P. 1
(Dautovic Dzenan) Tosic_Djuro; Srednjovjekovna Turobna Svakodnevnica

(Dautovic Dzenan) Tosic_Djuro; Srednjovjekovna Turobna Svakodnevnica

|Views: 1,100|Likes:
srednjovjekovna prošlost. položaj žena i marginalnih skupina u srednjem vijeku, prostitutke, vještice, vampiri
srednjovjekovna prošlost. položaj žena i marginalnih skupina u srednjem vijeku, prostitutke, vještice, vampiri

More info:

Categories:Types, Reviews
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/11/2013

pdf

text

original

DRUŠTVO ZA PROUČAVANJE SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE HISTORIJE

---------------------------------------------------------------POSEBNA IZDANJA

KNJIGA XIII
PRIKAZI I OSVRTI

SVEZAK 3

----------------------------------------------------------------

Dženan Dautović

Ђуро Тошић, Средњовјековна туробна свакодневница (од проститутке, преко вјештице до вампира), Историјски институт, едиција Студије књ. 6, Београд 2012, 135.

SARAJEVO

2013

SOCIETY FOR THE STUDY OF MEDIEVAL BOSNIAN HISTORY

---------------------------------------------------------------SPECIAL EDITIONS

VOLUME XIII
SHORT NOTICES

ISSUE 3 Ђуро Тошић, Средњовјековна туробна свакодневница (од проститутке, преко вјештице до вампира), Историјски институт, едиција Студије књ. 6, Београд 2012, 135.
Dženan Dautović

--------------------------------------------------------------Urednik: Emir O. Filipović

UREDNIČKO VIJEĆE Esad Kurtović, Nedim Rabić, Sejfudin Isaković, Senja Mahinić

Izdavač: Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije Filozofski fakultet u Sarajevu Franje Račkog 1, 71 000 Sarajevo www.stanak.org

DŽENAN DAUTOVIĆ

Dženan Dautović

Ђуро Тошић, СРЕДЊОВЈЕКОВНА ТУРОБНА СВАКОДНЕВНИЦА (ОД ПРОСТИТУТКЕ, ПРЕКО ВЈЕШТИЦЕ ДО ВАМПИРА), ИСТОРИЈСКИ ИНСТИТУТ, ЕДИЦИЈА СТУДИЈЕ КЊ. 6, БЕОГРАД 2012, 135 STR.

Iz pera Đure Tošića, poznatog istraživača srednjovjekovne prošlosti naših prostora, proizašlo je veoma interesantno djelo, posvećeno ženama koje su bile na samim marginama srednjovjekovnog društva dalmatinskih komuna. Ovaj vrsni poznavalac ekonomsko-društvene historije u posljednje vrijeme sve češće se okreće istraživanju epizoda iz svakodnevnog života običnih ljudi srednjeg vijeka, a ova monografija predstavlja do sada najobimniji poduhvat na tom polju. Na primjerima triju žena, koje su se ili bavile prostitucijom, ili bile optužene za vještičarenje i vampirizam, data je ogledna slika za sve žene izopćene iz društva mahom zbog svog socijalnog položaja i očajnih pokušaja da ga poprave. Nakon uvodnog dijela (9-12) u kojem se u kratkim crtama oslikava položaj svih nosilaca društvene marginalizacije i gdje autor kao glavni uzrok dospijevanja u tako tešku životnu situaciju ističe raspad porodice, prelazi se na prvo poglavlje Prostitucija (13-41). Pored činjenice da je nedavno objavljeno nekoliko radova u potpunosti posvećenih „najstarijem zanatu“ u Dubrovniku (Gordan Ravančić: „Prilog poznavanju prostitucije u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku“, Radovi 31 Zavoda za hrvatsku povijest, Zagreb 1998; Isti: „Prostitucija u kasnosrednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku“, Gradske marginalne skupine u Hrvatskoj kroz srednji vijek i 1

ЂУРО ТОШИЋ, СРЕДЊОВЈЕКОВНА ТУРОБНА СВАКОДНЕВНИЦА (ОД ПРОСТИТУТКЕ, ПРЕКО ВЈЕШТИЦЕ ДО ВАМПИРА), СТОРИЈСКИ ИНСТИТУТ, ЕДИЦИЈА СТУДИЈЕ КЊ. 6, БЕОГРАД 2012, 135 STR. ___________________________________________

ranomoderno doba, Zagreb 2004), Tošić pronalazi prostor da naučnoj javnosti ponudi nešto novo. U užurbanoj vrevi jednog tako prometnog trgovačkog centra kao što je bio Dubrovnik, prostitucija je bila jako raširena, štaviše i tolerirana od gradskih vlasti. Dobro su bili poznati dijelovi grada i objekti u kojima su svoje usluge nudile ove žene, u izvorima nazivane meretrix, putana, curva. U kompletnom koloritu prostitutki, njihovih makroa, javnih kuća i kupališta, svađa i razbojništava, ističe se jedna osoba – najslavnija prostitutka srednjovjekovnog Dubrovnika, madame grješnica iz Castelleta, žena koja je maltene držala monopol nad ovim biznisom – zloglasna Bogna. Kroz izvore, njena djelatnost može se pratiti cijelim prvim desetljećem XV stoljeća. Zvanično, bila je i udana, za još jednu osobu iz kriminalnog miljea, žigosanog lopova Jurka. Svi spomeni u izvorima ove, „Bogu i ljudima mrske i proklete žene“ vezani su za skandale i incidente. Redovno su je premlaćivali, čupali za kosu i potkradali, ali agresivna Bogna nikome nije ostajala dužna, tako se niz puta i ona laćala kamena ili bodeža. U jednom trenutku, čak je bila optužena i za veleizdaju, tako što je prilikom opsade Dubrovnika od strane kralja Ostoje, bosanskoj vojsci slala signale o planovima i kretanju Dubrovčana. Kako je izbjegla najoštriju kaznu, nije poznato, a Tošić to pripisuje velikom broju diskriminirajućih informacija koje je, kao madame javne kuće, imala o gradskim funkcionerima i plemstvu. Tek s dolaskom humanističkog duha u Dubrovnik i oštrijim stavovima crkvenih vlasti prema njenom zanimanju, Bogna naglo gubi kontrolu, a konačni udar zadat joj je naredbom o ograničenju gradske zone unutar koje prostitutke mogu da žive i rade. Posljednji spomen ove žene koja je očito čitav život provela na društvenoj margini zabilježen je polovinom 1409. godine. Drugo poglavlje bavi se mnogo ozbiljnijom i tako često zloupotrebljavanom optužbom uperenom protiv žena – „Čarobnjačko bajanje, vradžbine i čarolije“ vještica (43-92). Iako je bjesomučni inkvizicijski progon vještica i čarobnjaka, u kojem je stradalo preko 200.000 života, više vezan za novovjekovni period, ipak fenomen vještica bio je jako raširen i u srednjem vijeku. Tome svjedoče podaci da se u nizu statuta dalmatinskih komuna (poljički, vrbanski, vinodolski, trsatski) nalaze odredbe vezane za kazne ženama uhvaćenim u prakticiranju magije. Ovo poglavlje bazira se na inkvizicijskom procesu vođenom protiv starice Mrne u Šibeniku 1443. godine, događaj nije nepoznat u historiografiji. Ispis izvora prvi je donio Petar Kolendić sada već davne 1928. godine, a dodatnu vrijednost svojoj knjizi Tošić je dao ponovnim publikovanjem ovog

2

DŽENAN DAUTOVIĆ

priloga. Spomenuta Mrna dugo je egzistirala na rubu margine društva. Izvrsno bi se uklopila u stereotip otuđenih čudakinja koje poznaju sve sredine i koje su oduvijek optuživane za „čaranja i bajanja“. Ozbiljne optužbe protiv Mrne za vještičarenje počinju kada njena lijepa kćerka Dobra razara brak šibenskog plemića Dragana Draganića i postaje njegova ljubavnica. Tipično za srednjovjekovno društvo, glavni krivac za bračnu preljubu nije pronađen u nevjernom plemiću, nego u vradžbinama kojima ga je začarala majka njegove ljubavnice. Za bolje razumijevanje toka događaja, potrebno je istaći još i kuriozitet da je Šibenik bio jedna od rijetkih komuna u kojem je vladao matrijarhat, te su žene bile mnogo slobodnijeg ponašanja. Rečene optužbe za šurovanje sa Nečastivim ozbiljno je shvatio fra Ivan iz Trogira, „inkvizitor heretičke opačine, izaslan od apostolske stolice u zemlje Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Rašku, Bugarsku itd.“ Tošić u detaljima opisuje kompletan proces, počevši od neophodnog uključivanja svjetovne vlasti, čiju infrastrukturu je inkvizitorski sud koristio, zatim hapšenja i torture Mrne. Tu se upoznajemo sa nizom zloglasnih sprava za mučenje kao što su razni instrumenti za rastezanje, „španjolska čizma“, te najokrutnija od svih „drvena kobila“ – posita est ad equuleum glasila je okrutna naredba. Mučitelj koji je upravljao tim spravama nazivao se carnifex ili magister iustitiae, dok se u izvorima za vještice upotrebljavaju razni nazivi: tvarnica, soparnica, striga, maleficia, venefica itd. Prošavši kroz mučenja, Mrna je priznala upotrebu okultnih metoda kako bi osigurala ljubav šibenskog plemića prema njenoj kćerci, no tek nakon što je, u drugom krugu ispitivanja, izrekla kobne riječi in nomine diabolo, sud je dobio inkriminirajući dokaz koji je i tražio. Mrna i Dobra osuđene su na kaznu izvrgavanja javnom ruglu na magarcu, s tim što je staroj „vještici“ još trebalo žigosati tri žiga sramote na čelo i obraze. Ipak, zahvaljujući brojim poklonicima lijepe Dobre, majka i kćerka uspjele su da pobjegnu iz zatvora prije izvršenja presude, a šta se s njima dalje dešavalo, kroz izvore ne možemo pratiti. Sudbina ove dvije Dalmatinke jasno pokazuje koliko je malo trebalo da se sa društvene margine pređe na drugu stranu i postane potpuno obespravljena jedinka, a vidljiva je i izražena razlika u stavovima zvanične Crkve i običnog naroda, prema stoljećima preživjelim ljekarijama, običajima i vjerovanjima. Da ni smrt ne mora predstavljati izbavljenje od društvene izolacije i progonstva vidi se na primjeru Pribe, vampirice s otoka Pašmana kod Zadra, kojoj je posvećeno treće poglavlje: Vrijeme „zlih vampira“ (93-103). Vampirologija, kao dio etnologije, sa primjesama historijske nauke, 3

ЂУРО ТОШИЋ, СРЕДЊОВЈЕКОВНА ТУРОБНА СВАКОДНЕВНИЦА (ОД ПРОСТИТУТКЕ, ПРЕКО ВЈЕШТИЦЕ ДО ВАМПИРА), СТОРИЈСКИ ИНСТИТУТ, ЕДИЦИЈА СТУДИЈЕ КЊ. 6, БЕОГРАД 2012, 135 STR. ___________________________________________

danas se postepeno promiče u sve ozbiljnije istraživačko područje. Čak je i na području Jugoistočne Evrope objavljeno nekoliko radova s ovom tematikom, istina, pretežno vezanih za novovjekovni period (Т. Ђорђевић, „Вампири и друга бића у народном веровању и предању“, СЕЗ 66, Животи и обичаји народни 30, Београд 1953; Lovorka Čoralić, Željko Dugac, Sani Sardelić, „Vampiri u korčulanskom selu Žrnovo: tragom jednog arhivskog spisa iz XVIII. stoljeća“, Acta medico-historica Adriatica, vol. 9, no. 1, Zagreb 2011.). Događaj koji Tošić opisuje, zabilježen je u poznatom izvoru Memoriale Pauli de Paulo patrii iadrensis (1371 – 1408), kojeg je objavio Ferdo Šišić još 1904. godine. Sredinom 1404. godine, u vrijeme tzv. „nekrštenih dana“ (posebno pogodnih za aktivnost vampira i drugih utvara), u mjestu Othus, na otoku Pašmanu, nedavno preminula mještanka Priba, ustala je iz groba i krenula u potragu za omiljenom delicijom svih vampira – ljudskom krvlju. Najprije je uslijedio napad na jednu nesretnicu u blizini lokalne krčme. Sva izudarana i raščupana, žena „bi sigurno i ubijena bila“ da na njeno zapomaganje nije iz krčme istrčala grupa ljudi. Nedugo nakon toga, uslijedila je velika larma u kući pokojnog Venutrina de Cesena i to je bilo dovoljno da u selu zavlada opća panika. Glasovi razuma, koji su govorili da se samo radi o lopovima koji iskorištavaju ljudsko praznovjerje, nisu imali nikakvog učinka, pa je naposljetku odlučeno da se otkopa Pribin grob i njen leš probode „kocem“ kroz grudi. Sam ovaj proces konačnog uništenja vampira jako je interesantan i da bi bio uspješno sproveden, trebalo je ispuniti nekoliko uslova: po mogućnosti angažirati „vampiridžije“ (sinove vampira sa običnim ženama), jer su samo oni imali natprirodnu snagu dovoljnu da svladaju vampire; prilikom probadanja trebalo je koristiti kolac od gloga ili od crnog trna (jer su vampiri imuni na sve ostale vrste drveta); a naročito se moralo paziti da prilikom probadanja krv vampira ne poprska ''egzekutora'', jer bi to vodilo njegovom povukodlačenju ili skoroj smrti. Kao što vidimo, marginalizacije nisu bili pošteđeni ni posmrtni ostaci nesretne Pribe, a kako nam ništa nije poznato iz njenog ovozemaljskog života, možemo se samo nadati da joj je bilo manje tegobno nego u posljednjoj postelji. Predstavljena monografija Đure Tošića ne donosi nešto revolucionarno novo u historiografiju. Obrađeni događaji su od ranije poznati u literaturi, koju autor obilno koristi. Istina, donesena su neka drugačija opažanja i zaključci. Ono što je doista novo i osvježavajuće, ustvari su promjena tematike istraživanja i stila pisanja samog autora. Od tradicionalnih

4

DŽENAN DAUTOVIĆ

ekonomsko-društvenih tema (od značajnijih radova dr. Tošića spomenimo samo monografije Трг Дријева у средњем вијеку, Веселин Маслеша, Сарајево 1987. i Требињска област у средњем вијеку, Историјски институт САНУ, Београд 1998.) ovo istraživanje marginalnih skupina, okultnih tema i mitskih bića predstavlja veliki odmak i vjerovatno početak nove etape Tošićevog stvaralaštva. Istina, treba istaći i to da, iako je data solidna opšta podloga, autoru se ipak može malo prigovoriti što je koristio samo onaj dio strane literature koji je preveden na južnoslavenske jezike. Na taj način ostao je uskraćen za neka od značajnih djela iz područja proučavanja ''prodaje ljubavi'' u srednjem vijeku (Leah Lydia Otis: Prostitution in Medieval Society – The History of an Urban Institution in Languedoc, The University of Chicago Press 1980) ili iz domena istraživanja raširenosti okultnih vjerovanja (Michael D. Bailey: Battling Demons – Witchcraft, Heresy and Reform in the Late Middle Ages, The Pennsylvania State University Press, 2003; P.G. Maxwell-Stuart: Witch Beliefs and Witch Trials in the Middle Ages – documents and readings, Continuum books, 2011). No, i pored toga, knjiga Средњовјековна туробна свакодневница (од проститутке, преко вјештице до вампира) može se preporučiti kako profesionalnim mediavelistima, tako i mnogo širem auditoriju zainteresiranom za saznavanje zanimljivih i čudnih detalja iz svakodnevnog života u srednjem vijeku. Sudbine Bogne, Mrne i Pribe samo su dio sveopćeg kolorita koji srednji vijek čini tako zanimljivim razdobljem ljudske povijesti.

5

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->