MEHMEDALIJA MESA SELIMOVIC TVRDJAVA Poslije romana Dervis i smrt (1966), koji je izazvao knjizevnu senzaciju, Mesa Selimovic

je dosta brzo, 1970, objavio novi roman slicna roda i oblika, sa srodnim crtama u sadrzaju, u sastavu: Tvrdjavu. Pisac to i sam naglasava u Napomeni Tvrdjave tumaceci joj smisao: "Tvrdjava je pandan Dervisu i smrti. Tvrdjava je svaki covjek, svaka zajednica, svaka drzava, svaka ideologija." Citajuci brzo se uvjeravamo da je novi roman smjesten u isti prostorni i vremenski okvir kao i prvi, i to odredjeniji, jasniji, sa malo naglasenijom dozom hronicarskog realizma, kojega malo ima u Dervisu i smrti. Gotovo da bi se obavjesteniji citalac i bez pisceva upozorenja mogao lako prisjetiti da djelo ima srodstva sa sarajevskom hronikom Mula Mustafe Baleskije iz XVIII stoljeca. U Napomeni nam pisac otkriva i vise od toga: "Ovo je trebalo da bude roman o Mula Mustafi Baseskiji. Odatle dosta imena i podataka iz njegove Hronike. Ali dok sam pisao, nametnule su mi se druge licnosti, narocito Ahmet Sabo, Mahmut Neretljak i Sehaga Soco. Prva glava je u pocetku napisana kao ispovijest Mula Ibrahimova, poslije sam sve prenio na Ahmeta Sabu." Te se izjave vidljivo u tekstu ispoljavaju, i potvrdjuju, posebno u nekim glavama kao sto je sesta Cudno ljeto, vidno baseskijska sa podacima o nesrecama, posastima koje su pogadjale Sarajevo i okolicu. Hronicarski realizam potvrdjuje se i napomenom u dijelu o braci Moricima: "Samo dvadeset godina je proslo, a sve se zaboravilo, i braca Morici i Sari-Murat, i njihovo bezakonje, i ljudi koje su pobili." Ovdje je za tu realisticku baseskijsku stranu djela izrazajno i vidjenje tog dogadjaja, koji je iz hronicarskih anala i ljudskog pamcenja presao i u legendu, naravno preoblicen: "Izdalo je", kaze pisac u produzetku gornjega teksta, i "narodno pamcenje, pa se pjevala tuzna pjesma o vjesanju dvojice brace, kao da su junaci a ne surove siledzije. I mozda bas ta pjesma, u kojoj je narod stvarao junake od onih koji to nisu, i taj zaborav, kao da je sve stoljecima daleko, doveli su moga rodjaka u Sarajevo." Tako je na odredjeni, ne sasvim andricevski nacin, svakodnevica skopcana s istorijom i legendom, kao sto je bas verzija o Moricima karakteristicna i za Andricev Put Alije Djerzeleza, priblizno slicno vremenski smjestena. Slicna je i demitizacija legendi, samo sto se to ovdje kod Selimovica uopsteno potvrdjuje, a u Andrica se pripovjedno razvija. Izmedju dva Selimoviceva romana lako se spoznaju i slicnosti i razlike te bi se reklo, kad se novi roman cita neposredno poslije prethodnoga, da se ovdje slika svijeta iz prvoga upotpunjuje. Slika je drukcija ali dopunska, sa istim polazistem iz pisceva svijeta, intimnog senzibilnog i intelektualnog. O tome je pisac sam govorio povodom Tvrdjave, odnosno Dervisa i smrti. Moglo bi se reci, narocito s obzirom na prvu glavu romana, da je Tvrdjava - sugerisuci nam to i kao naslov, kao rijec i kao pojava pojam - roman rata i mira u njihovoj unutrasnjoj vezi kao ljudsko pojedinacno i skupno iskustvo, moralni iskaz na ispitima medjuljudskog odnosa uz pritisak drustvenog, politickog, drzavnog regulativa gdje je tema vlasti preuzeta iz Dervisa, sa istim pretpostavkama. Ako je ratu

posvecena samo jedna glava, prva, koja u pejzaznim slikama izdaleka podsjeca na novelu Magla i mjesecina, a izrazitim naslovom Dnjestarske mocvare, ipak se ratnicka tema sa ratnim tragovima proteze cijelim tekstom, bitno znacajna u postupcima glavne licnosti Ahmeta Sabe, kao i Mula Ibrahima, Ahmetova druga iz rata, i Sehage Soce, koji je u dalekom svijetu, na sasvim neobican nacin izgubio sina, cija mu je smrtna uspomena ostala i ljaga i teska unutarnja ozljeda. I inace, u tekstu se stalno osjeca prijetnja novih ratova u toj epohi velikih pomjeranja granica turskog carstva, cime se ta proslost mnogo ne razlikuje od XX vijeka. U zakljucnoj glavi s naslovam Tvrdjava opet smo usred ratnih prijetnji i priprema sa svim pratilackim pojavama uskomesanosti, bunta i nereda. Slika starih ratnika koju je pisac naceo jos i u Dervisu ovdje je jace naglasena, olicena bajraktarom Muharemom, koji je u poslijehocinskom vremenu spao na prosjacki stap. Sjecanje na bivse ratne drugove iz hocinskih suma jedna je od stalnih pratilackih preokupacija Ahmeta Sabe, a njegov odnos prema Mula Ibrahimu sasvim odredjen uspomenom kako je iz Dnjestra izvukao tog ratom smrtno uplasenog covjeka. Ako, dakle, i nema srazmjera izmedu polazne ratne slike i docnijeg mirnodopskog zivota, pocetna ratna slika bitna je za cio razvoj romana, radnje, atmosfere, vizije. Rat je stoga uzet kao spoznajna skola "zivotnog segrtovanja": - Naucio sam mnogo u ratu. Isuvise. - Ne za mir. Rat je surova, ali postena borba, kao medju zivotinjama. Zivot u miru je surova borba, ali nepostena, kao medju ljudima. Pricalac ratnih uspomena nije u pocetnoj glavi jos obiljezen, i tek u daljem tekstu mi doznajemo da je to Ahmet Sabo, koji se vec na pocetku te svoje ratnicke price baseskijski, hronicarski ispovijeda: "Ono sto nije zapisano, i ne postoji". To ozivotvorenje rijecju ima, u stvari, Selimovic je i ovim romanom kao i Dervisem potvrdio svoju romansijersku cistokrvnost, te ga je moguce uporedjivati i sa T. Wolfeom, i sa Dostojevskim, sa Japancem Abe Koubou, kako to cini sovjetski kriticar L. Anninskij, koji Selimovicevu misaonost iz romana dovodi u vezu i sa islamom, ali dodaje: "Citajuci Selimovica vi sve vrijeme osjecate muslimanstvo, ali vi takodje sve vrijeme osjecate da je stvarno roman Dervis i smrt siri od teme islama." Tvrdjava to samo jos potpunije i izvanrednim knjizevnim sredstvima potvrdjuje, kao jedinstveno djelo modernog izvora i dalekoseznog misaonog i iskustvenog,modernog domasaja. Midhat Begic

1. Dnjestarske mocvare

Ne mogu da pricam sta je bilo u Hocinu, u dalekoj zemlji ruskoj. Ne zato sto ne pamtim, vec sto necu. Ne vrijedi pricati o strasnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, ne bi trebalo pamtiti, ni zaliti, ni slaviti. Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sjecanje na sve sto je ruzno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osveti. Reci cu samo da sam se vratio. Da se nisam vratio, ne bih ovo zapisao, niti bi se znalo da je sve ovo bilo. Ono sto nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo. Preplivao sam od kisa nabujali Dnjestar, i tako se spasao. Ostali su poklani. Sa mnom je dosao i Mula Ibrahim, vojni pisar, s kojim sam se sprijateljio u ta tri mjeseca putovanja prema kuci, prema dalekom zavicaju, dosao je zato sto sam, plivajuci, izvukao iz opasne rijeke njegov probuseni camac i sto sam ga, bolesnog, pola puta nosio, vukao, hrabrio, kad bi pao na koljena ili legao na ledja, i nepomicno zurio u mutno tudje nebo, zeleci da umre. Nikome nisam pricao o tom Hocinu, kad smo se vratili. Mozda zato sto sam bio umoran, i zbunjen, sto mi je sve to hocinsko izgledalo cudno, kao da se desavalo u nekom drugom zivotu, pa i ja kao da sam bio drugi, ne ovaj sto je suznih ociju gledao svoj rodni grad, jedva ga prepoznavajuci. Nista nisam zalio, nisam bio pozlijedjen, nisam se osjecao prevaren, samo sam bio prazan i zbunjen. Kad sam ostavio mjesto ucitelja, i djecu koju sam poducavao, isao sam u neku slavu, u neko svjetlo, a upao sam u blato, u nepregledne dnjestarske ritove oko Hocina, medju vaske i bolesti, u rane i smrt, u neopisiv ljudski jad. Iz tog cuda sto se zove rat, zapamtio sam bezbroj sitnica i samo dva dogadjaja, i pricam o njima ne zato sto su tezi od ostalih vec sto ih nikako ne zaboravljam. Prvi se tice jedne bitke, medju mnogima. Otimali smo se o jedno utvrdjenje, pleter nabijen zemljom. Mnogo je ljudi poginulo u mocvarama oko utvrdjenja, i nasih i njihovih, crna voda ritova postala je zagasitosmedja od krvi, zaudaralo je na pradavno barsko korijenje, i na trule leseve, koje niko nije vadio. A kad smo zauzeli nasip, kad smo ga raznijeli topovima i glavama, zastao sam, umoran: kakav besmisao! Sta smo mi dobili, a sta su oni izgubili? I nas i njih okruzivao je jedini pobjednik, potpuni mir prastare zemlje, ravnodusne prema ljudskom jadu. Drzao sam glavu u rukama, te veceri, sjedeci na mokrom panju, pred jadnom vatrom koja nam je kopala oci, zaglusen kricima barskih ptica, uplasen gustom maglom dnjeparskih mocvara sto nas je uporno zavijala u zaborav. Ne znam kako sam te noci uspio da prezivim stravu, u meni i oko mene, i najdublju tugu poraza, poslije pobjede, nejasan sam sebi. U mraku, u magli, u kricima i zvizducima, u ocajanju kojem nisam nalazio razlog, u toj dugoj noci nesna, u crnom strahu koji nije od neprijatelja, vec od necega iz mene, rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko. Drugi dogadjaj je ruzan, i uzalud pokusavam da ga izbacim iz sebe. Cesto je u meni, i kad ne zelim. Sve ga ponovo vrati, cak i ono sto mu je suprotno, neciji veseo smijeh, golubije gukanje djeteta, njezna pjesma o ljubavi. A mje sjecanje uvijek potice od kraja, ne ovako kako sada pricam, zato je mozda

ponesto netacno, ali drukcije ne biste razumjeli. U trecoj ceti, desetorica Sarajlija odmah su se izdvojila, od straha pred nepoznatim krajem, nepoznatim neprijateljem, nepoznatim drugim vojnicima. U svakome od nas, za drugoga je bilo nesto njegovo, prisno, bili smo posrednici jedan drugome za misao o zavicaju i porodici, nijemo gledanje i cudjenje, sta to trazimo u tudjoj zemlji, osim svoje i tudje nesrece. Vracao sam se medju njih, kao da sam dolazio kuci. Bili su obicni ljudi, dobri. Neko je na vojnu dosao zato sto je htio, neko zato sto je morao. Ahmetaga Misira, krojac, a ne pamtim ga drukcije nego pijana, dugo je zelio da postane aga, a kad mu je to uspjelo, odmah su ga pozvali u rat, sto sigurno nije zelio. Ljutiti stari Hido, telal, pobjegao je od sirotinje. Snazni Mehmed Pecitava, uvijek golih prsa, najruznijim rijecima je psovao i rat i onoga ko ga je izmislio i sebe sto se prijavio, ali nikad nije htio da kaze sto se prijavio. Ibrahim Paro, knjigovezac, rasjecene gornje usne, sto je, kazu, biljeg srecna covjeka, imao je tri zene u Sarajevu, i salio se da je od njih utekao. Dvojica sinova berbera Saliha s Alifakovca htjeli su da pobjegnu od berberskog zanata, iako je jedan od njih, stariji, ponio britvu iz oceve radnje, ali je brijao samo sebe, ni za zivu glavu nikoga drugog. Hadzi Husein, zvani Pismis, zapao u dugove i sklonio se u vojsku. Smail-aga Sovo, kazandzija, posao s drugima, u picu i odusevljenju, pa je odusevljenje izvjetrilo ubrzo, kad i pice. Avdija Suprda, lihvar u miru, bajraktar u ratu, dobar i posten u oba posla, a ne zna se koji je gori. I svi su izginuli. Ahmet Misira je kratko bio aga, i skupo je to platio. Ibrahim Paro se zauvijek oslobodio svojih zena, dotukla su ga tri Rusa, po jedan za svaku zenu. Husein Pismis je otplatio sve ovozemaljske dugove, glave pobodene u dnjestarsku mocvaru. Stariji od dvojice brace zaklao se britvom jednoga ranog jutra u ukrajinskom selu gdje smo zanocili. Vratili su se, osim mene, samo Smail-aga Sovo i bajraktar Avdaga Suprda. Smail-aga je pobjegao kuci prije zavrsetka vojne, nestalo ga je jedne noci, i poslije nekoliko mjeseci, taman kad se rat zavrsio, dosao u sarajevo, izbezumljen od brige za zenom i troje djece, jedva su ga prepoznali, a kad su ga prepoznali, a to je bilo odmah, zadavili su ga kao vojnog bjegunca. Avdija Suprda, barjaktar, junak koji se nicega nije bojao, koji je ostao ziv u stotinu jurisa i iznio citavu kozu ispred hiljadu kursuma, poceo je da se bavi vocarstvom, kad se vratio, poslije rasula vojske, u svoje selo Lasicu. Pao je s kruske i umro. Tako, eto, ja ziv, jedini, pricam o njima mrtvima. Pa, da posteno priznam, volim sto je tako nego da su oni zivi pa da pricaju o meni mrtvom, pogotovo sto ne znam sta bi o meni govorili, kao sto ni oni ne znaju sta cu ja o njima govoriti. Oni su svoje odradili, i ni sjenke vise od njih nema. Ostace samo ono sto ja, pravo ili krivo, kazem o njima. I eto, tih desetak Sarajlija, kao i hiljade drugih, osvajalo je nesto sto im nije bilo potrebno, i borilo se za carevinu, ne misleci da se ne tice ni njih carevina ni oni carevine, sto su saznala njihova djeca, za kojom niko ni glavu nije

okrenuo, poslije. Dugo me mucila nekorisna misao, kako je glupo i nepravedno sto su izginuli toliki dobri ljudi, za neku mastariju kojoj ni imena ne znas. Sta ce oni u dalekoj Rusiji, na dalekom Dnjestru? Sta ce tamo krojac Ahmed Misira, sta ce knjigovezac Paro, sta dva sina berbera Saliha s Alifakovca, sta ce kazandzija Sovo, ta telal Hido? Pa i da su odrzali taj nesrecni Hocin, da su osvojili tudju zemlju, sta bi se promjenilo? Da li bi bilo vise pravde a manje gladi, pa ako bi i bilo, zar ljudima ne bi zastajao zalogaj u grlu akoje otet od tudje muke? I da li bi srecnije zivjeli? Ne bi, nimalo. Neki drugi krojac Misira bi krojio sukno, pogrbljen, i isao da pogine u nekim nepoznatim mocvarama. Dva sina nekog berbera s Alifakovca, vezana bratskom ljubavlju, jurila bi da nestanu na nekom drugom Hocinu i nekom drugom Dnjestru. Pametni Mula Ibrahim kaze da to nije ni glupo ni nepravedno. To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se medju sobom. Zato svaka pametna carevina potrazi neki Hocin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni stete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po cinu, djeca po pameti. I nikad nece biti drugaciji. Nisam se slagao s Mula Ibrahimom, bar ne sasvim, i dugo se nisam mirio sa smrcu drugova u hocinskim pistalinama. Izgledalo mi je to sasvim neprihvatljivo, gotovo suludo, kao da se neka nerazumna a strasna sila poigrava s ljudima. Nisam mogao da se oslobodim more sjecanja, suvise naglo sam iz miroljubive dosade ucenja upao u surovu zbilju ubijanja. A Mula Ibrahim je rekao da je dobro dok krivicu bacam na neku nerazumnu silu. Opasno bi bilo kad bih krivca potrazio na zemlji. Ali ni ja ni Mula Ibrahim, koji je sve znao, nismo mogli da objasnimo slucaj koji hocu da ispricam. Doduse, ljudi su se izmijenili u dugim mjesecima ratovanja, postali su grublji, nemilosrdniji, mozda zbog beskrajnog prostora koji ih je odvajao od kuca, mozda zbog surovosti koju namecu rat i stalna blizina smrti, pa opet, zar se ljudi mogu toliko promijeniti, da u jednom casu ostanes zaprepasten, i pitas se u cudu: ko su ovi ljudi? Nemoguce je da su to oni isti koje sam dvije godine poznavao. Kao da ih je rat dugo kuzio, i zlo u njima, dotle skriveno, mozda i njima nepoznato, izbilo je odjednom, kao bolest. Sa straze sam se predvece vratio konacistu, stopi cvrste zemlje medju barama, s kolibom u kojoj je zivjela jos mlada zena, s troje djece, i s mrsavom metiljavom kravom u staji od pruca. Brinula se o djeci i o kravi, sama, muz joj je sigurno s onu stranu mocvare, protiv nas. Nije govorila o njemu, nije govorila ni o cemu, a nismo je ni pitali. Sklanjala se od vojnika, a uvece se s djecom zatvarala u kolibu. Licila je na lijepu mladu nevjestu u nekom nesem posavskom selu, i gledali smo za njom dok je zamicala za staju, za sasu, cvrsta, uspravna, ali nismo nista govorili. Mozda zbog djece. Ili zbog bajraktara Avdage, koji bi glavu otkinuo svakomu zbog ruzne rijeci o tudjoj zeni. Ili smo se jos stidjeli jedan pred drugim.

jarosnom kretnjom. Obisao sam kucu i stog sase. Ujutro smo sjedili pred stajom. Cudio sam se. natmureni. Tada je ona otvorila oci i pogledala me zaprepasteno. nisam ga pojeo na strazi. nisam se ni pomaknuo. u ocima joj je sijevnula mrznja. sa sjekirom u ruci. zalio. kob koju bog salje i cemu lijeka nema. pse. podnijela bi stisnutih usana. . kao i ostali. oborene glave. i ostavljenom sjekirom poceo da sitnim siblje. Kleknuo sam pored nje. pomuzla kravu. opkolila nas je prijetnja. nenadno su probudili njeno dostojanstvo i pokazali joj mjeru ponizenja. ne gledajuci nas. I samo su to ponavljali. Nasmijesio sam se. kao naredjenje. ni obrisao. i pruzio zeni: uzmi. Ibrahim Paro se otresao od slame i paucine. a ja sam bio na strazi. pozurujuci me i ne odgovarajuci na moja pitanja. Na zemlji je lezala zena.Idi u staju . daj djeci. Ustao sam. Djeca su cucala kraj vrata kolibe. Ostali su sjedili ukoceni. Da sam ucinio nasilje nad njom savladanom. cijeloga zivota. divio. Zena je izasla iz kuce. golih butina. dublje zabradjena. Zena je lezala mirno. cekala je da sve prodje. usao u staju. Ustala je i posla prema vratima.rekli su mi. teze nego svi ostali. i pritegavsi kais izasao. mucila me ova cutljiva napetost i zenina mirna mrznja. da je umirim: ne boj se. uzela peksimit i izasla. kad se sve desilo. ozlojedjeni jedan na drugoga. iznenada? I sve je. prisao sam trulom drvljaniku. izgleda. oci zatvorene. Povukao sam bijelu rubinu i pokrio je. bez rijeci. samo da nesto radim. Odbacila je peksimit. pa se predomislila. Ja sam tu zenu najteze povrijedio. podnijela cuteci. Ali kao da se jos vise zaprepastila zbog toga. ne pogledavsi me. nista nisam ucinio. da ne uznemiri djecu. Jer. Paro je pominjao boga. naglom kretnjom mi istrgnula sjekiru i usla. Zena je izvodila jedno po jedno dijete i umivala ih na pragu kolibe. nisam ni rijeci progovorio. u casu. otisao je nekim vojnickim poslom. Ukocila me njena muka. ozlojedjeni na sebe i na cio svijet. i mlijeko odnijela u kucu. ali o zeni i onome sto se sinoc desilo. Sigurno je stajala iza vrata. A ja. . A ljudski obzir i sazaljenje. sto joj je izgledao kao potres. Uzdisuci. kuga. nije ni pokusala da se pokrije. silom. i mrzila bi nas. a onda je usla u staju. nije bilo bajraktara. necu ti nista. Lice joj je blijedo. zamandalivsi vrata. s nekakvom zluradom prijetnjom u ocima. Sacekali su me namraceni. nakon nasilja. maramom pokusao da joj obrisem krv s lica. i pljunula mi u lice. Kako su je sinoc savladali? Na prevaru. sve sam shvatio. A stajalo nam je u grlu kao kost. zadavljeni barskom maglom a jos teze maglom sto se vukla po nasim dusama. Odjednom se stijesnio prostor oko nas. Ni iko drugi. Izvadio sam iz torbe peksimit. da sakrije krvave pecate. okrvavljene usne stisnute. Od zrtve nedohvatne sudbine postala je zrtva surovosti.Toga dana. Uzas je presao preko nje.

Zaklao se britvom. u vodu. Drugi snop sase je rastro po mrtvacu. i da prezivjelima piju krv. Nije se ni okrenuo. mucno tavorenje na svojoj zemlji. i nestao iza sase. svi. natopivsi vlaznu zemlju pod njim. a govorio je cudno. da se ne bi vracao po mraku. A onda se odvojio. sta je htio. mi nismo culi. Vise ga niko nije vidio. Bili smo petnaest koraka udaljeni. nijemozda ni cuo. buljio u preklani vrat. niti ce ikad iko saznati. Vidjeli smo kako je zagazio u vodu do clanaka. Kako se dugo nije vracao. A velikasi ce se vratiti kuci. Mladi Mula Ibrahimov pomocnik. i glupo umiranje na tudjoj. da reze grkljan i gumastu cijev dusnika. sigurno. i sam polozio brata u jamu. prenocio je kod nas. Kad su Mula Ibrahim i njegov mladji pomocnik. da pricaju o slavi. Kuda je krenuo. bijeda. Mladji brat je sam iskopao grob u mokroj zemlji. sacinili zapisnik. Iz njega se culo samo muklo stenjanje. nije poljubio grob. . jer nije umro ni od kursuma ni od neprijateljske sablje. samo je digao pogled sa vlazne humke. potpuno nepotrebno. a nista nismo culi. Bol je sigurno bio strasan. i opet se s djecom zatvorila u kolibu. smijeseci se umorno: . krv je lila kao iz cesme. a on nije ni zastenjao. Dugo je morao da zasijeca po zilama od uha do uha. Kad je zatrpao grob. da se sastavi zapisnik o smrti. Ko zna sta je mislio. Zvali smo ga. i nasao ga mrtvog iza sase. uporno odbijajuci svaku pomoc. a niko nije pominjao sinocnje nasilje. i kao da je vec znao sve sto mi znamo. i kad smo svi bacili po grumen blata na mokru humku. pa do koljena. i posao prema mocvari. krv. Nije se sagnuo. sam dugo. jer se nije znalo zasto se zaklao. poradi sebe. student Ramiz. I dok smo cekali da dodje neko iz stale. sta je govorio sebi i mrtvom bratu koga je volio vise nego samoga sebe. i sa strahom iscekivali sta ce uciniti mladji brat koji je neprestano. gledali smo razjapljenu crvenu ranu na vratu. Ispricao sam mu cijeli slucaj. Zivot naroda je glad. nije izgovorio molitvu. isli za njim. tesko je reci. Stariji od dvojice sinova berbera Saliha s Alifakovca je ustao i posao prema sasi. niti se moglo dovesti i u kakvu vezu. a lice mi pokrio svojom maramom.Zatvorena kuca i sklonjena djeca bili su cutljivi prijekor. molili da se vrati. ne dozvoljavajuci da se mrtvac prekrije. bez jauka i bez suza. Ostao je nad grobom. zamolivsi da se udaljimo.Ubijaju ih. ubijaju sami sebe. vise slusao nego govorio. zena je bez rijeci pokazala gdje se nalazi lopata. mladji brat je posao da ga potrazi. a on je rekao. mahnuo je rukom. je li izgubio razum. Pricao je sa svima nama. stavio snop sase na dno.

na gadjenje od klanja. A ona je zeljela. u nekom zbivanju van vremena. Mi smo psovali i nebo i zemlju. . s njenog lica je nestalo vedrog izraza. razumjeti svakako nece. Gotovo i ne mislim vise na borbe. Zaboravio sam i bezbroj drugih stvari koje bi se mogle pamtiti zbog blizine smrti. tesko izrecivim osjecanjem. Misao nije narocito duboka. Sebe mozes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne. Mozda zato sto ih nisam mogao ni razumjeti ni objasniti. a slusanje je vaznije od razumijevanja.Da vidim i ovo . vec uvjerenost s kojom je izrecena. od zivotinjskog straha. kada smo ostali odsjeceni od ostale vojske na drugoj obali. Dok sam pricao. Slusalac je babica u teskom porodjaju rijeci. Zaboravio sam druge dogadjaje. mozda i izvan nekog odredjenog smisla. zesce. kad pocne da shvata. zato je i trazis. I nije me toliko iznenadila misao. i tuzno. 2. A zasto bas njoj. u tudjem pogledu. ili. Ne mislim na ogromni Dnjestar. nju ili njenu sjenku. osjecas da je negdje u tebi. ako i nisam zaboravio. ni nova. treba govoriti drugome. zbog straha. vaznije. u magli zebnje. a ja sam je preplivao vukuci u probusenom camcu vojnog pisara. Mula Ibrahima. u opijenost koja ne trazi smisao. i boga i ljude. iako mi se cini da sam upravo o tome mislio. nisam mogao ni sam sebi objasniti. kao tezak san koji ne mogu ni da prihvatim ni da odbacim. A ja se toga nisam sjetio. od bezdusnog zanosa. ali ovako nismo govorili.Zasto si dosao ovamo? . Drugome je neophodna tacna rijec. Iskustvo me naucilo da ono sto se ne moze objasniti samome sebi. otkrivsi se preda mnom. to ljudi govore otkako su poceli da misle. zamisljeno gledajuci u tamnu noc sto nas je opkoljavala. od krvi. . Ako taj drugi zeli da razumije. ne vuku se po meni kao avetinjske slike. nadosao od kisa. Tako sam i sam sebi slozio razloznu pricu. .Nikad ni od koga nisam cuo takve rijeci. Kao da je otvorila svoj najtajniji pretinac. pa je hiljade vojnika izginulo ili zarobljeno a stotine se podavilo u strasnoj rijeci. u nekoj vezi. a tajna se duze pamti nego jasna istina. teze. Ili nesto jos vaznije. na surovost koja se zove junastvo. a zamijenilo ga nesto nenadno zrelo. Tuga i smijeh Prvi put sam sve ovo ispricao jednoj djevojci. i vise nego sto sam se nadao. zbog srama. a eto. i prvi put ovako.upitao sam ga.Boze. iako je nisam ocekivao. nosim u sjecanju samo ova dva dogadjaja koja su se mogla i zaboraviti. koja se dotle gubila u komesanju odvojenih dijelova. koji me mozda i naveo na neocekivani razgovor. koji se uneredio od straha pa me molio da to nikome ne pricam. jer se skriva pred mukom saznavanja i bjezi u omaglicu. i zasto o ovome. od pocetka do kraja. Rekla je samo: . prepoznajes je na tudjem licu. i lovis je. kako su ljudi nesrecni. Ucinilo mi se da zna slusati.odgovorio je.

i gledao ljude kako prolaze. docekale su me rdjave vijesti. zato sto nije njihova. tudji. kad je s curcijskom robom posao na vasar u Visegrad. ali nije daleko od cuda. majka. hriscanina. Nije me bilo u vlastitim uspomenama. poklonjeni zivot. sve ostalo nije vazno. kao da je to bio neko drugi. bez velikog ponosa. jedan jedini: srecan sam. bez duboke tuge i teskog zaljenja. ali sam snazno osjecao. za sad nije vazno. I bio sam srecan sto sam makar na nesto u drugom covjeku naisao prvi put. I nikome nista nisam zamjerao. ovo je sreca. tako. ubijenog rukom nepoznatih i nepronadjenih ubica. Mozda je moja svijest jos bila zbunjena pred tom neobicnom istinom. u kojem nikako nisam mogao da zamislim bivse stanovnike: kao da je bilo pusto odvajkada. Nista drugo me se nije ticalo. svakom zilicom. kao djeca. Porodica mi je prosla gore nego da je bila na Hocinu: otac.otkrivsi se prvi put pred ma kim. spremne na sitno zakidanje. Svejedno na neki poseban nacin. Kao da sam se nadao da ce se vratiti sjecanja. njihove . svi su pomrli od kuge. Ni sebe nisam mogao da zamislim u toj kuci. Nisam to govorio. Niko me nikud nije pozivao. nekad. Obuzela me mirna ravnodusnost. pa su pustile da sve pokrije zaborav. jer nisu visili nad ponorom. koju hiljade drugih nije moglo da razumije. Trosna porodicna kuca je izgorjela. i zivi su zurili da ih zatrpaju gdje bilo. nista mi nije nudio. dobrodusne. tada mi je bilo svejedno. kao u dobrodusnoj svadji. Malo je ljudi u gradu moglo da kaze. niti sam ja trazio. zapalili nehotice. izdrzljive u nevoljama. Licili su mi na male. Ponekad bih otisao da vidim pocrnjele zidove i mrtve oci mrtvog zdanja. niti sam imao kuce. nisam imao nista. nepaznjom. ali je moje tijelo potpuno shvatilo njen znacaj. Nisam imao zaposljenja. Sve neobicno. vedre. stotine su umirale u jednom danu. nisu ni prilike mene: susreli smo se. bijedno i zalosno. Ovo je visak. po cemu se moglo zakljuciti da nisu ceznule za istinom. ili u vedrom pricanju o svemu i svacemu. mozda ce mi biti potrebna. ne radujem se. ili nebo. nisam htio. Vidio sam toliko smrti. a bilo mi je svejedno. sve kako ne treba. Bili su pitomi i bezopasni. Ime joj je Tijana. na kamenu. Vlasti nisu ni dugo ni pazljivo trazile ubicu. do kraja. mozda samo ja. Kad sam dosao s vojne. miroljubive. Slusao sam vrapce i njihovo smijesno cavrljanje. Drugi to nisu mogli. I djecu sam volio. cak ni moguci sutrasnji bol. Ali nisam ni ja birao prilike. jer nisu posli mojim putem. u stvari. Satima sam sjedio pred Begovom dzamijom. Ali sam se toga sjetio kasnije. ne tugujem. Ni grob im nisam znao. vocke otrnjavile. i samo radi mene. ne znam kako. povrsne. ili su je znale. kao ptica i oluja. prije dvije godine. malim zadovoljne. Zivio sam. ziv sam. svoj drugi. Mogao sam ljudima izgledati cudan. zapalili su je Cigani kad su se zimus sklonili od zime. Basta je razvaljena. sestra i tetka. obicne ljude. kao da sam izgubio razum. pomalo svadljive. Trazili su mi da prodam. ne znam od koga. kci je pokojnog Mice Bjelotrepica. ili nista. da mi je vlastito izbavljenje izgledalo kao neocekivani poklon.

radostan smijeh. zatvarao sam oci i usi. poluglasno. i pustao da mi preko ruke prelazi obli talasic. sirokog kao more. Stigao je pred dzamiju sutradan. zbog nje je od jutra do mraka vukao tesku kalaisanu posudu punu zasecerene vode. i sjecanje. a kako mu je zena umrla ranije. nimalo srecan. za sebe. spokojno. zatvorenih ociju. neprestano. zbog nje se nije ni zenio. Kad sam odbio. i otisao pognute glave. zutih ocnih kapaka. gdje se odmarao i pjevusio tolike godine. Skinuo bi s ramena tesku posudu sa serbetom. Znao je svega nekoliko rijeci jedne jedine pjesme. A onda i mir uznemirio. Sjena njegova je pala na mene dok sam sjedio na obali potoka. Umro je iste noci. Kao da je zelio da s nekim podijeli nesrecu. Trideset godina izdrzava slijepu majku. siromasni serbedzija s Vratnika. gdje je drzao ergelu konja. ali su malo marili jedan za drugoga. uznemiren. izgledao je kao samrtnik. djeca prilaze. uzimao vakufska imanja pod zakup. da mu pomognem u upravljanju tolikim imanjem. Tako je Saliha Goluba preko noci snasla sreca kakva ni u snu ne dolazi. i sjeo na kamen. da pocnem neki posao. . stekao veliki imetak o kojem se culo tek kad je umro. od radosti. poceo bi da pjevusi. koji je licio na zenu vise nego Golubova majka. naslonjen na zid.zvonke glasove. i zivot. sipaju serbe i piju. pocinjuci iznova cim dodje do ruba svog kratkog pamcenja. dragajuci me. Na Glasincu. imanje je ostalo bratu Salihu i majci. i ponudio mi novac. ili od tuge. Zurio sam u blistavu vodu. i misao. sve sto sam zelio. ili da podjem s njim u Gorazde. bio sam gotovo srecan. Kad zaspi. kad bi se potukli. satima. Taj brat iz Gorazda posjedovao je sume i cifluke. Iz tog sna me probudio Mula Ibrahim. Majka mu se uskoro udala za hodzu Sahinpasica. Sve je otjecalo. mirno ispricao sta mu se desilo. ne misleci. volio sam mir. Volio sam sve sto nije rat. Poceo sam da trazim vodu. ubili su ga hajduci Becira Toske. Bilo mi je lijepo. Mozda zbog hocinskih barustina. davao novac u zajam s lihvarskom kamatom. ozaren. Zivot je prevario samo Saliha Goluba. Salih se nije zacudio. Pogledao je svoje mjesto na kamenu. I to je bilo sve sto sam htio. ili zbog mutnog Dnjestra. a on bez imatka. brzi topot bosih nogu. Salih Golub je imao brata u Gorazdu. sve. o djevojkama sto tuguju za mladicima koji odlaze u rat. Blijed. Ja im se osmjehujem. bezazlenu grubost njihovih rijeci. i samo to pjevao. tesko disuci. Kad bi se odmorio. A mozda i s toga sto sam vodu mogao mirno gledati. tekucu. mrsav. kao da je ziv stvor. Nisam vise dolazio pred dzamiju. tiho sa zuborom. I on i ona imali su po sedamdeset godina. Samo. bistru. Niko nikog nije prevario: ona je bila bez vida. plitku. Pred dzamiju je dolazio i Salih Golub.

. nisam ljut ni na koga.Od cega zivis? Opet sam slegnuo ramenima. i nije nam ostalo nista drugo vec da se naviknemo. vrela i zagusljiva ljeti. Radices kod mene.Poludjeces ovako sam. . . uhvatio sam se nesvjesno. A volim raditi s poznatim covjekom.I sta radis? Slegnuo sam ramenima.Zasto? . u Mudzelitima. . .Necu. da umilostivimo neciste sile smrada. . Neces se obogatiti. kad ne radis. Mozda sam mislio da cu lakse isplivati. . . na smjenu palili tamjan i mirisno korijenje anduza.Ne znam. ali nisam odgovorio. malena i neugledna. zindanski hladna zimi. Radices.Jesi li svaki dan ovdje? . pod sahat-kulom. I ja hocu da pomognem tebi.Nista mi ne dugujes. . Radnja je usred carsije. pa smo Mula Ibrahim i ja. Ali je to kadjenje malo pomagalo. Mula Ibrahime. . zvucalo je zabrinuto.Ne sanjam teske snove.Nista mi ne dugujes. Ko kutija. Treba mi pomocnik. Koliko mogu i koliko je posteno. .Svaki dan. . ili kad bude manje posla.Radnja je lijepa.Pomogao si mi kad mi je bilo najteze. Zvucalo je sazaljivo. Nasmijesio sam se. . I to mi je svejedno.. ali ce smeksati. niti je vazno. doci ce godine. Smijao sam se: . Nisam znao od cega zivim. Kad sam ugledao camac. Ruka ti je sigurno otvrdla. doci ce bolest. Sta ces onda? . uz javne nuznike sto su zaudarali nepodnosljivo. ne znam.upitao je.Ne vracam dug.Doci ce zima. .Navikao sam na ovu vodu i na tisinu. nisam ni tuzan. i platicu ti.Zar ti ne dosadi gledati u vodu? Pogledao sam ga zacudjeno: kako mi moze dosaditi! .Dokle ces tako? . . kao u bogomolji. . Kako hoces.Jesi li ljut na koga? Jesi li tuzan? Sanjas li teske snove? . koliko mozes i koliko hoces.Gledas? .Otvorio sam pisarsku radnju.Pa.Docices ovamo.

Covjek se navikne na svaki smrad. vidis. . necijoj podrsci. Dvije lubenice pod jedno pazuho ne mozes staviti. i sto je jos ljepse. kad se vrati. . .Amin. umrla su od kuge. hartije. i bez izgleda na ma kakvu sluzbu a ne gospodarsku. Kod kuce je nasao dvoje djece manje nego sto je ostavio. a imala bi pravo. misijih ogrizina. . kao da je htjela da ga bogato obesteti za sve ono vrijeme kad ga je uporno zaobilazila. U vojsku se prijavio bjezeci od jednolicne duznosti dzamijskog imama i djecijeg ucitelja. Mula Ibrahim je odgovarao dobrodusno.Uzaludne. vec cini sto mora. Rekla mu je samo: . Mula Ibrahim je toliko zadovoljan ovim poslom. kupio nesto namjestaja. samo je zahvaljivala bogu sto je ostao ziv. A do vjesala jos ima nade. jer bi se s preostalo troje djece mucila do kraja zivota da je on poginuo. A njega je dobro posluzila. bez novog odijela. Zasto ne bih pokusao? Zasto bi za svojom srecom morao trcati na kraj svijeta? Otisao je bogatom Sehagi Soci i pozajmio novac da otvori pisarsku radnju. . Omamila ga je pomisao na pedeset grosa pisarskog ajluka. s lijepim smijeskom i bez pozivanja na bozije ime. A birajuci izmedju cistog vazduha sa sirotinjom. Dao mu je bez rijeci i bez priznanice. Neka nije gore.Kakve-takve. I pomogao je: musterije su pocele da dolaze u vecem broju nego sto se nadao.Sto rekao onaj pametni covjek kad su ga vodili na vjesala. pribor za pisanje. dva dobra tesko mozes sastaviti. nekom polozaju koji nece biti sirotinjski. pametan covjek nece mnogo razmisljati. sastavljajuci kraj s krajem. A znao je (tako mi je rekao kad smo pred . malo je uredio. ocistio radnju od cirisa.Kako moze da ti odgovara? . Zena mu nije predbacivala zbog tog nekorisnog lutanja po svijetu. A meni bas takvo mjesto treba.Evo kako: zasto su javni nuznici ovdje? Zato sto je ovo srediste carsije. A ovaj smrad. uz nesebicnu pomoc onih koji nisu isli u rat.Sto da se u tim godinama lomis po svijetu? Zar ne mozes biti pisar i ovdje? Kao da je od bijesa isao u rat! Sirotinja ne bira. meni upravo odgovara. jer smo bili sami: . a jos vise od osamnaest grosa plate na godinu. i on se uvjerio da zenina grdnja moze biti vrlo korisna.S pravom! Mogli su ga odmah ubiti. uz besplatnu hranu s vojnickog kazana. moleci se bogu da mu pomogne. da je pravo cudo kako ga nije ranije pronasao. bez zdravlja. i ako te sreca posluzi. Nasao je i ducan (knjigovezac Ibrahim Paro poginuo je na Hocinu). i sjeo da ceka musterije. i zahvalio bogu sto nije nasao vise.Ja uvijek kazem: neka nije gore. A onda se poceo navikavati na tu misao. bez kamata.. a potajno se nadao i nekoj sreci. kao neki drugi. . ako je primis kao savjet. i smrada sa zaradom. i ne bi mu ostalo ni tih nekoliko casaka zivota. pod nogom je svakome. I to je bolje nego nista. A vratio se bez pare.

Tada sam poceo da mislim. posrtao rukom po hartiji. neraznjezen i nerastuzen. kao da im je srce otvarao. lakse je naici na rdjava. druge djece i nema. zadovoljavao ljudsku potrebu za trazenjem zamisljene pravde. ili bi se zacuo lelek od kojeg sam se zagrcavao. i zagusen uzbudjenjem. za prevare. Kuliju i druge gradove sve do Dunava. ni musterija. nevracen. i ne znajuci. koji su mu poklonili zivot. i citao je svaku neizgovorenu misao u njima. pa sam se neprestano cudio zivotu koji nisam poznavao. nepismene zene su u jatima dolazile u nasu radnju.vece prvoga dana isli kuci). Sta bi s istinom? Mula Ibrahim mi je velika tajna. A kad su vojnici opet pozvani u rat. I ja sam to znao. i musterijama. cedo moje rodjeno. da nije bilo bozije milosti. a niko vise tamo i ne zna da su pod Hocinom ikad vojevala dva brata s Alifakovca. jer ce se u ratnoj guzvi zagubiti. Zbunjeno ga posmatram. oslobadjao ih je muke ispovijedanja i mucanja. za neki davni inat kojemu je vec i razlog zaboravljen. da im pisemo pisma muzevima i sinovima. utajen. da li su i moji roditelji slali ovakva pisma. sve primajuci kao obicno jer je ljudsko. i da li i sad pise. Otrgao me. saljuci ih na trecu cetu. zaista. Da li je berber Salih s Alifakovca pisao pisma dvojici svojih sinova. i oslobodio cudne omamljenosti. pa mi se ponekad cinilo da je cio svijet iscasen i da zaudara kao javni nuznici pored nase radnje. i nehotice. i mene. budio nadu i pravima i krivima. nicemu se ne cudeci. vec iz ljubavi: usnio me u srcu. covjek je trosio opste. Ahmeta Sabe. da ne bi bilo ni ove radnje.Zar nije lijep ovaj nas posao? . S paznjom je primao zene i starce. a ja ne mogu da mu kazem istinu. za pokretanje parnica oko imetka. a mene poceo da trazi cim se malo sredio. i mladim pomocnikom. Brailu. sav prkos i ludilo. preotet. . sve pohlepe. nista ne osudjujuci. da se cuvam nazeba i da se sto prije vratim. naviknuto ih slusao. za ispravljanje stvarnih ili izmisljenih nepravdi. ali nekako prisno siguran. tonuo sam u ovaj cudni posao. zadovoljan i sobom. i sam pisao. ni srece. od koje je ostalo samo ime. za uvrede. Ja sam pisao cekajuci da mi kazu sta zele da saopste. A Mula Ibrahim je dobro poznavao i njihove duse i njihove prilike. srecan sto me otrgao iz ravnodusnosti i opasne samoce. Pisali smo molbe za zaostale plate starim ratnicima. razgovarao o strasti. Jer. i sto je bas on na mene naisao. pa su mislili da sam nevjest. Nije cekao da mu ista kazu. Sve vise. ili ce ih naci mrtve. A Mula Ibrahim je mirno poslovao. pisma koja nece stici. srecan sto postoji takav covjek na svijetu. za koji sam jedva i cuo da postoji. Mozda je i on osjecao srecu sto je ziv. i ne znam gdje da ga smjestim izmedju plemenitosti i hladne poslovnosti. ima ih mnogo vise. jer su Rusi osvojili Bender. pisala sam ti prije . I nije ovo ucinio iz zahvalnosti. slusao o pohlepi. ispunjavajuci ih povjerenjem koje je tesko objasniti. sve tuge i nevolje. pa se otac ljuti kako su mu sinovi nepazljivi i ne zure s odgovorom. mozda nije mogao da zaboravi smrt koja ga je bila scepala. govoreci naglas: "Dragi moj sine. Otkrivao mi je nalicje zivota. Ismailiju. pa smo se saplitali i ja i onaj sto je govorio. pa se cinilo da je iznad ovog jada. Zahvalio se bogu na milosti. nepotrebne rijeci.pitao me vedro. mrtve i neupotrebljive. Svi jadi svijeta slijevali su se u ovaj smrdljivi ducan. Ili njegovu srz. iako je zivio od njega. zato me zbunila ova dobrota. za novac.

nesrecnica i ojadjenica. I bio sam zadovoljniji nego sad.rekao je. Tada sam ga mrzio. zahvaljujuci bogu na milosti. Ahmete Sabo! ... nece li zvekir udariti na avlijskim vratima.U tvojim godinama ja sam dobijao upola manje. prijatelju.. u nedodjin. majka ko majka. al da mi je makar da cujem glas o tebi.. Da je vlast pametna.. zavrsi to! A kad bi napisao pismo. doci ces. slusao to tugovanje i hrabrenje. naredila bi svima: udicu u sake. ali postane najveca strast. Mejra pita za tebe svaki dan.. Mula Ibrahim je bio potpuno miran.mjesec dana.Plata ti je dobra . osjecala se u tim rijecima. suzbijajuci ozivljena sjecanja. a od tebe ni cusa ni glasa. Po danu jos djene-djene. (zar ne pita vise? Udaje se?).. nepomican. cim je stotinu konaka daleko od svog djeteta.. prepuno ljubavi i ljepote.Zasto ne lovis ribu? Izgleda velika ludost. ili ce neko donijeti glas o tebi. kao sto vidis. pa na rijeku. nezadovoljene. I rekao sam mu to. Od dva potpuno razlicita covjeka u njemu. slusao kako voda tece.. luda. (de. I brani covjeka od njegovih ludosti. I dok sam ja. nemoj sad plakati. stara stotinama godina. rastuzen. cak i neprobudjene." Zaustavljao sam ruku i slusao te lijepe rijeci sto su licile na starinske pjesme. Miran sam. nadam se. Mula Ibrahim me savjetovao: . Svijet se moze rusiti. mislio sam. nijednu zelju mi nije oduzeo. Cekam. ali ti on ne moze pomoci. i zaduha mi je gotovo sasvim prosla. dobro nam je. poslovno bi uzimao novac za trud i stavljao ga u cekmedze. (bijese li tako?). lovi ribu! Ne bi bilo buna ni nereda.. da ovo svrsimo). sjedeci na obali. sto i jest. nije mi potrebna nikakva ludost. sve su bile na okupu. Zaista. Tuga. al po noci mislim samo na tebe i na oci tvoje lijepe. pa ne mogu da zaspim.. i sagorjece na nekoj komordzijskoj vatri. Ruzno je zaradjivati na tudjoj nevolji. zabavim se poslovima. ljubazno preporucujuci musteriji da opet dodje. . Ali mi platu nije povecavao. Za nas ne brini. ne saleci se. koji je pravi? Uvece je zapisivao svaku paru koju je primio. a ti ces... i da nemas vremena da se javis svojoj majci. (znam da nije dobro. Kazem ti: lovi ribu. . Kad bih nasao vremena. buljiti u vodu. u tim pismima pisanim vise za one koji salju nego za vojnike. djevojke pitaju za tebe svaki dan.Ne mislim dizati bune. a njemu ce ovako biti lakse). jedva uzdrzavajuci suze. Znas li sta je najljepse u zivotu? Zelja.. Znam da ti nije lako u tom nesrecnom ratu.. Nisam se brinuo nizasto. i upozoravao me: Hajde.. u prvoj hladnoj noci. Ne ljuti se sto ti cesto pisem. Cak je primjecivao da mi ruka stoji nad nezavrsenim retkom.. . isao bih do Darive ili Kozje cuprije i.. Najveca mudrost u zivotu je da covjek pronadje pravu ludost. a slali su ih u vjetar.

Isuvise. Zastao sam. nisu plakali. Eto.Zasto su ih zadavili? . uciniti stogod sto se tesko popravlja.Zasto ne pises. zasto! Prvi put otkako smo zajedno. culi su sta se dogodilo. zena imama i jednog seljaka (druga je na porodu. u uzbudjenju.Sta hoces da ti kazem? Tolike ljude su pobili. Dzaba. A onda sam se sjetio da je on podozriv prema svemu sto nije pravilo i zakon. Ahmete Sabo! Smijao sam se. Glas mu je tih. zato sto Zupcani nisu htjeli da daju ratnu pomoc. rodjaci. sinovi. a dosli su s kolima. ukocen. Ja cu im napisati tu molbu. zaprepasten njihovim mirnim pricanjem vise nego nesrecom. vazdan stvari ima da se posvrsava. Bojim se sta ce biti kad se probudis. ali je pravda bila brza od rodjacke brige. sinoc je imam zadavljen u tvrdjavi sa jos dvojicom seljaka. sutra.. a ja sam gledao za njim. ali se nisu tuzili. da ih spasavaju. jer nema razloga za cekanje. Koliko li je razlicitih ljudi u tom covjeku? Zupcani su dosli u gomili. tamo im je sva rodbina. pa bi ih sutra rano. vise im u tvrdjavi nisu potrebni. zivot je tezi nego sto sam mislio. zbijeni. . nezadovoljstvo pobunu. drzeci se jedni uz druge. usmrde se. Rodjaci su odmah dotrcali. odvukli u selo. i promuklo dubok. rekao je brat imamov.Zasto? Pitas me. a ti trazis razlog zasto su zadavili imama i dva seljaka iz Zupce! Lovi ribu. jer je izgledalo da se podsmijeva. vidio sam da je uznemiren.vec su mrtvi. imaju mnogo posla kod kuce. a i ovako ce izgubiti dosta vremena. Ja sam bio daleko od misli na pobunu. zuri im se. Usamljenost radja misao. hoce da kaze . braca. zato mu se nije dopadalo moje usamljivanje. pa mole da im se daju tijela. ljeto je. Danas su culi sta se desilo. kao da ga gusi uzbudjenje. na moju srecu i veliko cudjenje. Toga se i bojim. ali ustreptao. ako je ikako moguce. da ih sahrane u Zupci. zabrinut: mogao bi. zbunjeni. Lovi ribu. a nije ni dobro mrtvace dugo drzati nepokopane. misao nezadovoljstvo. pa ce pisati molbu da im se izruce lesevi. kako su mi rekli. Ahmete Sabo! Izasao je na sokak. . samo sam lijeno sanjario. Stajali su u malom ducanu. u gomili. kao da se pravdaju). . Voljeli bi da to bude odmah. . Nabavili su tri tabuta. Jednog dana mi je rekao da ce u radnju doci rodjaci imama iz sela Zupce. efendija? Jedva sam pokrenuo ruku da dovrsim molbu kadiji.

Kao da ih se ne tice. . Niko. trake. upalili ih. poduzetan. Niko se nece staviti da stavi sliku janicarskog odreda. .Mula Ibrahim se vratio s nekim zamotanim stvarima. Na njih sve udara. A zvijezde? Kako izgledaju mjesec i zvijezde? Divno. i zemlja. i sliku jednog janicarskog odreda kako veselo odlazi u rat.Najmanje se govori kad te se najvise tice. Stavili smo svijece u prozor i. i ljudi. cekaju svoje leseve. naplatio. Ne bi bilo cudo da sam zaplakao ili zaskrgutao zubima. Ali. na prozorske okvire. i Zupcani su izasli. mnostvo sarenih zvijezda i siljatih rogova polumjeseca naselio je pisarski cumez. ni rijec zalbe nije rekao. zaglavivsi se u vratima. . gradili smo nebeski svod pored gradskih nuznika. bilo je ruzno. Potpuno su me raskrojili cutljivi seljaci iz Zupce. a ja gledam u ovo sareno cudo i . Drzi ovo! Gledao sam ga u cudu: kakva je ovo sala? Nije bila sala. da se divimo. pa izasli na sokak. lijepili smo na staklo.Niko ni suzu nije pustio. a u prozor smo stavili sliku Abdul Hamida. Oni sad sjede u velikom tudjem gradu. sta ce mi to sad? Ovo nije istina. Oturao sam od sebe misao sto me salijetala. gotovo razdragan. Ozbiljno je radio neozbiljan posao. kako je vec pao mrak.Je li gotovo? Rekao im je cijenu. Makazama je rezao obojenu hartiju. a ispod nje smo napisali: Alah nam je darovao nepobjedivu vojsku. zvijezde. Gledao sam za njima. Bilo je bijedno. ovo je proslava. a ja sam se smijao i prijateljevom odusevljenju i svome gadjenju. sav mu se predajuci. isijecajuci polumjesec. Mula Ibrahim je odusevljen svojim djelom: Je li lijepo! Lijepo je.Sutra je rodjendan sultanov. A i navikli su na muku. bilo je smijesno. s natpisom: Neka nam te Bog pozivi jos dugo godina.Zasto? . Hoces li mi pomoci da okitimo radnju? . i nebo. da sam i ja bio u toj nepobjedivoj vojsci kad je bjezala preko Dnjestra.

smijem se, smijem, smijem. Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostace samo suze. - Prestani! - saptao je Mula Ibrahim, prestravljeno se osvrcuci. - Cemu se smijes? Sta je toliko smijesno? Ne znam, mislio sam, ne znajuci sta je smijesno, ni cemu se toliko smijem. Jesmo li okitili ducan i upalili svijece ispod sarenih zvijezda i junackog sultana zato sto su ubijeni imam i dva seljaka iz Zupce, i to sad njihovi rodjaci cute u mraku, cekajuci jutro, da ih mrtve ponesu sa sobom? Ili zato sto su pod Hocinom izginuli svi moji drugovi? Ili sto berber Salih s Alifakovca jos ceka svoje sinove? Ne znam zasto se smijem. 3. Sreca, ipak

Isao sam sokacima, bez cilja, nikud, a nasao se pred pocrnjelim zidovima svoje kuce, nigdje. Zar kod nas svaki pojas pocinje sve iz pocetka? Ta mrtva proslost i nikakva sadasnjost, te crne rusevine svega sto je bilo, na kojima ne mislim nista graditi, ipak su nekakva spona s necim. S cime? Prepoznajem staru mjesecinu, lici na onu iz djetinjstva, sad vara, srebrom prekrivajuci garez. Jesam li je gledao iz one svoje sobe, gore, sto je sad nema, ili pod hocinskom utvrdom, zamisljajuci da sam ovdje? Vec dugo se u meni mijesa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se desilo to sto mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjecanja mirno prelaze, smjestajuci se ondje gdje im je zgodnije. Lice na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, cak je ugodno: ne osjecam potrebu da ista razrjesavam. Kad sam cuo njen glas, zacudio sam se. Zar ovdje ima ikog zivog? Poslije sam se pitao: kako me prepoznala? Je li znala da samo moja sjenka moze doci na ovo grobiste? Ili me vidjela kad sam ranije dolazio? Prisao sam ogradi, samo da se pozdravim, bili smo komsije, a otisao sam kad je sahat na kuli odbio ponoc. Tijana, izgovarao sam poluglasno, zacudjen. Tijana. Niz cijelo kameno stepeniste, sve do carsije. Tijana. I nista vise, samo to neobicno ime. Kao da sam udaren. Sta je meni ta djevojka? Sta to ime, sto odzvanja u meni kao zaljuljano zvono? Ali sam se tjesio da nisam bio pametniji ni kad sam se penjao prema bivsoj kuci. Svijece pred sultanovim slikama su pogasene, ne vide se zvijezde od sarene hartije u prozorima, zaboravio sam seljake iz Zupce

koji spavaju na nekoj pijaci, pod kolima, cekajuci jutro i svoje leseve, nisam znao zasto idem gore. Stajao sam mrtvo prisutan, muklo je tutnjalo u meni, kao u pustoj pecini, kad me davni djetinji korak doveo do zgarista gdje nije bilo uspomena. A kakve su i mogle biti? Zestoka a neodredjena ceznja nadvijena nad dragim, neljubaznim gradom. Djecija soba, naseljena vrelim slikama maste bez cilja i uporista. Otac, dakle kao mjesec, koji je cijelog zivota lakomisleno gubio sve sto bi stekao; majka, koja nije mislila ni na djecu ni na boga, vec na njega, oca, i koja je sigurno umrla od zalosti za njim, a ne od kuge; sestra, s kojom nisam znao razgovarati, jer je iz nekog drugog svijeta; tetka, dosadna sa svojom placnom ljubavlju i siktavim pricama o muzu, sto je, nezahvalnik, pobjegao nekud u svijet, cemu se nisam cudio. Gore, iznad izrasle haluge, bila je oceva soba, u nju sam smio uci samo dvaput godisnje, na dva Bajrama, da se poklonim i poljubim mu ruku, divnu, bijelu, neradnicku. Sad i to izgleda kao san. Nista im ne zamjeram, pa ni to sto mi nisu uspjeli ostaviti cak ni uspomene. Zivjeli su kako su mogli, i sigurno nisu zeljeli da na ovom grobistu stojim prazan poslije njihove smrti. Nikad to nikome nisam rekao (ima pravo Mula Ibrahim, najteze se govori o onome sto te se najvise tice), a ispricao sam, vec druge veceri, djevojci iz svog bivseg komsiluka, o kojoj ni trenutak prije susreta nisam mislio da li je ziva ili mrtva. Prve veceri govorio sam o vojni, toboze ne o sebi, a ispalo je sve o meni. O meni je rekla i ono: boze, kako su ljudi nesrecni. O meni i o svim ljudima. Da li i o sebi? I samo je to rekla. Cutala je i slusala. Vracajuci se niz kamene stepenice (nasmijala se kad je sahat otkucao ponoc), nisam se cudio, iako sam znao da je cudno sto sam gotovo nepoznatoj djevojci ispricao ono sto nisam nikome, sto sam tek pred njom slozio u rijeci. Govorio sam zato sto je bila mjesecina, sto u tim izgorjelim zidinama nije bilo mojih uspomena, sto su se dvije tanke bijele ruke njezno savijale po truloj ogradi, sto su zamisljeno a blago gledale crne djetinje oci zrele djevojke, sto me slusala kako me nikad niko u zivotu nije slusao. Nisam to sebi objasnjavao, nije bilo potrebno. Znao sam samo da sam se zaustavio. Uspostavile su se granice. Nismo se dogovorili, a sutra uvece smo se opet nasli na ogradi izmedju dvije baste. I trece vece, i cetvrto, i ljeto se ohladilo, a mi smo se krili mrakom, ne zeleci da iko sazna koliko smo postali potrebni jedno drugome. A svi su znali. Sve vise sam s njom, i kad sam sam. Odnosim sa sobom njeno ime, i blistavu sjenku ispod drveta. I pun sam njenog dubokog glasa, ljepsi je od zubora vode.

Zvijezde od hartije i sultanova slika ostale su na prozorima ducana za neku drugu svecanu priliku, i nisu vise smijesne. Ne vidim ih. Rastreseno pisem zalbe sudu, ili pisma vojnicima, i ponovo procitavam, da ne napisem: voljena moja. Bilo bi smijesno da to kadija procita na tuzbi zbog nekog duga. U jesen sam joj predlozio da se vjencamo. Iskreno sam to zelio, nisam mogao zamisliti da ce biti nekako drukcije, ali sam posteno rekao da sam rdjava prilika, nemam nista niti ima izgleda da cu ikad imati, i ne dobija mnogo udajom za mene. Mozda nije ni pravo da joj to nudim, ali mi ljubav daje za pravo da budem nepravedan. Voljecu je, i necemo imati nista, je li joj to dovoljno? Ali ona je jos ludja od mene. Voljecemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. Nista mi drugo ne treba. Nasalio sam se da ce nam u pocetku sigurno biti lijepo, a poslije, kad joj dosadim, snalazicemo se kako znamo, osvjezavacemo nasu ljubav, kao stari Dzezar, koji se tri puta rastajao i ponovo vjencavao sa svojom zenom. - Bez potrebe je mucio i sebe i nju - pobunila se Tijana. - Trebalo je da nadje zenu s kojom se nece nikada rastati. Ili da zivi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otici. - Ti bi otisla? - Otisla bih. - Zato sto me ne volis? - Zato sto te volim. Nije mi sasvim jasna ta zenska logika, ali sam znao da govori istinu. I bilo mi je drago sto to kaze, mada je zvucalo suvise ozbiljno i neopozivo. U tom trenutku nista drugo nisam ni zelio. Uskoro smo se vjencali. Mula Ibrahim, i prvi ducanski komsija, stari Omer Tandar, berber, bili su nam svjedoci. Tijana Bjelotrepic, kci pokojnog Mice i pokojne Ljubinke, postala je Tijana Sabo. Mula Ibrahim se nije iznenadio kad sam mu rekao, mada je sigurno mislio da je to prolazna ludost, i da se necu bas ozeniti (hriscankom, i jos siromanom!), ali nista nije rekao protiv moje odluke. Vidio sam mu cudjenje na licu, ili sam ga ocekivao pa mi se cinilo da ga vidim, ali ono sto je kazao i ucinio, bilo je posteno. Pohvalio je djevojku i njenu porodicu, pohvalio moju odluku, ponudio se za svjedoka, zamolio i veselog hadzi-Omera da ode s nama do kadije, a onda nas odveo svojoj kuci, gdje nas je cekala prava gozba. Tiha Mula Ibrahimova zena primila nas je srdacno, zbog neceg zaplakala kad je poljubila Tijanu, pokazala nam troje djece (dvoje je umrlo; hadzi Omer se smijao: smrt uzme, oni odmah namire), i gledala nas, gledala, neprestano, i tuzno i veselo, kao majka. Poslije sam se sjecao tog njenog saucesnog pogleda, i mislio kako nas je zalila zbog svega sto nas ocekuje u zivotu.

Poslije rucka kod Mula Ibrahima, otisli smo u moju ruznu sobu, i gledali se zbunjeno. - Bilo je lijepo - rekao sam. - Vrlo lijepo. - Docekali su nas srdacno. - Zato sto su dobri ljudi. - Jesi li zadovoljna? - Jesam. - Ne bih rekao. Nesto te muci. - Malo sam zbunjena. - Zasto? - Ne znam. Proci ce. - Mozda ti je zao sto nikog od nasih nije bilo. Mojih nema, mrtvi su, a tvoji su ljuti. Sta mozemo. - Sjedi kraj mene. Daj mi ruku. Cutala je, pribijena uz mene, kao da trazi zastitu. Preboljevala je sto su je njeni napustili. Navikavala se na mene. Sad nikoga nemamo ni ona ni ja, hocemo li biti dovoljni jedno drugome? Kakvi su bili njeni djevojacki snovi, kakav je bio onaj zeljeni koga je zamisljala, da li je i u najruznijem snu vidjela ovu strasnu sobu, koja je i meni odjednom postala nepodnosljiva? Da li da je upitam, ili da je pustim da se navikne na ono sto ce biti njen zivot? Tada je neko pokucao na vratima. Ko bi mogao da bude? Nikog nismo ocekivali. Otvorio sam: nepoznat covjek je stajao preda mnom, cudno ozaren, ovlazenih ociju, sa srecno sjetnim smijeskom, kao da je pobjegao sa vlastitog pogreba. Nije izgledao narocito pametan, tako raznjezen, a sigurno ni ja: zacudjeno sam gledao njegovo lice obasjano srecom, koja mi je bila nepoznata kao i on. Rekao je da trazi mene, i da zeli samo da me vidi. On je Ferhad, blizi rodjak moje majke, a nije cudo sto ga ne poznajem. Prije dvadeset godina, za vrijeme pobune brace Morica i Sari-Murata, pobjegao je u Valjevo, i sad se, eto, vratio. Potpuno sam bio zaboravio za tog svog rodjaka, o njemu sam slusao u kuci, a zaboravio sam i zasto je pobjegao, i na cijoj je strani bio, na strani brace Morica, ili gradskih trgovaca. Ali mi je bilo drago sto je neko od mojih, a zaista kao da je ustao iz mrtvih, dosao da me posjeti upravo u casu kad smo mislili da nikog svog nemamo. Ponudio sam da sjedne, on se pozdravio sa snahom, kako je lijepa, rekao je, dar nam nije kupio, jer je kasno saznao za vjencanje, i zurio je samo da nas vidi, a dar ce donijeti sutra. Pricao je, pricao, pa bi zacutao, obasjan nekom radoscu, uznemiren neznanom srecom, meni sasvim dalekom, a ja sam mislio kako je sve to cudno. Samo dvadeset godina je proslo, a sve se zaboravilo, i

braca Morici, i Sari-Murat, i njihovo bezakonje, i ljudi koje su pobili. Izdalo je i narodno pamcenje, pa se pjevala tuzna pjesma o vjesanju dvojice brace, kao da su junaci a ne surove siledzije. I mozda bas ta pjesma, u kojoj je narod stvarao junake od onih koji to nisu, i taj zaborav, kao da je sve stoljecima daleko, doveli su moga rodjaka u Sarajevo. I ceznja za rodnim gradom. Govorio je o toj ceznji suznih ociju. Nije mogao da spava, nije mogao da jede, cinilo mu se da ce umrijeti od tuge, satima bi sjedio sam i zamisljao svoj grad, korak po korak, kucu po kucu, bojeci se da mu slika ne pobjegne, kao utvara. Stotinama, hiljadama puta prolazio bi poznatim sokacima, i mislio kako covjeku nista nije vaznije ni draze od zavicaja. A danas je hodao, hodao, po pravom gradu, obilazio poznata mjesta, ljepsa su nego kad ih je zamisljao, tamu, u dalekom Valjevu, i sutra ce opet, cini mu se da nikad nece utoliti tu glad ljubavi. A ja sam se cudio toj ludosti. Da sam imao kud, i da mi nije svejedno, otisao bih na koju bilo stranu svijeta. I sad. Samo bih poveo voljenu zenu koju sam nenadno stekao. Nije utolio glad svoje ljubavi. Nije mi donio obecani dar. Omeli su ga. Sutradan ga je serdar Avdaga prepoznao, onako zanesenog i zablesavjelog zbog ponovo pronadjenog grada, uljepsanog dvadeset godina dugom zeljom, i prijavio ga kadiji. Odveden je u tvrdjavu i zadavljen. Zbog necega sto su svi zaboravili. Tada sam na Tijani prvi put primjetio cudnu uznemirenost. Izgledala je uplasena, dugo je cutala, odsutna, zagledana u jednu tacku. - Ako bismo otpatili svaciju nesrecu, sta bi bilo od nas? - umirivao sam je blagim dodirom i grubim rijecima. A nismo ga ni poznavali. Nismo mu se nadali, ni njemu ni ikome drugome. Uskoro smo zaboravili nerazumnog Ferhada koji je stradao zbog ceznje za rodnim gradom. Da ga nije toliko volio, bio bi jos ziv. Ali, ko zna. Koliko je bio lud, mozda je vise volio da umre u svome gradu nego da zivi u tudjem. Tako smo izgubili i tog jedinog rodjaka. Izasao je iz tame, dotle nepoznat, zivio samo tren, da vidi grad i nas, i opet otisao u tamu. Poslije smo se pitali da li je i bio, ili smo ga izmislili, toliko je sve licilo na ruzan san. Nekoliko dana poslije Ferhadove pogibije, pomenuo ga je Sehaga Soco. U pratnji svoga momka, Osmana Vuka, koji mu je vodio trgovacke poslove, svratio je u nasu radnju radi nekih darovnica skolama i bibliotekama. Znao je da mi je Ferhad rodjak, i pitao me o njemu, a ja sam mogao ispricati samo ono sto mi je Ferhad rekao. Budala, gundjao je Sehaga natmureno, budala! Eto mu rodni grad, eto mu zavicaj! povazdan gledao sokake, velis? Gledao smrad, gledao svoju i nasu nevolju. Rodio se ovdje, e pa cudna mi cuda! To je nesreca

Ako me to zanima iz obicne radoznalosti. kad mi se zgadi laz. mislimo samo na danasnji dan i samo na sebe.rekao je Mula Ibrahim oprezno. onda progovorim istinu. Vukojebine. Nemamo ponosa. Mozda zato sto smo po prirodi zli. za nasom divljom turobnoscu? . . Mula Ibrahime. Vucjak. za neodoljivom potrebom da cinimo zlo kad god mozemo. nemamo hrabrosti. bez svoje krivice. svoju srecu vidimo u tudjoj nesreci. ne tako cesto. pa je pokusavao da bar sebe ogradi: . A ljudi? Gadno mi je da govorim. Ispratio sam ga na ulicu. To je razlog da covjek place a ne da se raznjezava. Ako me nesto boli. Kukavica. nikakav razgovor necemo nastavljati. ljudi ko ljudi. Njegove rijeci su mi pale na dusu kao zeravica. preturiti preko glave jos teza vremena. a zivimo jadno i sramotno. lazem i sebi i drugima. Blatiste. Ne. lazemo. Sehaga. hrabro a opet mocno.. Glogovac. Sumorno me pogledao i izasao. Crni Vir. Sigurno nije istina sve sto govori. sirotinja. Gladus. Ili sto nas nesrece neprestano prate. glad. .Zemlja ko zemlja. Jadovica. cuo si za njih. Mi smo nesrecni.Eto! Sve cemer. plasljivo gledajuci u ozbiljnog Sehagu i nasmijanog Osmana Vuka. . izgleda. Paljevina. Za cime je ceznuo dvadeset godina.Zloselo. Mula Ibrahime. Sehaga. Nisam mogao a da ga ne upitam. bojao se mocnog Sehage a jos vise onih kojima se njegove rijeci ne bi dopale. isti svugdje . Mula Ibrahima je oblivao znoj. na veliko zaprepastenje Mula Ibrahimovo: . ali je najveca istina njegova tuga. Crno je. utulila vatra i iscilila potreba da govori. Sehaga? .. Neko manje. rekao je bezvoljno. a kamoli do . Vukovsko.Niti je zemlja kao druge. Biju nas. Smrdljak. sto nas je bog obiljezio. nesreca. Mozda zato sto je govorio bez zestine. rekavsi da bih volio da nastavimo ovaj razgovor. niti su ljudi kao drugi! Zemlja je bijeda. onda ne vrijedi ni govoriti. To su bile najcrnje rijeci koje sam ikada cuo. Utjeha je samo sto ce oni koji budu poslije nas zivjeli.Svi. zasto mi je potrebno tudje misljenje? On ne drzi ni do svog. Je i vam palo u oci kako se zovu nasa sela? Reci im. za pakoscu sto u nama zivi duze i jace i od materinske ljubavi. a mi smo i na tome zahvalni. pa se bojimo glasnog smijeha. bojimo se da cemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas.Seljaci iz Zupce. i pominjati nase dane kao srecne. nisu zli. Ali ponekad. Vojnici sa Hocina nisu zli. A zasto je tako? Ne znam. Zar je onda cudo sto se uvijamo. mirno i uvjereno. . Vukovije. krijemo. Zmijanje. neko vise.Zar smo svi zli. pobogu brate! Za ovom siromasnom zemljom. Ali se u njemu.a ne ponos. Osmane! .I ja tako kazem. kao zagrobne pjesme. Ali svi. u teskom vremenu zivimo. Trnjak.Ne treba sve gledati crno. i padale su na dusu tesko.

to je najvrednije.Tako govore svi lakomisleni. stvorice u zeni pohlepu. a meni ce postati teret. koje je zagadjivalo zivot. na ulici. postoji valjda i neka druga mogucnost za ljude osim straha. odavno sam slusao. Zbog svega sto mozes da ucinis. samiju. zbog uplitanja u nezgodan razgovor. to zajednicko mucno iskustvo. pamet u glavu! Znao sam to. Njegove brige su drukcije. .Svako se radja sa svojom srecom. kad joj se stare poderu. A sto sam ja? Siromasni pisar kod njega fukare. . Zato. tesko zeni s tobom. a mali se samo istope. Tvojoj zeni je isplacen njen dio imanja. i tesko djeci koja ce ti se roditi.Niposto! To nije paznja. . Posao sam jednog popodneva da Tijani kupim poklon na carsiji. Mula Ibrahim me upozorio. misli. ne budi ono sto si! Nisam mogao pristati na takvo beznadje. . vec ludost. zbog rijeci. pricinjava radost i posrzava ljubav.Zasto si pristao? .A bas sam mislio da joj kupim zlatnu ogrlicu! . zaboravi. bez ikakve potrebe.Dobila je takvu sitnicu da me sramota i pomenuti. a nase je da ne potonemo u ovom zivotnom vrtlogu. ali sam zapamtio taj nauk.Bas me briga. u radnji. Nista skupo! Vec nesto sitno a lijepo. Lako je Sehagi Soci. on je bogat i prebogat. Odakle mi toliki novac za ogrlicu! . da ne navikavam zenu na skupe poklone. Izgrdio me i Mula Ibrahim. u carsiji: pamet u glavu! Kao posljednji zakon. sve visoke cinovnike drzi u dzepu pozajmicama i mitom. ako nema u cemu izaci. ili ono sto misli samo danas. poslusacu: pamet u glavu.Rado bih ucinio tu ludost.tudjeg. Cak i mocniji ljudi stradaju. pogleda. Nasmijao sam se: . i cesto govori i ono sto ne misli. i svi se prave da ne znaju sta Sehaga govori. Ahmete Sabo! Bas zato da mi ne zgade ovaj novi zivot. Ali ako je nerazumna. oduvace nas kao prasinu. struk cvijeta. kad ne bih morao zivjeti sa svojih dvadeset pet grosa godisnje. a sutra. ili nesto korisno. To je lijepa navika. A sta ce meni to? . ako je razumna. i lijepu rijec. papuce. I nije nase da pitamo zasto Sehaga tako govori.Sta ja znam.Ili hoces da prijavis? . ako najsigurnija zastita pred bezbrojnim opasnostima. i zato: pamet u glavu! Boj se svega. .Ej. .ljubazno se iscerio strasni Osman Vuk. Pa dobro. . Neka samo kogod jace kihne.

Sta on to radi? Slusao sam zabezeknut. i veseo sam posao u Kujundziluk.odgovorio je Mahmut razlozno. . Zastao sam pred radnjom mahmuta Neretljaka: nesto privjesaka i sitnjurije visilo je iza prljavog stakla. ili zadovoljan neocekivano stecenom srecom. koji bi mogao da posvjedoci o dalekim putevima kojima je ovaj izgnanik prosao. ponovo zasjeo u istom ducanu. jer znam da mi ovaj cudni covjek zeli dobro. prsti su mu drhtali. oni malo placaju. zacin socnim nasim psovkama. Sigurno da ne znam.O zanatu vise ne mogu da radim. a uz to cu dodati struk cvijeta i lijepu rijec. perzijskim i grckim rijecima. drugo nista ne znam. unakazen. jevtine pafte. lancic. pravio je u ovoj radnji lazne pare bakrenjace. i ucim djecu. Za kaznu je prebijen i protjeran iz Sarajeva. . A ja od toga zivim. A sta ti je smijesno? Pa ti ne znas arapski. Deset godina je proveo u izgnanstvu. prsten od srebra. Radovao sam se povratku kuci. pustivsi ih iz tamnice svoga neznanja i njihove nedoumice. Poucavao ih je. da pokazem dobru volju. poslije pasijeg zivota u ratu. Ja malo znam. negdje na Istoku. ali se nisam naljutio na Mula Ibrahimovu rijec.Tacno je i jedno i drugo . I dok sam oklijevao da li da ga pozovem ili da odem. Mahmutov. taj niciji skitnicki jezik. ali ovoj djeci nece mnogo pomoci. posrcuci pod tezinom besmisla koji im je uzburljao mozak. i proturao ih kao prave. kasljucav. i sitne djecije. . Nisam ga vidio kroz prozor.rekao sam veselo. Nisam znao da je opet otvorio ducan. pa niko nikome nije duzan. Odakle bih znao? A zasto ovo radis ? Pruzio je ruke ispred sebe. on je oslobodio muke i sebe i mene i djecu. gledajuci za njima.Ne znam jesam li lakomislen. Napravice metez u njihovim malim nevinim tikvama. pa se vratio proljetos i. Nasmijao sam se: Slusao sam kako ih ucis.A kad se cuje da ne znas ? To se ne moze dugo kriti.Oni sigurno misle da su glupi ili da je nauka nedohvatna . da kupim stogod sitno. . iskrivljen. Preprodajem ove drangulije. pa to je arapski jezik. Sta gube? Nista. ako im bude potrebno. . krupan. tu nevjerovatnu papazjaniju. i o bezbrojnim poslovima kojima se bavio. nadolmljen turskim. eto. Izasli su osamuceni. Ali sam cuo glasove u sobici iza radnje. cemu? Licilo je na nesto poznato. Dok sam jos isao u skolu. Naucice u medresi. Gospode boze.

. Gledali su u me s . . Koristice i meni. ova opreznost. ako ludi covjek dodje sebi. i da nesto potajno smjeram. mogli bismo dovesti i prave djake. ako to cinim da bih imao za pice? . ako joj se ne svidi. Obnovicu ono sto sam ucio. tjeseci ih da ce im se sadasnji mrak polako poceti da pretvara u vidjelo.. pogledaj. sumnje. odvikao sam. ako nista rdjavo ne smjeras. Ove stvarcice sad plati. i ne razmislivsi.. koliko da nije badava. . i gotovo. A za ucenje. nevjerovanje. Uzmi ove pafte. a sad preda mnom drhte njegove ruke koje su kovale srebrnu zicu i pravile lazni novac. . nade koje su se pred njim otvarale.Od ovih drangulija? Vidis. nije znao da li da jos vise sumnja. Zasto otimas moju? . ja te ne pitam.Dobro. teske batine koje je dobio. Ostace na istom. Nece biti stete nikome.. U djetinjstvu su nas uzbudjivale njegove lazne bakrenjace. Zivot ga je izlomio.Slegnuo je ramenima: bice nesto drugo. i u koje doba hoces. uostalom. samo.Pomoci cu ti badava. Htio sam da kupim neku sitnicu za zenu. platicu ti. sad ce biti lako. Kao lazne bakrenjace.A zasto si slusao? .Ja cu ti pomoci . naci cu druge.rekao sam. neces doci. Mahmut se namrstio: . A ako si se salio. ova soba je malena. ako se predomislis za ovo sto si govorio. Drhtavim prstima vadio je i pokazivao jevtini nakit. Mogao je pomisliti i da sam lud. ali nista ne skrivam. Jos se branio: .Pronadji drugu djecu. Zacudio se. i ovaj lancic. nisam pametan. Gledao sam u njegovo izbrazdano lice skitaca. onda nisi bas pametan. iz medrese. i da tjeram segu s njim. Bilo je smijesno ovo njegovo isprepleteno pricanje. a zivjeti se mora. i nesvjesno se smijesio..Slusaj mladicu. kad hoces..Slucajno.. cudjenje zbog ponudjene pomoci. Ako ovi djecaci ne dodju.Hoces li ovo?. izgnanstvo u daleke nepoznate zemlje.. naci cemo nesto drugo. i da sam dobar.. . jer nista nije mogao da izgubi ako se i predomislim.Znam nesto arapski. ako mislis ozbiljno. a desi se da ne dodju. ili da me zali: .A ako ti lazem za bolest. .Svejedno. meni je svejedno. Hajde. Hoces li sutra poceti. ali je sve ostavio bozijoj pomoci. u lukave a opet nevine oci prestupnika s mastom. bolest ispila. Sutradan sam poducavao djecu pravom arapskom jeziku.

cudna mi cudna! Ostace magarci i s tvojim znanjem i s mojim neznanjem. dao djecu. koji je iz Misira doveo dva cudnovata ovna. i tada sam vidio da je to od pica. Bio je samo ugodno veseo i tako blazeno raspolozen. iako je njegovo nepoznavanje bilo slicno njihovom. niti je vise pominjao placanje: moju ludost je prihvatio kao stvar koja se tice samo mene. u odredjeno vrijeme. Sve drugo. povladjujuci mome znanju a mrsteci se djecijem neznanju. Iskoriscavam te. sta neobicno? Znam. Hocu i sad. . s ceznjom i zaviscu.govorio je ponosno. Cini mi se da ga je vise privlacila zelja za neobicnim. a nije htio da mi nudi ono sto ja nisam trazio. reci ces. zato sto dugo traje. nedostojno covjekove paznje. sigurno. E pa. pa su je rodjaci pokazivali po vasarima i pare zaradili. Zato sto je sitno i nezanimljivo. pio je prilicno. A za noja i za zenu bez ruku dobro sam razumio.nevjericom. smijuci se. a Mahmut je sjedio uz nas. . ili na noja iz dalekih krajeva? Rekao sam to.Evo moga ucenjaka .Kako mozes tako da govoris! A ko je koga molio. A zasto mu je bilo potrebno to vrijeme. koja je nogama plela i druge poslove obavljala. nije bila laz. Pio je. o naplacivanju casova. da za ulozeni trud mene casti kahvom a sebe rakijom. Ovaj cudni posao nije izmislio samo zato da bi dosao do kakve-takve zarade. zaista. ja ne znam. a ne od bolesti. bilo mu je dosadno. o zagrijavanju sobice mangalom. i stekao imetak na njima. o hvaljenju moje velike ucenosti. rodjenoj bez ruku. Poslije casova me vodio u Idrizovu kafanu. je li? A jesam li htio da platim? Odbio si. svuda gdje je mogao da stigne. Samo nepravdu ne podnosim. jer je svak htio da ih vidi. pomogao. ali ja bez tebe mogu. Ili o trgovcu Hasanu. o zeni iz neke palanke. a meni je prepustio sporedni dio posla. ja tebe ili ti mene? Rekao si: koristice mi. On se uvrijedio. poducavanje. . kao pravi muderis. zato sto ne ostavlja covjeku dovoljno vremena. Preuzeo je brigu o pozivanju djece. dao ti ducan. I da budemo nacisto: da li ti mozes bez mene. da sam najvise volio kad je pripit. ti znas arapski. A vec sutradan. kad je bilo hladno. Dacu ti sve ako hoces. klimao glavom. ali se to jedva primjecivalo. polako je hodao ispred Mula Ibrahimove radnje. obicno. obnovicu ono sto sam ucio. Da li sam mu i ja licio na zenu koja prede vunu nogama. Pricao je. nisam mogao da saznam. Sta je tu cudno. I nije se cudio sto ovo radim. Cak su mu se i ruke manje tresle. I ucinio sam ti. to ne znam.

. kao jedini plijen. Ima stvari koje su iznad nas. .Jesi li ti ucinio ono s cime se u sebi ne slazes? Lukavo je. Sultan je gotovo nadstvarni pojam koji povezuje nasa razlicita htijenja. Razletjeli bismo se na sve strane. Zato sto ce se onemoguciti prije nego sto ista ucini.Ove slike u nasem izlogu nisu izdvajanje. Tebi je potrebno. .To bi zaista bilo zabavno! Pogledao me iznenadjeno. Nema u tebi lukavstva. Neko to zove i mudroscu. . Zato sto je neophodno. Kao kaput zimi. Poslije ces opet zaboraviti.Lukavstvo je neposteno. . koji nas drzi na okupu.Da se svojim misljenjem ne izdvaja medju ljudima s kojima zivi. . Mula Ibrahimu sam rekao istinu.Sta bi prvo savjetovao covjeku kome zelis dobro? . kao izmedju dva duba. . zasticeno. Zao mi je da djeca cekaju.Zar lukavstvo moze zamijeniti znanje? . uplaseno: mislio je da sam se izlijecio od ludosti koje sam. I jesam. kad njega ne bi bilo. Oslobodio sam se cudne bezvoljnosti i tihe tuge. kao sila teza. da bi bilo smijesno dijeliti. Zena vise voli njeznu rijec. Nekome. Zeni sam rekao da pomazem nesrecnom covjeku koji sve u zivotu cini pogresno. Kako ce onda tebe postovati? I ne naplacujes za ono sto posteno radis. i ne mogu se mjeriti nasim obicnim mjerilima.Iskusan covjek bi upitao: zar znanje moze zamijeniti lukavstvo? .Nije uvijek ni neposteno. nimalo. ako je gruba. Slusala je ganuta.Drugi moj savjet covjeku kome zelim dobro bio bi: ne govori uvijek ono sto mislis. pogotovo otkako mi je rekla da je trudna. koje ce rasti izmedju nje i mene. donio iz rata. to je dobro.Udruzio si se s covjekom koga niko ne postuje. moglo bi mi opet zatrebati.Cinis dvije pogreske . A sto osvjezavas zaboravljeno. . i namjeravao da podjem odavno utrtim putem kojim ide vecina ljudi. i nece ici ni na kakav Hocin. On je visi razlog. ali te je valjda i malo stid? . Naucicu ga pjesnistvu. . sigurno i potrebno. a drago mi je i da radim s djecom. niti ce uciti arapski jezik kod Mahmuta Neretljaka.Sacekao me ponizno: . da i sam obnavljam ono sto sam nekad znao. i naucicu ga da mrzi rat.Nije.I on toliko malo uzima.Bojao sam se da ne zakasnis. netkriljeno.A zasto neces da naplatis? . doduse. Kako ce onda ljudi cijeniti tvoje znanje? Mislice da nista ne znas. nije potrebno znanje da bi postigao mnogo. makar bila i glupa. Dok nesto ne postignes. . . i otkako ocekujemo nepoznato drago stvorenje. kao iz pracke izbaceni. nego pametnu.poucio me ozbiljno. sa suzama u ocima sto su postajale sve ljepse i dublje.

i svakog mjeseca priredjivao gozbe za poznate junake. Ne bih joj se zacudio. uselio bih se u jednu sa svojom zenom. i sigurno zbog djeteta. Znao sam sta to znaci. na njegovu srecu. drveta. a poslije se obogatio. iznad ili ispod onoga kome zeli da se osveti. jedino ako bi uspio nekog da udaris. I poducavanje djece bilo bi nesto drukcije nego ovdje. Letjele bi i dzamije. Taj poziv je isto sto i odlikovanje. Nasmijesio sam se toj sasavoj misli. da mu bude ugodno. Posteno je htio da mi pomogne. Sigurno zbog zene. jer vrijeme uporno glodje covjekovu misao. ciji sam rast osluskivao. da mi je vasionski vihor ne odnese. Samo bih svoje dijete naucio svemu lijepom sto znam. pomalo setno. ostalo bi samo lebdenje. spona koja me sve vise vezivala s izgorjelim roditeljskim domom. pomalo podsmjesljivo. Uhvatio bih i jedno drvo. Nisam se vise smijao. Taman bi jednom letecem djaku saopstio neko pravilo. ali je zbog neceg volio . . u prolazu. da nasilnik zaboravi zrtvu u svom nepovratnom letu. nizasto.Spremi se. doduse. znajuci da nema zlocudne sile koja nas moze vratiti u ruzno zivotno puzanje. a osvetnik juri drugom stazom. bez pravog sadrzaja. nogom ili sakom. a mozda bi vise pozelio da ga upitas za zdravlje. Ucinilo mu se da je upravo dosao trenutak koji je ocekivao. sokaci. sto se neprestano kvario i osipao..rekao mi je ponosno. i od nje ostaje kostur. jabuku ili tresnju. mozda i sve rjedje. nekad: lovi ribu! A mogao je i da kaze: ozeni se! Radjaj djecu! I to smiruje nezadovoljstvo. s dlanom na nabreklom trbuhu. koja me docekivala kao da joj donosim srecu na poklon. ici cemo na sijelo kod hadzi Duhotine . Mula Ibrahim je dobro poznavao ljude. i nije mi bilo smijesno. da ga upitas je li zapamtio. i trece jos nerodjeno. Cistio sam od prasine sliku sultana Abdul Hamida. Zbog njih sam spokojno uredjivao nebeski svod pored javnih nuznika. kuce. kao izlijeceni pijanac mirisu rakije.. lijepio za staklo sasusene zvijezde. s uhom na tajanstvenom bilu kojim se novi zivot javljao iz nepostojanja. I jos vise. neprestano kruzeci i da daje plod nasem djetetu koje ce se roditi u tom kruzenju. Sjecao sam se. i susreo bi a ponovo kroz godinu ili dvije. i mislio na seljake iz Zupce. Nisam vise bio sam. i da sve pocne da lebdi i leti na sve strane. da mi cvjeta. cvrsto bih je drzao u zagrljaju. blijeda uspomena. jace od nas. Hadzi Duhotina je nekad tucao so. Govorio je. ispravljao uvrnute rogove polumjeseca. Bilo nas je dvoje. iz cistog zadovoljstva. da se raskidaju stari spojevi. Prilagodjavao sam se. Ni rat vise ne bi bio moguc. i Mula Ibrahim je bio sve zadovoljniji blijedom obicnoscu mojih misli. a mozda i nikad vise. i bili bismo srecni. nikad nije pusku opalio ni sablju pripasao. koji su trazili leseve svojih mrtvaca. Najcvrsce od svih: obaveze ljubavi. ne misleci o tome. zbog njih. Danas mogu i bez nje. i svakako manje dosadno.Ali mi se odjednom ucinila nadasve zanimljiva mogucnost da nestane sila teza. Nikad nije bio u ratu. mislio je da vrijedim vise nego da zivotarim u ovom cumezu. poslije rata. mogucnost susreta s ljudima od uticaja. Ne suvise cesto. jer namece obaveze. Nestalo bi krivih i pravih. groblja. onog smijeha.

I mnogi mjeseci su prosli. i bolje nego s njima. . neprelaznim zidom odvojene od onih kojima je mjesto na tom skupu. ti junaci koji to vise nisu. ili je Mula Ibrahim svemoguc. mogu i od sad. Novi gosti ne ulaze. ako boga znas! . neka uzivaju u toj mrtvoj slavi. A ja sam odgovarao.ratnike i uzivao da ih saziva i casti u svojoj prostranoj kuci. jer novi nece da dijele slavu ni s kim. i razumio. zaprepasten.Tako. Nisam odbio. prljajuci je. . Gotovo cijela zima je prosla.Cekaj.Neces? Kako neces? . koji ni za rodjenu majku ne bi posli u rat. . a poziv nije stizao. i otmene gizdavce. nisu pozivali.Cuo sam. ali necu. nisu pozivali. postala mi je odbrana.Kako. pederaste. ni stari Duhotina. Pozvao nas je! Ko nas je pozvao? Hadzi Duhotina! Sutra uvece. strogo odabran. ugrijan. veseo.Vrijedi pricekati. Postao sam kao i ostali pametni ljudi. . sta ces tamo. Ali je gozba prosla. njih su pozivali. izlijecio sam se od ravnodusnosti kojom me obogaljio rat. a koliko li tek pobjeda! Pa neka ih. s Begovca. Starog Dugonju. molim te. laskavce. Pozvao nas je hadzi Duhotina. Zivio sam bez njih i dosad. ali nisu zvali ni nove ako nisu imali polozaj i imetak. Starog Mehmed-agu. A pozivali su za svoju sofru ugladjene pisare. izresetanog kursumima kao da je bio meta na strelistu. I nikog od starih junaka. uzbudjen. Stao je usred ducana. i jednog cetvrtka Mula Ibrahim je usao u radnju zadihan. na sijelo! Ti idi.Strpljenja! tjesio me Mula Ibrahim. Sigurno nisi razumio. izgleda. sto je bez rijeci prosio stojeci pred kamenim hanom. Koliko zrtava donese jedan poraz. Na sijelo. cuvenog junaka i cuvenog pijanicu koji nije postovao niciji polozaj vec covjeka. Cak sam pomislio kako imam srece. posljednjeg od stotinu bajraktara banjalucke vojne. pa je poslije sakatim prstima pravio oklagije i cibuke. rasopcan. Poceo sam iskreno da prezirem te ljude. isjecenog austrijskim bajonetima i jedva sastavljenog. da me se ne ticu ni ti nekakvi ratnici. meni je sasvim dobro i bez njih. ni jednog jedinog. sto je na banjaluckoj vojni prvi navalio na neprijatelja i uskocio u sanac. I sve vise sam se ukopavao u uvrijedjenost. Krug pozvanih bio je uzak. . Sta cu ja tamo? . a mi nismo otisli. Junackog bajraktara Muharema. Nemam volje. lako u tu kucu. nisu pozivali. ja necu. vinopije. zabavljace.

i gledao me zacudjeno. Postidio sam se. Nikoga ne poznajem. i pored potrebe da se nadamo necemu sto nije uboga sirotinja. ali prosjak nisam. Jos su mutne hocinske magle u meni. ja sam ih otpisao. sve pametne razloge. koliko laskavih osmijeha uputiti. .Bice nam dosadno tamo. I koliko je vremena izgubio. I naljuticemo ih.Grijesis. koliko razloga izmisliti. . I sad treba da postanem lukav. . i da se priklonim ko zna pred kim. A sta bih sa stidom poslije? Ostao bi mi smrad u dusi. Prihvatio sam prvi poziv. . Zelim da ti bude bolje. Bio sam jos povratnik s Hocina.Ne znam. ne smarajuci to ni cascu ni povlasticom. Sjeo je. boze sacuvaj. . i porad zene. A pozvani smo. Izgledao je tuzan i uplasen. Neces valjda cijeloga zivota ostati sirotinja? . Zato sam rekao mekse. svejedno mi je.Niko nece ni primijetiti da me nema. A onda me pogledao sumnjicavo : .Nisam se uvrijedio.Uvrijedio si se sto te nisu pozvali ranije? . i pored djeteta koje smo ocekivali. A kad su me odbili. Zao mi je sto si se toliko ponizavao radi mene. Ja ne bih ucinio nista. Tuzan zbog mene. za neko mjesto koje ce mi omoguciti bolji zivot. radost mu se vratila.Izgubio je svu svoju rjecitost. sto nisam prihvatio njegovu pomoc. i vratio im prezirom koji je spasavao moj ponos. neces. sto ne prihvatam njihov poziv.Nisam se ponizavao. i ponekad teska tuga zbog ljudi.Ne smetas. I zbog prazne sujete. trckarajuci od jednog do drugog. pravdajuci se: . A ti si se uvrijedio.A znas li ti sta ljudi cine da bi tamo dosli? .Cuti i slusaj. da bi mi otvorio tesko pristupacnu tvrdjavu. i ne tice me se. radi njih. Osjetio sam to kao ponizenje i uvredu (Mula Ibrahim je dobro pogodio). ides? Ozivio je.I tako. . Ne vrijede toliko. Nisam mogao da ga ponovo razocaram. A ja grubo i nezahvalno odbijam svu njegovu brigu i svu njegovu dobru volju. To je mozda najbolje. upornost. pomislio: koliko je rijeci morao utrositi. . Nece nam se vise pruziti ovakva prilika. . mnogo grijesis. znam te ja. Onda. uplasen zbog njih.Smetam li ti ovdje? . ne znam ni kako se razgovara s takvim ljudima. propustio bi ovakvu priliku! Zaista nisam vise imao volje da idem na to prokleto sijelo. odjednom. radi mene. . Sirotinja sam.Ne znam sta da ti kazem.Pravo da ti kazem.

u noci. kao ponornica. sto se sigurno nikad nece desiti. zbog gluposti. grije nas sunce i vrela pekarska pec. stalo mi je da budemo pazljivi jedno prema drugome. Prihvatio sam taj razlog. i toliko je izviralo iz srastanja. ni za koga. narocito nocu. razgovarao tiho i dugo.Zasto da ne odes? Naci ces se s ljudima. ali ako se javi prilika. kao da nas nema. pa se gubilo. Nisam znao kako bi se ta prilika mogla javiti. Sta je u tome rdjavo? Hoces li ostati dugo? . Prednostima smo se veselili. u koje necu moci uci ako odebljam. Jevtina je. i zaticao je kako sjedi u postelji. toliko je bilo plod noci. zbog mene. ne trudeci se. ali sam ostavljao slucaju da se pobrine za moju srecu. umio sam samo gledati u vodu. Ni pred kim se necu poniziti. pa cu se opet vratiti u svoj naviknuti tok. popricati. ostacu na istom. Budio sam se ponekad. i opet je dobro. Ta nasa sobica ima nekoliko prednosti i bezbroj mana. Nismo govorili pametno. i bili smo. nije bilo u meni. jer mi se spavalo. bilo bi ludo da je ne prihvatim. Meni je u ovoj nasoj vreloj sobi bilo bolje nego na Hocinu. osim hodnika i ostalih skrivenih prostorija. Osim za Tijanu. a vrelinu podnosili strpljivo. otvarajuci vrata i prozore. A kakve cu rijeci naci za njih? Uvece sam sjedio s Tijanom u nasoj maloj sobi. zimi je uvijek topla. da se ona nije gadila. jedinoj. Ako ga ne bude. a svako jutro budi nas svjezi miris hljeba. pred sutrasnju izvjesnost. s kojom sam. ne bih to volio i da smo mogli. Rekao sam joj da sutra idem na sijelo kod hadzi Duhotine. Ili smo odmahivali rukom. Rijeci.Sad. ali sam se sutradan pitao. a onda se opet javljalo. sve dok se ne bismo naljutili. Doduse ljeti je tesko. samo nase. poceo sam da se nagadjam sa svojom savjescu. slusati vrapce i pisati tuzbe i zalbe nesrecnom svijetu. medjutim. Srecna sam veceras. i o cemu da razgovaram s tim ljudima? Poslije Hocina. ispricao sam i kako sam bio odbio i ponovo pristao. Ona to nije priznavala. zbog neceg sto nismo mogli ni zapamtiti. Cak sam se nadao da me nece niko zapaziti. ziveci s njima u miru. Boli li te stogod? Ne boli. I kako. Sta ti je? Nista. sami smo. cak do sljedece noci. njoj gore nego u njenoj kuci. a ujutro to ne bih znao ponoviti. Briga bi me bilo za zohare. obuhvativsi koljena rukama. . Cudna si veceras. i kako je iznad pekare. a zohari hodaju slobodno. zar se i od srece ne spava. kad pocnu da suskaju po podu i postelji. zbog Mula Ibrahima. narocito pametnih i ugodnih. Spavaj. Zohare smo odgonili nekim travama koje je Tijana kupovala na Bascarsiji. da ga je i jutarnje svjetlo potiskivalo u prijatno ali nejasno sjecanje. zbog sitnice.

Zbog njega. Odavala se glasom. . Ko zivi tako? Ja bih zeljela da zivim tako. Sad sam i ja poceo da se smijem. Zasto? Upitao sam: . Htio sam. Cak me i nagovara. Suvise je lako pristala.Nije znala lagati. Zbog njega. Mozda zbog trudnoce. Mislio bi poslije da si nesto propustio. otklanjajuci moje.Mozda bi voljela da ne idem ni na posao? . i prisiljava da ga uplicemo u svoj zivot. To malo lukavstvo. prisutnom a nevidljivom. Otici ces. i zbog nje. . Na sokaku su se stisavali glasovi. i bicu lukav. htio sam da mislim stogod o tom dragom punoglavcu koji ce biti ono sto ja nisam bio. skrenulo mi je misli prema onom trecem.Ne volim sto ides! Nikad ne volim kad ides od mene.Ne volis sto idem? Nasmijala se: . Htio sam da kazem stogod lijepo ovoj zeni cije je krhko tijelo unakazio taj nepoznati punoglavac. svakako. A onda je dodala kao da se pravda: . Zasto se sad ljutis? Ne ljutim se. i zbog nje. a nisam umio. Dobro. izrazom lica. zohari su jos mirovali u svojim rupama cekajuci da ugasimo svijecu. Sasvim je luda. kojim je ublazavala svoje nezadovoljstvo. U zivotu nisam sreo nikoga ko je bio toliko nesposoban da sakrije ono sto misli. da svoj put i svoja htijenja odredjujemo prema njemu. ispod nas su ubacivali cjepanice u veliku pekarsku pec.Naravno da bih voljela. i osluskivao prstima. sto nas vec mjesecima drzi u napetosti. Stavio sam ruku na njen trbuh. ako ne i izravnom rijecju.Malo sam uznemirena. na zasticenom tijelu malog covjeka sto je vec zivio u najsigurnijem i najugodnijem od svih skrovista ovoga svijeta. moram izaci iz ove sobe. otici cu na to vrazje sijelo. hoces li da ne idem na to sijelo? Ne. A ja sam rzao dlan na zategnutoj okruglini trbuha. Cuteci. I bicu pametan.

i mjesecina. Zohari su sigurno nestrpljivo cekali da ih pustim u sobu. Nikog drugog osim nas nema. Da li je mogu zadrzati? Htio sam da joj kazem: mila moja. Ako dodjem rano. Sta mi je trebalo da idem na ovo sijelo. smatrace da sam nepristojain.Samo se drzi uz mene! . ali ona je spavala. Mozda su zakasnili na neki svoj obred. Da li ce me istjerati iz kuce.Da ne zakasnimo? . Kako bi drukcije i moglo biti? 4. Nije vazno sta se desava u svijetu. . Kako god okrenes. ili cu biti ja. nespretan. u snu. osjecam je. mirisem. I nisam se cudio sto je tako. njeno tijelo i njegov ujednaceni damar. muka. Ako dodjem kasno. osmjehujuci se. Napolju je proljetna noc. s bozjom pomoci. ali ovaj nikada vise. nikakav.Da ne zakasnimo? Ili da ne poranimo? . da sam bio sam. . I ima sreca. glup. zbog njeznosti sto je vrelo zapljusnula moje unutarnje obale. poslije ostalih. srecom ili po nesreci. Cio svijet i cijela vasiona. Hiljadu tudjih ljubavi bice kao ova. Neprijateljska zemlja Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko covjek sam sebi. ali ova nikad vise.pitao sam Mula Ibrahima koji je isao pored mene.rekao sam onom trecem. Nikada: jedina konacnost. . na kojem cu biti sve sto nisam ja. od srece kojoj nisam trazio razlog. Prvi put znam sta je sreca. kao vecina? U ovom trenutku to nema nikakva znacaja. . A bolje bi bilo da se to ne zna.Troje nas je. Bio sam u nedoumici i kad treba da stignem. i ugasio svijecu. u cijelom svijetu samo troje: moji prsti.Sacekacemo da ljudi izadju iz dzamije. Hiljadu necijih srecnih casaka bice kao ovaj. nas troje. ili da se zna samo kod kuce. pa cemo tada krenuti.Spavaj i ti . nije vazno sta ce biti sutra. . ovaj treci. kakvog ne bih zelio da me vide. kao sto je sin istjerao bolesnog Mustafu Puhovca? Ili cemo se ponositi jedan drugim? Ili cemo se podnositi. vidim. A ja ne mogu da zaspim. dosadan. reci ce da se utrpavam prije svih ostalih. vazan je ovaj cas blazenstva bez misli. Uhvaceni nezaustavnim kolanjem krvotoka. jer bih se vratio.Sad mi je krivo sto sam posao.

Hajdemo! A sto kazes za zenu. Dok smo ulazili u kucu starog hadzi-Duhotine. izlaze s molitve . Zato i stoji ovdje.Zasto onda idemo? Hajde da se vratimo! . i sebe. Zar ovako izgledaju casne uzvanice! Pa sam poceo da psujem.Evo. .Ma kakvu neprijateljsku zemlju. . Njemu je mjesto tamo. stidio sam se sto idem na sijelo. a mogao sam lijepo sjediti sa zenom kod kuce. ja ne mogu to tvoje. ja ovo cinim iz nevolje. a ne meni. niti znam je li to popravljanje ili kvarenje. a on od mene trazi pomoc. cini mi se. skrivajuci se.Budi uza me! Pogledao sam ga iznenadjeno: ja sam se nadao ohrabrenju od njega. to je lako. Nisi ti kriv. . kumim te bogom velikim! . ali se stidim. Postalo je mucno.E kad ne mozemo. pored momaka sa svijecama i fenjerima. kao djeca. Stidio sam se sto mu dajem milostinju. . Mjesto mu je prije svih koji dolaze. ja hocu da mi bude bolje. Ovi nece. da ga vide. i smijesno. cekajuci.Ne mozemo vise da se vratimo. A ne valja ni jedno ni drugo. kao da idemo u neprijateljsku zemlju! . Svejedno. Zena ce cekati. ludu.sapnuo je Mula Ibrahim. izgledacu medju tim spomenicima kao majmun. Dao sam mu nesto sitnisa. sto su ga zaboravili. . Strasno je sto ovakav covjek prosi . Ti ne mozes ovo moje. lazno cu se osmjehivati i iskreno strahovati. A bez njihove pomoci neces daleko stici. pred ulicom u kojoj stanuje hadzi Duhotina. pogotovu ako izgubim svoj mir. Ti hoces da ti bude gore. stideci se. i te nekakve stare ratnike.Malo.Bojis li se? . kao da oglasava pocetak bitke.zavapio je zaprepasten.Na raskrscu. stajao je stari bajraktar Muharem. Stajali smo u mracnom sokaku. i prosio. . mislio sam u sebi. Ti to cinis iz inata. Mula Ibrahim je rekao tiho: . Nikad covjek ne moze tako upropastiti zivot kao kad zeli da ga popravi. Oprosti. osvijetljenom fenjerom. Prosi za inat. neka ih djavo nosi! Drzi se hrabro. Nisam kriv. opet me stid. kao budale.rekao sam neveselo. a ne zna ni zasto ni kako da ga popravi. i biti sta hocu i kakav hocu. stara prznico.

i strah i opasnost. s takvim strahom ne vrijedi zivjeti. da se ne mozemo ni pohvaliti ni pozaliti. u hocinskim mocvarama: . Kadiju je domacin proveo u posljednju. nabijen kao . jer sam i ja maloprije osjecao strah. kao da smo sjenke. za najuglednije goste. Mula Ibrahime. kojima sam prkosio i sebi i njima. govorio je. Nasmijao sam se. nisu bili namijenjeni nama. spreman da svoju odbojnost preokrenem u njeznu ljubaznost. sjetivsi se njegovih ratnih zasluga.mislio sam ganuto zbunjen. Ostalo su ljudi iz carsije. od svega. Domacin. Njegovo ozareno domacinsko lice. i znao sam da je smijesno. jedva savijajuci ukocena koljena. . da nisam vjerovao svojim ocima. obavijeni nijemim postovanjem i poniznim cutanjem. zacudjen i ogorcen zbog moje jadne pobune. Mula lbrahima i mene docekali su sinovi domacinovi. drugo je uplasiti se kad ima razloga. i prolazili do svog izdvojenog skrovista. ne znajuci zapravo ni od cega se branim. ili ratu. i unaprijed sam se usancio u hladnoj odbojnosti. Ali. a oklop nepotreban. kao grbava djevojka kojoj govore lijepe rijeci. smeten. I gledao me kao palikucu. Snazni Mehmed Pecitava. siroko raskriljene ruke za zagrljaj. iz ureda. kao mrtvaci. i ne bih ni zivio. avaj. da i svojim neuglednim gostima ukazuje ovoliko postovanje? Kako je moja predstava o svijetu i ljudima bila pogresna i nepravedno ruzna! . najugledniji dolazili su posljednji. nevidljivu i nepristupacnu sobu. u nesreci. Ali to je isto kao stvarno. Sta li je to Mula Ibrahim ispricao o meni? Ili je ovaj divni covjek toliko plemenito gostoljubiv. Ti. Jer. kad bi me jednom savladao. nekad. mene u prednju sobu. Na prvom koraku u ovoj bogatoj kuci vidio sam da je moja odbojnost smijesna. razvrstavsi njega u srednju. A ustrasile su ga moje neozbiljne rijeci. a drugo je plasiti se uvijek. sluzbeno uctivo. i ponizna ljubaznost. i odmah nas razdvojili. oslobodjen straha i nelagodnosti. iz esnafa: ovo je mjesto gdje se vrijedi pokazati. vec kadiji koji je dolazio iza nas. do ulaza. toliko ponizno ljubazan.Nasmijao sam se veselo. Badava. A gdje su ratnici? Bilo ih je svega nekoliko. to mora svako. a sve je nastalo u mojoj uobrazilji.nadjev. Mozda su mnogi slicni mome Mula Ibrahimu. izlijecen njegovim strahom. nizak. docekao nas je ozarena lica. velikog trbuha. nicemu neka se ne nada grbava djevojka! Taj divni covjek je prosao pored nas. gospodo iz neprijateljske zemlje? Bilo je smijesno to moje kocoperenje. hadzi Duhotina. boj se govna'. pa je. ako se budem uvijek bojao? Kad cu onda zivjeti. udario nogama o stepenice.Boj se ovna. a kad cu zivjeti? Kad cu zivjeti.

Pohvala mi je prijala. udarajuci se rukom po koljenu. Zasto si se ono maloprije nasmijao? Volim kad se ljudi smiju. vristeci. slucajno? Popio sam. kad je mislio da ga niko ne vidi.upitao me smrknut.Zasto? Nizasto! .Neces od mene? Da ti nije ispod casti. velim. Ako si izmislio.Nista. tako! Druga je otisla lakse nego prva. Pa mozda su se.Radim kao pisar kod advokata.pruzio sam mu bardak. A ti.Bogat sam. iskasljao.Do mene je sjedio stariji covjek. drzao je bardak pored sebe. Iz njega je odjednom prasnuo smijeh. mnogi od ovih isto tako uneredili od straha.O. velis! Vidim kako ne pijes? Veliki si saljivcina. dobro si izmislio. i to im je sav rat i sva ratna nevolja. Velis: sav rat i sva ratna zasluga! Cekaj. . Primam dvadeset pet grosa na godinu.Gledam.Jesi li bogat? Imas li veliku platu? . Ispricaj to. blago tebi! Ko ima s jedne strane. zasto si ti dosao? Nije me cuo. . da ga smirim. cini mi se. kao pucanj. klateci se cijelim tijelom. . i imam veliku platu.Eto vidis da pijes! Hajde jos jednu! Sve. I sad je pio.Zasto si dosao? . sve. . da ga ne naljutim. brate. . . dosao sebi. A cesto je mislio da je nevidljiv.Bas nizasto? Sve ti je potaman? Nista ne trazis? Nista ne molis? . molim te. . osjecao sam se lijepo. zagrcnuo se. . podbuo. vec pijan. sta kazes: uneredio se.Ne pijem. Uzmi malo rakije! . grohotom. blago meni. Ispricaj svima! Pocrkace od smijeha! Taman posla! To nije za pricanje. takav li si! Bogme si ti prilican jad. .E. dobicc i s druge.A ne pijes. ne volis da pricas o sebi. izgleda. pa sam se uplasio i za njega i za sebe. prilicno neuredan. iz glasa. Ljudi su poceli da se okrecu. i nastavio da se smije. i to mu je sav rat! Smijeh mu je prekidao samo kasalj. . gdje su ratnici? Pa se sjetim kako sam jednog covjeka prenio preko nabujale rijeke. a on se uneredio od straha. A mozda sam izmislio. Pitam te: zasto si ti dosao? .Au. .Pij! . poprskao me rakijom kako je poceo da pije. Blago tebi! . izgleda. i potezao.

A covjek nece. to je ovdje sasvim rijetko.Svejedno. koji je svoj muski posao dobro obavio. Kakav tu dokaz treba? Al muz njegove zene. eto. I vise voli sto je tako nego da ga je kadija proglasio zivim a on da je mrtav. s njim nije imala nijedno. to jest kucu i imanje. a on je bogme nije pisao. ne zureci. I je li on kriv sto je covjek ostao u zivotu. svi vide. Prosto i lako. gleda da bude stalno na ocima ovima sto rjesavaju dja se ova nepotrebna zavrzlama raspetlja nekako. pa se udala. Izlijecili me.Bio sam u ratu. Tri puta sam pokusavao da bjezim. Al sad neka mu vrate njegovo. a neki su vidjeli kad je pao tesko ranjen. Ili da zivi s njima. a nizasto. provjeravao je slabim ocima. da mu vrati zenu i dvojetroje djece. niti bi je uzeo da nije imala imetka. Privukao ga je nas glasni smijeh. ni zene. Razumio je. iz srednje sobe izasao Dzemal Zafranija. Dosao je kuci i zeni. ziv je. a zenu poklanja. Hajde. to jest svojom zenom. Jos je smijeh provaljivao iz njega. njegov zamjenik. . eto. . ni djece. i gurao mu bardak u ruke. tu sad pocinje petljarija. kadija je izdao potvrdu o njegovoj smrti. ili makar polovinu. tesko ranjenog. ne bi se zenio njegovom. . ako vec ne moze drukcije. velim ja. pa su me zatvarali u sve dublju tamnicu. Poslije. zarobise me Austrijanci. Necu. i na njegovom imanju. cekala. Kako se dugo nije javljao. vele. samo da zaboravi ono sto sam rekao. da me oslobodi svog neugodnog smijeha. Pocela je da me hvata rakija. i ne pamti nas po zlu.Pa ti rece da je to sasvim obicno! . trazi svoje. Sjekao sam drva u Tirolu. pricaj. ali u kuci i na zeni drugi. Al jest. bilo je. nista. ali sve tise i rjedje. Pitao sam ga. Sta tu nije jasno? Tada je. . i sto ga je kadija proglasio mrtvim? Pristaje da se nagode. jer ni on nije kriv sto je ostao u zivotu i sto ga je kadija proglasio mrtvim. i nije se ljutio: cekala. ali je gledao sluhom. da je imanje bilo njegovo. a da nije mrtav. pomoglo je. nije prodao ni prokockao. vec sve ostavio u najboljem. i zena je sve naslijedila i donijela drugom muzu.Kod vas je veselo . kaze ovako: da je covjek ziv. jer on svoga nema. nisam bio u svatovima vec u zarobljenistvu. Samo. . Petoro su djece izrodili. . i da mu ostavi pola imanja.I jest! Imanje moje. pa zaboravili na mene. Pustise me poslije punih devet godina. I pili smo ponovo.Moje je sasvim obicno. Sad.Zelio sam da se zabavi sobom. Sad sam ja poceo da se smijesim. A i da je poludio. nisam se vise pazio. djeca njegova. koje mu nisu mnogo koristile. redu. ne bi navaljao toliko djece.nasmijesio nam se ljubazno. I zaista. pa i to ucinio. koji ga je odlicno sluzio. iz blizine. Sta sad da se radi? On trazi svoje. s naocarima. da nije bilo kadijine potvrde o njegovoj smrti. nece im biti tijesno.

Vedro se nasmijesio.Mislim da sam sad u logici bolji od tebe. A kad su svi zaboravili. makar ga i mrzili.Zasto ne svratis do mene? . uvijek govori lijepe rijeci.Nisam ni znao da ste prijatelji. da pobjegne od uspomene na sirotinjsko djetinjstvo i na oca zatvorskog strazara. popij s nama . on nije. Dobar covjek. niko ga ne bi prezirao. . pijanicu i svacijeg spijuna. Sad pogotovu. malo uznemiren. igrajuci zrtvu. Njega nije trebalo ni lomiti.Ne pijem. Slican je vodi. Zato mi je smetao. odmjeren. Sve je pamtio. Ali veceras sam osjetljiviji. malo pijan. Klanjali bi mu se. kriv sto je bio svaciji sluga. Bila je pametnija nego sto sam od njega mogao ocekivati. Pa se okrenuo meni: . kao ni tolike ruzne stvari u zivotu. popece se. zacudivsi me tom primjedbom.On se uvijek smijesi. pukla bi za dva mjeseca.Sjedi. znao je koliko ga se ljudi plase i.Poznajes li Dzemal-efendiju? Pisar kod kadije. svojim njuskanjem. Mnogi tako rade. mozda i visoko. malo krut zbog oklopa kojim sam se stitio. mogao je od njih napravnti stepenice po kojima ce se popeti. Moja plata je dvadeset pet grosa A samo jedan tvoj osmijeh vrijedi toliko. da je vec godinu dana ljubavnik bogatog . A on vec dvije godine pisar. koji je umro prezren. cak i kad sam bio jaci od njega. Usi sam mu izvukao zbog logike. mogao je dobro unovciti. smijeseci se. hvala. Sjetio sam se kako o njemu govore.On ne pije. Nista mu nije gadno ako mu je korisno. svojom opasnom ljubaznoscu. . dok nije stao na noge.rekao je moj novi poznanik. ne pusi. . on se savija prije dodira. kao da je cuo lijepu salu. prilagodjava se sudu u koji ga naspu. .Da ti ne oduzimam dragocjeno vrijeme. . jer je imao jedan jedini cilj u zivotu: da uspije. Ucinice sve. uvijek me odbijao svojim laznim smijeskom. Osim onih koje krije. Dobro se poznajemo. Samo je Dzemal-efendija mladji. uzivao u tome. a sin mu je i tu porodicnu Nesrecu pretvorio u svoju korist. . ali ce ispraviti ocevu gresku. ne tice me se. Ne mislim o njemu. Bio je miran. Zlo i nevolje koje je ucinio ljudima.Isli smo zajedno u medresu. opasan. Dzemal-efendija.navaljivao je bivsi zarobljenik. . i moleci pomoc mocnih pred nenaklonjenom sudbinom. Da je bio mocan. i nece dugo ostati na tom mjestu. kriv sto nije znao da iskoristi zlo koje je cinilo. Ne volim ljude koji rade kod kadije. . .Sigurno. Otac je bio kriv zato sto je bio jad i sirotinja. bar ne javno. Da mu je kicma od zeljeza. za sitne pare je prodavao svoje sposobnosti. Ali otac je bio slabic. Ne volim ga. On nece biti slabic. nema svoga oblika. nema poroka.Izgleda da je uvijek smijesno kad se prica o pravom zivotu . sa smijeskom i gotovo s priznanjem.

Zar postoji covjek bez poroka? . a on je neprestano govorio da ga je izgubio. Uporan je u svojoj ljubaznoj nadmocnosti. . . mirno govori. to ne znam. sve je vise prostora za ljudsko zlo.Ne kazes to valjda ozbiljno? .Izgleda da postoji. u ratu. zato sam ga vrijedjao.Bez grijesnih poroka.Odbrana je cesto napad. ili ce i dalje tkati na dva razboja. Ali znam da mi je gadan. Tesko covjecanstvu dok je tako. Nemam poroka.Svako! I nijedno zlo ne moze postati dobro. da se ljuti.A koje to poroke krijem? . Ispitivali su ga. zato sto ga prihvata vecina. .Gluposti! Sto ima vise svetih sklonista iza kojih se ljudi kriju.One za koje ne znamo. nesto zato da bi imao mocnog zastitnika. Zanimalo me sta ce uciniti. . jer nista ne trazim. i znao je na sto mislim govoreci o njegovom skrivenom poroku. ne drzi ni do cega sto bih mogao reci. da bi pokazao nadmoc? Samo neka izvoli! Ne bojim se ni njegove pameti ni njegova polozaja: moji razlozi su jaci. mucno mi je od njegova osmijeha. i njegova je volja da budem ovakav kakav sam. ma o cemu. volio je da pije. jedan komordzija je izgubio duhan za vojsku. Covjek uvijek izmisli razlog izvan sebe. da se prepire. pomalo podsmjesljiv.haznadara Fejze. na primjer? .Sasvim ozbiljno. hoce li poceti da crveni. Onda je bozja volja i sto je volio da pije. Da l'i cu ga istjerati iz zaklona njegova toboznjega mira.Bezgresan? . a najvise za to sto je htio da se ozeni njegovom kcerkom mirazusom. Zafranija ni tada nije prestao da se smijesi. . moja rijec je hrabrija.Zasto bi to bilo cudno? Bog nas stvara. A prodao ga je. tvrdili su svjedoci. To je vrlo mudro. Zadovoljan sam svojom sirotinjom.Hoces da kazes da svako odredjuje sta je dobro.Odgovornost i za zlo i za dobro prebaciti na bozju volju. i da je to bozja volja. Vidis. hoce li me udariti prezrivom rijecju? Ili ce poceti da mi se suprotstavlja.upitao je veselo. bio sam pjanski musicav.Da li je i odbrana zlo? Odbrana vjere.A zar nije? Miran je. . . jer su slobodniji. Od kakve je gradje? Je li to snaga ili neosjetljivost? . . sta zlo? . To je podsticaj za zajednicku neodgovornost.Nisam znao da i takav covjek postoji. Nije pokazivao da se ljuti. Zar ti ne vjerujes u bozju volju? . bezobzirno laze. da bi se oslobodio odgovornosti i krivice. znaci zakloniti sebe za nacelo. . da praska. Bijes me hvata. vedar. sto je vjerovatnije. nijednog. . zelio sam da ode. Da li zeli prvo da ga odobrovolji pa ce onda za uzdarje zatrazit' kcerku. iako je dobro mirisao tudje rijeci. Mirno gleda.

(A onda mi se ucinilo da se pravdam. Svi moji drugovi na Hocinu su izginuli. i hiljade drugih jadnika isto tako. Neka ih djavo nosi. bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tudjoj. mozda bi prosili. ni sami ne znajuci zasto. to je. krv. da sam izgovorio bezbroj gluposti. Izgledali smo kao najbolji prijatelji.Dobro da te ljudi nisu culi. Ovo su nasi najbolji ljudi. Ali moju ludost nista vise nije moglo zaustaviti. Ne mozemo svi cutati. kao psi. zloslutni. ali sam rekao sto odavno nisu culi. Slusali su uvrijedjeni.) Je li bajraktar gori od nas ovdje? (I to je ustupak! Htio sam da kazem: od ovih ovdje! Ah. . i po grobnoj tisini sto je nastala odjednom. . Ali nije lijepo. zato me podsticao. . bijedo!) A koliko ima takvih? Ne vodimo racuna ni o zivima ni o mrtvima. Lijepo je ispao moj pokusaj da postignem nesto bolje u zivotu! . kao Muharem bajraktar. Coravi lupez se prevario ako je mislio da cu se uplaseno povuci.Briga mene kako ce me shvatiti. niti bi mi pomoglo kajanje. Ne bojim se. Mula Ibrahim je progutao svoju jegulju. .Trebalo bi da te je briga. Ne zelim nikoga da vrijedjam (rekao sam blaze). ili umiru po tamnicama. i sad je stucao. Tada sam primijetio. I oni to znaju. po njegovom likovanju koje je skrivao toboznjom nelagodnoscu. A da su se vratili. . ali cu objasniti sta mislim. ne krijem ni od koga. kao da je progutao zivu jegulju. ali zanimljivo . ali me potresla prilika i sudbina starog bajraktara. smrknuti.. iz straha. Nista rdjavo nisam rekao. Nije dobro ako mislimo samo na svoje dobro. racunajuci na moj pijani ponos. Nastavio sam da govorim. Uhvatio me pod ruku.Nemas zasto da se bojis. Ni korisno. Ponos mi je dosapnuo ostrije rijeci. ispao sam budala. Ali nisam imao kud. (Eto. uvijek. sad vec moram. odvojivsi me. potpuno modar u licu.Najbolji? Jesi li vidio bajraktara Muharema kad si dolazio ovamo? Najbolji mozda gladuju. A ja sam znao.rekao je bez ljutnje. muka. Mogla bi te pogresno shvatiti. to je! Istinu treba reci!) Zivot ovog naroda je glad.Netacno. da on nista drugo nije ni zelio nego da ja ovo kazem! Zato me doveo u srednju sobu. da se istrtljam kao budala. bez razloga i bez potrebe. Potrebno je da neko kaze. . Mula Ibrahim je uvijao mrsavim vratom. cim sam to rekao.Mislis da se bojim? Ono sto mislim. Dzemal Zafranija se nije nadao da ce njegova lukava osveta zbog uvrede biti toliko savrsena. a ja to nisam ni primijetio.

Glupo. odakle bih ih izvukao nego iz sebe? Ne smijem piti. Rekla bi: . vukao me kao lutku na koncu. desilo se. reci ce kad joj kazem. da me biju. Ona osjeti svaku promjenu u meni. nekorisno. i vratio se u kucu. i izveo me iz kuce. od kojeg se ne tetura. neka mi je na zdravlje! Jos sam osjecao lako pijanstvo. u najnezgodniji cas. Cije li sam to rijeci govorio tamo. Moje sijelo se zavrsilo rano. Zato cu joj sve ispricati. Moj razlog mu je izgledao ubjedljiv. i zaista tako mislim.Sta ti je ovo trebalo? . i ono sto je rekao u tmurnim hocinskim sumama. Ali nije bilo samo radi pica. . sigurno. ali mi se misli tesko sabiru. proslavio si se. a onda nisam htio da se povucem. I tako. uvrijedjeni i za sebe i za one mocnije. da naljutim Zafraniju. grize me nesto kad ne kazem. sve pomalo? Tacno je ono sto sam izgovorio. i najmanju. a niko zbog mojih rijeci nece poceti drukcije da misli nego sto je dosad mislio. i ponovio. iako se osjecam nelagodno. cak ni u sebi. A moram i da smislim kako cu joj reci sta sam sve istrtljao. i rijeci i misli. da rakija izvjetri iz mene. a uzalud je i da krijem. A on je od mene napravio majmuna. jos nije izasao. Zapamtio sam to. lako me hvata. neki mladji i nizi po polozaju. Docekala me noc bez mjeseca.Neki su skocili prema meni. Sta da kazem? Da je Zafranija napravio od mene budalu? Da sam namjerno sve rekao. vec tebi. nepotrebno. A sad se skloni. Govorio sam iz prkosa. usmjerio me tacno kako je smislio. mislio sam. bez zastajkivanja. I odjednom sam se sjetio! Iz magle uspavanih uspomena doplivao je ozbiljni lik studenta Ramiza. E pa. ali ih nikad nisam izrekao tako ostro. . Dzemal Zafranija ih je umirio. pred smrknutim ljudima? Mozda su bile i moje. Odlucio sam da prosetam pored Miljacke. Sebe nisam zadovoljio. pobogu. Zbog zene. i pustio me da igram ludiju! A bio sam uvjeren da sam pametniji od poluslijepog kepeca! Badava. A sve zbog Zafranije! . uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan. Osjeti i kad slazem. Bile su u meni.upitao me prijekorno. ali nije trebalo da kazem.Ih. zar je za tebe pice! Kao da govori djetetu. i ne vladam sobom. i ne znajuci. Nista od nje ne krijem. makar sitno. jer me to mucilo? Da sam bio pijan i da nisam znao sta govorim? Sta je istina? Ili je sve istina.Nije trebalo meni. jer se stidim. Pa. da te ne izbijem. istim rijecima.

. u ustima je gorjela vatra. ali nju niko ne dira. govorio je Smail Sovo. vrag je odnio. jos i nekako. boljele su me ruke i noge. da tudje molbe dodju do tudjih ociju. Nisam stigao da smislim sta cu reci. ni koliko je trajao taj san bez snova. bas me briga. i zurno se udaljio. oko mene klopara mnogo nogu. plasljivim. posao je prema meni. ja sam samo posrednik.Sta se to desilo? . kao i ratova. uvijek ce ih biti. Tako sam uvijek na njihovoj strani. i ni za koga se ne moze reci da je sasvim prav ili sasvim kriv. padajuci. ali kako bih drukcije mogao da gledam? Oni odozgo. i mogu da zalim i tjesim ljude zbog pravih ili zamisljenih nesreca. to je najgori skot. Pa kud bas na sebi da se uvjerim! Uostalom. i pisma vojnicima. a kad sam poceo da se osvjescujem. Ko zna za sto je ovo dobro. Sa svojim skrtim. sokacina. pa bismo pomrli od dosade. ili mozda neko drugi. zabavnije se zivi. I opet mi je nesvijest otjerala muke. i olaksavsi sebi muku. veceras sam presudio sebi: nikad necu presudjivati nikome. (Ocita je samo nepravda koja ponizava i ubija ljude. I opet sam zatvorio oci. Osjetio sam da mi se glava rasprsnula od udarca i. Boljela me glava. Ne znam koliko sam lezao. a najbolje je kad je tudja istina neistina. boljela me kicma. jer sam se opravdao kakvim-takvim stavom. nije mrtav . istina gledana odozdo. pomislio sam vedro. reci cu Tijani. jedva pokrecuci umrtvljeni mozak. Ko ce presuditi izmedju bivseg austrijskog zarobljenika i njegovog nasljednika? Sve je medju ljudima zapetljano. I jos je govorio. Svako ima svoju istinu i to je bas dobro.Dusu mu njegovu pedersku. jer bi istina morala biti jedna. osjetio sam po koracima. Zaplevsi tako svoju ludoriju u kucine povrsnog razmisljanja. kao maljice o bubanj. . dobrim Mula Ibrahimom pisacu i dalje zalbe i molbe nezadovoljnim ljudima. poklonjen udarcem. sve pocinjem da pripisujem poginulim drugovima. Doduse. teske i snene. Probudio me neciji glas i necije ruke po meni. A ne bi bilo vece muke nego da presudjujem ma u cemu. ali je naglo zastao. Cuvaj se pederasta. u redu. sto se ne kriju.Hvala bogu. istina je. krenuo sam uskim.Mozes li ustati? . a stav daje pravo i hrabrost. Neko je isao sokakom. vide je drukcije. .. I hvala bogu. Ovako od mene niko ne zavisi. A ono sto sam rekao. Nasmijacu se jos s vrata. I tako. cuo sam nejasno kako. al oni sto se kriju. Sta se to desilo sa mnom? pitao sam se s naporom.suskao je glas. Onda sam se onesvijestio. nejasno sam vidio mjesecinu nad sobom. bas me kurvinski namagarci.) E pa. samo ne znam zasto se zove istinom. prema svojoj kuci. taj neko: Oni. Cak je i bolje nego da dobijem neki vazniji polozaj.

ti. nije se ni cudio. .Neko je prolazio ovuda. kad . Znam. sto zaudara. Mene za istinite rijeci. vele. .E vidis ti srece! Ja hocu kuci. evo sam i ruke ukaljao.I usrali su te. Te malo popij malo popricaj. da gubi vrijeme? Ako ces ljudski. Usrali i upisali. mislim. Hajde. kao tebe sad. neko lezi. I nisi pao od pica. u luksiji. od tjemena do koljena. iz mraka. . . Jesi li se s kim tukao? .Otkud ja znam sta se desilo. ali bogami. A mozda je i greska. Da mi je samo kap! .Htio bih kuci. a za uboje ces vidjeti poslije. stavio sam glavu pod mlaz. .Nista ne govori mojoj zeni . pa udari tebe. Rekao sam da me neko udario iznenada.rekao je mirno.rekao sam. . Pih. Ni to ga nije iznenadilo. . Drugo odijelo nemam.Mozes malo. Gledas i cekas. Opet sam stavio glavu pod cesmu. da skinem prljavstinu. Cekali drugog. Skidam govna ovim drvcetom. Neko te dobro premlatio. A ti obuci drugo odijelo. mrtvim rukama presao preko odijela. ne moze. nije tesko kad biju. . Nesto je cistio po meni. Pridjem. Tijana je ovo. pogrijesili. Prepoznao sam ga: Mahmut Neretljak. da svjedoci. namrtvo. Neka te zena dobro opere. Cuo sam kako negdje tece voda iz cesme. sjedi jos malo. Mahmut me pridrzavao. Hajde. pa boli unaprijed. Da me Tijana ne vidi ovakvog. . uhvatio gutljaj hladne vode i isprao usta.Niko ne voli petljaniju. Al ono glavno neka ti opere zena. navalio. . Boli i poslije. Udaljio se kad me vidio. tesko je kad cekas. za lazne bakrenjake. jedino. a sad ce me vidjeti ovakvog. izbacujuci iz usta krv i govna. Doveo me do cesme. Nailazim slucajno. . nesretnice. Sta si. da ublazim bol na tjemenu. i to bi mogao biti posao: voditi kuci one koje nadjes na ulici. . prijatelju. Uplasice se. Vidis.Svasta se desava . sigurno. njega su tukli.Ne diraj to. napio se. samo ces razmazati. ubio ga bog. nije ni pravo. nasloni se na mene. krpila i uredjivala za sijelo. ali to je lakse.Pa. Lakse je pobjeci nego pomoci.To pitanje je zaspalo i probudilo se sa mnom. kuci. i vidim. ima ih danas vise nego postenih ljudi.Mozda su razbojnici. mozes li ustati? Pljuvao sam.Da se malo operem. Nije me pitao sta mi se desilo ni ko me premlatio. moj Ahmete. a drustvo ne da. ni zasto. A i sta ce mu da ide po sudu. Imao si srece. taman da naidjem na tebe.

toboze prijekorno. blago meni. A i nama bi dobro dosla.Zasto? Nije mi tesko. u zivotu. Spavaj. mlad je. . ali. da me odbrani od mucne omaglice sto me vukla u prozivljeno. Nego. I opet je nalazio kraj uzglavlja. A ja cu to zacas. i kao kroz san. Ko bi me prihvatio kad isplovim iz bunila? .Ne odlazi od mene. Tijana me docekala budna. ja cu oprati. a ja cu mu priviti hladne obloge. medju utvare. cijelu noc. Ali sam ja odlazio od nje. bice mu lakse. on se nasmijao: . izvukla bi uboj. Uskoro je pocela duboko da dise. Rekao sam. . da poljubim jedino sigurno uporiste. Bila je tiha luka. kad god bih otvorio oci. ni ljepse. . lakse mi je.kazem. Skinuli su me. Ali. evo je. A i trudna si. izobliceno. u mrak. Naviknuces i ti. proci ce. sigurno.Ostavi to.Steta sto nemas rakije. . savladana umorom. masala. Ti samo ugrij malo vode. Pa ti operi. stavi svoju rucicu na ovu cvorugu. Legla je. nije opasno. ali srecan sto se vracam. odijelo. vidjece i sama. . Groznica me zaista tresla.rekao sam. a nista drugo nisam zelio. kao mrtvaca. te noci. a plasio sam se da ne zaspi. na celu: siljbocila je nad mojom mukom. da ga svucemo. sagnuvsi se s nabreklim trbuhom. Zatvarao sam oci. Sjedni ti uz njega. navikao sam na svasta. nikad. srecom. . ko jabuka. cekala bi. Ukocila se u vratima.Pogolema .Znam da nije. ni draze.Je li ti lakse? . unakazeno. u ciji sam mir ulazio slomljen olujom. Ako pocne groznica da ga trese. da bi se i ona uspavala mojim mirom.Jest. kroz ljuljanje. ali sam neprestano osjecao njenu ruku na sehi. prenerazena od straha.A sta joj imam govoriti. . malo od straha. Lezi. .rekao je. Isplivavao sam iz zagusljivih dubina. i pobjegao.objasnio je Mahmut. ne brini nista. oprali kao dijete. pa onda pobjegao . kao lijek. da je prinesem rasjecenim usnama. i zaticao je nagnutu nad sobom. bolje ti. ali ne treba zuriti.Nocas mnogo loze u pekari. Vracalo se.Vrelo je . . osjecao sam u tom gubljenju njenu ruku na sebi. malo od udarca. Zalio sam je sto bdije. Zelio sam da me odrzi na povrsini. na srcu. A kad je Tijana pocela da kupi isprljano odijelo s poda. Mahmut mi je stavio krpu na cvorugu. pokusavajuci d'a se potpuno opustim. neko me udario. snaho. i zaprepastila se kad me vidjela. osmjehnuvsi se s naporom..Je li ti zaista lakse? . i naprezuci se.Premorices se. Davili su me kepeci ogromnih glava i gorostasi s glavama kao ciode. lovio je teturavo. . vidim. da ne treba po ovom gradu hodati nocu.Bogme je svasta uradio po njemu.Ne das mi da spavam . . kao olaksicu. uskoro.

oak i bez svoje naivne vjere. I iznenada mi je postalo jasno zasto se zaklao. slusam korake ranih prolaznika na sokaku. nikakve slicnosti. Mladji brat je gledao u njega kao u bozanstvo. i ljude sto su ga naveli na ruzno djelo. u jednom casu. bar vanjske. sve sto je sanjala da ce imati. Kako je lijepa! Poljubio sam je u obraz. .Sta je? . Legao sam. Zastace. pod. jedne noci. A eto. sigurnost. ni u kakvu vezu ga nisam mogao dovesti s nama. njeni je ne priznaju. cak ni varke. postao jadan i zalostan. Zasluzila je bolju srecu. Ali sta ce biti kad zivotna oluja pokida tu krhku predju. prezivio bi i odbolovao. Velike oci su joj zaledjene od straha. Njen dragi lik je odgonio utvare iz sna. zeljenog. jer je vjerovao u njegovu snagu. pred zoru. Probudila se uplasena: . oduzevsi mu sve. i prijetece oci iz jave.Gledam te. jadan i unizen? Svi ljudski snovi tako pocinju i tako propadaju. mekim jagodicama. I taj uprljani covjek se osjecao unizen pred samim sobom. Ne znam kako sam se sjetio hocinskih mocvara i starijeg sina berbera Saliha s Alifakovca. ostavsi odjednoim bez oslonca. bio hrabar. podesavao svoje drzanje prema njegovom. njeznost. i odmah se smirila. prekoravao je i sebe. Vise nema nista. kao i svi ostali. jos me sniva. ostavljajuci joj lice u sjenci. prenerazena. ali sta bih ja bez nje? Otrgao sam je iz njenog svijeta. oduzevsi mu i proslost i nadu. a onda ce poceti i nas. i sve sam joj sto ima. a onda je usamljen cutao cijelu noc. divio se. poslali su ga da ne vidi ruzan cin. moji je ne vole. kao da ce kriknuti. stit. A onda je taj brat iz snova. grickajuci stvari. Sto je sebe uprljao. ali je sve vidio. pa mi je zao. uz njega.Nadnio sam se nad njeno lice i gledao duge sjenke trepavica na oblim. ti njeni djevojacki snovi. ljubav. ruka me nije drzala. htio bih da srebrno svjetlo nagrnem na nju. tanju od paucine. ali je brata utistio. dok se mjesecina povlaci. i mislim o njoj i o sebi. I dok zohari puze i suskaju po sobi. izraz straha se preobrazio u snen osmijeh. potpuno sam u svijetu. Imam nju. da je ne izgubim. Taj mladji brat je plakao na strazi. i kad covjek iz snova postane ono sto sam ja ove noci. To mi je pomoc.njegovoj ozbiljnosti i cistoti. jednom bi se svakako desilo. zidove. sjetio sam se. oni me se ne ticu. usta otvorena. ali mu je sigurno bilo najteze zbog brata. nije bilo.

i to bi bilo posteno. kao da sam osvojio svoju planetu. slonovima? Kakvu sam im stetu mogao nanijeti? Ja sam pesnica koja je udarila u zid. kaslja i cegrtanja. crv. kad izadje iz svojih podzemnih hodnika. Mi sanjamo zivot i svijet. svoji to uvijek i ucine. cak se i vjeruje. Zasto im je bila potrebna ta osveta? Da me uplase? Da mojom kaznom uplase druge? Da likuju nad slabim? Da zabrane misao? Da zabrane rijec? . sad imam svoj svijet. A opet sam bio srecan: necemo biti bogati u novcu. te osvojene vlastite planete od tri metra sirine. punom zohara. bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti. sta ce uciniti kopcima? Sta su oni? Osioni ludaci? maloumne siledzije? zvijeri? Ja. nocas su tog gospodara usrali i upisali. ali cemo biti najbogatiji u ljubavi. Uzalud su me prali sinoc. I to tako da ostane trag za cio zivot. ubili bi me. ponizenje necu moci da sperem. Ja sam mali covjek koji je zaboravio da je mali. i lice zagnjurio u vreli jastuk: sta su ucinili od mene? I zasto? Zar zato sto sam bio glup. i pogledamo se zaprepasteno: sta se to desilo s nasim snovima? I Tijana ce se upitati: sta se ovo desava s mojim snovima? Nisam joj obecavao zvijezdu nebesku. koju kokos kljucne. Ni Rusi mi to ne bi ucinili. A kako mozemo sacuvati svoje i tudje snove? Drugi vide nas. ptica sto zanijemi kad kobac nadleti sumu. i nisam mogao obecati ni njoj ni sebi da ce uskoro biti drukcije. Jednom se probudimo. nikad do kraja. ponekad dugo. mi vidimo druge. samo sto ovo nije saljivo. A eto. sitan i nevazan. Ja sam pijesak pod njihovim nogama. A nasi su ucinili. upljuvane od muha. bio sam sam. Okrenuo sam glavu. nocas su gospodara tog carstva nad mahalskom pekarom. Ja sam udarac koji boli onog koji udara. sprijecicu svakoga ko htjedne da prodre u nase carstvo. sta sam mogao uciniti njima. koja nikako nije mogla da poraste. mada se i to cini. da su me uhvatili u svojoj zemlji. Poslusno sam palio svijece o svakom prazniku ispod sultanove slike. sto sam bio pijan. Uvrijedio sam ih sto se usudjujem da mislim. ne bojim se zivota ni ljudi. glista. pacova. sto sam bio izazvan? Zar zato sto sam rekao sto i ne mislim? Zar zato sto sam rekao ono sto mislim? Kad se tako svete vrapcima. i sve se otkriva. i godinama. pisao sam pisma i zalbe. ne tuzeci se cak ni njoj na taj dosadni posao. uzalud cu se prati sutra. kao u saljivoj igri s maskama. da ne bi ugrozio nas mir. uvijek jednake.Ljudi su nasa misao i slika o njima. do posljednje pare donosio kuci malu zaradu.

i tugu? . ni sutra. deset mojih mrtvih drugova iz dnjestarskih ritova? Kada ste dozivjeli budjenje. Ponizili su me. Zar je nada u tome da sve prodje? Pa ipak. Podesila se prema meni. Ja.Sve ce proci. i sam sam kriv sto smo se sreli. A necu da otvorim oci. a zivot je budjenje. i ja ih se bojim. Donio je trave. gospodine. gutajuci gorke suze bijesa: proci ce i ovo. Bice nam opet lijepo. da bi me drago stvorenje zaklonilo od straha pred novim danom. Necu unistiti svoj zivot zato sto postoje divlje zvijeri. i ovaj sram. zbog ove sadasnje muke u dusi. vjecne sluge. Greska je suvise velika da bih je ponovio. u Turskoj. A mozda cu nastojati da ne zaboravim. Jeste li to i vi znali. za uboj. Jezika medju nama zajednickog nema. drukciji samo po tome sto imaju moc presudjivanja i vlast nad ljudima. covjek . Cujem ih kako sapucu. i ova zaprepastenost. Ponizili su me. za jacanje. kao talasanje. osjecajuci me i u snu. Dok misle da spavam. i sam se bavio travarstvom. ako mognem. kakva je to utjeha? Proci ce i radost. svi ih preziru. bez savjesti i bez razuma. Zaboravicu i ja. misli zajednicke nema. Ali. zaboravi ono sto znas. i od toga zivio. posao sam jastrebu u pohode. ne! San je ono sto se zeli. Tijana i Mahmut. jer je nemoguce da potpuni besmisao bude stvarnost? Ali. kakvi su i sami. i masti. oni ce biti krivi. ludi vrabac. tudjom rukom. Gdje smo mi? U kakvom to svijetu zivimo? Ili je mozda i ovo san. Svi im se podsmijevaju. osjecam ga na licu kao blag dodir. ali opet. Javio se u meni uzas zbog te besmislene surovosti. gospodine .govorio je tihi Ibrahim Paro. Zaboravi sto si vidjela. proci ce i zivot. mada nikad necu shvatiti kako i odakle. Prazan prostor Dan je proljetni. ispljuvali. 5. ali me nece oboriti. zivota zajednickog nema. doduse njihove trave nisu iste kao nase. Jedva sam izvukao zivu glavu. Udisao sam miris njene kose. tu varke nema. oni za sve imaju izvrsioce. nisam prisutan. ni ikad. necu da izadjem iz toboznje noci. za njih. proci ce i ovo. Trave su dobre. Pribio sam se uz Tijanu. proci ce i ljubav. neprijateljske zemlje. a svi ih se boje. i ova muka zbog koje bih pristao da umrem bez uzdaha. i saptao bez glasa. Oni su iz tudje. kaze. A ako u meni ostane mrznja. pun sunca. Ne budi se iz sna. mila moja. uprljali. Bilo. I ja ih prezirem. i nece vise.Nikakva odgovora nisam mogao da nadjem.

pa ne moze da se izlijeci. I ledja. Osim Mahmuta Neretljaka. Kad je otisao. a bavili smo se neciim.Boli me ruka. Tijana je nesto trazila po sobi. Sta to trazis? Tvoje cipele. . mozda ce i pomoci. Za masti ne zna tacno. da ne govorimo o onome sto se desilo. osjetio sam olaksanje. vjetrom nabaceno sjeme dolutalo . Onda.Nije mi toliko za cipele.Svejedno . sigurno ce doci da me posjeti. nije mu rekao za koga je. . Tijana. bolje da vjerujem. neka to ne govori meni. Ako i postoji. i sve se to mucka i pretace u cjevcicama biljaka. nije strasno. i voda. mazala me melemom. pustio sam da se brine oko mene. to je sunce. . da bude od pomoci. Poslao sam je do Mula Ibrahima. a dobro je i zecije salo. a nije ni cudo. i svakakve soli. pa cu nekoliko dana ostati kod kuce.Da nije uzeo Mahmut? . godilo je i meni. da je smirim. A ona neka kupi stogod. Ona se toliko zabrinula. a mozda bih se mucenicki pozalio: zar ne moze cekati.Ne brini. a sve cisto kao suza. jaca ili slabija. Samo. uznemiren. ne treba pricati ono sto se ne mora. Bile su kraj vrata.Ne misli vise na to. I gdje bi ih sklonila u ovoj tjeskobi? U sobu niko nije ulazio. srecom. i njoj. da sam se zasitidio zbog lazi. Mozda si ih negdje sklonila. Kao da bi to bila prilika da popusti moja napregnutost. samo. otvarala vrata. dok ne kupim nove. Skuhala mi je trave.. pravio je travar Fehim. Zbog nje sam. da ga mozemo pocastiti. da me neko napao sinoc. uvjerio se na sebi i na drugima kako su ljekovite. Kad je izasla. A ciijelo vrijeme sam cekao da upita. Nisam. . zavirivala pod sanduk. . da makar malo prezdravim? Nije upitala. za uboj je najbolja medvjedja mast. ona. znaci. i ispadne nesto kao rakija. Ako ne pomogne. a ne zna tacno zato sto sam Fehim boluje od rana na nogama. a lijeci druge.kazem. Ne mogu da lazem i da se pravim zrtvom nekog svog uvjerenja. a ipak mi se cinilo da sam ostecen. da zatrazi nesto novca.Kako bi on uzeo? . on ce nabaviti.Pa gdje su.. Uvijek se osjeca nelagodno kad neko uciini ruzno djelo.Nosicu zimske. Ocutao bih. onda je to nekakvo trunje sto leti iznad pustinje. zbunjena i postidjena. da budem nemocan.Kako si jutros? . gdje ces je naci. ako nije on? Stajala je kraj vrata. .se izvjesta pa ocas sazna sta je za sta. kao oko djeteta. On travama vjeruje. i da mu kaze sta je sa mnom. .

prodornim ocima. Tijana me zatekla na postelji.Najvaznije je da ozdravis. vjestice? I zasto? Svijet bi mislio. Zasto tako gleda? Da li je pomislila kako govorim kojesta? Ili kako govorim o necemu sto je. stidim se da priznam kako sam posljednja fukara na ovom svijetu. bez smisla. drukciji. sve u isti mah. kao gorusica. pa da poslije i stradas. prilagodjavanje ili vlastita zrtva. A juce me ne bi zacudio ni najzacudjeniji njen pogled. samo bi se nasmijali. Tako sam. kad bi i htio. I nejasno me tisti ponizenje. bez imena i uspomene. pozdravio me i zazelio mi svaku srecu. covjek ucini i dobro i zlo.odnekud. koje ne dozvoljavas ni smisao ni junastvo. Oni misle da sam obicna vaska. donijela je novac. rastreseno brojeci modre pecate po tijelu. Zato sto je nesiguran. eto. . Mogu da misliim sto god hocu. i to je samoubistvo. On je. U danasnjem svijetu ostaju nam sarno dvije mogucnosti. Ne zelim da budem ni jedno ni drugo. vuce se po mojim zilama nekakva zlovolja. pametnim. kvrgavih nogu oblivenih suncem.I ti si bio dobar prema njemu. plasljivim. kad dodje. . ili velikim nesrecama. Koga? Mrak. velikim rijecima spirao sa sebe stid. ne znam krivce. Ne mislim na osvetu.To je drugo. koga biju na ulici kao prezrenog kokosara. da sam bio pijan. pri prvoj rijeci.Jesam li ti rekao da je to dobar covjek! . A opet. da iza tebe ostane sramota ili cutanje. jedno iza drugoga. . Nizasto. Bez straha da ce ikome odgovarati. sasvim obicno? Ili sto ne govorim o onome sto se desilo? Ili sto uopste govorim. bespomocno. poslije svega sto se desilo? Postao sam osjetljiv. Mucenik. skriveno i bezoblicno rastinje pod maglom. Ustao sam i prohodao po sobi. pa se okrenula i pocela nesto da radi. evo. misli samo na sebe. Ne tice ih se ni sto bih mogao da se okrenem protiv njih. bez straha da ce bilo ko upitati: sta to uradise od covjeka? Ne mogu cak ni da tuzim. za Mula Ibrahima. Ne znam krivicu. O jadno vrijeme. stidim sam sebe.Ne ljuti se sto cu ostati kod kuce dan-dva? . kaze. onemogucice te na prvom koraku. bez dejstva. Premlatice te da ne progovoris. nema u meni ljekovite mrznje. Boriti se ne mozes. uciniti ne mogu nista. Pogledala me usredsredjeno svojim velikim. Nemas mogucnosti da kazes ono sto ti je na srcu. A mozda i jesam. ja se. kao i Mahmut kad me nasao. A u miru se prozli. za nju. podjednako. kupila je pomorandze. U ratu. Od svega sto bih mogao da mislim i osjecam. budala. .

Moglo je biti smijesno (sta im ja mogu uciniti?). Rekao si ono sto mislis. Ali ce zapamtiti jos neko. Carobnjacki me sastavljala od razbijenih komada.Sve znam.Upitao sam. . i upravo sad. uzbudjen i ogorcen. Pa neka.Ne mozes sve znati. posteno si kazao ono sto svi posteni ljudi misle. nikome zlo nisi ucinio. Ne zato sto je govorio gluposti. makar i laznu. osmjehnuti se. Mrzice te. A neko ce platiti i za to jednom. Njoj nije bilo smijesno. na sijelu. Nista nam od njih ne . i pored svega. Dodirnula mi je ruku mekim jagodicama. ispricacu. mozda i ne primjecujuci pukotine. Necu zaboraviti skupu pouku. prezdravices. . i dosta! Za cio zivot dosta. Evo. i da su pred najgorim olosem ovoga svijeta napravili cirkus.Zasto bih se uzdrzala? Znas da ti kazem sve sto mislim. onakvog kakav sam bio u njenim snovima. . Rekao sam da su se sinoc udruzili jedan coravi lupez i. mene su unizili. Slusala me s vecom paznjom nego sto su zasluzivale moje maglovite prijetnje. koji ce budala pamtiti dok je ziv. Nisam znao u kakvom zvjerinjaku zivimo. nista drugo. pa sta onda? Nisi. cak i ponosna zbog ovog sto sam rekao. Istukli su te. ganuta. Vidjela sam koliko se mucis. Jednom sam bio budala. . bezopasne i za koga.Mozda se ljutis sto ti nisam sve ispricao? U redu. napadajuci druge. Poslije sam primijetio kako vise bjesnim i psujem nego sto pricam. Zato i jest budala. napraviti salu. Prevarili su se ako misle da je Ahmet Sabo stene koje mogu slobodno udarati nogom.Zasto bih se mucio? Govorim ono sto treba reci. Cuvala me. Nemoj ni da prigovaras sebi. I zasto da prestanem? . jedna pijana budala. Istukli su me. pa si se uzdrzala. ukrao. govorio sam gluposti pred glupacima. to im ne smeta. makar i bezizglednu. molim te prestani. ali nije bila laz. vec sto je govorio ono sto misli. . Upisali. nego osjecanje ponizenja i bespomocnosti. Zato sto je vise voljela moju pobunu.Tvog oca su ubili. Bila je pozlijedjenost.Jesam li rekao nesto glupo? Ili nedolicno? Jesi li htjela nesto da upitas? Ili da nesto prigovoris? . nemoj da zalis. Branio sam se pred njom.Nisam htjela ni da upitam ni da prigovorim. nego su poslali sluge. Pa ni to nisu htjeli da ucine saimi. Zapamticu to. Osvetili su se surovo. otvorena.Sta sam to maloprije rekao tako neobicno? Htjela si nesto da kazes.Moga oca su ubili. .Samo se mucis. Govoricemo poslije. hvala im. Usrali. Odjednom je postala vedra. ali napregnutost je bila jaca od pametne misli: . i kako sve vise psujem njih umjesto sebe. ali sam mislila da je nesto gore nego sto jest. Sinoc. da ne cutimo o onome sto se desilo. A zbog ovog. .Drago mi je sto si mi sve ovo rekao. . nisi se ponizio. a znao sam da bi bilo bolje precutati. puna povjerenja. mrzicemo i mi njih. . Spasavao sam ponos pred njom i pred sobom. Ni Mula Ibrahim ne zna sve.

oslobodjen. podrzacu njenu vjeru u mene. . ne zeleci da ikome smeta svojim brigama. nisu ti ni do koljena. Izgleda da zaista sanjamo zivot. donio sam zeciju mast. osmijeh je radi nas. jedva se li vidi. ni koliko me ohrabrila svojim povjerenjem bez razloga. i sam sam povjerovao u njene rijeci. hrabro vedar. Mahmut je usao s osmijehom na licu. kao i uvijek. Kad sam cuo Mahmutov kasalj u dvoristu. Ne osjecam se dobro. A opet. Ne znam odakle je nasla u meni sve te divne osobine o kojima nisam ni sanjao. A drugi neka se cuvaju mene. Imamo samo dvije. Kad sve boli. sve. i necu vise uletjeti u klopku. jer joj je potrebna. ali mu vedrina nije uvjerljiva. Ti si od njih najbolji i najhrabriji. . Zivjecemo sirotinjski kao i dosad. radi mene. potpuno opran. ovakav nikakav. kaslje. niti sam cesto ustajao iz postelje. niti sam zelio da ih imam. Da stavimo na ruku. za svaki slucaj. Dani su prolazili. Ali zasto bih kvario njenu naivnu sliku? Zasto joj ne bih izgledao kako me ona vidi? Bicu njen ponos i zastita. Ti si prituljena vatra. ali dignute glave.. od sinoc sam sazrio. a kad plane. Jaci su samo u zlu. Vec dva dana Mahmut ne dolazi.pita veselo. rekao sam Tijani da stavi nesto na sanduk pored vrata. zagrlio sam je njezno. Stekao sam dragocjeno iskustvo. . Jos lezis? . Sve mi treba. kao da je proslo mnogo godina. a ja nisam izlazio iz sobe. tesko se gasi. bojim se zbog nje. koliko ih ima. Ne znam kakav sam bio prije. Stavi casu. ni koliko su njene rijeci ljekovite. nesto sto joj ne treba. eto cuda. Ni Mula Ibrahim. Obecaj mi da ces se cuvati. Evo. Obecaj mi. Osjecao sam se lose. Ne rekavsi joj nista.Nije to hrabrost. vec ogorcenje.Svejedno. svi oni. kao nekad. Picemo iz jedne. prije sinocnjeg dogadjaja. Bicu toboze snazni hrast nad njenom krhkom stabljikom. nije opasno. bez strepnje i ustrucavanja. Ali. ruke mu drscu. Sta te boli? Pa.treba. Mrsav je. ma koliko mi bila draga tvoja hrabrost. Stavila je okrnjenu.

je li vrijeme da izadjes? Mula Ibrahim nas nije posjetio. a njegovo je nekako lakrdijasko. drukciji od Mahmuta.E pa.Jos sam bolestan . Da je ovako govorio neko drugi. od njegovog gorkog iskustva stvorio bi dostojanstvenu mudrost. zakljucacemo vrata i ucutati se. Tijana se smijala. Narandze smo pojeli.rekao sam veselo. hvala bogu. . Ali ona me docekala neocekivano odlucno. i navikli se na taj cudan odnos opreza i povjerenja. svako svojom stazom. A deset godina me nije bilo! Malo sam i zalio: zar bas tako. Sve je nekako obezvredjivao i upropastavao. gledajuci me vedro. Neko ni to.Kad cujem njegov kasalj. nijednom. Vise me nije nagovarao da ustanem. sebe samog. krsta. Svako svoju brigu brine. Ovaj hrcak ce sve odnijeti . neko veli: nisam te vidio danima.pobunio sam se. po neku sitnicu je uzeo. . pa niti smo se mi ljutili sto on uzima. ali joj nije do smijeha. pustali smo ga u sobu. pregledao noge. .Zato sto se ne kreces. kao da je kuce proslo ulicom! A onda se nasmijem u sebi: a zar bi ti pamtio za drugoga? I zasto da pamtis? Bolje je ovako.I htjela bi da te vidi. Ali nas je zaprepastio kad je Tijaini donio na poklon pozlacenu casu i gotovo nove papuce. Smijao sam se ovome sto je rekao. a neko drugi. sve zacjeljuje. I sto se bojis da ce svi gledati u tebe kad izadjes. Kad sam se vratio u grad. Ali nismo tako ucinili. zvucalo bi ozbiljno. Bio sam zaista slab.Hoces posteno da se odmoris? Dobro. i zbog svega sto sam znao o njemu. I ja sam tako mislio. tebi ne treba. jok. Izgledala je zacudjena. niti se on ljutio sto mi sklanjamo.Pregledao je ruku. okrnjene case nije vise bilo na sanduku.Poslala ti je moja zena . i tuzno. u pocetku. Krv ti je zdrava. A kad je izasao.rekao je jednostavno. . sigurno zbog posla. Bogzna gdje je to uzeo. covjece. Zecju mast cu vratiti. Poslije deset dana Tijana je rekla: . glavu. . i opet legao. svoju rijec. ljudi me gledaju kao mrtvo tele. polutrule. neke sitnurije smo sklonili. Zbog njegova smijesnog kreveljenja. Pustao je svakoga da cini ono sto hoce. . svoje djelo. i stao nada mnom. . cini mi se. Ma.Povraca mi se kad pomislim da ustanem. A ja bih ponekad ustao samo da prohodam po sobi. koji ne vrijedja ali ne popusta: . na svoj zenski nacin.

kao da sam u onoj ruznoj noci. u curku od zute lisice. a oni jedini podanici koji primaju. vriste. i kazem mu: . mangupi prekoravam ih bez ljutnje. Pomirisem: zaudara. Bolestan sam. a on se smijesi i sije bijelom rukom bezvrijedne novcice. glava mi se zanosi. kao da sam pijan. znao da je proljece ovako ojacalo. Ovdje je moja sigurnost. nije strog ni smijesan. gospodaru. nisam ni. Sad tek vidim koliko mi je drag ovaj ducan. po cijeloj sirini. bez rijeci prijekora.Dobro jutro. ne padam. tijesan. u pozlacenom okviru. ne cude se. ne bjeze.Bjezite. ne pitaju. ali moj. a oni nisu nista dobijali zbog svoga koristoljublja. pa neka. Na zalost. Sve je isto. neozbiljna svita svaki dan je sebi i drugima poklanjala. pascu na sokaku. ljutit. Obukao sam se. On je jedini vladar koji daje. . . pa opet pristaju za starcem. u pravu je. pretoplo mi je u zimskim cipelama. ne plase se. I natpis je ozbiljniji. Dan je lijep. a djeca se smiju. ispisan svecanim kaligrafskim pismom: Alahov miljenik.Zar cete nas otjerati s nasih sokaka? I djeca su na sokaku. Ali on nista nije gubio zbog svoje rasipnosti. U prozoru je sultanova slika. blijed. Zato sam i kivan na nju. Ali. lezacu zatvorenih ociju. proljetni. . Opkolila su starog Mehmed-agu Caluka. Opio me vazduh. pretvarajuci ih u svoju i djeciju radost. jadan. kao vrapci oko zrnevlja zita. kao i uvijek. koje je postalo miris i svjetlost grada. prohodaj. I ta sarena. veca. jevtino veselje. samo cuvas svoju ogorcenost.Nisi bolestan. u postelju. Smijesim se. nas gospodar. Zasto me Tijana nije natjerala da izadjem ranije? Jato golubova zauzelo je sokak. Ovakav nikakav. ljepsa. i izasao uvrijedjen. I noge tesko vucem. Pred nasim ducanom zastanem. noge su sve cvrsce. Odsad cemo se sretati svaki dan. njegova divna djetinjarija. Zasto sarn se ranije ljutio na djecu i starca? Sad ih gledam i smijesim se. a dugo nisam hodao. odnijece me kuci. kao da sam istjeran iz bolesnicke postelje. bez rijeci zalbe. Ali ces se razboljeti u ovoj vrelini. Ljudi me ne gledaju. nizak. I on se smijesi. Kako zna biti neugodna! Cuvam svoju ogorcenost! A sigumo misli da strahujem od ovog izlaska. sasava. iscrpen. cini mi se. on je.. pazim da ne nagazim na te pernate napasnike. dah sve sigurniji. ljepljiiv od sokova. i koliko mi je potreban. kao raniji. guraju se glavama i ramenima. Izadji malo medju svijet. porazgovaraj. i sve ce ostati nepromijenjeno. ljudi ih se ne ticu. Baca sitne pare oko sebe. uzak.

Kao onaj pametni covjek. malo ljut. dogradili. nije pitao za mene. Drago mu je. prijateljski. nije me zvao. Postade mi jasno odjednom. Mislio sam da si nasao neki drugi posao. Zao mi je i zbog njega. Druga polovina ducana je pregradjena daskama. . bez ikakve potrebe: . A ovdje je nekako svecano kao da je praznik.Kakav drugi posao? Znas da sam lezao. ga je nesto zaboljelo. kao da. . sjetim se sta me snaslo. i ja sam zaposlio ovu dvojicu. vidis.kaze Mula Ibrahim. veli. Sve je svrseno davno.Odakle bih znao? Ne dolazis.Zbog posla.. Smijem se. . . nada se da su mi rekli. kad mu skidose gace. kaze Mula Ibrahim sjetno. .Pa. njemu odmah pade na um da ce ga tuci! A mogao sam znati i ranije: nije me posjetio. neces imati gdje. mozda iste veceri kad se ono desilo. sto sam ozdravio i sto sam svratio do njega. . izgovorio sto nije trebalo. A za ono sto se desilo na sijelu kod hadzi-Duhotine.Ima. Malo sam bio pijan.Ti? Bogami.Morao sam da ih uzmem . hvala mu. Koliko se moglo.A ja? Gdje cu ja sjediti? Zatreptao je sitnim ocima. obuhvatio je rukama uska prsa. a musterije navalile. i zbog nekih cestitih ljudi. kao za inat. i zbog sebe. . .Zar toliko posla ima? .Tako nekako. i ostavila tesku tisinu za sobom. Malo smo izmijenili.Mula Ibrahim me docekao ljubazno. . progutao pljuvacku.Kako to? Ne razumijem. veli. I kazem. Sta mozerno. Pokusavam da se acim: ozbiljnost je minula tromim korakom. On ne prihvata salu. Zavirim: dva cosava mladica pretvaraju se da su zbunjena i uplasena.Mnogo nevolja. iako je sjetno ozbiljan. desi se. obalise na zemlju i uzese sibe. podsjecam ga na njegove rijeci: . nisam kriv. pa velika zarada. hvala bogu. Jesu. popravili. dugo nisi dolazio. kao na pogrebu bliskog rodjaka do koga mu nije stalo. i eto. . nista ne javljas. raspitivao se o meni.

Sacuvace je u srcu kao hamajliju. naravno. nadnesenog. makar radi svoje savjesti. Kao za inat. dok nesto ne nadjes. Ostala su mu za opravdanje i utjehu samo tri razloga: sudbina koja je jaca od nas. bilo u cemu jacim. dobro. namreskano lice se grci od napora da ostane mirno. ni ruku ne smije pruziti da bi me pokusao zadrzati. njegovo pravovremeno upozorenje da se cuvam djavola u sebi. dvije plate. To si vec rekao. gotovo je nerazuman. u savjesti kao opravdanje. Zlata bi mu vrijedila ta gruba rijec. pripremio ga je ranije. A na nesrecu. Vidis i sam da je tako ispalo. Bio sam svakakav. vaznije od moje. kako izbezumljeno vucem ljusku camca i ljusku covjeka. otpustas me? Nisam mislio da te otpustim. A onda je dosla noc. Primio sam novac. u tudjim ustima. jer je sve presudjeno. Drugi bi smio. . ni da me nacrta crnjim nego sto sam. i nada da cu mu na kraju reci grubu rijec. kao pred plac. ali se dugo prevrtao po postelji. u ovom tijesnom ducanu. jer covjek nije gospodar svojih postupaka. Mozda me vidio ovdje. Ako naidje kajanje. I eto. prigusen. gnjecav. strah koji se ne moze ni objasniti ni otkloniti. Gledam ga i stojim. nagnutog nad molbama i zalbama. A jos stojim. ali nikad mu neprijatelj. Mozda u talasima gnjevnog Dnjestra. Glas mu je tih. nije smio da ne poslusa. A ja je nemam. bogzna gdje. Mozda nad vodom. I znao je da mi se cini nepravda. bespomocan. i nije bilo mogucnosti za daleka sjecanja. i od moje kivne rijeci.- I tako. Kad je do njega dospjela ta zloslutna rijec necija zelja i zapovijest. I mislim: boze rnoj. musterije navalile. znao je da me mora pustiti niz vodu. Sigurno nije plakao zbog toga. pogled gubi sigurnost. A mozda bi mu posluzila kao razlog za pozlijedjenost. on ne smije. O on izvrsava nepravdu. od potresa. u sjecanju kao lijek. i odnekle iz sipraga misli izbio sam i ja. Tanke usne su se opustile. sigurno je odmah pristao da poslusa i da me zrtvuje. Dajem zbog prijateljstva. nije mu lako. i sad sam mogao da odem. ne primam milostinju. neugodan. razbijenog u hiljadu komada. Ja znam da strepi i od neke druge rijeci. lud. nije mogao da me zaboravi. ili kroz dva dana. nista ne javljas. i nesanica. uzmi. ta tvrdinja u koju bi se mogao ukopati. manje znacajnim ali neospornim. ili je to bilo sutradan. i sta li se desava vec danima? Naredjeno mu je da me otpusti. pust. Ne dolazis.Molim te. podsmjesljiv. Pa. i on ne moze nista izmijeniti. zanesenog. Bogzna kako. niti je to pomislio ijednog trenutka. uzalud se muceci. sta li se sad desava u ovom covjeku. Kao strah od groma. Ispalo je kako su drugi htjeli. od kobi. On strepi od mog pogleda. Dacu ti jednu. Grom je zagrmio s visoka. Njegov strah pred jacim ljudima. . Sve mi je jasno. Ne pominji prijateljstvo! Pruzio mi je novac. Zasluzio si. Hvala. ne misleci da li cu i sebe izvuci.

a evo. Rekao sam: . Gledao je cas u mene. tu je zaista u pravu. Ali mu ne dam zadovoljstvo da se opere mojom grubom rijeci. Sad mi izgledaju zlatni. bices nemilosrdan prema njima: oni te nisu izvlacili iz nabujale rijeke. Bila je to najljepsa rijec koju je moglo pronaci njegovo kukavicko postenje. Dobro. Mula Ibrahime. Zamisljao sarn je u ovom mracnom ducanu pored javnih nuznika. de. Zvucalo je prilicno pakosno.Ne vjerujem da si to ti smislio. Moracu da potrazim nesto drugo. a sve ce biti ludo. mogao donijeti znacajno priznanje od ljudi do kojih mu je stalo. Odao sam mu u sebi priznanje zbog te hrabrosti i zbog te zrtve. naredili su ti da me istjeras. zahvaljujuci bogu sto je bio u mogucnosti. A mozda cete zivjeti i dobro. mada ta sudbina ima ime i prezime. I zasto bi se moja buducnost morala vezati bas za smrdljivi ducan pisara Mula Ibrahima? 0n bi pustio da me talas odnese i kad bi mi bilo teze nego sad. a u meni ima dovoljno snage da neuspjeh ne primim sa suvise zalosti. zbunjen. ne ticete se jedni drugih. ili savjet da je vise nikad ne ponovim. koga strah cini tako nesigurnim prijateljem.rekao sam na kraju. a sabravsi toliko hrabrosti da mi ne kaze rijec pouke. istinski nesrecan. zbog svega sto ucinim. mogucnosti bezbroj. Onda je naglo zastao. Tesko tvojim cosavim pomocnicima. Svijet je sirok. A za mene je to bio prvi korak u buducnost. u kojem me zestoki zadah nuznika podsjecao da smo u sredistu grada. i mada u tu sudbinu ulazi i njegov kukavicluk. ne usudjujuci se da mi kaze rijec zaljenja. na dobrom mjestu. i da cu tu naci svojih dvadeset pet jadnih grosa svake godine. ne znam sta. nista vas ne spaja. zato je mozda bolje sto smo se razvezali u casu kad ne visim nad ponorom. Tako me srecno skinuo sa savjesti i prijateljski ispratio u proslost. toliko nije zasluzio. dobri covjece. i neces strepjeti od njihove nerazumnosti. cas u pregradu. a ja ga nisam poslusao. . I mirno ces me grditi.Ostavicu mu opravdanje sudbinom. nece te muciti sjecanje na tudje pozrtvovanje. iza koje su slusale tudje radoznale usi. da mi pomogne koliko je u njegovoj moci. nepoznatu i dotad nezamisljanu. ali cu potraziti.Hvala ti na svemu .Oprosti. A on je to prihvatio sasvim ozbiljno. i prosaptao zbunjeno: . Izgleda da sam ga tesko razocarao. . lako bi rnu prijekor mojoj gluposti. sjetivsi se valjda koliko je smijesno to sto govori. Ostavicu mu i utjehu sto me unaprijed upozorio da se cuvam. Prozivjecemo nekako. Srecan ti ostanak. sad sarn prognan iz tog svog sirotinjskog raja.

najljepsu zenu u gradu. i da dugo sjedis prekrstenih nogu na postelji. i znam to. razmetljiv kao mlad bogatas. dosao si na red kad drugih. Vidis.drukcije ne moze ni da bude. Kod cesme sam zazelio da stavim ruke pod mlaz hladne vode. boljih.. A kad budes dobro raspolozen. covjece kao i svi ostali.Dodji mi kroz godinu-dvije. muceci se kajanjem i stidom. jer bih ti odgovorio stogod ruzno. moje srce se branilo od trpljenja. i okupao se u proljetnom suncu. kaze: . kad ne bude straha u tebi. Alahemanet. zao mi je ptice sto je izbezumljeno sunula preko krova. jos asikujemo. Proljece. Kod Morica hana sam izasao iz sjenke zidova i visokih stabala. i zelim da se ponekad probudis usred noci. mladu ili staru? . Sredovjecni bazrdjan me gleda sazaljivo. Lakomisleno. sunce. Mladu i lijepu. Sapucem besmislene stihove. uplasena. iako je udata za mene. kao da sam od vazduha. ne pitajuci. dali su ti je. misao niocemu. pa bi to bilo naknadno opravdanje za nepravdu koju si mi nanio. zeljni svega. Za kakvu zenu. Vedra misao srce obasja. u nanulama. Kod dzamije sam osjetio zavist prema djacima medrese koji su. neka bog sacuva i tebe i mene. misao bez tezine.pitaju me. Ali. kad pazar bude obilan. mada si se nadao da ce me tvoji pametni savjeti odvratiti od pogresnog puta.. koji zlo smiisljaju i obredjuju. usao sam u bezistan. nisi ti birao svoju sitnu dusu. i lako mi je. i srecan sairn. veseli. Da li asikujemo? Da. nije vise bilo. ispunjava me radoscu djecji smijeh. laki od zelje o divnom zivotu sto ih toboze ceka. vedrina. mozda ces nesigurno sapnuti sam sebi. cujem mazenje gugutke u granju visoke topole. i moja prekinuta mladost. . glupi od neiskustva. jos mislim dobro o tebi. da su za sve krivi sejtan. i zatrazio da mu pokazu zensku maramu. Od onih drugih. I dobro je sto tada necu biti blizu. koji cine zlo ali ga ne smisljaju. vedra ni zbog cega. isli na molitveno pranje. rat. zbog mene. sad to vidis. ili lukavo. Dio sam svega sto vidiim. neka ti je bogom prosto. da te upiitam za asikovanje. Smijeseci se.

znam da si sasav. rekla je da sam lud. nije smijela ni da mi kaze da je zeljela upravo ovakvu maramu. ali znaci . samo mi nista nismo znali. a sad mi kazi sta je bilo. da se malo nakadim. ali nigdje toliko ne zaudara kao kod njega. ne bas veselo. bez cipela se ne moze a bez marame moze. onda mi se nisi obradovala. Rekao sam da nista nije bilo danas. iako mora priznati da sam joj pricinio veliku radost. . Maramu sam odnio Tijani. ili zbog svoga iskustva. nesigumo. Vjecna je steta sto ne mogu da kupujem poklone. kako je moguce da sam pogodio njenu misao. a ako ti je brzo i ako ti je vazno da li je brzo. . poslije cemo i o tome. a toliko sam navikao. njegov izduzeni vrat i skupljena ramena. svakakve. da uzivam u njenoj radosti. . onda ih je bilo isuvise. I tako se neprestano vrtjela u krugu.Dobro. zato sto nije vazno da li je brzo.smijem se i ja. gleda me. da cu svaki dan proci tuda. pa sam pomislio da si otvorio trgovinu. . kao da dvije lasice vire u svijet. govorio sam tihim Mula Ibrahimovim glasom: . sigurno ce joj lijepo stajati. Najprije nije imala rijeci. zato sto nije brzo. smijuci se. Smijao sam se.. Ona se vise ne igra. kad se nije sada desilo. kao u djeteta.Doci cu . i kaze ozbiljno: . to znaci.kaze ona. ili si nasao bolje mjesto. ali zaista nisam razuman. od radosti do razuma.A sad da ti kazem zasto sam se vratio tako brzo. zbog njenih ociju obasjanih odusevljenjem. Zato sto sam te pozelio. i natrag. a mozda sam i divan zato sto sam lud. odakle nam novac za ovakve skupe poklone.Nema te toliko vremena. A ja mu odgovaram da se jos nisam odlucio. I on se smije. Smijala se i ona. pazljivo njuskaju i povlace se na prvi znak opasnosti. Oponasajuci Mula Ibrahima. treptanje njegovih sitnih ociju.. i plasljivo izvlacenje mrsavih ruku iz dugih rukava. sve se zbilo ranije.Zar nisi na poslu? Zasto si se vratio tako brzo? . i zasto da se sad zalostimo. .velim i smijem se veselo.Prvo da vidis poklon. svaki dan. nude mi nekoliko mjesta.Nije dobro. dobro.Pa.. . rekla je da sam divan. moram kupiti sebi cipele. bogzna zasto. zbog moje naivnosti.

. sitna kao igracka. I jeste. Ostalo je to odusevljenje u meni danima. kao more. pazljivo je okujem objema rukama. govori mi da je nimalo ne zavarava moja vedrina. u nedogled. kao dijete. svuda oko nje. Ko nam sta moze.Ako ovo sto znam nije dovoljno. rekao sam.. kazem. Da li misli na ubijenog oca? Drzim je na rukama. njen odsutni smijesak. Ni ja ne trazim vise. doduse. A ona se pribila uz mene. i njisem je polako. I osjecam se kao gospodar svijeta dok drzim na rukama trudnu zenu u vreloj sobi iznad mahalske pekare. necujna. od straha. a ipak dovoljno da hrabro trazim neko rjesenje. medju tolikim mogucnostima koje u svijetu postoje. Znao sam: Od covjeka se nije nista otelo. Svasta sam znao. i vjerovao. kao uplaseno kuce uz kujine sise. od ruznog sjecanja. neki izlaz. zar je tesko zivjeti. Najljepsa zena u gradu. Mirisem je kao cvijet: miris cist i drag. da ostanem samo ja. Volim te. Ali je sve ispadalo smijesno. tu svoju vedrinu: zivjecemo! Zar je i to neka vjestina? I podignem je. dokaz su ljudi koji zive.A od cega cemo zivjeti? . da je prelijem njeznoscu sto vri u meni kao vrutak. A ja je ne dam. nosicu vodu u Ciifuthanu! Zasto se plasis od cega cemo zivjeti! Na zalost. kao onoga dana kad sam se smijao nevolji koja me snasla. Nekako zive. polako. kazem. i ne samo u ovom gradu. nju i ono trece sto se naliva njenom krvlju. I znam da mogu sve u zivotu. jer nisam znao sta bih drugo. kao san. Dodirujem bradom i obrazima: mlada. U pocetku sam jos i uspijevao da dodjem do ponekog ko bi mi mogao pomoci. Koja tuga razgovara nema? Posljednja se broji. s njom. kazem. Ne boj se. A da postoje. od straha. Svako cudo za tri dana. Sve od mene zavisi. da je odvojim od svijeta. i krije lice od zivota. ne tako sigurno. kao mali vukodlak. kao nebo. osjecam je toplu i zaobljenu uza se. I sapcem joj nesuvisle rijeci dragosti. kojirn prikriva strah. zaista.

. mjesec. a svejedno je ko slusa. vjecnost? Da li bi klepetao golim vilicama i kao kostur. sto mu nije ni tako glupo.I neposlusnost je predznak kuge. sto ga je slusao juce. ni ulema. i to prema svakome. vec zbog nesloge vojskovodja i zbog odsustva bozije pomoci. agistosa.rekao sam. Muka me hvata. . pa sam pomislio da me zamijenio s nekim. . bezlican. kako kaze Knjiga. . jer ne moze sve ljude poznavati. nepostovanja vlasti. primio me ljubazno. godinu. uvijek. I kad se narod pretjerano mnozi. pa ako se ne mogu otkloniti. ako ga ne zaustavim? Mozda on i ne zna da sam ovdje. ni nesloga medju vojskovodjama. i zivot sve je predznak kuge.Svakako . A druga polovina svakako ne zavisi od nas. Znam vec. ni sta zelim.Doci cu sutra. o pitanju rata. preporukom. Zatim o pitanjima nepostovanja vjere. nepostovanja ljudi od ugleda. i to sluti na kugu. ne dajuci meni da dodjem do rijeci. dan. i time je pola posla obavljeno. kad se pojavi sa sjevera. Vazno je sarno ono sto on govori. na ratove. na kugu i na ratove sluti i veliko crvenilo. lani. koji je predstavljao ljude iz naseg dzemata. Zacudilo me jos nesto: nije me upitao zasto sam dosao. misljenjem. kao zrno u brojanici. Mene nisu zanimali ni ratovi. Da mi pomognes. i da ce mu uvijek biti drago da me vidi. ne zaustavljajuci se.Mula Ismail. na nesrece. kao lanjske godine sto je pao 24. iznad grada je preletjela velika repatica. I tako. niti mu je potrebno.odgovorio je ljubazno. mada nikako nisam mogao da odgonetnem zasto bi mu to bilo drago. nastavio da govori o raznim pitanjima. mrznja. A takva raspusnost sluti na kugu. ni. Rekao je da mu je drago sto me vidi. sve sluti na kugu. takav mu je posao. i poceo sam da gubim glavu: dokle bi trajalo ovo bezumno kloparanje. Eto. a ljubaznost se pamti. kad padne u nevrijeme. cak ni kadije. savjetom.Da.Dosao sam da te nesto zamolim. oduvijek isti samo s drukcijim imenom. i. mozda misli da sam neko. Ljubazan je po navici. prikupivsi hrabrost koja je pocela da me napusta. i ljubav. . Kad su zadavljeni braca Morici. I kad su ljudi suvise pohlepni. niti je znao ko sam. . Doduse.Oprosti sto te prekidam . a nije ni mogao saznati. I kad djeca vrijedjaju Zidove i hriscane. ako imas vremena. svejedno ko. dogodio se u Sarajevu zemljotres. mogu se bar objasniti. cak i kad se posao ne svrsi uspjesno. ne postuju se ni pase. ima stvari koje su ljudskom umu tesko dostupne. jer se nevolje neprestano desavaju. I ovo sto gubimo u Rumuniji i Rusiji. I snijeg. I kad psi mnogo zavijaju dok mujezin uci na munari. a kad je umro veliki vezir Sirhanpasa. koji se ne moze voditi bez sloge. . uzroci kuge. Onda je. A onda sam vidio da me nije zamijenio ni s kim. narodni prvak. nevazan. to nije zbog slabosti muslimanske vojske. pred drugim kosturom mojim? Da li bi. ni ajani. ma koliko da sam se trudio.

a mi ih ne razumijemo.Boze milosni. Zar nije jednostavno? Poslije te zapletene price. i bogzna sta je doprlo do defderdara. jednom. Oko njega i u njemu je pustos. moje ime doslo do defderdara. i ona se udala za njega. pa Mula Ismail je potpuno gluh! Ali nije nevolja u torne. a Ahmetaga Coro brije defderdara Bekir-agu Djuguma. pa bih izludio od strave. i lijepo bismo se izrazgovarali niocemu. od jednog do drugog. Desavaju se po bozijoj volji. kao mora. sta mi padne na um. Srecom. kad ne bih bio spreman za salu. a on bi svoje. zvani Mali Husein. to je sigurno Mahmutova izmisljotina. sapcuci. cudo. Smijesno i strasno mogu biti rod. Tako je. da ja govorim svoje. mogao sam ispasti cuveni naucnik Bergivija. da bi se pohvalio svojim nepostojecim vezama. isto papudzija. kao da me pozvao sam veliki vezir. Taj Salko papudzija ima tetku Almasu Meckar. da to nije nikakvo. sve mi je izgledalo jos nevjerovatnije. . . . A pred defderdara ce izaci beznacajni pisar Ahmet Sabo. Ili nece da zna. Cak i da je istina da jedan berber moze nagovoriti takvog velikasa da primi nepoznatog covjeka. Da je svako dodao po truncicu. cirn ne vidi cudjenje na tudjem licu. pa je Tica umro. Tajanstven i vazan. pa nema nikakve potrebe da drhtim pred tim nezamisljivim susretom. on zato sto ce zaista lako uvidjeti da nisam ni sluga Bergivijinog segrta. Ali sam se pobojao da bi rni mogao doci u san. njoj je pomagao bivsi djever. Ucutao je cim sam se okrenuo. Mahmut Neretljak mi je saopstio da ce me primiti glavom bosanski defderdar Bekir-aga Djugum! Mislio sam da tjera segu sa mnom. Mahmuta. u nevolji sam. zalbe. i on je rekao da ce me primiti.Mula Ismaile. Dovoljno je da on sam govori. Ah. Sta bi mogao cuti od drugih? Nevolje. izgleda. kao ljudi. izgleda da ja ne govorim jasno. Sta ce mu to! Htio sam da zametnem salu. a i sad sam je sigurno krivo zapisao.I vazdan takvih znakova sam upamtio. Molim te da me saslusas. Govor mu se zaustavlja. Onda mi se ukazala prilika o kakvoj ni u najludjem snu nisam mogao sanjati. ja zato sto cu iznevjeriti tolike lazi o sebi. Dok je on bio u izgnanstvu. smijesno je i zamisliti kako je moje ime proslo kroz tolike usi i tolika usta. Da bi me uvjerio. koji nece znati da kaze ni tri rijeci kako treba. dobar covjek. vec sto on to ne zna. rekao je. pa cemo se naci u cudu i ja i defderdar. radi kao kalfa kod berbera Ahmetage Core. koju ne bih mogao dvaput ponoviti jednako. Njegova zena je ranije bila udata za papudziju Ticu. ovaj narodni zastupnik zivi u goroj pustinji nego beduin. majko moja. prijekore. ili izmislja. Salko. Izgledalo mi je toliko nevjerovatno. a njen sin.

ovakva vjernost je dirljiva ali opasna.zatvoren. jer su svijece.Osjetljiv . Cak i ljudska dusa ima svoj miris. Onda je okrenuo ruku i gotovo mi njusio nadlanicu.rekao je. I ranije me susretao s osmijehom. krcate skupocjenim tkaninama sto su tek prispjele s Istoka. da porazgovaramo. . rekao da je o svemu obavijesten. ili srecom. Kakav je tvoj miris? . s debelim zastorima na prozorima. a dogadjaj koji pricam. Podanicka vjernost se zaista nije mogla bolje dokazati. Mozda i neobuzdan. Sastali smo se. i nevjerovatni lanac nije vise mogao prenijeti moje ime nikud. jer Bekir-aga ima mnogo posla. a tada me zaustavio na sokaku. doduse na njegovoj dzenazi. sutradan je umro stari i bolesni vezir Muhsinoivic. vec je upalio svijece u bakrenim i srebrnim ciracima. jer je duznost iznad ljubaznosti. vedar. . dotle zdrav. ja se jos jednom uvjerih da o zivotu ne znam nista. i odmah se osjetio ugodan miris. nije brijao Ahmetaga Coro. Presvisnuo. Tako je propao i prijem koji mi je defderdar zakazao.Bogami. Nesrecom. Bogati trgovac hadzi Fejzo takodje me obradovao nadom. da pusti danje svjetlo. neumoran. . snazan. uveo me u sobu zastrtu cilimima. Pruzio sam ruku.Volirn mirise . Izvukao sam zarobljenu ruku iz njegovih mekih dlanova.Daj mi ruku. . ne pretpostavljajuci da ce dan prije toga umrijeti njegov gospodar. Iza magaze. ne pustajuci mi ruku . dobar.Brane nas od sirovog vonja. je od tuge za vezirom. ali i to je bolje nego da je on dosao na moju. natopljene mirisnim uljima. golicajuci me zutom bradom. Njegova nasljednika. i lijepom rijecju. . i sireci nosnice. Oni su prava dusa stvari. umro je i defderdar Bekir-aga Djugun. i pozvao me u svoju magazu. Usput da napomenem. i ko zna kad bi me drugi put mogao primiti. Nije razgrnuo zastore. Zapalio je i zrno tamjana. udisao nevidljiiva isparenja moje koze. A samo sat-dva poslije vezira. ali sam je sam razbio.Ali kad mi Mahmut rece da me defderdar ocekuje prekosutra. pokazuje koliko bi bila stetna kad bi narod posao za primjerom svojih vodja. poslije podnevne molitve. zato i nemam prava da mu ista zamjerim. jer nisam siguran da li bi iz svega ovoga ispalo dobro ili zlo. preporucivsi mi da budem tacan. koji je dosao s drugim vezirom.rekao je. ne znam. Polako i pazljivo je gledao. prinio moj dlan blizu nosa. ponekad. sa secijama oko zidova. izgleda.

Svidja mi se. Jedan jedini medju njima je izuzetak.Imaju dobro pamcenje. Samo sto drugi debelokosci dolaze. ako zelis. Ali to nece nikada biti. Dzemal Zafranija.Mozes doci kad god hoces. . da rastjeram snenost i cudno raspolozenje. Govorio je sve tise. Dacu ti i kljuc. Uskoro! . bezobzirno osvetoljubive. kao zid. Poskropio je i mene. Ne treba ti nikakva sposobnost. Zamjerio si im se. pice. eto kolika sam budala i bezveznjakovic. unoseci mi se u lice da sam mu . Po necemu je slican tebi. lice na slonove. a dobitaka imas onoliko koliko umijes. pa je ruzno i njima i drugima. Sa niskog stolica je uzeo bocicu s mirisima. to je tesko. ukocenih debelih nogu. Oh. Tako ih uvijek i zamislja. Uporedjuje ih sa slonovima. potputno gluhe i slijepe za sve sto je u zivotu lijepo. i kao slonovi iznenada se razbjesne i unistavaju sve oko sebe. Kako ti se svidja ovdje? . On nije debelokozac. . od polumraka. a nista se ne desava. Ne znaju za milost. . A Zafranija.Postace gori od svih. u svemu. Upitao sam: I Dzemal Zafranija dolazi ovamo? Dolazi. Ali.Vrlo si lijep. Tako i umiru. tako mi srece. . lokum. Ti si ga i namjestio kod kadije? Volim da pomognem ljudima. Ne prastaju uvrede. zna. pravi muskarac.I sad trazis posao? Najbolje bi bilo u drzavnoj sluzbi. ne ne strepis od gubitaka. Ukoceni u svojoj tromoj nespretnosti. kao da se svijet rusi. samo si ti ljepsi. Sve ih je manje. Veliki smo prijatelji. voce? Uzeo sam serbe. I tada.Varas se. i stavio nekoliko kapi na bradu i na dlanove. i on zna da uziva? Zna. ali s podsmjesljivim prezirom. To je divan covjek. jer oni ne vole borbu. Pogotovu ako su mi prijatelji. vec sto ne znaju da zive. na zalost. od tisine. I ne zato sto su grubi i sto zaudaraju. A svijetom bi trebalo da vladaju ljudi koji znaju da uzivaju. Pobunio sam se: . I tebi cu pomocu. Cesto. i tezak istocnjacki miris me gotovo potpuno odvojio od ostalog svijeta. Svojom umisljenom velicinom i gluposcu sire oko sebe strah i dosadu. . kao da me obuzima lako bunilo. To je od mirisa. Divan! Steta sto si se s njim posvadjao. mracno raspolozene. Govori o njirna bez mrznje. ko izvrnut dzep. od njegovog mekog saputanja. vec sto je postalo ocito. Svima bi bilo dobro.Upitao me sta zelim.Znam. sve muklije. . jer su to najruznije zivotinje. glupo sujetne.Lijep sam. Znas li da si lijep? To su ti sigurno cesto govorili. potpuno besmislene. ne pretrzes se. tek tada. tek tada rmi je postalo jasno u sto sarn upao. I ne zato sto sa bistar. to nije uzivanje.

a ruka mu je trazila moju. moram da se nadjem s Mula Ismailom. a nisam je ja ni zapocinjao. umalo ti ne stradah. rasipao sam ga oko sebe kao otvorena bocica. sale vise nema.Onda. .I svi se pomazete? . dah vlazan i vreo. I nikako da mi povjeruje potpuno. Nikako ne vjeruje u te stvari.Boze sacuvaj! . uvjeri se. nazalost.A tih . Sa strahom sam se osvrno. sutra. Meni ne treba nijedna. vec kaze da je bolje dolaziti kuci nenamirisan. Hadzi Fejzo se osmjehnuo: . . imas li mnogo? .ali joj je moja prava istina izgledala nevjerovatna.rekao sam.Dodji. da istjeram zejtinjavi miris iz sebe. prijatelja. Cekacu te. da kogod ne vidi odakle izlazim. To si ti sanjao. duboko. dvaput.dah osjecao. To. svoju nevolju. Samo. Svakako. da se oslobodim titravog polumraka. vec neka nepoznata Fejzija.Vidjeces. ne tice me se. Ali. ostala je u njoj sumnja da me nije namirisao nikakav hadzi Fejzo s bradom. nije pravo da posteni ljudi ostaju pod sumnjom zato sto su drugi rdjavi. kako se osjecam prljav.Mani me. . nije istina . Ispricam joj. Vidim. Mogla bi ponekome pasti na um misao da je ugodnije biti pod sumnjom zbog grijeha nego pod sumnjom bez icega. . dosta mi je sukoba i mrznje. Pih. da ih prosusi vazduh. smijuci se .On ti nece pomoci. Pogledao sam u vedro nebo. Mi ne ostavljavamo na cjedilu jedan drugoga. Hoces li svratiti ovamo poslije Mula Ismaila? . .rekla je sumnjicavo. Te ustanem i zamolim ga da otkljuca vrata. djavo da ga nosi. a lici na laz. Uzalud. Namrstila se. ili da se nekako izvucem bez svadje i bez stete. kaze. . . jednom. Mada bi joj moja nevjerovatna istina izgledala laksa nego njena izmisljena. nikako da zaboravim znojave dlanove kako drhthe na mojoj ruci. u smijehu. . i gladila je sve mekse. triput. a ona me gleda u cudu.Necu imati vremena. Sirim prste. i udahnuo. a usao sam slobodno.Vidim. . da zapamti kad me je doveo u ovo svoje smrdljivo leglo.Nije ti prijatelj? .Nesto mi mnogo mirises . Ali Tijana ne prihvata ni taj pametni zakljucak. i mislim: da ili da ga udarim po drhtavim gubicama. zeno. Tijana je prvo osjetila miris ruzinog ulja. ili na grubu salu. Zna da ne lazem.

ili je postojao neki tajni. ili su bili nevidljivi.kazem. nikad se nisu pojavili. sav od masnica. ja sam ziv. cak i bez pakosti. vec toboznje nade. Poslije nije bilo ni toga. nevidljiv ali neprobojan. ni kod koga me nisu pustali. odbijajuci najprije tu misao. ili gaziti po meni. Jer je uvijek izgledalo da ima prolaza. Satima sam sjedio u predsobljima. nemoguce da je zid svuda. 6. ka nepristup. Mogli su me pretuci. kao neizlaz. . A nisam mogao ni pristati da ostanem tako zazidan. a to je posljednje bice na zemlji. Nema me. uzalud vice. mogli su me ubiti. Sitni cinovnici su me slusali rastreseno. Stajao je oko mene. krvav. Prazan prostor oko mene je sve pustiji. moja smijesna pobuna sve tisa. zasto mi oduzimaju mogucnost da se borim? Hocu da budem covjek. nisam mrtav. ja znam sta trazim. borite se sa mnom ljudski. ili su ulijetali kao ptice. kao da sam ziva sjenka koju niko ne vidi a ona vidi svakoga. Ali moj lik ne ulazi u njihovo oko. ali me nema. moj lik zamoran svakome. mogli su me zatvoriti.kazem. Zaboga. Moje rijeci su postale izlizane. sav od cvoruga. Malo je trebalo pa da pocnu prolaziti kroz mene. ne pristajem da me nema. s dosadom. nista. Ili su se uvlacili kroz prozor. zar me ne vidite? . zar su malo ljudi ubili bez razloga? Ali zasto su napravili avet od mene. Mora da postoji neki procijep. podzemni ulaz koji ih je stitio od nas sto zivimo cekajuci. bez razumijevanja. ja hodam. poceo sam da osjecam zid oko sebe. Osjetio sam strah. s licem bez izrazaja. od covjeka do covjeka. Isao sam od ureda do ureda. sigurne koliko i oblak na nebu. Polako. Ispod toga nema nista. moja prica dosadna. koje zapravo i nisu mogucnosti. neprestano sam udarao glavom o tvrdu stijenu. ne cuje se. ni moj glas u njihovo uho. Pretvorlo sam se u covjeka koji moli. a nisam prestao da navaljujem. kao tvrdjava. ali oni koje sam ocekivao. to su bile tri jedine mogucnosti. I uzalud govori. ljudi. Ili ja to sanjam svoj nemoguci polozaj. koji iskustvo odbija? Jer. kao kroz vazduh. Cudno ljeto Ljeto je naslo vrelo i tesko. Kako su me to ubili? Nisam ranjen. Uzalud. nisam zaklan. kao po vodi. bio sam izubijan. Zar me ne cujete? .I eto. ali nikud nisam dospijevao.

zatvorili kuce. od vreline pretvorene u prasinu. Ljudi su ostavljali kuce i bjezali natovareni stvarima.Ne boj se. zvacu. Za nekoliko dana paucina je zahvatila avlije. ili da je pao snijeg. iduci za nepoznatim poslovima. ali su se njene oci okretale za nocnim sjenkama bez lica. jedinog drveta u nasem dvoristu. poklopili zemlju.Sunce. U podnevnim casovima izgledalo je da ce planuti i nebo i zemlja. kao da se tali. kao u zbjegu. pa i sasusenu travu na otvrdloj zemlji. Ostale su samo njihove kozurice. kao ispred pozara. i da ce se sve pretvoriti u ogromnu vatrenu pustinju. Sta sve nece udariti na covjeka! Crvi se mnoze neshvatljivom brzinom. Nocu smo lezali na uskoj drvenoj verandi prema dvoristu. a za dan-dva sam se cudio svom strahu: crvi su uginuli. i uzdisuci gledali spepeljene vocnjake. . ostavljajuci za sobom nemir. mislio sam malodusno. krijuci to pred Tijanom. i ostalo je cudjenje. ognjene iskre padaju na zemlju. Pred nasim ocima rastu grozdovi sitnih gmizavaca. Nepoznati ljudi su dolazli i odlazili. U okolnim bastama crvi su se toliko namnozili. Izgledalo je da su vocke ponovo izbeharale. Zaustavljali su se na prvom cistom mjestu. spavaj . tankom predjom isprepleli su stabla. i udarali kopitama konji u staji. Bas smo jad. ali su komsijska djeca kamenjem i motkama omlatali taj ukras s mrtvog drveta. ispred poplave. prozdrljive truncice neprestano grickaju.satptala je. svi kao da su se dogovorili. Jednog jutra: smo vidjeli da su nekakvi crvi pojeli sparuseno lisce divlje jabuke. s gadjenjem skidajuci slabu paucinu. Po nesigurnom mraku kretale su se sjenike nasih cudnih komsija. bjesomucno bljuje vatru. unistavaju. prozore.umirivao sam Tijanu kad bi se probudila. mi ljudi. sofe. da su paucinom premrezili stabla zerdelija i sljiva pozegaca. ljudi ce se povuci na goli kamen. Preko dana su ispreli paucinu na patrljcima jabuke. otete kuce. gotovo u isto vrijeme. Nepregledna vojska crva pocela je da zauzima grad. . . i pomrijeti od gladi i straha. kao da zele sto prije da osvoje svijet. sokake.Ne bojim se . nemocni pred svacim. u dnu dvorista sto je licilo na han. Ljudi su se vratili kucama. i nasu sobicu pretvorila u pakao. Pobjesnila je i pekarska pec ispod nas.

tako je. i to je . Tada obilato nadoknadjuje cutanje. zaokruzenje. govorio je da nadoknadi ono sto je cutao. Nastavljao je razgovor o njoj nekoliko puta. A znam neke zapise od strave. Ali ako su ga noge izdavale. vec komadice. Dok on hoce. Imao je jos dva vazna razloga: htio je da protegne noge. ne brinuci se za ljepotu. nije pametno. o ljudima koje smo susretali u zivotu. Njegovo pamcenje ne izvlaci lanac sjecanja. Penjali smo se polako. ne mora da se stidi pred njom. prezivio je svasta. I nicemu ne trazi smisao. pa najvise cuti. da vidimo i to cudo. a onda sam zacudjeno slusao tu najcudniju izjavu ljubavi. pa od svega ispada nekakva vesela grdnja. i to je bas dobro. Govorio je neprestano. U pocetku sam se smijao.rekao je . i zaboravicu na svoju muku. i on s uzivanjem slusa njene socne rijeci. iskrpljeno od sakatih prica koje se nicim ne povezuju. ali joj istureni. Ranije su joj veliki zubi virili iz same koze na licu. izmedju podvoljka i sala na obrazima. meni ce pomoci.Onda su se zapalile sume oko Sarajeva. iznad grada. o meni. jezik nije. samo potpuno drukcije. zamoricu se drukcije nego sto se zamaram dolje u gradu. pametnija je od njega. razbijen i nesastavljiv mozak. a kad zazeli da vidi njen nevoljni smijeh. pa izgleda da se uvijek smije. ili bilo gdje. zdrav navikao na hodanje trceci za sluzbom koje nema. zubi ne dopustaju da bude mrzovoljna ni kad otrov riga. svaka sa svojim tokom i svojim razlogom. niti se om trudi da sve to spoji. o svojoj zeni. mlad sam. zna da nisu bas lijepi. takav kakav je. kad bi Mahmutove noge pocele da klecaju. nastavljajuci zapoceto. dovoljan mu je dogadaj. Zastajali smo kraj svakog izvora.Ove baje su uplasile ljude . ali je sve iskidano. u izgnanstvu. cim bismo sjeli i malo se izduvali.i trebace im zapis od svega. vec upadaju jedna u drugu. Mahmut Neretljak me pozvao da podjemo na brdo. Njegovo pricanje nije nezanimljivo. sta treba jos vise? Za cudo. najvise je u njemu povezana slika o njegovoj zeni. sad su ostala dvatri krnjatka. a smislio je i novi posao. iako je govorio da mu je lakse kad hoda. Zna da se ne smije. samo da progovori. i rijeci su mu zrele od iskustva i muke. A opet. Meni je bilo svejedno. Sad je ruzna . o svemu i svacemu. i da poslije bolje spava. o Tijani. da pise zapise seljacima u Podgrabu. od bolesti. zna i da je naljuti. A ne zeli da ih previse pokazuje. mora priznati. ne uplicuci nista drugo. dok je bio bez ikoga. na nekoliko zastanaka. ispod svakog granatog drveta. i ovdje. tamo nema hodze. jer je bilo neobicno. a sad ima prijatelja koji ga slusa. To sto govori. pouku.a u mladosti je bila jos ruznija.objasnio mi je svoje razloge . zbog Mahmuta i njegovih bolesnih nogu. nad kojima se neprestano smiju tri isturene ploce gornjih zuba. . u posljednje vrijeme su ga sve cesce hvatali grcevi a listovima. Bilo je to prvi put da mi je govorio o zeni. njima nece odmoci. odmarali se cesto i dugo. od uroka. ovo mi je dobro doslo.

O svakome. ali kad tako kazem. pa ponekad pretegne jedno. ja sam pametan. ali su muskarci glupi. ne vrijede mnogo.Boze moj. nije kao moja. ali ni njegova nije losa. Ne. Zakljucak je prilicno neocekivan. kao da on iz dzamije dolazi. Njegova zena. pa mu to ne smeta. uvijek. da nastave zivot kakav im je bog odredio. ali sta da stedi? Mrzovoljna je. I sto god ucinio. ali. a mozda i nije. Eto. zene su mudrije i bolje od muskaraca. medju nama receno. pokazujuci dim i plamen. . A u pjesmi je to nekako tuzno.Pogledaj! . Nije ni stedljiva. Kako se smislja pjesma? Mogi li da cujem? Svijet se sastoji od nesavrsenih ljudi. Ili smrt. I lijepo. sta sve nije cinio. klao da nista nisam rekao. Je li to mudrost. zaista je ne bi zamijenio ni s jednom drugom zenom. jer je proizilazio iz priznanja njenih umjerenih vrlina koliko i vlastitog nesavrsanstva. zna da ce je zateci kod kuce. . »Savrseni ljudi su u grobu. Mrzovoljna je zato sto on ode i zato sto ostane. Rekao sam: Svijet se sastoji od nesavrsenih ljudi. ako saznamo pravu mjeru. . a dobitak sto ne trazimo vise. Pa i to vise nisu ljudi. sto je to cudno! I ja znam da ljudi nisu savrseni. ali ona ceka. ali u cemu i da bude uredna. ponekad drugo. ali on ode od kuce. vise vrijede nego mi.obicno tako.viknuo sam. samo on priznaje a drugi nece. Najbolje zna po sebi. Kakve su da su. pa on bira sto mu je zgodnije. Sve drugo je laz. Razveselilo me to naspretno ali lijepo pristajanje na ono sto zivot nudi.Je li to o meni? . Tijana je pametnija i u svemu deset kopalja iznad mene. Savrseni ljudi su u grobu.Sve gori! . bez uvrede. Nije mnogo uredna. doduse. Pa i to vise nisu ljudi. Sta kazes? Smisljam pjesmu. .« A kod zivih je malo vise zla ili malo vise dobra. ceka ga takvog nikakvog. sujetni. To pred njima ne treba reci.Vidim. jer sam ja nasao srecu kakvu nisam zasluzio. da ne ocekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak. uobrazeni. Ali zlo cesce. . Dzaba. I cudo je kako nas zene trpe. svoju i tudju? Gubitak je sto je ta mjera sitna.

. . koga su noge odavno izdale.upita konjanik. Mahmut se uplaseno smjeska: . i ne odvaja pogled od konjanika. mahnuvsi rukom prema sumama u plamenu. uzasnuto se divim ovom unistavanju u igri. sjednem do Mahmuta. Na daljinu.Tuzno . to divljanje besmisla.kaze Mahmut.Ljudi pricaju. A mozda je ovo kao i ljudsko. Kao sto su ostali moji drugovi u hocinskim sumama. kao da ga se ne ticemo. misleci na mrtvu sumu crnog drveca sto ce ostati iza ovog bijesa. culo se kako vatra cikti i prasti.Tuzno . iznenadjenim. Zastadoh. Vatra je besmislena i unistavajuca. Govori mirno. pa moj prijatelj kaze. On ne odgovara. kao u ratu s oruzjem. kao sto ostaju svi nevini ljudi u plamenu koji sami ne podmecu. . i nije mi zao.Uzivate u ovom cudu? . uplasenim. Okrenuvsi se za njegovim pogledom. Gleda nas i cuti. razorno unistavanje. On polako izvuce malu pusku iza pojasa. nekako odsutan. a sad smo vidjeli kako sume gore u nedogled. umoran. . .Ko je to? .Dim i tezak miris paljevine osjecali smo odranije. . ugledam na putu. Ustanem. ljutito iskacuci iz ogromnog povjesma dima sto je prekrio sumu i nebo. ne znam kakav je. tuzno nije. Onda primijetim da on vise ne gleda pozar. misao se spustila na zemlju. zacudjenim.Imate sta i da vidite. kao i mrznja. iz preobilja snage.pitam Mahmuta. neprijateljstvo bez mrznje. opcinjen. kao umorna ptica. naoruzanog konjanika. a opet nas uporno gleda. i nasloni se laktom na jabuku sedla. gotovo tiho. Zasto bi bilo tuzno? Strasno mozda. mozda zato sto nije ljudsko. blizu sume. I eto. Gledam. Pa. hajde da vidimo. Strasno divljanje snage. da bih prisao blize nepoznatom covjeku. snagu bez duse. preko siroke doline. bez zle misli. na okrecuci cjev na nas.kazem i ja. kao u ratu bez oruzja.

.kaze isto onako mirno. puska ti je u ruci. kakav smo jad nas dvojica.Od Becira Toske.Kakve uhode.Htjeli smo do Podgraba. kad sam otisao od njega. surovi hajduk. kumim te bogom velikim! . I porucite serdar-Avdagi da vise ne salje uhode za mnom.zavapio je Mahmut. Kad je Mahmut poceo tesko da dise i da batrga po neravnom putu. danas necete u Podgrab. Becir-aga . susrece nas samo njegov teski pogled.Cuo sam. . E. zasto se smijem? Pa zamisli. Ne vjerujem da ste tolike budale. Zao mu je bilo i glas da povisi. nastojeci da se sto prije udaljimo od Toske i njegovog oruzja.Je li to arapski konj? . i vise znacima nego rijecima. .E pa. A ti.velim ja ljutit . lako ti je. Jesi li cuo za mene? . pitao: sta mi je. Strah me uhvatio naknadno.objasnio je Mahmut ponizno. . brate.ljiubazno se osmjehnuo Mahmut. On ne odgovara na moje prijateljsko pitanje. . A ako hoces bas da vrijedjas.Po dobru.upitao sam. koji se nije bojao ni stedio ikoga! A nas je pustio. Vraticete se u grad. ali i budalastiji. prijatelju . On bar ne kaze nista. .Tvoj prijatelj je posteniji od tebe. Toska je bio daleko iza nas. . . i ne okrecite se! Nismo cekali da nam ponovi naredjenje kojim nas oslobadja svog prisustva. . iznenadjen bogatstvom oruzja i ljepotom konja pod njim. .rekao je Toska Mahmutu.A od koga da mu odnesemo poruku? .Takve kao sto ste vi. i hitro smo krenuli na suprotnu stranu. I dok je Mahmut hvatao sapu i smirivao krkljanje u grudima.Pa sad.Ti si Becir Toska? . Mahmut je sasvim zaboravio na grceve u nogama. skocio je kao mladic. pokazujuci zute zube.niko nam ne rece da moramo koga pitati za dozvolu. a kao da smo jos vidjeli njegove teske oci. Hajde sad. lazes. tu je nesrecni Mahmut bas pretjerao. Mahmut me gledao zacudjen. i znali smo to sva trojica. Da pisemo zapise seljacima . da se ne uneredimo od straha. I svejedno mi je zasto ste dosli. .Po zlu ili po dobru? .Ja sam. rekao sam kroz smijeh.I popeli ste se ovamo samo da vidite ovu nesrecu? . bez prijetnje. Toska. ja sam poceo da se smijem.pitam zadivljen.I ja njega. . Cak se i strasni Toska sazalio. .Ne vrijedjam ja nikoga. . ni tada se ne naljutivsi. .Vidis .

to je Avdaga. nesto nepoznato.I sta je rekao kad si mu ispricao? . Ali. jedva si cekao da te Mahmut pozove. . Ne bacaj svoju krivicu na drugoga! Tako me Mahmutova prosutost uvalila u vazdan nevolja. Ime. taman posla! . .Gleda nas covjek. i kod serdara Avdage. Svejedno mi je sto bi se smijali.Ne znam sta mi je bilo . A opet. . Neka tajna je bila oko njega. . jedno je znati sta je pametno. i uvrijedjeno bih ucutao. Ali. Ali je smijesno. to bi se lako preboljelo. Mora covjek upasti u nevolju kad se druzi s takvim nesrecama kao sto je Mahmut. ako nesreci bude po volji da me uzme na zub. Najpametnije je cutati. Ali da ne pomisle stogod drugo. Ili ne moze da ne kaze ono sto zna. Zasto serdar Avdaga poziva mene? O tom Avdagi nisam znao mnogo. A ti jos kazes: culi smo za tebe po dobru! Poceo je da se smije i Mahmut. . Nisu znali ni ljudi koje sam pitao. i nikome nemamo nista da pricamo. i nije. niko te nije natjerao. Mahmut je znao da je pametno cutati.Rekao je da idem kuci. pa samo sto ne zaplace od zalosti kako izgledamo. srecom. mogao sam se ljutiti ali mi sve to ne bi pomoglo da shvatim. Znao sam sta misli: lunjao si bez potrebe. pustio bez rijeci? . kao ni svako veliko zlo. Mogao sam se krstiti od cuda. i odmah sve ispricao serdar-Avdagi. i kod moje zene.Sta cemo reci? Nista.I sta cemo sad reci ljudima u gradu? Smijace nam se.Smijesno jest. cak ako bi mu to nanijelo i stetu. a ja sam sjedila kod kuce sama.E. Ko bi vjerovao da smo slucajno sreli Tosku. ona je sprijecila buru i . i da nas je Toska. i bogzna koga jos. i to. I najlakse bih se naplatio na Tijani. Slozio sam se da je to najpametnije. pokusavajuci da svoju nepoznatu krivicu prebacim na drugoga. Suvise je vazno da bi mogao precutati.Pa sta da mu kazem? Cuo sam za tebe po zlu? E. Ali me ona nije podrzala u mojoj namjeri. Takvo je vrijeme. . Avdaga je porucio da i ja dodjem. odmahivali rukom. sazalivsi se sam na sebe sto ne nalazim na razumijevanje ni kod svojih najblizih. ali bih joj nasao i krivicu i dug.Znam da nisi mogao. a sasvim drugo i uciniti to sto je pametno.I meni izgleda nevjerovatno.kaze uplaseno. jadao sam se Tijani. i nije je dobro pominjati. ni krivoj ni duznoj. Nikog nismo vidjeli. Slijegali su ramenima. . mogao sam traziti ma kakav razuman razlog. zato cuti. Izgleda da on uvijek cini suprotno od onog sto misli. Ili nisu htjeli da govore. Mahmut nije mogao da objasni nista. Ili jos vise to njegovo nepoznato ime.

nepoznato. ne plasi me teskim rijecima.Hajde .kaze serdar.sta si se skunjio? Cuo je od Mahmuta. Sve oko tog covjeka je obicno. sve je vec saznao od Mahmuta Neretljaka. I ne toliko od njega koliko od njegove tajne. koji cu tek cuti.Svejedno sad. »Svijet se sastoji od nesavrsenih ljudi. jedva dolazeci sebi. a od Avdage sam osjetio studen u srcu. tih. Licilo je na najzamrsenije kucine. bez ikakva znacaja. i zapali podebelu svijecu. Sta se njega ticu pjesme? . prozori bez zastora. poput slavuja. .Svejedno . nasmijala se. Osjecam kako oko njega lebdi ono njegovo. . cak izgleda nekako nesiguran. bijelo okreceni zidovi. iako mi je bilo smijesno. Vazan mu je taj hajduk. odjednom. znao je samo prvi stih. imali smo vise srece nego pameti.« Jos treba da zri. hoce da cuje i od tebe. Mozda bi bolje bilo: »Nesavrseni ljudi. odgovorio sam.Da cujem. Njen smijeh je pametniji i od nje i od mene. Zahvali bogu sto si ostao ziv. voskom pokapan pod od svijeca u jevtinim ciracima.Nisam se svadjao. kao kad bi kurjak zapjevao. . mogli smo to glavom platiti. nedoradjena. ljubazan. . sta taj Mahmut nije istrtljao! Rekao je da Mahmut nije zapamtio sve. jer je mogao posumnjati da smo poslani kao uhode. desilo se nesto kao u naivnim djecijim pricama. kako sam zamisljao. A nije trebalo ni da se svadjamo s njim. A opet sam uznemiren. Ponovio sam pjesmu. Gospode boze. ili gleda preda se.ljutnju. onako mrsav. Rekao je samo da smo dobro prosli.« A dalje? Pjesma nije dobra. Rekao sam da nas ne vrijedja. kao odijelo koje nosi.kaze mi . Nije mnogo pitao o Beciru Toski. Stih ne smije da zvuci kao obicno pricanje. to je svijet. sve ostalo je uzgredno. ostalo je toliko pobrkao. Pomenuo je pjesmu koju sam smisljao gore na brdu. ne gleda me prijeteci. I kad sam pomislio da me zbog ovoga sigurno nije pozvao. i otjerala mi zlovolju. Pa on sam je obican. nemirna lica i treptavih ociju koje najcesce skriva u stranu. Gruba je. najnuzniji grub namjestaj od debelog drveta. . da se i sam smijao. ili jos nevjerovatnije. sta ce mu dva besposlenjaka koji idu u brda da gledaju vatru! To njeno podsmjesljivo ohrabrenje me grijalo sve do Avdage. I samo je to vazno. neotkriveno mi. gotovo prazna soba. ali stalno prisutno. a studen me prozela do kosti zbog njegovog razloga.

da sladostrasno isisava iz njih smisao. jos jednom.Rijeci su otrov. I opet je poceo da kotrlja rijeci po ustima. Drzava je to. . Ako je mogla toliko da ga odusevi.Njen otac je bio protiv drzave.To je drugo. napadas. kao srz iz kosti. s uzivanjem koje nisam shvatao. U picu si se samo otkrio. nekoliko puta. dvaput. jednom. Moje se ne tice nikoga. te ne valja ono. A da se to tvoje nikoga ne tice.Govorio pijan. sa zahvalnim izrazom na licu. Da nisi ocekivao orden? Nisi valjda tolika budala. . da im osluskuje zvuk. A ako je on mogao da osjeti njenu ljepotu. bolan. drugo je. . Tu. .Bio sam pijan. grijesis. . . . podiglo mu je ugled u mojim ocima. recimo. .Rijeci su vazduh. A da.Cime prkosim? .I nije. . ne treba mu prkositi.Da ti napisem? . . A ti. I imao bi pravo. vidis. zasto se tuzis? Hoces da govoris svasta. A sam slabo pisem. Sa svijetom zivis. a ne odmagati.Pa jest. . tebi dodje neko u kucu i da ti kaze: ne valja ti kako si ovo uradio.Sam si tako htio.Zar je to grijeh.Pa eto. da okusava slast. pobogu! .Ova mi se svidjela cim sam cuo prvi stih. e cudna mi cuda! Jasta da ne valja. da cutimo! . Pravo je cudo kako ista valja: toliki ljudi. Zasto? Svako ce pomisliti: ozenio si se vlahinjom.Ne treba da cutimo. Upitao sam ga: .I to je sve sto radis. Ovo neobicno i neocekivano uzivanje u stihovima. .Jos je cudnije sto je slusao pobozno. pogotovu sto je izdvojio bas moju pjesmu. Ima se o cemu govoriti.Tudje pismo slabo citam. A nikad se s njim ni vidio nisam.Ako je bio protiv drzave. izbacio bi ga. a svako vuce na svoju stranu. imanje svoje ne mozes urediti kako valja.Molim te. ne napadajuci. Pomoci treba.Zar toliko volis pjesme? .Onda. tice se. Sa zenom nisam o njemu ni dvije rijeci progovorio.Ne mogu da nadjem posao. Tiho je micao usinama.Nije lako. po njima! E. I onda pocne neko da zakera. . Sta bi ti ucinio? Naljutio bi se. sastavljas pjesme? . od njih pocinje svako zlo. Zaboravio sam njegovu tajnu. vidis. E pa trpi. u njemu leze vrijednosti koje ne otkriva svakome. cim je tvoje. smislio trijezan. te ne valja ovo. a kamoli toliki svijet. kakvu stetu mogu nanijeti? . hiljadu briga i nevolja. lako. platio je glavom. gotovo ozaren. to je. znaci da je dobra. . . Ubrzo je naucio pjesmu i izgovarao je polako: nevjesto. Mislis da je lako ovima sto upravljaju drzavom? . ponavljajuci stihove za mnom.

Pa. ne bi znao zasto sam kriv. Zasto da drugi trpe zbog tvojih ludosti? . .Jesi li me zato zvao. Pogotovu kad nije sam. Sad cemo biti optuzeni kao spijuni Becira Toske. Tog mrtvaca ne mogu sad ukloniti. To je ta vatra. I ja o tebi. Mislio sam da si opasniji. . Kakav sad Toskin spijun. Avdaga me i poslao u selo. da mu poklonim strah koji sam osjecao pred Avdaginim vratima.rekao je uplaseno. Cutao sam. toboze zabrinut.Zvao me zbog tebe.Ispricao sam ono sto je bilo . Ili treba da ostavim zenu koju volim? . to su ti zapisi zbog kojih smo isli u brda! . A znam da me cekao. covjek s manom mora da pazi sta radi.Ne bi bio kriv da nisi vrijedjao ljude.Ako ne lazes onda se tvoja zena krije pred tobom. A meni kazes da nista ne govorimo.Onda cu biti kriv dovijeka. na samu. A ovo je usput. Gledao me ispod oka.E. . a istjerao gadnu zbilju. Becirom Toskom. i nece skoditi ni meni ni tebi. Mahmut je gledao u mene zaprepasteno. Mahmute? I ja kao budala idem za tobom i za tvojim prljavim poslovima! . bogami. . Ali sam se odmah pokajao zbog te grube sale.Zasto te zvao? .. Stao sam i pogledao ga mrko.Kakvim razbojnikom? . praveci se da pita reda radi. bez svjedoka. da sam juce umro. Pitao me sta si razgovarao s onim razbojnikom. Svako mora da potrazi malo krivice i u sebi. . da mi to kazes? .Zar ti mene tako namagarci. umalo nisam rekao. . Onim zbog koga cemo odgovarati i ti i ja. ispitujuci moje raspolozenje i izraz lica.Sad se pravis da ne znas. . kao da ga nije bilo. . kao da je slucajno naisao.Nisam.upitao je kao usput. Sta u njemu moze da bude toliko opasno? Na sokaku me sacekao Mahmut Neretljak. Covjek izgleda drukcije dok ga ne vidis i ne porazgovaras s njim. Htio sam da mu vratim milo za drago. Otac se ne zaboravlja lako. nastojeci da pogodi sta je bilo kod serdar Avdage. da saznam stogod o Beciru Toski. u razgovoru. Ahmete brate! Eto cuda! Tjerao sam glupu salu.A zasto si morao da pricas? . kao da se davi.Ko ti to trazi? Samo. Zvao sam te zbog pjesme. toliko je njegov glas bio tih i mekan.

u kakve se to konce splicemo. Ne odlucujemo.Ubija. a sto niko.Je li te tukao. Nisam vjest razmisljanju. ispada da nam se vecina stvari desava mimo nas. ono ranije? . jer ne vjerujem u neki narociti red ovoga svijeta.Kako se ne bih bojao! . punu nebrojenih izmjena. . Strmoglavljeni smo u igru. On je ucinio ruznu stvar zato sto je prisiljen.Imao je pravo. tvrdeci da su svi ljudi jednaki. za ovaj posao. jednog odredjenog trenutka. Sad sam ja poceo da hvatam vazduh i da otvaram usta kao riba izvadjena iz vode. hvatao izgubljeni dah. nepoznato. Dok zive. pristajuci da mu svjedok i jamac bude i takav budalasti pjesnik kakav je Ahmet Sabo! A mozda je i nesto drugo. pjesmo moja nesrecna! Stid i kajanje su mi pomogli da se ne naljutim suvise na Mahmuta Neretljaka. da su nesavrseni. vise volim zivot nego misao o njemu. pa progutam. nezgodno mi. A. mozda je moja pjesma potvrda njegova misljenja. Mahmut se umivao na cesmi. da se zakloni za nju. ali kako god sam prevrtao. vec: hajde! Zgodan si. bogami. jedina koja nas moze sacekati u toku . i sta mozemo sa sobom.. A cini to za svoju okrvavljenu dusu. Slucajnost odlucuje o mome zivotnom putu i o mojoj sudbini.I kako sad da me optuzuje kao Toskina spijuna? . sta od nas zavisi. oni su zlikovci. hladio ruke. . ni ja nisam posumnjao. upadam u jedan od mogucih tokova. I eto.Htio sam da ti kazem. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim cu proci. ja od svoje volje. A morao sam da idem.Avdaga nikog ne tuce. i da nema razlike izmedju njega i drugih. da su savrseni ljudi samo u grobu. Avdagino. niko nece posumnjati u tebe. vec se zaticemo. E. poceo sam da razmisljam o onome sto niko nije domislio do kraja. kad nas samo ta prilika ceka. u drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost. zbog cega ljudi cute i odmahuju rukom. dugo pio vodu s dlana. i meni bi bilo potrebno da podmetnem glavu pod cesmu. ganut njegovom plemenitoscu i razumijevanjem. To je ono njegovo. veli. .Bojis se serdar-Avdage? . ne pita hocu li. da dodjem sebi. i najcesce bivam doveden pred gotov cin. od tog serdara Avdage. bez nase odluke. ne ispusta iz misli: sta je to s nama i sa zivotom. sve zazinem. u sta upadamo svojom voljom u sta nevoljom. Cemu je to posluzila moja pjesma? Jednom dzelatu. A ja sam mu govorio svoje glupe stihove. kad sazri.Nego sta radi? .

ili potones. Cak joj je prijatno. A nije ni daleko. Samo. kao svaki radin covjek. kiteci je i mazuci. ali ne nalazim drugi odgovor. Muharemagin vocnjak je uz nase dvoriste.) Tijana je pomagala Muharemaginoj zeni Rabija-hanumi u oblacenju i dotjerivanju. ako ne i vise. i privezao se uz moj zivot. I sto se zaljubila u mladica koji je sa svojim ocem. Donoseci nam novac ili namirnice. kao i sve drugo. a onda mi je. ni odbiti.mijesanja. Svako jutro sam odlazio od kuce. Tijana je radila u kuci bogatog Muharemage Taslidzaka. ne samo zbog novca koji dobija nizasto. jer je neobjasnjiva kazna jos trajala. Naisao je u jednom casu mimo mene. vec sto je Rabija-hanuma i zaboravila kad je bila mlada: cetrdeset godina je s Muharemagom u braku. Sta je onda nase u tom guzvanju? Nesto mora biti moje. Mislio sam da je i to prevara. zdravog i mladog. i da se nimalo ne zamara. moglo se proci kroz kapidzik. satima. Nisam mogao da odbijem. izdrzavali su bolesni Mahmut Neretljak. nevjerovatnu pricu: Rabija-hanuma je pocela da vodi ljubav. da nas ne bi uvrijedio. kao da nema zbog cega da bude zabrinuta. Mula Ibrahima. (Poslije sam saznao da joj je taj posao nasao Avdaga. kakav-takav. ali su ljudi bili zadovoljini. Ali sam se nadao uzalud. zapisivao je koliko mu dugujemo. Tvoja je. jos sam bio vazduh. i zaticao pripremljen rucak. Nije cudno ni nevjerovatno sto vodi ljubav. nisam ga ni poznavao. a niko nije trazio da pristanem. Pozne godine su to zahtijevale a bogatstvo omogucavalo. Nisam zadovoljan takvim razmisljanjem. pa cu naci na nekog ko ce mi pomoci. Serdara Avdagu nisam trazio. Tijana je mjesec-dva isla na taj svoj cudni posao. vec sto nije sama cijelo jutro. na molbu mog bivseg poslodavca. i moja trudna zena. Ne mozes je zaobici. veselu i nasmijanu. I vidio me serdar Avdaga. i nastojao sam da izmijenim svoju zivotnu putanju. snebivajuci se. ni zelio. brata serdara Avdage. stanovao u . Ibrahimom Pakrom. Vidjeli su me jedino ljudi kojima je pomoc bila potrebna koliko i meni. Ne znam za koga sam se vise zacudio. Mene. i zenu. sigurno su trazili malo. Desilo se. Tijana me uvjeravala da joj je to vise zabava nego rad. nadajuci se da ce jednom zvijezde biti u povoljnom polozaju za mene. Nije valjda sudbina odredila jednog serdara Avdagu da me presretne. kako da pristanemo na takvu nepravdu? Nije mi se svidjao zlijeb u koji sam upao. a volio bih da sam za njega nevidljiv i necujan. kao voda u koju padnes. bez glasa i bez lika. ispricala. Pa plivas. U podne sam se vracao. bez ikakve koristi za mene. jer im Mahmut nije mogao dati mnogo. Mahmut je poducavao grckom jeziku neke trgovce koji su poceli da trguju sa Solunom.

svakako ce mu dati sve sto zatrazi. jedno zato sto se uvijek slazem s njenim odlukama. da su tamo neka nasilja pocinili. ali je to vjerovatno nagadjanje. Sto nije ucinila nikad. jer se ni s kim nisu druzili. to bi se moglo reci za vecinu ljudi u dvoristu.Srecom! . dok nisam priznao da je u pravu. Znalo se samo da su se vratili s hocinske vojne. ucinila je kad se najmanje moglo ocekivati. i pustati da mlad covjek. Smijao sam se: zenu ljubav podmladjuje. otac i sin. gleda u mladu i lijepu zenu uz pogurenu staricu. . Tijana se naljutila zbog mojih budalastih misli. pa ce zena potrcati? Muskarci su uobrazeni i pokvareni. . A njega ne zanima trepavica. . pa i vise.Samo neka bog sacuva covjeka da ne poludi . ali sjedi sa mnom.I kosu boji u crno. pa i za mene. ako je lupez. lijep i naocit (odjednom mi je palo u oci da je mladi Pakro vrlo lijep!). kako moze! . i sve tako. Nakon nekoliko dana serdar Avdaga me presreo i upitao zasto moja zena ne ide vise Rabija-hanumi. Doduse. A i on. Kad sam joj to rekao. . a drugo zato sto mislim da ne treba izazivati djavola. Rabija-hanumi blizu sezdeset. u kuci iznad konjusnice. ali bih mu srce iscupao za jednu jedinu trepavicu moje zene. Ljubavnik joj je lijepo mogao biti unuk. Niko nije znao ko su te Pakre. . Govorilo se da su dosli iz Beograda. a zena ima mnogo vise postenih nego nepostenih. a u sebi sam bio zadovoljan sto se ne moram brinuti sta se moze desiti a sta ne moze.Podmladile ste je ti i ljubav.nasem dvoristu. mogao bi pozeljeti i od jedne i od druge ono sto na njima vrijedi. nije vise mogla da gleda bruku i sramotu. mogao bi progledati.Na lice stavlja toliko bjelila i rumenila. i zar ja mislim da se samo nekome prohtije. Nije mi stalo ako je bacio oko na hanumin nakit. da joj se koza i ne vidi.Sta te se tice. Mladom Pakri je dvadeset pet godina. a eto. Ako je slijep.Govori samo o njemu. Tijana je odlucila da vise ne ide Rabija-hanumi. svako bi se nasmijao i odbio kao ludost i samu pomisao da se starica mogla zaljubiti u mladica. Kao da je pamet izgubila. Medju zivim ljudima sve se moze desiti.kaze Tijana gadljivo. balavac. . ni od cega zive. a ja sam se odmah slozio s tom odlukom. I je li istina sto se prica o mladom Pakri i o njegovoj snahi? . tako je najbolje! Jer. vise se i ne stidi. Vjerujem ti kao sebi. zaljubila se. pravi obojeni grob. bili su u nekoj jedinici s kojom se nisam susretao. Kako mi takve ludosti mogu pasti na um.Stara je i za Pakru-oca.

okupala se. A kako mogu znati. a ni bol. pa se desi. . i nase sirotinjsko dvoriste je zamuknulo u strahu pred zlocinom. Ostalo je nepoznato da li su to ucinili radi njega. rekao sam. .Nije posteno govoriti ono sto covjek ne zna. prijetili. mogli bismo ih zatvoriti ili protjerati. prebacili ga preko konja. mozda. jer su se posteno umorili vukuci teskog Muharemagu. mozda mu je bilo zao. gledajuci uplaseno u crne prozore. Rabija-hanuma nije odmah zaspala. Mozda mu je bilo nezgodno. ne prenuvsi se ni na tren. ucinivsi mu milost da umre u snu. ili zbog zene. pa sjela uz prozor. Kako bih obijedao nevine ljude? . ni ruznu rijec rekli. uoci petka (uvijek smo to dodavali. Cetrdeset godina su zivjeli lijepo. zaista. Bila je osjetljive duse. a oni odu u svoj stan nad konjusnicom. ni zalost. da ne bi ostajao trag od krvi. cekajuci zoru. Ona pusti u kucu svoga ljubavnika i njegovog oca. mozda je zakasnio za jedan jedini dan.Ne znam. pa u pokrovac. ocitala nekoliko molitava za dusu mrtvog muza. . prvo je spremila Muharemaginu sobu.Ko da kaze? . Rabija-hanuma se posvetila brizi o svome muzu.Bojim se da ne ucine kakvo zlo. pricajuci poslije: te noci uoci petka. ili radi sebe. uvede ih u sobu gdje je mirno spavao stari Muharemaga. okrvavljene jastucnice spalila u kuhinjskoj peci. A njima je svejedno gdje ce zivjeti. i . Smijesna ludost njegove snahe pretvorila se u jato nesreca. Ibrahima Pakru. i na njegovom imanju na Gorici gurnuli les u bunar. Kad su tako sve lijepo sredili. kad oprostaja vise nema. da su vas napali. da Muharemaga ne zazali na nju. . mozda zato sto ta noc treba da bude posvecena molitvi i smirenom razmisljanju). Kako je bila cista i uredna zena. te tako ne osjeti ni strah. mozda se nadao da ce se petljanija nekako rijesiti. . vrijedjali.Da sprijecimo zlo. Jedne noci.Ti i Mahmut. i konja odvedu u staju. ne vidjevsi u posljednjem casu ni njih ni svoju zenu. Zar muz uvijek posljednji sazna? Ali Avdaga nije stigao da govori s bratom. pa smo cutali u zamracenim sobicama. Kad biste rekli da su opasni. da bi covjek pomislio kako mu se pricinilo. . da ne bi poceo vikati. cak kad bi i vidio stogod sto se ne gleda. da mu bude lakse. a to bi moglo da stvori neprilike i njima i njemu. kako iko moze znati? Toliko je nevjerovatno.Govoricu. da lici na denjak. i misleci na nemirne sjenke sto su prolazile nasim dvoristem. na postelju stavila nove jastuke.Nikad me nisu krivo pogledali.Mnogo sta izgleda nevjerovatno.Zasto ne govoris s bratom? . otac i sin ga slozno izbodose nozevima. pa zasto da se to pokvari na kraju? Onda su ga zavili u carsaf.

a sto se ubistva tice. sto se oslobodila tamnice. je li se kajala. a onda.) Oca i sina su zadavili. dok ljudi zaborave Muharemagu. i odmah su sve priznali. koji je toliko voli. Mozda zaista. i zbog stoke. sacekace da prodje mjesec. Mislila je. Je li mislila o dugom zivotu s Muharemagom. a znala je i vlast. ili se radovala sto joj je pao kamen s vrata. koja za svoju ljubav nije zalila ni zivot svoga muza. Ne tice me se. da je spreman i da ubije za nju. a volio bih da znam sta je mislila. Carolija ljubavi vracala je izgubljeno. pa evo i ovo. saptala je mozda poludjela zena koja se grcevito hvatala za zivot koji sahne. jurisas. Vrijedi sve uciniti za takvu ljubav i za svoju srecu. je li mislila da je to njen vlastiti muz i da s njim moze uciniti sto joj je volja. u Brezik. Ponovila je to i ducanskim momcima. mislila. sasvim slucajno i . Cijelo dvoriste je odmah znalo ko su ubice. nasao ono sto nije trazio. da je Muharemaga otisao na imanje. cekajuci da prodje ta znacajna noc. Sljedeceg dana jedan seljak na Gorici. Pakre i Rabijahanuma su zatvoreni. ko zna kakve je lijepe snove sanjala ta hrabra zena. gledajuci u mladog Pakru. Golu su je isibali mokrim konopcima i. kad su dosli po kljuceve. koja je dolazila ujutro a odlazila uvece. sto je uklonila smetnju na putu u novi zivot. je li dozivala u sjecanje sve ruzne trenutke. tad su serdar Avdaga i njegova dva pomocnika. je li se bojala da se sve ne otkrije. nocima. Cudno je da ubice nisu pokusale da pobjegnu. ni ona nije nalazila krivicu u sebi. zbog guzve sto je nastala. jer su svi izvori u okolici presusili. njih baksuzluk prati otkako su se vratili iz rata. dobar je covjek bio. ne zna sta ce s njom. a eto.nije mogla da zaspi. I sanjala je o svom lijepom draganu. zaviri u Muharemagin bunar. je li ga mrzila odranije. a mogli su. Sutradan je rekla sluzavci. Otac i sin su izjavili da nisu imali nista protiv Muharemage. rekla je. ni oni ni Muharemaga nisu imali srece. (Oznojen sam se budio iz sna. Rabija-hanuma je o svemu govorila mirno. pocrkace od zedji. to ti je kao u ratu. a vise bi volio da je pronasao vodu nego mrtvog Muharemagu. kao i mnogi ljudi. te kao bez duse otrca u sudnicu i isprica kako je. ali se drukcije nije moglo doci do njegova novca. mrtvu. sanjajuci njeno staracko tijelo i ustavljenu uvelu kozu isjecenu krvavim brazdama. pa pogines ili ostanes ziv. najvise dva. Kriva je sudbdina. i jos im napomenula da joj pred mrak donesu sav novac od pazara. i zbog Muharemage. onda. jer hanuma nije trpjela da joj iko spava u kuci. i ljubav. i tako se zavrsio njihov posljednji juris. pa prvo osjeti a onda i ugleda Muharemagin les. u potrazi za vodom. neki Misirlija. objesili. Ili je mislila o tom novom zivotu koji joj je nudio sve sto se cinilo da je proslo. pokazavsi jos jednom kako je odlucna i spretna i kako misli o svemu.

Znam. veseo i tuzan zbog obicnih stvari. kad je covjek potrcao niz stepenice. na nezaradeni rucak. a nisam mogao da se ljutim sto me ne prihvataju. veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli. Nisam se umorio. nista mu nisu kazali o onome sto su ucinili. Vracao sam se kuci. prijetio mrznjom. zivim kao i drugi ljudi. da zivot nosim kao tegobu. Da sam drukciji. htio je da se skloni za neko vrijeme. drugo ne znam od koga. i zbog djeteta koje je nosila. I hvala bogu. Navikao sam da trazim i ne nalazim. i da uvijek postoji nada u bolje. U guzvi i metezu. Mrtvi sin Desilo se u podne. u njihovoj sobi nasli na nepoznatog naoruzanog covjeka. ali znam i to da nikad ne vjerujemo u svaciju zlu srecu. izgleda. Ni sad je ne osjecam. S djetetom ce nam. Toga dana vracao sam se jedinom mjestu na svijetu koje je moje. To je jedna od tajni ovoga svijeta: toliki ljudi zive tesko. jedno je zavisilo od mene. Za nepoznatog su rekli da ga poznaju iz Beograda. jer nisu htjeli da mu se predaju u ruke. . postao bih nezadovoljnik koji se okrece protiv cijelog svijeta. da obradujem Tijanu jevtinom paznjom. koji su bez moga biljega. da sam ogorcen. kao i svakog dana. ni sam ne znas kako ni od cega. tuzan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri. Posten sam koliko mogu. Desilo se to u podne. da pijem. poceo bih da se gubim. za sitne stvari. Od svoje muke nisam uspijevao da stvorim ni veliki bol ni veliki misao. pa da podju u tvrdjavu. 7. i nista nisam imao da predbacim sebi. a nisam je osjecao. da mrzim. nikome ne zelim suvise zla. opet cemo nekako zivjeti. A ne mogu to. a niko ne umire od gladi. Rodjen sam. noseci u ruci struk karanfila sto sam ga nasao na sokaku. u ljutini. Uprkos svemu. srecan zbog zene koja mi je olaksavala zivot.sasvim neocekivano. kao i vecina ljudi i nije mi zao sto je tako. pa sam ga oprao na cesmi i pazljivo mu ispravljao latice. ali. molim se svojoj sreci da mimo mene prodje ono sto me se ne tice. da je kod njih dosao prosle noci. umoran od nekorisne upornosti s kojom sam trazio izlaz iz zazidanosti. njih dvojica su mirno cekala da se sve svrsi. zgazen i prasnjav. nije pravo sto tog malog covjeka docekujem s utjehom sto nece umrijeti od gladi. htio bih da ljude vise volim nego sto ih zalim. doduse biti teze. Nekad sam.

Nisi htio da slazes . ali ih je serdar Avdaga pozvao. a strazari su isli prema njima. tada nisam. da isprave sto su promasili. povijen u sedlu. a jahac. . ljudi! Ko to voli da pogine? Odlijepivsi se od zida koji me stitio sa strane odakle nije bilo opasnosti.Cim sam s vrelog sunca usao u sjenovit kolski prolaz koji vodi u nase dvoriste. i znao sam da se sve svrsilo. a jos sam stajao prikrpljen uz neravni zid. da im i oni ne pobjegnu. zahvaljujuci bogu sto sam mrsav i tanak. Kursumi su zvizdali ispred moga nosa. Bila je malo stidna ta ukocenost i zaboravljenost. tudji dogadjaji su ga skolili.A kolike bi nesrece sprijecio! . Pakre su jos stajale na stepenicama. izvadio je kuburu iza pojasa. Strazari su potrcali prema izlazu. Sreca mu nije bila naklonjena. taj strah sto mi je istjerao krv iz srca. i ucinio je pametno. Sjeticu se toga kad budem imao vise vremena. da ih povedu. ono sto ga se nije ticalo trebalo je da mu dodje glave (nesto je kriv. i otrcao u staju pod kucom. Sigurno zbog dvojice Pakra. a mene je uhvatio strah da cu samo ja platiti glavom u ovom obracunavanju koje me se ne tice. ne zbog konjanika. gadjajuci bjegunca. A onda sam zaboravio tutanj konjskih kopita i kuburu u jahacevoj ruci. zamisljen. i oni su se vratili. . ali sam o tome mislio poslije.rekao mi je kad sam prisao. Avdaga je stajao usred dvorista. Vidio sam kako je nepoznati konjanik utekao. Manite. Prilijepio sam se uza zid. kao da nisu znali sami ni hodati. nego tada. prolijecuci kao ljuti nevidljivi bumbari. posao sam u dvoriste. vidio sam kako se strazari vracaju po ubice. jer su iz dvorista zapucale puske. pa me valjda nece prignjeciti. ne pogodivsi ni mene ni konjanika. ali on je pljunuo na sudbinu. Jedan strazar je posao da stane pred konja. sigurno). i raskinuo lanac slucajnosti koji ga je stegao. Konj je jurio prema kolskom prolazu. Izveo je konja i u tritu ga uzjahao. jer bi ga konj zgazio. ali se brzo sklonio u stranu. Zasto nisu pobjegli? Nepoznati covjek je pobjegao. vidio sam kako je nepoznati covjek skocio sa stepenica kuce u kojoj su stanovale Pakre. vec zbog sebe. I nikad se nisam obradovao necijoj nevjestini.

iskreno ga zaleci: . ali vise volim zivot i sa zlocinom nego opste groblje. kad ni meni nije sasvim jasno. komsinica je odskrinula vrata i otresla se: . Serdar Avdaga uvijek sumnja u zlocin. i zvao me. sad ne znam gdje je. ali je moglo biti gore. pa i ja imam pravo. ne moze se sprijeciti. Pozurio sam kuci. Kao da ima pravo! Nikad nisam slutio da i laz moze sprijeciti zlo. Zar ne cujes koliko te zovem? Sta se desilo? Sad je sve dobro.Bojao sam se pucnjave. i nisam cuo. A ono sto se desi. Mrzim zlocin. Ali ni zivota. ali ja sam se zablenuo u ono sto me se ne tice. izgubio sam ga odavno. i mene bi zene istjerale. Kad sam pokucao. I rekao sam. crni Mahmute! Pa nije dobro. usplahiren. moze primiti ikakav drugi razlog osim razloga mrznje. zasta. Avdaga je bez rijeci posao za strazarima koji su odvodili Pakre. kako je dosao da me trazi. kako da mu to kazem. ne bi bilo zlocina.Zar na mene prebacuje svu krivicu? Glas mu je hrapav. Kad bi sve ljude strpali u zatvor. i kajanje zbog zla nanesenog ljudima koji nisu ucinili nikakvo zlo. Mahmut je spleteno objasnjavao. da je obradujem. ne znajuci za svoju. koja je krvavo potvrdila njegovu crnu misao o ljudima. Ali. i kad su ga istjerale iz sobe. Tada mi je prisao Mahmut Neretljak. Kakvo ti je to dobro. vise tuzan nego prijekoran.Zasto nisi dosao po mene? . nosio sam cvijet ulazeci u dvoriste. Ja ne sumnjam nikad. pogodjen bratovljevom smrcu. i cesto ima pravo. Avdaga. Zena ti je pobacila. vidio je mene u dvoristu. Sta je s Tijanom? Zene su s njom. Zao mi je.Zao mi je. Ali ako ne bi bilo zla? Ostala bi sramota od lazi. pa je on otrcao po zene u komsiluku. gledajuci tudju nesrecu. . i kako su Tijanu spopali bolovi. a mozda je svejedno. Niti on. kao i njega.

naknadno. onu dvojicu.. Onda su nas svemocne zene pustile u sobu. I pod je opran. sve zbog ljubavi prema njoj. kao da je prelezala tesku bolest. postao nesposoban za mrznju. ali bi meni bilo teze. pa ne bih imao nista. ni taj hljeb nije najvazniji.. Sve mi je sto imam. i htio bih da joj to kazem. zelim jedino da se vrati osmijeh na tvoje blijede usne i zdrava boja u tvoje obraze. izmucena. Mahmut u dvoriste u koje nije smio sici. tjeseci me. Sve su mi oduzeli (govorio sam u sebi strasno).Cekaj! Cekali smo. makar bila i tanka. daj boze.. zbog pucnjave. Sta sam trazio u gradu. ne usudjujuci se da je poljubim. odvedose ko ovce. izgovarao sam budalaste rijeci: spavaj. i govorio je napreskok. tako ti je to. to ne znam. blijeda. i san joj je potrebniji nego moje glupe rijeci kojima ne mogu iskazati nista od onog sto osjecam. sve sto se desi.. bice djece. kao ni sada. bio bih ljut na zivot. nece vise biti djece! Ona mi je vaznija od tih nepoznatih opasnih bica.Eto.. nepravdu. a mi cemo. Sad je izgledao uzbudjen. Mislim samo na tebe. Nikad te vise necu ostaviti samu. al ti nemoj da se zalostis. izgubi brata a dobi toliki imetak. ali djece ce biti.. desice nam se zajedno. niti mislim na osvetu. eto. Neko posije kukolj a rodi mu psenica. kao da se zamorila i tim slabim smijeskom. svoju pojesti. a ti si mi sve namirila. presvucenoj postelji. je li to njena krv? Mladi ste oboje. a bojim se da joj ne smetam. sto li ne pobjegose. bogo moj. a bio sam na smetnji. draga. pomozi ti i gladnima i sitima. Prstima sam joj dodirivao prozracnu ruku. Da nisam nasao tebe. zbog svega sto se desilo. pa. smanjena. i odmah zatvorila modre ocne kapke. jedva povezujuci misli. neko baci cisto sjeme pa nista od roda. Tijana je lezala na cistoj. i to je pravo. i svega ostalog. a imetak ce mu olaksati tugu. Pokusavala je da se nasmijesi. ponizenje. rekao je Mahmut. Ona to nije cula. e boze. Zbog tebe se ne osjecam porazen. moj Ahmete. upalih ociju.. .. Saptao sam njeno ime. zasto sam opcinjeno piljio u ludjake koji se love. ne znam samo hoce li mu biti lakse ili teze sto je s bratom jedva govorio. vala.. vlazne kose od vode i znoja. Zaboravio sam rat. Muharemaga Taslidzak ga je imao i previse. Ne.... . kakva je da je. budeci je iz nesigurnog zanosa. hoce li uvijek biti hljeba. izgubila je mnogo krvi. zbog mene. mladi ste oboje. a Avdagu odjednom pogodi i nesreca i sreca. zeleci da joj san sto prije vrati snagu. ja gledajuci u vrata iza kojih se mucila moja zena.. dok si se ti grcila u mukama? Ne bi ti bilo lakse. pa mu zena ne dade da pojede svoju nafaku. jer su i moje rasturene. ali ne bih znao sta je sreca. ili se meni tako cinilo.

pokrivenog komadom carsafa. tada vec znas ko je. Lezalo je. i ne docekati sina. u sobu je usao Mahmut. .Dok sam tako klecao.Covjek moze povjerovati u sto god hoce. . tog nekadasnjeg treceg iz nase porodice. u kojoj smo bili samo Mahmut i ja.Sta cu kod njega? I sta cu mu reci? . kad smo izasli na verandu.Daj joj ovo . . i tuga je teza. zaleci sto ne mogu da preuzmem makar dio njenih bolova. . zudno. zavolio si ga. dok sam ga ocekivao. . Jer. Sve drugo.Sevap je. sto mu treba.opomenuo me Mahmut. i zahvalno mi se osmjehnula. nego ga izgubiti u nekakvim hocinskim mocvarama.Sigurno . u uglu verande. . i to je sav posmrtni govor tom malom bezimenom stvoru. izmislice sam. za kojim vise nisam ni zalio. . kratkim gutljajima. kao da je gasila vatru negdje u sebi.potvrdio je Mahmut. Podigao sam joj glavu. potrebna joj je jaka hrana. eto sta ces reci. pored nekih starih kostiju. nosio sam ga pod pazuhom.Reci ces mu da su ostali zivi poslije tebe. .sapnuo je.I dijete treba sahraniti. Bio je radost mojim mislima.rekao je Mahmut. iako ne znam kako cu do nje doci. Sjetio sam se dvojice sinova berbera Saliha.Umro je a nije se ni rodio . Klimnuo sam glavom. s Alifakovca. njezno je nudeci. odavde. u okrvavljenom peskiru.Mozda cu i otici. Popila je. da. dodajuci mi casu. s casom linunade u drhtavoj ruci. ali sam morao priznati da je njegova razumna briga korisnija od moje uzaludne raznjezenosti. nagnut nad njom. Jesi li bio kod njega? Trebalo bi da odes. koji nije zelio da se rodi. Sahranili smo na Alifakovcu tu krpu mesa. . sad nije nista. I opet je zatvorila oci.Samo sto Salih jos ceka da mu se sinovi vrate.Zar jos vjeruje da su zivi? . Mahmuta nije ni pogledala.Sad ce joj biti potrebna bolja hrana . . na njegov racun. i pomislio da je bolje ovako. Pruzio mi je priliku da budem pazljiv. U pogrebnoj povorci. i zakopao u tudju vjecnu kucu. . na dasci. kad odraste. to bivse dijete. Ko zna gdje je to pronasao.

zapravo. lako ce i dati i uzeti. Je li ljudima od vlasti potreban krivac. i lako ce izgrditi neotpornog. da bi opravdali svoje postojanje i svoju surovost? Nije vazno . bauk. nemam ni ja! Ispricao sam sto sam mogao grdje. Zasto ne bi dosao? Ali ti nije drago. Postao sam. Nije mi mnogo koristilo. a za vise nema nade. Nikad ga nisam uvrijedio. a grdno je i bilo. nesvjesno sam ga primao tako. osjecao sam da ima neke neuobicajene svjezine u tom djetinjastom covjeku. i nije mu ni milo ni krivo. niti on ocekuje zahvalnost. a opet. zacudo. hvala bogu. A i ovaj Mahmut je cudan. Nismo se svadjali.Zatrazi vise. Jos nisam primio od trgovaca. Nemam ni ja. njegov miris. Nije se naljutio. Za druge je znao da tako misle o njemu. Posalji kudgod svoje pomocnike. opasniji od razbojnika. bio mi je ugodan svaki susret s njim. za mene. ni mislio o tome. ne cuvajuci ni svoje ni tudje. I eto. Pa sam opet sve zaboravljao. samo ne znam cemu imam da zahvalim za tu srecu. Potkradao me. Nakrivo si nasadjen danas. Ja idem do Mula Ibrahima. Ako nemas ti. kao da je to njegov pecat. ali i pomagao. makar i pritajena. pa cak i nizoj vrijednosti. Nemamo sta da krijemo. ali sam u sebi bio nepravedan prema njemu. srecom. sistim kao gusak. pa izaberu koga bilo. nije. Kao da je znao da cu doci. i obuzimao me stid kad bih postajao svjestan njegova povjerenja i svoje gluposti. Nekad sam bio napravo nasadjen. Zasto? Sta se desilo? Svasta se desilo. Mozda zato sto u meni zivi misao. pomoc ogromna: odrzala je i Tijanu i mene. Je li to zbog iznevjerenog prijateljstva koje sam jos zalio? Ili zbog njegove dobrote: covjek je gadan. Kad me ugledao. Kao da si znao da cu doci. Bice dobro ako da i malo. koliko je dug mjesec dana kad se covjek nadje u ovakvom cudu kao sto sam se ja nasao. samo su kradje sitne i smijesne. znam to. Mula Ibrahim se nije iznenadio. da zatrazim malo novca u zajam. I sam sam osjecao koliko sam neugodan. da zamijeni komsinicu s kojom je ostala. Nezgodno mi je da ih tjeram. Nisam. Nasmijao sam se. . crna ovca. nisam mu narocito zahvalan. o njegovoj krivici i prognanstvu. Nisi iznenadjen.Zamolio sam Mahmuta da ode do Tijane. samo je promijenio razgovor: Kako je Tijana? Rdjavo.

Nesreca je kao vatra. jer sve ovo nikad ne bih doznao. Treba ruku da mu poljubim sto me istjerao iz sluzbe. pored svega. ali danas. nemaju ni sami. pomogla da saznam kako je zivot lijep kad je slobodan.Onda je kriva sudbina. nesto lijepo.rekao sam mekse. neprijatan. nemam ni gospodara ni prijatelja. Njihova plemenitost je divna. ali nista ne moze protiv njega. Bio bih slijepac koji se izgubio u ratu. Dobar je covjek. Mula Ibrahime. tako mi se ucinilo po smeksanom izrazu lica. od koje niko nema koristi.I sad smo . ali je tanka. Ali. Sta mozemo. A od svega mi je najdraze sto sam uvidio kakvo je blago moja zena. vidim to dobro. ne znam ni zasto ni odakle su nam pomagali. ali je odustao od namjere da se obaveze rijecju. da mu ne naskodim. pomislim. jadna. a on bi mogao imati stete. istopi sve osim zlata. Pa neka. Sad je izbor pao na mene. izbrojio novac. ali se obraz gubi u nevolji. Sad bih morao da je nahranim i necim drugim.rekao je uzbudjeno. i cinim to samo radi zene. i hoce li ih ikada biti? Ne znam. A kako nad njom da se istresem? Ona. Pozalio sam sto se predomislio. i on je zrtva. Zao mi je. jer su sirotinja. badava je. i njegova dobra kukavicka dusa je odahnula. jer da je zla. Ovi sto su mi dosad pomagali. da sam time i na gubitku. Nosila je dijete.Oprosti . doduse. i sigurno ga se stidi. kao sto sam ga olako i optuzio. A ne bih ni njega molio da nismo nekad bili prijatelji. vec sta oni kazu da je ucinio. Nemam vise ni straha. cak i kad je tezak. podnosi glad. i na dusu sam mu tovario teret svojih nevolja. kao i mnogi. i jos mene tjesi. . i posteno. srce me boli sto strada bez grijeha i krivice. i mislio sam da cemo biti vjecno. . . jer je nisam nicim zasluzio. Bili smo. i nikad ne bi progledao. Meni nije tesko. i u nekim drugim prilikama. Htio je nesto da mi kaze. hranio sam je losim vijestima i praznom ljubavlju. pobacila je. Sad sam dosao u skripac. ne vjerujem. a znao sam da nije kriv. manje surovim i manje bezdusnim. bio bi vrijedan svakog postovanja. i prisiljen sam da trazim od njega u zajam. i samo zbog nje sam dosao. kiseo. mene bi utjesilo saznanje da je covjek. a od toga niko nije ojacao. a ne bi bilo cudno. otvorio cekmedze. Ponekad. hvala joj.Nismo vise. Ucinio je ono sto je lakse. ostao bih ma ciji rob dovijeka. nije mi lako. Bio sam zlovoljan. da mi on pozajmi stogod novaca. i mogu reci da je divno. pa dodao vise nego sto je bio odredio. I nikome to ne bih otikrio. ali nismo vise.Ni ja. . imao bih se na kome istresti i olaksati sebi kad me pridave nevolje.sta neko ucini. gdje su te bolje prilike. olako sam ga oslobodio krivice. krpi stare haljine. misleci da drukcije ne moze biti. Ovako mi je nepravda. nije ga iznijela. trpi. kao da je ona kriva. . . Pogledao me zahvalno. on bi skinuo dobar komad rdje s duse. Od te njegove neoprezne ljudske rijeci imali bismo koristi i on i ja. saznao sam kako tica zivi. ni obaveza ni zahvalnosti. ja nisam kriv. vrednijim. Njegov strah je jaci od svega u njemu. Cak je ljepse ovako.

Nezadovoljstava uvijek ima. Pokusavam da te objasnim.Postenje mi nije tajna. a ne prihvatas kaznu. Onda neces uciniti nista da bude drukcije. Ne optuzujem te. Zasto? . Zar sam ja kriv. stisnuo bi zube i borio se. hoces da kazes.Ne znam. nasilje ucinio. ali bi imao neki cilj. to i ne shvatam.Znam. Mnogo sam mislio o tebi. ne znam sta si. jest nesreca. Nije htio da ga cuju pomocnici iza pregrade. i zlo i dobro. Svejedno. makar i pogresan. Ovako. velis. .Bilo je suvise blizu to dvoje.- Ne znam kad cu ti vratiti. Ne znam sta hoces. svakakvih. Da si buntovnik. ne cudeci se. . . Rijec je barut. Onda nisi buntovnik.Treba li zato da upropastis sebe? Vidis.Utoliko gore. Ne volim sto to kazes. . Ne. Da si ukrao. Mozda sve ovo suvise volis.Ko ti je naredio da me otpustis? . jer te ne razumijem. a znam da se upropascujes. kako bih razumio. da sam morao prici sasvim blizu.Kakav cin? Nisam ukrao. Trtljao si. ono sto ne mislis? Niko ne pita sta si mislio. Mislis da je meni bilo lako? . Ali ti si govorio o onome o cemu svako pametan cuti. Nisi ti pijan trtljao ono sto ne mislis! Sad vidim. Ali zlocin i podanicka pokornost? . cin je svaciji.Ne. mozda bi ti i oprostili.Zar je postenje tolika tajna. uvrijedjen. pa ti je zao sto se desavaju ruzne stvari? Ne bih rekao.Tise! Zasto uvijek zelis da te ljudi cuju? A rijec je cin. Mula Ibrahime? . u cemu je ta nesreca? Saptao je toliko tiho. Ali vidim da ne valja. zacudjen si. Buntovnici zadaju i primaju udarce. Dobro se sjecam seljaka iz Zupce i onog tvog smijeha kad smo stavili sultanovu sliku u prozor. nikome stetu nisam namio. Mula Ibrahime? Ako nije krivica. Razgovaramo. stetu nekome nanio. . . a nije htio da ostanemo sami. vec tvoje ponasanje. Ne znam tacno. pozlijedjen. .Zasto onda stedimo tu rijec .Rekao sam istinu! . . I upropastices se.Sve je suvise blizu u zivotu. I sad se oznojim kad na to pomislim.Pijan sam govorio ono sto i ne mislim.Cekaj.Svejedno ko je naredio. U cemu je ta krivica. vec sta si ucinio. dugo. i jos kakav. bojim se. To ne prastaju. nikakvo nasilje nisam ucinio. ne ljuti se. Tako smo bili na muci. ali nikad ne buknu sama od sebe. I dodji opet. Rijec ih upali. . .Ne mislim da mijenjam. Zar je to veliki grijeh? . Bicu u nevolji. Nista ne bi izborio. Misao je samo tvoja.barut? Zasto da ne planu ta nagomilana nezadovoljstva? .Kako da izmijenis sve sto ne valja? . nisi ti tako naivan. Zar su prazne rijeci cin? . ako budes u nevolji. zacas plane. a necu znati zasto.

kao rijeka oblutak.Kazem. posten kao i vecina mladih ljudi. u kojem dzematu? Kakav sam. pokusavam. ali mi nije od velike koristi. zivot bi te polako kljucao. i neprimjetno bi usao u njegove tokove. optuzba ili rana? Kome da kazem.Ne za mir. i koga se ticu moja sitna zadovoljstva. kao medju ljudima. Razlika je ogromna. Isuvise. Iz rata si se vratio nezreo. I to je nesto.. podesen. Bio sam u ratu.I jesi li uspio? . sta ocekujem od sebe i od drugih? Meni izgleda da sam sasvim obican. Ko sam. gdje. nepoznat sam sebi.Zao mi je Tijane. ili me izdvajaju? Volim ljude. ali nepostena. da slusam zenino disanje u snu. Eto.Ucim polako. osim da je Mula Ibrahim mislio o meni vise nego sto sam pretpostavljao. a ona dva golobrada pisara iza pregrade sigurno su mislili da smo sebicni i nepravedni.Kako? . Razmislicu. propustio sam srecu da me zivot izbrusi. povrsan ili mucan.Zar nije? . ali ne znam sta cu s njima. cemu tezim. .Tako smo se nasistali. Zao mi je i tebe. i sta su oni. kakav si i otisao. izgubio sam vrijeme segrtovanja. Rat je surova ali postena borba. Ko bi razumio moje neprestano sjecanje na mrtve drugove u hocinsikim sumama. i to ne mogu izmijeniti. Gledacu da ti pomognem. da opcinjeno gledam sjaj mjesecine na liscu. Zivot u miru je surova borba. rat je strasan. bez ikakva iskustva. dobar ili rdjav. Ali te jos vise zbunila surovost u zivotu bez rata. . . i ne misleci da li bi trebalo da bude drukcije. Otisao si u rat sasvim mlad. ali zasto i zivot u miru? I cinilo ti se da to ljudi ne vide. da slusam noc i njeno duboko hujanje. i da je tvoja duznost da im to kazes. da zadrzimo za sebe ono sto bi drugi voljeli da cuju. iako nije mnogo. u kojem rafu. kao medju zivotinjama. sta su mi ljudi i zivot. .Ne znam jos. kotrljao. kao gusani. kojima bi se ljudi smijali a ja ih ne bih dao ni za cija tudja. .Naucio sam mnogo u ratu. Samo zbunjen. . Njegovo objasnjenje je zanimljivo. jer nisi vjerovao da ljudi mogu biti tako surovi.Da nisi otisao u rat. . Mislio si. cudio sam se kako se i ovoliko izlozio: . zasto sam onda drukciji? Da li se sam izdvajam. A onda je naglo skrenuo razgovor. brusio. i sad sam cudan drugima. to je moje objasnjenje: rat ti je oduzeo godine zivotnog segrtovanja. Nista mi nije otkrilo ovo mudrovanje. Malo ce reci onima koji ce ih pitati o nasem razgovoru.

upitao je sapatom. Sta mogu uciniti s tom svojom nerazumnom mislju. u tvoje ime. susreo sam Asima Pecitavu. osim meni? Nepotrebna. Mula Ibrahimova dusa je sitna. pa ni to ne bi vrijedilo. I nisi mi rekao.I kako da objasnim ikome sto zalim dvojicu Pakra. Pred dvorisnom kapijom. nikome od potrebe. to je njegov zivot. gladio je listove nogu. Samo ga je pogledao na dlanu. . spustio je dva velika djuguma. stran i mrzak sam sebi. Asim me pogledao zacudjeno. Eto vidis da mu dusa nije sitna. stare ratnike sto prose pred dzamijom.Je li tesko? . Sad mu je bila vrlo siroka: izbrojio sam pedeset grosa. kao da ne razumije. ljut na cio svijet. Sto da ti ne da? I ti si njemu valjao. uzeo je novac. nekorisna. ali mi se cini da bi bez nje ostalo samo pola svijeta. Odvojio sam Mahmutu polovinu. da ublazi bol od grceva sto su ga sve cesce hvatali. A ni on. Ko zrno prosa. Ne da nista.upitao sam nepotrebno. Kao i u svakog. nikome ni od stete ni od koristi. luda. ili jos mnogo manje. za drugoga. . puna vode. ja bih rekao. odgovorio je na svoj uobicajeni nacin: poceo je da psuje. kroz koju je od jutra do mraka bezbroj puta prolazio. ravnodusno. Izgledao je premoren. berbera Saliha s Alifakovca. . ili obadvoje.Imas pravo . socno i obilato.rekao sam. Bogami sam znao. Nosio je stanovnicima Cifuthane vodu s cesme kod Begove dzamije.Narocito ako ti je od tog lakse. covjek bi mirnije spavao. vec neko drugi. Znao sam. Mahmut Neretljak me docekao na verandi. nove sto odlaze u rat ne znajuci sta ih ceka. kad! Kad je trebalo. Tijana spava. gdje su stanovali sarajevski Jevreji. Dva velika djuguma. E znao sam. . Nisam. A ako ti kazem da je dao? Je li dao? Jest. Bilo jedno ili drugo. Da sam dobio. Mahmuta Neretljaka. i da bez nje ne bih bio ja. ne rekavsi ni da je mnogo ni da je malo. da se odmori. nesrecnice! Eh. Kako si znao da nece dati? I ja sam trazio.Da je ovog djubreta samo malo vise. Nekad sitna. A on nema cime da se pohvali. gluh i sakat. Pred Sijavuz-pasinom Cifuthanom. ili misli da sam lud. kao u tvrdavi. . Rukom mi je dao znak da govorim tiho. Bogami sam znao. Jesi li dobio? . Kad si trazio. nekad siroka.

izgleda. Prvu dzigericu sam bacio. Prortresao je novac u saci. iako se samo nametalo.E. sjetivsi se da bi mogla upitati: a u cemu si vjest? Sa zahvalnoscu sam zapamtio njenu velikodusnost. da ne mogu naci ni posao koji bih znao da radim. .Pa sto se onda smijes? Ali sam ucutao. da se ne istvrdne.Kad se probudi. Zaboljelo bi me da je rekla istinu. druga. i stavio ga u dzep. . to imas pravo. Hoces li znati? . sve u meni. Tako je ostalo samo saljivo sjecanje na moju nespretnost.Pa. Zazalio bih zbog prigovora. cak mu je i potrebnija ta ludost. i zamisljeni prijekor i zamisljena odbrana. Ali to nije moja krivica. bolje ti je ovako. Jer. sve odjekuje u meni. A to je kao da ne znam nista.Pa. cak i takve sitnice su znale da me uznemire. koji je vise propatio zbog nade u bogatstvu nego zbog siromastva. trecu je pojela Tijana ali. nasmijesivsi se zagonetno.Sto se tice spavanja. . A sad se konacno mora odreci svoga sna. Ako mogne da se odrece. ne bojis se da ce te kogod opljackali. i ne samo tu jednu. Kroz nekoliko dana je ustala i polako pocela da radi kucne poslove. u starosti. i Tijana se od srca smijala sto sam vezana vreca.A sad? Odmahnuo je rukom. Eto lijepe price o covjeku koji cijelog zivota sanja bogatstvo a zivi u sirotinji. nije. ni ranije nije imao vise razloga da vjeruje u cudo. . noseci jagnjecu dzigericu u cistoj hartiji.Zar bi voljela da ti je muz vjest zenskim poslovima? . Upitao sam ga: . Sad. lakse bi mi bilo kad bih mogao da dokazujem kako nisam kriv. Toliko sam nespretan. Nemam rasta. cini mi se. Ovako. svako se nada. zaista? Nicemu. i otisao. dodjavola..Ne bih. . I eto. i ne bi bilo pravo da mi se prigovara. Cemu sam vjest. Vise ni vrata ne zakljucavam. pregorjela je pa sam je ja pojeo. sto sam je kupio. sto joj nije palo na um to pitanje. ali sam nezadovoljan i sto me niko ne krivi nizasto. vise zato da me ohrabri nego sto joj je prijalo.Zar je i to neka vjestina? . kao da . Uskoro se vratio. boze sacuvaj.Jesi li se uvijek nadao da ces se obogatiti? . Nemoj prije. ovo joj isprzi.

dajem im svoje osjecanje. ni grad. On je cutao i sam. Napad je odbrana koju naredjuje opreznost. Ponekad bi dosao neki stariji djak medrese. sumnjicavo odmjeravaju opasnost koja im od mene prijeti i. nekim cudom. prasinu i mastilo. prkosi smrti. na prvu neocekivanu rijec. ni porodicu. nebo koje gledam nad sobom. poruse zidovi oko mene. ali necu da znam za to svejedno. i oni ne mogu da mi je vrate. kad bi mi dosadilo besciljno hodanje po gradu. Na Seid Mehmeda sam se toliko navikao. Ovdje sam tih. nesto mora biti moje. mladi vec stotinama godina. ali nekakav gluhi talambas koji niti sam jeci niti koga saziva. zato su surovi. zatvaraju se jos vise. Jer. Ja ga otimam. zato sto je sve tudje. jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti. a odrzavaju samo privid. ni narod. pretvarajuci se da nema raskida ili im je svejedno. ili je u redu i sa mnom i sa svijetom. braneci se. ni rodjenje. zatvoreni svakako. Ne biram. ni kraj. jer se ne razumijem u poslove. na prvi nenaviknut pokret. i stari rukopisi su na policama cutali kao i prije. kraj. grad. Zbog straha od praznine. 8. vec i prisustvo. i s drugima. da mi je vrate. Gledaju me hladno. Nesto nije u redu sa mnom. pa bi se opet sve utisalo. i tako nema lijeka surovosti. mudri. Osjecao sam da vrijeme nije samo proticanje. ali ne mozemo vezu da uspostavimo. ni ime. Sve ljudsko ipak ne umire. U pocetku mi je bilo neobicno da cutim . U suprotstavljanju bih se nekako opravdao. ili ljudi lazu. i prisvajam ulicu. ili rijetki ljubitelj knjiga. ili mucni.se kamenje odronjava u pecini. a rijeci i njihov smisao zive neprekidno. mirni. da sam pored njega mogao cutati satima. kad bi mi razgovori s ljudima postali nezanimljivi. Ali sta je sa mnom? Ne mogu da napadam. Vidljivi trag necije ruke sto je davno zapisala neravne redove. od dijetinjstva. tisi nego obicno. Da li je moguca ikakva veza izmedju covjeka i svijeta osim moranja? Ja ne biram ono sto imam. nista. kao svjetlo koje se ne gasi. i nebu nada mnom je svejedno. Junak koji se boji usamljenosti Kad bi me umorilo uzaludno ocekivanje da se. a mojoj ulici je svejedno. ili sa svijetom. Jos je cudnije sto to moranje pretvaram u ljubav. udahnjujem im svoju ljubav. ili odmah napadaju. odlazio sam u staru biblioteku sto je mirisala na hartiju. i satima ostajao s knjigama i sa bibliotekarom Seid Mehmedom. Ja sam talambas po kojem biju. Da li je iko uspostavlja. samome su mi ostajale teske sumnje. Ljudi se u stvari boje. jer me hvatao strah da cu postati rusevina. od svijeta bez mene. Najcesce smo bili sami. Ljudima ne mogu udahnuti svoju ljubav. ne mogu cak ni da se branim. jer vise vole da ubiju nego da strahuju. ja mu se namecem. kao izvor koji ne presusuje. sve mi je nametnuto. kao i vecina onih koje sam susretao. nikakvu. u stvari.

jer mu nista nije trebalo. desilo se da sam mu izgovorio jednu svoju pjesmu. Zadrzavao se kratko. nista o sebi ne govori. avaj. nema znacaja. ispipavajuci ono sto ga se tice. i kad bi ga bilo. kad mi je izgledao izuzetno blag. u pod. ni zivot. trazeci ga. spreman da bude blizak. Ponekad bi me gotovo zaprepastio poznavanjem zivota. a svejedno mu je da li sta zna ili ne zna. Mehmed Seid je bio potpuno odsutan. Potpuno je zazidan u sebi. plovio tihom strujom svojih nesaznatljivih mastanja. postajuci uznemireno. prije toga i poslije toga. a lice se stvrdnjavalo i stezalo. on bi se s mukom dizao i. bez razloga i bez potrebe. o ma cemu. ili nekom umnom primjedbom koju sam samo od njega mogao cuti. Povjerio sam se pjesmom o izgubljenosti nakon rata: U zivljenju. Ili je bio najsrecniji. Ali. ni smrt ali je njegovo znanje o mnogim stvarima bilo veliko. i gore je bilo nego da nista ne zna. kako mi se cinilo. zbog neceg siguran da ce je razumjeti. bilo je kratko. Jednom. Poslije sam odustao. Pitao sam se samo onako. filozofije. o svacemu. nesigurno odlazio u drugu prostoriju. da bi mu opijumska mastanja bila bogatija. u suncanu zraku i. pa se vracao ozivljen. nista ga se nije ticalo. Ispipao sam da ga se ama bas nista ne tice. samo koliko mu je bilo potrebno da se omami afijunom. Dok ga nisam upoznao. Mada mi nije jasno da li bi slike maste u njemu bile zivlje da je znao manje. Tako je najobrazovaniji covjek u gradu bio i najjadniji. Kad bi se njegov odsutni ali srecni. jer odgovor. Sjedio je nepomican. i pokusavao sam da povedem ma kakav razgovor.sa zivim covjekom u praznom prostoru biblioteke. . stisani osmijeh poceo gubiti. kao da je munja bljesnula u dugoj noci. kao u strahu. Ogromno blago je lezalo u njemu naslagano a neiskorisceno. u nekom svom dalekom svijetu koji s nasim nije imao spone ni mosta. probudim i ozivim. zagledan u zid. sjena slijedi. ni bog. Odlucio sam se iznenada. iz kojih ga moj govor nije mogao vratiti na ovaj svijet. ne videci nista. knjizevnosti. srce vene. sve sto bi rekao. ni covjek. kao mogila. ma kakvim. Sve njegovo je tajna. Ili ih je njegovo znanje ucinilo plemenitijim. Nista u njoj ne vidis. zelio sam da ga rijecima. Sigurno niko ne bi ucio ni sticao znanje. u trpljenju srce blijedi. dok jos nisam bio otkrio sarenu nirvanu u njemu. Jer. da bi uskoro uplovio u svoje sanjarije.

sjena rata. .Podsjeticu te. Srce krijem. a »Cilj im je da se rugaju i da razvracaju. mrsavom licu pojavio osmijeh: . u cekanju. mogu ti reci da od tog vremena nisi uzeo Kuran u ruke. Kako bog kaze o Muhamedu? »Mi Poslanika nismo pjesnistvu ucili. Izgubih se u trazenju. dan me vraca. u lutanju. Ja sam bio. . protumacio sam to kao nezadovoljstvo pjesmom. srce krivim. nisam ni sad. »sjena slijedi bivseg mene«.Ne sjecam se. Stici ce ih kazna koja ce ih unistiti i uniziti. sto jos snijem. Nasmijao sam se: . u trpljenju.« Otkad lutas dolinama i govoris ludosti? . i meni se ucinila veoma losa. u nadanju.« »Zar ne vidis da pjesnici lutaju dolinama i govore ludosti. A onda se na njegovom blijedom.Otkako sam se vratio iz rata. u snovima noc me rubi. Sto ne zivim. Jer bi vidio da je grijeh to sto cinis. cak kao da mu je zbog neceg neprijatno.bivseg mene. Nisam bio. Njemu pjesnistvo ne dolikuje. . . o pjesnicima: »Pjesnike slijede zalutali i obijesni. vec Kuran. ucinilo mi se da je iznenadjen. zivot kraca. u snovima. naravno.Zasto »zalutali i obijesni«? Zar tako mislis o pjesnicima? . U lutanju.Ne mislim ja. prijatelju. u cekanju zivot snijem. Izgubih se u trazenju. Pazljivo je saslusao stihove do kraja. E pa. U nadanju. ja sam i sad. a snom zivim.« A sjecas li se poglavlja »Suara«. u zivljenju. dakle! Zalutali i obijesni. Dan se gubi.A! Pjesnik.Pa da.

kad si me vec osudio.Neka me bog sacuva da mi ti budes tuzilac! Sta onda nije pobuna? . i znao sam da moze svasta reci. I ne samo da ne branis vjeru.Primam taj grijeh na dusu. kao da je umro. prepoznao sam ga po mrsavom licu i vrelim ocima. Vec mjesec dana drzi uvece propovijedi u Ali-pasinoj dzamiji. trazi slobodu za rijec i misao. govoreci sirotinji s Crnog vrha. i ne tice ga se kako uredjuju stvari medju sobom. Gledao sam ga zbunjeno. cvrstim kao zid. Tada sam cuo kako se neko pokrenuo iza mene. ponovio sam to u nevrijeme i na svoju nesrecu. Slusao sam ga jednom. Berkuse. On se odrice svega sto nije koloplet njegovih nestvarnih slika.« A tebe Alah ne voli. . I nije odgovorio. Poezija je izvan tog zakona. ocito. ti si protiv nje. ona ga ne priznaje. Koseva. jer ti nastupas sam.»Vjera je zakon koji uredjuje cio zivot. Snom zivjeti.Citanje molitava. u sebe. . Okrenuo sam se: u vratima je stajao mlad covjek. ne ovako! . koje nikakav ljudski poredak ne moze poremetiti.Jos i to! . Pobjegao sam. Student Ramiz! Izbjegavao sam da se susretnem s njim. ali i u svome vjestackom snu i van njega.. u nadanju. znaci ne pristajati na ovo sto jest. uplasen! Pamtim sta je govorio one mracne noci u hocinskim sumama. i od ljudi. nisam izbjegao. razbijas saf. ali ne ovo. . ono sto pametan covjek nikad ne govori javno. podrivas cvrsti zid.Nisam te ja osudio. Pogled mu se ugasio. i odrice savrsenstvo svijeta koji je bog uredio. Rugao se. Pa dobro. on je daleko od ovog naseg svijeta. necem vaznijem i ljepsem nego sto su smuseni stihovi i nekakav Ahmet Sabo. u cekanju. Naislo je vrijeme njegova cutanja. jedva sam nasao mjesto kraj vrata. Kuran kaze: »U odbrani vjere nastupajte u safovima! Alah voli one koji se bore u zbijenim redovima. Samo.Citas li ti molitve? Jesi li branilac vjere u redu cvrstom kao zid? Osmjehnuo se tuzno. gotovo sa strahom. povukao se u svoje snove. posto sam cuo kako ljudi sapatom prepricavaju njegove rijeci. a izasao sam prije nego sto je zavrsio govor. Mene se tice bas to sto se njega nikako ne tice. a eto. mozes li mi objasniti zasto je tako? Kome smeta pjesnikova rijec? . To je pobuna. okrenut nekud unutra. kome? Meni ili sebi? Ili svakome? Govorio je budan. Bjelava. ili blago podsmjesljivo.

rekla je odusevljeno. Neodoljiva je. Ne mozete bez nas. zajedno. i gledao me pazljivo. koji nije znao sta je strah. I tako. Kako je smio da kaze. zatvaraju. . koji sluzi svakoj budali koja ga drzi. i vezuci vlast uz boga. s knjigom u ruci. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izlijeciti. jedva vjerujuci svojim usima. Covjeka na vlasti podsticu kukavice. zbog nje se gine. jer pribavlja moc.Znamo li se odnekle? Jesimo li se gdje susretali? . neprestano. toliko ludog slobodoumlja. bez vlasti nece. vjecna nacela. toliko prezira prema ljudima na vlasti. ili nije znao sta je vlast. braco moja satrvena.Bogami je hrabar . A oni nas globe. neprijatelj bi nas napao. Ona je duh iz Aladinove lampe. i ponavljaju gluposti svojih prethodnika. koliko nas ima. cim odrastu pravi ljudi koji nece dopustiti da im vampiri sjede za vratom. vi bez njih morate. mozda grdja. jer mrze promjenu. kazu nam. te zgadije ne bi bilo. Oni bez vas ne mogu. Odvojeni ne predstavljaju nista. nas je mnogo. I niko ih ne bi oborio. i kako su ljudi smjeli da slusaju? Ispiricao sam Tijani. Sve ljude smatra glupim. Bez hljeba narod moze ostati. a svi su nasilnici. i ljudi to prihvataju. .Nikad ni od koga nisam cuo toliko ostrih rijeci. da postoje tri velike strasti. od trece nikako. kao nocni leptiri na plamen svijece. razbojnici bi se namnozili. ubijaju. Zbog nje se ubija. i dovode svoju svitu. koji su. Rekao je. I jos natjeruju nase sinove da to cine. ko je hrani. Tada sam izasao iz dzamije. kao te veceri. Njih je malo. Jesu li sve bosanske valije zatvorene. zbunjeno gazeci po nogama zablenutih mahaljana u poderanim carapama. Mozda se bojala da mi se ne zgadi moje cutanje. kao carobni kamen. jer i pametni ubrzo izgube razbor. jer je zelja za moci bezgranicna. protjerane ili pobijene? I crtava njihova svita. I nikoga to nije urazumilo. ucvrscuju svoju moc. a nikome to ni na um ne pada. Kad jedna guka otpadne. I eto. ko brani? Narod. A ko drzi ovu zemlju. Ali mi ja napomenula da vise ne idem u dzamiju. i njegova predstava o sebi uvijek je ljepsa nego istina. zadivljen. Odmah stvaraju vjecne zakone. udarao sam o kaldrmu. ukrug. izraste druga. i izdajom prema vladaru. zbunjen. alkohol. bodre laskavci. kocka i vlast. sad je mladic o kome sam dugo na javi mislio i u snu sanjao. podrzavaju lupezi. zaustavljajuci dah. slusali ove plamene rijeci pobune. Oni su bolest na narodnom tijelu. da ne postaju smetnja i prijetnja drugim mocnicima. kao pijan. I ucinicemo to. slusajuci vatrenog al-azharskog studenta. svi srljaju na vlast. zbog nje se gubi ljudski lik. Vlast je i najtezi porok. Postene i mudre vlasti nema. jer kriju pred njim svoje pravo misljenje. stajao preda mnom. kao guke. a sebi prisvaja pravo da sve zna. Niko na vlasti nije pametan. kaznjavaju. Samo da prstom maknemo. objasnjavajuci to nasiljem prema narodu. Odakle mu tolika hrabrost? Iduci kuci. vjecno ustrojstvo. nered bi u zemlji nastao. kob su ovoga svijeta. sjecam se i sad svog zaprepastenja. i niko trpeljiv. Ruse ih uvijek na isti nacin. A uvijek dolaze novi. jer drukcije ne mogu.

A covjek osjeca potrebu ne samo da misli vec i da kaze. privid slobode. ali me Ramiz prekinuo u toj mojoj slasti pretjerivanja. oslobadja napetosti.Slusao sam te jednom u dzamiji.Zar je zaista neizbjezan? Htio sam da razvijem tu zabavnu sliku. u tome su mnogo pametniji od nas. sva njegova misao je usmjerena prema pobuni. Htio sam da ga pitam. uz gusle. grmeci u zemlju. . . cvrst kao zid. i ovdje sam kriv. Nizasto. a nece se zavaravati olaksavajuci ga. a mozda i u mnogo cemu drugome. Trebalo bi davati nagrade i ordene za psovanje. I sve je bliza taj dan sto je teret tezi.Ne bih rekao. Kao slavuj? Zar treba drukcije? Ali ti si covjek. cak i vecu potrebu da kaze nego da misli. a nisam mnogo drzao do onoga sto sam govorim. Zadrzacu se na poeziji. rasterecenje od muke. Ali sta da kazem? I ovdje sam sam. Vlast bi trebalo da je njeguje i podstice. I trebalo bi narediti da sto vise ljudi slusa i ucestvuje. cak i kad nismo pobunjenici. Pjevas pjesme? . nije.. uz tambure. da se segacim izmisljajuci sta bi se sve moglo stvoriti od tog divnog sabora psovanja. prezrece me. kao pjevanje. uz bubnjeve.Ne. ruganja. odustavsi. . u casu kad nisam mogao da se slozim s njim. vicuci u nebo. bojao sam se moguce opasnosti. urlanja. i sto je manje rijeci za utjehu. Tako se prazni. zamrzice me. Tako cine neka plemena u Africi. i ovdje razbijam zbijeni red.Ko ce to uciniti? .Bojim se da jest.Kome? I zasto? Sebi. da se osjecamo sapeto i priguseno. hodajuci. Dovoljno je sto mislimo. priblizavajuci se i odvajajuci. . Rekao sam. .Zar je taj teret zasta neizbjezan? . Poslije bi lakse vukli svoj neizbjezni teret. I za poeziju. a ne da je gusi.upitao je. Rijec je odliv suvisne krvi. Mislio sam kako je zavodljiviji njegov zanos i ljepsa njegova hrabrost od svega sto je rekao. sjedeci. da priredjuje svecanosti govorenja. Njemu nisam mogao odgovoriti sta bilo. zar do slobode da se dodje nasiljem? Zar se protiv zla mora upotrijebiti zlo? I ko ce to drugo zlo iskorijeniti? I kako ga zaboraviti? Ali ako to kazem. ili jos bolje. Odricao sam se slucajnog susreta. i najradije bih o tome poveo razgovor. jer je to isto. Dobro se sjecam svega sto je govorio u dzamiji. kao molitvu. kao ciscenje. Ljudi ce zbaciti nametnuti teret. psovanja. i sve treba njoj da sluzi.A ranije? . .

Izdijeljeni smo. uvijek i zauvijek. mozda i goru. Ako je to suvise surovo. Ili ne misli o njoj. moze sve. opijum. pripremiti ga na zrtve.Narod. i tako ih cuvali za besmrtnost. da prekinem razgovor o stvarima koje postujem ali ne razumijem. Ali neko mora povesti narod. jer moze sve sa sobom. A novi koji dolaze. da bi ga doveo do pobjede. Ako sazna. S mojim malodusnim predvidjanjima se nije slozio. I sta bi se desilo? Poceli bi da zive od tih zasluga. rasuta snaga.Narod je rasuta snaga samo ako ne vidi zajednicki cilj ni tajnu korist po sebe. vodje bi stekle ugled i zasluge. Rijec mora biti pobuna i poziv u borbu. Bez junaka se ne moze. Nema jednog cilja. . . Odmahivao je glavom. Sve se ponavlja. osloboditi ga straha. cini mi se. blizu? Upitao sam ga to. mi bismo svoje junake mogli vracati na poslove s kojih su dosli. od plemenitosti do tiranije. kako mu najbolje odgovara. . Samo ne treba dozvoliti da uprljaju svoju slavu. ne moze je pokolebati tudji neuspjeh. a mozda je njegov zanos prihvata kao dio cina. dobili novu. Ili on pristaje na sve sto ga moze zadesiti. ako se uvjeri. nista mu nije zajednicko. To je istorija vlasti od pamtivijeka. Stari Rimljani su svoje heroje slali u izgnanstvo. opet vjeruju. i ljudi ce sanjati ruzicaste snove. djevojku kojoj sapce o ljubavi? Ili je stalno upaljena vatra koja gori i sagorijeva. koju odbija svaka vjerovatnost? Toliki su se nadali. Ali prvo treba otjerati ove koji vladaju. sve dok ima zla u svijetu. zaboravljajuci na drugu toplinu. Tako bismo. ne slazuci se sa mnom. i da raskine zacarani krug u kojem se od junaka stvaraju tirani.Narod je pust broj. Inace je laz. od odusevljenja do nasilja. . osim neposredne koristi i straha. Nije se slozio ni s mojim misljenjem da rijec treba da bude utjeha i rasterecenje. oni su gruda koja za sobom vuce usov. svakog dana bi postajale sve vece. On moze i to.Zar je to nemoguce? . kao nesrecni Seid Mehmed. Selo selu nece pomoci ako naidje opasnost. a nisu docekali. .Recimo da je i to moguce. Covjekova nada je jaca od iskustva. Odakle mu ta tvrda vjera. a mutna voda neka sve nosi. pomalo prijekorno. umjesto stare vlasti. Nasmijao se. Da li misli i o cemu drugom? Ima li porodicu koja ponekad pozeli prijatelja kome govori o obicnim stvarima.. jer je to konacno priznavanje poraza. vjeruje u sposobnost naroda da svoj zivot uredi sam.U tom slucaju. Svako se nada da ce njega mimoici. cak i na smrt? Ne znam kako se moze pristati na smrt. njihov ugled bi se pretvorio u moc.

da bi ta daleka djevojka. ne bi bio vise sposoban ni za pravu ljubav. zamisljajuci je u svojoj sirotinjskoj sobi. i ne zele da vladaju nad drugima. Nagutao se tada gorcine. iako me dirnula ta mladicka nevinost. i zao mu je sto mora na duze vrijeme da se odvaja od nje. da postanem covjek. i poveo u drugu. a on se u Al Azharu izdrzavao poducavajuci bogate a glupe djake. Nije uvijek lako. I nas dvojica bismo mogli postati prijatelji. jer za to ne treba mnogo pameti. mogla s nekim blizim i obicnijim mladicem da sapuce u noci o blizim i obicnijim stvarima nego sto je bezizgledna borba za sirotinjsku srecu. veoma je voli. praznu sobu. Znao je to. Ali odbacuje od sebe te misli. ako bi se uspavani Seid Mehmed slucajno probudio. umorna od cekanja. ali mlad je. pretrpio dosta ponizenja. i dovoljna je bozija milost koja ce im pomoci. osim bozije milosti: ljudima je dovoljno ono sto sami medju sobom mogu da urede. A to je polovicno prijateljstvo. obicni ljudi. Sve joj je to rekao. sve je to nasilje. kovaca. Ima prijatelja. i ranije. s njima je sigurniji. Sve mu je otkrio jedan dervis hamzevijskog reda. dobrog i bespomocnog.) Ima i porodicu. koji zivi s majkom. brata. ali ne bi mogao i da me postuje. kao da ga je munja obasjala. i vratio se u svoje mjesto. a ne daju da iko vlada nad njima. jer drukcije ne moze. doduse. Ali da nije tako. a opet lijepo. Ima i djevojku. na toplinu kucne vatre i obicnog razgovora koji ne pamti godinama. ali nemam hrabrosti da to i pokazem. prica joj sta je govorio ljudima. u trenu. i kako su ga oni zeljno slusali. zao kad ostavlja. drago mu je kad ih stice. . i ostavio da sama bira. ali bi volio da se promijenim. ni drzava. nagledao se bogataskog bijesa i sirotinjske muke. zatvor je obicna nevolja. izdrzi. i uvidio kako je svijet ruzno uredjen. Dervisa su ubili. djevojku. rekao je tiho. Otac mu je poginuo u dubickoj vojni. ali su njegove rijeci ostale u njemu. Izabrala je cekanje. majku. Dobro mu je. Teze je kad misli na majku. (A ja sam ruzno pomislio. i brata. Mogao bi da me zavoli i ovakvog. on ne bi bio ono sto jest. i mozda bi nju okrivio sto se odrekao svoga sna. ali je svoj zivotni put saznao odjednom. bez moguceg treceg. da bude ucitelj. Tesko je. da u basti uzgaja ruze ili sadi krompir. sto i jesam. i ne jednog. Kad se uvece vrati iz dzamije. A ako bi sve napustio. Sve.Uhvatio me ispod ruke. i tako se njihova ljubav pretvara u stalno cekanje. Nije se bojao da sa dzamijske predikaonice govori glasno o cemu se drugi ne usudjuju ni da misle. ni vladar. Dovoljni su ljudi koji se dogovaraju o svemu. zatvori oci i. udatu sestru. a o sebi je mogao samo da sapce. udovicu. grdnje ga se ne ticu. Upravljaci nisu potrebni. i nijednog ne zaboravlja. koji obavljaju svoje poslove. batine su neugodne. ne dozvoljava sebi slabost. ali se vec navikao na teskoce.

ali mu moze posluziti kao unutrasnji zaklon. ono nastaje. i nisam htio da se sklonim. pa produzio. Proroci treba da umru prije nego sto ista ostvare. Docekao me ljubazno. zbog obicnog razgovora. i cuvace. Precutao sam da cemo ga pozvati i na rucak. i tako se smeo. nije mi potreban ovaj susret. potrebno mu je. Ne bih rekao da jede cesto. Pruzio sam mu ruku. vec pravog prijatelja. kao hamajliju. rekao sam. I. i drukcije cuti. Ne pristalicu. ne znajuci da je postalo neljudsko. kad bi vec odavno bila uprljana. Sad je protiv nasilja. Otrijeznila me kisa sto je pocela da pada. koliko do nas stoji. ma koliko nam bili dragi. kao i ljubav. Sad je za slobodu. Bice divan covjek ako ne uspije u onome sto zeli. zavesce ga u ime slobode. Nece mu mnogo pomoci moje prijateljstvo. ogrubjelu sliku svoga nekadasnjeg zanosa. Zastao sam. Nece iznevjeriti svoju misao. ako mu sadasnji bivsi zanesenjaci presijeku put. zacudo.Volio bi da ovdje nadje prijatelja. ocisceni. pa da ljudi. Ako proroci razocaraju. Bice najljuci neprijatelj protiv sebe bivseg. a s tom zeljom lakse se zivi. ugusice je u ime vlasti. Prijateljstvo se ne stvara. strasan ako uspije. nego s ostalim ljudima. kojima sam se branio od tudjeg zanosa. Ali sam se pokajao kad sam vidio serdar-Avdagu kako stoji pod jednom strehom. Izasli smo na sokak. Pomislio sam da se vratim. Neobican mladic. ali uz nju moze ponekad da bude hladno i pusto. Dovoljno je sto su jos jednom razgorjeli staru nadu. A ako ne uspije. zaboravio na opreznost s kojom sam ga docekao. Borice se surovo za svoje uvjerenje. Bice mu drago ako postanemo prijatelji. i istjerala mi iz glave smusene misli. to je najljepse od svega sto covjek moze da ucini: da pokusa i da ne uspije. Sacuvace se u ljudima dirljiva uspomena na zrtvu i na misao koja nije postala stvarnost. jednostavni smo ljudi. smatrajuci da je plemenito. Ostaje tako da zivi zelja i vjera da ce jednom doci sanjani raj. s kojim se drukcije razgovara. kao i toliki drugi. Pozvao sam ga da svrati do moje kuce. . da se u dusama nakupi dosta te neokaljane ljepote. sinovi tamne. njegovo stradanje ce uciniti vise nego pobjeda. i potreba da se veze uz drugog covjeka. i nastojacemo da mu bude ugodno. da sam isao kao zaba na zmiju. Zasto da je gase djelom koje razocarava? Mozda treba da prodje neko dugo vrijeme. ima ih. ostvare prastari san. Bio bi ponosan na svoju cistu misao i poslije. ne sljedbenika. Tako sam. svejedno mi je sto ce misliti da ga izbjegavam. Zurio sam kuci. dirnuo me njegov strah od usamljenosti.

Zasto ljudi putuju.Je li vise hrsuza nego dobrih ljudi? Gledao me. A i ti izgleda. a najbolje bi bilo da ne govore. ostaje mu samo da bdije nad zivotom.Merhaba.I ruzno.I samo to? . . I merti. zavladali bi cijelim svijetom.Ruzno? Zasto ruzno? . najbolje bi bilo da je sve zabranjeno. o zelji za pravim prijateljima.Pa.Avdaga. . Ali nije vrijedilo da mi to objasnjava.Je li pominjao ono sto govori u dzamiji? . sigurno.slagao sam.Snazan sam. nije me strah. Mnogo je hrsuza. zar ti je od nevolje da ovako kisnes? Od brata ti je ostalo veliko imanje..Bas prvi put! O cemu ste razgovarali? Ispricao sam o Ramizovoj porodici.Znas sta govori. . nepovjerljiv prema svemu sto je u njemu zivo i sto se krece. . .Mene se tice sta ljudi rade. zasto sam ti ja potreban? Je li ti to naredio Dzemal Zafranija? .A o cemu je jos trebalo da razgovaramo? . . zasto sjede po kafanama. . . Lakse mi je. sta misle. samo se ti bojis.Ja volim ovo sto radim.Razgovaramo.Imam dosta vremena.Ne tice te se ko je naredio. Sta te se tice sta ljudi rade. a posto ne moze. Toliko je iznenadjen. . o svemu onome sto je za Avdagu nevidjena glupost. naravno. sta govore. Potrazice te. zapamti sta govori. da ne misle. . . Zasto me to pitas? . da se ne sastaju.Ne znam o cemu govori u dzamiji. izgleda smijesan. Naporno je. kao da se cudi sto to pitam.Necu ga vidjeti. . sigurno. cudno. mislio sam da ces ostaviti posao. .Cesto si u knjiznici. zasto sapucu. i kad nista ne kaze. Ne mogu vjerovati da volis ovo sto radis. On mora da zna sta ljudi rade. . . i da nema njega. zasto idu u druge gradove.Ako ga vidis.Svaki dan te vidim. On je najzabrinutiji i najodgovorniji covjek na svijetu. . i savjest ga muci zbog svega sto ne moze da predvidi i preduhitri. s kim se sastaju. niko ga ne shvata.Nisam znao da si prijatelj s Ramizom. Isti ste. .Dobro. Kisa mu se cijedi niz nos. Rekao je samo: . da znam sta misli. Vise je hrsuza. Avdaga.Danas smo se prvi put sreli . zasto izlaze iz kuce? Da moze. . znas koga ce potraziti. Na zalost.Ako opet vidis Ramiza. zasto razgovaraju. kazem. ne znam. A sva zla bi sprijecio kad bi sve ljude zatvorio. sve bi ukinuo. . recimo. o djevojci.

i cudimo se.I da ti narede da me ubijes. kao da nam je to bilo najvaznije u ovoj sirotinji. pokunjen: . mnogo manje nego sto je vrijedilo.Ja tebe pitam: zasto? Ti mene pitas: zasto? I samo tako pitamo. zena ga hrani! Hajde.Eh. Avdaga.umirivala me.Reci mi. ali mi nismo ocekivali nista. i tako se izvukao. navalio sam se slaboj zeni na krsta. Kao da smo se zauvijek ogradili od nevolja. . Djecije svirale Ne umirem od zelje za radom.. ali kako drukcije da se zivi? Zelio sam sluzbu vise nego ikad. I sve bi bilo u redu da ja nisam sjedio besposlen. antiohijski. Sto ne odgovaras? . za cudo. . Od sestre je dobila nesto novca za svoj dio ocevine. Pokisnuli smo do koze obojica.A ne radim za tudjina. Neka je bog na pomoci i meni i tebi. . . kad su ponosno progovorili grcki u Solunu.Bogme ce tebi pomoc biti potrebnija . Ovako je bas ruzno. Tijana me uvjeravala da je posao sasvim jednostavan. ljutila se ako bih pocistio sobu. vec za nas. i bili smo zadovoljni. Radim li stogod ruzno? Nije mi dozvoljavala da odnosim gotove kosulje musterijama. . boze. i tako nas izdrzavala. velike li nesrece. Ili me grdila. molim te. Avdaga. a mene je bilo stid sto samo ona radi. i ne visi nam nad glavom briga o sutrasnjem rucku. da je vez umiruje.Nisi ti kriv . vodeci ovaj smijesni razgovor. Alahemanet. sigurnije s tom sitnom kamaricom srebra. kad bih objesio nos.rekao je zamisljeno. ti bi sigurno poslusao. cuvajuci moje musko dostojanstvo i svoj ponos trgovacke kcerke. drzala me cisto i uredno. Avdaga? . a dobro se placa. i ona ispasta za moju krivicu. Zasto. Mahmuta su napustili trgovci.Alahemanet. da ti narede da me uhapsis. iako znas da nisam kriv. Tijana je vezla zenske kosulje. osjecajuci se.Niko nije bez krivice. Mahmut im je objasnio da on zna drugi dijalekat. molim te. ne budi smijesan. 9.Pitao sam te za Ramiza. izgleda da su se Grci u cudu pitali kakvim to neobicnim jezikom govore. .A zasto ne bih poslusao? . . Avdaga. ti bi poslusao. ali je ostao bez zarade.

Najbolje bi bilo da nam kupi skupu tkaninu. samo da kupi i da vidi kako ce se natovariti. nema od toga ni muke ni stete. Svojim vezama. Mahmut je cak znao u sto bi trebalo utrositi zaradjeno bogatstvo. hajat. kako bi bilo da mu damo novac. a drago mu je sto ima i ljiepsi razlog. Mahmut je saznao od rodjaka svoga prvog komsije. Izgledalo je cudnovato i nekako suvise nalik na Mahmuta. ali toliko ozbiljan kao da su iza njega duge godine zivota i iskustva. Prodacemo lako. a reci cemo da smo novac. Husaga je rastjerao sve nase sumnje i strahovanja. ali da se novac bar udvostruci. nije ga ni bilo mnogo. A cini i zbog mene. sve dok u njegovoj masti nije izraslo pravo bogatstvo. a ona to slusala kao lijepu bajku. da Husaga i za nas kupi kakve robe. nas je naknadno ubjedjivao. i vise je licio na ucenog muderisa nego na mladog bazrdjana. jer su Tijanin i njegov otac bili prijatelji. ucinio bi to i za obicnu ljudsku ljubav. kao oko. Ovako je sve cisto.rekla je Tijana razumno. Nismo mu to rekli. doksat. jer nije voljela kocku. jer je nezgodno da sam otkupi. koliko mogne. Trgovac Sabanovic prodaje kucu. ali sigurna da nece uciniti nijedan nesiguran korak. pa sam sad i ja sumnjicavo mahao glavom. Tako smo doznali da je s Husagom vec govorio i sve dogovorio. cetiri sobe. i izgledalo bi da daje milostinju. da mladi trgovac Husaga. govoreci da je to prazna prica. u kojoj je Mahmut bogzna vec koji put sanjao svoj neunistivi san. ima dosta svoga. Iznenada se. njegova usluga je sitna. pa je pitao i sebe i nas. loza ispred kuce. ide u Carigrad. Tijana je nepovjerljivo odmahivala glavom. u basti ruzicnjak. zna sta je sve bilo sa mnom. potrosili. i odmah se moze prodati bazrdjanima. ali nije prekidala to zidanje kula u vazduhu. Bio je mlad. pa i kad damo nesto za trud.Mahmut Neretljak je odmah namirisao taj novac. medjutim. to se najvise trazi. ali su joj oci ceznjivo sjale. Kad mu isplatimo troskove. . pa i za manju . i izvor. Rado ce nam pomoci. Ja sam se samo smijao toj igri. vjest. po robu. ukazala prilika ne bas da steknemo bogatstvo. basta oko kuce. Na kraju je rekao da je Husaga vec pristao da nam ucini tu uslugu.Popricekacemo mi za takvu kucu. . izmisljajuci najneobicnije nacine i puteve kako da ga udvostruci. koje su uvijek zapletene. lanjske godine je donio citav karavan robe i vec sve rasprodao. Novac mu ne treba. ostalo bi vise nego dvostruko. i jos ljepsi ugled. i uzbudjeno saputao s Tijanom. udesetostruci. Mladic je posten. on ce nam pomoci. na zalost. a Tijana je otvoreno odbila. za dvije godine stekao je lijepu radnju. bilo bi protivno svakom trgovackom obicaju. i kome to novac pada tako s neba? Ipak smo pristali da s mladim trgovcem razgovaramo i da mu zahvalimo na ljubaznosti. rekao je. brat kazandzije Abida. a platicemo kad donese robu. i kako sam nekriv stradao.

mozda ce jednom i poci. Kad osjetim radost. ja ne bih mogla.A nije grehota da ja ostanem sama! Ne primjecujuci njegovu uzbudjenost s kojom je zamisljao tu nedostiznu srecu. Potrebna mi je savrsena. Zamisli. .Nemoj. Cak se i umanjujem pred njom. nalazeci olaksanje. i lijepa zena. ovakvu kakva je. ja ih ne bih znao. . kao da mi je ona daruje. kao da me zaista sprecava da podjem na put. ne primjetivsi kako varnica sijevaju medju nama. Pogotovu sto sam znao.Dali smo mu novac. da ih nije vrijedilo ni dizati. to sam sam stvorio. misleci o putu u bogati Carigrad. naravno. bacala je na mene ljutite poglede.uzdahnuo je Mahmut. kao i ostali ljudi? Mahmut je izasao. Dao sam joj sve sto nisam nasao u zivotu. vracao u cvrstu tvrdjavu njene ljubavi. njene svojine. Zasto ne bih otisao. Pobune su trajale kratko. hrabreci se njenim prisustvom.U Carigrad! Da ostane dva mjeseca! A sta bih ja radila za ta dva mjeseca! . Dobar je covjek. . Cak i da je imala velikih mana.Mogao bi i ti poci u Carigrad. veliki hanovi. i ne mogu dopustiti da to ne bude. Kad sam bio ugrozen. ma koliko bio ljut. A nasa ljutnja je odmah splasnula. kao i povod. I ubrzo sam se. ali ono sto je samo za mene. uskogrudu u svojoj ljubavi. Zivot nam nije naklonjen. netrpeljivu prema svemu sto bi joj moglo uzeti ma i djelic mene. svakakav svijet! Nemoj tako. tako.Steta sto nismo imali vise . i ja pomocu nje. toliko kratko. zahvalan joj. u kojem namirujemo jedno drugome sve sto nam nedostaje. Pozeljeli smo mu srecan put i rastali se kao dragi rodjaci. pominjao sam njeno ime kao u molitvi. . kao da se spremam da vec danas krenem u Carigrad. braneci pravo svog nestvarnog puta u Carigrad. da bi ona bila veca. grehota je. postala je smijesna. a bez cega ne mogu. Bogato je . Sigurno ce se napiti. sebicno mi oduzimajuci slobodu odlucivanja. trgovine.I druge zene ostaju same . .rekao sam. svoj kosmos. a on je napisao priznanicu i ovjerio je pecatnjakom. kao smireni bjegunac koji nije ni odmicao daleko od kapije. i sami stvaramo svoju malu zajednicu. da mi nista ne moze zamijeniti nju. . snaho. trcim da je podijelim s njom. Carigrad. karavani. Kad mi je bilo tesko. mislio sam samo na nju.Druge ostaju. Tijana je presjekla taj razgovor. I ja sam se durio. iz traljave pobune i toboznje zelje za slobodom.

ne moze. Ne zna sta mu je bilo. Ako nismo u nevolji. vrednijom od njih. Ljubav je zrtva i nasilje. I lako cemo sebi oprostiti. a sto je najcudnije. ali na nekakav lak nacin koji nas ne zabrinjava. da bih mogao da uzmem. i ljudi su mi postali blizi. Zbog nje. pozajmice. mozda i nepostojece dogodine. sve je propio. to ce se zaboraviti. s kamatama. niko ga nije orobio ni opljackao. a opet nista ne gubim. . bacao pare. jer je potreba. i dobijam vise nego sto sam zelio da imam. I jos se zaduzio. Pozvao me u svoju praznu radnju i skrusen. dao bi nam kroz godinu dana. koja se stvara sama iz sebe. Ova zena. i velikodusno sam mu produzio dugovanje na daleko. smrsao i potavnio. Njoj priznajem sve sto ja nisam. I Tijana i ja smo nesposobni za zivot. Nemocan pred ljudima i slab pred svijetom. da mu stoji iznad pecinske vatre. sad su sakupljene u jednom imenu.darujem. nade bez korijena. Vratice kad mogne. zbog nas i zbog brata Abida. potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moc. rekao sam. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira. da mu je u Carigradu propao sav novac i njegov i tudji. moli i grdi. i vratice nam nas novac. iskljucive. saopstio mi. ljudi. A sto smo ispali budale. ali da se ubije. pricekacemo. placao pjevace. Nespokojan pred nesigurnoscu svega. da covjeka jos dublje ukopam? Sudjeno nam je da para bjezi od nas. doslo je samo od sebe. Nije izgubio u trgovini. uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteski. Ja sam osujecen. neprijatelja. da se zahvaljuje i da grdi. pio je. pa pozajmio da se moze vratiti. u jednom liku. i ja sam bio zadovoljan. kao da sam svrsio dobar posao. dosta mu je nevolje i bez nas. kao da lezimo na zlatu. nudi i zahtijeva. izmijenjen. a necemo mu se jos i mi popeti na vrat. htio da se tuce s prijateljima sto su ga molili da se ne upropascuje. Ona mi namiruje izgubljeno. samoce. Da sam dobio novac. radosti bez trajanja. pretvorena u osjecanje. Moje zelje su bile maglovite i rasute. iznenada. Husaga se vratio iz Carigrada brze nego sto smo ocekivali. znacajan sam pred svojom tvorevinom. zastita od groma. sad je ucinio. zaleci. i sigurno bih se stidio. bila bi mi gorka ta pobjeda. da osjeca odusevljenje ali i ogorcenje. Bio mi je zahvalan zbog te ludosti. Sta sam drugo i mogao da mu kazem? Da trazim novac. i tako sam obestecen. Nismo u nevolji. neba. Nikad to nije cinio. i za nekoliko dana i noci ostao bez icega. zvijeri. kao ludilo. Zao mu je. desilo se jedne veceri. odricuci se. Svakome se to moze desiti. cio moj svijet. i to s osmijehom. kao bolest. siguran sam pred ljubavlju. Ako hocemo. da trazi od njega obicne stvari ali da zahtijeva i nemoguce. ona je ostvarena. stvarnijem i ljepsem od maste.

Tijana je odnijela musterijama gotove kosulje. i zato je toboze navaljivao da nam nadoknadi izgubljeni novac. moje je iskustvo vece. dok nas prodje bijes. i meni. kakvi smo mi trgovci! I Mahmut se ponasao drukcije nego sto sam ocekivao. ni krivom ni duznom. Nije nas cak uvjeravala da je predosjecala nesrecu. . dok Tijana nije odlucno prekinula tu djetinju raspru. i Mahmutu.Eto. pomislio kako je Mahmut bio siguran da ce ona tako reci. jer sam i ja bio sigurniji s tom vasom crkavicom. makar i od sale. . cak nije ni rijec rekao kad smo novac dali Husagi. Kao da je govorio o meni i o . .A zasto bi to ucinio? Nisi ti kriv. uvrijedivsi. Jevtino je prodavao svoju plemenitost. Cak sam i sebe ostetio. jer smo za trgovinu sposobni koliko i ona za hodanje po konopcu. Prevario sam se. i svu krivicu primio na sebe. a onda sve ucini da bi dokazao da je budala. nadmecuci se u velikodusnosti. Vi se u poslove ne razumijete. pa sam. doduse tek drugog dana. niti ikome drugome.rekao je pokajnicki. varate se . . a mi smo odlucili. Mislio sam da ce odricati svoju krivicu.Tijana trgovcu nista nije predbacila. Od Bosanca se moze svemu nadati. da joj vise ne dolazimo s tim djetinjarijama. Njoj ne treba. ljutit. kao sto je obicno cinila.Nisam se s radnjom ni rodio. Stari sipljivi lupez je igrao na siguran ulog Tijanine dobrote.Ostaces bez radnje. a ja sam posao u biblioteku. naviknula je na sitnu nafaku. odakle ces namiriti? .Sta govoris. nije se branio. Tako nam je obojici posteno izvukla usi.Ako mislite da sam spavao. da nastavim citanje Mevlijinih stihova o Sarajevu. a ne treba ni nama dvojici. ne bojeci se stete.Kriv sam. Mogao bih reci: ko bi se tome nadao od Husage? Ali necu. i dacu vam vas novac. Dosao je da primi grdnju. Vi to mozda i ne znate. Uvalio sam u nevolju najbolje prijatelje. i da prestanemo sanjati o lakim zaradama i bogatstvu. Kriv sam. A za dva dana me poceo salijetati s novim prijedlogom. sto se ostavlja za kakvu-takvu sigurnost.Prodacu ducan. . doduse. . da povuce rijec! Ali se sve lijepo svrsilo. ali ga oslobodivsi odgovornosti. . Samo. jer je on samo glasno razmisljao. a bilo bi zabavno da smo pristali na njegovu ponudu. sto je bila istina. Otisao je toboze nezadovoljan sto nismo prihvatili njegovu zrtvu. Nasmijala se i rekla veselo: . Kako bi se uvijao kao crv. Godinama zivi kao pametan covjek. njegovu trgovacku sujetu. rekavsi da je sve to glupost i da badava gubimo vrijeme. Izgubili ste ono posljednje. Namiricu vam gubitak. i svi smo bili zadovoljni svojim drzanjem.Nisam ni oka sklopio. Pregonili smo se tako.

zagusljivo. i protiv ljudi. gledali kako kisa pada. Znaju da moraju urediti stvari medju sobom. Zar se to ne moze preokrenuti? Volio bih da porazgovaram o tome s Ramizom.Nemoguce . . Svih ljudi. pod strehu. od cega bjezi. sta mu se desilo.Nista. i jedino se tada ne smijesi. A da je samo jedan drukciji. ja bih mu povjerovao. ali on ne dopusta nikome da mu pridje blize. . protiv zivota je. Kisa pada cio dan.odgovorio sam vatreno.Ne volim kisu. Zar se ljudi ne mijenjaju? Upitao sam to i Seid Mehmeda.zakljucio je Seid Mehmed ravnodusno. Jedino je tada svjestan. ne volim zimu. Dobri cute. Nekako si jadan. Otisao je u drugu sobu.rekao je. ne znajuci da li mi je to utjeha ili nova gorcina. .Ljudi se mijenjaju . drukcije ce ih djavo odnijeti. kad jedan iscezava a drugi jos ne pocinje. i tuzno i vedro. i kapljice odskacu od kaldrme. Sad je svejedno da li cu otici ili ostati.Hocemo li kod mene? .Sta nam smeta ovdje? Stali smo u jednu kapiju. Upitao bih ga zasto tako crno misli o ljudima. . kasljes.Ako i nisu bolji. i sve ono sto cini. Kakvi ce ljudi biti sutra. brisuci lice maramom. sta su mu ucinili. vjerovao bih u njega vise nego u sve ostale. Zar vrijeme stoji? . ne volim vjetar. . Grakne kao zloslutna ptica i odleti.kaze Mahmut. I zbog njega i zbog sebe. ostavivsi me gorka. . da sam odgovaram na svoja pitanja. sve jedan na drugome sjedi.Ruzno vrijeme . stojim. Ako bi zvucalo i neubjedljivo. bole te krsta. A nije samo jeda. Uskoro su mi noge bile potpuno mokre. Vise je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. ljudi su pametniji. moje srce odbija njegovu beznadnu misao. . zbog kise. bolji ili gori? . mokar kao sudopera. Mnogo vise! Samo se zli dalje cuju i teze osjecaju. zbog cega se toliko krije. bez tog uvjerenja cio njegov zivot bi bio besmislen. kao da nije proslo cijelo stoljece. Mahmut me sacekao na sokaku. On bi sigurno rekao da ce se ljudi izmijeniti nabolje. boli te . Bio sam u kafani. u onom kratkom casu izmedju dva zanosa.danasnjim ljudima. .Ali nagore.pitao sam se.Djavo ce nas svakako odnijeti . Ne mogu da mu vjerujem.Sta to radis? .

na olovku. udavi. kazem joj. Prevrcem se od muke. ali ljudski porod nece. racunas ih na oke. nikako ih razmrsiti. Mozda i ima. isao bih tamo da zivim. sta cu.Ima precih stvari nego sto su svirale djeci. vidim. dodje mi nesto da sracunam koliko je stanovinika u gradu bilo prije godinu dana. Pa mislim. Koliko se radja! I eto. i moglo bi se kupiti nekoliko tovara djecijih svirala. lijepe bi pare zaradio. veli. . . upalim svtjecu i pocnem da racunam. Otresao je kisu s brade. Smiri se. mozak se uzburljao. Misli mi se brkaju i preplicu. ne mogu da disem.Nije ovo nikakvo mastanje. sa po troje djece. dvije. . Djeca za tri godine otezaju po tri oke. sinoc.dusa. Nasmijao sam se: . prevrce se. otprilike. pa dobro. ja legao. Ako bi se uzelo tri hiljade.Kad bi. pa ustanem. koliko li ljudi u ovom gradu sad ovako gleda u mrak. I evo kako je ispalo: u nasoj kasabi ima oko sest hiljada domova. kao janjce! .Pa. Uskoro ce vasar u Visegradu.Ne znam. A roditelji su obicno slabi prema djeci. ili te zima reze. koliko se s dusom rastaje. vidis kakvo je vrijeme. . bog te ne ubio. Pazi sad: kad bi neko imao novaca. promijenice se vrijeme. koliko li spava. kad ne mogu stogod prece.Pobogu.Ja nisam vidio.Razumijem to za djecu. I ja. dvije hiljade. Ruzno. a ono pritislo. vidim. kao kucine. pa pustim mislima na volju. Da izludis. od sna nema nista.Nisu to janjci. a ti me probudis. bez sna. nisi nizasta. koliko ce biti kroz godinu. a kasno je da izadjem na sokak. to je pedeset cetiri hiljade oka ljudskog mesa. da oprostis. Ko ne bi dao dvije pare za svoje dijete? . i nezadovoljno zamahao glavom sto ga ne razumijem. Osamnaest hiljada djece. ali tebe ne razumijem. i s mokrih rukava. koliko. koliko li se radja. A da znam. Po paru komad. vec djeca. Eto. Moja zacudjena misao je zastala nad tom ogromnom gomilom ljudskog mesa koja poraste za godinu dana. hukce. . ljudi ce kupiti svirale. kao ja. puta tri oke. molim te. u tome i jest ono! I svake godine rastu. nevolja. i svake godine dolaze nova. . Ima li gdjegod na zemlji kraj gdje je uvijek proljece? . Narocito kad je omorina. Ili te sunce przi. oci ko fildzani. Zena stenje. to je dvije hiljade para ciste zarade. Sad ih je osamnaest hiljiada. Taman mi san na oci. kad bi! Okani se mastanja. ne mogu da spavam. nesto radi.Evo sta mi je palo na um: djece ima visa nego odraslih. Ovako. kad bi kupio nesto sto je za djecu. otjerati ih svakako ne mogu. A ne volim ni ljetnju zegu. razumijes li? . Zetva moze omanuti. pa to rasprodao.

Ja? Dacu ti sve sto imam. o zaradi. I pametno je i glupo. odavno vec nisam bio na zgaristu. on me podsticao: .Nemam nista. . Sta cuvam na tom stanistu duhova. nimalo mi nije zao. Treba prekinuti nepotrebnu vezu i predusresti moguci bol.E sto ti mozes izmisliti. to je on smislio! Nece mirovati dok me ne rastavi od ovog posljednjeg sto imam. sve nekako istovremeno. ne moze niko. .Bosanac stice pamet pod starost. Nista me ne veze za nju.Imas ocevu kucu. Djetinjstva vec odavno nema. Moglo bi se naci i brasno i maslo. Kakve su te sad svirale spopale! . Od Bosanca se mozes svemu nadati.Pa. da te boli pustos.Mislim. . sta bi bilo kad bi i ti propio novac kao Husaga. Ne kazem nista. To je kod njega kao bolest. osim nejasnih uspomena koje ne ozivljavam. vec cista para. A.Ti imas. Nisam vise za ludosti. A ovaj posao nije lose smislio.Je li ti zao kuce? Nije mi zao. . Zasto je ne zatrpati? . Onda.Novac? E. samo prazninu.Zar ce on cijelog zivota misliti o trgovini.Sta kazes? Ovako ti stoji mrtvo i nekorisno. nije bas tako. ali nije lose. smijuci se: . gdje ni kosti pokojnika ne pocivaju? Ni bol ne osjecam. Prodas po radnjama. Rekao sam. Snuzdio se i dugo brisao kapi kise s poplavljenog nosa. .Sta mislis? . o poslovima? A ovo o sviralama moglo je samo njemu pasti na um. . i ne mislim nista. . i samo metnes zaradu u dzep. Zaista stoji mrtvo i nekorisno. to je ono. dobar bismo kacamak napravili. kad mu vise ne treba. ne vrijedi se vracati na uzaludne uspomene. Cutao sam. .Nisu svirale. covjece bozji! Odakle mi? .A odakle ti novac? . . . Ludo je.Ako ces dati.Kako? . i tuzno i veselo. onda nema brige. pristajes li? Znam ko bi kupio kucu. Ja odoh u Visegrad po svirale.To je ono cigansko: kad bismo imali brasna kao sto nemamo masla.

da nam vratis novac.To je zenino. koracao je serdar Avdaga. Znao si da smo budale i da necemo pristati. zamrseno planovima.znaci. bez medje i prelaza. koji mu je vratio sanjanu priliku. On ide svojim putem. Rekao je to odlucno. i da ce slagati i prevariti i ukrasti. kao da ni traga zalosti i sumnje nije bilo u njemu. pristala je. stvaran i nestvaran. naljutila bi se. A samo tren je prosao kako je pokunjen gledao svoju nesrecu. na istom odstojanju od nas. Sokakom. nikad nije duze sumnjao u svoju srecu. nerazdvojeno. nije moje da odredjujem. Moram da primim ili odbijem ljude koje mi zivot salje. Mahmute. da se Tijana nije onoliko naljutila. suzbio sam svoju sitnicavu srditost i vratio mu njegovu sasavu nadu. kao da je najljepse vrijeme za setnju. ludi stvore! Ako ja nista ne dobijem. jer su sigurno nepodnosljivo dosadni. Nisam lagao! Govorio sam sa zenom da prodamo ducan.. racunima. covjece bozji! Djavo da ga nosi. i ko zna cime jos. i strpljivo gledao i cekao. na nekom zivotnom zaokretu. . zato sto se pobojao da ce mu propasti prilika o kojoj je sigurno dugo sanjao. Kako to da nisi zalozio kucu i ducan? . lagao si da ces prodati ducan. bio sam uvjeren da se pretvara nudeci da nam namiri izgubljeni novac. Taj fanatik jedne ludosti. Kako lagao. doci ce. kad bi ih i bilo.Ma ne. I shvatio sam da on mene ne vara. On je istinit i lazan. lazima. kao da ga sigumo ceka na nekom cosku. . Isao je naprijed i natrag. A kad sam jos vidio kako mu je zalost zasjenila vodene staracke oci. da se sigurno i on sam tesko snalazi. I mozda bih grdno pogrijesio kad bih prihvatio samo svece. Hvala ti. A sta ti dobijas a sta gubis. na takvom prijateljstvu.Pa. i ono sto je u njima. jednom. i samo je tako cjelovit. nista i ne gubim.Pa dobro .rekao sam ljutito . uvijek na istom mjestu. za svojom zeljom. za svirale. . zeljama. ili zato sto je iskreno vjerovao u svoju laz.odgovorio je snuzdeno. ali nisam vjerovao da ce se ovako segaciti s nama. Pa ako novac propadne. zaboga! . znacemo samo ti i ja. posten i neposten. . kao da kisa ne lije.zamahao je mrsavim rukama. tako mi boga! I prodao bih. niti u njima samo ono sto je dobro. znas .Nece propasti. ne obaziruci se na mene. niko ziv ne bi uhvatio kad laze a kad istinu govori. ne bih tebe molio. Pa. A ostalo bi i meni nesto. I sve mu je toliko zapetljano.Neprestano mislis o poslovima. . kao da se brani od udaraca. vratio mu je i sigurnost. istog casa. a onda bi stao. kad bilo. neka ga! Ne mogu birati ljude kakve zelim. Eto ti je. . Nadao sam se svemu od njega. kao da se zaklinje. ispod kestenova. neostecenu.Sakricemo od Tijane. i uvijek se prilagodjavao cak i njenoj sjenci. Moj pristanak.

ne ljute se. idemo poslom.- Nekog ceka. zivjela su snazno u isti cas. . Bilo je to naredjenje. ne stideci se svoje surovosti. ne vrijedjaju. i oba podjednako iskrena.Od cega zivis ako ne radis? . Ljudi to i ne ocekuju od njega. Zasto mene? A zasto mene? Tako smo serdar-Avdagu velikodusno poklanjali jedan drugome. .Ti. Oboje istovremeno! Dva covjeka u meni. Mahmute. Serdar nije ni slutio za moje muke: . jedan zadovoljan sto nije na sebe navukao opasnost. Duznost mi je bila da ga odbranim od ponizenja. tebe ili mene . Mahmut me pogledao. Nije mogao da izdrzi tu neizvjesnost. I ja sam se uplasio! Morao sam da kazem: Mahmut je moj prijatelj. mislio sam o dvojnosti Mahmuta Neretljaka kao o cudu. ili mu je drago sto njega nije zapala ta sreca i. A samo casak ranije. otisao niz sokak. kao da mu je zao sto me ostavlja s Avdagom. mrsav. A svi smo isto cudo i pokora. Kad smo naisli pored serdara. Stidio sam se svoga kukavicluka.predlozio je Mahmut. zguren.Hajde da vidimo . mozda sam se i ja osmjehnuo. mozes svojim putem. A nisam. sasvim razlicita. Sigurno tebe. oba u pravu. I sebe. nadajuci se da ce se na tom zavrsiti. kao rana. kad vec nismo mogli izmoliti da ga djavo ukloni s nasih ociju i s ovog pokislog sokaka. . a ipak sam mislio: dobro je sto nista nisam rekao. Ahmete? Mene je cekao! . pod strehom. Mislim na Mahmutov ponizni smijesak i snishodljiv pozdrav. Svoju grubost nije ublazio ni osmijehom a kamoli rijecju. potpuno oprecna. mozda i ne znajuci da je surov.rekao je Mahmut. i sad me to peklo. uplasio se i nije ga zaboljela uvreda.Nisi? A zasto? Cutao sam misleci kako je bezobzirno otjerao Mahmuta.Nisam. Progutao sam uvredu.Jesi li dobio mjesto? . zbunjeno se osmjehnuo. zasto si ga otjerao? Nisam to rekao. ali sigurno srecan. mokar. drugi duboko nesrecan sto je djubre. da ga ne naljutim. uljudno pozdravivsi. lijepo smo ga pozdravili. .Kuda si posao.

Malenkost.Da cujem! . . . E onda mu reci da ne mogu. i ako je to svasta ruzno.Da li mi to nudis. i eto na sto sam izvrdao! Zacudo. . onda nesto i trazis. .Ne mogu da nadjem posao. . svasta govori u dzamiji. on mi je potvrdio. . . ne . evo vec tri dana. Muz mora da radi. Zapisi.A onda.Ako govori svasta.Ne moras pamtiti. gotovo zaprepasten. Vrdao sam. . nisam vise osjecao strah. Kazes. Eto. . Nista ti zapamtiti necu. ne mozes da nadjes posao! Hoces li da budes bibliotekar! Mehmed Seida ce otpustiti. . necu ni sad. nece mu biti pravo sto meni dajes taj posao. Izgledao je iznenadjen. . Sta je onda ovo? Zbunio sam ga.Necu nikome da oduzmem hljeb. kao prikazu. Bilo je to valjda prvi put da je ovo cuo i dozivio. Nadam se da se ne slazes s njim. Ni njegov pogled nije prijeteci. necu! Nikad se tim poslom bavio nisam.Nudim.O. kakvu budalu salju na mene! Slutio sam. Nije vise nizasta. ne nadajuci se nicemu. Avdaga. kao sto kazes. glava me boli. Dobro.Onaj Ramiz. Mozes. kao sto sam ocekivao. Ali ima i drugih mjesta. . brate.Pa.Zena mi radi. . kao ludaka.To nije dobro. osilice se.Dzemal-efendija mi je i naredio da ti ovo kazem. Cak se i osmijehnuo..Oduzece drugi. A sto nije dosao sam da mi to kaze? Ne znam. ili se salis? . onda se ne slazem. ne nadajuci se tome. i govorice drugo. Hoces li da budes pisar kod sudije? .Ako nesto nudis. Onda necu Neces? Necu. Dzemal Zafranija je nesto ljut na mene.Kadija trazi da se sve zapise sto govori. . samo ako hoces.Za to necu biti kriv. . Ljudi nisu takvi.Kadijine pisare ce poznati. neces! Kazem. . Gledao me kao nerazumnog djecacica.I ja treba to da zapisem? . student. vidis. . on sigurno zna da su drukciji.E bas si budala.

. ili cu reci da sam se salio.Zato sto brzo zavrsiste razgovor. Lijepo.vjerujuci.Ruzno vrijeme. poremecenost je trajna.Rekao sam sto sam rekao. ponio si se junacki. .To ne valja. nemam kad.I sta si rekao? .Pokajaces se za to. mogao bi samo da me ubije. . Nisam znao da se i to moze. Cutao je i zurio u mene. Bilo bi divno. Ali se nisam kajao. . ruka mi je otekla. kao spomenik vjernosti koja nista ne razumije. zena mi je sama. a strah neka cini svoje. ali je i ona zvucala neuvjerljivo: . . Nasao je samo staru.Sta je htio? . on nije dobro cuo. a ne mogu biti hrabar. .Meni se ucinilo dugo. i svijet ce opet biti uspostavljen u svom poznatom redu. Kamo srece! Bilo bi divno da se pretvori u kamen i da vjecno ostane pod kestenom. Pred njim nisam osjecao strah.To je dobro. Onda cu stradati u strahu a posteno. pod kestenom. . pohabanu rijec. nepomican. imam kijavicu. srecom. nisam mogao. sam sa sobom sturao sam se s nogu. ili da ode. sad ces to platiti. Trebalo je da kazes: ne mogu. bio bi to spas. Ahmete Sabo! .Gore bih se pokajao da te poslusam.Poslao ga je Dzemal Zafranija. a kad dodje sebi. a on ce me izgrditi. Vise zaista nije imao sta da kaze. izvinicu se. kao da je sala. okusanu bezbroj puta. i nisam se okrenuo da vidim je li pao mrtav od kapi.Ali da zapisem sve sto Ramiz govori u dzamiji. . bolestan sam. Otisao sam ja. Nije ni slutio kako je ruzno vrijeme. Ali nista nije prolazilo.Rekao sam: necu. jer me ledeni grc uhvatio u srcu cim sam se odvojio od njega. .Nudi mi posao. ali zasto: srecom ? . Ne mogu biti neposten. izgubljen. .Pogrijesio si. izglobljenost je ostala. ostavivsi ga ukocenog na kisi. a on nema lijeka za to nepoznato stanje. cudan nesporazum i uskoro ce sve proci. Mogu li sad vratiti rijec? . a ne: necu. Mahmut me sacekao na kraju sokaka.

poslije mi je bilo zao sto nisam poslusao svoju slabost. za inat. kazem: hocu. Ali za dusu. ali ljudevan. da ces duze zivjeti. postojalo je nekad. Skresem. i da si malo mislio. jer bi ga kap udarila da je znao koliko se kolebam. a zelio sam.. Tesko je cijelog zivota biti kukavelj.Vala. nizasto.Mozes. u sebi. Za korist. nekakvu vezu sam prekidao. . A kajao bih se i da sam poslusao.Jest da je glupo. ali nije zaboravio na posao. ne umijem ni kazati kako sam zelio. neka. sve na brzinu. a jos vise moj odgovor. nikakav.Kud se ne sprijatelji s kakvim muftijom. odvajao sam se konacno od neceg sto nije ni postojalo vise. dok ne izadje iz tebe. zasto da me muci proslost koje vise nema. Zato sto sam iznenada osjetio zaljenje. kazem: necu. ne zalim. jest. i od pojasa pojasu ne ostaje mnogo.rekao je ozbiljno.Dok ti se nije stogod desilo . zaista. Zurio je da prodamo moju spaljenu kucu. ne smijem glasno. jer ne mogu drukcije. Mahmut je napregnuto cekao da primim novac. ama neka vidi da nismo svi kukavice. a tanak ponos. Od tebe i zbog tebe samo steta i strah. Zbunila ga je serdar-Avdagina prijetnja. da se ne raprsnem od muke. tri ovce ne bi umio sacuvati. Za mene vrijedi. brate. Ali u jednom trenutku sam zazelio da sacuvam te sjenke. Ja nikad nisam smio tako reci. kao da sam se spremao na bjekstvo. ali je posteno. upropastice svaku priliku koja mu se ukaze. ne kazem. nikad to ne bi rekao. i ne sluteci o mojim mukama. Velika muka. bice s prijateljem. Kazem mu u sali: . ugovorili prodaju. ti si mi potaman. sad je budalast ali je ranije bio jos budalastiji. Hrabar je. a ovako ces cekati sjekiru za vrat. boljeg prijatelja ne trazim. Zakljucak mu je neocekivan. srecom. ali. Pa vala. i spavao bi mirno. pa i ja s tobom. Da si pametan. Objasnio ga je ovako: . Sad ce ti se nasloniti na kosti. I neka si rekao. dzaba ti ga bilo. Tako bi mogalo i o meni. da mi je drago kad sa sjetim. Sto god bude. Sta bih s tim? Da cuvam sjenke? Pod ovim nasim nebom veze se cesto prekidaju. nevolja i sebi i onima oko sebe. kojeg bih se rado odrekao u korist svoga neprijatelja. uletjece u svaku zamku koja mu se namjesti. Kojekakav. Ali to nije ono pravo. jad i golja. jer je mene kacilo i bez tebe. rekao bi otprilike ovako: luda. doduse. Zavrsili smo posao. ali neka! Sjetio sam se kako je govorio o svojoj zeni. kao i uvijek. . Naskodice ti sigurno. a ne sa mnom! . sve u sebi. mozda. a sad ce misliti da smo isto. ta pustolina mi ne treba. Ali ne treba. Bilo bi bolje. ah eto. obavili potrebne stvari na sudu. ne. pa i ne pokusavam. ipak. Ali sad nije imao vremena za takvo izrazavanje ljubavi. opsujem. ali ne znam da li vrijedi. Iz tebe je izaslo. halal ti vjera.

da bi novac dala drugoj ludi. u carsiji. a tuga me obuzimala. i poziv na vecernju molitvu se cuo s Begove dzamije. klimav kao trula taraba. a nada vracala u zivot. ne primjecujuci ih. Mahmut je hodao srecan sto je gradu darovao ovu zaglusnu svirku a djeci ludu radost. sipljivi pobjednik. sam. bez traga i uporista i tuga zbog izgubljene proslosti. da ne ostane prazna misao. a ljudi se hvatali za glavu od muke. Kupac je gledao u nas zacudjeno. krijuci da sam i ja kriv za ovaj urnebes. nikako da se navikne na svoj jadni uspjeh. Nisam imao srca da odem. od nestrpljenja. Mahmut je otputovao sutradan. Rasprodao je robu po ducanima. neispavan ali srecan. odahnuo. Sada. za hiljadu bezvrijednih djecijih svirala. sinuo. od snova. a Mahmut je pio i castio. . od srece. i evo. Vratio se drugog petka. ne znam kako je i noc prespavao. hiljadu i po Mahmutovih svirala pistalo je na djecijim ustima. I mrak je pao. a ja sam se uvukao u sebe. vedar i poletan. hvalio se. po kucama. dobrodusno se smijao na sve otvorenije i sve otrovnije podsmijehe. oslabio. Ta pustolina mi je bila potrebna. uredno mi podnio obracun.Kad smo sve svrsili. ali on to nije vidio. u mahalama. Smijao sam se. gladovanje i stednja su ga ubijali. na kraju snaga. i pisar u sudu je gledao zacudjeno. Moje i njihove. ne bas onako povoljno kako je racunao. jedva vukuci zgrcenu nogu. zbog Mahmuta Neretljaka: veselio se svom trgovackom uspjehu i castio svakoga ko bi nasao. potisten. s hiljadu i po svirala. 10. Morao sam sacuvati sjenke. Jedna luda prodala je jevtmo jedino mjesto mogucih uspomena na svoje mrtve. dizuci takvu larmu. Mladic cista srca Ostao sam u kafani duze nego obicno i mnogo duze nego sto sam namjeravao. ponosan i odusevljen vec danima. od planova. Put. i jedva primio novac za trosak putovanja. u rano jutro. U sto se to pretvorilo staniste mojih uspomena? U piskavi zvuk djecijih svirala! Nisam to smio uciniti. Pricao je neprestano. A u gradu. vezivala me s djetinjstvom i sa zivotom iz koga je moj prostekao. a ja sam se smijao i pomalo stidio. srecan zbog prve trgovacke zarade u zivotu. ponosno je usao u kasabu. i izdasno trosio novac zaradjen na sviralama. opet sve pocinjem iz pocetka. Mahmut se ispravio. da su golubovi bjezali u strahu. sigurniji u sebe nego ikad. kao u dvije budale. za najsasaviju stvar na svijetu. sto smo i bili.

njegovu pamet. da odahne. kako se samo sjetio djece i svirala. Smucilo mi se. Svako nosi ponesto na dusi. toga neka se niko ne boji. Zar je toliko ozbiljan razlog njegove ludosti? Onda to nije ludost. kao da ti kicmu ucvrsti. vec golema tuga. Grdi ih. zbog sramote. dukate nije mogao. nasao je oslonac. prijatelji smo. da ga je dugo pratila nesreca. mozda samo on. nista ti za rukom ne polazi. Ni bolesti nece dati na sebe. kad ti neko povjeruje. Pa eto.Dosta je bilo. Niko ne zna. zbog onoga. jer je s njim tesko izaci na kraj. i nada se da je kobi nestalo. a kad se nesreca uzme na zub. vratio bi je kuci. nije on za male poslove. ni nemoci. . Nista mu ne bih mogao pomoci. Kao da ti srce osnazi. isuvise. ali stao. da su mu sada ovi ljudi potrebni.Hajdemo . i cudili se sto je dosad krio svoje sposobnosti. troje. U poslovima nikome nece smetati. i posprdno zahvaljivali na dobroti i velikodusnosti. karadjoz se njime ozetio. zbog poslova. ne moram golu. kako da kaze. ni smrti cak. licila je na majku. . A nije bila ruzna. a nijednom trgovcu to nije palo na um. i on njima. rekao je otvoreno. vec zbog drugih stvari. Nije mu zbog para. ponesen srecom. bog mu je svjedok. Kojih stvari? Kojekakvih. . Sad je stao na svoje noge. Bio sam nepravedan prema njemu. nabavice on te proklete dukate. Ako uzimam ruznu. lukavo namigujuci. a ni ona nece da odbjegne. kolika je to pomoc. zato je obecao. stekli su ih ni sami ne znaju kako. i zet mu krv popi. Zet je trazio. Mahmut je obecao bisernu grivnu i struku dukata. udarali ga po mrsavim ramenima da se povijao kao sibljika. pitali ga kakav je novi posao smislio. i zacudjen sto ismijavanje prima kao salu. ali sam bio nepravedan. a kako otac da gleda nesrecu svoga djeteta? Dodje mu da ga ubije. Mahmut se prijateljski povjeravao ljudima. nista olaksati. sva u svadji i neslaganju. Kad mu se kci udala. doduse. ali imaju. Svakome ce pomoci i savjetom i novcem. sto da krije od mene: mora zaraditi da zacepi usta onom psu. neka mu se dijete smiri. i nada se da ce uspjeti. Ali se namjerio na dobrog covjeka koji je vidio sta on vrijedi. Kojem psu? Svome zetu. Pomoci ce i oni njemu. dobro ih je smislio. toboze.zvao sam ga. da prozivi kao covjek. badava ti je i pamet i sposobnost. Oznojen. Hvalili su. U zadimljenoj kafani ljudi su se glasno smijali. i da ce se obogatiti. i kao da je cini odmah nestalo. E pa. dok ne oduzi taj dug! Ta prica mi je zaustavila dah. zato sto mu je jedan covjek povjerovao. zaradice pare. Bisere kupio. neka se zasiti krvnik. da se oni u to ne upustaju. bilo je to prije onoga. A onda mi je isaptao. kune u kamen. jer zeli da sa svima bude dobro i da sa svakim zivi u ljubavi. sto se vezao za prosjake. dok je mislio da ce cio zivot provesti u gradu. koliko bude mogao. zagrijan picem. Smislio je nekoliko poslova. zenu tuce. ali bi tako unesrecio i sebe i svoje. . na malu stopu.Nije dosta. Ne mogu ostaviti ljude danas. Da nemaju djece.Bio sam ljut zbog ovoga sto cini. preporucivali su mu da proda ducan.

Sve to prima. Uzaludno ga je i zvati da prekine svoje slavlje. Nije uspio. ali se iskrenula u varanje samoga sebe. Kako bi Mahmut mogao sve dosad kriti takvu muku? Zar je ne bi otkrio da nam smeksa srce? I zasto nikad nije rekao da ima kcerku? Odakle sad kcerka? Ko zna zasto mu treba ta laz. Mozda zbog prava koje je platio ove noci da sjedi s ljudima zajedno. On je veceras drugi Mahmut Neretljak. kao zid. kad jednom uspije u zivotu. bez skrivenog jada u srcu. . da bi dohvatio sagledljivu srecu. velikodusno mi je mahnuo rukom. a sad ostaju samo njegova vjera u sebe i njegova sposobnost. bez grceva u nogama. sutra ce biti stvarnost. Mozda ima i pravo. Ovo sjedenje s ljudima. i ovaj razgovor. Cini su pale. ne iza vrata. za nevolju. ganut. da li je pripremao rijeci koje ce izgovoriti. rame uz rame. toga je svjestan. zamjenjivao ove ljude. Sad moze bez mene. to bi i on tesko mogao objasniti. znaju to svi. ostace sjecanje. pa je ovaj jadni pocetak zamislio kao uspon prema zeljenom cilju. i zadovoljstvo koje ce sebi pruziti. sve mozda i podsmijeh. u lijepom razgovoru to nije privid. cilj je mnogo veci. slobodan. Kcerku i zeta je izmislio. bog mu je svjedok. A ako nije laz. i ovu toplinu. ali mu je suvise dugo da ceka pravi uspjeh. dugo ocekivan. Neka mu bude. i on nema sta da zali. Pa ako je njegova moc veceras i privid. zahvalan. Nije se naljutio kad sam rekao da idem kuci. da govori o sebi kao i ostali. nije me ni zadrzavao. kob ga je milostivo ostavila na miru. Njemu nije vazno kako jest. neka nije kao klupa. bez sipnje u prsina. kao da me otpusta. onda je mozda nekad i bila istina. da slusa njihove podsmijehe primajuci ih kao prijateljsku salu ili kao pohvalu. vec kako on misli da jest.A onda sam posumnjao u istinitost te dirljive price. zna i on. Steta sto varka nece potrajati duze. Ne radi novca. Ali je prvi korak. zeljeni. Ne znam da li ga je zamisljao u mnogim godinama nevolja. Ovo je njegov veliki cas. A ako sutra opet nicega ne bude. godinama sanjani. I hvala bogu sto je tako. ili svoju muku s njima. samo neka nije kao drugih veceri. Veceras nije sam. kao pas. uspjesan. i uzaludno je tragati za istinom. sutra ce me opet naci. kao uvijek. A radi cega. Nije to cilj. Ali Mahmut nije mislio tako daleko. sejtanima je dosadilo da mu podmecu klipove. Dosad sam. da osjeti ili izmisli njihovo postovanje. pun obecanja.

ne bi prepoznao ni sebe. nije pravo sto je ostavljasm samu. bas zato sto sam kriv. i ucutao. otjerao ih je mrak. da prikrijem cudjenje sto ga vidim ovdje i u ovo vrijeme. mrak je sve crnji i sve hladniji. ja cu bjesniti i zazivati bogove za svjedoke.Udji . kao poslije grmljavine. toboze setajuci. pomislivsi da on ne bi dosao ni u blizinu moje kuce kad bi postojala i slutnja opasnosti. Iza njega mozes mirno ici po zaledjenoj rijeci. ljudi su se sklonili u kuce. za svakoga imamo razumijevanja osim za svoje najblize. pijani Zuco.Je li te kogod pratio? . ulicni cistac. Sta se to desilo? Prijeti li mi neka opasnost? Ali sam se odmah umirio.Sigurno si cekao dugo. sakrivsi se iza mene. to je korisno pred spavanje. .Zasto bi me neko pratio? . . smatramo da nam njihova vjernost prirodno pripada. da se vidi u ogledalu. moj nekadasnji prijatelj i poslodavac. Nasmijao sam se: . Bice lijepo. kao iza lisice. sokaci tamni i pusti. da sam najnesrecniji od svih ljudi i da me niko ne razumije. sama. osporicu joj ga. Ali to hocu da kazem ja a ne ona.sapnuo je i sakrio se u tami dvorisnog prolaza. kao vlastita koza. Obicno se vracam ranije. advokat. ali sta mc se ticu drugi. . Tijana me ceka u praznoj sobi.upitao je oprezno.. Propasce mi uzivanje u lijepom kajanju. kao ptice. . i bice lijepo. Hodao je. kao poslije kise. I posvadjacemo se. ne odgovorivsi na moju zbunjenu rijec o zakasnjenju. . reci cu joj da necu vise. Rekao sam to samo da nesto kazem. ona ce plakati i nabrajati moje bezbrojne grijehe.Pozurio sam kuci. Mula Ibrahim se pribio uza zid. a.Cega se bojis? Pijan je. Bice divno ako bude pametna i ne prekori moju nepaznju. i necu priznati svoju krivicu. sta me se tice Mahmuit Neretljak i njegova ludost. mada to cinim iz obzira prema drugima. kamoli tebe. Osjetio sam i strah. i duvacemo jedno na drugo sve do lijeganja.. da mu ne promaknem.Razgovarao sam danas. Nadam se da me nece docekati ljutito. Poslije cemo se izmiriti. i pjenusava sreca zbog svoje dobrote. I zbog njenog prastanja. Prosao je moj komsija. Ako bude trazila svoje pravo. Pred ulazom u dvoriste presreo me Mula Ibrahim. ma kako me docekala. iznenada. i sigurno je u mraku dobro naprezao oci da prepozna moju sjenku. jer joj onda necu priznati da sam kriv.

iako se boji. Bio je to nerazmisljeni cin. Nije simio da poruku posalje po nekom drugom.Dobro. mnogi zaboravljaju.Imas li novaca? . Smijesan je ovaj njegov strah od svakoga. mogao je i zaboraviti. kao da sam pamet izgubio.Ne mozda. svakako. i eto. pricali smo o tebi. raspamecen. On moze sve. Pomenuo te. pred smrcu ciji je ledeni dah vec osjetio. .Kako ce mi pomoci? .Nista. Rekao je da dodjes. Ne zaboravlja. Otidji. i tog ludog mladica. Doduse. i nisan znao sta radim. sigurno. Sigurno je bilo teze. . bez razloga i bez sazaljenja. ni iz sazaljenja. i tu ludu rijeku. Hvala ti. . ali za njega nije nista manji zato sto je nama smijesan. makar i ovako skrto. vec sigurno. makar dok ne izadje na obalu. I mozda je njemu bilo teze nego meni. nepoznatog (a ja mislim da sam se samo drzao za dasku. da ne propadnem). Dosao je sam. On pamti moj cin i svoj strasni cas. ne misleci na svoju? Objasnio sam mu da to nisam ucinio ni iz dobrote. . Zapamtio je sve. . jer mu je od njega sve zavisilo. narocito vaznijeg. ispricao sam ono sto znam. Sigurno se tada najiskrenije u zivotu molio za zivot drugog covjeka. ni zbog svjesne odluke.Moze ti naci posao. ni otrijeznjen. a poslije.dodao je posteno. . i ukoracio u mrak. A nekakva luda je uporno vukla camac kroz pobjesnjele talase. premro od straha. njegovom i svojom. Zasto se brine za mene? Da li zbog sjecanja na Dnjestar. kad se uneredio od straha.Eto. od nicega.Sta bi trazio od mene za tu uslugu? .Sta Sehaga ima da pita za mene? . na Dnjestru. da ga ko ne vidi. rekao sam mu to davno. Zato mi ne duguje nista.Imam.. Sam je pitao . kad sam ga oteo od smrti. Onaj nije zelio. Nikome ne govori da sam dolazio. Pogledao je iza kapijskog direka. i zelio da potrcim za njim. krijuci se tamom. . .Mogao bi ti pomoci. nepriznatim. u Sarajevu. dosao je veceras. Za njega je to isto kao da je jurisao na utvrdjeni sanac. Bila mu je potrebna velika hrabrost da se uputi prema mojoj kuci i da razgovara sa mnom odbacenim. i taj ludi predsmrtni cas. kao da mi je mahnuo rukom u prolazu. samo to. i zeli dobro dobrim da vrati.Danas sam razgovarao sa Sehagom Socom o tebi. rekao je da ga posjetis. ja drugi. Prvi zivot mu je dao otac. Mogao sam isto tako da ga ostavim u bujici. Morao je zapamtiti roditelja. I nikada nikome nije zelio toliko srece kao njemu. A ljudi su ga natjerali da dobro vrati nezahvalnoscu. i za pobjedu nad smrcu. ali je njegova nevolja sto je dobar covjek. . Ali se ne pamti razlog vec cin. nije mogao zaboraviti da samo njemu i cudu duguje zivot. da ga upitam zasto je dolazio ovamo. zbog njega. za moj bi dao i dusu. Gledao sam za njegovom sjenkom sto se stapala sa mrakom.Mozda cu i otici.

da ce me zateci kod kuce. Neka ti je bogom prosto. kao groznicu u tijelu. Ona je mozda i veca nego kad straha nema. posto je ucinio ono sto nije pametno ali je posteno (kako bi rekao Mahmut). Rekao je samo da se nadao. Pocinjem da cijenim tu vrstu hrabrosti. Neka ti je bogom prosto.. i zapamticu samo njegov podvig. A mozda i nije. Sada. i bilo mi je zao da ga ostavim.. izgledao je zbunjen.. ocekujuci da objasni zasto me obradovao svojom posjetom.. khkh. Neka ti je bogom prosto. kao vatru na kosulji.Jad . kome ne dozvoljavaju da to bude: izvrsio si duznost. i kajanje. Ali se on nije zurio da ista kaze. smrknut i ukocen. ali i zadovoljstvo samim sobom. khkh. zastao sam na vratima. . . nekad. kao ratnik. izranjavljen ubodima. . na sanduku je mirno sjedio serdar Avdaga. cini mi se.Zelio sam. I dosao je. mozda je njegova dusa prostranija nego sto sam mislio. dok se vraca. Onda kad je digao ruke od mene. pa se nosi cak i sa strahom koji bjesni u njegovoj krvi. nemajuci hrabrost da me spase. Tijana nije bila sama.. kako Mahmut slavi svoj trgovacki uspjeh. Nije mogao da ostavi svoj mucni strah kod kuce.. A Tijana. cak ni njemu.Nimalo gori od drugih . Ispricacu Tijani smijesnu pricu o junaku koji je to postao zbog straha. Kad sam usao u sobu. pa sam morao da objasnjavam. Lakse bi mi bilo da sam ugledao kurjaka. posteni covjece. donese vijest o pomoci. samo nesrecan. nosio ga je u sebi cijelim putem. Pogledao sam Tijanu bez rijeci: sta hoce ovaj? Odgovorila mi je toboznjim osmijehom: otkud znam! Pozdravio sam se s Avdagom. oprljen vatrom. mrak je vec davno pao. nezadovoljna i Avdaginom primjedbom i mojim odgovorom. zbog nezahvalnosti. pomislio sam. i o postenju rodjenom iz stida. izgrizen ujedima. iznenadjen. nije bilo prirodno. i sigurno je taj strah bivao sve tezi. da mi. da ga usred noci probudi stid. mozda se vec kaje zbog nerazmisljenog postupka. dok je prilazio zabranjenom mjestu. nepozvan i neocekivan.odgovorio sam. ali ja to necu znati. kao da je sasvim prirodno da upadne nekome u kucu. rekla je da je Mahmut dobar covjek. samo blaze i toplije nego nekad. iz samoga sebe. zato je cutao i znacajno ss nakasljavao. To je njeno najvece opravdanje za svakoga.. iznutra. strah mu je jos veci. kazem i sad. Je li Mula Ibrahim znao da je Avdaga u kuci? Onda je njegova hrabrost jos veca. zbog drugih.rekao je Avdaga kratko. kao zmiju oko vrata.. umiruci od straha. nikako laksi. Ali. a eto. vise zbog Tijane nego zbog njega.

Zasto smo cudni? . niko nam nije pomogao. sto nas jos nije odredio. i smatrao sam da je bolje ne pogorsavati svoj polozaj u njegovoj glavi. da o zlu radimo? . Pa sta smo onda? . i jos iz tako lijepih usta. i nikad nije uzela nauk za poslije. i ne uciniti nista sto bi ga ozlovoljilo. Hljeb nam je donosio od svoje sirotinje. izgleda. Dobar ne moze biti kad je lopov. Sigurno misli: da ista vrijedi.Kud ti ode! . Vise je volio da kazni stotinu nevinih nego da pusti jednog krivog. neuznemirena nicim sto bi je usplahirilo. i ja sam znao da je sad nista ne moze zaustaviti.Za Avdagu je to najgora pokuda. Zato sam ostavio da njegova troma misao mirno odlezi. Stari nezenja. sto nikome nismo nanijeli nepravdu? Ili smo cudni sto mirno podnosimo nepravdu koja je nama nanesena? I sta bi trebalo da ucinimo. A vidis. Ona ne moze da ocuti na nepravednu rijec. slusajuci svoju strogu savjest. a oni koji su osudjivani kao krivci ne mogu nikad vise biti pravi ljudi. kao da trazi pomoc. . kad nas je nesreca pogodila. Svi su ljudi moguci krivci. jer druge rijeci nemam. Nista nije rekao. pred onima koje smatra krivcima sigurno se ne zbunjuje. da se tuzimo.rekao je zamisljeno. sad je vidio sta je to zenska glagoljivost.upitala je ostro. Njegovi ga preziru. I jos gore. zadovoljno sam gledao kako se pece na jakoj vatri. Avdaga se okretao prema meni. tim tajanstvenim sojem. ali je svakome nalazio krivicu po svojim mjerilima. Gledajuci je zacudjeno.Jesmo li cudni zato sto nikome nismo ucinili zlo. . Avdaga? Sta hoces od nas? U pocetku su me uplasile njene ostre rijeci. ne zna kud da nas smjesti: nismo ni zlikovci ni ljudi od reda. uspio bi u ma cemu. sto nikoga nije zaboljela glava zbog nas.Cudni ste vi ljudi . pa da ne budemo cudni? Da psujemo. Mozda zato sto smo mu nejasni. makar nakon toga i umrla od straha. Ali pomoci nije bilo. ali ga pustaju da odrzava strah medju ljudima. sabljajuci se na sanduku. Znao sam da nas sad odredjuje. uzivao sam i u njenoj ostrini i u njegovoj zbunjenosti. Bolje da ostanemo cudni i nejasni nego sumnjivi. evo vec drugi put to vidim. i zelio mu jos vece muke. samo je zejtanjavi pogled prenosio od mene do Tijane. progovorio svega nekoliko rijeci. nesreca kazem. a mi smo cudni! Gdje ti je srce. a ne bi ostao fukara. koliko i svoje gospodare. koji je sa zenama. A nesrecan je zato sto su ga uhvatili. Bogzna sta bi bilo od nas bez njega. I sad je on jad. ali kad sam vidio koliko ga je zbunila. Avdaga. kao da ga nesto pritiskuje. jedino on. izgubi cim ga se neko ne boji. A mozda je nesiguran pred zenom. i on to cini sasvim posteno. kao da ne razumije o cemu govorimo. Ali Tijana nije mislila tako. niko za nama ni glavu nlje okrenuo. On se.Jeamo li cudni sto nam u kucu dolazi prezreni Mahmut Neretljak? Kazes za njega: jad. . kunemo. da mrzimo ljude. to mu nikad zaboraviti necu.

. Pa ako nece da nam pomogne.. kao dvije kosti u grlu.Da nisi malo nepravedna. iz straha da se ne pocne spasavati surovoscu. Ne bih rekao da je ista mislio. Samo bih ja znao. pa da nastavi svoju litaniju. A bez tog straha. Eto sta njega kopka! Ali kako da mu to objasnim? Ne mogu da budem neposten. Avdaga. Mozda se pokajao sto je upao ovamo (jos ne znam zasto). znam sta je rekao.Avdaga nije mislio nista rdjavo. nisam zvijer. Nikako nije mogao sebi da objasni zasto sam odbio njegovu ponudu. mozda je trebalo da se umijesam i ranije. odbiti mjesto a biti ovakva sirotinja. . bez tog maca sto sasijeca ljudima hrabrost. zasto nas vrijedja? .. sto lebdi oko njega kao oblak. Odlucio sam da mu priteknem u pomoc. zbog cuda sto ona ne osjeca strah pred njim. kao drugi. Krajnje je vrijeme da to ucinini. A cini mi se da zbog sebe i pita.Nije grijeh. Ja ne znam da li sam i u ratu ubio nekoga. kao drugi. . Sto god bih rekao. ne razumijiem. ne vijedja.Nista. Njegova savjest je drzavna. naljucena uvredom. Je li to grijeh? . pokrenuta rijecima. pa cak niko ne bi ni saznao da sam nesto ruzno ucinio.Sta onda hoces od mene? . Sad je Avdaga dosao do rijeci: . kao drugi. uvjeren da cini postenu stvar. a kad bih vidio mrtvace poslije bitke. . koji nosi nad sobom kao barjak. nemoj ni ti tako. ne to o cemu ti govoris. ili da sam potpuni slabic. Odbio je. samo cekala da on kaze sta bilo. . i ne zna da moze biti i svoja vlastita. sto ne misli na njegov krvavi posao..Necu da upropastim covjeka. ne znam.rekao sam pomirljivo. a ne vjeruje da bi mi to smetalo! Da sam mu pomenuo savjest. mislio bi da lazem. Dobio bih posao. Ali sam mu nudio mjesto.On je sebe svakako upropastio. . Mislio sam: niste bas bogati. sve je u njemu ispreturala. ali sad su mu se i one dvije jedine misli koje ima upoprijecile u glavi. . Neka mu je bog milostiv.Slobodno reci da smo sirotinja.Drugo sam mislio. nista mi covjek nije ucinio.Ja sam mislio. nadajuci se da ce me shvatiti. . Ne bi mi vjerovao ni zbog toga sto poznaje dosta. jeza me podilazila od pomisli da koji od njih nije pao od moga metka. da se na njemu naplati za svu gorcinu posljednjih mjeseci. Samo. on je razoruzan i nemocan.A ona je. od mene ne trazi mnogo. Kad bih mu to rekao. kako ne bi ostao ponizen. On ubija ljude. ne bi razumio.Ne znam sta je mislio. sto ne bira rijeci koje ce mu reci. kao da bih govorio o njemu. veoma mnogo bezobzirnih ljudi. .E pa.. a mozda nije mogao na to. zeno .

da ne bi ispalo ni kao poraz ni kao prazna srdzba. ali ne zna kako. na nju se nije ni namrstio. otkrivajuci razlog svoje zestine. ustao je. ili konja. Mozda samo zato sto je nesto rekao u picu. niti je vise vodila racuna o ma kakvoj granici. A opet su ga ubili. smijuci se.A nije on opasan po drzavu. Ne znam sta bi Avdaga ucinio da sam ja to rekao.Pa zasto mislis da bih ja to ucinio? Cutao je neko vrijeme. . recimo. Cinilo mi se da je i ranije htio da ode. . . vec po nekoga ko misli da je drzava.To je drugo. i nespretno se osmjehnuo.dodao sam. Ocima sam joj davao znak da prestane. ili se nekome ucinilo da je rekao.Tesko drzavi za koju je opasan jedan jedini covjek .Mehmed Seid nije vise nizasta. Sad sam se i ja zacudio njenim rijecima. da li bi ti. Samo je premjestao duge noge i ruke.Ili mislis da Mehmed Seida nije grehota izbaciti iz sluzbe? . da se stisa. ubio covjeka da bi uzeo njegov curak. A sad je vrijeme da se spava.nastavila je ogorceno. Tako ga je istjerala. kao da mi kaze: takva li je ona! I kako mu je izgledalo da se lijepo izvukao. opasno je presla dozvoljenu granicu. . i taj je poslusao. .Je li moj otac bio opasan po drzavu? . Izabrao je najnerazumniji nacin: pogledao me. uzalud si dolazio. pa zatresao krupnom cetvrtastom glavom. a ne samo Avdaga.Eto.rekla je Tijana narogusena. Avdaga. ni za koga on nije bio opasan. ali ona nije vidjela moje zmirkaje.Kao rijetke zivotinje . Pa zasto i od postenih ljudi stvarate zlikovce? Neka ostanu makar za cudo. . pokazavsi glavom na Tijanu. Nekome su naredili. ili imanje? . . Avdaga.Ne. kad vec nisam mogao nista drugo. .Ne bih.A tebi hvala sto si nas posjetio. Kasno je. . .Vidis. boze sacuvaj. Ali ako si dolazio da Ahmeta nagovoris na ruzno djelo. bez rijeci. .Sigumo mislis da nije grijeh ni Ramiza unistiti? .Ali mislis da nije grijeh. najteze je objasniti ono sto je najjednostavmje . .pokusao sam da nadjem rupu u njegovom oklopu.To ce drugi odluciti. kao da nigdje nisu na svome pravom mjestu. Mnogo ih je koji nikoga nece pozaliti. A zasto? Zato sto je neko rekao da je opasan po drzavu. .. Tudji zivot je jevtin. nimalo obazrivo.On je protiv drzave. .

Zasto da dodjem u dzamiju? . Ko zna sta je uslo u njegovu otpornu glavu. ne ljuti se na tebe. Hvala bogu sto se nisam zenio. Posao je. Ali sve ovo govorim napamet. kao da smo se motkama mlatili! Ali ne bih rekao da je otisao uvrijedjen. Uhvatili su ga ljudi kojima je govorio. pomislio sam. a sta mu je samo proleprsalo pored usiju. .Bice sva ulema.Sigurno me nesto trazio. . i dodji. jer ne znam kakva se cuda desavaju u dusi jednog dzelata.S Osmanom Vukom. posto smo sisli niz stepenice.E. unakazeni narodski covjek. hvala bogu. .Nego? . Mozda. ali ne. i sto mu kazemo sta mislimo.Kad sam dosao. Ne zamjerite. Bas se lijepo narazgovarasmo. Govorice se o onom studentu. E tako. ne zna za milost ali nema lukavstva. to ne znam. makar i na kraju. oprastajuci se (mislio sam da se ruga. neko blijedo sjecanje. jer Avdaga je surov ali nije pokvaren. Otisao je kad sam ja dosao. Nisam htio da ublazavam ni da utvrdjujem ono sto je receno. pa se vratio. tvoja zena nije bila sama. . . . . zato sto ne pristajemo na podlost. kako bi vjerovao zenama. a mene ostavio rasturena. Nego. jesi li cuo? . koji drukcije ore i kopa nego njegov otac. neka naplavina.Zena ti je opasna . .Kada? . zbog Ramiza. A ja se cudim: zasto? Vidio sam zasto.U prvi mrak. Avdaga je otisao u mrak. I predali vlastima. sigurno. Ramizu. nisam ti rekao zasto sam dosao. On je izvrnuti. Dobro se sjetio.Porucio ti je Dzemal-efendija da dodjes sutra u Begovu dzamiju.udarivsi se po stegnima.Lijepo se narazgovarasmo. ali s te strane sam miran. Nije vjerovao nikome. ne znajuci sta da mu kazem. Ispratio sam ga do sokaka. Samo da znas.rekao je. da ga ne bi cula.Ne bi joj smio na oci da si pristao.Sad znam zasto nisi pristao. ali je nesto ljudskog moglo da se zadrzi u njemu. . u podne. i rekao. ne pitajuci nju. A onda mi je palo na um da je cak mogao osjetiti postovanje prema nama. . Odgovorio sam ti odmah. . I upozoravao me da pripazim. I rekao je da nemas pravo.Sta ce se govoriti? . A Ramiz je zatvoren u tvrdjavi.Mozda te i trazio. bilo je sasvim ozbiljno): . .Kako zbog nje. Zbog nje. Neko zrno.

Sigurno joj sada u tvrdjavskom zindanu. uzasno sam. mozda njegova misao oblijece oko moje glave. jer su mu ostavili samo misao. kao i svake veceri. a moja vecerasnja tuga zbog njega postace sjetno sjecanje. Uzalud sam je uvjeravao da je bila u pravu i da je zbunila Avdagu. zatvorenih ociju. oni su ga cekali u dzamiji. sad misli jos vrelije. A onda mi je otkrila ono sto sam znao: bila je takva zbog oca. ni za grob mu ne zna.Je li stogod rekao? . Mozda sam pretjerala. neka to ostane u meni. Sad je sam. a ja je ne vidim. mozda je crna praznina oko njega. ne mogu pomoci ni njemu ni sebi. da ne mislim na Ramiza. u nedogled. Ali sad me u grlu guse suze zbog kobi ovoga svijeta. Vidio sam ga kao sitnu svijetlu tacku u mraku ove noci. ne njegovi. Zasto nije trebalo? Govorila si istinu. Grdila je sama sebe i istovremeno zeljela da je branim. mozda vjeruje da ljudi ne spavaju zbog njega. mozda i mene. I kasno mi je palo na um koliko grijesim: da sam joj zamjerio sto se zatrcala. i kako nisli na nju. pretjerala sam. Ne mogu uzbudjenu Tijanu uznemiravati novim uzbudjenjem. i cinilo mi se da mi je taj nepoznati mladic najblizi covjek na zemlji. i kako misli na njih. A moze biti i da se varam. I ja cu misliti na njega. ljudi spavaju. a njeno srce ce zapamtiti da sam bio uz nju.Govorio je kako misli na porodicu i kucu. nekad je mislila da ce . . On bdije. uznemiren. misleci na Avdagu. a mislio je na toplinu prijateljskog razgovora. on je mislio na svakoga.upitala je. mozda je uvjeren da ce neki drugi Ramiz zauzeti njegovo mjesto i boriti se za ljudsku srecu. Samo. samo slutim. i mozda se sjeca zeljenog prijatelja. Uzalud je. Mrzio je sve Avdage ovog svijeta a jos vise njihove gospodare. Ali kad nije trebalo da se brani preda mnom. svijetla tacka ce se pretvoriti u puhor. Nisam bas ispala pametna. I na djevojku je mislio. u mraku ovoga svijeta. Nije trebalo da govorim onako. pocela je da se optuzuje. Ne mogu svi ljudi biti sebicni i uplaseni. na svoju sramotu. Mozda je njegovo lijepo srce zadovoljno sto je ucinio koliko je mogao. I ma sta je ucinio. ne. branila bi svoj stav. Ne. mozda pusto i tesko. ponizene je pozivao u borbu protiv njih. govori kako su ga surovi ljudi vukli veceras. Kaze da si opasna. vec je pocela da zaboravlja. sjeme njegove rijeci klija u njima. Ne znam kako mu je. na njega ne misli niko.

Ne mogu. razgovaraju. kao da iskupljuje sva nasa zla. a njegova zrtva nema svrhe. je li to novo? .Zar niste nista saznali? . . nekorisno je. pa je steta sto nismo vise krivi. Plakala je u mome zagrljaju. je li zelio da strada? Je li se nadao da ce svojim stradanjem podici ljude? Necu da mislim na njega. A onda. nepoznatog. i da zlo dolazi nenajavljeno. svejedno je gdje cu biti. Necu da mislim na Ramiza I probudio sam se misleci na njega. zato se i smijemo. ljubavnici se kriju.Zasto? Obicno je govorio: Kad umrem. Nevolje su nas stizale kad smo bili najmanje krivi. da bi ljudi od njih znjeli posljedice. A sad pokusaj da zaspis. Ne misli vise na to. sale se. Natovaricu ti jos vecu nevolju na vrat. tjesio sam je lakomislenim razmisljanjem. Ostali smo budni samo ja i mladic gore u tvrdjavi. . Kazu da ga je on ubio.Smiri se. Otiruci joj suze. I dok sam raspetljavao svoju spletenu odbranu naseg prava na srecu. Jeste li culi stogod lijepo? . . ostale su nam samo dobre. .Vidim. Pekarski radnici su veseli. ljudi? . da uzmem hljeb. sta moze i stotina? Jedan pijetao. netaknuta. vec po najludjim slucajnostima. a mi smo svoje zle slucajnosti vec potrosili. 11. po danu se sazna. Ali i dobro. a kao da sam znao njega jedinog medju ljudima. drijemaju.Sve je poskupjelo. Potrazicu seljake. . duboko disuci. niko se ne bi probudio. sva ce ostati. Ali svijet se ne upravlja po razumu ni po posijanim uzrocima. Sta moze jedan covjek.Govoricemo o tome poslije. uzdisuci. da ne bih mislio. Ne. vise ima nevolja nego krivica. Zasto su ga zatvorili? Mogli su ga mirno pustiti da vice. zeleci da govorim. ona je zaspala. nijedno nece iskupiti. Otisao sam u pekaru. a po noci se svasta desava.Nismo. smiju. a sjetila se. obrazom priljubljena uz moja prsa. a najmanje je nevolja pri ljudima koji imaju najvise krivice. snom oslobodjena straha. Izdvojio se svojim stradanjem.Vi bdijete nocu. . . i opet je zaboljelo zbog Avdage. da slutnje ne donose nesrecu.Sve sto se po noci desi. sto su odlivale bol.Sta ima novo. smijete se. Saznacemo. . mucena zlim slutnjama.umrijeti od bola i od tuge i sad jedva i pomisli na njega. A za grob cemo raspitati. Znao je sta ga ceka. milioni spavaca. zasto nas ne bi zaobisle kad mislimo da smo pod krivicom. Za nas se nista ne desava. Krivo mi je sto sam onako govorila.

Tijana me docekala budna.Kako si lijepa kad se probudis! . Niko sad nece ni prstom maknuti. zar ne vidis? . Ispricao sam o Ramizu. Cega to? Uvijek me stjera u cosak. Sad moram.I nikad vise? Samo kad se probudim? . Zasto si ustao tako rano? Nije rano. . usne nabubrele kao u djeteta. zar izgledam bolestan? Zar ne smijem ustati kad mi se ustaje? Spavao si nemirno. Hocu da napunim oci tvojom slikom. i uvijek to znam.Hocu da te mirisem. Zasto si sakrio od mene? Da te ne uznemirim. da nista vise u njih ne stane. . osjecam to svakim damarom. sta ti se desilo? Zar ti ne smijem reci koliko te volim? Branis se od necega. Necu da mislim na Ramiza. Hocu da te naljutim. . pored svega. Nije vrijedilo ni da pokusavam. nista od nje ne mogu sakriti.Necu da mislim na Ramiza. ali necu da kazem. Crna kosa joj je rasuta po jastuku. Mislis na nesto drugo. Odmah sam vidjela da nesto krijes. A sad mi reci. . A on se mozda nada. Kako si vidjela? Nikad nisi tako njezan kao kad ti je tesko. Sjednem na postelju do nje. Ko moze ista da ucini? Ne moze niko. a zao mi je. za inat.Neces uspjeti. i on zna da nece. kao cvijet. Samo kad se probudis. Zasto bas jutros? Mislim cesto. cula sam kako se okreces. Srecan. oci joj vlazne od sna. Licis na dijete koje se skriva. to mi je sinoc rekao Avdaga. dici ce se ljudi. lenjivice. kako je zatvoren u tvrdjavi. Ne vjerujem. Lijepa si uvijek.Onda cu reci istinu.I sta jos osjecas? .I nikad vise. trazice da ga puste. Mislim kako sam srecan. Necu da mislim na Ramiza. I ne znam ga dobro. Jesi li bolestan? Pobogu. Pekari su vec drugu pec ispraznili.

Necu da mislim na omo sto je nemoguce.Zbog Ramiza. . za krivicu koju ne prastaju. nema smisla. jer je postena. Nista mu ne mozes pomoci. cim se zavrsi. a kao da jesmo. nista! Obecaj mi. nece ga pustiti. . Nema svrhe. Ne mislim. kriv je. ni djelo. . . Ne misli vise na njega. samo ces sebi odmoci. Ne bih ni isao da smijem. Uplasila su nas. sta imam da govorim. nisam znao sta jedem. boze. Ne znam. ni bogatstvo. Govorio je protiv njih.Ne znam. U ime cega bih govorio? U ime sazaljenja? Sta moje sazaljenje znaci ikome? I zasto? Za nepostojeci dug savjesti. da me zadrzi.Zasto ne ostanes kod kuce? . nema koristi.- Kako bi bilo da odem do Zafranije. nema koristi. . Tijana me gledala kao bolesnika. da prohodam. . Necu da mislim na Ramiza. Doruckovao sam. nista ne stoji iza mene. da ga zamolim? Zasto ti? Odmah ce pitati: zasto bas ti? Nismo prijatelji. . Niko ni rijec nece reci za njega. I kaze jos vise: Sta mozes. ni polozaj. sinoc te trazio Osman Vuk.Nista ne govori. kiselim osmijehom krijuci svoju zabrinutost. ali kaze. Vrati se odmah. ni porodica. Nikoga nema. kud sad i to. za covjeka prema kome nemam obaveza. Kaze to nerado.Zasto tebe? . Zafranija je pozvao i mene. ne usudjujemo se da trazimo cak ni milost ni za koga.A kakav je skup? . A sta mogu ja? Ni ime.Oh. A jest. Badava je. Rekao sam da idem malo u grad. Sasvim sam bio zaboravio na njega. Nije htio da kaze sta hoce.Ma necu. molim te.U podne je nekakav skup u dzamiji.

jos osjecam. ponizenog ponosa. nikog se ne . Ne mislim bas pametno i ne mucim se suvise tesko. modro nebo. koracam kao kroz rosu. stida. nisam cuo nista. Nista ne mogu uciniti. i sav taj smrad nazivacu iskustvom. Necu da mislim na Ramiza. kroz lisnatu sumu. Pobjegao sam od njega u blazenu rajsku prazninu. da porazgovaram. Trazio sam mogucnosti izvan ovih kojima sam pritisnut. Ne znam je li sreca ili nesreca sto to ne moze biti potpuno. Polako postajem smetljiste istruljelih jada. mrtvih zakletvi. mlado sunce. Mucicu se mislju o dobrom covjeku koji u tvrdjavi ceka smrt. poput planinskog izvora. opet sam osjetio tromost udova i spletenost misli. A u podne. srna. a mislim. vlazne tarabe. ali sam samo trenutak bio biljka. poslije ce mi biti svejedno. zaljenja. Necu da mislim na Ramiza. odjednom sam zaboravio sve. ali dovoljno da mi jutro ne bude vise blistavo. Koliko li je sati? Necu da mislim. da se raspitam. sto ne moze popraviti. cak i ono sto mi ne znamo. sta. sve sto mu treba. Vec osjecam kako zaudara. o cemu? Niko ne zna. necu moci nista da izbjegnem. da cujem stogod. Bicu radije ludi covjek. Ne mogu drukcije. S kim. prohladan vazduh. i sto je od njega daleko kao nebeska zvijezda. obuzima me tiha bezrazlozna radost. zna sve o sebi. sve je u meni jasno i svijetlo. A nisam se nasao ni s kim. Tijelo je pametnije od uma. Mislicu i zaboraviti. Do podne. Ne bih zelio da to ostanem. Ili se tijelo pobunilo protiv more koju mu je nametnula misao. I cim sam se sjetio svega.Vlazni krovovi. kao srna. Otisao sam od kuce da se nadjem s kim bilo. Kao i tolike druge stvari. vlazni sokaci. kroz svjezu vodu. zdravo tijelo. koji misli o necemu sto ga se ne tice. Tijelo je kao biljka. sve sto mu ne treba. Ne znam kako. I opet sam covjek koji se muci i nista ne zna. ali mislim. nisam porazgovarao ni o cemu. do podne. Toliko mogu. tijelom mi juri iskricava krv.

Mislice da bjezim sa skupa. ne videci nikoga. Nista od jutros nisam jeo. i pjesma. vaznije imame i vaize. Djavo vas odnio. cuje se smijeh.tice. mozda cu sazreti. pojuricu preko ljudi prema vratima da se docepam zaklonjena mjesta. Ima pravo. Dzemal se smjeskao svima. crijeva su mi burljala. jer. blizu vrata. posmatrao sam izdvojen. a kadija je prosao namrsten. Usao sam u dzamiju. Kad se dzamija pocela puniti. ruke gorjele. i veseo razgovor. zaista. muderise. zastao je i poceo da trazi bolje mjesto. sta cu ja na ovom skupu? Svi ce pomisliti da sam samovoljno upao. Uza svu zalost koju bih zbog toga osjecao. Necu da mislim na Ramiza. grad bi ostao bez pameti i bez znacaja. Mula Ibrahim je usao medju posljednjima. Podne je blizu. Ovi ljudi su mozak i snaga grada. govorio sam. i sjeo u kraj. a kad me vidio. i kad bi se kojim cudom svod dzamije srusio. zagledan u neku zamisljenu tacku pred sobom. Nije to bila pakosna vec smetena misao. . Vidio sam ih u prolazu. jer ne bi bilo pravo da se nadjem na spisku s tako znacajnim ljudima. avlija puna mladog svijeta. bio bih srecan da se ja spasem. da je najbolje gledati svoja posla. Jednom. ne gledajuci posao prema meni. ni za skup u dzamiji. Nasao sam na svadbeno veselje u jednoj avliji Vrata su otvorena. praveci se da me ne primjecuje. ne gledajuci ko sve stoji u dvoristu. govorio sam. vec na ono sto ce se o njemu govoriti. jer su svi gledali u one koji su ulazili posljednji. ni za kakvu tesku stvar. i dugo ih nosio u mislima. osjecao sam muku u stomaku. igra kolo. udara nevidljiv saz. neprimijecen. srecom. i glavnog kadiju u pratnji Dzemala Zafranije. Ne znam kada. Ako me potjera napolje. istaknute pisare. Niko od njih ne zna za Ramiza. i prozivjece tako. makar i jedini. Zasto nisam kao oni? Zasto ne vodim brigu o svome zivotu? Zasto me se tice ono sto me se ne tice? Mozda cu ozdraviti. ne znajuci. niko nece da kaze. Ili ce reci ono sto znam. Blago vama. Sad ne mislim na Ramiza. ili me neko pozvao greskom.

bas niko. samo kad mu se to prohtije. da bi pametniji od njega mogli da kazu sta misle. sto je sigurno greska ucinjena u govornickom zanosu. na cemu im on. koje mu cini cast. saopstiti. ciji su ugled. Zasto su me pozvali? Gore. cak i presvijetlog cara. ali je on tu kadijinu grubu neobazrivost prihvatio kao pohvalu. nasa gostoljubivost i otvorenost poznata je svakome. njihovi!) I pita sad. a ja sam odbio. da ga prijavi vlastima. Avdaga ce ustati i reci kako me zvao da svjedocim protiv Ramiza. Niko nije ni protiv toga sto je on drzao predavanja. Pa iako je to strasno i jedva shvatljivo. Ali uzbudjeni mozak je kao usplahirena zivotinja koju uhvati strah i kojoj se cini da je sve protiv nje. iz noci u noc. ljubazno u svoje ime. ili posljednji pandur. Taj zlikovac je sipao otrov cio mjesec dana. prstom nije maknula. zahvaljuje. moramo to reci. I niko. gdje su pravi vjernici? Gdje je bila i sta je radila vlast za toliko vrijeme? Bili smo slijepi i gluhi. koja mora da zna sta sumnjivi ljudi rade. zamolio je najuglednije ljude da dodju na ovaj skup. vec drugi. pomenuce i da mi je zena hriscanka.rekao je kadija mrko.) Taj bjesomucnik je napadao nase zakone. Znao sam da je to smijesno. Sjetice se i sijela kod hadziDuhotine. drzavu. a on je slusao mirno.Pocele su da mi padaju na um najludje misli. i poceo da govori. najkrace sto moze. po naredjenju. smijeseci se ljubazno a opet odlucno. kao da sam za sebe misli da nije castan. (A onda ih je ponovio. rijec je svakome slobodna. uspavali smo se i pustili da najgori neprijatelj govori narodu sto mu na usta dodje. u procelju. Niko nema nista protiv toga sto je on bio u gradu. pljuje na nase svetinje? Mozemo li ostaviti narod da ga truju mracni covjekomrsci? . Sve bi sa mnom mogao svrsiti serdar Avdaga. prekinuvsi lijepo izvezeni Zafranijin govor. nisu ga vlastima predali ljudi kojima je govorio. ali je pravi razlog vrlo vazan. ili Dzemal Zafranija. koji za sebe tvrdi da je student Al Azhara. pred punom dzamijom. U nasem gradu je boravio neki probisvijet Ramiz. kao najljepsi zavrsetak i tacku svojim . ali se taj bezvjernik i neznalica usudio da ljudima govori najstrasnije stvari.Nece vise! . na veliku stetu nasu i njegovu. svi ce se okrenuti da ocima probodu to cudoviste koje se zove Ahmet Sabo. Mozemo li trpjeti da svaki zlocinac. postenje i mudrost poznati i izvan naseg grada (poklonio se kadiji. to je sramota za njega a ne za Al Azhar. vjeru. a ako je istina. a ako pomene sta mu je sinoc sve izgovorila. poznata nistarija. rekao je da je po naredjenju casnog i postovanog kadi-efendije. (Eto. A vlast. sto je sigurno laz. ustalo je Dzemal Zaframja. nije ustao da odbije takvo bogohuljenje. odlucno u ime kadije. s dozvolom i po naredjenju cestitog kadije. a cinilo mi se da samo mene gleda. i on ce ga. jos je mnogo lijepih ukrasa i obrta ostalo u govornikovom grlu. a ne bi trebalo zamuciti ovoliku gospodu. sam. da ga omete u govoru. a ne iskrena misao. U pitanju je teza i vaznija stvar. koje castan covjek ne moze ni ponoviti. Povod za ovaj skup je sitan i nevazan. koji se ocevidno jos nije bio zavrsio. i nimalo mu nije nezgodno sto ga tako stidno hvale). kao da je zaboravio sta je rekao. ne bi nas zbog toga pozvali. za punih trideset dana. Zazmurivsi kratkovidim ocima. u svoje ime.

i jos besmislenije. Vjera je nepogresiva jer je bozji zakon. jer misljenje izvan Kurana nije slobodno vec nazadno. da se suprotstavljamo. Kao da smo pamet izgubili. Onaj ko donosi kugu. Nadam se da cete reci sve sto mislite. A robovanje mraku i satani smrtni je grijeh. Cijelog ovog mjeseca zavijali su psi. Kao kadijin potpis ispod svega sto je rekao. ali je potrebno reci. imena. On odlucno zastupa slobodu misljenja. . bez obzira sto ih je mali broj. Sta radi muselim. a odstupanje od bozjeg zakona je grijeh i bogohuljenje. govorite! Kad je kadija ovako umiljato dao rijec slusaocima. doduse. Iz mnogih podataka. kao posljedica siromasenja i nezadovoljstva seljaka. bez obzira sta ja mislim. ali slobodu misljenja u okviru Kurana. Zato je blistao kao mlada na vjencanju. A i mi smo neslozni. zazivajuci propast. To nije sloboda vec najgore ropstvo. da se to ucenje pojavilo. u kojem svako treba da se brine o sebi. ismijavaju svetinje. Danas je to ucenje besmisleno. niko se nije ni osmjehnuo dok je iscrpno govorio o uzrocima i predznacima kuge. i to sluti na kugu. bdije. Ne znam kako je uhvatio da je rijec o neprijatelju carstva. ali malo moze uciniti sam. kako ne bi nasjedali varalicama. kao i onda kad je nastalo. ciji su uslovi zivota bili teski.rijeciina. ne znam kada i ne znam gdje. a nesloga medju Muslimanima sluti na kugu. bori se. Muderis Rahman je objasnio korijen i razloge nastanka hamzevijskog ucenja. Mula Ismail. nastala je kratka stanka. a ni ovakve nesmotrenosti. nekako se to uklapalo u razgovor o Ramizu. koje odrice svaku vlast i propovijeda nered. bez toga nema napretka ni srece. jer svako vidi da danasnji seljaci dobro zive i da postuju carsku vlast.Vi cete reci sta imate. Mladi ljudi su posli krivim putem. . pitanje nepostovanja zakona. i neprijatelj nam je svaki onaj ko slobodom smatra slobodu od bozijih zapovijesti. da sve znamo. pjevaju oko dzamije dok se klanja namaz. gluhi narodni prvak. Tesko grijesi. ali su ubrzo dosli sebi i pozurili da se izjasne. govore ruzne rijeci. ali ovakvog zlodjela u mome kadiluku vise nece biti. a od toga neka ih sam bog sacuva! Prvi je ustao moj nesudjeni dobrotvor. kobimo sami sebe. Nisu ga zaustavili. sramoti. sigurno je opasan. Nasa je duznost da bdijemo. godina. zna. Ilijaz-efendija je rekao da mu je zao i da ga je stid sto dajemo toliko slobode onima koji je ne zasluzuju. On tu duznost vrsi u svom dzematu. mutnih izraza. ne treba dokazivati. ali tu nije pogrijesio. Smatra da s ovim naucnim cinjenicama treba upoznati neznalice i zabludjele. preziru ugledne ljude. protiv koga se mora poci u sveti rat. mozda cak i na neslaganje. Pred nama je pitanje nepostovanja vlasti. sigurno da uhvate dah. izvukao sam za sebe zakljucak. A to sluti na kugu. On ih grdi. To. rekao je. pokusava da vrati na pravi put. A sad. Muderis Numan je svoj govor zasnovao na tvrdnji da je pogresno svako ucenje kojemu vjera nije temelj. pitanje nepostovanja vjere. a bogzna je li tako. Odugovlacenje bi moglo liciti na oklijevanje.

Ne treba ih stedjeti. naib. ako drugi ne vrse svoj posao. koji nam bacaju klipove pod noge i ometaju nas u naporima da izvrsimo svoj sveti zadatak. A ja se vidite. Nece klonuti. Ima na stotine mladih Ramiza. odjednom. Stenjali su. svi. suvise mislimo na svoju korist i na dobra ovoga svijeta. treba to otvoreno reci. napadima na nekakve krivce. kao u slucaju pomenutog Raniza. Ti ljudi su otvoreni saveznici nasih neprijatelja. zahtijevali kazne i istrebljenje. bolje da nas bude malo. Ramiz je zaboravljen. A sto je mladic toliko vremena govorio svasta. Jer mu nista drugo ne treba. kad neprijatelji na nasim graicana motre pazljivo sta se kod nas desava i cekaju priliku da nas napadnu. Je li lud! Rekao je da je protiv svega sto je govorio taj Ramiz. cuti? Boji li se da ce ga okriviti zbog slobodoumlja ako nista ne kaze? Je li i cutanje sumnjivo? Ili rijecima koje ga se ne ticu. rezali. s njim je najlakse.sta rade strazari? Kao da se to njih ne tice. pa da se svi pokrenemo. zbog blagog osmijeha i lijepe rijeci za svakoga. sto su ga ljudi krili. da ucvrstimo vjeru i carstvo. vidi smisao ovog skupa u neophodnom zaostravanju borbe protiv neprijatelja. ali moli kadiju da mu pomogne. A meni su se noge odsjekle od straha. koga sam uvijek susretao s postovanjem. strogosti. Zasto bi nam rekli? Kakve mi veze s narodom imamo? Malo. kad nece oni koji su duzni. Potrebno je da stvari postanu ovako ocevidne. Smucilo mi se. i ne treba ih stedjeti. Kao sudiji. bolje da je neprijatelj na drugoj strani sanca nego u vlastitim redovima. Niko nije htio da zaostane ni za pedalj. ne cudim. kojih je bilo sve vise. jer mrzi nered i nasilje. i svi su slusali pospano. Sve se zazarilo od vatre i gnjeva. i . Zato sto nam je svejedno. Kadija ima pravo. a saveznici nasih neprijatelja su takode nasi neprijatelji. I to sada. U pocetku je govorio sto i ostali. nista nas se ne tice osim nas samih. ali dobrih nego mnogo a svakakvih. A onda je zasvirao na svoju sviralu. krivi smo mi. A zar je trebalo dopustiti da dodje do ovoga? Zar nije bolje sprijeciti nego lijeciti? Zar nije bolje mirno spavati nego cekati da zlo preraste u gore? I nije Ramiz jedan. Cudimo se sto nam niko nista nije rekao. i snene uctivosti je nestalo. Zar ce i on pridruziti svoj glas ovom bjesomucnom zavijanju? Zar nije mogao da. Samo kadija ne kaze zasto smo krivi. Tada su poceli da se nadmecu u ostrini. Himzi-efendija. njemu su ruke vezane. nabrajali zlocine. on je vec unaprijed osudjen. kupuje svoj mir. vikali. A onda je ustao bjelobradi hafiz Abdulah Delalija. ni njih ni one koji ih stede. Sehagin najbolji prijatelj. borice se dok je daha u njemu. a ne zaostati znacilo je biti strozi i tvrdji.

sebicnosti. A niko ne pomisli na nase greske. da ukazujemo na put kojim treba ici. niko se ne zacudi sto ovakvih pojava nije bilo i ranije. ne usudjujuci se da pogledam oko sebe. hocemo strahom da uvedemo red. ili govorio drukcije nego sto mislim. zahtijevamo bezobzirniju surovost. Suvise postujem i vas i sebe da bih cutao a mislio drukcije. Narod ga je sakrio. uzvikivali rijeci neslaganja i ogorcenja. Sigurno mu nije ni svejedno ni pravo. A zasto? Ne mislim da svi mislite tako kao sto govorite. Iznevjerili smo i obicnu pamet. narod svoju. ne sirite strah i izvan ovog kruga. O. da odredjujemo krivice i kazne. ko ce strozi zakon predloziti. i preko granice saljemo samo pandure. sto ih nije bilo vise. ko ce crnje nasilje traziti. pomislio sam uzbudjeno. pojedinci su se ljutito dizali.sve manje. Zasto ga je pustio da govori? Je li zaista tako sirok? Je li htio da pokaze kako svako moze da kaze sta hoce? Ili je zelio da se nesrecni covjek iskaze potpuno? Jesu li i mene pozvali. Natjeracete ih da postanu krivci. Dok je govorio. A Kuran kaze: Sve rjesavajte zajedno. pokazujemo pravac put neprohodnih trnjaka a ne put sirokih dzada. jer smo izdvojeni. bilo bi strasno kad bi to bila istina. Krivica je u nama. nepravedno odredjujemo kazne a jos nepravednije krivice. Ne vjerujem ni da to cinite iz koristoljublja. u dogovoru! Mi smo iznevjerili Kuran. i najstroze ako treba. postena ludo. ali ne izmisljajte krivce medju onima koji to nisu. ne naplacujte se za svoje ponizenje! Kaznite krivca po pravdi i po zakonima. Molim kadiju i sve vas. Rdjavo mislimo. Ali. ali se na njegovom smrknutom licu nista nije moglo procitati. I ne upotrebljavajte velike rijeci i krupne razloge da biste namirili svoje sitne racune. za ime boga. da mi ne zamjerite sto govorim ovako otvoreno. i mirno saslusao hafiz-Abdulaha do kraja. Jedino sebi zadrzavamo pravo da mislimo. duboko vas zalim. jer se ne trudimo da dobro uradimo ono sto smo proglasili svojim pravom. Kad je sjeo. I ne krivicom naroda. Ovo nije jedna drzava. mi stvaramo svoju. zar vam nije jasno? A mi sad trazimo jos vecu strogost. bezobzirnosti. Eto zasto je jedan buntovnik mogao govoriti ljudima toliko vremena a da mi to ne znamo. ali ih je kadija umirio odlucnim pokretom ruke. Odgovorniji smo pred narodom i pred istorijom nego sto i sami mislimo. po cemu ce nas narod zapamtiti? Po strahu koji sijemo? Po bezobzirnosti kojom se branimo? Po teskom zivotu o kojem se ne brinemo? Po praznim rijecima koje prosipamo? Takmicili ste se ovdje ko ce tezu prijetnju izreci. niko ne pomenu dublje razloge nasih nevolja. bilo bi nedostojno zvanja koje vrsite. u nasoj oholosti. nastao je tajac. Granica se uspostavlja izmedju nas i naroda. Je li to ikome dosad uspjelo? Jeste li kadgod pomislili. Izmedju tih dviju drzava nema mnogo prijateljskih odnosa. u hiljadu glupih navika bez kojih ne mozemo zamisliti zivot. Je li to onda iz straha da se ne zamjerite nekome ko je iznad vas? Ako je tako. misleci da cu izgovoriti ono sto se ne smije? .

cak ni vezrir.Ja? Sta to govoris! . Mula Ibrahim mi je neprimjetno klimnuo glavom. Zar hafiz Abdulah nije govorio isto sto i ja? I jos gore. hafiz bi prosao gore nego ja. Pomislio sam da tjera segu sa mnom i s Ramizom. da se ne guram u uskim vratima sa sirokim ljudima. . duboko mu se poklonivsi. jer sto god mislio ne smije reci. A znas da sam se bojao da ti ne ustanes. Odlucio sam da sacekam dok svi izadju. Iako se ne slazem s Ramizovim misljenjem. Ti sa zadusna baba. i koji su spremni da brane istinu od svih neprijatelja.Ti. i odmah se okrenuo.Sjetio sam se sijela kod hadzi-Duhotine. poslije ovolikih prijetnji? Ili misli da mi je u ovom trenutku paznja potrebnija? Razmisljao sam da li da podjem za njim. kazna je smrt. . Izlazeci. mada ne vjerujem da je mogao ista drugo ocekivati. Mogao bi ga spasti samo jedan jedini covjek. Pred dzamijom se Dzemal Zafranija oprostio s kadijom.Zasto bih ja ustao? . da ga upitam sta misli o ovom skupu.Zar se ne bi mogla traziti milost. i njegove stare kosti bismo skupljali u vrecu. uvrijedjenom mnostvu.Drago mi je da to cujem. Sacekao me.Sta ce biti s njim? . ni kadija.Niko mu sad ne moze pomoci.Ima. trepnuvsi ocima. Ako to ne cine oni kojima je to duznost. Strah mi je ledio kosti dok sam ga slusao u ovom uznemirenom. Rekavsi da ce o ovom razgovoru obavijestiti valiju i sve vlasti. Dvadeset-cetiri su mu godine. .Ko je to? . ohrabrio me sto mi se javio. i ta jedinstvenost ce nas podstaknuti na vece napore za ocuvanje i ucvrscenje svega sto nam je sveto. zahvalio nam je i otpustio nas kuci. Ali. zaista.Zato sam te i zvao.Sigurno ti je zao Ramiza. .Za ovo sto je ucinio. kadija je zavrsio razgovor. Ne ustavsi.Sta kazes o ovom razgovoru? . Zar mu nije opasnije da mi se sad javi. rekavsi da je. Razlike u misljenjima nije bilo. . Da nije bilo kadijinog zapovjednickog pokreta rukom. . ucinice ljudi koji opstu korist pretpostavljaju svojoj. . . . ili da ga ostavim na miru. a mozda se toliko uplasio da i ne misli nista. Sigurno je zadovoljan ishodom skupa. bez obzira na neka usamljena pogresna misljenja. . nasmijesen. . skup pokazao visoku svijest i opravdao njegova ocekivanja.Zao mi je svakoga.Ima pametnih ljudi. zacudo. ni muselim.

pa bi na zemlji vladao raj. odlazuci odgovor. Da se sam odrekne svega sto je govorio. i mogao bih mu reci sto drugi ne moze. pusticemo ga. drzeci ih na okupu. on ima spreman odgovor na sve: . A on ne smije ostati mucenik. Onda sam mu ja blizi nego drugi. da je bio licno ogorcen i tako se svetio. samo zalim sto ljudi nisu andjeli. Zlo je privlacno. i bas je to imao u vidu kad se sjetio mene. jer bi Ramiz prema istomisljeniku bio tvrd i nepopustljiv. suprotstavljace ih svakoj teskoci i svakoj nevolji. ne dajuci mi vremena da se snadjem. kiselkast. i blize je ljudskoj prirodi. da ja i nemam nikakva misljenja. nismo prijatelji. to ili slicno. ali kako sebi da ne naskodim? Rekao sam. Neka ode u dzamiju i kaze ljudima da je pogrijesio kad im je onako govorio. Okretalo mi se u glavi. Ne treba da se plasim. u stvari. trazili su da govori cesce i na vise mjesta. Kako? Jednostavno. dah sam osjacao. Niko drugi ne bi mogao. a moze postati pogubno ako se predstavi kao jedino dobro. Jesam li primijetio da ponekad lakse razgovaraju ljudi koji ne misle isto.Vidio je to. Treba mu skinuti oreol mucenika. kao uplaseni vrapci. meni je otkrivao svoja osjecanja. Prijatelj sam s tim studentom. a sad je razmislio o svemu i. Zafranija nije kao ja. Priblizio mi se toliko da me gotovo doticao usnama. Dobro. moramo zatrti sjeme njegovih rijeci. Zna i to da se ne slazem s Ramizovim misljenjem. Zar nas dvojica. ni njegove rijeci posijano sjeme. svejedno sto ce vrijeme opametiti vecinu zavedenih.Tezak je strah od smrti. i to mi je cudno. bio je ubjedljiv jer nije morao da bude obazriv. nismo dokaz za to? A evo sta bi trebalo da ucinim ako zelim da ga spasem. Zna. Za dobro i ljubav treba izrasti. kao posten covjek. zali sto ih je upucivao krivim putem. obecavao je mnogo jer nije morao da izvrsi nista. Njegova slava postace veca. cudno je da mi je povjerovao. ponavljace ih kao molitvu. (Sve mu je ispricao serdar Avdaga. kao da je saptao mome nosu. morace otici. Ramiz je ostavio prilicno traga u gradu. i sad ce ih prepricavati. ako nisu neprijatelji. da ne iznikne nijedna rdjava posljedica. mozda. Dzemal. kao da zelim doci do daha: . govori dobro. Pa i to je dobro sto se ne slazemo. i ljudi su ga slusali kao mesiju. i jak istocnjacki miris. Ja treba da ga nagovorim.) Ramiz je drugima izlagao svoja uvjerenja. sto je svejedno. kud koja. i pozurio da mi objasni.Ne vjerujem da ce pristati. Znam sta treba da kazem. Ljudi su zapamtili njegove rijeci. moj Ahmete. treba se pomuciti. ili vjesto. po mome stvrdnutom licu i zacudjenim ocima. zato sto je u ocima naroda zrtva a ne krivac. . ali se nikome nije povjeravao kao meni. zna da smo razgovarali o najobicnijim ljudskim stvarima. Samo. Sta da kazem? Kako da se izvucem? Uvijek traze moj odgovor iznenada. To nije cudno. kako izgleda. da ne odlete bas sad. Zlo nosimo u sebi kao izvornu strast. i ja. Ako to kaze. lakse je nagovoriti ljude na zlo i mrznju nego na dobro i ljubav. on. jedva sam sabirao misli. nece moci ostati ovdje.

i lako. pricajuci mu dirljivu pricu o mladicevoj kuci i djevojci. Ili mislis da nije? . dokaz ce im biti njihovo uvjerenje. i da se budan bez misli i bez muke. nadam se.Javicu ti sutra.Mogu li malo da razmislim? .Zasto? Ne cinis nista rdjavo. ali je neobicno. .Meni da pomognes? . jer ga nisam prijavio. Zasto bas mene izabra da mi nikad ne bude dosadno? I uvijek moram da rjesavam nerjesive zadatke. bio bih saucesnik i krivac. i da mirno spavam ljetni dan do podne. O.Ziv. Znaju da mi nije pricao o kuci i porodici. upetljace me u Ramizovu krivicu. Ako ne bih rekao. E bas sam nasao koga cu ganuti! Sta da radim? Ako odbijem Zafranijinu ponudu.Sam kazes da ste bili vrlo bliski. produzetka nema. A valjda ni on. samo na jeziku. kad bih mu to rekao. Spasavas mu zivot.Jest. .Covjecnost ti je. Ali kako da mu izadjem na oci i predlozim da se odrekne svega sto je govorio? Nije vazno sto ce odbiti. . . Mrtav. A volio bih da mi malo bude i dosadno.Onda. dokaz ce im biti moje priznanje. nece me postedjeti.A ako ne pristane? . kao treci brat u prici. i da ne mislim na sutrasnji dan sa strahom. opet bih bio kriv.Ostace ovdje. Branio sam se pred serdar-Avdagom. Ako bih je rekao. Ne mogu. i glatko. a otkrio upravo ono sto njima treba. A pravo da ti kazem. ali nije najgore. ni izlaza: ne bih mogao da podnesem njegov uzasnuti pogled..U progonstvo? . sta ces jos navaliti na moju glavu! Nije ni najpametnija. .Grijeh mu je tezak. sam je rekao. izgleda. Ne volim surovost. pristajes li? .Ni ti ne vjerujes? . . nije najteze ni sto cu opet biti prepusten Zafranijinoj milosti. . . boze nepravedni.Nije rdjavo. a odbice sigurno. ni najgluplja. Toliki krivi i nekrivi prozive zivot neprestano zijevajuci.I za njega je bolje ovako. Ne volim ubijanje. Ne volis ni ti. i u zamisljanju uvijek tu zastanem. . Zaista! To je pecinski nacin rjesavanja sukoba medju ljudima.Ne znam. i tebi sam htio da pomognem. .Bice ubijen? .Vjerujem dok mi treba. Ko bi povjerovao da ti je pricao samo o kuci i djevojci? . tesko mi je da se odlucim. i ucinice sve da iscijede iz mene istinu. Jest zlo.Bices pametam. nikako ne mogu da podnesem. .

Mislio je na muselima. prihvaticu njihovu kaznu. ne bih to mogao reci. . Nudis mi zivot i sramotu.« Kako mogu traziti da izda svoju misao? I ja bih poslije toga mogao postati sve. kao slavuj? . iz navike. zbog sebe. Ti mi nudis da narod pljune kad cuje moje ime. zasto bih stedio tudju? Sta bi me sprijecilo? Kad ne bih imao casti ni savjesti.rekao bi njegov prezrivi pogled. kao rasuti konci. nude mi smrt i cast. kad sam posao ovim putem. . I sta bi bilo od mene kad bih te poslusao? I ti bi se morao uplasiti! Sve bih mogao postati. A njegov pogled bi bilo strasniji od svega sto bi odgovorio. lupez. primoran. opet se medju njima stvaraju neraskidive veze. A opet sam saptao. koji pjevas samo za sebe. pomocnika nije bilo iza pregrade. Ne trpe se.Na koga je kadija mislio da nije izvrsio svoju duznost? Bojao sam se da nece odgovoriti. postenija je od tvoje ponude. Mislio sam da imas dusu. . . Ne mogu ni jedno ni drugo. krvnik. Kad bih sebe ubio. Svratio sam u Mula Ibrahimovu radnju. »Zar i ti. samo nista dobro. ako s nama bude strazar.Mislio sam da si covjek. Vucibatina. Namjesta mu krivicu. i zbog svega sto sam cuo u dzamiji. ipak. Uvrijedjen.Sta bih mu rekao? »Zao mi je. natjeran sam. postidjen. ubica. sve bi mi bilo dopusteno. zaprepasten. ako ga unistim. A izabrao sam tu mogucnost davno. Izgledao sam mozda suvise potisteno. Putevi su nam izukrsteni. trazim dobre ljude. Odgovorio je. Zar sam mogao i pomisliti da cu zbog nepoznatog mladica prezivjeti ovakvu muku? Ako ga ne izdam. izdacu sebe. pjesnice. bjezim u samocu. Ne. Oni su bolji od tebe. i jesu. Mislio sam da su ljudi izdijeljeni. unisticu sebe. . »Bilo bi za tebe najbolje. zasto ne bih i drugoga? Kad bih pristao da mi prebiju kicmu. Kad mi je tesko. Postidjen. Nude mi da me narod zapamti po dobru. a eto. samo nista dobro. a trecega nema. Kad mi je jos teze.Prijeti i drugima. ne bih smio. zbog mene. Spremao se da podje na rucak. Mogao sam onda bolje unovciti svoj zivot.« Ali on nije zelio da njemu bude najbolje.« Ali ako ne budemo sami. ali nisam mogao da ne upitam.

Posavjetuj me. Tijana je uzbudjeno razmisljala: . Odbice.Znao je sta ga ceka. Mula Ibrahime.Kako cu mu pogledati u oci? . i po meni.. . nije rjesenje ni smrt.Reci ces im da je odbio. Usput ce mnogi platiti. Sve sam ispricao Tijani i njemu. da se ne rasprsnem.I tamo bi te nasli.Razgovaraj. vise je reda. . . . Kod kuce sam zatekao Mahmuta. Da porekne sve sto je rekao. najradije bih se vratio nad svoju rijeku. . potrosio je sav novac. odmah. . Dvije muhe jednim udarcem. onog sto sam ocekivao.Mula Ibrahime. Kako da ga puste? . Pustili bi ga ako to ucini. traze da razgovaram s Ramizom.Nece pristati.rekao je Mahmut ogorceno. A onda su polako zamijenili mjesta i obrnuli misljenja.Mislis? . Po njemu i njegovom strahu.Doduse.Ostace ziv.Lijepo. Svugdje ce me naci. i skrusen je kao i ranije. Svakako ce ga ubiti. A Tijana: . .Kako bi mogao toliko uvrijediti covjeka? . Nema mi spasa. bogami. . Reci mu: moje je da ti predlozim. . . Mahmut se ceskao po cekinjavoj bradi: . Kako mu mozes reci da ne bude ono sto jest? Tako smo ostali na pocetku. gotovo s vrata.Napravili su od njega strasilo. i nije se bojao. a to je najvaznije. tvoje je da odlucis. ni na cemu. red bi bio savrsen. svakako.Sto je vise straha. a kriv je muselim. Odgovorili su potpuno suprotno od. poljuljan. toboze.Red je.Zasto uvijek prijete? Zar ljudi nisu dovoljno uplaseni? . A.

Ba sta onda? Zar je to razlog da objesite nos? Ocekivali smo jednog covjeka. Mahmut je izrazio misljenje da ce me oni ostaviti s Ramizom. salje ga Dzemal Zafranija. boze . A ja cu dovesti Avdagu da vidi. Odakle da groznica dodje bas danas? A sacekali bi da prodje. Toliko sam mogao uciniti i bez njih. a rjesenje nismo nasli. razboljecu se i bez sirovog krompira.Oh. kud me odvedu.Vidi ti nevolje . Odredjen mi je za andjela cuvara. Unio je u nasu sobu svoju lijepu plavu. na velikoj sam ti nevolji. Mozda cu na tom putu odluciti da li cu se poniziti ili unistiti. Volio bih da ga djavo odnese. i kad bi povjerovali. . neka ga. Tako smo dugo grickali tri posne misli. Ne mogu jesti sirov krompir godinu dana. Sehagin momak. vec neocekivano Osman Vuk.vajkao se Mahmut. svoj smijeh. Tako nekako. Ali nije usao nerado ocekivani crni andjeo. ne bih mnogo dobio time. Ali njegova nemirna misao ne moze da ostane na vajkanju. rastavice nas samo smrt. Cekao sam da dodju po mene. to mi se ucinilo prihvatljivo. od neizlaza. Ali ga pamtim i drukcijeg. Zaboravio je da je Ramiz u jos vecoj nevolji. a nisam ga vise ni trazio. 12. Tuga i bijes Ni sutradan nisam nasao izlaz. Je li ti zao sto nije dosao? Nimalo. brate. ali bih volio da ne bude moja.. po mene. i mozak je mljeo uprazno. vjetrovima opaljenu glavu. Ne znam cija. zeli da nadje izlaz: . spasavaj.uzdisala je Tijana.viknuo je u smijehu. pa ce ti vatra skociti kao u najvecoj groznici. kad vec ne moze da bude drukcije. svoju povrsnu i sasavu narav. bio sam uvjeren da je serdar Avdaga. Pa sta mogu. U nevolji. Sta vam je? Ko da se molite nekome za dusu! . Ali. pa cu mu reci: tako i tako. od muke. Otupio sam od nekorisnog razmisljanja. Kad je neko pokucao na vratima.Kako bi bilo da se razbolis? Pojedi sirov krompir. da me povedu. . badava. ali mi je lakse sto nisam sam. od straha.

jedva govori. . misli. Ako ti nije gadno da opeljesis budalu. A on.odgovorio sam oprezno. na kakve sam ja ovo cini udario! Nista zlo nisam mislio.Ama. . u kafanu. nadji ga. Dodje mi jedan trgovac. neka mu bog pomogne.Dobitak dijelimo. nije greda. . . sta vam je.Koga to Sehaga poziva? . Tako i tako. ljudi. .Igras li cesto? . Jesam svakakav. sta cekamo! Polako. umrla mu bogata tetka i ostavila mu bogato nasljedstvo. Za danas mi je dosta nevolje. prilicno je jasno govorio zasto bi volio da me nije nasao kod kuce. gleda u hrpu dukata..rekao sam ljutito. A ja zurim i bojim se. ali los nisam.Duga prica. budala. I jos mi je priprijetio da nikud ne skrenem. Sto dukata. Na razgovor. hoce drugi. a onda. Opasan kockar. kao da je znao sta mislim.Neka ti bude. smijuci se.Ne igram bas cesto. nizasto za lijepu rijec. veli Pjevo. . Koliko vi imate? Mi se zaprepastismo. Zacudio sam se: rekao je to Tijani. prijatelju? Sta sam ti ucinio? . A zasto na vas da se ljutim? Nemojte ni vi na mene. velim mu.Sad mi se ne ide. . . vidim da je sve sreca.Ne bi bilo strasno ni da si nas mimoisao . djece mi moje! . sta ti je Sehaga kriv? Hajde. Ako necu ja.Uvijek sam kod kuce . Hajde. .Stigao jutros neki Brcak. Te odem po Muharema Pjevu. okrenut Tijani. hocemo li Sehagi? . te glupi sljivar potegao u Sarajevo da to spiska. pricuvajte se.Jesam. mislim ja. i pruzi mi ruku. veli.Sam je trazis.Ma jok.Ko je to? Sta hoce? . da . . Kako je u nju gledao sinoc? Sta joj je govorio samoj. nasmij se. Ne vjerujem da ces mu ostaviti i za trosak do Brckog. nisam ponio vise. cujem.Ne volim takve sale. koga bi drugog! Tako je rekao: pozdravlja i moli. veli: Ja imam jedno sto dukata. . da te opet necu naci kod kuce. Nije mi gadno.Znas ti dobro sta si ucinio . velim. covjece bozji! Kockao sam sinoc. jado. vec sve sto imas. kao ovih dana. kaze Brcak. njega sam smirio preksinoc.A ko to zna. sljivar. kad ovako govori preda mnom? . . Ponesi stogod para.Kunes se u djecu. u pocetku cemo malo gubiti. Bogme. . . neces izgubiti neku paru.pitam ga. i da te svakako nadjem.A zasto kazes: budala? . Sehaga te pozdravlja i moli da dodjes do njega.Zasto. Osim kad se naljutim. ja sam dijete prema njemu.Tebe. da se sljivaru osladi. veli: .Zato sto nisam pametan. Nikad covjek nije dovoljno pametan.umijesala se Tijana mirno. Eto. citavo bogatstvo! Vidim. .Moze i pjeske.Zasto? Ako si se na mene naljutio. al ono sto sam igrao. je li u redu? Onda. I nadjemo se u Kamenom hanu. Ko da bi bilo strasno i da te nisam nasao kod kuce! Njegov zadivljeni pogled. A ako i izgubim neku paru. snaho! Ali zlo nisam mislio. A Brcak. Ako me bude pratila. . Pjevo nestrpljiv. jer ih sigurno nemas. Jesi li do nas poslom? Bio si i sinoc.

. Osman je to primio na svoj nacin: . Uzalud smo hukali u kocku. i pita da se opet nadjemo. i Brcak prestade da gubi. Tako nas sljivar udesi. a sve trci.porazgovaramo ko ljudi. Zasto da samo mi ispadnemo budale? Zato kazem: dosta mi je nevolje za danas. vec sad. . odmah. jer niko nije rekao tacno vrijeme. Pjevu za sat. Nesto se odjednom desi. . a ja se pocnem smijati kao lud. Uzalud ga je opominjati.pristala je Tijana. .U redu .S dobrim ljudima nista nije steta. . Na sokaku mi je povjerljivo klimnuo glavom. hrabri nas: .cudi se Pjevo. da je on uzeo meni a ne ja njemu. Sto god mi bacimo. samo se smije. Kao divljac na lovca. I dize pare. A meni cak ko i zao. Sehaga te ceka! . da se sklonimo od vjetra sto je otkidao listove sa sljiva. Kako uvijek bacis ono sto hoces? . i pocesmo igru Pjevinim kockama. vec sto ce se cuti.smijesi se sljivar dobrodusno. Brcak samo klima glavom. Glavno je da nema varke. a i mi smo precutali svoju bruku.Hvala. jos nam porucuje jelo i pice. obnosili je oko glave. on baci bolje. . al volim i da igram. A Pjevo i ja se gledamo. pobolji od nas! .Kako se ne bih smijao! Zar ne vidis da smo ispali budale? Kakva tetka.Zar ti nije zao da uzmes covjeku pare? . i rekao da svakako dodjem. a mi ga zamijenismo. Dok nisam ofercio.Pa. .Sta je to? pita sljivar veselo. ponekad se ovako zabavim . odmah sam opazio da je u kocki olovo. da znam. nije lud da te dugo ostavlja samu. naivan nekakav covjek. snaho. pa moze biti kad god se .vice neprestano. . Osman je odredio da to bude danas. ali me nije danas pozvao. Poslije ste vi gubili. rekoh. pa smo sjeli na perde. Uveo me u dzamijsko dvoriste.Ti drugome juce.kaze Tijana. Jest. kad kazes.Sve treba pokusati. prije nego sto se vidim sa Sehagom. I svrsiti se zacas. al nista. cini mi se. volim da uzmem paru.Pravo je. nije mu toliko krivo sto je izgubio. i jos priznade da se onaj trgovac sam ponudio da nas navede na njega. razgovarao s Mula Ibrahimom o meni. Sta to bi. . Vidim. Pjevo ode i pozajmi jos od handzije. . dugo muckali u saci. I neprestano nosi. gubio sam.Lijepo si nas osamario. veli. dobar ali glup. Ispricao mi je cudnu pricu. . sta uradi od nas glupi sljivar? Pjevo grize usne.Tako ti i treba .Nemoj ostati dugo.Okrenu se sreca! I zasta se okrenula. al mi nije drago. i da vuce na vece brojke. Mene je opuhao za pola sata. Onda. al daj da makar stogod usicarimo od tebe. Pravo je. A on ce se vratiti brzo. A ovo ce sve svrsiti zacas. Mozda. on tebi sinoc. on ne moze bez ludosti.Pravo da vam kazem. veli.Ja.Vidi ti cuda! . . Ahmete. i rekao da ce mi ispricati nesto. Zamolili smo ga da cuti o ovome. Jos nam na kraju ostavi neku crkavicu. prevrce ocima. odmah poce da gubi.Sta ta je? Sto se smijes? . ne mozemo sebi da dodjemo od cuda. snaho.Pa idi ako te ceka . istina.Ne sutra. hocemo li ? .kazem mu. kakvo nasljedstvo! Ovo je pravi kockar. . . Da vidim koliko vi imate? Mi jedva sakupismo pedesetak dukata. Sehaga me nije pozvao.Doci cu sutra. da imamo za pice.

ne zna ni kako je ostao ziv i dosad. zasto! Moze se piti i bez razloga. Ne govori o tome nikome. govori. a zna sta mi je potrebno. A jednom ce presvisnuti od te muke i od tog trovanja. mladost. Pretrpjecu. jer niko ne zna da ucini dobro kao Sehaga.Zasto pije? . kao da odgadja da kaze razlog. pa hajde de. u rat. pa kad ne moze vise da izdrzi. to nije kao kod drugih ljudi. Niko ne zali manje svoj zivot nego mlad covjek. Zato je i dosao po mene. krv. ako bog htjedne. Upitao sam. A kad on pocne piti. presit.Sta je? Kazem to usput. jedinac. razmazen. ne znajuci sta je tesko. sve vise se hvata za zivot. a da pomognem i Sehagi. I naljutio. kakva je ovo napast! . sveti razlozi. idu neki njegovi drugovi. ali jok! Vec ode nekud. niko. ne znajuci sta je ruzno. a poslije. . ali bi njegova zena imala sve sto zazeli. talambasi. mogu i ja. i nije tesko znati. ali Sehaga ima debeo razlog. I niko ga odvratiti ne moze. ni da cuje. u jednakim razmacima. sin mu je. A ocu zao. cim sam nezaposlen. da mu pomognem. a neko mu napunio zelenu glavu velikim rijecima. Ali badava. pa i smrt. i nijednom vise. Kad je Sehagin sin navrsio osamnaest godina. ali se druzio samo sa starijima od sebe. vise nema. Rijetko vise. Jedinca. kao ovo sad.E. Izgledalo je da ce mu plamen suknuti iz ociju. . Tako cini tri puta godisnje. zamoli oca da ga pusti u vojsku. Osman. pa navalio da izgubi i ono sto se samo jednom ima. nije rat bajramsko pucanje. nije mogao. On bi ubijao. kao prorijedjene mjeseceve mijene. i nije ni krio tu ljubav. Mozda i sebi. vene u sebi. Kao da okolisi. Tako tri puta godisnje. ni prijatelji. a njemu treba. Imao je. u neko selo ili u drugo mjesto. veli. pije. izgubi se. prljavstina. evo vec dva dana. ako treba. zbog njega je osjecao radost sto zivi. Kad covjek ima onako lijepu zenu. pomoci ce mi on. Ako ga zaboravi. Kad mogu toliki drugi. ni zena. samo povraca i pije. A Sehaga se raspametio. mladic zivio kao riba u ribnjaku. smrt. sto vise stari i sto manje ima razloga da zivi. O majko moja. vec blato. u nevrijeme.Opet ti! . vec svasta uz drugove. Trpi. nikad ni kap ne uzme. nisu drugovi jedini razlog. da zaboravi. onda tri noci i tri dana spava kao mrtvac. spava i opet pije. podje u pijanstvo. vec da bog sacuva. Sehaga pokusa da ga urazumi. Da pije kod kuce. bajraci. kaze ludi mladic. ponovo: . nista ne jede. Ne ljuti se odmah! Da ti kazem o Sehagi! Velika je nevolja sa Sehagom: prestao je da pije mlijeko. i djecak samo sto nije izludio od odusevljenja.Zasto pije? . sve.dogovorimo. ne smije biti sirotinja. A to ne valja. To je znak da ce poceti da pije rakiju.Nisam znao da ima sina. baca novac. gladovanje. osam dana tako. I poginucu. E. . zbog njega je osjecao radost sto stice. poznati ga ne mozes. sto prije. surovost. doduse stariji od njega. i vrati se kuci procijepljen.Zbog sina. Ali.

niti bi ko znao. a umro je dok su ga nosili kuci. Uskoro se desilo ono sto je Sehaga predvidio. Bojim se za njega kad pocne da pije. i namrtvo prebili. optuze Sehaginog sina da ih je nagovorio na bjekstvo iz vojske. skoci s prozora i prikljuci se vojsci koja je odlazila. ako progovori. mozda je i bolje da ga ne vracamo u onu prokletu zemlju. za sto li ludu glavu izgubi! Da si se tukao za svoje zadovoljstvo. cuti. u Besarabiji. valija je duzan Sehagi hiljadu dukata. s jacije. zasto li pogibe. A zasto sad. niko nije znao gdje je. mrze i oni njega. udesice da ga snadje kakva nesreca. hafiz-Abdulahu Delaliji. ali je meni stalo do moga sina. da obamire. halal vjera i njemu i tebi. narocito ljudima od vlasti. Jos rece da se ne kaje nizasto. ali mu nista ne mogu. kopcu. Kod Smedereva trojica pobjegnu i prijave se vlastima. Bio je ziv kad su neki prolaznici naisli na njega. I oni. Mladoj budali nije stalo do zivota. po osam dana. poceo je da pije. sebicni sine. mladica su strijeljali. a cijeni ga i bez toga. Sehaga umalo nije svisnuo. ubice te kad mu svoj posljednji zalogaj das. I svi cemo izludjeti od straha dok ne saznamo gdje je. Suvise mu ljudi duguju. njegovog imena nije bilo. rekavsi da se kaju sto su to ucinili. A mladic se iskrade. Bjegunce su isibali i vratili u rat. mogu ti narediti! Danas si odusevljen. da nadjemo grob. I eto. kako nisu culi kad je preskakao zid. Mladic priznade sve i primi krivicu na sebe. Vlast pohvata i ostale bjegunce. mladicu je brzo dosadio rat. kao da je ocu jedna smrt laksa od druge. Onda smo otisli u Smederevo. . bjezao sam. da ga otac ne bi nasao i. da pobjegnu iz vojske. Pa dobro sto sebe unisti. moleci da njih ne kaznjavaju. samuje. sacekali su ga hrsuzi kad se vracao iz dzamije. uzasnuo se zbog ubijanja. ne bi bilo tesko. nikog nije htio da vidi. On tada kaza svoje pravo ime i zamoli da obavijeste njegova oca da je poginuo u borbi. da je zbog djevojke iz pjesme. pa te neko ubio. ne mogavsi vise podnijeti napore i strah. ali je ime promijenio. Ujutro nadjose praznu sobu. ovdasnjih. ali sto mene ubi! Uzalud su ga molili da se smiri. putovali nocu. htio je da bije momke. za razbojnike. Izdace te kad mu najvise ucinis. I vratili bi ga. uzalud smo raspitivali. opet ce u pice. zaobilazili gradove. makar bio i budala. Osudjen je na smrt. sutra ces plakati kad te napadnu vaske. a on ne zuri da naplati. drzi ih u ruci. za otimacinu tudje zemlje! Pa kako je takav smrad mogao da zaludi tvoje cisto srce? I zasto nisi. izbjegavali vojne jedinice. da je zbog druga iz zivota. ali. ne misli sta ce reci ni uciniti. Ali mladica nigdje. jurili smo na sve strane. Blesavi sine. a oca obavijestili da mu je sin pogubljen kao vojni bjegunac i izdajnik domovine. jer je otisao bez oceva pristanka. nikako nasem covjeku. a jos mu nije vrijeme. sakalu. kako ga nisu vidjeli. kao da je u tudju vojsku prebjegao. Pregledani su svi vojni spiskovi. Sehaga ko lud. veli. Poslije smo saznali da je bio na Baba-dagu. Da je bogdo ni ja nikad vidio nisam! Kad se vratio.neces. I zatvori ga u kucu. I kao da je malo senuo. u nevrijeme? Sinoc se desila nesreca Sehaginom najboljem prijatelju. mrzi ljude. grdio ga mrtvog. i od valije je trazio da mu se sin vrati. ogadila mu se grubost. Ali. svi do jednoga. kad si dosao pameti? Kako si mogao da se pouzdas u te ljude? Mogao si se povjeriti zmiji. nesrecni sine! Za djeriz. vratio. ludi stvore! Kad te ne mogu urazumiti. te nagovori desetak vojnika. do potpune besvijesti. sta je ovo. Da je zbog zlatne jabuke iz price. jer je rat najveca prljavstina ljudska i najstrasniji zlocin. zalio bih ali bih razumio. Suvise je mocan i ovdje i u Carigradu. jedinom u gradu. Lutali su. grdi sve odreda. Svejedno. Na vrh glave se popeo svakome. skrivali se. Kad dodje sebi. rekao je Sehaga. i tako se bjezanje pretvorilo u dugo mucenje. i zatvori u tvrdjavu.

dok je starac govorio. . nije slucajno. Rekao sam da dolazim po njegovom naredjenju. da mi postane zastitnik. bio je i kod valije. Ucinili su to isti ljudi koji su i mene kaznili za nezeljene rijeci. Sad ce se slagati sa svakim.I koliko si godina imao. . ne pije mlijeko. kad ja postanem veliki vezir! Od tog praznog obecanja Sehagi nije lakse.Pomeni rat . i sigurno zna sta radi.preporucio mi je Osman. . prijetio kadiji.Znam . Privesce ih. moglo bi se lako desiti da se zabavi oko mene. on. ali vrijedi i pokusati.prekinuo me. A vrlo sam pogodan za ovu priliku.Sehaga je jutros bio kod kadije. a sad se. ali neka bude. a Sehaga bi se odusevio svojom velikodusnoscu.E. oni zale i cude se. HafizAbdulaha ne pominji. doduse. Cuo je kako Sehaga razgovara s Mula Ibrahimom o meni. Ispalo je da sam vrsnjak Sehagina sina.Nije se slozio da se zavedu stroge mjere. sprema se na bjekstvo. da bi se sjetio sina. . a eto. gledao me blijedo i bezvoljno. Naivan. i obecali su da ce traziti krivce dok ih ne privedu sudu i zasluzenoj kazni. Osman Vuk nije glup. Zeli da me poturi Sehagi. evo. cak i ne pokusavajuci da zaustavi misao na meni. Kad sam pokucao na Sehaginim vratima. i da sam ista budala kao i on. tudja zrtva. Smijesno je poimisliti da i ja mogu biti lijek za neciju ranu. tako mi je saopstio Mula Ibrahim. zovem se Ahmet Sabo. ali nista ne znaju. . bio sam pisar kod njega.Juce je govorio u dzamiji .rekao sam tiho. vise nece govoriti. Sjedio je na seciji. samo su kod hafiz-Abdulaha pretjerali. ja bih iskoristio njegovu slabost. i najmanji trn bi me prokrvavio. Vikao je pred valijom. da ga zaboli ono sto je proslo. cak mi se ucinilo da mu je tesko sto sam dosao u ovaj cas. kad za njega postoji samo njegova tuga. ali se nije obradovao. sad cuti. Ubili su mu prijatelja. bez posla. zna kako sam blesavo ispao zrtva. slucajno sam se sjetio hadzi-Duhotine. Dobro bi to bilo i za mone i za Sehagu. da zaboravi. bespomocan. da smo u isto vrijeme bili u ratu. javio se i rekao da udjem. ili njegova starost nije mogla da izdrzi koliko moja mladost. . dan nije mogao proci da se ne sretnu. kako ne bi mislio na svjezu prijateljevu smrt. Osman nada da cu ja pomoci Sehagi. i sad vise nema nikoga. Mozda samo pokusava. Posao sam. Onda mi je objasnio zasto je dosao po mene. pravi puz golac. nadajuci se da ce Sehaga meni pomoci. . Ni na strasno pice. ali Sehaga ne zna a i svejedno mu je. Zaprepastio sam se zbog te cudne price a jos vise zbog strasne vijesti. Da li se to vec ostvaruje najavljena strogost? Ili se produzava stara surovost? Juce.

Treba se odluciti. Ne. .Nije ni lako.Ne volim da budem na smetnji. Ili ih je sastavljao u nerazmrsiv cvor. istaknutih zila. Neprestano ih je pomicao. na prostirku pored sebe. i snazno stezao. u vitki jablan sto se ljuljao na vjetru. da ga pricom oslobodim straha? Ili se on tako oslobadja mene. da pusti uobruceno srce iz zapta.Ne volis da budes na smetnji.To nije tesko postici. kao da sam sebi zadaje bol. Nemoj o ratu! Hoces li da pricam kako sam trazio posao? Pricaj. Zelio sam da mu dodirnem clanke pocrvenjele od naprezanja. dugih prstiju. zatekao si me u rdjavu raspolozenju. odbacuje. Sehaga? Nizasto. osjeca se njime ponizen. i ponudio mi mjesto pored sebe. . da ga ne bih jos vise povrijedio. ne priznaje. a opet krhke i nesigurne. . pomogao mu da se opusti. Svoj bol on mrzi. da zaplace.Zelis da pobjegnes od moga mracnog lica? Zar tako lako odustajes od onog sto zapocnes? . Treba li da budem dadilja ovom pedesetogodisnjaku. Mozda bi ga prijateljski dodir oslobodio unutrasnjeg grca. . Kako onda mislis zivjeti? . Uzdrzao sam se. . O ratu? Svejedno.Sirotinjski. ako hoces. kao da nekoga davi. da ga smirim. Zasto. na prsa.Oprosti. A onda se okrenuo. . A iznenadi se kad vidi sta ima u vasoj glavi. Suvise je tvrd.Doci cu drugi put. Svojim nemirom otkrile su mi njegovu uzbudjenost. Je li to stisnuo zube. na koljena.Ipak je ozivio. Preko lica mu je presla mutna sjenka. da ga vratim. njegov bol je pun bijesa. . Pogledao me zacudjeno.Covjek vas smatra djecom. . ne volis da ti iko ruznu rijec kaze. Istjeruje ga. nije svejedno. .Ova djeca su prosla kroz nat. da se odupre nekom sjecanju? Pricaj nesto. da bi ostao sam? Posmatrao sam njegove ruke. stalno su nekud bjezale. on ostaje. Sta bilo. jakih clanaka. stezuci se i grceci. Pogledao je kroz prozor. ne volis da te ko krivo pogleda.

Postedjecu ga. jer moze da govori uvijek isto. jecao sinoc. i koliko zora docekao pobijedjen a nepomiren? Mozda se nekad javljao trenutak srece: pobijedio sam ga! A bol se javljao ponovo. jer ne cuje sto mu ljudi govore. On ne zna sta ljude boli. kad otupljuje cula. i nikad nije u sukobu sa svojom savjescu. Ispricao sam mu ono sto ga se ne tice i sto ga nece povrijediti. izranjao kao vodeni bik iz crne rijeke sjecanja. ili me zamijenio s nekim. koga je bog obdario divnim nedostatkom. kad se rvao sa svojim bolom kao s djavolom. i priklonio se pred tugom. jer bi drugi radili gore. i pored svog visokog polozaja. Nesreca je samo sto sam se bas ja namjerio na takvu vjernost i odanost kao sto je njegova. Ne o ratu. O Mula Ismailu. jer se ne moze ni potvrditi ni pobiti ono sto govori. da bi ostao ziv. sta zele. Sad su ga pritisnule obadvije. koliko divljih borbi zapamtila ova soba. Zbog uspomene na sina.Koliko je strasnih noci. dragocjenim za njegovo zvanje. vikao. i volim da mislim ono sto mi je milo nego ono sto je vjerovatno. jer je pristao da razgovara sa mnom. Hoce li i drugu? A da se sucelio s bolom. Je li. kad se umrtvljuje. ozivjevsi uspomenu na staru. jer bi to bilo prvi put u istoriji ljudskog roda da je jedan defderdar primio ovakvu fukaru kao sto sam ja. mozda bi mu taj girob i taj mrtvac pomogli da svoju tugu oplemeni dobrotom. Kolikima je pomoc potrebna! Ovako je u njemu bijes i nepomirenost. zato je najneviniji i najsrecniji covjek na svijetu. Ako je vrijeme jednu smrt ucinilo laksom. da nije s gnjevom odbacivao susret. kad je saznao. sta im nedostaje. Ne mijenja misljenje. izgubio je sve sto je zelio da sacuva. Ne izaziva sporenje ni zlu krv. rekao je. je li udarao glavom o zid? Jednu smrt je placao tugom i mrznjom. i hvala mu na tome. Ne zna svoj posao. ali je dobro sto je na tom mjestu. trazeci predah u muci drugih. Doduse. nova smrt je udvostrucila bol. kleo. I stalna misao o odmazdi. jer govori o nesrecama ljudskim. s mrznjom gledajuci ljude. mozda su mu krivo rekli moje ime. Izdvajam ga izmedju drugih. Mozda su to trenuci. jer drugi sluzbenici obicno ne umiru zbog smrti . pristao je da razgovara sa mnom. i sad ga muci neizdrzljiv bol. ili nije znao ko sam. da li bi mu bilo lakse ili teze? Da je gubitak prihvatio kao neminovnost. i bijes zbog ljudske nemoci da se suprotstavi nesreci. jer nije ni bog ni drvo. tri puta godisnje. samo zato da bi saslusao njegove nevolje. je li plakao. zaleci. niti ikakav drugi. I pomogao bi mi. ali to mi je svejedno. s prijetnjom dizuci glavu prema nebu. nemam dokaza da ne bi. Suvise ga boli. Necu o ratu. Nije sitnicav. I o defderdaru Bekir-agi Djugumu.

i prihvataju paznju i bliskost hadzi-Fejzinu. da svi umiru sa svojim gospodarem. opet. kao i on. skrenuo je razgovor na mene. sjecajuci ga se dok je bio ziv. kao sto je pruza svim mladjim ljudima koji nisu gadljivi i sitnicavi.rekao je. Naveo me da govorim. ali za lijepo nacelo treba nesto i zrtvovati. sto nije mala ni nevazna stvar u ovom hladnom i bezdusnom svijetu. jer nije posteno da svoju odanu sluzbu zavrse izdajom. Nisam odustao. kako bi ostao sam sa sobom. Odbio je suocenje. koji je svojim primjerom ostavio Bekir-aga Djugum.Sigurno je volio da gleda onaj jablan? . kao da se cudi kako sam pogodio njegove misli. cime bi narod bio grdno ostecen. Sehaga je tesko probojan. Stao je kraj prozora. . Nije se zacudio. I zastitio se tim razlogom. i ne predaje se lako.Kako znas? . to bi moglo imati i rdjave posljedice. . Fejzo je mekan i sirok covjek. nije upitao zasto sam prestao da govorim. odbijajuci ga. kao indijske zene sa svojim muzem. stezuci sake uobrucene na krstima. A mozda bi trebalo uvesti lijep obicaj. i lice mu se opet bolno zategnulo. neka se navikne da bude s njima.Je li hafiz Abdulah sjedio na tom mjestu? Pogledao me iznenadjeno. Da je dobar covjek. . A onda sam izgubio volju da se segacim. Ustao je sa secije i poceo da hoda po sobi. I pogrijesio. izravno? Pristao sam na njegovu zelju da pricam sta bilo. i da nit je pruzao priliku. Stalno mislis na njega. da se vise niko ne prihvati vaznijeg polozaja. da me ne pusti u svoj svijet. okrenut ledjima. ali ja nisam imao razumijevanja ni za njegovu sirinu ni za bliskost. Ucutao sam. zato sam i dosao. sto je moja krivica a ne njegova. O trgovcu hadzi-Fejzi sam rekao malo. i trazi malo a pruza mnogo. Doduse. Zasto ga ne bih suocio s tugom. Ne okrecuci se. sluzeci drugome. Ali nije odgovorio. Zato me zvao. Kako znas? . Primijetio sam da on jedva slusa.Vidim po tebi. Hoce li nastaviti razgovor o mrtvom prijatelju. Pomenucu mu njegove mrtvace. kako bi on mogao da davi svoj bol. polako se okrenuo prema visokom jablanu u dvoristu. ili zaleci zbog njegove smrti? Ali.svojih gospodara. usiljavajuci se da ga uspravim oporom salom.

Je li te Mula Ibrahim zato otpustio? . govorim sta bilo. ne znam. Lijep zivot. Sat u drugoj sobi odbijao je nesto.Mula Ibrahim je kukavica. nismo zaboravili. . Ne znam.Da zasto? . Mi znamo. . Samo je obicno kratak. On je u mislima uporedjivao mene i svoga mrtvog sina. Taj razgovor mu je laksi. hoce li ga preci? Hoce li pomenuti razlog svoga ocajanja? Ne. I sta ce sa mnom. Gavran i ne zna da je ziv. kao i ja. to nam je zajednicko. ili dug a ruzan? Gavran zivi tristo godina. to nam nije zajednicko. ili s krivim nosom. Dosao je do ruba.U maisu? . nisam uspio da izucim lukavstvo. Je li bolji lijep a kratak. Sreca i nesreca. vrijeme je prolazilo. ali ni o tome nece da govori.Mula Ibrahim je neduzan.Na zalost. I njegov sin je rodjen u maisu. ili si lukav? . ne usudjuje se. Mozda od ljubavi.Da li zaista mislis tako. rodjeni smo iste godine. . zagledan u cilim. jer je izvan njega. .Od cega zivis? . bili smo u istom ratu. . Pogodilio ga je. on je mrtav a ja sam ziv. .Nije on za to kriv..U maisu cu navrsiti dvadeset i pet. da mi pomogne pa da ga podsjecam.Koliko ti je godina? . Ne. bio sam zbunjen.Ne znam ni sam. Onda je opet poceo da hoda duz velike sobe. ili da me ukloni da ga me pozljedjujem? . Nemam dara. bio sam gorak. Tek sam se vratio iz rata. kao da smo zaboravili jedan na drugoga. Da ne cutimo. . a mi smo cutali. To je kao da se rodio gluh. u istom mjesecu. Opet sam mu ja zaklon.Pravo da kazem. to je nasa sudbina.Pitam sta bilo.Zasto si ono ucinio kod hadzi-Duhotine? . Vidim kuda se krece njegova misao. Prisilili su ga. To je nasa nesreca.

Bila mi je mucna ova tisina. drzao je sastavljene pesnice na prsima. da bi. odjednom uvucen u razgovor. smetalo mi je njegovo ujednaceno kretanje od zida do zida. Htio sam da ga upozorim. To nije bila istina. Nisam pogrijesio kad sam ga uzeo za svjedoka. smanjivsi razdaljinu.Sta se desilo? Pricaj! Sve! Ispiricao sam.uzviknuo je Sehaga uzbudjeno. blijed. kao udaren. i mnoge ce jos ubiti . Pun je svijet nesreca. da vidim kako ga ni za trenutak ne mogu okrenuti sebi? Treba li sad da izadjem. medju dva ziva covjeka. sav ustremljen na jedinu misao. sakrivsi da je zrtvovao mladica a branio pravdu. zato je i stradao. kad vec napadaju tudju. misleci na Ramiza. opsirno o hafizu.Onda su ga ubili . a razocaran sam kad se u to uvjerim. ispravljao njegovu gresku. Postupio je hrahro i posteno. Ja znam. Ima nesreca i osim njegove. . da ga gledam ovako zatvorenog i odvojenog? Zasto sam dolazio. . On tone. javila se u meni i srdzba: zasto me zvao. da vide svoju nakaznost. nista drugo nije ga se ticalo. Juce mi se zamjerio sto je trazio kaznu za Ramiza. Znas li zasto su ubili hafiz-Abdulaha? Ne znam. zgrcena lica. nikad se vise ne bih vratio ovamo. nisu samo oni stradali. znam da ljudi nisu savrseni. Trazio je pravdu a ne nasilje. odbacivsi oklop. prepadom.Zar i njega! Zar i njega! I sina i prijatelja. ticu nas se samo nase. Nista drugo nije vidio. ili zabludu. on ga je branio. . ukratko o drugima. kako mu ne pruziti ruku? Odlucio sam da upadnem u njegovo uporno cutanje. ali nisam dorekao istinu. kao da pritiskuje bolno mjesto. i svima je pred lice stavio ogledalo. Naglo je sjeo. A mozda nije ni greska ni zabluda. ne mogu. izasavsi sav iza sanca. da gubim vrijeme. ali sam namjerno rekao tako. Zastao je. ne stedeci nikoga. . Njih dvojicu je najvise volio u zivotu. s prijekornom mislju da sam uzalud dolazio oholom covjeku? Necu. i sad sam. Bio sam juce u dzamiji. mi mrtvi starac bio saveznik kod Sehage. ako bih sad otisao.Ni ja nisam zaboravio njega. Ali on kao da nije cuo. Nisam lagao.Mnoge su ubili. A mozda mu je potrebna moja pomoc. Znam. obojicu su ubili.rekao sam. ali zar i tudje nisu nase? . Svi su napadali studenta Ramiza.

Nisi spasao sina. ako bih zaboravio prijatelja! . pogodio sam ga u zivu ranu. mozda mu se cinila i nepravedna. zlikovci! .Zato ti i govorim.Umro bih od sramote. velis. Je li pomislilo kako bi bilo lijepo da je neko pokusao spasti njegova sina? Je li u magli zbunjenosti nazreo put koji bi njegovom sjecanju dao vise smisla? Je li se u njemu pokrenula zaboravljena dobrota? Htio sam da presudim u njegovoj nedoumici: .Umrijece neduzan.A kako cu mu ja pomoci? . .Ima majku. hafiz-Abdulaha neces podici iz groba.Zaboga.Platicu vam! Naci cu krivca! Zemlju cu prokopati.O. Bezdusno sam provalio u njegovo okrvavljeno srce. . Ali nije mogao ni da je odbaci lako. da zbog mrtvog sina pomogne nekom zivom..Ne smije. boje se jedan drugoga. izgledalo je da ce skociti na mene. Kako sam se usudio da mu to kazem? Nije posao prema meni.Ne znam. u pocetku. Jos se branio: Je li moj sin bio kriv? . viknuo je.Pasji sine! Sta hoces od mene! A onda je sagnuo glavu. Stao je i pogledao me zaprepasteno. . . sav se zgrcio. Najbolje ces razumjeti. Spasi njega. Stajao je tako dugo. Nije ocekivao da cu to reci. Mozda misao..Ubice sve postene. Hiljadu smrti su zasluzili! .I da se osvetis. ali cu ga naci! . poginuo je u ratu. Ni ja.. Mladog Ramiza ce ubiti. Zbunila ga je ta mogucnost.prosistao je stisnutih zuba. Sehaga. . Sta ce mu ona pomoci? . Stisnuo je sake. ni sam ne znam zasto. neprihvatljiva za njegov bijes. roditelji ih se ne ticu.Ucini nesto korisnije. . i poceo da lomi prste. ima samo majku. Oca nema. Zasto nije mislio na nju? Djeca misle samo na sebe. pogledavsi me krvnicki: . koja mu se nikad nije javila. . nesto ga je zaustavilo. zar ni mrtvom sinu ne prastas sto je mislio drukcije nego ti? To nije izdrzao.Onda mu nema spasa. . Moli valiju da ga puste.

.Kazem zbog tebe. vec o drugima.Nije trebalo da mi to kazes. Sehagin razlog me se me tice. Opeklo ih je ono sto je govorio.Lud li si. . . i lijek mu je samo nevolja koju ce on nanijeti drugome. Jedva se poznajemo. Ali ova njegova pakost nece biti samo osveta. Pomiri se s njim. tijelo se ispravilo. .Mnogo.Onda je rekao tiho. taman sam mislio da sam istjerao djavola iz njega.I tebi je potrebna pomoc. covjek koji smislja osvetu. ne muceci se. Pomoci ce drugom covjeku.Zasto se onda zauzimas za njega? .Meni prijeti sirotinja. . Bol mu je nanesen tudjom krivicom. Koliko je zlo zivlje i marljivije! Neka nam je bog u pomoci. Njegovo je teze. a on sve pocinje po starom. Treba li zbog toga da umre? .Nisam. vec sabrano odlucan.Zato sto nece niko. mislio sam da ces govoriti o sebi. i taj Ramiz. . ne grceci se vise. Mrtvog ga prihvati s tugom a ne s bijesom. ugledavsi neocekivanu mogucnost za Ramizov spas. To su trenuci kad sigurno zaboravlja svoj bol. To je drugi Sehaga. I moj sin.slozio sam se. .Ne bi im bilo lako . ne gledajuci me: .Kako bi bilo da im ga otmemo? Pocrkali bi od bijesa! Eto. i ti. Usla je mlada djevojka. Mladi ljudi cesto cine ludosti. Odjednom se izmijenio. Cudno je kako se nenadno pokrenuo. .Jesi li prijatelj s tim covjekom? . ostala bi blijeda i mlitava. to je ludo. kao Ramiz. Sad ga nista ne bi moglo zaustaviti. tanak osmijeh oko usana otkriva zamisljenu radost likovanja.Lud je zato sto ne misli o sebi. pakostan izraz mu se pojavio na licu: . jer zele nemoguce. njemu smrt. izraz lica mu nije vise zloslutno mracan. zato sto je posten.Zovni mi Osmana! . ruke su vrsile svoj posao spremno. Kao tvoj sin. A da sam slucajno podstaknuo u njemu dobrotu. boze moj! Sve sto kod nas vrijedi. ruke stoje mirno jedna pored druge. Udario je dlanom o dlan. zato sto je sâm. .Je li vlasti stalo do njega? .

ni zbog cega. tuzeci se na glavobolju.pristao je Sehaga. zbog dugog Ramazana.Sjedi! Treba da spasemo jednog covjeka iz tvrdjave. Vrijeme je da odem. ali su svi znali da je to njegovo slavlje. gotovo svecan. i upitao Sehagu: . a mozda je i cekao. bojeci se njegova neljudskog bijesa. 13. i pratili ga po ulicama. Nismo o meni razgovarali. da bi oni mogli da se dogovore nasamu. Nije me pozvao.Osman je odmah usao. Pitace me. dugo u noc sjedile kraj prozora i uzdisale. . ne razmisljajuci.odgovorio je Osman. Kraj posljednjeg dana posta Osman Vuk je docekao u Zajkinoj mejhani. miran. jer su sinovi postajali nemirni. zasto sam onda toliko zadovoljan. . Mejhana nije zatvorena za druge goste.Poslije.Ima nekoliko nacina . trijezan. kao da je cekao pred vratima. zasto me pozvao. Ali su uvijek ostajali na pristojnom odstojanju.Ja sam za najskuplji. strepeci sta ce Osman izmisliti. Necu znati da objasnim zasto sam toliko zadovoljan. .U redu . sto je mnogima donijelo pravu glavobolju od muzevljevih njeznih saka koje su. Ni on ni ja nismo se toga sjetili. Ocevi odraslih sinova i muzevi mladih zena bili su tada brizni. Ostao sam duze nego sto sam mislio. Pitace. jer bi taj razlog cesto trazili. To je bilo sve! Osman Vuk me pogledao veselo. hoce li mi pomoci. niko nije trazio razlog Osmanovu ludovanju. za svaki slucaj. I njemu i njoj oci su sijale kao kandilji. Sehaga je protrljao ozivjele ruke. . okrecuci ga na glavu i remeteci njegovu kiselu tisinu.Hoces li da ti donesu mlijeko? . stojeci s mladom djevojkom. kako je Osman obicno zahtijevao. a mlade zene gubile san i. zbog sutrasnjeg Bajrama. i mnogo duze nego sto se Tijana nadala. istjerivale ludost iz zenskih glava uvijek punih opasnih snova. Pitace. . Pitace. Znao je da se veseli kao nijedan covjek u gradu. Otmica Ta noc uoci Bajrama bila je burna. o cemu smo razgovarali. Sejmeni su se tada okupljali oko njega.

a i za drustvo je bolji od mene. u noc niko nije izasao. Sile su. kao da su mu svi zivotni snovi ostvareni. ne naiskap. poslije je i on pio naiskap. Zacudio sam se. gotovo se zagusio zbog te pocasti. eto. nisam pravi covjek. narocito Osman. pozvali. veceras bi bas bilo zgodno. u svecanim odijelima. ukoljice. kad odbijam poziv koji bi svako prihvatio. to je za njega daleko koliko i pasin konak. kao corbu. i odmah izletio iz kuce. tjesio sam se. Kad je pukao top na Tabiji. a kad je Osman pristao. najbolji svirac i pjevac koga je svijet vidio. polako. Sejmeni i nocobdije vukli su se kao sjenke oko mejhane. ali je dobro sto su i njega. svirku. zut kao limun. Izasao sam s njim. zazelio svima srecan Bajram. Ostao sam zbunjen. Pokazao im je kako se pije. Mahmut je slusao. vec u sumrak. jer sutra bogzna hoce li i znati da je Bajram. veseljake. Veselio se s Osmanom Vukom! I svakome je to pricao. Ne bi nikad stigao do Osmana i Zajkine mejhane. ne moram ni sad. i srkao iz tanjira. kockare. ludove. ali se brzo pribrao i dostojanstveno zahvalio na pozivu. i njegova dva momka. niti cu ikad saznati. slucaj ga je doveo do te neocekivane srece. cekali su spremni. s jezika a ne iz grla. nesto mu je zaklokotalo u grlu. vazan i utegnut. i njegovim drustvom. ali mi to nije bila najveca briga. a stari Ciganin Ramo. da ga upitam.I ja se veselim. gledajuci pobozno u Osmana i njegove drugove. zar nece pokusati da spase Ramiza. smijeh. oglasivsi kraj posta. a Osman je otisao smijuci se. Sve mi je to ispricao Mahmut Neretljak. Mahmuta. i predlozio sam Osmanu da povede sa sobom moga priljatelja Mahmuta. nema sta. toboze. ali srecan i blazen. Zajko. dugim gutljajima. cekala ga je pripremljena gozba s jelom i ohladjenim picem. ali su cijelu noc slusali pjesmu. Ja. Mahmut me pogledao zahvalno. i tada je pocelo veselje. koji je cijelu noc pio s Osmanom. to je prosto. a on se samo nasmijao: . za pice treba da se nadju pravi ljudi. posteno da kazem. zalogajem hljeba i casom rakije. viku. Osman se digao. Mahmut mi je sutradan pricao da je pijanka bila nevidjena: dzaba.Te veceri. sto ga je Osman pozvao. i njegovih pet sinova. odspavao ujutro sat-dva. pijanice. Osmana s nadom. omrsio se. Nikad nisam bio. ako je pravi covjek. kao u zanosu. i sigurno mislio da sam jado koji ne zna sta je pravo musko veselje. ali to . Doduse. i ne moze se dugo izdrzati. najvece sarhose u gradu. uzbudjen kao djevojka kad se nada da ce je isprositi. ali su mi Tijanine zloslutno skupljene obrve ubile svaku volju za veseljem. on to voli. Osman Vuk je bio dosao da mene pozove na to bajramsko slavlje. tiho i uzurbano su vrsili posljednje pripreme za to ludo bogosluzenje. kad mi nista drugo nije ostalo. svi se vesele.

da je on htio. tiho. najbolji. A koliko je platio Zajki. kao pravog prijatelja. On je najvedriji. s rukom na prsima. a kako ga koji put udari. i sve ga grlio. vidim. da se pobljujes. ili ja nista ne znam o Osmanu Vuku. svrsio je to nasamu. poruci pjesmu. najhrabriji covjek koga je ikad vidio. A i taj Osman Vuk. sunce iz njih zasija. Sve mu je novo. na mostu su odsvirali jos jednu pjesmu.Veceras ne turaj ruku u dzep. sve muzevno. i sve tako. Oko ponoci dosli nekakvi grmalji. ne kvarite nam veselje. ali je para pogolema. da te davi u grlu a ne znas zasto.veli. a on se klanjao. a grmalj golem. pridje jednom grmalju. grmalj samo klece. bezobrazni. vec arslan. tesko je i vjerovati. braco. I trijezan. nimalo njegova. kao brata. i da je juce umro. traze da Ramo njima svira. Osman pridje drugom. u oba obraza. On ti ustade. Bajram je. pa se opet nekako namjesti. nije vuk. da dodje sebi od rakije i od velike srece. Tada Muharem Pjevo. oprostio se sa Zajkom. ne smetajte nam. Vilice je razvalio smijuci se i cudeci. i dugo poslije toga pricao o Osmanu i o toj nezaboravnoj noci. svi osim Osmana. svi bi ostali. kao da nista nije bilo.je bilo pred zoru. onda je on pjevao a Ramo svirao. i odletjela bi da nije vezana za vrat. vidjelo se po tome kako ga gledaju. Ali se s Osmanom nista ruzno ne moze desiti. i klisnuse u mrak. Osman Vuk mu je priznao znanje. ni mi vama ne smetamo. Onda se poljubio sa svima iz drustva. a samo tren poslije. i cestitao im Bajram. pa hoce da pokvare veselje. i prijete. a njemu glava poleti.Srecan vam Bajram. srce ti se skupi ko oskorusa. Mahmut nikad nista ljepse nije vidio. eno mu vrata. ne treba da im smetaju. da ulazi u srce. ali ova uzdrzanost i odmjerenost sasvim je neobicna. davno su. a ako mu se ne svidja. rekao da mu je veselje ljepse zbog Mahmuta. oci. pa grmalj ne zna ni gdje je ni sta se s njim desava. Mahmut ih je naucio i kako sviraci treba da sviraju. a bogami. vec kao da ima vremena za sve. a Osman njima. ljudi su zastajali. nikad (nisam vidio kako se veseli. a obojici da se gube i da nikad vise u zivotu ne zavire ovamo. i ono sto zna i ono sto kaze. kad su pamet izgubili. sjedite i pijte. dva velika djuguma prosuo na glavu. koliko momcima. A sta sve u njemu lezi. pa polako. najzanimljiviji. a svirace zamoli da ga ne prate dugo ulicom. udari po lijevom obrazu. onako izamaske. A on se vrati u drustvo. jedva je na vrata usao. koliko sviracima. Ili je Mahmut nesto pogrijesio. najpametniji. isaketa i njega. onda je igrao neku cerkesku igru. pa se vrati na drugu stranu. kao djeca hodzu. pola metra se odvoji. saka mu teska kao topuz. i s Mahmutom. Svirao je na sarkiju a Ramo je pjevao. ne bi znao da i takvih ljudi ima na svijetu. i htjede da plati. kako se ponizno smijese. . grlio. ama korak nece da pruzi. dize se i veli: . Oni. gospodski. pa veli Pjevi: . iduci u dzamiju. Mahmut je bio suvise uzbudjen da bi dugo spavao. na nogama tri dana i tri noci. poslusase ga. kako se klanjaju. I hvala sto ste mi ucinili cast. uvukose vratove. praznik. Ali kad cu kako mujezin uci sabah. gospodski. Nije mi to mnogo licilo na Osmana Vuka. svasta se moze desiti. ljudi vec idu na molitvu. . sve veselo. odusevljen. tako i tako. Osman samo izdrelji. kao da nije proveo noc u picu. ni opepeliti. i otisao kuci. tutora sahranili. to samo on zna. da se cuje samo do kucnih vrata. Pratili su ih svirkom do mosta. vele. ni rukom brze da mahne. pa neku rumunsku igru. i bogami. on sve moze sto iko moze a ne moze svako sto on moze. slobodna mu dzada. strah te u njih pogledati kad planu. Onda jednome naredi da otvori vrata. naredjuju da se prekine igra. udari ga po desnom. sa Zajkom.Gdje smo stali? . jok.

ali ljudi nisu znali nista vise od onog sto su odmah rekli. i dizdara koji je najgore prosao. kao da izlaze. Velika je bruka sto su razbojnici mogli uci u tvrdjavu. i nekud ga sklonio. Onda su obojica dosla do strazara na kapiji. u glavi nejasno sjecanje. Dizdar. rekao je da je pismo zaista bilo od valije. i sve uzalud. a bolje bi bilo da se ni toga nije sjecao. On se prvi i osvijestio. svuda. na sto je dizdar . u stomaku muka. ili sto su ga najlakse udarili. ali jos veca sto su o Ramizovu zlocinu obavijestili ne samo valiju vec i Portu. on im je otvorio. kao o cudu. Taj Bajram su ljudi zapamtili po tom dogadjaju. prema tome ko je govorilo. o junastvu. Pronijela se vijest da je to ucinio Becir Toska sa svojim hajducima. Jednima je to bio razlog da misle kako su ljudi postali gori. Dvojica neznanaca savladali su dizdara u njegovoj kuli. A mozda je tacno i jedno i drugo. drugima da su hrabriji. doduse. Sjeca se samo naslova: Cestitom dizdaru. i ne bas narocito vjesto. mozda zato sto je najmladji. Kako ce sad javiti da ga nema? Kakva je to tvrdjava. Nije ga. neko je oteo Ramiza iz tvrdjave. Sta se nakon toga desavalo. i nista vise. udarili su ga nadzakom po glavi i krvavog ostavili na podu. Cijelu noc nije dolazio sebi. Te iste noci. onda su mu stavili rakiju pod nos a nekoliko kapi kanuli u usta. kakva uprava koja ih drzi? Ispitivali su dizdara i tvrdjavsku posadu. docitao. nose vazno naredjenje od valije. nadzak je pogodio i njega. i dizdar se probudio. polivali vodom. i tada. ali nije mogao ustati. Ramiz je nestao iz tvrdjave. u tijelu slabost. drugi su tvrdili da je to djelo dervisa hamzevija. o smaku svijeta. i sto je znao cio svijet. jer su ga zlilkovci udarili po glavi cim je poceo da cita. drugi su ostali pred zakljucanim vratima. jer je Ramiz bio prvi zatvorenik koji je otet iz tvrdjave. ili sto mu je glava najtvrdja. kakvi strazari. Pricalo se. i on je dvojicu pustio u tvrdjavu. i upitali ga kako je mogao pomisliti da je valijino. Iza jacije nepoznati ljudi na konjima dosli su pred tvrdjavsku kapiju. Kljucara su savladali u njegovoj sobi kod ulaza u lagum. zatvorio otvorenu kapiju.Poslije mi se ponesto objasnilo kad sam cuo sta se te noci dogodilo u tvrdjavi. Na glavi mu je bila velika cvoruga. snazno udarili zvekirom i naredili strazaru da pozove dizdara. jedva govoreci zbog bolova u glavi. pokazali su mu pismo. ali je jedva znao sta se desilo. kad bi i slijepac mogao vidjeti da je pecat krivotvoren. trljali su ga. a onda su nasli kljucara koji je dosao sebi. digao uzbunu. Kad je dizdar dosao na kapiju. izbudio pospale strazare. uoci Bajrama. niko nije tacno znao. kad se okrenuo. kao sto su nagadjali i oni kojima se sve desavalo. s pecatom. koje su razbojnici bezobrazno ostavili u njegovoj sobi. jer su mu pokazali pisimo. Vlast se uzbunila. i moglo se samo nagadjati. treci su se samo cudili.

ili razbojnike. A mogao je i da se ozeni. . a Osman je platio ljude. jer nikad ne smije napustiti tvrdjavu. s nocnim sovama. zato sto nije sumnjao. a u tvrdjavi deset naoruzanih strazara. I tako. i mogao je pristati na sve. ili hajduke iz sume. a udarac po glavi dobio je besplatno. Dobro. da okusa ono sto su svi ljudi cinili. zahtijevao je da ga otmicari udare. Upitao sam Sehagu. a najvise ga je prevarilo sto su naredili da se kapija zakljuca dok oni budu u tvrdjavi i kako da pomisli na kakvo zlo. kad su njih samo dvojica. iako znam kako je pocelo. Svi to mogu potvrditi. ako bi nekome palo na um da posumnja u njega. i kao da me nikad u zivotu nije sreo. . i mogao je bas te noci ne biti na kapiji. hrabre a siromasne. u kojoj je zivio kao i zatvorenici. s pasvandzijama. a pismo (u kojem se zahtijeva da im preda Ramiza) procitao u sobi. ili je cuo o meni samo najgore. stare ratnike. Nije morao znati ljude koji ce doci. i prezrivo.Odakle bih ja znao? Zasto mene pitas! Vidio sam koliko sam zaista glup. Ne. sigurno su dozlogrdili starom ratniku. nikoga ne bi smio pustiti bez dizdarove dozvole. A ne bih Sehagu ni pitao da me Osman Vuk nije zaobilazio kao da sam sugav. ili zlikovce koji se niceg ne boje kad treba da dodju do novca. ali onda nije vidio. sa sviracima. ako bi mu pristojna nagrada omogucila da se rijesi tvrdjave. Ni ja. i prisitao je. sa sejmenima koji su cijelu noc nailazili i castili se. kad sam mu cestitao Bajram. i koliko sam im nedorastao. ne. Ali. s pijanicama. koliko da se moze opravdati. i da su mu rekli kako imaju da mu daju usmena uputstva. Sehaga je dao pare. zasto su ga udarili onako krvnicki? Da li im ruka ne zna za malo. Najprije ce biti da je tebe prevarila tvoja glupost. koga je potplatio u tvrdjavi? Strazara? Ali strazar nije vazan. kao neprijatelja. rekli su mu ljubazno. Pogledao me ostro. niko tacno nije znao sta se desilo. Svijet je znao i to da je vlast pitala dizdara zasto je nepoznate ljude pustio u tvrdjavu. s Mahmutom koji ce sve pricati. a i da je bio. zasto ih nije ostavio pred kapijom. dalje od toga. kao budalu. Sve sam domisljao sam. Onda je dizdar? Njegova mala plata i dosadna sluzba. nije on. i sigurno je govorio iskreno da su mu bili nepoznati i da ih nikad nije vidio. vjerovatno je zelio da otmica bude ubjedljiva. A jos ce najprije biti da ga je prevarila nepojmljiva drskost tih ljudi. ko zna kakve. Ali. sve mi je tamno.odgovorio da i on sada vidi. sto su potvrdili i ostali. i ostao je od sumraka do zore. ne bas prejako. i oprati ga svake sumnje. s velikim drustvom. Onda je priredio veselje u Zajkinoj mejhani. a sto on nije mogao. gdje je sklonjen Ramiz. Odgovorio je da su bili obuceni kao sejmeni. osim njega. Dogovarajuci se s Osmanom. a i zbog slaba svjetla. malo. Ali.

Doduse. i kad je bilo vlazno. Mozda je izasao.Da tebe ne upletu? . a lezao je nedelju dana. i zato sto se sjetio kako je cijelog zivota mislio uzalud. . kad mu je umro stric i ostavio mu neko nasljedstvo. A mozda i bi. Cijelu noc je pio. I stavljajuci isjecen sirov krompir na celo. I kad bi poceo stogod da misli. Prvo joj je palo na um da se zabrine: . a bilo mu je krajnje vrijeme da shvati kako se ne moze mnogo zaraditi posteno. ne luduj. ozenio se mladom udovicom bez djece. .Izgleda kao hajduk. . i da je znao kako je teska zlikovacka ruka.ili su zeljeli da dokaz bude sto ubjedljiviji. . . Samo zato sto je rekao da si lijepa. Poslije nekoliko mjeseci dao je ostavku. Onda se sjetila Osmana Vuka i pocela da se divi: .Nisam lud.Siguran sam. jer sta je jedan jaci udarac i nesto teza glavobolja prema sreci koju je tako platio! Ovoliko koliko je vjerovatno dobio od Osmana.Veci igraju. ko se moze zakleti da zna sve o ljudima? Kupio je malo imanje kod Kozje cuprije. Pobunio sam se. zato sto mu zaista nije potrebno. koje su ipak vaznije od glavobolje. Nije se ni maknuo iz mejhane. tek. On to kaze svakoj zeni. A razmisljanja se lako odrekao. zelio sam da ga sklonim s puta: Dopao ti se taj hajduk. Ali ga vise nije boljela glava zbog drugih stvari. . mada se svako cudio sto je njegov stric krio da ima ista.Ovaj put nisi u pravu. Samo ti nikome ne pricaj to sto znas. Ali. i obradjujuci posnu zemlju a naslanjajuci se na plodnu zenu. da mu plati za toliku postenu sluzbu zemlji i caru. pa se opet vratio. Tijana je u dvoristu cula o Ramizovom bjekstvu. mozda ne bi pristao na ovaj posao.Ko da me uplete? Sta sam ja kriv? I kako da me upletu? Ne znam ni kako se desilo. sve do zore. Igru igraju veci od nas. da ga podsjeti da onu srecnu noc. ne vjerujem da je zaradio cijelog zivota. Bas me briga! A otmicu nije on izvrsio. zahvaljivao bogu sto se sudbina jednom u zivotu i njega blagonaklono sjetila. kad je ustao. Ko je onda? Ne znam. ili su naplatili ko zna kakav dug. manji placaju. Hajde. kad bi ga zaboljela glava. glava ga je boljela kad god bi se naoblacilo. kako je tvrdio.Jesi li siguran da ti ne moze biti nista? . a ja sam joj ispricao sve sto sam znao.Daj boze. stekao malo imetka a mnogo djece. Samo je on to mogao uciniti. dizdar je jedva glavu izvukao.

drugi uzmu od njega sto mogu. Da su otmicari slucajno stradali. da me varao. da bi uzivao u zbunjenosti tragalaca. vice u tamnu noc svoj strah i izgubljenost. On radi ono sto hoce. smijuci im se i navodeci ih na pogresan trag. a povrsan da bi mislio o razlozima i posljedicama. da ucini nesto neobicno i opasno. On je vjetar. proljetna kisa. izdvajali su ovu noc izmedju drugih. ide kroz zivot. na smrt. sanjarima. i ide svojim putem koji ne vodi nikud. nocu sam se dugo prevrtao bez sna. ali o ovom gradskom hajduku nisam znao nista. Zasto je pristao? Sam nema nista od toga. da svrsi posao koji mu je dao Sehaga. i slijedi samo svoju zelju. poslije. pametan je da smisli sve sto mu treba. U ponoc sam cuo ezan s Begove dzamije. njemu bi bilo svejedno. zamisljajuci stotinu prepreka. pjevaju. sigurno bi ga otkrili. vec budan. Nisam htio da joj to kazem. Jer traga nije bilo. Tako je mislila i Tijana. nije ni poznavao Ramiza. Pocece da pije. Sad ce! Ali su se tada na ulici javili neciji glasovi. ucio je Salih Tabakovic. Ako bi otmicari bili uhvaceni. i uvijek se moglo pobiti drugom mislju. sujetnim pisarima. pomicao ga dublje u noc. podsjecao je ljude na nesrece. slusajuci kako pekarski radnici. kao da jauce. ne obazire se ni na koga. On ne sanja. i zedan svega. kukavicama. i ovaj cas izmedju ostalih. i vjetar sto je jecao. ne brani se vec napada. prisilivsi me da odgodim pocetak. ali je sve ucinjeno po njegovoj zamisli. uvrijedilo me njeno odusevljenje. cudno. Znao sam ponesto o junacima. i kako vjetar duva s Trebevica. otmicarima. I opet ce se vratiti. mladic ga se ne tice. ni za koga. zasto bi se izlozio opasnosti? A poduhvat je zaista opasan. Sve sto sam o njemu mislio. sto on dopusti. podnevno sunce. Ali zasto je ovo ucinio? Sve je smislio. Ni na kakav trag! U mrak. u naletima. pustolovina.Nije izveo Ramiza iz tvrdjave. uzima od zivota sto mu se svidja. On misli samo na sebe. a onda mu ni Sehaga ne bi pomogao. on cini svoje. kad je rekao da ce se te noci veseliti. Taj prestravljeni krik. kao sto je Sehaga pio. zbog nemirna duha. u nevrijeme. Nikome ni na pamet nece pasti. Sad . a ne vjerujem da bi se zrtvovao i za koga. sigurno pijani. Nisam mogao da spavam zbog Ramiza i zbog Osmana. Ali je istina. necija pjesma. zbog nekog uzasa koji je samo on znao. Zavijao je kao pas. plasljivim cinovnicima. Tog prvog bajramskog jutra probudio sam se dockan. stotinu ociju naveo na sebe te noci. a cinio je to desetak puta godisnje. uzivanje. On slusa samo svoju misao. Zivot je za njega radost. Mozda se upustio iz prkosa. lopovima. zaklonio se. ne zeli vec uzima. Odredjivao sam vrijeme kad ce Osman doci pred tvrdjavsku kapiju i. siledzijama. i ostavice drustvo. a sve se desavalo kako je on htio. zastitio. na prazninu zivljenja. Bio sam uvjeren da se salio. kao da je duh prosao. on zivi. kao priroda. i svi ce potvrditi da nikud nije izlazio. ostajalo je nedovoljno i sakato.

uzbuna. Jesi li umoran? . ili ga mora savladala? Od toga casa u mom polubudnom mozgu pocinjalo je da se splice zamrseno klupko opasnosti. Osman i Ramiz. . dosao je Mahmut. O veselju u Zajkinoj mejhani. sasvim. Pa sam se opet vracao na pocetak. jedinog od covjeka u tom trenutku noci. i opet o Osmanu Vuku. Strazar je viknuo na uzbunu. puste ulice. Pogled mu je zamisljen. nekoliko puta je ponovio kako mu je drago sto se upoznao s Mahmutom. i nastavio da prica. Je li strazaru javljeno za njegov dolazak. glas tih. Strahovao san za Osmana cijelu noc. Mahmut je klimao glavom. ponoc. kakav prijatelj. u tvrdjavi su se upalila svjetla. s priznanjem. . a ja sam tonuo u san.Ili si nesto tuzan? Tuzan? Sta govoris? Zasto bih bio tuzan! Covjek moze da bude tuzan poslije velikog veselja. Ali nisam. odnoseci sa sobom s ovog svijeta. prece mu je bilo veselje. krikova. kad smo mu rekli. ali su iz te guzve.je vrijeme. Korpe je vratila. nikud nije izlazio. strah nad gradom. kako su se poljubili u oba ohraza. strke. Kad sam se probudio. Moze. ali ga se i to malo ticalo.Poslao Sehaga . odlazeci u noc. . Nista nije znao o Ramizu ni o bjekstvu iz tvrdjave. zdjele ostavila. kakav je covjek. u oba! Ucinilo mi se da je. niti ga se mnogo ticalo. u gradu je usamljeni covjek vikao svoj strah u mracno nebo. koju se nisam usudio da rasplicem. Je li Osman izlazio? Ne. samo sjenku dvojice hrabrih konjanika. srecan. sjetio sam se da Osman sinoc nije nista ucinio za Ramiza. gubeci se u tami. znam. Kud bi izlazio? Zbunio me. ga. a on je cijelu noc presjedio u mejhani. jureci na konju.rekao je. A onda sam saznao da je otmica izvrsena! Samo sto sam doruckovao.Sigurno se Osman sjetio . prije nego sto je Osman uspio da ista ucini. Steta sto Tijana nije to cula. mozda zbog neocekivane paznje. tama. lebdeci na oblaku.upitao sam. vjetar. ali je bas tada izasla da primi dvije korpe djakonija koje su donijeli Sehagini momci. prije svega. Da li ce Osman udariti halkom na teskoj kapiji? Pretrnuo sam od tog zamisljenog zvuka. . sve tuzniji. postajao sve cudniji. pricajuci i ponavljajuci ono sto je vec rekao. nekako izlazili.rekla je zbunjeno. junastva. Bilo je vaznijih stvari o kojima vrijedi misliti.

nije kod kuce. nisam se prevario. ali sta moze. cak ni prijatelje njegove ne postuju! Uzalud.Nema Osmana . rekao da je jutros isao da cestita Bajram Osmanu. svojom sirotinjom neprestano ga podsjecamo na njegovu. nisu ga pustili. iz zlobe. valjda se nece naljutiti. momci su ih sacekivali. . samo sto je predahnuo. Sinoc su postali prijatelji. Eto.I da znate. hodao ulicom.izgrdio ih je razljucen. . vi ste takvi i takvi . s rukom na prsima. i mnogo su se ogrijesili o njega. Zao mu je. glas mu cujem. Osman ce misliti da je neuctiv. da je zaboravio prijatelja.Vi ste bezobrazni. iz neprijateljstva koje sluzincad osjeca prema svakome. i odmah. u oba obraza poljubio. nije kriv. vec prijateljstvo. da pokaze kako je veseo. bez prelaza. ali nije mogao da ga vidi. cuo je Osmanov glas negdje iz kuce.veli. ali nije docekao.Nema. Samo Osman nije kriv! A svakome ko nije zaludjen. Neka zna kakve momke ima. ojadjen zbog drskih momaka. A nije mu potreban ponos. to bi prvo palo na um. izvinice se. . . ukocio se od hladnoce. Ljudi su ulazili na cestitanje. lupezi! Hodao je ispred kapije. Blistavi Osman. A jutros ga momci nisu pustili da prijatelju cestita Bajram. . Jedan momak je otisao. nije mu se ucinilo.Kako nema? Eno. i uskoro se vratio. zaista je tuzan. Ne vidi da ga je Osman otjerao! Nije htio da vidi. Vratio se. Sta se to jutros desilo? Uvjeravao je sebe. cekao da vidi Osmana. provjeravao sjecanje. iz zavisti. sve cu reci Osmanu.naredio im je. . . Osman ga je grlio. Zar ce cijelog zivota ostati dijete. Cak su ga gledali podsmjesljivo. nazivao prijateljem.Cak se i nasmijao. sve je zaista bilo. objasnice mu. Otjerali su ga. do juce mu je mogao biti samo san. vladar zivota. i poslao bi ga do djavola. ako ima malo ponosa. Ali Mahmut je zaludjen prividom i svojom zeljom da stvarno bude ono sto mu je drago. ali ga momci nisu pustili. i ceznuti da ga prihvate ljudi do kojih ne moze da dopre? Mi mu nismo dovoljni.Kazite Osmanu da je dosao Mahmut Neretljak . Pokusao je jos jednom. nista nije izmislio.

sto ne sjedi s njom! Na tri coska je danas. dodji sebi! Ili: jadnice. i pred tobom zatvoriti vrata? . Mahmut prebijeno mace. i umrijece lud . necu tugovati kao Mahmut. drugi ne zaboravlja. Sehagu sam sreo u hodniku. zaboravi! Smijesan je i zalostan. bez mene. Ni on njih ne voli.upitala je zubato.rekao je zabrinuto. ili ce uskoro zaboraviti? Zivot mu je duga niska prevarenih ocekivanja. mozda bogatasi. kao Sehaga. Ako misli tako.Hoce li momci. A mozda su oni svi koji su izvan ove sobe. i izasao bez zurbe. drugi krvari. . Racunao sam. cetvrtom ni traga! Najbolje je da svoju ljutinu odusi sama.I kud bas da naleti na Osmana koji ocarava ljude. upravo je ispratio kadiju. Pece ga daleka sumnja. zato sam rekao da idem do Sehage. Napravio se da me ne vidi. . ne govoreci to. poljubio je u obraz. . ali me nije prevario. i ne znam da li da ga zalim ili psujem.Samo da se Osman ne naljuti . . ispracao je Zafraniju.odsjekla je ljutito.Nisam mu sinoc ucinio uslugu . zeljno topline. munje sijevaju. pomislio sam. ali dolaze. .Lud je. onda je to ljubav. bice mu drago.Sehaga me pozvao. sve sto nije ona. Na kucnim vratima sam sreo Osmana. . onda je to uvreda. a izbjeci cu da se na mene neduznog sruci oluja.rekao sam Tijani kad je Mahmut izasao. valjda se navikao na razocarenja. . makar je i odbijao. A ako me i ne puste. . Sta da mu kazem? Ludo. vidim. kao Osman.Treba li sad da placem sto ga je Osman istjerao? Eno mu zene kod kuce. Kod Sehage je bilo mnogo svijeta. da cu tako uciniti ono sto je red. i koristi se njima. ili mu je svejedno sto me vidi.E bas crkoste za njima! Kako vas nije stid! Nisam htio da pitam ko su to oni. kuca je puna i ziva kao han. Hoce li dugo tugovati. Otisao je toboz veseo. Primio sam ovo sto mi je povoljnije. Jer. Mozda hajduci. Ako tako misli. Jedan ne pamti. da pokazem kako njene rijeci nisam shvatio kao uvredu. da mu cestitam Bajram. ali srdacno zahvaljuje na posjeti i poziva da opet dodju. Zar njemu svi dolaze na noge? Ne vole ga. nezgodno je da ne odem. Jednome je svejedno. odbacujuci ih kad mu vise nisu potrebni! Osman je hladna pecinska stijena.

Oni djeluju i zaboravljaju. narocito u ovom casu. moje glupo. oni su izvrsili hrabro djelo. Mozda zato sto je medju nama vazna tajna. i drukciji odnos nego medju ostalim ljudima. naknadno. svejedno sto nismo. Sve je kod njih tajna.Nikog. zato ih i ne pustamo lako iz usta i iz srca.A koga da pitam? . manje oporo. sta hocu jos? Da pricamo o dobrom covjeku. naljutio i na sebe i na njega. Mladji i nevazniji. kad je ostao sam. ne zeleci da me odvoji. i uveo me u jednu sobu. kod nas tajni nema. cestitao mu. Mozda se po tome veliki svijet . Ovo je drugi svijet. sta je s Ramizom. dalek i nerazumljiv. Zastidio sam se i naljutio. da likujemo nad bezobzirnim ljudima? Zaista. kao Mahmut. i ne znajuci to. Sta cu ja ovdje? Zasto nisam cestitao praznik i odmah se vratio? Nagovorio sam Sehagu da spase Ramiza. i cute. medju mladji svijet. poljubivsi ga u ruku. covjek je nepopravljiv. zar mi to nije dovoljno? Ucinio sam vise nego sto sam mogao i u snu zamisliti. Ja sam ponosan i odusevljen zbog hrabrog djela. Moje se uvijek zna. s uzivanjem: kad bi znali da se sinocnja otmica desila po Sehaginom naredjenju. Ne. Ucinili su. da li bi se ovako ljubazno smjeskali. Mi ne ucinimo mnogo ni malih a kamoli velikih djela. Pa se osmjehnuo. manje uvredljivo. Mozda ima pravo.) Upitao sam. i gotovo! Ucinili su. njihovo je mudro. Ili primam privid za stvarnost. gdje je sklonjen? Odgovorio je bez osmijeha: . ali je to mogao reci drukcije. A bogzna koliko oni imaju svakakvih djela i svakakvih tajni. kao jednaki. a znace se i kad ostarim. da se divimo sami sebi kako smo ucinili dobro djelo. zastidio zbog sebe i svog glupog pitanja. nase je ipak drugo. smijesno.Znam kako mu je drago! Sjetilo sam se i nasmijao u sebi. svejedno mi je. skrivajuci sta misle i sta stvarno zele jedan drugome? Prisao sam. A imao sam i precih briga: mislio sam na Sehagin odgovor. i slusao razgovor koji sam jedva razumijevao. (Uzalud. kao Mahmut. stotinu usiju moze da cuje. ali sam po ukocenom drzanju osjetio da ne zeli prisnost sa mnom. Srecom. Priznajem. i najcesce laze sam sebi.Odakle bih ja znao! Zasto mene pitas? . i sta treba o tome pricati? Mi prosti ljudi volimo da sladimo i prezivamo ono sto dozivimo. Zar nam uvijek moraju pokazati da su visi od nas? Sjedio sam namracen i srdit. ne treba pitati. Mislio sam da cemo se poljubiti u obraz.

koji ce svojoj gladnoj zelji za prestizom dodati sve sto nauce od starijih. Sadasnja vlast nam dopusta da placemo. sveteci se i njima i sebi. koji bi za novac mogli iznajmiti tudju hrabrost jer svoje nemaju. rekao je jedan. Nekad je bila sigurnija nego grob. ne bi mogla onako snazno udariti dizdara po glavi. one se pripemaju dok mi slabasni spavamo a kad se probudimo. Ovi mladi starci. Govorili su o sinocnoj otmici. pa izadjes kad ti dosadi. kao taj Ramiz. pa cemo zivjeti vedrije. jer se u nadnaravne sile ne razumije. a sve je suho. Svratis. Nije to receno. ko zna vec koji put. Da ne bih rekao stogod sto ne treba. ne bi se mogla lako prerusiti u stasitog sejmena. i to otklanja svaku sumnju od njih. Nista znacajno se ne moze uciniti javno. stara je. vazniji krivci mogu izaci kad god hoce. pa cemo zivjeti srecnije. suvise je glupa za to. Nije to ucinila ni. za krompir i za zito? Prostora ima mnogo. jer se sirotija ne sluzi lukavstvom. cine se tajno. Razlika je samo u tome sto se u hanu sve placa. . u ime koga se naredjuje. Zasto bi onda ucinili nesto protiv sebe? I tako. i izasao iz sobe. osigurace nam lijepu buducnost. u tvrdjavi je sve besplatno. Zar ne bi bilo korisnije da se pretvori u magazu. Treci se pitao: ko je mogao izvrsiti otmicu? Ne vjeruje da je Ramizova majka. sirotinja koja ga je slusala u dzamiji. ne bi mogla onako dobro jahati. Vazne stvari. a nisu zato sto nikakvu korist od toga ne bi izvukli. javno se govore velike rijeci. javno se vrsi nasilje. kojoj se ne dopusta da dodje do izrazaja. Nisu ni na strani svojih pretpostavljenih. segaceci se. u sebi. ovi nece dopusititi ni to. ne pogledavsi ga. poceo sam da slusam razgovor mladih cinovnika. a nevaznije ne treba ni zatvarati. malo posjedis. Da oni imaju pravu vlast. ovi ce i to zabraniti. Ako bi neko pomislio da je umijesan neko ko zna kako se krivotvori pecat. ali nisu na Ramizovoj strani. dobre ili rdjave. A ako je izvrsilo nesto. nista ne bi istrunulo. odspavas ako hoces. Bili su to pametni mladi ljudi. pa se tesko popeti. opet bi pogrijesio.i razlikuje od nas. Ismijavali su njihovu nesposobnost. opet. Drugi je rekao da je tvrdjava postala nepotrebna. jer je nezadovoljstvo najveca nesreca. kad se zrelo razmisli. Ni tvrdjava vise nije tvrdjava. Javno se laze. cudimo se: odakle to najednom! Kad sam se umorio tim naivnim mudrovanjem. kad se sve uzme u obzir. cutke. Sadasnji nam dozvoljavaju da budemo nezadovoljini. u ime svoje sposobnosti. javno se pokazuje spoljini izgled. kako se naredjuje. Sjetio sam se sijela kod hadzi-Duhotme. Pored Osmana sam prosao. Sadasnji tuku. na brijegu. ovi ce kastrirati. Ramiz ne bi izasao iz tvrdjave. jer je Ramiz najgore govorio protiv ljudi koji to sve znaju. vec otvorenom silom. otmicu nije izvrsio niko. sad je han na raskrscu. kako se pise pismo dizdarima. ali se podrazumijeva. ali mi nisu izgledali suvise posteni. Ne tice ih se mnogo Ramizovo bjekstvo. on o tome ne moze nista reci. odmoris se. Nisu ni bogatasi. i steta sto je tvrdjava visoko. a bas bi bilo lijepo svratiti kad se umoris od poslova.

O vracanju duga ne govore ni valija ni Sehaga. . pa ostali ljudi nekako izvuku zivu glavu. Sehaga moze mnogo. kako se oni medju sobom mrze. Valija je duznik Sehagin. onaj! Pa sta cu s njim u ovoj tarapani. i klisinu prvi.Kakvog Mahmuta? . da ljudi ne vide sta je medju njima. iako ih stomak zaboli kad ga vide. Znaju da je juce bio kod valije. jer je s tim dugom valija manji nego sto jest. a ko zna sta se uz cestitanje moze jos reci. i ocuta. ponudio mu novac. to je ono. ponesto cak i govore. a valja zivjeti i kad te smijene. Veliko je njuskalo. i muselim. ali nisu. Cudo je kako niko na polozaju ne ocuva postenje. pa ode i on. sto svi moraju doci Sehagi na noge. Umiru od straha da im ne naskodi. a drugo. valija zato sto mu se ne vraca. ali laksi za sto kesa dukata. iako znaju da ih Sehaga ne trpi. Veliki je rasipnik.Bio je s tobom sinoc u Zajkinoj mejhani. da ne oskudijeva. nema prijateljstva medju mocnima. Bez duga bi valija bio jak kao grad. tako im treba. i defterdar. Sehaga zato sto mu se ne isplati. Spasava nas njihova medjusobna mrznja. lijepo se. doduse. bog je blagoslovio! Tako je uvijek. trosi mnogo jer je lako dobio. Sehaga veci nego sto jest. Dolaze s lakim tovarom.upitao je. proguta pljuvacku. i muftija. znaju da ce i danas ici. Dzaba. smijuci se. Poslije su i posteni. i svugdje. a to je citavo bogatstvo. . kaze. Kadija ostade duze. A oni sjede na seciji.. za kratko vrijeme je uzeo sto kesa dukata! U sto je potrosio? Prvo. ne vidis me? . tako svi mrze valiju. pojeli bi nas.Ne budi dijete! Nisam htio da te vidim. i na sudu ovjerenu. potvrdjenu svim pecatima. dize se. i Sehaga mu se nasao pri ruci. kiselo se smjeskaju. pa je tesko ne uzeti. Ili se boje guzve i promjene. vracaju se otezali. nije ni potrosio. . ni koscicu nam ne bi ostavili. a svako zna sta je medju njima! Muselim ne izdrza dugo. kazem sam sebi. Valiji ne treba mnogo da bi ih uzeo na zub jer. .Ni ti mene nisi vidio. Da nije tako.Ah. ako boga znas! Vidis koliki je svijet. Obojica tvrde da su prijatelji. sto se ne bi oslobodio! Sehaga je pametan.A sto nisi pustio Mahmuta u kucu? . jer ako je vlast nevolja. a dosao bez para. jao si ga nama! Da su slozni. Znas li sta sam ga upitao? Kako im se mogla desiti ona bruka u tvrdjavi? I kud da dignu toliku dreku oko Ramiza? A on me samo pogleda. zbog Zafranije. dok te ne smijene. Kako se Sehaga ne boji da bi mu bas taj dug mogao doci glave. Sve sam ih stavio da sjede zajedno. oprosti. odnijece tamo odakle je i dosao. . . pohlepa je cini snosljivijom. Po tome se vidi kako je novac koristan. A dolaze zato sto ga se boje. jer bi se valija tako oslobodio preteske obaveze? E.A vodili smo i zanimljiv razgovor.Znam. Bas da vidim sta ce biti. A znam. jedan uz drugog. I valija njih. Boje se Sehage zbog valije. . ili je polozaj takav. on ne zna sta je. ali nije ovo. na bajramsko cestitanje. moze toliko da ih sigurno groznica trese kad na to pomisle. Prijatelj je drugo. Je li Sehaga prijatelj valijin? Ma jok. pa mu se ljubazno smjeskaju. i zna u kakvom kolu igra: lijepo je uzeo potvrdu od valije. zelen. mrze se i grizu kao bijesne kucke. s citavim karavanom. Ko sve nije bio! I kadija. pa radije ostaje s manje dostojanstva a s vise novca. I nije oskudijevao.Sta je to. jer njihova visi o koncu. ne mogu ti reci koliko sam se nauzivao! Uziva i u tome.

od krivog koraka. jer ni oni ne znaju da se moze zivjeti drukcije. za strah od svega. I stalno su u ratu. A meni je u mislima zena koju volim (zasto je bila ljuta?). spasce ih muka samo smrt. Obojica tacno znaju sta to znaci. kakva muka. od pakosnijeg. kako pada u gustim pahuljama. ali bez mrznje. Njima je stalno u mislima onaj drugi. neodgovorne rijeci.Vise ti i ne treba. dugo. A stite li ti dukati i tebe? Stite. Pa ko je rekao da smo junaci? I kome je danas do junastva? Upitao sam i njega sto i Sehagu: gdje je Ramiz? Nasmijao se: . kakvo prezanje bez predaha. izracunavanje svakog koraka i svake rijeci. za pomoc medresi i knjiznici. u moci. kakva danguba! Kako malo vremena i mogucnosti za obicnu ljudsku misao i osjecanje. ako se Sehagi stogod desi. u sili. Ja sebi mogu da dopustim luksuz lude misli. a ne znamo za njihovu tjeskobu. i onaj moguci. poznati i nepoznati. od drugog. bjelinom pokrivajuci grad. za brigu i o cemu izvan sebe i svoje ugrozenosti. pa valija zeli dug zivot Sehagi koliko i sebi. od vjestijeg. svega! Zar je onda cudo sto su zli! Da li bih se i ja upleo u te djavolje kucine da sam kojim cudom posao njihovim putem? Sigurno! A ne bih ni znao kakva me nevolja snasla. bez straha. koga ne vole i koji njih mrzi.Nije vise u tvrdjavi. jos kako. I pripremam se.da ce valija isplatiti sav dug u korist vakufa koji bi nosio Sehagino ime. Izasao sam s mucnim okusom Osmanove price o mrznji. jakog osjecanja. bez stalne strepnje. naporno razmisljanje o mogucim potezima protivnika. Onda niste bas veliki junaci. od tajne. Gledam odusevljeno. koji im sprema zamku. od iskrene rijeci. Vidimo ih u snazi. bezrazlozne radosti. . . za ljudski zivot u miru. od sebe. i u srcu djetinja radost zbog prvog snijega. i ucinice sve da ga zakloni od svih opasnosti. mnogo si mi rekao. od veceg. A moze! Bez hljeba ponekad. od svega. Tako su pozajmljeni dukati postali cudotvorna hamajlija koja ga cuva od zle kobi.E. kao da nikad nisam vidio. Kakav je zivot tih ljudi. od manjeg. svejedno kojim nacinom i razlogom. . od pametnijeg. Uvijek imam vremena za sebe obicnog. od mraka. od svjetla. svega. istina. od sjene.

Vidis.Takav je obicaj. koju je Mahmut prekinuo. ludo djetinjstvo. Gdje si bila? Podijelila sam komsijskoj djeci sve sto ti je Sehaga poslao. govoricu joj koliko je volim i koliko se radujem zivotu. . Dobro si ucinila. Uspio sam da ga upitam samo to sto ti kazem. . sljapkajuci razgazenim cipelama po mokrim krpicama snijega.Najbolje sutra. Ulicom je isao Mahmut.Sta ti je danas? Nije joj nista. paucinasta sreca. . ni sta je meni ucinila da sam takav prema njoj. tiha prica. Sigurno da sam dobro ucinila. polako. (sve vec znam napamet!). Nismo mi za njih. bez razloga. Hodacemo. Izvescu Tijanu. snijeg. Hodam. ali sta je meni? Uvijek je sama.rekao sam mirno. Iako ti to nista ne treba.Kuda si posao? .Mrzim obicaje koji me ponizavaju. ne moze vjecito razgovarati sa ova cetiri zida. da me svojom bezazlenoscu odvoje od njihova mraka. beznacajna osjecanja.Kako bi bilo da sada odem? . a i ona je ljudski stvor. ni sutra te momci nece pustiti u kucu. rekla je ledeno. san o lijepom. sutra? . s jedinim jedinim razlogom. I ja sam ga vidio samo u prolazu. Toliko je svijeta u kuci. opet! . bez razloga. radovacemo se. i sutra ces biti onaj. Obradovao se zalosnik. da ne zna gdje mu je glava. Kaze da mu je zao. A kud ces veci razlog! Upravo se vratila odnekud sa Sehaginim posudama u rukama. izgleda.Onda.Beznacajne misli. . izgleda. . sto smo zivi i sto se volimo. dugo cemo hodati ulicama koje ce snijeg zatrpavati.Nemoj. a koliko sam od njih bogatiji! I javile su se zato. Milostinja mi ne treba. Prvi snijeg. Moj Mahmute.Nikud. i sto se mene tice. rijec ni s kim nema da progovori. hvala bogu! I ponovo sam potrazio svoju radosnu misao. pricacu joj o djetinjstvu. Zar je nije proslo od jutros? . velika je guzva. ne. Danas je njen dan gnjeva. bez razloga. smijacemo se. I ne zna sta je toliko bogu skrivila da je toliko kaznjava. .To nije milostinja .Goviorio sam s Osmanom o tebi. Odrekla se . Ali ces makar zivjeti u nadi do sutra.

vise je i ne primjecujem. sve svoje znam i drzim. govorio sam. Ja izlazim. Tako me izgrdila i za ono sto sam kriv i sto je zamislila da sam kriv. o Ramizu. pruzam joj samo ljubav. ne volim je vise. ali ponizenje nece trpjeti. svoje brige. nista sakrio nisam. ne bi zalila. svaku sjenku kad predje preko mog lica. pogubila prijatelje i poznanike. vidim kako me razmazila. Navikao sam se na njenu paznju. a u srijedu je presjedila sama. grdi me kao da sam ne znam sta ucinio. i ne zbog kucne slave.) Ja joj ne mogu pruziti m bogatstvo ni ugled. Jesam li je iznenadio icim lijepim za ove dvije godine? Nisam. kaze samo kako je kod drugih. Kao da je sluskinja. razmazila me. imam svoje drustvo. niko ne treba da joj kaze. U srijedu joj je bila slava. i na kraju nisam znao sta govorim. pa krivo. Bajram nisam zaboravio. . ja na njoj i u njoj ne vidim nista. pazljivi samo u pocetku. maze ih. Muskarci su grubi i sebicni. Pa: sta ti je. cak i svoje neraspolozenje. kako mogu znati. a kad zena poruzni. Zasto nije rekla? Zar mora sve da kaze? Zar ne mogu sam da vidim? Ja se brinem o Mahmutu. a otici ce. o Sehagi. vec zbog svoje sudbine. ugadjaju im. Pa bar da to vidim. nista nema i nikoga nema. nema me po cio dan. A sta ja njoj cinim? Jesam li je gdjegod izveo? Nisam. i zbog opste muske pokvarenosti. kao sto je ona poruznjela. kad ni svoje ne znam. koje nisu njene. onda bjeze od kuce. zaboga! A onda: zar sam zasluzio da me toliko vrijedjas! Ljutito sam je podsjetio da sam joj sve posteno rekao kad smo se prvi put sreli. bice sluzavka. isplakala se sama. zaturila sve na sto je navikla. ali i ona je kriva. i ne bi se cudila kad bi cula da imam ljubavnicu. Cekaj. kao i ona. Drugi muzevi igraju oko svojih zena. optuzila me za grijehe svih muskaraca. nicim. Ona to ne trazi. U pocetku mi je bilo smijesno. pustio sam joj na volju toliko da uskoro necu smjeti ni iz kuce iskoraciti. samo da ne osjetim nikakvu tezinu. dok se ne naviknu. Ja se nisam odrekao nicega svoga. ni za Bajram ne bih znao da me Sehaga nije pozvao. i zivih i mrtvih. a ne zena. jer ih krijem. Ona vidi na meni svaku promjenu. znala je da je ceka sirotinja. ona ce svoje pozaboravljati i ostace pusta. pa sam lupao kao ludi Mujo u bubanj. pa sam se naljutio. mogu se tom ljubavlju zakititi kao peruskom. bila bi ugledna i postovana zena. da je mladici gledaju? A za krsnu slavu. okrivila me zbog poroka djedova i pradjedova. Kaze da me razmazila. i sad mogu samo da je zalim sto se nije udala za trgovca ili zanatliju. skriva od mene nevolje. Ali to ona nece trpjeti. (Iz mene je govorila srdzba a ne razlog ni pamet. Briga nju za moju ljubav. vidi kako pada snijeg. kao druge zene. Ona to zna. i ko sam i kakav sam. Ali to njoj nije dovoljno. Ja sam nju razmazio. Nikolj-dan. otici ce. zaboravila rodbinu. nestasicu. nigdje. vidi po svemu. bogzna kuda lunjam i sta radim. a o njoj ne vodim racuna. treba jos samo da mi stavi lanac na noge. I sta hoce od mene? Kud da je izvodim? Da je vodam po Bascarsiji. koju ne treba dokazivati. dvadeset godina je s porodicom bila zajedno toga dana. a sve zbog mene. kao strnjika.svega sto je bila. kud bilo.

i nespretan pokret rukom. Pa sta ti je onda? Tuzna sam. trepnuo zakrvavljenim neispavanim ocima. Naljutila se na nekog drugog. prenagljeno sam buknuo. presjekli su moju ljutinu. eto. To nije posteno. dok sam pjenio. Ali. sklupcana. i moracu se. Kako onda moze biti tuzna nizasto. Ali moj prijekor nije zestok. uvenula. Zbog cega? Slegnula je ramenima. zbog proslosti. s bradom na koljenima. zbog moje dobrote koju mi ne priznaje. hrabreci nas da nastavimo sto smo zapoceli. Zaprepastio se i pomirio u jednom casu. zbog nesigurnog trena. i tako sam ja u njegovim ocima ispao nasilnik. Zao mi je. Ne mogu ti reci koliko sam tuzna. da je pozovem na snijeg? A nisam mogao da se uzdrzim. potpuno odsutna. zaista tuzna. da se nasmijem da je salom prekinem. istopila se. Ta njegova smijesna zbunjenost. . sigurno. zbog misli koja luta svojim unutrasnjim prostorima. ali sta mogu. a onda je htio da popravi. a onda klimnuo glavom. zaista nesrecna. a sto svi cine.rekao sam prijekorno. jedva se pokrenuvsi. a ostala je nelagodnost. Sjedila je na sanduku. Mahmut se spleo. zbog ljubavi koju ne cijeni. mozda. ne mogu da je gledam tako izgubljenu. s razlogom koji se ne vidi. jer je nasao upravo kad sam ja praskao a ona plakala. Nista joj se nije desilo. u sobu je usao Mahmut Neretljak. kao da se izvinjava: samo vi nastavite! I brzo izasao iz sobe. Zastao je za trenutak. Vise bih volio da je bijesna. da ne prekidamo zbog njega. Kamo srece da te ne volim . Sta me se tice. iznenadjen sto se i mi svadjamo. pogodjen nepravednim prigovorima. tuzna svejedno zbog cega. zar nisam mogao da precutim. Onda me ne voli. ludost je jaca od covjeka. zamorena svejedno cime. navikavati na tugu bez razloga. zbog nepravde. Nestala je odjednom. A mozda je stvarno nezadovoljna ovim zivotom. I dok su iz mene varnice iskakale. zbog sjecanja. zbog neke misli bez krila? Razumijem tugu zbog onog sto jest i sto moze biti. kriv sam. nismo svi isti. mozda razocaran sto smo i mi takvi. uostalom! Znam. mozda zadovoljan sto ni mi nismo drukciji. zaleci sebe. rekla bi mi. i naplatila se na meni.sapnula je u pod.Izgleda da me vise ne volis .Poslije me bilo stid sto sam svasta govorio. a jos vise sto sam vikao. A mozda je pozalio Tijanu. grdeci nju. zbog nje. oduzeli joj zamah i ostrinu. a ona zrtva. izgleda. .

. Nije odgovorila. . pogadjam. Glas joj je nesiguran. . i grubo. Zbog nje.Mislio sam da prosetamo ulicana. Moze biti samo bolje. sama. zivimo mirnije.Hvala bogu! Dacu ti mustuluk za tu vijest! . ali me proslo.Izgleda da sam trudna. Sad je drukcije. Svega. ali zasto mi nije rekla ranije? Zasto je krila kad zna koliko cu se obradovati? Htio sam da je umirim. pun uzbudjenja. Osjecao sam je utisanu.Sjeo sam do nje i zagrlio je. Udaljili smo se dok smo vikali. glas joj je suvise tih.Bojim se. I ja sam se bojao njene trudnoce i njenog straha. Ponio sam se ruzno. rekao sam. jer je skriveno i nepoznato. sva mi je briga i sva sreca. Nisam razumio. I ja sam kriv za ono prije.) Kad je prvi put nosila. samo sad mozda teze nego prvi put. . To je zbog trudnoce. zbog straha da se ne ponovi ono sto je jednom vec bilo.Ne znam. Nesto je u njoj jace i vaznije. nije najbolje ali nije ni lose.Cega se bojis? . sve zene se boje. Sad cutim. njezno. duboko nesrecnu. jedva cujan. . govorio sam sta bilo. Nekad mi se cinilo da je neposteno cutati. zbog tajne zacinjanja tog novog bica u njoj. I na to je ocutala. zivot nam je bio tezak. Zasto bi se bojala. nikako losije. da je umirim. i nisam joj rekao svu istinu. vaznija mi je cak i od postenja. zbog brige za njega i za sebe. Dobro. (Nisam znao da li se zene boje. Sve je bijelo. rastuci? Hoce li je darovati bolom i mukama! Hoce li je hraniti sumnjama i crnim slutnjama? Zato je i uznemirena. Ali sad sve cujem.Trudna? Stvarno? Klimnula je glavom. Sta ce joj donijeti taj drugi crvic. i osjecajuci se . Sta se to s njom desilo? Zasto sam bio tako grub? .Sta to sapces? . Njena osjetljivost to nije mogla podnijeti. nije se okrenula da pogleda.Jesi li vidjela? Snijeg pada. kunem se. Onda je nesto rekla. Ko zna koliko se mucila misleci o onome sto se ne moze domisliti. da je ne uznemirim jos vise. pricekacu da nam tijela postanu bliza. i ne mislim da sam neposten. Ona mi je vaznija od svega. necu vise ponoviti ludost.

primoran. namece se. malo se stidim. zlijezde drukcije luce. . izbacujuci nakupljenu gorcinu. bol je zestok ali kratak. I djeluje. koje sam poceo salom. Predosjecam to. Svi se zene. kako ces ostati sam? . Krv joj sad drukcije kola. vrelina pekarske peci je samo nasa. budi se.Ako umrem. mozak se drukcije grci.Zasto? Ista je mogucnost i za tebe i za mene. Zbog tajne u njoj. sad je lijepo.pokusavao sam da je umirim.Ako umrem. bice koje pocinje da sluti skrivene tajne.Ne.Molim te. iako je na njenom licu ostala tanana sjenka zabrinutosti. iako mi je smijesno. njena uznemirenost je znak uzburkanosti u njoj. kad je sve proslo. nismo vise tuzni ni nesrecni kao maloprije. da nisam bio slijep. . na zalost.Ako umrem . sigurno. . . samo sebi nepoznato. mozda i ne znajuci pravi uzrok. Moc ljubavi Pun dobre volje poslije tog objasnjenja. optuzujuci mene za svoje muke. opekao si se jednom. a nesigurnost radja misao o smrti. Ona nije kriva. pored prozora praminja snijeg. Ali. Ali svejedno.Necu se ozeniti .Zar si toliko nesrecan sa mnom da se vise ne bi zenio? . jer bi ih moja njeznost. zbog njene tajne i moga lakog kajanja.Ako umrem. organi se drukcije ponasaju. 14.Ostavi se takvih razgovora. ne bi i drugi put. A mozda i bi. . nastavio srdzbom a zavrsio stidom. S pravom. Njena ljubomora je strah od ruznoce. izlazi iz zatvorenih skrovista duse. bar umanjila. ne potiskuju ih vise ni stid ni volja. toliko te volim. ne sali se time! (Lice joj je samrtno ozbiljno. hoces li misliti na mene? . A sve biva bez njenog uticaja. .) . Ona ne vlada mnostvom novih nepoznatih osjecanja. sav grijeh je na meni. Sve sto je bilo potisnuto. zahtijeva da bude uzeto u obzir. .A da li bi se ti udala ako ja umrem? . pusti to. mnogo prije.odgovarao sam. ugodno osjecamo toplinu tijela koja postaju sve bliza. a vikali smo. Bol za zenom je kao udarac u lakat. nesaznato a jako.Hoces li se ozeniti ako umrem? . ako ne i odstranila. Prigovorila mi je. Potrebna joj je moja pomoc. i svijet joj je tajna.Bice prije.govorila je. da nam bude ljepse. Ona je mislila na trudnocu. . njena naglost je potreba da se oslobodi unutrasnjeg pritiska. ne bi ni mnogo proslo od moje smrti. hoces li se ozeniti? Ozenio bi se. kao da kaze: ako nazebem.Umro bih od tuge. trudio sam se da Tijanu ne ostavljam samu. ja na Ranmza. I bojim se. Prepustena je djelovanju jacem od svoga htijenja. mnogo je volim. Zasto da mislimo o onome sto ce biti kroz pedeset godina? . oprostili smo jedno drugome teske rijeci. . molim te .zaista usamljena. Trudna zena je drugo bice. jer su smijesne. i ne moze ga ni zaustaviti ni skrenuti.okretao sam na salu.

Jedva je hodala na zadebljalim nogama. Ne znam sta je od toga istina. pa se ustrucava da je pokaze. Govorio sam najsmjesnije rijeci. ako ne bude koristi.govorila je njezno. Smirivao sam je njeznoscu. ali zivot ne traje kratko. a nista ti ne moze postati tesko kao obaveza koju sam sebi nametnes u jednom casu slabosti ili odusevljenja. po danu bi se stidjela. Izvodio sam je uvece u setnju. pa i sad dodju po nju. bila je uvjerena kako se vec vidi da je unakazena trudnocom. a to. Tako se osjecala sigurnija u mraku i u prostoru koji nije njen. Ako je sad naviknem na toliku paznju. da se Tijana ne osjeca dobro. ali je . mole. bogami. Osvetice mi se to. ako neces ti hoce drugi. a nemas koga da psujes. A koliko on vidi i zna. Dok je bila zdravija. Kome to uspije. predlozio je da dovede svoju zenu. muka da istrajes. kako bi bilo bolje a ne kako jest. kad se sretnemo. nekom ne uspije. ali mi se zena odmah dopala. Tijane i mene. muz treba da bude dobar prema zeni. jedinim lijekom koji joj je mogao pomoci. radi opravdanja. daj boze da on nema pravo. i on govori onako. pretvarajuci se u dadilju najboljih namjera i najnespretnijih pokreta. jer si sam sebe natovario. iz ljubavi ili bez ljubavi. boze oprosti. ne znam. Pristali smo. naravno. sta cu poslije? Sve bi se u zivotu moglo izdrzati za kratko. lakse im s njom. ne treba pretjerivati ni u cemu. kume. sto bolest ne umori. jedva disala od zaduhe. ali ja svoju zenu mazim kao da je na samrti. jedva govorila od umora. Ne kazem. bolje je ljudski nego paski. njeni ozivjeli strahovi su jaci od razuma. pregledace Tijanu. Tijana je divna zena. zajahace me zestoko. . Trudnoca nije bolest. Da li se stidio nas. A onda. davno je receno. tetosio je. radio i sto sam umio i sto nisam umio. a sve zna o tim stvarima. A zene vole da vladaju. i da budes dobar. . ili sebe izmedju zene. Ili je njegova zena toliko ruzna i nemoguca. a ako i nece.Uzaludno je bilo govoriti razumno. po danu nije htjela da izadje. i Mahmut je doveo svoju zenu koju do sad nismo uspjeli da vidimo. Ili se boji da ne vidimo kako ga zena prezire. svejedno. jer lakse podnose usi nego oci. pomagala je zenama pri porodjaju. ruzno je manje neprijatno kad se o njemu prica nego kad se vidi. Ali. . nije lako izdrzati. Mozda je zeni lagao da smo ugledniji i bogatiji nego sto jesmo. kod mene ce ovako ostati zauvijek. Mahmut mi je obazrivo rekao da grijesim. pokrenuta bogzna kakvim osjecanjem. kao ljekar. nje. uopste. pa ce mi dusa na nos izaci. Kad sam rekao. Stid te da odustanes.Neki dan sam bio najgori. ali se polako smirivala.Sad si najbolji. malo strogosti nikad ne skodi. kao sto je govorio. Jer.Ti si najbolji covjek na svijetu . Ucinilo mi se da je po mraku radije izlazila zato sto se mogla slobodno naslanjati na moju ruku. jer vise nije mislila da je napustena. Ganuto je plakala zbog moje paznje. i hrabar. to pokvari. cuvao od napora. smijala se zbog moje nespretnosti. ali opet. i znacemo je li dobro ili nije. i pazljiv. nece biti ni stete.

i niceg ruznog nema u njenim vedrim rijecima. bajajuci.mahnuo sam glavom prema sobi. cesto i odmognu.rekao je Mahmut rastreseno. A mozda bi Tijana ostala ovakva i da sam ja rdjav. veselo gledajuci malim ocima. rekla je. neka gu nam zivi kakvi su da su! Mahmut je zmirkao kratkovidun ocima. A opet. . muz koji zeli sebi dobro. zaraslim u salo. zena voda. E vidio bih ja tebe kad bi tu pamet slusao od jutra do mraka. znaju tacno sta je dobro za porodicu.Nije dugo. Nisi kod kuce bas od jutra do mraka. nista skriveno. udarajuci nogom o nogu. sta ona zna? Pomagala je mahalskim porodiljama. nikad ne prenagle. Rekla bi.Dugo se zabavila . triput razmisle. i voljela bi da je sretne svako jutro. po njoj. i uzdizala. I opet je naopako vidio. i nasi su. Ali. pa je mislila da je ruzna i zla. i rijetko kad pomognu. Kakav joj je izraz. sta mozemo. . kako ih je sreca posluzila. A sigurno je i dobra. prepustajuci sve bozijoj volji. Ludi su. i polako trljao cjevanice. Zene su razboritije. jer on sve naopako vidi. Jer samo zena zna s kakvom ih je mukom nosila. braneci se od vlazne hladnoce. prica! . Sta ce reci Mahmutova zena? Sta moze reci. Onda je sve dobro. ali ne zato sto su zli vec sto nisu pametni. Prica. nista na njoj nije siljato.govorila. izasli smo i cupkali na uskoj verandi. muz je sud. smijuci se veselo. blista od zadovoljstva.Nemas zasto. i pogrijesio. muskarci misle da je to zenama zabava. Onda nam je rekla da izadjemo malo na vazduh. Prvo je rekla da je cesto slusala od Mahmuta kako je Tijana lijepa i dobra. poslusace ono sto mu zena kaze. . Dosta mi je i ovoliko koliko jesam. kako odavno nije cula. da ni ja nisam rdjav. da joj dan pocne lijepo.Pa. vedar ili lazno utjesen? Vidio sam. . Muskarci su djeca. narocito ako imaju djecu. zabrinut sam. Sta me se tice sta ce reci! . cak ni skrivene zalbe. prvo sam pogledao u njeno lice. jer joj Tijanine oci kazu da je ona dobra radi sebe a ne radi drugih. Iako od muza mnogo zavisi. ne gledaljuca zenu i njena dva zuba sto su bjelasala iz supljine usta. Govori li to ona o njemu? Ako i govori. Pa smo zacutali. a smijeh joj je zdrav i veseo. Zene su ko macke. nista pakosno. jer se zena prozli pored rdjava muza. ali pametno. nicim ga nije uvrijedila. pa su umirale ili ostajale. jer Tijana nije lijepa vec prelijepa. Kad nas je Mahmutova zena pozvala da udjemo. ja misleci o Tijani. vec si ti zabrinut. Jesi li je cuo! Prica. on misleci o svojim nepoznatim brigama. cak i kad ostare. pomislio sam.

nista ne iznenadjuje. znaju da je zivot tezak ali ne placu zbog toga. ko od sale. nikad nema mnogo. Srecom. uvijek vedre. zanimljive. Ti nemas zasto da se brines. .Tijana se brine .Sin nam je u Mostaru.srecan.Onda ga istjeraj.nasalio sam se. ne trazeci je. . Pa se sjetila. A kako i da ne vidim? Koliko sam trudnica cuvala i pobabila. uci zlatarski zanat. ni sama ne znam.rekla je Mahmutova zena. a lijepo im je jednostavno.Cetvoro? .upitao sam zacudjen. da se ispricamo. akobogda. . Nesto saleti Mahmut. .Nije dobro. ne zele nemoguce. ponosno.Dvoje je zivo. ti kcerko. svadbeno veselje u mahali. i kucnula prstom u drvo. Vidis kako grije pekara. A ni vi nama. A ona je divna zena. Svadjajte se slobodno. kahva na brdu. dolazile su mojoj majci. Sve je kod nje veselo i jednostavno. . sigurne. kao da je to njena zasluga. muskarci ne treba da se vuku po kuci. nesto ja.Ne moze biti bolje . Ovdje bi vani s djetetom bilo nezgodno. kasno se sjetivsi da pogledam Tijanu. Nasmijala se i Mahmutova zena: . vidjecemo na proljece. Ahmet je sa mnom. dodji do mene. Dobro. Tijana se smijesila zbunjeno.I za svadjanje nam je zgodnije. Pogledao sam u Mahmuta. zubate ako ih povrijedis. naci ce se stogod. da predju kod nas? . jezicave su ali ce pomoci svakome u nevolji. vec njegova zena: . . sigurno. Ali ona nema zasto. .Tijesno vam je ovdje djeco. najuravnotezenija stvorenja na svijetu. A dodji mi i bez toga. srce moje. Te obicne mahalske zene su pronasle tajnu spokojstva. kad smo sami .Nisam sama. a ti dodji! Ostala mi je u vedrom sjecanju ta odlucna zena koja se nekako lako nosi sa zivotom. vidim to odmah. necemo vam smetati. . ponekad i ja dodjem da se ogrijem. pa znam i po sebi.Sto se tice svadje.Dobro. . A i ja sam cetvoro rodila. i uvijek ce isceprkati ponesto sto je u njemu lijepo. ogovaraju ali ne zavide suvise. .Steta im je da ovo ostavljaju zimi. dobre su dok im ne stanes na zulj. dvoje je umrlo.Svaka zena se brine. Sad smo nas dvoje sami. Ako vam usfali. Kako ste s parama? . Sta kazes. i pogledala po nasoj siromasnoj sobi: . poslije je sladja ljubav. rodices. i ona se smijala. Mahmute. i zasta zna svoj posao. nemoj da camis sama. ali mnogo ne treba ni vama ni nama. Zar nije govorio samo o kcerki? Nije odgovorio on.htio sam da cujem jos koju rijec ohrabrenja. Sve ih raduje. Stan vam ne valja? Predjite nama! Podijelicemo sto imamo! Hocete da se svadjate? Zasto se ne bi svadjali! Hocete da se volite? Zasto se ne bi voljeli! Poznavao sam ovakve zene. behar u basti.

ili sam nesvjesno isao za majcinom slikom? Nisam znao. neugodno zle. Tijana je rekla da nam nista ne nedostaje niti ovdje ima sta uzeti. da spremi rucak. mada su rijetki. Ona ce ostaviti mene. da je tako bolje. samocu. One su kao tresnjin cvijet. Mahmutova zena je povjerovala. ispricace se. Vracao sam zeljeno djetinjstvo. . on namjerno uzme ponesto od poznanika. neprestano u mislima za nesigurnim ocem. jer nisu bogate. Ali je ipak prevladala razumnija misao. kako je vesela. Eto. Zacudio sam se. razvice se samo ako nije ni suvise hladno ni suvise toplo. i da je prisili da odrijesi maramu s novcem koju krije u njedrima.razgovori. najcesce pronalazeci u ljudima i stvarima ono sto je smijesno. onda su mracne. Stedljive su. potrebno joj je. Bice manje razloga za svadju. a sad ne znam kuda cu. kako je zadovoljna. A sta cu ja raditi? Zelio sam da budem ovako slobodan. cangrizave. Tijana je drukcija. uvijek u strahu od otvorene sale i otvorene radosti. Odvaja se. kojima ni bol ni misao ne uniste vedrinu i jednostavnost. Suvise je rano osjetila bol. dugi razgovori kad sve govore odjednom. I moja majka je bila drukcija. kao budala? Bilo bi smijesno. kad mu ona ne da za rakiju. Izgleda da ima ljudi. razvedriti. da joj napakosti. Jednog jutra Tijana je rekla da ide Mahmutovoj zeni. Cak ih ucine boljim. I Tijanu je zatravila. Sreca da je Mahmut naisao na nju. jer bi on sve potrosio. ja joj nisam dovoljan. uglas. pomalo mi je i krivo. Da hodam ulicama. namirisao sam. Bol i misao oduzimaju nam bezbrizan smijeh. onda su hladne. Kad je Mahmut ljut. prohodace. nesigurnost. ja cutim. Mahmutova zena je blagoslov bozji. ali ne znam da li bih bio zadovoljan da je Tijana kao ona. suvise zaludno. govorila je odusevljeno. ono sto se ne moze izvana vidjeti. Boze. Mozda je Tijanina osjetljivost znak i bolest punije misli i zivljeg osjecanja. ni sta cu sa slobodom. ili se pravila da vjeruje. nikad jednostavno vedre. da osramoti i sebe i nju. ne vjerujem da Mahmutova zena ne zna za bol i za misao. jer nisu siromasne. Mozda bi mi smetalo kad bi bila tako jednostavna. ostace sat-dva. unutrasnjim culom osjetio. i uzalud sam obecavao i sebi i njoj da je necu ostavljati samu. kako je dobra. Da li sam slucajno naisao na Tijanu. a volio bih da saznam. Zacudio sam se sto je otvoreno upitala Tijanu da. sta bilo. znaju za uzivanja. izgleda. li nam stogod nedostaje. Ako su bogate. odvojene od svega. Ali. Nemam volje da odem u kafanu. ali su njih dvije poslije toga postale nerazdvojne. ljudi pricaju uvijek jedno te isto. polako. i vratice se u podne. nesto ce raditi. proste. Ako su siromasne. i nece misliti na strah i smrt. Ne znam kako to postizu.

neke klime. mrav ne vidi covjeka cijelog. da vidim sta zna o Ramizu. jer je neuhvatljiv za nasu misao. vidovitijim. Nisam vise prazan.Da idem na rijeku. a on mi je najblizi. Sjetio sam se Mula Ibrahima. mozes uzivati. na um knjige. Kod Mula Ibrahima ce naci oboje. od ovoga svijeta. ne znam kakav sam. . dosad je premalo rekao. da mu je velika vojska rijeci postrojana iza cela. da mu kazem kako kod Sehage nisam nista ucinio. kome su beznacajne nase brige i nevolje? Mi ga ne vidimo. Ja cu mirno cutati. malo nezadovoljan sto sam upao u ovo povjeravanje. ne ovim ocima. Covjek zeli moc (rekao je. zbog sebe. Trazio je samo razumijevanje. I vise zalim sto nije drukciji nego sto se ljutim. sto se sudara s ljudima. u biblioteku. S tim zivim covjekom koga nema. nestrpljive su. ali prazan i pust nisam. Nisam otisao na taj razgovor. i nije kriv sto nije onakav kakvog bih ja zelio. nesanica. A zeli da nesto ostavi iza sebe. Mozes ga ostaviti i preci drugome. a sad se treba prilagodjavati trecem. da ne bi samo bitisao. zbog svoje velicine covjek i ne postoji za mrava. nece se naljutiti. ne o vjecnim otvarima. koji je pazljivo slusao). kakav je da je. zato sto ne osjecam potrebu. govoreci mu gluposti. Zato sto pada snijeg. da je snazan i vazan. i mora da ih pusti. ili cutanje. zato sto ni od cega ne bjezim. Da li mravi zele moc? Zele li da budu snazniji i znacajniji od drugih? Imaju li svojih briga. da me pogleda. ne zbog Mula Ibrahima. kao drvo. da govorim sta bilo. da nesto stvori. i ne tice nas se. osjetimo ga samo kad nam se u necemu pokaze njegova volja. htio je da pomogne i kad nije smio. Pomagao mi je dok je smio. Zar onda ne bi mogao da postoji neko veci i od nas. nije mi ni palo na um. vidjece samo prst. vec onim drugim. strpljivo ce te saslusati. I izgleda mu da je nesto postigao. uvijek spreman da pocne razgovor s tobom. Mozes se ponositi svojom pamecu. Pale su mi. Ali. gledajuci u Mula Ibrahima. ne danas. covjek odabranih trenutaka. izgleda. sto se krece. Srdacno ce te docekati. ne zbog mene. ili grancicu. Slusao je sta Sehaga govori. da moze mnogo. rodjeno iz nekog saglasja medju njima. muka. a ne moras mu se ni zahvaliti. Sehaga se prekinuo samo za trenutak. U radnji sam zatekao Sehagu Socu i Mula Ibrahima u razgovoru koji mi se ucinio zanimljiv. Ni. zamisljen i ozbiljan. ocajanja? Ne znamo. da gledam vodu. suvise su sitni za nas. Mozes se s njim svadjati. one nisu covjek sav vec ono sto je u njemu najbolje. Ali bog ucini da odjednom progleda i vidi. otici cu do njega. ako mu se vratis. Mula Ibrahim ni to. ako mu preprijecimo put. Sehaga mi je mahnuo rukom. da je samo zrnce pijeska u nesagledljivoj pustinji ovoga svijeta. a on nema mogucnosti da ti odgovori ista osim ono sto je vec napisao. ne mogu bez ljudi. mozes razgovarati. Zato sto zivi. neke potrebe. i nastavice. sitan i nevazan koliko i mrav u mravinjaku.

privremeno ustupljen. Suvise je ponosan da bi se priznao porazenim od ljudi. ne mozemo cak ni naslutiti. na rodjenju. dusa je djelic sveopste svemirske energije. i ono sto znamo i sto ne znamo. dusa je neumrla. A ako je tijelo njegovog sina i mrtvo. Eto. samo se mijenja. Pomiriti se s njim ne mozes. a sebi utjehu u neizbjeznosti onoga sto se desilo.osjetice potres ako rasturimo mravinjak. da je tijelo smrtno a dusa besmrtna. osim da je neumoljiva i do kraja dosljedna. Uzalud smo prosli ovim zemaljskim putem. placuci. uvijek nespremne. niti je nas jezik sposoban da izrazi ono sto nasa misao ne moze dokuciti. jer bi malo ko htio da umre. Bilo bi to besmisleno tracenje tolike snage. i sve sto je bilo. ali je u sklopu nekog desavanja koje ima svoje zakone i svoju svrhu koju ne mozemo otkriti. ili ce se useliti u novorodjence. uzalud se nadali. On ga ne zamislja po ljudskoj slici. jer ne znamo sta je. Veca je nego sto sam mislio. a ne znas nista o njemu. a kakvi su. poklonjen nam. a nesaznatljiv. A mozda je najveca tajna smrt. i logicnije. nepoznata tama. da je to samo meni govorio. Mnogo je vjerovatnije. ne vjeruje sebi ni ljudima. Sacekuje nas na nekom cosku. po zlu. pominjace je s podsmijehom kad se njihove duse sretnu! Da smo sami. A iza te strasne kobi. A ako je tako. sagao glavu pred njegovom mukom. preklinjuci ga da samo sacuva razum. koja ce zivjeti svojim nepoznatim zivotom i poslije smrti tijela. da nastavi svoje vjecno kretanje. dolazeci iz nicega i nepovratno odlazeci u nista. a ne samo po besmislu. i nadnaravni um. Ni kap vode se ne gubi. Mnogo je tajni kojima se ne mozemo ni pribliziti. koji hladno ravna vidljivim i nevidljivim svijetom. Uzaludno ga je moliti. kako se moze izgubiti sve covjekovo? Mora biti da zivot postoji po nekom visem nacelu. Mozda bih. a nista ne mozes izmijeniti. i ta zla pogibija je samo nevazan tren u vjecnom trajanju. Sve ce ostati. ni svome iskustvu. Ili bih. samo nas nece biti. i manje uvredljivo. po ludilu! Slusao sam ne vjerujuci svojim usima. suvise besmislena ta smrt. postojace i bez nas. I kad ne mislimo na nju. vec po nekoj svemocnoj volji o kojoj nista ne znamo. ona misli na nas. nema vise snage da se nosi s bolom koji ga grize. nemoguce je zamisliti da taj svemirski duh igra nedostojnu igru s ljudima. Neka to bude od bogova. vec kao nadnaravnu snagu. . Po nasoj volji to se ne desava. Hoce li svega nestati ako svi ljudi pomru? Nece. od ma cega neshvatljivog! I to je surovo. a sigurno jest. i trazi joj razlog u volji izvan i iznad nase. Ako ga ne mozemo saznati. uzasnut. kleknuo pred njega. ni svome razumu. mozda je neki sveopsti duh. vise nije. jer njegove mjere i razlozi nisu ljudski. uzalud tugovali zbog gubitaka. A covjek prema vasioni sitniji je nego mrav. I zasto bi postojao samo covjek i njegov nacin misljenja? Svijet je postojao i prije nas. Pa to je konacan slom ovog na izgled snaznog covjeka! On vise ne vjeruje svojim ocima. a kamoli ih razjasniti. Je li to zbog sinovljeve smrti. ne znaci da ga nema. od svemirskog duha. sve uzalud. postoji i mimo nas. pustajuci ih da protrce kroz zivot. jer je van naseg iskustva. nimalo slican nasem. tajna i uzas. uzalud se radovali zbog uspjeha. Znas kraj. i zbog nemoci sto nije mogao da ga spase od nesrece? Suvise mu izgleda surova. Smrt cini besmislenim i zivot i ono sto se u zivotu stvara. ne znam sta bih mu rekao. i sam kaze: on i njegov. uzaludno preklinjati.

nemocan. Sto se tice duse. bez oslonca koji bi mu mogla dati samouvjerenost da je zivio jedino . veoma naporno. To je velika moc. I razmisljajuci. javlja se misao o smrti. Covjek se radja kao nevino dijete. znaci. vidio sam da je pazljivo slusao. ucinilo mu se da postojeci red covjekovog rasta i razvitka nije pravedan. jer je to samo zelio a nije se usudio. i on je mislio o tome. mogle biti Mula Ibrahimove. i Mula Ibrahim se sluzio rijecima koje sam mogao ocekivati od Sehage. Svijet je postojao prije ljudi. Ali me i on iznenadio. svacije su roblje. Ali kad je poceo da govori. izgledalo je kao da su jedan drugome pozajmili svoja shvatanja. da ljudi zele moc. koje ne zna nista o sebi. sto ljudi uzaludno cine hiljadama godina.Ali nije govorio meni. Prema onome sto sam znao. Jedno je zelja da se vlada ljudima. jer mu je duhovni zivot nerazvijen. ja sam ostecen njegovim ponizenjem? On zali. pritisnut mislima o krivicama koje je sebi natovario na vrat. sve mu je novo i svjeze. Ali. Mula Ibrahim se slozio sa Sehagom. a Sehaga rijecima koje su. Cekati spas i traziti utjehu u nekoj nadnaravnoj sila. kojoj bi se mogli nauciti svi ljudi. pomireni sa svojom nevoljom. Poslije. govorio je o nemoci ljudskoj. ja sam samo slucajno slusalac. Jadan je onaj koji je to osjetio na sebi. za poslusnoscu bez otpora. i ne uciniti nista da bude bolje medju ljudima. drugi je odricao svoju slabost. Kad toga ne bi bilo. Mula Ibrahim je slusao oborene glave. nije nevazan. jer se tesko oteti strahu i nespokojstvu zbog kratkog zivota i zbog nestanka u nepoznatoj tami vjecnosti. mocan. postojace i poslije ljudi. Jedan. koja podstice na sporazumijevanje. Mi svoju brigu ne mozemo prepustiti nikome. drugi. ocajan. on se brani. Smrtno uplasen. ali je siguran da nase ljudske stvari niko nece urediti ako ih ne uredimo mi sami. nezadovoljan zbog onog sto nije ucinio. ona ponizava i nasilnika i ugnjetenog. Pokorni. Jer. on optuzuje!) Sasvim je drukcija zelja za moc koja se sastoji u pomaganju ljudima. po pravu necije sile. o svijetu. ili ce ocutati. da se natjeraju na djela koja nikad ne bi ucinili bez prisile. sta se moze reci na ovo ocajanije koje trazi utjehu izvan ljudske logike? Dok je Sehaga otkrivao svoju krvavu muku. priznati svoje beznadje. utuceni. S takvom moci covjek nije zrno pijeska. o prestizu. mozda i postoji. (Govori li on to o sebi i o meni. izbezumljen zbog besmisla iza sebe i neprozirne tajne ispred sebe. koju nece primijeniti! Tuzno je to njihovo odricanje sebe. Ne moze da govori o tome postoji li neko vrhovno bice. o ponizenju. izmoren. on je ponizen tudjim nasiljem. jer to najcesce nije zelio. Nije ista svaka zelja za moci. sta se to nas tice? Neka o tome brinu bica koja ce tada ztvjeti. trazeci joj visi smisao koji nece prihvatiti. Umire slab. kao da spava. veoma dugo. govorio je o covjekovoj duznosti da ostane covjek! Sta je ovo? Jedan je blazio svoju nesrecu. da se izazove strah. i cim potpuno sazri. i koja bi zlo ucinila nemogucim. ziveci. govoreci na izgled mirno. koja pobjedjuje ljubavlju. nezadovoljan zbog onog sto je u zivotu ucinio. to je zahtjev za cutanjem. hvaleci musku hrabrost. u stvari. sve mu je divno. i to nije nista ruzno. Hoce li Mula Ibrahim stogod reci. da se oni pokore. i moramo se uciti moci ljubavi. po mome misljenju. stice iskustvo. povecala bi se bijeda ovoga svijeta. da od zivota ne stvorimo muciliste. Takva zelja za moci je nemoralna. o grijehu.

suprotno je onome sto je goviorio. Ta zelja obavezuje covjeka i za zivota. postepeno zaboravljajuci prvobitni strah od smrti. o trajanju bez prestanka. mada . a ponekad da ucini i dobro. Tako se lakse zivi. Mula Ibrahim je odmahivao glavom. Tako zavrsava neslavno. bez ljubavi jer je besmislena u tom trajanju bez kraja. iako rusevina. u ovom kratkom preletu izmedju dvije tajne. Zasto je onda govorio? I on i Sehaga? Da li ljudi priznaju i cijene ono sto im nedostaje? Da li varaju druge. Ne znam cije je misli iznosio. ocajnicki misli o vjecnoj dusi. dovoljno lakomisleni da ni o cemu ne mislimo suvise ozbiljno. ali su mi se ucinile vrednije od svega sto sam ikad cuo. sacuvano u rijecima koje nece nikad postati djelo. A kratak zivot mu ne smeta. o mogucnosti da negdje i nekad nadje ipak neki smisao. lijepo je. Dva njegova pomocnika polako su setala ispred radnje. ali ce se povuci da se odmara i da uziva. Treba sve prozivjeti. svemu sto dozivljavamo. Ali i ovo sto je ostalo. Zgrozi se kad pomisli na zivot bez svrsetka. besposlena. Rastrgace te samo ako posrnes. . ne slazuci se sa Sehagom. cisti kao zametak.po odlukama svoje ciste savjesti. gori su nego vukovi. da polako postajemo sredovjecni. Upravo strah od smrti daje ljepotu svim stvarima. ako je prljav.A gdje su ti ljudi? . i u dusi je ostalo samo prazno sjecanje na sebe nekadasnjeg. A koliko bi bolje bilo da se radjamo kao starci. pa bezbrizna djeca. s tovarom snijega na glavi i ramenima. ili ce. ili makar kod jednog covjeka. a onda se sve isprijecilo ispred njegove zelje. pa ce se i dusa okorjelog zlocinca useliti u tijelo bezazlenog novorodjenceta. Misao o vjecnoj dusi ne obavezuje ninasto. . jer se o tome brine neka visa sila. cisto ime i lijepa uspomena. Tako bi sigurno produzio svoje kratko trajanje. Sta bi i sa duzim zivljenjem? Sta bi sa besmrtnoscu? To je najveca nesreca koja bi ljude mogla zadesiti. s dobrim namjerama. ili sebe? Ili im je misao podijeljena na ono sto se zeli i ono sto se mora? Ovako kao sto je govorio. spas je u osvajanju ljubavi i covjecnosti.Nisu svi ljudi takvi. i lakse umire. i veoma mu je stalo do toga. sto bi bila velika nepravda prema cistom stvoru. da ne cini zlo. a da umiremo kao novorodjencad. Mula Ibrahim je sigurno zelio i da zivi. samo ako je cist. samo je vise zla. suvise se vide i osjecaju. A nisu! Onda je pogledao na ulicu. zbog mene nije htio! Sve sto ucini. Zbog Sehage ih je poslao iz radnje. Ahasver je najnesrecniji medju svim ljudima. Ne tice ga se sta ce s njim biti poslije smrti. . pa oslobodjeni mladici. potpuno dotucen. da poslije njegove smrti ostane medju ljudima. biti poklonjena nekom novorodjenom djetetu. bez straha ali i bez radosti. natrunjena i uprljana. osvajajuci radost cistog zivota i ljepotu ljubavi prema ljudima. zato mislimo da su svi takvi. ne znajuci nista ni o cemu. ima sta covjek radio i ma kako zivio. hoce li dusa istrunuti zajedno s tijelom. bez konacnog smirenja.Ovi s kojima zivimo. Ali ga se tice. Misao o covjecnosti je pravicnija i ljudskija. Zli su isprednjacili.upitao je Sehaga silovito. Kakva bi to divna i slobodna smrt bila! Ali kad ne moze biti tako.

Izvinivsi se. Pametan je. ne mrznju. ali bih volio da me nije zaboravio. kako kukavicluk i covjecnost mogu zivjeti u istom covjeku. i sinovljeva smrt ga je . .Nema pravo.Ti za svakog imas opravdanje. Zar je vrijeme nije nimalo ublazilo? Ili je ucinio nesto nazao sinu za zivota. Cinilo mu se da je lakse za krivca priznati boga nego ljude. . s cime se nije mucio u mnogim besanim nocima? Cutao sam i zbog njegovih ruku. Ne znam zasto sam poceo ovaj razgovor. o kojem je govorio Mula Ibrahim. Nekad covjek osjeti potrebu da govori o onome sto ne zna.Kako ste poceli ovaj neobicni razgovor? . Dosao je zbog mene. ali nema pravo. neoprostivu pred drugim ljudima. A mozda i nije slucajno. da li je ono sto misle? Mozda to ni oni sami ne znaju. i trazi spas u gatanju. Ne znam je li ocekivao da mu nesto kazem. ne bi tako govorio. da bolje poznajes ljude. Zasto on tako ne zivi? . . ne odvaja se lako od svog iskustva i od zemlje. Zamisljeno su zagledane u svoj nenadoknadivi bol.sam s nelagodnom sumnjom mislio. on se muci.Bogzna sta ga je slomilo. da porazgovara sa svojim pomocnicima.Dosao sam zbog tebe. Zasto je onda onako govorio? Je li zelio da svoju nemoc.Meni je sasvim blisko ovo sto je govorio.Zato sto nemas iskustva. . Navolja je sto ima suvise zdravog razuma. da bi povjerovao u cudo. na teskog bolesnika koji je izgubio vjeru u ljekare. Da znas zivot kao sto ga ja znam. i ostace bol za sinom. Ono sto kazu. da se pomiri s ljudima. I sta bih mu mogao reci sto on ne zna. stegnutih u grcevit splet prstiju. nije ono sto cine. na glavu mu se popelo. . nepoznatu? Zar samo zato sto je nepoznata i nedohvatna? Licio mi je na izgubljenog stradalnika. Zalio sam ga i cudio se kako je njegova tuga ustrajna. a u razgovoru su se od mene prilicno udaljili! Drago mi je sto je mislio o meni. . Slucajno. Mula Ibrahim je izasao na ulicu. ali ce u njegovom silovitom srcu ostati mrznja i na boga i na ljude. Pa sam zaboravio. A nece da prihvati lijek. da kao zakon prizna ljubav.Zar nije panetnije brinuti se o stvarima koje znamo? Odmahnuo je cvrstom uskom glavom: dosta mu je onog sto zna. Ali njegove hladne sive oci nisu odlucne kao njegov pokret. opravda voljom jacom od ljudske? Ali ako se ne moze pomiriti s ljudskom surovoscu. kako moze prihvatiti neku drugu surovost. Sehaga je gledao za njim zamisljeno. Neprestano otkrivam da nikako ne mogu da otkrijem ljude. On ne razmislja. da ih jos za nako vrijeme odstrani od radnje. i bijesno cudjenje zbog neshvatljive sudbine. ali sam bio suvise zbunjen da bih ista rekao. da te opet primi.

Ako je tako. stresajuci kapom snijeg s ramena. ali da toboze sam odlucim. i kao da je to najljepsa i najvaznija stvar na svijetu. veli. Usao je s Mula Ibrahimom. nije zgodno. a kamoli sta govore drugi.Da cujes ovo! Reci mu. Zasto je Zajko dosao bas Osmanu? Ali svejedno. malo pijan. . onda je ovdje na zemlji saznao za pakao.Pada! . Sehaga je prenio pogled s njega na nas. I kao da je srecan sto moze nekome saopstiti radosnu vijest koju je donio.ako mladic zaista stogod zna. sigurno su se tako dogovorili. Imam nesto da ti kazem.Jedva sam se sjetio da te ovdje potrazim. Uvrijedilo me sto sa mnom igraju zmurke. Ustao sam. Srecom. razgovor nastaviti necemo. u radnju je usao covjek koji je zivio. hamal. .rekao je. sacekacu Tijanu. mejhandzija. osmjehnuvsi se. . Opet je sav od ovoga svijeta. pa i tu popio. moglo bi biti guzve. ulivao je u sebe rakiju od jutros. momku je naredio da cuva Avdiju i da nikog u mejhanu ne pusta. razmisljajuci da li je konacna nesreca ili neostvarena plemenitost sto ljudi neprestano pitaju kako treba zivjeti.I eto . Rijesili su da to ja ucinim. sin Omera Skakavca. mislili bi da se bojim. a ne znamo koga da posaljemo. vrijeme je da podjem kuci. Zajko ne moze. i izasao s Osmanom pred radnju. Osmane.Kazi! . u mejhanu Avdija. on je mislio da ga to zena izgoni iz kuce pa se nije bunio. Da Osman ide. njihove tajne me se ne ticu. Osman Vuk. ali je ta plemenita misao bila kratkotrajna. zbog mejhane a i ne tice ga se. Muju Dusicu je nekako izgurao. i poceo se hvaliti da zna ko je oteo Ramiza iz tvrdjave.Oprostite! . nasmijan. i ispricao kako mu je maloprije dosao Zajko. osmjehnuo se Sehagi: . a on je pozurio da kaze Osmanu. Pokazacu im da se ne bojim. A i prica mi je nepotpuna.Volio bih nasamu. .rekao je Sehaga mirno . namjeravao je da bude velikodusan i da pokaze kako pred nama nema tajni. Osman se nije zacudio.zauvijek onemogucila da ispravi krivicu. ucinicu sto ocekuju. Trebalo bi javitti starom Omeru Skakavcu. i sad spava u mejhani. a ne bi bilo pametno da uvlacimo druge ljude. Ali je Sehaga otvorio vrata i pozvao me napolje. I dok sam cutao. u mejhani je bio samo Mujo Dusica. . Usao mu. . ako vec nije dosla. ne misleci o tome. nesto kriju od mene. pa nije znao ni sam sta govori. Zajko je dao Avdiji jos pica.rekao je veselo. kao da to niko ne vidi.

ko je razgovarao s dizdarom? Sa Skakavcima je lako. Drzali su me na odstojanju. nije ni malo. Mogli su pristati ili ne pristati. . i hladeci moj nos i moje uzbudjenje. sto im je. . I mozda sam bas zato rekao: .Praznina je povelika. jer sam im potreban. sto zaista nisam bio. Idi slobodno. Srce mi je zadrhtalo kad sam se odlucio. I neka ga urazume. . Sad ja uklanjam moguce nezgodne posljedice. pogodio se za nagradu. sad su otkrili nesto od tajne. Avdija je rekao da samo on i Osman Vuk znaju ko je izvrsio otmicu. to je za njih posao kao i svaki drugi.Otici cu ja. ni trenutak prije toga ne znajuci da cu to uciniti. Ne bih tebe slao da je opasno. pravi se da setas . ja cu pomoci njima. I sta da kazem? . glavno zanimanje. Oni su pomogli Ramizu. ali me vise nije strah. kao i sve sto se cini u pocetku. sve krijuci od mene. poslije mu isplatio novac. Nije mnogo. Ali. lijepio se za moja ramena. koju nosim u mozgu. . .posavjetovao me Osman. da je otkrivam polozajem tijela i drukcijim hodom. Da li cu na sokaku sresti serdar-Avdagu? Nije ga bilo. .Znam.Neka odu po Avdiju. Na Bjelavama. kiteci me bijelim krpicama.Zar izgleda da sam se uplasio? Igrao sam junaka.A bojim se. viri iz ociju. Jesu li Sehaga i Osman sve svrsili preko drugih? Neko je sigurno otisao do starog Omera Skakavca.upitao sam iznenada.Zasto je Zajko dosao bas Osmanu? . srecom.Mislio sam da neces primijetiti tu prazninu u prici. i sve bi se svrsilo na tome. A snijeg je padao predano.Ne zuri. Sehaga se nasmijao: . Nasmijao sam se i ja: . izgleda. Cini mi se da mi tajna. mozda cak i jednostavniji od kradje konja u Posavini i Macvi. da je njena sjenka na mome licu.Dobro bi bilo da ides odmah.Znas li gdje stanuju? . predlozio mu da sa sinovima izvrsi otmicu. Oni ne vole ni duge ni kratke razgovore s vlascu.

I vise mu ne treba. ako ne bi uspio u pregovorima? Ili sam Sehaga. Istrcali su iz staje. taj nepoznati ne bi dobro prosao. cije bi odricanje bilo jace od dizdareve tuzbe? Ili neko treci. i gledali u mene prijeteci. da se ne boji posljedica zbog moguceg neuspjeha. Dva momka. golih prsa. I sve je na njemu na oprezu. Ako bude nevazno. bukne pozar. ocima opasnim i nepovjerljivim. Moja mjera je sitna. cak i kad bi se saznalo. Sigurno bi se nasao u lagumu s Ramizom. samo mu se izmedju bijelih vjedja ukazao ostar usjek. Ma ko bio. sve ce docekati jednako i ucinice ono sto mu je najkorisnije. morao ga je dobro poznavati. ja sam mu neprijatelj. istresavsi u jednom dahu. opasno. cinilo bi mi se da potpisujem svoju smrtnu presudu. mudrost. izmamio me prvi snijeg. Zato sam progovorio neupitan. kao da ne znam o cemu govorim. ogrnut kozuhom koji mu je smetao u poslu. pa ga je odmjerenim trzajima nabacivao na ramena. niti sam mu vidio slicnog medju poznatim ljudima. prijetecim kao vrh noza. i ljutito pozvao sinove. izrucicu tudju poruku. Ko je taj covjek? Da su meni slucajno ponudili. kao i posao koji vrsim. koga nikako nisam mogao da zamislim. vilama je skidao sijeno sa stoga. Dok ne kazem. Ovo smijem. . stisnute usne. raskopcane kosulje. cestitost. Starac me hladno pogledao ostrim crnim ocima kad sam mu prisao. odbio bih i pomisao da razgovaram s dizdarom. pod bijelom nastresicom gustih obrva. da ga ne uplasi opasnim prijedlogom. Eto. u sirok trokut rastavljene zilave noge. ne bih volio da stanem pred njih kad planu. neustrasivost. Zlokobno je to njegovo cutanje. mrsav. Starog Omera Skakavca sam ugledao odmah. zilav. Je li to ucinio Osman.Ali ko se usudio da dizdaru pomene izdaju posla koji vrsi? Da je dizdar odbio. cekao je. znacajno. Ne bih se u to upustio ni po koju cijenu. sigurno sinovi. visok. s vilama u rukama. iz koje se culo rzanje konja i nemirno udaranje konjskih kopita. ne mogu biti sumnjiv ni po cemu. sta zelim. s ulice. isturena koscata brada. kao i oci. zgrcene ruke kojima je obuhvatio vile. svaki posao nadje covjeka po svojoj mjeri. odnosili su sijeno u staju. Nije upitao zasto sam dosao. koji bi bio spreman i da ubije. Zajkovu i Osmanovu poruku. dolazim kao slucajni prolaznik. a odredice se kad ja kazem svoje. da zna prici dizdaru a da ga ne uplasi i ne odbije. zaista nije opasno. Taj bi morao imati osobine koje je tesko naci zajedno. koga trazim. Stari Skakavac me saslusao s istom prijetecom mirnocom. kad iz ovog zara. da mu mogu vjerovati kao sebi.

svasta prica. Osman me pozvao da zajedno odemo na dzenazu. promrmljavsi pozdrav. pokriven bijelim carsafom. zakovrnuo je naprecac. Napio se. . izboden njihovim strasnim ocima.Pa oni su ga ubili . doduse. uvili u platno.. on svoje. otrovan picem na koje nije navikao. i to je svrseno. zbunjen starcevom cutljivoscu i neprijateljskim pogledom kojim me pocastio prije nego sto sam se okrenuo. sjetivsi se ubilackog pogleda Omera Skakavca. Neka me bog spase susreta s ovim Skakavcima na usku putu u gustoj sumi. I otisao sam. i usli u staju. S kakvim se gadnim ljudima Osman morao udruziti. 15. Nije me ni pogledao. .Uzmite konja. uvjerilo me da svako treba da se drzi svoje staze. pa ne moram da se vidjam ni s ovim ni s drugim Skakavcima. Nije bolovao. bio je zdrav kao zdrijebe. pred Begovu dzamiju. ocevidno razocarani sto ja nisam krivac. koja je staza moja. okupali. dovedite onu budalu iz Zajkine mejhane. po konje. Otac i sin A ono sto se desilo tri dana nakon te posjete. da ne skrece na tudju. Dan i noc je stari Omer prestojao nad mrtvim sinom sto je. najmladji Omerov sin. ni zahvalio. uznemiren kao da sam bio u razbojnickoj spilji. Sinovi su se odmah okrenuli. Ne bi bilo potrebno da izvuku nozeve. i pozvali trojicu hodza da mu citaju molitve za dusu. Odahnuo sam kad sam izasao na sokak. On mi je i ispricao sve o Avdagi. posao sam natraske. lezao opruzen na sredini sobe. Sad mogu da idem. Neka mi samo pozivi moj jadni dobri Mahmut koga se ni macka ne boji. koji on nije ni cuo ni ocekivao. ja sam ucinio svoje. da mu bas odmah ne okrenem ledja. i danas mu je sahrana. Ne znam. umro je iznenada. a starac je nastavio da izvlaci sijeno ispod snijega. sanjacu vas kao strasila! Hvala bogu sto nemam nikakvih vaznih poslova. razgovor je zavrsen. umro bih od straha. ali znam koja nije. da bi spasao dobrog covjeka! Zar bez nasilja nema ni dobra? Aratos vas bilo.rekao sam uzasnut. Avdija Skakavac. Otac i braca su ga sami otpremili.

i to ga je dotuklo. gazili nogama. A onda. Mozda je i prkosio. koji je njihova tvrdjava. . izbezumljeni u bijesu zbog neoprostive krivice. a istjerali su mu dusu iz tijela. Avdija js zaspao zauvijek. Ne. jer tu rijeci ne pomazu. cak me svojim pricanjem sam naveo na tu misao. u nekom mracnom podrumu.Ne vjerujem. Ali nacin kako odbija moju sumnju nije uvjerljiv. to i Osman zna. da sam odmah poceo strasno da se branim. Mozda je zaista umro od prekomjernog pica. a tesko je znati sta je za njih dosta. Nisu voljeli da se hvale svojim djelima. kad su ga pustili da se ispava. da ce mu zaprijetiti. Sad govori ono sto treba da se kaze. Nisam kriv! Nisam kriv. koga su braca i otac. moglo je izgledati da jos prkosi. Tukli su ga. da ce ga udariti. urazumljen da porodicu ne dovodi u opasnost. i sve bi bilo isto. jer i on je Skakavac. u svemu tome ja sam nevazan. jednom zasvagda. da zapamti. postala je jos strasnija zbog Avdijine gluposti. koji ih stiti kao zid. je li vidio zakrvavljene oci koje su ga pekle vatrom? Mozda se zato nije pokorio ni zamolio za milost. otisao bi neko drugi da nisam ja. strasna i bez Avdije. Sta se desavalo u nekoj zatvorenoj sobi. izlijecen od nerazumnosti. Avdija je progovorio. onda su ga izgrdili. Njihova divljina. zabola mi se u srce kao noz. ali ovo mi ni u najtezoj groznici ne bi moglo pasti na pamet. Onda sam ja kriv za njegovu smrt! Zaprepastila me ta misao. Je li bio svjestan svakog udarca koji mu je grcio utrobu i raskidao zile. Ili su sacekali da se ujutro probudi. Nisam kriv! Zar sam mogao znati da postoje takvi ljudi! Zar se zbog svoje sigurnosti moze ubiti sin i brat? Mogao sam pomisliti da ce ga izgrditi. ponavljao sam usplahireno. Cini to reda radi. nista nisam kriv. Ali sam neprestano mislio na mladica. nisu pustali glas o sebi. u njihovoj dusi? Vjerovatno je cutao. poucen da nikad vise ne progovori nista. Htjeli su da ga urazume. sigurno. toliko obespokojavajuca. Ubili su ga. nisu trazili priznanje za njih. da mu utjeraju pamet u glavu. tukli.. nije htio da se pokaje. ne zeleci to. a ja sam im odnio vijest o njegovoj krivici. pijanog. i doveo porodicu u opasnost. u njihovom mozgu. da vise nikad ne govori sto nije za govorenje. A kad su zakljucili da su ga udarcima dovoljno urazumili. i poceli su da vrse svoju porodicnu pravdu. da nauci. A mladic je tesko pogrijesio. umiruci. ubili su ga. on je mozda rekao nesto sto ih je ogorcilo. da je sigurnost porodice svetinja. kad su se slozili da mu je zasad dosta te tvrde pouke. prekrsivsi njihov zakon cutanja. ne zalazuci se mnogo.

Slucajno prisustvujem zivotu. pokreta. Cinim zlo i kad cutim. ne na ono sto govorim. A jos mi je mucnije sto sam tim zamisljanjem otezavao osjecanje svoje krivice. smijuci se. uzasa.Bolesno sam zamisljao skrsenog mladica. od mnostva uzasnih slika. sta sam to rekao sto je toliko razgnjevilo starog Omera. pomalo uvrijedjen sto me starac gleda kao neprijatelja. Osmanov smijeh mi lici na ruganje mojoj muci. Cinim zlo zato sto zivim. ne misleci nista. Ovo se tice samo njih. nista od svega toga nije bilo. Zato sto sam rekao svejedno kako. jer zivim kao da me i nema. je li mi izmakla neka ostra rijec. Uzalud je moja uzbunjena savjest vikala da bi se desilo i bez mene. pretvorio se u ruznu lapavicu. to je njihova porodicna stvar. da niko ne bi cuo. sto me jedva slusa. I to mu je bila presuda. zato ne treba ni jauknuti. Mucno mi je od tog zamisljanja. ostavljajuci i zlo i dobro na miru. Ubio sam covjeka zato sto sam se pomaknuo. Osman je nesto pricao. a znam. I on. Ne poznajem ga. nesvjesno. mozda samo rijec o ma cemu svome. vazno. i braca. u malim i velikim zajednicama. Cinim zlo i kad govorim. silovitog disanja od napora i od muke. kao i uvijek. i vise to ne mogu izmijeniti ni zaboraviti. jer ne kazem ono sto bi trebalo. je li zelio da pobjegne. Zato sto sam stao na tudju stazu. suvise je mlad. Snijeg nije vise cist i lijep. Desilo se sa mnom. Kakav je ovo zivot. kostiju koje se necujno krse. bili su u vlasti zakona jaceg i vaznijeg od njih. primjecujem to usput. iz ascinica se osjeca tezak miris masla od kojeg jedva disem. I ne pitam se o njemu. i otac. A mozda je to i pobuna mladiceva protiv surovosti tog zakona? Sve je isto. je li bilo stogod uvredljivo u nekom mome pokretu? Ne. sve do potpune tisine kojoj je ime smrt. svejedno zasto. pomalo uplasen. . nikad ga vidio nisam. i sve sto ucinim. jer ne znam kako da zivim. Ili se ne nadajuci nicemu. i nikoga vise. vec i rijec o djelu. potrebno mu je ne samo djelo. i kad mislim najbolje! A cinim zlo i kad nista ne cinim. zato sto sam rijec rekao. Pitam se o sebi. i da budem donekle jednak s ljudima s kojima jednak nikada ne mogu biti. Ja sam gledao u snjeznu prtinu i mislio o svojoj krivici. dok smo isli prema dzamiji. nadajuci se jos necemu. u zelji da pokazem hrabrost koju nemam. i zato je cutao. bio sam smusen. krvi koja se lijepi za poludjele pesnice. je li mu dojadilo cutanje. Ili ne misleci nista. je li izgledalo da sam ogorcen zbog postupka mladiceva. ne na mladica o kome govorim. Zato sto sam dosao. ne znam sta. i pitam se. nije moje. u kojem cinim zlo. zasto je povrijedio zakon porodicne tvrdjave. kako posljednjim ostacima snage privlaci prebijenu ruku da bi zastitio glavu. je li zelio da kaze o sebi nesto lijepo. ja sam kriv sto ga nikad vidjeti necu. zasto sam pristao da se umijesam u tudji zivot. koga je unutrasnje krvarenje davilo. kakav svijet. mislio sam na sebe. Ili misleci da je pravo sto cine s njime.

Da se nisi posvadjao sa zenom? .Mani me. Pa Skakavce. Da nisi otisao ti. jer pod mukama covjek moze i da ne zna sta govori i koga pominje. jer kad se nesreca zakotrlja. ljut na sebe. a kamoli njega. izgleda? Licis na kiseli krastavac.Onda ja ne bih bio kriv. .Vidim.Nije ni stomak. i sve bi bilo isto. kao maloumnika.Ili te boli stomak? Pojeo si nesto tesko. Zatvorili bi i Osmana Vuka. . svu trojicu. nicijom! Desilo se. kao razmazeno deriste. Sehaga je imao pravo. uhvatio me za ruku. kao da ga je voda odnijela. . Ali da nikog nismo nasli. samo je jedan mrtav. ne ljuti se.Rdjavo si raspolozen. otisao bi drugi. i ne bi me grizlo kajanje. Mislim na jadnog mladica kome idemo na dzenazu. nicijom krivicom. nije se naljutio. javio bi drugi.Da nisam otisao starom Omeru Skakavcu. Gruba stvarnost moze da bude vrlo ubjedljiva. velim ja. i tebe. A vidis ti. . Zasto ne bi bio. Sehaga mi. sve bi znao. .Molim te. molim.Kamo srece da ste dijete poslali. bogami. Mozemo i neko dijete poslati. Zar mi vec smeta i kad se ljudi smiju? Zacudo. I koliko je mrtvaca moglo biti? Prilicno. mucni malo tom svojom prepametnom glavom! Evo sta bi se desilo: ludi Avdija bi bio zatvoren i sigurno mrtav. ne zaustavlja se lako. zagazio je malo dublje. Osman me gledao sazaljivo. te? . . koji se sad smije. zato sto te poslusao. znas.. molim te. onda. Je li ti sad malo bistrije? Cutao sam. prestani da se smijes! Osman se iskreno zacudio: . a ne bi mu bilo do smijeha da se to dogodilo. A zakotrlja se zbog sitnice.Ma kakvo svadjanje! . Upitao me veselo: . recimo. i spasao tvog prijatelja. samo ne znam zasto.A to li je! E.Sta ti je? Sta ti smeta moj smijeh? Nisam odgovorio. kao i sad. koje o zivotu nista ne zna. Zaista nisi nizasto! . mozda bi mladic jos bio ziv. ili da smo nasli krivog covjeka. sto izaberes krivog covjeka za nevazan posao.Nije on za taj posao. Nista ne bih znao. okrenuo prema sebi. samo bi ti bio cist. velis? Jesi li bas sasvim siguran? Da nisi javio starom Omeru. koji bi se uplasio i otisao serdar-Avdagi umjesto Omeru Skakavcu. i odnijelo ga. ali ti si zaista lud. Prestao je da se smijesi. i sad te muci. . Zatvorili bi.Zamisli ti. kaze za tebe: .Zasto bi na njega mislio. ne daj boze. . zmija bi se otrovala kad bi me ujela. Ovako. i rekao grubo: .E sad ja tebi da kazem! Nista ne bi znao. Zatvorili bi mozda i Sehagu Socu. samo te ne bi mucila tvoja izmisljena krivica. sta bi se onda desilo? Hajde.

- Eto, tako ja mislim - rekao je, i opet se nasmijao. - A ti svoje bezmudno preklapanje okaci o neku stvar. Hocemo li da udjemo? I ne budi ni tuzan ni veseo na dzenazi, vec onako, kao bajagi ozbiljan. Na mladica ne misli, tako mu je sudjeno, a ako ces pravo, bolje ovako nego drukcije. Za njega gore, za nas bolje. - Kako da ne mislim? - Lako. Misli na svoju lijepu zenu. Bas je lijepa! - Opet ti! - Zasto? Razgovaramo. A reci cu ti iskreno da nismo prijatelji, oteo bih ti je. Namrstio sam se, kao da me ubo nozem. - A ja cu tebi reci, jednom zauvijek: ne volim takve razgovore. - Ni ja - nasmijao se Osman priguseno, jer su ljudi ulazili u dzamijsko dvoriste. - Hocu samo da te navedem na druge misli, da zaboravis mladica. Bolje da mislis o zivoj zeni nego o mrtvom Avdiji. Nista mu ne mozes, udari te i pomiluje, naljuti i smiri, sve u jednom trenu. On je vedri sotona, bez srca a blistavog uma, tacan i hladan kao sat. I bezdusan, kao sat. Ispred dzamijskog dvorista stajao je barjaktar Muharem, i prosio, ne pruzajuci ruku, nista ne govoreci. Pipnuo sam se za dzep, ako sam znao da nemam nista, i zamolio Osmana da mi pozajmi nesto sitnog novca. Izvadio je, ne brojeci, punu saku. - Daj barjaktaru. Pruzio mu je, i Muharem je uzeo, ne zahvalivsi. - Stari jazavac! - rekao je Osman veselo, kad smo usli. Moze li ga ista dirnuti? Zar je neosjetljiv i na ovakvu nepravdu? - O kome to govoris? - O barjaktaru Muharemu. - Zar ti nije zao covjeka ni kad je u nevolji. Nije on kriv. - Pa jest, ostavili su starog junaka na ulici. - Zar je to smijesno? - I prisilili ga da pod starost prosi. Da ne umre od gladi. - A zar nije tako? - Pa, nije, brate, nije, sta se cudis? Nije. Sehaga mu svakog mjeseca daje vise nego sto mu treba. Iznenadio sam se. - Cuo sam da prosi iz inata, jer nije dobio sto je trazio, a za ovo nisam znao. - Tacno, iz inata. A da je dobio, bio bi kao i drugi. Mozda i gori. Sad cuti, pocelo je.

Stali smo na kraj reda sto se stvori iza hodze i mrtvaca na kamenom postolju ispred dzamije. Dok je hodza izgovarao molitve, mislio sam o Osmanu. Je li svijet kako ga on vidi, jednostavniji ili slozeniji nego svijet kako ga ja vidim? Izgleda da je slozeniji, jer on zna da svaka stvar ima lice i nalicje, privid i sustinu, koru i srciku. Za mene je barjaktareva prosnja njegova nesreca i nasa sramota, za Osmana je to starcev hir i sitnicava osveta. Ja sve vidim kao kob i nesporazum medju ljudima, cemu nema lijeka. On sve smjesti u ljudske okvire i ljudske mjere, ne dajuci prednost ni nevolji ni nasilju: nevolja je ono sto se mora, nasilje ono sto se moze. Kod njega se da i ne toliko mijesaju da ih jedva razlikujes, zlo i dobro su rod rodjeni i cesto idu pod ruku, kazna i krivica su moc i nemoc, zivot je zanimljivo rvaliste u kojem jedni padaju, drugi pobjedjuju, ne zato sto su gluplji ili pametniji, vec sto su jedni nespretni, drugi lukavi. Nespretne ne treba zaliti, bili bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slucaj ili sreca bacili nekome na ledja. Ne treba se uzbudjivati ni zbog cega, i najbolje se svemu smijati, i paziti da ne dodes pod zrvanj. Ako neces da budes odozgo, pricuvaj se da ne budes odozdo, i zivi kako ti je volja. On ne mrzi ljude, samo ih ne uzima ozbiljno, pomalo ih prezire, zivot provedu u svadjama i brigama, kao ludaci. Ova povrsna filozofija, koja me odbijala i privlacila, cudno je spajala neobaveznost i veliko poznavanje ljudi. Kod mene su se, opet, nekako spojili osjetljivost za svaki cin, i veliko nepoznavanje ljudi. I mislio sam jednostavnije nego Osman, pored sve njegove povrsnosti. Kod mene su ne i da ljeto i zima, dobro i zlo su dvije razne strane svijeta, kazni ima vise nego krivica i nisu ni u kakvo uzrocnoj vezi, zivot je zalosno razbojisite u kojem su krvnici malobrojni, zrtve mnogobrojne, dizu se bezobzirni, padaju slabi, i sve je toliko zalosno da je najlakse plakati i ne misliti. Moje misljenje je malodusno i slabacko, neprihvatljivo za covjeka koji djeluje: njegovo je surovo i sebicno, neprihvatljivo za covjeka koji misli. Sta je onda prihvatljivo? Ramizovo? Njegov stav mi je najblizi i najdalji, jer je najnesebicniji i najopasniji, ali o njemu sad necu da mislim. U tom mucaljivom smusenom preturanju po sebi, precuo sam stare molitve koje znam, koje svako zna, a dobre su za svakog novog mrtvaca, jer je svaciji kraj isti, i ista je milost koja se trazi od boga. Ta uvijek ista ljudska sudbina i uvijek isto kukanje za oprastanje grijeha, i cini sprovode toliko zamornim. A kad se hodza okrenuo prema nama, i poceo da pita kakav je bio ovaj mrtvac, je li za zivota bio dobar i posten, i jeli zasluzio carstvo nebesko, ja sam se trgao. Pogledao sam starog Omera Skakavca; vidio sam ga sa strane, izbrazdano lice mu ja ostro i zategnuto, bijele vjedje nadnesene nad upale oci, kao krila neke bijele ptice. Sta sad misli dok mi odgovaramo da je mrtvac bio dobar i posten covjek? Je li mu se steglo srce, ili ni sad ne da tuzi da mu pridje? Digao je glavu, bori se sa sobom, ili prkosi bolu, a onda mu je glava padala, sve nize, bradom do prsa. Suza mu je kanula niz rijetke donje trepavice, i polako klizeci niz hrapavo lice, nestala u teskim brazdama. Gurnuo sam Osmana laktom, i glavom pokazao na Omera. Osman je samo trepnuo,

vidio je i on. A onda je opaki starac snaznim pokretom digao glavu, i ostao zagledan u dzamijski prozor, iznad zemlje, iznad kamena, iznad mrtvaca. Sam sa sobom. Zastidio se svojih suza, pred sobom, ili pred drugim ljudima. Hoce li ga savladati tuga i kajanje, kad padne noc koja nas izdvaja i usamljuje, i mrak koji nas suocava s nama samima? Ili ce se odbraniti mladicevom krivicom i svetinjom ugrozene porodice? Sad je stajao pred nama kao zrtva nemilosrdne sudbine, i ljudi su ga zalili, zalili su ubicu. A prava zrtva je lezala na kamenom postolju, pokrivena maslinastom cohom, nepomicna i cutljiva, rjecit prjekor samo ocu i braci. I eto, sve sam znao, i o ocu i o sinu, a zalio sam i jednog i drugog. Zrtve su obojica. Kad sam prisao Omeru, da mu izjavim saucesce, kao i ostali, njegovo kameno lice se zgrcilo, a ruka u mojoj ostala nepomicna i hladna kao led. Prepoznao me i sjetio se onog dana dok mu je sin jos bio ziv. Bio sam crni glasnik i za njega i za mladica. Povukao sam ruku i pridrzao je, klonulu vrelu, uznemiren starcevom besmislenom mrznjom. - Mrzice i tebe i mene i sinove i cio svijet, samo da ne bi mislio na svoju krivicu - sapnuo mi je Osman, kao da je osjetio o cemu mislim. O svojoj krivici nisam dospio da mislim, bojao sam se da ce me muciti dok budem gledao mladicev pokriveni les. Zaturio sam je, zbog mladicevog oca, dok sam otkrivao tajne njegovog ledenog lica. A kad se razmisljanje o njemu rasplinulo, postajuci blijedo i umorno, kao slika u oku, kad se spuste ocni kapci, u meni je pocelo da se javlja cudno osjecanje nelagodnosti. Nisam znao zasto. Zaboravljao sam je na trenutak, pa bi opet ozivjela, kao mutna sjenka, kao nejasna misao o necem neprijatnom. Nije o starcu, ni o mladicu. O cemu je onda, zbog cega? Znao sam, tako se javljaju stari pokopani strahovi, neke prastare slutnje, bivsa mucna predosjecanja, narocito ona iz rata, dok sam puzio kroz sumu, jedva smirujuci stravu srca sto je osjecalo blizinu tudjeg vojnika. Tragao sam za tim nemirima, lovio ih u sebi, i izvlacio, toboze mrtve, a onda ih opet nalazio u nekom krajicku misli, u sredistu nekog straha bez razloga. Ali sad nikako ne mogu da pronadjem tu neprepoznatu staru nelagodnost, a pominjao sam sve koje sam znao, zovuci ih milostivim zovom, kao sto fakir svirkom izvlaci zmije iz rupe. Moj zov je ostajao bez odziva. Zmijska prijetnja je ostala, iako nisam znao kakva je. A onda sam se okrenuo, iznenada, nizasto, i ocima se susreo sa serdarAvdaginim pogledom. Eto odakle izvire moja nelagodnost! Mozda sam taj pogled vidio i nesto ranije, bez svijesti o njemu, ne zapamtivsi ga, mislima u necem vaznijem, a mozda i nisam, nego me, lijepeci se pogledom za moj potiljak, upozorio na sebe prije nego sto sam ga vidio. Naslutio sam ga, kao neprijateljskog vojnika. Tako smo stajali, kao metak i cilj.

Poslije, kad sam prisao Omeru Skakavcu, vidio sam da Osman razgovara s Avdagom. Upitao sam ga, kad smo se opet nasli: - Sta si to govorio s Avdagom? - Pitao sam ga, da li je poznavao Avdiju. Pa on je lud! Ili oblijece kao nocni leptir oko svijece! Rekao sam, opominjuci ga, i prekoravajuci: - Poznavao sam jednog vojnika, postajao je strasno uznemiren cim pocne bitka. Jurio je u najveci okrsaj, samo da ne ceka. Poginuo je, uskoro. - E, ja ti nisam taj tvoj usplahireni vojnik. Avdaga je mene zelio da upita isto, pa sam ga preduhitrio. Upitao je i on mene, poslije. Ti i ja poznajemo svakoga - rekao sam mu. - Ti zbog svojih poslova, ja zbog svojih. Samo sto se moji poznanici ne kriju preda mnom. - Cijelo vrijeme je gledao u mene. - Gledao je svakog, to mu je posao. Bas te briga! Zamolio sam ga da odemo do Mahmuta Neretljaka, sasvim je blizu, u Kujundziluku, da mu kaze dvije lijepe rijeci, jos nije zaboravio ni prebolio sto ga momci na Bajram nisu pustili u kucu. Budala je taj tvoj Mahmut. I sto se zakacio bas za mene? Jedina mu je zelja da mu prijatelj bude neki vazan covjek. I ja sam taj vazan covjek? Danima govori samo o tebi.

Osman je poceo da se smije, kao da je cuo najludju salu. - E veca je budala nego sto sam mislio. Pristao je ipak da se vidimo s Mahmutom, mada nije mogao da razumije moje razloge, i sigurno je mislio da sam malo caknut ili da nesto krijem. On ne zna sta je sazaljenje, smatra da je uvredljivo i za onog ko ga pokazuje i za onog kome je namijenjeno. Napomenuo je da nema mnogo vremena, i da ne zna zasto gubi vrijeme na ludosti, ali, eto, reci ce te dvije glupave rijeci, samo radi mene, sigurno mi to zbog neceg treba, a onda ce za poslom, dosta je izgubio i ovako. Mahmut je bio u ducanu. Vidjeli smo kako je jedan mladic izasao pa opet usao, neko ga je pozvao ili se necega sjetio. Kad smo se priblizili, culi smo kako mladic, mrsav i visok, govori, drzeci se rukom za kvaku nezatvorenih vrata, kao da je htio samo jos to da kaze pa da ode. Ali kad smo culi sta govori, zastali smo, pogledali u odskrinuta vrata, pogledali jedan u drugoga, i nismo znali sta da radimo. Ja nisam znao, pa sam

mislio da ni Osman ne zna. Odmah mi je bio jasno, to je Mahmutov sin, zlatar iz Mostara, dosao je na razgovor s ocem. Ali kakav je to razgovor, gospode boze! Pa nije ni razgovor, vec bijesno rezanje, u koje je Mahmut ponekad plasljivo ubacivao poneku rijec. - To mu je sin - sapnuo sam Osmanu nelagodno. - Hajdemo odavde. - Cekaj, hocu da cujem! Stao je sa strane, pored vrate, i slusao napregnuto, ruzno isceren, mrmljajuci nesto nerazumljivo. - Sramota je, velis, sto tako govorim? Sramota je ono sto ti radis cijelog zivota! Otkako znam za sebe, znam i za stid, zbog tebe. Danima sam placao zbog oca lopova, djetinjstvo si mi unistio. Kazem, otac si mi. Jesi, na zalost. Zato sam i pobjegao od kuce, zbog takvog oca, bio sam izgnanik, kao i ti, ni kriv ni duzan. I sada, kad hocu da otpocnem novi zivot, imam prava da trazim svoj dio. - Evo ti radnja, eno ti kuca, dovedi zenu ovamo, zivjecemo zajedno. - Skocio bih u Neretvu, a ne bih se vratio ovamo. - Pricekaj dok ne nadjem novac. - Necu da cekam, i neces naci novac. Prodaj ducan, prodaj kucu, sta ce vam onolika, uzmite manju. - Zar pod starost, sine! Zar ne mozes cekati da umremo? Necemo dugo. - Ne mogu cekati, novac mi treba. - Jea li razgovarao s majkom? - Razgovaracu ja s kadijom, sudski cu traziti svoj dio. A majku cu povesti sa sobom u Mostar. - Njoj je dobro sa mnom. - Nikome nije dobro s tobom. Osman se krto nasmijao, iskezivsi zube, i poceo udarati nogama o prag, da otrese snijeg s cipela, da ga cuju. Uhvatio sam ga za ruku, da ga sprijecim, otrgnuo se. U ducanu je nastala tisina. - Ne pominji da smo culi razgovor. Usao je u radnju. Hoce li sve pokvariti? Mahmut je sasav, ali je ponosan. Cak je sakrio da ima sina! Precutao ga je, da ne bi otkrio svoju nevolju s njim. - Smetamo li? - upitao je Osman, gledajuci u mladica. - Ne smetate, taman posla! Naravno da ne smetamo. Nikad mu pomoc nije dosla u bolje vrijeme. A ipak je sarao ocima.

Zao mi je Mahmuta.Zao mi je sto se nismo vidjeli.Svratili smo da te vidimo.. . rekao mi je. . a on da kupi stogod u Mostaru. . .Lijep ti sin. a mozda nas je otpisao cim je cuo da smo Mahmutovi prijatelji.Ko ti je ovo. jer njegova zivotna staza nije bila ravna. . Osman se odjednom necega sjetio: . sjednem. Sta bih ja mogao da radim? . i cini mi se da nesto radim. i lako se moglo desiti da mu vlastiti dlan ne bude dovoljan. ne pogledavsi nas. a srescemo se ili cuti uskoro! Zazvucala je prijetnja! I izasao.rekao je Osman odlucno.Ostarilo se. navalili poslovi. Bas razgovaramo maloprije. ali nisam osudjivao mladica. . ne znajuci da li smo culi sta su on i sin govorili. Zasto nesto zaista ne radis? . Mahmute? . nije lako ni prodati.A zasto sjedis u ovom praznom ducanu. Sad idem. muko roditeljska! . sve je jevtino. da prodam ovaj ducan.Prodaj! . Mahmut je gledao u nas zbunjeno.Hvala vam .Ja sad idem. Mladic se okrenuo ocu: . Bas kazem Ahmetu. . kad kupujes.I da ti kazem zbog Bajrama .dodao je Osman neprirodno ljubazno. O.Ma ne znam. varas sam sebe da nesto radis. i da sknenem razgovor.Sin. Mahmut je pozurio da opravda njegovo nedolicno ponasanje: . Pozurio sam da ga umirim. jer je Osman bijesno udarao stegnutom pesnicom desne ruke o dlan lijeve. sve je skupo.Znam. Kad prodajes. pa ne zna kud glavom udara. glavu ne mogu da podignem. moj Osmane. dodjem ovamo. Nismo ostavili na njega bogzna kakav utisak.promucao je Mahmut.Zeni se. A nekako mi i zao.

Mislio sam o tebi drukcije. da me pogledom upita je li to sala. I ne znam kako da ti zahvalim! . A ovaj ducan prodaj! . Ne postavljam te za muftiju. cuteci. Prodacu. Ali ce odvaditi kilu-dvije iz svake vrece. Sta se to desilo s Osmanom? .Sta imam da se salim. sasvim zbunjen.rekao sam nerado. poslije.Zar ti tako o prijatelju? .rekao je Mahmut drhtavo. pogledao u mene.Nisi ucinio nista glupo. . . Hoce li zakolutati ocima? Hoce li zamahati rukama? Hoce li pasti? Ali ne! Mahmut se hrabro drzi.I lopov stvara piliku. kao da se jos cudi i ljuti... Odmah! A kuca? Da li da prodam i kucu? Gubio je glavu! .Umalo. sta ce nam onolika? Kupio bih manju. onda. . . i sta imas da mi zahvaljujes. . .. Ili ga udariti. pa stao. nabavi mangalu.Bolje bi bilo da ne dodje u iskusenje.Naljutio me onaj magarac.. Prilika stvara lopova. . pristajem. Kako ne bih pristao! Ako se ne salis.Zasto bi kucu prodavao? .Znas li onu Sehaginu magazu gdje drzimo zito? Da li bi mogao zapisati koliko vreca primis? . trudeci se da izgleda obicno . Mahmut je progutao pljuvacku. naravno. . Doci ce u iskusenje. . i njemu .ako se zaista ne salis. naravno. Pa. ali je posteno da mu to kazem.Velika je. pa mu je guka dugo silazila niz tanki vrat.Ako se ne salis . posao prema Osmanu. druge nije bilo. On se smijehom lijeci. Isli smo. ili uciniti nesto glupo.Ne daj mu novac u ruke . ali se drzi! I ja sam uzbudjen. . i dodji po kljuceve! Dedo odlazi. nisam djavola! Vidjeces kakva ce tarapana nastati u magazi.Pravo imas! Zaista bi bilo tijesno.Prodacu. carsijom. Osman je odmahivao glavom.E.Bojao sam se da ga ne udaris.A kad ti dodju sin i snaha? Bilo bi vam tijesno u maloj kuci.E. izgleda. Rekao sam mu ono sto sam mislio: . Mahmut nije ni za kakav posao.Iznenadio si me.. jer ja sve isplacujem. posteno i zbog Mahmuta.Kako ne bih mogao! . Osman se nasmijao. otvara svoju radnju. Idem da kazem zeni. I podleci ce. Novca nece imati. Uzbudjen je.

i eto. Osim ako te neko upita. prvi put sam vidio da i Osman ima slabosti. gadno ti da udjes a kamoli da ostanes. pa.Hoces li im davati savjete o poslovima? . . kao nedorasli djecak. sad je ovako. Od magaze za zito Mahmut je stvorio svoje carstvo. . i Osmanaga se cudio. eno. nadam se. A imam dosta i svoga posla. E. I prvi put se prevario za Mahmuta. nije red. Tako je i Dedo radio i. Sta se ovo desilo s Mahmutom? Dok je hodao besposlen.A ne! To se medju trgovcima ne radi. .To ti je prvo sto si uradio? . pa na spavanje. Znas da tako mora biti. . . i pozvao na naselje. Sigurno se cudis sto ce mi ovolika secija. . Na posao valja uraniti. zidovi bijeli. prozracena. sad je jedan od mnogih. te majstori okrece. a valja i okasniti. Mahmut veseo. Juce sam ja njih posjetio. smucilo mi se. I tako. Na bolje. Gdje cu primati prijatelje? . sad je dosadan. Takav je trgovacki red. sad je pametna sova. Zar to znaci: opametiti se? . Vec su jutros bili.dosta. trgovce i zanatlije. ociscena.Kad sam prvi put dosao. taman da sveca dovedes.Dosao sam pameti. Nekad je krsio sva pravila. . Na sredini sobice je mangala puna zara.Ovdje ne pijem. bio je svraka brbljivica.Ko ti je taj Osmanaga? . kao svaki trgovcic. vrlo vazno. ali malo.Cekaj. otvorio svoj ducan. oko zida lijepa secija. uzimajuci u obzir tu ljudsku slabost. I uradice svako. to je sva promjena. . pretvorila se u ugodno prebivaliste. i ne ljutis se. postala je ljepsa i svjetlija.Vjerujem.mislim. . ruzno.rekao sam ono sto je Mahmut sigurno volio da cuje. mracno. prljavo.Lijepo ti je ovdje . ja i zena ocisitimo i operemo. a mala soba u kojoj je sjedio. donesemo ove stvari od kuce. pod je opran.Sanjas li jos da ces se obogatiti? . Bio je jedan jedini. A bilo bi vrijeme da se i ti smiris. sad zna sta je carsijski red.. Bilo bi pametno kad bismo kalo uracunavali na sve u zivotu. Ova secija je za komsije. Bio je socan. . Okrecena. molim te! Da nisam zalutao? Da ne govorim s nekim ko je slican Mahmutu? Zar bas nista nije ostalo od starog Mahmuta? .Prvo sam ocistio. i ostavio crva da puzi po zemlji? Bio je zanimljiv. Pa nagovorim Osmanagu.Ni rakiju ne osjecam. sad je sparusen. Popijem kod kuce.Nije bilo lijepo.Osmanaga Vuk. Sta je od njega ucinio Osman? Je li leptiru iscupao krila.. Svaki dobar trgovac uracuna kalo. a onda ih pozivao.

odgovorio je pametno.Godisnje toliko i toliko. neka jedan mis pojede samo dvadeset zrna na dan.Ko ti je Osmanaga? . za deset godina dvadeset hiljada.Imam nekoliko musterija. i sad ce tri tovara vise ostati u magazi. Love miseve.Pa i jest pametno. jer Mahmut vise nije Mahmut.. Ako jos toliko dodje komsijskih miseva na cast. .Jesi li tom svom Osmanagi iznacunao koliko ce macke unistiti miseva? . vidis.Zasto bih lagao sebi? Ovako je sigurnije. mijenjam im vodu.Pa sta su cekali dosad? Zasto ih ima.. a. otvorite se! Sam sebi je zatvarao odstupnicu! . u redu.. O plati..Kakve macke? .Ko ti je taj. .Zatvorili smo sve rupe.Vidim. Nista nece odnijeti! . E pa. brate. donijeli macke. . jer. i iz istog razloga. A Osmanaga je sigurno zinuo kad je cuo koliko ce tovara zita Mahmut izvuci iz magaze.Donio sam cetiri macke iz komsiluka. Posla je malo vise. miseva citava vojska. to je sedamsto pedeset oka. o plati s Osmanagom jos nisam govorio. a sigurno dodje i vise. zito pojedeno. . ali ako bude kao Dedina. godisnje oko miliom i po zrna. dvjesta miseva dnevno pojede cetiri hiljade zrna. Posao nije tezak.Ne sanjam . ne krijuci da se rugan. Jesi li vidio macke u magazi? . musko i zensko. Osmanaga zna kako je bilo prije mene a kako je sad. . velim. . a ima vise.Lani su sigurno bila samo dva misa. Neka svaka uhvati samo deset na dan.To ti je pametno! . A nece biti manja.Nece. Nebesa. sve optuzujuci miseve! Ni to nije istina! I ja sam zinuo kao i Osman. . i tako ce u ovoj borbi macaka i miseva pobijediti misevi. ne bojim se sirotinje pod starost.Jesam.Osmanaga Vuk. cekam bolju cijenu. znam! Nikako da se naviknem na tog Osmanagu. ali je korisno. i lakse. samo dvije stotine? . Vidim. Jesi li prodao ducan? . steta. cistim sto unerede.. vjerujem da ce biti i veca. Na lijepu je mjestu. za godinu ce ih biti dvije hiljade. . vrece izgrizene. i kolika. On je to primio sasvim ozbiljno: . i bolje. sigurno. Ovako racunam: neka ih je u magazi dvije stotine. cetiri ce uloviti cetrdeset miseva. bice ih dvije hiljade. I tako. jos nismo govorili.. nadam se. a kote se strasno. koliko je to tovara zita? Tovara! Osmanaga je zinuo kad sam mu to izracunao. Neka u svakoj oki ima dvije hiljade zrna.. .rekao sam.

Srce me zaboljelo od zalosti. Ovo vise nije moj Mahmut. Onaj moj bio je lazljivac-pjesnik, ovaj je sitni racundzija. Moj Mahmut je lovio oblake, ovaj lovi miseve. Moj Mahmut je bio sasav i drag, ovaj je dosadan i mrzak. Kako se ovolika promjena mogla desiti za tako kratko vrijeme? Onda i nije bio sanjar o nemogucem, vec varalica koji je samo cekao priliku da postane ono sto jest. Mozda nije pravo sto ovako mislim, jer je, nesrecnik, dobio ono o cemu je sanjao, malo manje, malo prizemnije, ali se smirio. Zasto sam ga zamisljao kao mastala koji i ne zeli nista da ostvari? Ovako je prirodnije. Ali je u zivotu jedan zanimljiv covjek manje, a to je nenadoknadiv gubitak. Nije steta ako nestane jedan od jednakih, to list ljudski opada. Ali ako umre onaj ko se izdvojio svjezinom, ostaje zastrasujuca praznina. Sto je vise sivih ljudi u sivom zivotu, sve je sivlje, sve tuznije zivjeti. Umro je pjesnik, svejedno kakav, rodio se jos jedan trgovac. Mozda nije ni postojao, mozda sam ga izmislio, mozda sam ga izdvojio bez njegove zasluge i krivice. A opet sam ja izgubio najvise. Njegova vjecna ceznja o sreci, mozda i zamisljena, bila je san koji se nece nikad ostvariti, i zato lijepa. Njegova rasutost, njegova rasivenost, njegova vedra bespomocnost, njegova naivna laz, njegova nedosljednost, njegov strah i nesigurnost, njegovo smuseno brbljanje, sve je to bilo ljudsko. Ovo je suvise obicno. S ovim covjekom necu imati sta da razgovaram. I odvojicemo se, na njegovu radost. Ja, ovakav, njemu ovakvom, nisam vise potreban. Ni on meni. I dok sam s nesto ogorcenja i mnogo tuge, sahranjivao jednog covjeka, koga vise nema, a s ovim ne mislim sklapati prijateljstvo, razmisljao sam kako da odem, da ne uvrijedim onog bivseg, jer me se ovaj ne tice. Tada je u magazu usao serdar Avdaga. Nije me ni obradovao ni razalostio, pomislio sam da cu lakse otici, bez ikakva objasnjenja. Ali nisam otisao, izgledalo bi da bjezim. Mahmut je ustao, stavio ruku na prsa i poklonio se, vise i usluznije nego kad je bio stari Mahmut, ali s mnogo vise dostojanstva. Nekad ga je sacekivao jadan i uplasen, nemajuci mogucnosti da misli o svome drzanju, sad je miran, siguran, zasticen, i zna sta je red. Nesto mu je i rekao, nisam zapamtio rijeci, ali znam da je lijepo i skladno, drago mu je, pocascen je, tako nekako. I bas zato sam odlucio da ja ne ustanem, uvrijedjen Mahmutovim ponasanjem, njegovom zalosnom promjenom koja se, eto, vidi u svemu, ogorcen njegovom spoljasnjom poniznoscu i stvarnom sigurnoscu, najneprihvatljivijom mi od svega sto je Mahmut mogao izmisliti. Ne izmisliti, vec postati. Nista on vise nece izmisliti. A onda mi je palo na um da je ovakvo moje ponasanje neprikladno, i nije prkos Mahmutu vec Avdagi, a bez ikakva razloga i smisla, pa sam nesigurno ustao, i

opet sjeo, i opet ustao, i sjeo, kad je Mahmut doveo Avdagu do secije, kao nevjestu. Tako mi je pokvarilo raspolozenje i Mahmutovo i moje ponasanje, a moje smijesno ustajanje me uvjerilo da je u nevaznim stvarima najbolje uciniti ono sto i drugi cine, jer bi mogao uciniti ono sto niko ne cini. Steta sto ne mogu da odem odmah, bilo bi nezgodno, izazovno, i mozda bih opet nekoliko puta polazio i odustajao, kao sto sam sjedao i ustajao. Najgore je sto covjek, zbog jedne sitne greske, pocne da ih nize, kao djerdan. Nista toliko ne mrzi usamljenost kao pogreska. Najmanja je mogucnost da pogrijesim ako budem cutao. Cutao je i serdar Avdaga. Srecom, govorio je Mahmut. Pricao je isto sto i meni, cak istim rijecima, ne tice ga se sto ja slusam (ranije to nikad ne bi ucinio), o krecenju, o pranju, o stvarima, o misevima, o zrnima zita u jednoj oki, o steti, o mackama iz komsiluka, i o koristi od njih, sto je priznao i sam Osmanaga. Jedva sam se uzdrzao da se ne nasmijem, kad je Avdaga upitao: koji to Osmanaga? Samo on nije pitao podsmjesljivo i gorko, kao ja, on zaista nije znao ko je Osmanaga, jer Osmana niko tako nije zvao. Mahmutovo pricanje je bilo glupo i sitnicavo, kao i maloprije, mozda jos nepodnosljivije, jer sam slusao drugi put, a ovi zidovi ce ga slusati svaki dan, ja necu nikad vise. Ali je sada, i ovakvo kakvo je, ovo dosadno trabunjanje bar imalo nekog smisla, sluzilo necemu, ispunjavalo je mucnu tisinu koja bi nas mogla poklopiti. Izbjegavao sam Avdagin pogled, toboze slusajuci Mahmutovu pricu. A kad bih ga pogledao, vidio sam da cuti i slusa. Cuti sigurnije nego sto slusa, pogled mu je prikovan za zar u mangali. Cutanje mu je tesko, teretno, mucno, puno zle volje i, zacudo, tuge. Tuge, zaista! Odakle tuga u srcu i na licu ovog covjeka koji ni ubijenog brata nije pozalio, koji nikog svoga nema jer mu ne treba, kome je njegova sluzba i zena, i djeca, i ljubav, i sreca? A ipak, tuga i potistenost vire mu iz ociju, iz drzanja, iz svake crte lica, isti kao kod svakog drugog covjeka. Ali, sto mu je muka na licu izgledala teza, glava mu je padala sve nize, i kad se cinilo da ce zaspati, odjednom je digao ruku usred Mahmutove price, i prekinuo ga, ne sacekavsi ni kraj recenice o mackama i misevima. Mahmut je poslusno zacutao, ni zbunjen ni uplasen, i mirno cekao njegovu rijec. Avdaga je upitao tiho: - Zasto ti je Osman dao ovo mjesto?

- Zna da sam posten i vrijedan. Zato mi je dao ovo mjesto. - A zasto nije njega uzeo? - pokazao je na mene. - Ne voli da radi, kao ni ti, ali je posteniji od tebe. - Nije red da mi to pominjes, Avdaga. Svakome se svasta desavalo u mladosti, a i platio sam, i previse. Sto me ne sudis po onome kakav sam bio i kakav sam sad? - Za ovo poslije ne znam. Ne zna ni Osman. Za ono prije znam. Zna i Osman. Zasto ti je onda dao mjesto? A nisi ni trgovac. - Znas sta, Avdaga - rekao je Mahmut, kao svaki covjek od ugleda kome su udarali na ponos. - Kako bi bilo da pitas Osmanagu a ne mene. On ce najbolje znati. - Mozda cu pitati i njega. Sad pitam tebe. Zasto ti je dao ovo mjesto? - Pravo da ti kazem, tvoje pitanje je uvredljivo. - Ne znam je li uvredljivo, ali je potrebno. Pa su zacutali. Mahmut je poceo da trlja svoju bolesnu nogu, strah i uvrijedjenost ga uvijek na nju podsjete. Avdaga je tuznim mrtvim ocima gledao u Mahmuta, sigurno zaleci sto mu glava nije od stakla, ili sto je ne moze razbiti, da bi u Mahmutovu mozgu nasao odgovor na pitanje koje ga je i dovelo ovamo. Ni jedan ni drugi nisu, izgleda, znali nista. Mahmut je uvjeren da ga je posluzila sreca, jedan covjek je konacno otkrio njegovu trgovacku sposobnost, i zato mu dao mjesto. Svaka druga pretpostavka, ma kakva da je, a ne moze ni da se nasluti, za njega je uvreda. Avdaga je, opet, mislio, da je samo lud covjek mogao iz cista mira uzeti Mahmuta u sluzbu. Osman nije lud; onda mora da postoji neki razlog za taj nerazumni postupak. Koji razlog? Je li ga necim zaduzio, je li mu ovo plata za neku uslugu? Mahmutova usluga je uvijek sumnjiva, Avdaga to dobro zna, u tom slucaju ucinjeno je nesto ruzno, i vrijedilo bi znati sta je to. Da li on uvijek trazi ovako naslijepo? Dugo je cutao; i to je nacin da uznemiri covjeka. Mahmut je drhtavim prstima sve jace gnjecio bolesnu nogu, ucutkan Avdaginim cutanjem o nejasnoj sumnji, nemiran zbog Avdaginog teskog pogleda, uplasen zbog Avdagine upornosti kojoj nije znao razlog. Mozda je pomislio: zar prepreke vec na prvom koraku, zar ce pokusati da stanu na put mojoj sreci? Tako ojadjen, poceo mi je licitti na starog Mahmuta. Moglo bi biti i zanimljivo da nije mucno. Avdagino cutanje ispunjava zrtvu strahom zbog onoga sto ne kaze i ne otkriva, ostavljajuci joj dovoljno vremena da misli o mogucim krivicama, i da klone. A mozda je to i stedljiva paljba, zbog malog broja metaka. Ako postoji samo

sumnja, napad ne moze dugo trajati. Vrtjeli bi se u sumanutom krugu istih pitanja i istih odgovora, i sumnja ne bi postala sigurnija. Ali Avdaga jos nije bespomocan: poceo je da kruzi oko zrtve, suzavajuci krug. Upitao je: Jesi li poznavao dizdara? Kojeg dizdara? - upitao je Mahmut, nemocno lukav. Dizdara. A, dizdara! Jest, dizdara. Poznavao sam ga. Dobro? Samo iz vidjenja. Jesi li cesto s njim razgovarao? Nikad, a ne cesto. U zivotu s njim nisam progoviorio ni rijec. Sjeti se! Znam dobro. Da li bi se mogao zakleti? Mogao bih. A kad si bio zatvoren u tvrdjavi? A, to! Ne znam, mozda me pitao za ime. I za krivicu. Zaboravio sam. Jesi li zaboravio jos stogod? Ne znam na sta mislis. Kad si posljednji put govorio s njim? Kazem ti, onda, u tvrdjavi. Ne kazes ti, vec ja. A sad, uskoro? Poslije onog, nikad vise, djece mi moje. Vidio sam koliko vrijedi tvoja zakletva. Upitaj dizdara, i on ce potvrditi.

Opet je naislo cutanje, kao oblak. Mahmut je grcevito odbijao da je razgovarao s dizdarom, kao da je to samo po sebi sumnjivo. Tako bi odricao da je setao pored rijeke, da je jeo sarmu za rucak, da ima pet umjesto cetiri macke, samo kad bi ga Avdaga o tome pitao, jer ko zna sta sve moze biti sumnjivo i opasno. A meni je tek tada postalo jasno. Avdaga vrsi istragu zbog otmice, i misli da je Mahmut razgovarao s dizdarom! Za tu uslugu Osman mu je dao posao. Zao mi je Mahmuta, znam da nije umijesan nista, a ne mogu mu pomoci. Kako da kazem Avdagi: Osman Vuk nije znao za Mahmuta, sreli su se tek u noci kad je otmica izvrsena. Zasto mu je dao posao, ne znam. I mene i Mahmuta je iznenadio, mozda i sebe, tim trenutkom slabosti, koji se nece skoro ponoviti.

Avdaga ne moze razumjeti ljudsku nedosljednost ni neocekivanu odluku, on vidi samo uzrok i posljedicu, uslugu i nagradu. On misli: neko je nagovorio dizdara da pusti otmicare u tvrdjavu; poslije toga je Osman Vuk dao ovo mjesto nesposobnom Mahmutu. Zasto? Zato sto je Mahmut nagovorio dizdara. Po Avdaginoj logici, to je toliko jasno, da je siguran dokaz cak i Mahmutovo zbunjeno odricanje. A tuzan je zato sto mu ne moze dokazati krivicu. Potreban je dokaz, suvise je posten da bi covjeka kaznio bez dokaza, potreban je svjedok, potrebno je priznanje, a gdje su? Nema ih, jos nema, al vise nece pustiti Mahmuta, do njegova ili svoga pada. Slijedice ga kao sto gladni kurjak slijedi starog jelena, posrtace obojica bjezeci i goneci, disace isprekidano od straha i od sladostrasca, mozda ce zrtva klonuti, mozda ce pristati da strada, samo da se oslobodi umora. A ni zbog cega, zbog sumnje koja je krivo spojila neke cinjenice. A ja slusam, cutim, ne smijem da kazem: ostavi covjeka na miru, ne zna cak ni sta ga pitas, i zato ce postati jos sumnjiviji. I kad bih rekao, bilo bi uzaludno. Avdaga je bolesnik svoga poziva, to mu je jedina strast, on zivi zato da goni i hvata ljude, kao sto drugi zivi da ih tjesi i lijeci. Samo sto Avdaga u svom poslu cesce dozivljava radost uspjeha. Ali, zasto sumnja na Osmana? Da li mu ja pozajmljujem svoje znanje o Osmanu, a on o njemu i ne misli? A mozda i misli: ako je Mahmutu dao ovo mjesto, nesto je platio. On sumnja na cio svijet, sa sumnjom zivi, sumnju sanja, i ne uvijek bez razloga. Zla djela se desavaju svaki dan. Ako krivac nije uhvacen, svi ljudi su moguci krivci. On dobro zna da ni za jednog zivog covjeka niko nece svjedociti da nece uciniti zlo. Avdaga traga, Avdaga sumnja, to je njegova kob, duznost i zadovoljstvo, i nije mu lako, jer je najcesce mrak oko zlocina, i pravi krivac prolazi pored njega, gleda mu u oci, mirno obavlja svoj posao, smije se, mozda cak sjedi s njim, on samo sluti, mirise, osjeca, mozda se priblizava i ponovo udaljava, siguran pa nesiguraTi, sirecan kad nadje tnag, ooajan kad ga izgubi, i samo bi ga amrt mogla natjerati da prekine traganje. Jer zna, ako odustane, ako se umori, ako ne uhvati i kazni krivca, zlocin ce zavladati svijetom, tama ce pasti na zemlju, doci ce sudnji dan. Kod Mahmuta je nasao na tanusnu nit, ali se ipak cvrsto uhvatio za nju. Najzalosnije je sto je Mahmutova sreca razlog Avdagine sumnje. I Osmanova plemenitost, za koju se i sam kaje. Neki ljudi su zaista baksuzi. Toliki su uspjeli u zivotu, bez pameti, bez sposobnosti, i bez postenja, i niko se ne cudi. A zalosini Mahmut, samo sto je usao u svoju mracnu magazu, punu miseva i brabonjaka, misleci da se oslobodio straha od gladne starosti, odmah je postao sumnjiv. Uvijek je bio jad i nesreca, kako sad da se smiri! Nije ga Osman doveo zbog lijepih ociju. I zaista, zasto mu je Osman dao ovo mjesto? Ruzno je sto ovo pitam, ali zaista, zasto? Obradovao me kad je to ucinio, ali zasto?

da ne bi sve postalo sumnjivo. vjerovao sam da je svakakav i nikakav. Pogledao je i on mene. kako je tudja sumnja zarazna. uvlaceci me cijelog u ponor stvorene mogucnosti. i kao da se branio kajanjem. i zato mi drag. ali da nista skriveno u njemu ostati ne moze. Sve se slaze. podriva te i kad znas da je covjek prav. i protiv moje volje je prelazila granicu koju joj je postavljala moja dobra volja. Sve to znam. ali . Skrivao je. oslobadjajuci ih se olaksano. svoje bezvrijedne tajne. on mu je najpogodniji. Sve se slaze. Eto. zasto bih ja bio izuzetak? Ali Mahmut? Kako je Mahmut mogao toliko da se pretvara? Mislio sam da znam sve o njemu. cutao o njima dan ili sat. Mahmutom. iznemiren. Osman ga je odbijao. ja sam kriv sto smo culi svadju zbog koje se Osman naljutio. da bi naplatio svoju uslugu. Bio je za mene nesredjeno matoro dijete s golubijom dusom. Hocu li raskinuti i s onim nekadasnjim.Sta znam zasto! Ja sam zamolio Osmana da ga one veceri povede u mejhanu. kao da je naslutio moje misli. kao i nekada. Ali ako je igrao ovu ruznu igru. Ljudi su za njega samo sredstvo. ako je iskusni lovac Avdaga na pravom tragu? Ta misao me porazila. Vjesto su se pretvarali. mracan od sumnje. nepostojecim? Pogledao sam u njega. kao da je skidao teret sa sebe. Tacno onako kako bi Osman mogao zamisliti. ovim sadasnjim. Raskinuo sam s jednim Mahmutom. Mahmut je poslije uporno navaljivao da se vidi s Osmanom. a Mahmutov jadan polozaj pred sinom posluzio je Osmanu kao dobar izgovor da mu da obecanu nagradu. a ja sam im sluzio kao spona i zaklon. i ponovo sam zazalio za mojim. ali to se njih ne tice. a onda je sve iznosio na dlanu. Osman je poslao Mahmuta da razgovara sa dizdarom. toboze. zasto? Zar samo zato sto je sin bio drzak prema ocu? Osman ne moze dirnuti ni mnogo teza stvar od jedne obicne svadje. ja sam ga zamolio da mu kaze nekoliko lijepih rijeci. Samo se ne slaze sto sam ja ispao budala. Nemoguce. Izgleda bespomocan. Ako je prav. pa ipak. Ako je tako. i sve je jasno. krijuci sve. onda je smrdljivi matori lupez koga moram sto prije zaboraviti. onda je sve lako sklopiti. A sta onda ako nije. jer Mahmutu niko nista ne bi vjerovao ako bi i izdao. znam da nije tako! Ali se misao vise nije mogla zaustaviti.

Poslije su njegovi sinovi s konjem otisli po Avdiju. optuzeni bez kazne. Je li na mene dosao red? Glas mu je tih. Mozda nije pametan. i to je najgori odgovor. zasto ne ode? A mozda nece ni otici. na zalost. Ali je polumrtvi Avdaga. Cuo sam da ima dobrog duhana. Od cega zivis? Kradem. cuteci. jos ziv. da je ponekad dobro pucati prvi. Nije mi odgovorio. kao da je rekao: ti mene pitas! Posjedio je jos malo. I ja sam vidio tebe. Vidio sam te na dzenazi Avdije Skakavca. i ne zna sta je umor.Od cega je umro mladic? Kazu da je bio zdrav.ovome nisam oprostio. sjedice obojica kraj mangale. osim prijatelju. zivlje i pazljivije nego sad. Tuzilac ce ostati bez dokaza. ni on ni Mahmut. tuzan. Zasto si bio? Nisam znao da je zabranjeno. i ja sam se pokajao sto sam istrcao. Jesi li kupio? Nisam. ali ne da od sebe praviti budalu. Svakome cu priznati pravo da me prevari. zagledan u mangalu. cuteci. Nismo za razgovor ni ti ni ja. Sta ceka. otimam. ispravio svoja jaka ramena. Upitao sam: . Ja sam razdrazen i gorak. ubijam. Nije imao. umoran. Osman mi je to pomenuo. sta hoces od mene? Ali on vrsi duznost. izasao iz sobe. . a onda se polako digao i. trazio sam da mi proda. Sjetio sam se Osmanova savjeta. dzarajuci masicama po zeravici sto se gasila. i pogledao u mene. To ne znam. O cemu si razgovarao sa starim Omerom Skakavcem u njegovoj avliji? Sreca da sam na ovo mislilo ranije. umrijece. Upitao me: Zasto Osman nije tebi dao magazu? Sta bih ja s magazom? Ti trazis nesto bolje? Ja ne trazim nista. Avdaga je cutao. kako kad. ne zureci. ohladice se kao zeravica. Pogledao me.

ali se nisam. Opet je licio na starog Mahmuta. sta to govoris? I za sto kriv? Ustao sam i pozdravio se. Postale su potrebne jedna drugoj. brate. a mozda i moja hladnoca. kad sam u podne dosao kuci. sa sitnim lancicima zutog i plavog cvijeca u sredini i na rubovima. Ostavio sam ga samog. Ako Tijana ne bi otisla na Vratnik. Zar to nije ljepse od nasih petljavina? Medju njima se stvorilo lijepo prijateljstvo. O.Ostani jos malo . da bi za taj dan izabrale jedno. pobogu. Nisam vise mogao da ostanem s njim. radjenu tankom iglom na svili. i vratio se zabrinut. Nagovjestavao sam izdaleka. nagadjale da li ce biti musko ili zensko. Duboko me zaboljela njegova moguca izdaja. nesto je. cim je zartvorio vrata: Zasto me ono pitao o dizdaru? I mene je pitao o Omeru Skakavcu. sa strahom. kako cuti! Strah te uhvati.Mahmut ga je ispratio. opet se osjeca sam. Imala je precih poslova nego sto su nasa podmetanja i nase lazi. pominjale bezbroj imena. spremale se da rade djeciju opremu. 16. vratio.molio je. Najvise su govorile o djetetu koje je Tijana nosila. iz pjesama. Zasto bi te hvatao strah ako nisi kriv? Kako kriv. Pokazala mi je maramu koju joj je poklonila Mahmutova zena Pasa. kao da su joj dosadile gluposti koje cine muskarci. zasto? Mozda ce nam sutra reci. trgovcima ne moze govoriti o svom strahu. pa serdar Avdaga sumnja. Ali. da bi se produzio sutra.Moram da idem. da se ne uplasi. . iz zivota. Objasnio sam joj zasto me trazi. nastavljao se od juce. . Uplasio ga je moj odlazak. pa i vise od prijateljstva. na ulici sam pomislio kako nije trebalo da to ucinin. izgleda. s mackama. iz istorije. petljao s Osmanom. s misevima. da podjem. ali mu moja pozlijedjenost nije dala da se digne iz mrtvih. Mislis da ce doci i sutra? Sigurno. i odmah bi se razvezao razgovor. Pasa bi dosla njoj. kao sto ce uciniti i kad se dijete rodi. kako gleda. ali ona jedva da je cula. obicno najgore. pa ce to nemoguce ime novi covjek vuci . Tijana je rekla da me Mahmut trazio. bez volje i bez sigurnosti. Odmah mi se obratio. Nadgrobni natpis Sutradan.

. sanjace ga. mislila. moracemo na proljece potraziti nesto bolje. i bilo joj je prirodno da se zivot prilagodi njemu i njegovoj sreci. Ako se sjecala oca. za nju je beznacajno. Njeno dijete u njoj u sve je unijelo red i smisao. bilo da je radost ili strah ili srdzba.Mice se . zivlji od mene. nadajuci se da ce mi je vratiti njegovo rodjenje. . Cekace da se ponovi. kao teret ili porugu. zalila je sto nije rodila desetoro).za sobom. mozda tek od njegovog prvog osmijeha. sto postojimo zbog njega. Sve sto je cinila. zacudjeno obuzeta osjecanjem srece i ponosa. vec zaljenje sto djed nece vidjeti unuce. Lako je stisnula moje prste. i rukom pazljivo dotice okruglinu trbuha. nisam vise vazan kao ranije. sve u njoj i oko nje je sredjeno. potisnula me u stranu. iznenjadjena. Dirnut tim njenim zanosom koji ne shvacam sasvim. Ja sam bio uznemiren. Ni nasa soba vise nije valjala. nikakav poklon. znacajniji od svega na svijetu. siroko otvorenih ociju. bio mi je stran i dalek. ona je o njemu mislila kao o smislu svega. uspravljena. nista nije prazno ni besmisleno. potiskujuci nezadovoljstvo sto sam postao sporedan. kroz cio zivot. a da ce otac zavoljeti zivo stvorenje. ona je mirna. Vec je voljela taj plod. Zao mi je sto vise ne razgovaramo o svemu. Ja sam o njemu mislio kao o brizi. kao blazenstvo. Gledao sam kako u poslu oko rucka zastane. nista nije nahero u svijetu. znao sam da misli na njega. i polako sjeda na seciju. spreman da budem svecan kao i ona. sabrana. i zbog zivota koji ce se promijenila. zahvalna sto sam joj prisao zbog njega. kao ljubav. a Tijana je u tim radosnim brigama zaturila strah i crne slutnje. . blazeno osmjehnuta. ozbiljno zabavljena sitnicama. jer ne bi shvatila da majka voli i misao o djetetu. prisao sam joj. Ja nisam znao nista o njemu. slusa bez zanimanja i bez paznje. sa strepnjom sam mislio sta bi bilo s njom kad bi pobacila. svecana. da me ne bi smatrala cudovistem. uzeo je za ruku. a mozda je uvjerena da osjecam sto i ona. govorila. bez tjeskobe. kao taj tihi udar zivog stvorenja u njoj. to buduce dijete. Kad je pitala. ona ga je neprestano osjecala kao dio sebe. to vise nije bila ona teska tuga koja me plasila. sto je volim zbog njega.Osjetila sam nozicu. Sad to nosim sam. rekao da je volim. odgovara bez volje i bez ucesca. Sirokogrudo primam tu njenu nepravdu. sto joj ne pricam ono sto mi se desi i sto osjecam. guseci u sebi zalost sto sam je izgubio. bez vreline. Mene je pomalo zaboravila. zbog nje. Pasa je izivljavala svoje nescrpno materinstvo (malo joj je svoje djece. bez zohara. ima li izgleda da cu se zaposliti. Ma sta govorila. imalo je jedan povod i jedan razlog. Nikakva radosna vijest. zbog njega. nikakvo bogatstvo ne bi joj moglo priciniti takvu srecu. i morao sam reci da ga volim.kaze presrecna. Ostavlja me samog s mojim mislima. nerazumno je pitala i mene da li ga volim. Svu njenu paznju zaokupljao je taj zivi a nerodjeni stvor. bilo je to zbog njega. kao prvi put.

i neprijatelji za to okrivljuju njih dvojicu. i znali bi kako da vrate ucinjenu dobrotu. ne mogu ni kazati nikome. Oni su trazili mene. Skrenuo je razgovor. ja sam trazio Osmana Vuka. Dan prije nego sto je pobjegao. Osmana. Zbog otkupa vune. A bilo mu je sumnjivo jos zbog neceg. koga oni veoma cijene. otisao je na konju. i nista vise. Ali ako bi Sehaga. I kadija i on bili bi mu zahvalni do groba. cini mi se. Rekao sam da mi se ucinilo kako su on i Mahmut sve sakrili od mene. Hanuma je izludjela od straha. i niko ne zna gdje je. zbog miseva? Smijesan je. kao i juce. a Zafranija naib. srecan sam sto me nije nasao. iako mu je obracun podnio prije dva mjeseca. Prije nekoliko noci. Moze da sjedi u magazi i da mjeri zito. a kako Sehaga u picu nista ne zna (zato i pije da ne zna).I sta ces sad? . opet ga nema. pred zoru. Ne nasavsi mene. Znas li da je nabavio macke. ceka hoce li aga doci. sigurno se naslonio na ledja Mahmutu. trazio mu je racun o poslovima i spisak svih potrazivanja. A i on se boji. dolazio mu je Dzemal Zafranija. valija bi ga poslusao.Kakav Mahmut! Ko bi se na Mahmuta oslonio u takvom poslu! . Osman ne zna. . Nije ga bilo. Zato vec tri dana trazim njega. ne pridajuci tome nikakav znacaj. nece da govori o svojim poslovinia. . ili strahuje zbog muza. sigurno su na nekom poslu. ili tuguje zbog sina.Kako znas da nije Mahmut? . kao strazar. ostavlja me po strani od svega.Nista. Zato je Osman pazio na njega. A sve mi je otkrio serdar Avdaga. da mu to kazem. jesu li nesto nagovjestavali.Nije za takve poslove. moglo bi se svasta dogoditi. i zbog Sehage.Otkud ja znam! . Trazio ga je. Docekao ga je na . kaze. Nije bio ovdje. Ni Sehaga nije bio kod kuce. bas to razbjesnjelo. medjutim. a nasmijao se kad sam rekao da na Mahmuta sumnja zbog dizdara. snijeg je. izgleda. momci su znali samo da je nekud otisao na konju. Osmana sam nasao tek treci dan. mozda i za moje dobro. a onda je poslao po Mula Ibrahima. ali Sehagu je. I bolji je nego sto sam mislio. ta nevolja s Ramizovom otmicom. i ucinice sve da ih ometu. izludjujuci ga. A bilo mu je sumnjivo. Cekacu. ali eto. Jesu li na nesto pucali. jer je sav posao prepustio Osmanu. umakao mu je dok je spavao. i ispricao mu kako serdar Avdaga ispituje mene i Mahmuta.A ko je? . Uplasio me koliko zna. Odmahnuo je rukom. cak to i ne krije. rekao samo jednu rijec. Kadija je trebalo da postane muftija. i njemu i kadiji. noci hladne.Trazio me i serdar Avdaga. po cijelu noc ne spava. Sto ne znam. Osman je pominjao otkup vune. izgleda da je mijenjao testamenat. ili je Sehaga u lovu. Desila se. Jadnica. molio da mu Sehaga pomogne. ali je za ovaj posao dobar.

toliko se poznaju. kasno sam primijetio serdar Avdagu. cak ni ime.jer si na ovoj strani. ali ma zbog cega da ga je djavo doveo bas ovamo. Izaziva postovanje svojom smisljenoscu i hladnocom.Ako su oni umijesani.Nemam ni razloga ni straha. ali je Sehaga vec bio zapao u svoju muku. mozda bi sve bilo isto. a sirotinjska suza je teska. Rastavsi se s Osmanom. Zasto da lazu jedan drugome? Nece im pomoci. drskim lukavstvom. sve vidi ali se ne plasi. i vratice udarac. Osman s hladnim prezrenjem. da sprijeci to unapredjenje koje ga se ne tice. jer se cuva da ne uvrijedi covjeka bez potrebe. Kao da je oklopljen Sehaginom moci. Cudan je covjek Osman. Nasao je valjda slucajno. Vjeran je Sehagi. A mozda su po necemu slicni. muci ga misao da iza njega nece ostati nista.Jesu li zato poslali Avdagu da me ispituje? . nije mogao da ne istrese mrznju i tugu. Zasto da im pomogne? Cime su to zasluzili? Osmanu je cudno sto je Sehaga tako rekao. jer ga zanima djelo a ne glas o njemu. Mozda su ga i poslali. bezobzirnoscu. I neka pripaze sta rade. Da se sa Zafranijom susreo u nekom srecnijem casu. i u Zafraniji je vidio onog nepoznatog i bezimenog sudiju sto je njegovog sina osudio na smrt. a u stvari trazi da im on ne stane na put. i sve bi ispalo na isto. zato sto postuje njegovu snagu. i nisam rnogao promijeniti pravac. sasvim neuobicajeno. zato sto mu je potrebna njegova zastita. niti mogu sakriti. ali se valja pricuvati. samo ako bude mogao. zato sto radi sta hoce. .Avdaga je od njih najgluplji i najposteniji. napada ne misleci zlo.Hvala bogu. ali uljudnije. Neprijateljstvo obavezuje kao i prijateljstvo. a mozda je znao gdje sam bio. Cestit je kao divlji vepar. Strah je najgora izdajica. i razmisljajuci o njemu. sad smo u otvorenom ratu. mada svaki na svoj nacin. Ali Sehaga vise ne vlada sobom. Neka miruju i cuvaju to sto imaju. jer pametniji i posteniji od njih hodaju bez posla. . jer ni oni nisu andjeli. a kamoli vise. bez sigurnih dokaza ne smiju na Sehagu. . kad nije otrovan mrznjom. da li je otvoreni ili skriveni. mogao je obecati pa ne uciniti. ili gledaju u njih dvojicu sa strahom. A Sehaga je otisao valiji. samo ako mognu. svejedno je. jer ne smatra da su zasluzili i ovo mjesto na kojem sjede. izgleda. Sehaga s vrelom mrznjom. jednako opasni. ljudi se zale na njih. drzeci se rukom za zid. Traze dokaze. ili je cekao nekog drugog. svojim nebojanjem. mirno govori o svemu. sprijecice njihovo unapredjenje. nadmocnim preziranjem ljudi.noz. i nije mogao da se uzdrzi. jednako su nemilosrdni. jednako daleki od ljudi. Zafranija je izasao blijed. A gdje ce ih naci? . cak kao da uziva u ovoj guzvi. nece nista reci. i rekao da Zafranija trazi pomoc. Nemas razloga za strah. nista ne kriju jedan od drugoga. ili ce osuditi nekog drugog. ili kao dobar poznanik koji ocekuje da stanem i pocnem razgovor.I ti se pricuvaj . godinama su zajedno. Gledao je u mene kao covjek s kojim me veze tajna. I eto. spremnoscu da ucini ali da cuti.rekao je smijuci se . i sve je teze sto je stariji. . . nismo se mogli mimoci bez rijeci.Hoce li Skakavci reci? . doduse.

gotovo sam zaboravio disati zbog nespokojstva i uzasa. Led mi se uhvatio oko srca. Sta hoces od mene? Lako se titrati sa sirotinjom. slomio bi mi kicmu. ucinio sam je sigurnom i iskrenom. kao navala krvi nakon naglog zastoja. sa zeljom da unizim i sebe i njega. nenadno i bezrazlozno. Opet je otisao od kuce. On se uvijek smije. dug i mucan. lomi mene nezasticenog. samo da ne jedem sebi utrobu sto su me svi odbacili kao pseto! Eto zasto me se tice Sehaga! Cudo je sto nisam otisao u hajduke. A kad je srdzba izbila. Upitao je mrtvo. u mislima sam se poceo osvrtati oko sebe. Pitao sam ga: sta to serdar Avdaga hoce? Ne zna.svejedno o cemu. zasto ne trazi. a mozak se pretvorio u teretnu pihtiju. pa makar mu celjust razbili. zbog malodusnosti. kako sam osjetio strah u srcu. Potrajalo je to samo trenutak. . Zar ce ovako skljocati oko moga grla dok jedan od nas ne klone? Kruzi oko mene.Sta sam ti rekao? .zarezao sam pakosno. bez ijedne misli. na pravom mjestu? Glodje konop gdje je najtanji. Zna da smo ja i Mahmut najslabije tacke u lancu. i tu grize. koji ne pusta ono sto uhvati zubima. gledam mu pokorno u oko. bio sam svjestan da mi nije korisna. spreman na bijeg. Bio si s Osmanom Vukom. samo da mi nadje kakvo mjesto. . Nece nas pustiti. I sta kaze? Sigurno se smijao.Znas li koliko sam vremena bez posla? Obigravam oko Sehage. Smije se i cudi sta to trazis od mene. Naljutio sam se i na sebe. ali suvise vreo da bih je zaustavio. kao da ga se ne tice: Gdje si to bio? Setam. Zasto pitas kad znas? Jesi li mu rekao o cemu smo razgovarali? Rekao sam. ma kakve. i da bih mogao proci ako me ne zaustavi. slijepo i prestravljeno. kao pas barak. nesigurna u svoj skok. Mozda je po mome drzanju ili po kiselom licu vidio da nisam bas srecan sto smo se sreli. kakvo bilo. Nasavsi tako oslonac ljutini i uvrijedjenosti. Sta on moze znati o meni? Ako zaista nesto zna. zbog te lijepe buducnosti. Beciru Toski. Onda zna od koga treba da trazim.Pitas. I sta ste jos govorili? O Sehagi.upitao je mirno. govorim ljubazne rijeci. Sta se tebe tice Sehaga? Strpljiv je i uporan. kao zvijer. Avdaga! . tako se u meni javila srdzba.Zasto se ljutis? . samo da se spasem od ovog casa i od ove strepnje. kao stid zbog ponizavajuceg straha. sta me se tice Sehaga . ali cim bi osjetio da nece promasiti. Ali kako je naisla praznina u mozgu. kud bilo. ma o cemu. .

obamro od straha. stisnucu zube.O cemu si razgovarao sa starim Omerom Skakavcem? . brate. Ujutro nadju covjeka mrtva.To i jest sumnjivo. . cutao je i gledao me onim svojim teskim pogledom. o karandjolozu. E pa. stariji si od mene. a ko je kriv.Eto vidis! Sta onda hoces? ..Ko nema nista na dusi. kao da planinu nosim na sebi. to i to. i krivo mu je. Ali ko odgovori: nisi tezak. Mene je na nekom zivotnom raskrscu presreo karandjoloz Avdaga. . poceo je opet da glodje. Kao da me zelis ucarati. mislio sam. sacekacu da prodjes mimo mene kao svaka nepogoda.Ali. i polako posao niz sokak. sto ti ovo kazem. smrdljiv i tezak. jer mi je vec bilo mucno. drugi me se ne ticu. .Imaju li ti drugi ime? . kao da sve vidi u meni. nesto pipkas. Jos jednom me pocastio svojim umilnim pogledom. A to sto govoris. nena mi je pricala. ptice bi se pred njim ukocile i obamrle.dodao je razlozno. Srecom. brate. zasto njega ne pitas? . za sto sam kriv? Nije zurio s odgovorom. crnom demonu. Ali ako ne prodje? Kad me se nagledao. Sjetio sam se price. a karandjoloz ga pita: jesam li tezak? Covjek stenje i kaze ono sto misli: tezak si. klonucemo. zagusen smradom. Docnije sam mislio da je to prica o zivotu: ako se tuzimo kako nam je tesko. Covjek ga nosi i posrce pod tezinom. zato sto je uznemiren. sazaljivo. Jos cemo se nositi. i . Zbog te rijeci hrabrosti. ponovo ti kazem: ne znam sta hoces. kao pred zmijom. Reci cu sve sto znam. kao da me je zeljan. . kao da me uhvatio za grlo. ako kazemo zivotu: izdrzacu. odgovara mirno. pa mi je nestalo vazduha.Meni je sve razlog za sumnju. uvrijedjeno. ali. Avdaga. zbog rijeci prkosa. sto necu da priznam. bas si cudan! Ono sto je svakome dokaz. . i popne im se na ledja. i necu.Htio sam da kupim duhan. sto govorite isto.Zato se i ljutim. A s kim se to nije lako titrati? . Ako ne vjerujes meni. i zao. jer karandjoloza odmah nestane. koji o Bozicu sacekuje ljude na mracim raskrscima. tuzno. Necu reci da mi je tesko.Avdaga. neces me slomiti. tebi je razlog za sumnju. davno. Sto. Dah mi se krati od njegove tezine. Izdrzacu. . lici mi na bajanje. on se ljuti. Eto ti sad! Nasmijao sam se od muke: . ali nisam rekao ni da mi je lako.Ja znam svoju muku. muka postaje laksa. spasce se. . ne kazes otvoreno. Obilazis oko mene. I sto se toliko ljutis .Oprosti. rekao sam ti. nesto trazis.Kazes.On kaze isto. i covjek je slobodan. . Karandjoloz postane jos tezi. i popeo mi se na ledja.Pitao sam. ni sam ne znam kako. lako se titrati sa sirotinjom.

Glas mu je tih i nemocan. Kad sam stao pred njega.Neka si dosao. strah je u meni. Cak i kad zaboravim razlog.rekao je olaksano. zakleo bi se da ti je nesto tesko na dusi. i nemir. i neprestano me gledao.Oh. koci me strah. pa je otisao da popije rakiju travaricu. . ponudio da sjednem s njim. Cini mi se da cu precrknuti. kako ce izdrzati da ne kaze? Priznace. Njegov komsija. Onaj mi je opet dolazio. za sebe i za mene. . Onda ga serdar Avdaga przi na vatri ni kriva ni duzna. podnimljen na mrsavu ruku. Ali magaza je zakljucana. bakalin.pitam se. prava slika nesrece. da bi skratio mucenje.Tesko i pretesko. a ja sam se ponio kao deriste. A mozda je zaista nevin u svemu ovome. . nekud je otisao. .Kad te covjek vidi tako ojadjena. bjezeci od svog straha i od Avdage.pitam se. sigurno je usamljen i nesrecan. i lice mu se odjednom ozarilo. ostavivsi nenahranjene macke da ganjaju neunistivu vojsku miseva. . A stomak me zaista boli. Bio sam i kod kuce. da bolje osjeti moju blizinu.Trazio sam te. tako sam te i nasao. Jos je ne osjecam. . Kratko mu je trajala trgovacka radost. znao sam da ces me potraziti. nije trebalo da ga ostavljam samog kad mu je najteze. Otici cu do njega. pes rukava. zbog tebe sam i ostavio poruku. Pa cak i da je sve krio od mene. A kako je Mahmutu? Ako ne zna nista. i sve bi iz njega ispalo zacas. nesto ga boli stomak. stanjen. uhvatio me za ruku.Rekose mi da te boli stomak. Ako zna. lakat. I onda iz tame ispliva Avdagina slika. podigao je pogled. Porucio je dvije case rakije. a Osman odmahuje rukom. porusen. sam.Zato te boli stomak? . sjedio je u jednom uglu. kao da je prelezao tesku bolest. i da si otisao na travaricu.Sta je to? . kao da bih mogao pobjeci. kao necastivom. dodirivao mi rame. obavijestio me da je Mahmut u Zajkinoj mejhani. . Zasto? . skocice u ponor. izludjece zbog Avdagine sumnje. hvala bogu! . to je Avdaga. .necu ga se osloboditi sve dok ne osjetim slobodu u sebi. kao objasnjenje. Zaista sam ga nasao u Zajkinoj mejhani. . Ni ime mu ne valja pomenuti.Zato! Onaj. i popio obadvije. Zar bi se Osman drzao onako mirno da Mahmut ista zna? Mahmut je prodrta vreca. da ne bi poludio. I ustao.

Vidim. pravo da ti kazem. ja je ne mogu odbiti.rekao sam ostro. izgleda. moj Ahmete. kakav djavo! Ti mislis da Avdaga samo u tebe sumnja. Kakav kurban. . . Al koga god zamislim. al sta se to boga tice? I nije valjda bog toliko sitan da me kinji iz pasjaluka. jer ne znam kakva je. ispunjen nadanjem. i .. . ali mi lakse. njegovo lice. o drugim ljudima.Jesi li ucinio stogod. Ja sam ti kurban. a ono njegove oci. .Zato sto zaboravis. I samo mi ova travarica pomaze. takva mi sudbina. .Da znam sta hoce.Sta hoce Avdaga od tebe? . al kako na njega pomislim. tuga teska. On sumnju ne moze dokazati. Al vidim. ti reci.upitao je s nadom. spreman na varku. dobih proliv kao da sam se tatule najeo. Nikome zlo nisam ucinio. ali ni pola ovog jada nije bilo u njemu.Jest. posluzice ko bilo.sam sam svjedok. niko se nece cak ni zacuditi.Ne luduj! . . Al sto. od straha.Kako ono prvi put dodje u magazu. e necu da mislim na njega! Pocnem misliti o poslovima. . lakse bi mi bilo. Zivio je neozbiljno. Posluzicu kao kurban. samo zato da bi vidio kako nije ni on za nju ni ona za njega. strah i rakija su ga sasvim razmeksali. sto bi on zelio da zna? . Pa malo primirim kahvom i nanom. Iz uskih ocnih otvora pocele su da kaplju suze. a ono nevolja. . Dzaba. zato i ne kaze sta je.Nece. Mene niko nece uzeti u zastitu. a iz mene ko cesma. na zalost. . grebena.I meni je dolazio. . Ovako me udavi bas zato sto ne znam. bas zato sto ga nisam zalio.Od straha. on nesto sumnja.Sta te se tice! I ostace na sumnji.Mislis? . On sumnja u svakoga. i mozda za jos poneku sitnicu. I kazem sebi. vidim ja to. da vidim sta ce reci. nesto je krupno. . . glava mi puce od razmisljanja. ne bi toliko vremena gubio oko sitnica. nece.Zaboravim i ne zaboravim. Svasta je dozivljavao. i mislim: pa dobro.upitao sam. . zasto? Glas mu je placljiv. A nad kim ce nego nada mnom? Ako ne mogu naci pravog. pa sto onda? Godinama sam u snu snio ovo sto mi je sad slucajno palo saka. i ne mogu ti nista.Mislim neprestano. niko nece ni pozaliti. Nego. samo mi nesto uzburlja u crijevima. neko za belaj. Moci ce posluziti Mahmut. a nad nekim se mora stap prelomiti. i nisam se ni na miris u magazi navikao. a sad mu je sve crno pred ocuma. Sjedim ovdje. Neko je rodjen za srecu. njegov glas. sta sam ja to bogu skrivio da me ovako muci? Kriv sam za one bakrenjace. pobjegao sam od njega iz magaze. .Nisi kriv. da samo moja bude grebena? Nije pravo. nista nema. Pomoglo je. o nevoljama koje su me pratile. opet. A u stomaku opet kljuc. Eto. Sreca mu je iznenada pala pred noge. sta bilo.

vec znam. kao vodom. Ako ti opet dodje. plasi ga vladajuci zakon.A mozda i necu reci. Ali sad zaista mislim tako..Kad mi dodje. Ja tako radim. Pomislio sam da bi ovaj sasavi covjek uginuo ziveci sam. vec ono sto mora da bude. ili budala. i on nije ono sto bi htio biti.Ne mislim. bez prijatelja. sigurno.. trired. zeli da bude kao sto ja kazem. Covjek je opkoljen strahom. pa se ne bojati. Ne ponosim se suvise sto nisam budala. potopljen njime.Ma to i jest ono. Strah je ruzan kad ga vidimo kod drugog.Mislis? . ponizno se smijesi mrskom mocnom covjeku.. ti odgovaraj jedno te isto! Dosadice mu kad-tad. . vec govori ludje. On pita jedno te isto. moj Ahmete. vec izgleda sigurnije. ali nekako suvise smijesna. sto se jednom mre. O svome strahu govori kao dijete. .Imas pravo . sad cu ja. A meni se cini da je strah najveca sramota ovog svijeta. radi sta hoces. Plasi ga sudbina. radi svoj posao. upitacu ga: sta to njuskas? Skim mi se s vrata! A onda je valjda vidio Avdaginu sliku u mislima. . Izmahnut je nad njim. rekao je Osman.Mislis? Vec treci put pita tako. ja ne smijem. moli se sutrasnjem danu. Umiljava se sudbini. . da bih njega ohrabrio: jednom se mre. Necu tako! Rekao sam. samo sto se sjetih. Za njega je stvarna. Idi u magazu. Eto.Sigurno. Nasmijao sam se njegovoj nevolji. i najvece ponizenje covjekovo. ..rekao je bodro. Cekaj. trazi da ga ubjedjujem. plasi ga sutrasnji dan. upitaj ga lijepo: sta trazis? I navikni se na njega. Strah je najgora izdajica. poslusno ponavlja zakon. Ne voli tugu. uperen u grlo. jednom se mre! Nije mu se svidjela takva hrabrost bez izlaza ni takav ludacki prkos bez smisla. kao noz. kao bic. i zato sto je prijateljska. a ovaj trenutak slabosti je kratkotrajno sazaljenje nad sobom. i nece u njemu ostati dugo.. treba biti junak. ne protivurjeci. plasi ga mocniji covjek. prilicno neiskreno. i bodrost mu se sparusila: .. Vec gleda vedrije.. bez ikakva dostojanstva. Ti smijes. kao plamenom. pomiren da bude nakazna tvorevina sacinjena od straha i pristajanja. Kao da mu pogled u prijateljske oci daje snagu. Uspravila ga je moja prazna rijec zato sto odgovara njegovoj lakomislenosti. . a ne mogu biti junak i da hocu. petlja mi slaba. Ali ako ti budes ovako pio i cmizdrio. postaces zaista sumnjiv. Neugodna je. i dobrodosla. Nije to hrabrost. makar i laznu. A ovako. ili bez ljudi za koje misli da su mu prijatelji. Ali u ljutini covjek ponnisli: e vala. I odjuri u nuznik. sasvim otvoreno i neposredno. . vec stid od sebe ponizenog. ne smijem ni ja uvijek. pa da i ne pozalis jednu smrt.Pravo da kazem. Da je dvared.

cutljiva opomena koja se ne poziva na razlog. i cutis. I da svijet nije ovakav kakav jest. a ne znam za sto. ali osjetim stid cim te se sjetim. ti nisi moja plemenitost vec moje ostecenje. malo sta bih mogao da ucinim. Jedan se usamljuje. Samo na drugi nacin. sta ces mi nemocnom! A ona cuci u nekom kutu mene. Zla je mnogo. i dobro je dok te zaboravljam. svakako nista izmijeniti ne mogu? Svi razlozi govore da je to najbolje. Ne znam zasto. udvojen. ne znam sta ce mi. nista ne trazis. kao siroce. da ne budem ni nekorisna zrtva ni cutljivi nezadovoljnik. ponekad budna. drugi cuti. to je zato sto se sjeca sebe zeljenog. sebe sanjanog. kad je neostvarljiv? Treba li da kazem i da vise ne progovorim? Treba li nesto da ucinim. Necu tako! Kazem: ne bojim te se. zadovoljan sto sam ziv? Pa ako bih i pristao na zrtvu. Ne znam ni sta bi trebalo da ucinim. unistio sam Avdiju. jer ne moze da pristane. Treba li onda da ostanem nepokretan. ninasto me ne nagovaras. sta sam ja kriv? Sklonila si se u mene. Ne radujem se sto te imam. mocni covjece! Ali to kazem u sebi. a ne mogu da ga se otresem. Ne znam ni sta si. Zasto nisi nasla nekog mocnog. Moje snage su slabe. nicim me nisi zaduzila. Ne znam odakle mi. kazem toj nezvanoj savjesti. Onda sam i ja kukavica. prisustvo koje nema oblika. a ne stizem do njega. ne osjecam zadovoljstvo sto si se nastanila u meni. kazem. Upola slobodan. smeta mi da zivim. ponakad pospana. kako mogu biti siguran da ne bih naskodio nekome? Pokrenuo sam se da spasem Ramiza. kakav bi mogao biti da nije ovo sto jest. kao i Mahmut. Sloboda je u ljudskom cinu. tako nekorisna. neustrasivog a postenog? Ako takvog nema. i da ostavim svijet da ide svojim tokom. i kazem strepeci. sudbino! Ne bojim te se.Ako je ponekad tuzan. Ti si moj suvisak. sve ostavljas mojoj odluci. pa da vise nikad nista ne ucinim? Treba li da cutim. jer ne zeli da strada. samo mi jedan ne da mira: razlog savjesti. sutrasnji dane! Ne bojim te se. Zasto onda mislim o tom cinu svoje slobode. kao siroce. a moja ruka kratko doseze. snaznog. Smijesna si. Ostavi me. nevidljivi . ali me ne napusta.

A docnije cu misliti o cudnom poretku u svijetu u kojem cesto. drugi. I za njenu nesrecu sam ja kriv! Sad sam imao dva razloga da odem do Mula Ibrahima. da se ne bi ubojao unazad. prekinuvsi moj razgovor sa savjescu. i zatrazio jos jednu travaricu. zato mi je svaki korak nesiguran. da nam nekako skine Avdagu s vrata. ni bojati. jedan. Vijest o nepoznatoj zeni me porazila. Dobro je ne strepjeti ni pred kim. ponovo. A rekao mi je i da je uhapsena zena kod koje je stanovao Ramiz. strah cijelog zivota. i pametnije je brinuti se za cio zivot nego za tren.putokaz prema nevidljivom pravcu: moje srce mora da ga pronadje. prezires opasnost. Znam. Mozda bi je zatvorili i da Ramiz nije pobjegao. pokusavam da pomognem. i nije uzalud gubio vrijeme. i da je zakljucio da imam pravo. Junastvo traje tren. ali cemo sacekati. cineci dobro. ceka svoj cas. ali je bolje bez nje. I evo. samo je steta sto Sehage nema. kako ni posteni ljudi nemaju mnogo volje da . i smiren posao u radnju. Nisam ni znao da postoji. ako ga i pronadje? Ti si razumna. Kako da ga pronadje. sto me trazio. vuces na opasne staze. Nije lako ne bojati se. Po tome sam vidio da mu je vlasitite muka postala laksa. cuti. sto bih i ja njega potrazio. Cas moga odusevljenja. da smiri grceve u stomaku. da oprostim. A onda se sjetio da mi kaze da me trazio Mula Ibrahim. ali ne vrijedi. i kako da ne klone. A vrijedi li dobro ako ne moze proci bez zla? Ne mislim na cilj vec na covjeka. pa je stigao da pomisli i na mene. razmisljao o meni. Htio sam da ga upitam. ne brinuci se o smislu. Makar i zato da se uvjerim. Pricao sam sta bilo. ili moje ludosti. Najbolje se bojati unaprijed. a uvalio sam je u nevolju. mozemo li stogod uciniti za zatvorenu zenu. Prodje covjeku zivot u strahu. ako se moze. jer je svejedno. a jos bolje ako se ne mora. Ne vrijedi se. Sta ce mu onda i zivot? Al opet. sa mnom uzalud gubis vrijeme. Mula Ibrahim ce odbiti i razgovor o zeni. rece da je tamo. Odgovorio sam. A kome sam ja to duzan? I zasto bas ja? Pronadji nekog pogodnijeg. a najbolje bi bilo da razgovaram sa Sehagom. ne vrijedi se ni istrcavati. A ona cuci. i udario nekog u podnozju. Mogla bi da ga ne doceka. nisam ni znao ni vidio udarenog. ne tice te se tudje tesko iskustvo. sve je manje izgleda da ce ga docekati. dobro je smislio to sa Sehagom. Kad je Mahmut izasao iz nuznika. ali ja cu biti uporan. Cast hrabrosti. Nisam svjesno ni posredno kriv. ucinis i zlo. i ne smatras to podvigom vec duznoscu. Ako Avdaga htjedne da saceka. da je izabrao zgodno mjesto gdje ce razmisljati o meni. Nije pretjerano velika ni teska: kao da se na brdu odronio kamen pod mojom nogom. pa kao da nije ni zivio. a Mahmut me slusao zadivljeno bas zato sto sam govorio nejasno. ali je ta pretpostavka suvise nesigurna da bi me oslobodila osjecanja krivice. ali sam pokrenuo kamen. vala.

misleci kako smo. sve upornije sto sam bio sigurniji da nece nista uciniti. a nije ni badava. zna kadiju. Odbio je i pomoc i razgovor. i rekao mu da sam dosao zbog zene. upozorice me da svako odgovara sam pred sobom. sto smo mogli. sto smo smjeli. Sigurno bi rado pomogao nesrecnoj zeni. Pa se on sjetio mene. Ko se to jos zauzima za zatvorene ljude? I moliti za njih je opasno. muz joj lezi bolestan. sta hoce od nje? Mula Ibrahim je samo odmahivao glavom i rukom. iako zna da je nestinito. Zeni ne bi pomogao. Rodjaci ubijenog imama iz Zupce podizu nisan na pokojnikovom grobu. ali pominje nacelo nepostojece pravde. a i ona je bolesna. Tako smo i on i ja rekli sto smo htjeli. odricno masuci glavom. niko se za nju nece zauzeti. zar je ona pitala Ramiza sta misli i sta radi kad mu je dala sobu. Moja savjest ce odbiti to opravdanje. neizdrzljiva. Zahvalio sam mu. svakako je nemocan. a ako je kriva. makar i trenutna. zacas svrsili korisne poslove od kojih se zivi. Rekao sam to sapatom. Laz je da pustaju svakoga ko nije kriv. Kad sam rekao Tijani da cu sutra u Zupcu. dobar je covjek. kako drugi ne bi culi da molim za nju. zbog njega. staro koliko i svijet. mada mi je zao zene. Ponekad je korisno znati da ima i gorih od nas. cutke. Je li to nepovjerenje u sud? Neslaganje s mjerama koje on preduzima? Ili se iza toga krije neka veza s optuzenom? A mogli bi pomisliti i da je poznavao Ramiza. i on to dobro zna. neka je puste. a on bi mogao nesto uciniti. ali ljudska milost je kratkotrajna. od straha. zna Zafraniju. moja rijec nigdje ne vrijedi. kao necasno. da ce je sigurno pustiti ako nije kriva. Mula Ibrahima sam zatekao u radnji. E. mada bih volio da sam se prevario. sigurno cu to dobro uraditi. Nisam se obradovao sto sam pogodio. uzalud je govoriti. sebi bi mnogo odmogao. ali bi mogla biti kakva-takva utjeha. U tome se ljudi jos jedino mogu sporazumjeti. a ja sam navaljivao kao osa. ali se boji da ne izazove neciju sumnju. da bi mirne savjesti mogao ostati po strani. a onda je Mula Ibrahim rekao da me trazio radi posla. Znao sam unaprijed. a oni ce urezati u kamen. Malo smo se poigrali sa savjescu. To je opravdanje. A pred onim sto se moze desiti. tu bi vec svaka plemenitost uplaseno uzmaknula. komsiluk ga obilazi radi sevapa. A uzalud sam ga mucio. a zelio sam da kazem glasno. da se ne umijesa. i traze ko ce im sastaviti nadgrobni natpis. za smrt seljaci dobro placaju. da i drugi cuju kako odbija da pomogne. dosta joj je njenih muka. i jadnik ce ostati sam i bespomocan.pomognu drugome. odmahujuci rukom. slegla je ramenima i nasmijala se: . Napokon je rekao. Nista ne smije. umjesto zadusnih stvari koje se ne mogu rijesiti. Zar joj zaista niko nece pomoci? Rekao sam da je grehota. zna sve ljude na sudu i policiji. kao i za tuzbe. i sve je ostalo kako je i bilo.

pa sam odbio. smetamo jedni drugima. . zaboravljajuci na umor nogu nenaviknutih na dugo hodanje. jer nije volio brzinu ni u cemu. neke mrzio. Pa ako i nisam zaboravio. pa cemo izabrati najbolji. Najmanje cu pogrijesiti ako o pokojniku kazem sve najljepse. Koracao sam polako. nisam uspio da prevarim sam sebe.Ali je sigurno bio hrabar covjek. ako bi mu se ucinilo da sam premlad i nedovoljno ozbiljan za taj posao. Ali mi je imamov brat. . prilicno otezao posao. cija je rijec spora a misao skrivena. prastari zakon zaboravljene ljepote i nadmocnog mira uvlaci se u kolanje krvi.Dobro si ucinio. njihovu sujetu. napojio. . da bih se oslobodio misli o zatvorenoj zeni. sve mi izgleda lakse. pokojniku je svejedno. i tako u glavi nosim nekoliko natpisa. pristace na sve sto napisem.Neke volio. Kakva bih ja bila muftinica! Rano sutradan posao sam u Zupcu. a nema se odakle ni dati. tvrd seljak. Mula Ibrahim ih je obavijestio da cu doci. Umirio sam ga rekavsi da sam kod kuce sve smislio. Zapravo. . htio da mi pokaze gdje cu spavati. mi rat ne zelimo.Je li volio ljude? . muftija. a to nije lako.Ma jok! Da je znao. Svega se plasio. Juce sam isao drugom nesrecniku. opijen blistavim snijegom pod suncem. .Kako zasto? Svako je protiv ratne pomoci. svakakvih. guramo se u zagusljivim gradovima. Tijesno nam je. ako pritisnu. Htio sam da mu cijela stvar izgleda ozbiljnija.Da li je znao sta ga ceka kad se suprotstavio carskoj naredbi? . Zbunio me odgovorom koji nisam ocekivao: . Brat imamov me nahranio. Odavde.poceo sam od najsigurnijeg. On je samo rekao sto svi misle.. da sam se posavjetovao s Mula Ibrahimom i drugim ucenim ljudima. ali ne znam koje bi mrtvom imamu pristajale. da ne bih odlucivao sam. Bio je malo i razocaran. Gotovog natpisa nisam imao. a ovdje miruje nekadasnji svijet. mrzimo se.Pa i nije. Danas sam je gotovo sasvim zaboravio. mozda i bol.Zasto je onda bio protiv ratne pomoci? . kako znao! Dogovorili smo se. dacemo. i vidikom sto se otvarao na visinama. i veoma se zacudio kad sam rekao da necu prenociti i da cu posao odmah zavrsiti. u donjem svijetu.Nisam znala da ce mi muz sastavljati natpise na nisanima. ali treba zadovoljiti njegove rodjake.Nudili su mi da budem. ali ne znam sta rodbina misli da je najljepse i sta zeli da ostane zapisano. U Zupci su me primili srdacno. ni jednog jedinog. . . a pogotovu u onome sto se radi za vjecnost. Ko je mogao pomisliti da i za to ide glava! Ma jok. Ko i svako. u glavi mi je bilo bezbroj rijeci. oslobodjen jucerasnjih briga u tisini sirokog prostora i mocnih brda. cist i netaknut. ne bi se mijesao. Upitao sam. sve izgleda sitno i nevazno dole u nizini. a vratio sam se gorak. .

Blizu je. Zbunjen. pod krivicom je samo dok zivi. Mrzis li stijenu? To su ljudi. Zahvalio mi je. to je tacno. Rekao je. . primijetio sam to i ranije. to ne znam. Nisu ljudi. umro je bez krivice. Hocemo li napisati da nisan podize brat.« Ni to mu se nije svidjalo.« Za ovo posljednje nismo znali ni sta znaci ni cemu sluzi. Odvalila se stijena i ubila covjeka. ali bi uvijek odustao. i spremio sam se da podjem kuci. ali zasto treba reci da je umro nevin? Svako umire nevin. vec vlast. bez sigurnosti koju sam osjecao ranije. bez ikakvog pravca. treca kuca od moje. kostunjav covjek. Vidio sam ga. dok nije. Tesko je ostati ziv. ostala jedna jedina recenica: »Bio je dobar covjek. Ali on je htio nesto da mi kaze. Ovi ljudi mnogo vise precute nego sto kazu. Pa smo se jedva slozili da ostane ovako: »Bio je dobar covjek. Halil je molio da svratis do njega. Njegov brat sluzi kod Sehage Soce. platio posteno. Neka mu Alah da vjecno blazenstvo. Cuva mu kucu. i njemu se dopalo. Visok. pisao sam i precrtavao. nije stijena. osim godine rodjenja i smrti. Lako je biti dobar covjek. cini mi se. ali je zvucalo svecano i lijepo.- Onda je bio dobar covjek. ipak: Poznajes li Halila Kovacevica? Ne znam da sam ikad cuo to ime. Imam je bio dobar covjek. Je li mrzio vlast? Boze sacuvaj! Zasto bi mrzio vlast? A ti? Sta ja? Mrzis li vlast? Ubila ti je brata. umro je nevin. ili porodica? Zasto bi to pisao? A ko bi drugi podigao? Sta cu onda napisati? E. Koji covjek? Ne znam. Zasto da svratim? Neki covjek je pitao za tebe. pa sam mislio da nece ni reci.

.Ko je? Pa.Neki narocit razlog nemam . da ga se rijese. onako usput. . .Mozda je i vazno.Odakle bih ja znao! . i seljaci zele da ga povedem. Odustao je. Halila Kovacevica sam odmah poznao. Mozda je i Ramiz.A. .Ja sam Ahmet Sabo. vidjeli smo se. al mi se ucinilo da nije vazno.Koji covjek? . nagledali. pitao je. . govorili smo o tebi. I krenuo za mnom. . zimski je dan.Sigurno imas neki razlog kad si htio da me vidis Pogledao je u mene.Nisam te zvao.Pa jest. nenaviknuto. .kazem mu.Mlad. . Ne znam ni ko je ni sta je. . Sest dana je proslo kako je pobjegao od kuce. pa si odustao .Pomislio sam da se izgubljeni Sehaga sakrio u ovom brdskom selu. ucinilo mi se da oklijeva. pogledao u kucu. rano se smrkava.Nesto si htio da mi kazes.Dobro . navratio slucajno. Nego onako.Imamov brat mi rece da je neki covjek pitao za mene. Halil se nasmijao.Jest. jest.Da nije Ramiz? . . A sad idem. narazgovarali.upitao je. da zaranije stignem do grada. Posao sam putem. mrsav? .Nije.rekao je smijeseci se oporo.Sta je htio? . danas. kao da su iz jednog jajeta rodjeni. .Ne znam. .rekao sam otvoreno.Koji Sehaga? Odakle Sehaga? . crnomanjast. .Eto.Tako nekako. Zasto si me zvao? . htio sam. i valjda te vidio. licio je na Sehaginog momka.Nego ko je? .Sta je htio? Ne znam sta je htio. . Pa kaze: je li ono Ahmet Sabo? . . niz brdo. Htio sam da te vidim. . izgleda. ne znam. a nesto se bio odlucio pa odustao. Nece reci.Da te malo ispratim? .Je li taj rekao da me dovedes njemu? . .Ko je pitao za mene? Da nije Sehaga? . jos uvijek nesiguran.

Ima pravo. .Ne vjerujem da cu ga vidjeti. govorio izokola. ali bih mozda i .Onako. odricao bi. Sakrio je Ramiza u svojoj kuci. cekao me pred kucom. . Ramiz je sigurno zelio da se vidi sa mnom. a ti se vrati. Sigurno se Ramiz skriva u njegovoj kuci. zbog Sehage. Bolje je i sigurnije i za njega i za Ramiza. pa pristao. Halile. A ipak mi je bilo zao sto se nismo vidjeli. A sad cu sam. nisam gledao. Ustao je na brezuljku. i kad je sve izracunao. pozdravi ga. vidio me kad sam usao u selo. . da nas Ramiz mozda vidi. A onda je htio da dozna od mene sta je bilo. i rekao mu da me dovede. dopustio da prepoznam Ramiza. ali se od svega ogradio i sve sveo na slucajan susret: odnekle je dosao. ako ga vidis. u gradu. mozda je i znao da cu doci.A zasto ga traze? . A onda sam se sjetio Mula Ibrahima. a ja sam pozurio prema gradu uvijenom u sivu izmaglicu.A dole. da sam se uplasio. i sad ce mu ispricati kakvu bilo laz. otisao je odmah nekud dalje.Bogami. i po jedan dio tajne ostao je u mnogim ljudima. stajao sam pred kucom.Ne znam zasto ga traze. Zasto me poslao u Zupcu? Da li i on zna gdje je Raaniz. niti zeli da zna. osvijetljen suncem izvana. Izmucio me ovaj nesrecnik. kako je? Mislim. mozda i zbog novca koji je dobio.Kuda je otisao? . ali bi bilo dobro da ga ne nadju.. Samo bi jos trebalo da pocne pricati o njemu svakome ko nadje! Ostacu kriv pred Ramizom. pa me okrenuo u tom pravcu. mozda bih se opteretio novom opasnoscu i novom strepnjom da kogod ne docuje za taj susret. on nista ne zna. nesto pitao. razmisljajuci. nista ne govoreci? Ili mu je sam Ramiz po nekome porucio da dodjem. jedan korak a bezbroj posljedica. da nisam htio da dodjem. zbog svoga brata. Vidio sam to i ranije. . ispituju. predomislio se. Halil je zakljucio da je bolje ovako. nekud otisao.Ko? Taj mladic? Nije rekao da te dovedem. da sam zurio u grad. . da dozna a da sebe ne izda. Znam sta bi mi odgovorio. cunjaju. onako. cudeci se kako mogu i da pitam. dobro. . traze Ramiza. Imao bih da mu postavim mnogo pitanja o ljudima i o zivotu. i bice zadovoljan svojom ujdurmom. i dosta mu je straha sto je odbjegli buntovnik u njegovoj kuci. Da li sam zelio da vidim Ramiza? Ne znam. taman iznutra. bogzna zasto? Uzalud bih ga pitao. Mozda je odbijao. bice mu zao na mene. Obecao je Ramizu da ce me dovesti. Oprezni Halil je pokidao sve konce. zeleci da mi kaze a zeleci i da sakrije. Mula Ibrahim bi odmahivao glavom i rukama.Pa. eto kako je. .Znas. drugi put razmisli sta ces reci prije nego sto covjeka zovnes.

povjerovao njegovoj dobroj volji i cvrstoj nadi. Potrebno mi je da povjerujem. Volio bih da zivim s laznom nadom nego sa sigurnim beznadjem. A u gradu me Mahmut docekao s ruznom vijescu. Bio je u kuci zatvorene zene, da obidje bolesnog muza, i da mu odnese nesto hrane. I nasao na zalost: zena je umrla, u zatvoru. Ko zna od cega, od straha, od bolesti, od mucenja. Ruzna vijest, besmislena smrt. Nisam se sjetio da se upitam, odakle Mahmutu toliko hrabrosti da ode u prokazenu kucu. I zar je tolika njegova potreba da pomaze jadnijima od sebe? 17. Vjecni tragac

O tajni je Osman Vuk sigurno znao sve, Sehaga koliko je htio, serdar Avdaga koliko se domislio. A domislio se, na zalost, mnogo, kao da mu je sam djavo isaptao. Nisam ni sanjao da ce mi Ramiz biti ista vise od nekog drugog covjeka o koga se u zivotu ocesem, koga zapazim i zaturim, bio je i nema ga, kao prijatelj koga smo rado susretali a onda se mirno razisli, kao zena koju smo voljeli, a onda joj i ime zaboravili. (Ne kazem ovo za sebe, ni o prijatelju ni o zeni, nisam ih mnogo poznavao, to sam cuo od Osmana, i zapamtio, iznenadjen njegovom vedrom bezocnoscu.) A vezao sam se za Ramizovu sudbinu toliko da ni o cemu drugom nisam mogao misliti. Na to me prisilio serdar Avdaga. Vrijeme je prolazilo, a on otmicu nije zaboravljao. U pocetku sam mislio da su tu njegovu revnost podsticale starjesine, ali sam se prevario. Oni su imali toliko nevolja sa Sehagom (vratio se sa svog neobicnog stranstvovanja, nikome ne govoreci gdje je bio, dosao je bez novca, bez konja, bez curka, prljav, mrsav, cutljiv, ne pominjuci ni da je negdje bio), toliko im je jada zadao, toliko su se uplasili njegove mrznje, da su, misleci na svoje glave, sigurno zaboravili i studenta Ramiza i serdar-Avdagu. Sve zbog Sehagine zelje, saopstene valiji, da ih djavo odnese. Ne znam da li je bas tako receno, ili kao molba u ime naroda, u ime koga se cini i zlo i dobro, da se stane na put njihovoj tiraniji, tek, culo se da ce kadija biti premjesiten u siromasni zvonicki kadiluk, a Dzemal Zafranija u srebrenicki, i ostace tamo dugo, jedan kao olinjali kadija, drugi kao ostarjeli pisar, ako ih ne izbavi srecni slucaj, da valija bude smaknut ili smijenjen. Takav islucaj nije rijedak ni neobican, ali zasad nije bilo izgleda da ce se skoro desiti, i njima su visile noge, kao u objesenika, hodali su gradom zeleni od srdzbe i jada, pisali zalbe u Carigrad, na molbu i prijetnju hvatali ljude da salju predstavke visim vlastima, da ih ostave u Sarajevu, jer boljih sluzbenika i narodnih prijatelja (kao da se to moze sastaviti) niti je bilo niti ce ikad biti, trazili zastitnike i saveznike, a sve uzalud. Odgovori iz Carigrada nisu stizali jer niko nije mislio da im pomogne, saveznike i zastitnike nisu nasli jer ih nisu trazili kad su bili jaki vec kad su poletjeli niza

stranu, i tako su se pekli na vreloj vatri Sehagine mrznje i ledili na mrazu sveopste ravnodusnosti, nadajuci se u ono sto je nemogucno, da se mrznja i ravnodusnost pretvore u naklonost, i cekajuci ono sto je neizbjezno, da sagnu glavu i krenu u gluhi mrak malog mjesta, kao u progonstvo. Sehaga ih je potopio kao macice, bez narocitog razloga koji bi se bas njih ticao, zbog ruznih stvari sto ih je o njima cuo, zbog njihove uobrazenosti i zakasnjele snishodljivosti, a sigurno najvise zbog mrznje na sve cinovnike. To su za njega najgori ljudi na svijetu, najstetniji, najpokvareniji. Oni podrzavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah, bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, ostri kao noz, kao psi vjerni svakoj drzavi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude, nema srece na svijetu, jer ce unistiti sve sto je isitinita ljudska vrijednost. Oni su osjetili Sehaginu mrznju i neprijateljstvo, ne jednom, ali uvijek napreskok, zaboravljao ih je na dugo vrijeme i iznenada se sjecao da postoje, kad bi se, izgleda, sjetio svoje muke, i svetio se namilosrdno ma kome od njih, svi su mu krivi, i svi isti, kao zmije. Sad su slucajno na redu kadija i njegov prvi pisar, i nista ih ne moze spasti. Svi su znali da su njih dvojica zrtvovani, cim je Sehaga pomenuo njihovo ime. Valija ga je poslusao, zato sto Sehaga nije pominjao vracanje duga, ostavljajuci ga kao zalog svoga uticaja, i zato sto se za sudbinu svojih cinovnika, osim iz svoje najblize okoline, nije mnogo brinuo. Sta ga se ticu jedan kadija i jedan pisar, koji su mu postali smetnja? Naci ce takvih na stotine, malo boljih ili malo gorih, svejedno, a Sehaga je jedan. Kadija i Zafranija se nisu nicim izdvajali izmedju ostalih, obiljezila ih je samo njihova nesreca sto ih se Sehaga sjetio u nekom svom mracnom casu. Sjetio i upro prstom u njih. Mozda slucajno, kao sto grom udara u neko stablo za pedalj vise od drugih. A mozda su i oni pogrijesili sto na tu mogucnost, uvijek zivu, uvijek opasnu, kao vulkan, nisu pomislili ranije, i nisu pokusali da nekom lijepom rijecju ili nekim lijepim cinom skrenu sa sebe Sehagin pogled, da bi se strasni covjek, u casu bjesomucnog praznjenja, sjetio nekog od njihovih prijatelja a ne njih. Poklonili bi tu njegovu nezeljenu paznju i ocu rodjenom, samo da njih mimoidje. Ali eto, moc im je oduzela pamet i zaslijepila ih osjecajem nepovredivosti, a Sehaga je bio daleki oblacak na nebu. Bilo je vec kasno kad su primijetili da je to crna oblacina koja nosi oluju. Branili su se, brani se i utopljenik, udarajuci rukama po vodi sto ga vuce na dno. To sto su pisali na sve strane, moleci pomoc i milost, otkrivajuci cak i razlog Sehaginog uticaja, kobnog po najbolje ljude (mislili su time na valiju, ali nisu mislili da je najbolji), samo je pogorsavalo njihov polozaj. Svi ugrozeni cinovnici pisu pisma, trazeci pravdu koju zaboravljaju kad je dijele. Sumnjivi vec zbog toga sto traze milost, jos vise grijese sto sebe predstavljaju andjelima a druge sotonama, jer svako zna da nisu andjeli, a te sotone su obicno vazni ljudi koje nije pametno tako nazivati dok ne pocnu da posrcu. Tada se vec mogu nazvati i vampirima. Prije nikako. Sad oni posrcu, i na njih pada poruga. To je vrijeme nezasticenosti, samoce, nemocne mrznje. Sve sto ucine, pogresno je, i mutna voda ih odnese u zaborav. I opet se nista ne mijenja, na njihovo mjesto dolaze

drugi sivi ljudi, i jedva ce iko primijetiti da to nisu oni raniji, ali ako nekim cudom ustanu iz mrtvih, postaju surova cudovista. U ljudskom rodu gorih nema. Sada su na klizavici, ova dvojica, zabavljeni sami sobom, zaprepasteni i uvrijedjeni nesrecom koja ih je zadesila. I nije cudo sto ne mogu misliti ni na sto drugo. Ali je mislio serdar Avdaga. Bez naredjenja, bez koristi, iz unutrasnje potrebe, kao naucnik, kao umjetnik, kao istrazivac, zbog same stvari, zbog osjecanja duznosti, zbog neceg sto je tesko razumno objasniti. Imanje mu je propadalo, a on je nesebicno ganjao vjestice. Nije to bila upornost izazvama nekim teskim dozivljajem, nekom nesrecom, nekom mrznjom koja bi imala korijen u njegovom zivotu, zato je tesko razumljiva. Ako ce neko dobiti pohvalu za ono sto ucini, on nece. Ako ce neko dobiti nagradu, on nece. Ako ce neko dobiti unapredjenje, on nece. Nagrada mu je prezir i strah drugih ljudi. Nagrada mu je njegovo cisto zadovoljstvo sto posteno cini ono sto mora. On ne mrzi ljude koje goni, ne zna tacno ni u cemu je njihova krivica. Pa sam mislio, kakva je to steta sto su glupi ljudi obicno vrlo uporni. Da je s tom upornoscu kopao zemlju, za godinu dana bi skinuo polovinu trebevickog brijega, da ne zaklanja Sarajevo od sunca, pa bi ga ljudi pamtili po dobru, ali on je vecom dobrotom smatrao hvatanje krivaca ciju krivicu nije mogao da shvati, ali je znao da su krivi zakonu. Bio je fanaticki vjernik utvrdjenog reda, ciji smisao nije ispitivao, kao sto religiozni vjernici ne ispituju boziji smisao. U ime svoje vjere, vrijedno je lovio ljude. Narocito se okomio na mene i Mahmuta. Svaki dan je u Mahmutovoj magazi, cuti, gleda, ili pita, uvijek isto, Mahmut se procjepio, pozutio, smrsao, pod ocima mu se objesile kesice, gleda izbezumljeno, ruke mu drscu, noge ga bole, proliv nikako ne prestaje, pa svaki cas trci iz magaze, ostavljajuci Avdagu usred recenice, i vraca se klonuo, poslusno sjeda, pred serdara, i ceka da se mucenje nastavi. Primio je to kao sudbinu, kao kaznu za mnoge grijehe, mada je ispastanje pretesko. Ali za neke svoje grijehe ispastao je i Avdaga. Ako ubije Mahmuta sumnjom, koju Mahmut odbija, i njega ce ubiti ta ista sumnja koju ne moze da istjera nacistac. Ostavio je, izgleda, svaki drugi posao, i zaboravio sve druge krivce, pa bi pravi lopovi samo mogli pozeljeti jos koju takvu otmicu, njuskao je jedino za Mahmutovim tragom. I za mojim. Ili se meni tako cinilo, da smo mu samo mi ostali, jer mi je postao pretezak. Neumorno je kruzio istom stazom, razgovarao s istim ljudima, postavljao ista pitanja, nadajuci se da ce u jednom casu srece, kad zvijezde dodju u povoljan polozaj, kad bog prosvijetli nekog od nas, uhvatiti za pravu petlju, od koje ce sve lako isparati. Trazio je pravi dokaz.

Posto bi obisao tvrdjavu, razgovarao bi s bivsim dizdarom, pa sa Skakavcima, pa s Mahmutom, pa sa mnom. Nije mi uvijek prilazio. Dosao bi u kafanu, i sjeo prema meni, uvijek sam, uvijek cutljiv, uvijak pogruzen, gledajuci me neprestano, kao da ce na meni otkriti nesto sto mu je potrebno. Ili bih ga najednom osjetio iza sebe, po danu, po mraku, kao svoju sjenku, kao zaljubljenika, tuznog zbog neuzvracene ljubavi. Neki put bih stao, da ga sacekam, smetalo mi je to pracenje na istom odstojanju, kao da vucem teg za sobom, vise sam volio razgovor, makar i mucan. Ali bi i on zastao, mirno sacekao da krenem, i opet polazio za mnom. Pred mojom dvorisnom kapijom bi stao, poslije bih cuo kako polako koraca ispred kuce, onda bi otisao. Ponekad mi je prilazio, da cutimo ili razgovaramo. Ali nikad nije progovarao nijednu drugu rijec osim o otmici. Postalo mi je obicno sto me prati i ispituje, ali se nikako nisam mogao naviknuti na iste rijeci, ista pitanja, isti izraz lica. To je bolest, mislio sam, to je opsjednutost, to je ludilo, on ni o cemu drugom ne misli, on o tome sanja. Kao sto ja sanjam njega i njegov tuzni teski pogled. Mozda je to njegov nacin na koji iznurava zrtve, ali tim nije stekao nikakvu prednost, jer me uvijek zatice spremna. Ali mi nije lako. Mijenjao sam vrijeme izlaska i staze kretanja, ali ga nisam mogao izbjeci. Nanjusio bi me, kao da sam ostavljao vonj za sobom, i sreo bi me na ulici, ili cekao u zasjedi, pitajuci sumorno: - Zasto si bio kod Omera Skakavca? O cemu ste razgovarali? Moj je odgovor uvijek isti, kao i njegovo pitanje, a on se nije ljutio. Zadrzao bi pogled na meni, kao da se cudi sto tako tvrdoglavo odgovaram jedno te isto, ili bi oborio oci, kao da se stidi sto lazem. I otisao bi bez pozdrava. Postao sam njegova potreba, a on moja navika, i bio sam uznemiren ako ga ne bih vidio cio jedan dan. Gdje se to izgubila moja sjenka? Da nije izmislio nesto novo? Njegova ludjacka upornost nije bezopasna, ali sam navikao na nju, a umirivalo me i ponavljanje istih rijeci i postupaka, dosad bez ikakvih posljedica. Medju nama se cak stvorio cudan odnos trpeljivosti, nisam mrzio ni ja njega ni on mene. Istina, desavalo se da osjetim tezak nemir zbog toga sto me stalno drzi na oku, u stomaku kao da mi je gorjela glavnja, srce se zaustavljalo od crnog predosjecanja. A grad se okrenuo oko mene kad mi je otkrio da sve zna o meni i o Skakavcima. Zar mu je neko rekao? Odgovorio sam, da to prvi put cujem, i da mi je cudno kako neko moze izmisliti tolike lazi, ali sam poslije zaprepasteno mislio kako se umalo nisam odao, strahom, nespremnom rijecju, neocekivanom klonuloscu i zamorom, kad se, valjda, odustaje od borbe. Ali to je samo naknadno iskrenuto sjecanje, ponovo

prezivljeni strah zbog potpunog iznenadjenja, trenutno gubljenje daha, zato sto je promijenio ustaljeni nacin. Prilagodio sam se odmah, ne pristajuci da se predam. Ali, koliko on zaista zna? Dugo me drzao u nedoumici, a onda me jednog jutra sreo na ulici i pozvao da podjem s njim. Isli smo carsijom cuteci, nijednu rijec nismo progovorili, on zato sto nije htio, ja zato sto nisam smio. Plasilo me njegovo cutanje, a bojao sam se da ce osjetiti moj strah ako upitam kuda me vodi, i zasto, ili ako pocnem razgovor ma o cemu. Obespokojio me taj njegov novi potez, iza kojeg se krila nepoznata namjera. Ledio sam se od pomisli da me vodi u tvrdjavu, odlaknulo mi je kad me uveo u svoju sobu. Bio sam tu i ranije, sva je licila na njega, teska, cutljiva, odbojna, opasna, samo mi je sad izgledala tvrda i hladnija. Sjeo je prema meni, i dugo gledao u sklopljene prste. A onda je, bez uvoda i suvisnih rijeci, ne gledajuci me, rekao da sve zna, i krivo mu je na mene sto necu da priznam. Ucestvovao sam u zlocinu, i on bi me predao sudu, ali bi cijenio moje postenje i iskrenost. (Pomislio sam, kako je bolje da me ne cijeni, nego da me preda sudu.) Kad sam upitao kakav je taj moj zlocin, o kojem ja sam ne znam nista, prijekorno je odmahnuo glavom, i ispricao mi sve o otmici, od pocetka do kraja. Noge su mi se odsjekle, stomak mi se zgrcio kao u Mahmuta. Rekao je: Osman Vuk, sam ili sa znanjem Sehaginim, ali prije sa Sehaganim znanjem nego sam, smislio je kako ce oteti Ramiza. Ne zna zasto su to ucinili, mozda zato sto misle kao i Ramiz, ili zato da napakoste vlastima, ali to nije vazno, niti se njega tice. Najmili su starog Omera i njegova tri sina, sigurno za dobre pare, da izvedu Ramiza. Mahmuta su poslali dizdaru, s novcem, da pusti Skakavce u tvrdjavu. Skakavci su usli lijepo, kroz otkljucanu kapiju, pretukli strazare, i na konjima odveli Ramiza u nepoznatom pravcu. Zasad nepoznatom, jer ce se Ramiz sam otkriti, on ne moze da miruje. Poslije otmice, Omerov najmladji sin je zasjeo u Zajkinoj mejhani, napio se i poceo da prica o svemu. Hvalio se kako on, i jos neko, znaju ko je oteo Ramiza. Hamal Mujo Dusica se ne sjeca tacno koga je mladic pomenuo, a kad su ga upitali da nije Osman Vuk, rekao je da bi moglo biti. Zajko je javio Osmanu, i Osman je mene poslao starom Skakavcu, da mu kazem za sina. Dvojica mladjih Skakavaca otisla su s konjem odmah po brata, i odnijeli ga kuci. Ne zna sta se medju njima desavalo, zna samo da su ga ubili, svi smo mu bili na dzenazi.

odgovorio sam.Poznato mi je da je govorio protiv vlasti i da je bio zatvoren.Znas. to bi pomoglo i njemu. cist u svojoj nesuvisloj odanosti. a i tebe. vec protiv onog sto ste ucinili. Nisi ni ti meni. propao bi svijet. kao na drvenim nogama. doci ce i do pravde. . I naci cu dokaze.Hocu da ti kazem: uskoro cu imati dokaze. Zar je toliko siguran. osjecajuci kako mi huji u glavi. A pristace. . posten na svoj nacin. i sto je uvjeren da spasava svijet.Ako ta sirotinja progovori kako treba. Hamal se ne sjeca. . a jos vam ne mogu nista. Rekao bih kadiji da nisi nista znao. . Ali ja ne mogu lagati. Ponegdje je ostala neka nevazna praznina. . svu trojicu.upitao je gotovo vedro. da idem. Svoje pravde. I znam ko ga je izvukao iz tvrdjave. . Meni je vazna samo pravda. niko nista ne zna. Skakavci ne govore. . niko nece ostati nekaznjen.rekao sam srdito . . . Drugo me se ne tice. . Opasan je zato sto je tvrdoglav. Ovako necu. Avdaga .zasto nas ne predas sudu kad sve znas? Visoko je podigao guste obrve. On ne zna cemu sluzi. svjedoka nema nizasto. Eto sto je on sklopio. mene se ne tice. trazeci pravdu! Nije odgovorio. i uzasan bas zato sto je takav. ali mi tvoja prica izgleda vrlo sumnjiva. Nemam pravih dokaza. opet tmuran. sastavljajuci dio po dio! . ogranicene pameti ali jake volje. jos se nada da ga nece otjerati iz Sarajeva. i ne bojim se nicijeg imena ni polozaja. Otisao sam. Jedan od sinova Omera Skakavca pomalo vec progovara. Uporan tragac koji iznurava i sebe i druge. Niko! Znam na sto mislis. slusao sam istinitu pricu o otmici. sve cemo za cas saznati.Uradi kako ti savjest kaze.I sto puta si slagao. a ti govoris kao da si sve vidio.Ne znam . a progovorice.Mogu samo za sebe da kazem: nije tako! Sto puta sam ti rekao da nista ne znam. pa Mahmuta. samo je mahnuo rukom. Poznajem ljude. A onda ti necu pomoci. Ti krijes. surov ali nimalo nizak.Dvadaset godina sam u ovom poslu.Ne vjerujuci svojim usima.Je li tako? . i da si im posluzio kao coravi glasnik.Pa dobro. udarajuci o kamenje neravne kaldrme. lako je udariti po sirotinji. Mujo Dusica se ne sjeca. nadam se. A ako se zlocin ne bi kaznjavao. A je li pravo da zlocin ostane nekaznjen? . Avdaga.Da ne ucinis nepravdu. A ako kadija pristane da ih zatvorimo.Znam sve.Jednom sam ti vec rekao. A ni kadija sad nece na Sehagu. Avdaga. ali . da mu lukavstvo i oprez nisu potrebni? Dosao je do istine.Je li ti poznato sta je ucio Ramiz? . ali smo svi smjesteni na prava mjesta. bez licemjerja. Mahmut zanijemi kad mu pomenem dizdara. Nista nemam protiv vas. nekoristoljubiv. . i znam sta ko moze da ucini. . Porazila me njegova otvorenost. To je zlocin.

necu da se bojim! I zar sve mora biti najgore? Avdaga sve zna a nista ne preduzima (mislio sam mirnije). ni oblik joj ne mozes odrediti. kroz stoljeca. nisam vidio nijednog covjeka. Ako Avdaga nadje sto trazi. Ili ce Sehaga uciniti nesto da ga zaustavi i onemoguci. zato je jos strasnija. On ne zna zasto kaznjava. ustostrucio se. I mucnije mi je to osjecanje bespomocnosti nego ono sto znam. Ni zbog sebe. kako bih mu olaksao posao. Nije beznacajna. stidio bih se. nesrecu ne mogu sacekati na koljenima. kao magla i tama. razocarali bi se. On ce umrijeti od muke. i navodi me da priznam. i pljunuo na tu bapsku nemoc. znao sam dokle doseze i cime mi prijeti. ali sam ucinio svjesno. Mozda se navikao na jedan zakon. na ravnom polju. nemocan pred njom. u ratu. necu priznati. da goni druge neposlusne. ali bi jedva primijetio kad bi se uspostavio drugi. Rodjen je davno. u mraku. njihova blizina sve teza. Ali iznad te neposredne opasnositi. I strast mu je ista. Ucinio sam malo. Strepnju pred nepoznatom slutnjom razum ne moze ublaziti. i oko nje. nr mozes ih ni izbjeci ni podnijeti. i radja se ponovo u svakom vremenu. I ko zna dokle bih gazio u glib kukavicluka. a tada sam osjecao samo strah. izlaza ne vidim. O toj kobi se ne misli. ali kaznjava zestoko. I da li je posten ili neposten. ako se casnim sredstvima sluzi za ruzne ciljeve. niko nece priznati. a ako ti neposlusni dodju na vlast. kao bolest. da li je covjek posten ili neposten. Zar da uprljam i to malo? Necu da drhtim. Dozivljavao sam tu paniku duse i ranije. moja koza nece vrijediti ni koliko ovcija. ona se nosi kao tezina. Vracajuci opasnost na zemlju. o cemu mogu da mislim. nisam mrtva meta koja ceka pogodak. ali je opasnost svuda oko mene. gledao sam je hrabrije. krug je sve uzi. da se nisam zgadio nad sobom. i Avdaga ce do smrti ici za mnom. opkoljavala me nesagledljiva prijetnja. i tako ce tudja osveta pokopati i serdara i nasu krivicu. medju ljude. vjecan. iako se necasnim sredstvima sluzi da ostvari casne ciljeve? O svemu tome sam mislio poslije. a naci ce sigurno. a ne ja na mukama. postao vojska aveti. i vrlo odredjen i vrlo neodredjen. predavno. I pitao sam se. zbog njega. Sjetice ga se kad mu se mrznja nakupi u srcu kao otrov u poskoku. okrecem se bespomocno.sluzi casno. ali je sagledljiva. E pa. Neka ide do djavola taj izmastani strah! Covjek sam. Kao da su stotine sjenki i stotine ociju oko mene. ali se vise nisam osjecao izgubljen. ni namjeru. ni spasa. ni blizinu. kao oko u potpunoj tami. i sve tise ponavljati svoje pitanje. nisam cuo niciji glas. da lovi neposlusne. u gustoj sumi. ni zbog drugih koji vjeruju u mene. . A sve te bezbrojne oc i sjerake su Avdagine.

Na njega sam pomislio cim sam se rijesio na odbranu. ali je jedina koju imam.Vuna je za Venedik . . bolje da on podnese poraz nego da ja dozivim kraj. cini mi se. Razgovarao sam s Avdagom. to je on. i odluka da ne cekam mirno noz iza vrata. ali se ocito trudio da pred Osmanom pokaze strucnost i dobru volju. Dok ovo svrsimo..Zasto nisi zamolio da i ti podjes? . vise dobre volje nego strucnosti. . punoj vune. za mene kraj. Ako iko moze zaustaviti Avdagu. doduse. Onda. Volio bih odmah. Ali je posao prema Mahmutovoj sobici. i zatvorio vrata. naredjujuci da se bolje pricvrsti.Avdaga sve zna. koju ranije nisam vidio. Ma sta mi kazes! Zar tek danas! I sad se segaci. Nasao sam ga u Mahmutovoj magazi. znajuci da je zalostan. Ne vrijedi mnogo.Avdaga se bori da me unisti. moju nikakvu i njegovu svakakvu. a njemu ne bi posluzila nizasto. I ja bih volio mnogo stosta. On meni priprema propast. Do mog zivota mi je prilicno stalo.upitao sam. Slegnuo je ramenima: ko bi njega poveo! I otisao da cima kanap na balama. . . sa zaljenjem u glasu. on ninasto. Imao je. Nadgledao je kako momci uvezuju bale sargijom. E pa. ja na sve. i s obzirom na snage. Krenuo. Uozbiljice se kad mu kazem. sam za njim. Zaprepastio sam se. S olaksanjem koje mi je donijela zelja da sacuvam glavu. pa je Osman ponovo sve provjeravao. Kockamo se nepravedno. bez ikakve potrebe. da pomognes? . do njegova uspjeha ni najmanje. za njega je neuspjeh samo poraz. dobro ce biti ako on nista ne dobije a ja nista ne izgubim. Htio bih da razgovaram s tobom. Mahmut se gegao po magazi.nasmijao se Osman. i dobro mi sluzi. ja cu se boriti da sacuvam citavu kozu. Gdje si dosad. Je li prica duga? Kako god hoces. skrati! Posao ceka. ja njemu zelim samo neuspjeh.obavijestio me Mahmut. prstom povezuci vezove od kanapa. .Idu Osman i Sehaga.. posao sam da potrazim Osanana Vuka.

otisao da nadgleda kako momci vezuju vunu u bale. Sa dizdarom je razgovarao Muharem bajraktar. Ne bi bio ponosan sto su ga .Ne bojim se. jer ne moze da me upita o cemu smo razgovarali. ne prekidajuci me. Osman se nasmijao.Zasto sve krijes od mene? Valjda se ne bojis da cu nekome reci? .Ni djavo nije crn kao sto se prica. Avdaga je opasan. Pa sta da radimo? Uzdacemo se u boga. gledajuci nas ponizno. bili su zajedno na vojni. ali s nekom podrugljivom paznjom koja me iznenadila.U sobu je usao Mahmut. a najvise ga je izmucila ova u koju je neduzan upao.Nego ko je? . I veseo. ne znajuci i kakva je. kad sam zavrsio. I postaje sve opasniji. prijateljski me udarivsi po koljenu: . Godinu dana zivota bi dao da cuje o cemu razgovaramo.Ne treba nista . nisi lud da kazes. sasvim neocekivano.. pogodio je kao prstom u balegu! . ali mu mnogo ne pomaze. ni na um mi ne pada. Je li ti sad lakse? . ni svoju ni tudju. tesko nama. Mahmut je izasao ojadjen.Sta kaze? Mahmut je razgovarao s dizdarom! Mnogo ti on zna. . ni kriv m duzan! A za ostale? Je li pogrijesio za ostale? Za tebe nije. Sad su obojica stari. vidio sam kako Mahmut razgovara s Osmanom. . Izlazeci. . Ali.. A da mu otkrijem kako ispasta zbog bajraktara Muharema. Znam. ne propustivsi nista.Odakle bas on? .Mrzi ih. nimalo zabrinut.Kokalo! . Ako nam je to jedino uzdanje. sve.grubo ga je odbio Osman.Treba li vam stogod? Hocete li kahvu? . Mislio sam da ce biti mnogo zabrinutiji. Cak se i glasno nasmijao. jedan star. otrovan radoznaloscu. Slusao je. i da je Avdaga pogrijesio? To on sam najbolje zna. zbog tog razgovora je i usao.Imamo neki razgovor. i zalosno gleda za mnom. Muharem bajraktar! A jadni Mahmut se procijedio od proliva. Ne podnosi tajnu. sta bih mogao da mu kazem? Da nije kriv. A sa dizdarom se dobro poznaje. brate. Ispricao sam sta je Avdaga rekao o otmici. drugi mlad.

Neka ostane kako je sad! Mahmut nista ne zna i ne moze nista otkriti. ali osjecanje krivice prema prijatelju nije nestalo. Zasto je onda onako neozbiljno primio moju pricu? Pogotovu sto i sam zna da Avdaga postaje sve opasniji. Neka bar ona bude postedjena. i osjecam se kao gubav. u koju ne vjeruje kao ni ja.upitala me zabrinuto. Lako je njemu da se pouzda u boziju milost. Da li onda nas ostale prepusta nasoj tankoj sreci? Ne mogu vjerovati u toliku bezobzirnost. Bezbrizno se nasmijao. Nikad nisam zelio da presudjujem medju ljudima. u kojem se uvijek krije makar malo nepravde. doduse. prisiljen sam da presudim. Da li zato sto je briga grcila moje lice u smijehu. Mahmut je vezan sa svima nama. od moje odluke zavisi da li ce biti kriv Mahmut ili bajraktar. mada se od njega svasta moze ocekivati. Prozivio sam tri teska dana. Ne znam. Ostavio sam na mukama neduzna covjeka. sta je gore? Ako otkrijem Mahmutu istinu. ona je primijetila da nisam kakav sam uvijek. Nisam uspio da ja prevarim. Ako kazem.Sta ti je? . Kao i svi ostali. se oslobodi nepravednog tereta. ma za koga. kad je zasticen Sehaginim sirokim ledjima. Ali ne vjerujem ni da je toliko lakomislen. tek. trudio da izgledam veseo i bezbrizan. kao i obicno. i tako ga spasiti makar u posljednjem casu. i poceo bi da odmotava klupko. Bajraktar bi umro u mukama. Pred njom sam se. a mozda i ne bi. Sta bih mogao da joj kazem? Samo bih je nepotrebno uznemirio. jer ne bi bilo lako ni njemu ni Sehagi kad bi se otkrila cijela istina. nista ne govoreci Tijani. a on je ne zadrzi za sebe. A ovako. Bogzna koliko bi ljudi stradalo. otkrivsi mu pravo ime. Tesko je odlucivati o sudbini ljudi. ili sto sam nevjest da se pretvaram.Sta bi bilo? Nije mi nista. ali je opasnost manja. . Nesposoban san za to krojenje pravde. i ja sam se pretvorio u opsadjenu i zatvorenu tvrdjavu. kao i obicno. ako se sve otkrije. . . Tjesio sam se da cu reci istinu o njemu. tmurnu i nijemu. nije pravo. serdar Avdaga bi objerucke prihvatio dokaz za kojim odavno traga. mozda bi i bilo pravo da. Ma koliko da je mudro to sto sam rijesio. A eto.zamijenili s junackim bajraktarem. ili bi priznao. i sve prepustio bozijoj milosti. A eto. kad je cuo da Avdaga sve zna. doduse. i time ga mozda osudio. ali bih upropastio drugog nesrecnog covjeka. Ne bi mi pomoglo da uzdisemo zajedno. skinuo bih s Mahmuta muku pod kojom vec kleca. A zbunilo me i Osmanovo ponasanje. Kriv i pred sobom i pred drugima. Ali se nisam smirio poslije te odluke. Sve drugo bilo bi gore. Sta je bolje? Ili. nepravedno. a mogao bi pozeljeti da se rijesi proliva i da skine s vrata serdara Avdagu. jer u tome pravde nema.

ali je uvece bila odlucnija: . Besposlicim. Mladi smo. sta nam treba vise! Neka nije nesto drugo. reci slobodno. ali je hrabro potisnula nespokojstvo. Sta bi se s njom desilo ako mene zatvore? Smirila se. I tada.Krivo mi je sto ne mogu da nadjem posao.Ma kakvo zaljubljivanje. Tanko. kao posljednja baraba. i draga. i lijepa.Pa sta ti je onda? Nesto jest. Rekao sam to uzbudjeno.Nista ne krijem. kao ljubav. ali je i ona ugrozena sa mnom.Da se nisi zaljubio u drugu? I neces da mi kazes. ali mi je pomogao da zaspim mirnije. Volim da znam nego da sumnjam. Ona mi je jedini zaklon. Dokle cemo izdrzati ovako? Prihvatila je objasnjenje. Umanjila je moju krivicu kad je naisla opasnost.Ako ti se desilo. zbog mene. ali zivjeti. a to joj je najmanja briga. I nikad te nisam toliko volio. poruznjela sam. ne zmajuci da to nije moja najveca briga. Olako me odbranila: .Ne znas ni sta se zapravo desilo. Sigurno joj to nije najmanja briga. povjerovala.Proljepsala si se a ne poruznjela. ali je te veceri odlucila da bude hrabra do kraja. Ljekovita je sama po sebi. koreci me zbog malodusnosti i tjeseci me da cu sigurno naci posao. zeno! Mani me! . . . jer je istina. sigurno. A onda se sve rijesilo dogadjajem koji niko nije mogao ocekivati. zdravi smo. Nije lijecila pravu ranu. Ne bih se ni cudila. kad vise nisam morao. vidim sama. Toj mojoj ljubavi ime je serdar Avdaga! . iz sazaljenja? Da li zene sve objasnjavaju ljubavlju? Nasmijao sam se od muke. vedro. . uvecala bi je kao zaslugu kad bi se za nju davale nagrade.Prvi put je primila to odbijanje. . ali me dirnula njena privrzenost. Zamislila se malo. Sta bih imao da krijem? . s novcem koji imamo i koji ona propusta kroz najgusce sito.Zasto mi ne kazes sta ti je? Nesto krijes od mene. ako treba. . da me utjesi i umiri. Kako mozes biti kriv? Razlog nije narocito uvjerljiv. mozemo zivjeti i godinu dana. rekao sam sve o Avdagi. Zasad ne treba da se brinem.

Jeste li culi za serdara Avdagu? . veli. . u radnju je usao Osman Vuk. Pricalo se da ga je sacekao razbojnik Becir Toska. preda me: . nisam se toliko obradovao ni kad mi se sin rodio.Nema ga vise! Samo to: . ima pravde na svijetu. ne bi mi vise nicija pomoc bila potrebna. Rekao je kao da izgovara prijetnju a ne rijeci pokornosti: . Docekao me uzbudjeno veseo. i onda se mirno vratio u planinu.Kazu da ga je ubio Becir Toska. da kazem sta bilo. Dotuzio je i bogu i ljudima. ubio ga je. . pozurio do Mahmuta. sad je mrtav. .Istina je. serdar Avdaga je iza jacije ubijen kod Darive. Pa se sjetim. hocu da ga zagrlim. kao neki neljudi. a ti na vrata. kazu. govorim: . hocu da upitam. pa ni tvoja. A Abaz prica: ubijen je kod Darive. kad se Avdaga vracao od dizdara kroz mracnu klisuru. Izgledao je ozbiljan. od pekarskih radnika i. dolazim sebi. hoce li serdar i danas doci. hocu da se nasmijem. i treba samo reci: rahmet mu dusi! .O. .Ne tice me se.ushiceno je odgovorio na moje pitanje.Treci dan poslije onog mucnog razgovora. zaboravivsi i hljeb da kupim.Radujem se sto mogu reci: rahmet mu dusi! Maloprije Ahmet pita: ko ga ubi? A ja velim: bozija milost. i ubio iz puske. da vise necu gledati u vrata i umirati kad neko uhvati za kvaku.Nema ga vise! Kao da sam pobenavio od srece. Dizdar je cuo konjski kas bas u to doba. moj Ahmete! . kleknem ovdje na seciju i zahvalim bogu: . Vazno je.Cujem u pekari. Sad neka ulazi ko hoce! Ulazite. E pa. niti je vazno. neka je srecno! . istina! . hvala ti sto dokusuri onog necovjeka! Odavno mi nisi pao na um. a ja slusam. Dzaba je. zatvorim se i pocnem hodati izmedju vreca zita i bala vune.Jutros idem ovamo. Smijem se. i ne mogu sebi da dodjem. ljudi! Danas sam se ponovo rodio! Dok sam smuseno mislio kako je cudan ovaj svijet u kojem jedan covjek likuje zbog smrti drugoga. i mislim. iz puske. kad Abaz. . samo krkljam.A odakle Becir Toska tako blizu grada? I to bas kad naidje serdar Avdaga! .Jesi li cuo. a ne mogu. da je serdar Avdaga ubijen? Mene nesto presjece. na mustuluk. . stolar. Tako Abaz.Nije lijepo da se radujes tudjoj simrti . Pa pozurim u magazu. vidio si koliko me krvnik muci. gotovo slomljen od srece.Bas sam mislio da dodjem tebi.upitao nas je obojicu. oslobodjen njome. Dosta si se i skanjivao! A da si zakasinio samo malo. Becir Toska.Ma kakav da je bio za zivota. Doznao sam ujutro. .Jesmo. boze milostivi. oprosti za to ali ti nisi na kraj srca. Kako da Becir naidje bas u to vrijeme? Osman me pogledao kratko. da se zacudim. hvala bogu! . najvaznije od svega na svijetu. oci su mu sive i hladne. . i priskocio si mi u pomoc bas kad je trebalo.prekorio ga je Osman.odgovorio je Mahmut radosno.

Vise se nece pojaviti na kraju ulice. ali nisu njegove. Ko zna koliko je posrednika izmedju njega i smrti koju je pozelio. ne ceka bespomocno da mu slucaj pomogne.Sehaga te trazi. Kad sam posao. tada sam sigurno znao. mislim: jesam li ga ja ubio? .. Ako i misli. da ne bih cuo pricu o mrtvom Avdagi. I ne vidim nista osobito: lijep. obican. zadovoljan je: svrsio je vazan posao. bio sam siguran da je on ubio Avdagu. neprestano. Kao da su se susrele dvije zrake iz mog i njegovog mozga. gotovo je igrao od srece koju mu je donijela tudja nesreca. Gledao sam za njim. miran. poslovan. Medju nama vise nije bilo tajne. zbog misli koja se u meni javila bez truna sumnje. Dotle sam se pitao. i mirno koraca dalje. teska pogleda koji sve vidi. usukan. Ili Avdagina nesreca. Neposredan je kao dijete.Bog je tako htio. Volio bih i da ne mislim o njemu. juce ga se ne tice. A ne osjecam radost. Osman je njegova crna sudbina. ali ne bih rekao da je uznemiren. bez Osmana. Rekao je da odmah dodes. I tada. u tom trenutku. ali je djelo njegovo. i koracao oborene glave. Izmedju njegove namjere. ili da misli o ubijenom. Avdaga bi jos bio ziv. Osman vise vjeruje u svoju vjestinu nego u boziju milost. Kad bi se udruzilo deset ovakvih bezobzirnih ljudi. koji je potegao obarac. da vidim kako izgleda ubica u miru (u ratu smo ih nazivali junacima). Nije ubio sam. Ali. Izasao sam na ulicu. rekao je Mahmutu da ce danas doci jos nekoliko tovara vune. Ogromna vecina su slabici. od koje on sam nije znao da se odbrani. koja je odredila tu smrt. zbog hladnog bljeska suzenih zjenica. Taj posljednji mozda nije nikad ni cuo za Osmana. zauzet brigama od danas. necu se buditi sumoran zbog dana koji ce mi donijeti susret s njim. otklonio ozbiljnu smetnju. zbog prijetece opomene koju sam osjetio u njegovu glasu. kao ja. i onog posljednjeg. nad glavom mu vise ne visi opasnost. nikad me vise nece presresti da me upita sta sam razgovarao sa starim Omerom Skakavcem. Zbog rijeci koje su obicne. zaobilazeci ljude. i da treba pripremiti sargiju i konope. stoji citav lanac skrivenih ljudi. a nije. i zahvaljuje zaboravljenom bogu sto ga je oslobodio bijede. ukrstivsi se kad smo mislili o jednom. doviknuo mi je: . zavladali bi svijetom. I odmah poslije toga. Sta bismo im mogli? Mahmut je izgledao surov. Ne znam kako mu je u dusi. visok. a mislim. surovo sijece uzlove koji se pletu oko njega.

kao sto se rugao. trazim tu skrivenu namjeru. da bi nas spasao od mucenja zbog odgovornosti. i tek onda se odlucio. Sve sam predao u tudje ruke. Morao sam pomisliti. izgleda da moze. Tako je moja pristrasna misao. to nije Osmanovo. i mogla ga je omesti samo smrt. a drugog objasnjenja nema. uplasiti? Nije. Ni za Osmana ni za Avdagu. nemilosrdno sam ispitivao sam sebe: da nisam ipak. u dnu svijesti. Nagon nas brani potpunim zaboravom. Kad sam Tijani ispricao o Avdaginoj smrti. A savjest je prihvatala odbranu. Nasao je rjesenje u onome sto je ucinio. i zabraniti sebi razmisljanje o posljedicama. nece da ih bude svjestan! Ali je lukavi nagon ipak postigao svoje: malo sam kiseo i tezak. drugog nije bilo. da im se zlo vrati. primio bi novac. potplatiti. onda je covjek prilicno prljav stvor. postenja radi.Kako su ljudi glupi! Cine zlo. Ali je bio ono sto je bio. vec ono sto misli. da on sam rijesi. Zar moze covjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar moze prekinuti misao. bez mene. sta sam mislio? Prevrcem po sebi. Sta je onda ostalo bezobzirnom Osmanu Vuku? Da se uzda u srecu i boziju milost. (koji vec put tako!).Nekad je govorila: . Da je Avdaga bio pametniji. Plaseci se docnijeg kajanja. I nikome nije vazna ta smrt. posrcem. ali nisam zelio njegovu smrt. . sigurno. poznavao sam ih obojicu. bez moga ucesca! Ako je tako. trazila nova olaksanja za moju savjest. a nisam. Ne moze i ne zeli misliti drukcije kad stvara svoju porodicnu zajednicu. sad to vidim. ali nisam pomislio na njega ni jednog trenutka. siguran da je nije bilo. rovim. I sve sam to znao. Sta sam onda htio. da je bio neposteniji. da je bio lakomisleniji.Kako su ljudi nesrecni. ali na dobrom putu da se sasvim smiri. doduse sa sjenkom lake sumnje i sa nesto nelagodnosti. kakav bi drukciji mogao da bude? Je li ga Osman mogao ubijediti. Cak sam pomislio da se sve moglo desiti i bez mene. ocekivao upravo ovakav izlaz? Jer. jer je Osman znao sve o Avdagi. kao konac. ne zeleci da zna za njih? Eto. cak i kad nije svjestan svojih postupaka. jedna smrt. I tako. Sad vjeruje da svako zlo mora biti kaznjeno. . Drugog rjesenja nije moglo biti. Osmanove. Jer. a toliko misljenja o njoj. Avdaga bi sve odbacio s prezirom. Ne mogu biti odgovoran za ono sto nije moja svjesna odluka i misao. uplasio bi se. moj uporni branilac. Bilo bi nevjerovatno da je cekao na moje upozorenje. A smrt je mogao smisliti samo Osman. ali se ne osjecam odgovoran. rekla je ozlojedjeno: . smisljajuci ubistvo? Ne. digao bi ruke. i ne nalazim je.Zelio sam da se oslobodim straha i opasnosti.

ni ono sto on nosi u sjecanju. jure za novim slikama nepoznatog svijeta. mozda. koje nude svojim ocima. neka kmeci. nada se. A njemu ce biti lakse kad zna da je neko poznat s njom. a ima i druga. u dvoristu. kao da je ziv). kad vidi da lijek ne pomaze. avlija je siroka. ali on trazi lijeka. poci cu na taj put nade. neka je Tijana utjesi ili ostavi. nece mi skoditi ovo putovanje. kad se rodi. i djetetu bi bilo bolje. putuju samo uznemireni ljudi koji ne mogu da ostanu sami sa sobom. zbog sina (nikako da ga zaboravi. Pomenuo je sina samo kao zeninu zalost. manja. kao da nije od ovoga svijeta. a i njegova zena je dobra. Pa. jer ne vjerujem. Ja ne mogu biti neko drugi. Necemo smetati ni njemu ni zeni. Zato sto mlad covjek treba da vidi svijeta. Ja cu biti samo prisutan. ali sad nisam mogao da odbijem. a tudja rugoba me nece utjesiti zbog one u kojoj zivim. o Tijani je cuo sve najbolje (od koga li je cuo? od Osmana?). ili moze preci u njegovu kucu. Ostavice mi novac za Tijanu. srecu ili rugobu? Srece ne mogu prenijeti ni komadic. A mozda ce mi i koristiti da vidim taj cudni franacki svijet. mozda ce mu cak njegova nesreca postati teza zbog nase srece. kuca velika.Sehaga Soco me poziva da podjem s njim na put u Venedik. Njih dvije ce se lako sloziti. zato da on ne bi bio sam. a ona moze zivjeti u nasem sadasnjem stanu. nece joj zamjeriti ni na cemu. mozemo i tamo stanovati. ali im dusa ostaje prazna. makar i za kratko vrijeme. Pa ipak. Imace svoju sobu. zato sto bi htio da me primi u sluzbu. a ni oni nama. Ako ne zelim sluzbu. on ce izmisljati sve ostalo. na vrijeme cu se sam ukloniti. I mene vodi umjesto njega. ucinili smo istu ludost samo s drukcijim posljedicama. Necu dopustiti da me zanirzi kad se razocara. bili smo na istom ratistu. Nece uspjeti. 18. neka se dere. Ali cu mu biti olaksanje. rodjeni smo u istom mjesecu. Misli da bi to bilo najbolje. Osim trgovaca. Ni sad ga nece naci. nekako nas je povezao. imace poslugu. sad pokusava da je ublazi brigom o drugima. Ako se Tijani dopadne. porazgovarace s njegovom zenom. Kazem: mozda. bez zelje i potrebe. . bojim se. mogli bismo i ostati ovdje. mada je vrijeme da se necega prihvatim. pokusao je da stisa svoju tugu mrznjom. ni o cemu nece brinuti. kao beznadni bolesnik koji nema sta da izgubi. Sve sto mu bude trebalo. lakse cu poslije zivjeti u ovoj cami. Dirnula me njegova tuga koju krije a ne moze da sakrije. i trazenje smirenja koje ne moze da nadje. A i to je dobitak. Ako zaplace. ali sam znao da ga ni on ne zaboravlja. Nece smetati ni dijete. Sta cu tamo vidjeti. i sjenka mrtvog sina bice mu uvijek milija i ljepsa od mene zivog. kad hoce i ako hoce. istih smo godina. Smrt u Venediku Da li je trebalo da podjem na ovaj daleki put? Posao sam olako. neka bude. s njim razgovara. zbog drugoga. bolje nego da je pusta kuca.

i na mrtvog serdara Avdagu. S mucnom ceznjom sam mislio na Tijanu. sve je zatvoreno nedodirljivo. jedno dvoriste ogradjeno suhozidinom. Sjecam se dobro kako sam u jednom takvom casu krajnje nesigurnosti tesko dozivljavao i najobicnije stvari. a nesigurnost je neprestano rasla. . a mozda i zato sto se necemo dugo vidjeti. ne znajuci kako ce mi biti tezak. Ono sto vidim. Vise nisam nigdje. kao da sam obolio od neke nepoznate bolesti koja se ne javlja bolom vec strepnjom. vikala je nesto nekome. Nije postojao vidljiv razlog. Osjecao sam prazninu u dusi. mozda zato sto on ne ide u Venedik. ona je suncana strana moga zivota. zbog stoke. Bio sam poljuljan ratom i zivotom. i od Bosne. koji se radovao ovom putu. mislio sam na sve sto je moje. dala mi je zivot. vice u nebo svoju zalost. nije moje. Sta ce iko igdje? Poslije je moja tuga bila obicnija. Sta cu ovdje? pitao sam se panicno. samo kad sam uz nju. sve je tudje. nebo daleko. i na dobrog uplasenog Mula Ibrahima. bosanski snijeg je ostao dva dana iza nas. boli me daljina izmedju nas. ili nekog od ukucana. surov ali sada mi drag kad ga je daljina istopila. I sve sam nesigurniji. i tugu. kao da sam cupao korijen koji me drzao za jedno mjesto. od kojeg sam se ja sve vise udaljavao. misao usplahirena. svijet nesiguran. Ona je zemlja koja me hrani sokovima. zbog cega bilo. sve ostalo se pretvorilo u kanien. Narocito pred vece. srecna zvijezda me dovela do nje. kraj tuzan. to je bila slika ocaja. dala mi je sigurnost. sivi kamenjar je izazivao na povracanje. Gledao sam pogruzen. mislio sam i na svoju ruznu sobu koja mi je sad izgledala najljepse mjesto na svijetu. Sve sam nespokojniji. mislio sam na svoj sirotinjski sokak s naherenim tarabama. U drugoj prilici pomislio bih da dovikuje komsiju.Ali sto sam se vise udaljavao od Sarajeva. Zasto sam se odvojio od nje? Mislio sam na sasavog Mahmuta koji je zaplakao ispracajuci me. Bio sam ugasen. misleci da su najsrecniji ljudi na svijetu. nemocam da se oduprem navali zebnje i uzasa: posljednji covjek. ljudi hladni. obuzimala me sve veca malodusnost i gotovo strah. i crnu priliku stare zene isturene prema oblacnom nebu. Ali tada. koga nisam vidio. svakakvo a drago. i tada sam na brdu ugledao primorsku kucu. ali ogranicenu. i nocu. jer se vracaju u Sarajevo. Prilazili smo obali. koji nije dozvoljavao da mi bude prazno i dosadno. kamenom plocom pokrivenu. boli me prazno vrijeme bez nje. Bio sam sam i izgubljen dok je nisam nasao. sama u beznadnom prostranstvu krsa. Kad su se s obale vratili nasi naoruzani pratioci. zavidio sam im. ona je vazduh koji udisem. milosrdnije nego djetetu koje je nosila. nisam se plasio niceg odredjenog. Kao da se sve u meni ispremetalo. sam na svijetu.

Kad bi bilo vise te hrabre ludosti. i treba ih drzati na odstojanju. o mojoj buducnosti. Srecom. opkoliti je sancevima. cesce ostajao sam. i bez ranije sigurnosti. i s porodicom koja ce me voljeti. nastalim iz iskustva koje covjeku daje mudrost. Naviknut je na ove sumnjive ljepote putovanja. da li mu je u dusi isto sto i na licu. osim kad ga tuga savlada. Nisam mu rekao sta mislim. Neka budu sto dalje od svega sto je tvoje i sto ti je drago! Nisam se slagao s njegovim misljenjem. plasili su me visoki talasi i nepregledno more. siroko otvorenih ociju. Odrice ono sto jest. kao da nesto posebno ocekuje od ovog puta. Ono sto cini student Ramiz. zatvorio u sebe. kao da ga je ovo putovanje preobrazilo. Govorio je manje. odbilo bi svako iskustvo. Govorio je i o meni. gledati iz prikrajka. odbila bi svaka mudrost. Ozivio je. Ne znam. Odjednom se povukao. Iskustvo i mudrost su nevolja a ne prednost. okrenut necemu u sebi. Ja ne znam sta me od mene ocekuje. i nikome ne dozvoliti da je ugrozi. cudno ozaren. ne krije se suvise. Nista covjeku nije vaznije od svog mira i od srece koju sam stvori.Mislio i tugovao. ponudice ti bezbroj dokaza da je najbolje cutati. Sehaga je hrabriji i vedriji od mene. kao da se sjetio neceg mucnog. ali mu se ne suprotstavlja. drevno iskustvo prestalo da nas plasi. uctivo i vedro se obraca ljudima. a i narav mu je drukcija. Zaustavice te na svakom koraku. ogadice ti svaki pokusaj. ali za njega zatvorenog sasvim neocekivano. Ali je poletio. sa mnogo djece. ne govori o ruznim stvarima. ili kao da osluskuje neki . ne pominje svoju mrznju. A Ramiz nudi nadu ljudima. vinuo se iz gliba. tu svoju srecu. Mene susrece s lijepim smijeskom bliskog covjeka. unezvijeren. iskustvo je korisno samo za zivotno puzanje. Mudrost je kukavicka. kad mu vise nije potrebna. i bilo bi surovo da mu protivurjecim praznim tvrdnjama kojih se ni sam ne drzim u zivotu. ocajnicka. pa su me muke tijela milosrdno spasavale od muka duse. s poslom koji ce me zanimati. da se ne kockam sa sudbinom ako bih imao samo jedno. to je istina. mirovati. govori o sinu i o svojoj tuzi zbog njega. zanima ga sve sto vidi. ali njegov ljubazni smijesak i mirni sivi pogled otkrivaju mi novog Sehagu. doduse. Na ladji sam primijetio promjenu na Sehagi. ne tuzi se ni na smjestaj ni na hranu. zivot je surov. utroba mi se dizala od ljuljanja broda. ostavio lijepo sjecanje koje ne umire. mozda bi. Zato je treba cuvati. ljudi zli. jer je njegovo iskustvo suvise bolno. Niko drugi neka me se ne tice. da bih imao tvrdjavu u koju cu se skloniti pred svijetom. boljela su me ledja i debelo meso od jahanja. a on sebe drzi na uzdi i cini samo ono sto mu ponos zahtijeva. Ili bi zastao usred rijeci. doduse. skrto i uzdrzano. gotovo uplasen. Samo neiskustvo i ludost daju krila! Razbice se onaj ko ne postuje tudja gorka iskustva.

bjezanje od sebe i od svoje tuge. ali nema nasilja.glas koji samo on cuje. Ali kad god se vracao iz svoje mracne usamljenosti. ali je i smjenjuju. ali za prave prestupe. Mislio sam da se to javlja njegovo sjecanje. jer znaju da je sve vise lopova sto je vise zakona. svake tri godine. ali nema mucilista. O svemu se dogovaraju. Otvoren svemu sto je ljudsko. Bolje je ovako. u vrijeme karnevala. i brod je posrtao s nosa na rep. . Kod nas je uvijek tmurno. Ne volis Bosnu? Ne volim. govorio je. najmanje. bio je ljubazan kao i ranije. ali nema sirotinje. Malo je upravljaca. pa sam odbacio svoju sumnju. Gradjani biraju upravu. postali bismo nesnosni jedan drugome. a ljudsku plemenitost kao dobrodoslu mogucnost. Pitao sam ga zabrinut: Je li more uvijek ovakvo zimi? Obicno. Imaju malo zakona. gradjen za gledanje. Venedik je kao cipka. narocito sad. i bez samovolje. i zato malo izjelica. Nisu stvorili raj. od kojeg nikako ne moze da pobjegne. Zasto onda putujes svake godme? Volim Venedik. Trajalo bi to samo tren. ponavljanje onog sto je uvijek cinio. kao da ga istice nekome uprkos. Sta se njega tice karneval? A kad nema karnevala? Sigurno je tmurno kao i kod nas. Ne bi mogao biti toliko hrabar ni toliko jak da me gleda blagonaklono pored mrtvog sina. spreman na razumijevanje. Veseo je. ali su zivot uredili kako se najbolje moze. Ne znam da li je ovo njegovo hodocasce u tudji grad samo navika. Bilo bi rdjavo i za mene i za njega. oslobadja stalne napetosti. i svi daju porez prema svojim mogucnostima. ali strogih i pravednih. koji se ne stide i ne boje onoga sto cine. zato su mocni. koji ljudsku slabost prihvataju kao stvarnost. Ima nepravde. on je grad zrelih ljudi. A mozda su ta njegova trenutna gasenja samo tjelesna nelagodnost zbog loseg mora. makar i privremeno. Ima bogatasa. ali me moja vlastita uznemirenost uvjeravala da se nisam prevario. Zar i to postoji na svijetu? mislio sam zacudjen. poslije sam sumnjao i da je bilo. Svi se brinu o drzavi. Jugo nas je pratio na cijelom putu. Zasto se onda ne preselis u Venedik? Mozda bih i njega zamrzio. i odlazi zbog neke ljubavne veze kojom se. bez nepotrebne surovosti. stvoren za uzivanje. Kaznjavaju. ali mi je njegovo odusevljenje tim tudjim gradom izgledalo neobicno. Ima zatvora. ponovo ozivjelog u njegovu srcu. a najvise trose na skole i na ljepotu grada. zato sto je pretjerano.

kako ga zeli. kao da vjetar nikad ne produva ovo ljudsko naselje sa mnogo vode i malo kopna. Sehaga se smjestio u lijepu sobu s predsobljem. kako u Venediku mogu! A mozda je i nesto vise od toga. Ranije sam lako podnosio put. zasto ne bi bilo i na drugom? Taj grad iz maste stvorila je zelja da bude.Zar nije lijepo? . gledajuci nas jad. umio se. izgleda. Da li se i oni brinu o drzavi. Na pristanistu nas je docekao Osman Vuk. kako ga zamislja.Ne osjecas se dobro? . da bi se mogao tjesiti.podsticao je moju paznju. jos teze odrzati vjeru u njega. do njega. a iznad nepomicne vode vukla se magla. tesko ga je zamisliti u stvarnosti. Ovo putovanje je. vezao uz ovaj grad. bez ikakva opravdanja. da se dogovorimo sta cemo danas raditi. . ja u manju. Nesto mi se ucinio sumnjiv Sehagin raj. Nije tesko pozeljeti grad iz snova. . . zaklanjajuci se od vjetra. a on to nece da zna. gdje zivot nije muka i nepravda. Osmjehnuo se: . obucen.Malo cu se odmoriti. dok sam gledao stare nosace kako pogureni sjede uz zidove kuca. iz cisite zelje da negdje tako bude. i otisao do Sehage.Ja sam taj Sehagin raj osjetio nosom: grdno su zaudarali kanali u koje se nestedemice uliva necist ovog cudnog grada. Mozda je on lijepu sliku zivota. da ima negdje jedna zemlja. Nema ga. Htio je odmah sve da isprica o poslovima. vonjajuci na plijesan. koji je ranije stigao s tovarom vune. gledajuci nasu sirotinju. vjera i zelja da ima negdje jedan grad.Godine nikome ne prastaju. hadziluk njegovom plemenitom snu. kad sam saznam sta zelim da ga pitam. A ako ima na jednom mjestu. ali ga je Sehaga prekinuo umornim pokretom ruke: poslije! Osman Vuk nas je odveo u gostionu na kanalu. Kako je Sehaga sacuvao sliku svoje zelje? Upitacu ga poslije. Mozda je to i dio njegove osvete: eto. Ostavio sam stvari. ili o komadu hljeba? Da li oni vjeruju da je ovo raj? Jesu li za njihovo uzivanje gradjene one divne palate? Da li oni smjenjuju upravu? Da li njih pitaju za misljenje kad se dogovaraju o drzavnim poslovima? Ima bogatasa. Iznenadio sam se sto lezi na postelji. Da bi mogao misliti o njoj. zato ima i sirotinje.

gdje su ti pare? . i propasce mu sigurna zarada. Doci cu poslije. a drugo. uz njega su pare od prodate vune. Prodali su dvije ladje maslinova ulja. . Sad je umanjivao opasnost.Jesam.Na sto dajes? Na zene? . Tako ti je kad je covjek siromah a baksuz. ako je nazebao ili pokvario stomak.Digli bi i oni meni. Sin je ludovao cijelo vece. .Bio je ovdje sa sinom. hvala ti. Sehaga ce sutra obici sva mjesta gdje mu se sin veselio. da se zavuce u sobu.A. . A eto. Reci cu gazdi da spremi malo kamilice. a tolike se pare ne nose u noc. samo da Grke namami za ovu noc. Zato si mi sve ovo govorio. . na sto ne dajem! . Koliko sam sinoc vidio njihovo znanje. .nasmijao se veselo. ali je izgledao vise razocaran nego zabrinut. . . Nece covjek doci iz Bosne u Venedik.. Nezgodno mi je.Suplje mi ruke. . nece moci. .upitao sam ovog covjeka koji zna sve tajne. samo tvrdis pazar. pa mu daj. ne bi legao. Mozda treba presjediti cijelu noc. zaista.Sigurno je pokvario stomak. pare odmah propadnu.Sta mislis da je Sehagi? . Vajkao se: kud da mu se bas to desi! I nije ga trebalo nagovarati da istrese kako se veceras dogovorio s nekim Grcima i jednim Hercegovcem. Ti idi za tim svojim djavoljim poslom. ja cu ostati sa Sehagom. pravdajuci se sto ce noc provesti u kockanju a ne uz bolesnog agu. .Znam da ti nije nezgodno. posteno da kazem . da bih te zamijenio.Ono je drugo. A sinoc je gubio. muko moja! Vise je tuge u istini nego u svemu sto mozemo da izmislimo.Da je samo umoran. A kad sam rekao da je Sehaga umoran od puta.E pa. da igraju barbuta. . a ovo su trgovci. Prije nego sto je otisao u rat.Nezgodno mi je da te toliko zamucim.A ako i veceras izgubis? . Osman je sjedio u malom salonu na spratu. jedna bi mogla biti moja.Dobro.rekao je smijuci se. . valjacu i ja tebi. Vidjeces. . Ponovio je to i kad smo usli u moju sobu.Otkud si ti siromah? Dobro zaradjujes. sumnjicavo je mahnuo glavom.Pokusaj da zaspis. A mozda nece biti ni potrebno. Brcak je car kockara. Nikako mi se ne svidja. kad bi mogli. O. jedno zato sto ce sigurno biti potreban agi.Zasto Sehaga svake godine dolazi u Venedik? . Napisi koliko ima. .Zar je posteno da dignes ljudima tolike pare? . narocito ovdje u Venediku.Da se nisi sjetio onog Brcaka? . Znao je da Sehaga lezi. samo sto ih vidim. Pare od vune ostavi kod mene. je li tako? Ne svidja mi se kako izgleda u licu.

od zabrana. to je otimanje. u najneobicnijim i najludjim haljama. To je mudar dogovor: hajde da ne budemo pametni! Sve je dopusteno. kao da ih sutra ceka zatvor. naredaba.Sta vidis? To je Sehagin glas. Uplasen slaboscu ovog jakog covjeka. zajedno kretala i zastajala. . ljuljala.Sta si vidio na ulici? Rekao sam. Nekoliko dana i noci biti ono sto hoces. to je lijek za dusu. . bilo bi ti lijepo. Zure da se izluduju. Jedva sam ga pridrzao da ne padne. ni prijekora. Dovoljne su tri krpe da ne budes ono sto si svaki dan. Brze! Ludje! Juce je bila cama i strogost. a opet je svako za sebe jurio. Zato sto ih svi cine. ugrabi sto vise od danasnjeg slobodnog dana! . Prisao sam mu: .Ne znam. . izgleda. svjetlo baklji i lampiona bljestalo je na tihoj vodi kanala. lazi. . u tri rijeci.A onda? . Ne.Onda opet po starom. nista nije ruzno. u kojem se jedva razabiralo ista pojedinacno. glasovi su se slili u mocan sum. .Ne svidja ti se. . i da se ne stidis nikakve ludosti. zatvorivsi oci. nije to ono sto ga boli. Mi to ne umijemo. I onda grijeha nema. I maska na licu. Pogledao sam na ulicu. zato ti izgleda cudno. za inat svima. i sutra ce biti. i Sehaga se digao da vidi. kao da su mu noge glinene. tiskalo se u neopisivom metezu. kao da su se takmicili ko ce uciniti vise ludosti.To je svacije veselje.Mozda. Da si s njima. pjevao. a karneval cemo vidjeti i sutra. Stotine muskaraca i zena. ali je posrnuo. Nemocan. stida. Zbunjeno sam gledao tu sarenu gomilu sto se vrtjela. Nije ih otvorio ni kad se buka zacula pod nasim otvorenim prozorima. da sakrijes sebe pravog. To nije radost. i legao. zamolio sam ga da se raspremi i legne. Vec svi. dopustio je da mu pomognem. do novog ociscenja. nista nije grijeh. . a nisam se usudio da ga pitam.Kako ti je? . igrao.Izdvojen si. odahnuti od svega. Ne cini to pojedinac. Okretalo mi se u glavi od tog cudnog veselja sto je licilo na razdrazenost. grubosti. skakao. da bi bio obiljezen.Uvece se buka karnevala priblizila nasoj gostioni.

slusao sam huk karnevala. Nista ne odgovorivsi. neka kaze ono sto mora. Rekao je samo to. mozda. Nista nisam upitao.. o ljudima i stvarima koje najjasnije vidis kad im se smijes kroz suze.A ja jedva cekam da se vratim kuci. pomalo smijesno. Sehaga je okrenuo glavu prema zidu. I odmah sam znao da sam pogrijesio. Ne znam. o Salihu Golubu i njegovoj jadnoj sreci. sto krije bol. o Avdagi Suprdi koga nije ubio rat vec kriva kruska. . raspusni vrisak. Provalilo je iz njega. o Rabija-hanumi i njenoj kasnoj ljubavi. i gledao u njegovu bjelokosu glavu.rekao je iznenada. ne znam zasto je otisao. A onda je otisao u rat. o hadzi-Husenu Pismisu sto se sklonio od povjerilaca u daleku Ukrajinu. otisao je da se kocka s Grcima. o Mahmutovom strahu i prolivu. mozda i vise sto ne govori. i opet se okrenuo zidu. Mislio sam da dodjemo svake zime. O svojim ratnim drugovima s Hocina i o drugima koje sam poznavao. stegnut.Hoces li da ti stogod pricam? . Zalio sam ga. Nije trebalo to da kazem. Na brodu je volio da mu pricam o ljudima. Glas mu je suh. A nicim mu ne mogu pomoci. Osmjehnuo se: . Njemu je svugdje dobro. stotinu zapocetih a nedovrsenih pjesama. o knjigovescu Ibrahimu koji je pobjegao u rat od svoje tri zene. Upitao sam ga: . a bolje bi mu bilo da je ratovao s njima nego s Rusima.Bio sam ovdje sa sinom prije cetiri godine . s maskama. preglasni smijeh. pomalo tuzno. nikad nisam vidio da je tako veseo.Rekoh da sam pustio Osmana Vuka.Za osamnaest godina sto je rastao preda mnom. Cuteci. i Sehaga je stavio pod jastuk. ali je otplatio dugove s najtezim kamatama. Ljudi ce misliti da smo svi takvi. A nekad mu zavidim na naravi. nije mogao da ne kaze. Nije htio da ostavi drugove. Predao sam mu novac koji mi je dao Osman.Cijelu noc smo proveli na ulici. . nista nisam rekao. slusao kao i Sehaga. kako i jest u zivotu. . . . tih.To spadalo ce nam pronijeti slavu po svijetu. ne pogledavsi. Ne znam .

ostacu i bez ovo malo krvi.Volio bih da ovoj ljepoti sto prije okrenem ledja. rdjavo se proveo u igri. Odjednom sam pretmuo.. da udahnem vazduha. rano si krenuo. Ulica se ispraznila. Pricao kako cemo nadoknaditi ovo lezanje i badavadzisanje. opkoljen sjenkama tudjeg mraka.sapnuo je. Nagovorio sam ga da ne ustaje. Licio je na samrtnika. Podigao sam ga i stavio na postelju. da te poslusam. Bila je pusta. Kasno u noc. . .Izgleda. Salio se. kad je zaspao. . ako boga znas! Kad god krenes. sam na ulici. na koljenina.Mislis da je srce? . kako ljudi lako pristaju da se pusti tudja krv. cudno tiha poslije buke sto je potresla kamene zgrade. lezao je u istom polozaju.Prisao sam prozoru.Pa dobro. A doktore ne zovi! Pustice pijavice na mene. Pobjegao sam od ove cudne noci.Mozda ti ne bi skodilo. izasao sam na ulicu. i od sebe nepoznatog. pokusavajuci da se odupre nemocnim rukama. . Ujutro se probudio gotovo zdrav. da dodjem sebi. on ih opomenuo a oni bezobrazno nastavili. Dao sam mu kamilice. bolestan od tuge kojoj nisam znao razlog. Cak je i zaspao. Priznao sam iskreno: . buka utisala. . Grci su poceli varati. Jesam li cuo jecaj? I tezak uzdah sto se otkmuo u plac? Ali kad sam dosao do njega. nad tihu vodu. da ce mi oci ispasti. zaprljana svime sto je ludost bacila ili izgubila. Stao sam na rub kanala. i uskoro se smirio. glavu je naslonio na krevetsku dasku. i da ne pusi.Da pozovem ljekara? . utopljen u tisinu kao u ovu kanalsku vodu sto ne otice. . Kad su im kola posla nizbrdo.Ne! . te ti . jer se sa srcem nije saliti.Zasto? Kud zuris u onaj jad. i tiho disao.Boze moj. Osman Vuk se vratio kasno. huk je negdje dalje. provesce me po ovoj venedickoj ljepoti. u drugom kraju. Sehagu sam nasao pred posteljom.

onda. drugi uziva u njegovoj muci. sjedaj! Osman je privukao sto do postelje. . Tako je Osman ostao i bez onog sto je dobio i bez onog sto je sam imao. stignu policajci kad cuju njihovu dreku. Ako dobijes. . i jutros ih puste.grdio ga je Sehaga. Licis mi na kopca. odvedu u zatvor Osmana i Hercegovca. pocutao trenutak.on skoci. Jednome kao da je sav zivot u pitanju. drugi se segaci. Kako da se smirim? Toliki novac! Hoces li da odgadjimo? Nemoj da odgadjamo. mozes samo da dobijes. Znam da dobro igras.Mucno mi je da te gledam. kad bilo. Ruke ti drscu . drugi se zabavlja. s tobom? Odakle meni novac? Sehaga je izvukao novac ispod jastuka. prebije ih kao macke. . sve je tvoje.Stotinu je prilika u zivotu.Zar uvijek moras da pravis guzvu? . sjedeci u postelji. Ne moras svaku da uhvatis. ili hoce da pomogne ali nece da pokloni. aga. i sjeo.upozorio ga je Sehaga. Jednome dusa strepi. Osman je bacao kocku drhtavo.Podavio bi! Zato si mi drag. I volio bih da dobijes. blijed u licu.Igraj sa mnom! Zacudili smo se. A ti ces svoju uhvatiti.smijao se Sehaga. Jedan se pece na zeravici. i svejedno mu je da li ce dobiti i izgubiti. Nije pravo.Smiri se. .Kako. . . ne treba ti veca kazna. . Ali ovdje nema varke. Ali ga je presjekao iznenadan bol. Ako izgubis. pa se ispravio. bradom gotovo dotaknuo koljena. zbunjen. ali im odrape debelu globu. . sve bi nas podavio. Boze sacuvaj! E.Sta si se ukocio! . aga. sta to govoris! .Mogu da izgubim priliku. kao uzetom rukom. Zasto da prastas ikome? . Nista ne gubis. zaprepasten neocekivanom srecom. i rekao Osmanu: . aga. Bacaj! Gledao sam tu neobicnu igru u kojoj igraju jedan vjest kockar i jedan cudan covjek.Ne bih.I ja bih volio da dobijem. zgrcio se. .

i ne treba mijesati strance . Nije dopustio da odem po doktora. kao da se kaznjava. gotovo mrtve.rekao je Sehaga ozbiljno. cak je rekao da se ne plasim.Sehaga. Vidio sam da je njegove kratkotrajne bodrosti nestalo. aga.Vidim. Odmahnuo je rukom. . Zasto ne upita? Sve bih mu rekao. . Jaci je i hrabriji nego sto sam mislio. vec u srecu! Zakleo se. A kad mu se u zjenice vratio zivot. . Bilo mi ga je zao. Uspio je i da se osmjehne. Izgubili smo obojica.upitao sam Sehagu prijekorno. usne se zgrcile. Osman je ustao i kroz prozor bacio kocku u kanal. izraz lica izgubljen. Smanjio se. cini mi se. lice mu se oznojilo i poblijedjelo. . Meni je izgledalo dugo. dobicu i ja. ne u rijec.Gatao sam: ako on dobije.Zasto si to ucinio? .rekao je potisteno. sta ti je! Sehaga! Spustio sam mu glavu na jastuk. nemajuci snage da ih podigne.Nikad vise! . . oci mu postale tuzne. oznojio. Mirovao je nekoliko trenutaka. i izgubio. kao da ce pasti s postelje.Kako to? Ne razumijem. Uplasio sam se. Kao da je nesto trazio iza moga cela. Je li to smrt? .Ovo je nasa stvar. Vjerovatno bih rekao. . Igrali su kratko. .rekao je sapatom.Zakuni se! Ne u dusu. jer je poceo da se naginje u stranu. ruke je nemocno vukao po pokrivacu. ne zeleci da odgovori.Ali je sreca okrenula ledja Osmanu kad mu je bila najpotrebnija. zgrcio. . a onda polako podigao ocne kapke i otkrio ugasle zjenice. . i izasao iz sobe.Sudbina ti ne da . kao bolest. svega u deset bacanja. Gubio je. gledao me dugo i ostro. Nisam razumio o cemu govori.

Gdje je Osman? . Neposteno je ostati duzan.rekao je tiho. Ali. nekud je otisao. kriveci mu lice u bolan grc. Sehaga? Bio sam bolesno uzbudjen zbog njegovog izgleda. u krcmama. .rekao je tiho. Osman nije bio s nama. ne. kao da prijeti. na putu.Osveta je kao pijanstvo. zbog tuzne sobe.A o cemu bi trebalo da mislim? Ali je naglo zastao. . ako boga znas? Sta to govoris! . Moram da platim za zlo koje su mi ucinili.Mozda je neko nepoznat. kad je grc popustio. Zacudo smirio se ubrzo i otklonio peskir kojim sam mu brisao oznojeno celo. . . .Otrovan sam. i poceo da vuce prema isturenoj bradi. . ljutito: . . I odakle ti bas sad ta misao? Viknuo je.Ne znam gdje je Osman.Ko? . izgledalo je da ce povratiti. . zaprepastenom kretnjom uhvatio rub pokrivaca. ali drugom prilikom.upitao je sapatom.Mozda sam ovo ocekivao. Sta hoces? Reci meni. Nisam ucinio sve sto treba. Mucio se. zbog tajne koja me plasi. Uskoro ce mu bolest potpuno prituliti sjaj sivih ociju kojih su se ljudi bojali. zbog nerazumljivog razgovora. na drugom mjestu. a pocelo je da me sazize na putu. I grlo. pa evo.Ne treba . .Ne znam. ne ovako. Ne ovdje.Ko te mogao otrovati? . I mozak. Ali pravi krivac je u Sarajevu. izgleda.O cemu to govoris.Ne boj se . oglasivsi se krikom bola. a tijelo kao da je postojalo sve slabije.Prokleti bili! .Zasto mi nisi rekao? Sve si krio u zivotu.Zasto mislis na osvetu? Zar je sreca u osveti? .Nije sreca ni u zivljenju. ali nije skidao pogled s mene. Mozda su momci. Ti si slab da to ucinis.Necu umrijeti. ali tvrdo. duboko je udisao vazduh sirom otvorenih usta.Kako otrovan. . .. Zasto i ovo? .Gdje je Osman? . . . Kao da mu je tezak grc stegao utrobu. Ili Osman.Neka Osman dodje! I ostavi me nasamu s njim. Bolovi su nalazili sve cesce. zbog muzike i veselih glasova s ulice.kriknuo sam.Nisi ti za to. borio se da odrzi dah.Za sto? . .Ko nije! Mozda ti.Znas li sta je sa mnom? . na konacima. . placen. Mogu li ti ja pomoci? .Utroba mi gori. zivim. nikad nije dosta. .

cudna mi je te njegova bolest. u nekome. pa druga desno. pa da umre. koliko na surovost.Znam zasto ga zoves.Zovni mi Osmana! Nisam mogao da se maknem. a Osman se mucio izmedju zelje da ga bas time uplasi. ali to kao da nije smetalo ni jednome ni drugome. Talijanom. A pravo da ti kazem. koji lijeci druge a sebe ne moze da izlijeci. Ne znam kakav je i . Nemoj. ali nisam mogao da biram. Rekao sam Osmanu da je Sehaga vrlo bolestan.Zar je dotle doslo? A mozda si se ti samo uplasio.saptao je modrim usnama. za Osmanovim pogledom. pa da se mrznja produzi? . na nekakvom neobicnom jeziku koji nije nigdje postojao.Idi Sehagi! . Nego. Kao da je njusio zlocin. zaleci na mene. pa desno. a ja ne mislim toliko na njegovu nesrecu. Osman je razgovarao s gazdom. pokrenuli su mu skripave kosti. nisam mogao da se saberem. pa dole. jedva sam pronasao. koje nisam stedio. vidje li ti: moga baksuzluka! Djavo mi ne dade da stanem na svoje noge. i objasnio mi gdje stanuje doktor. njegovu i njihovu. Da li je bolje da ga ne poslusam.Sta mu je? . Gazda se zabrinuto raspitivao za bolesnika. . Sjetio sam se Mahmutovog bolesnog travara. ili da ga poslusam. strahovao je da mu putnik ne umre u gostioni. . to je sve . i straha od kobi rijeci koju bi izrekao. nadmudrili.Prevario sam se negdje. pokazivao prema nebu. jer niti je on znao moj jezik ni ja njegov (sve naucene rijeci su mi pospadale iz glave. .upitao je zabrinuto. da se upisem medju ljude. Gazda me snabdio sa dvije-tri rijeci.Zovni mi Osmana! Izasao sam u hodnik.Idem po doktora. pa je slijegao ramenima i zadovoljavao se opstim filozofskim razmatranjima (»sve je u bozijoj ruci«). Covjek mozda umire preda mnom. treca ulica lijevo. Dukatima sam ga i ubijedio. a gazda je zbunjeno gledao u oguljeni strop. i. Nekako sam ga nagovorio da podje bolesniku: dukati. zapamtio sam samo molim i bolesnik) i zahvaljivao sam bogu sto ima stvari koje su svima ljudima zajednicke.Pretekli su me.. otrovan. reuma sto ga je stegla bas danas pomogla mi je da ga stignem. molim te! Ne misli na osvetu! Ozdravices! .Odmah cu. Ili se nije moglo izbjeci. to bi odbilo druge goste. pa gore. i da ga zove. . . nisam znao sta da ucinim.Da odem po doktora? . .

Kad smo dosli u gostionu. Doktor je klimnuo glavom. Ne osvrcuci se na njih.upitao je kratko. skupivsi se u cvor od nevidjenih muka.. ne zna mnogo. Sehaga se malo smirio. a mozda i ne znajuci da su tu. Nemamo se cime hvaliti. Zmijanje. Tako ce i zapisati: umro od srca. . Svejedno je i Sehagi. Vukovije. trazeci Osmanovu. ocajni zbog nesrece koja je njih zadesila bolescu ovog stranca. Neka ostane da ne znamo. Glogovac. Ovo nije njihova stvar. sa strahom. Svejedno je i nama i njemu. Osman se okrenuo: . Ako Sehaga bude imao srece. eto. sudbina upravo njega odredila nesrecnom Sehagi. ali Sehaga i ne boluje od reume.. kako je to obicno cinio. ocevidno. po ovog sepavog debeljka jesam. i on ce se praviti da ne zna. jer je. cule su se sumorne rijeci o nasoj sirotinji: . Po srecu nisam mogao otici. polako izgovarao svoju poznatu litaniju imena bosanskih sela. Blatiste. kao da je obavljao mucan posao. O reumi. Nije mu potrebna petljanija sa sudom. Doktor je prisao bolesniku i pazljivo gledao. Gladus. Crni vir.Znate li sta mu je? . vec muklo i odsutno.koliko se razumije u bolesti. U gostionickoj sobi. Ako ne znamo. Kukavica. vidjeli smo kako u Sehaginom predsoblju stoje gostionicar i njegova zena. i drzeci Sehaginu mlitavu ruku. jedva mu se pomicala samo ruka. a u ovoj njegovoj bolesti vise bi mu mogla pomoci sreca nego doktor. Slegnuo sam ramenima.Zloselo. Sehaga se odjednom zgrcio. i samo su kratko objasnili doktoru da momak vraca bolesniku. modar u licu. . nad Velikim kanalom sto je proticao kroz grad Sehaginih snova. mozda ce mu on biti sreca. a pomoci vec niko ne moze.Srce . ali ne veselo i posprdno.udarajuci prstima po lijevoj strani grudi. a ipak toliko iznenadjeni onim sto se desavalo u sobi. da su stajali kao ukopani. Paljevina. niti mi vrijedi da znam. ne dodirujuci ga. rekao je Sehaga. Na usta mu je udarila pjena. usred zaglusne karnevalske buke. cini mi se. i povratio guku ruzne tecnosti na peskir koji je podmetnuo Osman. Trnjak.rekao je Osman . Osman Vuk je klecao pred Sehaginom posteljom. rugajuci se nasoj bijedi.

za dva.Zelio je da pjevam nase pjesme. klonula. za covjekovim glasom. dusa mi se potresla.Jedan. pred konacnom tudjinom sto ga je cekala. kockar. na kraju sjecanje. iz kojeg je bjezao. i jeza me prosla cijelim tijelom. a ispod spustenog ocnog kapka kliznula je suza. Klimnuo sam glavom: govori. jos je zelio to govorenje. sto mu tiho plazi do uha koje sve manje cuje. tiha.. u zivotu mrznja. Ne znam vise. A kad je misao o osveti izblijedela pred blizinom smrti. lupez. bjezeci od sebe? Da li vidi ljude koje je volio? Da li zali sto nije drukcije zivio? Da li se posljednje mrvice njegova sjecanja lijepe za zavicajno nebo djetinjstva. bila je samo povrijedjenost. da ne bi bilo sasvim gluho i pusto pred velikom pustosi. tri. naginjuci se prema Sehaginom licu sto je sve beznadnije blijedjelo. Pokusali su da se stegnu. tu skrivenu ljubav. Jos je bio ziv. ljubav prema korijenu i ceznja za blizinom ljudi. Osman ga je uhvatio za prste. koja radost. isplutala je sama od sebe njegova skrivena sustina. Nesto kao olaksanje preslo je preko blijedih obraza. Ruka je jos dozivala. Nesto je htio. cetiri. jos je drzao Osmanovu ruku. ubica. govorio sam. . posljednje. koje nikad ne zaboravljamo? U pocetku ljubav. pjevao sam.. ovdje u tudjini. U Sehagi se javila potreba za zavicajnom toplinom. za tren. dva. pet. Osman me pogledao. sta bilo! Tiho. mozda? Da li zamislja rodni kraj. i samo oko stisnutih usana stajao je modar kolut. Ljubav je ipak jaca od svega. sjenka tuznog zadovoljstva pokrila je samrtnicko lice. Osman Vuk je glasom promuklim od uzbudjenja poceo da izgovara brojeve! . prolaze njegovim mozgom sto se gasi? Koje slike. Odjednom sam shvatio sve. Osman Vuk. Kakve misli. neumitna. da ne bi bio sam pred velikom samocom. obavljao je najplemenitiji posao u zivotu. Zelio je da govorim nase rijeci. Njegova mrznja prema zavicaju i prema ljudima. koja tuga.. Ili potreba za ljudskim govorom.

Tvrdjava Gledao sam zvijezdu vecernjacu. drugi ziv ali nepovjerljiv. Manje je istinito. kakva bilo. I ljepse: tako sve ima vise smisla. ubila ga je tuga. bude posljednje sto cuje. Sakrio sam suze kad sam osjetio miris voljene zemlje. A ako sam se prevario? Ako je taj posljednji stisak polumrtve ruke bio samo poziv na osvetu? Ne. vidio sam ljudsku mrznju.A onda me ledeni znoj oblio zbog misli sto mi je kao munja sijevnula u glavi. jedan mrtav. kao opsjednut. i sebe. bez krila. ali je plemenitije. samo na jedno: da li mu je posljednja misao bila osveta ili ljubav? Kao da je o tome visio sav moj zivot. rijetko sam kad nesto toliko zelio. I smrt. Vidio sam smrt mocnog covjeka. u tudjoj zemlji. Saptao sam u sebi uzbudjeno. kao da bi mi to saznanje otkrilo mnoge tajne o ljudima. a zelio sam da znam. ne poznajem te. bez tebe moje srce vapi. kao voljenoj zeni: bez tebe je moja dusa gubava. izgubljeno: zvijezdo poznata. Prepoznao sam sve. Nisam saznao. tuzan. sam je trazio da nasa rijec. izgubljeno. Odlucio sam se za ljubav. i manje vjerovatno. necu tako da mislim. 19. Zaboravio je osvetu u predsmrtnom casu. bez tebe je moja misao osakacena. . I mislio. siguran da ce dug biti surovo vracen. vidio sam mozda. i sjetio se onog sto je volio a krio. vrativsi se u zavicaj. a mislio sam. umiren. I zivot. u tudjoj noci. Ili se sjetio tek posto je zelju za osvetom saopstio Osmanu. obojica su cutali. nemam prava da sve obezvrijedim sumnjom. ubistvo iz daljine.

Cuo sam kako se smije. Osmanov.vikao sam. u strahu. njega nisam zapamtio. mislio sam o dobrom rodnom nebu. sve je sirina bez granica i medja. vidio sam njihove glave kako se priblizavaju jedna drugoj. kad sam dosao sebi. bez nogu. kuce ko kuce. pretvarajuci se u ogromna cudovista. Ucinili su me osjetljivim tudjina i jedna cudna smrt. Teska vatrustina me odvojila od Tijane. Gledao me prijekorno sto sam odlazio. Pao sam u postelju istog dana kad sam se vratio.pitao sam i njega.Je li dolazio Osman? . . i znao da je Tijanma. iz tame su izlazili iskrivljeni. suzio je od srece.Dolazio je.To isto sam mislio grleci Tijanu. mislio sam da lezim u pekarskoj furuni. Jesam li i sve ostalo zapamtio? Nemoguce. i odusevljeno. ubicu! .Hvala bogu. sitni likovi mojih drugova sa Hocina. od svega svijeta. nije to bolesna utvara moje groznice. I groznica sto je pocela da me trese jos na putu. propinjuci se nada mnom. od mene poznatog. moj uzareni mozak je sve izmislio.saputao je. njenim mirisom oslobadjajuci se od tudjine. Treci dan. svi su dolazili. Nisam ni znala kako je dobar covjek.pitao sam Tijanu. zbog straha sto vlada svijetom. sve je dubok bezdan. . Dolazio je. od prijatelja. I Mahmut je dolazio. a kad je teska groznica prosla. Mislio sam o dobrim ljudima. izlazio je na drum. I Osman. i Mula Ibrahim. bez glava. Mislio sam da lezim u staroj sobi nad pekarom. sto sam prezdravio. i moja zena. ostao je mucan zamor u tijelu bez snage. ne! . njenom blizinom lijececi se od strepnje. . izokrenute ali prepoznatljive. kao u snu. iako je znao da jos necemo doci. i rasli pred mojim ocima. sve je uzareno. Mozda zato sto je jedan nesrecan covjek krio da ga toliko voli. a onda se sve vracalo u obicne ljudske mjere. Nisam mislio o zlu i jadu u svojoj zemlji. gorio sam kao glavnja. Svaki dan. Jest. i smijeh. jurili su pobjesnjeli konji. Bilo mu je pusto i tesko bez mene. tijelo se raspinjalo od navale bolesnih slika i glasova. iz beskrajnih praznih prostora culi su se raspameceni krikovi. Je li dolazio Osman? . ponekad i ljudski. Nemoguce! Ali se nisam usudio da pitam. nisam ga se bojao. osjecao sam sitnu ruku na svome ogromnom celu. u polje. tako mu je bilo lakse. A covjeku su od svega najvazniji prijatelji.vikao sam. bez ruku. hvala bogu . I sta cu u tom bijelom svijetu? Ljudi ko ljudi. cuo sam njen sapat. nisam mislio nista. srecan. cinilo mu se da . sve je crveno.

Platice. kanarinci vode ljubav. Gotovo sva. njoj je lakse. koji je mastom letio po oblacima. Doduse. Divio se neobicnim poslovima. i rukom nemirno presao preko mrsavog lica. da ce od prodaje mladih dobro zivjeti. jedva je cekao da se Osman vrati. Za Osmana? E pa. Osman se ljuti. da hrani macke i ganja miseve. Za sebe je Mahmut rekao da nece ostati na ovom poslu. Kako bi velikodusni bogatas. nece se udati ni za koga. Za koga bi se udala? . Zasto si davao na veresiju? Zasto! Zima teska. eto zasto. Dospio je dotle. Tebe pitam.opomenuo sam ga. teze nego da je i dalje tavorio u bijedi. lijepa. . Davao sam zito na veresiju. i osjecao se prevaren. zapisivao duznike? Ne znam sta je to u njemu sto ga pokrece na neocekivane postupke. Sta je to sad? Ovaj smijesni sanjar vise voli nesigurnost sa snovima nego sigurnost sa samocom. Sad namjerava da gaji kanarince. kakav je zaista bio u tom casu. i ostacu ovdje. a voli i da se vidja s ljudima. gajeci neostvarivu nadu. Nesto si precutao . dosadilo mu da sjedi na jednom mjestu. ovdje sam. pjevaju i mnoze se. a zapali su ga najobicniji i najdosadniji. mislio je. . Ne. a ljudi bez para. Toliko se mnoze.I sta ces sad? . kad imadnu. cist. a kad me bolest oborila.nam je blizi. Sta je to nevazno? Pa to. udala bi se i lako i brzo. neprestano je sjedio nada mnom. mlada je. A onda je zacutao. Sta mi je trebalo da trazim nevolju po tudjim zemljama? Ima je dosta i ovdje. Sta sam precutao? Ne znam. A mozda je i dobrota. Sve glavno sam rekao. Drugo je nevazno. Ziv sam. ljut na mene.Prodacu kucu. da mu preda magazu. sta ce on? I sta ce ova moja jadna zena sto je oci isplakala zbog mene. ucinice on. on. zao mi je. Ne moze vise da izdrzi. ziv. pa su je on i Osman satima tjesili. ali sta bi on? Dobrog prijatelja nije lako naci. Je li to zelja za zahvalnoscu i postovanjem? Je li zelja za necim neobicnim: niko to nije ucinio.mislio sam. to je ugodan posao. zanimljiv. lijep. nije on zapisao nijedno. kao da je drvo. mora vise da se krece. Jesi li zapisao imena duznika? Zapisao sam. kao da je kamen. Ako umrem. Skodi mu i nogama.

ne misli na sutrasnji dan. Osmanu. a vratili ga mrtvog. uvijek u odbrani: zatvorena tvrdjava. ali mu je srce pjevalo.. pomislio sam. Mozda je i vjerovao onima koji vide.Koliko si vec puta prodavao kucu? . i zlom i dobrom. Cak je rekao kako se Sehaga. sasvim priblizio Sehaginu zutom licu.rekao je Osman i mirno primio novac. kao cvijet. da bi se sam uvjerio. da bi pomirisao les. u okovanom hrastovom sanduku. kao seva. Rekao je to hladno. . Zvao te da ti ostavi u amanet osvetu. kao sto je i on svima oprostio. Otisli smo s njim zivim. a vidio ga je samo kadija s pisarima i svjedocima.Sad cu prodati. kakvu osvetu! Zvao me zbog poslova. Upropascuje se svime sto ucini. ali se.Lako je biti dobar na tudji racun .upitao sam Osmana. Ali Osman nije Ahmet Sabo koji ima vise duse nego pameti. na samrti. ali je njegova misao bila zauzeta drugim brigama. a sebi priredio ogromno zadovoljstvo. Odgovorio je prijekornim pitanjem: . On zna samo za sadasnji trenutak. a on se nasmijao: .Kako bi oni mogli biti krivi? Sehaga je umro od zalosti za sinom. Dobro sam znao Osmanovu kurjacku cud. sjetio svih svojih prijatelja i molio ih da mu oproste ako je koga uvrijedio. Rekao je Osmanu da ce prodati kucu i namiriti manjak. a nije sazrio.Jesu li kadija i Zafranija krivi za Sehaginu smrt? . s ledenim i siljatim osmijehom. I Zafranija je dosao s kadijom. . jer mu je mrtav neprijatelj sigurno miliji od zivog prijatelja. cak je trazio da se odmah proda.Sam je rekao da je otrovan. Izgledao je ozbiljan. Tesko onima koje je pomenuo. nadajuci se da Osman nece na to pristati. ne pamti ono sto je bivalo. ucinio je cast mrtvom Sehagi svojom posljednjom posjetom. Briga Osmana za dusu! Pristao je. da je to Sehaga i da je zaista mrtav.Bog s tobom. Uvijek je na strazi. i molili ga da prenese njihovo zaljenje Sehaginici. Mahmutova zena se slozila. Sta moze! . kadiji i Zafraniji najusrdnije. Osman se zahvaljivao. grdeci Mahmuta dobrodusno: ostario. Svi su izrazavali saucesce njemu. Rekao sam mu to. koja je pala u postelju zbog ove konacne nesrece. . Mnogo svijeta je doslo u veliku kucu da vidi okovanog i nevidljivog Sehagu. za svaki slucaj. Ispricao mi je kako su sahranili Sehagu.

i nisu dali ni namet ni ljude. Na sto bismo licili da smo razvaljen obor. i kad kazes da je vrijeme ruzno. istjerao zenu i svog bracnog zamjenika s petoro djece. Medju djecom sjedi ponekad i Mahmut Neretljak. Odgodio sam dok se u meni ne stisa strah. Samo sam zelio da sto prije odem iz ove kuce. do kraja uplasen surovoscu ljudi. ali su placali danak i isli u vojsku. ali cu upitati. nadajuci se da ce u njima ostati stogod od mojih naivnih rijeci. i sad je zadobijenu pravdu placao surovoscu. govorio je samo o vremenu i o zdravlju. postao muselim. posto smo ispratili deset vezanih Zupcana na putu u tvrdjavu. pokusavam da ih naucim dobroti. . savijenih siljatih koljena. ali ne i njegove navike. Neprijatelji su oko nas. sa strazarima. Dobio je svoje imanje. Nasao mi je jevtin stan. I hvala bogu sto je tako. Nemoguce je. kao da sam trazio lijek medju njima. Pobunili su se samo seljani iz Zupce. Preuzeo je poslove pokojnog Avdage. uskoro ce se rasprsnuti ovaj prividni mir.Kao i svako. klima glavom. Narocito je pogruzeno klimao mrsavom glavom kad smo se vratili djeci. i cuteci. jer sve moze biti sumnjivo. ali cu upitati. pa i to tiho i oprezno. Ucim djecu citanju i pisanju. Lud sam sto o tome mislim. Ljudi su psovali sve ratove na svijetu. veseli Ferid. Ko ce od njih biti brzi? Ko ce prvi optuziti Becira Tosku za jos jedan zlocin? Ipak cu upitati Tijanu o onome sto mi se ucinilo da sam vidio. ali nama dovoljan. slusa. A u mome dragom zavicaju opet su se razvili vojni barjaci i kupili ratni nameti. Pored njih je isao bivsi austrijski zarobljenik. Ramiz nije uzalud sjedio u Zupci! Moj dobri Mula Ibrahim. i ne znam da li potvrduje ili sumnja. trlja bolesnu nogu. i kad se pozalis da se ne osjecas dobro. nikakvu drugu ne bih mogao prihvatiti.. Ali mene nije zaboravio. Otjerali su carske sluzbenike. malen. uselio se u kucu. i sluzbu djecjeg ucitelja. Da li mu je Sehaga zavjestao osvetu? Ako jest.

koji je postao aga. sudbina im je ista. A s Mejdana su vojnici odlazili u rat. i platice to tudjom i svojom glavom? Gdje je ljutiti telal Hido koji bjezi od sirotinje? Je li neki drugi Ibrahim Paro utekao od svojih zena? Jesu li ovdje sinovi nekog drugog berbera Saliha s nekog drugog Alifakovca. ozaloscen. Necu da vjerujem. Hoce li i ova moja djeca ici tim istim zalosnim putem. Je li medju njima neki Ahmetaga Misira. djevojke. je li Husein Pismis. Izginuli su. sestre. Je li saznao istinu o sinovima. Smail Sovo.Zupcani su isli izmedju naoruzanih strazara kao da su zacudjeni: zasto ih vode? sta su ucinili? Zene i rodjaci su ih pratili na odstojanju. nece se vratiti. ili se jos nada? Koji ce poginuti od ovih sto odlaze? I gdje? U dunavskim mocvarama? U besarabijskim sumama? Na dalekim nepoznatim poljima? Gledao sam. Svejedno da li su tuzni ili lazno veseli. I njih prate majke. ali u to necu da vjerujem. Berber Salih s Alifakovca stoji po strani. ocevi. cuteci. ili cute ubijeno. Placu. Ni moji drugovi nisu se vratili. . a ne mogu da se oslobodim strepnje. svi. Avdija Suprda? Svejedno kako im je ime. kad odrastu? Hoce li zivjeti glupo kao i njihovi ocevi? Vjerovatno hoce.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful