Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Biološki odsjek

Praktikum iz kolegija HISTOLOGIJA I EMBRIOGIJA ŽIVOTINJA

Ljetni semestar Školska godina 2007/2008

Voditelj kolegija: Prof. dr. sc. Gordana Lacković – Venturin Voditelji praktikuma: Dr. sc. Andreja Lucić Mr. sc. Gordana Gregorović Romana Gračan, dipl. ing. biol.

Ime i prezime studenta:

1

1. VJEŽBA Preparativne tehnike u histologiji Histologija u užem smislu – znanost o tkivima (grč. histos – tkivo, logos – znanost) - predstavlja temelj za istraživanja – biologije vrste - komparativnu anatomiju (zoologija, filogenija) - fiziologiju životinja - toksikologiju i ekotoksikologiju Mikroskopske tehnike – svjetlosna mikroskopija (najveća moć razdvajanja oko 0,2 μm) - fluorescentna mikroskopija - elektronska mikroskopija – ultrastrukturna citologija Primjena kemijskih metoda u histologiji → razvoj citokemije i histokemije Izrada histoloških preparata - promatranje tkiva pod mikroskopom zahtjeva posebnu pripremu Vitalno bojanje (vitalne boje) – omogućavaju bojanje živih stanica i praćenje nekih fizioloških funkcija: - litium karmin i tripansko plavo – proučavanje fagocitoze - Janus green B i neutralno crvenilo («neutral red») – boji mitohondrije i lizosome zbog debljine i neprozirnosti tkiva se ne mogu gledati mikroskopom bez prethodne pripreme, u histologiji postoji niz tehnika za izradu preparata:

A Parafinska tehnika - najraširenija rutinska tehnika (primijenjena za izradu preparata za vježbe iz histologije) koja se temelji na uklapanju tkiva (organa) u parafinske blokove - kasnije omogućuje primjenu velikog broja specifičnih histoloških boja (npr. Van Gieson bojanje za kolagena vlakna, Feulgenova reakcija za nukleinske kiseline, Sudan Black B za lipide, Periodic Acid Schiff bojanje za ugljikohidrate...) 1. uzorkovanje organa ili tkiva (usmrćena životinja ili biopsija živog organizma), treba obaviti brzo izbjegavajući mehanička oštećenja tkiva, uzima se uzorak približne veličine 0,5 cm3 (važno zbog uspješne fiksacije i dehidracije tkiva) 2. fiksiranje – izbor fiksativa ovisi o vrsti tkiva i daljnjem postupku bojenja, neka tkiva i neke histološke boje zahtijevaju određene fiksative (u upotrebi su mnogi jednostavni spojevi ili mješavine fiksativa), uloge fiksativa su: spriječiti autolizu stanica, tkivu dati tvrdoću kako bi se olakšalo rezanje i bojanje, smanjiti oštećenje tkiva tijekom daljnjih postupaka, stabilizirati međusobni odnos staničnih struktura kako bi što više sličile uvjetima u živoj stanici («in vivo»), zaštiti histologa od moguće infekcije mikroorganizmima iz tkiva - fiksativi mogu djelovati na stanične strukture na dva načina: a) denaturacijom bjelančevina (npr. pikrinska kiselina) b) bez denaturacije bjelančevina (npr. formalin, aceton i etanol) - od jednostavnih fiksativa najčešće je u upotrebi otopina neutralnog formalina - 10 dijelova komercijalnog formalina (36%-tna otopina formaldehida) se pomiješa s 90 dijelova neutralnog fosfatnog pufera (PBS), fiksacija najčešće traje 24 sata na sobnoj temperaturi, koristi se i 4%-tna ili 10%-tna vodena otopina formalina - složeni fiksativi predstavljaju smjesu različitih kemijskih tvari, najčešće se upotrebljava Bouenov fiksativ (pikrinska kiselina + formalin + octena kiselina + voda), fiksacija traje 24 sata na sobnoj temperaturi 3. ispiranje – u tekućoj vodi 4. dehidriranje (i prosvjetljivanje) – kako oko 70% živih stanica čini voda potrebno je ukloniti je kako bi se tkivo uklopilo u bezvodni medij kao što je parafin

2

-

5.

6. 7.

8. 9.

-

-

-

-

voda se iz fiksiranog uzorka uklanja postupnim uranjanjem u rastuće koncentracije alkohola (dehidracija), najčešće se upotrebljava etanol (ili propanol) u koncentraciji od 70%, a zatim slijedi 80%-tni, 96%-tni i na kraju 100%-tni alkohol (tzv. apsolutni alkohol) poželjno je da u svakom od alkohola tkivo stoji 24 sata kako bi se sva voda postupno zamijenila 100%-tnim alkoholom, postupna dehidracija smanjuje oštećenje tkiva etanol se na miješa s parafinom pa se nakon dehidracije tkivo stavlja u otapalo za parafin, najčešće kloroform, tijekom 24 sata; to je tzv. prosvjetljivanje uklapanje – nakon prosvjetljivanja tkivo se prebacuje u smjesu kloroforma i parafina (1:1) na pola sata, a potom u rastuće koncentracije parafina (tri puta po jedan sat) što se provodi na temperaturi 50-60 ºC u termostatu (ili parafinskoj peći) kada je parafin u tekućem stanju (kloroform u tkivu se postupno zamjenjuje parafinom), - parafin je smjesa zasićenih ugljikovodika, a topi se u benzolu, kloroformu i ksilolu - uklop u 100%-tni parafin - parafin u fiksiranom tkivu zauzme mjesto koje je nakon dehidriranja imao apsolutni alkohol, naglim ohlađivanjem parafin se skrutne u unutrašnjosti fiksiranog tkiva i oko njega toliko da se može rezati na vrlo tanke rezove rezanje parafinskih blokova – blokovi se fiksiraju na podloge (drvene pločice ili metalne podloge tzv. patrone) i mikrotomom režu na tanke rezove debljine 5-10 μm (najčešće 6-8 μm) mikrotomi mogu biti klizni ili rotacijski (rotacijski daju tanje rezove) peglanje rezova – izrezani isječak je izgužvan i ostaje na nožu, uzima se kistom i stavlja u toplu vodenu kupelj na tzv. peglanje, temperatura vode omekša parafin pa se rezovi izravnaju i potom se s površine skupe predmetnim stakalcem premazanim adhezivnim sredstvom (npr. glicerin bjelanjak) - stakalca s rezovima se osuše u termostatu deparafiniranje i rehidriranje tkiva – kako se najčešće koriste vodene otopine boja (rjeđe alkoholne) tkivo je potrebno deparafinirati i vratiti vodu u tkiva rezovi se stavljaju u ksilol (deparafinacija), potom u padajući niz alkohola (obrnuto od dehidracije – od apsolutnog alkohola do 70%-tnog alkohola) i na kraju u destiliranu vodu bojanje tkiva – obavlja se mješavinom boja , a svrha je isticanje pojedinih staničnih struktura i opća bolja vidljivost pod mikroskopom, izbor boja ovisi o tome što želimo vidjeti –pojedinačne boje ili njihove kombinacije (nema kombinacije boja kojom bi se u jednom postupku moglo vidjeti baš sve) - bojanje se obavlja mješavinom boja koje selektivno prikazuju sastojke tkiva, dijelimo ih na kisele boje koje boje bazične komponente u stanici (npr. bjelančevine u citoplazmi), to su boje eozin, kiseli fuksin, orange G i na bazične boje koje boje kisele komponente u stanici (npr. jezgra zbog prisustva nukleinskih kiselina i glikozaminoglikani), to su boje hemalaun i toluidin - histološke boje se stoga vladaju poput kiselih ili bazičnih sastojaka koji imaju afinitet za stvaranje elektrostatskih vezova s ioniziranim radikalima u tkivima - najčešće primjenjivana rutinska metoda bojanja u histologiji je hemalaun-eozin bojanje; hemalaun boji plavo-ljubičasto kisele (bazofilne) strukture u stanici (kromatin jezgre i organele koje sadrže RNA); eozin boji crveno-ružičasto bazične (acidofilne) strukture u stanici (citoplazmu i proteine – npr. kolagen) - bojanje u hemalaunu traje 3-5 minuta, potom se rezovi ispiru jednu minutu u destiliranoj i 5-10 minuta u vodovodnoj vodi, slijedi bojanje eozinom 3-5 minuta i ponovno dehidriranje (provođenje rezova kroz alkohole rastućih koncentracija, od 70%-tnog do apsolutnog alkohola) kako bi se iz rezova uklonila voda. - kako bi se rezovi učinili prozirnim uranjaju se u ksilol, a potom se uklapaju u kanadski balzam i prekrivaju pokrovnim stakalcem - rezovi se suše 24 sata i takav trajni preparat može se promatrati pod mikroskopom

3

B SMRZAVANJE I REZANJE NA KRIOSTATU - postupak je brz jer nema fiksacije niti ostalih kemijskih postupaka, istovremena fiksacija i dehidracija se postiže smrzavanjem na -170 ºC, pri tom su promjene na tkivu minimalne - tehnika je pogodna kako za klasična bojanja tako i za histokemijske i imunohistokemijske tehnike bojanja - nedostatak metode su oštećenja koja mogu nastati kristalima leda

4

VJEŽBA 2. EPITELNO I VEZIVNO TKIVO - epitelno tkivo prekriva površinu tijela i površinu unutarnjih šupljina tijela i organa te dolazi kao sastavni dio žlijezda - uloge epitelnog tkiva: zaštita površine tijela i mekanih organa, apsorpcijska uloga (dišni, mokraćni i probavni sustav), sekretorna uloga (žljezdani epitel) - obilježja epitelnog tkiva: velika gustoća stanica, različit oblik stanica (cilindrične, kubične, pločaste), izražena polarnost (apikalni i bazalni dio stanice), velike i jasno uočljive jezgre, dobra regenerativna sposobnost, sposobnost metaplazije - žljezdani epitel: stanice specijalizirane za proizvodnju sekreta - egzokrine i endokrine žlijezde, jednostanične i mnogostanične (jednostavne i složene) - epitelno tkivo je ekto-, endo- i mezodermalnog podrijetla - vezivno tkivo je nosilac oblika i ustroja u tijelu, povezuje stanice i organe i daje im oblik i mehaničku potporu - uloge vezivnog tkiva: strukturalna (čahure organa, rahlo vezivno tkivo, kosti, hrskavica, masno tkivo), obrana organizma (fagocitoza, plazma stanice), prehrana tkiva (posrednik u mijeni tvari) - obilježja vezivnog tkiva: glavni sastojak tkiva je međustanična tvar (bjelančevinasta vlakna, amorfna osnovna tvar, tkivna tekućina), stanice vezivnog tkiva (fibroblasti –strukturne stanice, makrofazi, mastociti, plazma stanice, masne stanice, leukociti) - vlakna međustanične tvari vezivnog tkiva – kolagena, retikulinska i elastična - mezodermalnog podrijetla

izvodni kanal

izvodni kanal

tubulusne

zavijene alveolarne tubulusne JEDNOSTAVNE ŽLIJEZDE izvodni kanal

tubulusne

alveolarne

SLOŽENE ŽLIJEZDE

Slika 1. Oblici egzokrinih žlijezda

5

jednoslojni cilidrični epitel. bazalnu membranu.označiti: jednoslojni pločasti epitel.jednoslojni cilindrični epitel s mikrovilima oblaže slobodnu površinu crijeva. nabrana sluznica stvara resice koje povećavaju apsorpcijsku površinu .označiti: crijevne resice. četkastu prevlaku (mikrovili).duodenum je početni dio tankog crijeva. bazalnu membranu. mezenhim pupčanog tračka . jednostavne tubulusne žlijezde 6 .crtež 1.ispod epitela je rahlo vezivno tkivo s jednostavnim tubulusnim žlijezdama . u tkivo su uložene krvne žile embrija i majke . fibrociti. međustanična tvar. rahlo vezivno tkivo (lamina proprija).mezenhim je prvo potporno tkivo koje se javlja tijekom embrijnalnog života. poprečni presjek kroz duodenum . međustaničnu tvar crtež 2. stanice s citoplazmatskim nastavcima.jednoslojni pločasti epitel pokriva pupčani tračak . mezenhim. u epitel su umetnute jednostanične žlijezde .

površina tijela pokrivena je mnogoslojnim oroženim pločastim epitelom.označiti: serozni dio žlijezde → piramidne acidofilne stanice. stratum spinosum (nazubljeni sloj). presjek kože . bazalna membrana. jezgre.složena alveolarna seromukozna žlijezda. stratum corneum (rožnati sloj). mukozni dio žlijezde → kubične stanice. kolagena vlakna. fibrociti. dermis crtež 4. lumen alveole. lumen alveole. bazalna membrana. podčeljusna žlijezda slinovnica . ispod je gusto neformirano vezivno tkivo . stvara sekret – slinu (kombinacija mukoznog. počinje probava ugljikohidrata .označiti: mnogoslojni pločasti oroženi epitel (epidermis): stratum basale (temeljni sloj). gustog i seroznog. gusto vezivno tkivo.crtež 3. vodenastog sekreta) → vlaži hranu. bazalna membrana 7 .

EPITELNO TKIVO trepetljike pločasti epitel MIŠIĆNO TKIVO (skeletno) cilindrični epitel kubični epitel ŽIVČANO TKIVO VEZIVNO TKIVO hrskavica koštano tkivo tetiva međustanična tvar ligament krv masno tkivo Slika 2. Prikaz osnovnih vrsta tkiva 8 .

Pojednostavljena podjela vezivnog tkiva 9 .koža masno tkivo VEZIVNO TKIVO S POSEBNIM SVOJSTVIMA VEZIVNO TKIVO elastično tkivo hematopoetsko (limfno i mijeloičko) tkivo sluzavo tkivo hrskavica POTPORNA VEZIVNA TKIVA kost Slika 3.rahlo VEZIVNO TKIVO U UŽEM SMISLU formirano .tetive gusto neformirano .

krvne žile ne ulaze u tkivo. fibrociti.VJEŽBA 3. osteoid) i anorganski dio (60-70%. hondrociti. gusto vezivno tkivo.stanice – hondrociti leže u šupljinama (lakunama). osteoblasti (izgrađuju kost) i osteoklasti (razgrađuju kost) . POTPORNO VEZIVNO TKIVO I POPREČNO PRUGASTO MIŠIĆNO TKIVO . dlačni folikuli u potkožnom vezivnom tkivu. dobra regenerativna sposobnost tkiva .koštano tkivo: mineralizirano tkivo.stanice – osteociti leže u lakunama. njihovi citoplazmatski nastavci leže u tankim kanalićima (canaliculi ossei). perihondrij.krvne žile ulaze u koštano tkivo i prolaze Haversovim i Volkmanovim kanalićima. elastična vlakna 10 . slaba regenerativna sposobnost.kost obavijena periost-om crtež 1. uglavnom kalcijev fosfat – hidroksilapatit) . kanalići obloženi endost-om. lakune. obavijena formiranim gustim vezivnim tkivom – perihondrijem .hrskavično tkivo: hijalina. međustanična tvar – vlakna i osnovna tvar . potporna i metabolička uloga . elastična hrskavica.označiti: mnogoslojni pločasti oroženi epitel. elastična i vezivna hrskavica . elastična hrskavica omogućuje pokretljivost uške zeca . poprečni presjek uške zeca .međustanična tvar: organski dio (30-40%.mnogoslojni pločasti oroženi epitel kože.koncentrične lamele kolagenih vlakana oko Haversovog kanala čine osteon (strukturna koštana jedinica) .

endost. poprečni presjek kosti . lakune. osteon. (periost) 11 .fino vlaknato – lamelarno ili zrelo koštano tkivo . koštane lamele.lamele smjer kolagenih vlakana koncentrične lamele Haversov kanal Haversov sustav vanjske koncentrične lamele lakuna cement Volkmanov kanal periost endost Haversov kanal Osteocite citoplazmatski nastavci Slika 4. Volkmanovi kanali. Haversovi kanali. Građa kosti crtež 2.označiti: osteociti.

mezodermalnog podrijetla .duga cilindrična polinuklearna mišićna vlakna.označiti: mišićno vlakno. a u sredini I-pruge tamna Z-crta (Krauseova) . a cijeli mišić okružen gustim vezivnim tkivom epimizij . snop mišićnih vlakana okružuje perimizij. endomizij (rahlo vezivno tkivo) 12 . A-pruge.mišićne stanice – citoplazma = sarkoplazma. između vlakana je vezivno tkivo – endomizij. poprečno-prugasto i srčano mišićno tkivo crtež 3. u sredini A-pruge svijetla H-pruga (Hensenova). jezgra. stanična membrana = sarkolema . sarkoplazma. sarkolema.zbog pravilnog rasporeda aktina i miozina → optičko svojstvo poprečne ispruganosti tkiva → tamne anizotropne (A) i svijetle izotropne (I) pruge.brze i snažne kontrakcije su pod utjecajem središnjeg živčanog sustava .mišićno tkivo – sposobnost kontrakcije (kontraktilne bjelančevine aktin i miozin) .unutar mišićnog vlakna / stanice → mišićna vlakanca (miofibrile) građena od miofilamenata (paralelno postavljene molekule aktina i miozina) . skeletno mišićno tkivo jezika sisavca .. jezgre periferno položene .snopovi mišićnih vlakana raspoređeni u svim smjerovima.oblici mišićnog tkiva: glatko. I-pruge.prostor između dvije Z-crte SARKOMERA = funkcionalna jedinica poprečno-prugastog mišićnog vlakna .

Slika 5. Shematski prikaz građe skeletnog mišića 13 .

rahlo vezivno tkivo (endomizij) 14 . jedna ili dvije centralno položene jezgre .stanice međusobno spojene prijelaznom pločom. jezgra. anastomoze. između stanica ima puno endomizija .pokazuje poprečnu ispruganost .duguljaste stanice s ograncima.kontrakcije su jake i brze.crtež 4. odvijaju se pod utjecajem autonomnog živčanog sustava . (prijelazna ploča). srčano mišićno tkivo .označiti: mišićno vlakno.

. maternica. subendotelni sloj rahlog tkiva s malo glatkih mišićnih stanica i vezivnih vlakana 2.stanice čine naslage u stijenkama šupljih utrobnih organa (crijevo.označiti: kružna naslaga (unutrašnja).duguljaste vretenaste stanice. rahlo vezivno tkivo krvožilni sustav: srce.građa stijenke krvnih žila: 1. miofibrile se koso križaju i čine rešetkastu mrežu . uzdužna naslaga (vanjska). glatko mišićno tkivo u stijenci crijeva . krvne žile. kapilare i vene . krvna žila . VJEŽBA GLATKO MIŠIĆNO TKIVO. glatke mišićne stanice. Tunica intima (interna) – jedan sloj endotelnih stanica na bazalnoj lamini.polagane kontrakcije su pod utjecajem autonomnog živčanog sustava . retikulinskih i elastičnih vlakana 3. nisu isprugane. tunica media (spiralno zamotane glatke mišićne stanice). tunica adventitia (prijelaz u okolno vezivno tkivo) 15 . KRV crtež 1.označiti: tunica intima (endotel i subendotelno rahlo vezivno tkivo) . mokraćovod.4. provodni dio dišnog sustava. arterije. Tunica adventitia – vezivno tkivo s uglavnom kolagenim i elastičnim vlaknima crtež 2. jezgra. jedna centralno položena jezgra. sarkolema. KRVNE ŽILE. Tunica media – koncentrični slojevi glatkih mišićnih stanica s različitim količinama kolagenih. sarkoplazma.arterija mišićnog tipa .) .

krv: krvna plazma (55-60%). uloga u alergijskim reakcijama) 16 .krvna plazma → prijenos hranjivih tvari i metaboličkih ostataka. obrana organizma → eritrociti (crvene krvne stanice).eozinofilni granulociti ili eozinofili (2-4% leukocita. Usporedni prikaz građe mišićne arterije (lijevo) i prateće vene (desno) . krvne pločice . hemoglobin – prijenos O2 i CO2 → leukociti (bijele krvne stanice).stanični dio krvi: prijenos plinova.bazofilni granulociti ili bazofili (manje od 1% leukocita. bazofilna zrnca. aminokiseline.arterija elastičnog tipa – aorta (membrana elastica interna na granici između tunice intime i tunice medie.Dodatni preparati: .sastav krvne plazme: vodena otopina bjelančevina (albumin. prolaze kroz stijenke kapilara i nakupljaju se u tkivima granulociti: .neutrofilni granulociti ili neutrofili (polimorfonuklerni leukociti) (60-70% leukocita. jezgra podijeljena u 2 režnja. hormoni . nemaju jezgru. globulini i fibrinogen) krvne plazme. nesegmentirana jezgra. jezgra segmentirana u 2-5 režnjića. fagocitoza bakterija) . membrana elastica externa na granici između tunice medie i tunice adventicie. kontrola alergijske reakcije i obrana od nametnika) . otopljenog CO 2 u obliku HCO3. vitamini.vena i arterija na preparatu slezene Slika 6. diskoidalni oblik. stanična i humoralna obrana organizma. eozinofilna zrnca. bijele krvne stanice. dvije vrste zrnaca. hormona. anorganske tvari. elastične lamele u mediji) . crvene krvne stanice (40-45%).

velika okrugla jezgra. bubrežasta ili potkovasta jezgra. leukociti: → granulociti: neutrofilni. T-limfociti – stanična imunost.označiti: eritrociti (crvene krvne stanice). ovalna. eozinofilni i (bazofilni granulociti). trombociti 17 . B-limfociti – humoralna imunost) . → agranulociti: limfociti i monociti.limfociti (kuglaste stanice – mali. ulaze u tkiva i uspostavljaju mononuklearno-fagocitni sustav u tkivima) → trombociti = krvne pločice (stanični fragmenti citoplazme megakariocita bez jezgre.monociti (velike stanice. zgrušavanje krvi) crtež 3. srednji i veliki limfociti.agranulociti: . krvni razmaz sisavca .

G-granulociti) Slika 9. Razvoj krvnih stanica iz koštane srži 18 .Dodatni preparati: . Razmaz hemolimfe riječnog raka (H-hijalinociti. Krvni razmaz žabe i ptice T limfocit H timus NK limfocit G Pluripotentna matična stanica B limfocit eritrocit Plazma stanica Megakariocit (zgrušavanje krvi) makrofag monocit granulociti Slika 8.megakariociti. ptice i žabe .koštana srž .razmaz hemolimfe riječnog raka Slika 7.krvni razmaz ribe.eritrociti s jezgrom . različiti razvojni stadiji sazrijevanja krvnih stanica .

stvaraju mijelin i imaju hranidbenu i obrambenu funkciju. ima ih znatno više nego neurona → astrociti (potpora.neuroglija stanice razdvajaju neurone. snopovi vlakana čine živce sinapse .neuroni (tijelo – perikarion. funkcionalno → motorički (efektorni).živčano tkivo sastoji se od dvije vrste stanica: živčane stanice – neuroni i glija stanice (neuroglija) .multipolarni. mikroglija (fagocitoza.živčano tkivo je ektodermalnog porijekla akson dendriti Unipolarni Pseudounipolarni Bipolarni Multipolarni jezgra Slika 10. bipolarni i pseudounipolarni neuroni. mjesto prijenosa impulsa . Osnovni oblici neurona Astrociti Mikroglija Oligodendroglija Schwannove stanice Slika 11.živčana vlakna = aksoni obavijeni ovojnicama (mijelinskim i nemijelinskim). zaštita). mononuklearni fagocitni sustav). ependimske stanice (oblažu šupljine u mozgu i leđnoj moždini) . VJEŽBA ŽIVČANO TKIVO . Osnovni oblici glija stanica 19 .sinapse – dodirna mjesta aksona jednog neurona s dendritom ili tijelom drugog neurona (i na spoju s mišićnom i žljezdanom stanicom). dendriti i akson) → primaju.5. analogne Schwanovim stanicama u perifernom živčanom sustavu). oligodendrociti (stvaraju mijelinsku ovojnicu u središnjem živčanom sustavu. osjetilni (aferentni) i interneuroni . prenose i obrađuju podražaje .

siva tvar centralno. središnji kanal. nemijelinizirana živčana vlakna. astrociti i mikroglija stanice . glija stanice. siva tvar. ependimske stanice. oligodendrociti i mikroglija stanice . poprečni presjek leđne moždine . mijelinizirana živčana vlakna 20 . oligodendrociti.označiti: bijela tvar. astrociti.crtež 1.bijelu tvar čine mijelinizirana živčana vlakna. multipolarne živčane stanice.sivu tvar čine tijela živčanih stanica. nemijelinizirana živčana vlakna. a bijela tvar periferno .

obavija pojedine snopove živčanih vlakana – perineurij. bijela tvar. ganglijski sloj (Purkinjeove stanice. molekularni sloj (stratum moleculare). siva tvar: zrnati sloj (stratum granulosum).endoneurij . Purkinjeove stanice (stratum gangliosum). vezivno tkivo → epineurij. dendriti se granaju u jednoj ravnini i ulaze u molekularni sloj) i zrnati sloj (najmanji neuroni u tijelu) .siva tvar je na površini (kora mozga).označiti: živčane stanice.ima dvije polutke s puno brazda koje ga dijele na režnjiće . obavija svako pojedino živčano vlakno .skupine mijeliniziranih živčanih vlakana (aksona) izvan SŽS i obavijene vezivnim ovojnicama = periferni živac . mijelinizirana živčana vlakna. endoneurij crtež 3.ovojnice: vanjska.crtež 2. glija stanice 21 . puno nemijeliniziranih vlakana).epineurij. a bijela tvar iznutra . veliki perikarioni ganglijskih neurona obavijeni glija stanicama .siva tvar sastoji se od nekoliko slojeva živčanih stanica: .nakupine tijela živčanih stanica izvan središnjeg živčanog sustava (SŽS) = gangliji (jajolike ili okruglaste tvorbe povezane živcima i obavijene vezivnim tkivom).označiti: brazde. glija stanice. perineurij. obavija cijeli živac . mali mozak . ganglij i periferni živac .molekularni sloj (mali neuroni.

kora – vanjsko tamno područje (brojni T-limfociti.periferni limfni organi (proliferacija i sazrijevanje limfocita) – slezena. svaki režnjić se sastoji od kore (cortex) i srži (medulla) . limfni čvorići.6.obavijen vezivnom čahurom koja prodire u parenhim i dijeli organ na režnjiće.limfnih žila ima malo .označiti: režnjić. limfni čvorovi.interlobularno vezivno tkivo (trabekule) 22 . Peyerove ploče .limfociti u timusu potječu iz koštane srži. a epitelna osnova organa je endodermalnog podrijetla . sadrži Hassalova tjelešca (naslage spljoštenih epitelnih retikularnih stanica u degeneraciji. makrofazi i veliki limfociti) . trabekule . tonzile. nepoznata funkcija) . srž. Hassalova tjelešca. timus .limfne organe gradi trodimenzionalna mreža epitelnih stanica ili retikularnog vezivnog tkiva i slobodne stanice (limfociti) crtež 1. VJEŽBA LIMFNI ORGANI .središnji limfni organi (nastaju T i B limfociti) – timus i koštana srž .prokrvljenost: arterije ulaze kroz čahuru → ulaze u vezivne pregrade → ulaze u parenhim → arteriole → kapilare ulaze u koru režnjića pa u srž → venule → vene ulaze u vezivne pregrade i napuštaju timus kroz čahuru . kora. limfoepitelni organ . raspršene epitelne retikularne stanice. naseljavaju ga i diferenciraju se kao T-limfociti („thymus dependent cells“) .središnji limfni organ.osnovna uloga: zaštita organizma od napada i oštećenja mikroorganizmima i stranim tvarima .podrijetlo organa dvojako: limfociti su mezodermalnog.srž – svjetlije unutrašnje područje (puno epitelnih retikularnih stanica te veliki i srednje veliki limfociti). crvuljak.

označiti: vezivna čahura. limfni čvorići (primarni i sekundarni). unutrašnja kora (malo limfnih čvorića). limfni čvor .periferni limfni organ. trabekuli vezivnog tkiva.u tijelu raspoređeni duž toka limfnih žila (pazuh. vanjska kora (subkapsularni sinus i intermedijarni ili trabekularni sinus → mreža retikularnih stanica s uloženim limfocitima i makrofazima. sržni (medularni sinusi). odijeljeni sržnim sinusima) . izlaz vena i limfnih žila) . prepone.građa: čahura. limfni čvorić).konveksna strana i konkavno uleknuće – hilus (ulaz arterija i živaca. Građa limfnog čvora crtež 2. subkapsularni sinusi. (hilus) 23 . prsna i trbušna šupljina…) .optok limfe – dovodne limfne žile (čahura) → subkapsularni sinus → intermedijarni sinus → sržni sinus → odvodne limfne žile (hilus) . kora. srž (sržni tračci → izdanci limfnog tkiva.dovodne limfne žile limfni zalisci zametni centar limfocitima ispunjeno tkivo subkapsularni sinus Arterija Vena vezivna čahura zametno središte medularni sinus odvodne limfne žile Slika 12. okrugla ili bubrežasta oblika. izgrađen od limforetikularnog tkiva . srž. intermedijarni sinusi.

hilus (trabekule . parenhim ili pulpa → bijela pulpa (svijetla područja. sinusi. prokrvljena. limfni čvorići) i crvena pulpa (okružuje čvoriće. crvena pulpa.Trabekula (vezivni pretinac) Vezivna čahura Crvena pulpa Bijela pulpa Sinus Slika 13. krvne i limfne žile) . centralna arterija. razgradnja eritrocita. najveća nakupina limfnog tkiva u organizmu . Građa slezene crtež 3.označiti: limfni čvorići = bijela pulpa. tračci limforetikularnog tkiva između kojih su sinusi obloženi fenestriranim endotelom). nastajanje aktiviranih limfocita . vezivni pretinci).obrana organizma od mikroorganizama (fagocitne stanice u kontaktu s krvlju). uključena u optok krvi.vezivni pretinci. slezena .građa: čahura (gusto vezivo.optok krvi: arterije (hilus) → trabekularne arterije → ulaze u parenhim → centralne arterije limfnog čvorića → kistaste arteriole → sinusi u crvenoj pulpi → vene crvene pulpe → trabekularne vene → vena slezene (hilus) . trabekuli vezivnog tkiva 24 .periferni limfni organ. krvne žile.

mišićni sloj (tunica muscularis) – glatke mišićne stanice (spiralni tok. želudac. limfne žile.označite sliku: lumen. proizvodnja hormona. žile. sluznica (tunica mucosae) →mnogoslojni pločasti neoroženi epitel. jednjak. živčani splet) 4. podsluznica (tunica submucosa) → žlijezde jednjaka.probavna cijev (usna šupljina. apsorpcija proizvoda probave. limfno tkivo) i muskularis mukoze (tanki mišićni sloj) 2. žlijezde. prijenos i probava hrane. tanko crijevo. stražnje crijevo) i pridružene žlijezde (slinovnice.7. žlijezde. gušterača) . podsluznica (tunica submucosa) – gušće vezivno tkivo (krvne. sluznica (tunica mucosa) – pokrovni epitel. na poprečnom presjeku dva sloja. lamina proprija. lamina proprija (rahlo vezivno tkivo .žile. ždrijelo.osnovna građa probavne cijevi: 1. proizvodnja sluzi Primjer: .glavne funkcije epitela probavne cijevi: selektivno propusna barijera. seroza – jednoslojni pločasti epitel (mezotel).osnovna uloga: iz hrane izdvaja sastojke potrebne za rast i energetske potrebe tijela . krvnim i limfnim žilama . lamina muscularis mucosae. VJEŽBA PROBAVNA CIJEV I PROBAVNE ŽLIJEZDE . debelo crijevo.jednjak – mišićna cijev koja dovodi hranu iz usne šupljine u želudac . adventicija (tunica adventitia) 25 . jetra. živčano tkivo) 3. tanki sloj vezivnog tkiva s masnim stanicama. mišićni sloj (tunica muscularis) → unutarnji kružni i vanjski uzdužni sloj.

glavne (zimogene) stanice (ljubičaste). lamina proprija ispunjena razgranatim tubulusnim žlijezdama koje se otvaraju u želučane jamice (obložene s četiri vrste stanica: obložne ili parijetalne stanice.označiti: sluznica → jednoslojni cilindrični epitel. podsluznica. želudac . lamina muscularis mucosa . tanka seroza pokrivena mezotelom . parijetalne stanice (crvene). glavne ili zimogene stanice. mukozne i nediferencirane stanice). izlučuje hormone . mišićni sloj (glatke mišićne stanice u 3 smjera).crtež 1.sluznica – površinski jednoslojni cilindrični epitel utisnut u laminu propriju = želučane jamice.organ s vanjskim i unutrašnjim izlučivanjem. lamina proprija → razgranate tubulusne žlijezde. seroza 26 . mišićni sloj. probavlja hranu. (želučane jamice). lamina muscularis mucosa.podsluznica (rahlo vezivno tkivo).

Lieberkühnove kripte (jednostavne tubulusne žlijezde). lamina muscularis mucosa . Peyerove ploče – limfni čvorići u podsluznici 27 . puno vrčastih stanica u epitelu sluznice.mišićni sloj – unutrašnji kružni i vanjski uzdužni.crtež 2. epitel je jednoslojni cilindrični s mikrovilima (četkasta prevlaka) i sadrži vrčaste stanice (jednostanične žlijezde). u lamini propriji su jednostavne tubulusne žlijezde Lieberkühnove kripte.mjesto završne probave hrane. krvne i limfne žile. tanko crijevo – duodenum .tanko crijevo – jejunum (nema Brunnerovih žlijezda u podsluznici) . lamina muscularis mucosae. seroza . jejunum i ileum . mišićni sloj → kružni i uzdužni sloj. vrčaste stanice.debelo crijevo (nema crijevnih resica.sluznica – izdanci sluznice su crijevne resice (epitel + lamina proprija).podsluznica – vezivno tkivo koje sadrži razgranate zavijene tubulusne Brunnerove žlijezde (lužnati sekret koji neutralizira zakiseljeni sadržaj iz želuca) .označiti: sluznica → jednoslojni cilindrični epitel. glatke mišićne stanice. seroza Dodatni preparati: . lamina proprija. živčana vlakna. podsluznica → Brunnerove duodenalne žlijezde (zavijene razgranate tubulusne žlijezde). apsorpcije hranjivih sastojaka i endokrine sekrecije .dijeli se na duodenum.

