..

()
I
Naslovi izvorrzika
Wilhelm Reich
CHARAKTERANALYSE
KIEPENHEUER & WITSCH, Koln-Berlin
Copyright ©1933, 1961 by Mary Boyd Higgins as Trustee of the Wilhelm
Reich Infant Trust Fund
Wilhelm Reich
CHARACT.ER ANALYSIS
»Preface to the Third Edition«
»The Schizophrenic Split .
FARRAR STRAUS AND GIROUX, INC., New York
Copyright © 1949, 1972 by Mary Boyd Hi ggins as Trustee of the Wil­
helm Reich Infant Trust Fund
Djela Wilhelma Reicha objavljena su u suradnji sa; »The Wilhelm Reich
Infant Trust Fund«. Svaka daljnja informacija na: The Wilhelm Reich
Infant Trust Fund, 382 Burns Street, Forest Hills New York 11375 iii
The Wilhelm Reich MuseUlll, Rangeley, Maine 049.70.
'I
SADR Z AJ
Predgovor trecem izdanju
Predgovor drugom izdanju
Predgovor prvom izdanju
I. TEHNlKA

1VC' EKI PROBLEMI PSIHOANALITICKE TEHNlKE V
2V£KONOMSKO GLEDISTE U TEORIJI ANALITICKE TERAPIJE \ ."
3l/0 TEHNICI INTERPRETIRANJA I ANALIZE OTPORA
1. Neke tipicne pogreske u tehnici interpretiranja
njihove posljedice
2. Uredno interpretiranje i analiza otpora
3. Dosljednost u analizi otpora
(:)0 TEHNICI ANALIZE KARAKTERA
1. Saietak
karaktera :
a) NemogUGHost da se slijedi osnovno pravUO
b) Odakle dolaze otpori kilraktera?
c) 0 tehnici al1aliziranja otpora karaktera
d) Kako se tehnika bavljenja pojedinim situacijama
izvodi iz struktw'e otpora karaktera
Slucaj ocitih osjecaja manje vrijednosti
+ e) Slom aparata narcisticke obrane
f) 0 optimalnim- uvjetima za analitiCku redukciju od
trenutne do infantilne situacije
g) Analiza karaktera u slucaju obilnog pritjecanja grade
3. Slucaj pasivno-femininog karaktera
a) Anamneza
b) Razvoj i analiza o/pora karaktera
IX
XIII
XV
3
9
18
18
23
32
35
35
36
36
37
40
47
47 .....
59
69
71
73
73
75
v
c) Povezivanje al1aliz.e trenut ne grade 5 infantilnom
4. Saietak
lNDIKACIJE I OPASNOSTI ANALIZE KARAKTERA
f) l'OSIUPANJU S PRIJENOSOM
1. Kristalizacija genitalno-objektnog libida
2. Sekundarni narcizam, negativni prijenos uvid
u bolest
3. 0 p os tupanju s pravilom apstinencije
4. 0 pitanju »razrjesenja« pozitivnog prijenosa
5. Nekoliko napomena 0 protuprijenosu
lI..-'IEORllA-OBI IKOVANJA -KARAK"TERA
-Z. SVLADAVANJE INFANTILNOG SPOLNOG SUKOBA
1 Saddaj i oblik psibickih...r.eakGfa__
2. FunkcLj a oblikoYfl!lia k::raktera
3. Uvjeti razlikovanja karaktera
8 GENITALNI KARAKTER I NEUROTSKI KARAKTER
(SPOLNO-EKONOMSKA FUNKCIJA KARAKTERNOG OKLOPA)
- -...
.L , - 1 T<!arakter i spolni zastoj
ibido-ekonomska razlika izmedu genitalnog karaktera
i neurotskog karaktera
a) Struktura ida
b) Struktura superega
c) Struktura ega
4. Cuvstveni izraz orgazamskog refleksa i spolna
Sublimacija, reakcijska formacija i neurotska
reakcijska osnova
)
9 DJECJA FOBIJA I OBUKOVANJE .KARAKTERA
1. "Otmjeni« karakter
2. Svladavanje djetinje fobije stvaranjem karakternih
stavova
..... 10 NEKI OPISANI OBLICI KARAKTERA
Histericki karakter
. risilni karakter. .
- . alicko-narcisticki

' MAzOHISTICKI I<ARAKTER ­
1. Sazetak glediSta
2. Oklopljivanje mazohistickog karaktera
3. Sputavanje ekshibicionizma i strast za
samoumanjivanjem
VI
82
4. Neugodom ispunjeno opaianje porasta spolnog
uzbudenja kao specificna osnova mazohistickog
100
karaktera
5. Napomene 0 terapiji mazohizma
102
107 12 NEKE NAPOMENE 0 OSNOVNOM SUKOBU IZMEDU POTREBE
I VANJSKOG SVIJETA
lOT
Z -=fl/,II'<'ISI, 'fA ?3>f A"1AJltlAd!ll .. ,HI'oc.,)
115
"

PSIHOANALIZE DO ORGONSkE BIOFIZIKE
117
o 13 PSIHICKI DODIR I STRUJANJE
120
Pr edgovor
122
1. Nesto vise 0 sukobu izmedu nagona i vanjskog svijeta
2. Neke tehnicke pretpostavke
3. Promjena funkcije nagona
127
4. Um kao obrambena funkcija .
130
5. Prepletanje nagonskih obrana
6, Nedostatak dodira (kontakta)
130
7. Zamjene za dodir
132
8 . .Psihicki prikaz organskoga
136
;:) Pojam »rasprsl1u6a«
b) K pitanju a pomisli na smrt
144
9. UgQda, tjeskoba _. UlJtnJa..Lmisicni-Dklop
J
144
10. Dva velika skoka u razvitku prirode (evoluciji)
y IZRAZAJAN JEZIK ZIVOGA
150
1. Funkcija cuvstva u orgonskoj terapiji
151
2. Plazmaticko izraiajno gibanje i cuvstveni izraz gibanja
153
3. Segmentni raspored oklopa
154
15
1. »Davo« u shlZOfrenom procesu
166
2. »Sile«
3. Odsutan shizofreni izraz u oCima
169
4. Provala depersonalizacije i prvo razumijevanje
175 shizofrenog cij epanja
5. Meduovisnost svijesti i samoopatanja
P
179 ,
6. Racionalna funkcija »davoiskog zla<t
186
7. Anorganska podrucja u katatonom stanju
8. Funkcija samoosteCivanja u
193
. Kriza i ozdravljenje
195
J
KUGA- '
203
Kazalo imena i pojmova
214 BiljeSka 0 piscu
219
229
232
243
245
- 245
247
248
254
262 '
265
267
277
282
282
285
290
302
. 305\
305
307
316
334
341
341
354
368
371
378
391
394
396
413
433
465
473
VII
P REDG OVO R T RECEM I ZDAN JU
Drugo izdanje ove knjdge (1945) je bi,lo ubrzo rasprodarno,
a veHka potramja za njom nije se mogla zadovoljiti kroz
viSe od dvilje godine. Nas je ti'Sak bio zaJPoslen i,zdanjima po­
svecenim novijem podrucju orgonske biofizike (The Disco­
very of the Orgone, S'V. II: The Cancer Biopathy, 1948. it<i.).
Nadalje, oklcijevao sam da objavim novo izdanje Analize ka­
raktera. Ova knjiga jos lwijek upotrebljava psihoarnalitticko
nazwlj.e i psihologijski apis neuroza. U petnaest godina ad
objaNljivanja prvog moran sam preraditi i ponovo
napisati nasu sliku emocionalne .patnje. Za to su se vrijeme
mnoge stvari razvile: »karakter« je .postao 1zraz koji' ozna­
cava tiJpieno bfofizickp pona.sanje. ,;Emocije« (cuvstva) sve
su viSe oznacavale ocitovanja opipljive-vioenergije, organiz­
micke orgonske energije. Postepeno smo nauci:li da rukuje­
rno njome prakticki pO'mocu onoga sto sada nazivamo »me­
dicinska orgons.ka terapija«. U predgovoru drugom izdanju
nag-lash::> sam da »analiza ka'raktera« jos vaii u podrucju du­
binske psihologije, u kojem je nastala i kojem jos uvijek
pripada. ne provodimo arnalitrukaraktera kako je opi·
sana u ovoj knj<izi. Medutfun, joS uvijek u izvjesnim situa­
djama upotrebljaNamo karaktero-31nali1icku metodu; jos uvi­
jek polazj,mo od karakternih stavova do dubina Ijudskog do­
zivljaja. AI! u orgonskQ.i
a ne viSe psiholoski._
Pa zaSto da se ouda obja'Vi trece izdanje ove knjigeu
njezinom prvobcitnom obliku? Glavni razlog je da se ne moze
lako naCi put prema razumijevanju orgonomije i rnedicill1ske
orgonske terapije a da se dobro ne upozna s njihovim raz­
na osnovi prouca'vanja ljudske cuvstvene patologije od
pnJe dvadeset ili dvadeset i pet godina.
.. kamktera j e jos uvijek valjana i korisna u psihijatri­
JJ , aIt Je daleko ad toga da bude dovoljna da se bori s bioener-
IX
getsf<om sTzi cuvstvenih funkdj a. Nezamj enj iva je za me­
d icimskog orgonskog terapeuta koji, a da nirje studirao psiho­
anali,w, dolazi izrav,no do orgonske biofiizike eetrdesetih go­
dina_ Psihijatar koji je najvi'se izucavao bioenergetske funk­
cije cuvstava skion j e da previdi organizam kao takav i da
os tane na razini psihoIogl,je I1ijeCi i asocijacija. On neee nad
Syoj put do bioenergetske pozadine i porirjekia svake vrste
cuvstva. Orgonskii strane, izucen .c:!a v.irli
pacijenta prije svega kao biDloski onganilzam, moze Iako za­
JoravFtT"oa 1iiIiiiSiOrH:JO"kiarr1ji,vanje, tjelesne osjete, orgon­
_sk? iIi zdje­
Iiene zakocenosti i,td., .R.ostoji ogromno podrueje funkci oni­
r a:nj a-;-kao fto je braeno posebno iskrivil jene
misli 0 genitalIlJim funkcijama u pubertetu, izvjesne drustve·
ne nesigurnostL i namj,ere, razumni dru­
stveni st'r ahovi itd. Iako je podrueje« cuvstava
!!,E?ogo uieo d njifiova podrucja«, . iako se
izvje.sne bolesti, na prirrnjClI' poviiseni krvni priltisak, ne mogu
n apasti psihoIogijskim sreds-tvima, iako govorne i misaone
asocijadje ne mogu vjerojatno prodrijeti dublje ad faze go·
vornog raz'Voja, a to je oko druge godine zivota,:R,siholoskli ."
yld_ ollvst..vene v.ai.a.n.. i
.nezjlJl1jenji5l;....n.Q.. on njk vise najistaknu§iyld-or:g<msike-bio"
pSlihijatrije.
- Irece Analize karaktera znatno je prosireno. Dodao
sam »(:uvstvenu kugu«, ranije objavijenu kao clanak u In­
ternational Journal of Sex-Economy and Orgone Research,
1945. Talkoaer, 5'ez:ik Zivoga«, ,ranije neobjaJv­
Ijen. Ovo se poglarvlje bavi podrucjem biofiziCkih cuvstvenih
izraa:a, gIavn1m podruejern medicllnske orgonske terapije. Ko­
nacno, opwan pdkaz slucaja pamnoicine shizorrenije upo­
/Zillat ee studenta Ijudske prirode s novim podrucjem biopa­
tologije koje je otNori1Io tek prije nekoliko godiina otkrrice
organizrnicke orgooS'ke energije (= bioenergija). Ovaj ee pri­
kaz sIucaj a uvjeriti i5ittaoca da je organizmicka orgonska ener·
gija fizicka stvarnost koja odgovara klasienom, cis to psiho­
Iogij skorn pojmu »psihicke eneI1gije«.
Stari jz,raz »vegetoterapija« zamijeujen je »orgonskom te­
rapij om«. Inace, knjiga ostaje nepromijenjena u svojoj gla,v­
noj strukturi. Dna predstavlja prvi glavni korak, poduzet od
1928. do 1934, od psi:hoanali'Ze prema bioenergetskom izuca­
vanju euvstava (orgonska biofizJika) i zaSiIuiuje cia se sacuva
kao takva.
Otkrite atJillosferske (kozmicke) orgcmske energije narnet.
uuIo je gIa'vne ipreinake u nasim osnovnim firzitkirrn kao i psi­
hologi;jskim pojmovima. S ovima se ne bavi ova Bit
ee potrehne mnoge godine upornog rada da bi se razjasnili
glavni p'ravci koji su se r azvili od otkrica orgona. Takve s1vari
kao )}psihicka mrsao«, na primjer, javljaju se danas u sa­
svim drugaeijcm svjetIu, kao posIjedica otkriCa koja su uel­
nHi orgonski pokusi. Ali to ne treba da odvrati psihotera­
peuta i orgonskog terapeuta od njihova svakodnevnog rada
s euvs tveno bolesnim Ijudima. Za S3Jda, uglcwnom su pri­
r odni znallls tveni,k i prirodni £iIozof iC?: azvani otkricem opee­
nita praiskon ske energije: orgonske energije.
W.R.
Prosinca 1948.
x
PR E DGOVOR DRUGOM IZ DANJU
Drugo izdanje Analize karaktera irzlazi nakon 12 gochna ne­
p;romtjenjene urr:tatoc tome 5to. 6e ona dalje mmi'la u danas­
nju orgonsku terapiju.
Za to postoji osobit razlog:
Dok se karaktero-analitiCka tehnika klirrricki razradivala i
primjenjivala izmedu 1925. i 1933, seksualna ekonomija jos
je bila u zacetku Sivoga razvoja. Pojedinacna i drustvena vai­
nost funkcije onga:21lIla priznata je sarno nekohko godima ra­
uije. PriJrocino, ovo je prirznanje imalo znatnog utjecaja na
teoriju i tehniku psihoama1itilCke terapije. Danas, kao i prije
dvanaest godina, anal,i'za karaktera nesumnjiryo spada u okvir
Freudove psihoanalize. U tom srrni'slu, i same u tom, orva je
knji;ga n3(pisana r moze jos i danas polagati pravo na valja­
nest. Bila je studentirrna j prakticarima psiho­
anahze. Nisam htio da promijenim njezinu PG'otmu svrhu i
naunjeru. Zato knjizi dodao, nrti sam cinio ikakve
ilZmjene.
Ipak, okako je vrijeme prolazilo, analilticko shva6anje ljud­
ske strukture karaktera, naro6to pato.lo§ki i terapijski tako
vaian "lwrakterni oklop«, nastavilo se razvijati. Karakterni
oklop predstavlja polaznu to.cku dana§nje orgonske biofizike
i. terapijskiih tehnlka koje joj odgovaraju, vegetoterapije i
orgonske terapije, 6ije su glavne erte izlozene u prvom sve­
moje knjli<ge The Discovery of the Orgone, (sv. 1. 1942)1
1 U raznim esejima koji se barye posebno o.rgonskom fizikom.
j e i' znacajno za svakog psihijatra da shvati kako
Je prvobitan psihijatrijski problem oklo.plj<ivanja ljudskog
karaktera ot'Vorio put do bio1o.ske energije i biopatije. Or­
gonska biofirzika nije 0p0V'I1gavala karaktero-amalHicke postav-
I Die Entdeckung des Organs. Die des Orgasmus, Kaln,
1969.
XIII
ke izlozene u ol/oj knjizi. U,pravo suprotno, dab 'w je cvrst
temelj rprirodne w anosti.
Dodatak sadasnjem i£danju Analize karaktera sadrzi po­
slj ednj i Clanak k()ji sam poslao Medunarodnom psihoanali­
1ickom udruienju na 3. Kongresu u Luzernu, 1934: psychi­
sdler Koltt akt lmd vegetat ive Stromung. Ovaj clanak pred­
st8vlja prij el az od Freudove dubinske psihologije do biolo­
gi je i z:atim do orgonske bi'ofizi'ke. Ova se knjiga ne bavi
problemima orgona. Ipak, eilj;alac koji je upoznat s mojim
kasnij i.m radavima nece imati nikakvih teskoca u otkrivanju
oom odQomaka ukojima se orgonska biofizika dotice proble­
ma st.rukture karaktera. Uanetanjem bi:ljezaka, pokusao sam
oagl asitJi one odlomke u kojima nalazimo prijelaz ir.z: dubin­
ske p sihologije do orgonske biofi.zike.
Jskljucenjem spolne ekonomije i teorije orgazma iz sklo­
pa psihoanalize - oni su njezini predstavnici, koji su bili
za to odgovorni, sami povukli granicnu crtu izmedu toga
dvoga, a kasn1je su to, Zlbog savjesti, s nepravom prj­
pisa:1i. meni. Medu1:im, :SIljedeee mom bHi po.tpumo jas.no:
spolna eko nomija nije ni'kaJda zeljela da se odvoji od Flreudo­
vih oS'Ilovnih :zmanstvenlih otkrica. Pogresnr druStveni Oibziri,
koj i su post ali beznacajni, kao posljedica drustvenih revolu­
cija posljednj ih deset godina, bili su povod da se psi.hoana­
liti cki pokret odvoji od s;polne ekonomije. Spolna ekanornija
je suparnik psihoanahzi iMo toHko kohko je Newtanov za­
kon gra'vitacije Keplerovom zakonu hanmonije. Spol­
na ekonomija predstavlja nasta-yak freudovske pSiihoanalize
i pruia joj priTodoznanst,veni temelj u podrucju biofizike
i drustvene seksologije. Danas je spolna ekonomija ta koja
--moze polagatI" pravo na- uspjeh da je dovela do otkoriea bio­
loske energij e, organa, koji, upravljan odredenim fizickian za-­
konima, lem u osnovi ljudskih s:polnilh funkcija koje j e Freud
pTVi opisao. »Biopati'je« koje je orgonska biofilzilka bila u
stClJIlju da otkrije u organskom podrucju, korelati su Freudo­
vih »psihoneuroza« u psiholoskom podrucju.
ZakljueujuCi, zelio bili reei da »analiza ka<raktera« jos uva­
jek vrijedi lIDUtaI teori:jskog okviTa dubimske psi­
hclogrje:i psihoterapijskih tehmka. koje odgovau"ajlU ,tome mi­
sljenju. Ona tGl]mder jols kao neZiarrnjenj;i'Va pomoena
tehnika u i or,gonS'koj tempiji. Ali vremenom
i raz:voj je kroci:o naprijed: spolni ekonomiJst i orgonski te­
,ra;peut je bitno bioterapeut, a ne viSe same psihoterapeut.
W.R.
New York
Studenog 1944.
XlV
PR EDGOVOR PR Y OM I ZDA NJU
Psihoanaliticka istraZivanja ljudskog karaktera koja izlazem u
ovoj knjizi povezana su s problemima Becke psihoanaliticke
klinike lcoje sam, ppije devet godina, IpokuSao ocrtati u uvodu
svoje knjige Der triebhafte Charakter, a da nisam, medu­
tim, ponudio cak ni pribli·zno rjesenje. Oni koji su upoznati
sa ,psihoanalitick,im istrahvanjem neee se iznenadiH da je
gotovo desetljeee morale proei izmedu formulacije problema
i njegova djelomicnog rjesavanja. Kada sam prihvatio da u
isto vrijeme lijeCim nekoliko impulz,ivnih ps,ihopata na beckoj
klinickoj ambulanti, odmah sam se suocio ·s brojnim terapjj­
skim pmbJemima za rj'esenjle kojih sou baT. 'hili do­
voljni ,uVIidi u f'r8JgmenDalI'I1u ego-st1ruktuDu ianpulziJwJ.Qg tipa.
Ipak, bilo je moguce vee i tada preypostaviti ,da ee genetsko­
-dinamicka teorija karaktera, zatim strogo -razlikovanje izmedu
sadrZajlIle i formalne strane otponl s kojima »lienost« poku­
sa'Va da osujeti OItlk1I'iovanje onogsto je poHsnuto, :i, napokon
da ee dobro zasnovani uvid u genetsko razhkovanje karak­
ternih tiJpova biti od vainosti za teoriju J terapiju nagonski
inhibiranih ,karakternih neuroza koje sam u to vrijeme su­
protstavio impulzivnim karakternim neurozama.
Terapijsko"tehnicka a:aZimatnanja i shvaeanja 0 dinamicko­
-ckonomskom karakteru kao cjel.ovite formacije uglavJlom
su
koji
llJU
plodovi mojih velikih 'i'skustava i bezbrojnih razgovora
u Seminaru za psihoanalitiCku tera;piju na Beckoj psihoana­
litiekoj Vodio S8Jrn ovaj seminar u r.azdoblju od sest
godina, za ik.oj e ,su mi vrijerne pO[llagaE brajni mladi kolege
su zavoljeli taj rad. Cak i sada, medutim, moram upo­
citaoca da ne ocekuje nikakvu savrsenost u prikaziva­
nacetih !pr oblema niti nj'ihovo potpuno rjesenj e. Danas,
kao i pr.ije devet godima, jos smo vrlo daleko od opsefue, su­
stavne psilioanali:tieke karakterologije. Ja sarno vjerujem da
xv

ce se ovom knj Lgom znatno smanjiti udaljenost od zelj enog
cilj a.
Pogl avlja 0 tehnici bila su napisana z1mi 1928-29, i ona
su se mogla preis.pitivati kroz razdoblje od cetiri godine. Nisu
zahtijevala bi'lDe promjene. Teorijski dijelov·i, sve do Treceg
poglavlja (Drugi dio) , prosireni su a dijelom i ;promijenjeni
otisd moJih rasprava koje su se protekHh godina
u Internationale Zeitschrift fur Psychoanalyse.
lz brojnih razloga, od kojih je jedan i nedostatak vremena,
nisam bio u mogucnosti da udovoljim zeljama mojih kolega,
koji su zeljeli da napi'sem opsirnu knjigu 0 analitickoj teh·
nici. U vezi s time, morao sam se ograniciti na to da prika·
i .em i potkrijepim tehnicka nacela koja 'proizlaze iz analize
karaktera. Hz to, analitoc:ka teih.nika se ne moze naucHi iz
knj iga - praksa j e :beskrajno slozeni'j:a, pa va'll se ona ot­
kriva tek nakon temeljitog izucavanja slucajeva 'll seminatrima
i kontrolnim seansama.
Ipak, morat cemo se temeljHije pozabaviti jednim vaw i'm
prigovorom koji je te mozemo oeekivati da ce
doCi iz odredene strane, jer je na prvi pogled privla­
Can j stavlja u sumnju da Ii su uopce bili nuzni trod i. tros­
kovi vuani tlll tu publikaciju. Taj prigovor gl'asi
'
: zar ova
publikacija kao cjeHna ne rznaci prekomjerno i jednostrano
precjenjivanje indh,:i.dualne (psihoterapije i karakterologije?
U tako velikom gradu kakav je Berlin rna na milijune ne­
uroticnih Ijudi, kojil1 je psihicka struktura i sposobnost za .
rad i uiitak jak'O ostecena; svakog sata i svakog dana !po­
rodican odgoj J dru·stvene prilike stvaraju nove tisuce neu­
roza. S obzi!rom na sadasnje pomanjkanje za tao
kve stvari, ima 1.i ikakva smisla ,ispuniti dvadeset stampanih
araka s rasprama 0 indivirdualThoj anali.tickoj tehnici, 0 struk­
turnim odnosima, 0 dinamici karaktera i slicnirrn stvaI'ima?
A to pogotovu stoga ·sto se uopee ne mogu :pohvaliti time
da mogu dati upor.abive upute za l11lasovnu terapiju neuroza,
za kratko, siguTno i brzo lijecenje. Dugo vremena i sam ni­
sam bio sposoban .cia se oslobodim jakog utiska od takvog
prigovora. Konacno, morae sam reCi sam sebi da je takvo
gledilSte hilo kratkov.i.cIno i, ako potraje, cak i losije nego
sto je .cIanaSnje j's.kljll'ciIvo ogranicenje na pitanja
alne psilhoter8Jpije. Moze se smatrati d: tip1cnom
kom doskocicom da je upravo uvid u polozaj individualne
psihoterapije koji: je s .cIrustvenog glediSta beznadan, a koji
palozaj pwizlazi 'iiZ drustvenog masovnog stvaranja neuroza,
momo dovesti .cIo jos temeljitijeg, Cak i ointenzilvnijeg bavlje­
nja ;problemirrna individualne terapije. Trudio sam se da pri­
patni'joarrhallno-obirtel.lj'skog od­
oj a kojl zatomljuje seksualnost; da . nadalj e ozbJ.ljno dolazi
ohzk ·.samo .takva predobrana (profhlaksa) za 6je prakticno
provodenje u .cIanasnj em drustvenom sustavu nedostaje svaka
pretpostavka; nastojao sam, nadalje, :pokazati da ce temeljiti
prcv,ra.t i .kaji ce zavb;itli 0
ishodu politicklh borblnaseg stolJeea, stvontl pretpost avke za
opsewu predobranu (proJjila:k\su) od neUll"oza. Prema tome jar
sno je da predobrana od neuroza ne dolazi u obzir dok nije
teorijski priprernljena; ukratko, da je izucavanje dinamickih
i ekonomskih uvjeta Ijudskih s truktura naj vainiji preduvjet.
Kakve to ima veze s tehnikom in.cIivi.cIualne terapije? Da bi se
izuCile ljudske strukture na nacin koji ce i mati vaznost za
preventivnu zastitu od neuroza, prvo je potrebno usavrsiti na­
su analit icku tehniku. Ovaj ce rad pokazati do koje mjere
dosadanje tehnioko znanje ne moze i'spunitJi takvu swhu. Zato,
gla'vna bIliga psihoterapioje, ilLkold:ko ona zeli .cia se .pripremi ze.
buduce zada tke spreeavanj a neuroza, mora biti da stvori teo­
'l'iju tehrri!ke 1. rterapije utemeljenu na, dinamickim i ekonOlIIl­
skim procesima psihi ckog rnehanizma. Prije svega, trebamo teo
rapeute koji znaj u zasto mogu izazvati promjenu u strukturi,
iz kojUh ra.zjloga im to ni'je po§lo za rukom. Kada srtUIpTInO
u bitku s epidemijorn 'll bilo kojoj drugoj grani medicine,
mi eemo say napor uloZiiti u to cia najsavrsenijom metodom
istrafimo i razumijemo tipicne pojed1nacne slucajeve te epi·
demij e, da bismo zatim bi1i u mogucnosti da pruZimo savjet
drustvenom higijeniearu. Na taj se naem bavimo tehn1kom
individualne analize ne zato sto tako vj'soko cijenimo mdivi­
d'llalnu terapi:ju, vee zato sto bez dobre tehnike ne mozerno
ste6i uvide koje trebamo za opsefuiji cilj i'strr"az.ivanja stmk­
ture.
K tome doIazi dalji motiv koji vailja uzeti u obnilr, a taj
sacinjava opcu pozadinu kl:iniekih koja su pred­
met ove knjige. Radi c1taoeeve 06jentacijeovdje eeIDO iih
ukratko ,pdkazati. Za razliku od drugih grana rnedicinske
7.nanosti, ne bav,imo se bakterijama iii tumorJ:ma vee ljud.
skim reakoijama i dusevnim bolestima. Psihoanaliza, plod
medicinske znanosti, razvila se mnogo dalje. Ako, u skladu
l judi rade vlastiltu pov.i.jest, zavisno 0
ekonomskfun uvjetima i pretpostavkama, ako rna­
terlJalisti.cko
l
shvacanj e povijesti zaista mora polaziti od
premise sociologije, prk odne 'i psi!hicke organizac1je
co.vJ;ka, tada je j asno da u izvjesnoj tocki nase
stJece odiumu sociolosku vamost. Mi izuCavamo psihicke
njihovu ekonomiju i dinamilru. ltNajvainija« pro­
lzvodna snaga, proizvodna snaga nazvana radnom snagom,
I Bilj e§ka. 1945: danas bismo rekli n[unkcionalno. . .
XVII XVI
zavis i 0 covjekovoj psihi ckoj strukturi. Ni takozvani »sub·
jektivni faktor« ni proizvodna snaga, r adna snaga,
ne mogu se shvatiti bez znanstvene pS'ihologije. To
zahtij eva odvaj auj e od onill psihoanalitickih shvacanja koja
ob j asnj avaj u kulturu i povijeS't Ijrudskog drustva na osnovi
POrili8, umjesto cia razumiju da su drustveni uvjeti najprijc
morali dj e+ovati na Ijud5ke potrebe i iZJmijeniti ill pr,ije nego
sto su ovi promijenjeni po·rj.vi i potrebc mogii zapoceti cia
djduju kao p ovij esni cimbenroi. Najpoznatiji ad danasnj1h
karakterol oga pokusavaju da shvate sv·ijet na temelju »vri­
jecLnosti« i »karaktera«, umjesto ooo-atno: da izvedu karakter
i vrijedl10sti iz procesa.
U 5iTOj pove:zanosti 5 pi:tanjem 0 socioloskoj funkciji obli­
kovanja karaktem, moramo usredotociti paznju na Cinjeniou,
doduse dobro ipOznatu, ali u njcnilm detaljima jos malo pro·
niknutu, naime da se izvjesne prosjecnc Ijudskc strukture
veZu uz izvjesne drustvene ol1ganizacioje. ILi, c1rugim rijeCima,
svaka-drustvena 'Ol1ganizaci'ja stvara sebi one k3JTakterne struk·
ture koje treba da bi rnogla postojati. U klasnom dru§tvu,
momentalno postojeea vladajuca klasa osigurava svoj polo·
Zaj 'Uz pamoc odgoja i cme6i svoje ideologije vIa·
daju6im ideologijama svih ClaI10va drustva. Medutim, ne
ostaje se sarno prj usachvanju ideo}ogija u sve clanove dru'
stva. Ne radi se tek 0 premazivanju svijesti stavovioma i mi­
sIjenjima, vee 0 procesu koji duboko zadire u svaku novu
generaciju danog drustva, cija je sv:rha i<zazvati promjenu
i uobLi.citi ps.ihicke strukture to u sv,im slojev,ima drustva)
u skiadu s drustveniom red'O'm. Zato, pr,j,rodna znanstvena psi·
hologija i karakterologija 1maju jas.no zacrtan zadatak: one
moraju ustanoviti nacme i mehani2:me pomocu ko}ih se co·
vjekov drustveni bitak p'retvara u psiihicku strukturu i, time,
u ideologij u. Zbog toga se drustvena proizvodnja ideologija
mora TaJzlikovaei od re;produkcije ovih ·iJdeoIogija u ljudirrna
danog drustva. Dok je istraZivanje oprvog zadatak sooiologije
i ekonam,ije, utvrdL<vanje potonjeg je zadatak p&ihoanalize.
Ona mora izuCavat i ne sarno kako neposredan materijaini
opstanak (hrana, stan, odjeea, radni proces), tj. nacin iivota
d nacin na kojd 5U potrebe zadovoljene, vee i kako takozvana
dTUStvena nadgradnja (moral, zakon-i i institucije) djeluju na
na;ganski aparat. Ona mora odredJiti, koli-ko je moguce pot­
punije, mnostvo posrednTh veza u pretvaranju »materijalne
oscrlove« u »idealnu nadgradnju«. Ne moze biti sporedno 50­
ciologiji da Ii Ipsihologija ispunjava ovaj zadatak primjereno
i do k'Oje ga mjere ispunjava, jer je covjek, pr.ije svega,
objekt sv.ojiJh potreba i dIiustvene organizacije koja uskladuje
zadovoljenje njegovih potreba na ovaj iIi onaj nacin. No 11
XVIII

!-jubay, rad i znanje izvoIi,su nag g zjvota.
Oni treba i da upravIjaj,u_n1iwe. _
WILHELM REICH
1
Neki problemf
psiboanaliticke tebnike
U svorn radu analiticaJr se dmevno susreee s problernirna
za rjesavClillje kojiJl nije dovoljno sauno teorijsko zllClillje ni
samo praktioko iskustvo. Smijerno reCi da se sva pitanja
tehnike okU[Jljaj u oko jednoga: najbitnijeg - da lI se i kako
se jasno definrrana tehn1ka Jij ecenja moze
iQ; psihoanaliticke teorije dusevne bolesti. To je pitanje 0 mo­
gucnosriroa i granicama primjene teorij e u praksi. Medutim,
kako sarna analiticka praksa tek postay,ljanjem rprakti:CIQih
zadataka daJe teorioju procesa: mommo, da bismo
ispravno napredovali, traii.ti putovekoji polaze od ctsro em­
pirijske prakse, vade kroz teoriju i zavrsavaju u teorijom
dobro potkrij eplj enoj p.raksi. B ogato iskustvo u Beckom se­
minaru za psihoanalitiCku terapiju i na osnovi motrenih
analiticki:h seansi pokazalo je da smo jedrva posli dalje ad
predracLnja na putu prema rjeSavanju spomenutog proble­
ma. Doduse, raspolaiemo osnovnim radovima, tzv. abecedom
analiticke tehnilke, u raznim raspravama i nje­
gOYim brojnim orpaskama u tom predmetu; a vrlo informa­
tirni radovi i drugiJ1 autora 0 tehnici poveeali su
nase razumijevanje pojedinacnih problema tehnike.
Opeenito uzevsi, medutim, ima to:Uko mnogo tehn1ka koliko
i analiticara, ako se ne abaziremo na one FTeudove, di'jelom
pozitivno a dijelom negativno odredene savjete - kojih je
malo s obZ!irorn na sijaset pitanja - a koji' su
postali opee dobro.
. Ova opeevazeea nacela tehnike, koja su medu analitiea­
postala mesto sarno po sebi razumljilvo, izvode se 1z
pojmova neurotsko
g
. procesa.
vrste nastaje od sukoba. otisnutih na onskihza:­
. - me U oFma su re OVltO i, S olni zaht 'e\lli ,g..
- sa snagama ega 0 e otklan·a· u. Posl ' edi­
ca neuspjeba a se n ] esl fa] sa. 0 je neurotski siimpJQ1:D­
3
Prema tome, s obzirom na tehni­
nuin.i.m »uklan ja'll j e potiskiva·
n@<; drugim r ijeeirna, svjesnim nesvj esni sy.kQb. Ali,
bud.uci d a je p sihicka instanca, poznata kao proosvj esno,
p r01h- pr obijanja potisnutih i paci jentu nesvjesnih po ticaj a
psihicka »proLuzaposjednuea« (protukateksu) koja
dj eluju MO stroga ceuzura >sprecaNaju6i
da one p os1anu svj e5Ile, to yalj a u arla-hti.ckom lij ecenju
uobicajeni i.zbor misli pr i svakodnevDom misljooju odbaciti
i dopustiti da Ol)J! teku slobodno i bez kritiCnost i. U tijeku
a!l1alit ickog rada tragoYi nesvj esnoga, pot i'Snutoga i djecj ega
isti cu se jos jasnij e u gracii koja se pojavljuje i, uz pomoe
analitiear<l, ove tragove t reba prevesti l1a jezik svj esnog. Ta·
JcOZVa!JlO osnovno pra'villo psihoamalize koje zaht-ijeva da se
cenzura uklond. mislima da se ».s lobodno
n aj stroza j e j najnuinija mj era analihcke tehm ke. Ono nalazi
Sllainu potpo ru u snazi nesvj esnih poticaja i zelja, sto --...:
jedno i drugo - djeluje u smjeru akcije i dovodenja do svi.­
jesti ; medutirrn, toj snazi se sUJprotstavlja druga snaga, ta­
kocier neSlvjesnaJ a 10 je "protuzaposj ednuee« ega koje ote­
zava a katkad i sasvim onemogucava trud pacijenta da se
d rE ovog osnovnog pravila. Isto takve snage podrZavaju neu­
liZ pomoe moral nih ins :ca; u analitickom lijecenju
te se siLe pojayljuj u kao t on ' uklan' an ' '"
Taj teorij ski uvid u stvar na aze da;ljnj e pravilo prakse, name
da I2revodenje nesvjesnog u svjesno nesmije ted iilravno
vee svladavanj em ot:rora, a to znaci da pacijent mora ponaj­
prije shyatiti da Se opire. zatim na ,koii nacm i. konacno
.. -­
,d"enos
ima
se takvi­
p J tJ' . oni moraJu btU »Tazrl]eSelll« otknvauJem njIDOVe ve­
ma, . d' . . K k k b
sti 5 pacijentovlm Jetlnjstvom. a 'Q.sva a
zan
O
k b' d'" .. y
izllzetaka, nastaje .?d o. a u cetvrte_ go-
dine zivota, su aba kOF n,l.su mogl! bltl u to doba,
oni ponovo oiivlit.-tJ U u . __
tj. onaj f!jezin dlO sv1a:tava'l1jcm
najvaWiiL dio NadalJe, b uaucraab'Olesmk
u prijenosu pokusava da analitiCko objasnjaJVanje nadomjesti
zadovoljavanjem za Itl.!P
3vi
i potical2IEa 1.!o­
senih mrinjorn koj i su ostaJi nezadovoljcrlr,-iIi pak brani
od toga da spozna re PEfjenos se o!?icno razv!j a u_
otpor, tl napredovan ju liie-Gcenj.a. Ne.gativru
prijenos
l
, t:j.""staVciVi koji izrazavaju mrZnju, preneseni na
anaHticara, lako se od samog pocetka prepoznaju kao otpori,
dok prijenos pozitiNnih stavova ljubavi postaje otpor tek
putem i1IDenadne p romjene u negativan prijenos kao poslje­
dica razocaranja iIi straha.
Dokle god se 0 analrtickoj terapiji i tehnici nije
raspravljalo iIi se pak raspravljalo nedovoljno i nesustavno,
moglo jeprevladati misljenje da se praksa kojom su se svi
jedna'kos.iuZiJlli iz :oajeciruicke naprijed .pri.kazane osno­
ve. Ovo je miSljenje biJo tocno za mnoga pojedinacna · pi­
tanja; ali vee za ,shvaCallljlC p ojrma »anailiticke .pasiwlO'sti«, na
primjer, pastoje naj r azl iCitij a tumacenja. Krajnje i zacijelo
najpogresnije j e shvaeanje da treba sarno sutjeti; sve ostalo
Ceodoti sarno 00 sebe-:-\Tladala su i j os Vll ad aju zbrkana sta­
jaliSta a zadacI anauticaTa u a;oaliti6kom lijecenju. Doduse,
opee je poznato da on mora slomiti otpore i
kovati« prijenosom,· aili (ako i kada to treba da se do odi,
koUko raz lCIt tre a a e njegov pnistup u vrsenju ovog
zadatka u razlicitim slucajevima i situacijama, 0 tomese
nikada nije sustavno raspravljalo. Zato, cak iu najjedno­
stavnijim pitanjima u vezi sa svakodnevnim ana'H1Jickirrt si­
tuacijama, stajalista se neminovno, jako razi.Jaze. Kada se,
na primj er, opisuje odredena situacija otpora, jedan anali·
ticar misH da treba ucilniiti ovo, drugi ono, treei opet neSto
trece. I kad se, zatilm, anaJiticar koji je opi'sao situaciju vrati
svom sLucaju 5 racnim sa'Vjetima svojih kolega, pojave se
nove mogu6nosti i zbrka je cesto mnogo veea nego sto
je na pocetku. Pa. ipak valj a pretpostaviti da, u datim
odnos'lma i uvj etima-;samo jedna oc1redwa sj1u ad Ja..doplls..ta
sarno jednu jedi nu QPtlmalnu
tcimosooitom slucaju moie.biti uistinu ispravan samo_jedan
jedini oblik baratanja tebni'kOID- To se ne odnosi sarno na
odredenu situacij u vee na analit icku tehniku u cjeliDIi. Zato,
moruGnos t rjesenfa "
5
4
zadatak je da se utvrde kriieriji te ispr avne tehni·ke i, pri'je
s,'ega, kako se dolazi do nje.
Proteklo je mnogo vremena dok se nije shvatilo 0 cemu
se_ovdj e radi : da se dopus ti da tehnika date situacije izraste
iz sa.me speCtT1Cne artaMl cke . sriuact1e {ocnom andltzom
M) effi1:1 pojedinosl t l e metode razvoJa anahficke t ehmRe stro­
go su se pndiiava;I,i u Beckom semilnaru, i ona se pokazala
uspjesnom u mnogim slucajevi.ma - u svim onima gdje je
teorijsko r azumijevanje analitiiCke si·tuaeije billa moguce. lil­
bjegavalo se dava nje savjeta koji su, u konacnoj analizi, bili
stvar ukusa, te se raspravlj alo 0 teskoci - na primjer 0 ne­
koj situaoiji otpora - dok TIaCrTI njenog rjesavanja nije
sam iznikao iz diskusije u jasnom i odredffilOm obEku. Tada
su anali>titari i mali osjeeaj cia je to jedini is.pravni put. Tako
je nadena metoda koja je omoguCi1a primjenu analiticke
grade na anali1icku tehniku, i'<i!ko ne u svakom slucaju, ali
bar u mnogiro slucajevi.ma i - sto je najvaz,nije - to je
postailo naeelo. Nasa tehnika i,pak nije nacelo koje poeiva na
cvrsto ustaljenoj praksi, vee metoda gradena na odredenim
osnovnim teorijskiun nacelima, al1 se ona, uostalom, odre­
duje sarno u pojedinom Sllucaju i u pojedinoj situacijL Tako
je, na primjer, osnovno nacelo da sva oeitovanj a nesvjesno
Eostaju svjesna putem Ali, da Ii se ti me hol e
reci da ovu nesvjesnu graClu treba in;tenpreti'l'ati, odmah tim
se ,pocinje pokazi'Vati s irzvjesnim stUIjJnjem jasnoce? Osnovno
nacelo je i to da sva rijenosna ocit ovanja vaJja svOOi1:i: na
njihove izvor e u JetinJstvu; no, a I Je ime vee reeeIlO.
ukojmn trenu tkU 1 kako t o treba. da se dogodi? Analiticar
je suocen s negativnim i pozitivninn prijenosom ii ' isto vri­
jeme; nacelno, oba treba »razrijesiJti«; medutim, nije Ii o.prav­
dano pitanje sto treba razrijesiti najiprije i koji.m redom, te
koji su uvjeti odlucujuCi cia se to odredi? Da ;li je tu do­
voljna cinjeniea da postoje indikaeije za ambivalentan pM­
jenos?
Pokusaju da se iz cje10vio!e momentane situaeije irz;vedu
redoslijed, naglasenost i dubina potJrebnih tumacenja lako
bi bilo prigovciriti i reCi: irutenpretirajte sve b.ko se pojav- t
Ijuje. Na to odgovaramo: kad nas bezbrojna isku'Stva i nak­
oadno teorijsko sredivanje tith i'skusta:va uce da tumacenje
cjelokupne grade na taj nacin i tim redom kako se pojavljuju
ne ipostize, u ve1ikom broju slucajeva, svrnu tumacenja, naime
terapijski utjecaj, tada moramo istrai1ti uvjete koji ooreduju
terapijsJm korist tumacenja. Oni su drukCiji u svakom sluca­
ju i cak ako se, sa 6tajaliSta tehnike, postignu neka opea na­
cela primjenjiva na tumacenje, ona ne znace tako mnogo u
usporedbi s najviSim nacelom, naime da anaIiticar mora nas­
6
. t'da iz svakog J?O!jedinog 'Slucaja oj iz ;SlVake pajedine sritUJa­
I itbWf posebmr tehnilku 's1u6aj>a r pojecL'ine situa-
ClJe . b"'d' t
., a da pri tame ne lZgU 1 lZ VI a opeu povezanos u razvo­
<;IJe, alitickog procesa. Savjeti mi:SJjenja da lSe ovo iIi ono
JU an
r
'1'
1
d
a eovJe
v • k
Je
. d t
»s
t
var
'
analizirati« mora nos' avno lS­
ra
»mo . k l' .
ravno :- sve Je to stvar u. a 1 sve
nacela tehni.J<.e. s to se. tocno mlsli
abiono i dalje .anahtlcar mo­
ze traiiti utjehu :v]er:uJuel u. vnJe.me
nece nista ucinivl . VJeroyanJe-!::!...E:.aJanJe 1l] eeenJa 1ma smlsla
sarno ak(LSe analiza r azvije, t i· kada analitiiCar razumije otpo­
fe.i..moZe nastayiti anaJ i!z.u u skladu s naravno,
vrijeme nij e i ne moze .biti CiI?beni.K: je,. medu­
tim, ocekivati da se uspJeh moze pOStlCl samlm cekanJem.
Morat cerna pokazati ,koliko je ,za zakonit razvoj Jijeeenja
bitno ispravno shvacanje prvog prijenosnog otpora i rlliko­
van je njime. Nije svejedno kojoj pojedinosti i kojem sloju
prijenosne neu roze pristupimo po prvi put u anaIitickom "a­
du, da Ii analitiCar odabere ovaj 1li onaj dio bogate grade koju
nudi .pacijent, da Ii analliticar ponajprije inter!pretira nesvje­
snu gradu koja je izasla na povrsinu iIi oupor koji se OOno­
si na nju, itd. Ako analiitica;r tumati gradu onako kako je
bolesni.k daje, onnapreduje po unaJprijed stvorenom mi.slje­
nju da je »grada« uvijClk: pogodna da se iskoristi anaJiticki,
tj. da je svaka grada terapijsJd korisna. Pri tome je, IPrije sve­
ga, njena dinamitCka vrijednost one sto je najvaZillije. Moja
nastojanja oko teorije tehnike i teraipije usmjerena su upra­
vo na to da d odem do opCih kao i do posebnih gledista u
svakom s'luc aju, 'radi opravdane primjene grode na teh­
niCko b3!ratamjeslu6o!jem; drugim rrjeeima, :I1a:S1tojim da
u svakom tumaeenj u toeno znam zaSto se ,i kojim ciljem in­
terpretira - a da se ne interpretira sarno interpretacije radio
Ako analiticar interpret ira gradu r edoslijedom koj im se pojav­
Ijuje u svakom slucaj u, billo da pacijent vara ili ne, koriste­
Ci gradu kao ,kamuflaiu, skrivajuCi osjecaj ronnje, smi'juei
;u sebi i zatom lj'lljuCi svoja ouvstva itd., on (ana­
htJear) neee moei izbj eCi buduCim beznadnim situacijama.
NastavljajuCi tim putem, anaHticar ce biti uhvaeen u obra­
za<; nametnut svim slucajevima, bez obzira na pojedinacne za­
htjeve terapije u odnO'Su na odredivanje Vlremena i na dubinu
Sarno strogim pridnavanjem pravi­
1a tehnike iz sva:ke situacije, anaJiticar moze zado­
vOl)ltl. zahtjevu da bude u stanju da toeno objasni, u svakom
slucaju, zasto je uspio odnosno promasio da pro­
ve?e hJeeenje. Ako a nalitiear ne moze, bar u prosjecnom sIu­
caJu, udovolj iti ovom zahtjevu, ni.kakav dokaz nije potreban
7
da cia nasa terapija ne 7!aslmujc ime znanstvene uzroc­
De t era pij e. [pak, objasnjavajuci razloge neuspjeha pojedine
t erapij e , aLl 2!litiCaT' mora izbjegavaui ,tV'I1dnju leao sto je ona da
pacijent »oije zeUo cia ozdravi«, ili da on nije bio pristupacan;
j er upr avo je to ono !ito zelimo mati: zasto pa:cijent nlje zelio
ozdraviti, zasio on oije pristupacan.
Necemo pokusavati ustanoviti :nikakav »soUstav« tehnike.
Nije stvar u t ome da opiSemo obrazac koji bi vrijedio za sye
slucaj eve, vec da stvorimo rtemelj, zasnovan na nasoj teoriji
neuroze, za r azumijevanje terapijs,kiIh zadataka; ukratiko, da
zacrtamo siroki okvir Ulluta;r kojeg ' ce biti dovoljno
stora za primjenu opcega osnovnog nacela ha ipoj edine slu­
cajeve. . .
Nemam sto dodat i nacelima ointerpretaciji
nes vj esn og i njegovoj opcenitoj fonmlili da analiticki rad ovisi
o uklanjanju oupora j rukovanjn s prijeriosom. Meautim, dalj­
nj arazlaganja polazu pravo na to da budLl smatrana
nom primjenom osnovnih :nacela psihoanalize,cime se o:cva
c
r aj u i nova podrucja anal itiJckog rada. Da su se nasi pacijenti
od samog pocefka drzaJ.i osnovnih pravila makar sarno pri­
blizno, ne bi bio nikakvih razloga da se napi'se knjiga 0
lizi 'karaktera. Na ;;;a10st. sarno je mali pacijenata
ad samog ipocetka sposoban za analizu;veCiina ipacijenata se
pridriava oSlIlovnog pravila tek nakon sto se otpciri uspjeSno
razlabavc. Zato cerno sebavi ti sarno pocetrriim fazama tlijece­
nja do trenutka kada mozemo mi'rDo i bezopasnosti prepu­
stiti fJacijenta da i -clalj e \rOOi analiiu. Prvi problem je »od
c
gojiti pacij enta za anal izu«. Drugi j e problem zavrsetak ana­
liie, problem razrjeseoja prijenosa i odgajanje ipaoijeilta za
:2Jbiljski f ivot. SrednJi dio, tako reCi trup analize, bit ce za nas
zanim1jiv sarno utolikoukolik oon ' proizlazi ill uvoda U lije­
ceoje i v6di do nj egovaokoncanja. '
Najprij e nam j e, medutim, teorijsko raz­
matranje lilbido-ekonomske OSilove analitlcke terapije.
.
2
Ekonomsko gledifte u teoriji
analiticke terapije
Kad se Fr eud udaljio od pozicija katarticke terapije, na­
pus ti o sredstvo analize i priihvatio 'stajaHste da
ono s to pacij ent maze reCi dok spava, moze 1zni:
jeti i dok je budan, on je neko vrijeme pokusavao pacijenta
uCi niti svj esnim nesvj esnog znacenja s'imptoma izravnim in­
terpretacijam a tragova potilSnutiih e1emenata. Ubrzo je otkrio
da ta metoda ovisi 0 spremnosti pacij enta da i ,prihvationo
nn sto analitiJcar ukaie. Slutio je da padjent analiticarevu
saopcavanj u pruia »otpor«, najcesce riesvjestan. Zato je pri­
lagodio svoju tehniku ovom novom saznanju, tj. odrekao se
izr avni11 inteppretacija i otada pokusavao da omoguCi lt1e­
svjesnom da postane svjes'no uklanjajuci otpore upravljene
protiv elemenata.
Ova temcljna promjena 0 teorijskoj koncepciji i telwici
analiti6ke terapije bila je Iprekretnka'u njezinoj povijesti
i oznaCila pocetak novije, jos i danas valjane tehnike. Uce­
nici Ikoji su napusthli Freuda nisu to nikad razumje'li; cak
se i Rank vratio staroj metodi- ilZravne inter;pretacije 6impto:
rna. Ovaj ovdasnji pokusaj znaci same dosljednu primjenu
nove tehnifke s'vl Cl'davanja otpora na anaJIizu karaktera, sas­
vim u smis;]u mllpredovanja analiticke terapije od analize
simptoma do analille cjelokuipne licnosti.
. Dok je u razdoblju ,katarticke terapije vladala predodzbada
je potrebno »os]oboditi potiski'Vanjem priguSene afekte« kako
bi se postiglo da simp tom iScezne, kasnije se tvrdilo, u razdo·
?lju anali'Ze otpora (to je moida bio preostatak iz vremena
lzravnog interpretiranja znacenja simptoma), da simptom
mora nestati kad potisnuta predodiba na tkoju se oslanjao
postane SYjesnom. Kasnije, kada se ta tezapokazala neodrii­
.vom, .kada je iskust vo po novo pokazalo da su se odriali silli'
ptoml, <:esto i usprkos svijesti 0 njih ov1m ranije potisnutim
"
\
9
sadriaj ima, Freud je, u disku6iji na sastanku Beekog psiho­
aoalitickog dr:u.stva, promijenio ,prvu formulu u tom smvslu
da , m.£t,e _.a Ji D e wotfl " l1esla ti ako nieJlov
neSVlesm sa ! postane sv]estan.
Sada sm o se suoeili s novim i teskim problemom. Ako pri­
jelaz u svjesno, \S am za sebe, nije dovoljan za olJdrav<ljenje,
pita se koji su drugi c imbenici potrebni da bi s1mptom ne.
stao; ,! oji je>S uvjeti odl ucujl!. 0 torpe da Ii ce prijelaz u svje.
sno dovest i do izlj eCei1}a j')i ne? Zbog toga, prevodenje poti.
snutih sadrzaja u svj csno ostalo je doduse neophodan pred­
uvjet lijecenja, ali ga nije, u osnovi, objasnjavalo. Kad se
jednom postavirlo to pitanje, odmah je slije-dilo jos jedno,
nai'll1e Ii su i12ak bmi U E.ravlL ani protivnici PSihoanalizel
Ikojj su uYlJek op ominjali da nakon analize mora doCi »sinte­
za«." Medutim, Rasnija razmatranja pokazala su sasvim jasno
da jc ta opomena b ila tek isprazna fraza. Na Kongresu u Bu­
dimpeSti sam Freud j u je potpuno pobio istakavsi da je ana­
liza u isti mah sinteza jer svaki poriv osloboden iz jedne ve­
zanosti odmah ulazi u d rugu vezanost. Da Ii je to mozda bio
klJuc rjesenja problema? 0 kojim porivima i 0 kojim novim
vezanostima se ovdje radilo? Zar je svejedno s kakvom poriv­
nom strukturom pacije:nt ostavlja analizu? Kao analiJtieari,
presta'Ii smo tragati za bogom u psihoterapiji i morali se za­
dovoljiti ,pronalaZenj em rjesenja vi6e u skladu sa zeljama pro­
sjcena covjeka. Sumnje nema, eijela psihoterapija boluje od
toga 5tO su primitiWli ,bioloSki i socioloski temelji svili tzv.
visih teinji bili zanemareni. Na izlaz je opet ukazala FJ"eudo­
;'Ia neisc11pna teorija Hbirl a, koja je ,proteklih godina analiti­
ckog istraiivanja u mnogim s'lucajev1ma bila viSe nego za­
nemarena. Ipak je tu jos bilo previSe pitanja odjednom. Na­
vest cemo ih ukratko prema metapsihologijskim stajaHstima.
.. gledB ta EEoblem se nije mogao rijesiti, stoYi­
takav se po usaj same pokazao neprimjerenim: puko PLe­
vQ.9<:.ille nesYjesne ,predoclZbe u svjes.nu nije dovoljno za Iije­
Rjescnje s dinpmickog gIediSta obecawlIo- je viSe ali je
IStO tako billo ne.primjereno, unat aC tome sto su Ferenczi i
Rankcinili uspjesne pokusaje u vezi s time. Toano je da od­
afekta povezanog s nesvjesnoI1]-,prel!odzbom goto­
vo uvijek olaksava pacijentovo stanje, ali je to oblCho kratko­
tra}no; toga, izuzev kod 1zvjesnih obIik_<l his(erije>J...e§Jro
ie IP2
stiCi
odrcagiranje u zgusnutom o.bIiku p.21Febn<!!il da bi­
smo do.bili Prema tome, ostalo je samo
ykonows"k
o
paci' . d ne r ri m :e. ", '"
9"ove sDolnosti su 1Ie om p -L' . , • "
f .
poremecene onomlJelIb'iinr: 1I00'1IIalfle blOToske funkcIJe nje­
,rave oso­
be. A sigUI1DO je n?rmalno iIi .abn?:ffi.al?o funkcioni.ranje
c:T.- omiJ'e libida OVlsno 0 oI1gamzaclJl Ivblda. Zato moramo
c.lJ\.on v I I' k . . 1.
biti u stanju nace no. l!Jemo one stru'l\.tu:e
koje omogucuJu ekODlYml']l. hbida -da . od. onJ'h
truktura koje .se tome protl ve. POkusa] da se rI]eSl ova] pro­
11em j e na're TazJlikovanje dvaju »genital­
nog« 'k<1l rakltera'l »neurot-s.kog« lka!Takil:era.
Jliteautlm, dok se toplckim i dinamicbm gledistem od sa­
mog poeetka Jako rukovalo :r rpraksi
iii nesvjesnost neke predodz;be, Sllllll1a afektlvnog problJan]a
potisnutog itod.), nije ?dJ?ah. J:>iIo jasno. kako :bi se
ekooomsko pnmlJemtl OVG]e se,
naravno, radi 0 kvantitativnom cimoeniku psihickog zivota,
o onoj koliCini libida koja je nagomilana odnosno oslobodena.
Ali kalko da ovoj ko]icitrJ.ski odredenoj teskoci sob·
zirom na to da u psihoanalizi neposredno racunamo s'amo s
kvali.tetama? Ponajprije, morali smo biti na cis to time zasto
smo staloo nailazili na kvantitativni Cimbenik u nasoj teoriji
neuroze i zasto kvalitativni cimbenik psihickog zivota, sam za
sebe, nije bio dovoljan da objasni psihicke pojave. Dok su
tako iskustvo i rasudivanje 0 problemu analiticke terapije
uvijek ukazivali na problem koIiCine, neocehvano .se pojavilo
empirijsko tumacenje.
Znamo na osnovi analit icke prakse da neki slucajevi, uspr·
kos dugotrajnoj i op'seZooj analizi , ostaju tvrdokorni, dok
se u drugim slucajevima, unatoc nepotpunom razotkrivanju
nesvjesnog, moze postiCi trajno praktitno pobdljsanje:-.>Vspo­
rediujiUci ove dvije ISkupine,1 p<>ka:mlIo se dia, nakon analize,
prva skupima pacijenata, naime oni Cije Iijecenje se lomilo 0
tvrdokornosti iIi su ponovo pali u neurozu, nije uspjela uspos­
taviti uredan spolni zivot ili, su nastavili zivjeti u apstinenciji;
drugi su, pak, koje je za to djelomicna analiza
ubrzo prihvatili trajni zadovoljavajuci spolni zivot. Jedno
istraiivanje prognoze prosjecnih slueajeva pokaza1lo je, nada­
pOd. inace jednakim uvjetima, da su za lijeeenjf:
b1l1 utoh'ko povoljni' i koliko je b io potpunije aktilViran geni­
o u onoj mjeri u kojoj je li.bido zadriavan
ta OJ u diEinj stvu i a enastvu. Druglm n]ecima,
d,2- lje od gemi talnog podrucja Il rauom djetl:njstvU. .
koji su se .po.kazaUi viSe iIi manjc
. - o' Lma : en itaLni primat Jb,.dj.etinjstfll uopcC-JJ.ij.e bio
o]ima i.e genitalna aktiv1}o'st ograni-
I Usp. Reich: »Uber Genitalitat« i »Die therapeutische Bedeutung der
.Genitallibido«, lnternationale Zeitschrift fur Psychoanalyse, SV. X (1924)
I XI (1925).
10
cena na .anaLci, oraJnL i uteralni erotizam.
2
Medutim, s obzi·
rom.na t o da se genitalnost pokazala kao vazan prognosticki
kriter ij, bUo je oeLto da te s lueaj eve treba istraziIVati sa 5t a·
noviS ta genit"ainosti, njcgove potcncije. Pokazalo se da nije
b ilo nL jednc pacijentice cija vagina1na potencija nije bqa
pOl"emecena i gotovo n i jednog p acijenta ejakufativna
Hi erelctivna potencija nije bila ostecena. Medutim, pacijena­
1a kod koj ih nije bilo smetnja u pogledu potencije u uobica­
jenom smis]u, onog m a.]og broja erektivno potentnih neuroti­
k a, bilo je d ovolj no da pokoJebaju vrijednost genitalnosti za
rarumi j evanje ekonomi je lijeeenja.
Kon,.acno, trebalo je doCi do zaklj ucka da nije bitno da Ii po­
s toji erekcij e; 1aj nam ,podatak, na-ime, ne govori
nista 0 ekonomiji libida. Vazno ie, ocigledno, da.lUe neoste·
SPOSOb1UJst da se postigne odgovqrg.juce spoln;;--zaaovo.
Uwi.e-To sasvim sigurno nije slueaj s pacijenticama koj e pate
od vaginalne neosjetljivosti; ovdje je bilo jasno iz kojeg
izv.ora si mptomi cr pu svoj u energiju i sto poddava zas.toj
Libida, koj i je, narav id" r etski izvor neuroze. v .'
lEkono 'm ote
se Ubi . reno r'esenJe
" na;lpri;e ;e p r oistekao itz t eme 11 l'leg ISO! ... ­
nFmuSJdh pacijenataJ; erekbvnom
wacenje genitalnostT,fli, tocnije, orgastIc e Impotencije za
etiologiju neurom iznijeto je u mojoj knjizi The Function of
the Orgasm.
3
Tek iposto je dokazan n:jezin odnos pretTI<\. teoridii
aktualne n'euroz.e, geni.1alna funkc.iYostala je teorii,§fl'i vazna
. - i za i'spitiivarije karaktera. Odjednom je bilo jasno gdje
treba trazitLumhlem ,kol jcjne' bi1Ls.amo organ.:
s.kfLQsnOva,
liibida._L zato, ekonoIDski PEQ£kmr­
neuroze..kao i njenog Jz.lj.eee.nja leZl u velikoj rnjeri u
skOm..pMTi1CJ J1 , tj, I;}io
sadrtaja poj ma .
Sada smo, bOlJe oboruZani, rnogli pristupiti piltanju: koji'
su drugi cimbemci, osim 'prevodenja nesvjesnog u svjesno,
bHi rpotrebni dabi simptom nestao. Sarno
predodZ.be) sime,toma post ai e svjesno. S obzi.rom na-a inami·
ku, roces ostaj anJa svjesnim donosi izvjesno olaksanje pu­
t ern cuvst'venog praz e 1 e s nJlm ru u po u , i .
2 U rneduvremenu smo otkrili mogucnost znatnog cak i
ta vih slucajeva. _
Tfie ""Fu ct e sm rgone Instituts
njema 0 izdanje Die Funktion es Orgasmus, Koln 1969.
• Usp. Reich: »Die Rolle der Genitalitiit in der Nl entherapie«,
Zeitschrift fur Aerztliche Psychotnerapie, sv. I (1925) . ­
12
soolno zaaOVOi] enje znatnQ.j;1rosiruje pOdruq
13
ski h mogucnosti. Nego, upravo u tom pomaku susrecemo se
s teskocama drus tvene naravi. teskocama koje ne smijemo
p O,tcij enit L.
U sljedeCim razmatranjima 0 teh ni'Ci morat cerno pokazati
CI a seta) citj ne postiZe P OIDOCU odgoja, )) sinteze«, iii sugesti­
j e, vee j edino temel"i t om ana lia:om S olnih sputanosti ukori..
jenjenih u karakte m _ No, p onajpri je ne 0 r 0 im:j'E!ttbiIrn"
Nwnbergovo shvacanj e ovog zadatka_
U svojoj knj-izi Allgemeine Neurosenlehre Nuntberg nastoji
p r ikazati teorij u teTalpije, pa iz toga prikaza
uzirmamo najvaZnije. On smatra da je )) prvi ter apijski zada­
tak • _. pomoci nagonima da postignu rasterecenje i omo­
guciti im pristup u svijestc<. Nunberg, nadalje, vidi znacajan
zadatak »u uspostavljanju mira izmedu dva pola llicnosti, ega
i ida (ja i u tom srnislu da nagoni vi'se ne vode osamlje­
ni apstanak iskljucen iz organizacije ega i da ego ponovo ste­
kne svoj u sintetizirajucu moc«_ Ovo, iako nepotpuno, u biti
jc toOno. Ali., Nunberg zastupa i glediste - prakticno
iskustvo je pokazalo da je (mo pogresno - da se, procesom
sjccanja, psihicka energija oslabada, da ona, da t<liko kazemo,
»eksplodi:ra« postajuCi svj esnom. Prema tome, kad
va izljeeenje sa stajali'sta di·namike, on se zaustavlja pri pre­
vodenju u svjesno onog sto je potisnuto, a da ne pita jesu Ii
minimalne koli<: ine afekta oslobodene tim 'procesom i dovolj­
ne da oslobode zadriani libido u cjelini i da izjednace ener­
getsku ekonomiju. Ako bi, da bi suzbio ovaj prigovor, Nunberg
Itvrdio d'a je 1.1 toku mnogih ·ak3lta prevodenja U 'SNjesd10 cje­
10kupna koliCina zadriane encngije uklonjena, mogla bi rou
se pokazati m noga klinickaiskustva koja jasno pokazuju ovo
cinjenicno stanje: sarno mali dio afekata vezanih uz potisnutu
predodibu osloboden je u aktu prevodenja u svjesno; mnogo
veei i vainiji ·dio uskoro nakon toga se premjeSta na drugi
segment nesvjesne aktivnosti ako afekt prianja samoj pre­
dodZlbi iii, p3Jk, do razrjesenja afekta uopce ne dolazi: ako je
on, na primjer, preraden u svojstvo karaktera. U tom slucaju•.
prevodenje nesvjesne grade u svjesnu ostaje bez terapijskog
ucinka. Ukratko, dinamika lijecenja ne moze se ni u korn
slueaju izvesti same iz procesa prevodenja u svjesno.
Ovo vodi do JDS jed:ne nufne kritilke Nunbergovjlh formula­
cija. On Ipise da prisila ponavljanja djeluje nezavi,sno od pri­
jenosa ida pociva na privlacnoj siH potisnutih linfantilnih pre­
dodibi. To bi .bilo tocno da -je prisila ponavljanja primarna,
nepromjenjiva psihicka ci:njenica. Klinicko istraZivanj e po­
kazuje, naprotlv, cia velika privlacna sFla nesvjesnih i infantil­
nih predodibi potjece iz mod nezadovoljenih spolnih potreba,
i da ona zaddava svoj karakter prisilnog ponavljanja dokle
14
d . e mogucnost zrelog spolnog zadovoljenja zakocena.
tOk iko neur otska prisila ponavljanja zavisi 0 ekonomskom
ra·
u
hbida. Promatrano s ovog stajaliSta, kao i sa stajaiista
stanJ . k . . fl ' . k '
k . cerno susrestl aSDlJe u O]1mu aCIJarna 0 neurots om 1
a karakteru, mir irMnedu ega i ida, koji Nunberg
",enravdano trazi, moze se osigurati same na danoj spolno­
op , d . ' • 1 'h X
_ekonoms koj osnOVI: prvo, putem na ornJe:>tanJa pregemta III
teznji genitalnima - drugo, putern djelotvornog zadovoljenja
<7enitalnih zah t jeva, ,koji ce zauzvrat rijesiti i problem konae­
uklanjanj a zadriavanja lib ida.
Nunbergova teorijska pretpostavka vodi do tehnickog stava
koji ne mozemo smatrati yravim stavom.
berg zahtijeva da se otpon ne napadaJu lZravno; prerna nJe­
mu analiticar treba da protiv njih mobiliilira pozitirvan pri­
kako bi se uvukao u pacijentov ego, odakle treba da
zapoene s nj ilhovim razaranjem. Nunberg smatra da ce iz
:toga proilZaCi odnos sliean onome koji .postoji izmedu hipno­
tizirane osobe i hipnotizera. "BuduCi da je, UtIlutar ega, ana­
liticar okruZen Hbidom, on neuualizira do izvjesne mjere
strogost samoga superega.« Na taj naci<n, smatra Nunberg,
analiticar postaje s,posoban .da izazove izmirenje dvaju raz­
dvojenih dij elova neurotske lic nosti.
NasUiprot ovome, valja istaCi:
'tt) Upravo ovo ))uvlacenje« u ego terapijski je opasno u
mnogim slucaj evirna, jer u pocetku, kao sto ce se kasnije po­
drobno nema za terapiju padobnog i pravog pozi­
tivnog prij enosa. Uvijek su tu posrijedi narcishcki stavovi,
npr. infanti'lna potreba za zaSti,tom. S obzirom na to da je
reakcija razocaranja jaca od pozitivnoga objekmog odnosa,
ova narcisticka ovisnost se moze lako pretvor iti u mdnju.
Takvo »uvlaeenje« sa svrhom izbjegavanja otpora i njihova
»unistenja iznutra« ,predstavlja- opasnost, j er hi otpori na
taj nacin mogli postati skriveni i, sto je vainije, snaro stanje
se odmah ne pojave najjace reakcije razocamnja) bit
ponovo uspostavljeno tim popusti slabi objektni odnos
III ga ne rast vore drugi prijenosLj Upravo putem ovakvih po­
postizemo najteia ocitovanja negativnog pr ijenosa
k?Ja se prekaSillo pojavljuju i u svom su razvLtku nesagle­
diva: Okoncanje analize od strane pacijenta, iii cak samo­
cesta je posljedica ovakvih ,postupaka. Valja na­
glaSItl da su slucajevi samoubojstva narocito moguCi onda
kada uspostavljanje umjetnog pozitivnog, hipnoi:dnog
stava I predo'bro u .. d k . . b'"
. '. . ' spIJe, 0 otvoreno I Jasno pro' IJanJe agre­
SI\'Illh 1 narcI'stl' Cvk'h k" x • . •
I reacIJa no"eno, naravno, pozltlvIllm sta­
15
,·ovima., spreCa'Va samouboj's.t'VO kao i pre kidanje ana-.
li2e. Ovo moze zvucati paradoksalno, ali to odgovara radu
psiliiEt kog aparata.
@U p r ocesu u pozitivan prijenos (umjesto da
mu se dozvoli da se iskrist al izira iz svojih infantilnih fiks a­
ci j a), n astaje op asnost od p rihvacanja povrsnih intenpreta­
cija koj e moze, kako a naliti6ara tako i pacijenta, obmanjivati
u pogledu p rave situacij e,dok, vrlo cesto, ne bude i suviSe
kasno da se stanj e ispravi. Na zalost, hipnoticki o dnos na­
staje sam od seb e i suyise cesto; treba ga razobliciti k ao ot­
uklonit i gao
t9 S manjivanje t j eskobe na pocetku lijecenja dokazuje sa'
mo to da je pacijen t usmj erio dio svojeg libida u prijenos
- negativni p ri j enos takoder - a ne da je razrijeSio tj esko­
bu. Da bi se omoguCio anali ticki rad,analiticar moze bilo
kojim obli,kom umirivamja 1l!blaiiti odvise zestoke tjeskobe
koje su suvise akutne, ali ce inace pacijentu razjasniti dq
moze biti izlijeeen sarno pokretanjem najvece moguce koli­
cine agresije i tjeskobe.
Iz vlastitog iskustva vrlo dobro poznajem prikaz jednog
tLpicnog toka analitickog lijecenja sto ga daje Nunberg. Mogu
sarno dodati da cinim sve sto je u mojoj m06 da bih spri­
jecioda analiza tak o tece i da upravo zbog toga pridajem
tako mnogo p aznje tehnici bavljenja otporima u pocetku li­
jecenja. Najcesca posljedica ' analiee u kojoj negativni prije­
nos nije bio rijesen u pocetku lijecenja kao i pogresne ocjene
traj-nosti pozitivnog prijenosa lIlasih boles'nika jest ova:
»Neko vrijeme postoji savrSen sklad izmedu pacijenta i ana­
liticara; u stvari, pacijent se potpuno pouzdaje u analiticara
i u nj egove interpretacije i, da je moguee, oslanjao bi se na
njega i u svojim osjecajima. Ali uskoro dolazi trenutak u ko­
jem se ovaj sklad remeti. Kao 5tO smo vee spomenuli, 5tO
dublje analiza napreduje, otpori postaju jaCi, a to je utoliko
vise slucaj 5tO se vi se pribliZava prvobitna patogena situacija.
Uz ove teskoce tu je i moment frustracije koja se neizbjezno
javlja u odredenoj tocki prijenosa zbog toga 5tO se pacijentovi
osobni zahtjevi na analiticara ne mogu zadovoljiti. VeCina pa­
cijenata reagira na ovu frustraciju popustanja u analitickom
radu, glumljenjem, tj. pona5aju se kao 5tO su se ponasali
jednom u slicnim situacijama. Time oni, mogli bismo tuma­
citi, izrazavaju stanovitu aktivnost; ... naprotiv, oni je izbje­
gavaju, oni se, u biti, ponasaju prerna njoj pasivno. Ukratko,
prisila ponavljanja koja, naravno, pomaze da se izazovu fik·
sacije, vlada i u prijenosnoj situaciji psihickim izrazavanjem
onoga !ito je potisnuto. Sada pacijent prepusta dio aktivnog
16
ada analiticaru: odgonetavanje onoga sto pacijent zeli izraziti
nije kadar reei. U pravilu, to je zelja da bude voljen. Stvarna
vemo
e
sredstava izraiavanja (koja mogu biti i nijema) i pret·
;ostavljena svemoc analiticara stavljena su na odlucnu probu.
Do odredene mjere analiticaru uspijeva da razotkrije ove ot·
pore; a di jelom je odgonetavanje nemoguee. Sukob, koji vise
nije unutra5nji vee onaj izmedu pacijenta i analiticara, tako
je doveden do vrhunca. Analiza prijeti da se raspadne, tj. pa·
cijent je s izborom da i'lgubi analiticara i njegovu Iju­
bav iIi da ponovo poduzme aktivan rad (moj kurziv, W. R.).
Ako je prijenos trajan, tj . ako pacijent ponovo raspolate rna
,i najmanjom mjerom objektivnog libida vee razlabavljena
iz fiksacija, njega hvata strah da izgubi analiticara.
U takvim slucajevima se cesta dogada nesto cudno. Upravo
kad analitiear gubi nadu u povoljan ishod analize, gubi zani·
manje za slucaj, iznenada se pojavljuje obilje grade koja obe­
eaje brzo okoneanje analize. (Nunberg: Allgemeine Neurosen­
lel1re, 5t r . 305.)
Odlucna, dosljedna, sustavna analiza otpora zacijelo ne
uspijeva u svim slucajevima. Gdje uspije, takva beznadnost
nije dio analize. Gdje ne uspije, takve su situacije vrlo ceste,
nesiguran im je ishod, tako da smo prisi'ljeni, upravo zbog
toga, da obratimo najvecu ipaznju tehnici analize otpora.
3
vrijediti. Na taj nacin pacijent prodire s:ve-dublJe.JLaf.ek­
r anog Za na·s nema vainosti
o tebnici inlerprefiranja i analize otpora 1
(0 zakuf)omjerf)()m razvoju prijenosne nettroze)
1. NEKE TIPICNE POGRESKE U TEHNICI INTERPRETlRANJA
I NJIHOVE POSUEDICE
U analitickom radu moramo razlikovati dva dij ela: izljece­
nje pacij en ta i njegovu imunizaciju, koliko je ona moguca
vee u tijeku lijecenja. Prvi zadatak takoder ima dva dijela:
pripremni rad lwodne faze i sam proces lijeeenja.1stina, to
je tek umjetna podjela, jer cak i prvo interpretimnje otpora
irna mnogo veze sa samim lijecenjem. No ne smij emo doz'vo­
liti da nas to zbuni. cak i pripreme za putovanje (s kojirri
je Freud usporedivao analizu) imaju mnogo veze sa samim
putovanjem - njegov uspjeh moze ovisiti 0 njima. Uana­
lizi, u svakom poj edinO'lIl slucaju, sve zavi-si 0 naeinu na koji
smo zapoce'li lijeeenje. Slucaj koji je zapoeeo pogresno iIi
nejasno moie ·se Sipasiti sarno uz teskoee - eesto uopce ni­
kako. VeCina slueajeva pruia najvece teskoce u uvodnom rai­
doblju, bez obzira na to da Ii ·» idu .dobra« iii ne. Up.ravo oni ·
slucajevi u kojima uvodna taza protjeee naoko glatko, kasnije
nailaze ala najveee teskoce, jer nesmetan tijek u poeetku ote­
zava pravovremeno uoeavanj e i uklanjemje teskoea. Pogreske
poeinjene za vrijemE uvodne faze lij eeenja utoliko je teze .
ukloniti, ukoIiko je dalj e terapija ·napredovala bez nj ihova
ispravljanja. i "
Kakve su te posebnei tipiene teskoce uvodne faze?
PriJkaZimo u kratkim crtama, sarno da 0 zasad stekli
bolju orijentaciju, cilj p rema. kojem s analiza mora kretati
kroz uvodnu fazu. Njezin je cili da dode 0 l!Zvora enggije .
sim toma i neurotskog karaktera da bi okrenula r oces li­
reCel1j'a. ZapiTe a ovom lIla's. oJranJu 'sou opaoljentovi atpoT!!.., od
na]tvrdoJ{6fnil.!. onrkoj i proizlaze iz t )rijenosnih -su­
koba. Njih tre.!?a_ciniti svjeSinima, interpretiriiti iL i paci­
jeuU h se mora odroci Xi . om se u obez-
I Prvi put iznijeto u Seminaru za psihoanaliticku terapij u, Bee, lipnja
1926, objavljeno u lnternationale Zei tschrift fiir Psychoanalyse, 1927/ 28.
18
mnog
o
r aspravljano p itanje 0 tomesto..je bitno - afektivno
ponovno doiivlj avanje, (odigravanje) ili IGinicko
iSKustvo 1Jotvr duj e Fr-eudov zahtj ev da f eli lli>"
. , liu od..i2:r:atL ono sto ie doiivio. mora ne sarno
raz, s to igra vee se mora, afekti'Vllo sjecat i ukoliko feli
gQll@etl do ·sdl Al.i ne zelim nM
program, pa to spommJem salmo .Tadl toga da ne blh lZaZvao
utisak kao da analiza otpora i .prijenosa cini satV' analit iiCki
rad, a r adi toga sto se u ovom dijelu baviono sarno nacelirna
tehn1ke otpora. .
Koji je razvojni put mnogih nasih slueajeva, osim onog
koji vodi afektivnom sjecanju?
1ma slulajeva koji' propadaju na tome ·sto se anali.tiear
konaeno vifs e :De snalazi u bogatoj gradi koja izlazi na vidjelo,
a pona' vise zbo mn ih heterogenih prij enosa. Tonazivarno
» aotl'enom situacijom« a vidimo da je uzrokuju odredene
pogre e u t e ICI mterpretiranja. Sjetimo se i mnogih slu­
cajeva u kojima je previden negativni prijenos jer je bio
skriven iza vidljivih pozitivnih stavova. I, na kraju, sjetimb
se i onihslueajeva koji, unatoc tome sto je djelatnost pri­
sjecanj a iSla u dubinu, nisu dovela do u $lpjesnog lijecenja,
jer se njihovoj .paraJirziranosti afekata ne poklanja dovoljna
paznja iIi sto ona nije, prije svega, ipodvrgnuta analizi.
Nasuprot ovim slucajevi ma koji, naoko, protjecu uredilo,
ali ui'stinu zav.nsavaju kaot ieno, 1ma onih Jwji »ne idu dobro«,
tj. u koji ma pacijenti ne donose nikakve asocijacije i nasim
se naporima suprotstavljaju pasivnim otporom.
Ako sada ukratko prikaiem neke od mojih osobi.to veliJkih
neuspjeha, ub!1Zocemo razabrati da oni poeivaju na ti-pienim
pogreskama. A slienost veCine tih neuspjeha ukazuje na ti­
piene greske koje Cinimo u u'Vodnoj fazi, pogreske koje se
viSe ne mogu priJpisati velikim grijesima koje, kao sto zna­
mo, cine .poeetnki. Zbog toga necemo oeajavati jer, kao sto
je jednom r ekao Ferenczi, svako novo iskustvo placa,mo jed­
nim slucaj em. o.no sto je vazno jest pogre.ske i
prevest i j b ll.is.k..ustVO. Ni u jednoj ,g,ranCfuedicine nije druk­
cije; ali uljepsavanje i skrivanje neuspjeha prepustimo [la­
---Lsirn kolegama u drugim granama medicine. . '. .
T Neki pacijent koji je trpio ad kompleksa manje vrijednosti
u analizi se pozivao na svoju impotenciju (»Jarii-Sta ne mo­
gu«), i to u obliku nesposobnosti da se bilo cega dosjeti. Umje­
2 Biljeska, 1945: 0
j e potpuno rijesen. u v> v
1.Q!:!Q. i be'l.. napora k' .
19
sto da odgonetnem pr irodu ovog otpora, da ga razjasnim i
tiei.Dim sklonosti k umanjivanju i ponizavanju sa­
mogsebe koje su se iza toga skri-yale, uvijek iznova sam
mu ponavljao da on nece d a suraduje i da ne zeli da
Nisam bio potpuno u Ikri vu u tome, ali analiza nije bila
uspjeSna jer sam propustio da da-Ije proradujem OiIlO njego­
vo »ne ielim«, jer se nisam potrudio da razumijem razloge
njegova »njS ta ne mogu« nego sam, umjesto toga, dopustio
da me moj a nesposobnost zavede na iskazivanje tib besmi­
slenih predbaci-vanja. Svaki aci ' ent tezi tome da ostane boo
11' lestan, i znam da mnogi analiti can, ka a s ami nisu naCistu u
vezrs nekim slucajem, jednostavno optuZuju
ne zeli da ozdravi, lie daj uci Takva
optui Lvanj a treba ·sasvim da nestanu iz anali ticke prakse i
budu zamijenjena samonadzorom. Jer, moramo shvati.ti i slje­
dece: U analizi, ako ostane kriv je
i
analititar.
t- Drugi 'se paoijel1!t tije'kom tragodisrij e anmize sjjeCao pra.
prizma sa svom IprruteOom graa'Om, alli ni jednom ni'je po.
pustila paraliziranost njegovib afekata, ni jednom nije pred.
bacivao analiticaru ono sto je - svakako bez afekta - imao
na pameti ,kad se radilo 0 nj egovu ocu. Nije bio izlijecen.
Nisa.m znao da razvijem njegovu ;potis-nutu mrznju. Ovaj 'ce
primjer kod neklh Jjudi izazvati pobjednicko klkanje: ko.
naOno je priznato da razotlwj-yamje prapr.izora ni>je ni
od kakve teorijske koristi. Takvi se varaju.lN,em<!- pTavag iz, .
ljecenja bez analize dozivljaja. Vazno je pritom
da J2
ris
j ecanje prate afekti koji se odnose na gradu koie se
eacijent s jeca.
U daljnjem jednom slucaju dogodilo se da se u snu tije. .
om drugog tjedna terapije sasvlm j as no pojavila incestna
fantazija i sam je ' rpacijent prepoznao njeno znacenje. Go.
dinu dana nisam CUO viSe niSta 0 tome; naravno, nije bilo
pravog uspjeha. Medutim, naucio sam da treba SllZ,
b.W graau koja se Rojavi suvi6e brzo dok ego ne ,postane do.
vQlj no ia-k da je preradi.
Slucaj llspio jer sam kaskao za gradom,
koju je .pacijent nudio te sam je interp'retirao svakojako, a
da nisam najprije uredno uklonio otpore. Oni su se konacno
pojaviili, aIJ;j kaotic1ci :i. 'su-vi-se jaki: vee Slam bio ispucao SYU
svoju municiju; moja objasnjenja bila su bez uCinka i viSe
nije bilomoguce uspostaviti red. Uvjeravam vas da u to vri.
jeme, sa tri iii cetiri godine analiticke prakse iza sebe, viSe
nisam bio Joliki ,pocetnik da bih daointerpretaciju prije ne.
go bi se nesvjesno pokazalo jasno i nesurnnjivo te i sam
pacijent bio blizu je zahtijevao Freud.
MedutIrn, sarno to, oCigiedno, nije bilo dovoljno, jer je kao­
''''ka situacija bila sliena onima koje susrecerno u semina·
t
1'- . l'
rima i motre"m:n ana. :zama: .. . . " " .
Jedan -sluca] klaslcne histerlJe ObII]ezen su.mracmm sta­
njirna divno bi bio uspio (kasnija iskustva sa slicnim sluca·
jevim
a
dopustaju mi da t9. kaiem) da sam, u pravo vrijerne,
razumio i ispravno postupao s reakcijama pacijentice na ana·
lizu pozi tivnog prijenosa, tj. s njezinorn reaktivnom
Umjesto toga, dozvolio sam da me zavede kaos njezinihosje­
canja - svakako lijepih - iz kojih nisarn znao izaci. A pa·
cijentica je i dalje imala svoja sumraena stanja.
Znatan broj 10sih iskustava, kao posljedica neispravnog po­
stupanja s. ,prijenosom nakon sto bi se pojavile reakcije ra·
zocaranja, naucio me da sto analizi prijeti
od prijenosne ljubav'i proizasle iz razocarani<! . ULQQ...pivobt t­
nog negatIvnog pri jenosa. I tek kadasam od nekog pacijenta
morao Cub, ne¥iiliko mjesecinakon prekida neuspjesne ana­
lize, da mi nije nikadavjerovao, naucio sam ispravno cijeniti
opasmost od negativnog prijenosa koji ostaje pritajen. Taj
se paci jent kroz godinu i po dana udobrorn pozi:tivnom pri·
jenosu divno prisjecao ali unatoe tome nije postigao nikakav
uspjeh. Ovo me iskustvo potaklo da tralim pogodna sred­
stva - u tom sam uspi-o - i da ih neposredno izvlacim iz
njihova skroviSta, ;kako bih izbjegao da nilkada viSe ne bih
dozivio sok i da bih tako ispunio svoje terapijske obveze
na bolji nacin.
Veliki dio nasih sastanaka u okviru Beckog seminara ba­
via se negativniJInprijenosom, naroeito pritajenim (latentnim)
prijenosom.. \Viairno, dakle, da to mije bila sarno tamna tocka
jednog anallticara, nego se Cini da je neprimjeCivanje nega­
tivnog prijenosa opca pojav?.. Bez sumnje, to se moze svo·
di ti na narcizam, po ko j em 'illi vrlo rado kom-"\
plimente ali nas Cini sasvirn slijepima za sva negativna stru- I
.janja u pacijentu, osim akO nisu grubo izraiena. Upada u oci
da se u psihoana'litickoj Iiteraturi uvijek misli na poziti-vni
stay kada god je rijec 0 prijenosu, pa, osim u Landauerovom
djelu (Pasivna tehnika), problem negativnog prijenosa uve·
like se zanemarivao. '
NeprimjeCivanje negativnog prijenosa sarno je jedna od
rnnogih gresaka kqjc ometaju tijek analize, Svi smo imali
iskustva s onim nazi'vamo »kaoticka situacija«; zato je
dovoljno da je prikazemo tek u grubim crtama. . '"
Sjeeanja i djela su brojna, ali ona uvijek slijede jedno
za drugim u velikom nenx::iu; analiticar saznafe .n1llQgo, pa·
d jent daje _obilje grade iz s.y'ih. sJojeva svoga nesvjesnog, iz
svih razdoblja sve tu leli, tako reti, u velikirn
21
20 ")I,..o"O\....q l
,
No, ,nista nije proradeno u sklad u s terapijskim d.
Ijem i, 'IJIlatoc b'Og.a·tst:vu .Q3g] ell' t ni
uvjer:enje 0 njezinom znacenju. Analiticar je mnogo inter­
preti r ao, al i intelipretacije nj,su nl u kojem smjeru produbile
anaiJizu. J asan de -umsa:.\.;: da je sve sto je pacijemt ponudlio iSUu­
iilo nekom taj nom, nepre.poznat om o tporu, Takve kaoticne
ana.lize su opasnepo tome sto anal iticar dugo vremena vje.
ruje da one teku vrlo dobra sarno zato sto bi pacijent »do­
nosio gradu<c, sve dok se, obicno prekasno, ne bi shvatilo
da Se pacijent kretao u lrn.l.gu. i' iznosio i'stu gradu ponovo
i ponovo, samo u razJicitom svjetlu. Na taj nacin mogao
bi pacijent godinama ispunjavalti >svoje analititke sate a
da se u njegovom b i-cu ne bi zbi'la ni najmanja promjena.
Eva jednog karakteristicnog sJucaja sto sam ga jednom
bio preuzeo od kolege. Pacijent s brojnim nastranostima bio
je kod njega u analizi osam mjeseci, za koje je vrijeme ne.
preki dno govorio i donosio gradu iz naj dubljih slojeva svo­
ga nesvjesnog. Ta se grada uzastapce interpretirala. $to se
viSe iTIterpretirala, to je obilnije tekla ,rijeka njegovih asoci.
jacija. Konacno se analiza moraJa prekinuti zbog vanjskih
' razloga j pacijent je dosao k meni. U to sam vrijeme bio vee
jedmim dijelom upoznat s opasnoscll skri veni'h otpora. Upalo
mi je u oei da je pacijent bez prek pda donosi-o nesvjesnu
gradu, da je znao, na primjer, tocno opisatr najzamr.senije
mehanizme jednostrukog i dvostrukog edipskog kompleksa.
pjtao sam ga da Ii zai<sta vjemje u one sto govori i
sto ouje. »Ma bas niSta! «, uzv.iJknuo je, Ise mo­
:ram pri 's'Vemu ,tome bTaTLi,ti ad nelkog unU'taJ1njeg sanijeska.«
Na moje pitanje zasto to nije rekao I}Jrvom anali:ticaru, od.
govorio je da to nije smatrao potrebnim. Tu se viSe nista
nije moglo uCiniti, usprkos odlucnoj anaIlzi njegova smijeSka;
Qn je vee previSe znao. Sve interpretacije mag kolege bile
5U ispuca'ne, a moje vlastite sarno su se odbijale od njegova
smijeska. Ostavio 'sam pacijenta nakon cetiri mjeseca, ali
mo,guce je da bi dulje i dosJjednijeinter.pretiranje njegove
narcistiCke abrane dov;'5Io do nekog rezultata. U svakom s'Iu.
caju, obogatio sam se novim iskustvam. U to vrijeme, me.
Qutim, nisam jos raspolagao pozitivnim iskustvima radeCi s
tom vrstom ponaiSanja stalno kroz dulje razdoblje.
otraZimo uzroke ovih kaoticnih si tuacija, ubrzo cerno
su Sla'be lOCke .tel1nIRe in, ex px eli! an]a sI]edece:
ponma KOjiStrOst'aa sh.'T1velll,"'lJaCilenfJ"e
1 'te K .Kana ]e ,prekasn() amaUj·ticar uOCava d
nedirnut. .
22
/
2. UREDNO INTERPRETIRANJE I ANALIZA OTPORA
Podvrgao sam nase ll1apore dovoljnoj kritici i' boj im seda
sam mozda preopteretio 6taocevo strpljenje, utoliko vise stb
ce me on sada zapitati da ,kaiem koja je to-ispravna tehnika
i sto na ,to nije ni izdaleka takolako odgovoriti kao sto je
lako podvr-ci je kritici. Ipak sam uvjeren .da je Citalac ste­
kao dovoljno uvida u te-skace predmeta, taka da od mene
nece traziti vise nego da iznesem ono' najopcenitj<je i naj­
grublje sto se tice izvlacenja zakljueaka iz pogresaka kojesu
nam sad jasne. '
Prije nego sto zapoenem, moram izrazitio za'hrinutost za
opasnost da budem uhvacen u zamku u razmatranju ovog
'\I da osebujnag predmeta: Bavimo se iivim i fIuidnim psi·
hickim dozivljajima, ane mozemo sprijeciti dase oni ukrute
23
t im ih pretoctmo u r ijeCi i pokusamo ih slusateljima saopCiti
u recenicama. Ono sto sIijedj sad, moze lako stvoriti utisak
o jec:hnom krutom sustavu, ali je to zapravo jedva neSto viSe
od grube skice podrucja nad kojim imamo pregled ali koje
dalj e moramo deialjno proucavati. Opisat eu sarno nekoliko
stvari Jcoje se jasno isticu; druge, is.to tako vazne, moramo
zasad zanemariti. ISc'rpni rad na utvrdivanju razlika takoder
nedostaje. Zato u svako <loba biti· spremni da ispra­
vimo skicu ako bi se jedno iIi drugo pokazalo ma­
nje vainim iii ne pogada opcenito. Vaino je da razumijemo
jednj druge i ne govorimo jedan mimo drugoga, s'Vaki od
nas -drugirn jezi:kom. Stogod se cini shematskim u sljedecem
izlaganj u, treba da posluzi sarno kao orijentacijsko sredstvo.
Nema nacina da se izade iz gustare aka se ne driLmo nekih
evrstih npr. izrazitih formacija tla iii ako se me slu­
zimo kompasom. Nase istraiivanje ipsihickih procesa za vri­
jeme lijecenja ddat ce se reda pomoeu slienih uporiSta; taj
eerno red stvoriti ad hoc iskljucivo u svrhu orijentacije. A
i shema koja automatski nastaje cim se odredena pojava iz­
dvoji i promatra kao posebna jedinica sarno je znanstveno
pomagal0 od nuzde. Mora se takoder imati na umu da slu­
caju ne namecemo shemu, pravilo iIi nacelo, nego ga -razmat­
ramo bez predrasuda i orijentiramo se na osnovi njegove
grade, njegova ponasanja, na temelju onoga sto on krije Hi
prikazuje kao sup rotnost . Tek tada se okreeemo pitanju:
kako da najbolje iskoristim ono sto znam 0 ovom slucaju za
tehniku ovog slueaja? UkoIiko se nakon bogatog iskustva po­
kaie da smo u stanju razIikovati razne vrste otpora _ mogue­
nost zakoju je Freud na Kongresu u Budimpesti rekao da
je pozeljna - to ce nam olaksatirad, ali cak i tada, u svakom
pojedinom sluc:aju, moraIi bi-smo cekati da vidimo da)i slu­
otkriva ovu iIi onu vrstu tipicnog otpora iii, mozda, ne
pokazuje nikakve slicnosti s drugim slucajevima. Pritajeni
negativni prij enos je sarno jedan od takvih tipicnih otpora. .
Zato ne smijemo kod nasm bolesnika odmah vidjeti sarno
taj otpor, niti smijemo smjesta primijeniti drukcije orijen­
tacijsko sredstvo. To sredstvo mora proizaCi iskljuCivo iz
grade koju donosi poj edini pacijent.
Vee smo se slozili u tome koj e idu u veCu
dubinu .treba izbje av O do.kle: 0 }2I:Yj iclavni o1pori
.po amu VI 'VI 1 uklonimo ih ibez obzi ra na to koIiko ; e gra­
a obilna, jasna i prikladna za interpreti ran je. to se pacIJ en
saeca vge de a da ne roizvede odgovarajuee otpore, uto­
.Ii o e moraInO bIn sumnJlcayl. uo en s l Z or om a m­
·tenpretira nesvj esne saddaj e Hi da zapocne s _ocitim otpC?ri­
rna, anaIiticar ce izabrati ovo drugo. N_ase je naCe1o· Nfl ' iij:

terpretir
,W
0
4
i
R log za to Je a sta Jedn st van. A:kd anahhcar interpretl-ra
atje rastvaranja pripadajueih otpora, pacijent ee iii prihva­
i-nterpretaciju iz .razloga povezanih s prijenosom, te ce
.1 potpuno obezvrijedi.ti nakon prvog negatiVlIlog ponasanja,
ce onpor us'iijediti naknadno. U oba slucaja, interpretiranje
j: izgubilo svoj u one ispucalo,
ljanj e uspij.eva vr lo tesko III uopce ne Put Ill­
ter.preHranJe mora da krene u duboko nesvJesno blO Je za­
tvoren.
VaZno je da acijenta ne ometamo u razvi 'an'u n ' e ove
»aIIlaliticke If nosti« u prvim t jednima lijecenj aj ni otpori se
ne mogu interpretirati prije nego sto se potpuno razviju i pri­
je nego sto ill analitiean:- ugilavnom razt11lTldje . Nara'V'I1o, u kojern
trenutku ce interpretirati otpor, zavisit ee umnogome od anali­
ticareva iskustva. Mali' znakovi ce biti dostatni iskusnom ana­
litiearu, dok ce' poeetniku biti potrebni grubi postupci. Nerijet­
ko zavisi iskljucivo 0 iskustvu da li su i na temelju kojih zna­
kova prepoznati _pritajeni otpori. Kada je anali1iear shvatio
znacenje takvih otpora, on ce ih uciniti svjesnima dosljednim
int erpretiranjem, tj. on ce pacijentu najprije uciniti j asnim
da ima otpore, zatim kojim menamzmom se oni koriste i,
kona<:no, proti'V cega su usmjereni.
Ako prvom prijenosnom otporu nije prethodilo dovoljno
prisjeeanja, onda pri njegovu razrjesavanju nailazimo :na ve­
liku teskoeukoja se smanjuje kako anaIitiear stjeee praksu
i iskustvo. Ta se teskoea sastoji u tome da analiticar, da bi
razrijesio otpor, mora poznavati nesvjesnu gradu koja se od­
nosi na nj i sadrzana je u njemu;-alt s druge strane-ne moze
? oprijeti do te grade jer je otpor zatvara. Poput sna, svaki
ima povi jesn i smisao (porijeklo) i trenutno
aJ se zatvoreni krug mozeprobiti naJprije_
sadaSl1 jeg zna?ooj a i syrhe-'ltpora i J.QjzJ.JJ.da..fuj e situacije
(cije je 'I'azvijanje anali-ticar promatrao) i jz oblika i meha­
?izama otpora, a zatim da se odgovarajuCim interpretaGi­
na nj tako utjece da pripadajuCa grada iz djetinjstva
na povrSinu; kdino uz pomoe ove grade otpor se
moze potpuno razrijesiti. Nema, naravno, nikakva pravila
da se otpori i odgonetne njihovo sadasnje znacenje;
to su u velikoj '!lljeri intuit1vni akti .-tu potinje umijece
koje se ne mozenauoo. st<);u o,tpori manje bucni....
sto su viSe ' skriveni (t j. sto pacijent viSe vara),-t-O--sigurn.iji
I!!,Qra. biti analiticar u svojoj intuicij i da bi stekao nadzor.
Druglm rijetima, sam mora hiti analiziran i, usto,
, mora imati posebnog dara.
25
24

r;; «P 19' stayoyi
KI eposred-no, tJ. ,U
-'
--­ - ­ - - -
SlYDl Otpor . Ja seo l5lcno lacam-pri tajeHih otpgracUll.j h-lp.J..rwr:.:...__
mIJet l.ln; f ne prezft m ni od toga da prekinem tijek saopcenja
kada sam saznao toliko koliko je potrebno da ih razumijem.
Jer, naucio sam iz is kustva da je terapijski ucinak analitic­
.kog saopcenja izgubljen ako su uciTIjena dok jos nisu rije­
seni otpori.
Jed.nostraJrla i, zato netocna procjena analitieke grade i
cesto neispravno tumacenje freudovske postavke, nai me da
analiticar mora poCi od same povrsine, lako dovode do kob­
illh nesporazuma i tehnickih teskoea. Da zapocnemo pita­
njem: sto se Obicno se shva­
ca da Su to paci'entova sao cavau'a, SUOV1, asoci'" , s­
ke. Teorifs 1 je poznato a je E£pJentovo ponasanje apali­
tI.cki nesumnjiva iskustva useminaru pokazuju
da se pacijent ovo izrazavanja, pogled,je.
zik, pokreti, odj eca, stisak ruke itd.) ne sarno jal\:o potcje­
analiticke vaznosti" , vee se oMeno
potpuno....pre.rida. Na Kongresu u Innsbrucku Ferenczi i ja
smo, nezavisno jedan od drugoga, naglasiU terapijsku vai­
nost ovi'h fOl1malnih elernenata. Kako je vrijeme prolazHo,
oni su za mene postajali najvainij i oslonac i
'
polazna locka
,za , analizu Ikaraktera. Precjenjivanje saddaja grade obieno
ide ruku pod ruku s potcjenjivanjem, ako ne i s potpunim
zanernarivanjem pacijentova ponasanja, nacina na koji on
cini Svoja saopcavanja,' prepricava svoje snove hd. A kada
se pacijentovo ponasanje zanemari, prelazi preko njega iIi
mu ne pridaje vainost jednaka sadriaju, nenamjerrlO dola.
zimo do terapjjski .kobnog povr.sine«. Kad
je, na primjer, pacijent vrlo pristoj an i u isto vdjeme .daje
mnogo g'rade, rrecirno 0 odrnasu: prema ISVOj:oj seSltJri, imamo
dva saddaja »psihicke pov,rsine« koji opstoje jedan uz drugi:
iJ.jegovu Ijubav prema ses'tri i njegovo ponaiSamje - pristoj­
nost. Oboje je zasnovano u nesvjesnom. S obzirom na sve to,
viSe nije jednostavno da se utvrdi da analitiear mora uvijek
krenuti od povr·sine. Znarno iz analiti'ckog iskustva da se is­
pod ove pri'stojnosti i profinjenosti uvijek Ikrije vise iIi manje
nesvjestan, ako ne i otvoreno nepovjerljiv i preziran stay.
Tocnije, pacijentova stereotipna pristojnost je sarna po sebi
znak negativne kritike, sumnjieavosti ili prez1ra. Moze Ii se
jz tog stajalista incestna Ijuhav za sestru interpretirati kao
26
nest0 nesumnj i'Vo ako se pojavi san iliasocijacija u vezi
s time ? Postoje posehni razlozi zasto u analizi treba da naj­
prije doae do rijeCi ovaj dio povrsine, a ne onaj drugi. Bi­
Ia bipogreska da eekamo da pacijent sam zapoene govoriti
o svojoj ugladenosti i' razlozima za nju. BuduCi da u
ova karakterna crta odmah postaje otpor; za nj vrijedi isto
sto i za svaki d rugi otpor: qa ni kada neee sam od
sebe poceti 0 t ome govoriii, nego da anaiiticar mora ras­
krinkati ot po.r.
Ovdje mozemo ocekivati vaZan prigovor : moja pretpostav·
ka, tj. da pristojnost odmah postaje otpor, ne pogada stvar,
jer da pogada, pacijent ne hi donosio nikakvu gradu. Da, ali
upravo je u tome stvar: nije sarno saddaj grade ono sto je
vaZno; u pocetku analize formalan vid grade je takoder od
posebne vaznosti'. Da ostanemo kod naseg pnmjera pristoj­
nosH: zahvaljujuCi potiskivanjimC\. neurE tik im_cLJJ1IlQgs>
loga da pridaje narocito visoku vri1ednos t pristojnosti i dru­
stveno j konvencij i i da se n jima sImi kao
h oze bHi mnogo ugodnije lijeciti pristojnog pacijenta nego
nepristojnog, jako otvorenog pacijenta ,koji ee, na pi-imjer,
odmah reCi analiticaru da je suvllie mlad iIi suvise star, da
nema lijepo il1amjesten stan iIi da ima ruznu zenu, da nije
vrIo bistar iIi je suvise izgleda, da se ponasa kao
neurotik, da bi se i sam trebao podvrCi analizi i' slieno. To
vee ne mora bezuvjetno biti prijenosna pojava: zahtjev ,da
analiticar treba da bude ».nei'spisan list papi-ra« jeideal koji
sene moze nikada potpuno ostvariti. »Frava pri'roda« ana­
liticara je nesto sto u pocetku nema nikakve veze s pr ije­
nosom. A pacijenti su izuzetno osjetljivi na nase slahosti;
naslueujuCi ove slabosti', neki se pacijenti izravno osvecuju
za nepravdu kqju moraju podnijeti zbog toga sto im . se na­
meee osnovno pravilo. Sarno malo pacijenata (obieno su to
sadisticki karakteri) izvlaCi sadisticko zadovoljstvo iz
nosH koja se od njih traii. U terapijskom smislu njihovo je
ponasanje· dragocjeno, cak ako ponekad i' postaje otporom.
Ali, vecina nas ih pacijenata je jos suvrse bojazljiva i plaslj iva
suviSe opterecena osjeeajima krivnj e, da bi tu iskrenost
umjela u igru. Za razli ku od mnogih mojih tkolega,
moram ostati pri tvrdnji da paci jent" bez izuzetka,
ocin je analizu viSe iIi man je izrazenim stavom nepovjere.
nja i kriticnosti, koji obicno ostaj e skriven.. Da bi se u t o
uVJeno, anahhcar me sttlije, naravno, graditi na prinudi pa­
cijentovoj da .pr izna iU cak na njegovoj potrebi za kaznom
nego mor a energicno i·z pacijenta i1zvabiti one same po sebi
!azumljiy-eJ azloge. i nega tfynu kr it j,ku koj i
pr oizlaze iz situacije {novma situacije, nepoznai-'[ovjek, javno
27
v vanJ'e psihoanalize itd,); tako se tek, zapravo, za·
oma
I
ovaza , ' v , , "
h I
, , "' 1', vlastitoJ' iskrenostl, stJece pacIJentovo povJerenJe.
va JUJ UlO . , k ' ,
O t
· . dno tehnicko pltaTIJe,
,
U oJem, naJiIl1e,nrell'l.ltl\JU1Jre·
1.
. s aJe Je ...
b ll'ticar da se pozabavi oVlm stavovlma nepovJerenJa
a ana . . v 'tk'
. tl'vne kritike, a kojl se JOs ne mogu nazvatl neuro s I­
I nega , d X' '.. d'
nego kako su uvj etovam sa a"nJom sltuacIJom; ta ov Je
:aradi sarno 0 tome da se iz_h.jegavaju dublje
nesvjesnog sve dok postoji ZIQ konvenclOnaIne pnstoJnostl
iZ"illec'fupacuenfa 1 aniilm cara,
- Ne mozemo nastaviti naGe razmatranje tehnike interpre.
tiranja a da ne razvoj i lijecenje pr!jen.os:ne
U analizi koja tece Ispravno ubrzo se pOJavlJuJe 'Rrvl ]aki
prijenosni_otpor. Ponajprije" moramo zasto se pnri .
znacajm oi por nastavku analize automatskl I u skladu !?a zf!.ko­
niwsCu primjerenom s truk' tJun sIiiCaJa povezuje 5 oc!nOSiQlm
prema analiticaru. Sto j e (Feren.
cii) ? Uz pomoc osn ovnog pravila, Jwjega se moramo cvrsto
drzati, ist' eraIi smo iz skroviSta ono zabranjeno s to je tako
neugodno egu. rIJ e ili kasnije, pacljentova 0 runa 0 syega
poti sklvanoga postaje jaca. Najpnj e je otpor usmjeren is.
lClj UCIVO p-ffijent 0 tome
da u sebi nosi nesto zabranjeno, niti da se protiv toga
r
bori. ao sto je Freud dokazao. sfupi otnori §u
or .e v a e-odo¥a.r.a-: ..
senJu energlie.,j zgQg tQga ne moze ostaii skriven. oput s "
ga ostaloga sto je IraclOnalno, ovo cuvstveno ktEffiinje takoder
nastoji da postigIle rC!.cionalnuosnov.:u,....tJ•...rla..se usidri u ne.
kom stvamom odnOS_1.1.,_Sto sada moze b-iti -bHze nadohvat
ruke od projekcije, i to osnovnom
pravilu? Premj estanjern Ql;ml1le (od nesvjesnog na analitiea.
ra), i odnosnf sadrZaj Illesvjesnog se uvlaci u otpor; i sadrlaj
se projicira na analitiear-e. Ovaj postaje zlikovac 'poput oca
iIi voljeni stvor poput majlke. Jasno je da ova obrana u po­
cetku moze dovesti sarno do negativnog stava. RemeteCi ne.
urotsku ravnotefu, analiticar neophodno postaje neprijatelj,
?ilo da je to stvar projicir ane ljubavi ili projicirane mrlnje,
Jer u oba su slueaja uvijek p risutni obrana i odbijanje.
se najprije poticaji mrlnje, prijenosni ot.
por)e, negatlvan, Ako, s druge strane, poticaji koji se
prvl proJlclraJu proizlaze iz ljubavi, tada stva-rnom prijeno­
prethodi neko vrijeme vidljiv, ali ne i svjestan,
p.ozltlvan njegova je sudbina uvijek ista,
t]. on reaktlVTIi negat ivni prijenos, s jedne strane
zbog nelZbJeznog razocaranj a (»r eakcija razocaranja«), a s
druge strane zbog toga sto je odbijen tim pokusa postati

svj esnim pod pritiskom culnih nastojanja; a svaka obrana
obuhvaca negativne stavove.
Pr oblem tehnike koji se odnosi na pritajeni negati-vni pri·
jenos je tako vaian da ce biti potrebna posebna istrazivanja
oblika u kojima taj prijenos postaje vidljiv i naeina na koji
ga treba obraditi. U ovom trcnutku zelim sarno nabrojati
nekoliko tipicnih slucajeva kada cemo najvjerojatnije naiCi
negativni prijenos. To su:
.posluSni, nametljivo prijateljski, vrlo povjerljivi,
ukratl?o, »' ,. 0 . VI]
prlj SU 1 \Ill ad,! ne rea CIJU razocaranja.TObicno
paslvno"feminini ,karakteri iIi zenski histerici s nimfoman·
sklonostima,)
koii. .uviiek .!..j-spravni.
su obIcne rr1s1:lm kaf'akten kU)l sa svoJu 11II'f!DU- pret'tOnl1
u »biti ul'udan po svaku
, aci 'enti Ci -i su a ekti aralizirani. Poput onih koji su
k to Ispravm, ove pacij ente obilj ezava E,.ret jerana, ali suz·
driana agresivnost, Oni su, takoder, vecllom prisHni karak·
"ren ; no i zenski histerici pokazuju povrsnu afektivnu pay
tW..SL svoiih osie6a.ia
pac!jenti KOIi]'Yate od depersonaIiza.
OVIma iu i oni pacijenti koji syJ.e.sno.i...u isto,
tj. znaju u pozadini svoiih misIi
da vq.fajuanali.ticara- U takvih pacijenata, koji obieno pri·
padaju grupinarcistickih neuroza _hipohondrijskog tipa; uvi­
jek otkrivamo< unutarnji hi/1ot« na sve i svakoga, hihot koji
postaje mucenje samom pacijentu. On namece najvece teo
skoce analizi.
BuduCi da su oPlik i .. prvog prijenosnog otpora
odredeni dozivljavanjem 'ljubavi u djethliJstvu pOj etl.i.rre'osobe,
moguce Ie bez neporrebmh"'"Komplikacl)a anahzlrati irnanthlne
sukobe na sustavan nacm, ako u nasim interpretacijama pn·
j"enosa svom strogoscll To
ne zna6, naravno, da saddaji prijenosa ovise 0 na,sim inter·
pretacijama; ali je red kojim ti sadrzaji postaju akutni odre·
den tehnikom interpretiranja. Vaino je nesamo da pdje.
nosna - neuroza mfstaje, vee i da se u svom nastaphju drfi
is tezakonom ernostl r<ao n]en . rotod rvo'OIt a neurma,
ta o· a cst t:lagonskih lilJaga. Freud .nas
j e lleio da prvobitna neuroza postaje dostupna sarno putem
prijooosne lllellToze. P'rema tome, j-e da ce nas zadatak
alh tOhko laksi, koliko se potpunije i urednije ,prvobitna
neuroza bude omatala oko kalema prijenosa.. Naravno, ovo
29
28
omatanje se ociigrava Zato mozemo vidjeti
?a ce 12,ogresna analiza wij 910sa - sta,,:a
sIoja, qbzlra [la to Je taj stay lzrazlt
a interpretiranje tocno - otiske E vobitne neuroze
j- unijeH nered u prijenoSnu_neurozu.- Znamo iz iskustva- da
se prijenosna neuroza razvija sarna od sebe. u skladu sa
strijk!4,U:'OllLI2rvobitne neuroze Ali moramo izbjegavati pre­
. Utranj:ene i nes;u'S1avne 'interplI'etaeije,kao i One koje prodi'ru
suviSe duboko.
Uzmimo sljedeb shematski prikaz da bismo na­
veeleno: ako je, na Iprimjer, .pacijent najprije volio svoju
majku, zatim mrzio svoga oea i, konacno, iz straha i odustao
od svoje ljubavi· prema majci, svoju mrtnju premaocu pre­
tvorio u pasivno-femininy ljubav prema njemu, onda ce, ako
se otpor .isp.mV'Iloam.all:i.zJira, Ql .p!I1ijenos.'ll ml'j,prije pokaz3Jti: \$'Voj
pasivno-feminini staY, posljednjiishod njegova libidnog raz­
voja. Zatim ce sustavna analiza otpora iznijeti na vidjelo
mrznju prema oeu skrivenu iza ovog pasivno-femininog stava
i tek nakon sto se ova mrinja proradi, doCi ce majka ria
svoje novo mjesto. Odatle, zatim, ona moze biti prenijeta na
zenu u stvarnom zivotu.
'Da sada razmotrimo manje povoljan, ali ne i manje vjero­
jatm, razvoj. Pacijent, na 'primjer, pokazuje vidljivi poziti­
i, u vezi s time, proizvodi ne sarno snove ko]i
"Odraiavaju njegov pasivno-feminini stay, vec i snove koji ja­
sno izrazavaju njegovu vezanost za majku. Pretpostavimo, da­
lje, da su oba sna jasna i podobna za interpretiranje. Ako
analitiear spozna pravu slojevitost pozitivnog prijenosa, ako
mu je jasno da reaktirvna 1jubav prema oeu predstavlja naj­
povrsinskiji sloj ovog prijenosa, mr,znja prema njemu drugi
sloj, a .prijooosna ljubav prema majci najdublji sIoj, onda
ce Ql1 sigurno ovo posljednje ostaviti nedirnuto, bez obzira na
to koliko se ono namece. Medutim, ako on odabere da radi naj­
prije na Ijubavi prema majci, koja je projicirana na njega
kao dio prijenosa, tada ce pri1tajena mrtnja prema oeu, pre­
nesena na anaiiticara u reaktivnom obIiku, predstavJjati snaz­
ni i neprobojni blok otpora podignut izmedu njegovih in­
terpretaeija koje se odnose na 1neestnu Ijubav i pacijentovih
dozivljaja. Interpretaeija koja bi morala proCi kroz topicki
vise slojeve nepovjerenja, nevjerovanja i odbijanja, bila bi
prividno prihvacena ali bi bila terapijski nedjeIotvorna i
imaia bi sarno jednu posljedicu: da hi paeijent, upiasen j, na
oprezu zbog ove interpretaeije, svoju mrtnju prema ocu jos
intenzivnije skrivao i zbog ojacanih osjecaja krivnje postao
jos »boJji« pacijent. U jednom iIi drugom obliku, imali bi­
smo kaoticku situaeiju.
30
Zato je vazno. cia se iz bogatstva grade koja pritjeee iz mno­
gih psihickih sloj eva gdvo' j ona ' element koji u aktualnom
iii prethodnom .prij enosnom otparu zaUZlma sre 0 ozaj
1 n ru 1ill s avovuna. a ­
orljski, to ]e na e o ko]e f re a pnmijeniti u svakom prosjec­
nom. slucaju.
Sada se moramo zapitati sto se dogada s ostatkom grade
koja je trenutnood manje vaznosti!? Obi?no je dovoljno da je
sarno zanemarimo. Ti'l,ko 'ce se automatski· povuCi u pozadinu.
Ces to se dogada,1nedutim, da paeijentiznosi neki· stay iii ne­
ko odredeno podrucje doziv1jaja kako bi prikrio nesto sto
je u tom casu od vece vaznosti. Iz' svega toga sto smo rekli
proizlazi jasno da takav otpor valja ukloniti" tako, nairne,
da osvjetljavajuci situaeiju, analitiear »usmjerava gradu«, tj.
Heprestana ukazuje na anD sto j e sk!'iveno, a zanemaruJe ono
sto se gur a naprij ed. Tipican primjer za ova j e paelJentovo
pona'saulje pri Iatentriom negativnom prijenosu; on pokusava
da svoju tajnu kritiku i svoje neprihvacanje skrije iza usilje­
nog hvaljenja ana1itieara i analize. Analizom toga otpora, ana­
litiear 1ako dolazi do pacijentova motiva, njegova straha da
se baci nakri tiku.
Tek malokad je analitiear prisiIjen da potiskuje gradu koja
brzo teee - na primjer, kada sva sila nesvjesnih nastranih
fant azija ili incestnih ze1ja postaje prerano svjesnom - prije
nego sto ego postane dovoljno jak da s njima izade nakraj.
Ako ovdje zanemarivanje grade nije dovoljno, analitiear ce
. morati skrenuti s toga puta.
Prema tome, sredisnji sadrtaj prijenosnog otpora ostaje
uvijek u uskoj vezi s paelJentovlID sjeta-ntima, i afekh pro:bu­
deni u ri' enosu automatski se prenose na njifi. Tako se izbJe­
gava anali ticki 0 asna situacija sje anJa , ez afekata. Znaeaj­
no Je, 's dy,uge stlI'all'e, za k aootl . u 'Sil' . ClJ'll, a pOa!Jni otpor
ostaje nerazrijesen i veze sve afekte, dok se sje­
eanja u zbrkanom redoslijedu dotieu jednoga dana, na pri­
mjer, kastracijske tjeskobe, drugog dana oralne fantazije, a
t receg dana Lncest:ne fantazije.
. l.§.eravnim grade za jJ,:J,tQfpretiraI'l:je kon­
t mUltet u anallZl pa tada ne sarno d rno dol;1ro upoznati s
postoJecom SI aelJ u svakom trenutku, vee mozemo da
1:ao . ,Kakvu ervenu nIt pranmo zaK:omtost kojoj podlijeie
razVOj Nas raoorak,sava 1- t emelJIto pripremal ije­
Cen:Je e1nj enita ·da se otpori, Ikoji naravno nisu niSta drugo
do dje1iCi neuroze, pojavljuju jedan za drugim,
ali ipak povezani zaj edno povljesno uvjetovandm zakcmtiusCn.
31
3. DOSUEDNOST U ANALIZI OTPORA '
mj esta koja su sarno u posrednoj vezi jedno s drugim. Do­
nacmpnJem otpora i. polazeCi ?d .
DDsad smD Dpisivali sarno. tehniku interpretiranja wacenja
rvog prijenosnog otpora, analttlcar Je u stanJu da nadzlre
nesvjesne grade· i tehniku interpretiranja otpDra, te smo se
u cjelini, i proslu i sadasnju. Za trazeni kontinuitet
slozili da interpretiranje mDra biti urednD i sustavnD U skla­
analize ne mora se boriti, 1 temeljita prorada neuroze je za­
du <s indi'vidualnom mkonomje:rnosCu neurDze. U nabrajaJIlju
jamcena. PretpostavljajuCi da se bavimo poznatim i tipicnim
pDgresaka kDje se cine u interpretiranju razlikovali smD neu­
slikama bolesti i da je analiza otpora ispravno provedena,
redne Dd nedosljednih interpretaCija. Za to. je pDstojaD dDbar
u mogucnosti smo da predvidimo red kojim ce se prepoznate
razlog, jer lznamQ koji su, uIJ,atoc sustavnDm 'inter­
sklonosti poj aviti kao akutni prijenosni otpori.
.preti!@j,J,!, ao.spj eli opai!UllD u nedo­
Uzalud ce netko pokusavati da nas uvjeri da se s glavnini
:dat ku doslj ednostt pH daliem llroradivanju vee interpr.eti:,
problemima psihoterapije mozemo uhvatiti u kostac »bom­
ranih otpora. I .
bardiraj uCi« paCijenta interpretacijama njegove nesvjesne '
MDSInO, nairne, sretno RTVog prijenos-.
' grade iIi postupajuCi sa svim pacijentima prema jednoj · she­
no.g otpor;, posao prisjecanja obicno napreduje brzo i pro­
mi, lIl'pr. iz jednDg pretpostavljenog Dsnovnog izvora neurDze.
dire .. Ali, najcesce, pacijent uskorD
Ariali ti car koji to pokusava pokazuje ' da nije shvatio prave
Ulazl n ve-sl' e--zabranjene grade, koju nastoji suzbiti
prDbleme psihoterapije i cia ne zna sto doista znaci »presije­
drugDrri rDntom prijenosnih gra ana po­
canje gordijskog evora«: da, nairne, znati uniStenje uvjeta
cinje Dd P...9cetkCh <,!Ii Dvaj put ima I2Q.l1esto drJ,lkgjU arakter.
analitickog lijecenja. Analiza koja se provodi na taj naCin
Prije smo se bavili prvotnDm teskocom: novi otpor, naprDthr,
tesko se moze :jpasiti. Interpretiranje se moze usporediti s
ima njegovo '
vrijednirn lijekDrn, koji se mora upotrijebiti stedljivo ako ne
nast-ajanje.DrfeCi se nove grade onjllla, struktu­
zelimo da on izgubi svoju djelotvornost. To smo, takoder,
r.u i znace.nj e razli.cito. QcLpuog_olpQra; oceki­
naucili iz iskustva: s.l..oZ(mi naCin cvora: je naj­
vati da je pacijent nesto naucio iz prve analize otpora i da ce
kroci - da, najkraci - nacin za pravi uspk,h.
_ ..-- . , ... 'er Dvaj put sam pomoCi ukloniti .teskocu. No, praksa rtas uCi ne­
Na ' drugoj su strani analiticari kDji su, krivD shvacajuCi
pacijent ponovo reaktivh-a stari, pacljent moze pone-­
cern drugom: u veCini slucaj eva pokazuje se da uz novi otpor
pDjam analiticke pasivnosti, strucnjaci u umijecu cekanja.
kad pDnDvo zapasti u stari otp...9r a CIF"l ne po"kaZ'1n10vi. Ova Oni bi nam mogli 'PruZiti mnogo vrijednih primjera kaoticke
slojevitost zamrsuje cijelu situaciju. Ne postoji nikakvo pra­ situacije. U razdDblju DtpDra, tezak posaD upravljanja tijekorn
vilo po kojem ce jedan otpor dobiti prevagu - stari, ponovD analize svaljen je na analiticara. Pacijent drfi uzde sarno u
aktivirani, iIi novi. No, to nije znaeajno u odnosu na taktiku fazama u kDjima nema otpora. Freud nije mogao ni na stD
analize. Vaino je da pacijeDL vraca yelikj drugo misliti. A opasnost, i za pacijenta i za razvoj analiticke
pDsjednuca na polozaj starog DtpDra koji je DcitD biD uklo­ terapije, da se od analiticke pasiynDsti ucini kruto nacelo iIi da
Ako se analitiear novog idu« nije manja neg2...?!la }"bOI!,1barg,iranja«
sJoj, naime ponovD aktivirani iIi interpretiranja prema teorijskoj shemi.
stari otpor,Qa se izlaie opasnostf da propadnu njegove dra go­
Znamo za Dblike otpora u kDjima je ta vrsta pa,SivnDsti
cjene llltgpr:etadje. Razocaranja i neuspjesi se fZ6'j"eCi
prava praycata pogre§ka umi i eca. Na pr.imjer, pacijent moze
ako se teskoei, bez obzira na t6 '!Coli­
izbjegavati Dtpor iIi, tocnije, razgovDrD gradi koja se odnDsi
k.2...j e <;>nqjz:razita..ili..neizraziia.""i akD ie IWriStiiiiOlkao-iS11o'diS·
na nj . On ce praviti aluzije na neku daleku temu dok i Dvdje
nu tDcku za rad na Na taj nacin
ne pDcne davati otpor i tamo, a onda ce se dotaknuti terne, tre­
ko napreduje pre;ma nDvom otporu i izbjegava DpasnDst da, '
- oe !itd. Ova moze !iCi unedogled, bilo. da je
doduse, zaposjedne novi komad zemlje, ali se neprijatelj ucvr­
.analiticar promatra »pasivno« ili slijedi .padjenta nudeCi je­
scuje na ranije zalizetom podrucju. '
dnu interpretaciju za drugom. Buduci da je, kao sto je vid­
glaynj 0tpOl" POP"t utvrde. analiticar mora potko­
Ijivo, pacijent stalno u bijegt!

napadne mnDga razllCI
da se svaki put OikDmi
,£31ra zadOv01ji nelcim nadmnJestLJailom...obveza je analiti­
32
33
a l nlllirOZu sasvlh
oledlne detaline Dtpore, t j . da
ez otpor
Sponno pitanje 0 tome da Ii je bolji »aktivan« iIi »pasi­
van« stay nema pravog znacenja kada je ovako postavijeno.
Dpcenito se moze reCi da nikad nije prerano uzeti u analizu
otpore ida, ne ledaJucz na oipore, S lI1 terpretzranJem ne­
S e no morama za ocetz Sla e ma u .. .biCno]e
postupak suprotan od ovoga: analiticar, s jedne strane, po­
kazuje daleko previse prabrosti u interpreti-ranju znacenja i,
. s druge strane, postaje bojazljiv cim se pojavi otpor.
y
4
o tehnici ana/ize karaktera 1
L SAt ETAK
I Prvi put iznijeto na Desetom medunarodnom psihoanalitickom
kongresu, Innsbruck, rujna 1927.
35
w
,
hvaca i lsaddaj grade i afekt" naime obra..a
c
m a).fopnih=oPt:
ora. U provo<!enju ovog plan.a, medutim, u mnogim slucaje­
virna se pojavlJu}e teSkoca koj u nismo razmatrali.
KLOPUIVANiE KARAKTERA I OTPOR KARAKTERA
,
36
"'- .:J
@,Odakle dolaze otpori karaktera?
/ j(usa
O
da razliil@je
Prije izvjesnog vremena Glover je pO za .I Alexander je radio
roze neuro drlao u svojim ranijim
na temelju ove razlike. Ja sam se ilJe: n'ertl slucajeva poka·
radovima, ali se pomnijim tJtoliko sto postoje
zalo da ovo ,razlikovanje ima smisla neuroze«) i
neuroze s opisanim simptomima (?,Sl \lima, tM!U; .. 0,
neuroze liez IT iJf "neuroze ara erll« it
slmptoml su ocitijl; U po onJ! . nije neurot·
No.da 1i pije U neurotskom
""SRa' reaKCtja, drugim rijeCima, 1 simp­
karakteru? Jedina razlika izmedu potonjih, neurotski
. tomskih neuroza jest u tom da, u slv J
da
tako kazemo, kon·
stvara jos i simptome, on istraziti pojavu da se
centnra u njima. Potrebno Je
. 37
neurotsh karakter jednom pogorsava u opisanim simptomi­
rna, a drugi put rralazi druge nacine za rasterecenje libidnog
zastoja (usp. Drugi dio). Ali, ako smo spoz:nali da simptomska
. neuroza uvijek potjece iz neurotskog karaktera, tada je jasno
da- se u svakoj analizi bavimo otporima koj i su neurotskog
karaktera. Pojedine ce se analize razlikovatl sarno s obzirom
na vamost koju 'pridajemo analizi ,karaktera u odredenom
slucaju. Dsvrt na prosla analiticka iskustva opomenut ce nas
CIa, ni u kojem slucaju, ne potcijenimo ovu vainost.
Sa stajali analize karaktera razlikovanje izmedu neuro­
za koje sj!..: . tj. koje suJ:l,Q.SJQjale od d jetin jstva, i onih
koje su Rkutne tj. kQj e su se PQjayjle l<asnij e nem,a nikakve
vainosti ; mJe od velike da li su se simptomi pojavil.
li u djetinjstvu iIi kasnije. Ono sto je vazno jest da je neurot- .
ski t·. reakci ·ska osnova za sim tomsku neurozu,
o i ovan arem u · avmm er ama 0 vremena kada zavrsava
e Ipska faza. Obilno kli'llicko is ustvo pokazuje da u analiz i
uvijek nestaje graTIiea koju pacijent povlaci izmedu zdravlja
i nastupa bolesti.
BuduCi: ·da nam formiranje simptoma kao opisno obiljezje
nije dovoljno, moramo 'potrazi1ti druga. Dva koja odmah do­
laze u ohzit jesu.....uvid tl balest i rncionaIizacije.
. lomanJ.kaie=uvida u bolest nije, paravno,--apsolutno
rotski se

osieca kao strano t i ielo i , on
"bitan pokazatelj neurozekaraJktera. u",'
caJ bOlesti. S druge strane, neur otsKa erta kar aktenL npr.
ret eram s· eeaj za red u pnsllmh karaktera 111 .tJ eskOl:
plasljivost his ten Ih karaktera, organski je lllljuGsma 1I
lienost. Netko se moze ialiti da je bojailjiv, ali se zbog toga
ne osTeca bolesnim. Sve dok karakteroloska bojazljLvost ne
postane patolosko ervenjenje ili dok prisilno neurotski smil.
sao za red ne postane prisilan obred, drugim rijecima, sve
dok se neurotski karakter simptomatski ne pogorsa, covjek
se ne osjeca bolesnim.
Naravno, im,?l simptoma u ,koje ne postoji uvid, Hi bar ne
dovoljan. PacijenlfiE smatraju losim narikama ili necim sto
treba l'rihvatiti (npr. trajan zatvor, umjerena prera.na ejaku­
laeija). Zatim, postoje erte ,karaktera koje se ponekad osje­
caju kao patoloske, npr. zestoki napadaji bijesa koji' ovladaju
covjekom, izrazi.ti nemar, sklonost laganju, opijanju, trosenju
novaeai s1. medutim, uvid u bolest nago¥jesta'Ul
., simbtom, dok nepostola"'" n u;'-1.,
cije
ni abazija, ni prisilno' brojanje, ni prisilne misli, ne mogu se
raci-ona]i!zirati. Srm tom nam se cini be . im dOk neurot·
ska crt a kara tera j. .
ne pokaze patoloskom j li besmi.. leIl Qm
Nadalj e, postoji opravdanje za neurotske erte karaktera
koj e . bi odmah bilo odbaceno kao nemoguce kad hi se ano
prim
1
jeoilo na simptome. Cesto eUjemo: »Jednostavno sam
li!@Y!« 'I u se podrazumljeva da je doticna osoba rodena
takva; ona se naprosto ne moze ponasati drukci'je - to je
njezill1 karakter. _MedutiJ;n. nije valjan,
r azvQj a ,kamktera pokazuje da je on zlJOg-vrro- o
drugQ: Z t -
aredemIi raz­
-log a morae postat! one rto jest a - ne od to
niozemo j
si mptomi se t,ak-e u ni· €zde u
a. rIm er . e prisilno broja­
rile, koj e je potpuno sadriano u necijoj potrebi da bude ure­
dan__ ili se neki prisilni sustav ocituje u strogim podjelama
dana; potonje vrijedi nar<:>tito za prisilu da S_€ radi.-I.
akvi
nacinrponjl,sanj a-smat;;:aju se vise..znakom ekseentfi.enosti m
pretjeranQsJLlli!go patologije. Vidimo, prema tome, da fe
vrJo .da 1ma vrijelaza po­
i?ftFOd slmptoma ao lZaVO)enog stranog tIJela; preko neu­
rotske erte ,kar aktera i »lose ngyike«, do razumski zdravog J?o­
nasag.i'a. No, s o:b2lirom na ,to. 00 S tim :pnij
1
e1aqj,ma me
sto poceti, se razlikovanje izmedu simptoma i
neurotske- erte karaktera cak i kad su u pitanju raeionaliza­
cije, bez obzira na neprirodnost svilh podjela.
Uz ovo ogranicenje javlja se jos jedno .razlikovanje s obzi­
rom na strukturu simptoma i' erte karaktera. U proeesu ana­
lize pokazuje se da (sim obzirom na njegovo znacenje .
i porijeklo, ima . vrlb ¢nm«avnu strukturu u usporedbi s
onom erte karaktera. Istina, simptom j e takoder neodreden;
ali sto dublje_pxo_diremo razloge, to se vi'se
vamo od P!"?YQgpodrucja simp:tomai sve ¢isce
...karakteroloska podloga. Zato, teorijski', ka­
r akteroloska . . a - ---m6ze se razviti ; olazed
Simptom je izravn -­
5fje st-;U;-ova; bisiericko povracanje, na nrimjer.,
temelji se na POtiSDUtOj zelji za felacijom iU oralnoj zelji za
djetetom. Svaka je _oQ njih irz;razena u karakteru, prva u
obliku djetinjastosti, druga u materins.kom stavu. Ali histe­
rickl karakter, koji se temelji na hi:sterickom si.niptomu, po­
<:iva na mnostvu - u velikoj mjeri antagonistiOkih - tdnji,
i obicno \se izrazava u speciificnom stavu ili specilficnoj ose­
bujnosti. Nije ll1i pribliZno tako lako analirz;irati stay kao sto
je [ako anaiLizi ratri Slrnptorn; nacerrno, medurtlim, prvi se, Ikao
38
39
c) 0 tehnici analiziranja otpora karaktera .
41
40
adj ffila ta,

da ga odstrani. Dok ce karakter suzbijati
opasnost od ' kastracije pomocu psovanja, uvreda i prijetnji,
pasivil1o-femi'l1ini kara.kter u istom slucaju postajat ce sve
povjerljiviji, sve viSe pasivno odan, sve prijateljSlkiji. U obo­
jici je karakter postao otporom: pnri se od opasnos ti brani
agresivno; drugi joj se uklanja osobnog drzanja,
q.bmanjivanjemi odanoscu. ' _ ,
Naravno, otpor karaktera pa,sivno-femininog tipa je opasni­
ji, jer · se sluzi tajnim sredstvima; ' on donosi obHje grade,
sjeca se infantilnj.h dozivljaja, cini se da se divno prilagodava
- ali, u bi'ti, on ohmamju}e 'svoj,ilm p.otajrIl:iom ,prkos.om mrz­
.njoJIl. Dokle god se toga drii, on nec:e imati hrabrosti da
- pokaie svoju pravu prirodu. Ako analiticar ne obraca nika­
kvu paznju na njegovo ponasanje i sarno ulazi u one sto
pacijent iznosi, tada, prema iskustvu, nikakav analiticki na­
por ni tumacenje nece promijeniti njegovo stanje. Moguce
je cak da' ,s'e paoi'j ent sjecClJSlVO'je rmrinj;e ,prema oou, aH on .to
'i1'-ece dozivjeti ako mu se u prijenosu stalno ne istice njegovo
Inzno ponasanje prije nego sto zapocne duboko interpretira_
nje ove mrinje prema ocu. :; .
U slucaju drugog para, pretpostavimo' da se razvio akutni
:poziJoi'VlITi prijenos. U OIbj'e zene 'gkwni sa,drfuj ovoga pozitivnog
prijenosa je ish kao i sadrzaj simptoma, naime oralna fan­
'. tazijq Medutim, prijenosni otpor koji proizlazi iz
tog pozitivnog prijenosa bit ce po obHku potpuno razIicit.
:lena s histerijom, na primjer, bit ce plasljivo tina i pona­
sat ce se hojazlju'Vo; lena looj'a ima py·i1siilnu neU!OOw bit Ce
prkosno tiha m ce se prema analiticaru ponasati hladno i
nabusioto. Prijenosni' otpor SlilZi se raznim sredstvima da bi
otklonio pozitivan prijenos: jednom agresijom, drugi put tje­
_'slkobom. Rek1l.i hi'smo da j!e u aba iSUuCa'ja Ono (id), saopealVailo
istu zelju, koju je ego razlicito otklanjao. I obli:k te obrane
ce ostati uvijek istl - U obje pacijentice; zena s
uvijek ce se braniti na naciin ko'i izrazava t'eskobu, dok
se zena S Drisilnom neurozom uvijek braniti agreSI'VIlO,
obiira na t o I(:()ji je nesvJesni sadrZa i or.tDravan eta se
"'ruglm nJeclma, .. tlvijek ostaj e isti
' iScezaya tek kad se neuroza iskorijeni.
najvaznija obi­
3. U svjetlu ovog kJinickog iskustva, element oblika je ukljucen u po­
drucje psihoanalize, koja je sve do sada bila usredotocena pretezno na
saddaj.
43
va
42
1
sadrian u neurotskC?lll.Jimmto!l1U i ondjenastavlja da fivi i
dlerUe,-Isto tako on fivi i d'eluje i sadrzan , je u karakteru.
Time se 0 Ja njava zasto dosljedno Iabav JenJe 0 pora
raktera stvara.. siguran i pristup do srediSnjeg infantil­
nog suko.Qa'.· . .'
A sto ' iz ovog Cinjeniekog stanja proizlazi za analiticku
tehniku analize karaktera? Postoji Ii bitna razlika izmedu
analize ,karaktera i analize otpora?
Postoje razlike, i one se odnose na:
® {ed kojim , treba interpretirati gradu (i njeno izabiranje
unutat toga recta);
,samu jehniku interpretiranj a otpora.
obzirom na c;i): Govoreei 0 »izabjranj£ moramo
bitd cIa se suoCinro 'S jediDim V'aznim pngavOTom: eut
. cemo da je svaki izbor u suprotnosti s osnovnim nacelom
psihoanalize, naime da analiticar mora pratiH pacijenta,ma­
ra dopustiti da ga ovaj vodi, te svaki putki=td analiticar
izvrsi izbor, on se izvrgava opasnosti da postane Zrtva svojih
vlastitih sklonosti. Ovdje valja, prije svega, uzvratiti da se pri
ovom izboru niposto ne radi 0 nekom zanemarivanju anali­
ticke grade, nego 0 tome da se oeuva zakonomjeran redosli.
jed interpretiranja u skladu sa strukturom neuroze. Sva Ce
grada, sto se interpretiranja tiee, doci na red, jedino je neka
pojedinost trenutno vafnija od druge. Moramo takoder shva­
titi da analitiear uvijek izabire, jer samim time sto izdvaja
pojedinosti nekog sna umjesto da ih redom interpretira, on
vrsi izbor. Naravno, analiticar je pri izboru bio pristran .
kad je uvafio sarno sadriaj a ne i oblik saopcavanja. Zato
sarna cinjenica ' da pacijent daje gradu najrazlicitijih vTsta u
analitickoj situaciji, prisiJjava analitieara da vrsi izbor gra­
de koju im.terpretira.Pitanje je sarno u ispravnom biranju, tj.
u skladu s analitickom situacijom.
U pacijenata, koji zbog nek:og osobitog razvoja karaktera
dosljedno zanemaruju osnovno praviIo, kao i inace usvim
slucajevima kada karakter ometa analizu, bit ce potrebno da
ot1lOT karaktua iz obilja
gr e i do "e prox@i analiticki interpretir.ajuc.Lnjegovo zna­
enje. Naravno, to ne znaci ·da se ostala grada moze zanema­
riti iIi ne uvaziti. Naprotiv, sve sto nam daje uvid u znacenje
i porijeklo karakterne crte kao smetnje vrijedno je i dobra­
doslo; analiticar sarno odgada analizu i, iznad svega, interpre­
tiranjem gracte kOja se trenutno ne odnosi na prijenosni
otpor, dok se ne shvati i probije karakterni otpor, barem u
njegovim osnovnim znacajkama. U .trecem poglavlju pokusao
sam istaCi opasnosti davanja dubokih interpretacija prije De­
go sto se razrijese karakterni otpori.
U odnosu na.. (b) : Sada cemo obratiti pafnju na neke po­
bne probleme tehnike analize karaktera. Prvo, moramo
se rijetiti nesporazum. koji nam prijeti. Rekli smo da analiza
zapoeinj e izdvajanJem. i dosIJ.ednom analiZom ot­
pora J<ariktera. To ne maei da se pacijentu zapovljeda da ne
bude agresivan. da ne obmanjuj e, da ne govori nesuvislo, (fa
se driiosnovll1Og praviIa, itd. Takvi zahtjevi ne sarno da bi
bili suprotni analitiekom postupku, vec bi bili i jalovi. Ne
moze se dovoljno naglasiti da one sto ovdje opisujemo nema
nikakve veze s tzv. odgojem pacijenta i slicrnm stvarim<'\.:
analizi karakterapitamo se zas1o.-p.a.cij.ent
vori nesuvislo, cuvSlVeilO' je zako6en l td. ; nastO}.iillQ
njego
vo
za OS2 bitQStL n eO' oya karaktera da b ismo
PjegoVu porn oz analizu r azjasmlI nl oV.22.!la e Je i
porijeklo. Drugim rijeCima, iz razine Iienosti sarno izdvajamo
crtu karaktera iz koje potjeee glavni otpor i, ako je moguce,
ukazujemo pacijentu na ·povrsinski odnos ·izmectu karaktera
i simptoma, ali sto se ostaloga Hee, prepustamo njemu da Ii
ieli ili ne zeli da se koristi svojim znanjem da bi izmijenio
svoj karakter. Naeelno, nas se postupak pritom ne razIikuje
od onog .kojim se sIuzimo u analizi simptoma; jedina je razli­
ka da, u analizi karaktera, mQramo da izdvojimo crtu karaJ<­
tera i iznosimo je paci'entu neprestano je Sve
- 0 ne ste ne ne lstancu 0 nJe I a Je VI 1 ao 0 i
VldlO i pnsIllil simptom ko I a muCI. 0 ovom distanciranu
neuro s e cr e ara tera i njen
o mje da je dOZivli ava , ao
Ed u njenu prirodu. ,
U ovom procesu distanciranja i objektiviranja neurotienog
karaktera, iznenactuje da se !ienost mijenja - barem pri­
.vremeno - taJko naime da, .KaKO naprectuJe analiza karaktera,
automatski dolazi na povrsinu i u neskrivenom obliku ona
nagonska snaga iIi osebujnost koja je dovela do otpora ka­
raktera u prijooosu. Primjenjujuci to na nas primjer pasiv­
karaktt;ra, mozemo reei da ce pacijent postati
to agresivniji sto temeljitije objeJ<tivira svoje sklonosti pa­
sivnoj privrZenosti.ler, naravno, njegovo feminino, lafno po­
nasanje hila je uglavnom snafna reakcija protiv potiSll1utih
agresivnih poticaja. Ruku pod ruku s agresivnoscu, medutim,
ponovo se javlja i infantilni strah od kastracije, koji je jed­
nom uzrokovao da se agresija pretvorila u pasivno-feminini
stay. Prema tome, kroz analizu otpora karaktera stizemo do
srediSta neuroze, edipskog kompleksa.
No, da ne bi bilo nikakvih iluzija: izdvajanje i objekti­
viranje kao i analiticka prorada takva otpora karaktera
obieno zahtijeva mnogo mjeseci, trazi veliki napor i, iznad
45
44
bismo bez surr:nje Cemo v
lUorati-razl::i1kOVatl one sadrza]e kO]1 se odnose lzravno na
o!p
or
karaktera i .one koji 'se, odnosena-4ruga podru9a
dOi'hILjij.:J. Ob1cno je ill .pQ¢etJmL aIIla1;ze
maILda uzme do znanja prve ali ne i potonje. U cjelini, nas
'raMero-anaiJit,i·cki pdklusaj nije d ni 0 no teznja da se
stekne na <L-S.lgurn.ost 1 u pripr,emnom r a, u
ana Ize I u infanHlne-.grade. Sada smo suo­
ceni s-- vaznim zadatkom istraiivanja i sustavnog opisivanja
raznih obIika prijenosnih otpora karaktera. Tehnika bavlje­
nja njima izronit ee sarna iz njihove strukture.
d) Kako se tehnika bavljenja pojedinim situqpijama izvodi
iz strukture otpora karaktera (t ehnika interpretiranja ego­
--obrane)
Sad-a! 's,e dk;reeemo p.roblemu Ikako 'sit.'te hI1ioka ka­
rakterne analize izvodi iz strukture otpora 'Karaktera kod
jednog .pacijenta koji razvija otpore odmahod .pocetka, a
kojih je struktura, meuutim, daleko od toga cia bi odmah
bila jasna. , U tom slucaju otpor karaktera imao je vrIo
s:JQzenu ,strukto"l.IJIU; bi10 je mnogo odilUlcujlUcih 6imbenilka
mi:j'eSanih, %1<:0 'reCi, jledan za PQkusat eu obj'as-­
niti razloge koji su me potakli da zapoenem interpretiranjem
upravo jednog odredenog elementa otpora a ne nekog dru-­
gog. Ovdje, takoder, postat ee vidljivo da dosljedno i logieno
interpret'i'I'an.jle ego-<obrane Ii mehaniroma ».okllopa« vodi u
samu srz sredi!;njih infantiinih sukoba.
SLUCAJ OCITIH OSJECAJA MANJE VRIJEDNOSTI
T,ddesetogodiSinj:i mJus'ka.rae prilYjegao je ana'li2Ji jeT ,se
pravo radovaozivotu«. Nije mogao r:eCi da Ii se osjeea bo-­
lesnim iIi ne, nije zapravo ni vjerovao da mu treba Iijecenje.
Ipak je mislio da ne bi smio nista propustiti. je za
c-....
psi'hoanalizu - mozda bi mu pomogla -cia stekne uvid u
sebe.Nije bio svjestan da ima ikakve simptome. Pokazalo se
kasnije da je njegova poteneija vrlo slaba; rijetko je imao
spoini odnos, pristupao je zenama sarno s velikim opira­
njem, nije dolazio ni do kakva zadovoljenja u koitusu i, sto­
viSe, trpio je od prerane ejakulacije. Imao je vrIo slab uvid
u svoju impoteneiju. On se - tako je rekao - pomirio sa
Svojom neznatnom potencijom, ta ima tako mnogo muska­
raea koji nemajll' hikakve potrebe za tim.
46
47
Njegovo ddanje i pOnaSanje odavali su na prvi pogled
da je bio tesko inhibiran i potisten covjek. Nije gledao su:­
govornika U OCI, govorio je polako, prigusenim glasom, <s
mnogo prekidanja; vrlo zbunje.n, cesto je hrakao. U svemu
tome, medutim, otkrivalo se da grcevito nastoji da potisne
svojuplahost i izgleda odvaian. Usprkos tome, njegova je
priroda nosila sve oznake jakih osjecaja manje vrijednosti.
Upoznat s osnovnim pravilom, pacijent je poceo da govori
tiho i uz prekide. Prv'a <saopeenja iznijela su sjeeanje na
dva »uiasna« doziv.ljaja. VozeCi auto jednom je
zenu, koja je umrla od posljedica nesrece. Drugi put
se u prilici da je morae izvditi traheotorrtiju na osbbi koja
se guSila (pacijent jebio bolnicar u rat'll). Na ova dva ao:.­
zivljaja mogao je misliti sarno s uzasom. Za vrijeme prvih
. seansi govorio je 0 svome roditeljskom domu
donekle monotono, polagano i priguseno. Kao pretposljed­
nji od nekolirko brace i sestara, imao je drugorazredni ,po­
lozaj u kuci. Naj'stariji brat, dvadesetak ·godina stariji od
njega, bio je miljenik roditelja; mnogo je putovao in ooro
se snalazio »u svijetu«, kod ;kuee se hvalio svojim doilvlja:,
jima i po povratku s putovanja »cijela bi se kuca vrtjela
oko njega«. lake su zavist i mrinja na brata bili ocitC iz
sadriaja ispricanog, pacijent je zestoko poricao da ima
takvih osjecaja kad sam oprezno postavio pitanje stirn u
vezi. Nikada, rekao je, nije osjecao bilo sto takvo prema
svome bratu. - Zatim je govorio 0 svojoj rmajci, koja mu je
bila vrlo dobra, a koja je umrla kad je imao sedam godina.
Dok je govorio 0 njoj poceo je tiho plakaJi, stidio se svojih
suza i dugo nije zatim niSta govorio: 'Cinilo se jasnim da je
majka bila jedina osoba koja mu je dala malo paZuje i lju­
bavi, da je njezina smrt bio tezak udarac za njega, i nije
mogao zadriati suze sjeeajuCi se nje. Poslije majcine smrti
proveo je pet godina u kuCi svoga brata. Ne iz onog sto je
rekao, vee iz namna na koji je to rekao, postalo je ocito
njegovo veliko ogorcenje prema dominirajucoj, hladnoj i
neprijateljskoj prirodi njegova brata. Tada je, u kratkim,
ne jako saddajnim recenicama ispricao da sada ima prija­
telja koji ga mnogo voli i divi mu se. Nakon ovog saopcenja
slijedila je duga sutnja. Nekoliko dana kasni je ispricao je
san: vidia je sebe u stranam gradu sa svajim prijateljem, ali
je lice njegava prijatelja bila drukcije. Ka;ko je, :ram ana­
Eze, pacijent napustio grad u kojem je zivio, moglo se
opravdano pretpostaviti da je covjek 'll snu ,predstavljao
analiticara. Cinjenica da ga je pacijent poistovjetio sa svo­
jim prijateljem, mogla se protumaciti kao znak pocetnoga
pozitivnog prijenosa; ali, sit'llacija u cjelini govorila je protiv
48
toga cia se to shvati kao pozitivni ,prijenos, ili da se san
tako interprctira. Sam pacijent prepoznao je analiticara u
prijatelju, ali tome nije imao niSta da doda. Kako je ili sutio
ili jednolicno izrazavao sumnje u svoju sposobnost da pro­
vede analizu, rekao sam mu da ima nesto protiv mene, ali
mu nedostaje hrabrosti da to kaze. On je to odlucno poricao,
na sto sam mu rekao da se jednako tako nikada nije usudio
izraziti neprijatelj'ska cuvstva prema svom starijem bratu,
nije se cak usudio ni misIiti svjesnoo njima, pa je oCigledno
uspostavio neku vrstu veze izmedu mene i svoga starijeg
brata. To je doduse bila istina, ali pocinio sam gresku in­
terpretirajuCi njegov otpor suvise duboko. lnterpretacija
nije postigla svrhu, 'sputanost je, stovise; ojacala, pa sam
cekao nekoliko dana, promatraj'llCi kroz to vrijeme njegovo
dd anje, da vidim kakvu vaznost ima otpor za trenutnu si­
tuaciju. Bilo mi je jasno: uz prijenos mrinje prema bratu,
postojala je i jaka obrana protiv femininog stava (san 0
prijatelju). Naravno, nisam ,se smio osmjeliti na interpre­
tira.njeu tom smjeru. Tako sam mu na'stavio isticati da se,
zbog ovog iii onog razloga, kloni i mene i analize. Rekao sam
mu da cijelo njegovo ponasanje znaCi da se zatvara u sebe
br aneei se od analize. Slozio se stirn i nastavio da je to
uvijek hilO ndegO'V namn III fivot'll - krut, nepri!&t'llpaaan, ob­
rraanben. Dok 'sam m'll s.t:eJlno Ii uporno, 'll 'S'V'akoj 's:ea:IlJs.i i u sva­
'koj pJ.1i1lici, predooVoao nj1egovo odbij:an'j:e, upa;o mi je ill oci
j:ednoHcan ton kojim je ,iZlrazavao :sVoOje jadanje. Sva1ka je
seansa zapocinjala istim primjedbama: "Kamo sve to vodi,
ne osjecam nista, analiza ne utjece na mene, hocu Ii je moCi
izdd ati, ne mogu, niSta mi ne · pada na pamet, analiza ne
utjece na mene« i tako dalje. Nisam razumio sto pokusava
,da izrazi, a ipak je bilo jasno da je ovdje leZao kljuc za
r azumijevanje njegova otpora.
4
Ovo narm daje dobru priliku da prouCimo razliku izmedu
karaktero.,arrral!iotiCke i ak.t.ivnoJS'lltge's'tivne pripreme pacijen­
ta za analizu. · Mogao sam dobrohotno opominjati pacijenta
i poklUsaJti da mekalkJo :tjesenjern 'lltjecerm [ill 'lljega [kaiko· bih
ga pon'llkao na daljnja saopCenja. Moguee je cak da bih time
izazvao umjetni pozitivni prijenos, ali iskustva ,s drugim sIu­
cajevima nauCila su me da se ne stize daleko ovim pristupom.
BuduCi da cijelo njegovo ponasanje nije ostavljalo prostora
Biljeska, 1945: Mada je ovo objasnjenje psiholoski tocno, to nije
cijela priea, Sada znamo da su takvi prigovori neposredan izraz vegeta·
tivnog, tj. miSicnog oklop.a. Pacijent se zali na afektivnu paralizu j er su
zakocena njegova plazmatska strujanja i osjeti. Ukratko, ovaj I>edosta·
tak je \Si sto biofizicke prirode. U orgonskoj terapiji, zakocenost po­
kretlji\'osti se smanjuje pomocu biofizickih a ne psihologijskih met6da.
49
Za sumnju da se on protivi analizi opeenito a meni naroCito,
mogao sam mime duse nastaviti stirn interpretiranjem i
cekati daljnje reakcije. Jednom, kad 'smo se vratili na san,
rekao je da je najbolji dokaz da me ne odbija, cinjenica da
me poistovjetio sa svojim prijateljem. Iskoristio S:lm oVu
priliku da mu sugeriram da je mozda ocekivao da eu ga
voljeti i diviti mu se jednako kao i njegov prijatelj , da se
zatim razocarao i sada mi jako zamjera moju uzdriljivost.
Morao je priznati da je gajio takve misli, ali nije imao hra­
brosti da mi to kaie. Nakon toga mi je rekao da je uvijek
sarno trazio ljubav i, narocito, priznanje i da se uvijek po­
nasa 'V1l1lo obrambeno, osobito prema ml1.lskoarcima izrazito
muzevnog izgleda. Osjeeao je da nije iste vrijednosti kao oni,
i u odnosu sa svojim prijateljem igr:lO jc iensku ulogu.
Ponovo mi je ponudio gradu za interpretiranje njegova fe­
mininog prijenosa, ali njegovo vladanje u cjelini upozoravalo
me protiv takva razotkrivanja. Situacija je bila teSka jer je
zestoko odbijao elemente svog otpora sto sam ih vee bio
shvatio, tj. prijenos mrinje koju je osjecao prema ,svom
bratu i narcisticki femininLstav prema onima koji su mu
biti vrlo oprezan ukoliko nisam
zelio da s njegove strane dode do naglog zavrsetka analize.
Osim toga, u svakoj seansiialio sc gotovo bez prekida i
uvijek na isti nacin da analiza nema nikakva uCinka na nj
itd. Cak ni poslije otprilike cetiri tjedna analize jos uvijek
nisam razumio taj stay, iako mi je izgledao kao bitan i tre­
nutno akutan otpor karaktera.
U to sam iSle v.rijmne lI'azbollJio ri mOlPaO sam prekinuti: analilzu
ria dva tjedna. Pacijent mi je poslao bocu konjaka kao sred­
stvo za jacanje. Cinilo se da se obradovao kad sam nastavio
analizu, ali se i daIje zaIio na i'sti nacin i rekao mi da ga muce
misli 0 smrti. Nije mogao iz'biti iz glave da se nesto dogodilo
nekome u njegovoj abitelji, a doksam bio bolestan nije
mogao prestati da misIi da bih mogao umrijeti. Jednog da­
na, kada ga je posebno mucila ova mi'sao, odlucio je da mi
posalje konjak. Bila je to vrlo primamljiva prilika da inter­
pretiram njegove potisnute zelje za Smrell. Bilo je vise nego
obiIje grade za takvu interpretaciju, pa ipak me od toga
odvratiSe razmisljanje i odredeni osjecaj dabi to bilo uza­
ludno i sarno bi se odbilo od zida njegovih ialbi: »NiSta se
ne probija do mene«; »analiza ne djeiuj e na mene«. U medu:
vremenu, naravno, skrivena dvosmislenost jadanja da ' »Sf::
niSta ne probija do mene« postala je jasna. Bio je to izraz '
njegove duJboko potisnute pCllsivno-feminine prijenosne zelje
za analnim snosajem. Ali, da Ii bi bilo razumno i opravdano
interpretirati njegovu homoseksualnu zelju, ma kako jasno
so
'spoljenu, dok se njegov ego i dalje buni protiv anaIize?
je moralo postati jasno znacenje njegova jadanja 0
jalovosti sam mu, pokazati da sa
s\'ojim jadan}eI? llIJe pravll. J.e .. nove snove
da isprica, mllsiI 0 smrtl postale su lzrazltlje, I mnoge druge
stvari zbivale su se u njemu. Znao sam iz iskustva da ne bi
olaksalo situaciju da sam mu to rekao, a s druge sam strane
jasno osjecao oklop. koji je stajao izmedu analize i grade
koj u je nudio rn: . Zail m, morao l5am s mnogo
pretposiaviil aap ostojeei otpor ne bi dopustio da bilo kakva
interpretacija prode do ida. Tako sam nastavio da se zadr­
zavam na njegovu ponasanju - interpretirajuCi mu ga kao
izraz njegove jake obrane - i rekao mu da obojica moramo
cekati dok nam znacenje njegova ponasanja ne postane
jasno. On je vee bio shvatio da misli 0 smrti koje je imao
prilikom moje bolesti ne moraju bezuvjetno biti izraz nje­
gove brige pune Ijubavi za mene.
Tijekom sljedeeih tjedana umnozili su se utisci 0 njegovu
ponaSanju i njegovom jadanju. Postalo je sve jasnije da je
pri t ome veliku ulogu igrao njegov osjecaj manje vrijedno­
sti poveza n s obranom njegova femininog prijenosa, ali si­
tuacija jos uvijek nije bila zrela za tocno interpretiranje.
Nedostajala mi je cvrsta formulacija znacenja njegova po­
nasanja u cjelini. Da sCliberemo temelje rjesenja do kojeg je
kasuij e ipak doslo:
a) zelio je priznanje i ljubav od mene i od svih muska­
raca koji su mu izgledali muzevni,. Cinjenica da je zelia
IjuJbav i da sam ga razocarao bila je viSe puta interpretirana,
bez uspjeha.
b) Nj egov stay prema meni - prijenos njegova nesvjes­
nog st ava prema ·svome bratu - bio je pun mrinje i zavisti;
da bi se izbjegla opasnost da interpretacija promasi, bilo je
najbolje ne analizirati taj stay u ovom trenutku.
c) Odbijao je svoj feminini prijenos; abrana se nije mogla
interpretirati a da se ne dira zabranjena zenstvenost.
d) Osjeeao se manje vrijednim od mene zbog svoje femi­
ninosti - i njegova stalna jadanja mogla su sarno biti izraz
nj egova kompleksa manje vrijednosti.
Sada sam mu intenpretirao njegove osjeeaje manje vrijed­
nosti prema meni. U pocetlru rtJo .niJj'e liiIIlalo uSipjeha, ali!,
nakon nekoliko dana stalnog zadriavanja na njegovoj pri­
rodi, dao je konacno neke obavijesti 0 svojoj prekomjemoj
zavi sti, ne u odnosu na mene vee na druge muskarce od kojih
se takoder osjeeao manje vrijednim. I sada mi je iznenada
paJa na urn misao da njegovo stalno jadanje da »analiza
51
ne djeluje na njega« nije moglo imati drugo tnacenje do:
"Ona je bezvrijedna«, prema tome, analiticar je manje vrije­
dan, nemoean i ne moze postiCi nista s njime. Tako je jada­
nja pacijenta trebalo razwnjeti djelomicno kao njegovu po­
bjedu a djelomicno kao predbacivanje analiticaru. Sada sam
mu rekao sto ja mislim a njegovom stalnom jadanju; cak sam
i ja bio iznenaden uspjehom. Odmah je iznio velik broj pri­
mjera koji su otkrivali -cia je uvijek postupao na taj naCin
kada je netko htio utjecati na njega. Rekao je da nije mo­
gao podnijeti neCiju nadmoe i uvijek je pokusavao da ponizi
one ad kojih se osjeeao manje vrijednim. Moju je interpre­
taciju u potpunosti shvatio. Dalje je rekao da je uvijek cinio
upravo- Isuprotno od onog sto je pretpostavljeni traiio ad
njega. IZTIio je mnostvo sjeeanja na svoj -cirzak i o m a l o v a ~ u ­
juCi stay .prema nastavnicima.
Ovdje je, dakle, lehla njegova zapletena agresivnost, ciji
je krajnji izraz, -cia sada, bila zelja za smreu. Ali nase je ve­
selje bilo kratkotrajno, otpor se vratio u istom obliku ­
ista ja-cianja, ista potistenost, ista sutnja. No ,sada sam znao
da ga ·se moje otkriee vrio -ciuboko dojmilo i, kao posljedica,
njegov feminini stay je postao izrazitiji. Izravna posljedica
toga, naravno, bilo je obnovljeno otklanjanje mekusnosti. U
analizi ovog otpora ponovo sam posao od njegova osjeeaja
manje vrijednosti prema meni, ali sam prosirio interpreta­
ciju isticuCi da on ne sarno da Ise osjeea manje vrijednim,
vee, upravo zbog toga, osjeca da je stavljen u femininu
ulogu prema meni, sto je bila suvise velika uvreda njegova
muskog ponosa.
Premda je pi-ije ovoga iznio mnogo grade a svom femini­
nom ponasanju prema muzevnim muskarcirna, a takoder
pokazao i potpuno razumijevanje toga, nije zelia znati nista
viSe a tome. To je bio no vi problem. Zasto je odbijao da
prizna nesto sto je i sam ranije opisao? Nastavio sam cia
interpretiram znacenje njegova trenutnog ponasanja, naime
da se osjeeao toliko manje vrijednim od mene da je odbijao
da prihvati ana sto sam mu objasnjavao, makar je time mo­
rao promijeniti svoju prijasnju ocjenu. Priznao je da je to
is tina, i nastavio davanjem iscrpnog izvjestaja: 0 svom odno­
su s prijateljem. Pokazalo se -cia je on zaista igrao femininu
ulogu; cesto su imali odnosaj izmedu bedara. · Sada sam mu
mogao pokazati da njegovo obrambeno ponasanje nije bilo
niSta drugo do izraz borbe protiv prepustanja analizi koja
je, u njegovom nesvjesnom, bila oCito povezana s idejom da
se analiticaru feminino preda. Medutim, i to je bilo vrije­
danje njegova iponosa i razlog za njegovo uporno protivlje­
njeutjecaju analize. Na to je odgovorio potvrdnim snom:
leii na kaucu s analiticarom i ova5 ga ljUibi. No, ova] j3san
san uzrokovao je novi val otpora, opet u starom obliku ja­
danja (analiza uopee ne djeluje na njega, ne moze imati
nikakva utjecaja nad njirn, cernu ona uopce vodi, on je
potpuno hladan, itd.). Ponovno sam mu interpretirao ova ja­
danja kao ponihvanje anal<ize i obranu ad toga da se njoj
prepusti. U isto vrijeme poceo sam da mu objasnjavam
ekonornsko znacenje njegova zatvaranja u sebe. Rekao sam
mu da je, cak i na temelju onog sto je ispricao 0 svom dje­
tinjst vu i mladenastvu, jasno da se ogradio protiv svih razo­
caranja koja je dozivio u vanjskorn svijetu i protiv grubih,
hladnih postupaka oca, brata i nastavnika, da je to bio nje­
g OY jedini spas, mada spas koji je zahtijevao mnoge htve u
njegovu uzivanju zivota.
Odrnah je prihvatio ova o:bjasnjenje kao vjerojatno, nakon
cega suslijedila sjeeanja njegova ponasanja prerna ucitelji­
rna. Uvijek ih je smatrao taka hladnima i stranima (jasna
projekcija njegovih vlastitih osjeeaja), pa cak i dok je bio
potresen, kad su ga tukli ili prekoravali, ostajao je iznutra
ravnodusan. U vezi s time rekao rni je da je cesto zelio da
budem strozi. U pocetku se cinilo da se znacenje ove zelje
ne uklapa u situaciju; mnogo kasnije postalo je jasno da
u dnu njegova prkosa lezi namjera da ni ja ni moji pralikovi,
uCitelji, nismo u pravu.
. Nekoliko dana analiza se nastavljala bez otpora; sada je
nastavio da ·prica da je postojal0 razdoblje u njegovu ranom
djetinjstvu ka-d je bio vrlo divlji i agresivan. U isto je vri­
jeme, zacudo, imao snove koji su otkrili jaki feminini stay
prema meni. Mogao sam sarno nagadati da su sjeeanja na
nj egove agresivnosti istovremeno pokrenula osjecaj krivnje,
koj i je paralelno bio izraien u tim snovirna pasivno-feminine
prirode. Izbjegavao sam analizu snova ne Isarno zbog toga
sto se nisu odnosili izravno na postojecu prijenosnu situaciju,
vee i zbog toga sto mi ·se nije cinio jos zrelirn da shvati vezu
izmedu svoje agresije i snova koji su izrazavali osjeeaj kriv­
nj e. Pretpostavljam da ee neki analiticai-i ova smatrati svoje­
voljnim izborom grade, ali moram, nasuprot tome, da branim
klinicki potvrdeno rnisljenje da ee se postiCi optimum u te­
nipiji onda kad se llspostavi neposredna veza izmedu tre­
nutne prijenosne situacije i infantilne grade. Tako sam sarno
izrekao pretpostavku da je sjeeanje na njegovo divlje po­
nasanje iz djetinjstva omaeavalo da je jednorn Ibio potpuno
drukciji, upravo suprotno od onoga kakav je danas, a analiza
bi trebala da otkrije vrijeme i prilike koje su dovele do pro­
mj ene njegova karaktera. Vjerojatno je njegova trenutna
femininost 'hila izmicanje agresivnoj muskosti. Pacijent uop­
52
53
ce ruJe reagirao na ovo otkriee; umjesto toga, vratio se u
s tari O'tpo[': on to nije moga'O UlI'adJiotJi, nije osjeeao TIlitSta, ana­
jjza na njega uopee ne djeluje, itd.
Ponovo sam mu interpretirao njegove osjeeaje manje vri­
jeclnosti i njegov ponovni pokusaj cia pokaze nemoe analize
iIi, tocnije, analiticara; ali sam sacla pokusavao cia postignem
i prjjenos stava koji je imao prema bratu. Sam je rekao cia
je brat uvijek igrao dominantnu ulogu. U to je usao sarno s
veIikim oklijevanjem, oeito zbog toga sto se to odnosilo na
sredisnju konmktnu situaciju njegova djetinjstva. Ponovio je
·da je maJka ;poklanjala mnogo paznje bratu, a da nije, narav­
no, ulazio u svoj subjektivan stay 'prema ovom davanju prven­
stva. On nije - kako je 'pokazalo oprezno ispitivanje u vezi
stirn - imao ni najmanjeg uvi·da u svoju zavist na brata.
Ta zavist, moralo Ise pretpostaviti, bila je tako duboko pove­
zana s jakom mdnjom i potiskivana zbog straha, da cak ni
osjecaju zavisti nije bilo dopusteno da ude u svjesno. Naro­
cito jaki otpor uslijedio je na moj pokusaj da izmamim nje­
govu zavist na brata; to je trajalo mnogo dana i bilo obilje­
zeno uobicajenim jadanjem 0 svojoj nemoci. Buduei da otpor
nije popustao, mora'lo se pretpostaviti da se ovdje bavimo
vrIo neposrednom obranom ad osobe analiticara. Ponovo
sam ga ;poticao da govori otvoreno i bez straha 0 analizi i
naroCito 0 analiticaru i da kaZe kakav je utisak na njega
uCinio analiticar u prvom susretu.
s
Poslije mnogo oklijevanja
rekao mi je zamuckujuCi da mu se analiticar cinio grubo
muzevnim i hrutalnim, poput covjeka koji bi bio apsolutno
okrutan prema zenama u spolnim stvarima. Kako se ovo
slagalo s njegovim stavom prema muskarcima koji su izgle­
da'li pofentni?
Bili smo na kraju eetvrtog mjeseca ahalize. Sada se po
prvi put probio taj potisnuti odnos prema bratu, sto je bilo
blisko povezano S onim elementom postojeeeg prijenosa koji
je bio najveca smetnja - sa zaviSeu zbog potBncije. Otkriva­
juCi j ake afekte, iznenada ·se sjetio da je uvijek najstroze osu­
divao svog brata jer je ovaj lovio djevojke, zavodio ih i,
stoviSe, time se hvastao. 1\1oj ga je izgled odmah podsjetio
na brata. Zadobivsi veee povjerenje njegovom posljednjom
izjavom, ponovo sam mu objasnjavao prijenosnu situ3.ciju i
pokazao mu da u meni vidi svoga brata i upravo zbog toga
nije mi se mogao otvoriti, jeT me osuduje i zamjera moju
navodnu nadmoe kao sto je jednom osudivao i zamjerao na·
, Otada obicavam" poticati pacijenta da mi opiSe moju osobu. Ovo
se uvijek pokazuje kao plodna mjera za uklanjanje zakocenih prije·
nosnih situacija.
S4
va dnu nadmoe svoga brata. Rekao sam mu, nadalje, da je
sada vrlo jasno da je osnova njegove manje vrijednosti osje­
eaj impotencije.
posli je ovog objasnjenja sredisnji element otpora karak­
tera pojavio se sam od sebe. U ispravno i dosljedno vodenoj
analizi to ee se uvijek dogod<iti a da al1aIiticar ne mora
ubrzavati stvari iIi davati preuranjena misIjenja. U tren oka
,se sj etio da je opetovano usporedivao svoj mali penis s bra­
tovim velikim penisom i da je bratu zbog toga zavidio. ....
Kao sto se moglo ocekivati, ponovo se pojavio snazan ot­
por; p onovo se zalio »ne mogu nista uciniti« itd. Sada sam
bio u mogucnosti da krenem korak dalje u mojim interpre·
tacijama i da mu pokazem da su ove zalbe bile verbalizacija
njegova osjecaja impotencije. Njegova reakcija na ovo hila je
potpuno neocekivana. Nakon interpretacije njegova nepovje·
renja, izjavio je po prvi put da nikada nije vjerovao nijed·
nom covjeku, da nikada nije ni u sto vjerovao, vjerojatno
cak ni u analizu. Naravno, bio je to veliki korak naprijed.
Ali znacenje ovog saopeenja i njegova veza s prethodnom
situacijom nisu bili odma:h jasni. Govorio je dva 5ata 0 mno­
gim razocaranjima koja je dozivio u zivotu i smatrao da se
njegovo nepovjerenje moze razumski svesti na ta razo­
caranja. Stari se otpor ponovo pojavio. BuduCio da nisam bio
siguran u to sto je izazvalo taj otpor, odlucio sam da cekam.
Tijekom nekoliko dana situacija je ostala nepromijenjena
- stara jadanja, poznato ponasanje. Nastavio oSam da inter­
pretiram elemente otpora koji su vee bili proradeni i koji su
mi bili vrlo poznati, kadli se iznenada pojavio novi element.
Rekao je da Se bojao analize jer bi ga ana mogia liSiti njego­
vih ideala. Sada je situacija hila opet jasna. Prenio je na me­
ne strah od kastracije koji je osjeeao prema svome bratu.
On me se plasio. Naravno, nisam spomenuo strah od kastra­
cij e, vee sam"ponovo posao od njegova kompleksa manje vri­
jednosti i njegove nemoei i '1lpitao ga nije li se osjeeao nad­
moenim svim Ijudima na osnovi svojih visokih ideala, nije
Ii se smatrao boljim od sviju ostalih. Ovo je spremno pri­
znao; stovise, posao je eak dalje. Potvrdio je da je zaista bio
"vredniji od svih ostalih koji su trcali za zenama i bili poput
"zivotinja u svojoj 6polnosti. S manje sigurnosti dodao je da
.ie, na zalost, ovaj osjeeaj bio i precesto poremeeen njegovom
nemoei. Oeito, jos 'se nije potpuno pomirio sa svojom spol·
nom slaboseu. Sada sam mogao da mu objasnim neurotski
nacin na koji je pokusavao da svlada svoj osjecaj impoten­
dje i da mu rastumaCim da je pokusavao da ponovo IStekne
osjeeaj moei u podrucju ideala.' Ukazao sam mu na kompen­
5."i
zaciju i ponovo privukao njegovu paznJu na otpore analizi,
koji su proizlazili iz njegova skrivenog osjeeaja nadmoCi. Ne
sarno da potajno misli 0 sebi da je bolji i inteligentniji, nego
je on upravo s toga razloga ilTIorao da se opire anaJizi; jer,
·da je ona tada bi trebao neeiju pomoe i analiza bi
pobijedila njegovu neurozu, Ciji smo tajni osjeeaj ugode
UJp.ravo otkI'ill:i. Sa 5ltajaMsta nooroze, ,to hi predstarvljalo po_
raz, a za njegovo nesvjesno to bi u isti mah znaeilo postati
zenom. Na taj sam naein polazeCi od njegova ega i meha­
nizama obrane ega pripremio teren za interpretaciju kastra­
cijskog kompleksa i feminine fiksacije.
KoristeCi se pacijentovim ponasanjem kao polaznom toe­
kom, analiza karaktera uSipjela je prodrijeti' n eposredno
do srediSta neuroze, njegovog straha od kastracije, zavisti
na koja je proizlazila iz majeinog davanja prednosti
bratu i do toga da ga je majka razoearala, ali su se obri.si
edipskog kompleksa vee nazirali. Ovdje, medutim, nije vazno
to da suse ovi nesvjesni elementi pojavili - to se eesto
dogada sarno od sebe. Ono sto je vaino jest za'konit sIijed
koj'im su '5e oni' po'jaV'i'li i bilitik koji' 'su ama<1i 'S ego­
-obmnom i rpri'jenos:om. Znaeaj:no .je pm <tome da 'se to dogo­
dilo bez prisiljavanja, kroz Cistu analitieku interpretaciju
pacijentova ponasanja i uz popratne afekte. U tome je spe­
cifienost dosljedne analize karaktera. Ona znaCi temeljitu
proradu usvojenih od ega.
Suprotstavima tome ono do eega bibilo moglo doCi da
se nismo dosljedno obaziraH na ego-obranu naseg rpaciienta
i kako bismo lSe ' u tom slucaju ponijeli. Odmah u poeetku
postojala je maguenost da mu se protumaCi oboie - i nie­
gOY pasivni homoseksualni odnos prema njegavu bratu i ze­
lja za·smrcu. Nema sumnje da bi ·snovi i eventualne asociia­
cije pnizile dodatnu gradu za interpretiranje. Ipak, ukoliko
njegova ego-obrana ne 'hi bila unaprijed sustavno i temeljito
praradena, nikakva se interpretacija nebi afektivno probila;
umjesto toga dobili bismo inte1ektualno znanje 0 njegovoj
pasivnoj zelji s jedne strane i narcistieku; vrIo afektivnu,
obranu protiv tih zelja s druge strane. Afekti koji pripadaju
pasivnosti i poticajima usmrCivanja ostali bi u funkciji obra­
' ne. Posl jedica bi bila kaotieka situacija, ti.piena slika analize
r
bogate interpretacijom a siromasne lLspjehom. Nekoliko mj e­
--s ed strpljiva i upoma rada na otporu ega, s posebnim obzi­
mm na njegov obLik ('po1Jistenos.t, mijenjanj'e glasa rtd.) podi­
gli su ego do stupnja ·potrebnog da usvoji ono sto je potisnuto,
oslabodili afekte i doveli do njihova pomaka u smjeru po­
tisnutih misli. ·
56
Prema tome, ne moze se reCi da su postojale ' dvije tehnike
koje su se mogle primijeniti u ovom slueaju; postojala je
.samo jedna, aka je namjera bila da se slueaj promijeni di­
l1amicki. Nadam se da je ovaj slucaj ueinio dovoljno jasriom
prevladavaju6u razJi.ku u koncepciji primjene teorije na teh­
niku. Naj vainiji kriterij uspjesne analize je upotreba maZog
broja (ali toenih i dosljednih) interpretacija, umjesto mnogih
nesustavnih interpretacija koje ne uzimaju u obzir dina-
L mieki i ekonomski trenutak. Ako analitiear ne dozvoli da ga
zavede grada, vee ispravno procijeni njezino dinamieko mje­
sto i ekonomsku ulogu, grada ee, iako ee je dobiti kasnije,
biti utoliko temeljitija i bogata afektom. Drugi je kriterij
zadriavanj e .stalne veze izmedu trenutne i infantilne situa­
cije. Poeetna nepovezanost i zbrka analitieke grade pretvara
se u uredan slijed, tj. niz otpora i sadriaja sada je odreden
posebnom dinamikom i struktumim odnosima odredene neu- .
roze. Kada se inter.pretiranje ne provodi sustavno, analitiear
mora uvijek poCinjati ponovo, istrazivati, viSe nagadati nego
z<),k!1 ju6iv'ati, a kada 'ama1litickom .procesu prethodi kaJr'a<kte­
oro:analMi C:ki Tad na otponu, <taj 'se prooos I131ZV1ija kao saJlIl
od sebe. U prvom slueaju analiza se u .poeetku odvija glatko,
da bi se sve viSe i vise zapletala u teskoee; u drugom pak
slueaju najozbiljnije se teskoee pokazuju uprvim tjednima
i mjesecima lijeeenja,da bi zatim mjesto mirnijem
radu, cak i na najdubljoj gradi. Zato sudbina svake analize
ovisi 0 poeetku lijecenja, tj. 0 ili krivom razrjesa­
vanju otpora. Prema tome, treCi Rciterij je razrjesavanje
slueaja ne proizvoljno s bilo kojeg vidljivog i 1ako razumlji­
vag poJozaja, vee iz onih polozaja gdje je skriven najjaCi ego
otpor, a zatim sustavno sirenje mjesta prodora u nesvjesno i
prorada vaznih. infantilnih fiksacija koje su bogate afektom '
u svako doba.Neki nesvjesni moment koji se oeituje u sno­
iIi nekoj asocijaciji moze u odredenom casu lijecenja
i bez obzira na Cinjenicu da je od srediSnje vainosti za neu­
rozu, igra ti potpuno podredenu ulogu, t j . nema nikakvu tre­
nutnu vaznost za tehniku terapije. U naseg pacijenta feminini
odnos . prema bratu bilo je ISrediSnje zlo, dok je u prvim
mjesecima strah od rusenja kompenzacije za njegovu ne­
moe, kompenzacije koja se sastojala od zamisljenih ego­
-ideala, bio problem s obzirom na tehniku. Pogreska koja
se obicno cini jest da anaEticar napada srediSnji element u
nastanku neuroze (koji se obicno bilo kako oCituje odmah u
pocetku), umjesto da najprije napadne ona mjesta koja ima­
ju posebnu trenutnu vaznost. Sustavno proradena redom, ta
rnj esta 1110raj u kona6no dovesti do srediSnjeg .patogenog ele­
menta. Ukrwtko, vazno je, i zapravo za. uspj-eh mnogih terap-lja
57
odlucno, kako, kada i s koje ee strane analiticar prodirati do
j ezgre neuroze.
Nije tesko da ana sto smo ovdje opisali kao analizu ka·
r.aktera uklopimo u Freudovu teoriju a formiranju i razrje­
senju otpora. Znamo da se svaki otpor sastoji ad id-poticaja
koji se otklanja i ego-ipotieaja koji otklanja. Oba su potieaja
nesvjesna. U nacelu ,slobodno je, pri tumacenju, da Ii ee s('!
najprije interpretirati teZnja ida ili teZnja ega. Na primjer:
ako se odmah u pocetku analize susreeemo s homoseksual­
ni m otporom u abliku sutnje, mozemo naceti teZnju ida s
. time da kazemo paeijentu da je on trenutno zaokupljen njd­
nim namjerama prema analiticaru. Interpretiran je njegov
pozi tivni prijenos i, ukoliko on nc uzmakne, proCi ee mnogo
vremena prije nego se slozi s tom mrskom mislju. Zbog
toga analiticar mora dati prednost onom vidu otpora koji
lezi blize svjesllom egu, naime ego-obrani, te jednostavno reCi
pacijentu, za pocetak, da suti zato sto odbija analizu ))zbog
ovog iii onog razloga«, vjerojatno 'lato sto mu je ona na neki
naCin postala opasnom. U prvom slucaju, onaj vid otpora
koji pripada idu (u gornjem slucaju, teznja za ljubavi) na­
padnl,lt je kroz interpretiranje; u potonjem slucaju, onaj dio
otpora koji pripada egu, tj. odbijanje, napadnut je kroz in­
terpretiranjt<,.
-Ovirtt postupkorn istovremeno prodiremo ka/ko u negativ­
ni 'prijenos, u kojem konacno zavrsava svaka obrana, taka
i u . 'karakter, oklop ei!<l. Povrsins,ki s10j svakog otpora, tj.
sloj najbliZi svijesti, m-Sra nuzno biti negativan stay pre-ma
analiticaru, bilo da je temja ida zasnovana na mrinji iIi na
Ijubavi. Svoju obranu protiv teinje ida ego projicira na ana­
liticara koji postaje neprijateIj i opasan je zbog toga sto je
uz pomoe neugodnog osnovnog pravila izazvao teznjeida i
poremetio neurotsku ravnoteZu. U svojoj obrani ego se sluzi
vrlo starim oblicima obrambenih stavova; u nevoIji, on u
svoju obranu poziva poticaje mrinje od ida u pomoe, cak i
kada otklanja teznje za ljubavlju.
Prerna tome, ako se pridd avamo pravila da se bacimo na
otpore paLazeCi od ega, onda 1ime l'az'rjesarvarrno [diD nega­
tivnog prijenosa, koIieinu snaznih osjeeaja mrznje i time
izbjegavamo opasnost da previdimo razome sklonosti, koje
su vrIo testo odlicno skrivene; u is to vrijeme jaca pozitivan
prij:enos. I padjen1: 'snvaea lakse jer
pogada njegove 'sNjresne osjeoaje nego ridjnterp-retacij e, ti­
me je za nju, do koje ee kasnije i doCi, bolje pripremljen.
Bez obzilra na ·to koje je lvTs,te poti
1
SiIlu1:a teZnja iida; ego­
-()ibrana ima u'V'ijrek jjsti obilii:k, nallime onaj koji odgovarr-a pa­
cijentOViU ikaJraJMe:ru; a [stu Itemju ,ida pacijen1li otk'la/njaju I!1a
S8
raz naelll
e
. Prema tome, ostavljamo karakter nedirnuti-m
ne
kada interpretiramo samo teznju ida; s druge strane, uklju­
euj emo neurotski karakter u analizu kada se principijelno
laOamo otpora polazeCi iz obrane, tj. sa strane ega. U prvom
slucaju kazemo analizandu odmah sto on otklanja; u poto­
niem slucaju, naj,prije mu objasnimo da otklanja »nesto«,
zat irn kako on to eini, kakvim se sredstvi-ma pri tomesluii
(analiza karaktera), i tek mno'go kasnije, kada je analiza
otpora dovoljno napredovala, kazemo mu, ili on sam dolazi
do toga, protiv cega je upravljena obrana. Ovim vrlo zaobi­
lazoim naCinom do interpretiranja teznji ida ·svi su tome
pripadajuei stavovi ega analitieki razglobljeni, eime je uklo­
njena velika opasnost da ce paeijent neSto prerano doznati
ili ee ga mimoiCi afekti iii neee sudjelovati u postupku.
. Analize u kojima se stavovima poklanja tako velika an-ali­
tieka paznja napreduju sredenije i uspjesnije, a da pri tome
nema ni najmanje stete za teorijski istrazivacki rad. Jedino
sto se vazni dogadaji djetinjstva saznaju kasnije nego obie­
no. No, to je obilno nadoknadeno euvstvenom 6vjezinom s
kojom infantilna grada siklja nakon sto su otpori karakte­
ra proradeni aoali ticki.
I pak, ne .smijemo propustiti da spomenemo odredene ne­
ugodne vidoye dos-ljedne aoalize karaktera. Analiza karak­
tera izlaze pacijenta daleko veeem psihiekom naporu; pa­
ci jent trpi mnogo vise nego kada se karakter izostavi od
razm'<lltl13.nja. U tome je, dociuiSe, ,prednost izbora: am 'koji
ne izdrze, ionako ne bi bili izlijeeeni, a kada terapija ne
uspij e, bolje je da se to dogodi oakoneetiri ili sest mjeseei
nego nakon dvije godine. No iskustvo pokazuje da I$e ne ma­
ze raeunati oa zadovoljavajuCi uspjeh ukoliko sc rie slo111i
ot por karaktera. To je narocito tocno u slucajevima kada
su otpori karaktera skrivcni. Svladavanje otpora karaktera
ne znaei da je paeijent promijenio svoj karakter; to .ie,
naravno, moguec tek nakon analize njegovih infantilnih iz­
vora. Paeijent je samo morao da ga ob jektivira i da steknc
analitieko zanimanje za nj. Jednom kada je to postignuto,
vrlo je vjerojatan povolj-an nastavak anallze.
e) Slom aparata narcisticke obral1e
Kako sma vee .spomenuli, bitna razlika izmedu analize 6imp­
toma i one neurotske erte karaktera sastoji se u tome da
se, ad samog pocetka, prva izdvaja i objektivira, dok sc
druga mora stalno izdizati u analizi taka da pacijeot zauzme
prema njoj isti stay kakav ima prema simptomu. Tek malo
59
kad ide to lako.1ma pacijenata koji pokazuju vrlo malo
sklonosti da objektivno videsvoj karakter. To j e i razum­
Ijivo, jer je to pitanje razbijanja mehanizma narci.sticke
obrane i prorade libidne tjeskoibe koja je saddana u njemu.
DvadesetpetogodiSnji muskarac potrazio je analiticku po­
moe zbog nekoliko manjih simptoma i smetnji u radu. Po­
kazivao je slobodno, samozadovoljno ponasanje, medutim,
stjecao se ponekad neodreden utisak da je njegovo pona­
sanje nekako greevito i da ne uspostavlja pravi odnos sa
sugovornikom. Bilo je necega hladnog u njego.vu naCinu go­
vora; njegov je glas bio tih i blago ironiean. S vremena na
vrijeme on bi se nasmijao, ali bilo je tesko ustanoviti da Ii
jc to bio osmijeh koji proizlazi iz nelagode, nadmoCi iIi
ironije.
Analiza je zapoeela snaznim ouvstvim'a i velikom koliet­
nom glumljenja. Plakao je kad je govorio 0 majcinoj smrti
i psovao pri opisivanju uobiOajenog odgajanja djece. Davao
je tek vrlo opcenite podatke 0 svojoj proslosti: njegovi su
roditelji imali vrlo nesretan brak; majka je bila s njime
"rIo stroga; i tek kada je dosegao odraslu dob, uspostavio
je prilicno povrsan odnos sa svojom bracom i sestnima.
Sva njegova saopcenja pojacala SLl prvobitan utisak da ni
njegovo pJakanje, ni njegovo psovanje, ni bilo koje od nje­
govih drugih cuvstava nije bilo potpuno iskreno i prirodno.
On je sam izjavio da ·sve to u stvari i nije bilo tako lose i,
zabsta, on se stalno smjeskao na sve sto je govorio. Nakon
nekoliko seansi poeeo je izazivati analiticara. Po zavrsetku
seanse, na primjer, on bi neko vrijeme nastavio upomo da.
lezi na kaucu iIi bi naceo neki razgovor. Jednom me Llpitao
sto bih ja ucinio da me zgrabi za vrat. Dvije seanse kasnije
pokusao me zaplasiti iznenadnim pokretom ruke prema mo­
joj glavi. Nagonski sam se povukao i rekao mu da analiza
zahtijeva od njega sarno da kaze sve, a ne da nesto
Drugi put pogladio mi je ruku prilikom odlaska. Dublje,
ali neobjasnjivo znacenje ovog ponasanja bio je pocetni
mosekosualni prijenos, koji se izrafuvao sadisticki. Kada
sam ove radnje povrsno protumacio kao izazivanje, nasmi­
jao se i jos se viSe zatvorio u sebe. Radnje kao i saopcenja
prestadose; ostao je sarno uobieajeni osmijeh. Poceo je da
,se udubljuje u sutnju. Kada sam mu privukao paznju na
otporni karakter njegova ponasanja, sarno se ponovo osmjeh­
nuo i nakon razdoblja sutnje nekoliko puta ponovio rijet
)>Dtpor« jasno ironienim tonom. Na taj su nacin njegov osmi­
jeh i njegova sklonost da sa svime postupa ironicno postali
uporiste analitickog zadatka.
60
Situacija je bila pr ilieno teska. Osim neSto oskudnih po­
dataka 0 njegovu djetinjstvu, nista nisam znao 0 njemu.
Tako s<\ffi se morao drZati onoga sto je u analizi pruzao kao
svoje ponasanje. Povukao sam se najprije u pas ivan polozaj
i cckao da vidim sto ce doCi; ali nije bilo promjene u nje­
govu ponasanju. Taka su protekla otprilike dva tjedna. Tada
rni je palo na urn da se pojacavanje njegova osmijeha vre­
rnenski podudara s mojim otklanjanjem njegove agresije,
pa sam odmah pokusao da ga navedem na to da razumije
trenutni razlog svojeg 06mje'hivanja. Rekao sam mu da za­
cijelo njegov osmijeh znaci mnogo toga, ali trenutno je to
njegova reakcija na znakove moga kukavicluka a sto sam
ih pokazao svojim nagonskim povlacenjem. Rekao Je da je
to vrlo vjerojatno is tina, aU se i dalje nastavio osmjehivati.
Govorio je malo i 0 stvarima sporedne vaznosti, odnoseCi
se prema analizi ironieno i izjavio da ipal< ne moze vjero­
vati nista sto sammu- govorio. Postepeno je postajalo sve
jasnije da je nj egovo osmjehivanje sluzilo kao obrana pro­
tiv analize. 1sticao sam mu to viSe puta kroz nekoliko sean­
si, ali proteklo je nekoliko tjedana prije nego sto je usnio
san, sadrZaj kojega je bio nekakav stup nacinjen od mase
za opeku, a stroj je taj stup rezao u pojedi ne opeke. Kakav
je odnos imao ovaj san s analitickom situacijom bilo je uto­
liko teze shvatiti pacijent u poeetku nije donie nikakve
asocijacije. Konacno je izjavio da je san potpuno jasan;
ocrto, radilo se 0 k,astracijskom kompleksu - i osmjehnuo
Be. Rekao sam mu da je njegova ironija sarno pokusaj da
zataji znak koji mu je njegovo nesvjesno dalo kroz san.
To je izazvalo uspomenu koja je bila od najvece vaznosti za
buduCi razvoj analize. Sjetio se da se jednom, kada je imao
oko pet godiria, »igrao konja« u dvoristu roditeljske kuce.
Puzao je okolo na sve eetiri, dok mu je penis visio iz hlaca;
majka ga je uhvatila u tome i upitala sto radi - on sc
-sarno osmjehnuo. Jedno vrijeme nije ,se moglo izvuci niSta
viSe iz njega. 1pak, postignuta je odredena jasnoca; njegovo
osmjehivanje bilo je dio majcinskog prijenosa. . Kada sam
mu sada rekao da se ocito ovdjeponasa kao ·sto sc ponasao
prema svojoj majci i da njegovo osmjehivanje mora imati
odredeno znacenje, sarno se nasmijao. Sve je to, naravno,
vrlo Iijepo, rekao je, ali on tu ne vidi nikakvog znacenja.
Kroz nekoliko dana imali smo isto osmjehivanje i sutnju s
njegove strane i, s moje strane, dosljedno interpretiranje
njegova ponasanja kao obranu protiv analize i njegova osmje­
hiv,anja kao svladavanja potajnog straha od te interprcta­
cije. Medutim, branio sei od ove interpretacije svoga pona­
sanja ,svojim tipienim osmijehom. I to sam mu dosljedno
61
interpretirao kao zatvaranje u sebe protiv mog utjecaja, te
sam mu istakao da se on ocito uvijek u zivotu osmjehivao.
Priznao je da je to bila jedina moguenost da se .oddi u
svijetu. Prizna1jlUci ovo, med'l1wm, ,i ne znajuCi, ·S'lozio
s mojom interpretacijom. Jednog dana dosao je na analizu
sa svojim uOibicajenim osmijehom i rekao: »Bit eete sretni
danas, doktore. Palo mi je na pamet neiito smijesno. Na mo·
jcm materinskom jezi'ku, .opeke znace testisi konja. To je
prilicno dobro, zar ne? Vidite, to je kastracijski kompleks.«
Rekao sam mu da to moze, ali ne mora biti slucaj, ali dokle
god on ustraje u svom obrambenom stavu, ne dolazi u obzir
da se i razmislja 0 analiziranju njegova sna. Svojim bi osmje·
hivanj em sigurno unistio 6vaku asocijaciju i svaku interpre·
taciju. Ovdje moramo dodati da je njegov osmijeh bio tek
nagovjestaj osmijeha; vise se izraZavao nekakav osjecaj iz·
rugivanja. Rekao sam mu da se ne treba bojati da se analizi
nasmije od srca i glasno. Otada je mnogo jasnije pokazivao
svoju ironiju. Ali verbalne asocijacije, tako ironicno saopee.
ne, bile su vrlo vrijedan mig za razumijevanje situacije. Ci·
nilo se vrlo vjerojatnim, sto je cest slucaj, da je analizu
shvacao kao kastracijsku prijetnju od koje se stitio u po­
cetku agresijom a kasnije osmjehivanjem. Yratio sam se na
agresiju ·koju je 'izrazavao u .pocetku analize i dopunio moju
raniju interpretaciju isticuCi da je upotrebljavao svoj izazov
cia bi isprobao do koje mjere mi moze vjerovati, da vidi
kako daleko moze iei. Ukratko, njegovom nedostatku pc>vje·_
renja razlog je, vrlo vjerojatno, neki str.ah iz djetinjstva.
'Ovo objasnjenje uciniIo je ociti utisak na pacijenta. Za tre·
nutak je bio potresen, ali ubrzo se oporavio i jos jednom po·
ceo da se smjeskajuCi izruguje analizi i mojim tumacenjima.
Osto3o sam dosljedan i nisam dopustio da me, II mojim tuma·
cenjima, zavede na krive putove; ta znao sam dobro iz nekih
nagovjestaja koji su potjecali iz reakcija na njegov san da
moje interpretacije pogadaju cilj i da su potkopale njegovu
ego·obranu. Na zalost, to mu bas nije imponiralo, pa je ustra­
jao u svom osmjehivanju isto tako uporno kao sto sam ja
ustrajao u svom oibj.asnjavanju. Proteklo je mnogo seansi
bez nekog vidljivog napretka. Pojacao sam svoje interpre­
tiranje ne same svojom nasrtljivoseu, vee takoder uze pove­
zujuCi njegovo osmjehivanje liZ pretpostavljeni infantilni
strah. Ukazao sam mu na to da se boji analize, jer bi ona
izazvala njegove sukobe iz djetinjstva. On je, rekao sam,
jednom savladao ove sukobe, cak i ako ne na vrIo zadovolja­
v.ajuCi nacin, a sada je ustuknuo pred moguenoseu da po­
novo prode kroz sve to je, mislio je, .savladao uz pomoe
toga svoga osebujnog ponasanja. On se ipak vara, jer je nje­
<rOvo uzbudenje dok je govorio 0 smrti majke sigurno bilo
fskreno. Izrazio sam i slutnju da je njegov odnos s majkom
bio dvosmislen; zacijelo nije se nje sarno bojao i izrugivao
joj se, jc i nego ispri­
cao j e po]edmostl maJcme nelJubeznostl prema nJemu. Jed­
nom, kada je bio zlocest, ona mu je cak ozlijedila ruku.. DOr
duse, dodao je: »Prema analitickoj teoriji, zar ne, to je opet
kastraci j ski kompleks?« Ali, cinilo se da se nesto ozbiljno
priprema u njegovoj nutrini. Dok sam na temelju analiticke
situacije na,stavio da interpretiram trenutno i latentno zna­
cenje njegova osmijeha, javljali Sll mu se i daljnji snovi.
Njihov 06ti saddajbio je prilitno .tipican za simbolicke
kastracijske fantazije. Konacno, iznio je san u kojem se po­
javlj uju konji, i drugi san u kojem su nastupali vatrogasci.
a iz kamiona se digao visoki stup iz kojeg je snazan mlaz
vode izbacen prema plamenovima kuee koja je gorjela. U
isto doba dolazilo je od vremena na vrijeme do mokrenja
u krevetu. Sam je prepoznao, iako jos sa smijeskom, vezu iz­
medu sna 0 konjima i njegova »igranja konja«. Sj eeao se,
dapace, da ga je dugi genitalni organ konja uvijek posebno
zanimao i dodao iS8.m od 'S.ebe da je bez Is,Ulmnje oponasao
takvog konja u djecjoj igri. Mokrenje mll je takoder pru­
zalo veliko zadovoljstvo. Nije se sjeeao da Ii je mokrio u
krevet kao dijete.
Drugi put kada smo opet jednom razglabali 0 infantilnom
znacenju njegova osmijeha, dao je drukCiju interpretaciju
osmijeha u dogadaju iz djetmjstva u kojem se igrao »konja«.
Bilo je sasvim moguee, rekao je, da njegov smijesak nije bio
nikakav prezimi podsmijeh vee pokusaj da udobrovolji svo·
ju maj ku iz straha da bi ga ona mogla grditi. Na taj naCin,
dolazio j e sve bliZe i blize onome sto sam mll, na osnovi nje­
gava ponalsanja u arnalizi, interpretoiJrao mj'e'sedma. Funkciia
i znacenje osmijeha promijenise se tijekom njegova razvoj a:
u pocetku bio je to pokusaj pomirenja, kasnij e je postao
lc ompenzacija za unutraSnji strah oi, konacno, sZubo je osje­
caju nadmoCi. Pacijent je sam pronasao ovo objasnjenje ka­
da je, u tijeku nekoliko seansi, rekonstruirao put sto ga je
nasao da bi po njemu izasao iz bijede svoga djetinjstva. Pre­
rna tome, smisao je bio: »NiSta meni ne moze naskoditi; ja
sam imun na sve.« U ovom posljednjem smislu, osmijeh je
postao otpor u analizi, obrana protiv ozivljavanja starih su­
koba. Cinilo se da je infantilni strah glavni motiv za OVll
obranu. San koji je pacijent imao otprilike na kraju petog
mj eseca analize othio je najdublji sloj njegova straha, stra­
ha da bude rnap'Usten od maojke. San 'je bio S'ljedeCi: »U p.rat·
62
6
nji nepoznate osobe vozim se automobilom kroz potpuno
napusten i turoban grad. Kuee su trosne, prozori razbijeni.
Nl?m a ziva covjeka. Kao da je smrt opustosila ovo mjesto.
Dolazimo do nekih vrata .i jal zelim da se vratJim . Kazem tada
svorne pratioeu da bismo moraE jos jednom sve razgledati.
Muskarae i zena u koroti klece na plocniku. Kreeem prema
njima s namjerom da ih nesto zapitam. Kada dodirnem nji­
hova ramena, oni se prest rase, i ja se budim u strahu.« Naj­
vainija asocijacija bila je da se grad cinio 'slican onome
u koj em je zivio do svoje cetvrte godine. Simbolicki, smrt
maj ke i osjeeaj infantilnog napustanja bili su jasno nago­
vijesteni. Pratilae je bio analiticar. Po prvi put paeijent je
ill'eo ·san pO!tpuno ozhi1ljtnoi bez oSlmijeha. Otp-or kaJrakte,ra
probijen je i uspostavljena je veza s infantilnom gradom.
Otada, ne uzimajuCi u obzir uobicajene prekide uzrokovane
vraeanjem u stari otpor karaktera, analiza je napredovala bez
neke naroCite teskoee. Ali, pojavila se duboka potistenost,
koja je tek vremenom iscezla.
Narayno, teskoee su bile daleko veee nego sto se moze vi­
djeti iz ovoga kratkog sazetka. Faza otpora od pocetka do
(kraja trajala je gotovo sest mjeseci i bila obiljezena stalnim
podrugivanjem analizi. Da nije bilo nuznogstrpljenja i vjere
u uspjeh dosljednog interpretiranja otpora karaktera, co­
vjek bi se lako mogao priznati pobijedenim.
Da pokusamo sada ustano'viti da Ii bi kasniji analiticki
uvid u mehanizam ovog slucaja mogao opravdati upotrebu
drukCijeg tehnickog postupka. Istina je da se nacinu paci­
jentova ponasanja moglo dati manje vaznosti u analizi, a
umjesto toga su se oskudni snovi mogli podvrgnuti tocnijoj
anahzi. Mozda je paeijent mogao davati asoeijaeije koje su
se mogle interpretirati. Prijedimo preko cinjeniee da je, dok
nije dosao u analizu, taj paeijent uvijek zaboravljao svoje
snove ili ih uopee nije imao i da je tek onda kad je njegovo
ponasanje dosljedno interpretirano, donio suove odredena
saddaja i izvjesne povezanosti s analitickom situacijom.
Spreman sam da cujem prigovor da bi paeijent iznosio od­
govarajuee snove sam od sebe. UCi u takvu diskusiju znaCi
ruCi. u ra'spnwu 0 ,stvaJrima koje 'se ne ·mag'll dokazati. Bogato
iskustvo pokazuje da se situaeija poput prikazane s ovim
paeijentom ne razrjesava la'ko sarno pasivnim cekanjem; a
ukoliko da, tada se to dogada sarno slucajno, tj. analitiear
nema nadzor nad anaUzom.
Pretpostavimo daJkle da smo interpretirali njegove asoei­
jacije vezane uz kastraeijski kompleks, tj. pokusali da ga
uCinimo svjesnim potisnutog saddaja, straha od rezanja iIi
od toga da bude odrezan. Mozda bi i taj pristup mogao po­
lueiti uspj eh. Ali sarna Cinjenica da ne mozemo sa sigurnoscu
red da bi se to dogodilo, Cinj eniea da dozvoljavamo element
sl ueaj nosti, prisiljava nas da odbijemo kao neanaliticku ovu
v r%U tehnike - kojia poJmlsaiva zaobiCi postojeCi. .otPOT - Ii
koj a narusava bit psihoanalitickog rada. Takva tehnika zna­
eila bi vraeanje na stadij analize kada nas nije bilo briga
za otpore, jer ih nismo raspoznavali, i zbog toga izravno
interpretirali znacenje nesvjesnog. Oeito je iz samog prika­
za slueaja da bi takva tehnika znaeiIa i zanemarivanje ego
obrane.
Moglo bi se pak ponovo prigovoriti da je moja polemika
nepotrebna j er je tehnicko vodenje terapije bilo potpuno
ispravno, da je sarno po sebi razumljivo i uopee nije novo
_ ta tako su radili svi analiticari. Ne poricem da glavna
nacela nisu nova, da je analiza karaktera sarno posebna pri­
mjena nacela analize otpora. Ali mnoge godine iskustva u
seminaru pokazale su sasvim nedvosmisleno da, dok su na­
eela tehnike otpora opeenito poznata i priznata" u praksi
postupamo gotovo isikljucivo u skladu sa starom tehnikom
izravnog interpretiranja nesvjesilog. Ovaj raskorak izmedu
teorijskog znanja i stvarne prakse bio je izvor svih pogresnih
primjedbi na sustavne pokusaje od strane Beckog seminara
da razvije dosljeduu prinijenu teorije na terapiju. Oni koji
su govorili da je sve to banalno i, da nema nicega novog u
tome, zasnivali'su ove tvrdnje na svom teorijskom znanju;
oni koji su prigovarali da je sve to pogresno i nije »freudov­
ska anailiza«, nilhildJ.i Sill na ISlVOjU Vllas6tu pTaikisu koj1a je, kao
sto smo rekli, znatno odstupala od teorije.
Neild :kolega me jeduorn up<itao sto hih ucinio u 6il:jedeeem
slucaju: Cetiri tjedna lijecio je miadiea koji se okruzio pot­
punim zidom sutnje, ali koji je inace bio vrlo Ijubezan i,
prije i poslije analiticke seanse, bio vrlo srdacno raspolo­
zen. Analiticar je vee pokusao sve moguee, prijetio da ce
prekinuti analizu i, konacno, kada se cak ni interpretiranjem
sna nisu uspjeli postiCi bilo 'kakvi rezultati, odredio je da­
tum prekida. Oskudna grada sna nije saddavaia niSta osim
sadistickih ubijanja; analiticar je rekao pacijentu da njegovi
'Snovi Ipo'kazujru 5a'svim jalsno da 'Se ru fantazij:i ISlInatlTaJQ ubo­
jicom. Ali to nije posluzilo nikakvoj svrsi. Analiticar nije
bio zadovoljaJn mojom izjavom da n : i ~ e ispm'Vno dati tako
duboku interpretaeiju paeijentu koji je u aktivnom otporu,
cak iako se grada pojavijuje u snu sasvim ocito. On je sma­
trao da nije bilo druge moguenosti vee da se to ucini. Na
moj prijedlog da je, za pocetak, paeijentovu sutnju trebalo
interpretirati 'kao otpor, odgovorio je da to nije bila mogu­
t ~ \
64 65
ce: nije bila )}nikakve grade« na raspolaganju za takvu inter-"
pretaciju. Zar nije bilo, sasvim nezavisno od sadrlaja snova,
dO' voljno »grade« u samom pacijentovu ponasanju, tj. u su­
protnosti izmedu njegove sutnje za vrijeme analiticke seanse ,
i njegove ljubeznosti izvan nje? Nije li barem jedna stvar
bila jasna, naime da je pacijent svojom sutnjom - da to
kaiemo sasvim opcenito - izrazavao negativni staY ili ob­
ranu, da je, sudeci na osnovi njegovih snova, izrazavao
sadisticke. poticaje koje je zelio da kompenzira i sakrije
syojim i previSe prijateljskim ponasanjem? Zasto se odlu­
cujemo na to - vrlo smiono - da iz neke pacijentove
omaske - npr. zaboravljanje nekog predmeta u analitica­
revoj sobi - zakljucujemo 0 zbivanju u nesvjesnom, a iz
pacijentova ponasanja ne povlacimo zakljucke 0 smislu .si­
tuacije? kar pacijentovo ,ponasanje daje manje odlucujuce
grade od omaske? Nekako nisam time mogao uciniti do­
jam na svog kolegu. Ustrajao je u svom gledistu da se
otpora nije mogao prihvatiti jer nije bilo »nikakve grade«.
Ne moze biti nikakve sumnje da je interpretiranje zelje
za ubijanjem bila pogreska; posljedica takve interpretacije
moze biti sarno da pacijentov ego postane jos vise upla­
sen i jos nedostupniji analizi. Teskoce koje su postavljali
slucajevi prikazani u Seminaru bile su slicne prirode. Bilo
je tu uvijek isto 'potcjenj-ivanje ili zanemarivanje pacijentova
,ponasanja kaograde 'Pogodne za i,nrterprehranje, ponov­
nog pokusaja da se ukloni otpor polazeCi od ida umjesto
liZ 'pomO'c analliZie ego-<Jhwm.e 1, konaOno, gotovo je ulVi'jek
tu bila misao koja je sluiila kao isprika, da pacijent, nairne,
jednostavno ne zeli da ozdravi ili je )}previse narcistican«.
Tehnika razbijanja narcisticke obrane u drugim primje·
rima u osnovi nije drukcija od gore opisane. Ako, na pri­
Ill'jer, Ipacijent Ill'vijek oSltaije bez afekata ,nrvm.odusan, bez obzi­
'ra na to' rkakvu gradudoniosi, 'baNI.iJrno s.e opasnom cuvstve­
nom zakocenoscu cijoj se analizi mora dati prednost pred
svim ostalim ako ne zelimo riskirati da izgubimo svu gra­
du i da se interpretacije rasplinu bez afekata i da pacijel1t
doduse, postane dobar psihoanaliticar teoreticar, se ni­
kako ne izlijeci, tj. ostane onaj stari. Ako u takvom--sJu;
caju analitoicar ne odluci da je zbog »jakog narcizma..<i
bolje da odustane od analize, moze se sporazumjeti s pa­
cijentom da ce mu se neprestano iznositi pred 06 njegova
afektivna jalovost, ali da, naravno, moze u bilo koje vrije­
me odustati od analize. Tijekom vremena - to obicno ZZ\­
htijeva rnnogo mjeseci eu jednom slucaju trajalo je godinu
i po) - pacijent pocinj e stalno naglasavanje njegove afek­
tivne jalovosti ili cuvs tvene uzetosti i njezinih uzroka ­
66
osj ecati kao ndto nesnOsno jer je, u meduvremenu, analiti­
car postepeno stekao dovoljno oslonaca da potkopa obranu
protiv t j eskobe, a upravo to i jest cuvst vena uzetost. Ko­
naena, pacijent se buni protiv opasnosti koja mu prijeti
od ana lize, da naime izgubi obrambenu instituci ju svog
dusevnog oklopa, te da bude prepusten svojim porivima,
naroCito ,svojim agresivnim porivima. Buneci se protiv ovog
"dO' dij avanja«, medutim, budi se njegova agresivnost i us­
karo dolazi dO' prve cuvstvene provale eu smislu negativ­
nog prijenO'sa) u obliku Ako analiticar us­
pi'je d a dOp're ta,ko daJekO', ibmba de dohivena. Kada 'su agre­
si vni poticaji donijeti na vidjelo, cuvstvena zakocenost je
prOlbijena i pacijent je sposoban za analizu. Otada se ana­
liza krece svO'jim uobicajenim, tijekom. Teskoca se sastoji
u izmamlj ivanju agresivnosti.
Isti je slucaj kada, zbog osobitosti njihova karaktera,
narcisticki pacijenti verbaJno daju oduska svO'me otporu;
ani govore naduveno, upotrebljavaju strucno nazivlje, uvi­
jek strogo odabrano iIi pak zbrkano. Taj nacin govora Cini
neprO' bojan zid; ukoliko sarno takvo izrazavanje nije podvrg­
_ nut,o analizi, ne dolazi ni do kakvog pravog dozivljavanja.
Ovdje, takoder, dosljedno interpretiranje pacijentova ,po­
nasanja izaziva narcisticku pobunu: pacijent nerado cuje
da govori tako izabranim rijecima, tako naduveno iIi struc­
nom terminologijom da bi sakrio svoj kompleks manje
vrijednosti od sebe sarna i od analiticara, iIi da govori zbr­
kano j er zeli da se prikaze naroeito pametnim - a istina
je da on ne moze izraziti svoje misli jednostavno. Na taj
j e nacin cvrst teren neurotickog karaktera olabavljen u
bitnom podrucju i utrt je put za pristup infantilnoj osno­
vi kar aktera i neuroze. Naravno, nije dovoljno da se sarno
ponekad upre prstom na bit otpora, nego se on to dosljed­
nije mora interpretirati sto se on pokazuje upornijim. Ako
se istovremeno analiziraju negativni stavovi prema anali­
ticaru, izazvani ovim dosljednim interpretiranjem, tada je
mala opasnost da ce pacijent prekinuti lijecenje. ' . '
Neposredna posljedica analitickog labavljenja karakter­
nog oklopa i uznemiravanje narcistickog zastitnickog apa­
rata je dvojaka: 1) oslobaaanje afekata iz njihovih reaktiv­
nih sidrista i skrovista; 2) stvaranje otvora kroz koji se
prodire u sredisnje podrucje infantilnog sukoba, tj. u edip­
ski kompleks i strah od kastracije. Postoji jedna prednost
U Ovom postupku koja se ne smije potcijeniti: nije sarno
sadrzaj infantilnih dozivljaja kao takvih ono !ito dostizemo,
nego te dazivljaje dovodimo neposredno u analizu u nji­
hovoj specificnoj preradenosti, tj. u obliku u kojem ih
67
-',
jeoblikovao ego. U analizi se vidi uvijek iznova da se di­
nam iCka vrujedmO's,t [is/tog e!lemenna potilsnute grade r azJUlruje
0 ,st'llpnjru do kojeg is'll osilobodene ego-obrane. U
mnogim slucajevima afektivnu kateksu doZivljaja iz dje,
tinjstva usvojio je ,karakter kao obrambeni mehanizam,
tako da se jednostavnim interpretiranjem saddaja dolazi
do sjecanja, ali ne i do afekata. U takvim slucajevima teska
je pogrdka interpretirati infantilnu gradu prije nego sto
su hili oslobodeni afekti asimilirani oil karakter. Upravo na
zanemarivanje toga Cinjenickog stanja treba svoditi duge
bezutjesne i viSe iIi manje beskorisne analize prisilnih ka­
raktera.
6
Ako su, naprotiv, afekti koji pripadaju obrambe­
norn formiranju karaktera prvi oslobodeni, tada automatski
dolazi do nove katekse (novog zaposjednuca) infantilnih na­
gonskJih iZl132a. interpretacija otpara
gotovo i!skljucuje sjecanje bez afekata. Remecenje neurotske
ravnoteze, koje je od samog pocetka vezano s analizom ka­
raktera, to jednostavno ne dopusta.
U drugim pak slucajevima karakter se poput cvrstog
zastitnog zida digao protiv dozivljavanja djetinje tjeskobe
i u toj se funkciji oddao, makar i pod cijenu da gubi
mnogu zivotnu radost. Ako pacijent s takvim karakterom
ude u analiticko lijecenje zbog ovog iIi onog simptoma, ovaj
zastitni zid u analizi ce i dalje sluziti kao karakterni ot­
por; i uskoro postaje oCito da se niSta ne moze postiCi live
dok se ne uniSti karakterni oklop koji sakriva i izjeda
infantilnu tjeskobu. Ovo je, na primjer, slucaj u moralnom
ludilu i u manickih narcisticko-sadistickih karaktera. Ovdje
se analiticar cesto suocava s teskim pitanjem da Ii posto­
jeCi simptom opravdava potpunu analizu karaktera. Mora
nam, nairne, sasvim jasno biti ovo: kad analiza karaktera
uniSti karakternu kompenzacijlJ, narocito u slucajevima gdje
je ta obrana r.elativno dobra, stvoreno je privrerneno sta­
, Neka sIjedeCi slucaj posluii kao primjer koliko je odlucujuce da
se uzme u obzir odnosno zanemari pacijentov nacin ponasanja.. Pri­
silan karakter koji je iza sebe imao dvanaest -godinit analize bez od­
govarajuceg poboljsanja i bio dobro obavijesten 0 svojim infantilnim
motivacijama, npr. 0 srediSnjem ocinskorn sukobu, govorio je cudnim
jednolicnim glasom u analizi u ponesto pjevajucem ritmu i stiskao ru­
ke. Pitao sam da Ii je ovo ponasanje ikada analizirano. Nije. U pocetku
nisam imao uvid u slucaj. Jednog dana palo rni je na urn da on g.ovori
kao da moli. Obavijestio sam ga 0 svom opa.zaju,na sto mi je rekao
da ga je kao dijete otac prisiljavao da pohada sastanke na kojima se
rnolilo, sto je on cinio vrlo nerado. Molio je, aIis negodovanjem. Na
istl je nacin ponavljao analiticaru dvanaest godina: »Dobra, ucinit eu.
kako kazete, ali s negodovanjem.« Otkrivanje ove prividno beznacajne
pojedinosti u njegovu ponasanju otvorilo je naglo analizu i dovelo do
najdublje zakopanih afekata.
68
nje koj e je gotovo jednako slomu ega. U nekim krajnjim
sl ucaj evima, is tina, takav slom je neminovan prije nego
sto se moze Q"aZlVliIti nova stJruktUlra ega ocijeI1ltilr3lIla prema
stvarnostiJ (Medutim, moramo dopustiti da (bi slom dosao i
.sam pri je iIi kasnije - stvaranje simptoma bio je prvi
. znak za to.) Ipak, covjek se opire da, ukoliko nije ne­
ophodno, usvoji mjeru koja ukljucuje tako ozbiljnu. odgo­
vomos t.
S time u vezi ne moze se ni presutjeti da analiza karak­
tera, u svakorn slucaju u kojem se ona priPljenjuje, izaziva
snazna cuvstva, stoviSe, cesto stvara opasne situacije, pa
zato anaIiticar mora tehnicki vIadati analizom. Neki ce
analiticari mozdaodbiti ,karaktero-analiticki posiupak zbog
ovog razloga. Ako je tako, medutim, moze se racunati s time
da analiticko lijecenje znatnog broja pacijenata nece us­
pj eti . I ma neuroza do kojih se jednostavno ne moze do­
prijeti blagim sredstvima. Metode 'koristene u analizi ka­
rakt era, dosljedno naglasavanje otpora karaktera i trajno
interp retiranje njegovih oblika, znacenja i motiva, jednako
su snazne kao sto su neugodne za rpacijenta. To nerna
nikakve veze s pripremanjem pacijenta za anaIizu; to je
strogo anaIiticko nacelo. Medutim, dobra je politika da se
pacijent uCini 'svjesnim, na samom pocetku, svih predvidi­
vih neugodnosti i teskoca Iijecenja.
f) 0 optimalnim uvjetima za analiticku redukciju
od trenutne, do infantilne situacije
Buduti da dosljedno interpretiranje pacijentova ponasanja
sarno od sebe otvara put k infantilnim izvorima neuroze,
postavlja se novo pitanje: da Ii postoje kriteriji za odre­
divanje kada bi trenutni naCin ponasanja trebalo reducirati
na njegov infantilni pralik? U stvari, jedan od glavnih za­
datakaanaIize sastoji se Uipravo u ovom reduciranju, ali
opcenito se ta formula ne moze rprimijeniti u svakodnevnoj
praksi. Treba Ii ovo svodenje da se odigra odmah cim prvi
znaci odnos-ne infantilne gradepostanu vidljivi, ili ima Ii
razloga koji govorc za to da bi bilo bolje cekati do odrede­
nog vremena? Ponajprije, treba imati na umu da sesvrha
r edukcije, naime rastvaranje otpora i uklanjanje amnezije,
u mnogim slucajevima ne moze tek tako postici. IIi pacijent
ne stiZe dalje od intelektualnog razumijevanja, ili je po­
kusaj za redukciju osujecen sumnjorn. To se objasnjava
cinj enicom da, bas kao i u slucaju prevodenja nesvjesne
misli u svjesnu, topicki proces pretvaranja sarno se onda
:
69
dojsta odvija okada je zdruzen s dinamicko-afektivnim pro­
cesom postajanja svjesnim. Dvije su stvari potrebne da se
10 p ostigne: 1) glavni 'otpori moraju biti Ibarem olabavljeni;
2) kateksa misli koja treba da postane ,svjesnom iIi (kao
u slucaju redukcije) koja treba da se s necim odredenim
poveze, mora postiCi najmanji stupanj jacine. No, libido­
-nabijeni afekti potisnutih misIi obicno su odvojeni, to jest
saddani u karakteru iIi u akutnim prijenosnim sukobima
i ' prijenosnim otporima. Ako je 6ada trenutni otpor sveden
na svoj irifantilni izvor prije nego sto, je potpuno razvijen
(to j est eim se otkrije trag njegove infantilne osnove), tad;1
nije u potpunosti iskoristena jacina njegove katekse; sadr­
zaj otpora te'l1nicki je preraden u interpretaciji, ali odgo­
varajuei afekt nije time zahvaeen.Ako su i topicko i di­
namicko 'glediste uzeti u obzir p6 interpretiranju, onda
smo upravo prinudeni da otpor ne ugusimo vee u klici.
Naprotiv, moramo mu dati da se potpuno razvije u vatri
prijenosne situacije. U slucaju obamrIih karakternih ukru­
civanja koja ·su postala trajna, s teskocama se ne maze
uopee izaCi nakraj. Freudovu pravilu dase pacijent valja
od ispoljavanja (agiranja) dovesti do prisjeeanja, ad sada5­
njeg do infantilnog, mora se dodati da jos prije toga one
kronicki ukrueeno mo,ra steei novu zivotnost u trenutnoj
prijenosnoj situaciji, kao 5to se, otprilike, kronicne upale
lijece tako da se one terapijom nadrazaja ponajprije pre­
tvore u akutne. To je uvijek neophodno u slucaju otpora ka­
raktera_ U odmaklim stadijima analize, 'kada je analiticar si­
guran u pacijentovu suradnju, »terapija razdrazivanjem«, ka­
ko ju je Ferenczi nazvao, viSe nije tako nuzna. Stjece se utisak
da anaJiticar, tkada odmah reducira potpuno nezrelu prijenos­
nu situaciju, cini to iz straha od stresova koji su sastavni dio
jakih prijenosnih otpora, kao sto se uopce vrIo cesto otpor,
usprkos boljem teorijskom znanju, ne smatra necim do­
brodosIim, tek pUkom smetnjom. Otuda i sklonost da se
zaobide otpor, umjesto da mu se dopusti da se razvije i
da tada bude napadnut. Cini se da se pri tome zaboravlja
oa je sarna neuroza sadrzana u otporu ida, razrjesu juei
otpor, razrjesujemo i ' dio neuroze. " .
Dopusti'!i otp011U da Ise povrebno je i iz drugog
razloga. S obzirom na slozenu strukturu svakog otpora, sve
njegove odrednice i znacajni sadrZaji shvaeaju se tek vre­
menom; a sto je temel j itije shvaeena situacija otpora, to­
liko ee biti uspjesnije njegovo interpretiranje, potpuno ne­
zavis,no ad ranije spomenutog dinamickog Cimbenika. I dvo­
struka priroda otpora, njegovi sadasnjiinjegovi povijesni
motivi, da' se obLioi ego-obTa'l1e Ikojle on iSadni
moraju najprije dovesti do potpune svijesti; , pa tek poSto
je jasn!m, treba inte.r­
pretiratl nJegovo mfantllno podnjetlo u ,svjetlu grade kOja
je donij eta. To vrijedi i za pacijente koji su vee otkrili
infan til nu gradu potrebnu za razumijevanje kasnijeg ot­
pora. U drugim slucajevima, vjerojatno u veCini, potrebno
je da se dopusti otporu da se razvije vee radi toga da bismo
bili u moguenosti da dobijemo infantilnu gradu ,u dovolj"
noj mjeri.
Prema tome, tehnika otpora ima dva vida: (1 ) shvaca­
1t je otpora iz trenutne situacije pute11l interpretiranja nje­
go va trenutnog znacenja; (2) razrjdenjem otpora poveztljuCi
proizaslu infantilnu gradu 5 trentlt/1Om gradom. Na taj na­
( in bij eg u trenutnu jednako kao i u infantilnu situaciju
lako se izbjegava jer se u interpretiranju oboje jednako
uzelo u obzir.
Prema tome otpor, jednom terapijska zapreka, ' ,
najsnainije sredstvo analize. '
g) Analiza karaktera tl sltlcaju. obilnog pritjecanja grade
U slucajevima u kojima pacijentov karakter ometa prisje­
canje od samog pocetka, analiza karaktera, ' kako je ranije
ppisana, nesumnj ivo -j e indicirana kao jedina zakoni ta ana­
liticka metoda pocetka lijecenja. Ali sto s onim pacijentima
Ciji karakteri u samom pocetku dopustaju obilni rad na .
,prisjecanju? Suoceni smo sa dva pitanja. Da Ii je analiza
karaktera kako smo je ovdje opi.sali potrebna i u ovim slu­
cajevima? Ako je taka, kako treba zapoceti analizu? Na
prvo pitanje trebalo hi odgovoriti negativno, U'kolikopo.'
stoje pacijenti koji ne pokazuju karakterni oklop. Medutim,
, buduCi da takvi pacijenti ne postoje, buduCi da narcisticki
zasti tnicki mehanizam uvijek prije iIi kasnije postaje otpor
karaktera, razlikujuCi se sarno u jacini i dubini, nikakva
Il acelna' razlika ne postoji. Prava razlika je sarno u tome
?ito u pacijenata prije opisanog tipa mehanizam narcisticke
zastite i obrane lezi potpuno na povrsini i odmah se javlJa
kao otpor, dok u drugih ipacijenata zastitnicki i obrambeni
mehanizam lezi u dubljoj razini licnosti, pa u pocetku uopce
n ij e vidljiv. Ali upravo su ' ovi pacij enti opasni. S prvima
znamo unaprijed 0 cemu ·se radi. S potonjima cesto vrlo
dugo vjerujemo da analiza vrIo dobra napreduje jer se
cini da pacijent sve prihvaca vrlo spremno, stovise, cak
pokazuje znaleove poboljsanja i odmah reagira na interpre­
tacij e. r bas s takvim pacijentima cesto dozivljavamo naj­
70
71
gora razocaranja. Analiza je provedena, ali nema nikakva
znaka konacna uspjeha. Sve su interpretacije iskoristene,
analiticaT je uvjeren da 'Sill praprlizor i infantilni su..
kobi uCinjeni potpuno svjesnima, a napokon analiza zapi·
nje u p us tim, jednolicnim ponavljanjima stare grade - do
izljecenja nikako ne dolazi. Jos je gore kada neki prijenosni
uspjeh obmane analiticara u pravom stanju stvari , pa se
pacijent uskoro nakon otpustanja vraca s punom recidi·
vom.
Bezbrojna iskustva u takvim slucajevima dovela su
me do . zapravo sarno po sebi razumljivih misli - da . je
ipak nesto izostavljeno, ne s obzirom na sadrzaj, jer te
analize tesko da su u tompogledu mogle biti potpunij.e.
Ono sto i mam na umu jest jedan nepoznat j. neprepoznat,
skriveni otpcir, koji uzrokuje slom svih terapij.skih napo· ,
ra. Pomnije ispitivanje je uskoro pokazaJo daje te skrivene \
otpore valjalo trazi ti upravo u pacij entovo j posluSnostil...!¥
njegovoj ocigledno slaboj obrani protiv arialize: "''rri pomni·
jem usporedivanju s drugim uspjelim slucajevima palo je
u oci da su ove analize stalno tekle jednolicnim tokom, ni­
kad prekinute zestokim afektivnim i,spadima i, iznad svega
nesto sto ne postaj e j asno sve do samog kraja da
su protekle gotovo iskljucivo u »pozitivnom« . prijenosu, a
da je rijetko iii nikada dolazilo do zestokih iii negativnih
osjecaja protiv analiticara. lako su poticaji mrznje bili
analizirani, oni se naprosto nisu pojavili u prijenosu, iii
ih se pacijent ,sjecao bez afekata. Narcisticki afektivno ja·
lovi i pasivno·feminini karakteri pralikovi su ovih sluca­
jeva. Za prve je svojstven blag i stalan »pozitivan« prije­
nos; za potonje pretjerano »pozitivan« prijenos.
Tako se moralo priznati daje u ovim ' slucajevima koji
prividno dobro napreduju - takvima ih smatrarr:lO jer
daju infantilnu gradu, tj. opet sudimo na temelju jedno·
stranog precjenjivanja sadriaja grade - karakter die1o·
vaG kao otpor u skrivenoin obliku kroz citavu analizu. Vrlo
cesto ovi · su se slucaj evi driali neizljecivima ili ' barem
kima za savladavanje. I sam sam ranije smatrao da nala.
zim dovoljno dokaza za ovakvo miSljenje u svojim vlasti,
tim iskustvima. Medutim, otkad sam stekao znanje 0 nji.
hovim otporima, mogu ih smatrati najzahvalni.
jim slucajevima.
S obzirom na analizu karaktera, uvodna faza takvih slu.
cajeva razlikuje se od drugih po tome da se ne ",meta tok
saopcenja i da se analizom otpora karaktera otpocne tck
kad subujica grade i sarno ponasanje postali jasno prcpo.
znatljivi otpori. SljedeCi tipican slucaj pasivno.femininog
72
,karaktera treba da ilustrira ova i, stovise, da pokaZe kako
do prodora u duboko potisnute infantilne sukobe i ovdje
do1azi sarno od sebe. Nadalje. pracenjem analize do njenih
odmaklih stadija, zelimo ovdje pokazati zakonomjerno od·
!ll1atanje heuroze na kalemu prijenosnih otpora.
3. SLUCAJ PASIVNO·FEMININOG KARAKTERA
a) Anamneza
Dvadesetcetverogo.diSnji: bankovni Cinovnik traZio je ana·
lizu zbog tjeskobnih stanja u 'koja je zapao godinu dana
prij e prilikom posjeta zdravstvenoj izlozbi. A vee i prije
te prilike trpio je od akutnrh hipohondrijskih strahova, npr.
da je nasljedno opterecen, da mora dusevno oboljeti i pro­
pasti u dusevnoj bolnici. Bio je u stanju izloziti neke ra·
zutnske razloge za ove strahove: njegov je otac navukao sifi·
lis i ' gonoreju deset prije braka. GovoriJo se da je
njegov djed po ocu takoder imao sifilis. Jedan od oceve
brace bio je .vrlo nervozan i · patio od nesanice. Na majcinoj
je strani nasljedn(j. bila jos gora: djed po majci
pocinio je samoubojstvo, kao i jedan od ujaka. Jedna od
sestara bake po majci bila je »mentalno abnormalna« (oci­
, to melankolicno depresivna). Pacijentova majka bila je ner­
vozna, bojazljiva zena.
Ova dvost'ruka »nasljedna opterecenost« (oSifilis na ocevoj
strani, samoulbojstvo i psihoza na majtinoj strani) ucinili
su slucaj utoliko zarumljivijim sto psihoanaliza ne ponce
nasljednu etiologiju neuroze, ali joj pridaje vaznost sarno
kao .jednoj od mnogih etiologtja i zato se nalazi u protu­
510vlju sa skolskom psihijatrijom. Vidjet cemo da je pa­
cijentovo miSljenje 0 njegovoj nasljednosti imalo i nera­
zumnu osnovu. Bez obzira na teska opterecenja, bio je iz­
lij ecen. Pratio sam ga kroz razdoblje od pet godina i nije
bilo vracanja u bolest.
Ovaj izvjestaj obuhvaca sarno prvih sedam mjeseci lijece·
nja, koji su bili ispunjeni razotkrivanjem, objektiviranjem
i ana'Iizom oUpora Ikairaktera. sedarm mjeseci pd.
kazat cemo tek vrlo ukratko jer, sa stajalista analize ot·
pora i karaktera, taj dio ne pruza nam nista zanimljivo.
Za nas je poglavito vazno da se opise uvodna faza lijecenja
"
i put kojim je posla analiza otpora te nacin kako se pove·
zala s ranom infantilnom gradom. S obzirom na teskoce
opisivanja analize, kao i radi lakseg razumijevanja, izvijestit
cemo 0 analizi bez ikakvih dodataka i ponavljanja, te cemo
se cLriati same crvene niti obp<Xra Ii nj:ihova prorad1'Vanja. Ot­
73
h i t cemo sarno kostur analize i pokusati da izljustimo nje­
zine najvaznije faze i' da ih povezemo jednu uz drugu. U
zbiJji a naliza nije bila tako jednostavna kako se mme ciniti
iz: ovog opisa. Kako su mjeseci prolazili u obilju pojava .po­
ceJj su se na odredenim dogadajima zacrtavati oni obrisi
koje cemo pokusati ovdje prikazati.
Pacij entovi napadi tjeskobe bili su praceni lupanjem Srca
i paraJizom (uzetoscu) sve snage volje. cak i u razmacima
izmedu ovih napada, nikada nije bio potpuno osloboden
osjecaja ne1agode. Cesto su se napadi tjeskobe javljali sa­
svjm spontano, ali je do njih odmah dolazilo i onda kad
j e, na primjer, citao u novinama 0 dusevnim bolestima i
samoubojstvu. Tijekom prethodne godine popustila je i nje­
gova radna sposobnost, pa se bojao da bi mogao ' izgubiti
posao zbog svojeg smanjenog uCinka.
Imao je jake spolne smetnje. Kratko prije posjeta zdrav­
stvenoj izlozbi pokusao je imati spolni odnos s prostitutkom,
ali nije uspio. To ga nije jako uzbudilo, barem jc tako
rekao, . a i inace su njegove svjesne .spolne potrebe bile
neznatne_ Apstinencija,navodno, nije mu predstavljalani­
kakav problem. Nekoliko godina ranijespolni cin je ostva­
ren, ali je imao prijevremenu ejakulaciju lisenu zadovolj­
stva_
Upitan da Ii je patio od stanja tjeskobe ikada prije ovog
vremena, pacijent je izvijestio da je jos kao dijete bio vrlo
plaSljiv i, narocito u vrijeme puberteta, bojao se svjetskih
katastrofa. Jako se bojao kada 6e godine 1910_ govorilo 0
kraju svijeta zbog sudara s kometom, i bio je iznenaden
da su njegevi rodi-telji govorili 0 tome tako mirno. Ovaj
»strah od katastrofa;;- postepeno se gubio, ali je kasnije bio
potpuno zamijenjen mislju 0 nasljednoj opterecenosti. Trpio
je od zestokih stanja tjeskdbe jos od 6voga djetinjstva, ali
su ona u to rano daba bila svakako rjeda.
Osim hipohondrijske misli 0 nasljednoj opterecenosti, sta­
nja tjeskobe i spolne slabosti, hilla drUigih neUTotslcih
6imptoma_ U pocetku lijecenja pacijent je imao uvid sarno
u svoja stanja tjeskobe, jer je od njih najvise ,patio, Na­
sljedna misao bila je suvise dobro racionalizirana, a od
slabosti svoga libida (impotencije) premalo je trpio a da
bi se i tu lllogao razviti osjecaj bolesti. S obzirom na simp­
tome, ovdj e smo imali hipohondrijs ki oblik anksiozne hi­
sterije, koja je imala obvezatnu, u ovom slucaju naroCito
dobro razvijenu, aktualnu neurotsku jezgru (statis neurosis).
Dijagnoza je g'lasj,j.a: histericki karakter s hipohondrijskom
anksioznom histerijom. Dijagnoza »histericki karakter« te­
meljila . se na analitickom nalazu s obzirom na njegove fi·k­
74
sacij e. Fenomenoloski, spadao je pod tip pasivno-femininog
karaktera: nj egovo ddanje j e uvijek bilo pretjcrano prija­
tel:j'sko i ponizno; uvijek Ise riJspribrvao i za naj:manje sitnice;
prili kom dolaska kao i prilikom odlaska nekoliko puta bi
se duboko poklonio. Uz to, Ibio je nespretan, bojazljiv i
kompliciran. Ako sam ga upitao, na primjer, da Ii je spo­
razuman time dapromijenimo vrijeme seanse, on ne . bi
jednostavno odgovorio »da«, nego bi uvjeravao da mi stoji
na r&spolaganju, da je sve sasvim u redu sto se njega tice,
itd. Ako je nesto zamolio, dotakao bi pri tome ruku anali­
ticara. Jednom, kada je bilo natuknuto da mozda ne vje­
ruj e analiticaru, vratio se isti dan vr10 uznemiren. Nije
mog
ao
, rekao je, podnijeti misao da ga njegov analiticar
smatra ne.povjerljivim i nekoliko puta moHo oprostenje uko­
liko je rekao nesto sto je moglo dati povoda za takvu pre!
postavku.
b) Raz,Voj i analiza otpora karaktera
Analiza, u znaJkiu otpOira iko}i su 'iz njegova ka­
rak tr;!ra, razvi jala se ovako:
Upoznat s osnovnim pravilom, zapoceo je da govori tec­
'no; sarno rijetko kad zapinjuCi 0 svojim obiteljskim od­
nosima i 0 nasljednoj opterecenosti. Postepeno 6U dolazili
na vidjelo odnosi prema roditeljima. Ustrajao je u tome
da ih je oboje jednako volio; a oca je jos osobito i po­
stovao. Opisao ga je kao energienu os-obu bistre glave. Otae
ga je neprestano upozoravao da se kloni masturbacije i
izvanbracnog odnosa. Otac mu je govorio 0 svojim vlasti­
tim losim iskustvima sto ih je stekao u seksualnim doziv­
Jjajima, 0 svom sifilisu j gonoreji , 0 svojim odnosima sa
zenama koji su zavrsavali lose. Sve je to bilo s odgojnim
namjerama, tj. u nadi da cc postedjeti sina slicnih isku­
stava. Otac ga nije nikada tukao, nego je svoje namjere od
samog pocetka tako provodio, da mu je govorio otprilikc
ovako: »Ja te ne silim; ja ti sarno savjetujem . _ . « Nije po­
trebno reCi da je to izgovarao s mnogo energije. Pacijent je
o.pisivao svoj odnos s ocem 'kao krajnje dobar; bio mu je
odan; nijc imao boljeg prijatelja na cijelom svijetu.
Nije se zaddao na ovom predmetu vrlo dugo, nego su
seanse bile ispunjene gotovo iskljucivo opisima njegova
odnosa s majkom. Ona je uvijek bila njeZna i osobito briz­
ljiva, a sam se prema njoj ' ponasao jednako njezno, s
j edne strane, a s druge pak strane dopustio je da ga dvor i
u svemu. Ona mu je pripremala rublje, donosila mu do·
7S
rucak u krevet, sjedila uz njega dok nije zaspao (jos i u
vrijeme analize) , eesljala mu kosu, jednom rijeeju, zivio
je zivotom razmazena majeina djeteta.
Napredovao je brzo u razmatranju svoga odnosa prema
majci i tmutar sest tjedana bio Ita rubu da postane svje­
stan ielje za koitusom. S ovim izuzetkom, postao je pot­
puno svjestan svog njeznog odnosa s majkom - do izvjesne
mjere bio je svjestan toga eak i prije analize: volio je
da j e baca na svoj krevet i to je eesto einio; tome se ona
pokoravala sa »sjajl1im oCima i rumenim obrazima«. Kada
bi dol aziIa u spavaCici da mu pozeli laku noc, on bi je snazno
zagrlio. l ako je uvi jek pokusavao da naglasi spolno uzbu­
denje majke - u pokusaju, bez sumnje, da sto je moguce
manje otkrije svoje vla.<;tite namjere - spomenuo je neko­
liko pUt2. tel uzgredfio, J3. je on sam osjeeao jako spolno
uzbudenje.
Moj krajnje oprezan pokusaj da ga ucinim svjesnim
stvarnog znacenja ovih postupaka, naiSao je na trenutan i
snahn otpor. On bi me mogao uvjeriti, rekao je, da bi to
isto osjetio i s drugim zenama. Nisam . uCinio taj pokusaj
s namjerom da interpretiram incestnu fantaziju, vee sarno
da uvjerim sebe da Ii sam bio u pravu sa svojom slutnjom
da je njegovo cvrsto stupanje prema historijski vaznoj in-,
cestnoj ljubavi bilo velicanstveno izbjegavanje druge grade
koja je imala vecu trenutnu vaznost. Grada koju je iznio 0
odnosu s -majkomnije bila ni najmanje dvosmislena; doista
se cinilo kao da je bio vrlo blizu shvacanja prave situacije.
U nacelu, dakle, nije bilo nikakva razloga zasto se ne bi mo­
gla dati interpretacija, ali je padalo u oei da je sadrtaj nje­
govih izjava u ostroj protivnosti sa saddajem njegovih sno­
vai njegova pretjerano prijateljskog vladanja.
Tako se moja paznja morala sve viSe usmjeravati na nje­
govo ponasanje i gradu -snova. Nije iznosio nikakve asocija­
cije na snove. Za vrijeme same seanse zanosio se analizom
i analiticamm; izvan seanse, bio je duboko zabrinut za svo­
ju buducnost i imao mraene misli 0 svojem hasljednoni
opterecenju.
Misli njegovih snova imale su dvojaku prirodu: jednim
dijelom sadrtaj su im bile njegove incestne fantazije. Ono
sto njje izrazavao tijekom dana, odavao bi u oeitom sadr­
zaju svojih snova. Tako je u snu s nozem za papir u ruci
I?rogal!jao ili je puzao kroz rupu ispred koje je sta­
;ala n;egova maJka. S druge strane, san se cesto havio mrac­
nom pricom 0 ubojstvu, nasljednom mislju, zlocinom koji
je netko pocinio, pakosnim opaskama koje je netko izricao ,
iIi iskazivanjem nepovjerenja.
U prvih cet iri do 55St tjedana imao sam na raspolaganju
sljedecu analiticku gradu: njegove izjave 0 odnosima s maj­
korn; njegova trenutna stanja tjeskobe i nasljednu misao;
njegovo pretjerano ponasanje;
gove snove, one kOJl su Ja5no nastavlJalI mcestne fantaZ1Je
i one koji su se bavili ubojstvom..-i nepovjerenjem; odredenc
znakove pozitivnoga majeil1oskog:prijenosa.
Suocen s izborom da iIi inter'preti"t'arii njegovu potpuno
jasnu incestnu gradu iii da se zaddim na znakovima nje­
gova nepovj erenja, odalbrao sam potonje. Jer, zapravo, ovdj e
se radilo 0 pritajenom otPOnl, koji je fjednima ostajao skri­
yen i koji se sastojao upravo u tome da je pacijent nudio
suviSe mnogo grade i premalo bio sputan (inhibiran). Kako
se kasnije pokazalo, to je bio i prvi veliki prijenosni otpor,
posebna priroda kojeg je bila odredena pacijentovim ka­
rakterom. On je oqmanjivao: (1) svojim otkrivanjem tera­
pijskl bezvrljedne grade koja se odnosila na njegove do­
iivlj aje; (2) svojim pretjerano prijateljskim drZanjem; (3)
i jasnoeom svojih snova; (4) prividnilffi povjere­
njem u analiticara kQje_ je pokazivao. Njegov stav prema
analiticaru bio je kao 5tO je bio odan svome oc,u
kroz citav zivot i, naravi1O;1z istog razJoga, tj. jer ga se bojao;'
Da je to bio moj prvi slucaj ove vroSte, ne bih mogao znati
da.je takvo ponasanje jak, opasan otpor; niti bih mogao
da ga razrije5im, jcr ne bih mogao pogoditi njegovo znace­
nje i njegovu strukturu. Medutim, ranija iskustva sa slic­
nim slucajevima pokazala su da takvi pacijenti nisu spo­
sohni da daju bilo kakav oeiti o.tpor mj.e sec i rna, zapravo
godinama, i di O11i uopce ne na interpre­
tacije kojc jasna grada namec;e .. ?paliticaru. Zato se ne mo­
ze reCi da u takvim .slucajevima moramo cekati dok se ne
'Pojavi prijenosni otpor, jer je on vee potpuno ohlikovan od
samog Jpocetka, svakako u potajnom obliku svojstvenom pa­
cijentovu karakteru. -.
Razmotrimo, nadaljc, da Ii heteroseksual na incestna gra­
ua, koja je bila iznesena, doista predstavlja gradu koja se
pr obila iz dubine nesvjesnog. Odgovor mora biti negativan.
Ako se razmotri trenutna funkcija upravo iznesene grade,
mozemo se cesto uvjeriti da je duboko potisnute poticaje,
bez ikakve promjene u potiskivanju, povremeno izmamio
ego .da bi otklonio druge sadrtaje.Ova vrIo osebujna Cinje­
nica nije lako shvatljiva s obzirom na dubinsku psihologiju.
Izri cita je greska da · se interpretira takva gratia. Takve
interpretacije ne sarno da ne donose ploda, naprotiv, one
osujecuju dozrijevanje ovog potisnutog sadrzaja zabuducu
upotrebu. U teoriji, mozemo reCi da se psihicki sadrhji
76
77
mogu p ojaviti usvjesnom sustavu pod dva vrIo razlicita
Qvjeta: nOSeni v1astitim 'specifiicnoNrbidnim afektima koji
im pripadaju, iIi stranim, nepripadajueim interesima. U
prvom slucaju, djeluje unutras nji pritisak zatomljenog LIZ.
buaenja, a u drugom slucaju, javlja se obrana. Ilustracijc
radi neka nam posluzi usporedba: ljubav koja slobodno teo
ee u opreei s izrazima Ijubavi koji treba da prikriju po.
11snulu mrinju, tj. s reaktivnim dokazima ljubavi.
Trebalo je navaliti na otpor, koji je, naravno, bio mnogo
1eZi u ovom slucaju nego da je otpor Ibio oeit. I.ako ,se lEa.
cenje otpora nije moglo izvesti iz pacijentovih saopeenja,
sigurno ga j e bilo moguee izvuCi iz njegova drianja i iz
naoko sporednih pojedinost·i nekih od njegovih snova. Iz
ovih se moglo vidjeti da je, bojeCi se da se pobuni protiv
oca, svoj prkos i svoje nepovjerenje prikrio reaktivnom
Ijubavi i pomoeu svoje poslusnosti postediose tjeskobe.
Prva interpretaeija otpora ueinjena je vee peti dan ana·
lize, u vezi sa sljedeeim snom: »Moj I'ukopis je pos1an gra.
tologu Ila strucnu procjenu. Odgovor: ovaj covjek spada u
dusevnu bolnicu. Duboko ocajanje moje majke. lelim okon.
cati svoj zivot. Budim se.«
Mislio je -na profesora Freuda u vezi s grafologom; pro.£e.
SOl' mu je rekao, dodao je pacijent, da se bolesti poput ove
od koje je on patio magu s "apsolutnom sigurnoseu« izlijeciti
analizom. Obratio sam njegovu paznju na protuslovlje: bu·
duCi da je u snu mislio 0 ludnici i bojao se, nesumnjivo je
smatrao da mu analiza ne moze pomoei. Odbio je da to
prizna, tvrdeCi da ima puno povjerenje u uspjeh analize.
Do kraja drugog mjeseea imao je mnoge snove, iako je
tek nekoliko bilo pogodno za interpretiranje, i nastavio je
da govori 0 svojoj majci. Dozvolio ,sam mu da i dalje go.
vori, a, da nisam tumacio i.Ji ga hrabrio, i pazio sam da
ne propustim bilo kakav znak nepovjerenja. Poslije prve
interpretacije otpora, medutim, prikrio je svoje potajno ne·
povjerenje jos bolje, dok konaeno nije imaosljedeCi san:
"Pocinjen je zlotin, vjerojatno ubojstvo. Protiv volje uvu.
een sam u taj zloCin. Strah da budem otkriven i kainjen.
Prisutan je jedan ad mojih uredskih suradnika, Cija me se
hrabra i odlucna priroda dojmila. Svjestan sam njegove
l1admoci.«
Izdvojio sam sarno njegov strah da bude otkriven i po­
vezao ga s analitickom situacijom, rekavsi mu otvoreno da
njegovo cjelokupno drianje pokazuje da nesto skriva.
Upravo sljedeee noei imao je dulji san, koji je potvrdio
one sto sam rekao:
)) SaZi
taO
sam da postoji plan da se poCini zlochi u nasem
'tant{. Noc je, i ja sam na tamnom stepenistu. Znam da je
:noj otac u stanu. t elim da mu priteknem u pomoc, ali se
bojim da pasti u da oba·
vijestim pollcllU. Imam svllak paplra kOF sadrZl sve pOle·
dil10s
ti
zloCinacke zavjere. Valja se prerusiti, inace ce voau
bande, koji je postavio mnoge spijune, uznemil'iti moj pot·
hvat. Stavivsi ve1iki ogrtac i lainu bradu, napustam kucu
pognut poput starca. Set protivnika me zaustav1ja. Nare·
c1uje j ednome od svojih potcinjenih da me pretraZi. Ovaj
covjek pl'imjeeuje svitak papira. Osjecam da ce sve biti iz·
gubljel10 ako procita njegov sadrZaj. Pokusavam da se po·
kaiem nevinim ko1iko je moguce i kai em mu da Sll to bi·
ljeske koje nemaju uopce nikakva Zl1acenja. On kaze da ipak
/110 m pogledati. Nastaje trenutak grozne napetosti; tada, u
ocaju, trazim oruzje. Nalazim revolver u svom dzepu i pri·
tiscem obarae. Covjek je rzestao, i ja se iznenada osjecam
1'1'10 jakim. Set protivnika pretvorio se u ienu. Prev1adan
sam zeljom za tom zenom; zgrabim je, podizem i nosim u
kUcu. Ispunjen sam ugodnim uzbuaenjem i budim se.«
citav incestni motiv javlja se na kraju sna, ali imamo i u
poeetku nepogresive aluzije na njegovo pretvaranje u ana·
lizi. Naglasio sam sarno taj element, opet imajuCi na umu
da bi se tako pozrtvovan pacijent morae odreCi svog pre·
' tvornog stava u analizi prije nego sto se mogu dati dublje
interpretacije, ali ,sam ovaj put krenuo korak dalje u intel
pretiranju otpora. Rekao sam mu da ne sarno sto je nepo­
vjerlj iv prema analizi, vee hini upravo suprotno. Paeijent
se na to strasno uzbudio i napravio tri razlieite histerieke
radnj e kroz razdoblje od sest seansi.
1. Podigao se, rukama i nogama udarajuCi u svim pray·
eima, dok je vikao: "Ostavi me na miru, cujd Ii, ne prilazi
mi blizu, ubit eu te, smrvit eu te.« Taj Cin je neprimjetno
prelazio u drugi :
2. Zgrabio bi se za vrat, pri tome je hroptao i tulio
hropcuei : "Oh, ostavi me na miru, molim ostavi me na miru,
neeu vise nista ucini ti .«
3. Nije..se ponasao poput nckoga tko je zestoko napadnut,
vee poput djevojke koja je bila silovana: "Pusti me, pusti
me.« Ovo je izgovarao bez glasova gusenja i, dok se u pret·
hodnoj radnji greio, sada je noge siroko razmaknuo.
Za vrijeme ovih sest dana njegova su saopeavanja zapi·
njala, bio je sasvim jasno u stanju oCitog :, otpora', govorio
je neprekidno 0 svojoj nasljednoj opterecenosti; izmedu
dolazaka povremeno :bi zapadao u to neobieno .stanje II ko·
jem je, kako smo opisali, ponovo odi gravao spomenute ,pri·
79 78
lote. Cudno je da je, tim bi radnja prestala, nastavio da
govori mirno kao da se nista nije dogodilo. Sarno bi napo­
menuo: »Ali cudno je to 5tO se dogada u meni ovdje, dok­
tore.«
Sada sam mu objasnio, bez ulazenja u ikakve pojedinosti,
da on ocito odigrava preda mnom nesto sto je morae do­
ii vjeti iii 0 cemu je barem mastao jednom u svome zivotu.
Bjo je vidljivo zadovoljan ovim prvim objasnjenj em, i glu­
mi.o otada daleko cesce. Morao sam sebi priznati da je moja
jnterpretacija otpora izazvala jedan vazan nesvjesni element,
koj j se ,sada izrazavao u obliku ovih radnji. No, on je jos
bio daleko od analitickog rasvjetljavanja tih radnji, napro­
tjv, jos uvijek se njima koristio kao dijelom svoga otpora.
Mislio je da mi se narocito dopadaju njegove ceste pred­
stave. K asnije sam saznao da se za vrijeme svojih vecernjih
napada tjeskobe ponasao kako je opisano u tockama 2 i 3.
lake mi je bilo ja.sno znacenje radnji i mogao sam mu ga
saopciti u vezi sa snom 0 ubojstvu, ustrajao sam u analizi
njegova otpora karaktera, cijem su razumijevanju njegova
ponovna glumJjenja vee umnogom doprinijela.
Mogao sam napraviti sljedecu sliku slojevitosti sadri aja
karakternoga prijenosnog otpora.
Pl'va radnja predstavljala je prijenos zlocinackih poticaja
koje je gajio prema ocu (najdublji .sloj).
Druga radnja oslikavala je strah od oca zbog zloCinackih
poticaja (srednji sloj).
Treca radnja predstavljala je skriveni, grubo spolni sadr­
hj njegova femininog stava, poistovjeeenje sa (silovanom)
zenom, i u isto vrijeme pasivno-feminino otklanjanje zlo­
cinackih poticaja.
Na taj nacin Se predavao da bi sprijeCio oca od izvrSenja
kame (ka.stracije).
Ali cak ni radnje koje su odgovarale najgornjem sloju
nisu se jos smjele interpretirati. Pacijent bi mozda prihvatio
svaxu inter.pretaciju pro forma (»da bude usluzan«), ali
nijedna ne bi imala terapij-ski ucinak. Jer, izmedu ne­
svjesne grade koju je iznio i mogucnosti dubljeg razumi­
jevanja, postojala je, kao zapreka, prenijeta f eminina obra­
na jednog jednako tako prenijetogsmijeha od mene, a taj ('
strah, opet, odnosio se na poticaj mrinje i nepovjerenje
koje je bilo prenijeto od oca. Ukratko, mdnja, ,strah i ne­
povjerenje bili su skriveni· iza njegova poniznog, ' povjerlji­
vog stava, zid 0 koji bi, se svaka interpretacija simptoma
razbila u komade.
80
Tako sam nas tavio da . interpretiram sarno njegove ne­
svjesne namjere obmanjivanja. Rekao sam muda je sada
ponovo glumio tako cesto pokusavajuei da me pridobije na
svoj u stranu, ali .sam dodao da bi ova gluma sarna po sebi
mogla biti vrlo znacajna, sarno sto bismo se njezinu
mij evanju mogli pribliziti tek onda kad shvati smisao svoga
trenutnog ponasanja. Njegovo protivljenje interpretaciji
otpora oslabilo je, ali jos se nijes ·njome slagao.
Sljedece noei sanjao je, po prvi put otvoreno, 0 svom
nepovjerenju u analizu:
»Nezadovoljan dosadasnjim neuspjehom analize obratio
sam se proiesoru Freudu. Kao lijek za moju bolest on mi
daj e dugacki Slap u obliku stapica za ciscenje uha. Imam osje­
caj zadovoljstva.« . .. .
U analizi ovog djelica sna priznao je po prvi put da je
bio ponesto prema: Fll'eudovim Irijecima, a zatiim
neugodno iznenaden 5tO ga je ovaj preporucio tako mladom
analiticaru. Pogodile su me dvije stvari: prvo, ovo saopce­
nje 0 njegovu nepovjerenju bilo je uCinjeno iz usluznosti;
dI\1go, nesto je krio. Obratio sam mu paznju naoboje. Ne­
sto kasnije saz·nao ,sam da me prevario u pitanju honorara.
Dok su tako njegov karakterni otpor, njegova laznapa­
slusnost i poniznost bili predmet dosljednog obradivanja,
i!ve vise grade pritjecalo je automatski iz najrazlicitijih raz­
dohlja njegova zivota, grade 0 njegovim djetinjskim odna­
sima s majkom i njegovu odnosu s mladim muskarcima,
zadovoljstvu koje je imao dok je bio bolestankao dijete
itd. To se interpretiralo sarno utoliko koliko se odnosilo
na njegov karakterni otpor. . .
Donosio je sve vise snova povezanih s njegovim .nepovje­
renjem i prikrivenim zajedlFvim stavom. · Medu Qstalima,
nekoliko tjedana kasnije imao je ovaj san: "
»Na primjedbu moga oca da nema nikakve snove,
varam da to sigurno nije tako, da on ocito zaboravlja svo{e
snove, koji su, u velikoj mjeri, zabranjene predodi be. On
se prezirno smije. Isticem u uzbutlenju da je to teorija ni­
. koga manjeg nego profesora Freuda, ali se osjecam nela­
godno govoreci to. «
Objasnio sam mu da se njegov otae smijao ironicno jer
se On sam bojao da to UCini i potkrijepio sam svoju tvrdnju
osvrnuvsi ,se na nelagodu koju je dozivio u stiu. Ovu sam
interpretirao kao znak lose savjesti.
Prihvatio je ovu interpretaciju i za vrijeme sljedecih de­
set dana razmatrali smo pitanje honorara. Pokazalo se da
mi je za vrijemeprethodnih razgovora prije pocetka analize
s" jesno lagao utoliko sto je, a da ga za to nisam pitao, spO­
81
menuo manju sUmu nego sto je uistinu imao na raspola_
ganju. To je ucinio, rekao je, »da se zastiti«, odnosno zato
sto je ,sumnjao u moje postenje. Kao sto je moj Obicaj,
spomenuo sam mu svoj uobicajeni honorar i svoj najnizi
honorar, i primio sam ga kao pacijenta po ovom posljed.
njem. Medutim, mogao je platiti i viSe, ne sarno zato sto
je imao veeu ustedevinu i veCi prihod nego sto je rekao,
vee i zato sto je njegov otae pokrivao polovieu troskova
analize.
c) Povezivanje analize trenutne grade s intantil11.om
U razgovoru 0 »pitanju novea«, koji je uvijek poduzimao
u vezi s njegovim otporom karaktera (tj. njegovim prikri­
venim strahom i prikrivenim nepovjerenjem), jednom je
pocinio jezicnu omasku. Rekao je: »zelio sam da moj novae
u banei bude uvijek vecif« umjesto da kaze da je zelio da
ga bude viSe. Tako je otkrio odnos novea prema falusu i
odnos straha od gubitka novea prema strahu za talus. Nisam
mu to istakao, niti sam analizirao omasku, jer nisam zelio
da interpretiram strah od kastraeije kao takav suviSe rano.
Samo sam dao nekoliko primjedbi 0 tome da je njegova
stedljivost morala biti povezana s njegovim strahom od
katastrofa, da se ocito osjeeao sigurnijim kada je imao viSe
novea. Pokazao je dobro i iskreno razumijevanje ovog objas·
njenja i dao potvrdne asocijaeije iz djetinjstva: poceo je
stedjeti krajeare vrlo ranD i nikada nije mogao zaboraviti
da mu je otae jednom uzeo ustedevinu i neSto njome kupio,
a da ga nije pitao za dozvolu. Po prvi put je sa>n od sebe
izrazio 11.eslaganje s oeem; na svjesnoj razini, ovo se neodo­
bravanje odnosilo na novae, ali nesvjesno, naravno, bilo je
povezano s kastracijskom opasnoseu. U vezi <$ time objasnio
sam mu i to da je njegov otae, iako je ocito radio u dobroj
namjeri, bio neraZ'borit kad je time htio da potisne spol­
nost svoga sina. Pacijent je priznao da je i sam cesto po­
tajno razmisljao 0 tim stvarima, ali nikad · nije imao hra­
brosti da se suprot.stavi oeu koji je, kako je pretpostavljao,
imao na umu sarno njegovo dobro. los uvijek mu nisam
mogao reei da su duboki osjeeaj krivnje i stra,h odQca bili \
pogonska sHa njegove poslusnosti. _..----/
Otada je analiza prijenosnog otpora isla rukom pod ruku
s analizom skrivenog odbojnog stava prema oeu. Svaki ele­
ment prijenosne situacije odnosio se na oea i paeijent ga je
razumio dok je davao obilnu novu gradu 0 svom pravom
stavu prema oeu. Sigurno, sve sto je iZ:1osio bilo je strogo
82
cenz;urirano, jos uvijek nedostupno dubokoj interpretaciji,
ali analiza njegova djetinjstva zapocela je kako treba. Nije
vise iznosio gradu kao neku irtvu, da bi izbjegao drugoj
,,"ralii; sada, zbog analize otpora karaktera, bio je duboko
potres
en
i pocelo je u njemu rasti uvjerenje da njegov od­
nos prema oeu n ije bio onakav kakvim ga je on smatrao i
da je imao stetan utjeeaj na njegov razvoj.
Svaki put kad bi se pribliZio fantaziji ubojstva, njegov
je strah postajao jaCi. Sanjao je rjede i imao kraee snove,
ali oni su bili sazetiji i uze povezani s analitickom situaci­
jom. Graaa koju je ranije izbaeivao iz sebe sada je najveCim
dijeloro presahla. Ono sto se probijalo iz drugih psihickih
slojeva iroalo je uzu vezu s ocinskim kompleksom: njegova
fant azija da je zena i njegova ineestna zelja. Tijekom slje­
deCih sest tjedana neprikriveni kastracijski snovi pojavili su
se po prvi put, iako nisam davao nikakve interpretacije ili
sugestij e 0 tome.
1. »Lezim u svom krevetu, iznenada se budim i primje­
cujem da moj raniji gimnazijski direktor, g. L., sjedi na
meni. Obaram ga i stavljam ga pod sebe, ali on oslobada
jednu ruku i prijeti mom talusu."
2. »Moj stariji brat penje se kroz prozor u nase predvor..
je i ulazi u stan. Nareduje da mu netko donese mac jer me
ze1i ubiti. Predusrecem ga i ubijam ga.«
Vidimo kako se srediSnji oCinski sukob pojavljuje sve
jasnije, bez 'i'kakvoga posebnog nastojanja s 1ITI0je strane,
vee sarno kao posljediea ispravne analize otpora.
U ovoj je fazi dolazilo do cestih zastoja, i bilo je glasnih
uzvika sto su izrazavali nepovjerenje u analizu. Sada je otpor
bio vezan s pitanjem honorara: sumnjao je u moje postenje.
Sumnja i nepovjerenje uvijek su izranjali kada bi se pribli­
zio svojoj odvratnosti prema oeu, kastracijskom kompleksu
i fantaziji 0 umorstvu. Istina, otpori su ,se katkad prikrivali
femininom privrZenoseu, ali viSe nije bilo tesko izvuCi ih
iz nj ihova skrovista.
Nakon dopUS1:a od pet tjedana obnovili smo analizu. Bu­
duCi da su njegovi roditelji bili na putovanju, a on se bojao
ostati sam, pa je - buduei da nije uzeo dopust - zivio
kroz to vrijeme s prijateljem. Njegova tjeskoba nije po­
pustala; naprotiv, postala je vrlo jaka otkad sam, bio otpu­
tovao. U vezi <s time rekao mi je da se kao dijete uvijek
bojao kada hi majka otiSla, da je uvijek zelio da ona bude
s nj im i bio ljut kada bi je otae vecerom poveo u kazaliste
ili na koneert.
Bilo je dakle prilicno jasno da je, uz nega tivan ocinski
pri jenos, uspostavio jak, njezan majcinski prijenos. Uspo­
83
redujuCi situaciju za vrijeme dopusta . sa situacijom u pre­
uasnjim mjesecima, pacijent je rekao da se osjeeao sasvi;n
dobro i sigurno sa mnom. To pokazuje da je majcinski pri­
jenos bio .prisutan od samog pocetka liZ reaktivni pasivno_
-feminini stay. On je sam iznio da se osjeeao zastieen uz
mene kao sto se osjeeao siguran liZ majku. Ni,sam iSao dalje
u ovo razmatranje, jer njezni majcinski prijenos nije tada
uzrokovao nikakvu tdkoeu. Jos je bilo prerano za analizu
odnosa s majkom i, kao posljedica daljnjeg istrazivanja,
njegov reaktivno feminini ocinski prijenos bio je ponovo jak
kao uvijek. Govorio je krotkim, poniznim nacinom kao sto
j e cinio u pocetku analize, a njegova saopecnja bila su po­
novo usmjerena na odnos s majkom.
TreCi i cetvrti dan nakon sto ·smo nastavili analizu, imao
je dva sna koja su sadrzavala ince. stnu i 3lju, njcgov intan­
tilan s.tav prema majci i njegovu fant azijll utrobe. U vezi s
tim snovima pacijent se sjecao prizora koje je dozivljavao
s majkom u kupaonici; ona ga je praIa do njcgove dvanaeste
godine, i nikada nije mogao razumjeti su ga nj egovl
skolski drugovi - ;koji su to znali- zadirkivali zbog to,ga.
Tada se sjetio ,svog djetinjeg straha od zlocinaca koji bi
mogJi provaliti u stan i ubiti gao Tako je analiza vee doni­
jela na povrsinu infantilnu anksioznu histeriju, bez bilo
kakve interpretacije iIi sugestije u tom pravcu. Dublju ana­
lizu snova sam izbjegavao, jer je njegovo ostalo ponasanje
ponovo bilo obiljdeno namjerom obmanjivanja.
Snovi sijedeee noCi bili su jos izrazitij i:
1. "PjesaCim kroz Arnbrechtthal (mjesto mojih ljetnill
odmora kad sam imao pet i sest godina) s narnferom da
obnovirn utiske iz djetinjstva. I znenada dolazim do velikog
mjesta; da izaaem iz njega moram proci kroz neki dvorac.
Neka iena otvara mi vmta i objasnjava da l1e mogu posje­
titi dvorac u ovo doba. Odgovaram 4a to nije moja namjera;
samo ielim proCi kroz dvorac da bih izasao na otvoreno.
Pojavljuje se vlasnica dvorca, starija iena koja koketno
traii . da mi se svidi. Zelim se povuci, ali iznenada primje­
cujem da sam svoj kljuc (koji otvara rnoj kovceg, ali je za
mene i inace od velike vainosti) zaboravio u privatnoj skri­
nji vlasnice dvorca. Neprijatan osjecaj, koji, meautim, usko­
1'0 prolazi, jer je kovceg otvoren i kljuc mi je vracen.«
2. "ZOve me majka, koja iivi na katu iznad moga. Zgrabim
novine, oblikujem ih u penis i idem majci.«
3 .. "Nalazim se u prostranoj dVOI"ani u drustvu svoje se­
stricne i njezine majke. Sestricna, koja izaziva osjecaj za.
dovoljstva u meni, obucena je sarno u kosulju, i ja takoaer.
Grlim je, aliprimjeeujem da sam iV1el1ada matno niii od
84
'e jer je rnoj penis samo na polovici njezinih bedara. Imam
IlJ hoticnu ejakulacijll i osjecam se strahovito posramljen jer
bojirn da ce .to .. mrlje na mojoj kosulji koje bi
e mogle lako pnmlJetltl. «
s On sam u sestricni iprepoznaje svoju majku. S obzirom na
svoju nagost, sjetio se da se nije. svukao u svojim
pokusajima -spolnog odnosa. Imao Je neJasan strah da to
uCini.
Tako su incestna fantazija (dijelovi 2 i 3) i stra:h od ka·
stracij e (dio 1) bili otkriveni sasvim jasno. Zasto je tako
malo cenzurirao? S obzirom na njegove oCiglcdne obmanji­
vacke manevre nisam dao nikakve interpretacije niti sam
ucinio bilo kakav napor da pacijent dfl dalja saopeenja iIi
asocijacij e. S druge strane, nisam niCim smetao pacijentu
kad jc iznosio svoje ClJsocijacijc, zelio sam da se tajpredmet
razvija dalje i,sto je najvaznije, nisam zelio da se iSla do­
godi dok se ne pojavi sl jedeCi prijenosni otpor iisti ne
ukloni.
Nije proteklo dugo dok se pojavio, a ,pokrenula ga je jed­
na 'primjedba koju sam na6inio ne suviSe razborito iproti"
svoje volje, osvrcuei se na drugi san. J?rivukao sam njegovu
paznj u na cinjenicu da je jednom prije imao san 0 papir­
natom penioSu. Bila je to nepotrebna primjedba. Bez obzira
na nedvosmisleni ociti sadrZaj sna, reagirao je na nj obram­
beno na svoj uobicajeni naa-n. On vjeruje, rekao je, ,;ali ...«
U noCi nakon ovog dogadaja imao je zestoki napad tjeskobe
i imao je dva sna: prvi se odnosio na njegov "otpor u vidu
novca" (preneseni strah od kastracije); drugi je otkrivao po
prvi put praprizor .koj'i je, na k;raju Ilcrajeva, motiv.]reQ otpor
u v.i du nuvca.
1. ),Stojim ispred zabavnog standa usrcd mnostva ljudi xi
Prateru. Iznenada primjecujem · da mi covjek koji ·stoji iza
mene pokusava ukrasti .novcanik iz straznjeg dZepa. Dohva­
tim svoj novcanik i sprecavam kraau u posljednji trenutak.«
2. »Vozim Se u straznjim .kolima vlaka kroz predio juino
od Vrbskog jezera. Na jednoj okuci iznenada primjecujem
da drugi vlak dolazi prema meni l1a jedinoj tracnici.Cini
se da nema naCina da se izbjegne katastro{a; da se
skacem s plattorme.« . ..
Ovaj ,san ucinio je sasvim jasnim da sam imao pravo sto
nisam interpretirao njegove incestne snove - ta vidimo da
je ovdje latentno dominirao prltajeni ali jaki otpor. Vidimo
takoder da je san otpora bio blisko povezan s njegovorn
infatil'tiilm.om tjes1kobom ($orr-all oct 'ka'stracije, strah od pora­
pr izora) . Izmedu t,rece i scs1e godine !provodio je svoje ljeune
PJ1aznU.ke na Vrhskam jezeru.
85
-
Nikakva asocijacija nije se u njemu javila u odnosu na
san. Povezujuei covjeka u prvom snu sa mnom, JOs sam
jednom pOveo razgovor 0 njegovu cjelokupnom stavu, njc­
govu potisnutom strahu od mene i 0 njegovu skrivenom
nepovjerenju u pitanju honorara, a da nisam, za sada, do­
ticao sa strahom od katastrofa. 1z drugog sna izdvojio
sam sarno llneizbjeinu katastrofu« te mu rekoh, sto smo vee
znali, da je za njega novac znacio zastitu protiv katastrofa
i da Se bOjao da bih ga ja mogao lisiti ove zastite.
Nije ova odmah priznao (cinilo se, stoviSe, da je zapre­
pasten m iSlju da hi me mogao smatrati lopovom kOji mu
otima novae) ali nije odbio tu misao. U sljedeca tri dana iz­
nio je snove u kojima me uvjeravao u svoju odanost i povje­
renje; a ja sam se pojavio kao njegova majka. Javio se i
novi element: njegova majka kao muskarac; pojaviIa se u
snu kao J apanac. Ovaj smo element razumjeli tek mnogo
lIllj'esed 'kaSll1ije, karla j'e, nairne, znaeenje njegovih djetinj.ih
fantazija 0 rusko-japanskom ratu postalo jasnim. Rus je
predstavljao oca; Japanac je, zbog svog malog rasta, pred­
stavljao majku. Njegova je majka, stoviSe, tada nosila ja­
pansku pidzamu: majka u hlacama. Ponavljao je jezicne
omas.ke, 'kad je, npr., govorio 0 »maj.cinom penisu«. Cak i
njegov llskolski kolega«, koji se pojavljivao u nek-im sno­
virna, predstavljao je njegovU sestricnu, koja je sIiciIa nje­
govoj majci.
Medutim, jasni incestni snovi bili su snovi otpora, namje­
ra kojih je bila da skriju njegov strah od (koja
penis).
zene
Otada - u otprilike sest tjedana _ analiza se odvijala
svojevrsnom cik-ca,klinijom: snovi i saopcenja u vezi s nje­
gOyim otporom u vidu . novca izmjenjivali su ,se sa snovima
koji su otkrivaIi njegovu ceznju za niajkom, majku kao
muskarca, opasnog Oca i najrazIiCitije varijacije straha od
kastracije. U interpretacijama sam uvijek polazio od njegova
otpora u vidu novca (= strah od kastracije) i, polazeCi
odatle, svakog sam dana produbljivao analizu infantilne
situacije, sto je bilo sasvim lako jer je infantilna Rraaa
bila uvijek usko povezana s prijenosnom situacijom. Narav­
no, svi djetinji strahovi i zelje sto se sada pojavljivabu ne
javljahu se u prijenosu, koji je sada bio sasvim u znaku
njegova straha od kastracije i svakim je danom bio sve
'bIiii vrhuncu. Samo ,se jezgra infantilne situacije javljala u
Prijenosnom otporu. BuduCi da sam imao siguran osjecaj
da je analiza protekla ispravno, mogao sam s dubokim tu­
macenjima sadrzaja mirno pricekati do pogodnog vremena,
te sam dosljedno obradivao njegov strah od mene povezu­
juCi ga uvijek uz njegov strah od oca.
Moja je namjera bila da sto dalekoseznijom proradom i
uklanj anj em na mene prenesenog ocinskog otpora prodrem
do njegovih djetinjskih incestnih fan tazija, kako bi ih do­
bio sto j e vise moguce slobodne od otpora i bio u moguc­
nosti da ih interpretiram. Time sam htio izbjeci da moje
glavne 'interpretacije odu unepovrat. Zbog toga sam ostav­
Ijao prethodno neprotumacenu onu incestnu gradu koja je
tekla sve jasnije i sazetije iz nesvjesnoga.
Na pocetku ove faze topografska slojevitost otpora i grade
bila je sljedeca:
1. Strah od kastracije, u obliku pacijentovaotpora u vidu
novca, zauzimao je najviSi sloj. "
2. Stalno je nastojao da to otkloni pomocu svog zenska­
stog ponasanja prema merti; ali sada mu to viSe nije bilo
tako lako kao u poeetku.
3. Feminino ponasanje skrivalo je sadisticko-agresivan
stay prema meni (prema njegovu ocu) a pratila ga je
4. duboko njezna privrienost majci, koja je takoder bila
prenijeta na mene. ' .
5. Povezani ,s oviril ambivalentnim ponasanjima, usredo­
tocenim u prijenosnom otporn, bile su incestne zelje, strah
od masturbacije, njegova ceznja za majcinom utrobom i
'velfuki ,s,trah je p'atjeoao od prarpf1izora, sro lSe sve
javljalo u njegovim snovima ali nije bilo interpretirano.
Interpr etirana je sarno njegova namjera da obmanjuje i mo­
tivi toga, tj. strah od antipatije prema ocu.
Ova situacija, koja je, naravno, bila pritajeno prisutna
a d samog pocetka, ali se tek sada usredotoCila u svim toc­
kama (napose u prijenosu straha od kastracije), razvila se
na sljedeCi nacin:
U petom mjesecu analize imao je svoj prvi incestno­
-mast urbacijsko-anksiozni san: .
»Nalazim se u nekoj sobi. Mlada zena s okruglim licem
sjedi z.a klavirom. Vidim sarno gornji dio njezina tijela,
jer klavir skriva os tali dio tijela. Pored sebe cujem glas svog
al1aliticara: 'Vidite, to je uzrok VaSe neuroze.' Osjecam se
privucen blize zeni, iznenada sam preplavljen strahom i
vicem glasno.«
Prethodnog dana, povodom jednog sna, rekao sam mu:
»Vidite, to je jedan od uzroka Vase neuroze«, cime sam
rruslio na njegovo djetinje ponasanje, ' njegov zahtjev da
ihude voljen i maien', Kao da je pacijent znao pravi uzrok
svoje neuroze, povezao je ovu »tvrdnju od prethodnog da­
na« sa svojom potisnutom masturbacijskom anksioznoscu.
87
86
Misao 0 masturbaciji ponovo je bila povezana s mislju 0
incestu. Pro'budio se u strahu. Postojao je dobar razlog za
cinjenicu da je donji dio tijela zene . bio skriven. (Prikaz
odvratnosti prema zenskim spolnim organima.)
Medutim, buduCi da je njegov otpor bio jos uvijek vrlo
jak, i nista mu se nije javljalo u odnosu na san, nisam
nastavio s tom temom.
Pacijent je tada imao san u kojem je »nagu obitelj«, oca,
majku i dijete, zgrabila ogromna zmija. .
Drugi san je bio:
1. »Leiim u krevetu; moj analiticar sjedi poud mene. 01';
mi kaie: 'Sada cu Vam pokazati uzrok Vase neuroze.' Vi­
cem u strahu (nije bio samo strah, maida i trag pohote) . i
gotovo gubim svijest. On ponavlja dace me nastaviti anali­
zirati u nasoj ·· kupaonici. Sviaa mi se. ta ideja.Mracno ;e
kada otvaramo vrata kupaonice.«
2. »Hodam s majkom kroz sumu. Primjecujem . dO. nas
slijedi razbojnik. Primj eeujem revolver u majCinoj haljini
i uzimam ga dd bih pucao u razbojnika kada se pribliii.
HodajuCi brzim korakom, stiiemo u neku gostionicu. Raz­
bojnik nam je tik za. petama dok se uspinjemo stepenicama.
Pucam u njega. Meautim, metak se pretvara u novcanicu.
Za sada sma sigurni, ali ja nisam siguran nema li razboji'Lik,
koji sjedi u predvorju, jos uvijek zle 11amjere. Da bih go.
udobrovoljio, dajem mu jos jednu novcanicu.«
Da ,sam uCinio dobar potez time st6 nisam ulazio u ove
ocite snove, potvrdila je cinjenica da se pacijent, koji je
vee imao dovoIjno analitickog znanja, nije uopee osvrnuo na
lik razbojnika. Nije bio u stanju da donese bilo kakve aso­
cijacije. IIi nije govorio niSta, ili je uzbuderio govorio 0
»velikim svotama novca« koje je moran plaeati i 0 svojim
sumnjama cia Ii ee mu analiza pomoCi itd.
Nije moglo biti sumnje, naravno, cia je i ovaj otpor bio
usmjeren protiv razgovora 0 incestnoj gradi, ali neka inter­
pretacija u tom smislu ne bi imala nikakve svrhe. . Morao·.
sam cekati pogodnu priliku da interpretiram njegovu tje·
.skobu zbog novca kao tjeskobu zbog falusa.
U prvom dijeIu sna 0 razbojniku govori se da eu ga anali­
zirati u kupaonici. Kasnijese pokazalo da se osjeeao najsi­
gurnijim u kupaonici kada je masturbirao. U drugom dijelu
sna, ja (otac) sam se pojavio kao razbojnik (= kastrator).
Prema tome, njegov trenutni otpor (nepovjerenje zbog nov­
ca) bio je usko povezan sa prastarom masturbacijskom
anksioznoscu (strahom od kastracije).
88
U vezi s drugim dijelom sna, rekao sam mu da se boj i da
!bib ga mogao ozlijediti, da bih mogao ugroziti njegov zivot,
Cime se, medutim, nesvjesno bojao oca. Nakon izvjesnog
protivijenja prihvatio je ovu interpretaciju i, s time u vezi,
sam Je zapoceo ,razgovor 0 :S'vojaj pretjeranoj
U tome je trazio vrlo malo pomoci. Prepoznao je svoj po­
koran stav prema sefovima kao izraz nejasnog straha da ee
biti okrivijen za nesto, a oni nisu smjeli ni primijetiti da
im .se potajno podsmjehuje. sto je viSe uspio u objektivira­
nju i raskrlnkavanju svog karaktera, postajao je slobodniji
i otvoreniji, jednako u analizi i izvan nje. Vee se odvazio
na kritiku i poceo se stidjeti ,svog ranijeg nacina ponasanja.
Po prvi put poceo je osjecati neurotsku crtu karaktera kao
ndto strano. To je, medutirn, oznacilo i prvi uspjeh analize
karaktera: karakter je bio analiziral'z.
Otpor u vidu novcase nastavljao. Bez i najl1zanje moje
pomoci, najdublji sloj grade, strah za penis, poceo se jav­
!jati u njegomm 'SJlovima 'SlVe u vezi 'S prapriZ9rom.
Ovo valja os obi to naglasiti: kad se analiza otpora karak­
tera provodi po nekom redu i dosljedno, nije potreban po­
scban napor da bi se dobila infantilna grada koja mu pn­
pada. Ona se pojavljuje sarna od sebe, uvijek sve jasnije i
sve uze povezana s trenutnim otporom, pod uvjetom, narav­
no, da taj proces nisu omele preuranjene interpretacije
grade iz djetinjstva. Sa.svim suvisna postaje briga da ne bi
bilo moguee prodrijeti u djetinjstvo. sto se manji otpor
cini da bi se prodrlo do podrucja djetinjstva i sto je tocnije
proradena trenutna grada otpora, utoliko ee se brle dostiCi
infantilna grada.
To se ponovo dokazalo kada je poslije interpretacij e sa­
njao da se boji da ne bude ozlijeden. Sanjao je kako hoda
polcrroj fal'me 'S pilleima d 'VIidi :kako je za:kl.ano pille. I neka
zen a lezala je ispruzena na zemlji , a druga zena nekoliko
je puta zabola u nju veliku viljusku. Tada je zagrlio jednu
od svojih suradnica na poslu: njegov talus je bio na pola
njezina stegna i imao je nehoticnu ejakulaciju.
Kako je njegov otpor u vidu novca nesto oslabio, ucinjen
je pokusajda se analizira ovaj san. sto se tiCe farme s pili­
Cima, sada je bio u stanju da se sjeti da je kao dijete cesto
promatrao zivotinje u Cinu kopulacije za vrijeme ljetnih
praznika na selu. U to vrijeme nismo mogli znati kakvo je
znacenje irnao detalj »ljeto na ,selu«. U zeni prepoznao je
svoj u majku, ali nije znao objasniti njezin polozaj ti snu.
Medutim, mogao je reCi nesto vise 0 Dehoticnoj ejakulaciji.
Bio je uvjeren da se u snu pojavio kao dijete. Sjeeao se da
se r ado stiskao uz zene dok ne bi nehoticno ejakuIirao. .
89
Cinilo mi se dobrim znakom da taj inteligentni pacij ent
nije davao nika'kvu interpretaciju, usprkos cinjenici da je
Sve lezalo pred njim u prilicno jasnom stanju. Da sam
prije analize njegovih otpora interpretirao simbole ili bitne
sadriaje nesvjesnog, on bi odmah zbog otpora prihvatio ove
interpretacije, i mi bismo zapadali iz jedne kaoticne situa­
cije u drugu. .
Mojom interpretacijom njegova straha da bude ozlije­
den, analiza njegova karaktera dovedena je u puni zamah.
Danima nije bilo traga njegovu otporu u vidu novca; nadu­
go je razgovarao 0 svom infantiinom ponasanju i davao je­
dan za drugim primjere 0 svome »kukavickom« i »lukavom«
nacinu da nesto ucini, sto je sada iskreno osudivao. Pokusao
sam da ga uvjerim da je utjecaj njegova oca bio uglavnom
odgovoran za to. Ovdje sam se, medutim, susreo ,s najiescim
protivljenjem. los mu je uvijek nedostajalo hrabrosti da
govori kriticki 0 ocu.
Nakon izvjesnog vremena ponovo je sanjao 0 toj temi, iza
koje 'saan nalsJ]uCivoo praprizor:
»Stojim tlZ obalu oceana. Mnogo velikih polamih medvje­
da pracaka se u vodi. Imenada postaju nemimi. Vidim ka­
ko se pojavljuju leda divovske ribe. Riba progoni jednog
od polarnih medvjeda, kojem zadaje rane strahovitim ugri­
zima. Konacno se riba okrece od smrtno ranjenog medvjeda.
Medutim, i sama je riba tdko ranjena; mlaz krvi siklja iz
njezinih skrga dok se bori da dode do daha. «
Obracam mu painju na cinjenicu da njegovi snovi uvijek
imaju okrutan karakter. Usao je u taj razgovor i kroz neko­
liko seansi govorio je 0 spolnim fantazijama koje je imao
dok je masturbirao i okrutnim djelima kojima se odavao
dok nije dosao u godine puberteta. Molio sam ga da ih na­
piSe nakon sto su bila analizirana. Gotovo sva su zavrsavala
»sadistickom predodibom spolnog cina«.
»(Tri do pet god ina.) U ljetovalistu sam ,sIucajno prisu­
stvovao 'kUanju svinja:. Cujem ii'votinja ,i 'Vidlim
bum kmv tece w; njdhovilh tijela, kojla lSe hijelo svjetJlucaju u
tami. Osjecam du-boko zadovoljstvo.
(Cetiri do sest gOdi'na.) Md'sao 0 IkJlan1u iivotinja, na­
rocito konja, izaziva u meni osjecaj dubokog zadovoljstva.
(Pet do jedanaest godina.) Jako se volim igrati s kositre­
nim vojnicima. Postavljam bitke koje uvijek zavrsavaju bor.
born pn;a 0 prsa. Pritom, pritiScem tijela vojnika jedno 0
drugo. Vojnici kajima sam skion nadjacaju neprijatelja.
(Sest do dvanaest godina.) Pritiscem dva mrava zajedno
tako da se ani svojim ceIjustima pricvrste jedan za drugog.
UjedajuCi tako jedan drugoga, ova se dva insekta bore na
wo
t
i ,&mI't. Izairiv<m1 Ii hitke izmedu dviju raznih <&k.upina
. ,tako da 'staV'lja m 'Iles'to seoera i7Jmedu dviju hrpica mra
va
ze011j e. To izmamljuje insekte iz njihovih protivnickih Jo.
gora te oni zapodijevaju prave bitke. J ednako mi tako pri­
Ginja zadovoljlSltvo da zaltvaJralID dSlll Ii muhu u casi
'
za vodu. Na­
kon izvjesnog vremena osa napada \IIluhu i otkida joj redom
krila, noge i glavu.
(Dvanaest do cetrnaest godina.) Imam terarij i volim pro­
matrati muijake i ienke u spolnom cinu. Volim promatrati
istu st var u dvoristu s kokosima; a radujem se i kad vidim
da je jaci pijetao otjerao slabijeg. .
(Osaro do sesnaest godina.) Volim se natezati s kucnim
pomocnicama. U kasnijim godinama obicno sam podizao
djevojke, nosio ih do kreveta i bacao na njega.
(Pet. do dvanaest godina.) Volim se igrati ieljeznicom. Vo­
zim moje male vlakove kroz stan, gdje prolaze kroz tunele
naCinjene od kutija, stolaca i s1. Pritom pokusavam i opo­
nasati zvuk lokomotive dok razvija paru i postiie brzinu.
(Petnaest godina; masturbacijske fa11.tazije.) Uvije7<. sam
promatrac. Zena se brani od muskarca, koji je, u mnogim
slucajevima, znatl1.o marzji od nje. Nakonsto borba trajc
izvjesno vrijeme, zena je savladana. Muskarac je brutalno
hvata za grudi , bedra iii bokove. Nikada nisu ni muski ni
zenski genitalni organi ni sam spolni Gin dio fantazije. U
trenutku kada iena prestaje da daje otpor, doiivljavam
orgazam.« .
Dva glavna vida situacije u to vrijeme bila su: (1) stidio
sc svojeg kukaviCluka; (2) sjecao se svoga proslog sadizma.
Analiza tih ovdje sumamo danih fantazija i djela trajala '
je do kraja lijecenja. Postao je mnogo slobodniji u analizi,
d rskij i i agresivniji; ali njegovo je ponasanje jos uvijek obi­
lj ezavao ,strah. Stanja tjeskobe nisu bila tako cesta, ali su
se uvijek panovo javljala s otporom u vidu novca,
Ovdje se opet moiemo uvjeriti da je gJavni cilj u davanju
genitalno incestne grade bio da se sakrije infantilni sadi­
zam, cak iako je, u to vrijeme, predstavljao pokusaj da se
krece prema genitalno-objektnoj kateksi. Ali njegova geni.
talna litijenja- b'ila su proieta · sadizmom i, ekonomski , bilo
je vaino izdvojlti ih od sadistiCkih poticaja.
Na pocetku sestog mjeseca u.kazala se prva prilika
da se interpret ira njegov e ah -za Bilo je to u vezi
sa sljedeCim snom:
1. »Lezi/1t na kaucu na otvorenom polju (u ljetovaliStu!).
Jedna od djevojaka koju poznajem dolazi prema nteni i leg­
ne na mene. Stavljam je pod sebe i pokusavam intati odno·
Imam erekciju, ali primjecujem da je moj talus suvise
91
90
kratak da bih dovrsio spolni Gin. Zbog toga sam vrlo Za­
lostan.«
2. "Citam neku dramu. Lica: tri Japanca - otac, majka i
cetverogodisnje dijete. . Osjeeam da ce to djelo imati tragi­
can zavrsetak. Duboko sam ganut ulogom djeteta.«
Po prvi put se pokusaj da ima odnosaj pojavio kao oCiti
dio 'sna. Drugi dio, koj:i .uka£U'je na prapl'izor (cetlJri
godine), nije analiziran. Razgovarajuci sta1no 0 njegovu ku­
ka,vi61'llku i pilaSlljivDs,ti, 'sam je poceo da govoru 0 s,vom
penisu. Iskoristio sam ovu priliku da istaknem da se njegov
strah da nebude ozlijeden i prevaren itd. odnosi zapravo na
nj egov genitalni organ. Zasto i koga se boji jos nije bi10
razmatrano, niti je ucinjen ikakav pokusaj da se interpre­
tira pravo znacenje straha. Obj asnjenje mu secini10 pri­
hvatljivim, ali je .sada zapao u okrutni zagr1jaj otpora koji
je trajao sest tjedana i temeljio se na pasivno-temininoj
homoseksualnoj obrani od straha od kastracije.
Da je bio u stanju otpora primij etio sam po tome: nije se
otvoreno bunio, nije izrazavao sumnju, vee je ponovo po­
stao pretjerano Ijubazan, popust1jiv i poslusan. Njegovi sno­
vi, koji su po.sta1i krad, jasniji i rjedi za vrijeme analize
prethodnog otpora, opet su bili kao i u pocetku - dugacki i
zamrseni. Stanja tjeskobe opet su bi1a vr10 jaka. Ali nije iz­
rekao nijednu sumnju u analizu. Nasljedna misao je pono­
vo iskrsnula, i u vezi s time njegove su sumnje u analizu
bile izrazene na prikriveni naCin. Kao sto je cinio i u po­
cetku analize, ponovo je glumio silovanu zenu. Pasivno­
-homoseksualni .stav prevladavao je i u njegovim snovima.
Nije viSe imao nikakve snove koji bi sadrzavali koitus ili
nenamjernuejakulaciju. Prema tome, vidimo da je, bez
obzira na uznapredovali stupanj ana1ize njegova karaktera,
stari karaktemi otpor paprimio svoju punu snagu cim se
novi sloj njegova nesvjesnog - ovaj put najvazniji sloj za
njegov karakter, tj. strah od ka.stracije - pokrenuo u prvi
plan analize.
U skladu s time, analiza novog otpora nije us1a u falusnu
anksioznost, tocku u kojoj je izazvan otpor. Umjesto toga,
ponovo sam se uhvatio njegova stava u cje1ini. Tijekom pu­
nih sest tjedana gotovo se iskljucivo radi10 na dosljednoj
interpretaciji njegova ponasanja kao obrane od opasnosti.
Svaka pojedinost njegova v1adanja ispitivana je s tog staja­
lista, i uvijek mu ponovo predocavana, postepeno se krecuCi
prema jezgri njegova ponasanja, falusnoj anksioznosti.
Pacijent je uvijek iznova pokusavao da mi izmakne putem
»analitickog zrtvovanja« infantiIne grade, ali sam upomo
interpretirao i znacenjeovog postupka. Postepeno se situa­
cij a zaostravala u tom ·smislu sto. se osjeeao poput zene
prema meni, mi. to i da osjeca. i spolno
denje u podruc]u medlce. Ob]aSDlO sam pnrodu ove pri]e­
nosne pojave. Moj pokusaj da mu objasnim njegovo pona­
sanje t umacio je 'kao prigovor, osje6ao se krivim i zelio da
okaje svoju kpivnju temininom privrzenoscu. Za'sClJda, n.isa;m
u1azio u dub1je znacenje takva ponasanja, naime da se po­
istovjetio s majkom jer se bojao da bude muskarac (tj. otac).
Izmeau ostaloga, donie je sada sljedeCi san koji je ovo
potvrdivao:
"Upoznajem se s nekim mladicem u Prateru i stupam. s
njim u razgovor. Pokazuje se da krivo tumaGi jednu od mo­
jih tvrdl1ji i govori da je voljan da mi se poda. U metluvre­
menu, dosli smo do mog stana; mladic lijeze u krevet mog
oca. Nalazim da je njegovo rublje vrlo prljavo.«
U analizi ovog sna mogao sam ponovo otkriti trag femini­
nog prijenosa do oca. U vezi s ovim snom, sjecao se da je
jedno vrijeme u .svojim masturbacijskim fantazijama imao
zelju da bude zena a imao i fantazije u kojima je bio zena.
"Prljavo rublje« dovelo je do analize analnih radnji i navi'ka
(procedure umivanja) koje su se odnosile na njegovo po­
nasanje. Druga crta karaktera, njegova prevelika tocnost ,
'takoaer je rasvijet1jena.
Konacno je otpor bio razrijesen; u procesu su razmotreni
i njegov stari ob1ik i njegova erogena, analna osnova. Sada
sam krenuo korak da1je u interpretaciji njegova karaktera:
objasnio sam vezu izmedu njegova podloznog stava· i nje­
gove ))zenske fantazije«, rekavsi mu da se ponasa na femi­
nini, t j. pretjerano vjeran i odan nacin jer se boji da budc
muskarac. Dodao >saID da ce analiza morati da ude u raz10ge
njegova straha da bude muskarCic (u njegovu smislu rijeCi:
hrabar, otvoren, posten, ponosan). .
Gotovo kao odgovor na to, usnio je kratak san u kojem
&ll's,1:!rah ad ika'stJraoij'e i ,praprilzor bini aNti:
)) Nalazim se kod sestricne, privlacne mlade zene (majka,
W. R.). Iznenada imam osjecaj da sam svoj vlastiti djed.
Obuzet sam tjeskobnom patistenoscu. U isto vrijeme neka­
ko imam asjecaj da sam sl'ediste zvjezdanog sustava i da se
planeti okre6u ako mene. U isto vrijeme (jos u snu) po­
tiskujem svoj strah i smeta me moja slabost.«
Naj'.7'lznija pojedinost u ovom incestnom snu je pojava
da je svoj vlastiti djed. Odmah smo se slozili da je njcgov
strah da je nasljedno opterecen ovdje igrao vaznu ulogu.
BUo je jasno da je, poistovjecujuci se s ocem, zamiSljao da
jesvoj vlastiti stvoritelj, tj. da ima odnosaj sa svojom
majkom; ali to smo razmatrali tek kasnije ..
93
92
On je smatrao da je .planetarni sustav aluzija na njegov
egoizam, tj. »sve se okreee oko mene«. Ja sam naslucivao da
neSta dublj.e u dn'll ove rmi·sJi, lIla:iJme tprapTizor aM ,to
'ni'sam spominjao.
Poslije bozienih praznika nekoliko je dana govorio gotovo
iskljucivo 0 svom egoizmu, 0 zelji da bude dijete koje ee
svi voljeti - u isto vrijeme uvidajuCi da on sam nije ni
zelio da voli ni ti je bio u stanju da voli.
Ukazao sam mu na vezu izmedu njegova egoizma i straha
za njegov dragi ego i njegov penis,? na sto je imao sljedeCi
sam,dajuCi: mi tI'aQak infamtillne pozadine: .
1. »POtPUI10 sam nag i pro111.atram svoj penis, koji na
vrhu krvari. Prolaze dvije djevojke; zalostan sam jer pret­
postavljam da ce me prezirati zbog toga sto je moj penis
m.alen.«
2. »Pusim cigaretu s cigarlukom. Odstranjujem cigarluk
i primjecujem s cudenjem da je to cigarluk za cigare. Dok
stavljam cigaretu natrag u usta, dio koji se stavlja u usta
otkida se. Osjecam se uznemireno.«
Tako je, a da nisam nista uCinio, predodzba kastracije
poeela poprimati odredene oblike. Sada je interpretirao
snove bez moje pomoci i donosio obilje grade 0 ·svojoj od­
vratnosti prema zenskim spolnim organima i 0 svom stra­
hu da penis dodiruje rukom kao i da ga drugi dodiruje.
Drugi san je ocito stvar oralne fantazije (driac za cigare).
Palo mu je na pamet da je on zelio sve na zeni (viSe od sve­
ga grudi) osim spolnih organa, i na taj naCin poceo je da
govori 0 svojoj oralnoj fiksaciji za majku.
Obja.snio sam mu da puka svijest 0 genitalnoj anksiozno­
sti nije od velike pomoei. Morao je pronaCi uzrok te anksi­
oznos,ti. ovog ax>novo 'j,e Isa:njao a pra­
prizoml, ne 'Sh'vaca<j'uCi da je QIsao U 1ITI0j'e 'Pi'tanje:
»Nalazim se iza posljednjeg vagona vlaka koji stofi upravo
na racvanju tracnica. Drugi vlak prolazi i ja sam pritijes­
njen izmedu dva vlaka.«
Prije nego sto nastavim opisom same analize, moram
ovdje spomenuti da je u sedmom mjesecu lijecenja, nakon
razrjesenja njego.va pasivno-homoseksualnog otpora, paci­
jent uCinio hrabar pokusaj da pristupi zenama. Nisam 0 to­
me imao pojma - on mi je to 'rekao kasnije, tek usput.
Pratio jedjevojku i proveo svoje namjere na ovaj naCin: u
" S obzirom na cjelokupnu sliku u ovom trenutku. moZda ce neki
psiholozi razumjeti zasto rni analiticari ne mozemo priznati kompleks
manje vrijednosti kao apsolutan pokretac: jer stvarni problem i stvarni
rad pocinjc llpravo tamo gdje za Alfreda Adlera isti prestaje.
94
park'll s7. uz nju, i.mao jaku erekciju i
Tjeskobna .stanja P?stepeno .su p-:estajala. Nlje
pomish
o
na to da stUpl u spoln! odnos. ObratlO sam mu na
to paznju i rebo mu da se oeito boji koitusa. Odbio je da
to prihvati, upotrijebivsi kao izgovor nedostatak prilike,
dok mu, konaeno, nije pala na pamet djetinja priroda nje­
!rove spolne aktivnosti. Ta ipak je imao takve snove, a sad
jos i ,s jetio da se kao dijete stiskao uz svoju majku.
Incestna tema s kojom je, u nadi da ee me obmanuti. za­
poceo analizu. ponovo se javila, ali ovaj put bila je prilicno
oslobodena otpora - u svakom slucaju, nije bilo sporednih
namjer a. Prerna tome, postojala je paralela izmedu analize
njegova vJadanja za vrijeme analiticke seanse i analize nje­
govih vanj skih doZivljaja.
Uvij ek je iznova odbijao da prihvati interpretaciju da
je uist inu zelio svoju maj,ku. U tijeku sedam mjeseci. grada
koju je donosio u potvrdu ove zelje bila je tako jasna, veze
_ kao sto je sam priznao - tako ocite, da nisam nastojao
da ga uvjerim, vee sam umjesto toga poceo da analiziram
zasto se Ibojao da prizna ovu
Ta su se pitanja razmatrala istovremeno u vezi s njego­
yom tj eskobom vezanom uz penis, i sada smo imali rijesiti
dva problema:
1. Odakle potjece strah od kastracije?
2. Zasto nije, bez obzira na svjesl10 odobrava17je, prihva­
cao culnu incestnu ljubav?
Otada: je OO1aliizaJ bTZO napredOValla 'll ISmjeru prapriozo­
Ira. Ova Ije faza zapocela. ,sijljede6m Isnom: »Nalazim se u
predvorju kraljevske palace, gdje su okupljeni kralj i nje­
gova svita. Jzrugujem se kralju. Njegovi me pratioci napa­
daju. Bacaju me napod i osjecam da mi zadaju smrtonosne
Moje tijelo odnose. Iznenada, Cini se kao da sam jos
uvijek ziv, ali sam miran da ne bih razuvjerio dvojicu gro­
bara koji me smatraju mrtvim. Tanak sloj zem.lje lezi na
meni i disanje postaje oteZano. Cinim pokret, 7wji primje­
cuju grobari. N e micem se da me ne bi ot krili. N esto kasnije
osloboden sam. los jednom hCim sebi put u kraljevsku
palacu, sa strasnim oruzjem u sva7w; ruci, mozda gromom.
Ubijam svakog tko mi stane na put.«
Cini mu se da grobari moraju biti u nekoj vezi -s njegovim
strahom od katastrofa, i sada sam mogao da mu pokazem da
se ova dva straha, nasljedna misao i strah za penis, odnose
na jednu te istu stvar. Vrlo je vjerojatno, dodao sam, da je
san ozivio prizor iz djetinj.stva iz kojeg vodi porijeklo strah
za penis.
9S
Sto se tog sna tice palo mu je na pamet da se pretvarao
da je »mrtav«, da je ostao miran da ne bi bio otkriven. Za­
tim mu je palo na pamet da je u svojim masturbacij skim
fantazi jama obicno b io promatrac, p a je i sam pos tavi o pi­
nije Ii mozda bio svj edokom »takve stvari « izmedu 5VO­
jih roditelj a. Odmah je odbio ovu mogucnost, t vrdeei da ni­
kad nije spavao u .spavaeoj sobi roditelja. Naravno, to me
jako razoearalo, j er sam na osnovi grade iz njegovih snova
bio ll'vjreren da je prapriror ZJb:i[jl£ki dovivio.
Skrenuo .sam mu paznju na pr otuslovlje i bio misljenja
da covjek ne smi je dozvoliti da bude tako br zo obeshra­
bren - analiza ee vee razjasniti situaciju u pravo vrij eme.
Jos u istoj seansi pacijent je dosao na misao da mora da je
vidio neku odredenu sluzavku s njezinim prij atelj em. Tada
se sjetio da su bile dvije druge prHike kada je mozda pri­
sluskivao svoje roditelj e. Sjetio se da bi, kada o$ U imali
goste, njegov krevet gurnuli u sobu roditelj a. Na ljetovanju
na selll, nadalje, spavao je u istoj sobi s roditeljima sve
-dok niJe pora:S!tao za Sikalu. OsiJm ItJoga i .prikaz praprjzO/ffi
u sLueajIU krlanj<lJ rpilJiea (,s;wskJi prJzor) j tmnogo ISnova 0
Osijackom i Vrbskom jezeru, gdje je eesto provodio svoj e
ljetne praznike.
U vezi s time ponovo j e govorio 0 svojim uvjerljivim dje­
latnostima na pocetku analize i 0 stanjima noene tjeskobe
koja je dozivljavao u djetinjstvu. Jedna pojedinost ove tje­
skobe bila je sada rasvijetljena. Bojao ·se bijeloga zenskog
lika koji se pojavljivao izmedu zastora. Sada se sjeeao da
je, kad bi vikao noeu, njegova majka obi cno dolazila do
njegova kreveta u spavacici. Na zalost, element »nekog iza
zastora« nikada nije bio rasvijetljen.
Ocito je, medutim, da smo se u ovoj seansi otisnuli i suvise
daleko u zabranjeno podrucje. Te noCi imao j e .san otpora
eijije sadr zaj jasno ir onican:
»Stojim na molu i namjeravam se ukreati na parobrod, kao
pratilae,kako se pokazalo, dusevnog bolesnika. I znenada
mi eijeli pothvat izgleda poput predstave u kojoj mi je do­
dijeljena odretlena uloga. Na uskoj dasei koja vodi ad mola
do parobroda moram ponoviti istu stvar tri puta - sto i
Cinim. «
Sam je nao parobrod kao ze!lju
za koitusom, ali sam upravio njegovu paznju na element
sna koji je imao vecu trenutnu vaznost, naime »igrati ulo­
gu«. To sto je moran ponoviti istu stvar tri puta bila je pod­
rugljiva aluzija na moje uporne interpretacije. Priznao je
da se cesto potiho zabavljao mojim napor ima. Takoder se
prisjetio da je imao na umu da pozove zenu s kojom bi
imao spolni odnos tri puta - »meni za volj u«, rekao sam
mll. Ali sam mu objasnio i to da je ovaj otpor imao dublji
sad..rZaj , naime ot klanjanje njegovih zelja za koitusom iz
straha od spolnog cina.
Slj edece noCi opet j e imao dva sna koja su se dopunja­
vala: homoseksualnu predaju i tjeskobu u vezi s koitusom.
1. »Susrecem na ulici mladica koji pripada nizem stalezu,
ali koji izgleda zdrav i snaZan. I mam osjecaj da je fizi cki
jaCi od mene i nastojim zadobiti njegovu naklonost.«
2. »Idem na skijanje 5 muzem jedne svoje sestricne. Na­
lazimo se u uskom zljebastom putu koji se naglo spusta.
Ispi tujem snijeg i nalazim da je ljepljiv. Primjecujem da
teren nije suvise pogodan za s kijanje - pri silasku moralo
bi doci do padova. Nastavljajuci nas izlet, dolazimo do
ceste koja ide duz obronka planine. Na ostrom zavoju gu­
bim skiju, koja pada u ponor.«
Nije, medutim, zalazio u taj san. Umjesto toga poceo je s
pitanj em »honorara«; morao je platiti tako mnogo a ne zna
da Ii ce m u to ista koriostiti. Jako je nezadovoljan, ponovo
se boji - i tome slieno.
Sada nije bilo tesko ukazati mu na vezu izmedu otpor a u
vidu novca i nerijesene koitusne tjeskobe i genitalne tje­
skobe - i prevIadati taj otpor. Sada sumu se mogle po­
kazati dublje namjer e njegove feminine predarrosti: kad se
priblizavao zeni, poceo se bojati posljediea i sam postajao
zenom, t j. postajao homoseksualan i pasivan u karakteru.
Vrlo je dobro r azumio da se sam ueinio zenom, ali nije znao
objasnit i zasto i eega se bojao. Bilo mu je jasno da se bo­
jao spolnog odnosa. Ali, napokon, sto se njemu moglo do­
goditi?
Sada je poklonio punu paznju ovom pitanju, ali, umjesto
da se pozabavi svojim ·strahom od oca, govorio je 0 svom
strahu od zena. U anksioznoj histeriji njegova djetinjstva
zena je takoder bila objekt kojeg se bojao.. Neprekidno je,
umjesto 0 zenskim spolnim organima, govor io 0 »penisu
iene«. Do puberteta je vjerovao da je zena naCinjena na isti
nacin kao i muskarac. Sam je bio u stanju da vidi vezu iz­
medu ove mi·slci. Ii pr<l!Prizora, u o j'll jle s tvarnos,t sada bio
cvrsto uvj eren.
Krajem sedmog mjeseca analize imao je, medu ostalima,
i san u koj em je vidio kako je djevojka podigla suknju tako
da se vidjelo njezino rublje. Okrenuo se kao net ko »tko vidi
nesto sto ne bi trebalo da vidi«. Sada sam osjeeao da je
doslo vrij eme da mu kazem da se bojao zenskih spolnih .
organa jer su mu ·se einili poput zarezotine, poput r ane.
Vi djevsi to prvi put, mora da je bio strahovito potresen.
97
96
Smatrao je moje objasnj enj e vjeroj atnim, jer su njegovi
osjecaji ptema zenskim spolnim organima bili mj esavina
odvratnosti i antipatije; u nj emu se budio strah. Nije se
mogao sjetiti nikakvog zbil j skog dogadaja.
Sada j e situacija bila ovakva: da je jezgra njegovih 'sim­
ptoma, st rah od ka,stracij e, bila dobrano naeeta, ali jos
uvijek nerazrijesena u nj enom krajnj em i najdubljem zna­
cenju jer 'su nedostaj ale blisJcije, poj eclinaene veze oS pra­
prizorom; te 'S'll. veze bi[e otkrivene, ahi ne i analitio1ci sVlla­
dane.
Drugi put, u razdoblj u bez otpora, dok smo razgovarali
o ovim povezanostima i nismo postigli nikakve opiplj ive re­
zultate, pacij ent j e promrmlj ao za sebe: »Mora da sam jed­
nom bio uhvaeen.« Na pomnija moja pitanj a rekao je da je
imao osjeeaj da j e jednom uCinio nesto lose i pri tom bio
uhvacen.
Sada se pacijent sjetio da se, vee kao malen dj eeak, po­
taj no bunio protiv svog oca. Rugao se i pravio grimase iza
ocevih leda, dok InU je u lice binio poslusnost. Ali ova po­
buna protiv oca je potpuno prestala u pubertetu. (Potpuno
potiskivanje md nj e oca iz straha pred ocem.)
Pokaza)o se da je cak i rnisao 0 nasljednoj optereeenosti
snafno predbacivanj e ocu. Jadanj e: »j a sam nasljedno opte­
reeen« znaeilo j e: »Moj me je otac povrijedio r adajuCl- me.«
Analiza fantJazija 0 ,praprizoru otmla je da se paoiJent
zamiSljao u utrobi dok je njegov otac imao odnosaj s nje­
govorn majkom. Misao 0 tome da ce biti ozlijeden u spolnim
organima zajedno s fantazijom utrobe stvorila je zamisao
da ga je otae kastrirao u utrobi.
Mozerno biti kratki u opisu dalj e analize. Bila je relativIJ.O
bez otpora i j asno podij elj ena u dva dijela.
Prvi dio je obuhvacao proradivanje njegovih djetinjih
masturbacijskih f antazija i rnasturbaci jske anksioznosti.
Neko je vrijeme njegov strah od kastracije bio usidren u
strahu od iIi averziji prema zenskim spolnim organima.
»Rez«, »rana«, bijahu tesko oborivi dokazi za ostvarenje
kastracije_ Konacno je pacijent sakupio dovoljno hrabrosti
-da masturbira, nakon cega su stanja t jeskobe potpuno iSee­
zla - dokaz da su napadi t jeskobe potjecali iz libidnog za­
stoja a ne iz straha od kastracij e, jer j e taj strah i dalje
postojao. Pr oradom dodatne infantilne grade konacno smo
uspjeli ublaZiti strah od kastracije do te mjere da je mogao
da ima odnosaj, koji je, sto se tiee njegove erekcij e, dobro
uspio. Dalja spolna iskustva sa zenama donij ela su dvije
srnetnje: bio je orgasticki impotentan. tj. postizao j e manje
98
culnog zadovoljstva u snosaju nego prilikom masturbacije;
i imao je ravnodusan, prezriv stay prema zeni. Postojao je
JOS uvijek rascjep u spolnom poticaju izmedu njeznosti i
culnostl.
Druga faza bila j e ispunjena analizom njegove orgasticke
impotencije i nj egova infantilnog narcizma: kao sto je »uvi­
jek bio njegov obicaj , zelio je sve od zene, od majke, a da
niSta ne mora dati zauzv.rat«. Velikim r azumijevanjem i
jOs vecim marom, pacij ent je sam obradivao svoje smetnje,
obj ektivirao svoj narcizam, shvatio ga kao teret i, napokon,
savladao ga kad j e konacni ostatak njegova straha od ka­
stracij e, koj i je bio ukotvljen u njegovoj impotencij i, razri­
jesen analiJti clci. Boj-aose, nairne, orgazma; mislio je da je
stetno uzbudenje koj e nastaj e s njime u vezi. SljedeCi san
je projekcija ovog straha:
»U posjetu sam umjetnickoj galeriji. ledna slika mi upa­
da u oei - nazvana je 'Opijeni Tom'. To je slika mladoga,
privlacnoga engleskog vojnika u planinama. Oluja je. Po­
kazuje se da je izgubio put; ruka kostura ga hvata za ruku
i odvodi ga, ocito simbol da on srlja u propast. Slika 'Tesko
zvanje': takoder u planinama, covjek i mali djecak sletjeli
su niz obronak; u isto vrijeme ispadaju stvari iz naprtnjace.
Djecak je okruzen bjelkastom kasom. «
Pad pr edstavlja orgazam,8 bjelkasta kasa spermu. Paci­
jent je raspravljao 0 tjeskobi koju je u pubertetu do­
zivio kada je ejakulirao i imao orgazam. Njegove sadistic­
ke fantazije u odnosu na zene takoder su temeljito prora­
dene. Nekoliko mjeseci kasnije - tada je bilo ljeto - za­
paceo j e vezu s mladom djevojkom; smetnje <su bile znatno
blaze.
Razrjesenje prijenosa nije pricinjalo nikakve teskoce, jer
je sustavno obradivan od pocetka i u svom negativnom i u
svom pozitivnom vidu. Bio je sretan sto ostavlja analizu i
ispunjen nadom u dobru buduenost.
.Vidio sam pacijenta pet puta u tijeku sljedeCih pet go­
dina; bio j e u punom dusevnom i tjelesnom zdravlju. Nje­
gova plasljivost i napadi tjeskobe potpuno su nestali. Go­
Vorio je za sebe da je potpuno izlijecen i izrazio zadovolj­
stvo da j e njegovo bice odbacilo ,sve one puzavo i lukavo
koje je bilo u nj emu. Sada je bie> u stanju da se hrabro .
suoci sa svim teskoeama. Njegova potencija je porasla na­
kon zavrsetka analize.
I Usp. moju raspravu 0 simbolici orgazma u Die Funktion des Orgas­
mus, Koln, 1969.
99
4. SA2ETAK
Dosavsi do kraj a ovog izvjestaja, postajemo vrlo svj esni ne­
pr imj erenosti jezika da opgemo analiticke procesc. Bez
obzira na ove jezicne teskoee, zelim potcrtati barem naj­
istaknutij e erte analize karaktera u nadi da eu poboljsati
njeno razumijevanje. Zato, da sumiramo:
1. Pacijent je pralik pasivno-femininog karaktera, koji
nas, bez obzira na simptome koji su ga nagnall da potraii
anallticku pomoc, uvijek suocava s istom vrstom karak­
ternog otpora. On nam u isti mah pruZa tipican primj er
mehanizma pritajenog negativnog prij enosa.
2. S obzirom na tehniku, dano je pr venstvo analizi pasivno­
-femininog otpora karaktera (tj . obmanjivanja putem pre­
tjerane Ijubaznosti i poniznog ponasanja). Kao poslj edica,
infantilna je grada postala ocita u prijenosnoj neurozi u
skladu sa svojom unutr asnjom zakonomjerno5Cu. To je spri­
jeCilo pacijenta da iskljucivo intelektualno ist,raiuje svoj e
nesvjesno, tj. da zadovolji svoju femininu odanost (»da
bude usluZan«), sto ne bi imalo terapi}skog ucinka.
3. Postaj e ocito iz ovog izvjestaja da se, ako se otpor
karaktera dosljedno i stalno naglasava i ako se izbjegavaju
preuranjene interpretacije, glavna infantilna grada pojav­
Ijuje sarna od seve sve j asnij e i izrazitije_ Ovo jamci da ee
inter pretacij e sadriaja i simptoma koj e slijede bili neobo­
rive i terapijski uspjesne.
4. r aj !Slucaj oboljenj a pokazao je da se otpora karakte­
r a mozemo latiti cim su shvaeeni njegovo sadasnje znacenje
i svrha. Nije bilo potrebno poznavanj e infantilne graue ko­
ja mu pripada. Naglasavanjem i interpretiranjem njezina
sadasnj eg znacenj a, bili smo u moguenosti da izvucemo od­
govarajucu infantilnu gradu, a da bismo morali interpreti­
rati simptome iIi i mati unaprijed stvoreno miSljenje. Raz­
rjesenje otpora karaktera zapocelo j e uspostavlj anjem veze
s infantilnom gradom. Kasnije interpretacije simptoma po­
javile !su se kad je 'pacijent, bez otpora, prisao analizi.
Prema t ome, analiza otpora imala je, tipicno, dva dijela:
(a) naglasavanje oblika otpora i njegova tr enutnog znace­
nj a; (b) njegovo razrjesenje uz pomoc infantilne grade iz­
vucene na povrsinu ovim naglasavanjem. Razlika izmedu
otpora karaktera i obicnog otpora ovdje je pokazana u to­
me da se prvi ocitovao u pacijentovoj pris tojnosti i oda­
nosti, dok se potonji ocitovao u jednostavnoj sumnji i ne­
povj erenj u u analizu. Sarno prvi stavovi bili su dio njegova
karaktera i sacinjavali oblik u kojem se izraiavalo njegovo
nepovjerenje.
100
S. Dosljednim interpretiranjem pritajenoga negativnog
prijenosa oslobodena je iz potiskivanja potisnuta i zaku­
kuljena agresivnost prema analiticaru, pretpostavlj enima
i oeu, dok j e pasivno-feminini stav, koji j e naravno bio sa­
mO rcakcij ska formaci ja protiv potisnute ag·resivnosti, ne­
stao.
. Kako je potiski vanje agresivnosti prema oeu ujedno
uvjetovalo i potiskivanje falickog libida prema zenama, to
su se, obrnuto, aktivno-maskulina genitalna htij enja ponovo
javila s agresivnoscu , u proeesu analitickog razrjesenj a
(i zljecenj e impotencije).
7. Kacl je agresivnost postajala svjesnom, kao
dio njegova karaktera, nestala je zajedno sa st·rahom od ka­
stracije. I n apadi tj eskobe prestali su Ikada je prestao da
zivi u apsti nenci ji. Kr oz or gasticko uklanjanj e stvarne t je­
skobe, »jezgra neuroze« takoder je konacno uklonjena.
Konacno, nadam se da sam opisom brojnih slucajeva
uzdrmao mislj enje koje imaj u moji protivnici, naime da
pristupam svakom i svim slucajevima s »ucvr scenom she­
mom«. Nadam se da ce gIediste koje sam zastupao godina­
rna - da postoji sarno j edna t ehnika za svaki slucaj i da
se ta tehnika mora izves ti iz strukture slucaja i primijeniti
na nj - postati jasnim iz prethodnog pr ikaza.
5
lndikacije i opasnosti
analize karaktera
Premda su prijelazi od nezaustavne i nedosljedne analize
do sustavne analize karakter a - koja, u usporedbi 5 prvom,
podsjeca na dobro zamiSljenu psihicku operaciju - fluidni
i u njihovoj mnogostrukosti tesko sagledivi, ipak je mogu­
ce postaviti neke kriterij e 0 primjenjivosti analize karak­
tera.
Buduci da se karaktero-analitickim siabijenjem narcistic­
kog mehanizma obrane snazni afekti i da je paci­
jent privremeno dove den u viSe iIi manje bespomocno sta­
nje, analizu karaktera mogu primijeniti bez stetnih posIje­
dica sarno terapeuti koji su vee oviadali analitickom tehni­
kom, a u prvom redu oni koji su sposobni da vIadaju pri­
jenosnim reakcij ama. Zato se ona ne preporuca pocetnici­
ma.
1
Paci jentova privremena bespomocnost je izraz toga
sto karakterno obrac1ivanje infantilne neuroze ide retro­
gradniro putem, tako da neuroza ponovo dolazi do punog
izraza. Naravno, ona se reaktivira i bez sustavne analize
kar aktera. U tom slucaju, mec1utim, buduCi da oklopljiva·
nje ost aje r elativno nedirnuto, afektivne reakcije su slabije
1 Biljeilka, 1945: Citalac razumjeti da sam morae biti oprezan u
pocetku svog istraZivanj a analize karaktera, tj . prije nekih devetnaest
godina. Mojem upozorenj u da se sarno iskusni analitiCari smiju koristi·
ti metodom analize karaktera prigovarali su cak i u to vrijeme na teo
melju toga da. ako je ona nadmocna analizi simptoma, cak i pocetnici
treba da uce da je primjenj uj u. Danas vise nema potrebe za takav
oprez. Sada imarno na raspolaganju obilje iskustva u analizi karaktera.
Zato tehniku mogu uciti pocetnici analize simptoma, tak im se mo­
ze preporuciti. Ogranieenja 0 njezinoj upotrebi koja se predlafu u slje·
deCem tekstu vise niSll potrebna. Ne sarno da se analiza karaktera
moze koristiti - ona se mora koristiti u svakom slucaju psihoneuroze
ako zelimo da unistimo karaktero-neurotsku reakcijsku osnovu. Mno·
go teze pitanje je da Ii se analiza karaktera moze provoditi bez Of­
gonske terapije.
102
i zato ill je lakse nadzir a ti. Ako se struktura slueaj a shvati
dosta brzo i t emeljito, nema opasnost i u primjeni analize
karakLera. S izuzetkom beznadnog slucaja aku tne depresije
koji sam imao prij e mnogo godina, nisam do sada u svojoj
praksi imao.. Tada, j e prekinuo Ii­
jecenje posllJe dVIJe III tn seanse, pnJe nego s to sam mo­
crao poduzeti bilo kakve odIucne mjere. Pri naj-strozem pre­
ispitivanju moj ih iskustava Cinjenicno j e stanje sarno naiz­
gled paradoksalno, da sam, nairne, otkad sam poceo upo­
trebijavati analizu karaktera, tj . otprilike prije osam go­
dina, izgubio sarno tri slucaj a zbog prij evremenog bijega,
dok je pr ije toga izostaj anje bilo daleko cesce. To se obja­
sDjava Cinj enicorn da j e bj ezanj e - ako se negativne i nar­
cisticke r eakcij e odrnah podvr gnu analizi - obicno onemo­
guceno, iako j e teret za pacij enta veci.
Analiza karaktera j e primjenj iva u svakom s lucaju, ali
nije indicinma u svakorn S!luea,ju, Siovise, i-ma okolnosti
koje izriCito zabran juju njezinu primjenu. Da zapocnem
pregledom slucajeva u kojima j e indicirana. Svi su oni od­
redeni stupnjern okor jelosti karakt era, to jest mjerom i ja­
cinom neurotske r eakcij e koja j e postala t raj na i uklju­
cena u ego. Analiza karakter a je uvijek indi cirana u sluca­
jevima prisilne neuroze, nar ocito u onima koj i nisu obilj e­
zeni jasno odredeni m sirnptomirna, vee opeom siaboseu
funkcije, u onim sIucajevima u koj ima karakterne crte ci­
ne ne sarno objekt vee i naj vecu zapreku Iijecenju. I sto.
tako, uvijek je indicirana u slucajevima falicko-narcistic­
kog kamktera (ovi se rpacij enti obieavaj u ovako iIi onako
podrugivat i svakom analiti ckom naporu), te u slueajevima
moral nog ludila, i mpulzivnlh karaktera i pseudologiae
phantasticae. U shizoidnih Hi pocetno shizofrenili pacije­
nata, krajnje oprezna ali vrlo dosljedna analiza karaktera
je preduvjet za izbjegavanje preranih i nekontroli ranih na­
gon5tkili provaila, jer ona uev:rseuje funkdje ega prije nego
sto su akt ivirani duboki slojevi nesvjesnog.
U slucaj evirna teskih akutnih anksioznih hist erij.a bilo
hi pogresno zapoCeUi doslj ednom -anallrizom ego-obrane na.
gore opisani naCin, jer 'SIll id-poticaji ovdje u alrutnom sta·
nju uzbuc1enja, u vrijeme kada ego nij e karakterno dovolj­
no j ak da se zatvori protiv njih i uz sebe veze slobodno
lebdeeu energij u. Teska akutna tjeskaba je indikacij a da
je oklop probijen na sir okoj f.ronti, ciueCi t ako izlisnim nc­
posr edan r ad na kar akteru. U ka-snijim fazama analize, ka·
da je tj eskoba ustupila mjesto j akoj vezanost i uz analiti­
cara i prvi znakovi reakcija razoearanj a post ali uoclj ivi,
103
karr-a:ktero-oo:a.I5.tic!cimd 'se ll1e moze mimoiCi, ali to nije
glavni zadatak u pocetnim stadijima lijeeenja.
U slucajevima melankolicnih i manicno-depresivnih paci­
jenata primjena analize karaktera ce zavisiti 0 tome da Ii
postoji akutno pogorsanje, npr. jaki samoubilacki poticaji
ili akutna tjeskoba, iIi je psihicka apatija prevladavajuca
erta. J os jedan vaian cimbenik sigurno ce biti koliCina
gepjtalnog objektnog odnosa koji je jos prisutan. .u s l u c a ~
ju apaticnih oblika oprezan ali temelji t karaktero-analiticki
rad na ego-obrani (poti!snuta agresija!) je nezamjenjJv ako
zelimo izbjeCi beskrajne analize.
Ne treba ni reCi da se labavljenje oklopa uvijek moze
provesti postepeno, zavisno ne sarno 0 pojedinacnom slu­
caju vee i 0 poj edi nacnoj situaciji. Ima mnogo razlicitih
naeina postepenog labavlj enj a a klopa: jacina i dosljednost
interpretiranja koje se maze povecavati iii smanjivati ovis­
no 0 upornosti otpora; dubina interpretiranja otpora; raz­
rjesenje negativnog iIi pozitivnog dijela prijenosa; povre­
meno prepustanje slabode pacijentu bez obzi ra na to koli­
ko je jos jak njegav otpor, a bez ikakva nastojanja da se
razrijesi taj atpor, itd. , itd. Pacijenta treba pripremiti na
snazne terapijske reakci je neposredno prije nego one pro­
vale. Ako je analiticar dovoljno gibak kad interpretira iIi
utjece na pacij enta, ako je svladao svoju poeetnu bojazan
i nesigurnost i raspolaze velikim strpljenjem, on se nece
susresti s prevelikim teskocama.
Neee biti lako primijeni ti analizu karaktera na neobicne
slucajevesasvim novog tipa_ Analdtrlcar ce marati nalStojart:i
da razul nije ega-strukturu napredujuci vrlo polagano, ka­
rak po korak, i da se po tome ravna. Interpretacije dubo­
kih slojeva nesvjesnog ce sigurno izbjegavati ukoliko zeli
da se zastiti protiv nepredvidivih i neprijatnih reakcija_Aka
se s dubokim interpretacijama priceka dok se ne otkriju
mehanizmi ego obrane, izvjesno vrijeme, istina je, bit ce
izgubljeno, ali ce anali ticar steci daleko veeu sigurnost zna­
juci kako da vodi odredeni slueaj.
testo su me pitali kolege i analiticari pocetniei da Ii se
analizom karaktera moze zapoeeti kada je pacijent vec
stvorio kaoticnu situaciju kroz nekoliko mjeseei. Iskustva
iz tehnickih seminara ne dopustaju konacan sud 0 tome,
ali se cini da u nekim 'slucajevima promjenu u tehnici prati
i uspjeh. Primjena analize karaktera je mnogo laksa kada
sam analiticar zapocne to li jecenje, cak i aka je paeijent
prosao dugotrajniju analizu s drugim analiticarom, bez
ikakva uspjeha iii sarno s djelomicnim uspjehom.
104
Valja napomenuti da je pri dosljednoj analizi karaktera
svejedno da Ii pacijent ima neko intelektualno znanje 0 ana­
lizi iii ga nema. Kako se duboke interpretacije ne primje­
njuju dok pacijent ne olabavi svoj osnovni stay ot pora i ne
otvori se afektivnom dozivljaju, on nema mogucnosti da
pokaie 6voje znanje. A ako ipak pokusa da to ueini u smi­
slu otpora, bio bi to sarno dio njegova opceg stava otpora
i moglo bi se razotkriti u okviru njegovih ostalih narcistic­
kih reakcij a. Upotreba analitickog nazivlja se ne sprecava;
s njom se napr osto postupa kao s obranom i narcistickom
poi stovjecenoscu s analiticarom.
Jos j edno pitanje koje se cesto postavlja: u kojem po­
stotku slucajeva se moze analiza karaktera zapoceti i do­
slj edno provoditi? Odgovor je (naravno, ne u svim sluca­
jevima) : mnogo ovisi 0 praksi, intuiciji i indikacijama. Ti­
jekom proslih godina, medutim, vge od polovine nasih slu­
cajeva moglo se obraditi analiz om kar aktera. Time je omo­
gucena i usporedba intenzivnih i dosljednih metoda s ma­
nje kr utim metodama analize otpora.
Do koje mjere je promj ena karakt era uopee potrebna u
analizi i do koje mjere je treba provoditi?
U osnovi , postoji sarno j edan odgovorna prvo pitanje:
neuratski karakter se mora toliko izmijeniti da prestane
biti temeljem neurotskih simptoma i ometati sposobnos
za rad i sposobnost za sp olno uiivanje.
Na drugo pitanje moze se odgovori ti sarno empirijski. Do
koj e mjere se stvarni uspjeh priblizava zeljenom uspjehu
ovisi, u svakom slucaju, 0 velikom broju cimbenika. S da­
nasnj im psihoanalitickim metodama kvalitativne promjene
karaktera se ne mogu provesti neposredno. Prisilan karak­
ter nikad nece postati histericki karakter; paranoidan ka­
rakter nikad nece postati prisilan neurotski karakter; ko­
lerik nikad nece postati flegmatik, ni ti ee sangvinican ka­
rakter postati melankolican. Medutim, sasvim sigurno je
moguce postiCi kvantitat ivne promjene koje su jednake
kvalitativnim promjenama kad ove dostignu izvjestan stu­
panj. Na primjer, slabi feminini stay pri silnog neurotskog
pacij enta postaje za vrijeme analize sve j aci, sve dok ne
poprimi znacajke histericko-feminine licnosti, a maskulino­
-agresivni stavovi postanu slabiji.
Na taj nacin cijeli covjek u svom bieu postaje »drukciji«,
sto Ijudi koji ne vidaju pacij enta cesto bolj e primjeeuju
nego sam anali ticar. Sputana osoba postaje slobodnija; obu­
zet strahom, hrabriji ; pretjerano savjestan, relativno manje
savjestan; nesavjestan, savjesniji ; ali ona neka neodrediva
»osobna nota« nikad se ne gubi, ona prosijava kroz sve
105
promjene. Pretj erano savjestan prisilan karakter postat ce
savjestan radnik orij entiran prema stvarnosti; izlij eceni
impulzivni karakter ce ostati nagao, ali manje od nelijece­
nog karaktera; pacij ent lijecen od moralnog ludila nikad
nece uzimati zivot ,suvise t eskim i dosljedno tome uvij ek ce
kroza nj prolaziti lako, dok ce izUjeceni prisilan pacijent
uvijek imati nekih teskoca zbog svoje nezgrapnosti. Ali ta
svojstva ostaju nakon uspjesne analize karaktera u grani­
cama koje ne sputavaju slobodu kretanja u zivotu covjeka
do te mjere da od njih trpi sposobnost za rad i za spolno
zadovoljenj e.
6
o postupanju s prijenosom
1. KRISTALlZACIJA LIBIDA
U tijelru analize pacijent »prenosi« n a analiticara infantilne
stavove koji prolaze kroz mnogostruke preobrazbe i ispunja­
vaju odredene funkcij e. Postupanje s ovim prenesenim stavo­
vjma predstavl ja problem za analiticara. Pacijentov odnos
prema analiticaru je i pozit ivne i negativne prirode. Anali­
ticar mora racunati s ambivalencij om osjeeaja i, iznad sve­
ga, mora imati na umu da prij e iIi kasnij e svaki oblik pri­
jenosa postaj e otpor koji sam pacijent nije u stanju da raz­
rij esi. Freud je osobito isticao da pocetni pozitivan prijenos
pokazuj e svojstvo da se lako prevrati u negativan prijenos.
Nadalje, znacenje prijenosa pokazuje se i u tome da se do
najbit nij ih elemenata neuroze moze doCi sarno putem pri­
jenosa. Dosljedno tome, razrjesenje »prijenosne neuroze« ,
kojc postepeno preuzima mjesto prave bolest i, spada u po­
najglavnije zadatke analiticke tehnike. Pozi tivan prijenos
je glavno -sredstvo analitickog lijecenja; u njegovoj vatri
tope se najuporniji otpori i simptami, ali to, dabome, jos
niposto ne znaci i izljecenje. Taj prijenos nije u analizi sam
po sebi terapijski cimbenik nego je najbitniji preduvj et
za uspostavljanj e onih procesa koji, nezavisno od prijeno­
sa, konacno dovode do izljecenja. Ci sto tehnicki zadaci 0
kojima je Freud govorio u svoj im esejima 0 prijenosu mo­
gu se ukratko sazeti ovako:
1. Uspostavljanje trajnoga pozltivnog prijenosa.
2. Iskoriscenje ovog prijenosa za svladayanje neurotskih
otpora. ­
3. Iskoriscenje pozitivnog prij enosa da se izdvoje potis­
nuti sadrlaji i da se izazovu dinamicki punovrijedne afek­
tivne erupcij e u svrhu odreagiranja.
107
Sa stajalista analize karak tera , dva 'su dalja zadatka: je­
datu se odnosi na .tehniku a drugi jre
peutski.
Zadatak j e t ehnike neophodno uspostavljanje trajnoga
pozitivnog pr ij enosa jer, kako pokazuje kliniclw iskustvo,
sarno vrlo mali broj pacijenata uspostavlja ga sam od se.be_
Razmatranja analize karaktera, medutim, vode nas korak
dalje. Ako je t ocno da ,sve neuroze proizlaze iz neurotskog
karaktera i, nadalje, da je neur otski kara.kter obiljezelL!!Rr:.a­
vo narcistickim okloplj ivanj em, ta da se postavlj a pitanje da
Ii su nasi pacijenti u pocetku uopce sposobni za pravi po­
zitivni prij enos. Pod "pravim« podrazumijevamo j aku, ne­
ambivalentnu i erotsku objektnu teznju, sposobnu- da da
temelj za snafan odnos prema analiticaru i da odoli oluja­
rna analize. Razmotrimo Ii nase slucajeve, moramo dati ne;­
gativan odgovor na ovo pitanje i reCi: nema pravoga pozi­
tivnog pr ij enosa u pocctku analize, niti ga moze b iti, zbog
spolnog poti skivanja, ras padanj a objekt no-libidnih teznji i
zatvaranja karaktera u sebe. Ovdje ce mi net ko sigurno
skrenuti pafuju nn nedvojbene znakove pozitivnog prije­
nosa koje vidimo u nasih pacij enata u poeetnim fazama ana­
lize: Zacij elo, u pocetku postoje brojni znakovi koji izgle­
daju poput pozitivnog prijenosa. Ali, sto je njihova nesvjes­
na pozadina? da li su oni pravi ili lazni? SuviSe cesto smo
mislili da se bavimo pravim, objektno-libidnim, erotskim
teznjama, pa nas to prinuduje na to pitanje. Ono je pove­
zane .s opcenitijim pitanj em da Ii je neurotski kar akter
uopee sposoban za Ijubav, a ako jest, u kojem smislu. Porn·
nija ispitivanj a ovih pocetnih znakova _takozvanog prijeno­
sa, tj . okretanja objektno-libidnih spolnih poticaja prema
pokazala su da se, osim izvjesnog ostatka koji
odgovara tinj anju pocetnih elemenata prave ljubavi, r adi
o trima stvar ima koj e imaju malo veze s obj ektno-libidnim
t emjama:
1. 0 reaktivnom pozitillnom prijenosu - tj . _pacijent ko·
risti ljubav kao nadoknadu za prijenos U ovom slu·
caju pozadina j e pritajen 1'legativan prijenos. Ako se otpori
koji proizIaze iz ove vrste prijenosa interpretir aju kao izraz
nekog lj ubavnog odnosa, ucinili smo prij e svega netocnu
interpretaciju, a zati m previ djeli negativni prijenos koji je
skriven, pa se izlafemo opasnost i da jezgru neurotskog ka­
raktera ostavimo netaknutu.
2. 0 stavu odanosti prema analiticaru koji proizlazi iz
osjeeaja krivnje ili mor al nog mazohizma, iza koj eg opet ne
nalazimo nista osim potisnute i kompenzirane mdnj e.
3. 0 prijenosu narcistickih zelja - t j . nar cistickoj nadi
da ce analitiear volj eti, tjesi ti ili se diviti pacijentu. Nijedna
drUg
a
vrsta prij enosa ne p ropada tako brzo kao ova, niti se
take lako pretvar a u gor ko razoearanje i pakostan narci­
stieki esjecaj povrijedenost i. Ako se t o interpretira kao po­
zitivan prijenos ("Vi me volit e«), opet smo dali netoenu
interpretaciju; pacij ent uopce ne voli vee sarno zeli da bude
voljen i gubi zanimanje u tr enutku kad uvida da se n j e­
gove zelje ne mogu ispuni ti. S ovom vrstom prijenosa po­
vezane su pr egeni talne libidne teznj e, koje ne mogu uspo­
staviti trajan prijenos jer su suvise naglasene narcizmom,
npr. oralni zahtjevL
Ova tri tipa toboznjega pozitivnog prijenosa - ne sum­
njam da ce dalje p roucavanje iznijeti na vidjelo brojne dru­
ge oblike - prekrivaju i prozimaju rudimente prave objekt­
ne ljubavi koju neuroza jos nij e potrosila. Oni su i sami
posljediene poj ave neurotskog procesa, jer frustracija Ii­
bidnih tdnj i uzrokuje da mrznj a, narcizam i osjeeaji kriv­
nje izbiju n a povrsinu; oni ipak j os dostaju da drze paci­
j enta u analizi sve dok n e budu razgradeni; ali ce isto tako
sigurno natj erati pacijenta da ekonea analizu ako se ne
r azotkriju na vrijeme.
Upravo nastojanje da postignem jak pozitivan prijenos
bilo j e jedan od motiva da poklonim tako mnogo paznje
negativnom prijenosu. Ako se negativni, kriticki i potcje­
njujuei stavovi prema analitiearu ueine potpuno svjesnima
odmah od pocetka, negativni prij enos se ne pojacava; .na­
protiv, on se poniStava, a pozitivni prijenos se ciSee krista­
lizira. Dva su Cimbenika koji bi mogli stvoriti utisak da
»radim s negativnim prijenosom«: Ponaj prlje, _slom nar­
cisliekog obrambenog mehanizma donosi na povrsinu pri­
tajene negativne prijenose - koje sam cak i danas sklon
da precijenim prije nego potcijenim - pa cesto mjeseci
analize protjecu u znaku obrane. Medutim, ja ipak ne stav­
ljam u pacijenta neSto sto vee nije bilo u njemu; sarno sto
energicnije iznosim na vidjelo eno sto je pritajeno skrive­
no u njegovim naeinima ponasanja (ugladenost, ravnodus­
nost itd.) a sto nij e niSta drugo nego potajna obra­
na od ut j ecaja analiticara. ['"
U poeetku sam smatJrao sve oblike ego-obra'Ile negativnim
prijenosom. To je i maIo, istina, izvjesno, iako posredno,
opravdarrje. Pri'je Hi kasnij e, nairne, ego-obrana i,skoriMava
poticaj e mnnje koji pripravno cekaju; ego se na razne na­
cine odupire analizi pomocu r azarajueeg nagonskog meha­
nizma. Tocno je i to da se pot icaji mdnje, tj. pr avi nega­
tivni prijenos, uvij ek i na relativno Iak nacin izvlace kad
109 108
mterpretacija otpora palazi od ego-olmme. Sarno je netoeno
b:iJ.o to da se ego-obrana kao takva iIlazove iIlegati'VIlJim pri­
j enosom; prije ee biti da je to narcisticka obrambena reak­
cija. Cak ni nar cisticki pr ijenos nije negativan prij enos u
strogom smislu rijeci. U to sam vrijeme bio ocito pod ja­
kim uti:skom d a ISvaka ego-obraiIla, k ada 'se dosljedno ana­
lizira, lako i brzo postaje negativan pr ijenos. Ali pritajeni
negativni prijenos pr isutan je od pocetka sarno u prijeno­
su pasivno-femininog karaktera i u slucajevima afektivne
zakocenost i. Ovdj e se bavimo mrinjom koj a je, iako po­
tisnuta, ipak aktivna u trenutnoj situaciji.
Dobar primjer pr ijenosne tehnike koj a ukljucuje privi­
dan pozitivan prij enos je slucaj dvadesetsedmogodiSnje ze·
ne koja j e potraZila analiticko lijecenje zbog svoje .spolne
nepostojanosti. Bila je dva p uta ,r azvedena, razbila oba bra·
ka i imala, za fenu njezina drustvenog poloi aja, neuobica­
jeno velik broj lj ubavnika. Ona je sarna bila svjesna tre·
nutnog r azloga za OVU nimfomanicku cr tu: nedostatak za·
dovoljenj a zbog orgastieke vaginalne impotencije. Da bi se
razumio otpor i njegovo interpretiranje, valja napomenuti
da je pacijentica bila izuzetno privlacna i vrlo svjesna svo­
jih ienskih draiL Nij e uopee to tajila. Za vrijeme prethod­
nog savjetovanja pala mi je u oei stanovita njena zbunje­
nost; .stalno j e gledala u pod, iako je govorila tecno i od­
govarala na sva pitanja. '
Prvi sat i dvije treeine drugog protekIi su u relativno ne·
sputanom izvj estaju 0 mucnim prilikama u vezi s njezi·
nim drugim r azvodom i 0 smetnjama spolne osjetljivosti u
spolnom einu. Njezin je izvjestaj bio naglo prekinut pri
kraju drugog sata. Pacijentica je zasutjela i, nakon stanke,
rekla da nema vise niSta da kaze. Znao sam da je prijenos
vee postao aktivan kao otpor. Postojale su sada dvije rna­
gucnosti: (1) nagovarati pacijenticu da nastavi svojim saop­
eavanjima uvjeravajuCi je i poticuei je da se ddi osnovnog
pravila; (2) napasti sam otpor. Prvo bi predstavljalo izbje­
gavanje otpora, dok bi drugo bilo izvedivo sarno ako se
sputanost razumij e barem djelomicno. Buduci da u takvim
situacijama uvijek postoji obrana koja proizlazi iz ega, bilo
je moguce odatle zapoceti interpreti ranjem otpora. Obja,snio
sam znacenje takvih zastoja, isticuCi da je »nesto neizrece­
no« prekinulo napredovanje analize, nesto protiv cegase
ona nesvjesno borHa. Rekao sam joj jOs, da su takvim spu·
tanostima obicno uzrok misli 0 analiticaru i naglasio da,
izmedu ostaloga, uspjeh lijecenj a ovisi 0 nj eziooj sposob·
oosti da bude potpuno iskrena. Uz znatan napor nastavila
j e pricati da je juter jos mogla govori ti slobodno, ali su se
poslije pojavUe misIi . koje zapravo nemaju ?ikakve vveze . s
lijeconjem. Konacno, lspostavllo se da se, pnJ e nego sto Je
dosla na analizu, pitaia 5to ee .se dogocli ti ako analiticar
stekne »izvjestan s tav« prema njoj; da Ii ee j e prezirati zbog
njezinih iskustava s muskarcima. Time j e seansa zavrSila.
Zastoj se uastavio sljedeeeg dana. Jos ,sam j oj jednom obra­
tio paznju na nj ezinu sputanost i na cinjenicu da se ponovo
od necega brani Sada ,se pokazalo da je potpuno potisnula
one 5to se dogodilo za vrijeme prethodnogsata. Objasnio
sam znaeenj e ovog zaboravljanja, na sto je ·rekla da nije
mogla zaspati noc pr ije jer se bojala da bi anali tiear mogao
razviti osobna osjeeanja prema njoj. To se, pod okolnosti·
rna, moglo interpretirati kao projekcij a nj ezinih vlastitih
poticaja lj ubavi, ali licnost pacij entice, nj ezin jako razvi­
jeni feminini narc.izam i njezina proslost, koliko je bila
poznata, uisu se pravo slagali s time. Imao sam nejasan
osjeeaj da joj kao lijecnik nisam pouzdan i da se boji da
bih mogao iskoristi ti analiticku situaciju u ,seksualnom smi­
slu. Nije mogio biti ni kakve sumnje u to da je ,svoje spolne
zelje vee unijela u analiticku situaciju. Medutim, .suocen
s izborom da se najpri je bavi ovim ocitovanjima ida ili stra­
hovima ega, covjek te5ko da je mogao oklijevati da odabere
potonje. Prcma tome, rekao sam joj sto naslucujem 0 nje­
zinim strahovima. Odgovorila je buj icom podataka 0 losim
iskustvima 'koj a je imala s Iijecnicima; prije iIi kasnij e svi
su joj se nudili iIi eak iskoriStavali svoj profesionalni po­
lozaj a da j e nisu niSta ni pitali. Zar nije prirodno, pitala
je, da je sumnjicava u pogledu lijecnika? Konacno, nije
mogla znati da Ii sam iSta bolji. Ova otkriea privremeno
su djelovaia kao oslobodenje; ponovo je mogla da obrati pu­
nu paZnju razmatranju svojih trenutnih sukoba. Mnogo sam
saznao 0 motivacijama i okolnostima nj ezinih ljubavi. Dvije
su se stvari izdvajale: (1) obieno je trazil a odnose s mla­
dim muskarcima, ali je (2) brzo gubila zanimanje za svoje
lj ubavnike. Bilo je,- ilaravno, j asno da su njezine motivacij e
bile narcisticke prirode. S j edne strane zelj ela je da viada
muskarcima, a to je mogla mnogo lakse kad su oni bili
mladi. S druge strane, gubila je zanimanj e za muskarca
eim bi on pokazao dovolj no divljenja. Bilo bi, naravno, mo­
guce da joj se kaie znaeenj e nj ezina ponasanja; to sigurno
ne bi bilo ni od kakve stete jer se nije radilo 0 necemu
d u b ~ k o potisnutom._Ali razmiSlj anje 0 dinamickom ucinku
ove mterpretacije sprij ecilo me da to uCinim. Buduei da je
b ~ ? izvjesno da ce se njezine osobite znacaj ke uskoro raz­
Vlti u .snafan otpor u analizi, cinilo se korisnim da price­
kam da se to dogodi da bih afekte iz aktualnog dozivljaja
111
110
ce izgubiti zanirnanje za
svjesna ove mogucnosti.
Na to bib htio osobito obratiti paznju. Ako se narcisticka
u takvih pri jenosa lako se
poj avi r eakcij a r azocaranja i
prekida analizu. Godina­
slucaj evima izvjestavalo u Teh­
je uvijek bila ista: anali tiear bi
odviSe doslovce i odnos inter­
da naglasi pacijentovu po­
da bude pripravan na razo­
caranos t. Prije ill kasnij e, kao posljedica toga, pacijenu bi
p rijenosa dovela j e bez teskoce
njezinog prezim og stava p r e­
treali za nj om i nj ezine opee nespo­
koja je bila jedan od glavnih razloga
nj ezinih teskoea. Bilo joj je potpuno j asno da najprije mora
spu tane sp osobnosti za ..
svoj pretjerani p r kos, svoju unu­
Ij ude i stvari, svoj e tek po­
iz cega j e proizlazio osjecaj
Tako je analiza njezina prijenos­
dovela izravno do analize karaktera, koji je tada
tocka analize. Morala je priznati da je ni
dU5U, prernda je imala najbolju vo­
Ostatak slueaj a nije zanimlj iv
pokafem kako razvij anje pri.
pacijentovim karakterom dovodi izravno
ekonomskim glediStem u nasoj
razj asnjavaju da je tehnicki neisprav­
svijest pacijenta zametke i pocetna
pozitivnog prijenosa, umjesto da se naj­
negativne nadgradnje.
Koliko mi je poznato, Landauer je prvi upozorio na cinje­
nicu da svaka interpretacija projiciranog cuvstva isprva sla­
njernu oprecno. Kako j e nas cilj u
kristaliziran genitalno-objektni
ga oslobodimo od njegovih stanja potiskivanja i
narcistickih, pregenitalnih i razarajuCih
p?-ticaja, analiza treba, dokle god j e moguce, da se bavi sarno
narcistickog i negativnog prije­
svodi anaIizu, a znakove
ostavit i da se nesmetano raz­
nedvojbeno ne koncentrir aju u pri­
113
rnogao u prijenosu povezati s onim cega ee ona postati
svjesna. I doista, ot por se uskoro pojavio, ali u sasvim
neocekivanu obliku.
Ponovo je sutjela i j a sam nastavio isticati da nesto otkla­
nja. Pos lije velikog oklijevanj a izjavila je da se one cega
se bojala konacno dogodilo, sarno nij e je brinuo moj odnos
prema njoj vee njezin stay prema meni. Stalno je imala
na umu analizu, stoviSe, jucer j e masturbi rala zamisljajuci
da ima spolni odnos s analiticarom. Posto sam joj bio re­
kao da takve fantazije nisu neobicne za vrijeme analize,
da pacijent projioira na analiticara sve osjeeaje koje su on
ili ona gaj ili preni. a drugima u ova ili one vrijeme - to je
vrlo dobro r azumjela - krenuo sam u narcisticku poza­
dinu ovog prijenosa. Fantazija kao takva zacijelo je bila
jednim dijelom izr az pocetnog probijanja objektno-libidne
ielje. Iz r azlicitih r azloga, medutim, nije bilo moguce iii
oportuno ovo interpretirati 'kao prijenos. Ineestna ielja je
jos bila duboko potisnuta; zato se fant azija, usprkos nje­
zinim oCito dj etinjim elementima, nije mogla svesti na
nju. Ali licnost pacijentice i citava situacija u koju je pri­
je>llosna fantazija bila uklopljena, pruiahu bogatu gradu za
bavljenje drugim stranama i motivima fantazije. Trpjela
je od stanj a tjeskobe prije i za vrijeme analize; ona su di­
jelom znacila zakoceno spolno uzbudenje, a dijelom nepo­
sredan strah ega pred teskom situacijom. Prema tome, u
interpretiranju prijenosnog otpora ponovo sam krenuo od
njezinog ega; najprije sam objasnio da je njezina jaka spu­
tanost da razgovara 0 tim stvarima dolazila od njezina pre­
velikog ponosa da prizn a muskarcu takva cuvstvena gibanja.
Odmah se s loiila, dodavsi da se cijela njezina priroda buni
protiv takva priznanj a. Na m oje pitanje da li je ikada spon­
tano doi ivj ela ljubav i1i zelju, odgovorila je da joj se to
nikad nij e dogodilo, nego su je muskaroi uvijek zeljeli;
ona j e naprosto pristaj ala na njihovu ljubav. Objasnio sam
narcisticki karakter ove cinjenice; razumjela je to vrlo
dobra. Nadalj e, r azjasnio sam joj Cinjenicu da tu ne moze
15iti govora 0 p r avoj Ij ubavnoj teznji nego joj je sarno srne­
talo da tu vidi muskarca kako sjedi potpuno nedirnut nje­
zinim carima i ta joj je situacija bila nepodnosljiva. Fanta­
zija je bila izraz nj ezine zelje da ucini da se analiticar za­
ljubi u nju. To je ona potvrdila svojom izjavom da je u
fantaziji osvajanje analiticara igralo glavnu ulogu i pruzalo
pravi izvor zadovoljstva. Sa da sam mogao privuCi njezinu
painju na opasnost koju j e krio taj stav, naime da, kako
bude vrijeme pr olazilo, ona neee biti u stanju da podnosi
112
odbijanje svojih zelja i konacno
analizu. I sarna j e vee bila
pozadina ne otkrij e na vrij eme,
dogada da se n eocekivano
pacijent, u negativnom prijenosu,
.rna se 0 broj nim t ak vim
mckom <seminaru. Prita
takva ocitovanja prihvatio
pretirao kao ljubavni umjesto
trebu da bude voljen, ali i to
prekidali analizu.
Opisana interpretacija
do analize njezina nar cizma,
rna m uskarcima koj i su
sobnosti za ljubav ­
da razotkrije razloge svoj e
Uz tastinu, spomenula j e
tr asnju nezainteresi r anost za
vrSno i privi dno zanimanj e ­
pustosi koj i ju je
nog otpor a
postao srediSnja
analiza nije dirnula u
lj u da se kroz nj u sredi.
ovdje. zelio sam sarno da
jenosa u skladu s
do pitanja narcisticke osamljenosti.
Razrnatranja povezana s
terapij i takoder nam
no na poCetku dovesti u
oCitovanj a pr avoga
prij e prorade narcisticke i
hi to cuvst vo i jaca one
analizi da izdvojimo jasno
libido, da
da ga izdvojirno od
ill pretezno ocitovanjima
...... nosa, da ih inter pretira 'i na njih
lj ubavlle t eznje treba
VlJu SVe dok se j asno i
jenosu. To se obieno ne dogada sve do vrlo uznapredovalih
stadija, eesto tek pri kraju analize. NaroCito je u slueajevi­
rna prisilnih neuroza vrlo tesko vIadati ambirvaleneijom i
sumnjom ako ambivalentni potieaJi nisu izdvojeni dosljed­
nim naglasavanj em teznji (kao sto je nareizam, mdnja i
osjecaji krivnje) koje su u opreei s objektnim libidom iIi
se razlikuju od njega. Ako· ovo izdvajanje nije provedeno,
praktieki je nemoguce izaCi iz stanja akutne ambivaleneije
i sumnj.e; sve interpretacije nesvjesnih saddaja gube svoju
snagu, ako ne i djelotvomost, zbog zida podignutog od
oklopa sumnje. sto'Vise, ovi elronomski motivi povezuj u se
Vonlo dobro s topiekim motiV'ima, jeT pravi, prvobitni
objektni libido, narocito ineestna genitalna teznja, uvijek je
one sto je u neurotika najdUlblje potisnUlto. Naprotiv, nar­
cizam, mrmja 'i osjeeaji krivnje, kao i pregenitalni zahtjevi,
'leze bIize pdVlrsin1, u topickom i U 's>trU!kturnom
S ekonomskog gledista, zadatak bavlj enja prijenosom mo­
glo bi se najbolje formulirati ovako: analiticar mora teiiti
da postigne koncentraciju svega objektnog libida u Cisto
genitalnom prijenosu. Da bi to postigao, moraju se oslobo­
diti ne sarno saclisticke i narcisticke energije vezane u ka­
rakternom oklopu, nego se i pregenitalne f.iksaeije mo.raju
razrijesiti. Kada se s prijenosom ispravno po.stupa, onda
se, nakon oslobadanja narcistickih i sadistickih teznji iz
sklopa karaktera, ovako oslobodeni libido koneeIlltrira na
;pregenitatlna JStanja; zatim dalaZJi, na neko 'V·rijeme, do pozi­
tivnog prijenosa pregenitalnog, ·tj. viSe infantiJnog karak­
tera, koji pospjesuje proboj pregenitalnih fantazija i in­
eestnih zelja i taka pomaze oslobadanju pregenitalnih fik­
sacija. Medutim, saw libido, analiZJ.om osloboden iz svojih
pregenitalnih fiksaeija, struji zatim ka genitalnorp stadiju,
te pojacava, kao u slucaju histerije, genitalnu edipsku si­
tuaeiju, ili je pak ponovo budi, kao u slucaju prisilne neu­
roze (depresija itd.)_
To se, ponajprije, obieno dogada uz pratnju tjeskobe, pri
cemu se reaktivira infantllna anksiozna histerija: Ovo je
prvi znak nove katekse genitalnog stadija. Ono sto se po­
javljuje u ovoj fazi analize, medutim, nije geni,talna edipska
zelja kao takva, vee je to opet obrana od nje putem ega ­
strah od kaSitraeije. Tipieno je da je ova koneentracija Ii­
bida u genitalnom stadiju ,sarno privremena, a veCinom je
to pokusaj da se postigne nova ,kateksa genitainih teznji.
Nesposoban da se U OVOID trenutku bori sa sDrahom od ka­
straeije, libido uzmiee i privremeno teee natrag 11 svoje pa­
toloske (narcisticke i pregenitalne) fiksaeije. Ovaj se proees
obimo ponavlja mnoglO pwta; s vaki pokusaj da se p.rodre
do genitalnih ineestnih zelja pracen je povlacenjem zbog
straha od ka,straeije. Posljediea toga je, zbog reaktivizaeije
straha od kastracije, ponovno uspos,tavljanje starog meha­
nizma za vezanje tjeskobe; to znaci, iii se pojavljuju pro­
lazni simptomi, ili, sto je mozda eesCi slucaj , nareisticki
obrambeni mehanizam se u potpunosti reaktivira. Naravno,
analiticar uvij ek interpretira najprije obrambeni mehani­
zam i tako sve dublju infantilnu gradu iznosi na svjetlo,
te sa !svakim korakom prema genital nom stadiju a-astvara
se nes to tjeskobe dok se libido konacno ne ucvrsti na ge­
nitalnom stanju, a tjeskoba ili pregenitalne i narcisticke
zelje postepeno zamjenjuju genitalni osjeti i prijenosne
fantazije.!
Kada sam objavio ova otkriea, brojni su analiticari tvr­
dili da oni ne bi mogli znati u kojem trenutku stvarnoj
neurozi pripada tako velika uloga u analizi. Na ovo pitanje
moze se sada odgovoriti: u onoj fazi analize kada su bitne.
fiksacije libida razrijesene, kada se pres-talo preradivanjem
neurotske tjeskobe u simptome i karakterne erte, onda se
jezgra neuroze, tjeskoba Zlbog zastoja, u potpunosti ne uspo­
stavlja. Ovaj neurotski zas-toj odgovara zastoju sada slo­
bodno lebdeeeg libida. U ovom stadiju, buduci da je sve
pretvoreno o.pet u libido, pravi pozitivni prijenos, koji je
njezan i culan, razvija se u punoj snazi. J>acijent pocinje da
masturbira s fantazijama iz prijenosa. Preostale sputanosti
i infantilna izoblicenja ineestno-fiksirane genitalnosti mo­
gu se ukloniti kroz ove fantazije; tako se, dosljedno i su­
stavno, priblizavamo ·stadiju analize kada smo suoceni sa
zadatkom razrjesavanja prijenosa. Medutim, prije nego sto
pristupimo ovom izlozit cemo jos neke klinicki pro­
matrane koneentracije libida na prijenos i na
genitalno podrucje.
1
2. SEKUNDARNI NARCIZAM, NEGATIVNl PRIJENOS
I WID U BOLEST
Labavljenje, zap.ravo -ra'stvaranje obrambenog mehanizma
karaktera, koje je potrebno da bi se oslobodila najveca mo­
guea kolicina Jibida, donosi sobom da .ego- privremeno dode
U potpunQ bespomocnu si,tuaciju. Ovo se moze opisati kao
faza sloma sekundarnog narcizma. U ovoj se fazi zapravo
I 1945: S obzirom na orgonsku biofiziku, cilj je orgonske te­
:apije da r astvori oklopljivanje na takav da svi refleksi
1 Pokreti postanu ujedinjeni u potpuni refleks orgazma i dove­
do osjeta orgonskih strujanja u spolnim organima. Ovo omogu.
cUJe uspostavljanje orgasti¢ke potencije.
114
115
pacij en t drli analize uz pomoc objektnog libida, koji j e u
meduvremenu postao s lobodan, i to mu pr ibavlj a neku vrstu
dj etinje zastite. Ali slom reakcij skih formacij a i privida ko­
je je ego podigao za svoj e samopotvrwvanje, izaziva u paci­
jentu j ake negativne teinj e protiv analize.
2
Uz to, rastvara­
nj em oklopa nagonski porivi ponovo zadobivaj u svoj u prvo­
bi tnu jacinu i ego sada osjeca da je p repusten njima. Uzeti
zajedno, ovi cimbenici katkad uzrokuj u da rpr elazne faze
postanu kriticke: j aylj aj u se sklonosti samoubojstvu; paci­
jenta ne zanima njegov posao; u shizoidnih karaktera po­
vremeno se primj ecuju cak i autis ticke regresij e. Prisilni
neurotski karakteri se zbog svoj e snaine analnosti i tvrdo­
kome agresije pokazuj u kao najotporniji U ovom procesu.
Dosljednim interpretiranjem naro6ito, jasnom proradom
negatli'Vll.ih teZilji u pacijenta, analitiear ,koji \nl ada pr.ijeno­
'sam maze lako nadzirati tempo i j aciJnu procesa .
U tijeku 'rastvaranja r eakcijs kih fOl'macija, potencija mu­
skarca, tj . ono sto j e a d nj e j os ostalo , doZivlj ava slam.
Obicavam 0 tome obavijestiti erektivno potentne pacijente,
da bili izbjegao reakcij u koj a moze biti vrlo jaka. Da bi se
ublaiio sok akutnog por emeeaja erektivne moei u takvih
pacijenata, rpreporucuje se da se pacijentu savj etuje apsti­
nencija, eim se na osnovi nekih 7.nakova nasluti dekompen­
zacija (poj acavanj e simp toma i t je·skobe, poveeani nemir,
pojava straha a d kastracij e u snovima). S druge strane, kod
nekih vrsta narcistickili karaktera koji odbijaju da uzmu
do znanja kompenzacij u iz straha od impotencije, prisiljeni
sma da ill izloiimo neugodnom doiivljaj u. Dok jake nar­
cisticke i negativne reakcije proistjecu iz toga, ova izloze­
nost, utoliko koliko s t rah od kas t racije postaj e vidljiv, te­
melj ito krci put dekompenzacij i sekundarnog narcizma.
BuduCi da je dekompenzacij a potencije naj sigurniji znak
da s trah od kas tracije postaje af ektivan dozivl jaj, a da se
i oklop rastvara, izostanak smetnji potenci je u tij eku ana­
lize nekog erektivno potentnog neurotika mora znaCiti da
pacijent nij e bio duboko uzbuden. Naravno, ovaj problem
ne postoji u vcd ni slueajeva, jer yedna pacij enata vee u
pocetku lijecenja ima smetnje potencij e. Ali ima pacijenata
koji zadriavaju erektivnu moe podriavanu ad sadizma, te
drugih koj i, a da to ne znaj u, imaj u smetnju potencije, npr.
slabe erekcije i prerane ejakwacij e.
2 Cini mi se vrio vjerojatnim da je prigovorirna koji su se podigli
za vrijeme moje rasprave 0 negativnom prijenosu pridonijela cinje­
mea da se, obicno, nij e ulazilo wlo duboko u pacijentov narcisticki
zastitni mehanizam, spretavajuCi. na taj nacin sOaZan prijenos mdnje.
116
Dok pacij ent ne shvati puno znacenje svoj e spolne smet­
nje, analiza viSe iIi manje, se bOri. protiv
pacijenta u cJel1m; ana se na pacIJ enta maze oslomtr kao
Ila saveznika u borbi protiv neuroze do one mj ere do koje
se analiza bavi simptomima od kojih paci jent trpi i u koje
zato ima uvid. S druge strane, paci jent s e sIabo zanima za
svoje neurotske reakcijske osnove, tj_ svog neurot­
skog karaktera. U tijeku analize, meautim, njegov stay pre­
rna nj egovu karakteru prolazi kroz korj enitu promj enu.
On pocinje osjecat i da je i u tom pogledu boles tan; shvaea
sve sto proi.zlazi iz njegova karaktera kao temelj svoj ih
simptorna, stjece zani manje za promjene svoga karakter a
i svoju zelj u da ozdravi prosiruje na svoju spolnu smetnju,
utol iko sto je nije od samog pocetka osjeeao kao uznemi­
mjuCi simptom.· Na taj se nacin subjektivno cesto osjeca
bolesnijim nego prije analize, ali je i takoder volj nij i da su­
raduje u anal itickom r adu, sto je neminovan uvjet za uspjeh
analize. Postati sposoban za zdray spolni zivot (0 ci jem zna­
cenju za psihi cko zdravlj e je doznao od anali ticara ili ga i sam
dokuCio), glavna je motivaci ja za njegovu zeIju da ozdravi.
Prema tome, zelja za ozdravljenjem bitno je svi­
jeScu 0 pomanj kanj u uzitka koj i r ada neurozu, a nesvj esno
je nosena prirodnim genitalnim zahtjevima.
uvid u b olest i jaci osjecaj bolesti nisu sarno poslj e­
dica dosljedne analize narcistickog obr ambenog mehanizma
d ego-obrane; poronja, stovise, dovodi do poj acane obrane u
obliku negativnog prij enosa. Njegov je smisao mrlnja upe­
rena na analiticara kao uzrocnika poremecaja neurotske
ravnoteze. No .raj stav vee sadrli sjeme suprotnog stava, ko­
ji je pozvan da analizi pruzi n aj vecu pomoc. Sada je pa·
cijent prisiIj en da se potpuno podvrgne analizi ; on pocinje
gledat i anali tiCa<I"a kao u nevolji, jedinog koji ga mo­
ze uCiniti zdravim. Ovo daj e znatan poticaj paci jentovoj vo­
lj i da ozdravi. Ovi stavovi su, naravno, usko povezani s in·
fantilnim skl onostima, strahom od kast racije i infantilnom·
potrebom za
3. 0 POSTUPANJU S PRAVILOM APSTINENCIJE
Ako, s dinamickog .j ekonomskog glediSta, analiza tdi uspo­
stavljanju geni talno-culnog pri jenosa, postavlj a se pitanje
tehnike, nai me kako da se shvati pravilo apstinencije i
kakvim sadriajem da se ono dspuni. Mor a Ii pacij ent odu­
stati od svakog oblika spolnog zadoyoljenja? Ako ne, onda
od kojeg? Neki analiticari tumace pravilo apstinencije kao
potpunu zabranu spol nog cina, osim za one pacij ente koji
117
su u hraku, pa to obrazlazu time da inace nece doCi do
zastoja libida i njegove koncent'raoij e u prijenosu. Ali, tome
nasuprot, mora se narocito naglasiti da ee takve zabrane
mnogo vjerojatnije sprijeciti uspostavljanje pozitivnog pri.
jenosa nego sto ee ga pospjesilti. UkratkJo, smatram da za.
brana tkoi,tusa ,ne postize zeljenu ,svrhu. Osim u nekim iz­
nJimnimsl'llcajevima, nije Ii ova mjera u opreci S opCim na­
ceIima analiticke terapije, pa je valja odbaciti. Zar neee
tatkva zab-rana automatski ojacati polaznu neurotsku situa­
ciju, npr. genitalnu frustraciju, umjesto da je ukloni? U
slucaj'll spolno zaplasene zene i erektivno impotentnog m'll­
skarca, ograniciti spolni 6in bilo hi terapeutski pogresno.
Naprotiv, citav koncept analitickog zadatka prinuduje nas
da genitalnost sarno pod po.sebnim okolnostima stavimo
pod pritisak trenutne zabrane. Ta, napokon, ipak se iradi 0
tome da je neuroza nastala ,regresijom i odvmeanjem lii)isla
od genitalnog stadija; zato je primaran cilj anaIiticke feh­
nike osloboditi libido iz njegovih zastranjenih uporiSta i
koncentrimtli ga u genitalnom pocLrucju. Opeenito 'je nasto­
janje, zato, da se uklone pregenitalne aktivnosti pUitem in­
terpretiranja, a genitalnim sklonostima dopustiti da se raz­
viju s punom slobodom. Bila bi teska tehnicka greska da se
pacijentima koji nisu onaniralri, zab-rani onaniranje upravo
u casu kad prevladavalju svoj strah od onaniranja. Bas na­
protiv; potpuno se slazemo s gledistem da geniJtalnu mas­
tuI'baciju treba dozvoIiti, pa i kroz duie razdoblje, a tkoje '
glediSte zastupaj'll br.ajni iskusni analiticariko'ji nemaj'll
predrasuda. Tek kada masturbacija iIi genitalni c ~ n postane
ociglednim otporom, valja ga kao i svaki otpor ukloniti pu­
tern interpretiranja i, samo u krajnjim slucajevima, zabra­
nom. Potonje je, medutim, rijetko potrebno - obicno sa­
rno za pacijente koji pretjerano masturbiraju. Prevladava­
juCi veCinu nasih paci:jenata, narocito zenskih pacijenata,
ne treba prisiljavati na bilo ,kakav obIik genitalnog odri­
canja u analizi. Kada pacijenti pocinj'll da masturbimju,
imamo prvi siguran znak nove katekse genitainog 6tadija,
reaktiviranja osjeeaj a za erotsku stvarnost. _
U mnogim slucajeV'ima libidni zastoj djeluje kao sputa­
vajuCi elemen.t analize. Kada je koncentracitja svega Iibida
i na njeznu i na culnu stranu genitalnosti daleko uznapre­
dova1a, jaka ,spolna uzb'll<ienja pocLnju da smetaju anaIizi.
~ o s t o je iscrpljen saddaj fantazi'ja, pocinje faza jakih spol­
nih zahtjeva, za vrijeme 'kO!je se ne daje nikakva dodatna
nesvjesna grada. U to v:nijeme periodicno popustanje zasto­
ja pomoeu masturbacije Hi spolnog odnosa ima os lob ada­
juCi ucinak i omogucuje nastalvak analize. Vidimo, prema
118
tome, da se pravilo apstinencije mora primrjeniti s kraj­
njom prilagodljivos6u i mora briti podvrgnuto ekonomskom
nacel
u
koncentracije libida na genitaJnu zonu. Opeenito,
dakle, one ,tehnicke m0ere koje sluze wj koncentraciji su
ispravne, a one koje je prije.ce su neispravne.
CuLni prijenos, koji se jav'lja paralelno s tom koncentra­
djom libida na geThitalno podrucje, s j edne je strane na;j­
snaznije sredstvo kojim se dovodi nesvjesna grada na svjet­
10 i, s druge strane, zapreka je analizi. Genitalno uzbudenje
uzrokuje ozivljavanje spolnog sukoba u cjelini, i neki pa­
cijenti odlbijaju, cestlo kroz dugo vremena, da priznaju pri­
jenosnu pnirodu ovog sukoba. Vazno je u ,toj situaciji da
oni' nauce da podnose genitalnu frustraciju, da se sad po
prvi put ne predaju reakcij ama razocaranja, da se ne vra­
eaju u svoju neurozu, a svoje njezne i culne teznje da su
usredotocili na jedan objekt. mamo iz iskustva da pacijenti
koji 11isu prosli kroz takvu fazu Gulnog prijenosa genitalne
prirode nikad potpuno ne uspijevaju uspostaviti genitalno
prveI1s/vo, s'to, sa stajaliSta bbidne ekonomije, cini manju
iii veeu manu u procesu lijecenja. Ako je to slucaj, analiza
je ;iJj promasila da postigne stvarno oslobadanje genitalnih
tezujti iz potiskivanja iii ni'je mogla neutralizirati osjeeaj
krivnje koji onemogucava ujedinjenje njeznihi culnih tez­
nj i. Znakovi da je ovaj napor' bio potpuno uspjesan jesu:
1. Genitalna masturbacija bez osjecaja krivnje, s genital­
nim prijenosnim fantazijama i pri'mjereIllim zadovoljenjem.
Kada s-u padjent i anaJi t icar istog spola: masturbacija s
fantazijama u kojima analiticar ima ulogu incestnog objekta.
2. Katkad nalazimo incestne fantazije bez osjecaja kriv­
nje. Od,ricanje se najlbolje postize ako je poticaj potpuno
svjestan.
3. Genitalno , uzbuaenje za vrijeme analize (erekcije u
muskih pacijenata; odgovarajuee tome u zenskih pacijena­
ta) kao znak da je prevIadan strah od ,kastraci:je.
Ne moze se dovoljno naglasiti da se aktiviranje genital­
nosti koje prethodi konacnoj dezinteg.raciji neurotskog ka­
raktera i vodi do uspos,tavljanja genita,lnih karakternih crta,
nikad ne postite sugestijom vee jedino analitickim meto­
dama, ispravnim radom na pri'jenosu, §to ima za cilj gore
opisanu 'koncentraoiju lihida na genitalno podrucje. To se,
zacijelo, ne postize u svim slucajevirna, pa se, na primjer,
dob ,pacijenta i dugotrajnost nel1roze javljaJu kao jaka
ogranicenja. Ipak to nije samo ideal nego u mnogi m ,slu­
caj evima dostiZiv cilj. S ekonomskog stajaliSta, aktiviranje
geni,talnostJi je nezamjenjiV'o jer ono cini, hila za vrijeme
119
Hi neposredno nakon analize, temelj uskladivanja libidne
ekonomije putem genitalne funkcije.
Opasnost da pacijent bude uvucen u nezgodne situacije,
- ako se njegovoj genitalnosti prepus te slobodne uZde za
vrijeme analize - potpuno j e zanemariva. Kada bi njegova
neuroza mogla prouzrociti da ucini nesto nepozeljno, nije
ga tesko odvratiti od toga podvrgavajuCi njegove motive
temeljitoj analizi, a da mu se ne mora niSta zabranjivati.
To pretpostavlja, naravno, da analiticar ad pacetka ima
nadzor nad prijenosom. Naravao, anali ticareve subjektivne
procjene situacijeimaj u U ovom podrucj u znatnu sirinu:
neki analiticar nece se protivit i tome da mladie s,tupi u
spoini odnos, ali ee j ako zamj eri ti ako to uCini mlada zena
(dvostruki moralni standardi u odnosu na spot). Drug.i ana­
lhicar, ispravno, neee pr avi ti takvu razli ku ukaIi ko taj ko­
rak, drust veno srnioni ji kad se radi 0 rnladoj zeni, ne skodi
anatizi.
4.0 PITANnJ ..RAZRJESENJA. POZITIVNOG PRlJENOSA
Kako je Freud utvrdio, nakon sto je prijenosna neuroza
uspj1esno uspostavl jena , analitiear je suocen s konacnim za­
datkom razrjesenja pozitivnog prijenosa koii u t om trenut­
ku prevladava analizom. Odmah se postavlia pitanie da Ii
je avo razrjesenj e pot puno istovjetno 'S rastva:r ani:ima dru­
19ih afekata pl1tem svodenja n a nj ihove in­
fantilne izvore; da 1i je to, ukrat'ko, stvar »r a'S'tvaranja« po­
zMivnih poticaj a. Ne moze postojati r azr iesenje prijenosa u
s.mislu »rastvaranja«. Vazno je da je objektni li bido, koji je
oslaboden svega nepot rebnog kao sto su rndnja, narcizam,
prkas, sklonost k razocaran iu, itd., »prenesen« od ana},iti­
cara na drug:i objekt, onaj koji je u skladu s paciientovim
potrebama. Dok j e moguce »rastvoriti« sve sadisticke i pre­
genitalne prijenose svodec.i ih na n jihove infantil ne izvore,
to se ne moze uciniti u slucaj u genitalnosti, jer je genitalna
funkcija dio funkci je stvamosti uopce. Ovo pokazuje paci­
jentovu odlucnost da ozdravi , odlucnost koja ga tjera na­
prijed prema stvarnom zivotu i ,tran ispl1njenje njegovih
genitalnih zahtlj eva i, sa stajaIi§ta ozdravljenja, cini to s
dobrim razlogorn.3 Sigurno nije lako razumjeti zasto svo­
denje genitalnog prij enosa na genitalne incestne zelje ne
- 3 Siroko razmatran problem lOzeIj e da se ozdravi« nije tako slozen
kako se cini. Svaki pacijent je sacuvao dovolj nu kolicinu iskonskib
poriva prema ljubavi i liZivanj u ;avota. Ovi porivi, ako _su i potpuno
zakopani, nude najvaznij u pomoc u nasim naporirna .
120
»rastvara« taj prijenos, vee ga, naprotiv, sarno oslobada
incestne fiksacije, omogucuj uCi fiU da t rati zadDvoljenje.
Da bismo r azumj eli zasto je tako, mozda nam pornogne
rasudivanje da i svodenje, na primj er , analnogprijenosa
na infantilnu situaoiju ne »rastvara« katekse poticaja vee
poroiee libidnu kateksu iz analnog podrucja u genitalno.
Tako se odigrava napredovanj e od pregenitalnosti do pri­
ma;ta genit alnog. Takavkvalitativan pomak nije viSe moguc
pri svodenju genitalnog prijenosa na primarnu s.ituaciju, jer .
geni talni stadij predstavlja najvisi lihidni stadij u napre­
dovanj u prema izlj ecerrju. Ovdje je jedina mogucnost »pri- '
jenos prijenosa« na zbiljski objekt.
Velike teskoee se susrecu kad je posrij edi sm jenjivanje
pri jenosa naroeito u pacijenata suprotnog spola. Lihi do
pr kosi pokusajima odvajanj a, u nekim slucajevima i mje­
seci ma. IspitujuCi razloge za libidnu »lj epljivost «, otkrio
sam sl jedeee: _
, 1. Tragovi nerijesenih osjecaja krivnje koji odgovaraju
sadizmu, jos nesvjesnom, prema obj ektu iz djetinjstva.
2. Pata;na nada da ee analiticar naposljetku ispuniti za·
htj eve Ijubavi. Anali ticar mora imati sesto eulo za ovu po­
tajnu nadu, koju pacijent nikad ne otkriva sam od sebe.
3. Trag ne genitalne vee infantilne vezanasti na analiti­
t ara kao predstavnika zastitnicke majke. Ova vezanosf je
neizbjezn a posljedica same analitieke situacije. (Rankov
koncept analiticke .situadje kao fantazirane situacije utro­
be moze se ovdje cesto primijeniti.) Upravo kao sto se po­
sljednji tragovi sadistickih poticaja proraduju u analizi
osj ecaja krivnje, tako su t ragov,i li bidne fiksacije pregeni­
talnog karaktera prDradeni u anali zi »ljepljivosti« koja PrD­
izlazi iz infantilne fiksaCije uz majku.
4. I napokon u ovim zavrsnim stadijima analize susre­
cerno, narocito u djevojaka i nesretno udanih zena, ogro­
man strah pred preds'toieCim spolnim zivotom, koji se ra­
zotkriva di jelom kao primitivan st rah od koitusa, djielom
'kao vezanost drustvenim nonnama monogamne ideologije
iIi zahtjevom za nevinoseu. Potonji narocito zahtijeva te­
rnelji tu analizu: ona otkriva jako poistovjeeenie sa mono­
gamnom majkom, tj. maj kom koj a trazi nevinost iIi otkriva
osjecai nedovoljno razradene manie vrij ednosti koji
proizlazi iz djetinje zavisti za penisom. Uz ,to postoji i ra­
zumski, sasvim opravdan stra'h od teskoea vezanih uz spol­
fivot u drustvu koje u seksualnosti gl eda nesto ponizu­
]uce. Muskarci se eesto sus:recu s teskoeom da, kada uspo­
stave jedinstvo izmedu njeZnost i i oulnost i, postaju nespo­
za odnosaj s prostitutkama iIi drugi m osobama koj e
121
za to prirnaju novac. Ako se odmah ne ozene, neee lako naei
pantnera kojli ee ih zadovoljiti i u i u eulnosti.
Ove i brojne druge akolnosti otezava'ju pacijentu da se
odvoji od analitieara. Pacijent ee vdo eesto zadovoljiti
svoju eu1nost s objektom kGji ne voli, bolje reeeno ne mo­
ze voljeti, 'jer su njegove naJklonosti ,vezane IllZ analitieara.
Taka ova vezanost otezava pacijentovo nalazenje pravog
objekta dok 'je u a'nalizi, najholji ,rezuIJtati se postizu kada
pacijent, bila muski iIi zenski , nalazi odgovarajueeg partne­
,ra prije nego sto analina zavrsi. Ovo ima veliku prednost
da se ponaSanje u novom odnosu jos moze analiticki nad­
zirati i moguCi neurotski ostaci laJko ukloni,ti.
Ako se nalazenje partonera za vrijeme analize ne dogodi
suvise ranG, tj. ne prije nego sto je proraden pozitivan pri­
jenos, i aJko je ana.Jitiear oprerzan da ni 'na koji nacin ne
ut'jece na pacijeIlita (ne pozuruje njega iIi nju da odabere
part'l1era) , ne moze biti uopee sumnje u prednost taJkva za­
vrsetka lci:jeeenja. Sada, zacijelo, postoje teskoee drustvene
prirode, ali njihovo bi nas razma,tranje odvelo izvan okvira
ove knjige; a i bile su vee razmatrane u dj elima koja se
bave upravo tim pWblemom.
4
5. NEKOLIKO NAPOMENA 0 PROTUPRIJENOSU
Lako je shvatiti da su os.obine pojedinog analiticara odlu­
oujuCi Cimbenik u liijeeenj u svaJkog pacijenta (i .u svakoiill
slueaju u drukeijoj mjeri). Kako znamo, analitiea,r ima za­
daltak d,a se sVQjim vlastitim nesvjesnim ikoristi kao vrstom
prijemnog aparata ,priolagodenim nesvjesnom analizandu;
zatim svakom pojedinom paoijentu pristupi u skladu s nje­
govom osobenosQu. Uobieajeno analitieko znan'je i sposob­
nost analiticara ovdje su ilnaeajni sarno utoH-ko koliko mu
njegova prije'mCivost za nepoznato nesvjes'l1o ,i njegova spo­
solbnost da se prilagodi svaikoj analitiekoj situacidd omogu­
euju da poveea ovo znanje i sposobnost.
Ponajprije moramo rasvijetliti nesto $Ito bi se lako moglo
pogresno razum'jeti. Freud je preporucio da analiticaQ' bude
nepristran, tj. da bude s'Poso'ban za to da ga svaki novi
obrat analize kao liznenadi. Pokazuje se da je ova prepoIR.lJka
u suprotnosti s nasi.m zahtijevanjem sLlstavne ana:lize otpo­
ra i strogog izvodenja posebne tehnike iz strukture svakog
sluc3Jja. Kako se moze, netko ee se pitati, 'biti pasivan, pri­
• Usp. Reich: Geschlechtsreife, Enth[tsamkeit, Ehemoral, MUnster
Verlag, 1930; Der sexuelle K ampf der Jugend, Verlag fUr Sexualpolitik,
1931.
122
jemlj iv, priprarvan za ,i znenadenja, a u isto vrijeme postu­
pam logieno, sustavno i davati smjer analizi? Neki od mojih
koleg
a
, stoviSe, pogresno pokusavaju rijesiti nove zadatke
analize ka:ral<:tera razmisl'jajuCi 0 stnukturi slucaja.
Spomenuto protuslovlje ,sarmo je prividno. Ako je ana1iti­
car razvio spos'obnostkoju je F,reud 'preporucivao, rad na
otporima i prijenosu automatski ee se odvijati kao reakcija
na proces u pacijentu, bez ikakve potrebe za napornim raz­
miSljanjem 0 strukturi pojedinog slueaja. Kada se grada
Ikoja se razlikuje u dinarniokO'j vrijednosti iznosi istovre­
moo
o
liz ,r azI.iCitih slojeva nesvjesnog, ana,liJticar ee spontano
odabrati jedan element umjesto drugog, te ee bez mnago
razmiSlj anja analizi,rati ego obranu prije potisnutih sadr­
cZaja itd. I ntenzivno razmiSljanje 0 struktur,i i tehnickim za­
htjevi ma slueaja uvijek 'je znak da slucaj predstavlja neki
osobito nov i neuobieajen tip iIi je, pak, njegovo nesvjesno
bilo kako zwtvoreno za gradu koju iznosi pacijent. Freud je
pravo kada je ,rekao da 3'nalitiear mora biti pripravan
za iznenadenja, ali, osim toga, mora imati sposobnost da
ono iznenaduj,uee noVl() wlo hrzo uklopi u ulmpni ko:ntekist
terapijskog procesa. Ako se, od samog poeetka, analiza
'razvija ill skladu sa strukllurom slueaja i 'na temelju prije­
nos-nih otpora, ako je izjbjegnuta pogreska zbunjivanja pa­
cijenta 1 kompliciranja situacije interpretacijama koje su
suviSe duboike i p,reuranjene, tada se sredivanje nove grade
zbiva gotovo automatski. Najvazniji razlog za to jest da se
relevantni elementi nesV'jesnog ne pojavljuju samovoljno,
nego ona'ko 'kaka odgovara tokiu same anahze. Pretpostavlja
se da analiticka grada i o llpori , s pocetka mehanieki jedno
liZ drugo i ispremij.esani, poteku ka$lnije uzas1topce. Jos jed­
nom - to je sarno pitanje sustavne analize otpora.
Iz tehnickih razmatranja slueajeva (sto se moze dogoditi
sarno intelektualno) mozemo lwko steCi pogresan utisak da
je karrnktero-analliltick[ pO'sao poS'ljed:ica intelektuallnog se­
ciranja ,slucaja za v,rijeme lijecerrja. Ali ova »intelektualiza­
ci'ja« se one smi}e pripisati samom analoitickom poslu, eiji
us:pjeh ovisi umnogom 0 intuitivnom shvaeanju i' djelo­
vanju. Jednom kad pocetnik prevlada tipicnu sklonost da
svoje analitieko znanje 0 slucaju »'brzo proda«, kad jednom
nauei da, se slobodno prepusti SV,Oil1l posLu, tada 'je postavio
bitan teme1j anal;iti6ke sposobnosti.
Sasvim oeHo, sposobnost analitieara da se slobodno pre­
pusti svom radu, da zahvati slucaj intuitivno a da se ne
zalij epi uz svoje intelekllualno postignuto znanje, ovisit ee
o uvjetima, koji pripadaju njegovu 'karakteru, onako kao sto
123
je sHena sposobnost analizancia ,cia se prepusti odredena
stupnjem do kojeg je olabavljen nj egov karaktemi oklop.
Ne ulazeCi u cijeli sklop pitanja, pokazat cerna problem
protuprijenosa na nekoliko tipicnih prirnj era. Obicno je mo.
guce prepoznati po nacinu kako slucaj napreduj e da Ii i
u kojem podrucju j e s tay analit icara manjlkav. t j . ometan
njegovim vlast itim psiholoskirn Krivnju za to
da neki slucaj evi nikad ne stvore afekt ivan negativan pri­
jenos, treba pripisati ne t oliko pacij entovO'j zakocenosti ko­
liko anali t icarevoj . Analit icar koji nije uklonio potiskivanje
'svojih vlasti t ih agresivnih sk lonosti, nece biti sposoban da
taj posao zadovoljavajuce obavi na pacij entu i moze eak
razvi ti afekDi vno neraspoiozenje da izvrsi tocno intelektual·
no procj enj ivanje vaznosti analize negativnog pri jenosa.
Analiticareva potisnuta agresija uzrokovat ce da on na paci·
jentovu agresij u, koj u treba izazvati, gleda kao na iza·
zov. On ce bilo predvi dj eti negat ivne potk aj e u pacij enta
iii ee bilo ka.ko spr ij eei1i njihovo oeitovanje. On moze cak
poj acati potiskivanj e agresij e pretjeranom pre·
ma pacijentu. Paci jenti brzo osjete takve stavove kod ana·
liDi eara i temeIjito ih iskor istavaj u u smisiu nj ihove neuro­
t iene obrane poriva. Afektivna za-kocenost iIi boj ailj ivo pre­
tjerano pris.tojno ponasanj e na s t rani analiticar a najrje­
Citiji je znak otklonj ene vlastite agresije.
Nasuprot ovome stoji analiticareva karakteroloska nespo­
sobnost da se bod s pacijentovim spolnim ocitovanjem,
da.kle nljegovi m pozit ivnim prijenosom, a da ne bude cuv­
stveno uvueen. Po njegovu djelovanju kao kontrolnog anaH­
ticara, moze s e us>tanovi ti da v.Jastiti strah od pacijentovih
euInih i spolnih ocitovanja ne samo eesto jako sprecava
Iij ecenje, nego moze la.ko osujetitri uspostavljanje genita1nog
primata u pacijenta. Pod illor malni m anali tickim uvjetima,
pacijentovi genitalni zahtjevi za Ij ubav1ju postaju ociti u
prijenosu. Ako sam anaUt icar bar donekle sreden u
odnosu na spolna pi tanj a ili ako nije bar inteIektua:1no us­
mjeren seksualno-potvrdno, njegov ce posao kao ana1iticara
sigurno t rpj eti. Ne t reba ni reci da anali tiear koji nema
spolnog iskust va neee biti sposoban da shvati stvarne teSko­
ce u pacijentovu spolnom zivotu. Zato student psihoanalize
treba da ispuni, dok prolazi analizu za vri jeme svog raz­
doblja ucenja, najman je iste zahtjeve koji se postavIjaju
na pacijenta: uspostavlj anje genita1nog prvenstva i posti­
zanje zadovoljavajuceg spolnog zivota. Ako ne pot-isne svoje
vlastite poticaje, spoIno nezadovo1j an anali1icar koj i u tom
pogIedu ima smetnj e ne sarno da Ce biti pod teskim
da nadzire svoj pozitivan protuprij enos; njemu biti izra­
124
zjto tesko cia se bori s izazovom koji njegovim v1astitim spoI­
nUn zahtjevima dolazi od pacijentovili spolnih ocHovanja.
On ce bez sUlIlllj e zapasti u neurotske neprilike. Praksa nam
nam
eee
najstroze zahtjeve u tom pogledu, i bilo bi 1ude cia
ill skrivamo ill poricemo. Svejedno je da Ii analitiear svjesno
priznaje ili porice da se mora boriti s takvim teskoeama;
svaki prosjecan paoijent osj etit ce anali tiearevo nesvj esno
spolno poricanje odbijanje i doslj edno tome nece biti spo­
soban da se oslobodi svojih vlast itih spolnih inhibicija. I n ije
to sve. Anali ticar, naravno, moze iivjeti onako kako wisli
da je ispra¥no: ako se nesvjesno drzi krutil1 moralnih na­
Cela, sto pacijent uvijek osj eti, ako je, na primjer, a da to
ne zna potisnuo poligamne sklonost i iIi izvjesne vrste lju­
bavne igre, bit ce doras>tao vrlo malom broj u pacijenata i
bit ce skIon tome da poneko pacijentovo ponaSanje drli
»infantiInim«.
Analiticari koj i prijenose svojih pacijenata dozivljavaju
bitno narcistitki s.kloni su da svaku akt ualnu zalj ublj enost
pacijentoVll interpretiraju kao znakove osobnog Ij ubavnog
odnosa. Iz i stog raz10ga eesto se dogada da se pacijen tova
kritika ,i nepovjerenj e ne prorade primj ereno.
Analitieari koj i nemaj u dovolj an nadzor nad svo}im vIas­
titim sadizmom lako zapadaju u dobro poznatu »anaIiticku
sutnju«, a cia za to nema nikakva pravog razloga. Oni gledaj u
na sarnog pacijenta, a ne na pacijentovu neurozu, kao n a ne­
prijatelja koji lOne fell da ozdravi«. Mnoge prijetnje da ce
prekinuti analizu i mnogo nepotrebnih rokova nisu toliko po­
slj edlca nedostatnosti analiti cke tehnike kohko pomanjkanja
strpljenja, Ikoj e zatim, naravno, mora ima.ti svoj ucinak na
tehniku.
Konacno, pogresno j e interpretirati opee analitioko pravi lo
(analiticar mora biti »prazan list papira« na kojem pacij ent
ispisuje svoj prijenos) tako da se mora uvij ek i u svakom
slucaj u poprirni ti stay neZivotan poput mumije. Pod takvim
uvjetima mnogi se pacij enti ne mogu lOodlediti«, sto kasnije
Oini neophoclnim primjenu neprirodnih, neanaIitiekih mj era.
Jasno j e da s agresivnim pacij entom moramo postupat i druk­
cije nego s mazohistickim pacijentom, s pretjerano uzbude­
rum histericnim pacij entom drukCije nego s depresivnim pa­
cijentom, i da analiticar mijenj a svoj stay prema istom pa­
cijentu zavisno 0 situacij i, ukratko, cia se ne ponasamo neu­
rotski cak i a.ko u sebi nosimo neki elemen:t neuroze.
Analitiear, istina, nece rukada moei sasvim zatajiti svoje
osobenosti, pa ce to morati uzeti u obzir k ad mu se dodj e­
Ijuju pacijenti , no ipak se od njega mora traziti da ta nje­
gova osobenost ne bude smetnja, da j e nadzire, da njome
125
viada. Takoder mOnllmo ocemati da ce ucenjem analize steci
najrranju ,potrebnu mjeru ,karalkterne pr ilagodIjivosti.
. 'J ,k'ra,tiko, zahtje'Vi koje postavilj,amo na anaJl,i tiCaTa joednako
'Sill ve'li:ki koli ko i teskoee \S kojti ma se 'susrecemo u praksi.
: ~ o s e b n o ce, pak, analiticar morati imati na umu da ce u svo.
joj profesicma'lnoj alktivnosti djelovati u os:troj suprotnosti
spram veceg dij ela u Isadasnjem gr,adans:kom drustvu zestoko
branjenih tpozicija i da ce bas iz toga razloga biti pwganjan,
ismijavan i Jdevetan ukoliko ne bude htio, na racun svojih
teorijskih i' pr.aktickih U'vjerenja da pravi ustupke drustve.
nom poretku koji j e u izravnom nerazrjesivom p,rotuslovlju
sa zahtjevima terapije lJ1euroze.
........,-
Drugi clio
TEORIJA OBLIKOVANJA
KARAKTERA
Dosad smo u ovom prikazu slij edHi PUit istr azivanj a kruto
nametnut anali ti 6kom praksom. Polazeci od pitanj a ekonom·
skog nacela analitiCke t erapij e, pr ibllizili smo se karaktero·
-analitickim pr oblemima koji 'se okupljaju oko ?>nar cisticke
z.ru2reke«. Mogli smo neke tehnicke probleme iDa­
se prj tome suoceni s teorij &kim pitanjima. IsticaLo
se u nasi m prlikazima slucajeva da je narcist icki oklop, rna
koli ko razlicit od slucaj a do slucaja. na t ipican nacin pove­
zan sa_.sRo1niI!L§ukobima .u.. _djetinJs1YlJ. To je, budite uvje­
rem, potpuno u sklacLu 5 anaUtickim ocekivanjima. Sada,
medutim, zadatak nam j e da podrobnij e istrazimo ove ,veze
Nasoj paznji ni'je promaklo da se promj ene koj e se doga'­
daj u u patoloskim karakternim stavovima u tijeku lijecenja
zbivaju po nekoj odredenoj zakonomj ernosti. To je razvoj
od neurotske strukture karakt er a do strll'kture Cij a priroda
je odredena postizanjem genitalnog primata. Zbog toga nazi­
'Varno ga »'genitaJln1m karakterom«, I, konaooo, morat cerna
opisati brojna karakterna razlikovanj a, medu koj ima ce nas
Dna mazohizma dovesti do kriHke novij.e analiticke teorije
nagona.
7
Karakterololko svladavanje in/antilnog
spolnog sukoba 1
Na .polju nauke 0 karakteru moze psihoanaliticko istraiivanje
prnZiti iz osnova nova glediSta, a polazeti od tih glediSta
moze dati i nove r ezultate; za to ga osposobljuju t ri njegova
obiljeZja:
1. Teor ija nesvje$lnih mehanjzama.
2. Povijesni pristup.
3. Shvacanj e dinamike i ekonomike psihiCkih p.rocesa.
Kako se ps,ulOanaliticko istrazivanje kreee od istrazivanja
pojava do njihove prirode i razvoj a i obuhvaca procese »ou­
binske licnosti« i u p opreonom i u presjeku, ono
automatski otvara put za idealno istraiivanje karaktera, »ge­
net sku teoriju tipova«. Ova teorija, zauzvrat, moze nam dati
ne sarno prirodno-znanstveno razumijevanje ljudskih nacina
reakcije, vee i povijest njihova posebnog razvaja. Prednost
pomicanj a istraiivanja ,karaktera iz podrucja tzv. duhovne
znanosti, u Klageovom smislu rijeci, u podrucja prirodno­
-znanstvene pSihologije ne bi trebalo rpotcijeniti. Ahl klinicko
istraZivanj e ovog podrucj a nije j ednostavno. Najpdje
rasvijetliti cinjelllice 0 koj ima cerna govoriti .
1. SADR.2A.J I OBUK. PSmlCKIH REAKCUA
Od samog pocetka pSlihoanaliza j e u istraiivanju karaktera
udarila novim putovima u skladu s n'jenom metodom. Freu­
dov02 prvo otkrice bilo je pionirsJd rad na tom podrucjru.
se izvjesne mogu obJasniti
kao_u pod utjecajem okoline nastale pretVOfl)e'
IiagOri:sldh poticaja J kao nastavl j anje -tri:lr poticaja.
I Pm put iznijeto na Kongresu Nj emackog psihoanalitickog
u Dresdenu, 28. rujna 1930.
2 Freud: "Charakter and Analerotikc, Ges. Schr., sv. V.
130
lIla primjer. da su sitnjcavQst i urednost
izvednice analnih erotskih nagonsk.ih-snaga. .Xasnije su i
ones; i Abrahaffi4 dan vaine doprinose teoriji karaktera po­
odnos izme<1u karakternih er ta i infantilnih nagon­
skih snaga, ero­
. am. U OViill pmm r adillo 'Se
pnske karakterIlih-crta. -Me­
dutim, problemi kojli su iz zahtjeva Sovakodnevne
terapij e sei u dalje. Nalalli mo se pred alternativom da: (1)
historij ski i dinamicko-ekonomski karakter shvatimo leao cje­
lovitu formaciju, kako opeenito tako i s obzirom na
pretvorbe, ihl (2) da se odreknemo 'lltjecaj a na ne ne­
w3Jtni broj slucajeva u kojiana se radi bas 0 tome da se od­
stram karalktero-neurotska reakcijtSka osnova.
uduei da pacij entov u svom tiQicnom nacinu rea­
iranj a eostaj e otpor prottv razotkrivanja
temtoi or mote se d6kazati (fa za vPljeme lijecenja ova­
l nkcija 'karaktera odraiava svoje podrijetlo:
reakcij a ne,ke .. Ziv.9J:!!..ijJ. lii e. cen ju isti ')
su kao i oni koji su uvjetovaoli oblikovanje
araktera. te su ucvrstiliLsacuvali j ednom_ J.lspostaYl}en.Lna- :

zavillim 0 svJ
e
snoj 'y.9Ul!.4 - -­
U sagledavanj'll ovog problema, prema tome, ana sto je
V,aiDO nis'll saddaj i priroda ove iIi one crte karaktera, vee
smi sleni naCin rada i postanak tipicnog naCina r eakci.je. Dok
smo dosad mogli da razumijemo i genetski objasnimo sadr­
zaje iskus.tava i neurotske simptome i karakterne crte, sada
smo u stanju da dame objasnjenje formalnog problema, na­ .-;:
Gin na koji netko c:!9zivljava i naCin na koji neurotski sim­
ptomi nestaju. Moje je tvrsto uvjerenje da utirem putza
"razumijevanje onoga 5tO bi se moglo nazv.ati QW!ll!JJ.QiJ1..fr!!!J:!:l '
Jicnosti.
PuCkim jezikom go'Vorimo 0 tvrdim i mekim ljudima, po­
nosnim, i onima koji se ponizuju, hladnim i toplim te 0 ot­
mjenim i strastvenim ljudima. }>sihoanaliza ovm raznih zna­
dokaZlJje-da.. 511 De sarno razliciti oblici oklopljivanja
van! sko! svUeta i poJ:lsnufI nagonskt-­
zahtj eVii ida. Etioloski, jill js t jeskoJie_ lza _
oSQ-ue kao i iza gmhti ponekad
reakci]e ruge. Razlika u okolnostima uzroku.i£ CIa
Jedna osoba izlazl nakrarnl -pokusava izacliUilrrijsa svoj om
3 Jones: »t)ber analerotische Charakterziige«, Internationale Zeitschrift
fur Psychoanalyse, V (1919) .
• Abr aham: Psychoanalytische Studien zur Charakterbildung, Inter­
nationaler Psychoanalytischer Verlag, 1924,
131
tjeskobom na jedan nacin, druga na drugi nacin. S izrazirna
kao sto su pasivno-feminini, paranoicno-agresivni, prisilno­
-neurotslci, biisteriaJci, genli.tailino-narcistiOki i drugi, psihoa.na­
liza je sarno razlucila tipove reakcije prema gruboj shemi.
Sada je vaZno da se shvati sto spada opcenito ill lloblikovanje
karaktera« Ii da se kaze nesto 0 osnovnim uvj etima koji do­
vode do t akva razlikovanja t1pova.
2. FUNKellA OBUKOV AIDA KARAKTERA at
izrnedu biofizioloskog nagonskog iivota vaIli'skog sviieta.
ato ga nazlVa-mo KaraK. teromega.
-U pocetku konacnog ohlikovanJa karaktera ega redovito u
analizama nalazimo sukob izmedu genitalnih incest nih zelja i
s.tv..arnog osuj ecivanja nj ihova ka
J
11
a,kWo. Zfl.fJ-'iniCJ<ao Q.dr.i oblik..-sav
1a
avfTiiJ.ii edij2skO{
:'--- tnpleksa.l1vfeti koji dovode upravo doovevrs te ra.z.rje­
- sen"ja su posebni, tj . specificni za karakter. (Ovi uyjeti vrijede
drustvene prilike kojima je pod­
W.z.n.utLdjecii. Sjililiios£ Ako se ove pr iIike promijene, pro­
rnijenit ce se i uvj e..tLoblUco.vanjaTaraktera i
Jiaiiktera.) Postoje, nairne, i drugi nacini razrjesenja sukoba,
naravno ne tako bitni iIi tako odredujuci za bu­
ducu licnost, npr. jednostavno potiskivanje iIi oblikovanje
djecje neuroze. Ako pogledamo sto je zajednicko ovim llvje­
tima, nalazimo izrazito I j ake genitalne i jos relativno
slab ego koj i, zbog straha od kazne, nastoJl da se zastitLR9­
tiskiv<U:i}ima . . nagOJ1s.kih
pgticaja, . a Rri je!i 0YQm j ednostavnom po­
poticaja. Posljedica je preo­
- braiaj a...ega,.-.-npr-.-obliJ.oo.vanje ddanja-stl'.aSlj.i.vog izbjega-­
vanja, sta'{,.oyCi p®"po,iam..»plahost«_To
!!iie neki nego tek prvi korak k nj emu, ali s
odluonim posljedicama njegovo oblikovanje. Plahost iii
srodan stav ega tini 0 ranicavan'e ega. Ali pri otklan'anju
opasn Sl . _. Q.J.e...:po.t.1SJlutp
stay takoder. jaCa...(
Pokazuje se, medutim, da ovaj pm preobraiaj ega, npr.
,plahos,t, nije dovoljan da bi oVlladao nagonom. Naprotiv, on
lako dovodi do razvoja tjeskobe i uvijek postaje behav,ioralna
OSllova djetinjrih 'strahova. Da bi lSe o4rlalo potJi.skivanje,
potreban je daljnji preohraiaj ega: potiskivan'a moraju
biti evrsto _s.po 'ena e 0 mora ocvrSnu 1 0 rana mora EO­
Pfl'niitft"fa]no ...J) u u ia£
fstovremeno razVlijena djecja tjeskoba cini stalnu prijetnju
potiskivanjima - tli ipak se potisnuto izrazava u tjeskobi
- te, nadalje, buduCi da tjeskoba pr ijeti da oslabi sam ego,
mora biti stvorena zastitnicka formacija i protiv tjeskobe.
Pokretacka snaga iza sV'ih ovih mjera koje poduzima ego
je, u konacnoj anali21i, s.Y.i§.taILiILnesvjest an-strah cd kaz­
sto ga danas uvijek iznova raspiruj e uobicajeno pona­
,-sanje roditelja i odgojitelja. Na taj tacin imamo prividan
paradoks, da dijete od samog straha nastoji da se rijesi
1 svoga straha.
U biti, libido-ekc.nomski lluZno jacanje ega dogada se na .,
osnovi triju procesa:
133
132
ego se 5
, a talwoer sty
razvija reaktivne spolnj b t
__ a a nJifiOi1U energiju upotreb1java u VL "'"4H
x,rhu, .D.ja se obrani od tih t einja. _ ..
Prvi proces daje okloplJiv3Jnju njegove znacenjske sadr­
zaje. (Afektivna zakocenost paci jenta koji boluje od prisilne
neuroze ima znacenje: »Moram se svladati kao s,!2-je...mQ.·
otac uvijek govorio da -tteba da r adim«; ali imai znacenje:
»Moram cuvati svoje zadovolj stvo .i postat,i ravnodus3!n na
_.l
Drugi proces vjerojatno veze najbitni'ji element agresivne
energije, iskljucuje jedan dio motorike i time stvara inhi­
birajuci eimbenik karaktera.
Treei proces povlaci izvj esnu kolicinu libida iz potisnutih
libidnih poriva tako da je njihova probojna snaga oslablje­
na. Taj preobrazaj ne sarno da je .kasnije uklonjen, on je
ucinjen suviSnim uslij ed jacanja onih energetskih kateksa
preostalih otkako je bilo doslo do ogranicenja motorike,
spQsobnosti zadovoljenja i opee r3!dne snage.
l"ivanje ega od ," akao oslj edica straha
-Od kazne. a na l1lcun energij e ida, i sadrii za rane 1 or-e-'
Sarno na taj nacin moze obIiK' o­
_ ..vanj.e-kaz:akt.era postiCl svoj e ekonomske crlJeve: nbiaZa­
vanj e pritiska potisnutoga i, iznad toga, -jacaii'j e ega. Me­
- - c;tut·im....-cijelL proces-ima L svoje nalicje. Ako je ovo okloplji­
vanje barem privremeno uspjesno u smislu potiskiv3!nja,
one tvori, s dI1Uge strane, manje iIi viSe dalekoseznu zatvo­
renost ne sarno protiv poticaja izvana vee i ,protivdaljih
odgojnih utjecaja. Osim u slucajevimajako-razvijenogpr-1ro,<)
sa, ova zakocenost ne mora iskljucivati
Takoder treba da imamo na umu da povrsinska poslusnosr,
kao na primjer u pasivno-femininih karaktera, moze biti
,zdruiena s najuporniji m unutrasnjim.gtporom. Ovd'je mo­
- ramo naglasiti i to da se u jecine ' osobe oklopljivanje do­
gada na povrsini licnosti, dok se u druge osobe one dogada
u dubini licnosti. U potonjem slucaju, vanjski i ociti izgled
licnosti nije njezin zbiljski, vee njezin prividan izraz. Afek­
tivno zakocen prisilan karakter i paranoidno agresivni ka­
rakter primjeri su okloplj ivanja na povirsini; histeriCki ka­
rakter je primjer dubokog oklopljivanja licnosti. Dubina
oklopljivanja ovisi 0 uvj etima regresije i fiksacij e i, kao
neznatnije pitanje, spada u problem r azlicitosti karaktera.
134
Ako je, s j edne strane" okl op JZ.osljedica
nog sukoba u djetinjst'VU i odredeni nacin na koji se s nji­
ine izas-! o nakraj , on ill veeini slueaj eva postaje, pod uvje­
ti.ma kojima je obliikovanj e . .ka,raktera pedlozno u nasin!
. 'kulturnim krugovima, temelj kasnijln neurotsJtih sukoba i
simptom neuroza; posta1e reakcijska osnova neurotskog
7<araktera.
pobliZe razmatranje ovega slijedi kasnij e. Zasad ograni­
cit eu se na kratak sa·zetak:
Licnost cija struktura karaktera sp.recava uspostavljanje
,...s.pOfno-ekonomskog .,.Ered1:lvjet je- za
kasnij u neurotsku bolest. P,rema tome, osnovni uvj e1Ji za
- .halest. nisu spolni sukobJ ill dj€!.tinjstvu i edips.ki kompleks
kao taka\', vee naci n na se s njima izaslo nakraj . Kako
fe, medutim, naci-n ovi s.ukobi rjesavaj u veeinom
odredcn prirodom samog obiteljs.kog SUKoba Gacina straha
od kame, opseg granica postav:ljeriih nagonskom zadovolje­
njill, karakter rodi,telja itd.), razvoj ega malog djeteta de
edipske b ze i u njoj odreduje, konacno, da Ii osobaJ>ostaj e
neurotik iIi postize uskladenu spolnu ekonomiju kao osno­
m-druStveneT"spom-e moei . l..
..... Za r eakcnSkill osnovu neurotskog karaktera znacaj no je
to da je ona daleko i Ecinila da ego postane
toliiko krut da kasnije ne moze doCi do uskladenog spolnog
Zivota i spolnQg iskiUstva. Nesvjesne nagons.ke snage su na
taj nacin mene svakog energetskog oterecenja i spolni za­
stoj ne sarno da ostaje trajan vee se neprestano povecava.
Kao prvu primjeeujemo stalan rast karakternih
- reakcijoskih formacija ,protiv spolnih zahtjeva, takvih for­
macija sto se obliku'ju u vezi s trenutnim sukobima ill vai­
nim zivotnim situacijama (asketska ideologija i sl.). Tako je
uspostavljen 1crug: zastoj se poveeava i dovodi do novih
formacija sasvjm ona,ko kao i u slucaju fobie­
. kill "predradnji. Medutim, zastoj raste uvijek brle nego 5tO
jaca oklopljivanje, dok, na kraju, reakcijska formacija vise
nije primjerena psihickoj napetosti. Na ovoj tocki izbijajill
potisnute spolne zelje koj e se odmah otklanjaju pomocu
si.mptomatskih fonnacija (oblikovanje fobije Hi njezina
ekvivalenta) .
U ovom neurotskom procesu ,razlicita se obrambena sta­
nja ega preklapaju i mijesaju. Tako, u popreenom presjeku
licnosti nalazimo j ednu uz drugu karakterne reakcije koje,
s obzirom na razvoj i vrijeme, pripadaju razlicitim ·razdob­
Ijima. 0 fazi konacnog sloma ega, poprecni presjek licnosti
podsjeca na povrSinu nakoD. vulkanske erupcije koja za­
jedno gomila 'kamenje 5tO pripada raznim geoloskim slo­
135
--
jevima. Medutim, Dije posebno tesko izabrati iz ovog ne­
reda glavno znacenje i mehanizam svih karakternih reak.
cija, jer to - jednom ot kriveno i shvaceno - vodi izravno
do srediSnjeg dj ecjeg sukoba.
l3l UVJETI RAZLIKOVANJA KARAKTERA
Koje uvjete po cemo razlikovati zdravo okloplji.
vcmie oct patolos-kog moTema vee danas spoznati?
t·raiivanje oblikovanj a karaktera ostaje jalovo teoretizira·
nje dokle god na avo pitanje ne odgovorimo bar donekle
konkretno te time pedagogioi mognemo prufiti uporisne
na sILOlni moral.
Jill ucci koji proizlaze stavit Ce 11 vr1!L.....
t.eiak "'p'olora[Odgoji telja koji zell odgojiti zdrave muskarce
i iene. -- - --
Ponajprije, moramo jos jednorn istaknuti da oblikovanje
I
karaktera ovisi ne sarno 0 cinjenici da se nagon i frustra·
, cija (uskrata) sukoblj avaj'll jedno s drugim, vee ovisi i 0
naeinu na koji se to zbiva, 0 tome u kojem razdoblju se zbi·
V'aju su kobi koji oblikuju karakter i 0 tome koji su nagoni
obuhvaceni.
. Da. bismo to bolje razumj eli , pokusajmo za prvu orijen·
taciju stvoriti ·shernu iz obilja uvjeta koji se odnose na
oblikovanje karaktera. Takva shema otkriva nam naeelne
moguenosti 0 kojima je dalje rijee. oblikovanja ka­
t 'raktera ovisi dakle 0: . ' ­
.
'casu u kojem frustracija (us'krata) pogada nagonsk.i im­
puIs;
, ucestalost i i jacini frustracije (uskrate);
. nagonima koji su iskusili glavnu frustraciju;
, medusobnorn odnosu izme<1u prepustanja nagonima i fru­
stracije;
.spolu osobe koj a uglavnom uskraeuje (koja uzrokujefru­
straciju);
,iprotuslovljima u samim frustracijama.
ekonomij u; zb0l: toga morarno bitne
Ilsmn: CffilsttaCL]e)
tOVW nagona.
- Sva.ka frust racija one vr ste kakv,i! su nametnute danas­
nji.nlmetmtama obrazovan'a uzrc>l9!j e povlacenje TIbida 11
ollie toga, jacanje sekwldarnog narcizma.
5
To saJDO po--sebLtv.or.L:karaIUernr-pr-eobrazaj ega utoliko-­
dolan do rasta osLe!!j:ivosti ega, koja je izrazena kao
osjecaj tj mob-e. Aka je osoba odgoVOI1Jil
za rrustraciju voljena. ;-"Kaosto-je obi eno slucaj, prema toj
osobi r azvija se ambivalentan staY, koji se kasnij e prevraca
u poistovjeeenje: UZ UlSkratu, dijete pr euzirna izvjesne crte
k-araktera ove osobe - i to upravo one crte koje su us­
mJ.e.rene- protiv niego-va vlast itog nagona. Kraj nji rezultat
je::taj da'"§e- rffui9n ppt.i.s$uje ill ses njime -Obr-aCunaiva na
neki drugi nacin.
.Medutim, utTh-caj frusttaci j.e na karakter wnnogome ovisi
tome u kojem casu j.e.. nagon frus triran. Ako je frustriran
u svojim pocetnim stadijima razvoja, potiskivanje uspijeva
eak i pregobro; iako je pobjeda potpuna, nagon ne moze
biti .ni zadovoljen. Na primjer, -pre­
ranD potlskivanje analnog erotizma Tteti razvijanju analnih
sublimacija i pr iprema put zestokim analnim reakcijskim
YormatIJama. Jos je vaznije, s obzirom na karakter, da
iskljuOivanj e nagona iz strukture lienosti nanosi Stetu nje­
- zinoj aktivnosti u cjelini. To se moze vidjeti, na primjer,
i.i dj ece u koje su agresija i motorno zadovoljstvo prerano
bili sputavani; kao posljedica, toga i njihova ce kasnija spo­
sobnost za rad bW. sputana. '
Na vrhuncu svog razvoja DagOn se vise ne moze potpuno
potisnuti. Uskrata ee sada mnogo vjerojatnije stvoriti neraz­
rjeSiv sukob izmedu zabra.ne i nagona. Ako potpuno razvi­
j e.ni nagQn bude pogoden iznenadnom, neocekivanom us­
,j ratom, on stvara pogodno tlo za razvijanje impulzivne
1!cnosti.
6
U ovom slucaju dijete ne prihvaea za­
tome,-ono razVija":QsJecaje .krivnje, koji
zauzvraC pojacavaju nagonske radnje dok one ne postanu
prisfini impulsi. Tako u psihopata nalazimo -ne­
s 1945: Jezikom orgonske biofizike: neprestano frustriranje
Prirnarnih prirodnih potreba vodi do stalnog stezanja biosustava (mi­
oklop. siinpatetikotonija. itd.). Sukob izmedu inhibiranih primar­
nih poriva i oklopa izaziva sekundarne. protudrustvene porive (sa­
dizam i 51.); u procesu probijanja oklopa. primarni bioloski poticaji
Se pretvaraju u poticaje.
• Usp. Reich: Der triebhafte Charakter. Internationale
lytischer Verlag, 1925.
r Psychoana­
137
136
oblikovanu strukturu karaktera koj a je tako reCi prava su­
protnost zahtjeva usmjerena na dovoljno oklopljivanje pro­
tiv vanjs.kog J unutrasnjeg svijeta. Kara:kteristicno .ll<.
ilInpUilzivaiIl t LP da reakcijiska fOI'Illacija ntje1.lJ?erena 1'ro1Jiv
nagona hego je sam nagon (ponaj vise sadisticki poticaji)
stav1j en u slu.Zbu obrane protiv situacija opas­
nosti, ',kao i opasnosti prolzaSlih iz nagoll<!.:,l Kako je, kao
pos ljedica pommecene genitalne strukture, Hbidna ekono­
mija u bijednom stanju, spolni zastoj povremeno povecava
tjeskobu i, time, reakcije karaktera, koje cesto dovode do
neumjerenosti svih vrsta.
Su,protan od impulzivnog je nagonsko-sputani (inhibirani)
Bas 'kao sto nagonski (impulzivni) tip obiljdava
rascJep izmedu POtPUflO- rnvije.nog .nagona i iznenadne fru·
stracIje, tako nagonsko-sputani tip obiljezava nagomilava·
nje frustracija i drugih nagonsko-inhihirajucih odgojnih
[nj era od do njegova nagonskog razvoja. Ka·
ralaemo o . lopljivanje kOje mu odgovara- te£i da bude kru­
to, znatno suzuje psihicku slobodu kretanja individuuma
i tvori reakcijsku osnovu za depresivna stanja i prisilne
simptome (inhlbirana agresija), ali pretvar a Ijudska bica i
u poslusne, u biti nekriticke podanrike, u cemu i lezi nje­
zino sociolosko znaeenje.
Spol i karakter osobe uglavnom odgovorne za necije od­
gajanje oct najvece su vaznosti za prirodu kasnijeg spolnog
zivota.
Vrlo slozeni utjecaj ,koji vrSi drustvo privatne privrede
na dijete svest cerno na 6 njenricu da, u sustavu odgoja gra­
denom na obiteljskim j'edinicama, roditelji djeluju kao gla­
vni izvrsioci ,drustvenog utjecaja. Uslijed obicno nesvjesnog
spolnog stava roditelja prema svojoj djeci, dogada se da
otac viSe voli kcer Ii manje joj uskracuje, sputava i od·
gaj a dok maj'ka vise voli sina i manje je sklona da ga
sputava i odgaja. Prema tome, spolni odnos odreduje, u
veCini 'sJucajeva, da rodiltelj, ilstog 51'ola postaje najodgovor­
niji za djetetov odgoj . Uz ogranicenje da u djetetovim pr­
vim godina:ma zivota i medu velikom veCinom radnog sta­
novniStva majka preuzima glavnu odgovornost za djetetov
odgoj, moze se reCi da prevladava poistovj ecerrje s rodite­
Ijem istog spola, t j . .kCi razvija majCinski, a sin oeinski ego
d. iSuperego. No zbog posebnla nelcih obitelji :iJl!i
karaktera neJdh roditelja, odstupanja su ovdje cesta. Spo­
menut cerna neke tipiene pozadine ovih neti.picnih poisto­
vj ecenja.
Da razmotrimo najprij e odnose kod djecaka. U uobica­
j-enim okolnostima, ,kad je naime dj eea'k razvio jednostavan
'--­
edipski ,kada ga majka mu us­ VIse voli i manje
kr1{cuj e nego to to tin! otac, on ce se poistovjetiti ?
oeem - uvjetom da otac ima aktivnu i musku pri­
rodu - nastaviti da se r azvija u smjeru maskuline aktiv­
nos
ti
. Ako je, s druge strane, majka s troga, »maskulina«
lienost, a:ko glavne uskrate .p ot jeeu od nje,- djeca'k Ce se
poistovjetiti ponajvise o\'isno <;> erogc:::nom staaiju­
u kojem su ga pogodile glavne majCinske iIi us­
krate, razvit ce poist(Njecenje s majkom na falickoj ili
analnoj osnovi. Na podlozi fali ckog poistovjecenja s maj­
kom obiono se ,karakter, eiji je
oareizam i sadizam usmj eren ugl avnom protiv zena (oJjV!!:
ta za strogu majku). s tay je ka'rakterna oh.r:ana dubo­
ko potisnute prvooffiie Ijubavi 'preOla majci, ljubavi koi
a
nije mogla opstati uz nj ezin frust rirajuCi utjecaj i poisto­
vjecenj e s njoin, vee je zavrSila u razoearanju. Da bude­
mo odr edeniji : ova Ijubav se pretvorila u sam karakterni
stav iz koj eg se, meduhm, moZe u svako vrijeme oslobodIti
utem a nalizc. -- --­
u poiStovJecoo'u s majkom ne: analnoj osnovi, karakter
pOstaje paslvan d eminm - prern-a-zenama, ali ne prema
mu§karcrma. Ta.kva poistovj ecenja cesto osnovu ma­
whisticke izopacenosti s Ovaj .ka­
rakterni oblik obieno sluZi kao obrana protiv falickih zelja
koje su, ' kratko vrijeme, doduse, bile intenzivno usmjerene
prema majci u djetinjstvu.
pruza podrsku analnom poistovjecenju s njom. Analnost
je specificna erogena os,nova ovog oblikovam.ja kara-ktera.
Pasivno-feminini karaktei-' u muskarca uvijek se temelji
na poistovjecenju s majkom. BuduCida j<e maj'ka
rajuCi roditelj i odgojitelj u opisanom tipu, ona je ti objekt
straha koji uzrokuje ovaj stav. Postoji, medutim, jos jedan
tip pasivno-femininog karaktera, do kojeg dolazi uslijed pre­
tjerane oceve strogosti. To se zbiva ovako: hojeCi se os t va­
renj a svojih genitalnih zelja, djecak se povlaci od masku­
lino-faIi ckog stanja na feminino·analno stanje, ,poistovjecu­
je se ovdj e s maj'kom i zauzima pasivno-feminini stav pre­
rna oen a kasnije prema svim autoritetimg.. Za ovaj su tip
znacaj ni p retjerana uljudnos,t i usluinost, meko{a :i S:k1o.
h ost lukavstinama. On se sIuzi tim stavom da otkloni ak­
time maskuline teznje, da otkloni, iznad svega, svoju
putu mrinju prema OCll. Usporedo sa svojom de facto fe-­
rninino-pasivnom prirodom (poistovjecenje s majkom u egu),
on se poistovjetio s ocem u svom ego-idealu (poistovj ecenj e
s oeem u superegu i ego·idealu), ali to poistovjecenje ne
moze ostvariti jer mu nedostaje falieko stanje. Uvijek ce

138
biti feminin i zeljeti da bude maskulin. Jaki osjecaj manje
vrijecLnosti - posljedica ove napetosti izmedu femininog
ega i maskulinog ego-ideala - uvijek ce davati biljeg po­
. tiStenosti (katkad poniznosti) njegovoj lionosti. Ja,ka smet­
nja potencije, ,koj a je uvij ek prisutna u takvim slucajevi_
rna, daje cijeloj sit uacijli razumsko opravdanje.
Ako usporedimo ovaj tip s onim koji se poistovjeeuje s
majkom na falickoj osnovi, vidimo da falicko-nareisticki
karakter otklanja osjecaj manje vrijednosti koji
se odaje 'Sarno oku 's'1Jruanjaka, napromv je osjecaj manje
vrijednosti pasivno-feminina karaktera izr azen sasvim ot­
voreno. RazlLka Iezi u osnovnoj erogenoj strukturi: falicki
libido potpunu kompenzaeiju svih stavova koji ni­
,su u skladu s maskul inim ego-idealom, dok analni libido, ka­
da zauzima sredgnjli polozaj u spolnoj strukturi muskarea,
spreeava tak kompenzaciju.
__ Kod djevo'cice je obrnuto: vjeroj atnije je da ce uspo­
stavljanJu femininog karaktera vBe pridonijeti
I otae, nego otae koj i je strog iIi okrutan. Velik broj J.dinic.
\ kih usporedbi otkriva da ce d jevoj cica ti p.icno.....r.e.MirntLna
.Qkrntnog oca rkarak.tera. Uvi­
jek prisutna zavist zbog penisa pokrece se i uklapa u
Ikomplekls marsJrulinosti kroz Imrakterne promjene ega. U
ovom slucaj u cvrsta, maskulino-agresivna priroda sluZi kao
oklopljivanje protiv infantilnog stava prema oeu,
'koji je moran biti potisnut zbog oceve hladnoce i strogosti.
Ako je, s druge strane, otae blag__i njezan, mala djevoj­
I cica moZe u veli koj mjerJ, s iruZe"tJkom cUlnihkomponenata,
CTPc>r
Nije. joj po­

, !If-til+!
trebIio da se POlstoV]etr s oeem. 15tma, 1 ona ce obleno raz..
viti .z.avist zbog penisa. Medutim, s obzirom na to da su
frustraci je u heteroseksualnom podrucju relativno slabe,
zavist zbog penisa nema znacajan utjeeaj na oblikovanje
J
karaktera. Prema tome, vidimo da nije vazno d.a Ii ova
iIi ona zena nosi u sebi zavist zbog penisa. Ono je
vaZno jest kako ana dj eluje na karakter i da Ii stvara
sirnptome. Odlucno je za ovaj tip da se majcinsko pois­
tovjecenje dogada u egu; one nalazi izraza u karakternim
ertama koje nazivarno lI>fe..m,ininima«.
Ocuvanje ove strukture ,karaktera je ovisno 0 tome da
yaginalgLerotizam pQ.staj e stalan dio fernininosti u puber­
reru-:-ra'ka razocaranja u oca in praHk oea rnogu u toj dobi
pobuditi maskulino poistovj ecivanje koje je izostalo u djetinj­
stvu, te pokrenuti uspavanu zavist zbog penisa i, u ovom
kasnom stadiju, mogu dovesti do preobrazaj a karaktera
prema rnaskulinom---Ovo..
140
lcoj e- iz mOl]l lni 1!-Iazloga .pooskuj U_
zElje (poistovjecivanje s malogra<1anskom moralistickQ,m
roajkomJ i tako svoje vlastito razoearanje u mu­
U vecini slucajeva zene sklone su
tome- da histeric-ku priro4.ll: Iu postoji stalan _
..lalaD poriv prerna objektu (koketnost) i uzmicaqj e, . .POlceDO_
razvojem anksioZll.9.sJL kada situa..ei ja da
Os'ta:ne ozbiljnQm (histeriCka genitalna anksioznost). Histe­
:::fWd karakter u zene djeluJe kao protiv njezinih
vlastitih gfmitalnih zelja protiv maskuline agresije ob­
J ekta. Ovo cerno kasnij e IpobliZe razmotriti.
ponekad u praksi susrecemo poseban slucaj , 'naime stro­
gu i cvrstu majku koja odgaj a kcer ciji karakter nij e ni 1:
roaskulin ni femi nin, vec ostaje dj etJnjast iii se kasnije
vraea na djetinjastos t. Takva majka nije svome djetetu da­
la dovoljno ljubavi i ambivalentan sukob protiv majke do­
voljno je bio jak na korist rnrznje, pa se u strahu od nje
dijete povuklo na oralni stadij spolnog razvoja. Djevojcica
ce mrziti majku na genitalnoj razini, potisnuti svojumrznJu
J,J:W.kon sto postigne oralni staY, pretvoriti je u reaktivnu
j}lbav i nemocnu zavisnost 0 majd. Takve zene razvijaju
osebno Ijepljivo ponasanje prema starijim iIi udatim ze­
nama, postaju [m privrfene na mazohistican nacin, sklone
_su da.J>Ostanu pasivno homoseksualne (cunilingus u slucaju
nastranih formacija), privlace paZnju starijih zena, razvija­
ju slabo zanimanje za rnuskaree i, u cijelom vladanju, po­
gazuju ,ponasanje dojenceta«. Ovaj je stav, poput svakog
. stava, okloplj ivanj e protiv potisnutih.. ze­
liA. i obrana prot iv potic.aja iz. ka:­
rakter sluZLkao oralna-obraaa protiv jakih..sklanostLmrZnji
usmjerenih prQtiy majke, iza cega se u dubini 'lI'lo_tesko
nalazi jednako takQ odbij e'iii -normalni feminini stay pre­
rna '\
Do sad a smo usredotocili paZnju sarno na cinjenicu da
spol osobe uglavnom odgovorne za frustriranj e djetetovih
spolnih zelja igra bitnu ulogu u rnodeIiranju karaktera. U
vezi s time dotakli smo se odraslog karaktera sarno uto­
liko smo govorili 0 »strogom« i »blagom« utjeeaj u. Me­
(iutim, oblikovanje djetetova karaktera j e u j ednom
odlucujucem pogledu ovisno 0 prirodi roditelja, koju pak,
sa svoje strane, odreduju opCi i posebni drustveni utjecaji.
Mnogo od onoga sto sluibena p sihij atl1ij a smatra naslije­
denim (sto, uzgred, ne moze dokazati) pokazuje se, u do­
voljno dubokoj analizi, kao posljedica ranih konfliktnih
poistovjecivanja. "'-"
141
Ne poricemo da su n acini reagiranja nasl jedno uvjeto­
vani. Novorodence ima s-voj )},karakter« - toliko j e jasno.
' Tvrdimo, medutim, da \ o.kolina ima odlucuj uCi u tj eeaj i
odreduje da li ee neka monost biti r azvijena i oj acati iIi
joj uopee neee biti dana da se razvije. NajjaCi prigovor
protiv glediMa da j e kar akter priroden daj u oni paeijenti
u ·kojih analiza p okazuje da je odredeni naein r eagiranja
postojao do odr edene dobi a tada se r azvio potpuno druk­
J ciji karakt er. Na primjer, u pocetku oni su s e lako uzbu­
divali i odusevljavali, a ,kasnije pali u depr esiju ; iIi gnjevno
aktivni, a kasnij e rniriDli i sput ani. Iako se cini sasvim vje­
rojatnim da j e stanoviti osnovni ton licnosti p r iroden i
tesko promjenjiv, pretjerano cUaglasavanje nasljednog cim­
benika potjece nesurnnj ivo iz nesvjesne bojazni od poslje­
diea sto pr oizlaze iz kritiJ:ce odgoj a, ako se ispravno ocijeni
njegov utj eeaj .
Ovo sporno pit anje neee biti konacno r ij eSeno sve dok
neka vaina ustanova ne odluCi da provede masovni pokus,
npr. da se izdvoji stoticUu djece psihopatskih roditelja od­
mah nakon rodenj a, da se ona odgoje u jedinstvenoj od­
gojnoj sredini ikasnij e da se usporede rezultati s onima
stotine druge djeee koja su rasla u psihopatskoj sredini.
Ako jos jednom ukratko pregledarno osnovne strukture
karaktera, vidimo da sve one imaju jednu zajednicku ertu:
(
sve su one potaknute sukobom proizaslim iz odnos<0l ..!$ie-:+
-roarteIJi\ One su pokusaj da se r azrijesi ovaj siikob na
pose5an nacin i da se to llcini t rajnim. Ako je
Freud u svoj e vrijeme ustanovio da edipski kompleks pro­
pada ad straha pred kastracijom, sada mozerno dodati da
zaista propada, ali ponovno izranja na povrsinu u drukcijem .
obliku. Edipski kompleks se pretvara u karakterne reak- I'
cije koje jednim dijelom nastavljaju s funkcioniranjem
govih glavnih erta u iskrivljenom obliku, a drugim dijelo
tvore r eakcijske formacije protiv njegovih osnovnih ele
menata.
I
ZakljucujESi... re6iiJo da je[ neuro:tSlJ -kMakter.
i u .sadriaj ima i u svojem obliku nacinjen pot.,Quno
od kompromisa. up ravo kao i shlnptom. On sadrZi infantllni
nagonski zahtjey i ohranu kQia-pmada istam ill r aznirn
stanjima razvQja. Osnovni infantilni sUKob i dalk post oji,
preobrai.en u stavove koji se pojavljuju u9drec1enom obliku,
Jmo automatski naCirir reagiranj a k or i su p ostali traj ni i
iz kojih se oni kasnije moraj u destilirati pu tem analiZe.
Na temelju ovog uvi da u jednu fazu lj udskog razvoja u
driano - da ,Ii kao dvostruki zapis, kao trag sjecanj a, iIi
drukCije? Sada s mij emo opr ezno zakljuci ti da sn oni ele­
menti infant ilnog dozivJjaj a koj i nisn proddi u karakter
zadriani kao cuvstveno nabijeni tragovi sjeeanja; dok su
oni elementi koji su dozivjeli sudbine karakterne transfor­
macij e zadrlani 'kao t renutan naCin reagiranja. Mada ovaj
proces jos moze biti nejasan, ne moze biti sumnje 0 n je­
O"ovu »postoj anju ,kao funkcij e«, jer u analitickoj terapiji
svest i takve 'kar akterne formacij e na njihove
prvobitne sast avnice. To nije toliko pitanje da se iz du­
bine diZe ,pot onulo, kao, na primjer, u slucaj n histeriCke
amnezij e, n ego se radi 0 pr ocesu koji se moze usporediti
s uspostavljanjem nekog elementa iz kemijskog spoja. Sada
bolje r azumijemo i to zasto u nekim slucajevi.ma karak ter­
nih neuroza n e uspijevamo da uklonimo edipski sukob ako
analiziramo sarno sadd aj. RazIng j e da edipski sukob vise
ne postoji u sadasnj osti vee se do njega moze doprijeti
saroo analitickim rastvaranjem formaJnih nacina reagiranja.
Sljedeca razgranicavanja glavnih tipova, sto se upiru na
odvaj anju s peoificno patogenih od specificno k stvarnosti
orijentiranih psihickih dinamizama, daleko su od toga da
budu teor ij ska razonoda. UpotrebljavajuCi ova razlikovanja
kao ishodiSnu tooku, pokusat cemo stiCi do teorije psihicke
ekonomije koja moze biti od prakticne koristi za obrazo­
vanj e. Naravno, stoji sarno do drustva da omoguCi i pro­
mice (ili otJdoni) prakticnu primjenu takve teorije psihicke
ekonomij e. morak>m __
spola i ekonomskom nedostatnoseu, Jj . nesposobnoS6u
da CIanovima cak i goli op-
Stan a"k, jed.llakO- j e __ ta15;o- Jl dalj c:no od tQga da uzme n-a
znanje ove Sto j e daleko i od njihove prak­
ticne primj ene. To ce odmah biti ako - da preseg;,
nemo malo unapr ijed - kazemo da\.Eovezanost s rodite­
Ijima, zabran.jiYanje masturbaeije u ranom :a]etill] sfVU, za­
htjev...za aps,tinencijom u i uklapanjem seksualnih
,interesa u (danas socioloski opravdanu) institucij u braka
p oprilicnu uvjetima p otr ebnim da
uspostavi i provede spolno-ekonomska psihick a ekonomi­
Ja. Pr evladavaj uCi s.polni moral nuzno sj;yara karakterni te­
leIj neur oza. Spolrg..TIsifiiGk.JU!lkonomij a j e nemoggea uz
se danas tako zestoko brani. To je jedna 00
Clrustvenih posljediea psihoap aliticKog h traZiva- r
I
n] a neuroza. I ___
stanju sma da odgavor imo na pitanj e koje je u svoje
vrijeme postavio Freud: u kojem obliku je potisnut o za­
142
143
I
Genitalni karakter i neurotski karakter
(spolno-ekonomska funkcija karakternog ok/opa)
1. KARAKTER I SPOLNI ZASTOJ
Sada cerna se obratiti pitanju zasto se uopce karakter
oblikuje i kakvu on Lma ekonomsku funkcij u.
Izucavanje dinarnicke funkcije karakternih reakcij a i nji·
hova svrsishodnog nacina . vanja utire put odgovoru na
prvo pitanj e: uglavnom karakte e nar
Prema tome, illl a bi se ispravnom pretpos·
a vka da je karakter, ako sluzi poglavito kao zastita ega,
npr. u analitickoj situacij i, marao nastati kao ustrojstvo
1 Ovdj e valja utiniti bitnu razliku izmedu na§ih pojmova i onih
Alfreda Adlera se tire karaktera i »sigurnosti«.
a) Adler je poceo da se udaljuje od psihoanalize i teorije libida s
postavkom da nije vahla analiza libida vee analiza nervoznog ka­
raktera. Njegova tvrdnj a da su libido i karakter suprotnosti i pot·
puno iskljucivanje prvog iz razmatranj a u potpunom su proturjetne
s teorijom psihoanalize. Ook uzimamo isti problem kao polazisnu toc·
ku, nairne, svrsishodan nacin djelovanja onog sto se naziva »cjelo­
kupnom litnoseu i karakteromc, ipak upotrebljavamo bitno razlititu
teoriju i metodu. PitajuCi sto potite psihitki organizam da oblikuje
karakter, mi karakter promatramo uzrocno i stizemo tek sekundarno
do svrhe koj u izvodimo iz uzroka (uzrok: neugoda; svrha: obrana
protiv neugode). Adler, baveCi se istim problemom, upotrebljava fina·
listitko gledis teo
b) Ovdje da obj asnimo oblikovanje karaktera s obzi·
rom na ekonomiju li bida i stifemo, prema tome, do potpuno razlititib
rezuitata od Adlera, koji odabire natelo »volje za moei« kao apso­
lutno objasnjenj e, tako previdajuCi ovisnost »volje za moei«, koja
je samo narcistil:ka tefnja, 0 promjenjivosti narcizma U
cijelosti kao i objektnog libida.
c) Adlerove formulacije 0 djelovanja kompleksa manje vri·
jednosti i njegovim kompenzacijama totne suo To se nikada nije po­
ricalo. Ali ovdje nedostaje veza s libidnim procesima koji lefe dublje,
narocito s falitkim libidom. Upravo u nasem libido-teorij skom razrje­
senju kompleksa manje vrijednost i i njegovim razgranjivanjima U
egu odvajamo se od Adlera. NaS problem pocinje upravo tamo gdje ga
Adler napuSta.
144
zaniiSljeno da otklanja opasnost. A analiza karaktera svakog
pojedinog slucaja pokazuje, kada analiticar uspije da pro­
dre do za'Vrsnog stadiJa razvoj a karaktera, tj . do edipskog
stadija, oblikuj.e-pod utjecajem epasnosti /­ '
....koj e IllJLprijete iz vanj skog svij eta, s
odloznih zahtjeva ida, s druge.
Gradeci na Lamarckovoj teorij i, Freud i, naroCito, Fe·
renczi razlikovali su autoplasticku i aloplasticku prilagodbu
u psihickom Zivotu. Kod poton je prilagodbe organizam mi·
jenja okolinu jtehuologija i civilizacija); kod autoplasticke,
pak, organizam mijenja u oba slucaja da bi prezi:
vio. GledajuCi bioloski, o blikov.anje_k araktera
sticka funkcija koju pokrecu oni podrazaji vanjskog svij e­
-ta K oji se JavIJaJ u kao smetnJa 1 neugoa a- (s1i Uktura 00l­
terri). Zbog sukoba vanjs!.Qg.jivjjeta (koji ogra:
iIi sasvim sJ?recava zado..Y,91jen je
zbiljsk.e tjeskobe apar.at.,.Iea
i:ta tako da zastitnu branu i stavlJa j e izmed
sebe i vanjskog svijeta. Da .£ismo razumjeli oV<:ljEroces,
Wi je ovdje tek grubo nabac.f?n, moramo za skre·
nuti paznj u od dinamickog i ekonomskog gledista na to·
picko.
Freud nas je uCio da 0 egu, tj. dijelu psihickog mehanizma
koji je upravljen prema vanjskom sv·ijetu i zato izlozen,
mislimo kao 0 aparatu namijenjenom da otklanja podra·
zaj e. Ovdje se zbiva oblikovanje karaktera. Freud nam je,
na vrlo j asan i uvjerljiv nacin, opisao borbu u koju se mora
upustiti ego, kao odbojnik izmedu ida i vanjskog svijeta (ili
ida i superega). Najbi.mije je u toj borbi da ego, u svojim
naparima da posreduje izmedu neprijateljskih strana u
svrhu samopotvrdivanja, bas one objekte vanjskog ' svijeta
koji na'cel'll ugode ,ida prij,ece put 'llZlima tj. sebe d zadr zava­
kao moralne lLosrednikej kao. super.egQ.;.
Je -sastavnica cije podrijetlo nije u idu, tj. ne razvija se u
narcisticko·libidnom organizmu, r
od
nagona promatra nerazvijen psi·
hicki organizam kao snap primitivnih potreba kojima kao
baza slilZe tjelesna stanja uzbudenj a. Kako se psihicki orga·
nizam razvija, ego se pojavljuje kao njegov poseban dio i
posreduje izmedu ovih primitivnih potreba S jedne strane i
vanj skog svijeta s druge strane. Da bismo ovo ilustrirali, raz­
n3l...PriIlli.g, rizopode
(korIJenonosce),..,Eaqiolar!j e_i . .dr. koji se stite Q.d gQJboz. van}
svijeta oklopom od neorganske grade l5: oj i se drZi
Jedno .kemij skim izlucevinama- protoplazme. Neke od tih
145
. (
\ ../\ .-­
protozoa stvaraju skoljku smotanu :e.oput one U QJuZa; dru·
ge, oktugllCJfu6eu snabdievenu boclljama. U-U"sopore:-dffi-s:-­
ame'Q.aIDa, ovih olclopljenih protozoa je
dodir s vanjskim svijetom je ogranicen na 'Qseu·
fiopodij e, koje se, u svrhu gibanja i hranjenja. mogu pruiiti
van i uvlaciti nalrag KrOZ male otvore u
eeIno imati prilike da se koristimo ovom usporeqpom
ali vee sada mozemo shvatiti .karakter ega - mozda freu·
dovskLego opeenito - kao oklop koji stiti id od podraZaja
svijet_a.... li-go je, u smislu. s truk,_
turna instanca. J >oa karakterom mislimo ovdje ne sarno na
pojavni oblik ove mstanee, vee i na ukupan zbroj svega
onoga ego stvara kao tipicne nacine reagiranj a, tj. nacine
reagiranja karakteristicne za jednu odredenu osobu. Pod
karakterom, ukratko, mislimo bitno dinamicki odredeni
cimbenik koji se izraZava u karaktenisticnom ponasanju ne­
ke osobe: hod, izraz Hea, drzanje, nacin govora i drugi na·
cini ponasanja. Taj karakter ega ' je sacinjen od elemehata
vanj skog svijeta, zabrana, nagonskih ogranicenja i najrazli­
Citijili oblika poistovjeCivanja. Prema tome, ,saddajni ele·
menti oklopa 'karaktera vu,ku svoje porijeklo iz vanjskog
svij eta. Prije nego sebi tpostavimo pitanje: sto spaja ove
clemente, tj. Ito dinamick!i proces ucvrs6uje .taj oklop,
mora nam biti ja,SIlo da je zastita rprotiv vanjskog svijeta
bila doduse glavni povod za oblikovanje
t
,karaktera, ali da
sasvim sigurno kasnije ne Cini glavnu funkeiju karaktera.
Civilizirani covjek ima mnogo sredstava da se zastiti od
stvarnih opasnosti vanj skog svijeta, naime drustvene ured·
be u svim njihovim oblicima. Osim toga, zato sto je visoko
razvijen organizam, on ima miSicni aparat koji mu omogu·
cuje da pobjegne ili da se bori i urn lroji mu omogucuje da
predvLidi i izbjegne qpasnosti. Zastitni mehanizmi karaktera
pocinju da djeluju na odredeni illacLn kada se pocinje jav­
bilo kakvog ,t;n;.ttraSJ;Jeg stanja
IJlvost1.h zbog vanJskog podrazaJa .kOJl pogada nagonskl 1
aparat. Kada se to dog-odi, karakter mora da ovlada real·
nom (Wi pak zastojnQllll) tjes.kobQllll 'koja proiz1azi iz energije
osujeeenih nagona.
Odnos karaktera prema potiskivanju valja gledati u tome
da' otreba da se otis . zaht ' evi in' e obliko· v
t,ati karakter, a kad je jednom karakter ()Iblikovan-oD.-lliSe
i ne trosl na potiskivanje, j er su nagonske energije - koje
slobodno lebde u slueaJu 0151CruIlPotiskivanja - utre­
oblikovanju neke erte
karaktera znacl, rprema tome, da je razrij esen sukob koji
je bio predmet potiskivanja tj . da je, i>1i sam proees potiski.
146
vanj a bio uopee nepotreblilI!. iIi je potiskivanje do kojeg je
\liFsUnu aoSlo pretvoreno u rel.ativno Mutt.4 ego-<lPravdanu
formaeiju. Prema tome, ,procesi oblikovanja karaktera su
potpuno u skJadu sa sklonoscu ega da ujedini tei,nje psi:.
hickog organizma. Time se objasnj ava zas.to je ona potiski.
vanja koja su dovela do krutih karakternih erta mnogo teze
ukloniti nego ona, na primjer, koja proizvode simptom.
Postoji lpocetnog poticaj a za obli.
kovanj e karaktera, zaStite sJ varnib.., opasnosti, i
govazavisnog dJelovanja, It i. zastite od...nagonskih opasppsti,
Za'Stoj netjes1rol5el trosenja nagonskih energija. Uklapanje
Ijud1 u drustveni red, razvoj od primitivnih dru·
sfvenih organizacij a do civl lizacije, nametnuo je mnoga
ogranicenj a libidnim i dmgim zadovoljstvima. Razvoj cov}e­
canstva ohiljezen je dosad sve veCim spolnim ogranicenji.
rna, a narocito je razvoj patrijarhalne eivilizacije i danas.
rijeg drustva iSao ruku pod ruku sa sve veeim rasparcava­
nJt!m 1 potiSkivanjem genitalnosti. 8to viSe napreduje taj
proees, t oliKo su"1'rematniji- i -rjem povodi zastvar n!! tjesko­
na drustvenoj razini,
medUJtlm, 'stva:rne . 0l?asnosti .poi rvOt--:i:ndiViauuma su- na"
ras.re:TriiperijalfSticki ratovi iK'fasn a ooI'ba SU
PEi!fiJt nvriih mo: e oreci da je
ciViHzacila ]]
rucjiJna zivota, ali ta prednoSt nije ostala bez svoji opreka.
Da bi izbjegao fjeSkobu, 'Tovjek mora da'" ogranl
n agone. Nu.wiJe- dati. .-OduSka sV$j ..agresiji, cak 1
umire ekonomske krize, a. spolni nagon
je drustvenim normama i predrasudama. Prekora.
ce.!li e nor mi bi odmah -llametnulo stvarnu
.... ka,wu za »kradu« i za djecju masturba_ciju, a zatvor za in·
cest i homosek_sualnost. U tolikoj mjeri u koUkoj je S'tVai:TIa
1iFs'ko'Sa izbjegnuta, zastoj libida se povecava i, s njim,
zastojna tjeskoba. Tako su zastojna tjeskoba i realna tj esko­
ba u komplementarnom odnosu j edna prema drugoj: sto se
izbjegava realna tjeskoba, zastojna tjeskoba postaje
i NeustraStiv Covjek zadovolj-ava 5voje jake
potrebe cak i uz rizik drustvenog progonstva. Zivo­
_tlIlie sg iilozen4ie uvjettma
dI'1J.s.tvene organiziranosti. Medutim, ako nisu
podvrgnute pD.pJtCLmljavanju - pa cak i tada samo__po.d
...Q.dreltenim okolnostima - zivotinj e od nagon.
skpg zas<tofa. -­
. smo ovdje lZ£i.!.gavanje {regLne) t jes kohe.J
(zastojne) tjeskobe kao dva ekonoms'ka nacela abIi.
_ ovanJa kar aktera; no ne smij emo zanemariti trece nacelo,
147
takoder sudjeluj e u oblikovanju karaktera,
gode;\ Istina, uzr ok i povod obllkovanju karaktera Je po­
da otklanj a opasnosti nametnute zadovoljavanjem na­
gona. Medutim, kad je oJdop oblikovan, nacelo ago­
de nastavlja da dj eluje ut oliko koliko karakter, isto kao i
simp tom, sluii ne saroo da otklanja nagone i da veze tjesko­
EU vee i da .izopaceno zadovolj ava pdmjer, .ge­
nitalno-narcisticki karakter nije se zastitio Ed
svijeta; on zadovoljava i c,!o.b.ar 10 1 ida u
cistiCkom odnosu sV0K-ega prema Sllom cgQ-ide<llu. PQstoj e...
dvije vr$lte nagonskog zadovoljenja. S jedne strane,
gija-sarriih otklonj enih nagonskihpoticaja, ' narocito pr<:!ge­
nitalnih i sadistiCkih poticaja, velikim
uspostavlj anje i odrZavanj e obrambenog mehanifma;
raYno, ne znaci da j e zadovoljen nagon u smislu izravlllog,
otllorenog postizanj a ugode, ali znaCi aa j e smal'!l£na na­
gonska napetost u usporedbi s onom koja iz NT:
krivenog »za dovoljenj a« u simptomu. lako }e ovo . sma.nj enje
_ fenomefl01asn razlicito _
. mu ek..Q!!.omski:
smanj.uje pritisak koji vrsi podrazaj . . ner Ca na­
\
\ gona. je utrosena u poveziv.a'"nje iucvrsciv.anJe sadri aitL a:­
\ rakterfL. (poistovje6ivanje TeakciJske formacije litd.). Pri
afektivnoj zakocenosti: nekih prisilnih kar-aktera, na. primjer,
sadizam je uglavnom utrosen na s tvaranje i odrzavanje zida
izmedu ida i vanjskog svijeta, dolL.j e_analna homoseksual­
nost utrosena na pretjeranu pristoj.nost i pasivnast nekih
pasivno-femininih karaktera.
- poticaji koji nisu teze da
ostignu izravno zadovolj enje ako nisu._potisnuti. Priroda
ovog zadovoljenja ovisi 0 strukturi karaktera. 0 oblikova­
nom karakteru zavis:i. kakve je vrste izravno zadovoljenje
nagona, a 0 tome koje su nagonske snage upotrijebljene da
se oblikuje karakter, a kojima je dana da se utrose u izrav­
no zadovoljenje nagona, zavilSi !Ile sarno razlika lizmedu
zdravlja bolesti vee i razlika izmedu pojedinih ,tipova tka­
raktera.
Velika vaZnost pridaje se takoder kolicini' karakternog
oklopa kao i njegovoj kvaliteti. Kada oklopljivanje karak­
tera protiv vanjskog svijeta i protiv bioloskog dijela licnosti
dostigne stupanj razmjeran razvoju lib ida, jos ostaju u nje­
mu »pukotine« koje posreduju dodir s vanjskim svijetom.
Kroz te se pukotine oslobodeni libido i drugi nagonski po­
ticaji okreeu prema vanjskom svijetu ili se povlace od njega.
Ali oklopljivanj e ega moze biti tako potpuno da puko­
tine postaju »suvise uske«, pa komunikacijske veze s van}
skim svijetom viSe nisu podobne da obavljaju pravilnu
libido-ekonomiju i drustvenu prilagodljivost. Katatoni stu­
por j e prirnjer 'potpune zatvorenosti, dok je nagonski ka­
rakter naj bolj i primjer potpuno neprimjerenog oklopljiva­
nja
tyar,alIlj.e oQjek!.!!,gg" lib!da ..lJ}ku pod
ruktL s j acanjk.ID i ucvrsCivanj em okloRa Afektivno za­
koceni pri'srulni karalkter 'z,Uu'i oklop aili slabe
nQst i §.a ui1"e u-P-teEtfvne odnose _s vanll"klm
s'e odbija od njegove gra,flre; tvrde povrsine. Svadljivi, agre­
sivni ,karakter, s druge strane, ima, istina, pokretljiv oklop,
ali je on uvijek jednako »nakostrijesen« . Njegovi odnosi s
vanjskim svijetom ograniceni su na uglavnom paranoidno­
_agresivne reakcije. Pasivno-feminini karakter je primjer
treceg tipa oklopljivanj a; nj egova priroda kao da je po­
pustljiva i blaga, ali u anali2i upoznajemo ga kao oklQplji­
vanje koje j e t esko rastvoriti.
Znacajno je zei svaku karakternu formacij u ne sarno sto
ona otklanj a vee koje je nagonske, snage
ranu. Opcenito se maze reci da kgo", uoblicava
!«<cuzimajuCi lzvj estan nagonski iSa-nileanom pod­
vrgnut potiSKlvanju, da bi. uz nj egovu pomoe otklonio arugi
potIca] lIf viSe drugih poticaja. Tako ee, na pri­
mj er, ego falicko-sadistickog karaktera upotrijebiti pretje­
ranu maskulinu agresiju da bi otklonio feminine, pasivne
i analne teznje. SltiZeCi se tim mjerama, medutim, on se i
sam mij enja, tj . poprima trajno agresivne nacine reagiranja.
Drugi, obrnuto, da spomenem jedan osobito cest tip, odbi­
jaju od sebe svoju potisnutu agresiju »umiljavajuCi« se ­
kao sro je rekao jedan pacijent - bilo kojoj osobi sposob­
noj da izazove njihovu agresiju. Oni postaju »skliski« po­
put jegulja, izbjegavaju izravno reagiranje, nikad ih nije
moguce cvrsto unvatiti. Obieno ova »skliskost« dolazi do iz­
raza i u boji njihova glasa: oni govore mekano, melodiozno,
oprezno, laskaj uCi. PosizuCi ,za analnim interesima da bi
otklonio agresivne poticaje, sam ego postaje »mastan« i
»klizav«, pa se i sam takvim smatra. Ovo uzrokuje gubitak
samopouzdanja ' (jedan takav pacijent se osjecao »smrdlji­
vim«). Takve Ijude uvij ek nesto t jera na nove napore da se
prilagode svijetu, da zadobiju objekte na svaki moguci na­
cin. Medutim, kako oni ne raspolazu nikakvom pravom mo­
gucnoscu da se prilagode i obicno dozivljavaju mnogu us­
kratu i brojna odbijanja, njihova agresija raste i t o, opet,
traii ,pojacanu analno-pasivnu obranu. U takvim slucajevi­
rna, karaktero-analiticki rad ne sarno da napada djelovanje
149
148
obrane. vee razotkriva i sredstva slufe toj obrani, tj.
analnost u ovom slueaju.
Konacnu kvalitetu karaktera - tipicnog kao i posebnog
- odreduju dva ci mbenika: prvo, kvalitativni, po onim
stadijima razvoja libida u kojima na proces obHkovanja
karaktera najstaJlnij e utjecu unutrasnji .sukabi, tj. po po­
sebnom polozaju Hbidne fiksacije. Prerna tome, mozemo
razlikovati depresivne (oralne), mazohisticke, genitalno..nar­
cisticke (falioke), histericke (genitalno-incestne) karaktere" i
prisilne (analno-sadisticka fiksacija) karaMere; drugi je cim­
benik kvant itativan, po libido-ekonomiji, koja je zavisna 0
kvalitativnorn odredenju. Prvi bismo rnogli nazvati i povi­
jesnom, a drugi trenutnom uvjetovanoseu oblika karaktera.
2. LIBIDO·EKONOMSKA RAZLIKA IZMEDU GENITALNOG
KARAKTERA I NEUROTSKOG KARAKTERA
Ako oklopliiYanje karaktera prelati je
u P-Qtrijebiloy...glavnom potkaje_koji ,pod uobi­
cajenirn prilikama slufe da izgrade octnose
ako j e sposobnost z.a spoln-o. suviSe
ograniCena L tada postoje s:vi uvjeti za oblikovanj e neurot­
skog karaktera. Ako, sada, oblikovanje .karaktera i
turu karaktera muskaraca i zena neuroticara usporedimo s
onima individuurna sposobnih da rade i vole, stizeII19 do
k valitativne razlike sredstava pornoeu kojih karakter ve.ze
laustavTjeni libido. Moze · se ustanovit-i da postoje primjere­
na i neprimjerena sredstva vezivanja tjeskobe. Genitalno ....
orgasticko zadovoljenje lib ida i sublimacija praIikovi su
primjerenih sredstava,' sve vrste pregenitalnog zadovolje­
nja i reakci jske formacije su neprimjerene. Ova kvalitativna
razlika izrazava se i kvantitativno: neurotski karakter tI1pi
od neprestano..rastueeg zastoja libidanpl'a'Vo zato sto njegova........
sredstva zadovoljenja nisu primjerena potrebama nagonskog
aparata, dok genitalnim karakterom upravlja stalno izmje­
njivanj e Iibidne napetosti i' odgovarajueeg
genitalni
!!J}.i.I1.a.ek
o
1Wrp;J - zraz »genitalan oprav4av?Cl­
njenica da, s moguCim izuzetkom vrlo neuobicajenih sluca.
jeva, sam genitalni primat i orgasticka potencijl! .(sarna od­
redena posebnom strukturomkaraktera), nasuprot svim
drugim strukturama libida, jamCi za uskladenu libido-eko·
nomiju.
Povijesno uvjetovana kvaliteta siIa i sadrlaja obJi,kovanja
karCl'ktera odreduje trenutno kvantitativno reguIiranje Ii­
150
bide-ekonornije i prema tome, na nekom odredenom mjestu,
razliku izmedu »zdravlj a« i »bolesti«. S obzirom na njihove
kvali tativne razlike, _genitalan i neurotski arakter treba
·kao g§ vne (Jdea ne t!P.Qve. Zbilj ski karakteri pred­
stavljaju mjesavinu. a da Ii je libl do·ekonomij a zajamcena
iii nije, ovisi sarno 0 tome koliko se_zbilj,ski karalaer pribli­
zava jednom iIi drugom glavnom (idealnorn) tipu. S obzirom
iia lwantitetu 'illOgU&g neposrednog zado'voljenja,
genita1lni i ne\.lJrobski ikarakJter valja \S.hV3JtttJi kao ;prosjecne 1Ji...
pove: iH je· libidno zadovoljenje ,talkvo ,cia 'je one iSiposobno
da uMoni za:stcrJiieUipotrlJeb15.enog Fibfcra;- jj]jJnlJe sposobno.
U 'se sJinptom:ia- Bet.lItot.s!ke arte "-­
..kMa'ktera koje naJllOlSe stem dmstvenoj
nosti.
Sada cemo pokusati da prikaiemo kvalitativne r azlike iz­
medu oba glavna (idealna) tipa. U tu svrhu mi cemo redom
jednu drugoj suprotstaviti stmkturu ida. superega i, ike­
nacno. strukturu abiljeija ega koja ovi'si 0 idu i superegu.
g Struktura ida ·
kaJra;kter je potpUJllO ;postiigao ,postambivaientaIn
jncestIN.- 7elja i mja da se"'OaStraili Otac­
rnaj ka) su, i genitalne tefuje su pr enesene .na
beteroseKsualni objekt koji, kao u slucaj u n eurotskog ka­
raktera, ne predstaVI}a-Tn.cestrii objekt, nego j e potpuno
preuzeo njegovu ulogu - tocnije, stupio na njegovo mjesto.
\ EdJ.eSki nije
potlsnut, ne.go je osloboden katekse, Ako se anallZlraJu pre­
geni-talni' ·karakteri, onda mora - ako se hoee da analiza
uopee uspije - najprije doCi do novog zaposjednuea (ka·
tekse) incestnog obje1ta, a posljedica toga obicno je pro·
lazno ostecenje aktuailnih ljubavnih o.dnesa.-. ..Pregenitalne
(,!nalnost, oralni erotizam i .voajerizam)- iiisu po­
tisnute nego su dijelom usidrene U kar-akteru kao kulturne
sublimaci je. a dijelom imaju udjela u ugodama koje pret­
-:rode neposrednom zadovoljenju, ali su, u sva:kom sIucaju,
,potcinj ene genitalniITl tefujama. SQolnUin.. ostaje ·I.!fUyiSi i
n.C!.jJ.lgQcinijL.!tP-QJIll! Agresivnos.! je takoder u velikoj Il!je­
n subli mir ana u drustvenim djelatn.os!ipa; u
ona.,...Q.o..prmosi. neposre.dno a. . da
_ ipak ne l2.rodire do iskljlJcioIlogJ a.d.osalJ.enJa-.Ova podjela
2 Usp. Karl Abraham: Psychoanalytische Studien zur Charakterbil­
dung (Int. PsA Bibl., br. XXVI, 1925), narOCito Tr e& poglavljc: .Zur
Charakterbildung auf der 'genitalen' Entwicklungsstufec.
151
nagonskih poriva osigurava sposobnost za odgovarajuce
orgasticko zadovoljenj e, koj e se doduse moze postiCi sarno
genitalnim putem, tj . u genitalnoj zoni, ali ne ostaje ogra·
niceno na genitalni sustav, jer pruza zadovoljenje 1 prege·
nitalnim i agresivnim sklonostima. Sto su pregenitalni za·
htjevi manje potisnuti, tj. sto bolje komuniciraju sustavi
pregenitalnosti i genitalnosti, potpunije je zadovoljenje i
postoje manje mogucnosti za patogeni zastoj libida.
Neurotski karakter, s druge strane, pokazuje svojstvo, ako
je slabo potentan od samog poeetka iIi ne Zivi u apstinencijti
(sto se dogada kod goleme vecine slucajeva), da nije u_ sta­
Elu cia s_e svog nesublimiranog Libida
u zadovoljavajucem orgazmu.
3
Or gasticki, on je uvijek rela­
t iv!1E impotentan. Tu cinjenicu izvodimo iz sljedece nagon­
ske konstelaoije: incestni objektli d:majru istovremenu ka­
teksu, iIi je libidna kateksa, koja se odnosi na ove objekte,
utrosena u reakcijskim formacijama. Ako uopce postoji
ikakav ljubayni zivot, njegovu je infantilnu prirodu lako
ustanoviti. majku (sestru
4
itd.), a lj.y.brumLodnos je qpterecen svim-tjes,lobama, spu·
tanostima i neurotskim hirovima infantilno& inces1nog od·
n6sa(tazan prijenoS). Genitalnog ·primata j li uopce nema
iIi nema kateksu, iii kao sto je slucaj u histericKog •
funkcija poremecena zbog incestne: fiksa­
oije:-Spolnost se - to narocito vrijedi !!eUI:Oze
- cruz puta predugode, ukoliko pacijent nije apsti·
nent iIi inhibiran (seksualno zaplasen). Prema tome, imamo
lancanu reakciju: infantilna spolna fiksacija remeti orga­
s ticku funkciju pdmata; · taf
lje, stvara zastoj libida; zaustavljeni st@Ile
pojacavaJ' regenitalne fi,ksacije, itd., itd.•. USllijed ove pretje­
rane katekse i visoke napetosti pregenitalnog sustava, Ii­
bidni poticaji se uvlace u svaku kulturnu i drustvenu aktiv­
nost. Iz toga, naravno, moze proisteCi sarno poremecaj, jer
aktivnost ulazi tada u asocijativnu vezu s potisnutom i za­
branjenom gradom. Povremeno, stoviSe, aktivnost postaje
neprikrivena spolna aktivnost u iskrivljenom obliku, npr.
grc violinista. Libidni visak za drustvenu aktivnost nije slo­
bodno raspoloziv, jer j e u potiskivanju vezan uz infantilne
nagonske ciljeve.
J Biljeska, 1945: Uskladivanj e spolne energije zavisi 0 orgastickoj
moCi, tj. 0 mogucnosti organizma da. dopusti slobodno protj ecanje gr­
cevitih trzaja orgazamskog refleksa. Oklopljeni organizam nije spo'
soban za orgasticke trzaje; biolosko uzbudenje je inhibirano grcevima
, na raznim mjestima u organizmu.
152
b) struktura superega
eUlitalnog karaktera ,qglavnom od'ltkuju njego-
Vi Vo.L.ul spolno pozitivfii elementi l (elementi koji potvrduju
zbog toga- postoji visok-s1:upanj .sklada izmedu
ida i superega.;. BuduCi da je edips1d kompleks izgubio svoju
kateksu Cni j e zaposjednut), protukateksa u o.snavoiill eLe:_
mentima superega takoder je postala suviSna/ Moze se reCi
nel!]a nikakvih seksualnih zabran:a--cm- strane-lT'
supere:ga. iSuperego nije sadisticki pretovaren, rie samo lZ­
gor e nave<:lenih razlo-ga, ,-vee i zat? sto ne ,postoji zastoj libi­
da koji bi izazvao sadizam .i superego mogao uc initi okrut·
nim.4 Geni,talnl l ibioo, J er je neposredno zadovoljen, nije
sknven u td n jama druStyene dJelatnosti
kao u SIUcaj u neurotsk?-g karak!era" dokazj p otencije,
riego one pruz.aju prirodno, nenadoknaduj uee nar cisticko
zadovoljenje. 1<ako nema smetnj-i potencij e, kompleks rna·
nje- vYi jednos ti ne postoji. Postoji uski medusobni odnos
izmedu ego-ideala i zbiljskog ega, i izmedu njih ne postoji
nikakva nepremostiva napetost. . . .
_U neur otskom karakteru, s druge straner-super ego je :PO:
glavito obiljezen negacijom seksualnosti, sto automatski do­
vodi do pozriatog sukoba i odbojnosti izmedu ida i superega.
Kako ed1pski kompleks nije prevladan, i srediSnji element
superega,.iucestna zabrana, .i os je u cijelosti odrhn i smet­
__ .§vakom obliku spolnog odnosa. SnazoOsPolno ];2.Q:
.!.i skivanj e e)!a i prateci libidni zastoj poj acavaju sadisticke
.. kojile, iZf\eduostal oga, 1 u---okrutnom \
(Dobro Gismo utii:iili da se u Yezi r
time prisjetimo cia, kao st:)e Freud istakaoJ_potiskivanje \
moral a ne obrnuto.) BuduCi da je vise iIi manje
svjestan osjecaj immllePcije uvijek prisutan, mnoge drustve·
sa u prvoril doRan po­
!mci je, stp ne 9sjecaje manj f!-v.rijednosti. \ Napro·
.ti0 ako su drustvena ostvarena djela cest0-E0tvrda poten:
cije, ali ni u kom slucaju ne mogu
talne potenCi ie, neurotski karakter se nikad ne oslobada
UDut rasnje praznine i 15eZobzira-­
t9 'kalm nastoji da ga kompenzira. Tako se
zlhvni ego-i deal a dok ego,
Qespomoean i dvostrukQ l?araliziran osjeeajima manje vrf­
jednosti (i mpotencijom i visokim ego-i cteaHma) , postaje sve
manje usplesan. 10-.:-- - -
- ,
,"
• Za dalje obavijesti 0 ovisnosti sadizma u libidnom zastoju v. Po­
VII moje knj ige Die Funktion des Orgasmus, 1927; v. takodcr
D!e Funktion des Orgasmus, Kaln, 1969.
153
\
,
'.
\
,..--::,
ega
ijttrimO 'sada u<jecaJje iNjrum. je izlozeQ j
talnog , araktera. Povremena orgasticka praznjeilJ-;:r(bldne
nape osti ida znatno umanjuju pritisak nagonskih zahtjeva
ida na ego. Kako je i d u ddbroj mjeri zadovoljen, superego
nema razloga da bude sa_disticki i zato ne vrsi nikakav na­
rocit priti'sak na ego. Bez osjecaja ,krivnje, ego uzima i za.
dovoljava genitalni libido i neke pregenitalne teznje ida te
prirodnu agresi ju kao i dijelove libida ..
mlra u drostvenim djelaJnolilillla .... sto se tice genitaJnih hU­
jenj a;-ego se ne saprotstavlja idu i moze mu izvjesne zabra­
ne nametnuti utoliko lakSe sto je libido zadovoljen. Cini se
da je to jedini uvjet pod kojim id .pusta da ga ego nadzire
bez upotrebe potiskivanja. Jaka homoseksualna teinja ce
biti izrazena sasvim drukcije kada ego ne uspije zadovoljiti
heteroseksualnu teznju nego onda kad ne postoji libidni
zastoj. Ekonomski je to 'lako razumjeti, jer je u hetero­
seksualnom zadovolj enju - ukoliko homoseksualnost nije
potisnuta, tj. nije iskljucena iz komunikacijskog sustava Ii­
bida - i' homoseksualnim teznjama oduzeta energija-'.___
Budu'Ci da je ego pod sarno malom ·kolicinom pr-itiska i
od ida Ii (J;d lSuperega - UlIl1JIlogome zbog 'spalnog zadovolje­
nja - on se one mora braniti protiv ida onako ka'ko se to
mora branHi ego neurotskog kamktera. On zahtijeva tek
male koliCine protukatekse i zato :ima mnogo slobodne ener­
gije za dozivljavanje i djelovanje u vanjskom svijetu; dje­
lovanje i dozivljavanje su mu intenzivni i slobodno teku.
Tako je ego u velikoj mjeri dostupan kako ugodi (Lust) tako
i neugodi (Unlust). Ego genitalnog ·karaktera takoder ifha
oklop, ali on njime ras<polaze, nije mu prepusten na milost.
Oklop je dovoljno elastican da se prilagodi najrazliCitijim
situacijama dozivljavanja. Genitalni karakter moie b-iti vrlo
veseo, ali i ljutit kad je potrebno. On reagira na gubitak
objekta odgovarajucom zaloscu ali ne pada sasvim u nju.
Sposaban je da intenzivno i odusevljeno voli i strastveno
mrzi. U naro.fiHm situacijama moze se ponasati poput dje­
teta, ali nikada nece biti ·infantilan. Njegova je ozbiljnost
prirodna, nije ukocena (kao kompenzacija) jer on ne mora
izgledati odrastao po svaku cijenu. Njegova hrabrost nije
dokaz potencije, ona jeobjektivno motivirana. Tako pod
izvjesnim uvjetima, npr. u ratu $010 ga smatra nepravednim,
on se nece bojati da ga nazovu kukavicom onego ce braniti
::3
svoje uvjerenje. BuduCi da su infantilni ideali izgubili svoju
k,:1.0 i
-q::=. l motlvlrane/ PnlagodlJlvost I snagu nJegova -6klopa pokazu]e
154
.-/
,
, ....

\
· vkrje, pregenitalno lib-idno zadovolj enje i suvremeni spolni dozivljaju iii d a se potpuno zatvori od drugih dozivljaja
moral, sadizam i etika, spolno .potiskivanje i udruzenja za gdje bi bilo r azumski opravdano da to ueini. Obicno je spol­
rehabilitaciju posrillilih . . no inhibiran iii ima smetnje pri pripremnim akcijama sek­
.. . U genitalriog .karaktera, · uskladena libido-ekonomija i spa­ sualnog akta. Cak iako to nije slucaj, on ne dozivljava ni­
sobnost za puno sp01no zadovoljenje temelj su gore nave­ kakvo zadovoljenje. J.li , zbog svoje nesposobnosti da se
denih crta karaktera, a jednako tako i sve sto neurotski preda, smetnje se javljaj u u takvoj mjeri, da se libidna
karakter jest i Cini odrcdeno je, u krajnjoj liniji, njegovom ekonomij a ne u skladuje. Temeljita anaJ.iza osjecaja koje
nedovoljnom libido-ekonomijom. netko ima za vrijeme spolnog eina dopusta razIikovanje
Ego neurotskog karaktera je iIi asketski iii postize 5E,01n_o vise tipova narcistickih osoba, cija je paznja usmjerena ne
zadovoJjenj e sav osjeCaje kriyuj e. On je pod pritisKom na osjet ugode vee na misao da ostavi vrlo mocan utisak;
s dviju strana: - ,nezciOOvOTjenog ida s njegovim . v '\pret jerano estetska osoba, .koja se jako brine da ne dodirne
zaustavljenim Jvbidom, i superega. Ego neurot- fi bilo koji clio tijela koji hi mogao povrijediti njena estetska
skog karaktera zauzima neprijateJjski stay prema idu i ula- , osjecanj a; s potisnutim sadizmom, koja se ne moze
guje se superegu.· U is to vri jeme, medutim, on koketira s · oslobodit i prisilne misli da bi mogla ozJijediti zenu, illi
idom J tajno se buni protiv superega. Sve dok ego potpuno ',) osoba koj u m. uce osj ecaji krivnje da zloupotrebljava zenu;
ne potisne svoju spolnost, on je pretezno pregenitalno usmje­ karakter, za koji akt znaci mucenje objekta. Po­
ren, a zbog prevladavajuceg seksualnog morala, genitalnost pis bi se .rriogao·neizmjerno prosiriti. Tamo gdje se te smet­
je abojena analnim i sadistickim elementima. Spolni cin se nje ne ocituju potpuno, sputavanja koja im odgovaraju na­
smatra neCim prl javim i i ivotinjskir;n. Ka·ko je agresivnost lazimo u cjelokupnom stavu prema spolnosti. Buduei da
uklopljena u nj iii, tocnije, usidrena dijelom u karakterni super ego neurotskog karaktera ne ' sadrii nikakve spolno
oklop a dijelom u superego, drustvene djelatnosti trpe od pozitivne elemente, on se kloni dozivljaja (H.
gresaka. Ego je zatvoren bilo za ugodu bilo za neugodu Deutsch ovo pogresno postulira za zdravi karakter). To zna­
(afektivna zakocenost) iii je dostupan sarno neugodi; iii se ci, meautim, da sarno polovica u dozivljaju.
pak svaka ugoda brzo pretvara u neugodu. Okl op ega je Genitalni karakter ima cvrst ,narcistic.ki U neurot­
krut, on je slabo iIi gotovo nika-ko pokretan, >>'komunikacije« skog karaktera, s druge 'je prisi­
s vanjskim svijetom, stalno pod nadzorom narcistickog cen­ ljava ego da Cini nadoknade (kompenzaclJe narcistieke pri­
zora, siroma§ne su i s O'bzirom na objektni libido i s obzi­ rode. Trenutacni sukobi, prozeti nerazumnim motivima,
rom na agresiju. Oklop dj eluj e poglavito kao zastita od "Onemogucuju neurotskom karakteru da dode do razumskih
unutrasnjeg zivota; posljedica je manje iii viSe izrazita sla­ odluka. I nfantilan stay i infantilne zelje uvijek imaju ne­
bost stvarnosne funkcije ega. Odnosi s vanjskim svijetom gati van ucinak, tj. djeluju 'kao smetnje.
su neprirodni, nezivotni i.J.i oprecni; ci jela lienost ni ukom Spolno -nezadovdljan i nezadovoljiv, neurotski karakter
slucaju ne moze skladno vibrirati sa stvarnoscu, jer joj ne­ je konacno prisiljen bilo na asketizam iIi krutu monogamiju.
dostaje spO!sobnos.t za puno doii'vljaIVanje. Dok genitallni \ Potonje ee opravdati moralom Hi obzirnoscu prema spolnom
karakter moze promijeniti, ojacati ill oSilabiti svoje zastitne partneru, ali u zbilji on se boji spolnosti i nesposoban je C­
mehanizme, ego neurotskog karaktera je potpuno prepusten da je uskladi. Kako sadizam nije sublimiran, superego je
na milost i nemilost svojim nesvjesnim potisnutim meha­ krajnje strog; id je nemilosrdan u svojim zahtjevima za za­
nizmima. On se ne moze ponasati drukcije cak i ako zeli. dovoljenje svojih potreba, ego razvija osjecaje krivnje, koje
.\
zelio bi biti radostan ili Ijutit, ali nije sposoban ni za jedno. ·naziva drustvenom savjescu, i potrebu za ,kaznom u kojoj
Ne moze intenzivno voljeti jer su potisnuti bitni elementi pokusava nametnut i sebi one sto uistinu zeli da ucini dru­
njegove spolnosti. Niti moze primj ereno mrziti, jer se nje­ gima.
gOY ego ne osjeca doraslim mrznji, silno ojacaloj zbog libid­ Nakon kratkog razmisljanja vidimo da empirijsko usta­
nog zastoja, pa je zato mora potisnuti. A kada osjeea ljubav novljenje opisanih mehanizama postaje osnova za revolucio­
iii mrinju, reagiranje je jedva u skladu s r acionalnim ci­ narnu kritiku svih teorijski zasnovanih sustava morala. Da
njenicama, te u .nesvjesnom infantilna iskustva ulaze u igru za sada ne ulazimo ovdje u pojedinostiovog pitanja tako
i odlucuju 0 dometu i prirodi reakcija. Krutost njegova odlucnog za drustveno stvaranje kulture, mozemo prethod­
oklopa Cini ga nesposobnim da se iii otvori bilo kakvom no utvrditi da ee, U onoj .mjeri koliko omoguCi za--.,
156
(3'
dovoljenje potreba i dode do preobraiaja ,tome odgovara_ macija da su neprimjerena sredstva iii, tocnije, neprimje­
juCih ljudskih struktura, u istoj mjeri morati otpasti rno­ rena za ovladavanja zastojnom tjeskobom. Sublimac:ija je,
ralno uskladiya nj e dmstvenog Zivota. Konacna odluka ne oput orgastickog zadovolj enja, specificna djelatnost geni­
leii u podrucju psihologije, vee u podrucju socioloskih pro­ - .falnog ·karakter a; reakcij ska formacija je nacin rada neurot­
cesakoji vode u socija'listicku plansku privredu. Sto se tice '." skog karaktera. To, naravno, ne znaCi da neurotski karakter
nase klinicke prakse, ne moze vise biti sumnje da sva'ko ?ne sublimir a i da zdravi karakter nema ni,kakvih reakcij·
uspjesno analiticko lijecenje, tj. one kojemu uspije da neu­
skih formacija.
rotske karakterne strukture preobrazi u genitalnu karak­
{ Za na iskustava
ternu stru'kturu, razgraduje moralisti6ke arbitre i zamjenju­
teorij skl Oplsatl odnos lzmedu subhmacIJe 1 spolnog zado­
je ih samoUipray.ljanjem djelovanja zasnovanog na zelravoj
• ,"::1 voljenj a.. sublimacija j e posljedica otklla­
libidnoj ekonomiji. Budu6i da su neki analiticari govorili 0
nj<Yli.a .!ibid.ne
»unistavanju superega« analitickim lij ecenj em, moramo na
- t »Vlsem«, drustveno vnJednom cllJu.
to reCi da se radi 0 povlacenju energij e od sustava moral­
- Je odu·­
nih instanca 1: 0 nj egovu zamjenjivanju
-t _ stati od svog prvobltnog obJekta 1 cllJ a. Ova prva formula­
uskladenoseu. C:injenica da je ovaj proces u protuslovlju s
k O.E.at n? je dovel; do subli­
danasnjim interesima drlave, moraine filozofije i vjere, to
: macija i nagonsko zadovolj enje uopee
je od odlucujuce vaznosti u veri s necim drugim.
" ako razmofi:'lmo M nos izmedu sublimacije ·i libidne ekonO=­
stavnije izraieno, sve to znaci da coviek
ciijeoj5tenito, -omia nam- svakodnevno l skustvo
- i--prifhltivne bioloske :i kulturne potrebe -za·d0volj.ene.•_ ne
ovdje ne da rrema nikakve opreke, nego da je, napro­
treba nikakvu morainost da odrii samosvladava-nje, dok
libidna __i __traj·
nezadovoljen covjek, potlacivan u svemu i svaceinu, friir 'Od
-.( " Radi se sarno 0 tome da oni porivi koji tvore
sve jaceg unutrasnjeg uzbudenja, sto bi moglo bi'ti povod ­
_ teffielj nasih drustvenih djelatnosti ne dolaze do neposred­
da rastrga sve u sitne komade ukoliko njegove snage ne bi
<---.
, nog zadovolj enja; ali to ne znaci da libido uopee nije zado-
Uloralnim mo6ima bile djelomieno sapete, a djelomicno utro­
voljen. Ps-ihoana'liza smetnji pri radu uci nas da je teze
sene. Opseg i jacina asketskih i moralistickih ideologija
sublimirati pregenitalni libido sto je veCi zastoj libida u
! najbolje su mjedlo za opseg i' jacinu nerazrijesenih nape­
/ tosti od nezadovoljenih potreba u prosjecnom masovnom in­
cjelini. Spolne fantazije zaokup·ljaju dusevne interese i od­
dividuumu toga drustva, Oboje je odredeno odnosom proiz­ vraeaju od posla; iIi su same kulturne djelatnosti seksuali­
vodnih snaga i naeinom proizvodnje, s jedne strane, i po­ zirane i na taj nacin dospjele u podrucje potiskivanja.
s
.Jrebama koje treba zadovoIjiti, s druge strane.
, »Ljudi W u, doduse, da borba protiv snainog nagona i potrebno
Razmatranje sirih poslj edica spoine ekonomije i analitic­
isticanje svih i cstctskih sUa u fivotu karak­
ke teorije karaktera neee moCi da izbjegne ovim pitanjima,
ter; to je za neke naroato povoljno organiziranc prirode; mo­
ostm ako, na racun svog prirodoznanstvenog ugleda ne dad­ ramo takOl1er priznati da je razlikovanje pojedinih karaktera, koje
ne prednost tome da se zaustavi na umjetno podignutoj
je danas tako izrazito, omogueeno samo uz postojanje spolnog ogra­
nicavanj a. Ali u velikoj veCini slucajeva bor.Q'LP.rotiv.
granici izmedu onoga sto jest i onoga sto bi trebalo da bude.
ener!U.Lu koja je na raspolaganju u Lt<L!!Pl !'vo U_
//
iO'Liiilad sve svo]e silage da lil.Jzbo.riQ.2YQLd!o i mje­
u Odiios- moguce sublimacije i koliCiDe
3. SUBLIMACUA, REAKCIJSKA FORMACUA I NEUROTSKA
Potrebnespolne aktivnosti razlikuju se, naravno, vrlo mnogo od osobe'
REAKCUSKA OSNOVA
?O osobe pa cak i od jednog zvanja do drugoga. Apstinent
! 5S·"
ali apstinent mladi ueenjak sigurno nije njet os
11) q... Sada cemo obratiti paznju na postojeee r azIike izmedu otonji mofe svoTim samoobuzdavanjem osloboditi sile za svoj studij ;
prvi vjerojatno nalazi da \
drustvenih djelatnosti genita'lrrog karaktera i neurotskog ka­
..J ..!.Ygova dostignuca. Opeenito nisam stekao utisaKO<i spOliiQ,
. v ..J);;,. raktera.
..J7 , siVara ener gi15ne i ' samopouzdane ljude od akcije .
.ii Vee smo istakli da su orgasticko zadoyglj enje libida i
name mislioce ill odvafne oslobodioce i reformatore. DaJ.elw IV ,:>
se u mnos _' e
primje!.::,na sr ecfstva za uldanjanje libidnog za·
n.ltY,0lil'-0odstvo jBJdh
stoi a, a pregenitalno zaaovolfenj e ilibida i reakcijska for-
chrifieii, sv. V. str. 159. i dalje.
-NI) '\
158 159
Promat r anje sublimacij a genitalnog karaktera pokazuje da
one uvij ek iznova dobivaju poticaje od _orgasti6kih zadovo­
ljenja spolnih napetosti
'1 energij a za vise jer, za izvjesno
•J:') nepovlace na sebe nikakvu libidD-JJ kateksu; U
uspjesnim analizama, nadalj e, 'primjeeujemo da pacijentova
radna sposobnost tek onda osobito ojaca posto je on po­
stigao puno spolno tr'!.inost
2 i 0 us,kladenosti libidne Pacijenti koji se
savaju svoj e neuroze samo pomoeu sublimacije pokazuju
se daleko labilnijima i mnogo su skloniji da ponovo obole
nego oni pacijenti koji ne sarno da sublimiraju vee takoder
postizu neposredno spoLno zadovoljenje. Upravo kao sto je
nepotpuno, tj . u prvom redu Ci sto pregenitaJlno, libidno za­
dovoljenje smetnja sUblimaciji, tako je orgasticko genitalno
zadovoljenje unapreduje.
r A sada usporedimo - ponajprije sarno deskriptivno _
sublimaciju s reakcijskom formacijom.
6
Ono sto upada u
II
oei 0 ovim pojavama jest da je reakcijska formacija ne­
kako grcevita i prisilna, dok sublimacija teee slobodno. U
potonjem slucaju kao da id, u skladu s egom i ego-idealom,
stoji u neposrednom dodiru sa zbiljom; u prvom pak sIu­
caju, kao da sve djelatnosti strogi superego nameee idu koji
se tome protivi. U sublimaciji naglasak je na ucinku dje­
:latnosti, premda je i sama djelatnost libidno naglasena. U
reakcijskoj formaciji, s druge strane, Cin je vazan; uCinak je
od prilicno sekundarne vaznosti. Akcija nema libidni na­
glasak; ona je negativno motivirana. Ona je prisilna. Covjek
koji sublimira moze obustaviti svoj posao za prilicno dugo
vremensko razdoblje - njemu je odmor jednako vaZan kao i
posao; ali pri prekidanju reaktivnog djelovanja prije iii kasni­
je javlja se unutrasnji nemir. Ako se prekid nastavlja, nemir
moze narasti do razdrazljivosti pa eak i tjeskobe. I covjek
koji sublimira povremeno je razdrazljiv iii napet, ne zato
sto niSta ne radi, vee zato sto svoju dje1atnost, tako reCi,
tek rada. Covjek koji sublimira hoee da djela i raduje se ,
svome radu. Covje'k ciji je rad reaktivne prirode mora, kao
sto se jednom prikladno izrazio jedan pacijent, »da bude
robot«. I cim zavrsi jedan posao, on mora odmah zapaceti
drugi. Za njega bijeg od mirovanja . Povremeno, uCi­
nak reaktivno izvrsenog rada bit ee isfCkao :i ueinak rada
-'
,koji se temelji na sublimaciji. Obieno, medutim, reaktivna
6 Daljnj e tvrdnje na ovom mjestu odnose se sarno na prosjecnog rad­
nika u kapitalistickom drustvu. Zasad nema nikakve mogucnosti da
se ndto kaie 0 dinamici radnog ucinka sovjetskog covjeka.
/" ;''-J'4 )
dj el
a
pokazuj u se drustveoo man je uspjesnima nego subli­
mirana djela. U svakom slucaju, isti covjek ce postiCi mno­
go vise uvjetima sublimacije nego pod oni ma reakcijske
forUlaClje.
Pri svakom izvrsenom radu, ,koji odgovara apsolutnom
utrosku odredene mase energije, moze se iz njegove struk­
ture viSe ill manje tocno izracunati odnos toga izvrsenoga
rada pr ema r:a-!!:.. nC!.i <!.. otie!1e ()?obe. Jaz izmedu
radne sposobnosti (pritafena sposobnost za- rad) i apsolut­
nog postignutog djela nije ni pribliino tako velik u slueaju
sublimacije kao 11 slucaju reakdjske formacije. To znaN da
se koji sublimira pr iblizava
viSe od covjeka koj lracIi reaktivno. Osjeeanja manje ,,!:-ifed­
'nosti o(!gova'raju unutarnj.c?i svj esnos'ti ove razlike.
Klinicki zapazamo spomenutu razliku po tome-Sfo"se
mirana dj ela kad su njihovi nesvjesni odnosi otkriveni, r eta­
tivno malo mijenjaj u; reaktivne djelatnosti, s druge strane,
ako se ne slome potpuno, pri preobraiavanju u sublimacije
cesto pokazuju golem porast.
Aktivnosti prosjeenog radnika u nasoj kulturnoj sredini
obiljezavaju mnogo eesee reakcijske formacij e nego subli­
macije. Nadalj e, prevladavajuea formacija odgojne strukture
(uz drustvene uvjete rada) dopusta da se radni kapacitet sa­
rno vrlo malim dijelom razvije u efektivnu radnu djelatnost. ./
U slucaju sublimacije nema obrtanja smjera poriva: ego
iednostavno preuzima poriv i skreee ga prema drugQ,rrl d-
Iju. U slucaju, pak, reakdjske formacije d6lazi _Clciobrtanja
'§In-rera poriva. r or iv se okrece protiv same jectinke i ego
ga preuzima sarno utoliko 1i6Hko"dolazi do - ovog -obrtanja.
U procesu ovog obrtanja,k,ateksa poriv£. se okreee u
,_protiy_ .. poriva. ,Proces koji Freud
opisuje u slucaju odvratnosti savrsen je primjer za ovo. U
reakcij skoj formaciji, p rvobitan cilj zaddava svoju kateksu
u nesvj esnom. Prvobitni objekt poriva nije napusten, vee
samo potisnut. Zadrzavanje i potiskivanje poriva, preokre­
tanje smjer a poriva praeeno stvaranjem protukatekse, obi-!
ljezavaj u reakcijsku formaciju. Odricanje (ne potiskivanje) "
i zamjenjivanje prvobitnog dlja i objekta poriva, zadda­
vanje smj era poriva i nikakvo stvaranje protukatekse, obi­
Ijezja su sublimacij e. .. -
Da ispi tamo, nadalje, proces uklj ucen u reakcijsku for­
'maciju. Najvaznija ekonomska crta u ovom procesu je
potreba protukatekse. Buduei da je prvobitni cilj poriva
zadrian, 0 0 je stalno preplavljen libidom i, isto tako stal­
?O, ego mor a pretvoriti ovu kateksu u protukateksu, npr.
lZvesti reakciju odvratnosti iz analnog libida, itd., da bi
161
160
/ kom, do tri obuzdao poriv. Reakcijska formacij a nije jednokratni pro­
ces vee se zbiva neprestano i, kao sto cerna odrnah vid­
jeti, on se siri.
. U reakoij skoj ??-'OJmplj en
on je svoj strogi promatr ac. U sublimaciji, energije ega I
su slobodne za cijelovanje. :!.ednostavne reakgj ske forma- I
Q,i.e,-kao sto su 9dvratnost i stid dio su oblikovanja karak­
tera svakog covjei{a:-One ne stete razvoju genitalnog ka·
raktera i ostaju unutar fizioloskih granica jer nema libido
nog zastoja da tpoj aca pregenitalne teznj e. Ako, me<1utirn,
.spolno potiskivanje ide . .. ?Jeko, ako je ono us..Il1jereno ·
"narocito protiv genitalnog libi da, pa dolazi do zastoja Ii.
bida , reakcij ske "formacije prrmaju pretjeranu libidnu ener·
giIu i, ' kao"posljedkatoga, ,iska.zuj u -osobfii u poznafu Hje·c.
n iku kao fobicka di fuzija.
Prvobitni cilj Sublimirani cilj Reakcijska formacij a / N I;) :
_
/
. Vracanje poticaj a,
protukatelsa ( J.-V-I..VI - e, J
fL .......... ......_- Potiskivanjc
'--.
"
'I.•••
•Prvobitni cilj
Izvor nagonskc
ener gije
A B
A: Nema potiskivanja; poticaj sarno skrenut; prvobitnom nagonskom
cilju nedostaje kateksa;
B: Potiskivanje prisutno; prvobitni cilj je zaddao svoju punu kateksu;
poticaj nij e skrenut, vee ga ego usmjerava prema sebi. Na mjestu
vraeanja nalazimo dj elatnost iii djelo (reakcij ska formacija).
Shematski prlkaz subllmaclje u usporedbi s reakclJakom
formadjom
Da navedemo kao primjer slucaj jednog sluzbenika. Kao
sto i prilici tipicnom prisilnQm karakteru, on je izvrsavao I
svoje duinosti najsavj esnije. Tijekom vremena, unatoc to·
me stQ se svorn poslu nije ni najrnanj e on mu se
sve viSe posveCivaQ. U vrijeme ,kada Je usaQ u analizu nije
bilo neobicno da radi sve do PQnoCi iii cak, jednorn priIi·
sata ujutro. Analiza je ubrzo iznijela (1) da
sU spolne fantazije uznemiravale nj egov rad (trebao je viSe
vremena da vrsi svoj posao upravo iz tog razloga, tj. »tra·
tio« je vrijeme, i (2) nije mogao sebi d'Opustiti nijedan
miran trenutak, narocito ne uvecer, jer su tada suviSe na·
bijene fantazije nemilosrdno obuzimale njegovu svijest. Ra·
deci noeu, oterecivao je izvj esnu kolicinu libida, ali veci
dio nj egova libida, koji se nij e mogao oslob'Oditi na takav
nacin, povecavao ,se sve dok viSe nije mogao zanijekati
smetnje u r adu.
Zato, !irenje rea.kcijskih i rea.ktivnih djelatnosti :1
nagomilavanju libidnog zastoja. Kada, ko- ;
nacno, reakcij skerormac1j e nlSU 'kadre eta upravljaj u
zastojem libida, kada dolazi do procesa dekompenzacij e, ka·
da, ukratko, karaokter ne uspijeva da ..utro.sClibido, po­
javljuje se neprikrivena neurotska tjeskoba iIi se javljaju
neurotski lSirnpt'Omi koji raspolafu pretjeranom kolicinom
nevezane t jeskobe.
Reaktivni rad se uvijek razumski opravdava. Tako je nas
paoijent pokusavao da opravda svoje duge sate zaleci se
na pretjerano opterecenje poslom. Njegova pretjerana i me·
hanicka aktivnost nije imala sarno ekonomski smisao oslo­
badanj a napetosti i nije sluiila sarno odvracanju od spol·
nih fantazija, nego je ispunjavala funkciju far·
macije..l?rotiv potisnute mrz,nje uperene prot[v
(Q.ca). Analiza je pokazala da- su napori "pacijenta da bude
narocito koristan.... svome sefu predstavlj ali opreku njegovih 11 /
.nesvjesnih narnjera. Takvo ponasanje poput robota ne mo· '
fuse ipak tumaciti kao samokafnjavanje, koje je tek jedan
od mnogih srnislenih sadrlaja ,simptoma. U osnovi, on se
sigurno nije zelio kazniti, vec zastititi od kazne. Strah od
posljedica m,jegO'Vih spolnih falIl!tazija Iezao je U osnovi
reakcijske formacije.
Ni rad izvrsen kao prisilnQ-neurotski rad kao duznost niti
bilo koja druga reakdjska formacija nisu sposobni da vezu
Oitavu za,stojnu tjeskobu. Zamislimo, na primjer, pretjeranu
motornu aktivnost zens·kog histerickog karaktera iIi pretje'
ranu poduzetnost i nemir planirana neurotika. MiSicni SUo
stav oboj ih je preopterecen nezadovoljenim libidom; oboje
stalno teZi prema objektu: histericna djevojka na neskriven
naoin, planinar na simboIicki nacin (planina = zena =
maj ka). Njihovokretanje, istina, odrjesava izvjesnu koli­
cinu libida; u isto vrijeme. medutim, one povecava nape·
tost utoliko sto ne dopusta konacno zadovoljenje. Neiz·
bjemo, stoga, dj evojka ima napadaje hLsterije, dok neurot·
ski pJaninar mora PQduzimalli sve napornije i opasnije pIa·
163
162

ninarske pothvate da bi ovladao svojim zastojem. Me<1u­
tim, kako postoji prirodna granica tome, simptoms'ka neu­
roza izbija ako on, sto se cesto dogada, ne do­
iivi nesrecu u planinama.
Reakcijska osnova karaktera je prikladan naziv za sve
koji trose zaustavljeni libido i vezu neur otsku
!,jeskobu u erte karaktera. Ako, kao posljedica prekomjer­
nib spolnih ogranicenja, ona ne uspije da izvrsi svoj u eko­
nomsku funkeiju, ona postaje neurotska reakcijska osnova,
koju analiticko lijecenje poktclava ukloniti. Sirenj e reak­
cijske formacije je samo jedan od mehanizarna neur otske
reakcijske osnove.
Nije bitno kada se javlja pogorsanje neurotskog karak­
ter a; u sVakom se slucaju moze us tanoviti da je neurotski
karakter postojao od ranog dj etinjstva, od vremena kon­
fliktnog edipskog stadija. Neurotski simptom obicno poka­
zuje kvali tativnu bliskost sa svojom neurotskom r eakcij s.kom
osnovom_ Evo nekoliko pr imj er a; p risilno neurotski pre­
tjerani smisao za red postat ee, uz prikladni povod, prisi­
Ian smisao za red; analni karakter narast ce do stanja op­
stipacij e; zbunjenost ce postati patolosko crvenjenje; hi• ..
s tericka poduzetnost i koketer ija ce se razviti u histericke II'
napadaje; karakterna ambivalencija Ce postati nesposobnost '
da se donose odluke; spolna zaplasenost Ce pos tati vagini­
zam; agresija ili pretjerana savjesnost ee lPostati poticaj
za ubijanjem.
Ipak, neurotski simptom nece uvij ek pokazivati kvalita­
tivnu istovrsnost sa svojom r eakcijskom osnovom. Dogada se
da je simptom obrana protiv viSka tjeskobe na vBem ili
niZem libidnom stadij u. Tako, na primjer, histericki ka­
rakter moze r azviti prisilu za pranjem; prisilan karakter
anksioznost ill konverzivni simptom. Nije po­
trebno naglaSavati da u praksi naSi pacijenti predstavljaju
mjesavinu, s prevladavanjem jednog ili drugog karakternog
oblika. Me<1utim, dijagnoza se ne smije postavljati prema
simptomima vee prema neurotskom 'karakteru koji leZi u
osnovi simptoma. Tako ee, cak i kada dolazi pacijent zbog
konverzivnog simptoma, dijagnoza bi ti prisilna neuroza ako
karakter pokazuje pre teino prisilne neurotske erte.
Opisujuci rezul tate ovog ispitivanja, vidimo da se r azlika
neurotskih i genitalnih karakternih tipova mora pro­
matrati sto je mOguCe elasticnije. Buduci da se razliko­
vanje temelji na kvanti tativnim kriterij ima (na mjeri ne­
,posrednog spolnog zadovoljenja ili libidnog zastoja), pod­
vrste stvarnih karakternih oblika izmedu dva glavna tipa
sU beskonacne. Ipak, s obzirom na hellI'isti cku vrijednos t
i <11ediste koje ono nudi u pr akticnom radu, tipolosko istra­
tini se ne sarno opravdanim vee cak i potrebnim.
Kako ovaj rad predstavlja samo mali pocetak prema genet­
skoj teoriji tipova, ne tezimo da oqgovorimo na sva pitanja
koja proizlaze iz »teorije tipova«. Njegov je zadatak zasad'
ispunj en ako nas uspij e uvjeriti cIa je Freudova teorija
libida, neogranicena i s talno r azr aCiivana, .Jedini zakoniti
teffielj za psihoanaliticku karakterologij u.
164
9
Djeija fobija i oblikovanje karaktera
1. .OTMJENIo: KARAKTER
Pokazat cerna sada na primj eru kako karakterni stay pro­
izIazi iz infantilnih doiivIjaja. U ovom prikazu sIijedit ce­
rna put koji je vodio od analize otpora karaktera do nje­
gova pas tanka u odredenim infantilnim situacijama.
Tridesetitrogodg nji muskarae zapoceo je analizu zbog te­
skoca u braku i smetnji u postu. Patio je ad jake nesposob.
nosti da donosi odIuke, sto mu je otezavaIo racionaIno rje­
savanje njegova braenog ,prdbIema i spreeavaIo da napre­
duje u zvanju. S osobitim razumijevanjem i vjestinom pa.
cijent je odmah prionuo uz analiticki rad, taka da su u vrIo
kratko vrij eme patogeni sukobi edipskog odnosa omogu.
cHi teorijsko objasnjenje njegovih bracnih teskoca. Nece­
rna uIaziti u gradu koja pokazuje poistovjecenje izmedu
njegove zene i njegove majke, izmedu njegovih pretpostav.
ljenih i njegova oca; iako zanimIjiva, ova grada ne otkriva
niSta novo. Usredotocit cemo se na njegovo ponasanje, od.
nos izmedu ovog ponasanja i infantiInog sukoba i otpor
karaktera u Iijecenju.
Pacijent je bio ugodne vanjstine, srednje visine, imao
je suzdrlan otmjen izraz, Ibio je ozbiIjan i ponesto bahat.
Njegov odmjeren, poIagan i otmjen hod padao je u oci _
trebaIo mu je prilicno vremena da prode kroz vrata ~ pri­
jede preko sobe dokauca. Bilo je ocito da je izbjegavao
- iIi skrivao - svaku rurbu iIi uzbudenje. Njegov govor je
bio stalozen i uravnotezen, miran i otmjen. Povremeno bi
bacia jedan nagIasen, ost ar »Da! «, istovremeno pruiajuci na.
prijed obje ruke, zatim preIazeci jednom preko ceIa. Le­
zao je na kaucu prekriZenih nogu, opusteno. Bilo je vrIo
malo, ukoliko je uopce bilo, promjene u njegovoj smire­
nosti i ugladenosti, cak i kada -se razgovaraIo 0 osjetIji.
vim i inace narcistickim temama. Kada je, nakon nekoliko
166
dana anahze, govorio 0 odnosu sa svojom maJkom, koju
je njeZno volio, mogIo se lijepo vidjeti kako pojaeava svoje
otmjeno drlanje u pokusaju da ovlada uz;budenjem koje
ga je obuzeIo. Rekao sam mu da nema potrebe da mu bude
neugodno i poticao ga da sIobodno izrazi svoje osjecaje ­
ali bez uspj eha. Zadrlao je svoje ddanje i miran naein
govora. Jednog dana, zaista, ,kada su se suze pojavile u
njegovim oeima a glas se 06to gusio, istom je otmjenom
smi renoscu podigao rupcic da osusi oei.
Toliko je vec bilo jasno: njegovo ponasanje, bex obzira
na porijekIo, zastiCivalo ga je od zestokih euvstava u ana­
lizi, euvalo ga ad euvstvenog sloma. Njegov karakter spre­
Cavao je slobodan r azvoj analitickog dozivljavanja; vee je
postao otporam.
Uskoro, posto 5e ocito uzbudenje bilo stisalo, upitao sam
ga kakav je dojam na njega ucinila ova analiticka situa­
cija. Odgovor io je da je sve to vrlo zanimljivo, ali nije
na njega djelovalo vrlo duboko - suze su mu jednostavno
»pobjegle«; bilo je to vrIo neugodno. Obj asnjavanje da su
takva uzbudenja potrebna i plodonosna nije bilo od ko·
risti. Nj egov se otpor vidljivo ;povecavao; saopeenja su po­
staIa neprirodna; njegov staY, s jedne strane, postajao je
sve izrazit-iji, tj. sve_otmJeniji. _mirniji i uzdrlljiviji.
MoZda je bila tek beznacajna podudamost da sam jednog
dana pomisIio na izraz »Iordovski« za nj egovo ponasanje.
Bekao sam mu da igra lllogu nekog engleskog lor da i da
to mora imati svoju povijest u njegovu mladenastvu i dje·
tinj stvu. Objasnio Isam mu i trenutnu obrambenu funkeiju
iijegova »lordovskog ponasanja«. Tada je iznio najvazniji
element svoje obiteljske price: kao dijete nikad nije mo·
gao vjerovati da je sin malog neznacajnog zidovskog trgov­
ca, -kakav je bio njegov otac; morao je, biti, mislio je,
engleskog porijekla. Kao mali dj eeak euo je da je nje­
gova baka imala vezu s pravim engleskim lor dom i mislio
je da u zilama njegove majke teee engleska krv. U njego­
vim snovima 0 buduCnosti, fantazija da ce jednog dana doCi
u EngIesku kao ambasador igrala je vodecu ulogu.
Tako su gjedeCi eIementi bili sadrZani u njegovu lordov·
s!omponasanjll:
1. Misao da nije II srodstvu sa svojim oeem, kojeg je
potcjenjivao (mdnja prema oeu).
2. Misao da je sin majke koj a ima engleske krvi u zilama.
3. Njegov ego· ideal da preraste usku sredinu malogradan·
ske obitelji.
167
Otkrivanje ovih elemenata, koji su bili ukljueeni u nje­
govo drZanje, bio je prilican udarac njegovu
Ali uvijek nije bilo jasno koje nagone otklanj a.
Kada smo sve dosljednij e ispitivall njegovo »lordovsko"
nMli smo da je usko povezano s drugom crtom
karakte:r:a koja je u analizi stvarala nemale - sa
da se izruguje svima u rSvoj oj okolini i zlura­
dos¢u. Izrazavao je svoj prezir i izrugivanje kao s visine
svoga lordovskog pri jestolja. U isto vri jeme, medutim, to
je slliZilo zadovolj enj u nj egovih jakih sadistickih poticaja.
vee je i prije toga govorio da je u pubertetu obil­
no producirao sadisticke fantazije. Ali, sarno je govorio 0
njima. Tek kad smo zapoceli da ih izvlacimo iz njihova
trenutnog u sklonosti da se naruga, poceo ih je
dotivljavati. Lordovska kva!liteta u njegovu bila
je protiv pretjeranog presezanja njegova izrugivanja
u sadistilku aktivnost. Sadisticke nisu bile potis­
kivane; bile su zadovol jene izrugivanjem drugima i otkla­
njane aristokratskim drlanjem. Tako je njegova nabusita
priroda bila st rukturirana tocno kao simptom: sIuzila je
kao obrana protiv nagonskog poriva i, u isto vri jeme, za­
dovoljenje ist oga. Ne moze biti sumnje da je sebi
potiskivanj a sadizma putem ovog oblika obrane, tj.
ukljucujuei sadizam u osornost karaktera. Pod drugim okol­
nostima, vjerojatno je da bi se iz njegova slabog straha
od pr'ovalnika razvila jaka fobij a.
Fantaziia da je lord nastala je kad je imao eetiri go­
dine. Zaht jevu da se svladava udovoljio je kasnije,
iz straha od oca. Ovome je, na osnovi suprotnog
s ocem, bila dodana bitna sklonost da nadzire svo­
je a/ITesije. Dok se otac stalno borio i prepirao s majkom,
u djecaku se oblikovao ideal: "Neeu biti poput svog oca;
bit Cu upravo suprotno.,,1 To je odgovaralo fantaziji: »Da
sam muz svoj e majke, odnosio bih se prema njoj sasvim
drukcije. Bio bib ljubazan prema n joj, ne bih se ljutio
zbog njezinih mana." Tako je ovo obrnuto poistovjecivanje
bilo dio edipskog kompleksa, ljubavi prema majd i md­
nje prema ocu.
, Sanjarenje i samosvladavanie, praceni nvim sadistickim
fantaziiama. sacin javali su diecakov karakter, koji je odgo­
varao aristokratsko; (Jordovskoj) fantaziji. U pubertetu je
jaki hornoseksualni izbor obi ekta (bio je to neki
ucitelj), se zavdio u poistovjecenju. Me<!:utim, ovaj uei-
I Vidi takoc1er moj a istrafivanja poistovjeeivanja u DeT
triebhafte Charakter, Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1925.
168
telj je bio utjelovlj eni lord, plemenit, miran, <suzdrlan, bes·
prijekorno odjeven. PoistovjeCivanje je zapocelo oponasa­
njem uciteljeve odjece; sli jedila su druga i, oko
cetrnaeste godine. karakter smo ga zatekli u analizi
bio je potpun. Fantazija da. je aristokrat prevedena je u
nj egovo zbiljsko
postojao je i poseban r azlog zasto se ostvarenje fantazi­
je u nj egovu vladanj u dogodilo upravo u toj dobi. Pacij ent
nije nikada svj esno masturbirao za vrijeme puberteta. Strah
od kastracije, izraZen u razlicitim hipohondrij<s kim straho­
virna, razumski je opravdavao: »Plemenit covj ek ne radi
takve stvari.« Ukratko, i lordovstvo je slliZilo kao obrana
protiv zahtjeva za rnastur bacijom.
Kao lord, osjecao se nadmoenim svim Ijudima, s pravom
da svakoga prezire. U analizi, me<!:utim, ubrzo je morao
uvidjeti (i tome se pokoriti) da je njegov prezir
ska kompenzacija osj ecaja manje vrijednosti, upravo kao
je i cit avo njegovo drlanje skrival o osjecaj manje vri­
jednosti covjeka koji j e potjecao iz nize sre­
dine. Medutim, dublji smisao prezira bio je da je on za­
mjena za homoseksualne odnose. Narocito je prezi rao one
kQji su mu se svirtali, a uopce nije mario za
druge (prezir = sadizam = homoseksualno udvaranje). Biti
aris·tokrat sjedinjavalo je opreku izmedu sadizma i homo­
seksualnosti, s jedne strane, i otmjeno samosavladavanje, s
druge strane.
U analizi, njegovo lordovsko drzanje postaialo je sve iz­
razenije'sa svakim novim prodiraniem u nesvjesno. Vreme­
nom. me<!:ut im, ove obrambene reakcije su siabile isto ona­
.ko kako je njegova priroda u svakodnevnom zivotu po­
stajala blaZa, a da se osnovni karakter nikada nije izgubio.
Analiza njegova dovela je neposredno do ot­
kriea srediSniih sukoba n jegova djetinjstva i
Na taj su nacin nj egovi patogeni polozaji .napadnuti s dviju
strana: (1) strane nj egovih sjecania, snova i drugih sai
drlajnih saopcenja - s malim afektom ovdje - i (2) sa
strane karaktera aristokratskog drlanja, u kome su bili
vezani afekti agresije.
2. SVLADAVANJE DJETTNJE FOBIJE STVARANJEM
KARAKTERNIH STAVOVA
Znatna kolicina genitalne anksioznosti bila je vezana u nj e­
govu 10rdovskom drlanj u. Povijest ovog vezivanj a otkriva
fobi ju iz djetinj stva 0 kojoj se malo znalo. Izme<!:u trece i
seste godine pacijent je trpio od jake fobije od
169
S obzirom na nj ezin sadrlaj, nas zanima sarno Cinjenica
da je njegov feminini stay prema ocu cinio sredisnji ele­
ment ove fobije, tj. ona se ocitovala ,kao regresivna reak_
cija na strah od kastracije. To je bilo povezano s tipie­
nom masturbacijskom anksioznoscu. 8to je djecak svoju
lordovsku fantazij u vise pretvarao u lordow,ko ddanje, nje­
gova je fobija postajala slabij a. Kasnije su od toga ostaIi
sarno tragovi bojazni u casu kad je odlazio na spavanje.
Za vrijeme analoize, a s razgradivanjem njegova lordavstva,
fobija od miSeva i strah od kastracije ponovo se afektivno
pojaviSe. Ocito, dio libida iii tjeskobe djetinje fobije bio
je preraden u karakterni stay.
Poznajemo, naravno, pretvaranje zahtjeva i tje.
skobe u crte kara.ktera. Poseban slucaj ove vrste pretvara­
nja je zamjena vrstom oklopa protiv vanjskog svijeta
i protiv tjeskobe, takvim oklopomkoji je odreden struktu­
rom nagona; u ovom je slucaju pacijentovo otmjeno po.
nasanje vezivalo infantilnu tjeskobu.
Drugi tipican slucaj je prijelaz djetinje fobije iIi cak
jednostavnijih pojava straha od kastracije u pasivno-femi­
nini karakter, s'to popr ima vanjski izgled pretjerane, ste­
reotipne ugladenosti. Slj edeoi slucaj je jos jedna ilustra­
cija pretvaranja fobije u karaktemi stay.
Ne uzimajuCi u obzir njegove simptome, jedan se pri­
silni pacijent isticao svojom potpunom afektivnom zakoce­
noscu. Vrsta zivog stroja, bio je nedostupan bilo za ugodu
iIi neugodu. U analizi je afektivna zakocenost razotkrivena
u prvom redu kao oklopljivanje protiv pretjeranog sadiz­
rna. Istina, cak i kao odrastao ,imao je sadisticke fantazije,
ali su one bile prigusene i 'slabe. Odgovarajuce jak strah od
kastracije isticao sekao motiv oklopljivanja, ali se nije
izraiavao ni na koji drugi nacin. Analiza je mogla slijediti
afektivnu zakocenost od dana Ikad je nastala.
Pacijent je takoder trpio od uobicajene djeeje fobije ­
u ovom slucaju, konja i zmija. Do seste godine, tjeskohni
snovi s pavor nocturnus javljali Sil se gotovo svake noei.
Imao je vrlo ces'te snove, pracene najjacom tjeskobom, da
mu je konj odgrizao jedan prst (masturbacija = tjeskoba
kastracija). Jednog dana odlucio je da se vise nece bo­
jati (vrat-it cemo se na ovu eudnu odluku) i sljedeCi san u
kojem mu je konj odgrizao jedan od prstiju ibio je pot­
puno bez tjeskobe.
U isto vrijeme razvila Se afektivna zakocenost, koja je
zamijenila fobiju. Tek nakon pUiberteta povremeno su se
ponovo javljali t jeskobni snovi.
Da se sada vratimo na cudnu odluku da se vge nece bo­
jati. Nismo mogli potpuno razjasniti njezin pro­
ces. Zadovoljimo se da ovdje kaiemo da I$e njegov i.ivot
sastojao gotovo iskljucivo od slicnih odluka. NiSta mje
mog
ao
ucinit i bez posebne odluke. Njegova analna upornost
i kraj nje stroga zapovijed da se nadzire, koju je poprimio
od svojih roditelja, cinile su osnovu ove odlucnosti. Analna
upornost stvorila je i energetsku osnovu afektivne zakoce·
nosti, koja je, medu t inila vrstu opceg stava Gotza
von Ber.lichingena prema vanjskom svijetu u cjelini.2 Tek
nakon sest mjeseci analize utvrdeno je da je pacijent svaki
put prije nego sto bi pozvonio na vratima moga stana tri
puta zaredom izgovorio Gotzov citat kao vrstu magicne for·
mule protiv analize. Njegova afektivna zakocenost nije mo­
gla biti upadlj ivije izraiena.
Prerna tome, analna upomost Q reakcija protiv sadizma
bile su dvije najvaznije sastavnice ugradene u afektivnu
zakocenost. Uz sadisticku energiju, i njegova je jaka djeti­
nja tjeskoba (zastojna tjeskoba i strah od ,kastracije) utro­
sen a u ovom oklopljivanju. Tek kada smo proradili' ovaj
zid, skup najrazlicitijih potiskivanja i reakcijskih forma­
cija, suocili smo se s njegovim Jakim genitalnim incestnim
zelj arna.
Dok je pojava neke fobije znak da je ego suviSe slab da
bi ovladao stanovitim libidnim poticajoima, pojava karakter­
oe erte tiopicnog IStava na Tacun fobi'je znaci jacanje ego·
-formaci'je Jt1 oblitku trajoog oklopl}ivanja protiv idai vanj·
skog svijeta. Dok fobija odgovara rascjepu licnosti, obliko­
vanje karakterne crte, s drug-e - st"rane, ' odgovara ] eClinjenju
licnosti. Potonje je sintetska reakcija ega na sukob u lt c-­
nosti koji se vise ne moze podnositi.
Usprkos ovoj oprecnosti fobije i oblikovanja karaktera,
kao posljedice, osnovna skionost fobije je zadrzana u crti
karaktera. Otmjeno ddanje naseg »lorda«, afekt-ivna zako­
cenost naseg prisilnog karaktera, ugladenost pasivno-femi­
ninog kar aktera nisu, naravno, niSta drugo do stavovi izbje­
gavanja, jednako tako kao i fobija tkoja im je prethodila.
Putem oklopljivanja, prema tome, ego prima 'izvjesno ja­
danje, ali u hStO vrijeme ,i upravo kao posIjedica toga, pod­
lij eze ogranicenju svoje sposobnosti da djeluje i ogranicenju
slobode kretanja. I sto vise oklopIjivanje nanosi stetu spol­
nosti za spolno dozivljavanje, to je vece ogranicavanje, i to
l Gotl Von Berlichingen, Goetheova drama 0 seljackom ratu u Nje·
oko 1500. Vitez Gotz je poznat po svojoj izreci: »Mozete po­
Ij ubiti moju strafnjicu.« (op. ur.J.
170 171
se vise strukt ura ega pribliiava onoj neurotika >i vee a je
vjerojatnost za nj egov kasniji, ponovni slom.
3
U slu eaju kasnijeg neurotskog oboljenj a, stara fobi ja po­
novo izbij a utoliko sto se nj eno ranije ukl jucivanj e u ka­
rakter pokazuj e kao neclovoljno da ovlacla zaustavlj enim Ii.
bi dnim uzbudenj ima i zastojnom tjeskobom. Prema tome,
moi emo mzilikovati sl'jedeee faze u tipicnoj neurotJsikoj
bolesti :
1. I nfaJIl1JiJIDli '5'Ukob lZJmedu ,!ibi dnog p otiCaJja i fpusvraoije
(ilskrate).
2. Rj esenje ovog .sukoba putem potiskivanja poticaja (ja­
canje ega).
3. ' Proboj potiskivanja, tj. fobij e (slabljenje ega) .
4. Ovladavanje fOibijom putcm stvaranja neurotske erte
karaktera (jaeanje ega).
5. Pubertet ski sukob (i Ii njegov kvantitativni ekvivalent):
nedostatnost karakternog oklopljivanja. .
6. Ponovno javljanje stare fobije iIi njezina simpt omat.
skog ekvivalenta.
7. Novi pokusaj ega da ovlada fobij om preradom tj esko­
be u karakter .
Medu odrasHm pacijentima koj i dolaze na anali ticko lije.
cenje, mogu .se r azlikovati dva tipa: oni ,koj i se nalaze u
fazi sloma (faza 6) , u koj oj stara neuroza, u obIi ku simpto­
ma, zaostrava neurotsku reakeij sku osnovu (obnovljeno
stvaranje fobije itd.); i oni koji su vee u fazi obnavljanja
(faza 7), t j . u koj ih je ego vee uspjesno zapoceo uklj ucivati
simptome. Na primjer, opisan i mucan prisilan· smisao za
red ,gubi nesto od svoj e ostri ne; ego u cjeZini pronalazi 5ta.
novite obrede reda koj i su ·tako r asprseni u dnevnoj kolo­
teCini da odaj u svoj prisil an -karakter sarno iskusnom pro­
matracu , Na t aj se nacin hini sarno ozdravlj enje, ali pr osi­
renje i slablj enje simptoma skode s.posobnosti ega da dje­
Iuje i,sto toliko ,koliko i opisani simptom. Zato pacijent vise
ne f eli da bude izli j eeen od bolnog si mptoma vee od opee­
nite smetnj e u r adu, nedost atka zadovoljstva u iivotu i sHe­
nog. Nepreki dna borba odvija se izmedu ega i njegovih
neurotskih simptoma s nj ihovim kraj nj im tockama: stvara­
njem i ukljuCivanj em simptoma. Medutim, svako ukljuciva­
nje simptoma prati karakt ema promjena ega. Ova kasnija
ukljueivanja simptoma u ego t ek odran glavnoga procesa
koj im se djetinja fobija djelomieno iIi potpuno pretvoriIa u
strukturu karaktera.
J V. Dnlgo poglavlje, »Genitalni karakter neurotski karakter«.
172
Ovdje govorimo a fobiji jer je to najzaniml j ivije i, s obzi­
rOlD na libidnu ekonomiju, naj vaznije acitovanje ometanj a
j edinstva gor e opis:mi proc.esi. mogu se
u slucaj u bllo ko]e t j eskobe kOj a se pOJaVl u ran.om dJetmj­
stvu. Na primjer , dj etetov r azumski potpuna opravdani strah
od okrutnog oca rnoze dovest i do traj nih promjena koj e
nadomjestaju strah, na pr imj er, tvrdoglavost i oporost
karaktera i '51.
Cinjenica da dozivljajoi infantilne tjeskobe i druge kon­
fliktne situacije edipskog kompleksa (fobija je tek jedan
od posebnib slueajeva ovdje izdvojen) mogu odrediti struk­
turu .karaktera, donosi .soborn da iskust vo iz djetinjstva ili
psihicka djetinja situacija ostaju saeuvani, da tako kaiemo,
na dva razlicita naeina: s obzirom na sadriaj, kao nesvjesne
misli; i s obzir orn na oblik, kao karakterni stavovi ega.
SljedeCi klinicki primjer je jednostavan prikaz ovoga:
Narcisticko-mazohistickog hipohondra su obiljezavale nje­
gove glasne, uzbudene i uzburkane zalbe na strogost kojom
je s njime post upao otac. Grada koju j e donosio za vrijerne
mjeseci lijecenja maze se sazeti u recenici: »Samo pogle­
dajte sto sam pretrpio od ruku mag oca; on me unist io,
onesposobio za zivot.« Prij e nego sto j e dosao k meni, nj e­
gove infantilne ocinske s ukobe je temeljito p roradio kolega
za vrijeme jednoipogodisnje analize. Ipak, j edva da je bilo
ikakve pr omj ene u njegovu ponasanju i u simptomima.
Jednog dana mi je upao u oei jedan vid njegova ponasa­
nja u analizi. Njegovi su pokreti bili ravnod usni, bilo je
traga urnora oko njegovih UJSta. Govor , j edva opi's.iv, bio
je jednolican, sumoran. Konacno sam naslutio znacenje nj e­
gova naeina govora : govorio je samrtniCkim gIasom. kao da ·
umire. Otkrio sam da, u stanovi t im situacija'ma izvan anali­
ze, takoder zapada u ovu nesvjesnu i gru obamrlosti. Znaee­
nj e govorenja na takav nacin bilo j e takoder : »Pogledajte
sto je moj otac ueinio od mene, kako me izmucio. UniStio
me, ucinio nesposobnim za fivot.« Njegovo ponasanje bilo
je predbacivanj e.
Moje tumaeenj e njegova »umiruceg«, Zalobnog, optuzuj u­
ceg naeina govor a imalo je zacuduj uCi ueinak. Bilo je to
kao da su, s razrj esavanjem ave posljednje formalne veze
s Deem, sve ranije interpretacij e sadrlaja pocele da djeluju,
Iz svega se mogao povuci zakljucak da j e, dokle god njegov
nacin govora nije odavao nj egovo nesvjesno znacenje, velik
dio afekata nj egova odnosa prema oeu bio vezan u tome;
prema tome, ot kriveni 'sadrlaj i ovog odnosa, usprkos tome
sto su ucinjeni svjesnima, nisu bili dovolj no nabijeni afek­
tom da bi bili terapij ski djelotvomi.
173
Ocigledno j e jedan te isti element nesvjesne, infantilne
struktur e dvos t ruko sacuvan i ucinjen ocitim na dva naci.
na: u onome sto pojedinac cini, goYori, mis1i; i u naCinu na
koji djeluje. Zanimljivo j e primijetiti da analiza onoga
»sto«, usprkos jedinstvu .sadrlaja i oblika, ostavlja »kako«
nedirnutim; da je ovo »kako« skroYiste istih psihickih sadr.
faja koji su se vee pojavili u »sto«; i, 'konacno, da je analiza
»kako« posebno znacajna U oslobadanj u afekata.
\
10
Neki opisani oblici karaktera
1. HISTERICKI KARAKTER
175
nje cine -: 5to je slucaj ­
one su Q.bliOl u ko)tl.roa se oCl'tuJe gel1l1tal nost H:i 'SIll bM'em po­
vezane s njom. U hus terickog karaktera, i anus uYijek
organ. Y d:ugih.
tipova, npr. ova . . podn:cja . lSI?unjaVaju svoju
prvobitnu Hlsten ckl kao
sto j e rekao Ferenczl, »gemtahzl ra« sve; drugl obhcl neuro­
za zamj enjuj u genitalnost pregeni talnim mehanizmima iii,
obmuto, daju - kao kod histerije - da organi funk­
cioniraju poput grudi,usta ili anusa. Inace, ja sam to na
drugom mjestu nazvao preplavlj ivanjem genitalnog libida
pregenitalnim. Kao posJj edica genitalne anksioznosti koja
dj eluj e i kao genitalna fiksacija i kao inhibicij a genitalne
funkcije, his tericki karakter uvijek trpi od jakog .spolnog
poremecaja. U isto vrijeme on je pogoden akutnim zast<?jem
_genitalnog Jibida. Zato njegova spolna zivah­
nQi[ mora bi ti jednako taka nagla kao i njegova sklonost
tjeskob,Qi m reakcijama. Za r azli ku od prisilnog karaktera,
histericlci karakter neist rosenom spolnom

Ovo nas dovodi do pitanja 0 prirodi njegova oklopljiva­
nja. Ono je daleko manje cvrsto i mnogo labilnije od oklop­
Ijivanja prisilnog karaktera. Oklopljivanje u histerickog ka­
raktera tvori, na najjednostavniji moguCi nacin, lJ eskobnu
_obranu ega protiv genitalnih incestnih teznj i. Iako----.JetO
dosta cudno, ne moze se zanijekati da se, u prototipovima
his terickog karaktera, .genitalna spolpost stavlja u sluibu
sv..Qj.e vias tite obrane. $to je stay u cjelini viSe opterecen
tj eskobom, utoliko su nuinija spolna ocitovanja. Opcenito,
znacenje ove funkcije je sljedece: histericki karakter ima
izuzetIill....j ake i nezadovoljene genitalne poticaje koji su za­
kocenLgenitalnom anksiozn05CU. Tako se on uvijek osjeca
izlozen opasnostima koje ) nfantilnim
strahovima. Prvobitna genitalna teznja je upotrijebljena da,
reCi, oP2Pa izvore, veli cinu i blg inu ogasnosti. Na pri­
IDj er, ako se neka histeritna zena seksualno osobito f ivo
ponasa, bilo bi pogresno pretpostavi ti da ona izrazava istin­
spolnu voljnost. Upravo suprotno: na prvi pokusaj da se
lskoristi ova ocita pripravnost, ustanovit cemo, u slucaju
ikraj nje histerije, da ce kod izrazitih tip ova ta pripravnost
biti odmah pretvorena u njenu 5uprotnost,da ce spolna
ocitovanj a biti zamijenjena tjeskobom ili obranom u nekom
drugoID obliku, ukljucivo nagli bij eg. Prema tome,
..I?onasaoJe u histerickoji kar a kt era .i5LP.oku5aj da se pronaae - <­

Se takaO'er jasno pokazl,!.i.e u. prij enosnoj reakciJi u analizi.
176 177
maciji proizlazi bas iz spolne inhibicije s nepovezanim ge.
nitalnim li'bidom j da 'su drus tvene djelatnost<i i interesi
moguCi tek nakon s to se ostvari mogucnost za zadovolje­
njem.
S obzirom na preventivu neuroze i spolnu ekonomiju, do.
biva znacenje pitanje zasto histerieki karakter ne moze ne.
kako preobraziti svoj genitalni zastoj, onako kao sto drugi
karakter ni tipovi preobrazavaju svoje pregenitalne teznje.
Histericki karakter ne upotrebljava svoj genitalni libido ni
za reakcijske formacij e niti za sublimacije; cak se ni karak.
terno oklopljivanje ne zbiva uredno: Ako razmotrimo ove
Cinj enice zajedno s drugim svoj.stvima genitalnog libida, do·
lazimo do zakljucka da su POtpwlO razvijena genitalna uz·
budenja slabo prikladna za neKICorugu svrhu osim ' za nen
posredno i _da njihovo sputavanje snazno ..s.pre·
eava i sublimaciju drugih libidnih htijenja jer ih proZima
sa- suviSe- m nogo eJiergije
l
• lake> posebna kVaIlteta genitaTno·
sti moze za- to,lJiti- rai1bg, mnogo je vjerojatnije da je za to
odgovorna kolicina libida upotrijebljena u uzbudivanju ge.
nitalnog podrucJa. GeniJa,Lni nasuprot svim drugim
djelomienim porivima, fiziolo.ski najiace._snahdJenven jer
ima sposobnost ,za orgasticko prainjenje; a s obziroIIl na
....1.. Q je oitiiQ.'lliema: tome, nmofemo pret­
pos taviti da njegovi poticaji imaju daleko vecu slienost s
gladu, ukoliko se radi 0 nepopustljivosti i upornosti, nego
sto je imaju s poticajtma oiz drugih erogenih podrucja. To
lako moze biti ..snazan udarac nekim etickim pojmovima _
ali tome se ne moze pomoci. Zaista, otpor ovim otkriCima
moze se takoder objasniti: njihovo bi priznavanje imalo
revolucionarne posljedice.
KARAKTER

His terickomkarakteru nikada nije poznato znacenje njego.
Qa15ija da i
.\_
'aa ono stonOVd)e t eznju u OSnOV1 Spol.
¥ ost kada je ova razotkiivena .
i djetinja gemtalna anksioznos t anaHticki r astvorena, geni.
tJilna obj ektna teznja pojavlj uje se u .svoj oj prvobitnoj funk·
ciji; usporedno s time, pacij ent gubi i svoju pretj eranu spo}.
nu zivahnost. Da su ostali sekundarni poticaj i izrazeni u
ovom spolnom ponasanj u, npr. primitivni narcizam iIi ze· 0 \.
Ija da se vlada i ostavi utisak, ovdj e j e od male vainosti.
Ukoliko .su drugi mehanizmi, a ne genitalni mehanizmi iIi
njihove zamjenske formacije, nadeni u histerickog karakte.
ra, oni ne p ripadaju izrazito ovom tipu. Na primjer, Cesto
susrecemo depresivne mehanizme. U ovim slucajevima je
genitalna incestna fiksacij a zamlj enjena regresijama na oral·
ne mehanizme iii novim formacijama u tijeku procesa. Jaka
sklonost histerickog karaktera da regredira, narocito na
oralne :Stadije, moze se objasniti spolnim zastojem u ovom
podrucj u isto tako kao i cinjenicom da usta, u svojoj ulozi
genitalnog organa, privlace na sebe velik dio libida na nje­
govu pomicanj u »odozdo prema gore«. U ovom procesu mo­
raju reakcije sIicne m elankoliji, koje pripadaju prvobitnoj
oralnoj fiksaciji, jedako tako biti aktivirane. Tako bismo
mogli reci da se histericki karakter predstavlja u cistom obli·
-laLkada je zivo dj elatan, ·kad je nervozan '1 zlvahall, ali
- ·kad je depresiyan......porueen . autlstlcan - on odaJe druge
mehanizme a fie one koji rou specificno pnpadaJu. Ipak se
moze govoriti 0 JU.s.:te.rickoj depresiji, za razliku od melan·
kolicne depresije. Razlika u stupnju do kojeg su geni­
talni libido i objektni odnos udruieni s oralnim stavovima.
Na jednoj krajnosti imamo nepatvorenu melankoliju; na
drugoj, gdje prevladava genitalnost, imamo nepatvorenu
histeriju.
Ostaje nam da j os i,staknemo: histericki karakter poka·
zuje slabo zanimanje za sublimacije i intelektualne djelat·
nosti, a u svoj im karaktenrim reakcijstrim formacl]ama d'a­
leko zaostajenlza arugih oblika neurotskih karaktera. To se
slaze i sa cinjenicom da lib1do kod hlstenka ne napreduj,e
ni prema spolnom zadbvolj enju kOJe 51 moglo umanjiti
prekomjernu spolnost, niti dovoljno veze spolne ene!gije
nego ih djelomicno odvodi u tjelesne inervacije,
retvara u strah iliJ ,i.!;:.'>kobu. Iz ovih nagonskib me·
amzalttlrlllSfencKog' ltarak,fera neki rado izvode · toboznje
proturjecje izmedu spolnosti i drustvenih djelatnosti. Ali
pri tome previdaju Cinj enicu da osob-ito jaka smetnja subli­
178
nost jer je zcWuiena IS ona, s druge strane, u
velikoj mj eri ogranicuje sposobnosti za r ad j er ne dopusta

y reagiraniu. Prednost za sluibenika, ova erta ee se pokazati
pogubnom za proizvodan rad, za razmah novih misli. Zato
se prisilni karakteri rij et ko nalaze medu velikim drzavnici·
rna, eemo ih susresti medu znanstvenicima, ciji rad nije
nespojiv s takvom ertom. M(;!dutim, kako ona onemogucuje
slobodno umovanje, ona stoji na putu temeljito novim otkri·
Cima. Ovo j e povezano IS drugom er t(}m karaktera, .
Ka­
iakferis tiena je pri tomeIFsp&solfnos se r azmli]anje.
vee prema racionalnom znacenju predmeta ovdje zaostri i
usredotoci, a ondje naproiiv nepotrebno
ener/ill a; paillJ a Je vIse-manje ravnomjerno rasporedena; 0
pitanjima sporedne vainosti razmislj a se nista .manje teme­
ljiJ o nego .9 onima u sredistu strucnog..mter.esa. s to ova
erta vise ,patoloska i kruta, to je pamja viSe usmjerena na
styari s.Qoredne vainosti a r azumski vazlllJ e stvan su po:
-=strariu. 16 Je posIJedica dobro poznatog proeesa, ­
prem]etanja nesvjesne katekse, zamjene nesvjesnih misli t
koje su postale vaine, nevainima, sporednim stvarima. To
je dio obimnijeg procesa 5ve veceg potiskivanja usmjerenog
protiv potisnutih misli. Obicno se ovim mislima, dj etinjem
snatrenju 0 zabranjenim stvarima, ne dozvoljava da prodru
u stvarnost. I to razmisljanje i snatrenje krece se dui odre­
denih putova, u skladu s ustanovljenim, povijesno odrede­
nim shemama, duhovnim r adnicima znatna je smetnja po­
kretljivosti njihova razmmj anj a; u nekim slucajevima to se
izravnava natprosjecno razvijenom sposobnosti za pojmov­
, no, Iogicko razmisljanje. Kriticke sposobnosti - unutar
okvira logickog - boIje su razvijene nego stvaralacke spo­
sobnosti.
' !ftljjg
0
9, testo karakterna je
e a u svih pnsilnih karakt a 1 usko. e ovezana s dru ima
,. ko 'e smo naveli. , it . av -e idlace . · ono.5
t
nepre:;
mudrovaij . 1YOst roizlaze iz is tog nagon­
Sf g IZvora: ,apa1pOQ'"I.j<@CNaj veCim dijelom oni pred­
.izl1lY?Je. vecim dijelom re_akeij ske forma­
ClJe. sklonosti koje pripadaju
lIlalVikavanJa na Cl'stoCu. Ukoli'ko ove lTealkcijlske foITiiaoije
nisu bile potpuno uspJesne, 'onda uz erte sto smo ih vee opi­
sali postoje i druge kojih je priroda saJSvim '5uprotna, rte jedna­
'ko tako t'vore nnanentni dio karaktera, ,iii, ispravmje
reeeno, one tvOiI'e provale prvobi1rrIih skJonosti. Tada dolazi
180
do kr!0m§....IJ.eUl"ednosti,...nesp.osobnOS-t<i-da..se...gosprulari . nov­
eMJazlozit,2g_ miSlienja, ali u,nuJar nepIQbojn6g
JG:.uga itd. Ako dodamo jacku ..za sakupljanjem s tvari
tada je skup analno-erotskih izdanaka u karakteru potpun.
I dok mi kvalitativnu povezanost s interesom za funkcije
prainjenj a m ozemo lako progledati, dotle nam povezanost ne­
prestanog, bolesnog mozganja s analnim erotizmom nije vid­
lji va. Dok uvijek nailazimo na tu povezanost s mozganjem 0
tome odakle dolaze djeea, cini se da preobraiaj interesa za
defekaciju u odredenu svrhu miSlj enja , eije je postojanje
izvan svake sumnje, podlij eze jos dosad nepoznatim zakoni­
rna. Ist razivanj a Abrahama, Jonesa i Ophuijsena i drugih, gra­
dena na Freudovu prvom radu 0 tom predmetu, daju nam
najpotpuniju orijentaciju u ovom podrucju.
Ukratko cemo navesti jos i neke dr uge erte karakter a
koje ne analnih vee iz (njima prikloplj enih)-.Spe­
c poticaja koji pripadaju tot dohi. Prisil­ . ificnih
ni karak'ten uvij ek pokazu.hLizt:azitu s}tiQnost za rea'kcije
s.g.tEljenia i To, naravno, lIle znaOi da su
I 1jihove druge erte bas u vijek ugodne za nj ihovu okolinu;
dapace, pretjerani smisao za red, sitnicavost itd. eesto iznu­
duju neposredno zadovolj enje u neprij ateljstvu i agresiji.
U skladu s fik,sacij om prisilna karaktera na analno-sadistie­
kom stadiju razvoj a libida, vidimo u ovim crtama sve rea,k­
cijske fOI'macije protiv prvobitno suprotnih sklonosti. Mo­
ramo naglasiti, medutim, da je opravdano govoriti 0 prisil­
nom kara'kteru sarno onda kad je prisutan cij eli skup ovib
er ta - dakle ne mozemo 0 njemu govoriti ako je netko sarno
sitnicav a ne pokazuje nikakve druge erte pdsilnog karak­
tera. Prema tome, bilo bi netocno govoriti 0 prisilnoj neu­
rozi rkada je histeIicki kar akter metodican iIi je sklon moz­
ganju.
Dok nam se karakterne erte koje smo dosad spominjali
prikazuju kao izravni preobrazaji izvj esnih djelomicnih po­
riva, postoj e druge tipicne erte koje pokazuju slozeniju
strukturu i pos - ca su - sila.
Meau ovima s neodluCrrost epovieremeJl Po
jalro .
f#.drZljivost i hladnokrvnostj on je isto t aJko nesklon afcl,c­
tuna kao sto j e i sam tesko neprist upacan; ponaj cesce r'!lv­
ml<rk- KaKo u---rfU6aVf tako i u mrznjl,- sto
razvl tl u- potpUrlU a e tivnu zako.:­
Ove potonje erte su vee stvar oblTka VI e nego s'"a­
drZaja i tako nas dovode do stvarne teme, dinamike i eko­
nomije kara,ktera.
181
Uzdriljivost i r avnomjernQst.JLZiyotu i koje lSe
.zd.ruzuj u s cak su i u odredenom odnosu s
njom, cine polaznu tocku za nasu analizu oblrka karaktera.
Ne mogu se, kao u slucaju karakternih erta prozetih po­
sebnim sadrzajem, izvesti izravno iz pojedinacnih poriva;
bicu odnosne osobe daju poseban pecat, a u analizi cine
iezgru kako karakternog otpora tako i sklonosti da se iz­
okoncanje neke situacije, ukljucujuCi analitiokci n­
jecenje. Znamo iz klinickog iskustva da se simptomaticke
erte sumnje, nepovjerenja i s1. ocituju kao otpor u analizi
i ne mogu 'Se u'kToniti sve dok se ne probije viSe ili manje
izrazena afektivna zakocenost. Zato ovo zasluzuje posebnu
paznju. Ogranicit cemo razmatranje u biti, na formal­
ne pojave, narocito s razloga sto.su druge crte dobro po­
znate, dok ovdje istraZujemo komad Nove zemlje.
Ponajprije moramo obnoviti sj ecanje na ono znamo 0
razvoju libida prisilnog karaktera. Povijesno, imaIi smo sre.
diSnju fiksaciju na analno-sadistiokom stadiju, tj. u drngoj
ili trecoj godini zivota. Navikavanje na ci'stocu, zbog sIicno
U'smjerenih majcinih ka'l'aMernih orta, provedeno je suvise
rano, sto je dovelo do snaznih reakcijskih formacija, npr.
do krajnjeg samonadzora, cak i u tako ranoj dobi. Sa stro­
gim odgajanjem u cistoCi, razvila se snazna analna tvrdo­
glavosj:, koja je, da bi ojacala,
caje. U tipicnoj prisilnoj neurozi, razvoj se ipak nastavio do
falicke faze, tj. genitalnost je aktivirana, ali dijelom zbog
ranije razvijenog- zatomljivanja a dijelom zbog asketsko­
-kulturnog Istarva roditelja, ad te 'se faze uskoro opel: odu­
stalo. 'U onoj mjeri u kojoj se genitalnost razvila, ona je
bila ovisna 0 ranijem razvoju analnosti i sadizma u obUku
falicko-sadisticke agresije. Nije potrebno isticati da ce mu­
sko dijete utoliko brle Zrtvovati ,svoje genitalne poticaje
strahu od kastracije - tj. da ce ih potiskivati - ukoliko je
agresivnije njegovo postignuto spolno ustrojstvo i ukoliko
su obuhvatnije karakterne sputanosti i osjeeaji krivnje iz
ranijih razdoblja uSIi u novu fazu. Zato je za prisilnu neu­
rozu tipicno da nakon potiskivanja genitalnosti dolazi do
povlacenja na vee za izmet i na
agresiju toga stanja. Odsad, tj. za vrijeme ta'kozvanog raz­
doblja latencije
i
- koje je narocHo izrazeno kod prisilnih
karaktera - analne i sadisticke reakcijske formacije obicno
postaju jace i definitivno oblikuju karakter.
(iKao sto znamo iz spolnog razvoja djece primitivnih naroda. raz.
dQ1;jje latencije nije bioloska vee drustvena pojava. stvorena spolnim
ugusivanjem.
182
Kada takvo dijete dostigne puber tet, kada je izlozeno l2aj.
snazni ji m nasr taj ima fizickog sazrijevanja, ono ee, ako je­
oklopfj lVanje nJegova karaktera dovoljno ja,ko, morati uikrat­
ko da ;ponovi stari proces, a da ne ispuni zahtjeve pribIiza­
vanja k ,spolnoj zrelosti. U pocetku su to obicno zestoke pro­
vale sadizma protiv zena (fantazija udaranja i silovanja i
s1.), praeene osjeeajima afektivne slabosti i manje vrijed­
nosti; ti osjefuji gone na narcistiCke kODJpenzacije u obliku
ja.ko naglasenih etickih i estetskih teZnji. Fiksacije na anal­
nom i sadistickom polozaju su ;pojacane iIi regresivno po·
noVO aktivirane nakon krat'kog, obicno neuspjesnog, napre­
dovanj a prema genitalnom djelovanju, sto daje povod da­
Ijoj izgradnji odgovarajuCih reakcijskih formacija. Na te­
melju tih procesa koji 'idu u dubinu pubertetsko i poslije.
pubertetsko razdoblje prisilnog karaktera nastavlja se na ti·
pican naCin, i zato na temelju njega mozemo povuCi odre·
dene zakljucke 0 tom razdoblj u. Tu se, prije svega, moze
zapazit i kako c,uvstvena ,sposobnost plica, sto
nevjestom oku izgleda kao znak narocito dobre drus tvene
»prilagodbe«, a tako se to moze ciniti i onome na koga se to
odnosi; u stanovitom smislu to Z'aista moze biti ta,ko. Isto­
vremeno s afektivnom .zaJw cenoscu tu je i,
nje pustosi i jaka zelia, »QfLse zapocne novi zivot«, sto se
obicno pokusava naj15esmi.slenijim i najneprikladnijim sred­
stvima. Jedan takav pacijent izradio je zamrsen sustav u
svrhu bavljenja svojim malim i velikim zadacima. 00 je
moran ovladati njimada bi odredenog dana mogao zapoceti
novi zivot ; iSao je cak tako daleko da izracuna tocno na se·
kundu kad je taj novi zivot -trebao poceti. BuduCi {fa nikad
nije bio u stanju da i'spuni postavljene uvjete, uvijek je
moran zapocinjati od pocetka.
Kao prototip formalnih smetnja prisilnog karaktera bit
ee dobro da istrazimo ojegovu afektivnu zakocenost. Mada
na nas ostavlja utisa'k bespomocnog stava ega, to uopce nije
slucaj . Naprotiv, gotovo ni kod hilo koje drugekarakterne
formacij e analiza ne pokazuje tako intenzivan i revan
obrambeni rad. 8to on otklanja i kako to cini? Tipicno
sredstvo potiis'lcilw.nja ikod pr1S'il1nog kaoraktwa 'jeda
od pWodibi., tako da se one vrlo cesto mogu bez
lkakve smetnje pojaviti u svjesnome. J edan ta'kav pacijent
je sanjao i razmiSljao 0 incestu sa svojom maj kom i cak
o zestokom silovanju, pa i.pak je ostao nedirnut. Genitalno i
sadist icko uzbudenje bilo je sasvim odsutno. Ako se takvi
analiziraju a da se analiticar u is to vrijeme iIi, boo
IJe r eci , u samom pocetku pretezno ne pozabavi afektivnom
zakocenoscu, dobiva. se doduse daljnj a nesvjesna grada ­
183
povremeno cak i sIabo uzbudenje - ali nikada afekti koji
bi odgovarali predodzbama Sto je postalo od ovih? Kada
oSimptomi postoje, afekti su dijelom ukljueeni u njih; kada
nema si mptoma, oni su uglavnom uklj uceni u samu afektiv­
nu zakocenost. Dokaz za ovu tvrdnju je odmah vidljiv kada
uspijevamo probiti zakoeenost pomoeu dosljednog izdvaja_
nja i interpretiranj a; tada se, nairne, afekti koje smo trazili
pojavljuju sami od sebe, u pocet ku obieno u obliku tjeskobe.
Znacajno je da se u poeetku osJobadaju oSamo agresivni
.poticaji; genitalni poticaji se javljaju mnogo kasnije. Pre­
rna tome, mozemo reci da vezana agresivna energija eini
vanjski sIoj karakternog dklopa. t ime je vezana ? Agresija
je vezana uz pomoe analno-erotskih energija. Afektivna za­
,kocenost predstavlj a jedan jedinstveni golemi
nije toliko praeen t j elesni m zgrcenim st anjima, n ego se
njima koristi. Svi miSi Ci ti jela, a narocito oni zdj elicnog dna
i zdjelice, miSiCi ramena i oni lica (usp. »tvrdi«, gotovo na­
Iik na masku izraz Iica prisilnih kar aktera), u stanju su
stalne hipertonije.
1
Ovo je povezano s fizickom nespretno­
tako cesto susrecemo kod prisilnog karaktera. Ego,
jedakle, da to pr ikazemo slikovi to, analne sputavajuce ten­
dencije uzeo iz potisnutih slojeva i iskoristio ih u svom
vlastitom interesu kao sredstva da otkloni sadisticke poti­
caje. Dok su analnost i agresija usporedne sile u nesvjesnom,
analnost, tj. sputavanje, dj eluje protiv agresije (i obratno)
U tUnkciji obrane. Prema tome, akone slomimq afektivnu
zakocenost, necemo doCi oi . do analnih energija. Sjetimo se
pacijenta s afektivnom za'kocenoscukoji je mjeseci­
rna prije svake seanse prelazio rukom , preko otvora .svojih
hlaca tri puta uz izgovaranje G6tzova citata. To je bilo kao
da je zelio reCi: »Ja bih te tako rado htio ubiti, ali moram
se nadzirati - me dakle . ..«
Pasivno-feminini karakter takoder otklanja agresiju uz po­
moe anal nih sklonosti, ali drugacije nego prisilan karakter:
Kod prvog analnost dj eluj e u prvobitnom smjeru kao objekt­
no libidna teznja; kod potonj eg iskazuje se u obliku analnog­
sustezanja, tj. vec kao reakcijska formacija. Zbog toga kod
cisto razvijenih prisilnih karaktera, pasivna homoseksuaI­
nost (koja, naravno, pripada vrsti histerickog karaktera)
nije tako blizu povrsine i rel ativno nepotisnuta kao sto je to
kod pasivno-femininih karaktera.
2 V. Fenichelov izvanredni prikaz u .Uber organIibidinose Begleiter­
scheinungen der Triebabwehrc, I nternationale Zeitschrift fur Psycho­
analyse, 1928.
184
Kalko je moguce da analno sustezanje moze cesto u karak­
teru tako potpuno doCi do rijeci, da ani koji trpe ad njega
postanu zivi stroj evi? To nij e sarno zbog analne reakcijske
formacij e. Sadizam, koji je vezan u afektivnoj zakocenosti,
nij e sarno njeu objekt vee takoder sredstvo upereno protiv
analnos ti. Prema tome, interes za anal ne funkci je (,praznje­
nje) takoder se suzbij a pomoeu agresivne energije. Svaki
afektivan, zivahan izraz budi u nesvjesnom stara, nikad rar-\
uzbudenja. Posljedica je stalna tjeskoba da bi se )
mogla dogoditi nesreea, da bi moglo sprij eciti ponov­
no uspostavljanje samosvladavanj a. Primjecuj emo da je t o
ishodisna tocka za razmr sivanje. cijelog su'kaba iz djetinj stva i
Y . 'zmedu oriva za prazn en' em i otrebe za za an' e ' z
straha od kaz ao sto znamo iz klim og iskustva, ako se
ail za a e tivne zakocenosti provodi ispravno, probijanje
u srediSnji sukob je uspj esno, . pri cemu se i odgovarajuee
'katekse vracaj u u stare polozaje. Ovo je jednako rast vara·
nju oklopa.
Od afektivne zakocenosti stizemo i do afektivnog usidre­
nja prvih poistovjecivanja i superega: udovolj eno je zahtje­
vu za samosavl adavanjem, nametnutom isprva od vani skog
suprotstavlja, ali nije ost alo pri
tome. stovise, zahtjev je postao krut, trai an nacin reagira­
nja koiim se teSko upravli a, sto se moze poslliCi sarno uz
pomoe potisnutih energija ida. .
DaJ je ispitivani e dina mike afektivne zakocenosti pokazuje
da su u nioi saddane dvije vrste sadistickih poticaia; sustav­
nom anali zom otpora oni se mO,gil izdvojiti prilicno Ci sto.
Obieno se prvi oslobada an.aJni-&a,dizam._ cHi ie cili udara­
nie. gazen ie. gnjeeenie. itd. Posto je to proradeno i rii esene
analne fiksaciie, falicko-sadi sticki poticaji sve viSe stupaiu
u prvi red (ubadallie, probii anje itd,), a' to znaci: regresiia
je ukloniena; kateksa falickog poloZaia utire sebi put. U
ovoi tocki.
postaie oei! i zapoWli e analiza gemra-r-ffi11"poti'skivania. U
prisilnih karaktera, stara djetinja fobij a eesto se ponovo
javlia u ovom stadiiu. .
Prema tome. dva sloia poti skivania kod
karaktera: vaniski sioi se sastoii od i analnih
-"aticaja. dok dublii sloUiruLfalickl..E2.!jca ii. To odsmvara
obrtaniu pri regresivnom procesu: ani poticaii koii primaiu
novu kateksu leze nai blize povrsini, dak su obiektno-libid,!fe
genitalne teznie dublie potioSTIute, »prekrivene« sloievima,
pregenitalnih poloZaia. OVil ,strukturni odnosi otkrivaiu dapi
biJa ozbiIjna tehnieka !2:reSka ako bi se ht ielo. putem inter­
pretacije, pred pacijenta afektivno iznijeti sIaibe manifesta.
185
sto su proradene
bilo primljeno hladno, otklo­
trenutak, da bismo
i S1JlIlil.j·4: One ,sacinjavaju najtezu
ne uspijemo razrijesiti
ambivalentnosti cuvstva. Ambiva-.
1entnost odrazava sukob izmedu dv-iju istovremeno prisutnih
mogucnosti, jedne da se voli i druge da se mrzi ista osob,a;
na dubljoj razini, to je sputanost i libidnih i agresivnill tez­
dolazi od svakodneV'nog straha od kazne. Ako se
analiziraju, ambi­
valentnost jedva da ce se moCi svladati. A to nas moze lako
je covjek bioloski, tj. nepro­
druge strane, nastavilmo na­
strukturnim i dinamickim odnosi­
ona ee se moei re­
na taj nacin
cistoj kristaIizaciji. Najbolji
ovo odvajanje ambivalentnih tez­
nji jest da se temeljito analizira postojeee nepovjerenje, od­
se ograniCiti na najbit­
mnoge sporedne
smo uspjeIi da ob­
proistekao je iz potre­
oni karakterni oblici koji stoje izmedu
Oni pokazuju tocno
opisane crte koje se ostro razlikuju, i po tome kako nastaju
i po svom pojavnom obliku, od onih astalih dvaju oblika, pa
»falicko-narcisticki 'karak­
ter«, katkad manje tocno nazvan »genitalno-narcistickim ka­
psihoanaliticko narzivlje tijekom pro­
teklib nekolik o godina. Opis ovog tipa prvi put je iznesen u
referatu procitanom u Beckom psiho­
" j(fnjskom
risH je pre­
histerick . e nervozal
ClS tic

cesto iza.2liva j ak
"LV J <O .. vIse ?e:xrotican, su
nacmi ponasanJa nametlJlvlJI I bucmJe se l'stlcu. S obzlrom
na tjelesni izgled, falicko-narcistiCki kamkter je najcesce
atletski ti p, jedva da je ikada astenican tip. a s arno u izu­
zetnim slucajevi.ma piknicki tip (kako ih opisuje Kretsch­
mer). erte lica obicno po'kazuju cvrste r ostre muskaracke
linije, ali vrlo cesto, medutim, usprkos atletskoj vanj}tini,
nalazimo feminine. djevoj a6ke crte (takozvano 'beaasto'
lice). Svakodnevno ponasanje nije nikada gmizavo, kao ill
pasivno-feminina karaktera; obicno je nadmeno.
no 'suzdrlano iIi prezrivo agresivno. Katkad je ponasanje
toga tipa ...kako .je to jednom izrazio predstav­
nik ovog tipa. ..Natcisticki element. naSURf ot obj ektno-libid­
nom elementu, tsJi rema objilluJ. p-a i u
i uvijek je prozet viSe iIi maDJ.e.-<i .enIID_sadistickim obi­
ttetfiUJJ.I?l'-k· d V.- k . 1· d· -" b· x k·
. sva 0 neynu ZIVOtU ta VI lU I l.Ce 0 Kno sva 1-
napad predubitrjtj svojjm vlastitim_ napaoom.
"jij ihovu bicu manje se onime cme i gm'ore, a
viSe nacinom 'svoga- djelanja. Potpuno- agres ivI'flm f lzaZov­'
.... rt-1ITl osjecaju ih narocho om 'koji ne vladaju ,svojom vlasti­
tom agresijom. Najizrazitiji tipovi teze da postignu vodece
polozaje u zivotu i lose sou prilagodeni podredenim polaia:­
lima, osim ako, na primjer u vojsci m slicnim hijerarhij­
skim organizacijama, nuznost da se podrede, s jedne strane,
oni ne izravnaju vladanjem nad onima ispod 'sebe s druge
strane. Ako je izazvana njihova tastina, oni reagiraju hlad­
nim prezirom, izrazoitim losim raspolozenjem. iIi otvorenom
agresi jom. Njihov nardza . za razliku od onog kod drugih
karakternih tipova, . raiava se na infantilan vee nagla­
sen samouvjeren nacin, s ocitim iskazivanjem nadmoei i
dostojanstva, usprkos cinjenici da osnova njihove prirode
nije manje infantilna nego ona drugih tipova. Bas uspored­
ba ni ihove strukture 'sa strukturom. na primjer. prnilnog
karaktera. pruza naj.iasnije uvide u razliku izmedu pregeni­
talnog i fali?ki zasnovanog narcizma. Vnatoe tome sto su
u prvom redu zaokuplieni sobom, oni katkad stvaraju jake
veze s Jj udima i ·stvarima u svij etu. U tome pokawju uskU
s genitaInim kar;kterom. R azlikujlLs..e-Jlle"
<1utim, o_d.JlQtoMg ,po tome to_ tlJiliOve. a1Cci'jUOkazujy
-:;da rS lI nerazumskih mo­
Ovaj se tip susreee
JiCanma, i
od naIistaknuti jih crta ....
tera, upravo kIw sto ok!ij evajuci oprez obiljezava prisilan
- -- ­ -
- 187
teznji prij e nego
Sfgjev.ite nadgradnje. Sve bi
hjerro-sa sumnjom i nepovjerenjem.
V vezi s .time moramo se zaustaviti na
prepreku 'aflalizi ako-oa-pQcetka
razne teznje skupljene u
njlj koja
sva ocitovanja bez razlike i istovremeno
navesti da pretpostavimo da
mjenjivo ambivalentan. Ako, s
.predovanjem u s'kladu sa
rna, mrinja ee uskoro izbiti naprijed i
lativnom lakoeom razrijesiti analiticki, utiruCi
put doboivanju Iibidnih teznji ill
postupak da bi se izvrsilo
mah u pocetku anaIize.
V ovom razmatranju moraIi smo
nije crte prisilnog karaktera, ostavljajuCi
osobine nedimuHma. Dovoljno je ako
jasnimo osnovno oblicje karruktera.
'I[IfALICKO-NARCISTICKI KARAKTER
Naziv "falicko-narci'sti cki karakter«
be da se obuhvate
onih pristilne neuroze i onih histerije.
je razlikovanje opravdano. Izraz
rakterom«, usao je u
dosad neobjavljenom
analitickom dmstvu u listopadu 1926.
Falicko-narcisticki kara'kter razlikuje se v
izgledu od pI'isilnog i histerickog karakt
tezno ,sputan, suzdriljiv, potiSten­
zivahan. bojazljiv, hirovit. Thi.c
ter, s druge strane, u
186
karakter, a izbjegavanje opasnih 'Situacija pasiv.
no-feminini karakter. Ova hrabrost i ratobornosf falicko.
-narcistickog karaktera ima, nasuprot geni talnom karakteru
kompenzacijs ku funkciju i takoder sluzi da ot'klanja
tivne potieaje. To nije od narocite vaZuosti sto se tice po.
s'tignutih uspjeha.
.. Pomanjkanje r eakcij.skilLformacija pr otiv njegova otvo­
renog agresivnog i sadistiokog ponasanja r azli kuje faIiCko.
-nardsticki karakter od prisilnog karaktera. Morat cemo po.
kazati da upravo ovo agresivno ponasanje ispunjava funkei.
ju obrane. Zahvaljujuci Slobodnoj agresiji i 'kod ne osobito
neurotskih predstavni ka ovog tipa" druStvene a ktj·lll1osti su
jake, impulzivne, energicne, uspjesne i cesto
Sto je karakter vise neurotsIa, t o se VISe 6mi da su njihove
aktivnosti posljedak zabl ude i da su jednostrane - iako u
zbHjj to nisu ll'vijek ; odavde pa do s tvaranja pocandidnih S'U­
stava ima sijaset varijaeija. Djelatnost faIicko-narcistickog
karaktera razlikuje se od one prisilnog kara:ktera po vecoj
temelijtos.tLu_de.t&i ima i vecoL darovitosti. ­
U fali cko-n;rcistl&fu potenciJa ' je
za razliku od orgasticke potencije wlo domo t azvi]ena.
Odnosi sa zenama su
stavom prema zens-korn tome su predstavnfCi
ovog karakternog t ipa izrazi ta 12..oze1j ni spolnLobjekti jer u
svom izgledu pokazuj'll sva obilj ezja ocite lako .
nije rijetkost, faJi ck6-nareisticki karakter medl( zenama'tia,
lekose rjede nalazi. Neurotski oblici su obiljezei lfalaivr;om
homoseksualnoscu i kiitoralnoID_ uzhudIj iypJ C1,l-:: . Gemtalno
zdraviJi oblici odli ku ju 'se
melji na fizickoj snazi ljepcit i.:. . .I . .. . "
. . . muske i zenske homoseksualnosti. veCin
sIucajeva--nrkozvlinqg rno-ramog i srodni obli­
!<l ·Shizofr eni je i. mnogi eritrofollije--rvm­
l.iJ,..¥.a...sadist icki spqlno ' nastr ani falic!s0­
-narcistickom karakternom ·s tvaraoci
u ow kategooTu: --
Obratimo sada paznju na strukturu i nastajanje ovog ka­
raktera. Prije svega, moramoone poticaje· koji postizu iz­
ravno zadovoljen.le u falicko-narcistickom ponasanju razli­
kovati od onih koj i t vore narcisticki obrambeni aparat, iako
se ova dva poticaja, ispreplecu. Tipicna znacajka koja se
otkriva analizom j e poistovjecenje ega u ejelini s falusom,
odnosno, kod fa1icko-: reI 1 • ena- os oji vrio iaka-ra-fr
tazija da pems; I na a ]e, analiza pOKazu]e m me
- ili viSe otvoreno iz12ganja ega syijetu. _U eritrofobiji je
ovaj poticaj p.otisnut. i ,izbija u
osjeeaja suda 1 U ,ovlh slucaJe,:a ,j.e
fiksacija na fazu dJetmJeg razvoJa u kOJol-le a,oa ln.Q:sadisUe­
10 na puSten, dok geni talni
olozaj joS-niJe sasvim nj ime vlada ponosna,
;amo"uvjerena us.redotoCenost na vlasti ti penis. To ne objas­
njava sve. Falicko-narcisticki karakter obiljezen j e ne sarno
ovirn fali ckim ponosom, vee j os vise motivima koj i ga pri­
siljavaju da se zaustavLna ovom stadiju razvoj a.
S ponosom na zbiljski ili, sto moze biti slutaj , fantazirani
falus, ide usporedo jaka fali6ka slucaju
DluSkarea ovog tipa nesvJesno Je IlllWj e
slutbLoSllete...na..1enL Ovo obj as­
iJava znacajnu za ov_aj tip, ali
takoder i za o:cgasJickCLdaiivljava­
nj e. U dj etinjstvu falicko-narcistic-kog karak,tera s iznenadu­
jucom redovit oscu nailazimo na naj tet a razocaranj a Iju­
bavi baLprem.a Jleter oseksua1niIILO.b.j.e.ktima, tj. majka je
"i-aZotarala djecaka, a otae je razocarao I, u . stva­
ri, ova r azocaranja se doZivlj avaju na vr4uncu teznje da se
predobije falickom ekshibicijom. ;U sIucaju muskih
predstavnika ovog tipa, majka j e cesto .strozi roditelj, iIi je
otae ranD umro, Hi nije bio oi enjen majkom i nikad se nije
ni pojavio.
Jaka smetnja daljnjem razvijanju prema genitalnoj objekt­
noj Ijubavi u djetinjstvu izazvana jakim frustriranjem
(uskr atom) genitalnih i ekshibicionistickih aktivnosti na
vrhimcu njiho.va-IaZY..oja, i, . sto je tipicno od strane one
osobe=odgojitelja )13. koju su se genitalni interesi poceli
usmjeravati; ima za posljedicu poistovjecenje s genitalnq ie:
Ijenom osobom-odgojiteljem na genitalnoj razini. Djecaci,
na primj er, odus'taju od zenskog objekta i okrecu svoj in­
teres na oca .laktivna homQsek.rs.ualnos>t, j er je falicka). Majka
ostaj e obj ekt i elje, ali sarno s nareistickim stavovi ma i
.sadistickim poticajima za osvetom. Takvi muskarci uvi­
jek ppnOY.D-.lleSlljesno traZe da doW u zeni kako su po­
u ,isti mah, rnedutim, spolm em 1m znaCi P..rk
ili uniStavanje - bolje reci - poniiavanje f ene_
_ genitalna osveta na >
1 mksu:cu (kastratija) zavrij eme spolnog cina i nas!ojanj.e
a se muskarae ucini impotentnim ili da ta.ICOIZgIec:1a, po-,
§taje glavna sklonost. To nije ni u kakvoj suprotnos tI sa
spolnom privlacnoscu koju vrse ovi izrazi to erotski karak­
teri na suprotan spo!. Zato se cesto susrecemo ,s neurotsko­
-poligamnom nesposobnosCu da se ustraje iUZ jednog part­
nera, aktivnim izazivanj em razocaranj a i pasivnim bijegom
189
188
od moguenosti da se bude napu5ten. U drugim slueajevhna
gdje narcistieka osj etlj ivost remeti mehanizme kompenza:
cije, poJenciju, 'koju pojedinac neee da Pri.
zna. Sto je potencija zbllJskl poremeeena, opee raspo.
lozenje je obieno nesigurnij e. U ,takvim slueajevima dOlazi
do iznenadnih kolebanja od raspolozenj a muske samosvi.
jesti do raspolozenja duboke potiStenosti. Sposobno,st za
rad je isto tako jako poremeeena.
FaliekcrekshibicionistiCki i sadisHcki ,stavsluZi istovre.
mene> kao obrana ,protiv potpuno opreenih sklonosti. Prisi.
Ian karakter, nakon genitalne frustracije, vraea se na ranij i
stadij analnosH i' razvija ovdje reakcijs'keiormacije. Falieko­
-narcistiCki karakter ostaje u faliekom stadiju - dapaee,
on pretjeruje u ovim oeitovanjima; ali on to radi s namje­
rom da se zastiti ad vracan ja va pasivni i analni stadij.
Tijekom analize takvih karaktera pojav,ljuje se sve inten·
zivnije i u ,sve veeem broju odlueno ot,klanjanje analne i
pasivne sklonosti; ipak, ovesklonosti ne saeinjavaju izrav­
no 'karakter, nego sarno po odbijanju tih sklonosti, a koje u
obliku faliekog sadizma i ekshibicionizma proizlazi iz ega
koji je postao fali eko-narcistiean. Te sklonosti ,su prava opre·
ka pasivno-femininom karakteru. Dok potonji otklanja svoju
agresiju i svoje genitalne poticaje uz pomoe analne i pa·
sivne predanosti, fali eki narcist, obrnuto, otklanja,
ntiP-asivno homoseksualne sklonosti uz pomoe falieke agre­
sije. testo eujemo analitieare da opisuju takve karaktere
kao analne i pasivno homoseksualne. Medutim, upravo kao
sto se pasivncrfeminini karakter ne moze nazvati falioko­
-sadistickim jer otklanja ove poticaje, falieko-narcisti eki ka­
rakter se ne moze opisati kao analno-pasivni z;bog toga sto
uspjesno obuzdava u sebi ove poticaje. Karakter nije odre­
den onim sto otklanja vee naeinom na koji to eini i nagon­
skim snagama koje ego upotrebljava u tu svrhu.
Dok u slucaju moralnog ludi,la, aktivne homoseksuaInosti
i fali okog sadizma, kao i u sublimiranim oblicima ovih ti­
pova, npr. u profesionalnih atletieara, ova obrana dobra
uspijeva, pa se ,suzbijene sklonosti pasivne i analne homo­
seksualnosti izraZavaju u povodu nekih pretjerivanja, dotle
se u slueajevima ,paran0je suzbijene sklonosti s nazno pro­
bijaju u obliku raznih utvara ili tlapnja. Eritrofobija je
usko povezana s paranoiekim oblicima ovog karaktera; opis
patoloSkog crvenjenja eesto nalazimo u anamnezi paranoid­
ne ,shizofrenije. Pacijent koji trpi od eritrofobije postaje
zrtvom simptomatskog proboja suzbijane pasivne i analne
homoseksuaInosti utoliko 5to se, zbog akutnog straha od
kastracije, odriee masturbacije, nakon cega spolni zastoj,
koji se ocituje vazomotoricki, . funkciju ega.
Aktivna homoseksuaInost, fahckl sadIzam I moraIno ludilo,
s drUge strane, imajl\l jaku eg<r<>branu, pod uvjetom da po­
stoji uspjesno libidno zadovoljenje. Ako je, iz ovog ili onog
razloga, ovo zadovoljenje prekinuto kroz bilo koje vrijeme,
pasivna i analna sklonost takoder izbija u ovim slucajevima,
iIi simptomat.ski iIi neprikriveno.
Me<1u falicko-narcistickcrsadistickim karakwima cest9 na­
lazimo individuume odane poroku, U
osnovi ovih oVLsnosti ne lezi sarno ,suzbll _ - ' al·
n9st, vee takoder druga znacajna erta za ovaj karakterni
tip, isto tako posljedica ,fa-li cke frustracije. Uzmimo primjer
muskarca. Uz majcino frustriranje falicke ekshibicije i ma­
sturbacije, postoji poistovjeeenjes njom. Ovo ima izazovan
utjecaj na nedavn-o napustene analne polozaje i, dosljedno
tome, na pasivncrfeminino ponasanje. To se odmah izrav­
nava naglasavanjem fali cko-ekshibicionistickih i agresivnih,
tj. muskih, poticaja. Medutim, ,kada se poistovjeeivanje sa
zenom odvija na falickom stadiju, zena fantazira kao da',
ima penis, a vlastiti penis postaje povezan s grudima.
3
Zato
kod spoln-o aktivnih oblika ovog karaktern-og tipa nalazimo
....pJiSim Q,Li
prema mladim muskarcima kod muskoK...U ednak stav
rna mIai1im i zenstvenim zenama kod zenskog predstavnika
U'kjlkOholizm!b postoji tak..9..der regresij.a...na...oralI!o
stanj e. U s' adu s tIme su kod a1koh-olicara izbrisane ti·
piene erte fali cko-narc1stickogkaraktera.
Kod fali c.ko-narcistickog kara'ktera, prijelazi izmedu zdra·
vog, objektno-libidnog oblika, s jedne strane, i akutno pa­
tolos'kih, pregenitalnih oblika ovisnosti i trajne potiSteno·
sti, s druge strane, daleko su brojniji i razlicitiji nego sto
su kod drugih karakternih tipova. U psihopatologiji se mno­
go govori 0 srodnosti .g.enij.a-i-kI:iminalca. No, tip na koji
se misli nije proizvod · ni prisi-Inog ni histerickog oj' mazo­
histickog kara'ktera; on potjece prije svega iz falicko-nar­
cistickog karaktera. VeCina seksualnih ubojica posljednjih
godina pripada ovom karakternom tipu, npr. Haarmann i
Kurten. -j.&kJh 11 ijYba'li u dj.e.tinjs.tvu
J
.
kasnije iz\:d,a.:iajll:faliaQ::sa,dWiCku. osvetu..Jla
spolnom objektu. Landru, kao i Napole-on i Mussolini, pr--i­
pada fali6ko-narci",tickom kara'kternom tipu. Spoj falickog
nareizma i falickog sadizma praeen istodobnom kompenza­
cijom pasivnih i analno·homoseksualnih poticaja stvara psi­
hicka ustrojstva najjace nabijena eneI1gijom. Da li ce takav
J Usp. Bohmova Sadgerova ispitivanja aktivne homoseksualnosti
191
190
tip upraviti svoj u energij u na aktivne pot hvate iIi zlotin, u
velikoj mjeri ovisi ponaj prije 0 mogucnostima koje ovom
karakteru pruiaju drustveni uvjeti i situacija da iskoristi
,svoje energije u sublimiranom obliku.
Sljedeci po vaZnosti je domet genitalnog zadovoljenja.
On odreduje. viska energije
juci ,}?oticaji i, pr ema tome, koliko ce postati hitna pOtreba
za koj e ce obUke poprimi ti. Razlikujuci
drustvene i libido-ekonomske uvjete, ne zelimo umanjiti ti­
njenicu da inhibicija zado\'.9U!!nia_ takoder ovisi 0 drustveno­
-obiteljskim cimbenicima. S obzirom na njihova ustrojstva,
ovi karakterni oblici ce vjerojatno stvoriti natprosjecnu
kolicinu libidne energije, omogucujuci na taj nacin agresiji
da postane toliko jaca.
Anali t icko lijecenj e falicko-narcistickih karaktera je jedan
od najzahvalnijih zadataka. :{\.ako je U ovih pacijenata fa­
licki stadij potpuno dostignut a agresija relativno slobodna,
lakse j e uspostaviti genitalnu i druStvenu moe kad se jed­
nom ovlada pocetnim teskocama, nego sto je to u pacijenata
drugih .karakternih oblika. Od analize se uvijek mozemo
mnogome nadati ako analiticar uspije da razotkrije falicko­
-narcisticke stavove kao suzbijanje pasivno-femininih potica­
ja i da u'kloni nesvjestan stay osvete prema 5uprotnom spa­
Ju. Ako to ne uspije, pacijenti ostaju narcisticki nedostupni.
Njihov karakterni otpor sastoji se u agresivnom osudivanju
lijecenja i analiticara u viSe i1i manje prikrivenom obliku, u
narcistlckom ometanju posla interpretiranja, u odbijanju i
otklanjanj u svakog tjes'kobnog pasivnog poticaja i, iznad
svega, pozitivnog rprijenosa. Reaktiviranje falicke tjeskobe
uspijeva tek s pomocu snaznog i dosljednog razotkrivanja
reaktivnih narcistickih mehanizama. Znakove pasivnosti i
analno-homoseksualnih sklonosti ille treba odmah traziti u
dubini, jer se narcisticka obrana onda obicno pojacava do
potpune nepristupacnosti.
11
Mazohisticki karakter
Bilje§ka prevodioca ameriCkog izdanja ukupnih djela
w. Reicha
'
»Mazohistickikarakter« pm put se pojavio u Internatio­
nale Zeitschrift fur Psychoanalyse, XVIII (1932-33) a pred­
stavlja klinicki raskid Wilhelma Reicha s Freudovom teo­
rijom 0 nagonu smrti. po prvi put u povij esti spolne pato­
togij e prikazane su, na temelj u klinickih istraiivanja, ove
cinjenice:
a) Pojave upotri jebljene da potkrijepe hipotezu 0 nagonu
smrti mogu se svesti na specifican oblik orgazmicke anksioz­
nosti.
b) Mazohizam nije biolo§ki odreden nagon; on je sekun­
da.rlfi nagon u spolno-ekonomskom sm1s1u, tj. posljedica po­
tisnutih spolnih mehanizama. .
c) Ne postoji nikakva biolbs'ka teznja za neugodom; prema
tome, ne postoj i nagon smrti.
Godine 1933. ovaj je clanak uklj ucen u djelo Wilhelma
Reicha Analiza karaktera.
U godinama nakon njegova objavljivanja dijelove su ovog
rasvjetl javanja problema mazohizma usvojili razni psiho­
anali ticari, a da nisu spominjali njegov izvor. No, nitko nije
razmatrao ni prikazao $redisnji element problema, nai me
posebnu mazohisticku inhibiciju orgazmicke f],lnkcij e, koja
je postahi 6i!itom kao strah od umiranja iii stroh ad uni­
stenja. Tako je rjesenj e problema mazohizma osta10 isklju­
ivo znanstveno rjesavanje 'Spolne ekonomije.
I Otkriveno je da je, osim nekoliko manjih izmjena. biljeAku koja
prethodi karakteruc, koju je ranije potpisao prevodi­
lac, zapravo napisao sam Reich. Zato je u ovom prijevodu iznijeta
U svom prvobitnom obliku. [Nap. Mar y H iggins]
193
Objavljivanje ovog eseja 1932. nije bilo liSeno dramatskih
popr atnih dogadaja. Freud, koji je bio izdavac Int ernatio_
nale Zeitschrift fur Psychoanalyse, dozvolio je da se clanak
poj avi u ovom Casopisu same pod uvjetom da muse doda
bilj es-ka urednika. U toj citaoca je trebalo obavije_
stiti da je Wilhelm Reich napisao ovaj clanak protiv teorije
o nagonu smrti, »u sluibi« komunisticke partije. Izvjestan
broj berlinskih analit icara odbio je ovu hesmislicu i pred­
102io drukciji izlaz iz teskoee; nairne, da s e Reichov esej 0
mazohizmu obj a¥i zajedno s odgovorom . Taj odgovor je na.
pisao Siegfried Bernfeld i on se .pojavio u istom broju
spomenutog Ca50pisa pod nazivom »Die kommunistische
Diskussion urn die Psychoanalyse und Reichs 'Widerlegung
der Todestr iebshypothese'«. Odgovor, medutim, nije irnao
nikrukve veze s p roblemom mazohizJma. Umjest o toga bavio
se dopr inosima Wilhelma Reicha marksistickoj sociologiji i
ih pobijao. Drugim rijecima, lbuduCi da se klinicki
dokazi Wilhelma Reicha nisu mogli osporiti, ucinjen je po.
da se diskreditira njegova t eorija mazohizma time sto
je receno da su u diskusij u uneseni politicki i emocionalni
motivi. Taj je pokuSaj bio potpuni promasaj. Prepustamo
citaocu da odluci da Ii ova teorija pociva na klinickim istra­
zivanjima i podacima ill je motivirana politicko-ideoloskim
interesima. Valja istaknuti da spolno-ekonomsko tumacenje
problema mazohizma, tj_ .k..linicko pobijanje teorije nagona
smrti, predstavlja golem korak naprijed u razumijevanju
neuroza_ Jer,sada viSe nij e bilo moguce pripisati ljudsku
patnju nekoj nepromjenj ivoj »bioloSkoj zelji da se pati«, tj.
>>nagonu smrtic, 'Vee kobnim drustvenim djelovanjima na
biopsihicki aparat . A to je utrIo put kritici drustvenih pri­
lika koje stvaraju neuroze, put koji je ranije bio zakocen
hipotezom bioloske zelje da se patio
Spolno-ekonomsko problema mazohizma omogu­
Cilo je da se u svoj sirini p ristupi bioloskom temelj u neure­
za. Zaista, strah od »razaranja«, strah koj i obiljezava ma­
zohizam, doveo je (u pocetku samo kao nagadanje, kasnije
kao odrlivu teorij u) do razumij evanj a vegetativnog sustava.
Danasnje obj avlj ivanje ovog eseja opravdano je kao 5to
je bilo i prij e dvanaest godina. Znacajno je za izvjesnu vrstu
toboze znanstvene kritike da se danas ne moze objaviti ni­
jedna tvrdnja 'koj a je iznesena .pr otiv Reichove teorije rna­
zohizma prije d vanaest godina. One danas nemaj u vUse ni­
kakve 'W'ijednos11i. - one prupadajlU 'IDl1tvOj proslosti. T. P. W.
194
1. SAZETAK GLEDISTA
Buduei da analiticka karakterologija pretpostavlja odrede­
na shvaeanja nagona, odabrali smo rnazohisticke nagone da
bismo pokazali posebnu vrstu neurotskog karaktera.
Prepsihoanaliticka seksologija bila je, u hi ti, miSljenja da
se mazohizam, .kao posebno usmjereni nagon, sastoji u sklo­
nosti da se u podnosenj u boli i u moralnom ponizavanju
nade zadovoljenj e. Kako postoji odsutnost ugode U oba d­
lja, od samog pocetka se postavlj alo pitanje 0 prirodi ma­
zohizma: kako se moze nagonski zeljeti nesto sto je neu­
godno i iz toga cak izvlaCit i zadovoljenj e? Pribjegavanje teh­
nickom nazi vlj u m acilo je s arno odgadanje rjesenja; sma­
tralo se da izraz »algolagnija« obj as.njava da netko zeli po­
stici ugodu iz toga da bude tucen i ponizavan. Neki autori
naslucivali su prave odnose .kada su osporavali pojam da
roazohist stvarno f ell da bude udaran; oni su tvrdili da
sarno udaranje igra t ek posrednicku ulogu u dozivljavanju
ugodnog s amoponiienja (Kraft-EbLng). Ma kako da je to bilO"'1
ostala j e bitna formulacija: ono sto T!11) sjeCna-.osop4-(J.§jecq
neuggdnp, muzoflljl vl dl l&§ uggdl1f! iii ,mu •. btJ.Z:eYn-sluij.
kao izvor
Psihoanaliticko istTaZivclnje pritajenih sadriaja i dinarni­
ke mazohizma, kako u njegovim moralistickim tako i u nje­
gOYim erogenim sastavnicama, dalo je obilje novih uvida.
2
Freud j e otkrio da mazohizam i sadizam nisu apsolutne su­
protnosti t __da jedan nagonski cilj nije nikada prisutan bez
sej avljaju kao oprecan parj 1
jedan se moze iznenada izmij eni ti u drugi..lRadilo se dakle 0
Clijalektickoj suprotnosti, koja je odredena obratom aktiv­
nog s tava u pasivan stay dO'k predodzbeni sadriaj ostaje
isti.
3
Freudova teorija libidnog razvoja razlikuje dalje tri
stadija spolnosti u djetinjstvu (oralni, analni i genitalni) i,
u pocetku, priklopila je sadizam analnoj fazi. Kasnije je na­
deno da svaki stadij spolnog r azvoj a obiljezava odgovara­
juCi oblik sadisticke agresije. Ulazeci dublje u podrucje
ovog problema, mogaosam pronaCi u svakom od ova tri
oblika sadisticke agresije r eakciju psihickog aparata na
svakodobnu frustraciju odgovaraj uceg djelomicnog libidnog
poticaja. U skladu S ovim mislj enjem, sadizam svakog sta­
dija proizlazi iz mjesavine dest ruktivnog poticaja protiv
2 Iscrpan kriticki safetak analitickih rezu1tata more se naci u Fe­
nichel: Perversionen, Psychosen, Charakterstorungen, Internationaler
Psychoanalytischer Verlag, 1931, str. 37 i dalje.
l Freud: "Triebe und Triebschicksalec, Ges. Schr., sV. V, str. 453.
195
frustlrirajuee osobe <i odgovara:ju6eg spolnog zahtjeva
4
(Ora!.
ni sadizam [frustriranje sisanja destruktivni poticaj,
griZenje]; analnii sadizam [frustriranje analne ugode-+­
unistavanje, gafenje, udaramje] falicki sadizam [frustrira.
nje geoitalne ugode probadanje, bu.§enje]). Ovo je miS.
Ijenje bilo potpuno u skladu IS Freudovom prvobitnom for.
I mulacijom da su destruktivni osjeeaji (tij i je naj tesci uzrok
frustriranj e nagona) u potetku usmjereni protiv vanjskog
svijeta i okreeu se protiv same osobe tek kasnije, tj. kada
·su oni takoder inhibirani frustracijom i 5trahom, i zavrsa.
vaju u samounistenju! Sadizam postaj e mazohizam kada se
okreee protiv vlastite 'osobe;5 superego- (predstavnik osobe
Foja-:re odgoVOl'Illf za frustraciju ill, drugim rijecima, pred.
stavnik zahtjeva drustva u.-egu) postaje zastupnik kaZnj5l:. .
vanja prema egu (savjest). O:;jeeaji krivnje proizlaze iz SUoJ
koba izmedu temP zajj.u.lllllLljU-1:=destruktMlDg pmi.c.aja.
- Freud j e kasnije odbacio misljenj e da je se:
kundarna formacija te iznio drugo miSljenje, naime da je
sadizam mazohizam upravljen prema vanjskom svij etu. U
ovoj illOVOj formuiaciji pretpostavlja se da postoji prima rna
• Reich: .ttber die Quellen der neurotischen Angst«, Internationale
Zeitschrift fur Psychoanalyse, XI (1926), str. 427.
S >t.. . oznaka mazohizma obuhvaca sve pasivne st avove p rema spol­
nom fivotu i spolnom objektu; u svojem najizrazitijem obliku za­
dovoljenje je povezano s podno§enjem fizitke iIi du§evne boli koju
nanosi spolni objekt. . . Moze se sumnjati da Ii j e ikada prima­
r an i ne nastaje Ii Cclce putem pretvaranja iz sadizma... Freud: Drei
Abhandlungen zur Sexual theorie, Ges. Schr., sv. V, str. 31.
IOU para suprotnosti sadizam-mazohizam, proces se moze
ovako prikazati:
a) Sadizam se sastoji u iskazivanju nasilja ill moei nad drugom
osobom bo objektom.
b) Ovaj se obj ekt napu§ta i zamj enjuje vlastitom osobom. Okreta­
njem prema sebi postiZe se i promjena od aktivnog do p asivnog na­
gonskog cilja.
c) Strana osoba se jednom t:rafi bo obj ekt; ova osoba, uslijed
brisanja koje se dogodilo u nagonskom cilju, mora da preuzme ulogu
sUbj ekt a.
Slut aj c) je ono 1:to obitno nazivamo mazohizmom. I ovdje se za­
dovoljstvo kreCe duf puta prvobitnog sadizma, pasivni ego se u fan.
taziji vraea u svoju prvu ulogu, koj u je u stvari pr euzeo
vanjski subj ekt. Izgleda da se osim ovog ne susreee izravniji ma­
zohizam koji nij e nastao na opisani (Freud: Triebe und Trieb­
schicksale, Ges. Schr., sv. V, str. 453/454.)
"Cini se, isprva, da postoji pot vrda da mazohizam nije oti­
tovanje primarnog nagona, potjete iz sadizma koji se okrenuo pro­
tiv vlastite osobe .. _ Nagoni s pasivnim cilj em mor aju se prihvatiti
kao gotova cinjenica ... Ali pasivnost nije sam mazohizam. Obiljezje
neugode pripada mu isto tako - zbunjuj u6 pratilac zadovolj enja
nagona ... (Freud: Ein Kind wird geschlagen. Ges. Schr., sv. V, str. 380.)
196
bioloska skIonost prema primarni ill ero­
geni mazohizaIllUa-Freudov£l Ttvrdnja iznesena je- nakon
njegove hipoteze 0 »nagonu smrti«J koji bi Jmao bili. op
ka tjelesnoj Ijubavi. Taka se za primarni mazohizam reklo
da je individualni izraz bioloski zamisljenog nagana smrtI,
iasnovanog na procesima disimilacije u svakoj 6eliji orga·
nizma (takoder »erogeni mazohizam«).7
Pobornici teori je nagona smrti cinill su razne napore da
potkrijepe svoje tvrdnje pozivajuei se na fizioloske procese
rastvaranja. No uvjerljiv dokaz ne moze se nigdj e naei. Ne­
davni clanak koj i zauzima stajaliste za stvarnost nagona
smrti zaslufuje posebnu pafnju jer se kIinitki priblifava
problemu i iznosi na pm pogled uvj erljive fizioloske do­
'kaze. Therese Benedek! temelji svoje dokaze na Ehrenber­
govim istraZivanjima. Ovaj biolog je otkrio da se eak i u
nestrukturiranom jednostanicnom bieu moze proces
proturjetan samom sebi. Izvjesni procesi u protoplazmi ne
samo da odreduju asimilaciju hrane, vee u is to vrijeme vode
do talozenja tvari koje su prije postojale u rastopini. Prva
strukturna formacija stanice je neimnjenjiva utoliko sto se
tekuee, rastopljene tvari pretvaraju u rnsto, netopivo sta­
nje. asimilira je dio Zivotnog procesa; ono §to na­
staje asimilacijom je promjena u stanici, visa strukturali­
zacija, koj a od odredene tocke dalje, kad, naime, prevladava
- nije vise zivot vee smrt. To nam je sasvim jasno, naro­
tito kada mislimo na ovapnjenje tkiva u visokoj starosti.
Ali upravo taj dokaz pobija pretpostavku sklonosti prema
smrti. Ono §to je postalo i nepokretno, tj.
zaostaje poput sljake zivotnog procesa, ometa Zivot i nje­
govu bitnu funkciju, izmjenu napetosti i osnov­
oi ritam metabolizma u ispunjenju potrebe za hranom i
spolnim zadovoJjenjem. Taj poremeeaj zivotnog procesa je
upravo suprotnost onoga sto sma upoznali kao osnovnu
znacajku nagona. Proces sve viSe ometa ritam
oapetosti i opustanja. Da bismo prihvatili ove procese kao
osnovu nagona, morali bismo izmijeniti na§ pojam nagona.
Ako je, nadalje, tjeskoba izraz »oslobodenog nagona
jos bi trebalo obiasniti kako ,.urnseene strukture«
mogu ,postati sIobodne. Sarna Benedekova 'We da struktu­
' -Ako je tovjek spreman da preko mate netocnosti, mote
se da je nagon smrtl kojt djeluje u organlzmu - prfmarni sa­
dizam - istovjetan s mazohlzmom.c Freud, u svom tlanku . Das ako­
nomische Problem des Masochlsmasc (.Ekonomski problem mazo­
hizmac).
, Freud: lenseits des Lustprinzips, Ges. Schr., sv. VI.
I .Todestrieb und Angst«, lnternationale Zeitschrift fUr Psychoana­
lYse, XVII (1931).
\ ·1
'j 'r\ 0\) -Z E
197
ru, tj . one je evrsto zamrznuto, promatramo kao nesto
nepr ijateIj sko zivotu sarno onda kad one preteze i zaustav·
Ija zivotne procese.
Ako su pr ocesi koji stvaraj u strukturu istozna6ni s nago·
nom smrti, ako, nadalje, ·kao sto t vrdi Benedekova, tjesko·
ba odgovara unutrasnjem zapazanju ovog preteznog ukru·
Civanja, tj . umiranj u, u godinama djetinjstva i miadenastva
ne bi smjelo biti nikakve tjeskobe, a u visokoj starosti vIa·
daia bi sarno tjeskoba. Ali dogada se upravo suprotno: bas
u razdobijima spoinog buj anj a funkcija .tjeskobe je najsnaz·
nije oeita (pod uvjetom da je tSputama funkmja spoinosti).
Prema toj pretpostavci morali bismo naei strah od smrti i u
zadovoIjenih Ijudskih biea, jer su ona podIozna istom ibio·
loskom procesu razgradivanja kao i ona nezadovoIjena.
Dosljednim praeenjem Freudove teorije a'ktuaine tjeskobe,
bio sam u stanju da izmijenim prvobitno pravilo - tjesko­
ba se javlja kroz pretvaranje libida - pa one gIasi: tk$.<ili.a
je o'ava isto rocesa uzbuden' a u vazo tativnom su.)
ko ja se u osjetnom sustavu OS] ao s.J22lI&
Klin icko promatJranje uCi nas da nfje-­
drugo do osj et stezanj a, stan je zasto ja (anksioznost =
= angustiae),' strahovi (zamiSIj ene opasnosti) postaju .cuv·
stveno nabijene tjeskobe sarno kada se javija specifican za·
stoj. Ako bi se konacno ispostavilo da drustveno nametnuta
ogranicenja spolnom zadovoIjenju ubrzavaju spoIni zastoj
koji prati procese koji stv3raju 'stmkturu, na taj nacin ta­
koder ubrzavajuei proces umiranja, to ne bi bio do'kaz izvo­
denja tjeskobe iz ovib procesa vee sarno po zivot pogubnog
djelovanja moral a koji nijece spoInost.
Ova promj ena shvaeanja mazohizma
matski promjenu u formuliranju neuroza. ,Ireudovo prvo­
bitno shvaeanje 'bilo je u tom da se psihicki razvoj zbivana
tem:eijn sukoba izmedu nagona i vanjskog svijeta. Slijedilo
Je drugo miSljenje, koj e, 1stina, nije poniStilo prvo, ali je
uvelike umanjilo n jegovu vaZnost: sada se psihicki su!tob
. shvacao kao rezultat sukoba izmedu erosa (,spolnost , libido)
i nagona smrti -<nagon za samouniStenjem, primarni mazo­

Klinicka polazna tocka za ovu hipotezu, koja je od pocet·
ka izazivaia najdublje sumnje, bila je eudna, zapravo zapa·
njujuea einjenica da ndki pacijenti, cinilo se, ne zele odba­
citi svoju patnju vee uvi jek ponovo traze neugodne situacije.
To je bilo u suprotnosti oS nacelom ugode. Prema tome, mo·
ralo se pretpostaviti da postoji namje·
• Usp. lteich: Die Funktion des Orgasmus, str. 63. i dalje (1927).
'1 98
ra da se za9:,rZi patnj a iIi d.il se Qna ponovo dozivi.
1O
Ostaje
wakom pitanja kako t reba shvati ti OVU »vol ju da se
pati«, kao primarno biolosku skionost iIi fOI:ma­
ciju .. Bilo je. utvrditi PQ!.r.
eou
' za .kaZnJavanJem KOja - prema hipotezl 0 nagonu smrtl -
Cinilo se da zadovoIj ava zahtjevima nesv· jesnog osjeeaja
krivnje putem sarno ovr edi ja. Nakon obj avlj ivanja dj ela
»enserts es Lustprinzips« (S one s traJl1e nacela ugode)
psihoanaliticka Iiteratura 'kako su je tumacili narocito Alexan·
der, Reik i Nunbet:g izmijenila je, a da zapravo nije bila
ni svjesna toga, pravi lo neurotskog sukoba.
1l
Prvobitno se
O'ovorilo da je neuroza posljedica sukoba izmedu nagona i
svijeta (libido - strah ad kazne) . Sada se govorilo
da je neuroza posljedica sukoba izmedu nagona i potrebe
za kaznom (libido - zelja za kaznom) , tj. upravo suprotno
oel onoga sto se ranije smatralo.
12
Ovo mm jenje bilo je u
potpunom ·skladu snovom teorijom nagona temeljenom na
opreci izmedu eros a i nagona smrti. Ova nova teorija svodila
je psihicki sukob na elemente i sve vise i viSe
zasjenjivala vrhovnu ulogu frustrirajuceg i kaz.njavajuceg
vanjskog svijeta,u prvobitIloj
CaJla »iz vanjskog" svijeta , iz Sada se tvrdilo da
potjece :o1z bioloSke zelje da se ,pati, iz nagona smrti i po­
rebe za ·kaznom«. ta-nova f ormuIacija zatvorila je tebk R.ut
u. sociologiju ljudske patnj e, sto ga je prvobitna psihologij·
.ska formula psihlckog s_ukoba _bila siroko otvorila. Teorij a
nagona smrti, teorija samorazaraju6ih bioloskih nagana,
" »Sama patnja je one !ito je vaino.«
"Zadovoljenje ovog nesvjesnog osjetaja krivnj e je moMa najsnainija
pozicija u dobitku od bolesti - u zbiru
sila koie se bore protiv ozdravlj enja i o'd- stania bolesti ' ne zeJe odu·
stati o Patnja koju donose neuroze je upravo koji ih vri·
jednima sklonosti .« (Freud: "Das okonomische Problem
des Masochismus«, Ges. Schr., 5'1. V, str. 381.)
11 Teori,i a nagona smrti prevladava u Ii·
teraturi . Sam je Freud u jednom razgovoru prije nekoUko godina opi·
sao teoriju nagona smrti kao hipotezu koja postoji izvan
iskustva. U S one strane nacela ugode citamo na kraju: » • • • biti pri ­
pr avan da se napusti put koj i je netko slliedio neko vrijeme, kada
se cini da ovaj ne vodi dobrom.« Met1utim, hipoteza je po­
stala »teorija«; ne sarno da nije bila napu§tena - nlj e do­
vela ni do rega dobrog. Neki lak tvrde da imaju neposre·
dan. dokaz 0 nagonu smrti. '
, " »Bit cijele psiholOgije neuroze je sadrtana u r el:!enici da se krivnja
moze okajati putem kazne, putem patnje.« (Reik) Alexander: ,.Neurose
und Gesamtpersonlichkeit«, Internationa1e Zeitschrift far Psycho·
analyse, XlI (1926), str. 342. .
1J Ovo mmjenje DaSlo je svoje najjare zagovornike u engleskoj
skupini Met1unarodnog drWtva.
199
dovodi do kulturne filozofije ljudske patnje (usp. »Das Unbe.
hagen in der KuHur«, Nelagodnost u kulturi). Ljudska pat.
nj a je, kaze Freud u tom djelu, neuniStiva, jer se destruktiv.
ni poticaji i poticaji tefnj e prema samouniStenju ne mogu J
svladati;14 ali tome glediStu suprotno glediste dovodi prvo.
bitnu formulacij u psihickog sukoba do osude drustvenog
sustava.
Premjdtanje izvora patnj e od vanjskog svijeta, od dru• .
stva, na unutrasnji svijet i njegovo svodenje na biolosku
sklonost, zestoko su pokoJebaIi jedno od prvobitnih i glav.
nih. nacela anali ticke psihologije, »naCelo ugode-neugode«.
Nacelo ugode-neugode je osnovni zakon l'sihickog aparata,
u skl adu 5 kojim se ugoda trati a neugoda izb;egava. U do.
sadasnjem miSljenj u ugoda i neugoda - iIi, drukci je izra­
zeno, psihicka reakcija na ugodne i neugodne poticaje _
odredivale su psihicki razvoj i psihicke reakcije. »Nacelo
stvarnosti« nije bilo oprecno nacelu ugode; one je sarno
znacHo da se, u tijeku razvoja i zbog utjecaja vanjskog svi.
jeta, psihicki aparat mora naviknuti da odgodi trenutke
stjecanja ugode a da se mnoge ugode dapace i odrekne.
Ova dva »nacela psihickog funkcioniranja«15 mogla su vri­
jediti sarno dotle dok se na veliko pitanje 0 mazohizmu od­
govaralo tako da zelja da se podnosi patnja nastaje iz sputa­
vanja sklonosti da se nanese bol iIi patnja drugoj osobi, da,
dakle, nastaje okretanjem te sklonosti protiv vla-stite osobe.
Tako shvacen, mazohizam lezi potpuno unutar okvira na­
cela ugode, iako ostaje problem kako patnja moze biti ugod­
na. Od samog pocetka to j e bilo u suprotnosti s pri mdom i
znacenjem funkcij e ugode.-.QoJe je jos bilo moguce razu·
mjeti kako se nezadovolj ena iIi inhibirana ugoda moze pre­
'lvori ti n neugodu, ipak je bilo tesko shvatiti kako neugoda
postati ugoaom. Ukratko, cak i prvobitno miSljenje
opcei1fto prihvacenog nacela ugode nije r jdavalo osnovnu
j er reCi da se 'mazobfz?m sa>s-t<tii::u
- ugodi koja poDece iz neitgo9JL nij.e niIta objasnjavalo. .
Misao 0 »prisilnom ponavljanju« prihvatila ' je vecrna -ana­
Iiticara kao iadovoljavajuce rjdenje problema patnj e. Ono
se izvanredno dobro slagalo s hipotezom nagona smrti i
teorijom potrebe za kaznom, ali je bilo vrIo sumnjivo u dva
pogleda. Prvo, opovrgavalo je opcenitu valjanost heuristicki
.. "Cini mi se da je sudbonosno pitanje za ljudski rod da Ii ce i u
kojoj mjen njihov kultumi razvoj uspjeti da ovlada ljudskim nago­
nima agresije i koji tdko uznemi ruju fivot ljudi u
zajednici.« Das Unbehagen in der Kultur, str. 136.)
IS Freud: Formulierungen uber die zwei Principien des psychischeH
Geschehens, Ges. Schr., sv. V.
tako vrijednog i klini6ki nepovredivog nacela ugode. Drugo,
uvodilo je u iskustveno dobro zasnovanu materijalisticku teo­
rij u nacela ugode-neugode jedan nesumnjivo metafizicki ele­
ment, nedokazlj,ivu d nedokazanu hipotezu koja je obliko­
vanju anaUticke teori je nepotrebno nanijela rnnogo zla. Go­
vorilo se da postoj i bioloska prisila da se ponove neugodne
situacije. »NaCelo prisilnog ponavljanja« nije bilo od velike
vainosti ako ga shvatimo kao osnovno biolosko naceIo, jer
kao takvo bio je to sarno naziv. FormuIaci ja nacela ugode­
_neugode, 5 druge strane, mogla se potkrij epiti fizioloskim
zakonima napetosti i 0pu5tanja. Ukoliko se ponav­
ljanje shvacalo kao zakon da svaki nagon tezi da uspostavi
stanje odmora 1. zatim. ukoliko se mislilo na prisilu da se
ponovo dozivi ugoda kojaie jednom vec dozivl iena. tome
niie bilo prigovora. Tako shvacena, ova formulaci ia bila je
vriiedan dodatak razumij evanju mehanizma nape·
tosti i opustan ia. Shvaceno u tom smisIu. prisilno ponavlia­
nie lezi potpuno unutar okvira ugode; zaista. samo
nacelo u!!ode obiasniava pri sil u da se ponavlia. Godi ne 1923,
prilicno nespretno s am definirao nagon kao pri rodu u2:ode
koia mora da bude ponovliena.
16
Prema tome. unutar okv1ra
ulrode. prisila ponavliania je varna teorii ska pretpo­
stavka. Mel1utim ie upravo izvan naceIa uQ'ode nacelu pri­
silnog ponavliania bila dana znacaina formulaciia kao hipo­
teza za obiasnienie cinienica za koie ie nacelo uQ'ode na­
vodno bilo nedovolino. No, nHe bilo mOQ:Uce klinicki doka­
zati da .ie pri sil no ponavlianie primarna sklonost
aparata. Niime ie valial0 mnogo 5to razia·sniti. a da ipak
sarno nlie bilo obi asn iivo. Zavelo ie mnoge analiticare da
da postoi'i »ananke« (grcka
riiec. znacl - nuzda. nuznost). BiTo ie to suvi sno kao obias­
nienie te7nie da se ponovo uspostavi stanie mirovan ia , ier
.ie ova teznia potpuno ako se in/ede iz funkciie
libida da dovodi do zati m i iz lihi dne cernie za
maicinom utrohom. Ovo opustanie, u svakom nap'ons'kom
podruciu. niie ngta drugo do uspostavl ianie prvobitnog sta­
nja mirovan.i a i obuhvaceno je u poimu nagona. Uzgredno
spominjemo da i hipoteza neke bioloske ednie za smrcu po­
staje suvisnom kada imamo na umu da fiziolosko razgradi­
vanje organizma, njegovo postepeno urniranje, pocinje isto­
vremeno sa slablj enjem funkcija spolnog aparata, iZVOrGID
libida. Zato, umiranje ne mor a biti zasnovano na
drugom osim postepenorn prestanku rada zivotnog aparata.
u Reich: ,.Zur Trieb-Energetik«, Zeitschrift fur Sexualwissenschaft,
x (1923).
200
201
Klinicki problem mazohizma, vIse nego iSta drugo, zahti­
jevao je rjesenje i doveo do nesretne hipoteze nagona smrti,
prisilnog ponavljanj a izvan nacela ugode i potrebe za kaz­
nom kao temelja neurotskog sukoba. U raspravi upravljenoj
protiv Alexandera,11 koji je izgradio cijelu teoriju licnosti
na ovim hipotezama, sam svesti teoriju potrebe za
kaznom na njezinu pravu mjeru, pa >sam se cak i se tice
zelje za patnjom oslonio na s tarn teorij u mazohizma kao
'konaeno moguee objasnjenj e. Pi tanje ka'ko se moze teziti
za neugodom, tj . kako ona moze postati ugodom, vee rSe ne­
kako ,slutilo, ali u to vrijeme nisam tome mogao niSta pri­
donijeti. Hipoteza erogenog mazohizma, specjEicna sklQJlost
erotizma koze i strazn ' ice da os'eca bol 'kao u odnu (Sad­
ger , a nlJe nudila zadovolj avajuCi odgovor, jer kako
je erotizam strainjeg dijela mogao biti povezan S osjetom
boli kao ugode? I mazohist dok ga tuku osjeea ugod,
nim one sto drugi osjeeaju kao i neugodno u istom
erogenom podrucju? Sam je Freud djelomicno odgovorio
na ovo pitanje. U fant azij i »Dij ete tuku«, on je naslutio
prvobitno ugodnu situacij u: »Ne mene, vee mog suparnika
tukU«,18 Ali ovo nije odgovaralo na pitanje zasto je udaranje
praceno ugodom. Svi rnazohisti izjavljuju da je ugoda po­
vezanas fantazijom da je netko tucen iIi sa stvarnim sarno­
sibanjem, da ani mogu osjetiti ugodu iii ,doCi do spolnog
uzbudenja sarno UZ ovu fantaziju.
DugogodiSnje istraiivanje slucajeva mazohizma nije dalo
nikCl'kvo Tek kada >Sam poeeo sumnjati u istinitost
i tocnost tvrdnj i pacijenata, zraka svjetla konaeno je probila
ovu tamu. Moramo se euditi kako se, usprkos dugim godi­
nama analitickog r ada, sla:bo naucilo analizirati dozivljava­
nje same ugode, Pri tom dubljem analiziranju funkcij e ugo­
de u mazohis,ta, iznenada mi je upala u oei cudna cinjenica,
koja me je isprva potpuno zbunila, ali je unatoc tome jed­
,nim udarcem rasvijetlila spolnu ekonomiju i, po tome, spe­
cilficne os nove mazohizma. Ono je bilo iznenadujuce i u
isto vrijeme zbunjujuee, bila.. je da se\.pravilo
doziyJjava neu odu kao u odu dkazalo kao lo1V6 §tovl'le,
'da se m az ' stov s '- 'zam ucr ' .. ra­
vo u tome da on. tezi u!!odi popu t svake osobe,
, remeteCi mehanizam dovodi taj sustav aoS1o­
,i!: sto ra(fa time da se oSj eti, kate narmalna OSObll dO­
, ivljava kao ugade, perc[piraju kao neugadnCtct[da::tmi.-.flEl!t"
17 Reich: »Strafbediirfnis und neurotischer Prozess, Kritische Berner­
kungen zu neueren Auffassungen des Neurosenproblems«, '"ternatio,
nale Zeitschrift fUr Psychoanalyse, XIII (1927).
" Freud: "Ein Kind wird geschlagen«, Ges. Schr., SV. V.
202
od toga . da tezi za
1BStLl SfygC41,H4 rt.elfHD!ie,
,bPKLOPIJIVANJE MAZOHISTICKOG KARAKTERA
Vrlo malo mazohistickih karaktera na­
. strailOst-:-KiKo se do razumijevanja mazohisticke spolne eko­
nomij e moze stici sarno putem razumijevanja njegovih ka­
ra'kternih reakcija, sli jedit cemo u ovom pri kazu put koji lSe
opceni to slijedi u svakoj psihoanalizi u kojoj analiticar nije
zadovoljan teorij skim objasnjenjem slucaj a vee zeli da pa­
cijent postigne genitalno prvenstvo s orgastickom potenci­
jom, ,
Svako lQl2likovanje lkaraktera, kao sto smo ranije nagla­
sill, ispunjava dvije funkcije: fi5rvo, ega protiv
vanj skog svijeta i protiv nagoniSKi zahtjeva; fdruiOl eko­
nomsku fun kciju, tj, viska 'spolne energije koji
stvara spol ni zastoj - u biti, dakle, vezivanje staln:o stva­
rane t jeskobe. Ako to vrijedi za svako oblikovanje karaktera,
ipak je nacin na koji ove osnovne funkcije ispunjava ego
saJsvim 'specifiCruo, tj. razliOit S obzirrom ITa pri'rodu pojedinih
neuroza, U ovom procesu ,svaki karakterni tip razvija svoj
vlasti ti mehanizam. .Nije, naravno, dovoljno poznavati osnov·
ne funkcije pacijentova 'karaktera (obranu i vezivanje tje·
S;kobe); potrebno je u najkrace moguce vrij eme saznati na
koH poseban naein Ikarakter izvrsava t a j zadatak. Kako ka­
rakter veze bi tne dijelove libida (iIi t jeskobe), kako nadalje,
te bitne elemente spolne energi je rnoramo osloboditi iz nji­
hove trajne ukopanosti u karakter i UrSmjeriti ih do geni­
talnog aparata i sustava >sublimiranja, tako - prisiljeni te­
rapij-s.'lrom nufnoscu j 'lIZ pomoc analizekaralktera - prom­
remo do srediSnjeg elementa funkcij e ugode. -
SaZmimo . erie mazohistickog karaktera. Nalazimo
fiu,oiedinacno u svih neurotrSkih kam ktera i ne isiicu se u
svojoj uokupnosti kao u
punom Proju ne na<1u na=:rikupjl i premoenO-Odrede. osnovni
203
7
:avaniu {lOmoralni
veta.
SOV
im
i.zIIlucen. Po.sebno. mu je bilo. tesko izY!lCi se-'!.j utro iz kre­
Usprkos silnom osjecaju krivnje, nije mogao. pr estati
lOljencarenj em u krevetu«. Kasnlje je cijelu st var
opisao kao lOmazohisticku kaljuZu«. $to se vge bunio protiv
toga, to je manj e uspijevao da se izvuce iz ovog »mazo­
his tickog raspolozenja«, dublje j e bio uvucen u nj . Kada je
rantgth. od cega- mazohist trpi ne
zapoceo analizu, ova vr..s t spolnog dotivljavanja se odvijala
je svim"" .
manje od svogOE'jeKta.
__ vee godinama. Ucinci na ojegovu litnost i na njegov cuv­
ltko DonaJame, naroclto u ni1b.01lU nasiuDu 1 nit ().
stveni tivot bili su razorni.
SIma s lludima. U nekim slucajevima ove erte mo­
Isprva me se dojrolo kao Covj ek koji se jedva drZi na
gu narast! do Katkad su prisutne druge
nogama Cak i uz sve svoj e snage. Istina, cin.io je ogroman
karakterne erte, ali one ne cine nikakvu zamjetljivu razliku
napor da izgleda do.bro odgojen i sabran, zauzimao otmjen
u ukupnoj slici.
stay i govorio 0 svojim planovirna; zelio je postati mate­
Ono j e vazno jest da ova karakterno-neurots'ka sti­
matiear. U analizi se po.kazalo da je o.vdje bila posrijedi
ka u nekirn sIueajevima pokazuje otvoreno, dok je u drugim
dobro. razradena ideja vlastite velicine: godinama samotan
slucajevi ma skrivena rnaskom.
luta sumama NjemaCke, izmisljajuci matema ticki sustav
.Kao je tocno za tSva-ki drugi karaktemi stay, i mazo­
koj im bi mogao sve izracunati i izroijenlti cij eli svijet. . Ta
hlsticki stay se ogleda ne ,samo u prema
vanj ska Ijuska njegove licnosti otpala je vrlo brzo u analizi,
vee i prema samom 'sclll. Stavovi, u pocetku usmjereni pre­
jer sam da mu J.!ja' a " ona sluiila kao kom­
rna objektima, t akoc1er su (a to je Cesto vaZno) zadrlani
Ipenzacila za njegov s' eta" ot une bezvri' ednostl osj eeaj
prema introji ciranim objektima, prema superegu. Ono je
staIllo nanovo stvaran i usko povezan 5 nj egovlm dotivlja­
prvobimo bilo vanjlSko i zatIim t ako i nteri orizirano, mora
vanjem masturbacije kao neceg lOpdjavog« i l>o.dvratnog«.
biti ponovno eksteriorizirnno u analitickom prijenosu. Pa­
,.Matematiear«, jos od dj etinjstva zamiSljan kao cist, asek­
prema analiticaru u prijenosu ponavlja
sualan covjek, imao je funkcij u pokrivanj a l>covj eka smrd­
ono sto je steceno u odnosu na objekt u dj etinjostvu. Da je
Ijive bare«. Nije bitno za nase r azmatranje da j e paeijent
isti mehanizam u meduvremenu dj elovao i unutar ega, to
imao sva obiljezja pocetne .shizofrenije hebefrenog tipa.
je za povijest njegova nastanka irelevantno.
OVdje je vaino sarno da je "»clsta«inatematika imala funk­
Pacijent ciju eerno analizu pratiti u njezinim gIavnim
ciju J>B-dizanj a zida j>rotiv "pdjavog« o.sjeeaj a koji je.imao u. !J
obiIjezjima, a da ne ulazimo u sve poiedinosti njegove bo­
seEb a koji je potjeeao. od a.nalnog tipa r
lesti, zapoceo je lijecenje sljedeei m zalbama: od svoie ses­
S labavljenjem nj egova vanjskog biea, rnazohisticki stav
naeste godine potpuno je nesposoban za r ad i drustveno
se pojavio u svo.jo.j punoj velicini. Svaka seansa zapocinjala
nezainteresiran. U spolnom podrucju postojala je jaka mazo­
je falbom, nako.n koj e su slijedili otvoreni dj etinj asti iza­
histicka nastranost. Nikada nije mario da ima odnos s dje­
zovi mazohisticke vrste. Ako sam zatraiio da upotpuni ili
vojkom, ali je svake noei masturbirao sat ima na nacin zna­
doda poblliu formulaciju nekog saopeenja, o.n j e pokuSavao.
eaian za pregenitalnu Iibidnu strukturu. VaIjao bi se po­
da umanji moje napore do besmisla uzvikuj uei: lONe, neeu!
stiseuCi penis . dok je zamiSljao da ga muskarac ill
Ne, necu! Ne, oeCu!« U vezi s time o.tkriveno je da je, izrne­
zena tuce bicem. Ukrat ko, llije masturbirao na normalan
du cetvrte i pete godine, prosaokroz fazu zestokog prko­
nacin, t j. da penis pr avilnim trl ianjem dovede do erekciJe,
senja pracena napadima vristanja i luparanja nogama. Naj­
nego gnjeceei ga, stiSeuei izmec1u bedara, t rljajuci izmec1'
povrSniji dogac1aj bio je dovoljan da dovede do ovih »ispada
dl anova ruku itd. Kada bi os;etio da ce uskoro ejakulirati,
plaea«, koji su, kako je rekao, dovodili nj egove r oditelje do
presta;ao bi i cekao dok uzbut!enje ne prot!e, da bi tada
oCaja, bespomoenosti i bij esa. Takvi napadi mogli su t raj ati
ponovo zapoceo. Na taj nacin Je masturbirao noCi ma, cesto
danima, do potpunog iserplj enja. Kasnije je on sam bio u
[ tiiekom dana, do.k kooacno, p otpu1ll0 i,scrpen, ne bi dozvo.lio
stanju da oznaci ovo razdoblje pr kosenj a kao pretecu stvar­
ejakuJaciiu pri kojo.j sjeme ne bi ritmicki vee sa­
nog mazohizma. Njegove prve fantazije da ga tuku poj avile
rno isteklo. Nako.n toga osjecao. se razbiien, strahovito umo-)
SU Se kada je imao oko sedam godina. Prij e odlaska u krevet
ran, nesposoban da bilo sto ucini, zlovoljan, lOmazohi.stican«,t
ne sarno da je zanillljao da ga je netko stavio preko kolj ena
205
204
i t ukao, vee bi cesto odlazio u zahod, z<likljucao vrata i po­
kusao da se sam tuce. Dogadaj iz njegove trece godine ii.
vota, koji se pojavio tek u drugoj godini analize, moze se
p repoznati kao traumat ski. 19rao se u vrtu i - sto je bilo
j asno vidlj ivo iz citave situaeije - uprljao se. Kako su bili
prisutni gosti, njegov jakO psihopatski, sadisticki ' otae vrlo
se uzbudio, ocinio ga U kucul poloiio nakrevet. Djecak Se
odmah prevrnuo na trbuh i velikom Znatiz.eljom cekao udar.
ce sto je bilo pom ijesano s tjeskobo'm. Otae ga je istukao,
ali odjecak j e imao osjeeaj olaksanja - tipican mazohisticki
dazivljaj , koji je imao po prvi put.
Jesu li 'IDU udarci douijeli ugodu? Analiza j e jasno utvrdila
da se tada bojao daleko veeeg z1a. On se prevrnuo na trbuh
tako brzo da od oca zastiti svoje genitalne organe.
19
Udarei
po ,strainj.ici su 2ato primljeni s ogromnim osjecanjem
olaksanja; bili su relativno n eskodljivi u usporedbi s oceki.
vanom ozljedom penisa. Njegov strah je, prema tome, bio
ublaZen.
Ovaj osnovni mazohisticki mehanizam mora se jasno rae
zumjeti da bi se shvatio njegov karakter u eijelosti. Ali time
lUi unaprijed rjesavamo neSto i prije nego je analiza dosla
svom kraju jer se do jasnoce doSlo tek kad je analiza usIa
u svoju drugu godinu. Dotada je lijecenje poduzimano s
pokusajem, u pocetku bezuspjesnim, da ,se ovlada paeijen·
tovim mazohistickim reakcijama 'prkosenja.
OpisujuCi nacin na koji je masturbirao posljednjih godi­
na, pacijent bi govorio: »Bilo je to kao da se okrecem s
leda na trbuh pomotu vija!ka.« Najprije sam mislio da je to
aluzija na fal icku s polnost; tekkasnije prepoznao sam da
je to prikazivalo obrambeni pokret. Penis Se morao zaStititi;
radije biti udaran po straznjici nego pretrpj eti ozljedu pe­
nisa! Ovaj osnovni mehanizam odredivao je i ulogu fanta­
z.ije 0 u daranju. Sto je prvobitno bilo strah od kazne, postalo Ij
je kasnije mazohistickom Zeljom. MazohistiCka fantazija ',
'biti tucen', dakle, u ocekivanj u stroze kazne pomirila se s
blaiom. Alexanderova formulacija da se spolna ugoda 0Ce­
kivala od zadovoljenja potrebe za kaznom, takoder se mora
sada protumaciti u Ovom oSvj etlu. Ne kaznj avamo se da umi­
rima iii »podmitimo« nas superego i da zatim uZivamo ugo­
du bez tjeskobe, nego !!lazohist pristupa ugodnoj
leao i svaka druga osoba, aliseu to um ijeSa strah od kazne.

19 Ovu je pojavu istakao Freud u svom l!lanku; »Das okonomische
Problem des Masochismus« (Ges. Schr., sv. V, str. 378), Medutim, nje­
zino k!inicko istraiivanje ne vodi do hipoteze primarnog mazobizDl3
vee do njegova pobijanja.
206
MazohistickSL-Samakaznjavanje nije izvrsenje pribojavane
kazn
e
, vec prije Prema
tome, ono predstavlJa pose_boil vrstu...obr ane protlv ikazne i 1
tjeskobe. Pasivno-feminino .predavanje osobi koja 'kainjava, I'"
tipicno za mazohisticki karakter, treba takoder shvatiti u
ovom sklopu. Nas je pacijent jednom izloZio 5trainj ieu da bi
se, kako je rekao, po njoj tuklo; a zapravo, ova zelja da bu­
de tuCen bila je stvarno zelja da lSe preda kao iena (potpuno
u skladu s freudovskom interpretacijom pasivne fantazij e 0
udaranju kao zamjene za pasivno-fem.in.inu zelju). Nemazo­
histicki pasivno-feminini karakter ispunj ava ovu funkciju
otklanjanja opasnost1 ad kastraeije putem eiste analne pre­
daje. On nema nikakve potrebe za mazohistiekom mislju Hi
fantazijom da bude tucen koja bi mu pomogla da otkioni
tj eskobu.
Ova nas razmat ranj e dovodi neposre<ino do pitanj a da Ii
se moze teiiti za neugodom. No <illi cemo odgoditi avo pita­
nje da bismo najopr ije utvrdili temelje za oj kroz analizu
karaktera j ednog mazohista.
U na5eg je pacijenta, u analitiekom lijecenju, razdoblje
dj etinjeg prkosa panovo oZivjelo potpuno nesputano i ne·
skriveno. Faza analize koja se bavila njegovim ispadima
vriStanja t rajala je otprilike sest mjeseci, ali je us.pjela da
potpuno ukloni ovaj nacin reagiranja. 1sti se vise nije javio
u ovom infantilnom obliku. U poeetku nije bilo lako navesti
pacijenta oda ponovo aktivira prkosne radnje svoga djetinj­
stva. Njegov stay matematicara slmia je kao obrana protiv
toga. Konacno, otmjen covjek, matematiCki genij, ne eini
takve stvari. Ta ipak je to bilo prijeko potrebno., jer da bi
se razotkrio i uklonio kao obrana protiv tjeskobe, taj je sloj
karaktera morae biti potpuno reaktiviran. Kada je paeijent
pribjegao svojem »Ne, necul Ne, necul«, najprije sam po­
kuSao da to inter.pretiram, ali moje napore nije uopee pri­
mjecivao, Tada ·sam da oponasam paeijenta, tj. kada
god sam dao kakvu interpretaciju njegova ponasanja, odmah
sam dodao: »A bas i nije tako.« Posebna analiticka soituacija
nagnala me da lpoduzmem ovu mjeru; nika:ko .druk eije ne
bih s nj ime dosao tako daleko, 5tO se ,kasnije pokazalo kao
uspjeh. Na moje upome pokusaje da njegovo ponasanje do- \ .\
vedem do besmislenosti, jednom je reagirao nehoticnim mla- ,/
taranjem---nogu. 1skoristio sam priliku i rekao lfiU neka
potpuno dade ·sebi oduska. Najpr ije n ije mogao razumjeti
kako.se moze traziti ad nj ega da ucini tako n esto. Konacno,
medutim, skupljaj uCi oSve viSe i vise hrabros·ti, poCeo se ba­
eati po kaucu ovamo i onamo, sto je dovelo do afe:ktivno
nabijenih prkosnih uzvika uz nerazgovijetnih zvu­
207
, hva nalik na zivotinjske. 5naian napadaj zbio se
kada sam mu rekao da brani svoga oca sarno da bi prikrio
neizmj ernu mrlnju koju je osjecao prema njemu. Nisam v
oklijevao ni .cla mu kaiem da ima izvjesne kolicine razum_
skog opravdanja u njegovoj mrinji. Odsada su njegove rad­
nje poprimati neprijatno obilj efje. Urlao je taka
masno da su se susj edi uplasili. Ni.gam mogao dOpustl: iti da
me to odvrati, jer sam znao da je to jedini pristup njegovim
dubokim afekt ima, da .garno tako moze ponovo dozivjeti svo­
j u djetinj u neurozu potPUrlO i afektivno - a ne sarno kao
Ovo ponovno dozivl javanje omogucavalo mu je
uviJek nanovo da stekne dubok uvid u svoje ponasanje.
To je predstavljalo snazan izazov odraslih i, u prijenosu,
mene. Ali 'lasto j e izazivao?
Drugi pacijenti izazivaju analitieara tipicnom
mazohistickom sutnjom. Ovaj pacijent cillio je to u obliku
primitivnog prkosa. Trebalo mi je prilicno vremena
da ga navedem da razumij e ana sto je meni vrlo brzo po­
.sta10 jasnim, naime da su ovi izazovi bili pokusaji da me
ucini strogim i da me razljuti. Ali to je bio tek povrsni smi­
sao njegova ponasanja. Na tome se ne smije ostati. A ako
se to cini, onda je to stoga sto se pridriavamo gledista
da mazohist teZi za kaznom kao takvom, kao zadovoljenjem
osj ecaj a krivnje koj i se ponasa kao neki nagon. Ovo se gle­
di ste opcenito smatra obj asnjenjem za najdublje znacenje
mazohistiekog izazova. A zapravo, tu se uopee ne radi 0 kaz­
ni, vee 0 tome da se pokaze da analiticar iii njegov pralik,
odgojiitelj, nije u pravu, da bude .cloveden do toga da se poene
ponasati tako da bi prigovor: ",Vidi, kako lose pos-tupas sa
mnom« dobio neku racionalnu' uporiSnu tocku. Ovo izazi­
vanje analitieara je, u svakom slucaju, jedna od glavnih
teS:koca u analiziranju mazohistickog karaktera. Ukoliko se
ne razumije njegova najdublj a namjera, ne moze se na­
predovati.
- U tome da mazohist izaziva analiticara da bi pokazao ka­
ko ovaj nije u pravu, mora biti neki smisao. Taj smisao
gIasi : ",Vi ste 10sa osoba; Vi me ne voHte; naprotiv, tretirate
me strasno; imam pravo sto Vas nrrzim .« Ovakvo opravdava­
nje mrlnje i umanjivanje osjeeaja krivnje putem ovog me­
hanizma tek je posreduj uCi uklopljeni proces. Glavni pro­
blem karaktera ni je njegov osjeeaj krivnje
iIi njegova potreba za kaznom. iako oboje u svakom slucaju
pokazuju jaku vrijednost. Ako osj ecaj krivnj e i pO:­
trebu za kaznom promatramo kao ocitovanja nekog biolos­
kog nagona smrti, tada ce se, is tina, razotkrivanje ove racio­
nalizacije mrznJe i izazova objekta morati smatrati kraj­
njim obja5njenjem. Zasto, dakle, mazohist stavlj a svoj
objekt u polozaj da bude u nepravu?
iza ovog izazova lezi J ,
caranje u l j ubav. Mazohi,st narocita yoliizaziva ti Olle.J -J1! ­
te pu em 0 1 •e retr io razocaran ' e. U pocetku, ovi su
o Je ti bili volj eni, ali j e bilo dozlvljeno stvarno raze­
caranjeJIi lj uliav kOJu je dijete t razilo.....nije .bila dovoljno
zadovoljena. Vee je sada moguee primijetiti dalaku potrebul
I jubavlju prate stvarna ill
zohisticki karakter. Ta osobito jaka pg treba sprecava stvar­
no zadovol:ren:Je i lima poseban unut ras nji izvor, 5tO eemo
kasnije razmotriti.
Kako je vrijeme 'prolazilo a pacijent uvidao da me ne moze
razbj esni ti, njegovo je pona5anje pokazivalo izmijenjene
namj ere. Sada, ocito, poceo je liZivati da sebi daje oduska
u analizi. Ova su ispoljavanj a postala zapreka, jer je paci·
jent tr05io citav sat na djetinje bacakanje i vikanje. Sada
je bilo moguce da mu se pokaze da je njegovo izazivanje
pnrobitno bilo noseno vaZnom sporednom namjerom da is·
pita kako daleko moze iei svojom nepristojnoscu te gdje i
kada eu mu ja uskratiti svoju Ijubav i paznju i prijeCi na
,kaznjavanje. Uvjerio se da se ne mora bojati - moze dakle
biti zlocest a da ne bude kaznjen. Njegova neprekidna zlo·
cestoca rastvarala je one neprestano pritjecanje straha od
1<azne, te je zalto bila lizvor ugode. To nije imallo nikakve
veze sa zeljama' da bude kainjen, za kojima sam i te kako
revno tragao.
Usporedo s ovim ponasanjem, medut1m, postojale su stal·
ne zalbe 0 njegovu strasnom stanju, 0 glibu iz kojeg nije
mogao da se oslobodi (i iz kojeg mu ja nisam pomagao da
izade). Njegovo masturbiranje nastavilo se neizmi j enjeno i
bolesnika svakog dana bacalo u »odvratno« (poput kmne
bare) raspolozenje koje se redovno iskalji valo u zalbama,
tj. prikrivenim predbacivanjima. Ali, bilo je nemoguee doci ('
do konkretnog analitickog rada. Nij e dolazilo u obzir da se I
zabrane prkosne radnje: ucini ti to znacilo bi na
kocku c:;ijeli buduCi lijecenja. Zato, zapoeeo sam se
yonasatn {:ao ion. Kada sam otvorio vrata da bih ga pustio
da ude, on bi tame stajao s mrkim, od bola iskri vlj enim,
ylaZnim licem, olicenje hrpe jada. Oponasao saIl? njegov
Poceo sam da mu govori m njegovim djetinjim jezi­
takoder bih legao na pod i udarao nogama i vikao na )
Dacin kao 5tO je on cinio. Isprva je bio zapanjen, ali se
prolomio spontani smijeh, potpuno odrastao, bas
Illlnalo neurotski. Proboj je bio djelotvoran, ali sarno pri­
209
208
sam nije po­
njegov jlaCin traZen..j.a..lju_
nacin s,voj-stven svim mazohisticki m karakterima. Tre­
tao je gokaze Ij ubavi da bi umanjio svoju unutrasnju nape­
neposrediiO je
stupnju napetosti stvorene njegovim nezadovoljava_
masturbiranja. Sto j e vise osjeeao da je »u
je jace iskazivao mazohizam u oSvome
t j. uporniji je postaj ao njegov zahtj ev za ljubav- .
svim mogucim sredstvima. Ali
je ovaj zahtjev za Ij ubavlju postavljao na taj posredan,
tako upomo svake inter­
dalje zalio?
odnosu
postankom njegova mazo­
»Ti me ne va­
zao S1 prema mern! « »Moras me voljeti; prlsi­
volio, razlj utit eu
mucenjem, zalber-izazo.'Ll. patn]a
- njihovu dina­
na temelju lan­
neis. unj enja kolicins!<i.. p.Qyeeanogza­
. en istic­
u jednom drugom obliku
drugim oblicima, odgovara­
takoder je prisutna.
0 to­
za tjeskobu koju uvijek
Mazohisticko pona­
zahtjev za ljubavlju jacaj u tipic.no u jednakoj mjeri
jacaju neugodne napetosti i predispozicije za tjeskobu
potonje nije u
ma­
zohisticke reakcije, jer i opet tipicno je za mazohisticki ka­
ceinju za ljubavlju.

' risili na l"ubav,
ra'ktera redstavlja
ode. Proma­
uporno po u ava, on se
rijeti

visoko n4pe8f!d!!'tatrai­
predispoziciie za t je.sk..ohLL Razumjet cemo
OVil situaciju bolje kad je usporedi mo 5 afektivnom zakoee­
nos
cu
prisilnog neurotskog karaktera. Ovdje je vezi vanje tje­
skobe potpuno uspjelo, liZ gubitak, nairne, psihicke pokret­
nosti. Ali unutrasnju napetost potpuno je utrosio dobro funk­
cioniraj uCi karakterni aparat, tako da nema nemira. Ako ga
ipak ima, onda to znaci osteeenje ili dekompenzaciju ka­
rakternog oklopa.
Mazohisticki karakter pOtkusava da veie unutrasnju nape­
-tost i prijeteeu tj eskobu liZ pomoe neprimjerene metode,
IDri,roe, tak6 i prko50m -iS'praSlti ..
lluoay • .E.ri.rQciEo, razlog za to, tj. i ovaj
riacin izraiavanj a zahtjeva Zet Ij ubavlj u Ie specifican za ma- I
zohistiCki karakter. On ne u.spij eva, a to je bitno, jer su t
rkos i izazov usm · ereni 11a osobu ko· a . e vol' ena i ad
koje se trati Ijubav. Time
painje poveeava
L
upravo kao sto se osjeeaj krivnje kojeg
,se netko zeli oslobodi ti ne umanjuje vee. obrnlltD, poj acava,
jer je volfena osoba u stvari mucena. Tako se objasnjava
fiajri] e neoblcno ponasanje mazohista eli ,se sye ViSe za­
11 sit Jl acijl1 parnje SID Sil intenzjynija Ujegoya nasto­
..Emja da se izvuce iz nje. ! To i ne moze biti drukCije, jer
-sU ti pokusaji da se tjeskoba veze liZ karakter od samog po­
cetka osudeni na neuspjeh. .
Ove stavove nalazimo pojedinacno i u drugih karaktera;
oni su specificni za mazohisticki karakter ,sarno onda kada
se nadu na okupu. 8to cini da se oni tako nadu na okupu?
Dosad smo govorili pret jeranom zahtjevu mazohistic- '*
kog karaktera za Ijubaylju. Sada pak moramo dodati •
se. ovaj zahtjev za Ijubavi temelji na
bude ostq,yl ,ieno strahu sto lSe osobito dubo.ko doziyljava
u najranijem..... karakter 11e moze
podnijeti da hl!de napusten, kao sto
tinjenica da ,gu ma­
zohisticki karakteri pripisuje se us­
pjehu sekundarnog mehanizma ukljucenog u stay: ,Nidi
kako sam nesretan, samotan i ostavljen.« Jednom, dok smo
razgovarali 0 njegovu odnosu s maj kom, pacijent je uzviknuo
vrlo uzbudeno: »Biti ostavljen sam. - to znaci biti mrtav,
znaci kraj mog zivota!« testo sam od drugih mazohistickih
cuo to, po sadrzaju isto, sarno izraieno drugim
Mazohisticki karakter pe moze podnijeti gubitak
obJekta....Jmazohisticko »lijeplj enje« za objekt IjubavI) kao
sto se ne moze odreCi ni njegoye zasti t uicke moze
podnijeti gubitak I2sjhitkog dodira, sto ga on na svoj ne­
p'flmjeren nacin pokusava uspo.staviti, tako naime sto ce
I$e prikazivati nesretnim. Mnoge takve karaktere lako obu­
211
vremen. Ponavljao sam ove postupke sve dok
ceo da analizira. Sada smo mogli nastaviti.
- Sto j e znacio izazov? Bio je to
bavi,
_tost i tjeskobu.l Ovaj zahtjev za Ij ubavlj u
- ovis.io 0
j uCim oblikom
smrdljivoj bari«, to
lju, koji je trazio da. ispuni
prikriven nacin? Zasto se branio
pretacije svoje odanosti? Zasto se oj
r
Njegove zalbe pokazivale su .sljedecu slojevitost u
na njihovo znacenje, ill skladu 's
hizma: »Vidis !kako sam j adan - voli me! (,
lis dovol joo ­
lit Cu te da me volis. Ako me ne budes
te!« Mazohisticka st rast za
mogu se, s obzirom na njihova znacenje
miku cemo kasnije razmotriti - objasniti
tazirano iIi stvarno
htjeva za JU av JU. n Je
'kom karakteru. Ne nalazimo ga ni
neuroze; aka se pojavljuje u
juCa mazohisticka nota u karakteru
Sto znaCi pretjeran zaht jeLziLlj ubavlju? Obavijest
me daje nam analiza predispozicije
nalazimo u mazohistickom kar akteru.
sanje i
kaJw
ili eak.oprumos t od gubitka ljubavi. Ovo
suprotnosti s predispozTcijOrii z ar j esko'bu kao izvorom
! akteI. d a prijetecu tjeskobu veze uz
!Jpr!!VQ kaifsto jacianj e predstavl ja
Ijubavlju, a izazov nasilni }l.okusaj se
L
cjelokupno ob11'1roVmte=mazollr- · '
- eW-pob.]saj
sen je, jer bez obzira na to KO I 0
ne unutrE-§nje.J!.<l!petosti koja stalno
promijeni u tjeskobu. Prema tome,
ovara 'lbiljskol Cinjenici staInog

ifi.ii i
210
I
zima osjecaj da su u cijelom svijetu samj i ostavljeni. Ne
vidmlo D.l..kakva razloga da interpretiramo ovaj oSJ ecaj u
Ra.n.Kovom sIIllSlu tjesKobe ma;CIDSKe utrobe, premaa se vrlo
eesto nailazi na taJ stay, jer u sva.K.om mazorustu, bilo da
je mazohlstican samo u moralistickom sllllslu ill u otva.
reno erogenom sllllSlu, na1azimo specificno erogeni teI!!.elj
Spomenuv$i taj temelj, rni smo se vee 00­
,takli spolne strukture mazohista, tkoJu cerna tek kasnije
razmatrati.
Cinjenicu cia/. erotizam posebnu ulogu u rnazo­
hista pozoaje nekoJJ..ko pSihoanaJJtickih autora (Sadger, Fe.
dern i drugI). No, oni su pokuSaU promatrati erotJ.Zarn ko­
ze kao l!eposred.nu osnovu za mazorusticku nastranost (per.
verznost), dok analiza pokazuje da koza poprima ovu poseb·
nu wogu na vrlo slozen i zaobilazan naclO, naime pOd uvje·
tom da se na(iu na okupu r azni clementi razvoj a. Samo
str ah ad »biti same temelji se izravno na s trahu koji na­
staje kaela je izgubljen dodir s kozom voljene osobe. Sku·
!pima, ponaj prije, simptome koji se ueragenih rnazohista
grupiraju na koZi. Uvijek nalaziJrno u jed.nom ili drugom
obJJ..ku p.o1icaj za a kt ivnoSCu.....na koli, ili nalazimo bar odgo­
varajuce fantazij e: _slipanj.e, tr!janj e ret.kama, udaranj e bi·
Cern, itd.-ScraziW"Ca preu­
zima vainu ulogu u vezi .5 time, ali samo na posredan nacin
fiksacije. Zajewucka je ovim teznjama zelj a da se
osjeCa tagLina kot e - prvQ.. bitna narnj era nije zelja za
boli. Bicevanje oij e radi toga tu ela bi se osj'etila bol, nego
I.,b.Of..I -. lSe bol podnosi zbog »ieienj a«. Hladnoea, _s d.D!&e strane,
) djeluj e odbojno. Neki mazohisti-ealf--.iau take
: taziraju da njihova gori. u krevetu«, na- I
seg pacij enta takoder se moze svesti na zadovolJenje i elje za
, toplinom koze. '
. Ovdje se ra<li - ne ulazeCi sada u podroboija razmatra­
nja - 0 cisto fizioloskom procesu vezanom uz fizlologiju
tjeskobe. Po toj pretpostavci stezanje perifernog krvozilja
povecava tj eskobu (bljedilo u slucaju straha, osjet Wad­
noce u stanju tj eskobe; zirniea od straha itd.). S druge stra­
ne, osjet tople koze uzrokovan jacim protokom krvi kroz
periferne Zile je narocito svoj stvo ugode. Fizioloski, unu·
trasnja napetost je odredena promjenama protoka krvi u
unutarnjim Zilama tij ela koj e pospjesuju ,tjeskobu, dok
protok .krvi kroz vanj s,ki dio tijela oslobada unutrasnju na­
petost i, dosljedno tome, fiziolosku osnovu t jeskobe. S fizio­
loskog staj aliSta, ucinak orgazma da oslobada od straha u
• biti je zasnovan na ovom procesu, koji predstavlja jedin·
stvenu promjenu u kolanju .krv.i uskladenu s prosirivanjem
oslobadanjem napetos,ti u srediStu (krvne perif
ernib
iila i
;tile u utrobi).
Nije lako razumj eti zasto tj elesni dodir s voljenom 050­
bom ima ucinak r azrjesavanja tjeskobe. Vrio je vjerojatno
da se avo maze objasniti cinjenicom da, fizioloski, t jelesna
toptina u navedenom smisiu i inervacija vanj s'kog dijela
tij ela u ocekivanj u majcinske zastite r jeSava iii barem ubIa­
zava uotIJtrasnju napetost.
20
Pobliie cerno ovo razmotriti kas­
nije. h x d • _x' • d }' . d X'
Za svr u na::>eg sa a::>nJeg lSt r<ulvanJ a ovo Jno Je a »­
vazodilatacija,. koja olaksava unutrasnju napetost i
tj eskobu, predstcwlja erogenu osnovu mazohistickog karak­
tera. Njegov kasniji izbjegne gubitak dodir a je .
samo psihicka kopija firioloskog proces:0nervacije. Biti os-}
tavljen sam u svijetu znac} hladnoCu Ln.ez.a!tiCen.ost,...tj. ne·
podno§llivQ
s time rnoie se postaviti pitanje 0 ulori koju igra
I u rnazohista. Na osnovi onoga sto do sada
. znaUio. ne moiemo joj pripisati nikakvo specificno znacenje,
premda Je uvijek u veHkoj mien prisutna, kao sto je u
svih karaktera koii imaiu pregenitalne fiksaciie. Ne moze
biti sumnie da oralni zahtjevi pridonose. kar akteru ./
nezasitnosH mazohistickih zahtieva Hubavi. Ali oralna po­
hI epa u mazohizmu mnogo ie vi eroiatnii e r egresivna poslie­
dica ranog u ob.iekt ljubavi, nakon cega
jedio strah od napustan;a., tada primaran r azlog mazohis­
ticke potrebe za ljubavi. Nekoliko slucaieva iasno ie pokazalo
da prekom;erna potreba za liubavi potiece iz nekog drugog
izvora. Strah ad napustania obicno ie izviraopovodom :testa­
kih agresiia te IZ pocetne diecie spolne znatizelje kOla je, U
opreci S oralnim i analnim potieajima, naiSla na ja:tco us­
'kraCivanie kod voli enog rodbtelia ili odgoiite1ia. Golemi
strah od Ikazne Ikoii sprecava napredovan ie prema genital­
nos;ti neP6sr edna je posliedica ovog l'roturjecia izmel'lu ne
sarno douustenih spolnih poticaia, nego i takvih koH se
unaprel'luiu s jedne strane j onih koiima se priieti strogim
kazniavan;em, s drul!e strane. Na§em paciientu Je bilo do­
zvolieno da iede koliko god je zelio; u stvari, ohrabrivan
ie da jede. Bilo mu ie dozvolieno da len u krevetu 5
maikom. da ie grIi, miluie itd. 0 funkciiama niegovih eri­
.ieva (praznjenja) vodila se pail;iva briga. No kad ie krenuo
. l ' Bili cSka, 1945: Orgonska energija, koia je otkrivena W2. daje ob-- )
.1asn ien ie ove poiave: ublazavanje d.ietetove tieskobe tj elesnim dodi· V"
r om s majkom obiasniava se, orgonsko-biofizicki, orgonskim sirenjem , I
djetet ova biosustava koji posize..ta majkom . Postoji veza izmedu
orgonskih polja dvaj u organizama. .r
213
212
d.a istrazuje dalje mogucnosrti spolnog zadovoljenja, da se
zanima za majcine genitalne organe, zelio da je dodirne itd.
dozivio j e punu strogos t rodi telj.ske vlasti. '
Ukolilco oralni zahtjevi sudj eluj u u mazohizmu, na njima
se temelji raspolozenj e potiStenosti, kako to biva ikod dru­
gih oblika neur oze. Na t emelju onoga sto sada znamo,
sklop erotizma koze, analnost, strah od napusta_
nja koji trafi razrj esavanj e putem tjelesnog dodira posebno
u znacajni za mazohizam.
Ovaj erogeni raspored j e j edan od bitnih razloga neumje­
a
TenO . a Ijubavlju, koji ima 'llarocitu oboj enost u
frazi :ozagrij m (= »zast iti me«). »Tuei me« je izraz
iste tezn]e, a I nJ egov b"blik Je vee izmijen]en. Clmlo bi se
da mazohist iclci kar akter ni' e rimio dovoljno Iju ba'Vi pa
j e zato raZVlO ta 0 Jak zahtj ev za IJu avl. a tome Je (5cno
sarno to da je on redovrto do:bvljavao jake frustraeije lju­
'bavi; ali vrlo cesto nastaje taj jakCzabtj ev za 'ljlJbav( Ji pra­
'Vo zbog pretj eranog mazenj a. / To pretjerano zahtijevanje
IJuhavI, nadaIJe, sarno ]e poslj edica onog kvarenja kojemu
porij eklo valja traziti u svij etu patrijarhalnog odgojnog
sustava. Mazohisticki karakter je ,viSe nego sklonost ka
analnom iIi koznom erotizmu; on je posljediea narocitog
sklopa vanjskih utjeeaja na erogenu nezasitnost koze i na
citav spol ni aparat. Ovaj sklop utjeeaja odreduje mazohis­
ticki karakter . Tek nakon sto prepoznarilo ove utjeeaje,
mozemo shvatiti druge kamkterne erte mazohista.
3. 'sPUTAVANJE EKSHIBICIONIZMA I STRAST ZA
SAMOUMANJIV ANJEM
Razrnotrit cerna jos i neke druge mazohi.sticke erte karak­
tera, sada u vezi sa spolnom strukturom mazohista.
Trebalo je gotovo godinu dana da se karakterni oklop
p rkosa, izazivanja, j adanja itd. dovoljno probije da bismo
mogli prodrijeti u fazu mnog djetinjstva, i iznad. svega,
da postignemo da pacij ent uzme aktivnu ulogu u analitic­
kom radu. Prelazim p reko poznatih i u ovom slucaju ne
suviSe vamih otkrica koja mazohizam; poput svake druge
neuroze, donosi u analiZi. kao sto .su: pasivna fantazija bati­
oonja koja sakriva zelju da se preda ocu anlllino kao
zena, t ipican edipski kompleks, reakcije osj ecanja .l;<rivnje
koje potjecu iz potisnute mrlnje, ambivalencija itd. 'To sve
nije specificno za mazohi.st icki karakiter. Iznijet eu sarno
one erte koj e zbog nj ihova narocitog sklopa pripadaju spe­
cificno mazohizmu. Takoder eu razmotriti uzroke mazohis­
tiCkog poremecaja mehanizma ugode.
Nakon sto je olabruvljena s tI'Uiktura karaktera naSeg pa­
cij enta, narocito nako'll sto je uk1onjeno mn­
nje prema oeu 'i strah od n j ega, doslo je do sname pro­
vale genitalnoS'ti.· Imao je erekcij u; prestalo je
ranj e u mazohLstickom obliku; poj avile su se genitalne ze­
lje za zenom. Nj egov prvi pok usaj da ima snosaj s a f e­
nom hio je promasaj , alii je dovoo do anaillize njegove du­
boke ljubavi prema majci, j e hila jako analno abo­
j ena. U naglom poboljsanju n jegova stanja isticalo se ollje­
dece:
.Njegovo pribliZavanje zenama bilo je, po vanjskom izgle­
du, jako, alt se nij e mogao osIoboditi osj eeaja unutrasnje
zgrcenosti i usiljenosti. To mu je staIno davalo povod za
mazohisticko jadamj e, npr. usprkos vanjskom
nije s e osjecao dobro: »Sto se t ice mazohisticke prljave
bar e - niSta se nije promi j enilo.«
Bio j e skIoD b rzom razoearanj u povodom najbeznacajni­
jih susreta i :pri najmanj oj teskoCi povlaCio se iz stvar­
nosti u mazohisti6ke fantazlJe. Ovo 'kol ebanj e izmedu manj e
iIi vise snafnih pokusaJ a da uspostavi genitalni dodir sa
stvarnoscu i brzog povlacenja u mazohizam traj alo j e _mno­
go m j eseci. Znao sam da njegov .stroh Qd kastracije nije
nestao i da je za to odgovoran. Usredotocenje r ada na ovo
podrucje dalo je obilje zanrmljivih anali tickih rezultata.
Dotad nije pacij ent pokazivao ni t raga genitalnog zanima­
nja, a sad j e otkriveno da je bio pun t j eskob nih predodZbi
o genit alnim organima. Evo Dekoliko primjer a: vagina je
»glib« koji 'Vm znrijama .i orvima; Vr'h njegova falusa ce se
otkinuti; covjek uranja u ponor i ne nalazi rput iz nj ega.
No, r azgovQr 0 Isvim ovim tjeskobama nij e proizveo ni­
kakvu promj enu u njegovu labilnom stanju. Tj edan za tjed­
nom, mj esec za mjeseeom, on je zapocinjao svaku seansu
istom mazohisticki izgovorenom zalbom da je ,.iznUItra slom­
ljen«. Prijenos se morao uvijeik iznova analizirati, u Hjeku
cega ·se razotkrivala nova grada 0 n j egovim pasivno-analnim
temjarrna. Iznad svega, otkriveno j e da se on odrnaJLpovla­
cio odJene kada...hLse. sllparnik. Misao da ima mali
nije se moglll l'!.ko ukloniti. Uzet je steW zavidnika pre­
ma svakom supar niku, a raj je staY Qdrnah bio zastrt pa­
siV1!.<?-fumininim drlan] em. Ovo je dQbro poznatilliella"nizam
vezivanja !stmha Qd oca. Dubinska anal iza ovih ·stavova nije
dovel a ni do kakve promjene u nj egovu osjecaju da je
ostao mazohist, usprkos vanj skim poboljsanjima.
Prvi u kojima je bio potent an ali os­
tao nezadovoljen, l5tttSu praceni od sifilisa. Jed­
215 214
nog dana pokazao ml Je svoj penis i pitao da Ii je mala
r anica znak zaraze. Bilo je odrnah jasno da se iza Ovoga
, krio ,ekshibicionizam. Sada je analiza vodila neposredno
do rasvj etlj avanja jedne vaine strane njegova genitalnog
r azvoja. Kao dijete dosegao je genitalng fazu sarno u obliku
pokazivanja penisa, cin koj i rnu je majka zabranila odrnah
i strogo. Genitalno razocar anje je bilo utoliko gore jer rnu
je bilo dopusteno da se odaje analnirn e'kshibicijarna koH­
'ko god f eli pred rnaj:korn, koja 'se j1ako brinula za njegove
funkcije praznjenja. U dobi od deset godina jos uvijek ga
je majka odvodila u zahod. Njegovo zadovolj stvo prilikom
pokazivanja straznjice bilo je jasan razlog zasto je usao
u genitalnu fazu upravo pokazivanjern svoga penisa. Analiza
je otkrila da su njegovi prvi pokusaji geni talnog pribliZa.
vanja rna iei bili ekshi bicionisti cke prir ode. Njegove su na.
miere bil e odrnah potisnute, i to je kasnije ja­
korn inhibi ciiorn niegova vaniskog nastupa. U pokusajima
da irna snosa j. nikada-s_e. nije QQvazio da se nag
zeni nHi joj dozvolio da dodi me njegov penis; Sliiedeci ana­
lizu ovog eJementa svofe neuroze, zapoceo Je ozbiIjno da
razrnisJ ia 0 posIu i postao je fotogr af. Prvi korak u tom
'5rnieru bila Je kupnia karnere, koiom je 'slikao 6ve. Ovdie
ponovo vidirno kako je 7. a subIimaciiu bitno ukIanianje
!renitaInog potiskivan ia. Danas on sasvim dobro r adi kao
fotolITaf. vrernena, mectutirn. niie crpio nikakvo unu­
trasnie zadovolistvo iz svog pos1a: ,,}a ne osjeeam sebe:
a kada osiecam to je tako rnazobjstjRki biiedno.« )
Uvocteni e faze u diet inistvu putem ekshibicio­
nizrna . nakon cega ie sliiedila odrnah stroga frustraciia i
potiskivanie ove mmde i potpuna inhihici ia dalie!! genital­
no!!" pnpada. prema rnoiem iskustvu. specificno ma­
zohisticki m karakterima.
21
unravo kao sto se uvoc1enie ge­
n;ta1nosti Dutem faTickog sadizma i niegove inhihiciie. zdru­
zeno s fi ksaciiom. odnosi specificno na
pnsi1nu neurozu, Broi ne ti picne J<<I rakterne crte koie se
ocituiu kao net akticko j kruto ponasa·nie_mazohista. moga
se svesti na napnied spomenuto. Nas ie paciient iednom.
dao_.dr.a.stican opis ovog unutr.asnieg stania. Rekao ie: SE!- \
se osjecarn poput oficir a koji. s izvucenim macem 1 po­
/I i vikom: hura! - stupa daleko isopred svojih ceta,
se okrece i slijedi.« (

" Sto se tice odnosa izme<!u mazohizma i ekshibicionizma, vidi slu.
caj koji opisuje Fenichel u Perversionen, Psychosen, CharakterslorU/1'
gen, str. 39,
Dalja karakterna crta je povezana s ovim osj ecaj elI!, koji
se tek vr10 povrsno o.dnosi na osjecaj krivnje:(Mazohisticki
,karalkteri [l odnose pohvalu i skIo.ill samoponiiavanju i
svojoj velikoj ambieiji, paeijent
.nUe mogao podnijeti kada je u §koli smatran dobrim uce·
nikorn. »Da S<l m ostao dobar ucenik, onda bih na samog
sebe glcdao kao da stojim ispred ogromnog mnostva ljudi
s goli m, ukocenim penisom.« Ta opaska, iako ui':injena uz·
gredno, .sto je cest .slu(:aj u analizi, isla je ravno
stvari. Sputavanjem genitalne eksbil;ili:ij.fhi nJenjm J?otiski­
sublimac!iJitktbmos.ti .Lvieriu samQg9._ r #J6
,selle oduzeLnaJb...-9!.iboslona<i;.. rnazohista ovo sputavanje r
ekshiblciOrifzma moze naras-ti do t oga .cia se r azviju pot·
puna suprotne erte. karakter ekshibira
u iskrivljenom obli,ku(usp. eriJtrofobij u); mazohisticlA-kf!:.
r akter upotreblj ava suprotnu r eaJ<cijsku
za samoponizavanjem da bi se isticaDr Njemu nedostaje
glavni element genitalnog kar aktera:
sposobnost da nastupa i da se istice.
. Mazohistickl karakter, iz naprijed navedenih
maze preuzeti ulogu vocte, iako ce obieno izgr.a<fula1LY.eli­
eanstv.e.neJaniaziJe...lleroizma. Njegova pr ava priroda, nj e­
ukorijenj en i L U 2asivnos tiJbog analne fi·ksacije, J
stovlSe, ona je izrni jenjena jer je, kao posljediea sputava·
nja ekshibicionizma, njegov ego razvio jaku s-klonost s.a·
IDoponiia:va.nj u. Ova struktura ega stoji u suprotnosti pre­
rna afektivnom falickom i sprecava njegovo ostva· 1/
renje.
22
Posl jedica toga je openJ nej2odnosljiva naopetog) koja J •
sluzi kao dalji izvor osjecaja patnj e i tako hrani rnazohis­
tii':ki proces. Slika oficira koji je jurnuo naprijed odra­
Zava ovaj ego·ideal, kojeg se treba st idjeti, koji treba skri·
vati , jer ego (ceta) ne .krece za njim - i ne moze krenuti.
U vezi s ti me postoji jos jedna ,karakterna erta koja se
cesto naJ azi u mazohistiekih ,karaktera i u .dj ece koja su
ISklona mazohizmu: oSjel aj sebe kao glupog,_ ili, odgova·
rajuce torne, praviti Se glupim:. Sasvim je u skladu sa I
strukturom mazofii.stiekog karaktera .da .jgkoriStava svaku
sputanost r adi poniZavanja samog.a sebe. f f>rugi
je jednom Irekao da ne moze podnijebi pollva:lu jer se osje­
Ca kao da je izIozen sa ,svu,cenirn hlacama. Ne treba pot·
cijeniti vainost koju za genitalni r azvoj ima analna fiksa­
cija, zaokupljenosrt razotkrivanjem straznjiee. Analni stid di·
V. pogiavlje 0 "Oprecnim poistovjeCi vanjima« u mojoj knjizi Der
tnebhafle Charakter, Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1925.
216
217
jete donosi sa sobom u genitalnu fazu i on genitalnost opte­
recuje narr-ocitom bo jazliivoscu. Za m azohista, s'Vaka vrsta
'42.Qhvale -predstavlja izazov ekshibicioni stickih sklonosti.
Gdje godse i'Sitice, nj ega napada jru:a t jeSikoba. Zato mu
je potre1J.no da se ponizi kako bi ot1klonio rtjeskobu. . Ovo
- je, prirodno, novi razlog da s e osjeea zanemareniJIn - sto
izaziva cij eli slklop portreba za ljubavi.
Ovamo pripada »oglupavjelost« iii »ponasati se kao glup«.
Jednom je nas paci jent opisao p r izor iz djetinjstNa u ko­
jem se pretvarao da je glup. »Zelim nesto sto mi nije
pruzeno, tada se ljutim i djeluj em glupo. Ali, k oliko rrmogo
me vole cak i kada se pravi m glup? Ako me ne vole, tada
nisam zavrijedio da budem voljen i moram, prema tome,
b11i u istinu gltIJP i ruzan.«
Sada je vrij eme da odgovorimo na pitanje zasto mazohis­
ticki kar ak ter izrazava svoj zahtJjev za lj ubavi u tako pri­
krirvenom obliku, zasto j e ,sJl'SVim n esposoban da izra.vno
pokaie Hi trazi lju'bav. Drugi paci jent , koji je imao jak
osjecaj patnje i sklOiiOs ti 'prema mazohistii:3kom jadanju,
imaQ. je obicaj da se pokazuje bijednim kada god
Iio da predobi'je zenu. Hvatao ga je uiasan strah. od toga
da zeni izravno ponudi ljubav. Bqiao se da bi se ona mogla
/ razliutiJt i i narugati mu -Til ga kazniti. Trpio je od- istog
inhibiranog ekshibieionizma 'kao i nas ,pacijent. "
Sve to, uzeto zajedno, uzrokuje osjeeaj unutrasnje atak­
sije, cesto mucan osjeeaj stida zbog vanjskog izgleda. §E1,l­
,s,posobnosti da se pokaZe iIi tr.flii ljubav otvorenQ pri·
sil j alVa na 1skrivl j ene izr.aze i cini osobu, kako j e to iznio
.ria,s paeijent, »birokratskom«"..1j. neprikladnom i ukocenom.
Iza ovoga lezi uvijek prisutan strah d a ce biti r azocaran
ill odbacen. Jednom je nas p acijent rekao: "Stoj im pred II
zadatkom da penis, koji se ne koci, ,starvim u vag1nu koja
mi nije ponudena.«
Histericki karakter razvija tjeSikobu umjesto otvorenog
dokaza Ijubavi; prisilan karakter oci tuje md nju i osjecaj
krivnje; mazom-sticki Ikar ak ter pokazuje i trazi Ijubav na
zaobilazan nacin jadanjem, izazivanjem Hi prikazivanjem bi­
jede. Svi su ovi razni oblici potpuno u skladu s postan­
,kom ovih tipova: hisitericki karakter je potpuno razvio svo­
ju genitalnost, ali je ona pomijesana ,sa strahom; prisilan
,karakter je zamijenio svoju genitalnost falickim sadiizmom;
mazohisticki karakter je stigao do genitalnoSiti
hibicionizma, zarnim j'll jepotisnuo, i sada joe zapeo u iskriv;
ijenom izrazavanju Ij ubavi.
-..
r
KAO SPECIFICNA OSNOVA MAZOHlSTICKOG !

NeOla nikakve n eurotske slrukture bez poremecaja genital­
nosti u ovom iIi onom obli ku, koji uzro.kuje spolni zastoj
i tako snabdijeva neurozu izvorom Mazohisticki
karakter uvijek otkriva posebnu vrstu smetnja pri orgaz­
mll , pa te smetD'je ako nisu vidlj ive od samog poeetka, izla­
ze na vi djelo tek onda kad su impoteneija ili anestezija ve­
li'kim di jelom pklonjene. Ovo objasnjava zastosmetnje nije
nitko zapaiao u proslosti. Da pakusamo ,sada nastaviti nase
razmatranje tamo gdje smo ga prekinuli . Ut vrdili smo da
mazohisticki kara'kter stvara pretjeranu kolicinu neugode,
koja proia stvarnu osnovu za njegov osjecaj patnje. Pr i­
rrnijet ili sma da psihi6ki aparat ,stalno pokusava neadekvat­
no ovladat i ovom napetoscu i 'predispozicijom za tjeskobu,
te da je osobita erta mazoh1stickog karaktera da pri ovim
pokusajima veze tjesikobu, sve dublje tone u napetost ;
neugodu koje pojaeavaju predispoziei ju za tjesikobu i ia ko
naprijed. NaSlismo, nadalje, da je mazohisticka predodzba
kazne same zamj ena za kaznu koje se· uistinu boji.
Moze 1i dozivlj ajstraha poput onog kal<a'v je i mao nas
pacijent kada je imao tri godine izazvati mazohisticku fik­
sacij u fantazi je 'biti tucen' ? Ne moze, jer paaijent je mo­
gao nesvj esno, ,kako to cine drugi, potpuno se odreCi spol­
nog nagonskog zahtjeva koji izaziva kaznu kO'je se tako
strasno boj i; talko je mogao sebi pristedjeti mazohisticki iz­
laz situacije 's kaznom, izlaz koji donosi sarno patnje.
Mora tu, dakle, biti jos neki element koji ejelokupn()ffi ma­
zohist iokom mehanizmu daje Slpecificnu podlogu.
I Tome mehanizmu moze se uCi u trag tek onda kad je
uspjelo p acijenta diGi na genitalni stadij, vj. tek kada ,gu
se njegove genitalne zelje pocele pokretati iIi se po prvi
put pocinju razvij ati. Tada se susrece nova teskoca: 'pad­
jent sada razvija · jake genitalne zelje, koje is'prva ukla­
nj aju mnogo od njegova mazohistickog 'stava, aqi pri svom
prvom realnom dozivljaoju na genitalnom polju on ne do­
zivlj ava ugodu vee ·neugodu, 'te zbog toga on je ponovo ba­
ten u »mazohisti6ku . smrdljivu baru« anal-ne ci. ,sadomazo­
histicke pregenitalnosti. Trebalo je mnogo godina da se ri­
jesi ova zagonetka i da se razumije da »neitljeCivost mazo­
hista, koj i ne zeli da se odrekne svoje patnje« vaLja pri­
pisati nasem 'vrlo manjkavom poznavanju njegova spolnog
ClJparata. Bilo bi zacijelo naCi odgovor da smo
se pridrlavali (klini6ke) teorioje po kojoj ,gu mazohista uz
218
219
- ,..,v' y. yam ga u newmnu. Na tal
io patnja. koja je osnova mazohGtiBkibkarakterni
eakdia, s1a100 hrani i povecavaJ,rBez obzira na tokaKo dubo­
ko i temel jito anaIiziramo znacenie i postanak mazohistickog
ikaraktera, ne mozemo postiCi terapiiski ucinak ako ne us­
piiemo prodri"ieti do 'POistanka ovog gTcevitog -sta'V'a. I nare
necemo uspi eti u u.spostavJianiu paciientove orgastioke PO­
tenciie, sposobnosti da se potpuno preda genitalnom doZiv­
Iia iu i u ni u tone, ier Je j edino ta org-astieka pOtencija kadra
da ukloni unU't rasnii izvor neugode i tjeskobe. Da o$e vra­
timo paci ientu.
Kada Je po pm put pokusao da ima spolni odnos, imao
je, istina, erekciiu, aH nije se usudio izvoditi pokrete UOll­
tar vagine. Naipri ie sam misHo da ie to zboll' zbunienosti
iIi nedostatka znania - tek mnogo kasniie otlkrili smo pra­
vi razlog .. , BOTao se vo;acane u[!ode,' zaciiel0 _ vrlo neo­
bieno ponasanie. Uviiek susrecemo ovai strah u liieceniu
orp'astickog poremeeaia zen a koie su bile fri cidne, ali u ma­
zohis ta ta'i strah ima poseban Da bismo ovo ra­
zumieIi, moramo se vra1iti anaIitiekoj gra<1i.
' Posto je paciient imao s>polni odnos nekoliko puta, sto
je znatno povecalo njegovo geoitalno samouvj erenje, otkrive­
no je da je dozivlj avao manj e ugode za vrijeme odnosa nego
za vri jeme mazohisticke mast urbacij e. I pa1k je mogao da sebi
stvori zivu zamisao osjeta genitalne eulnosti i ta je zami­
sao datla snazan potdcaj lij ecenj u. Pacijentovo sIabo ge­
220 \
nitalno doiivljavanj e bilo je .5u.mnjivo, jer pregenitaIna ugo­
da moze biti i-skorlJenjena sarno putem uspOsravlj anja pri­
rodno j ace genitaLne ugode. Odsutnost ugode za vrijeme
spolnog . cina sigurno nije ?ilo nik.a.kvo. ohrabrenje razvij a­
nJu geJJitaJ.nostl. Prl daljnJlm po.kusaJIma kOl tusa poj avio
se novi poremeeaj. Penis je postaJao mekan za vrlJeme
akta. Da li je to bio sarno srrah od kastr aeije, ili je to
bilO nesto vise? Dalja analiza njegovlh pred.od.Zbi 0 kast ra­
ciji nije uspjela izazvati mkak:vu promjenu u nj egovu sta­
nju. Konacno, pokazaJo se da je misiea dna zdje­
lice pn je u masturbaeiji iIlla1.o vece znacenje
nego sto smo prvobltno pretposravlJali. Saiet cu IDtantllnu
graou koja pOkazuje da, usprkos nJegovu naoko slobodnom
i.,pretjeranom analnom oi. uretralnom zadovolJenju, JJ!.azohist
ima anal nu i urelraLnu
Porj ecu iz naj ranij eg dj etinj sLva, s to se kasnije na
genuaIiiu fUllKeij-u i ,stvara neposrednu fiziOlosku osnovu
, za preLj erano stva ranj e neugQg.e.
ad trece do seste godine zivota nas je pacij ent razvio
_strah od zahoda, potkrijeplj en fantazij om da bi se neka
Zivotinj a mogla uvuci u nJegovu straZn..jicu. Tarnni otvor
same skolj ke izazivao je tj eskobu. Poceo je da .suspreze
pokrete svoj ih crij eva, sto je, opet, izazivalo strah da bi
se mogao isprazniti u hlaee. Kada se neLko isprazni u
hlace, otae ga 1stuee. Nezaboravan prizor, kad je imao tri
go dine, pruZao je obilje dokaza za to. Kad nekoga otae
istuce, postoj i takoder opasnost odkastracije, zato :treba
udarce navrn uti na strainjicu, da .se slueaj no ne udari
penis. Ipak, u »<kulturnim« odgoj nim postupoima koje je
njegov otae us'Voj io i temeljito primj enjivao, on je bio sta!l­
no mucen s'tr ahom da bi, lezeci na tr buhu, u njegov penis
mogao uti iver . Sve zaj edno stvorilo je grcevito .stanje u
mjehuru i crijevima, iz koje se dijete oije moglo
izvuci. avo, opet, dalo j e majci daljnj i povod da narocito
pari na prainj enje nj egovih erij eva, s t varaj uCi tako novu
proturjecnost : Maj ka je bila vrlo zauzeta funkcijom nj ego­
vih crijeva i ,svoj ili se za to brinula, dok ga j e otae zbog
njih tukao. Na taj j e nacm njegov edipski kompleks po­
stao premocno ukotvljen u analnom podrucj u. Ponajprije
razvila daljnja tjeskoba da bi mjehur i crijeva mogli
prsnuti, da, ukratko, zaddavanje nij e baS nicemu similo i
on bi opet postao zr tva bijesa svog oea, jer taj nije znao
Za salu u tim stvarima, premda on sam sebi oij e name­
tao nikakvu analnu prisilu. Tako imamo tipicnu sli ku bez­
UspjesDe i bezizlazne situacije koja nij e bila ukorijenjena
u bioloskim vee cisto socioloskim datostima. Ne smijemo
221
zaboraviti ,da spomenemo da je otac narocito volio stipCllti
djecu u stramjicu i, medu ostadim, uiivao da stavi do zoa­
nja da ce ih »zive oderati« ako .se budu lose ponasali.
. je clijete illajpl'ije anaJ.nrl. oca, kOjJ
Je Ino zdr uien s analnom fikSaCljOm na majku 1 udaranjern
sebe (odraz straha od oceve kazne). Zbog olaksanja i za.
dovoljenja povezanog s njima, dij ete je gledalo na kreta.
nje svojih crij eva kao na nesto sto se kaznjava i tako po.
celo da se ,t uce iz straha da ee biti ,kaznjeno od oca. Oci­
rt o j e ovaj j oonostavni proces bio od daleko vece vaznosti
za patologiju slucaja nego poistovjeeenje ·s kainjavajueirn
ocem i mazohistickim stavO'Vima p rema budueem anamorn
superegu. Takva patoloska poistovj ecenja vee i s·ama po
sebi su neurot'ske formacije, po svojoj biti posljedice, a ne
uzroci jezgre illeuroze.23 Nasli smo, naravno, sve slozene
odno.se izmedu ega i superega, ali se nismo zaustavili ovdje,
nego smo imaLi r ijesiti vainiju zadaeu da tocno utvrdimo
razliku izmedu cimbenika mazohizma ovisnih 0 konkret­
nom pona,sanju oca i cimbeni'ka ovisnrih 0 unutrasnjillll eroge­
nim teinjama. U O'Vom, ika:o J u druglim sEcnim ,slueajevilIna,
dosao sam do]skljucrlV:og zaJkljueka, da nase odgojne metode
zasluzuju daleko veou painju illego sto im se obicno po­
klanja, i da nasu paznju vrlo lose raspodjeljujemo kad 98
,posto nje posvecujemo analitiekom radu ,pos'Veeeno.m sit­
ni m detaljima, a jedva dva posto grubim ozljedama ,i oste­
cenjima sto ih djeci nanose njihovi roditelji. Zato dosad
nismo uspjeli U odgovarajucoj mjeri 1skoristiti psihoanali­
tieke nalaze za kr1t1ku patr ijarhalnog abiteljskog odgoja.
Ova konfliktna situacija u djetinjstvu, poglavito poslje­
dica proturj ecnog stava pacijentovih roditelja prema nje­
govoj analnosti, bila je odgovorna ne sarno za feminino
predavanje muie'Vnom oeu vee takoder za osjeeaj praznine
i impotencije. Kasnije, sVaJki put kad bi ,pacijent dosao u
dodir s odraslim muskareem, osjeeao 'se impotellltnim. Iz
straha, on je odmah povlacio .svoju ,katek.su iz genitalnog
podrucja i ,postajao analno-pasivan - sto je izraiavalo di\' .
ljenje prema tim muskarcima.
Sada j e moguee da izvueemo sljedeee zakljueke: uobica­
jeno odgajanje s navikavanjem na eistoeu (suviSe rano i
2J Neurozu uzrokuje sukob izmedu ega koji tezi za ugodom i vanjskog
svijeta koji frustrira ave tefnje ega; podrfava ga sukob izmedu ega
i superega. Superego zavrSava svoju moe na osnovi opetovanog do­
zivJjavanja da je spolni uiitak oes to kaZnjivo. Ranom djelovanju spre.
cavanja u djetinjstvu pridrutuje se izrazita atmosfera sllpresije od
strane drustva.
222
suvise ostro) uzrokuje da analna ugoda preuzme prvenstvo
nad drugim oblicima i da libido postane ucvrs6en u toj
faZi; predodfba ' biti tucen' koj a je .povezana uz analnost
zauvijek je lisena ugode i-, u pocetku, nabijena t jeskobom.
r ako, nije vezana uz 'biti tueen' one sto postaje
ug
odom
, nego Ji jetetov strah od toga da ce biti tuceno
l\.oci oSjet ugode. U tIjeku razvoJa ovaJ se strah prenOSI
na gerutalno poarut je.
Kada je paeijent vee bio dosegao puni pubertet, jos je
uvijek cesto spavao s llllajtJ.<om u braenom krevetu. Kada je
imao sesnaest godina, razvio je fobiju da bi njegova majka
mog
1a
postat i 11lruda:1a s njime. BhlziIna u. Itoplma njezina
tijela pObicali 'su njegovu masturbaciju. Eja,kulacija je ima­
la znacenje uriniranja po majei, a nije ni mogla imati bilo
,kakvo drugo znacenj e s obzirom na njegov raniji razvoj .
Da je maj ka rodila dijete, to bi bio corpus delicti njegova
uretr aJ.nog incesta, i trebalo se bojati stroge kazne. Tako
je ,sada poceo uzdriavati sjeme i u isto vrijeme imao Zive
mazohisticke fantazije. Konaena bolest njegova zapocela jc
u to doba. Njegova radna sposobnost u skoli potpuno je skr·
hana. Nakon kratkog i bezus·pjesnog pokusaJja da se opo­
ravi putem »samoanalize«, nastupi'la je psihicka debilnost,
zajedno 'S pr oduzenom noenom aa1alno
J
mazohistiCIkom rna·
sturbaeijom.
Konacni slom izazvala je ja'ka akutna neuroza ciji je
vrhunae bilo stanje stalne napetosti, nesanica i glavobolja
nalik na migrenu. U to vrijeme, ,sputani mladie trpio je
od jako nagomi1lanog genitalnog libida. Bio je zaljubljen
0. jednu djevojku, ali joj se bojao pribliziti. Bojao se da
ce je »ugusiti« (tj. pustajuCi vj etar); i sarna pomisao na to
ispunjala ga je stidom. Treao je za svakom dj evoj kom na
nekoj udaij enosti, f ivo fantazirajuCi da on i ona »pritiSeu
svoje trbuhe jedan uz drugi«. To bi sigurno imalo za po­
sljedicu da se rodi dijete, koje bi ih odalo. Strah da ce biti
odbijen zbog ,svoJih analnih sklonosti, takoder je imao od­
tuenu ulogu u tome. Ovdj e vidimo tipienu pubertetsku sud­
binu: inhibiciju genitalnog primata zbog drustvenih zapreka,
dijelom zbog neurotskih fi ksacija uzrokovanib ranijlm oste·
cenjem spolne strukture zbog pogresnog odgajanja.
I sprva je uz genitalnu napetost pos-tojala i anaIn<:. nape·
stvor ena stalno suzdrzavanim nagonom za prainjenjt:il1
I ·pustanjem vjetra (flatulencija). Pacij ent nije dopustio do
dode do genitalnog popustanja napetosti. TOK kad je imao
sedamnaest godina imao je prvu p oluciju uz pomoe fantazija
pasivnog batinanja Sto iSU 'brajale oijele duge noei. Aktua:l­
223
\I
r)

lila neuroza se ublaiila nakon toga, ali prvu ej akulaciju je
dozivio traumatski. 1z straha da ne smoti krevet, pacljent
je skocio za vriJeme ejakulacije, zgr abio nocnu posudu i bio
neutjeSiv zbog toga 5tO se nesta sjemena razlilo po kre­
vetu.
Kada je zapoceo da izgraduje svoju geni talnost za vri­
jeme lijecenJa, imao je znatruh teskoea sa zadrZavanjem
erekci;je za vrijeme spolnog akta. U ovoj genitalnoj tazi
masturbacija je zapoceta ,s norma·illim ffi ulevnim i falickim
libidom, dok su se s porastom ugode ponovo j avile mazo­
histicke fantazij e. Analiza ove iznenadlle promJene od ge­
nitalnosti do m azohizma za vrijeme spoillog akta dOll1Jcla
de sljedece Cinjenice: dokle god j e osj et ugode bio slao, ge­
fantauJa je ostajal a. Medutlill, cim je ugoda I?o­
cela da se poveeava, kada j e, kako je to pacij ent rekao,
zapoeeo cia ga obazr­ ma ona] »osjeeaj kao da se u njemu
fies to rastapa«, on se poceo bOJ ah; Je zQJelica
postaJrua grcevlta umjesto da se opusti i pretvorila
u neugodu. Tocno je opisao kako j e »topljenj e«-= obicno
otgasticki ugodan osjet - osjecao kao neugodan ili, tocnije,
pracen tjeskobom: boj ao se da bi se penis mogao raspasti.
Ovo osjecanje moglo bi uzrokovati da se koza penisa ra,s­
topi; penis bi se mogao raspuknuti ako se nastavi siriti
(sto je normalno u spolnom alktu). Imao je osjecaj da je
penis vreca toliko napunjena tekuCinom da moze puknuti.
Ovdje imamo nepobi tan dokaz da, u mazohista, neu­
oda ta koja pos taj e ugodom, vee upravo
anizma koji je svo jstven mazohistickom kara kter.U,_5va­
ka u oda kO'a narast reko izv'esne m'ere biva zakocena i
prevrce se u neugoduJ, Takoder je vazno istacl a je pacIJen
mlsho 0 kas.tr:aciji kao da se odnosi na kOlu )lU
spolnosti postajem vru¢ bo kuhana kokos IS koj e se moze
.s.kinuti koza.«
Uvijek prisutan strah »otapanjc« os­
jeta topline koj i prati poveeanje ugode prema vrhum:u, koje
·se moze promatrati kao ostvarenje oceki vane katastrofe
za penis. Ovo i:nhibira tijek uzbudenja i stvara cisto fizio­
loski neugodan osjet d o ...... Mozemo sazeti tri
faze ovog pr ocesa kako sLijedi:
Q za ugodom.«
(jD»Topi,m See - to je kazna koje
».Moram snzbi ti ovaj_nsj.e.L.da bilLsp.asio...s.voj peni.s.«
Ovdje ce se javiti prigovor: sputavanje r azvitka osjecaja
spolne ugode zbog djetinje tjeskobe nalazi se kod svake
neuroze, ukoliko one nije llo,pee potpuno uniStil0 genital­
224
nOS
t
. Samo u nj emu, dakle, ne moze lezati za mazohizam
specificni moment. Zasto svako sputavanje nezeljenog po­
ras
ta
osjeta ugode ne dovodi do razvoja mazohistickog
mehanizma? Ovom prigavoru moze se uzvratiti sljedeCim:
Dvije su mogucnosti za takvo sputavanje razvitka osjeta
uCTode. U prvom, osjecaj ugode prvobitno se
bet. tj'@skobe; kasnije, tjC$koba nadolazi i in­
hibira sEolnog uzbudenja, a i ugoda se jos uvi­
jek percipir a kao ugoda. U, dr.. osjet ugode i osjet
l!eugode idu r uku pod ruku. Ovo vrijedi za sva,ku nema·
zohisticku inhibiciju orgazma. U mazohizmu, s druge stra­
ne, 10peCi os jecaj ugode koji dovodi do orgazma se sam
prima kao ocekivana steta. Tjeskoba, dozivljena u analnom
podruCJ U kao posljedlCa zaddavanja analne ugode, polaze
temelj psihickom stavu koji uzrokuje da se ..k.a.snij.a geni.:.
talna ugoda, koja je naravno znacajno jaca, primi kao znak
i kazne. : J _..
Tako imamo paracfo!ks da se ..mawhisticki ... ,
staillo cezne za ostvarenjem ugodno os'eta, osto ' ano ra
u neugodan oSJet. tvara ..se utisak da on teZi za neugQdiiim
osjecajem. Ono ITo se stvamo dogada, medutim, jest da se
tjesko.,ba umi jesa'la izmedu nagona i njegova cilja. uzroku­
juci da se zeljena ugoda primi kao predosjebna opasnost.
Ukratko, umjesto je krajnja posljedica po­
cetne t einj
Ovo takoder rjesava problem prisile ponavljanja izvan na­
cela ugode. Pokazuje se da osoba zeli da ponovo dozivi
ana.liza.otkriva.da. to nije
Upravo protrvno: zam}.sljen kao
I
Tezn.ja.-j e---p.rekinuta Sl r <!Dg}!1_ Qd hzne, iIi
tj esl<obom, koja_pDtwno skriva cilj ili cini da on izgleda
neugodan) Prema tome, mozemo za
,
kljuoiti da pri.sila po.­
aVIJanja izvan nacela ugode ne postoji; odgovarajuce poja­
ve mogu se objasniti unutar okvira nacela ugode i straha
od kazne.
Moramo se jos jednom vratiti nasem pacijentu. Povrsnost
i produzenje njegove .. _pripisati OVOIl!.
mehanizmg izbjegavao svako_
osjecanja Kada je to postalo j asnim, jednom
je r ekao: »Nemogillce je dozvoli.ti ovim osjetima da se stope
u j edan - to je sas;vim .fiepodnosljivo.« S8Jda shvacamo
za.solo je masturbirao satima bez prestanka; nikad nije po­
stlgao zadovoljlenje, jer nije dozvolio da se dogodi ikakvo
nehoticno povecanje uzbudenja.
Uz strah, jos je jedan Cimbenik ukljucen u ovu inhibiciju
povecanja uzbudenja. Mazohisticki karakter je naucen na
225
nisku, nevrhunsku (radije bismo rekli
nog podrucja. . On prenosi ana,Lnu praiksu i dozivljaj ugotle
na genitalni aparat, koj i djeluje na sasvdm drukciji nacin.
Jako i brzo povecanj e u ne Sa­
neuobicaj eno, vee takoder pot: spremno da
izazove m as u osobe kojoj j e poznata samo analna ugoda
- sto je sve prije negoli neodoljivo. Ako tome dodamo
ocekivanje kazne, tada su prisutni svi uvjeti za neposredno
pretvaranje ugode u neugodu.
Gledajuci unatrag, mnoge cinjenice iz ranije Iijecenih slu.
cajeva postaju jasnima na temelju ovih novih otkrica. To je
posebno tocno za velik broj slucajeva u kojih je nezado­
voljenu spolnu a'ktivnost slijedilo mazohisticko raspolozenje
patnje. Sada znamo da je ova aktivnost bila nezadovolja_
vajuea zbog poremecaja Svojstvenog mazahizmu. Takoder je
bilo moguce doci do mnogo boljeg libido-ekonomskog ra.
zumijevanja ja'kih mlli>:ohist ickih sklonosti pacijenata u ko­
jih sam, u Der triebhafte Charakter i Die Funktion des Or.
gasmus, opisao orgasticke poremeeaje. Pacijentica s mazo­
histickom nastranoscu opisana je kako ' slijedi: »Ona je
masturbirala . " s mazohistickom fantazijom da Je sasvim
naga (!), vezana i zakljucana u kavezu, gdje je bila prisiljena
da gladuje. U tom trenutku inhibicij'a orgazma je usIa u
igru. Iznenada je morala da misli 0 napra'Vi koja je bila
odredena da automatski ukloni njezin feces i urin, jer
je ana bila vezana i nije se smjela pokretati ...« U analizi,
'kada je prijenos narastao do tocke spolnog uzbudenja,
obicno bi je obuzimao nekontrolimni poriv da se isprazni
i urinira. Kada je masturbirala s miSlju da snosaj, »ma­
zohisticke fantazije bi se umijesale upravo prije nego sto
je zapoceo orgazam«.
Prema tome, sa spolno-ekonomskog ,stajaliSta mazohisticki
(
stay i pripadajuea fant azija potjecu od ' neugodnog videnja
.0:Sjeta ..... i sluze da se ovlada neugqdam kroz psihicki
formuliran stay: jadna - voIite me!« Sada
stupa u igru fantazija batinanja, jer zahtjev za ljubavlju
takoder sadrzi genitalne zahtjeve koji prisiljavajupacijenta
da kaznu otkloni ad prednje strane prema natrag: »Tucite
me, Prema tome, mazoliisticka
reakcija ima posebno aktualno-neurotsku24 Qsnovu.
Prema tome, problemi mazohizma okupljaju se oko oso­
bitog poremeeaja funkcije ugode. Pdstalo je jasnim da strah
bd as eca a ras adan ' a ili »to ren'a« osjeta u ode ko 'i vodi
a orgazma prisiljava mazohista da se rzi slabog sporriog
,. Zastojno-neurotska.
226
\U) €
W.,.... .l../''ffO' -'II.- '1.*14"11\-t.,.
Da Ii je to posljedica anaIne fiksacije i.Ji geni­
raIhe illhibicij e? Tome bez sumnje pridonose oba cimbeni­
ka, upravo kao sto oba cimbeniJca odreduju trajno neura·
stenicno stanje uzbudenja. Analnost pokrece Citav libidni
aparat, ali nije sposobna da osigura i razrjesenje napetosti.
Inhibici ja genitalnosti, ne samo posljedica tjeskobe, sarna
Cini proces koj i izaziva strah, koji sarno povecava raskorak
izmedu napetosti i stvarnog razr jesenja: Ostaje da se ob·
jasni zasto fant azija batinanja prva stupa u igru iIi po­
st aje naroCito jaka upravo prije vrhunca.
Zanimljivo je promatrati kako psihicki aparat trazi da se
smanji raskorak izmedu napetosti i zadovoljenja, kako po­
riv za opustanjem ipak izbija u fantaziji batinanja. Nas
je paoijent bio cvrst u vezi s mrne: llBHi tucen ad zene je
upravo isto kao i potajno masturbiranje u prisutnosti ze·
ne« (= majke). Ovo, naravno, odgovara stvarnorn iskustvu:
kao dij ete, a takoder i kao mladie, pacijent je mazohisticki
masturbirao dok j e spavao u istom krevetu s maj'kom, to
jest, on bi stiskao i trljao penis, ali pazio da nema ejaku­
laci ju (fobija radanja). Tek kada je dodao fantaziju da ga
majka tuce, dolaziIo je do polucije. Ova je imalo sljedeee
znacenj e, kojeg se pacijent svjesno sjeeao: llImao sam uti­
sak da se maj penis kuha. Pri petom iIi sestom udarcu
on bi se sigurno moran rasprsnuti, rnjehur bi se moran
Qtvoriti.« f rema tome, svrha je udaraca bila da dovedu do
o ustanja kaje je bila zahranJena na druge nacme, tj. auto- )
!,Yots t. 0 nlegov m]eur Rrsne ao pQi.Je lca ma]cma
a, ako se, iz nekog razloga, njegov penis rasprsne i
ejakuJira, tada nije on taj koji je odgovoran, vee
,to mucitelj koji je da se t o dogodl. 0 osnoViJe
prerna t ome zudnja za kaznom imala svrhu dovodenja do
opustanja na zaobiIazan nacin, cineci odgovornom o')obil
L koja kai njava, tj. rastereeivanjem sebe. Mehanizam je isti
na povrsi ni i u dubini karaktera. Uprvom, znacenje je:
»¥Qli me tako da se ne trebam bojati! « Znacenje zalbe je:
»To si ti koja si odgovorna - ne jal« Funkcije fantazije
batinanja je: »Tuci me tako da se rna 0 ustiti a da r
f ne budem kP..:!. e moze It! sumnJe a Je 0 naJ u Je 0
zna8enje paslVne fantazije batinanja.
Otkad sam prvi put uocio ovu najdublju funkciju pa­
sivne fantazije batinanja, pr imij etio sam navedeni mehani­
zam u brojnih drugih pacijenata koji nisu razviIi nikakvu
ocitu nastranost , vee su, prije, bili u stanju da dne rna­
zohisticku skIonost u pritajenom stadiju pukm
I 221 ' )
Al
\j
promjena u egu. Evo nekoliko primjera. Pei-silan karakter
razvi o je fantazij u masturbacije da se nalazi medu
tivcima 'koji ga prisiljavaju da ima snosaj i da se ponasa
s.asvim nes.putano. Drugi pacijen1:, paosiVi no-feminini karak:_
ter koji nije imao oCitih na'stranosti, fan tazirao je da je
doveden do ejakulacije udarcima u penis. Ali morao je biti
vezan kako bi izdriao udarce i bio sprijecen da pobjegne.
U ovojkategoriji imamo takoder mazohisticki spolni stay
neurotskih zena, :koji neki analiticari smatraju l1
0r
m
a
lnim
zenSki<ffi ponasanjem l enin asivna fantazi' a silovanja .s lu­
zi sarno da je rastereti n ' ezinih osj eeaja krivnje, tJ . ona e i
da dOZlVl s 0 ni akt bez kr ivn ·e. 0 Je mo uce sarno pod
\
uvjetom da je silovana. 1ro ji ne_ e zene
pr uza ' u u stvarnom aktu ima isto znaceu' . _
/
avo nas dovodi do problema traha od u ode,
koji igra glavnu ulogu u Evo primjera iz dni:.
ge analize.
Pacijent se sjeeao da je, kao dijete od neke cetiri godine,
imao obicaj da svjesno stvara pavor nocturnus. Uvukao
bi se ispod pokrivaCa, masturbirao, obuzeo bi ga strah,
kojeg bi se oslobadao naglim zbacivanjem pokr ivaca s ti­
jela. Kako je primamljivo pretpostaviti da u osnovi takva
slucaja lezi prisila ponavljanja, jer: najprije je imao pavor
nocturnus, a sada je ocito zelio da ponovo dozi'vi strah.
OVdj e valja obj asniti dvije stvari: u stvarnosti, nije bio
strah to sto je zelio da dozirvi ponovo, vee osjeeaj cul­
nosti. To se, medutim, uvijek mijesal0 sa strahom. Nadalje,
oslobadanje od straha bilo je sarno za sebe lizvor ugode.
Bitna je u Ovom procesu, medutim, bila cinjenica da je
nastajanje straha izazivalo anailne i uretralne osjete zbog
kojih se podnosio strah. Strah ne postaje ugodom kao
takav, vee sarno Cini osnovu za razvijanje posebne vrste
ugode.2S Djeca cesto dozivljavaju osjete razrjesavanja na­
petosti samo u stanju tjes.kobe; obi·cno ona sama ndljecu
ave osjete iz straha od kazne. Opustanje dozivljeno izne­
nadnim pratnjenjem ili uriniranjem u strahom nabijenoj
situaciji cesto cini glavni razlog ze1je da se ponovo doZivi
tjeskoba. No, zeljeti da se shvate ove pojave izvan nacela
ugode znaCi ne razumjeti Cinjenice u potpunosti.
skoba pod izvjes[lim..J!YjS!tima postaJ-u__j.e.di'na mogucnost
dozivljavanja opustal1,m,_ k.Qje.g<L.Se-Gwoa- i:nace-b.oji. Tako
se izraz »]!gQQa boL! " ili »straoh--.2d ug9_de« moze odnositi
25 Usp. Freud: Drei Abhandlungen zur Sexualtheorie, Ges. Schr., sv.
V, str. 78.
228
sarnO - ne na vrl0 prik.ladan nacm - na cinjenic_u da bol
[Strah mo@ postati osnovom spolnog uzbudenja.
t injenica da »prsnuee penisa« u naseg pacijenta
stavlja nagonski c ilj, ne proturjeci nasem shvacanju mazo­
hizma. S jedne strane, ova misao je predodzba tjeskobe,
kazne, u izvjesnom smislu. S druge strane, to je predodzba
konacnog zadovoljenja, opustanja kojese nagonski ieli. avo
dvoj no ps ihicko znacenje misli 0 prsnueu mjehura iIi cri­
jeva uzrokuj e da se :konacna ugoda vidi kao izvrsenje kazne
ad kojeg se strahuje.
VNAPOMENE 0 TERAPIJI MAZOHIZMA ...___________
Uspos tavljanje zdr avog spolnog zivota, uskladene libidne
. e!onomij e, prol£:aCi sarno iz dvijy
Lprocesa: oslobadanja libida iz pregenitalnih fiksacija r ukla­
/]Janj a genittalne anksi"oznostjJ J asno, ovo se postize put eni
amilize pr egenitalnog i genitalnog edipskog sukoba (putem
uklanj anja potis,kivanja). U vezi s time, medutim, valja na­
glasi ti nesto u vezi s tehnikom. Ako su pregenitalne fiksa­
cij e razrijesene putem uklanjanja potiskav3Jnj a bez isto­
vremenog svIadavanja genitalIne anksioznosti, postoji opas­
noSIt porasta spolnog zastoja, dok jedini put do odgovara­
j uceg orgastiokog otereeenja ostaje zatvoren. Ova opasnost
moze narasti do izvrSenja samoubojstva upravo u casu kada
,analiza pregenitalnosti uspijeva. Ako je, s druge strane, ge­
nitalno potiskivanje uk,lonjeno bez razrjesavanja pregeni­
talnih fiksacij a, genitalni pr imat ostaje slab - genitalna
rnnkcija nije ,sposoi:ma da oslobodi ukupnu kolicinu tje­
sikobe.
Za terapiju mazohizma od narocite je vainosti kako ana- 'I
liticaT PJ"odire j{f9z pacijentova kaku...V
I rusi pacijentoVll Slklonost da se okorisii svojom patnj om
..!'i, na kraju k,!j\lim.]Otkrivanj e
sadis ticke .prirode avog mazohistickog ponasanja prvi je i
najhHnJ,ji ko:mk. On jamci za us.pjeh time sto
prvobitmi zatomljeni sa,dizam te pasirvne analno-mazohistiCke
fantazije zamjenjuje aktivno-falickim sadistickim fantazija­
rna. Kad je jednom tim putem reaktivirana infantilna ge­
nitalnost iM je ona ponovo formirana, mnogo je lak:;e otkriti
strah od opasnosti kastradje sto su ga dosad mazohisticke
reakcije sakrivale Hi su se onjime napajale.
Nije potrebno reCi da dosad spomenute terapij ske mjere
nemaju nikakvo djelovanje na pacijentov mazohi sticki ka­
rakter. Njegovo jadanje, pl'kosenje, samouniStavanje i nje­
229
zbilji i, s terapi!skog gIedista. jedino i omogu- )
fA.-r
Uz dva navedena terapijska zadatka (svattenje mazohizma /
s1anje sadizma; (napredovanje p regenitalnosti.
svojstven lijetenju
je analiticko anal­
koji je, kako smo naglasili
je daleko od toga da
mazohizma. Ali moze se utvr­
di ti da ce problema mazohizma u okviru nacela
ugode-neugode olaksati ostalih problema, sto je

,.
\J
;t,

gova sve sto kao racionalni razl og slufi njegoVU
povlaeenj u iz svijeta, obicno se odrlava sve dok se ne uklo­
ni l?oremecaj njegova mehanizma ugode u masturbacijj. Jed­
nom kad je postignuto odgovarajuce orgasticko
libjda, pacijentova se lienost obieno brzo mij enja na bolje.
Ali sklonost da se poduzme bi jeg u mazohizam pri naj­
manjem razoearanj u, frustraciji iIi nezadovoljavajucoj situa­
, ciji traje jos neko vrijeme. Stalan usporedan rad na geni­
talnoj anksioznosti i pregenitalnoj fiksaciji moze posti6i us­
pjeh sflmo ako steta za genitalni aparaL l).ij e bila suviSe
velika i ako pacij entova neposre<ina okolina) nije takva da
ga uvijek iznova tjera natrag u mazohisticki obrazae reagi- j
ranja. Slijedi, prema tome, da ce analiza mladog neozenje- ,
nog mazohista uspj eti mnogo lakse nego mazohisticke zene
koja je u klimakterij u iIi je ekonomski vezana na nesretnu
obitelj sku situaoiju.
Sarno temeljitim proradivanjem mazohistickih karakternih
erta za vrijeme prvib mjeseci li jecenja moze se analitic.nr
probiti do jezgre neuroze, a taj se rad mora n<lJstavHi neu­
morno tijekom citave analize da bi se izbjeglo upadanje
u teskoce za vrijeme cestih recidiva koje ·se lako javljaju
u stadiju ispostavljanja genitalnog primaJta. Treba takoder
imati na umu da do konacnog razrjesenja mazohistickog ka­
raktera moze doCi sarno onda <lJko je pacijent dulje vre­
r-mena vodio spolno-ekonomski zadovoljavajuCi zivot raaa i
l
dakle jos dugc na'kon zavrsetka lijecenja. /
a UlSpjeh llijeeenja kaJraktera, narocito onih
s ociglednom perverznoscu monimo gledati s velikom skep­
som dokle god se karalkterne rea1kcije nisu shvatile u svim
pojedinostima i dok, prema tome, nisu probijene. No, po­
stoje i svi razlozi za optimizam kada je to postignuto, tj.
kada dode do napredovanja prema geni1alnosti, il\ko u po­
cetku sarno u obliku genitalne anksioznosti. U tom slucaju
nema potrebe da budemo uznemireni opetovanim recidivi­
IIUl. x.o.lgato je, naravno•..iLollceg..kliniCkog da je
izljecenje mazohizma jedan od najtezih zadataka)- sto ne
znacraa- su ostaH nasi za-daeIna- o H01Coj i nacrn laki. Me­
dutim, da bismo udovoljiIi ovim zadacima, valja se ustrajno
rpridrzavati one psihoanaliticke t eorije koja je cvr sto ute-
I meljena u iskustvu. Hipoteze, poput onih koje smo ovdje
podvrgli kritici. vrio cesto su znak toga da smo pr erano
polozili oruzje pred zadacama psihoanaliti cke prakse.
Ako se pacijentov mazohizam svodi na nagon 'S'mrti, iJpak
djelatan u posljednj oj instanci, onda se pacijentu daje pra­
vo tako, nairne, da se odobrava njegova tobozlli L zelj a
umjeSito da se ana gzotkrili kao prikrivena
230
cuje uSPJeh. ­
na prvQbitno
do genitaJnosti), .postoji i treCl zadatak,
rnazehistickih karaktera. To
nog i genitaJInog grcevitog stava
stvaran izvor simptoma patnje..l
Ovaj prikaz mazohistickog procesa
nudi svih problema
hipotezo
m
nagona smrti bilo odgodeno.
""

,
5C
\fS
12
nosti. Kasnij e je nagon uniSt enja (destrukcije) iIi nagon
smr ti poceo predstavljati ,s'klonost protivnu spolnosti. Prva­
bitna analiticka psihologija temeljila se na opreci izmedu I
Neke napomene 0 osnovnom sukobu
izmeau potrebe i vanjskog svijeta *
Da bi se uvidjela vrijednost teorijskog znacenja onaga sto
je izneseno u prethodnim poglavljima, valja dublje zaCi u
ovaj predmet i formulirati neka razmiSljanja a teoriji na­
gana opeenito. Klini6ko je iskustvo pruzilo obilje grade da
se dokaze Freudova osnovna pretpostavka nacelne dvojno­
sti psihickog aparata; u isto vrijeme, ana je pruzilo rna­
guenost da se uklone neka proturjecja u njoj. Ovaj klinicki
okvir nije pravo mjesto da pokusamo istraZiti veze izmedu
nagana i vanjskog svijeta taka temeljito kako to ovaj pred­
met zasluzuje. Medutim, ipak je potrebno prethodno reci
nesto a tome da bismo razmatranjima izvedenim iz ovog
rada dali teorijski zakljuca'k i da bismo ujedno stvorili
neku protutezu prekomjemoj biologizaciji analiticke psiho­
logije.
U svojoj toorijj nagona Freud posltulita brojne suprotne
parove nagana, kao i , uopee, 'Sklonosti u psihickom aparratu
koje djeluju suprotno jedna drugoj. Stalno se priddava­
juCi ave oprecnosti psihickih sklonosti (koje, iako suprotne,
ipak djeluju jedna na drugu) , Freud je po prvi put,.ffiakar
i nesvje5Jno., ..£olozio temelje bUduee
listicke psihologije.
1
f rvobitno su nagon s.<l. 1!lQaarzarija:rgJiClt
i spolni (tjelesna Ijubav) bili ustanovljeni kao
* Biljeska, 1948: Otkrice organizmicke orgonske energije ce namet- I
nuti ponovno vrednovanj e nasih pojmova »nagona«. Oni su konkretne
FIZICKE ENERGETSKE funkcij e.
I Usp. moj rad: Dialektischer Materialismus und Psychoanalyse (Un­
t er dem Banner des Marxismus, 1929). Svaka prirodna znanost je rna­
terijalisticka i dijalekticka (ovo potonje uvijek nesvjesno), ukoliko u
odgovarajueem smislu istrazuje cinjenicna stanja zazbilj nosti. Ako se,
dakle, kaZe da je psihoanaliza poloZila temelj e jedne buduce dija­
lekticko-materijalisticke psihologije, to onda znaci da je dana metodo­
loska potkrepa njezinu iskustvu.
232
ega i vanj skog svijeta. Ovome je odgovarala opreka izmedu 0/
rililibida Toli] ektnog ribidf!:...:: Opreka izmedu sl?,olnost!-. i
dOK s.e.-.nLJe smatraILQSn OynQ.DL
ls.9uParata, igrahUe osnovlliLul.Qilll.-:pri QQjasnjavanju
rotske tj eskobe. Prema toj prvobitnoj hipotezi, 'kada se li­
bIdO da dade u svijest i dopre do svog objekta,
oose !L!l eskQbl!J(asniJe.-Ere\ld..YiSe nije inzisti­
uskoj uzajamnoj zgvisnosti izmedu s.polnosti i tj e-
ierko smatram da n ije postojalo klini cko opravdanje
za promjenu njegova miSljenj a. Maze se pokazati da izmedu
ovib raznih opreka ne postoj i sarno slucajan odnos; one
proizlaze j edna iz druge zakonomjerno. Tek je stvar shvaca­
nja koj a opreka je prva i kalko se odvij ao razvoj sljede6h
opreka, tj. koji utjecaji djeluju na nagonski aparat.
U nasim slucajevima, kao i u svakom drugom slucaju
koj i se analizira dovoljno duboko, u stanju smo da otkri­
jemo da u osnovi svih reakcij a ne postoji opreka izmedu
Ijubavi i mrznje i ne opreka izmedu tjelesne 'ljubavi
i nagona smr ti, vee a reka izmedu a :»osoba«, id = ego
ugode) ic;=1lanf kog sVl/ eta. a elementarnoj razini postoj i
Sarno jedna el ja piopsibicl<og j edinstva
osob.e.L-nallne t eJja_za
bez obzira na to. p ripadaju 1i
nosli. To ] e..J1eii1QgUCe bez:::aD"dh:a. Za! o ___
se uspostavi do-
Olr s da su
sUProtnostLa ipak medusobno ispre­
pletene u poeetku djetetova psihickog razvoja (jer libidno
podr aiivanje ustiju - »ugoda sisanja« - osigurava uvJace­
nj e mane), vodi do neobicnih i iznenadujuCih posljedica
·kad se dosljedno ide dalje, t j. kad se Hartmannovi pogledi
na funkciju povrsinskih napetost i na j edinstvo organa pri­
mi jene na nasa pitanja. Aka pretpostavimo da je Hartman­
nova teorij a (u nekim vidovima dopunjena istraiivanjima
Krausa i Zondeka) ispravna,
cati iz jednostavni'h fizl oloskili i mehanickihy ovrsinskih na­
,petosti, u kemi] l celija, napetosti koje se stva­
,raJu u raZllicitim tkivima ljudskog 1fjela, u ve­
getativii oms·us tav u i- sroctrtiin org!lnima (krvnom i limfnom
sust avu). t r vezi s time da je pw:eme6ajftzia­
kemij s'ke r avnotde lzazvan ovim napetostima- pow tacka
2 Hemmung, Symptom und Angst, Ges. Schr., Bd. X.
233
konacnoj analizi, najvjerojatnij e tako<1er
oremeeajf:-npr.

J j ake prirode, kako pokazuje jedno razmatranj e: l eanu VT.
uslijed gubitka tkl­
va; druga, naprdtiv, sirenje organskih tkiva zbog. poveeaI.!l!
slueaja dozivljava se neugoda. U
opadanje povrsinske napetosti yroizvodi nizak pri:
tisak i odgovarajuCi osj eeaj neugode, koji se moze otkloniti
s
izmedu stvarne na­
se napetost moze uKr'on'TtTSa-::--'
uklanjanjem tvari. Sarno poto!!,j i oblik ­
prvom, r adi se tel("<>
ukljueen u oba slueaja. U prvom
pf aIiJf" orgas1:ickog mi­
eroger.!iri -1f sp olnim napeta­
se organizam, npr. prOtozoa,
a optereeuje plazmom periferno; ona
se mora siriti kad uvuce cesticu hrane, tj. kada zeli da ukla­
ona se mora
libidnog mehanizma
da ukloni svoj »niski pritisa:k«, tj. svoju glad. Rast , razmna­
su potpuno dio
sirenje nakon
opustanj a, tj. smanjenje povrsinske napetosti. Zato je spolna
gladi ,
-ane; n aprotiv, uvodi one tvari koje, put el!!-
kao­
osnova samog postoj anja i libidnih
_post ignuCaJ­
gi2anje. Ove biofizia­
loske einjenice se pot puno potvrduj1Lll visfin organlzacijama
pslhickog aparata: nije moguee sublimirati glad, dok je spol­
_temeljLna ei­
uvjet uklonjen,­
s-.dr
s txaranje 11
oda 'kej l1
a,.-U- sKladn sa zakoIlO-m-koJ-iJ.flS- nikals;
Sas\dm j e

potrebe za
se
konkretno kao pos tignuee (utrosak energije). To j e t ek U'
Makar kako ovo a,njenicno stanje
UliieK se da . se empirijska Esihoanaliticka
eza da je ra g retvar'!c.n ": _ I. -1.._nog J?roCfsa k
da SU, na a Je, poreme aji necije s za ra us m
- ovezan1 s .£oremeca]lma.. line ekonomijc- ­ konaCno
-feiilefji na wsanoj_razlicLdviju osnovnih biol@kih E.0treba.
Da se sada vratimo pitanju opr ecnosti teznji. Vidimo da
one prvobitno ne leze unutar biopsihicke jedinice, ne gleda­
juci na moguca filogenetska svojstva aparature, nego da
vanjski svij et predstavlja jedan dio opreke. Da Ii je to u
suprot nosti s Freudovom hipotezom unutrasnje oprecnosti
teznj i? To ocito nije slueaj . Radi se sarno 0 tome da Ii je
unutrasnja opreonost, unutrasnjedvojstvo, nesto sto je pri­
mamo bioloski dana iIi se tek pocinje oblikovati iz sukoba
izmec:tu aparata koji upravlja fizioloskim potrebama i vanj­
skog svijeta;3 nadalje, da Ii je prva opreka unutar osobe
opreka nagona Hi necega drugog. Zapoenimo istrafivanjem
pojave ambivalencije.
f
-,;hmbivalencija osjeeaja« u smislu ist . reakci'a }
I'll' _aVl 1 n e ' e 10 a on nego Je, £!1j e, dru'stveno
. odreden proizvod razvoja. U ustrojstvu postoji sarno spa­
S'Obnost biopsihiOkog aparata da reagira na poticaje vanj­
skog svijeta na naCin da se moze ­ iako ne nufno ­ razviti
u -!Eajan stav Affibrva:
lencija predstaY!.j£._koleballje i ljnhavnih tez­
" E02'rSinskorn sloJ!I psihjckog aparata. U dubljem
sloju, koji odgovara ranijem stadiju razvoja, kolebanje,
ievanje, neodlucnost i druge znacajke ambiva!eiidje se druk­
cije obja:snjuje, lIlaime talko da one proi'2fiaze iz libidnog po­
ticaj a koji bez prestanka probija naprijed, ali ga strall
g izvrSenja radnj e r edovito u tome koeL t esto (u pri­
silnih karaktera uvijek) _'poti&aj zL ljubavlJQ zflwijenJe_n po­
_ticaj em mrinj e k.ojem je, u dubini i dare cil' da d6nvi
JU av s n eUlm uz u en' ima ali 'e takoder inhibiran istom
..ti es 0 om kao i s olrii . otlca·. Tako
J
civisno 0 njezinu po­

. u Idubml dl elovanfa, aml:nvalencii a ima tri zml cenja:
a ""y'?lim te, a.li se bojim da eu zato piti kaznjen« (!1ubiiV­
- . /­
b »M;zim te jer te ne smijero voljeti. ali se boj im zada­
vo jiti mrinju« (mrznja-strah).
l Da bi se izbjegao nesporazum, mora biti sasvim jasno da ne trafim
opreku izmec1u aparata potrebe i vanjskog svi­
leta. Aparat potr ebe sfun ima dugu povijest iza sebe. Filogenetski. on
takoc1er mora da je proistekao iz sliCnih funkcionalnih proces
a
. To
ce biti izvanredan problem za teoriju evolucij e eim ista bude spremna
da odbaci mehanieko u korist funkcionainog.
235
1 snaga akcije - u
snaga miS!j enja. Medutim, ti
U oSl1lotiokoj ravnotezi organskih tkiva principije no su
I obilj ezava smeruravanj e tkiva
sadrZaja tekuCine. U oba
prvom,
. same upijanjem novih tvari. U potonjem,
t .poston: neposredna uzajamna zavisnost
petosti i OSfeta neugode. Zato ·
mo opustanjem, tj.
je povezan s posebnom ugodom; u
smanjenju neugode.
»Nagon« je­
glad J_ zed; u
tereeenja svim _
stima.Biofizi oloski, primitivni ·
rastereeuje centralno,
ni unutrasnj i nizak pritisak. Nasim jezikom,
pribliziti vanjskom svijetu uz pomoe
zanje, dijeljenje stanica, s druge strane,
libidne funkcije koju obiljezava periferno
energija uvij e'k-u sluzbi
procesa, konacno dovode do libidnih
sto je usisavanj e hr(!ne
funkcij a, tako je potonje osnova
ukljueujuCi i one najprimitivnije ­
.
na energija promjenjiva i proizvodna. Ovo £e
njenici da j e, u slueaju gladi,
ne stvara se nikakva ugoda. U s.p.olnyotrebe
ge strane, postoji rastereeenj e . .,lj.
o'bHku. Osim ..
_ opu tan e. va ug
nIJe shvacen, t jera n
t
__
ponav1janje p i ortan
.-tome.....gJaa Ie
hra,p.om n'£"'p'roizvodi nikalkvu_ bi
234
.primarne
• Prerna Weberu, osjeti neugode (Unlust) prate centripetaino struja­
nje krvi, dok osjeti ugode prate centrifugalno strujanje krvi. V. i
Kraus i Zondek: Sozyologie: Allgemeine und spezielie Pathologie der
Person, Thieme, 1926.
5 Covjek moze, ako zeli, vidjeti razorne poticaje cak i u procesima
koji pripadaju zadovoljenju gladi, u unistavanju i asimiliranju hrane.
Tako prornatran, razorni poticaj bi bio prirnarna bioloska sklonost
Medutim, ne srnije se propustiti da se uzme u obzir razlika izrnedu
unHtenja u svrhu razaranja i unistenja u svrhu zadovoljenja gladi.
Sarno se prvo moze srnatrati prirnarnim nagonskim porivorn, dok je
potonje sarno pornocno sredstvo. Tamo se razaranje po sebi subjek·
t!vno htjelo, ovdje je sarno objektivno dano. Nagonski poticaj rad­
nje je glad, a ne destruktivnost. Ali, u oba slucaja, destruktivnost je
Upravlj ena na objekt izvan osobe.
236 237
ranja odgovara karakternom obliku cije na dvij e stvari.I{1")\Mazohizam predstavlja vrJo kasni proizvod
opasnosHrnctonalno m6tivii'ano i ucvrsceno. Histericki ka.
rakter se povlaci pred opasnoseu; prisilni karakter zeU da
umsti izvor opasnosti. Mazohisticki kar akter, kako nije spo.
soban da se objektu pribliii na genitalno-libidan nacin niti
da izravnom razornom sklonoscu urusti izvor opasnosti, mo.
ra pokusati da svoj e unutrasnje napetosti razrij esi putem
posrednog izraza, putem prikrivenog za'klinjanj a objekta da
' ga voU, tj. da mu dopusti i omoguei libidno opustanje. Na.
ravno, u tome ne moze nrkada uspjeti.
Funkcija drugog oprecnog para, prolazi
novu promj enu, jer vanjski svijet frustnra ne samo Jibidno
zadovoljenje vee takoder zadovoljenje r azornog poticaja. Ova
frustracija razornm namjera opet se provodi prijetnjama
kazne ikoje, prozimajuci svaki razorni poticaj tjeskobom,
jaeaju cisticki mehanizam hijega. Tako se javija cetvrta
opreka, . 'ca '-t ·eskoba.
6
Sve nove opreene teznje
se oblikuj u u psihickom apara u proturjecja izmedu pret·
hodnih teznji i vanjskog ,svijeta. S jedne strane, razornu
sklonost jaeanju libidne namj ere osobe. Sva:ka frustracija
libida izaziva razorne namjere; ove se, dalje, mogu Iako
pretvoriti u sadizam, jer potonji utjelovljuje razorne i li·
bidne poticaje. S druge strane, razornu s,klonost jacaju sklo­
nost tjeskobi i zelja da se izbjegnu iE razrijese napetosti
koje uzrokuj u strah na uobieajeni razoran nacin. Medutim,
kako pojava svakog novog poticaja prijeti kaznom iz vanj·
skog svijeta, nastaje beskonaCni Ianac, cija je prva karika
inhibicija libidnog rastereeenja koja izaziva strah. Inhibi:
cija agresivnog poticaja prijetnjom kazne 'koja proizlazi iz,
vanjskog svijeta nc:. ,sarno da poveeava tjeskobu i ometa ras· .
tereeenje libida mnogo viSe nego ranije; ona takoder uzro­
I.kuje nove opreke. Dij eIom, ona preokreee razorni poticaj
koji je usmjeren pr otiv svijeta i okrece ga protiv ega, na
taj nacin dodajuCi parove dvama poticajima; tj. poticaj za
samounistenjem postaje par razornom poticaju, a mazohi·
zam postaje protupoticaj sadizma.
U vezi s time, osjeeaj krivnje je kasnij,i proizvod - poslje­
diea sukoba izmec:tu Ijubavi i mrlnje prema istom objektu.
Dinamicki,' , krivnje odgovara jacini inhibirane agre­
sije, koja je i ta an jacma mfilbrrane tJeskobe.
Izvodeei potpunu teori jsku sliku psihickih procesa iz kli·
nickog izueavanja neuroza, narocito mazohizma, saznajemo
• Usprkos cinjenici cIa ovaj opreean par lezi bUzu povrsine struk·
ture licnosti, Adlerova cjelokupna individualna psihologija nije nikad
dalje od toga.
238
.(.:'
potvn1uj e neposredno promatranje
d)ece.) Rij etko se javlja prij e trece iii cetvrte go dine zivota;
upravo iz tog r<lZ'lor; !.. on ne moze biti ocitovanje primarnog
nagona. (,y)Sve poj ave psihickog aparata za koje
se vjeruje da se iz n jih moze izvesti nagon smrti, mogu se
razo
tkri ti
kao znaci i ,posljedice_ miSienog)
bijega od svijeta. SamouniStenj e je ocitovarije razornog po­
ticaja okrenutog prema 'sebi. Fiziako propa<danje zbog traj-l
nih neurotskih procesa je posI' edica tra nog poremecaja
sp me eKonomlJe. traJno dj e ovanje nerazrije en unu ras­
nj ih napetosti koje imaju fiziolosku osnovu. 'Io Je poslje­
dica traj ne pSlhli; ke patnj e koja ima nbjekhvnu osnovu ali
se subjektivno ne zelL
svjeslla cefuj a za ,s'Im"Ou, II11Iirom, n:ista'Vilom (»nacelo rnT·
vane«) ja'llJa se sarno pod ulljetom beznadnosti i odsutnosti
spolnog,...narocito genital:nQg. zadovoljenja. To je, ulcr atko,
oCitovanje potpune ravnodusnosti, pov1at enje od stvarnosti,
koja je postala iskl jucivo neugodna, u niStavnost. Zbog pri­
mata lib ida, ovo niStavilo prikazuje se sarno ,kao drugi oblik
Iibidnog cilja, npr. biti na miru u utrobi, biti zbrinut i za­
sticen od majke. Sva1ki libidni poticaj koji nije upravljen
prema vanjskom svijetu, tj. koji odgovara poviacenju u
neciji vlastiti ego - ukratko, svaka pojava nardsticke re­
gresije - iznosi se kao dokaz postojanja nagona smrti.
A zapravo, ani nisu niSta drugo do reakcije na zbiljSlke
uskrate zadovoljenja libidnih potreba i: umirenja gladi, fru­
stracij e uzrokovane nasim sustavom Hi drugim
okolnim utjecajima. Ako se ova reakcija, cak i bez Ikonkret­
nih trenutnih uzroka, potpuno razvij e, imamo u analizi pri­
kladno sreds,tvo da pokazemo kako su rane infantilne fru­
stracije libida uvjetovale povlacenje iz svijeta u neCij i vIa­
stiti ego i stvorile psihicku strukturu koja 'kasnije stvara
osobu nesposobnu .da upotrijebi dane moguenosti ugode u
svijetu. Zaista, melankolija, tako cesto smatrana dokazom
nagona smI'ti, pokazuje jasno da su s,klonosti samoubojstvu
sekundarne. One predstavljaju velicanstvenu superstrukturu
na frustrir anu oralnost, koja postaje oralna fiksacija zbog
?otpune inhibicije genitalne funkcije. StoviSe, zasniva se na
Jako razvijooom razornom poticaj u koji odgovara ovom ra­
nom stadiju i uveeanom ogromnim Ebidnim zastojem. Ovaj
poticaj, inhibiran i okrenut protiv sebe, jednostavno ne
moze naci nika'kav drugi izlaz osim samouniStenja. Prema
tome, netko se unistava, ne zato sto je na to nagnan bioloski,
ne zato sto to »zelio:, vee zato sto je stvarnost stvorila unu­
239
trasnje napetosti koje su postale nepodnosljive i mogu Se
razrijesiti sarno putem samouniStenj a.
Upravo kao sto vanjski svijet postaje apsol1.1Jtno neugodna
vanjska zbilja, vlastiti nagonski aparat neke osobe postaje
apsolutno neugodna unutrasnja zbilja. No, kako je krajnja
pokretna sila zivota napetost s obeeanjem moguenosti opu­
stanja - tj. postizanje ugode - biee koje je izvana i iznutra
liseno ovih moguenosti mora zeljeti da prestane zivjeti. Sa­
mounistenje postaje jedina i konacna moguenost opusta­
nja, pa tako mozemo reCi da je cak i u zelji da se umre
izraieno nacelo ugode-neugode.
Svako drugo misljenje ne obazire se na duboka klinicka
otkriea, izbjegava razracunavanje s pitanjem strukture naseg
zbiljskog svijeta (razracunavanje koje vodi do kritike dru­
stvenog sustava) i odrice se najboljih moguenosti da po­
mogne pacijentu. Jer, kroz an3Jlizu analiticar mu omogueava
da prevlada strah od kazne ovog svijeta i da razrijesi svoje
unutrasnje napetosti na jedini nacin koji je bioloski, fizio­
loski i spolno-ekonomski zdrav - orgastickim zadovolje­
njem i mogueom sUblimacijom.
cinjenice koje pripadaju mazohizmu pobijaju pretpostav­
ku primarne potrebe za kaznom. A:ko to nije tocno za mazo­
hizam, bit ee to tesko naCi u drugim oblicima bolesti. Pat­
nja je stvarna, objektivno dana, ali se subjektivno ne zeli.
Samoponizavanje je obrambeni mehanizam zbog opasnosti
od genitalne :kastracije; samoranjavanja su anticipacije bla­
zih kazni kao obrana protiv onih kojih se uistinu boji; fan­
tazije batinanja su posljednje moguenosti opustanja oslo­
bodenog krivnje. Prvobitna formula neuroze jos uvijek vri­
jedi: neuroza potjece iz sukoba izmedu Inagonske spolne
potrebe i prijetnje kaznom zbog bavljenja spolnom aktiv­
noseu od strane patrijarhalnog, autoritarnog drustva. Na
temelju ove formule, medutim, cak i zakljucci koje izvlaei­
mo u osnovi su drukciji. Patnja proizlazi iz drustva. Zato,
imamo puno opravdanje da zapitamo zasto drustvo stvara
patnju i tko je za nju zainteresiran.
Iz Freudova prvobitnog pravila (tj. da frustracija dolazi
iz vanjskog svijeta) logicno proizlazi da dio psihickog sukoba,
frustracija, nastaje u uvjetima postojanja naseg drustvenog
sustava. Do koje mjere, medutim, hipoteza 0 nagonu smrti
zanemaruje OVil formulaciju, pokazuje razmiSljanje Bene­
dekove: »Ako prihvatimo teoriju dvojstva nagona samo u
smislu stare teorije, nastaje rascjep. Tada ostaje bez odgo­
vora pitanje zasto su se u covjeku razvili mehanizmi koji
djeluju suprotno spolnom nagonu.« Vidimo, prema tome,
kako zbog hipoteze 0 nagonu smrti zaboravljamo ka'ko su
240
ovi »unutrasnji mehanizmi«, koji u odnosu na spolni nagon
djeluju supr otno, moraine inhibicije koj e predstavljaju za­
brane nametnute od vanj skog svijeta, od drustva. Stoga ne
»razvaljujemo vrata« kada tvrdimo da nagon smrti treba
da objasni bioloske cinjenice koje, u sldadu s prijasnjom
teorijom, proistj ecu iz stm kture danasnjeg drustva.
ostaje da pokazemo da »nekontrolirani razorni nagoni«,
koje smo smatrali odgovornima za covjekovu patnju, nisu
odredeni bioloski vee socioloski; da inhibicija spolnosti od
strane autori tarnog odgoja pretvara agresiju u nekontroli­
rani zaht jev, tj. da se inhibirana spolna energija pretvara u
unistavanje. A oni samounistavajuCi vidovi naseg kulturnog
Zivo ta nisu aeitovanj a »nagona samouniStenja«; oni su oei­
tovanja vrlo stvarnih, razornih namjera autoritarnog dru­
stva koje traii potiskivanje spolnosti.
- ~
'r
c
13
PsibiCki dodir i vegetativno strujanje
PREDGOVOR
Rad koji slijedi razrada je govora 5to sam ga oddao na 13.
Meaunaroclnom psihoanalitickom kongresu u Luzernu, ko­
lovoza 1934_To je nastavak razmatranja 0 teskoj karaktero­
-analitickoj i klinickoj gradi i prob-Iemima koje sam u poje­
dinostima razmatrao u Prvom dijelu ovog sveska. Iznad
svega, to je pokusaj da se zahvate dvij e grupe cinjenica ko­
jima se nisam bavio u Prvom dijelu; (CD nedostatak pSihic­
kog dodira i ovamo pripadajuCi mehanizmT koJi zel11ijenj'uju
psihicki dodir; @ __ vegetativ,nih i psihickih
ocitovanja afektivnog zivota. Potonje je neposredni nasta­
VaKmog rada 0 »prvobitnoj oprecnosti vegetativnog Zivota«
(Urgegensatz des vegetativen Lebens), objavljenom u Zeit­
schrift fur politische Psychologie und SexualOkonomie, 1934.
I opet, to je tek malen, dabome klinicki dobro potkrijep­
Ijen korak dalje iz podrucja onoga sto je vee poznato i
izvjesno u nejasne i teske probleme odnosa izmedu duse i
tijela. Primjena moje tehnike analize karaktera omogueit ce
svakome da provj eri ova otkrica nakon sto ovlada pocetnim
tehnickiim :teskoeama.
Razracunavanje 's gledistima iznesenim u radovima drugih
autora 0 problemu »ukupnosti« i istovrsnosti dusevnih i tje"
lesnih funkcija namjerno je izbjegnuto. Spolna ekonomija
pristupa problemu sa stajaliSta jedne inace zanemaren-e- po­
jave, orgazma, i svjesno primjenjuje metode ,.funkdonalizma"
Cak 1 iz tog ra7Jloga, kriti'cko razmatranje bilo bl preura­
njeno jer bi one pretpostavljalo izvjesnu potpunost u mojem
vlastitom glediStu te cinjenicu ·da su drugi autori vee zauzeli
stajaliSte 0 problemu orgazma. Nijedno nije tocno.
Postojao je dobar razlog zasto se kHnicko pobijanje Freu­
dove teorije 0 nagonu smrti moralo zadrfati. Dubinska ana­
liza takozvane' teznje za nirvanom narocito je pogodovala
245

jacanju mog glediSta da j e hipoteza nagona smrti bila po­
ku§aj da se objasne cinjenice koj e se jos nisu mogle objas_
niti i, stoviSe. pokusaj da se to ucini na pogresan nacin.
Psihoanalitiearima s dij alekticko-materijalis tickom1 on­
jentacijom, mladim zagovornicima spolne ekonomije i ana­
liticarima karaktera, ovaj esej viSe nego raniji eseji nudi
izvjesnu teorij sku jasnocu i prakticnu pomoe u primjeni
-ka-raktero-analiticke Karak tero-analiticki koncept
i tehnika psihickih smetnja ponovo ozivjese kao posljedice
otkrica nedostatka psihickog dodira i straha od uspostavlja_
nj a dodira. Lako je moguee da ee se misli postavljene u
ovont napisu uskoro pokazati nepotpunima, mozda ponegdje
i netocnima. To bi dokazalo da sarno kroz zivu praksu mo­
zemo iCi ukorak s razvojem nove misli. Oni koji se ozbiljno
potrude da nauce karaktero-analiticku tehniku neee imati
teskoca da u svom klini ckom radu prepoznaju odnose izme.
du nacina psihickog dodira i veget<lJtivne uzbudljivosti, opi­
sane oVdJe po prvi put, I- da se -njime okoi'iste. O VI odnosi
ne sarno da mogu pomoCi da se nas psihoterapijski rad iz­
vuce iz misticne atmosfere danasnje psihoterapije, nego su
pogodni i za to da se, pod najboljim uvjetima, zajamci po­
stizanje inace nedostizivih uspjeha. U isto vrij eme, moram
upozoriti analiticara da se ne preda pretjeranom terapijskom
entuzijazmu. Ne moze biti viSe nikakve sumnje u nadmoc
analize karaktera. Ali se upravo kraj sta.dija karaktero-ana­
litickog lijecenja, naroCito ponovno oZivljavanje tjeskobe
orgastickog dodira i njezina svladavanja, jos uvijek premalo
razumije, pa se stoga njime nije dovoljno ovladalo. Cak i
prijatelji uvelike ne razumi j u teoriju orgazma. los uvijek
postoji vel ikoneznanje u odnosu na neinhibiranu spontanost
orgastickog prepusta!lja,! sto §e obi.f.ic>"miLesa s preorgastic­
kim uzbudenjem. Ipak je sigurno da se bez sigurnosti u
'pltanju orgazma karak tero-analiticko lijecenje moze uspjeS'
no okoncati tek slucajno.
Predavanje na 'kojem se 1:emelji ovaj esej dkoncalo je i moje
clanstvo u Medunar odnom psihoanalitickom udruzenju. Nje­
I Nakon orgonske energije Reich se vi lle nije s]ufio tim poj.
govo vodstvo
gledistima.
viSe nije zeljelo da ,se poistovjeeuje s mojim
Veljaea 1935.
Wilhelm Reich

mom. materijalizam, kako ga je zacrtao Engels u svom
Anti-Dii.hringu, r azvio se u biofizikalni funkcionalizamc (Wilhelm Reich).
Marry Higgins
246
1. NESTO VISE 0 SUKOBU IZMEDU NAGONA I
V ANJSKOG SVIJETA
ponajprije zelim podsjetiti na one starije psihoanaliticke
teorije koje sam u svom radu uzeo kao polaziSte. Razumi­
jevanje r ezultata karaktero-a nalitickog istrazivanja nije mo­
guce bez poznavanja ovih teorija.
prva psihoanali ticka glediSta temeljila su se na sukobu
izmeau nagana i vl!J:ljskag svijeta. Potpuno zanemar iVanje
ovog osnovnog koncepta od strane danasnjih teorija nimalo
ne mijenja cinjenicu da on i da.Jje ostaje na snazi. da je
svakom klinicaru nedvosmisleno shvatlj iv u svakom slucaju
i da je najplodonosnija formulacija u cjelokupnoj analitic­
koj psihologiji. U svj etlu toga nazora psihicki se otkri­
va kao posljedica sukoba izmedu
skefrustrai'rje (uskrate) toga -zantjeva,teK sekundarno iz
opreke nastaje- @uffil srijr sukob lzmeau zelje i samopo­
ricanja (iIi je temeljni
element onoga sto se nazi va »unutrasnji morak Moj a je na­
mjera da u svakoj prilid pokazem ,kako ovo pravilo dovodi
do osnovnih teor ijskih gledi sta u psihickom sukobu. Ako
ispit ujemo porijeklo nagonske frustracije, prekoracujemo
granicu psihologije, ulazimo u podrucje sociologije i susre­
cemo se s bitno drugacij im skupom problema od onih s
kojima se susreeemo u podrucju psihologije. Na pitanje za­
sto drustvo trati zatomljenje i potiskivanje nagona, ne moze
se vise odgovoriti psihologijski. Drustveni, tocnije,
ski interesi su ti koji uzrokuju ova zatoinljenja i potiskiva­
nIa u izvjesnim r azdobljima.
2
Politika, za koju mi moji pro­
tivni d zamjeraju da je mij esam sa znanoscu, povezuje se
neposre.dno s ovim najstroze znanstvenim, rekao bih - je­
dino znanstvenim postavljanjem problema.
Kada mladic otkriva da sputavanje njegovih prirodnih
spolnih temji ne uvjetuju bioloski r azlozi, da njima ne
upravlja nagon smrti, vee da one ispunjava odreaene inte­
r ese onih koji imaju drustvenu moc, kada otkrije da su ro­
ditelji i ucitelji same nesvjesni izvrsioci ove drustvene moei,
tada on nece prihvatiti tvrdnju da je to visoko zanimljiva
znanstvena teorija, nego ce shvatiti bijedu svog zivota, zani­
jekatJi njegovo bozallsko porijeklo i zapocet ce da se burn pro­
tiv ro.ditelj a i njihovih nalogodavaca. On cak moze postati
3 Usp. Der Ei nbruch der Sexualmoral, II. izd., 1934.
247
ce
kritican po prvi put i pocet i da razmiSlja. To i sarno to je
one sto smat ram seksualnom polHikofff:3
Znamo da je zadatak da posreduje izmeau takvih dru­
stvenili utjeeaja - koji kasnije postaju i'nteriorizi1rani 'kao
moralnost iIi unutrasnje sputavanje nagona - i bioloskih
potreba. Ako pratimo psi hi cka ocitovanja potonjlh, tj. iet­
-,pojava, dovolj no daleko, stizemo do tocke na kojoj nase
psihologijske metode istrazivanja viSe nisu primjerene, jer
smo usli u podrucje fiziologije i biologije. OVdje se moji
protivnici i ja razilazimo u vaznoj tocki. J a naJazim po­
-=:;. trebnim da psihologijske metode; moji pro­
tivnici »psihologizir aju« sociologiju i bloio'glju. Nakon toga,
cinit ee se poma,lo cudnim da je predmet mog istrazivanja
upravo razvoj vegetativnih uzbuaenja iz karakternih, tj. psi­
hickih formacija, i da to nastojim ostvarHi uz pomoe psiho­
logijskih postupaka. J esam Ii kriv zbog zastranjenja od svoga
v.Jastitog nacela? Radije bih ostavio odgovor za kasnije.
2. NEKE TEHNICKE PRETPOSTAVKE
Odnosi izmeau psihickog aparata i vegetativnog uzbuaenja,
kao sto ih ovdje pokusavam opisati, ostat ee neshvatljivi
ako se najprije ne oslobodimo izvora pogreske svojstvene
nasoj metodi teorijske spoznaje. Teorija i pr,?ksa una­
sem mdu nerazdlvojno i'spTepilecu. Neispravan teorijski stav
mora neophodno dovesti ao neispravne tehnike, a neisprav­
na tehnika stvara neispravna teorijs ka glediSta. Ako poku­
sarno da of.krijemo izvore iz koji'h je potekla teorija 0 na­
gonu smrti, nalazimo, odvojeno od razloga drustvene pri­
rode - koje sam razmatrao na drugom mjestu - prije sve­
ga tehnicke izvore. Mnogi od onih koji su sudjelovali u
radu Beckog seminara za psi'hoanaliticku terapiju sigumo
1 To je drustvena, t j. djelatnost koja iz znanja
da je spolno potisklvanje drustvenog podrijetla. Glediste koje je Bern­
feld na 13. Ps!hoanalitTcK6ilr kongresu da se spolni odnos mIa­
dica svesti na lose uvjete obrazovanja, sarno potvrduje mladi­
ceve neurotske osjecaje krivnje. Ono ce sigurno obradovati sve svece­
nike i pobornike »objektivnog duha«. No izvan toga, sarno ce zastrti
problem puberteta umjesto da ga rijesi, i nanijeti stetu svakoj po­
zitivnoj spolno-ekonomskoj pomoCi mladiCima. Zbog svega toga, pro­
blem razvoja adolescenta jasno spada u okvir odnosa izmedu vegeta­
tivnog uzbudenja i psihickog ponasanja, bez obzira na to kako sa­
vjesno se istina presucuje a »objektivna znanost« zanemaruje
nicu da adolescentni razvoj nase mladeZi uglavnom odreduje drustveno
frustriranje njihova spolnog zivota. To zna6, da Ii je vegetativno pro­
' izvedena spolna energija uskladena na zdrav iIi neurotski nacin, ovisi
: prvenstveno 0 tome kako je drustvo opremilo mlade Ijude strukturno
i materijalno.
248
se sjetiti komo smo t eskoca imali u ovladava'nju pro­
p'!itajen,.oga negativnog prijenosa nasih pacijenata,
jedn
akO
teorij ski i pra'kticki.
Sig neeu pretj erati kad kazem da smo tek negdje
urno
izrn 1923. i 1930. stekH prakticko razumijevanje negativ­
edu
nag prijenosa, tj. dugo nakon sto ga je Freud klinicki utvr­
dio i teorijski for mulirao. KHnicki temelj na kojem je
Freud p ostavio svoj u teorij u nagona smrt i je t akozvana
Ova formulacij a m aci da
pacijenata ne reagiraju na nas analitioki' rad
interpretiranj a pokazivanjem znakova poboljsanja vee raz­
vijanj e m jacih neurotskih r eakcija. Freud je pretpostavib
da Je ovo jacanje povezano s nesvjesnim osjecajem ikrivnje
iIi, kako je on to otada nazivao, »potrebom za ka-znom«
koja prisiljava da se odupire radu i
ustra j e u svojoj neurozi, tj. u svojoj patnj i. Primajem da
sam dij elio ovo glediSte u ,prvim godinama nakon objavlji­
vanj a rasprave »Das Ieh und das Es« , i tek postepeno poceo
da sumnjam u nj . U tehnickim izvjestajima danim u Beckom
seminaru, postale su jasne tri stvarL koje su bacile znatno
svjetlo na tajnu Ilegativne Terapljs Ke!'eakcije: l(W pacijento­
ve tj. one koje proizlaze iz njegove po­
t isnute mrznJe, nhe uopce ana'lizirale iIi se to Cinilo
u naj vecoj mj eri nedovolj no; ( (2) , analitrCari, cak i najiskus­
niji, baratali su gotovo pozitivnim
pri jenosima, tj. teznjama za ljubavi; ({3Firialiticad su obiCriO
s matralr pozitivnjIll prijenosom sto j e bilo sarno.. tajna,
mdn,ig:.
Tek kr atko prije Kongresa skandinavskih psihoanaliticara
u Osl u 1934. us.piO sam doCi do ispravne formulacije nega­
tivne terapijske reakcije. Ana,utickim radom osiobaaamo
.,psi.biCku-energilu koja Itezi prema Ako se pa­
cijentovi pn]enosl lskljubvo, Ih prere-mo;=l; :-ud-5amogpo­
cetka analiziraju kao pozitivni negativna oci­
tovanja nisu temelj'ito razotkrivena prije nego sto je to
uci njeno, posljediea ce biti sljedece: osloboaeni zahtjevi za
ljubavi zeljno .1r?Je zadovolienj e i susrecu se sa strogim
uskraculan5i.Ql uanalizi , a di j elom i ogradama unutrasn jegI
sputavanja sfiiorenI nl irpotisnutih potica i
a
mrZnje usmjere­
nih pr otiv Uubavi. Ukratko, vjerujemo da smo »oslo­
bodiU« poticaje ,1jubavL" ali u stvarnosti pacijent je -ostao
nesEosoban za l jubav. Prema zakonu psihic!og aparata,
Fiiistrirana Ijubav pr etvara se u mrZn ju. Nerazvijeni poti­
caji mdnje, koji su ostali u nesvj esnome, djeluju poput
magneta na ovu umjetno stvorenu mrznju. Ovo dvoje poja­
cava j edno drugo, sekundarna mrlnja takoaer postaje ne­
249
svjesnom. BuduCi da ne dozivlj ava ni kakvo prainjenje, pre­
tvara Se u samora'l.arajuce namjere. Prema tome, p Q1D:ba za
kaznom koju smo utvrdili u nasih pacij enata, kao sto sam­
naglasio joS 1926. u svojoj raspri s Alexanderom, r::i je uyok
vee proizvocL.neurotskoR. sukoba. A negativna ' terapi)5klf- .
-nakcija bila i.§....J2osliedica l1era'l.vijenos:ti=1ebmke 'l.a manipll_
tiranje jJfilajenim prijenosom. ­
"ao dokaz valjanosti ove tvrdnje mogu ustvrditi da. nema..
negativne terapijske reakcije kada se slijede dva praviIa:
Pacijentov skriveni negativni stay se proradi prije nego
510 se poduzme biolo kamlv drugi anaIillCKi raCI;-pac!jent se
ucini svjesnim ovog stava; osiguran je iziaz za svu oslobo­
denu agreSljU; sa- svakim mazohistickim poticajem se postu­
pa ne kao s ocitovanjem primarne zel je za samouniStenjem
vee kao s agresijom 'koja je, u stvarnosti, usmj erena protiv
objekata vanjskog svijeta. 2) Pacijentovi pozitivni izrazi liu­
bavi se ne analizir a'u sve . .. retvoreni u mrzn u,
t ] . posta]u reakcij e razocaranja, iIi konacno postanu zgusnutl
u mislima genitalnog incesta. U vezi s tim, podsjetio sam se
jednog Freudova prigovora kada sam ga upoznao s mojim
pocetnim gleclistima na karaktero·analiticku tehniku; a za­
tim su gotovo svi moj i kolege uvi jek iznova iznosili taj pri­
govor koji glasi: analiticar nema pravo da bira, on se mora
baviti svom gradom onako kako se ona iznosi. Dao sam od­
govor na ovo primjedbu u Prvom dijelu ove knjige, pa ga ne
moram ovdje ponavlj ati. Medutim, ovaj prigovor dovodi do
bitnog rasvjetlj avanja teorijetehnike koju sam zastupao
proteklih godina. Zelim je ukratko sazeti, jer je njeno po­
znavanje nuzno za razumijevanje teorijskih rezultata kao i
.sredstava pomoeu kojih se do njih dolazilo.
Prvo nacelo analize jest Ida se nesvjesno ucini svjesp.im.
Ovo nazivamo inteiJeretiranjem.\Odreaeno je topickim gle­
diStem. MedutIm, a 0 posao ifiterpretiranja treoa da l spuni
,svoju terapijsku funkciju, neophodno je u obzir uzeti to
da izmedu pacijentove nesvjesne psihicke grade i nasih in·
terpretacija post oj e otpori i da se ovi otpori moraju uklo·
niti. Ovo glediste 6dg6vara dinamici procesa7'"Na
temelju nasih iskustava u Kontrolniiri anahzama i u Be6kom
tehnickom seminaru, moze se reci da su analiticari, mada
su teorijski upoznati s oba glediSta, analizi rali i da jos
uvijek analizi raju, gotovo iskIjucivo u skladu s prvim, to·
pickim. Ovo se pokazuje vrl0 jasno, na primjer, i u Steke·
lovom i u Rankovom poimanju analitickog rada. Bio bi to
dokaz nedostatka samokritike ako ne bismo priznali da smo
svi mi vise ili manje zanemarili dinamicko glediste u prak­
250
ticn radu, jednostavno zato sto nisrno znali kako da nji­
orn
me ru,kujemo.
Topickom i dinamickom gledistu u tehnici, karaktero-ana-
Uticki rad .doda) e. i Ovo
ukljucivanJe SVlh nasili glechSta 0 .pslfil cKOnt pl0CeStl u me·
todu naseg rada urodilo je, bar za mene, dalekoseznijim
preobrafajima prakse nego sto ih je, u svoje vrijeme, izvr­
sio prijelaz od neposrednog interpretiranja nesvjesnih sadr­
iaj a na tehni ku otpora. Kada jednom uklj ucimo strukturno
i ekonomsko glediSte, viSe ne mozemo utvrditi da bi anali­
ticar trebao da se bavi svime sto se pojavi. Zelim navesti
nekol
iko
osnovnih nacela i potcrtati sto sam pokusao utvr­
diti iscrpnim klinickim dokazivanjem u prvom dijelu ove
knjige:
Grada koja se nudi tijekom analitic.ke seanse mnogostru'ka
je; ona potjeee iz razli Citih psihickih slojeva kao i razlicitih
povi jesnih stadija r azvoja. Terapijski i dinamicki grada nije
jednake vrijednosti. Spolna ekg,nornija namece nam strogo
propisani put koji zapocinfe analizom pacijentovih prege:
nitainih i ne ati ' avova i zavrsava usredotocenjem sve
·os 0 od'ene=pSl 1 e energij e na genitalni !:L§.ao$av­
!jiriJ - .?vo. iz teorije'
e
orgazma - _naJva 1JI Je t er aplJskl cII] .
Jednako tako je ekonomski odredeno da se dosljednom
analizom pacijentova vladanja, poglavito iz trenutnih nacina
ponasanja, povijesno poremeceni afekti mogu donijeti na
povrSinu, povezani sa sadrlajima djetinjih misli, i tako raz­
rijd iti.
Prema tome" q.naliza karaktera
ale;; skladu .s ut)Lfl1en.!m planom rn
.cYetztQye osqbite .. . -. -
Ispravno provedena analiza karaktera, premda beskrajno
razlicita u sadrlajima, sukohima i strukturama, pokazuje
sl iepeee tipicne faze: '
. Karaktero-analiticko labavljenje oklopa.
Proboj karakternogo klopa"1Il,'"drogim rijeCima, konac·
no umstenjeneurotske ravnoteZe.
J. Izbij anje na povrsinu najdubljih slojeva afektivno na­
biiene ponovno pokre'tanje infantilne histerije.
roradu bez grade; izdvajanje Ii·
hl da iz pregenital nih fi ksacij a.
Ponovno aktiviranje infantHne genitalne anksioznosti
neuroza) i geriitalnosti. -=- ­
I',! Pojavu orgazmicke anksioznosti i uspostavljanje orga­
potencije - 0 cemu ovisi uspostavljanj e gotovO pune
sposobnosti za djelovanje.
251
lako se uspostavljanje genitalnosti vee danas mnoghn
analitiearima cini necim sarno po sebi r azumljivim, orga_
sticka potenci ja nije poznata i uocena. Do 1923. »osudivanje
nagona« i subIimacij a bili su jedini priznati ciljevi terapije.
Lmpotencija d. fl1igidnasrt: nisu s'IDaJtram,i posebnimsimptomi_
rna neurotskog organizma vee simptomima medu ostalima,
koji mogu ali ne moraju biti prisutni. Bilo je poznato, sj­
gurno, da postoji orgazam i vrhunac (akme), ali se tvrdi10
da postoje brojne jake neuroze s. »potpuno neporemeeenim
orgazrnima«,;. tj. spolno-ekonomska priroda i dje16vanje
gazma bili su nepoznati. Drialo se da su neuroze ocitovanja
spolnog poremeeaja uopee; s glediSta spolne ekonomije, s
druge strane, neuroza nije mogla nastati bez poremeeaja u
genitalnosti i nije se mogla lijeciti bez uklanjanja ovog
poremeeaja. Freud, Sachs, Nunberg, Deutsch, Alexander i
veCina drugih analiticara odbijaiJi su moje glediSte psiho­
-ekonomske i terapijske vaznosti genitalnosti. U Freudovitn
predavanjima u cilju uvodenja u psihoanaIizu (Vorlesungen
zilr Einflihrung in die Psychoanalyse) (1933!) pitanja koja
su se odnosiIa na genitalni orgazam nisu se uopee spomi­
njala, niti su spomenuta u Nunbergovoj Neurosenlehre. Ta­
ko je pitanje izvora energije neuroze ostalo bez odgovora.
ad samog pocetka se ukljuCivanje funkcije orgazma u teo­
riju neuroze osjeealo kao smetnja i ono se otklanjalo. I
doista, to nije bHa posljedica cisto psihologijskih istraiiva­
nja vee psihofizioloskih istrazivanja.
4
Ferenczijevi pokusaji
da dode do teorije genitalnosti bili su sarno »psihologizira­
nje« fizioloskih i bioloskih pojava. Orgazam !ilie psihicka
pojava. Naprotli·v, on je pojava na:s1:ala >Slamo svodenjem sve
sihjClqr aktivnosti na prvobitno djelovanje, b.
psihiiSke pred0cIZ6ene i zamiSfjIfjne
,aktivnosti. On j e ipaKsredisnj i ekonomi­
je. Njegovo ukljucivanje u psihologij u amoguCilo je ne sa­
rno 'konkretno prilaienje kvantitativnom faktoru u psihic­
kom zivotu i veze izmedu psifiiCkog i fizio­
Ioskog faktora (tj. vegetativnog) nego je ono, nnino
oralo uZllatnoj mjeri promijeniti psihoanaliticko gleda­
nje na neurotski proces. Kasnije se edipski 'kompleks sma­
trao objasnjenjem neurotske bolesti; danas vidimo da ovisi
o drugim cimbenicima da Ii edipski komp1eks vodi iIi ne
vodi u neurozu: sukob .diiete-roditelj ne postaje patogen ako
ne osto 'j i oremeea' 11 d ·etetovo· .s lno' ekono i 'i; ovaj
aJ p01aze feme j za kasni je Iol e } tmkciomranje
• Usp. moj rad: »Zur Triebenergetik«, Zeitschrift fUr Sexuatwissen­
schaft, 1923.
252
Jjbi dn
e
ekonomij e u odrasloj dobi; on iz.vodi svoju eneE&U!.
upravO iz onog sto je pomoglo da ga tJ. zasto )a ge­
pitaol no-spolne Na taj naCin naglasak ji .pomakriu t
'sll'SadrZaja do! ivljaJa na ekonomi ju vegetativne energije.
Zbog toga se davala -manja -vainost tome a a Ii se od sa­
mog pocetka dobivalo manj e iIi vise grade te koliko se sa·
w alo 0 pacijentovoj proslosti. Umjesto toga, odlucujuce
pitanje bilo je da Ii su dozivlj aji koji djeluju kao vegetativ­
po-energetske koncentracije sila zaista dobiveni ispravno.
lma rnnogo anaIiticara naklonjenih spolnoj ekonomiji, koji
pjsu prosti kroz ovu evoluciju rascjepa u teoriji neuroze i
zato ne shvacaju sredisnju vaznost pitanja orgazrna. Ako 'k
tome j os uzmemo da sarno primjena karaktero-analiticke
tehnike uspjesno vodi do prodiranja u fiziol oske pojave
orgastickog poremeeaja j njegove psihicke izraze, i da je ta
,tehnika dijelom odbijena a dijelom nije svladana, tada se
ne moramo cuditi da su analiticari iznenadeni kad nadu da
mazohiste u biti obi,lje.zava odredeni strah od orgastickog
osj eta. l pak, ovdje vrijedi isto sto i za psihoanaliticko uvje­
renje opcenito: ani koji nisu dozivjeli analizu karaktera,
ne mogu prosudivati njezina otkriea, jednostavno zato sto im
nedostaje osjetilo za to i dozivljaj njf.!. U najboljem slucaju,
oni je mogu shvatiti intelektualno; sri osta­
je nedostupna njihovu razumijevanju, lmao sam prilike da
analiziram izucene i iskusne analitieare. DosE su k meni s
poznatom .sumnjicavoseu iIi s uvjerenjem da »znaju vee
odavno sve 0 tome«. Uvijek su bili u mogucnosti da se uvje­
re u znacajnu razlikl1 izmedu uobicajenog psihoamvlitickog
postupka i analize ikaraktera i morali da priznaju da nisu
mogli znati one sto su saznali kroz analizu karaktera, iz
jednostavnih razloga sto to nikada ne bi doslo na povrsinu
bez primjene odredene tehnike. To je naroCito vazno za
prave orgasticke osjete koji se javljaju po prvi put za vri·
jeme automatskog stezanja genitalnih miSica.
Zadovoljit eu se ovim ne opsirnim sazetkom. UkljuCivanjem
psihicke strukture i libidne ekonomije u ana­
hticki rad znatno se izmijeniSe i zamrsiSe slika, naCin po­
stupka i, stoviSe, osnovni pogled na tehniku. Ta se tehnika
?bogatila problematikorn, sto zacijelo nije nj oj naustrb,
Jer nam se to uzvraea vecom sigurnosti i trajnijim i opsez­
nij im rezultatima koji se postizu kada god anaIiticar uspije
rijeSiti sll1caj u skladu s karaktero-analitickom tehnikom.
, Vidi takoder moj opis odnosa izmedu psihoneuroze i aktualne ne·
uroze u Di e Funktion des Orgasmus (1927). Takoder, The Function of
the Orgasm, 1942, 1948.
253
Na Zalost, jos uvij ek se ne moze tvrditi da ovaj pristup
uspij eva u svim slucajevima.
Tijekom proteklih dvanaest godina, tehnika je pretrpjela
znatne promjene, kao i nasi pogledi na di namiku psihickog
aparata. Shodno t ome, oni arrtalM:i eari koj'i nj'Sll 'slijedili Ovaj
razvoj , nisu u stanj u da shvate moja gledista 0 tehnici i teo­
riji. Boj im se da j e jaz postao 'tesko premostiv, ca:k i kada
se drii da i drugi dijele moja glediSta.
Zelim iskorist iti ovu priliku da razj asnim nesporazum do
kojeg dolazi svaki put kada pokusavam objasniti svoja gle.
diSta. Grupa anali ticara t vrdi da je sve sto kaiem otrcano i
da im je vee odavno poznato, dok druga grupa izj avljuje da
moja tehnika viSe nema ni kakve veze sa psihoanalizom, da
je pogresna. Kako j e ovo mogu6e? Nakon sto shvatimo kako
se vrse nova znanstvena otkriea, necemo viSe biti iznena.
denioS j edne strane, moj a tkaraktero-analiticka tehnika pro­
izaSla j e ¥ freudovske tehnike otpora; kako j e ja vidim, ona
Go danas predstavlj a ii]ez1n-najcl6sljedniji Zato, ona
mora imati bitne slicnosti sf reuCl ovsRom tehni'kom. Zbog
ovih slicnosti, prva grupa krit icara koje sam spomenuo vje­
ruje da pr imjenjuj e istu tehniku kao i ja. Medutim, na te­
melju bezbrojnih slucajeva preuzetih od drugih analiticara,
mogu potvrditi da to uopce nije tako. Odgovornost koju no­
sim obavezuj e meda to ustvrdim. Uz slicnosti, postoje i
dalekosezne i temeljne razli.ke.
S druge strane: ukljucivanje novih g ajaliSta, narocito po­
stavljanje r:Ftiffi potencile kao terapiTskOg c;llja, izmi.
te 'cki postupak u cjelini do te mj ere da druga
grupa kritieara u njemtiVIse ne prepoznaje analiticku teh­
niku. Ovo objasnjenj e je nepobitno i potvrduje ga povijest
svih znanosti. Nova otkrica, pogledi, metode nikada ne na­
staju iz nicega; ani se temelje na cvrstoj osnovi - marlji­
yom radu drugih istrazivaea. Razlike i osobne netrpeljivosti
koje r adaju neslaganje mm j enja nesretna su ali a cito neiz­
bjema posljedica cinjenice da se kvantitativno i kvalitativ­
no obogaeenj e izvjesnih vidova znanja pretvara u kvalitativ­
ne promjene cjeline.
3. PROMJENA FUNKelJE NAGONA
Moramo s nasim razmat'ranj em tehnike poCi jos malo dalje.
Vidjet cemo da se teorij ski r ezul tati do kojih sam na kraju
dosao mogu postiCi i pokazati samo kada je primijenjena
karaktero-analiticka za razliku od jednostavne tehnike otpo­
ra, iIi cak zastarjele tehnike neposrednog interpretiranja.
Jedno od temelj nih nacela teh?ike j est I
cia. se "potisnuta ne oslobada i cini svjesnom .
sa staj aliSta vee uvi' ek i ' ed' a sta' ali!ta
tome, naj vaZnij e se teorij s·ko pitanj e ov Je Le
ganizaci'e d"elovaill. "a 5 e o-strukture, iz koje pro­
'Iz aZ1 obr anaj jer, na ce terapIJs"'KlfaaDltI JCotvoran sa­
rno do one m'jere ko-Hko razum>ijemo ego-obranu. I, obmuto,
poznavanje ida daleko manje od poznavanja ega vodi do
poboljsanja nase tehnicke vj estine.
7
U vezi s time, karak­
tero-anali ticki pravac ispitivanj a podudara se s problema m
koji je bio glavna briga psihoanalitickog istraiivanja kroz
nekih cetrnaest godina: kako dj eZuj e ego? Svi se sjecamo
kako smo bili jako irnpresioniram kada nam je Freud rekao
da smo do sada prouCavali i razumj eli sarno one sto je po­
tisnuto. Zna:mo suviSe malo 0 porijeklu potiskivanja i a
struktwri ego-<lb'rane. BUo je neobicno da se to.lJi:ko manje
znalo 0 egu, da je bi,la toliko teze stiCi do njegova razumije­
vanja, nego do razumi jevanja onoga sto je potisnuto. I pak,
nema sumnj e da je bilo bas tako, i to takoder mora imati
svoj e razloge. Njih treba naCi !l1e sarno u teskocama psiho­
toskog razumij evanja.
U dj elu »Das Ich und das Es« Freud je doduse postavio
pitanje porijeIg'! energije ego-nagona, a ·to je za na s billa
velika l10vina u to vrijeme, 1922. U odgovoru na ovo pitanje,
Freud je iskoristio svoju teorij u nagona smrti, do koje je
• Ovo nacelo su moji kritieari, me<iu njima Nunberg, krivo
da ono za mene znaci da su karakter i obrana istovjetni; da sam,
prerna tome, neopravdano ograIirtio pojam karaktera. Da je t ako, mo­
rao bih to odmah ispraviti. Ali ja smatram da sam izrazio svoja gle­
dista sasvim nesumnjivo kada sam iznio da naivaZni ja i najvidljivija
karakterna erta postaje u analizi na'odlutniji otpor u svrhu abram; _
upravo u svr u r azvlO U lettnl stvU. InJeruca , UZ to,
I lJe, ug avnom n -- _ . , da slufi da po­
drzava odnos prema vanjskom svij etu i da saruva psihicku ravnoteru,
iscrpno je opisana i razradena u Prvom di jelu ovog sveska. St oga mi
se cini da ova kritika nije objektivno motivir ana.
7 1945: Ova formulacij a je bila jednostrana i zato netocna.
Istrafivanje oklopljivanja ega bilo je tek prvi potreban korak.. Nakon
lito smo uspjeli ovladati okJopom, jednako u teoriji i pr aksi, prostrano
podrucj e biololike energije otvorilo je otkrice orgona U organizmu j
u kozmosu. Ono lito psihoanalit icka teori ja naziva .ide, u stvari je
fizicka orgonska funkcij a unutar biosustava. Na metafizicld na­
ziv ,.id. podrazumijeva da postoji u biosustavu, funkcij e cega
su odre<iene izvan jedinke. To nesto nazvano »ide tizit ka je
odnosno tivi »nrl!O'iiski sustav«, "bio­
aparat«, sarno predstavlja utjelovljenje zgusnute orgonske
Nedavno je jedan psihoanalitiear IJapisao prikaz u kojem
Je opisao »or gon« kao »istovjetan« freudovskom »idu«. To je ist o tako
tOCno kao i reCi da j e Aristotelova i Drieschova »entelehijae istovjetna
5 »orgonom«. Mada je istina da pojmovi »id«, »entelehijae, ..&m vitale
255
254
dosao bas zbog teskoca koje pacijentov ego pruza uklanja.
nj u potis:kivanja i lijecenj a. U s'kladu s ovim misljenjem, OVe
teskoee potj ecale su iz potre be za kaznom Hi , drugim rije.
cima, iz nesvjesnih osj ecajaxDvnje; u konacnoj analizi, go.
vorilo se da su one izrazi primarnog mazohizma, tj. zelje
da se pami. Zbog ·toga, na pi,tanje s t r:ukiture ego·ohrane
i zatomljenja libidnih snaga u covjeku formuladja nagona
smrti nije odgovorila nista bolje nego na pitanje: sto je
ego-nagon?
Prisjetimo se, na brzinu, toga kakve su nejasnoee odvaj.
kada postojalle u ana:tiJt'i ckoj teoriji '0 prJrodi ego-magona.
'se gla d, za razliku od spolnosti, smatm!la ego-na.
gonom koji slliZi u svrhu samoodrZanja. a vo glediSte bilo je
u sU'Pr:otnosti IS fumkoi'jom ego-nagana kalO prot ivnikd spol.
nosti. $,tdviSe, nekol1i:ko 'raZlID'at ramja 0 spolno-eikOnoIllls.koj
prirodi dovelo j e do uvida da se, u strogom smislu rijeci, na·
gon gladi ne moze smatrati nagonom jer on nije ocitovanje
prekomjeme proizvodnje energije kao sto j e spolnost; on
je, naprotiv, ocitovanje snizenja razine energije u organizmu.
Nadalje, vee ,smo odavno smatrali da potreba za hranom,
s obzirom na njezinu strukturu, pripada idu a ne egu. Pre­
rna tome, glad n1je mog.la t voru.ti ener,giju ego-nagona.
SchHder je je dnom pdkusao Ulspmedit i ego-ma:gone sa
spolnim nagoruma, opisujuCi prve kao nagone usmj erene
na grabez i prisvajanje. a vo glediste takoder nije bilo odr·
i »orgon« opisuju ist u stvar, to je pretjerano pojednostavnjenje nji·
hova srodstva. »Orgon« je vidljiva, mjerljiva i primjenjiva energija
kozmi cke prirode. »Id«, »entelehija« i Delan vital«, 5 druge strane,
sarno su izrazi Ijudske intuicije da postoji takva energija. Jesu li
Maxwellovi »elektromagnetski valovi« isti kao i Her tzovi »e!ektromag·
netski valovi«? Da, sigurno. Ali 5 Hertzovim valovima moguee je
nositi poruke preko oceana, !ito nije moguce 5 Maxwellovim valovima.
Takva »tocna« podudaranj a bez obzira na prakticke razlike imaju
svrhu verbalnog prikrivanja velikih napredaka na polju prirodnih zna.
nosti. Oni su isto tako neznanstveni kao i sociolozi koji su opisivali
orgon kao jednu od moj ih Dhipoteza«. »Hipoteze«, »id«, »entelehijac
itd. ne mogu onvjeti krv niti uni!ititi maligne tumore. S orgonskom
energijom to je sasvim moguce.
Hvatanje u kostac 5 pr oblemima psihologije u daljem tekstu je
ispravno i vazno unutar okvi ra dubinske psihologije. Or gonska bio­
fizika nadmasuje ovaj okvir. S poznavanjem orgonskih funkcija or·
ganizma, problemi dubinske psihologije postaju manje Rjesenje
problema psihologije len izvan podrucja psihologije. Na primjer, jedno­
stavna zakocenost orgonskog pulsiranja u grIu cini najslozeniji me­
hanizarn oralnog sadizma razumljivim na jednostavan nacin. Ali ne
mozemo sada ulaziti u to. OsvreuCi se unatrag, zanimljivo je vidjeti
kako su se uporno ozbiljni psihoanaliticari morali boriti 5 biofizickim
problemima, a da stvarno nisu mogli doCi do nj ihove srZi. U dubin­
skoj psihologiji analiticar radi s porivima, ali on je prije nalik na
covjeka koji zeli piti vodu iz ciji odraz vidi u ogledaJu.
256
iivo, jer ne moze biti sumnje da potreba da se grabi i pri­
voji pr ipada funkciji miSienog apara ta i, prema tome, dio
je zaUhe vegetativne energije. Freudov zadnj i pokusaj da
kaO oprecnika spolnosti uvede nagon smrti umjesto tajno­
v.i1ih ego-nagona, 'samo je nalrn.rj enio antagonizam izrnedu ega
i ida antagonizmom izmedu dvij u skionosti u samom idu.
problem je postao s,lozenijim nego ikada rani je.
J.sorpno proucavooje Ilmraktero-anaJli tickog rada 0 ego­
-obrantl. donijelo 'je odgovor kojli je zais'ta bio sasvim oeit.
postavljal0 se pitanje zasto je teori jskom istrazivanju taj
odgo
vor
bio skriven, iako je postojalo obilje aluzija na nj
u anali tickoj teoriji.
Panovo cerno uzeti kao polaznu tocku osnovnu shemu
psihickog sukoba izmedu nagona i vanj skog svijeta. Porivu
(P) koji teZi prema vanjskim ob jektima suprotstavlj a se
frustr ira juca protusila zabrana vanj skog svij eta (dijagram 1) .
fede'ee je pitanje gdj e zabrana vanjskog svijeta j obiv.%:
energiju.. da bi izYrSHa svoju Nakon krat l<.-og r az­
roiSljanj a, vi dimo da sarno potjece iz vanj­
skog svijeta; energija ili, 'm o je O'@:/Sn<JZ'ovemo, ka'feI{Sa s
kojom j e zabrana izvrsena potjece iz zaHhe energije same
osobe. Pod utjecajem pritiska vanjskog sVljeta, razvlJa se
upu
tar
osobe,· rqzdvajarzje i!::L_rascJ!F. iedinstvene
gl1ie.Jll:
roku
je da se jedan poriv okret e protiv drugog po­
rlva lH se cak isti J'oriv razdvaj a u dva smjera: Jedan koji
nastavlj a da teH prema sVIJetu 1 drugl 'koJl se okreee protiv
sebe. Okretanje poriva protiv sebe opisao je Freud u djelu
Trie b und Triebschicksale (Nagon i nagonske sudbine). Novi
problem zapocinje kada dolazimo do procesa unutrasnjeg
razdvajanja i suprotnosti: Da navedemo konkretan primJ er; '
ada dj eCakrerrda masturbira s incestnim fantazijama, ta­
da njegova ljubav za sebe i njegovo objektno-libidno htije­
nje cini, u tom stanju, jedinstvo; teznja prema majci lezi u
istom pravcu kao ljubav za .sebe - one ne idu jedna protiv
druge. Zabrana masturbacije od strane majke ima ucinak
frust racije objektno·libidne teznje (uskracene zelje) i djeca­
kovoj narcistickoj nepovredivosti prijeti kaznjavanjem ka·
stracijom. Medutim, u trenutku kada vanjska frus tracija
pocinje da dj eluje, narcisticka teznja za samoocuvanjem
usprotivl juje se teznji za objektno-libidnom masturbacijom
(dijagram II i III). Varijacija ovoga je pobuna njezne veze
prerna majci (strah od gubitka ljubavi) protiv culnog spolnog
';1zb.udenja, koje .je prvobitno s osjecajima njeznosti tvorilo
Jedmstvo. Prema tome, na razdvajanje istovrsne teznje na·
stavlja se suprotstavl janje jednog dijela razdvojene teznje
drugom dijelu. Sada je jasno da zabrana vanjskog sYij e
ta
257
Dij agram pokazuje promjenu funkcije pori va, unutrasnje
razdvajanje i opreku
S1
pT
I Prvobitni sukob izmedu poriva (P) vanjskog svijeta (S)
S1
py
II Razdvajanje jedinstvene teznje pod utjecajem vanjskog svi­
jeta
s 1Id
mo
ze
imati utjecaj sarno ove energije kQja...,i1
postaia podijeljena . rotiv se .' . .
a 1 razra 10 ovaJ shematskl pnkaz, navest eu drugl pri­
mjer, koji ee nas dovesti jos bIiZe problemima tehnike koji
nas ovdje zanimaju. Izabrat eu pacijenta kojeg je obiljeza­
vaia pretj er ana spremnost da pomogne, nesposobnost da
popritrni agresi'va:tl staY, kClJrakterolo$.ka potreba da se hvata
Ijudi i U osnovi pasivno ponasanje. Sve crte njegova pasivno­
_feminina karaktera bile su usredotocene u izvjesnom na­
metlj ivom ponasanju, koje je sluiil0 svrsi stalnog uspostav­
Ijanja i zadriavanja dodira s drugim ljudima. Nije bilo
tesko vidjeti da je nagonska snaga kojom odriava ove sta­
vove bila njegova pasivna analna homoseksualnost. Ukrat­
ko, pacijentov ego okoristio se id-poticajem da zadr:h objekt­
ne odnose. To je bila objektno-libidna, prema svijetu ori­
jentirana funkcija njegove analnosti; ukratko, id-funkcija.
U analizi se pacijentov karakter pokazao snainim otporom
analitickom radu. Sa stajalista analize karaktera, ovo pona­
sanje nij e se moglo niti smjelo interpretirati kao oCitovanje
nesvj esnih analno-homoseksualnih teinji, iako »u sebi«
objektivno bi to bilo ispravno uCiniti. Ekonomsko i struk­
turno stajaliste ukazivalo je na drugi smjer. Ako je tocno
pt?
III Opreka razdvojenih teznji. Id :::: Id u funkciji ego-nagona
(obrana, promjena funkcije)
P
z
IV Poriv (P) u dvostrukoj funkciji (Id:::: obrana i
Z = zamjenski dodir)
F = mjesto gdje se, funkcija nagona mijenja
D:::: strukturno pomanjkanje doclira .
Obrana (Id) i trenutna situacija vanjskog svijeta postaju
jedinstvo (unutrasnji moral:::: drustvenaideologija).
moje pravilo da naj,'{ai,oijaA:rta karaktera u analitickom Ii­
jecenju postaje n a ·vazru..... ' ka ernf o t or, tada pitanje ­
" ram ena energija? - poprima vece znacenje od
otrcane cinjenice da pacijent doiivljava analno-pasivno-fe­
minme objektne teznje. Interpretiranje ego-obrane nJije
ovdje bilo od pomoci. Bilo je to upravo nesto prije nego
sto je trazenje obrambene energije ovog ponasanja bilo
zavrseno, i to na neobican nacin. Pokazalo se da analno­
-homoseksualna teinja, koja je jedno vrijeme odrzavala od­
nose s vanjskim svijetom, u drugo ili cak..uisto vrijeme ispu­
njava obrambenu funkciju ega .. :yrema tome, ista teinja bila
podijeIjena i sIuiila suprotnim funkcijama; ponekad naIZ­
mj enicno, drugi put istovremeno: jednom kao teinja prema.
obj€ l ktu, drugi put kao obrambeni ego-nag/on.
scrpno istrazivanje cinjenice u drugim slu­
cajevima, koji su bili analizirani u to vrijeme i ranije, po­
kazalo je da je ovo pretvaran je ili, boIje, yromjena funkcii
.2::l ovo u
Ida;'-:l U 1mbr£!!0;9waroe. opca pOJava. Pnje nego
lZVucemo teorijski zakljucak 0 tome, da navedemo nekoliko
klinickih primjera koji su poznati svim analiticarima. Spol­
na koketerija koju nalazimo u histeriji takoder pokazuje ovu
dvojnost u funkciji. Flertovanje je izraz potisnutih genital­
nih ielja, tj. usmjereno prema svijetu. U isto vrijeme one
258
259
- - -
je obrana protiv genitalnosti, izraz tj eskobnog »ispipavanja«
objekta da se odredi oda1cl. e dolazi genitalna opasnost. To je
j edino moguee objasnjenj e za ekstenzi van spolni zivot histe­
ricnih zena koje pate od jake genitalne tj eskobe. Isto vri­
jedi i za sadisticko pona5anj e zene s prisilnom neurozom,
koja, uz svoju agresiju prema voljenom objektu, istodobno
zadovoljava svoj sadisticki odnos prema objektu i otklanja
svoje vaginalne zelje za snosaj em.
ego-nagoni nisu niSta drugo do lLkupan zbroi
ve etativnih zaht jeva u l1.jihovo · obrambeno - unkci ii:-tii
nadovezuJemo sarno na 0 ro poznate predodZbe a a a­
zemo da ego-nagon nije drugo doli Jd-n3Jgon usmjeren bUo
proti", sebeilrprorfv nekog---S! ru@g Ci tav psihic;kl
tim seaa_ rascjeporn i u skladu
sup
r
.oJn05¢u izrneq:u sklonosti koje su dj elov3Jl e kao jedin­
stvo. Ali to jos uvijek ' iahtijeva opsezan klinicki dokaz. Ova
otkrica bila bi tek od akademskog interesa i bila bi sarno
neka teorijska profinjavanj a naseg znanja 0 psihickom apa­
ratu kad iz njih ne bi ' proizlazil e neke posljedice.
Prije svega, ako je miSljenje
koje smo razvili 0 strukturi ega i obrambenoj funkciji toeno,
tada se sustavi, »ego« i sarno kao r:a.z:,lieite
funkcije psihickog i !!isu..a.dYojena podrucja psihe.
Jednom ranij e, slieno je pitanje trazi,lo odgovor, naime: ka­
ko je infantilan, J2QYij esni doz_t1i,gj sacuvan u sadasni.osti?
Klinicki podaci pokazali su da on nije ostao 1(ao vrs ta po­
loga u nesvjesnom vee je bio apsorbiran u kara·kter Lizrazen
pog@v.!.to-.!.ao formalan naCi'U., ponasanl a. ;<\ lZ ovih naciIia
ponasanja moze se izvuCi sadrzaj proslih dozivljaja na isti
naCin, na primjer, kao 5to se natrij moze iZVllei iz natrijeva
klorida. Cak i ako nisu tako ostrih obrisa, odnosi u psihie­
kom sustavu vrlo su slieni. Ono 5tO je potisnuto i ono 5tO
otklanja ne tvore dva pojedinaena, bitno o.dvojena podrucja
iIi sile; iako oprecni, oni tvore funkcionalno jedinstvo. Pre.
rna tome, topickJi koncept psihickog ap3Jrata je sarno
pomoeno sredstvo, i Freud je imao pravo 5tO je odbio da
sustav nesvjesnog pripiSe dubljem sloju zivca:nog sustava.
Na primjer, opafaj koji ego postize isto je tako funkcija
vegetativnog sustava kao 5tO je nagon.
Iwnicka posljedica sl j edeea: iskustvo pokazuje da ne
dobivamo ili tekn edovoljno dobivamo J2.rvobitnu energiju
-aJ(0 zapoenemo- iriterpre1irati r(i
U tom se slucaju moze lako dogoditi da -pacijent
privremeno stjece dobro intelektualno razumijevanj e, kao i
• Biljdka, 1945: "Biopslhicki aparat«, »ljudski orgonski sustav«.
duboko uvj erenj e u teorijsku ispravnost analitickog rada.
No stvarni cilj, oslobadanje nagona iz potiskivanja, postize
se sarno do vrlo nezadovoljavaj uceg stupnja. Struktura na·
gona mijenja se malo. PotpU'110 je drugaeije ako zapocnemo
obran:bene istog na
9
?n.a.
Velik bro] khriiCkillpromatranJa pokazuJe da u tom slueaJu
i sarno na taj nacin__ izvQ!i licnosti pocinju po­
t ekll Okr"at ko, mi. u zbilji ne uklanjamo - to je
neminovan zakljucak - potiskivanje kada radimo sa id­
.interpr etacijama. Vee i danas moguce je doCi do tih po­
tiskivanja s odredenom zakonitoscu sarno ako JWtisnuti na­
<Yon izvucemo iz obrambene formaci' e karakterane---Kao
'"to 0 IS 0, -vec;-u'" rvom-redu, ka..Q..11e.s.to Qtts luce.- a
• se vra rno primJ eru spomemitog pael]enta; ostao- Je nedir·
nut u svojoj Citavoj licnosti tako dugo dok mu nij e bilo
sasvim jasno da njegov odani stay nije predstavljao Ijubav,
ni privrlenost, ni s.premnost da pomogne, cak ni homosek·
suaInost, vee, u osnovi, ot k,Ianjanje neceg drugoga. To dru­
go bilo j e - a to nije tesko pogoditi - jaka zavist, inhibi­
rana agresi ja, uniStavajuee nakane i sIieno.
Kod drugog pacij enta dol azilo je do iznenadnih i neuskIa­
denih promjena polozaja kojih nije bio svjestan. Bez sumnje,
trpio j e od neke vrste tika.
9
Da sam mu dao izravnu inter­
pretacij u libidnih motiva ovih pokreta, tj. pokazao mu nji­
hovu vezu s masturbaci jom, nema sumnje da iz toga niSta
ne bi proizaslo. Najprije sam ga uvjerio da su ovi pokreti
bili motivirani zbunjenoseu u svrhu da otkIoni boIno vide­
nje svog vanjskog izgleda. Njegova je tastina bila suprot­
stavljena prepoznavanju izvjesnih flz{cklh erta. Moje inter·
pretiranje ove obra:ne odmah je oslobodilo veliko uzbudenje,
pojacalo ok i samosvjesnost i doveIo, na moje iznenadenje,
do zestokog grcenja zdjelicnih miSica. PokazaIo se da su ovi
grcevi otkl anjanje udaraea koji su, zamiSIj ao je, padaIi na
njegov »bremenit« zeludae. Ovi grcevi zdjeIicnih miSica bili
su interpretirani ne kao izraz majcinskog poistoviecivania
vee kao ot'klanjanje agresi vnih poticaj a prema obiektu. Pa­
cijentova neposredna reakcij.a na ovu interpretaciju bilo je
udaranie nogama, praeeno zestokim pokretima zdjelice s
masturbacijom i orgazmom za vrijeme seanse. Niie uopce
bilo potrebno da interpretiram pokret nalik na tik kao za·
mjenu za masturbaciju. Pacijent je dozivio vezu neposredno
i nepogresivo. Cak i najmanje odstupanje od pravi,Ia da se s
9 Biljclka, 1945: Godine 1933. nisarn znao da se U ovirn spontanim
pokretima pacijenta bavim cli jelovirna refl eksa. Nisam
razumio biofizicku funkciju ovib pokreta. vee sarno nj ihovo "psihit ko
znacenje«. Danas je veCina analiticara u tom staclij u.
260
261
ovim stavovima postupa kao s obranom pokvarilo bi Ovaj
uspjeh.
Netko ce sada zapitati u cemu se, u oba slucaja, ocituje
one bitno u afektivnoj promjeni. OCi tuj e se u tome da se
kada. se OhLalIlbena funkci' a nagona ispravno analizira i
izbjegava SV3.' 0 inter retirao'e n e"'ove 'J. redovito
pOJavI U1U s an a veoe 1 na etosti koj ih
aaJ.ent ramje bio svjestan. ada se, s druge strane,
runterpretiorajlU ova 5tanja 5U od:9UJtna ilili se j,w­
ljaju tek slucajno - ne zakonito, tj. predvidivo. Navedeni
pacijent, na primjer, ponovo je dozivio, po prvi put otkad je
pretrpio ja'ke udare potiskivanja u pubertetu, navale krvi u
glavu, jaki pritisak u predjelu srca i osebujne osjete u pred­
jelu dijafragme, po kojima se moze zakljuciti 0 pobudiva­
njima gangliona coeliacuma. Bi.Ii su to osjeti poput onih koje
dozivljavamo na ljuljacki iIi u dizalu kada se spusta. U
drugim slucajevima, takvi fizicki osjeti pojavljuju se zajed­
00 s promjenom kinestetickih osjeeaja tijela (osjeti lebde­
nja, padanja itd.).
Nastali znaci vegetativnog uzbudenja mogu se uglavnom
sazeti ovako: osjecaj stezanja u podI'Ucju srca; osjeti nape­
' tosti u miSiCima, narocito u gornjem dijelu bedra i kruni
glave; osjeti strujanja i osjecaji culne ugode poput onih
koje dozivljavamo nakon zadovoljavajueeg spolnog dozivlja­
ja; osjeti pritiska unutar lubanje; nemir; osjeti topline i
hladnoce; hladni drhtaji duzkraljesnice; osjeti svrbeza, ce­
sto u uretri i perineu'illu; kratkoea daha; osjeeaji vrtogla­
vice; osjecaji mucnine; »vucenje« u genitalnom podrucju
(kao pri padanju); osjecaji u supljini zeluca slicni onima
koje dozivljavamo na ljuljacki ili u dizalu; nehoticno trza·
nie miSica; osjeeaji svrbeza iIi »ugodni« osjeeaji stezanja
u trzanju g,latkih miSicnih skupina.
Priie nego sto pokusamo doCi do teorijske formulacije
broinih pojava ove vrste, moramo se jos jednom vratiti na
nasu polaznu tocku, strukturu karakternog oklopa, iz koje,
kao sto je sada sasvim jasno, tehnikom analize karaktera
oslobadamo vegetativnu energiju.
4. NM KAO OBRAMBENA FUNKCIJA
, /
Najprije cemo navesti klinicki primjer da bismo jos jed­
nom tocno pokazali kako karakter osobe cuva i u isto vri­
jeme ot,klanja funkcije izvj esnih situacija iz djetinjstva.
Obicno se pretpostavlja da ljudski urn ima sarno objektiv­
nu funkciju i da je usmjeren prema svijetu; naroCito etika i
filozofija razmatraju razum i urn iskljuCivo u smislu apsO­
262
lutn
O
necuvstvene aktivnosti sposobne da »nepodmitljivo«
shvati stvarnost. Ovdje se previdaju dvije stvari: msarna
intdektualna funkcija je vegetativna aktivnost; i (2) inte­
lektual
na
funkcija' moze imati areKtlvntrna bi'-enu"St cija ja­
Gina rir e m' 0 0 e rsto a e ivnog poticaj a.Uz
to, karaktero-analiticki rad otkriva drugu funkc1}UKoJa se
vrlo dobro poklapa s obrtanjem i suprotnoseu ranije raz­
matranih poriva. Intelektualna se aktivnost moze struktu­
rirati i usmjeriti na takav nacin da izgleda poput najvjesti­
jeg stroja cija je svrha upravo da .izbjegg1liL
s
poznavanje,.
tj. izgleda poput aktivnosti 'koja odvraca od stvarnosti.
Ukratko, urn moze djelovati ¥ dva psihickog
a-parata: 'prerna svijs:.W i od....s.Y.ij.eta-On moze djelovati isprav­
no u suglasju s najzivljim afektima, a moze takoder zauzeti
kriticanstav prema_ Ne postoji mehanicki, apsolutmo
Oprecan odnos izmedu uma i afekta, vee prije funkcionalan.
Do sada se cinilo da je vrl0 tesko da se intelektualne
funkcije izvedu i ve etativne Meaiitim, izvjesna
ara tero-analiticka iskustva utrla su put razumijevaniu i
ovog problema. ZeljeIi bismo avo pokazati na pacijentu u
koj eg je na zanimljiv nacin bio vidljiv afektivni postanak
bistre i lukave intelektualne funkcije.
Analiza karaktera je uspjela razotkriti i ukloniti paci­
jentovu ugladenost i prividnu privrzenost kao varku i otkla­
njanje jakih agresija. Tada je zapoceo da razviia sliedeeu
obranu: lzuzetno inteligentan, nastojao je da predvidi sve
sto je s'krivao pomoeu nesv;esnih mehanizama 1, u stvari,
uspio uniStiti veCinu afektivnih situacija pogadaiuCi ih una­
prijed. Bilo je to kao da iz tainog skrovitog miesta stalno
sve osvjetliava i ispituje svo,jim umom. da bi spriiecio
svako iznenadenie. Postaialo ;e sve iasniie da ;e urn isou­
njavao obrambenu funkciju ibio potican jakim tieskobnim
anti cipacijama. Na primjer, bio je uvijek izvanredno v;eSt u
pronalazenju sto ja mislim 0 njemu u svakom trenutku. Bio
je u stanju da to zakljuci iz raznih faktora i iz tiieka lije­
cenja. Bio je takoder u stanju da pogodi i predvidi sto ce
se dogoditi u odredenom trenutku. Sa stajalista analize ka­
raktera ovo se ponasanje bas nikako nije smatralo nekim
dobrodoMim suradivanjem; dapace, bilo je napadano kao
krajnje rafinirana djelatnost izbjegavanja. Prvi zadatak bio
je da se ovo oruzje pretvori u beskorisno za pacijenta, a
njeg
ovih
to se moglo uciniti sarno dosljednom analizom
funkcija i mojim vrIo rijetkim saopeenjima. Padjent je
nastavio jos neko vrijeme da se sluzi svojim umom kao
obrambenim mehanizmom, ali je postepeno postajao nesi­
263
guran i nemiran i konacno poceo da se zestoko buni da ja
ne zelim da ga razumijem, da je nj egova intelektualna p<>­
moe jasan dokaz njegove suradnje itd. Postao sam utoliko
upornij i u analizi njegove intelektualne aktivnosti kao obra.
ne protiv iznenadenja. Jednog dana sjetio sam se izraza za
njegavo Rekao sam mu da me podsjeea na
kavu lisicu ili risa. I tada, nakon kratkog razdablja uzbu. ­
denja, njegovo obrambeno panasanje raspalo se u kamade.
To se odigralo na ovaj naein: opet je jednom zapoceo seansu
oeajavajuCi da ga viSe ne razumijem. Tada se njegova pal.
nja postepeno usredotocila na dogadaj iz treee godine zivota
'koji je ranije bio tek usputno ispricao, bez pojedinosti i
afekta.
Tesko je bio pao i jako ozlijedio lijevu ruku, 5to je zahti.
jevalo medicins,ku pomoe. Otac ga je digao na ruke i odnio
preko puta u kirursku bolnic'll. PlacuCi nekontroli rano, sada
se sjetio sljedeCih pojedinosti: prol azio je pored dueana u
kajem su bile izlozene punjene zivotinje. Jasno se sjecao
dviju medu njima: fisice i soba s velikim rogovima. Za vri­
jeme tog sata nije bio u stanju da se sjeti sto se dogodUo
izmedu ovog opazaja i operacije. Zatim je bio u stanju da se
vidi kako 'lezi na operacionom stolu, zavezanih ruku, UVU­
cenih ramena, u napeto'm iScekivanju. Iznenada se sjetio
maske kloroforma, nakon eega je na trenutak halucinirao
miris kloroforma. Maska je trebala biti stavljena na njega
i on je mislio: »To je lice lisice sto dobivam ovdje! « U stvari,
glava lisice vrlo je sliena maski kloroforma. Cak i kao dijete
znao je da se olisice hvataju u stupice; 'll njegovoj domovini
hvatali su ih u celiene zamke s eavlima kaji su se zatvarali
ako noge zivotinje i »lamile njezine kastk Na putu do bol­
nice djecak je naprezao urn da vidi kako bi mogao izbjeCi
ovoj nevolji. To je bilo mozda prvi put da je njegov urn slu­
zio svrsi da otkloni veliku i neminovnu opasnost. I anaH­
tieko lijeeenje otklClJnjao je kao opasnost na isti nacin, lu.
kayo, »poput lisice«. Pacijent se jasno sjeeao kako je nakon
napornog traienja izlaza dosao do zakljucka: »To nista ne
karisti, to uopee niSta ne koristi! Uhvaeen sam.« Sada je
bilo razumljivo ka'ka je stvorena jedna od njegovih bitnih
slabosti: pastao je lukav i aprezan do takvog stupnja da
nije biou stanju niti da djeluje prema svojim politiekim
uvjerenjima niti - iz straha - da prati odredeni plan rad.
nje. Bia je lisica u zamci kroz ci tav zi vot i, poput lukave
lisice, aktivno vezao djetinji strah da ee sam biti uhvaeen
u lisicju zamku.
5. pREPLETANJE NAGONSKIH OBRANA
Bilo j e s a svirn pret postaviti da se, kroz slabljenje
'Ii uklapj anje jedne obrane, uvjeti za 11bidna strujanje auto­
iii da to omogueava pacijentu da sib­
badno as ocira. cesta, doduse, nakon otklanjanja slaja obram­
be og aparata oslabadeni afektl pacin u a p e s
iiiTantil!lOm graaam ko]a se 0 naSI na njih, Medutim, ana­
lific'arbi se Mia svake d3Jlje maguenosti potpunog rastva­
ranja okl opa, kada bi u toj rnedufazi ueinio iSta viSe osim
da iz g r ade koja se donosi j zvuee one .5to se _
adnasi n a t r enutmLWeu.osulLSi.tuacii!:. Ako anaHtic ar pro­
pUS'ti da se drZi ovog postupka, vidjet ee da se nastala pu­
kat ina uskora panovo zatvara i oklop nastavlja da djeluje
nedirnut. .1Jala probijanja _nakon otklanjanja pajedinaanih
slaj eva obrane ne smiju s llr:.a.bi:.
j anjem_ oklopa.. Razlag avo me nalazlmo u posebilo , s rukfun
-'OKlopljenog psihickog aparata, koju oznacavamo kao
pletanje obrambem St a. IjedeCi primjer ee to pokazah .
o an ahtl ar neko nadasve ugladeno koje pred­
stavlja najgarnji sJoj psihickag aparata, razotkrije kao
obrambenu funkciju te je i razod, onda izbija na
one sto se branilo, pa to mijenja karakterno drZanje, npr.
agresiju. S glediSta analizekaraktera, bilo bi pogresna u to'
vrijeme istaknuti pacijentu da prozivl java svoju infantHnu
agresiju; bilo bi to' cak i da se ta agresija javlja
na neprik riven nacin. Kao smo istak1i:, ova agresija nije
sarno izraz infantj,}nag odnosa prema svijetu, vee u isto vri­
jeme i o tkl anjanje onoga lezi duhlje, npr. analno pasiv­
ne teznj e. Aka sada analiticar uspije da ukloni ovaj slaj
abrane, ono sto bi daslo na nije acekivana pasiv­
nost vee potpuna odsutnost psihiekag dodira, ravnodusnost
prema a naIiticaru, itd. Ovo pamanjkanje dodira je nesum­
njiva obrana, tj. otklanjanje straha pred razacaranjem. Ako,
analizirajuCi avaj nedostatak dodira, analitiear uspije pana­
vo dovesti na povdinu strah pred razocaranjem, tada po­
manjkanj e dadira takader maze paprimiti karakter duba­
kog infantilnog straha pred gubitkom voljenag objekta; u
isto vrijeme, rnedutim, ano otklanja dublje agresivne pati­
caj e prerna ovam valjenom objektu koji je jednom uskrati,a
svoj u ,ljubav. Nas se primjer moze uciniti drugaCijim, sloze­
nijim Hi jednastavnijim, vee ,prema tipavima. Na primjer,
dublji sloj agresije koji izranja moze sam biti izraz prvo­
bit110g d estruktivnag poticaja; u ista vrijerne, medutim, mo­
gao je takoder imati funkcij u otklanjanja vrlo jakih oraIna­
-narcist ickih zahtjeva za ljubavlju. S glediSta analize karak­
264
265
--
U naseg pacij enta, pr ema tome, vegetativno uzbudenje
vjerojatno ne bi probilo dok se ne analiziraju oralne-nar_
eisticki zahtjevi za ljubavlju kao otklanjanje iskrenih, prvo­
bitnih poticaja ljubavi oralne Hi genitalne prirode. Prora­
divanje raznih stadija obrambenih formacija zahtijeva izu­
zenno strpljenje i uvjerenje da ee se konacno pojaviti
bitni nago:ll skb p..QJ:kgjikoii viSe nemaju obratrt"
Se to dostigne, obieno je vee doslo do nove katekse paci.
jentove genitalnosti. Medutim, uzajamni odnos obrambenih
funkcija jos uvijek zahtijeva vrlo iscrpnu klinicku dopunu.
U vezi s t1me, valja razmotriti Kaiserovo10 glediSte da
se interpretacija treba sasvim osloboditi. Prij esvega, nasta­
je nesporazum jer prema Kaiser'll mtefpretaeije znace sarno
prevodenje u svjesno onoga sto je otklonjeno. U mom raz­
matmnju karaktero-analiticke tehnike upotrijebio sam ovaj
izraz za svaki oblik analitickog saopeenja. Kaiserovo ogra­
ni cenje pojma interpretaeije moze cak imati izvjesne pred­
nosti; prema njemu, uspostavljanje umjetne analiticke veze
ili izdvajanje erte 'karaktera ne bi bilo interpretacija u stro­
gom smislu rijeci. Cak i S obzirom na to, mogu se sloziti
s Kaiserom u teoriji sarno ako on misli da dosljedna analiza
otpora ne cini svaku interpretaeiju suvisnom vee je cak
iskljucuje kao pogresku. cini se da on zaboravlja da je
moja formulaeija »interpretacije na kraju« prCJ:!s!.jf ka nuz­
nos..LJiokle god karaktero-analiticka tehnika nije usavrsena
do takvog stupnja da se mozemo p'otpuno
u oOrane;) Prema tome, njegova
tvrdnja vrijedi sarno za savrsen slucaj kara'ktero-analitickog
radar Moram priznati da sam jos uvijek ,daleko od toga.
Sada se jos borim s analizom obrambene formaeije, narc­
cito s problemima nemoguenosti stvamnja dodira i p reple­
tanja obrambenih funkcija. Ono sto ispravan karakterc­
-analiticki rad zasad mozda najviSe otezava jest nesto cega
ja kod Kaisera ne nalazim, a to je da se, sa spolno-ekon_om­
skog stajamta ima l a!g>J aditi,
uzhudenje...Jmncentci.r<Lllil...genitalnJL Rodrucje L tame
ipoJavi kao orgazmicka tieskoba.
10 »Probleme der Technik«, Internationale Zeitschrift fiir Psycho­
analyse, IV (1934).
266
6. NEDOSTATAK DODIRA (KONTAKTA)
Dosadasnj e karaktero-an aliticko gledanje na psihif ko oklop­
ljivaE,ie govorilo nam je da je to oklopljivanJe. zbroj
SvIIl ob rambenih sila' oglo se dinamicki rastvoriti putem
ana ze or illa TIl nacma onasan. a. Kasnij e se pokazalo da
ova pre 0 z ane 0 u vaca CJe mu onih cinjenica ih
nazivamo psi hickim oklopljivanjem, dapace, vjerojatno nije
uocen najvainiji faktor. Vremenom se pokazalo da, cak i
nakon sto su se formalni naCini ponasanja temeljito raspaJi,
eak i nakon sto su postignuta dalekosezna probijanja vege­
tati vne energije, uvijek ostaje J,edan neodredi'Yi ostata'k.
vidno izvan dohvat c!; Imamo osjeeaj da je pacijent odbio da
sA-a'SIane S']foslJednjim zalihama svog »narcistickog polo­
zaja« i da ga je sjajno umio skrivati pred sobom ipred ana­
liticarom. Cak i kada se Cinilo da je analiza aktivnih obram­
benih sUa i karakternih reakcijskih formacija dovrsena, nije
bilo sumnje da je postojao..=-neodrediv o§t q,tak. tako da smo
bili postavljeni pred tesko pitanje. TeorQ.ski pojam oklopa
je bio ispravan: S'kupu zaptjeva koji
su bili usmjereni 'vallj skom sVl jetu staJao Je nasu­
prot skup obrambe ' s11a "Io je su odrlava1e potiskivanje;
avo dvoje je tvorTlOtunkc;ionalno iedinstvo unutar poseonog
karaktera osobe , Ukratko, ia'ko smo razumjeli oboje, i ono
rio se otklall] 0 i one sto je otklanjalo, ipak nismo imali
odlucan uvid U ostatak.
Objasnjenje da je te i sH nagonistovremeno usmje­
ren protiv svijeta i sIuzl kao protiv
neaijeg vraiSfilog_eg,a,prosirmo je naSe '0 ego-struk­
turl , ali j os - nije moglo rij esi ti zagonetku.. Zelinl se pos1u­
ziti kli nickim primjeromkako bih, pokazao da
t,?k okloplj ivanja shvatiti kao psihicko lZomanikp11.j.&
dodira. •
U ranije spomenutog pacijenta anaHza je otkrila da iza
reaktivnog pasivno-femininog ponasanja postoji duboka
otudenost od svijeta, njegovih objekata i ciljeva, sto se izra­
zavalo 'kao ravnodusnoSt i krut ost (nespowbnost da se pri­
hvafi neCij.j utjeeaj). Sam pacij ent nije odmah bio svjestan
toga; naprotiv, njegova pasivno-feminina ovisnost umanji­
vala je ovu otudenost i mu utisak da ima narocito
intenzivne odnose s vanjskim svijetom. Bio sam suocen s
pr oturjecjem teskim za rjdavanje. S jedne strane, tu je
bila njegova Iibidna Ijep1jivost, njegova spremnost da bude
od pomoei i usluian, tj. naoko 'Vrlo intenzivna povezanost
s objektom; u isto vrijeme, bio je to slucaj nedo- '
statka dodira. Problem je bio ri j esen kad je postalo moguce
267
historijski shvatiti porijeklo pacijentove privrZenosti i ovis­
nosti . Ovi stavovi, pokazalo se, nisu sarno ispunjavali funk.
ci ju ugusivanja pot isnutih agr esivnih sklonost i, vee su,
vise, nadoknadivali nj egovu unutrasnju otudenost od sVijeta.
Prema tome, moramo razlikovati:
Prvo: poti5nute zahtjeve.
Drugo: 51
Treee: 510j psihicke izmetlu ovog nedo.
statak, koji se u pocetku ne po]avI]uje kao forma ja dYfia.
sila, vee kao kruto, ll1epomicno ocitovanje, kao zi d
u psihickom or ganizmu, posljedica suprotnosti izmetlu dviju
libidnih struja kai-e2uk"LK. suprotnim y ravcima. Ovu strUk­
turu mozemo na jbolje r azumjeti 'kada je poznata njezina
povij est.
Nakon sto smo otkrili ovaj poseban oblik pomanjkanja
dodira u naseg pacijenta, poduzeli smo ponovno ispitivanje
nasih klinickih i'skustava. Ovo dodira, pdka­
zalo se, ()pea je pOjayyeuroze kao sto j e i pJomj ena funk.
prij e nego dam drugi klinicki primjer
da bih pokazao postanak ove formacije, dozvolite da prika­
zem kratak saietak, nedostatka dodira.
Kada libidne skllonosti teku prema vanjskom svijetu - za­
drlavamo se namjemo na ovoj slici - a zabrana iz vanjskog
svi j eta zaust avlja ovaj tok, t ada se, u izvjesnim situacijama,
uspostaxlja r avnoteZa sile s jedne_
i frustliraj uCe (llskraCttj uce) sHe s drqge str ane. Moze se
r=e"ci da je ova ravnoteza privi dno = eno st anj e u neci­
jem libidnom toku i odgovara-i . " i (sputaVanju). A
ovo dinami'cko stanje moze mo£da1ezati U osnovi fi ksacije
nagona na rartijJl!!....§.llidijim9:.-razvoj.a, kao i U ,?snovi psiIiicRe
inhi'Qi £.ij e QpCeni t o.
Ovo ce stanj e postati mnogo jasnije kako krecemo daIje.
Ono se cak moze i drugacije opisati, iako ne mislim ni na
sto drugo. Kada ego neki nagon u svrhu zadovo­
Ijenj a i susrece se sa stracij om, on se moze, kao sto smo
ista'kli, ciiepati iii rastaviti. J edan njegov di9 okreeSe se pro­
tiv sebe (r eakCl] ska formacij a); drugi dio nastavija u prvo­
Oitnom praVcii'""'prema vanjskom Kada se t o dogodi,
mami8JJ odnosi se mijenjaj u. U tocki gdj e sb razilaz
usmj erena pr ema vanjskom svijetu i stmj a okrenuta_
E ema egtl, nastal e stan je
Nije to sarno neka h ipoteticka pomoena predodzba, Kada
anali ti car temeljito shvati ovaj proces i uputi pacijente da
mu t ocno opiSu svoje osje6aje, ustanovit ce da oni dozivIja­
268
vaju avu inhibicij u izrazi to i neposredno u svim svojim
objektnim odnosima. Ocitovanja ovog di namicko-struktur·
nog stanj a su r azlicita; navest eu sarno neka od cesCih kli­
ni ckih s tanja.
Na prvom mj estu j e Ovaj
osj ecaj je katkad prisutan uspr kos obrrju drustvemh 1 stru­
kovnih veza. Udrugirn slucajevima susreeemo se s osje­
caj em opisanim kao ( »unutrasnje mrtvi lo«. Ne moze biti
sumnje da prisilan- neur otik ili, pobli1e, shizoidna deperso­
nalizacija p r ipada ovoj skupini. Rascjep osjeta kod shizo­
frenih pacijenata neposredno j e oCitovanje ovog st anj a. Kad
se pacijen ti zale da su sami sebi tudi , osamljeni i bezvolj ni,
posrij edi je pozna to proturj ecje izmedu objektno-libidne
struj e i sklonosti da pobj egnu u sebe. Rascj ep i ambivalen­
cij a su neposredan njihov izraz; nezainteresiranost je poslj e­
dica r avnoteze sHa. Tako, nase r anlj e shvacanj.e nedostat ka
dodira kao zida ni je, dakle, uopee tocno. To j e prij e meC1u­
rraIzmedu dinamiekih sila neO' o asivan s tay. 1sto vrij edi
za afektivnu za 0 enos u prisilne neuroze i kat atonu rigid­
nost . Moramo se zadovoljiti ovim primj erima.
Nakon sto smo uspjeli probiti dklop, primj eeuj emQ jzttll§::.
nu vegetativne struje i afektivone zak£cenosti u paci­
renata. Prij elaz iz stanj a pokretnosti u one ukocenosti jeaan
j e od najvaznijih terapij skih i teorijskih problema ako nam
je cilj da sposobnos t za vegetativno
strujanje. a Stlienim stanj ima zakocell}a afeRata illP0]aVa
ne'CfCiStatka povezanosti sa svijetom susreli sma se za vrije­
me rata a opisali su ih politicki zatvorenici koji su bili pod­
vrgnuti teroristickom postupku. Ovdj e je, oCito, afektima
agresivna bijesa suprotstavljeno kocenje nametnuto vanj­
s-kom sHorn. Kako ovo stalno kolebanj e iz jednog smjer a u
drugi ni je ni ekonomicno ni podnosljivo za psihicki aparat,
osoba postaje Ovo stanje, medutim, nije pasivan
stay iIi konaeno okostavanje dinamickog stanj a; ono je, ka­
ko smo rekli, poslj edica sukoba sila. Ovo mogu dokazati
dvij e cinjenice. Prvo, vanj ski uvj eti' iJi karaktero-analiticki
napori mogu · razrijesiti ovo otupljivanj e u njegove dina­
micke sastavne dijelove. Do one mj ere koliko ovo otuplji­
vanje popu5ta, ponovo se javlj aju u osobe teinj e, agresija,
kao i tjeskoba, tj. centripetalne sklonosti bijega. Ovo dalje
potvr duj e spolno-ekonomsko gledi ste s:polnosti i tjeskobe kao
dva prot ivna smjera strujanja.
Ono 5tO kasnij e susrecemo u nasih pacijenata kao potisnu­
..!LEaKon, poi:iskujueu i unut rasnji nedostatak_ pqye]:a­
nosti sa svij etom, 'koji lezi izmedtt njih, te sve zajedno
269
djeluje jedno uz drugo i u isti mah, nastalo je u odredenolll
slij edu. avo ee ,pO'kazati sljedeCi primjer:
kOji. je trpio akutno
mrtvlla (za razhku od drugog paCIJenta, kOJl lllJe Osjecao
ovo stanje) obiljezavalo je ,pretjerano sluZbeno, uljudno i
SuzdrZClino ponasanje; .Jjudi s vegetativnom pokretnoseu kOja
slo'bodno teee nalazili su ga ·krutim i bezivotnim. Izvjesno
dostojanstvo koje je oeitovao upotpunjavalo je sliku. Nje­
gova najjaea tajna zelja bila j e da »osjeti svijet« i »da bUde
sposoban da struji«. Karaktero-analitieko otpustanje njego­
vih afekata iz ovih stavova dovelo je do potpunog ponov­
nog ozivljavanja onih djetinjs-kih situacija iz 'kojih proiza­
dose kako njegov nedostatak povezanosti sa svijetom, taka
i njegova eeZnja za psihiekom zivotnoseu. U njegovoj su se
neurozi isticali ovi simptomi': krajnje jak strah od gubitka
objekta, jake depresivne reakcijekada nije uspio postiei
trenutn'll erekciju dok je ljubio zenu, i tome slieno. Prije
svega, saznali smo da je neposredan uzrok ovih simptoma
bila - uz ceznju za zirvim objektnim odnosom - jaka unu­
trasnja sklonost da se povuce, s'klonost da u trenu ostavi
objekt. Ova sklonost potjecala je iz straha od njegove vlasti­
te mrtnje prema samom objektu putem kojeg je zelio da
dozivi »leprsav osjeeaj «. Vazno je da je trpio od neosjetIji­
vosti (ane.stezije) penisa iIi, drugim rijeeima, od nedostatka
osjecaja vegetativnog dodira. Narocito istaknuta ocitovanja
takva stanja nalazimo u pri:silnihkaraktera. Njihova formu­
Ja »novog zivota«, da uvijek moraju sve poeeti iznova, njihov
osjeeaj da imaju sposobnosti da budu »drukCiji« tj. zivahni
i proizvodni a ne kruti, beiivotni i »mrtvi«, sarno je izraz
posljednjih tragova vegetativne pokretnosti i obieno je naj­
jaei motiv ka ozdravljenju. Da se vratimo !l1asem pacijentu:
kad je bila uklonjena neosjetljivost penisa, osjeeaj pomanj­
kanja dodira (kontakta) je takoder iSeezao; ali se odmah
vratio kad se ponovo javio genitalni poremeeaj. Ovisnosti
izmedu psihieke nemogucnosti uspostavljanja dodira i fizio­
loskog pomanjkanja osjeeaja, s jedne strane, i sposobnosti
za dodir i vegetativne osjetIji,vosti, s druge strane, imaju
svoje korijene u pacijentovoj ranoj povijesti. Ukratko sa­
zeta, ona je kako slijedi:
Pacijent je imao jaku genj'talno culnu privrZenost prema
majci i bio odbijen kada joj se pokusao pribliziti na eulan i
genitalan riaein. Znaeajno je da majka ne sarno da nije
brani,la dodire negenitalne povrsine, tj. lezanje zajedno jed­
no uz drugo, grljenje itd., vee ih je narocito poticala. Kada
su njegovi genitalni poticaji bili odbijeni, zadriao je geni­
talnu sklonost prema majci, ali istovremeno razvio jak
270
aC1resivno-sadisticki stay prema njoj, koji je postepeno pot­
nadomjestio genitalnu S'klonost. Ovaj j e stay takoder
rn
orao
bHi potisnut zbog frustracije i straha od kazne. Ota­
da se nasao zapleten u sukob izmedu njezne ljubavi za svoju
rnaj ku, koja jekulminirala u ceznji za fiziekim dodirom s
njom, i prema njoj, straha od mrt nje kao i genitalne
teznje i straha od gubitka voljenog objekta. Kasnije, bez
obzira na to koliko cesto se priblizavao zeni , sadisticki stay
prevladavao bi genitalnu eeznju, koja je bila vise iIi manje po­
tisnuta, i uzrokovao da se povuce. Da bi se suprotstavio
zahtjevima potiskivanja iz djetinjstva, valjalo je da umrtvi
genitalni osjet u svom penisu. Ni danas ne mozemo objasniti
kako j e to moguee. U ovom slucaju, agresivni poticaj je
vjerojatno zaustavio spolni poticaj i obrnuto. Gdje je pri­
sutna erektivna moe, odsutnost genitalnog osjeta (vaginal­
na neosjetlji'vost je isto) izravan je izraz gubitka spos,obnosti
za dodir kao i njegova najistakm.Ltija znacajka. Mozemo pret­
postaviti da se ovdje ne bavimo sarno psihickim procesom
vee takoder promjenom, vjerojavno elektro-fizioloskih funk­
cija na kozi penisa. Na dubljoj razini, osjeeaj mrtviJa imao
je is to znacenje za pacijenta kao i nemanje .penisa iIi neosje­
Canje svog penisa. Racionalni razlog za ovo bila je cinjenica
da je penis izgubio svoju sposobnost da osjeea. Pacijentova
duboka potistenost proizasla je iz ovog stanja.
ll
Faci jentova duboka otudenost od svi jeta razvila se, dakle,
ondJe gdje je njegova prirodna, prvobitna genitalna teznja
dosla u sukob s agresij.om prema objektu i sklonoseu da se
povuce koja je proizasla iz ovog sukoba. Sigul.'llo bi bilo
opra'\'dano uo,poHi ovaj proces: gd'je god je pri'rodnim,
poticajima uskracen od­
nos 5 O'bjektimasviTeta,-pOSffecfica Je tjeskoba, kao izraz
pOVTaCenja u se15er-Tazvijanje zida- n·edruZelju-bivosti. avo
vidimo u djeteta nakon prve jake faze genita,lnog potiskiva­
nja, kao i u mlade osobe kada zbog vanjskih razloga ili
unutrasnje nesp.osobnosti ne moze zadriati objekt. To je
11 Bil jeska, 1945: Klinicko oci.1Pvanje dodira« postalo je
kasnij e vodece gleoanje iz kojeg smo zapoceli Tr aganj'eZa orgonskim
4iOfiZickim U nedostatku dodira bavtmose- £alCotenQ:"
eu sposobnostI re ·a t·eles r ona (anorgonija). U neosjetlji­
vos 1 pemsa, 0 a mje orgonski nabijena; orgonsko energetsko polj e
je izrazito suieno; penis je osjetljiv na dodir, ali ne i na ugodu. Bu­
?uCi da je sarno promjena energetske razine sposobna da stvori ugodu,
]asno je da zakocenost u plazmatickom strujanju uzrokuje nedosta­
tak dodira. Godine 1942. uspjeli smo dokazati fizicko postojanj e or­
gonskog energet skog polja pomocu obasjavanja niti Zarulje. V. tako­
Cler: Die bioelektrische Funkti on von Lust und Angst, u: Die Entde­
ckung des Organs. Die Funk tion des Orgasmus, Kaln, 1969, str. 317. i
dalje.
271
takoder slucaj medu parovima koji su u braku dugi niz go.
dina kada je genitalni odnos izgubio svoju zivost a drugi
oblici spolnog zadovoljenja potisnuti. U svim ovim slucaje­
virna pojavlj uje se slika psihickog otuplj ivanja obiljezena
ravnodusnoscu, bezvoljnoscu, osjecajirna osamljenosti i ja..
ki m slabljenjem aktivnosti i objektivnih interesa.
U pokusaju da shvatimo karaktera, susrecemo se
s teskocama jezicne prirode na svakom koraku. Da bisIllO
funkciju sputavanj a (ili kocenja) i nedostatka kontakta opi.
sali sto je moguce vj emije, moramo uciniti dalji ispravak
u nasem trenutnom glediStu, onaj koji zahtijeva daleko­
sefuu 'Promjenu u nasem miSljenj u u vezi sa psihickim apara.
tom. I stakli smo da sloja onoga s to je..Eotisnuto i onQ:.
ga 5tO potiskuje (Obrana) na1azi mo sloj
OVlIt medusloJ odgovara inhibiciji (kocen.fu) koja proizlazi iz
suprOlngsti izIue_du dva ftFiIi:tgghsklh poti ca:@jn rascjepa je"fl:­
nog nagonskog
Inhibicija
272
f\\
1
\
\
I
I
I
I
I
I
I
I
I
I
J
.,
I
I
Antiteza Razdvajanje
Shema fnhiblclje
Inhibicija
Shema strukture oklopa
273
5to vi dimo u analizi karaktera kao cvrstu, upomu iIi ispre­
pletenu formacij u, upravo je ta,lc\:o _ nute-su rot1lfu
,sila u karakteru. Vee smo naglasill koUko je vazno pn - 1.
i ltt se 1 anaililrati takvu karakternu formacij u s »pravog
kraja«.
'Za vrijeme lijecenja, crte karaktera kao sto su suzddlji.
vost i mucalji'Vost pos taju cvr st karakterni otpor, npr. u obU­
ku prkosno·bojazljive Potpuno j e st rano analizi ka­
raktera da svlada takve sutnje poticuei, zahtijevajuCi ili Pri­
siljavajuCi pacijenta da govorL Pacijentova sutnj a je obicno
pgslj edica nes poso!z.n.osti da dade . gQ¥Q.rniizraz-svojim_unu:
trasn jim impulSfma. Poticanj e i prisiljavanje pojacavaju pro
kos; oni ne uklanjaj u poremeeaj pacijentove sposobnosti da
se izrazi vee je pogorsavaju
t
Pacijent bi naravno zelio da go­
vori, da otvor i svoje srce analiticaru. Medutim, zbog ovog iIi
onog razloga, on to ne moze. Bez sumnje, sputava ga sarna
Cinjenica da mora govoriti_ On ne zna da nij e sposoban da
se izrazi, vee obi cno misli da to ne teU, Potajno se nada
da ee ga analiticar razumjeti usprkosiljegovoj nesposobno­
sti da se otvori. Ova zelja »da bude shvaeen« obicno je pra­
eena otklanjanjem svake pomoci: poprima se prkosan stay.
Ovo posao cini te5kim, ali ne i nemoguCi m.
Umjesto poticanja, uvjeravanja ili cak pribjegavanja do­
bro poznatoj »tehnici sutnj e«1 paeijenta,
uvjeravajuci ga da razumije njegovu spur­ arrost i, za sada,
moze biti i bez njegovih napora da saopeava, Na taj nacin,
pacijent je oslobodel! pritiska da govori; u isto
vrijeme je r azoruian svakog trenutnog razIoga cia bude pr­
kosan. Ako sada analiticar uspije da pacijentu opise njegove
stavove na je.clnostavan i. toCan nacin, bez ocekivanja nekili
trehutcifnih promjena, pacijent se »shvaeeI!,«,
i njegovi se afekti pocinju pokretati. U pocetku se bon pro­
tiv njih pojacavanj emsvoje konacno postaje ne­
miran, Ovaj"....prirodeni nemir j e prvo stan.i9­
)gw0'S. l'fakon nekoliko dana, ili najviSe tjedana pazljiva
opisivanja i izdvaj anja njegovih stavova, on postepeno poCi­
nje da govori. U vecini slucajeva, ,karakternu ertu 5utnje
uzrokuj e miSica grla..L., cega pacijent nije svjestan;
ovo stezal1je' oa:vraca »poJavlJl vanje« uzbudenja.
Tehnicki, prema tome, ni u koj em slucaj u nije dovoljno
zeljeti da se uniSti pomanjkanje kontakta. Nije dovoljno
sarno obnoviti povijest njegova razvoja ill razotkriti nagon­
ske i obrambene sile na kojima one pociva, t j. koje ga sa­
Cinj avaju. Ono mora, kao i svaki karakterni staY, biti izdvo­
nego 5tO se analiticki uzme"'OcIVO­
'0 se maze ucini ti na razlicite naCine, zavisno 0 sIu­
caj u. U biti, medutim, postiZe se temeljitim opisom pacij en­
lOva ponasanja. To se moze uCini ti i stalnim nagfasavanJem
raz;uk! lZIDeaU necijih idealnih zaht ' eva i stvarno SIro­
waSt-va nj egova ill njezina na ina postoJanja; putem pokazi:
vanja njegovog otrj ektivnog nedostaika interesa, sto stvara
neuspjeh ill protuslovlja u njegovu radu; razotkrivajuci duo
boku i opiplj ivu psihicku bladnocu njegovih dozivljaja,
usprkoS pdvidnoj jacini njegova ljubavnog zivota. Na taj
nacin, pomanj kanje kontakta je gurnuto do vanjskih granica
agonije. Njegovo potpuno razvijanje i odgovarajuce razrje­
senje obiCno se postiiu sarno kada zahtj evi za zivim dodirom
sa stvarnoscu, kao posljedica oslobodenih spolnih uzbude­
nja, postanu nuZni. Kada pacijent zapocne da prve,
iako _slabe, osjete or '. stru' anja u svom tijelu, nato­
-c' eru a nom podrucj u, nedostatka doliira
vise podnosl liV,-Upravo kao sto Je opceniti osj ecaj nedo­
dodira, bez obzira na to u, kojem psihickom sloju se
nalazi, sarno opCi odraz org!!.zmiCketj.eskobe, to jest straha od
i on potpuno nestaje sam od sebe
1{a a sposobnost za orgasticki dodir .
I stra1 vanja onih jlsihofizickih mehamzam a koji vode iz
stanj a punog doiivljajado stanJa unutrasnJe praznine ili za­
tvorenosti ne mogu se jos smatrati dovrsenim. Ovdje jos
mnogo toga leZi u tami. Ono sto iznenaduje je ci njenica da
se povlacenje spolnog interesa ill inhibicija vanjskog poti­
caja neposredno doZivIjava ,kao sve veCi »hladnoce«,
»nijemosti«, »cvrstoc.e«" .".mrtvila«. »Moja--du.sa je poputZ'a: ­
mr znutog jezera«, rekao je jedan pacijent. Nase ranije objas­
njenje ove pojave kao »inhibicij e« J§RutanPJi ti) uzrokovane
, dvjema suprotnim sHama je tocna A objas­
nJ enje db. iajkoji se povlaCi, ne doprinosi mu. Ri­
jeci ne mogu zamijeniti dinamicko shvacanje. Jednostavno
jos ne znamo odgovor. Postoji, medutim, naCin da se is trazi
ova pojava koja razara zivot, ako dopustimo pacijentu da
onovo doZivi tocnu ovijest ri 'elaza iz stan' a uno zi­
tpune 0 amr 2StLLako u Jijecenju obratTmo
naizmjeni cnom kolebanju izmedu jednog i
drugog stanja. 'o1fnvaJ u se n acini pona­
sanja kada se slijedi ovaj postupak. Jedan paeijent, na pri­
rnjer, dozivio je prijelaz na sljedeCi nacin. On je morao me­
hanicki da ponavlja: »To je beskorisno; to je potpuno bes­
korisno«, itd. Zuacenje toga bilo je: »Kakva je korist od
pok.usavanja , natjecanja, zrtvovanj a, cak i voljenja? Druga
osoba me ionako ne razumije.« Sigurno jedan od najtragic­
ni iih dozivljaja djece proizlazi iz cinjenice da se u ranoj
dobi ne mogu svi osjecaj i i zelje izraziti i izgovoriti. Dijete
275
mora naci drugi nacin da t raii razumij evanje psihickog sta.
ritrnickom je. :-astj erati orgasticku spu­
nja koje ne moze izraziti. Ali rodi telj i i odgojitelji, upravo
zato sto su ono sto jesu, rijetko su sposobni da naslute sto
se zbiva u djetetu. Uzalud dijete upueuje svoj poziv, dok
konacno ne odustane od borbe za razumijevanjem i pos
t
ane
nijemo: »To je beskorisno.« Put izmedu
i unutraSnjeg umiranja poplocen je razocaranjima u Ijubavi.
OVa razocaranja tvore najcescl i najinoeniJl uzrok unuti'aS:
njeg umiranja. To, medutim, rna koliko gorko, jos ne
njava mehanizam koji je ukljucen u proces.
Ono -no vrlo cesto pokreee ovaj proces i odriava ga, jest
strah od dodira sa stvarima, dozivljajima i osobama, u
cijem sredistu, prema mom iskustvu, djeluje strah od
stickog To se obieno stjece od infandT'ne mastur a­
CUske.Jj..eskobe U skladu s time, strah- od orgastickof! ito:
dira cini jezgru st raha od eravog:21flposX£f1n.og psihitkO
dodzra s osobama i· procesima stwifnosti. Svladavanje ovog
strahaje Jedan od najvainijih i najtezih, zadataka karaktero­
-analiticke terapije. Pacijenti, cak i oni koji su se sasvim
oslobodili svojih infantilnih fiksacija, uvijek ponovo zapa­
daju u svoja stara neurotska stanja tim su stavljeni pred
zaClaeu da uspostave genitalno-orgasticki dodir. Ovo zahtijeva
svladavanje .Qr azmicke tjeskobe. U svakom ispravno izvrse­
nomkaraktero-analitie om 1 eenju, ova faza, koja se
ostr o ocrtava u veeini slucajeva, nastupa neko vrijeme na­
_·. 'In sto ok!£t...probij en. Njezine su znacajke: povrSuoij'
analitickih saopCeAJE; sno..Y,t i padanja; opee
eavanje stava mucaljivosti, kao sto je namjerno izbjega­
"vanje teme genitrunih zelja; veca ucestalost vise ili manje
jasnih misli raspadanja (ovo se ne smije mijesati s
kastracijskim faritazijama); ponistavanje svih ranijih tera­
pijskih bijeg od svakog spolnog iIi objektivnog od­
nosa sa obnavljanje ranih- dj-etinjih- naeina reagi­
ra!!i
a
; ponovno javljanje unutrasnjeg osjecaja prazniIi-e--i
napustenosti itd. Ova faza zahtijeva te,!p-eljitu analizu sta,::
vova i osjeta koje .is! eacij ent imao za vriJeme mastyrbacije
iIi sno.£aja. Kada se ovi stavovi i osjeti potanko analiziraJu,
primjecu]e se da u izvjesnom trenutku pacijenti na neki
nacin sputavaju povecanJe Oni ne dopustaju va­
ltruzbtidenJa da se dlgne: prekidaju uzbudenje kratkim
brzim pokretima; stezu zdjelicne miSice a da toga nisu ni
svjesni; odvra6lju svoj u paznju nesyjesno pomocu asocija­
cija;. odbijaju da se prepuste poticaju da protegnu zdjelicu
daleko naprijed; vrlo t esto umire se
u trenutku kada pocinju da aozivljavaju orgasticki osJet,
umjesto da se prepuste i povecaju opustanje u spontanom
tanos t k?JOJ ne .znak od naeti­
jed a uzbuden]e J.ed?ostavno umlre. Ovo »ohla­
-lfivanJ e« Je c-esto tesko razumJetl.
Zelim da obratite posebnu paznju na stay u spolnom aktu
koji osobito pada u oei (ali se redovito malo tko na nj oba­
zire). Ako postoji strah od orgastickog dodira i psihicko
pornanj kanj e dodira ko]e tome pripada, tada veg&aIiVm
poticaj kOJl freba da proizvede stezanje uvijek ne"dostaje.
medutim,E-reorgastlc1Q dodir potpun, ovaJ _Eotical.
U prvom slucaj u, da bi se svladalo po­
rnanj kanje a odlra i stiglo do opustanj a usprkos strahu, do­
lazi do pri silnog, naglog, svjesno proizvedenog trenja umje­
sto \Jl agog,- samoregullraj uceg,cuvstveno upravljanog riima.
Strah od genitalnog dodira ne moze se otkriti i ukloniti dok
se ovaj oblik trenja ne analizi!a 9 0 otklanjanje osjeta i
kao z;atomlj ena zelja za opustanjem. PacijentI obiCnopru­
zaju jak otpor odustaJan]u od ovog oblika trenja i otvara­
nja vegetati vnoj vrsti trenja. Oni ne fele da ih iznenadi
orgasticki grc.
Opeenito se moze reCi da ispravn.u i ka­
raktera obiljezavaju tri pojave:
-jJ Potpuni p.!:9boj oklo}la;­
0 -Potpuni razvoj2t raha od orgastickog
.
dodira;
o Potpuno svladavanje orgastickog
lpnj e sasvim nesputanog, nehohcno
najveceg uii tka.
'Nap or koji se u veCini slucajeva zahtijeva da bi se doslo
do prave k qpcentraci·e uzbuden·a u orgazmickoj tjes'kobi i
tada' svl a a a ova tJes oba, Dogato Je nagra en rzom I po·
puncrnrpY'omJenom u p acijentovu opeenitom ponasanju, tj.
njegovom slobodno lebdecom vegetativnom poki-dnoseu.
7. ZAMJENE ZA DODIR
Sto se izrazitije suzbija vegetativna okretnost u gjetinj:
stvu, utoli ko ce ' feze itl rna 0 III U da razvije odnose
prema voljem m objektima, svome radu i stvarnosti­
uopce, koj i odgovaraju ovom stadijuzivota. U tom je slu­
caj u utoliko lakse potonuti u stanje otudene rezignacije (tj.
lisene kontakta), pa ce i , zClmjenski "odnosC k6jis e- stvaraju
biti utoliko neprirodniji. VeCina onoga 'S't()s!ufbena malo­
dobnicka pSiliologlja smatra »obiljefjima puberteta« poka­
zuj e se u kara1ktero-analitickom radu kao neprirodno stvo­
djclovanje osuje6ivane pruodne spolnos,fL 'Ovo vazl jed­
277
-;
276
nako za dnevno sanjarenje kao i za osjecaje manje vrijed­
nosti. Potonj i osjecaji izrafavaju manju vrijed.
nost i ideale .suviSe udaljene od zbilje; oni odrazavaju ikon.
Jg-etno u strukturi.. Osjecaj manj e vriJeanosti je
unutrasnJ e videnje jaza izmedu zbilj ski h uspjeha u spolnoIll
i podmcju i pritaj enih sposobnosti f moguenQ.
I sti sputanih paraliwm vegetativne pokret!losti. Vecina-ljudi .
--je,zapravo, daJeko manje potentna nego oni zammjaju
u svojim snovima, a u isti mah, obdareni su daleko vee-iIll
kvalitetama i sposobnostima nego ih provode u djelo.
Ovo groteskno proturjecje u strukturi suvremenog covjeka
jedna je od poslj edica
koju mu namece Ukloni ti ovo proturjecj e jedan je
od najvalnljlh zadataa socijalistickoga jer proiz.
vodna snaga, »radna snaga«, ovisi u prvom redu 0 tome koli­
ko se zbiljski ucinak rada izjednacuje s latentnom sposobno­
za nj, tj . ovisi 0 ponovnom uspostavljanju vegetativne
proizvodnosti.
Ova stanja su na dulje vrijeme psihicki i
Psihicki aparat, koji podrlava stalan tok
vegetativne energije, buni se protiv ovog proturjecja, vidi
ga viSe vIii manje s·vjesno kao u zivotu d
va da se s na razne nacine. Necemo ulaziti u
neurotske simptome koJi proiz,laze iz spolnog zastoja. Za
nas je vaZnije koje 11 to j borbi
I}.l!staj u po pr:vLput. Jednom a je neposredan vegetativni
dodir sa svijetom viSe iIi manje uniSten, kada preostali tra·
govi vegetativnog dodira nisu ""'":"iSe' dovoljni da sacuvaju
odnos prema vanjskom svijetu, razvijaju se_s..amjenskf;,..JpJJlS­
die ili se cine da zamjenski dodir
. w.zamjena za pravi kontakt). Na nekoliko khmct6h prt­
mjera zefimo pokazatr--r-,filiKul'zmedu zamjensKog dodira i
neposrednog vegetativnog dodira. lezi u cinjenici
da dodir b rnni -vegetativna
energiia (a ,to je zajednic 0 prvom i drugom). Ali shcnos1i
su manje vazne od razlika. Pasivno-feminino pa­
sivno-femininog karaktera sluzi se, analnim uzbu­
denjima, ali one uspostavl ja zamj enski dodir koji je zauzeo
mjesto prirodnog dodira onemogucenog situacijom uskrate
(frustracij e). Tako bi se neki mladic morae buniti protiv
autoritarnog oca zeljna vladanja da bi osigurao svoju neza­
visnost i rarno svoje vlastite sposobnosti. Medutim, on ne
posjeduje agresiju potrebnu za to, jer je ona potisnuta. Da
bi ddao ovu agresiju potisnutom, razvij a pasivno·feminini
naCin i umjesto dase sublimi ranom
agresijum uhva:ti u <sa <svijetom, d'a razvije n.aci[) fi­
278
'ota koji se temelji na neurotskoj podatljivosti ikoji zahti­
naj veee osobne zrtve.
J Sadisticki stay prisilno-neuroticke, genitalno poremecene
zene prerna ima funkcij u ne sarno da otklanja
njez
inU
genitalnost, vee i funkciju nadoknade za libidno
otudenj e koje je proizaslo iz ovog procesa, kao i funkciju da
oeu dodi r s prvobitnim objek.tom Ij ubavi, makar i u druk­
va
eijem obli.ku. Jednako tako, neprirodni, lazni, pretjerani iz­
raz Ijubavi koje izmj enjuju supruzi , dodirne su funkcije
i
koje zamjenjuju iskreni spolni odnos. Neurotsko agresivno
ponasanje svadalica. jednak? tako. i kompen­
zacij a ne sarno paslvno-femlmmh potlcaJa prema
Hi prirodnih genitalnih poticaja prema feni, nego je, osim
toga, pokusaj - zbog nedostatka neposrednih vegetativnih
odnos - da se ostane u doticaju sa svijetom. Mazohisti6ko
ponas
a
anje nije sarno izraz i, u izvjesnom smislu, otklanjanje
potisnute sadisticke agresije; je takoder zamjenska
funkcija za prirodne odnose prema vanjskom svijetu. Maze­
histicki karakter je nesposoban za neposredne izraze Ijubavi.
Kada se temeljito shvati izmedu ocitQvanja 510:....
bodno lebdeceg, ne osredno dodira i nepravih, I
i.e un arm • nelzraV11l zam' skih oCluosa (tj. takvih koji
s uze kao onda se brzo nauci da se u svakodnev­
nom i ivotu-taocitovanja, u svoj njihovoj mnogostrukosti,
ustanove i prepoznaju. Ovdje bih zelio navesti neke atipicne
ali znacaj ne primjere neprirodnog ponasanja: glasan, na­
metl jiv smij eh; !paZno:mkova!fjF;"' ne-eromj r njiva,
mlitava .ljubaznost; stecenog I
iznenadenja iIi veselja, itd.;
I kruto ostajanje liZ odredena glediSta,\ plaonove, ciljeve (npr.
parimoitni sustav, neurotska nesposobnost da se promijeni \
miSljenj e); nametljiva skromnost u ddanju; velike ges.te pri .
govoru; dj eti:njasto snubljenje naklonosti drugih; hvali5a­
vost u pitanj ima spolnosti; pretjerano pokazivanje spolne
privlacnosti; neizbifilji'Vo udvarenje; neelkonomicni neizbir­
Ijivi spolni odnosi; i zrazito dostojanstveno vladanje; izvje­
stacen, patetican iIi pretjerano biran .nacin govora; izrazito
autoritativno, oholo iIi ponasanje; laino prija­
teljstvo; ustrajanje pri konvencionalnom tonu u razgovoru;
sirovo iIi lascivno ponasanje; hihotanje uz seksualne teme
iIi bestidni r jecnik; »don juaniza:m«; stidljivost. VeCina ne­
svrsishodnih i sporednih pokreta jednako tako izraiavaju.
liZ narcisticke sklonosti, surogatski odnos prema objektu,
npr . popravljanje frizure; cesto prelaienje ru­
korn preko cela na osebujan nacin; sugestivno gledanje su­
279
govorniku u 00; izvjestaceno njihanje bokovima; Uls1lj no
llodanj e dugim koracima iIi spor tski nacin hocla itd.
e
Opcenito, gdj e god se erta karaktera izdvaj a iz ukupne lit.
nosti na zaseElan III nacin. tit'se jav!.ia
1m'ilfclla koj om upravlja vise ili manje duboko manjh n-e
Veze s nekim- o1:i jektom.f laKo se to nerado pr iznaj e, ana a
karaktera to uV'ijek ponovo potvrc1uje: erta karaktera kOja
se popularno promatra kao »losa«, »neugodna« iIi »muena.
obieno je-- istovjetna neurotskom ponasanju; isto vrijedi
veCinu naci na ponasanja upravljaju Zivotom taikozVanih
»boljih ljudi«, tj. gdj e s e oblik stavlj a nad saddajem. S
druge strane, veCina erta Ka6iktera koje seobicno smatraju
»j ednostavnim«, »prirodnim«,
slazu se, izgJeda, s »genitalnog ka­
raktera«. (»Neurotski« OVd]e-posebno znaci stanje
koje je nastalo potiskivanjem nagonskog potieaja a podrtava
ga protukateksa koja trosi ener giju).
Uvijek smo iznova duboko impresionirani dvostrukim fi­
koji su Ijudi prisiljeni da vode. PokaiUje se da je­
vanjstina ponasanja, razlieita u skladu s drustvenom situa­
cijom i klasom, neprirodna formacija; ona je u stalnorn
sukobu s pray - osr.e.dnom, vecret,at.iVIlQ. 9dredenom rio
kOju je vrlo eesto jedva sposobno s ntl. a]strasnijl
mi li cajac koji ulijeva najviSe straha; najotmjeniji i naj­
suzdrzlj iviji akademik; elegantna, nedostizna »svjetska da­
ma«; »poslusan« einovnik koji djeluje paput stroja - svi
se oni iScahure kao bezazleni karakteri koj i imaju najjedno­
sl aynije teznje, tjeskobe, poticaje mdnje. Ovo posebno na­
glasavam sarno zbog ne,:jerojatnog postovanja koje dru­
stveno mas­
kama.
zIika izmedu zivog seksualnog ritma i sracunate sek­
sualne privlacnosti (seksepila); izmec1u prirodnog neizvje­
stacenog dostojanstva i uObrafenog dostojanstva; izmec1u
iskrene i hinjene stidljivosti; i:l!medu neposrednog i hoti­
micnog izrazavanja zivota; izmedu vegetativnog miSicnog
ritma i njihanj a bokova te si renja ramena koji su zamjena
za prvospomenuti ritam; izmedu vjernostikoja proizlazi iz
i vjernosti 1:oja potjece izstraha i
savje 1 - mog 1 lsmo i dalje nabrajati unedogled _ u
isti je mah razlika izmedu prirodeno-revolucionarne psihicke
strukture i ukocene zastarjele .psihicke strukture, izmedu zi­
yoga zivota i pustog zivotnog nadomjestka. Ovdje 5U mim
neposredno dani materijalni psihicko-strukturni temelji raz­
nih »svjetonazora«, i ljudskoj .praksi dostupnih - zasad sa­
rno u nacelu.
280
/ U ideologij i svih autori tarnih drustvenih organizacija VIC:
getativni je zivot{ kao zl votinjski i stav­
]jan u apsolutnu o preku »lrult1:Uirnom« kao zaJmjeni za
onaj prvi; taj je »kUTfurru« zivot Dio difere'nciraniji i visoko
razvijen. U zbilji je potonji, jer je otrgnut od vegetativnog,
j er predstavlja sarno zamjensku fUIJIkcij u a ne nastavak
prvog, neproizvodan, zamrznut u krute oblike i formule, .ill:
lov poput osusene bil jke. Vegetativni fivot, s druge strane,
bltno je proizvod an i obdaren beskrajnim mogucnostima
raZVoja. A '?i'zfc)'g'"'?a toTe sasviin
giJallij e t raj no zamrznuta i vezana. Vegetativrre
foTmadJe"'iiisu-roCliIe kUlturu; say Ifudski napredak potekao
je iz preostalih tragova neposrednog vegetativnog dodira sa
svijetom. Ovo nam daje neki pojam 0 tome koliko rnnogo
snage ceka da se razvij e ako uspijerno oslobo,diti ljudske
strukture iz njihovih zamjenskih funkcija 1.
n 1 0 dom 1 dru§{vom.
e o .e prOlstecl nova re 19IJa, npr . nOVI pokret
joge koji bi proucavao »funkciju trenutnog dodira<<. Ova
promjena u Ijudskoj strukturi pretpostavlja prornJene u f
drust venom sU!iJaY.J.l. 0 kojirna ueenik joge nema pojma.
""" Ako je co;vjek jedino bice kojem se uskracU;ie ostvariva- -­
nje njegovih prirodenih t efu ji i a:ko, s ' druge m ane, ne
post Oj l niKakav srnrti koji bi ga nagnao da pocini
samoubojstvo pa- JetaKo nuznost da zivi, da irna drustvene
veze ipak, u krajnjoj liniji, vegetativno uvjetovana, tada je
zamjenski dodir sto ga covjek 'stvara, sarno izraz -k,omQro­
misa izmedu zer z· i i drustvom uvjetoyanog straha
Q J;iJ[otysihi cka f ormacija zamjenskog dodira, za razliku
od neposrednog vegetativnog dodira, strukturirana je upra­
vo poput neurotskog simptoma. Dna pre'dstavl ja zamleifsKu
za n esto drugo, sluzikao_ obrana, trosi e nergij u- i
'0 usava da uskladi protur jeene sileo Kao i u slucaJu Sl.ri'll'- J
tama, poslfedica djela nije ni na koji naein jednaka koli­
cini snage potrebne da se one izvrsi. Zato je zamjenski do­
dir jedno od mnogih ocitovanja poremecene drustvene elko­
nomije i p oremecene osobne sp01neeKonomije-" koja 0 tome
zavisi. Buduci da je fuIlkcij a zamjenskog dodira kao takva
b1l'aIiepoznata i buduCi da su njezina ocitovanja u drustve­
nom okvi ru postala tradicionalna, ona su se povezala s pre­
dodzborn da su neprornjenjive prirodne pojave. No, u svojoj
ulozi drust vene pojave i e1ementa strukture suvremenog
Covjeka, ova je dodira povijesna fg.r­
_macij a, tj . ona koj a potjeee' iz odreuenog trenutka u povi­
jeStI 1 prema tome Osoba koja krece na put
losim vlakom oklijeva da ga ostavi ddkle god nema na
281
raspolaganju novi i bolj i da bi je sigurno odvezao do odre.
StovBe, ta osoba pocinje da razvij a vrlo cUdnu spo­
sobnost da ustraje i takoder poCinj e da gaj i iluzij e
vlakova. U ako oslobodirno sHe dovolj ne da
zamijene jedan oblik zivota drugirn, misao 0 u§kladenoj
spoln0L ekonomiji ljudskog zivota mora se prvo takO:llgra_
-<li t! u co.rlek(ffiLsvJesno kao jecrrgradena sadasnj a rniSaO
.o.:ne.pI:,OmJenj lVOSn lIleuSkladene spo1n.e _ekonomije.-- ,-,,__
Na tome mj estu javlj a se pitanj e: Ako je sadasnj i .livot
lj udi D?domjestak (surogat) .livota, .ml!tov rad nametnuta
duZnOsf, njihova l jubav naaomTist"1ilk IjubaVi, aJi}1hova mrZ­
nja nadornj estak rnrlnje; ako r astvara_
nje psihiCkog uniStava ove zarnJ enske funkci jej a'ko
j e ova Ij udska struktura, koj a pretezno fUnkcionira r eaiktiv­
no, poslj ediea i pot reba sadasnje gradanske, drust-vene orga­
nizacije - sto dolazi mj esto ovog oblika psihiokog funkcio­
niranj a poslije uspjesne anal ize karaktera? Kako se rniiwm.
njegova struktura? Kakav je onda odnos izrnedu drustve­
nograda i spomosti ? TeSka i maCajna pitanja, zaista! Teo­
rija orgazrna i analiza karaktera vee su baeiJi nesto svjetIa
na ova pitanj a koja su sazeta u razlici izrnedu »neuTotskog«
karaktera i »genital nog« karaktera. _
Istrazivanje naCirutfilli:Kcioni ranja ..QsihlCki osobe
jos je uvijek u svOfem pticernom stadljU i mora ra<': unati s
jakim otpororn jednog svijeta ,koji se kaoticno odrlava uz
.l'omoe moralistickog i autoritarnog upravljanja zajednicom. '
U svim svojim ustanovarna, eticki rn normariia i politicKim
organizacij arna, .svijet protuslovi psihitkoj kulturi.. kojorn
ne upravlja rnoralistiCiki 've¢ spolno-ekonomski, ciji rad ne
potjece iz duZnosti vee iz obj ektivnog inter esa, Ciji vegeta­
t ivni izvori teku sIobodno i imaju neposredan pristup do
okolnog svi jeta. KIini Cka osnova ove psi'hiCke stru'kture je u
procesu razvoja, barem u dij elu koj i jos nije poznat. Jedan
od najteZih teorijskih i prakti ckih zadataka bit ee primjena
pojedinacne kara'kter o-analiticke r estrukturizacije na ko­
Jektivnu odgojnu restrukturizaciju siroke rnase.
8. PSrIDCKI PRIKAZ ORGANSKOGA
a) Pojam »rasprsnuca«
Cinjenica da se biofizioloska stanj a odraiavaju ili su pred­
staVlljena u psihi'&im nacini rna defin itivno je po­
tvrdena naSil ' znavanjern pSI 0 IZ 'h odnosa. Medutirn,
w lo je neobicno i jos uvijek ne sasvirn shvatljivo, da kako
upotrijebljen i ezik i osj eeaj , sto ga netko d obije 0
' C!\ 0 6' H I 1\ £"fi?A.f5'Vi 111 ! If E" Tl 0 CP e::A-A If I
. O llYCJlTtl+ I npV1poM-it
druge osobe, odr a,iavaju, lila
:-KciKo -se Cini, z§!..kgnomj eran n acin, odgovar aj uee fizio..
loiko stanj e, i to, ne sarno slikovito vee
--nlto pnIDjera ce pornoCi da to pakazemo. . =r
i\naliza 22kazuj e da SLLlil.Wi....k.ojUe qpisuju bo ,,_nedo­
ujecJnp i fizicki hiper tonicni. Analiza
takoder da jc::. snaga koristena da bi se obli kovao
karakter pacijenata koji se osj eeaju »lj epljivi« i "prljavi« u
porijekia. Izrazi poput » 0 0 /»leOdeCJ«)
. en nro a . za ka:. /.I..
raktera "potpuno s11 u s a u s IOfizi6kOm s!..lJ:lkturom ve­
getathl10g aparata gemtalnog koi i imaju »ne­
PI1iV11« .....E.rirodu iskazuju ua nalizi izvanrednu 5;gradnjuza:­
mjeIiSkih dodirnm melian1zama i. s arno najrnanje t ragove
Sfobodno-lebdeeeg genitalnog libida. Bilo bi vrij edno truda
rorno-ti scrpno lzuciti ove osobite odnose izrnedu toga
kako u drugom .zapazamo ono sto mu je 'Vegetativno svoj s­
tveno i njegove Ostavit cerno to za ka­
siiIje;Za sada zelimo Sclijediti sarno j edan pravac koji pro­
istjece iz ovih odnosa.
U za razliku od jednostavne
tehnike otpora, redovito se susreeemo s jednirn tipicnirn Ci­
njenicnim stanjern. _U pocetlku pacijent osjeca analiliearev
napad na karakterni oklop kao prijetnju. avo objasn j ava
a1TIi1iti Oka situacija r edovlw posfaje povezana sa stra­
hon: od fizicke stete od se .bpJC
\!.spJeba karaktero-anab ttc'fog Irjecenja, lato sto;se bOJao I
fizicke ,katastrofe. Ne, sarno intelektualno nego, utoliko ko­
Itro sU(Jv"dje-pos.r.i:jedi tendenolje ka geniitalnorn o:odraJV­
i j eH da prijete6i napad IUspije,
9. da n jegoV'L.ps.!Picka bude s,lorn!.i ena: On' 0 '1
..cega. se u isto smrtno 0 1. iNe sarno da ,
, g 0 opa gleda kao i na katastrofu i
boji se; tome se dodaje strah ad gubi_tka ylasti ni d
5tO uzrokuje da ta prij e" opisana istovrernena ze Ja za ne­
cim i st rah od toga istoga postanu J ipican otpor . Ono na
sto se ovdje misli lIlije stay ega prema svorn vfa:sfitorn po­
ticaju, vee ,stav prerna pornoCi ko ju ego oCekuje od anaIi­
ticara.
Dok karakterni dklop nije probijen, pacijent ne rnoze
sloboflno niti imati zj votno osj ecanje 0 sebi. On
oCeKuje na neki magiCan nacin d a ee analiTIcar uc4!iti sve
i, a .da za to u stvari i ne zna,
kome j e, rnedutirn, sadrlaj s kroz naskroz aktiva-n. Ut orn
trenutku moze se ocekivati da ee pacijent pokrenuti svoj e ma­
'l.ohisticke poticaje i s tavi ti ih u 'sIuzbu otpora. Psihicki
283
282
saddaj otpora je ovakav: »Vi mi ne pomazete; ne mozete
niSta uciniti, niti me volite niti razumijete; ja eu Vas Pli.
silitJi da mi pomognete, tj. bit 6u prckosan Ii osu<tiva'ti Va:s.«
U zbilji, pak, pacijent sam otklanja svaki anali ticki utjecaj.
U mnogim slucajevima takvi stavovi konaeno se koncen.
triraj u u nekoj osebujnoj 'situacij i, koj a mi je dosad bila

nejaSna: );ibijanje oklopa i prodiral1ie. tL-pacijen.
tove ze Ie przkazano ie
8adatizja iit aov7Yl1enTii7!'Olo?:'ke raspCf'tca. {j 'saIrn;=p&
rib-remmma 1 _PQtpUno se
r azvija i u muskih i u zenskih pacijenata. Narocito u
-'1clh- paCi'j enata POStO]l 'varijac!ja-ove;nesvJeshe fantazije ko.
ja je prikazana kako slijedi: buduCi da mu nedostaje genie
talno samouvjerenje, paci j ent se osjeca impotentnim. Da
bi pobjegao ad ovog osjecaja, on fantazira, najprije na
neprirodnoj r azini, da mu analiticar posuduje svoju poten.
ciju, svoj u sposobnost i - u ,konacnoj analizi, svoj penis.
Na dubljoj razini povremeno postoji misao da za vrijeme
odnosaja sa zenom anaIi ticar prodire u pacijentov anus, is.
punja, jaca i ukrucuje pacijentov penis tako da se on maze
,pokazati potentnim prema zeni. Ako se poistovjecenje s
analiticarom i zahtjev da mu se pomogne maze objasniti na
temelju ovih nesvjesnih fantazija, otklanjanje ove pomoci
maze se takoder objasniti s obzirom na ave fantazije, jer
pomoc nesvjesno Cini povredu, probadanje.
Kao sto znamo, mazohisticku teinju obiljezava pacijen­
tova nesposobnost da postigne fi ziolosko opustanje sam
od sebe, jer narastanje ugode osjeca kao opasnost toplje­
nja iIi r asprsnuca. No, kako on upravo za tom situacijom,
.koje se boji iz prirodnih razloga najviSe i cezne, on raz­
vija stay ocekivanja i trazenja drugih da mu pomognu da
postigne opustanje, tj. da 5e r asprsne, a to je osjecaj ko­
jeg se istovremeno plasi i koji otklanja. Ovo se otkriva
tek nakon 5tO prvi orgasticki poticaji postanu vidljivi u mi­
siCima genitalnog aparata. Sve do tada, ovi poticaji ostaju
skriveni i neshvatlj ivi onim analiticarima koji nisu postigli
tehniku uspostavljanja sposobnos ti za orgasticko uzbudenje.
Toliko a kli nicka-analiticki m podacima. Na osnovi njih
javlja se vazno pitanj e: os jecaj ---1Q]ili enja iIi rastvaranJa je
b..ez ISlImnj e izravan izniz procesa uzbudivanj a u miSicnom
i _vaskularnom sustavUza - vriTeriie orgazma. Videna kao
ciScenje, ejikUlaCl]a Je ahruogna opmtanju izazvanom bU5e­
njem napeto napunjenog mjehura. To je prozeto strahom
pacijente koji su orgasticki .oste.c eni. Pitanje je avo: kako
k-ro..o..guce .cia se fizioloska funkcija moze tako
. tovatLLprikazati aparata ? Moram pri­
284
nati da je za mene ovaj odnos jednako zacudujuCi kao 5tO
i znacajan. Potpuno je moguce da ce njegovo rasvj etlja­
znanj e 0 vezama fizio­
loskih i pSlhlCkiIh funkclJ a. Za sada, ne mogu recI msta 0
wrneY Medutim, ovo klinicko promatranje dovodi nas do
vrlo vaznog pitanja: kako je psihicki predstavljen pojam
srnrti?
b) K pitanju 0 pomisli na smrt
pitanje 0 psihickom prikazu biofizioloskih rocesa
se u izvje mm t oc ama s pI an]em 0 0 o' an'u e e da se
podrucje nije sarno Jedno b na] ne os UPllIJl
vee, povrh toga, jedno od najopasnijih, jer nigdje drugdje,
kao ovdje, nisu preuranjene spekulacije zatvorile svaki put
do konkretnog utvrdivanja Cinjenica. Kao sto smo naglasili,
hipoteza 0 nagonu smrti pokusaj je da se metafizieka for­
mula upot rij ebi u razjasnjavaju pojava koje se na temelju
naseg sadasnjeg znanja i metode jos ne mogu objasniti. Po­
put svakog metafiziekog glediSta, hipoteza 0 nagonu smrti
vjerojatno sadrii racionalnu j ezgru, ali je tesko doCi do
ove racional ne jezgre zbog toga sto njegova mistifikacija
zavodl misli na krive putove. Teorija primarnog mazohizma
tvrdi da je zelja da se pati i nestane bioloski odredena i da
se objasnjava ta1kozvanim nacelom nirvane. Medutim, spol­
no-ekonomska istrazivanja mehanizama koji proizvode i in­
hibiraju ugodu dovele su do t eorije orgazma. U Qvom tre­
nutku zelim sazeti probne formulacije iznesene u poglavlju
»Mazohisticki karakter«. Nikada nisam tvrdio da su ove
formulacije potpune.
1. Mazohizam, koji 'se orueno promatra kao teznja za
neugodom koja probija nacelo ugode, je nell-
.[otska Ona se moze ana- .
liticki razbiti u svoje sastavne dijelove i, prema tome, nije
primarna bioloska Cinjenica. Kad je Sandor Rado napa­
kon izasao na javu s »novom« teorijom a neurozi koja svu
tjeskobu svodi na »probijanje primarnog mazohizma«, ne
sarno da j e krivo tumacio teoriju libida, vee je ucinio istu
pogresku koj u je ranije ucinio Alfred Adler: njegovo je
objasnjenj e prestalo upravo pred nizom ozbiljnih pitanja.
Nai rne kako moze zivi organizam zeljeti neugodu ili smrt?
11 Biljeska, 1945: Ova je pretpostavka potvr<!ena tri godine kasnije:
bioelektricni pokusi s podrazajima ugode i t jeskobe pokazali su da
je silina osjeta bila funkcionalno istovjetna s kolicinom bio-energet­
skog uzbudenj a.
285
teinj a za neugodom nastaje tako se iz­
m'iifu prvobitnog cilj a po racena ugodom i tezn' e za njiIn
u 0 e enoro ob u . uskrata frust . 1....l!- svojllii
teznj ama za ugo om, pacIJent se uvijek- iU:iOVa s ukobljava
s istom situacijomJrustracije, pa se Cini da je s.ubjektiv_
noi teli; u zbilji, on t eZi l!gQpnom cil iu ko ji lei i iza
ili je skriven u uj emu. Zato je patn;a kOJ u mazohlsts-eoi
iYlmece objektivrlQ odredena ali se subjektivno neUzi. 'Va1._
no jeaa se n"?"Zaifeillari ova r azlika.
3. Mazohist trpi od s,Eletnj e u svom mehanizmu pobu­
divanja ugode, pa on a sarno putem karaktero-analitickog
oklopa izbija na wfljelo. Ova se smet­
nja sastoji u tome da pacijent svako poyecan je SVDga or­
gastickog, os jeCaja i..znad izvjesnog stUJ.mja osj eca kao..neu_
_ --=-=- c u misicima bo 'i . a se kao 0
»nesta ranJa«. 0 J) Je se smatra ..?">
iii iopljenjem u fizickom smislu 1 otklanja ·se
&J:Cevima. farIitaJzija-batiimmjaililla fuD.'kcijru da po­
stigne zeljeno i u is to vrijeme strahovano opustanje a da
se na sebe ne navuCe krivnja, tLda_ se t.o oIJ]lsJanje ne
izazove vlastitim napoz:.i:m.a, To se moze jasno utvrditli u
svim &lueaj evima erogenog mazohizma. Izazivanje manje
da.. se izbj egne yeea

Ako je, Ikao posljedica vanjskog Ikocenja teznje za
ugoaom i Dlj ezine unutrasnje zadrtosti, od vanjske i unu­
'trasnje psihicke stvarnosti nastala neka potpuno neugod­
na situaci ja . tada se eak i unistavanjem samog sebe orga­
nizam uvijek .l1ukovodi naCeJoill.- ugode-neugode. To je
slucaj u melailkolij i, na primjer. Kao posljednje utociSte
melankolik pose.ze za samouboj-stvom da bi nij esio neugod­
nu napetost .
Mada je bilo ohrabrujuce uklinickom izucavanju mazo­
hizma doci dO' formulacija kO'je rusu bile u oprotuslov.lju s.
nacelom ugode-neugode i koje su omoguOile da ovu po­
javu uvrstimo u naSe o.pee znanje 0 psihickom aparatu, nije
bilo ni1kakva razloga cia zadovoljni. Brojna pitanja
su jos uViij ek ostala bez oG:<.,. lvora, prije svega pitanje
'!y'0misli na smrt. Iz analize karaktera slijedi da je »nagon
sniiti« w ak biopsiliickog kocenja i da :q.e postQjLnikakav
m:imill:an mazohizam. mogli smo uopce posumnjafi
u opravdanost aa se 0 mazohizmu govori kao 0 posebnom
nagonskom impuIsu kOJi tezi za neugodom. U meduvre­
menu, nove su se ,poteskoce pojavile s druge 'strane.
U traganju za cinjenicama koje bi shvacanje nacela nir­
vane ucinile koliko "j e god moguce potpunim, naiSao sam
u svojih pacijenata na teinje za r aspadom, nesvjesnoscu, ne­
lSlicru:rnzeIJ ama. Nasao sam,­
ukratko, psihicku gradu koj a je, cinilo se, potvrdivala po­
st01janje stvar ne prvobitne teznj e za smrcu. Uvijek sam bio
voljan preispitati svoje miSljenj e 0 pitanju nagona smrti
i priznati da su moji protivnici u pravu, ako sam mogao
naCi opravdanje za njihovo glediste u klinickoj gradi.
AJi moj i naj ozbiljniji napori da nadem klinicki dokaz
za teoriju nagona smrti bili su uzaludni. Zaista, upravo
kad sam se poceo kolebati u svom cvrstom odbijanju teo­
rije 0 nagonu smrti, nasao sam daljnji nepobitan dokaz
protiy n jega. Nairne, ova jaka Iteznja za raspadanjem itd.
'ugiavnom se ocitujt: na .kraju lijecenj1L.... drugim ri.jeCima u
vrijeme kada je pacijent suocen sa zadatkom da svlasta
svoju orgazmig]w t jeskohn___ Bilo Je to u naj maIijU rum
-=:KIiJnj e zbunjujuce. Nada,Ij e, ova teznja se rijetko nalazila
u mazohista; naprotiv, nalazila se upravo u pacijenata koji
su razvili mazohisticke mehanizme do wlo neznatnog stup­
nja a genitalne mehanizme do vIlo V'isokog stupnja. To je
povecaval0 zb rku, j er zasto bi pacijenti koji su bili pred
ozdravljenjem, ciji su mazohisticki mehanizmi bili jedva
razvij eni i koj i n:isu pokazivali nikakve negativne terapij­
ske reakci j e prema lijecenju, tj. nisu imali nesvjesnu po­
trebu za kaznom - zasto bi upravo ovi pacijenti dopustili
da »tihi« nagon smrti ima tako jak ucinak?
I spj rujuCi starije teoridske formulacije, naiSao sam na
aluziju u svojojknjizi Die Funktion des Orgasmus koja mi
je po·kazala da sam jos 1926, a da to i sam nisam znao,
naisao na klinicko proma,tranje koje tek sada mogu objas­
niti na zadovoljavajuCi nacin. Spomenuo sam u toj knjizi
vrlo cudnu cinjenicu da se or'gazmicka tj eskoba cesto po­ tA
f' t\l1
javljuje pod kri nkom straha 1 d a je mlsao 0 pot­

plinom spo nom za ovo Je u u nekjb. neurot·Siklh 'ove- .
zana s idejom umiranJa. ""
- ze1inl u potrijebithsv . odnevni klini cki primjer da bih
pokazao ranije previdenu cinjenicu koja je ovdje opcenito
prisutna. Moram jos jednom r .. ;,i ti da se ove klinicke
pojave ne mogu potvrditi bez karaktero-anaUticke
tehnike, koja potJ?uno oslobada vegetativllO uzbudenje. His­
teriena zena razvila je jaku genita,lnu tjeskobu pri kraju
lijecenja, izvjesno vrijeme nakon s to je a:klop slomljen. Za­
miSljala je spoJni cin kao okrutno prodiranje u vaginu,
razvila misao da ogroman penis s ilom ulazi u njezinu pre­
malu vaginu, uzrokujuCi da se ona rasprsne. Ove su fan­
imale svoj e porijeklo u strahovanjima kao i spolnim
rgrama njezinoga najranijeg djetinjstva. Do one mjere do
287
286
razr ijesena, pOstaIa
osjeta u geni.
Opisala j e Ove Os­
je elektrizi.
Ipak je jo§
J ednog dana
njoj izvrsiti
sjetila se jake
vremena kad je
da je oVdje
nesto iskriv_
strahom od ge­
Dovle nije bilo
ugodne fantazije 0 ge­
prodiranjem.
umire, ko­
ushieeno 0 oSje­
svijetom«, cuje zvU'kove
rastvara se. Ne
neobienog ponasa.
mogle su se
jednu neugodnu i drugu
neugodne fantazije
fantazija. Zastra­
izgledalo da
»Lijecnik ce
Skrivena
za to dati
izmedu ovih dviju fan­
tako veliku
rijesi svojih zen­
na
or gana
radanja djeteta
orgasticki osjet.
stupnju
'e bili su isti koje je dol.iyjela _ /
_ 1 samorrC1J.i..g.a sti{;J(Om QSjetu, Ukr a tko, 1 orgazam i smrt v'
predstavljeni kao raspadanje, nestajanje, gubljenje
ebe, otapanj e; u jednoj prilici , ovi osjeti mogli su po­
:tati objekt _l2,aj dublj e teznje; u drugoj pr ilioi, uzrok
'ace fjeskob.e. --
J Ovo povezivanje orgazma s idejom umiranja je opcenito.
Na temelj u ovi h uObic.aj enih klinickih primjera,
do slj edeeeg zakljucka: tezn 'a zg_n.e oggjanj em, nirvanom,
Sl ' • ov'etna s ' le nom za . ,
doiivljajem tivili argan1zama. 1Prema tome,
ne pos,tojl i ne moze postoj ati pomisao na smrt koja bi
proizl aziJa i z stvarne smrti organizma, jer pomisao moze
odrazavat i ono sto smo vee dozivjeLi, a nitko jos
nikada nije'dozi vio svoju- smrt. Za sada, pomisii 0 smrti
i umiranju koJe susrecemo u analizi izrazavaju se na je­
dan od dva naCina: iii postoje kao pomisii jakog ranja­
vanj a iIi uniStenja psihofizickog organizma, u kojem slu­
caju su praeene jakom tjeskobom i usredotocene na mi­
sao 0 genitalnoj kastraciji; iii postoj e kao misH 0 najve­
cem orgastickom zadovoljenju i ugodi u obliku pomisii na
fizicko rast apanje, · raspadanje itd. u kojem slucaju su u
osnovi misii 0 spolnom cilju. Pod posebnim uvjetima, kao
na primj er u mazohista, sam orgasti cki osj et se dozivlj ava
s nelagodom i, rna koliko paradoksalno zvucalo teoretica­
ri ma nagona smrti, zelja za nirvanom se rijetko nalazi.
Ukratko, upravo u mazohista nalazimo malo zastojne tje­
skobe i slabo razvijene pomisli na smrt.
Telk sada, nekih dvanaest godina nakon pocetnog teskog
razlikovanja ,izmedu metafizicke teorije nagona smrti i kIi­
nioke teorije orgazma unutar dometa psihoanalize, moguce
j e formulirati razliku I?edu njima..?vtidva
t'!ko potpuno se na pacIJen OVlm negaUv:
..E!m reakcijaman-a izravno
Una sUS"e razvTIa usporedo jed a·ri- s drugim i bavila
su se lstim problemom. Oba glediSta kretala su se u biofi­
zioloskom smjeru. Pr vo je zavrsilo u pretpostavd apsol utne
patH-umr e; potonje je otvorilo put sJ2letu
_!.?blema u i psi-.
hofiziolQn:ih odnosa. Mozda ee ova naj vazni j a proturjecnost
sto se tice ispr avnog shvacanja pozadinskih Cinjenica jed­
nog dana biti smirena otkricem odnosa izravno povezanih
sa zivotnim procesom. calk i sada, medutim, maze se na­
vij estiti da j e ono sto je teorija nagona smrti pokusala pri­
kazati kao razrjesenje zivota, upravo ono sto bi istrazivanje
or gazma uskoro moglo r azjasniti kao bitnu znacajku zivog
. 289
koje je njezina genitalna tj eskoba bila
je svjesnom r anije nepoznat ih orgasti ckih
t alnim organima i U misicima bedara.
jete kao »lebdece«, »cuIne«, »slatke«, »kao da
rana« i, konacno, kao izrazi to puteno
postojao trag neodredene genitalne tj eskobe.
pocela je zamisljati lij ecni'ka koji je zelio na
bolnu operacij u, i u vezi s tom fantazijom
tj eskobe u odnosu pr ema lljecnici ma iz
imala oko d vije iii tri godine. BUo je jasno
posrijedi genitalna teznja prema analiticaru
lj ena tjeskobom, teznja koja se djetinjim
nitaJne operacije koristila kao obranom.
nista neobicno u tom slucaj u.
Medutim, s ada su se poj avile vrlo
n1talnoj operaciji koj u je zamisljala okrutnim
»To j e tako lijepo. Covjek pri tome nestaj e,
nacno je na miru.« Fantazirala gotovo
tima dozivljenim pod opeom anestezijom. Opisivala je kako
se covjek gubi, postaje »jedno sa
»a ipak ih ne euje«, :povlaci se u sebe i
mozemo zamisliti bolji opis nagona smrti. Medutim, daljnja
analiza je otkrila pravu funkciju ovog
nja. Pos tepeno su fantazije postale
odvoj i ti u dvije
,!!godnu. S obzirom na njihov -sadtiaj,
su bile preduvj et za ostvarenje ugodnih
suJuci, t}. mazohistioki dozivlj aj za kojim }e
teZli mogao se razbiti u svoje sastavne dijelove. Zastrasujuca
fantazija kao 'takva imaJa j e sljedeCi saddaj :
mi oduzeti penis iii 'nesto' iz moj ih genitalija.«
ugodna fantazij a je bila ova: »Lijecnik ee mi
nesto drugo, bolj e, naime muski genitalni organ.«
Da bi eitalac bolje razumio vezu
taziJa, zelim spomenuti da je pacijentica imala brata stari­
jeg dvij e go dine, kojem je jako zavidjela zbog njegova pe­
nisa. Mislila j e da djevojka ne moze postiCi
ugodu kao mladie. Zato je zeljela da se
skih genitalnih organa i da sebi pribavi muske. Na taj nacin,
mislila je, bila bi u stanju spnijeCiti brojne tjeskobe,
primjer da bude r aznesena od muskog genitalnog
prilikom snosaja, iJ.i r asprsnuee priliikom
iii za vrijeme oslobadanja od ekskremenata. A zapravo, ono
za cime je tezila bio je naj veCi moguCi
Mislila je da se ovaj osjet moze postiei u zeljenom
samo uz pomoc muSkih genitalnih organa. Osjecaji kojima
288
organizma.13 S obzirom na cinjenicu da je to u osnovi bio.
losko pro turj ecj e, one neee biti rijeseno u podrucju Psi.
hologije. Nema vise nikakve sumnje da mnogo avisi 0 tome
kako ee se one konacno rijesi ti, da to nije stvar sitnica
vee odluOna tocka pnirodnili z.nanOs.bi. Ovdje se bavimo
p1tallljem pr;.llrode!i funkcije tefuje za oterrecenjem koja upra.
vlj a svim Zivim organizmima, koja j e, do sada, bila sadr.
i ana u nej asnim konceptima »naceia nirvane«.14
(VuGODA. TJESKOBA. UUTNJA I M1SICNI OKLOP
IJ Kao konkretniji primjer mogao bib navesti spaj anje dvi ju spolnih
stanica. Mozemo tek nagadati duboku vezu s orgastickim osjetima
r astapanja.
"Biljeska, 1945: vainost spolno-ekonomskog razumijevanja
mi sli »rasprsnuea«, »umiranja«, »topljenj a. itd. stvarno je otkrivena
tek 1936---40, kada su, na temelj u ove hipoteze, zaista otkriveni bioni
i fizicka energija u atmosferi. Danas znamo da je neurotski strah od
rasprsnuca izraz inhibiranog orgonskog sirenja biosustava.
290
veJ) ogranieavanje nagona koje zahtij eva suvremeni svijet i
-cia bi bio u stanju da se bori s zastofakoja pro­
izlazi iz ovog ognmicavallja , ego mora proer - i@cU prQ:
-wr
enu
. Proces-mf Koji mislimo, iako 0 njemu govorimo u
aPsolutnim izrazima, definitivno je uzrocne prirode. Ego,
tj. onaj dio osobe koji je iziozen opasnosti, postaje kru
kada je stalno podvr ut is' . Lslif.nim S1! kobj ma j zmedU
potrebe ' _ g svij et.a ·koji izaziva strah. On stjece
u om procesu trajan, jlytomatski nacin reagiranja. tj. §yoj
"karakter«. To je kao afektivna licnost_oklopila, kao
rje tvrda::::ljuska razvija namijenj ena da otkloni i
osiabi kako vanjskog svij eta, tako i zahtj eve unutras­
njTh teinla. Ovo oklopljivanje cini osobu IIij1n je os,iellfu:gm
na neugoau, ali takoder ogranicava njezinu libidn!! i ag@:
""Sivauj?okretnost i taka smanj uje njezinu sposobnost za
postizanj e ugoc;ls;. Kazemo da je ego postao mani e elasti­
Can i viSYI1!t, da se uskladi energija eke­
z_a_vl si opsegu oklop.ljivanja. QrO'as ticku mzL sma­
mjerom ave sposobnosti, jer je ana izravan lZ.Iaz __
getat[vne pokli8teosti
Z
' Karakterno oklopljivanje zahtijeva
-energI) u, jer ga podrzava stalno libidnih ili vege­
tativnih snaga, koj e bi inace (P9d uvjetima njihove motorne
i.i1hibicij e) proizvele tjeskobu, Taka karakterni oklop ispu­
njava svoj u funkci iu upi iania i ia vegetativne
o-]e.
se karakterni oklop slomi putem analize karaktera,
vezana redovi to prva izlazi na p' ovrsinu. da Ii je
cesto spommJano vezivanje agresije iIi tjeskobe konkretno
predstavljeno?
Ako dalje u anaIizi karaktera uspijemo osloboditi agresiju
vezanu u oklopu, posljedica je oslobadanje tjeskobe. Tjes­
koba se tada maze »pretvoriti« u agreslJu a agrestja u t je­
skobu. Da Ii je odnos izmedu tjeskobe i agresije jednak
odnosu izmedu tjeskobe i spolnog uzbudenja? Nije lako
odgovoriti na ova pitanje.
klinicka istrazivanja otkrivaju neke neobicne cinje­
nice. Sputavanje agresije i sihicki oklop idu ruku pod ru­
ku s pove amm onusom; katkad postoJi cak i krutost mi­
sJm,a.J!.dQ'@ 1. zat<oteni leze na
kaucu ukocenL krJilnnepokretnl. Nije
Jako izazvatL promjenu u ovoj vrsti miSicne napetosti. Ako
anali ticar pokusa da nagovori pacijenta da se opusti , mi­
siena drugim slucajevi­
rna pr imjeeujemo da pac[Jemr Cine razli cite -po­
krete, odmah izaziva osje6aJe tjeskobe.
291
Ova su pr omatranja potakla Ferenczija da razvije svoju
tehniku in terferencije«. On je uocio da spreca_
vanj e traJillh mlSJ.cmh r eakclj a poveeava zastoj. Slazemo
se s u me, ali - osjecamo da se iz till promatranja moze
zakljuciti vise, a ne sarno 0 kolicinskim promj enama u uz­
budenju. To je stvar istovj etnosti izmedu ka­
r akternog oklopa i misicne. Iiiper tonr jem mis ic ne kruTostl.
..-- SVaKO je povecanje....miJ.icno&-tonusa-LJ,lkruCivanje znak {fa
'vegetativno t jeskobq..JIT spOI;ifO .
i vezanc-Kada nastaju genitalni osjeti, nekJ pad­
Jenfl uspIJ evaju da ih uklone ili oslabe _putem_ motornog
nemira. Isto vrijedi za liPiJanTe osjecaja tj eskobe. U vezi
s time, podsjetimo se na veliku vaznostkoju motorni ne­
mir ima u djetinjstvu kao sredstvo za oslobadanje energije.
Cesto se primjecuje da postoji razlika u stanju rnisiene
napetosti pri je i nakon sto je razrij d eno jako potiskiva­
nje. Obicno,"Kada su pacijenti u stanju otpora, tj. kada
je neka misao iii nagonski poticaj iskljucen iz svjesnoga,
oni osjeeaju napetost u tjemenu, gornjim dijelovima beda­
ra, misiCima stegna itd. Ako uspiju svladati ovaj otpor sami
od sebe iii ga razrijesi analiticar putem ispravne interpre­
tacije, oni se osjeeaju iznenada kao olaksani. U takvoj situa­
ciji jedna je pacijentica rekla: »To je kao da sam dozivjela
spolno zadovoljenje.«
Znamo da svaka uspomena na sadrtaj potisnute misIi
takoder izaziva psihicko olaksanje. No. o vo olaksanje ne zna­
ti ozdravljenje, kao sto neupuceni vjeruju. Kako se zbiva
QYQ Uvijeksmo tvrdili da ga izaziva
danje ranije vezane j?sihicke energ.ile. Zanemarimo
sanJe 1 oSJecaj zadovoljenja koji su povezani sa svakim novim
shvaeanjem. Psihicka Lo1akSanj.e...ne---megu postpjati
!?ez tjelesnog posredovanja, jer su napetost i bio­
fiz©<a s tan,ki. Do sada smo, OOl tO, .sarno prenijeLi ove pojmove
u psihicko podrucje. Sada treba dokazati da sma imali pravo
da to ucinimo. Ali bilo bi pogresno govoriti 0 »prenosenju«
fizioloskih pojmova u podrucje psihe, jer ono na sto mislimo
nije slicnost vee stvarna istovW _IlQSt.: jedinstvo psihicke i
tjelesne funkcije. - - -- - .
neuro1Tl( j e misicno .i svako se lije­
. cenj eneposredno oCifuj e u »op-ustanju.<, iii _poboljsanju to·
nusamiSicja_ Proces se moze najbolje promatrati na pri­
silnim karakterima. Nj ihova misicna krutost izrahva u
nezgrapnosti; neritmi6ki pokietC-narocito u spol nom Cinu.
mimickog pokr:eta,... napetU icni misiCi
sto im cesto daje izraz pomalo nalik na masku. Takoder
je uobicajena za ovaj karakterni tip bora Ikoja se proteze
od gornje strane uglti u sta, kao i izvjesna kru­
tos t u....izraz1l.J)cij.u misicja ocnog kap.
ka. Misi6i bedar a sugotovo uvij ek napeti. Tipican prisi·
Ian kar akter r azvija opcu miSienu kr utost; u drugih paci·
jenata ova je krutos!.zdruzena s mlitavoscu (hipotonu.s) dru­
.'-c1ili mmcnih poar ucja. sto medutim ne odrazava opl,lstenost.
Tose cest o vi di u pashmo·femi ninih karaktera. I postoji•
naravno, krutost u katatonom stuporu. koja j e pracena
p'otpunim psihic.kim oklopljivanjem. Ova se redovito objas·
n poremeeajima ekstrapiramidnih inervacija. Ne sum­ l
ava
njam
o
da 'su odnosni zivcani traktovi uvijek ukljuceni u
prornjene rnisicnog tonusa. U ovoj inervaciji, medutim, po­
novo primjecujemo sarno opci poremecaj funkcije koji je
izrazen putem nje. Naivno je vjerovati da je nesto objas­
njeno kada se utvrdi inervacija iii njezin put.
Psihicka ukrucenost u postencefalitickom stanju nije »iz­
raz« miSicne ukrucenosti , niti njezina posljedica. MiSicna
ukrucenost i psihicka U'krucenost su
sus.t-ava-kao cje·
IIDe:' A- oVoreno je pitanje da poremecaj ekstrapi·
ramidne inervacije nije posljedica necega djelotvornog na
primarnoj razini. sto je vee uniStilo sam vegetativni apa·
rat, a ne sarno pogodilo organe. Mehanisticka neurologija,
na primj er. objasnjava grc analnog sfinktera na temelju
stalne uzbudenosti zivaca koji mu pripadaju. Razlika izme·
du mehanisticko·anatomskog i funkcionalnog glediSta maze
se ovdj e la1ko pokazati: spolna ekonomij a shvaca zivce sa­
rno kao posrednilke opce vegetativne uzbudenosti.
Grc analnog sfinktera, koji je uzro.kom brojnih vrlo jakih
crij evnih .poremecaja, izaziva strah od defekacije stecen u
djetinj stvu. On stvara zatvorenost. Njezino objasnjavanje
ugodom sto je stvara zadrZavanje defekacije cini se da ne
dopire do srZi stvaI1i. Berta Bornstein opisuje zadrlavanje
praznjenja u djeteta odgodinu i po. U strahu da ce smo·
citi kolij evku. dijete je bilo u stalnom stanju grca i mo­
glo je nocu spavati sarno u skvrcenom sjedecem polozaju sa
stisnutim rukama. MiSieno guranje prema nat rag i zadr·
zavanj e fecesa je prototip potiskivanja opcenito i njegov
je pocetni korak u analnom podrucju. U oralnolP po_c:lrucju,
potiskivanj e je izrazeno ,kao 'SItiskanje miSica usta ( grc
grla i grlli!i; u podrucju, ono
Je izrazeno stalnom napetoseu zdjelicnih misica.
Oslobadanj e vegetativnog uzbudenja iz njegove fiksacije
napetostima misica glave. vrata, celjusti. gr kljana itd.•
Jedna je od nuznih pretpostav.ki zay klanjanje oralnih fik­
sacij a uopce. Prema :rlasirii iskustvima u analizi karaktera,
293
292
oi uspomena na oralna uzbuc:tenj a i zelje niti razmatranje ge­
nitalne tjeskobe ne moze imati ist u terapijsku vrijednost.
Bez nje, pacijent se sjeca, al i ne dozivljava uzbuc:tenja. Ova
su obicno vrlo dobra skrivena. Ona izbjegavaju da bUdu
primijecena krijuCi se u vidlj ivim nacinima ponasanja koji
se cine dij elom prirodne strukture neke asobe.
Najvainije tajne p olos ' rem ' tan ' . vezivan 'a e­
e IJ icno su sadrfane u poj avama kao sto
su: bezbojan, s Ia i 1 krestav glas; govor sa stegnutom gor­
njom usnom; izraz lica poput maske iJli nepokretan; cak i
neznatni nagovjestaji takozvanog »djecjeg« lica
nevidljivo nabiranje cela; spustene vj ede;
menu, skrivena, neprimjetno pretjerana osjetJj ivost grla; brz,
nagao, usiljen nacin govora; lazno znojenje; glasovi iIi po­
kreti prilikom govora koji se cine tek sIucajnima; izvjes­
tan naein spustanja glave, iH tresenje glavom, spustanje
prili kom motrenja itd. Nije tesko uvjeriti se da se tjeskoba
genitalnog dodira ne dokle god se ovi simptonu
u podrutj ima glave i vrata ne otkriju i uklone. Genitalna
t jesKol:5a Je u veCi ni slueajeva premjestena narocito prema
gornjem dij elu ti jela i vezana u stegnutom miSicj u vrata.
Strah od genitalne operacije u mlade dj evojke bio je izra­
zen naeinom na koji je drfala gIavu dok je lezala na kauCu.
Nakon sto je postala svjesna ovog neobienog nacina dna­
nja glave, sarna je rekla: »Lezim ovdje kao da je moja
glava prikovana uz kaue.« U stvari, ona je zaista davala
izgled kao da je nevi dljiva snaga drzi dolj e za kosu i ne·
sposobna je da se pomakne.
Pitat cete se, opravdano, da Ii ovi koncepti ne protu­
rjeee drugoj pretposrtaJVci. PdVecani tonus mi§icja je narav·
no smanjeni tonus i para·
liza s d ge strane, su simpaticko·anksiozna funk·
si,ill. Kako se to slaze sa Cinjemcom da zabrlnuto zadi'­
zavanje fecesa iIi govorna inhlbicija u djeteta idu ruku pod
ruku s miSi cnim stezanjem ? IspitujuCi teor iju povezanu s
ovim einjenicama, morao sam sebi postaviti ova pitanje i,
kroz dugo vremena, nisam bio u stanj,ll naci objasnjenje.
Medutim, kao sto se uvijek dogada kada iskrsnu ovakve
teskoce u istraf ivanju raznih odnosa, upravo njegov zago­
netan vid doveo je do produbljivanja uvida.
Prije svega, moralo se razumjeti da ...2,roces miSicne na·
petosti u spolnom uzbuc1enju ni je mogao bid isti kao I1,ro'
napetosti u t jeskob i. U ocek!viiiiju opasnosti mi­
sicje je napeto, kao da je Spremno za djelovanje. Zamislite
jelena koji se priprema da pobjegne. U stan;u uzasa, svako
uzbudenje iznenada napusta miSicje (»paralizir anod uia­
294
5a«). Ciiljenica da se u slucaj u uZasa nehoticno praznjenje
Jlloz
e
dogoditi kao posljedica iznenadnog popustanja anal­
nag sfinktera, takoc1er se slaZe s nasim kanceptom odnosa
izm
edu
tjeskobe i simpaticke funkcije. Na t aj se nacin sim­
paticka, strahom izazvana, dijarej a u sIucaj u straha moze
razlikovati od parasimpaticke dijareje stvorene ugodom u
51ucaju spolnog uzbudenja. Prva se temelji na paralizi sfi nk­
tera (simpaticka funkcija) ; potonj a na povecanju peristal­
tike crijevnog misicj a (par asimpaticka funkci'ja). U spol­
nom uzbudenj u miSicje se steze, t j . priprema za ma tarnu
radnju, za dalje stezanj e i opustanje. U ocekivanju punom
tjeskobe, s druge strane, misicj e je zahvaceno stalnom nape­
toscu sve dok nije oter eceno nekim oblikom motorne ak­
tivnosti. Tada 'se iii prepus ta paralizi ako dolazi do reak·
dje uZasa, iIi ga zamjerrjuje reakcij a motornog bijega. Mi­
sicje moze, medutim, ostati napeto, t j . ne opustiti se ni
u jednom od dva obli ka. U tom slucaju, uspostavl ja se sta­
nje koje se, nasuprot paralizi od straha, moze nazvati uko­
cenoscu od straha. Promatranje pokazuje da u paralizi od
straha miSicje postaje mlitavo, iscrpeno je uzbudenjem; va­
zomotorni sustav, s druge strane, dostize stanje punog uz­
budenja: akutne palpitacije, obilno znojenje, bljedoca. U
sIucaj u ukocenosti od straha periferno miSicje je kruto,
osj ecaj tjeskobe je odsutan iIi je sarno di jelom razvijen;
covjek je »oCigledno miran«. U zbilji, covjek se ne moze
pomaknuti i nesposoban je za fizicki bi jeg kao i vegetativni
bijeg u sebe.
Sta sma nauCili iz ovih cinjenica? .,Mijicna ukrucenost 1Jf '
moze preuzeti mjesto vegetativ e t 'esk
ZellO na drugi -na tn, . .. -- _._"' -,
srraha poduzima bijeg \lllutra
oa strahau potr e151java p:Iisicje da
1lvanJe organizinCf.B s:to=
- oze - a.Fos05a za vrijeme operacije pod 10­
kalnom anestezijom pokazuje istu miSicnu ukocenost. Aka se
oine namjerni napori da se opusti, tjeskoba se odmah po­
jacava u obliku palpitacij a i znoj enja. Tako misicna nape­
tost kaja je prisutna i nije rastvorena u motornom oslo­
badanj u trosi uzbudenjekoje bi se inace pojavila kao
tj eskoba; na taj se naCin tjeskoba zadrfava. U ovom pro­
cesu prepoznajemo pralik vezivanj a tjeskobe putem agresij e
kOja, kada je i ona sputana--;=-­dovodi do z7ikoce-
k IS Teorij a evolucij e morat ce odluciti da Ii se biolo§ko okloplj ivanje
ornjace, na primjer, r azvilo na isti nacin.
295
nosti. Ovo vezivanje tjes'kobe dobra je poznato iz neurot.
sXih formacija.
Ova klinicka otkrica su ad velike vainosti za tesrrijl! afe....
kata. Sada bolje shvacamo medusobni odnos:
-:Karakterne zakocenosti iIi oklopa i miSicne ukocenosti'
2. OpuStanja miSicne ukocenosti i oslobadanja tjeskobe.'
3. Vezivanja tjeskobe i uspostavljanja misicne ukocenosii'
4. MiSicne napetosti i libidne inhibicije; ,
5. Libidnog opustanja i misicnog opustanja.
Prije nego sto for muliramo teorijski zakljucak na teme­
lju ovih otkrica, pogledajmo daljnje klinicke einjenice koje
se tieu odnosa izmedu miSicnog tonus.§Li 2.Po1ne napetosti.
Kada, u tijeku _analize
da uzmiee zbog slablj enja karakterne kore, tada - kao sto
smo IS-m il - na povrsinu Hi agresija iii
Iibidni poticaj. Libidni poticaj smatramo
periteriib. a-;t,ieskphij' ....sma­
ramo protj eC,anj em uzbudenja i tjelesnih sokova prema Sre.
diStu. Agresivno uzbudenje takoder odgovara uzbudenju us­
m:rerenom prema ali onom koje se
na J!liSicje ' IJdo
v
,,-:;- Ako se uzbudenje koje teee u sva tri
- sn1j era moze osIoboditi iz miSicne ukocenosti , iz povecanog
trajnog miSionog tonusa, tada moramo zakljueiti
miSicna hi pertonija ereds tavlja inhilJi9iiu t ijeka svako
1ika uzbuttenja.. (ld,gode, tjeskobe, bijesa) iIi i?p:rr.rn znacajno
To je kao da je izazvan'i
m I ICIJa zivotnih funkcija (libido, tjeskoba, agresija) for­
mlranjem mfSicnog oklopa ako bioloske jezgre odredene
Ako oblikova11j e karaktera ima tako blizak odnos
prema tonusu miSicja, mozemo pretpostaviti da postoji funk­
oionalna jednakost izmedu neurotskog karaktera i miSicne
cBS-tonUe. S120menut cemo aodatna ofknca kOJa potvti!uJu
ovu pretpostavku; spomenut cemo i otkrica koja bi mogla
moida ograniciti vainost funkcionalne jednakosti karakter­
nog oklopa i miSicnog oklopa. _
S fenomenolos1kog 'je stajalista jasno da if privlacnos1, tj.
s olna r ivlaeivost, moze uglavnom opisati 0- emm svoj­
stvom rnisicj a koje Je praceno protJecanjem pSI I euvah­
X itmi.fnost neeijih 'pokreta, izmjena misicne napetos­
u zajedno sa--sposohnos-cu za
jezicno modulirarrj e. Lo-p_cu muzikarifi)tt---{f-t-a-kvih--ljudi -t&­
koder imamo osjecaj izravnog psihickog dodira. Drazest dje­
ce koja nisu bila podvrgnuta nikakvim Jakim prisilama,
naroCito u analnom podrueju, ima isti temelj. S druge stra­
ne, ljudi koji su fizicki ukoeeni, nezgrapni, bez ritma, odaju
dojam da su i psihicki ukoeeni, drveni, nepokretni. Oni go-
ore lIlonotono i rij etko su muzikalni. Mnogi od njih ni­
se ne »opuste«; druge tek bIiski prijatelji nagovore
da se "malo U slueaju, mo­
ze odmah utvrdItI promJenu tonusa u IIIl!1S1CJU. PSIhlcka i
tjeles krutos
t
tada ollisu s.licna ocitovanja; one su funk­
na
cionalno istovjetne. U mu§karaca i zena ove vrste imamo
utisak manj kavosti i u erotici i u tjeskobi. Zavisno 0 dubini
takva okloplj ivanja, moz.e-pratiti vise ili . manje
jaka unutrasnja uzbudenQst.
promat rajuCi melankoliene iIi potiStene pacijente, nala­
zimo ukoeenost u njihovu govoru i izrazima lica, kao da
je svaki pokret moguc sarno putem ,svJadavanja nekog ot­
pora. U manicnih pacijenata, s druge strane, svi poticaji kao
da naglo preplavl'juju Qitavu lienost. U katatonom stuporu,
psihicka i misicna ukoeenost se potpuno podudaraju; iz tog
razlog
a
, razr jesenj e ovog stanja obnavlja psihicku i miSicnu
pokretnost.
Ovako promatrano, takoder je moguce utrti put do razu­
mijevanja smijeha (»veseo« izraz lica) i zalosti (potiSten
izraz Iica) . U smijehu se miSicje lica steze; u potiStenosti one
postaje mlohavo. To je potpuno u skladu sa einjenicom da
je miSicno stezanje (trza'j dijafragme u slucaju smijeha, »smi­
jeh koji trese trbuh«) .Llibidno, .nok je mi­
siena mlohavost simyatitka L.protulibidna.
U takozvanog genita.lnog ,karaktera
l6
koji ne trpi ni od
kakva zastoja uzbudenja iii trajne s.putanosti uzbudenja,
postavlj a se pitanje ne razvija li on iIi pak ne moze razviti
misicru ok,lop, To bi b io dokaz protiv moje tvrdnje da je,
U osnovi, Ikarakterni oklop funkcionalno istovjetan miSicnom
oklopu. Jer, gtmitalni kara1kter je takoder razvio
Istrazivanje ovih karakternih tipova pokazuje da i oni mogu
razviti oklop, da oni imaju sposobnost ,j da se ograde pro­
tiv neugode i da se postede tjeskobe. U tomslueaju, medu·
tim, postoji veca krutost u ponasanju i izrazu lica. Ovi
uvjeti negativno utjecu 11a spolno uzbudenje i sposobnost
za spolnu ugodu, ali ne nuino i 11a sposobnost za rad. Me­
dutim, rad .koji se obieno izvrsava bez napora ,j osjecajem
r ugode zamijenjen 'je mehaniekim izvrsavanjem, bez ugode.
\ __ iivot daje
Osnovu za p rOlzvodnu- neu­
rotskog karaktera i oldopa genita1nog karaktera lezi u t
rne- Je_]1 ptVog ID1 SH" na do
16 Usp. »Genitalni karakter i neurotski karakter«, u Drugo
m
dijelu
ovog sveska.
297
296
se u potonjeg moze upotrijebiti iIi raspolagati njome pre.
rna z.elj iP
SIJedeCi primjer je prikladan da nam pokaze funkcio.
nalan odnos nekog .karakternog stava prema miSicnoj nape­
tosti i vegetativnom uzbudenj u. Analiza karaktera nekog pa­
cij enta pokazala je da se on istice povrsnoscu komunicira_
nja, tj . sve je iznosio bilo je povrsno; paeijent je saIn
osjeeao da je to »puko Cavr.1janje«, cak i kada je rasprav.
ljao 0 najozbiljnijim stvarima. Ova povrsnost, uskoro Se
pokazalo, postala je sredisnji karakterni otpor. Kojeg Ii bo.
Ij eg sredstva za uniStavanje svakog afektivnog poticaja! U
pocetku je analiza otkrila da su »cavrljanje« i »povrsnost«
pr edstavljali poistovj eeenje s maeehom, koja je imaIa iste
erte karakter a. Ovo poistovjeCivanje s majcinskim Iikom
saddavalo je pasivno-feminini stay prema oeu; a cavrljanje
je bilo pdkusaj da se pridobije homoseksualni objekt, da se
on obraduje, da se povoljno raspolozi, da se »tetosi« , kao
bi se cinilo s opasnim lavom. N0 i on je djelovao kao
zamjenski dodir, jer, dok se poistovjeNo s maj cinskim Ii­
kom, pacijent nije imao ni kakav odnos s oeem. Osjecao se
udalj enim od njega, sto se pokazalo tek kasno u analizi._
Ova potiskivanje jake agresije prema oeu Iezalo je u ko­
rijenu i hranilo ova udaljavanje. Stoga je cavr ijanje bilo
takoder izraz pasivno.femininog snub.Ijenja (vegetat,ivna
funkcija) , otklanjanje agresivnih sklonosti (funkcija okIopa)
i nadoknada za nemoguenost uspostavIjanja dodira. Psihic­
ki sadrlaj povrsnosti mogao se formuli rati otprilike ovako:
,,2elim i moram da predohijem oca na svoju stranu, moram
mu udovoljiti i razveseliti ga; ali ja to uopee ne volim da
radim; ni je mi nimalo stalo do njega - mrzim ga, duboko
unutra. Nemam uopee nikakav odnos prema njemu, ali ne
smijem dopustiti da se to otkrije." Uz ove psihicke stavove,
pacijentova nespretnost i misiena krutost bili su odmah
ociti. Lezao je tamo na nacin d obro poznat anali ti caru ka­
raktera: ukoceno poput daske, kruto i nepokretno. BiIo je
jasno da ee svaki analitick:i biti beznadan dok se
ovaj rniSicni oklop ne oslabi. Mada je davao utisak da se
boji, pacijent je r ekao da nije svjestan da ima ikakve tje­
lJ Sa stajaliSta spoIne ekonOmij e, nij e toliko vaZno da je biopsihicka
energija vezana; vaian je oblik u ko;em se ovo odvlja, da Ii
ko!1sHost eiiergiie iIi ne. Cilj rnentalne hlgijene-rremoze
lm:t sputavanje sposobnosti da r azvije oklop; njen je cilj
sarno da osigura pokretnost i na'veee rnoguce ras o!agan'e,
vegetativnorn energijom, tJ. da osigura fleksl I os 0 0Pih Ova] zada­
- f'a"R se ne moze usklaruti s postojeCirn obrazovnirn i rnoralistickim in.
stitucijama,
sko
be
. er te, je deperso?a­
Iizacije i lmao beZlvotan os]eCa] u sebl. Njegovl vr lo zamm­
J'ivi dozivljaji iz djetinj stva nisu bili znacajni kao takvi
·ii u oclnosu na njegove neurotske simptome; za sada, za­
1 im
ao
nas je sarno nj ihov odnos prema ovorn oklopu. Ra­
se 0 probijanj u ovog oklopa, 0 tome da se iz njegovih
e1emenata izvuku kako djetinja prethistorija, tako i vee po­
malo odumrIa vegetativna uzbudenja.
ponajprije, se pokazala kao »strah od dubine«,
naroCito strah od pada. U vezi s time, pacij ent je donio
uvj erJjive da je strah od padanja zaista pr evIa­
davao u njegovom zivotu. Bojao se da se ne utopi, padne
u planinsku provalij u, padne s palube broda; bojao se spu­
stanj a toboganom, itd. Uskoro je postaIo jasnim da su ove
tj eskobe povezane i imaju kor ijen u iZbjegavanju t ipicnih
osjeta dozivI'javanih u podrucj u dijafragme dok se uspinje­
mo dizalom. U knjizi Die Funktion des Orgasmus pokazao
sam da se strah od ot gastickog uzbudenj a u nekim sluca­
jevima konkretno dozivljava kao strah od padanja. Zato nas
neee iznenad iti da je pacijent trpio upravo od jakog orgas­
tickog poremeeaja ove vrste. Ukratko, povdnost je bila
viSe no pasivan stay Hi »urodena« karakterna erta; ona je
imala vrlo odredenu utogu u pacijentovim psihickim ope­
racijama. Bila je aktivan stay, otkIanjanj e »straha od du­
bine« i osjeta vegetativnog uzbudenja. Morala je postojati
veza izmedu ovih dvaju otkIanjanih stavova. PomiSIjao sam
da je strah ad padania morao bili istovjetan strahu od vege:.
tativnog uzbut!enia _Ali kako?
PaCljent se sj eeao da bi se, ,kad se kao dijete IjuIjao,
odmah ukocio, tj. zgrcio miSice cim 'je osjetio dijafragmat­
ske osjete. Njegovo drlanje obiIj ezeno nezgrapnoseu i po­
manjkanjem uskladenosti, potjece iz tog razdoblja. Bit Ce
zanimlj ivo muzikologu da, cini se, nije imao sluha za gIazbu.
Ali ovo pomanj'kanje 'II1Juzil.kaJInosTi mogio se svestli. lIla dru­
ge dozivljaje iz djetinj stva. U yeti s povi jescu njegova ne­
dostatka dodira i njegova miSienog oklopa, ana.Jiza je po­
'kazaia da je i taj nedostatak sIuzio kao otklanjanje vege­
tativnog uzbudenj a. Sjecao se da je njegova majka imaIa obi­
caj da mu pjeva sentimentalne pjesme Ikoje su ga neopi­
sivo uzbudivale, dovodile ga u stanje napetosti, izazivaIe
nemir. Kada je libidni odnos prema majci bio potisnut zbog
r azocaranja njome, muzikalnost je t akoder postaIa zr tvom
potiskivanja. Nije to bio sIucaj sarno zato sto su odnos pre­
rna majci poglavito podrlavali muzicki doZivIjaji, vee i zato
nije mogao podnijeti vegetativna uzbultenja izazvana
njezinim pjevanjem. A ovo je bilo povezano 5 uzbudenjem
299
298
koje je dozivlj avao u djetinjoj masturbaciji i koje je do­
vela do razvijanja akutne tjeskobe.
U snovima pacijenti cesto prikazuju svoj otpor otkrivanju
nesvjesne grade kao strah da idu u podrum iIi strah od
pada u jamu. Znamo da su ovaj otpor i njegova predodZba
u snu povezani, ali to jos ne razumijemo. Zasto bi ne­
svjesno bilo povezano s dubinom, a strah od nesvjesnog sa
strahom od pada? Ova zbunjujuca situacija rijeSena je
na sIjedeci nacin: nesv' esno je s remiSte isnutih ve _
tativnih uz u enJa kojima ,qjje
'a se rasteret e i teku siobodno. Ova uzbudenja ·se doziv-
Javaju u Jednom od dva obli ka:
j<ao SPolno i osjeca 'i zadovoI ' en'a, kao u
sJu'cafu muskaraca i zena; iIi (2) kao osjecaji tjes­
i stezan' a u odrue'u s arno
sve neugodmji, kao 5tO je u ljudi koji trpe 0 poremecaja
vegeta tI vlle }>okretljivosti. Oni su slieni onim osjetima u
podrueju srca i drjafragme i u ml5!CjU sto se dozivljavaju
u stanju straha iIi prili'kom brzog spustanja u dubinu. U vezi
s time valja spomenuti i osjete koji se dozivljavaju u po­
drueju genitalnih organa kada stojimo na rubu strme pro­
valije i gledamo dolje. U ovoj situaciji osjeeaj genitalnog
stezanja obieno prati predodzbe 0 padu. Cinjenica je da
pri samoj pomis-li na opasnost organizam djeluje kao da
je opasna situacija zbiljska i povlaeise u sebe. U slueaju
straha, kao sto sam objasnio ranije, energetske katekse u
obliku tjelesnih sokova teku prema srediStu organizma i
tako stvaraju zastoj u podrueju genital nih organa i dija­
fragme. U slueaju pada, nadalje, ovaj fizioloski proces je
automatska reakcija organizma. Zato, mi2.£Q.. dup,i.11e..LmisaO­
pif4J,mta-moraju bili funkcionalno istovietne oS Qs.if:tom
s redisnjeg .1J.Zbudenja u organizmu. To takoder omogucava
da razumijemo inaee neshvatljivu cmjenicu da ljuljanje, brzo
spustanje itd. mnogi ljudi s mjesavinom tje­
Sikobe i ugode. Prema spolno-ekonomskoj teoriji,18 tjeskoba
i ugoda su blizanci, nastali iz istog korijena a kasnije su­
protstavljeni jedan drugom. Da se vratimo nasem pacijentu:
objektivno je opravdano opisati njegov strah od nesvjes­
nog kao istovjetan njegovu strahu od dubine. Sa stajaIiSta
spolne ekonomije, prema tome, vidimo da je povrsnost na­
seg pacijenta bila aktivan karakterni stay za izbjegavanje
vegetativnih uzbudenja kako tjeskobe tako i ugode.
18 Usp. Reich: »Der Urgegensatz des vegetativen Lebens«, Zeitschrift
fur Polilische Psych%gie und Sexual6konomie, 1934.
300
Afekti vna zakoeenost takoder spada u ovu kategoriju.
odnos izmcdu miSiene ukoeenosti, s jedne strane, i karak­
terne i pomanjka,r:ja s jos
valja se da, bZlOloskl, mlSlcm oklop
ispunjava 1St r ,
st ispunjavaj u Spolna ekonomija ne smatra pri­
iiiiifan odnos izmedu \Z1oloskog i psihiekog aparata kao od­
nos uzajamne ovisnosti vee kao odnos funkcionalne is to­
vjetnosti s tj:
lekticki. Stoga se dalJe postavlJa pltanJe ruJe h IDIsl£na
ukoeenost funkcio .. ' t rnom ok"fopu, 0 - ­
an u dodira afekt ivnoLEk9cenostL itd. Suprotan od­
' nos je Jasan: 2.sihicko pona­
sanje i obrnuto:-Cin jenica da ovo dvoje uzajamno utj e8u'
Jedno na drugo, " medutim, daleko je manje vazna za shva­
canje psi hofizickog odnosa nego sve sto podupire shva­
canje njihove funkcionalne istovjetnosti.
zelim navesti jos jedan klinieki primjer koji nepogre­
sivo pokazuje kako se vegetativna energija moze osloboditi
iz psihickog i miSienog.-Dk1opa. -
Drugog je pacijenta obiljezavalo njegovo jako falicko-nar­
cisticko otk,Ianjanje pasivno-homoseksualnih poticaja. Ovaj
srediSnji psihicki sukob otkrivao se u njegovu vanjskom
izgledu: imao je ukoceno, pretjerano uspravno drzanje tije­
la, a njegov je karakter bio kompenzatorno agresivan. Bio
je pOitreban ve1ik analiltitki napor da bi pacijent pos:tao
svjestan ovog sll'koba, jer je davao jak otpor prepoznava­
nju i probijanju analno-homoseksualnih poticaja. Kada je
konacno doslo do probijanja, pacijent je pretrpio, na moje
cudenje, vegetativni sok. Jednog dana dosao je na analizu
s ukocenim vratom, jakom glavoboljom, prosirenim zjenica­
ma, koze naizmjenieno pjegasto crvene i bJijede i s jakom
tjeskobom. Pritisak u glavi hi popustio kada ju je pokre­
nuo i pogorsao bise kad ju je driao na miru. Jaka mue­
nina i osjecaji vrtogla'Vice upotpunjavali su sliku simpatiko­
tonije. Pacijent se brzo oporavio. Slucaj je bio upadljiva
potvrda valjanosti mog gledanja na odnos izmedu karak­
tera, spolnog zastoja i vegetativnog uzbudenja. Cini mi se
?a Ova otrkriea takoder pruzaju uvid u problem shizofrenije,
Jer su upravo u psihozama fun1kcionalni odnosi izmedu vege­
tativnih i karakteroloskih sastavnica tako tipieni i tako oCiti.
A ?ostoji dobar razlog da se vjeruje da ce novo gledanje
ko
Je
smo Qvdje opisali jednog dana dati dosljedno i za­
dovoljavajuce obj asnjenje ovih odnosa. Ono sto je ovdje
novo nij e znanje da su psihieki aparat i vegetativni sustav
301
e ener giie'
a
4) Karakterni oklop i miSiCni oklo
vletni'
cionalno su ist().
Vegetativna energija se 1I19,ze osloboditi,
pOKrenuti .jz ternQcr a i mlSlcnocr 01
().
moe QQredene tehni ke i, za sa a, sa s om te
t clio bih sasvim razj asniti da ova teorija koju smo raz­
vi Ii na temeljukliniokih podataka proizaslih iz analize ka­
r aktera predstavlja sarno pocetni korak prema opseznom pri­
kazu funkcionalnih psihofizi ckih odnosa, i da su jos neraz­
r ijeseni problemi neusporedivo slozeniji, obimniji i tezi nego
ono 5tO smo do sada postigli u smislu razrjesenja. Medutim,
osjeeam da sam konacno uspio da dodem do nekih temelj­
nih formulacij a s obzirom na citav skup problema koj:i mogu
vrl o dobro posJufiti da unaprijede nase znanje 0 psihofi­
zickim odnos ima. Osj ecam da je moj pokusaj da primi­
jenim funkcionalnu metodu istrazivanja bio uspjesan i da
su ga rezultati opravdali. Ova j e metoda potpuno
metafizicko-idealistickoj iii mehanisticko-uzrocno­materija­
listickoj metodi primijenjenoj u pokusaju da se dode do ne­
kog upotrebljivog znanja 0 psihofizickim odnosima. Za sada,
medutim, odvelo bi nas suviSe daleko da iznesemo osnovne
epistemoloske prigovore ovim metodama. Spolno­ekonomski
pristup razlikuje se od nedavnih napora da se shvati psi­
hofizicki organizamkao »ukupnost« i »jedinstvo« utoliko
sto upotrebljava funkcionalnu metodu istrazivanja i pro­
matra funkci ju orgazma kao srediSnji problem.
10. DVA VELIKA SKOKA U RAZVITKU PRIRODE (EVOLUCIJI)
Tako smo stigli do teorijske forrnulacije psihofiziokih od­
koj a se moze' potkri]epltl opseinim klinickim
tranjima. Na osnovi ovih glediSta, sigurno nije nepromls­
ljeno postavHi hipotezu za daljnji rad na ovom polju, pod
uvjetom da srno je voljni odbaciti ako se pokaze j alovom
iii laznorn.
302
u razvitku prirode (evolucij i) mozerno ustanoviti dva ve­
rka skoka koji su bili uvod u dalj nje, postepenije procese
lazvitka. prvi je bio skok od n eorganskog stanja do organ­
rkog Hi ve; etativnog stani a . Je 5,10 skok od organ­
stiirija do razvo ' a aro-2-..
ti a razvoJa _s':!lestI n]ezmorn sredlSn]Om sposobnoseu za
sal1'ftj"5vitest.,llkohko organsko raste iz neorganskog a psihic­
"ko jZVegetcrtivnog, utol iko oni nastavljaju da funkcioniraju
i djeluju u skladu s osnovni m zakonima koji upravljaj u nji­
hovom mat ricom. U nacelu, u organskom nalazimo iste ke­
mijske i fizicke zakone koj e na.Jazi mo u neorganskom; a u
psihickoj sastavnici nalazimo is te osnovne r eakci je napetos­
ti i opu:§tanja, zastoj ener gi je i oslobadanje, uzbudljivost
itd. koje nalazimo u vegetativnoj sastavnici. Ocito, funkcio­
nalni pr oces razvoja karaktera k oji smo opisali kao rastav­
ljanj e i opreku novih formaci ja takoder upravlj a mnogo obu­
hvatnij im i opeenitim razvojima organskog iz neorganskog
i psihickog iz organsko­vegetativnog. U organizmu je organ­
sko istaknuto na racun neorganskoga kao sto je psihicko
istaknuto na racun vegetativnoga.l
9
Oni su jedinstveni i u
isto vrij eme suprotni . U sposobnosti psihi6kog aparata za
samoopazanje, najneobicnij oj i najcudnijoj funkciji svj es­
nog zivota, naroCito -svijesti, uocavamo izravno oCitovanje
gornje suprotnosti. U pojavi depersonalizacije funkcija samo­
opaianja je patoloski iskri vljena. Produbljenje naseg pozna­
vanja depersonalizacije oi njoj srodnih pojava uz pomoe di­
jalekticko-materijalistickih metoda istrazivanja vjerojatno ce
nam prufi ti vafue uporne tocke za rjesenja problema svijesti.
Zelio bih da se ove aluzije prime onakvima kakve jesu:
grube skice vrlo nejasnog podrucja, · kojem se ispravan pri­
stup jos mora i straziti . One se bitno razlikuju od predas­
njih glediSta odnosa izmedu t jelesnih i psihickih fUD'kcij a.
Ipak, one ne mogu zahtij evati da ih uzmemo ozbiljno ako
ne uspij u rijesiti ove probleme koj i su os tali nedostupni i,
ako se potpuno ne varam, offioraju ostati nedosturni dru­
gim disciplinama (mehanicko-materijalistickim, ideali stickim
itd.) . Za sada, ova osnovna pitanja Zivota obavijena su t a­
mom; to nam namece dvoj e: prvo,krajnju opreznost u
stvaranju novih glediSta; drugo, moramo raskinuti sa svim
glediStima koja na,s ne dovode blize rjesenju, koja su, za­
pravo, tek preuranjeni pokusaj i da se uzme kao da su rije­
seni problemi koj i se jos ne mogu ri jesiti. Put kojim treba
_ 19 Ovo nij e sasvim istini ta. Ali, bila bi preuranjena sada davati izjave
koj e obvezuj u 0 odnosu »psihickog« prema vegetativnom i svij esti pr e­
rna jednom i cirugom. I
_303
iCi dijalakticko-materijalisticka psihologija pun je neizvjes­
nosti i zamki. Tek nedavno je spolna ekonomija stigla do
nekoliko bitnih formulacija koje su j oj dale cvrst ternelj
Sada mnogo ovisi 0 eksperimentalnom istrazi vanju org
az
ll1a'
NQ jedno je sigurno: ako prirodna znanost uspije da
si problem odnosa tJ.j ela i tj. da ovlada njima tako da
ce to posluZiti Ijudskoj praksi, a ne sarno salonskim fiIozo.
fijama, tada je odzvonilo transcendental nom misticizrnu
»apsolutno objektivnom duhu«, pa, prema tome, i
ideologijama koje pokriva naziv religije u uZem i u
smislu rijeci.
Covje'kov vegetativni zivot je sarno dio opceg procesa Pd ­
rode. U svojim vegetati vnim strujanjima covjek ta'koder do.
zivljava dio prirode. Jednom, 'kada sasvim shvatimo prirod.
no funkcioniranje, nece biti mjesta za duhovne tvorevine kOje
svoje pogubno postojanje zahvaljuju sarno tako ne­
dovoljnom poznavanju njihova izvora, koje sprecavaju stva­
r alacko razvijanje vegetativne energije, uzrokujuCi tako i
bolest i patnju sto ih, povrh toga, te tvorevine dubokim fi­
lozofskim opravdavaju kao nesto sto donosi sud­
bina i sto je nepromjenjivo. Ljudi sanjaj u, pokrenuti mrac­
nim »oceanskim« da vladaju svolim
opstojanjem, pa propadaju u snovima. Mi znamo tko
SD oITIllki i privredno ,koristi njihovim snatrenjima. Ipak
njihovo sanjanje, tek je slutnja 0 bliZoj produktivnosti nje­
gova vegetativnog iivota. Znanost ce jednog dana mozda us­
pj eti u ispunjavanju covjekova sna 0 zemaljskoj ,sreCi, maz­
da jednoga dana znanosti pode za rukom da bude poli­
ticka, a poLitici da bUde znanstvena. Tada ce na mjesto vjec­
nog pitanja (bez odgovora) 0 znacenju zivota doCi njegovo
konkretno ispunjenje.
r-­
1
/ '
Jzrazajan jezik zivoga
1. FUNKCIJA CUVSTVA U ORGONSKOJ TERAPIJI
peda­
305
,
\, U Y"L y a lZ l(a, ra.k..ter nog oklopa
pomocu
. oslobadamo iz miSicno
306
u
2. PLAZMATICKO IZRA2:AJNO GIBANJE I
CUVSTVENI IZRAZ GIBANJA
u strogo funkcionalnom smislu odrediti pojam
»zivoga« Predodibe ortodaksne psihologije i dubinske psi­
o oglJe su vezane uz tvorbu rijeCi. Medutim, iivi organizam
dj eluj e s onu stranu svih predodfbi i pojmova sto nam ih
1 0 cisto fizioloskoj orgonskoj terapiji pomocu orgonskih akumula·
1o," u Di' II, Enld"k.", d" 00
'-.
Sarna tvorba rijeCi odaje kljuc problema kako se zivi orga.
nizam izrazava. Na primjer, njemacka rijec Ausdruck i
njezin engleski ekv·ivalent »exspression« (jedna i druga rio
jer znace »istiskivanje«; nap. prev.) toeno opisuju - oei.
gledno na temelju osjeta 5tO ih pruzaju osjetila - jezik ii.
vog organizma: te rijeei, dakle, doslovno znace - a moramo
ih uzeti doslovno - da se ne5to u zivom sustavu (tj. proto­
plazmi) »jstiskuje yan« i . prema tome, »krece«J a to je kre. .
tanje s'irenje ili stezan azme. Doslovno, »emocija«
- eta - va' ; O at. movere); u isto vr'i=
jeme, 0 je an <. Kretanje protop azme je, ..
dakle, re), asvaka ' em6Ciia kaOJzraz

#,,,,t"
orgamzma vezana )e uz kretaIJ.i.e (emociju prevodimo nil.som
nJec( cuvStVo) - nap. prev.) Eo ta shvacanja ce zahtijevati
af
neke promjefie, jer znam'b-' iz orgciriske terapije da postoji iz.
raz u ' ljudskih bica stvoren nepokretnoscu Hi ukocenoscu.
OVdje se nismo igrali rijeeima. Jezik je jasno prols i'ekao
iz opazanja unutrasnjih stanja kretartja i iz osjeta organa, a
rijeci koje opisuju euvstvena....Atanja izraVl10 odratavgju od.
govara ju6i izrazai!li pokret zivog organizma.
Premda jezik neposredno odrazava p,]azmatieko cuvstveno
stanje, on nije sPQsoban da dode do samog tog stanja.
\ ' Razleg, J e za ,tQ 5tO Roceci zivog funkcioniranja Iete mnogo
JJ dublje i izvan jez ika. OSlm toga, zivi organizam lma svore
• 1vlastite naeine lzrazavan ja kretanja, koji se uopce ne mogu
,obuhvatiti rijeCima Svaka osoba naklonjena mUZICI zna
za euvstvena stanja izazvana velikom muzikom. No, ako po­
kusamo da prevedemo ove euvstvene dozivljaje u rijeci, mu­
zieko se osjecanje tome opire. Muzika je nijema, i zeli da
ostane takva. lpak, muzika daje izraz unutrasnjem kretanju
zivog organizma, i slusanje muzike izaziva »osjet« nekog
»unutrasnjeg gibanja«. Nijemost muzike se obieno opisuje
na jedan od dva naCina: (1) kao znak mis.ticke duhovnosti,
iIi (2) kao najdublji izraz osjeeaja, nesposoban da se izraz.i
rijeeima. Prirodno-znanstveno glediSte tumaCi muziku u smi,
slu da je ona izraz povezan s posljednjim dubinama zivog
308

rganizroa. V skladu s time, one sto se smatra »duhovnoscu«
muzike sarno je drugi naein da kazemo da je dubok
istovjetan s organizmom ;'{va,u
granica ­
"'V'o saa znanost nije niSta odlueujuce rekla 0 .£rirodi iz­
rai.ejnoK. kretanja gIazbE!.,. Bez sumnje, sam umjetnik govori
naro u obliku nJj emog iz dubine zivotne
fug!ccij.£z. ali on bi isto tako ,kao i mi bio nesposooan da
rijeeima izrazi one sto izrazava svojom muzikom iIi svojim
slikama. V stvari, on se jzrazito svakom pokusaju da. ,/
jezik umj etnickog izrafuvanj a preye..cle.-u-lj-udski gevon=li- jeL
zik. (j'n pridaje veliku vaznost eistoCi svoga izrazavanja. Zato,
orgonsko-biofizicku tvrdnju da zivi organizam
posjeduj e s'Voj vlastiti jez·ik dase izrazi prije, izvan i neo· w
visno 0 svim govornim jezicima. Pogledajmo sto orgonska l ?
terapija ima da kaze 0 ovom problemu iz svakodnevnog
iskustva.
Paci jenti dolaze orgonskim terapeutima puni nedaca.
Iskusno oko moze primijetiti ove nevolje izravno iz izraza j' r 1.(/
nih pokreta i cuvstvenog izraza njihovih tijela. AKa anali­
't1&1r dopusti pacijentu da govori nasumce, nati da paci­
jent tezi zaobici svoje nedace, tj. tezi da ih na ovaj iIi onaj
naCin skrije. Ako analitiear zeli doCi do tocne ocjene svog
paci jenta, mora zapoceti time da zamoli pacijenta da ne
govori. Ova mjera pokazala se korisnom, jer Gim E.aCi]eirt
da govon. euvstveni izrazi n jegova tijcl3dovedeni
su u mnogo Q.SJ;riji fokus..j' osHje nekoliko minuta sutnje, ­
a'ilaTiticar ce obieno uhvatiti pacijentovu njlj ocitiju karak­
ternu crtlL iIi, tocnije, razull'jet ce CuvstWfiI Izraz lazma­
ticRogtbanj . se pacIJen Smija na pnjateljski naGin
dak Je govorio, njegov smijeh moze se pretvoriti u prazno
cerenje za vrijeme sutnje, Giji karakter poput maske i sam
pacijent mora odmah uoeiti. Ako pacijent govori 0 svome
zivotu sa suzdril'jivom ozbiljnoscu, izraz potisnutog bijesa
moze se Iako pojaviti u bradi i vratu za vrijeme sutnje.
Neka ovi primjeri budu dovoljni da istaknemo kako, od­
vojen od svoje komunikacijske funkcije, ljudski jezik tako- f \h
der cesto obrana, Izgovorena r ij ec skriva Izra·
ra]ltl jezTh: 1010 e Jezgre. ,-r 'mnoglm slucajevima funkcija
govora se izopacila do takva stupnja da rijeei uopce niSta
ne izraZavaju i sarno predstavlj aju stalnu, ispraznu aktiv­
nost mgicja vrata i govornih organa. Na temelju ponovlje­
iskustava, moje je miSljenje da je u mnogim psihoana­
lIza-rna koje su trajale godinama lijeeenje zapelo na ovoj ,
Ovo 'klinieko iskustvo moze se,
'ZCrpravo mora se, p . , Iti.na drustveno podrueje. Vloga
309
bezbrojnih govora, izdanj a, politickih debata nije otkriva_
nje korijena vainih zivotnih pitanja vee da ih utopi u bu­
jiei rijeci.
Orgons ka terapi ja, za razli ku od svih ostalih obli ka tera_
ptje,yokujava da ut jece na or ganizam ne putem !.:!QQ
IJudskog jezika vee navoden ' em aei ' enta da se izra . _
v' va] pnstup vodi ga u _ koje stalno bjezi. dubinu od
1\!a taj nacin orgonski terapeut .utl, razurniie i utjece na
zivog orga,njzma..... Jedva je moguce postiCi
izraz zj ve protoplazme u pacijentu u »cistom« obli­
ku. Da je pacijentov Qacin izrazavanj a bioloski »cis.!.«, on ne
bi imao potrebe da potrazi pornoe orgonskog terapeuta.
Moramo proCi kroz obiJj e patoloskih, neprirodnih izrazaj_
nih pokreta (tj. pokreta ko]t msu pnrodeni proeesu ZiVOg
organiZrllii) da bismo sti gli do pravog bioloskog naCina iz­
razavanja. Lj udska biopati]a, u srvari, nil e msta drugo ao I
tI1rnpai1 zbroj svih iskrivljenja prirodnih nacina izrazava- [ v'
nja zivog organizma; Razotkrivanjem patoloskih nacina iz­
razavanja, 'upoznajemo ljudsku biopatiju na dubini koja je
nepristupacna metodama lijecenja koje rade ljudskim je­
zikom. To se ne smije pripisati manjkavosti ovih metoda;
one su pri-kladne u njihovu vlastitom podrucju. Sa svo;im
iskrivl;enim izrazom zivota, met1utim, biopatija ' lezi izvan
poaruc;a ;ezika i misli.
Stoga orgonsko-terapijS'ki rad na Ijudskoj biopatiji lezi
uglavnom izvan podrucja ljudskog jezika. Prirodno, mi ta­
koder upotrebl ja'VaJITIo i zgovorenu 'rijec, a'li rijeCi koje upo­
trebljavamo nisu u skladu sa svakodnevnim pojmovima vee
'1 organs kim osjetima. Ne bi imalo nikakva smisla omogu­
pacijentu da razumije svoje stanje pomocu fiziolos.
kog nazivlja. Ne kazemo mu: >>Vasi organi za zva­
kanje u stanju su trajnog stezanja, zato se vasa brada
ne pokrece dok govorite: zato je vas glas jednolican; zato
ne mozete plakati; morat e stalno gutati da biste otklonili
poticaj da zaplacete, itd.« To bi se pacijentovu intelektu
cinilo razumnim, ali mu ne bi omogucilo da djeluje na
ikakvu promjenu u svom stanju.
Radimo na dubl joj razini razumijevanj a. Uopce
nam nije nuzno da budemo u stanju da ist aknemo koji
su to pojedinacni miSi Ci stegnuti. Ne bi imalo nikakva smi­
sla, na primjer, pritiskivati zvakace miSice, jer ne bi bilo
nikakve reakcije osim uobieajenog bola. Mi radimo jezikom
i tjelesnog izraza. Tek kada os;etimo pacijentov izraz
/ . liea, u stanju smo da ga shvatimo. Upotrebljavam ovdje ri­
jec »shvatiti ga« da bih oznacio sasvim doslovno da to
mati saznati koja su cuvstva izrazena u njemu, tj . »uhvatJiti«
"--= •
310
»isti sDUO«. Nema nikakve razlike
promjenjiva i aktivna iIi nepro­
./

-c::;7

311
.J
:la, uvucena, nepokr etna zdj elica, »bezizr aZajne« iii Uko.
ceno rasirene noge gJavni su stavovi i mehanizmi potPUtte
obuzdanosti. Oni se mogu 'izraziti shematski u dijagralllU:
\
Lelia

Osnovnl bioflzioki stay neokiopIJenog organlzma
Leda
• =::s:n
i
; di,
Steamii d;, -= - _____
+
Osnovnl stay okIoplJenog organizma: »zadriavanJec
--'
312
emir, muoninu itd. Ako oklop postoji dugo vremena i dje­
fv
ao
je na tkivo organa, pacijent dolazi k nama zbog ze­
ulkusa, reumatizma, artritisa, karcinoma ili angi­
e pektoris . BuduCi da sam prikazao 6sto klinicke cinjeni­
ne u pojedinostima na drugom mjestu, sada eu se zadovoljihl
Ovdje. mi. je da do
fttnkci ja btOloske dubme 1 da IZ nJIh Izvedem funkclOmra­
e nesposoban cia slomi svoj vlastiti ­'
-Gn je jed a 0 nesposoban da IzraZi ,svoja osrrov­
na moloska cuvstva, Dobro mu Je poznat oSJet goIiC1:1I1ja,­
alrIikada onije d012ivio ongonsko z<lJdovolj>swo. Oklopljena
osoba ne moze izraziti uzdisaj ugode ili ga svjesno opona·
sad. Kada pokus.ava da to ucini, posljedica je stenjanje,
suzddani krik, iIi cak poticaj na povraeanje. Takav je covjek
Aa da oduska Uytnii ) li Asl udari p.esnicom u
oponasanju IjulJ!.j§; On ne l)1gze potpuno izdisati. Njegova je
dijafragma vrlo agranitena u svojim pokretima; (To se moze
Jako u tvrditi ,pomoeu x-zraka,) Nije sposoban da pdkreee
zdjelicu prema naprijed. Zamoljena da to ucini, oklopljena
osoba cesto nece razumjeti sto se od nje trazi iIi ee izvrsiti
pogresan pokret, tj. pokret koji odaje zaddavanje. Izrazlti
napor na perifernim miSiCima i zivcanom sustavu uzrokuje
veliku osj etljivost oklopljenog organizma na pritisak. Nije
moguee dotaei oklQIilieni organizam na odredenim dijelovi­
rna tijela a"-d;; ne prOiZVedemo_ akutne
iIi uznemirenosti. Sasvim je vjerojatno da se one sto je
po pUlla,rno poznato kao »nervoza« moze svesti na osjetlji­ _
Yost prenapetih miSiea. -
Pos.ljedica ovog potpunog suzddavanja je nesposobnost
za plazmaticke otkucaje i grcenje u spolnom cinu, tj. orga­
sgka nemoC. 10, midalJe, s tvara zasfo,spolne energIJe, a
iz ovog spolnog zastoja slijedi sve ' ono to sam obuhvatio
pojmom »hiopatija«.
SrediSnjl je zadata)k orgonske terapije U lll"U U J.>..1UW •
drugim ri j eCima, da se obnovi okretnost t' elesne iazme. '>
U oklopljenog orgamzma, pu SiraJuca funkcija sVIh organa
je osteeena u vecem iIi manjem stupnju. Zadatak je orgonske
terapij e da ponovo uspostavi punu sposobnost za pulsaci'ju.
Ovo se odigrava biofizicki, nakon sto je mehanizam suzdda,:
vanja tat idealne orgonsk.e fer apije je jav,lja-:­
nje re leks or a rna. Kao sto znamo, to je uz disanje naj
zna ajnlje ocit :kretanja u zivotinjskom carst'vu. U
trenutku orgazma orgamzam se potpuno "predaje« osj etima
g.voj ih organa i nehoticnim..pulsacijama ti'reta. Ovo oDJasrfj
Va blisku povezan<5'S'fP'Qkreta orgazamskog refleksa i
313
koji su upoznati s radom znaju da
. 0 pacijenta da se »preda«. To ne bi imalo ni­
ikakvu svr hu, jer on iii ona ne bi bili u stanju da to ucine.
Kada bi to pacijent mogao uciniti, ne bi imao potrebu da
potraZi pomoc. Takoc1er ne dopustamo pacijentu cia
vj ezba »predavanje«. Ne Jo0stoN ni kakva
da svjesno proizvede -neh s tay preda nJ.a- 2.u:.. orft
ntzam djeluje autonomno, izvan podrucja jezika, uma i voTe.
JeluJe u skladu s odredemm zakomma pnrode, 1 te cemo
zakone ovdj e istraZivati. Orgazamski je refleks, zajedno sa
,svojim fizickim ocitovanjima predavanja, kao sto ce se
uskoro pokazati,' zaJ'lZUmijeyanje osnovnih procesa
,crirode, koji daleko nadmasuj u pojedinca pa ca'k i zivi orga:
nizam. Zato se oni koji zele irnati koristi od daljeg razma_
tranja ovih pojava rnoraju pripremiti za putovanje duboko
,/ u podrucje kozmicke energije. Oni koji se nisu potpuno oslo­
bodili pojmova 0 seksuaInostJi koji v:ladaj'll u nocnlln klu­
bo'Virna bit ee gorko razocarani i nece uspjeti shvatiti cak ni
najosnovnije stvari.
Vee smo izvrsili temeljito izuCavanje funkcija orgazrna u
podrucju psihologije i fiziologije. Zato cerno se ovdje usre­
dotociti iskljucivo na osnovnu prirodnu pojavu »orgazma«
nMbicno, organizam neprestano 1l0ku­
. '0S"
314
"
c. . C . J w"J '\
315
pok
usat
eu u daljnjem izlaganju dati samo grubi prikaz
2adataJc
. O"rn
en
tnog rasporeda misicnog oklopa. Ove predodibe se
4ii sloIDi:l is'cne Ukoeenostj
set? eIje na promatranju reakcija oklopa kroz razdoblje od
mgk UOtI cilj On se ne moze posh 1 v-
tern d'
na koj i . drug! nacm, 6110 pSifiOana.litickim prisiIjavanj etn
nogO go mao
uvj eravanjem, molbama iIi gimnastikom. Nije potrebno
i11 B;duCi da je pacijentovo tijelo obuzdavano i buduCi da
pacijentima govorimo iSta a ovom cilju. Brojna iSkustva Su
nas naucila da ce orgazams.ki retleks ramiti satn
P9 uspjjeIl)& slomitLmisicnLQkJop. Nas je rad poka.
..... zao da j e unkci'a misitJ1Q okJQp,a da sprjiecL orga.
zamski refleks .
r
I
I .. Na drugim mjestima opisao sam brojne mehanizme mi.
sicnog oklopa. OdgovarajuCi karakterni oklop opisan je u
Prvom dijelu ave s aaa zehm uvesti" novo gledBte
koje ce razjasniti karakterni i miSicni okiop na razini n":,i.
osnovnijih funkcija zivota. U vezi s time vrsena su proma,
tranja tij ekom protek,lih desetak godina. Zato ne oklijevam
da preuzmem punu odgovornost za vai nost koju ova pro­
matranja imaju na polju biofizike.

( !»m GMENTNI OKLOPA
Psihijatriji je vec desetl]'etiffia poznato da psihiekim poreme­
cajima histerije ne upravljaju anatomski i fizioloski procesi
miSica, zivaca i tkiva kao cjelina; prije, ani su odredeni
pojedinim, cuvstveno vaznim organima. Na primjer, pato­
losko crvenjenje je obieno ograniceno na lice i vrat, usprkos
Cinjenici da krvne tile idu poglavito duzinom organizma.
Isto taka, osjetni poremecaji u histeriji ne protezu se dui
zivcanog sustava, vec su ogranieeni na cuvstveno znacajna
podrucja tijela.
Prilikom razbijanja misicnog oklopa dolazimo u istu si.
tuaciju. Pojedine misicne zakoeenosti ne idu smj erom mi­
sica iIi zivca; one ; u sas'vim nezavisne ad anatomskih pro.
' cesa. PazI]lvim ispitivanjem Hpienih slucajeva razlieitih bo­
-"lesti u potrazi za za'konom koji upravlja ovim zaQ(Qeenostima,
otkrio sam da j e misicni oklop rasporet!en U 5egm
en
tima.
BiOlOSki, . .,9v.a funkcija je ooIik zivog
od onog sto ga llalazimo u visoko
razvijenih tivotinj a. 06ti primjer segmentnog funkcionira­
nja je onaj koluticavih crva i bioloski sustavi ,srodni njima.
U viSih kra.Jjesnjaka, sarno segmentna struktura kraljesnice,
krajevi zivaca koji odgovaraju segmentima hrptene mozdine
i segmentni raspored gangJija autonomnog ziveanog sustava
nagovjescuju porijeklo kralj esnjaka iz segmentno struktu­
niranih organizama.
316
. cilj orgonske terapije da obnovi strujanj<Ltl..
'elici logieno valja zapoceti rad probijanjem oklopa u
tij ela najudaljenijima od zd jelice. Prema tome,
zapocinje na izr azu miSicja ,lica. Postoj e barem dva jasno
r azberiva segmentno uredena oklopljivanja u glavi: jedan
obuhvaca oei i podrueje Jicnih kos ti ju; drugi
obuhvaca. usne, bradu i eeliusti. !Cada -kazem da je oklop
sea mentn{3 ureden, mislim da ,kruzno, na­
P.!'lje.d, na obje tJ. .
Oznacimo rVt rsten oklo ocm a drugl oralm
aklQl?ni pI1Sten. U pod'l1Ucju oono Q opnog (4) fY1i!
roo Sltezan]e 1 nepokretnoSlt, go.tovo tS'Vlh mlSlca oCll'lh :
jabueica, vj eda, cela, sUZJruih :b1jJezda a'td. Ukmceno celo ri vje·
de, bezirz:raza'jne oei liii :izboeene ocme jabucice, izraz poput
masJ(e i nepokretno5lt na obj e stTane nosa bitne !Sill znaea.j'ke
ovog ok!1Oipnog prislt ena. OCi prov,1rujlll k,ao 1z ukocene TIIalSike.
Pacijent nije u IS1>anjlll da otvori SriJrom oci kao pci oponasanjlU
strave. U shizofrenih bolesnika izraz ociju je prazan, kao
da zure u prostor. Uzrok tome je stezanje miSiea acne jabu­
j5ice. Mnogi su pacijenti izgubili {posobnost da Jiju suze. U
drugib j e otvor ocnih kapaka sveden na uski, ukoceni prorez.
Celo je bez izraza, kao da je »izravnano«. rKratkovidnost,
astigmatizam itd. vlflo su ceSito ,prriIS<ll.!E!J. .;
Olabavljenje ocnog oklopnog segmenraizaziva se otvara­
njem oCij u siroko kao u uzasu; to uzrokuje da se vjede i
celo krecu i Izraze tuvstva. Obieno to takoder uzrokuje ' opu'"
Stanje gornJTh mt!ltc'a:-obraza, narobto kada pacijentu ka­
zema da radi grima se. Kada su obrazi zategnuti, posljedica
je ana narocito cerenje koje izrazava prkosan, zao izazov.
Segmentni karakter ove miSicne skupine otkriva Cinjenica
da svaka. cuvstvena akci j a u ovom podrucju djeluje vodo- '-$ \
ravno na sus ' edna podruc a, aIr se ne renosl na oralm'='
Isegm.e!Jt..:-. 0' Je to rio a je otvaranj'e vj eda slrom , ao u
sposobno da pokrene celo :iIi proizvede cerenje u gor­
llJem dijelu obraza, one nije u stanju da izazove poticaje
grizenja koji su uevrsceni u stisnutoj bradi.
•. : rema tome, oklopni segment obuhvaca one organe i mi­
Stcne sku ine f to su u amnom un ClOna nom 0 1 1
ra olai u sposo nos u a e no drugo povuce u cuvstveni
zrazaJ/1t po ret. •. IJe rna lQJ l Z1 e, Jedan segment zavd ava, J
317
-
struktuty -...
' Nji.
seg_
a drugi pocinj e kada jedan pestaje da d jelu je na drugi
cuvstvenim akcijama. . ,
Oklopni segmentl uVIJek Imaju vodoravnu
_n ikada okomitu, sa istaknuta Tz'i'.tzet ka mku i nOR!
novoklop fUllkcionira zaJedno sa susj ednim oklopmm
mer/tima tijela, tj. ruke sa segmentomkoji obuhvaca rame.
na, a noge sa segmentom koji obuhvaca zdjelicu. z elimo
rocito istaCi ovu pOjedinost. Ona ce postati razumljivom u
odredenom b' . ickom kontekstu.
c
Drugi, tj . . obuhvaca citavo miSicje
brade, zdrijeJ. ukljucujuCi misice oko
usta. Oni su funkcionalno povezani jedan s drugim; npr.
B
opustanje oklopa br ade je 'sposobno da proizvede grceve u
A
misi6]u usana Ii u veZl s time cuvst va plakanja ili zel.li!. za­
si sanjem. Isto taka, osIobadanje refleksa povracanja u sta­
'. nju je da pokrene oralni segment.
o
Cuvstveni izrazajni oblici plakanja, bijesnog ujedanja, vi,
,kanja, sisanja, pravljenja grimasa svih vrsta u ovom seg.
mentu zavise 0 slobodnoj pokretnosti ocnog segmenta. Oslo­
badanje refJeksa povraeanja, na primjer, neee nuzno oslo­
boditi suspregnuti PQticaj za plakanjem ako oklop ocnog
prstena nije vee rastvoren. Pa cak ikada su dva gornja
CitaIac je sigurno svjestan Cinjenice da ovi procesi pred­
oklopna segmenta rastvorena, j os uvijek moze biti tesko oslo­
stavljaju primarne funkcije plazmatskog sustava. Oni nisu
boditi poticaj za plakanjem dakle god su treCi i cetvrti seg·
sarno dublji od sveg Ijudskog jezika vee takoder glavni za
ment dalje dolje, u grudnom kosu, u stanj u grcevitog ste·
funkci oniranje zivotnog aparata. Oni su praiskonske filoge- "
zanja. Ova teskoea u oslobadanju cuvstava daje nam uvid
netske funkcije. U sggmentn0gJ rasporedu misicnog oklop­
u krajnje znacajnu Cinjenicu biofizike: susrei'!l:! mo crva u COYle u.
i) Oklopljivanja imaju se&.mentnu, kruznu strukturu, ras­ Pokretima koluticavog crva upravljaju valovi uzbudenja
pod pravim kutovlma prema kral jesnip;. koji prolaze od kra' a re a dui os1 t1" ela Da r1" ed do » lave«.
2. 'Plazmaticka strujanja i cuvstvena uzbuden ja ko jf1....Q1w.jlv­ Valovi uzbu e ja se prenose st 0 0 do segmen a
Ijamo teku us poredo s tj elesnom osi.
dok De dosegnu predriTi - kraj . Na straznjem kraju, jedan
valoviti pokret sli jedi drugi u procesu gibanja. U crva se
'I Prema tome, sputavanje cuvstvenogjezika izrazavanja dje­
ritmicki i pravilnoizmedu stezanja i si­
Fu'e pod ravim u 0 a sm er or . .
renja. U crva i gusjenice funkcija gibanja je neodvojivo po­
( Dvije su stvari vazne u vezi s time: orgonske struje
vezaD""a s ovim plazmaticko valovitim kretanjem. Logican je
.I?' se u refleks ka a .i,e prolaz
zakljucak da bioloska energi{a prenosi u ovim valovitim
\'/-..1 cl)elog orgaruzma Itttllokl'oplj1vanja su raspo­
"pokretima..J>!r to'"ne moze biti m§ta drugo. Ovu tvrdnJu pot-
re ena l! segmentima poprecno n't"tok strujan ja. Jasno je,
krepljuju promatranja unutras.njih pokreta biona. Kretanje .r
- prema tome, da orgast icka puIsacija moze djelovati tel£. @"
na valove tjelesnog orgona polagano je i, u tempu i t.
kon sto su osIabl jenj syj segmentni oklopm prste.i.l:Q\Q. Ta
lzrazu, potpuno odgovara cuvstvenim uzbudenjima koja u
k oder je jasno da se osj eti svakog tjelesnog organa mogu
funkcij i ugode dozivljavamo subjektivno na naCin nesumnji·
u osj et ukupnosti sa,mokada su zapoceli prvi orga·
vo nalik na valove. .
, t icki trzajL Oni su uvod u razbij'anje- nti:Sicnog oklopa.
Orgonska struj anja koj a
U oklopl jenih Ijudskih organizama orgonska energi ja je U
dodatnog oklopnog pr stena pokazuju se od ogromne pomoCi u tradnom stezaDju misica. Tjelesni orgon ne pocinje
u ""Poslu rast varanja u cj elini. Zapravo, dogada se ovo: oslo- a ece slo odno sve dok okloprn prsten nij e olabavlj en.
A _
319
318
L:
\l
'\

t
( ·'1
j;:
' '\
t",) •
@
Prva reakcija je uz osjet 2$icka .
iIi onog sto zovemo »truCl«. RhmtkI, ova reakcija nam
da oklop popusta i tj elesni orgon se oslobada. Pravi Osjeti
plazmatiekih vaIova uzbudenja dozivljavaju se samo kadije­
rCl?rrJ],!en Clj eh mz oklopn'ffi segmenata, npr. mlslcna zaKoce::
n]a u po ruC]U 0 l]U, USIa, r · , gru 1 1 fragme. Kada je
to izvrseno, u oslo'bodenim dij elovima tij ela dozivljavaju se
...izrazite puJ.sacije, fio put valova, koje se· krecu prema glavi i
dolJe pr ema gBfiita nim or ganima. Vrlo eesto organiZ'am J;ea.
gira novim oklopljivanjima na ova poeetna strujanja i Put-­
SaCl] e. Grcevl U dubokom m iihcJu grla, obrnuta perl! taltika
dijafragmatski tikovi itd. svjedoee 0 orbi oja se
odigrava izmec1u otica'a stru 'an 'a i k 5 .
Kako je VI e org6i1ske energlje postalo slobodno nego
je pacijent spQ.SQ,b?n da odrijesi , kako, stovise, greevi zau.
stavJjaju plazmatlcko strujanje na bro jnim tockanna u tUelu,
pacijent razvija akll tpu t jeskobu. (.
Ove pojave, koje moze lako izazvati orgonski terapeut '\
koji ima izvjesno iskustvo j tehnieku vjestinu, potvrduju \
orgonsko-biofizieki poj am! proturj eej aizmedu cuvst'va u gode
.i cuvstva Jj§skoll£, OVdje moram izdvoj i ti n ovu pojavu, kOja
do sada nije bila opisana dovoljno jasno.
tim se prve aklopne zakocenosti razrijese, sve se viSe
pojavljuje kretanje koje izraiava "!?reday.<, zajedno s
orgonskim stru]anjem i osj etima. Medutim, nJegovo potpuno
razvijanje sprecavaju one oklopne zakocenosti koje jos nisu
razrijesene. Obieno se Cini 'kao da or.GEnizgm j.e lj sula•
• dati ave okl0rm.,e Izraz iI­
preClavan] . p tvara se ,u mrzuJU. Ova] ]e proces tlplcan 1 i
zasluzuje posebnu pazn"ju.
-- Kada, na primjer, oklopljivanje oralnog podrucja dovol}
no oslabi da otpusti suspregnuti poticaj za plakanjem, dok
su vratno i grudno oklopljivanje jos uvijek nedirnuti, pri­
mjecujemo kako nize misicje lica poprima izraz kao da
zeli zapla1kati ali nije u stanju da to ucini. Izraz kao da je
narubu I$UiZa pretvaJra se u 'll['sko cerenj!e podrucja U1sta
i brade. To Je izraz ocaja, krajnje frustracije. Sve se ovO
,.. Illoze saleti u sljedecoj formuli:
, 11
320
.../ -
321
-
tvoren« ili »samokontrola«, »prianjanj e uz sebe«, »suzdrzant
glavna su oci tovanja grudnog oklopa. Ram ena koj a su PO:
Vlicena natrag izraiavaj u upravo ono 15 to znaci - l>SUZ9 Za.
r
vanj e«. Zajedno s vratnim oklopom, grudni
...;<..-izraz Suspregnutog »prkosa« i »nepopustlji vosti«. Kada nije
trajno oklOpljen, izraz prenosen kietanfem cetvrtog segmenta
je izraz »osjeeaja koji slobodno teee«. Kada je oklopljen, to
j e izraz l>oepokr etnosti«
Trajno grudnog kosa ide zajedno sa sklonoscu vi­
sokom krvnom pritisku, palpitaci jama i tjeskobi; u izrazithn,
dugotrajnim sluCajevima, postoji i sklonost prosirenjusrca.
Razlicite sreane greske posljediea su neposredno ovog sirenja
iIi posredno sindroma anksi oznosti. Plueni emfizem je izrav.
na posljedica traj nog sirenja grudne supljine. Sklon sam
vjerovanju da i dispoziciju za pneumoniju i tuberkuloz
valja traziti takoaer ovdje.
u
• »Mahniti bij es«, »r azdiruee l> jecanje« i
noMVva CeZpja« su u_biti cuvstva kOja nastaju u grudnom
segmentu. Ova prirodna cuvstva nepoznata su.
organizmu. Bijes oklopljene osobe je »hladan«; ona smatra
»nemuievnim« i »beskarakternim«,
a eeznju smatra »bapskom«, znakom »slaba karaktera«.
Veeina euvst venih izraiajnih pokreta rukama i sakama ta­
koaer potjece---lZ 'Pla:Zr'i'ilifIekIfi cuvstava organa grudi. S
obzirom na biofiziku, ovi udovi su nastavei grudnog seg­
. .!:L..Y.mJetnika_ t\Qjl je _u stanJu da slobodno raz.vlja
siri se . neposredno u - potp.uno
sinhroniziranil'£lJystva i izrazaj,ne P9kret,e _ruku J saka. To
isto vrijedi za virtuoza na ViOfiru 1 klavlru, kao 1 slikara.
U plesu, bitni izrazajni pokreti potjecu iz eijelog organizma.
»Nes retnost« ruku i v 'ero 'atno dio
takoaer potJeeu IZ gr udnog 0 opa. On je uvelike od­
govoran za izraz »tvrdoee« i »nepristupacnosti«. U evrop­
skim kuIturnim krugovima i na naroCito izrazen nacin meau
»viSim krugovima« Azij e, potpuno okJopljivanje glave, vrata
i grudnih segmenata zaodij eva organizam znakom »otmje­
nosti«. Ovome odgovar aju ideali »cvrstoee karaktera«, »sa.
mostalnosti«, »velieine« i »kontrole«. Militarizam sirom svi.
jeta koristi izraz utjelovljen u oklopljivanju grudi, vrata i
glave kao naglasak »nepristupacnog dostojanstva<,. J asno je ,
• da se ovi stavovi temeJ]'e-na Oltlopu a -De obrnuto. - V
U nekih paeijenata nalazimo citav niz meausobno poveza.
nih zivotnih problema koji potjecu iz okl "vanja grudi.
Tipieno je za ove pacijente da se zale na vor« u grudima.
Ovaj organski osjet dovodi nas do vjerovanJa da je J§ jliak
(sIieno glohusu hystericusu u grkljanu) grce..YJt. TesKo je
322
'it?>t/o A
>te-"'A
Ci da Ii je dusnik ukljuc.en u ovo,- ali vrIo vjerojatno jest.
re V "
V u a ovog unutrasnJeg »evora« saznajemo
da su bjjes i a vezani u nJernu.. se oslobodio
vaj »evor« U grudlma, cesto valJa pn tlsnutl prema dol je
°rudnu sugljinu i u isto vrijeme da Ylc.£:.
ifFuzaavanJe unutrasnjih grudnih or gana obI no.:::tJhvata
• ." , V· , veL'
obuzdavanle.-Qll.l
ITaj« iIi »posezan je za ne
Jenti - ometem na
kretati ruke sasvim
povezan s izraza ' .
o u v n e Kal a Je ova 0 uz avanje tako jako a a e,
a nar06ito vrhovi prs tiju, gube svoj orgonski naboj, postaju
bladni i v.}azru i onekad akutll-O OQIlll. Vrlo Je vJerojatno
a se aynaudov.a gangrena vr ova prstiju temelji na ovoj
specificnoj anorgonij i. U mnogo slucajeva jednostavno je
poticaj na gusenje,koji je oklopljen u lopaticama i sakama,
odgovoran za vazomotorno stezanje u vrScima prstiju.
Nalazi mo da zivotom ovih paeijenata upravljaju opee obu·
davan ' e inici ' ative i poremeeaji u radu uzrokovani n " ho· l( G./
vo nes 050 no u aa slobodno u 0 atkad ­
okloplj ivanje gru ne supljme u ena ide ruku pod ruku s
pomanj kanjem osjetljivosti bradaviea. Poremeeaji spolnog
zadovoljenja i zaziranje od dojenja novoroaeneeta neposred­
ne su posljedice ovog oklopljivanja.
Izmedu lopatiea postoje bolne miSiene skupine u
pogrucj u trapeznih misiea. Njihovo ok"Ioplji vanje stvara uti· -::-- ' .
sak suspregnutog prkosa koji se, zajedno s natrag l\4:ru )
cenim ramenima, moze najbolje opisati rijecju . --:"
Kada su grudi oklopljene, meaurebarni miSiCi pokazuju
akutnu na golieanje. Da ova osjetljivost nije
»jednost avno ne zelim da me netko golica«, vee biopatsko
poveeanje uzbudljivosti, dokazuje cinjeniea da one nestaje
kada se grudni oklop rastvori. U jednom narocitom slucaju,
karakterni stay nepristupacnosti imao je uglavnom jednu
funkeiju, a ta je hila »Ne diraj me! Skakljiv sam.«
Moja namjera nije, naravno, da se narugam ovim karak­
ternim stavovima, vec sarno da ih vidimo onakvima kakvi
jesll, tj. ne kao utjelovIienje karak­
k.mih crta vee kao izraz biofizickih stanj a. General moze,
ali ne mora, biti »visoko cijenj ena« osoSa. Ne zelimo ga
velicati niti poniziti. Ipak, necemo se liSiti prava da ga pro·
matramo kao fivotinju koja ima posebnu vrst oklopa. Ne
bi tne smetalo ako neki drugi znanstvenik zeli da svede mo­
ju zed za znanjem na biolosku funkciju psica koji ide nao­
323
®.
. ,j{ \ ! J..
...... 1.,.; _.-::::
324
·",'- t
I
da llle
Ne teo
kretanje grudne supJjine takoder prestaju. Moramo
r:
kret
t
da lZvrSl=
. . To je nova einjeniee da r:: eu:nu ":" o,,:u­
5 va nisu ill od kakve konstl u ponovnom oZlvlJavanJu bIO­
loskih euvstvenih funkeija. Sarno PJ,lletD hioloSkog izratai:'1
riO ok r 'ti oklo ni rsten. :I
etl k opm segment eini prsten kOjI se Iri naprijed pre­
ko podrebarja, donjeg dij ela grudne kosti, straga duz naj­
donjih rebara prema straznjim pripojima dijafragme, tj.
desetom. jedanaestom i dvanaestom grudnom kraljesku. U
biti , on obuhvaca dijafragmu, zeludae, solarni pleksus, uklju­
cujuCi gusteraeu, koja lezi ispred njega, jetra i dvi je izbo­
cene miSicne skupine koje se proteZu duz najdonjih grud­
nih kraljesaka.
Izrazito oeitovanje ovog dklopnog prstena je lordoza kra­
ljesnice. Obieno terapeut moze gurnuti ruku izmedu paci­
jentovili leda i kauea. Donj i prednji rub rebara je gurnut
naprijed i isturen. Tesko je iIi sasvim nemoguce saviti kra­
ljesnicu prema naprijed. Na fluoroskopu mozemo vidjeti da
je dij afragma nepokretna pod obienim uvietima i da se tek
malo pokrece uz prisjJno disanje. Ako kazemo pacijentu da
diSe svjesno, on ce uvijek udahnuti. Izdisaj kao spontana
radnja nj emu je st rano Ako mu kazemo da izdahne, on mo­
ra da ucini znatan Ako uspije da malo izdahne, nje­
govo ti jelo automatski poprima stay koji radi protiv izdi­
sanj a. Glava se krece naprijed iIi se miSicje oralnog oklop­
nog prstena jos jaee steze. Lopatice su povucene natrag,
a ruke cvrsto pritisnute uz gornji dio tijela. Zdjelicno mi­
sicj e je napeto a leda jos ukocenije savi.nuta.,
Di jafragmatska zakocenost je sredisnji mehanizam ovog
podrucja. Zato je upiStavanje ove. zakocenos ti j edan od -sre- i
diSnj ih zadataka -
oklopa u diiafragmatskom segmentu donosi sa
soborn svladavanje mnogih teskoca. Zasto je tako? Tjelesni
izraz, koji se suprotstavlja tom radu, sasvim jasno govori,
mada pacijent nije toga uopce svjestan, da se organizam
protivi tome da se dijafragma slobodno siri i steze. Medu­
tim, ako se gornji segmenti ispravno opuste, sarno j e pitanje
vremena kada ce se dijafragmatski oklop takoder .
Na primjer, prisilno disan ' e u rudnom segmentu iIi ponov­
ljeno oslobadarli e, re eo sa ovraean a moze nagnatl orf@ru­
z '" s Ie u sl ranj e. Podrazavanje ramenih miSica
lOo, anJem moze Imati isti ucinak. -
Teorijski razumijemo zasto je otpor punoj pulsaciji dija­
fragme tako jak: o.rg.anizam se brani protiv osjeta ugode ilj
--.­ .­
325
" ,',j
J""
t'eskobe ih dij afragmatsko okre 0st
' edutlm, ne SffilJ emo Dl Je nog as a za oraVitI a Je ta
--i
(
tvrdnja r acionalisticka i psiholoska i fi nalis ticka tvrdnja,
Dna pretpostavlja da organizam »misli« i racio.
• , nalno, nesto poput: »Ovaj cj epidlaka lijecnik traii da slo.
bodno sirim i s teiem svoju dijafragmu. Ako pristanem, do.
iivjet eu osjete tjeskobe i ugode koje sam doiivljavao kada
su me roditelji kaznjavali zbog toga sto se zabavljam. Po.
mirio sam se sa situacijom takvom kakva jest. 2ato, neeu prj.
stati.«
2i\l'i organizam ni'tli milsli nrimi razmiSlja racionalno. On niti
cini ni,ti ne cini S'tvaJri »da bi . ..« Zio\l'i organizam funkoionilT'a
u skla,gu s primarnim plazmatickim cUvstvima, koja imaju
zadovolj avanja bioloske nap'etos ti i po.treba'Jedno-
ZIVOg lzravno
u govorni iezik svij esti ... 1zvanredno je vazno da se ovo shvatI:"
Y!t-] er raclOnaIis ticko miT.lj enje koje je oblikovalo covjekovu me­
'1 hanicku civilizaciju sposobno je da i zasjeni uvid
0
1
temeZ'no razlicit jezik zivog organizma.
Zelio bih navesti posebno jasan klimcki slucaj da prikazem
novinu pojave 0 kojoj se ovdje radi:
p
Pacijent koji je imao znatan intelektualan uvid u orgon­
(I
sku terapiju i kOji je vee uspio prilican dio ok.
lopa gornjeg dijela tijela, zamoljen je da ucihi napor da
probije dijafragmatski oklop. Potpuno smo se sporazumjeli
u tome. I u razgovoru i u pribvacanju zadatka, pacijent je
pokazivao potvrdan stay. 1pak, Cim je ucinjena tek mala
pUkotina u zidu dijafragmatskog oklopa, pacijentovo tijelo
od dijafragme pa dolje do zdjelice pocelo je da se trza
u stranu. To je bilo vrlo zacudujuce, u najmanju ruku. I
trebalo je znatnog napora da se razumije je ovaj pokret
pokusavao da izrazi.
U svom pokretanju u stranu, donji dio tijeZa izrazavao je
jedno odresito NE. Potrebno je sarno pokrenuti desnu ruku
s jedne strane na drugu, na takav nacin kao da se kate
>>De-ne«, da bi se razumio izrazajni pokret kOjim se oVdje
bavimo.
Psihologisticki iIi, jos bolje, misticki, moze se pretpo­
staviti da je sustav plazme iz'van govornog jezilka izra­
iavao snazno NE jednom pothvatu koji su '»korteks« i go­
vorni jezik patvrdivali. Takvo interpretiranje procesa hilo
bi pogresno i ne hi dovelo ni korak bl iie razumijevanju
Zivog organizma i njegova izraiaj nog jezlka. Trbuh i zdje­
lica ovog pacijenta nisu »raZrnisljali« 0 zahtjevu koji je
postavljen organizmu. Oni nisu »odlucili« da odbiju da
326
ristan
u
. Ovdj e je bio ukljucen drukciji proces, proces
P' u skladu s izr azajnim jezikom fivih bica.
se
Vl1<a
o
sto smo naglasili, plazmaticki pokreti crva su usmje­
reci uzduzno duz tjelesne osi. Kada valovi orgonSJkog uzbu­
denja pokrecu t ij elQ crva naprijed, dobivamo »utisak« da
crv djeluje »svrhovito«, t j. »voljno«. Izrafajni pokret zivog
organizma crva moze se prevesti u r ijeci naseg jezi ka koje
znace »zelj eti«, »reci da«, itd. Ako, ,sada, uzmemo pincetu
i stisnemo crva negdj e oko sredine tijela tako da je or­
gonskO uzbudenje prekinuto kao oklop nom zakocenoscu, je­
dins
tven
svrhovi-t pokret prema napri j ed i, s njime, izra­
iajni pokret »zeljeti« i »reCi da« odmah prestaju da dje­
luju. Zamijenjeni su drugim pakretom, naime post ranicnim
savi janjem natrag i naprijed donjeg ili stram jeg dijela ti­
iela, dok je prednji dio uvucen. Neposredan utisak ovog
pokreta Ijuljanja tijela s j edne strane na drugu izraZava bol
Hi snarno »Ne, necu to uci niti , ne mogu to podnijetk Ne
zabor avimo da ovdje govorimo 0 nasem utisku, tj. inter­
pretaciji koju smo dotivjeli neposredno prilikom promatra­
nja crva. Ali mi bismo djelovali upravo poput crva da nam
netko pricvrsti veliku stipalj.ku oko tijela. Automatski bis­
mo uvukli glavu i ramena i borili se postranicno zdjelicom
i nogama.
Ovo shvacanj e procesa ne znaci da smo se sprijateljili
sa subjektivistima koji tvrde da ne primjecujemo >>oista do
nasih vlastitih osjeta« i da ti osj eti ne odgovaraju stvar­
nosti . U osnovi, sve sto fivi je funkcionalno
jedi, prema tome, da su rea'kci je crva na klijesta istovjet­
ne oni ma kakve bi bile nase u slicnoj situaciji. Reakcije boli
i napora da se otkloni bol su iste. Ova funkcionalna isto­
vjetnost izmec1u covjeka i crva omogucuje nam da budemo
»impr esionirani« u ispravnom, obj ektivno istinitom smislu
rijeci izrazajnim pokretom crva. 2apravo, ociti izraz crva
prenosi one sto osjecamo kroz poistovjecenj e. Ali mi ne
osjecamo izravno bol crva i njegov povi k »ne«; mi sarno
izrafajni pokret koji bi, pod bilo kakvim uv,k I I..C­
t Ima, bio i'stovjetan 1) lzraza)lIl1m pokretom naseg sustava
pTaZme u istoj bolnoi situaciji.
. 1z ovoga sI1]eaCda pokrete-Ktw.Sl4.lene 7
lz!:!!.z,e 0 V ' or ant ma na temel"u istov -etnos(Jz-J
me u tla ct t va t Ont SVl • -. "
zravno shvacamo j ezl Ztvll orgamzama na erne JU nk­
cionalne lstovjetnosti smo
shvabli u n]emu ovaj ]ezlk lzraZaja, izraZavamo ga
rijecima: prevodimo ga u gO'Vort1!i jezi!k svij esti. Medutim,
rijec -ne« ima tako mnogo, u stvari tako malo, veze s je­
327
II
zlcmm izrazom zivog organizma, kao rijee »macka« illla
e-ne«. Sve sto je u njemu bilo zivo, zeljelo je (ali mu
s mackom od krvi i meSa koja prelazi ulicu pred nasilll
ocima. U zbilji, rij ee »maeka« i specifican sustav orgonske
plazme koji se pokreee ovdj e ispred nas nemaju nikakve
veze jedno s drugim. Kao sto potvrcluju mnoge razIicite
oznake za pojavu »macka«, oni su tek slabi, slucajno zarnje.
njivi pojmovi koji se pridruzuju stvarnim pojavama, pokre­
tima, euvstvima itd.
Ova razmatranja Zvuce poput »intelektualne« i »poluinte­
ligentne« prirodne fil ozofije. Laici su neskloni prirodnOj fi.
lozofiji i zato Ce odloziti ovu knjigu jer »ne pociva na cvr.
stirn temeljima zbilje«. Citalac koji dijeIi ovu misao vara
se. Pokazat eu na sIjedeeim stranama kako je vazno mi.
sIiti ispravno i upotrijebiti i koncepte i rijeCi tocno. POka.
zat eu da su mnogi mehanisticki orijentirani biolozi, fizi.
eari, bakteriolozi itd. uistinu vjerovali, od 1936. do 1945,
tj. u razdoblju u kojem su otkrivene funkcije zivog orga.
nizma - da je to bjla rijec »macka« koja se kreta1a uli.
com, a ne sIozeni zivi proizvod prirode.
Da se vratimo onOme »ne-ne« naseg pacijenta. Njegovo
je znacenje ovo: kada plazmaticko strujanje ne moze iii
duz ti 'ela u uzduznomsmjeru jer je spri 'eCeno 0 recnim
o lopnim za ocenos lma, 0 aZl 0 PQ41.!;fniCnog kretania
TOle, sekundarno, znaCl NE u govornom zeZlku. _
»Ne« u govornom jeziku odgovara onom »ne« izrazajnog je­
zika zivog organizma. Ne moze se pripisati PUkom slucaju da
je »ne« izrazeno popreenim pokretom glave, dok je »da«
izrazeno uzduznim pokretom glave. »Ne-ne« koji je nas pa.
cijent izrazio postranicnim ljuljanjem zdjelice iScezlo je
tek nakon sto je zakocenost dijafragme razrijeSena. Ire­
dovito se javljalo kada se Ova zakocenost vraeala.
Ove su cinjenice od najveee vaznosti za razumijevanje
tjelesnog jezika. Opeeniti stay naseg pacijenta prema iivotu
bio je takocler negativne prirodt;. »Ne« je bio temeljni stav
njegova karaktera. Iako je trpio i borio se protiv ovog ka­
rakternog stava, nije mogao od njega pobjeei. Bez obzira
na to koIiko je svjesno i intelektualno zelio da kaze DA, nje­
gOY karakter je stalno izrazavao NE. Bilo je lako razumjeti
povijesne i biofizioloske fun1kcije ovog »ne« na strani nje­
gova karaktera. Poput tolike male djece, i on je stalno
dobivao kIistire od svoje majke koja je trpjela od izrazite
bolesti prisiIe. Poput druge djece, i on se pokorio ovom
zloeinu s uzasom i unutrasnjim bijesom. Da bi umanjio zes­
tinu svoje srdzbe, da bi bio u stanju da podnese ovu po­
vredu od strane majke, »Suzdrzavao se« , uvlaeio dno zdje­
lice, jako smanjio disanje, opeenito razvio tjelesni staY
"?'e bilo dozvoljeno) da vikne »ne-ne« na ovu povredu, sto
?IJ imal o za posljedicu cia je u svoj kasniji zivot ponio ne­
ranu. Otada je nacelno NE-NE prema svemu i sva­
postalo ociti izraz njegova iivotnog sustava. I, mada
'e ovaj negativan karakterni stay predstavljao a1kutni simp­
{om, bio j e u isto vrijeme izraz jake samoobrane koja je,
prvobitno, bila racionalna i opravdana. Ali ova samoobrana,
racionalno motivi rana u pocetku, poprimi'la je oblik trajnog
oklopa, koji je bio kruto zatvoren svemu.
Vee sam na drugom mjestu objasnio da neki .[J.jetinj-Mj
dozivlja ' moz§ samo ttJJsJJ » 'elavati iz roslosti« ako 'e
ukotv ..JsIutl 0 lO t) koiL nast-
f
1l10"Stt ...J,L naseg se paClJenta prvobitno,
•rano »De-ne« tijekom godina pretvorilo u neurotsko i ne­
racionalno »ne-ne«. Drugim rijecima, postalo je ugracleno u
trajan karakterni oklop koji je bio odgovoran za njegovo
podd avanj e i izrazavanje. Izraz ».De-ne« nestao je sa stva­
ranj em oklopa lijecenjem. Tako je i povijesni dogadaj, na­
pad majke, izgubio svoje pawlosko znacenje.
Sa stajaliSta dubinske psihologije, ispravno je da kaze­
\ rno da je u ovog pacijenta afekt obrane i »vi,kanja ne« bio
»pritegnut« . Gledano sa stajalista bioloske jezgre, s druge
strane, nij e to bi.lo »pritezanje« »ne-ne« vee nesposobnost
.. \ organizma da kate DA. Pozitjvni, potvrcini stay u zivotu
'.. rnogue je sarno kada organizam funkcionira kaQ cjelina,
\ kada plazmaticka uzbuclenja, zaj edno s im
pripadaj,u, i110gu--proCI kroz sve or ane i tkiva bez smetnje,
kadasu, uKra' 0, lzrazaJru po reti plazme sposobni ­
slobodno.
- elm ma1kar i jedna oklopna zakocenost ogranieava OVil
funkciju, potvrde je poremeeen. Mala djeca
se tada ne mogu potpuno prepustiti svojim igrama, malo­
dobnici popustaju u radu iii u skoli, odrasli djeluju poput
kola koja se pokreeu s pritegnutom koenicorn za slucaj
opasnosti. Promatrae, nastavnik ili tehnicki nadglednik, stje­
ce »utisak« cia je osoba lijena, prkosna i.Ji nes-posobna. Sarna
»zakocena« osoba osjeea da je neuspjeSna »ma koliko lSe tru­
dila«. Ovajse protes moze preves ti u jezik zivog organiz­
rna: organizam uvijek zapocinje djelovan 'em na bioloski is­
pravan n . . No, pri­
likom prolaza orgonskih uzbut!enja kroz ol"ganizam, funk­
cioniranje je usporeno i izraz »Ugodno mi je to ciniti«
pretvara se u automatski »Necu« iIi »Ne Zelim«. Ukratko,
0r:ganizam odgovoran lo-k
mranje.
329

328
, I'

stoj ati poseban razlog za ovu Maramo
da postoji neka bitna raz;lika izmedu izrazajnih pO­
s kojima sma do i .. izraZajnog po­
lU"eta cij elog trupa kOJI postaJe 06t kada dlJafragma funk­
cionira slobodno.
Zelio bili zamoliti citaoca da me slij edi odsada s kraj­
njim strplj enjem i da mi prerano ne iskaZe nepovjerenje.
Njeg
ovO
ce st rpljenje bogato nagraditi rezultati koj e cemo
postici. Mogu uvjeriti citaoca da sam i sam morao imati
naj vece strplj enje kroz vge od jednog desetljeca da bih
dosao do otkricakoja cu opisati. Uvijek iznova tijekom ovih
godina ocajavao sam u pokusaju da shvatim orgazamski re­
£leks; clin.iJlo se apsclurtno nevjeroj amim uCiJnilti ovaj osnov­
ni refleks pristupacnim ljudskim pojmovima. Me­
dutim, odbio sam da odustanem, jer ni1i s'am mogao ni ti
sam zelio da dopustim da zivi koj i u svim
drugim i ezik izraza, upra­
vo u srediSnjem podrucju, orgazamskom reflelksu, ne izra­
zava nista. To 'se einillo taikoprotwrjeonim, tako potpwno
nemoguCim, da to jednostavno nisam mogao prihvatiti. Stal­
no sam sebi ponavljao da sam bas ja rekao da Zivi orga­
nizam naprosto funkcionira, da nema nikakva »znacenja«.
CinUa se ispravnom pretpostavka da je »neizrazajnost« ill
»beznacaj nost« orgasti6kih grceva oznacavala upravo ovo:
u .c; 3liljQj osnovo« .. . . ani m ne otkriva nikakvo
znacenis:.. Ipak, st<ljv recta'van a koji postaj e OOt u orga­
zamskom refleksu i znacenjSlki. Bez sumnje,
sami orgas ticki grcevi su puni izraza. Morao sam tada reCi
sebi da prirodna znanost jednostavno nije jos naucila da
shvati ovaj siroko rasprsen, u stvari opcenit, cuvstveni iz­
raz zivog organizma. Ukratko, unutrasnji »izraiaj1!!.Yokret«
bez ocit.2& >@vstvenog izraza« cinio mi se apsurdnim.
-pQvr aeanje predstavlja jedan pr,istup problemu, jer paci­
jent t esto povracakada je probijen ,dijafr:agmatski oklop.
Upravo kao sto postoji nesposobnost da place, postoji ta­
koder nesposobnost da se povraca. Ovu nesposobnost je
lako razumjeti s obzirom na orgonsku biofiziku. Zaj edno s
oklopnim prstenima koj i ,lei e imad nje, dijafragmatsJka za­
peristalticko valovi N-gibanje tjelesne
do usia. Na isti nacin »cvor«
u grudi ma i »gutanje«, zajednosa stezanjem miSica oka,
sprecavaju pIac. U drugim slucajevima dijafragmatskih za­
kocenosti postoji, uz nesposobnost da se povraca, sta1na
mucnina. Nema sumnje da su zalbe na »nervozan zeludac«
neposredna posljedica oklopljivanja ovog podrucja, iako jo§
Uvijek ne razumijemo potpuno vezu izmedu avo dvoje.

331
PovracanJe je bioloski izrafajni pokret cija funkcija vr!i
tocno ono sto
Temelji se na peri'Sfiiiftickom pokretu zeluca i jed.
nja'ka u ·smjeru suprotnom od njegove normaine funkcije
,naime prema ustima. Refleks povracanja slabi oklop dija:
fragmatskog segmenta temerjito i brzo. Povracanje Je pra.
ceno grcenjem trupa, brzim uvi.J anj em supIjine ze-Iuca, dok
se vrat i zdjelicni kraj trza;u naprijed. U kolikama male
djece, povracanje jepraceno proIjevom. S obzirom na ener.
giju, jaki valovi uzbutlenja krecu se od sredil fa ti'ela' ore
prema ustim rema anus vstvem lzraz u ovom
u aJu govon a av e emen aran jezik da ne moze biti
sumnje 0 dubokoj bioloskoj prirodi ovog jezika. Pitanje je
sarno u njegovu razumi jevanju.
v\. Potpuni je pokret Ikoji obuzima trup u cisto
fizioloski (ne cuvstvenol , isto kao i ona' or
fl-e!<sa. TO je potvraeno i k Illl 1: razr j esenje dij afragmat.
sIre zakocenosti donosi prve grceve trupa, koj i se zatim
razvijaju u potpuni orgazamski refleks., Ovi grcevi su pra·
ceni dubokim izdisanjem i valom uzbuaenja koji se siri
gore od podrucja dijafragme prema giavi i doIje prema ge·
nitainim organima. Znamo da je razrjesenje gornjih oklop.
nih segmenata nuzan preduvjet za otpustanje potpunog grca
trupa. U kretanj u vala uzbudenja prema zdjelici, orgonsko
uzbuaenje postoj ano ideka zakocenosti u sredini trbuha.
Sredina trbuha se steze ostro i brzo iIi se zd ielica pokrece
prema natrag i ostaj e zgrcena u tom
1- Ovo stezanje u sre : . reds v1" sesti ­
. oklopm prsten. r ve 1 og r u nog mm ca tuS7ilJdO'
mi nts) je pracen grcevi tim stezan]em ava1u-bocIlil i miSiea
:.---- (Transversus abdommts) kojTwu oadonjili reoara do gor­
nie-granice zdj elice. Mogu se Iako napipat1 kao {vrde bolne
miSicne veze. Na Ieaima, donj i dijelovi miSica idu duz kra­
Ijesnice (Latisslmus dorsi, sacrospinalis itd.) i odgovaraJu
ovom segmentu. Ovi miSici takoder se mogu j asno osjetiti
kao tvrde bolne veze.
Otpustanje sestog oklopnog segmenta je lakse nego labav­
ljenje ijednog drugog segmenta. Nakon sto je rastvoren,
r.::11 hko je i posljednjeg oklopnog seg­
W menta,&4Lflianag

ie'· U veCini slucajeva oklop zdjeIice aca oto22.....§ve
misice zdjelice. Cijela zdj elica je vucena Tr!;wSnL. rniSic
izuaa---stmrize-=je bulan: Isfo--vrI]edi '-i-i duktore stegna,
one na povr5ini kao i one koji Ide dublje. Analni sfink­
terni miSiC je stegnut, zato je anus uvucen. Recite nekome
.- .
332
.
")
, .
l!?

l.dj ellCl, KaO-
1
u- svaKOlll drugom oklopnom segmentu,
postoji »udar anje« iIi »probadanje« pomocu jakih zdjelic­
ni1Lp.okr.eta-prema.->@.Il. idlJlV izraz ovog poJITeta jeJasan
. i ne moze se pogresno r azumjeti. Uz izraz bijesa, izraz pre­
/ zira_se takoaer jasno oCituje: preziranj e zdj elice i svih-n:re=
zinih organa, prezir anje spolnog Cina i naroCito preziranje
partnera 5 kojim se cin provodi. Na temelju sirokih kli­
nickih iskustava, u.tvrdio sam 11 oekoliko sIu­
u ,?-aso)
£.1£1 pnsvaJa pocetne Ijubavne-p'6fr- Iii
caJe, cuvstva glavni su dio prezira su- .
vremenog _Ne govorim 0 jasiiirn ()
333
slucajevima u kojima se s,polni zbog koristi ill
opstanka. Govorim 0 veCini ljudi svih sIojeva.
Na .temelju ovih .k.linickih otkrica latinska izre:ka »Om!:!g_4ni.
coitum je aks.io:n. PoStOJi
sarno jedna u ovo] tvrdnJl:CovJ ek i ivo.
razocaranje. i koji SUtako
pdk:ret 1:JiU!bav:l ava e u
kp ji su okup.
Jeni oko rijeCi »fuck«. U Amerid nalazimo rijeci »knocJc
me« napisane na plocnidma - njihovo znacenje je jasno.
Dao sam iscrpan opis ovih Otihica u prvom dijelu SVOje
kujige Die Entdeckung des Orgons. Zato nije nuino da
ovdj e ulazim u poj,edinosti.
0
CUVSTV
ENI IZRAZ ORGAZAMSKOG REFLEKSA I
SPOLNA SUPERPOzrCIJA
[!,\;\·IH"J

M ;t
M>lJf"
...
Stralnji dio
Prednji dio
J"V )v J:!.. 'Jr a-J ..... ,"' ... v .... "" ,,""{Lot. .JI..VV" /. f "
.......... =s=--:¥ -- -- .--=.,
$ UPt-RPO'Lj ( IJ k
334 335
. P QL4£ll/'
-
na putu.
Morat cemo uciniti veliku stranputicu i sakupiti velik
broj prirodnih pojava da bismo shvatili izrazajni jezik
zivog organizma u orgazamskom ref.leksu i u superpoziciji.
Neuspjeh govornog jezika u ovom sIucaju ukazuje na funk­
ciju prirode izvan okvira zivota. Ovdje ne upotrebljavamo
rijec »izvan« u natprirodnom smislu mistickog, vec u smislu
funkcionalnog odnosa izmeau zive i neiive prirode.
Za sada, moramo zakljuciti da je govorni jezik sposoban
da opiSe sarno takve pojave zivotakoje se mogu shvatiti
kroz organske osjete ,i koje odgovaraju izrazajnim pokre­
tima, npr. bijes, ugoda, tjeskoba, gnjev, razocaranje, tuga,
Iica.
Vidimo da je problem izr aiaj nog jezika zivog organizma
daleko slozeniji nego 5tO bismo pretpostavlj ali. Da pokusamo
prodrijeti dal je i potrazit i slit nosti koje povezuju r azvije­
nije s manje razvi jenim oblicima zivota:
Tehnika orgonske terapij e naucila nas je da en.' doslovce
jos tunkcionira u Ij udsko j i ivotinji. Segmentni raspored
·o"Klopnih prstena ne moze imati drugo znacenje. Razrjesenje
ovog segmentnog oklopa oslobada izrazajne pokrete i plaz­
maticka str ujanja koja su nezavisna 0 anatomskom raspo­
redu Zivaca i miSica u kraljesnici. Oni su mnogo viSe u skla­
du s peri staltickim pokretima crijeva, crva, iIi protozoe.
336
337
Usprkos nj egovu razvoj u iz filogenetski starijih oblika ii.
vota, Covj eka jos promatramo ugIavnom kao originalno stv().
renje bez ikakve veze s oblicima od kojih je potekao. Se •
mentni karakter i, prema karakter bioloskog
grovnog sus tava jasno su sacuvam u kraijesnice
i gangl ij a. Medutim, ovaj jezgrovni sustav je segmentan sa.
mo u morioioskom, tj. strogom, oblirku. funkci je i
oklopni pr steni takoder predstavlj aju tunkclOnal ne segn;ten.
te, tj. funkcije kOl e lUlal U vlsoko savremena
, ...ao sto bl se moglo reci za kraljeSlliCU, o.
proslos ti U iivoj saciasnjosti. Orgonske funkcij e i oklopni
prsleni predstavljaju naja,k!ivniji i na jvaini ji funkcionalni
!!Qarat sadasnjo'"t i, jezgru svih bioloskih funkcija Ijudske
i ivotinj e. Bioloski vaini organski osjeti 1 Cllvstva ugode,
tj esko5'e i potjecu 12 segmentnih funkclj a Ijudske ii.
votinj e. Jednako su tako sirenj e i stezanje, kao funkcije
ugode i tjeskobe, bile prisutne u iivog organizma od amebe
sve do covjeka. Kada je netko drii glavu visoko; ka.
da se boji, uviaci je, kao sto Cry uvlaci svoj prednji kraj. I II
Ako ameba i cry u ljudskoj ij'votinji nastave da djeluju kao r
jezgrovni elementi njezina cuvs tvenog funkcioniranja, tada
je opravdano da pokusamo povezati, i time shvatiti, osnovni
bioloski refleks orgasticke superpozicije s najjednostavni­
jim plazmatickim funkcijama.
Naprijed smo naveli da rastvaranje dijafragmatske zako­
cenos ti neizb ' efno vodi do prvih or as tickih trza' a tij ela.
_ Takoder smo nag as! 1 a su II ovi tijela tek nastavci dvaJu
Ivr.segmenata grudi i NajveCi i najyainiji gangliiski
\ . aparat je smj eSlen u sredini truea, blizu let1a.
, / . se sad na mentalni skok koji ce na prvi pogled
// lzgledatl »neznanstven« , »neopravdan«, zapravo »lud«. Kas­
r / nije se mozemo osvrnllti llnatrag i vidjeti da Ii smo pocinili
kakvo zlo.
Bilo kad, svatko je vidio macke uhvacene za krzno na
ledima i podignute u zrak. Meko tijelo macke Cini se da se
savilo, glava je dove dena blizu zdjelicnog kraja; glava, pred­
nje i straznje noge vJse mlitavo., nesto poput crteza na stra·
nici 339.
Mozemo, naravno, zamisliti bilo koju zivotinju u istom
polozaju, cak i covjeka. Postoj i, kao sto je uvijek slucaj kada
tijelo poprimi neki polozaj , cuvstveni izraz. Nije lako odmah
odgonetnuti ociti izraz ovog narocito.!Lpolozaja.
juci ga pazlj lvo neRo vnjeffie, dobivamo ut isak meduze s u­
cali rna.
Biofizika ce morati da nauci tumaciti oblike pokreta i!
tjelesnih oblika i oblike izraza iz oblika pokreta. ViSe cerna
.._...... Solami pleksu$
338
339
,)0
nom i. na:na .redni ·e lazmaticke
I f!iiikC! Je j e d a HZ d m ! I dJeluJu kao da-su­
sobno povezane. Razvoj slozenijih funkcija u
(fun kci j a koj e nazivamo »vm ma«) nema nikakva ucinka na
postoj anj e i funkcij u »meduze u covj eku«. Upravo ta medu_
u njegovo jedinstvo manje razvije­
mm zlvotmJsklm SVlJetom. kao sto Darwmova teOrija iz.
vodi podrijetlo covj eka iz ni Zih kraljesnjaka na temelju CO­
vjekove morfologij e, orgonska biofizika prati COv;ekove cuv_
stvene funkci je mnogo dalj e natrag do QOlika k etall,ia Die­
-kusaca i protozoa.
.B,tnkciona1na istovj etnost COlTjekovjh Zi yotll jb fimkcija s
.QD.illla-fii,imiti"ni h gibanja doseze daleko
''X,
natrae: izva- ---' ­
'Prema tome, on e sto nazivamo »prirodom u covjeku« mo­
ze se prevesti iz podrucja misticnog iIi pjesnicke fantazije u
zbiljski, objekt ivni i prakticni jezik prirodne znanosti. Ovdje
se ne bavimo metafor ickim iIi analognim odnosima, a jos rna­
nje sentimentalnim videnjima; bavimose opipljivim, vidlji.
vim procesima zivog organizma i onima kojima mozemo
upravljati.

f
340 .J. A 11111 VI 1<'.0 Y YU PMlt\ 0 i<..!$ Y ITP" n11) ,I 1
VI kO f.t 1\ cl'>ETy
15
SbiZofreno cijepanje 1
1. . DAVO. U SHlZOFRENOM PROCESU
Poj am "davla« je pravi izraz za izopacenost prir ode u covj e­
ku. Nijedno drugo Ij udsko iskustvo nije.... tako prikladno za
·izucavanje kao shizofre no iskustvo. Shizofreni je svi­
jet u svojem naj cgcem o6liku mjesavina mistike i cuvstve­
nog pakla, prodorne iako izopacene vizije Boga i davIa, na­
strane spoinost i i ubilacke e ti ke, zdravlja do naj veceg stup­
nj a genij a i ludila do njegovih naj dubljih dubina, sjedinjenih
u j ednom uZasnom iskustvu.. Ovdje mislim na shizofreni pro­
ces koj i se u klasicnoj psihijatriji naziva »£!ementia para­
noides« iIi »pr aecox«, a ne na takozvani »katatoni stupor« iIi
»l1ebefreni« proces. Dok 'katatonog bolesnika tipicno obiIjeza­
va potpuno povlacenje iz stvarnosti i potpuno misicno oklop­
Ijivanje, dok se hebefreni proces sastoji uglavnom u polaga­
nom obamrlom pogorsanju biofizickog funkcioniranja, dotle
pocetne faze paranoidne shizofrenije, narocito u pubertetu,
obiljezavaju bizarne misli, misticni dozivljaji, misIi, proga­
nj anja i halucinacije, gubitak snage racionalnog asociranja,
gubitak st varnog znacenja rijeci ri, sto je osnovno, polagano
raspadanje or ganizmickog, tj . jedinstvenog funkcioniranja. ,
Ogr anitit cu se na one procese u shizofrenog bolesnika koji
se odnose na nasu gIavnu nit razmiSlj anj a: »davla« kao pred­
stavnika izopatene prirode u tovjeku. Oni ukljucuju pod­
rucje sekundarnih, nastranih i poriva koji
se rijetko otituj u u dobro oklopljenih neurot ika, podrucje
Primarnih biofiziokih osj eta, plazmatitkih struj anj a i do­
zivljaja koji potjefu liz dodira s kozmickim funkcijama, do­
Zivlj aj a koji su gotovo potpuno zapretani u takozvanim nor­
malnim Ijudski m biCima; i, konatno, misli proganjanja kako
ih dozivljava bolest an mada najosjetljivi ji biosustav.
I Koncipirano 1940-48. Na engleskom j eziku napisao autor, kolovoz·
-rujan 1948.
341
Shizofreni svijet u jedan dozivljaj one sto horn
normaIis drZi briiIjivo odvojenim. »Dobro prilagoden«
normalis sastavljen je ad tocno iste vrste dozivljaja kao i
shizofreni boIesnik. Dubinska psihij atrij a ne ostavIja nikakve
sumnj e 0 tome, Homo normalis se razlikuj e od shizofrenog
boIesnika po sto su ove funkcije raspo.
redene. On Je dobra pnlagoden. »drustveno on]entJran« trgo.
vac iIi cinovnik za vri jeme dana; sreden je na povrSini. Ali
on prozivljava svoje sekundarne, nast rane porive onda kada
ostavI ja dom i ured da bi posjetio neki udaIjeni grad i odao
se povremenim orgij ama sadizma iIi promiskuiteta.:. To nje­
govo postojanje covj eka »srednje klase« j asno i ostro je od.
voj eno od izvjestacene vanjstine. Njegova vjera u postojanje
neke osobne natprirodne siIe i njezine sUprotnosti, davla i
pakla, sadrzana j e u treeoj skupini iskustava koj a je jedna.
ko tako, jasno i ostra ogranicena od druge dvije. Ove tri
osnovneskupine se ne mijesaju jedna s drugom. Homo nor.
malis ne vjeruje u Boga bas onda kad r adi neki sumnjiv
posao, zbog cega ga kao »gresnog« kude svecenici u nedjelj­
noj misi. Homo normalis ne vjeruje u <.1avla kada podupire
neke znanstvene ustanove; on nema nikakvib nastranosti ka.
da pomaze svojoj obitelji; ali zaboravlja svoju zenu i djecu
kad Svom davlu pusti uzde u javnoj kuci.
Ima psihijaJtwa Ikojri poricu is,tinitost ovih cinjenka. Drugi
pak psihijatri ih doduse priznaju, ali kafu da je to »tako
kao sto treba da bude«, da je ova vrsta jasnog odvajanja
davo1skog pakla od drustvene vanj stine sarno od koristi i
da pridonosi sigurnosti u drustvenom fun'kcioniranju. Ali pra.
vi vjernik u pravog Isusa mogao bi tome prigovori ti. On mo.
ze reCi da podrucje davla valja uniStiti, a oe da se one za­
tv.ori ovdje i otvori tamo. Tome bi pak mogao prigovoriti
neki drugi eticki duh da se prava vrlina ne ocituje u tome
sto netko nema por oka, nego u tome sto se opire iskuse.
njima davl a.
Ne zeli m sudjelovati u ovakvoj r aspri. Vjerujem da, opet
unutar okvi ra miSljenj a i zivljenj a. svaka strana moze uka­
zati na nesto is tine. ZeIim ostati izvan ovog kruga punog po­
roka da bih razumio davla kako se pojavljuje u svakodnev.
n9m. zivotu i u svij etu -shizofrenih bolesnika.
Cinjenica je, da je shizofreni bolesni'k, u prosjeku, mnogo
posteniji od homo normqlisa, ako pr ihvatimo neposrednost
-<. . izraza kao znak postenja. Svaki dobar psihijatar zna da je
shizofreni boIesnik neugodno posten. On je takoder ono sto
se obicno zove »dubok« , t j . u dodim je s dogadajima. Shizo­
idna osoba vidi kroz hipokriziju i ne sakr iva einjenicu. Ona
odHeno shvaea euvs t venu stvarnost. u ostroj suprotnosti od
homo normalisa. Naglasavam ove shizoidne znacaj ke da bih
ucinio zasto homo normalis t oliko snaf no mrzi
shizoidni urn.
Objektivna vaznost ove nadmoei shizoidne ostroumnosti
ocituje se sasvim prakt ieki. Kada zelimo saznati istinu 0
drustvenim ci njenicama, pr oueavamo Ibsena iIi Nietzschea,
koji su oboj ica »poludjeli«, a ne proueavamo pisanj e nckog
dobro prilagodenog diplomata iIi r ezolucij e kongresa Komu­
nisticke partije. Nalazimo uzburkani karakter i beznadnost
oraonske ener gij e u predivnim crtezima van Gogha, ne u
radovima nekog od njegovih dobra prilagodenih suvreme­
nika. Nalazimo bitne znacajke genitalnog karaktera u Gaugui­
novim slikama, ne u nekoj slid homo normalisa. I van Gogh
i Gauguin su zavrSil i kao psihot ici. A kada zeli mo da sazna­
mo nesto 0 Ijudski m cuvstvima i dubokim Ijudskim isku·
stvima, pribj egavamo kao b iapsihijatri shizofrenom bolesni­
ku, ne homo l1ormalisu. To je tako jer nam shizofreni bo­
lesnik kaze otvoreno one sto misIi i kako osjeea, dok nam
homo normalis ne kaze uopee niSta i pusta nas da istraruje­
mo godinama prije nego sto se osjeea spremnim da pokaze
svoju unutrasnj u strukturu. Zato se moja tvrdnja da je shizo­
j freni bolesnik . posteniji od homo normalisa tini sasvi m
ispravnom.
To je izgleda tuzno stanje stvari. Trebalo bi da bUde obr­
nuto. AXo je homo normalis zaista normalan, kako on to
tvrdi, ako tvrdi da su samoostvarenje i istina najveei ciljevi
dobrog pojedinacnog i drustvenog zivlj enj a, tada bi morae
bi ti mnogo sposobniji i pripravniji da se otkri je sebi i svo­
me lij ecni ku nego »Iul'lak«. Mora postojat i nesto temeljno
lose u strukturi homo normalisa, ako je istinu tako tesko
izvuci od njega. Izjavi t i, kao st o cine dobro prilagodeni psiho­
anali ticari, da j e to taka kako treba da bude, da homo nor­
malis ne bi inaee mogao podnij eti utjecaj svih svojih cuv­
stava, znaci potpunu ravnodusnost sto se tiee pobol j sanja
Ij udske sudbine. Ne mozemo temelj iti pobol jsanje prilika
na sirem poznavanju covjekove duse i istovremeno braniti
njegovo opiranj e da se otkrije. TIi i dalje prosiruj emo domet
naseg paznavanja covjeka i osuduj emo opei neodredeni stay
homo normalisa, iIi branimo ovaj stay i odustajemo od za·
datka da r azumij emo covjekov urn. Nema trece rnogucnosti.
Da bismo r azumj eli homo normalisa i nj egovu suprotnost,
shizoidnikarakter , moramo se staviti izvan okvira miSljenja
obojice. Homo nonnalis - uz pomoc krutog oklopliivanja ­
I POtpuno kaei zapazanje temelJnog orgonskog
\ U shizofrenog bolesnika. s druge st rane,
r azbij a i na taj nacin biosustav preplavljuju duboki
343
342
dozivIjaji iz biofizicke jezgre s kojima se on ne moie botiti
Razumij ivo, stoga, oklopljeni homo normalis razvija tjeskO:
bu. osjeea da mu grijete otk?ea dok ih sbi.
zOl dm ka'rakter razumlJe odmah 1 1 oSJeca se privuten
nji ma. 1z istog razl oga mistik, koji je strukturno blizak sbi.
zoidnoni karakteru, obieno shvaea orgonske ci njenice, iako
sarno kao u zrcaIu, dok kruti mehanist gleda s oholim Pre­
zirorn na sve znanstvene postupke u podrucj u euv,stava i na.
ziva ih »nenaucnima«.
Prediaiern da proucirno istaknute pojedinosti ovih va:znih
Ijudskih funkci j a pomoeu konkretnog sIucaja paranoidne shi.
zofrenije. To znaci predociti sliku dometa davia mnogo bOlje
nego bi to ucinila bilo koja puko teorij ska apstrakcija
psihij at rij skog klinickog iskustva.
Eksper imentalan svijet ,shizofrenog bolesnika bezgranican
je i tako bogat u var ij aci jama da se moramo ograniciti na
one pojedinosti koj e se odnose na gl avni predmet: kako
shizofreni bolesnik dozivlj ava svoju biofizicku j ezgru?
se njegov ego Iomi na tako ti pican nacin?
Prikazat eu slucaj paranoidne shizofrenij e. Klinicki psihi.
jatar ee razumj eti prikri ti na takav na.
cin da je paci jentov identi tet dok se tipioni meha.
nizmi bolesti ipak jasno poj avlj uju.
Bio je to prvi slucaj shizofrenije koji sam eksperimentaino
lij ecio orgonskom terapijom. Prisao sam ovom sIucaju s ne­
ki m opeim teorij skim pretpostavkama koje su proistekle iz
mojih ranijih iskustava sa shizofrenim bolesnicima, a to su:
1. Psihoanaliticki raspored mentalnih funkcija prema tri
veli ka podrucj a ega, superega i ida moraj u se ostro razliko­
vati od biotizickog rasporeda funkcija cijelog organizma u
skladu s funkci onalni m podrucjima bioenergetske jezgre (su.
I stay plazme), perifenje koze) i podrucja orgonske
energije izvan tij ela. Ove dvij e teorijske strukture
opisuju r azlicita podrucj a prirode na razliCit nacin. Nijedno
nije primjenj ivo na drugo podrucje organizmickog funkcio­
niranj a. Postoj i sarno jedna dodi rna tocka dvij u teorijskih
shema, tj . ,»id« psihoanali ticke teorij e, gdj e podrucje psiho­
logije zavrsava a ono biofizicke izvan psihologije zapocinje.
2. Najdje]otvorniji terapij ski pristup bilo kojoj cuvstveJ)oj
(= biofizickoj) bolesti je, uko11ko je uopce mogue Hi indi­
ciran, povlacenje bioenergije iz biopatskih simptomq.. Da bi
se uniStili psihoneurotski i Ii psihoticki simptomi, nepotrebno
je,. pa cak i stetno, pretrazivati po svi m poj edinostima bez­
broj nih racvanj a; umjesto toga, otvaranje
biosus tava i uspost avljanje uravnotezene energetske ekono­
344
.je automatski ce ueiniti da simptomi nestanu, jer, vit1eno
: ;erg
etsld
, su posljedica nepravilnog energetskog meta­
bol
izma
u blOsustavu.
3. Velika opasnost nastaje u neurotika kao i u psihotika
kada se oklop pocinje rastvarati. Neophodni su krajnji oprez
. lijecnicka vjestina da bi se vodio ovaj proces. Praksa lijec­
orgonske terapije je zato ogranicena na izueene lijec­
nike. Mi znamo odgovornosti bolje od bilo koga drugo­
ga i nema da nas na nj ih podsjeeaju ljudi koji znaj u
malo 0 orgonOml]!.
Znao sam vee otprije da bi paci jentica mogla dozivjeti slom
iIi da ce se to cak i dogoditi, kada se nj ezino oklopljivanje
sasvim rastvori. Ali izgledi da ee ona podnijeti post upak bili
su dovoljno dobri da opravdaju pokus. Pacij entica je bila
u ustanovama nekoli ko puta kroz duija razdoblja.
Dijagnoza je bila »shizofrenij a« i, prema izvjestajima, paci­
jentica je bi,la u procesu rastroj stva. Konacni poslj ednji slom
bio je neizbjeZan; zato rizik preuzet u OVOID slueaju nije bio
suvge velik, a izgledi su u dovoljnoj mjeri obecavali da
zadovolj e savjest lij ecnika koji poduzima pokus.
Pacijent icu, t ridesetdvogodiSnj u I rkinju, doveli su k meni j '
njezini rodaci, ,koj i su euIi 0 mojem novom lijeeniekom pri- '\,
stupu biopatijama. Obavijestio sam ih 0 veli koj opasnosti
naglog sloma. Bili su spremni pr euzeti rizik i potpisati izj avu "
u tu svrhu. Takot1er sam ih upozorio na rizik iznenadne pro- L-j,
vale destruktivnosti. Kako sam bio dobro upoznat s ocitova­
njima koja prethode razarackom napadu, bio sam uvj eren
da eu osj etiti opasnost na vrijeme. Zato sam se ,latio pokusa
izvan bolnice, pod strogim uvjetom da ce medicinska sestra
iIi rodak biti uvij ek uz pacijenticu i da ce na prvi znak ne­
mira i destrukt ivnosti pacijentica biti u bolnicu.
Daljnji uvjet bio je da ce pacijentica, koja je u to vri jeme
bila na rijee, r edovi to vidati lij eenika koji j u j e
pustio i da ce u ustanovi gdje j e pacij entica bila ranije biti
sve pripr emljeno da bude odmah ponovo primljena u sIuea ju
sloma. Takoder sam bio u pismenoj vezi s psihijatrom za­
duzenim za slucaj u ustanovi i osigurao njegovu suradnj u.
Takve mjere opreza su prijeko potrebne ako netko zeli
shizofrenog boiesnika izvan boinice. Netko bi viSe vo­
ho osloniti se na ustanovu koj a vodi eksperimentalnu orgon­
sku terapiju unutar svojih zidova. Ali, na zalost, ustanove
za dusevne bolesnike - s vrlo malo izuzetaka - nisu sklone
da se muce novim lijecnickim naporima - koji pruzaj u
mnogo na,de - da lJijece shdzofreniju. Sok-terapij a je kod
rnlitavih shizofrenih aktivnosti odviSe jednostavno primjenji­
va, a ima previSe psihotika 0 kojima treba da brine mali broj
345
lij eenika. Nema vremena za op§irno i dalekoseino
no izueavanje. Razumij em ovaj stay, iako ga ne odobrava:
shizo?,enije,. shvaceni
na dUg! rok bI drustvu bezbrojne tniIi.
june. Cini se suviSe mnogo oeekivati takvu buducnost. Po..
znato je da su dusevne bolnice zapravo zatvori za
bolesnike, s malo lijeenicke brige, nedovoljnim sredstvUna
i, u veCini njih, ni·kakvim istr azi vaekim radom. StoviSe, neki
lijecni6ki administ ratori su neskloni da razmatraju ikakav
ozbiIjan pokusaj da poprave stanj e ovih pacijenata. Katkad
oni s velikim neprijateljstvom susrecu ta,kve lijecnicke po..
ku§aj e.
Ovaj kratak opis drustvene situacije neka dostaje da objas­
ni i moje mjere opreza i moju volj nost da preuzmem rizik.
Dobro sam poznavao opasnost, ali moguca buduca nagrada
cinila se veli kom. I zaista, nisam se razocarao. Ova pacijen.
t ica, kOja je nalazila utociSte u dusevnoj bolnici mnogo go­
dina i koja je vee propadala u vrijeme kada sam poeeo
eksperiment, ostala je izvan ustanove kroz viSe od sest go­
dina nakon lijecenja. Ponovo je prihvatila svoj poziv; proces
propadanja bio je zaustavljen. Pacijentica je postala drustve_
na na mnogo naeina.
Ne mogu predvidjeti da Ii ce ovo stanje trajati; nadam se
da hoCe. ZnarnS'tvenai iliijeOnicka' ,nagrada je bHa veHka:
orgonska terapija moze se uspjesno primijeniti u nekim slu­
cajevima shizofre nije gdje nisu uspjele druge metode. Reo
zultat je opravdao rizik. Nadalje, orgonska teorija je bila
potvrdena u nekima od njenih temeljnih pretpostavki a pri­
lagodena u drugima. Dobivene su mnoge sasvim nove cinje­
nice 0 osnovnom funkcionkanj u u biosustavu covjeka, i po
prvi put u povijesti medicine i psihijatrije neka srediSnja pi.
tanja 0 prirodi paranoidnih mehanizama u shizofrenije do­
bila su odgovore.
Opisat eu teorijski pdkus kako se odvijao kroz razdoblje
od tri mjeseca. Biljezio sam pailjivo veeinu bitnih pojedi­
nosti odmah nakon svake seanse i vodio poseban zapisnik 0
opeenitoj liniji razvoja da bih pronasao, ako je moguce, neke
dosljednosti iIi zakon °.tom razvoju. Sam slucaj ne nudi ni.
sta novo u ocitovanjima i.Ji simptomatologiji shizofrene psi.
hoze. Nova je, medutim, reakcija na orgonsko-terapijske mje.
reo Pokus je ot krio neke dotad nepoznate veze izmedu po­
znatih shizoidnih fun kcij a i donio na svjetlo neke nove funk.
cije u dubini biosustava koje su od najveee vainosti za ra.
zumi jevanje Ijuds1ke biologije opcenito.
346
pojava pacijentice
prv
i
utisak nije bio a naj shizofrenog bolesnika. Govarila je
o svojim i dozivljajima na sreelen na­
cin. Osjecala se velIka nelagoda u pozadIn! nJ eZlna ponasa­
nja; govorila je nekako izvjestaceno i neobuzdano. Cinila se
vrlo inteligentnom i davala ostroumne odgovore na najteh
pitanja; poznavala je psihij atrijski jezik neuobieajenom ja­
snocom. je da je zelj ela da susretne psihijatra koj i bi
razumio njezina unutrasnja cuvstva, ali psihi jatri su uvijek
misliIi da je ona »luda«. Njezine oci imale su tipican od­
sutan, pomalo zamagljen pogled shizofrenog karaktera. Po­
vremeno bi postajala zbunjena, ali je ponovo l ako stjecala
jasnoeu. Kako je razgovor n apredovao, jasno su se mogle
razaznati izvjesne teme koje je nastoj ala da izbjegne. Na
pitanje da :Ii poznaj e neke cudne iIi neobiene doziv,lj aje, nje­
zine su oei postale »tamne« i rekla je: »D dodiru sam s
nekim mocnim silama, ali one sada nisu ovdje.«
Tema je bila jasno nabijena cuvstvima, i nismo pretrazi­
vali po njoj dalje. Pos talo je jasno, nadalje, da je »disimuli­
mla<c i prikrivala svoj e stanje. IzjavHa je da je voljna da pro­
de pokus orgonske terapije. Citala je literaturu i smatrala
da sam u pravu. J
Prva seansa
Ogranicio sam rad na orijentaciju na njezino oklopljivanje
i karakternu obranu. Njezine izvj estacenosti bile su jace ne­
go u prvom susretu. Razumjela je vrlo dobro nacelo orgon­
ske terapije. Znala je godinama da je veCina ljudi oklopljena
i zato nisu razumjeli unutrasnj i zivot shizofrenog bolesnika
»koji osjeea i zna Pokusao sam saznati viSe 0 »silama«,
ali je odbila da govori 0 njima. SHe, rekla j e, nemaju uopce
nikakve veze s njenim vlastitim unutrasnji m potrebama. lma­
la je izvanredan dodir s predmetom razgovora.
Cinilo se da uopce ne dise. Fizickim pregledom se pokazalo
da je njezin grudni kos bio mekan, ne krut kao u slucajevima
prisilne neuroze. Ova mekoea i pokretnost grudnog kosa kas­
nije je pronadena u drugih pocetnih shizofrenih bolesnika.
Treba dalje istraziti da Ii je i do koje mj ere nedostatak
ok1lopljivanj a grudnog znacaj ka shizofrene biopatije.
2
Mekoea njezi na grudnog kosa bi se t inila normalnom da
nije bila praeena odsutnoscu disanja. Disanj e je bilo tako
2 OVU pretpostavku su donekle poddala ispit ivanja shizofrenih boo
lesnika dra Elsworth Bakera u Marlboro State Hospital u New J erseyj u.
347
plitko da se kao da ga uopce nema. Kada sam zallloij
pacijenticu da glasno udahne i izdahne, odbila je; kasnije SO
po kazalo da je nesp osobl1a da to ucini. Cinilo se da zaustavlj e
disanje negdje u vratni m segme nffma. a
Postaj ala je sve nemirnija, gledala uznemireno po zidovi.
rna i duz s tropa. »Tu su neke sjene«, rekla je. Iznenada je
rukama uCini1la znak k>riza preko grudi. »Ja SClim posveCena.
siIe dolaze k meni; mogu ih pozvati i uciniti da doau; sile
vole ...«
Upitao sam je da Ii su je »siJe« ikada nagovarale da po­
cini zlocin. Morat ce na ovo pitanje vrlo skoro odgovoriti
r ekao sam. Jer, ako pokus treba da se odvija bezopasno'
moramo znati sve 0 »siIama«. Pi tao sam je da Ji
da ee mi reCi odmah kada »sile« zazele da ucini 0pasno
sebi iIi drugim ljudima. Rekla j e s clubokom da
ee mi odmah reei. Relda mi je da su joj »siIe« ponekad go­
voril e da pocini zlocin. J ednom je iznenada osjetila da mora
da gUTne zenu sa stanicnog perona.
Jedva je dovrsila ovu recenicu, kada je postala sasvim
ocl sutna duhom; nije slusala moja pitanja i cinila se sasvim
disociranom. Mrmlj ala je nesuvislo i nerazumljivo. Mogao
sam sarno razabrati rijeci: »... Sile su izdale .. . sto sam
rekla ...«
Znao s am od njezinih roaaka da je zestoko mrziIa svoju
majku i da je u isto vrijeme jako ovisila 0 njoj. Misli 0
»zlocinu«, »menstnIacij i« i »majci« bile su usko povezane.
Poriv da ubije bio je takoder nekako povezan s dozivljava.
njem »sila« iIi izdaj om »sila«.
Pacijentica se oporavila nakon nekog vremena i povratila
svoj mir.
Od druge do pete seanse
Za vri jeme sljedeee cetiri terapij ske seanse pokusao sam
oprezno da se pribliZi m njezinoj disfunkcij i disanja. Pro­
blem nije bio, kao u dklopljena neurotika, da se slomi oklop
gruclnog kosa. Cinilo Se da nema nikakva okZopa. Problem
je bio kako da je privolim da uvuce i izdahne zrak kroz
grkljan. Pocela bi se zestoko bori ti kada god bih pokusao da
izazovem puna cli sanje. Imao sam utisak cia funkcija disa­
nj a nije bila zaustavljena zbog oklopljivanja,
vee kao da je bila Sputavana jakim, svjesnim nastojanjem.
Takoder sam mislio da njezin organizam jako trpi zbog ovog
nastojanja kao i cia oca ne osjeea ovaj
Odgovarala je zestokom na svaki moj po­
kusaj cia izazovem disanje. Tipican oklopljeni neurotik bi se
okazao nedirnuti m iIi bi se zlobno nasmij ao mojim napo­
Pima. Ali ne i nasa shizofrena pacij entica. PokuSala je da
ali j e postaj.ala gO.d bih
se priblizlO uSPJehu. Strah od »slla« lspunJao bl Je tJesko­
born; osjecaJa je da dolaze blize i da su svuda oko nje, na
zido
viIna
, ispod kauCa it e! . Rekla mi je da ju je upr avo ova
tjesko
ba
dovela k meni kao lijecniku u kojeg je mogla imati
Shvatila je iz moj ih knjjga cia eu znati 0 eemu
ona govon .
Odustao sam od claljih pokusaja da je navedem da dg e
kada god bi se pojavila tj eskoba. Receno joj je da je to
jedna od njezinih glavnih pato!oskih smetnji, da cemo je mo­
rati svladati; da ee mi morati pomoCi cia to ucinim; i da ce
joj svlaclavanj e ove smetnje donijeti veliko olakSanj e. Obeeala
je da ee roi ,pomoCi; bil a je uvjerena cia sam u pravu. Znala je
to vee dugo vremena_
Mogao sam stvori ti sljedeee misljenje 0 situaciji:
Nasa pacijentica nije isklj ucila iIi mogla iskljuciti potpuno
osjet plazmatiCkih strujanja, kao sto cini kruto okloplj eni
neurotik. Osjecala je orgonska struj anja u svom tij elu »vrlo
blizu« i suzbijala ih n e dozvolj avaj uei prolaz zraka u pluea
i iz njih. Da Ii je i kada zaista i sasvim clozivj ela tjelesna
strujanja, wsam mogao reCi, a ni ona nij e znala. Sarno je
doZivlj avala »naclolaienje« »sila«, ali nije osjecaZa »siZe« kao
svoje vlastite. Obuzimao bi je uias kad bi osj etila lI>sile«; u
isto vrijeme osjeeala je cia se »posvetila njima«, posvetila
»misiji«. Nije htjela reei kakva je to bila vrsta misije.
Bitno je pravilo u raclu sa shizofrenim bolesnicima (kao
li s onima koji nisu psihoticni) uvj eriti pacijenta da se nje­
gove zalbe uzimaju ozbiljno, d a se ne smatraju cucl nima iIi
»luclima« iIi »protudrustvenima« iii »nemoralnima«. Ne sti­
, f eme nikuda ako pacijent nema iIi ne razvije apsolut l1O po­
vj erenje u svog lij ecnika, koj e mu dopusta da osjeca da mu
se vjeruje u osnovi i da se shvacaju njegove rij eci i osjeeaji,
bez obzira na to koliko cudni mogu izgleclati laiku. Sltizofre­
nom bolesniku se mora pokazati iskreno razumij evanj e cak i
ako ovaj prijeti da ee ubiti lijecnika. Ovaj apsolutni zahtjey
ciw orgonsko-terapijsko lijecenje psihotika neclostupnim lijec­
niku koj i nij e cuvstveno sposoban cia vrsi taj posao. Dal jnji
izvjestaj ee potkrijepiti ovu tvrclnju.
Sesta seansa
Poslije otprilike .pola sata pazlj ivog, briZlj ivog obradivanja
njezinog vratnog oklopljivanj a, doslo je do prve provale mrZ­
nj e. Ova prva provala bila je pracena tihim pJakanjem; u
348
349
isto vrij eme razvila j e jaku tjeskobu, podrhtavanje usana
ramena i, takoa er , djelomicno grudnog kosa. '
U takvim situacijama, gdj e se ispreplecu razne vrste eu,,"
stava, valja ogijeli.t.i. cuvst va jedna ad drugih. To se lllo!e
uciniti . tako se P? tpomaze ono kOje
se bon protiv dublJeg cuvstva, 1 »potiskuJUCl" potonje. Pre­
rna tome, ohrabrivao sam je da place, s to je kocilo bijes, i
posta je smirena nj e.na zalost (uz mnogo suza), dopustio sall]
joj da razvije bijes ohrabrujuCi je da rukom udari kaue. To
je opasan postupak ako pacijent, narocito shizofreni, nije u
savrsenom kontaktu 5 lijeenikom. Da bi se osJgurao ovaj
kontakt, mora se objasniti pacij entu da mora zaustaviti svo..
ju bijesnu r adn ju odmah kada mu se kaie da to ucini. Za.
dat a1k j e lijeenika da odluci kada je dosegnuta tocka u cuv.
stvenom oslobadanj u gdje je pacijent u opasnosti da izgubi
nadzor . Sarno vjesti orgonski t erapeuti mogu to rizvesti. Upo..
zoravarn lijecnike koji nisu izuciIi .tehniku medicinske orgon.
ske terapije i izucene orgons-ke terapeu te koji nemaju po..
trebno is-kustvo da se ne late lijecenja shizofrenih bolesnika.
Ne moze se napredovati u takvim sJucajevima bez otpu5tanja
bijesa, a ne moze se odrije5iti bijes bez mnogo ilskustva pret.
hodno stecenog u manje cuvstvenim situacijama.
Pr ema kraju seste seanse pacijentica j e oslobodila dovolj­
no