You are on page 1of 57

SAVREMENI POLITIKI SISTEMI- ISPITNA PITANJA

1.Plemenska organizacija i odsustvo dravne ideje do kraja XVII vijeka

Crnogorska srednjovjekovna drava (sljedbenica Duklje i Zete) krajem XV vijeka (1496), silom Otomanske imperije ukljuena je u njen sastav i nestala kao drava. Nestali su i centralna svjetovna uprava i njen poredak, iako je Crna Gora tada ukljuena u Otomansko carstvo kao zemlja tj. kao posebna politika cjelina, za razliku od drugih teritorija koje je Otomanska imperija ukljuila u sastav bez statusnog odreenja - zemlja. Prvo joj je odreen status posebne oblasti, pod nadzorom Sandak- bega, da bi nakon bune 1513. godine izdvojena u poseban sandak kojim je upravljao trei islaminizirani sin Ivana Crnojevia- Skenderbeg. Posle njegove smrti Crna Gora je pripojena Skadarskom sandakatu bez statusa posebne zemlje. U toku XVI i XVII vijeka pojedini dijelovi naroda Crne Gore organizuju se u nekoliko autonomnih teritorijalno politikih zajednica, koje su nazvane plemena i nahije. Plemenski oblik organizovanja nametnut je Crnogorcima silom istorijskih okolnosti. Crnogorska plemena organizovana su u pet nahija: Katunska, Rijeka, Crmnika, Ljeanska i Pjeivaka- razdijeljenih na 70 kneina i tako su osvajale sve veu samostalnost i slobodu. U XVIII vijeku samostalnost je dostigla stepen da nahije upravljaju sobom, iako su meunarodno tretirane kao pobunjeni dio Otomanskog carstva. U tom vremenu samo su one inile nezavisni dio Crne Gore. (Iako samo dio one su u XVIII i do polovine XIX vijeka nazivane Crna Gora.) Plemena Bjelopavlii, Piperi, Rovca, Moraa, Uskoci, Kui i Vasojevii u XVIII vijeku imaju izvjestan obim povlastica i autonomije u okviru Otomanskog carstva (ali ne i samostalnost), da mogu samostalno upravljati sobom i prostorom na kojem su ivljeli. One se u to vrijeme nazivaju zajednikim imenom Brda. Dva velika zla, masovne krvne osvete i krae, do sredine XIX vijeka (izuzev sedam godina za vrijema vladavine epana malog) razarala su drutveno tkivo crnogorskih plemena, prouzrokovale sukobe unutar i izmeu njih. Krae su nastajale radi pukog preivljavanja, ali inili su ih i oni kojima nijesu bili uslov pukog opstanka. One su prouzrokovale ubistva, a ubistva krvnu osvetu koja je vrena kao slijeenje shvatanja u narodu da je krvna osveta moralna dunost. Plemenom su upravljali plemenski glavari vojvode i serdari, a unutar kneina knezovi. Glavne odluke od znaaja za cjelinu plemena donoene su na Narodnim zborovima (skupinama). Kao oblik politikog organizovanja, plemena su vrila neke od funkcija drave.

Svaka nahija i svako posebno pleme branili su se od stalnih vojnih napada vojske Otomanskog carstava, ne vodei dovoljno rauna o potrebama drugih plemena. Nedravna organizacija, plemenski partikularizam, pravni poredak, ureen samo plemenskim obiajima bez centralnih organa vlasti, bez poretka ureenog pisanim pravnim normama, kljune su politike odlike organizacije crnogorskog drutva od sredine XV do kraja XVII vijeka.

2. Cetinjska mitropolija i njena uloga do poetka XVIII vijeka


Nestankom drave Crnojevia nije nestala Cetinjska mitropolija. Osnovana jo u srednjem vijeku, Cetinjska mitroplija je i nakon propasti drave Crnojevia zadrala i imala crkvenu samostalnost, a od 1718. godine i nad pravoslavnim narodom u crnogorskom Primorju koje je tada bilo mletaka teritorija. Bila je jak ekonomski inilac, po ekonomskoj i finasijskoj moi najjaa privredna i ekonomska snaga. Ve u XVIII vijeku nainom i kvalitetom ostvarivanja uloge duhovnog izvorita i saborita Crnogoraca ona zadobija i ulogu politikog centra i saborita (prvo slobodnog podlovenskog dijela Crnogoraca a potom i neslobodnih Brda). Dobijanjem te uloge postaje inilac podsticanja i organizovanja zajednikog ili usklaenog otpora turskoj vlasti i mijenja stanja u unutranjem crnogorskom ivotu. Tako mitropoliti Cetinjske mitropolije postepeno preuzimaju vrenja poslova ranijih vladara, sa likom duhovnika, uz duhovnu poinju da vre i svjetovnu vlast. Istorijska uslovljenost i nunost borbe protiv otomanskog porobljivaa morala je uiniti da Cetinjska mitropolija i Cetinjski manastir postanu politiki faktor prvog reda. Vjerski autoritet je tome najvie doprinijeo ali je doprinos imala i privredna i finansijska snaga Mitropolije, tada najjaeg feudalca na teritoriji Crne Gore. Sa takvom pozicijom Cetinjska mitroplija i vladike preuzimaju djelovanje sa ciljem uzdizanja poljuljanog morala, mirenja sukobljenih plemena, suzbijanja plemenskog partikularizma i uspostavljanje politikog jedinstva crnogorskih plemena. Istorijske okolnosti uslovile su da se u Crnoj Gori uspostavi vladikat kao oblik upravljanja crnogorskim plemenima, koji je zatim postao i znaajan inilac emancipacije Crne Gore, borbe za samostalnu i nezavisnu crnogorsku dravu.

3. Crna Gora u vrijeme vladika Danila, Save i Vasilija


Istorijska prekretnica nastaje u poslednjoj deceniji XVII vijeka. Prelomni dogaaj koji oznaava ovu prekretnicu je odravanje Opteg zbora crnogorskog 6-og maja 1697. godine, koji je je sazvan od Cetinjske mitroplije. Na njemu je na mjesto vladike Save Kalueriia, dotadanji jeromonah Cetinjske mitropolije Danilo Petrovi Njego izabran za vladiku a tim i za crnogorskog vladara. On sa trona Cetinjske mitropolije vlada Crnom Gorom do svoje smrti 1735. god. Djelovao je sa ciljem da se povezuju crnogorska plemena, da se uspostavi njihovo odbrambeno i politiko jedinstvo, da zajedniki vode oslobodilaku borbu i jedinstveno, borbeno nastupaju protiv Otomanskog carstva, da Cetinjska mitropolija djeluje prema svim crnogorskim plemenima, da se ustanovljavaju centralni organi vlasti, da se formiraju pretpostavke za stvaranje nove drave Crne Gore. Odlukama vladike Danila u prve tri decenije XVIII vijeka prevaziena je faza crnogorskog politikog organizovanja koju karakteriu samo borbe da se ouvaju postignuti stepen autonomije i dobijene povlastice - zaet je oslobodilaki pokret Crnogoraca za politiku emancipaciju od Otomanskog carstva. Snaan impuls brzom prihvatanju oslobodilake ideje za zajedniko djelovanje, u cilju uspostavljanja samostalne i potpuno nezavisne Crne Gore od Otomanskog carstva dao je poziv ruskog cara Petra I hrianima na Balkanu da ustanu protiv Turaka. Opecrnogorski zbor odran je 1711. godine, u tajnosti, na Lovenu. Prisustvovala su mu 24 prvaka crnogorskoh plemana. Zbor je odluio da prihvati zahtjev ruskog cara i da Crna Gora stupi u rat sa Turskom. Rusija poinje mateirjalno i politiki pomagati Crnu Goru, a Crna Gora kao politika cjelina poinje osvajati mjesto u meudravnim odnosima. Oslobodilaka borba udruenog jedinstva crnogoskih plemena rezultirala je 1712. god . znamenitom pobjedom na Carevom lazu. Iako je tom pobjedom otomaska vojska osvojila Cetinje, efekti ove pobjede su formirali svijest o korisnosti zajednike borbe. Tako je tom pobjedom otvoren proces slamanja plemenskog partikularizma. Ovom i drugim oruanim bitkama razbijeno je tradicionalno plemensko shvatanje da je pripadanje plemenu vanije od vjerske pripadnosti. Optecrnogorski zbor 1713. god ustanovio je vrstu zemaljskog suda od 12 lanova, na elu sa katunskim glavarom Vukadinom Vukotiem. Nadlenost ovog suda odreena je da u saradnji sa knezovima sudi meuplemenske sukobe primjenom obiajnih pravila. U istoriji ovaj sud je poznat kao- Sud vladike Danila.

1715. godine vladika Danilo drugi put odlazi u Rusiju, od ije je vlade traio da Crnu Goru stavi pod svoju zatitu i da je materijalno pomogne. Rezultat posjete je odluka Rusije da Cetinjskom manastiru daje redovnu godinju subvenciju. U vrijeme njegovog povratka iz Rusije preko Bea se sastao sa austrijskim carem i dogovarao o uspostavljanju crnogorskoaustrijske saradnje protiv Turske. U to vrijeme trajao rat izmeu Austrije i Mletake Republike protiv Otomanskog carstva i tome se suprostavila Mletaka Republika. Poetkom 1717. god. jedna grupa crnogorskih glavara je otputovala u Veneciju na razgovore sa zvaninicima Mletake Republike o vojnoj saradnji protiv Turaka i traila od nje da stavi Crnu Goru pod svoju zatitu, ali pod uslovom da Crna Gora zadri unutranju samoupravu i crkvenu samostalnost, to je prihvaeno. U tim razgovorima je dogovoreno da se u Crnoj Gori po mletakom modelu uspostavi institucija Guvernadurstva, koja bi imala svjetovnu vlast, i da Guvernadur bude nadreen serdarima koji bi komandovali vojskom koja sadejstvuje sa mletakom vojskom protiv Turaka. Poto je senat u Veneciji memorandumom od 7-og marta prihvatio dogovoreno, Optecenogorski zbor odran na Cetinju 21. jula 1717. god. prihvatio je dogovorenu vojnu saradnju, ustanovio Guvernadurstvo Crne Gore kao instituciju svjetovne vlasti, sa oekivanjem da se putem nje suzbije plemenski partikularizam i uspostavi optecrnogorsko jedinstvo. Zakljuak koji se izvodi da je vladika Danilo uobliio ideju stvaranja novovjekovne crnogorske drave. Kult vladike Danila primarno je rezultat vrednovanja njegove oslobodilake ideje i dravne ideje, a ne zato to je rodonaelnik dinastije Petrovi. Nakon smrti vladike Danila 1735. godine se nastavlja pokret za dobijanje politike samostalnosti ali je odnos prema ideji stvaranja drave manje djelotvoran i neodluan. Na vlast dolazi Sava Petrovi Njego, koji je vie posveen vjerskim nego svjetovnim problemima. Godine 1742. godine vladika Sava putuje u Rusiju i po njgovoj odluci ga je mijenjao i u svjetovnim i u crkvenim poslovima tada arhimandrit, a kasnije mitropolit Vasilije Petrovi Njego, mnogo sposobniji od Save u vladarskim poslovima. Od 1742 do 1750. godine djeluje naporedo sa Savom. To je vrijeme vladianskog dualizma. U njihovoj politikoj borbi za prevlast vladika Vasilije je pobijedio 1750. godine i od tada do svoje smrti, 1766. god preuzeo je vodeu ulogu u crnogorskom ivotu. Svoje vladarsko djelovanje usredsreuje na unutranju izgradnju crnogorske politike zajednice. Na glavarskom skupu u Stanjeviima 1759. godine donesena je odluka o ustanovljenju Suda dobrih ljudi od 12 lanova za rijeavanje sporova izmeu plemena i sela.

Smru vladike Vasilija u martu 1766. godine vostvo ponovo pripada vladici Savi. Obnavlja se zakrvljenost plemena, pljake i krvne osvete i crnogorsko drutvo zapada u teku krizu.

4. Vladavina totalitarizma (epan Mali)


U tekoj istorijskoj situaciji u toku 1766. godine u manastiru Majine pojavila se nepoznata linost koja je ubrzo stekla reputaciju osobe koja ima mesijansku ulogu u Crnoj Gori. Njegovo pojavljivanje se vremenski podudara sa vijeu o nerazjanjenoj smrti ruskog cara Petra III, i vijeu da se spasao od smrti. Znajui za postojanje kulta Rusije u Crnoj Gori a koristei neinformisanost crnogorskog naroda, taj ovjek je proturio vijest da je on ruski car Petar III koji se spasio od ubistva. To je navelo Crnogorce da ga na OCZ u oktobru 1767. godine proglase za gospodara Crne Gore sa imenom epan Mali. Uspio je odmah da reducira vlast vladike Save samo na crkvene poslove. Odvojio je crkvenu od svjetovne vlasti, koncentriui svu svjetovnu vlast u svoje ruke. Nastupio je da iskorjenjuje krvnu osvetu i krae zaprijetivi da e svaki ubica biti kanjen smru... Naredio je da se izaberu sudije za svako pleme, da rjeavaju graanske i krivine sporove. Organizovao je oruani odred koji je njemu stajao na raspolaganju kao njegova pratnja. Za ubistava iz krvne osvete izricane su kazne strijeljanjem i odmah su izvravane. Uspostavio je svoju valast kao nadplemensku. Godine 1771. godine osnovao je Zemaljski sud od 12 najuticajnih narodnih glavara za rjeavanje meuplemenskih sukoba i izvrenje njegovih odluka (Sud epana Malog). Uzdigao je autoritet i potovanje nadplemenske centralne vlasti vlasti koja je teila punom apsolutizmu. Zaveo je u svim oblastima linu vladavinu, puni totalitarizam. U sitaciji sveopte bijede i neznanja narod je bezpogovorno izvravao njegove zahtjeve i naredbe jer mu je odgovaralo jaanje centralne nadplemenske vlasti koja je suzbijala samovolju i bezakonje. Na zahtjev i presiju naroda izaslanik ruske vlade Dolgorukov koji je 1769. god. uhapsio epana malog kao neznanca prevaranta, morao ga je pustiti i pristati da i dalje vlada samo da se ne smije prestavljati kao ruski car. Za vrijeme njegove vladavine u Crnoj Gori nema zakonodavneih i novih institucionalnih poduhvata koji bi uveali pribliavanje stvaranja drave. On je vie bio okrenut dnevnom ivotu nego dugoronim vizijama. Ali u vremenu od sedam godina njegove vladavine iskorijenjeni su krvna osveta i kraa, uspostavljeni su lina i imovinska sigurnost i uveden red

u zemlji ustanovljen je Sud za izvrenje zabranjenih radnji, centralna vlast je izdignuta iznad plemenskih glavara i njima nadreena. U septembru 1773. godine epanu Malom je noem prekinuo ivot njegov uvar porijeklom Grk, agent Skadarskog vezira. Posle smrti epana Malog razvila se rivalska borba oko vlasti, izmeu valadike Save i Guvernadura Jovana Radonjia. Situaciju je uslonjavalo to je vladika Sava za svog nasljednika imenovao sestria vladiku Arsenija Plamenca, nemonog ovjeka koga narod nije prihvatao za gospodara. Vladika Arsenije preuzeo je 1781. godine kormilo na elu Cetinjske mitroplije i ostao svega tri godine do 1784. godine kada je umro. Slabo upravljanje u Crnoj Gori, usljed objedinjenosti crkvene i svjetovne vlasti koja dovodi do uplitanja svjetenika nalazi se u tome to se ne moe donijeti nijedna odluka ukoliko se pokae suprotna svjetenstvu. Javlja se i postojanje dvije oformljene politike struje od kojih je na elu jedne Cetinjska mitropolija, a druge institucija Guvernadurstva. U ovim okolnostima Guvernadur Jovan Radonji koristi slab poloaj vadike Save, i, nakon njegove smrti njegovog nasljednika vladike Arsenija Plamenca, pa i nakon njegove smrti vodi organizovano akciju da potisne mitropolite i preuzme vladarsko mjesto. Njegovoj orjentaciji se suprostavio tadanji arhimandrit Cetinjskog manastira Petar I Petrovi Njego. U rivalskoj borbi te dvije politike struje, neposredno posle smrti vladike Arsenija Plamenca (1784) arhimandrit Petar I Petrovi Njego proglaen je za elnika Cetinjske mitropolije a time i za vladara Crne Gore. Zavladien je iste godine u oktobru u Sremskim Karlovcima. Od tada pa do svoje smrti (1830) vladao je Crnom Gorom i vrijeme njegove vladavine odlikuju slobodarsko dravotvorne akcije ija je kruna stvorena novovjekovna drava Crna Gora. Politiki poredak crnogorskog drutava do stvaranja novovjekovne drave Crne Gore je plemensko-rodbinsko organizovanje crnogorskog drutva, bez ureenja pisanim pravnim normama- sa obiajnim normama svakog plemena za sebe, nominalno postojanje sudova, neograniena vlast plemenskih starjeina, Cetinjska mitropolija je duhovno srjedite.

5. Jedinstvo teritorije i stanovnitva ustanovljeno 1796. godine-Odluka i Stega

Skadarski vezir Mahmut - paa Buatlija sije strah crnogorcima tako to pojaava vojne efektive u utvrenjima prema Crnoj Gori- u Podgorici, Spuu i abljaku. Rijeio je da e pokoriti dva crnogorska plemena- Pipere i Bjelopavlie, to bi bio prvi korak u ostvarivanju njegovog sna da zagospodari zemljom Crnojevia. Nije se zaustavio na podruju Crne Gore ve je produio na Primorje 1785. godine. Tada Petar I ide od jednog do drugog crnogorskog plemena, razvija svijest da su neraskidivo povezani sudbina podlovenskih i brdskih plemena i tei da ih ujedini. Petar I saziva za 21- jun/ 1. jul 1796. Opticrnogorski zbor sa ciljem da se postigne sporazum svih crnogorskih plemena za zajedniku odbranu od postojee agresije. Zbor je odran bez prisustava Crmnike i Rjeke nahije (postoje injenice koje ne iskljuuju sumnju da su bili podmieni od Buatlije). Zbor je donio Odluku u pisanom obliku u kojem su se crnogorski glavari i starjeine zavjetno obavezali da slono i zajedniki organizuju odbranu od postojee agresije. Odluka je konaan oblik (est odjeljaka) dobila na OCZ odranom 6/18. avgusta 1796. god. Kasnije je dobila naziva Stega. Ona je prvi akt sa zakonskom snagom u novovjekovnom periodu Crne Gore. Za tematiku ove monografske studije bitni su sledei djelovi njegove sadrine: da su odluku donijeli glavari i starjeine i cijeli dio crnogorskog naroda; I da su svi jednokupno i dobrovoljno utvrdili sadrinu odluke. utvrenje da neposredno postoji napad sabrane neprijateljske vojske kako bi podlovenski dio Crne Gore i neosloboeni dio crnogorskih plemena razorili i pod svoju vlast stavili. utvrenje da se za otadbinu, za dravu mora boriti da je ta dunost iznad i ispred posebnog interesa pojednica, plemena i regije. Ovo je prvi put da se u istoriji Crne Gore izglasa na OCZ u pisanom obliku odluka sa obavezujuom snagom za sva crnogorska plemena i za svakog njihovog pripadnika, za borbu protiv neprijatelja. Svojom sadrinom Stega je opasala cijeli crnogorski narod, tako to ga je osposobila jedinstvom i obavezom borbe za opstanak. Smisaonom sadrinom Stege iskazana su jo etiri istorijski znaajna utvrenja: OCZ postaje nadplemenski zakonodavni organ koji donosi opteobavezne propise, sa propisivanjem sankcija za njegovo nepotovanje.

Izdaja zajednice je neizvrenje propisane obaveze svakog Crnogorca da krv prolije za odbranu svakog dijela Crne Gore. Crna Gora je posebna i samostalna politika cjelina koja ima i ozakonjuje svoje pravo da utvruje prava i obaveze, pravni poredak na svojoj teritoriji. Donoenje pravnih propisa sa opteobaveznom snagom put je objedinjavanja plemena, njihovog jedinstava, sloge, uspostavljenje reda u zajednici.

Jedinstvo dva dijela crnogorskog naroda- podlovenskog slobodnog i neosloboenih brda, utvrenog u Stegi, postalo je ivotna realnost odmah po njenom usvajanju. Ogleda se u ueu vojnih jedinica svih crnogorskih plemena- podlovenskog dijela i crnogorskih Brda, pod jedinstvenom komandom u bitkama protiv najezde Mehmet- pae Buatlije koja je usmjerena na potpuno unitenje i pokornost oba crnogorska dijela- vodjenih na Martiniima (2/13. jula - 11/22, jula 1796. god.) i Krusima (22- septembar/ 3. oktobar 1796. godine). To su prelomne bitke za Crnu Goru.

6. Pravno i faktiki uspostavljen sistem organa centralne javne vlasti i zakonom propisan poredak nakon 1796. godine

Novovjekovna drava Crna Gora nije nastala samo jednim inom.

Procesi njenog

stvaranja zapoeti su krajem XVII vijeka, za vrijeme vladavine rodonaelnika dinastije Petrovi Njego, vladike Danila. Prvo su 1796. godine, stvorena dva konstituenta neophodna ali ne i dovoljna za postojanje drave teritorija i stanovnitvo. Trei konstituent za postojanje drave vlast i od nje uspostavljen pravni poredak- stvoreni su u procesima od 1796 do 1803. Stvorene su tri grane vlasti: zakonodavna, sudska i izvrna - i zakonom donesenim 1803. godine od zakonodavne vlasti uspostavljen je crnogorski pravni poredak. Trei konstituent drave stvoren je u procesima od sredine 1796. do druge polovine 1803. godine. Stvoreni sistem javne vlasti ine: zakonodavni, sudski i izvrni organi. To su: zbor ernogorskog obestva, kao natplemenski zakonodavni organ, Vrhovni poglavar zemlje, koji je vrhovni vojni zapovjednik, Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog, kao vrhovna, izvrna i pravosudna vlast, Stalna gvardija, od 200 naoruanih ljudi i Narodna kancelarija na Cetinju u kojoj je organizovano vrena centralna vlast od uspostavljenih organa.

Zbor ernogorskog obestva,je od juna 1796. do oktobra 1803. sukcesivno donio niz odluka i pravnih propisa sa zakonskom snagom, obavezujui ih za sve podlovenske i brdske dijelove crnogorskog naroda. To je organ bez ogranienja ikakvom vlau iznad njega. OCG je organ naroda crnogorskog i brdskog koji ima vrhovnu vlast koja se sastoji u izdavanju novih zakona, biranju stalnih glavara narodnih kao to su mitropolit, guvernadur, serdari, vojvode koji su od njega zavisni. Vrhovno vojno zapovjednitvo za cijelu crnogorsku teritoriju(podlovensku i brdsku) i jedinstven poredak na podruju odbrane, uspostavljeni su i ivotno ostvareni u toku priprema i voenja bitaka na Martiniima i Krusima u ljeto 1796. godine. Ta funkcija tada je povjerena Petru I to se smatra zavrnim procesom stvaranja crnogorske drave. Vrhovni poglavar zemlje je organ zvanino imenovan odlukom zbora ernogorskog obestva na zasjedanju odranom 3. septembra 1797. godine. Odlukom kojom je data puna vlast Gospodaru Mitropolitu Petru Petroviu da je naelnik, protektor i zapovjednik crnogorskog naroda. Petar I je dobio legitimitet da vodi spoljnu politiku svih crnogorskih plemena, a u sluaju da neko ospori da je vrhovni poglavar zemlje bio je kanjen kao vjerolomnik crnogorskog naroda. Za vrenje izvrne i sudske vlasti ustanovljeno je Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog. U propisu o njenom ustanovljenju i Projektu o dravnom ureenju Crne Gore iz 1798. utvrena mu je dunost da odrava unutranji poredak i mir i blagovremeno preduzima neophodne mjere da mir i poredak ne bi bili nikako poremeeni, da dunost mora izvravati radi ouvanja slobode i nezavisnosti, mira i opte koristi, ima vrhovnu vlast u oblasti pravosua u krivinim i graanskim stvarima. Ima punu vlast na usavravanju starih zakona, a takoe pravo da donosi nove zakone koje kasnije podnosi narodnoj skuptini na odobrenje. Zakljuuje mir. Ima pravo da osniva preduzea i ustanove koje mogu sluiti jedino interesima naroda. Stalna gvardija od dvije stotine naoruanih ljudi ustanovljena je da bude pratnja vrhovnom poglavaru zemlje i vjere i da obezbjeuje tanost izvrenja organa vlasti. Za izvrenje sudskih odluka upotrebljavani su i razni oblici prinude. Pravni poredak kojim je dokompletiran trei konstituent drave uspostavljen je Zakonikom obim crnogorskim i brdskim. Sainio ga je Petar I (Zakonik Petra I). Donoenjem ovog zakonika dovreno je stvaranje drave Crne Gore. U korpusu normi iz kojih je zakonik sazdan naroito su bitna, sa stanovita tematike ove studije, etiri odreenja u njemu: 10

Zakonikom je potvreno, zagarantovano jedno otestvo podlovenske i brdske teritorije Crne Gore i sa pravnom obavezom osigurano da e se svi crnogorci zajedniki braniti i tititi.

Ustanovljeno je Praviteljstvo i utvreno da ono upravlja optenarodnom poslovima. Organ kome je data u nadlenost sveukupna izvrna, upravna i sudska vlast. Zabranjeno je svako samovoljstvo i svako je obavezan da putem suda i Praviteljstva ostvaruje sve to ima pravo od drugog traiti. Jedino se uspostavljenoj vlasti daje legitimitet da sudi, presuuje i nareuje.

Utvreno je da je Zakonik osnov vrenja vlasti u Crnoj Gori, izvor legitimiteta vlasti. Sudije se biraju po saglasju i dogovoru svih. prepleteni su legitimitet i legalitet vrenja vlasti.

Donoenjem Zakonika obeg, crnogorskoh i brdskog koji je stupio na snagu 1803. godine stvoreno je trojstvo konstituenta drave koji ine stanovnitvo, teritorija i vlast. Vlast koja e institucionalizovana, koja efektivno djeluje i kojoj se pokorava veina stnovitva na crnogorskoj slobodnoj teritoriji.

7. Optecrnogorski zbor-fundamentalna institucija crnogorske politike istorije


Na svom zasjedanju odranom 1796. godine Optecrnogorski zbor odluio je da se preobrazi u nadplemensko tijelo koje donosi opteobavezne odluke, u zakonodavni organ. To je najdjelotvorinije ostvarenje u istorijskom periodu na poetku procesa neposrednog stvaranja crnogorske drave. Najznaajnije odluke OCZ su: odluka o odabiru arhimandrita Danila za poglavara Cetinjske Mitropolije 6. maja 1697. odluka o prihvatanju zahtjeva Rusije da Crna Gora stupi u rat protiv Turske (1711) odluka o ustanovljenju Zemaljskog suda i odabiru 12 sudija 1713. odluka o vojnoj saradnji sa Mletakom Republikom odluka o zabrani krvne osvete i o suzbijanju irenja islama i katolicizma na prostoru tadanje Crne Gore 11

odluka o proglaenju za gospodara Crne Gore epana Malog donesena u oktobru 1767. odluka o izboru Petra I Petrovia Njegoa za poglavara Crne Gore 1784. 1796. godine OCZ je postao nadplemenski zakonodavni organ. Donio je: 1796. godine- Prvi zakonski akt drave Crne Gore nazvan Stega 1798. godine- Prvih 16 lanova Zakonika opeg crnogorskog i brdskog, a 1803. njihovih zavrnih 17 lanova odluka o ustanovljenju Praviteljstva suda crnogorskog i brdskog i o izboru 50 inonaelnika OCZ je donio mnoge odluke od sudbinskog znaaja za stvaranje i razvojni uspon Crne Gore. Na njima su rjeavani plemenski sporovi, birani mitropoliti, potvrivani vladari, ustanovljavani sudovi i druge institucije, birani sudije i drugi dravni velikodostojnici, odluivano je o ratu i miru, utvrivana su opredjeljenja o odnosima sa drugima u okruenju i ire. Ova injenica upuuje na prihvatanje stanovita da oblik vladavine u Crnoj Gori od vladike Danila do knjaza Danila nije bio isto teokratski, ve teokratsko-republikanski. Vlast nije bila u rukama mitropolita, ve u rukama organizcije plemena samog naroda. Cetinjska mitropolija i OCZ dva su faktora, dva inioca koja su svojim usklaenim djelovanjem omoguili i osigurali da se Crna Gora od kraja XVII vijeka do sredine XIX vijeka odri kao politika cjelina i da se uzdie kao drava.

8. Odlike politikog poretka Crne Gore u prve tri decenije XIX stoljea
U prve tri decenije XIX vijeka, prve tri decenije njenog postojanja, strukturu vlasti drave Crne Gore ine: a) Optecrnogorski zbor, sa karakterom narodnog predstavnitva i demokratskim odlikama po nainu konstituisanja njegovog sastava, po poloaju njegovih uesnika i po nainu donoenja odluka, iji je dijalog da donosi zakone, propisuje opteobavezna pravila i donosi odluke o najznaajnijim dravnim pitanjima. To ukazuje da vlastt nije bila u rukama mitropolita ve u rukama predstavnika naroda iz svih crnogorskih plemena (oblik vladavine u prve tri decenije njenog postojanja bio je teokratsko-republikanski). 12

b) Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog- organ izvrne i sudske vlasti. Njegove lanove bira predstavnitvo naroda svih crnogorskih plemena i nahija. Sudstvo nije ni organizaciono samostalno, niti je nezavisno. U Zakoniku i u praksi sud je sredinja i kultna ustanova poredka i na vrhu je zatienih vrijednosti. Ukinuto je i otro sankcionisano prisvajanjem prava na samosuenje o svom pravu prema drugima. c) Vrhovni poglavar zemlje poglavar je Cetinjske mitropolije, a i kao vjerski i svjetovni poglavar izabran je od predstavnika naroda, Optegcrnogorskog zbora. Po funkciji poglavara zemlje, na elu je Praviteljstva. I vrhovni vojni zapovjednik. U jednoj linosti koncentrisani su poglavarstvo zemlje, rukovoenjem izvrnim i sudskim organom, poglavarstvo Crkve. koncentracija koja najoiglednije kae da svjetovna i crkvena vlast nijesu odvojene. d) Guvernadurstvo kao ustanova svjetovne vlasti, iji dijalog nije izriito odreen e) Gvardija od dvije stotine naorouanih ljudi , iji dijalog obuhvata dvije vrste poslova: pratnju vrhovnog poglavara zemlje i vjere i obezbjeivanje tanosti izvravanja nareenja organa vlasti, sa ovlaenjem da za to upotrebljava i prinudu. Svi dravni organi ustanovljeni su na principu centralizma. Zakonom optim crnogorskim i brdskim, utvreni su bitni elementi pravnog poredka. Njime je utvrena i obaveza da se njegovih nareanja moraju pridravati svi u zemlji. Zakonska odreenja su osnov za vrenje vlasti i izbor njenog legitimiteta, da organi vlasti mogu upotrebljavati silu samo kada je to neophodno da se osigura potovanje zakona. Poloaj graana utvren je setom odreenja: a) jednakost svih pred zakonom; b) dunost svakog da se upravlja po zakonima; c) svako je duan potovati jedinstvo, mir, tiinu, red, slogu, pravdu i svaki dobri poredak, to je osnova crnogorskog pravnog poredka; d) dunost sudija da sude po zakonu i pravdi; e) privatna svojina je neprikosnovena, to je kljuni drutveni odnos; Za poloaj ovjeka bitna su i naela postupka za suenje. Meu njima su naela: a) jednaka sudska zatita za sve za veliko i malo; b) legalitet i legitimitet suda, suenje i presuivanje; c) javnost suenja; 13

d) naelo utvrivanja i potovanja istine; e) princip kontradiktornosti u suenju, to jest da se uje druga strana; f) iskljuenje inkvizitorskih metoda i elemenata u sudskom postupku; g) donoenje presude obavezno je u pisanom obliku, sa utvrenjem na kojem zakonskom propisu je zasnovana. Nema politikih partija i drugih organizovanja graana. Unutar dravne strukture postoje dvije politike struje, na elu jedne je vladar, a na elu druge guvernadur. Obje struje imaju identino opredjeljenje za beskompromisnu borbu protiv Otomanske imperije.

9. Vladavina teokratske autokratije (Petar II Petrovi Njego)


Prva promjena sistema dravne vlasti ustanovljenog 1803. godine izvrena je 1831. godine. Izvrio je Petar II Petrovi Njego, koji je testamentom Petra I Petrovia Njegoa odreen za vladiku Crne Gore. Promjena je izvrena odlukama Optecrnogorskog zbora, odranog u septembru 1831. godine. Cilj je postignut u sledeim promjenama: 1. Dotadanje Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog reorganizovan je u Praviteljstvujui senat crnogorski i brdski (Crnogorski senat). U narodu je nazvan i vrhovni sud. Sastavljen je od 16 senatora. Utvreno je da je Senat nosilac izvrene i sudske vlasti. Ustanovljen je i senatski grb, kao simbol dravne vlasti. Za rayliku od lanova Praviteljstva, lanovi Senata nijesu imenovani po principu proporcionalnog predstavljanja svih plemena, ime je jae naglaen njegov natplemenski i centralni karakter. Senat je najvia institucija izvrne dravne vlasti, uz vladara vri sve poslove, ukljuujui i vojne, svjetuje, daje miljenje, sudi, izdaje upravne naredbe i upravlja, a vladar vlada. Porez se njemu predaje kao najvioj finansiskoj vlasti u zemlji. Kao sudski organ, Senat je nadlean da sudi u prvom stepenu sve znaajnije sporove, a u drugom stepenu da odluuje po albama na odluke kapetanskih sudova i Gvardija. Za lanove Senata imenovani su samo politiki privrenici vladike i vladara, preteno blii roaci, Petra II Petrovia Njegoa i lanovi Senata plaani su iz fondova kojima je raspolagao iskljuivo vladika i vladar.

14

2) Institucija Gvardije organizovana je kao jedinstveni oruani odred. U svaku nahiju i u svakomplemenu rasporeeno je po nekoliko lanova Gvardije, brojno zavisno od njihove teritorije. U poetku Gvardiju ine 156 lanova imenovanih od Narodne skuptine, izabranih iz svih plemena, da bi se kasnije taj broj poveao kako bi uspjeno odgovorili svojim zadacima. 3) Ustanovljena je i institucija Perjanici. Imenovano je 8 perjanika, apotom se njihov broj poveao na 164. Imenovani su po kriterijumu vladarevog povjerenja, nezavisno od plemenske pripadnosti. Perjanici su vrili i funkciju uvara (tjelohranitelja) vladara i vladike i policisku vlast u vezi sa centralnim organima vlasti. 4) Drava je podijeljena na kapetanije, u kojima dravnu vlast vre kapetani. Postavila ih je centralna vlast prema pravno-upravnim potrebama i prilikama. 5) Vojno.organizovanim mjerama vladara i Senata, vrena sa ciljem da se vojni sistem uini mobilnijim i efikasnijim, ukinuta je plemensko-bratstvenika organizacija vojske. Formirana je vojna jedinica od 100 ratnika, spremnih i sposobnih da se bore protiv neprijatelja. Vladika Petar II Petrovi Njego je na elu cjelokupnog dravnog aparata i smatra se apsolutnim vladarom Crne Gore. Poslije 1832 godine sve do 1852. godine nije se sastojao Optecrnogorski zbor. faktiki je prestao postojati u tom periodu, iako nije ukinut nijednim aktom. 1832. godine ukinuto je Guvernadurstvo i poslednji guvernadur protjerat je iz zemlje. Ukinut je dualizam u vrenju vlasti. Vladar je imao neprikosnovenu vlast koju je vrio bez ogranienja. Znaajan pomak u razvoju drave Crne Gore u vrijeme vladavine Petra II Petrovia Njegoa uinjena je na podruju crnogorskog kulturno-duhovnog identiteta. Pomak je uinjen sadrinom knjievnih djela i sveukupnim prosvetiteljskim i kulturnim radom Petra II Petrovia Njegoa. U vremenskom periodu od 1831. godine do 1852. godine, a to je period vladavine vladike Petra II Petrovia Njegoa, osnovano je nekoliko kulturnih i obrazovnih institucija. Osnovane su:

15

1. Dravna

tamparija

(poznata

pod

nazivom

Njegoeva

tamparija,

Knjigopeatnjija), u kojoj je otampano 13 monografskih izdanja i u kojoj je 5 godina tampana prva perodina publikacija- almanah Grlica. 2. Crnogorska biblioteka (dravna bibliotka ili Njegoeva biblioteka); 3. Osnovne kole na Cetinju, u Dobrskom selu, Ostrogu, Brelima.

10.

Zamjena

teokratske

drave

sekularnom

uspostavljanje

prosvijeenog apsolutizma
1852. godine na vlast dolazi knjaz Danilo I Petrovi Njego (1852-1860) odreen testamentom Petra II Petrovia Njegoa. U tom periodu dolazi do najznaajnije i najprogresivnije novine, razdvajanja svjetovne i crkvene vlasti i ustanovljenja drave Crne Gore kao svjetovne drave i njeno uzdizanje na dravno- statusni rang Knjaevine. Prvi Optecrnogorski zbor je sazvao vladar Danilo I Petrovi dana 1./13. mart 1852. godine. Zakljuci zbora iskazani su u formi Odluke napisane 7./20. marta 1852. Sadrina Odluke sistematizovana je u 6 taaka. U njenoj uvodnoj reenici se konstatuje da su odluku donijeli Senat i narod crnogorski kao privremeni upravitelji drave Crne Gore. Ne pominje se uee vladara u njenom donoenju. Istorijske injenice kau da se u tom periodu vladar Danilo nalazio na putu prema Rusiji dogovoru sa njima. Odluka je pravni akt ustavnopravnog karaktera jer ureuje dio odnosa koji se standardno ureuju ustavima i ona glasi: Prvo. Crna Gora postaje svjetovna i nasljedna Knjaevina. Drugo. Za vladanje Crnom Gorom imenovan je i potvren knez svijetli gospodar Danilo Petrovi Njego i posle njega zauvijek nasljednici mukog pola prvoroeni po redu. U sluaju nepostojanja prvog nasljednika mukog pola, imenuje se najblia svojta I u prvom stepenu. Tree. Vladika Crne Gore koji e imati ogranienu vlast nad crkvenim stvarima bie izabran posredstvom visoke vlade, izmeu lanova svijetlog plemena Petrovi Njego ili od ostalih najblagorodnijih crnogorskih porodica. etvrto. U punoj snazi ostaju Ustav, zakoni i svi obiaji po kojima se do sada drava upravljala, ukoliko nijesu protivni ovim pravilima. 16 i da su potpisnici Odluke njenu izradu uinili u

Peto. Svijetli knez bie pozvan da se vrati to skorije u njedra svog naroda, kako bi objavio svoje namjere i da sa narodom uredi napredak drave. esto. S ovim e se upoznati preko naroitog izaslanika gore imenovani knez I njegovo velianstvo imperator Sovjetski. Umjesto Cetinjske Mitropolije, poliki centar postaje vrhovni dravni organ- Knez. Uticaj Cetinjske Mitropolije je znaajno pao, zanemaren je rad crkve i rad unutar nje. U njegovoj vlasti je sve: odluivanje kome e se povjeriti vrenje vlasti, odluivanje u svim organima vlasti, diplomatski poslovi, imenovanje vjetskog poglavara- monarhija sa apsolutnom vlau vladara. Drugi organ vlasti Praviteljstvujui senat, sastavljan prvo od 12 a potom od 14 lanova, kao izvrna i sudska vlast, perjanici, kapetani, imenovani na principima nepotizma, sa platom predsjednikai potpredsjednika, veom od svih 10 senatora. Vrijeanje knjaza Danila kanjavano je kao za ubistvo, svako neslaganje sa apsolutizmom, strahovladom vladara, takoe su rigorozno kanjavani. Crkvena vlast ograniena na crkvene stvari povjerena je licu izabranom od Knjaza uz uvaavanje kanonskih regula. Plemena koja su ispoljavala separatistike tendencije ( Kui, Bjelopavlii i Piperi) primorani su na pokornost vladarskom energinou, vojnim pohodima i strogou drave. Time je ne samo ouvano, ve i ojaano dravno jedinstvo crnogorske drave i jedinstvo njenog fukncionisanja. Tri kljuna pravca i cilja uobliena su u programu Knjaza Danila: irenje teritorije drave Crne Gore putem oslobaanja terirorija pod okupacijom Otomanskog carstva, uvrenje crnogorske drave putem uvrenja i snaenja njenih institucija, njene vlasti, njenog jedinstva i njenog poretka, i uvrenje meunarodnog poloaja drave Crne Gore.

11. Odrednice pravnog poretka uspostavljenog 1855. godine


Optim zemaljskim zakonikom poznatim kao Danilov zakonik donesenim 23 aprila / 6 maja 1855. godine ureen je i uvren pravni poredak u dravi. Njime je uvrena i drava, data pravna osnova i okvir za izgradnju unutranjih odnosa u dravi. Odredbe Zakonika sistematizovane su u 95 lanova.

17

Zakonik je izradio knjaz Danilo. Sa trona vladara proglasio ga je na OCZ koji nije ni na koji nain uestvovao u obliavanju njegove sadrine ni odluivanju u njegovom donoenju. Donoenjem Zakonika na ovaj nain- iako nije ni jednim pravnim aktom ukinut zakonodavni organ OCZ - stvarno je dotadanji oblik vladavine zamijenjen uspostavljanjem prosvijeenog apsolutizma. Njegova sadrina ozakonjuje potpunu pobjedu dravne organizacije nad primitivnim oblicima ivota u Crnoj Gori i pravno dokrajuje partikualrizam plemena. Izraava i potvruje da je drava Crna Gora Knjaevina, da je crkva odvojena od drave, crkvena od svjetovne jurisdikcije. Odredbom u lanu 91. zagarantovana je svakom uskoku, strancu koji stupi u slobodnu zemlju bezbijednost kad se poteno upravlja po zakonu te zemlje. Njihova sloboda obuhvata i slobodu vjeroispovjesti osiguranu odredbom u lanu 92. Ovom odredbom se kae da iako u zemlji nema nikakve druge narodnosti i vjere do pravoslavne istone, svaki inoplemenik moe slobodno uivati slobodu koju uiva svaki Crnogorac i Branin. Odredbama prvih 14 lanova, ureeni su poloaj i prava vladara, prava i obaveza sudova i drugih organa vlasti, zatita interesa drave, jednakost graana pred sudom. Tom pripada i odredba u poslednjem lanu kojem je odreeno da je Cetinje glavno mjesto u Crnoj Gori i Brdima. Najbrojnije su odredbe u kojima se regulie materija iz krivino- pravne oblasti, sistematizovane u 42 lana. Takoe su dominantni odnosi meunarodnog prava, graansko pravni odnosi, porodini odnosi, nasljedno pravni i odnosi u crkvenoj oblasti. Strogim sankcijama zatieni su jednakost, ivot, ast, lina sloboda, brak i porodica. Takoe su uspostavljeni snani odnosi za suzbijanje separatizma. Zakonik je primijenjivan u praksi u doba knjaza Danila emu su znaajno doprinosili njegova strogoa i prejaka priroda. Njegovom sadrinom znatno je uvren pravni poredak, drava je funkcionisala sa punom snagom drave, krvna osveta je svedena na pojedinane sluajeve. Uvedene su carine na uvoznu robu ustanovljen je mehanizam obaveze plaanja poreza, a dravi obezbijeeni vaan izvor prihoda i uslovi za finansiranje vojnih i drugih poslova, podstican je i razvoj trgovine. Otvoreno je nekoliko novih osnovnih kola. Formirana je Garda ija je funkcija bila da obezbjeuju javni red i izvrenje odluka javne vlasti. Modernizovana je i crnogorska vojska koja je podijeljena na bataljone narodne vojske i Gardu, ustanovljena je i artiljetija kao poseban rod vojske. Ustanovljeni su oficirski grbovi. Vojska je poduavana vjetinama da odvano stupa u borbu. U sastavu vojske postojala je jedinica perjanika koji su obavezno nosili perjaniki grb. 18

Drava je kao i u vrijeme vladavine vladike Rada bila podijeljena na kapetanije kao uprvano- teritorijalne jedinice. Njihove starjeine kapetani vrili su upravnu, sudsku i vojnu vlast, nosili su grb kao simbol vojne vlasti kao dokaz da vre vlast u ime drave, a ne kao plemenska vlast.

12. Dravno ustrojstvo od 1860. do 1878. godine


Od 1. avgusta 1860. godine, kada je ubijen knjaz Danilo, zapoinje vladavina knjaza/kralja Nikole, poslednjeg vladara iz dinastije Petrovi Njego koji je vladao do 1920. godine. Tada je Crna Gora zapoela dva crnogorsko-turska rata 1862 i 1863. godine, sa nepovoljnim rezultatima. Od sredine 60-ih godina do 1875. godine (kada poinje priprema i voenje Veljeg rata 1876. - 1878. godine) traje jedna decenija postupnih i trajnih reformi kojima je Crna Gora unaprijedila svoje dravno ustrojstvo, centralne i teritorijalne organe svoje vlasti, ubrzala proces obrazovanja, zasnivanje kulturnih institucija i obnovila djelovanje crkve. Ta ostvarenja postigla je u uslovima stalnog ulaganja napora da se prehrani stanovnitvo, odri borbeno raspoloenje i spremnost i uveaju borbena sredstva za ratovanje. Takoe su postignuta ostvarenje uprkos tenjama da se spreava srpsko veliko dravno nasrtanje na postojanje crnogorske drave i postojanje politiko stratekih aktivnosti Austrije, usmjerenih da Crnu Goru i Srbiju meusobo udaljava i sukobljava. Reforme sistema dravne vlasti vrene su nekoliko puta. Prva reforma: 1867 izvrena promjena personalnog sastava Senata, koja ima ire znaenje zato to sastav Senata nije odreen primjenom principa proporcijalne zastupljenosti plemena, ve na principu oslobaanja Senata zavisno od plemena i nahija. Poromjenom je postignuto da Senat ini 12 najuglednih narodnih voa iz Crne Gore, da njegov presjednik bude Boo Petrovi, obrazovan u Francuskoj, a potpredsjednik narodni prvak, serdar i vojvoda Petar Vukoti. Tako je Senat uinjen dravniki sposobnijim, ali i doveden u poloaj da bude zavisan od vladara. Senat je zajedno sa knjazom Nikolom pripremio reformu dravnog ustrojstva, nazvan Finansijska reforma. Odluka o njoj je donesena 24. marta/ 5. aprila 1868. godine na Zemaljskoj skuptini, koju je sazvao knjaz Nikola. Reforma se sastoji u pravnom i fizikom odvajanju dravnih od crkvenih dobara,

19

dravnih od vladaoevih linih dobara. Ustanovljena je finansijska uprava (finansijski odbor) kao organ koji vodi evidenciju o prilivu i troenju dravnog novca. Odbor je u februaru 1869. godine izradio dravni budet za tu godinu- prvi crnogorski budet. Usvojen je i precizan popis crkvene i dravne imovine. Znaaj reforme je u tome to je otklonjeno dotadanje stanje dravnog ustrojstva u kojem je vladar sam raspolagao i crkvenim, dravnim i linim dobrima. Znaaj tog otklanjanja uveava injenica da od stanja na ovom podruju u mnogome zavisi stanje cjelokupnog karaktera drave. Poetkom 70-ih godina dravno- pravnim aktima i konkretnim injenjima propisano je i sprovedeno ustrojstvo vojske, tada jednog od najznaajnih inilaca u strukturi mehanizama crnogorke drave. Razdvojeni su vojni od civilnih poslova, za vrenje vojnih poslova ustanovljene su vojne uprave. Pravno je ustanovljena vojna obaveza. Zadrana je podjela Crne Gore na kapetanije, pri emu su kapetani imenovani od centralne vlasti, ali po principu da se imenuju iz sastava lokalnih starjeina. Druga reforma: izvrena je 1871. godine. Njen osnovni sadraj je ustanovljenje naelstava kao administrativnih i sudskih teritorijalnih organa vieg ranga nadreenih kapetanskoj vlasti. Ustanovljeno ih je 9: Grahovako, upsko, Drobnjako, Morako, Vasojeviko, Kuko, Bjelopavliko, Rjeko i Crmniko. Za naelnike su imenovane istaknute linosti iz reda zemaljskih prvaka i tako se prvi put u plemenima i nahijama uspostavlja vlast koju vre lica iz strukture centralne vlasti, a ne iz sastva plemenskih glavara. Trea reforma: izvrena je 1874. godine i njen osnovni sadraj je da je Senat uinjen jo efikasnijim i operativnijim dravnim organom, to je postignuto smanjenjem njenog broja na polovinu. inili su ga predsjednik i 6 lanova. Ustanovljene su i 4 kancelarije, kao posebne samostalne institucije, nezavisne od Senata ali obavezne da o svom djelovanju podnose izvjetaj Senatu. Ustanovljene su kancelarije za vojna pitanja, finansije, unutranje poslove i graevinarstvo i spoljne poslove. Senat je obavezao i naelnike i kapetane da mu podnose izvjetaj o radu i stanju u kapetanijama, i time su lokalni organi jae podreeni centralnim organima i ojaana je centralizacija dravne vlasti. Pravno je propisana hijerarhiska nadreenost centralne vlasti nad lokalnim organima vlasti. Knjaz je imao zakonodavnu funkciju, pravo kontrole svih organa, zemaljskih, vojnih, nahijskih, kapetanskih, sudskih. Imao je niim ogranienu potpunu apsolutnu vrhovu vlast.

20

13. Berlinski kongres-meunarodno priznanje Crne Gore Unaprijeenim dravnim ustrojstvom, uveanim dravnim ugledom kod tadanjih evropskih sila i drugim ostvarenjima do 1878. godine Crna Gora je zaradila da se Berlinskim ugovorom o miru od 13. jula 1878. godine u njenom lanu 26 odlui da Crnoj Gori nezavisnost prizanju Visoka Porta i sve one Visoke Strane Ugovornice, koje je jo nijesu priznale. Ovo meunarodno prizanje je zavrnica i kruna dugog procesa borbe drave Crme Gore da se meunarodno priza njena nezavisnost. Meunaronim priznanjem nezavisnosti drava Crna Gora je dobila zatitu meunarodnog prava to je veliki uspon u njenom razvoju. U lanu 28. su utvrene meunarodne granice Crne Gore i diplomatskim putem odlueno je da u sastavu Crne Gore budu Plav i Gusinje, a da se Ulcinj vrati Otomanskom crastvu. Ugovorom je jo utvreno da se Bar i njegovo zalee pripajaju Crnoj Gori, koja nee moi da ima ratne brodove ni ratne zastave i luka Bar e biti zatvorena za ratne brodove. Ovo ogranienje suvereniteta drave Crne Gore ukinuto je 1909. godine nakon Aneksione krize. Meunarodnim priznanjem Crna Gora je stekla pravo da uspostavlja diplomatske odnose sa drugim dravama, pa je ve u septembru 1878. godine uspostavila odnose sa Rusijom a karajem te godine je Francuska imenovala svoga poslanika u Crnoj Gori. Kasnije su na Cetinju akreditovani poslanici Austrougarske i Italije 1879. godine, Grke i Turske 1881. Bugarske 1886., Srbije 1897., SAD a 1905., carevine Njemake 1906....

lanovi Berlinskog ugovora koji se odnose na Crnu Goru lan 26 Crnoj Gori definitivno priznaju nezavisnost Visoka Porta i sve one Visoke Ugovorne Strane koje to dosad nijesu uinile.

21

lan 27 Visoke Ugovorne Strane saglasne su u sljedeim odredbama: u Crnoj Gori razlike u vjeri i vjeroispovijesti nee moi da budu smetnja da neko iz tog razloga bude iskljuen ili sprijeen da uiva svoja graanska i politika prava, da ne bude primljen u javne slube, na poloaje, i da mu se ne ukazuju poasti ili da ne obavlja razne zanate i zanimanja, ma u kome mjestu to bilo. Sloboda i javno vrenje svih crkvenih obreda bie osigurani svim iteljima Crne Gore, kao i strancima, i nikakve smetnje nee se moi praviti bilo hijerarhijskom ureenju raznih vjeroispovijesti ili njihovim odnosima sa svojim duhovnim starjeinama. lan28 Nove granice Crne Gore utvrene su ovako: linija koja polazi od Ilijinog brda, sjeverno od Klobuka, sputa se na Trebinjicu kod Granareva, koje ostaje Hercegovini, potom nastavlja tokom ove rijeke od take koja se nalazi l km nizvodno od ua epelice, a odatle se, najkraim putem, opet sastaje sa visovima koji oiviavaju Trebinjicu. Zatim produuje ka Pilatovcima, preputajui to selo Crnoj Gori, onda nastavlja visovima u pravcu sjevera i dri se, koliko je to mogue, na rastojanju od 6 km od puta Bilea-Korita-Gacko do klanca koji se nalazi izmeu planine Somine i brda Kurila, odakle ide na istok prema Vratkoviu, ostavljajui to selo Hercegovini, do brda Orline. Polazei od ove take i ostavljajui Ravno Crnoj Gori, granica ide naprijed pravcem sjever-sjeveroistok, prelazei vrhove Lebrnik i Volujak, potom se najkraom linijom sputa u Pivu, koju prelazi i pridruuje se Tari u prolazu izmeu Crkvice i Nedvine. Odatle se penje uz Taru do Mojkovca, zatim ide grebenom ogranka do ikog jezera. Od ovog mjesta ona se spaja sa starom granicom sve do sela ekulara. Odatle se nova granica prua vrhovima planine Mokre, tako to selo Mokro ostaje Crnoj Gori, potom se penje do take 2166 na karti austrijskog generaltaba, slijedei glavni lanac i vododjelnicu izmeu Lima s jedne strane i Drima, kao i Cijevne, s druge strane. Ona se potom spaja sa sadanjom granicom izmeu plemena Kui-Drekalovii, s jedne strane, i Kuka Krajina i plemena Klementi i Grude, s druge strane, i ide do Podgorike ravnice odakle se upuuje prema Plavnici, ostavljajui Albaniji plemena Klemente, Grude i Hote. Ovdje nova granica prelazi jezero kod ostrva Gorica-Tophale i poev od toga mjesta penje se pravo do visova grebena, odakle prati vododjelnicu izmeu Meurijeja i Kalimana, ostavljajui Mrkovie Crnoj Gori i izbijajui na Jadransko more u uvali Krui. Na sjeverozapadu granica

22

e biti povuena linijom koja prelazi taku izmeu sela unja i Zubaca i dopire do krajnje jugoistone take sadanje granice Crne Gore na planini Vrsuti. lan 29.- PRESTAO DA POSTOJI 1909., NAKON ANEKSIONE KRIZE Bar i njegovo zalee bie pripojeni Crnoj Gori pod sljedeim uslovima: krajevi koji lee juno od ove oblasti, do Bojane, ukljuujui Ulcinj, bie, po navedenom razgranienju, vraeni Turskoj. Optina Spi, do sjeverne granice oblasti koja je podrobno opisana, bie pripojena Dalmaciji. Crna Gora e imati potpunu slobodu plovidbe Bojanom. Ne dozvoljava se gradnja utvrenja du toka ove rijeke, izuzev onih koja su neophodna za lokalnu odbranu Skadra, a koja nee biti blia od 6 km od ovog grada. Crna Gora nee moi da dri ratne brodove ni ratnu zastavu. Luka Bar i sve vode Crne Gore bie zatvoreni za ratne brodove svih drava. Utvrenja koja se nalaze izmeu jezera i obale na crnogorskoj teritoriji bie razorena i u toj zoni nee biti dozvoljena izgradnja novih. Vrenje pomorske i sanitarne kontrole u Baru i du obale Crne Gore bie preputeno Austro-Ugarskoj, koja e to obavljati lakim brodovima za obalsku plovidbu. Crna Gora e primjenjivati zakone o pomorstvu koji su na snazi u Dalmaciji. Austro-Ugarska se, sa svoje strane, obavezuje da e pruati konzularnu zatitu crnogorskoj trgovakoj zastavi. Crna Gora i Austro-Ugarska e postii sporazum o pravu da se preko nove crnogorske teritorije izgrade i odravaju putevi i eljeznika pruga. lan30 Muslimani i drugi posjednici nekretnina u oblastima pripojenim Crnoj Gori, koji odlue da ive izvan granica Knjaevine, moi e da zadre svoje posjede tako to e ih dati u zakup ili e njima upravljati preko treih lica. Ni jednom licu nee biti oduzeta imanja, izuzev sudskim putem u dravnom interesu i sa plaanjem prethodnog obeteenja. Tursko-crnogorska komisija bie zaduena da za raun Visoke Porte, u roku od tri godine, rijei sva pitanja u vezi s otuivanjem, korienjem i upotrebom dravnih imanja i vjerskih zadubina (vakufa) kao i druga pitanja koja se odnose na interese pojedinaca. lan 31 Knjaevina Crna Gora e se neposredno sporazumjeti sa Otomanskom Portom o imenovanju crnogorskih predstavnika u Carigradu, i nekim mjestima Imperije gdje se za tim ukae 23

potreba. Crnogorci koji putuju ili borave u Otomanskom Carstvu moraju se potinjavati otomanskim zakonima i vlastima, u skladu sa optim naelima meunarodnog prava i obiajima utvrenim u pogledu Crne Gore. lan 32 U roku od dvadeset dana od razmjene ratifikacija ovog ugovora ili ranije, ako bude mogue, crnogorske trupe e napustiti oblasti koje zauzimaju u ovom trenutku, a koje nijesu obuhvaene novim granicama Knjaevine. Turske trupe e u roku od dvadeset dana napustiti krajeve ustupljene Crnoj Gori. Bie im dozvoljeno da ostanu jo petnaest dana da bi ispraznile utvrenja i prenijele hranu i ratni materijal, kao i da bi izvrile popis opreme i predmeta koje ne mogu odmah prenijeti.

lan 33 Poto Crna Gora mora da prihvati isplatu dijela dravnog duga Otomanskog Carstva za nove oblasti koje su joj mirovnim ugovorom dodijeljene, predstavnici Sila u Carigradu e, u dogovoru s Visokom Portom, odrediti njegov iznos na pravednoj osnovi.

14. Drava jedne nacije i jedne vjere postaje vievjerska i vienacionalna


Teritorijalno proirenje Crne Gore ima za rezultat da je ona od drave jedne nacije i jedne vjere postala vievjerska i vienacionlana. Na teritorijama koje su 1879. godine postale sastavni dio teritorije slobodnog dijela Crne Gore bilo je i oko 10. 000 stanovnika islamske i katolike vjeroispovjesti. Islamski vjernici su imali vjerskog poglavara -crnogorskog muftiju, a katoliki vjernici su bili pod jurisdikcijom Barske nadbiskupije. Tako su se pravoslavci i nepravoslavci nali zajedno u sastavu Crne Gore. Proglasom knjaza Nikole od 18. novebra 1880. Proklamacijom knjaza Nikole o amnestiji muslimana i poziv da se vrate u crnu Goru od 13/25 juna 1881. godine grantovana su prava pripadnicima islamske vjeroispovijesti da slobodno ispoljavaju svoju vjeru i da vre vjerske obrede. 18. avgusta 1886. godine zakljuen je Sporazum izmeu pape Lava XIII i knjaza Nikole, poznat pod imenom Konkordat, kojim se obezbijeuju crkvena autonomija katolikoj

24

crkvi u Crnoj Gori i ravnopravnost katolike i pravoslavne vjeroispovjesti u ispovjedanju vjere i vrenju vjerskih obreda. Posebno pravno ureenje poloaja pripadnika islamske i katolike vjeroispovjesti i ustanovljenje jednakih prava, nezavisno od vjerske pripadnosti, vrijednosti su graanske koncepcije organizacije drutva. To je potvrda usmjerenja drave Crne Gore ka izgradnji kao graanske drave i zato je istorijski vrijedno i strateki znaajno.

15. Reforma centralne dravne vlasti 1879. godine


Prva reforma kojom je otvoren proces modernizacije centralne dravne vlasti je izvrena 8. marta 1879. godine, njom je preureena itava dotadanja dravna uprava. Dokumente o tim reformama ine akti: Projekt o reformi dravne uprave, knjaeva Besjeda i Izvjetaj o reformama dravne uprave. Sadrina ove reforme: ukinut je Senat, do tada nosilac i vrilac triju vlasti - knjaevski savjet, najvia administrativna vlast i najvii zemaljski sud. Supstituisan je ustanovljenjem Dravnog savjeta, Velikog suda, Glavne kontrole i 6 ministarstava: unutranjih poslova, prosvetnih i crkvenih poslova, pravosua (kasnije imenovano ministarstvom pravde, trgovine i finansija), spoljnih poslova, vojnih poslova i graevinarstva. Svakom od ustanovljenih organa je ustanovljen samostalan djelokrug rada sa obavezom da donose odluke po uputstvima i uz odobrenje Knjaza Gospodara. Tako je on i dalje imao neprikosnovenu vrhovnu vlast u svim oblastima nije ogranien apsolutizam. U Projektu reformi Dravni savjet je definisan kao zakonodavno tijelo i najvia nadzorna vlast. Sainjavaju ga ministri i lica koja Knjaz imenuje iz drugih zvanja. Njegov djelokrug rada je da izrauje osnovne zakone i pretresa zakonske predloge koje mu pojedini ministri podnose, ima nadzornu vlast nad cijelom dravnom upravom i svake godine sastavlja godinji dravni budet. Ministarstva su obavezna da svake godine podnose izvjetaje Dravnom savjetu. Svakom ministru je odreen poseban djelokrug i da uputstvima i naredbama i drugim aktima ureuju odnose i usmjeravaju djelovanja u oblastima pod njihovim nadlenostima.

25

Veliki sud je ustanovljen kao vrhovna sudska institucija koja raspisima i naredbama ureuje unutranju organizaciju, nain rada svih sudova i tumaenjem zakonskih normi i normi obiajnog prava obezbjeuje ujednaavanje sudske prakse. Reformisana je i dotadanja upravno-teritorijalna podjela zemlje. Crna Gora je podijeljena na nahije sa okrunim naelnicima na elu koje potavlja centralna vlast. Ustanovljena je posebna upravno-teritorijalna jedinica za Primorje. Unutar nahija postojale su kapetanije, a u varoima optine koje su imale lokalnu vlast. Odvajanje sudske od izvrnoupravne vlasti i ustanovljenje Velikog suda je vrijedan iskorak u graenju drave uprkos injenici da je to razdvajanje ogranieno samo na vrh dravne vlasti i da nije ni deklarativno ustanovljena nezavisnost sudstva.

16.Opti imovinski zakonik


Na podruju prava u Crnoj Gori napravljen je iskorak donoenjem Opeg imovinskog zakonika za Knjaevinu Crnu Goru 25. marta 1888. godine. Njime je ureen prostrani krug imovinskih odnosa, koji su tada u Crnoj Gori, kao rezultat znatnog uveanja trgovine i prometa postali raznovrsni i zapleteni. Za njihovo rjeavanje nije bilo dovoljno obiajno pravo pa je Zakonik u sferi imovinskih odnosa zaustavio svaku samovolju. Njegova izrada, sadrina, pravna terminologija, uzor su za trajanje pa ih je evropska nauna kritika okarakterisala kao remek djelo. Optim imovinskim zakonikom nije pravno ureeno cijelo dravno ustrojstvo, ali je izvren dravno graanski preobraaj crnogorskog drutva. Deceniju i po stvarao ga je znameniti pravnik, lan vie akademija nauka Valtazar Bogii, roen u Cavtatu. Njime je na najbolji nain ostvaren zadatak, formulisan 1872. godine, od knjaza Nikole- da se izradi dobar Zemaljski zakonik koji bi pomou ovih ustanova djelovao na duhovni i materijalni razvitak naroda. Zakonik dijeli istoriju crnogorskog zakonodavstva na dva osnovna razdvojna perioda: na period od 1796. godine do njegovog donoenja, i na period nakon njegovog donoenja. Prvi period u kojem su zakoni izraivani bez pravno-granske diferencijacije i Drugi period u kome su zakoni izraivani sa tematskim ogranienjem po pravnim standardima, samo na pojedine oblasti, kao to je Opti imovinski zakonik ogranien samo na oblast imovinskih odnosa.

26

Polaznu injeninu podlogu za njegovu izradu inili su odgovori na vie od 2000 pitanja o crnogorskim obiajima, navikama, pogledima, dobijeni putem znalaki pripremljene i obraene ankete, ali iz kojih u zakonski tekst nije ugraeno ni jedno obiajno pravilo za koje je Bogii naao da ne odgovara pravdi dolazeim ekonomsko- socijalnim potrebama. Svako takvo pravilo zamijenjivao je sa pravilom koje je stvaro crpei ga iz rimskog prava, prava razvijenih evropskih drava, naunih naela. U ivot je uveden sadrajnom i znamenitom Besjedom tadanjeg crnogorskog vladara knjaza Nikole, iskazanog prilikom proglaenja Zakonika. Opi imovinski zakonik svojim kvalitetima obavezao je Crnu Goru da primjenjuje pravo i da izrasta u pravnu dravu. Ulogu i znaaj OIZ uveava injenica da je poetak njegove primjene prekinuo dotadanje gotovo stagnantno stanje na podruju prava. Svojim zahtjevima za osposobljavnje sudskog sistema, ustanovljenje procesnih pravila za suenje i presuenje, regulisanje odnosa u oblastima povezanim sa imovinskom sferom, dinamiziro je dravnu aktivnost na podruju pravne dogradnje poretka. Zakonik je pravno imovinski usmjerava 109 crnogorskih zakona donesenih u periodu od 1902. do 1914. godine. OIZ postao je i bio svojevrsna zastava pod kojom se vodila borba da se u pravni poredak, pravnu svijest, ponaanje sudova i svih dravniih institucija, u duh drave, unese suina njegovih istaknutih i drugih naela, sutina graanske kulture i svijesti u njemu iskazanih.

17. Crnoj Gori povjerena mirovna misija na Kritu 1897-1899. godine


Tadanje evropske sile povjerile su Crnoj Gori vrenje mirovne misije sa meunarodnim mandatom na Kritu od 1897. do 1899. godine. U toku XIX vijeka trajali su vjeiti nemiri na Kritu (Otomanska imperija ga je osvojila u Kandinskom ratu 1645 do 1669. godine, a ustanci su zapoeti 1821. godine) i sukobi intersa Turske i Grke oko tog ostrva. U toku 1896. godine Grka i Turska su izvrile mobilizaciju svojih vojnih efektiva sa ciljem da sukobom rijee kome e pripasti ostrvo. Velike sile preuzele su aktivnost da se izbjegne opasnost koja prijeti optem miru pa su jednoglasno odluile da se Crnoj Gori da jedan odred njene vojske sa meunarodnim mandatom, kao mirovna misija i uspostavi red na Kritu. Time bi se olakala da se sukob rijei u miru.

27

Jedinica vojske Crne Gore, sastavljena od 6 oficira i 82 vojnika, iskrcala se na Krit 20. januara 1897. a misiju je zavrila 6-og marta 1899, poto je u septembru 1897. godine zakljuen mirovni sporazum izmeu Grke i Turske. Turski guverner na Kritu napustio je Krit a guverner Krita je postao grki princ. Uspjenost ove misije je podigla ugled Crnoj Gori, ojaao se njen poloaj na Balkanu i ire.

18. Reforme 1902. godine


Setom zakona donesenim 1902. godine uinjen je znaajan korak ka zakonskom ureenju dravnog ustrojstva novovjekovne crnogorske drave. Tim zakonima po obrascu tadanjih evropskih monarhija ureene su status, nadlenosti, odnosi, postupci i nain rada najvanih organa dravne vlasti. Ureeni su zakonom i uopte pisanim pravom prvi put u istoriji novovjekovne drave Crne Gore. Set zakona ine: Zakon o Knjaevskoj vladi i Dravni savjetu, Osnovni dravni zakon o sudskoj vlasti, Zakon o krivinoj sudskoj nadlenosti, Zakon o nasljeivanju prijestola, Zakon o dravnim blagajnama i raunovodstvu, Zakon o ustrojstvu Minisrastva vojnog, Zakon o porezu na prinos od kapitala i rada Skup i sklop oznaenih zakona kao i svi pravni propisi doneseni u predhodne etiri decenije zasnovani su na odreenju da Knjaz, Gospodar ima sva prava dravne vlasti , da donosi zakone, da postavlja i razrjeava ministre, da su pod njegovim nareenjima vlada, ministri i svi dravni inovnici. Svi oznaeni reformski zakoni proeti su pozicijom Knjaza kao apsolutnog vladaoca. Nema nijednog elementa ogranienja njegove vlasti. Dravni savjet je kolegijalno tijelo koje ine: Prestolonasljednik, mitropolit, svi ministri, presjednik Dravne kontrole i lica kojima knjaz dodijeli titulu Dravnog savjetnika. Najznaajnija njegova nadlenost je predlaganje novih zakona, izmjena i dopuna postojeih, predlaganje ustanovljenja novih ustanova, i ukidanje postojeih koje ne odgovaraju dravnim potrebama, reavanje sukoba nadlenosti izmeu sudskih i upravnih vlasti Zakonom o nasljedstvu prijestola utvren je princip da je nasljednik crnogorskog prijestola najstariji sin vladajueg knjaza, a ako on umre ili se odrekne prijestola precizira se redosled drugih sinova, a ako njih nema, rjedosled drugih lanova vladarskog doma. Ako vladajui knjaz nema mukog potomstva nasljeuje ga najstariji brat. 1903. godine zakonom je promijenjena dotadanja administrativno-teritorijalna podjela Crne Gore. Ustanovljeno je pet oblasti u okviru kojih su 56 kapetanija i est varoi.

28

Oblasti su: Katunsko-rjeka, Zetsko-brtska, Nikika, Morako- vasojevika i Primorskocrmnika. Varoi su: Cetinje, Podgorica, Niki, Kolain, Bar i Ulcinj. Osnovnim dravnim zakonom o sudskoj vlasti je propisano da je sudstvo sasvim nezavisno i odvojeno od upravne vlasti. Sudije imenuje Knjaz gospodar sa pravom na stalnost, ali i sa mogunou razreenja. Zakonom o ustrojstvu sudova utvreno je da sudski sistem ine: Veliki sud, kao najvia sudska instanca, pet oblasnih sudova, kapetanski sudovi, iju funkiciju u osam varoi, Rijeci i Virpazaru vre optinski sudovi. Crkveni poslovi podijeljeni su na unutranje, strogo duhovne i isto crkvene, i spoljanje takoe crkvene, ali koji su i u dodiru sa dravnom vlau. Utvrena je jurisdikcija Sv. Sinoda nad svim svetenstvom Mitropolije, on je vrhovna sudska vlast u svim isto crkvenim sporovima. Nabrojeni su i spoljanji poslovi crkve: odreivanje oblasnih granica svake eparhije, osnivanje novih ili ukidanje starih manastira

19. Razlozi za donoenje Ustava od 1905. godine


Na poetku XX vijeka Crna Gora nije bila u stanju da odgovori na izazove istorijski prelomnog vremena na Balkanu, koje je poelo tokom 1903. godine. Nije bila sposobna da odgovori na izazove tadanjeg rjeavanja sudbine balkanskih naroda i drava, ni da dinamizira proces potpunijeg prerastanja crnogorskog drutva iz patrijahalnog u graansko, da uvrsti svoj kulturni, nacionalni i dravni indetitet, da se odbrani od agresvivnih nasrtaja srpske velikodravne usmjerenosti prema njoj. Sve su to bili zakoni tadanjeg istorijski prelomnog vremena ije je ispunjenje bilo uslov da se Crna Gora izbori za svoj opstanak. To je uslovilo i prisililo dravu Crnu Goru, njenog vladara, na preuzimanje politiki stratekih koraka sa ciljem uvrenja i unapreenja dravnosti Crne Gore. Crna Gora je bila prisiljena da izvri modernizaciju drave da bi se uvrstila u red drava sa evropskim modelom upravljanja i vlasti da bi bila stabilnija i da osigura opstanak i razvoj. To je nametnulo spoznaju da je pravi put da se to postigne donoenje Ustava Crne Gore kojim e se ustavno neureeno dravno ustrojstvo i poredak, neograniena apsolutistika vlast, zamijeniti ustavno ureenim ustrojstvom, poretkom i ogranienom vlau. To se nametnulo zato to je u Evropi na poetku XX vijeka drava mogla opstati samo ako

29

postane civilizovano ureena, ako sa ustavnom snagom garantuje makar standardnu listu prava i sloboda i jednakost svih graana pred zakonom. Bitni sadraji tadanjih unutranjih prilika u Crnoj Gori takoe su nametnuli donoenje Ustava. Te sadraje ine zamah intelektualnog ivota u prijestonici, preokret koncepcije crnogorskog dravnog pitanja i sazrijevanje crnogorske nacionalne svijesti. Pored toga se u Crnoj Gori stvorilo vie socijalnih problema, narasla je socijalna diferencijacija, narastala su nezadovoljstva, koja vie nijesu ispoljavana kao pojedinana ve i putem grupacija. Grupacije su inile linosti iz oslobodilakih borbi, koje su bile nezadovljne zato to su penzionisanjem razglavareni pa su izgubili mo koju su imali, ili zato to ih je vladar raspodijelio na mjesta koja u hijerarhiji glavarstva ne odgovaraju njihovim sopstvenim ocjenama o sebi. Takoe nezadovoljstvo ispoljava dio mladih kolovanih ljudi, zbpg toga to nijesu rasporeena na odgovarajua mjesta u dravnoj hijerarhiji. Ove grupacije su uticale jedna na drugu gradei front kritkog odnosa prema neogranienoj vlasti knjaza Nikole. Sa dravnim iskustvom od preko etiri decenije vladanja, knjaz Nikola je znao za ulogu, znaaj i vrijednost Ustava za uvrenje i jaanje drave. Opredjeljenja knjaza Nikole da donese Ustav za Knjaevinu Crnu Goru proizala su iz istorijskih procesa drutvenog, kulturnog sazrijevanja Crne Gore da stupi na put na kojem su se nalazile evropske drave.

20. Oktroisani nain donoenja Ustava od 1905. godine


Knjaz Nikola je 18. oktobra 1905.godine donio Ukaz kojim je nareen izbor narodnih poslanika u Knjaevini. Za izvrenje tog Ukaza predsjednik dravnog savjeta i ministar unutranjih djela 19. oktobta/ 1-og novemba 1905. godine izdaje Naredbu o izborima narodnih poslanika, koja ima 19 lanova. Njom je propisano ko moe da bira narodne poslanike i ko moe biti poslanik i utvruju se: izborne jedinice, nain sastavljanja birakih spiskova, nain formiranja, sastav i dunost komisija koje sprovode izbore na birakim mjestima, injenica da je glasanje javno i lino, postupak izbora, nain utvrivanja rezultata izbora, izdavanje punomoi... Propisano je da izborne jedinice ine kapetanije i svaka izborna jedinica birala je po jednog poslanika, ukupno 62. Utvruje se da izabrani poslanici ine Narodno prestavnitvo, Narodnu skuptinu. Ni u ovoj odredbi ni u cjelini naredbe nema ni rijei o 30

ustavu i ustavotvornoj skuptini, ve je precizno utvreno da mandat izabranih poslanika traje samo do kraja 1905. tj. samo mjesec dana. Izbori su odrani 14/27 novembara 1905. godine. Glasanje je bilo javno, glasati su pojedinci. Na osnovu poziva u knjaevom Proglasu narodu crnogorskom objavljenom na Luindan, poslanici su izabrani na odranim izborima u novembru iste godine i sastali su se na Cetinju od 6/19 decembra 1905. godine. Za predsjedavajueg je izabran najstariji poslanik Simo Radulovi. Zasijedanje je poelo Prijestonom besjedom knjaza Nikole. Na toj Besjedi knjaz Nikola je rekao da se ni on ni njegovi predhodnici nijesu drali toga da je njihova volja zakon, i a su vrei vladarsku mo sami ograniavali i smatrali se odgovornim ne samo Bogu nego i narodu. Rijeio je da vladavini da drugi oblik kojim e se narod uvrstiti u naprednije narode i kao glavni dravni zakon odreuje Ustav, koji kako kae, daje narodu da se s njim mudro i poteno poslui kao tekovinom mirnom i blagoslovenom. Na kraju Prijestone besjede poloio je zakletvu da e vladati po Ustavu i zemaljskim zakonima i da e u svim djelima teiti za blago i sreu svojeg naroda. Ovim je proglaen i doneen Ustav za Knjaevinu Crnu Goru. Za ovu priliku sabrana skuptina nije sudjelovala u oblikovanju sadrine Ustava i nije razmatrala njegovu sadrinu. Pred njom je samo proglaen Ustav. Knjaz je konstatovao da je ustav podario narodu, to kazuje da je on dobro znao ta znai oktroisani ustav. Dakle, Ustav za Knjaevinu Crnu Goru je oktroisani, to ne umanjuje injenica da je irok krug ljudi uestvovao u raspravama u kojima je iskristalisana konana sadrina Ustava i da su ga oni jednoglasno odobrili. Oktroisani nain donoenja Ustava je vana injenica i nije nepoznat u svijetu, naime na taj nain je doneen veliki broj ustava kojima su apsolutne monarhije zamijenjene ustavnim. Oktroisano donoenje ustava je regularno samo ako ga donosi apsolutni monarh, kada je do njegovog donoenja postojala apsolutna monarhija.

21. Sadrina Ustava za Knjaevinu Crnu Goru


U odredbama Ustava za Knjaevinu Crnu Goru, od 1905. dominiraju cjeline: oblik vladavine, oblik organizacijske vlasti, nadlenosti i meusobni institucionalni odnosi kljunih organa u vrenju vlasti i prava crnogorskih dravljana. Ustavom je utvreno da je

31

Knjaevina Crna Gora nasljedna ustavna monarhija sa narodnim prestavnitvom. Monarhija i monarhijski oblik vladavine nijesu kreacija Ustava, postojali su u crnogorskoj stvarnosti i prije toga, bili su najvanija odlika Crne Gore. Po ovom lanu dotadanja apsolutna monarhija zamijenjena je ustavnom monarhijom, monarhijom sa ustavno ogranienom vlau, ne samo monarha, ve svih drugih dravnih organa. U ustavnoj odredbi Knjaevina Crna Gora nije definisana kao parlamentarna monarhija. Kasnijim ustavnim odredbama o narodnoj skuptini, o odnosima skuptine, vlade i knjaza, utvreni su kljuni sadraji parlamentarnog modela organizacije vlasti. Ustavno su utvreni jedinstvo i nedjeljivost teritorije drave. Sporazum vladaoca i Narodne skuptine jedini je nain mijenjanja granice drave, pa je tako i mogla biti donesena Odluka Podgorike skuptine 1918. kojom je ukinuta drava Crna Gora. Teritorija Crne Gore dijeli se na oblasti, oblasti na kapetanije a one na optine. Takoe se utvreuje da je dravna vjera u Crnoj Gori istono-pravoslavna i da je crnogorska crkva autokefalna, da ne zavisi ni od koje strane crkve. Sve ostale priznate vjeroispovjesti su slobodne. Ustav za Knjaevinu Crnu Goru ne imenuje oblik organizacije vlasti koji ustanovljava. Ustanovljava sistem organa vlasti, kompetencije svakog od njih i njihove odnose. ine ga organi: Knjaz/ Gospodar, kao ef drave, Narodno predstavnitvo/ Narodna skuptina, Ministarski savjet, Dravni savjet, Glavna dravna kontrola i nezavisno sudstvo. Sistem je ustavno oblikovan, tako da ni jedan od tih organa nema apsolutnu vlast.

22. Knjaz i krug njegove vlasti po Ustavu od 1905. godine


Prva odredba u Ustavu o efu drave glasi da je Knjaz/ Gospodar poglavar drave i da kao takav ima sva prava dravne vlasti, njegova linost je neprikosnovena i neodgovorna i on ne moe biti tuen. Meutim, po Ustavu se podrazumijeva da je Knjaz odgovoran za blagovremeno korienje prava koja su mu ustavno data za izvrenje dunosti, pa tako u moralnom smislu nije ni neprikosnoven ni neodgovoran. Ustavnim odreenjima je dvostruko oduzet apsolutizam knjzu. Prvo, njegova bezgranina vlast bitno je suena, oduzeto mu je pravo da samostalno donosi ili mijenja sudske odluke. Takoe mu je oduzeta i vlast da po svojim kriterijumima daje dravna zvanja i plate inovnika u dravnoj slubi. Drugo, oduzet mu je doustavni apsolutizam naina vrenja povjerene mu vlasti. Oduzet mu je izriitim ustavnim nalogom da vlast

32

koja mu je data vri po odredbama Ustava. Tako je volja Ustava i u tom pogledu izdignuta iznad volje knjaza. Radikalno je promijenjeno dotadanje shvatanje o izvoritu i karakteru vlasti monarha. UtvrenO je i niz zabrana Knjazu Gospodaru. Pored zabrana implicitno iskazanih odredbama kojim su utvrena njegova prava, takoe mu je i eksplicitno ustavno zabranjeno: da se protivno Ustavu mijea u poslove drugih dravnih organa da naredbama, ukazima i drugim aktima obustavi primjenu Ustava ili njegovih dijelova; da utie na rad sudova i da potvruje sudsku nezavisnost; da prekida istrage i suenje u toku, kod nepolitikih krivaca.

Ova ustavna odreenja o pravima i dunostima Knjaza Gospodara su pored dostignua, ogranienja i zabrana dovela i do preobraaja ustavne monarhije u pravcu sve vee demokratizacije i sazrijevanja uslova za zamjenu monarhije republikanskim oblikom vladavine. Taj proces je u Crnoj Gori nasilno usporavan ratovima (1912, 1913, 1915-1918), a njegov tok naglo je prekinut nelegalnim ukidanjem crnogorske drave 1918. Ustavom je tekoe sadrano, da u sluaju opasnosti zemaljske bezbjednosti, ukoliko Skuptina nije na okupu, Knjaz Gospodar ima pravo, na predlog Ministarskog savjeta, narediti sve to je potrebno za zatitu zemaljske bezbjednosti. Korienje ovog prava, ustavno je trostruko ogranieno, a njegovo korienje je podlono i jednoj vrsti parlamentarne kontrole. Ogranieno je time, to je izriito ustavno utvreno da pravo vai: iskljuivo kada postoji opasnost za bezbjednost drave - u vanrednim prilikama; mora biti u granicama potrebe za zatitu zemaljske bezbjednosti; samo kada Skuptina nije na okupu.

Uslov za korienje prava od vladaoca je postojanje prijedloga Ministarskog savjeta i potpisa svih ministara, da se utvrdilo, da je zemaljska bezbjednost u opasnosti. Knjaz je izriito ustavno obavezan, da o tome upozna Skuptinu, im se sastane. U raspoloivim izvorima nema dokaza da je Knjaz / Kralj Nikola u periodu 1905. do 18. septembra 1912., do Balkanskog rata, pozivom na odredbu u lanu 75. izdao bilo kakvu naredbu ili preduzeo bilo koju mjeru sa snagom zakona. Pozivom na ovu odredubu, u toku I Balkanskog rata, kralj Nikola donio je tri zakona, a u vremenu priprema za uee u Prvom svjetskom ratu i u toku tog rata, je donio pet zakona.

33

18. septembar 1912. godine donio je Zakon o rekviziciji, kojim je propisano da izvrna vlast i njeni organi, u sluaju kad se zemlja nalazi u ratnom ili vnrednom stanju, za ratne potrebe uzimaju putem rekvizicije, od naroda ono to vojsci moe posluiti. 22. septembra 1912. godine donio je Zakon o produenju rokova plaenja graanskih potraivanja zbog izbijanja rata, a 23. oktobra iste godine, Zakon o izdavanju blagajnikih uputnica (zapisa, bonova). U periodu pripreme za uee u Prvom svjetskom ratu donio je: Zakon o produenju rokova privatno/ pravnim obavezama od 23. jula 1914. godine, Zakon o izdavanju blagajnikih uputnica od 25. jula 1914, Zakon o sudskom postupku vojnih sudova u mobilnom i ratnom stanju od 18. oktobra 1914. godine, Zakon o izdavanju blagajnikih uputnica od 16. maja 1915. godine i isti takav od 4. decembra 1915.

23. Narodna skuptina i krug njene vlasti po Ustavu od 1905. godine


Narodnom predstavnitvu, ustanovljenom Ustavom, dato je ime Narodna skuptina. Sainjavaju je dvije vrste narodnih poslanika- Poslanici koje bira narod, neposrednim glasanjem u izbornim jedinicama koje ine kapetanije i oblasne varoi i poslanici po poloaju. U svakoj kapetaniji i oblasnim varoima narod bira po jednog poslanika. Prema zvaninim podacima postaojale su 54 kapetanije i 6 oblasnih varoi Cetinje, Podgorica, Niki, Kolain, Bar i Ulcinj. Ukupno 60 poslanika bira narod. Njihov mandat traje etiri godine. Ustavno je precizno utvreno da su poslanici po poloaju: mitropolit crnogorski, arcibiskup barski i primas srpski, muftija crnogorski, presjednik i lanovi Dravnog savjeta (6), predsjednik Velikog suda, predsjednik Glavne dravne kontrole i tri brigadira, koje Knjaz imenuje. Imenuje ih ukazom na prijedlog presjednika Ministarskog svjeta i po sasluanju Ministraskog savjeta. Linosti koje vre dravne funkcije i vjerske poslove su znaajne za narod i dravu, njihovo vrenje ima za cilj ostvarivanje i zatitu graanskih i vjerskih prava i sloboda. One su kolovane, imaju neki fakultet, iskustvo u vrenju dravnih

34

poslova na viim dravnim poslovima i na najviim vjerskim poloajima, znanje potrebno u zakonodavnom radu. Budui da je utvreno Ustavom, da Dravni savjet ima 6 lanova, iz ijeg se sastava bira presjednik, ustavno je utvreno da je ukupno 14 poslanika po poloaju. Izriitim ustavnim utvrenjem, vladaru nije dato pravo, da poslanike po poloaju imenuje po svojim kriterijumima. Kategoriju poslanika po poloaju, u Ustavu za Knjaevinu Crnu Goru, predloio je autor njegovog Projekta Stevan uri. Predloio je da prema poloaju budu tri poslanika: mitropolit Crne Gore, arcibiskup barski i primas srpski i muftija za Crnu Goru. Osnovna funkcija Narodne skuptine je zakonodavna. Za izradu, razmatranje i usvajanje zakona, nijesu dovoljne samo pravo da se zakon donese, dobra volja, savjestan i odgovoran rad, ve su potrebni i: razumijevanje optih potreba i dvije vrste strunih znanja - znanje o potrebama u zemlji i bar elementarno znanje o principima zakonodavstava u drugim zemljama. Ukoliko bi se desilo da se za poslanike izaberu oni koji nemaju to znanje, Narodna skuptina bi imala sastav, kojim ne bi mogla uspjeno da vri zakonodavnu funkciju, pa je to objektivno trailo da se obezbijedi da u Skuptini bude jedan broj poslanika, koji su se ve potvrdili kao zakonopisci. injenice kazuju da je tada, na tlu Crne Gore, ispoljen zamah obrauna sa crnogorskim patriotizmom, pa to nije iskljuivalo mogunost da se u toku rada Skuptine, od poslanika izabranih od naroda formira veina, koja e Skuptinu usmjeriti da slijedi ideje protivnika donoenja Ustava, tj. da se ukine drava Crna Gora kljuna vrijednost radi ijeg se uvrivanja, ouvanja i zatite i donosi Ustav. Loe stanje je nastalo ve u prvim mjesecima rada Narodne skuptine, poetkom 1907. godine kada je u sastavu dijela poslanika, izabranih od naroda, formirana veina, koju su inili protagonisti dravotvornog projekta, koji Crnu Goru tretira srpskom i koji zahtijeva da drava Crna Gora sebe rtvuje za ujedinjnje srpstva, iji je krajnji cilj ukidanje drave Crne Gore. Bez postojanja poslanika po poloaju ova veina bi imala potreban kvorum, a time i legalan osnov da donosi odluke, sudbonosne za budunost Crne Gore i njenog naroda. Dio poslanika izabranih od naroda ne bi bio dovoljan da 26. mata 1907. godine sprijei formiranje kvoruma, koji bi omoguio poslanicima, protagonistima politike velesrpstva da sami izglasavaju odluke, bez poslanika po poloaju. Ustanovljenjem kategorije poslanika po poloaju u Ustavu za Knjaevinu Crnu Goru od 1905. godine je odstupanje od parlamentarnog modela i ne moe se pozitivno ocijeniti sa stanovita principa razvijene demokratije. Meutim, osobenosti tadanje crnogorske 35

istorijske situacije, konkretne crnogorske socijalne stvarnosti, ustavno utvren broj te kategorije poslanika, govore da u tadanjoj crnogosrskoj stvarnosti postoje injenice koje su upuivale na ustanovljenje poslanika po poloaju opravdavaju to ustavno odreenje. Tako i opovrgavaju tvrdnju da je ono dokaz, da Ustav apsolutno zadrava nastavljanje samodravlja knjaza Nikole. To potvruje njihovo djelovanje u praksi.

24. Birako pravo po Ustavu od 1905. godine


Svakom punoljetnom crnogorskom dravljaninu (punoljetstvo se stie sa 21 godinom), izuzev aktivnim vojnim licima, garantovano je pravo biranja narodnih poslanika, bez obzira na to koliko plata dacije. Otklanjenje imovinskog cenzusa, kao uslov za birako pravo ima znaajne konotacije, jer je tako kao uslov potencirano, indetifikovanje crnogorskog dravljanstva, koje je uslov za birako pravo. Narodne poslanike, saglasno sa Ustavom, ne mogu birati aktivni oficiri u vojsci, podoficiri i vojnici stojee vojske. Za narodnog poslanika moe biti izabran samo onaj crnogorski dravljanin koji ima punih 30 godina, koji stalno ivi u Crnoj Gori, izuzimajui one koji se bave dravnim poslom na strani, koji uiva sva graanska prava i koji plaa najmanje 15 kruna poreze i dacije ili zajedno dacije i poreze. inovnici upravnih (policijskih vlasti) ne mogu biti birani za poslanike. Svi poslanici moraju ivjeti u Crnoj Gori, ali ne moraju ivjeti u kapetaniji ili varoi gdje su izabrani. Izbor poslanika, je pojedinani i neposredni. Izabran je onaj koji je dobio apsolunu veinu svih biraa koji su glasali. Nain izbora nije propisan. Propisuje se zakonom. Zakonima o izborima poslanika, propisano je javno, potom tajno, pa opet javno glasanje.

25. Ministarski savjet, Dravni savjet i sudovi po Ustavu od 1905. godine


Ministarski savjet Nadlenost Ministarskog savjeta vlade je: Donosi naredbe za izvrenje zakona i naredbe koje potiu iz vrhovne i nadzorne vlasti Knjaza Gospodara. U naredbama za izvrenje zakona mora se imenovati zakon, na osnovu kojeg se izdaje. Predlae Skuptini donoenje, izmjene, dopune i obavezujua tumaenja zakona. 36

Vlada je duna dati odborima (skuptinskim) potrebno objanjenje na njihov zakon. Vlada moe povui natrag podneseni projekat za vrijeme dok ne bude konano rijeen u Skuptini.

Vlada ne moe ni na kakav ustavni nain postii da postane zakon ili budet ono to ona eli, a Skuptina ne usvoji. Ona je podvrgnuta obavezama postignutim zakonima usvojenim u Skuptini. Svoenjem sveukupne ministarske odgovornosti samo na in smjene i izolovanim posmatranjem ustavnog utvrenja, da samo knjaz moe smijeniti ministre moe se zakljuiti da ustav za Knjaevinu Crnu Goru od 1905. godine apsolutno iskljuuje politiku odgovornost ministara Narodnoj skuptini. Politika odgovornost ministara se iskazuje po Ustavu i utvrenjem da su ministri odgovorni i Narodnoj skuptini za svoja slubena djela. Tako je ustavna obaveza ministra: da se odazivaju na poziv skuptinskih odbora i Skuptine i da im daju obavijetenja o poslovima iz svog djelokruga rada, da blagovremeno podnose prijedlog budeta, argumetuju prijedloge zakona i budeta koje dostavljaju skuptini, da se u Skuptini pokoravaju skuptinkom redu. Propisane su i sankcije za povredu reda u Skuptini.

Dravni savjet Postojao je u strukturi crnogorske vlasti i prije Ustava. Ustavno je odreeno da se sastoji od 6 lanova, koje imenuje Knjaz Gospodar. Njegove nadlenosti (dunosti) su nabrojane u 16 taaka. Po karakteru su: konsultatske, predlagako kadrovske i meritorno rjeavajue nadlenosti. Konsultantskog karaktera su: prouavanje zakonskih prijedloga, koje Vlada podnosi Narodnoj skuptini i davanje miljenja o njima, davanje svoga miljenja Vladi, na njeno traenje na predmete koje ona odredi. Rijeavajueg karaktera su: razmatra i rijeava tri vrste albi:- albe protiv ministraskih rjeanja u spornim administrativnim pitanjima- koja su rjeenja obavezna za ministre;albe protiv administrativnih rjeenja donesenih po predmetima za koje ministar po zakonu nije nadlean ; - albe protiv ukaza kojima se vrijeaju zakonom zagarantovana privatna prava.

37

Rjeava sukobe izmeu administrativnih vlasti, kao izmeu sudskih i administrativnih, sudi dravnim inovnicima kao disciplinarni sud. Odobrava izuzetno stupanje u crnogorsko dravljanstvo, poravnanje izmeu drave i pojedinih lica, djelimine isplate iz budetske rezerve za vanredne potrebe i zaduivanje drave.

Predlagako kadrovskog karaktera je predlaganje kandidata Skuptini za presjednika i lanove Glavne dravne kontrole. Sudska vlast Ustav utvruje da je sudstvo nezavisno. Sudovi pravdu izriu u ime Knjaza Gospodara a sude i rjeavaju po zemaljskim zakonima. Sudove postavlja Knjaz. Sudija moe biti samo onaj crnogorski dravljanin koji je uz druge zakonske uslove za dravnu slubu redovno zavrio pravni fakultet. Za predsjednika i lanove Velikog suda trae se da su sluili najmanje 6 godina kao sudije oblasnih sudova. Sudovi su kapetanski, oblasni i Veliki Sud. Utvruje se stalnost sudija kojima je garantovano da samo po zakonu o sudijama mogu biti premjeteni, otputeni i penzionisani. Tri naela postupka pred sudom su ustavno utvrena. To su: naelo da je suenje javno, osim sluaja gdje Sud utvrdi da treba iskljuiti javnost radi morala i reda; obaveza (naelo) da se u svakoj presudi i u svakom rijeenju moraju navesti razlozi i zakonske odredbe na kojim su oni zasnovani; i naelo da optueni za zloin mora imati branioca koga optueni sam sebi odredi, a ako ga ne odredi sam, Sud e mu ga odrediti. Ustavni nalog je da se rad sudova zasniva na naelima zakonitosti, jednakosti graana pred sudom i zabrane povratnog dejstva zakona.

26. Ustavna prava crnogorskih dravljana po Ustavu od 1905. godine


Lista ustavnih prava crnogorskih dravljana podudarna je, obimom i sadrinski sa standardnim listama ustavno zajamenih prava graana u tadanjim kulturno i ekonomski razvijenim evropskim i demokratskim dravama. Vjerska prava u njemu su garantovana ispred garantovanih u tadanjim Ustavima u okruenju. Utvreni su i zagarantovani: jednakost crnogorskih graana pred zakonom, lina sloboda, sloboda savjesti, sloboda vjerozkonskih obreda svih priznatih vjeroispovjesti, sloboda iskazivanja u granicama zakona misli, govorom, pismom, tampom ili slikama, sloboda 38

tampe (s tim da se samo zakonom o tampi mogu propisati cenzure ili neka preventivna mjera koja spreava izlaenje, prodaju i rasturanje spisa i novina), nepovredljivost tajne pisma i telegrafskih depea, osim u sluaju rata i krivine istrage, sloboda okupljanja u mirne zborove, sloboda udruivanja, pravo biranja narodnih poslanika bez obzira koliko plaaju dacije, pravo na besplatno osnovno kolovanje, nepovredivost stana, nepovredivost svojine, pravo da niko ne moe biti suen dok ne bude sasluan ili zakonskim nainom pozvan da se brani, zabrana izricanja smrtne kazne za isto politike krivce, osim pokuaja ili izvrenja atentata na linost Knjaza Gospodara i lanova vladalakog doma. Sva prava garantovana su svim graanima, a ne samo Crnogorcima. Ustavno je garantovan skup i sklop ljudskih prava od kojih jedan dio proizilazi iz zahtjeva ljudske pravde, a drugi iz zahtjeva drutvenog ivota na vie ivotnih polja. Njihova priroda je emancipatorska i njihovo dejstvo stvara kulturno- duhovni ambijent. Njihovo zajednitvo stvara ambijent na nivou demokratskih potreba i realne mogunosti Crne Gore na poetku XX vijeka. Garantovanjem ove liste ljudskih prava i oznaenih naela poretka, Ustav je znatno ograniio ukupnu dravnu vlast u Crnoj Gori. Time je ostvaren glavni smisao i cilj ideje Ustava i ustavnosti ogranienje dravne vlasti.

27.

Zakonodavna djelatnost i vrenje budetskog prava od strane

Skuptine nakon donoenja Ustava od 1905. godine


Zakonodavna djelatnost U nepovoljnim uslovima i u relativno kratkom vremenu Skuptina je usvojila 76 zakona i zakonika. Svi su objavljeni u kapitalnom djelu Crnogorski zakonici 1796 do 1916. godine. Meu 76 zakona koje je izdvojila su i zakoni o: izboru narodnih poslanika, dravnom budetu, sudskoj vlasti, ustrojstvu sudova, ustrojstvu vojske, javnim zborovima i udruenjima, osnovnoj koli, javnim prodajama nepokretnosti, eksproprijaciji, advokaturi, carinskoj ustanovi i slubi osiguravajuim drutvima; zatim Trgovaki i mjeniki zakon, Carinski zakon, zakoni o nekoliko koncesija stranim investitorima itd. Njihovom ukupnou i optim imovinskim zakonikom, pravno je zaokruen poredak crnogorske drave.

39

Njima je pravno ureena i uvrena dravna organizacija, propisani su i pravni osnovi i okviri za vrenje svih kljunih dravnih funkcija, regulisani su i odnosi u svim oblastima drutvenog ivota. Ustanavoljeni crnogorski pravni sistem, shvaen je kao ukupnost meusobno povezanih i promjenjivih elemenata koji se nalaze u meusobnoj interakciji. Predloge svih zakona pripremila je Vlada. Vlada je uz projekte zakona uvijek dostavljala i miljenje Dravnog savjeta. Za prouavanje svakog zakonskog projekta Skuptina je obrazovala, poseban skuptinski odbor. Izvjetaje o rezultatima prouavnja u pisanom obliku odbori su dostavljali Skuptini. Odbori su prouavali zakonske prijedloge uz uee nadlenog ministra ili/i vladinih povjerenika. Prijedlog zakonika o sudskom postupku u krivinim djelima, odbor za njegovo prouavanje prihvatio je u cjelini kako je predloen, sa nekoliko redakcijskih korekcija, i predloio Skuptini da ga usvoje. Skuptina je prihvatila predlog. Taj zakon je kopija odnosnog zakona Srbije, u pojedinim njegovim dijelovima prilagoen crnogorskim shvatanjima i obiajima. Prilikom razmatranja Projekta vojno/krivinog zakonika dobijenog od Vlade 9/21 decembra 1909. godine Skuptina je obrazovala posebnu komisiju od 6 lanova, na elu sa brigadirom Blaom Bokoviem, da proui Projekat i skuptini da miljenje sa predlozima. Na osnovu miljenja Dravnog savjeta taj odbor je podnio Skuptini predlog koji je znatno drugaiji od Projekta koji je dostavila Vlada. Skuptina je dostavila zakon u tekstu koji je predloio njen odbor, a ne u tekstu dostavljenom od Vlade. Na Sjednici skuptine o svakom zakonskom prijedlogu rasprava se vodila u dva dijela - u naelu i u pojedinostima. Voena je na osnovu odborskih izvjetaja. Svaki poslanik imao je poslovniku i vremensku mogunost da u debati podnosi amandmane za izmjenu i dopunu predloenih zakonskih projekata o kojima je skuptina, takoe, donosila odluku. Meutim, kada je amandman dat na prijedlog odbora, prvo se glasalo o prijedlogu odbora, pa ako ga skuptina usvoji, slijedi samo konstatacija da nema osnova da se glasa o prijedlogu podnesenog na sjednici. Odluka o usvajanju svakog zakonskog predloga u naelu donoena je pojedinanim glasanjem po prozivu. Skuptina je preteno usvajala prijedloge svojih odbora. Ovo kazuje da u vrenju zakonodavne vlasti veliko znaenje ima ustavno pravo, zakonodavnog organa, da mijenja i dopunjava vladine projekte zakona i da to pravo u ivotu ima daleko vei znaaj od prava formalnog predloga zakona.

40

Svih 76 zakona koje je Skuptina usvojila Knjaz / Kralj je proglasio bez zadravanja, iako se sadrina veine od njih u znatnoj mjeri razlikovala od sadrine projekata koje je Knjaevska vlada dostavljala Skuptini. Vrenje budetskog prava Ustavom za Knjaevinu Crnu Goru utvrena je da Narodna skuptina ima budetsko pravo. Ono se u parlamentarnom sistemu sastoji u pravu narodnog predstavnitva da razmatra i odobrava budet i zavrni raun za svaku budetsku godinu. To pravo obuhvata vie posebnih prava: da propie kada i kako se sastavlja i iskazuje dravni budet, da utvrdi rok do kada se dostavlja pijredlog budeta a do kada zavrnog rauna, da mijenja ili dopunjava pojedine stavke u budetu, da budet odobri ili ne odobri, da propisuje uslove i nain troenja odobrenih srestava i vrenje kontrole troenja budetskih sredstava. Znaaj i uloga dravnog budeta za ivot i razvoj drave ima veliki znaaj, zato to budet sa zakonskim i finansijskim dijelovima daje ovlaenje dravnim organima da ubiraju sredstva od pojedinih subjekata u dravi u iznosima i za namjene njima utvrene, da sprovode politiku izraenu kroz budet. Budet ima i pravni znaaj, jer odobravanje budeta svuda u parlamentarnom sistemu je iskazivanje povjerenja predstavnikog organa u rad Vlade, kao podnosioca predloga budeta. Javno razmatranje dravnog budeta u predstavnikom organu omoguava narodu uvid u budetske prihode i rashode i prua mu ansu da zna kako drava gazduje dravnim novcem i imovinom. U ondanjoj nerazvijenoj Crnoj Gori budet je imao uveanu razvojnu ulogu i funkciju u oblasti privrede, izgradnji drave, obrazovnih, zdrastvenih ustanova i drutvenih odnosa. Na dva naina Skuptina je kontrolisala izvravanje budeta: razmatranjem ili odobravanjem zavrnog rauna za svaku godinu, i putem anketnih odbora. Zavrne raune razmatrala je zajedno sa nalazima Glavne dravne kontrole, organa ije je iskljuiva dravna nadlenost kontrola pravilnosti izvrenja cjelokupnog budeta, posebno troenja budetskih sredstava. Relativno obimnu i intezivnu kontrolu izvravanja budeta Skuptina je vrila putem anketnih odbora, koji su vrili kontrolu ispravnosti troenja sredstava za pojedine namjere. Anketne odbore obrazovala je za kontrolu ispravnosti troenja sredstava za izgradnju: doma Vlade, puta Podgorica Mateevo, puta Kolain Mateevo, puta Mateevo Andrijevica, pristanita u Baru, eljeznike pruge Bar Virpazar itd.

41

28. Uzdizanje Crne Gore u rang kraljevine


1910. godine navravalo se 50 godina od vladavine knjaza Nikole, kada je Crna Gora objavila da e se u okviru i proslave jubileja proglasiti Kraljevinom, a knjaz Nikola prvim Kraljem Crne Gore. Vie drava Evrope je sa blagonaklonou to prihvatilo. Crnogorska Narodna skuptina je 15/28 juna 1910. godine jednoglasno utvrdila da se Crna Gora proglasi Kraljevinom, a knjaz Nikola prvim nasljednim kraljem Crne Gore. Nakon toga Skuptina je donijela Zakon o proglaenju Crne Gore za kraljevinu, kojim je propisano i da se knjaz Nikola I Petrovi Njego proglaava za kralja Crne Gore. Kralj je odmah taj zakon proglasio. U ovom se istie da je Kraljevina Crna Gora nastavljanje srednjovjekovene Zete, Kraljevine Vojislavljevia iz XI i XII vijeka. Pozdravne govore na sjednici Skuptine odrali su predstavnici sve tri vjeroispovijesti pravoslavni episkop, barski arcibiskup i muslimanski muftija. Sveanoj sjednici na inostranih poslova, kojoj je drava Crna Gora proglaena kraljevinom su prestolonaslednik Aleksandar Karaorevi, grki prisustvovali: kralj i kraljica Italije, bugarski suveren sa prestolonaslednikom i ministrom srpski prestolonaslednik, izaslanici ruskog cara Nikolaja veliki knjaevi Nikolaj i Petar Nikolajevi sa suprugama, zastupnik turskog sultana Hilmi pae, diplomatski kor i delegacija iz slovenskih zemalja. Uzvienje drave Crne Gore na rang Kraljevine, izraz je i potreba tadanje ivotne moi crnogorske drave da je sposobna za dalji razvoj. Prihvatanje tog uzvienja od evropskih drava izraz je i potreba da je tadanja crnogorska drava dostigla stepen evropske ureenosti i prosvijeenosti, pa je tako uveala svoj ugled u Evropi i ojaala svoju poziciju u meunarodnim odnosima.

29. Postupno i organizovano pripremanje uslova za ukidanje Kraljevine Crne Gore


Okupacijom Austro-Ugarske, poetkom 1916. godine suspendovani su: Ustav, pravni poredak i sve institucije vlasti drave Crne Gore, koja je podvrgnuta pravu okupatora. Takvo stanje je trajalo do oktobra 1918. godine kada je okupatorska vojska protjerana sa teritorije Crne Gore, izuzev sa podruja Podgorice i Kotora.

42

U protjerivanju okupatorske austrougrske vojske sa podruja Podgorice, uestvovale su i vojne jedinice vojske Srbije, koje su iz Pei prispjele u rejon Podgorice i dva dana borbenim dejstvom tjerele odstupajue jedinice austrougarske vojske iz rejona Podgorice i Danilovgrada. U tom pohodu preko osloboenih djelova, osloncem na snagu i autoritet vojske Srbije, etiri izaslanika vlade Srbije imenovali su, po kriterijumu politike odanosti, okrune naelnike, predsjednike optina i druge javne slubenike. Obavezali su ih da rade iskljuivo saglasno njihovim odlukama i nametnuli iskljuivo ideologiju unitarizacije srpskocrnogorskog prostora, i na crnogorski prostor su proirili primjenu Ustava Srbije. itavu vlast u Crnoj Gori preuzela su ta etvorica izaslanika Vlade Srbije, koji su sebe proglasili organom vrhovne vlasti za svu Crnu Goru i samonazavali se Privremeni Centralni Izvrni Odbor za ujedinjenje Srbije i Crne Gore, bez mandata od bilo koje legalne dravne ili drutvene institucije Crne Gore. Oni su donijeli 25. oktobra 1918. godine u Beranama Pravila za biranje narodnih poslanika za Veliku narodnu skuptinu u Crnoj Gori , po kojim je organizovana, sazvana i odrana nelegalna i nelegitimna skuptina poznata kao Podgorika skuptina. Ona je 26. novembra 1918. godine donijela Odluku kojom je drava Crna Gora ukinuta i njena teritorija prisajedinjena Srbiji. Iako je sve to ostvareno u oktobru i novembru 1918. godine, planirano je i pripremano jo od 1914. godine. Za njegovo ostvarivanje iskorieni su ratna situacija u toku Prvog svjetskog rata i njegovi rezultati. Prva pripremna injenja u tom pravcu ostvarena su ve prilikom priprema rata Srbije i Crne Gore protiv Austro-ugarskog napada 1914. godine. Naime, u avgustu 1914. godine Crna Gora je javno saoptila svoje opredjeljenje da stupa u rat na stranu Srbije, protiv austrougraske. Uslijedio je sporazum Vlade Crne Gore i Vlade Srbije da za voenje rata imaju jedinstvenu vrhovnu komandu, kojoj e biti vojno potinjena cjelokupna vojska Srbije i Crne Gore. Dogovoreno je da jedinstvena komanda bude vrhovna komanda vojske Srbije i da u njoj predstavnik vojske Srbije bude jedan brigadir/general vojske Crne Gore. Sporazumno je odreeno da naelnik Vrhovne komande vojske Crne Gore bude vii oficir iz Srbije. Razlog za to ne moe biti nedostatak sposobnih i vojno kolovanih generala i viih oficira Crne Gore, pa nema podataka kako je i zato to odlueno. Korektno ostvarivanje ovih sporazumnih odluka ne bi imalo nikakve veze sa uspostavljenjem vojno civilne totalitarne vlasti u Crnoj Gori u oktobru i novembru 1918. godine i ukidanju drave Crne Gore. Meutim, Vrhovna komanda vojske Srbije pravi ratni plan, njegovo sprovoenje, ideoloke i druge oblike djelovanja, aktivirajui i naelnika Vrhovne komande vojske Crne Gore, inae svog visokog oficira Petra Peia. Tako cilj Srbije 43

nije bio samo da se dobiju najvei odbrambeni rezultati, ve da se postepeno slabi dravnost Crne Gore i odbrana njene teritorije. Iz dugog niza radnji sa smjerom da se izbrie crnogorska posebnost bitno je da se iskae nekoliko podataka, koji objanjavaju kako je bilo mogue da Podgorika skuptina donese Odluku kakvu je donijela: Na crnogosrskog brigadira Jovana Beira, delegata Crne Gore u Vrhovnoj komandi vojske Srbije, vren je pritisak da se pridrui usmjeravanju vojske, koja bi ubrzala potpuno sjedinjenje Crne Gore Srbiji, zbog ega je on demonstrativno napustio tu dunost u oktobru 1914. godine. Da bi stvorila uvjerenje kod velikih sila da Crnu Goru treba tretirati dijelom Srbije i sa ciljem da Crna Gora bude zavisna od nje, Vlada Srbije je izdejstvovala od velikih sila, da ratna pomo saveznika Crnoj Gori ide preko Srbije. Znatne dijelove pomoi namijenjene Crnoj Gori nije joj proslijeivala. Glavni cilj je bio njeno ekonomsko iscrpljivanje, kako bi glad stanovnitva proizvela nezadovoljstvo prema kralju Nikoli i kako bi se stvaralo uvjerenje da Crna Gora ne moe da rjeava egzistencijalne probleme bez Srbije. Kraljevska vlada i Vrhovna komanda Srbije je djelovala da se u crnogorsoj vojsci stvara raspoloenje za sjedinjenje Crne Gore Srbiji, a u drugoj polovini 1915. godine i na poetku 1916. godine da regularna crnogorska vojska ne bude na Krfu. Tako je reformisna vojna jedinica crnogorskih dobrovoljaca na Krfu, a njeni pripadnici razmjeteni po jedinicama srpske vojske, sa ciljem da se time otkloni bilo kakvo reprezentovanje Crne Gore u borbama na Solunskom frontu. 1916. godine je kao posebna organizaciona jedinica unutar Ministarstva inostranih djela formiran crnogorski odsjek sa zadatkom da radi na ostvarenju prisajedinjenja Crne Gore Srbiji. U decembru je Nikola Pai podnio referat o crnogorskom pitanju na sjednici Vlade, koji sadri razraen plan rada na sjedinjenju. U njemu se utvruje jedan od kljunih pravaca rada za ostvarenje sjedinjenja ruenje ugleda i spreavanje uticaja kralja Nikole. Vlada je usvojila predloeni plan. U januaru 1917. godine Pai pridobija Andriju Radovia, tadanjeg predsjednika crnogorske Vlade u izbjeglitvu. Preko njega uspijeva da Vladu u tadanjem sastavu odvoji od kralja Nikole i suprostavi je njemu.

44

Po instrukcijama koje je Pai uputio srpskom poslaniku Vesniu u Parizu, Andrija Radevi formira Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje sa sjeditem u Parizu. Iako je u svom imenu imao odrednicu crnogorski, sve to je inio je bilo sa finasijskim sredstvima dobijenim od Vlade Srbije. U uputstvu za organizovanje tog odbora Nikola Pai njegove zadatke formulie u 15 taeka. Meu njima je osnovni zadatak da meu Crnogorcima vodi unionistiki pokret u duhu optih srpskih interesa. U aprilu 1918. godine Odbor je poeo izdavati list Ujedinjnje, u kom su objavljivani tekstovi u kojima se kralj Nikola optuuje za kapitalizaciju i izdaju, odluno se zastupaju stavovi koje je iskazivao Pai, napadaju se tekstovi u listu Glas Crnogorca, koji iskazuju zalaganja za federativno ureenje jugoslovenske drave. Poetkom decembra 1916. godine Pai upuuje Svetozara Tomia u Italiju, Francusku i vajcarsku, da se sastane sa Crnogorcima u tim zemljama i da ih pridobije za srpsku politiku. Pomou pridobijenih Crnogoraca Pai je organizovao aktivnost sa istim smjerom i ciljem i u Crnoj Gori. U poetku je to bilo preko pojedinaca i skriveno. Nakon obrazovanja Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje , aktivnost u Crnoj Gori odvijala se preko njega i javno. Pai je intenzivno komunicirao sa saveznikim dravama, najintenzivnije sa Vladom Francuske, pa je vie puta boravio u Parizu. Prikazujui kralja Nikolu kao izdajnika saveznika, izdejstvovao je od Vlade Francuske da sprijei kralju Nikoli i Vladi Crne Gore izlazak iz Francuske i povratak u Crnu Goru. Vlada Srbije pripremila je Krfsku konferenciju i donoenje Krfske deklaracije (20. jun 1917. godine) bez poziva dravi Crnoj Gori da njeni predstavnici uestvuju, iako su i Konferencija i Deklaracija posveene ureenju dravnih odnosa na jugoslovenskom prostoru.

30. Izbori za Podgoriku skuptinu

45

Odluka Podgorike skuptine sastoji se od dva dijela. Prvi dio je sumarno prikazivanje okosnice istorije Crne Gore, kome je data funkcija podloge za drugi dio. Drugi dio odluke, iskazan u pravno regulativnoj formi ima etiri take. Drugi dio odluke i jeste - Odluka Podgorike skuptine. Samo je on dravotvorno pravnog karaktera i znaaja. Prvi dio je relevantan za analize sa stanovita istinitosti stavova, kvaliteta izraza i stila. Za razumijevanje kulturno duhovne i politike matrice na kojoj je zasnovana Odluka bitna su dva stava u njegovoj sadrini. To su: negacija posebnosti crnogorskog naroda i ocjena da je kralj Nikola Petrovi izdajnik. Pravno regulativne take Odluke formulisane su ovim redom: Da se kralj Nikola I Petrovi Njego i njegova dinastija zbaci sa crnogorskog prijestola, Da se Crna Gora sa bratskom Srbijom ujedini u jednu jedinu dravu pod dinastijom Karaorevia i da tako ujedinjene stupe u zajedniku otadbinu naeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca, Da se izabere izvrni narodni odbor od pet lica koji e rukovoditi poslovima dok se ujedinjnje Srbije i Crne Gore ne privede kraju, Da se o ovoj skuptinskoj odluci izvijesti bivi kralj Crne Gore Nikola I Petrovi, Vlada Kraljevine Srbije, prijateljske saveznike sile i sve neutralne drave. Kljuna sadrina odluke su njene prve dvije take. U Odluci nema rijei Jugoslavija ni Jugosloven, ispunjen je zahtjev Nikole Paia da u akte o sjedinjenju ne treba da ue rije Jugoslavija, ni bilo kakva pogodbena formula ili reenica. To je jedan od dokaza da jugoslovenska ideja nije ni sutina ni osnov odluke Podgorike skuptine. Utvrenja u Odluci da se kralj Nikola zbacuje sa prijestola, da se Crna Gora sa Srbijom ujedinjuje u svom kontekstu skriva utvrenje da se ukida drava Crna Gora i da se Crnogorska teritorija unionistiki prisajedinjuje Srbiji. To je njihova krucijala sutina. Takoe u Odluci nema utvrenja da e Crna Gora imati bilo koju vrstu autonomije ili lokalne samouprave kao socijalna, politika i kulturna zajednica i da e crnogorski narod imati bilo koji oblik subjektiviteta u dravi sa kojom se ujedinjuje. Sutina izostavljanja ovih utvrenja je skrivanje da se pod firmom ujedinjenja vri unionistiko sjedinjenje crnogorske teritorije sa teritorijom Srbije i inkorporiranje crnogorskog naroda u srpski. To potvruje i sadrina narativnog dijela odluke u kojem se

46

crnogorska istorija i kultura ozaavaju srpskom, tvrdi se da su Crnogorci Srbi i negira se crnogorska nacija.

31. Rezolucija/Odluka o ukidanju drave Crne Gore: donoenje i sadrina


Izabrani poslanici su se sastali zbrzano 24. novembra 1918. godine, i radni ivot Podgorike skuptine je trajao est dana. Nakon to su odrane dvije predhodne sjednice na kojima je sproveden postupak verifikacije mandata i na kojima je izabrano asnitvo Skuptine, redovna sjednica odrana je 12./25. novembra, sa poetkom u tri sata posle podne. Izabrani predsjednik Skuptine predloio je da se pree na program rejeavanja najvanijeg pitanja o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom. Zatim je uslijedilo izlaganje Lazara Damjanovia, potpredsjednika Skuptine, koji je u izlaganju iskazao jedinu dilemu da li e se ujedinjenje i detronizacija dinastije Petrovi marirajui svriti ili e se obrazovati odbor za izradu Rezolucije. Dilema je rijeena odlukom da se izabere jedan odbor koji bi donio nacrt koji bi se iznio pred skuptinu, i da se u vidu rezolucije o tom prijedlogu u skuptini diskutuje. Ova odluka kazuje da je prilikom donoenja Rezolucije drastino pogaena procedura koju je sama Skuptina utvrdila. U Odbor je izabrano 20 poslanika. Nije odreen predsjednik Odbora. Druga redovna sjednica Podgorike skuptine je odrana sledeeg dana i dnevni red sjednice je formulisan pod odrednicama Nacrt rezoliucije i Diskusija rezolucije. Te odrednice u dnevnom redu sjednice su potvrivale odluku donesenu na sjednici prilikom obrazovanja i izbora Odbora. Njima je utvreno da je na dnevnom redu sjednice Nacrt rezolucije i da e se o njegovoj sadrini voditi rasprava. Bez poziva predsjednika da se glasa, bez glasanja o usvajanju, bez bilo kakvog zakljuka, poslanici prvaci unionista, poeli su potpisivati tekst rezolucije/odluke. Istiui da imaju veinu, insistirali su da svi pristupe potpisivanju bez glasanja. Tekst rezolucije/odluke potpisali su i oni poslanici koji su se otro protivili vie puta, stanovitu da je aplauz dokaz da je rezolucija usvojena, koji su traili da im se urui tekst da ga proitaju, pa da se tek nakon toga i rasprave izjasne o njemu. Nakon potpisivanja presjednik je konstatovao da je Rezolucija primljena. Sprijeena je dakle rasprava o sadrini rezolucije i ona je donesena drastinim krenjem procedure utvrene od same Skuptine. To kazuje da je Rezolucija donesena na nedemokratski i anti-parlamentarni nain, da joj je predhodio jednomjeseni totalitarni postupak i da je doneena po postupku koji ima sva obiljeja totalitarizma.

47

32. Osnovne karakteristike dravnog ustrojstva i politikog sistema Kraljevine SHS


Dravno ustrojstvo i politiki sistem jugoslovenske Kraljevine od 1918. do 1941. godine ostvareni su u 5 etapa. Prva etapa: ine period od njenog ustanovljenja 1. decembra 1918. godine do donoenja njenog prvog Ustava 28. juna 1921. godine. U tom periodu je sa imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, apsolutna je monarhija. U toku decembra drava je imala samo jedan od tri vrhovna dravna organa vlasti kralja. On je vrio kraljevsku, zakonodavnu i izvrnu vlast. Od kraja decembra imala je i Vladu koju je imenovao kralj i koja je radila prema njegovim opredjeljenjima i njemu odgovarala. Izrada ustavnog teksta je trajala do 28. juna 1921. godine. Druga etapa: poinje izglasavanjem Ustava. Ustav je donesen u formi ustavnog pakta. Ogleda se u tome to su ga donijeli Ustavotvorna skuptina, a potvrdio ga je u ime kralja Prestolonaslednik - regent. Propisano je da je drava monarhija i da je kralj kljuni organ vlasti. On direktno ili posredno uestvuje u vrenju sve tri grane vlasti, zajedno sa Narodnom skuptinom vri zakonodavnu i ustavotvornu vlast, potvruje i proglaava zakone. Kralj je neodgovoran za svoje politike postupke, to znai da nije ni mogao bti smijenjen. Kralj raspisuje izbore, saziva Narodnu skuptinu na zasijedanje redovno ili vanredno. Narodna skuptina je jednodomna. ine je poslanici izabrani na neposrednim izborima, tajnim glasanjem na period od etiri godine. Birako pravo imaju dravljani mukog roda, stariji od 21 godine. Oficiri aktivni i u nedejstvu, kao i podoficiri i vojnici pod zastavom ne mogu glasati. Skuptina ima pravo zakonodave inicijative. Bez njene saglasnosti nema zakona. Skuptina meutim nema pravo da sama odluuje o svom sazivu, poetku rada, prekidu i zakljuivanju zasijedanja. Kralj je mogao raspustiti Narodnu skuptinu u svako doba, kada zasijeda i kada ne zasijeda. Za rasputanje narodne skuptine ustavno su propisana samo dva uslova: prvi akt o rasputanju mora sadrati odredbu kojom se raspisuju izbori za novi sastav Narodne skuptine, koji se moraju odrati u roku od tri mjeseca od njegovog donoenja i skuptina u novom sastavu mora se sastati najkasnije do kraja etvrtog mjeseca od dana donoenja akta o rasputanju; drugi akt o rasputanju mora biti premapotpisan od strane svih ministara ime je utvrena i njihova odgovornost za rasputanje Skuptine. Ministri se postavljaju i razreavaju kraljevim ukazom, koji potpisuje predsjednik ministarskog savjeta.

48

U Ustavu je utvren i pravni poloaj pojedinaca, tako je propisano da su svi graani pred zakonom jednaki. Takoe je utvreno da svaki graanin ima pravo i bez iijeg odobrenja tuiti sudu dravne i samoupravne organe za krivina djela koja bi uinili prema njemu u slubenom radu. Za ministre, sudije i vojnike pod zastavom vae naroite odredbe. Odravanje zborova je slobodno u zatvorenim prostorijama. Politiki konflikti i mrnja dobili su kulminaciju u atentatu na sjednici Narodne skuptine 20. juna 1920. godine kada su ubijena dvojica hrvatskih poslanika. Takvim stanjem u dravi i u radu Narodne skuptine, kralj Aleksandar je objasnio donoenje Kraljevog manifesta od 6. januara 1929. godine, kojim je ukinuo Ustav i raspustio Narodnu skuptinu bez zakazivanja izbora za njen novi sastav. Akt kojim je do tada ustavom ograniena monarhija je zamijenjena apsolutnom monarhijom. Istog dana donio je Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi, kojim je svu vlast koncentrisao u svoje ruke, i Zakon o zatiti javne bezbjednosti i poretka u dravi, poznat kao Zakon o zatiti drave, kojim je snano ograniena sloboda tampe, zbora, dogovora i politikog organizovanja. Dva dana kasnije je donio Zakon o Dravnom sudu za zatitu drave, nadlenog da sudi samo za krivina djela drave i njenog ureenja propisana zakonom. Ovim zakonima zabranjen je i rad svih politikih partija u Jugoslaviji. Time je poela i trea etapa dravnog ustrojstva i politikog sistema jugoslovenske Kraljevine. Ova etapa je trajala do 3. septembara 1931. godine kada je kralj Aleksandar donio Ustav Kraljevine Jugoslavije. Ova etapa poznata je pod imenom Monarhistika diktatura. To je period ispunjen otvorenim diktatorskim metodama vlasti u kojem je propisano da su zloinstva pisanje, izdavanje, tampanje, rasturanje knjiga, novina, plakata, ili objava kojima se moe ugroziti javni mir ili dovesti u opasnost javni poredak ili podrivati vlast kao svako komunistiko djelovanje. Uvoenjem estojanuarske diktature nastupio je period progona svih demokratskih snaga u zemlji i pravi teror. Najintezivnije su progonjeni i terorisani pripadnici zabranjene komunistike partije i njihovi simpatizeri. Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja utvrena je i nova administrativno teritorijalna podjela drave. Ukinute su oblasti i okruzi i zamijenjeni sa 9 banovina, koje su teritortijalno odreene tako da se njihova teritorija ne poklapa sa istorijsko- politikim i teritorijalno- nacionalnim granicama. etvrta etapa poinje donoenjem Ustava Kraljevine Jugoslavije od 3. septembra 1931. godine, koji je na oktroisani nain donio kralj Aleksandar. Ova etapa traje do njemakoitalijanske okupacije Jugoslavije u aprilu 1941. godine. Donoenjem ovog Ustava Kraljevina Jugoslavija ponovo je postala ustavna monarhija. Ovaj Ustav se smatra nedemokratskim, jer u njemu nema odredbe o primjeni parlamentarne Vlade, kakva je bila u prvom lanu Ustava iz 49

1921. godine. Struktura skuptine je drugaija. Umjesto jednodomne, ustavom iz 1931. godine ustanovljena je dvodomna Skuptina. Prvi dom ini Narodna skuptina, iji se lanovi biraju na neposrednim i tajnim izborima. Drugi dom - Senat sastavljen je od dvije kategorije lanova kategorije biranih i kategorije imenovanih od kralja.Broj biranih lanova senata, odreivan je prema broju stanovnika, a kralj je mogao imenovati najvie onoliko lanova Senata koliko je birano. Odredbe o pravima i slobodama u ovom ustavu nema najbitnijih odredaba koje su postojale u Ustavu od 1921. godine u odjeljku socijalne i ekonomske odredbe. Sve odredbe o ljudskim pravima i slobodama su neprecizne. Petu etapu ini period od avgusta 1939. godine, kada je aktom kraljevskog namjesnitva ustanovljena Hrvatska banovina, do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine, preciznije do 27. mata 1941. godine kada je kratkotrajno puem vlast u zemlji preuzela uspostavljena Vlada. Tim aktom izvrena je revizija Ustava iz 1931. godine, ali ne na nain propisan u njem. Po Ustavu, taj akt su mogli sporazumno donijeti Narodno predstavnitvo i Kraljevsko namjesnivo, a donesen je bez uea narodnog predstavnitva. Istovremeno je iskorieno pravo rasputanja Narodne skuptine, pa je rasputena bez raspisivanja novih izbora. Senat, koji po Ustavu nije mogao biti rasputen, meutim, nije po Ustavu mogao samostalno vriti zakonodavnu funkciju. Sva dravna vlast je bila u rukama kraljevskog namjesnitva. U svakoj od prikazanih pet etapa, dravnog ustrojstva i politikog sistema, u jugoslovenskoj Kraljevini postojao je i djelovao viepartizam. Svih ovih pet etapa karakterisale su neodgovorna svevlast kralja u dvije etape neograniene ni pravno, autoritarni i drugi nedemokratski principi, intervencionizam i protekcionizam sa pozicije vlasti i moi, naglaena uloga policijskih vlasti, zakonsko ograniavanje politikih sloboda.

33. Statusna odreenja teritorije Crne Gore u okviru Kraljevine SHS/Jugoslavije


Kada je na osnovu odreenja u Ustavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, uredbom o podjeli zemlje na oblasti od 26. aprila 1922. godine, teritorija novostvorene drave, podijeljena je na 33 upravne oblasti. Teritoriji Crne Gore bez crnogorskog imena, odvajanjem od nje Bjelopoljski i Pljevaljski srez, dat je satus jedne od 33 upravne oblasti u okviru Kraljevine SHS pod nazivom Zetska oblast.

50

Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja, od 5. oktobra 1929. godine, drava je podijeljena na 9 banovina. Tim zakonom teritorija Crne Gore, bez pominjanja njenog imena utopljena je u sastav Zetske banovine. Kao u drugim oblastima, i u Zetskoj oblasti, Kralj vri upravnu vlast preko ministarstava. Na elu oblasti, je veliki upan, kao predstavnik kraljevske vlasti, nadlean da u oblasti vri poslove opte uprave. Iz njegove nadlenosti izuzeti su svi poslovi u oblastima: vojske, pravde, finansija, saobraaja, pote i telegrafa, koji su odreeni kao iskljuiva nadlenost centralnih organa. Veliki upan je starjeina svih slubi i struka u oblasti, a radi po uputstvima i naredbama nadlenih ministara. Upravna vlast u Zetskoj banovini, kao i u drugim banovinama, povjerena je banu, koga postavlja kralj Kraljevine Jugoslavije na prijedlog predstavnika Ministarskog savjeta, koji je predstavnik vrhovne vlasti Kraljevine.

34. Politike stranke u Crnoj Gori izmeu dva rata i njihove politike orijentacije
Na teritoriji Crne Gore su ve 1920. godine nastale organizacije i odbori sa imenima: Narodna radikalana stranka u Crnoj Gori, Demokratska stranka u Crnoj Gori, Odbor Jugoslovenske republikanske stranke za Crnu Goru i Komunistika partija Jugoslavije u Crnoj Gori, 1921. godine Savez zemljoradnika u Crnoj Gori. Svaka od njih u Crnoj Gori je filijala centralistiki organizovanih, srbijanskih ili jugoslovenskih politikih stranaka. Jedina autohtona stranka na podruju Crne Gore je Crnogorska federalistika stranka, osnovana 1921. godine. Ovakva politiko partijska konstelacija imala je za rezultat da je politiki ivot u Crnoj Gori uglavnom tekao u okviru koncepcija centralnih organa srbijanskih i jugoslovenskih partija. Politike stranke su uestvovale na parlamentarnim izborima 1920, 1923, 1925, 1927. godine. Narodna radikalna stranka u Crnoj Gori bila je stranka gradskog stanovnitva. Najuticajniji u njoj bili su sudije, svetenici, trgovci, vii i nii inovnici, penzioneri. Njenu ideologiju odlikuje shvatanje da je Crna Gora srpska Sparta i da u njoj ive najistiji Srbi. Ova stranka u Srbiji je imala kljunu ulogu u vlasti na jugoslovenskom nivou. Ta injenica

51

kao i njeno zalaganje da se reavaju neki krupni ekonomski problemi za podruje Crne Gore i na podruju Crne Gore rezultirala je uprkos korupciji u njenom djelovanju, da je imala znagtnog uticaja na birako tijelo i na sve tokove u Crnoj Gori. Demokratska stranka u Crnoj Gori polazila je od programskog stava da u Kraljevini SHS ivi jedan narod sa tri imena. Crnu Goru je smatrala integralnim dijelom jugoslovenske drave i da je njena pozicija tajno rijeena odlukom Podgorike skuptine. Po socijalnoj strukturi to je bila stranka intelektualaca u najirem znaenju tog pojma. Jugoslovenska republikanska stranka u Crnoj Gori ija se djelatnost ispoljavala i ostvarivala preko nekoliko stranakih prvaka meu kojima se najvie isticao Jovan onovi. U sreditu njihovih djelovanja su socijalno- ekonomsko stanje u Crnoj Gori i kritian odnos prema vrhu drave, zbog toga to vie i bre ne djeluje da se rjeava teko socijalno ekonomsko stanje. Savez zemljoradnika u Crnoj Gori pretendovao je kao i u Srbiji da se seljacima, kao najbrojnijem dijelu stanovnitva obezbijedi status najuticajnijeg politikog inioca u dravi. Unutar Saveza postojale su dvije struje jedna za agresivniji nastup prema reimu, a druga za umjereniji. Komunistika partija Jugoslavije u Crnoj Gori postojala je kao integralni dio centralistiki organizovane partije, koja je dio svjetskog komunistikog pokreta izraenog kroz Kominternu. Do Treeg kongresa Komunistike partije Jugoslavije komunisti u Crnoj Gori su djelovali u prilog koncepta jugoslovenskog unitarizma, nacionalnog i kulturnog, a potom su djelovali sa mjerom zalaganja, za nezavisnu Crnu Goru u sastavu budue balkanske federacije. Crnogorska federalistika stranka je jedina autohtona politika stranka na podruju Crne Gore. Osnovna ideja je federativno ureenje zajednike drave protiv srbijanskog hegemonizma, to obuhvata i stanovite da je nelegitimna i nelegalna Odluka Podgorike skuptine. Njihovo najuticajnije jezgro inila je elita politiara intelektualaca iz ustavnog perioda Crne Gore 1905 - 1918 godine. Djelovala je u vrlo nepovoljnim politikim okolnostima i djelovanje ove stranke nailazilo je na veliku odbojnost vlasti i drugih politikih stranaka. Zabrana postojanja i djelovanja politikih stranaka u toku estojanuarske diktature prekinula je postojanje i djelovanje politikih stranaka i u Crnoj Gori. Obnova rada politikih stranaka otpoinje posle donoenja Ustava Kraljevine Jugoslavije od 3. septembra 1931. godine.

52

U toku 1932. godine obnovile su rad i djelovanje na podruju Crne Gore: Crnogorska federalistika stranka i filijale stranaka iz Srbije (Radikalna stranka, Savez zemljoradnika i Demokratska stranka). Komunistika partija je nastavila ilegalno djelovanje jer nije prestala zabrana njoj.

35. Politiki sistem u procesima NOB-a 1941-1945. i obnavljanje drave Crne Gore
U aprilu 1941. godine je kapitulirala Kraljevina Jugoslavija. Teritoriju Crne Gore okupirale su vojne snage tadanje faistike Italije. Najviu vlast do 13. jula 1941. godine vrio je uspostavljeni Visoki civilni komeserijat, a posle 13. jula uvedena je vojna uprava i vrhovnu vlast je vrio ustanovljeni Vojni guvernatorat. Teritorija Crne Gore je rasparana. Oblast Boke Kotorske je anektirana od strane faistike Italije sa statusom posebne provincije u okviru Dalmacije. Podruja Ulcinja, Tuzi, Plava i Roaja pripojena su tzv. Velikoj Albaniji. Okupator je na ostalom dijelu Crne Gore pokuao da obnovi nezavisnu dravu Crnu Goru pod patronatom Italije. U tom cilju je i organizovana Petrovdanska skuptina na Cetinju 12. jula 1941. godine, na kojoj je aklamacijom usvojena Deklaracija o proglaenju nezavisnosti Crne Gore pod patronatom Italije. U istorijskom periodu od 1941. do 1945. godine na terioriji Crne Gore vodila se NOB protiv Okupacije. Optenarodni ustanak je zapoeo 13. jula 1941. godine, nakon kojeg je u Crnoj Gori stacionirano osam divizija okupatorske vojske. U toku NOB-a poev od 21. jula na osloboenim teritorijama uspostavljani su novi narodni organi vlasti seoski, mjesni, optinski i sreski Narodno- oslobodilaki odbori, koje su birali graani sa navrenih 18 godina. Jednako pravo glasa imali su mukarci i ene, kada su ene prvi put u istoriji dobile pravo glasa. Zemaljska skuptina Crne Gore i Boke odrana je u manastiru Ostrog 13. februara 1942. godine, poznata kao Ostroka skuptina, prvi je organ vlasti ustanovljen za itavu teritoriju Crne Gore. Ona je izabrala Narodno- oslobodilaki odbor za Crnu Goru i Boku, kao najvii organ vlasti u Crnoj Gori izmeu zasijedanja skuptine, a odbor je izabrao svoj izvrni odbor, svoju Vladu. U istom periodu na teritoriji Crne Gore je djelovao etniki pokret, ije je rukovodstvo u oktobru 1941. godine imenovao voa etnikog pokreta u Srbiji Draa Mihajlovi. Od poetka 1942. godine sve do decembra 1944. godine, ovaj pokret je vodio borbu protiv Narodno- oslobodilake vojske, protiv organa vlasti uspostavljenih i sukcesivno obnavljanih

53

od narodno- oslobodilakog pokreta. Progonio je u logore po Crnoj Gori, Albaniji i Italiji pripadnike tog pokreta i istaknute rodoljube koji su ga podravali, a likvidirali organizatore tog pokreta. U istorijskom jezgru Crne Gore, Katunskoj nahiji, grupacija crnogorskih nacionalista opredijeljena da djeluje na pravcima deklaracije usvojene na Petrovdanskoj skuptini, nazvana je Zelenaki pokret i od 1942-44. godine uspostavila je i vrila vojnu i civilnu vlast. Ovaj pokret se raspao u drugoj polovini 1944. godine. U drugoj polovini 1944. godine, skoro na cijeloj teritoriji Crne Gore, a u januaru 1945. godine na svakom djeliu teritorije Crne Gore, Narodno- oslobodilaki pokret uspostavio je zakonodavnu, izvrnu i sudsku valast. U procesima stvaranja imenovanih organa vlasti doneeno je vie politiko- pravnih akata, kojima je stvorena politika, organizaciona i pravna osnova za konano uobliavanje dravnog ustrojstva i politikog sistema Crne Gore. Najznaajniji od tih akata su: Odluka o osnivanju Zemaljskog antifaistikog vijea Narodnog osloboenja Crne Gore i Boke (ZAVNO Crne Gore i Boke), Narodnog predstavnitva, najveeg rukovodeeg tijela NOB-a u Crnoj Gori i najvieg organa vlasti u Crnoj Gori. Odluka o pretvaranju ZAVNO-a u Crnogorsku antifaistiku skuptinu narodnog osloboenja (CASNO) i njenom konstituisanju u najvie zakonodavno i izvrno tijelo Crne Gore. Njenim donoenjem obnovljena je dravnost Crne Gore, kao federalne jedinice jugoslovenske federacije. Time je obesnaana, anulirana odluka Podgorike skuptine. Izjava CASNO-a o pravima i dunostima graana Federalne Crne Gore. Odluka o ukljuenju srezova Pljevaljskog i Bjelopoljskog u Federalnu Crnu Goru, donesena 15. aprila 1945. godine.

36. Dravno ustrojstvo i politiki sistem Crne Gore 1945-1992. godine


Dravno ustrojstvo i politiki sistem Crne Gore u periodu1945-1992. godine uspostavljani su i ostvarivani u okvirima jedinstvenog dravnog ustrojstva, drutveno-

54

ekonomskog ureenja i politikog sistema Federativne Jugoslavije. Kao i druge republike lanice Federacije, i Crna Gora je dobrovoljno preuzela obavezu da njeno dravno ustrojstvo i politiki sistem budu saglasni sa ustrojstvom i politikim sistemom Federacije. Crna Gora je od 1945. do 1992. godine ureivala svoje ustrojstvo i svoj politiki sistem. Na zasijedanju 15. aprila 1945. godine na Cetinju CASNO donosi Zakon o pretvaranju u crnogorsku Narodnu skuptinu i Narodno- oslobodilakih odbora u Narodne odbore. Crnogorska Narodna skuptina istog dana donosi Zakon o obrazovanju Narodne vlade, kojim se utvruje da je Narodna vlada najvii izvrni i naredbodavni organ Federalne Crne Gore. Crnogorska Narodna skuptina je 15. februara 1946. godine donijela Zakon o nazivu drave, kojim je utvreno njeno ime- Narodna Republika Crna Gora, kojima je i Crnogorska Narodna skuptina preimenovana u Narodnu skuptinu. Na neposrednim i tajnim izborima odranim 3. novembra 1946. godine izabrana je ustavotvorna skuptina koja je 31. decembra iste godine donijela Ustav Narodne Republike Crne Gore. Njime je drava Crna Gora definisana kao narodna drava republikanskog oblika, u njoj sva vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu. Pravo glasa imaju graani oba pola koji su navrili 18 godina. Prvi put je ustavno zajamena rodna ravnopravnost u svemu. Narodna skuptina bira Vladu kao izvrni organ, koja joj je odgovorna. Sudovi su nezavisni, sudove bira i razreava Narodna skuptina. Utvrena su tri oblika svojine: optenarodna (dravna), zadruna i privatna. Zajamena je svim graanima jednakost pred zakonima bez obzira na nacionalnost, vjeru i dr; sloboda savjesti i vjeroispovijesti. Crkva je odvojena od drave. Crkve su slobodne u svojim vjerskim poslovima i vrenju vjerskih obreda. Zabranjena je zloupotreba vjere u politike svrhe. kole su dravne, a zakonom se moe dopustiti osnivanje i privatnih kola. Kao i itavoj Federativnoj Jugoslaviji i u Crnoj Gori tada je postojao jednopartijski sistem i rukovodea uloga Komunistika partija Jugoslavije. Od 1946. do 1992. Republika Crna Gora donijela je tri ustava, 1953, 1963., i 1974. Amandmanski su mijenjani: ustav od 1953, donesen u formi Ustavnog tri puta, Ustav od 1963, dva puta, a Ustav od 1974. sedam puta. Narodna skuptina Narodne Republike Jugoslavije, donijela je 4. februara 1953. Ustavni zakon o osnovama drutvenog i politikog ureenja Narodne Republike Crne Gore i republikim organima vlasti. U materijalnom smislu, ovaj zakon ima karakter ustavnog akta , karakter ustava. U njemu se utvruje da je Narodna skuptina predstavnik narodnog

55

suvereniteta i najvii organ vlasti, to e rei da se zadrava skuptinski sistem organizacije vlasti. Promijenjena je i struktura skuptine. Umjesto jednog ustanovljena su i dva vijea, jedno po imenu Republiko vijee koje biraju svi graani koji su navrili 18 godina na neposrednim izborima tajnim glasanjem i drugo po imenu Vijee proizvoaa, koje biraju zaposleni u industrijskoj, poljoprivrednoj i zanatskoj proizvodnji. Odredbe o sudovima u Ustavu iz 1946. godine nijesu mijenjane. Crna Gora isto kao i federacija u ijem je sastavu, donijela je 1963. godine novi cjeloviti Ustav. Tada Republika Crna Gora dobija u svom nazivu atribut Socijalistika. Po ovom Ustavu proirene su kompetencije drave Crne Gore kao i drugih republika, da ureuje svoj pravni poredak i da suvereno raspolae svojim resursima. U ustavu iz 1963. godine kao i u Saveznom ustavu i u ustavima drugih republika ustanovljen je politiko predstavniki politiki sistem. Ustav iz 1974. godine odlikuju osnova i naela kao i Ustav iz 1964. godine Dvije su bitne novine koje donosi. Prva je obimno vraanje u nadlenost republikama lanicama, pa i Crnoj Gori, funkcija koje su one u ustavima iz 1946. godine prenijele da ih vri federacija. Time je pozicija Crne Gore promijenjena, uveana je njena dravnost. Druga novina je ustanovljenje delegatskog skuptinskog sistema. Razlika izmeu njega i dotadanjeg politiko-predstavnikog skuptinskog sistema je u poloaju, pravima i dunostima izabranih predstavnika, radnika i graana i skuptine. Delegatski skuptinski sistem za polazite ima delagacije u svim delegacijama rada u mjesnim zajednicima, u svim drugim oblicima radnog organizovanja. One i delegati su bili duni da kontinuirano komunciraju, da zajedniki trae najadekvatnija rijeenja koja delegati donose. U procesima razbijanja estolane jugoslovenske federacije zapoetim 1988. godine ruilakom tzv. antibirokratskom revolucijom, ija je sadrina vie anticrnogorska, nego antibirokratska, Crnoj Gori su opet nametnuti politika i ideologija velikosrpstva. Snaga i smjer te antibirokratske revolucije Crnu Goru je 1992. godine opredijelila da uini istorijski ogromnu stranputicu - nije se, kao to su to uinile Slovenija, Hrvatska, Makedonija i BiH, konstituisala kao nezavisna drava. Umjesto toga, zajedno sa Srbijom je 27. aprila 1992. godine formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju, njihovu zajedniku dvolanu, federativnu dravu, na principu centralistikog federativizma. Primjenom principa centralistikog federalizma, centralni organi su kontinuirano naruavali ravnopravnost Crne Gore sa drugom republikom lanicom, to je oslabilo dravnost CG i njenu ravnopravnost.

56

Na insistiranje EU 14. marta 2002. godine prihvatila je da za tri godine ne sprovodi referendum o nezavisnosti i zajedno sa Srbijom, uz garancije EU potpisala Beogradski sporazum, njim je ukinuta SRJ, a formirana Dravna Zajednica Srbija i Crna Gora. Na dravnotvornom referendumu odranom 21. maja 2006. godine narod Crne Gore donio je odluku kojom je Crna Gora ustanovljena kao nezavisna drava. Meunarodna zajednica je to ubrzo priznala i Crna Gora je kao nezavisna drava postala lanica sistema drava svijeta i njihovih meunarodnih organizacija i institucija, a prestala je postojati dravna zajednica Srbija i Crna Gora.

57

You might also like