You are on page 1of 7
MATI Č NA PLO Č A To je štampana poluprovodni č ka plo č a

MATIČNA PLOČA

To je štampana poluprovodnička ploča na koju su postavljeni i spojeni svi dijelovi računara, te ona omogućava komunikciju između njih. Kao što kostur ima funkciju da u ljudskom tijelu čini konstrukciju na kojoj se nalaze ostali sistemi organa, tako i matična ploča predstavlja kostur računarskih sistema. Na Slici 2.1. prikazan je dio matične ploče, gdje se jasno vidi da se radi o štampanoj ploči sa bakarnim vodovima kakve se inače vrlo često koriste u elektrotehnici.

kakve se ina č e vrlo č esto koriste u elektrotehnici. Slika 2.1. Dio mati č

Slika 2.1. Dio matične ploče – pogled odozdo

Matična ploča je smještena u kućištu (engl. tower) PC računara. Na njoj se nalazi veliki broj dijelova. Pošto se na matičnu ploču konektuje toliko dijelova u ovom dijelu knjige biti će spomenuto većina njih, ali bez namjere da se svi dijelovi detaljno objasne. Detaljno objašnjenje svakog dijela će biti dato u narednim dijelovima knjige. Izgled matične ploče je prikazan na Slici 2.2.

Slika 2.2. Izgled mati č ne plo č e [26] Na mati č noj plo

Slika 2.2. Izgled matične ploče [26]

Na matičnoj ploči nalaze se utičnice (slot-ovi i socket-i) u koje

postavljamo dijelove: kartice za proširenje (grafička kartica,zvučna

kartica, mrežna kartica, modem,

pogoni, radna memorija, processor, a tu su i konektori u koje uključujemo USB memoriske flash stikove i druge USB utikače, printer, skener i druge ulazne, odnosno izlazne uređaje. Slot-ovi su utičnice u koje postavljamo (i preko kojih se odvija komunikacija) kartice za proširenja (zvučna, mrežna kartica, TV kartica,…), a socket je utičnica u koju se postavlja (i preko koje se odvija komunikacija) čip. Naravno sve utičnice su standardizovane. Pošto računar ima veliki broj sastavnih komponenti, a sve te komponente moraju međusobno razmjenjivati podatke, nemoguće bi bilo povezati svaku komponentu sa svakom komponentom. Zbog toga se koriste gore pomenute stadardizovane sabirnice (engl. Bus). Postoje tri vrste sabirnica. Sve sabirnice prenose električne signle, a ako su ti signali podaci, tada se radi o sabirnici podataka (engl. Data Bus), ako su to adrese, radi se o adresnoj sabirnici (engl. Address bus), a ako su to nadzorno-upravljački signali, radi se o nadzorno-upravljačkoj sabirnici (engl. Control Bus).

tvrdi diskovi, disketni I optički

),

Dakle, kako je već rečeno na matičnu ploču su spojeni svi dijelovi računara, tako da ona ima veči broj pomenutih konektora, port-ova, utičnica, slot-ova, socket-a, utikača i slično. Na Slici 2.3. prikazani su dijelovi matične ploče, koji će u daljem tekstu biti objašnjeni.

konektor za mrežu
konektor za
mrežu

Slika 2.3. Dijelovi matične ploče [27]

U konektore za periferije uključuju se miš i tastatura i to su PS/2

konektori (ljubičasti za tastaturu, zeleni za miša).

U socket na Slici 2.3. se postavlja procesor – CPU (Central Processing

Unit - centralna procesorska jedinica) na koji se opet postavlja sistem hlađenja.

U slotove za RAM (Random Acces Memory) memoriju postavljeju se

moduli ove memorije. Na matičnoj ploči nalazi se i chipset, od kojeg zavise njene mogućnosti. Chipset u PC računarima se sastoji dva glavna dijela: nortbridge (nortbridž) i southbridge (sautbridž) Slika 2.3. Nortbridge je zadužen za komunikaciju procesora sa memorijom, PCI (Peripheral Component Interconnect) utorima (kartice za proširenja), PCI express utorom ili AGP (Accelerated Graphics Port) utorom (grafičkom karticom), L2 cache-om

