Moderni budizam

Ostala djela Geshe Kelsang Gyatsa

Panje vrijedno Jasna svjetlost blaenstva Univerzalno suosjeanje Radostan put do sree Novi vodi kroz Zemlju Dakina Bodhisattva zavjet Dragulj srca Velika riznica zasluga Uvod u budizam Razumijevanje uma Tantrika tla i putovi Ocean nektra Bit Vajrayane ivjeti smisleno, umrijeti radosno Osam koraka do sree Promijenite svoj ivot Novi prirunik za meditaciju Kako rijeiti nae ljudske probleme Tantra Mahamudre Novo srce mudrosti
Ovo digitalno izdanje autor daje besplatno za dobrobit ljudi ovog modernog svijeta. Za daljnje informacije o ovim knjigama, ili openito o Kailash centru, posjetite www.bc-kailash.hr

GESHE KELSANG GYATSO

Moderni budizam
PUT MUDROSTI I SUOSJEANJA
PRVI DIO

SUTRA

THARPA HRVATSKA

Moderni budizam Geshe Kelsang Gyatso Prvo izdanje 2012. Nova Kadampa tradica Meunarodno udruenje Kadampa budizma Prevod djela: Moderni budizam, Geshe Kelsang Gyatso Sva prava pridrana. Budistiki centar Kailash Rokova 54 21000 Split, Hrvatska Prevod i priprema: Budistiki centar Kailash

Slobodno dijelite uz sljedee uvjete: priznanje - Geshe Kelsang Gyatso mora biti naveden kao autor bez profita - ne smijete prodavati ovaj rad niti ga koristiti u komercijalne svrhe bez izmijena - ne smijete mijenjati ili doraivati ovaj rad na bilo koji nain Za sva daljnja doputenja i autorizacije, nadlena je New Kadampa Tradition International Kadampa Buddhist Union

Sadraj

Ilustracije Predgovor Uvodno objanjenje to je budizam? Budistika vjera to je um? Tko su Kadampe? Dragocjenost Kadam Lamrima Put osobe poetnog dosega Dragocjenost naeg ljudskog ivota to naa smrt znai? Opasnosti nieg ponovnog roenja Uzdanje to je karma? Put osobe srednjeg dosega to trebamo znati to trebamo odbaciti to trebamo prakticirati to trebamo postii

vii viii

3 6 9 10 20 24 28 30 32 35 38 51 52 55

Put osobe velikog dosega Vrhunsko dobro srce bodhichitta Uvjebavanje u srdanoj ljubavi Uvjebavanje u ljubljenju drugih Uvjebavanje u eljnoj ljubavi Uvjebavanje u univerzalnom suosjeanju Uvjebavanje u samoj bodhichitti Uvjebavanje u putu bodhichitte Uvjebavanje u est savrenstava Uvjebavanje u uzimanju u spoju s praksom est savrenstava Uvjebavanje u davanju u spoju s praksom est savrenstava Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti to je praznina? Praznina naeg tijela Praznina naeg uma Praznina naeg ja Praznina osam ekstrema Konvencionalne i krajnje istine Jedinstvo dviju istina Praksa praznine u naim svakodnevnim djelatnostima Jednostavno uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti Preispitivanje nae Lamrim prakse 85 89 96 97 103 107 113 117 119 125 74 77 82 59 60 63 69 70 72

vi

Ilustracije

Buddha Shakyamuni Atisha Je Tsongkhapa Buddha Suosjeanja Arya Tara Nada

2 14 58 86 124 126

vii

Predgovor

Upute dane u ovoj knjizi su znanstvene metode za unaprijeenje nae ljudske prirode i kvaliteta kroz razvoj kapaciteta naeg uma. Posljednjih je godina nae razumevanje moderne tehnologije u znatnom porastu pa smo, kao rezultat toga, svjedoci izvanrednog materalnog napretka, no ne dolo do odgovarajueg porasta ljudske sree. U svetu danas nema nita manje patnje, niti ima ita manje problema. Zapravo, moglo bi se rei da su sada problemi brojni, a opasnosti vee nego ikad. To pokazuje da uzroci sree i rjeenje naih problema ne lee u poznavanju materijalnih stvari. Srea i patnja su stanja uma pa se tako njihovi glavni uzroci ne mogu nai izvan uma. elimo li biti istinski sretni i slobodni od patnje moramo nauiti kontrolirati svoj um. Kad nam u ivotu stvari krenu krivo i naemo se u tekoj situaci, skloni smo samu tu situacu smatrati problemom, no zapravo, kakve god probleme proivljavali, oni dolaze od strane uma. Kada bismo na teke situace uzvraali pozitivnim ili smirenim umom one nam ne bi predstavljale problem; zapravo, mogli bismo ih ak smatrati izazovima ili prilikama za rast i razvoj. Problemi se javljaju samo ako na tekoe uzvratimo negativnim stanjima uma. Zbog toga, elimo li se osloboditi problema moramo promijeniti svoj um. Buddha je pouavao da um ima mo stvaranja svih ugodnih i neugodnih objekata. Svijet je rezultat karme, ili djela, bia koja ga nastanjuju. isti je svet rezultat istih djela, a neisti svet
viii

rezultat neistih djela. Budui da sva djela stvara um, sve je, ukljuujui i sam svet, u konanici stvorio um. Nema drugog stvoritelja osim uma. Uobiajeno je rei Stvorio sam to i to, ili On ili ona stvorili su ovo i ono, ali zapravo je um stvoritelj svega. Mi smo poput slugu svoga uma; kad god na um poeli neto uiniti, mi to moramo uiniti bez izbora. Od vremena bez poetka pa sve do sada, mi smo pod kontrolom svog uma, bez ikakve slobode; ali budemo li iskreno prakticirali upute dane u ovoj knjizi, moemo obrnuti tu situacu i stei kontrolu nad svojim umom. Tek emo tada imati pravu slobodu. Studiranjem velikog broja budistikih spisa moda postanemo poznati uenjak; ali ako ne primijenimo Buddhina uenja u praksi, nae razumijevanje budizma e ostati povrno i nee imati mo da rijei nae ili tue probleme. Oekivati da nam se samo intelektualnim razumijevanjem budistikih tekstova rijee problemi je kao da bolesnik oekuje izljeenje od svoje bolesti samim itanjem medicinskih uputa na lijeku, a da sam lijek ni ne uzme. Kako kae budistiki Majstor Shantideva: Buddhina uenja, Dharmu, trebamo primijeniti u praksi Zato to se nita ne moe postii samo itanjem rijei. Bolestan ovjek se nikad nee izlijeiti Samo itanjem medicinskih uputa! Svako ivo bie ima iskrenu elju da trajno izbjegne svu patnju i probleme. To inae nastojimo postii koristei se vanjskim metodama, ali koliko god da smo uspjeni sa svjetovnog stanovita koliko god da postanemo bogati, moni i uvaeni nikad neemo nai trajno osloboenje od patnje i problema. Svi problemi koje doivljavamo iz dana u dan zapravo dolaze iz naeg samoljublja i samoprianjanja pogrenih shvaanja koja preuveliavaju nau vlastitu vanost. Meutim, kako mi to ne razumijemo, obino krivimo druge za svoje probleme, a to ih samo pogorava. Iz ove dvije temeljne pogreke proizlaze
ix

sve nae druge zablude, kao to su ljutnja i vezanost, koje nam nanose beskrajne probleme. Molim se da svatko tko proita ovu knjigu doivi duboki unutarnji mir, ili mir uma, i postigne pravi smisao ljudskog ivota. Naroito bih elio svih potaknuti da posebice proitaju poglavlje Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti. Paljivim itanjem i kontempliranjem ovog poglavlja, uvijek iznova i s pozitivnim umom, stei ete vrlo duboko znanje, ili mudrost, koje e vam u ivot unijeti veliki smisao. Geshe Kelsang Gyatso

PRVI DIO Sutra

Buddha Shakyamuni

Uvodno objanjenje

TO JE BUDIZAM? Budizam je praksa Buddhinih uenja koja se inae zovu Dharma, to znai zatita. Prakticiranjem Buddhinih uenja, iva bia su trajno zatiena od patnje. Utemeljitelj budizma je Buddha Shakyamuni. On je pokazao kako se postie krajnji cilj ivih bia, postignue prosvjetljenja u Bodh Gayi u Indiji, 589. g. pr. Krista. Na zahtjev bogova Indre i Brahme, Buddha je potom poeo i pouavati svoj duboki nauk, odnosno okrenuo je Kolo Dharme. Buddha je dao osamdeset etiri tisue uenja, i iz tih se dragocjenih uenja razvio budizam. Danas ima dosta razliitih oblika budizma, kao to su Zen i Theravada budizam. Svi ti razliiti vidovi su prakse Buddhinih uenja, i podjednako su dragocjeni; samo se razlikuju prezentacije. U ovoj knjizi u objasniti budizam po Kadampa tradiciji, koju ja studiram i prakticiram. Ovo objanjenje ne dajem radi intelektualnog shvaanja, ve da bi se stekle duboke spoznaje kroz koje moemo rijeiti svoje svakodnevne probleme zabluda i ostvariti pravi smisao naeg ljudskog ivota. Dva su stupnja u praksi Buddhinih uenja prakse Sutre i Tantre a obje su objanjene u ovoj knjizi. Iako ovdje predstavljene upute dolaze od Buddhe Shakyamunija, i budistikih Majstora kao to je Atisha, Je Tsongkhapa i naih sadanjih Uitelja, knjiga se zove Moderni budizam zato to sadri prezentaciju Dharme posebno osmiljenu za ljude suvremenog svijeta. Moja namjera
3

moderni budizam

pri pisanju ove knjige je da dam itatelju snaan poticaj da razvije i odri suosjeanje i mudrost. Kad bi svatko iskreno prakticirao put suosjeanja i mudrosti, svi bi njihovi problemi bili razrijeeni i nikad se vie ne bi javili; to jamim. Buddhina uenja trebamo prakticirati zato to nema neke druge prave metode za rjeenje ljudskih problema. Na primjer, s obzirom da moderna tehnologija esto uzrokuje vie problema i opasnosti, ne moe se rei kako je ona prava metoda za rjeenje ljudskih problema. Iako elimo stalno biti sretni, ne znamo kako; a i uvijek unitavamo vlastitu sreu razvijajui ljutnju, negativne nazore i negativne namjere. Uvijek nastojimo izbjei probleme, ak i u snovima, ali ne znamo kako sebe osloboditi od patnje i problema. Poto ne razumijemo pravu prirodu stvari, uvijek stvaramo vlastitu patnju i probleme vrei neprimjerena ili nevrlinska djela. Izvor svih naih svakodnevnih problema su zablude kao to je vezanost. Od vremena bez poetka smo, radi svoje ogromne vezanosti za ispunjenje naih elja, vrili raznorazna nevrlinska djela djela koja tete drugima. Kao rezultat toga, stalno doivljavamo razne vrste patnje i nesretne uvjete iz ivota u ivot, bez kraja. Kad nam elje nisu ispunjene, obino imamo neugodne osjeaje, na primjer nesretnost ili malodunost; to je na problem zato jer smo toliko vezani za ispunjenje svojih elja. Kad izgubimo bliskog prijatelja, doivljavamo bol i nesretnost, ali to je samo zbog nae vezanosti za tog prijatelja. Kad izgubimo imovinu, poloaj ili ugled, nesretni smo i deprimirani zato to smo toliko vezani za te stvari. Kad ne bismo imali vezanost, ne bi bilo osnova za te probleme. Velik broj ljudi je ukljuen u sukobe, kriminalne djelatnosti, ak i u ratovanje; sva ta djela proizlaze iz njihove snane vezanosti za ispunjenje njihovih elja. Iz ovoga se vidi da ne postoji niti jedan od problema koje proivljavaju iva bia koji ne dolazi iz njihove vezanosti. To dokazuje da nai problemi nikada nee prestati ako ne ovladamo svojom vezanou.
4

uvodno objanjenje

Metoda za kontroliranje nae vezanosti i drugih zabluda je praksa Buddhinih uenja. Prakticirajui Buddhina uenja na odricanje moemo rijeiti svoje probleme svakodnevice koji proizlaze iz vezanosti; prakticirajui Buddhina uenja na univerzalno suosjeanje moemo rijeiti svoje probleme svakodnevice koji proizlaze iz ljutnje; a prakticirajui Buddhina uenja na duboki nazor praznine moemo rijeiti svoje probleme svakodnevice koji proizlaze iz neznanja. U ovoj je knjizi objanjeno kako razviti odricanje, univerzalno suosjeanje i mudrost koja spoznaje prazninu. Korijen vezanosti i sve nae patnje je samoprianjajue neznanje, neznanje o nainu na koji stvari zapravo postoje. To neznanje neemo znati prepoznati ako se ne budemo oslanjali na Buddhina uenja; a ako uenja na prazninu ne budemo prakticirali, neemo moi odbaciti to neznanje. Tako neemo imati priliku postii osloboenje od patnje i problema. Meutim, kroz to objanjenje moemo razumjeti da sva iva bia trebaju prakticirati Dharmu zbog toga to sva iva bia, ljudi i neljudi, budisti i nebudisti, ele biti slobodni od patnje i problema. Nema drugog naina da se ostvari taj cilj. Trebamo shvatiti kako nai problemi ne postoje van nas ve su dio naeg uma koji proivljava neugodne osjeaje. Kad na automobil, na primjer, ima problem, mi kaemo: Imam problem, ali zapravo je to problem automobila, a ne na. Problem automobila je vanjski problem, a na problem je na neugodan osjeaj, koji je unutarnji problem. Ova su dva problema potpuno razliita. Problem automobila trebamo rijeiti tako to emo ga popraviti, a svoj problem trebamo rijeiti tako to emo obuzdati svoju vezanost za automobil. ak i ako uporno rjeavamo probleme automobila, ali smo nemoni obuzdati svoju vezanost za automobil, i dalje emo doivljavati nove probleme vezane za automobil. Isti je sluaj i s naom kuom, novcem, vezama i tako dalje. Veina ljudi trai krajnje uzdanje u krivim stvarima
5

moderni budizam

zbog toga to pogreno vjeruju da su vanjski problemi njihovi problemi. Dokle god smo nemoni obuzdati svoje zablude kao to je vezanost, morat emo stalno proivljavati patnju i probleme u ovom ivotu i iz ivota u ivot, bez kraja. Poto smo vrsto privezani konopom vezanosti za samsaru, ciklus neistog ivota, nemogue nam je nai osloboenje od patnje i problema ako ne prakticiramo Dharmu. Shvaajui ovo, trebamo razviti i odrati snanu elju za odbacivanjem korijena patnje vezanosti i samoprianjueg neznanja. Ova se elja zove odricanje, i proizlazi iz nae mudrosti. Buddhina uenja su znanstvene metode za trajno rjeenje problema svih ivih bia. Provedemo li njegova uenja u praksu, moi emo obuzdati svoju vezanost i zbog toga emo biti trajno osloboeni od sve patnje i problema. Ve i samo iz ovoga moemo razumjeti koliko su za svih dragocjena i vana njegova uenja, Dharma. Kao to je ve reeno, poto svi nai problemi potjeu iz vezanosti, a osim Dharme, nema drugog naina da se vezanost obuzda, jasno je da je jedino Dharma prava metoda za rjeenje naih problema svakodnevice. BUDISTIKA VJERA Za budiste je vjera u Buddhu Shakyamunija njihov duhovni ivot; ona je korijen svih Dharma spoznaja. Ako imamo duboku vjeru u Buddhu, prirodno emo razviti snanu elju da prakticiramo njegova uenja. S tom eljom emo zasigurno uloiti trud u svoju praksu Dharme, a sa snanim trudom emo ostvariti trajno osloboenje od patnje ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota. Postignue trajnog osloboenja od patnje ovisi o naem trudu u Dharma praksi, koji ovisi o snanoj elji za prakticiranjem Dharme, koja pak ovisi o dubokoj vjeri u Buddhu. Stoga, moemo razumjeti da, ako uistinu elimo doivjeti veliku dobrobit od
6

uvodno objanjenje

svog prakticiranja budizma, trebamo razviti i odrati duboku vjeru u Buddhu. Kako moemo razviti i odrati tu vjeru? Prvo, trebamo znati zato trebamo postii trajno osloboenje od patnje. Nije dovoljno doivjeti samo privremeno osloboenje od neke odreene patnje; sva iva bia, ukljuujui ivotinje, doive privremeno osloboenje od nekih odreenih patnji. ivotinje doivljavaju privremeno osloboenje od ljudske patnje, a ljudi doivljavaju privremeno osloboenje od patnje ivotinja. Trenutno smo moda slobodni od fizike patnje i mentalne boli, ali je to samo privremeno. Kasnije u ovom ivotu i u naim bezbrojnim buduim ivotima, morat emo proivljavati nepodnoljive fizike patnje i mentalnu bol, stalno i bez kraja. U ciklusu neistog ivota, samsari, nitko nema trajnu slobodu; svatko mora stalno proivljavati patnje bolesti, starenja, smrti i nekontroliranog roenja, iz ivota u ivot, bez kraja. U ovom ciklusu neistog ivota postoje razliita podruja ili neisti svjetovi u kojima moemo biti ponovno roeni: tri nia podruja podruja ivotinja, gladnih duhova i bia pakla i tri via podruja podruja bogova, polubogova i ljudskih bia. Od svih neistih svjetova, najgori je pakao; to je svijet koji se pojavljuje najgoroj vrsti uma. Svijet ivotinja je manje neist, dok je svijet koji se pojavljuje ljudskim biima manje neist od svijeta koji se pojavljuje ivotinjama. Meutim, patnje ima u svakom podruju. Kad se ponovno rodimo kao ljudsko bie, moramo proivljavati ljudsku patnju, kad se ponovno rodimo kao ivotinja, moramo proivljavati patnju ivotinje, a kad se ponovno rodimo kao bie pakla, moramo proivljavati patnju bia pakla. Kontemplirajui ovo, doi emo do spoznaje kako nije dovoljno proivljavati samo privremenu slobodu od neke odreene patnje; sigurno nam je potrebno postii trajno osloboenje od patnji ovog ivota i svih bezbrojnih buduih ivota. Kako to moemo postii? Samo primjenom Buddhinih uenja u praksi zato to su samo Buddhina uenja prave metode za
7

moderni budizam

odbacivanje naeg samoprianjajueg neznanja, izvora sve nae patnje. U jednom svom uenju koje se zove Sutra Kralj koncentracije, Buddha kae: Mag stvara razne stvari kao to su konji, slonovi i tako dalje. Njegove tvorevine zapravo ne postoje; Treba znati da su sve stvari takve. Ve i ovo uenje ima mo da trajno oslobodi sva iva bia od njihove patnje. Prakticiranjem i spoznajom ovog uenja, koje je detaljnije objanjeno u poglavlju Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti, moemo trajno iskorijeniti korijen sve nae patnje, nae samoprianjajue neznanje. Kad se to dogodi, doivjet emo vrhunski trajni mir uma, nirvanu, trajno osloboenje od patnje koje je naa najdublja elja i pravi smisao ljudskog ivota. Ovo je glavna svrha Buddhinih uenja. Shvaajui ovo, duboko emo poeti cijeniti Buddhinu dobrotu prema svim ivim biima, iz koje im je dao duboke metode da postignu trajnu slobodu od ciklusa patnji bolesti, starenja, smrti i ponovnog roenja. ak ni naa majka nema suosjeanje kojim nas eli osloboditi od ovih patnji; samo nas Buddha zapravo osloboa time to nam otkriva put mudrosti koji nas vodi do krajnjeg cilja ljudskog ivota. Trebamo opetovano kontemplirati ovu stavku sve dok ne razvijemo duboku vjeru u Buddhu. Ova vjera je objekt nae meditacije; trebamo transformirati svoj um u vjeru u Buddhu i jednousmjereno je odrati to je due mogue. Ustrajnim prakticiranjem ove kontemplacije i meditacije, odravat emo duboku vjeru u Buddhu danonono, itav svoj ivot. Jedna od Buddhinih glavnih uloga je da udijeli mentalni mir svakom ivom biu davanjem blagoslova. iva bia ne mogu sama od sebe razviti smiren um. Samo ako prime Buddhine blagoslove u svoje mentalne kontinuume, iva bia, ukljuujui ak i ivotinje, mogu doivjeti mir uma. Kad su im umovi mirni
8

uvodno objanjenje

i spokojni, oni su stvarno sretni; ali ako im umovi nisu smireni, ni oni nisu sretni, ak i ako su im vanjske okolnosti idealne. Ovo dokazuje da srea ovisi o mentalnom miru, a poto on ovisi o primanju Buddhinih blagoslova, znai da je Buddha izvor sve sree. Shvaajui i kontemplirajui ovo, trebamo razviti i odrati duboku vjeru u Buddhu, i generirati snanu elju za prakticiranjem njegovih uenja openito, a naroito Kadam Lamrima. TO JE UM? Znamo da svi kau Moj um, moj um, ali kad bi nas netko upitao: to je um? ne bismo imali jasan odgovor. Neki ljudi kau da je na mozak um, ali to nije tono. Mozak ne moe biti um zato to je on samo dio tijela; moemo ga izravno vidjeti oima, ak ga se moe i fotografirati. S druge strane, um nije dio tijela; ne moemo ga oima vidjeti i ne moe ga se fotografirati. Stoga je jasno da mozak nije um. Jasan odgovor na pitanje to je um? moemo pronai u Buddhinim uenjima. Buddha je dao sljedee jasno i detaljno objanjenje o umu. Um je neto ija je priroda prazna kao prostor, neto to nikad nije imalo oblik ili boju, i ija je funkcija da percipira i razumije objekte. Postoje tri razine uma: grubi, suptilni i vrlo suptilni um. U vrijeme naih snova, imamo svjesnost snova kroz koju nam se pojavljuju raznorazni snovi; ova je svjesnost suptilni um jer ju je teko prepoznati. Za vrijeme dubokog sna, imamo samo jednu mentalnu svjesnost, koja percipira samo prazninu. Ova svjesnost se zove jasna svjetlost spavanja i vrlo je suptilan um zato to ju je jako teko prepoznati. Za vrijeme budnog stanja imamo svjesnost budnog stanja kroz koju nam se pojavljuju razne stvari budnog stanja. Ova svjesnost je grubi um zato to ju nije teko prepoznati. Kad zaspimo, na grubi um, ili svjesnost budnog stanja, rastapa se u na suptilni um spavanja. Istovremeno, sve nae pojavnosti budnog stanja
9

moderni budizam

postaju nepostojee; a kad spavamo duboko, na suptilni um spavanja se rastopi u na vrlo suptilni um spavanja, jasnu svjetlost spavanja. Na tom smo stupnju poput mrtvaca. Zatim, uslijed odrane karmike veze s ovim ivotom, iz jasne svjetlosti spavanja opet izlazi na grubi um, ili svjesnost budnog stanja i ponovno nam se pojavljuju razne stvari budnog stanja. Proces spavanja je vrlo slian procesu umiranja. Razlika meu njima je u tome to kad umiremo, nai se grubi i suptilni umovi rastvaraju u na vrlo suptilni um smrti, poznat kao jasna svjetlost smrti. Zatim, uslijed prestanka nae karmike veze s ovim ivotom, na vrlo suptilni um naputa ovo tijelo, odlazi u idui ivot i ulazi u novo tijelo, a zatim nam se pojavljuju raznorazne stvari tog idueg ivota. Sve je potpuno novo. Iz ovog objanjenja uma moemo jasno shvatiti postojanje naih buduih ivota, pa se sada prakticiranjem Buddhinih uenja, Dharme, moemo pripremiti za sreu i slobodu u svojim bezbrojnim buduim ivotima. Nema nita smislenije od ovoga. Na sadanji ivot je samo jedan ivot, dok su nai budui ivoti bezbrojni. Stoga, nema sumnje kako su nai budui ivoti vaniji od ovog ivota. TKO SU KADAMPE? Ka se odnosi na Buddhina uenja, a dam se odnosi na Atishine upute Lamrima (Stupnjeve puta do prosvjetljenja, koji se jo zovu i Kadam Lamrim). Kadam se dakle odnosi na spoj Buddhinih uenja i Atishinih uputa, a iskreni praktiari Kadam Lamrima se zovu Kadampe. Postoje dvije Kadampa tradicije, drevna i nova. Praktiari drevne Kadampa tradicije su naizgled vie naglaavali prakticiranje Kadam Lamrima Sutre negoli Tantre. Kasnije su Je Tsongkhapa i njegovi sljedbenici podjednako naglaavali prakticiranje Kadam Lamrima i Sutre i Tantre. Ta nova tradicija koju je utemeljio Je Tsongkhapa zove se Nova Kadampa tradicija.
10

uvodno objanjenje

Kadampe se iskreno oslanjaju na Buddhu Shakyamunija zato to je Buddha izvor Kadam Lamrima; oni se iskreno oslanjaju na Avalokiteshvaru, Buddhu suosjeanja i na Zatitnika Dharme Mudrosti, time ukazujui na to da su im glavne prakse suosjeanje i mudrost; i iskreno se oslanjaju na Aryu Taru zato to je ona obeala Atishi kako e u budunosti voditi posebnu brigu o Kadampa praktiarima. Iz tog se razloga, ova etiri sveta prosvijetljena bia zovu etiri Kadampa Guru Boanstva. Utemeljitelj Kadampa tradicije je veliki budistiki Majstor i uenjak Atisha. Atisha je roen 982. godine kao princ u Istonom Bengalu, u Indiji. Otac mu se zvao Kalyanashri (Uzviena vrlina), a majka Prabhavati Shrimati (Uzvieni sjaj). Bio je drugi od triju sinova, a po roenju dobio je ime Chandragarbha (Mjeseeva bit). Ime Atisha, koje znai Mir, dobio je poslije, a dao mu ga je tibetanski kralj Jangchub , zato to je uvijek bio odmjeren i smiren. Dok je jo bio dijete, njegovi su ga roditelji odveli u posjet hramu. itavim putem tisue ljudi okupilo se da barem nakratko vide princa. Kad je Chandragarbha vidio mnotvo pitao je Tko su ovi ljudi?, a roditelji su mu odgovorili, Oni su svi nai podanici. Suosjeanje se spontano javi u prinevu srcu i on se pomoli, Neka svi ovi ljudi uivaju dobru sreu, veliku poput moje. Kad god bi se s nekim sreo, u njegovom bi se umu prirodno javila elja Neka ova osoba nae sreu i neka bude slobodna od patnje. ak i kao mali djeak, Chandragarbha je primao vizije Tare. Ponekad, dok bi bio u majinu krilu, plavo upali cvijee padalo bi s neba i on bi poeo govoriti kao da se obraa cvijeu. Jogini su kasnije njegovoj majci objasnili da je plavo cvijee koje je vidjela znak da se Tara ukazuje i obraa njenom sinu. Kada je princ bio stariji njegovi su roditelji eljeli ugovoriti brak za njega, no Tara mu je savjetovala, Ako postane vezan za svoje kraljevstvo bit e poput slona kada potone u mulj i ne moe se izvui van, zato to je prevelik i preteak. Nemoj postati
11

moderni budizam

vezan za ovaj ivot. Studiraj i prakticiraj Dharmu. Bio si Duhovni vodi u mnogima od svojih prijanjih ivota i u ovom e ivotu takoer postati Duhovni vodi. Nadahnut ovim rijeima, Chandragarbha je razvio veliko zanimanje za uenje i vjebanje Dharme i postao je odluan postii sve spoznaje Buddhinih uenja. Znao je da e za postizanje tog cilja morati nai potpuno kvalificiranog Duhovnog vodia. Prvo je priao uvenom budistikom uitelju po imenu Jetari, koji je ivio u blizini, te je od njega zatraio Dharma upute o tome kako pronai izbavljenje od samsare. Jetari mu je dao upute o uzdanju i bodhichitti i onda mu je rekao da bi, ukoliko eli vjebati isto, trebao otii u Nalandu i uiti od Duhovnog vodia po imenu Bodhibhadra. Kada je susreo Bodhibhadru princ mu ree, Shvaam da je samsara beznaajna, te da su jedino osloboenje i potpuno prosvjetljenje stvarno vrijedni truda. Molim te, daj mi Dharma upute koje e me brzo odvesti do stanja izvan alosti. Bodhibhadra mu je dao kratke upute o razvijanju bodhichitte i tada mu je savjetovao: eli li isto vjebati Dharmu potrai Duhovnog vodia Vidyakokilu. Bodhibhadra je znao da je Vidyakokila veliki meditator koji je stekao savrenu spoznaju praznine, i koji je vrlo vjet u pouavanju stupnjeva dubokog puta. Vidyakokila je Chandragarbhi dao cjelovite upute i dubokog i irokog puta i tada ga je poslao da studira kod Duhovnog vodia Avadhutipe. Avadhutipa mu nije odmah dao poduku, ve je rekao princu da ode Rahulagupti kako bi primio upute o Hevajra i Heruka Tantrama, i da se nakon toga vrati k njemu da primi jo detaljnije pouke o Tajnoj mantri. Rahulagupta je Chandragarbhi dao tajno ime Jnanavajra (Neunitiva mudrost), i njegovu prvu punomo za praksu Hevajre. Tada mu je rekao neka poe kui i pribavi pristanak svojih roditelja. Iako princ nije bio vezan za svjetovni ivot, ipak je bilo vano da dobije dozvolu svojih roditelja da bi vjebao na nain na koji je elio. Tako se vratio roditeljima, i rekao im: Ako vjebam
12

uvodno objanjenje

Dharmu isto, tada u, ba kako je Arya Tara predvidjela, moi uzvratiti vau dobrotu, i dobrotu svih ivih bia. Ako uinim tako, moj ljudski ivot nee biti potraen. Inae, ak i ako budem proveo sve vrijeme u velianstvenoj palai, moj e ivot biti besmislen. Molim vas dajte mi svoj pristanak da napustim kraljevstvo i posvetim sav svoj ivot praksi Dharme. Chandragarbhin otac bio je nesretan kada je ovo uo, i elio je sprijeiti sina da odustane od svojih izgleda kao budui kralj, no majka mu je bila oduevljena kada je ula da njen sin eli posvetiti svoj ivot Dharmi. Sjetila se da je prilikom njegova roenja bilo mnogo divnih znakova, kao to su duge, i sjetila se uda poput plavog upali cvijea koje je padalo s neba. Znala je da njen sin nije obian princ, i dala je svoj pristanak bez imalo oklijevanja. S vremenom, i kralj je odobrio sinovljevu elju. Chandragharba se vratio Avadhutipi, i sedam je godina primao upute o Tajnoj mantri. Princ je postao toliko sposoban da je jednom prilikom razvio ponos mislei Vjerojatno znam o Tajnoj mantri vie od ikoga na cijelom svijetu. Te noi u snu su ga posjetile Dakine te su mu pokazale rijetke spise koje nikada ranije nije vidio. Pitale su ga: to znae ovi tekstovi?, ali on nije imao pojma. Kada se probudio, njegov je ponos nestao. Kasnije je Chandragarbha poeo misliti kako bi se trebao ugledati na Avadhutipin nain vjebanja, te pokuati kao laik brzo postii prosvjetljenje vjebajui Mahamudru u ovisnosti o djelatnoj mudri, ali ukazao mu se Heruka koji mu je rekao da e, ako se zaredi, moi pomoi bezbrojnim biima i proiriti Dharmu nadaleko i nairoko. Te je noi sanjao da slijedi procesiju redovnika u prisutnosti Buddhe Shakyamunija koji se pitao zato se Chandragarbha jo nije zaredio. Kada se probudio iz sna odluio je postati redovnik. Primio je zareenje od Shilarakshite i dobio je ime Dhipamkara Shrijnana. Od Duhovnog vodia Dharmarakshite, Dhipamkara Shrijnana je primio opirne upute o Sedam setova Abhidharme i o Oceanu
13

Atisha

uvodno objanjenje

Velikog objanjenja tekstovi napisani sa stanovita Vaibhashika sustava. Na ovaj je nain ovladao Hinayana uenjima. Jo uvijek nezadovoljan, Dhipamkara Shrijnana je krenuo put Bodh Gaye da primi detaljne upute. Jednog dana nauo je razgovor dviju ena koje su u stvari bile emanacije Arya Tare. Mlaa je pitala stariju, Koja je glavna metoda za brzo postizanje prosvjetljenja?, a starija je odgovorila, To je bodhichitta. uvi ovo, Dhipamkara Shrijnana postao je odluan da postigne dragocjenu bodhichittu. Kasnije, dok je obilazio veliku stupu u Bodh Gayi, kip Buddhe Shakyamunija progovori, rekavi mu: Ako eli brzo postii prosvjetljenje, mora stei iskustvo suosjeanja, ljubavi i dragocjene bodhichitte. Njegova je elja da ostvari bodhichittu tada postala intenzivna. uo je da je Duhovni vodi Serlingpa, koji je ivio daleko, u mjestu po imenu Serling na Sumatri, postigao veoma posebno iskustvo bodhichitte, i da je u stanju dati upute o Sutrama Savrenstva mudrosti. Dhipamkari Shrijnani trebalo je trinaest mjeseci da doplovi do Sumatre. Kada je stigao, ponudio je Serlingpi mandalu i izloio svoj zahtjev. Serlingpa mu je rekao da e za prijenos uenja trebati dvanaest godina. Dhipamkara Shrijnana ostao je na Sumatri dvanaest godina, i konano je stekao dragocjenu spoznaju bodhichitte. Potom se vratio u Indiju. Oslanjajui se na svoje duhovne vodie Atisha je stekao posebno znanje o tri seta Buddhinih uenja: setu moralne discipline, setu rasprava, te setu mudrosti, i o etiri klase Tantri. Takoer je ovladao umjetnostima i znanostima kao to su pjesnitvo, retorika i astrologija, bio je vrstan lijenik i vrlo vjet u obrtima i tehnologiji. Atisha je takoer postigao sve spoznaje triju viih obuka: obuke u vioj moralnoj disciplini, obuke u vioj koncentraciji i obuke u vioj mudrosti. S obzirom da su svi stupnjevi Sutre, poput est savrenstava, pet putova, deset tla; i svi stupnjevi Tantre, kao to su generirajui i dovravajui stupanj, ukljueni u tri vie obuke, znai da je Atisha tako stekao spoznaje svih stupnjeva puta.
15

moderni budizam

Postoje tri tipa vie moralne discipline: via moralna disciplina Pratimoksha zavjeta ili zavjeta pojedinanog osloboenja, via moralna disciplina Bodhisattvinih zavjeta; i via moralna disciplina Tantrikih zavjeta. Zavjeti odbacivanja dvjesto pedeset tri prijestupa, koje uzima potpuno zareeni redovnik, spadaju meu Pratimoksha zavjete. Atisha nikada nije prekrio niti jedan od njih. Ovo pokazuje da je posjedovao vrlo snanu panju i veliku savjesnost. Takoer je isto odravao Bodhisattvin zavjet izbjegavanja osamnaest korijenskih i etrdeset est sporednih prijestupa, a isto je odravao i tantrike zavjete. Postignua vie koncentracije i vie mudrosti podijeljena su na uobiajena i izvanredna. Uobiajeno postignue je ono koje stjeu praktiari i Sutre i Tantre, a izvanredno postignue ono koje stjeu samo praktiari Tantre. Uvjebavanjem u vioj koncentraciji Atisha je stekao uobiajenu koncentraciju smirenog obitavanja i, na osnovi toga, vidovitost, udotvorne moi i uobiajene vrline. Takoer je postigao izvanredne koncentracije poput koncentracija generirajueg i dovravajueg stupnja Tajne mantre. Uvjebavanjem u vioj mudrosti, Atisha je stekao uobiajenu spoznaju praznine i izvanredne spoznaje primjera jasne svjetlosti i znaenja jasne svjetlosti Tajne mantre. Atisha je ovladao i Hinayana i Mahayana uenjima, i bio je potovan od strane uitelja obiju tradicija. Kada bi ne-budisti debatirali s njime, i bili poraeni u debati, prihvatili bi budizam. Atisha je bio poput kralja, krunskog dragulja indijskih budista, i smatralo ga se drugim Buddhom. Prije nego to se Atisha rodio, trideset sedmi kralj Tibeta, Trisong Detsen (oko 754.797. poslije Krista), pozvao je Padmasambhavu, Shantarakshitu i druge budistike uitelje u Tibet, i kroz njihov je utjecaj cvala ista Dharma. No, nekoliko godina kasnije, tibetanski kralj Lang Darma (oko 836. godine poslije Krista) unitio je istu Dharmu i ukinuo Sanghu. Do tog je vremena veina kraljeva bila religiozna, ali je vladavina Lang Darme za Tibet bila mrano razdoblje. Nekih sedamdesetak
16

uvodno objanjenje

godina nakon njegove smrti Dharma je ponovno poela cvjetati u gornjem dijelu Tibeta kroz trud velikih uitelja kao to je prevoditelj Rinchen Sangpo, a takoer je poela cvjetati u donjem dijelu Tibeta kroz trud velikog Uitelja imenom Gongpa Rabsal. Postupno, Dharma se proirila i sredinjim Tibetom. U to vrijeme nije postojala ista praksa jedinstva Sutre i Tantre. Mislilo se da su ove dvije prakse protuslovne, kao vatra i voda. Kada su ljudi prakticirali Sutru odbacivali bi Tantru, a kada su prakticirali Tantru odbacivali bi Sutru, ukljuujui ak i pravila Vinaye. Lani su uitelji dolazili iz Indije u elji da steknu zlato kojeg je u Tibetu bilo u izobilju. Hinei da su Duhovni vodii i jogini uveli su izopaenosti kao to su crna magija, stvaranje privida, seksualne prakse i obredno ubojstvo. Te su nesavjesne prakse postale dosta rairene. Kralj po imenu Yeshe i njegov neak Jangchub koji su ivjeli u Ngari u zapadnom Tibetu bili su uvelike zabrinuti zbog onoga to se deavalo s Dharmom u njihovoj zemlji. Kralj je plakao kada bi mislio o istoi Dharme u minulim vremenima u usporedbi sa neistom Dharmom koja se sada prakticira. Bio je veoma alostan kad je vidio kako su grubi i nekontrolirani postali umovi ljudi. Mislio je, Kako bi lijepo bilo kada bi ista Dharma ponovo cvala Tibetom da pripitomi umove naeg naroda. Da bi ispunio ovu elju slao je Tibetance u Indiju da naue sanskrt i da se uvjebavaju u Dharmi, ali mnogi od njih nisu mogli podnijeti vruu klimu. Nekolicina preivjelih nauila je sanskrt, i dobro se uvjebala u Dharmi. Meu njima je bio i prevoditelj Rinchen Sangpo koji je primio mnoge upute, i potom se vratio na Tibet. S obzirom da ovaj plan nije imao uspjeha, Yeshe je odluio pozvati vjerodostojnog uitelja iz Indije. Poslao je u Indiju skupinu Tibetanaca sa velikom koliinom zlata i zadatkom da nau najkvalificiranijeg Duhovnog vodia u Indiji. Savjetovao im je svima da studiraju Dharmu i steknu savreno znanje sanskrta. Ovi su Tibetanci iskusili sve tekoe klime i putovanja
17

moderni budizam

da bi ispunili kraljevu elju. Neki su od njih postali znameniti prevoditelji. Preveli su mnoge spise i poslali ih kralju, na njegovu veliku radost. Kada su se ovi Tibetanci vratili u Tibet obavijestili su kralja: U Indiji postoji mnotvo vrlo uenih budistikih uitelja, ali najodliniji i najplemenitiji od njih je Dhipamkara Shrijnana. eljeli bismo ga pozvati na Tibet, ali on ima tisue uenika u Indiji. Kada je Yeshe uo ime Dhipamkara Shrijnana bio je zadovoljan i postao je odluan da tog uitelja pozove u Tibet. S obzirom da je ve iskoristio veinu svog zlata, a sada ga je trebalo jo vie da bi pozvao Dhipamkaru Shrijnanu na Tibet, kralj se uputio na ekspediciju kako bi potraio jo zlata. Kada je stigao do jedne od granica, neprijateljski ne-budistiki kralj ga je zarobio i bacio u tamnicu. Kada su te vijesti dole do Jangchub a, on je promislio: Dovoljno sam moan da zapodjenem rat s tim kraljem, no uinim li to toliki mnogi e patiti, a ja u morati poiniti mnogo tetnih, destruktivnih djela. Odluio je kralju poslati molbu za ujakovo putanje na slobodu, no kralj je odgovorio rijeima, Pustit u ti ujaka samo ako postane mojim podanikom, ili ako mi donese onoliko zlata koliko je teko tijelo tvog ujaka. Uz velike tekoe Jangchub uspio je skupiti navedenu koliinu zlata, no nedostajalo mu ga je jo za teinu ujakove glave. S obzirom da je neprijateljski kralj zahtijevao tu dodatnu koliinu, Jangchub se pripremio da ode u potragu za jo zlata, ali prije nego to je krenuo u potragu, posjetio je ujaka. Naao je Yeshe a tjelesno slabog, ali dobrog stanja uma. Jangchub ree kroz zatvorske reetke: Uskoro u te moi izbaviti, zato to sam uspio sakupiti gotovo svu koliinu zlata. Yeshe mu odgovori: Molim te ne ponaaj se prema meni kao da sam vaan. Ne smije dati zlato ovom neprijateljskom kralju. Poalji svo zlato u Indiju i ponudi ga Dhipamkari Shrijnani. Ovo je moja najvea elja. Radosno u dati svoj ivot zbog ponovnog obnavljanja iste Dharme u Tibetu. Molim te prenesi ovu poruku Dhipamkari Shrijnani. Neka zna da sam dao svoj ivot da bih ga
18

uvodno objanjenje

pozvao na Tibet. Poto ima suosjeanja za tibetanski narod, kada primi ovu poruku, prihvatit e na poziv. Jangchub poslao je prevoditelja Nagtsa sa nekoliko pratitelja u Indiju sa zlatom. Kada su sreli Dhipamkaru Shrijnanu rekli su mu to se dogaa u Tibetu, i kako ljudi ele pozvati Duhovnog vodia iz Indije. Takoer su mu rekli koju je koliinu zlata kralj poslao kao ponudu i koliko je Tibetanaca umrlo da bi se na Tibetu obnovila ista Dharma. Rekli su mu kako je kralj Yeshe rtvovao svoj ivot da bi ga doveo na Tibet. Nakon to su izloili svoj zahtjev, Dhipamkara Shrijnana razmotrio je njihove rijei i prihvatio njihov poziv. Iako je imao mnogo uenika u Indiji, i mada je ondje vrlo naporno radio zbog Dharme, znao je da na Tibetu nema iste Dharme. Takoer je primio proroanstvo Arya Tare da e, ukoliko ode na Tibet, donijeti dobrobit bezbrojnim ivim biima. U njegovu se srcu javilo suosjeanje kada je pomislio koliko je Tibetanaca umrlo u Indiji, a posebno je bio dirnut rtvom Yeshe a. Dhipamkara Shrijnana morao je potajice krenuti put Tibeta, jer da su njegovi indijski uenici znali da odlazi iz Indije, sprijeili bi ga. Rekao im je da ide na hodoae u Nepal, no iz Nepala se prebacio na Tibet. Kada su na koncu njegovi indijski uenici shvatili da se nee vratiti, prosvjedovali su, te su Tibetance nazvali lopovima koji su im oteli Duhovnog vodia! Kako je u to vrijeme bio obiaj, kao to je i danas, da se uvaeni gost pozdravi na poseban nain, Jangchub je poslao tristo konjanika i mnotvo uvaenih Tibetanaca na granicu da poele dobrodolicu Atishi i ponude mu konja da mu se olaka teko putovanje do Ngarija. Atisha je jahao izmeu tri stotine konjanika i pomou svojih udotvornih moi sjedio je lakat iznad konjskih lea. Kada su ga vidjeli, oni koji prethodno nisu gajili potovanje prema njemu razvili su veoma snanu vjeru, i svi su govorili da je drugi Buddha stigao na Tibet. Kada je Atisha stigao u Ngari, Jangchub ga je zamolio, O suosjeajni Atisha, molim te daj upute da pomognu tibetanskom
19

moderni budizam

narodu. Molim te daj nam savjet koji svatko moe slijediti. Molim te daj nam posebne upute tako da moemo zajedno prakticirati sve putove Sutre i Tantre. Da bi ispunio ovu elju, Atisha je sastavio Svjetiljku za put do prosvjetljenja po kojoj ih je pouavao. Ove je upute prvo dao u Ngariju, a nakon toga u sredinjem Tibetu. Mnogi su uenici koji su uli ova uenja razvili veliku mudrost. DRAGOCJENOST KADAM LAMRIMA Atisha je napisao izvorni Kadam Lamrim na temelju Ukrasa jasne spoznaje Buddhe Maitreye, koji je tumaenje Sutri Savrenstva mudrosti koje je Buddha Shakyamuni pouavao u Rajagrihi na Planini Okupljenih leinara. Kasnije je Je Tsongkhapa napisao svoje tekstove opirnih, srednjih i saetih Kadam Lamrim uputa kao tumaenja Atishinih uputa Kadam Lamrima, i time je dragocjena Buddhadharma procvjetala u mnogim istonim zemljama, a sada i u zapadnim. Upute Kadam Lamrima, spoja Buddhinih uenja i Atishinih posebnih uputa, predstavljene su u tri stupnja: upute stupnjeva puta osobe poetnog dosega, upute stupnjeva puta osobe srednjeg dosega i upute stupnjeva puta osobe velikog dosega. Sva Buddhina uenja i Sutre i Tantre su ukljuena u ova tri seta uputa. Buddhina uenja su vrhunski lijek koji trajno lijei i fizika oboljenja i bolest zabluda. Ba kao to lijenici daju razliite lijekove za razliite bolesti, tako je i Buddha dao razliite Dharma lijekove, prema razliitim kapacitetima ljudi. Dao je jednostavna uenja onima poetnog dosega, duboka uenja onima srednjeg dosega i vrlo duboka uenja onima velikog dosega. U praksi, sva su ta uenja dio Kadam Lamrima, koji je glavno tijelo Buddhinih uenja; nema niti jednog Buddhinog uenja koje nije ukljueno u Kadam Lamrim. Iz tog je razloga Je Tsongkhapa rekao da kad sluamo cijeli Lamrim, sluamo sva Buddhina uenja, a kad prakticiramo cijeli Lamrim, prakticiramo sva Buddhina
20

uvodno objanjenje

uenja. Kadam Lamrim je saetak svih Buddhinih uenja; vrlo je praktian i primjeren svima, a njegova prezentacija je bolja od drugih uputa. Stjecanjem iskustva Lamrima, razumjet emo da niti jedno Buddhino uenje nije protuslovno, sva emo Buddhina uenja provesti u praksi, lako emo spoznati Buddhin krajnji nazor i namjeru, i postat emo slobodni od svih pogrenih nazora i namjera. Svatko, i budisti i nebudisti, treba trajno osloboenje od patnje, i istu i vjenu sreu. Ovu elju e ispuniti praksom Lamrima; zato je on pravi dragulj koji ispunjava elje. Openito govorei, sva Buddhina uenja Dharma, su veoma dragocjena, ali Kadam Dharma ili Lamrim je posebna Buddhadharma koja je primjerena za svakoga, bez iznimke. Veliki majstor Dromtonpa je rekao: Kadam Dharma je kao mala napravljena od zlata. Ba kao to bi svakome, ak i onima koji ne koriste malu, bilo drago dobiti na dar zlatnu malu, na slian nain svi, ukljuujui i nebudiste, mogu imati koristi od Kadam Dharme. To je tako zato to nema razlike izmeu Kadam Dharme i svakodnevnih iskustava ljudi. ak i bez studiranja ili sluanja Dharme, neki ljudi itajui novine, gledajui televiziju i pratei dogaanja u svijetu, esto dou do istih zakljuaka kao to su oni objanjeni u uenjima Kadam Dharme. Razlog tome je da se Kadam Dharma podudara sa svakodnevnim iskustvima ljudi; ona je neodvojiva od svakodnevice. Svakome je potrebno da mu ivot bude sretan i smislen, da privremeno rijei svoje ljudske probleme, i da moe na kraju nai istu i vjenu sreu obuzdavi svoju ljutnju, vezanost, ljubomoru, i naroito neznanje. U ovim duhovno izopaenim vremenima, pet je neistoa koje su u porastu diljem svijeta: 1. na okoli postaje iznimno neist uslijed zagaenja, 2. naa voda, zrak i hrana postaju iznimno neisti, takoer uslijed zagaenja, 3. nae tijelo postaje iznimno neisto zato to su bolesti sada sve uestalije; 4. na um postaje iznimno neist zato to su nam zablude sve jae; i 5. naa djela
21

moderni budizam

postaju iznimno neista zato to nemamo kontrole nad svojim zabludama. Zbog ovih pet neistoa, patnja, problemi i opasnosti su svugdje u porastu. Meutim, prakticiranjem Lamrima moemo pretvoriti svoja iskustva ovih pet neistoa u duhovni put koji nas vodi do iste i vjene sree osloboenja i prosvjetljenja. Moemo koristiti sve tekoe koje vidimo u svijetu kao duhovna uenja koja nas potiu da razvijemo odricanje, elju da sebe oslobodimo iz ciklusa neistog ivota; suosjeanje, elju da drugi budu trajno osloboeni iz ciklusa neistog ivota; i mudrost koja spoznaje da su sve ove neistoe rezultati naih nevrlinskih djela. Na taj nain, kroz praksu Lamrima moemo transformirati sve nepovoljne okolnosti u mogunosti za razvoj spoznaja duhovnog puta koje e nam donijeti istu i vjenu sreu. Kad god praktiari Lamrima doive tekoe i patnju, oni misle: Bezbrojna druga iva bia proivljavaju daleko veu patnju i tekoe od mene, i na taj nain razviju ili uveaju svoje suosjeanje za sva iva bia, koje ih brzo vodi do vrhunske sree prosvjetljenja. Kadam Lamrim je vrhunski lijek koji moe trajno izlijeiti sve patnje bolesti, starosti, smrti i ponovnog roenja; to je znanstvena metoda za unaprijeenje nae ljudske prirode i kvaliteta i za rjeenje svih naih problema svakodnevice. Kadam Lamrim je najvee zrcalo Dharme u kojem moemo vidjeti kakve su stvari zapravo; i u kojem moemo vidjeti to trebamo znati, to trebamo odbaciti, to trebamo prakticirati, a to trebamo postii. I samo ako budemo koristili to zrcalo moemo vidjeti veliku dobrotu svih ivih bia. Kadampa praktiari naglaavaju uvjebavanje u meditaciji. to je meditacija? Meditacija je djelo uma i njena priroda je jednousmjerena koncentracija, a funkcija da uini um mirnim i spokojnim. elimo biti sretni stalno, ak i u snovima, pa kako to moemo postii? Uvjebavanjem u meditaciji zato to meditacija ini na um mirnim, a kad nam je um miran, sretni smo stalno,
22

uvodno objanjenje

ak i ako nam vanjske okolnosti nisu najbolje. S druge strane, kad nam um nije miran, nismo sretni, ak i ako su nam vanjske okolnosti izvrsne. Ovo moemo razumjeti iz vlastitog iskustva. Poto je uvjebavanje u meditaciji metoda kojom se um smiruje, trebamo uloiti trud i vjebati meditaciju. Kadgod meditiramo, vrimo djelo ili karmu koja uzrokuje da u budunosti doivimo mir uma. Iz ovoga moemo shvatiti koliko je vana meditacijska praksa. Objekti naih meditacija trebaju biti smisleni objekti (oni e u daljnjem tekstu biti opirno objanjeni), da bismo se uvjebavanjem u meditaciji mogli trajno osloboditi od patnji ovog ivota i svojih bezbrojnih buduih ivota i postii vrhunsku sreu prosvjetljenja, kako je Buddha pokazao. To nam je najbolji primjer. Meutim, u poetku moemo koristiti svoj dah kao objekt meditacije i prakticirati meditaciju na dah, koja je dosta jednostavna. Kako se prakticira meditacija na dah? Prvo se trebate fiziki i mentalno opustiti, i prestati misliti na bilo to. Zatim njeno i prirodno udiite i izdiite kroz nosnice, ne kroz usta, i jednousmjereno se koncentrirajte na osjeaj daha dok ulazi i izlazi kroz nosnice. Ako vam nakon ovoga um i dalje nije miran, trebate ponavljati ovu meditaciju sve dok vam um ne postane potpuno miran. Zatim se trebate potruditi da ostanete uvijek mirni, danonono. Tako moete usreiti i sebe i svoju obitelj i prijatelje.

23

Put osobe poetnog dosega

U ovom kontekstu, osoba poetnog dosega se odnosi na nekoga tko ima poetniki kapacitet za razvoj duhovnog razumijevanja i spoznaja. DRAGOCJENOST NAEG LJUDSKOG IVOTA Svrha shvaanja dragocjenosti naeg ljudskog ivota je ohrabriti sebe da poluimo pravi smisao naeg ljudskog ivota, a ne da ga tratimo u besmislenim djelatnostima. Na je ljudski ivot vrlo dragocjen i smislen, ali samo ako ga iskoristimo za postizanje trajnog osloboenja i vrhunske sree prosvjetljenja. Trebamo sebe ohrabriti i ostvariti pravi smisao naeg ljudskog ivota kroz razumijevanje i kontempliranje sljedeeg objanjenja. Puno ljudi vjeruje kako je materijalni razvoj pravi smisao ljudskog ivota, ali moemo i sami vidjeti da bez obzira koliko je u svijetu ostvaren materijalni napredak, on nikad ne smanjuje ljudsku patnju i probleme. Dapae, esto uzrokuje porast patnje i problema; zato on nije pravi smisao ljudskog ivota. Trebamo znati kako smo trenutno nakratko dospjeli u ljudski svijet iz naih prijanjih ivota i ukazala nam se prilika da prakticiranjem Dharme postignemo vrhunsku sreu prosvjetljenja. To je naa izuzetna sretna okolnost. Kad postignemo prosvjetljenje, time e sve nae elje biti ispunjene, a moi emo i ispuniti elje drugih ivih bia; sebe emo time trajno osloboditi od patnji ovog
24

put osobe poetnog dosega

ivota i bezbrojnih buduih ivota, a izravno emo moi biti od svakodnevne dobrobiti svakom pojedinom ivom biu. Prosvjetljenje je unutarnje svjetlo mudrosti koje je trajno slobodno od svih pogrenih pojavnosti, i ija je funkcija da svakodnevno podaruje mentalni mir svakom ivom biu. Trenutno smo ostvarili ljudsko ponovno roenje i imamo priliku prakticiranjem Dharme postii prosvjetljenje, pa ako potratimo ovu dragocjenu priliku zbog besmislenih djelatnosti, to e biti najvei gubitak i najvea ludost jer e jako teko biti u budunosti pronai ovakvu priliku. U jednoj Sutri je Buddha Shakyamuni ovo doarao sljedeom analogijom. Pitao je svoje uenike: Pretpostavimo da postoji irok i dubok ocean veliine ovoga svijeta, i da na njegovoj povrini pluta zlatni jaram, a da na dnu oceana ivi slijepa kornjaa koja izranja na povrinu samo jednom u sto godina. Koliko bi esto ta kornjaa provukla glavu kroz sredinu jarma? Njegov sljedbenik Ananda je odgovorio da bi to, uistinu, bilo izuzetno rijetko. U tom kontekstu se veliki i duboki ocean odnosi na samsaru ciklus neistog ivota koji proivljavamo od vremena bez poetka, stalno iz ivota u ivot, bez kraja zlatni jaram se odnosi na Buddhadharmu, a slijepa kornjaa na nas. Iako fiziki nismo kornjaa, mentalno se previe ne razlikujemo od nje; a iako nae tjelesne oi nisu slijepe, nae oi mudrosti to jesu. Veinu svojih prolih ivota proveli smo na dnu oceana samsare, u niim podrujima podrujima ivotinja, gladnih duhova i bia pakla a izranjali bismo moda jednom u sto tisua godina kao ljudsko bie. ak i kad se nakratko naemo u viim podrujima samsarikog oceana kao ljudsko bie, iznimno je rijetko susresti zlatni jaram Buddhadharme. Ocean samsare je nepregledno velik, zlatni jaram Buddhadharme ne stoji na jednom mjestu ve se stalno mie iz mjesta u mjesto, a nae su oi mudrosti uvijek slijepe. Iz tih razloga, Buddha kae da e u budunosti, ak i ako ostvarimo ljudsko ponovno roenje, biti iznimno rijetko opet sresti Buddhadharmu, a Kadam Dharmu jo rijee. I sami
25

moderni budizam

vidimo da veliki broj ljudskih bia na svijetu, iako su se nakratko nali u viem podruju samsare kao ljudska bia, nisu sreli Buddhadharmu zato to se njihove oi mudrosti nisu otvorile. to znai susresti se s Buddhadharmom? To znai ui u budizam iskreno se uzdajui u Buddhu, Dharmu i Sanghu, i time dobiti i priliku da se ue i napreduje na putu do prosvjetljenja. Ako se ne susretnemo s Buddhadharmom, neemo imati priliku za to, pa time ni priliku da ostvarimo istu i trajnu sreu prosvjetljenja, pravi smisao ljudskog ivota. U zakljuku, trebamo misliti: Trenutno sam se nakratko naao u ljudskom svijetu i ukazala mi se prilika da primjenom Dharme u praksi ostvarim trajno osloboenje od patnje i vrhunsku sreu prosvjetljenja. Ako potratim ovu dragocjenu priliku zbog besmislenih djelatnosti, to e biti najvei gubitak i najvea ludost. S ovom milju, donesemo snanu odluku da emo prakticirati Dharmu Buddhinih uenja na odricanje, univerzalno suosjeanje i duboki nazor praznine sada, dok jo imamo priliku. Zatim uvijek iznova meditiramo na ovu odlunost. Ovu kontemplaciju i meditaciju bismo trebali prakticirati svakodnevno, u puno sjedenja, i na taj se nain ohrabriti da poluimo pravi smisao svog ljudskog ivota. Trebali bismo se zapitati to smatramo najvanijim to elimo, emu teimo ili o emu sanjarimo? Za neke su ljude to materijalna dobra, poput velike kue sa svim najnovijim luksuzima, brzog automobila ili dobro plaenog posla. Za druge je to ugled, dobar izgled, mo, uzbuenje ili pustolovina. Mnogi pokuavaju pronai smisao svog ivota u vezama s obitelji i krugom prijatelja. Sve nas te stvari mogu nakratko uiniti povrno sretnima, ali takoer mogu uzrokovati i mnogo brige i patnje. One nam nikad ne mogu pruiti pravu sreu za kojom svi mi, u dubini svojih srca, najiskrenije eznemo. Budui da te stvari ne moemo ponijeti sa sobom kad umremo, ako smo ih uinili
26

put osobe poetnog dosega

glavnim smislom svog ivota, one e nas na koncu razoarati. Ako su sama sebi cilj, svjetovna su postignua isprazna; ona nisu pravi smisao ljudskog ivota. Ako primijenimo Dharmu, s ovim naim ljudskim ivotom moemo postii vrhunski trajni mir uma, poznat i kao nirvana, odnosno prosvjetljenje. Poto su ova postignua nevarljiva i krajnja stanja sree, ona su pravi smisao ljudskog ivota. Meutim, s obzirom na to da je naa udnja za svjetovnim uicima toliko snana, imamo malo ili nimalo zanimanja za duhovnu vjebu. S duhovnog stanovita taj je manjak zanimanja za duhovnu vjebu vrsta lijenosti koja se zove lijenost vezanosti. Dokle god imamo takvu lijenost, vrata osloboenja za nas e ostati zatvorena, a posljedino tome emo i dalje proivljavati jade u ovom ivotu i beskrajne patnje iz ivota u ivot. Nain na koji moemo nadvladati ovu lijenost je meditiranje na smrt. Na svoju smrt trebamo meditirati uvijek iznova sve dok ne steknemo duboku spoznaju smrti. Iako na intelektualnoj razini svi znamo da emo na koncu umrijeti, naa svjesnost o smrti ostaje povrna. S obzirom na to da nas intelektualno znanje ne dira u srce, svakoga dana i dalje mislimo, Danas neu umrijeti, danas neu umrijeti. ak i na dan vlastite smrti, mi jo uvijek razmiljamo o tome to emo raditi sljedei dan ili tjedan. Ovaj um koji svakoga dana misli, Danas neu umrijeti zavarava nas vodi nas u pogrenom smjeru i uzrokuje da na ljudski ivot bude isprazan. S druge strane, meditiranjem na smrt postupno emo zamijeniti tu varljivu misao, Danas neu umrijeti, nevarljivom milju, Danas mogu umrijeti. Um koji svakoga dana spontano misli, Danas mogu umrijeti je spoznaja smrti. Ova spoznaja je ona koja izravno iskorjenjuje lijenost vezanosti i otvara vrata duhovnog puta. Openito govorei, moda umremo danas, a moda i ne to ne znamo. No, ako svakoga dana mislimo, Danas moda neu umrijeti, ta e nas misao zavarati jer dolazi iz naeg neznanja; dok, ako umjesto toga, svakoga dana mislimo, Danas mogu
27

moderni budizam

umrijeti, ta nas misao nee zavarati jer dolazi iz nae mudrosti. Ova korisna misao e sprijeiti nau lijenosti vezanosti i potaknut e nas da pripremimo blagostanje svojih bezbrojnih buduih ivota ili da uloimo veliki trud u stupanje na put do osloboenja. Na taj nain uinit emo svoj ljudski ivot smislenim. Dosad smo besmisleno potratili bezbrojne prijanje ivote; nita nismo donijeli iz svojih prolih ivota osim zabluda i patnje. TO NAA SMRT ZNAI? Naa smrt je trajno razdvajanje naeg tijela i uma. Moemo doivjeti mnogo privremenih razdvajanja tijela od uma, ali ona nisu naa smrt. Na primjer, kad oni koji su dovrili uvjebavanje u praksi prijenosa svijesti meditiraju, njihov se um odvaja od njihovog tijela. Tijelo im ostaje na mjestu gdje meditiraju, ali im um odlazi u istu zemlju iz koje se poslije vrati u tijelo. Nou, dok sanjamo, nae tijelo ostaje u krevetu, ali nam um ide na raznorazna mjesta svijeta sna, a poslije se vrati u tijelo. Ova razdvajanja naeg tijela i uma nisu naa smrt zato to su samo privremena. U vrijeme nae smrti, um nam se trajno odvaja od tijela. Tijelo nam ostaje na mjestu ovog ivota, a um odlazi u raznorazna mjesta buduih ivota, kao kad ptica odleti iz jednog gnijezda u drugo. Ovo jasno ukazuje na postojanje bezbrojnih buduih ivota, te kako su priroda i funkcija naeg tijela i uma sasvim razliite. Nae tijelo je vizualni objekt koji ima boju i oblik, a na um je bezoblini kontinuum koji je uvijek lien boje i oblika. Priroda i funkcija naeg uma je praznom-nalik prostor, koji ima sposobnost percipiranja ili razumijevanja objekata. Kroz ovo moemo shvatiti kako na mozak nije na um. Mozak je samo dio naeg tijela kojeg se, na primjer, moe snimiti, dok se um ne moe. Moda nam nije drago sluati o naoj smrti, ali kontempliranje i meditiranje na smrt je iznimno vano za uinkovitost nae
28

put osobe poetnog dosega

Dharma prakse zato to sprjeava glavnu prepreku u naoj Dharma praksi lijenost vezanosti za stvari ovog ivota i potie nas na prakticiranje iste Dharme sada, odmah. Ako to napravimo, ostvarit emo pravi smisao ljudskog ivota prije nego li umremo. KAKO MEDITIRATI NA SMRT Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju: Sigurno u umrijeti. Nema naina da se sprijei konano raspadanje mojega tijela. Dan za danom, tren za trenom, moj ivot izmie. Nemam pojma kada u umrijeti; vrijeme smrti je sasvim neizvjesno. Mnogo mladih ljudi umre prije svojh roditelja, neki umru im se rode nema sigurnosti u ovome svijetu. Nadalje, ima toliko uzroka prijevremene smrti. Nesree unite ivote mnogih snanih i zdravih ljudi. Nije zajameno da neu umrijeti danas. Nakon to smo opetovano promiljali o ovim postavkama, stalno mentalno ponavljamo, Danas mogu umrijeti, danas mogu umrijeti, i koncentriramo se na osjeaj koji to u nama izaziva. Pretvorimo svoj um u ovaj osjeaj Danas mogu umrijeti i jednousmjereno na njemu ostanemo to je due mogue. Trebali bismo uvijek iznova prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano ne ponemo svakodnevno vjerovati Danas mogu umrijeti. Na kraju emo doi do zakljuka: S obzirom na to da u ubrzo morati napustiti ovaj svijet, nema se smisla vezivati za stvari ovoga ivota. Umjesto toga posvetit u sav svoj ivot praksi Dharme. Potom odravamo tu odluku danonono. U meditacijskoj pauzi, trebamo bez lijenosti ulagati trud u Dharma praksu. Shvaajui kako su svjetovni uitci varljivi i kako nam odvlae panju od smislenog ivljenja, trebamo odbaciti svoju vezanost za njih. Tako emo eliminirati glavnu prepreku istoj Dharma praksi.

29

moderni budizam

OPASNOSTI NIEG PONOVNOG ROENJA Svrha ovog objanjenja je da nas potakne da pripremimo zatitu od opasnosti niih ponovnih roenja. Ako to ne napravimo sad, dok imamo ljudski ivot s njegovim slobodama i datostima i imamo priliku, kasnije e biti prekasno kad se ponovno rodimo u nekom od tri nia podruja; a i bit e jako teko opet doi do ovako dragocjenog ljudskog ivota. Kae se da je lake ljudskom biu postii prosvjetljenje nego biima kao to su ivotinje postii dragocjeno ponovno ljudsko roenje. Ako to razumijemo, bit emo ohrabreni da odbacimo nevrlinu, odnosno negativna djela, prakticiramo vrlinu, odnosno pozitivna djela i uzdamo se u Buddhu, Dharmu i Sanghu (vrhunske duhovne prijatelje); to je naa prava zatita. Vrenje nevrlinskih djela je glavni uzrok nieg ponovnog roenja, dok je prakticiranje vrline i uzdanje u Buddhu, Dharmu i Sanghu glavni uzrok dragocjenog ponovnog ljudskog roenja roenja u kojem emo imati priliku postii trajno osloboenje od sve patnje. Teka nevrlinska djela su glavni uzrok ponovnog roenja kao bie pakla, srednja nevrlinska djela su glavni uzrok ponovnog roenja kao gladni duh, a jo manje nevrlinska djela su glavni uzrok ponovnog roenja kao ivotinja. Puno je primjera u budistikim spisima kako nevrlinska djela vode ponovnom roenju u tri nia podruja. Bio jednom jedan lovac ija ena je bila iz porodice stoara. Kad je umro, ponovno se rodio kao krava koja je pripadala obitelji njegove ene. Mesar kupi tu kravu, zakolje je i proda meso. Lovac se sedam puta ponovno rodio kao krava koja je pripadala toj istoj obitelji, i tako postajao hrana za druge. Ima jedno jezero u Tibetu, Yamdroktso u kojem je puno ljudi iz oblinjeg grada ribarilo cijeli ivot. Jednom je jedan jogi koji je bio vidovit posjetio taj grad i rekao: Vidim da ljudi iz ovog grada i ribe iz jezera stalno mijenjaju mjesta. Time je mislio kako su se ljudi koji su voljeli loviti ribu ponovno raali kao ribe,
30

put osobe poetnog dosega

hrana drugih ljudi, a ribe su se ponovno raale kao ljudi koji su voljeli loviti ribu. Tako su stalno ubijali i jeli jedni druge, samo su mijenjali svoj fiziki aspekt. Ovaj ciklus jada se nastavljao iz generacije u generaciju. KAKO MEDITIRATI NA OPASNOSTI NIEG PONOVNOG ROENJA Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju: Kada se ulje u uljnoj svjetiljci potroi, plamen se ugasi jer plamen nastaje iz ulja, ali kada nae tijelo umre, svijest nam se ne ugasi jer svijest ne nastaje iz tijela. Kada umremo, na um mora napustiti ovo sadanje tijelo koje je kao privremeno boravite i nai novo tijelo, slino kao to ptica naputa jedno gnijezdo da bi odletjela u drugo. Na um nema slobodu ostanka i ne moe izabrati kamo e ii. U mjesto ponovnog roenja otpuhuju nas vjetrovi nae karme, sretne ili nesretne. Ako je karma koja sazrijeva pri naoj smrti negativna, sigurno emo se roditi niim ponovnim roenjem. Teka negativna karma uzrokuje ponovno roenje u paklu, manje negativna karma uzrokuje ponovno roenje kao gladni duh, a najmanje negativna karma uzrokuje ponovno roenje kao ivotinja. Vrlo je lako poiniti teku negativnu karmu. Na primjer, ako u ljutnji zgnjeimo komarca, stvaramo uzrok da se ponovno rodimo u paklu. Tijekom ovoga i svih svojih bezbrojnih prolih ivota poinili smo puno tekih negativnih djela. Ukoliko ve nismo proistili ova djela prakticiranjem iskrene ispovijedi, njihovi potencijali ostaju u naemu mentalnom kontinuumu i bilo koji od ovih negativnih potencijala moe sazreti kada umremo. Drei ovo na umu, trebamo se zapitati: Ako danas umrem, gdje u biti sutra? Vrlo je mogue da se naem u ivotinjskom podruju, meu gladnim duhovima ili u paklu. Ako bi me danas netko nazvao glupom kravom teko bih to podnijela, ali to u napraviti ako uistinu postanem krava, svinja ili riba ljudska hrana?
31

moderni budizam

Nakon to smo opetovano promiljali o ovim postavkama i shvatili kako bia u niim podrujima, poput ivotinja, proivljavaju patnju, razvijemo snaan osjeaj straha od ponovnog roenja u niim podrujima. Ovaj osjeaj straha je objekt nae meditacije. Zadrimo ga ne zaboravljajui ga; um bi nam trebao jednousmjereno ostati na ovom osjeaju straha to je due mogue. Ako izgubimo objekt meditacije, obnovimo osjeaj straha tako to ga se odmah prisjetimo, ili ponavljanjem kontemplacije. Tijekom meditacijske pauze, nastojimo nikada ne zaboraviti osjeaj straha od ponovnog roenja u niim podrujima. Openito govorei, strah je besmislen, no strah razvijen ovdje navedenom kontemplacijom i meditacijom ima neizmjernog smisla jer proizlazi iz mudrosti, a ne iz neznanja. Ovaj strah je glavni uzrok uzdanja, koje je stvarna zatita od takvih opasnosti, i pomae nam da ostanemo paljivi i savjesni u izbjegavanju nevrlinskih djela. UZDANJE U ovom kontekstu, uzdanje znai traiti uzdanje u Buddhi, Dharmi i Sanghi. Svrha ove prakse je da nas trajno zatiti od nieg ponovnog roenja. Trenutno smo slobodni od ponovnog roenja kao ivotinja, gladni duh ili bie pakla zato to smo ljudsko bie, ali to je samo trenutno tako. Mi smo kao neki zatvorenik koji je dobio dozvolu da ode kui na tjedan dana, ali se onda mora vratiti u zatvor. Nama treba trajno osloboenje od patnji ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota, a ono ovisi o ulasku u, napredovanju na i dovrenju budistikog puta do osloboenja, a koje ovisi o ulasku u budizam. U budizam ulazimo prakticirajui uzdanje. Da bi naa praksa uzdanja bila kvalificirana trebamo vizualizirati Buddhu u prostoru ispred nas i usmeno ili mentalno obeati da emo se uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu cijeli ivot. Ovo obeanje
32

put osobe poetnog dosega

je na zavjet uzdanja, i ulaz kroz koji ulazimo u budizam. Dokle god se drimo tog obeanja, u budizmu smo, ali ako ga prekrimo, onda smo van budizma. Ulazei i ostajui u budizmu imamo priliku poeti, napredovati i dovriti budistiki put do osloboenja i prosvjetljenja. Ne bismo nikad trebali odustati od svog obeanja da emo traiti uzdanje u Buddhi, Dharmi i Sanghi tijekom cijelog ivota. Uzdati se u Buddhu, Dharmu i Sanghu znai ulagati trud u primanje Buddhinih blagoslova, provoditi Dharmu u praksi i primati pomo od Sanghe. Ovo su tri glavne obveze zavjeta uzdanja. Odravanjem i iskrenim prakticiranjem ova tri glavna zavjeta uzdanja, moemo ispuniti svoj krajnji cilj. Glavni razlog zbog kojeg trebamo donijeti odluku i obeanje da emo se cijeli ivot uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu je zato to trebamo ostvariti trajno osloboenje od patnje. Trenutno smo moda slobodni od fizike patnje i mentalne boli, ali kao to je ve reeno, ta je sloboda samo privremena. Kasnije u ovom ivotu i u naim bezbrojnim buduim ivotima, bit emo prisiljeni neprestano proivljavati nepodnoljive fizike patnje i mentalnu bol, iz ivota u ivot, bez kraja. Kad nam je ivot u opasnosti ili nam netko prijeti, obino traimo uzdanje u policiji. Naravno, ponekad nas policija moe zatititi od neke odreene opasnosti, ali nema te policije koja nam moe pruiti trajno osloboenje od smrti. Kad smo ozbiljno bolesni, traimo uzdanje u lijenicima. Ponekad nas lijenici mogu izlijeiti od neke bolesti, ali nema tog lijenika koji nam moe pruiti trajno osloboenje od bolesti. Nama treba trajno osloboenje od sve patnje, a kao ljudsko bie to moemo ostvariti traei uzdanje u Buddhi, Dharmi i Sanghi. Buddhe su probueni to znai da su se probudili iz sna neznanja i da su slobodni od snova samsare, ciklusa neistog ivota. Oni su potpuno ista bia trajno osloboena od svih zabluda i pogrenih pojavnosti. Kao to je ve reeno, Buddhina funkcija je da kroz blagoslove svakodnevno podaruje mentalni
33

moderni budizam

mir svakom ivom biu. Mi znamo da smo sretni kad nam je um miran, a nesretni kad nije. Dakle, jasno je da naa srea ovisi o tome imamo li miran um, a ne o dobrim vanjskim okolnostima. ak i ako su nam vanjske okolnosti loe, ako odrimo smiren um svo vrijeme, uvijek emo biti sretni. Stalnim primanjem Buddhinih blagoslova moemo odrati smiren um svo vrijeme. Buddha je, dakle, izvor sve sree. Dharma je prava zatita kojom se moemo trajno osloboditi patnji bolesti, starosti, smrti i ponovnog roenja; a Sangha su vrhunski duhovni prijatelji koji nas vode ispravnim duhovnim putovima. Pomou ova tri dragocjena dragulja, Buddhu, Dharmu i Sanghu koje jo zovemo Tri dragulja moemo ispuniti svoje elje i elje svih ivih bia. Svaki bismo dan trebali iz dubine srca recititrati molitve zamolbi prosvijetljenim Buddhama, istovremeno odravajui duboku vjeru u njih. To je jednostavna metoda za stalno primanje Buddhinih blagoslova. Trebamo se prikljuiti i skupnim molitvama, pujama koje se organiziraju u budistikim hramovima ili prostorijama za molitvu, jer su to mone metode za primanje blagoslova Buddhi i zatite. KAKO MEDITIRATI NA UZDANJE Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju: elim se trajno zatititi i osloboditi od patnji ovog i svih buduih ivota. To mogu postii samo primanjem Buddhinih blagoslova, primjenom Dharme u praksi i primanjem pomoi od Sanghe vrhunskih duhovnih prijatelja. Duboko razmiljajui na ovaj nain, prvo donesemo snanu odluku, a onda obeamo da emo se cijeli ivot iskreno uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu. Svakodnevno trebamo meditirati na ovu odluku i odrati svoje obeanje stalno, do kraja ivota. Kao obveze uzdanja, trebamo uvijek ulagati trud u primanje
34

put osobe poetnog dosega

Buddhinih blagoslova, primjenu Dharme u praksi i primanje pomoi od Sanghe, naih istih duhovnih prijateja, ukljuujui i naeg Duhovnog uitelja. Tako se uzdajemo u Buddhu, Dharmu i Sanghu. Time emo ostvariti na cilj trajno osloboenje od patnji ovog ivota i svih bezbrojnih buduih ivota, pravi smisao naeg ljudskog ivota. Kako bismo odrali svoje obeanje da emo se cijeli ivot iskreno uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu, te da bismo mi i sva druga iva bia primali Buddhine blagoslove i zatitu, sa snanom vjerom recitiramo sljedeu molitvu: Ja i sva osjetilna bia, dok ne postignemo prosvjetljenje, Uzdamo se u Buddhu, Dharmu i Sanghu. TO JE KARMA? Karmu treba razumjeti i u nju vjerovati da bi se sprijeila budua patnja i utemeljila osnova za put do osloboenja i prosvjetljenja. Openito govorei, karma znai djelo. Od nevrlinskih djela dolazi patnja, a od vrlinskih djela dolazi srea; ako u to vjerujemo, vjerujemo u karmu. Buddha je dao opirna uenja da bi dokazao istinitost ove tvrdnje, i puno raznih primjera da bi pokazao posebni odnos izmeu naih djela u prijanjim ivotima i naih iskustava u ovom ivotu, neki od njih su objanjeni u Radosnom putu do sree. U svojim prolim ivotima smo vrili razna nevrlinska djela koja su drugima nanijela patnju. Kao rezultat tih nevrlinskih djela, javljaju se razne nesretne okolnosti i situacije, a mi proivljavamo beskrajnu ljudsku patnju i probleme. Ovo je sluaj i sa svim drugim ivim biima. Trebamo prosuditi vjerujemo li da su naa nevrlinska djela glavni uzrok nae patnje, a naa vrlinska djela glavni uzrok nae sree. Ako u to ne vjerujemo, nikada neemo ulagati trud u sakupljanje vrlinskih djela, ili zasluga, i nikada neemo
35

moderni budizam

proiavati naa nevrlinska djela, pa emo zbog toga i dalje stalno proivljavati patnju i tekoe, iz ivota u ivot, bez kraja. Svako djelo koje izvedemo ostavlja otisak na naem vrlo suptilnom umu, a svaki otisak konano prouzrokuje vlastitu posljedicu. Na je um kao polje, a izvoditi djela je kao sijati sjeme na tom polju. Vrlinska djela siju sjeme budue sree, a nevrlinska djela siju sjeme budue patnje. Ovo sjeme ostaje uspavano u naem umu dok se ne sakupe okolnosti za njegovo sazrijevanje i tada proizvede posljedicu. U nekim sluajevima se to moe dogoditi mnogo ivota nakon to je originalno djelo izvedeno. Sjeme koje sazrije kada umiremo je vrlo vano jer odreuje koju vrstu ponovnog roenja emo imati u narednom ivotu. Koje odreeno sjeme sazrije na samrti ovisi o stanju uma u kojem umremo. Ako umremo sa smirenim umom to e stimulirati vrlinsko sjeme i mi emo doivjeti sretno ponovno roenje, ali ako umremo s nemirnim umom, na primjer u stanju ljutnje, to e stimulirati nevrlinsko sjeme i mi emo doivjeti nesretno ponovno roenje. Ovo je slino nainu na koji se none more aktiviraju naim bivanjem u uznemirenom stanju uma prije no to zaspimo. Sva neprimjerena djela, ukljuujui ubijanje, krau, seksualni prijestup, laganje, razdorni govor, vrijeanje, dokono brbljanje, pohlepu, zlobu i dranje krivih nazora, su nevrlinska djela. Kad odbacimo nerlinska djela i uloimo trud u proiavanje svojih ve poinjenih nerlinskih djela, tad prakticiramo moralnu disciplinu. To e nas zatititi od proivljavanja budue patnje i nieg ponovnog roenja. Primjeri vrlinskih djela su uvjebavanje u svim meditacijama i drugim duhovnim praksama koje su predstavljene u ovoj knjizi. Meditacija je vrlinsko mentalno djelo koje je glavni uzrok proivljavanja mentalnog mira u budunosti. Kadgod prakticiramo meditaciju, bez obzira je li ona jasna ili ne, vrimo vrlinsko mentalno djelo koje je uzrok nae budue sree i mira uma. Inae smo samo zainteresirani za svoja tjelesna i mentalna djela, ali su mentalna djela zapravo vanija.
36

put osobe poetnog dosega

Naa tjelesna i mentalna djela ovise o naem mentalnom djelu, odnosno o naem mentalnom donoenju odluke. Kad god napravimo vrlinsko djelo kao to je meditacija ili neka druga duhovna praksa, trebamo imati sljedeu mentalnu odlunost: Jaui konja vrlinskih djela, Vodit u ga na put osloboenja uzama odricanja, I gonei ga naprijed biem truda, Brzo u stii u istu zemlju osloboenja i prosvjetljenja. Nakon to smo kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti: Poto nikad ne elim patiti i uvijek elim biti sretan, moram odbaciti i proistiti svoja nevrlinska djela i iskreno vriti vrlinska djela. Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odlunost i provesti svoju odluku u praksu.

37

Put osobe srednjeg dosega

U ovom kontekstu, osoba srednjeg dosegase odnosi na nekoga tko ima srednji kapacitet za razvijanje duhovnog razumijevanja i spoznaja. TO TREBAMO ZNATI U Sutri etiri plemenite istine, Buddha kae: Treba znati za patnje. Time nas savjetuje da trebamo znati koje nas nepodnoljive patnje ekaju u bezbrojnim buduim ivotima, i na temelju toga razviti odricanje, odlunost da sebe trajno oslobodimo od tih patnji. Openito, svatko tko trpi tjelesnu ili mentalnu bol, ak i ivotinje, razumije svoju vlastitu patnju. Ali kada Buddha kae, Treba znati za patnje, on misli da trebamo znati za patnje svojih buduih ivota. Kroz poznavanje ovoga, razvit emo snanu elju da se oslobodimo od njih. Ovaj praktian savjet vaan je za svakoga zato to emo, ako imamo elju da sebe oslobodimo od patnji buduih ivota, sigurno ovaj svoj sadanji ljudski ivot iskoristiti za slobodu i sreu svojih bezbrojnih buduih ivota. Nema veeg smisla od ovoga. Ukoliko nemamo ovu elju, potratit emo svoj dragocjeni ljudski ivot samo na slobodu i sreu ovog jednog kratkog ivota. Ovo bi bilo ludo zato to naa namjera i djela ne bi bili nimalo razliiti od namjera i djela ivotinja koje su zaokupljene
38

put osobe srednjeg dosega

samo ovim ivotom. Veliki jogi Milarepa jednom je rekao lovcu po imenu Gonpo Dorje: Tvoje je tijelo ljudsko, ali tvoj um je um ivotinje. Ti, ljudsko bie, koji posjeduje um ivotinje, molim te posluaj moju pjesmu. Obino vjerujemo da je rjeenje problema i patnji naeg sadanjeg ivota najvanije, i itav svoj ivot posveujemo tome. U stvarnosti, trajanje problema i patnji ovoga ivota je veoma kratko: ako sutra umremo, one e prestati sutra. Meutim, poto je trajanje problema i patnji buduih ivota beskrajno, sloboda i srea naih buduih ivota su neizmjerno vanije od slobode i sree ovog jednog kratkog ivota. S prvom plemenitom istinom, Buddha nas potie da iskoristimo svoj sadanji ljudski ivot kako bismo se pripremili za slobodu i sreu bezbrojnih buduih ivota. Oni koji ovo ine istinski su mudri. U buduim ivotima, kada budemo roeni kao ivotinja, na primjer kao krava ili riba, postat emo hrana drugim ivim biima, i morat emo proivjeti puno drugih vrsta ivotinjske patnje. ivotinje nemaju slobode, a ljudi ih iskoritavaju za hranu, rad i uitak. One nemaju mogunosti da se poboljaju; ak i ako uju dragocjenu Dharmu njima je ona besmislena, kao da uju vjetar kako pue. Kad se ponovno rodimo kao gladni duh, neemo imati ni kapljicu vode da se napijemo; jedina tekuina e nam biti vlastite suze. Morat emo proivljavati nepodnoljive patnje ei i gladi puno stotina godina. Kad se ponovno rodimo kao bie pakla u vruim paklima, tijelo e nam postati neodvojivo od vatre, a drugi e jedino po naim krikovima moi znati da to nije samo vatra ve i nae tijelo. Morat emo podnositi nepodnoljive muke tijela koje e gorjeti milijunima godina. Kao i svi drugi fenomeni, podruja pakla ne postoje inherentno ve postoje kao puke pojavnosti umu, poput snova. Kad se rodimo kao bog podruja elje, proivljavamo mnoge sukobe i veliko nezadovoljstvo. ak i kad doivimo
39

moderni budizam

neke povrne uitke, nae elje samo jo vie jaaju, a mi imamo ak vie mentalne patnje od ljudskih bia. Kad se rodimo kao polubog, uvijek smo ljubomorni na slavu bogova i radi toga imamo velike mentalne patnje. Naa je ljubomora poput trnja koje nam probada um i uzrokuje mentalnu i fiziku patnju jako dugo vremena. Kad se ponovno rodimo kao ljudsko bie, morat emo proivljavati raznorazne vrste ljudske patnje kao to su patnje roenja, bolesti, starosti i smrti. ROENJE Kada naa svijest tek ue u spoj sperme naega oca i jajaca nae majke, tijelo nam je vrlo vrua vodenasta tvar nalik bijelom jogurtu s primjesama crvene boje. U prvim trenucima nakon zaea nemamo grube osjeaje, no im se oni razviju poinjemo doivljavati bol. Nae tijelo postupno postaje sve vre, a kako nam udovi rastu, osjeamo se kao da nam tijelo razvlae na spravi za muenje. Unutar majine utrobe vrue je i mrano. Na devetomjeseni dom je taj mali, uski prostor pod pritiskom, prepun neistih tvari. Kao da smo nagurani u mali spremnik za vodu pun neistih tekuina s vrsto zatvorenim otvorom tako da zrak i svjetlo ne mogu prodrijeti unutra. Dok smo u majinoj utrobi, sami samcati trpimo mnogo boli i straha. Vrlo smo osjetljivi na sve to naa majka ini. Kada brzo hoda osjeamo se kao da padamo s visoke planine i prestravljeni smo. Ako ima spolni odnos osjeamo se kao da smo prignjeeni i da se guimo izmeu dva velika tereta i paniarimo. Ukoliko naa majka samo malo poskoi osjeamo se kao da smo zbaeni na tlo s velike visine. Ukoliko pije neto toplo, osjeamo se kao da nam netko kou polijeva kipuom vodom. Pije li neto hladno to je nalik ledenom tuu usred zime. Kada izlazimo iz majine utrobe imamo osjeaj kao da nas neto gura kroz usku pukotinu izmeu dvije vrste stijene, a kada se tek rodimo nae je tijelo toliko osjetljivo da je svaki dodir
40

put osobe srednjeg dosega

bolan. ak i ako nas netko vrlo njeno dri, nama su njihove ruke nalik trnovitom grmlju koje nam probada meso, a najsuptilnije tkanine ine nam se grubima i hrapavima. U usporedbi s mekoom i glatkoom majine utrobe, svaki je osjetilni dodir grub i bolan. Ako nas netko podigne, osjeamo se kao da nas netko njie iznad duboke provalije i osjeamo se prestraeno i nesigurno. Zaboravili smo sve to smo znali u svojem prolom ivotu, iz majine utrobe nosimo samo bol i smetenost. to god ujemo beznaajno je poput zvuka vjetra i ne moemo pojmiti nita to uoimo. Prvih nekoliko tjedana nalik smo nekome tko je slijep, gluh i nijem i pati od duboke amnezije. Kada smo gladni ne moemo rei, Trebam hrane, a kada nas neto boli ne moemo rei, To me boli. Jedini znaci koje dajemo vrue su suze i bijesne geste. Naa majka esto nema pojma koje patnje i nedae trpimo. Potpuno smo bespomoni i sve nas treba nauiti: kako jesti, kako sjediti, kako hodati i kako govoriti. Iako smo najranjiviji tijekom prvih nekoliko tjedana svojega ivota, nae patnje ne prestaju ni kako odrastamo. Nastavljamo proivljavati razne vrste patnje tijekom cijeloga ivota. Ba kao to, kada zapalimo vatru u velikoj kui, toplina vatre proima cijelu kuu, a sva toplina u kui dolazi od te vatre, isto tako, kada smo roeni u samsari, patnja proima cijeli na ivot, a svi jadi koje doivljavamo dolaze zbog toga to smo se rodili okaljanim ponovnim roenjem. Nae ljudsko ponovno roenje, okaljano otrovnom zabludom samoprianjanja, osnova je za nau ljudsku patnju; bez te osnove nema ljudskih problema. Boli roenja postupno se pretvaraju u boli bolesti, starenja i smrti one su jedan kontinuum. BOLEST Iz naeg roenja proizlaze patnje bolesti. Ba kao to vjetar i snijeg oduzimaju velianstvenost zelenim livadama, drveu, umama i cvijeu, tako i bolest oduzima mladenaki sjaj naemu
41

moderni budizam

tijelu, unitavajui njegovu snagu i mo naih osjetila. Ako smo inae u formi i dobrog zdravlja, kada obolimo odjednom nismo u stanju baviti se svim svojim uobiajenim tjelesnim aktivnostima. ak i prvak u boksu koji je obino kadar nokautirati sve svoje protivnike postaje u potpunosti bespomoan kada ga pogodi bolest. Bolest odnese sva naa iskustva svakodnevnih uitaka i uzrokuje nam danonona neugodna iskustva. Kada obolimo, nalik smo ptici koja je letjela nebom i onda je odjednom pogoena. Kada je ptica pogoena, sva njena ljepota i snaga istog trena propadaju, a ona pada ravno na tlo kao komad olova. Na slian nain, kada mi obolimo trpimo iznenadnu nemo. Ukoliko smo ozbiljno bolesni moemo postati u potpunosti ovisni o drugima i izgubiti ak i sposobnost kontrole svojih tjelesnih funkcija. Tu je promjenu teko podnijeti, osobito onima koji su se ponosili nezavisnou i tjelesnim dobrostanjem. Kada smo bolesni, osjeamo se frustriranima jer ne moemo obavljati svoj uobiajeni posao niti zavriti sve zadatke koje smo si zadali. Lako postajemo nestrpljivi sa svojom boleu i postajemo potiteni zbog svega onoga to ne moemo raditi. Ne moemo uivati u stvarima koje nam obino pruaju uitak, kao to su sport, ples, pijenje, jedenje zainjene hrane ili drutvo prijatelja. Sva ova ogranienja ine nas jo jadnijima, a nau nesreu dodatno pogorava i to to moramo trpjeti sve one tjelesne boli koje bolest sa sobom nosi. Kad smo bolesni, ne samo da moramo trpjeti sve neeljene boli same bolesti, ve takoer moramo trpjeti razne druge vrste neeljenih stvari. Na primjer, moramo uzimati lijekove koji su nam propisani, bilo da se radi o lijekovima runoga okusa, mnotvu injekcija, veim operacijama, ili suzdravanju od neega to jako volimo. Ako nam je potrebna operacija, moramo ii u bolnicu i prihvatiti sve tamonje uvjete. Moda emo morati jesti hranu koju ne volimo i cijeli dan leati besposleni u krevetu, a zbog operacije moemo osjeati tjeskobu. Moda nam na lijenik nee objasniti tono u emu je problem, niti oekuje li da emo preivjeti.
42

put osobe srednjeg dosega

Ako saznamo da nam je bolest neizljeiva, a nemamo nikakvog duhovnog iskustva, patit emo od tjeskobe, straha i alosti. Moemo postati deprimirani i izgubiti nadu, ili se moemo razljutiti na bolest, smatrajui je neprijateljem koji nas je zlobno liio sve nae radosti. STARENJE Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje starenja. Starenje nam krade ljepotu, zdravlje, stasitost, lijep ten, vitalnost i lagodnost. Starenje nas pretvara u objekt prezira. Ono donosi mnoge neeljene patnje i hitro nas nosi ka smrti. Kako starimo, gubimo svu ljepotu svoje mladosti, a nae snano, zdravo tijelo postaje slabo i optereeno bolestima. Na, nekada vrst i dobro graen stas postaje savinut i nagren, a nai se miii i meso usuu, tako da nam udovi postaju tanki poput tapa, a kosti nam stre van. Kosa nam izgubi boju i sjaj, a ten nam izgubi blistavost. Lice nam postaje naborano, a crte lica izobliene. Milarepa je rekao: Kako stari ljudi ustaju? Oni ustaju kao da iz zemlje izvlae kolac. Kako stari ljudi hodaju naokolo? Jednom kad su na nogama moraju oprezno gaziti kao lovci na ptice. Kako stari ljudi sjedaju? Stropotaju se kao teki koveg kad mu pukne ruka. Moemo kontemplirati sljedeu pjesmu o patnjama starenja koju je napisao uenjak Gungtang: Kada ostarimo, kosa nam pobijeli, No, ne zbog toga to smo je oprali; To je znak da emo ubrzo sresti Gospodara smrti. Imamo bore na elu, No, ne zbog toga to imamo previe mesa; To je upozorenje Gospodara smrti: Uskoro e umrijeti.
43

moderni budizam

Zubi nam poispadaju, No, ne da bi napravili mjesta za nove; Znak je to da uskoro neemo moi jesti ljudsku hranu. Lica su nam runa i neugodna, No, ne zbog toga to nosimo maske; Znak je to da smo izgubili masku mladosti. Glave nam se tresu amo-tamo, No, ne zbog toga to se ne slaemo; To nas Gospodar smrti udara po glavi tapom kojeg dri u desnoj ruci. Hodamo pognuti, zurei u tlo, No, ne zbog toga to traimo izgubljene igle; Znak je to da traimo svoju izgubljenu ljepotu i uspomene. Ustajemo s tla koristei sva etiri uda, No, ne zbog toga to oponaamo ivotinje; Znak je to da su nam noge preslabe da bi nam podrale tijelo. Sjedamo kao da smo iznenada pali, No, ne zbog toga to smo ljuti; Znak je to da nam je tijelo izgubilo snagu. Tijelo nam se njie dok hodamo, No, ne zbog toga to mislimo da smo vani; Znak je to da nam noge ne mogu nositi tijelo. Ruke nam se tresu, No, ne zbog toga to nas svrbi da ukrademo; Znak je to da nemirni prsti Gospodara smrti kradu nau imovinu. Malo jedemo, No, ne zbog toga to smo krti; Znak je to da ne moemo probaviti hranu.
44

put osobe srednjeg dosega

esto uzdiemo, No ne zato to apemo mantre bolesnima; Znak je to da emo uskoro ostati bez daha. Dok smo mladi, moemo putovati oko cijeloga svijeta, no kada ostarimo, teko stiemo i do svojih ulaznih vrata. Postajemo preslabi da bismo se upustili u veinu svjetovnih djelatnosti, a esto nam se prorijede i duhovne djelatnosti. Na primjer, imamo premalo tjelesne snage za vrenje vrlinskih djela, a mentalno imamo manje energije za pamenje, kontempliranje i meditiranje. Ne moemo prisustvovati predavanjima koja se daju na mjestima do kojih je teko doi, ili u kojima nije udobno boraviti. Ne moemo drugima pomoi na naine koji zahtijevaju tjelesnu snagu ili dobro zdravlje. Ovakve lienosti esto stare ljude ine vrlo tunima. Kada ostarimo, postajemo nalik onima koji su slijepi i gluhi. Ne moemo jasno vidjeti i trebamo sve jae naoale, sve dok konano vie nismo u mogunosti itati. Ne moemo jasno uti, pa nam postaje sve tee sluati muziku ili televiziju ili uti to drugi govore. Pamenje nam blijedi. Sve djelatnosti, svjetovne i duhovne, postaju sve tee. Vjebamo li meditaciju, postaje nam tee stei spoznaje, jer su nam pamenje i koncentracija preslabi. Ne moemo se posvetiti uenju. Dakle, ukoliko nismo nauili i vjebali duhovne vjebe u mladosti, jedino to moemo uiniti kada ostarimo, jeste to da razvijemo aljenje i ekamo dolazak Gospodara smrti. Kada smo stari, ne moemo poluiti isti uitak iz stvari u kojima smo prije uivali, kao to su hrana, pie ili seks. Preslabi smo da bismo se igrali i preesto smo iscrpljeni ak i za zabavu. Kako nam ivotni vijek istie, ne moemo se pridruiti mladim ljudima u njihovim aktivnostima. Dok oni putuju uokolo, mi moramo ostati po strani. Nitko nas ne eli povesti sa sobom kada smo stari i nitko nas ne eli posjeivati. ak ni nai unuci ne ele dugo ostajati s nama. Stari ljudi esto u sebi misle, Kako bi lijepo
45

moderni budizam

bilo kada bi mladi ljudi ostali sa mnom. Mogli bismo proetati i mogao bih im pokazati neke stvari; no mladi ljudi ne ele biti ukljueni u njihove planove. Kako im se ivot blii kraju, stari ljudi trpe patnje naputenosti i usamljenosti. Oni imaju puno osobitih alosti. SMRT Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje smrti. Ukoliko smo tijekom ivota naporno radili kako bismo sakupili razna dobra, te ako smo za njih postali jako vezani, trpjet emo veliku patnju u trenutku smrti, mislei, Sada moram ostaviti sva svoja dragocjena dobra iza sebe. Obino nam je jako teko nekome drugome ak i posuditi neku od svojih najdragocjenijih stvari, a kamoli je dati. Stoga nije ni udo to postajemo tako jadni kada shvatimo da u rukama smrti moramo ostaviti sve. Kada umremo, moramo se rastati ak i od svojih najbliih prijatelja. Moramo ostaviti svojeg partnera, iako smo moda proveli godine zajedno i nismo ni dana bili odvojeni. Ukoliko smo vrlo vezani za svoje prijatelje, trpjet emo velik jad u trenutku smrti, no jedino to emo biti u stanju uiniti jeste to da ih drimo za ruke. Neemo moi zaustaviti proces smrti ak i ako nas budu preklinjali da ne umremo. Obino, kada smo vrlo vezani za nekoga, osjeamo ljubomoru ukoliko nas ta osoba ostavi same, a vrijeme provede s nekim drugim, no kada umremo morat emo svoje prijatelje ostaviti s drugima zauvijek. Kada umremo, morat emo ostaviti ovo tijelo koje smo ljubili i brinuli se za njega na toliko naina. Ono e postati bezumno poput kamena i bit e pokopano u zemlju, ili spaljeno. Ukoliko iznutra nismo zatieni duhovnim iskustvima, u vrijeme smrti osjeat emo strah i uznemirenost, a takoer i tjelesnu bol. Kada naa svijest naputa tijelo u vrijeme smrti, svi potencijali koje smo sakupili u svome umu inei vrlinska i nevrlinska djela idu s njom. Osim toga, nita drugo ne moemo ponijeti s ovoga
46

put osobe srednjeg dosega

svijeta. Sve ostale stvari nas zavaravaju. Smrt okonava sve nae aktiv-nosti nae razgovore, obroke, susrete s prijateljima, spavanje. Sve se privede kraju na dan nae smrti i sve stvari moramo ostaviti iza sebe, ak i prstenje na prstima. U Tibetu, prosjaci nose tap da bi se obranili od pasa. Da bismo shvatili potpuno liavanje u smrti, trebamo se prisjetiti da, u trenutku smrti, prosjaci ostavljaju ak i taj stari tap, najbjednije od svih ljudskih dobara. Diljem svijeta moemo primijetiti kako su jedina svojina mrtvih njihova imena uklesana u kamenu. OSTALE VRSTE PATNJE Takoer, moramo proivljavati patnje odvajanja, nunosti susretanja s onim to nam nije drago i neuspjeha u ispunjenju svojih elja. Prije krajnjeg rastanka u trenutku smrti, esto moramo proivljavati privremeno odvajanje od ljudi i stvari koje su nam drage, to nam nanosi mentalnu bol. Moda moramo napustiti svoju zemlju gdje ive svi nai prijatelji i rodbina, ili moda moramo napustiti posao koji nam je drag. Moda izgubimo ugled. Puno puta u ovome ivotu moramo doivjeti boli odvajanja od ljudi koji su nam dragi, ili moramo rtvovati i izgubiti stvari koje su nam ugodne i privlane, ali kada umremo, morat emo se zauvijek odvojiti od prijatelja i od uitaka ovoga ivota. esto smo prisiljeni ivjeti ili raditi s ljudima koji nam nisu dragi, ili nailaziti na situacije koje smatramo neugodnima. Ponekad se moemo nai u vrlo opasnoj situaciji poput poara ili poplava, ili u kakvoj situaciji punoj nasilja kao to je pobuna ili bitka. ivoti su nam ispunjeni manje ekstremnim situacijama koje nam dosauju. Ponekad smo sprijeeni da radimo ono to elimo. Za sunanog dana moda se uputimo na plau, ali zaglavimo u prometnoj guvi. Neprestano proivljavamo uplitanja naega unutarnjeg demona zabluda, koji nam ometa um i duhovnu vjebu. Bezbrojne su okolnosti koje nam osujeuju
47

moderni budizam

planove i sprjeavaju nas da radimo ono to elimo. Izgleda nam kao da smo goli, a ivimo u trnovitom grmu kad god se pokuamo pomaknuti, okolnosti nas ozlijede. to vie elja i planova imamo, to vie frustracija doivljavamo. to vie elimo odreene situacije, to vie zaglavljujemo u sitacijama koje nismo eljeli. Izgleda kao da svaka elja priziva svoju prepreku. Neeljene situacije nas spopadaju, a da ih ne traimo. Zapravo, jedine stvari koje dolaze bez truda su one stvari koje ne elimo. Nitko ne eli umrijeti, no smrt dolazi bez truda. Nitko ne eli biti bolestan, no bolest dolazi bez truda. Kako smo se rodili ponovnim roenjem bez slobode ili kontrole, imamo neisto tijelo i ivimo u neistome okoliu, pa se na nas sruuju neeljene stvari. U samsari su ovakva iskustva potpuno prirodna. Mi imamo bezbrojne elje, no bez obzira na to koliko truda u njih uloili, nikada nemamo osjeaj da smo ih zadovoljili. ak i kada dobijemo ono to elimo, ne dobijamo to onako kako smo eljeli. Posjedujemo neki objekt, no iz toga ne poluujemo nikakvo zadovoljstvo. Na primjer, moemo sanjati o tome da se obogatimo, no, ako doista to i postignemo, ivot nam nije onakav kakvim smo ga zamiljali, pa se ne osjeamo kao da nam se elja ispunila. To je zbog toga to nam elje ne opadaju srazmjerno s rastom naeg bogatstva. to vie bogatstva imamo, to vie elimo. Bogatstvo koje traimo ne moe se nai, jer traimo iznos koji e zasititi nae elje, a nikakvo bogatstvo to ne moe uiniti. Da bi stvar bila jo gora, pri stjecanju objekata svojih elja mi stvaramo nove razloge za nezadovoljstvo. Sa svakim objektom elje dolaze ostali objekti koje ne elimo. Na primjer, s bogatstvom dolaze porezi i nesigurnost, te sloeni novani poslovi. Ti neeljeni dodaci prijee nas da iskusimo potpuno zadovoljstvo. Slino, moemo sanjati o tome da odmor provedemo na junim morima i zbilja moemo tamo i otii, no iskustvo nije nikada ba onakvo kakvo smo i oekivali, a s ljetovanjem dolaze i druge stvari kao to su opekotine od sunca i visoki trokovi.
48

put osobe srednjeg dosega

Promotrimo li paljivo svoje elje, vidjet emo da su neumjerene. Mi elimo sve najbolje stvari samsare najbolji posao, najboljeg partnera, najbolji ugled, najbolju kuu, najbolji automobil, najbolji odmor. Sve to nije najbolje ostavlja nas razoaranima i dalje traimo, ali ono to elimo ne nalazimo. No, niti jedan svjetovni uitak ne moe nam pruiti potpuno i savreno zadovoljstvo koje elimo. Stalno se proizvode uvijek bolje stvari. Svugdje nove reklame najavljuju da su najbolje stvari upravo pristigle na trite, no nekoliko dana kasnije ve dolazi druga najbolja stvar i bolja je od najboljeg proizvoda od prije nekoliko dana. Nema kraja novim stvarima koje privlae nae elje. Djeca u koli ne mogu nikada zadovoljiti niti svoje niti ambicije svojih roditelja. ak i ako su najbolja u svom razredu, osjeaju da ne mogu biti zadovoljna ako isto ne postignu i sljedee godine. Ako tako nastave i budu uspjeni i u svome poslu, ambicije e im biti jae nego ikada. Nema neke toke kada e se moi odmoriti s osjeajem da su potpuno zadovoljni s uinjenim. Moemo pomisliti da su barem oni ljudi koji vode jednostavan ivot na selu zadovoljni, no razmislimo li shvatit emo da ak i poljoprivrednici trae, a ne nalaze ono to ele. Njihovi su ivoti puni problema i tjeskoba, a oni ne uivaju pravi mir i zadovoljstvo. Njihov opstanak ovisi o mnogim nesigurnim imbenicima izvan njihove kontrole, kao to je, recimo, vrijeme. Poljoprivrednici nemaju nita vie slobode od nezadovoljstva od poslovnih ljudi koji ive i rade u gradu. Kada svakoga jutra odlaze na posao nosei svoje torbe, poslovni ljudi izgledaju uredno i uinkovito, no iako izvana izgledaju glatko, u svojim srcima nose mnogo nezadovoljstva. Oni i dalje trae, a ne nalaze ono to ele. Promislimo li o ovoj situaciji, mogli bismo moda odluiti da moemo pronai ono to traimo ostavivi svoju imovinu. Meutim, moemo vidjeti da ak i siromani ljudi trae, a ne nalaze ono to ele. Mnogi siromasi ne mogu nai ak niti ono to im je neophodno za ivot.
49

moderni budizam

Patnju nezadovoljstva ne moemo izbjei tako to emo esto mijenjati svoju situaciju. Moda smatramo da emo, budemo li stalno nalazili novog partnera ili novi posao, ili ako stalno budemo putovali, na kraju nai ono to elimo; no ak i ako bismo otputovali na svako mjesto na kugli zemaljskoj, i u svakom tom mjestu imali novog ljubavnika, opet emo traiti neko drugo mjesto i nekoga novog ljubavnika. U samsari nema stvarnog ispunjenja naih elja. Kad god vidimo nekoga na visokom ili niskom poloaju, bilo mukarca ili enu, oni se razlikuju samo po izgledu, odjei, ponaanju i statusu. U biti, svi su jednaki svi proivljavaju probleme u svojim ivotima. Kad god imamo problem, lako je pomisliti da je on uzrokovan naim specifinim okolnostima i da bi, kad bismo samo promijenili svoje okolnosti, na problem nestao. Krivimo druge ljude, svoje prijatelje, hranu, vladu, svoje doba, meteoroloke prilike, drutvo, povijest i tako dalje. No, vanjske okolnosti poput ovih nisu glavni uzroci naih problema. Moramo prepoznati da su sva ova bolna iskustva posljedice naega ponovnog roenja u ivotu okaljanom unutarnjim otrovom zabluda. Ljudska bia moraju proivljavati ljudske patnje zato to su se ponovo rodila kao ljudi. ivotinje moraju proivljavati ivotinjske patnje, dok gladni duhovi i bia pakla moraju proivljavati svoje osobite patnje stoga to su se ponovo rodili okaljanim ponovnim roenjem. ak ni bogovi nisu osloboeni patnje jer su se i oni ponovno rodili okaljanim ponovnim roenjem. Ba kao to netko tko se nae usred lomae razvije intenzivan strah, i mi trebamo razviti intenzivan strah od nepodnoljivih patnji ovog beskrajnog ciklusa neistog ivota. Ovaj strah je pravo odricanje i proizlazi iz nae mudrosti. U zakljuku, nakon to smo kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti: Nema koristi od poricanja patnji buduih ivota; kad se srue na mene, bit e prekasno da se od njih zatitim. Zato se sigurno
50

put osobe srednjeg dosega

moram pripremiti i zatititi sada, dok jo imam ovaj ljudski ivot koji mi prua priliku da sebe trajno oslobodim od patnji bezbrojnih buduih ivota. Ako ne uloim trud u postizanje toga, nema vee obmane i vee ludosti. Moram sad uloiti trud u trajno oslobaanje sebe od patnji svojih bezbrojnih buduih ivota. Kontinuirano meditiramo na ovu odlunost dok ne razvijemo spontanu elju da trajno oslobodimo sebe od patnji svojih bezbrojnih buduih ivota. To je spoznaja odricanja. U trenutku kad razvijemo tu spoznaju, ulazimo na put do osloboenja. U ovom kontekstu, osloboenje se odnosi na vrhunski trajni mir uma, poznat kao nirvana, koji nam daje istu i trajnu sreu. TO TREBAMO ODBACITI U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba odbaciti postanke. Time nas Buddha savjetuje da, ukoliko se elimo trajno osloboditi od patnji svojih bezbrojnih buduih ivota, trebamo odbaciti postanke. Postanci su nae zablude, prvenstveno naa zabluda samoprianjanja. Samoprianjanje se zove postanak zato to je izvor sve nae patnje i problema, a jo se zove i unutarnji demon. Zablude su krive svjesnosti koje funkcioniraju tako to unitavaju mentalni mir, izvor sree; one nemaju neku drugu funkciju osim da nam tete. Zablude kao to je samoprianjanje obitavaju u naem srcu i stalno nam, danonono, tete bez odmora jer nam unitavaju mir uma. U samsari, ciklusu neistog ivota, nitko nema prilike iskusiti pravu sreu zato to je njihov mentalni mir, izvor sree, konstantno unitavan unutarnjim demonom samoprianjanja. Nae samoprianjanje je um koji pogreno vjeruje da mi sami, nae tijelo i sve druge stvari koje inae vidimo, zapravo postoje. Uslijed naeg neznanja, razvijamo vezanost za stvari koje nam se sviaju, a ljutnju za stvari koje nam se ne sviaju. Zatim vrimo raznorazna nevrlinska djela, a kao rezultat tih djela,
51

moderni budizam

doivljavamo raznorazne vrste patnje i problema u ovom ivotu i iz ivota u ivot. Samoprianjajue neznanje je unutarnji otrov koji nam nanosi daleko veu tetu od bilo kojeg vanjskog otrova. Zbog toga to je zagaen tim unutarnjim otrovom, na um sve vidi pogreno, a kao rezultat toga mi proivljavamo iluziji-nalik patnje i probleme. Zapravo, mi sami, nae tijelo i stvari koje inae vidimo ne postoje. Samoprianjanje se moe usporediti s otrovnim stablom, sve druge zablude s njegovim granama, a sve nae patnje i problemi s njegovim plodovima; to je temeljni izvor svih drugih zabluda i svih naih patnji i problema. Iz ovoga moemo razumjeti da e, ako trajno odbacimo svoje samoprianjanje, sve nae patnje i problemi ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota, trajno prestati. Veliki jogi Saraha je rekao: Ako ti je um trajno osloboen samoprianjanja, nema sumnje da e i ti biti trajno osloboen od patnje. Kad smo to shvatili i kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti: Moram uloiti veliki trud u prepoznavanje, smanjivanje i konano potpuno odbacivanje svog neznanja samoprianjanja. Trebamo stalno meditirati na ovu odluku i provesti svoju odluku u praksi. TO TREBAMO PRAKTICIRATI U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba prakticirati put. U ovom kontekstu, put ne znai vanjski put koji vodi od jednog mjesta do drugog, ve unutarnji put, duhovnu spoznaju koja nas vodi do iste sree osloboenja i prosvjetljenja. Praksa stupnjeva puta do osloboenja moe se saeti unutar triju obuka vie moralne discipline, vie koncentracije, i vie mudrosti. Ove se obuke nazivaju viima zato to su motivirane odricanjem. One su stoga stvarni put do osloboenja kojeg trebamo prakticirati.
52

put osobe srednjeg dosega

Priroda moralne discipline je vrlinska odluka da se odbace neprimjerena djela. Kada prakticiramo moralnu disciplinu, odbacujemo neprimjerena djela, odravamo isto ponaanje, i izvravamo svakog djelo ispravno s vrlinskom motivacijom. Moralna disciplina je najvanija za svakoga kako bi se sprijeili budui problemi za sebe samoga i za druge. Ona nas ini istima zato to ini naa djela istima. Trebamo biti oprani i isti; imati oprano tijelo nije dovoljno, poto nae tijelo nismo mi sami. Moralna disciplina je poput velike zemlje koja podrava i hrani usjeve duhovnih spoznaja. Bez prakticiranja moralne discipline, veoma je teko napredovati u duhovnim obukama. Obuka u vioj moralnoj diciplini je kad se uimo duboko zbliiti s praksom moralne discipline, motivirani odricanjem. Druga via obuka je obuka u vioj koncentraciji. Priroda koncentracije je jednousmjereni vrlinski um. Dok god zadrimo taj um, proivljavat emo mentalni mir i stoga, biti sretni. Kad prakticiramo koncentraciju, sprjeavamo rastresenosti i koncentriramo se na vrlinske objekte. Veoma je vano vjebati se u koncentraciji, jer uz rastresenost ne moemo nita postii. Obuavanje u vioj koncentraciji je kad se uimo duboko se zbliiti sa sposobnou da zaustavimo rastresenost i da se koncentriramo na vrlinski objekt, motivirani odricanjem. S obzirom na bilo koju praksu Dharme, ako je naa koncentracija jasna i jaka, veoma je lako napredovati. Rastresenost je najvea zapreka u praksi Dharme. Praksa moralne discipline sprjeava grube rastresenosti, a koncentracija sprjeava suptilne rastresenosti; iz njih zajedno proizlaze brzi rezultati u naoj praksi Dharme. Trea via obuka je obuka u vioj mudrosti. Priroda mudrosti je vrlinski inteligentni um koji funkcionira tako da razumije smislene objekte kao to su postojanje prolih i buduih ivota, karma i praznina. Razumijevanje tih objekata daje veliki smisao ovom ivotu i bezbrojnim buduim ivotima. Mnogi su ljudi veoma inteligentni u unitavanju svojih neprijatelja, skrbi za svoju obitelj, pronalaenju onoga to ele, i tako dalje, ali ovo
53

moderni budizam

nije mudrost. ak i ivotinje imaju takvu inteligenciju. Svjetovna je inteligencija varljiva, dok nas mudrost nee nikada prevariti. Ona je na unutarnji Duhovni vodi koji nas vodi do ispravnih putova, i boansko oko kroz koje moemo vidjeti prole i budue ivote i posebnu vezu izmeu naih djela u prolim ivotima i naih iskustava u ovom ivotu, poznatih kao karma. Tema karme je veoma opsena i suptilna, i mi je moemo razumjeti samo uz pomo mudrosti. Obuavanje u vioj mudrosti je kad uimo razviti i uveati svoju mudrost koja spoznaje prazninu kroz kontempliranje i meditiranje na prazninu, motivirani odricanjem. Ova je mudrost izuzetno duboka. Njen objekt, praznina, nije nitavilo ve prava priroda svih fenomena. Detaljno objanjenje praznine moe se nai u poglavlju Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti. Tri vie obuke su stvarne metode za postizanje trajnog prestanka patnji ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota. Ovo se moe razumjeti iz sljedee analogije. Kada sijeemo drvo koristei pilu, sama pila ne moe posjei stablo bez koritenja naih ruku, to zauzvrat ovisi o naem tijelu. Obuavanje u vioj moralnoj disciplini je poput naeg tijela, obuavanje u vioj koncentraciji je poput ruku, a obuavanje u vioj mudrosti je poput pile. Koristei ove tri stvari zajedno, moemo posjei otrovno stablo naeg samoprianjajueg neznanja, i automatski e sve druge zablude njegove grane i sva naa patnja i problemi njegovi plodovi u potpunosti prestati. Tada smo postigli trajni prestanak patnje u ovom ivotu i buduim ivotima vrhunski trajni unutarnji mir poznat kao nirvana, ili osloboenje. Rijeili smo sve svoje ljudske probleme i postigli pravi smisao svoga ivota. Kontemplirajui sve ovo, trebamo misliti: Poto su tri vie obuke prave metode za postizanje trajnog osloboenja od patnje ovog ivota i svih bezbrojnih buduih ivota, moram uloiti veliki trud u prakticiranje tih obuka. Trebamo stalno meditirati na tu odluku i provesti ju u praksi.
54

put osobe srednjeg dosega

TO TREBAMO POSTII U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba postii prestanke. U ovom kontekstu, prestanci znae trajni prestanci patnje i njenog korijena, samoprianjajueg neznanja. Kad Buddha ovo kae, on nam savjetuje da se ne zadovoljimo samo privremenim osloboenjem od neke odreene patnje, ve da trebamo imati namjeru ostvariti krajnji cilj ljudskog ivota, vrhunski trajni mir uma (nirvanu), i istu i vjenu sreu prosvjetljenja. Svako ivo bie bez iznimke mora proivjeti ciklus patnji bolesti, starenja, smrti i ponovnog roenja, iz ivota u ivot, beskrajno. Slijedei Buddhin primjer, trebali bismo razviti snano odricanje za taj beskrajni ciklus. Kada je ivio u palai sa svojom obitelji, Buddha je vidio kako njegov narod stalno proivljava ove patnje i donio je vrstu odluku da e postii prosvjetljenje, trajni prestanak patnje, i da e povesti svako ivo bie do tog stanja. Buddha nas nije potaknuo da odbacimo svakodnevne djelatnosti koje osiguravaju uvjete potrebne za ivot, ili koje sprjeavaju siromatvo, probleme s okoliem, odreene bolesti, i tako dalje. Meutim, koliko god mi bili uspjeni u ovim djelatnostima, nikad neemo postii trajni prestanak tih problema. I dalje emo ih morati proivljavati u svojim bezbrojnim buduim ivotima, a ak i u ovom ivotu, iako toliko teko radimo kako bismo sprijeili te probleme, patnje siromatva, zagaenja okolia, i bolesti se poveavaju diljem svijeta. Nadalje, zbog moderne tehnologije danas se u svijetu razvijaju mnoge velike opasnosti koje se ranije nisu proivljavale. Stoga se ne bismo trebali zadovoljiti samo privremenom slobodom od pojedinih patnji, ve uloiti veliki trud da postignemo trajnu slobodu dok imamo ovu priliku. Trebali bismo razmotriti dragocjenost ljudskog ivota. Zbog svojih prijanjih zabludnih nazora koji su nijekali vrijednost
55

moderni budizam

duhovne prakse, oni koji su se ponovno rodili kao ivotinje, na primjer, nemaju priliku upustiti se u duhovnu praksu koja je jedina iz koje proizlazi smisleni ivot. Kako je njima nemogue sluati, razumjeti, promiljati i meditirati na duhovne upute, njihovo je sadanje ponovno roenje kao ivotinja samo po sebi ve zapreka. Jedino su ljudska bia slobodna od takvih zapreka i imaju sve potrebne uvjete za uputanje u duhovne putove, koji jedini vode do vjenog mira i sree. Ova kombinacija slobode i posjedovanja potrebnih uvjeta je posebna karakteristika koja na ljudski ivot ini tako dragocjenim. U zakljuku, trebamo misliti: Ne bih trebao biti zadovoljan puko privremenim prestankom neke odreene patnje, koji mogu doivjeti ak i ivotinje. Iskrenim prakticiranjem tri vie obuke moram postii trajni prestanak samoprianjajueg neznanja, korijena patnje. Na ovu odluku trebamo svakodnevno meditirati i provesti ju u praksi. Na taj nain emo sebe voditi do osloboajueg puta.

56

Put osobe velikog dosega

U ovom kontekstu, osoba velikog dosega se odnosi na nekoga tko ima veliki kapacitet za razvoj duhovnog razumijevanja i spoznaja. Poto je ova tema opirna i duboka, i sadri Sutru i Tantru, slijedi detaljno objanjenje u narednim poglavljima.

57

Je Tsongkhapa

Vrhunsko dobro srce bodhichitta

Odricanje iskrenu elju da postignemo trajno osloboenje trebamo danonono odravati. Ono je vrata osloboenja vrhunskog trajnog mira uma i osnova za naprednije spoznaje. Meutim, ne trebamo se zadovoljiti samo traenjem vlastitog osloboenja; trebamo razmotriti i dobrostanje drugih ivih bia. Bezbrojna se bia utapaju u samsarikom oceanu, proivljavajui nepodnoljive patnje. Dok je svatko od nas samo jedna osoba, drugi su po broju bezbrojni; stoga su srea i sloboda drugih puno vanije od nae. Iz tog razloga moramo ui na Bodhisattvin put, koji nas vodi do stanja potpunog prosvjetljenja. Kapija kroz koju ulazimo na Bodhisattvin put je bodhichitta. Bodhi znai prosvjetljenje, a chitta znai um. Bodhichitta je um koji spontano eli postii prosvjetljenje da bi bio od izravne dobrobiti svakom ivom biu. U trenutku kad razvijemo taj dragocjeni um bodhichitte, postajemo Bodhisattva osoba koja spontano eli postii prosvjetljenje za dobrobit svih bia i postajemo Sin ili Ki Buddhi Osvajaa. Ovo vrhunsko dobro srce bodhichitte se ne moe razviti bez uvjebavanja. Je Tsongkhapa je rekao: Navodnjavajui tlo srdane ljubavi brinom ljubavlju, A onda sijajui sjeme eljne ljubavi i suosjeanja, Izrast e ljekovito stablo bodhichitte.
59

moderni budizam

Ovo znai da u uvjebavanju bodhichitte ima pet stupnjeva: 1. uvjebavanje u srdanoj ljubavi, 2. uvjebavanje u brinoj ljubavi, 3. uvjebavanje u eljnoj ljubavi, 4. uvjebavanje u univerzalnom suosjeanju; i 5. uvjebavanje u samoj bodhichitti. UVJEBAVANJE U SRDANOJ LJUBAVI U ovom uvjebavanju uimo razviti i odrati toplo srce i osjeaj bliskosti sa svim ivim biima, bez iznimke. Ova srdana ljubav ini na um istim i uravnoteenim, i priprema temelje za razvoj brine ljubavi za sva iva bia. Na je um inae neuravnoteen; ili osjeamo da smo nekima prebliski iz vezanosti ili od drugih udaljeni zbog ljutnje. Nemogue je razviti vrhunsko dobro srce bodhichitte s tako neuravnoteenim umom. Ovaj neuravnoteeni um je izvor svih naih svakodnevnih problema. Moemo misliti da su nam neki ljudi neprijatelji zato to nam tete, pa kako moemo razviti i odrati takvo dobro srce prema takvim ljudima? To je netoan nain razmiljanja. Ljudi koje mi smatramo neprijateljima su zapravo nae majke iz prijanjih ivota. Nae majke iz prijanjih ivota i naa majka iz ovog ivota su sve nae majke i podjednako su dobre prema nama. Neispravno je misliti da nae majke iz prijanjih ivota nisu vie nae majke samo zato to je prolo dugo vremena od kada su one zapravo brinule za nas. Ako bi naa sadanja majka danas umrla, bi li ona prestala biti naom majkom? Ne, mi bismo je jo uvijek smatrali svojom majkom i molili se za njenu sreu. Isto vrijedi i za sve nae prijanje majke one su umrle, ali jo uvijek ostaju nae majke. Ne prepoznajemo jedni druge samo zbog promjena u naoj vanjtini. U svakodnevnom ivotu vidimo puno razliitih ivih bia, ljudi i ne-ljudi. Neke smatramo prijateljima, neke neprijateljima, a veinu strancima. Ove razlike ine nai pogreni umovi; njih ispravni umovi ne potvruju. Stoga bi bolje bilo sva iva
60

vrhunsko dobro srce bodhichitta

bia smatrati svojim majkama, negoli slijediti takve pogrene umove. Koga god sretnemo, trebamo misliti, Ova je osoba moja majka. Na ovaj nain osjeat emo jednaku toplinu prema svim ivim biima. Nae vjerovanje da su sva iva bia nae majke je mudrost zbog toga to razumije smisleni objekt, a to je da su sva iva bia nae majke. Kroz ovo razumijevanje, doivjet emo veliki smisao u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima. Nikad ne bismo trebali odbaciti ovo korisno vjerovanje ili nazor. Trebamo kontemplirati sljedee: S obzirom na to da je nemogue pronai poetak naega mentalnog kontinuuma, slijedi da smo se u prolosti bezbroj puta ponovno raali, a ako smo se nebrojeno puta ponovno raali, morali smo imati i bezbrojne majke. Gdje su sada sve te majke? One su sva iva bia koja danas ive. Nakon to smo uvijek iznova kontemplirali o ovome, snano vjerujemo da su sva iva bia nae majke i meditiramo na to uvjerenje. DOBROTA IVIH BIA Nakon to smo se uvjerili da su sva iva bia nae majke, kontempliramo neizmjernu dobrotu koju smo primili od svakoga od njih kada su bili nae majke, jednako kao i dobrotu koju su nam ukazivali u drugim razdobljima. Kada smo bili zaeti, da nas naa majka nije htjela zadrati u svojoj utrobi, mogla je pobaciti. Da je to uinila, mi sada ne bismo imali ovaj ljudski ivot. Svojom dobrotom dozvolila nam je da ostanemo u njezinoj utrobi, pa sada uivamo ljudski ivot i sve njegove prednosti. Da nismo primali njenu neprestanu brigu i panju u vrijeme kada smo bili malo dijete, sigurno bismo doivjeli neku nesreu i moda bismo sada bili hendikepirani, osakaeni ili slijepi. Sreom, naa nas majka nije zapustila. Danju
61

moderni budizam

i nou pruala nam je svoju brigu punu ljubavi, smatrajui nas vanijima od sebe same. Spaavala nam je ivot mnogo puta svakoga dana. Nou je dozvoljavala da joj san bude isprekidan, a danju je rtvovala svoje uobiajene uitke. Morala je napustiti posao, a kada bi se njeni prijatelji odlazili zabavljati, ona im se nije mogla pridruiti. Troila je sav svoj novac na nas, pruajui nam najbolju hranu i najbolju odjeu koju je mogla priutiti. Nauila nas je kako jesti, kako hodati, kako govoriti. Mislei na nae budue dobro, uinila je sve to je mogla da nam osigura dobro obrazovanje. Zbog njezine dobrote sada smo u prilici studirati to god izaberemo. Sada smo u mogunosti prakticirati Dharmu i na koncu postii prosvjetljenje, prvenstveno zahvaljujui dobroti svoje majke. Kako nema nikoga tko nekad nije bio naa majka u prijanjim ivotima, i kako su se one prema nama, dok smo bili njihova djeca, odnosile s istom onakvom dobrotom kakvom se prema nama odnosila i naa sadanja majka u ovome ivotu, sva su iva bia veoma dobra. Dobrota ivih bia nije ograniena samo na vrijeme kada su bila nae majke. itavo vrijeme sve se nae svakodnevne potrebe podmiruju zahvaljujui tuoj dobroti. Iz svojega prolog ivota sa sobom nismo donijeli nita, a ipak im smo se rodili dobili smo dom, hranu, odjeu i sve to smo trebali sve nam je osigurala dobrota drugih. Sve u emu sada uivamo osigurala nam je velikodunost drugih bia, u prolosti ili u sadanjosti. U prilici smo koristiti puno stvari uz samo malo truda s nae strane. Ako razmotrimo pogodnosti kao to su ceste, vozila, vlakovi, zrakoplovi, brodovi, kue, restorani, hoteli, knjinice, bolnice, duani, novac i tako dalje, jasno je da je mnotvo ljudi teko radilo u pripremi tih stvari. Iako mi, sa svoje strane, imamo malo ili nimalo udjela u pripremi tih pogodnosti, one su nam ipak sve na raspolaganju. To ukazuje na veliku dobrotu drugih. I za svoje ope obrazovanje i za svoju duhovnu obuku moemo zahvaliti drugima. Sve nae Dharma spoznaje, od samih prvih
62

vrhunsko dobro srce bodhichitta

uvida pa sve do naeg konanog postignua osloboenja i prosvjetljenja, bit e postignute u ovisnosti o dobroti drugih. Kao ljudska bia, openito govorei imamo priliku postii vrhunsku sreu prosvjetljenja zato to imamo priliku ui na i slijediti put do prosvjetljenja, duhovni put motiviran suosjeanjem za sva iva bia. Kapija kroz koju ulazimo na put do prosvjetljenja je, dakle, suosjeanje za sva iva bia univerzalno suosjeanje a to suosjeanje moemo razviti samo ako se oslanjamo na sva iva bia kao na objekte svog suosjeanja. Ovo pokazuje kako samo zahvaljujui velikoj dobroti svih ivih bia koja djeluju kao objekti naeg suosjeanja, imamo priliku ui na put do prosvjetljenja i postii vrhunsku sreu prosvjetljenja. Dakle, jasno je kako su za nas sva iva bia vrhunski dobra i dragocjena. Iz dubine svojih srca, trebamo misliti: Svako ivo bie je za mene vrhunski dobro i dragocjeno. Oni mi pruaju priliku da postignem istu i vjenu sreu prosvjetljenja krajnji cilj ljudskog ivota. Razumijevajui i razmiljajui na ovaj nain, razvijemo toplo srce i osjeaj podjednake bliskosti prema svim ivim biima, bez iznimke. Pretvorimo svoj um u ovaj osjeaj i ostanemo jednousmjereno na njemu to je due mogue. Stalnim kontempliranjem i meditiranjem na ovaj nain, odrat emo toplo srce i osjeaj bliskosti prema svakom ivom biu, stalno i u svakoj situaciji. Kad shvatimo osam dobrobiti odravanja srdane ljubavi koje su navedene kasnije u poglavlju Srdana ljubav, trebamo stalno ulagati trud u ovu praksu. UVJEBAVANJE U LJUBLJENJU DRUGIH Ovo uvjebavanje ima dva stupnja: 1. izjednaavanje sebe s drugima; i 2. zamjena sebe s drugima.

63

moderni budizam

IZJEDNAAVANJE SEBE S DRUGIMA Ova se praksa zove izjednaavanje sebe s drugima zbog toga to uimo vjerovati da su naa i tua srea i sloboda podjednako vane. Nauiti ljubiti druge je najbolje rjeenje za nae svakodnevne probleme, i izvor sve nae budue sree. Postoje dvije razine ljubljenja drugih: 1. ljubiti druge onako kako ljubimo bliskog prijatelja ili lana obitelji; i 2. ljubiti druge onako kako ljubimo sebe. Druga razina je dublja. Ljubei sva iva bia onako kako ljubimo sebe, razvit emo duboko univerzalno suosjeanje koje funkcionira kao brzi put do prosvjetljenja. Ovo je jedna od kljunih stavki Kadam Lamrima. Za uvjebavanje u izjednaavanju sebe s drugima, upustimo se u sljedeu kontemplaciju: Moram vjerovati da su moja srea i sloboda i one svih ivih bia podjednako vane zato to: 1. Sva iva bia ukazala su mi veliku dobrotu u ovom i u prolim ivotima. 2. Isto kao to ja elim biti osloboen patnje i proivljavati samo sreu, tako to ele i sva ostala bia. U tom pogledu, ja nisam nita drugaiji od bilo kojega drugog bia; svi smo jednaki. 3. Ja sam samo jedan, dok su drugi bezbrojni, pa kako onda mogu ljubiti samo sebe, propustivi ljubiti druge? Moja srea i patnja su zanemarive kada ih usporedim sa sreom i patnjom svih drugih ivih bia. Nakon to smo opetovano kontemplirali ove stavke, snano vjerujemo da su naa srea i sloboda i one svih ivih bia podjednako vane. Zatim ostanemo jednousmjereno s tim vjerovanjem to je due mogue. Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju dok spontano ne ponemo vjerovati da su naa srea i sloboda i one svih drugih ivih bia podjednako vane, a to je spoznaja izjednaavanja sebe s drugima.
64

vrhunsko dobro srce bodhichitta

ZAMJENA SEBE S DRUGIMA Ovo uvjebavanje ima tri stupnja: 1. kontempliranje mana samoljublja; 2. kontempliranje prednosti ljubljenja drugih; i 3. uvjebavanje u zamjeni sebe s drugima. KONTEMPLIRANJE MANA SAMOLJUBLJA to je samoljublje? Kada mislimo ja i moje, opaamo inherentno postojee ja, ljubimo ga i vjerujemo da su njegova srea i sloboda od najvee vanosti. To je samoljublje. Brinuti se o sebi nije samoljublje. Trebamo se brinuti o sebi da odrimo ovaj ljudski ivot, pa da moemo stalno ulagati trud u ostvarenje njegovog pravog smisla. Samoljublje i samoprianjanje su razliiti aspekti jednog uma. Samoprianjanje prianja na inherentno postojee ja, a samoljublje vjeruje kako je to ja dragocjeno i kako su njegova srea i sloboda od najvee vanosti. Samoljublje je na uobiajeni nazor koji vjeruje Ja sam vaan i Moja srea i sloboda su vane, i koji zanemaruje tuu sreu i slobodu. Ono je dio naeg neznanja zato to inherentno postojee ja ne postoji u stvarnosti. No, na samoljubivi um svejedno ljubi to ja i vjeruje da je ono od najvee vanosti. To je nesmotren i prijetvoran um koji se stalno uplie u na unutarnji mir, i predstavlja nam veliku prepreku u postizanju stvarne svrhe ljudskog ivota. Ovo samoljublje imamo iz ivota u ivot, od vremena bez poetka, ak i dok spavamo i sanjamo. U Vodiu za nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae: ...sva patnja koja postoji na ovome svijetu Proizlazi iz elje da mi sami budemo sretni. Patnje nam nisu dodijeljene kao kazna. Sve one proizlaze iz naega samoljubivog uma, koji nama samima eli sreu, dok zanemaruje sreu drugih. Kao prvo, samoljubivi um stvoritelj je
65

moderni budizam

svih naih patnji i problema; a kao drugo, samoljublje je temelj za proivljavanje svih tih naih patnji i svih problema. Patimo zato to smo inili djela koja su uzrokovala patnju drugima. Ta su djela stvorena sebinim namjerama naim samoljubljem. Kao rezultat ovih djela, sada mi proivljavamo ovu nau sadanju patnju i probleme. Stoga je pravi stvoritelj sve nae patnje i problema na samoljubivi um. Nae trenutno iskustvo odreene patnje i problema ima posebnu povezanost s odreenim djelima koja smo inili u prijanjim ivotima. Ovo je vrlo suptilno. Mi ovu skrivenu vezu ne moemo vidjeti svojim oima, ali je moemo razumjeti koristei se svojom mudrou, a naroito oslanjajui se na Buddhina uenja. Openito govorei, svatko zna da e, ako ini loa djela, doivjeti loe posljedice, a da e, ako ini dobra djela, doivjeti dobre posljedice. Samoljubivi um je isto tako i temelj za doivljavanje sve nae patnje i svih problema. Na primjer, kada ljudi nisu u mogunosti ispuniti svoje elje, mnogi proivljavaju potitenost, obeshrabrenost, nesretnost i mentalnu bol, a neki se ak poele i ubiti. To je zato to njihovo samoljublje vjeruje da su njihove elje od tolike velike vanosti. Slijedi, dakle, da je njihovo samoljublje veim dijelom odgovorno za njihovu nesretnost. Bez samoljublja ne bi bilo temelja za doivljavanje takve patnje i tolikih problema. Kada smo bolesni, teko nam je prihvatiti svoju patnju, ali bolest nam kodi samo zato to ljubimo sebe. Kada bi neka druga osoba proivljavala slinu bolest, mi ne bismo imali problema. Zato? Zato to njega ili nju ne ljubimo. No, kada bismo ljubili druge onoliko koliko ljubimo sebe, bilo bi nam teko podnijeti njihovu patnju. To je suosjeanje. Kako Shantideva kae: Patnja koju proivljavam Ne kodi drugima, Ali ja je teko podnosim Jer ljubim samo sebe.

66

vrhunsko dobro srce bodhichitta

Slino tome, patnje drugih Meni ne kode, Ali, budem li ljubio druge, Njihovu u patnju teko podnositi. Iz ivota u ivot, od vremena bez poetka, nastojali smo ispunjavati elje svojega samoljubivog uma, vjerujui da je njegov nazor istinit. Uloili smo ogroman trud traei sreu od vanjskih izvora, no sada nemamo to pokazati. Uzalud smo potratili bezbrojne prijanje ivote zato to nas je samoljublje zavaravalo. Ono nas je navodilo da radimo za svoju korist, ali nismo nita stekli. Ovaj nesmotreni um uinio je sve nae prijanje ivote ispraznima kada smo se rodili ovim ljudskim ponovnim roenjem, sa sobom nismo donijeli nita osim zabluda. Svakoga trena, svakoga dana, ovaj nas samoljubivi um nastavlja varati. Nakon to smo kontemplirali ove stavke, mislimo: Nita mi ne nanosi veu tetu od ovog demona mojeg samoljublja. Ono je izvor sve moje negativnosti, nesree, problema i patnje. Zato moram odbaciti svoje samoljublje. Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odluku i primijeniti je u praksi. KONTEMPLIRANJEPREDNOSTILJUBLJENJADRUGIH Kad duboko mislimo kako su drugi vani, i kako su njihova srea i sloboda vane, tada ljubimo druge. Ako ovako ljubimo druge, uvijek emo imati dobre odnose i ivjeti u skladu s drugima, a naa svakodnevica e biti mirna i sretna. Za poetak moemo prakticirati s obitelji, prijateljima i onima oko nas, a onda emo postupno razviti i odrati brinu ljubav za sva iva bia, bez iznimke. U Vodiu za nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae:

67

moderni budizam

Sva srea koja postoji na ovome svijetu Proizlazi iz elje da drugi budu sretni. Ako paljivo promislimo, spoznat emo da sva naa sadanja i budua srea ovise o ljubljenju drugih o naoj elji da drugi budu sretni. U svojim prolim ivotima, zato to smo ljubili druge, prakticirali smo moralnu disciplinu, kao to je suzdravanje od ubijanja ili vrijeanja drugih, ili odbacivanje krae. Ponekad smo, iz ljubavi prema njima, prakticirali davanje i strpljenje. Kao rezultat ovih pozitivnih djela, sada smo ostvarili ovaj dragocjeni ljudski ivot. Neposredna e posljedica biti i ta da e mnogi od naih problema, kao to su oni koji proizlaze iz ljutnje, ljubomore i sebinog ponaanja, nestati, a um e nam postati spokojan i smiren. Budui da emo djelovati na obziran nain, udovoljavat emo drugima i neemo biti upleteni u svae ili prepirke. Ako druge ljubimo, pazit emo da im pomaemo, a ne da im tetimo, pa emo prirodno izbjegavati negativna djela. Umjesto njih, prakticirat emo pozitivna djela kao to su ljubav, strpljenje i velikodunost, te tako stvarati uzroke za ostvarenje dragocjenog ljudskog ivota u budunosti. Posebice, budemo li ljubili druga iva bia onako kako ljubimo sebe, njihova patnja e nam biti nepodnoljiva. Na osjeaj da je patnja svih drugih ivih bia nepodnoljiva je univerzalno suosjeanje koje e nas brzo voditi do iste i trajne sree prosvjetljenja. Ba kao svi prijanji Buddhe, rodit emo se kao prosvijetljeni Buddha od majke, univerzalnog suosjeanja. Tako e nam ljubljenje svih drugih ivih bia omoguiti da vrlo brzo postignemo prosvjetljenje. Kontemplirajui ove dobrobiti, mislimo: Dragocjeni um koji ljubi sva iva bia titi mene i druge od patnje, donosi istu i trajnu sreu i ispunjava moje i elje drugih. Zato moram uvijek ljubiti sva iva bia, bez iznimke.

68

vrhunsko dobro srce bodhichitta

Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odluku, a van meditacije primjenjivati svoju odluku u praksi. To znai da zapravo ljubimo svako ivo bie, ukljuujui ivotinje. Svrha ove meditacije je izmjenjivanje sebe s drugima, to znai mijenjanje objekta ljubljenja tako da odustanemo od ljubljenja samih sebe i da ljubimo jedino druge. UVJEBAVANJE U ZAMJENI SEBE S DRUGIMA Zamijeniti sebe s drugima znai zamijeniti svoj objekt ljubljenja sa sebe na sva druga iva bia. To je nemogue bez vjebe. Kako se uvjebavamo u zamjeni sebe s drugima? S razumijevanjem velikih mana ljubljenja sebe i velikih prednosti ljubljenja svih ivih bia, kao to je ve objanjeno, i prisjeajui se svoje odluke da odbacimo samoljublje i uvijek ljubimo samo druga iva bia, bez iznimke, iz dubine srca mislimo: Moram odustati od ljubljenja sebe i umjesto toga ljubiti sva iva bia, bez iznimke. Zatim meditiramo na ovu odluku. Trebamo kontinuirano prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano ne povjerujemo da su srea i sloboda svakog ivog bia daleko vanije od naih. Ovo vjerovanje je spoznaja zamjene sebe s drugima. UVJEBAVANJE U ELJNOJ LJUBAVI S razumijevanjem i vjerovanjem da su srea i sloboda svakog ivog bia daleko vanije od nae, razvijamo eljnu ljubav za sva iva bia, mislei: Kako bi bilo lijepo kad bi sva iva bia postigla istu i trajnu sreu prosvjetljenja! Neka postignu tu sreu! Ja sam u raditi na ispunjenju tog cilja.

69

moderni budizam

Ostanemo jednousmjereno na ovom dragocjenom umu eljne ljubavi prema svim ivim biima to je due mogue. Ponavljamo ovu meditaciju sve dok spontano ne razvijemo elju da svako ivo bie doivi sreu prosvjetljenja. Ova spontana elja je prava spoznaja eljne ljubavi. eljna ljubav se jo zove i neizmjerna ljubav zato to ako meditiramo na eljnu ljubav, primamo neizmjerne dobrobiti u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima, ak i ako nam koncentracija nije naroito snana. Na temelju Buddhinih uenja, veliki uenjak Nagarjuna je naveo osam dobrobiti srdane ljubavi i brine ljubavi: 1. Samo jedan trenutak meditiranja na srdanu ljubav i brinu ljubav sakuplja veu zaslugu nego da triput dnevno hranimo sve gladne na ovom svijetu. Kad dajemo hranu gladnima, ne dajemo stvarnu sreu. Razlog tome je to srea koja dolazi od jedenja hrane nije stvarna srea, ve samo privremeno smanjenje gladi. No, meditacija na srdanu ljubavi i brinu ljubav vodi nas i sva iva bia do iste i trajne sree prosvjetljenja. Ostalih sedam dobrobiti meditiranja na srdanu ljubav i brinu ljubav su da emo u budunosti: 2. primiti puno brine dobrote od ljudi i neljudi; 3. na raznorazne naine biti zatieni od ljudi i neljudi; 4. biti mentalno sretni cijelo vrijeme; 5. biti fiziki zdravi cijelo vrijeme; 6. biti zatieni od oruja, otrova i drugih tetnih okolnosti; 7. s lakoom i bez truda ostvariti sve nune uvjete; i 8. biti roeni u vrhunskom raju Buddhine zemlje. Nakon to smo kontemplirali ove dobrobiti, trebali bismo uloiti svakodnevni trud u meditiranje na eljnu ljubav. UVJEBAVANJE U UNIVERZALNOM SUOSJEANJU Univerzalno suosjeanje je um koji iskreno eli osloboditi sva iva bia od patnje. Ako, na temelju ljubljenja svih ivih bia, razmatramo njihovu fiziku patnju i mentalnu bol, njihovu nemogunost da si ispune elje i nedostatak slobode, te kako,
70

vrhunsko dobro srce bodhichitta

uputajui se u negativna djela, siju sjeme budue patnje, razvit emo prema njima duboko suosjeanje. Trebamo se saivjeti s njima i osjeati njihovu bol jednako gorljivo kao to osjeamo i svoju. Nitko zapravo ne eli patiti, no, usprkos tome, iva bia stvaraju uzroke patnje, jer su pod vlau svojih zabluda. Stoga bismo trebali osjeati jednako suosjeanje za sva iva bia. Nema niti jednoga ivog bia koje ne bi bilo prikladan objekt za nae suosjeanje. iva bia pate zato to su se rodila okaljanim samsarikim ponovnim roenjem. Ljudska bia nemaju drugog izbora, prisiljena su proivljavati ogromne ljudske patnje, i to zato to imaju ljudsko roenje, koje je okaljano unutarnjim otrovima zabluda. Slino tome, ivotinje moraju proivljavati ivotinjske patnje, a gladni duhovi i bia pakla prisiljena su proivljavati sve patnje svojih odgovarajuih podruja. Kada bi iva bia proivljela svu tu patnju u samo jednom ivotu, to i ne bi bilo toliko loe, no ciklus patnje nastavlja se iz ivota u ivot, bez kraja. Kako bismo razvili suosjeanje, prvo kontempliramo kako emo u svojim bezbrojnim buduim ivotima morati proivljavati nepodnoljive patnje ivotinja, gladnih duhova, bia pakla, ljudi, polubogova i bogova. Sada, na ovom mjestu, kako bismo razvili suosjeanje za sva iva bia koja su nae majke, kontempliramo kako e oni u njihovim bezbrojnim buduim ivotima morati proivljavati nepodnoljive patnje ivotinja, gladnih duhova, bia pakla, ljudi, polubogova i bogova. Kad smo o tome kontemplirali, mislimo: Ne mogu podnijeti patnje ovih bezbrojnih majki bia. Utapaju se u velikom i dubokom oceanu samsare, ciklusu zagaenog ivota, i moraju podnositi nepodnoljive fizike patnje i mentalnu bol u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima. Moram trajno osloboditi sva ova iva bia od njihove patnje.

71

moderni budizam

Trebamo kontinuirano meditirati na ovu odluku, koja je univerzalno suosjeanje i uloiti veliki trud u ispunjenje njenog cilja. UVJEBAVANJE U SAMOJ BODHICHITTI U trenutku kad razvijemo bodhichittu, postajemo Bodhisattva, osoba koja spontano eli postii prosvjetljenje za dobrobit svih ivih bia. U poetku emo biti Bodhisattva na putu sakupljanja. Zatim moemo, slijedei put do prosvjetljenja vozilom bodhichitte, napredovati od toga da smo Bodhisattva na putu sakupljanja preko toga da smo Bodhisattva na putu pripreme, Bodhisattva na putu vienja i zatim Bodhisattva na putu meditacije. Od toga emo lako stii do Puta bez daljnjeg uenja, koji je zapravo stanje prosvjetljenja. Kao to je ve reeno, prosvjetljenje je unutarnje svjetlo mudrosti koje je trajno slobodno od svih pogrenih pojavnosti i funkcionira tako da svakodnevno podaruje mentalni mir svakom ivom biu. Kad postignemo prosvjetljenje Buddhe, moi emo biti od izravne dobrobiti svakom ivom biu kroz davanje blagoslova i kroz nae bezbrojne emanacije. U uenjima Sutre, Buddha kae: U ovom neistom ivotu samsare Nitko ne proivljava pravu sreu; Djela koja vre uvijek e biti uzroci patnje. Srea koju inae proivljavamo zahvaljujui dobrim okolnostima, kao to su ugled, dobar poloaj, dobar posao, dobri odnosi, vienje privlanih oblika, sluanje dobrih vijesti ili dobre glazbe, hrana, pie i seks nije prava srea ve promjenjiva patnja smanjenje nae prethodne patnje. Meutim, iz neznanja, mi vjerujemo da samo te stvari donose sreu i zbog toga nikad ne elimo ostvariti pravu sreu, istu i vjenu sreu osloboenja i prosvjetljenja, ak ni za svoje dobro. Uvijek tragamo za sreom
72

vrhunsko dobro srce bodhichitta

unutar ovog neistog ivota samsare, poput lopova koji je traio zlato u Milarepinoj praznoj peini i nita nije naao. Veliki jogi Milarepa je jedne noi uo kako mu lopov pretresa po peini i doviknuo mu je: Kako misli ita vrijedno ovdje nai po noi, kad ja ovdje ne mogu nai nita vrijedno ni po danu? Kad uvjebavanjem razvijemo dragocjeni um bodhichitte, spontano mislimo: Kako bi divno bilo kad bih ja i sva iva bia razvili pravu sreu, istu i trajnu sreu prosvjetljenja. Neka postignemo tu sreu. Ja sam u raditi da ostvarim taj cilj. Potrebno nam je da imamo ovaj dragocjeni um bodhichitte u srcu. On je na unutarnji Duhovni vodi, koji nas izravno vodi do stanja vrhunske sree prosvjetljenja; i on je pravi dragulj koji ispunjava elje kroz koji moemo ispuniti svoje i elje drugih. Nema vee dobre namjere od ovog dragocjenog uma. Kad smo ovako kontemplirali, iz dubine srca mislimo: Ja sam samo jedan dok su druga iva bia bezbrojna, i sva su ona moje dobre majke. Ove bezbrojne majke bia moraju proivljavati nepodnoljivu fiziku patnju i mentalnu bol u ovom ivotu i u njihovim bezbrojnim buduim ivotima. U usporedbi s patnjama ovih bezbrojnih ivih bia, moja je patnja zanemariva. Moram trajno osloboditi sva iva bia od patnje, i u tu svrhu moram postii Buddhino prosvjetljenje. Jednousmjereno meditiramo na ovu odluku, koja je bodhichitta. Trebamo stalno prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju sve dok ne razvijemo spontanu elju da postignemo prosvjetljenje za izravnu dobrobit svakog ivog bia, a zatim trebamo uloiti veliki trud u ispunjenje svoje bodhichitta elje.

73

Uvjebavanje u putu bodhichitte

Tri su stupnja uvjebavanja u putu bodhichitte: 1. uvjebavanje u est savrenstava; 2. uvjebavanje u uzimanju u spoju s praksom est savrenstava; i 3. uvjebavanje u davanju u spoju s praksom est savrenstava. UVJEBAVANJE U EST SAVRENSTAVA est savrenstava su zapravo put do prosvjetljenja, i ona su put bodhichitte i Bodhisattvin put. Slijedei ovaj put vozilom bodhichitte, sigurno emo stii do stanja prosvjetljenja. Naa bodhichitta elja je da postignemo prosvjetljenje za izravnu dobrobit svakog ivog bia. Da bismo ispunili tu elju, ispred naeg Duhovnog vodia ili prikaza Buddhe kojeg smatramo ivim Buddhom, trebamo obeati da emo se upustiti u Bodhisattvin put ili uvjebavanje dok triput recitiramo sljedeu obrednu molitvu. Ovo obeanje je Bodhisattvin zavjet. Ba kao to su prijanji Sugate, Buddhe, Generirali um prosvjetljenja, bodhichittu, I ostvarili sve stupnjeve Bodhisattvina puta.

74

uvjebavanje u putu bodhichitte

Tako u i ja, zbog svih bia, Generirati um prosvjetljenja I ostvariti sve stupnjeve Bodhisattvina puta. Kad uzmemo Bodhisattvin zavjet, obvezujemo se da emo se upustiti u put do prosvjetljenja, Bodhisattvinu obuku, a to je praksa est savrenstava. Inae, kad ponemo neki posao, obveemo se da emo ispuniti elje svog poslodavca, u protivnom emo brzo izgubiti posao. Na isti nain, nakon to smo generirali bodhichittu odluku da emo postii prosvjetljenje kako bismo bili od izravne dobrobiti svakom ivom biu trebamo se obvezati na uputanje u praksu est savrenstava. Ako se tako ne obveemo uzimanjem Bodhisattva zavjeta, izgubit emo priliku da postignemo prosvjetljenje. Kontemplirajui ovo, trebamo se ohrabriti na uzimanje Bodhisattva zavjeta i iskreno prakticirati est savrenstava. est savrenstava su prakse davanja, moralne discipline, strpljenja, truda, koncentracije i mudrosti motivirane bodhichittom. Trebali biste prepoznati da su est savrenstava kao obveze vaeg Bodhisattva zavjeta, vaa dnevna praksa. U savrenstvu davanja trebali biste prakticirati: 1. davanje materijalne pomoi potrebitima, ukljuujui davanje hrane ivotinjama; 2. davanje praktine pomoi bolesnima ili fiziki slabima; 3. davanje zatite time to ete uvijek nastojati spasiti tui ivot, ukljuujui ivote insekata 4. davanje ljubavi, uei ljubiti sva iva bia tako to ete uvijek vjerovati da su njihova srea i sloboda vane; i 5. davanje Dharme, tako to ete pomagati u rjeavanju problema ljutnje, vezanosti i neznanja davanjem Dharma uenja ili smislenih savjeta. U praksi moralne discipline trebali biste odbaciti sva neprimjerena djela ukljuujui i ona koja drugima uzrokuju patnju. Time e djela vaeg tijela, govora i uma biti ista pa ete postati isto bie. Ovo je osnovni temelj za rast duhovnih spoznaja.
75

moderni budizam

U praksi strpljenja ne biste si trebali dopustiti da postanete ljutiti ili obeshrabreni, tako to ete zasad prihvatiti sve tekoe ili tetu koju vam nanose drugi. Ovo je praksa strpljenja. Ljutnja unitava vae zasluge, odnosno sreu, pa ete stalno doivljavati mnoge zapreke, a uslijed manjka sree bit e vam teko ispuniti vae elje, naroito vae duhovne ciljeve. Nema veeg zla od ljutnje. S praksom strpljenja moete postii bilo koji duhovni cilj; nema vee vrline od strpljenja. U praksi truda trebali biste se oslanjati na neopozivi trud u sakupljanju velikih skupova zasluga i mudrosti koji su glavni uzroci ostvarenja Buddhinog Tijela oblika, Rupakaye, te Tijela istine, Dharmakaye, a naroito biste trebali naglasiti kontemplaciju i meditaciju na prazninu, nain na koji stvari postoje. Time ete s lakoom napredovati na putu do prosvjetljenja. S trudom moete postii bilo koji cilj; s lijenou ne moete postii nita. U praksi koncentracije na vaem stupnju trebate staviti naglasak na postizanje koncentracije smirenog obitavanja koje promatra prazninu. Kroz mo ove koncentracije, kad iskusite posebnu mudrost zvanu uzvieno vienje koja vrlo jasno spoznaje prazninu svih fenomena, napredovali ste od toga da ste Bodhisattva na putu sakupljanja do toga da ste Bodhisattva na putu pripreme. U praksi mudrosti na vaem stupnju trebate staviti naglasak na uveavanje moi vae mudrosti uzvienog vienja kontinuiranim meditiranjem na prazninu svih fenomena s motivacijom bohichitte. Time ete, kad vam se uzvieno vienje pretvori u put vienja, koje je izravna spoznaja praznine svih fenomena, napredovati od toga da ste Bodhisattva na putu pripreme do toga da ste Bodhisattva na putu vienja. U trenutku kad postignete put vienja, Uzvieni ste Bodhisattva koji vie ne proivljava patnje samsare. ak i ako vam netko noem razree tijelo na komadie nee vas zaboljeti jer imate izravnu spoznaju naina na koji stvari postoje.
76

uvjebavanje u putu bodhichitte

Kad ste dovrili put vienja, da biste dalje napredovali trebate se kontinuirano uputati u meditaciju na prazninu svih fenomena s motivacijom bodhichitte. Ova meditacija se zove put meditacije. Kad postignete taj stupanj napredovali ste od toga da ste Bodhisattva na putu vienja do toga da ste Bodhisattva na putu meditacije. Dovrivi put meditacije, kad se vaa mudrost puta meditacije pretvori u sveznajuu mudrost koja proivljava trajan prestanak pogrenih pojavnosti, ta se sveznajua mudrost zove Put bez daljnjeg uenja, i zapravo je prosvjetljenje. Kad postignete taj stupanj napredovali ste od toga da ste Bodhisattva na putu meditacije do toga da ste prosvijetljeno bie, Buddha. Dovrili ste krajnji cilj svih ivih bia. Bodhisattvina poetna obuka u sakupljanju zasluga ili mudrosti je Bodhisattvin put sakupljanja; Bodhisattvina obuka u sakupljanju zasluga ili mudrosti koja je priprema za postizanje puta vienja je Bodhisattvin put pripreme; Bodhisattvina obuka koja je izravna spoznaja praznine je Bodhisattvin put vienja; nakon dovrenja puta vienja, Bodhisattvina obuka koja kontinuirano meditira na prazninu je Bodhisattvin put meditacije; a Buddhina sveznajua mudrost koja je postignuta dovrenjem svih uvjebavanja u Sutri i Tantri je Put bez daljnjeg uenja, stanje prosvjetljenja. UVJEBAVANJE U UZIMANJU U SPOJU S PRAKSOM EST SAVRENSTAVA etiri su glavne dobrobiti meditacija na uzimanje i davanje: one su mone metode za: 1. proiavanje potencijala nevrlinskih djela koji uzrokuju da doivimo neizljeive bolesti kao to je rak; 2. sakupljanje velikog zbira zasluga; 3. dozrijevanje naeg potencijala da moemo biti od dobrobiti svim ivim biima; i 4. proiavanje naeg uma.
77

moderni budizam

Bio jednom praktiar Lamrima Kharak Gomchen koji je ozbiljno obolio od kuge. Lijeniki tretmani mu nisu puno pomagali, i stanje mu se iz godine u godinu pogoravalo. Konano, njegovi su mu lijenici priopili da vie nita ne mogu uiniti za njega. Mislei kako e uskoro umrijeti, Gomchen je napustio svoj dom i otiao se na groblje pripremiti za smrt. Dok je bio na groblju, danonono se koncentrirao na prakticiranje meditacija na uzimanje i davanje sa snanim suosjeanjem za sva iva bia. Ovom se praksom potpuno izlijeio i vratio se kui zdrav i sretnog uma. Puno je slinih primjera. Trenutno ne moemo biti od dobrobiti svim ivim biima, ali imamo potencijal za tu sposobnost, koji je dio nae Buddha prirode. Prakticiranjem meditacija na uzimanje i davanje sa snanim suosjeanjem za sva iva bia, dozrijet e potencijal da moemo biti od dobrobiti svim ivim biima, a kad se to dogodi postat emo prosvijetljeno bie, Buddha. Kad proistimo svoj um kroz prakse uzimanja i davanja, svaka e duhovna spoznaja u njemu lako rasti. Kontempliranjem etiri glavne dobrobiti meditiranja na uzimanje i davanje, trebamo sebe ohrabriti na iskreno prakticiranje tih meditacija. Uzimanje u ovom kontekstu znai kroz meditaciju uzeti na sebe patnje drugih. Kad meditiramo na uzimanje motivacija bi nam trebala biti suosjeanje, i trebamo misliti: Moram trajno osloboditi sva iva bia od njihove patnje i strahova u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima. Na ovaj nain, dajui zatitu, prakticiramo savrenstvo davanja; odbacujui samoljublje prakticiramo savrenstvo moralne discipline; dragovoljno prihvaajui sve teke okolnosti koje se upliu u nau praksu uzimanja, prakticiramo savrenstvo strpljenja; ulaganjem truda u stalno prakticiranje ove meditacije, slobodni od lijenosti, prakticiramo savrenstvo truda; jednousmjereno se koncentrirajui na meditaciju na
78

uvjebavanje u putu bodhichitte

uzimanje, slobodni od distrakcija, prakticiramo savrenstvo koncentracije; a spoznajui da mi sami, sva iva bia i sve njihove patnje postojimo kao puka imena, a ne postojimo inherentno, prakticiramo savrenstvo mudrosti. Tako se trebamo uvjebavati u meditaciji na uzimanje u spoju s prakticiranjem est savrenstava. To je vrlo duboka metoda za prakticiranje est savrenstava. Trebamo primijeniti istu metodu na sve druge meditacije, kao to je meditacija na smrt, tako da moemo brzo napredovati na putu do prosvjetljenja. Dva su stupnja u meditaciji na uzimanje: 1. meditacija na uzimanje usmjerena na sva iva bia; i 2. meditacija na uzimanje usmjerena na odreena iva bia. MEDITACIJA NA UZIMANJE USMJERENA NA SVA IVA BIA Na ovom prvom stupnju, usmjerimo se na skup svih ivih bia, bez iznimke i potom iz dubine srca, mislimo: U njihovim bezbrojnim ivotima, ova e iva bia stalno, bez izbora proivljavati patnje ljudi, ivotinja, gladnih duhova, bia pakla, polubogova i bogova. Kako bi divno bilo kad bi sva ova iva bia bila trajno osloboena od patnje i strahova ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota! Neka oni to postignu. Ja sam u raditi na tome da oni to postignu. Moram na tome raditi. Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da se patnje svih ivih bia sakupljaju zajedno u vidu crnog dima. To se rastvori u naem neznanju samoprianjanja i samoljublja pri naem srcu. Zatim snano vjerujemo da su sva iva bia trajno osloboena od patnje, a da je nae neznanje samoprianjanja i samoljublja potpuno uniteno. Zatim jednousmjereno meditiramo na ovo vjerovanje to je due mogue. Sa suosjeanjem za sva iva bia, trebamo stalno prakticirati ovu meditaciju sve dok ne doivimo znakove koji upuuju na
79

moderni budizam

to da nam je um proien. Ti znakovi obuhvaaju izljeenje od bolesti koje smo moda imali, smanjenje naih zabluda, da imamo mirniji i sretniji um, rast nae vjere, ispravnu namjeru i ispravan nazor, a naroito jaanje naeg iskustva univerzalnog suosjeanja. MEDITACIJA NA UZIMANJE USMJERENA NA ODREENA IVA BIA U ovoj meditaciji se moemo usmjeriti, na primjer, na skup ivih bia koja proivljavaju patnju bolesti. Zatim mislimo: Ova iva bia proivljavaju patnju bolesti u ovom ivotu i u njihovim bezbrojnim ivotima, bez kraja. Kako bi divno bilo kad bi ova iva bia bila trajno osloboena od bolesti! Neka oni to postignu. Ja sam u raditi na tome da oni to postignu. Moram na tome raditi. Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da se patnje bolesti svih ivih bia sakupljaju zajedno u vidu crnog dima. To se rastvori u naem neznanju samoprianjanja i samoljublja pri naem srcu. Zatim snano vjerujemo da su sva iva bia trajno osloboena od bolesti, a da je nae neznanje samoprianjanja i samoljublja potpuno uniteno. Zatim jednousmjereno meditiramo na ovo vjerovanje to je due mogue. Na isti nain, moemo prakticirati meditaciju na uzimanje dok se fokusiramo na odreene patnje nekog pojedinca ili skupine ivih bia koji proivljavaju neke druge patnje kao to su siromatvo, ratovi i glad. Posebno bismo trebali uloiti trud u razvijanje duboke bliskosti s meditacijom na uzimanje koja se usmjerava na sva iva bia. Ova meditacija ini na um istim, a to opet ini naa djela istima, pa tako mi postajemo isto bie. Ako umremo sa snanim suosjeanjem za iva bia, sigurno emo se roditi u istoj zemlji
80

uvjebavanje u putu bodhichitte

Buddhe zbog toga to e nae suosjeanje koje se oituje dok umiremo izravno prouzroiti dozrijevanje naeg potencijala za ponovno roenje u istoj zemlji Buddhe. To je rezultat dobrog srca. Rezultat odravanja dobrog srca koje iskreno eli trajno osloboditi sva iva bia od patnje je da emo mi sami doivjeti trajno osloboenje od patnje tako to emo se ponovno roditi u istoj zemlji Buddhe. Na primjer, kad je Geshe Chekhawa umirao, razvio je iskrenu elju da se ponovno rodi u paklu kako bi mogao izravno pomoi biima pakla, ali je dobio jasne vizije da e se ponovno roditi u Sukhavati, istoj zemlji Buddhe Amitabhe. Rekao je svom pomoniku: Naalost, elja mi se nee ispuniti. Pomonik ga je upitao: A to eli? Geshe Chekhawa je odgovorio: elim se ponovno roditi u paklu tako da izravno mogu pomoi biima pakla, ali sam vidio jasne znakove da u se ponovno roditi u istoj zemlji Buddhe Amitabhe. Iako se Geshe Chekhawa elio ponovno roditi u paklu, njegovo ga je suosjeanje za sva iva bia sprjeilo od nieg ponovnog roenja; nije imao izbora nego je otiao u Buddhinu istu zemlju gdje je doivio trajno osloboenje od patnje. Meutim, iako se Geshe Chekhawa ponovno rodio u istoj zemlji, mogao je pomagati biima pakla kroz svoje emanacije. Moemo misliti kako je nae vjerovanje da su sva iva bia postigla trajno osloboenje od patnje kroz nau meditaciju netono, zato to iva bia nisu to zapravo postigla. Iako je tono da iva bia nisu zapravo postigla trajno osloboenje, nae je vjerovanje ipak tono jer proizlaz iz suosjeanja i mudrosti. Meditiranje na ovo vjerovanje e uzrokovati brzo dozrijevanje naeg potencijala da smo sposobni trajno osloboditi sva iva bia od patnje, pa emo tako brzo postii prosvjetljenje. Zato nikad ne bismo trebali odbaciti to korisno vjerovanje, koje je prirode mudrosti. Meditacija na uzimanje je brzi put do prosvjetljenja, i ima slinu funkciju kao tantrika praksa. Kae se da se tantrike spoznaje mogu jednostavno postii, samo oslanjanjem na
81

moderni budizam

vjerovanje i matu. Ova je praksa jako jednostavna; sve to je potrebno uiniti je duboko se zbliiti s meditacijom na ispravno vjerovanje i matu kako je predstavljeno u Tantri, primjenjujui kontinuirani trud. UVJEBAVANJE U DAVANJU U SPOJU S PRAKSOM EST SAVRENSTAVA Davanje u ovom kontekstu znai davanje nae sree drugima kroz meditaciju. Openito govorei, u ciklusu neistog ivota, samsari, uope nema prave sree. Kao to je ve reeno, srea koju mi inae doivljavamo kroz jelo, pie, seks i tako dalje, nije prava srea, ve samo smanjenje prijanjeg problema nezadovoljstva. Na primjer, kad bi srea koju doivimo od seksa bila prava srea, slijedilo bi da je sam seks pravi uzrok sree. Kad bi to bilo istinito, znailo bi to vie seksa, to vie sree, ali zapravo dolo bi do suprotnog: umjesto porasta sree, naa patnja bi se uveala. U etiristo strofa, budistiki majstor Aryadeva kae: Doivljaj patnje se nikad nee promijeniti istim uzrokom, Ali moemo vidjeti da se doivljaj sree mijenja istim uzrokom. To znai da se, na primjer, patnja uzrokovana vatrom nikad ne moe promijeniti u sreu uslijed vatre, ali moemo vidjeti kako se srea uzrokovana, na primjer, jelom, hoe promijeniti u patnju samo ako nastavimo jesti. Kako se meditira na davanje? U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae: ...da ostvarim dobrostanje svih ivih bia, Pretvorit u svoje tijelo u prosvijetljeni dragulj koji ispunjava elje. Trebamo smatrati svoje stalno obitavajue tijelo; svoje vrlo suptilno tijelo, pravim draguljem koji ispunjava elje; to je naa
82

uvjebavanje u putu bodhichitte

priroda Buddhe kroz koju e biti ispunjene nae elje i elje svih drugih ivih bia. Zatim mislimo: Sva iva bia ele biti sretna cijelo vrijeme, ali ne znaju kako to postii. Nikad ne doive pravu sreu, zato to iz neznanja, razvijajui zablude poput ljutnje i vrei negativna djela, unitavaju svoju sreu. Bilo bi divno kad bi sva ta iva bia doivjela istu i vjenu sreu prosvjetljenja. Neka doive tu sreu. Sad u ja dati moju buduu sreu prosvjetljenja svakom ivom biu. Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da iz naeg stalno obitavajueg tijela pri naem srcu zrae beskrajne zrake svjetla, koje su po prirodi naa budua srea prosvjetljenja. One dopru do svih ivih bia est podruja, a mi snano vjerujemo da svako ivo bie doivljava istu i vjenu sreu prosvjetljenja. Jednousmjereno meditiramo na ovo vjerovanje to je due mogue. Trebamo stalno prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano ne povjerujemo da su sva iva bia zapravo primila nau buduu sreu prosvjetljenja. Kroz ovu praksu smo poput Bodhisattve koji prakticira pastiru-nalik bodhichittu. Ba kao to pastir eli pruiti svom stadu potrebnu zatitu i druge uvjete prije nego to se on sam opusti, tako Bodhisattva koji prakticira pastiru-nalik bodhichittu eli pripremiti zatitu i krajnju sreu za sva iva bia prije nego to je on sam ostvari. Ova meditacija ima etiri glavne dobrobiti: 1. uveava nau eljnu ljubav za sva iva bia; 2. dozrijeva nau potencijalnu sposobnost da budemo od dobrobiti svim ivim biima; 3. sakuplja veliki zbir zasluga, ili dobre sree; i 4. uzrokuje prestanak obinih pojavnosti i koncepcija. Naa budua srea prosvjetljenja je rezultat naeg generiranja suosjeanja za sva iva bia. Meditacija na davanje donosi ovaj budui rezultat na put i zato je brzi put do prosvjetljenja koji ima slinu funkciju kao tantrika praksa. Trebamo uloiti veliki trud
83

moderni budizam

u prakticiranje ove meditacije tako da moemo brzo napredovati na putu do prosvjetljenja. Kad meditiramo na davanje, motivacija bi nam trebala biti eljna ljubav. Dajui ljubav na taj nain, prakticiramo savrenstvo davanja; odbacujui samoljublje prakticiramo savrenstvo moralne discipline; dragovoljno prihvaajui sve teke okolnosti koje se upliu u nau praksu davanja, prakticiramo savrenstvo strpljenja; ulaganjem truda u stalno prakticiranje ove meditacije, slobodni od lijenosti, prakticiramo savrenstvo truda; jednousmjereno se koncentrirajui na meditaciju na davanje, slobodni od distrakcija, prakticiramo savrenstvo koncentracije; a spoznajui da mi sami, sva iva bia i sve njihove patnje postojimo kao puka imena, a ne postojimo inherentno, prakticiramo savrenstvo mudrosti. Tako se trebamo uvjebavati u meditaciji na davanje u spoju s prakticiranjem est savrenstava. Uvjebavanje u davanju je specijalna meditacija na eljnu ljubav koja iskreno eli da sva iva bia postignu pravu sreu istu i trajnu sreu osloboenja i prosvjetljenja. Kao to je ve reeno, meditacija na eljnu ljubav se zove i neizmjerna ljubav zato to samim meditiranjem na eljnu ljubav primamo neizmjerne dobrobiti u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima.

84

Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

Kad meditiramo na prazninu da razvijemo ili uveamo krajnju bodhichittu, tada se uvjebavamo u krajnjoj bodhichitti. Prava krajnja bodhichitta je mudrost koja izravno spoznaje prazninu motivirana bodhichittom. Zove se krajnja bodhichitta zato to joj je objekt krajnja istina, praznina, i zato to je jedan od glavnih putova do prosvjetljenja. Bodhichitta koja je dosad objanjena je konvencionalna bodhichitta, prirode suosjeanja, dok je krajnja bodhichitta prirode mudrosti. Ove dvije bodhichitte su poput dva krila ptice s kojima ona moe odletjeti u prosvijetljeni svijet. Ako ne znamo smisao praznine, nema osnove za uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti, zato to je praznina objekt krajnje bodhichitte. Je Tsongkhapa je rekao: Znanje o praznini je nadmonije od svakog drugog znanja, Uitelj koji nepogreivo poduava prazninu je nadmoniji od svakog drugog Uitelja, A spoznaja praznine je sama bit Buddhadharme. TO JE PRAZNINA? Praznina je nain na koji stvari uistinu postoje. Nain na koji stvari postoje je suprotan nainu na koji se pojavljuju. Prirodno
85

Buddha Suosjeanja

krajnja bodhichitta

vjerujemo da su stvari koje vidimo oko sebe kao to su stolovi, stolice i kue istinski postojee zato to vjerujemo da stvari postoje upravo onako kako nam se pojavljuju. Meutim, nain na koji se stvari pojavljuju naim osjetilima je varljiv i u potpunosti proturjean nainu na koji uistinu postoje. Stvari se pojavljuju kao da postoje sa svoje strane, ne ovisei o naem umu. Ova knjiga koja se pojavljuje naem umu, na primjer, izgleda kao da ima svoje neovisno, objektivno postojanje. ini se da je ona vani dok na um izgleda kao da je unutra. Osjeamo da knjiga moe postojati izvan naeg uma; ne osjeamo da je na um na bilo koji nain ukljuen u postojanje knjige. Ovaj nain postojanja, neovisno o naem umu ima razliite nazive: istinsko postojanje, inherentno postojanje, postojanje sa svoje strane i postojanje sa strane objekta. Premda se fenomeni izravno pojavljuju naim osjetilima kao istinski ili inherentno postojei, zapravo su svi fenomeni lieni istinskog postojanja, tj. prazni su od njega. Ova knjiga, nae tijelo, nai prijatelji, mi sami i itav svemir u stvarnosti smo samo pojavnosti umu, kao stvari koje vidimo u snovima. Ako sanjamo o slonu, slon nam se ivo pojavljuje sa svim detaljima moemo ga vidjeti, uti, onjuiti i dodirnuti ali kad se probudimo shvatimo da je on bio samo pojavnost umu. Ne pitamo se Gdje je slon sada? zato to shvaamo da je on bio samo projekcija naeg uma i da ne postoji izvan naeg uma. Kada prestane svjesnost sna koja je pojmila slona, slon ne odlazi nikamo on naprosto nestaje jer je bio samo pojavnost umu i nije postojao odvojeno od uma. Buddha je rekao da isto vai za sve fenomene; oni su samo puke pojavnosti umu, potpuno ovisni o umovima koji ih opaaju. Svijet kojeg doivljavamo dok smo budni i svijet kojeg doivljavamo dok sanjamo su oba puke pojavnosti umu koje proizlaze iz naih pogrenih koncepcija. Ako elimo rei da je svijet sna laan, tada bismo takoer morali rei da je svijet jave laan; a ako elimo rei da je svijet jave istinit onda takoer
87

moderni budizam

moramo rei da je svijet sna istinit. Jedina razlika izmeu njih je to to je svijet sna pojavnost naem suptilnom umu sna dok je svijet jave pojavnost naem grubom umu jave. Svijet sna postoji samo dok postoji svjesnost sna kojoj se on pojavljuje, a svijet jave postoji samo dok postoji svjesnost jave kojoj se on pojavljuje. Buddha je rekao: Treba znati da su svi fenomeni poput snova. Kada umremo, nai grubi umovi budnog stanja se rastvaraju u vrlo suptilni um, a svijet kojeg smo doivljavali dok smo bili ivi naprosto nestaje. Svijet kako ga drugi vide e nastaviti postojati, ali na osobni svijet e potpuno i neopozivo nestati, ba kao i svijet sna prethodne noi. Buddha je takoer rekao da su svi fenomeni poput iluzija. Postoje mnoge vrste iluzija kao to su fatamorgane, duge ili halucinacije potaknute drogom. U drevna vremena postojali su arobnjaci koji bi bacili ini na publiku uzrokujui da ljudi vide objekte poput komada drveta kao neto drugo, recimo kao tigra. Oni prevareni arolijom bi vidjeli stvarnog tigra i uplaili bi se, no oni koji bi doli nakon to su ini baene vidjeli bi obian komad drva. Ono to je zajedniko svim zabludama jest da se nain na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na koji postoje. Buddha je sve fenomene usporedio s iluzijama zato to, kroz silu otisaka samoprianjajueg neznanja sakupljenog od vremena bez poetka, to god se pojavljuje naem umu prirodno se pojavljuje kao istinski postojee, a mi instinktivno pristajemo na takvu pojavnost, ali u stvarnosti je sve potpuno prazno od istinskog postojanja. Poput fatamorgane koja se pojavljuje kao voda, a zapravo nije voda, stvari se pojavljuju na varljiv nain. Ne razumijevajui njihovu pravu prirodu mi smo prevareni pojavnostima i prianjamo na knjige, stolove, tijela i svjetove kao istinski postojee. Rezultat ovakvog prianjanja na fenomene je razvijanje samoljublja, eljne vezanosti, mrnje, ljubomore i drugih zabluda; na um postaje razdraljiv i neuravnoteen, a na mir uma uniten. Mi smo poput putnika u pustinji koji su se izmorili jurnjavom za fatamorganama ili poput nekoga tko
88

uvjebavanje u putu bodhichitte

eta cestom nou mislei da su sjene stabala kriminalci ili divlje ivotinje spremne za napad. PRAZNINA NAEG TIJELA Da bismo shvatili kako su fenomeni prazni od istinskog, ili inherentnog postojanja, trebali bismo razmotriti svoje tijelo. Jednom kada smo razumjeli kako je nae tijelo lieno istinskog postojanja lako moemo isto takvo rezoniranje primijeniti i na druge objekte. U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Bodhisattva Shantideva kae: Stoga, nema tijela, Ali, zbog neznanja, mi vidimo tijelo unutar ruku i tako dalje; Ba kao to um pogreno pojmi osobu Kad u sumrak opazi oblik gomile kamenja. Na jednoj razini, vrlo dobro poznajemo svoje tijelo znamo je li zdravo ili bolesno, lijepo ili runo, i tako dalje. Meutim, nikada ga dublje ne istraujemo, pitajui se: to je tono moje tijelo? Gdje je moje tijelo? Koja je njegova prava priroda? Da smo na ovakav nain ispitivali svoje tijelo ne bismo ga bili u stanju pronai umjesto da pronaemo svoje tijelo, rezultat ovakvog istraivanja bio bi da nae tijelo nestaje. Znaenje prvoga dijela Shantidevine strofe, Stoga, nema tijela, je to da, ako tragamo za svojim stvarnim tijelom, tijela nema; nae tijelo postoji jedino ako iza njegove puke pojavnosti ne traimo stvarno tijelo. Postoje dva naina potrage za objektima. Primjer prvoga naina, kojega moemo nazvati konvencionalnom potragom, je potraga za naim automobilom na parkiralitu. Zakljuak ovakvog tipa potrage je da pronalazimo automobil, u smislu da vidimo stvar za koju se svi slau da je na automobil. Meutim, kada smo locirali svoj automobil na parkiralitu, pretpostavimo
89

moderni budizam

da jo uvijek nismo zadovoljni pukom pojavnou automobila i da elimo precizno odrediti to automobil jest. Moemo se upustiti u neto to moemo nazvati krajnjom potragom za automobilom, pri emu onda gledamo unutar samog objekta da bismo pronali neto to taj objekt jest. Da bismo to napravili pitamo se: Je li je bilo koji od pojedinih dijelova ovog automobila automobil? Jesu li kotai automobil? Je li motor automobil? Je li asija automobil?, i tako dalje. Kada provodimo krajnju potragu za automobilom nismo zadovoljni sa samim pokazivanjem na karoseriju, kotae i tako dalje, zatim izgovarajui automobil; elimo znati to je zaista automobil. Umjesto da samo koristimo rije automobil kao to to ine obini ljudi, elimo znati na to se ta rije zaista odnosi. elimo mentalno razdvojiti automobil od svega onoga to nije automobil, tako da moemo rei: Ovo je to to automobil zaista jest. Mi elimo pronai automobil, ali automobila zapravo nema; nita ne moemo pronai. U Saetoj Sutri savrenstva mudrosti Buddha kae: Ako trai svoje tijelo s mudrou, ne moe ga pronai. Isto vrijedi i za na automobil, nau kuu i sve druge fenomene. U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae: Kad se ovako ispita, Tko ivi i tko e to umrijeti? to je budunost i to je prolost? Tko su nai prijatelji, a tko naa rodbina? Preklinjem vas koji ste ba poput mene, Znajte da su svi fenomeni prazni, poput prostora. Glavni smisao ovih rijei je da kad s mudrou traimo stvari, nema osobe koja ivi ili umire, nema prolosti ili budunosti, i nema sadanjosti, ukljuujui nae prijatelje i rodbinu. Trebamo znati da su svi fenomeni prazni, poput prostora, to znai da su svi fenomeni nita drugo doli praznina.
90

uvjebavanje u putu bodhichitte

Da bismo razumjeli Shantidevinu tvrdnju o tome kako u stvarnosti nema tijela, trebamo provesti krajnju potragu za svojim tijelom. Ako smo obina bia, svi se objekti, ukljuujui i nae tijelo, pojavljuju kao da postoje inherentno. Kao to je prije spomenuto, objekti izgledaju neovisni o naem umu i o ostalim fenomenima. ini se da se svemir sastoji od zasebnih objekata koji imaju postojanje sa svoje strane. Ti se objekti pojavljuju kao da postoje po sebi kao zvijezde, planeti, planine, osobe i tako dalje, ekajui da ih iskuse svjesna bia. Obino nam ne pada na pamet da smo na bilo koji nain upleteni u postojanje tih fenomena. Na primjer, osjeamo da nae tijelo postoji sa svoje strane i da ne ovisi o naem ili bilo ijem umu da ga dovede u postojanje. Meutim, ako bi nae tijelo postojalo na nain na koji instinktivno za njega prianjamo kao neki vanjski objekt, a ne kao projekcija uma trebali bismo biti u stanju pokazati na svoje tijelo, pri tom ne pokazujui na bilo koji drugi fenomen koji nije nae tijelo. Trebali bismo ga moi pronai meu njegovim dijelovima ili van njegovih dijelova. Budui da ne postoji trea mogunost, ako svoje tijelo ne moemo pronai ili meu njegovim dijelovima ili van njih, moramo zakljuiti da nae tijelo koje inae vidimo, ne postoji. Nije teko shvatiti da pojedini dijelovi naeg tijela nisu nae tijelo besmisleno je govoriti da su naa lea, noge ili glava nae tijelo. Ako je jedan od tih dijelova, recimo lea, nae tijelo, onda su i drugi dijelovi tijela jednako tako nae tijelo, pa bi iz toga slijedilo da imamo mnoga tijela. Nadalje, naa lea, noge i tako dalje, ne mogu biti tijelo zbog toga to su to dijelovi tijela. Tijelo je posjednik dijelova, a lea, noge i tako dalje su posjedovani dijelovi; a posjednik i posjedovano ne mogu biti jedno te isto. Neki ljudi vjeruju da, iako ni jedan od pojedinih dijelova tijela nije tijelo, skup svih dijelova zajedno okupljenih jest tijelo. Po njima je mogue pronai svoje tijelo kad analitiki tragamo za njim, zato to je skup svih dijelova naeg tijela nae tijelo.
91

moderni budizam

Meutim, takvu tvrdnju se da pobiti mnogim valjanim razlozima. Snaga tih razloga moda nam nee odmah biti oigledna, ali ako ih pomno kontempliramo, smirenog i pozitivnog uma, poet emo cijeniti njihovu valjanost. Budui da ni jedan od pojedinih dijelova naeg tijela nije nae tijelo, kako onda skup svih dijelova moe biti nae tijelo? Na primjer, skupina pasa ne moe biti ljudsko bie, zato to ni jedan pojedini pas nije ljudsko bie. Budui da je svaki pojedini lan ne-ovjek, kako se onda taj skup ne-ljudi moe arolijom promijeniti u ljudsko bie? Slino tome, budui da je skup dijelova naeg tijela skup stvari koje nisu nae tijelo, onda on ne moe biti nae tijelo. Ba kao to skupina pasa ostaje jednostavno psima, tako i skup svih dijelova naeg tijela jednostavno ostaje dijelovima naeg tijela ne pretvara se arolijom u posjednika dijelova, nae tijelo. Ova nam poanta moe izgledati teko razumljivom, ali ako smirenog i pozitivnog uma due vrijeme razmiljamo o njoj i raspravljamo s iskusnijim praktiarima, postupno e nam postati jasnija. Moemo, takoer, prouiti vjerodostojne knjige na tu temu, poput Novog Srca mudrosti. Postoji i drugi nain na koji moemo znati da skup dijelova naeg tijela nije nae tijelo. Ako moemo pokazati na skup dijelova naeg tijela i rei da je to, po sebi, nae tijelo, tada taj skup dijelova tijela mora postojati neovisno o svim fenomenima koji nisu nae tijelo. Iz toga bi slijedilo da skup dijelova naeg tijela postoji neovisno i o samim dijelovima. To je oigledna besmislica kada bi to bilo istinito, mogli bismo odstraniti sve dijelove svoga tijela, a skup dijelova bi ostao. Stoga, moemo zakljuiti da skup dijelova naeg tijela nije nae tijelo. Budui da se tijelo ne moe pronai unutar njegovih dijelova, bilo kao pojedini dio ili kao skup, jedina mogunost koja preostaje je da ono postoji odvojeno od svojih dijelova. Ako je to sluaj, trebalo bi biti mogue mentalno ili fiziki ukloniti sve dijelove tijela, a da nam ipak ostane tijelo. Meutim, ako uklonimo svoje
92

uvjebavanje u putu bodhichitte

ruke, noge, glavu, trup i sve ostale dijelove svog tijela, ne ostaje nam nikakvo tijelo. Ovo dokazuje da nema tijela odvojenog od njegovih dijelova. Samo zbog neznanja kad god pokaemo na svoje tijelo, pokazujemo samo na dio svoga tijela, a to nije nae tijelo. Sad smo tragali na svim moguim mjestima i nismo bili u stanju pronai svoje tijelo ni meu njegovim dijelovima ni igdje drugdje. Ne moemo pronai nita to odgovara tijelu koje nam se ivo pojavljuje, za koje obino prianjamo. Prisiljeni smo se sloiti sa Shantidevom koji kae da nema tijela koje moemo pronai kad tragamo za njim. To jasno dokazuje da nae tijelo koje inae vidimo ne postoji. To je gotovo kao da nae tijelo uope ne postoji. I zaista, moemo rei da nae tijelo doista postoji jedino ako smo zadovoljni pukim imenom tijelo i ne oekujemo da emo iza toga imena pronai stvarno tijelo. Ako pokuamo nai ili pokazati na stvarno tijelo na koje se odnosi ime tijelo, neemo pronai ama ba nita. Umjesto pronalaenja istinski postojeeg tijela opazit emo samo puku odsutnost tijela koje inae vidimo. Ova odsutnost tijela kojeg inae vidimo je nain na koji nae tijelo zapravo postoji. Spoznat emo da tijelo koje normalno opaamo, za koje prianjamo i koje ljubimo, uope ne postoji. Ovo nepostojanje tijela za koje obino prianjamo je praznina naeg tijela, istinska priroda naeg tijela. Ovaj izraz istinska priroda veoma je smislen. Nezadovoljni pukom pojavnou i imenom tijelo ispitali smo svoje tijelo da bismo otkrili njegovu krajnju prirodu. Rezultat tog istraivanja bilo je definitivno nepronalaenje svog tijela. Tamo gdje smo oekivali pronai istinski postojee tijelo otkrili smo potpuno nepostojanje tog istinski postojeeg tijela. To je nepostojanje, ili praznina, prava priroda naeg tijela. Osim pukog odsustva istinski postojeeg tijela, nema neke njegove druge istinske prirode svaki drugi atribut toga tijela samo je dio njegove varljive prirode. Budui da je tako, zato onda provodimo toliko vremena usredotoujui se na varljivu prirodu svoga tijela? Mi trenutno ignoriramo istinsku prirodu svoga tijela i
93

moderni budizam

ostalih fenomena i koncentriramo se samo na njihovu varljivu prirodu; ipak, rezultat stalnog koncentriranja na varljive objekte je da nam um postaje uznemiren, a mi ostajemo u nesretnom ivotu samsare. Ako elimo proivljavati istu sreu, moramo svoj um upoznati s istinom. Umjesto da tratimo svoju energiju usredotoavajui se samo na besmislene, varljive objekte, trebali bismo se usredotoiti na istinsku prirodu stvari. Iako je nemogue pronai nae tijelo kad za njim analitiki tragamo, kad se ne uputamo u analizu, nae se tijelo sasvim jasno pojavljuje. Zato je to tako? Shantideva kae da zbog neznanja vidimo svoje tijelo unutar ruku i ostalih dijelova svog tijela. U stvarnosti, nae tijelo ne postoji unutar svojih dijelova. Upravo kao to u sumrak moemo vidjeti hrpu kamenja kao ovjeka iako unutar kamenja nema ovjeka, na isti nain na neznalaki um vidi istinski postojee tijelo unutar skupa ruku, nogu, i tako dalje, iako tamo ne postoji nikakvo tijelo. Istinski postojee tijelo koje vidimo unutar skupa ruku i nogu jednostavno je halucinacija naeg neukog uma. Meutim, kako ga ne prepoznajemo kao takvog, prianjamo za njega vrlo snano, ljubimo ga i iscrpljujemo se pokuavajui ga zatititi od bilo kakve nelagode. Nain zbliavanja naeg uma s istinskom prirodom tijela jest koritenje gore opisanog pravca rezoniranja da bismo tragali za svojim tijelom, a zatim se, nakon to smo traili na svim moguim mjestima i nismo ga pronali, koncentriramo na prostoru nalik prazninu, a koja je puko odsustvo tijela kojeg inae vidimo. Ova je prostoru-nalik praznina istinska priroda naeg tijela. Iako slii praznom prostoru, ona je smislena praznina. Njezin je smisao potpuno nepostojanje tijela kojeg inae vidimo, tijela za koje toliko snano prianjamo i koje smo ljubili cijelog svog ivota. Kroz zbliavanje s iskustvom prostoru-nalik krajnje prirode tijela, nae e se prianjanje za tijelo umanjiti. Kao rezultat, doivljavat emo mnogo manje patnje, tjeskobe i frustracija u vezi svoga tijela. Naa e se fizika napetost umanjiti, a zdravlje e nam se poboljati, pa nam tjelesna nelagoda nee uznemiriti
94

uvjebavanje u putu bodhichitte

um ak ni kad se razbolimo. Oni koji imaju izravno iskustvo praznine ne osjeaju nikakvu bol ak ni ako ih tuku ili gaaju. S obzirom da oni znaju da je istinska priroda njihovog tijela poput prostora, za njih je, kada ih se udari, isto kao da se udarilo prostor, a kada ih se pogodi, kao da se pogodilo prostor. tovie, dobri i loi vanjski uvjeti vie uope nemaju mo da uznemire njihov um, jer su oni spoznali da su poput magovih iluzija, bez postojanja odvojenog od uma. Umjesto da ih promjenjivi vanjski uvjeti povlae amo-tamo kao to konci povlae marionete, njihovi umovi ostaju slobodni i smireni u znanju o jednakoj i nepromjenjivoj krajnjoj prirodi svih stvari. Na taj nain, osoba koja je izravno spoznala prazninu, istinsku prirodu fenomen osjea mir i sreu, danju i nou, ivot za ivotom. Trebamo razlikovati konvencionalno postojee tijelo koje postoji, od inherentno postojeeg tijela koje ne postoji; ali moramo biti oprezni kako nas rijei ne bi navele na pomisao da je konvencionalno postojee tijelo ita vie od puke pojavnosti umu. Moda je manje zbunjujue jednostavno rei da tijela nema za um koji izravno vidi istinu, ili prazninu. Tijelo postoji jedino za obian um kojemu se tijelo pojavljuje. Shantideva nam savjetuje da, osim ako ne elimo shvatiti prazninu, ne bismo trebali istraivati konvencionalne istine poput svog tijela, imovine, mjesta i prijatelja, nego bismo se, umjesto toga, trebali zadovoljiti njihovim pukim imenima, kao svjetovni ljudi. Kad svjetovna osoba zna ime i svrhu nekoga objekta, ona se zadovolji takvim poznavanjem objekta i ne istrauje dalje. I mi moramo raditi tako, osim ukoliko elimo meditirati na prazninu. Meutim, trebali bismo zapamtiti da ne bismo pronali objekte ako bismo pomnije istraivali, zato to bi oni jednostavno iezli, ba kao to i fatamorgana iezava ako je pokuamo nai. Isto rezoniranje koje smo koristili kako bismo dokazali nedostatak istinskog postojanja tijela moe se primijeniti na sve ostale fenomene. Ova knjiga, na primjer, izgleda kao da postoji sa svoje strane, negdje unutar svojih dijelova; ali kada preciznije
95

moderni budizam

ispitamo knjigu, otkrivamo da niti jedna od pojedinanih stranica niti skup svih stranica nije knjiga, a opet, bez njih nema knjige. Umjesto pronalaenja istinski postojee knjige, ostajemo u promatranju praznine koja je nepostojanje knjige za koju smo ranije smatrali da postoji. Zbog naeg neznanja, knjiga se pojavljuje kao da postoji odvojeno od naeg uma, kao da je na um unutra, a knjiga vani, ali analizirajui knjigu otkrivamo da je ova pojavnost potpuno lana. Nema knjige izvan uma. Nema knjige tamo vani, unutar stranica. Jedini nain na koji knjiga postoji je kao puka pojavnost umu, puka projekcija uma. Svi fenomeni postoje po konvenciji; nita ne postoji inherentno. To vai za um, za Buddhu, ak i za samu prazninu. Sve je puko imputirano umom. Svi fenomeni imaju dijelove fiziki fenomeni imaju fizike dijelove, a ne-fiziki fenomeni imaju razliite dijelove, ili atribute, koji se mogu razluiti milju. Koristei se istim tipom rezoniranja kao gore, moemo spoznati da bilo koji fenomen nije jedno od svojih dijelova, niti skup svojih dijelova, niti je odvojen od svojih dijelova. Na ovaj nain moemo spoznati prazninu svih fenomena, puku odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo. Posebno je korisno meditirati na prazninu objekata koji u nama izazivaju snane zablude poput vezanosti ili ljutnje. Ispravnom analizom spoznat emo da objekt kojega elimo, ili objekt koji nam se ne svia, ne postoji sa svoje strane. Njegova ljepota ili runoa, pa ak i samo njegovo postojanje imputirani su umom. Razmiljajui na ovaj nain, otkrit emo kako nema nikakve osnove ni za vezanost ni za ljutnju. PRAZNINA NAEG UMA U Uvjebavanju uma u sedam stavki, nakon davanja pregleda kako se upustiti u analitiku meditaciju na prazninu inherentnog postojanja vanjskih fenomena poput svog tijela, Geshe Chekhawa kae da bismo potom trebali analizirati svoj um da bismo shvatili kako je lien inherentnog postojanja.
96

uvjebavanje u putu bodhichitte

Na um nije neovisan entitet ve kontinuum koji se stalno mijenja, koji ovisi o mnogim imbenicima kao to su njegovi prethodni trenuci, njegovi objekti i unutarnji vjetrovi energije na koje su postavljeni nai umovi. Kao i sve ostalo, i na je um imputiran na skup mnogih imbenika, i stoga je lien inherentnog postojanja. Na primjer, primarni um, ili svijest, ima pet dijelova ili mentalnih imbenika: osjeaj, razluivanje, namjeru, kontakt i pozornost. Ni pojedini mentalni imbenici, a niti skup tih mentalnih imbenika nisu sam taj primarni um, zbog toga to su oni mentalni imbenici, i stoga dijelovi primarnog uma. Meutim, nema primarnog uma koji je odvojen od ovih mentalnih imbenika. Primarni um je samo imputiran na mentalne imbenike koji su osnova za njegovu imputaciju, pa tako on sam ne postoji sa svoje strane. Kad smo prepoznali prirodu svog primarnog uma, praznomnalik prostor koji poima ili razumije objekte, tragamo za njim unutar njegovih dijelova osjeaja, razluivanja, namjere, kontakta i pozornosti sve dok konano ne spoznamo njegovu nenalaljivost. Ta nenalaljivost koja je njegova krajnja priroda je praznina. Zatim mislimo: Svi fenomeni koji se pojavljuju mom umu su prirode mog uma. Moj um je prirode praznine. Na ovaj nain osjeamo da se sve rastvara u prazninu. Opaamo samo prazninu svih fenomena i meditiramo na tu prazninu. Ovaj nain meditiranja na prazninu je dublji od meditiranja na prazninu naeg tijela. Postupno e nae iskustvo praznine postajati sve jasnije i jasnije, dok konano ne steknemo neokaljanu mudrost koja izravno spoznaje prazninu svih fenomena. PRAZNINA NAEG JA Objekt za kojeg najsnanije prianjamo je nae sebstvo ili ja. Zbog otisaka samoprianjajuega neznanja nakupljenog od vremena
97

moderni budizam

bez poetka, nae nam se ja ini kao inherentno postojee, a na samoprianjajui um automatski prianja na njega na taj nain. Iako itavo vrijeme, ak i dok spavamo, prianjamo na inherentno postojee ja, nije lako prepoznati kako se ono pojavljuje naem umu. Da bismo ga jasno prepoznali, moramo poeti dozvoljavajui mu da se snano oituje, i to promiljanjem situacija u kojima imamo pretjeran osjeaj sebe, kao kada smo zbunjeni, posramljeni, uplaeni ili ogoreni. Prisjetimo se ili zamislimo takvu situaciju i onda, bez ikakvog tumaenja ili analize, pokuamo stvoriti jasnu predodbu toga kako se ja prirodno pojavljuje u takvim trenucima. Na ovom stupnju moramo biti strpljivi, jer e nam moda biti potrebna mnoga sjedenja prije nego to steknemo jasnu sliku. Na koncu emo vidjeti da se ja pojavljuje kao sasvim solidno i stvarno, kao da postoji sa svoje strane ne ovisei ni o tijelu ni o umu. Ovo ja koje se tako ivo pojavljuje, jest inherentno postojee ja koje tako snano ljubimo. To je ono ja koje branimo kada nas se kritizira i na koje smo toliko ponosni kada nas se hvali. Jednom kada steknemo predodbu o tome kako se ja pojavljuje u takvim ekstremnim okolnostima, trebali bismo pokuati prepoznati kako se obino pojavljuje, u manje ekstremnim situacijama. Na primjer, moemo promatrati ja koje sada ita ovu knjigu i pokuati otkriti kako se ono pojavljuje naem umu. Na koncu emo vidjeti kako se, iako u ovom sluaju nema onako napuhanog osjeaja ja, ono i dalje pojavljuje kao inherentno postojee, postojei sa svoje strane, neovisno o tijelu ili umu. Jednom kada imamo predodbu inherentno postojeeg ja, fokusiramo se neko vrijeme na njega s jednousmjerenom koncentracijom. Zatim, u meditaciji nastavimo do narednoga stupnja, a to je kontempliranje valjanih razloga koji dokazuju da inherentno postojee ja na koje prianjamo zapravo ne postoji. Inherentno postojee ja i nae sebstvo koje inae vidimo su jedno te isto; trebamo znati da ni jedno ne postoji, praznina ih oba negira.
98

uvjebavanje u putu bodhichitte

Ako ja postoji na nain na koji se pojavljuje, mora postojati na jedan od ova etiri naina: kao tijelo, kao um, kao skup tijela i uma ili kao neto odvojeno i od tijela i od uma; nema druge mogunosti. Paljivo promiljamo ovo sve dok ne postanemo uvjereni da je to sluaj, a zatim nastavljamo ispitivati svaku od etiri mogunosti: 1. Ako je nae ja nae tijelo, nema smisla govoriti moje tijelo, zato to su posjednik i posjedovano identini. Ako je nae ja nae tijelo, nema budueg ponovnog roenja, zato to ja prestaje kada tijelo umire. Ako su nae ja i nae tijelo identini, onda, budui da smo mi sposobni razvijati vjeru, sanjati, rjeavati matematike zadatke, i tako dalje, slijedi da meso, krv i kosti mogu initi to isto. Poto nita od ovoga nije istina, slijedi da nae ja nije nae tijelo. Ako je nae ja na um, nema smisla govoriti moj um, zato to su posjednik i posjedovano identini; ali, obino kada se usredotoimo na svoj um, kaemo moj um. Ovo jasno ukazuje da nae ja nije na um. Ako je nae ja na um, onda, budui da imamo mnogo vrsta umova, poput est svijesti, koncepcijskih umova i nekoncepcijskih umova, slijedi da imamo jednako toliko ja. Poto je ovo besmisleno, nae ja ne moe biti na um. Budui da nae tijelo nije nae ja i na um nije nae ja, skup naeg tijela i uma ne moe biti nae ja. Skup naeg tijela i uma skup je stvari koje nisu nae ja, pa kako bi onda sam taj skup mogao biti nae ja? Na primjer, u stadu krava niti jedna ivotinja nije ovca, pa stoga niti samo to stado nije ovca. Na isti nain, u skupu naeg tijela i uma, ni nae tijelo ni na um nisu nae ja, stoga ni sam skup nije nae ja.
99

2.

3.

moderni budizam

4.

Ako nae ja nije nae tijelo, nije na um, a nije ni skup naeg tijela i uma, jedina mogunost koja preostaje je ta da je ono neto odvojeno i od naeg tijela i od naeg uma. Ako je to sluaj, moramo biti u stanju pojmiti nae ja, a da se ne pojavljuje ni nae tijelo ni na um. Ali, ako zamislimo da su i nae tijelo i na um potpuno iezli, ne bi ostalo nita to bi se moglo zvati naim ja. Stoga slijedi da nae ja nije odvojeno od naeg tijela i uma. Trebali bismo zamisliti kako se nae tijelo postupno rastvara u zrak, a zatim nam se rastapa um, misli nam se raspruju u vjetar, osjeaji, elje i svjesnost otapaju se u nitavilu. Je li preostalo ita to bi bilo nae ja? Nema niega. Jasno je da nae ja nije neto odvojeno od naeg tijela i uma.

Sada smo istraili sve etiri mogunosti i nismo uspjeli pronai svoje ja ili sebe. Kako smo ve uvidjeli da nema pete mogunosti, moramo zakljuiti da ja na koje inae prianjamo i koje ljubimo, uope ne postoji. Tamo gdje se ranije pojavljivalo inherentno postojee ja, sada se pojavljuje odsustvo tog ja. Ovo odsustvo inherentno postojeeg ja jest praznina, krajnja istina. Kontempliramo na ovaj nain dok nam se ne pojavi generika, ili mentalna, predodba odsustva sebe kojeg inae vidimo. Ova je predodba na objekt smjetajue meditacije. Pokuavamo se potpuno zbliiti s njom uporno jednousmjereno meditirajui na nju to je dulje mogue. Zbog toga to smo prianjali na nae inherentno postojee ja od vremena bez poetka, i ljubili ga vie od bilo ega drugog, doivljaj neuspjeha da se u meditaciji pronae sebe isprva moe biti poprilino okantan. Neki ljudi razviju strah, mislei da su postali potpuno nepostojei. Drugi osjeaju veliku radost, kao da nestaje izvor svih njihovih problema. Obje su reakcije dobar znak i ukazuju na ispravnu meditaciju. Nakon nekog vremena
100

uvjebavanje u putu bodhichitte

te e poetne reakcije jenjati, a na e se um smiriti u mnogo uravnoteenije stanje. Tada emo moi meditirati na prazninu sebe na smiren i kontroliran nain. Trebali bismo dopustiti svome umu da se apsorbira u prostorunalik prazninu to je dulje mogue. Vano je zapamtiti da je na objekt praznina, puko odsustvo sebe kojeg inae vidimo, a ne puko nitavilo. Povremeno bismo trebali budnou provjeriti svoju meditaciju. Ako nam je um odlutao na neki drugi objekt ili smo izgubili znaenje praznine i usredotoili se na puko nitavilo, trebali bismo se vratiti kontemplacijama kako bismo prazninu sebe jo jednom jasno doveli umu. Moda se pitamo: Ako ja kojeg inae vidim ne postoji, tko onda meditira? Tko e ustati iz meditacije, razgovarati s drugima i odgovoriti kada netko prozove moje ime? Iako nae ja koje inae vidimo ne postoji, to ne znai da nae sebstvo uope ne postoji. Mi postojimo kao puka imputacija. Nemamo problema dokle god smo zadovoljni pukom imputacijom sebe. Moemo misliti Ja postojim, Ja idem u grad, i tako dalje. Problem se pojavljuje samo kada tragamo za sobom koje je neto drugo od puke koncepcijske imputacije, ja ili naeg sebe. Na um prianja na ja koje u konanici postoji, neovisno o koncepcijskoj imputaciji, kao da neko realno ja postoji iza te oznake. Kada bi takvo ja postojalo, mi bismo ga bili u stanju i pronai, ali vidjeli smo da se ja ne moe pronai istraivanjem. Zakljuak nae potrage bio je izriito nenalaenje sebe. Ta nenalaljivost sebe je praznina sebe, krajnja priroda sebe. Ja koje postoji kao puka imputacija je konvencionalna priroda sebe. Kada tek spoznamo prazninu, to inimo koncepcijski, putem generike predodbe. Kako nastavljamo meditirati na prazninu uvijek iznova, generika predodba postupno postaje sve transparentnija, dok potpuno ne iezne, a mi ugledamo prazninu izravno. Ova e izravna spoznaja praznine biti naa prva potpuno nepogrena svjesnost, ili neokaljani um. Sve dok izravno ne
101

moderni budizam

spoznamo prazninu, svi su nai umovi pogrene svjesnosti, zato to se, zbog otisaka samoprianjajueg, ili istinski-prianjajueg neznanja, svi njihovi objekti pojavljuju kao inherentno postojei. Veina ljudi naginje prema ekstremu postojanja, mislei da, ako neto postoji, mora postojati inherentno, pa tako pretjeruju s nainom na koji stvari postoje, jer nisu zadovoljni s njima kao pukim imenima. Drugi, pak, naginju prema ekstremu nepostojanja, mislei da fenomeni ne postoje nikako ako ne postoje inherentno, i tako pretjeruju s nedostatkom inherentnog postojanja. Trebamo spoznati da, iako fenomeni nemaju ni najmanjega traga postojanja sa svoje strane, oni postoje konvencionalno kao puke pojavnosti valjanom umu. Koncepcijski umovi koji prianjaju na nae ja i druge fenomene kao na inherentno postojee su krive svjesnosti, ali ja ne tvrdim da su sve koncepcijske misli krive svjesnosti i da ih stoga treba odbaciti. Postoji puno ispravnih koncepcijskih umova koji su korisni u naim svakodnevnim ivotima, poput koncepcijskog uma koji pamti ono to smo radili juer, ili koncepcijskog uma koji shvaa to emo raditi sutra. Ima takoer mnogo koncepcijskih umova koje treba njegovati na duhovnom putu. Na primjer, konvencionalna je bodhichitta u mentalnom kontinuumu Bodhisattve koncepcijski um, zato to ona svoj objekt, veliko prosvjetljenje, poima putem generike predodbe. tovie, prije nego to moemo izravno spoznati prazninu nekoncepcijskim umom, moramo je spoznati putem zakljunog saznavatelja, koji je koncepcijski um. Promiljanjem razloga koji opovrgavaju inherentno postojanje naem se umu pojavljuje generika predodba odsustva, ili praznine, inherentnog postojanja. Ovo je jedini nain na koji se u poetku praznina inherentnog postojanja moe pojaviti naem umu. Zatim meditiramo na ovu predodbu sa sve jaom i jaom koncentracijom, dok konano izravno ne uoimo prazninu. Neki ljudi kau da je nain meditiranja na prazninu jednostavno isprazniti svoj um od svih koncepcijskih misli, i
102

uvjebavanje u putu bodhichitte

tvrde da pozitivne koncepcijske misli zatamnjuju um isto kao i negativne, jednako kao to bijeli oblaci zaklanjaju Sunce isto kao i crni. Ovaj je nazor potpuno pogrean, zato to se sama praznina nee nikada pojaviti naem umu ako ne uloimo nimalo truda u stjecanje koncepcijskog razumijevanja praznine, ve umjesto toga pokuavamo potisnuti sve koncepcijske misli. Moda emo uspjeti stei ivo iskustvo prostoru-nalik nitavila, ali to je samo odsustvo koncepcijske misli to nije praznina, istinska priroda fenomen. Meditacija na ovu nitavnost nam moe privremeno umiriti um, ali ona nikada nee unititi nae zablude niti nas osloboditi od samsare i njenih patnji. PRAZNINA OSAM EKSTREMA Ako se sakupe svi potrebni atmosferski uzroci i uvjeti, pojavit e se oblaci. Ako su oni odsutni, oblaci se ne mogu formirati. Oblaci potpuno ovise o uzrocima i uvjetima za svoj razvoj; bez njih oni nemaju mo da se razviju. Isto vrijedi i za planine, planete, tijela, umove i sve ostale proizvedene fenomene. Zbog toga to njihovo postojanje ovisi o imbenicima van njih samih, oni su prazni od inherentnog, ili neovisnog, postojanja i puke su imputacije uma. Kontempliranje uenja o karmi djelima i njihovim posljedicama moe nam pomoi da ovo shvatimo. Odakle dolaze sva naa dobra i loa iskustva? Prema budizmu, ona su rezultat pozitivne i negativne karme koju smo stvorili u prolosti. Kao posljedica pozitivne karme, u naim se ivotima pojavljuju privlani i ugodni ljudi, nastaju ugodni materijalni uvjeti i mi ivimo u lijepom okoliu; ali kao posljedica negativne karme, pojavljuju nam se neugodni ljudi i neugodne stvari. Ovaj je svijet posljedica zajednike karme koju su stvorila bia koja ga nastanjuju. Zbog toga to karma potjee iz uma ili specifinije reeno iz naih mentalnih namjera moemo vidjeti da svi svjetovi proizlaze iz uma. Ovo je slino nainu na koji se pojavnosti javljaju u snovima. Sve to opaamo dok sanjamo
103

moderni budizam

rezultat je sazrijevanja karmikih potencijala u naem umu i nema postojanja izvan naeg uma. Kada nam je um smiren i ist, sazrijevaju pozitivni karmiki otisci i snovi koji se pojavljuju su ugodni; ali ako nam je um uzrujan i neist, sazrijevaju negativni karmiki otisci i javljaju se neugodne pojavnosti poput nonih mora. Na slian su nain sve pojavnosti naeg svijeta jve jednostavno dozrijevanje pozitivnih, negativnih ili neutralnih karmikih otisaka u naem umu. Jednom kada shvatimo kako stvari proizlaze iz svojih unutranjih i vanjskih uzroka i uvjeta i kako nemaju svoje neovisno postojanje, tada e nas jednostavno vienje ili razmiljanje o proizvodnji fenomena podsjetiti na njihovu prazninu. Umjesto da ojaavamo svoj osjeaj solidnosti i objektivnosti stvari, poet emo stvari vidjeti kao oitovanja njihove praznine, bez konkretnijeg postojanja od duge koja se javlja iz praznoga neba. Ba kao to proizvodnja stvari ovisi o uzrocima i uvjetima, tako o njima ovisi i raspadanje stvari. Na primjer, ako je na novi automobil uniten bit emo nesretni zbog toga to prianjamo i na automobil i na raspadanje automobila kao na istinski postojee; ali ako bismo shvatili da je na automobil samo puka pojavnost naem umu, poput automobila u snu, njegovo nas unitenje ne bi uznemirilo. Ovo vrijedi za sve objekte nae vezanosti: ako spoznamo da su i objekti i njihovi prestanci lieni istinskog postojanja, nema osnove da postanemo uznemireni ako budemo odvojeni od njih. Sve funkcionirajue stvari naa okolina, uitci, tijelo, um i mi sami se mijenjaju iz trena u tren. Oni su prolazni u smislu da ne traju vie od trenutka. Knjiga koju itate u ovome trenutku nije ista ona knjiga koju ste itali trenutak ranije, a moe postojati samo zato to je knjiga trenutka prije prestala postojati. Kada shvatimo suptilnu prolaznost da nae tijelo, na um, mi sami i tako dalje ne obitavaju vie od trenutka, nee biti teko razumjeti da su prazni od inherentnog postojanja.
104

uvjebavanje u putu bodhichitte

Iako se moemo sloiti s tim da su prolazni fenomeni prazni od inherentnog postojanja, mogli bismo misliti da trajni fenomeni postoje inherentno, budui da su nepromjenjivi i ne proizlaze iz uzroka i uvjeta. Meutim, ak su i trajni fenomeni, poput praznine i neproizvedenog prostora pukog odsustva fizike zapreke ovisno-odnosni fenomeni, jer ovise o svojim dijelovima, svojim osnovama i o umovima koji ih imputiraju; i stoga nisu inherentno postojei. Iako je praznina krajnja stvarnost, ona nije neovisna ili inherentno postojea, jer i ona takoer ovisi o svojim dijelovima, svojim osnovama, i umovima koji je imputiraju. Ba kao to zlatni novi ne postoji odvojeno od svoga zlata, tako ni praznina naeg tijela ne postoji odvojeno od naeg tijela, zato to je ona jednostavno odsustvo inherentnoga postojanja naeg tijela. Kada god nekamo idemo, razvijamo misao Ja idem, i prianjamo na inherentno postojei in odlaenja. Na slian nain, kada nas netko dolazi posjetiti, mislimo On dolazi, i prianjamo na inherentno postojei in dolaenja. Obje su ove koncepcije samoprianjajue i pogrene svjesnosti. Kada netko odlazi, osjeamo da je istinski postojea osoba istinski otila, a kada se vrati, osjeamo da se istinski postojea osoba istinski vratila. Meutim, dolasci i odlasci osoba su poput pojavljivanja i nestajanja duge na nebu. Kada god se uzroci i uvjeti za pojavu duge sakupe, duga se pojavljuje, a kada se uzroci i uvjeti za trajanje duge raspre, duga nestaje; ali duga ne dolazi odnekud, niti ikamo odlazi. Kada promatramo neki objekt, poput svoga ja, snano osjeamo da je on pojedinaan, nedjeljiv entitet, i da je njegova jednina inherentno postojea. U stvarnosti, meutim, nae ja ima mnogo dijelova, poput dijelova koji gledaju, sluaju, hodaju i misle, ili dijelova koji su, primjerice, uiteljica, majka, ki i supruga. Nae ja imputirano je na skup svih tih dijelova. Kao i svaki drugi pojedinani fenomen i on je jednina, ali njegova je
105

moderni budizam

jednina puko imputirana, kao i vojska koja je puko imputirana na skup vojnika ili uma koja je imputirana na skup stabala. Kada vidimo vie od jednog objekta, viestrukost tih objekata smatramo inherentno postojeom. Meutim, ba kao to je i jednina puka imputacija, tako je i mnoina samo imputacija uma i ne postoji sa strane objekta. Na primjer, umjesto da na skup vojnika ili stabala gledamo sa stanovita pojedinanih vojnika ili stabala, mogli bismo na njih gledati kao na vojsku ili umu, to jest, kao na skup jednina ili cjelinu, pa bismo u tom sluaju promatrali jedninu umjesto mnoine. U zakljuku, jednina ne postoji sa svoje strane zbog toga to je ona samo imputirana na mnoinu njene dijelove. Na isti nain ni mnoina ne postoji sa svoje strane jer je ona naprosto imputirana na jedninu skup njenih dijelova. Stoga su i jednina i mnoina puke imputacije koncepcijskoga uma i liene su istinskog postojanja. Ako ovo jasno spoznamo, nema osnove za razvoj vezanosti i ljutnje prema objektima, bilo u jednini ili u mnoini. Skloni smo tome da projiciramo greke ili kvalitete nekolicine na mnotvo, a onda razvijemo mrnju ili vezanost na osnovi, primjerice, rase, vjere ili zemlje. Kontempliranje praznine jednine i mnoine moe biti od pomoi pri smanjivanju takve mrnje i vezanosti. Iako proizvodnja, raspadanje i tako dalje postoje, oni ne postoje inherentno ili istinski. Nai koncepcijski umovi samoprianjajueg neznanja su ti koji na njih prianjaju kao na istinski postojee. Te koncepcije prianjaju na osam ekstrema: inherentno postojeu proizvodnju, inherentno postojee raspadanje, inherentno postojeu prolaznost, inherentno postojeu trajnost, inherentno postojee odlaenje, inherentno postojee dolaenje, inherentno postojeu jedninu i inherentno postojeu mnoinu. Iako ti ekstremi ne postoje, uslijed neznanja, mi uvijek prianjamo na njih. Ove koncepcije ovih osam ekstrema lee u korijenu svih drugih zabluda, a zbog toga to iz zabluda proizlaze okaljana
106

uvjebavanje u putu bodhichitte

djela koja nas dre zarobljenima u zatvoru samsare, ove su koncepcije korijen samsare, ciklusa neistog ivota. Inherentno postojea proizvodnja je ista kao proizvodnja koju inae vidimo, i trebamo znati da ni jedna ni druga zapravo ne postoje. Isto vai i za preostalih sedam ekstrema. Na primjer, inherentno postojee raspadanje i unitenje koje inae vidimo su jedno te isto, i trebamo znati da ni jedno ni drugo ne postoji. Nai umovi koji prianjaju na ovih osam ekstrema su razliiti vidovi naeg samoprianjajueg neznanja. S obzirom da je nae samoprianjajue neznanje to to uzrokuje da proivljavamo beskrajnu patnju i probleme, kada to neznanje trajno prestane kroz meditaciju na prazninu svih fenomena, naa patnja ovog ivota i svih bezbrojnih buduih ivota e trajno prestati i mi emo ostvariti pravi smisao ljudskog ivota. Tema osam ekstrema duboka je i zahtijeva podrobno objanjenje i podue studiranje. Buddha ih je detaljno objasnio u Sutrama savrenstva mudrosti; a u Temeljnoj mudrosti,,tumaenju Sutri savrenstva mudrosti, Nagarjuna takoer iznosi mnoge duboke i mone razloge kako bi, pokazujui kako su svi fenomeni prazni od inherentnog postojanja, dokazao da osam ekstrema ne postoje. Kroz analiziranje konvencionalnih istina, on ustanovljava njihovu krajnju prirodu i pokazuje zato je neophodno razumjeti i konvencionalnu i krajnju prirodu objekta kako bi ga se moglo u potpunosti razumjeti. KONVENCIONALNE I KRAJNJE ISTINE to god postoji je ili konvencionalna istina ili krajnja istina, a budui da se krajnja istina odnosi samo na prazninu, sve osim praznine je konvencionalna istina. Na primjer, stvari poput kua, automobila i stolova su konvencionalne istine. Sve konvencionalne istine su lani objekti, zbog toga to se nain na koji se pojavljuju i nain na koji postoje ne podudaraju. Ako nam se netko ini prijateljski nastrojenim i ljubaznim, ali
107

moderni budizam

mu je stvarna namjera stei nae povjerenje kako bi nas pokrao, rekli bismo da je on laan ili varljiv, jer postoji nesuglasje izmeu onoga kako izgleda i njegove stvarne prirode. Slino, objekti poput oblik i zvukova lani su ili varljivi, zbog toga to se pojavljuju kao da postoje inherentno, ali su u stvarnosti potpuno lieni inherentnoga postojanja. Zbog toga to se nain na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na koji postoje, konvencionalne se istine nazivaju varljivim fenomenima. Na primjer, ini se da alica postoji neovisno o svojim dijelovima, svojim uzrocima i o umu koji je poima, ali ona u stvarnosti sasvim ovisi o tim stvarima. Zbog toga to se nain na koji se alica pojavljuje i nain na koji ona postoji ne podudaraju, alica je lani objekt. Iako su konvencionalne istine lani objekti, one ipak zapravo postoje zato to je um koji izravno poima konvencionalnu istinu valjani um, potpuno pouzdani um. Na primjer, ona svijest koja izravno opaa alicu na stolu valjan je saznavatelj zato to nas nee zavarati ako pruimo ruku kako bismo podigli alicu nai emo je tamo gdje je naa svijest oka vidi. U tom je pogledu svijest oka koja zapaa alicu na stolu razliita od svijesti oka koja pogreno zamjenjuje alicu iji odraz vidi u zrcalu sa stvarnom alicom, ili od svijesti oka koja vidi fatamorganu kao vodu. Premda je alica lani objekt, u praktinim je svrhama svijest oka koja ju izravno opaa valjan, pouzdan um. Meutim, iako ona jest valjani um, svejedno je pogrena svjesnost utoliko to se alica tom umu pojavljuje kao istinski postojea. Ona je valjana i nevarljiva s obzirom na konvencionalna svojstva alice njen poloaj, veliinu, boju i tako dalje ali je pogrena s obzirom na njenu pojavnost. Ukratko, konvencionalni objekti su lani, jer iako izgledaju kao da postoje sa svoje strane, u stvarnosti su puke pojavnosti umu, poput stvari vienih u snovima. Unutar konteksta snova, meutim, objekti sna imaju relativnu valjanost, a to ih razdvaja od stvari koje uope ne postoje. Recimo da smo u snu ukrali
108

uvjebavanje u putu bodhichitte

dijamant i da nas netko upita jesmo li ga mi ukrali. Iako je taj san puka tvorevina naeg uma, ukoliko odgovorimo s da govorimo istinu, dok ako odgovorimo s ne, govorimo la. Na isti nain, iako je u stvarnosti cijeli svemir samo pojavnost umu, unutar konteksta iskustva obinih bia moemo razluivati relativne istine od relativnih lanosti. Konvencionalne istine mogu se podijeliti na grube konvencionalne istine i suptilne konvencionalne istine. Moemo razumjeti kako svi fenomeni imaju ove dvije razine konvencionalne istine razmatrajui primjer automobila. Automobil sm, automobil ovisan o svojim uzrocima i automobil ovisan o svojim dijelovima su grube konvencionalne istine automobila. Nazivaju se grubima zato to ih je relativno lako razumjeti. Automobil koji ovisi o svojoj osnovi imputacije prilino je suptilan i nije ga lako razumjeti, ali je jo uvijek gruba konvencionalna istina. Osnova za imputaciju automobila su dijelovi automobila. Da bismo pojmili automobil, dijelovi automobila moraju se pojaviti naem umu; bez pojave tih dijelova nema naina da razvijemo misao automobil. Iz tog su razloga dijelovi osnova za imputaciju automobila. Mi kaemo Vidim automobil, ali, strogo govorei, sve to uope vidimo samo su dijelovi automobila. Meutim, kada razvijemo misao automobil uoavanjem njegovih dijelova, mi vidimo automobil. Nema automobila koji je drugo od svojih dijelova, nema tijela koje je drugo od svojih dijelova, i tako dalje. Automobil koji postoji samo kao puka imputacija milju je suptilna konvencionalna istina automobila. Ovo emo shvatiti kad spoznamo da automobil nije nita vie od puke imputacije od strane valjanoga uma. Ne moemo razumjeti suptilne konvencionalne istine ako nismo razumjeli prazninu. Kada temeljito spoznamo suptilnu konvencionalnu istinu, spoznali smo i konvencionalnu istinu i krajnju istinu. Strogo govorei, istina, krajnja istina i praznina su istoznane, zbog toga to konvencionalne istine nisu prave istine ve lani objekti. One su istine samo za umove onih koji nisu spoznali
109

moderni budizam

prazninu. Samo je praznina istina, zato to jedino praznina postoji na nain na koji se pojavljuje. Kada um bilo kojeg osjetilnog bia izravno opaa konvencionalne istine, poput oblik, one se doimaju kao da postoje sa svoje strane. Meutim, kada um Uzvienog bia izravno opaa prazninu, ne pojavljuje se nita osim praznine; taj je um potpuno stopljen s pukim odsustvom inherentno postojeih fenomena. Nain na koji se praznina pojavljuje umu nekoncepcijskoga izravnog opaatelja tono se podudara s nainom na koji praznina postoji. Trebali bismo obratiti panju na to da, iako praznina jest krajnja istina, ona nije inherentno postojea. Praznina nije odvojena stvarnost koja postoji u pozadini konvencionalnih pojavnosti, ve je prava priroda tih pojavnosti. Ne moe se odvojeno govoriti o praznini, zbog toga to je praznina uvijek puki nedostatak inherentnog postojanja neega. Na primjer, praznina naeg tijela je odsustvo inherentnog postojanja naeg tijela, i bez naeg tijela kao njene osnove ova praznina ne moe postojati. Kako praznina nuno ovisi o osnovi, liena je inherentnog postojanja. U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva definira krajnju istinu kao fenomen koji je istinit za neokaljani um Uzvienog bia. Neokaljani um je um koji izravno spoznaje prazninu. Ovaj je um jedina nepogreiva svjesnost, a posjeduju ga iskljuivo Uzviena bia. Zbog toga to su neokaljani umovi sasvim nepogreivi, sve to je ovim umovima izravno opaeno kao istinito je nuno krajnja istina. Kao suprotnost tome, sve to se umom obinog bia izravno opaa kao istinito nuno nije krajnja istina, zbog toga to su svi umovi obinih bia pogreni, a pogreni umovi nikad ne mogu izravno opaati istinu. Zbog otisaka koncepcijskih misli koje prianjaju na osam ekstrema, sve to se pojavljuje umovima obinih bia izgleda kao da je inherentno postojee. Samo je mudrost meditativne uravnoteenosti koja izravno spoznaje prazninu neokaljana otiscima ovih koncepcijskih misli. To je jedina mudrost koja nema pogrenu pojavnost.
110

uvjebavanje u putu bodhichitte

Kada Uzvieni Bodhisattva meditira na prazninu, njegov se ili njen um u potpunosti stapa s prazninom, bez ikakve pojave inherentnog postojanja. On razvija potpuno istu, neokaljanu mudrost koja je krajnja bodhichitta. Meutim, kada ustane iz meditativne uravnoteenosti, zbog otisaka istinskog prianjanja konvencionalni se fenomeni ponovno pojavljuju njegovom umu kao inherentno postojei, a njegova neokaljana mudrost privremeno postaje neoitovana. Samo Buddha moe oitovati neokaljanu mudrost u isto vrijeme izravno opaajui konvencionalne istine. Neuobiajena kvaliteta Buddhe je da pojedini trenutak Buddhinoga uma spoznaje i konvencionalnu istinu i krajnju istinu izravno i istovremeno. Postoje mnoge razine krajnje bodhichitte. Na primjer, krajnja bodhichitta postignuta tantrikom praksom mnogo je dublja od one koja se razvija samo praksom Sutre, a vrhunska krajnja bodhichitta je bodhichitta Buddhe. Ako valjanim rezoniranjem spoznamo prazninu prvog ekstrema, ekstrema proizvodnje, lako emo moi spoznati i prazninu ostalih sedam ekstrema. Jednom kada smo spoznali prazninu osam ekstrema, spoznali smo prazninu svih fenomena. Stekavi ovu spoznaju, nastavljamo promiljati i meditirati o praznini proizvedenih fenomena i tako dalje, i kako se nae meditacije budu produbljivale osjetit emo kako se svi fenomeni rastvaraju u praznini. Tada emo biti u stanju odravati jednousmjerenu koncentraciju na prazninu svih fenomena. Da bismo meditirali o praznini proizvedenih fenomena, moemo misliti: Ja koji sam roen, kroz uzroke i uvjete, kao ljudsko bie, sam nenalaljiv, kad sebe traim mudrou unutar tijela i uma, ili odvojeno od tijela i uma. To dokazuje da ja kakvog inae vidim, uope ne postoji. Nakon to ovako kontempliramo, osjeamo kako ja kojeg inae vidimo nestaje, a mi opaamo prostoru-nalik prazninu
111

moderni budizam

koja je puka odsutnost sebe kojeg inae vidimo. Osjeamo kako nam um ulazi u tu prostoru-nalik prazninu i jednousmjereno tamo ostaje. Ova meditacija se zove prostoru-nalik meditativna uravnoteenost na prazninu. Ba kao to orlovi dok jedre silnim nebeskim prostranstvima ne nailaze na zapreke i trebaju samo mali trud da bi odrali svoj let, tako i napredni meditatori koji se koncentriraju na prazninu mogu dugo vremena meditirati na prazninu uz vrlo malo truda. Njihovi umovi jedre prostoru-nalik prazninom, nezaprijeeni ijednim drugim fenomenom. Kada meditiramo na prazninu trebali bismo pokuati oponaati ove meditatore. Jednom kada smo pronali svoj objekt meditacije, puko odsustvo sebe kojeg inae vidimo, trebali bismo se suzdrati od daljnje analize i jednostavno umiriti svoj um u iskustvu ove praznine. S vremena na vrijeme bismo trebali provjeriti kako bismo se uvjerili da nismo izgubili ni jasnu pojavnost praznine ni prepoznavanje njenog znaenja, ali ne bismo trebali provjeravati previe snano jer bi nam to moglo poremetiti koncentraciju. Naa meditacija ne bi smjela biti poput leta sitne ptiice, koja nikada ne prestaje mahati krilima i koja stalno mijenja smjer, ve bi trebala nalikovati letu orla, koji njeno jedri, uz samo povremeno prilagoavanje svojih krila. Meditirajui na ovaj nain, osjetit emo kako nam se um rastvara u praznini i postaje jedno s njom. Ako smo uspjeni u ovome, onda smo tijekom meditacije slobodni od oitovanog samoprianjanja. Ali ako, s druge strane, provedemo itavo vrijeme provjeravajui i analizirajui, nikada ne dozvoljavajui svom umu da se opusti u prostoru praznine, neemo nikada stei ovo iskustvo i naa meditacija nee posluiti umanjivanju naeg samoprianjanja. Openito, trebamo poboljati svoje razumijevanje praznine obimnim studiranjem, pristupajui joj s mnogo razliitih strana i koristei mnoge razliite kutove gledanja i naine zakljuivanja. Takoer je vano temeljito se zbliiti s jednom potpunom meditacijom na prazninu kroz stalno promiljanje,
112

uvjebavanje u putu bodhichitte

tono razumijevajui kako koristiti rezoniranje da bi nas dovelo do iskustva praznine. Zatim se moemo jednousmjereno koncentrirati na prazninu i pokuati stopiti svoj um s njom, kao da mijeamo vodu s vodom. JEDINSTVO DVIJU ISTINA Jedinstvo dviju istina znai da su konvencionalne istine, poput naeg tijela, i krajnje istine, poput praznine naeg tijela, iste prirode. Kad se nama pojavi neto kao, na primjer nae tijelo, istovremeno se pojave i tijelo i inherentno postojee tijelo. To je dvojna pojavnost, koja je suptilna pogrena pojavnost. Samo su Buddhe slobodni od takvih pogrenih pojavnosti. Glavna je svrha razumijevanja i meditiranja na jedinstvo dviju istina sprijeiti dvojne pojavnosti pojavnosti inherentnog postojanja umu koji meditira na prazninu tako omoguavajui naem umu da se rastvori u prazninu. Jednom kada budemo mogli ovo uraditi, naa e meditacija na prazninu postati vrlo mono sredstvo za uklanjanje naih zabluda. Ako ispravno prepoznamo i negiramo inherentno postojee tijelo, tijelo koje inae vidimo, i uz jaku koncentraciju meditiramo na puku odsutnost takvog tijela, osjetit emo kako se nae normalno tijelo rastvara u prazninu. Razumjet emo da je prava priroda naeg tijela praznina i da je nae tijelo puko oitovanje praznine. Praznina je poput neba, a nae je tijelo poput nebeskog plavetnila. Ba kao to je plavetnilo oitovanje samog neba i ne moe biti razdvojeno od njega, tako je i nae plavetnilu nalik tijelo jednostavno oitovanje neba svoje praznine i ne moe biti razdvojeno od njega. Ako ovo spoznamo, kada se usredotoimo na prazninu svoga tijela osjeamo da nam se smo tijelo rastvara u svoju krajnju prirodu. Na ovaj nain moemo lako nadvladati konvencionalnu pojavnost tijela u svojim meditacijama, a na se um prirodno mijea s prazninom.
113

moderni budizam

U Sutri srca Bodhisattva Avalokiteshvara kae: Oblik nije drugo do praznina. To znai da konvencionalni fenomeni, poput naeg tijela, ne postoje odvojeno od svoje praznine. Kada s ovim razumijevanjem meditiramo na prazninu naeg tijela, znamo da je praznina koja se pojavljuje naem umu sama priroda naeg tijela i da osim te praznine nema tijela. Meditiranje na ovakav nain znatno e oslabjeti na samoprianjajui um. Kada bismo zaista vjerovali da su nae tijelo i njegova praznina iste prirode, nae bi samoprianjanje zasigurno postalo slabije. Iako praznine moemo dijeliti sa stanovita njihovih osnova, pa govoriti o praznini tijela, praznini ja, i tako dalje, zapravo su sve praznine iste prirode. Ako gledamo deset boca, moemo razluiti deset razliitih prostora unutar boca, ali u stvarnosti su ti prostori jednake prirode; a ako razbijemo boce, prostori postaju nerazluivi. Na isti nain, iako moemo govoriti o praznini tijela, uma, ja, i tako dalje, u stvarnosti su one iste prirode i nerazluive. Jedini nain na koji se mogu razluiti je putem njihovih konvencionalnih osnova. Postoje dvije glavne dobrobiti razumijevanja da su sve praznine jednake prirode: u meditacijskom e nam se sjedenju um mnogo lake stapati s prazninom, a u meditacijskoj emo pauzi biti sposobni vidjeti sve pojavnosti kao jednaka oitovanja njihovih praznina. Dokle god osjeamo da postoji jaz izmeu naeg uma i praznine da je na um ovdje, a praznina tamo na se um nee stopiti s prazninom. Znanje da su sve praznine jednake prirode pomae zatvoriti taj jaz. U obinom ivotu doivljavamo mnoge razliite objekte dobre, loe, privlane, odbojne i nai se osjeaji prema njima razlikuju. Zbog toga to osjeamo da razlike postoje sa strane objekata, na um je neuravnoteen i mi razvijamo vezanost prema privlanim objektima, odbojnost prema neprivlanim objektima i ravnodunost prema neutralnim objektima. Veoma je teko takav neujednaen um stopiti sa prazninom. Da bismo stopili svoj um s prazninom moramo znati da su fenomeni, iako
114

uvjebavanje u putu bodhichitte

se pojavljuju u mnogim razliitim vidovima, svi u biti prazni. Razlike koje vidimo samo su pojavnosti pogrenim umovima; sa stanovita krajnje istine, svi su fenomeni jednaki u praznini. Za kvalificiranog meditatora jednousmjereno apsorbiranog u prazninu, ne postoji razlika izmeu proizvodnje i raspadanja, prolaznosti i trajnosti, odlaenja i dolaenja, jednine i mnoine sve je jednako u praznini i svi su problemi vezanosti, ljutnje i samoprianjajueg neznanja rijeeni. U ovom iskustvu sve postaje vrlo smireno i ugodno, uravnoteeno i skladno, radosno i predivno. Nema vruine, nema hladnoe, nema nieg, nema vieg, nema ovdje, nema tamo, nema sebe, nema drugog, nema samsare sve je jednako u miru praznine. Ta se spoznaja zove joga izjednaavanja samsare i nirvane, i detaljno je objanjena i u Sutrama i u Tantrama. Poto su sve praznine iste prirode, krajnja priroda uma koji meditira na prazninu je iste prirode kao i krajnja priroda njegovog objekta. Kada u poetku meditiramo na prazninu, na um i praznina pojavljuju se kao dva odvojena fenomena, ali, kada shvatimo da su sve praznine iste prirode, znat emo da je taj osjeaj odvojenosti jednostavno iskustvo pogrenog uma. U stvarnosti su, krajnje, na um i praznina jednakog okusa. Ako primijenimo ovo znanje u svojim meditacijama, ono e nam pomoi da sprijeimo pojavnost konvencionalne prirode naeg uma i omoguit e naem umu da se rastvori u prazninu. Stopivi svoj um sa prazninom, kada ustanemo iz meditacije doivljavat emo jednako sve fenomene kao oitovanja njihove praznine. Umjesto osjeaja da su privlani, odbojni i neutralni objekti koje vidimo inherentno razliiti, znat emo da su oni u biti iste prirode. Upravo kao to su i najslabiji i najei oceanski valovi jednako voda, tako su i privlani oblici i odbojni oblici jednako oitovanja praznine. Shvaajui ovo, na e um postati uravnoteen i smiren. Mi emo prepoznavati sve konvencionalne pojavnosti kao maginu igru uma i vie neemo snano prianjati na njihove prividne razlike.
115

moderni budizam

Kada je Milarepa jednom jednu enu pouavao o praznini, usporedio je prazninu s nebom, a konvencionalne istine s oblacima i rekao joj neka meditira o nebu. Ona je slijedila njegova uputstva s velikim uspjehom, ali je imala jedan problem dok je meditirala o nebu praznine, sve bi joj nestalo i ona nije mogla shvatiti kako fenomeni mogu konvencionalno postojati. Rekla je Milarepi: Lako mi je meditirati o nebu, ali teko mi je ustanoviti oblake. Molim te, naui me kako meditirati o oblacima. Milarepa je odgovorio: Ako tvoja meditacija o nebu ide dobro, oblaci nee biti problem. Oblaci se jednostavno pojavljuju na nebu proizlaze iz neba i rastvaraju se natrag u nebo. Kako ti se bude poboljavalo iskustvo neba, prirodno e shvatiti i oblake. Na tibetanskom je rije i za nebo i za prostor namkha, iako je prostor razliit od neba. Postoje dvije vrste prostora, proizvedeni prostor i neproizvedeni prostor. Proizvedeni prostor je vidljivi prostor kojega moemo vidjeti unutar sobe ili na nebu. Taj postor moe postati mraan nou, a svijetao danju, a kako na ovaj nain prolazi kroz promjene, on je prolazni fenomen. Karakteristino svojstvo proizvedenog prostora je to da ne zaprjeuje objekte ako u sobi ima prostora, tamo moemo bez zapreka postaviti objekte. Slino, i ptice mogu letjeti nebeskim prostorom, jer nema zapreka, ali ne mogu proletjeti kroz planinu! Stoga je jasno da proizvedenom prostoru nedostaje, odnosno da je prazan od, prijeeeg kontakta. Ovaj puki nedostatak, ili praznina, prijeeeg kontakta jest neproizvedeni prostor. Zbog toga to je neproizvedeni prostor puko odsustvo prijeeeg kontakta, on ne prolazi kroz trenutnu promjenu i stoga je trajan fenomen. Dok je proizvedeni prostor vidljiv i prilino lako shvatljiv, neproizvedeni prostor je puko odsustvo prijeeeg kontakta i dosta je suptilniji. Meutim, jednom kada shvatimo neproizvedeni prostor bit e nam lake shvatiti prazninu. Jedina je razlika izmeu praznine i neproizvedenog prostora njihov objekt negacije. Objekt negacije neproizvedenog prostora je prijeei kontakt, dok je objekt negacije praznine inherentno
116

uvjebavanje u putu bodhichitte

postojanje. Zbog toga to je neproizvedeni prostor najbolja analogija za razumijevanje praznine, koristi se u Sutrama i mnogim spisima. Neproizvedeni prostor je ne-potvrujui negativni fenomen fenomen koji je spoznat umom koji puko uklanja svoj negirani objekt ne spoznavajui drugi pozitivni fenomen. Proizvedeni prostor je potvrdan, ili pozitivan, fenomen fenomen koji je spoznat, a da um eksplicitno ne uklanja negirani objekt. Vie detalja o ove dvije vrste fenomena moe se nai u Novom Srcu mudrosti i Oceanu nektra. PRAKSA PRAZNINE U NAIM SVAKODNEVNIM DJELATNOSTIMA U svojim svakodnevnim djelatnostima trebamo vjerovati kako su sve pojavnosti iluzorne. Iako nam se stvari pojavljuju kao inherentno postojee, trebali bismo upamtiti da su te pojavnosti varljive i da stvari koje inae vidimo zapravo ne postoje. U Sutri Kralj koncentracije, Buddha kae: Mag stvara razne stvari Kao to su konji, slonovi i tako dalje. Njegove tvorevine zapravo ne postoje; Treba znati da su sve stvari takve. Zadnja dva retka ove strofe znae da kao to shvaamo da konji i slonovi koje je stvorio mag, ne postoje, isto tako trebamo znati da sve stvari koje inae vidimo, ne postoje. Kada mag stvori iluzornog konja, konj se vrlo jasno pojavljuje njegovom umu, ali on zna da je to samo iluzija. Doista, sama pojavnost konja podsjea ga na to da nema konja ispred njega. Na isti e nas nain, kad budemo veoma bliski s prazninom, sama injenica da se stvari pojavljuju kao da su inherentno postojee podsjeati na to da one nisu inherentno postojee. Stoga bismo trebali razaznati da je sve to nam se pojavljuje u svakodnevnom ivotu poput iluzije i da je lieno inherentnog postojanja. Na
117

moderni budizam

taj e se nain naa mudrost uveavati iz dana u dan, a nae e samoprianjajue neznanje i ostale zablude prirodno slabjeti. Izmeu meditacijskih sjedenja trebali bismo biti poput glumca. Kada glumac igra ulogu kralja on se odijeva, govori i ponaa kao kralj, ali cijelo vrijeme zna da nije pravi kralj. Na isti bismo nain i mi trebali ivjeti i funkcionirati u konvencionalnome svijetu, ipak uvijek imajui na umu da mi sami, na okoli i ljudi oko nas koje inae vidimo, uope ne postoje. Ako mislimo ovako, bit emo u stanju ivjeti u konvencionalnome svijetu, ne prianjajui za njega. Postupat emo s njime laka srca i imat emo dovoljno fleksibilan um da na svaku situaciju odgovorimo na konstruktivan nain. Znajui da je sve to se pojavi naem umu puka pojavnost, kada se pojave privlani objekti neemo prianjati na njih i neemo razviti vezanost, a kada se pojave neprivlani objekti ni na njih neemo prianjati i razviti averziju ili ljutnju. U Uvjebavanju uma u sedam stavki Geshe Chekhawa kae: Misli da su svi fenomeni poput snova. Neke stvari koje vidimo u svojim snovima su lijepe, a neke su rune, ali sve su one samo puke pojavnosti naem umu sna. One ne postoje sa svoje strane i prazne su od inherentnog postojanja. Isto je i s objektima koje opaamo kada smo budni i oni su takoer puke pojavnosti umu i lieni su inherentnog postojanja. Svi su fenomeni lieni inherentnog postojanja. Kada gledamo dgu, ona se pojavljuje kao da zauzima neko odreeno mjesto u prostoru, i ini nam se kao da bismo, ako bismo traili, mogli pronai i mjesto na kojemu ona dodiruje tlo. Meutim, znamo da koliko god traili, nikada neemo moi pronai kraj duge, zato to e, im stignemo na mjesto gdje smo vidjeli da duga dodiruje tlo, duga ve nestati. Duga se pojavljuje jasno ako za njom ne tragamo, ali kada je potraimo, nje nema. Svi su fenomeni poput ovoga. Ako ih ne analiziramo, oni se pojavljuju jasno, ali kada za njima analitiki tragamo pokuavajui ih izolirati od svega ostalog, njih tamo nema.
118

uvjebavanje u putu bodhichitte

Kada bi neto postojalo inherentno, a mi to neto istraivali odvajajui ga od svih ostalih fenomena, bili bismo u stanju to i pronai. Meutim, svi su fenomeni poput dg ako za njima tragamo, nikada ih neemo nai. U poetku, ovakva nam ideja moe izgledati neugodnom i teko prihvatljivom, ali to je sasvim prirodno. Uz veu bliskost, ovakvo e nam rezoniranje biti sve prihvatljivije, a na koncu emo spoznati da je istinito. Vano je razumjeti da praznina ne znai nitavilo. Iako stvari ne postoje sa svoje strane, neovisno o umu, one postoje u smislu da ih shvaa valjani um. Svijet kojeg doivljavamo kad smo budni slian je svijetu kojeg doivljavamo kada sanjamo. Ne moemo rei da stvari sna ne postoje, ali ako vjerujemo da postoje kao neto vie od pukih pojavnosti umu, postojei negdje vani, onda grijeimo, kao to emo otkriti kad se probudimo. Kao to je ve objanjeno, nema boljeg naina da se doivi mir uma i srea od razumijevanja i meditiranja na prazninu. Poto je nae samoprianjanje to to nas dri zarobljenima u zatvoru samsare i to je izvor sve nae patnje, meditacija na prazninu je univerzalno rjeenje za sve nae probleme. To je lijek koji lijei sve mentalne i tjelesne bolesti, i nektar koji udjeljuje vjenu sreu nirvane i prosvjetljenja. JEDNOSTAVNO UVJEBAVANJE U KRAJNJOJ BODHICHITTI Za poetak mislimo: Moram postii prosvjetljenje da mogu biti od izravne dobrobiti svakom ivom biu svaki dan. U tu svrhu u postii izravnu spoznaju naina na koji stvari stvarno jesu. S ovom bodhichitta motivacijom, kontempliramo: Inae vidim svoje tijelo u njegovim dijelovima rukama, leima i tako dalje ali ni pojedini dijelovi ni skup dijelova nisu moje tijelo zato tu su to dijelovi mog tijela, a ne samo tijelo. No, nema
119

moderni budizam

mog tijela osim njegovih dijelova. Kad traim s mudrou moje tijelo na ovaj nain, uviam da je moje tijelo nenalaljivo. To je valjan razlog koji dokazuje da moje tijelo koje inae vidim uope ne postoji. Kroz kontempliranje ove stavke, pokuavamo opaziti puku odsutnost tijela kojeg inae vidimo. Ova puka odsutnost tijela kojeg inae vidimo je praznina naeg tijela, i meditiramo na ovu prazninu jednousmjereno to due moemo. Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju, a onda prijei na sljedei stupanj, meditaciju na prazninu sebe. Trebamo kontemplirati i misliti: Inae vidim sebe unutar svog tijela i uma, ali ni moje tijelo ni moj um, ni zbir mog tijela i uma nisu moje ja, zato to su oni moje vlasnitvo, a moje ja je vlasnik; a posjedovano i vlasnik ne mogu biti jedno te isto. Meutim, nema sebe osim mog tijela i uma. Traei sebe na ovaj nain, s mudrou, shvaam da je moje ja nenalaljivo. To je valjan razlog koji dokazuje da moje ja koje inae vidim uope ne postoji. Kroz kontempliranje ove stavke pokuavamo opaziti puku odsutnost sebe kakvog inae vidimo. Ova puka odsutnost sebe kakvog inae vidimo je praznina naeg ja, i jednousmjereno meditiramo na tu prazninu to je due mogue. Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju, a zatim prijeemo na sljedei stupanj, meditaciju na prazninu svih fenomena. Trebamo kontemplirati i misliti: Ba kao to je sluaj s mojim tijelom i sa mnom, svi drugi fenomeni su nenalaljivi kad ih traim s mudrou. To je valjan razlog koji dokazuje da svi fenomeni koje inae vidim ili opaam uope ne postoje. Kroz kontempliranje ovih stavki pokuavamo opaziti puku odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo. Ova
120

uvjebavanje u putu bodhichitte

puka odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo je praznina svih fenomena. Stalno meditiramo na ovu prazninu s bodhichitta motivacijom sve dok nismo u stanju jasno odrati svoju koncentraciju jednu minutu, svaki put kad meditiramo na nju. Naa koncentracija koja ima tu mogunost se zove koncentracija smjetanja uma. Na drugom stupnju, s koncentracijom smjetanja uma, kontinuirano meditiramo na prazninu svih fenomena sve dok nismo u stanju jasno odrati svoju koncentraciju na pet minuta svaki put kad meditiramo na nju. Naa koncentracija koja ima ovu sposobnost se zove koncentracija kontinuiranog smjetanja. Na treem stupnju, s koncentracijom kontinuiranog smjetanja, meditiramo kontinuirano na prazninu svih fenomena sve dok nismo u stanju odmah se sjetiti svog objekta meditacije puke odsutnosti svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo im ga izgubimo tijekom meditacije. Naa koncentracija koja ima ovu sposobnost zove se koncentracija opetovanog smjetanja. Na etvrtom stupnju, s koncentracijom opetovanog smjetanja meditiramo kontinuirano na prazninu svih fenomena sve dok nismo u stanju jasno odrati koncentraciju cijelo meditacijsko sjedenje, a da ne zaboravimo svoj objekt. Naa koncentracija koja ima ovu sposobnost zove se koncentracija bliskog smjetanja. Na ovom stupnju imamo vrlo stabilnu i jasnu koncentraciju usmjerenu na prazninu svih fenomena. Zatim, s koncentracijom bliskog smjetanja, kontinuirano meditiramo na prazninu svih fenomena sve dok konano ne postignemo koncentraciju smirenog obitavanja usmjerenu na prazninu, koja uzrokuje da iskusimo specijalnu fiziku i mentalnu podatnost i blaenstvo. S ovom koncentracijom smirenog obitavanja razvit emo posebnu mudrost koja spoznaje prazninu svih fenomena vrlo jasno. Ova mudrost se zove uzvieno vienje. Kroz kontinuirano meditiranje na koncentraciju smirenog obitavanja povezanu s uzvienim vienjem, naa mudrost uzvienog vienja e se pretvoriti u mudrost koja
121

moderni budizam

izravno spoznaje prazninu svih fenomena. Ova izravna spoznaja praznine je prava krajnja bodhichitta. U trenutku kad postignemo mudrost krajnje bodhichitte, postajemo Uzvieni Bodhisattva. Kao to je ve spomenuto, konvencionalna bodhichitta je prirode suosjeanja, a krajnja bodhichitta je prirode mudrosti. Ove dvije bodhichitte su kao dva krila ptice s kojima moemo odletjeti i vrlo brzo dostii prosvijetljeni svijet. U Savjetima iz Atishinog srca, Atisha kae: Prijatelji, dok ne postignete prosvjetljenje, Duhovni vodi je nezamjenjiv, stoga se oslanjajte na svetog Duhovnog vodia. Na Duhovnog vodia se trebamo oslanjati sve dok ne postignemo prosvjetljenje. Razlog za to je vrlo jednostavan. Krajnji cilj ljudskog ivota je postii prosvjetljenje, a to ovisi o kontinuiranom primanju posebnih Buddhinih blagoslova kroz naeg Duhovnog vodia. Buddha je postigao prosvjetljenje iskljuivo s namjerom da kroz svoje emanacije vodi sva iva bia stupnjevima puta do prosvjetljenja. Tko je emanacija koja nas sad vodi stupnjevima puta do prosvjetljenja? Jasno je da je to na trenutni Duhovni vodi koji nas iskreno i ispravno vodi putovima odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora praznine, dajui ta uenja i pokazujui praktian primjer nekoga tko ih iskreno prakticira. S tim razumijevanjem, trebamo snano vjerovati kako je na Duhovni vodi emanacija Buddhe, i razviti i odrati duboku vjeru u njega ili nju. Atisha takoer kae: Dok ne spozna krajnju istinu, sluanje je nezamjenjivo, stoga sluaj upute Duhovnog vodia. ak i da pogreno vidimo dva Mjeseca na nebu, ta bi nas pogrena pojavnost podsjetila da zapravo ne postoje dva Mjeseca, ve jedan. Slino, ako nas kad vidimo inherentno postojee stvari to podsjea da nema inherentno postojeih stvari, znai da
122

uvjebavanje u putu bodhichitte

je nae razumijevanje praznine, krajnje istine, ispravno. Dok nae razumijevanje praznine nije savreno te da bi se zatitili od zalaenja u jedan od dva ekstrema ekstrema postojanja i ekstrema nepostojanja trebamo sluati, itati i kontemplirati upute naeg Duhovnog vodia. Podrobnije objanjenje o oslanjanju na naeg Duhovnog vodia nalazi se u knjizi Radostan put do sree. Sve kontemplacije i meditacije predstavljene u Prvom dijelu ove knjige, od Dragocjenosti ljudskog ivota pa do Jednostavnog uvjebavanja u krajnjoj bodhichitti trebale bi se prakticirati u spoju s pripremnim praksama za meditaciju koje se nalaze u Dodatku II: Molitve za meditaciju. Ove pripremne prakse e nam omoguiti da proistimo svoj um, sakupimo zasluge i primimo blagoslove prosvijetljenih bia, tako osiguravajui uspjenost nae meditacijske prakse.

123

Arya Tara

Preispitivanje nae Lamrim prakse

Prakticirajui stupnjeve puta osoba poetnog dosega, srednjeg dosega i velikog dosega, moda smo razvili odreeno iskustvo odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora praznine, koji se zovu tri glavna puta. Sada se trebamo preispitati da ustanovimo jesu li naa iskustva odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora praznine kvalificirana. Prosuujui svoj um, ako ocijenimo da nam je vezanost za stvari ovog ivota i dalje ista kao i prije, to je znak da nam je odricanje nekvalificirano; ako nam je samoljublje koje vjeruje da su naa srea i sloboda vane, a zanemaruje sreu i slobodu drugih isto kao i prije, to je znak da nam je bodhichitta nekvalificirana; a ako nam je samoprianjanje koje prianja na nas, nae tijelo i sve druge stvati koje inae vidimo, isto kao i prije, to je znak da je nae razumijevanje praznine nekvalificirano. Stoga trebamo uloiti veliki trud da se duboko zbliimo s uvjebavanjem u odricanju, bodhichitti i ispravom nazoru praznine. Trebamo kontinuirano prakticirati ove obuke sve dok se naa vezanost, samoljublje i samoprianjanje ne smanje, a mi budemo sposobni kontrolirati te zablude. Kad smo to ostvarili, proli smo svoj ispit i zasluili poloaj velikog jogija ili jogini.

125

Nada (prikazana u veliini u kojoj bi je trebalo vizualizirati)