Stephen W.

Hawking

BUDUNOST SVEMIRA
I DRUGI ESEJI

SADRAJ

Predgovor 1. Djetinjstvo 2. Oxford i Cambridge 3. Moja iskustva s ALS-om 4. Odnos javnosti prema znanosti 5. Kratka povijest Kratke povijesti 6. Moje stanovite 7. Je li na pomolu kraj teorijske fizike? 8. Einsteinov san 9. Podrijetlo svemira 10. Kvantna mehanika crnih jama 11. Crne jame i djeteca-svemiri 12. Je li sve odreeno? 13. Budunost svemira 14. Razgovor: Ploe za pusti otok Kazalo

7 11 23 31 37 43 51 59 79 95 111 125 137 151 167 187

PREDGOVOR

radova koje sam napisao u razdoblju od 1976. do 1992. godine, a seu od autobiografskih crtica, preko filozofije znanosti do pokuaja da objasnim uzbuenje koja osjeam pred znanou i svemirom. Svezak zavrava prijepisom emisije Ploe za. pusti otok u kojoj sam sudjelovao. To je osobita britanska serija u kojoj se od gosta trai da se zamisli na pustome otoku i odabere osam plo a uz koje bi elio provesti vrijeme dok ga ne spase. Na sreu, ja nisam morao predugo ekati povratak u civilizaciju. S obzirom da su pisani tijekom esnaest godina, tekstovi odraavaju moje znanje u vrijeme kad su pisani, a nadam se da se ono s godinama pove avalo. Zato sam naveo nadnevak i prigodu za koju su sastavljeni. Kako je

VAJ SVEZAK JE zbirka

Predgovor svaki napisan kao samostalan tekst, mnoge se pojedinosti u njima ponavljaju. Pokuao sam to umanjiti, no neka su ponavljanja ipak ostala. Mnogi dijelovi ovog sveska osmiljeni su kao predavanja. Moj je govor bio tako nerazgovijetan da sam predavanja i seminare morao drati preko druge osobe, obino nekog od mojih studenata koji su me razumjeli ili su itali tekst to sam ga napisao. Me utim, 1985. godine sam podvrgnut operaciji nakon koje sam u potpunosti izgubio mo govora. Neko vrijeme nisam bio u mogunosti komunicirati. Na kraju sam dobio ra unalni program i zauujue dobar sintetizator govora. Na moje iznenaenje, otkrio sam da mogu biti uspjeni javni govornik i obraati se brojnoj publici. Uivam objanjavati znanost i odgovarati na pitanja. Siguran sam da jo mnogo toga mogu nauiti kako bih to radio bolje, ali nadam se da se popravljam. To moete i sami procijeniti itaju i ove stranice. Ne slaem se s gleditem da je svemir tajna, neto to se moe naslutiti, ali ne i potpuno ispitati ili shvatiti. Smatram da se takvim gleditem nanosi nepravda znanstvenoj revoluciji koju je prije gotovo etiri stotine godina zapo eo Galileo, a nastavio Newton. Oni su pokazali da se barem neki dijelovi svemira ne ponaaju proizvoljno, ve se pokoravaju strogim matematikim zakonima. Tijekom godina koje su slijedile proirili smo rad Galileja i Newtona na gotovo sva podruja svemira. Sada imamo matematike zakone koji upravljaju svime to normalno doivljavamo. Mjerilo je naeg uspjeha da sada moramo troiti milijarde dolara kako bismo izgradili divovske strojeve koji e ubrzavati estice do tako visoke energije pri kojoj ne znamo to e se s njima dogoditi kad se sudare. Te vrlo visoke estine energije se ne pojavljuju u normalnim prilikama na Zemlji, pa se troenje velikih

svota za njihovo prouavanje moe initi akademskim i nepotrebnim. Meutim, one su se pojavile u vrijeme ranog svemira, pa je spoznavanje toga to se pri takvim energijama dogaa jedini put da doznamo kako je svemir zapoeo. Jo uvijek je mnogo toga to o svemiru ne znamo ili ne razumijemo. Ali znaajni napredak koji je postignut, posebice u posljednjih stotinu godina, trebao bi nas potaknuti da vjerujemo kako potpuno razumijevanje moda nije izvan naih sposobnosti. Moda nismo zauvijek osueni tapkati u mraku. Moda se probijemo do cjelovite teorije svemira. U tom emo sluaju zaista biti Gospodari Svemira. Znanstveni lanci u ovom svesku napisani su u uvjerenju da svemirom vlada red koji ve sada moemo djelomice sagledati, a u budu nosti koja nije tako daleka moda emo ga i u potpunosti shvatiti. Moda je ta nada samo zabluda; moda konana teorija ne postoji, a ako i postoji, moda je mi neemo otkriti. U svakom je sluaju bolje teiti potpunom razumijevanju nego beznau ljudskoga uma. STEPHEN HAWKING 31. oujka 1993.

DJETINJSTVO

8. sijenja 1942, tono tristo godina nakon Galilejeve smrti. Raunam, meutim, da je istoga dana ro eno jo dvije stotine tisu a djece. Ne znam je li se ijedno od njih poslije zainteresiralo za astronomiju. Iako su mi roditelji ivjeli u Londonu, ro en sam u Oxfordu. To je zato to su za vrijeme drugoga svjetskog rata Oxfoxd smatrali dobrim mjestom za roenje: Nijemci su pristali da ne e bombardirati Oxford i Cambridge, a zauzvrat Britanci ne e bombardirati Heldelberg i Got-tingen. teta to se takvi civilizirani sporazumi nisu dali proiriti i na druge gradove.
OEN SAM

* Prva dva poglavlja u ovoj knjizi temelje se na predavanju to sam ga bio odrao u Meunarodnom udruenju za bolesti motornih neurona u Zurichu, rujna 1987., i upotpunjeni su zapisima iz 1991.

12

Stephen W. Hawking

Djetinjstvo

13

Otac mi je bio iz Yorkshirea. Njegov djed, moj pradjed, bio je imuan seljak. Kupio je previe zemlje i bankrotirao u poljodjeljskoj depresiji poetkom ovoga stolje a. Ostavio je roditelje moga oca u neimatini, no ipak su ga uspjeli poslati u Oxford, gdje je studirao medicinu. Zatim se bavio istraivanjima u tropskoj medicini. Godine 1937. otiao je u istonu Afriku. Kada je poeo rat, kopnom je preao Afriku da bi se brodom vratio u Englesku, gdje se dobrovoljno javio u vojnu slubu. Rekoe mu, me utim, da je vredniji u medicinskim istraivanjima. Mati mi je roena u Glasgowu u kotskoj, kao drugo od sedmero djece lijenika ope medicine. Kad joj je bilo dvanaest godina, obitelj se preselila na jug, u Devon. Kao ni o eva obitelj, ni njezini nisu bili imuni. Ipak, uspjeli su moju majku poslati na Oxford. Poslije Oxforda radila je razne poslove, bila je i porezni inspektor, to joj se nije svialo. Napustila je taj posao i zaposlila se kao tajnica. Tako je u prvim godinama rata upoznala moga oca. ivjeli smo u Highgateu, u sjevernom dijelu Londona. Moja sestra Mary rodila se osamnaest mjeseci poslije mene. Kau da nisam oduevljeno pozdravio njezin dolazak. Cijelo vrijeme naega djetinjstva meu nama je bilo neke napetosti, potpirivane malom razlikom u dobi. Meutim, kad smo odrasli, ta je napetost nestala, jer poli smo na razne strane. Ona je postala lijenica, to je mom ocu bilo drago. Moja mlaa sestra Philippa roena je kad mi je bilo ve gotovo pet godina i kad sam ve razumio to se dogaa. Sjeam se kako sam jedva ekao da doe, pa da nas bude troje za igru. Bila je vrlo estoka i imala je dar opaanja. Oduvijek cijenim njezine prosudbe i miljenja. Moj brat Edward doao je znatno kasnije, kad mi je bilo etrnaest godina, tako da ga u mom djetinjstvu za-

pravo nije ni bilo. Bio je sasvim razli it od ostalo troje djece, potpuno neakademski i neintelektualan. To nam je vjerojatno dobro dolo. Bio je prili no teko dijete, ali ga se nije moglo ne voljeti. Moja je najstarija uspomena kako stojim u jaslicama hajgejtskoga Byron Housea i pla em kao ljuta godina. Svuda oko mene druga su se djeca igrala nekim fantastinim igrakama. Htio sam im se pridruiti, ali bile su mi samo dvije i pol godine i bilo je to prvi put da su me ostavili s nepoznatima. Mislim da je moja reakcija prilino iznenadila moje roditelje, jer bio sam im prvo dijete, a oni su itali knjige o razvoju djece u kojima pie da bi djeca s dvije godine trebala po eti uspostavljati drutvene dodire. Ali toga su me stranog jutra odveli i jo me godinu i pol nisu slali u Byron House. U to vrijeme, tijekom i odmah poslije rata, Highgate je bio podru je u kojem je ivjelo dosta znanstvenika i ljudi sa sveuilita. U nekoj drugoj zemlji zvali bi ih intelektualcima, ali Englezi nikad nisu priznavali da imaju intelektualaca. Svi su ti roditelji slali djecu u Byron House, koja je za svoje vrijeme bila vrlo progresivna kola. Sjeam se kako sam se roditeljima alio da me tamo niemu ne ue. U toj koli naime nisu vjerovali u tada opeprihvaeni na in utuvljivanja znanja u nekoga. Umjesto toga od vas se o ekivalo da nau ite sami itati i ne shva aju i da u ite. Na kraju sam ipak nau io itati, ali tek u prili no starijoj dobi, s osam godina. Moja sestra Philippa uila je itati po konvencionalnijim metodama i itala je ve sa etiri godine. Ali ona je, uostalom, bila o ito bistrija od mene. ivjeli smo u visokoj i uskoj viktorijanskoj kui koju su moji roditelji vrlo jeftino kupili dok je trajao rat i dok su svi mislili da e London bombama biti sravnjen sa zemljom. I doista, jedna je V-2 pala nekoliko kua dale-

ko od nae. U tom sam trenutku s majkom i sestrom bio negdje drugdje, no moj je otac bio u kui. Na sreu, nije ranjen, a ni ku a nije bila teko oteena. Ali godinama je u ulici bio velik krater od bombe, gdje sam se igrao sa svojim prijateljem Howardom koji je stanovao tri kue dalje. Howard mi je bio otkrie, jer njegovi roditelji nisu bili intelektualci kao to su to bili roditelji sve ostale djece koju sam poznavao. Iao je u opinsku kolu, a ne u Byron House i razumio se u nogomet i boks, sportove koje moji roditelji ni u snu ne bi pogledali. Druga rana uspomena je kako sam dobio prvi vlak. Za vrijeme rata se igrake nisu proizvodile, bar ne za doma e trite. Ali ja sam se strasno zanimao za eljeznike modele. Otac mi je pokuao napraviti drveni vlak, ali to me nije zadovoljilo, jer sam htio neto to radi. Tako je otac nabavio rabljeni vlak na navijanje, popravio ga le-milicom i poklonio mi ga za Boi kad su mi bile tri godine. Taj vlak nije ba najbolje radio. Ali odmah poslije rata otac je otiao u Ameriku, a kad se vratio, brodom Queen Mary, donio je majci najlonske arape kojih tada u Britaniji nije bilo. Mojoj sestri Mary donio je lutku kojoj se oi sklapaju kad je polegnete. A meni je donio ameriki vlak s plugom pred lokomotivom i tranicama koje su ile u osmicu. Jo se sjeam ushita koji me obuzeo kad sam otvorio kutiju. Vlakovi na navijanje bili su dobri, ali zapravo sam elio elektrine. Satima sam znao gledati izlog jednoga kluba eljeznikih modelara u Crouch Endu nedaleko od Highgatea. Sanjao sam elektrine vlakove. Napokon, kad su jednom moji roditelji nekamo otili, iskoristio sam to da iz potanske tedionice podignem svu onu malu uteevinu od novca koji su mi poklanjali u sveanim prilikama poput krstitki. Novac sam potroio na kupnju elektrinog vlaka, ali, na moje veliko razoaranje, taj vlak ni-

je dobro radio. Danas imamo potroaka prava. Trebao sam odnijeti komplet natrag i zahtijevati da mi trgovac ili proizvo a daju drugi, ali u ono je vrijeme op i stav bio da si sretan ako neto moe kupiti, a ispadne li da je neispravno, to je tvoja zla srea. Tako sam platio popravak elektri nog motora lokomotive, ali nikad nije radio ba najbolje. Poslije sam, kao tinejder, sklapao makete aviona i brodova. Nikad nisam imao osobito spretne ruke, ali to sam radio zajedno sa kolskim drugom Johnom McCle-nahanom, koji je bio znatno spretniji i iji je otac imao radionicu u ku i. Uvijek mi je bio cilj napraviti modele koji rade i kojima mogu upravljati. Bilo mi je svejedno kako e izgledati. Mislim da me taj nagon naveo i da s drugim kolskim drugom, Rogerom Ferneyhoughom, izmislim niz vrlo sloenih igara. Imali smo igru proizvodnje, s tvornicama u kojima su se radili raznobojni proizvodi, ceste i eljeznice kojima se to prevozilo, pa i burzu. Imali smo i ratnu igru koja se igrala na plo i od etiristo etvornih metara, pa i feudalnu igru, u kojoj je svaki igra bio cijela dinastija s punim obiteljskim stablom. Mislim da su te igre, jednako kao vlakovi, brodovi i avioni, nastale iz potrebe da doznam kako stvari funkcioniraju i kako se njima upravlja. Otkad sam po eo raditi na svom doktoratu, tu su potrebu zadovoljila moja kozmologijska istraivanja. Ako razumijete kako svemir radi, donekle njime i vladate. Radno mjesto moga oca preselilo se 1950. godine iz Hampsteada, nedaleko Highgatea, u novosagra eni Nacionalni institut za medicinska istraivanja u Mill Hillu na sjevernom rubu Londona. Umjesto putovati iz Highgatea, inilo se razumnijim da se preselimo iz Londona i putujemo u grad. Tako su moji roditelji kupili ku u u stolnom gradu St. Albansu, tridesetak kilometara sjever-

Djetinjstvo no od Mill Hilla i trideset kilometara sjeverno od Londona. Bila je to prostrana viktorijanska kua koja je imala neku otmjenost i arm. Kad su je kupili, moji roditelji nisu bili ba imuni, a moralo se na njoj obaviti dosta posla prije no to smo mogli useliti. Poslije toga je otac, kao pravi Jorkirac, odbio plaati ikakve daljnje popravke. inio je to je mogao da se kua ne raspadne i da ostane oliena, no bila je to velika kua, a on ba nije bio majstor u takvim stvarima. Meutim, kua je bila vrsto graena i izdrala je takvu nebrigu. Roditelji su je prodali 1985. godine, kad mi je otac bio jako bolestan (umro je 1986.). Nedavno sam je vidio. ini se da na njoj nisu mnogo radili, ali jo uvijek izgleda jednako. Ku a je bila projektirana za obitelj s poslugom i u sobi za serviranje je bila plo a na kojoj se moglo vidjeti iz koje se sobe zvonilo. Mi, naravno, nismo imali poslugu, ali moja je prva soba bila sobica u obliku slova L koja je vjerojatno bila namijenjena sobarici. Traio sam je na prijedlog svoje sestri ne Sarah koja je bila neto starija od mene i koju sam jako volio. Jedna od najprivlanijih stvari u toj sobici bilo je to to se kroz prozor moglo izii na krov barake za bicikle, a odatle sko iti na zemlju. Sarah je bila k i Janet, najstarije sestre moje majke, koja se kolovala za lije nicu, a udala za psihoanalitiara. ivjeli su u prilino sli noj kui u Harpendenu, selu osam kilometara sjevernije. Oni su bili jedan od razloga naega preseljenja u St. Albans. Biti blizu Sarah bilo mi je prava premija i esto sam autobusom iao u Harpen-den. St. Albans je podignut uz ostatke staroga rimskog grada Verulamiuma, koji je bio, nakon Londona, najvanije rimsko naselje u Britaniji. U srednjem vijeku tu je bio najbogatiji britanski samostan. Sagradili su ga oko groba svetog Albana, rimskoga centuriona za kojega kau da je bio prvi ovjek koji je u Britaniji ubijen zbog

17

kranske vjere. Sve to je ostalo od opatije vrlo je velika i prili no runa opatijska crkva i stara ulazna zgrada, koja je poslije ukljuena u kolu koju sam pohaao. St. Albans je u usporedbi s Highgateom ili Harpen-denom bio nekako naporan i konzervativan. Moji roditelji jedva da su se tamo s nekim sprijateljili. Dijelom je to bilo njihovom krivnjom, jer su im naravi, pogotovo o eva, bile prili no usamljenike. Ali pokazivalo je to i drugi tip puanstva; nitko od roditelja mojih kolskih drugova ne bi mogao odgovarati opisu intelektualca. U Highgateu je naa obitelj bila neto prilino normalno, no u St. Albansu mislim da su nas sigurno smatrali ekscentri nima. Taj je dojam pojaavalo ponaanje mog oca, kojemu nije bilo do vanjskoga dojma ako je na tome mogao utedjeti. Kad je bio mlad, njegova je obitelj bila vrlo siromana, a to je na njemu ostavilo trajan peat. Nije se mogao prisiliti da potroi novac na svoju udobnost ak ni kad si je to, u kasnijim godinama, mogao priutiti. Nije htio potroiti na centralno grijanje iako je bio zimogroljiv. Umjesto toga nosio je nekoliko dempera i kuni ogrta preko obine odjee. Bio je, meutim, vrlo velikoduan prema drugima. Pedesetih je godina mislio da si ne moemo priutiti nov automobil i kupio je predratni londonski taksi, pa smo on i ja izgradili metalni hangar umjesto garae. Susjedi su se ljutili, no nisu nas mogli sprije iti. Ja sam, poput ve ine dje aka, osje ao potrebu sklada s okolinom i stidio sam se roditelja. No njih to nije zabrinjavalo. Kad smo stigli u St. Albans, poslali su me u Srednju djevojaku, koja je, usprkos imenu, primala i djeake do. desete godine starosti. Nakon jednoga polugodita, otac je otiao na jedno od svojih gotovo redovitih godinjih putovanja u Afriku, ovaj put na neto dulje vrijeme, gotovo etiri mjeseca. Mati nije htjela ostati sama cijelo to

Djetinjstvo vrijeme, pa je sa mnom i s mojim sestrama otila u posjet svojoj kolskoj kolegici Beryl koja je bila udana za pjesnika Roberta Gravesa. ivjeli su u selu zvanom Deya, na panjolskom otoku Majorci. Bilo je to samo pet godina poslije rata i panjolski diktator Francisco Fran-co, saveznik Hitlera i Mussolinija, jo je bio na vlasti. (U stvari ostao je na vlasti jo dvadeset godina.) Bez obzira na to, moja majka, koja je prije rata bila lan Saveza mladih komunista, pola je brodom i vlakom s dvoje male djece na Majorcu. Unajmili smo kuu u Deyi i bilo nam je jako dobro. Zajedno s Robertovim sinom Williamom imao sam privatnog uitelja. Bio je to Robertov tienik kojega je vie zanimalo da napie dramu za edinburki festival nego da nas ne emu podu i. Tako nam je svaki dan davao da proitamo jedno poglavlje Biblije i o tome neto napiemo. Tako nas je htio uiti ljepoti engleskoga jezika. Do moga odlaska proli smo cijeli Postanak i dio Izlaska. Jedna od glavnih stvari kojima me u io bila je da mi reenice ne smiju po injati s "i". Rekao sam mu da u Bibliji ve ina reenica po inje s "i", a on je odgovorio da se engleski promijenio od vremena kralja Jakova. Ako je tako, rekoh, zato nas tjera da itamo Bibliju? Ali bilo je uzalud. Robert Graves tada je bio jako oduevljen biblijskom simbolikom i mistikom. Kad smo se vratili s Majorce, poslali su me na godinu dana u drugu kolu, a zatim sam pristupio takozvanom ispitu "preko jedanaest". Bio je to test inteligencije kojem su tada pristupala sva djeca koja su traila bolje kolovanje. Sada je ukinut, uglavnom zato to je mnogo djece iz srednje klase na njemu padalo i poslano u neakademske kole. Ali ja sam uglavnom znatno bolje prolazio na testovima i ispitima nego u svakodnevnom radu, pa sam proao taj test i dobio mjesto u koli u St. Alban-su.

19

Kad mi je bilo trinaest godina, otac je htio da pokuam otii u Westminstersku kolu, jednu od glavnih "javnih" to zna i privatnih kola. U to je doba meu klasama postojala velika razlika u naobrazbi. Moj je otac mislio da je njegov nedostatak prodornosti i veza doveo do toga da su ga prestizali ljudi manjih sposobnosti, ali ve e drutvene spretnosti. Budu i da mi roditelji nisu bili imuni, morao sam dobiti stipendiju. Meutim, u vrijeme ispita za stipendiju bio sam bolestan, pa nisam pristupio. Tako sam ostao u koli u St. Albansu. Tamo sam dobio naobrazbu koja je bila jednako dobra, a moda i bolja nego u Westminsteru. Nikad nisam drao da me nedostatak drutvene spretnosti ko i. Englesko je obrazovanje u to doba bilo vrlo hijerarhijsko. Ne samo to su se kole dijelile na akademske i neakademske, nego su se i akademske kole dijelile u ogranke A, B i C. To je bilo dobro za one u ogranku A, ne ba tako dobro za one u B, a vrlo loe za one u C, koje je obeshrabrivalo. Na temelju rezultata testa "preko jedanaest" ja sam doao u skupinu A. Ali nakon prve godine, svi koji su bili ispod dvadesetog mjesta u razredu, bili bi premjeteni u skupinu B. To je bio teak udarac njihovu samopouzdanju i od toga se neki nikad ne bi oporavili. U prva dva roka na St. Albansu bio sam dvadeset etvrti i dvadeset tre i, no u tre em sam bio osamnaesti. Tako sam se provukao. Nikad nisam bio u boljoj polovini razreda. (Bio je to vrlo bistar razred.) Radovi su mi bili vrlo neuredni, a rukopisom sam tjerao nastavnike u o aj. Ali kolski su mi drugovi dali nadimak Einstein jer su valjda o ekivali da e biti bolje. Kad mi je bilo dvanaest godina, jedan se moj prijatelj o vre icu bombona kladio s jednim drugim da nikad neu nita posti i. Ne znam je li ta oklada ikad rijeena i tko je dobio.

20 Imao sam pet~est bliskih prijatelja, a s ve inom se jo druim. Znali smo nadugo raspravljati o svemu i svaemu, od daljinski upravljanih maketa do vjere i od pa-rapsihologije do fizike. Jedna od stvari o kojima smo razgovarali bio je postanak svemira i bi li za nastanak i postojanje svemira bio potreban kakav bog. uo sam da se svjetlost dalekih galaktika pomi e prema crvenom dijelu spektra i da bi to trebalo zna iti da se svemir iri. (Skretanje prema plavom znailo bi da se stee.) Ali bio sam siguran da za pomak u crveno mora postojati i neki drugi razlog. Moda se svjetlost na putu do nas umorila i od toga pocrvenjela. Svemir koji se u bitnome ne mijenja i vje no traje inio se znatno prirodnijim. Tek nakon dvije godine istraivanja za doktorat shvatio sam da sam pogrijeio. Stigavi do zadnje dvije kolske godine, htio sam se specijalizirati za matematiku i fiziku. U koli je bio poticajan profesor matematike, g. Tahta, a kola je upravo bila izgradila novu matematiku u ionicu koja je matematikom razredu bila glavna uionica. Ali otac je bio jako protiv toga. Mislio je da za matematiare nee biti posla, osim nastavnikog. Zapravo bi njemu bilo najdrae da sam poao na medicinu, no ja se nisam zanimao za biologiju, koja mi se inila previe opisnom i nedovoljno fundamentalnom. K tomu, biologija je u koli prilino nisko kotirala. Najbistriji momci bavili su se matematikom i fizikom, a oni manje bistri biologijom. Otac je znao da se ne elim baviti biologijom, pa me tjerao da uzmem kemiju i samo malo matematike. Mislio je da e mi tako mogunost izbora izmeu prirodnih znanosti ostati otvorena. Sada sam profesor matematike, ali otkad sam sa sedamnaest godina napustio St. Albans nisam pohaao nikakvu slubenu nastavu matematike. Matematiku koju sada znam morao sam nau iti usput. Nadzirao sam stu-

Djetinjstvo

21

dente u Cambridgeu, i bio sam tjedan dana pred njima u nastavi. Moj se otac bavio istraivanjima tropskih bolesti i esto me vodio u svoj laboratorij u Mill Hillu. Volio sam to, pogotovo promatrati kroz mikroskope. Tako er me vodio u kuu kukaca, gdje je drao komarce zaraene tropskim bolestima. To me zabrinjavalo jer mi se uvijek inilo da nekoliko komaraca slobodno leti uokolo. On je bio vrlo marljiv i predan svom istraivanju. Bio je poneto svadljiv jer je imao dojam da ga prestiu drugi, koji nisu tako dobri, ali dolaze iz odgovaraju ih sredina i imaju odgovarajue veze. esto me upozoravao na takve. No ini mi se da je fizika neto druk ija od medicine. Nije vano u kakvu kolu ide ili s kim si u rodu. Vano je to radi. Uvijek me jako zanimalo kako stvari rade i rado sam ih rastavljao da vidim kako su napravljene, no nisam bio tako spretan u ponovnom sklapanju. Moje praktine sposobnosti nikad nisu bile ravne teorijskim zanimanjima. Moj je otac poticao moje zanimanje za prirodoslovlje, pa me poduavao i u matematici, dok nisam doao predaleko za njegovo znanje. S tim iskustvom i s o evim zanimanjem, drao sam da bih se prirodno trebao baviti znanstvenoistraivakim radom. U ranoj mladosti nisam razlikovao jednu prirodnu znanost od druge. Ali od trinaeste ili etrnaeste godine znao sam da elim istraivati fiziku, jer je ona najtemeljnija znanost. Bilo je to usprkos injenici da je fizika u koli bila najdosadniji predmet, jer mi je bila tako laka i o ita. Kemija je bila znatno zabavnija, jer su se stalno dogaale neo ekivane stvari, poput eksplozija. Ali fizika i astronomija davale su mi nade da u shvatiti odakle smo doli i zato smo ovdje. Htio sam premjeriti najvee dubine svemira. Moda sam u tome donekle i uspio, ali jo je mnogo toga to elim doznati.

OXFORD I CAMBRIDGE

da poem na Oxford ili Cambridge. On sam pohaao je oksfordski University College, pa je drao da bih se trebao tamo prijaviti, jer bi mi to dalo veu vjerojatnost da u ui. U ono doba University College nije imao nastavu matematike, to je bilo dodatni razlog zato je htio da se bavim kemijom. Mogao sam umjesto matematike pokuati dobiti stipendiju iz prirodoslovlja. Ostatak obitelji otiao je na godinu dana u Indiju, no ja sam morao ostati i obaviti prijemne ispite i upis. Moj je razrednik mislio da sam premlad za Oxford, no ja sam, u oujku 1959. s jo dvojicom momaka, koji su bili godinu ispred mene, doao na ispite za stipendiju. Bio sam uvjeren da sam slabo proao i bio sam jako potiten kada
OJ JE OTAC JAKO ELIO

25 su za vrijeme praktinog dijela ispita nastavnici razgovarali s drugima, a ne sa mnom. A onda, nekoliko dana nakon to sam se vratio iz Oxforda, stigao je brzojav koji je javljao da sam dobio stipendiju. Bilo mi je sedamnaest godina i ve ina momaka na mojoj studentskoj godini odsluila je vojsku i bili su stariji od mene. Prve sam godine i dio druge bio prili no usamljen. Tek sam se u treoj godini tamo osjeao doista dobro. U Oxfordu je tada ope raspoloenje bilo vrlo neradno. Oekivalo se od vas da budete sjajni i bez napora, ili da prihvatite svoja ogranienja i prihvatite diplomu etvrtog razreda. Truditi se da dobijete bolji razred ili ocjenu dralo se znakom da ste sivi ovjek, to je najgori epitet u oksfordskom rje niku. U ono je vrijeme studij fizike na Oxfordu bio ureen tako da je bilo osobito lako izbje i rad. Obavio sam jedan ispit prije drugog stupnja, a onda sam tri godine bio na Oxfordu sa samo zavrnim ispitima na kraju. Jednom sam izraunao da sam u tri godine boravka tamo radio samo oko tisuu sati, prosjeno jedan sat dnevno. Nisam ponosan na taj nerad. Samo opisujem svoje tadanje raspoloenje, koje je bilo zajedniko s ostalim studentima; bilo je to raspoloenje potpunog dosa ivanja i osjeaja da se ni za to ne vrijedi potruditi. Jedan od u inaka moje bolesti bio je da se sve to promijenilo: Kad se suo ite s mogu nou skore smrti, to vas natjera da shvatite kako ivot vrijedi ivjeti i da mnogo toga elite uiniti. Zbog nedovoljnog rada, namjeravao sam zavrni ispit proi tako da obradim probleme iz teorijske fizike i izbjegnem pitanja koja bi traila injeni no znanje. No prije ispita nisam spavao od ivane napetosti, pa mi dakle nije dobro ni ilo. Bio sam na rubu izmeu prvorazredne i drugorazredne ocjene, pa su me ispitiva i trebali usmeno ispitati da vide kakvu e mi ocjenu dati. Na ispitu su me pitali o budu im planovima. Odgovorio sam da se elim baviti istraivanjima. Ako mi daju prvi stupanj, i i u na Cambridge. Dobijem li drugi, ostajem u Oxfor-du. Dali su mi prvi. Osjeao sam da postoje dva mogua podruja teorijske fizike koja su dovoljno fundamentalna i u kojima bih mogao istraivati. Jedna je bila kozmologija, prouavanje vrlo velikog. Druga je bila fizika elementarnih estica, prouavanje vrlo malog. Elementarne sam estice smatrao manje privlanima jer, iako su tada znanstvenici nalazili mnoge nove estice, jo nije bilo prave teorije. Sve to su mogli uiniti bilo je slagati ih u obitelji, kao u botanici. U kozmologiji, meutim, postojala je dobro razraena teorija, Einsteinova opa teorija relativnosti. U Oxfordu tada nitko nije radio na kozmologiji, ali u Cambridgeu je bio Fred Hoyle, najugledniji britanski astronom toga doba. Moja prijava za istraiva ki rad u Cambridgeu bila je prihvaena pod uvjetom da dobijem prvi stupanj, no na moje nezadovoljstvo voditelj mi nije bio Hoyle, nego ovjek imenom Denis Sciama, o kojem nisam nita znao. Na kraju je to ispalo i bolje. Hoyle je esto bio u inozemstvu i vjerojatno ga ionako ne bih esto vidio. S druge strane, Sciama je bio tamo, i uvijek je bio poticajan, iako se esto nisam slagao s njegovim idejama. Budui da se ni u koli ni u Oxfordu nisam mnogo bavio matematikom, op a mi je relativnost na po etku bila vrlo teka i nisam brzo napredovao. Takoer, zadnje godine u Oxfordu sam primijetio da sam postao vrlo nespretan u pokretima. Brzo nakon dolaska u Cambridge, dijagnosticirana mi je ALS, amiotrofi na lateralna skleroza, ili bolest motornih neurona, kako je zovu u Engleskoj. (U Sjedinjenim Dravama takoer je zovu Lou Geh-rig's disease, bolest Loua Gehriga) Lije nici mi nisu mogli na i lijeka niti obeati da se bolest nee pogorati.

Oxford i Cambridge Najprije se inilo da se bolest razvija prili no brzo. inilo se da nema mnogo smisla raditi na istraivanjima, jer se nije oekivalo da u ivjeti dovoljno dugo da zavrim doktorat. Meutim, s vremenom bolest kao da je usporila. Po eo sam shvaati opu teoriju relativnosti i napredovati u poslu. Ali ono to je doista dovelo do napretka je to to sam se zaru io s djevojkom imenom Jane Wilde, koju sam upoznao nekako istodobno kad su mi dijagnosticirali ALS. To mi je dalo razloga da ivim. Ako smo se kanili eniti, morao sam se zaposliti, a da bih se zaposlio, morao sam doktorirati. Tako sam dakle poeo prvi put u ivotu raditi. Na moje veliko iznenaenje, to mi se svidjelo. Netko je jednom rekao: znanstvenici i prostitutke plaeni su da rade ono u emu uivaju. Prijavio sam se za posao istraivaa na Gonville and Caius Collegeu (to se izgovara Keys). Nadao sam se da e Jane otipkati moju prijavu, no kad me dola posjetiti u Cambridgeu, ruka joj je bila u gipsu, jer ju je slomila. Moram priznati da sam pokazao manje saaljenja nego to je trebalo. Meutim, bila je to lijeva ruka, pa je mogla po mom diktatu napisati prijavu, a naao sam nekoga drugog da je natipka. U prijavi sam morao navesti imena dviju osoba koje mogu dati reference o mom radu. Moj je pro elnik predloio da zamolim Hermanna Bondija. Bondi je tada bio profesor matematike na Kings Collegeu u Londonu i strunjak za opu teoriju relativnosti. Nekoliko sam se puta susreo s njim, a on je poslao jedan rad koji sam napisao asopisu Proceedings of the Royal Society. Nakon nekog predavanja koje je odrao u Cambridgeu zamolio sam ga, a on me rastreseno pogledao i rekao da, u init e to. Oito me se nije sjetio, jer kad mu je koled pisao i zamolio ga za reference, odgovorio je da me ne pozna.

27

Danas se koledima prijavljuje toliko ljudi za istraivanja da ako netko na koga se kandidat pozove za referencu odgovori da ga ne pozna, to zna i kraj karijere. Ali ono su bila mirnija vremena. Koled mi je pisao da me obavijesti o neugodnom odgovoru ovjeka na kojeg sam se pozvao, a moj se voditelj bacio na Bondija i osvjeio mu pamenje. Bondi mi je tada napisao referencu koja je bila vjerojatno znatno bolja no to sam zasluio. Dobio sam posao i otad sam lan Caius Collegea. To je zna ilo da se Jane i ja moemo vjen ati, to smo i u inili u srpnju 1965. Jednotjedni medeni mjesec proveli smo u Suffolku, jer si vie od toga nisam mogao priutiti. Zatim smo otili na ljetnu kolu ope relativnosti na Sveilite Cornell u dravi New York. To je bila pogrena odluka. Bili smo u studentskom domu punom parova s malom bu nom djecom i to je bilo prilian napor za na brak. S druge strane, meutim, ta mi je ljetna kola bila vrlo korisna, jer sam upoznao mnoge od vodeih ljudi na tom podruju. Do 1970. godine moj se istraivaki rad odnosio na kozmologiju, prouavanje svemira na veliko. Najvaniji mi je rad u tom razdoblju bio o singularnostima. Promatranja dalekih galaktika pokazuju da se one udaljuju od nas: svemir se iri. To pokazuje da su galaktike nekad morale biti blie jedna drugoj. Tako se postavlja pitanje: Je li u prolosti bilo vrijeme kada su galaktike bile jedna na drugoj, a gusto a svemira beskrajna? Ili je postojala prethodna faza skupljanja u kojoj su galaktike uspjele izbje i da se meusobno sudare? Moda su proletjele jedna pokraj druge i po ele se odmicati jedna od druge. Da bi se na to pitanje moglo odgovoriti, bile su potrebne nove matematike tehnike. Takve su tehnike razvijene izmeu 1965. i 1970, a razvili smo ih najvie Roger Penro-se i ja. Penrose je tada bio u Birkbeck Collegeu u Londo-

nu; sada je na Oxfordu. Tim smo se tehnikama posluili da pokaemo kako je, ako je opa teorija relativnosti tona, nekada moralo postojati stanje beskrajne gusto e. To stanje beskrajne gusto e nazvano je singularno-u Velikog praska. To zna i da znanost nee mo i predvidjeti kako je svemir nastao, ako je opa teorija relativnosti to na. Meutim, moji noviji radovi ukazuju na to da je mogue predvidjeti kako nastaje svemir ako se u obzir uzme teorija kvantne fizike, teorija vrlo malog. Opa teorija relativnosti tako er kae da e se masivne zvijezde uruiti u sebe kad potroe svoje nuklearno gorivo. Rad koji smo obavili Penrose i ja pokazao je da se te zvijezde nastavljaju uruavati dok ne dou do sin-gularnosti beskrajne gusto e. Ta bi singularnost bila kraj vremena, bar za zvijezdu i sve na njoj. Gravitacijsko polje te singularnosti bilo bi tako jako da svjetlost ne bi mogla pobjei iz podruja oko nje, jer bi je gravitacijsko polje usisalo natrag. Podruje s kojega se ne moe pobje i zove se crna jama, a njegove se granice zovu dogaaj-ni obzor. Tko god ili to god upadne u crnu jamu preko dogaajnog obzora doi e u singularnosti do kraja vremena. Mislio sam na crne jame legavi jedne no i 1970, kratko nakon to mi se rodila k i Lucy. Iznenada sam shvatio da mnoge od tehnika koje smo Penrose i ja razvili da bismo dokazali singularnosti, mogu biti primjenjive i za crne jame. Pogotovo podruje dogaajnog obzora, rub crne jame, ne moe se vremenom smanjiti. A kad se dvije crne jame sudare i spoje, pa tako stvore jednu jamu, podruje obzora te konane jame trebalo bi biti vee od zbroja podru ja obzora izvornih crnih jama. To je postavilo vanu granicu koli ini energije koja bi se mogla emitirati u takvom sudaru. Toliko me to uzbudilo da te noi nisam mnogo spavao.

Od 1970. do 1974. radio sam uglavnom na crnim jamama. Ali 1974. godine doao sam do svoga vjerojatno najudesnijega otkria: crne jame nisu potpuno crne! Uzme li se u obzir ponaanje tvari na malo, estice i zraenje mogu istjecati iz crne jame. Crna jama zra i kao da je vrue tijelo. Od 1974. radio sam na povezivanju ope teorije relativnosti i kvantne mehanike u jednu vrstu teoriju. Jedan od rezultata bila je pretpostavka koju sam iznio 1983. godine s Jimom Hartleom s Kalifornijskog sveu ilita iz Santa Barbare: da su i vrijeme i prostor kona ni, ali nemaju ni ruba ni granica. Mogli bi biti poput Zemljine povrine, ali s dvije dimenzije vie. Zemljina je povrina konana kad je rije o prostoru, ali nema granica. Ni na jednom od svih svojih putovanja nisam uspio pasti s ruba svijeta. Ako je ta pretpostavka tona, onda nema singularnosti, a zakoni prirode vrijedili bi svuda, pa i na po etku svemira. Nain kako svemir nastaje tako bi bio odreen zakonima znanosti. To bi zna ilo da sam moda uspio u svojoj tenji da doznam kako je svemir nastao. Ali jo ne znam zato je nastao.

MOJA ISKUSTVA S ALS-om*

ti je imati ALS? Moj je odgovor: ne ba bogznakako. Nastojim ivjeti to normalnijim ivotom i ne misliti u kakvom sam stanju ili aliti za onim to ne mogu raditi, ega i nema tako mnogo. Vrlo me jako pogodilo kad sam otkrio da imam bolest motornih neurona. Kao dijete nisam imao jako dobru koordinaciju. Nisam bio dobar u igrama loptom, pa mi moda i zato nije bilo stalo do sporta i tjelesnih aktivnosti. Ali kad sam otiao na Oxford stvari kao da su se promijenile. Bavio sam se kormilarenjem i veslanjem. Nisam ba bio na razini za onu utrku amaca, ali sam prolazio na natjecanjima pojedinih koleda.
*Govor na konferenciji Britanskog udruenja za bolest motornih neurona, Birmingham, listopad 1987.

RLO ME ESTO PITAJU: Kako

Moju iskustvu s ALS-om Meutim, na treoj godini Oxforda, primijetio sam kako kao da postajem nespretniji, pa sam jedanput ili dvaput i pao bez nekog vidljivog razloga. Ali tek kad sam se naao na Cambridgeu, godinu dana kasnije, moja majka primijetila je to i poslala me obiteljskom lijeniku. On me uputio specijalisti, pa sam, brzo nakon dvadeset i prvoga ro endana, otiao u bolnicu na pretrage. Tamo sam proveo dva tjedna, za koje sam vrijeme proao mnogo raznih pretraga. Uzeli su mi uzorak miia iz ruke, nabadali su me elektrodama, ubrizgavali mi neku radio-kontrastnu tekuinu u kraljenicu i promatrali kako ide gore-dolje dok oni ljuljaju leaj. Nakon svega toga nisu mi rekli to mi je, osim da to nije multipla skleroza i da sam atipi an slu aj. Shvatio sam, me utim, da o ekuju da se stvar nastavi pogoravati i da mi ne mogu nikako pomo i, osim to e mi davati vitamine. Shvatio sam da od toga ne oekuju velik uspjeh. Nije mi se pitalo o pojedinostima, jer bilo je o ito da su loe. Shvatiti da imam neizljeivu bolest koja e me vjerojatno ubiti za nekoliko godina bilo mi je prilian ok. Kako mi se takvo to moglo dogoditi? Zato bih bio na takav na in prekinut? Meutim, dok sam bio u bolnici vidio sam kako u krevetu preko puta neki dje ak, kojeg sam povrno poznavao, umire od leukemije. To nije bio lijep prizor. Bilo je jasno da ima ljudi kojima je gore nego meni. Ako nita drugo, od svoje se bolesti nisam osjeao bolesno. Kad god mi doe da se ponem samosaaljevati, sjetim se tog djeaka. Ne znajui to e mi se dogoditi i kako e brzo bolest napredovati, naao sam se nigdje. Lije nici su mi rekli da se vratim u Cambridge i nastavim prouavanja ope relativnosti i kozmologije koja sam upravo bio zapo eo. Ali nisam ba napredovao, jer nisam imao dovoljno matemati kog znanja a moglo mi se dogoditi i da ne

33

poivim dovoljno dugo da dovrim doktorat. Osjeao sam se kao lik kakve tragedije, no prie po tisku da sam se opijao pretjerane su. Problem je u tomu to kad je to jedan list napisao, drugi su prenijeli, jer je to davalo dobru priu. Ono o emu se toliko pisalo mora biti istina. Snovi su mi u to vrijeme bili nemirni. Prije nego to mi je bolest dijagnosticirana, bilo mi je dosta svega. inilo mi se da nita nije vrijedno truda. Ali ubrzo nakon to sam iziao iz bolnice, sanjao sam da u biti pogubljen. Iznenada sam shvatio da ima mnogo toga to mogu uiniti dobijem li odgodu. Drugo to sam nekoliko puta sanjao bilo je da u rtvovati svoj ivot za druge. Uostalom, ionako u umrijeti, pa bih mogao uiniti i neto korisno. Ali nisam umro. Zapravo, iako mi je nad budu no u bio crni oblak, iznena eno sam otkrio da sada uivam ivot vie nego prije. Po eo sam napredovati u istraivanju, zaruio se i oenio, a dobio sam i posao istraiva a u Caius Collegeu na Cambridgeu. Ulazak u Caius rijeio je moj neposredni problem glede zaposlenja. Sree je bila to sam odlu io raditi teorijsku fiziku, jer to je bilo jedno od rijetkih podru ja u kojem mi bolest ne bi morala biti ozbiljan hendikep. A imao sam sre u i to je moj znanstveni ugled porastao ba kad mi se zdravlje pogoravalo. To je zna ilo da su mi mogli dati niz poslova u kojima sam mogao samo istraivati, a nisam morao i predavati. Imali smo sre e i sa stanom. Kad smo se vjen ali, Jane je jo studirala na Westfield Collegeu u Londonu, pa je morala preko tjedna biti u Londonu. To je zna ilo da moramo nai negdje gdje u se snai sam i to je blizu centra, jer nisam mogao hodati daleko. Pitao sam koled bi li mi oni mogli pomo i, no tadanji mi je rizniar odgovorio da je politika koleda ne pomagati lanovima u

Moja iskustvu s ALS-om rjeavanju stambenih problema. Prijavili smo se dakle za najam jednoga od nekoliko novih stanova to su se gradili kod trnice. (Godinama poslije otkrili smo da je koled zapravo vlasnik tih stanova, ali to mi nisu rekli). Kad smo se poslije ljeta u Americi vratili u Cambridge, otkrili smo da stanovi jo nisu spremni za useljenje. Kao veliku uslugu, rizniar nam je ponudio sobu u preno itu za svrene studente. Rekao je: "Obino noenje u toj sobi naplaujemo dvanaest ilinga i pet penija. Meutim, budu i da e vas biti dvoje, naplatit emo vam dvadeset i pet ilinga." Tamo smo ostali samo tri no i. Zatim smo nali ku icu, stotinjak metara od mog odjela na sveu ilitu. Pripadala je nekom drugom koledu koji ju je iznajmio nekom svom lanu. On se nedavno bio preselio u kuu u predgrau i dao nam ju je u podnajam na tri mjeseca koliko je preostalo do isteka njegova ugovora o najmu. U ta smo tri mjeseca otkrili da u istoj ulici ima jedna prazna ku a. Jedan je susjed naao vlasnicu u Dorsetu i rekao joj da je skandalozno da joj kua bude prazna kad mladi ljudi trae smjetaj, pa nam je kuu iznajmila. Nakon nekoliko godina u toj kui poeljeli smo je kupiti i urediti, pa smo zamolili koled da nam da kredit. Koled nas je provjerio i zaklju io da smo rizi no ulaganje. Tako smo na kraju uzeli kredit od jednog graevinskog poduzea, a moji su nam roditelji dali novac da kuu uredimo. U toj smo kui ivjeli jo etiri godine, dok mi nije postalo preteko penjati se stubitem. Tada me ve koled znatno vie cijenio, a doao je i novi rizni ar. Tako su nam ponudili prizemni stan u kui koja je bila vlasni-' tvo koleda. To mi je odgovaralo, jer je stan imao prostrane sobe i iroka vrata. Bila je dovoljno blizu centra da sam do svog odjela na koledu mogao do i elektri nim invalidskim kolicima. Bilo je to dobro i za nae troje

35

djece, jer je bila okruena vrtom koji su odravali sveu ilini vrtlari. Do 1974. mogao sam se sam hraniti i lijegati i ustajati. Jane mi je uspjevala pomagati i odgajati dvoje djece bez tue pomo i. Tada su meutim, stvari postale sloenije, pa smo odlu ili uzeti nekoga od mojih suradnika na istraivanjima da ivi s nama. U zamjenu za besplatan smjetaj i mnogo moje panje, pomagali su mi lijegati i ustajati. Od 1980. preli smo na sustav javnih i privatnih njegovateljica koje su dolazile na sat-dva ujutro i nave er. To je potrajalo sve dok 1985. nisam dobio upalu plu a. Morao sam se podvrgnuti traheotomiji, a otad mi je trebala stalna cjelodnevna njega. To su nam omoguili prilozi nekoliko zaklada. I prije operacije govor mi je postajao sve nerazgovjetniji, pa su me mogli razumjeti samo ljudi koji me poznaju. Ali mogao sam barem komunicirati. Znanstvene sam radove pisao tako to sam ih diktirao tajnici, a seminare sam drao tako to je netko jasnije izgovarao ono to bih rekao. Meutim, traheotomija mi je potpuno oduzela mo govora. Neko sam vrijeme mogao komunicirati samo tako da podignem obrve kad bi mi tko pokazao odgovarajue slovo na plo ici. Tako je prilino teko ikako odravati razgovor, a kamo li pisati znanstveni rad. Me utim, kalifornijski stru njak za raunala imenom Walt Woltosz uo je za moju nevolju. Poslao mi je raunalni program koji je napisao i nazvao ga Equalizer (izjednai-telj). To mi je omoguilo biranje rije i iz niza menija na ekranu tako to u rukom pritiskati prekida . Programom se takoer moglo upravljati pokretima glave ili oka. Kad sloim to elim re i, mogu to poslati sintetizatoru govora. Isprva sam program Equalizer imao na stolnom ra unalu. Zatim je David Mason iz tvrtke Cambridge

Adaptive Communications postavio malo raunalo i sintetizator govora na moja kolica. Taj mi sustav omoguuje znatno bolje komuniciranje nego prije. Mogu postii do petnaest rije i u minuti. Mogu izgovoriti to sam napisao ili to mogu spremiti na disk. Zatim to mogu iznova pozvati i izgovoriti reenicu po reenicu. Pomo u tog sustava napisao sam dvije knjige i vie znanstvenih radova. Takoer sam odrao niz znanstvenih i popularnih predavanja. Ta su predavanja dobro prihva ena. Mislim da je to dobrim dijelom zahvaljujui kakvo i sintetizatora govora koji je napravila tvrtka Speeeh Plus. Vrlo je vano kakav vam je glas. Ako imate nerazgovijetan glas, ljudi su skloni prema vama se ponaati kao da ste mentalno defektni. Ovaj je sintetizator najbolji koji sam dosad uo, jer ima i promjenjivu intonaciju i ne izgovara poput Daleka. Jedini je problem to mi daje ameriki naglasak. Meutim, sada sam se po eo i identificirati s njegovim glasom. Ne bih ga mijenjao niti kad bi mi ponudili glas s britanskim izgovorom. Osjeao bih se kao da sam postao netko drugi. Bolest motornih neurona prati me gotovo kroz cijelu odraslu dob. A ipak me nije sprije ila da imam vrlo privlanu obitelj i uspjeh u poslu. To mogu zahvaliti pomoi ene, djece i velikog broja drugih ljudi i organizacija. Imao sam sreu to mi je bolest napredovala sporije nego obi no. To pokazuje da ne treba gubiti nadu.

ODNOS JAVNOSTI PREMA ZNANOSTI*

svijet u kojem ivimo znatno se promijenio u posljednjih sto godina, a vjerojatno e se jo ja e promijeniti u idu ih sto godina. Neki ljudi rado bi zaustavili te promjene, i vratili se u neto to im se ini kao ia i jednostavnija vremena. Ali, kako nas povijest ui, prolost nije bila tako udesna. Nije bila tako loa za privilegiranu manjinu, iako su se i oni morali snalaziti bez suvremene medicine, a raanje je bilo vrlo opasno za ene. A velikoj je ve ini ovjeanstva ivot bio lo, grub i kratak. Me utim, ak i kad bismo to htjeli, ne bismo mogli

TJELI - NE HTJELI,

*Govor odran u Oviedu, panjolska, prigodom primanja Nagrade Princ Asturias za sklad i slogu, listopad 1989. Kasnije je obnovljen i nadopunjen.

vratiti uru u ranija vremena. Znanje i vjetine ne mogu se samo tako zaboraviti. Ne moemo sprije iti ni daljnji napredak ubudu e. ak i kad bi se potpuno ukinulo dravno financiranje istraivanja (a sadanja vlada radi na tome koliko moe), sama sila konkurencije ipak bi se pobrinula za napredak tehnologije. tovie, ne moe se sprije iti radoznale glave da razmiljaju o temeljnim prirodnim znanostima, plaali ih za to ili ne. Jedini na in da se sprije i daljnji razvoj bila bi globalna totalitarna drava koja bi spreavala sve novo, no ljudska domiljatost i inicijativa takve su da ni to ne bi uspjelo. Sve bi to samo usporilo promjene. Prihvatimo li da ne moemo sprije iti da znanost i tehnologija mijenjaju na svijet, moemo bar pokuati osigurati da promjene koje izazovu budu u pravom smjeru. U demokratskom drutvu to zna i da javnost mora posjedovati osnovno razumijevanje prirodnih znanosti, kako bi mogla donositi kvalificirane odluke, a ne ostavljati ih samo u rukama strunjaka. U ovom trenutku javnost ima o znanosti prili no podvojena stajalita. Po ela je o ekivati da se nastavi stalan rast ivotnog standarda do kojega je doveo napredak znanosti i tehnologije, ali je prema znanosti i nepovjerljiva jer je ne razumije. To se nepovjerenje vidi i u karikaturalnom prikazu ludih znanstvenika koji u svojim laboratorijima pokuavaju proizvesti Frankensteina. Ono je i vaan element pozadine potpore zelenim strankama. Ali javnost tako er pokazuje i velik interes za znanost, osobito astronomiju, to se vidi i po velikoj gledanosti televizijskih serija kao to je Kosmos i popularnosti znanstvene fantastike. to bi se moglo u initi da taj interes bude koristan i da javnosti dade znanstvenu podlogu koja joj treba da bi mogla donositi mjerodavne odluke o temama poput kiselih kia, efekta staklenika, nuklearnom oruju i genet-

skom inenjeringu? Jasno, temelj je ono to se u i u kolama. Ali u kolama se znanost esto predstavlja na nezanimljiv na in. Djeca je ue mehaniki da bi prola ispite, ali ne vide koliko je vana za svijet u kojem ive. tovie, prirodne se znanosti esto u e u obliku jednadbi. Iako su jednadbe koncizan i to an oblik opisivanja matematikih zamisli, one ve inu ljudi zastrauju. Kad sam nedavno pisao jednu popularnu knjigu, rekli su mi da e svaka jednadba koju u nju stavim prepoloviti prodaju. Stavio sam samo jednu jednadbu, Einsteinovu E=mc2; moda bih bez nje prodao dva puta vie primjeraka. Znanstvenici i inenjeri skloni su izraavanju svojih zamisli u jednadbama, jer moraju znati to ne vrijednosti koli ina. Ali ostalima je dovoljno kvalitativno dohvatiti znanstveni pojam, a to se moe prenijeti rije ima i dijagramima, bez upotrebe jednadbi. Znanost koje se ui u koli moe dati osnovni okvir. Ali napredak znanosti sada je tako brz da uvijek ima novih otkri a koja su se dogodila otkad smo bili u koli ili na sveu ilitu. O molekulnoj biologiji i tranzistorima nisam u io u koli, a geneti ki inenjering i ra unala su dvije novine za koje je najvjerojatnije da e u budunosti promijeniti na na in ivota. Knjige i lanci u asopisima koji na popularan na in govore o znanosti mogu pomo i da se objasne novi pomaci, ali i najuspjeniju knjigu pro ita samo mali dio puanstva. Samo televizija dostie doista masovnu publiku. Ima na televiziji vrlo dobrih znanstvenih emisija, no neke druge prikazuju znanstvena uda jednostavno kao magiju, bez objanjenja ili uklapanja u okvir znanstvenih ideja. Producenti televizijskih znanstvenih programa trebali bi shvatiti kako im je dunost i da odgajaju javnost, a ne samo da je zabavljaju.

Odnos javnosti prema znanosti O kojim e temama koje se ti u znanosti javnost morati odlu ivati u bliskoj budunosti? Daleko je najhitnija ona o nuklearnom oruju. Ostali svjetski problemi, poput opskrbe hranom ili efekta staklenika relativno su sporijeg djelovanja, no nuklearni rat mogao bi zna iti kraj svih ljudskih ivota na Zemlji u samo nekoliko dana. Poputanje napetosti izme u Istoka i Zapada na kraju hladnog rata zna io je da se strah od nuklearnog rata povla i iz ljudske svijesti. Ali opasnost je jo uvijek tu, dok god ima dovoljno oruja da se viestruko pobije cijelo svjetsko puanstvo. U bivem Sovjetskom Savezu i u Americi nuklearno je oruje jo uvijek usmjereno tako da moe udariti sve ve e gradove nas sjevernoj polulopti. Dovoljna bi bila neka kompjuterska pogreka ili pobuna nekih od ljudi koji rukuju tim orujem da se pokrene svjetski rat. Jo vie zabrinjava to to sada relativno manje drave nabavljaju nuklearno oruje. Velike su se sile ponaale donekle odgovorno, no ne moemo imati toliko povjerenja u manje drave poput Libije, Iraka, Pakistana, pa i Azerbajdana. Opasnost i nije toliko u samom nuklearnom oruju kakvo bi se uskoro moglo na i u rukama takvih drava, jer bi ono bilo prilino primitivno, iako bi ipak moglo pobiti milijune ljudi. Opasnost je u tomu to bi nuklearni rat izme u dviju malih zemalja mogao uvu i i velike sile i njihove goleme nuklearne arsenale. Vrlo je vano da javnost shvati tu opasnost i da pritisne na sve vlade da pristanu na velika smanjenja oruja. Moda i nije praktino mogue potpuno ukloniti sve nuklearno oruje, no pogibelj moemo smanjiti tako to emo mu smanjiti broj. Uspijemo li izbje i nuklearni rat, jo uvijek ima opasnosti koje nas sve mogu unititi. Postoji crni vic da je razlog zato nam se jo nije javila neka izvanzemaljska

41

civilizacija u tome to su sve civilizacije koje do u do naeg stupnja razvoja sklone same sebe unititi. Ali ja imam dovoljno vjere u zdrav razum javnosti da vjerujem kako bismo mogli dokazati da to nije to no.

KRATKA POVIJEST KRATKE POVIJESTI*

o ME UVIJEK UDI kakav je prijem doivjela moja knjiga

Kratka povijest vremena. Na listi uspjenica New York Timesa ve je trideset i sedam tjedana, a na listi The Sunday Timesa ve dvadeset i osam tjedana. Prevodi se na dvadeset jezika (dvadeset i jedan, ra unate li ameriki kao poseban jezik). To je znatno vie od mojih o ekivanja kada mi je 1982. prvi put pala na pamet ideja da bih mogao napisati popularnu knjigu o svemiru. Namjera mi je dijelom bila da njome zaradim novac za ko*Esej prvi put objavljen kao lanak u The Independent u prosincu 1988. Knjiga Kratka povijest vremena bila ja 43 tjedna na New York Times listi najprodavanijih knjiga; na listi londonskog Sunday Timesa bila je do veljae 1993. godine 205 tjedana uzastopno. Nakon 184. tjedna ula je u Ginness knjigu rekorda za najvei broj tjedana na toj listi. Knjiga je prevedena na 34 jezika.

Kratka povijest Kratke povijesti lovanje svoje keri. (Zapravo je, u vrijeme kada se knjiga doista pojavila, ona ve bila na zavrnoj godini.) Ali glavni je razlog bio da objasnim dokle smo stigli u prouavanju svemira; koliko bismo blizu mogli biti utemeljenju potpune teorije koja bi opisala svemir i sve u njemu. Kad sam ve odluio potroiti toliko vremena i napora da napiem knjigu, htio sam da do e do to veeg broja ljudi. Moje je prethodne knjige objavila kua Cam-bridge University Press. Taj nakladnik dobro je radio, ali nekako mi se nije inilo da je spreman suoiti se s masovnim tritem koje sam elio dohvatiti. Zato sam se javio knjievnom agentu Alu Zuckermanu koga sam upoznao kao ogora nekoga kolege. Dao sam mu nacrt prvoga poglavlja i objasnio kako elim da to bude jedna od onih knjiga koje se prodaju po zra nim lukama. Rekao mi je da za to nema nikakve nade. Knjiga bi se mogla dobro prodavati sveu ilinim nastavnicima i studentima, ali knjiga poput takve ne bi se mogla probiti u teritorij koji dri Jeffrey Archer. Prvi nacrt knjige dao sam Zuckermanu 1984. Poslao ga je nekolicini nakladnika i preporuio mi da prihvatim ponudu Nortona, prili no elitne ameri ke nakladni ke kue. No ja sam odlu io prihvatiti ponudu Bantam Bo-oks, nakladnika koji je vie orijentiran na masovno trir te. Iako Bantam nije specijaliziran za objavljivanje znanstvenih knjiga, njihove se knjige mogu nai na mnogim aerodromskim knjiarskim kioscima. To to su prihvatili moju knjigu vjerojatno je zbog interesa koji je za nju pokazao jedan od njihovih urednika, Peter Guzzardi. Posao je shvatio vrlo ozbiljno i natjerao me da knjigu iznova napiem i uinim razumljivom i onima koji, poput njega, nisu znanstvenici. Svaki put kad bih mu poslao popravljeno poglavlje, on bi mi odgovorio dugim popisom primjedaba i pitanja koja bi traio da razjasnim. Znao sam

45

pomisliti da taj proces nikad nee zavriti. Ali bio je u pravu: to je dovelo do znatno bolje knjige. Uskoro nakon to sam prihvatio Bantamovu ponudu dobio sam upalu plu a. Morao sam se podvr i traheotomiji koja mi je oduzela glas. Neko sam vrijeme mogao komunicirati samo tako to sam podizao obrve kad bi mi netko na karti pokazivao slova. Bilo bi nemogue zavriti tu knjigu da nije bilo kompjuterskog programa koji sam dobio. Bio je malo polagan, ali i ja mislim polako, pa mi je prili no dobro odgovarao. Uz pomo tog programa gotovo sam potpuno iznova napisao prvu verziju u skladu s Guzzardijevim zahtjevima. Pri toj mi je reviziji pomogao jedan od mojih u enika, Brian Whitt. Dubok je na mene dojam bila u to vrijeme ostavila televizijska serija Jacoba Bronowskog Uspon ovjeka. Davala je dojam o postignu ima ljudskoga roda u razvoju od primitivnih divljaka prije samo petnaest tisua godina do naega sadanjeg stanja. Htio sam prenijeti sli an dojam o naem napretku prema potpunom razumijevanju zakona koji upravljaju svijetom. Bio sam siguran da gotovo svakoga zanima kako radi svemir, no ve ina ljudi ne razumije matematike jednadbe ni meni samome jednadbe nisu ba drage. Djelomice je to zato, jer mi ih je teko pisati, no najvie zato to nemam intuitivan osjeaj za jednadbe. Ja umjesto toga mislim slikovito, a cilj te knjige za mene je bio da opiem te zamiljene slike rije ima, uz pomo prepoznatljivih analogija i nekoliko dijagrama. Nadao sam se da e tako ve ina ljudi mo i sa mnom podijeliti ushit i dojam o postignuu vrijednoga napretka koji je u fizici postignut u posljednjih dvadeset i pet godina. Ipak, ak i uspijete li izbje i matematiku, neki pojmovi nisu bliski i teko ih je objasniti. To je postavilo problem: trebam li pokuati to objasniti i prihvatiti opas-

Kratka povijest Kratke povijesti nost da e se ljudi zbuniti, ili bih preko potekoa trebao samo preletjeti? Neke neobi nije pojmove, poput onoga da promatrai koji se kreu razli itim brzinama mjere razli ite vremenske razmake izmeu istoga para dogaaja, nisu ni bili nuni za sliku koju sam htio nacrtati. Imao sam dakle dojam da bih ih jednostavno mogao spomenuti, ne ulaze i u dublje pojedinosti. Ali neki su drugi tei pojmovi bili jako vani za ono na to sam htio doi. Bile su pogotovo dvije takve zamisli za koje sam mislio da ih moram uklju iti. Jedan je bio takozvani zbroj po prikazima. To je zamisao da nema neega to bi bio jedini prikaz svemira. Umjesto toga postoji zbirka svih mogu ih prikaza, svih povijesti svemira, a sve su te povijesti jednako stvarne (to god to znailo). Druga zamisao, koja je nuna za matematiko shvaanje toga zbroja po prikazima je "imaginarno vrijeme". Kad se na to osvrnem, sad mi se ini da sam se morao vie potruditi oko objanjavanja tih vrlo tekih pojmova, pogotovo imaginarnog vremena, za koje se ini da je od svega u knjizi . ono oko ega su ljudi imali najvie tekoa. Meutim, nije doista nuno to no shvatiti to je to imaginarno vrijeme dovoljno je shvatiti da je ono razliito od onoga to zovemo realnim vremenom. Kad se pribliilo vrijeme objavljivanja knjige, jedan znanstvenik kojem je unaprijed poslan primjerak knjige radi recenzije u asopisu Nature, zgrozio se naavi da je puna pogreaka, s pogreno smjetenim i nasumce potpisanim fotografijama i dijagramima. Nazvao je Bantam, gdje su se jednako zgrozili i odlu ili da istoga dana obustave tisak. Tri su tjedna napeto korigirali i iznova provjeravali cijelu knjigu, koja je zavrena na vrijeme da se pojavi na knjiarskim policama na najavljeni dan izlaska u travnju. U to je vrijeme tjednik Time upravo objavio prikaz o meni. Usprkos tome, nakladnike je iznenadilo

47

kolika je potranja nastala. Knjiga se sada u Americi tiska sedamnaesti put, a deseti put u Britaniji.* Zato ju je kupilo tako mnogo ljudi? Teko mi je biti siguran da sam objektivan, pa u zato i i za onim to ljudi kau. Veina prikaza u inila mi se, iako su uglavnom povoljni, prili no neinformativnima. Uglavnom su slijedili formulu: Stephen Hawking ima bolest Loua Gehriga (u ameri kim prikazima) ili bolest motornih neurona (u britanskim prikazima). Osu en je na invalidska kolica, ne moe govoriti i moe pokretati samo x prstiju (pri emu je x, ini se, u rasponu od jedan do tri, ovisno o kojem je neto nom lanku kritiar itao o meni). A ipak je napisao tu knjigu o najve em od svih pitanja: Odakle dolazimo i kamo idemo? Odgovor koji Hawking predlae jest da svemir nije ni stvoren niti e se unititi. On jednostavno jest. Kako bi uobli io tu ideju, Hawking uvodi zamisao o imaginarnom vremenu koji se meni (kriti aru) ini malo preteak da bih ga shvatio. Ali, ako je Hawking u pravu, i do emo li do cjelovite i jedinstvene teorije, doista emo znati Boji um. (U fazi korekture gotovo sam izbacio posljednju reenicu knjige, koja glasi da emo spoznati Boji um. Da sam to u inio, prodaja knjige valjda bi se prepolovila.) Dosta pronicaviji bio je (kako mi se inilo) lanak u The Independentu, londonskim novinama, koji je rekao da ak i ozbiljna knjiga poput Kratke povijesti vremena moe postati kultnom knjigom. Moju je enu zgrozilo, no meni je prilino laskalo to mi knjigu usporeuju s knjigom Zen i umije e odravanja motocikla. Nadam se da ona, poput Zena daje ljudima dojam da ne moraju biti iskljueni iz velikih intelektualnih i filozofskih pitanja. Nesumnjivo, pomogla je i ljudska pria o tome kako
*Do travnja 1993. tiskano je ukupno 40 tvrdih i 19 mekih izdanja u SAD, te 39 tvrdih izdanja u Velikoj Britaniji.

sam unato svojoj invalidnosti uspio biti teorijskim fiziarom. Ali oni koji su knjigu kupili zbog zanimanja za ljudsku pri u vjerojatno su se razo arali, jer se u njoj moje stanje spominje samo nekoliko puta. Ta je knjiga zamiljena kao pripovijest o svemiru, a ne o meni. Ovo nije sprije ilo optube da je Bantam sramotno iskoristio moju bolest i da sam ja pri tome sudjelovao, dopustivi da se na koricama pojavi moja slika. Uspio sam, meutim, uvjeriti Bantam da se za britansko izdanje poslue boljom fotografijom no to je ona bijedna i prastara slika s amerikih korica. Meutim, Bantam nee mijenjati ameriku naslovnicu, jer kau da ameriko itateljstvo sada identificira knjigu s njom. Takoer se govorilo da ljudi kupuju knjigu, jer su pro itali prikaze o njoj ili zato to je na listi bestselera, ali je ne itaju, nego samo dre na policama ili na klupskom stoliu, kako bi se vidjelo da je imaju, a ne moraju se potruditi da je i razumiju. Siguran sam da ima i toga, ali ne ini mi se da se to na nju odnosi imalo vie nego na ve inu drugih ozbiljnih knjiga, pa i Bibiliju i Shake-spearea. S druge strane, znam da ju je moralo pro itati bar neto ljudi, jer svaki dan dobijem brdo pisama o knjizi, a u mnogima su pitanja ili detaljni komentari koji ukazuju na to da su je itali, ak i ako nisu sve razumjeli. Takoer me i na ulici zaustavljaju neznanci koji mi priaju kako su u njoj uivali. Naravno, lako me prepoznati i jae se istiem, ako ve nisam istaknutiji, od mnogih drugih pisaca. Ali uestalost s kojom primam takve javne estitke (praene velikom nelagodom moga devetogodinjeg sina), ini se da pokazuje kako bar dio kupaca moju knjigu doista i ita. Neki me sada pitaju to u dalje. ini mi se da ne bih mogao napisati nastavak Kratke povijesti vremena. Kako bih ga nazvao? Dua povijest vremena? Poslije kra-

ja vremena? Sin Vremena? Moj mi je agent predloio da dopustim da se o mom ivotu snimi film. Ali ni meni ni mojoj obitelji ne bi vie ostalo nimalo samopotovanja kad bismo si dopustili da nas igraju glumci. Donekle bi sli no, ali u manjoj mjeri, tako bilo kad bih nekome pomogao da napie moju biografiju. Naravno, ne mogu nikoga sprije iti da samostalno napie moj ivotopis, dok god nije klevetniki, ali nastojim ih odbiti tako to kaem da razmiljam o tome da sam napiem svoju autobiografiju. Moda to i uinim. Ali ne uri mi se. Mnogo je znanstvenog rada koji bih rado obavio prije toga.

MOJE STANOVITE*

tome vjerujem li ja u Boga. Umjesto toga, izloit u moje vienje o tome kako se moe shvatiti svemir: kakav je status i znaenje velike jedinstvene teorije, "teorije svega". Tu postoji stvarni problem. Ljudi koji bi trebali prouavati i raspravljati takva pitanja, filozofi, obi no nemaju dovoljno matematike naobrazbe da bi drali korak sa suvremenim razvojem teorijske fizike. Postoji podvrsta zvana filozofi znanosti, koji bi trebali biti bolje obrazovani. No mnogi od njih su neuspjeli fiziari koji ustanovie da im je preteko poraditi na novim teorijama pa su se tako umjesto toga bacili na pisanje o filozofiji fizike. Oni i dalje raspravljaju o
'Predavanje izvorno odrano u svibnju 1992. na uilitu Caius.

VAJ LANAK NIJE o

Moje stanovite znanstvenim teorijama ranih godina ovoga stolje a, poput relativnosti i kvantne mehanike. Nisu u dodiru sa sadanjom prvom crtom napredovanja fizike. Moda sam malko pregrub glede filozofa, ali ba ni oni nisu bili jako ljubazni prema meni. Moj pristup je bio opisan kao naivan i prostoduan. Bijah nazivan raznim imenima, poput nominalist, instrumentalist, pozitivist i vie drugih ist. Tehnika je, ini se, bila pobijanje putem etiketiranja: ako mome stanovitu nalijepite neku etiketu, ne trebati ni objanjavati to s njim nije u redu. Siguran sam da svatko pozna kobne pogreke svih tih izama. Ljudi koji stvarno neto pridonose razvoju teorijske fizike uope ne razmiljaju u kategorijama to ih kasnije za njih smiljaju filozofi i povjesniari znanosti. Siguran sam da Einstein, Heisenberg i Dirac nisu vodili brigu o tome jesu li bili realisti ili instrumentalisti. Oni su jednostavno bili zabrinuti time to se postojee teorije nisu meusobno uklapale. U teorijskoj je fizici u cilju postizanja napretka uvijek bilo vanije traenje logike samostojnosti negoli eksperimantalni rezultati. Mnoge elegantne i lijepe teorije bijahu odbaene, jer se nisu slagale s promatrakim podacima, a ne znam ni za jednu vanu teoriju u kojoj je uinjen napredak tek zahvaljuju i pokusu. Teorija dolazi uvijek prva, vu ena naprijed tenjom za posjedovanjem elegantnog i dosljednog matematikog modela. Teorija tada donosi predvianja koja se mogu promatranjem provjeriti. Ako se promatranja slau s predvianjima, to ne dokazuje teoriju, ali teorija preivljava kunju da bi donijela sljedea predvianja, koja se opet provjeravaju opetovanim promatranjem. Ukoliko se promatranja ne slau s predvi anjima, teorija se naputa. Zapravo, o ekujemo da se stvari tako odvijaju. U praksi, ljudi vrlo nerado odustaju od teorije u koju su

53

uloili mnogo truda i vremena. Obi no se po nu propitkivati o to nosti promatranja. Ako im ni to ne pomae, trude se preina iti teoriju na ad hoc na in. Na kraju teorija postaje neugledno i ruevno zdanje. Tada netko predloi novu teoriju u kojoj su sva neugodna promatranja objanjena na elegantan i prirodan na in. Primjer za to je Michelson-Morleyev pokus, izveden 1887., koji je pokazivao uvijek istu brzinu svjetlosti, bez obzira kako su se izvor ili promatra gibali. To se inilo smijenim. Sigurno bi netko tko se giba prema svjetlosti trebao izmjeriti njenu veu brzinu negoli netko tko se giba od nje; meutim, pokus je pokazivao da bi oba promatraa izmjerila posve istu brzinu svjetlosti. Tijekom sljede ih osamnaest godina pokuavae ljudi poput Hendrika Lorentza i Georgea Fitzgeralda smjestiti ovo promatranje unutar prihva enih zamisli o prostoru i vremenu. Uveli su ad hoc postulate, poput predlaganja da predmeti pri gibanju velikim brzinamam postaju krai. itava zgrada fizike porunila se i poela kripati. Tada je 1905. Einstein predloio mnogo privla nije gledite, u kojem vrijeme nije bilo uzimano kao posve izdvojeno i samo za sebe. Umjesto toga, bilo je s prostorom sjedinjeno u e-tverodimenzionu tvorbu zvanu prostorvrijeme. Einsteina na ovu zamisao nisu toliko mnogo tjerali rezultati pokusa koliko elja da dva dijela teorije spoji zajedno u dosljednu cjelinu. Ta dva dijela bijahu zakoni po kojima se ponaaju elektri na i magnetska polja te zakoni po kojima se ponaaju tijela u gibanju. Ne mislim da je Einstein, ili bilo tko drugi 1905., uvidio koliko je nova teorija relativnosti bila jednostavna i elegantna. Ona je posve izokrenula nae poimanje prostora i vremena. Ovaj primjer dobro oslikava poteko u poloaja nekoga tko je realist u fiozofiji znanosti, jer ono to gledamo kao stvarnost uvjetovano je teorijom koju

Moje stanovite potpisujemo. Siguran sam da su Lorentz i Fitzgerald sebe smatrali realistima, tumaei pokus o brzini svjetlosti pomo u Newtonovih pojmova apsolutnog prostora i apsolutnog vremena. inilo se da su ti pojmovi prostora i vremena u skladu sa zdravim razumom i stvarnou. Danas pak, oni koji su dobro upoznati s teorijom relativnosti, jo alosno manjina, imaju na to posve drukiji pogled. Morali bismo rei ljudima kakvo je suvremeno razumijevanje tako temeljnih pojmova kakvi su prostor i vrijeme. Ukoliko ono to smatramo stvarnim zavisi od nae teorije, kako onda moemo od stvarnost praviti temelj nae filozofije? Rekao bih da sam realist u smislu da mislim kako tamo vani postoji neki svemir, ekajui da ga istraimo i razumijemo. Gledite solipsista, da je sve stvoreno u naoj mati, smatram gubitkom vremena. Nita se ne postie na taj na in. Ali bez neke teorije, ne moemo razlu iti to je stvarno glede svemira. Stoga sam zauzeo stanovite, koje se bilo opisivalo kao prosto-duno i naivno, da je neka fizikalna teorija tek matematiki model kojeg rabimo pri opisu rezultata promatranja. Neka teorija je dobra teorija ako je lijep model, ako opisuje iroki raspon promatranja te ako pretkazuje rezultate budu ih promatranja. Izvan toga, nema smisla pitati odgovara li ona stvarnosti, jer mi ne znamo kakva je stvarnost neovisna od teorije. Takvo gledite o znanstvenim teorijama moe imati i neki instrumentalist ili pozitivist a kako sam rekao ranije, meni su priljepljeni ti nazivi. Osoba koja me nazvala pozitivistom smatrala je za shodno jo dodati kako svatko danas zna da je poziti-vizam zastario opet sluaj pobijanja putem etiketiranja. To dakako moe biti zastarjelo, u smislu neeg to je bilo dojueranja intelektualna zabava, ali pozitivistiko stajalite to sam ga bio izloio ini se jedino mogue za nekog tko trai nove zakone i nove na ine za opisivanje

55

svemira. Nije dobro pozivanje na stvarnost, budui da nemamo neki uzoran neovisan pojam stvarnosti. Po mome miljenju, neizreeno vjerovanje u neku uzornu nezavisnu stvarnost je nevidljivi uzrok poteko a to ih glede kvantne mehanike i na ela neodre enosti imaju filozofi znanosti. Uzmimo slavni misaoni pokus zvan Schrodingerova maka. Jedna se maka nalazi u zape a enoj kutiji. U nju je uperena neka pucaljka, koja okida ako se raspadne neka radioaktivna jezgra. Vjerojatnost okidanja pucaljke iznosi pedeset posto. (Danas se nitko vie ne bi usudio predloiti takvu stvar, ak i kao isti misaoni pokus, ali u Schrodingerovo vrijeme nisu znali za pokret za zatitu ivotinja.) Kad se otvori kutija, ustanovit e se je li ma ka iva ili mrtva. Ali prije negoli se kutija otvori, kvantno stanje ma ke bit e mjeavina stanja mrtve ma ke i stanja u kojem je maka iva. To je za neke filozofe teko prihvatljiva slika. Maka ne moe biti napola ubijena, a napola neubijena, izjavljuju oni, kao to ena ne moe biti napola trudna. Poteko a za njih se javlja stoga to oni, kao samo po sebi razumljivo, upotrebljavaju klasi ni pojam stvarnosti u kojem neki predmet posjeduje jedan odreeni, jedini prikaz. itava zamisao kvantne mehanike i jest u tome da ona ima druga iji nazor o stvarnosti. Po tom nazoru, neki predmet ne iskazuje se u jednom jedinom prikazu ve u svim moguim prikazima. U najve em broju sluajeva, vjerojatnost posjedovanja nekog odreenog prikaza ponitava se s vjerojatnou posjedovanja vrlo neznatno drugaije prikaza; ali u nekim sluajevima, vjerojatnosti susjednih prikaza pojaavaju jedni druge (kao pri interferenciji valova.) Ono to promatramo kao prikaz tog predmeta jedan je od tih poja anih prikaza. U sluaju Schrodingerove make, postoje dva prikaza koja su poja ana. U jednome je ma ka ubijena, dok u

Moje stanovite drugome ostaje iva. U kvantnoj teoriji mogu obje mogunosti postojati zajedno. Ali neke filozofe to dovodi u veliku nepriliku, jer oni kao neto to se samo po sebi podrazumijeva uzimaju da maka moe imati samo jedan prikaz. Priroda vremena je drugi primjer podruja gdje fizikalne teorije odre uju na pojam stvarnosti. Uobi ajilo se smatrati o itim da vrijeme zauvijek te e, bez obzira to se dogaalo; ali teorija relativnosti je spojila vrijeme s prostorom i rekla da oba mogu biti iskrivljena, izobliena, materijom i energijom svemira. Tako se nae poimanje naravi vremena promijenilo: ranije je vrijeme bilo nezavisno od svemira, sad je oblikovano njime. Tako je postalo razumljivo da se vrijeme uope ne moe odrediti prije odreene toke; idemo li unatrag kroz vrijeme, mogli bismo do i do nepremostive prepreke, singularnosti, iza koje se dalje ne moe i i. Ako bi to bio sluaj, ne bi imalo smisla pitati se tko, ili to, je uzrokovalo ili proizvelo Veliki prasak. Ako govorimo o uzrokovanju ili stvaranju, samo po sebi se podrazumijeva da je postojalo neko vrijeme prije singularnosti Velikog praska. Ve nam je tridesetak godina poznato kako Einsteinova teorija relativnosti pretkazuje da je vrijeme moralo imati neki poetak prije petnaestak milijardi godina. Ali filozofi nisu to prihvatili. Oni su jo zabrinuti o temeljima kvantne mehanike koji su poloeni prije gotovo sedamdeset godina. Ne shvaaju da su se granice fizike u meuvremenu pomaknule. Jo gore je s matematikim pojmom imaginarnog vremena, u kojem smo Jim Hartle i ja predloili da svemir nema ni po etka ni kraja. Zbog tog imaginarnog vremena bijesno me je napao jedan filozof. Rekao je: Kako moe neki matematiki trik poput imaginarnog vremena imati ita sa stvarnim svemirom? Mislim da je taj

57

filozof pobrkao isto matematike veli ine zvane realni i imaginarni brojevi s na inom na koji se u svakidanjem jeziku rabe pojmovi realno i imaginarno. Ovo upravo ilustrira moje stanovite: Kako moemo znati to je stvarno, neovisno o teoriji ili modelu s pomou kojeg to tumaimo? Upotrijebio sam primjere iz relativnosti i kvantne mehanike da bih pokazao probleme s kojima se netko suo ava kad nastoji osmisliti svemir. Nije zaista vano razumijete li ili ne razumijete relativnost i kvantnu mehaniku, ili ak ako su obje te teorije neto ne. Ono to se nadam da sam pokazao jest da je neka vrsta pozitivisti kog pristupa, u kojoj se na teoriju gleda kao na model, jedini na in razumijevanja svemira, barem za teorijskog fiziara. Pun sam nade da emo na i vrsti model koji opisuje sve u svemiru. Uinimo li to, bit e to zaista blistavi uspjeh ljudske vrste.

JE LI NA POMOLU KRAJ TEORIJSKE FIZIKE?*

A OVIM STRANICAMA elim razmotriti mogunosti dostizanja cilja teorijske fizike u ne tako dalekoj budunosti: recimo pri kraju stoljea. Pod tim podrazumijevam neku potpunu, dosljednu i jedinstvenu teoriju fizikih meudjelovanja, koja bi teorija opisivala sva mogua promatranja. Dakako, kad se daju takva predvianja treba biti vrlo oprezan. Ve smo najmanje dvaput bili pomislili da smo se nali na pragu konane sinteze. Poetkom ovog stoljea vjerovalo se da se sve moe razumjeti pomo u mehanike kontinuuma. Sve to je bilo potrebno bilo je izmjeriti neke brojeve, koeficijente elastinosti, vis*29. travnja 1980. dobio sam katedru matematike na Cambrid-geu. Ovaj esej, kao inauguracijsko predavanja, proitao je u moje ime jedan od mojih studenata.

61 koznosti, vodljivosti i tako dalje. Ova je nada zasjenjena otkriem grae atoma i kvantnom mehanikom. Zatim, kasnijih dvadesetih godina ovoga stoljea, Max Born je skupini znanstvenika u posjetu Gottingenu bio rekao da "je s fizikom kakvu poznamo za est mjeseci gotovo." To je reeno kratko nakon otkria Diracove jednadbe, Paula Diraca, ranijeg nositelja ove iste katedre. Diracova jednadba upravlja ponaanjem elektrona. Bilo se o eki-. valo da e neka slina jednadba upravljati protonom, jedinom drugom, navodno elementarnom, esticom poznatom u to doba. Meutim, otkri e neutrona i nuklearnih sila izdalo je te nade. Mi zapravo danas znamo da ni proton ni neutron nisu elementarni ve da su graeni od jo sitnijih estica. Ipak, velik je napredak postignut tijekom posljednjih godina, i kao to u opisati ovdje, postoje neki temelji za oprezni optimizam da e se moda ugledati neka potpuna teorija jo unutar ivotnoga vijeka nekih od onih koji itaju ove stranice. ak i ako dosegnemo potpunu jedinstvenu teoriju, ne emo mo i donositi detaljna predvianja, osim u nekim najjednostavnijim situacijama. Na primjer, nama su ve sada poznati fizikalni zakoni koji upravljaju svim iskustvenim dogaanjima svakodnevnoga ivota. Kako je Dirac naglasio, njegova jednadba je temelj "ve ine fizike i cjelokupne kemije". Pa ipak, u stanju smo rijeiti tu jednadbu samo za najjednostavniji od jednostavnih sluajeva, za vodikov atom koji se sastoji od protona i elektrona. Za sloenije atome s vie elektrona, a da i ne spominjemo molekule, prisiljeni smo pribje i aproksimacijama i intuitivnim procjenama sumnjive vrijednosti. Za makroskopske sustave sastavljene od 1023 ili sli no estica, moramo upotrijebiti statisti ke metode i napustiti svaku nadu u to no rjeenje tih jednadbi. Premda su nam naelno poznate jednadbe koje upravljaju cjelokupnom biologijom, nismo nipoto u stanju svesti prouavanje ljudskog ponaanja na primijenjenu matematiku. to bismo podrazumijevali pod imenom neke potpune i jedinstvene teorije fizike? Naa nastojanja pri izradbi modela fizike stvarnosti obino se sastoje iz dva dijela: 1. Od nekog skupa podrunih zakona kojima se poko ravaju razne fizi ke veli ine. Ti su zakoni obi no izraavaju u obliku diferencijalnih jednadbi. 2. Od skupova graninih uvjeta koji nam izriu stanje nekih podru ja svemira u nekom vremenu i koji se u inci kasnije ire u njih iz ostatka svemira. Mnogi bi ljudi rekli da je uloga znanosti ograniena na prvo od gore navedenoga te da e teorijska fizika posti i svoj cilj kad dobije potpuni skup podrunih fizikalnih zakona. Oni smatraju da pitanje grani nih, po etnih uvjeta spada u podru je metafizike ili religije. Na neki na in, takav stav je slian stavu onih koji su u ranijim stolje ima obeshrabrivali znanstvena istraivanja govorei kako su sve prirodne pojave boje djelo i ne bi ih se smjelo preispitivati. Mislim da su po etni uvjeti svemira jednako tako prikladan predmet znanstvenog prouavanja i teorija, kao to su i podruni fizikalni zakoni. Neemo imati potpunu teoriju prije nego li u inimo vie od pukog izrijeka da "su stvari kakve jesu, jer su bile kakve su bile." Pitanje osobitosti po etnih uvjeta u uskoj je svezi s pitanjem proizvoljnosti podrunih fizikalnih zakona: Neka se teorija ne bi mogla smatrati za potpunu ako bi sadravala izvjestan broj podesivih parametara, poput masa ili konstanti vezanja, kojima bi se mogle pridodati po volji bilo koje vrijednosti. U stvari, ini se da ni po etni

Je li na pomolu kraj teorijske fizike? uvjeti ni vrijednosti parametara u teoriji nisu proizvoljni ve su nekako vrlo paljivo odabrani ili izvaeni. Na primjer, kad razlika u masama protona i neutrona ne bi bila otprilike dvije mase elektrona, ne bi se moglo odrati na okupu stotinu i vie stabilnih estica koje grade elemente i koji su osnova kemije i biologije. Sli no tome, kad bi gravitacijska masa protona bila neznatno druk ija, ne bi bilo zvijezda u koje bi se te estice mogle ugraditi, a kad bi po etno irenje svemira bilo samo malo sporije ili samo malo bre, svemir bi ili doivio kolaps prije nego bi se takve zvijezde razvile ili bi se irio tako brzo da se zvijezde nikad ne bi ni stigle oblikovati postupkom gravitacijskog zgunjavanja. Dakako, neki su ljudi otili tako daleko da su ova ogranienja, to se postavljaju na po etne uvjete, uzdigli u status naela, tako zvanog antropskog naela koje se moe parafrazirati kao: "Stvari jesu kakve jesu, budu i da smo mi tu." Prema jednom shvaanju tog naela, postoji vrlo velik broj raznih, odvojenih svemira s razli itim vrijednostima fizikalnih parametara i razli itim poetnim uvjetima. Ve ina tih svemira ne e osiguravati prave uvjete za razvoj tako sloenih ustroja kakav je inteligentan ivot. Samo e u jednom malom broju njih, s uvjetima i parametrima poput ovih u naem svemiru, inteligentnom ivotu biti mogu razvoj sve do pitanja "zato je svemir takav kakvog promatramo?" Odgovor je, dakako: kad bi bio drukiji, ne bi bilo nikoga tko bi postavljao to pitanje. Antropsko na elo nudi neku vrstu objanjenja za mnoge spomena vrijedne brojane odnose to su ustanovljene meu vrijednostima raznih fizikalnih parametara. Meutim, to nije potpuno zadovoljavajue; ne moemo se oteti dojmu da tu postoji neko dublje objanjenje. Takoer, to ne moe objasniti sva podru ja svemira. Na pri-

63

mjer, na Sunev sustav sigurno je preduvjet za nae postojanje, kao to je to i neka ranija generacija bliih zvijezda u kojima nuklearnom sintezom bijahu proizvedeni teki elementi naeg tijela. Mogue je ak da je za nae postojanje bila potreba i itava Galaktika. Ali ne izgleda nam o itom neka potreba za postojanjem drugih galaktika, a kamoli milijuna milijuna njih otprilike ravnomjerno raspore enih diljem promatranog svemira. Vrlo je teko povjerovati da je takva graa svemira, ta njegova homogenost najve ih razmjera, odre ena ne im tako perifernim kakve su tamo neke sloene molekulne tvorbe na malenom planetu, uz vrlo prosje nu zvijezdu na rubu jedne posve tipi ne, ni po emu istaknute, spiralne maglice. Ukoliko nas ne privla i antropsko naelo, treba nam neka jedinstvena teorija za obrazloenje po etnih uvjeta svemira i za vrijednosti raznih fizikalnih parametara. Ipak, preteko je osmisliti potpunu teoriju samo jednim potezom pera (premda, ini se, to ljude ne zaustavlja; stiu mi potom dvije do tri jedinstvene teorije tjedno). Umjesto toga, tragamo za djelomi nim teorijama koje e opisati takve situacije u kojima se neka meudjelovanja mogu zanemariti ili im pridodati neku jednostavno izraunljivu priblinu vrijednost. Prvo dijelimo tvarni sadraj svemira na dva dijela: "materiju" (estice poput kvarkova, elektrona, miona itd.) i "meudjelovanja" (poput gravitacije, elektromagnetizma itd). Materijalne estice su opisane poljima s polovinim spinom i pokoravaju se Paulijevom naelu iskljuenja, koji spreava da se u nekom stanju nae vie od jedne estice te vrste. Zbog tog razloga mogu postojati vrsta tijela, umjesto da se u urue u to ku ili se izzrae do beskonanosti. Materijalna po ela podijeljena su u dvije skupine: hadrone, koji su gra eni od kvarkova; i leptone koji ine ostatak.

65 Meudjelovanja dijelimo po njihovom pojavnom obliku na etiri vrste. Redosljedom snage, to su: jake nuklearne sile, koje meudjeluju samo s hadronima; elektro-magnetizam koji meudjeluje s nabijenim hadronima i leptonima; slabe nuklearne sile koje meudjeluju sa svim hadronima i leptonima; i na kraju, daleko najslabija od svih, gravitacija, koja meudjeluje sa svima. Meudjelovanja su predstavljena poljima cjelobrojnog spina, koja se ne pokoravaju Paulijevom naelu iskljuenja. To zna i da u istome stanju mogu imati mnogo estica. Kod elektro-magnetizma i gravitacije, meudjelovanja su tako er i dugog dosega, to zna i da se polja to ih proizvodi velik broj materijalnih estica mogu sva zbrajati i proizvesti neko polje zamjetljivo i na makroskopskom planu. Zbog tog razloga, ta su polja bila prva za koja su bile razvijene teorije: Newton gravitaciju u sedamnaestom stoljeu, a Maxwell elektromagnetizam u devetnaestom stoljeu. Meutim, ove su teorije u svojim temeljima bile nespojive, jer je Newtonova teorija bila neizmijenjena ukoliko bi cijelom sustavu bila pridodana bilo koja jednolika brzina, dok je Maxwellova teorija odreivala jednu odabranu brzinu brzinu svjetlosti. Na kraju, ustanovilo se da Newtonovu teoriju treba izmijeniti tako da postane spojiva sa svojstvima Maxwellove teorije. To se postiglo Einsteinovom opom teorijom relativnosti, oblikovanom 1915. Opa relativistika teorija gravitacije i Maxwellova teorija elektrodinamike bile su ono to je nazvano klasine teorije; u tom smislu da su ukljuivale veli ine koje su neprekidno promjenjive i koje bi se mogle, barem u naelu, izmjeriti proizvoljnom to nou. Meutim, kad se takve teorije pokualo primijeniti pri gradnji modela atoma, pojavio se problem. Otkriveno je da se atom sastoji od male, pozitivno nabijene jezgre okruene oblakom negativno nabijenih elektrona. Prirodna pretpostavka je bila da su elektroni na stazi oko jezgre, sli no kao to je Zemlja na stazi oko Sunca. Ali klasina je teorija predviala da elektroni emitiraju elektromagnetske valove. Ti bi valovi odnosili sa sobom energiju pa bi se elektroni spiralno postepeno pribliavali jezgri sve dok cijeli atom ne bi kolapsirao, uruio se u sebe. Problem je rijeen na na in koji je nesumnjivo najvee postignue teorijske fizike ovog stoljea: utemeljenjem kvantne teorije. Njen temeljni postulat je Heisenbergovo naelo neodreenosti, koji izrie da se odreeni parovi veli ina, poput poloaja i momenta estice, ne mogu istodobno mjeriti s po volji velikom to nou. U sluaju atoma, to zna i da elektron u stanju njegove najnie energije ne bi mogao biti u stanju mirovanja pri jezgri, jer bi u tome sluaju bio to no odreen njegov poloaj (jezgra) i njegova brzina (nula). Umjesto toga, i poloaj i brzina trebale bi biti razmazane oko jezgre prema nekoj raspodjeli vjerojatnosti. U tom stanju, elektron ne bi mogao zraiti energiju u obliku elektromagnetskih valova, jer za njega ne bi postojalo stanje nie energije na koje bi mogao sii. Dvadesetih i tridesetih godina kvantna mehanika se s velikim uspjehom primjenjivala na sustave poput atoma ili molekula, koji imaju samo neki kona ni broj stupnjeva slobode. Poteko e su se, meutim, pojavile kad se tu teoriju pokualo primijeniti na elektromagnetsko polje koje ima beskonaan broj stupnjeva slobode, grubo govore i dva za svaku to ku prostorvremena. Ove stupnjeve slobode moemo shvatiti kao oscilatore, svaki sa svojih vlastitim poloajem i momentom. Ti oscilatori ne mogu biti u mirovanju, jer bi tada imali tono odreene poloaje i momente. Umjesto toga, svaki oscilator mora imati neki minimalni iznos onog to se zove fluktuacije nulte to ke i ne-nulta energija. Energije ukupnog beskona -

66

Stephen W. Hawking

Je li na pomolu kraj teorijske fizike?

67

nog broja stupnjeva slobode prouzro ile bi da prividna masa i naboj elektrona postanu beskonani. U cilju prevladavanja te potekoe, razvijen je krajem etrdesetih godina postupak zvan renormalizacija. On se sastojao u prilino proizvoljnom oduzimanju nekih beskonanih veli ina tako da dobijemo konane ostatke. U sluaju elektrodinamike, bilo je potrebno uiniti dva takva beskona na odbitka, jedan za masu i drugi za naboj elektrona. Taj postupak renormalizacije nije nikad bio postavljen na vrlo vrste pojmovne ili matematike temelje, ali je u praksi prilino dobro prolazio. Njegov najve i uspjeh bio je predvianje malog pomaka, tzv. Lam-bovog pomaka, u nekim linijama spektra atomskog vodika. Meutim, nije zadovoljavaju pri pokuaju izgradnje potpune teorije, jer ne daje nikakva predvianja vrijednosti kona nih ostataka preostalih nakon provedbe beskona nih odbitaka. Prema tome, morali bismo pasti natrag na antropsko na elo da objasnimo zato elektron ima masu i naboj kakve ima. Tijekom pedeset i ezdeseti godina openito se vjerovalo da se slaba i jaka nuklearna sila ne mogu renormizirati; to bi naime zahtijevalo beskonaan broj beskonanih odbitaka da ih se u ini konanim. Postojao bi beskonaan broj konanih ostataka koji ne bi bili odreeni teorijom. Takva jedna teorija ne bi imala snagu predvianja, jer se nikad ne bi moglo izmjeriti sveukupan beskonaan broj parametara. Meutim, 1971. je Gerard't Hooft pokazao da se jedan jedinstven model elektromagnetskog i slabog meudjelovanja, to su ga ranije bili predloili Abdus Ealam i Steven Weinberg, ipak moe renormalizirati sa samo nekim kona nim brojem beskonanih odbitaka. U Salam-Weinbergovoj teoriji, foton estica sa spinom 1 - udruen je s tri druga partnera spina 1, nazvanih W+, W" i Z. Teorija je predviala da se

na vrlo velikim energijama ove etiri estice ponaaju na slian na in. Meutim, za objanjenje injenica da na niim energijama foton ima masu mirovanja nula, dok su naprotiv sve tri druge estice, W, W i Z vrlo masivne, prizvana je u pomo pojava zvana spontano lomljenje simetrije. Niskoenergetska predvianja teorije znaajno dobro su se slagala s promatranjima, to je vodilo vedsku akademiju da 1979. dodijeli Nobelovu nagradu za fiziku Salamu, Weinbergu i Sheldonu Glashowu, koji je takoer oblikova sli nu jedinstvenu teoriju. Meutim, i sam Gla-show je bio iznio opasku kako se Nobelov komitet pritom prili no kockao, jer jo nemamo esti ni akcelerator dovoljno visoke energije za provjeru teorije u uvjetima kada ujedinjenje elektromagnetskih sila (noenih fotonima) i slabih sila (noenih W+, W i Z esticama) stvarno i nastupa. Dovoljno jaki ubrziva i bit e gotovi za nekoliko godina, i ve ina fiziara je uvjerena da e oni potvrditi Salam-Weinbergovu teoriju.* Uspjeh Salam-Weinbergove teorije doveo je do potrage za sli nom renormalizirivom teorijom jakog meudjelovanja. Ve se dosta rano uvidjelo da proton i drugi hadroni, poput pi-mezona, ne bi mogle biti prave ele-mentalne estice, ve da bi morale biti neka vezna stanja drugih, elementarnijih estica, zvanih kvarkovi. ini se da ovi imaju neobi no svojstvo da, premda se mogu slobodno gibati unutar hadrona, izgleda da je nemogu e pribaviti samo jedan jedini izdvojeni kvark; uvijek su ili u skupinama po tri (npr. proton ili neutron) ili u parovima kvark-antikvark (npr. pi-mezon) Za objanjenje to*Ovaj je lanak napisan prije nego se to doista i ostvarilo. Naime, W i Z estice otkrivene su 1983. nakon to je proradio novi CERN-ov akcelerator, a za to otkrie dobie Nobelovu nagradu 1984. Carlo Rubbia i Simon van der Meer, koji su bili na elu skupine istraivaa u CERN-u. Osoba koju je nagrada mimoila bio je 't Hooft

Je li na pomolu kraj teorijske fizike?

69

ga, kvarkovima je pridodano svojstvo zvano boja. Valja naglasiti da ta rije "boja" nema nita zajednikog s naim uobi ajenim vi enjem boje; kvarkovi su premaleni da bi se vidjeli u vidljivoj svjetlosti. To je samo jedno prikladno ime. Zamisao je da kvarkovi dolaze u tri boje zelenoj, crvenoj i plavoj ali da neko izolirano vezno stanje, kakvo je hadron, mora biti bezbojno, i to ili kombinacija crvenog, zelenog i plavog, kao to je sluaj kod protona, ili mjeavina crvenog i anticrvenog, zelenog i antizelenog, plavog i antiplavog, to je sluaj kod pi-me-zona. Pretpostavlja se da jaka meudjelovanja izmeu kvar-kova nose estice spina 1 zvane gluoni, neto poput estica koje nose slabo meudjelovanje. Gluoni takoer imaju boju, a zajedno s kvarkovima pokoravaju se renormalizirivoj teoriji zvanoj kvantna kromodinamika ili skraeno QCD. Posljedica postupka renormalizacije je ta da djelatna konstanta vezanja u teoriji zavisi o enegiji pri kojoj je mjerena, a na vrlo visokim energijama opada na nulu. Ova pojava poznata je kao asimptotska sloboda. To zna i da se kvarkovi unutar hadrona ponaaju gotovo poput slobodnih estica pri visokoenergetskom sudaru, tako da se smetnje u njihovom ponaanju mogu uspjeno obra ivati teorijom smetnji. Predvianja teorije smetnji su u razumno kvalitativnom slaganju s promatranjem, ali jo uvijek se ne moe doista izjaviti da je teorija eksperimentalno potvrena. Pri niskim energijama, djelatna konstanta vezanja postaje vrlo velika i teorija smetnji se rui. Izraene su nade da e to "infracrveno ropstvo" objasniti zato su kvarkovi uvijek zatvoreni u bezbojno vezno stanje, no dosad jo nitko nije mogao pokazati da je ta nada uvjerljiva. Imaju i na raspolaganju jednu renormalizirivu teoriju za jaka me udjelovanja, a jednu drugu za slaba i

elektromagnetska meudjelovanja, bijae prirodno ogledati se za jednom teorijom koja e sjediniti te dvije. Takvim je teorijama dana poneto preuveli ana titula: "velike jedinstvene teorije", ili skraeno GUT (prema engleskom nazivu, prim. prev.). Taj naziv nekako vodi u pogrean zakljuak, jer one nisu ni ba tako velike, ni posve jedinstvene ni potpune teorije, zato jer imaju neki broj neodreenih renormalizacijskih parametara, poput konstanti vezanja i masa. Pa ipak, mogle bi se pokazati kao znaajan korak prema potpunoj jedinstvenoj teoriji. Temeljna zamisao je da djelatna konstanta vezanja kod jakih meudjelovanja, koja je velika pri niskim energijama, zbog asimptotske slobode postupno opada pri visokim energijama. S druge strane, djelatna konstanta vezanja Salam-Weinbergove teorije, koja je na niskim energijama mala, postupno raste kako se energija poveava, jer ova teorija nije asimptotski slobodna. Kad se ekstrapoli-ra niskoenergetska brzina opadanja odnosno rasta konstanti vezanja, ustanovljuje se da dvije konstante vezanja postaju jednake pri energiji od oko 1035 GeV. (GeV je kratica za milijardu elektronvolti. Otprilike tolika energija bi se oslobodila kad bi se jedan vodikom atom mogao cijeli pretvoriti u energiju. Usporedbe radi, energija osloboena u kemijskoj reakciji, kakvo je gorenje, je reda veli ine jedan elektronvolt po atomu.) Teorije predlau da su iznad ove energije ujedinjena jaka meudjelovanja sa slabim i elektromagnetskim meudjelovanjem, ali da se pri niim energijama dogaa spontani lom simetrije. 1015 GeV je vrlo daleko iznad mogunosti bilo kakve laboratorijske opreme; sadanja generacija ubrzivaa estica mogu proizvesti energije sudara sredita mase od oko 10 GeV, a sljede a generacija e proizvesti energije od 100 GeV ili slino. Bit e to dovoljno za istraivanje energetskog opsega u kojem se elektromagnetske sile

Je li na pomolu krnj teorijske fizike? sjedinjuju sa slabim silama, shodno Salam-Weinbergo-voj teoriji, ali ne i za istraivanje onih silno visokih energija pri kojima se, kako se predvia, slaba i elektromagnetska meudjelovanja sjedinjuju s jakim meudjelovanjima. Usprkos tomu, velike jedinstvene teorije daju za niske energije predvi anja koja se mogu ispitati u laboratoriju. Na primjer, teorije predvi aju da proton i nije ba potpuno stabilan te da se raspada za svog ivotnog vijeka od 1031 godina. Sadanja donja eksperimentalna granica je ivotni vijek od oko 1030 godina, a oprema bi se mogla jo i poboljati. Drugo predvianje kog je mogue saznati iz promatranja tie se omjera bariona i fotona u svemiru. Izgleda da su zakoni fizike isti za estice i antiestice. To nije reeno, zakoni su isti ako estice nadomijestimo antie-sticama, vrtnju nadesno zamijenimo vrtnjom nalijevo (zrcalna slika) te okrenemo smjerove brzina svih estica. Ovo je poznato kao CPT teorem i posljedica je temeljnih pretpostavki koje bi se trebale odrati u svakoj prihvatljivoj teoriji. Zemlja, a takoer i itav Sunev sustav, graena je od protona i neutrona, bez nekih antiprotona i antineutrona. Dakako, takva jedna neravnotea izmeu estica i antiestica jo je jedan a priori uvjet za nae postojanje, jer da je Sunev sustav sastavljen od mjeavine estica i antiestica u jednakome omjeru, one bi se sve meusobno ponitile i ostalo bi samo zraenje. Na temelju opazivog odsustva takvog anihilacijskog zraenja, moemo izvesti zakljuak da je naa Galaktika u cijelosti graena od estica, a ne i od antiestica. Za druge galaktike ne posjedujemo izravni dokaz za takav zakljuak, ali ini se vjerojatno da su i one sastavljene od estica te da u svemira kao cjelini ima vika estica nad anti estica-ma, tako da dolazi jedna estica na 108 fotona. Netko bi za objanjenje toga mogao pozvati u pomo antropsko

71

naelo, no velike jedinstvene teorije zapravo nude mogu i mehanizam za objanjenje nerazmjera. Premda izgleda da su sva meudjelovanja nepromjenjiva glede kombinacije C (zamjene estica antiesticama), P (promjena desne vrtnje u lijevu) i T (promjena smjera vremena), poznato je da ima meudjelovanja koja nisu nepromjenjiva glede samo T. U ranom svemiru, u kojem postoji vrlo izrazita strijela vremena zadana ekspanzijom, ova meudjelovanja mogla su proizvesti vie estica nego antiestica. Ipak, njihov broj vrlo ovisi o uzorku, tako da slaganje s promatranjem teko moe biti protuma eno kao potvrda velikih jedinstvenih teorija. Dosad, ve ina je napora bila posveena ujedinjenju prve tri vrste fizikih meudjelovanja, jakoj i slaboj nuklearnoj sili te elektromagnetizmu. etvrta i posljednja, gravitacija, bijae zanemarena. Jedno opravdanje za ovo je da je gravitacija tako slaba da bi kvantni gravitacijski u inci postali veliki samo kod energija estica vrlo daleko iznad onih u naim ubrziva ima estica. Drugo opravdanje: izgleda da se na gravitaciju ne moe primijeniti postupak renormalizacije; da se pribave kona ni odgovori ini se da bi trebalo provesti beskona an broj beskona nih odbitaka s odgovaraju im beskona nim brojem neodreenih kona nih ostataka. Ipak, eli li se potpuna jedinstvena teorija, u nju se mora uklju iti i gravitacija. tovie, klasi na opa teorija relativnosti predvi a postojanje prostorvremenskih singularnosti kod kojih bi gravitacijsko polje postalo beskonano jako. Ove singularnosti bi se dogaale u prolosti, na po etku sadanjeg irenja svemira (Veliki prasak), te u budunosti u obliku gravitacijskog kolapsa zvijezda i, moda, itavog svemira. Pretkazanje singularnosti po svoj prilici ukazuje na to da e ta klasina teorija relativnosti ovdje doivjeti slom. Meutim, ini se da nema razloga zato bi se sruila pri-

je negoli gravitacijsko polje postane dovoljno jako da postanu vani kvantni gravitacijski u inci. Prema tome, kvantna teorija gravitacije je bitna pri opisivanju ranog svemira i davanju nekih objanjenja za po etne uvjete, izvan pukog prizivanja antropskog naela. Takva je teorija potrebna ukoliko traimo odgovor na pitanje: Ima li vrijeme zaista po etak i moda kraj, kao to proizlazi iz klasi ne ope teorije relativnosti, ili su pak singularnosti u Velikom prasku i u Velikom saimanju na neki na in zahvaljujui kvantnim uincima - razmazane? Velika je poteko a dati dobro odreeno miljenje kad su to ustrojstva samog prostora i vremena takvi da su podanici na ela neodreenosti. Moj osobni osjeaj je da su singularnosti vjerojatno jo prisutne, premda se moe nastavljati vrijeme mimo njih u izvjesnom matematikom smislu. Meutim, bilo kakav subjektivni pojam vremena, koji se odnosio na svijest ili na mogunost izvo enja mjerenja, bi se u njima zavrio. Kakvi su izgledi u pribavljanju kvantne teorije gravitacije te ujedinjenju nje s druge tri vrste meudjelovanja? Najvea nada ini se da lei u proirenju ope teorije gravitacije u ono to zovemo supergravitacija. U njoj se graviton, estica sa spinom 2 koja nosi gravitacijsko meudjelovanje, dovodi u svezu s nekim brojem drugih polja nieg spina putem tako zvanih transformacija super-simetrije. Velika je zasluga ove teorije to ona uklanja staru dihotomiju izmeu "materije", predstavljene esticama polovinog spina, te "meudjelovanja", predstavljenih esticama cjelobrojnog spina. Njena je velika prednost i u tome to se mnoge beskona nosti koje nastaju u kvantnoj teoriji meusobno ponitavaju. Jo nam nije poznato ponitavaju li se doista sve tako da daju teoriju koja je konana bez nekih beskonanih odbitaka. Izraena je nada da je tako, jer moe se pokazati da su teorije

koje ukljuuju gravitaciju ili konane ili se ne mogu renormalizirati; to zna i da ako se moraju provesti neka beskona na oduzimanja tada e se morati napraviti beskonaan broj njih s odgovaraju im beskona nim brojem neodreenih ostataka. Prema tome, ako se za sve beskona nosti u supergravitaciji pokae da se ponitavaju jedne s drugima, mogli bismo imati teoriju koja ne samo da potpuno objedinjuje sve tvarne estice i meudjelovanja ve je potpuna u smislu da nema neke neodreene renormalizacijske parametre. Premda jo nemamo pravu kvantnu teoriju gravitacije, a kamoli jednu koja ujedinjuje nju s drugim fizikim me udjelovanjima, imamo zamisao o zna ajkama to bi ih ona trebala posjedovati. Jedna od njih povezana je s injenicom da gravitacija utjee na uzro nu strukturu prostorvremena.; to jest, gravitacija odreuje koji dogaaji mogu biti uzro no povezani jedan s drugim. Primjer za to u klasi noj teoriji ope relativnosti daje nam crna jama, podruje prostorvremena u kojem je gravitacijsko polje tako jako da vue svjetlost ili neki drugi signal natrag u to podruje pa nita ne moe pobje i u vanjski svijet. Snano gravitacijsko polje pokraj crne jame uzrokuje stvaranje parova estica i antiestica, od kojih jedna pada natrag u crnu jamu, a druga bjei u beskona nost. estica koja bjei izgleda kao ju je emitirala crna jama. Neki promatra daleko od crne jame moe mjeriti samo odlaze e estice i ne moe ih dovesti u svezu s onima koje su pale u crnu jamu, jer njih ne moe promatrati. To zna i da odlazee estice imaju neki dodatni stupanj nasuminosti ili nepredvidivosti, osim onoga koji im je u pravilu pridruen po naelu neodreenosti. U uobiajenim situacijama na elo neodreenosti izraava da se ne moe jasno pretkazati ili poloaj ili brzina neke estice ili neka kombinacija poloaja i brzine. Stoga, grubo reeno,

Je li na pomolu kraj teorijske fizike?

75

mogunost donoenja jasnih pretkazivanja je prepolovljena. Meutim, u sluaju estica emitiranih iz crne jame, injenica da se ne moe promatrati to se dogaa unutar crne jame zna i da se ne mogu jasno pretkazati ni poloaji ni brzine emitiranih estica. Sve to se moe dati su vjerojatnosti da e estice biti emitirane na neki na in. ini se stoga da ak i ako postavimo jedinstvenu teoriju, mo i emo biti u stanju praviti samo statistike predvianja. Trebali bismo napustiti stanovite da postoji neki jedini svemir to ga promatramo. Umjesto toga, trebali bismo prihvatiti sliku u kojoj postoji neki zbor svih moguih svemira, s nekom vjerojatnom raspodjelom. To moe objasniti zato je svemir startao u Velikom prasku u gotovo savrenoj toplinskoj ravnotei, budui da bi toplinska ravnotea bila u skladu s najveim brojem mikroskopskih konfiguracija pa stoga i najvie vjerojatna. Da parafraziramo Voltaireovog filozofa Panglosa: "ivimo u najvjerojatnijem od svih moguih svjetova." Kakvi su izgledi da emo utemeljiti potpunu jedinstvenu teoriju u ne tako dalekoj budu nosti? Svaki put kad smo proirili naa promatranja na vie energije i manje dimenzije, otkrismo nove slojeve grae svijeta. Na poetku stoljea, otkrie Brownovog gibanja s tipinom energijom estice 3 x 102 eV pokazalo je da graa materije nije neprekidna ve da je materija sastavljena od pojedina nih atoma. Kratko nakon toga otkriveno je da su ti, kako se mislilo nedjeljivi, atomi sloeni od jezgre i elektrona koji krue oko nje s energijama reda veli ine nekoliko elektronvolti. Za samu jezgru je pak naeno da je sloena od takozvanih elementarnih estica, protona i neutrona, dranih zajedno nuklearnim vezama reda veliine 108 eV. Posljednje poglavlje u toj prii je otkrie da su protoni i elektroni graeni od kvarkova, dranih zajedno vezama reda veli ine 109 eV. Danak takvom na-

pretku teorijske fizike je da su nam sada potrebni ogromni strojevi i velike koli ine novca za izvo enje pokusa, rezultate kojih ne moemo pretkazati. Nae prolo iskustvo moe nas navesti na to da postoji beskonaan niz slojeva grae tvari na sve viim i viim energijama. Doista, stanovite o beskonanom slijedu kutija unutar kutija bijae slubena dogma u Kini u vrijeme etverolane Bande. Meutim, ini se da bi gravitacija trebala pribaviti neki limit, ali tek na vrlo kratkoj duini od 1033 cm i na vrlo visokoj energiji od 1028 eV. Na duinama kra ima od ove trebalo bi o ekivati da se prostorvrijeme prestane ponaati poput glatkog kontinuuma i poprimilo bi pjenastu grau zbog kvantnih fluktuacija gravitacijskog polja. Postoji vrlo iroko neistraeno podruje izmeu granice sadanjih ekserimentalnih mogu nosti od oko 1010 eV i gravitacijskog prekida pri 1028 eV. Bilo bi naivno pretpostaviti, kako to ine velike jedinstvene teorije, da u tom silnom rasponu energija postoji samo jedan ili dva sloja grae. Meutim, postoje temelji za optimizam. Ovog trenutka, ako ve nita drugo, izgleda da se gravitacija moe ujediniti s drugim fizikim meudjelovanjima samo u nekoj teoriji supergravitacije. ini se da ima samo neki konaan broj takvih teorija. Posebno, postoji najve a takva teorija, takozvana proirena supergravitacija N = 8. Ona sadri jedan graviton, osam estica spina -3/2 zvanih gravitonos, dvadeset osam estica spina 1, pedeset est estica spina -1/2 i sedamdeset estica spina 0. Koliko god ti brojevi bili veliki, nisu dovoljno veliki da objasne sve one estice to ih, tako izgleda, promatramo u jakim i slabim meudjelovanjima. Na primjer, N = 8 teorija ima dvadeset osam estica spina 1. One su dovoljne za objanjenje gluona koji nose jaka meudjelovanja te za objanjenje dvije od etiri estice koje nose slaba me udjelo-

Je li na pomolu kraj teorijske fizike? vanja, ali ne i druge dvije. Trebalo bi se stoga vjerovati da mnoge ili ve ina promatranih estica poput gluona ili kvarkova i nisu doista elementarne, kako nam se sada ini, ve da su one vezna stanja osnovnih N = 8 estica. Nije vjerojatno da emo imati dovoljno snane ubrzivae estica za ispitivanje ovih sloenih struktura u nekoj dovoljno bliskoj budunosti, ili moda nikad, ako bi se radili planovi na temelju sadanjih gospodarskih kretanja. Ipak, injenica da su ta vezna stanja proizala iz dobro definirane N = 8 teorije omoguila bi nam postaviti izvjestan broj predvianja koja bi se mogla ispitati na energijama dohvatljivima ve sada ili u bliskoj budunosti. Stanje bi stoga moglo biti sli no onome za Salam-Weinbergovu teoriju koja je ujedinila elektromagnetizam i slabo meudjelovanje. Niskoenergetska predvianja ove teorije tako se dobro slau s promatranjima da je ta teorija sada openito prihvaena, premda jo nismo dosegnuli energije na kojima se ujedinjenje i ostvaruje. Trebalo bi biti neeg vrlo osobitog u toj teoriji koja opisuje svemir. Zato se ta teorija oivljava, dok druge teorije postoje samo u glavama njihovih izumitelja? N = 8 teorija supergravitacije ima razloga smatrati se ne im posebnim. Izgleda da bi ona mogla biti jedina teorija koja: 1. je u etiri dimenzije 2. ukljuuje gravitaciju 3. je kona na bez nekih beskona nih odbitaka Ve sam naglasio da je ovo tree svojstvo potrebno ako smo za teoriju bez parametara. Meutim, teko se mogu obrazloiti svojstva pod 1. i 2., a da se ne pozovemo na antropsko naelo. ini se da je dosljedna neka teorija koja udovoljava svojstva 1. i 3., ali koja ne uklju uje

77

gravitaciju. Ipak, takav neki svemir vjerojatno ne bi bio mjesto dovoljno u inkovito po na inu na koji privla ne sile skupljaju tvar u velike nakupine, kakve su vjerojatno potrebne za razvoj sloenih struktura. Zato bi prostor-vrijeme trebalo biti etverodimenziono, pitanje je za koje se obi no uzima da spada izvan podruja fizike. Meutim, i za to postoji dobar dokaz u obliku antropskog na ela. Tri prostorvremenske dimenzije to jest dvije prostorne i jedna vremenska o ito su nedovoljne za tvorbu nekog sloenog organizma. S druge strane, ako bi bilo vie od tri prostorne dimenzije, staze planeta oko Sunca ili elektrona oko jezgre bile bi nestabilne; planeti odnosno elektroni bi se u spirali pribliavali sreditu kruenja. Preostaje jo mogunost za vie od jedne vremenske dimenzije, ali ja eto takav jedan svemir mogu vrlo teko zamisliti. Dosad, preutno sam pretpostavio da postoji neka kona na teorija. Ali postoji li? Imamo najmanje tri mogunosti: 1. Nema potpuno jedinstvene teorije. 2. Nema konane teorije, ali postoji bekonaan niz te orija koje su takve da se moe predvidjeti bilo koja posebna vrsta promatranja ukoliko se za nju uzme teorija dovoljno duboko u nizu. 3. Nema teorije. Promatranja se ne mogu opisati ili pretkazati s one strane neke granice, ve su tek proizvoljna. Tree gledite je bilo moderno kao sredstvo dokazivanje protiv znanstvenika sedamnaestog i osamnaestog stoljea: Kako znanstvenici smiju formulirati zakone koji bi ograniavali slobodnu volju Boga da mijenja svoje miljenje? Unato tomu, oni su to inili i s tim su nastavili.

U sadanje vrijeme, djelotvorno smo odstranili 3. mogunost, ugraujui je unutar nae sheme: Kvantna mehanika je u biti teorija o tome to ne znamo i ne moemo pretkazati. Mogunost pod brojem 2. bila bi jednaka slici beskona nog niza struktura na sve viim i viim energijama. Kao to rekoh ranije, to izgleda nevjerojatno, jer bismo oekivali da postoji prekid na Planckovoj energiji od 1028 eV. Ovog trenutka je N = 8 teorija supergravitacije jedini kandidat na obzoru*. Vjerojatno e tijekom sljedeih nekoliko godina biti proveden izvjestan broj presudnih izraunavanja koja e moda pokazati da ta teorija nije dobra. Ukoliko teorija poloi ove ispite, proi e vjerojatno jo poneto godina prije negoli razvijemo raunske metode koje e nam omoguiti izvo enje predvianja i prije negoli uzmognemo objasniti po etne uvjete svemira i zakone fizike. To e biti istaknuti zadaci za teorijske fiziare u sljede ih dvadesetak godina. Ali da zavrim u blago pani arskom tonu, moda ne e ni imati mnogo vie vremena od toliko. Zasad, raunala su korisno pomagalo pri istraivanjima, ali njima moraju upravljati ljudski umovi. Ekstrapoliramo li, meutim, u budunost posljednji brzi razvoj raunala, ini nam se mogu im da e ona u cijelosti preuzeti teorijsku fiziku. Stoga je moda na pomolu kraj za teorijske fiziare, ako ve ne teorijske fizike same.
Teorije supergravitacije ini se da su jedine teorije estica sa svojstvima pod 1., 2. i 3., no otkako u bile napisane pojavio se velik val zanimanja za ono to zovemo teorije superstruna. U ovima osnovni predmeti nisu tokaste estice ve rastegnuti predmeti nalik malim petljama strune. Zamisao je da ono to se nama priinja kao estica u stvari je neka vibracija na nekoj struni. Ove teorije superstruna ini se da se na nikoenergetskoj granici svode na supergravitaciju, ali dosad je bilo malo uspjeha u dobivanju eksperimentalno provjerivih predvianja glede teorije superstruna.

8
EINSTEINOV SAN

dvije nove teorije potpuno su promijenile na in naeg razmiljanja o prostoru i vremenu te o samoj stvarnosti. Vie od sedamdeset pet godina kasnije mi jo uvijek razraujemo njihove dublje smislove i nastojimo ih spojiti u neku jedinstvenu teoriju koja e opisati sve u svemiru. Dvije teorije o kojima je rije su opa teorija relativnosti i kvantna mehanika. Opa teorija relativnosti ima posla s prostorom i vremenom te kako su oni zakrivljeni ili iskrivljeni materijom i energijom na makroplanu svemira. Kvantna mehanika pak s druge strane ima posla s vrlo malenim veli inama. U njoj je sadrano ono to je nazvano na elo ne* Predavanje odrano u Tokiju srpnja 1991.

OETKOM DVADESETOGA stoljea

Einsteinov san odreenosti, naelo koje izrie da se nikada ne moe tono izmjeriti i poloaj i brzina estice u istom trenutku; to se tonije moe izmjeriti jedna veli ina, to je manja to nost mjerenja druge. Prisutan je uvijek neki element nesigurnosti ili sluaja i on utjee na ponaanje tvari u malim dimenzijama na bitni na in. Einstein je gotovo sam, bez iiji pomo i, stvorio opu teoriju relativnosti, a odigrao je i znaajnu ulogu u razvoju kvantne mehanike. Njegovi osjeaji odbojnosti prema ovoj potonjoj saeti su u njegovoj slavnoj izjavi "Bog se ne kocka." No sav dokazni materijal upuuje na to da je Bog nepopravljivi kockar te da se kocka u svakoj moguoj prigodi. U ovom eseju pokuat u prenijeti temeljne ideje koje stoje iza ove dvije teorije te zato je Einstein bio tako nesretan s kvantnom mehanikom. Opisat u takoer neke znaajne stvari koje se, izgleda, dogaaju kada se pokua objediniti te dvije teorije. One ukazuju na to da je samo vrijeme imalo po etak prije otprilike petnaest milijardi godina te da bi moglo imati kraj u nekoj toki u budunosti. Ipak, u jednoj drugoj vrsti vremena, svemir nema granice. On je niti stvoren niti e biti uniten. On jednostavno jest. Zapo et u s teorijom relativnosti. Dravni zakoni vrijede samo unutar jedne drave, ali zakoni fizike su isti u Britaniji, SAD ili Japanu. No isti su tako er i na Marsu i u Andromedinoj maglici. I ne samo to. Zakoni su isti bez obzira kojom brzinom se kretali. Zakoni su isti u brzom vlaku ili u zrakoplovu kao i za nekoga tko stoji na mjestu. Dakako, i netko tko sjedi u svojoj sobi na Zemlji zapravo se kree brzinom od 30 kilometara oko Sunca. Sunce se pak tako er giba brzinom od vie stotina kilometara u sekundi oko sredita Galaktike, i tako dalje. Ipak, sva ta gibanja se u zakonima fizike ne razlikuju: zakoni su isti za sve promatrae.

81

Neovisnost o brzini sustava prvi je otkrio Galilej koji je iznio na vidjelo zakone gibanja predmeta poput topovske kugle ili planeta. Meutim, pojavila se poteko a kad smo nastojali proiriti ovu neovisnost o brzini promatraa do zakona koji ravnaju gibanjem svjetlosti. U osamnaestom stoljeu je bilo otkriveno da svjetlost put od izvora do promatraa ne prevaljuje trenutno ve da putuje nekom brzinom, oko 300.000 kilometara na sekundu. Ali, ta je brzina u odnosu na to? Bilo je razumno pretpostaviti da je prostor ispunjen nekim medijem po kojem svjetlost putuje. Taj je medij bio nazvan eter. Zamiljalo se da svjetlosni valovi putuju kroz eter brzinom od 300.000 kilometara u sekundi, to zna i da bi promatra koji miruje u odnosu na eter mjerio brzinu svjetlosti 300.000 kilometara u sekundi, no promatra koji se i sam giba kroz eter izmjerio bi ve u ili manju brzinu. S tim u svezi, smatralo se da bi se mjerena brzina svjetlosti trebala mijenjati ovisno o gibanju Zemlje kroz eter na njenom godinjem putovanju oko Sunca. Meutim, paljivo proveden pokus Michelsona i Morleya godine 1887. pokazao je da je brzina svjetlosti bila uvijek ista. Bez obzira kojom se brzinom gibao promatra, uvijek bi izmjerio brzinu svjetlosti 300.000 kilometara u sekundi. Kako to moe biti? Kako je mogu e da promatra i koji se gibaju razli itim brzinama svi mjere istu brzinu svjetlosti? Odgovor je da ne mogu, ukoliko je nae uobiajeno poimanje prostora i vremena to no. Meutim, u svom slavnom radu iz godine 1905. Einstein je pokazao da ti promatra i mogu mjeriti svi iste brzine svjetlosti ukoliko napuste ideju openitog, apsolutnog vremena. Umjesto toga, svaki promatra imao bi svoje vlastito osobno vrijeme, mjereno urom to ga promatra nosi sa sobom. Vremena mjerena tim raznim urama slagala bi se gotovo to no ukoliko se ure, to jest njihovi vlasnici,

Einsteinov san gibaju sporo jedne u odnosu na druge. Meutim, vremena mjerena raznim urama osjetno bi se razlikovala ako bi se ure meusobno gibale velikom brzinom. Ovaj uinak je doista bio zapaen uspore ivanjem ure na tlu s jednom u putnikom zrakoplovu; ura u zrakoplovu ila je neznatno sporije u usporedbi s urom u mirovanju. Meutim, pri uobiajenim brzinama putovanja, vrlo su sitne razlike u brzini hoda ura. Trebali biste obletjeti svijet putnikim zrakoplovom etristo milijuna puta da produite svoj ivot za jednu sekundu; no va bi se ivot bitno vie skratio zbog svih onih obroka pojedenih u zrakoplovu. Kako to osobna vremena ljudi koji putuju raznim brzinama imaju za posljedicu mjerenje iste brzine svjetlosti? Brzina pulsa svjetlosti je udaljenost to je svjetlost prevali izmeu dva dogaaja, podijeljena s vremenskim intervalom izmeu tih dogaaja. (Dogaaj u ovom smislu je neto to se dogodi u jednoj to ki prostora, pri odreenoj toki vremena.) Ljudi koji se gibaju razli itim brzinama nee se sloiti glede udaljenosti izmeu dva dogaaja. Na primjer, ako mjerim automobil koji putuje niz autocestu, mogu misliti da je preao samo jedan kilometar, ali za nekoga na Suncu automobil bi se pomaknuo oko 1800 kilometara (30 kilometara puta 60 sekundi), jer se cijela Zemlja giba prostorom za vrijeme putovanja automobila po autocesti. Budui da promatrai s razli itim brzinama gibanja mjere razli ite udaljenosti izmeu dogaaja, moraju takoer mjeriti i razli ite intervale vremena, ukoliko su se suglasili o istoj brzini svjetlosti. Einsteinova prvotna teorija relativnosti, koju je bio predloio u radu iz 1905. je ono to danas zovemo specijalna teorija relativnosti. Ona opisuje gibanje predmeta kroz prostor i vrijeme. Pokazuje da vrijeme nije openita veli ina koja postoji sama za sebe, odvojena od prostora. Zapravo, budu nost i prolost samo su smjerovi, poput

83

gore i dolje, lijevo i desno, naprijed i natrag, u onome to se zove prostorvrijeme. Ipak, kad je o vremenu rije, moete i i samo u smjeru budu nosti, ali moete i i malo i pod kutem na taj smjer. Zbog toga vrijeme moe protjecati razli itim brzinama. Specijalna teorija relativnosti ujedinjuje vrijeme s prostorom, ali vrijeme i prostor bijahu jo uvijek stalna pozadina u kojoj se zbivaju dogaaji. Mogli ste birati gibanje razli itim stazama kroz prostorvrijeme, ali nita to biste mogli u initi ne bi promijenilo podlogu prostora i vremena. Meutim, sve je to bilo promijenjeno kad je Einstein formulirao 1915. opu teoriju relativnosti. Iznio je revolucionarnu zamisao da gravitacija nije tek sila koja je djelovala u stalnoj podlozi. Po teoriji gravitacija je poreme aj prostorvremena, uzrokovan masom i energijom u njemu. Predmeti poput topovskih kugli ili planeta nastoje se gibati pravocrtno kroz prostorvrijeme, ali budu i da je prostorvrijeme zakrivljeno, izobli eno, a ne ravno, njihove staze izgledaju savinute. Zemlja ustrajava u gibanju po ravnoj crti kroz prostorvrijeme, ali zakrivljenost prostorvremena izazvana masom Sunca uzrokuje njeno kruno gibanje oko Sunca. Slino, svjetlost nastoji putovati pravocrtno, ali zakrivljenost prostorvremena u blizini Sunca uzrokuje savijanje zrake svjetlosti s daleke zvijezde, kad zraka prolazi pokraj Sunca. U obi nim okolnostima nemogue je vidjeti zvijezde na danjem nebu, pogotovo ne one u optikoj blizini Sunca. Me utim, za vrijeme pomr ine, kad je Sunev disk zastrt diskom Mjeseca, moemo promatrati te zvijezde uz disk zamraenog Sunca. Einstein je postavio opu teoriju relativnosti za vrijeme prvog svjetskog rata, kad uvjeti nisu bili povoljni za znanstvena promatranja i suradnju, ali odmah nakon rata, 1919., jedna je britanska ekpedicija promatrala pomr inu i potvrdila predvianja ope teorije

relativnosti: prostorvrijeme nije ravno ve ga modelira tvar i energija u njemu. Bijae to Einsteinov blistavi uspjeh. Njegovo je otkrie potpuno preoblikovalo na in na koji razmiljamo o prostoru i vremenu. Nema vie pasivne pozadine na kojoj se zbivaju dogaaji. Nismo mogli vie smatrati prostor i vrijeme ne im zauvijek zadanim, nezasmetanim onim to se dogaalo u svemiru. Umjesto toga, bile su to dinamike veli ine na koje utjecahu dogaaji koji su se odigravali u njima. Vano svojstvo mase i energije je da su uvijek pozitivne. Zato gravitacija uvijek djeluje tako da se tijela meusobno privlae. Na primjer, gravitacija Zemlje privla i sve prema sebi, pa tako i na suprotnoj strani svijeta. Zato u Australiji ljudi ne padnu sa svijeta. Slino tome, gravitacija Sunca dri planete na stazi oko njega i spreava Zemlju da ne odjuri u tamu meuzvjezdanoga prostora. U skladu s opom teorijom relativnosti, injenica da je masa uvijek pozitivna znai da je prostor zakrivljen u sebe, poput povrine Zemlje. Kad bi masa bila negativna, prostorvrijeme bi bilo zakrivljeno na drukiji nain, poput povrine sedla. Ovu pozitivnu zakrivljenost prostorvremena, koja odraava injenicu da je gravitacija privlana, Einstein je vidio kao velik problem. Tada je bilo rasprostranjeno uvjerenje da je svemir statian, a ako su k tome jo prostor, a naroito vrijeme, bili zakrivljeni u same sebe, kako bi svemir mogao nastaviti zauvijek u vie ili manje istom stanju u kakvome je sada? Einsteinove izvorne jednadbe ope teorije relativnosti pretkazive su pak svemir koji se ili iri ili stee. Einstein je stoga dodao jednadbama jedan dodatni lan koji uspostavlja odnos izmeu mase i energije svemira s jedne strane te zakrivljenosti prostorvremena s druge. Ovaj takozvani kozmoloki lan sadravao je odbojni

gravitacijski uinak. Tako je dakle bilo mogue uravnoteiti privlaenje izazvano materijom i odbijanje izazvano tim kozmolokim lanom u jednadbama. Drugim rije ima, negativna zakrivljenost prostorvremena proizvedena kozmolokim lanom mogla bi ponititi pozitivnu zakrivljenost prostorvremena proizvedenu masom i energijom u svemiru. Na ovaj bi se na in mogao odrati model svemira koji bi trajao zauvijek u istome stanju. Da je Einstein bio ostao vjeran svojim izvornim jednadbama, bez kozmolokog lana, on bi pretkazao svemir ili u irenju ili u stezanju. Ali u ono se doba smatralo da se svemir vremenom ne mijenja, sve dok nije Edwin Hubble godine 1929. otkrio da se daleke galaktike udaljuju od nas. Svemir se iri. Einsten je kasnije nazvao kozmoloki lan u jednadbama "najveom pogrekom mog ivota." Bez kozmolokog lana ili s njim, injenica da materija uzrokuje savijanje prostorvremena u sebe ostala je problem, premda openito nije bio prepoznat kao takav. A on je zna io to da bi materija mogla zakriviti neko podruje oko sebe tako jako da bi zapravo izrezala samu sebe iz ostatka svemira. To bi podruje postalo ono to je kasnije nazvano crna jama. Predmeti bi mogli upasti u crnu jamu, ali nita ne bi moglo pobjei iz nje. Da bi se iz nje izalo, moralo bi se putovati bre od brzine svjetlosti, to ne doputa teorija relativnosti. Materija bi dakle u crnoj jami bila uhva ena u zamku i uruila bi se do nekog nepoznatog stanja vrlo visoke gusto e. Einstein je bio duboko uznemiren dubljim smislom tog kolapsa te je odbio povjerovati da se on dogaa. Ali Robert Oppenheimer je 1939. pokazao da bi stara zvijezda, mase vee od dvostruke mase Sunca, neizbjeno doivjela uruavanje nakon iscrpljenja sveg svojeg nuklearnog goriva. Drugi su se znanstvenici mnogo vie bavili fizikom koja se mogla prou avati na Zemlji. Oni nisu

imali povjerenja u pretkazanja o dalekim prostranstvima svemira, jer im se nije inilo da bi mogla biti dokazana promatranjima. Meutim, veliko poboljanje u dosegu i kvaliteti astronomskih promatranja ezdesetih godina ovog stoljea dovelo je do novog zanimanja za gravitacijski kolaps i za prve trenutke svemira. Bilo je ostalo nejasno to je Einsteinova opa teorija relativnosti to no predviala u tim situacijama, sve dok Roger Penrose i ja nismo dokazali neke teoreme. Oni su pokazali da injenica o zakrivljenosti prostorvremena u sebe podrazumijeva i postojanje singulariteta, mjesta gdje prostorvrijeme ima neki poetak ili kraj. Trebao bi imati po etak u Velikom prasku, prije otprilike petnaest milijardi godina, a kraj bi doao za neku zvijezdu onda kad bi nastupio kolaps, a isti bi kraj zadesio i sve to upadne u tu crnu jamu, preostalu nakon uruavanja zvijezde. injenica da je Einsteinova opa teorija relativnosti proizvela singularnosti dovela je do krize u fizici. Jednadbama ope relativnosti, koje dovode u svezu zakrivljenost prostorvremena s raspodjelom mase i energije, ne moe se dati znaenje singularnosti. To znai da opa relativnost ne moe predvidjeti to proizlazi iz singularnosti. Posebno vano, opa relativnost ne moe proreci kako bi svemir zapoeo u Velikom prasku. Dakle, opa relativnost nije potpuna teorija. Potreban joj je dodatni sastojak zato da se odredi kako bi svemir zapo eo i to bi se dogodilo kad se materija urui u sebe pod stiskom vlastite gravitacije. ini se da je potrebni dodatni sastojak kvantna mehanika. Godine 1905., iste godine kad je napisa svoj rad o specijalnoj teoriji relativnosti, Einstein je tako er pisao i o pojavi zvanoj fotoelektrini efekt. Bilo je naime zami je eno da se pri izlaganju nekih metala svjetlosti iz njih oslobaaju i emitiraju nabijene estice. Zagonetna poje-

dinost je bila u injenici da kad se jaina svjetlosti smanjuje, broj emitiranih estica opada, ali je brzina kojom je svaka estica bila emitirana ostajala ista. Einstein je pokazao da se to moe objasniti ako svjetlost ne dolazi na metal u neprekinuto promjenjivim koli inama, kako su svi smatrali, ve u isprekidanim poiljkama, paketima odreene veli ine. Predodbu svjetlosti dolaze oj samo u paketima, zvanih kvanti, uveo je nekoliko godina ranije njemaki fiziar Max Planck. Ova je zamisao razumljivija ako se sjetite da u samoposluzi ne moete dobiti brano u rasutom stanju ("rinfuzi") ve samo pakirano u vre icama od po jednog kilograma. Planck je zamisao o kvan-tima bio upotrijebio za objanjenje zato crveno usijani metal ne zrai beskonane koli ine topline; no on je kvant jednostavno smatrao za zgodan teorijski trik, neto to nije odgovaralo niemu u fizi koj stvarnosti. Einsteinov rad je pokazao da se pojedina ni kvanti mogu izravno zamijetiti. Svaka estica emitirana iz metala odgovarala je jednom kvantu svjetlosti to je padao na metal. Ovaj rad je bio svugdje prepoznat kao vrlo vrijedan doprinos kvantnoj teoriji i donio je Einsteinu Nobelovu nagradu 1922. (Trebao bi dobiti Nobelovu nagradu za opu teoriju relativnosti, no zamisao da su prostor i vrijeme zakrivljeni tada se jo smatrala previe spekulativna i proturje na, pa su mu umjesto za relativnost dali nagradu za fotoelektrini efekt premda bi ve i samo ovo potonje bio dovoljan razlog za dodjelu nagrade.) Puni dublji znaaj fotoelektrinog efekta nije bio zamije en sve do 1925., kad je Werner Heisenberg objasnio da je nemogue to no izmjeriti poloaj neke estice. Da biste vidjeli gdje se estica nalazi, morate je obasjati svjetlou. Ali Einstein je bio pokazao da ne moete upotrijebiti po volji malu koli inu svjetlosti; morate uzeti barem jednu "vre icu", to jest kvant. Ovaj kvant svjetlosti

bi poremetio poloaj estice tjerajui je na gibanje nekom brzinom u nekom smjeru. to ste tonije eljeli izmjeriti poloaj estice, to je vea energija kvanta kojeg trebate upotrijebiti pa bi stoga on i ja e remetio stanje estice. Ma koliko se trudili mjeriti esticu, uvijek e umnoak neodreenosti njenog poloaja i neodreenosti njene brzine biti ve i od nekog minimalnog iznosa. Ovo Heisenbergovo naelo neodreenosti iznijelo je na vidjelo da se ne mogu posve to no mjeriti stanja nekog sustava, pa se dakle ne bi moglo tono pretkazati to bi sustav inio u budunosti. Sve to se moe uiniti je prognozirati vjerojatnosti razli itih ishoda. To je taj element sluaja ili nasuminosti, koji je toliko uznemirio Einsteina. On je odbio povjerovati da zakoni fizike ne bi mogli ponuditi neko odreeno nedvosmileno predvianje onoga to e se u fizikom svijetu dogoditi. Ali kako god da se izrekne, sve jasno ukazuje na to da su kvantne pojave i na elo neodre enosti neizbjene te da su prisutne u svim granama fizike. Einsteinovu opu teoriju relativnosti zovemo klasinom teorijom zato jer ne ukljuuje u sebi naelo neodreenosti. Mora se stoga izna i neka nova teorija koja spaja opu relativnost i naelo neodreenosti. U najve em broju situacija, razlika izmeu te nove teorije i klasi ne ope relativnosti bit e vrlo malena. To je zato, jer se kao to je ve ranije spomenuto neodreenost pretkazana kvantnim uincima javlja samo na vrlo maloj ljestvici veli ina, dok nasuprot tome opa relativnost barata sa strukturama prostorvremena na vrlo velikoj ljestvici veli ina. Meutim, teoremi singularnosti koje smo Roger Penrose i ja dokazali, pokazuju da e na vrlo maloj ljestvici veli ina prostorvrijeme postati silno zakrivljeno. U inci na ela neodreenosti tada e postati vrlo vani i izgleda da e pokazati neke znaajne rezultate.

Dio Einsteinovih problema s kvantnom mehanikom i na elom neodre enosti proizaao je iz injenice to je on upotrebljavao uobiajenu zdravorazumsku predodbu da neki sustav ima neki jasno odre en prikaz. Neka estica je ili u jednom mjestu ili u drugom. Sli no tome, neki dogaaj, poput iskrcavanja ljudi na Mjesec, ili se dogodio ili se nije dogodio. Nije se mogao polu-dogoditi. Isto je tako i s injenicom da ne moete biti samo malo mrtvi ili samo malo trudni. Ili to jeste ili to niste. A ako sustav ima jedan jedini odre eni prikaz, na elo neodre enosti vodi u sve vrste paradoksa, poput estice koja je na dva mjesta odjednom ili astronauta koji su samo napola na Mjesecu. Elegantan na in izbjegavanja ovih paradoksa koji su gnjavili Einsteina bio je predloio ameriki fizi ar Richard Feynman. Feynman je postao poznat 1948. po svome radu na kvantnoj teoriji svjetlosti. Dobio je Nobelovu nagradu zajedno s drugim Amerikancem, Julianom Schwingerom, te japanskim fizi arem inihiro Tomonagom. Feynman je bio fizi ar nad fizi arima, u istoj tradiciji poput Einsteina. Mrzio je rasko i glupost i zahvalio se na lanstvu u Nacionalnoj akademiji znanosti, jer je ustanovio da u njoj znanstvenici troe previe svoga vremena na odlu ivanju kojim e drugim kolegama biti doputen pristup Akademiji. Feynman, koji je umro 1988., zapamen je po svojim brojnim doprinosima teorijskoj fizici. Jedan od njih su dijagrami koji nose njegovo ime, a koji su temelj gotovo svakog izrauna u fizici estica danas. Ali njegov zna ajniji doprinos je njegov pojam zbroja po prikazima. Ideja je bila u tome da neki sustav nema samo jedan prikaz u prostorvremenu, kakav bi mu se normalno pridavao u nekoj klasi noj ne-kvantnoj teoriji. Umjesto toga, sustav ima sve mogu e prikaze. Uzmimo, na primjer, esticu u to ki A u nekom trenutku. Uobi ajeno, pretpostavilo bi se da e se estica

Einsteinov san gibati pravocrtno iz A. Meutim, prema zamisli o zbroju po prikazima, ona se moe gibati po bilo kojoj stazi koja kree iz A. To je sli no onome to e se dogoditi ako kapnete tintu na papir za upijanje tinte. Kapi tinte e se iriti po upija nom papiru po svim mogu im putovima. ak i ako pokuate zaprije iti pravocrtne putove izmeu dvije toke zarezujui papir, tinta e pronai zaobilazne putove. Svakoj stazi ili prikazu estice bit e pridruen i neki broj koji zavisi o obliku staze. Vjerojatnost estice putujue iz A do B dana je zbrajanjem brojeva pridruenih svim stazama koje vode esticu iz A u B. Za veinu staza, broj pridruen stazi e gotovo ponititi brojeve staza koje su tik do njegove. One e stoga vrlo malo doprinijeti vjerojatnosti esti inog gibanja iz A u B. Ali brojevi od pravocrtnih staza e se zbrajati s brojevima od staza koje su gotovo pravocrtne. Stoga e najve i doprinos vjerojatnosti do i od staza koje su pravocrtne ili gotovo pravocrtne. To je razlog zato trag to ga neka estica ostavlja prolazei kroz komoru na mjehurie izgleda gotovo pravocrtan. Ali ako na put estice stavite neto poput pregrade s pukotinom, staze estice mogu se raspriti iza pukotine. Moe biti velika vjerojatnost nalaenja estice daleko od ravne crte kroz pukotinu. Godine 1973. poeh istraivati kakve bi u inke naelo neodreenosti imalo na esticu u zakrivljenom prostor-vremenu blizu crne jame. Doao sam do znaajnog rezultata, naime da crna jama uope nije posve crna. Naelo neodreenosti doputa esticama i zraenju istjecati iz crne jame nekim stalnim tempom. Ovaj je rezultat bio potpuno iznenaenje za mene i za sve druge te je bio do ekan s opom nevjericom. Ali kad sad gledam na to unatrag, takav se rezultat oito morao pojaviti. Crna jama je podruje iz kojeg je nemogue pobje i putuje li se sporije

91

od brzine svjetlosti. Ali Feynmanov zbroj po prikazima izrie da estice mogu izabrati bilo koji put kroz prostor-vrijeme. Prema tome je mogu e da neka estica putuje bre od svjetlosti. Putovanje estice bre od svjetlosti malo je vjerojatno ako je rije o velikim udaljenostima, ali ona moe i i bre od svjetlosti samo toliko daleko da iza e iz crne jame, a zatim nastaviti sporije od svjetlosti. Na ovaj na in, naelo neodreenosti doputa esticama bijeg iz onog to se ranije smatralo konanim zatvorom, iz crne jame. Vjerojatnost za uspjeli bijeg estice iz crne jame mase Sunca bila bi vrlo niska, jer bi u ovom sluaju estica morala putovati bre od svjetlosti ak vie kilometara. No mogle bi postojati mnogo manje crne jame, koje su se oblikovale u poetku svemira. Ove takozvane praiskonske crne jame bile bi manje od veli ine jezgre atoma, a ipak bi im masa bila reda veli ine milijardu tona, poput kakve planine. One bi zra ile toliko energije poput velike elektrine centrale. Kad bismo samo mogli na i jednu od tih malenih crnih jama i koristiti njenu energiju. Naalost, ini se da ih nema mnogo uokolo po svemiru. Predvianje zraenja iz crne jame bio je prvi neobini rezultat nastao iz spajanja Einsteinove ope teorije relativnosti s kvantnim na elom. Pokazao je da gravitacijski kolaps nije ba tako konani kraj kako se inilo da je. estice u crnoj jami ne trebaju zavriti svoje ivote pri singularnosti. Umjesto toga, one mogu pobje i iz crne jame i nastaviti ivjeti u vanjskome svijetu. Moda bi kvantno naelo trebalo znaiti da se takoer moe izbje i da ivotopisi estica imaju neki poetak u vremenu, u toki stvaranja, u Velikom prasku. To je preteko pitanje da bi se na njega odgovorilo, budu i da uklju uje primjenu kvantnog naela na samu grau vremena i prostora, a ne samo na esti ne staze u nekoj zadanoj podlozi prostorvremena. Ono to nam je

potrebno je na in dobivanja zbroja po prikazima ne samo za pojedinane estice ve za itavo tkivo prostora i vremena kao takvo. Mi jo ne znamo kako pravilno provesti to zbrajanje, ali poznate su nam neke zna ajke to bi ih ono moralo imati. Jedna od njih je da je lake provesti zbrajanje ako radimo s prikazima u onome to nazivamo imaginarno vrijeme, umjesto u obi nom, stvarnom vremenu. Imaginarno vrijeme je pojam koji se teko shvaa i on je vjerojatno onaj koji je prouzroio najvee probleme itateljima mojih tekstova. Zbog koritenja imaginarnog vremena doivio sam estoke kritike i od strane filozofa. Kako imaginarno vrijeme moe imati ita sa stvarnim svemirom? Mislim da ovih filozofi nisu prihvatili pouke povijesti. Neko se kao posve o ito smatralo da je Zemlja ravna i da Sunce putuje oko nje, no nakon Ko-pernika i Galileja bilo je potrebno prilagoditi se zamisli da je Zemlja okrugla i da krui oko Sunca. Slino tome, bilo je dugo oito da vrijeme protjee za sve istim tempom, ali nakon Einsteina morali smo prihvatiti spoznaju da vrijeme ide razli itim tempom za razne promatrae. Bilo je svojedobno takoer oito da svemir ima jedinstveni prikaz, no nakon utemeljenja kvantne mehanike moramo smatrati svemir ne im to posjeduje svaki mogu i prikaz. elim navesti na to da je zamisao imaginarnog vremena neto to e tako er morati biti prihvaeno. To je jedan umni skok istog reda veli ine kao i uvjerenje da je Zemlja okrugla. Mislim da e nam se imaginarno vrijeme pribliiti tako da e izgledati jednako prirodno kao to nam je sada okrugla Zemlja. U kolovanom svijetu nije ostalo jo mnogo Ravnozemaljaca. Obino stvarno vrijeme moete zamisliti kao neku ravnu crtu, koja ide slijeva nadesno. Ranija vremena su lijevo, a kasnija vremena su desno. No moete tako er uzeti u obzir drugi smjer vremena, u smjeru gore i dolje

po ovoj stranici. To je takozvani imaginarni smjer vremena, okomit na stvarno vrijeme. U emu je stvar s uvoenjem pojma imaginarnog vremena? Zato se jednostavno ne drimo naeg obinog stvarnog vremena? Razlog tomu, kao to je ve ranije reeno, je injenica da materija i energija nastoje savinuti prostorvrijeme u njega samog. Za smjer stvarnog vremena, to neizbjeno vodi u singularnosti, mjesta gdje prostorvrijeme ima kraj. Pri singularnostima ne mogu se definirati jednadbe fizike; stoga se ondje ne moe predvidjeti to e se dogoditi. Ali smjer imaginarnog vremena okomit je na smjer stvarnog vremena. To zna i da se ponaa na na in sli an trima smjerovima koji odgovaraju gibanju u prostoru. Zakrivljenost prostorvremena uzrokovana materijom u svemiru moe dakle odvesti ka tri prostorna smjera te ka smjeru imaginarnog vremena, to se zajedno susreu materiji oko lea. Oblikovala bi zatvorenu povrinu, poput povrine Zemlje. Tri prostorna smjera i imaginarno vrijeme obilkovala bi prostorvrijeme koje je zatvoreno u samo sebe, bez rubova ili granica. Ne bi imalo neku toku koja bi se mogla zvati poetak ili kraj, posve isto kao to povrina Zemlje nema po etka ili kraja. Jim Hartle i ja predloismo 1983. godine da zbrajanje po prikazima za svemir ne bi trebalo raditi po prikazima u stvarnom vremenu. Umjesto toga, trebalo bi ga provesti po prikazima u imaginarnom vremenu, koji su bili zatvoreni u sebe same, poput povrine Zemlje. Budu i da ovi prikazi nisu imali nikakve singularnosti ili neki po etak ili kraj, ono to bi se u njima dogodilo bilo bi potpuno odreeno zakonima fizike. To zna i da ono to bi se dogodilo u imaginarnom vremenu moe biti izra-unljivo. A ako vam je poznata povijest svemira u imaginarnom vremenu, moete izra unati i kako se ponaa u

stvarnom vremenu. Na ovaj na in, mogli bismo se nadati dobivanju potpune jedinstvene teorije, jedne koja bi pretkazivala sve u svemiru. Einstein je proveo posljednje godine svog ivota traei takvu jednu teoriju. Nije je naao, jer je sumnjao u kvantnu mehaniku. Nije bio pripravan uvaiti da bi svemir mogao imati mnogo alternativnih prikaza, kao u zbroju po prikazima. Mi jo uvijek ne znamo kako to no do i do zbroja po prikazima za svemir, ali moemo biti prili no sigurni da e on sadravati imaginarno vrijeme i predodbu prostorvremena zatvorenog u sama sebe. Mislim da e ovi pojmovi postati sljedeim generacijama jednako tako prirodni kao nama okrugla Zemlja. Imaginarno vrijeme ve je uobiajeno u znanstvenoj fantastici. Ali ono je vie od znanstvene fantastike ili matematikoga trika. Ono je neto to oblikuje svemir u kojem ivimo.

9 PODRIJETLO SVEMIRA*

donekle je slian starom pitanju: to je bilo prije, koko ili jaje? Drugim rije ima, koja djelatnost je stvorila svemir, a to je stvorilo tu djelatnost? Ili moda svemir, ili djelatnost koja ga je stvorila, postojae oduvijek i nije ih ni trebalo stvoriti. Sve donedavno, znanstvenici su se plaili takvih pitanja, dre i da ne spadaju u znanost ve u metafiziku ili religiju. Ipak, tijekom posljednjih godina izalo je na vidjelo da se zakonima znanosti moe obuhvatiti ak i po etak svemira. U tom sluaju, svemir bi morao biti samostojan i potpuno odreen zakonima znanosti.
ROBLEM PODRIJETLA SVEMIRA

*Predavanje odrano u Cambridgeu srpnja 1987. na skupu Tristo godina gravitacije, a povodom 300. obljetnice objavljivanja New-tonovih Principia.

Podrijetlo svemiru Rasprava o tome je li i kako je svemir zapoeo protee se kroz itavu pisanu povijest. Naelno, postojale su dvije kole miljenja. Mnoge stare predaje, jednako kao i idovska, kranska i islamska religija, drale su da je svemir bio stvoren u prilino nedavno vrijeme. (Biskup Ussher je u sedamnaestom stoljeu izraunao da se stvaranje svemira dogodilo 4004. godine prije Krista, brojka do koje je doao zbrajajui duine ivota ljudi spomenutih u Starom zavjetu.) injenica koja se uzimala u prilog zamisli o nedavnom postanku bila je povezana s razvojem kulture i tehnike. Sjeamo se tko je prvi izveo taj i taj posao ili razvio tu i tu tehniku. Dakle, govorilo je dalje dokazivanje, nismo mogli biti ovdje ba jako dugo; u protivnom bismo ve uznapredovali mnogo vie nego to jesmo. Zapravo, biblijska godina stvaranja i nije jako daleko od vremena kraja posljednjeg ledenog doba, kada se moderni ljudi, ini se, po prvi put znaajnije i pojavljuju. S druge strane, bilo je ljudi poput starogrkog filozofa Aristotela, kojima se nije sviala zamisao da je svemir imao poetak. Oni su osjeali da bi to podrazumijevalo boansku intervenciju. Zbog toga im je bilo drae vjerovanje da je svemir postojao oduvijek te da e postojati zauvijek. Neto to je bilo vjeno bilo je savrenije od ne eg to treba biti stvoreno. Imali su odgovor i na gore spomenuto dokazivanje glede ljudskog napretka: periodine poplave i druge sli ne prirodne katalizme stalno su vraale ljudsku vrstu natrag na novi po etak. Obje kole miljenja smatrale su da je svemir bitno nepromjenjiv u vremenu. Bilo da je stvoren u sadanjem obliku, bilo da traje oduvijek ovakav kakav je sada. To je bilo prirodno vjerovanje, budui da je ljudski ivot pa ak i itava pisana povijest tako kratko vrijeme da se tijekom njega svemir nije znaajno izmijenio. U stalnom, nepromjenjivom svemiru, pitanje je li on postojao odu-

97

vijek ili je bio stvoren prije nekog konanog vremena u prolosti zapravo je predmet metafizike ili religije: I jedna i druga teorija mogle bi objasniti takav svemir. Doista, filozof Immanuel Kant je 1781. napisao monumentalno i vrlo nejasno djelo Kritik der reinen Vernunft (Kritika istoga uma) u kojem je zaklju io da su bila jednakovrijedna dokazivanja i za vjerovanje da je svemir imao neki poetak kao i za vjerovanje da nije imao. Kako napuuje naslov djela, njegovi su zakljuci bili utemeljeni samo na umu, drugim rije ima, nisu uzeli u obzir promatranja svemira. Uostalom, u nekom nepromjenjivom svemiru ega bi i bilo za promatranje? Meutim, u devetnaestom stoljeu se polako poeo gomilati dokazni materijal da se i Zemlja i ostatak svemira zapravo tijekom vremena mijenjaju. Geolozi usta-novie da je za oblikovanje stijena i fosila u njima potrebno stotine ili tisue milijuna godina. Bilo je to mnogo due vrijeme od one starosti Zemlje kako su to bili izraunali kreacionisti. Daljnji dokaz dobiven je zahvaljuju i takozvanom drugom zakonu termodinamike, to ga je formulirao njemaki fiziar Ludwig Boltzmann. On izri e da ukupna koli ina nereda u svemiru (koja se mjeri veli inom zvanom entropija) vremenom uvijek raste. Ovo, poput dokazivanja glede ljudskog napretka, navodi na zakljuak da svemir bijae u pogonu samo tijekom nekog konanog vremena. U protivnom, bio bi dosad ve degeneriran do stanja potpunog nereda, u kojem bi sve to postoji bilo iste temperature. Druga potekoa s idejom statikog svemira je injenica da, u skladu s Newtonovim zakonom gravitacije, svaku zvijezdu u svemiru privla i prema sebi svaka druga zvijezda. Ako je tako, kako bi mogle biti nepokretne, na stalnoj udaljenosti jedne od drugih? Zar ne bi sve pale na zajedniku hrpu?

Podrijetlo svemira Newton je bio svjestan tog problema. U pismu Richardu Bentleyu, vodeem filozofu svog vremena, on se sloio da konana nakupina zvijezda ne bi mogla ostati u stanju mirovanja; sve bi zvijezde padale prema nekoj sredinjoj toki. Meutim, umovao je on, beskonana nakupina zvijezda ne bi se tako ponaala, jer ne bi postojala neka sredinja to ka u koju bi one padale. Ovaj dokaz je primjer zamke na koju se nailazi kad se govori o beskonanim sustavima. Upotrebljavaju i razne na ine pri-brajanja privla nih sila na svaku zvijezdu od strane beskonanog broja drugih zvijezda u svemiru, mogue je dobiti razli ite odgovore na pitanje mogu li zvijezde ostati na stalnim udaljenostima jedne od drugih. Sada znamo da je ispravan postupak razmatrati sluaj konanog podruja ispunjenog zvijezdama, a zatim mu dodavati vie zvijezda, rasporeenih otprilike ravnomjerno izvan tog podruja. Konana nakupina zvijezda past e zajedno u jednu toku, a u skladu s Newtonovim zakonom dodavanje vie zvijezda iz vanjskog podru ja nee zaustaviti kolaps. Dakle, beskonana nakupina zvijezda ne moe ostati u stanju mirovanja. Ukoliko se one u nekom vremenu ne gibaju jedne u odnosu na druge, zapo et e zbog meusobnog privlaenja padanje svih prema svima, odnosno skupljanje prema jednoj toki. Ako se pak u poetku udaljuju jedne od drugih, gravitacija e sve vie usporavati brzinu uzmicanja. Unato ovih poteko a s predodbom statikog i nepromjenjivog svemira, nitko nije tijekom sedamnaestog, osamnaestog, devetnaestog i po etkom dvadesetog stoljea predlagao svemir koji bi se razvijao tijekom vremena. I Newton i Einstein propustie priliku predvidjeti sliku ireeg ili steueg svemira. Nitko to ne moe upisati Newtonu za zlo, jer je ivio dvjesto pedeset godina prije promatranja koja su dovela do otkri a irenja sve-

99

mira. Ali Einstein je mogao postupiti bolje. Opa teorija relativnosti koju je postavio 1915. pretkazala je ire i svemir. Ali on je ostao tako uvjereni pristaa statikog svemira da je svojoj teoriji dodao jedan element samo zato da je uskladi s Newtonovom teorijom i uravnotei gravitaciju. Edwin Hubble je 1929. otkrio irenje svemira i time potpuno promijenio raspravu o njegovu podrijetlu. Uzmete li sadanje gibanje galaktika i krenete njime natrag u vremenu, vidjeli biste da su one u nekom trenutku, otprilike prije deset do dvadeset milijardi godina, bile sve zbijene jedna na drugoj. U to vrijeme su singularnost zvana Veliki prasak, gusto a svemira i zakrivljenost prostorvremena bili beskona ni. U takvim se uvjetima lome svi poznati zakoni fizike. To je silna nesrea za znanost. To bi zna ilo da sama znanost ne moe ustanoviti kako je zapoeo svemir. Sve to bi znanost mogla rei je: svemir je sada kakav je, jer je onda bio kakav je bio. Ali znanost ne bi mogla objasniti zato je bio kakav je bio odmah nakon Velikog praska. Ne iznenauje da su mnogi znanstvenici bili nezadovoljni takvim zakljukom. Bilo je stoga vie pokuaja izbjegavanja zakljuka da bi morala postojati singularnost Velikog praska, a iz toga i po etak vremena. Jedan od tih pokuaja bijae i takozvana teorija stalnog stanja. Njena klju na ideja je sljedea: kako bi se galaktike udaljavale jedne od drugih, nove galaktike bi se oblikovale u nastalim me uprostorima i to od materije koja bi neprekidno bila stvarana u prostoru. Svemir je postojao i nastavio bi postojati zauvijek u manje-vie istom stanju u kakvom je danas. Budu i da se svemir nastavlja iriti i nova materija stvarati, model stalnog stanja zahtijevao je preinaku op e teorije relativnosti, a tempo stvaranja nove materije

100 Stephen W. Hawking bio je vrlo nizak: otprilike jedna estica u kubinom kilometru prostora godinje, to ne bi dolo u sukob s promatranjima. Teorija je tako er predvi ala da bi prosjena gustoa galaktika i slinih objekata bila stalna i u prostoru i u vremenu. Meutim, pregled izvora radiovalova izvan nae Galaktike, to su ga proveli Martin Ryle i njegova ekipa s Cambridgea, iznijela je na vidjelo da ima mnogo vie slabih izvora nego jakih. U prosjeku, oekivalo bi se da su slabi izvori udaljeniji. Postojale su stoga dva mogua objanjenja: ili se nalazimo u dijelu svemira u kojem je broj jakih izvora ispodprosjean ili je gusto a izvora bila vea u prolosti, u vrijeme kad je svjetlost bila naputala te daleke izvora kreu i na put prema nama. Ni jedna od ovih dviju mogunosti nije bila sukladna s predvianjem teorije stalnog stanja da bi gusto a radioizvora trebala biti stalna u prostoru i vremenu. Konani udarac teoriji zadalo je otkrie pozadinskog mikrovalnog zra enja (Arno Penzias i Robert Wilson 1964.) iz dalekih izvangalaktikih prostora. Zraenje je imalo svojstveni spektar vrueg tijela, premda u ovom slu aj pojam vru teko da je ba primjeren, jer je to "vru e" tijelo imalo temperaturu od samo 2,7 stupnjeva iznad apolutne nule. Svemir je hladno, tamno mjesto. U teoriji stalnog stanja nije postojao prikladan mehanizam za proizvodnju mikrovalova s takvim spektrom. Teorija se stoga morala napustiti. Druga ideja za izbjegavanje singularnosti Velikog praska dola je 1963. od dvojice ruskih znanstvenika, Jevgenija Lifica i Izaka Kalatnikova. Rekli su da se stanje beskonane gustoe moe dogoditi samo ako su se galaktike gibale direktno jedna prema drugoj ili jedna od druge; samo u tom sluaju bi one u prolosti bile skupljene u jednoj to ki. Me utim, galaktike tako er imahu i neke male komponente brzina u stranu, "u koso", pa su

Podrijetlo svemira 101 zahvaljuju i tome bile preivjele neku raniju fazu kontrakcije svemir, pri kojoj galaktike do oe me usobno vrlo blizu, ali im je nekako uspjelo izbje i meusobne sudare. Svemir je mogao zatim krenuti u novo irenje, bez prolaenja kroz stanje beskona ne gusto e. Kad su Lific i Kalatnikov iznijeli svoj prijedlog, ja sam bio student istraiva u potrazi za nekim problemom koji e upotpuniti temu mog doktorata. Zanimalo me pitanje je li postojala singularnost Velik prasak, jer je to bilo odluujue za razumijevanje podrijetla svemira. Zajedno s Rogerom Penroseom razvih novi skup matemati kih tehnika za rad na tom i sli nim problemima. Pokazali smo da ako je teorija relativnosti to na, svaki prihvatljivi model svemira mora zapo eti u singularnosti. Ovo bi zna ilo da znanost moe prorei da je svemir morao imati neki poetak, no da ne moe prorei kako bi trebao zapo eti: za ovo potonje treba prizvati Boga. Bijae zanimljivo promatrati promjenu klime miljenja o singularnostima. Kad sam bio diplomirani student, gotovo nitko nije gledao na njih ozbiljno. Sada, kao posljedak teorema singularnosti, gotovo svatko vjeruje da je svemir zapo eo s nekom singularnosti, na kojoj se lome svi zakoni fizike. Meutim, sada mislim da se, premda singularnost postoji, pomo u zakona fizike ipak moe ustanoviti kako je svemir zapo eo. Opa teorija relativnosti je ono to nazivamo klasi na teorija. Ona, naime, ne uzima u obzir injenicu da estice nemaju to no odreene poloaje i brzine ve su "razmazane" preko nekog malenog podru ja prema naelu neodreenosti kvantne mehanike, koji ne doputa istodobno mjerenje poloaja i brzine. To u normalnim situacijama i nije vano, jer je polumjer zakrivljenosti pro-storvremena vrlo velik u usporedbi s neodreenosti poloaja estice. Meutim, teoremi singularnosti pokazuju da

102 Stephen W. Hawking e na po etku sadanjeg irenja svemira prostorvrijeme biti vrlo zakrivljeno, s vrlo malenim polumjerom zakrivljenosti. U tom e sluaju naelo neodreenosti biti vrlo vano. Prema tome, opa teorija relativnosti je predviaju i singularnosti povukla u njima i sebi u propast. Za raspravu o po etku svemira treba nam teorija koja e sjediniti opu relativnost s kvantnom mehanikom. Ta teorija je kvantna gravitacija. Jo uvijek ne znamo to an oblik to e ga zadobiti ispravna teorija kvantne gravitacije. Najbolji kandidat za to ovog trenutka je teorija superstruna, ali i ovdje postoje brojne nerijeene potekoe. Ipak, od svake takve teorije koja e se mo i odrati na ivotu moemo o ekivati neke znaajke. Jedna od njih je Einsteinova ideja da se u inci gravitacije mogu predstaviti prostorvremenom koje je zakrivljeno iskrivljeno materijom i energijom u njemu. U tom zakrivljenom prostoru objekti nastoje slijediti stazu najbliu pravcu. Meutim, budui da je prostor zakrivljen, njihove staze su savinute, kao to bi bile gravitacijskim poljem. Druga znaajka koju oekujemo na i u konanoj teoriji je prijedlog Richarda Feynmana da se kvantna teorija moe izloiti kao "zbroj po prikazima". U svom najjednostavnijem obliku, zamisao je da svaka estica ima svaku moguu stazu to jest prikaz, u prostorvremenu. Svaka staza to jest prikaz ima neku vjerojatnost, koja zavisi od njenog oblika. Da bi ta zamisao radila, treba uzeti u obzir prikaze u imaginarnom vremenu, a ne u stvarnom vremenu u kojem sebe zapaamo kao iva bia. Imaginarno vrijeme moe zvuati poput neeg iz znanstvene fantastike, no to je jasno odreen matematiki pojam. U izvjesnom smislu, njega se moe zamisliti kao smjer vremena koji je okomit na smjer realnog, stvarnog vremena. Zbrajaju se vjerojatnosti za sve estine prikaze s izvjesnim svojstvima, poput prolaenja kroz neku to ku u

Podrijetlo svemiru 103 nekom trenutku. Zatim se rezultat ekstrapolira natrag u stvarno vrijeme u kojem ivimo. Ovo nije najubiajeniji pristup kvantnoj mehanici, ali daje iste rezultate kao i drugi na ini. U slu aju kvantne mehanike, Feynmanova ideja o zbroju po prikazima podrazumijevala bi zbrajanja po razli itim mogu im prikazima, ili povijestima, za svemir. Zbroj bi predstavljao prikaz svemira i svega u njemu. Treba poblie ozna iti koji bi razred mogu ih zakrivljenih prostora bio ukljuen u taj zbroj po prikazima. Odabir ovog razreda prostora odre uje u kojem je stanju svemir. Ako razred zakrivljenih prostora koji odreuje stanje svemira uklju uje i prostore sa singulamostima, s posebnostima, vjerojatnosti takvih prostora ne bi bile odreene teorijom. Umjesto toga, vjerojatnosti bi trebale biti odreene na neki proizvoljni na in. To bi zapravo zna ilo da znanost ne moe predvidjeti vjerojatnosti takvih posebnosnih, singularnih prikaza za prostorvrijeme. Prema tome, ona ne moe predvidjeti kako bi se svemir ponaao. Mogue je, meutim, da je svemir u nekom stanju koje je odreeno nekim zbrojem to uklju uje samo nesingularne zakrivljene prostore. U tom slu aju, prirodoznanstveni zakoni potpuno bi odredili svemir; ne bi se trebalo pozivati na neko djelovanje izvan svemira, a da bi se odredilo kako je on zapo eo. Na izvjestan na in, prijedlog da je stanje svemira odreeno zbrojem samo po nesingularnim prikazima sli no je pijancu koji no u trai svoj izgubljeni klju ispod uline svjetiljke: to moda nije mjesto gdje ga je izgubio, ali je to jedino mjesto gdje bi ga mogao na i. Sli no tome, svemir moda nije u stanju odre enom zbrojem po nesinguralnim prikazima, ali to je jedino stanje u kojem bi znanost mogla predvidjeti kakav bi svemir trebao biti. Godine, Jim Hartle i ja predloili smo da bi stanje

104 svemira trebalo biti zadano putem zbroja nekog razreda prikaza. Ovaj razred sastojao se od zakrivljenih prostora bez singularnosti, koji bi bili konane veli ine, ali koji ne bi imali rubove ili granice. Bili bi poput povrine Zemlje, ali s dvije dimenzije vie. Povrina Zemlje je podruje konane veli ine, ali nema nikakvih singularnosti, granica, rubova. Provjerio sam to pokusom. Obiao sam svijet i nisam pao s njega. Prijedlog to smo ga iznijeli Hartle i ja moe se parafrazirati kao: Grani ni uvjet svemira je da svemir nema granicu. Samo ako je svemir u tome ne-granica stanju, prirodoznanstveni zakoni, sami od sebe, odreuju vjerojatnosti svakog mogueg prikaza. Prema tome, samo u tom sluaju bi poznati zakoni odredili kako bi se svemir ponaao. Ukoliko je svemir u nekom drugom stanju, razred zakrivljenih prostora u zbroju po prikazima uklju ivat e i prostore sa singularnostima, to jest s posebnostima. Da bi se odredile vjerojatnosti takvih singu-larnih prikaza, trebalo bi se obratiti za pomo nekom naelu drugaijem od poznatih nam zakona znanosti. Ovo naelo bilo bi neto izvan naeg svemira. Ne moemo ga izvesti iz stajalita unutar naeg svemira. S druge pak strane, ako je svemir u ne-granica stanju, mogli bismo, bar na elno, potpuno odrediti kako bi se svemir ponaao, sve do ogranienja zadanih na elom neodreenosti. Sto se znanosti tie, bilo bi doista lijepo ako je svemir u ne-granica stanju, no kako moemo re i je li doista? Odgovor je da ne-granica prijedlog daje odreena i jasna predvianja o tome kako bi se svemir ponaao. Pa sad, ukoliko se ova predvianja ne slau s promatranjima, mogli bismo zaklju iti da svemir nije u ne-granica stanju. Prema tome, ne-granica prijedlog je jedna dobra znanstvena teorija u smislu to ga je definirao filozof Karl Popper: moe se pobiti ili pokvariti promatranjem.

Podrijetlo svemiru 105 Ako se promatranja ne slau s predvi anjima, znat emo da moraju postojati singularnosti u razredu mogu ih prikaza. Meutim, to je otprilike sve to bismo znali. Ne bismo bili u stanju raunati vjerojatnosti tih singular -nih, posebitih prikaza; prema tome, ne bismo bili u stanju predvidjeti kako bi se ponaao svemir. Moe se pomisliti da ova nepredvidivost nije ni previe vana ukoliko se dogodila samo u Velikom prasku; uostalom, bijae to prije deset ili dvadeset milijardi godina. Ali ako se predvidivost slomila u vrlo jakim gravitacijskim poljima u Velikom prasku, mogla bi se tako er slomiti i kadgod neka zvijezda doivi kolaps. Ovo bi se moglo dogaati samo u naoj Galaktici nekoliko puta tjedno. Naa mo predvianja bila bi slaba ak i prema mjerili za meteoroloke prognoze. Dakako, netko bi mogao re i da ne trebamo brinuti o slomu predvidivosti to se dogodio u nekoj dalekoj zvijezdi. Ipak, u kvantnoj teoriji, bilo to to zaista nije zabranjeno moe se dogoditi i dogodit e se. Dakle, ukoliko razred mogu ih prikaza, mogu ih povijesti, sadri prostore sa singularnostima, ove se singularnosti mogu dogoditi bilo gdje, ne samo pri Velikom prasku ili u urua-vajuoj zvijezdi. To bi znailo da ne bismo mogli predvidjeti nita. Obrnuto, injenica da smo ipak u stanju predvidjeti ishode pokusa, eksperimentalna je oevidnost protiv singularnosti, a za ne-granica prijedlog. Pa to to onda ne-granica prijedlog predvia za svemir? Prva stvar koju moramo uiniti je da e bilo koja veli ina upotrijebljena kao mjera vremena imati neku najveu i neku najmanju vrijednost, budui da su svi mogu i prikazi za svemir kona ni u prostiranju. Prema tome, svemir e imati po etak i kraj. Po etak u stvarnom vremenu bit e singularnost, posebnost zvana Veliki prasak. Me utim, po etak u imaginarnome vremenu ne e

106 biti neka singularnost. Umjesto toga, bit e on neto pomalo nalik Sjevernome polu na Zemlji. Uzmemo li da su na povrini vremena stupnjevi irine istozna ni vremenu-, moe se rei da povrina Zemlje poinje u Sjevernome polu. No, Sjeverni je pol posve obina toka na Zemlji. Nema nieg posebnog u njoj, u i njoj vrijede isti zakoni kao i bilo gdje drugdje na Zemlji. Slino tome, dogaaj kojeg mi moemo odabrati i ozna iti kao "poetak svemira u imaginarnom vremenu" bio bi jedna obi na to ka prostorvremena, slina bilo kojoj drugoj. Zakoni znanosti odrali bi se u tom poetku, kao bilo gdje drugdje. Iz ove analogije s povrinom Zemlje, moe se oekivati da bi kraj svemira bio sli an po etku, jednako kao to je Sjeverni pol vrlo slian Junome polu. Meutim, Sjeverni i Juni pol odgovaraju po etku i kraju prikazivanja svemira u imaginarnom vremenu, a ne u stvarnom vremenu naeg iskustva. Ako se rezultate zbroja po prikazima ekstrapolira iz imaginarnog vremena u stvarno vrijeme, ustanovljuje se da poetak svemira u stvarnome vremenu moe biti vrlo razli iti od njegovoga kraja. Johathan Halliwell i ja radili smo pribline izra une o tome to bi ne-granica uvjet podrazumijevao. Smatrali smo svemir za savreno glatku i ravnomjernu pozadinu, na kojoj su se nalazili maleni poremeaji gustoe. U stvarnome vremenu, ini se da je svemir zapo eo irenje pri vrlo malenom polumjeru. Isprva, irenje se dogaalo na na in to ga nazivamo inflacijski: to znai da je u siunome djeliu sekunde svemir udvostruio svoju veli inu, ba kao to se u nekim dravama cijene udvostru uju svake godine. Svjetski rekord ekonomske inflacije vjerojatno je bila Njemaka nakon prvog svjetskog rata, kad je cijena jednog hljeba kruha za nekoliko mjeseci porasla na milijune maraka. Ali i to je nitavno u usporedbi s inflacijom koja izgleda da se dogodila u ranom svemiru:

Podrijetlo svemira 107 poveanje njegove veli ine za najmanje milijun milijuna milijuna milijuna milijuna puta u siunom djeliu sekunde. Dakako, to je bilo prije nae sadanje vlade. Inflacija je bila dobra stvar utoliko to je, gledano u velikim dimenzijama, proizvela gladak i ravnomjeran svemir i bila ga je irila kriti nom brzinom da se izbjegne kolaps. Inflacija je takoer bila dobra stvar utoliko to je proizvela sve sastojke svemira doslovno iz niega. Kad je svemir bio jedna to ka, poput Sjevernoga pola, nije sadravao nita. Ipak, sada je u svemiru kojeg moemo promatrati najmanje 1080 (jedan, iza kojeg slijedi osamdeset nula) estica. Odakle sve te estice? Odgovor glasi: teorija relativnosti i kvantna mehanika doputaju da iz energije moe nastati materija u obliku estica/anti estica parova. A odakle ta energija za stvaranje materije? Odgovor: posuena je iz gravitacijske energije svemira. Svemir ima ogroman dug negativne gravitacijske energije, koji tono uravnoteuje pozitivnu energiju tvari. Tijekom infacijskog razdoblja svemir se teko zaduio kod svoje gravitacijske energije da bi financirao stvaranje materije. Rezultat je veliki trijumf kinsijanske ekonomije: silovit i ire i svemir, ispunjen tvarnim strukturama. Dug gravitacijske energije nee biti naplaen sve do kraja svemira. Svemir u po etku ne bijae potpuno ravnomjeran i jednoli an, jer to bi bilo krenje naela neodreenosti kvantne mehanike. Umjesto toga, moralo je biti odstupanja od jednolike gusto e. Ne-granica prijedlog uklju uje u sebe i to da bi ove razlike u gusto i krenule u svom temeljnom stanju; to znai, bile bi najmanje mogue, u skladu s naelom neodreenosti. Meutim, tijekom inflacijskoga irenja, razlike su se pojaavale. Nakon to je razdoblje inflacijskoga irenja zavrilo, ostalo se sa svemirom koji se irio na nekim mjestima neznatno bre nego na drugima. U podru jima sporijeg irenja, gravitacijsko

108 Stephen W. Hawking privla enje tvari je zatim jo i dalje usporavalo irenje. Na kraju, ovo podruje bi se prestalo iriti te bi se poelo stezati, oblikuju i galaktike i zvijezde. Dakle, ne~granica prijedlog moe objasniti sve sloene tvorbe to ih vidimo u svemiru. Meutim, on nam ne daje samo jedno predvianje za svemir. Umjesto toga, predvia itavu obitelj mogu ih prikaza, moguih povijesti svemira, svaki sa svojom vlastitom vjerojatnou. Mogla bi biti mogua i vrsta svemira u kojem je Laburistika stranka pobijedila na posljednjim izborima u Britaniji (premda je ta vjerojatnost moda niska). Ne-granica prijedlog povla i za sobom duboke posljedice na ulogu Boga u svemirskim stvarima. Dosad je naime openito prihvaeno da se svemir razvija po dobro odreenim zakonima. Ti bi zakoni mogli biti odreeni s Boje strane, a ini se da se On ne mijea u svemir tako da kri te zakone. Meutim, sve donedavno se smatralo da se ti zakoni ne odnose na poetak svemira. Bilo bi doli no Bogu da navije satni mehanizam i stavi svemir u pokret na bilo koji nain, kako god On to zaeli. Dakle, sadanje stanje svemira bio bi posljedak Bojeg izbora po etnih uvjeta. Stanje bi, meutim, bilo posve drukije ukoliko bi bilo to no neto poput ne-granica prijedloga. U tom sluaju zakoni fizike bi se odrali ak i na poetku svemira, pa Bog stoga ne bi bio imao slobodu odabira poetnih uvjeta. Dakako, jo uvijek bi mu ostalo slobodno odabrati zakone kojima se svemir pokoravao. Meutim, i ne bi ba ostalo puno toga po izboru. Moe biti samo mali broj zakona koji su u sebi dosljedni i koji vode do sloenih bia poput nas, sposobnih da se pitaju: Kakva je priroda Boga. No ak ako i postoji samo jedan jedinstveni skup mogu ih zakona, to je samo neki skup jednadbi. to je to to je udahnulo ivot u jednadbe i predalo im na

Podrijetlo svemiru 109 upravljanje svemir? Je li kona na jedinstvena teorija tako sastavljena da proizvede svoje vlastito postojanje. Premda znanost moe rijeiti problem kako je svemir zapo eo, ne moe odgovoriti na pitanje: zato se svemir uope trudio nastati. Ne znam odgovor na to.

10 KVANTNA MEHANIKA CRNIH JAMA*

ovoga stoljea bilo je svjedokom raanja tri teorije koje su iz temelja promijenile nae poznavanje fizike i same stvarnosti. Fiziari i dandanas nastoje istraiti njihove duboke posljedice i spojiti ove teorije u jednu cjelinu. To su specijalna teorija relativnosti (1905.), opa teorija relativnosti (1915.) i teorija kvantne mehanike (oko 1926.) Albert Einstein je najve im dijelom odgovoran za prvu, potpuno odgovoran za drugu, a igrao je i vanu ulogu u razvoju tree. Ipak, Einstein nije nikada prihvatio kvantnu mehaniku zbog elementa sluajnosti i neodreenosti u njoj. Svoje je osje aje glede toga skupio u esto navo enu njegovu izreku
RVIH TRIDESET GODINA

*lanak objavljen u Scientific American, sijeanj 1977.

112 "Bog se ne kocka". Meutim, ve ina fiziara spremno je prihvatilo i specijalnu teoriju relativnosti i kvantnu mehaniku, jer su opisivale izravno opazive uinke. S druge strane, opa teorija relativnost bila je uglavnom zanemarivana, jer se inilo da je matematiki previe sloena, nije bila provjeriva u laboratoriju i bila je isto klasina teorija, nespojiva s kvantnom mehanikom. Stoga je opa teorija relativnosti ostala u zavjetrini gotovo pola stoljea. Poetkom ezdesetih godina dolo je do velikog napretka na podru ju astronomskih promatranja, to je pak potaklo oivljavanje zanimanja za klasinu opu teoriju relativnosti, jer je izgledalo da mnoge od novih pojava koje su bile otkrivene, poput kvazara, pulsara te to kastih izvora rentgenskoga zraenja upuuju na postojanje vrlo jakih gravitacijskih polja polja koja su se mogla opisati samo pomo u ope teorije relativnosti. Kvazari su zvjezdoliki objekti koji, budui da ih vidimo unato njihovoj silnoj udaljenosti (to nam pokazuju pomaci prema crvenim krajevima njihovih spektara), mora da su mnogo sjajniji od cijelih galaktika; pulsari su pak brzo trepere i ostaci eksplozija supernova i vjerujemo da su to superguste neutronske zvijezde; to kasti izvori rentgenskog zraenja, otkriveni pomou instrumenata na svemirskim letjelicama, mogu takoer biti neutronske zvijezde ili moda hipotetski objekti jo vee gustoe, naime crne jame. Jedan od problema s kojima se suo avahu fiziari, koji su nastojali primijeniti op u teoriju relativnosti na ove novootkrivene ili hipotetske objekte, bio je uiniti je sukladnom s kvantnom mehanikom. Tijekom proteklih nekoliko godina bilo je u tom smislu razvojnih koraka koji su poveali nadu da ne emo morati predugo ekati do potpuno dosljedne kvantne teorije gravitacije, jedne

Kvantnu mehanika crnih jama 113 koja e biti u skladu s opom teorijom relativnosti za makroskopske predmete i koja e, nadamo se, biti oslobo ena matematikih beskona nosti, kojima su druge kvantne teorije polja bile dugo, poput vragom, opsjednute. Ovi razvojni koraci moraju imati posla s nekim nedavno otkrivenim kvantnim u incima u svezi crnih jama, koji pribavljaju zamjetnu vezu izmeu crnih jama i zakona termodinamike. Dopustite mi da ukratko opiem kako bi mogle nastati crne jame. Zamislimo zvijezdu deset puta masivniju od naeg Sunca. Tijekom najveeg dijela njenog ivota od oko milijardu godina zvijezda e proizvoditi toplinu, u svome sreditu pretvaraju i vodik u helij. Oslobo ena energija stvorit e dovoljan tlak za odravanje ravnotee sa zvjezdinom vlastitom gravitacijom, tako da ona opstaje kao kugla polumjera otprilike pet polumjera Sunca. Brzina bijega s povrine takve neke zvijezda je oko tisuu kilometara u sekundi. To zna i da e neki predmet ispaljen okomito s povrine te zvijezde brzinom manjom od tisuu kilometara u sekundi biti privuen gravitacijskim poljem i vratit e se na njenu povrinu, dok bi predmet vee brzine pobjegao s nje u beskonanost. Kad zvijezda iscrpi svoje nuklearno gorivo, nema vie nieg to bi odravalo tlaka prema van te bi se zvijezda zbog svoje vlastite sile tee zapo ela uruavati u sebe. Kako se zvijezda stee, gravitacijsko polje na povrini postaje sve ja e, a poraste i brzina bijega. U trenutku kad se polumjer svede na trideset kilometara, brzina bijega porasla bi na 300.000 kilometara u sekundi, to je brzina svjetlosti. Nakon tog trenutka, nikakva svjetlost sa zvijezde ne moe pobje i s nje u beskonanost, ve je gravitacijskim poljem privuena natrag. U skladu sa specijalnom teorijom relativnosti, nita ne moe putovati

1 14 Stephen W. Hawking bre od svjetlosti, pa ako dakle ne moe pobjei svjetlosty ne moe ni nita drugo. Posljedak toga bio bi crna jama: podruje prostor-vremena iz kojeg nita ne moe pobje i u beskonanost. Granica crne jame zove se dogaajni obzor. On odgovara valnom frontu svjetlosti kojoj upravo ne uspijeva pobje i prema beskonanosti, ali ostaje lebdei pri Schwarzschildovom polumjeru: 2 GM/sqrt(c), gdje je G Newtonova konstanta gravitacije, M je masa zvijezde, a c je brzina svjetlosti. Za zvijezdu mase deset solarnih masa, Schwarz-schildov polumjer iznosi oko trideset kilometara. Sada ve raspolaemo prilino dobrim opaakim rezultatima koji nam sugeriraju da crna jama otprilike ove veliina postoji u dvojnom zvjezdanom sustavu poznatom pod imenu Cygnus X-1, a koji je izvor rentgenskog zraenja. Mogao bi tako er postojati i znatan broj vrlo sitnih crnih jama rasprenih irom svemirom, koje nisu nastale kolapsom zvijezda ve kolapsom silno zbijenih podru ja u vru em gustom mediju za kakvog se vjeruje da postojao odmah nakon Velikog praska, u kojem je nastao svemir. Takve "iskonske" crne jame su od najveeg znaaja za kvantne uinke koje u ovdje opisati. Crna jama od oko milijardu tona (otprilike masa neke planine) imala bi polumjer oko 10-13 centimetara (veliina jednog protona ili neutrona), Mogla bi recimo kruiti ili oko Sunca ili oko sredita galaktike. Prvi nagovjetaj da bi moglo biti neke veze izmeu crnih jama i termodinamike doao je 1970. matematikim otkriem da povrinsko podruje dogaajnog obzora, granica crne jame, ima svojstvo da uvijek poraste kad dodatna nova tvar ili zra enje padnu u crnu jamu. tovie, ako se dvije crne jame sudare i stope, tvorei jednu jedinu crnu jamu, podruje dogaajnog obzora oko rezul-tirajue crne jame je vee negoli zbroj podruja dogaaj-

Kvuntna mehaniku crnih jamu 115 nih obzora oko prvobitnih crnih jama. Ova svojstva navode na to da postoji sli nost izmeu podruja dogaajnog obzora crne jame i pojma entropije u termodinamici. Na entropiju se moe gledati kao na mjeru nereda nekog sustava ili, jednako tome, kao na nedostatak znanja o njegovom to nom stanju. Poznati drugi zakon termodinamike izrie da entropija vremenom uvijek raste. Analogiju izmeu svojstava crnih jama i zakona termodinamike proirili su James Bardeen sa Sveu ilita Washington,.Brandon Carter koji je sada na opservatoriju Meudon, i ja. Prvi zakon termodinamike izrie da je mala promjena u entropiji nekog sustava popraena njoj razmjernoj promjeni u energiji sustava. Faktor razmjernosti zove se temperatura sustava. Bardeen, Carter i ja nali smo sli an zakon koji povezuje promjenu mase crne jame s promjenom podruja dogaajnog obzora. Ovdje faktor razmjernosti sadri jednu veli inu zvanu povrinska gravitacija, koja je mjera jakosti gravitacijskog polja pri dogaajnom obzoru. Prihvati li se da je podruje dogaajnog obzora neto sli no entropiji, tada bismo mogli re i da je povrinska gravitacija analogna temperaturi. Sli nost je pojaana injenicom da je, kako se pokazalo, povrinska gravitacija ista na svim to kama dogaajnog obzora, ba kao to je i temperatura ista bilo gdje u tijelu pri termikoj ravnotei. Premda postoji jasna slinost izmeu entropije i podruja dogaajnog obzora, nije nam bilo oito kako bi se podru je moglo prepoznati kao entropija crne jame. to bi se mislilo pod pojmom entropije crne jame? Prijelomni savjet doao je 1972. od Jacoba D. Bekensteina, koji je tada bio diplomirani student na sveu ilitu Princeton, a sad je na sveu ilitu Negev u Izraelu. Rije je o ovome. Kad gravitacijskim kolapsom nastane crna jama, ona se brzo smiruje u stacionarno stanje koje je opisano sa sa-

Kvantnu mehaniku crnih jama 1 17 mo tri parametra: masom, kutnim momentom i elektrinim nabojem. Osim ova tri svojstva, crna jama nije sauvala nikakve druge pojedinosti o objektu koji je doivio kolaps. Ovaj zakljuak poznat kao teorem "Crna jama nije dlakava", dokazan je zdruenim radom Cartera, Wernera Israela sa Sveu ilita Alberta, Davida C. Robinsona s Uilita King, London, i mene. Teorem nedlakavosti znai da je gravitacijskim kolapsom izgubljena velika koli ina informacija. Na primjer, konano crnojamno stanje nezavisno je o tome je li tijelo koje se uruilo bilo od materije ili od antimaterije, je li bilo kuglasto ili posve nepravilnog oblika. Drugim rije ima, crna jama neke mase, kutnog momenta i elektrinog naboja mogla je nastati kolapsom bilo koje od velikog broja raznih oblika tvari. Dakako, ako su zanemareni kvantni u inci, broj oblika bio bi beskonaan, budui da se crna jama bila mogla oblikovati kolapsom nekog oblaka neodreeno velikog broja estica neodreeno malene mase. Naelo neodreenosti kvantne mehanike podrazumijeva, me utim, da se estica mase m ponaao kao val valne duine h/mc, gdje je h Planckova konstanta (vrlo malen broj, 6,63 x 10 -34 dulsekundi), a c je brzina svjetlosti. Da bi se oblak estica mogao uruiti do stanja crne jame, ini se da bi bilo nuno za ovu valnu duinu da bude manja od veli ine crne jame koja bi se oblikovala. Iz toga proizlazi da broj oblika koji bi mogli napraviti crnu jamu zadane mase, kutnog momenta i elektri nog naboja, premda vrlo velik, moe biti kona an. Bekenstein je predloio da bi se logaritam ovog broja mogao protuma iti kao entropija crne jame. Logaritam tog broja bio bi mjera za koli inu informacija koje su bile nepovratno izgubljene kroz dogaajni obzor tijekom kolapsa, kad je crna jama bila stvorena. Na prvi pogled pogubna pogreka u Bekensteinovom prijedlogu bila je da ako crna jama ima konanu entropiju koja je razmjerna podruju njenog dogaajnog obzora, ona mora tako er imati i kona nu temperaturu, koja bi bila razmjerna njenoj povrinskoj gravitaciji. To bi zna ilo da crna jama treba biti u ravnotei s termalnim zraenjem neke temperature druk ije od nule. Ali, prema klasi nim predodbama takva ravnotea nije mogua, budu i da bi crna jama apsorbirala sve toplinsko zraenje koje je palo na nju, ali po definiciji ne bi mogla emitirati nita natrag. Ovaj paradoks ostao je sve do po etka 1974, kad sam istraivao kakvo bi, u skladu s kvantnom mehanikom, bilo ponaanje tvari u blizini crne jame. Na moje veliko iznena enje, ustanovio sam da crne jame izgleda da emitiraju estice nekim stalnim tempom. Kao i svatko drugi u to doba, i ja sam prihva ao tvrdnju da crna jama ne moe nita emitirati. Stoga sam uloio dosta napora nastojei se izbaviti iz ovog zbunjujueg nalaza. Na kraju sam ga morao prihvatiti. Ono to me konano uvjerilo da je to stvarni fiziki proces bilo je da izlazee estice imaju spektar koji je to no toplinski; crna jama stvara i emitira estice kao kad bi bila obi no toplo tijelo temperature koja je razmjerna povrinskoj gravitaciji i obrnuto razmjerna masi. Time je Bekensteinov prijedlog da crna jama ima kona nu entropiju postao potpuno uskladiv, budui da je podrazumijevao da je crna jama u termikoj ravnotei na nekoj kona noj temperaturi razli itoj od nule. Od tog vremena, mnogi su drugi ljudi, slue i se raznim druga ijim pristupima, potvrdili taj matematiki dokaz da crne jame mogu emitirati toplinsko zraenje. Jedan od na ina za razumijevanje te emisije emo sada iznijeti. Kvantna mehanika izri e da je cjelokupni pro-

118 Stephen W. Hawking stor ispunjen parovima "virtualnih" estica i antiestica koje se stalno materijaliziraju u parovima, razdvajaju i zatim opet spajaju, ponitavaju i jedna drugu. Ove se estice zovu virtualne jer se, za razliku od "stvarnih" estica, ne mogu izravno zamijetiti detektorima estica. Njihovi neizravni u inci mogu se ipak mjeriti, a njihovo postojanje bilo je potvreno po sitnom pomaku ("Lambov pomak") to ga izazivaju u spektru svjetlosti iz pobuenih vodikovih atoma. I sad, u prisustvu neke crne jame moe jedan lan para virtualnih estica pasti u jamu, ostavljaju i drugog lana bez partnera potrebnog za anihilaciju. Naputena estica ili antiestica moe takoer pasti u crnu jamu nakon svog partnera, ali tako er moe i pobje i u beskonanost, pri emu e vanjskom promatrau izgledati kao zraenje to ga emitira crna jama. Drugi na in razmatranja ovog procesa je smatrati onog lana para estica koji pada u crnu jamu recimo anti esticu kao da je ona stvarno jedna estica koja putuje unatrag kroz vrijeme. Dakle, antiestica padaju a u crnu jamu moe se smatrati za esticu izlaze u iz crne jamu, ali kao putujuu unatrag kroz vrijeme. Kad estica dosegne toku u kojoj se par estica-antiestica prvobitno materijalizirao, rasprena je gravitacijskim poljem tako da putuje naprijed kroz vrijeme. Kvantna mehanika dakle doputa estici bijeg iz unutranjosti crne jame, to je neto nedoputeno u klasinoj mehanici. Postoje, meutim, mnoge druge situacije u atomskoj i nuklearnoj fizici gdje imamo posla s nekom vrstom barijere, zapreke koju estica prema klasi nim naelima ne bi mogla probiti, no prema kvantnomeha-nikim naelima one su u stanju probiti kroz nju tunel. Debljina ove barijere oko crne jame razmjerna je veli ini crne jame. To zna i da rijetko koja estica moe pobje i s tako velike crne jame kao ona za koju pretpo-

Kvantna mehaniku crnih jama

119

stavljamo da postoji u Cygnus X-1, no estice mogu vrlo brzo istjecati iz manjih crnih jama. Detaljni izrauni pokazuju da emitirane estice imaju toplinski spektar odgovaraju e temperature, koja brzo raste kako masa crne jame opada. Za crnu jamu mase Sunca, temperatura je samo oko jedne desetmilijuntinke stupnja iznad apsolutne nule. Toplinsko zraenje koje naputa crnu jamu te temperature bilo bi potpuno preplavljeno opom podlogom zraenja u svemiru. S druge strane, crna jama mase od samo milijardu tona to jest neka iskonska crna jama otprilike veli ine protona imala bi temperaturu od oko 120 milijardi Kelvina, to odgovara energiji od oko deset milijuna elektronvolti. Pri takvoj temperaturi, crna bi jama mogla stvarati elektron-pozitron parove i estice mase nula, kakvi su fotoni, neutrini i gravitoni (pretpostavljeni nosa i gravitacijske energije). Jedna takva iskonska crna jama isijavala bi energiju snagom od 6000 megavata, to je jednako izlaznoj snazi est velikih nuklearnih elektrana. Kako crna jama zrai estice, njezina masa i veli ina stalno opadaju. Time sve veem broju estica postaje lake probijanje barijere te e se emisija nastaviti ubrzava-ju im iznosom, sve dok na kraju crna jama ne izzra i sebe cijelu i prestane postojati. Gledano na dugi rok, svaka crna jama u svemiru isparit e na ovaj na in. Me utim, za velike crne jame je vrijeme potrebno za to ipak vrlo dugo; crna jama mase Sunca potrajat e 1066 godina. S druge strane, neka iskonska crna jama bi trebala gotovo potpuno ispariti za desetak milijardi godina, koliko je proteklo od Velikoga praska, po etka svemira kakvog znamo. Takve crne jame sada bi zra ile tvrde gama zrake energije oko 100 milijuna elektronvolti. Izrauni Dona N. Pagea (tada na Kalifornijskom institutu za tehnologiju) i mene, temeljeni na mjerenjima

120

Kvantna mehaniku crnih jama

121

kozmikog pozadinskog gama-zraenja to ih prikupio satelit SAS-2, pokazuju da prosje na gusto a iskonskih crnih jama u svemiru mora biti manja od oko 200 njih po kubinoj svjetlosnoj godini. Lokalna gustoa u naoj Galaktici mogla bi biti milijun puta via od te brojke, ako bi iskonske crne jame bile koncentrirane u "halou" Galaktike tankom oblaku zvijezda kojim je svaka galaktika opkoljena umjesto da su ravnomjerno rasprene irom svemira. To bi znailo da je iskonska crna jama najblia Zemlji vjerojatno najmanje toliko daleko od nas koliko je daleko planet Pluton. Zavrna faza nestajanja crne jame odigravala bi se tako brzo da bi zavrila u silnoj eksploziji. Koliko bi ta eksplozija bi jaka zavisilo bi od toga koliko razliitih vrsta elementarnih estica postoji. Ako su sve estice napravljene od samo est razli itih varijeteta kvarkova, kao to se danas uglavnom smatra, konana eksplozija bila bi energije jednake eksploziji deset milijuna jednomegatons-kih hidrogenskih bombi. S druge strane, R. Hagedorn iz CERN~a (Europske organizacija za nuklearna istraivanja kod eneve) predlae drugu teoriju prema kojoj postoji beskonaan broj elementarnih estica sve vee i vee mase. Kako bi crna jama postajala manja i toplija, emitirala bi sve ve i i ve i broj raznih vrsta estica i proizvela bi eksploziju moda 100.000 puta silniju od one izraunate na temelju sadanje kvarkove hipoteze. Stoga bi promatranje crnojamske eksplozije pribavilo vrlo vane informacije o fizici elementarnih estica, informacije koje se ne bi mogle pribaviti ni na koji drugi na in. Crnojamska eksplozija proizvela bi golemu provalu visokoenergetskih gama-zraka. Premda se one mogu zamijetiti pomo u detektora gama-zraka na satelitima ili balonima, bilo bi teko podi i u zrak ili u svemir detektor dovoljno velik da se nekom prihvatljivom vjerojat-

nou moemo nadati hvatanju znatnog broja fotona gama-zraka od jedne eksplozije. Jedna od mogu nosti bila bi upotrijebiti raketoplan za gradnju velikog detektora gama-zraka na stazi oko Zemlje. Laka i mnogo jeftinija alternativa tomu bila bi posluiti se visokim slojevima Zemljine atmosfere kao detektorom. Visokoenergetska gama-zraka pri prolasku kroz atmosferu stvara kiu elektron-pozitron parova, koji e u po etku putovati kroz atmosferu bre negoli to to moe putovati svjetlost. (Svjetlost je usporena meudjelovanjem s molekulama zraka.) Elektroni i pozitroni e stoga izazvati neku vrstu probijanja "zvu nog zida", ili udarni val, u elektromagnetskom polju. Takav udarni val, zvan erenkov efekt, moe se otkriti s tla kao bljesak vidljive svjetlosti. Neki prethodni pokusi Neila A. Portera i Trevora C. Weeksa upuuju na to da ako crne jame eksplodiraju na na in kako to predvi a Hagedornova teorija, u naem podruju Galaktike bi se manje od dvije crnojamske eksplozije dogodile jednom na stoljee u svakoj kubinoj svjetlosnoj godini. To bi zna ilo da je gustoa iskonskih crnih jama manja od 100 milijuna po jednoj kubi noj svjetlosnoj godini. Bilo bi mogue bitno poboljati osjetljivost opaakih ureaja. ak i ako sve to ne bi donijelo neki pozitivni dokaz o postojanju iskonskih crnih jama, podaci bi bili vrlo vrijedni. Postavljanjem neke niske gornje granice za gusto u tih crnih jama, promatranja e ukazati na to da je mladi svemir morao biti vrlo gladak i neuzburkan. Veliki prasak je nalik crnojamskoj eksploziji, ali u mnogo ve im razmjerima. Stoga se nadamo da e razumijevanje na ina kako crne jame stvaraju estice voditi prema sli nom razumijevanju na ina na koji je Veliki prasak stvorio sve to postoji u svemiru. U crnoj jami, materija se uruava i zauvijek je izgubljena, ali na nje-

122 nom mjestu je stvorena nova materija. Moe stoga biti da je postojala neka jo ranija faza svemira u kojoj se materija uruila u sebe, doivjela kolaps, da bude zatim ponovno stvorena u Velikom prasku. Ako materija koja se uruava u sebe, tvorei crnu jamu, ima ukupni elektri ni naboj ve i od nule, i nastala crna jama e nositi isti naboj. To zna i da e crna jama nastojati privu i one lanove virtualnih estica-anties-tica parova koji imaju suprotni naboj, a odbijat e one istoga naboja. Crna jama e dakle vie emitirati estice s nabojem istog predznaka kakvog je ona, pa e tako brzo gubiti svoj naboj. Slino tome, ako je kolabirajua materija imala neki kutni moment, nastala crna jama bit e rotiraju a crna jama i teit e emitirati estice koje odnose kutni moment. Razlog zato se crna jama "sjea" elektri nog naboja, kutnog momenta i mase materije ijim kolapsom je nastala, a "zaboravlja" sve drugo jest taj to su ove tri veli ine povezane s poljima dugoga dosega: naboj s elektromagnetskim poljem, a kutni moment i masa s gravitacijskim poljem. Pokusi to su ih izveli Robert H. Dicke sa Sveu ilita Princeton i Vladimir Braginski s Moskovskog Dravnog Sveu ilita ukazali su na to da ne postoji polje dugog dosega udrueno s kvantnim svojstvom odreenim ba-rionskim brojem. (Barioni su razred estica koji ukljuuje protone i neutrone.) Stoga bi crna jama, stvorena kolapsom skupa bariona, zaboravila njihov barionski broj i zraila jednake koli ine bariona i antibariona. Prema tome, kad bi crna jama nestajala, ona bi time krila jedan od najpotovanijih zakona fizike estica, zakon o sauva-nju barionskog broja. Premda Bekensteinova hipoteza o kona noj entropiji crne jame zbog svoje dosljednosti zahtijeva da crne jame trebaju zra iti toplinu, u po etku je izgledalo kao

Kvantna mehanika crnih jama 123 potpuno udo da bi iscrpni kvantnomehani ki izra uni, provedeni za stvaranje estica, davali emisiju s toplinskim spektrom. Objanjenje je da se emitirana estica probija tunelom van iz crne jame, iz podruja o kojem vanjski promatra ne zna nita drugo osim mase, kutnog momenta i elektri nog naboja crne jame. To zna i da su sve veze ili oblici emitiranih estica koje imaju istu energiju, kutni moment i elektrini naboj jednako vjerojatne. Dapae, postoji vjerojatnost da crna jama emitira neku televizijsku seriju ili sabrana djela Prousta u deset knjiga u konom uvezu, ali broj oblika estica koje bi odgovarale ovako egzotinim mogunostima je nitavno malen. Daleko najve i broj oblika odgovara emisiji spektra koji . je u velikoj mjeri toplinski. Emisija iz crnih jama ima i jedan dodatni stupanj neodreenosti ih nepredvidivosti, preko i iznad one uobiajeno povezane s kvantnom mehanikom. U klasinoj mehanici mogu se predvidjeti rezultati mjerenja i poloaja i brzine estice. U kvantnoj mehanici naelo neodreenosti izrie da se mogu poluiti rezultati samo jednog od ovih mjerenja; promatra moe dobiti rezultate mjerenja ili poloaja ili brzini, ali ne obojeg. Prema izboru, moe dobiti rezultat mjerenja neke kombinacije poloaja i brzine. Dakle, promatraeva sposobnost izrade to nih predvianja je prepolovljena. S crnim jamama je stanje jo i gore. Budui da estice emitirane iz crne jame dolaze iz podruja o kojem promatra ima vrlo malo znanja, on ne moe jasno pretkazati poloaj ili brzinu estice ili bilo koju kombinaciju toga dvoga; sve to moe pretkazati jesu vjerojatnosti da e neke estice biti emitirane, ini se dakle da je Einstein bio dvostruko u krivu kad je rekao "Bog se ne kocka". Razmatranje emisije estica iz crne jame ini se da nam ukazuje na to da Bog ne samo da se kocka ve to ini i ondje gdje ga nitko ne moe vidjeti.

1 1

CRNE JAME I DJETECASVEMIRI*

u CRNU JAMU postao je prava strava u znanstvenoj fantastici. U stvari, za crne jame se sada moe re i da su prije stvarna tema znanosti negoli znanstvene fantastike. Kao to u opisati, postoje dobri razlozi za predvianje da crne jame postoje, a promatraki dokazni materijal snano upire prstom u prisustvo izvjesnog broja crnih jama u naoj Galaktici te vie u drugim galaktikama. Dakako, ono u emu pisci znanstvene fantastike dolaze na svoje je to se dogaa ako padnete u crnu jamu. Opi je prijedlog da ako je crna jama rotirajua, moete upasti kroz malu jamu u prostorvremenu te ispasti van u drugom podru ju svemira. To o ito nudi velike moguAD

*Predavanje odrano u travnju 1988. na Kalifornijskom sveuilitu.

120 nosti za svemirska putovanja. Dapae, neto takvoga bismo zaista trebali ukoliko u nekoj budunosti namjeravamo putovati na druge zvijezde, a pogotovo na druge galaktike. U protivnom, injenica da nita ne moe putovati bre od svjetlosti zna i da bi putovanje do najblie zvijezde i natrag trajalo najmanje osam i pol godina. Toliko glede vikenda na Alfa Centauri! S druge strane, kad bi se moglo proi kroz crnu jamu, mogli bi se izroniti bilo gdje u svemiru. No kako izabrati nae odredite, nije ba posve jasno: moete krenuti na praznike u Virgo, a zavriti u Crab maglici. ao mi je razo arati perspektivne galaktike turiste, ali stvar ne radi: Sko ite li u crnu jamu, bit ete rastrgani i istisnuti iz postojanja. Meutim, u izvjesnom smislu, estice koje sa injavaju vae tijelo nastavit e u drugi svemir. Ne znam bi li nekome tko e u crnoj jami biti pretvoren u pagete bila neka utjeha ako zna da njegove estice mogu preivjeti. Unato neumjesno neuljudnom tonu kakvog sam upotrijebio, ovaj esej je utemeljen na istoj znanosti. S ve inom onoga to ovdje kaem sad vlada veliki stupanj slaganja meu istraiva ima koji se bave tim podrujem, premda je to tako tek odnedavno. Me utim, posljednji dio eseja temelji se na najnovijim radovima oko kojih ne postoji, barem ne zasad, opa suglasnost. No upravo ovo potonje izaziva najvee zanimanje i uzbuenje. Premda poimanje onog to danas zovemo crna jama see unatrag vie od dvjesto godina, sam naziv crna jama uveo je ameriki fiziar John Wheeler tek 1976. Ve je samo ime takvo da mu je osigurano mjesto u mitologiji znanstvene fantastike. Ono je tako er potaknulo znanstveno istraivanje, dajui jasno i najto nije ime za neto to ranije nije imalo zadovoljavajuu etiketu. Ne bi trebalo potcijenjivati vanost dobrog imena u znanosti.

Crne jame i djeteca-svemiri 127 Koliko je meni poznato, prva osoba koja je raspravljala o crnim jama bijae ovjek imena John Michell s Cambridgea, koji je jo 1783. napisao rad o tome. Njegova zamisao je bila ova: Zamislimo ispaljenje topovske kugle okomito uvis s povrine Zemlje. Kako se kugla uspinje tako se i zbog sile tee usporava. Na kraju se kugla zaustavlja i po inje padati natrag na Zemlju. Meutim, ako smo je ispalili s nekom grani nom brzinom, kugla se ne e nikad prestati uspinjati niti pasti natrag ve e se nastaviti gibati sve dalje od Zemlje. Ova grani na brzina nazvana je brzina bijega. Ona za Zemlju iznosi oko jedanaest kilometara u sekundi, a za Sunce oko sto ezdeset kilometara u sekundi. Obje ove grani ne brzine ve e su od brzine stvarne topovske kugle, ali su mnogo manje od brzine svjetlosti, koja je 300.000 kilometara u sekundi. To zna i da gravitacija ne utje e na svjetlost; svjetlost moe bez problema pobjei sa Zemlje ili sa Sunca. Meutim, Michell je umovao kako bi bilo mogue imati neku zvijezdu koja bi bila dovoljno masivna i dovoljno malenog polumjera da brzina bijega s nje bude vea od brzine svjetlosti. Mi ne bismo bili u stanju vidjeti tu zvijezdu, jer do nas ne bi stigla svjetlost s njene povrine; bila bi privu ena natrag gravitacijskim poljem zvijezde. Ipak, mogli bismo otkriti prisutnost zvijezde neizravno po uincima to ih njeno gravitacijsko polje ini na okolnu tvar. Nije ba prikladno gledati na svjetlost kao na neku brzu topovsku kuglu. Naime, prema pokusu provedenom 1897. svjetlost putuje uvijek istom brzinom. Kako onda gravitacija moe usporiti svjetlost? Dosljedne teorije o tome kako gravitacija djeluje na svjetlost nije bilo sve do Einsteinove ope teorije relativnosti 1915. godine. No unato nje, sve do ezdesetih godina nisu se ire uvidjele vane posljedice te teorije na stare zvijezde i druga masivna tijela.

128 Prema opoj teoriji relativnosti, za prostor i vrijeme moe se rei da zajedno ine etverodimenzioni prostor, nazvan prostorvrijeme. Taj prostor nije ravan; zakrivljen je, deformiran materijom i energijom u njemu. Tu zakrivljenost zamijeujemo u savijanju zrake svjetlosti ili radiovala koji prolaze pokraj Sunca na putu do nas. Za sluaj svjetlosti koja prolazi pokraj Sunca, to savijanje je vrlo slabo. Meutim, kad bi se Sunce skvr ilo u kuglu promjera nekoliko kilometara, savijanje bi bilo tako jako da svjetlost koja naputa Sunce ne bi stigla otii s njega ve bi gravitacijskim poljem Sunca bila privuena natrag. Prema teoriji relativnosti, nita ne moe putovati bre od brzine svjetlosti pa bi stoga postojala podruja iz kojih nita ne moe pobje i. To se podru je zove crna jama. Granica podru ja se zove dogaajni obzor. Njega oblikuje svjetlost kojoj upravo ne uspijeva oti i iz crne jame ve stoji lebde i na rubu. Predodba da bi se Sunce moglo skvriti na samo nekoliko kilometara u promjeru moe zvuiti smijeno. Netko moe pomisliti da tvar ne moe biti tako silno zbijena. Ali pokazalo se da ipak moe. Sunce je veli ine kakve je zato jer je tako vrue. Ono pretvara vodik u helij, kao u nekoj kontroliranoj H-bombi. Toplina oslobo ena tim postupkom (fuzijom) stvara tlak kojim se vanjski slojevi Sunca odupiru gravitacijskim klijetima sveukupne Suneve tvari, koja se nastoji sabiti u to manji volumen. Ipak, na kraju, Sunce e istroiti svoje nuklearno gorivo. To se nee dogoditi jo oko pet milijardi godina, stoga jo nema hitnje za kupnju karte za let do druge zvijezde. Meutim, zvijezde masivnije od Sunca troit e svoje nuklearno gorivo mnogo bre. Kad ga potroe, gubit e toplinu i po eti se stezati. Ako im je masa manja

Crne jame i djeteca-svemiri 129 od dvije mase Sunca, stezanje e se na kraju zaustaviti i one e se smiriti u nekom stabilnom stanju. Jedno takvo stanje zove se bijeli patuljak. Polumjeri bijelih patuljaka iznose nekoliko tisua kilometara, a gusto a im je desetke tona po kubi nom centimetru. Drugo takvo stanje je neutronska zvijezda. One imaju polumjer od dvadesetak kilometara, a gusto u stotinjak tisu a tona po kubi nom centimetru. Poznato nam je da u naem bliem susjedstvu u Galaktici postoji velik broj bijelih patuljaka. Neutronske zvijezda pak nisu bile zamijeene sve do 1967., kad su Jocelyn Bell i Antonv Hewish s Cambridgea otkrili objekte nazvane pulsari, a koji su emitirali pravilne pulseve radiozraenja. U poetku, palo im je na pamet da su moda otkrili signale izvanzemaljske civilizacije; tovie, sjeam se da je seminarska soba u kojoj su objavili svoje otkri e bila ukraena likovima "malih zelenih ljudi". Meutim, na kraju su oni i svi ostali doli do manje romanti nog zaklju ka da su ti objekti tek rotirajue neutronske zvijezde. Bile su to loe vijesti za pisce svemirskih krimia, ali dobre vijesti za malen broj nas koji su u to doba vjerovali u postojanje crnih jama. Ako se zvijezde mogu skvr iti na veli inu od nekoliko desetaka kilometara i tako postati neutronske zvijezde, za o ekivati je da e se druge zvijezde stegnuti jo i vie i postati crne jame. Zvijezda mase vee od dvije mase Sunca ne moe se smiriti do stanja bijelog patuljka ili neutronske zvijezde. U nekim sluajevima, zvijezda moe eksplodirati te odbaciti od sebe dovoljno materije da joj masa padne ispod te granice. Ali to se ne bi dogodilo u svim sluajevima. Neke e zvijezde postati tako malene da e njihova gravitacijska polja toliko saviti svjetlost da e se ona vraati prema zvijezdi. Vie nikakva svjetlost ili bilo to drugo nee mo i pobje i. Zvijezde e postati crne jame.

Crne jame i djeteca- svemiri 131 Zakoni fizike su vremensko-simetrini. Stoga, ako postoje objekti zvani crne jame, u koje stvari mogu pasti ali ne i iza i van, trebaju postojati drugi objekti kod kojih stvari mogu iza i van, ali ne i pasti unutra. Takve bismo mogli nazvati bijele jame. Moglo bi se pekulirati o tome da bi se moglo skoiti u neku crnu jamu na jednom mjestu i izai van iz bijele jame na drugom mjestu. To bi bio savren na in, ve ranije spomenut, svemirskih putovanja na dulje pruge. Sve to bi vam bilo potrebno bilo bi na i neku oblinju crnu jamu. U prvi tren, ovakav oblik svemirskih putovanja izgledao je mogu. U jednadbama Einsteinove ope teorije relativnosti postoje rjeenja po kojima je mogue pasti u neku crnu jamu i izai na neku bijelu jamu. Meutim, kasniji radovi pokazuju da su sva ova rjeenja vrlo nestabilna: i najmanji poremeaj, kakav je recimo prisustvo nekog svemirskog broda, razorio bi "crvotoinu" ili prolaz, koji vodi iz crne jame k bijeloj jami. Svemirski brod bi bio rastrgan beskonano jakim silama. Bilo bi to nalik sputanju u bavi niz Niagaru. Nakon toga, sve se inilo beznadnim. Crne jame bi mogle biti od koristi da se oslobodite smea ili da se rijeite nekog svog prijatelja. Ali one su bile zemlja "iz koje se nijedan putnik ne vraa". Meutim, sve to sam bio rekao dosad bilo je utemeljeno na izraunima po Einsteinovoj opoj teoriji relativnosti. Ova je teorija u izvrsnom suglasju sa svim promatrakim podacima. Ali znamo da ne moe biti u potpunosti to na, jer ne ukljuuje u sebi naelo neodreenosti kvantne mehanike. Naelo neodreenosti izrie da estice ne mogu imati i to no poznat poloaj i tono poznatu brzinu. to tonije se izmjeri poloaj neke estice, to se manje to no moe izmjeriti njena brzina, i obratno. Godine 1973. zapo eo sam istraivati to bi za crne jame zna ilo na elo neodreenosti. Na veliko iznena enje moje i svih drugih, ustanovio sam da je ona zna ila da crne jame nisu potpuno crne. Trebale bi stalnim tempom emitirati zraenje i estice. Kad sam rezultate objavio na jednoj konferenciji u blizini Oxforda, do ekani su opom nevjericom. Predsjedatelj konferencije rekao je da su besmisleni, a u tom smislu je napisao i rad. Meutim, kad su drugi ljudi ponovili moje izraune, doli su do istih rezultata. Tako se, na kraju, s njima sloio i spomenuti predsjedatelj. Kako zraenje moe pobje i iz gravitacijskog polja crne jame? Ima vie na ina kako se to moe shvatiti. Premda svi oni izgledaju vrlo razli iti, svi su oni zapravo jednakozna ni. Jedan od na ina je predstaviti si da naelo neodreenosti doputa esticama putovati na kratke udaljenosti bre od svjetlosti. To estici i zraenju omoguava prolazak kroz dogaajni obzor i bijeg iz crne jame. Prema tome, stvari mogu iza i iz crne jame. Me utim, ono to izlazi iz crne jame bit e druk ije od onog to je palo u nju. Ista e biti samo energija. Kako crna jama odailje estice i zraenje, tako e i gubiti na masi. Stoga e crna jama postajati sve manja te e odailjati estice sve bre. Na kraju, past e na masu nula i potpuno nestati. to e se tada dogoditi predmetima, uklju ivo recimo svemirski brod, koji su bili pali u crnu jamu? Prema nekim mojim posljednjim radovima, odgovor glasi: oni e provaliti u neki maleni vlastiti djetece-svemir. Neki mali, samosvojni svemir, izdanak koji se izdvaja iz naeg svemira. Ovaj djetece-svemir moe se ponovno priklju iti naem podruju prostorvremena. Uini li to, pojavit e nam se kao neka druga crna jama, koja se oblikovala i zatim nestajala. estice koje su upale u jednu crnu jamu pojavile bi se kao estice emitirane iz druge crne jame, i obratno.

132 Stephen W. Hawking Ovo zvui ba kao plan koji e omoguiti svemirska putovanja kroz crne jame. Samo usmjerite svoj svemirski brod u neku prikladnu crnu jamu. Dodue, bolje je uzeti jedno poveu, jer e vas inae gravitacijske sile razvui u pagete prije negoli uete unutra. Mogli biste se tada nadati da ete se pojaviti van iz neke druge jame, premda vam ne bi bilo mogue odabrati gdje. Meutim, ovakav na in intergalaktikog putovanja ima jednu kvaku. Djeteca-svemiri, koji uzimaju sebi estice to upadaju u crnu jamu, dogaaju se u vremenu kojeg nazivamo imaginarno vrijeme. U stvarnom vremenu, astronaut koji bi pao u crnu jamu imao bi tuan kraj. Bio bi rastrgan razlikom sila gravitacije na njegovu glavu i njegova stopala. Ne bi preivjele ak ni estice od kojih je njegovo tijelo sazdano. Njihovi prikazi bi u stvarnom vremenu zavrili u singularnosti. Ali ivotopisi estica nastavili bi se u imaginarnom vremenu. One bi prele u djetece-svemir i izronile bi u na svemir kao estice emitirane iz neke druge crne jame. Dakle, u izvjesnom smislu, astronaut bi doista bio prebaen u drugo podru je svemira. Ipak, estice koje bi se pojavile i ne bi ba bile mnogo sli ne naem astronautu. Tako er, saznanje da e njegove estice preivjeti u imaginarnom vremenu ne e mu biti ba neka utjeha kad dospije u singularnost stvarnog vremena. Moto za svakoga tko pada u crnu jamu mora biti: "Misli imaginarno." to odreuje gdje e estice opet izroniti? Broj estica u djetecu-svemiru bit e jednak broju estica koje su upale u crnu jamu, plus broj estica to ih je crna jama isijavala tijekom svog isparavanja. To zna i da e estice to upadaju u jednu crnu jamu iza i iz druge jame otprilike iste mase. Dakle, moe se pokuati izabrati mjesto gdje e estice izroniti tako da se napravi neka crna jama iste mase kao i ona u koju estice sioe. Meutim,

133 crna jama bi jednako vjerojatno isijavala neki drugi skup estica iste ukupne energije. ak i ako je crna jama emitirala to ne vrste estica, ne bi se moglo re i jesu li to doista one iste estice koje su sile u drugu crnu jamu. estice ne nose sa sobom osobne iskaznice; sve estice odreene vrste izgledaju isto. Sve ovo zna i da se prolaz kroz crnu jamu vjerojatno ne e pokazati kao privla an i pouzdan na in svemirskih putovanja. Prije svega, morali biste uspjeti putovati u imaginarnom vremenu i ne brinuti o tome da je va prikaz u stvarnom vremenu doao do gadnog kraja. Drugo, doista ne biste mogli birati odredite. To vam je kao da letite s nekim zrakoplovnim kompanijama, koje bih mogao imenovati. Premda djeteca-svemiri ba ne bi bili od koristi za meuzvjezdana putovanja, imaju vane duboke posljedice za nae nastojanje u iznalaenju potpune jedinstvene teorije koja e opisati sveukupnost svemira. Nae sadanje teorije sadre neki broj veli ina, poput elektri nog naboja na nekoj estici. Vrijednosti ovih veli ina se pomou naih teorija ne mogu predvidjeti. Umjesto toga, moraju biti izabrane tako da se slau s promatranjima. Ve ina znanstvenika smatra, meutim, da postoji neka sadrajna jedinstvena teorija koja e predvidjeti vrijednosti svih tih veli ina. Moda takva jedna teorija doista i postoji. Najja i kandidat za nju ovog trenutka nazvan je heterotska superstruna. Zamilja se da je prostorvrijeme ispunjeno malim petljama, poput komada konaca ili struna. Ono o emu mi mislimo kao o elementarnim esticama zapravo su te sitne petlje, titraju i na razli ite na ine. Ova teorija ne sadri neke brojeve ije vrijednosti se mogu podeavati. Stoga bi se oekivalo da ova teorija omogu i predvidjeti sve vrijednosti veli ina, poput elektrinog naboja na

135 estici, koje su u sadanjim teorijama ostajale neodreene. Unato tomu to iz teorije superstrune jo uvijek nismo u stanju predvidjeti neku od tih veli ina, mnogi ljudi smatraju da e nam na kraju to uspjeti. Me utim, ako je ova predodba djeteca-svemira to na, bit e umanjena naa sposobnost predvianja tih veli ina. Razlog tome je to ne moemo promatrati koliko mnogo tih djeteca-svemira postoji izvan naeg, ekaju i da se priklju i na nae podruje svemira. Mogu postojati djeteca-svemiri koji sadre svega nekoliko estica. Ovi djeteca-svemiri su tako sitni da se ne bi ni zamijetilo njihovo prikljuivanje odnosno odvajanje. Prikljuujui nam se, meutim, oni e promijeniti prave vrijednosti veli ina, kakva je na primjer elektrini naboj na estici. Prema tome, neemo mo i predvidjeti to e biti prave vrijednosti ovih veli ina, jer ne znamo koliko mnogo djeteca-svemira eka tamo vani. Mogla bi biti populacijska eksplozija djeteca-svemira. Meutim, za razliku od ljudske populacijske eksplozije, ini se da kod svemira nema ograniavaju ih imbenika poput hrane ili ivotnog prostora. Djeteca-svemiri postoje u carstve sebe samih. Koliko ih ima je pitanje poput pitanja koliko anela moe plesati na vrku igle. Za najve i broj veli ina, djeteca-svemiri izgleda uvode neki odreeni, premda vrlo maleni, iznos neodreenosti u predvienim vrijednostima. Meutim, oni mogu pruiti objanjenje opaene vrijednosti jedne vrlo vane veli ine: takozvane kozmoloke konstante. To je lan u jednadbama op e relativnosti koji prostorvremenu daje ugraenu tenju ka irenju ili skupljanju. Einstein je prvotno predloio vrlo malu kozmoloku konstantu, ponitavaju i njome tenju materije da stee svemir. Ovaj je razlog nestao kad je otkriveno da se svemir iri. Ali nije bilo tako lako rijeiti se te kozmoloke konstante. Moe se oekivati da e fluktuacije to ih podrazumijeva kvantna mehanika dati kozmoloku konstantu koja je vrlo velika. Ipak, moemo promatrati kako se irenje svemira mijenja vremenom te stoga odrediti da je kozmoloka konstanta vrlo mala. Sve do sada, nije bilo dobrog objanjenja zato bi opaena vrijednost bila tako mala. Me utim, odvajanja i pripajanja djeteca-svemira imat e utjecaja na pravu vrijednost kozmoloke konstante. Budu i da ne znamo koliko ima djeteca-svemira, bit e i raznim moguih vrijednosti za stvarnu kozmoloku konstantu. Ipak, gotovo nulta vrijednost bila bi daleko najvjerojatnija. To je povoljno, jer samo ako je vrijednost kozmoloke konstante vrlo mala, svemir je pogodno mjesto za bia poput nas. Rezimirajmo: ini se da estice mogu pasti u crne jame koje zatim isparuju odnosno nestaju iz naeg podruja svemira. estice provaljuju u djeteca-svemire koji se odvajaju iz naeg svemira. Ova djeteca-svemiri mogu se priklju iti natrag naem svemiru negdje drugdje. To ba moda nije dobro za svemirska putovanja pomou crnih jama, ali postojanje djeteca-svemira zna i da emo biti u stanju slabije predviati, ak i ukoliko pronaemo potpunu jedinstvenu teoriju. S druge strane, moemo biti u mogunosti pruiti objanjenja za izmjerene vrijednosti nekih veli ina, poput kozmoloke konstante. Tijekom posljednjih nekoliko godina mnogi ljudi su zapoeli istraivanja na temu djeteca-svemira. Ne mislim da e se netko od njih obogatiti patentiraju i s njima na in meuzvjezdanih putovanja, ali oni su postali vrlo uzbudljivo podruje istraivanja.

12 JE LI SVE ODREENO?*

Cezar kae Kasije Brutu: "Ljudi su u nekim trenucima gospodari svojih sudbina." Ali, jesmo li stvarno gospodari naih sudbina? Ili je sve to inimo odreeno i predodre eno? Upotrebljavani dokaz za to je da je Bog svemo an i izvan vremena, dakle Bog zna to se treba dogoditi. Ali kako bismo mi u tom sluaju mogli imati bilo kakvu slobodnu volju? A ako nemamo slobodnu volju, kako moemo biti odgovorni za nae djelovanje? Teko da moe biti kriv ovjek kojeg je sudbina predodredila da opljaka banku. Zato bi ga se onda za to kanjavalo? U posljednje vrijeme, dokaz za determinizam po eo *Predavanje odrano na seminaru Sigma kluba pri Sveuilitu Cambridge, travanj 1990.

PREDSTAVI Julije

Je li sve odreeno? 139 se temeljiti na znanosti. ini se da postoje dobro odreeni zakoni koji upravljaju razvojem svemira i svega u njemu. Premda jo nismo nali toan oblik svih tih zakona, znamo ve dovoljno da bismo odredili to e se dogoditi u svim osim u najekstremnijim prilikama. Miljenja se razilaze po pitanju hoemo li u nekoj, ne predalekoj budunosti, na i preostale zakone. Ja sam optimist: mislim da su izgledu 50:50 da emo ih nai tijekom sljedeih dvadeset godina. No ak i ako ne, to za dokaz determinizma nee nita zna iti. Glavna stvar je da bi trebao postojati skup zakona koji potpuno odreuju razvoj svemira iz njegovog poetnog stanja. Zakone je moda bio predodredio Bog. No ini se da se On (ili Ona) ne mijea vie u poslove svemira tako da kri te zakone. Po etni oblik svemira moda je bio Bogom izabran, ili je moda sam sebe odredio zakonima znanosti. U oba sluaja, izgledalo bi da je sve u svemiru dalje bilo odreeno razvojem u skladu sa zakonima znanosti, pa je teko vidjeti kako moemo biti gospodari nae sudbine. Zamisao da postoji neka velika jedinstvena teorija koja odreuje sve u svemiru izaziva mnoge poteko e. Prije svega, velika jedinstvena teorija je vjerojatno u matematinom obliku vrsta i elegantna. Teorija svega morala bi biti neto posebno i jednostavno. Ali kako moe neki broj jednadbi objasniti svu sloenost i beznaajne pojedinosti to ih vidimo oko nas? Moe li se doista povjerovati da je velika jedinstvena teorija odredila da e Sinead O'Connor voditi na top listi ovotjednih hitova ili da e Madonna biti na naslovnoj stranici CosmopolitaDrugi problem s idejom da je sve utvreno velikom jedinstvenom teorijom je to da togod mi rekli, tako er je odre eno tom teorijom. Ali zato bi bilo odreeno da to bude to no? Zar nije vjerojatnije da bude pogreno, budui da ima mnogo moguih neto nih izjava za svaku jednu istinitu. Svakoga tjedna, moja pota sadri neki broj teorija koje mi ljudi alju. Sve se one razlikuju, ve ina njih su meusobno protuslovne. A opet, po svoj prilici je velika jedinstvena teorija odredila da ti autori misle da misle ispravno. Zato bi dakle neto to ja kaem imalo neku veu vrijednost? Jesam li ja jednako tako odreen velikom jedinstvenom teorijom? Trei problem s idejom da je sve odreeno je to osjeamo da imamo slobodnu volju da imamo slobodu neto u initi ili ne. No ako je sve utvreno zakonima znanosti, tada slobodna volja mora biti obmana, a ako nemamo slobodnu volju, to je temelj nae odgovornosti za nae ine? Ljude ne kanjavamo zbog zlo ina ukoliko su umobolni, jer smo uvidjeti da si oni ne mogu u tome pomo i. No ako je sve sa svima nama utvreno velikom jedinstvenom teorijom, nitko od nas ne moe si pomoi u onome to ini, pa zato bi bilo tko snosio odgovornost za ono to ini? Ova pitanja determinizma bijahu razmatrana stolje ima. Rasprava je, meutim, bila prili no akademska, budu i da smo bili daleko o potpunog poznavanja znanstvenih zakona i nismo znali kako je zadano po etno stanje svemira. Problemi su sada hitniji, jer postoji mogunost iznalaenja potpune jedinstvene teorije za samo dvadesetak godina. Osim toga, uvidjeli smo da i samo poetno stanje moe biti odre eno znanstvenim zakonima. Ovo to sada slijedi je moj osobni pokuaj nagoditi se s tim problemima. Ne polaem pravo na neku veliku originalnost ili dubinu, no to je najbolje to ovog trenutka mogu initi. Krenimo s prvim pitanjem. Kako moe jedna razmjerno jednostavna i jezgrovita teorija stajati iza jednog svemira koji je tako sloen kao ovaj to ga promatramo,

140 sa svim njegovim svakodnevnim i nevanim pojedinostima? Klju odgovora na to je naelo neodreenosti kvantne mehanike koje izrie da se ne moe to no izmjeriti i poloaj i brzina estice; to tonije mjerite poloaj, to je manja to nost kojom moete izmjeriti brzinu, i obratno. Ova neodre enost nije tako vana u sadanje vrijeme, kad su stvari meusobno daleko razdvojene, tako da malena neodreenost u poloaju ne mijenja bitno situaciju. Ali u najranijem svemiru se sve nalazilo zajedno i vrlo blizu, tako da je bilo poprili no neodreenosti i postojao je izvjestan broj moguih stanja svemira. Ova razna mogua rana stanja razvila bi se u itavu obitelj raznih prikaza svemira. Najve i broj tih prikaza bio je sli an glede njihovih znaajki irokih razmjera. Svi bi oni odgovarali glatkom i jednolikom svemiru koji se bio irio. Meutim, razlikovali bi se u pojedinostima, kao to je na primjer raspored zvijezda i, tovie, to je izlazilo na naslovnim stranicama njihovih asopisa (dakako, ako su ti prikazi, ili povijesti, uope sadravali asopise). Prema tome, sloenost svemira oko nas i sve njegove pojedinosti potjeu iz na ela neodre enosti u najranijim fazama svemira. Ovo nam daje itavu obitelj moguih prikaza, moguih razvoja svemira. Postojala bi neka povijest svemira u kojoj su nacisti pobijedili u drugom svjetskom ratu, premda je vjerojatnost malena. Ali nama se upravo dogaa da ivimo u pri i svemira u kojoj su taj rat dobili Saveznici i u kojem je Madonna bila na naslovnoj stranici Cosmopolitana. A sad se okrenimo drugom pitanju: Ako je to to inimo odreeno nekom velikom jedinstvenom teorijom, zato bi ta teorija odredila donoenje ispravnih zakljuaka o svemiru, umjesto nekih pogrenih? Zato bi neto, bilo to, to izjavimo imalo ikakvu vrijednost? Moj odgovor na to temelji se na Darwinovoj ideji prirodnog odabi-

Je li sve odreeno? 141

ranja. Prihva am da su neki vrlo jednostavni oblici ivota samonikli na Zemlji zahvaljujui sluajnim spajanjima atoma. Taj najraniji oblik ivota vjerojatno je bila neka velika molekula. Ali to vjerojatno nije bila DNK, budu i da su vrlo mali izgledi da bi se oblikovala cijela DNK molekula tek nasumi nim spajanjima. Ve i najraniji oblik ivota se razmnoavao. Kvantno na elo neodre enosti i slu ajna termalna gibanja atoma vodila su tome da se javljao izvjestan broj pogreaka pri tom razmnoavanju, pravljenju jednakih otisaka. Ve ina tih pogreaka bila je kobna za preivljavanje organizama ili za njihovu sposobnost daljnjeg mnoenja. Takve se pogreke stoga ne bi prenijele na budu e generacije ve bi izumrle. Pukom igrom sluaja, vrlo malen broj pogreaka imao bi dobroiniteljski uinak. Organizmi s takvim pogrekama imali bi vee izglede za preivljavanje i razmnoavanje. Oni bi dakle nastojali zauzeti mjesto prvotnih, jo nepoboljanih organizama. Razvoj grae dvostruke zavojnice DNK molekule mogao je biti takvo jedno poboljanje u najranijim razdobljima. Bijae to vjerojatno takav napredak da je posve nadomjestio bilo kakav raniji oblik ivota, kakav god da on bijae bio. Kako je evolucija napredovala, vodila je prema razvoju sredinjeg iv anog sustava. Stvorenja koja su to no prepoznavala posljedice podataka prikupljenih pomo u svojih osjetila te poduzela na temelju toga odgovarajue korake, imahu vie izgleda za preivljavanje i reprodukciju. Ljudska vrsta je sve to dovela do novog razdoblja razvoja. Mi smo vrlo slini ovjekolikim majmunima, i po naim tijelima i po naim DNK; ali neznatne promjene u naim DNK omogu ie nam razviti jezik. To je zna ilo da moemo prenositi informaciju i prikupljati iskustvo s generacije na generaciju, prvo u govornom, a zatim i u pisanom obliku. Prije toga bi se poslje-

Je li sve odreeno? 143 dice nekog pokusa mogle dalje predavati samo putem vrlo sporog postupka kodiranja u DNK molekulu nasuminih pogreaka pri razmnoavanju. Uinak novih mogunosti bijae dramatino ubrzavanje evolucije. Ukupno je bilo potrebno vie od tri milijarde godina da razvoj stigne do ljudske vrste. Ali tijekom posljednjih deset tisua godina razvili smo pismo kao zapis jezika. To nam je omoguilo napredovanje od stanovnika pilja do sadanjeg trenutka kad se moemo raspitivati o konanoj teoriji svemira. Tijekom posljednjih deset tisua godina nije bilo znaajne bioloke evolucije ili promjena u ljudskoj DNK. Prema tome, naa inteligencija, naa sposobnost donoenja ispravnih zakljuaka iz informacija to ih prikupljaju naa osjetila, ista je kao i u naih piljskih predaka. Ona bijae bruena na temelju sposobnosti ubiti neku ivotinju za hranu i izbje i biti ubijen od druge ivotinje za (njenu) hranu. Zna ajno je da su se mentalne kvalitete koje bijahu izabirane u ove svrhe pokazale od tako velike koristi u vrlo razli itim okolnostima dananjice. U borbi za preivljavanje ne bi se dobila neka velika prednost otkriem velike jedinstvene teorije i odgovaranjem na pitanja o determinizmu. Unato tomu, inteligencija koju smo bili razvili u druge svrhe moe nam biti dobar jamac da emo na i prave odgovore i na ta pitanja. Prelazim sada na trei problem, na pitanja slobodne volje i odgovornosti za ine. Subjektivno osjeamo da smo sposobni odabrati ono to smo i to radimo. Ali to moe biti samo obmana. Neki ljudi misle da su Isus Krist ili Napoleon, ali ne mogu biti svi u pravu. Ono to nam treba je objektivni test kojeg moemo primjeniti izvana da bismo razabrali ima li neki organizam slobodnu volju. Na primjer, pretpostavimo da nas je posjetila jedna "mala zelena osoba" s druge zvijezde. Kako bismo mogli odlu iti ima li ona slobodnu volju ili je tek robot programiran odgovarati kao da je poput nas? Konani objektivni test slobodne volje ini se da je sljedei: Moe li se predvidjeti ponaanje organizma? Ako se moe, tada on oito nema slobodnu volju nego mu je ponaanje predodreeno. S druge strane, ukoliko se ponaanje ne moe predvidjeti, to bi se moglo smatrati operativnom definicijom da taj organizam ima slobodnu volju. Prigovor na ovakvu definiciju slobodne volje je da emo jednom, kad naemo potpunu jedinstvenu teoriju, biti u stanju predvidjeti to e ljudi initi. Meutim, ljudske je mozak tako er podanik naela neodreenost. Dakle, u ljudskom ponaanju je prisutan element nasumi no-sti spojen s naelom neodreenosti. Ali energije s kojima radi mozak niske su pa kvantnomehani ka neodre enost slabo dolazi do izraaja. Pravi razlog zato ne moemo predvidjeti ljudsko ponaanje je da je to jednostavno pre-sloeno. Mi ve znamo osnovne fizike zakone koji upravljaju radom naeg mozga, i oni su zapravo jednostavni. No jednostavno je preteko rijeiti jednadbe ako je u njih ukljueno vie od nekoliko estica. ak i u jednostavnijoj Newtonovoj teoriji gravitacije jednadbe se mogu posve to no rijeiti samo za sluaj dvije estice (tijela). Za tri ili vie estica treba pribje i priblinim rjeenjima, a brojem estica brzo rastu i poteko e. Na mozak sadri oko IO26 odnosno sto milijuna milijardi milijardi estica. To je daleko previe da bismo ikad bili u stanju rijeiti jednadbe i predvidjeti kako bi se mozak ponaao u njegovom zadanom po etnom stanju i s ner-vnim podacima koji ulaze u njega. Dakako, mi zapravo ne moemo ni izmjeriti to bi bilo to po etno stanje, jer da bismo to uinili morali bismo mozak izdvojiti. ak i ako bismo bili spremni to u initi, bilo bi jednostavno

144 Stephen W.Hawking previe estica za snimanje. Takoer, mozak je vjerojatno vrlo osjetljiv glede poetnoga stanja malene promjene u poetnom stanju mogu izazvati velike razlike u kasnijem ponaanju. Premda dakle poznamo temeljne jednadbe koje upravljaju mozgom, nismo ih u stanju upotrijebiti za predvianje ljudskog ponaanja. Ova situacija nastaje u znanosti kadgod imamo posla s makroskopskim sustavom, jer je broj estica ondje uvijek prevelik za bilo kakve izglede na uspjeh u rjeavanju osnovnih jednadbi. Ono to u tim sluajevima inimo je upotreba nekih djelotvornih teorija. One su aproksimacije u kojima se vrlo velik broj estica nadomjeta s nekoliko veli ina. Jedan primjer je mehanika fluida. Tekuina poput vode sastoji se od milijardi milijardi molekula koje su pak graene od elektrona, protona i neutrona. Ipak, dobra je aproksimacija ako tekuinu smatramo za neprekinut medij prikazan samo brzinom, gusto om i temperaturom. Rezultati teorije mehanike fluida nisu potpuno toni dovoljno je posluati meteoroloke prognoze pa se u to uvjeriti ali su dovoljno tone da omogue projektiranje brodova ili naftovoda. elim ovime dozvati predodbu da su pojmovi poput slobodne volje i moralne odgovornosti za nae ine zaista djelotvorne teorije, u smislu gore spomenute mehanike fluida. Moda je sve to inimo utvreno nekom velikom jedinstvenom teorijom. Ako je ta teorija odredila da emo biti objeeni, znai da se neemo utopiti. No morali biste biti prokleto sigurni u to da vam je sudbina namijenila vjeala pa da se u malom amcu uputite na debelo more za vrijeme estoke oluje. Zamijetio sam da ak i oni ljudi koji priaju da je sve u ivotu predodreeno te da ne moemo uiniti nita da bismo to izmijenili, gledaju lijevo i desno prije negoli prijeu cestu. Moda je to samo stoga to oni koji ne gledaju ne preive pa ni ne priaju.

Je li sve odreeno? 145 Ne moe se ne ije ponaanje zasnivati na poimanju da je sve predodreeno, budu i da se ni ne zna to je bilo predodreeno. Umjesto toga, treba prihvatiti djelotvornu teoriju da se posjeduje slobodna volja i da se odgovara za svoje ine. Ova teorija nije ba dobra za predvi anje ljudskog ponaanja, ali usvajamo je jer nema izgleda da bismo rijeili jednadbe koje proizlaze iz temeljnih zakona. Postoji tako er i jedan darvinijanski razlog zato vjerovati u slobodnu volju: Drutvo u kojem pojedinac osje a odgovornost za svoje ine ima ve e izglede za suivot, a time i preivljavanje da bi dalje nastavilo i irilo svoje moralne vrijednosti. Dakako, i mravi rade dobro zajedno. Ali takvo neko drutvo je stati no. Nije u stanju odgovoriti na neobi ne izazove ili razviti nove povoljne prilike. Skupina slobodnih pojedinaca koji dijele izvjesne zajedni ki elje moe, me utim, raditi zajedno na postizanju op ih ciljeva i ipak zadrati otvorenost prema uvo enju inovacija. Prema tome, u takvom drutvu je vjerojatniji napredak i irenje njegovog sustava vrijednosti. Pojam slobodne volje spada u arenu druk iju od one u kojoj su temeljni zakoni znanosti. Ako netko ljudsko ponaanja pokua izvodit i iz zakona znanosti, upada u logi ni paradoks sustava upu enih sami na sebe. Kao kad bi se moglo predvi ati iz temeljnih zakona znanosti, a zatim bi injenica da je napravljeno predvi anje moglo promijeniti to to se doga a. To je i poput problema u koje bi se upalo kad bi bila mogu a vremenska putovanja, za koje ja mislim da ih nikad ne e biti. Kad biste mogli vidjeti to e se dogaati u budu nosti, mogli biste to mijenjati. Kad biste znali koji e konj pobijediti na Velikoj nacionalnoj utrci, mogli biste se obogatiti klade i se na njega. Ali taj postupak bi promijenio vjerojatnost. Dovoljno je samo pogledati film Povratak u budu nost pa da shvatite kakvi se problemi mogu pojaviti.

Je li sve odreeno? 147 Paradoks vezan uz mogunost pretkazivanja ne ijih ina u uskoj je svezi s problemom to sam ga ranije spomenuo: Ho e li kona na teorija ustanoviti da do osmo do pravih zakljuaka o konanoj teoriji. U tom sluaju, slaem se da bi nas Darwinova ideja prirodnog odabiranja vodila k ispravnome odgovoru. Moda ispravni odgovor nije pravi na in za opisivanje toga, ali prirodno odabiranje bi nas barem vodilo do skupa fizikalnih zakona koji rjeavaju zadatak sasvim dobro. Meutim, ne moemo primijeniti te fizikalne zakone za izvoenje zakljuaka o ljudskom ponaanju i to iz dva razloga. Prvo, ne moemo rijeiti jednadbe. Druga, kad bismo i mogli, dobivanje predvianja poremetilo bi sustav. Umjesto toga, prirodno odabiranje izgleda da nas vodi prihvaanju djelotvorne teorije slobodne volje. Ako se prihva a da za ine neke osobe vrijedi sloboda izbora, tada se ne moemo sloiti da su u nekim sluajevima ti ini odreeni vanjskim silama. Ali ljudi su skloni pobrkati injenicu o moebitnom dobrom pogaanju to bi neka osoba najradije izabrala s predodbom da izbor nije slobodan. Pogodio bih ako bih rekao da e veina vas danas naveer veerati, ali stvar je vaeg slobodnog izbora ho ete li le i gladni u krevet. Primjer takvog brkanja pojmova je i doktrina smanjene odgovornosti: zamisao da osobe ne bi smjele biti kanjene za svoja djela ukoliko su ih poinile dok su bile pod stresom. Moe biti da kad je netko u stresnom stanju vjerojatnije po ini neko zlodjelo. Ali to ne znai da bismo ublaavanjem kanjavanja trebali poveavati vjerojatnost da on ili ona po ine zlodjelo pod stresom, jer e im stoga progledati kroz prste. Istraivanja osnovnih zakona znanosti te prouavanje ljudskog ponaanja predmeti su za posve odvojene odjele. Zbog razloga koje sam bio naveo, ne moe se upotrebljavati temeljne zakone znanosti za izvo enje zakljuaka o ljudskom ponaanju. Ali mogla bi se gajiti nada da bismo bili u stanju upotrijebiti i inteligenciju i mo logikog miljenja koje smo bili razvili prirodnim odabiranjem tijekom evolucije. Na nesre u, prirodno odabiranje je tako er razvilo i druge znaajke, poput agresivnosti. Agresivnost je neto to je moglo dati izvjesnu prednost pri preivljavanju u vrijeme piljskih ljudi i ranije, pa je stoga kod prirodnog odabiranja bila povlatena. Me utim, silne razarala ke mo i to su ih iznjedrile suvremena znanost i tehnika u inile su agresivnost vrlo opasnom osobinom i prijetnjom opstanku itave ljudske vrste. Nevolja je u tome to su nai agresivni instinkti, ini se, kodirani u naim genima. DNK se mijenja samo biolokom evolucijom u vremenskom rasponu od milijuna godina, ali naa razarala ka mo se pove ava u vremenskom rasponu od samo dvadeset ili trideset godina. Osim ako ne uzmognemo iskoristiti nau inteligenciju za nadzor nad naom agresivnou, za ljudsku vrstu nema mnogo izgleda. Ipak, dok god je ivota, postoji i nada. Uspije li nam preivjeti sljede ih stotinu ili tako nekako godina, proi-rit emo se do drugih planeta i, moda, drugih zvijezda. Time e biti smanjena vjerojatnost istrebljenja itave ljudske vrste u nekoj nesre i poput nuklearnog rata. Da kratko ponovimo: Razmotrio sam neka pitanja koja se javljaju kad se vjeruje da je sve u svemiru predodreeno, da u njemu vlada determinizam. Nema neke bitne razlike je li izvorite tog determinizma neki svemogu i Bog ili prirodni zakoni. tovie, uvijek se moe rei da su ti zakoni izraavanje Boje volje. Razmatrao sam tri pitanja: Prvo, kako moe jednostavan skup nekih jednadbi odlu iti o svoj sloenosti svemira i svih njegovih bezna ajni dnevnih pojedinosti? Ili, za one kojima je Bog miliji od jednadbi, moe li se doista povjerovati da Bog odabire sve one bezna ajne

148 Stephen W. Hawking pojedinosti, poput toga tko e biti na naslovnoj stranici sljedeeg broja Cosmopolitana? Odgovor je, ini se, da naelo neodreenosti kvantne mehanike zna i da ne postoji tek jedan jedini prikaz svemira ve itava obitelj moguih prikaza. Ovi prikazi mogu biti sli ni u velikim razmjerima svemira, ali e se jako razlikovati u obinim, svakodnevnim razmjerima. Mi ivimo u jednom osobitom prikazu, posebnoj povijesti svemira koji ima svoje osobitosti i pojedinosti. Ali postoje vrlo slina inteligentna bia koja ive u svemirskim priama koja se razlikuju po tome tko je dobio neki rat i tko je na top listi pop-glazbe ovoga tjedna. Prema tome, beznaajne pojedinosti naeg svemira nastaju zato jer temeljni zakoni sadre kvantnu mehaniku s njenim elementom neodreenosti ili nasumi nosti. Drugo pitanje je bilo: Ako je sve (pred)odreeno nekom temeljnom teorijom, tada je sve to kaemo o toj teoriji takoer odreeno tom teorijom a zato bi to bilo odreeno kao tono, umjesto da bude posve pogreno ili nevano? Moj odgovor na to je bio pozivanje na Darwi-novu teoriju prirodnog odabiranja: Vjerojatnost za pre-ivljanje i reprodukciju imali bi samo oni pojedinci koji su izvla ili primjerene zakljuke o svijetu oko sebe. Tree pitanje je bilo: Ako je sve (pred)odreeno, to je sa slobodnom voljom i s naom odgovornou za nae ine? Ali jedini objektivni test ima li neki organizam slobodnu volju ili ne je predvidivost njegovog ponaanja. U sluaju ljudskih bia, nikako nismo u stanju upotrijebiti temeljne zakone znanosti za predvianje ljudskih ina, i to iz dva razloga. Prvo, ne moemo rijeiti jednadbe za vrlo velik broj estica koje su u igri. Drugo, ak kad bismo i rijeili te jednadbe, injenica da je u injeno predvianje poremetilo bi sustav i dovelo do drukijeg po-sljetka. Pa ako ne moemo pretkazati ljudsko ponaanje,

Je li sve odreeno? 149 moemo osim toga prihvatiti djelotvornu teoriju da su ljudi slobodni imbenici koji izabiru to e initi. Izgleda da postoje jasne prednosti za preivljavanje pri vjeri u slobodnu volju i odgovornost za svoje ine. To zna i da bi ovo vjerovanje trebalo biti oja ano metodom prirodnog odabiranja. Ostaje za istraiti je li osjeaj odgovornosti, generacijski prenoen putem jezika, dovoljan za nadzor nad instinktom agresivnosti koji je naslje ivan DNK putem. Ako nije, ljudska vrsta e biti jedna od slijepih ulica prirodnog odabiranja. Moda e neka druga vrsta inteligentnih bi a negdje drugdje u Galaktici uspjeti posti i bolju ravnoteu izmeu odgovornosti i agresivnosti. A ako je tako, mogli bismo o ekivati susret s njima, ili barem otkriti njihove radiosignale. Moda su i svjesni naeg postojanja, ali ne ele nam se otkriti. To bi moglo biti mudro, uzevi u obzir nau povijest. Ukratko, naslov ovog eseja je bilo pitanje: Je li sve odreeno? Odgovor: da, je. Ali moglo bi isto tako i ne biti, jer ne moemo nikad znati to je odreeno.

13 BUDUNOST SVEMIRA*

REDMET OVOG ESEJA je budunost svemira ili, bolje reeno,

to znanstvenici misle kakva e ta budu nost biti. Dakako, pretkazivanje budunosti vrlo je teko. Jednom sam mislio da bih trebao napisati knjigu Jueranje sutra: Povijest budunosti. To bi trebala biti povijest predvianja budunosti, od kojih su gotovo sva bila vrlo neto na. Ali unato tih promaaja, znanstvenici i dalje misle da mogu pretkazati budu nost. U staro doba, proricanje budu nosti bijae zanat proroica i vraeva. esto su to bile ene koje su dovoene u trans pomo u neke droge ili udiu i plinove na nekom otvoru podzemlja. Njihova buncanja zatim su tuma*Predavanje odrano na Sveuilitu Cambridge, sijenja 1991.

Budunost svemira 153 ili prisutni sveenici. Ta tumaenja su bila ono pravo umijee proricanja. Slavna delfijska proroica u antikog Grkoj bila je ope poznata po izvrdavanju odgovora ili je pak davala dvosmislene odgovore. Kad su Spartanci zapitali to bi se dogodilo kad bi Perzijanci napali Grku, proroica je odgovorila: "Ili e Sparta biti razorena ili e njen kralj biti ubijen." Pretpostavljam da su delfijski sveenici bili procijenili da e, ukoliko se ne bude zbio nijedan od tih dogaaja, Spartanci biti silno zahvalni Apolonu pa e posve smetnuti s uma injenicu da je njegova proroica dala krivo proro anstvo. U stvari, kralj je doista i poginuo, branei Termopilski klanac u borbi koja je spasila Spartu i bila uvod u kona ni poraz Perzijanaca. U drugoj jednoj prigodi, lidijski kralj Krez, najbogatiji ovjek na svijetu, zapitao je proroicu to bi se dogodilo ako on, Krez, napadne Perziju. Odgovor je glasio: "Past e veliko kraljevstvo." Krez je mislio da se pod tim smatra Perzijsko kraljevstvo, ali bilo je to njegovo veliko kraljevstvo koje je izgubilo rat, a on je sam zavrio na loma i, iv spaljen. Suvremeni proroci sudnjeg dana bijahu mnogo odlu niji, ne prezajui ni od iznoenja to nih nadnevaka za kraj svijeta. Ova su proroanstva ak sluila padu vrijed-nosnica na svjetskim burzama, premda me zbunjuje zato bi kraj svijeta nekoga nagnao da proda dionice za gotov novac. Po svoj prilici, tamo kamo nakon toga ide ne moe ponijeti ni jedno ni drugo. Sve dosad, svi izneseni nadnevci sudnjeg dana proli su, a da se nita nije dogodilo. No proroci su esto imali objanjenje za svoje oite promaaje. William Mil-ler, osniva Adventista Sedmog dana, prorekao je da e se Drugi Dolazak dogoditi izmeu 31. oujka 1843. i 21. oujka 1844. Kad se u tom razdoblju nita nije bilo dogodilo, nadnevak je bio pomaknut na 22. listopada 1844. Kad je i to prolo u miru, predloeno je jedno novo tumaenje. Prema njemu, godina 1844. bijae doista po etak Drugog Dolaska ali prvo trebaju biti prebrojana imena u Knjizi ivota. Tek nakon toga dolazi Sudnji Dan za one kojih nema u toj knjizi. Sreom, ini se da ovo prebrojavanja uzima dosta vremena. Dakako, znanstvena predvi anja ne mogu biti mnogo pouzdanija od onih proroka i vraeva. Pomislimo samo na meteoroloke prognoze. Ali postoje izvjesne situacije za koje mislimo da moemo dati pouzdana predvianja, a budu nost svemira, u vrlo irokom rasponu, jedna je od takvih. Tijekom posljednjih tristo godina otkrili smo zakone znanosti koji upravljaju materijom u svim uobiajenim situacijama. Jo uvijek ne znamo to ne zakone koji upravljaju materijom pod vrlo ekstremnim uvjetima. Ti zakoni su vani za razumijevanje nastanka svemira, ali ne utjeu na budui razvoj svemira, barem tako dugo dok se svemir ponovno ne stisne u stanje visoke gusto e. U stvari, ba injenica to moramo troiti silne koli ine novca za gradnju golemih ubrzivaa estica za iskuavanje visokih energija upravo dokazuje koliko malo utjeu ovi zakoni visokih energija na svemir danas. ak ako i uzmognemo saznati pripadaju e zakone koji upravljaju svemirom, ne bismo ih bili u stanju upotrijebiti za predvianja vrlo daleke budunosti, budu i da rjeenja jednadbi fizike mogu pokazati svojstvo koje je poznato pod imenom kaos. Kaos zna i da se jednadbama doputa nestabilnost: U inite jednom s nekom malom koli inom neznatnu promjenu stanja u kakvom je neki sustav, pa kasnije ponaanje toga sustava moe postati potpuno drukije. Na primjer, ako neznatno promijenite vrtnju ruletnog kota a, promijenit e se broj na kojeg pada kuglica. Prakti ki je nemogu e pretkazati

154 Stephen W. Hawking broj koji e izai; inae bi kockarnice bile mjesta za bogaenje fiziara. Kod nestabilnih i kaotinih sustava, openito postoji neko vremensko razdoblje u kojem e mala promjena nekog po etnog stanja narasti u promjenu dvaput toliko veliku. U sluaju Zemljine atmosfere, ovaj vremenski raspon je reda veli ine oko pet dana, otprilike vrijeme potrebno da vjetrovi obiu planet. Mogu se napraviti zadovoljavaju i to ne vremenske prognoze za razdoblje do pet dana, no za predvianje vremena dalje unaprijed bilo bi potrebno vrlo to no poznavanje sadanjega stanja atmosfere i primjena nevjerojatno sloenih izrauna. Nema na ina kako predvidjeti vrijeme est mjeseci unaprijed, osim prosjeka klimatskih prilika za godinja doba. Poznati su nam tako er i osnovni zakoni koji upravljaju kemijom i biologijom pa bismo stoga, u naelu, trebali biti u stanju utvrditi kako radi mozak. No u jednadbama koji upravljaju mozgom gotovo u pravilu ima elemenata kaoti nog ponaanja, odnosno vrlo malene promjene u po etnome stanju mogu odvesti do vrlo razli itih posljedaka. Prema tome, u stvarnosti ne moemo predvidjeti ljudsko ponaanje, premda su nam poznate naelne jednadbe koje njime upravljaju. Znanost ne moe predvidjeti budu nost ljudskog drutva ili ak ima li ono uope neku budunost. Izvorite opasnosti je u injenici da se nae mo i oteivanja ili unitavanja prirodnog okolia i nas samih poveavaju veom brzinom negoli naa mudrost u nadzoru upotrebe tih mo i. togod da se dogodi na Zemlji i s njom, ostali svemir nastavit e postojanje bez obzira na to. ini se da je i gibanje planeta oko Sunca u krajnjem smislu tako er kaotino, premda tek na vrlo dugoj vremenskoj ljestvici. To zna i da pogreke u nekom predvianju postaju sve vee i vee kako vrijeme tee. Nakon izvjesnog vremena,

Budunost svemiru

155

postaje nemogue predvidjeti to gibanje u svakoj pojedinosti. Moemo biti vrlo sigurno u to da, na primjer, Zemlja nee imati bliski susret s Venerom jo jako dugo vremena, ali ne moemo biti sigurni ne e li maleni poreme aji u njihovim stazama prouzro iti takav susret za recimo milijardu godina u budu nosti. Kaoti no je tako er i gibanje Sunca i drugih zvijezda pri vrtnji itave Galaktike te gibanje Galaktike unutar lokalne skupine galaktika. Vidimo da se druge galaktike gibaju udaljuju i se od nas, a to su udaljeniji to se bre udaljuju. To zna i da se svemir iri uokolo nas: Udaljenosti izmeu galaktika tijekom vremena se poveavaju. Mikrovalno pozadinsko zraenje, koje stie do nas iz svih smjerova dubokog svemira, pokazatelj je kako je irenje svemira ravnomjerno, glatko, a ne kaoti no. Ovo zraenje moete ak i sami zamijetiti jednostavno tako da podesite va televizijski prijemnik na neki prazni kanal. Jedan maleni postotak "snijega" to ga vidite na ekranu prouzro ilo je mikrovalno zraenje iz dubokog svemira, izvan Sunevog sustava. To je ista ona vrsta zra enja kakvu imate u vaoj mikrovalnoj penici, samo je mnogo slabija. Zagrijala bi vam hranu na samo 2,7 stupnjeva iznad apsolutne nule, pa se ne moe upotrijebiti za zagrijavanje gotove piz-ze to ste je kupili u samoposluivanju. Smatramo da je ovo zraenje ostatak ostataka iz vrue rane faze svemira. Ali najznaajnija stvar glede toga je da je jaina tog zraenja gotovo potpuno ista iz svih smjerova. Ovo zraenje je vrlo tono mjereno pomo u satelita COBE (COsmic Background Explorer). Karta neba dobivena tim promatranjima pokazala je razlike u temperaturama zraenja. Ove temperature su istina razli ite u razli itim smjerovima promatranja, no te su razlike vrlo vrlo malene, samo jedna tisu inka jednog postotka. Nekih razlika u ja ini mikrovalnog zra enja i mora biti, jer svemir nije posve

Budunost svemiru 157 gladak; postoje prostorne neravnomjernosti poput zvijezda, galaktika ili jata galaktika. Ali varijacije mikrovalnog pozadinskog zraenja su toliko male koliko mogu biti, uzevi u obzir prostorne neravnomjernosti to ih promatramo. Mikrovalno pozadinsko zraenje u svim je smjerovima jednako s 99.999 dijelova od 100.000. U ranijim vremenima ljudi su vjerovali da je Zemlja u sreditu svemira. Stoga oni ne bi bili iznena eni injenicom da je svemir u svim smjerovima isti. Meutim, nakon Kopernika, srozani smo u statusu na maleni planet koji krui oko vrlo prosjene zvijezde u vanjskom rubu jedne tipine galaktike, koja je samo jedna od stotinu milijardi galaktika u vidljivom svemiru. Sada smo tako skromni da ne moemo zahtijevati neki posebni poloaj u svemiru. Moramo stoga pretpostaviti da je pozadinsko zraenje takoer isto u svim smjerovima oko bilo koje druge galaktike. Takvo to je mogue samo ako su prosjena gustoa svemira i brzina irenja svugdje iste. Svako odstupanje od prosje ne gusto e ili od brzine irenja, na velikom podruju prouzroilo bi razlike u ja ini mikrovalnog pozadinskog zraenja iz razli itih smjerova. To zna i da je, gledano u velikim razmjerima, ponaanje svemira jednostavno, a nije kaotino. Stoga se za njega mogu raditi predvianja daleko u budunost. Budui da je irenje svemira tako jednoliko, moe ga se izraziti u obliku jednog jedinog broja, udaljenosti izmeu dviju galaktika. Ta se udaljenost u sadanje vrijeme poveava, ali za oekivati je da e gravitacijsko privlaenje sve vie i vie usporavati tempo irenja. Ukoliko je gustoa vea od neke kritine vrijednosti, gravitacijsko privlaenje e na kraju zaustaviti irenje i natjerati svemir na zapoinjanje stezanja. Svemir bi se uruio u Velikom stisku. To bi bilo slino onom Velikom prasku kojim je svemir bio zapoeo. Veliki stisak bi bio ono to se zove singularnost, posebnost, stanje beskona ne gusto e pri kojem se slamaju svi zakoni fizike. To zna i da ak ako bi se i neto dogaalo nakon Velikog stiska, ne bi se moglo predvidjeti kakvi bi to dogaaji bili. A bez uzro ne veze izmeu dogaaja nema nikakvog znaenja rei da se jedan dogaaj dogodio nakon drugog. Moglo bi se jednako tako re i da je na svemir skon ao u Velikom stisku te da su bilo kakvi dogaaji koji su se dogodili "nakon" toga bili dio drugog, odvojenog svemira. To je neto poput reinkarnacije. Kakvo se znaenje moe dati izjavi da je neko novoroene isto kao netko tko je bio umro, ukoliko to dijete nije naslijedilo znaajke ili pamenje iz ranijeg ivota. Moe se jednako tako ispravno rei da je to neka druga osoba. Ako je prosje na gusto a svemira manja od one kriti ne vrijednosti, on se ne e ponovno po eti stezati ve e se nastaviti iriti zauvijek. Gustoa e nakon izvjesnog vremena postati tako niska da gravitacijsko privla enje nee vie imati nekog znatnog uinka na usporavanje irenja. Galaktike e se nastaviti udaljavati stalnom brzinom. Stoga je klju no pitanje za budu nost svemira: Koja je njegova prosjena gustoa? Ukoliko je manja od kritine vrijednosti, svemir e se zauvijek iriti. Ali ako je vea, svemir e se ponovno stezati, doivjeti kolaps i skonati Velikim stiskom. Meutim, u odnosu na druge proroke Sudnjeg dana, ja imam izvjesnih prednosti. ak i ako svemir doivi kolaps, mogu pouzdano pretkazati da se ne e prestati iriti jo najmanje deset milijardi godina. Ne oekujem da u doivjeti potvrdu ili pobijanje moga predvianja. Moemo na temelju promatranja pokuati s procjenom prosje ne gusto e svemira. Pobrojimo li zvijezde i zbrojimo njihove mase, dobivamo manje od jedan posto

158 kritine gustoe. ak i kad pribrojimo tome mase oblaka plina i praine koje vidimo u svemiru, sve to zajedno ini samo oko jedan posto kritine vrijednosti. Meutim, poznato nama je da svemir mora sadravati i tako zvanu tamnu tvar, koja se ne moe izravno promatrati. Jedan dokazni putokaz prema postojanju te tamne tvari dolazi nam iz spiralnih maglica. Te maglice su galaktike, ogromne diskolike nakupine zvijezda i plina. Ustanovljujemo da se vrte poput zarotiranog kotaa, no brzina vrtnje dovoljno je velika da bi se te galaktike kad bi sadravale samo vidljive zvijezde i plin razletjele. Stoga mora u njima postojati neki nevidljivi oblik tvari ije gravitacijsko djelovanje je dovoljno jako da odrava rotirajuu galaktiku na okupu. Drugi dokazni putokaz za tamnu tvar dolazi nam iz galaktikih jata. Ustanovili smo naime da galaktike i nisu ba potpuno ravnomjerno rasporeene po prostoru; dre se zajedno u jatima koja broje od samo nekoliko galaktika pa i do vie milijuna. Po svoj prilici, ova jata su se oblikovala zato jer galaktike privlae jedne druge u nakupine. Meutim, moemo mjeriti brzine kojima se pojedine galaktike gibaju unutar jata. Ustanovljujemo da su te brzine tako velike da bi se jata ve razletjela da ih ne dri na okupu neko dodatno gravitacijsko privla enje. Za tu dodatnu gravitaciju potrebna je masa znatno vea od mase svih prisutnih galaktika. To vrijedi ak i za sluaj ako raunamo da galaktike imaju mase koje su potrebne da se one same ne raspadnu zbog rotacije. Prema tome, zakljuujemo da u jatima u prostoru izmeu vidljivih glaktika mora postojati neka dodatna tamna tvar koju ne vidimo. Mogu se napraviti prilino pouzdane procjene koliine tamne tvari u onim galaktikama i u onim jatima za koje imamo dobro utvrene podatke. Ali sve te procjene

Budunost svemiru l59 daju tek samo oko deset posto kriti ne gusto e potrebne da bi se svemir zaustavio u irenju i po eo stezati. Prema tome, oslonimo li se samo na sadanji opaaki dokazni materijal, predvianje je da e se svemir nastaviti iriti zauvijek. Nakon pet milijardi ili toliko nekako godina, Sunce e iscrpiti sve svoje nuklearno gorivo. Nadi-mat e se i pretvoriti u ono to nazivamo crvenim divom, progutavi pritom Zemlju i druge blie planete. Zatim e se skupiti i smiriti u oblik zvan bijeli patuljak, vruu kuglu polumjera nekoliko tisua kilometara. Ja dakle predviam kraj svijeta, to ba i nije neko upotrebljivo predvianje. Ne mislim da e ono previe sruiti vrijednost dionica na svjetskim burzama. Pred nama su jedan ili dva hitnija problema. U svakom sluaju, u vrijeme kad Sunce do e do takvog kraja, mi bismo ve trebali ovladati nekom vrstom me uzvjezdanog transporta, pod pretpostavkom da prije toga ne unitimo sami sebe. Za deset ili toliko otprilike milijardi godina sagorijet e ve ina zvijezda u svemiru. Zvijezde mase usporedive sa Sunce postat e ili bijeli patuljci ili pak neutronske zvijezde koje su ak manje i gue nego bijeli patuljci. Zvijezde masivnije od Sunca mogu postati crne jame, koje su jo manje i iz ijeg jakog gravitacijskog polja ne moe pobjei ni svjetlost. Ipak, ovi zvjezdani ostaci e nastaviti kruiti oko sredita nae Galaktike, i to jednom u otprilike stotinu milijuna godina. Zbog bliskih susreta tih ostataka neki od njih e biti izbaeni iz Galaktike. Ostali e se sputati u staze sve blie sreditu i na kraju e se skupiti svi zajedno, oblikuju i golemu crnu jamu u sreditu Galaktike. to god da je ona tamna tvar u galaktikama i jatima, za o ekivati je da e i ona na kraju pasti u ove vrlo velike crne jame. Moglo bi se stoga saeto re i da e ve ina tvari galaktika i jata na kraju krajeva zavriti u crnim jamama.

160 Meutim, prije nekoliko godina sam ustanovio da crne jame nisu tako crne kako ih se oslikava. Naelo neodreenosti kvantne mehanike izrie da se esticama ne moe potpuno tono odrediti i poloaj i brzina. to se tonije ustanovi poloaj neke estice, to je manje tono izmjeriva njena brzina i obratno. Ako je neka estica u crnoj jami, njezin je poloaj tono odreen u tom smislu da je ona sigurno u crnoj jami. To zna i da se njena brzina ne moe posve to no utvrditi. Mogue je stoga da brzina estice bude i vea od brzine svjetlosti. To bi joj pak omoguilo bijeg iz crne jame. estice i zraenje e dakle postepeno istjecati iz crne jame. Golema crna jama u sreditu neke galaktike imala bi polumjer milijune kilometara. Unutar tako velike crne jame bio bi dakle velik stupanj neodreenosti u poloaju estice. Stoga bi bila i mala nedoreenost u brzini estice, to znai da bi bilo potrebno vrlo dugo vrijeme da neka estica pobjegne iz crne jame. Ali na kraju ipak bi. Za veliku crnu jamu u sreditu neke galaktike trebalo bi proi 1090 godina prije nego ona potpuno ispari i nestane; to je broj 1 iza kojeg slijedi devedeset nitica. To je vrijeme mnogo mnogo due od sadanje starosti svemira, koja je samo 1010 godina; broj 1 iza kojeg slijedi deset nitica. No ako se svemir zauvijek iri, bit e i za gore reeno dovoljno vremena da se dogodi. Budunost tog zauvijek ireeg svemira bila bi zapravo vrlo dosadna. No nipoto nije sigurno da e se svemir zauvijek iriti. Posjedujemo vrste dokaze za samo jednu desetinu gustoe potrebne da svemir zaustavi jednoga dana irenje i zapo ne stezanje. Ali, mogue je da ima i drugih vrsta tamne tvari koje nismo otkrili, a koja bi mogla podi i prosjenu gustou svemira do kritine vrijednosti ili iznad nje. Ova dodatna tamna materija trebala bi se nalaziti izvan galaktika i izvan galakti kih

Budunost svemiru 161 jata. U protivnom, bili bismo zamijetili njen u inak na rotaciju galaktika ili gibanje galaktika u jatima. Zato bismo mislili da treba biti dovoljno tamne tvari da na kraju svemir doivi kolaps? Zato jednostavno ne vjerujemo u tvar za postojanje koje imamo vrste dokaze? Razlog toj nevjerici je to posjedovanje jedne desetine sadanje kritine gusto e zahtijeva nevjerojatno paljiv odabir po etne gustoe i brzine irenja. Da je gustoa svemira jednu sekundu nakon Velikog praska bila ve a za samo jedan dio od tisu u milijardi (jednu tisu inku jedne milijardinke), svemir bi doivio kolaps ve nakon deset godina. S druge strane, da je gusto a svemira u tom trenutku bila za taj isti iznos manja, svemir bi od deset godina starosti pa nadalje bio zapravo prazan prostor. Kako to da je po etna gusto a svemira tako paljivo odabrana? Moda ima nekog razloga zato bi svemir trebao imati to no kriti nu gusto u. ini se da postoje dva mogu a objanjenja. Jedno je takozvano antropsko naelo, koje se moe parafrazirati kao: Svemir je kakav jest, jer da je drukiji mi ne bismo niti postojali da to ustanovimo. Zamisao iza toga je da mogu postojati mnogi razli iti svemiri s razli itim gusto ama. Samo oni ije gustoe su vrlo blizu kritinoj gusto i potrajali bi dovoljno dugo i sadravali dovoljno tvari za nastanak zvijezda i planeta. Samo u takvim svemirima bi postojala inteligentna bia koja postavljaju pitanje: Zato je gustoa tako blizu kriti noj? Ako je to objanjenje sadanje gusto e svemira, nema razloga vjerovati da svemir sadri vie materije negoli to smo ve ustanovili. Pri jednoj desetinki kritine gusto e bilo bi dovoljno tvari za oblikovanje zvijezda i galaktika. Mnogim se ljudima, me utim, ne svi a antropsko na elo, jer se ini da se preko njega naem postojanju

Budunost svemiru 163 pridaje prevelika vanost. Stoga je bilo traeno drugo mogue objanjenje zato bi gustoa bila blizu kritinoj vrijednosti. Potraga je vodila do teorije inflacije u ranom svemiru. Zamisao je bila da je svemir moda doivio fazu udvostruavanja, na na in kao to se u nekim zemljama visoke inflacije cijene udvostruuju svakih nekoliko mjeseci. Meutim, inflacija svemira bila bi mnogo mnogo bra i mnogo ekstremnija: porast za faktor od najmanje milijardu milijardi milijardi (1027), u kratkotrajnoj inflaciji, prouzroio bi svemir koji bi imao tako gotovo tonu kritinu gustou da bi jo uvijek sada bila vrlo blizu kritine gustoe. To znai da e svemir konano doivjeti kolaps odnosno Veliki stisak, ali za mnogo due od petnaestak milijardi ili tako nekako godina, koliko je ve u stanju irenja. to bi ta tamna tvar koja mora biti ovdje ako je teorija inflacije tona trebala biti? ini se da je vjerojatno razli ita od vrste nama poznate tvari od koje su gra ene zvijezde i planeti. Moemo izra unati koli ine raznih lakih elemenata koji su bili proizvedeni u vru im po etnim stanjima svemira, tijekom prve tri minute nakon Velikog praska. Koli ine tih lakih elemenata zavise o koli ini uobiajene materije u svemiru. Moemo nacrtati dijagram u kojem je okomito ubiljeena koli ina lakih elemenata, a du vodoravne osi koli ina obi ne tvari u svemiru. Postie se dobro slaganja s promatranim zastupljenostima elemenata ako je ukupna koli ina obi ne tvari samo oko jedna desetina sadanje kritine koli ine. Moglo bi biti da su ovi izrauni pogreni, ali vrlo je impresivna injenica da smo dobili slaganje s promatranim zastupljenostima vie razli itih elemenata. Postoji li kriti na gusto a tamne tvari, glavni kandidati za to to bi ona mogla biti su ostaci preostali iz ranih stanja svemira. Jedna od mogunosti su elementarne estice. Postoji vie hipotetski kandidata, estica za koje vjerujemo da bi mogle postojati, ali koje dosad jo nismo detektirali. No slu aj koji najvie obe ava je estica za ije postojanje imamo dobrih dokaza, a zove se neutrino. U po etku se bilo mislilo da je to estica bez vlastite mase, no neka novija promatranja upu uju na zaklju ak da bi neutrino mogao imati neku malenu masu. Bude li to potvreno i bude li ustanovljeno da je to njegova prava masa, neutrini bi mogli pridodati dovoljno mase da gusto u svemira podignu do kriti ne vrijednosti. Druga mogunost su crne jame. Mogue je da je rani svemir bio proao ono to nazivamo fazni prijelaz. Isparavanje i zale ivanje vode uobi ajeni su primjeri faznih prijelaza. Pri faznome prijelazu se u po etno jednolikom mediju, poput vode, razvijaju nepravilnosti, u sluaju vode to su komadi leda ili mjehuri i pare. U ranom svemiru, ove nepravilnosti pri faznom prijelazu mogu kolabirati oblikuju i crne jame. Ako su crne jame bile vrlo malene, one bi dosad ve isparile zbog u inka kvantnomehanikog naela neodreenosti, kako je ve ranije opisano. No ako su imale vie od nekoliko milijardi tona (masa neke planine), one bi se i dandanas nalazile uokolo, a vrlo teko ih je otkriti. Jedini na in kojim bismo mogli otkriti tamnu tvar ravnomjerno raspore enu svemirskim prostorom bio bi putem njenog u inka na irenje svemira. Mjerenjem brzine kojom se daleke galaktike udaljuju od nas, moe se odrediti kojom se brzinom irenje usporava. Zamisao je ta da mi zapravo promatramo ove galaktike u njihovoj dalekoj prolosti, onda kad je svjetlost bila krenula od njih na put prema nama. Moe se nacrtati dijagram ovisnosti brzine galaktike od njihovog prividnog sjaja, koji je mjera za njihovu udaljenost od nas. Uz pretpostavku da su sve galaktike otprilike jednako sjajne, ona dvostruko

164 Stephen W. Hawking dalja imat e etvrtinu prividnog sjaja, jer sjaj opada kvadratom udaljenosti. Razliite krivulje u dijagramu odgovaraju razli itim brzinama usporavanja. Krivulja koja je savinuta prikazuje svemir koji e na kraju doivjeti kolaps. Na prvi pogled, izgleda da promatranja upuuju na kolaps. No problem je to prividni sjaj galaktika i nije ba vrlo dobar pokazatelj njihove udaljenosti od nas. Ne samo da se galaktike znatno razlikuju po stvarnom sjaju, ve postoje i znakovi da se njihov sjaj vremenom mijenja. Budu i da nam nije poznato s kolikom promjenom sjaja u vremenu moemo raunati, ne moemo ni re i koliki je tempo usporavanja: je li dovoljno brz da se zaustavi irenje pa da svemir stezanjem na kraju doivi kolaps, ili je pak premalen pa e se svemir nastaviti iriti zauvijek. Morat emo priekati razvoj boljih tehnika mjerenja udaljenosti galaktika. No moemo biti sigurni u to da tempo usporavanja irenja nije tako brz da bi svemir mogao zapo eti s fazom stezanja u sljede ih vie milijardi godina. Ni irenje zauvijek ni kolaps za nekih stotinu milijardi godina, ni jedno od toga dvoga nije ba neka s uzbuenjem iekujua budu nost. Ima li neeg to moemo napraviti pa da uinimo tu budunost zanimljivijom? Jedan od naina kojim bismo to sigurno postigli je da se sami uputimo u neku crnu jamu. Trebala bi to biti poprili no velika crna jama, vie od milijun puta masivnija od Sunca. A postoje veliki izgledi da crna jama takve veli ine postoji u sreditu nae Galaktike. Nismo jo posve sigurni to se dogaa unutar crne jame. Ima rjeenja jednadbi ope teorije relativnosti koje bi dopustile da se padne u crnu jamu i izae van iz bijele jame negdje drugdje. Bijela jama je vremenska opreka crnoj jami. To je objekt iz kojeg stvari mogu iza i, a nita ne moe pasti u njega. Bijela jama bi mogla biti u drugom kraju svemira. ini se da to nudi mogunost brzog meugalaktikog putovanja. Nezgoda je to bi mogao biti prebrz. Kad bi putovanja kroz crne jame bila mogua, izgleda da ne bi bilo nieg to bi vas sprije ilo da se vratite natrag prije negoli ste krenuli. Moglo bi vam se stoga dogoditi da ubijete vlastitu majku prije svog ro enja, to bi vas sprije ilo da uope i krenete na taj (samoubila ki put. Sreom po na ivot (ili naih majki), izgleda da zakoni fizike ne doputaju takva vremenska putovanja. Bit e da neka Kronoloka zatitna agencija spre ava putovanje u prolost i osigurava svijet za povjesniare. Ono to bi se izgleda dogodilo ako bi netko krenuo na putovanje u prolost je to da bi u inci naela neodreenosti izazvali pojavu velikog iznosa zraenja. Ovo zraenje bi ili toliko iskrivilo prostorvrijeme da ne bi bilo mogue ii natrag u vrijeme ili bi izazvalo skonanje prostorvremena u nekoj singularnosti poput Velikog praska ili Velikog stiska. U svakom sluaju, naa je prolost zatiena od zlomisle ih osoba. Hipotezu Kronoloke zatite podravaju i neki nedavni izrauni koje smo ja i drugi ljudi napravili. No injenica da nas jo nisu napale horde turista iz budu nosti najbolji je dokaz da vremensko putovanje nije mogue, i nee nikad ni biti. Ukratko: Znanstvenici vjeruju da svemirom upravljaju dobro definirani zakoni koji naelno doputaju predvianje budunosti. Ali gibanje zadano tim zakonima esto je kaotino. To zna i da ve neka malena izmjena poetnog stanja moe voditi u promjenu kasnijeg ponaanja, koja brzo postaje sve ve a i ve a. Stoga, u stvarnosti, esto se mogu praviti to na predvianja samo za vrlo kratko vrijeme u budunosti. Meutim, ponaanje svemira u vrlo velikim, galaktikim razmjerima ini se da je jednostavno, a ne kaotino. Moe se stoga pretkazati ho e li se svemir iriti zauvijek ili e prije i u stezanje do

166 Stephen W. Hawking konanog kolapsa. to e od toga biti, zavisi o sadanjoj gusto i svemira. U stvari, sadanja gusto a bit e da je vrlo blizu kritinoj gustoi koja razdvaja kolaps od vjenog irenja. Ako je inflacijska teorija ispravna, svemir je zaista na otrici noa. Stoga, u dobroj tradiciji proroka i vraeva, izvrdavam svoj proroki odgovor izjanjavaju i se za obje mogunosti.

14 RAZGOVOR: PLOE ZA PUSTI OTOK

DESERT ISLAND DISCS ("Ploe za pusti otok"), poela se emitirati 1942. i to je najstariji program na radiju; do sada je to u Britaniji postalo neim poput nacionalne institucije. Tijekom godina raspon gostiju bio je golem. U emisiji su gostovali pisci, glumci, glazbenici, filmski glumci i redatelji, ljudi iz sporta, zabavljai, kuhari, vrtlari, uitelji, plesai, politiari, kraljevske visosti, karikaturisti i znanstvenici. Od gostiju, o kojima se uvijek govori kao o brodolomcima, trae da izaberu kojih bi osam ploa uzeli sa sobom kad bi bili ostavljeni na pustom otoku. Takoer se od njih trai da navedu jednu luksuznu stvar (koja mora biti neiva) i knjigu koja bi im pravila drutvo (pretpostavlja se da je odgovarajui vjerski tekst Biblija, Kuran ili neka slina knjiga ve taBC EMISIJA

Ploe za pusti otok 169 mo, zajedno sa Shakespeareovim djelima.) Unaprijed se pretpostavlja da je sredstvo na kojem e se tonski zapis izvoditi ve tamo; u uvodima prvih emisija govorilo bi se "... pretpostavlja se da imate gramofon i neiscrpan izvor igala pomou kojih ete ploe svirati." Danas se najboljim sredstvom za sluanje smatra CD gramofon na sunani pogon. Emisija se emitira svakoga tjedna, a uz razgovor, koji obino traje oko etrdeset minuta, puta se gostov izbor glazbe. Meutim, ovaj razgovor sa Stephenom Haw-kingom, emitiran na Boi 1992, bio je iznimka i trajao je dulje. Voditeljica je Sue Lawley. SUE: Stephen, vama je, naravno, u mnogome poznata izoliranost poput one na pustom otoku, odvojenost od normalnog tjelesnog ivota i uskrata prirodnih naina komuniciranja. Koliko je to vama usamljenost? STEPHEN: Ne drim se iskljuenim iz normalnoga ivota i ne mislim da bi ljudi oko mene rekli da sam isklju en. Ne osje am se kao invalid nego jednostavno kao netko tko ima nekih smetnji na motornim neuronima, vie kao da sam slijep na boje. Valjda se moj ivot ne bi mogao opisati kao obian, no u duhu ga osje am normalnim. SUE: A ipak, ve ste, za razliku od mnogih izopeni-ka u Ploama za pusti otok, sebi dokazali da ste mentalno i intelektualno samodovoljan, da imate dovoljno teorija i inspiracije da ne budete besposleni. STEPHEN: Moglo bi se rei da sam po prirodi malo introvertiran, i da su me teko e u komuniciranju prisilile da se oslonim na sebe. Ali kao djeak bio sam vrlo razgovorljiv. Treba mi razgovor s drugima kao poticaj. Otkrio sam da mi pri radu jako pomae kad svoje ideje opisujem drugima. ak i ako mi ne daju nikakve prijedloge, samim time to misli moram organizirati tako da ih mogu objasniti drugima, esto mi pokae kako dalje. SUE: A emocionalno zadovoljenje? Za to su sigurno ak i sjajnim fiziarima potrebni drugi. STEPHEN: Fizika je dobra stvar, ali je potpuno hladna. Ne bih mogao dalje ivjeti kad bih imao samo fiziku. Poput svih drugih, i meni je potrebna toplina, ljubav i znaci ljubavi. I, opet, imam sreu, vie sree nego mnogi drugi s mojom boleu, to primam mnogo ljubavi i topline. I glazba mi je vrlo vana. SUE: Recite, to vam prua vie uitka, fizika ili glazba? STEPHEN: Moram priznati da mi je zadovoljstvo kada u fizici sve ide dobro intenzivnije nego ijedno koje sam ikad naao u glazbi. Ali stvari tako krenu samo nekoliko puta u karijeri, a plo u moete staviti kad god hoete. SUE: A koja bi bila prva plo a koju biste svirali na pustom otoku? STEPHEN: Poulencova Gloria. Prvi sam je put uo prologa ljeta u Aspenu u Coloradu. Aspen je najvie zimovalite, skijalite, ali ljeti se ondje odravaju susreti fiziara. Uz centar za fiziku stoji golemi ator gdje se odrava glazbeni festival. Dok sjedite i smiljate to se

170 Stephen W. Hawking dogaa kad crne jame ispare, ujete njihove glazbene pokuse. To je savreno; tako se udruuju moja dva glavna zadovoljstva, fizika i glazba. Kad bih na svom pustom otoku mogao imati oboje, ne bih ni htio da me pronau. Odnosno, bar dok u teorijskoj fizici ne doem do otkria koje bih htio svima objaviti. Satelitska antena, pomo u koje bih elektronikom potom mogao primati radove iz fizike, vjerojatno ne bi bila sukladna pravilima. SUE: Radio zna prikriti tjelesne nedostatke, ali ovaj put prikriva neto drugo. Stephen, vi ste prije sedam godina doslovno ostali bez glasa. Moete li mi rei to se dogodilo? STEPHEN: Bio sam, ljeti 1985, u enevi, na CERN-u, velikom akceleratoru estica. Namjeravao sam nastaviti u Njemaku, u Bayreuth, posluati Wagnerov ciklus opera Ring. Ali dobio sam upalu plua i zavrio u bolnici. Bolnica u enevi rekla je mojoj eni da nema smisla odravati me na ureajima. Ali ona to nije povjerovala. Avionom su me prebacili u bolnicu Addenbrokes u Cambridgeu, gdje je kirurg imenom Roger Grey izveo traheotomiju. Ta mi je operacija spasila ivot, ali mi je oduzela glas. SUE: Ali govor vam je tada ionako ve bio nejasan i bilo ga je teko razumjeti, zar ne? Znai da bi vas mo govora ionako s vremenom napustila? STEPHEN: Iako mi je glas bio nerazgovijetan i teko razumljiv, ljudi koji su mi bliski razumijevali su me. Seminare sam mogao odravati uz pomo tumaa, a mogao sam i diktirati znanstvene radove. Ali neko vrijeme poslije operacije bio sam uniten. Mislio sam da, ne vrati li mi se glas, nema smisla nastaviti tako dalje.

Poe za pusti otok 171 SUE: A onda je jedan kalifornijski strunjak za raunala itao o vaoj nevolji i poslao vam glas. Kako radi? STEPHEN: Ime mu je Walt Woltosz. Njegova je punica bolovala od iste bolesti kao ja, pa je on napisao raunalni program ne bi li joj pomogao komunicirati. Po zaslonu ide kursor. Kad se nae na opciji koju traite, uklju ite prekida, glavom, ili pokretom oiju, ili, u mom sluaju, rukom. Tako birate rije i koje se ispisuju na donjem dijelu ekrana. Kad sloite to elite rei, moete to poslati sintetizatoru govora ili spremiti na disk. SUE: Ali to je sporo. STEPHEN: Sporo je, oko deset puta sporije od normalnog govora. Ali sintetizator govora je znatno razgo-vjetniji nego to sam ja prije bio. Britanci opisuju njegov izgovor kao ameriki, a Amerikanci kau da je skandinavski ili irski. Dok mi se govor pogoravao, moja su mu se starija djeca prilago avala, ali najmla i sin, kojemu je u vrijeme moje traheotomije bilo samo est godina, nije me mogao razumjeti. Sada nema teko a. To mi mnogo znai. SUE: Ali to tako er zna i da od svakoga tko vas intervjuira morate traiti pitanja znatno unaprijed i odgovarate tek kad ste spremni i gotovi, zar ne? STEPHEN: Za duge, snimljene emisije poput ove, pomae mi kad unaprijed doznam pitanja, pa ne moram troiti sate i sate vrpce za snimanje. To mi na neki na in daje vie vlasti. Ali zapravo radije odgovaram neposredno. Radim to poslije seminara i javnih predavanja.

172 Stephen W. Hawking SUE: Ali, kako kaete, taj proces znai da vi imate vlast i znam da vam je to prili no vano. Obitelj i prijatelji katkad vas opisuju tvrdoglavim ili tiranski raspoloenim. Priznajete li to? STEPHEN: Svakoga tko ima imalo samosvijesti ponekad zovu tvrdoglavim. Radije bih rekao da sam odluan. Da nisam prilino odluan, ne bi me sada bilo ovdje. SUE: Jeste li oduvijek takvi? STEPHEN: Ja samo elim imati isti stupanj vlasti nad sobom kao drugi ljudi. Preesto invalidi podnose da njihovim ivotima upravljaju drugi. Nitko tjelesno zdrav ne bi to podnosio. SUE: ujmo vau drugu plou. STEPHEN: Brahmsov Violinski koncert. Bila je to prva LP plo a koju sam kupio. Bilo je to 1957. godine i plo e na 33 okretaja u minuti upravo su se bile pojavile u Britaniji. Moj bi otac kupovanje gramofona ocijenio bezobzirnim ugaanjem svojim slabostima, ali ja sam ga uvjerio da u mo i sklopiti gramofon od dijelova koje u jeftino kupiti. Njemu se to kao Jorkircu svidjelo. Tanjur i pojaalo stavio sam u kuite nekoga starog gramofona na 78 okretaja. Da sam ga sauvao, danas bi bio vrlo vrijedan. Sagradivi taj gramofon, trebao sam neto to e na njemu svirati. Kolega iz kole predloio mi je Brahmsov Violinski koncert, jer ga nitko od naeg drutva u koli nije imao na plo i. Sjeam se da je stajao trideset i pet ilinga, to je tada bilo vrlo mnogo, pogotovo za mene. Cijene plo a porasle su, ali su sada realno znatno nie.

Ploe za pusti otok 173 Kad sam tu plo u prvi put uo u prodavaonici, pomislio sam kako zvui prili no udno i nisam ba bio siguran da mi se svia, no imao sam dojam da moram re i da mi se svia. Meutim, s vremenom mi je po eo mnogo zna iti. Pustio bih po etak polaganog stavka. SUE: Jedan je stari ku ni prijatelj rekao da je vaa obitelj u vrijeme vaeg djetinjstva bila, citiram: "vrlo intelektualna, vrlo pametna i vrlo ekscentri na." Kad se toga sjetite, mislite li da je to to an opis? STEPHEN: Ne mogu rei je li mi obitelj bila intelektualna, ali ni u kom sluaju nismo imali dojam da smo ekscentri ni. Meutim, valjda smo mogli ostavljati takav dojam po mjerilima St. Albansa, koji je dok smo mi tamo ivjeli bio prilino smireno mjesto. SUE: A otac vam je bio specijalist za tropske bolesti. STEPHEN: Moj je otac istraivao tropske bolesti. Prili no je esto putovao u Afriku, gdje je na terenu ispitivao nove lijekove. SUE: Je li dakle na vas vie utjecala vaa mati, i, ako jest, kako biste opisali taj utjecaj? STEPHEN: Ne, rekao bih da je ve i utjecaj bio oev. Ja sam se oblikovao prema njemu. Budu i da je on bio znanstveni istraiva, ja sam znanstvena istraivanja drao prirodnom stvari kojom bi se trebalo baviti kad od-raste. Jedina je razlika u tome to me nije privla ila medicina ni biologija, jer su mi se inile nedovoljno egzaktnima i previe opisnima. Htio sam neto fundamen-talnije, a to sam naao u fizici.

174 Stephen W. Hawking SUE: Vaa je mati rekla da ste uvijek imali neto to je nazvala jakim smislom za uenje. Rekla je: "Vidjelo se da bi ga zvijezde mogle privu i." Sjeate li se toga? STEPHEN: Sjeam se kako sam se jedne noi kasno vraao iz Londona. U ono su vrijeme u pono gasili javnu rasvjetu ne bi li tako utedjeli. Vidio sam nono nebo kako ga nikad prije nisam vidio i kako se preko njega iri Mlije na Staza. Na mom pustom otoku nee biti javne rasvjete pa bi mi pogled na zvijezde trebao biti dobar. SUE: Oito ste kao dijete bili vrlo bistri, u igri ste sestri bili jak suparnik kod kue, ali u koli ste znali biti gotovo zadnji u razredu, a da vam je to bilo potpuno svejedno, zar ne? STEPHEN: To je bilo prve godine u St. Albansu. Ali moram re i da je to bio vrlo bistar razred i da sam na ispitima bio znatno bolji nego u razrednoj nastavi. Bio sam siguran da mogu biti dobar to to sam bio na dnu razreda bila je stvar moga rukopisa i ope neurednosti. SUE: Ploa broj tri? STEPHEN: Kad sam bio student na Oxfordu, itao sam roman Aldousa Huxleya Kontrapunkt. Taj je roman zamiljen kao slika tridesetih godina i ima golem broj likova. Mnogi su prili no papirnati, ali ima tamo jedan koji je znatno ljudskiji i koji je oito uoblien prema samome Huxleyu. Taj je ovjek ubio vou britanskih faista, lik stvoren prema sir Oswaldu Mosleyu. Zatim je obavijestio Partiju da je to uinio i stavio gramofonske plo e Beethovenova Gudakog kvarteta op. 132. Usred treeg stavka otvorio je vrata i faisti su ga ubili.

Ploe za pusti oluk

175

To je doista vrlo lo roman, no Huxley je dobro izabrao glazbu. Kad bih znao da dolazi plimni val koji e preplaviti moj pusti otok, pustio bih tre i stavak toga kvarteta. SUE: Ili ste na Oxford, na University College, uiti matematiku i fiziku, gdje ste prema svojim vlastitim proraunima, radili prosje no jedan sat dnevno. Ali, sude i po onome to sam itala, mora se re i da ste veslali, pili pivo i s dosta zadovoljstva zbijali ale s ljudima. U emu je bila stvar? Zato vas se nije moglo natjerati na rad? STEPHEN: Bio je to kraj pedesetih i ve ina mladih ljudi bila je razo arana onim to se nazivalo poretkom. inilo se da se nemamo emu nadati nego samo stjecanju i novom stjecanju. Konzervativci su upravo bili postigli svoju treu uzastopnu izbornu pobjedu s parolom: "Nikad vam nije bilo tako dobro." Meni i ve ini mojih suvremenika ivot je bio dosadan. SUE: A ipak ste uspijevali u nekoliko sati rijeiti probleme koje vai kolege nisu uspijevali rijeiti u mnogo tjedana. Oni su oito bili svjesni, sudei prema onome to su poslije govorili, da ste vi iznimno nadareni. to mislite, jeste li bili toga svjesni? STEPHEN: Fizika je na Oxfordu bila smijeno laka. Moglo se proi i ne pohaajui predavanja; bilo je dovoljno nekoliko vjebi i konzultacija tjedno. Nije se moralo pamtiti mnogo injenica, nego samo nekoliko jednadbi. SUE: U Oxfordu ste, zar ne, prvi put primijetili da vam ruke i noge ne rade ba ono to od njih o ekujete. Kako ste to tada sami sebi tuma ili?

176 Stephen W. Hawking STEPHEN: Zapravo je prvo to sam primijetio bilo da ne mogu kako treba veslati na parie. Zatim mi se dogodio gadan pad niz stube koje vode iz sobe za mlae studente. Nakon toga pada otiao sam lijeniku, jer sam se zabrinuo da moda imam kakvo oteenje mozga, no on je mislio da mi nije nita i rekao mi da smanjim pivo. Nakon zavrnog ispita na Oxfordu, preko ljeta sam otiao u Perziju. Kad sam se vratio, bio sam slabiji, no mislio sam da je uzrok tome to sam gadno pokvario eludac. SUE: A kada ste morali popustiti i priznati da neto doista nije u redu i da morate zatraiti lijeniku pomo ? STEPHEN: Ve sam bio u Cambridgeu i za Boi sam poao kui. Bilo je to vrlo hladne zime 1962 na 1963. Mati me nagovorila da se po em sklizati na jezero u St. Albansu, iako sam znao da nisam ba u formi za to. Pao sam i vrlo sam se teko digao. Majka je tada shvatila da neto nije u redu. Odvela me obiteljskom lijeniku. SUE: A zatim, tri tjedna u bolnici, pa su vam priopili najgore? STEPHEN: U stvari, bila je to bolnica Barts u Londonu, jer je moj otac tamo radio. U njoj sam bio dva tjedna, na pretragama, ali nikad mi nisu doista rekli to nije u redu, osim da to nije multipla skleroza i da to nije tipian slu aj. Nisu mi rekli kakvi su mi izgledi, ali ono to sam nagaao pokazalo mi je da su vrlo loi pa nisam ni htio pitati. SUE: I napokon su vam zapravo rekli da vam preo-staje samo nekoliko godina ivota. Zastanimo sada i po-sluajmo vau sljedeu plo u.

Ploe za pusti otok 177 STEPHEN: Valkure, prvi in. I to je bila stara LP plo a, s Melchiorom i Lehmannom. Izvorno je bila snimljena na 78 okreta jo prije rata i prenesena na LP ranih ezdesetih. Nakon to mi je 1963. dijagnosticirana bolest motornih neurona, okrenuo sam se Wagneru, koji je odgovarao mra nom i apokalipti nom raspoloenju u kojem sam bio. Na nesreu, moj sintetizator govora nije jako uen i izgovara ga s mekim W. Moram sricati V-A-R-G-N-E-R elim li da zazvu i otprilike kako treba. etiri opere iz ciklusa Ring Wagnerovo su najvee djelo. Poao sam ih u Bayreuth pogledati sa svojom sestrom Philippom 1964. godine. Ring tada nisam dobro poznavao a Valkure, druga opera u ciklusu, ostavila je na mene dubok dojam. Bila je to produkcija Wolfganga Wag-nera, a pozornica je bila gotovo potpuno tamna. To je ljubavna pri a o blizancima, Siegmundu i Sieglinde, koji su u djetinjstvu bili razdvojeni. Ponovo se susreu kad se Siegmund skloni u kuu Hundinga, Sieglindina mua i svoga neprijatelja. Izabrao sam dio gdje Sieglinde pria o svojoj prisilnoj udaji za Hundinga. Usred slavlja, u dvoranu ulazi starac. Orkestar svira motiv Valhalle, jednu od najplemenitijih tema Ringa, jer on je Wotan, voa bogova i otac Siegmunda i Sieglinde. On zabija ma u deblo nekoga stabla. Ma je namijenjen Siegmundu. Na kraju toga ina Siegmund ga izvla i i njih dvoje bjee u umu. SUE: itaju i o vama, Stephen, gotovo kao da se stie dojam kako vas je smrtna presuda koja vam je reena, da ete ivjeti samo jo dvije-tri godine, probudila, ili ako vam se to vie svi a, da vas je natjerala da se koncentrirate na ivot. STEPHEN: Prvi joj je uinak bio da me potitila. inilo se da mi prili no brzo postaje sve gore. inilo se da

178 nema smisla nastaviti raditi na doktoratu, jer nisam znao ho u li poivjeti da ga zavrim. Ali zatim su se stvari po ele popravljati. Bolest je napredovala sporije i po eo sam napredovati u radu, pogotovo u dokazivanju da je svemir morao poeti Velikim praskom. SUE: U jednom ste intervjuu ak izjavili kako mislite da ste sada sretniji nego prije no to ste se razboljeli. STEPHEN: Svakako sam sada sretniji. Prije nego to sam dobio bolest motornih neurona, bilo mi je dosta ivota. Ali vjerojatnost brze smrti natjerala me da shvatim kako ivot vrijedi ivjeti. Mnogo je toga to se moe u initi, toliko toga to svatko moe uiniti. Imam stvaran dojam postignua da sam, unato svojoj bolesti, dao skroman, ali primjetan doprinos ljudskom znanju. Naravno, imao sam sre e, ali svatko moe neto posti i, ako se samo potrudi. SUE: Biste li poli tako daleko da kaete kako da nije bilo bolesti motornih neurona moda ne biste postigli sve to ste postigli, ili je to pretjerano pojednostavljenje? STEPHEN: Ne, ne bih rekao da je bolest motornih neurona ikome dala ikakvu prednost. Ali meni je bila manja smetnja nego drugima, jer me nije sprije ila da radim ono to sam htio, a to je pokuati shvatiti kako je ureen svemir. SUE: Druga vaa inspiracija dok ste se pokuavali snai s boleu, bila je mlada ena imenom Jane Wilde, s kojom ste se upoznali na jednom domjenku, zaljubili i poslije oenili. Koliki dio svoga uspjeha mislite da dugujete njoj, Jane?

Ploo za pusti otok 179 STEPHEN: Sigurno je da mi to ne bi uspjelo bez nje. To to sam s njom bio zaruen, podiglo me iz gliba malodunosti u kojem sam se nalazio. A ako smo se htjeli vjen ati, morao sam na i posao i doktorirati. Po eo sam se truditi i otkrio da mi se to svia. Dok mi se stanje pogoravalo, Jane se za mene brinula sama. U toj fazi nitko se nije nudio da nam pomogne, a mi si dakako nismo mogli priutiti plaanje pomo i. SUE: A zajedno ste prkosili lijenicima, ne samo tako to ste nastavili ivjeti, nego i time to ste imali djecu. Dobili ste Roberta 1967., Lucy 1970., pa Timothyja 1979. Koliko je to okiralo lijenike? STEPHEN: Lijenik koji mi je bolest dijagnosticirao zapravo je digao ruke od mene. Mislio je da se nita ne moe u initi. Nakon po etne dijagnoze nisam ga vie vidio. Zapravo je moj otac postao mojim lije nikom i njemu sam se obratio za savjet. Rekao mi je kako nema podataka da bi ta bolest bila nasljedna. Jane se uspijevala brinuti za mene i dvoje djece. Tek kad smo 1974. godine otili u Kaliforniju, morali smo primiti vanjsku pomo , najprije studenta koji je ivio s nama, a poslije medicinske sestre. SUE: Ali sada vi i Jane vie niste zajedno. STEPHEN: Nakon traheotomije postala mi je nuna njega dvadeset i etiri sata na dan. To je naem braku postajalo sve ve im i ve im optereenjem. S vremenom sam se odselio, pa sada ivim u novom stanu u Cambrid-geu. Sada smo razdvojeni. SUE: ujmo jo glazbe.

180 STEPHEN: The Beatles, "Please Please Me". Nakon moja prva etiri prili no ozbiljna izbora, trebalo bi mi neto oputanja. Meni i mnogima drugima Beatlesi su doli kao dobrodoao svje vjetar u prilino ustajalu i bo-leljivu pop-scenu. Obino sam nedjeljom naveer sluao top twenty na Radio Luxemburgu. SUE: Bez obzira na sve poasti kojima obasipaju vas, Stephena Hawkinga a morala bih tu posebno spomenuti da ste lukasovski profesor matematike na Cambrid-geu, na katedri Isaaca Newtona odlu ili ste napisati popularnu knjigu o svom radu iz, mislim, vrlo jednostavnog razloga. Trebao vam je novac. STEPHEN: Iako sam mislio da bih na popularnoj knjizi mogao zaraditi pristojnu svotu, glavni razlog zato sam napisao Kratku povijest vremena bio je to sam u tome uivao. Bio sam ushien otkriima postignutim posljednjih dvadeset i pet godina i htio sam ih priopiti ljudima. Nisam o ekivao da e postii takav uspjeh. SUE: A doista je sruila sve rekorde i dola u Guin-nesovu knjigu rekorda kao knjiga koja je najdue bila na listi uspjenica i jo je tamo. ini se da nitko i ne zna koliko je primjeraka prodano irom svijeta, ali svakako ih je vie od deset milijuna. Ljudi je o ito kupuju, ali stalno se ponavlja jedno pitanje: itaju li je? STEPHEN: Znam da je Bernard Levin zapeo na dvadeset i devetoj stranici, ali i mnoge koji su doli dalje. Svugdje u svijetu ljudi mi prilaze i govore koliko su u njoj uivali. Moda nisu pro itali do kraja i shvatili sve to su proitali. Ali shvatili su da ivimo u svemiru kojim upravljaju racionalni zakoni koje moemo otkriti i shvatiti.

Ploe za pusti otok 181 SUE: Pozornost javnosti prve su privukle crne jame i one su potakle obnovljeno zanimanje javnosti za kozmologiju. Jeste li gledali sve one Zvjezdane staze, "hrabro po i kamo nikad nijedan ovjek nikad nije poao?" i tako dalje, i, ako jeste, jeste li u njima uivali? STEPHEN: Kao tinejder, itao sam mnogo znanstvene fantastike. Ali sada kada i sam radim na tom podruju, najve i mi se dio znanstvene fantastike ini pretjerano pojednostavljenim. Lako je pisati o hiperprostornom pogonu ili o prijenosu ljudi zrakama, kad to ne morate uklopiti u cjelovitu sliku. Stvarna je znanost znatno uzbudljivija, jer se ona doista negdje dogaa. Pisci znanstvene fantastike nisu opisivali crne jame sve dok ih znanstvenici nisu smislili. A sada imamo jasne podatke o veem broju crnih jama. SUE: to bi vam se dogodilo kad biste upali u crnu jamu? STEPHEN: Tko god ita znanstvenu fantastiku znade to se doga a kad upadnete u crnu jamu. Sfaira vas u rezance. Ali jo je zanimljivije to to crne jame nisu potpuno crne. Stalno i jednoli no isputaju estice i zraenja. Tako crna jama polako hlapi, ali ne zna se to poslije bude s crnom jamom i njezinim sadrajem. To je uzbudljivo podruje istraivanja, no pisci znanstvene fantastike jo nisu uhvatili korak s tim. SUE: A to zraenje koje spominjete zove se, naravno, Hawkingovo zraenje. Vi niste otkrili crne jame, no nastavili ste otkriem da nisu potpuno crne. A nije li vas i njihovo otkrie navelo na ideju da po nete poblie razmiljati o po etku svemira.

182 Stephen W. Hawking STEPHEN: Uruavanje zvijezde u crnu jamu umnogome je obrnut proces od ekspanzije svemira. Zvijezda propada iz stanja prili no niske gustoe u stanje visoke gusto e. A svemir se iri iz stanja vrlo visoke gusto e prema niim gusto ama. Postoji jedna bitna razlika: mi smo izvan crne jame, ali smo unutar svemira. A za oboje je karakteristi no toplinsko zraenje. SUE: Kaete da se ne zna to se dalje dogaa s crnom jamom i njezinim sadrajem. Ali mislila sam da teorija kae kako se sve to nestane u crnoj jami, pa i astronaut, vremenom reciklira u oblik Hawkingove radijacije. STEPHEN: Energija astronautove mase reciklirat e se kao zraenje poslano iz crne jame. Ali sam astronaut, pa ak ni estice koje ga ine, nee izii iz crne jame. Pitanje je, dakle, to e se dogoditi s njima? Jesu li uniteni ili prelaze u drugi svemir? To je neto to bih jako volio znati, iako i ne pomiljam na to da sko im u crnu jamu. SUE: Stephen, radite li vi po intuiciji odnosno, dolazite li do teorije tako to vam se ona svidi, pa se bacite na to da je dokaete? Ili se kao znanstvenik uvijek morate kretati logi no prema zakljuku, ne usuuju i se pogoditi ga unaprijed? STEPHEN: U velikoj se mjeri oslanjam na intuiciju. Nastojim pogoditi rezultat, ali ga moram dokazati. U toj fazi esto otkrijem da ono to sam pomislio nije tono ili da je rije o neemu drugom, na to nisam ni pomislio. Tako sam otkrio da crne jame nisu potpuno crne. Nastojao sam dokazati neto sasvim drugo. SUE: Jo glazbe.

Ploe za pusti otok 183 STEPHEN: Mozart mi je oduvijek bio jedan od najdraih. Napisao je nevjerojatno mnogo glazbe. Ove sam godine za pedeseti ro endan dobio njegova sabrana djela na CD-ima, vie od dvjesto sati. Jo se probijam kroz to. Jedno od najve ih djela je Requiem. Mozart je umro prije dovretka Requiema, a iz fragmenata koje je Mozart ostavio dovrio ga je neki njegov uenik. Uvod koji emo uti jedini je dio koji je Mozart potpuno sam napisao i orkestrirao. SUE: Jako pojednostavljeno reeno, a, Stephen, nadam se da ete mi to oprostiti, vi ste nekad vjerovali, kako sam ja to shvatila, da je postojao trenutak nastanka, Veliki prasak, ali vie ne vjerujete da je bilo tako. Vjerujete da nije bilo po etka i da nema kraja, da je svemir zaokruen u samome sebi. Znai li to da nije bilo ina stvaranja i da dakle nema mjesta za Boga? STEPHEN: Da, doista ste pretjerano pojednostavnili. Ja jo uvijek vjerujem da svemir ima po etak u stvarnom vremenu, u Velikom prasku. Ali postoji i drugo vrijeme, imaginarno vrijeme, koje je okomito na realno vrijeme i u kojem svemir nema ni po etka ni kraja. To bi znailo da je na in kako je svemir nastao odreen fizikalnim zakonima. Ne bismo morali re i da je Bog odlu io pokrenuti svemir na neki proizvoljan na in koji mi ne bismo bili u stanju razumjeti. Teorija nita ne kae o Bojem postojanju ili nepostojanju samo da On ne postupa samovoljno. SUE: Ali kako, ako je mogue da Boga nema, tuma ite sve ono to je neobjanjivo znanou: ljubav, vjera koju su ljudi imali i imaju u vas, pa i sama vaa inspiracija?

184 Stephen W. Hawking STEPHEN: Ljubav, vjera i moral pripadaju u fizici jednoj drukijoj kategoriji. Ne moete po zakonima fizike zaklju iti kako bi se trebalo ponaati. Ali moemo se nadati da logina misao kakva je nuna u matematici i fizici takoer navodi ovjeka na moralno ponaanje. SUE: Ali mislim da mnogi dre kako ste se vi zapravo odijelili od Boga. Znai li to da to poriete? STEPHEN: Sve to je moj rad pokazao jest da ne morate rei da je poetak svemira bio Boji hir. Ali ostaje pitanje: Zato se svemir uope potrudio postojati? Ako ho ete, moete Boga oznaiti kao odgovor na to pitanje. SUE: ujmo plo u broj sedam. STEPHEN: Jako volim operu. Pomiljao sam i da bih za svih osam plo a mogao uzeti operu, u rasponu od Glucka i Mozarta preko Wagnera, do Verdija i Puccinija. Ali na kraju sam to srezao na dvije opere. Jedna je morala biti Wagner, a za drugu sam odlu io da bude Pucci-ni. Turandot je njegova daleko najve a opera, a opet, i on je umro ne dovrivi je. Dio koji sam izabrao je onaj gdje Turandot pria kako je neka princeza iz davne Kine oteta i kako su je Mongoli odveli. U znak osvete, Turandot e svojim proscima postaviti tri pitanja. Ne odgovore li, bit e pogubljeni. SUE: to vama znai Boi? STEPHEN: Donekle je nalik na ameriki Dan zahvalnosti, vrijeme druenja s obitelji i zahvalnosti za sve u proloj godini. To je i vrijeme kada s nadom gleda u godinu koja dolazi i koju simbolizira dijete u talici.

Crno jame i djeteca-svemiri 185 SUE: A budimo materijalisti, kakve ste poklone zaeljeli ili ste sada tako imuni da imate sve. STEPHEN: Volim iznenaenja. Ako neto trai, ne daje onome tko daje nikakvu slobodu ni priliku da pokrene matu. Ali nije mi krivo ako se zna da volim punjene okoladne bombone. SUE: Vi ste, Stephen, dosad poivjeli trideset godina vie nego to su vam predviali. Otac ste djeci za koju su vam rekli da ih ne moete imati, napisali ste uspjenu knjigu, naglavce ste preokrenuli uvrijeena vjerovanja o vremenu i prostoru. to jo kanite prije odlaska s ovog planeta? STEPHEN: Sve je to mogu e samo zato to sam imao sree da sam dobio mnogo pomo i. Drago mi je to sam uspio posti i, ali ima jo mnogo toga to bih htio u initi prije nego umrem. Ne govorim o privatnom ivotu, nego znanstvenom. Rado bih znao kako spojiti gravitaciju s kvantnom mehanikom i ostalim prirodnim silama. Posebice elim znati to se dogaa s crnom jamom kad ispari. SUE: A sada zadnja plo a. STEPHEN: Ovo ete vi morati izgovoriti. Moj je sin-tetizator govora ameri ki i beznadan je u francuskom. To Edith Piaf pjeva "Je ne regrette rien". To otprilike zaokruuje moj ivot. SUE: A sada, Stephen, kad biste sa sobom mogli ponijeti samo jednu od ovih osam plo a, koja bi to bila?

186 Stephen W. Hawking

STEPHEN: Morao bi to biti Mozartov Requiem. Mo gao bih ga sluati dok god se ne potroe baterije mog CD Walkmana. . SUE: A knjiga? Naravno, cjelokupna Shakespeareo-va djela i Biblija ve vas ekaju. STEPHEN: Mislim da u ponijeti Middlemarch Ge-orgea Eliota. Netko je, mislim da je to bila Virginia Wo-olf, rekao da je to knjiga za odrasle. Nisam siguran da sam ve odrasao, ali pokuat u. SUE: A luksuzni predmet? STEPHEN: Zamolio bih za veliku zalihu creme bru-lee. Za mene je to simbol luksuza. SUE: Dakle ne punjeni okoladni bomboni, nego velika zaliha karamelne kreme. Bio je ovo dr. Stephen Hawking; hvala vam to ste nam omoguili da ujemo vae plo e za pusti otok i sretan vam Boi. STEPHEN: Hvala vama to ste me izabrali. Sa svoga pustog otoka svima vam elim sretan Boi. Kladim se da je kod mene vrijeme ljepe nego u vas.