(keš) i southbridge-om. Na Slici 2.3. vidi se hladnjak na northbridge-u, koji se koristi zbog velikog grijanja ovog elementa pri radu usljed zahtjevnih funkcija koje obavlja. Southbridge je zadužen za ulazno/izlazne funkcije i komunicira sa napajanjem, satom, PCI utorima (karticama za proširenja), USB priključcima, SATA (Serial Advanced

Technology Attachment) i IDE (Integrated Drive Electronics) konektorima. U naponski konektor uključuje se utikač sa napojne jedinice kojim se

dovodi jednosmjerna električna struja određenog napona, potrebna za napajanje i rad matične ploče. Ova struja se dalje raspodjeljuje ostalim komponentama matične ploče. IDE konektori služe za spajanje hard diskova (HD - tvrdih diskova) i optičkih uređaja (DVD, CD pisače i slično). Protok podatka kroz ove konektore se mjeri u megabajtima u sekundi (MB/s). Naravno, proizvođači stalno nastoje da povećaju ovu brzinu, jer od nje u

mnogome zavisi brzina prenosa podataka sa diskova (HD, DVD,

prema memoriji i procesoru i obratno. Uređaji za pogon diskova se spajaju na ploču ATA kablom. SATA konektori (Serial ATA) služi za spajanje SATA diskova. SATA standard podržava prenošenje podataka brzinom i preko 150 MB/s. CMOS (Complementary Metal-Oxide Semiconductor) baterija ima zadatak da „zapamti“ osnovne postavke dok je računar ugašen. to je, dakle, memorija i ona pamti sva podešavanja BIOS-a, o kojem će biti rijeći u narednom tekstu. Pored postavki neophodnih za rad računara, pamti i vrijeme i datum. Tako da kad duže vremena računar ostane ugašen, CMOS baterija daje podatke tačnog vremena i datuma.

)

Floppy konektor služi za spajanje uređaja za diskete, tzv. disketnog pogona. Ovaj konektor koristi 34 iglice – pin-a, preko kojh se prenose impulsi, pa kažemo da je to 34-pinski konektor. Uređaj se na engleskom jeziku zove Floppy Disk Drive – skraćeno FDD, pa se i ovaj konektor često zove FDD konektor. FDD uređaj i konektor se skoro i ne koriste u svremenim PC računarima, zbog nepouzdanog rada, te pojave mnogo boljih medija za pohranu podataka i u smislu količine i pouzdanosti

(optički diskovi, USB flash memorije,

).

Matične ploče imaju više PCI (Peripheral Component Interconnect) utora u koje se postavljju kartice za proširenja. Ovakav sistem se koristi zbog činjenice da razni korisnici upotrebljavaju PC računare za različite svrhe. Na ovaj način moguće je računar prilagoditi namjeni i želji korisnika. Npr. ako korisniku računar služi za komponovanje muzike, on će u PCI utor postaviti snažnu zvučnu karticu, dok recimo može koristiti jeftiniju grafičku karticu. Ako je, međutim, korisnik grafički dizajner, neophodna mu je jaka grafička kartica itd. Dakle, PCI utori omogućavaju da se u njih ugrade kartice za proširenja prema potrebama korisnika. Kartice mogu biti grafičke, zvučne, TV, interni modem, mrežne itd. Naravno, ovi utori su standardizovani i postavljanje kartica za proširenje je dosta jednostavno. Kartica se ubaci u PCI utor, a u dio kartice koji viri iz kućišta računara i na kom se nalaze konektori uključuju se odgovarajući utikači (npr. u zvučnu karticu utikači zvučnika, mikrofona, slušalica; u TV karticu utikač antenskog kabla itd.).

BIOS (Basic Input-Output System) je osnovni ulazno-izlazni sistem, koji predstavlja skup programa čiji je zadatak da izvrše osnovnu komunikaciju sa komponentama računara. Pri samom uključenju računara BIOS se aktivira, postavljajući osnovne radne parametre, te dalje aktivira instalisani operativni sistem učitavajući ga u radnu memoriju. Dakle, BIOS mora da pri uključenju računara identificira sav hardver, da ga testira i pokrene, kao i opertivni sistem. Moglo bi se reći d je to jedan operativni sistem nad operativnim sistemom.Moguće je automatsko i ručno podešavanje BIOS-a. Ručno podešavanje se vrši tako da se pri pokretanju računara pritisne odgovarajuća tipka na tastaturi (najčće to je tipka Delete) i na ekranu se pojavi izgled sličan onom na Slici 2.4. Naravno razni proizvođači imaju i različite BIOS-e.

Naravno razni proizvo đ a č i imaju i razli č ite BIOS-e. Slika 2.4. Interfejs

Slika 2.4. Interfejs jednog od BIOS programa

Ranije je BIOS bio u vidu ROM (Read Only Memory – memorija koja se samo može čitati, a ne i mijenjati) čipa, a danas se najviše koriste flash memorije, tako da se sadržaj može mijenjati i nadopunjavati. Međutim, tu se javlja problem moguće pogrešne izmjene postavki BIOS-a, što može dovesti do oštećenja matične ploče. Da bi se to spriječilo korist se boot block-ovi. To je odvojen dio BIOS-a koji se prvi pokreće, pa ako ustanovi da postoji oštećenje ili da do njega može doći, obavještava korisnika i ne pokreće dalje BIOS. Takođe, koriste se i „backup BIOS“, koji omogućava vraćanje na prvobitne postavke BIOS-a. Te matične ploče se obično nazivaju DualBIOS ploče. Na Slici 2.5. prikazana je matična ploča sa DualBIOS-om firme Gigabyte.

30

Slika 2.5. DualBIOS firme Gigabyte na mati č noj plo č i [28] AGP (Accelerated

Slika 2.5. DualBIOS firme Gigabyte na matičnoj ploči [28]

AGP (Accelerated Graphics Port) slot, tj. utor (Slika 2.3.) se koristi za ugradnju grafičkih kartica i to je brža sabirnica od PCI, a nastala je zbog visokih zahtjeva 3D (trodimenzionalne) grafike. Kod nekih matičnih ploča tu je moguće ugraditi dodatnu grfičku memoriju, ali to se rijetko koristi. AGP slot omogućava direktnu komunikaciju između grafičke karte i memorije, pa se na taj način ubrzaje komunikacija. Kako grafičke kartice imaju sve bolje performanse i zahtjevaju više energije za svoj rad, pojavio se i AGP Pro utor, koji ima dodatne kontakte za napajanje kartice. Na taj način grafička kartica može biti snabdjevena strujom snage veće od 30W (standardni AGP slot daje 30W). Treba naglasiti da je to jedina razlika između ova dva utora, što znači da standadni AGP slot ne razlikuje u pogledu grafike od AGP Pro. grafičke kartice namjenjene za AGP slot mogu se bez problema postaviti u AGP Pro konektor. Konektor za mrežu (Slika 2.3.) RJ-45 služi za spajanje PC računara sa drugim računarom pomoću mrežnih uređaja ili direktno. Mrežna kartica se može na matičnu ploču postaviti u vidu kartice za proširenje u PCI utor ili može biti integrisana sa matičnom pločom. Ako je integrisana, tada na matičnoj ploči postoji konektor za mrežu, a ako nije tada se mrežni kabl utakne u konektor za mrežu koji se nalazi na kartici postavljenoj u PCI utor. Više o ovim uređajima će biti riječi u slijedećim poglavljima knjige.

31

USB (Universal Serial Bus) priključci, kao što je već rečeno služe za priključenje raznih uređaja, kao npr. memoriskih flash stikova, printera, skenera i druge ulazne, odnosno izlazne uređaje koji imaju USB utikač. Konektori za integrisani zvučni čip (Slika 2.3.) služe za priključenje zvučnika, mikrofona, slušalica. Integrisana (onboard) zvučna kartica na matičnoj ploči se danas gotovo redovno nalazi kod svih proizvođača matičnih ploča. korisnik može dodati još jednu zvučnu karticu u PCI utor, ako mu se ne sviđaju mogućnosti integrisane kartice. Većina zvučnih kartica ima i tzv. "game port" za priključak vanjskog "joysticka" ili "gamepad-a", koji se koristi u računarskim igrama. Serijski i paralelni konektori (Slika 2.3.) se koriste za priključenje nekih ulaznih ili izlaznih komponenti, kao što su eksterni modemi, printeri, skeneri i slični periferni uređaji. Prije su dosta korišteni, a danas ti uređaji uglavnom koriste USB port. Zbog velike važnosti matične ploče, ona će se naravno spominjati i u narednim dijelovima ove knjige.

ć e se naravno spominjati i u narednim dijelovima ove knjige. Slika 2.6. Pozicija mati č

Slika 2.6. Pozicija matične ploče u kućištu

32