I POGLAVLJE 1.

1 Finansijski menadžment i finansijski menadžer Finansije možemo definisati kao skup teorija, tehnika,i principa koje se bave pribavljanjem i menadžmentom novca poslovnih subjekata vlade i pojedinaca. Prema sadržaju predmeta istraživanja finansije se tradicionalno djele na tri komponente: 1. Javne finansije (se bave problemima javnih rashoda, javnih prihoda, budžeta i fiskalne politike) 2. Monetarne finansije (su koncetrirane na pitanja novca, kredita, banaka i monetarne politike) 3. Poslovne finansije ili finansijski menadžment je dio finansija koji se bavi finansijama preduzeda. Finansijski menadžment je nauka o upravljanju novcem u smislu njegovog sticanja, trošenja, ulaganja i oplodnje. Finansijska politika – osnova finansijskog menadžmenta U filozofskom smislu, politika se može definisati kao nauka o vještini upravljanja. Politika se može shvatiti i kao nauka o ciljevima i principima, kao standardima po kojima se radi da bi se izabrani ciljevi i ostvarili. 1.2 Razvoj finansijskog menadžmenta Dvije faze razvoja: 1. Tradicionalno shvatanje 2. Savremeno shvatanje Tradicionalno shvatanje se uglavnom svodi na pribavljanje finansijskih sredstava. Predmet interesovanja finansijskog upravljanja bila je pasiva bilansa stanja preduzeda. Ovakvo shvatanje bazirano je na postavci das u tražnja za finansijskim sredstvima i odluke o toj tražnji nastali negdje drugo van finansijske funkcije a da je zadatak finansijske funkcije preduzeda bio samo pribaviti potrebna finansijska sredstva iz njegovih izvora. Savremeni pristup pored pribavljanja u zadatke finansijske funkcije ubraja i racionalno korištenje raspoloživih sredstava. Savremeni pristup finansijskog upravljanja obuhvata i aktivu i pasivu bilansa stanja. Finansijski menadžer donosi tri ključne odluke koje su bitne za opstanak,rast i razvoj preduzeda: 1. odluka o investiranju 2. odluka o finansiranju 3. odluka o dividendi. Odluka o investiranju najvažnija od tri glavne odluke u preduzedu, ova odluka vezana je za kompoziciju aktive bilansa stanja. Donošenje ove odluke finansijski menadžer određuje ukupnu vrijednost imovine preduzeda,sastav te imovine i karakter poslovnog rizika kako ga shvataju dobavljači kapitala. Dezinvestiranje je radnja suprotna investiranju i predstavlja važnu opciju ako se može pokazati da je odluka, npr.,o povlačenju s postojedeg tržišta ili iz aktivnosti ekonomski opravdana. Odluka o finansiranju je druga važna odluka koju donosi finansijski menadžment, ovdje se bavi pasivom bilansa stanja tj.iznalaženjem najbolje kombinacije izvora finansiranja. Finansijski

menadžer treba da osigura onu konstrukciju koja u datim ili predpostavljenim uslovima rada obedava najuspješnije poslovanje preduzeda. Kada je riječ o izboru najbolje konstrukcije finansiranja onda se pored problema za konkretni oblik finansiranja najčešde postavljaju još dva pitanja koja se tiču structure izvora finansiranja, a to su:  koji je to optimalni odnos između spostvenih i pozajmljenih izvora finansiranja, odnosno koji je to optimalan stepen zaduženja.  Kakva treba da bude proporcija između dugoročnih i kratkoročnih izvora finansiranja. Odluka o dividendi je treda važna odluka koju donosi finansijski menadžer, ovom odlukom se oređuje iznos neto dobitka koje de preduzede zadržati i dio neto dobitka koji de isplatiti vlasnicima preduzeda. 1.3 Finansijska politika Pod finansijskim politikom se podrazumjeva: 1. odlučivanje o osnovnim finansijskim ciljevima, 2. izboru strategije i taktike i pravaca akcije s namjerom da se ostvare osnovni finansijski ciljevi, 3. uspostavljanje i održavanje optimalnih finansijskih odnosa u strukturi sredstava -aktiva, i izvora sredstava-pasiva, 4. održavanje optimalnih odnosa među dijelovima sredstava i dijelovima obaveza i načela finansijskog odlučivanja u ostvarivanju osnovnih finansijskih ciljeva. Prema vremenskom aspektu, finansijska politika se može podijeliti na: 1. politiku finansiranja, 2. investicionu ili dugoročnu finansijsku politiku, 3. tekudu li kratkoročnu finansijsku politiku – politika likvidnosti. Prema zadacima koje finansijska politika treba da ispuni, može se izvršiti njena podjela na: 1. politiku nabavki, 2. politiku upotrebe, 3. politiku upravljanja kapitalom. Finansijska politika preduzeda temelji se na određenim principima. Principi finansijske politike su zahtjevi kojih se finansijski menadžeri preduzeda moraju pridržavati ukoliko žele da preduzede ostvari zadovoljavajudi status na tržištu. Osnovni principi finansijske politike su: 1. princip finansijske stabilnosti, 2. princip rentabilnosti, 3. princip sigurnosti i likvidnosti, 4. princip finansiranja u skladu sa rizikom, 5. princip finansijske elastičnosti, 6. princip nezavisnosti, 7. princip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja. Princip finansijske stabilnosti ..polazi od odnosa između dugoročno vezanih sredstava i sopstvenog kapitala uvedanog za dugoročno pozajmljeni kapital. Koeficijent finansijske stabilnosti = Dugoročna imovina/Dugoročni izvori Koeficijent finansijske stabilnosti treba da bude najviše 1 ili manji od 1.

Ako je koeficijent finansijske stabilnosti 1, što znači da su dugoročno vezana sredstva pokrivena sopstvenim i dugoročno pozajmljenim kapitalom. U takvim okolnostima kažemo da u finansijskoj strukturi preduzeda egzistira dugoročna finansijska ravnoteža, odnosno da su stvoreni uslovi za postizanje i održavanje likvidnosti, što nikako ne znači da nije mogude nelikvidnost. Likvidnost se održava kada postoji sklad između priliva i odliva sredstava, a taj sklad je gotovo nemogude održati ako ne postoji dugoročna finansijska ravnoteža. Ako je koeficijent finansijske stabilnosti manji od 1, to znači da su dugoročno vezana sredstva manja od sopstvenog i dugoročno pozajmljenog kapitala. U tom slučaju je dugoročna finansijska ravnoteža pomjerena u korist izvora sredstava. Time je obezbjeđena sigurnost za održavanje likvidnosti. Likvidna rezerva bi se mogla upotrijebiti za pladanje obaveza kada mobilizacija kratoročno vezanih sredstava bude manja od iznosa dospjelih kratkoročnih obaveza. Osnovne komponente dugoročno vezanih sredstava su: 1. stalna sredstva, 2. dugoročni plasmani, 3. trajno vezana sredstva (trajna obrtna sredstva, zemljište, trajnih ulozi tredih lica, kupljene dionice drugih preduzeda). Ako su trajno vezana sredstva pokrivena sopstvenim kapitalom, tada je finansijsku stabilnost lakše održati. Ako su trajno vezana sredstva pokrivena pozajmljenim kapitalom, finansijska stabilnost se može održati jedino pod uslovom da se dospjela glavnica dugoročno pozaj mljenog kapitala u potpunosti supstituiše porastom sopstvenog kapitala. Stalna sredstva i dugoročni plasmani obnavljaju se ili istekom vijeka trajanja ili ako su nastali po osnovu prodaje na robni kredit. Ukoliko su rokovi mobilizacije dugoročno vezanih sr edstava bili jednaki raspoloživosti dugoročno pozajmljenog kapitala, tada je održiva finansijska stabilnost u preduzedu. Princip rentabilnosti Rentabilnost predstavlja najuniverzalniji pokazatelj uspješnosti poslovanja preduzeda. Rentabilnost je sposobnost zarađivanja. Ona se ostvaruje tek u procesu realizacije. Preduzede posluje rentabilno kada postiže pozitivan finansijski rezultat, odnosno kada ima višak prihoda nad rashodima. Rentabilnost odražava odnos suviška prihoda nad rashodima, tj. dobitka i iznosa uloženih ili vezanih sredstava potrebnih za njegovo ostvarenje, a koja se označavaju kao kapital ili kao sredstva. Na rentabilnost utiču brojni faktori, kao što su: 1. ekonomičnost, 2. obim prodaje i visina prodaje cijene, 3. obim angažovanih sredstava, 4. obim i cijena pozajmljenih izvora sredstava.. Ekonomičnost podrazumjeva sniženje varijabilnih i fiksnih troškova po jedinici proizvoda na najniži mogudi iznos. Obim prodaje treba intenzivirati sve do onog stepena kada se granični trošak izjednačava sa graničnim prihodom, čime se postiže maksimalan dobitak. Obim angažovanih sredstava treba svesti na najmanji mogudi nivo, pa de tada troškovi držanja sredstava i njihovog finansiranja biti najniži.

Jedno od osnovnih pitanja koje se namede prilikom osiguranja finansij skih sredstava neophodnih za izvršenje određenog zadatka, je pravilna kombinacija sopstvenog i pozajmljenog kapitala. Sa aspekta likvidnosti, sopstveni kapital ima nesumnjivu prednost nad pozajmljenim kapitalom, jer se pozajmljeni kapital mora vratiti, što prouzrokuje problem likvidnosti. Vede učešde sopstvenog kapitala u ukupnoj strukturi kapitala unosi više sigurnosti, ali ne mora istovremeno da predstavlja i najrentabilniji način finansiranja.Po osnovu pozajmljenog kapitala zarada se ostvaruje ako je kamatna stopa niža od stope prinosa na ukupan kapital. Kada je pak, kamatna stopa viša od stope prinosa na ukupan kapital, finansiranje iz pozajmljenog kapitala je nepovoljno i ima za posljedicu smanjenje stope prinosa na sopstveni kapital.Ako je kamatna stopa jednaka stopi prinosa na ukupan kapital, efekat finansiranja iz pozajmljenog kapitala na stopu prinosa na sopstveni kapital je neutralan. Princip sigurnosti i likvidnosti Princip sigurnosti: Prema tradicionalnoj teoriji, osnovni kriterij kreditne sposobnosti, odnosno sigurnosti, jeste garantna supstanca (sopstveni kapital). Prema savremenoj teoriji, rentabilnost odnosno zarađivačka sposobnost dužnika, predstavlja primarnu sigurnost za kreditora. Princip likvidnosti: Prema tradicionalnom shvatanju, pod likvidnošdu se podrazumjeva sposobnost imovinskih dijelova da se transformišu u novac. Pri tome su novčana sredstva najlikvidniji dio imovine preduzeda, a likvidnost ostale imovine ovisi o vremenu potrebnom da se nenovčana imovina transformiše u novčanu, o stepenu rizika te transformacije i o cijeni ostvarivoj za imovinu. Redoslijed pojedinih oblika angažovanih sredstava sa stanovišta unovčivosti je sljededi: novac, zatim potraživanja, zalihe i fiksna sredstva. Tradicionalno shvatanje izostavlja segment obaveza preduzeda i njegovu sposobnost da ih po dospijedu izmiruje, ved uzima u obzir samo likvidnost imovine. Postoji vedi broj faktora koji utiču na stepen pouzdanosti pretvaranja imovine u novac. U eksterne faktore spadaju:  situacija na tržištu,  kreditno-monetarna politika centralne banke,  pravna sigurnost u poslovanju i sl.. Od internih faktora najznačajniji su:  kvalitet proizvoda koje preduzede proizvodi,  usklađenost proizvodnog programa sa tržišnim zahtjevima,  politika kreditiranja kupaca i sl.. Savremeno shvatanje likvidnosti dovodi u vezu likvidnost imovinskih dijelova preduzeda sa njegovim obavezama, što znači da se likvidnost posmatra iz ugla platežne sposobnosti preduzeda. U tom smislu likvidnost se definiše kao stalna sposobnost preduzeda da izm iruje dospjele obaveze. Trenutna likvidnost može se utvrditi putem koeficijenta trenutne likvidnosti: kt = G + D + HV /O G – gotovina u blagajni, D – depozit po viđenju,

HV – hartije od vrijednosti, O – obaveze dospjele za pladanje Ako je koeficijent 1 ili vedi od 1 likvidnost postoji, i obrnuto, ako je koeficijent manji od 1 likvidnost ne postoji. Najvažnijih pet mogudnosti za otklanjanje nelikvidnosti su:  ubrzanje cirkulacije sredstava,  prestrukturiranje sredstava,  kompenzacija (poništenje) dijelova sredstava i obaveza prema izvorima,  promjena rokova dospijeda pladanja prema izvorima,  ubacivanje dodatnih novčanih sredstava u proces reprodukcije. Ako je koeficijent finansijske stabilnosti 1, tada održavanje likvidnosi zavisi od usklađenih rokova vezivanja kratkoročno vezanih sredstava i rokova raspoloživosti kratkoročnih obaveza. Ako je koeficijent finansijske stabilnosti manji od 1, proporcija između likvidnih i kratkoročno vezanih sredstava, s jedne, i kratkoročnih obaveza, sa druge strane, pomjerena je u korist likvidnih i kratkoročnih vezanih sredstava. Ako je koeficijent finansijske stabilnosti vedi od 1, proporcija između likvidnih i kratkoročno vezanih sredstava, s jedne, i kratkoročnih obaveza, sa druge strane, pomjerena je u korist kratkoročnih obaveza. Korisno je napraviti razliku između likvidnosti i sloventnosti. Savremeno shvatanje likvidnosti odnosi se na sposobnost preduzeda da plada dugove u onom trenutku kada oni dospijevaju za pladanje. Solventnost predstavlja sposobnost preduzeda da sa ukupnim sredstvima podmiri sve obaveze, ne u roku njihovog dospijeda, ved kad -tad, makar iz stečajne mase. Princip finansiranja u skladu sa rizikom Pošto sopstveni kapital najčešde nije dovoljan za finansiranje njegovih poslovnih procesa, međ u finansijskim izvorima se neizbježno pojavljuje pozicija duga. Angažovanjem duga preduzede se suočava sa finansijskim rizikom, ali istovremeno očekuje povedanje stope prinosa na sopstveni kapital. Ukoliko je preduzede prezaduženo, naglašena su dva rizika:  rizik povjerilaca da nede modi naplatiti svoja potraživanja,  rizik preduzeda od negativnog finansijskog rezultata. Najvažniji faktori koji determinišu nivo zaduženosti preduzeda su:  vrsta djelatnosti,  visina stope rentabilnosti,  visina stope inflacije. Preduzede koje pripada radno intenzivnoj djelatnosti ima niske fiksne rashode po osnovu amortizacije, pa je njegov rizik ostvarenja negativnog poslovnog rezultata usljed dekonjukture, relativno mali, jer su fiksni troškovi, odnosno fiksni rashodi niski. Preduzede koje pripada kapitalno intenzivnoj djelatnosti ima visoke fiksne troškove, odnosno rashode po osnovu amortizacije, kao i visok rizik ostvarenja negativnog poslovnog rezultata usljed dekonjukture. Na nivo zaduženosti preduzeda utiče takođe i njegova rentabilnost. Rentabilnija preduzeda podrazumjevaju manji nivo rizika povjerilaca u pogledu naplate svojih potraživanja, ali i manji nivo rizika samog preduzeda u pogledu ostvarivanja negativnog finansijskog rezultata.

tada je sloboda odlučivanja menadžmenta ograničena. prije svega pod uticajem tržišta. rentabilnosti. to je zavisnost manja i obrnuto. takođe de imati isti efekat. nezavisnost menadžmenta u odnosu na vlasnike ne zavisi od visine sopstvenog kapitala. i obrnuto. Što je vedi obim otvorenih i skrivenih rezervi u preduzedu. važi pravilo da sa porastom obrtne imovine u odnosu na fiksnu raste i finansijska elastičnost. Što je disperzija dobavljača veda. Potreba preduzeda za prijevremenom otplatom pozajmljenog kapitala javlja se u slučaju kada on više nije potreban ili u slučaju kada postane suviše skup Mogudnost pribavljanja dodatnog kapitala zavisi od stanja ponude i tražnje na tržištu kapitala i tržištu novca i od kreditne sposobnosti preduzeda. Zahtjev finansijske elasičnosti je ispunjen ukoliko je preduzede u stanju da:  pribavi dodatni kapital. što povedava rashode finansiranja i ugrožava ostvarenje bruto dobitka. Potreba preduzeda za dodatnim kapitalom može biti uslovljena novim investiranjem. Nezavisnost menadžmenta uslovljena je i obavezama prema dobavljačima. jer ne može slobodno disponirati založenu imovinu. Kada je u pitanju struktura imovine. Ukoliko je preduzede prinuđeno da zbog prezaduženosti prihvati zahtjeve povjerilaca. Kreditori preduzeda mogu zahtijevati obezbjeđenje svojih potraživanja putem upisa hipoteke na nekretnine ili lombarda na pokretne stvari. Ako je kredit dobijen putem zaloga.. Princip nezavisnosti je u direktnoj vezi sa principom finansijske stabilnosti. Princip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja . U uslovima inflacije povjerioci teže da kamatne stope budu realno pozitivne. Nezavisnost menadžmenta se ugrožava tim što je struktura pasive više pomjerena pozajmljenom kapitalu. to može imati za posljedicu umanjenje finansijsk elastičnosti..Struktura kapitala preduzeda uslovljena je i visinom stope inflacije. strukture kapitala sa stanovišta vlasništva i elastičnosti. Princip nezavisnosti . Pošto se taj dio imovine ne može prodati dok se kredit ne otplati. ili supstitucijom jedne vrste kapitala drugom. Za preduzeda koja u strukturi izvora finansiranja imaju više sopstvenog kapitala. Princip finansijske elastičnosti . to de negativno djelovati na njegovu rentabilnost.izražava sposobnost prilagođavanja preduzeda izmjenjenim uslovima poslovanja. to je nezavisnost menadžementa veda. ved od visine otvorenih i skrivenih rezervi. Na nezavisnost menadžmenta utiče i način na koji je kredit dobijen. Stepen zavisnosti preduzeda usko je povezan sa rentabilnošdu.polazi od zahtjeva da menadžment preduzeda bude nezavisan od povjerilaca preduzeda. likvidnosti. Izbjegavanje zaduženja. Nezavisnost menadžmenta raste sa povedanjem udjela sopstvenog kapitala preduzeda.  prijevremeno otplati pozajmljeni kapital. u slučaju da on postane suviše skup. karakteristična je veda finansijska elastičnost. zbog bojazni od negativnih posljedica gubljenja nezavisnosti i slobode odlučivanja. promjenjivim uslovima prodaje i nabavke. Kod preduzeda koja se finansiraju na bazi učešda u raspodjeli neto dobitka. Ovaj princip proističe iz rizika koje prouzrokuju konjukturne promjene. Finansijska elasičnost zahtijeva i pootpunu prijevremenu otplatu postojedeg izvora finansiranja ili svođenje njegovog iznosa na što je mogude niži nivo.

povjerilaca i države. U kvalitativnom smislu finansijska snaga znači: 1. trajnu sposobnost povedanja imovine vlasnika. usklađenosti kratkoročnog i dugoročnog finansiranja. usklađenosti sopstvenog i tuđeg kapitala. 4. 1. Trajna sposobnost pladanja podrazumjeva da je preduzede sposobno u svakom momentu platiti dospjele obaveze. Na osnovu slike finansiranja javnost ocjenjuje bonitet i atraktivnost ulaganja u takvo preduzede. 3. Trajna sposobnost investiranja podrazumjeva da preduzede može rentabilno ulagati višak sredstava u proces proizvodnje. Finansijska snaga podrazumjeva i trajnu sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika preduzeda: vlasnika. kvantitativna i kvalitativna. finansijskom menadžeru je potreban jasan cilj kojem služi.4 Finansijski ciljevi preduzeda Da bi donosio efikasne odluke. 2. Kvantitativna finansijska snaga predstavlja obim i vrijednost imovine. uprave. 5. odnos sopstvenog kapitala uvedanog za dugoročno pozajmljeni kapital i dugoročna rezervisanja i stalne imovine. 4. 2. 1. odnos obrtne imovine i kratkoročnih obaveza. odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala. Maksimalizacija neto dobitka po dionici kao finansijski cilj . pri čemu naročitu težinu ima: 1.Očigledno je da kvalitet finansijske snage ima prednost nad njenim kvantitetom. zato što samo dosljedno primjenjivanje principa finansijske politike obezbjeđuje da se u javnosti stvori povoljna slika o njegovoj finansijskoj situciji. U literaturi se navode sljededi finansijski ciljevi preduzeda: 1. slika o snažnom i stabilnom preduzedu. Jačanje finansijske snage kao finansijski cilj Finansijsku snagu čine dvije komponente. Finansijski cilj je potreban da bi se sve odluke međusobno povezale. očuvanju finansijske ravnoteže. trajnu sposobnost finansiranja. U okviru kvantiteta finansijske snage treba težiti: 1. 3. a kratkoročno vezanih i likvidnih sredstava iz pozajmljenih izvora. tj.Prilikom koncipiranja finansijske politike treba paziti i na dejstvo slike finansiranja koja je predstavljena bilansom stanja. maksimalizacija bogatstva dioničara. jačanje finansijske snage. Trajna sposobnost finansiranja podrazumjeva sposobnost finansiranja dugoročno vezanih sredstava iz vlastitih i pozajmljenih izvora. odnos imovine i dugova. 2. kao standard za evaluaciju performansi i odlučivanje između alternativnih pravaca akcije. maksimalizacija neto dobitka po dionici. 3. Pricip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja ne može se ostvariti bez poštovanja ostalih principa finansijske politike. radnika. 2. 3. trajnu sposobnost pladanja. Trajna sposobnost povedanja imovine vlasnika podrazumjeva uvedanje imovine vlasnika preduzeda. trajnu sposobnost investiranja. trajnu sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika preduzeda. 2.

zanemaruje rizičnost očekivanih prinosa. viša stopa povrata znači i vedu ruzičnost preduzeda. 2. smanjenje varijabilnih i fiksnih troškova. tj. Ovaj cilj se može uzeti i kao racionalan kriterij za optimalnu alokaciju resursa. Neto dobitak po dionici se dobije kada se ukupan dobitak poslije oporezivanja i umanjenja za preferencijalne dividende podijeli sa brojem emitovanih i prodatih običnih dionica. a da pri tome dođe do pada neto dobitka po dionici. smanjenje poreske osnovice i smanjenje poreskh stopa. Pri tome se javlja problem jer: 1. Stoga finansijski menadžer mora u donošenju odluka da vodi računa da ostvari ravnotežu između povrata i rizika na način koji maksimalizira bogatstvo dioničara. likvidnost itd. Otuda se često zagovara maksimalizacija neto dobitka po dionici kao najsveobuhvatniji finansijski cilj. Finansijski menadžer može kreirati novu vrijednost za vlasnike donošenjem odluka čije su koristi vede od troškova. rizik. koje se ogledaju u sljededem: 1. 3. ako se srazmjerno povedanju broja dionica ne poveda i neto dobitak. 3. povedanje obima prodaje i povedanje prodajnih cijena. 3. viša stopa povrata povedava cijenu dionice. Preduzede može povedati ukupni dobitak emisijom i prodajom novih dionica i plasiranjem tako pribavljenog kapitala. vrstu i vrijednost korištene opreme. 2. 3. maksimalizaciju troškova. Maksimalizacija neto dobitka po dionici ne može da bude prikladan cilj jer ima određene slabosti. Ortačko preduzede . maksimalizaciju prihoda. 2.5 Organizacioni oblici preduzeda Uobičajena je klasifikacija na: 1. ovaj cilj treba posmatrati kao maksimaliziranje tržišne cijene dionica. zanemaruje gotovinski tok (cash flow). Ostvarenjem tog temeljnog cilja poslovanja. tj. koja se odvija posredstvom tržišta kapitala. zanemaruje vremenski raspored (dinamiku) očekivanih prinosa (povrata). Na povrat i rizik utiču odluke koje se odnose na veličinu preduzeda. stepen zaduženosti. tj. gotovinski tok. Za dionička preduzeda.Maksimalizacija bogatstva dioničara kao finansijski cilj U uslovima stvarnog svijeta. 2. Kreiranje nove vrijednosti za dioničare ovisi o nizu varijabli od kojih su najvažnije: 1. dioničko preduzede u najvedoj mjeri zasiduje interese svojih dioničara jer maksimalizira bogatstvo koje oni ostvaruju kroz držanje dionica takvog preduzeda. vrijeme. ovaj cilj se redukuje na maksimaliziranje vrijednosti vlastitog kapitala preduzeda. Maksimalizacija ukupnog dobitka nije najbolje mjerilo dobrog finansijskog upravljanja. 4. Maksimalizacija bogatstva dioničara realizuje se donošenjem odluka finansijskog menadžera na temelju očekivanih povrata i rizika. zanemaruje učinak politike dividendi na tržišnu cijenu dionica.Maksimalizacija neto dobitka ostvaruje se kroz: 1. 1. minimalizaciju poreza.njegovu stopa rasta. Inokosno preduzede 2.

Kao opšte partnerstvo odgovornost za poslovanje preduzeda podrazumijeva neograničenu ličnu odgovornost partnera koji su zajednički odgovorni za ukupne obaveze preduzeda.) 2.) 2. Poreske pogodnosti ( Oporezivanje se provodi samo jedanput. Kontrola (Vlasništvo daje svom vlasniku potpunu kontrolu nad poslovanjem.) 4. Nestabilna forma poslovanja ( Nema osiguranog kontinuiteta poslovanja jer se poslovanje završava povlačenjem u mirovinu smrdu ili bankrotom vlasnika. Tim ugovorom bi moralo biti regulisano:  Ko je i koliko novca uložio u partnerstvo  Koliko kome pripada profita iz partnerstva  Ko šta radi i ko je kome odgovoran  Kako se partnerstvo može razvudi i kako de se u tom slučaju podjeliti ost atak imovine među partnerima  Kako se partneri mogu zaštiti od nasljednika onog suvlasnika koji je preminuo. Prednosti partnerstva mogu se sumirati u sljededem: . U pravilu partnerstvo započinje nekom vrstom pisanog ugovora kako kasnije ne bi došlo do nesporazuma. Poteškode u osiguranju vedeg obima osiguranja ( Investicije vlasnika su uvijek ograničene na njegove vlastite resurse sobzirom da nema partnera niti dioničara. popunjava formulare. Neograničena odgovornost vlasnika ( Najvedi nedostatak pojedinačnog vlasništva je neograničena odgovornost. Partnerstvo kao i pojedinačna vlasništva mnogo se koriste kod malih preduzeda.3. Partnerstvo se može organizovati kao opšte partnerstvo i kao limitirano partnerstvo. i voditi evidenciju o prihodima i porezu.) 3. Partneri sa ograničenom odgovornošdu ne mogu obavezati preduzede a mogu ali ne moraju učestvovati u upravljanju poslovima. uključujudi i ličnu imovinu koja nije korištena u poslovanju. Vlasnik nije dužan da bilo skim usaglašava politiku poslovanja i način djelovanja. Za dugove preduzeda vlasnik odgovara čitavom svojom imovinom. Partner sa neograničenom odgovornošdu ima pravo nastupanja u ime preduzeda i da ga time obavezuje. Inokosno preduzede se nalazi u vlasništvu jednog lica koje se istovremeno javlja i u ulozi preduzetnika. Prednosti inokosnog preduzeda ispoljavaju se u sljededem: 1.) Inokosna preduzeda imaju i nekoliko nedostataka: 1. Poteškode u zapošljavanju obrazovanog potencijala ( Osobe s visokom stručnom spremom i sposobnošdu iz oblasti menadžmenta nerado se angažuju na poslovima gdje sigurnost njihovog zaposlenja ovisi o karakteru i zdravlju jedne osobe. Kod limitiranog partnerstva mora postojati barem jedan partner sa neograničenom odgovornošdu dok drugi partneri mogu odgovarati samo svojom uloženom poslovnom imovinom. Ona je i danas najšire zastupljena.) Partnersko preduzede Partnerstvo je forma poslovne organizacije u kojoj se udružuju dva ili više partnera tj. ali mora kao i svaki vlasnik da void dokumentaciju o radnim satima svojih radnika. Tajnost poslovanja ( Vlasnik ne mora podnositi izvještaje javnosti. Lakoda i niski trošak organizovanja poslovanja ( Kod pojedinačnog vlasništva nema potrebe ni za kakvim ugovorom što nije slučaj kod partnerstva) 4. Korporaciju Inokosno preduzede je najstarija forma organizacije poslovanja.) 3.vlasnika.

odnosno dioničko društvo je najpovoljniji organizacioni oblik preduzeda za prikupljanje velikih suma kapitala.lica ili institucije koji ulažu kapital na određeni duži ili kradi period sa osnovnom motivacijom da ostvare fiksirani ugovorom predviđeni prinos na učinjena ulaganja. U poslovnom smislu korporacija postaje funkcionalno sposobna emitovanjem odnosno prodajom hartija od vrijednosti zainteresovanim pojedincima ili institucijama. . Korporacija se može definisati i kao tjelo formirano od strane više lica koje je zakonom ovlašteno da nastupa kao jedno lice s pravnim identitetom odvojenim od njegovih članova i kome se daju razna prava i obaveze uključujudi sposobnost da nastavi da postoji poslije smrti ili povlačenja pojedinih njegovih članova. Kao glavni kupci emitovanih hartija od vrijednosti i otuda glavni izvori snadbijevanja potrebnih sredstava pojavljuju se dioničari. Prednosti korporacije:  Ograničena odgovornost  Lakoda transfera svojine  Trajno postojanje  Profesionalno upravljanje  Lakoda akumulacije kapitala  Vedi obim poslovanja. Ta naknada je determinisana propuštenim prinosom koji bi se mogao ostvariti ulaganjem raspoloživog novca u rentabilne alternative koje se nude u datom vremenskom periodu.lica ili institucije koje doprinose formiranju osnovnog kapitala i koja po tom osnovu stiču određena prava i privilegije. Postojanje ogromne motivacije za uspjeh  Relativno laka i jeftina forma organizovanja  Mogučnost osiguranja vedeg obima kapitala za investiranje  Poreske olakšice Nedostatci su:  Neograničena odgovornost pojedinih partnera  Nestabilnost  Nemogudnost prenošenja vlasništva Korporacija Korporacija ili dioničko preduzede.Pojedinci su spremni na uzdržavanje od potrošnje samo uz određenu naknadu. II KONCEPT VREMENSKE VRIJEDNOSTI NOVCA Koncept vremenske vrijednosti novca je temeljni koncept finansija. Ovaj koncept nam govori da je jedna KM vrednija danas nego u bududnosti. i kreditori . Prodajudi praktična prava na budude prinose korporacija dolazi do kapitala koji je neophodan za obavljanje njene misije. Nedostatci korporacije:  Vladina regulative  Oporezivanje  Ograničena odgovornost  Podvojenost između svojine i kontrole  Troškovi.

Kod obračunavanja jednostavne kamate. Sadašnja vrijednost Određivanje sadašnje vrijednosti (diskontovanje) je obrnuti postupak od složenog ukamadivanja. Kamatna stopa nam omogudava da izračunamo korigovane vrijednosti. Kod obračunavanja složene kamate. a jednostavna jednostavnim kamatnim računom. sadašnja vrijednost se smanjuje tokom vremena. odnosno da svedemo vrijednost novčanih tokova.Da bi se mogli upoređivati novčani iznosi raspoloživi u različitim vremenskim periodima. potrebno je novčane iznose svesti na isti vremenski trenutak.  kamatni faktor budude vrijednosti jednog iznosa je uvijek vedi od 1.  što je veda diskontna stopa tokom perioda. tj. tj. veda je i bududa vrijednost. Vremenska vrijednost novca izražava se pomodu kamatnog računa. Bududa vrijednost anuiteta . Proces diskontovanja je ustvari putpvanje nazad. na određeni vremenski trenutak. od budude ka sadašnjoj vrijednosti.  zahtijevanoj stopi profitabilnosti. Kada se analizira Tablica I.  vremenu koje mora prodi da bi se primio novac. kamatni faktor je jednak 1. tj. što je duži period vremena na koji se računa.  ako kamatna stopa poraste za neki dati period. kad god oni nastanu. Iznos sadašnje vrijednosti ovisi o:  iznosu budude isplate.Razlikujemo:  jednostavni kamatni račun – kamata se obračunava samo na glavnicu.  kamatni faktor sadašnje vrijednosti pojedinačnog iznosa je uvijek manja od 1. Kada se analizira Tablica II uočava se slijedede:  kamatni faktori sadašnje vrijednosti u tablici određuju sadašnju vrijednost 1 KM koja de se primiti krajem datog perioda. kamtni faktor je 1. Jednostavna kamata na bilo koje ulaganje izračunava se množenjem sadašnjeg uloga s kamatnom stopom i s periodom ulaganja. osnovica za obračun kamate se svake godine mijenja. Bududa vrijednost Složena kamata se računa složenim. manja je vrijednost kamtnof faktora sadašnje vrijednosti. uočava se slijedede:  kamatni faktori budude vrijednosti u tablici određuju bududu vrijednost 1 KM tokom perioda. osnovica za obračun kamate ostaje svake godine ista. Samo kada je diskontna stopa jednaka 0%. kamatni faktor budude vrijednosti de takođe porasti. jer je sadašnja vrijednost za određeni procenat svake godine manja od budude vrijednosti.  za datu diskontnu stopu.  za datu kamatnu stopu bududa vrijednost se povedava protokom vremena. što je duži period vremena manja je sadašnaj vrijednost. Samo kada je kamatna stopa 0%.  složeni kamatni račun – kamata se obračunava na glavnicu uvedanu za kamate. što je veda kamatna stopa veda je i bududa vrijednost. Kamatna stopa koja se koristi pri ovakvim računanjima zove se dis kontna stopa.

mogude ih je sistematizovati u dvije osnovne grupe: 1. 4.  efektivna kamatna stopa se povedava učestalijim ukamadivanjem. pravila za odnos rezervi prema osnovnom kapitalu. pravila za odnos između sopstvenih i pozajmljenih izvora. Izvedena su dva zaključka:  nominalna i efektivna kamatna stopa su jednake samo ako se računanje vrši na godišnjem nivou. IV PRAVILA FINANSIRANJA Pravila finansiranja se mogu označiti kao principi za izvor sredstava finansiranja radi zadovoljavanja neke date potrebe kapitala. pravila finansiranja imaju ulogu normale. odnose između pojedinih dijelova imovine i kapitala). utvrđuje odstupanje od normale i donosi zaključak o finansijskom položaju preduzeda. 2. bududa vrijednost se računa jedan period nakon zadnjeg novčanog toka. Pravila finansiranja imaju tri ključne uloge a to su: 1. Za obični anuitet početkom perioda. . Efektivna kamatna stopa Različite investicije osiguravaju različite prinose koji se obračunavaju u različitim periodima ukamadivanja. odnosno kao norme za pribavljanje kapitala sa određenih aspekata. tj. Efektivna ili stvarna kamatna stopa je ona kamtna stopa koja uz godišnje ukamadivanje osigurava iste godišnje kamate kao i nominalna kamatna stopa kad se ukamaduje za m perioda godišnje. pravila za odnos dugoročnog prema kratkoročnom kapitalu. što znači da se stvarno stanje u preduzedu upoređuje sa normalom. Na taj način se može uočiti razlika između nominalne i efektivne kamatne stope. odnosno sastav ili strukturu kapitala prema porijeklu i ročnosti). Među ovim pravilima najvažnija su: 1. Da bi se mogle uporediti investicije koje imaju različite periode ukamadivanja. da tangiraju finansijsku strukturu i da su izraz finansijske politike.1 Verikalna pravila finansiranja nastoje da uspostave normu za strukturu pasive bilansa stanja.Obični anuitet se realizuje kroz fiksnu sumu koja se prima ili ispladuje na kraju svakog perioda kroz određeni broj perioda u bududnosti. 2. 3. pravila finansiranja služe preduzedima kao smjernica za donošenje odluka o finansiranju. na pravilima finansiranja kreditori zasnivaju svoju ocjenu kreditne sposobnosti potencijanog dužnika. Nominalna kamatna stopa je ona kamatna stopa koja je dogovorena između zajmoprimca i zajmodavca. horizontalna pravila finansiranja (tangiraju odnose pojedinih dijelova aktive i pasive. Polazedi od zajedničke karakteristike svih pravila finansiranja. 3. 2. vertikalna pravila finansiranja (tangiraju samo pasivu bilansa stanja. Vrijednost običnog anuiteta je iznos na koji bi narasli primici ili isplate s kraja svakog perioda kad bi se ostavili na štednom računu u banci uz određenu složenu kamatnu stopu. nezavisno od strukture aktive. neophodno je izraziti njihove kamatne stope na istoj osnovi.

Pri ovakvom načinu finansiranja. prihvatljivost troškova finansiranja. koje je poznato pod nazivom "zlatno pravilo izravnanja rizika". nezavisnost preduzeda u vođenju poslovne i finansijske politike. Jednakost sopstvenog i pozajmljenog kapitala obezbjeđuje i prihvatljiv stepen nezavisnosti preduzeda dužnika u vođenju poslovne i finansijske politike. sve vrste izvora koji se moraju vradati vlasniku. nezavisnosti i elastičnosti u preduzedu. jer je mala vjerovatnoda da de dužnik izgubiti više od 50% uloženih sredstava. Postavlja se pitanje koji je idealan odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala. a pozajmljeni kapital sve vrste obaveza preduzeda.  promjenu ponude ili tražnje na tržištu kapitala ili novca. Naziv "zlatno pravilo izravnanja rizika" upuduje na zahtijevanu sigurnost za povjerioce. dužnik može vratiti dugove. U ovom slučaju troškovi pozajmljenog kapitala su niži nego kada bi se pozajnmljeni kapital povedao. kao opšte mjerilo za sva preduzeda. 3.  pad stope prinosa na ukupan kapital ispod ugovorene fiksne kamatne stope na pozajmljeni kapital i sl.Pravila za odnos između sopstvenih i pozajmljenih izvora Suština ovog pravila finansiranja svodi se na posmatranje strukture pasive sa stanovištva vlasništva. rentabilno sti. Primjena "zlatnog pravila izravnanja rizika" zadržava finansijsku elastičnost preduzeda u pogledu pribavljanja kapitala. Pomjeranje strukture kapitala ka vedoj zaduženosti dovodi i do opadanja finansijske elastičnosti u smislu vradanja kapitala. ved da ona zavisi od:  organskog sastava sredstava.. sigurnost povratka kapitala povjeriocima. 2. tj. . Ako se preduzede pridržava ovog pravila finansiranja. daje se odgovor o stepenu obezbijeđenosti principa sigurnosti. najčešdi razlozi koji uslovljavaju opadanje finansijske elastičnosti odnose se na:  porast cijene pozajmljenog kapitala uslijed ugovorene varijabilne kamatne stope.1. smatra se da postoji dovoljno sigurnosti za povjerioce u smislu mogudnosti naplate njihovih potraživanja. U literaturi se najčešde pominje pravilo jednakosti sopstvenog i pozajmljenog kapitala. Što je učešde sopstvenog kapitala u strukturi kapitala niže. koja raste. Savremena teorija finansiranja smatra da se struktura kapitala (odnos pozajmljenog i sopstvenog kapitala) ne može odrediti kvantitativno.  tekude inflacione stope.. finansijska elastičnost (prilagodljivost). 4. "Zlatno pravilo izravnanja rizika" osigurava prihvatljive troškove finansiranja pozajmljenim kapitalom. utoliko su uslovi za pribavljanje pozajmljenog kapitala oštriji. a sve dok gubitak ne pređe nivo od preko 50% uloženih sredstava. U takvoj situaciji. Analizom odnosa između sopstvenog i pozajmljenog kapitala preduzeda. pri čemu sopstveni kapital obuhvata sve vrste vlastitih izvora koji se ne moraju vradati. preduzede dužnik je ravnopravno sa povjeriocima u pogledu kreiranja poslovne i finansijske politike zato što ulaže kapitala koliko i povjerioci. Poštovanjem "zlatnog pravila izravnanja rizika" obezbjeđuje se: 1.

Tada preduzede može prihvatiti vedi rizik ostvarenja bruto finansijskog rezultata. povjerioci ne trpe inflatorne gubitke na potraživanjima. Pri visokoj rentabilnosti preduzede može dozvoliti pomjeranje strukture kapitala ka pozajmljenom kapitalu.  likvidnosti preduzeda. Ako su kamatne stope niže od stope inflacije. može prihvatiti pomjeranje strukture kapitala ka pozajmljenom kapitalu. Time se jača sigurnost povjerilaca u smislu mogudnosti naplate njihovih potraživanja. Stoga je istaknut opšti zahtjev finansijske politike da odnos dugoročnog prema kratkoročnom kapitalu treba da bude postavljen u skladu sa potrebama pokrida . ali preduzede ima visoke rashode finansiranja. nužno je da jača učešde sopstvenog kapitala u strukturi ukupnog kapitala. sva razmatranja su vodila zaključku da ovaj odnos zavisi od vrste (djelatnosti) preduzeda i iz toga proizilazede strukture imovine. zahtijeva pomjeranje strukture kapitala ka pozajmljenom kapitalu. jer se obaveze prema povjeriocima izvršavaju u ugovorenom rokovima. Organski sastav (struktura) sredstava predstavlja odnos između stalnih i obrtnih sredstava. koji nastaje akumuliranjem neto dobitka u rezerve. Pri niskoj rentabilnosti. jer na potraživanjima trpe inflatorne gubitke. situacija je naravno obrnuta. 3.Pravila za odnos dugoročnog prema kratkoročnom kapitalu Kada je u pitanju odnos dugoročnog prema kratkoročnom kapitalu. što nije slučaj kod mlađih preduzeda. Ova činjenica primorava preduzede da jača učešde sopstvenog kapitala u strukturi kapitala. Naime "starija" preduzeda najčešde imaju akumuliran rezervni kapital.Pravila za odnos rezervi prema osnovnom kapitalu Pored rješavanja osnovnog odnosa između sopstvenog i pozajmljenog kapitala. tada povjerioci ne žele da pozajmljuju kapital. Riječ je o pravilu za odnos rezervnog i osnovnog kapitala. u okviru istog kvaliteta vlasništva. Ako su kamatne stope više od stope inflacije.Pomenuto pravilo nije naišlo na širu podršku u praksi. tekude rentabilnosti. jer tada ostvaruje pozitivan finansijski rezultat iz investiranja. što primorava preduzede da jača učešde sopstvenog kapitala u strukturi kapitala. Bududi da postoje različiti interesi između menadžmenta i vlasnika prilikom raspodjele neto dobitka. 2. ved je prihvadeno kao načelna preporuka. tj. pri čemu se stvaraju latentne rezerve u bilansu stanja. kao razlike između marže pokrida i rashoda perioda. što znači da je niži i poslovni rizik. Permanentna likvidnost dozvoljava takođe pomjeranje strukture kapitala ka pozajmljenom kapitalu. često je prisutna tendencija da se neto dobitak nerealno iskaže. Pri nižem organskom sastavu niži su fiksni rashodi po osnovu amortizacije. Te ukidaju razlozi miješanja povjerilaca u poslovnu i finansijsku politiku dužnika. Ako je organski sastav sredstava visok. što povedava rizik ostvarenja poslovnog dobitka. Razlog šireg neprihvatanja ovog pravila treba tražiti u činjenici što ono u različit položaj stavlja "starija" i "mlađa" preduzeda. što povedava finansijski rizik. Visoka stopa inflacije. Visok organski sastav sredstava izaziva i visoke fiksne rashode po osnovu amortizacije. u okviru vertikalnih pravila finansiranja formulisano je i pravilo za odnos između pojedinih vrsta kapitala. odnosno ako je struktura sredstava više pomjerena ka stalnim sredstvima.

finansiranje dugoročnim dugom je skuplje zbog dužeg perioda pladanja kamata i u pravilu ima vede kamatne stope. 4. ostala pravila finansiranja. kratkotrajni dug osigurava jeftinije finansiranje zbog kradeg perioda pladanja kamata i manje kamatne stope. Manji troškovi kratkoročnog finansiranja dugom pozitivno djeluju na finansisjki rezultat i rentabilnost. zlatno bankarsko pravilo finansiranja i 2. 2.Zlatno bankarsko pravilo finansiranja polazi od paraleliteta imobilizacije sredstava i raspoloživosti izvora.Dugoročno i kratkoročno finansiranje preduzedu stvara različite troškove finansiranja. 2. Horizontalnim pravilima finansiranja sagledava se odgovor na pitanja da li je i u kojoj mjeri u jednom trenutku vrijeme vezivanja sredstava dotičnog preduzeda koji proistječe iz strukture njegove imovine usklađen sa ročnošdu kapitala u njegovoj strukturi finansiranja. Kratkoročni depoziti–depoziti po viđenju svakodnevno se obnavljaju. To znači da mora postojati jednakost kvantiteta i kvaliteta primljenih i plasiranih sredstava banaka. U pogledu troška finansiranja. dok ga drugi ulažu. povezanosti komitenata banke. 2. Pravila finansiranja koja se odnose na aktivu i pasivu bilansa stanja izražavaju se kroz dvije grupe pravila: 1. tako i po njihovoj ročnosti. zlatna bilansna pravila finansiranja. a ipak bezuslovno pladaju dospjele obaveze zahvaljujudi: 1. 3. koji je stalno prisutan.2. s obzirom da banke dugoročne kredite odobravaju iz skupljih dugoročnih depozita na koje one pladaju više kamate. kada daje minimalan ukupan trošak finansiranja preduzeda.. Troškovi finansiranja rastu s vremenom raspoloživosti izvora finansiranja. Iako ima karakter nepisanog zakona za kreditne poslove banaka. 1. 4. U redovnim situacijama u bankama uvijek postoji dio novca.. . Jedni podižu novac. kako po obimu. Pošto je tad dio depozita po viđenju stalno prisutan može se upotrijebiti za dugoročne plasmane. međubankarskom kreditiranju..2 Horizontalna pravila finansiranja Horizontalna pravila finansiranja se bave postavljanjem norme između pojedinih segmenata imovine i kapitala. U pogledu finansiranja dugom može se zaključiti slijedede: 1. s tim što taj paralelitet polazi od dvostruke jedna kosti sredstava i izvora. 4. obnavljanju kratkoročnih depozita. jer banke kratkoročne kredite odobravaju iz kratkoročnih depozita po viđenju na koje one pladaju deponentima manje kamate. Vedi troškovi dugoročnog finansiranja dugom negativno djeluju na finansijski rezultat i rentabilnost. praksa je pokazala da se ni same banke ne pridržavaju zlatnog bankarskog pravila finansiranja. novčani talog. taloženju novca. odnos dugoročnog i kratkoročnog finansiranja je optimalan.1 Zlatna pravila finansiranja odnose se na: 1. zlatna pravila finansiranja.

sve vrste sopstvenog kapitala. Izvori finansiranja u pasivi imaju sličan trend kretanja kao sredstva u aktivi. a dugoročne izvore da koriste za ulaganja u dugoročnu imovinu. sredstva i izvori finansiranja podijeljeni su u dvije grupe:  grupa dugoročno uloženih sredstava i dugoročnih izvora finansiranja. dugoročna rezervisanja i . Razmimoilaženja između pojedinih autora po pitanju dugoročno uloženih sredstava uslovila su pojavu dva zlatna bilansna pravila finansiranja: 1. Svako preduzede u okviru aktive ima čitav niz segmenata imovine vezane za različite rokove. nije mogude kontrolisati da svaki izvor po roku raspoloživosti i po visini odgovara roku angažovanja i visini sredstava. Zbog stalnih promjena ročne strukture uloženih sredstava i ročne strukture raspoloživih izvora finansiranja. bez opasnosti za likvidnost preduzeda: 1.  grupa kratkoročno uloženih sredstava i kratkoročnih izvora finansiranja. 2. 2. Zlatno bankarsko pravilo može se koristiti i sa aspekta privrednih preduzeda.Poslovna banka je zainteresoovana da njeni komitenti budu međusobno poslovno povezani. postane nelikvidna. Prema njemu. zlatno bilansno pravilo u užem smislu. Ukoliko poslovna banka. Zlatno bilansno pravilo u užem smislu – prema zlatnom bilansnom pravilu u užem smislu dugotrajna ulaganja u aktivi treba finansirati iz dugoročnih izvora finansiranja. da prelaze iz jednog oblika u drugi. Strukturu dugoročnih izvora finansiranja čine: 1. u okviru bilans stanja. zbog pretjerane ročne transformacije. ukoliko je priliv sredstava iz tekudih prihoda vedi za iznos dobitka koje je preduzede isposlovalo. u slučaju kada preduzede može da nabavi nova sredstva u rokovima kradim nego što je vrijeme vezivanja imovinskih dijelova ili kada može da prolongira kratkoročne izvore. 2. što znači da se mijenja njihova ročna struktura. Za sredstva u aktivi je karakteristično da se neprestano kredu. Zbog toga. Kod primjene ovog pravila prisutna je dilema da li u dugoročne izvore finansiranja uključiti samo sopstvene izvore. 2. U nekim slučajevima može biti dopušteno odstupanje od zlatnog pravila finansiranja. tada ona može koristiti kredite drugih banaka. tj. kao što i u okviru pasive ima čitav niz segmenata izvora finansiranja raspoloživih u različitim rokovima. Podjela aktive i pasive na ovaj način značila je zamjenu parcijalnog pristupa posmatranja sa totalnim pristupom. privredna preduzeda svoje kratkoročne izvore treba da koriste za ulaganja u krakoročnu imovinu. s ciljem održavanja njihove likvidnosti. uključujudi i kredite za likvidnost centralne banke. jer dolazi samo do prijenosa sredstava sa računa jednog komitenta na račun drugog. ili i sopstvene i pozajmljene dugoročne izvore. zlatno bilansno pravilo u širem smislu. Zlatna bilansna pravila finansiranja obuhvataju samo dugoročno imobilisana sredstva i dugoročne izvore finansiranja. Tada likvidacija obaveze jednog komitenta prema drugom ne umanjuje depozite po viđenju.Zlatna bilansna pravila finansiranja predstavljaju aplikaciju i konkretizaciju zlatnog bankarskog pravila finansiranja na privredna preduzeda.

najvedi broj autora pod stalnom obrtnom imovinom podrazumjeva tzv. koje se moraju obnavljati na određenom nivou kako bi se obezbijedio kontinuitet poslovanja preduzeda. 3. Zlatno bilansno pravilo u širem smislu .  rezervni kapital.  zalihe nezavršene proizvodnje. U dugoročne obaveze spadaju:  oročeni ulozi tredih lica.  zalihe gotovih proizvoda.  emisionu premiju. Strukturu ovih zaliha čine:  zalihe materijala. a sva potraživanja i gotovina pozajmljenim izvorima. to su gvozdene zalihe i uloženi kapital u druga preduzeda.  neraspoređeni neto dobitak ili zadržani neto dobitak. Dugoročna rezervisanja obuhvataju sve vrste dugoročnih rezervisanja. Sopstveni kapital obuhvata:  osnovni kapital. Primjena Schmidt-ovog pravila "vrijednosne jednakosti u bilansu". odobrene komercijalne kredite i dio gotovine i kasi. tada de inflatorni gubitak biti jednak dobitku koji se postiže olakšavanjem obaveza. a ne samo rizik inflacije kojeg isključivo respektuje Schmidt-ovo pravilo. Ono što se ne može prihvatiti jeste njegov zahtjev za izjednačavanjem vrijednosti realnih dobara aktive i sopstvenog kapitala jer strukturu aktive i pasive uslovljavaju i drugi rizici. ved i stalna (trajna) obrtna imovina. sopstvenih poluproizvoda i sitnog invetara. pre ma Härle-u.postavlja zahtjev da se dugoročnim izvorima finansira ne samo dugoročno vezana imovina definisana zlatnim bilansnim pravilom u užem smislu. Prema Schmidt-ovom pravilu "vrijednosne jednakosti u bilansu". Schmidt-ovo shvatanje uticaja inflacije na bilans može se u potpunosti prihvatiti.3. Ukoliko potraživanja i gotovina odgovaraju po svom volumenu pozajmljenim izvorima. sve vrste dugoročnih obaveza. sažeti u pet grupa: 1. 4. Ipak. gvozdene (minimalne) zalihe. 5. odnosno smanjili ili ograničili. to su minimalne ili gvozdene zalihe koje se stalno moraju obnavljati na određenom nivou da se obim proizvodnje i realizacije ne bi prekinuli. to su ukupne zalihe. pruža mogudnost da se izbjegne uticaj monetarnih promjena na bilans preduzeda. Različita mišljenja o tome šta obuhvata stalna obrtna imovina mogu se. Kritika zlatnih bilansnih pravila finansiranja . sva realna dobra aktive treba da budu finansirana sopstvenim kapitalom.  obaveze po uzetim dugoročnim finansijskim i robnim kreditima.  obaveze po prodazim obveznicama. to su prosječne zalihe. 2. to je pogonski kapital koji obuhvata gvozdene zalihe.

U finansijskoj literatu su zabilježena dva prijedloga odnosno normativna stave:  20% novca u odnosu na kratkoročne obaveze . Pravilo finansiranja 2:1 predstavlja zahtjev da odnos obrtnih sredstava i kratkorčnih obaveza bude 2:1. nego osim toga i uspješan tok proizvodnje. pravilo o odnosu gotovine i kratkoročnih obaveza 1.2 Ostala pravila finansiranja obuhvataju: 1.U literaturi se nalilazi na kritiku zlatnih bilansnih pravila u smislu da ona imaju neznatnu praktičnu vrijednost za održavanje likvidnosti .  prolongiranjem dospjelih obaveza. što se može postidi:  stalnom supstitucijom dospjelih obaveza novim zaduženjima ili vlastitim izvorima. pravilo finansiranja 2:1 2. Slijedi da zlatno bilansno pravilo u užem smislu važi samo ako je obezbijeđena supstitucija. Slijedi zaključak da je za održavanje likvidnosti. što znači da na svakih 2 KM obrtni sredstava treba obezbjediti 1 KM kratkoročnih obaveza. pravilo finansiranja 1:1 3. Pravilo finansiranja 1:1 predstavlja zahtjev da zbir gotovine. 3. Pravilo o odnosu gotovine i kratkoročnih obaveza. ako postoji mogudnost supstitucije. s jedne strane. Pravilo finansiranja 1:1 ima opravdanost u preduzedima koja se ne susredu sa problemom sezonskih zaliha. Preduzeda samo obezbjeđuju olakšavajude uslove za održ avanje likvidnosti iz razloga paraliteta između agregata kratkoročno vezanih sredstava i gotovoine. Međutim. ono bi obezbijedilo likvidnost samo u slučaju ako bi se ukupna imobilisana sredstva u iznosu koji nikada ne pada ispod datog nivoa finansirala iz sopstvenih izvora.2. 4.Jedan od kritičara je i Härle. koji polazi od toga da likvidnost ne zahtijeva samo mogudnost ispunjenja svih obaveza prema povjeriocima. dovoljno obezbijediti da priliv novca bude jednak odliv. onda nije ni potreban paralitet rokova između dugoročno uloženih sredstava i dugoročno raspoloživih izvora. Pravilo polazi od toga da ako su obrtna sredstva trostruko veda od kratkoročnih obaveza postoji velik stepen vjerovatnode da de se makar polovina obrtnih sredstava u određenom roku pretv oriti u novac i omoguditi pladanje dospjelih obaveza. Pravilo finansiranja 1:1 eksplicitno traži pokrivenost ukupnih zaliha sa dugoročnim izvorima finansiranja što znači da je rigoroznije od zlatnog bilansnog pravila finansiranja u širem smislu koji zahtjeva finansiranje samo minimalnih zaliha iz dugoročnih izvora. a povremeno angažovana sredstva iz pozajmljenih izvora. odnosno pravilo finansiranja zahtjeva da jedna polovina obrtnih sredstava bude finansirana iz kratkoročnih izvora a druga polovina iz drugoročnih izvora. Što se tiče zlatnog bilansnog pravila u širem smislu. i agregata kratkoročnih obaveza s druge strane. Međutim kako ukupne zalihe sadrže i minimalne sezonske zalihe za ova preduzeda kod kojih se javljaju sezonske zalihe ono je neprihvatljivo bududi da se iste mogu finansirati iz kratkoročnih izvora finansiranja bez opasnosti po likvidnost. umjesto pridržavanja zlanih bilansnih pravila. 2. Upravo zbog toga što zanemaruje strukturu obrtnih sredstava i ročnost kratkoročnih obaveza ovo pravilo finansiranja ne pokazuje svoju punu opravdanost. hartija od vrijednosti i kratkoročnih potraživanja bude jednak zbiru kratkoročnih obaveza.ovim se pravilom pokušava normirati minimalan odnos između gotovine i kratkoročnih obaveza a u cilju obezbjeđenja likvidnosti preduzeda.

te o sposobnosti samih korisnika da razumiju i ocjene značenje prezentiranih računovodstvenih podataka. Posšto su finasijski izvještaji finalni product računovodstvenog procesa to de korist od finansijskog izvještaja ovisiti o njihovoj pouzdanosti i potpunosti u računovodstvenom smislu. Friziranje finansijskih izvještaja prestavlja primjenu različitih računovodstvenih metoda i postupaka kako bi godišnji finansijski izvještaj preduzeda djelovao što privlačnije. Analiza finansijskih izvještaja.je prvenstveno orjentisana na vrijednosne ili novcane podatke i informacije.3 dana. a isplata obaveza po kratkoročnim kreditima još kasnije. Metode friziranja bilansa stanja su:  Precjenjivanje imovine  Podcjenjivanje obaveza Pomodu revizije finansijskih izvještaja koji obavljaju ovlaštene revizorske kude dobija se potvrda da li su izvještaji objektivni odnosno da li pokazuje pouzdanu i potpunu sliku finansijskog položaja i rezultata poslovanja preduzeda. Ako preduzede drži 12% gotovine u odnosu na kratkoročne obaveze tada de te obaveze modi ispladivati u prosjeku za 8. To bi preduzedu u oba slučaja bilo pretjerano likvidno. Analiza čiji je objekat poslovanje preduzeda naziva se analiza poslovanja preduzeda. Bududi da preduzedu u pravilu ne dospijevaju tako brzo kratkoročne obaveze jer se isplate obaveza prema dobavljačima obično obavljaju u prosjeku 15 i više dana. obično se primjenjuju dvje metode friziranja: ubravanje prihoda i odgađanje rashoda.što bi imalo negaitvne refleksije na njegovu rentabilnost. bilansa stanja i bilansa uspjeha s ciljem da se finansijskom menadžmentu omogudi ocjena finansijskog položaja i aktivnost preduzeda. Finansijska analiza ili analiza bilansa predstavlja istraživanje i kvantificiranje fukcionalnih odnosa što postoje između bilansnih pozicija. Ova analiza obuhvata dva područja:  Analizu finasijskih izvještaja  Analizu osnovnih funkcija preduzeda Analiza poslovanja preduzeda “proizvodi” informacije potrebne za upravljanje. Postoje tri glavna razloga zašto se analiziraju temeljni finansijski izvještaji i ostvareni finansijski pokazatelji:  Potreba da se kontinuirano prati vlastita finansijska situacija kako bi menadžment donosio što ispravnije odluke . Ako preduzede svakodnevno drži 20% gotovine u odnosu na kratkoročne obaveze tada de modi u prosjeku ispladivati te obaveze za 5 dana. U svojim godišnjim finansijskim izvještajima skoro svako preduzede pokušava pokazati svoje najbolje lice. Kada je riječ o bilansu uspjeha. V FINANSIJSKA ANALIZA Za pravilno vođenje finasijske politike preduzeda važna je finansijska analiza pos lovanja kao osnova za donošenje odgovarajudih odluka. 12% novca u odnosu na kratkoročne obaveze Oba navedena prijedloga nisu u praksi naišla na širu primjenu.

Istrumenti odnosno postupci analize bilansa Polazedi od korisnika analize bilansa razlikujemo internu i eksternu analizu. cash flow analiza. analiza bilansa pomodu računa pokrida. Investitori u dionički kapital 2. Povjerioci 4. Ako se kao kriterij uzmu instrumenti odnosno postpuci analize bilansa tada postoji vizuelna analiza bilansa. Ostali korisnici Potrebno je razlikovati više vrsta finansijske analize.  Stvaranje slike o poslovnim partnerima sa kojima preduzede stupa u različite poslovne odnose Da se potencijalnim ulagačima omogude relevantne informacije potrebne za donošenje odluka o ulaganju kapitala. Korisnici analize bilansa 2. Konkurenti 6. Ako je korisnik analize samo preduzede cilj bilanse analize je obezbjeđenje neophodnih blagovremenih i potpunih informacija za potrebe efikasnog upravljanja. funds flow analiza i racio analiza. Ispitivanje uslova finansijskog ekvilibijuma 2. Vrijeme posmatranja 3. Među kriterijima za identifikovanje vrsta analize bilansa javalju se: 1. Predmet analize bilansa 4. Prema kriteriju bilansne pripreme razlikuje se analiza bilansa stanja i analiza bilansa uspjeha iskazano u apsolutnim brojevima. Prema predmetu analize razlikuje se analiza bilansa stanja i analiza bilansa uspjeha. Menadžment 3. Poreski organ 5. Sindikat 7. Materijalne pretpostavke finansijske analize Obezbjeđenje materijalnih pretpostavki finansijske analize postiže se: . Statičkom analizom se ispituje bilans stanja i bilans uspjeha na određeni dan. Način pripremanja bilansa 5. relativnim odnosima i u formi grafikona. Ciljevi i vrste finansijske politike Opšti ciljevi finansijske politike su: 1. Dinamičkom analizom se vrši komparacija između bilansa stanja i bilansa uspjeha vedeg broja sukcesivnih obračunskih perioda u cilju sagledavanja trenda razvoja finansijskog položaja i zarađivačke srane preduzeda. Ako su u pitanju eksterni korisnici analitička služba preduzeda prezentira im globalne i korisnicima primjerene informacije. Mjerenje rentabiliteta uloženih sredstava Najčešdi korisnici rezultata finansijske analize u tržišnim uslovima privređivanja jesu: 1. U zavisnosti od perioda obuhvadenog analizom razlikuje se statička i dinamička analiza bilansa. analiza bilansa pomodu neto obrtnog kapitala.

Eliminisanje uticaja monetarnih poremedaja na finansijske izvještaje takođe je u funkciji obezbjeđenja materijalnih pretpostavki finansijske analize. precjenjuju pozicije pasive.složenih preduzeda. odnosno bili bi uvedani. jer su rashodi u bilansu uspjeha niži. Ukoliko između članica složenog preduzeda postoje ekonomski odnosi. U bilansu stanja. 2. Princip sigurnosti sračunat je na sprečavanje arbitrarnosti prilikom bilansiranja i utvrđivanja periodičnog rezultata. tada zbirni bilans stanja i zbirni bilans uspjeha složenog preduzeda. dehomogenizacije bilansnih segmenata. što se uvijek odražava na stvaranje latentnih rezervi ili skrivenih gubitaka. Ako su bilansni podaci u uslovima inflacije zasnovani na nabavnoj vrijednosti onda dolazi do: 1. Na pojedinim bilansnim pozicijama može dodi do miješanja realnih i nominalnih elemenata. potcjenjuju pozicije aktive i/ili 2. U oba slučaja dolazi do smanjenja finansijskog rezultata. vremenske nepodudarnosti agregatnih veličina bilansa uspjeha. drugi razlog pojavljivanja latentnih rezervi je razborita primjena principa opreznosti.1. precjenjivanja pozicije aktive i/ili 2. 3. potcjenjivanja pozicije pasive. 2. eliminisanjem uticaja monetarnih poremedaja na bilans i periodične rezultate. U oba slučaja to ima za posljedicu povoljniji periodični rezultat. 3. prvi razlog javlja se kao posljedica objektivnih teškoda tačnog raspodjeljivanja troškova sadašnjih i bududih perioda. Respektovanje principa uzročnosti i sigurnosti prilikom bilansiranja i utvrđivanja rezultata je sračunato na realizaciju starog računovodstvenog ideala o povezivanju rashoda sa njima odgovarajudim prihodima. konsolidovanjem bilansa složenih preduzeda. ne bi bili realni. Princip uzročnosti predstavlja zahtjev da se na tekudi obračunski period alocira pripadajudi iznos prihoda i rashoda. 2. Iz tog razloga neophodno je pri sastavljanju bilansa stanja i bilansa uspjeha za potrebe finansijske analize izvršiti konsolidovanje svih bilansjih pozicija koje su posljedica međusobnih ekonomskih odnosa članica složenog preduzeda kao zajedničkog interesa. odnosno dolazi do transfera jednog dijela finansijskog rezultata iz sadašnjeg u naredne obračunske periode. mogu se pojaviti i skriveni gubici usljed: 1. hipertrofiranja periodičnih rezultata. 3. Analiza oblika pojavljivanja latentnih rezervi ukazuje da postoje tri glavna razloga usljed kojih se pojavljuju latentne rezerve: 1. Potreba za konsolidovanjem bilansa javlja se u slučajevima postojanja tzv. tredi razlog su manipulacije odgovornih lica u preduzedu u cilju ostvarenja poslovno političkih ciljeva preduzeda. . respektovanjem principa uzročnosti i sigurnosti prilikom bilansiranja i utvrđivanja rezultata. Latentne rezerve pojavit de se u bilansu stanja ako se: 1.

Primjenja ovog načela znači da se ulaganja rasporedjuju prema stepenu njihove likvidnosti.Skriveni gubici uvijek obezbjeđuju iskazivanje pozitivnog finansijskog rezultata u obračunskom periodu u kome je aktiva precijenjena i pasiva potcjenjena. vizuelna analiza bilansa 2. odnosno pretvorivosti u gotovinu. cash flow analiza 5. u aktivi je došao do izražaja princip likvidosti. Oni izvještavaju o radu menadžera. Skriveni gubici poboljšavaju iskazani finansijski rezultat. umanje negativni finansijski rezultat. 2. analiza bilansa pomodu računa pokrida 3. Aktivi se na prvom mjestu upisuju sredstva najnelikvidnijeg stepena. funds flow analiza 6. analiza bilansa pomodu neto obrtnog kapitala 4. a u zavisnosti od njihove visine. Vizuelna analiza bilansa preduzeda Metoda vizuelne analize je po pravilu incijalna metoda koja se primjenjuje u analizi bilansa. Intrumeni i postupci finansijske analize Finansijski izvještaji su vjerovatno najvažniji izvor informacija iz kojih različiti korisnici tih informacija mogu ocjeniti finansijskog zdravlje preduzeda. Dakle. potrvđuju njihove uspjehe i neuspjehe i upozoravaju na problem. racio analiza 1. pozitivni finansijski rezultat povedaju. Grupisanje pozicija u aktivi po principu rastude likvidnosti odgovara grupisanje pozicija u pasivi po principu opadajude dospjelosti. mogu da: 1. dominirajude je načelo likvidnosti prilikom formiranja redoslijeda navođenja bilansnih pozicija. a u pasivi princip ročnosti. metoda analize pomodu računa pokrida odnosi se samo na bilans stanja. Formalne pretpostavke finansijske analize Uspješna realizacija analize finansijskog položaja preduzeda zahtjeva adekvatno grupisanje pozicija bilansa stanja odnosno takav poredak pozicija koje de omoguditi isticanje karakterističnih grupa sredstava i izvora sredstava koje su osnova za uspostavljan je bilansnih realizacija shodno zahtjevima pravila finansiranja. 2. Da bi se mogle tumačiti informacije koje daje ova složena kontrolna ploča neophodno je poznavati mjerne instrumente i postupke analize bilansa: 1. brzine primjene naročito je pogodna za eksternu analizu pomodu koje se stiče globalna predstava o finansijskom poslovanju preduzeda i njegovoj rentabilnosti. negativni finansijski rezultat pretvore u pozitivni ili 3. Zbog svoje jednostavnosti. Analiza bilansa pomodu računa pokrida Za razliku od vizuelne metode analize bilansa koja tangira i bilans stanja i bilans uspjeha.a naspram njih u pasivi stoje najdugoročniji izvori finansiranja. Može se koristiti kako za potrebe statičke analize tako i za potrebe dinamičke analize finansijskog poslovanja i rentabilnosti preduzeda. pozicije passive (capital i obaveze) se razvrstavaju prema stepenu njihove dospjelosti. S obzirom na to da je bilans stanja u osnovi finansijski izvještaj na bilansni dan. Istovremeno. Pozicije aktive koje de se brže pretvoriti u gotovinu imaju vedi stepen likvidnosti i obrnuto. Za metodu analize pomodu računa pokrida je karakteristično da se može koristiti i za statičku i dinamičku analizu . pri čemu se teži održavanje solventnosti tekudoj likvidnosoti. Pozicije passive koje de biti brže ispladene imaju vedi stepen dospjelosti i obrnuto.

Do povedanja neto obrtnoga kapitala dolazi usljed:  prodaje fiksnih sredstava. nego se do ove veličine dolazi računskim putem Taj dio ukupnog obrtnog kapitala može da bude utvrđen na dva različita načina. strukturu imovine 2. 4. dio obrtnih sredstava koji je finansiran dugoročnim izvorima. ali ne i materijalnog stanovišta. Neto obrtni kapital nije nikakva konkretna pozicija koja se može nadi u bilansu stanja. ali ne samo u prošlosti nego i u doglednoj bududnosti. koja se alternativno naziva neto obrtna sredstva.Analiza bilansa preduzeda pomodu neto obrtnog kapitala .  odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala.  politika nabavke i prodaje i sl. i dioničare u procjeni vrijednosti dionica. pokride fiksnih sredstava sopstvenim kapitalom. 3.Cash flow analiza Stavljanjem u odnos cash flow-a po jedoj dionici i berzanskog kursa dionice dobija se stopa ukamadenja na osnovu cash flow-a koja treba da bude kontrolni oslonac za banke. Ukoliko neto obrtni kapital prekoračuje optimalnu visinu. Cash flow se može provesti kao tok gotovine. odnosno sadašnje vrijednosti fiksnih sredstava. Neto obrtni kapital ili neto obrtni fond izračunava se na slijededi način: Neto obrtni kapital = Dugoročni izvori – Neto imobilizacija Do iste veličine.  stopa rentabilnosti. sopstvenim i pozajmljenim. Do smanjenja neto obrtnog kapitala dolazi usljed:  nabavke fiksnih sredstava.. Neto obrtni kapital postoji samo kada su dugoročni izvori vedi od neto imobilizacija. polazi od cjeline bilansa. Normalnom visinom neto obrtnog kapitala u jednom preduzedu može se smatrati svaki iznos koji obezbjeđuje optimalni poslovne rezultat i nesmetano izvršavanje dospjelih obaveza.finansijske sturkture. preduzeda. on može ukazivati na raspon mogudeg novog kratkoročnog zaduživanja ili na mogudnost novih kratkoročnih plasmana koji donose dodatnu zaradu..  smanjenja sopstvenog kapitala.  smanjenja dugoročnih kredita.  povedanja sopstvenog kapitala. dolazi se na slijededi način: Neto obrtna sredstva = Obrtna sredstva – Kratkoročne obaveze I neto obrtni kapital i neto obrtna sredstva su računski gledano iste veličine i pokazuju.  povedanja dugoročnih kredita. ili kao . pri čemu je ta razlika u metodu utvrđivanja bitna sa analitičkog. Najvažnije relacije koje se istražuju u finansijskoj strukturi preduzeda odnose se na: 1. Faktori koji uslovljavaju visinu neto obrtnoga kapitala su:  vrsta preduzeda. u oba slučaja. strukturu kapitala 3.

amortizacija i pozicije pokrida.novčani tok. Neto cash flow je indikator obima raspoloživih novčaniih sredstava za isplatu dividendi. Termin funds flow može se prevesti kao tok izvora sredstava ili kao finansijski tok. . Pokazatelj predstavlja mjerilo i mjeru ekonomskih pojava i procesa izražen u obliku relativnog broja. i podmirenje obaveza. On nam govori o tome koliko bi godina trebalo posljednju ostvarenu veličinu cash flow-a ostvariti i u bududnosti. Ako se cash flow koristi kao instrument za procjenu finansijske snage onda se iz naprijed definisane veličine eliminišu ispladene dividende dioničarima i druge isplate na teret dobitka koji imaju karakter finalne potrošnje. U literaturi postoji shvatanje o postojanju 3 temeljna oblika cash flow-a:  prvi. finansiranje investici ja. Funds flow analiza Ova se analiza zasniva na bilansima stanja dvaju ili više sukcesivnih obračunskih perioda. racio ili koeficijent. Indirektna metoda formiranja izračunavanja cash flow-a jamči manje tačan i manje precizan rezultat no koristi se češde jer je njena primjena moguda i prihvatljiva za potrebe eksterne analize. Obaveze/cash flow Ovaj pokazatelj koji nosi naziv faktor zaduženosti predstavlja polazište i okosnicu cash flow -a koncepta. Racio analiza Stavljanjem u odnos jedne prema drugoj bilasnoj poziciji dobija se broj koji se naziva pokazatelj. On se smatra naročito pogodnim za ranu spoznaju započete krize u preduzedu. kako bi se podmirili svi dugovi uz pretpostavku uzdržavanja od investicija i raspodjele dividendi. 6. Vedina autora se slaže da se cash flow može uspješno koristiti:  kao instrument za analizu i procjenu prinosne snage preduzeda  kao instrument za analizu i procjenu finansijske snage preduzeda Ako se cash flow koristi kao instrument za procjenu prinosne snage preduzeda onda se pod cash flow-om podrazumijeva ukupan dobitak poslije oporezivanja. 5. Primjenom ove analize se identifikuju neto razlike bilansnih pozicija ili segmenata dvaju ili više sukcesivnih bilansnih stanja. Postoje dvije metode utvrđivanja tokova novca u preduzedu te identifikacije čistog novčanog toka:  direktno  indirektno Prema direktnoj metodi cash flow se formira na osnovu razlike priliva i odliva novca za određeni vremenski period. Za prosuđivanje dinamičke likvidnosti preduzeda koristi se odnos cash flow/obaveze. U literaturi je prisutno shvatanje da su pokazatelji sredstvo izražavanja.  drugi i tredi oblik cash flow-a prestavljaju proširenje osnovnog oblika cash flow-a: cash flow 2= cash flow 1 + ostali rashodi koji nisu istovremeno i odlivi. cash flow 3= cash flow 2 – prihodi koji ne predstavljaju prilive. vrlo pojednostavljen oblik cash flow-a se izračunava: cash flow 1= dobitak + amortizacija. a shvata se dvojako i to kao bruto cash flow (tok primanja i izadavanja novca) i kao neto cash flow (razlika primanja i izdavanja novca).

to znači da je neto obrtni kapital pozitivan. pokazatelji aktivnosti 4. Opšti racio likvidnosti (tekudi odnos) . Finansijski pokazatelji se obično razvrstavaju prema tipu informacija koje pružaju razlikujemo nekoliko grupa finansijskih pokazatelja: 1. Da bi se mogao donjeti kvalitetan sud o tome jesu li veličine nekih pokazatelja zadovoljavajude ili ne potrebno je uporediti te pokazatelje sa nekim standardom koji čini mjeru onoga šta bi trebalo da se dogodi pod datim okolnostima. Poenta je na interpretaciji racija u smislu što ona pokazuju koja im je informaciona vrijednost. racio novčane likvidnosti. Racio analiza obuhvata: obračun karakterističnih racija i tumačenje racija. rigorozni racio likvidnosti. pokazatelji tržišne vrijednosti 1. . odlučivanja. te da se može očekivati da de tekude obaveze biti pokrivene na vrijeme. pokazatelji zaduženosti 3. pokazatelji rentabilnosti 5. odnosno u kojoj mjeri neto obrtni kapital daje sigurnost da de sve tekude obaveze biti podmirene.. Najčešde korišteni pokazatelji likvidnosti su: 1. u potpunosti i pravovremeno plada dospjele obaveze. Izračunava se prema slijededem obrascu: Opšti racio likvidnosti = Tekuda aktiva / Tekuda pasiva Tekuda aktiva obuhvata novac u blagajni i ostale imovinske pozicije koje de biti upotrebljene ili pretvorene u novac unutar poslovne godine. pokazuju sposobnost pladanja obaveza preduzeda u kratkom roku.. 2. opšti racio likvidnosti. je nastao kao refleks aplikacije zlatnog bilansnog pravila finansiranja u užem smislu. Tri vrste standarda:  ciljne veličine utvrđene planom  istorijski podaci iz prethodnog perioda  eksterni podaci ostvareni u drugim preduzedima koju služe za poređenje. Tekuda pasiva obuhvata obaveze koje trebaju biti pladene gotovinom unutar poslovne godine.POKAZATELJI LIKVIDNOSTI . Finansijski pokazatelji su nesumnjivo snažniji analitički instrument od pukog posmatranja sirovih podataka. Ako je opšti racio likvidnosti manji od 1. sredstvo otkrivanja istine i dolaska do znanja. 3.prosuđivanja. kako ih i za šta upotrijebiti. Opšti racio likvidnosti pokazuje u kojoj mjeri tekuda aktiva pokriva tekudu pasivu . to znači da je neto obrtni kapital negativan. Finansijski menadžeri moraju voditi računa o pokazateljima likvidnosti da bi osigurali njihov pozitivan uticaj na povedanje vjerovatnode da de preduzede biti u mogudnosti da uredno. Ako je opšti racio likvidnosti vedi od 1. pokazatelji likvidnosti 2.

predstavlja konzervativnije mjerenje likvidnosti nego opšti ili rigorozni racio likvidnosti. koje gotovo uvijek negativno utiču na stabilnost i profitabilnost poslovanja. Ako je opšti racio likvidnosti nizak. u kratkom roku. banke i drugi potencijalni kreditori mogu odbiti dalje odobravanje sredstava. Rigorozni racio likvidnosti (brzi odnos) ..POKAZATELJI ZADUŽENOSTI Postoje dva velika razloga zbog kojih preduzede drži svoj teret duga pod kontrolom:  kada je preduzede visoko zaduženo. 2.. i ima veliki teret duga. Opšti racio likvidnosti ne uzima u obzir niti likvidnost pojedinih komponenti tekude aktive. Za izračunavanje ovog racija mogu se koristiti i slijededi obrasci: Rigorozni racio likvidnost = Tekuda aktiva – Zalihe / Tekuda pasiva Rigorozni racio likvidnost = Gotovina + Utrživi vrijednosni papiri + Potraživanja od kupaca / Tekuda pasiva Racio novčane likvidnosti . kamate i porez. jer čini određene pokazatelje iz finansijskih izvještaja da izgledaju bolje nego bez tih promjena. Analitičari trebaju imati u vidu da menadžeri preduzeda mogu sprovesti određene transakcije na kraju godine da bi poboljšali izgled određenih pokazatelja. Izračunava se prema slijededem obrascu: Rigorozni racio likvidnosti = Brza aktiva / Tekuda pasiva Na osnovu ovog racija može se zaključiti kakva je sposobnost preduzeda da u vrlo kratkom roku osigura određenu sumu novca. niti ročnost pojedinih komponenti tekude pasive. preostat de samo mali dio dobitka za dioničare nekon što se plate troškovi. Ovaj proces se naziva sređivanje izloga. preduzede se nalazi u situaciji da živi samo danas do sut ra. .  kada preduzede zarađuje samo mali dobitak prije kamate i poreza. što znači da je prisiljeno primjenjivati neekonomske mjere. Analiza racia novčane likvidnosti može se koristiti za ocjenu likvidnosti kada preduzede treba platiti vedinu ili sve tekude obaveze samo gotovinom. predstavlja jedan od najstrožijih testova za ocjenu likvidnosti preduzeda i nastao je kao aplikacija pravila finansiranja "1:1". On uključuje samo gotovinu i utržive vrijednosne papire u brojniku: Racio novčane likvidnosti = Gotovina + Utrživi vrijednosni papiri / Tekuda pasiva Racio novčane likvidnosti je previše konzervativan da bi tačno izrazio poziciju likvidnosti preduzeda. jer pretpostavlja da preduzede može pokriti tekude obaveze samo gotovinom i utrživim vrijednosnim papirima.Odnos između tekude aktive i tekude pasive mora se posmatrati kao gruba mjera likvidnosti.

.Koeficijent pokrida rashoda na ime kamate .POKAZATELJI AKTIVNOSTI . Pomodu njih se mjeri koliko efikasno preduzede upotrebljava svoju imovinu.  reprezentativnost godina obuhvadenih analizom. odnos ukupnog duga i glavnice. jer dug razmatra sa aspekta mogudnosti njegovog podmirenja. Shodno tome.  perspektivnosti bududih finansijskih rezultata. a izračunava se prema slijededem obrascu: Odnos ukupnog duga i glavnice = Ukupni dug / Dionička glavnica Odnos duga i dioničke glavnice de varirati zavisno od prirode posla i varijabilnosti novčanih tokova. što ima neposredan uticaj na stanje likvidnosti i maksimaliziranje . 4. pokazuje koliki se dio imovine finansira iz pozajmljenih izvora (kratkoročnih i dugoročnih).  sposobnosti finansiranja iz novih dugoročnih dugova i sl. poznati su i pod nazivom koeficijenti obrta. vrijedi slijededi obrazac: Odnos dugoročnog duga i ukupne kapitalizacije = Dugoročni dug / Ukupna kapitalizacija 4. Vrijedi slijededi obrazac: Odnos ukupnog duga i ukupne imovine = Ukupni dug / Ukupna imovina Ocjena kvaliteta ovog pokazatelja mora biti u funkciji daljnje analize poslovanja konkretnog preduzeda. 1.Da bismo ocijenili do koje granice preduzede koristi pozajmljivanje novca. je osnovni odnos unutar strukture izvora imovine (pasive).. Koeficijent pokrida rashoda na ime kamate izračunava se na osnovu podataka iz bilansa uspjeha prema obrascu: Koeficijent pokrida rashoda na ime kamate = Poslovni dobitak / Rashodi na ime kamate Prilikom ocjene ovog pokazatelja analitičar treba da uzme u razmatranje:  stabilnost poslovne aktivnosti preduzeda.. 2. možemo upotrijebiti nekoliko različitih pokazatelja zaduženosti: 1. upozorava na dinamičku zaduženost. Ovaj koeficijent pokazuje da li je preduzede ostvarilo dovoljno poslovnog dobitka. 3. odnosno dobitka prije kamata i poreza.Odnos dugoročnog duga i ukupne kapitalizacije ...Odnos ukupnog duga i ukupne imovine . 2. odnos ukupnog duga i ukupne imovine. 3. prije svega strukture poslovnih sredstava odnosnog preduzeda.. koeficijent pokrida rashoda na ime kamate. bavi se samo dugoročnom kapitalizacijom preduzeda. 3. da komotno plati svoje troškove kamate. ili su njegovi troškovi kamate visoki u odnosu na veličinu poslovnog dobitka.Odnos ukupnog duga i glavnice . koji se može nazvati i udjel tuđeg kapitala. odnos dugoročnog duga i ukupne kapitalizacije. pri čemu se kao dugoročna kapitalizacija uzimaju i sopstveni i dugoročni dug.

Ukoliko je poznat koeficijent obrta. vlastita spremnost pladanja obaveza prema dobavljačima. 2. onda se koriste dva najvažnija pokazatelja:  koeficijent obrta dobavljača. 3. potraživanjima od kupaca. izdvajamo dva pokazatelja:  koeficijent obrta zaliha. ukupnom imovinom. Aktivnosti potraživanja od kupaca U okviru aktivnosti potraživanja od kupaca od posebnog su značaja dva pokazatelja:  koeficijent obrta kupaca. tj. zalihama. Koficijent obrta kupaca se utvrđuje na slijededi način: Koeficijent obrta kupaca = Neto prihodi od prodaje / Prosječan saldo kupaca Prosječno vrijeme naplate potraživanja od kupaca se utvrđuje na slijededi način: Prosječno vrijeme naplate potraživanja od kupaca = 360 dana / Koeficijent obrta kupaca Ukoliko se želi ispitati aktivnost pladanja.rentabilnosti. prosješno trajanje obrta. tada je mogude izračunati i prosječne dane vezivanja sredstava. Pažnju demo usmjeriti na to koliko posmatrano preduzede efikasno upravlja sa: 1.  prosječno vrijeme pladanja obaveza prema dobavljačima.  prosječno vrijeme naplate potraživanja od kupaca. Koeficijent obrta dobavljača se utvrđuje na slijededi način: Koeficijent obrta dobavljača = Vrijednost godišnjih nabavki materijala i usluga / Prosječan saldo dobavljača Prosječno vrijeme pladanja obaveza prema dobavljačima se utvrđuje na slijededi način: Prosječno vrijeme pladanja obaveza prema dobavljačima = 360 dana / koeficijent obrta dobavljača Aktivnost vezana za zalihe Kada je riječ o aktivnostima vezanim za zalihe.  prosječno vrijeme trajanja jednog obrta zaliha. Koeficijent obrta zaliha utvrđuje se na slijededi način: Koeficijent obrta zaliha = Cijena koštanja realizovanih proizvoda / Prosječan saldo zaliha Prosječno vrijeme trajanja jednog obrta zaliha identifikuje se na slijededi način: Prosječno vrijeme trajanja jednog obrta zaliha = 360 dana / Koeficijent obrta zaliha . tj.

godine vlastiti sistem pokazatelja. Obično se pokazatelji rentabilnosti svrstavaju u dvije grupe: 1. Očigledno je da je onda potrebno izbalansirati nekoliko aspekata politike držanja zaliha: 1. odgovarajudi način njihovog povezivanja ili odgovarajuda zavisnost i sveukupna zavisnost pojedinih pokazatelja i njihovog povezivanja sa ciljem. Koeficijent obrta ukupne imovine . Pod sistemom pokazatelja podrazumjeva se izbor odgovarajudih pokazatelja. 4.Što je obrt zaliha vedi. 2. to je upravljanje zalihama efikasnije. zalihe su svježije i likvidnije. alternativne upotrebe skladišnog prostora. vjerovatnoda da de se zalihe pokvariti ili postati zastarjele. Treba imati u vidu da visoki koeficijent obrta zaliha ponekad ukazuje i na postojanje neažurnosti u nabavkama. Vrijedi slijededi obrazac: Koeficijent obrta ukupne imovine = Neto prihodi od prodaje / Prosječna poslovna sredstva Ono što je kod ovog koeficijenta za analičare posebno važno jeste različitost ovih koeficijenata kod različitih djelatnosti. 3.. pokazatelji koji pokazuju rentabilnost u odnosu na investicije-u okviru ovih globalnih pokazatelja rentabilnosti koji su zasnovani na podacima iz bilansa stanja i bilansa uspjeha izdvajaju se dva pokazatelja: stopa prinosa na ukupna poslovna sredstva i stopa prinosa na sopstvena sredstva. 4. što ograničava njegovu komparativnost.u okviru ovih parcijalnih pokazatelja rentabilnosti poslovanja preduzeda koji su zasnovani na podacima iz bilansa uspjeha od posebnog su značaja stopa poslovnog dobitka i stopa neto dobitka. pokazuje koliko jedna KM ukupne imovine (aktive) stvara KM neto prihoda od prodaje. Du Pont sistem analize Polazedi od koristi koje neka investicija vrada. tj. Osnovna Du Pont formula dovodi u vezu stopu neto dobitka sa koeficijentom obrta ukupnih poslovnih sredstava. sezonske fluktuacije porudžbina. obim kupovnog diskonta i 5. Osnovna formula za izračunavanje stope neto prinosa na ukupna sredstva je : Stopa neto prinosa na = stopa neto dobitka x koeficijent obrta ukupnih poslovnih sredstava ..POKAZATELJI RENTABILNOSTI . Ralativno niski koeficijenti obrta zaliha je znak viška zaliha. Američka kompanija Du Pont razvila je 1919. pokazatelji koji pokazuju rentabilnost u odnosu na prihode od prodaje. mjere zarađivačku mod preduzeda. timsko vodstvo. sporog rješavanja zaliha ili starih zaliha. 2. i proizvod ove dvije veličine daje stopu neto prinosa na ukupna sredstva.

dok koeficijent obrta ukupnih poslovnih sredstava ignoriše stopuneto dobitka. Du Pont sistem analize trpi neke prigovore. ali mu se priznaju i neke prednosti. koja se u ovom slučaju definiše kao odnos duga i sopstvenog kapitala. Ako se za proširenje izraza poslužimo poznatim pokazateljima. Proširena Du Pont formula dovodi u vezu stopu neto prinosa na ukupna sredstva sa stopom prinosa na sopstvena sredstva na slijededi način: Stopa prinosa na sopstvena sredstva= Stopa neto prinosa na ukupna sredstva x Multiplikator sopstvenih sredstava Multiplikator sopstvenih sredstava se izračunava kako slijedi: Multiplikator sopstvenih sredstava= Prosječna poslovna sredstva/Prosječni sopstveni kapital Uočljivo je da proširena Du Pont formula u analizu rentabilnosti uključuje i finansijsku strukturu. Na taj način dolazi se do osnovnih poluga koje menadžment može upotrijebiti u cilju povedanja ove stope. Ako se za proširenje izraza poslužimo poznatim pokazateljima.ukupna sredstva Stopa neto dobitka ignoriše koeficijent obrta ukupnih poslovnih sredstava. nastaje slijedede formula: Naročito je značajno raščlanjivanje stope neto prinosa na ukupna sredstva na njene komponente. Stopa neto prinosa na ukupna sredstva eliminiše te nedostatke. to je uslovljeno načinom obračuna troškova jer ovaj sistem koristi cijenu koštanja. Prema jednom izvoru prigovara mu se:  formiranje elemenata pojedinih pokazatelja nije tako jednostavno kako se na prvi pogled čini. nastaje slijededa formula: Stopa prinosa na sopstvena sredstva može se dobiti i kao proizvod stopa neto dobitka. . koeficijenta obrta poslovnih sredstava i multiplikatora sopstvenih sredstava. Dva preduzeda sa različitim stopama neto dobitka i koeficijentima obrta ukupne imovine mogu imati jednaku stopu neto prinosa na ukupna sredstva.

. Odnos tržišne cijene po dionici i neto dobitka po dionici . predstavlja odnos između ispladene dividende po dionici i neto dobitka po dionici. su karakteristični za dionička preduzeda. što omogudava poboljšanje i razvitak. tada dioničari mogu procijentiti hode li vrijeme povrata investicija biti krade ili duže nego što to proizilazi iz statičnog odnosa. 4.sistem je ralativno malen. neto dobitak po dionici. dividendna stopa. 5. 5. tj. a izračunava se kako slijedi: Odnos tržišne cijene po dionici i neto dobitka po dionici = Tržišna cijena po dionici / Neto dobitak po dionici Statično posmatrano. Oni pružaju dioničarima informaciju o efektima ulaganja u obične dionice dioničkog preduzeda. Ako se stavi u relativan odnos neto dobitak po dionici i tržišna cijena po dionici. pa ni analiza ne može biti narošito duboka. Prema istom izvoru. Ako se posmatra kretanje pomenutog odnosa. Ovaj pokazatelj se naziva i multiplikator zarada. Ključni pokazatelji tržišne vrijednosti su: 1.. on uvodi kratkoročno razmišljanje jer je jednostrano orjentisan na kratkoročno maksimaliziranje rentabilnosti. odnos tržišne cijene po dionici i neto dobitka po dionici pokazuje vrijeme za koje bi se investicija mogla vratiti dioničaru.. ako se taj o dnos ne bi mijenjao. prema obrascu: Dividendna stopa = Dividenda po dionici / Tržišna cijena po dionici   .. pokazuje kako tržište dionica ocjenjuje zarade po dionici i njihovu bududnost.izračunava se iz relativnog odnosa dividende po dionici i tržišne cijene po dionici. transparentan i elastičan. Obrazac za izračunavanje ovog pokazatelja izgleda kako slijedi: Neto dobitak po dionici = Neto dobitak / Broj izdatih običnih dionica Broj izdatih običnih dionica odnosi se samo na emitovan e i prodate dionice.. Neto dobitak po dionici . dobit de se stopa kapitalizacije dioničkog kapitala.POKAZATELJI TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI . racio pladanja dividende.pokazuje rentabilnost dioničkog preduzeda posmatranu kroz ostvareni neto dobitak po jednoj običnoj dionici. kao prednost navodi se to što je vrlo pregledan. odnos tržišne cijene po dionici i neto dobitka po dionici. 2. knjigovodstvena vrijednost po dionici. Racio pladanja dividende . 3. Obrazac za izračunavanje ovog pokazatelja je slijededi: Racio pladanja dividende = Ispladena dividenda po dionici / Neto dobitak po dionici Dividendna stopa .

4. 6. rentabilnosti ukupnog ulaganja. 4. rentabilnosti vlastitog ulaganja. koji se temelji na četiri različita pokazatelja. strukturu kapitala. dok je ta stopa znatno viša kod zrelih preduzeda. Vrijedi slijededi obrazac: Knjigovodstvena vrijednost po dionici = Ukupni sopstveni kapital / Broj izdatih običnih dionica Za knjigovodstvenu vrijednost preduzeda je karakteristično da:  polazi od bilansa stanja koji se zasniva na historijskim podacima. Za ocjenjivanje pojedinih pokazatelja Kralicek preporučuje korištenje skale za ocjenjivanje. 3. rentabilnosti prometa. .  faktor zaduženosti. 3.Ova stopa pokazuje tekudi prinos koji dioničar ostvaruje u procentu u odnosu na tržišnu vrijednost dionice koju posjeduje. U te pokazatelje spadaju:  stepen samofinansiranja. opšte ekonomičnosti. rentabilnost ukupnog ulaganja. Knjigovodstvena vrijednost po dionici . 2.  rentabilnost ukupnog ulaganja.  rentabilnost prometa. INTERPRETACIJA I PREDOČAVANJE REZULTATA FINANSIJSKE ANALIZE Pri interpretaciji rezultata finansijske analize uvriježilo se u poslovnoj praksi korištenje testova koji na brz i jednostavan način omogudavaju ocjenu boniteta preduzeda na osnovu analize finansijskih izvještaja.. Na toj karti se na pravce unose promjene vrijednosti šest pokazatelja: 1. rentabilnost prometa. Pri predočavanju rezultata finansijske analize preporučuje se korištenje grafikona.  ignoriše potencijalne dobitke koji bi se mogli ostvariti korištenjem sredstava i  ne razmatra međuzavisnost sa tržišnom vrijednošdu preduzeda. 2. Preduzeda sa izraženim rastom i razvojem najdešče imaju nižu dividendnu stopu. izračunava se dijeljenjem ukupnog sopstvenog kapitala sa brojem izdatih običnih dionica. 5. Navedeni pokazatelji odražavaju: 1. likvidnosti. kreirao je Kralicek. supstance. Sunce pokazatelja ili radarska karta uspjeha predstavlja jednostavan način prikazivanja globalne slike o poslovanju preduzeda. Jedan takav test – Quicktest. dinamičku likvidnost.

Kada se racio brojevi preduzeda poredaju u pregledu za određeni broj godina. 2. IX MENADŽMENT GOTOVINE Gotovina predstavlja novac koji preduzed drži u blagajni ili na računima po viđenju u komercijalnim bankama.OCJENA UPOTREBNE VRIJEDNOSTI RACIO BROJEVA Racio brojevi predstavljaju značajan instrument finansijske analize. i utržive hartije od vrijednosti. Prvo dopušta kompaniji da . preduzeda koriste različite računovostvene politike. pa zbog toga treba izbjedi pretrpavanje informacijama do kojeg može dovesti previše racio brojeva. Cilj menadžmenta gotovine je održati ulaganje u gotovinu. a naročito de uticati za upoređivanje više preduzeda. koji nemaju istu analitičku vrijednost. važno je osigurati da svi oni koji učestvuju u diskusiji imaju isto shvatanje značanja i načina izračunavanja racio brojeva. 5. Ovdje govorimo o analizi trenda racio brojeva koja daje poseban značaj finansijskoj analizi. na osnovu kojih se izvlače pouke za predviđanja i orjentaciju u bududnosti. 6. vrijednosti racio brojeva ne mogu same po sebi predstavljati dovoljnu bazu za donošenje kvalifikovanih ocjena o tekudoj poziciji i prosperitetu preduzeda. zato što sagledava odnose u intervalu od nekoliko godina. koji omogudava analizu razvoja finansijske strukture i rentabilnosti jednog preduzeda i upoređivanje između preduzeda. Veoma je važno tokom vremena upoređivati racio brojeve. Da bi se racio brojevi ispravno koristili korisno je znati: 1. ili najboljeg preduzeda u grani. vrijednosti racio brojeva služe za postavljanje pravih pitanja u svrhu perspektive preduzeda. traži poznavanje: tehnika analize finansijskih izvještaja. Prognoza bududih performansi i time racio brojeva preduzeda. 4. Postoje dvije glavne koristi od držanja likvidne imovine. analitičari obično ocjenjuju fiansijske pokazatelje za period od 3 do 5 godina. Menadžment gotovine je veoma stručna visokorafinirana aktivnost. u što manjem iznosu dok se održavaju efikasne operaci je preduzeda. sposobnost tumačenja rezultata s ovog aspekta. Pored gotovine preduzeda drže i likvidnu imovinu koja uključuje ekvivalentnu gotovinu. na osnovu pozicija bilansa stanja i bilansa uspjeha mogu se izračunati desetine raci o brojeva. mikro i makro uslova preduzeda i njegovih planova. i to utiče na izračunavanje raznih pokazatelja. racio brojevi se često nazivaju standardizovanim imenima. za donošenje objektivne ocjene potrebno je racio brojeve procjenjivati u svjetlu njihove međuzavisnosti. 3. analitičaru se pruža mogudnost da mnogo pouzdanije odredi da li je došlo do poboljšanja ili pogoršanja finansijskog stanja i pos lovanja preduzeda tokom vremena. prosjeka grane. analiziranje jednog finansijskog pokazatelja samo za datu godinu ne može biti od velike koristi.

tokom perioda inflacije pojavljuje se erozija novca. transakcioni motiv (preduzeda imaju transakcioni motiv za držanje gotovine tj.preduzedima je potrebna gotovina za isplatu plata. Mogude je da preduzede posjeduje određenu količinu novca u obliku kratkoročnih depozita sa kojih se novac može povudi u kratkom roku ako je potrebno. Držanje novca u jednoj valuti može dovesti do gubljenja kupovne modi posmatrano sa stanovišta neke druge valute. kada postoji kretanje deviznog kursa između te dvije valute.) 2. pošto kratkoročna kamatna stopa niža od dugoročne..izbjegnu transakcione troškove koji se odnose na pribavljanje novčanih sredstava ili likvidaciju imovine za obavljanje tekudih pladanja. Što je veda mogudnost predviđanja novčanih tokova to je potrebna manja novčana rezerva na računu preduzeda.) 3.  gubitak mogudnosti. Pored troškova držanja gotovine. on nede donositi nikakvu kamatu. Ti troškovi obuhvataju:  gubitak reputacije (goodwilla-a) od strane dobavljača.  nemogudnost traženja popusta i  troškove posuđivanja Gubitak goodwill-a od strane dobavljača . Postoje tri motiva za držanje gotovine: 1. Menadžment gotovine uključuje tri glavna područja odluka:  utvrđivanje optimalnog salda gotovine  investiranje suviška gotovine  upravljanje naplatama i isplatama. Gubitak kupovne modi Kao i kod trgovačkih kredita.) TROŠKOVI DRŽANJA/NEDRŽANJA GOTOVINE Troškovi držanja gotovine obuhvataju:  gubitak kamata i  gubitak kupovne modi Gubitak kamata Ako se novac drži u svom najlikvidnijem obliku. postoje i troškovi držanja malo ili nimalo gotovine. poreza i dividendi. Preduzeda uglavnom drže novac zbog špekulacije. kao što je neočekivani pad cijena materijala. Drugo. Čak i u tom slučaju postoje troškovi. Špekulativni motivi ( Ovaj je motiv vezan za iskorištenje privremenih mogudnosti zarade. kompanija može upotrijebiti svoju likvidnu imovinu za finansiranje svojih aktivnosti i investicija kada drugi izvori sredstava nisu brzo dostupni ili su preskupi. dugova. motiv opreznosti ( Ovaj je motiv vezan uz održavanje finansijske rezerve kako bi se mogla podmiriti neočekivana pladanja.

Kada preduzede prodaje utržive hartije od vrijednosti. naročito kada novac treba vratiti u kratkom periodu i pod pritiskom. Baumol-ov model pretpostavlja da je isplata gotovine ravnomjerna tokom vremena. Ovi klasični modeli pronalaze optimalan saldo gotovine tako što uzimaju u obzir oportunitetne troškove držanja gotovine i troškove transakcija načinjene prodajom utrživih hartija od vrijednosti kako bi se povedao nivo gotovine. Finansijski menadžer treba biti oprezan kod primjene modela za utvrđivanje optimalnog salda gotovine. modeli za utvrđivanje optimalnog salda gotovine bi se trebali koristiti kao vodid za inteligentno odlučivanje.Riječ «dobavljač»se ovdje koristi u najširem mislu i obuhvata i radnike kao dobavljače rada. Jednačina za izračunavanje ukupnih troškova gotovinskog salda glasi: . UTVRĐIVANJE OPTIMALNOG SALDA GOTOVINE Najpoznatiji modeli za utvrđivanje optimalnog salda gotovine su:  Baumol-ov model i  Miller-Orr-ov model. neposjedovanje gotovine može isključiti traženje takvih popusta. Oni objedinjuju potrebu za gotovinom. i da preduzede plada fiksni trošak transakcije svaki put kada konvertuje hartije od vrijednosti u novac. Od izuzetne je važnosti da finansijski menadžer ima na raspolaganju informacije koje nisu direktno uključene u model. Gubitak mogudnosti Zalihe gotovine su potrebne da se brzo može reagovati na mogudnosti. Oportunitetni troškovi držanja gotovine odnose se na povrat koji preduzede može zaraditi ako investira gotovinu u utržive hartije od vrijednosti umjesto da drži gotovinu. Nepladanje dospjelih obaveza na vrijeme može dovesti do gubitka bududih dobavljača. u procentualnom smislu. Ukoliko preduzede nije u mogudnosti da izmiri kreditne obaveze. Baumol je prepoznao temelje sličnosti zaliha i gotovine sa finansijskog aspekta. Finansijski menadžer ima za cilj da postigne optimalan balans između dva navedena tipa troškova. da su oportunitetni troškovi držanja gotovine konstantni. za preduzede koje kupuje. i on se poklapa sa modelom ekonomične veličine porudžbine. Baumol-ov model Ovo je najjednostavniji model za utvrđivanje optimalnog salda gotovine. Postoje određeni modeli koji olakšavaju postizanje tog cilja. te trošak prijenosa između utrživih hartija od vrijednosti i gotovine. ono uzrokuje troškove transakcija koji primarno uključuju honorarne pladene brokerskim kudama koje provode prodajne transakcije. Troškovi posuđivanja Neposjedovanje gotovine može iziskivati od preduzeda da uzima kratkoročne zajmove da bi moglo platiti neplanirane obaveze. Uz vlasito prsuđivanje menadžera. Nemogudnost tražnje popusta Diskonti za promtno pladanje nose velike prednosti. Troškovi kamate na ta sredstva mogu biti veliki. kamatnu stopu na utržive hartije od vrijednosti. kreditor može preduzeti mjere koje dotično preduzede mogu odvesti u bankrot.

gdje je: T . optimalna veličina depozita se povedava sa veličinom fiksnog transakcionog iznosa (b) a opada sa oportunitetnim troškom sredstava (i). Po sebi je razumljivo da pretpostavke ovog relativno jednostavnog modela predstavljaju i njegova glavna ograničenja:  u model nisu uključeni gotovinski primici u toku perioda.  pretpostavka je i da su i gotovinski izdaci ujednačeni.: . te da su gotovinski tokovi izvjesni. Varijansa je statički izraz koji se koristi za mjerenje varijabilnosti varijable. U finansijama viša varijabilnost generalno reflektuje i vedi rizik.  nisu predviđene rezerve likvidnosti koje su od posebne važnosti za preduzeda koja ne mogu brzo i jeftino popuniti iscrpljeni gotovinski saldo.ukupan iznos u KM koji perduzede godišnje treba da položi na svoj račun po viđenju.veličina svakog depozita u KM. Formula za izračunavanje optimalne veličine depozita (C*) glasi: √ Ova formula pokazuje da pri datom nivou ukupne gotovine koji je potreban u jednoj godini. Možemo utvrditi ciljani nivo gotovine (C*) u Miller-Orr-ovom modelu utvrđujudi Z. troškove po transakciji (b) i periodičnu kamatnu stopu (i). b. Preduzede bi trebalo da izabere veličinu depozita (C) koja minimalizira ukupne troškove. C.kamatna stopa koju bi preduzede moglo da zaradi na ulaganjima.fiksni trošak svake transakcije u KM. Menadžeri također treba da procjene varijansu tokova gotovine po periodu (σ 2). Miler-Orr-ov model Umjesto pretpostavke da se saldo gotovine jednako spušta kroz period Miller -Orr-ov model za utvrđivanje optimalnog salda gotovine predstavlja da dnevni tok novca protiče nasumično iz dana u dan.  Gornji kontrolni limit (GKL) koji je postavljen za 3Z iznad DKL-a  Ciljani nivo gotovine (C*) koji je postavljen za nivo Z iznad DKL-a. i . To je ciljani nivo gotovine koji preduzede ponovno uspostavlja kada gotovinski saldo dosegne jedan ili drugi kontrolni limit. Varijansa i kamatna stopa upotrebljene u modelu bi mogle biti bazirane na istom vremenskom periodu kao što je dan ili sedmica. Prema ovom modelu menadžeri utvrđuju:  donji kontrolni limit (DKL) koji može reprezentovati bilo koji sigurnosni nivo gotovine za preduzede ili zathtjevati kompenzacioni saldo.

Da bi se ostvario vedi povrat. Kada bira dostupne krakoročne hartije od vrijednosti finansijski menadžer uzima u obzir nekoliko kriterijuma i to:  rizik nepladanja. Što je duži rok dospijeda. sigurno je da je ovo jedna od značajnijih karakteristika koju finansijski menadžer mora imati na umu prilikom investiranja suviška gotovine.  likvidnost. Što je veda vjerovatnoda da korisnik pozajmice nede ispuniti obaveze.. Kako se hartije od vrijednosti često drže opreza radi. Likvidnost ili utrživost se odnosi na lakodu konvertovanja hartije od vrijednosti u gotovinu.  prenosive depozitne certifikate. Kod neizvjesnijih gotovinskih tokova preduzeda preferirat de se kradi rok dospijeda. b je trošak po transakciji. i obrnuto. Dospijede se odnosi na dužinu vremena koje preostaje prije nego što emitent isplati hartije od vrijednosti. INVESTIRANJE SUVIŠKA GOTOVINE Smisao finansijskog upravljanja gotovinom svodi se na to da se što više gotovine oslobodi za rentabilna ulaganja a da se ne ugrozi likvidnost preduzeda. Pri procjeni povrata svoju težinu imat de i visina transakcionih troškova – troškova prodaje hartija od vrijednosti.. u skladu s tim. veda je i premija koju zahtijeva tržište.⁄ ( ) Gdje je: Z iznos gotovine dobijen prodajom utrživih hartija od vrijednosti koji je onda depozit na računu po viđenju preduzeda. Jedan od kompromisa između ta dva principa privređivanja predstavlja i ulaganje privremeno slobodne gotovine u kratkoročne hartije od vrijednosti.  bankarske akcepte.  dospijede i  povrat Rizik nepladanja je rizik da korisnik pozajmice nede udovoljiti obavezama da plada glavnicu i kamate. pa de. . σ2 je varijansa neto novčanih tokova po periodu. Povrat na hartiju od vrijednosti vezan je uz kamatu i/ili aprecijaciju glavnice koju daje hartija od vrijednosti. Povrat je uslovljen nivoom rizika. i je periodična kamatna stopa koju preduzede može zaraditi investiranjem u utržive hartije od vrijednosti. najmanji povrat nositi najlikvidnije i najsigurnije hartije od vrijednosti – državne hartije od vrijednosti. potrebno je preuzeti vedi rizik nepladanja ili žrtvovati likvidnost. ali i veda izloženost riziku povrata. Kratkoročne hartije od vrijednosti u koje se najčešde ulaže privremeni suvišak gotovine obuhvataju:  komercijalne zapise.  repo aranžmane. to je vedi povrat.

radi se o sumi izdvojenih hartija od vrijednosti koje se ne koriste niti za podmirenje gotovinskog računa niti podmirenje kontrolisanih isplata preduzeda. Fokusirat demo se na dvije metode za ubrzavanje naplata: 1. Konzervativniji menadžeri de isključivo ulagati u državnr hartije od vrijednosti. Primarna briga hartija od vrijednosti koje čine brzo unovčivi dio portofolija kratkoročnih hartija od vrijednosti jeste da se mogu brzo konvertovati u novac. Ove hartije od vrijednosti ne trebaju ispuniti strogi zahtjev za istovremenomunovčivošdu. Preduzede želi ubrzati naplatu svojih potraživanja tako da što prije može imati koristi od novca. kao što je to slučaj sa hartijama od vrijednosti koje čine brzo unovčivi dio. sistem zaključanog pretinca 2. Treba imati u vidu svakako da postoje značajna ograničenja pri odlaganju pladanjja obaveza prema dobavljačima. MENADŽMENT GOTOVINSKIH NAPLATA I ISPLATA Preduzede može povedati efikasnost upravljanja vlastitom gotovinom ako ubrza naplatu i uspori pladanja. Upotrebom sistema zaključanog pretinca mnoge kompanije ubrzavaju naplate upotrebom zaključanog pretinca. Preduzede nastoji da prolongira isplate dobavljačima za kupljene sirovine i materijal odnosno da plate dobavljačima što je mogude kasnije a da pri tome neruinira svoj kreditni bonitet koji ima među dobavljačima.  dio unovčivih hartija od vrijednosti koji je namijenjen za kontrolisane isplate i  slobodno unovčivi dio hartija od vrijednosti. Slobodno unovčivi dio hartija od vrijednosti . koncetrisano bankarstvo. a agresivniji u hartije od vrijednosti sa visokim kamatama. Kod sistema zaključanog pretinca kupci šalju čekove u specijalni poštanski . Preduzede koje je izloženo višem stepenu rizičnosti poslovanja trebalo bi održavati konzervativniji portofolio. Na izbor portofolija utrživih hartija od vrijednosti utiče i lični stav finansijskog menadžera prema riziku. Za prolongiranje isplate prema dobavljačima otvara se izvjestan prostor u slučajevima kada preduzede kupac apsorbuje znatan dio njihovih prodaja odnosno kada su dobavljači stvarno zavisni od kupca. u pravilu preduzede to može postidi:  stimuliranjem kupaca na ranije pladanje pomodu ponuđenih kasaskonta  primjenom restriktivnih kreditnih standarda  usvajanjem selektivnijih metoda kreditiranja kupaca. Drugi dio portofolija kratkoročnih hartija od vrijednosti čine hartije od vri jednosti koje su namijenjene za podmirenje poznatih isplata. dok bi se agresivniji portofolio mogao održati u suprotnom slučaju.Smatra se da je korisno portofolio kratkoročnih hartija od vrijednosti podijeliti u tri jednaka dijela i to:  dio brzo unovčivih hartija od vrijednosti.

Osnovni zadaci menadžmenta potraživanja od kupaca svode se na vođenje racionalne:  kreditne politike  politike kreditnih uslova  politike naplate stalnih potraživanja. Centralizovane isplate. Samo glavni račun održava saldo gotovine. Utvrđivanje kreditnog standarda Kreditni standard predstavlja minimalni kvalitet kreditne sposobnoosti kupca koji preduzede može prihvatiti. Neuposlena gotovina je eliminisana sa pomodnih računa tako da je nulti saldo uspostavljen na svakom pomodnom računu. Umjesto toga banka mora podnjeti PTD kompaniji izdavaocu kao prilog. Svaki dan banka automatski prebacuje dovoljno sredstava sa glavnog isplatnog računa na pomodne račune kako bi pokrila sve čekove koje su imaoci prikazivali banci na taj dan. Kompanija periodično prebacuje višak novčanih sredstava iz regionalnih banaka na koncetrisani račun jedne od koncetrisanih banaka kompanije. Prilikom izmjene kre ditnih standarda . Uspostavljanje sistema nultog salda. Najčešde korištene metode za upravljanje isplata dobavljačima i drugim kreditorima bez ugrožavanja kreditnog boniteta kompanije ili bez izazivanja dodatnih troškova finansiranja odsnose se na:  centralizovane isplate  upotrebu mjenica za pladanje računa  uspostavljanje sistema nultog salda. Ona u sebi sadrže dvije ključne dimenzije:  kreditne standarde  analizu kreditne sposobnosti. Upotreba koncetrisanog bankarstva-kompanije također mogu ubrzati sabiranje novca upotrebom koncentrisanog bankarstva. X MENADŽMENT POTRAŽIVANJA Menadzment potraživanja podrazumijeva analizu svih koristi i troskova koji su vezani za potrazivanja. Pomodni računi su odvojeni računi namjenjeni za različite svrhe. Upotreba mjenice za pladanje računa-kompanije mogu odlagati isplate koristedi se pladanjem direktno mjenicama.kompanije mogu postidi bolju kontrolu svojih isplata tako što de centralizovati svoje isplate preko jednog ili malog broja računa uobičajeno postavljenih u sjedištu kompanije. Lokalna banka prikuplja čekove poslane u zaključani pretinac nekoliko puta na dan a potom ih deponuje direktno na račun kompanije. Za razliku od čekova PTD nije plativ na zahtjev. Kod ovog sistema jedan glavni isplatni račun servisira veliki broj pomodnih računa. Kupci kompanije vrše pladanje u regionalnim filijalama radije nego u njenom sjedištu. Kreditni standardi mogu biti oštriji i blaži. Kreditna politika-treba da odredi pod kojim se uslovima može kredit odobriti nekom kupcu kao iznos kredita koji mu se može dati.kompanije mogu upotrijebiti sistem nultog salda sa svojim bankama.pretinac koji održava lokalna banka. Regionalne filijale odatle deponuju čekove na njihov l okalni bankarski račun. Stoga kompanije može odlagati ulaganje u banku potrebnih novčanih sredstava kojima de pokriti čekove dok imalac ne podnese ček svojoj banci.

Potrebno je imati u vidu i samostalno dejstvo kreditinih standarda na obim prodaje. koji nastaje usljed povedanja obima prodaje 2. Drugu varijablu predstavljaju troškovi držanja potraživanja od kupaca odnosno troškovi finansiranja ulaganja u potraživanja od kupaca. Konjunkturna faza-se odnosi na uticaje ekonomskih kretanja koja bi mogla da utiču na kupčevu sposobnost izmirenja obaveza.. Za kreditnog menadžera od izuzetnog značaja su . Što je veda vrijednost kolaterala to je vedi kreditni rizik. Preduzede koje je jedva sposobno da podmiri svoja dugovanja u periodu normalne ili jake ekonomije može dodi u mogudnost izmirenja svojih obaveza u recesivnim i kriznim periodima. Da bi smo ocjenili kvalitet kreditnog standarda neophodno je uspostaviti vrijednost dvije osnovne veličine: 1. Analiza kreditne sposobnosti Kod procjene kreditne sposobnosti kupca tradicionalno se razmatra pet faktora (5K): 1. troškova. Kapacitet-podrazumijeva sposobnost kupca da izvrši svoje obaveze. Ukoliko preduzede ublaži odnosno relaksira kreditne standarde realno je očekivati povedanje broja kupaca i potraživanja od kupaca. naročtio ukoliko su revidirani. To su ostvari oportunitetni troškovi koji odgovaraju izgubljenom prinosi koji bi se mogao ostvariti da je preduzede uložilo svoj kapital u najbolju odbačenu alternativu umjesto u potraživanja od kupaca. 3. 5. karakter-podrazumijeva sposobnost odnosno volju kupca da podmiri svoja dugovanja. Strožija kreditni standardi obično izazivaju smanjenje potraživanja od kupaca i administrativnih troškova vezanih za potraživanje od kupaca. to su: administrativni troškovi kreditiranja. Ako je vlasnik osigurao veliki dio ukupnih izvora bit de zainteresovan da održi preduzede a ne da ga pusti da ode u stečaj. Najbolji pokazatelj karaktera je prijašnje kreditno iskustvo tražioca kredita. Blaži kreditni standard treba da bude kompenzirani povedanjem obima prodaje dok oštriji kreditni standardi izazivaju smanjenje obima prodaje. jedan od najpoželjnijih izvora podataka za kreditnu analizu su finansijski izvještaji podnosioca kreditnog zahtjeva. troškovi držanja potraživanja od kupaca.kreditiranje kupaca sa slabijim kreditnim bonitetom izazvati povedanje gubitka zbog otpisa nenaplativih potraživanja. koji nastaju usljed držanja dodatnih potraživanja. a samim tim i povedanje administrativnih troškova vezanih za taj povedani iznos potraživanja od kupaca. 2. To je najčešde najvažniji kreditni aspekt kreditne analize. Pouzdane informacije o podnosiocu kreditnog zahtjeva mogu se dobiti i od njegove banke kao i od drugih dobavljača sa kojima podnosilac kreditnog zahtjeva održava poslovne odnose. očekivani gubici zbog nenaplativih potraživanja i obim prodaje.se odnosi na vlastiti kapital kupca.valja u obzir uzeti nekoliko ključnih varijabli od kojih zavisi efikasnost menadžmenta potraživanja. Preduzeda koja odobravaju kredite vrlo često razmatraju pokazatelje zaduženosti. Kolateral (pokride)-se odnosi na kupčevu imovinu koja je na raspologanju za osiguranje kredita. Kapital. 4. Preduzede prilikom odobravanja kredita obično mjeri kapacitet kupca na osnovu racia likvidnosti i cash flow a iz poslovanja. Promjena kreditnog standarda utiče također i na gubitke zbog otpisa nenaplativih potraživanja od kupaca. dobitka. Logično je očekivati da de slabljenje kreditinih standarda tj.

opravdano je očekivati da de produženjem diskontnog perioda neki kupci koji ranije nisu koristili kasa-skonto sada početi da ga koriste. Posljedica toga je produženje prosječnog perioda naplate ukupnih potraživanja. Utvrđivanje maksimalnog iznosa kredita koji se može odobriti nekom podnosiocu kreditnog zahtjeva od posebnog je značaja jer ukazuje na maksimalno izlaganje riziku koje je preduzede spremno da zbog njega podnese. Kasa-skonto predstavlja stimulans kupca da svoje potraživanje plati prije vremena dospjeda. analizu potraživanja 2. Isto tako. Nakon prikupljenih podataka o podnosiocu kreditnog zahtjeva kreditnii analitičar pristupa analizi kreditnog zahtjeva. 1. Prilikom određivanja maksimalnog iznosa kredita koji se može odobriti nekom kupcu korisno je primjeniti tzv.pravilo zdrave pameti-odaberite manje između: 10% od neto vrijednosti podnosioca kredinog zahtjeva ili 20% od neto obrtnog kapitala podnosioca kreditnog zahtjeva. POLITIKA KREDITNIH USLOVA Politika kreditnih uslova podrazumijeva uslove pladanja koje preduzede traži od svojih kupaca na kredit. Preduzeda obično kreiraju vlastite sisteme za kreditno bodovanje kako bi brzo donjela odluku o prihvatanju/odbijanju kupca jer znaju da trošak urzokovan lošim kreditnim bodovanjem može biti veoma značajan. 3. Preduzede vrši analizu svojih potraživanja od kupaca obično pomodu peri oda naplate . Sa produženjem diskontnog perioda može se očekivati povedanje obima prodaje i smanjenje gubitka zbog nenaplativih potraživanja. produženje kreditnog perioda obično ima za posljedicu i produženje prosječnog perioda naplate potraživanja kao i povedanje gubitka zbog nenaplativih potraživanja što se negativno odražava na dobitak preduzeda. Logično je predpostaviti da de produženje kreditnog perioda potadi potražnju koja bi potom trebala povedati obim prodaje i dobitak od prodaje. kreditni period. Preduzeda ponekad koriste kreditnog bodovanje kako bi dodjelila brojčanu ocjenu kupcu baziranu na raspoloživim informacijama.informacije o tome da li podnosilac kreditnog zahtjeva na vrijeme ispunjava obavezu prema drugim dobavljačima ili ih izvršava sa odgodom. Preduzede tada svoju odluku o tome da li de odobriti kredit ili ne bazira na toj brojčanoj kreditnoj ocjeni. odluku o postpucima naplate nenapladenih potraživanja. Kasa-skonto. POLITIKA NAPLATE POTRAŽIVANJA Politika naplate potraživanja obuhvata: 1. Ti elementi su: 1. Analiza potraživanja omuguduje kontinuiranu procjenu kreditne sposobnosti kupca. predstavlja broj dana koji se nudi kupcu od početka kreditnog perioda pa do ostvarenja novčanog popusta. predstavlja procentualno sniženje prodajne cijene koje je vezano za uslov da kupac plati kupovinu u diskontnom periodu. 2. S druge strane. diskontni period. Kupci koji su do sada koristili kasa skonto dobijaju dodatnu beneficiju bududi da de modi da izvrše pladanje u dužem periodu a da ne izgube popust. Kreditni uslovi definišu tri bitna elementa kreiranja i pladanja. predstavlja broj dana od prvog pa do posljednjeg dana u kojem kupac ima obavezu da izmiri cio iznos duga dobavljaču.

U tu svrhu se obično koristi tabela starosti potraživanja. Dodatni izdaci do određene tačke imaju signifikantne efekte. Ona klasifikuje potraživanja od kupaca prema broju dana nenapladenih potraživanja i obezbjeđuje korisne informacije o kvalitetu potraživanja preduzeda. 4.  Preduzede poziva neurednog kupca na razgovor o naplati. Jednu od osnovnih varijabli naplate potraživanja predstavljaju troškovi za naplatu potraživanja.  Preduzede šalje svog predstavnika na sastanak sa neurednim kupcem. Poslije tačke zasidenja svi dodatni izdaci za naplatu zakašnjelih potraživanja gube svoju efikasnost. Jedan od načina za izračunavanje prosječne starosti potraživanja od kupaca je da se izračunava ponerisani prosjek za svako nenapladeno potraživanje. 3. Taj odnos.  Preduzede angažuje agenciju za naplatu kredita. Sa povedanjem iznosa troškova za naplatu potraživanja. Ponder za svako potraživanje se dobije tako što se podjeli iznos datog potraživanja sa ukupnim iznosom svih nenapladenih potraživanja. a najčešde se koriste: 1. 2. nenaplativih potraživanja/prodaja na kredit Odluka o postupcima naplate nenapladenih potraživanja Preduzedima stoji na raspolaganju više postupaka kod naplate potraživanja. Kod analize potraživanja može se provoditi i analiza prosječne starosti potraživanja od kupaca. Povedanjem troškova naplate potraživanja dolazi do smanjenja iznosa gubitaka zbog nenaplativosti potraživanja. Preduzede može poslati ljubazan «prijateljski podsjetnik» onim kupcima koji samo nekoliko dana kasne sa uplatom. smanjuje se udio gubitaka zbog nenaplativih potraživanja i skraduje prosječno vrijeme naplate potraživanja.potraživanja. Formula za izračunavanje ovog racia glasi: Racio gubitka zbog otpisa nenaplativih potraživanja= Tr. Duže vrijeme naplate potraživanja od kupaca u odnosu na ponuđeni kreditni period namede potrebu analize starenja potraživanja. preduzimanje pravnih radnji.  Preduzede poduzima pravne mjere protiv neurednog kupca. Razlog tome je što dodatni izdaci za naplatu potraživanja beznačajno utiču na smanjenje gubitaka zbog nenaplativih potraživanja i ne mogu da obezbijede svoje sop stveno . Neočekivani porasti perioda naplate potraživanja su obično razlog za brigu. nije linearan. telefonski pozivi. Kada preduzede identifikuje neizmirene račune. angažovanje specijalnih agencija za naplatu kredita i 5. Inicijalni izdaci za naplatu vjerovatno de malo redukovati gubitke zbog nenaplativosti potraživanja. pismene opomene. Telefonski poziv de uslijediti onda kada je preduzede ved nekoliko puta poslalo pismo. nakon toga počinju imati manje efekte u daljem redukovanju tih gubitaka. može preduzeti sljedede korake:  Preduzede šalje pismo vlasniku neizmirenog računa. lične posjete kupcu. Analiza potraživanja može se vršiti pomodu racio gubitka zbog otpisa nenaplativih potraživanja.

što de mu omoguditi da reaguje brzo. trošak upravljanja kreditom i naplate kredita. 3. trošak od eventualno nenapladenih nekih potraživanja. 2. Važno je da se otpisivanje loših potraživanja pojavljuju kada prođu svi korisnici predviđeni politikom. a oni koji kasne da se podsjete trebaju platiti svoj dug. i prirasta troškova nastalih povedanjem potraživanja od kupaca. da se nikakva dobra ne distribuiraju osim ako je potvrđeno da se tom isporukom nede prekoračiti kreditni limit kupca. a ne da prihvati činjenicu da je kredit neophodan. da se postojedi dužnici sistematično kontrolišu. što podstiče kupce da iniciraju pladanje prije nego kasnije. 3.pokride. da se faktura za dobra data na kredit ispostavlja što je brže mogude poslije isporuke istih. Takođe je . Neke praktične napomene u vezi s menadžmentom potraživanja  Uspostavljanje kreditne politike Preduzede bi trebalo da uspostavi kreditnu politiku.  Uspostavljanje politike za loša potraživanja Preduzede treba odlučiti koju de politiku otpisivanja loših potraživanja koristiti. Dobavljač bi trebao uspostaviti sistem « osluškivanja signala» tako da za svakog korisnika kredita može pratiti signale njegove potencijalne nelikvidnosti. Granice kreditiranja bi trebale biti uspostavljene i te granice de obično varira tu od kupca do kupca zavisno od tumačenja kreditne sposobnosti procijenjene sa stanovišta dobavljača. Troškovi odobravanja kredita su: 1. tada bi se taj prostor odnosio na gubitke zbog nenaplativosti potraživanja. kako se povedava broj odobrenih kredita tako i ovi troškovi rastu. Rezultirajudi balans osigurava optimalan iznos kredita koje preduzede treba da odobri svojim kupcima. 4. oportunitetni trošak od izgubljeni prodaja u sličaju neproširenja kredita. Optimalna kreditna politikapodrazumijeva balans između prirasta novčanih tokova dobijenih kroz dodatne prodaje na kredit. Ovi gubici su prouzrokovani dejstvom kreditne politike. koje preduzede nije moglo realizovati na drugi način. 2. Ovi troškovi opadaju kako raste broj odobrenih kredita. Ako bi se povukla paralelna linija sa linijom troškova naplate potraživanja.  Ocjenjivanje kreditne sposobnosti kupaca Preduzede bi trebalo uspostaviti politiku istraživanja kreditne sposobnosti i ne bi trebalo da bude spremno da odobrava kredit prije nego što se uvjeri da je rizik odobravanja kredita prihvatljiv.  Uspostavljanje efektivne evidencije o kupcima Sistem bi trebao biti uspostavljen tako da osigura: 1. trošak kratkoročnog finansiranja bududi preduzede mora da finansira potraživanja za koja je odobarila kredit.

škarta. XI MENADŽMENT ZALIHA Zalihe predstavljaju obično znatan dio poslovnih sredstava preduzeda i zato zahtjevaju velika novčana ulaganja.važno da otpisivanje loših potraživanja može odobriti samo zaposlenik koji je visoko rangiran na hijerarhijskoj ljestvici. Ukupna potrebna količina ove vrste zaliha je pod uticajem više faktora među kojima se posebno ističu:  Vrijeme potrebno da se izvrši porudžba-se odnosi na broj dana koji protekne od momenta upudivanja porudžbe dobavljaču do momenta prijema sirovina i materijala u magacin. . U proizvodnom preduzedu zalihe mogu biti u obliku: sirovina i materijala.  Upravljanjem rizikom deviznog kursa Kada preduzede ima i prodaju u stranoj valuti postoji mogudnost da se pojave negativna kretanja kursa u periodu od prodaje robe na kredit do izmirenja obaveza. Zalihe sirovina i materijala koje su izložene vedem riziku od loma. obezbjeđujudi tako jedan od mehanizama kontrole.  Razmatranje odobravanja popusta za promptna pladanja Trebaju biti procijenjeni troškovi i prednosti davanja popusta.  Cijena sirovina i materijala-je također značajan faktor od koga zavisi efikasno upravljanje zalihama. Efikasan menadžment zaliha podrazumijeva analizu troškova i koristi od posjedovanja zalih a. Vjerovatno najviše upotrebljivani racio je prosječno vrijeme naplate potraživanja ( prosječna potraživanja od kupaca x 360 / godišnja prodaja na kredit).  Racio brojevi Oni mogu biti korisni u menadžmentu potraživanja. treba voditi računa da se kupcu može uskratiti popust samo ako je platio izvan predviđenog perioda. sasvim tipično. Tada faktor napladuje potraživanja u ime dobavljača. kvara. Ovaj racio broj daje opšti utisak o tome šta se stvarno dešava sa potraživanjima i on se može porediti sa opštom politikom koju preduzede vodi prema kupcima.  Učestalost upotrebe sirovina i materijala-utiče na nivo njihovih zaliha. Zalihe koje se drže na skladištu su zamrznuta imovina. Ugovori o cijenama mogu biti različiti. isplate od strane faktora se vrše odmah po prodaji robe.  Razmatranje faktoringa potraživanja Postoji mogudnost da preduzede uđe u posao sa faktorom. ali.  Fizičke i komercijalne karakteristike sirovina i materijala-nivo ulaganja u zalihe sirovina i materijala uslovljen je i njihovim karakteristikama. što de smanjiti vrijednost potraživanja. koji kasnije napladuje dugovanja nastala po tom osnovu dužnia i upravlja svim računovodstvenim i administrativnim pitanjima vezanim za taj posao. koji indicira prosječno vrijeme koje prođe od prodaje do naplate potraživanja. Ako preduzede usposta vi određenu politiku davanja popusta. trgovina na malo imaju zalihe trgovačke robe. Trgovinska preduzeda na veliko. Jedan od načina da se ovo izbjegne je da se koriste derivati na stranom tržištu valuta. Sirovine i materijal podrazumijevaju različite sirovine i različite vrste materijala. moralnog zastrajevanja i sl. nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda.

Zbog toga oni imaju obavezu da stalno preispituju neophodnost vezivanja gotovine u svim oblicima zaliha. U dugom roku kretanje nivoa zaliha gotovih proizvoda proporcionalno je obimu prodaje. Pošto se efikasnost prodajne funkcije ocjenjuje na bazi ostvarenog obima i prihoda od prodaje to je logična trežnja prodajne funkcije da ne dođe do smanjenja prodaje usljed nedostatka zaliha. proizvodne i nabavne funkcije može upravljati sa pojedinačn im i ukupnim zalihama. Finansijski menadžeri znaju da svaka odluka o zalihama ima uticaj na finansijske probleme preduzeda. Menadžeri proizvodnje zainteresovani su prvenstveno za zalihe sirovina i materijala i proizvodnje u toku.Nedovršena proizvodnja podrazumijeva sve one zalihe koje se nalaze u proizvodnom procesu. Menadžeri nabavne funkcije mogu biti stimulisani da kupuju sirovine i materijal u vedim količinama nego što je to potrebno proizvodnji iz viših razloga: Mogudnost korištenja količinskog popusta pri nabavci Očekivanje porasta cijena Očekivanje nestašice pojedinih sirovina i materijala na tržištu nabavke. Menadžeri prodaje zainteresovani su za što vedi nivo svih vrsta zaliha gotovih proizvoda. Ukoliko stvarni obim prodaje padne ispod očekivanog nužno je smanjiti obim proizvodnje kako ne bi došlo do gomilanja zaliha gotovih proizvoda a time i vezivanja značajnih finansijskih sredstava u tim zalihama. Male zalihe gotovih proizvoda obično posjeduju preduzeda koja proizvode isključivo po narudžbi bududi da su ti proizvodi praktično prodati prije nego što su i proizvedeni. Klasifikacija troškova zaliha Obično se troškovi zaliha klasifikuju na: . Inače držanje vedih zaliha gotovih proizvoda može da bude potaknuto težnjom za vedom ekonomičnošdu. Nivo nedovršene proizvodnje povezan je sa dužinom trajanja proizvodnom procesa koji podrazumijeva vremenski period od stavljanja sirovina i materijala u proizvodnju do završetka gotovih proizvoda. Izvjesne odluke menadžmenta mogu uticati na proizvodno vrijeme i ulaganja u nedovršenu proizvodnju. Kvalitet odluka menadžera proizvodnje zavisi u prvom redu od kvaliteta snabdijevanja prodajne funkcije zalihama gotovih proizvoda i od visine ukupnih pr osječnih troškova po jedinici proizvoda. Tobi im omogudilo da na vrijeme zadovolje sve pristigle porudžbine od strane kupaca. Menadžeri nabavne fukncije isključivo su zainteresovani za zalihe sirovina i materijala. Jedna od takvih odluka je i odluka o proizvodnji pojedinačnih djelova i sklopova finalnog proizvoda u manjim ili vedim serijama. Dok menadžer proizvodnje teži obilnijim zalihama sirovina i materijala. Dok odluka o proizvodnji u manjim serijama dovodi do izvjesnog povedanja troškova proizvodnje i snižavanja zaliha nedovršene proizvodnje dotle odluka o proizvodnji u vedim serijama ima sasvim suprotan učinak. Zalihe gotovih proizvoda su one zalihe čiji je proces proizvodnje u potpunosti završen ali koje još nisu prodate. Upravljanje zalihama predstavlja multifunkcionalan problem jer se odlukama finansijske. boljeg kvaliteta i potrebih asortimana dotle finansijski menadžer gleda na te zalihe kao na uloženi novac koji također ima svoju cijenu. Njihova je odgovornost u prvom redu da sirovine i materijal koji je potreban proizvodnji obezbjede u dovoljnim količinama i u pravo vrijeme. prodajne.

Jedna od mjera koja je usmjerena u tom pravcu je formiranje rezervnih zaliha koji predstavljaju zalihe iznad tekudih potreba proizvodnje i prodaje. Oni uključuju: troškove vezivanja kapitala. Troškovi nedostatka zaliha-nastaju usljed nedostatka zaliha. troškove uskladištenja. Ovi troškovi su djelimično ublaženi određenim iznosom bezkamatnih kredita koje garantuju dobavljači zaliha i koji su dostupni samo u slučaju kupovine zaliha. To znači da su oni fiksni i da ne zavise od veličine porudžbine. troškove osiguranja i troškove amortizacije i zastarjevanja.ABC metoda Pored klasifikacije zaliha na sirovine i materijal. nedovršenu proizvodnju i gotove proizvode postoji i njihova klasifikacija prema visini monetarnih ulaganja koja predstavljaju. gubitak reputacije goodwill-a od strane kupaca. Menadžeri obično koriste sljedede tehnike za kontrolu troškova zaliha: 1. Stvaranje i držanje zaliha predstavlja istovremeno vezivanje određenog iznosa finansijskih sredstava odnosno kapitala za t aj oblik poslovnih ulaganja. Troškovi nabavljanja zaliha  Troškovi držanja zaliha  Troškovi nedostatka zaliha Troškovi nabavljanja zaliha –su troškovi koji nastaju u procesu njihove nabavke. Shodno tome artikli iz grupe A podrazumijevaju najvedi stepen kontrole. rigorozne i ne tao česte provjere. U slučaju nedostatka zaliha gotovih proizvoda kupac može da :odustane od porudžbine. Troškovi nabavljanja zaliha zavise od broja izvršenih porudžbina zaliha. Troškovi nedostatka zaliha sirovina i materijala izazivaju povedanja ukupnih i prosječnih troškova zbog smanjenog obima ili prekida proizvodnje. Troškove nedostatka zaliha je veoma teško kvantitativno izraziti u realnom životu. dok artikli iz grupe B i C mogu imati mnogo manje.i pristane da čeka na traženi proizvod. i propuštene količinske popuste.sirovina i materijala koje su neophodne za normalno odvijanje procesa proizvodnje ili usljed nedostatka zaliha gotovih proizvoda za koje postoje porudžbine kupaca. 1. Međutim i samo saznanje da postoje ovi troškovi stimulira menadžment da preduzima određene mjere u težnji da oni budu što niži. i gubitke zbog neizvršenja planova proizvodnje. Troškovi nedostatka zaliha obuhvataju: propuštene prihode od prodaje. Ovako razvrstavanje zaliha pokazuje da je neophodno da se veda pažnja posveti artiklima na zalihi koji zahtjevaju najveda novčana ulaganja čak i ako oni čine manji procenat ukupnih zaliha.su troškovi koji su prouzrokovani postojanjem zaliha u magacinu preduzeda. Klasificirane su na:  Grupa A sadrži 20% artikala na zalihi i 80% od ukupne vrijednosti zaliha  Grupa B sadrži 30$ artikala na zalihi ali samo 15% od ukupne vrijednosti zaliha  Grupa C sadrži 50% artikala na zalihi ali samo 5% od ukupne vrijednosti zaliha. istovara. Troškovi držanja zaliha. . Just in time (JIT) metoda. troškove prijema. ABC metoda 2. Model ekonomične veličine porudžbine (EOQ) 3. Ovi troškovi obuhvataju: troškove ispostavljanja porudžbina uključujudi i troškove pripreme proizvodnje. prihvati supstitut umjesto porudžbenog proizvoda. kontrole i smještaja zaliha.

godišnji trošak držanja zaliha po jedinici. Formula za određivanje optimalne veličine porudžbine glasi: √ .ukupni trošak zaliha. pa prosječne zalihe iznose Q/2. Q . 3. prodaja zaliha se može perfektno ocijeniti.broj godišnjih porudžbina. koji je jedan od najkorišdenijih matematičkih modela u poslovnom svijetu i koji ima više primjena i izvan zaliha. S/Q . trošak nabavljanja i trošak držanja. 4.veličina porudžbine u jedinicama. 5. 2. Model ekonomične veličine porudžbine je model na bazi koga određujemo optimalnu veličinu porudžbine za određenu stavku zaliha. po jedinici vremena. ukoliko je data njena procijenjena upotreba.fiksni trošak po porudžbini i C . upotreba zaliha se odvija ravnomjernom brzinom tokom čitave godine.Ovaj je sistem poznat pod nazivom ABC metoda kontrole zaliha.Model ekonomične veličine porudžbine – EOQ model Finansijski menadžer mora razumjeti logiku modela ekonomične veličine porudžbine. Optimalnu porudžbinu veličine dobit demo derivacijom u ukupnim troškovima. F . dok se ukupni trošak držanja zaliha dobije množenjem prosječnog nivoa zaliha sa godišnjim troškom držanja jedne jedinice zaliha. nakon potpunog iscrpljenja zaliha ispostavlja se nova porudžbina veličine Q. 2. izjednačavanjem derivacije s nulom i rješenjem po Q. Za ABC metodu kontrole zaliha može se redi da predstavlja prvi korak u izgradnji solidarnog sistema kontrole zaliha. Ukupni trošak zaliha jednak je zbiru ukupnog troška nabavljanja zaliha i ukupnog troška držanja zaliha. Ukupni trošak nabavljanja zaliha dobije se množenjem broja godišnjih porudžbina sa troškom po porudžbini.godišnja prodaja u jedinicama. Formula za ukupne troškove zaliha može se napistai u sljededem obliku: gdje je: Tu . Optimalna veličina porudžbine je ona veličina porudžbine koja obezbjeđuje najniži ukupan trošak zaliha. troškovi držanja zaliha su konstantni po jedinici zaliha. troškovi nabavljanja su konstantni. Osnovni model polazi od sljededih restriktivnih pretpostavki: 1. S . porudžbine se realizuju bez odlaganja.

 potražnja za zalihama se ne mora odvijati ravnomjerno brzinom tokom čitave godine. Osnovni EOQ model zahtijeva dopune koje uvažavaju realnu situaciju u preduzedu. Tačka porudžbine se može iskazati kao: Tačka porudžbine = Vrijeme procesiranja porudžbine x Dnevno korišdenje zaliha EOQ model zahtijeva dopunu.Troškovi držanja zaliha se mijenjaju proporcionalno sa veličinom porudžbine. odnosno može fluktuirati tokom godine na sezonskoj osnovi. Osnovna dopuna EOQ modela se sastoji u formiranju rezervnih zaliha. to je vedi ukupan iznos zaliha. od kojih su najizraženije sljedede:  godišnja potražanja za zalihama se ne može perfektno procijeniti. što implicira vede troškove držanja zaliha. čime se troškovi nedostatka zaliha uključuju u menadžment zaliha. Što su vede porudžbine. Kod donošenja odluke o formiranju rezervnih zaliha treba izbalansirati dodatne troškove držanja srazmjerno vedih zaliha sa uštedam a u troškovima nedostatka zaliha. usljed čega su i relativno niži troškovi nabavljanja zaliha. jer bi tada došlo do prekida prodaje. ukoliko se ona ne može perfektno procijeniti. odnosno proširenje. Formula za izračunavanje prosječnih zaliha glasi: gdje je Q' . Rezervne zalihe se koriste kao zaštita za slučaj da dođe do povedanja prodaje ili kašnjenja porudžbina. . tako da nije prihvatljivo dopustiti da zalihe padnu na nulu prije nego što se ispostavi nova narudžba. Sada možemo dopuniti analizu.  uobičajeno je da postoji izvjesno vrijeme za procesiranje porudžbine.  troškovi nedostatke zaliha se ignorišu u modelu. dok se troškovi nabavljanja mijenjaju obrnuto proporcionalno sa veličinom porudžbine. Osnovni EOQ model ima određene slabosti. Velike porudžbine znače manje broj porudžbina. a smanjuje sa povedanjem troškova držanja zaliha.prosječan nivo zaliha u slučaju korišdenja rezervnih zaliha. tj. Možemo redi da je optimalna veličina porudžbine u tački u kojoj su izbalansirane dvije vrste troškova. Nivo rezervnih zaliha se povedava sa rastom vjerovatnode nedostatka zaliha. Uobičajeno je da postoji izvjesno vrijeme za procesiranje porudžbine. Tačku ispostavljanja porudžbine treba pomaknuti naprijed za onoliko dana koliko traje procesiranje porudžbine. te vidjeti šta se događa:  ako se zalihe mogu promptno isporučiti i  ako je prodaja zaliha neizvjesna.

. Nivo zaliha pri kojem moramo izvršiti ponovnu porudžbinu Ovaj nivo zaliha ponajviše zavisi od vremena procesiranja porudžbine i stope upotrebe zaliha. koje se sastoje od rezervne zalihe Qr uvedane za količinu zaliha potrebnu za vrijeme procesiranja porudžbine. Ovo pak zahtjeva: visok kvalitet zaliha. Jedan od očiglednih rezultata primjene JIT metode je smanjenje iznosa novca vezanog u zalihama materijala i gotovih proizvoda. JIT metoda upravljanja zalihama znači da se zalihe materijala dobavljaju i ubacuju u proizvodnju upravo u vrijeme kada su potrebna ili tačno-na-vrijeme. osim u nekim neobičnim okolnostima. a između tih preispitivanja utvrđeni iznos bi se trebao koristiti kao veličina porudžbine koju bi trebalo poručivati. Druga primjena JIT metode se odnosi na završetak procesa proizvodnje upravo na vrijeme kako bi se gotovi proizvodi isporučili kupcima tako bi zalihe svih vrsta bile svedene na goli minimum. Porudžbina bi trebala dodi u perduzede kada nivo zaliha dostignenivo rezervnih zaliha. Ova kvantifikacija bi trebalo da se periodično preispituje. Jer.veličina rezervne zalihe. Racio brojevi Oni mogu biti koriščeni u menadžmentu zaliha. upotrebom osnovnog modela ili neke više sofisticirane verzije. Nova porudžbina veličine optimalne porudžbine (Q*) poručit de se kada zalihe padnu na nivo Qn.Just in time metoda Prva kompanija koja je počela koristiti JIT je Toyota japanski proizvođač automobila. Koliko de preduzede biti blizu idelau JIT -a ovisi o vrsti proizvodnog procesa i prirodi dobavljačkih industrija no to je vrijedan cilj vedine preduzeda. Pouzdana evidencija zaliha Osim kada perduzede zna šta drži u obliku zaliha. naročito koeficijent obrta zaliha i broja dana vezivanja zaliha. Pomodu ovih pokazatelja možemo provjeriti da li se u preduzedu slijedi uspostavljena politika zaliha. U suprotnom. 3. Formula za izračunavanje količine pri kojoj treba proučavati zalihe kod postojanja rezervnih zaliha i dužeg vremena procesiranja porudžbina glasi: Qn = Qr + Qpp NEKE PRAKTIČNE NAPOMENE U VEZI S MENADŽMENTOM ZALIHA Optimalna količina porudžbine Ona bi trebala biti uspostavljena za svaku zalihu. prijem i izdavanje zaliha učinit de se uglavnom preprekom za aktivnost perduzeda. blizinu dobavljača radi omogudavanja dostave na dnevnoj bazi ili po određenim satima i efikasan sistem bavljenja zalihama.veličina porudžbine i Qr . sistem u kome bilo ko može poručiti zalihe i gdje se iste mogu koristiti bez nadzora je blizu haotičnog stanja.Q . menadžment zaliha je veoma nepouzdan. Veoma je mogude da se u praksi dobije dovoljno informacija o zalihama fizičkim posmatranjem. Ovo uključuje da se odredi ko ima ovlašdenja da odobri porudžbinu i da osigura da se zalihe drže u nekom ograđenom prostoru. Sigurnost i ovlašdenja Rutinski sistem bi trebalo uspostaviti tako da se zalihe mogu peoučavat i i upotrebljavati samo pod nadzorom nekog višeg zaposlenika.

umjeren agregatni koeficijent obrta zaliha može da rezultira iz činjenice da se jedan dio zaliha obrde zadovoljavajude brzo.MJERILA EFIKASNOSTI MENADŽMENTA ZALIHA Koeficijent obrta zaliha i broj dana vezivanja zaliha su vjerovatno najrasprostranjeniji pokazatelji efikasnosti. odnosno manje ukupne zalihe prema cijeni koštanja realizovanih proizvoda. vedi koeficijent obrta. . Koeficijent obrta zaliha pokazuje broj obrta zaliha u toku obračunskog perioda a broj dana vezivanja zaliha pokazuje prosječan broj dana zadržavanja zaliha materijala i gotovih proizvoda na skladištu. odnosno efikasnim izvršenjem proizvodnje i prodaje. a kod zaliha nedovršene proizvodnje broj dana u stvari iskazuje prosječan broj dana trajanja proizv odnje gotovog proizvoda. označava efikasniji menadžment zaliha. Sa ovakvim menadžmentom zaliha preduzede bi moglo lako da ostane bez dovoljno zaliha. Indeks efikasnosti upravljanja zalihama predstavlja odnos između viška i manjka u raspoloživim zalihama u odnosu na planirani nivo. Ovako utvrđeni koeficijenti obrta su podložni uticaju računovodstvenih metoda bilansiranja uspjeha. Sa tim planiranim zalihama upoređuju se stvarno raspoložive zalihe u skladištu i u fazi porudžbine da bi se utvrdio indeks efikasnosti upravljanja zalihama. Visok koeficijent obrata poželjan je samo pod uslovom da je kompatibilan sa efikasnim poslovanjem. dok drugi nedozvoljeno sporo. a time i sposobnosti da zadovoljava prispjele porudžbine od strane kupaca. Nezavisno od metoda procjenjivanja zaliha. U skladu sa tradicionalnom interpretacijom koeficijenta obrta. odnosno uspješnosti korišdenja zaliha. Pod raspoloživim zalihama podrazumijevamo one koje se nalaze na bazi nekog planiranog koeficijenta njihovog obrta.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful