Sadržaj
PRAVOPIS 1. Pisanje velikog i malog slova 1.1. 1.2. 1.3. 2. Velikim slovom Malim početnim slovom Pisanja riječi iz drugih jezika 6 7 7 9 10 11 11 11 12 17 18 18 19 25 28 30 31 33 35 36 37 40 41 42 42

Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi 2.1. 2.2. Složenice Polusloženice

3.

Rečenični i pravopisni znakovi

KRATICE GLAS 1. Fonetika i fonologija 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 1.6. Glasovne promjene Podjela glasova Nastanak glasova Govorni organi Glasovi č, ć, dž i đ Naglasni sustav suvremenoga hrvatskog jezika

JEZIČNO IZRAŽAVANJE RIJEČ 1. Tvorba riječi 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Prefiksalna tvorba Sufiksalna tvorba Prefiksalno-sufiksalna tvorba Slaganje

2

1.5. 1.6. 1.7.

Srastanje Preobrazba Tvorba složenih skraćenica

43 43 44 45 46 48 50 52 53 55 56 56 57 58 60 61 62 62 63 64 65 66 68 69 73 73 74 74 74 3

VRSTE RIJEČI 1. Promjenjive 1.1. 1.2. Imenice Glagoli Kondicional I Kondicional II Glagolski oblici 1. Jednostavni glagolski oblici 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 2. Infinitiv Imperativ Prezent Aorist Imperfekt

Složeni glagolski oblici 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Perfekt Pluskvamperfekt Futur I Futur II

1.3. 1.4. 1.5. 2.

Pridjevi Brojevi Zamjenice

Nepromjenjive 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. Prilozi Prijedlozi Veznici Usklici

5. Upravni i neupravni govor RJEČNIK 1.4. 1.6. Leksem .2.1. Čestice 74 75 76 77 77 78 78 79 79 79 80 80 83 83 84 85 85 85 85 86 86 86 87 87 88 88 89 90 90 4 Naglasnice i nenaglasnice REČENICA 1. 1.5. Rečenice po sastavu 1. 1.2. 1. 2. 1.3. 1. Zavisno složene rečenice 1. 1.5.3. Sastavne Rastavne Suprotne Isključne (izuzetne) Zaključne Rečenični niz 2. 1. Predikat Objekt Priložne oznake Subjekt Atribut Apozicija 3.1.2. 1.1.2. Dijelovi rečenice (služba riječi) 1.5.4. Jednostavna Složena 1. 3.1. 1.3. 1. 1.4. 1.5. 1. 1.2. Predikatna rečenica Subjektna rečenica Objektna rečenica Atributna rečenica Priložne rečenice Nezavisno složene rečenice 1.

RAZVITAK KNJIŽEVNOTEORIJSKI POJMOVI PODJELA GLASOVA PO PROLASKU ZRAČNE STRUJE 5 . 5. Sinonim Homonimi Antonimi Vremenska raslojenost jezika Leksik „na prijelazu” Područna raslojenost jezika Funkcionalna raslojenost leksika 91 91 92 93 93 94 94 96 105 109 JEZIK .2. 7. 6. 4. 3. 8.

etimološki (morfološki) Osnovna obilježja nekom pravopisu daje način na koji se pišu pojedine riječi s obzirom na glasove koji ih sastavljaju.Pravopis Sustav odnosno skup pravila prema kojima se grafijski znakovi (slova) određenoga jezika bilježe pri pisanju riječi i rečenica Pravopis može biti: fonološki.hrvacka korijenski fonološki kod kuće – kotkuće korijenski (nema glasovne promjene kod spojeva riječi) 6 . korijenski. na njihove oblike i skupove riječi Sadašnji pravopis je FONOLOŠKO-MORFOLOŠKI o FONOLOŠKI – utemeljen je na glasovnom načelu. tj.ropski (glasovna promjena) hrvatska . traži da se isti fonem (glas) piše uvijek istim znakom (slovom) o KORIJENSKI – pri pisanju pazi da se isti morfem uvijek piše istim slovima bez obzira što se u različitim glasovnim okolinama različito izgovara (ne navode se glasovne promjene) Patka različito se izgovara i čuje patak robski .

piše se VPS Dolazi predsjednik Mesić. Puno vam hvala „ . ako je bez vlastita imena.1. nema zareza „Ako dođete.1. tada se. Vi. Vi. Tvoj. dodatnog značenja. sljedeća rečenica počinje VPS.” kaže Petar. ako je zarez MS 1. Vaš. iz poštovanja.1. slagao je Marko. kaže Petar.” „Hvala!” kaže Petar. . VELIKIM SLOVOM pišu se riječi zbog isticanja. doktor – MS 7 zanimanja malim slovom Dolazi ministar. piše VS Poštovani gospodine ravnatelju.PISANJE VELIKOG I MALOG SLOVA 1. Vaš – ako se u pismu obraćate jednoj osobi.2. 1. počasti. „pomoći ćete mi. „stvarno ste mi puno pomogli.1. Dolazi Predsjednik. Titule Njegovo Visočanstvo.” ako je u oslovljavanju u pismu uskličnik. PRVA RIJEČ U REČENICI svaka nova rečenica nosi novu misao i piše se velikim slovom prva riječ upravnog govora „Ne znam”.1. Molim Vas Nazivi poglavara države. Vaša Visosti akademik. RIJEČI IZ POČASTI Ti. Njezina Ekselencija.

Isus.3.1. Brlić – Mažuranić) Nadimci (Miško. -ev. Ulica kralja Petra Krešimira IV. kraju… Krčanin) Imena božanstava i mitoloških bića Imena životinja (Bambi. Republika Hrvatska)  • Imena kontinenata (Sjeverna i Južna Amerika) (Petar Krešimir Četvrti. Kiklop) Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica (-ov. Pluton) (Bog. Osijek) Imena naseljenih mjesta Imena država (Slovenija) Imena kontinenata Imena proizvoda (Europa. Austro . koji bi se i izvan naziva (samostalno) pisao VPS  Imena ulica (Ulica kralja Tomislava. Jahve. Ambi) (Zagreb. Azija. Gustav → Gustavov. Afrika) (Vegeta) o Višečlana • svi se članovi višečlanih imena (osim veznika i prijedloga) pišu VPS kod:  Osobna imena ljudi i božanstava Blažena Djevica Marija)   Naseljena mjesta (Slavonski Brod. Kiki.Ugarska. -in) (Matoš → Matošev. Miki.1. Marko. Aldo → Aldov) Prezimena (Horvat. Baldani. a od ostalih članova samo onaj koji je i sam vlastito ime. Frankopanska ulica. Aldo) (Dalmatinka. Imena ljudi prema pripadnosti narodu. Hum na Sutli) Imena država (Sjedinjene Američke Države. tj.)  Imena naselja (Cvjetno naselje) 8 . u svim ostalim slučajevima se VPS piše samo prvi član. VLASTITA IMENA o Jednočlana • • • • • • • • • • • Imena (Pero.

Moslavačka gora. Sisačko – moslavačka županija) Imena gradskih naselja (Autocesta Zagreb-Split) Imena krajeva (Zagorje. Uran. Glorija) Imena nebeskih tijela (Mars. Učiteljaska akademija (ili Akademija ako se zna koja je)) Imena knjiga Hlapića) Imena filmova Zvjezdane staze) (Priče iz davnina. devetnaesto stoljeće. povijesnih događaja i razdoblja (opći su pojmovi) i umjetničkih epoha (ilirizam. Petar Pan. Dalmatinska zagora. Mala sirena. Globus. Blagdan blažene djevice Marije) Imena ustanova.         Imena nizina (Panonska nizina) Imena polja (Lonjsko polje) Imena blagdana (Nova godina. Velebit.     Imena novina (Jutarnji list. srednji vijek. Sveučilišna knjižnica. Mažuranićev trg) Imena županija (Zagrebačka županija. MALIM POČETNIM SLOVOM PIŠU SE : o zanimanja. Udruga branitelja iz Domovinskog rata. Istra. Mliječna staza) 1. Hrvatsko zagorje. Seljačka buna) 1945. Jadransko more. Večernji list. renesansa. titule uz ime (kralj Zvonimir) o nazivi društvenih pokreta. Dalmacija) Imena voda (Sava. organizacija. Pluton. Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića. Plitvička jezera) Imena planina Zagrebačka gora) (Bjelolasica. Čudnovate zgode šegrta (Na rubu zakona. romantizam) ako se društveni pokreti obilježavaju vremenski pišu se VPS (Prvi svjetski rat. Vinogradska bolnica. Gradska knjižnica. 9 . udruga (Ministarstvo pravosuđa. završio je Drugi svjetski rat. Neptun.2.  Imena trgova (Trg bana Josipa Jelačića. humanizam.

Često sam mislio na drugi svjetski rat. o nazivi pripadnika pokreta, učenja, stranaka, klubova (ilirac, franjevac, dinamovac, hadezeovac) o nazivi vjera (islam, kršćanstvo, budizam, katoličanstvo…) o nazivi životinjskih pasmina (bernardinac, koker…) o odnosni pridjevi na -ski, -ški,-čki, -ćki izvedeni od zemljopisnih imena i imena stanovnika (hrvatski, paški, gospićki…) o osobna imena u službi općih imenica (najčešće mjerne jedinice i proizvodi) (amper, ford, mercedes…)

1.3. PISANJA RIJEČI IZ DRUGIH JEZIKA
− PRILAGODBA POSUĐENICA – posuđenice se prilagođavaju hrvatskom jeziku na grafijskoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj, semantičkoj razini RIJEČI STRANOG PODRIJETLA

STRANE RIJEČI (cool)
TUĐICE (bajt)

POSUĐENICE

PRILAGOĐENICE (referencija)

USVOJENICE (šećer)

− Posuđenice se s obzirom na uklopljenost u hrvatski jezični sustav dijele na: o TUĐICE – posuđenice koje su pravopisno prilagođene hrvatskom glasovnom sustavu, ali sadržavaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskom jeziku (bicikl, fajl, lift, sakő, bife, roza, drap, lila) o PRILAGOĐENICE – posuđenice koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno prilagođene hrvatskom jeziku (bit, centar, čip, kursor, printer, sida) 10

o USVOJENICE – riječi koje su tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne razlikuju od izvornih hrvatskih riječi (šećer, lopta, krevet, šunka, odličan, aktuelan, ofenziva) Tea – Teji, Mario – Mariju, Andre – Andreju

2.SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEČI
Pogledat ću te u oči. − Svaka riječ se piše odvojeno − Spajanje je dozvoljeno samo ako dobijemo novo značenje To sam riješio usput. To sam našao uz put. Pogledat ću te uoči…

2.1.SLOŽENICE 2.2.POLUSLOŽENICE
autocesta aero, auto, eko rak-rana − uvijek se pišu zajedno aeromiting autoškola kemoboja − svaka naglasak Internet-stranica bolje zamijeniti (ili ovim internetska stranica – uvijek je izrazom!!!) riječ sadržava svoj
ne sklanja se

− Pišu se sa spojnicom (–) (rak-rane)

11

3.REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI
 REČENIČNI - služe za rastavljanje teksta rečenice i njezinih dijelova (zadatak im je ponajprije u tome da se zna kako napisano treba razumjeti) − ., ?, !, …, ,, ;, :, -(crtica,) –(spojnica), '(polunavodnici)

PRAVOPISNI - služe za razumijevanje kako što treba pročitati − ., ,, - (crtica), –(spojnica)

3.1. TOČKA (.)
o kao rečenični znak − stavlja se na kraju rečenice Marko ide u šumu. o kao pravopisni znak − upotrebljavamo pri pisanju kratica npr. , tj. , itd. Pavao Pavličić P.P.

− pri pisanju inicijala imena i prezimena − pri pisanju rednih brojeva i godina 2005./2006., 5.-6.

prvi 1., sedmi 7., 1999., 2005.,

3.2. ZAREZ (,)
o kao rečenični znak − upotrebljavamo ga pri nizanju Mama je kupila grožđe, jabuke, kruške i šljive. − odjeljuje dijelove koji se nižu 12

niti. osim Mato Lovrak. o zaključne rečenice Mama je u dućanu.o suprotne rečenice • nema zareza  kada se veznik nego nadovezuje na komparativ Jesi li danas pametniji nego jučer. prekid nabrajanja. Puli… 13 .… Bio sam u: Zagrebu. Osijeku. (U autu sam. isprekidan govor (stanke u govoru). hrvatski književnik (inverzija) Osim u rečenicama koje imaju veznike i. o kao pravopisni znak − glavni brojevi od decimalnih jedinica 8. ni.) o isključne rečenice − nominativ i vokativ su neovisni padeži i mogu funkcionirati kao samostalna rečenica − atribut i apozicija se ne odvajaju zarezom. TROTOČJE (…) o njime označavamo izostavljanje dijela teksta. Ispred nego i već kada u prvoj rečenici dolazi Ne samo Ne samo da je lijep i pametan nego i …. Učit ću ili ću dobiti jedan..3. 25 min U autu sam. a mama je u dućanu. te. nezavršenost misli Bilo je to moje prvo bjegunstvo te vrsti (…) Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nadasve. ili. pa.  3.

čekam .a on se ne pojavljuje. tu mu grob nastao.upita Marko. označuje duže stanke ili izostavljeni tekst Čekam.Varaždin iznosi 70 km. gdje je stajao. TOČKA SA ZAREZOM (.) veliki je hrvatski pjesnik.upita Marko.Hajduk Izašlo je četvrto izdanje Hrvatskoga pravopisa Babić . a glib se otvara.sve kroz suze . o upotrebljava se u nabrajanju rečenica ili rečeničnih dijelova koji počinju malim slovom o Glagolski oblici: 14 .Što ima? .) Ivan Mažuranić (1814. . • označuje udaljenost između mjesta.4. tu se pod njim i glib otvorio.1890. označuje upravni govor i zamjenjuje navodnike „Što ima?” . 3. o kao pravopisni znak • zamjenjuje prijedlog DO između brojeva Ljetovat ću na moru 10 .) o nešto izrazitije od zareza odjeljuje jedan dio teksta od drugoga Gdje kojega Sunce oborilo. • odjeljuje dva udružena naziva ili imena Utakmica Dinamo .3. (Ljetovat ću na moru od 10 do 15 dana. CRTICA (-) o kao rečenični znak • • odjeljuje umetnute dijelove rečenice Vidi majka . tj. • → . u glib pada.15 dana.Moguš. Određuje smjer kretanja Udaljenost Zagreb .Finka .da joj je sin blijed i nesretan.5.

« ») o označuju upravni govor i navode (doslovno navođenje nečijih riječi) Rekao je: „Ima Hrvoje još jedan. 3.8. Rekao je: . u tiskanom tekstu upravni govor označuje se uglavnom crticom. futur drugi načini: ……….. Posjetili smo „Kobilju glavu”. (M. Krleža) o kao pravopisni znak • služi kao skraćeno označivanje dvostrukih likova riječi i oblika rečenica crk(a)va – crkava s(a) = s i sa 3. [ ]. perfekt. imperfekt.7.6. NAVODNICI („ ”. { } ) o kao rečenični znak • odjeljuje od ostaloga teksta dio koji je manje važan Hrvatski narod… to smo svi mi. futur prvi. ZAGRADA ( ( ). < >. 15 .Ima Hrvoje još jedan.• • vremena: prezent. Postili smo restoran Kobilja glava. IZOSTAVNIK ILI APOSTROF (') o zamjenjuje izostavljeno slovo u riječi Al' tužna … Šta se ima više reć' 3. aorist.” objašnjenje upravni govor o Umjesto navodnicima. pluskvamperfekt.

50–godišnjica.USKLIČNIK (!) o stavljamo ga na kraju usklične rečenice Mama.11. nemoj me tući! Pazi! Nemoj! o koristi se u imperativu i optativu 3. žen–a. 50–ih (u tiskanom obliku pišu se bez razmaka!!!) PLEONAZMI dječji kinderbet oko 50–ak 16 .10. UPITNIK (?) o stavljamo ga na kraju upitne rečenice Kada si išao na put? Zašto? 3.SPOJNICA (–) Za–greb.3.9.

Kratice
o PRIGODNE – koje mi pišemo, kako želimo o STALNE • Obične – pišu se malim početnim slovom i sa točkom na kraju t., g., v., o. g., m. r., i dr., npr., itd., tj., jd. (jednina), mn., g. ili gosp. − kod gđa i gđica nema točke • Složene (sastavljene) Osnovna škola Jure Kaštelana Hrvatsko narodno kazalište OŠ Jure Kaštelana HNK (HTV–a)

Hrvatska televizija

HTV

Narodni magazin

Nama (normalna deklinacija)

PAZI!!!! Inicijali imena ljudi Aldo Baldani A. B. PIŠU SE S TOČKOM

o Od kratica razlikujemo znakove!!!!! To su međunarodno prihvaćene oznake mjernih jedinica, kemijskih elemenata, novčanih jedinica, imena država, strana svijeta, stručnih termina i slični znakovi. Čitaju se kao puna riječ.

17

m – metar, kg – kilogram, A – amper, EUR – euro, HRK – hrvatska kuna, CH – Švicarska, S – subjekt, N - sjever

Glas
o hrvatski jezik ima 32 glasa – a, b, c, č, ć, d, dž, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž, te glasove ŗ i įe o slogotvorno ŗ nosi naglasak (prst, krv) o įe (jat) - cvijet (cvit, cvet) – jednosložna riječ svijet o Jednoslovi su: a, b, c, č, ć, d, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, š, t, u , v, z, ž o Dvoslovi su: dž, lj, nj. (pišu se uz pomoć dvaju slova za jedan glas) o SLOVO je pisani znak za glas. (slovo pišemo, glas izgovaramo) P-r-i-č-a-t-i

1.

FONETIKA I FONOLOGIJA
• • FONETIKA – artikulacijsko-akustična svojstva (izgovor i kako zvuče) FONOLOGIJA – kako ti glasovi funkcioniraju u pismu, govoru

o Znanstvene discipline koje se bave glasom

o FONEMI – najmanje jezične jedinice koje nemaju svoje značenje, ali imaju razlikovnu ulogu v |u |k ↓ fonem 18 p| u |k m |u |k

1.1. GLASOVNE PROMJENE

1.1.1.

JOTACIJA - Jotacija je stapanje nenepčanika s glasom j u nepčanik. grana (a) + je = granje

nepalatali palatal

k č

g ž

h š

c č

t ć

d đ

s š

z ž

l lj

n nj

c+j>č d+j>đ g+j>ž h+j>š k+j>č l+j>lj s+j>š t+j>ć z+j>ž

klicati-kličem (klic+jem) mlad>mlađ blag-blaži tih - tiši jak-jači sol-solju pisati- pišem smrt-smrću brz-brži (mlad+ji) (blag+ji) (tih +ji); (jak+ji) (sol+ju) (tan+ji) (pis+jem) (smrt+ju) (brz+ji) mahati-mašem (mah+jem)

n+j>nj tanak- tanji

o Ako imamo p, b, m, v, f + j = l (epentetsko) grm + je = grmlje palub+je = palublje 1.1.2. SIBIRALIZACIJA k, g, h ispred i u c, z, s majka – majci 19

h ispred e.nikakvi.1. dobar . lezi.momka .reče.junaci.radosni) 1. rekoh . i ili nepostojanog a u nekim oblicima riječi mijenjaju s palatalima č.duše. PALATALIZACIJA o Glasovna promjena u kojoj se jedrenici k.mjeseče. h.s (sibilanti).z.junače. krčag . zapuh .3. k. sitan . rak . s (majka .majci. daska . nikakav .zapusi) Lika – Lici Amerika – Americi ODSTUPANJE kod etnika!!!! Splićanka – Splićanki Zagrepčanka – Zagrepčanki zeko – zeke (G) 1. g. z.sestara. topao . g. (momak . u nekim oblicima riječi ispred i mijenjaju sa c. zec zeče. g. k.4.o Sibilarizacija je glasovna promjena pri kojoj se jedrenici k. mjesec .1. h + i > c. junak . peci. o Ponekad se palatalizira i c ispred samoglasnika e i i.ž.momaka.račić) 1. NEPOSTOJANO a o Neke riječi između dva krajnja suglasnika imaju samoglasnik a koji ne dolazi u svim oblicima te riječi pa se takvo a naziva nepostojano a.ptičica. ptica . ž. duh . h u č.dobri.š. radostan . š (junak .1. sestra .topli.sitni. g.5. NEPOSTOJANO e o Neka kajkavska mjesna imena i prezimena između dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste riječi pa se takvo e zove 20 . teci.dasaka.krčazi.

a cijela promjena se zapravo smatra jotacijom. dativ i lokativ) –a. Tuhelj .Vrapca. v i glasa j umeće suglasnik l koji se onda s glasom j stapa u lj.7.Čakovca. m. grob+je > groblje. zdrav+je> zdravlje 1.(Belec . Ovako umetnuto l zove se epentetsko l. e studenog → studenoga njim → njime hrvatskog → hrvatskoga navezak se ne mora pisati !!!! 21 .1. UMETNUTO l o ako je na kraju osnove b. u. roda u N jednine 1. grm+je> grmlje. ZAMJENA l > o o Vokalizacija je zamjenjivanje l sa o na kraju sloga i na kraju riječi. Zebec-Zebeca. p. može i ne mora biti (genitiv. Ivanec .Tuhlja.Ivanca).8. mislilac-mislioca.1. Maček-Mačeka. NAVEZAK (pokretni samoglasnik) o ne mijenja značenje riječi. Ako se ustalilo u jezičnoj praksi može biti i postojano kao na pr. v glup + ji = gluplji 1.1. p. seoba-seliti) • • Glagolski pridjevi činil+o = činio donosilac N donosilac G donosioca D donosiocu donosioci donosilaca gib + ji = giblji živ + ji = življi (kod jotacije) Imenice m. (čitao-čitala. m.Vrbovca. Čakovec . Vrabec . glup+ji> gluplji.Belca.1.9. Vrbovec . 1. EPENTEZA o Epenteza je pojava kada se između usnenih suglasnika b. anđeo-anđela.6.

radi lakšeg izgovora izjednačuju se tako da oba postaju ili zvučni (z) ili bezvučni (b). njega. č) Patkica se šeće. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI o Kada se nađu dva suglasnika različita po zvučnosti jedan pokraj drugoga.1. joj. 22 . svat > svatba > svadba svjedočiti > svjedočba > svjedodžba t>d č>dž bz>zz ZVUČNI BEZVUČN I B P D T G K Z S Ž Š F H C DŽ Č Đ Ć bezvučnici (+ f. pod. nj. ka klupi prijedlozi nad. poda mnom 1.o OBAVEZNO PISANJE NAVESKA • • • prijedlozi s i sa k i ka sa četkom k meni sa mnom ka gradu. uz ispred zamjeničkih enklitika njoj.10. a drugi zvučan. prvi se šumnik zamjenjuje sa svojim bezvučnim parnjakom vrabac> vrabca> vrapca gladak>gladka>glatka drugi>drugčiji>drukčiji težak > težka > teška • b>p d>t g>k ž>š zb>bb Ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je prvi bezvučan. prvi se zamjenjuje sa svojim zvučnim parnjakom. h. a drugi bezvučan. mene nada nj uza se • prijedlog koji završava na d nada mnom. Z + B = BB B + Z= ZZ • Ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je prvi zvučan.

ž.1. ć (palatala) → palatati mješčić. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE o Po mjestu tvorbe jednače se suglasnici s. ć. PRIJEGLAS o zamjenjivanje samoglasnika o iza palatala.1.1. č. nj zamjenjuje se sa š bijesan > bjesnji > bješnji nositi > nosnja > nošnja • glas z ispred glasova đ. ć lj.12. đ. š. h nađe ispred š. n i to po sljedećim pravilima: • glas s ispred glasova č. orah + čić =oraščić. ž. nj zamjenjuje se sa ž kazniti > kaznjiv > kažnjiv paziti > paznja > pažnja • kad se glas n nađe pred glasovima b ili p zamjenjuje se glasom m stanbeni > stambeni prehranben > prehramben zelenbać > zelembać  suglasnik n kojim završava prefiks ili prvi član složenice ne zamjenjuje se sa m • jedan + put → jedanput kad se glas s. žd č. lj.11. št. dž. lj. št. nj. trbuščić 1. z. z. dž. žd + o = e muž + o = mužem 23 . h.

trijezan .cjelovit) u imenica i pridjeva izvedenih iz glagola (lijepiti . brijeg .brjegovi. rod švelja – šveljom  posuđenice bedž – bedžom imidž – imidžom kupelja – kupeljom padež – padežom 1.ljepilo . dijete .vremena .djeteta) u oblicima s tri uzastopna duga sloga (pripovijetka .lijekovi.odjel) 24 . odijeliti . koja se sastoji od 1 ili 2 sloga.trjezniji. riješiti . ALTERNACIJA IJE/ JE o pravila o kraćenju i duljenju korijenskog sloga • • • • • • • Korijenski se slog krati: u množinskim oblicima jednosložnih imenica muškog roda (svijet svjetovi.1. r. a u slogu imaju samoglasnik e Beč – Bečom  ž. srednjovjekovni. brijest -brijestovi) u imenica s nejednakim brojem slogova (vrijeme . srednjoškolski Instrumental jednine  Imenica m.rješiv. dijeliti . tijelo .pripovjedaka.djelidba.ljepljiv. bijedan .bjelina. ali se piše lijek . vrijedan -vrjedniji.bjedniji) u prednaglasnom položaju (bijel . popijevka .13.hrušt + o = hruštem  ODSTUPANJA • • Složenice sa spojnikom o Srednjonepčani.vrjemena. cijel .ljepši.tjelesa.popjevaka) u komparativu i superlativu pridjeva (lijep .

slijepac > slijepčev.svjetina) u pridjeva na -ast.mješić. 25 . trijeska > triješće) u imenica na -ost izvedenih iz pridjeva (lijen > lijenost. -ak. -at. svijet .cjevast. PODJELA GLASOVA o Pri stvaranju glasova govorni su organi u različitim položajima. a zračnoj struji koja izlazi iz pluća.• • • • • • u zbirnim imenicama na -ad (zvijer .pri izvođenju imenica iz glagola prelazi u prije. -it (cijev . riječ .(prepisati > prijepis.zvjerad. -in (pijetao > pijetlov.ždrjebad ili ždrebad) u izvedenicama na -ar. grijeh > griješiti. vrijedan > vrijednost) u deminutiva na -ce. dogorjeti > dogorijevati) prefiks pre. lijevi . -čić. bijel . korijen -korjenčić. ždrijebe . -ev. cijel > cijelost. -ica. prelaziti > prijelaz.cjevčina. snijeg > sniježiti) u zbirnih imenica na -je (cvijet > cvijeće. Prolaz je otvoren ili zatvoren (djelomično ili potpuno). -ak (cvijeće . -ka (odijelo > odijelce.bjelkast. zvijezda .zvjezdica.rječit) u složenim pridjevima (dug + vijek > dugovjek.ljevak) u deminutiva na -ić.cjevčica) u augmentativa (cijev .cvjećar. cijev . ždrijelo > ždrijelce. predložiti > prijedlog) 1.mješina. -čica (mijeh . mijeh .2. zvijezda > zvijezdin) u glagolskom pridjevu trpnom -en (povrijediti > povrijeđen) o Do duljenja skupa -je dolazi: • • pri promjeni glagolskog vida (nasjeći > nasijecati. skupe cijene > skupocjen) o Korijenski se slog ne krati: • • • • • • • u dugoj množini imenica (brijest > brijestovi) u glagola izvedenih iz imenica i pridjeva (lijek > liječiti. grijeh > griješak) u posvojnih pridjeva na -ov.

2.2. ZATVORNICI (suglasnici.2. e) srednji (a) stražnji (o. OTVORNICI (samoglasnici. a glasnice pri tome trepere stvarajući ton. o. Konačno oblikovanje glasa ovisi o položaju jezika u usnoj šupljini i načinu oblikovanja usnenog otvora. i. u) o Po načinu tvorbe na: • • • visoke (najzatvorenije) srednje niski (najotvoreniji) i. e. konsonanti) 26 .1. u (dvoglasi. u e.o Prema tome se glasovi dijele na: • • otvornike (prolaz je zračnoj struji slobodan od pluća do usne šupljine) zatvornike (prolaz je zračnoj struji djelomično ili potpuno zatvoren) 1. o Otvornici su: • • jednostavni (monofoni) složeni a. vokali) o Nastaju tako da zračna struja slobodno prolazi između govornih organa. diftonzi) ie o Po mjestu tvorbe dijele se na: • • • prednje (i. o a VISOKI SREDNJI NISKI PREDNJI i e SREDNJI STRAŽNJI u o a 1.

a pri njihovoj tvorbi glasnice trepere. ž. zvonki. c. r. d. (b. načinu tvorbe i treperenju glasnica. k.r.f. f. n. s. h (djelomični ili potpuni dodir jezika i mekog nepca) 27 . s (nastaju tako da vrh jezika dodiruje samo zube)  • desnici (alveolari) . o Zatvornici su: • zvonačnici (poluotvornici. č. đ) o Po mjestu tvorbe zatvornike dijelimo na: • Usnenici (labijali)  dvousneni (bilabijalni) . g. c. (j. z. Dijele se ovisno o: mjestu tvorbe. l.t. z. t. ž (jezik istovremeno dodiruje desni i tvrdo nepce)  pravi nepčanici . đ.č. m (obje usne međusobnim dodirom oblikuju glas)  zubnousneni (labiodentalni) . p. š.ć.o Zatvornici nastaju tako da govorni organi zatvaraju prolaz zračnoj struji i to potpuno ili djelomično. l (vrh jezika dodiruje desni i oblikuje glas) Nepčanici (tvrdonepčanici. nj. sonanti) nastaju tako da se približavanjem ili čak dodirivanjem nekih govornih organa zračnoj struji suzi i djelomično zatvori prolaz. b. ć.p. dž. š. nj. v (glas se oblikuju dodirom donje usne i gornjih zubi) • Zubno-desnički (dentali)  zubnici (dentali) .v) • šumnici nastaju tako da se dodirivanjem govornih organa zračnoj struji potpuno zatvori prolaz ili se ostavi tjesnac (prolaz) kroz koji se zračna struja tare. n. j (jezik dodiruje samo tvrdo nepce) • Jedrenici (mekonepčanici.k. Zbog malog zatvora ti glasovi su čujni. lj. dž. g. palatali)  prednepčanici . velari) . h. lj. d. m.

m.bočnici (laterali) . lj . protočnike (likvide) . ž. v 1. okluzivi) (b.r 2. ć. đ) − Nastaju tako da govorni organi najprije zatvore prolaz zračnoj struji. a kad se prolaz oslobodi. nj (nastaju tako što zračna struja slobodno prolazi kroz nos jer joj jezik blokira put u usnu šupljinu)  usnene . a kad ga zračna struja probije na istom se mjestu stvara tjesnac. f. a sa strane ostaje otvor kroz koji protječe zračna struja. l.l. Pri tvorbi treptajnika (r) vrh jezika nekoliko puta trepne pri dodiru desni. k) − Nastaju tako da se govorni organi potpuno spoje i kratkotrajno zatvore prolaz zračnoj struji. p. n.v. Sliveni su od dvaju artikulacijskih pokreta. frikativi) (s. r 1. š. č.3. Pri izgovoru glasa j prednji se dio jezika podiže prema nepcu ostavljajući uzak prolaz. lj. naglo probijanje zračne struje stvara prasak.r. t. lj) nastaju tako što jezik dodiruje svod usne šupljine. j. d.treptajnik (vibrant) .o Prema načinu tvorbe zatvornike dijelimo na : • Zvonačnici se prema načinu tvorbe dijele na:  nosne (nazalne) . z. v) − Kod nastajanja tih glasova govorni organi se tako približe da nastaje mali tjesnac kroz koji se zračna struja tare • slivenici (afrikate) (c. g. lj . 28 . približnike .j.) o Šumnici su prema načinu tvorbe : • zapornici (praskavci. • tjesnačnici (strujnici. dž.l. Pri izgovoru glasa v gornji zubi dodiruju usne.NASTANAK GLASOVA o Bočnici (l.

29 .

grkljan s glasnicama. iza njega je meko nepce nazvano jedro.1. GOVORNI ORGANI (POKRETNI I NEPOKRETNI. a opuštanjem šire i produljuju tu šupljinu) o Nepokretni govorni organi su: gornja čeljust sa zubima.4. koštani dio kojim je nadsvođene usna šupljina. meki pokretni dio) − resica (mali ovješeni završetak mekog nepca koji zatvara ili otvara zraku put kroz nos ili usnu šupljinu) • • glasnice (dva nabora kojima se dušnik sužava u međuglasnički prolaz) ždrijelo (šupljina omeđena spletom mišića koji svojim stezanjem sužavaju i skraćuju . o To su: • • • • • • • • pluća (dio dišnog sustava koja služe za stvaranje zračne struje) dušnik (hrskavična cijev koja vodi zrak od plućnih krila do ždrijela) grkljan (gornji dio dušnika koji služi za stavarnje glasova) jezik (vrlo pokretljivi mesnati organ koji se sastoji od vrha. o Glas se tvori izdisajem zračne struje iz pluća koja prolazi kroz dušnik. Zračna struja nakon toga dolazi u grlo i ždrijelo koje vodi u usnu i nosnu šupljinu. desnima i nepcem. GRAĐA I FUNKCIJA) o Govorni organi su svi oni organi koji služe za proizvodnju glasova. 30 . a ostali pokretni ostvaruju različiti stupanj pomičnosti pri oblikovanju glasova. a ujedno je i najuzdignutiji dio gornje čeljusti. zrak koji prolazi uzrokuje njihovo treperenje pa se oblikuju zvučni glasovi. prethrbata. hrbata i korijena) usne (dva pokretna organa koja čine predvorje usne šupljine) zubi (gornji i donji koji se pokreću zajedno s donjom ili gornjom čeljusti) desni (zbrazdani dio iza zuba. Svoj konačni oblik glas dobiva uz pomoć ostalih govornih organa. Ako su glasnice prilikom prolaza zračne struje rastvorene i miruju. dio između gornjih sjekutića i nepca) nepce (tvrdi. nastaju bezvučni glasovi. a ako su lagano zbližene i napete. tj.

c (vuk > vučji. -če sjevernjača. • Fonem Č dolazi :  u riječima kojima postanak nije vidljiv (bačva.5. naći. sudjeluju u razlikovanju značenja riječi. liješće  u sufiksima na -ač. moći 31 . ortografski i ortoepski problemi o Glasovi č i ć su dva različita fonema što znači da suprotstavljeni jedan drugomu. -čica. -aći. olabavljuju. micati > mičem. Miklošič. -čina. Đ o tipična mjesta. pamtiti > pamćenje. pčela) − u svim izvedenicama i padežima ostaje č  u izvedenicama i oblicima prema osnovnom k. alkoholičar. sljepoća. ćelav. a usne se ispupčuju i zaobljuju. kamenčić. leđa > nalećke)    u sufiksima -ić. reći. jučer.GLASOVI Č. dućan. Črnomerec. šivaći. -čić. djevojče)   u kajkavskim vlastitim imenima (Bedekovčina.1. Ć. gledajući) umjesto đ ako se provodi jednačenje po zvučnosti (smeđ > smećkast) u infinitivu ići. a usne razvlače. ćud. DŽ. Pri izgovoru glasa ć vrh jezika se opre o donje zube. -ača. znak > značiti. -ći (komadić. brat > braća. cjevčica. noć)  u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i đ (smrt > smrću. kći. -jača. srednji dio jezika prislanja uz prednje nepce. Jurčič) (berač. -ičar. grč. guščak (gusinjak) gušćak (gustiš) mlačenje (od mlačiti) spavačica (žena koja spava) posječen (od posjeći) mlaćenje (od mlatiti) spavaćica (košulja za spavanje) posjećen (od posjetiti) o Pri izgovoru glasa č vrh jezika se uzdiže i prislanja uz desni. • Fonem Ć dolazi:  u riječima u kojima postanak nije vidljiv (bećar. zec < zečev) − iznimke triješće. moć. -oća. smeđ > smećkast. stric > stričev. Pantovčak) u slavenskim prezimenima (Lav Nikolajevič.

oruđe. o. džez. prst o Prema broju slogova riječi mogu biti: • • • • jednosložne – prst. sad dvosložne – mama. džaba) • Fonem Đ (zvučni je parnjak glasa ć)  u oblicima i izvedenicama na mjestu osnovnog d (glad > glađu. ploviti. U svakom slogu je SAMOGLASNIK (a. džungla. kuk. ruka. r) ne-strp-ljiv. grad > građanin. more. patlidžan. naručiti > narudžba)  u riječima sa sufiksom -džija i izvedenicama od njih (galamdžija.• Fonem DŽ (zvučni parnjak bezvučnog č)  na mjestu č ispred zvučnog b (jednačiti > jednadžba. pidžama. učiti > udžbenik. đak. u. dati trosložne – maslina. šaljivdžija)  u riječima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom tuđice iz turskog i engleskog jezika) (džemper. e. bježati višesložne – podignuti. đavao. rukama. samoglasnik. evađelje. mlad > mlađi)  dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv (anđeo. i. amidža. rečenica jedan 32 . kraj. međa)  SLOG je najmanji dio riječi koji se može samostalno izgovoriti. brk. vidjeti > viđen. džip.

o Neke riječi nemaju svoj naglasak pa se zovu nenaglašene riječi (nenaglasnice ili klitike). o Dugi slog obilježavamo crticom iznad dugog samoglasnika. o Ponekad naglasak prelazi na proklitiku. a zimi. Redovito se javlja u genitivu množine ( junakā.1. mač) zanaglasna dužina nalazi se uvijek iza sloga s naglaskom (dragā. uz prugu. Nikada nisu naglašene. selā). prijateljstvo) u jednosložnim riječima stoje samo silazni naglasci (grad. o U hrvatskome književnom jeziku razlikujemo četiri naglaska: • • • • kratkosilazni kratkouzlazni dugosilazni dugouzlazni (riba) (noga) (majka) (ruka) kratki dugi ∩ \\ ∕ \ silazni uzlazni o Pravila o naglascima: • • • • • naglasak može stajati na svim slogovima osim zadnjeg na prvom slogu mogu stajati sva četiri naglaska (istina. ženā. Naglasne jedinice su: jačina glasa. i blatnjavo → čitaju se zajedno o Enklitike (zanaglasnice) su riječi bez svoga naglaska koje se nalaze iza naglašenih riječi. na tom. u prezentu (nosīm. veznici i niječnica ne). potok. more. zvečī) o Nenaglašeni slogovi razlikuju se samo po dužini (trajanju izgovora) pa mogu biti dugi ili kratki. prepoznavanje naglasaka. NAGLASNI SUSTAV SUVREMENOGA HRVATSKOG JEZIKA (pravila naglašavanja. • nenaglašeni oblici glagola biti i htjeti 33 .6. nosīš). od kuće. u određenom obliku pridjeva (dobrī. zanaglasna dužina) o Naglasak je isticanje sloga jačinom i visinom glasa. do škole. o Proklitike (prednaglasnice) su riječi bez naglaska koje se nalaze ispred naglašenih riječi i s njima tvore jednu naglasnu cjelinu ( prijedlozi. o O zanaglasnoj dužini ponekad ovisi i značenje riječi. luka) na unutarnjim slogovima (kod trosložnih i višesložnih riječi) stoje samo uzlazni naglasci (visina. koju zovemo zanaglasna dužina. kretanje tona i dužina izgovora. dobrōga). znakovlje. Nositelj naglaska je samoglasnik ili slogotvorno r.

se D . biti . vam.sam. ćete. po. ih. bi zamjeničke G . gl. je. htjeti . ćeš. nas.ću. će nenagl. po. im. su nenagl. nas.bih. ti. vas. bismo.mi.me. bi. gl. nam. prez. ga. je. aor. vas. si A . će. te. prez. ste. ih. biti . te. si. ćemo.me. po. mu. smo.• nenagl. ga/ nj. bi. je/ ju. biste. gl. se • upitna čestica li 34 . joj.

te ljubav prema knjizi i književnom stvaralaštvu kao umjetnosti riječi 35 . govorenja. čitanja i pisanja. čitanje i pisanje. govorenje. izražavanje. jezik. psiholingvističkih i didaktičkih preoblikovanja za potrebe procesa ranojezičnog učenja o usvajanje gramatičkih. leksičkih. te osposobljavanje učenika za govorno i pisano sporazumijevanje u svakodnevnim situacijama o proširivanje i usvajanje leksičkoga korpusa hrvatskoga jezika o spoznavanje i usvajanje funkcije riječi u različitim priopćajnim sredstvima i funkcionalnim stilovima o poticanje stvaralačkog izražavanja na govorima svih triju hrvatskih narječja ili individualnih hrvatskih idioma o razvoj kognitivnih sposobnosti i logičkog zaključivanja o razvoj perceptivnih sposobnosti o poticanje pozitivnog stava prema materinjskom jeziku. te stilskih normi hrvatskog jezika nužnih za uspješnu usmenu i pisanu komunikaciju o razvijanje jezičnih djelatnosti slušanja.Jezično izražavanje − važno je u nižim razredima − učenje jezika povezano je s pozitivnom okolinom − polaskom u školu → standardni jezik − temeljna zadaća → učenje jezika u funkciji (različitim komunikacijskim situacijama) − jezično djelovanje → slušanje. pravogovornih i pravopisnih. medijska kultura − važno je učiti komunikacijsku gramatiku − uspješna nastava jezičnog izražavanja pretpostavlja: o primjenu osnovnih jezikoslovnih teorija.

oblik. − MORFEM je najmanja jedinica jezika koja ima svoje značenje. − MORF je izraz morfema.Riječ − MORFOLOGIJA (od grč. a morfemi kojima se stvaraju oblici iste riječi oblikotvornim morfemima. rec. re koji dolaze u oblicima rečeš. morphe . značenje „sadašnje vrijeme”. jedinica m ima svoje značenje i to tri značenja: značenje „prvo lice”. rec. re alomorfi su morfema rek sa sadržajem „usmeno priopćiti” − Alomorfi jednog morfema mogu biti potpuno različiti npr. rek. − Morfemi kojima se stvaraju riječi nazivamo rječotvornim morfemima.riječ) je dio gramatike koja proučava riječi i njihove oblike odnosno jedinice manje od riječi koje imaju svoje značenje. recimo. morfem rek sa sadržajem „usmeno priopćiti” ima morfem: reč. značenje „jednina”. rek. isti morf. Prema tome morfi reč. čovjek > ljudi vrste 36 . Isti morfem u svim oblicima iste riječi ili u različitim riječima nema uvijek isti izraz tj. rekla. logos. − ALOMORFI su različiti morfi koji služe kao izraz istom morfemu odnosno varijante morfema nastale glasovnim promjenama na morfemskoj granici. npr. reći. U riječi moli-m.

TVORBA RIJEČI OSNOVNA RIJEČ glagol gledati imenica svijet noga metati TVORENICA gledatelj polusvijet nogomet o Osnovna riječ i tvorenica su u tvorbenoj vezi – imaju istu TVORBENU OSNOVU Osnovna riječ gledati o OSNOVA može biti: • • oblična (morfološka) tvorbena oblična gled-am∕ -aš ∕ -a gledatelj-a ∕ -u oblični nastavak o TVORBENA PORODICA RIJEČI (rječotvorna) pis-ati pis-ac pis-ar dopis-ati korijen 37 tvorbena gledatelj o-gleda-lo tvorenica gledatelj tvorbena osnova gleda .1.

KORIJEN dopisnica dopisnički • TVORBENA OSNOVA dopisnica dopisnički Na granici tvorbenih sastavnica dolazi do glasovnih promjena knjig(a) + ica > knjižica iz + čitati > iščitati → palatalizacija → jednač. po mj. − imamo: 38 . tvorbe. zvučnosti i ispadanje → prijevoj točiti – istakati – teći – otjecati o Više stajališta: • Tvorbeni način        prefiksalna sufiksalna prefiksalno-sufiksalna slaganje srastanje preobrazba (konverzija) tvorba složenih kraćenica o vrsta riječi koje nastaju tvorbom o od koje vrste riječi se tvore nove vrste riječi o sa semantičkog značenja (značajskog) – tvorba riječi kojima se označuje vršitelj radnje o TVORBENA ANALIZA − kod tvorbene analize riječi nastaju nove riječi ili nova vrsta riječi.

a sam nije ni riječ ni njezina osnova (prijedlog) Spojnik (interfiks) – glas koji dolazi između dviju osnova (složenice) PREFIKS | OSNOVA | SPOJNIK | OSNOVA | SUFIKS _______________________ ____ ↓ | ↓ ____ | tvorbeni šav Čistiti → čistač → čistačica ____________________________ _____ ↓ | ______ ↓ | → sufiksalna tvorba Gledati → gledatelj → gledateljica • Važno je voditi računa o bližoj tvorbenoj riječi Ne | čist | oća može biti i nečist | oća → prefiksalno-sufiksalna → sufiksalna 39 . ispred osnove u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi Sufiks (dometak) – niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice.• • TVORBENO MOTIVIRANE RIJEČI stolarski stolarev TVORBENO NEMOTIVIRANE – ne bavimo se njima (nema analize) stol − U tvorbi razlikujemo tvorbene jedinice: • • • Prefiks (predmetak) – niz glasova koji dolazi na početku tvorenice u prefiksalnoj tvorbi. tj.

bez | vez | an ↓ P ↓ O ↓ S → prefiksalno-sufiksalna o TVORBENA PORODICA – niz tvorbeno povezanih riječi (članovi su povezani i izrazom i sadržajem) Pogledati pregledati nagledati se o NETVORBENA PORODICA . ni). PREFIKSALNA TVORBA o IZVEDENICE – nastaje nova riječ o SLOŽENICE – imaju 2 osnove • • • Ispred tvorenice se stavlja prefiks Prefiks može biti prijedlog.umor o TVORBENA OSNOVA – dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovom (od nje nastaju tvorenice) gledati o KORIJEN – najmanji zajednički sastavni element svih tvorbeno srodnih riječi 1.povezane izrazno (različito značenje riječi) Šumski . čestica (ne.1.šumiti morski . riječce Mogu biti kombinacija stranih i hrvatskih riječi post-diplomski (poslijediplomski) trans-kontinentalni (prijekokontinentalni) • Prefiksi i sufiksi se razlikuju s obzirom kako sudjeliju u tvorbi riječi  Osnovna riječ u sufiksalnoj tvorbi može biti morfološko različita pisati  pisar Uz isti sufiks rezultat je morfološko isti 40 .

SUFIKSALNA TVORBA o Tvorbeni način gdje se iza tvorbene osnove dodaje sufiks o Tvorbeni se nastavak (sufiks) od običnog (morfološkog) nastavka razlikuje po tome što obični nastavak mijenja oblik iste riječi (cesta.Stol  stolar Prefiks nikada ne mijenja morfološku (vrstu) narav riječi. -ac. a tvorbenim se nastavkom od jedne riječi dobivaju nove riječi (cestar. -ič Između tvorbene osnove i sufiksa dolazi do glasovnih promjena  jednačenje po − zvučnosti niz > niska 41 svjedoč (iti) . . -lac. samo modificira značenje osnovne riječi Predsjednik podpredsjednik Prefiksi mogu biti samostalne riječi (prefiks ne)  1.2. -ač. cestovni) o Mogu biti domaćeg i stranog podrijetla (radioaktivnost.en.ø > zujati • • • Nulti sufiks Sufiks u tvorbi imenica s posebnim značenjem -telj.mliječni • Treba razlikovati imenovanje „nastavaka“ mlađ + arija → tvorbeni sufiks (tvorbeni nastavak) mlađarij-a • → oblični nastavak (nastavak) Nastavak može biti i nulti ( ø ) mršav – ø mladić – ø vid -ø > vidjeti zuj .er) prsten graver o Tvorba mlijek-o > mljek+ar mlijek-o > mlijek + ni . radioaktivitet) VRLO PLODNI SLABO PLODNI NEPLODNI (. -nik. ceste).

hidro) autocesta. auto.4.− tvorbi stan (ovati) > stamben pas > pašče    gubljenje suglasnika palatalizacija jotacija rus + ski > ruski grah > graščić prut > prut + je > pruće 1. video. ekoškola • • Kod prefiksoida je bitno da se piše zajedno sa osnovom MIJEŠANE TVORENICE (domaće i strane riječi) Antitijela ↓ ↓ strana domaća snagator. nemoral 42 (protutijela) ↓ O .3. midi. PREFIKSALNO-SUFIKSALNA TVORBA o Imamo i prefiks i sufiks pod| mor | je 1. SLAGANJE o Nastaju složenice u čijem su sastavu prepoznatljive dvije punoznačne riječi • Prepoznaju se po spojniku (spojnom vokalu) vod| o | otpornost ↓ O ↓ spojni vokal bjel | o | očnica srednj| o | školski • Složenice nastaju i dodavanjem prefiksoida i sufiksoida koji su većinom stranog podrijetla (eko.

6. PREOBRAZBA (konverzija) o Način postanka novih riječi u kojem se ne mijenja izraz ali riječ iz jedne vrste riječi prelazi u drugu pri čemu mijenja gramatička obilježja i sintaktički (dobiva obilježje riječi u koju se preobrazi) o VRSTE PREOBRAZBE: • POIMENIČENJE – preobrazba riječi u imenice mlada (djevojka) > mlada („mladenka”) hrvatska (zemlja) > Hrvatska • POPRIDJEVLJENJE – preobrazba riječi u pridjeve Misleći. SRASTANJE o Nema spojni vokal o Čvrsta tvorbena veza deset|o|god|išnji o Imaju jedan naglasak • POLUSLOŽENICE   Imaju dva naglaska Pišu se sa spojnicom (označava da se prvi dio složenice ne deklinira) 1. Misleći pojedinac najveća je dobrobit društva. prijedložni izraz prilog prilog pridjev pridjev u imenicu položaj 43 . Naučio sam sve napamet.preobrazba riječi u priloge Radimo sve što nam padne na pamet. Složeno nesufiksalna tvorba (čisto slaganje) vod|o|otporan Složeno sufiksalna tvorba vod|o|otporn|ost deset|o|god|išnji  1. dolazimo do značajnog zaključka.5. • POPRILOŽENJE .

ZET. ustanove. 44 (Nama. i tako dalje → samo u pisanju → pri čitanju o TVORBENI UZORCI (prema dijelovima osnovne riječi koje ulaze u skraćenicu • uzorak početnih slova  glasovne složene skraćenice čitaju se onako kako su zapisane (HAZU. .preobrazba riječi u veznike Kamo si krenuo? Idem kamo me noge nose. prilog veznik • POPRIJEDLOŽENJE . Vuteks) • mješoviti uzorak (dekliniraju sa kao imenice) (Ina – Ini)  sve skraćenice imaju rod INA – e ↓ pišu se malim slovom RH se ne deklinira VAŽNO!!! Razlikujemo složene kraćenice od kratica.višečlani i sl. imenica prijedlog 1. HAK)  slovne složene skraćenice čitaju se po imenima slova od kojih su sastavljene (HNK → h n k.7.preobrazba riječi u prijedloge Volim šetati rodnim krajem. itd. HTV → h t v) – pišu se samo velikim slovima • slogovni uzorak  sastoji se od početnih slogova ili početnih dijelova osnovnih riječi Roma. Krajem zime dani postaju dulji. klubovi .• POVEZNIČENJE . i slično. . TVORBA SLOŽENIH SKRAĆENICA o Poduzeće.

HINA (Hina). brojevi. Nama – čitaju se kako se pišu o kratice nastaju kraćenjem riječi i koriste se samo u pismu. glagoli. a čitaju se kao prve riječi Taj gl. prilozi imaju i gramatičko značenje POMOĆNE. INA (Ina). LEKSIČKE imenice. i sl. je u 3. l. veznici.) → samo u pisanju → pri čitanju Vrste riječi Riječi prema sadržaju i uporabi PUNOZNAČNE. itd. prez. i slično. zamjenice. usklici PROMJENJIVE GLAGOLI IMENICE PRIDJEVI ZAMJENICE 45 imenske NEPROMJENJIVE PRILOZI PRIJEDLOZI VEZNICI UZVICI . i tako dalje (Taj glagol je u trećem licu jednine prezenta. jd. GRAMATIČKE .o složene kraćenice postaju riječi i ponašaju se kao samostalne riječi HAZU (Hazu). .prijedlozi. pridjevi. čestice.

BROJEVI ČESTICE 1. brojevi osnovni oblik: N jd. pridjevi. lice i broj glagoli – osn. olik infinitiv o mijenjaju svoj oblik u skladu s gramatičkim kategorijama koje im pripadaju – rodu. zamjenice. broju i padežu (ponekad ih zovemo imenske riječi. zbog zajedničkih svojstva promjene – odnosno.) mijenjaju se po deklinaciji imaju rod i broj - SPREZIVE (KONJUGACIJSKE) mijenjaju se u vremenu i načinu – konjugacija gramatičke odlike – vrijeme (način). PROMJENJIVE (sklonidbene ili deklinabilne) SKLONIDBENE (DEKLINABILNE) imenice.r. pridjeve i brojeve o ROD: •muški 46 . zamjenice. (m. ako su u istoj rečenici moraju se slagati u svim kategorijama)  GRAMATIČKE KATEGORIJE: odnose se na imenice.

ČEGA nema) bez. do. unatoč. ŠTO) . ŠTO vidim) kroz. niz. ČEMU dajem) k. od. pred •VOKATIV (OJ!. uz. usprkos •AKUZATIV (KOGA. pod. odjeljuje se zarezom •LOKATIV (O KOME. ka. o. zbog •DATIV (KOMU. nad. u.neovisan o prijedlogu •INSTRUMENTAL (S KIM. S ČIM) s (biće).neovisan o prijedlogu •GENITIV (KOGA. EJ!) bez prijedloga. nasuprot.•ženski •srednji o BROJ: •jednina •množina o PADEŽ: • SKLONIDBA (deklinacija) •NOMINATIV (TKO. među. O ČEMU) . za. po. kod. na. pod 47 . sa (stvar). nad.

o VRSTE: • OPĆE – kazuju ime koje je zajedničko svim bićima stvarima i pojavama iste vrste. Amber (pišemo velikim slovom) o GRAMATIČKE KATEGORIJE: rod. starost…) Aldo. PREDMETE. lopta. premet ili pojava imenice •VLASTITE – kazuju ime (Mario. lišće. Kupa. stvari i pojava (čovjek.IMENICE o Vrsta riječi kojom IMENUJEMO BIĆA. OSJEĆAJE. ili materiju . zvuk…) • mislene (apstraktne) imenice označuju nešto nestvarno što promišljamo kao stvarno (duševna pjava: misao. broj.gradivne imenice (sol.zbirne (granje. cvijeće…)  tvar. drvo. voda. osobina: dobrota. vino…) kojim se imenuje samo određeno biće. žena…) skup istovrsnih bića ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina . zemlja. Zagreb…) o S obzirom na čovjekov dodir s onim što one znače imenice se dijele na: • stvarne (konkretne) imenice označuju bića. stvari. gradivo. a znače:   apojedinu vrstu bića. mladost. POJAVE. tuga…. i pojave u čiju se stvarnost možemo uvjeriti pomoću svojih osjetila (čovjek. padež 48 .

KRAJU. -ac. Promjena riječi po padežima je sklonidba ili deklinacija. ženski srednji) BROJ . Varaždinac. PRIDJEV STANOVNIK PRIPADNOST Osijek → osječki → Osječanin → Osječaninov 49 . Labinjanin (jotacija) MJESTO STANOVNIKU POSV.• • • ROD . -janin. ZEMLJI I NARODU Većina ETNIKA tvori se nastavcima -anin.morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. o UMANJENICA o UVEĆANICA • crijep – crjepić cijev – cjevčina o RIJEČI ZA IMENOVANJE PRIPADNOSTI MJESTU. Metkovčanin.morfološka kategorija po kojoj se razlikuje jedan primjerak onoga što imenica znači (jednina) od više primjeraka onoga što imenica znači (množina) PADEŽ .gramatička kategorija koja se očituje u slaganju imenica s pridjevskim riječima (muški.

3. o GRAMATIČKE KATEGORIJE: vid. dati (mogu imati objekt u akuzativu) Neprijelazni – hodati. njezino izvršavanje    Nesvršeni – bacati. izvješćivati. smijati se (uza se imaju povratnu zamjenicu se) 50 .. 2.. način. čekati. izvijestiti dvovidni glagoli koji u svršenom vidu imaju osnovu je. treće (negovorno). 1.GLAGOLI o Vrsta riječi kojom IZRIČEMO RADNJU. lice. drugo (sugovorno). STANJE I ZBIVANJE. vrijeme i stanje • VID – trajanje radnje. dospijevati Svršeni – baciti. GLAGOLI PO OBJEKTU (prelaznosti) – osobina glagola da mu radnja izravno prelazi ili ne prelazi na objekt – čestica se    Prijelazni – čitati. tvore nesvršeni vid duljeći je u ije • • LICE I BROJ prvo (govorno). dočekati. ležati (ne mogu imati objekt u akuzativu) Povratni – bojati se. prelaznost.

Daj. pasiv ( trpno stanje ) – zvan sam. GLAGOLSKA STANJA – označavanje odnosa između subjekta i glagolske radnje  aktiv ( radno stanje ) . pobijedili su Oni su pobijedili. pobijeđeni su Oni su pobijeđeni. Pravi  Nepravi  Uzajamno povratni • Dječak se (sebe) umiva. napiši to. Dječak i djevojčica se grle. Dječak se smije.zovem. Učini to! Ne ulazi!  optativ – željeni način Molim te.  • NAČIN – označavanje odnosa govornika prema radnji o kojoj se radi)  indikativ – izjavni način  kondicional – pogodbeni način  imperativ – zapovjedni način  lice nema  lice dodavanje nastavka  lice neka + prezent Oprezno vozi. pomozi mi. 51 .

) (Kad bismo učili kako treba.) želja da se vrši neka radnja (Ja bih radije ostao ovdje.) (Vikao je ne bi li ga čuli.) KONDICIONAL PRVI lice ja ti glagol HTJETI htio bih htio bi bio bih bio bi BITI MORATI morala bih morala bi 52 . biste li nam pokazali put?) (Rekao bih da je istina. rezultati bi bili bolji.) uljudno pitanje i molba blaža tvrdnja pogodba namjera (Gospodine.KONDICIONAL PRVI (pogodbeni način) o glagolski oblik složen od nenaglašenog aorista glagola biti i glagolskog pridjeva radnog o njime se izriče pogodba o Kondicionalom se prvim izriče: • • • • • • radnja koja bi se mogla vršiti (Podjela bi nas osiromašila i posvađala. Biste li prenoćili.

lo) bi morali bismo morali biste morali (le. one. ona. ono mi vi oni.la) bi KONDICIONAL DRUGI (želje.on.) KONDICIONAL DRUGI lice ja ti on. ona htio bi htjeli bismo htjeli biste htjeli bi bio bi bili bismo bili biste bili bi morao (la.) želja koja je postojala u prošlosti da se izvrši neka radnja (Ja bih bio radije ostao ovdje. ono mi vi glagol IĆI bio bih išao bio bi išao bio bi išao bili bismo išli bili biste išli PJEVATI bio bih pjevao bio bi pjevao bio bi pjevao bili bismo pjevali bili biste pjevali 53 OSTATI bio bih ostao bio bi ostao bio bi ostao bili bismo ostali bili biste ostali . ona. mogućnosti) o glagolski oblik složen od kondicionala glagola biti i radnog pridjeva o Kondicionalm drugim izriče se: • • radnja koja se mogla izvršiti u prošlosti (Dioba bi nas bila osiromašila.

živjelo.oni. odvaja se zarezom. IMPERFEKT. letio (letjela. plešući. živjeli). 54 . PLUSKVAMPERFEKT budućnost – FUTUR PRVI. letjeli) trpni – rečen. sam ili s dopunama. letjelo. živio (živjela. življeni • GLAGOLSKA IMENICA – glagolski pridjev trpni + je pleten + je = pletenje pit + je = piće • GLAGOLSKI PRILOG:  Sadašnji Tvori se od 3. izvadio. . učeći On je pjeva plešući sambu. one. digavši.  − Ako glagolski prilog dolazi na početku rečenice. AORIST. Prošli Tvori se od osnove + -avši. ona bili bi išli bili bi pjevali bili bi ostali • VRIJEME    sadašnjost – PREZENT prošlost – PERFEKT.vši Stigavši. izvađen. vidjevši. lica množine prezenta + -ći Pjevajući. pobijedivši On zaplače ugledavši majku. FUTUR DRUGI • GLAGOLSKI PRIDJEV – pridjev izveden od glagola   radni – rekao.

U svim glagolskim licima oni ostaju NEPROMIJENJENI!!!! • PASIV − Pasiv ili trpni lik mogu imati samo prelazni glagoli. Tvori se od pomoću glagolskog pridjeva trpnog. 55 prezent . hvaljen sam hvaljen si hvaljen je hvaljeni smo hvaljeni ste hvaljeni su Glagolski oblici SPREZIVI (konjugacija) NESPREZIVI (nema konjugacije) Infinitiv (. i II.Čitajući. futur II. zdravi bili! ) JEDNOST aorist imperfekt SLOŽ perfekt pluskvamperfekt futur I. puno možemo naučiti. optativ (Veseli. .ti.ći) Glagolski pridjevi (radni i trpni) Glagolski prilozi (prošli i sadašnji) VREMENA NAČINI imperativ kondicional I.

znam. spiš. umijem. • subjekt (Dobro je živjeti) 56 . išao) − spati (spim. nastojim. a ne kazuje gramatičke kategorije glagola (lice. o Najčešće je dopuna glagolu (dio predikata) – mogu. hoću. Infinitiv završava nastavkom –ti ili –ći. kanim.ti .ći plesti tonuti vidjeti reći tući stići o Budući da se infinitivom daje samo ime glagolskoj radnji u rečenici može biti. pokušavam. imperfekt) INFINITIV o Infinitiv je neodređeni glagolski oblik koji kazuje samo pojam radnje. imperativ. namjeravam. spimo. prezent. vrijeme…).4 NEPRAVILNA GLAGOLA: − biti (jesam. Jednostavni glagolski oblici (infinitiv. spi. aorist. hoću. bi. htjeti) − ići (idem. bud) − htjeti (ću. smijem. budem. spite. volim… . spe) naglašeni jesam jesi jest jesmo jeste jesu nenaglašeni sam si je smo ste su 1.

morati. trebati) dopuna pridjevu (Je si li spreman oprostiti pogrešku?) IMPERATIV o glagolski oblik kojim se izriče zapovijed. one. poticaj.• • dopuna nekim glagolima (početi. mo. smjeti. jmo. ite. imo. htjeti. j. jimo. stati. jte. ona. ono mi vi oni. ji. te. jite o u prvom licu jednine nema imperativa (sam sebi ne možeš naređivati!!!) o glagolske promjene su: sibiralizacija. jotacija i umetnuto l pis + ji = piši glod + ji = glođi gib + ji = giblji 57 . ona uči neka uči učimo učite neka uče glagol UČI piši neka piše pišimo pišite neka pišu PISATI o nastavci za imperativ: -. voljeti. upozorenje. i. zabrana. molba IMPERATIV lice ja ti on.

ono mi vi oni. o Prezentom se izriče: • • prava sadašnjost (radnja koja se vrši u istom času kad se o njoj govori) neprava sadašnjost (pripovjedački prezent u pričanju prošlih događaja gnomski ili poslovični prezent u poslovicama.PREZENT o glagolsko vrijeme kojim se izriče sadašnjost. budućnost -futurski prezent) • želja ili zapovijed PREZENT lice ja ti on. mučim). Tvori se od svršenih i nesvršenih glagola nastavcima: -em ( rastem). -am (gledam. ona glagol GOVORITI govorim govoriš govori govorimo govorite govore bijem biješ bije bijemo bijete biju BITI pečem pečeš peče pečemo pečete peku (palatalizacija) PEĆI 58 . one. -jem (pijem. svevremenost odnosno svagdašnjost. -im (lovim. krijem). ona. čitam).

one. PREZENT POMOĆNOG GLAGOLA BITI lice ja ti on. ona. ona nesvršeni naglašeni jesam jesi jest jesmo jeste jesu nenaglašeni sam si je smo ste su niječni nisam nisi nije nismo niste nisu svršeni budem budeš bude budemo budete budu PREZENT POMOĆNOG GLAGOLA HTJETI lice ja ti on. ona. o FUTURSKI PREZENT .o NESVRŠENI PREZENT . o SVRŠENI PREZENT . ono mi vi oni. Ne učim ništa. ona nesvršeni naglašeni hoću hoćeš hoće hoćemo hoćete hoće nenaglašeni ću ćeš će ćemo ćete će neću nećeš neće nećemo nećete neće niječni 59 .Kad stignem.Satima se izležavam na plaži. o PRIPOVJEDAČKI PREZENT .Sada čitam novine. javit ću se.Radujem se darovima. ono mi vi oni. one.

e. -ste. uglavnom za prošle radnje netom završene. osmo. vidjet ću. -. -še (gl. Danas se zamjenjuje u govoru svršenim perfektom (pročitah = pročitao sam). -e. -. ste. ona glagol HTJETI htjedoh htjede htjede htjedosmo htjedoste htjedoše bih bi bi bismo biste biše (bi) BITI pekoh peče (palatalizacija) peče (palatalizacija) pekosmo pekoste pekoše PEĆI o nastavci za aorist: e. Oni dođoše.AORIST o je prošlo svršeno vrijeme. pročitah o Aorist se danas vrlo rijetko rabi. ono mi vi oni. . AORIST lice ja ti on. Bijah u trgovini. -osmo. pogiboh! Što rekoh. smo. za izricanje kratkih. ne porekoh. ona. brzih i dinamičnih radnji (najćešće u književnim djelima). tvori se pretežno od infinitivne ili prezentske osnove svršenih glagola nastavcima • • -oh. -e.. istjeraše pitome. Ljudi. -smo. Kad budem gledao. oše h. Dođoše divlji. -. osnova završava na suglasnik) > rekoh -h. -oše (ako gl. i odnesoše. -oste. oste. 60 . še Pekoh kolače. one. Služi i za izricanje budućnosti (futurski) te svagdašnjosti (svevremenosti). osnova završava na samoglasnik) > vidjeh.

ono mi vi oni. one. ijasmo. ljaše. ljahu (življah) ijah. aše. osim u jeziku umjetničke književnosti. Danas se ne rabi. IMPERFEKT lice ja ti on. Drugdje se zamjenjuje perfektom svršenih glagola (pisah = pisao sam). ljasmo. ijaste. ijaše. aše. jaše. stoga se tvori isključivo od nesvršenih glagola (danas) tako da se infinitivnoj ili prezentskoj osnovi dodaju nastavci: • • • • ah. jahu (bijah) ljah. ljaše. asmo. jasmo. ijahu (vucijah) o Imperfektom se izriču događaji koji su u prošlosti trajali. ona zvah zvaše zvaše zvasmo zvaste zvahu glagol ZVATI bijah bijaše bijaše bijasmo bijaste bijahu BITI PEĆI pecijah pecijaše pecijaše pecijasmo pecijaste pecijaše 2. ona. aste ahu (zvah) jah.IMPERFEKT o je prošlo nesvršeno vrijeme. jaste. ijaše. jaše. ljaste. SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI 61 .

lo) smo bili ste bili su bili BITI sam bio PEĆI sam pekao si pekao je pekao (la. ono mi vi oni. ona.lo) smo pekli ste pekli su pekli (palatalizacija) o nastavci za perfekt: o. lo) smo govorili ste govorili su govorili (le. a čest je i u poslovicama (poslovični ili gnomski perfekt > Čim se koza dičila.Ako ne odgovoriš. li. PLUSKVAMPERFEKT o je glagolski oblik kojim se izriče vrijeme prošle glagolske radnje dovršene prije koje druge prošle glagolske radnje. futur I. kondicional I. la o KRNJI PERFEKT – izostavljen je pomoćni glagol Bio jedan starac… Baka se sjetila svoje mladosti. la) si bio je bio (la. stradao si). tim se ovca sramila. one. PERFEKT lice ja ti on. kondicional II) PERFEKT o tvori se od naglašenih i nenaglašenih oblika pomoćnog glagola biti u prezentu i glagolskog pridjeva radnog o Perfektom se izriču događaji koji su u prošlosti trajali i u prošlosti završili. lo. le. futur II. la.(perfekt.) o Perfektom se mogu zamijeniti sva prošla vremena. pluskvamperfekt. Njime se može izreći i buduća radnja (futurski perfekt . ona glagol GOVORITI sam govorio si govorio je govorio (la. 62 .

biti + pridj. o tvori se perfektom (ili imperfektom) pomoćnog glagola biti i radnog pridjeva bijaše govorio… o Pluskvamperfekt se danas uglavnom zamjenjuje perfektom. lo) zvao smo bili zvali ste bili zvali su bili zvali ZVATI bijah zvao bijaše zvao bijaše zvao (la.bio sam pisao . ona glagol ZVATI sam bio zvao si bio zvao je bio (la. one. radni imperfekt gl. ići ću. radni Bio sam zvao. ću čitati. čitat ću. = = Bijah zvao. biti + pridj. biti + pridj. lo) bijasmo zvali bijaste zvali bijahu zvali PEĆI pecijah pecijaše pecijaše pecijasmo pecijaste pecijaše perfekt gl. ona. ću ići o Futurom prvim se izriče prava budućnost . o Tvori se od prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva odgovarajućeg glagola. Bila sam učinila zadaću. Bijah učinila zadaću.bijah (bjeh) pisao bio je govorio književnosti. radni imperfekt gl. a nalazimo ga još samo u jeziku i PLUSKVAMPERFEKT lice ja ti on. ono mi vi oni. FUTUR PRVI o je glagolski oblik kojim se izriče buduće vrijeme. 63 . ali se može izreći i neprava.

ona glagol BITI ću htjeti (htjet ću) ćeš htjeti (htjet ćeš) će htjeti (htjet će) ćemo htjeti (htjet ćemo) ćete htjeti (htjet ćete) će htjeti (htjet će) HTJETI ću biti (bit ću) ćeš biti (bit ćeš) će biti (bit će) ćemo biti (bit ćemo) ćete biti (bit ćemo) će biti (bit će) ZVATI ću zvati (zvat ću) ćeš zvati (zvat ćeš) će zvati (zvat ćeš) ćemo zvati (zvat ćemo) ćete zvati (zvat ćete) će zvati (zvat će) PEĆI ću peći (peći ću) ćeš peći (peći ćeš) će peći (peći će) ćemo peći (peći ćemo) ćete peći (peći ćete) će peći (peći će) FUTUR DRUGI o je predbuduće vrijeme složeno od glagolskoga pridjeva radnoga i dvovidnog prezenta pomoćnog glagola biti. bude dolazio. budete dolazili. budeš dolazio. one. budu dolazili 64 . ono mi vi oni. budem dolazio. ona.• • poslovični ili gnomski futur (Misli kako će umaći > kako bi umakao) pripovjedački ili historijska futur (Prije nego li će poći. budemo dolazili. sazvao je svoje prijatelje) FUTUR PRVI lice ja ti on.

Koliko budeš učio. pripadnost (očev kaput). ono mi vi oni. ona glagol BITI budem bio budeš bio bude bio. pekla. peklo budemo pekli budete pekli budu pekli PRIDJEVI o Pridjevi su riječi koji se pridijevaju imenicama i kazuju svojstvo (crvena jabuka). zvalo budemo zvali budete zvali budu zvali PEĆI budem pekao budeš pekao bude pekao. bila. ona. bila HTJETI budem htio budeš htio bude htio. plavo. vrijeme (jučerašnje novine)… o VRSTA •OPISNI – kakvo je što? •POSVOJNI.čije je što? lijepo. ali i one koje će se vršiti usporedno s drugom radnjom. dobro ću te platiti. bilo budemo bili budete bili budu bili. htjela. Aldino 65 . htjelo budemo htjeli budete htjeli budu htjeli ZVATI budem zvao budeš zvao bude zvao. Posjeti me kad budeš imao vremena. Ako budeš dobro radio. olujno mamino. a njime se prvenstveno izriču radnje koje će se dogoditi prije neke druge buduće radnje.o Futur drugi se upotrebljava samo u zavisnim rečenicama. one. zvala. toliko ćeš znati. bile. građu (drvena stolica). FUTUR DRUGI lice ja ti on.

zdrav) komparativ . o VID PRIDJEVA • ODREĐENI – odgovara na pitanje KOJI? predmet se identificira. dobar > bolji Komparativ se tvori tako da se pozitivu dodaju nastavci -ši (samo tri pridjeva). -ji.najmanji velik . najbolji. -iji.gori . Dugi otok) kad je dio naziva (bijeli jasen. onaj visoki dječak) kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki. utvrđuje se koji je. nepostojano a.ljepši dobar .najbolji zao .lakši. lijep .veći .kazuje da neki predmet tu osobinu ima u najvećoj mjeri (najbjelji.mekši.•GRADIVNI – od čega je što? drveno.manji .bolji . lakši. lak . broj i padež.  superlativ . bolji. pitomi kesten) nepravilna komparacija Pridjevi u određenom obliku imaju posebnu pridjevsku deklinaciju. U komparaciji razlikujemo tri stupnja:   pozitiv . Samo u tom obliku dolazi:    kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj tvrdoglavi čovjek. dobar.najjasniji Superlativ se tvori morfemom -naj koji se stavlja ispred komparativa. mek . najzdraviji) predmetak naj + komparativ pridjevi koji počinju sa j u superlativu imaju dva j .iskazuje samo o kojoj je osobini riječ (bijel.kazuje da neki predmet tu osobinu ima u većoj mjeri ( bjelji.najgori malen . o STUPNJEVANJE PRIDJEVA • • Uspoređujući dva ili tri predmeta po nekoj zajedničkoj osobini možemo izraziti koji od dva predmeta ima više one zajedničke osobine odnosno najviše.zdraviji) pozitiv + dometak nepravilna komparacija .najveći • U nekih pridjeva u komparaciji se javljaju sljedeće glasovne promjene: jotacija. stakleno o Gramatička obilježja pridjeva su rod. kraćenje ije>je. lak.zao > gori. 66 . jednačenje po zvučnosti. najlakši.

) uz imenicu u atributskom skupu (kritičar oštra pera. jedno (mijenja se kao neodređeni pridjev). jedna. a rabi se onda kada nespomenuto ili opće. BROJEVI o Brojevi su riječi kojima se izriče koliko čega ima ili koje je što po redu. djevojka lijepa stasa) znači nešto nepoznato. U tom obliku dolazi pridjev:   kad je dio imenskog predikata (Čovjek je osamljen. 67 .• NEODREĐENI – odgovara na pitanje KAKAV? Neodređenim oblikom se predmet kvalificira tj. o VRSTA • GLAVNI – količina (jedan. Kaput je nov. pet)  Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan. utvrđuje kakav je.

povratna. tri i četiri imaju sljedeću deklinaciju: NAV G DLI dva dvije tri četiri dvaju dviju triju četiriju dvama dvjema trima četirima  Stotina. troje. • REDNI – poredak (prvi. o PREMA ULOZI (FUNKCIJI) • IMENIČKE – zamjenjuju imenice: lične. upitne i odnosne tko i što i neodređene složene s tko i što 68 . Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju. a po značenju brojevi. a milijun. To su dvojica. Brojevne imenice su riječi koje su po obliku imenice. treći – pišu se s točkom)   Redni brojevi se mijenjaju kao određeni pridjevi. trojica. trilijun kao imenice muškog roda. petero… ZAMJENICE o Vrsta riječi koja zamjenjuje druge riječi. dvoje. tisuća i milijarda mijenjaju se kao imenice ženskog roda. dva.

sam •upitne – tko. ono. on. one. vi osoba koja ne govori o sebi. tolik. pokazne te upitne. ovolik. čiji. njezin. koji. svoje. kolik •neodređene – netko. to. one. mi. vaš. ono. tvoj. ništa. Što tražiš? • . povratno-posvojna. vi. ono.Dječak. ovaj. ona. njegov.Tko je uhvatio loptu? . Ovakvu boju volim. onolik. išta 1. ona o Lične zamjenice se dekliniraju (sklanjaju). ti. o PO ZNAČENJU •lične – ja.Loptu. što. kakav. čiji.posvojne – svoj. te zamjenski pridjevi isti. nešto. oni. PRIDJEVSKE – zamjenjuju pridjeve: posvojne. svoja. ona. što. koji. odnosne i neodređene koje nisu imeničke Čija torba leži na podu? Koji učenik viče? Kakvu boju voliš? Kolika riba je doplivala? Ivanova torba. svašta. Onaj učenik u kutu. ona •posvojne – moj. 69 . onaj. Tolika riba je doplivala. mi o zamjenice koje zamjenjuju lica osobe i označavaju odnos sudionika u razgovoru i to: osoba kojoj je govor upućen ti. oni. njihov •povratne – sebe. kolik •odnosne – tko. naš. kakav. se •povratno. niti joj je govor upućen on. svojim •pokazne – ta. LIČNE (OSOBNE) • • • osoba koja govori o sebi ja.

nad. ga. mi mene. uz. akuzativ jd. Kupuje ju. treba upotrijebiti ju. kad je ispred zamjenice prijedlog Stani pokraj mene. o Nenaglašeni oblici se upotrebljavaju: • • uz prijedlog kroz. bilo kao pomoćni glagol ili završni slog neke druge riječi. zamjenice on može glasiti i nj. POVRATNA ZAMJENICA (sebe. ih njima njima o Naglašeni oblici se upotrebljavaju : • • kada se lice naročito ističe Mene su trebali.) 2. ju njemu. pred . ga nje . uza nj) nenaglašeni oblik zamjenice ona u akuzativu jednine glasi je (Svi je tuku. ga.njom ONO njega. nj nju. vam vas vi vama vama ONI (ONE. se) 70 .). ali ako se ispred toga oblika nađe slog je. te tebi. ali tada prijedlog dobiva navezak -a (kroza nj. me meni. joj njega. ONA) njih. mu njega. a ne tebe. nj njemu.ti tebe. ga njemu. nada nj. je njemu. nam nas nam nama VI vas vama. mnom TI tebe. a ne pokraj njega. preda nj. ih njima. njime. pod. njim Množina N G D A V L I MI nas nama. im njih. njim njome. (Uzela ju je. te ti tebi tobom ON ONA njega. mu joj.Jednina N G D A V L I JA mene. me meni mnome. njem njime. je. njem njoj.

ovolik taj. ovakav. POSVOJNE ZAMJENICE pridjeve i odgovaraju na pitanja: čiji? čija? čije? o označuju pripada li što govornoj sugovornoj ili negovornoj osobi. tolik onaj. onakav. se sebi. One zamjenjuju posvojne o Posvojne zamjenice su: moj. nego se vraća na subjekt. njezin (njen). onolik . Tko sam ja? Ja sam čovjek. 71 . kakv. one povezuju zavisnu rečenicu s onom o kojoj ta zavisna rečenica ovisi. Na stolu su raširene novine što znači da je kod kuće. vaš. si A L sebe se sebi I sobom 3.pokazuju na nešto u blizini drugog lica . koji. odgovaraju 6. čiji. Povratne zamjenica ima samo zavisne padeže. o Nema N. njihov 4. POKAZNE na pitanje koji? kakav? kolik? ovaj. razlikuju se samo po upotrebi o upitne zamjenice dolaze samo u pitanjima. tvoj.kolik ). upućuju na nešto označavajući ujedno kojoj je to osobi u blizini. o odnosne zamjenice dolaze samo u zavisnim rečenicama. UPITNE i ODNOSNE o su iste riječi ( tko.pokazuju na nešto u blizini govornog lica . njegov.o zamjenjuje sve lične zamjenice kada se označuje da radnja ne prelazi na drugoga. zamjenjuje sve posvojne zamjenice 5. takav. G D sebe. POVRATNO-POSVOJNA (svoj) o označava da nešto pripada subjektu. što. naš.V.pokazuju na nešto u blizini trećeg lica o pokazuju nešto. zamjenjuju onu riječ koja se očekuje u odgovoru.

ni za šta. bilo tko. otkuda?. u nikakvim valja: ni od koga. svašta. za ništa. nikakav. tkogod. nekakav. dolje. kakavgod. gdječiji. ikakav. svatko. itko. o mogu biti promjenjivi jer imaju komparaciju – dođi brzo (brže) o VRSTA • mjesni (gdje?. kamo?. ikoji. bilo kakav treba voditi računa o pisanju ovih zamjenica s prijedlozima ne valja: od nikoga. NEODREĐENE o zamjenjuju nešto neodređeno. bilo što pridjevne: neki. sav. nizbrdo. kuda?. ničiji. svakakav. svačiji. tamo. daleko. kojigod. sprijeda.7. nitko. dokle?) – ovdje. i pred čim. gdjekoji. mjestimice 72 . nešto. ondje. bilo čiji. išta. pred ičim. ni u kakvim  2. nečiji. ništa. svagdje. koječiji. ičiji. NEPROMJENJIVE PRILOZI o Prilažu se glagolima i kazuju različite okolnosti glagolske radnje. nešto suviše općenito ili nešto niječno • • imenične: netko. tu. gore. čijigod. bilo koji. gdjekakav. kojekakav. svaki.

dobro  Načinski prilozi nastaju i od pridjeva i to od: − pozitiva. dokada?) – odmah. teško. poput. komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: blago. na. bezrazložno. daleko. svakako. najblaže. nad-nada. dvaput uzročni (zašto?) – zato. jesenas. š. ispred jednog slova ka – pišemo ispred riječi koje počinju sa k ili g 73 . ks. k-ka. pa. kad-kada.• • vremenski (kada?. malo. dosta. pod-poda. iza. (prilog) Naš jezik je (koji?) hrvatski. − od posvojnih pridjeva na -ski. u. ps. do o prijedlozi s-sa. nikad-nikada – su izuzeci nepromijenjivih vrsta riječi jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega PRIJEDLOZI o Riječi koje se prilažu imenicama i označuju odnose među riječima. slučajno. Brzo lane trči. sada. kada. loše. Jelen trči brzo. tad-tada. ž. žestoko…  Ti načinski prilozi razlikuju se od pridjeva u srednjem rodu jednine po tome što prilozi odgovaraju na pitanje kako?. brzo. • • količinski (koliko?) – mnogo. lani. ovako. jučer. danju. teže. Govorimo (kako?) hrvatski. najteže. pod. blaže. noću. (pridjev) Veselo dijete se igra. a pridjevi na pitanje kakvo? Dijete se igra veselo. iznad. previše. po. jutros. brzo. pred-preda – su izuzeci nepromijenjivih vrsta riječi jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega • • sa – pišemo ispred riječi koje počinju slovima s. z. mnom. hotimice o prilozi sad-sada. stoga. uz-uza. danas. tada načinski (kako?) – tako. nikada. lijepo. pred. svakodnevno. nikako. otkada?. neprimjetno.

glagola HTJETI (ću. neka. ćeš. eto. a. te. put. si. su) nenagl. nego. niti. kao. da dok. evo. eno. jesam.VEZNICI o Povezuju riječi. smo. iako. oponašanje zvukova. oblici pom. ste. se NAGLASNICE I NENAGLASNICE o NENAGLASNICE • Zanaglasnice (enklitike)    nenagl. oblici pom. glagola BITI (sam. ne. je. ćemo. o mogu vršiti sve funkcije u rečenici Jao! Hej! Iš! ČESTICE o Služe za oblikovanje i preoblikovanje rečenica. i. makar. ni. zar. jer. čim. Da. već. ćete. ali. premda. (kada riječ ne mogu zamijeniti sa sebe!!!!!) Veselim se. skupove riječi i jednostavne rečenice. li. će) rječca LI Jesi li … 74 . god. ma… USKLICI o Izražavaju osjećaje. pa. poticanje. dozivanje. će.

Naglasnica + nenaglasnica . (Majka voli mene. Skup riječi ili samo jedna riječ kojom prenosimo potpunu obavijest. Njome izričemo zapažanja. pitanja… IZJAVNA UPITNA 75 Idem u kino. a Tko po noći luta! Naglasnica nenaglasnica + naglasnica naglasnica = izgovorni skup (izgovaraju se ponoći) o NAGLASNICE – naglašene riječi u rečenici Naglasnica + nenaglasnica = NAGLASNI SKUP (izgovorni skup) o NAGLAŠENI SLOG ‫ ׀‬Ma ‫׀‬jka ‫ ׀‬vo ‫ ׀‬li ‫ ׀‬me ‫ ׀‬ne. osjećaje. spoznaje. misli. Idem li u kino? .zanaglasnica = izgovorni skup ( izgovaraju se jesili ) • prednaglasnice (proklitike) o prijedlozi o rječca NE! o nenaglašeni veznici – i.) Rečenica o Osnovna priopćajna jedinica.

Idem u kino! NIJEČNA REČENICA Ne vozim bicikl. niste. nemoj o Red riječi : gramatičko ustrojstvo odnosa među rečeničnim dijelovima • S. S. S. 76 . zahtjev) JESNA REČENICA Vozim bicikl.USKLIČNA (osjećaji. S =Zadovoljno se protezao Branko. P. poticanje. nisu. PO. o Rečenica može biti i samo jedna riječ. PO = Branko se protezao zadovoljno. PO. nismo. P = Zadovoljno se Branko protezao. nemam. nemaš. JEDNOSTAVNA o Neproširena (subjekt i predikat) Mama radi. PO = Protezao se Branko zadovoljno. nisi. P. nije. Grmi! Pazi! Hoću! (KRNJA REČENICA) o Rječca ne se piše odvojeno od glagola (ne gađa). osim nisam. stilski plan rečenice STILSKI NEOBILJEŽEN RED RIJEČI   S–P–O PO ispred P ako je izrečena prilogom REČENICE PO SASTAVU 1. P. • • Promjenom reda riječi utječemo na obavijesnu i izražajnu.

o NEOGLAGOLJENA REČENICA (krnja rečenica) Dobra večer!Laku noć! U pomoć! Opet onaj tvoj zvižduk s Bukovca. 2. (povezivanje) . (On) o BESUBJEKTNA REČENICA Mir posvuda. ima dva ili više predikata) Dječak Branimir čita knjigu.o Proširena (subjekt. a mala Iva crta pticu. Svirao si glasovir. priložna oznaka) o NEIZREČENI SUBJEKT Stoji na prozoru. SLOŽENA (sastoji se od dviju ili više samostalnih rečenica. predikat i dopune) Vesela i lijepa mama radi u pridavaonici. subjektni skup (atribut. Svirao si violinu i glasovir. apozicija) predikatni skup (objekt. o REČENICA S VIŠE ISTOVRSNIH DIJELOVA Svirao si violinu. (uvrštavanje) 77 veznička ↓ ↓ nezavisno slož. bezveznička ↓ Rečenični niz (nizanje) zavisno slož.

ako. • Uvrštavanjem – složena rečenica u kojoj jedna surečenica (koja ne može stajati kao zasebna rečenica) dopunjava drugu – ZAVISNO SLOŽENA REČENICA Tko da se čudi što se već od deset sati ujutro uzesmo kartati. ne može stajati samostalno o Odnosne zamjenice što. koji U knjižnici sam vidio čovjeka ……. jer.o SKLAPANJE REČENICA • Nizanjem pri čemu se surečenice odvajaju zarezom i nastaje bezveznička nezavisno složena rečenica .koji je najteže brojeve odmah zapamtio.. kao Knjiga nije skupa. dok. zovemo to normalnim. jer je imala oko pola kile. tko. Glavna surečenica o Prilozi gdje. koliko… o Veznički skupovi budući da. Objašnjenje čuđenja ČEMU? ZAVISNO SLOŽENE REČENICE o Veznici su da. uobičajenim redom rečenica i ne odvaja se zarezom 78 .REČENIČNI NIZ Napolju je bilo gadno jesensko vrijeme. kako. nego što…. kiša lijevala kao iz kabla. Zavisna surečenica o red surečenica u zavisno složenoj rečenici • ako je glavna rečenica na prvome mjestu.

ali veznici su i druge vezničke riječi: prilozi kad. 1. takav red u rečenici zovemo obrnuti (inverzija) red rečenica i uvijek se odvaja zarezom 1. osim kada je u inverziji – rijetko – ili ako se nabraja više objektnih rečenica) Vidim da me smatraš ozbiljnom. nikada neće znati. Koliko smo znoja prolili. gdje. Brat mi je tko mi dobro čini. Voljela bih kad bih imala više vremena. PREDIKATNA REČENICA – najčešći veznici su odnosne zamjenice tko. teško je znati.1. te odnosne zamjenice što. koji.što. kako…. • Preoblikom upravnoga u neupravni govor nastaje objektna rečenica V FORA PON Nikad nisam doznao što se točno dogodilo. koji (odvaja se zarezom kada je u inverziji) TKO? Teško je znati što će se zbiti. Pravo bogatstvo je što znaš. SUBJEKTNA REČENICA . ( ako prvu rečenicu možemo izmijeniti kao u primjeru sigurni smo da je objektna rečenica!!!!!) 1. kakav. da nam je ona najvažnija stvar na svijetu.4.• ako zavisna rečenica prethodi glavnoj. OBJEKTNA REČENICA – najčešći veznik je da. Mudrost je kad i u šutnji nalaziš odgovor. gdje… (obično dolazi iza imenice – ili neke imenske riječi – koju dopunjava i ne odvaja se zarezom) 79 . ATRIBUTNA REČENICA – najčešći veznici su odnosne zamjenice koji. a službu veznika mogu imati i prilozi kada. Ni ne slute da nam je igra sve. brat mi je. (dva predikata) 1. a ponekad službu riječi može imati prilog (ne odvaja se zarezom) ŠTO? Zima je ove godine da hladnija ne može biti. čiji. Što će se zbiti.što. veznik može biti i da.najčešći veznici su odnosne zamjenice tko. Tko mi dobro čini.3. Može se povezati i veznikom da. što.2. Nikad nisam doznao istinu. tko… (ne odvaja se zarezom.

Otišao je otkud je i došao. koji umiju. Nije zašutio otkako je došao.Ulica je zakrčena automobilima što nestrpljivo trube.  MJESNA REČENICE je zavisno složena rečenica u kojoj zavisna surečenica dopunjuju glagol glavne rečenice kao oznaka mjesta. VREMENSKA I NAČINSKA REČENICA – veznici su prilozi (mjesni. on je neobično… 1. otkad. Slušala ga je kao da je opčinjena. otkuda. PRILOŽNE REČENICE o MJESNA. dokle. kuda. Prije nego li će poći. pozvao je sve prijatelje. Kad je zavladala tema. zamjenica čim te skupovi riječi prije nego. dokad pošto. Službu veznika vrše vremenski prilozi kad. 80 . veznik dok. odakle. gdje s grana pada tišina kao tuga s trepavica? • Kad je atributna surečenica umetnuta Sa akcenta. te neki veznički skupovi (ne odvajaju se zarezom ako su iza glavne rečenice) Tišina je zavladala kuda je on prošao. o odvaja se zarezom: • kada se nabraja više atributnih rečenica uz istu imenicu Vrijedni su divljenja ljudi koji znaju. koji mogu i koji hoće. Službu veznika vrše mjesni prilozi gdje. istom potom.5. Idi kamo ti je naređeno. koji mu daju naročito izražajne mogućnosti. kamo. uhvatio me strah. tek što. vremenski i načinski). • Kada se atributna surečenica ističe ili je naknadno dodana Ima li što ugodnije od gradina.  VREMENSKA REČENICA je on zavisno složena rečenica u kojoj zavisna surečenica dopunjuju glagol glavne rečenice kao oznaka vremena.

Posljedične rečenice odgovaraju na pitanje Kako? Koliko? Tako se jako smijao da su mu potekle suze. nije zaboravio svoj jezik.  NAMJERNE REČENICE su zavisno složene rečenice u kojoj zavisna suečenica označava namjeru s kojom se vrši radnja u glavnoj rečenici. Odgovaraju na pitanje kako? da… Govorio je kao da je glumac. U dopusnim rečenicama dolaze veznici iako. Budući da svi nisu mogli govoriti u isti čas. NAMJERNA. zamjenica što i skupovi riječi budući da. nastala je graja. s obzirom na to što. Iako je dugo boravio u tuđini. DOPUSNA  POSLJEDIČNE REČENICE su zavisno složene rečenice u kojoj zavisna surečenica dopunjuje glavnu da bi označila posljedicu onoga što što se izriče rečenicom. makar. kao što. Žurno sam je prekinuo da ne bi zakomplicirala priču.  POGODBENE REČENICE su one zavisno složene rečenice u kojima se izriče pogodba ili uvjet potreban da se izvrši radnja glavne rečenice. POSLJEDIČNA. o UZROČNA. Uviđao je sve to jer nije bio prazne glave. mada. NAČINSKE REČENICE su zavisne složene rečenice u kojoj zavisna surečenica dopunjuje glavnu kao oznaka načina. nego dopunjuje glagol glavne surečenice kao oznaka uzroka. premda. zato što. Lijepo mu je u crtiću kao da je u dječjem vrtiću.  UZROČNE REČENICE su one surečenica zavisno složene rečenice u kojoj zavisna Službu veznika u načinskoj rečenici vrše riječi kako. Službu veznika 81 . Službu veznika u uzročnim rečenicama vrši veznik jer prilozi kako i kad. POGODBENA REČENICA. kao da.  DOPUSNE REČENICE su one zavisno složene rečenice u kojoj se dopušta sadržaj glavne rečeniceiako se tome protivi sadržaj zavisna rečenice. Namjerne rečenice odgovaraju na pitanja: radi čega? s kojom svrhom? s kojom namjerom? Sve bih dao samo da mi se vrati. nego što. zbog toga što.

moguće je ostvarenje sadržaja glavne rečenice ako je moguće ostvarenje sadržaja zavisne rečenice. Veznici su ako. Igrali smo tarok. • ako. ukoliko. a u glavnoj kondicional. Počinje veznikom ako. Ako bi se javili.sadržaj glavne rečenice ostvaruje se ako se ostvari uvjet sadržan u pogodbenoj rečenici. posjetili bismo ih.da je moguća pogodba bilo bi moguće i ostvarenje sadržaja glavne rečenice. li ukoliko. samo da. nestvarne ili irealne pogodbene rečenice . morate poštivati vodu. Predikat zavisne surečenice uvijek je u kondicionalu I. (Sjedili smo u Brezovici. Razlikujemo tri vrste pogodbenih rečenica:  stvarne pogodbene rečenice .) NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE 82 . samo kad. Te rečenice u zavisnoj surečenici imaju sadašnje ili prošlo vrijeme i veznik da. Ako vam prodamo zemlju. prilozi kad.u pogodbenim rečenicama vrše veznici skupovi riječi samo ako. da. Da postoji čudo. ja bih ti vjerovao   • Povezivanjem – povezivanje jednostavnih rečenica u složenu veznikom pri čemu su surečenice međusobno nezavisne (mogu se izdvojiti u samostalne zasebne rečenice) – NEZAVISNO SLOŽENA REČENICA Sjedili smo u Brezovici i igrali tarok. moguće pogodbene rečenice .

tutnuo u njih ogromnu kutiju učvršćivača i pokazivao što da učinimo s njim. niti (u pravilu se pišu bez zareza) o mogu se odvajati zarezom: • ako je druga surečenica naknadno dodana Na nebu se nakratko pojavio mjesec. • žele li se posebno isticati. i već ga nema. i plešu. Zbog nečega je (stalno) ljut. Ne pleše.) 1. SASTAVNE – povezuju se sastavnim veznicima i.1. zgrabio naše ruke. ni.2. i grohotom se smiju. i pjevaju. RASTAVNE – povezuju se rastavnim veznikom ili (u pravilu se pišu bez zareza) Stalno je umoran. o Sastavne rečenice mogu biti i neoglagoljene Ni prvi ni zadnji. surečenice se mogu nizati (u rečenični niz). Niti je Hrvoje veseo niti pleše. o Zanijekane surečenice obično se povezuju u sastavnu veznikom ni ili niti koji se javljaju dva puta pa je tada glagol bez niječnice Hrvoje nije veseo. a posljednja se povezuje veznikom Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo. Nismo zadnji. o Može biti sklopljena od više surečenica povezanih različitim veznicima (tada u pravilu nema zareza) Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo i zgrabio naše ruke te tutnuo u njih ogromnu kutiju učvršćivača pa pokazivao što da učinimo s njim. 83 . te. (Nismo prvi. pa.1. Stalno je umoran ili je zbog nečega ljut. • ako je sastavna rečenica složena od više surečenica koje su povezane istim veznikom Plesači se raduju.

o Ako nego dolazi poslije komparativa (pridjeva). ili je zbog nečega ljut.  1. ili mi okrene leđa. Trpio sam ga danima. ali ja ga ne slušam. Ili noć ili dan. o Rastavne rečenice mogu biti i neoglagoljene (umjesto udvojenih veznika ili-ili može se pisati i bilo-bilo) Bolest ili ljubav? Ili ona ili ja. ili se zaljubio? Ako se veznik ili javlja više od dva puta. no. ne odvaja se zarezom Bolje je ponekad i popustiti nego uvijek biti u sukobu s drugima. o Suprotne rečenice mogu biti i neoglagoljene (posebno ako je u objema surečenicama isti glagol) 84 . o Veznik ili često se javlja dva oputa: uz svaku surečenicu. Je li bolestan. nego. ili promrmlja nešto nerazumljivo. tj. Stalno je umoran. SUPROTNE – povezuju se suprotnim veznicima ali.3. Bilo noć bilo dan. Ako je rečenica sklopljena od više surečenica Ili samo odmahne rukom. Ili je bolestan ili se zaljubio. a ne vidi.o Mogu se odvajati zarezom:  Ako je druga surečenica naknadno dodana (u govoru se tada podiže rečenična intonacija) Stalno je umoran ili je zbog nečega ljut. Bilo ona bilo ja. Stalno mi nešto govori. već (odjeljuju se zarezom) Gleda. no sada mi ga je dosta. Jabuka je ukusnija i zdravija nego banana.

jedino. REČENIČNI NIZ – nema veznika.4.6. Nije čovjek nego (je) ptica. jedino što. zato (uvijek se odvajaju zarezom) Brzo smo završili zadaću. ali vrijedna. rečenice su nizane Udobno se smjestila u naslonjač. dakle ostatak poslijepodneva nam je slobodan. samo što. smješila se. slušala njih dvojicu za glasovirom. 1. ISKLJUČNE (IZUZETNE) – povezuju se isključnim veznicima samo. tek. 1. ali njemu to ništa nije značilo. ali ne (nije pojeo) salatu. DIJELOVI REČENICE (SLUŽBA RIJEČI) o PREDIKAT o SUBJEKT o OBJEKT o PRILOŽNE OZNAKE o ATRIBUT o APOZICIJA 85 . stoga. ZAKLJUČNE – povezuju se zaključnim veznicima dakle.Jedna. tek je nedjeljom izlazio u šetnju. tek što (uvijek se odjeljuju zarezom) Preko tjedna je mirovao. o Suprotna rečenica može se povezati s rečeničnim nizom ili sastavnim rečenicama Govorila mu je majka. ponavljao i otac. 1. Pojeo je odrezak.5.

PREDIKAT – osnovni dio rečenice (kao vrsta riječi je glagol. o OBJEKTNI SKUP – atribut + apozicija kojima je kazan objekt Liječio je gospodu. o IZRAVNI OBJEKT (akuzativ ili genitiv) Javljam vijest. • NEOGLAGOLJENA REČENICA (krnja rečenica) Dobra večer! Laku noć! U pomoć! DOPUNE GLAGOLU (PREDIKATU) SU OBJEKT I PRILOŽNA OZNAKA 1. IMENSKI (pom. akuzativu. trnjanske seljake. Roditelji čitaju vijest.1.2. kazuje što tko radi) • • GLAGOLSKI (glagol u nekom licu) Vlak je krenuo. OBJEKT – dopuna predikatu kojom se označuje predmet radnje (koga ili što. instrumentalu 86 . lokativu. dativ. o NEIZRAVNI OBJEKT (genitiv. Bojim se rata. • PRIJEDLOŽNI – prijedlog + imenica ili zamjenica u genitivu.1. lokativ i instrumental) Pričam o patuljcima. glagol i imenska riječ – imenica. koga ili čega) Dario otvara prozor. zamjenica ili broj u nominativu) Dan će biti lijep. pridjev.

o PRIDJEVSKI (pridjev.3. zamjenica. Bez prestanka sipi. kamo. o BESUBJEKTNA REČENICA Mir posvuda.glagol Uporni uspijevaju u svom naumu. 1.zamjenica . odakle. kazuje tko što radi) Vlak je krenuo. zarezom se odvajaju kad se usporedno nabrajaju) Vidjela sam sive. kuda. opasne oblake. dokle ) o VREMENA ( kada. .broj . dokad ) o NAČINA ( kako.4. te glagol u infinitivu.broj – pridjev (poimenični – pridjev se ponaša kao imenica) Pogoditi je važno. o S NEIZREČENIM SUBJEKTOM Pitao sam ga za savjet. ATRIBUT – dopuna subjektu (pridjev. na koji način ) o UZROKA ( zašto. Pobjegla je kriomice. zbog čega ) o KOLIČINE ( koliko) Vidra je u jezeru. ili Vidjela sam sive i opasne oblake. 87 . (ja) DOPUNE IMENICI (SUBJEKTU) SU ATRIBUT I APOZICIJA 1. Prvi je pobjegao. SUBJEKT – dopuna predikatu (kao vrsta riječi može biti imenica ili zamjenica (ali i broj. otkad.5. broj) Njegovo lice bilo je neobično. Smeća je previše. broj) (ako je uz jednu imenicu više atributa.imenica . On će biti lijep. PRILOŽNE OZNAKE – dopuna predikatu koji označuje okolnosti obavljanja glagolske radnje (kao i prilozi) o MJESTA ( gdje. zamjenica. Pobjegla je maloprije. pridjev. . Širi se selom i gradom. Ovo su sivi opasni oblaci. Pobjegla je zbog dečka. Dva su pogođena.1.

broju i rodu. slagao je Marko. atribut + apozicija = apozicijski skup August Šenoa. o APOZICIJSKI SKUP (atribut + apozicija) Znameniti književnik August Šenoa objavio je mnogo knjiga.6. U govoru se označuje posebnom intonacijom. objavio je mnogo knjiga. APOZICIJA – imenica koja pobliže označava subjekt (drugu imenicu) Književnik August Šenoa napisao je knjigu «Zlatarevo zlato». o IMENIČKI (imenica ili posvojni pridjev) Pjev ptica odjekuje šumom. a u pismu navodnim znakovima. „Ne znam”. Ptičji pjev odjekuje šumom. upravni govor rečenica objašnjenja 88 . znameniti književnik.Prvi dječak ide na čelo kolone. atribut + apozicija = apozicijski skup kada se apozicija (ili apozicijski skup) nađe iza imenice odvaja se zarezom SROČNOST (KONGRUENCIJA) – slaganje subjekta i predikata u licu. 1. o uz zamjenicu VI predikat je uvijek u množini i muškom rodu UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR o UPRAVNI GOVOR je točno navođenje nečijih riječi.

„Nije stvar u tome”. Rečenicu objašnjenja pišemo malim slovom Ako je upravni govor upitna ili usklična rečenica. LEKSEM (leksik. „Nije stvar u tome”. višeznačnost leksema) o Leksem je oblik punoznačne riječi koji sačinjava ukupnost njezinih gramatičkih oblika i leksičkih značenja.” Profesor je rekao Ivanu neka priđe prozoru. objasnio je Tomo. Profesor je rekao Ivanu: „Priđi prozoru.Marko je slagao: „Ne znam. discipline. o NEUPRAVNI GOVOR je preoblikovani upravni govor s veznikom da ispuštajući navodnike i mijenjajući. • U tiskanom tekstu navodni znakovi mogu biti i « ». objasnio je Tomo. Tomo je objasnio da nije stvar u tome. a njih i zarez može zamijeniti crtica. leksikologija. • Jednoznačni su oni leksemi kod kojih su opseg sadržaja i opseg jednog značenja podudarne veličine. rečenicu objašnjenja pišemo malim slovom i ne odvajamo zarezom. 89 .Nije stvar u tome . glagolsko lice. leks.objasnio je Tomo. . Rječnik 1. „Ovdje u razredu? ” gledao ga je Ivo. po potrebi. upitnik i uskličnik stavljamo prije navodnih znakova.” • • Rečenicu upravnoga govora počinjemo velikim slovom.

o Može biti: • • opći ili općeuporabni . imaju različiti izraz.radost o Sinonimija je semantički odnos između dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti riječi.  bliskoznačnice (sinonimi zamjenjivi samo u nekim kontekstima) 90 . imaju različiti izraz i jednak sadržaj.riječi koje svim govornicima jednog jezika znače isto stručni nazivi ili termini . ali i značenje "svi profesori i učenici". (npr. SINONIM I SINONIMIJA o Sinonimi su leksemi (riječi) koji pripadaju istoj vrsti riječi. a svaka od njih potanko proučava neki odječak hrvatskog jezika.riječi koje se upotrebljavaju među stručnjacima pojedinih struka o Leksikologija je grana jezikoslovlja koja proučava i opisuje leksik. npr. u našem slučaju svi leksemi hrvatskog jezika. o Leksikologija se dijeli na nekoliko više manje osamostaljenih ogranaka.govori o značenju i tvorbi vlastitih imena nazivoslovlje (terminoligija) . tuga . o Sinonime dijelimo: • prema zamjenjivosti na. To su: • • • • • tvorba riječi .proučava tvorbenu strukturu dosadašnjih riječi dajući pravila za tvorbu novih frazeologija .proučava frazeme onomastika . gimnazija ima značenje zgrade. a isti sadržaj. metafora. sinegdoha su riječi prenesena značenja) o Leksik čine svi leksemi nekog jezika. veselje.proučava stručne nazive i termine leksikografija -umijeće sastavljanja i pisanja rječnika 2. rječnik nekog prirodnog jezika postavljajući pri tome i sva opća pitanja koja se odnose na riječ kao temeljnu jedinicu jezika.žalost.• Višeznačni su oni leksemi čiji se sadržaj sastoji od dvaju ili više značenja. metonimija .

govorimo o homofonima . (pas: pas. top. HOMONIMIJA.istozvučnicama. glagola parati para> G mn. oscar .sinonimi za negativnu ocjenu 3.podudarnost nije morfološki uvjetovana para > 3l. brač -Brač) 91  . a različitog sadržaja. životinje i stvari naraštaj samo na ljude i životinje pokoljenje samo na ljude  istoznačnice (sinonimi zamjenjivi u svim kontekstima) tuga. N jd.naraštaj generacija se može odnositi na ljude. unuka • G mn.jd. (višnja -Višnja.generacija . unuka leksički . imenice para kosa > vlas na glavi kosa > oruđe  Ako se dva leksema razlikuju po prozodijskim značjkama tada govorimo o homografima . HOMONIMI o Homonimija je izjednačenje izraza dvaju leksema različita značenja.podudarnost izraza vezana je uz određene morfološke kategorije odnosno uz padež. unuk N jd. a to su: • • • • moraju imati različita značenja izrazi moraju biti jednakog fonemskog sastava moraju imati iste prozodijske značajke (isti naglasak) moraju se jednako pisati o Razlikujemo dvije vrste homonima • oblični ili morfološki . vrijeme ili lice. a jednako izgovaraju.istopisnicama. Da bi za dva leksema mogli reći da su homonimski parnjaci moraju ispuniti sljedeće uvjete.žalost • prema pripadnosti standardnom jeziku na:   standardnojezični sinonim (pripadaju standardnom jeziku) nestandardnojezični sinonimi (ne pripadaju standardnom jeziku) kulja. o Homonimi su leksemi jednakih izraza. unuka G mn. luk: luk) Ako se dva leksema različito pišu.pokoljenje . komad.

S obzirom na učestalost uporabe riječi u pojedinom razdoblju postoji: • AKTIVNI LEKSIK . star-moderan) 5.razvili su se iz istog korijena (otvoriti-zatvoriti. kako je 92 . živ-mrtav) po naravi značenjske opreke  binarni antonimi . društvena i kulturna zbivanja. (crn-bijel.čine riječi koje su često u uporabi. živ-mrtav. VREMENSKA RASLOJENOST JEZIKA pratio povijesna. ANTONIMIJA. Ovo je djevojčica. ANTONIMI o Antonimija je leksičko-semantička pojava značenjske opreke između dvaju leksema.jedan leksem je u značenjskoj opreci s drugim samo jednim svojim značenjem tj.s dvojčanom značenjskom oprekom ili je jedno ili drugo (Ovo je dječak. neutralno se rabe u jezičnoj komunikaciji.4.razvili se iz različitih korijena (istina-laž.leksem ima više značenja. dobar-loš) o Antonime dijelimo : • po podrijetlu   • istokorijenski . o Vremenska raslojenost pokazuje kako se leksik razvijao u povijesnim tjekovima. a suprotan je drugom leksemu samo jednim od značenja (star-nov. o Antonimi su leksemi suprotnih značenja. o Dva leksema suprotnih značenja čine antonimski par. star-mlad. upisati-ispisati) raznokorijenski . razumljive su većini govornik hrvatskoga jezika.)  stupnjeviti antonimi između dvaju antonima postoji i međustupanj (visok -nizak) • po usvojenosti  djelomična antonimija . dan u značenju vrijeme od izlaska do zalaska sunca (dan-noć)  višestruka antonimija .

bojnik. (ljesit-drven. Novotvorenice nastaju uobičajenim tvorbenim 93 . primac. čips.tenisice…) oživljenice su leksemi koji se iz pasivnog rječnika postupno vraćaju u aktivni (djelatnik.leksemi koji se bez obzira na svoju starost pojavljuju samo u knjigama ili rječnicima (mirisnica. grof.  književnika koji nikad nisu postali aktivnim dijelom općeg leksika.kraljski) nekrotizmi .leksemi karakteristični za leksik jednog pisca. vrač=doktor) tvorbeni arhaizmi kod kojih je zastarjela tvorbena sastavnica (davac. koristovati…) • • • pomodnice su leksemi koji označuju neku pomodnu pojavu (dolčevita.zastarjele riječi koje su dijelom pasivnog leksika postale zato što su ih zamijenile druge riječi iz sljedećih razloga: izrazni arhaizmi kod kojih se sadržaj izriče drugim izrazom (čislo > broj. krinolina. ali i one riječi koje još nisu ušle u opću uporabu. brodokršje-brodolom. horugva > zastava) sadržajni arhaizmi kod kojih je zastario prijašnji sadržaj (luka=livada.• PASIVNI LEKSIK . mudrac-filozof.parfumerija. časnik. mjesna zajednica…)  arhaizmi . glede…) novotvorenice su leksemi koji nastaju iz društvenih i komunikacijskih potreba. LEKSIK "NA PRIJELAZU" o Granica između aktivnog i pasivnog leksika nije čvrsta jer riječi mogu prelaziti iz jednog u drugi. a još nisu ušle u leksik standardnog jezika. množba. o To su: • zastarjelice su leksemi koji se sve rjeđe rabe u standardnome hrvatskom jeziku pa je pitanje vremena kada će potpuno prijeći u pasivni leksik (ferije.množenje…)  knjiški . kafić.čine riječi koje su zastarjele te zbog svojeg sadržaja ili izraza predstavljaju neobičnost za suvremene govornike. dužnosnik.  historizmi . leksikografa.riječi koje nisu u čestoj uporabi jer su se izmijenile društvenopovijesne okolnosti (ban. kamenarnica-kamenolom) 6. fiskultura.

šparet. PODRUČNA RASLOJENOST JEZIKA prostoru. o Stilistika proučava funkcionalnu stranu uporabe jezičnih jedinica. špaker. vrtojak-zvrk…) regionalizmi su riječi koje se upotrebljavaju na velikom dijelu nekog narječja. sažetost iskaza. prenesena značenja) publicistički stil (objektivnost i sažetost. područno ograničeni leksemi su: • • • lokalizmi su riječi svojstvene mjesnom govoru (Dubrovnik. ali ne na njegovom čitavom području (štednjak. Svaki funkcionalni stil oblikovao se istodobnim djelovanjem triju čimbenika: čovjeka.načinom i mogu biti prihvaćene kao dio aktivnog leksika. nastaojanje da se hrvatskom riječi zamijeni posuđena (dalekovidnica-televizija…) Podvrsta novotvorenica su individualne novotvorenice koje se javljaju u književnim djelima. gospar-gospodin. o Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika su: • • • • • književno . uporaba stručnih termina pojedinih znanosti) administrativni stil (objektivnost. FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA tekstu.umjetnički stil (subjektivnost. o Stil je način pisanja odnosno odnosno izbor jedne od više mogućnosti za izricanje istog sadržaja. Split. ali pristupačan način izlaganja s dosta individualnih crta) znanstveni stil (objektivnost. šparhet. kajkavizmi štokavizmi) 8.špaher. osjećajnost.društva i jezika. šporet) dijalektizmi su riječi proširene na cijelom području nekog narječja (čakavizmi. o Zbor riječi ovisi o funciji teksta. misaonost. Po veličini jezičnog područja na kojemu su rasprostranjeni. Ponekad je razlog nastanka tvorenice puristički tj. 7. leksem ograničen ustaljenošću pravila za sastavljanje spisa) razgovorni stil (svojstven je ponajprije usmenoj komunikaciji) 94 o Područna raslojenost jezika pokazuje kako je jezik rasprostranjen na određenom o Zbog svog funkcinalnog ograničenja sve se riječi ne pojavljaju jednako često u svakom .

uporaba prostačkih i nepristojnih riječi Hrvatski jezik 95 . uporaba kolokvijalizama - leksema na granici standardnog jezika i dijalektizama   uporaba žargonizama tj. jezika zatvorene skupine uporaba vulgarizama tj.

. RAZVITAK HRVATSKOGA JEZIKA o Trpimirova darovnica – najstariji sačuvana isprava jednog vladara (latinski jezik) o Branimirov natpis – prvi put se spominje ime Hrvat (latinski jezik) o 1847.. npr. možemo na različite načine: • • znakovima (signalima).. npr.. prometni znakovi. • jezikom. u Hrvatskom saboru hrvatski jezik proglašen službenim jezikom o PISMA – glagoljica. crveni križ na vozilu hitne pomoći. kimanje glavom lijevo-desno kad želimo reći „ne” ili kimanje glavom gore-dolje kad nešto potvrđujemo. kažiprst podignut prema gore kao znak upozorenja ili prijekora. kao što su npr. ćirilica 96 . crveno svjetlo na semaforu.KNJIŽEVNI JEZIK GOVORI •NARODNI o Štokavski (jekavski) o Čakavski (ikavski) o Kajkavski (ekavski) •ZAVIČAJNI •MJESNI Jezik o sredstvo . plavo rotirajuće svjetlo policijskoga automobila. odnosno jezikom u njegovome usmenom obliku ili pak jezikom u njegovome pisanom obliku. razgovorom ili pisanjem poruka. pokretima tijela. latinica. dakle sporazumijevati se ili komunicirati.sporazumijevanja i zražavanja o Priopćiti i primiti poruku.

u 10.Ćirila i Metoda. (jer). To je ujedno i prvi književni jezik. o Staroslavenskim jezikom naziva se onaj iz 10. o Na osnovi staroslavenskih spomenika pisanih glagoljicom i ćirilicom opisan je staroslavenski jezik. a bio je razumljiv svim Slavenima.Vrlo je poznat glas jat. nije se podudarao ni s jednim od živih narodnih slavenskih govora.. o koja su zamijenjena e > e. prednjojezični) i jor (tvrdi. stoljeća prevode liturgijske knjige (potrebne za širenje kršćanstva) te odlaze u tadašnju Moravsku i Panoniju. o U nas se starocrkvenoslavenskim jezikom naziva nesačuvan (u spisima nepotvrđen) ćirilometodski jezik 9. u. zajednički jezik svih Slavena pa se u novijoj literaturi i naziva općeslavenski književni jezik. starocrkvenoslavenski) je prvi slavenski zapisani jezik. r. l. i 11. a pretpostavlja se da je bio sličan glasu e s izgovorom ovisno o susjednim glasovima te nije bio jednak u krajevima i vremenima. Pouzdano se ne zna kako se izgovarao. (jor). OPĆESLAVENSKI KNJIŽEVNI JEZIK o rad sv.st. o Taj jezik je zapravo bio književnojezična tvorba u odnosu na ishodišni južnoslavenski (makedonski) dijalekt. nema jedinstvenog naziva pa se uz naziv staroslavenski javlja i crkvenoslavenski pa i starobugarski te najnovije općeslavenski. Najstariji pisani spomenici ne potječu iz tog doba budući da su nakon Metodove smrti 885. no sačuvani su u prijepisima iz 10. o Na taj jezik braća Ćiril i Metod potkraj 9. 97 . Ćirila i Metoda. nijedan slog nije mogao završiti zatvornikom. stražnjojezični) po svojoj prirodi bili su uvijek kratki. Glasovi jer (meki. e. o U znanstvenoj literaturi o nazivu toga prvog jezika. uništeni. o. a utemeljen na mjesnom govoru Slavena iz okolice Soluna. sačuvan u određenom broju crkvenih spisa (tzv.1. pismo -glagoljica i ćirilica o Općeslavenski književni jezik (staroslavenski. Bio je obogaćen gramatički i leksički. Na njihovom mjestu u današnjem jeziku stoji glas a ili ništa. dakle iz kraja 9. o > o ili u. o. po prirodi je bio dug.st. y (jeri). kanonski spisi). a djelo je Konstantina . e i. Služio je gotovo kao nadnacionalni. Danas je u jeziku na mjestu tog glasa ie koji se piše sa ije. u uporabi česti jer je u staroslavenskom jeziku vladao zakon otvorenih slogova tj. vokalni sustav općeslavenskog jezika. nije se mnogo razlikovao od ostalih slavenskih jezika među kojima su razlike tada bile daleko manje nego danas. redakcije. e. Imao je trinaest otvornika a. je .st.. o Nastao na prijelazu iz 9. i 11.1.st.st. Staroslavenski je imao i dva nosna vokala e. e (jat). i.

Međutim. o 16. P. Hrvatski humanistički pisci pišu na latinskom jeziku uključujući se tako u jezično-kulturni europski krug. bugarska. književna djela ipak pokazuju da je to zapravo stoljeće nastavljenih književno jezičnih veza i utjecaja. Š. Držić. govornom jeziku prilagođeni oblici koji su se nazvali redakcijama općeslavenskog jezika (hrvatskosrpska. Uza svu pokrajinsku odjelitost. Lucić. DO 19. 98 .ikavske elemente odnosno primjećuje se čakavska i štokavska stilizacija hrvatskoga književnog jezika. zovu se INKUNABULE) i to: MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA.2 HRVATSKI JEZIK OD 15. Stari tip glagoljice naziva se obla. štokavizama i kajkavizama. češka. Zoranić. vrijeme je potpune regionalne razdrobljenosti te vrijeme početaka hrvatskih pokrajinskih književnosti.uglata ili hrvatska glagoljica. U 15. tiskane su prve knjige (knjige tiskane do 1500.st. makedonska.Glas jeri u hrvatskom je zamijenjen glasom i.st. 1483. Budući da Slaveni nisu imali svog pisma. Marulić. 1491. P. latinica i ćirilica (tzv. Ćiril je 863. panonskoslavenska).g. je doba procvata hrvatske kasne srednjovjekovne književnosti i prvi početak svjetovne književnosti. bosančica). sastavio posebno pismo glagoljicu. BREVIJAR PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA. • Dubrovačko-dalmatinska književnost (čiji su glavni predstavnici M. H. Sve je snažnije preplitanje raznorodnih dijalekatskih elemenata u osnovnu čakavsku strukturu tj. Držić) rabi u svom jeziku čakavsko . Misal je knjiga molitava i pjesama koje se pjevaju u katoličkom bogoslužju.st. tijekom vremena taj se općeslavenski jezik mijenjao. M. a ubrzo je nastala i ćirilica .Hektorović. Rabe se i tri pisma: glagoljica. hrvatska redakcija općeslavenskog književnog jezika te hrvatski (narodni) jezik. 1. Dž. brevijar knjiga molitava i pjesama za svećenike. STOLJEĆA o 15. a u Hrvatskoj se razvio novi tip . latinski (službeni jezik Crkve i europskog kulturnog kruga). Menčetić. Koriste se tri jezika tj. Tako se za hrvatski tip upotrebljavao naziv općeslavenski književni jezik hrvatske reakcije ili staroslavenski jezik hrvatske redakcije. a zbog migracije stanovništva dolazi i do miješanja hrvatskih govora svih triju narječja. jer su se u njega spontano unosile neke crte živih govornih jezika (glasovi i rječnik). Tako su nastali modificirani. nazvana po Ćirilu jer se mislilo da ju je on sastavio. Uz vokalno r postojalo je vokalno l.

javnog i privatnog komuniciranja. Ideje i osnovne jezične koncepcije ozaljskoga kruga odrazile su se u najznačajnijem djelu starije hrvatske leksikografije rječniku kajkavca Ivana Belostenca. Temeljna odrednica njihova stvaranja upravo i jest uporaba takvoga jezika koji poprima ulogu jezičnog standarda tj.st. Napokon to je doba protureformacije kada isusovci diljem Hrvatske otvaraju škole te za svoj obnovljeni vjerskopučki rad ponovo traže što razumljiviji i šire prihvatljiviji hrvatski jezik. Objavio ga je Faust Vrančić pod naslovom Dictionarium quinque nobilissimarum linguarum latinae. godine pa je tako izostao utjecaj na njegove suvremenike. Institutionum linguae illyricae duo. Belostenec) koji njeguju mješoviti tip književnog jezika u kojem se isprepliću raznorodna dijalekatska obilježja.) te djela Antuna Vranca. U tom razdoblju hrvatski jezik postaje i sadržajem jezikoslovnih djela. hrvatskoga i mađarskoga jezika).g. o 17. To je gramatika jezika dotadašnje hrvatske pismenosti i književnosti što znači da joj je osnova čakavska. njemačkoga dalmatinskoga tj. F. to je rječnik čakavštine. Krajem stoljeća pojavljuje se najvažnije leksikografsko djelo toga razdoblja prvi hrvatski tiskani rječnik (1595. dalmaticae et ungaricae (Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika latinskoga talijanskoga. Ponajprije. To je doba nastanka naših prvih gramatika i pojačanog leksikografskog rada. Zrinski.st. Frankopan. Oko zrinskofrankopanskog ozaljskog književnog središta poznatijeg pod nazivom Ozaljski književni krug okupljaju se stvaraoci (P. ali u njoj ima i štokavskih elemenata. Zrinska.st. K. kajkavski rječnik (dvojezični hrvatsko-latinski) s nešto nekajkavskih 99 . U ovom razdoblju nastaje prva hrvatska gramatika Bartola Kašića. Gazophylacium koji je objavljen tek 1740. (Dvije knjige temelja ilirskoga jezika) objavljena u Rimu 1604. K. doba teorijskih i praktičnih pokušaja na stvaranju jedinstvenoga književnog jezika. znači novo razdoblje u razvoju hrvatske književnosti i njezina jezika. ali na ograničenom prostoru. I. Kronika kratka i Pastila. italicae. Na taj je način živjela zrinsko-frankopanska ideja o duhovnom ujedinjenju Hrvata na jezičnom jedinstvu suprotstavljajući se političkoj razjedinjenosti Hrvata. književnost na kajkavskom narječju: prijevod latinskog djela Decretum tripartitum Ivana Pergošića (1574. Germanicae. Na sjeveru Hrvatske (sa Zagrebom kao kulturno političkim središtem) oblikuje se općekajkavski zajednički književni jezik. Juraj Habdelić izdao je 1670. Rječnik je u osnovi kajkavski. no namijenjen je govornicima svih triju narječja i usmjeren stvaranju jedinstvenoga književnog jezika.).• Na sjeveru Hrvatske (Zagreb-Varaždin) javlja se u drugoj polovici 16. U njemu se ogleda najvažnija jezična tendencija toga razdoblja – međudijalektalno prožimanje u književnom jeziku. ali ima u njem štokavskih i ponešto kajkavskih riječi. jezika književnog stvaranja. Najveći kajkavski pisac 17.

st. ilirski (1728.) primjećuju se elementi štokavskog i čakavskog. A. do 1651.st. illirico Rječnik talijanski. o Zanimanje za problematiku hrvatskoga jezika u 19. Pojačana je i jezikoslovna djelatnost. To je dubrovačko-dalmatinski krug pisaca (I. štokavsko. Antun Reljković. Ivan Bunić Vučić). njemački i mađarski (1742. Svi su oni dali velik doprinos oblikovanju štokavštine kao hrvatskoga jezičnog standarda polazeći od jezičnog izraza narodnog stvaralaštva približavanjem i prožimanjem jezika hrvatskoga sjevera i juga. začinje se brošurom A.st. prevladala novoštokavska ijekavica. a autor je u njemu izrazio misao da bi svi Hrvati trebali za književni jezik odabrati svoje najljepše narječje tj. Katančića koji je preveo Sveto pismo s latinskoga na štokavsku ikavicu. Mikalja u svome rječniku donosi i kratku gramatiku hrvatskoga jezika (po uzoru na Kašićevu). Radilo se i na rječnicima hrvatskoga jezika. Mihanović u toj brošuri zagovara uvođenje hrvatskoga jezika u javne poslove. Kanižlić i Vid Došen.ilipović i dr. HRVATSKI JEZIK U 19. STOLJEĆU o 19. Važan poticaj u tom smjeru bio je rječnik talijanskog isusovca Jakova Mikalje. Značajno je ime A.U njegovom djelu Zrcalo Marijansko (1662. štokavština postaje prestižni književni jezik na južnočakavskom području. te dalmatinski pisci Andrija Kačić Miošić i Filip Grabovac. često se ističe kao presudno u razvoju hrvatskoga jezika zbog toga što se u njemu Hrvati konačno ujedinjuju u standardnom (književnom) jeziku koji se temelji na štokavskom narječju. o U 18. U Dubrovniku je u 17.riječi pod naslovom Dikcionar ili reči slovenske. radio je na reformi hrvatskoga grafijskog sustava iznoseći misao da svaki glas treba pisati uvijek istim znakom. Palmotić. Tako objavljuju: ArdelioDella Bella. Dizionario italiano. To je i vrijeme književne stilizacije novoštokavskoga narječja. Latinski rječnik s obzirom na ilirski. latinski. Djelovanjem bosanskih franjevačkih pisaca M. pojavljuju se nove gramatike i rječnici. a drugu djelovanje i borba raznolikih filoloških škola.) Andrija Jambrešić. Gundulić. Divković. pod naslovom Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. prihvaća štokavsko narječje. Pod utjecajem dubrovačke i usmene štokavske književnosti i sve više pisaca čakavaca južne Hrvatske.st. U to 100 . J.) 1. a osnivaju se i komisije za uređivanje latiničke grafije.3. J.) To je hrvatsko-latinsko-talijanski rječnik. latino. Pavao Ritter Vitezović jedan je od pisaca koji su se zalagali za jedinstveni hrvatski standardni jezik. Prvu polovicu stoljeća obilježava djelovanje iliraca. Mihanovića objavljena u Beču 1815. Blago jezika ilirskoga ili Ilirski rječnik (objavljivan od 1649. I 20. pojavljuju se pisci koji u književni jezik unose štokavsku ikavicu. To su slavonski pisci M.

Gaj izdaje u Budimu Kratku osnovu horvatsko . za svaki glas jedan znak s tildom ). Gaj u „Danici” objavljuje članak Pravopisz u kojem tildu mijenja u kvačicu uvodeći za palatale sljedeće znakove č. A. • Zagrebačka filološka škola (V. z . lj. Lj. nastavljajući štokavsko književnojezičnu tradiciju pisaca prethodnih razdoblja. zalaže se za ustaljenu slavonsko-dalmatinsku grafiju 101 . Zato je formirano nekoliko filoloških škola koje su predlagale svoja rješenja. a postojala su i različita mišljenja kako ih prevladati. Osnove slovnice slavjanske narečja ilirskoga (1836. d.g. 1835. Jat bilježi tzv. Kuzmanović) − u početku se protivi Gajevoj grafiji. s. Mnoga jezična pitanja bila su još neriješena. mnogo ženah. gj. Mažuranić. nj (sa zarezom na j umjesto točke) te prihvaća poljsko ć.vrijeme u školama prevladava latinski i njemački.st. Slovnice hervatske (1859. rogatim e. Babukić. d. uredovnim jezikom.) A. 1847.) i Ilirske slovnice (1854. Šulek) − hrvatski standardni jezik temelji se na jekavskoj štokavštini − zalagali su se za otvorenost prema drugim narječjima i slavenskim jezicima (utjecaj) − zalagali su se za nastavak -ah u genitivu množine (jelenah. Tilda je bila dijakritički znak. a svatko je mogao čitati kako hoće.). svibnja 1843. B. dj. Gaj i ostali Ilirci nastojali su da u književnom jeziku ujedine sve južne Slavene pa su predlagali ona rješenja koja bi bila najprihvatljivija za sve. Sabor prihvaća prijedlog da se hrvatski jezik proglasi „diplomatičkim” tj. obilježuje vrijeme daljnje izgradnje hrvatskoga standardnog jezika na temeljima koje su udarili ilirci. A. Mažuranić. c . U njoj je Gaj iznio svoj prijedlog reforme ilirske grafije gdje za palatale predlaže poseban znak (tj. ž. mnogo selah) pa su ih zato zvali ahavci − zalagali su se za e (rogato e) umjesto ije-je-e u pisanju. • Zadarska filološka škola (A. a nema niti jednog časopisa ni novina na hrvatskom jeziku. Drugu polovicu 19. u Saboru je održan prvi politički govor (ilirac Ivan Kukuljević Sakcinski). Zasluga Iliraca je što su uspjeli ujediniti sve Hrvate u jednom književnom jeziku i prihvaćanju jedinstvene latiničke grafije. Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike (1839. l. 1830. n. Babukić.slavenskoga pravopisanja koja je prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda.) 2. V. š. Tkalčević. Od gramatičara iz razdoblja ilirizma posebno su se isticali autori gramatike: V.

− protivnik je štokavske ijekavice i zalaže se za štokavsku ikavicu • Riječka filološka škola (Fran Kurelac) − osnovicu standardnog jezika trebaju činiti sastavnice zajedničke većini slavenskih jezika − odbacuje nastavak -ah u genitivu množine i zagovara starije oblike s nultim morfemom (mnogo žen. Iveković. • 1901. mnogo sel.). Nazor. Krstić.Ovo razdoblje obilježeno je djelovanjem hrvatskih „vukovaca”. dotjerivanja i usavršavanja hrvatskoga književnog jezika i vrijeme kada se politički čimbenici više nego ikada upliću u jezičnu politiku. a objavio ga F. djelovanjem srpskog filologa Đure Daničića u Zagrebu. • 1918.). • Uoči Drugog svjetskog rata javljaju se neka djela koja upućuju na razliku između hrvatskog i srpskog jezika (P. a to znači da su standardni jezik poistovjećivali s novoštokavskim dijalektom odnosno ijekavskim govorima zanemarujući pri tom bogatu hrvatsku književno jezičnu tradiciju. Galović. Krleža. Međutim u posljednjih pedeset godina stvorene su neke bitne spoznaje o razvoju hrvatskoga jezika koji prolazi nekoliko razdoblja. Dijalektalna književnost M. Razvija se i dijalektalno pjesništvo (Matoš. Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskog jezika (1899. Balade Petrice Kerempuha (1936). 1911. Zagreb.st. Broz.) za koji je građu većinom sakupio I.-1918. Guberina i K. Ivan Broz izrađuje Hrvatski pravopis (1892. o 20. „Vukovci” su smatrali da se pravilan jezik može naći samo u narodnoj književnosti. Razlike između hrvatskog i srpskoga književnog jezika). stvaranjem Kraljevine SHS stvoren je i zajednički jezik srpskohrvatskoslovenački. ali prvim sustavnijim otporom (N. Andrić.).-1941. Tomo Maretić. je vrijeme prilagođavanja. a značajan je Rječnik hrvatskoga jezika (1901. . Bio je pozvan da u novoosnovanoj JAZU organizira i započne rad na Rječniku hrvatskoga ili srpskog jezika. Domjanić). mnogo jelen) • Škola hrvatskih „vukovaca” Nastaje i jača potkraj 19. Stručna komisija Ministarstva prosvjete priprema osnove zajedničkog pravopisa. Branič jezika hrvatskoga. 102 . . a kao zajednička rješenja prihvaćena su rješenja iz srpskog pravopisa.st. nastojeći svjesno skrenuti jezične tokove prema trenutačnim interesima.Godine 1918.

medijima i javnim ustanovama. do danas dolazi do političkih promjena i osamostaljenja Hrvatske. Ovaj ured je sastavio tekst Koriensko pisanje (1942. a jezik je podređen srpskom.Iako je nakon 1945. Razlikovni rječnik hrvatskoga i srpskog jezika. željom za čistoćom hrvatskoga jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih riječi. 1990.) • 1945. Babić . Ravnopravna su oba pisma.pravila o pravilnom izgovoru riječi Gramatika . Osnovan je Hrvatski državni ured za jezik koji ima savjetodavnu ulogu i brine se o čistoći i pravilnosti hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. 1992. Babić. zakonski postojala ravnopravnost jezika u sklopu jugoslavenske države u praksi to nije bilo tako. Finka. .S. Glasovi i oblici u poviesnom razvoju (1944. većina kulturnih ustanova potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u kojoj se traži stvarna ravnopravnost jezika te uporaba hrvatskog jezika u školama. Brodnjak.Moguš.Finka . 1991. Težak . Jurišić. V.popisuje značenje riječi Savjetnik . • • 1971. V.• 1941. B.propisuje kako treba pisati.-1945. .Razdoblje NDH obilježeno je pojačanim purizmom. 1991. tvorbeno i sintaktičko) Rječnik . 1990. Na temelju tih zaključaka priređen je i zajednički Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom. Izlazi niz značajnih jezikoslovnih djela što je znak da se njeguje standardni književni jezik. Nacrt hrvatske slovnice I.) • 1967. Hrvatske riječi su potiskivane.ekavskim i ijekavskim. konvencionalan je (dogovoren) Pravogovorni . S.publicistički i znanstveni stil (kako pisati neku riječ) 103 . Babić-M. no zabranjen je pa ga izdaje hrvatska emigracija u Londonu (zato ga nazivaju Londonac). Hrvatski pravopis.) po morfonološkim načelima. u Novom Sadu održan je sastanak na kojem je dogovoreno da je jezik Hrvata. • NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis .) i privremeni Hrvatski pravopis (1944.fonološko i gramatičko ustrojstvo jezika (morfološko.-1990. Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora . Moguš-B. pojavljuje se Hrvatski pravopis autora S. • 1954.. Gramatika hrvatskoga jezika. Deklaracija je doživjela osudu kao i potpisnici. Rječnik hrvatskoga jezika. Anić. Izlaze i prva dva sveska Rječnika hrvatskosrpskoga književnog jezika (1967.

Književnoteorijski pojmovi ALITERACIJA ARHAIZAM AUTOBIOGRAFIJA − ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina u rečenicama odn. 104 . na fakultetu ili poslu . u igri. jošte (još) …da bi vazda sretna bila (uvijek. „dvojezičnik ili višejezičnik”.standardnim jezikom. Jezične norme propisane su. stihovima − zastarjelica. opisane i sadržane u trima najvažnijim knjigama pojedinoga jezika: gramatika. u svojoj jezičnoj praksi s različitim sugovornicima različito komunicira: u školi. zauvijek) − književno djelo u kojem pisac opisuje svoj život. Taj je odnos posebice naglašen kada osoba. Riječ ili izraz koji je zastario i više ga ne upotrebljavamo u govoru. u kući dijalektom. s prijateljima. na ulici . Može se naći u starim književnim djelima npr. pravopis i rječnik.žargonom.Hrvatski jezik čine i standard i supstandard i narječja i žargoni.

kako biti odjeveni i slično. a koji mogu pomoći razumijevanju priče osebujan.» Na kraju dobro pobjeđuje zlo. stih od deset slogova koji ima stanku nakon četvrtog sloga. kakav im treba biti izraz lica. Nikole Šubića Zrinskog i sl. ali mogu imati i druge motive. koje predstavljaju ljudske karaktere. napetog. Govori o ljudskim stradanjima i nesrećama. Naši pjesnici. vrhunac. Ima fabulu i likove poput senjskih uskoka (Ive Senjanin). početka radnje. raspleta te katkad epiloga pokreti tijela glumaca vrsta kratke lirske pjesme podrijetlom iz Japana koja se u japanskom jeziku sastoji od 17 slogova raspoređenih u tri stiha (5 -7. pa iz nje uvijek možemo izvući neku pouku. koja glumci ne izgovaraju na pozornici. vrhunca. Crvenkapica je triput ispitivala vuka itd.) Što ti je bako? ↑ DIDASKALIJE razgovor između dvaju likova (ili više njih) dramsko djelo koje prikazuje neke sukobe između osoba ili u društvu. završni dio priče koji opisuje naknadne događaje. zapleta. lirsko epska pjesma koja ima tužno raspoloženje i tragičan svršetak. motivi su im iz prirode. U njoj se javljaju stalni epiteti (vidi objašnjenje pod stalni epitet). tj. Često nemaju naslova. zaplet. Sastoji se od uvoda. njime su najčešće pisane epske pjesme Ro/bi/ I/ve// po/ mo/ru bro/do/ve I / od/na/ša// pše/ni/cu/ bje/li/cu…/ // stanka ili cezura nakon četvrtog sloga u stihu tijek zbivanja u književnom djelu. tj. omiških gusara. Možemo je odrediti u epskim i dramskim djelima. rasplet i završetak. objašnjenja u zagradama.5 slogova). a završava: «Živjeli su dugo i sretno. U njoj se obično izruguju ljudske mane poput pohlepe. često pisana kosim slovima. često ne poštuju taj raspored. bana Derenčina. gdje trebaju stajati. u Pepeljuzi je triput isprobavana cipelica. Skida kabanicu. U bajkama se često pojavljuje broj tri.BALADA BASNA − − BIOGRAFIJA DIDASKALIJE − − − DIJALOG DRAMA EPILOG EPITET EPIZODA EPSKA PJESMA − − − − − − EPSKI DESETERAC − FABULA FABULA GESTE HAIKU − − − − riječima: «Jednom davno…». Pisana je najčešće epskim desetercem (vidi objašnjenje) ili dvostruko rimovanim dvanaestercem. Dijelovi fabule su: uvod. Primjer: VUK: Uđi dijete! CRVENKAPICA: (Ima zabrinuti izraz lica. Nema autora jer je nastala u narodu i prenosila se s koljena na koljeno. pjevala se često uz gusle. Olovni i teški snovi… zlatne doline… pahuljasti oblaci sporedna radnja umetnuta u fabularni tijek književnog dijela je poput priče u stihovima. umišljenosti i sl. ponekad i biljke i stvari. redoslijed događaja u priči. posebno odabran pridjev koji pjesnik koristi kako bi obogatio pjesničku sliku npr. 105 . burnog sadržaja. vuk je triput puhao da bi srušio kuću praščića. nalaze se u dramskim djelima. Uglavnom su pejsažne. Opširno pripovijeda o nekom događaju iz prošlosti. u lirici je nema. književno djelo u kojem pisac opisuje život neke druge istaknute (slavne) osobe. Mijata Tomića. kraće pripovjedno djelo u prozi ili u stihu u kojem su glavni likovi životinje. neke se stvari ponavljaju tri puta npr. već im služe kao upute – što da rade. tj. maćeha se triput pokušavala riješiti Snjeguljice. zbog posebnosti hrvatskog jezika.

potoci. Razlikujemo: a. (magla bijela umjesto bijela magla) jedan stih ili skup stihova u pjesmi koji čine jednu cjelinu. biljkama ili nečem neživom daju ljudske osobine: knjiga pleše. zec pjeva. travke snivaju.. vodopad buči. misaona ili refleksivna i slično. ne misli se na pravo zlato.IGROKAZ INSPICIJENT − − INVERZIJA ILI − OBRAT KITICA ILI STROFA − KNJIGA SNIMANJA KOMEDIJA KOMPOZICIJA KOSTIMOGRAF KRONOLOŠKI SLIJED DOGAĐAJA KULISE LIRSKA PJESMA − − − − «Do/sa/dna/ dje/ca» 5 slogova .. prirodne pojave i zvuci koji nas podsjećaju na određeni predmet): lišće šušti. šaljivog sadržaja. ČETVEROSTIH ILI KATREN – kiticu od četiri stiha e. domoljubna. metal. vidno su odvojeni od drugih stihova. medvjed. lisica mudruje… METAFORA MIMIKA MONOLOG MOTIV ONOMATOPEJA OPIS − − − − − − − PERSONIFIKACIJA − 106 . umjetno drveće. kose. potok žubori. SEDMEROSTIH ILI SEPTIMU – kiticu od sedam stihova h. socijalna. lica. filmska priča pisana po kadrovima dramsko djelo smiješnog.sedmerac nek'/ cvijet/ ne/ cvije/ta. intimna.peterac o/no/me/ tko/ to/ ka/že 7 slogova . zamućeno jezero itd. osobno iskustvo. ljubavna. MONOSTIH – kiticu od samo jednog stiha b.) pjesnički postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se oponašaju zvukovi iz prirode (životinjsko glasanje. način organizacije fabule osoba koja se u kazalištu brine za kostime glumaca. polja. povod umjetničkom doživljaju (U pjesmi Dobriše Cesarića Jesen tema je pjesme jesen. manja od teme. snijeg. osoba koja tijekom predstave upućuje glumce na pozornicu i brine se za pravilan redoslijed odvijanja predstave obrnuti poredak riječi u stihu ili rečenici: …je li vas magla bijela opila svojim letom?. DVOSTIH ILI DISTIH – kiticu od dva stiha c. ŠESTEROSTIH ILI SESTINU – kiticu od šest stihova g. noćni putnik = Mjesec) izražajnost lica glumaca. čavke. kuće. to je poticaj. grane plaču. pokreti lica govor jedne osobe. Prema temi može biti: pejsažna. preneseno značenje riječi. nebo. cvrčak cvrči… izvanjski – opis fizičkog izgleda lika u književnom djelu. nosa. Primjer: − stvarni vremenski slijed događaja − predmeti na pozornici. sobe. usta.. razgovor lika sa samim sobom. religiozna. skraćena usporedba (zlato moje. planine.. njegovih osjećaja i postupaka te opis utjecaja društvene sredine na strukturu ličnosti pjesnički postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se životinjama.kiticu od osam stihova … itd. TROSTIH ILI TERCET– kiticu od tri stiha d. a obično sadržava podatke o osobitostima vanjskog izgleda očiju. Može biti dramski (glume glumci) i lutkarski (glume lutke) te glazbeno-scenski poput mjuzikla (tekst se uglavnom pjeva uz glazbu i ples). OSMEROSTIH ILI OKTAVU . unutarnji – prikaz osobina lika. 5 slogova – peterac jednostavno. stasa. PETEROSTIH – kiticu od pet stihova f. a motivi su uvelo lišće. ne priča o nekom događaju poput epske pjesme i nema tipične likove. zvijezde… − pjesma pisana u stihovima. najmanja tematska jedinica. zabavno dramsko djelo namijenjeno djeci. − subjektivna je. izriče pjesnikov doživljaj.

brine o cijeloj predstavi. pustolovni. On istražuje pojavne oblike problema. obgrljena – abba d. pred našim se očima stvara čudesan svijet pjesničkih slika. Riječi se mogu podudarati u jednom slogu ili u više slogova npr. zelene dolame. životu stanovnika. Lugovo ravno.PJESNIČKA SLIKA − čitajući pjesmu. dodirom (taktilne slike) …toplina me dodiruje… 5. konj vran. ROMAN ROMANCA SCENARIJ SCENOGRAF SLOBODNI STIHOVI STALNI EPITETI − − − − − stihovi koji nisu vezani rimom i obično su različitih duljina − su pridjevi koji se javljaju u epskim pjesmama i stalno se javljaju uz neku imenicu kad god se ona pojavi u pjesmi npr. crna zemljica − jedan red u pjesmi − prema broju slogova razlikujemo stih od jednog dva ili tri sloga. „šef“ glasovno podudaranje riječi na kraju stiha ili u stihu. uvježbava glumce. običajima. kriminalistički itd. vjerna ljuba. prirodne ljepote. zanimljivosti o njihovoj povijesti. sinje more. mirisom (olfaktivne slike) …miriše grožđe i smilje… 4. peterac (stih od pet slogova). nagomilana – aaaa e. dobro i zlo STIH SUPROTNOST ILI KONTRAST 107 . sjajna se prelijeva duga… 2. rujno vino.peterac le/ptir/ u/ le/tu pet slogova – peterac − suprotstavljanje različitih pojmova: dan i noć. eno. socijalni. uzroke nastanka i mogućnosti rješavanja književno djelo u kojem pisac opisuje krajeve i zemlje kroz koje je putovao. ima veći broj likova i opširnu radnju. parna – aa bb b. i sviraka flauta bruji… 3. vidom (vizualne slike) …na nebu modrome. isprekidana – abcb najopširniji oblik pripovjednih djela. sedmerac (stih od sedam slogova)… pče/la/ na/ cvije/tu pet slogova . doživljavajući njene stihove. ukrštena (unakrsna ili križna) – abab c. krajolik. toplo i hladno. ljubavni. glazbi. Možemo ih doživjeti različitim osjetilima: 1. neka problematična društvena pojava. sluhom (akustične slike) …u strništima tužno šušti…. kulturi. psihološki. jelu itd. val –žal (podudara se jedan slog). U djelo unosi i neka svoja razmišljanja i osjećaje. stara majka. šesterac (stih od šest slogova). Prema temi može biti povijesni. tj. četverac (stih od četiri sloga). lirsko-epska pjesma ljubavnog sadržaja i sretnog svršetka. priča napisana s namjerom da se po njoj snimi film osoba koja brine o izgledu scene ili pozornice. znamenitim ličnostima. kako će sve izgledati. okusom (gustativne slike) … rujno vino me krijepi… kada se nešto s nečim uspoređuje na osnovi nekih zajedničkih osobina koje uglavnom nisu uočljive vjeran opis i zoran prikaz karaktera lika u književnom djelu kraće pripovjedno djelo s manje likova i sažetijom radnjom. novinski tekst kojemu je tema neki problem. slamčici – grančici (podudaraju se dva sloga) POREDBA ILI KOMPARACIJA PORTRET PRIPOVIJETKA PROBLEMSKI ČLANAK PUTOPIS − − − − − REDATELJ RIMA ILI SROK − − − Vrste rime: a. tama i svjetlost. Senjanin Ive.

od kolaž papira.) dramsko djelo tužnog sadržaja i tragičnog završetka dramsko djelo koje ima i tragične i šaljive događaja. namjenski film i eksperimentalni film − triler. g. komedija. znanstvenofantastični… 108 . od glinamola. stihovi koji su međusobno vezani rimom crtani. VRSTE DRAMSKIH DJELA VRSTE FILMOVA ŽANROVI IGRANOG FILMA − − animirani film. drame. Često se nalazi u − − − − − − naslovu. Dodir joj je nježan kao jutarnja rosa.TEMA TRAGEDIJA TRAGIKOMEDIJA USPOREDBA VEZANI STIHOVI VRSTE ANIMIRANOG FILMA − predmet izlaganja. lutkarski. osobe. komedije. kako sam naslov kaže. western. uspoređivanje jednog predmeta. kriminalistički. tragedija. Najčešće riječi u njoj su kao i poput. Bijela joj je haljina poput snijega. ono o čemu se govori u nekom djelu. Pjevač džeza (izvode se u kazalištu): drama. (U pjesmi Dobriše Cesarića Jesen tema je pjesme. braća August i Louis Lumiere: Izlazak ljudi iz tvornice Dolazak vlaka u stanicu More Prvi zvučni film – 1927. tragikomedija i igrokaz. Prvi film – 1895. pojave s drugim na osnovi neke zajedničke osobine ili sličnosti. film strave i užasa. akcijski. dokumentarni film. jesen. filmovi nastali kompjutorskom animacijom itd. igrani film.

109 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful