You are on page 1of 9

on i Shoba moda takoer morati kupiti karavan da prevozesvoju djecu amo-tamo izmeu satova glazbe i zubara.

Zamislio je sebe kako vrsto hvata upravlja dok se Shoba okrede una-trag da djeci na stranjem sjedalu doda papirne vredice s vod-nim sokom. Nekod su ti prizori iz roditeljskog ivota uznemira-vali Shukumara, pojaavajudi njegovu tjeskobu zato to je sasvojih trideset i pet godina bio jo student. Ali toga ranog jesen-skog jutra, dok su stabla jo obilovala lidem bronane boje, prvi je put uivao u tom prizoru. Netko od hotelskog osoblja bio gaje pronaao meu istovjet-nim sobama i predao mu tvrd etvrtast komad papira. I na nje-mu samo jedan telefonski broj, ali Shukumar je znao daje bol-niki. Kad se vratio u Boston, sve je ved bilo gotovo. Dijete jeroeno mrtvo. Shoba je spavala u jednokrevetnoj privatnoj sobi,koja je bila tako mala da je u njoj jedva naao mjesta da stane pokraj nje, a nalazila se u bolnikom krilu koje pri turi za budu-de roditelje nisu bili obili. Dolo je do slabosti posteljice i mo-rali su pribjedi carskom rezu, premda ne dovoljno brzo. Takvese stvari dogaaju, objasnio je lijenik. Osmjehivao se najlju- baznije to je mogude osmjehivati se ljudima koje samo poslov-no poznajete. Shoba de ved za nekoliko tjedana stati na noge. Nita ne ukazuje na to da vie nede modi roditi.Sada je Shoba uvijek ved izvan kude kad se on probudi. Ot-vorio bi oi i vidio dugake crne vlasi prosute po njezinu jastu-ku i zamiljao je kako se oblai, pijucka ved tredu alicu kave usvom uredu u centru grada u kojem trai tiskarske pogreke u prirunicima i oznauje ih, kako mu je jednom bila objasnila,olovkama razliitih boja. To de isto, obedala je, uraditi i za nje-govu disertaciju kad bude gotova. Zavidio joj je na odreenostinjezina zadatka, toliko razliitom od neuhvatljivosti njegova.Bio je osrednji student koji je, usprkos nedostatku znanstveneznatielje, posjedovao sposobnost da usvoji pojedinana znanja.Sve do rujna radio je marljivo, ak i predano, saimajudi poglav-lja i na listidima utog iscrtkanog papira skicirajudi teze. Sada je, meutim, radije je ostajao leati u njihovoj postelji, zagledanu svoju stranu ugraenog ormara, koji je Shoba uvijek ostav-ljala djelomino otvorenim, zuredi u niz sakoa od tvida i hlaaod kordsamta, koje ovog semestra nede morati odabirati za svoja

12 predavanja. Poslije djetetove smrti bilo je prekasno da se oslo- bodi obveza koje je imao kao predava, ali njegov mu je mentor uspio urediti da proljetni semestar ima za sebe. Shukumar je bio na estoj godini Fakulteta za postdiplomski studij. To, a i ljeto koje je pred vama, trebalo bi vam uliti novuenergiju bio mu je rekao mentor. Do rujna morali bistesve uspjeno zavriti.Ali nita nije ulilo energiju Shukumaru. Umjesto toga raz-miljao je kako su on i Shoba postali strunjaci u meusobnomizbjegavanju u svojoj kudi sa tri spavade sobe, provodedi svevie vremena na zasebnim katovima. Razmiljao je o tome kakose vie ne veseli vikendima za kojih ona sada satima sjedi nasofi sa svojim obojenim olovkama i svojim papirima, tako damu se u vlastitoj kudi ini neuljudnim staviti gramofonsku plo-u. Razmiljao je koliko li je ved vremena prolo otkako mu je posljednji put pogledala u oi i osmjehnula se ili proaptala nje-govo ime u onim rijetkim trenucima kad su prije spavanja jo posezali za tijelom onoga drugog. U poetku je vjerovao da de to prodi, da de se on i Shoba ved nekako izvudi iz toga. Njoj je bilotek trideset i tri godine. Bila je jaka, opet zdrava i na nogama.Ali slaba je to bila utjeha. esto se ved primaklo podne kad bi seShukumar izvukao iz postelje i spustio stubama do vra s ka-vom i natoio sebi ostatak koji je Shoba, zajedno s praznom a-licom, ostavila za njega na radnoj plohi kuhinjskog kredenca.Shukumar skupi ljuske od luka i baci ih u kantu za smede povrh masnih traka koje je ostrugao s janjetine. Pusti zatimvodu u sudoper, namoi u nju no i dasku za rezanje te protrlja pola limuna po vrhovima prstiju da odstrani vonj po enjaku,trik

