupa može izvjesno vrijeme funkcionirati. Tako je u jednom eksperimetu od četiri osobe zatraženo da raspravljaju o jednom problemu." Carnegie tvrdi da uspješan vođa nije samo menadžer. Vođa mora da odgovara očekivanjima sljedbenika. Za vođu je potrebna obuka. Carnegie u svojoj knjizi "Lider u vama" piše o američkom iskustvu u upravljanju ljudima. Čovjek se po prirodi ne rađa da bude vođa. ljudi postaju bogatstvo tvoje firme.usklađeni] i. demokratski vođa je agent ili predstavnik grupe. niti jednostavnija. Tada su eksperimentatori instruirali ispitanike da će im se paliti zelena sijalica kada se jave za riječ i daju konstruktivan prijedlog za rješenje problema. 4. Mada je nekome bliže upravljanje ljudima. Manje u svojim istraživanjima ustanovio da su vođe: . ambiciozniji i objektivniji u procjeni situacija. ide se u rizike.jerarhiju i zbog toga ne dozvoljava specijalne privilegije. kakav je autokratski vođa.fleksibilniji. Rampav kaže: "Nije dovoljno da budeš direktor. u pismenoj i usmenoj komunikaciji. Kako članovi grupe vide vođu? 1. nego kad se neko sprema da postane inženjer u automobilskoj industriji i da tamo konstruira bolji klip. Umjesto pasivnog čekanja. pohvale i nagrade. pripremaju planove za biznis." "Važan je kralj. Većina istraživača slaže se da su vođe inteligentniji od prosječnih članova. D. Međutim." "Ljudi rade za novac. Ispitivači su ovakav odnos u grupi tumačili tako da osobe koje više govore ostavljaju dojam većeg zanimanja za grupu i njene interese. U toku eksperimenta ispitivači su namjerno manipulirali i ispitaniku koji je prije najmanje govorio stalno palili zelenu sijalicu a ostalim crvenu. Vođa mora biti opažen kao "najbolji od nas". komunikativniji. u timskom radu i u drugim ljudskim vještinama. on je prije svega vođa. Rezultati su ukazali da ne postoje osobine ličnosti koje bi ukazivale na vođu u svim situacijama. Vođa mora biti opažen kao "jedan od nas". iskustva govore da su neke osobine češće kod vođa nego kod članova grupe. analiziraju tržišta. dok kod autokratskog se grupa "ruši ko kula od karata". J. Za razliku od diktatora. i ustanovljeno je koji ispitanik najmanje govori. Ubrzo se pokazalo da ispitanik koji je stimuliran ima više udjela u diskusiji i da se njegov sociometrijski status povećao. Prije bi se moglo reći da karakteristike vođe zavise od sastava grupe i vrste zadatka koji je pred grupom.dominantniji. sigurniji u sebe. Utvrđeno je da se pojedinci koji više govore mogu nametnuti za vođu u grupama čiji se članovi još dovoljno ne poznaju. moraš posjedovati sposobnost usmjeravanja drugih.

Naprimjer sukob između uloge žene domaćice i žene političara. ne izazivaju sukobe unutar pojedinca jer ih on prihvata kao svoje oblike ponašanja. jer uloga domaćice podrazumijeva daje kuća na prvom mjestu.Olport kaže da je ponašanje pojedinca u grupi djelimično određeno bazičnom ličnošću koja je. Tu svako ima svoje mjesto i ulogu. da li će prihvatiti ili neće grupne norme. Prava je suština konformizma da pojedinac popušta pritisku grupe i prihvata njene vrijednosti i ponašanje. prema mišljenju pojedinca. vjerovatno stoje to njihov izbor. zajednički stavovi i konvencije. 2. član amaterskog pozorišta. Nasuprot konformizmu je protivkonformizam. To se zove inkopatibilnost uloga. disciplina je nametnuta i zato pojedinci. ipak. Povlačenje:"^ bih želio da o tome govorim". "marginalni ljudi". član vjerske zajednice. 3. s druge. drugi imaju od njega. Razne uloge koje pojedinac ima u grupama odražavaju njegovu ličnost. Sastav grupe . Berčard navodi primjer sukoba između ratničke uloge oficira i nenasilne uloge svećenika. primjenjuju ove odbrambene mehanizme: Racionalizacija. prema ovom autoru. radnik u fabrici. Sukobi uloga mogu nastupiti i zato što su u antagonizmu očekivanja drugih. u formalnoj grupi struktura grupe i pravila ponašanja su određeniji. ali dešava se da se pojedinci prije povinuju pravilima neformalne grupe. Međutim. do sukoba uloga dolazi.Linton kaže da pojedinci obično obnašaju uloge prije sukcesivno nego simultano. kako ih pojedinac vidi. kriminalci i si. Međutim. kao dobro "podmazani" žlijebovi društvenog ponašanja. a da ne zapadaju tako često u sukob uloga. Žena koja zauzima istovremeno te dvije uloge. Istraživanja su pokazala daje popuštanje veće u teškim situacijama. 4. s jedne strane. i karakteristika pojedinca. Protivkonformizam treba razlikovati od nekonformizma kao dimenzije nezavisne ličnosti. ali i očekivanja kakva. Tako u jednom danu može biti u različitim ulogama (otac. član šahovskog kluba i si. Nezavisna ličnost sama odlučuje. kad im se za to ukaže . u izvjesnom smislu.posebno je značajno ko su članovi opozicije i koliko ih ima (npr. Naime. pojedinci najčešće. Zbog toga je moguće da pojedinci imaju mnogostruke uloge.nagrada i kazna značajno utječu na konformističke ponašanje. KADA I ZBOG ČEGA SUKOB ULOGA? Do sukoba uloga dolazi kada pojedinac obnaša dvije uloge koje su antagonističke. čak i kad oni nisu u pravu). Represija: "Ne vidim nikakav sukob". imigranti. kao oblik ponašanja kada se pojedinac aktivno suprotstavlja grupi (Baš u inat neću kao drugi). što proizilazi iz sukoba između vlastitog mišljenja i onoga koje zastupa grupa. Od čega zavisi konformizam? 1. "To su uglavnom pripadnici manjina. Razdioba:"~Podaj caru carevo a Bogu Božije". Situacija u kojoj se pojedinac nalazi može utjecati na prihvatanje grupnih pritsaka. Jačina prinude . često izbivanje iz kuće. U zapadnoj civilizaciji najčešći sukob zbog antagonizma uloga imaju tzv. U neformalnoj grupi obaveze pojedinca prema pojedincu i prema grupi su manje. KONFORMIZAM NASPRAM NEZAVISNOSTI POJEDINCA Konformizam je oblik interpersonalnog ponašanja kada pojedinac popušta pritisku grupe u suđenju ili akciji. Pa. pa je stoga "i u dobru i u zlu uvijek i zasvagda član grupe ". Veličina grupe .u principu pojedinac je podložniji pritisku veće grupe. zbog čega u ljudskom ponašanju ima dosta konvencionalnosti i jednoobraznosti.političke. čovjek mora prihvatati vrijednosti i norme društva. 5. nije neopravdano podložna pritisku grupe niti je neopravdano nošena silama otuđenja od grupe.). nailazi na poteškoće. U savremenom društvu pojedinac je istovremeno član više različitih grupa. Stounkvis ih ovako definira: "Onaj koga je sudbina osudila da živi u dva društva i dvije ne samo različite već i antagonističke kulture. zbog toga. čovjek je društveno biće. Za razrješenje ovakvog konflikta. Kao socijalno biće. dok uloga političara zahtijeva veliki angažman u političkom i javnom životu i. izvan kontrole grupe. Siri društveni kontekst . Na ponašanje pojedinca posebno utječe da lije grupa organizovana na autokratski ili demokratski način. i njegove stvarne težnje. sociološke i historijske prilike utječu na konformizam Naglasili smo da ponašanje pojedinca u grupi zavisi od karaktera grupe. laik će lakše prihvatiti mišljenje atomskih fizičara o opasnosti atomskog zračenja. U autokratskim grupama pojedinci izvršavaju naređenja."~NGko mora da donese ovim mladićima jevanđelje".

koje se same ne mogu zaštiti. Zbog svega ovog danas se u svijetu pridaje velika pažnja odgajanju ljudi za demokraciju i nenasilno rješavanje sukoba. 2. Šta je demokracija? Klasična definicija demokracije glasi: Demokracija je upravljanje narodom od strane naroda. . postavlja se pitanje kako da čovjek očuva svoju individualnost u grupi. . Kao društveno biće. .. 1. Danas je u svijetu više desetina ratnih žarišta. koja mogu u svakom trenutku eskalirati u prave ratove. U posljednjih desetak godina u svijetu je vođeno na stotine ratova. O tome smo dali neke informacije u poglavlju koje tretira sadržaje iz socijalne psihologije. S druge strane. .naglašeno neprijateljstvo spram druge grupe. vjerskih. Teorijske spoznaje iz psihologije. prvenstveno one iz socijalne psihologije su fundamentalna osnova za razvijanje strategije odgajanja za demokraciju.ohlađivanje. a najugroženije kategorije su djeca i starije i nemoćne osobe. trajni i trenutni. Do sukoba u društvu između različitih društvenih slojeva dolazi zbog različitih interesa i pozicija. Demokratska grupa daje mogućnost svim Članovima da uzmu učešća u radu i razvoju grupe. Kroz historiju demokracija se različito očitovala i tumačila i bila proizvod koliko razuma toliko i volje. niti pojedinac i društvo. etničkih i kulturnih zajednica zbog različitih stavova i ideologija. ODGOJ ZA DEMOKRACIJU I RJEŠAVANJE SUKOBA Svijet u kome živimo pun je protivrječja. niti pojedinac protiv društva. . već samo pojedinac u društvu. dopuštajući svakom pojedincu i skupini da iskaže svoj glas. čovjek može jedino iskazati svoju čovječnost u društvu.izbjegavanje. u njima svi gube.jaka kohezija unutar suprotstavljenih grupa. Temeljna oznaka demokracije je pluralizam. zato oni to doživljavaju kao svoj izbor i savjesnije izvršavaju svoje obaveze. Sukob se zbiva između različitih političkih.pretvaranje sukoba u međunacionalni. međuvjerski itd. .prilika. Osnovne karakteristike međusobnog sukoba su : . Sukobi ma koje vrste bili nikome ne donose koristi. Sukobi mogu biti nasilni i nenasilni. Sukob se zbiva u porodici kao posljedica loših socio-. sloboda i jednakost prava. Sa stanovišta demokracije.precjenjivanje svoje grupe. NA KRAJU OVOG POGLAVLJA Čovjek današnjice je član različitih grupa. krše pravila. Konačno.stalno traganje za krivcima i žrtvama. veoma značajno je pitanje vodstva koje tretira socijalna psihologija.negativno tumačenje komunikacije druge grupe. Montinje navodi tri cilja važna za odgajanje za demokraciju: 3. . sukobi se događaju i između naroda i država. ekonomske i društvene sile koje prijete njegovoj individualnoj slobodi.obuzdavanje i .ekonomskih uvjeta i loših odgojnih postupaka. zbog čega dolazi do sukoba između pojedinaca i grupa. Socijalna psihologija se bavi upravo problemima ponašanja čovjeka u društvu. Na ovo pitanje socijalna psihologija odgovara: niti pojedinac ili društvo. Pluralizam podrazumijeva uvažavanje različitosti među ljudima u mišljenju i djelovanju. Demokracija je društvena kategorija i uključuje sve građane. . Odgoj za demokraciju podrazumijeva usvajanje vrijednosti koje su univerzalne i koje su naslijeđe pozitivnih iskustava ranijih generacija. jer jedino stupanjem u grupe i organizacije može donekle da kontroliše političke. Sukobi mogu biti unutar grupe i između grupa. Jedno od ključnih pitanja u odgoju za demokraciju jeste nenasilno rješavanje sukoba. A. NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA Do sukoba dolazi zbog nespojivih tendencija i djelovanja između pojedinaca i grupa. Osnovni temelji demokracije su: vrijednosti. koji su odnijeli na stotine hiljada ljudskih života i napravili materijalne Štete na milijarde dolara. otvoreni i prikriveni. koji često prerastaju u oružane sukobe.

Prethodi sparina. Kroz rješavanje školskih konflikata. a ja gubim" i "svako gubi". ako bi škola skrivala konflikte. Otvoreni sukob je vrh sante leda. odnosno onaj koji je pobjednik. mladi se mogu odgajati za pravu demokraciju u društvu. POSTUPANJE U SUKOBU ( KONFLIKTU) Prema Tomasu Gordonu postoje ove metode rješavanja konflikta: "ja dobivam. jer zajednički traže najbolje rješenje. oni imaju svoju historiju nastajanja. slaba vidljivost. sumaglica. Bez obzira koliko su te procjene tačne. Prilagođavanje je metoda u kojoj se vlastite potrebe prilagođavaju ili se odustaje od njih za račun onih protivnika. Zbog toga je potrebno ljude sistematski odgajati da znaju uspješno komunicirati. Unutar šire skupine: ratno stanje. Posljedice postupka "Pobjeda . . U svom filogenetskom razvoju čovjek je procesima adaptacije usavršio svoje biološke i psihičke strukture. onemogućena kreativna saradnja. neuspjeh skupnog funkcioniranja. davanje i primanje otvorenih i iskrenih poruka i poštivanje druge strane. Robins predlaže i četvrtu metodu koju naziva saradnja. prilagođavanje. opći pritisak. skepticizam. neprijateljstvo. izbjegavanje. Sukobi između pojedinaca i skupina ne izbijaju tek tako. ontogeneza je razvoj jedinke. što svakako i ne bi mogli. RJEŠAVANJE KONFLIKTA Tomas i Ovens (Thomas i Owens) preporučuju ove metode u rješavanju konflikta: kompeticija. Za uspješno rješavanje sukoba osnovna pretpostavka je komunikacija.000 godina. interesi i ciljevi. jer Brajša misli da se kroz školu mladi trebaju učiti demokraciji i rješavanju sukoba nenasilnim sredstvima. Saradnja je jedini način rješavanja sukoba. Za filogenetski razvoj čovjeka vezano je i socijalno iskustvo. zahvaljujući kome svaka generacija nastavlja" na ramenima prethodne. nemogućnost kompromisa.000 do 300. Tvrdi daje samo "konfliktna škola" stvarna odgojna ustanova. kompromis i saradnja. Ontogeneza čovjeka je znatno drugačija. Ove metode ne rješavaju konflikt nego ga odgađaju za neko vrijeme kada će poraženi tražiti priliku da pobijedi. a ti gubiš". "ti dobivaš . u kojoj postoji aktivno slušanje." Brajša se bavi sukobima u školi i njihovom nadilaženju. tako daje danas jedina vrsta na planeti koja svjesno upravlja svojim ponašanjem. Rješenje sukoba prema metodi svako dobiva. ne može biti potpuno zadovoljavanje strana u sukobu. upravo zahvaljujući socijalnom iskustvu. Tako zagovara da u školi mora biti razrađena strategija rješavanja konflikata. Kompeticija podrazumijeva samo zadovoljavanje svojih potreba. gdje je prisutna kooperativnost protivničkih strana da iznađu najbolja zajednička rješenja. PSIHIČKI RAZVOJ ČOVJEKA Naučnici različito procjenjuju kada se pojavio čovjek na Zemlji. P. mijenjanje partijske linije. Ovaj razvoj čovjeka kao vrste zovemo filogenetski razvoj. Brajša kaže u "Pedagoškoj komunikologiji": "Konflikt (sukob) ne pada iz vedra neba. Stoga S. Za razliku od filogeneze koja je razvoj vrste. Brajši Među partnerima: antagonizam. Prve dvije metode nisu dobra rješenja u rješavanju sukoba jer uvijek postoji onaj koji je poražen. što je kompromis. Izbjegavanje je postupak u kome se bježi od problema i ne uzimaju se u obzir ni svoje ni tuđe potrebe. interesa i ciljeva a ignoriranje protivnikovih. prisila u podržavanju odluka. jer svako mora ponešto izgubiti i dobiti. 1989. Procjene se kreću od 25. zabranjena različita mišljenja. prilagođavanje ili napuštanje. Interesantno je njegovo promišljanje o pozitivnim efektima konflikata u školi. 10. Kako P.). sasvim je sigurno da se čovjek kroz veoma dug vremenski period usavršavao i prilagođavao svoje ponašanje uvjetima življenja. prestanak traženja rješenja. agresivna oligarhija. Kompromis se postiže pregovaranjem da se udovolji i vlastitim i potrebama protivnika..konfrontacija ( Daft .prema Luthansu. Ova konstatacija se mora uzeti uvjetno. Rješavanje sukoba ovom metodom odgovara stranama u sukobu.poraz" prema P.

Objektivnost se postiže i tako da jednu te istu pojavu opaža više istraživača i onda se može dobiti objektivniji rezultat. Ovaj pristup je posebno primjenjiv kada u jednoj porodici živi pravo i usvojeno dijete. psihologija je mnogo naučila o emocionalnom. onda bi poljubili majmuna. jer ona slabije mogu zapažati svoje psihičke doživljaje a zbog oskudnog rječnika neke doživljaje. Transverzalni pristup predstavlja presjek neke pojave i prikladan je za istraživanje općih zakonitosti psihičkog razvoja. ali unekoliko različite nasljedne osobine. zove se razvojna psihologija. npr. zbog čega se smatra prvim naučnikom koji je sistematski počeo da primjenjuje opažanje u razvojnoj psihologiji. 2. jer se ni roditelji ne ponašaju uvijek isto i uvijek isto prema svoj djeci. Bilo je istraživanja kada su roditelji bili sami istraživači pa su se trudili da im ponašanje bude uvijek isto. na raznim mjestima i u raznim uvjetima. to se psihologija usredsredila na proučavanje psihičkog života čovjeka kroz individualni razvoj. Grana psihologije koja proučava i istražuje psihički razvoj čovjeka od začeća do smrti. Objektivnost opažanja se postiže primjenom valjanih psiholoških instrumenata (upitnici. objasni. ako ih i zapaze. Zahvaljujući visokom dometu tehnike (ultrazvuk). jer je čovjek često subjektivan u svom opažanju. 1. Trudili su se da im ponašanje bude potpuno isto prema sinu i majmunu. Psihologija kao nauka koja proučava psihički život čovjeka u svom njegovom totalitetu podrazumijeva proučavanje razvoja psihičkog života. razumije. Kako čovjekov razvoj možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. Osnovni pristup u primjeni metoda i postupaka u razvojnoj psihologiji mogu biti transverzalni i longitudinalni. ali na čovjeka djeluju i mnogi spoljni utjecaji. Npr. skale). danas je moguće sistematski opažati reakcije djeteta i prije rođenja (prenatalni period). intelektualnom. METODE RAZVOJNE PSIHOLOGIJE Razvojna psihologija u svom istraživanju koristi se metodama opće psihologije prilagođenim njenom specifičnom predmetu izučavanja. koji je uvjetovan biološkim zrenjem. Poseban oblik metode opažanja u razvojnoj psihologiji je kontrola naslijeđa opaženjem identičnih (monozigotnih) blizanaca. roditelji su pristrasni u opažanju svoje djece.U životinjskom svijetu svaka jedinka iznova razvija svoj biološki repertoar i tako vrsta uvijek počinje ispočetka. Kako filogenetski razvoj čovjeka nadilazi mogućnosti egzaktnog utvrđivanja razvoja psihičkog života čovjeka. Npr. Na osnovu navedenih naznaka razvojnu psihologiju možemo definisati: Razvojna psihologija je grana psihologije koja teži da opiše. Istraživanje fonda riječi djece različite dobi. stoje u razvojnoj psihologiji teško postići. pa se razlike u razvoju mogu pripisati razlikama u naslijeđu. Čovjekov psihički i fizički razvoj je uvjetovan biološkim naslijeđem što se u biologiji naziva genotip. Kada bi poljubili sina. razlike u razvoju se mogu uglavnom pripisati utjecaju nasljeđa. Identičnost okoline moramo shvatiti uvjetno. Kako monozigotni blizanci imaju dosta slične nasljedne karakteristike. Metoda objektivnog opažanja je osnovna metoda u razvojnoj psihologiji. Zato se ispitivači koji istražuju psihički razvoj čovjeka metodom opažanja. ne mogu opisati. psihomotornom razvoju čovjeka pod utjecajem naslijeđa i socijalne okoline. kada bi obukli sina. Transverzalni pristup je istraživanje neke psihičke pojave kod ispitanika različite dobi u isto vrijeme. Introspekcija je naučna metoda koja je svojstvena samo psihologiji. onda se može eksperimentalno utvrđivati utjecaj različitih spoljnih faktora na njihov razvoj (što je oblik sistematskog eksperimentalnog opažanja). Tako možemo reći da razvojna psihologija proučava psihički razvoj čovjeka. Kod djece je ova metoda teško primjenjiva (u nekim periodima uopće nije primjenjiva). U razvojnoj psihologiji ova se metoda ne može koristiti na svim uzrastima. . što nazivamo fenotip. Kako je sredina ista. onda bi isto tako obukli i majmuna. i psihički razvoj. Opažanje je naučna metoda koja podrazumijeva objektivnost. Posmatranjem i praćenjem razvoja blizanaca. koji nastaje pod utjecajem okoline. odnosno odgojem i obrazovanjem. bračni par Kelog je usvojio malog majmuna i zajedno ga odgaja sa svojim sinom. Njihovo istraživanje je dalo dosta pouzdane podatke o razlikama u razvoju čovjeka i majmuna. Darvin je počeo da bilježi reakcije svog djeteta neposredno poslije rođenja. Furlan navodi kontrolu identične okoline kao metodu za istraživanje utjecaja naslijeđa na razvoj pojedinca. i predvidi proces međusobno povezanih promjena do kojih je došlo usljed sazrijevanja i učenja. ali i nekim koje su svojstvene samo ovoj grani psihologije. mijenjajući njegove psihofizičke karakteristike. Tako on navodi da braća i sestre imaju istu porodičnu sredinu. tako i razvoj psihičkog života možemo posmatrati kroz filogenezu i ontogenezu. moraju prethodno instruirati kako bi bili što objektivniji.

(Fetus ne reaguje na zvuk u vanjskom svijetu. droge). razvojna psihologija se diferencirala na dječiju psihologiju. gdje ima i najviše razlika u periodizaciji razvitka. stoga se u posljednje vrijeme sve više spominje funkcionalna periodizacija u kojoj se kao kriterij za podjelu ne uzima vrijeme već razvitak pojedinih funkcija. Longitudinalni pristup istraživanja u razvojnoj psihologiji je sistematsko praćenje neke pojave u dužem vremenskom razdoblju. stvara se placenta i preko nje se onda počinje hraniti iz majčine krvi. kakav je primjer vođenje dnevnika djeteta od rođenja do nekog perioda. Fetus je pokretan u petom mjesecu. longitudinalni pristup može biti i praćenje neke pojave u istom trenutku kod ispitanika razne dobi. prekomjerne upotrebe lijekova. kasnije se intenzivno razvijaju unutrašnji organi. Njih treba uzeti uvjetno jer su među pojedincima značajne razlike u razvoju. Periodizacija psihičkog razvoja čovjeka ima smisla zbog sljedećeg: . Ova metoda je svojevrsni oblik objektivnog opažanja. U prvo se vrijeme brže se razvijaju kosti i mišići. . ovum. Proizvede li se i zvuk neposredno pred kuckanje u trbuh i tako se više puta ponovi. U ovom je razdoblju sporiji rast. S druge strane.faza specijalizacije (involucijski procesi). alkohol. ali sa jasnim ciljem i po unaprijed propisanom protokolu. . psihologiju djetinjstva i mladosti i psihologiju odraslog čovjeka. RAZVOJNE FAZE U PSIHIČKOM RAZVOJU ČOVJEKA Psihički razvoj čovjeka je kontinuiran proces koji ima svoje tipične hronološke karakteristike. Krajem ovog perioda naziru se konture čovječijeg tijela. Kako se u periodizaciji najčešće uzima vrijeme kao osnovni faktor podjele razvojnih perioda. Kada se ovum pričvrsti na zid matrice. U tom je razdoblju fetus u stanju refleksno reagirati. Na temelju karakterističnih razlika u pojedinim fazama psihičkog razvoja čovjeka. . opažanje iz dana u dan ponašanja djeteta. Nakon šestog mjeseca živčani sistem i osjetni organi su tako razvijeni da fetus reaguje na vanjske podražaje.praćenje i poređenje psihofizičkog razvoja može poslužiti kao osnova za poduzimanje adekvatnih postupaka i mjera za pospješivanje razvoja.karakterističnih za većinu ljudi. Spajanjem muške i ženske oplodne ćelije nastaje nova ćelija. gdje se ispitanicima daju standardizirani zadaci da ih riješe. koja se spušta u niz jajovod u maternicu. Koliko je brz embrionalni razvoj svjedoči podatak da bi čovjek kada bi nastavio da se razvija takvom brzinom s dvadeset jednom godinom zauzimao prostor čitavog Sunčevog sistema. Period fetusa traje od početka trećeg mjeseca trudnoće do rođenja. rendgenskog zračenja i psihičkih stresova. Ovaj je postupak jednostavniji i ekonomičniji od longitudinalnog jer se za kratko vrijeme može doći do određenih rezultata.poznavanje normi psihofizičkog razvoja omogućuje praćenje individualnog razvoja djeteta. Periodizacija psihofizičkog razvoja je proizvoljna podjela koja u stvarnosti nije tako strogo odijeljena. Tako.faza frontalnog rasta funkcija (evolucija). Zato bi buduće majke morale znati da za vrijeme trudnoće trebaju jesti zdravu i kvalitetnu hranu i čuvati se stimulativnih sredstava (duhan. . U ovoj se fazi plod intenzivno razvija posebno glava i živčani sistem.faza stabilizacije (ravnoteža) i . Posebno je teško razgraničiti psihički razvoj u djetinjstvu. ispada da su promjene zbog vremena a ne zbog procesa koji se odvijaju. Objektivnost se postiže zahvaljujući ustanovljenoj normi (baždarenosti). Period embriona traje oko deset sedmica. tako da majka može osjetiti njegove pokrete. Npr. To opažanje može biti više ili manje kontinuirano. fetus će reagovati i na sam zvuk. te se na taj način dolazi do karakteristika razvoja u raznim periodima. ali ako se kucka u majčin trbuh. gdje se prvih desetak dana hrani iz žumanjka ženske oplodne ćelije. PSIHOFIZIČKE KARAKTERISTIKE POJEDINIH RAZVOJNIH RAZDOBLJA Prenatalni period Ovo razdoblje traje od začeća do rođenja i dijeli se na: Period zigote koji traje oko dvije sedmice.podaci o psihofizičkom razvoju mogu biti dobra osnova za predviđanje i usmjeravanje razvoja. a ispitivanja su pokazala da može sticati i uvjetne reflekse. prema ovom kriteriju.) Sa stanovišta psihologije razdoblje fetusa je posebno značajno za kasniji psihički razvoj. Andrilović navodi ove faze: . on reaguje.

Štaviše. Refleksne reakcije su osnovni odgovori djeteta na podražaje iz vanjskog svijeta. Refleksi novorođenčeta Refleks sisanja. moraju roditelji. pravi grimase i pokreće oči.2 2.sve što se djetetu da u usta.ako mu se dotakne dlan. odmah da se pobrinu i za prikladnu hranu za svoje dijete. Razvoj senzornih sposobnosti Dijete reaguje na skoro sve podražaje iz vanjskog svijeta. Dojenče Ovo razdoblje različito traje kod djece. A. Ali pošto je u naviku prešao malo pohvalni. pa tako neka djeca reaguju i na mali šum. godine J. nogama. Pri kraju ovog perioda može da reaguje na ljudski glas i izraz ljudskog lica. tako da možemo. Inače. ono sisa. da se jako ne naljuti. A. Nakon 2-3 mjeseca dojenče treba dohranjivati voćnim sokovima i si. ali nekao odrastao čovjek. kao što to sigurno iskustvo potvrđuje. Razlike su evidentne i u reagovanju na promjene u okolini. Umije razlikovati slatko od gorkog. a u najmanju ruku. Učenje je uvjetnorefleksne prirode. tj.M aJka < d o jen če toplog i mekog ležaja koji odgovara nježnom tijelu novorođenčeta. Okreće glavu. na neki način. Refleks hvatanja . to škodi zdravlju budućeg novorođenčeta. Komenski u svom djelu "Materinska škola" (1628) veli: "Kad se dijete rodi. da se ne žalosti itd.na podražaj se trgne i širi prste na nogama. bude li to činila. da se iznenada jako ne uplaši. govoriti o razlikama u temperamentu.Još je 1628. Od šestog mjeseca počinje postepeno odbijanje od prsiju i u sve većoj mjeri majčino mlijeko se zamjenjuje umjetnom hranom. ali ih ne može pratiti. čvrsto steže (Darvin ovaj refleks objašnjava kao ostatak ponašanja iz razdoblja kad se dijete držalo za krzno ili kad se čovjekoliki majmun verao po drveću). žalosno i melanholično. biće i dijete plašljivo. ishrana majčinim mlijekom." Novorođenče U majčinoj utrobi dijete je smješteno udobno. da onome koga je . Reaguje na jake mirise i toplo. sem S 1. Intelektualni razvoj Dijete brzo uči i stiče navike hranjenja i spavanja. pravi pokrete rukama. godine. U prvom redu treba misliti na to da svaka majka bude majkom i da ne odbacuje od sebe porod svoj. Refleks nožnog hvatanja (plantarni rejleks) . Ove razlike među novorođenčadima se zadržavaju i na starijim uzrastima. Osnovna karakteristika ovog razvojnog perioda je dojenje. Aktivnost novorođenčeta Među djecom na ovom uzrastu postoje značajne razlike u općem stilu reagovanja na podražaje iz okoline. S navršenom prvom godinom dijete se potpuno odbija od prsiju. ljuto. štetan i gadan običaj da neke majke (naročito iz otmjenih porodica) . usljed nagle plašnje ili pretjerane srdžbe nekad dođe do umiranja ploda i pobačaja. Čuveni češki pedagog J.u utrobi svojoj svojom krvlju hranila ne odriče sada hrane svog tijeia (mlijeka). Babinski refleks . Komenski pisao: "Buduća majka treba da pazi na svoje afekte. hoće da hvata predmet nožnim prstima. da se ne bavi teškim brigama. Perceptivne sposobnosti su već razvijene pa može jednostavno raspoznavati okolinu. Na slušne podražaje reaguje.) Odmah poslije rođenja djetetu treba uspostaviti biološke funkcije disanja. od pete sedmice života do navršene prve.ako se dodirne taban. tj. Neka su novorođencad na ovom uzrastu veoma nemirna i plačljiva. ono nogama refleksno pokušava hodati. dok se druga mirna i manje plačljiva. jer se očne jabučice ne pokreću koordinirano. što upućuje na razvijene osjetne organe. (Kant: Dječiji prvi plač je protest zbog tragedije što se moralo roditi. Psihomotorni razvoj novorođenčeta Dijete ima razvijenu opću motoriku. a neka tek na jači zvuk. jer iz usta izbacuje gorko i kiselo. pa možemo govoriti o razlikama u temperamentu. hranjenja i eliminacije štetnih materija iz organizma. tako da porod predstavlja veliku fiziološku traumu. Razaznaje vizualne podražaje. Refleks hodanja — ako se uspravi i noge mu na tlu.

radost. Kinestetički osjeti su još slabi tako da dijete nema dobru prostornu orijentaciju (hoće da dohvati sijalicu ili sunce na nebu). Prema nekim istraživačima usne su prvi djetetov spoznajni organ na ovom uzrastu (Pijaže). na osnovu njih dijete uči higijenske navike. sa 10 stajati a mnoga djeca prohodaju sa godinu dana. Slično smatra i Erikson tvrdeći da kasnija sposobnost prilagođavanja zavisi od toga kako je dijete savladalo oralno-senzornu fazu. 2. Koordinacija je bolja i može da hvata različite predmete rukama. Sa 6 mjeseci dijete može sjediti. na stolicu i inače voli visinu i da odatle gleda.. nego što inače bivaju. Frojd je ovaj period tumačio kao presudan za kasniji razvoj.veselje. gađenje a posiije i ugodne . dijete zanimaju pokretni.-škodi djeci." Tjelesni rast Dijete fizički brzo raste u ovom periodu tako daje na kraju prve godine teško oko 9 kg i dugo oko 70 cm.srdžba.neće same da^jeguju svoju djecu. Da se takav postupak protivi prirodi. lavica. Drugo. Senzorni razvoj Osjetni organi su potpuno razvijeni tako da sada dijete lakše uspostavlja senzo-motornu koordinaciju. Sluhje razvijeniji i dijete sve više pokazuje interes za ljudski glas. Pamćenje je razvijenije i sada već razaznaje likove. Dijete sve stavlja u usta i time ih spoznaje i asimilira. protivi se prirodi.. jer su već privikla da se hrane u utrobi majčinom krvlju. Prvo djetinjstvo Trajanje razdoblja prvog djetinjstva je do kraja druge godine. Nastaje Babinski refleks a Darvinov slabi. hranjenje. Dijete u ovom periodu se rado penje uz stepenice. škodi samim majkama i 4. Psihomotorni razvoj Dijete je sve pokretljivije. Proporcije se mijenjaju i glava je nešto srazmjernija u odnosu na ostale dijelove tijela.. simpatija prema ljudima. Intelektualni razvoj . Vučica. Tjelesni razvoj Na kraju druge godine dijete je teško oko 11 kg. kad majke neće same da doje svoju djecu već ih daju plaćenim dojkinjama: 1. visoko 81-86 cm. Zato velim da ovakav postupak. djeci bi zdravije bilo da se hrane s materinih prsiju nego s nečijih tuđih. Oko 6 mjeseca emocije se već diferenciraju na neugodne . Emocionalni razvoj Već u trećem mjesecu dijete ima osjećaj ugode i neugode. medvjedica. strah. Rado i samo udara u predmete i sluša zvuk udara. prijeka je potreba da se protiv toga običaja ustane i roditeljima objasni kako u toj stvari razumnije da postupe. A osim toga bila bi siičnija roditeljima svojim u dispozicijama i vrlinama. A porodilje iz ljudskih redova treba i i da su okrutnije od tih zvijeri?. jer se palac suprotstavlja ostalim prstima (opozicija palca). Psihomotomi razvoj U ovom razvojnom periodu dijete je savladalo hodanje tako da na kraju druge godine može i lagano trčati. 3. ruši Čestitost i moral... Senzorni razvoj Usklađuju se pokreti očnih jabučica. kontakte sa drugima i si. Perceptivne su mogućnosti veće i tačnije. tigrica i ostale divlje zvijeri hrane svoje mlade na vlastitim prsima. kao oralnu fazu u kojoj dijete preko usta zadovoljava sve svoje potrebe. šareni i svijetli predmeti. nego ih daju na staranje drugim ženama. Intelektualni razvoj Uvjetni refleksi su sve brojniji. vidi se iz toga što sličnog primjera nema kod životinja..

nego je nasljedan. Jedno je istraživanje pokazalo daje glavni dio rječnika sastavljen od zamjenica i glagola. tako jedno dijete kaže: Led je lakši od kamena. dijete može skočiti preko 30 cm u vis i do 70 cm u dalj. Normalno dijete u svom rječniku ima nazive za različite osobine: crven. Što se tiče namjerne pažnje. Razvoju i koordinaciji pokreta doprinose različite igre i upotreba različitih igračaka.2200 i sa 6 godina – 3000 riječi. Pamćenje je podložno sugestiji i često isprepleteno sa maštom i fantazijom. Pred polazak u školu. kuhar i si. Većina djece se samostalno oblače." Mišljenje: Do četvrte godine primjetna je ireverzibilnost u mišljenju. i tako uvježbavaju složenije i sinhronizovanije pokrete. ja vam kažem već unaprijed da ga neće moći pojesti. pa se njišu uz muziku. Naučnici smatraju da se subjektivni doživljaj emocija ne uči. igre gdje treba da oponaša razne profesije: učitelj. Senzorni razvoj Osjetni organi su u dobroj mjeri formirani. Dječije igre su značajan faktor razvoja. jer nije imalo priliku da vidi kako se drugi plaše. preskakati konopac. Predškolski period Tjelesni razvoj U ovom razdoblju djeca rastu 6 do 8 cm godišnje. Intelektualni razvoj Predškolski period je presudan za opći intelektualni i spoznajni razvoj čovjeka. mali automobil. Kaže šestogodišnji dječak: "Znate. djevojčica se ni tada nije plašila zmije. Zbog nedovoljne koordinacije pokreta dešava se da djeca loše procijene situaciju pa se povrede. tako daje dijete pri kraju šeste godine visoko oko 115 cm i teško oko 20 kg. ona su odgovarala da jeste. djeca uče i oponašanjem. Nekoj su djeci pitanja postavljana sugestibilno: A je li kecelja bila crvene boje? Mada nije bila. Dijete pred polazak u školu ima jasne osjete. a kamen tone. Naime. ali još ne umiju šnjirati cipele. Govor: fond riječi sa 4 godine .Ovo je period kada dijete uči govor. pojam "životinja": pas. npr. Pred polazak u školu u stanju je da apstrahuje i formira npr. Maca je i pas i vjeverica. Apstraktne izraze dijete upotrebljava krajem šeste godine. mjeseca. to je sposobnije da doživljava emocije i da ih izražava.95 minuta. okrugao sladak. 5 godina . Pojmove formira vlastitom aktivnošću i još uvijek su široki. Djeca između 5 i 6 godina su posmatrala sliku u boji na kojoj je bilo devet predmeta. hoće da ga pojede. Većina djece dobro razaznaje boje. Pri kraju šeste godine počinje se razvijati namjerna pažnja. tada mnogo pita. Dijete se igralo zmijom i nije se plašilo. Psihomotorni razvoj Pred kraj predškolskog perioda dijete je sposobno da samostalno upotrebljava pribor za jelo. Emotivni razvoj Kako dijete sazrijeva. Dedukcija je slabije primijenjena. Dijete na ovom uzrastu teži ka uopćavanju. koja je u početku mala i po obimu i trajanju. Kada je odrasla. prva riječ krajem prve godine. sve što leti je ptica pa i avion. Djeca mogu da nauče voziti bicikl. dok se tjelesna težina povećava za 2 kg. prva rečenica poslije 16. Pažnja je pretežno nenamjerna i upravljena na spoljne podražaje. npr. ljekar. ali su vrjednije one igračke koje potiču maštu i razmišljanje: razne slagalice. . mačka i krava su životinje. Naprimjer: Zašto neke ptice zovemo pticama a neke vrapcima? Djeca sada već pravilno zaključuju. sa 4 godine dijete u zanimljivoj igri može biti pažljivo 80 minuta. Ali. ona je negdje oko 16 minuta pred polazak u školu. Primjer naučnika koji je svojoj jednogodišnjoj kćerkici kupio malu neotrovnu zmiju. krojač. Misli se već jasnije oblikuju i rečenice su složenije. Učenje je na ovom uzrastu uglavnom socijalizirana aktivnost.1600. vidna oštrina je bolja. Brojni su materijali i igračke kojima se djeca igraju. gladak. skije. lija je pozvala ježa u kuću. jer je led lakši od vode i ne tone. sanke. materijal za modeliranje i si. Za taj period karakterističan je niz zanimljivih pitanja. Kroz neke igre dijete razvija shvatanje i maštu npr. Na postavljeno pitanje šta su vidjela. Također pokazuju interes za muziku. Poslije dijete traži objašnjenje za pojave. glasan i si. Glavni govorni razvoj je završen sa 5 godina. Učenje je složenije tako da pored uvjetno-refleksnog. logičke relacije djetetu još nisu dovoljno jasne. percepcija selektivnija. ali se uči ispoljavanje emocija. sa 5 godina . odgovorila su da su vidjela kecelju.

sve je izraženiji.5 godina.5 kg sve do početka pubertetskog ubrzanog rasta koji je kod djevojčica u dobi od 10. Namjerna pažnja može trajati od 25 do 35 minuta. jer. Percepcije su na ovom uzrastu potpunije što povećava moć opažanja. Mišljenje se u školskom periodu posebno razvija. raznovrsnije i savršenije. nego je sve više pod utjecajem volje i shvatanja. Emocije su na ovom uzrastu sve više diferencirane. Hansen navodi primjer dječaka koji se probudio i počeo da opaža konture namještaja. pa su predškolska djeca jako osjetljiva na povredu i poniženje. npr. kod dječaka oko 11. dječijeg živčanog sistema i ranijih emocionalnih iskustava. do tada je u govoru dominirala riječ. tj. kad se u doživljavanju opaženog isprepliću različita senzorna područja. eto. Na nižem uzrastu su pojmovi konkretniji i obojeni. Emocije se počinju intenzivno diferencirati. onda je i A = C. svadljivo i plašljivo. U tom pogledu posebno je značajna škola koja kroz neke predmete stimuliše govor. kultiviše nagone i utječe na kontrolu emocija. Javljaju se socijalna i estetska osjećanja. tako da se može lahko primijetiti kada dijete hoće zaplakati. Kroz igru dijete razvija svoje intelektualne mogućnosti. bolest je ako imaš temperaturu. a naraslo lično iskustvo upotpunjava ove senzitivacije. Intelektualni razvoj Pažnja na ovom uzrastu više nije samo zavisna od podražaja iz vanjskog svijeta. čas pantera ili bi mu se učinilo od ivice kreveta da prema njemu ide veliko tele (prethodnog dana u štali je gledao tele). tako dijete "čuje" boje i "vidi" tonove. kao govor sa verbalnom smislenošću. . U prvom razredu dijete može shvatiti da elemenat B može ujedno biti veći od A a manji od C. pa u starijim razredima pojmovno opredjeljenje je na osnovu nadređenog pojma. Ljubav i ljubomora se izražavaju posebno prema roditeljima. nego ga ispunjava raznim zamišljenim utvarama. zvijer je životinja koje se bojimo. Također može shvatiti i ovu relaciju: ako je A = B. ali još nedovoljna. tako raste i mogućnost apstrakcije i generalizacije. hoće tele da ga ugrize. čemu doprinose različiti nastavni sadržaji. Strah je intenzivan u ovom periodu. npr. godine dedukcija se više koristi i traže se uzročno-posljedične veze među predmetima i pojavama. Kako dijete raste. Krajem drugog razreda bivaju nešto izraženija manična emocionalna ponašanja. Na nižim školskim uzrastima pažnja je površna i nekritična. pa se djeca mnogo smiju i vesele. Kontekstni govor. Dijete je počelo vrištati i zvati roditelje. Radost i smijeh brzo mijenja plač. Osjećanje časti je jako izraženo. pa su sve više namjerne i organizovane. Senzorni razvoj U toku školskog perioda oštrina vida i sluha se izoštravaju." Dječije igre na školskom uzrastu su bogatije. pa je čas vidio medvjeda.Emocije su pred polazak u školu dosta labilne. Kovač je čovjek. potok je voda. Govor je na ovom uzrastu složeniji. pa dijete nastoji da što brže pređe tekst i pritom ga često ne čita nego pogađa. ali i suptilnije oznake za stare riječi. Slično je i sa slušnim osjetom. Naime.5 godina. Tako dijete ne samo da se boji mraka. Poslije 10. Kontrola emocija je bolja. može da pohvali rukopis svog druga iako ga ne voli. mogu da prepoznaju tonske visine i sami svojim glasom da reprodukuju označene tonove. Tako sada djeca kažu: "Led je popustio jer je ledena kora pukla. Dijete je kapriciozno. Spoljni izrazi emocija zavise od situacije. Krajem prvog razreda fond riječi je već narastao na 3600 i svake godine uvećava se za otprilike 200-300 novih riječi. npr. Djeca uče nova značenja riječi. sada dominira smisao. To mu se počelo pričinjavati kao životinje. Kod neke djece javlja se fenomen sinestezije. Djeca u starijim razredima mogu sama da miješaju boje i da osjete i izraze suptilne svijetle kontraste. Već u drugom razredu dijete može pažnju distribuirati na pojedine dijelove opažanog predmeta ili pojave. posebno oblici straha koji su posljedica bujne fantazije. B = C. Školski period Tjelesni rast U ranoj školskoj dobi djeca godišnje rastu oko 6 cm i dobivaju 3-3. najčešće vizualno i auditivno. Osjećanjima dijete još uvijek manipuliŠe. Njima dijete razmišlja o posljedicama. tako da djeca u nekim situacijama nadmašuju odrasle u vidnom i slušnom raspoznavanju.

Mladima teško pada što se roditelji upliću u sve njihove namjere i aktivnosti. Osnovna odlika adolescencije je da mladi ljudi teže ka samostalnosti.5 cm. Adolescent se ne miri sa svijetom koji ga okružuje. razmetljivost. obično se destruktivno ponašaju: agresija. pa ih iritira kada se roditelji interesuju s kim se druže. delikvencija. Javljaju se neka nova interesovanja i ambicije. do 15.Socijalni razvoj je intenzivan u školskom periodu. Percepcija ima analitički karakter i adolescent može da odvaja bitno od nebitnog. pisanje pjesama. što nailazi na otpor i reakciju roditelja. a kod dječaka od 13. Emocije su u doba adolescencije intenzivne i jasno izdiferecirane. Osnovna oznaka puberteta je da su mlade osobe spolno zrele. jer je ova dinamička disharmonija produkt socijalnih i bioloških faktora. šta namjeravaju. biološkoj krizi i si. Profesionalna interesovanja na ovom uzrastu su izražena. kome pišu i si. Opći psihički razvoj u adolescenciji karakteriše formiranje vlastitog identiteta i postizanje autonomije u ponašanju. Ove poteškoće mogu se odraziti u tzv. a kod dječaka noćnom polucijom (izbacivanje sjemena). ja ne mogu da kontrolišem svoje dijete?") (koje više nije dijete). ali kod nekih može biti pasivno odnošenje prema radu i obavezama. Hipofiza luči hormon koji pospješuje uopće rast i gonadotropni hormon koji potiče rast gonada (spolnih žlijezda). Krajem adolescencije. moralnoj krizi. Savremeno društvo pred mlade u ovom periodu postavlja niz obaveza koje neki od njih ne mogu da ispune. U tom periodu preispituje se ponašanje roditelja i drugih autoriteta. Neki istraživači tvrde da se inteligencija prestaje razvijati krajem adolescencije. U prethodnim fazama mišljenje je imalo dogmatski karakter.= zrelost) traje kod djevojčica od 12.4 godine su ispred dječaka u fizičkom rastu. godine. oni prosuđuju postupke drugih i zauzimaju svoj lični stav. Adolescenti koji nisu uspjeli razriješiti svoje lične dileme. Mladalaštvo Pubertet Pubertet (pubertas.noteža između mlade osobe i sredine. U doba adolescencije dolazi do socijalnog osamostaljivanja. Pojedini nastavni predmeti posebno podstiču socijalni razvoj. Mladi ljudi svoje emocije umiju kontrolirati i uskladiti sa etičkim normama društva. škole i društvenih faktora. i uglavnom zauzima kritički stav. pjevanje i sviranje. Prosječno na ovom uzrastu dječaci su visoki 177. Djevojčice za oko 1. mladi pokazuju interes za teoretsko i hipotetsko mišljenje. zar. pa se zato javljaju poteškoće u prilagođavanju. zaboga. ("Pa. U oblasti mišljenja. narkomanija i si. djevojčice 164.5 cm. jer se nalaze pred izborom šta u budućnosti raditi. Na taj način uče pravila i norme ljudskog ponašanja. Intelekt na ovom stupnju postiže svoj potpuni razvoj. mladi su jako kritični. lat. Doba adolescencije je najvažnije za formiranje karaktera. Muške gonade (testisi) luče hormon androgen. godine. nego ga hoće da mijenja. Stavovi se mijenjaju i razvija se samosvijest. prostitucija. Pažnja je uglavnom namjerna. Osnovni odgojni mode! u ovom periodu je prihvatanje mladih i ne apriorno odbijanje . slikanje. koji postepeno postaje njihov stil ponašanja. a koju će biti teško ponovo uspostaviti. do 14. šta čitaju. U normalnim slučajevima ovo je pretpostavka za inventivno i stvaralačko mišljenje i djelovanje. Mladi traže svoj put u svijet. pri tome često sanjari i mašta. Sekundarne spolne"oznake koje nastaju u pubertetu klasificiraju se prema Tanerovim tablicama (razvoj pubične dlakavosti ženskog djeteta i razvoj dojki i razvoj muškog spolovila). Djeca se druže i svoje ponašanje podređuju drugima. sada se traži argument. Na taj način remeti se rav. Tjelesni razvoj Pubertet karakterišu anatomsko-fiziološke promjene koje nastaju pojačanim radom žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. što se kod djevojčica manifestira prvom menstruacijom. inovacije u nauci i si. Većina mladih u tom periodu se okušava u nekim stvaralačkim aktivnostima. što je posebno bitno da se mladi mogu usredsrediti na učenje. ženske gonade (ovariji) počinju lučiti hormon estrogen. Za bezbolnije prevazilaženje adoloscentnih kriza potrebna je tijesna i koordinirana saradnja roditelja. Kako su mladi na ovom uzrastu sve više samostalni u svom razmišljanju. socijalnoj krizi.

4. Osnivanje i ekonomsko osiguranje bračne zajednice. .njihovih potreba. Adolescencija je period traženja svoje individualnosti. Kako nije dobro mlade frustrirati. Prema Andrilović i Ćudina-Obradović. Početak zrelog doba odlikuje se vrhuncem fizičkih i intelektualnih mogućnosti čovjeka. Uglavnom se može reći da zrela dob traje u periodu između tridesetih i šezdesetih godina. Uspostavljanje ekonomske neovisnosti. taj pad je sve intenzivniji. Danas je ljudski vijek sve duži. Završavanje školovanja. traženje i izgradnja vlastitog identiteta. vidjeli smo da je ponašanje pojedinca u velikoj zavisnosti od kulture. 5. 6. Zrelo doba Zrelo doba je razdoblje između perioda kada prestaje opći tjelesni i psihički razvoj i perioda kada počnu opadati tjelesne i psihičke funkcije. Svaki razvojni period ima svoj optimum kao tipični stupanj zrelosti što se zove irelativna zrelost. tako daje prosječna starost u nekim zemljama i preko 80 godina. Daljnji razvoj sposobnosti i talenta. 3. Opće je mišljenje da su ljudi u tim godinama najstabilniji i najproduktivniji. Neki zrelost tumače kao ponašanje koje je primjereno određenom dobu ili kao biološku spremnost organizma za funkcije koje podrazumijeva određeni razvojni period. kako to veli narodna poslovica: "Bolesna se noga ne liječi hodanjem i zamaranjem nego mirovanjem. Brozek kazao: "Ljudi su kao jabuke . Pojam zrelosti se često vezuje za odrastanje. nego negdje između toga naći kompromis. Stvaranje slike o sebi i vlastitim ciljevima. Priprema za zanimanje. izazivajući reaktivni odnos. ova će pomahnitala bujica donijeti rodne plodove ili proizvoditi struju. Početak brige za djecu. Pojam zrelosti se u psihologiji može posmatrati kao najsavršeniji oblik ponašanja kojim treba završiti jedino razvojno područje. Kao stoje psiholog J. ako se pravilno ne usmjeri. Ako se zrelost shvati kao ideal kome teži cjelokupni razvoj pojedinca. Andrilović i Čudina-Obradović navode razvojne zadatke zrele dobi koji su i kriteriji za zrelost u smislu kako se u običnom životu tumači: /. Uspostavljenje odnosa sa vršnjacima istog i suprotnog spola. tako nije dobro ni prepuštati im apsolutnu slobodu." S druge strane. uz pozitivne poticaje na afirmaciji njihovih ličnih kvaliteta. dok kod nekih starost nastupa i sa pedeset a kod drugih između šezdesete i sedamdesete godine. To razdoblje različito traje kod ljudi. Izbor vrste školovanja. Zapošljavanje i usvajanje radne uloge. Poslije toga optimuma ljudske mogućnosti počinju polagano opadati i što je čovjek stariji. ali ako se izgrade kanali za navodnjavanje ili brane za hidrocentrale. može nanijeti velike štete.neke sazrijevaju već u srpnju. 2. 7. onda njega određuje društvo. Posebno je opasno ako to mladi traže u iluzijama kakve su narkomanija i asocijalno i delikventno ponašanje. a neke tek u listopadu". 4. Roditelji i nastavnici često nastupaju pogrešno. 6. to je potrebno veliku pažnju posvetiti pravim vrijednostima i pravilnim usmjeravanjima ogromne energije koju nosi adolescencija. 5. Postizanje emocionalne neovisnosti o roditeljima. drugi u tridesetoj. U stvarnom životu se zrelost uglavnom vezuje za period kada mlada ličnost poprima status odraslog čovjeka. glavni razvojni zadaci u mladenaštvu su: /. Neko je rekao da je adolescencija pomahnitala bujica koja hrli sa visokih visova u ravnicu i. Kako je ovakav odgovor adolescenata reakcija na cjelokupni psihosocijalni okvir. Prilagođavanje na tjelesne promjene i nove osjećaje. što na neki način određuje i pojam zrelosti. Neki završavaju rast i razvoj u dvadesetoj. 2. što produžava i vrijeme zrele dobi. koje neki ne umiju naći pa zadovoljštinu traže u nekim asocijalnim kompenzacijama. jer različite uloge i pozicije pojedinca u društvu traže i različite "ideale" razvoja. Izbor bračnog partnera. Razmatrajući sadržaje iz socijalne psihologije. 8. traženja svoga "mjesta pod suncem". društvenog statusa. Stvaranje vlastitog pogleda na svijet. nije dobro prepustiti adolescenta stihiji i njegovim apsolutnim prohtjevima. 3.

do 35. zbog čega mora stalno učiti. Kod žena poslije pedesete nastupa menopauza (klimakterij) što ostavlja i značajne psihičke promjene. Prilagodba na osamostaljivanje i odlazak djece. kosa gubi pigment i biva tanja. manje je važno propadanje i smanjenje nervnih ćelija i veza u mozgu. kakve su nervne. 2. 5. prijatelji). Uključivanje u šire skupine i prihvaćanje šire društvene odgovornosti. Andrilović i Ćudina-Obradović navode sljedeće razvojne zadatke zrele dobi: 1. Zbog toga se u starosti značajno smanjuje težina mozga. Prilagodba na starenje vlastitih roditelja. do 30. Većina bračnih odnosa se svodi na suživot iz navike. što stariji nadoknađuju većim iskustvom i organiziranijim sistemom učenja i rada. Pronalaženje kreativnih oblika korištenja slobodnog vremena. smanjuje se njihova podjela i rast. Naučnici su otkrili da se neurotransmiterska funkcija nervnih ćelija u starosti smanjuje zbog poremećaja sinteze DNA (dezoksiribonukleinske kiseline ) i RNA (ribonukleinske kiseline). . Ljubav zamjenjuju porodični interesi pa se često Čuje od osoba u ovom periodu: "Od ljubavi se ne živi". čime na neki način daje periodizaciju čovjekovog razvoja: 1. U ljudskom organizmu proces starenja nije paralelan u svim organima. Zbog lošijeg metabolizma. godine i da godišnje opada oko 1 do 1. vojno-gimnastička priprema od 17. Slabi i osjetljivost na visoke tonove. 4. Visokodiferencirane ćelije. Poslije pedesetih godina opadaju funkcije senzornih organa. godine. 1 rad unutrašnjih organa slabi što uzrokuje razne smetnje i oboljenja. zbog čega se smanjuje oksidacija u tkivima i ona brže propadaju. Starost Biološki uzroci starenja bazirani su na promjenama u građi tkiva i fiziologiji ćelija. Odrasli mogu imati visoko postignuće u učenju i zbog jasne motivacije . u starosti brže propadaju i uopće se ne obnavljaju. 6. U ovom periodu bračni odnosi se ili učvršćuju ili dolazi do ozbiljnih kriza. Ljudi zrele dobi mogu uspješno učiti stoje veoma bitno u vremenu kada nauka i tehnika iz dana u dan ostvaruju sve veća dostignuća. pa tako dolazi do smanjenja proteinske sinteze. Uspostavljanje i održavanje ekonomskog standarda obitelji. predškolski odgoj do 7. pa su ljudi zrelih godina sposobni da obavljaju i složene intelektualne poslove do starosti. 3. Socijalni i emocionalni život osoba srednje dobi je veoma intenzivan. filozofi upravljaju državom od 35. Interesantno je daje još Platon uočio da su ljudi u ovom dobu najzreliji pa im odredio da upravljaju državom. godine i 8. 8. Prilagodba na promjene u organizmu. godine. godine produbljivanje znanja. samim tim i do smanjenog dotoka kiseonika (hipoksija). godine. palestra . Danas u svijetu osobe srednjih godina upravljaju privredom i politikom.tjelesni odgoj do 17. proučavanje dijealektike (razgovor sa samim sobom) od 30. Odnosi prema djeci se mogu svesti na tri često primijenjena oblika: autoritativni. poslije 50. demokratski ili "lessez fair" (odnosi u kojima svako radi Šta hoće i kako hoće).Tjelesne funkcije početkom zrelosti počinju opadati. 7. Pomaganje djeci da se razviju u zrele i sretne osobe. 7. Čovjek zrelih godina u svojoj profesiji mora pratiti dostignuća u svojoj profesiji.5 posto. teorijsko izučavanje nauke i umjetnosti od 20. Platon odgojno-obrazovni sistem dijeli na sljedeće periode. kod nekih i opada. 3. godine. Tako koža počinje gubiti elastičnost. povećava se masno tkivo i samim tim tjelesna težina. 6. pa ljudi srednje dobi su dalekovidi i moraju nositi naočale da bi čitali. Uključivanje u užu socijalnu skupinu (rođaci. koliko je značajno da su funkcije transmitera smanjene. Sa stanovišta intelektualnih procesa. elementarni ili osnovnoškolski period. 5. do 20. 2. godine. Torndajk je mišljenja da sposobnost učenja počinje opadati poslije 40. Ćelije imaju u svom sastavu sve manje vode. Tako je atrofija neurona u talamusu 18%. do 50. Intelektualne sposobnosti slabije opadaju u zreloj dobi u odnosu na tjelesne i fiziološke. 4. Osobe srednje dobi su veoma aktivne u društvenom životu.

Slabije se vidi i čuje. pa stariji padaju. 11. Rašireno je mišljenje da psiholozi nekim misterioznim postupcima proniču u ljudsku dušu.Kao uzrok starenja danas se smatra i smanjenje kolagena kao najrasprostranjenijeg proteina u tijelu. Tako je iranski predsjednik Mosadek završio medicinu u 82. Francuz Pieron je u 60. preosjetljivosti na spoljne draži. starije osobe ostaju same. Ovo se posebno može negativno odraziti na rad mozga. U staračkoj dobi opadaju kreativne mogućnosti. Teži oblici demencije se manifestiraju poremećajem memorije. da stariji: 1. smanjenjem sposobnosti osjećanja i općeg rasuđivanja. One više ne rade i smanjuje im se mogućnost druženja sa drugim ljudima. 4. . a opće kretnje su im sporije. Ovaj protein je osnova u vezivnom tkivu i kada se potroši. Organi za krvotok su manje elastični i dolazi do zakrečenja (sklerotičnost). nervozi. a posebno na sunce. kada zaborave i svoje ime. ali i oblik bolesne senilnosti. što potvrđuje i Lhmanovo istraživanje da su većinu značajnih dostignuća iz nauke postigli naučnici u dobi između 26. prihvate svoju promijenjenu seksualnu ulogu. Postoje primjeri starijih koji su u poznim godinama uspješno učili. da prvo opada brzina spoznajnih procesa. 5. u vrijeme Rimskog carstva oko 22 godine. godine. Zaboravljanje može biti jedan prirodan proces starenja. Stariji sporije uče dijelom i zbog slabijeg funkcioniranja nervnog sistema. prihvate manje značajnu ulogu u porodici. Kosti su krhkije pa su česti lomovi. Iskustva govore da ljudi sporije stare ako su aktivno uključeni u život zajednice. ali i zbog slabije motivacije. smanjuje se visina. svi bi trebalo da ostarimo. Psihoneurastenija je najblaži poremećaj koji se ogleda u razdražljivosti. 3. Senzorne funkcije u starosti znatno opadaju. na početku našeg vijeka oko 43 godine. psihičkom tromosti i slabljenjem apstrakcije. Još nije utvrđeno zbog čega starije osobe bolje pamte ono što su davno doživjele. Tako je u prethistoriji čovjek živio oko 18 godina. dok je sada prosječni ljudski vijek oko 75 godina. Starije osobe su kroz historiju imale različiti status u društvu. posebno događaje koji su se desili u bliskoj prošlosti. Posebno se negativno odražava gubitak bračnog partnera. godini. Na neki način svaki čovjek je psiholog kada treba da predviđa ponašanje drugih ili kad treba da predviđa kako će njegovo ponašanje djelovati na druge. starci su okrenuti svojoj porodici. O psihologiji i psiholozima šira javnost nema potpunu spoznaju. Jedno je sigurno. što dovodi do slabijeg napajanje ćelija kiseonikom. konačno. Zbog toga starije osobe slabije pamte i brzo zaboravljaju. prihvate svoje fizičko i psihičko stanje kao neminovnost koju donosi starost. koji može imati blaže forme . Zbog degenerativnih promjena kičmenog stuba. a zaboravljaju nedavne događaje. U starosti dolazi do raznih psihičkih poremećaja.ispoljavaju se slabljenjem inicijative. pa se druže sa djecom (domestikacija starijih). Porodica se razilazi. zbog čega društvo mora pokloniti puno pažnje ovoj populaciji. organizuju svoj život skladu sa novim okolnostima. nesanici. Istraživanja pokazuju da stariji ljudi mogu biti intelektualno vitalni i u poznim godinama. 2. i 40. jela su neukusna. više se ne obnavlja. U nekim kulturama stariji i danas odlučuju o najvažnijim pitanjima zajednice. pažnje. kada stariji gube volju za život i postaju depresivni. a kultura jednog društva se mjeri njegovim odnosom prema starijim osobama. Zbog slabijeg okusa i mirisa. Socijalni status starijih osoba je veoma nepovoljan. Zbog toga one stalno pričaju o prošlosti. odnosno. dok su7 u razvijenom svijetu starije osobe zapostavljene. Nešto teži poremećaj je pseudopsihopatija koja se manifestira u poremećaju nagonske sfere. Degenerativne promjene nervnog tkiva umanjuju koordinaciju i osjećaj ravnoteže. među starijim osobama postoje značajne razlike u intelektualnim mogućnostima. jer. godini naučio pilotirati. naviknu se na promijenjeni društveni status. Naravno. Prosječan ljudski vijek se kroz historiju produžava. Na kraju ističemo osnovne zadatke razvojnog perioda starosti. Intelektualne mogućnosti starijih osoba ne opadaju tako naglo kao tjelesne i fiziološke. u srednjem vijeku oko 33 godine. Kako se smanjuje društveni interes. JT"U starosti dolazi do osjetnog opadanja tjelesnih sposobnosti i funkcija. Obični trgovac ima izvjesnu iskustvenu spoznaju o potrošačima i zna kako treba postupiti prema različitim ljudima da bi uspješno prodao robu. Najteži oblik je sindrom demencije. PSIHOLOGIJA U PRAKSI Psihologija je nauka koja se tiče svakog čovjeka.

pri čemu svaki uspješno realiziran zadatak biva potkrijepljen (nagrada.Vlada također i pogrešno uvjerenje da psihologija može razjasniti sve postupke ljudi na isti način. psihologija nije urođena intuicija. On. Pitanje. gdje je bila slaba komunikacija nastavnika i učenika. uvijek će se ponovo ustanoviti da se ljudi i pod prividno jednakim uvjetima ponašaju različito. Ukratko ćemo izložiti mogućnosti psihologije u nekim područjima ljudskog življenja. Tavlor) pokušao povećati proizvodnju boljom motivacijom radnika. jer je ispravan odgovor). Psihološkim istraživanjima je utvrđeno da ta takva nastava nije produktivna. PSIHOLOGIJA U ODGOJU I OBRAZOVANJU Kako psihologija izučava psihičke procese koji su pretpostavka za odgoj i obrazovanje. Osnovna funkcija škole je učenje i sticanje znanja. Tejlor (Frederich W.stroj". naučnici su otkrili razne metode u nastavnom radu koje pomažu u učenju. Tako je još početkom ovog stoljeća američki istraživač Frederik V. Kao normu za druge radnike. doprinio da se razvije programirana nastava. Kakuska i Nagorni navode u knjizi "Psihologija u službi čovjeka". Školski psiholozi danas uspješno rješavaju složene probleme mladih i pomažu im da sami nadiđu svoje poteškoće. a posebno sa onima koji imaju poteškoće u razvoju. u čemu je stvar? Mehaničar koji na to daje mišljenje. svojim istraživanjima o "učenju na uspjesima-potkrepljenjem". onda benzin neće više dotjecati. Tejlor je odredio učinak najboljeg radnika. Psihologija se bavi procesom učenja utvrđujući zakonitosti i psihološke faktore koji pospješuju učenje." Ovo pesimističko razmatranje ne umanjuje značaj psihologije u stvarnom životu. nego nauka. tako što razgovaraju sa roditeljima i pomažu im da lakše razriješe poteškoće sa kojima se suočavaju njihova djeca. pa se danas sve više koristi nastava u malim grupama i individualna nastava. Međutim. Tako je Skiner. Budući da praktički nije moguće poznavati sve faktore koji su utjecali na neko ponašanje. već može biti i siguran u to da svi automobili jednog određenog tipa funkcioniraju na jednak način u svako vrijeme. s druge strane. stoje osnovna pretpostavka u pravilnoj profesionalnoj orijentaciji mladih. baš kao što to Ekert. Uz psihologe i nastavnici stiču psihološka znanja koja im pomažu da lakše ovladaju različitim situacijama. to može opravdano učiniti. Psihološka postignuća se posebno mnogo koriste u odgojnoj komunikaciji sa učenicima i pomažu u nekom konfliktnom radu sa učenicima. "Drugim riječima. savremeni čovjek se koristi spoznajama iz različitih nauka. Psihologija je ustanovila da se učenici mogu motivirati za učenje raznim postupcima. Ovom metodom učenik realizuje nastavni sadržaj svojim vlastitim tempom. psihologu se postavlja pitanje koje bi bilo posve razumno postaviti jednom automehaničaru: moj auto počinje "kašljati" uvijek kada vozim uzbrdo. ali je. čime se izravnije bavi pedagoška ili edukacijska psihologija. Naime. mogu pomoći ljudima u razrješavanju različitih životnih problema. preopteretio radnike. Do početka ovog stoljeća u nastavi je dominirao rad sa velikim brojem učenika. koja ima svoje zakonitosti i metode koje se mogu spoznati i ako se pravilno primijene. jer on ne samo da na osnovu svoje izobrazbe zna kako automobilski motor funkcionira. Psiholozi pomažu boljoj saradnji škole i porodice. dakle. Poslije su vršena mnoga istraživanja kako bi se utvrdio fenomen prilagođavanja rada čovjeku i čovjeka radu. psiholozi savjetuju i preporučuju mladim ljudima koje bi im zanimanje najviše odgovaralo. Na osnovu psiholoških ispitivanja i razgovora. Ovo su samo neke naznake o primjeni psihologije u odgoju i obrazovanju. On je sistemom nagrađivanja povećao radni učinak "ljudske mašine". ne može glasiti: Kako "čovjek" postupa u nekoj određenoj situaciji. ima posla s jednostavnim kauzalnim odnosima. prema tome. . Ako je ventil začepljen. Iz ovih istraživanja razvila se posebna disciplina ergonomija koja izučava sistem "čovjek . nego: Na koji način postupa veliki dio neke određene grupe pod određenim uvjetima. Ta znanja ne daju nikakvu magičnu moć psihologu da kao "inženjer ljudske duše" upravlja pojedincima i masama. čime je povećao profit firme. Zahvaljujući psihološkim istraživanjima. upravo takvih jednostavnih odnosa u psihologiji ne može biti. U ovom se radu koriste posebne metode i tehnike koje mogu primjenjivati kvalificirani školski psiholozi. Psihologija se bavi i utvrđivanjem sklonosti i sposobnosti mladih ljudi. Psihologiju isto tako treba shvatiti kao nauku koja proučava različite aspekte ljudskog ponašanja i na temelju jasno utvrđenih spoznaja i zakonitosti pomaže u različitim oblastima ljudske djelatnosti. to je njena primjena u ovom procesu nezaobilazna. PSIHOLOGIJA U PROIZVODNJI U nastojanjima da poboljša proizvodnju.

Ekonomska propaganda je danas prava mašinerija koja zajedno sa medijima čini moćan faktor u formiranju javnog mnijenja i određenju spram nekih proizvoda. kao pisci tekstova. Ovim se fenomenom bave i sociolozi. jer na ponašanje potrošača djeluje više faktora. Poslije su mnogi psiholozi istraživali tzv. Industrijski psiholozi postaju dio jednog tima koji brine o međuljudskim odnosima radi uspostavljanja bolje klime i većeg zadovoljstva uposlenih. Njegova su zapažanja da radnici nisu roboti. tako da je sve više onih koji traže pomoć psihologa. smanjenju troškova proizvodnje. režiseri i dr. kojom se ljudi na temelju utvrđivanja sposobnosti usmjeravaju u ona zanimanja i radna mjesta koja odgovaraju njihovim mogućnostima. Za utvrđivanje sposobnosti radnika za pojedine poslove danas se koriste različiti psihološki mjerni instrumenti (testovi). nastup neke estradne zvijezde ili sportskog takmičenja. gdje se na jedan indiskretan način poručuje. inženjerstvo ljudskog faktora pod čim podrazumijeva efektno korištenje fizičkih objekata i sredstava za ljudsku upotrebu. pokrete. V. Industrijska psihologija. To ostavlja vidnog traga na duševno zdravjje. patike. prikupljaju podatke o navikama potrošača. U ekonomskoj propagandi psiholozi istražuju i obrađuju tržište. Na ovom području psiholozi danas sve više koriste profesionalnu orijentaciju. Najke majice. radi postizanja željenih humanih vrijednosti u procesu rada ( zdravlje. PSIHOLOGIJA U SLUŽBI DUŠEVNOG ZDRAVLJA Savremeni čovjek je sve više izložen stresovima. Prodaji proizvoda pomaže da neki proizvod ima svoje ime koje označava marku firme ili "imidž". međuljudske odnose u radu. ako uzmete ovaj proizvod. za razliku od ranijeg pristupa tzv. kada se iz većeg broja kandidata odabire najsposobniji. U propagandi se koriste različite ljudske slabosti. čine psihološki plan propagande. konfliktima i frustracijama. Koka kola (Coca cola) je najbolji primjer koje su mogućnosti propagande.stroj". Mil kazao: " Službenik prodaje svom poduzeću ne samo svoju radnu snagu već i svoju cijelu ličnost". Na taj način psihologija pomaže boljoj organizaciji firmi. stavovima. Unatoč nekim ograničenjima. Mogućnosti ekonomske propagande nisu apsolutne. tako da uspješne reklame nisu one koje svoju poruku vezuju samo za pozitivnu asocijaciju sa proizvodom. Produktivnost u radu je složena kategorija koja zavisi od mnogo faktora. nastup političkih stranaka i si. nego društvena bića čije ponašanje u radu zavisi od grupne dinamike i stila rukovođenja. "human relations". J. E. PSIHOLOGIJA U FUNKCIJI PROPAGANDE Psihologija je u propagandi našla najširu primjenu. jer mnogi ljudi su danas slični ljudima sa plakata i ekrana kao jaje jajetu. mikroklimatske uvjete. ima dva pristupa. Elton Majo je u pogonima Vestern Elektrik ispitivao utjecaj rasvjete. Iskustva iz razvijenih zemalja . Spoznaje o klasičnom uvjetovanju (uvjetni refleksi) uveliko su prisutne u ekonomskoj propagandi. tako je C. Industrijski psiholozi su ispitivali kako međuljudski odnosi utječu na proizvodnju. umor i si. motivaciju. fotografi. smanjenju umora i povećanju produktivnosti i zadovoljstva u radu. bezbjednost. dakle. psihološke spoznaje su promijenile sistem propagande. komande. Istražuju vrijeme. propaganda je moćno oružje u manipulaciji ljudskim ponašanjem. Ovaj pristup u psihološkom tretiranju proizvodnje zahtijeva sistematska znanja o ljudskim karakteristikama i ponašanju. zadovoljstvo). Kormik razvija tzv. odnosno. kamermani. U tim poslovima učestvuju stručnjaci različitih specijalnosti.Industrijski psiholozi istražuju različite aspekte čovjekovog ponašanja u proizvodnji. smanjenju nesreća na radu. profesionalne selekcije. Primjer za to je reklamiranje različitih proizvoda sa atraktivnim golišavim seksi ženama. Danas je sve više uspješnih firmi koje upošljavaju psihologa čiji je zadatak da utječe na stav radnika prema radu. Danas se bez kvalitetne propagande ne bi mogla zamisliti prodaja pojedinih proizvoda. npr. Međutim. jedan je da se utvrde karakteristike ljudi i odredi njihova sposobnost za pojedine poslove i drugi je da se utvrde uvjeti radnog mjesta značajni za uspješno funkcioniranje sistema "čovjek . mišljenju i u skladu sa prikupljenim informacijama. ritma rada i odnosa šefova prema radnicima. Nekada je propaganda bila direktna i zasnivala se na hvaljenju proizvoda. neće vam se desiti to i to. i si.

fobija. opsesivnih stanja i si. Prvi kontakt pri psihološkom savjetovanju je od posebnog značaja. najčešće spominjanom postupku u psihološkom tretmanu duševnih bolesnika. Psihološko savjetovanje ima svoju strategiju koja se određuje shodno poteškoćama sa kojima se suočava bolesnik. "Posudio sam sebe od drugih. a ne preuzima na sebe tu odgovornost. To je metovl liječenja koji traži mnogo vremena i primjenjuje se u tretmanu raznih neuroza. U psihološko savjetovanje spadaju psihoanalitička i nedirektivna terapija. detaljno istraživanje i . Terapeut "vodi" bolesnika u jedno samopouzdanje kako bi sam rješavao prepreke. Psihološkim savjetovanjem se mogu izazvati planirane promjene u ponašanju i stavovima pojedinaca koji imaju duševnih poteškoća. faza djelovanja. Psihoanalitička terapija ne podrazumijeva "velika rudarska iskopavanja" u prošlost. razaznavanje. U odnosu na neke druge terapije. Psihološko savjetovanje se svodi na moć prave riječi upućene pravom pojedincu u pravo vrijeme. čovjek je ogledalo čovjeka". diskusiona faza i 2. postoje velika neslaganja među stručnjacima. već da mu se pomogne da "sazri". 1. zato je veoma bitno uspostaviti klimu povjerenja u kojoj će se voditi razgovor. U psihoanlitičkoj terapiji. Etape psihološkog savjetovanja Prema B. dok se psihološki tretman ostvaruje neposrednim kontaktom psihologa i klijenta. Da bi se to uspjelo. Problemi duševnog zdravlja su u uskoj vezi sa društvenim prilikama u kojima pojedinac živi. 3. zato druga riječ može imati snagu lijeka ako se pravilno primijeni. Znači. Psihijatrijsko liječenje se najčešće svodi na medikamentoznu terapiju. NEKI PSIHOLOŠKI POSTUPCI U LIJEČENJU PSIHOANALITIČKA TERAPIJA Ovu je terapiju razvio Frojd. Mnoge su psihičke traume nastale kao posljedica riječi. nego je terapeut usredsređen na sadašnjost i ono što trenutno opterećuje bolesnika. jer psiholog veoma malo može utjecati na društveni okvir koji je pogodovao nastanku psiholoških poteškoća. "poraste psihološki ". 2. koji je tumačio da su duševne bolesti posljedica neriješenih konflikata iz djetinjstva. odnosno psiholog (terapeut) je lanca raznih faktora koji dovode do psihičkih poteškoća. kako bi ubuduće lakše izlazio nakraj kako sa postojećim poteškoćama. Suština psihološkog razgovora je uspostava prave komunikacije u kojoj psiholog nenametljivo vodi klijenta do saznanja problema i poduzimanja određenih aktivnosti da se stanje promijeni. Terapeut postupkom slobodnih asocijacija pomaže bolesniku da otkrije konflikt koji je duboko u njegovoj podsvijesti. tako i sa eventualnim novim koje će doći. Cilj Rodžersove terapije nije u tome da bolesnik riješi konkretan problem.Zapada govore da svaki deseti bolesnik zatraži pomoć psihologa ili psihijatra. Psihološko savjetovanje Psihološko savjetovanje je svaki kontakt između kvalificiranog psihologa i bolesnika. ova je usmjerena na emocionalnu a ne na racionalnu komponentu. da uvidi uzrok problema i da sam iznađe rješenje. razgovor mora biti jasno orijentiran i sa unaprijed određenim ciljevima. Spoznaja konflikta dovodi do izlječenja. pripremna faza. Rodžersova nedirektivna terapija Smisao ove terapije je u tome da terapeut pomogne bolesniku da iznese svoje poteškoće. Da bi se to postiglo. formalni početak. Rakiću: Prema Salivenu: 1. potrebno je postići osamostaljivanje klijenta u odnosu na psihologa koji ga savjetuje. 3. savjetovanju prethodi priprema u kojoj psiholog traži informacije o bolesniku i potrebne psihološke instrumente. To je problem za psihološki tretman.

poslije čega se lakše mijenjaju stavovi i donose djelotvornije odluke. Sposobniji je da se realističnije suoči sa nesaglasnostima u svom iskustvu. razvijati interesovanja i. 4. dolazi do tzv. "zrenja". 2. U odgojno-terapeutskom odnosu počinju da se gube inhibicije. 6. U uspješnoj psihoterapiji klijent se stabilizuje u doživljavanju pređašnjih iskustava. što je posebno bitno. okončavanje.4. On nije više objekat ili subjekat nego učestvuje direktno u iskustvu. 5. Psihološko savjetovanje u vremenskim razmacima ima više opravdanja jer se na takav način mogu davati znanja. Klijent želi da živi sve više i više u sadašnjosti kako bi doživljavao sebe. Kasnije on počinje govoriti o sebi. Karl Rodžers spominje ove etape psihološkog svjetovanja: 1. . izbjegavajući govor o vlastitim problemima i priznanje da ih ima. Klijent raspozanje svoja osjećanja onakva kako se pojavljuju i izbijaju pa počinje doživljavati spontana iskustva o svojim reakcijama. Klijent govori o spoljnim bezličnim događajima. On dalje gleda na sebe i svoj život kao na proces a ne kao na strukturu. ali tako da svoje probleme pripisuje spoljašnjim uvjetima: uviđanje o sebi je minimalno i klijent se odriče svoje emocije. čak iako ih izražava. 3. svoje želje i strahovanja. Ima malo želje da se mijenja.