koji je nauio od Shobe. Bilo je sedam i trideset. Kroz pro-zor vidio je nebo, nalik na meku crnu smolu. Nejednoliki humcisnijega jo su obrubljivali plonike, premda je ved dovoljno za-topljelo da se moglo hodati bez eira i rukavica. U posljednjojoluji napadalo je blizu metar snijega, tako da su tjedan danaljudi morali hodati jedan za drugim uskim prokopima. Shuku-maru je to bio izgovor da itav tjedan ne izae iz kude. Ali sadsu prokopi postali iri i voda je nesmetano otjecala kroz reetkena kolniku.

Janjetina nede biti gotova do osam ree Shukumar. Moda demo morati jesti u mraku. Mogli bismo upaliti svijede predloi Shoba. Raspustila je kosu, koja joj je preko dana bila uredno skupljena na zatiljku,te skinula tenisice s nogu i ne razvezavi ih. Idem pod tu prije nego to nestane svjetla ree i krene prema stubama. Brzo du sidi.Shukumar premjesti njezinu torbu i tenisice pokraj hladnja-ka. Prije nije bila takva. Kaput je stavljala na vjealicu, tenisicespremala u ormarid i pladala raune im bi stigli. A sad se pona-a kao daje njezina kuda hotel. injenica da se naslonja od u-tog inca u dnevnoj sobi ne slae s plavokestenjastim turskimdilimom vie je ne zabrinjava. Na zatvorenoj verandi u stra-njem dijelu kude jo uvijek na pletenoj poivaljci lei utava bi- jela vredica puna ipke koju je nekod namjeravala pretvoriti uzavjese.Dok se Shoba tuirala, Shukumar poe u donju kupaonicu iu ormaridu ispod slivnika nae novu etkicu za zube. Jeftino,tvrdo ekinje povrijedilo mu je desni i on ispljune malo krvi uumivaonik. etkica je bila jedna od mnogih pohranjenih u ne-koj metalnoj koarici. Shoba ih je jednom prilikom kupila narasprodaji, za sluaj da neki gost u posljednji trenutak odlui prenoditi kod njih.Tipino za nju. Bila je od onih ena koje se pripremaju za iz-nenaenja, dobra ili loa. Kad bi pronala suknju ili torbicukoje su joj se svidjele, odmah bi kupila po dvije. Premije, koje jedobivala na pladu, drala je na posebnom bankovnom raununa svoje ime. Nije ga to smetalo. Njegova roena majka bila se potpuno slomila kad mu je umro otac, napustila je kudu u kojojse rodio i vratila se u Calcuttu, prepustivi Shukumaru da se zasve sam pobrine. Bilo mu je drago to Shoba nije takva. Divio senjezinoj sposobnosti da misli unaprijed. Dok je jo odlazila ukupnju, u smonici je uvijek bilo dodatnih boca maslinova i ku-kuruzna ulja, ovisno o tome jesu li kuhali na talijanski ili indij-ski nain. Bilo je i bezbrojnih kutija s tjesteninom svih oblika i boja, basmati rie u vredicama s patentnim zatvaraem, itavih janjedih i kozjih polovica, kupljenih kod muslimanskih mesarana Havmarketu, rasjeenih na manje komade, strpanih u bezbrojne plastine vredice i zamrznutih. Svake druge subote pro-vlaili su se kroz labirint od polica i tandova s robom dok ihShukumar na kraju nije znao sve napamet. U nevjerici je gle-dao kako ona kupuje jo hrane, klipudi za njom s platnenimvredicama, dok se probijala kroz mnotvo i pod jutarnjim sun-cem raspravljala s djeacima jo premladima da se briju, ali vedkrezubih, koji su u vredice od smeeg papira trpali artioke,ljive, umbirovo korijenje i slatke krumpire, stavljali ih nasvoje vage i jednu po jednu dobacivali Shobi. Nije ju smetalogurkanje ak ni u trudnodi. Bila je visoka, irokih ramena i s bokovima koji su, uvjeravao ju je njezin ginekolog, idealni zaraanje. Na povratku kudi, dok je automobil vijugao du rijekeCharles, svaki bi se put oboje snebivali nad koliinom hranekoju su kupili.Ipak nikad nita nije propalo. Kad bi svratili prijatelji, Sho- ba bi na brzinu sklepala jelo, za iju je pripremu naizgled tre- balo pola dana. Upotrijebila bi ono to je imala

duboko zamr-znuto ili spremljeno u staklenkama, nita jeftino u limenkama,nego paprike, koje je sama marinirala s rumarinom, i indijskivodni ajvar, koji je kuhala nedjeljom, mijeajudi kljuale lonce srajicama i ljivama. Njezini irokogrli stakleni lonidi s herme-tiki zatvorenim poklopcima na zavrtanj i opremljeni etiketom,iarali su kuhinjske police u beskrajnom nizu piramida, jednomdo druge, i u dovoljnoj koliini, sloili su se, da im dostane i zaunuad. Ipak su u meuvremenu sve to pojeli. Shukumar je ne- prestano posezao za tim zalihama, pripremajudi dan za danom jelo za oboje, odmjeravajudi alicu za alicom rie i odmrzava- judi vredice s mesom. Svako bi poslijepodne proeljavao njezi-ne "kuharice", pridravajudi se njezinih olovkom unesenih upu-ta da umjesto jedne liice samljevenog korijandera upotrijebidvije ili da umjesto utih stavi crvene sjemenke lede. Svaki odtih recepata bio je oznaen datumom kad su to prvi put zajedno jeli. 2. travnja, karfiol s komoraem; 14. sijenja piletina s bade-mima i groicama "sultana". Nije se sjedao daje to jeo, ali bilo je tu, ubiljeeno njezinim urednim korektorskim rukopisom.Sada je Shukumar ved uivao u kuhanju. Jedino mu je ono uli- jevalo osjedaj daje produktivan. Da nije njega, znao je, Shoba biza veeru pojela zdjelicu itnih pahuljica. S obzirom na to da veeras nede biti svjetla, morat de jestizajedno. Ved mjesecima svakoje za sebe uzimao jelo sa tednja-ka. On bi svoj tanjur odnio u radnu sobu, pustio da mu se jeloohladi na pisadem stolu, a onda bi ga bez stanke trpao u usta,dok bi Shoba svoj tanjur odnosila u dnevnu sobu i gledala na te-leviziji igre na sredu ili korigirala rukopise, s arsenalom svojihobojenih olovaka pri ruci.U neko doba veeri posjetila bi ga. Kad bi uo da dolazi, od-loio bi roman i prihvatio se tipkanja. Stavila bi mu ruke na ra-mena i zajedno s njim gledala u plavkasti odsjev kompjutorskogzaslona. Ne pretjeruj s poslom rekla bi mu nakon minute--dvije i otila u postelju. Bio je to jedini trenutak u danu kad biga potraila, a ipak ga se poeo pribojavati. Znao je da se ona prisiljava na to. Prelazila bi pogledom po zidovima sobe koju su prolog ljeta zajedniki ukrasili obrubom od patkica koje mariraju i zeida koji trube ili udaraju u bubnjeve. Potkraj kolovozau sobi su jo bili djeji krevetid od trenjeva drva ispod prozora, bijeli stolid za mijenjanje pelena, sa svijetlozelenim rukama naladicama, i stolica za njihanje s malim kockastim jastucima.Shukumar je sve to iznio prije nego stoje Shobu doveo iz bolni-ce, a patkice i zeide lopaticom je sastrugao sa zida. Iz nekograzloga soba nije tako bolno djelovala na njega kao na nju. Usijenju, kad je prestao raditi u svojoj nii u knjinici, polako jeunio svoj pisadi stol, djelomice zato to ga je soba umirivala, adjelomice i zato to ju je Shoba izbjegavala.Shukumar se vrati u kuhinju i poe otvarati ladice. Nasto- jao je pronadi neku svijedu meu karama, kuhaama i pjenja-ama, muarom i tucalom, koje je Shoba bila kupila na nekom bazaru u Calcutti i upotrebljavala ih, dok je jo kuhala, za tuca-nje esni bijelog luka i posuenih sjemenki kardamona. Naao je baterijsku svjetiljku, ali bez baterije, i neku napola punu kutiju roendanskih svjedica. Shoba mu je prolog svibnja bila pri-redila roendansku proslavu. Stotinu i dvadeset osoba natrpalose u kudu sve sami prijatelji i prijatelji prijatelja koje sadasustavno izbjegavaju. U kadi su boce bijelog vina bile zataknuteu sloj ledenih kocaka. Shoba, koja je bila u petom mjesecu trud-node, pila je osvjeavajude pide od limunova soka i dumbira iz ae za martini. Napravila je tortu s kremom od vanilije i a-toom. Cijelu je veer, dok su etali meu gostima, drala Shu-kumarove dugake prste vrsto isprepletene sa svojima. Od ruj-na jedini im je gost bila Shobina majka. Nakon Shobina povratka iz bolnice bila je dola iz Arizone i ostala dva mjeseca.Svake je veeri kuhala, sama se vozila u supermarket, pralaShobinu i Shukumarovu odjedu i stavljala je na mjesto. Bila jeduboko religiozna. Na nodnom ormaridu u gostinskoj sobi pos-tavila je mali oltar, uokvirenu sliku boice blijedoljubiasta licai tanjur s nevenovim laticama, i dvaput na dan molila se zazdravu unuad u bududnosti.Prema Shukumaru odnosila se ljubazno, premda ne prija-

teljski. Njegove je pulovere slagala sa strunodu koju je bilastekla radedi u jednoj robnoj kudi. Prisila mu je otpalo dugmena zimskom kaputu, isplela mu al od be i smee vune i predalamu ga bez ikakve ceremonije kao da mu je jednostavno ispao ada nije primijetio. Nikad nije razgovarala s njim o Shobi. Samo jedanput, kad je spomenuo djetetovu smrt, digla je pogled sasvog pletiva i rekla: A ti nisi bio ak ni ovdje. Bilo mu jeudno to nema nijedne prave svijede u kudi. Shoba se oito nije pripremila za tako obinu nepriliku. Poe se ogledavati za ne-im u to bi mogao utaknuti roendanske svjedice i odlui se zalonac s brljanom koji je obino stajao na prozorskoj dasci iznadsudopera. No, premda je biljka rasla ravno iz vode, zemlja je bila tako suha da ju je najprije morao natopiti kako bi svjedicemogle ravno stajati. Sklonio je predmete s kuhinjskog stola,hrpu pote, neproitane knjige iz knjinice. Sjedao se njihova prvog jela za ovim stolom, kad su bili toliko uzbueni injeni-com to su vjenani, to napokon ive u istoj kudi, da su se samo budalasto meusobno dodirivali, eljniji da vode ljubav nego da jedu. Postavi sad dvije vezene prostirke na stol, vjenani dar jednog ujaka iz Lucknowa, te iznese tanjure i ae za vino kojesu obino uvali za goste. Brljan stavi u sredinu, bijelo obrub-ljeno zvjezdasto lide okrueno sa deset svjedica. Otvori digi-talni radio sa satom i namjesti ga na stanicu sa jazz glazbom. to li je to? upita Shoba kad je sila. Kosa joj je biloumotana u debeli bijeli runik. Ona odmota runik i prebaci ga preko naslona od stolca, pustivi kosu, vlanu i tamnu, da joj sklizne niz lea. Idudi odsutno prema tednjaku, razmrsi prsti-ma nekoliko pramenova. Bila je obukla svjee hlae od trenir-ke, majicu s kratkim rukavima i neku staru flanelsku kudnuhaljinu. Trbuh joj je opet bio ravan, struk uzak iznad irokih bokova, a pojas kudne haljine svezan u labavi vor.Bilo je blizu osam. Shukumar stavi na stol riu, a ledu od si-nodnje veere gurne u mikrovalnu, odredi vrijeme i pritisnedugme. Pripremio si roganjosh primijeti Shoba gledajudi krozstakleni poklopac svijetlu pirjanu papriku.Shukumar izvadi komad janjetine, prihvativi ga sa dva prs-ta, brzo da se ne opee. Bone jedan vedi komad velikom licomda se uvjeri kako meso lako otpada s kostiju. Gotovo je objavi.Mikrovalna je upravo bipnula kad je nestalo svjetla, a glaz- ba utihnula. U pravi as ree Shoba. Naao sam samo ove roendanske svjedice. On osvi jetli brljan, zadravi ostatak svjedica i kutiju sa ibicama pokraj svog tanjura. Nije vano ree ona prelazedi prstom po rubu ae. Izgleda lijepo. Usprkos mutnom svjetlu, znao je kako onasjedi, malo sprijeda na stolcu, glenjevi prekrieni na najnioj preki, lijevi lakat na stolu. Traedi svijede, Shukumar bijae naiao na bocu vina u sanduku, za koji je mislio daje prazan. Stisnuo je bocu izmeu koljena dok je uvrtao vadiep. U strahu daneto ne prolije, uzeo je ae i punio ih gotovo u krilu. Napunilisu tanjure, eprkajudi vilicom po rii, i mirkajudi lovili lovorovo lide i enjak iz jela. Svakih nekoliko minuta Shukumar je palio nove roendanske svjedice i zabadao ih u lonac sa zemljom.

Kao u Indiji ree Shoba, motredi ga kako se brine zasvoj improvizirani svijednjak. Tamo ponekad nema struje ponekoliko sati za redom. Jedanput sam prisustvovala cijeloj ceremoniji rie u mraku. Dijete je bez prestanka plakalo. Mora damu je bilo strano vrude. Nae dijete nije nikad zaplakalo, pomisli Shukumar. Naedijete nede nikada imati ceremoniju rie, premda je Shoba bila ved sastavila listu uzvanika i donijela odluku kojeg de od trojicesvoje brade zamoliti da djetetu dade prvi zalogaj vrste hrane, uestom mjesecu, bude li djeak, u sedmom, bude li djevojica. Je li ti vrude? upita on i gurne usijani lonac s brlja-nom na drugi kraj stola, blie hrpi knjiga i papira, tako da su sesada jo slabije vidjeli. On odjednom osjeti ljutnju to ne moeotidi gore i sjesti pred kompjutor. Nije. A jelo je izvrsno odvrati ona, kucnuvi vilicom potanjuru. Doista. Iznova joj napuni au. Ona mu zahvali.Prije nisu bili takvi. Sad se on mora trsiti da kae neto tode joj privudi pozornost, neto to de je natjerati da digne pogleds tanjura ili sa svojih korekturnih otisaka. Na kraju je odustaood pokuaja daje zabavi. Priviknuo se da podnosi utnju. Sjedam se da smo kod moje bake, kad bi nestalo struje,svi morali neto redi nastavi Shoba. Jedva joj je vidio lice, ali po njezinu glasu osjeti da je stisnula oi kao da eli raspoznatineki udaljeni predmet. To joj je bila navika. Na primjer? Ne znam. Neku pjesmicu. Neki vic. Neto o svijetu. Iznekog razloga moji su roaci uvijek oekivali od mene da imspominjem imena svojih prijatelja i prijateljica u Americi. Neznam zato im je to bilo toliko vano. Kad sam posljednji putvidjela svoju tetu, upitala me za etiri djevojice s kojima samila u osnovnu kolu u Tucsonu. Sad ih se jedva sjedam.Shukumar nije proveo toliko vremena u Indiji kao Shoba. Njegovi roditelji, koji su se bili nastanili u New Hampshireu,odlazili su u Indiju bez njega. A kad su ga prvi put poveli sa so- bom, jo kao malo dijete, umalo da nije umro od amebne dizen-terije. Njegov otac, vrlo nervozan ovjek, bojao se da bi se opetmoglo dogoditi neto slino, pa gaje ostavljao kod tete i tetka uConcordu. Kao tinejder radije je preko ljeta odlazio u jedrili-arski kamp ili prodavao sladoled nego da ide u Calcuttu. Tek kad mu je, na posljednjoj godini koleda, umro otac, zainteresi-rao se za tu zemlju i poeo prouavati njezinu povijest iz oba-veznih udbenika kao za svaki drugi predmet. Sad je mu je biloao to i on nema koju priu iz djetinjstva u Indiji. Pa, pokuajmo i mi to odjednom de ona. Sto? Redi neto jedno drugome u mraku. Na primjer? Ja ne znam nikakve viceve.

Ne, ne viceve. Ona se zamisli na trenutak. Kako bi bilo da kaemo jedno drugom ono to nikad prije nismo rekli? Igrao sam tu igru u gimnaziji prisjeti se Shukumar. Kad bih se napio. Misli na onu "Istina ili izazov". Ovo je neto drugo. Nodobro, ja poinjem. Ona otpi gutljaj vina. Kad sam prvi put ostala sama u tvom stanu, zavirila sam u tvoj adresar davidim jesi li me upisao. Mislim da smo se poznavali tek dvatjedna. Gdje sam ja bio? Otiao si na telefon u drugu sobu. Zvala te majka, pa sam pretpostavila da de razgovor potrajati. Zanimalo me jesi li me promaknuo s margine svojih novina. Jesam li? Nisi. Ali nisam digla ruke od tebe. Sad si ti na redu. Nije se niega mogao sjetiti, ali Shoba je ekala da i on netokae. Ved mjesecima nije bila tako odluna. to joj jo moeredi? Mislio je na njihov prvi sastanak, prije etiri godine, u jed-noj predavaonici u Cambridgeu, u kojoj je skupina bengalskih pjesnika drala neki recital. Sjedili su jedno pokraj drugoga nasklopivim drvenim stolcima. Shukumaru je ubrzo dosadilo; nijeuspijevao odgonetnuti to literarno fraziranje niti se mogao pri-druiti ostalim sluateljima kad su poslije stanovitih fraza po-eli uzdisati i vano kimati glavama. Zavirkujudi u novine, koje je presavijene drao u krilu, prouavao je temperature u grado-vima irom svijeta. Trideset ijedan stupanj juer u Singaporeu,dvadeset ijedan u Stockholmu. Okrenuvi glavu nalijevo, opa-zio je kako ena koja sjedi do njega sastavlja popis pecerajskerobe na poleini nekog prospekta i iznenadio se vidjevi kako jelijepa. Pa dobro ree, prisjetivi se. Kad smo prvi put za jedno izali na veeru u onaj portugalski lokal, zaboravio sam konobaru dati napojnicu. Vratio sam se sutradan ujutro, usta-novio kako se taj konobar zove i ostavio novac kod poslovoe. Prevalio si sav taj put do Somervillea samo zato da kono baru ostavi napojnicu? Uzeo sam taksi. Kako to da si zaboravio konobaru dati napojnicu?Roendanske su svjedice dogorjele, ali jasno je zamislio nje-zino lice u tami, velike, malo iskoene oi, pune usne boje gro-a, jo vidljiv oiljak u obliku zareza na bradi kao posljedica pada s visokog stolca u dobi od dvije godine. Shukumar primijeti kako njezina ljepota, koja ga je nekod oaravala, svakimdanom kao da blijedi. Kozmetika sredstva, koja je nekod sma-trao pretjeranima, sad su ved bila potrebna, ne da je uljepaju,nego da je na neki nain odrede. Pri kraju veere imao sam udan osjedaj da du se vjerojatno oeniti tobom ree, priznavi to sebi kao i njoj prvi put.Sutradan uveer Shoba se vratila kudi ranije nego obino.Od jueranje je veere ostalo janjetine, koju je Shukumar pod-grijao, tako da su mogli jesti ved u sedam sati. Tog je dana bioizaao i kroz raskvaeni snijeg otiao u trgovinu iza ugla dakupi paket tankih votanih svijeda i bateriju za depnu svjetilj-ku. Svijede su ved bile na radnoj plohi kuhinjskog ormara,

utak-nute u mjedene svijednjake u obliku lotosa, ali jeli su pod svjet-lom stropne svjetiljke s pobakrenim sjenilom, koja je visila nadstolom.Kad su poveerali, Shukumar se iznenadi vidjevi daje Shobastavila svoj tanjur na njegov i oba odnijela do sudopera. Bio jeoekivao da de se ona povudi u dnevnu sobu, iza barikade odsvojih papira. Ostavi sad to ree on i uze joj tanjure iz ruku. Nema smisla da to ostavljamo odvrati ona i izli kap deterdenta na spuvu. Uskoro de osam.Srce mu se ubrza. itav je dan jedva ekao da nestane svje-tla. Mislio je na ono to je Shoba sinod bila rekla, ono kako jezavirila u njegov adresar. Lijepo je bilo prisjedati se kakva je

You might also like