probavne enzime i proenzime (tripsinogen.žuć teče od središta prema periferiji režnjića – ulazi u žućne kanaliće u portalnim trijadama .ŽLIJEZDE PRIDRUŽENE PROBAVNOJ CIJEVI . početak probave ugljikohidrata. glukagon.hepatociti čine jetrene režnjiće.hepatocit je najsvestranija stanica u tijelu (sinteza bjelančevina . metaboličke uloge – deaminacija aminokiselina.3 jetrene vene → šuplja vena . Građa jetre Slika 15.albumina. detoksikacija i inaktivacija lijekova i drugih tvari. okruglaste nakupine endokrinih žljezdanih stanica (svijetlo obojene. izlučuje vodu.krvotok: portalni venski sustav .arterijski sustav – jetrena arterija → interlobularne arterije → ulazne arteriole → sinusoide (miješanje arterijske krvi s portalnom venskom krvi) . glukoneogeneza. Građa acinusa gušterače 28 . arterija-ogranak jetrene arterije i žućni kanalić obložen kubičnim epitelom) . sadrže zimogena zrnca. elastazu…) . stanice hepatociti (epitelne stanice poredane u tračke. višekutne ili okrugle) Sinusoidne kapilare Središnja vena Hepatocit Žućni kanalići Jetrena arterija Jetrena portalna vena Žućni kanal Bazalna lamina Izvodni kanal Zimogene granule Acinusne stanice Središnje stanice acinusa Slika 14.jetra (hepar) . a na uglovima se nalaze Kiernanovi portalni prostori (vena-ogranak portalne vene.) .egzokrini dio – acinusi. pohranjivanje metabolita. nekoliko seroznih stanica okružuje lumen.žlijezde slinovnice – egzokrine..građa: na površini je tanka vezivna (Glissonova) čahura. vlaže i podmazuju usnu šupljinu i njen sadržaj. zadebljala na hilusu (ulaz portalne vene i jetrene arterije. izlučuje žuć.gušterača – mješovita egzokrina (sinteza i pohrana enzima) i endokrina žlijezda (inzulin. režnjići su omeđeni vezivnim tkivom. izlaz jetrenog kanala i limfnih žila). karboksipeptidazu.vena portae → interlobularne portalne venule → portalna trijada → raspodjelne venule (oko periferije režnjića) → ulazne venule → sinusoide (zrakasti tok od periferije prema središtu režnjića) → središnja centrolobularna vena → prijelazna sublobularna vena → sabirne vene → 2 . a između su sinusoidne kapilare koje su obložene endotelom i stanicama mononuklearnog fagocitnog sustava) . ione. seromukozni sekret = slina . fibrinogena i dr.obavijena tankom vezivnom čahurom i podijeljena na režnjiće ..izlučivanje kontroliraju sekretin i kolecistokinin (enteroendokrine stanice duodenuma) . somatostatin) ..organ u kojem se tvari apsorbirane u probavnoj cijevi obrađuju i pohranjuju (posrednik između probavnog sustava i krvi) .endokrini dio – Langerhansovi otočići. fosfolipazu.

jetrene sinusoide. endokrini dio gušterače – Langerhansovi otočići 29 . jetrene stanice – hepatociti. središnja vena. zimogena zrnca.označiti: egzokrini dio gušterače – acinusi → bazalna membrana. interlobularna arterija crtež 4. jetra . stanice acinusa.crtež 3. Kiernanov portalni prostor → žućni kanalić. gušterača (pancreas) .označiti: jetreni režnjić. vena portae.

proksimalni zavijeni kanalić. 3-5 jezgara oko lumena. VJEŽBA MOKRAĆNI SUSTAV . debeli dio uzlaznog kraka (sličan distalnom kanaliću).8.bubrežno tjelešce – klupko krvnih kapilara (glomerul) okruženo epitelnom čahurom dvostruke stijenke (Bowmanova čahura). kora (cortex) i srž (medulla) građeni od 10 do 18 piramidnih tvorbi. unutrašnji (visceralni) i vanjski (parijetalni) list zatvaraju interkapsularni prostor u koji se kroz stijenku kapilara i visceralni list filtrira tekućina (glomerularni filtrat). između su Bertinijevi stupovi .bubreg – konkavan rub – hilus (ulaz i izlaz krvnih žila. tanki dio uzlaznog kraka (obloženi jednoslojnim pločastim epitelom). apsorpcija glukoze. četkasta prevlaka na apikalnoj plohi.mokraćni kanalić = nefron + sabirna cjevčica. lateralne stanične membrane nisu vidljive.Henleova petlja – debeli dio silaznog kraka (nastavak proksimalnog kanalića). funkcionalna jedinica bubrega . distalni zavijeni kanalić . konveksna lateralna površina. ima žilni pol (ulaz dovodne i izlaz odvodne arteriole) i mokraćni pol (početak proksimalnog zavijenog kanalića) .sabirne cjevčice i cijevi – skupljaju mokraću nastalu u nefronima .mokraćni sustav – održava homeostazu tijela stvaranjem mokraće (različiti otpadni proizvodi mijene tvari) Proksimalni Kora Bubrežni vrčevi Nakapnica Srž Bubrežno tjelešce zavijeni kanalić Distalni zavijeni kanalić Hilus Glavni vrč Debeli silazni krak Henleova petlja Glomerul Debeli uzlazni krak Tanki krak Kora Nakapnica Srž Sržne piramide Sržne zrake Mokraćovod Bertinijevi stupovi Papila KORA Sabirna cjevčica nefrona SRŽ Sabirna cijev Slika 16. apsorpcija vode i stvaranje hipertonične mokraće 30 . tanki dio silaznog kraka. vode i NaCl iz glomerularnog filtrata . izlaz mokraćovoda).nefron = bubrežno tjelešce. bubrežna nakapnica (prošireni gornji kraj mokraćovoda). aminikiselina.proksimalni zavijeni kanalić – obložen jednoslojnim cilindričnim ili kubičnim epitelom (acidofilna citoplazma). tanki i debeli krak Henleove petlje. Građa bubrega . ulaz živaca.

kora → bubrežno tjelešce: glomerul.označiti: vezivna čahura. proksimalni zavijeni kanalići. hilus. bubreg . mjesto izmjene iona . interkapsularni prostor. širi lumen nego u proksimalnih kanalića. distalni zavijeni kanalići.distalni zavijeni kanalić – ulaz debelog uzlaznog kraka Henleove petlje u koru. tanki krak Henleove petlje 31 . srž → sabirne cjevčice. pod utjecajem antidiuretičkog hormona neurohipofize (bez ADH → hipotonična mokraća) crtež 1. svjetlije obojene stanice.obložene kubičnim ili cilindričnim epitelom. više jezgara oko lumena kanalića. vidljive lateralne stanične membrane. parijetalni list Bowmanove čahure. obložen jednoslojnim kubičnim epitelom..sabirne cjevčice i cijevi . epitel propustan za vodu. blijedo obojene stanice.

grkljan. 5 vrsta stanica: cilindrične stanice s trepetljikama. elastična vlakna (u lamini propriji).respiracijski epitel – višeredni cilindrični epitel s trepetljikama → jednoslojni cilindrični epitel → kubični epitel terminalnih bronhiola. alveolarni hodnici. alveole (specijalizirane vrećaste tvorbe. snopovi glatkih mišićnih stanica .kondicioniranje zraka prije ulaza u pluća (pročišćavanje.pluća i sustav cijevi → povezuju mjesta izmjene plinova s okolišem . pločice. male zrnate stanice (difuzni neuroendokrini sustav). dušnik. bazalne stanice (zametne). prstenovi. Građa dišnog sustava 32 .čvrstinu. nosni dio ždrijela.DIŠNI SUSTAV . zagrijavanje i vlaženje zraka) . mjesta izmjene dišnih plinova) . bronhioli i završni bronhioli b) respiracijski dio (izmjena plinova) – respiracijski bronhioli.dva područja dišnog sustava: a) provodni dio – nosna šupljina. potkova). bronhi. potporu i savitljivost potpornom dijelu daju: hrskavica (hijalina. vrčaste stanice (sluz). četkaste stanice (s mikrovilima). metaplazije Nosna šupljina Ždrijelo Usna šupljina Epiglotis Tiroidna hrskavica Bronhi Desna pluća Dušnik Lijeva pluća Poplućnica Bronhioli Alveole Slika 17.

propriji.građa pluća . dušnik . jednoslojni cilindrični ili jednoslojni kubični epitel u terminalnim bronhiolima) → respiracijski bronhioli (prijelazni dio između provodnog i respiracijskog dijela.cijev tanka zida. prekinuti dio premošćen fibroelastičnom svezom I snopovima glatkih mišićnih stanica . sluznica nabrana na rezovima. cilindrični epitel) → bronhioli (intralobularni zračni putovi.alveole – vrećaste izbočine respiracijskih bronhiola alveolarnih hodnika i vrećica. izmjena dišnih plinova 33 . sluznica → respiracijski epitel (višeredni cilindrični epitel s trepetljikama). obložena respiracijskom sluznicom. hijalina hrskavica. plućima daju spužvastu strukturu. perihondrij. lamina proprija. u lamini propriji hijaline hrskavice u obliku slova C → lumen drži otvorenim.označiti: lumen. nema hrskavice u lam.dušnik se dijeli na dva primarna bronha → lobarni bronhi (dihotomski se granaju. seromukozne žlijezde. glatki mišići .crtež 2. kubični epitel sluznice isprekidan alveolama) → alveolarni hodnici (okružen alveolama) → atriji → alveolarne vrećice (rubovi otvora okruženi elastičnim I retikularnim vlaknima) . imaju hijalinu hrskavicu.

označiti: bronhi → respiracijski epitel. mišići. alveolarni hodnici. terminalni bronhioli.pluća sisavca .označite slike . bronhioli. alveole bronh 34 . hijalina hrskavica. respiracijski bronhioli.

pluća žabe – reducirani alveolarni epitel jer djelomično diše i plućima 35 .bronhiol Primjer: .

djeluju na mjestu daleko od mjesta izlučivanja .stvara proteinske i glikoproteinske hormone (adenohipofiza) i pohranjuje peptidne hormone koje proizvodi hipotalamus (neurohipofiza) . Endokrini sustav čovjeka .tijekom embrijnalnog razvoja dijelom se razvija od epitela usne šupljine – adenohipofiza (prednji režanj). povezana s hipotalamusom.hormoni – organski kemijski spojevi koje endokrine stanice u određeno vrijeme u malim količinama izlučuju u tkivne tekućine ili u krvne kapilare.neuroendokrini hipotalamo-hipofizni sustav = endokrini i živčani sustav djeluju usklađeno sjedinjujući funkcije različitih dijelova organizma GLAVNE ENDOKRINE ŽLIJEZDE Muškarac Žena hipofiza hipotalamus štitna žlijezda timus nadbubrežna žlijezda gušterača jajnik sjemenik Slika 18. a dijelom od živčanog sustava – neurohipofiza (stražnji režanj) .hipofiza (pituitarna žlijezda) – smještena u udubini klinaste kosti.9. funkcionalno nadređena ostalim endokrinim žlijezdama .kontrola aktivnosti lučenja hormona adenohipofize: peptidni hormoni hipotalamusa („releasing“ i „inhibiting hormones“) i mehanizam povratne sprege 36 . VJEŽBA ENDOKRINE ŽLIJEZDE .funkcije različitih tkiva sjedinjuju i usklađuju živčani sustav i kemijski glasnici – hormoni koje sintetiziraju i ispuštaju stanice endokrinog sustava direktno u krv ili vezivno tkivo .

bazofilne st.) 37 . neurohipofiza → nemijelinizirani aksoni sekretnih neurona hipotalamusa. pars intermedia → bazofilne st.. ostatak endotelnih stanica krvnih kapilara) . acidofilne st..označiti: adenohipofiza (pars distalis) → kromofobne st. pituiciti (glija st. hipofiza .crtež 1.. 75% mase hipofize → kromofobne stanice (blijedo obojene) i kromofilne stanice (bazofilne – plavo ljubičaste i acidofilne – crvene stanice) .neurohipofiza – nemijelinizirani aksoni sekretnih neurona hipotalamusa i pituiciti (obilno razgranjene stanice.adenohipofiza – tračci i nakupine stanica uz koje teku krvne kapilare.

). žlijezde slinovnice i znojnice. stanice raspoređene u nepravilnim tračcima . sluznicu želuca.zona glomerulosa (15% ukupnog volumena).stanice kore izlučuju steroidne hormone po potrebi.zona fasciculata (65% uk. kora → zona glomerulosa. funkcije i podrijetla) .nadbubrežna žlijezda (glandula suprarenalis) . sona fasciculata. vol. srž 38 .kora nadbubrežne žlijezde – tri neoštro ograničene koncentrične zone: .). vol. dopamin. kora i srž nadbubrežne žlijezde označiti: čahura. encefalin…. proteina i mast). jedan do dva niza stanica u stupovima. ispod dva koncentrična sloja – kora i srž (dva organa različite građe. stanice sadrže zrnca koja sadrže kateholamine (adrenalin.) crtež 2. ne pohranjuju ih. potiču apsorpciju Na+ iona). višekutne. tri skupine hormona: glukokortikoidi (regulacija metabolizma ugljikohidrata. mineralokortikoidi (djeluju na distalne kanaliće bubrega.parni organ. noradenalin.. na površini čahura od gustog vezivnog tkiva. acidofilne stanice s puno kapljica lipida .srž nadbubrežne žlijezde – višekutne žljezdane stanice raspoređene u tračke ili nakupine. zona reticularis.zona reticularis (7% uk. promijenjeni simpatički gangliji. androgeni (dehidrepiandrosteron. muskulinizirajuće i anaboličko djelovanje) . cilindrične ili piramidalne stanice gusto zbijene oko kapilara .

uključene u folikularni epitel ili umetnute između folikula nalaze se parafolikularne ili C stanice → luče kalcitonin (smanjenje razine Ca2+ u krvi zbog inhibicije resorpcije kosti) . folikularni epitel..čahura od rahlog vezivnog tkiva → pregrade u parenhim žlijezde koji čine brojni folikuli obloženi jednoslojnim epitelom (cilindrični. folikuli štitne žlijezde . parafolikularne stanice 39 . koloid.epitelna tjelešca (glandulae parathyroidea) iza štitne žlijezde → luče paratiroidni hormon koji pospješuje apsorpciju mineraliziranog koštanog matriksa i otpuštanje Ca2+ u krv crtež 3.označiti: folikuli. kubični ili pločasti epitel – ovisno o funkcionalnoj aktivnosti žlijezde) i ispunjeni koloidom (velika količina tireoglobulina koji sudjeluje u sintezi hormona) . sintetizira i luči hormon tiroksin i trijodtironin (pospješuju metabolizam) .štitna žlijezda (glandula thyroidea) tijekom embrijnalnog života nastaje od endoderma probavne cijevi.

sjemenici (testisi) → proizvode hormone i spermije. obavijeni čahurom od gustog vezivnog tkiva (tunica albuginea). mala stanica. akrosomska i faza dozrijevanja) → zreli spermiji (u lumenu kanalića) .Sertolijeve stanice – izdužene. VJEŽBA SPOLNE ŽLIJEZDE . zadebljala u stražnjem dijelu (mediastinum testis) → vezivni pretinci → režnjići testisa → sadrže 1 .intersticij – vezivno tkivo između sjemenskih kanalića. funkcije: potpora. sekrecija (ABP. zaštita i prehrana spermija u razvoju. kromosomi na različitim stadijima spiralizacije) → ulaz u 2. blijedi kromatin) → mitoza. mejotske diobe (dugo traje) → primarne spermatocite (najveće stanice. intersticijske ili Leydigove stanice → proizvode testosteron crtež 1.spermatogonija (uz bazalnu laminu kanalića.4 vrlo zavijena sjemenska kanalića uložena u mrežu rahlog vezivnog tkiva . spermatogonije A tipa (→ mitoza) i spermatogonije B tipa → ulaz u profazu 1. spermiji.označiti: sjemenski kanalići → ovojnica (vezivno tkivo). stvaranje spermatocita). sjemenski (zametni) epitel → spermatogonije.spermatogeneza – diferencijacija spermija odvija se u tri faze: spermacitogeneza (dioba spermatogonija. (Sertolijeve stanice). spermiogeneza (difrencijacija spermatida u spermije) . sjemenski kanalići . mejoza (dvije diobe. intersticijske (Leydigove) stanice 40 . mejotsku diobu (kratko traje) → sekundarne spermatocite (teško zapaziti na rezovima) → spermatide → spermiogeneza (Golgijeva. piramidna oblika. bjelančevina koja veže testosteron i koncentrira ga u kanaliću) . nastaju spermatide).10. spermatide.razvojni stadiji u diferencijaciji spermija: . primarne i sekundarne spermatocite.sjemenski kanalići – višeslojni epitel = zametni (sjemenski) epitel koji čine Sertolijeve (potporne) stanice i stanice spermatogenetske loze (različiti razvojni stadiji spermija) . fagocitoza rezidualnog tjelešca. obavijaju stanice spermatogenetske loze (slabo vidljive).na sjemenske kanaliće nastavljaju se ravni kanalići (tubuli recti) → rete testis (mreža povezanih kanalića obloženih epitelom) → odvodni kanalići (ductuli efferentes) .

više od jednog sloja stanica. os-ovoj spermatofora) . stanjuje se sloj folikularnih stanica.primordijalni folikuli (primarna oocita obavijena jednim slojem spljoštenih folikularnih stanica) → folikuli u rastu (rast i umnožavanje folikularnih stanica. ostatke uklanjaju fagociti . nakupljanje tekućine i povećavanje folikula. rast primarne oocite i strome oko folikula) → jednoslojni primarni folikul (veći od primordijalnog i ima jednoslojni kubični folikularni epitel) → višeslojni primarni folikul (umnažanje folikularnih stanica mitozom.sjemenik i sjemenovod riječnog raka Astacus astacus .sjemenik uzorkovan u svibnju. Sjemenik i sjemenovod riječnog raka uzorkovan u listopadu (st-spermatocite.Dodatni preparat: .jajni folikul = oocita okružena s jednim ili više slojeva folikularnih (granuloza) stanica → u razvoju prolazi nekoliko stadija. stroma uz folikul se diferencira u teku folikula) → sekundarni (mjehurasti) folikul (nakupljanje tekućine – liquor foliculi između folikularnih stanica i stvaranje šupljine .antrum foliculi.jajnik (ovarium) – srž od rahlog vezivnog tkiva i kora koja sadrži jajne folikule s oocitama . nepokretni spermiji. sjemenovodi sa spermatoforima SF s os s st Slika 19. granuloza stanice i stanice teke folikula ostaju nakon ovulacije u kori kao privremena endokrina žlijezda (granuloza i teka luteinske stanice) koja izlučuje progesteron i estrogene – žuto tijelo (corpus luteum) 41 .razvojni stadiji folikula: . vidljiva zona pellucida – glikoproteinski omotač.iz endoderma žumanjčane vreće nastaju spolne prastanice. stanice oko oocite čine brežuljak – cumulus oophorus koji strši u antrum) → zreli (Graafov) folikul (izbočuje površinu jajnika. s-zreli spermiji. oocita se odvaja s jednim slojem folikularnih stanica – corona radiata i pluta u liquoru) . oogonije → mitoze na putu prema spolnim naborima → ulaz u prvu mejotsku diobu i nastanak primarnih oocita → propadanje oogonija i primarnih oocita do rođenja – atrezija .ovulacija = prsnuće Graafovog folikula i oslobađanje jajne stanice → ulaz u prošireni početni dio jajovoda. SF-spermatofori. folikuli su uloženi u stromu kore jajnika . kolovozu i listopadu → sazrijevanje spermija u sjemenskim kanalićima tijekom reproduktivnog ciklusa.većina jajnih folikula podliježe atreziji – propadaju folikularne stanice i oocita.

(3) zreli (Graafov) folikul. vitelogene oocite. corpus luteum). astacus . Jajnik riječnog raka uzorkovan u rujnu (poc – previtelogene oocite.označiti: čahura (gusto vezivno tkivo). G-germarij) 42 . kolovozu i rujnu → sazrijevanje oocita (previtelogene oocite).jajnik uzorkovan u srpnju. umetanje žumanjka u citoplazmu oocita (vitelogene oocite u rujnu) voc G poc Slika 20. oocita. (2) folikuli u rastu → jednoslojni primarni folikul. (zona pellucida). sekundarni (mjehurasti) folikul (tekućina liquor foliculi ispunjava jedinstveni prostor antrum foliculi). srž → krvne žile Dodatni preparat: . višeslojni primarni folikul. cumulus oophorus s oocitom. kora jajnika .jajnik riječnog raka A. (1) primordijalni folikuli.crtež 2. voc. (žuto tijelo. kora → jajni folikuli s oocitama. atretični stadiji folikula. folikularni epitel.

najbrojniji u proširenom (ampularnom) dijelu jajovoda.sluznica – ima uzdužne nabore.jajovod . epitel – jednoslojan cilindričan (stanice s trepetljikama.označiti: sluznica → jednoslojan cilindrični epitel (stanice s i bez trepetljika). oplodnja u lateralnoj trećini jajovoda crtež 1.jajovod prima jajnu stanicu iz jajnika i prenosi je prema maternici. (seroza) 43 . žile stijenke se prošire i jajovod nabubri i rastegne se).stijenku jajovoda čine: sluznica. lamina proprija od rahlog vezivnog tkiva.VJEŽBA 11. sekrecijske stanice – sekret sudjeluje u prehrani i zaštiti jajne stanice i u kapacitaciji spermija). a drugi kraj prolazi stjenkom jajovoda i otvara se u njen lumen. jajovod . lamina proprija. aktivno se pokreće u vrijeme ovulacije (fimbrije bliže jajniku. mišićni sloj od glatkih mišićnih stanica (unutrašnji kružni ili spiralni i vanjski uzdužni sloj) . mišićni sloj. jednim krajem otvara se u trbušnu šupljinu pokraj jajnika.pokretljiva mišićna cijev. smanjuju se prema maternici. DIJELOVI ŽENSKOG SPOLNOG SUSTAVA . mišićni sloj i seroza . slobodni kraj jajovoda obrubljen je prstolikim resicama (fimbriae) .

glatko mišićje (myometrium). obilna amorfna osnovna tvar. retikulinska vlakna) u koju su uložene jednostavne tubulusne žlijezde (glandulae uterinae). basalis (ostaje i nakon menstruacije proliferira i daje novi epitel i laminu propriju.maternica – kruškoliki organ. lamina proprija. dvije zone – functionalis (odljušti se i obnovi u menstruacijskom ciklusu). seroza ili adventicija (izvana) . zona basalis.miometrij – snopovi glatkih mišićnih stanica odijeljeni vezivnim tkivom (4 sloja).označiti: sluznica (endometrium) → jednoslojni cilindrični epitel.opskrba krvlju: arkuatne arterije na periferiji srednjih slojeva miometrija → ravne arterije (zona bazalis) → spiralne arterije (zona funkcionalis) crtež 2.endometrij – epitel (jednoslojan cilindričan. maternica . (seroza (perimetrium)) 44 . jednostavne tubulusne žlijezde (glandulae uterinae).. zona functionalis. mišićni sloj (myometrium). sastoji se od proširenog tijela (corpus) koji u području unutrašnjeg ušća prelazi u uski. tijekom trudnoće dolazi do hipertrofije (rast mišićnih stanica) i hiperplazije (povećanje broja glatkih mišićnih stanica) mišićnih stanica kao i do sinteze kolagena . obiluje žlijezdama) . dio iznad ušća jajovode – dno (fundus) . stanice s trepetljikama i žlijezdane stanice) i lamina proprija (puno fibroblasta. cilindrični vrat (cervix).stijenku maternice čine tri sloja: sluznica maternice (endometrium).

blastocista (blastomere u perifernom sloju – trophoblast. stezanje stijenki spiralnih arterija.. menstruacijska faza – ako izostane oplodnja endometrij propada i djelomično se odbacuje (uslijed propadanja žutog tijela i opadanja količine estrogena i progesterona). ili 5. zajedno s trofoblastom čini korion) – prema decidui capsularis slabo razvijen i gubi resice – glatki korion ili chorion laeve. zadebljan na jednom mjestu – embrijnalni čvorić ili embrijblast). urastaju spiralne arterije B. malo pred kraj trudnoće zbog stanjivanja citotrofoblasta) 45 . luči hCG. embrij izlučuje humani korionski gonadotropin (hCG) koji održava žuto tijelo pa menstruacijska faza izostaje TRUDNOĆA I IMPLANTACIJA . zaustavlja se protok krvi – nekroza arterijske stijenke i zone functionalis endometrija.korionske resice slobodne ili prirasle za bazalnu deciduu.ako dođe do oplodnje i implantacije. sastavljena od tkiva dviju različitih osoba. sekrecijska (luteinska) faza – nakon ovulacije (ovisna o progesteronu) – žlijezdane stanice luče glikoproteine (prehrana embrija prije implantacije).privremeni organ. majčin dio (decidua basalis) – opskrba interviloznih prostora (između sekundarnih resica) arterijskom krvlju . proliferacijska faza (folikularna faza) – nakon menstruacije sluznica reducirana na tanki sloj koji sadrži bazalne dijelove žlijezda → umnažanjem stanica obnavljaju se žlijezde i površinski sloj endometrija (vezivne stanice i osnovna tvar). površinu resica oplakuje krv u lakunama bazalne decidue = izmjena tvari između krvi majke i fetusa B.krvne žile majke se otvaraju. izduljivanje i zavijanje spiralnih arterija C. oblaže međustanične šupljine-lakune.krvarenje .urastanjem mezenhima u primarne resice nastaju sekundarne resice. a potom stapaju sa sinciciotrofoblastom) .na mjestu dodira s miometrijem trofoblast se dobro razvija. a fetalne žile u resicama ostaju netaknute (nema miješanja krvi majke i fetusa. stanice blastomere sve manje) → nakupljanjem tekućine u sredini nastaje šupljina. stanice trofoblasta prodiru u sluznicu. mjesto fiziološke izmjene između majke i fetusa A.oplodnja jajne stanice (prijelaz ampule u istmus jajovoda). blastocista u lumenu maternice 2-3 dana . decidua capsularis (između embrija i lumena maternice). endometrij u toj fazi najdeblji. estrogen i progesteron. prema decidui basalis jako se razvije. razgrađuje stijenku arterija i vena pa se krv majke izlijeva u lakune) i citotrofoblast (stanični sloj ispod sinciciotrofoblasta) . stvara izdanke – primarne resice (pojava izvanembrijnalnog mezoderma. 9.zona pellucida se stanji. prsnuće krvnih žila u području iznad kontrakcije . dan embrij potpuno uronjen u endometrij) .nakon implantacije endometrij prolazi kroz promjene – postaje decidua (povećanje stanice strome) – decidua basalis (između embrija i miometrija). dan nakon ovulacije.i citotrofoblastom (stanice se umnožavaju. žlijezde jako spiralno zavijene i pune sekreta.tijekom implantacije trofoblast se diferencira u sinciciotrofoblast (sincicij s puno jezgara. počinju se dijeliti i pomoću endometrija prehranjuju embrij (embrijblast raste sporo) – implantacija ili nidacija (započinje oko 7. postupni razvoj krvnih žila koje se kasnije spajaju sa žilama embrija PLACENTA (POSTELJICA) . decidua parietalis (preostali dio) . fetalni dio (chorion) – čini ga korionska ploča s korionskim resicama (sekundarne korionske resice sastavljene od izvanembrijnalnog mezenhima okruženog sincicio. zadržava resice i stvara chorion frondosum .menstruacijski ciklus endometrija maternice ima tri faze: A. pasivno pomicanje zigote prema maternici i brazdanje → morula (glikoproteinski ovoj – zona pellucida. dana. 4.

fetalne krvne žile.označiti: placenta fetalis. korionske resice. intervilozni prostori. placenta .Slika 21. decidua basalis. Shematski prikaz građe placente crtež 3. placenta materna. majčine krvne žile 46 . korionska ploča.

koja se kasnije proširi.u međuvremenu. one zajedno s ostalim stanicama epiblasta tvore amnion koji oblaže amnionsku šupljinu → ispunjena tekućinom koja štiti embrio od udaraca . niske stanice stanice epiblasta uz citotrofoblast → amnioblasti. amnionska šupljina. iz hipoblasta izlaze spljoštene stanice koje oblažu unutrašnju stranu citotrofoblasta → taj sloj stanica tvori egzocelomsku membranu koja zajedno s hipoblastom tvori stijenku primitivne žumanjčane vreće .u epiblastu se ubrzo pojavljuje mala šupljina (amnionska šupljina).označiti: izvanembrionalni ektoderm. koje potiskuju egzocelomsku membranu. dvoslojni zametni štit . izvanembrionalni endoderm 47 .VJEŽBA 12.izvanembrionalni mezoderm. koji s unutrašnje strane oblaže citotrofoblast.stanice embrioblasta također se rasporede u dva sloja: hipoblast-unutarnji sloj njskih kubičnih stanica i epiblast-vanjski sloj visokih cilindričnih stanica .od stanica žumanjčane vreće nastaje izvanembrijnalni mezoderm. . sada se naziva korionska ploča .mjesto gdje izvanembrijnalni mezoderm prolazi kroz korionsku šupljinu = embrionalni držak koji postaje pupkovina kada se u njemu razviju krvne žile . koji ispunjava prostor između trofoblasta izvana i amniona i egzocelomske membrane iznutra . dvoslojni zametni štit. stanice trofoblasta se dijele i trofoblast se diferencira u dva sloja: citotrofoblast i sinciciotrofoblast . crtež 1.tijekom implantacije. te stanice proliferiraju i oblikuju novu šupljinu unutar egzocelomske šupljine → sekundarna ili definitivna žumanjčana vreća.hipoblast i epiblast = dvoslojni zametni štit .ubrzo se u izvanembrionalnom mezodermu stvore šupljine koje se spoje u jednu veliku šupljinu = izvanembrionalni celom ili korionska šupljina → podijeli izvanembrionalni mezoderm u dva lista: parijetalni koji oblaže citotrofoblast i amnion i visceralni koji oblaže žumanjčanu vreću .u međuvremenu hipoblast proizvodi nove stanice. žumanjčana vreća.

pretvaranja dvoslojnog zametnog štita u troslojni.crtež 2. izvanembrionalni endoderm. kada je završeno formiranje triju zametnih listića. dok se druge stanice smjeste između epiblasta i novonastalog endoderma i čine mezoderm . ektoderm. izvanembrionalni mezoderm. primitivne pruge na površini stražnje polovice epiblasta i zadebljanja njezinog prednjeg kraja u obliku čvorića (Hensenov čvorić) → to su područja kroz koja stanice epiblasta poniru u dubinu.tijekom 3. dok se endoderm uključuje nešto kasnije Neurulacija . chorion.stanice. tjedna. amnionska šupljina. gastrulacija započinje pojavljivanjem longitudinalnog zadebljanja tzv. koja će poslužiti kao osnova za razvoj aksijalnog skeleta). primarni celom .označiti: embrionalni držak. izvanembrionalni ektoderm. amnion. započinje daljnja diferencijacija stanica u kojoj najprije sudjeluju ektoderm (u procesu neurulacije) i mezoderm (segmentiranje). blastocista u fazi stvaranja izvanembrionalnog mezoderma . endoderm. kranijalno se proteže do prekordalne ploče. tjedna dvoslojni zametni štit ulazi u proces gastrulacije tj. žumanjčana vreća. neke od invaginiranih stanica potisnu hipoblast u stranu i na njegovom mjestu čine embrionalni endoderm. koje invaginiraju kroz primitivan čvor putuju prema naprijed sve do prekordalne ploče gdje se utiskuju u endoderm i čine notokordnu ploču → kasnije se ta ploča odvoji od endoderma kao notokord (čini uzdužnu os zametnog štita. a kaudalno do primitivne jamice 48 .stanice koje ostaju u epiblastu čine ektoderm .potkraj 3.

neuralni nabori se sve više međusobno približavaju i nakraju spoje u neuralnu cijev od koje će se razviti živčani sustav Slika 22. Poprečni presjek kroz područje notokordne ploče i nastanak definitivnog notokorda Slika 23. lateralno od njega. stanice uz središnju liniju proliferiraju pri čemu s obje strane notokorda nastaje zadebljana ploča tkiva → paraksijalni mezoderm. tjedna lateralni rubovi neuralne ploče se uzdignu i čine neuralne nabore dok se središnji udubljeni dio zove neuralni žlijeb . embrionalni celom → podijeli bočnu ploču u 2 lista: a) parijetalni ili somatski mezoderm – sloj koji kontinuirano prelazi u mezoderm amniona b) visceralni ili splanhnični mezoderm – sloj koji kontinuirano prelazi u mezoderm žumanjčane vreće 49 . dana.oko 17..potkraj 3.osim u ektodermu.kada se pojavi notokord. promjene se dešavaju i u mezodermu koji u početku čini tanki sloj tkiva s obje strane središnje linije . on djeluje poticajno na ektoderm iznad sebe koji odeblja i čini neuralnu ploču → stanice neuralne ploče čine neuroektoderm . mezoderm je i dalje tanak i zove se bočna ploča → unutar bočne ploče ubrzo se počinju pojavljivati šupljine koje se spoje u jednu šupljinu tzv. Formiranje neuralne cijevi Segmentacija mezoderma .

ektoderm. somatopleura. prasegment. celom..od intermedijarnog mezoderma razvit će se nefroni bubrega i spolne žljezde . dok visceralni mezoderm zajedno sa embrijnalnim endodermom čini stijenku crijeva. presjek kroz embrio u fazi diferencijacije mezoderma . početkom 3. dok se u zatiljnom i kaudalnom dijelu razdvajaju u somite od kojih će tijekom daljnjeg razvoja nastati: sklerotom (hrskavica + kost). prasegmentni držak. te se njihovo nastajanje nastavlja u kraniokaudalnom dijelu. somitere daju osnovu za mezenhim glave. mjeseca stanice visceralnog mezoderma u stijenci žumanjčane vreće diferenciraju se u krvne stanice i u stijenke krvnih žila crtež 3. svitak.dio mezoderma koji spaja paraksijalni mezoderm s bočnom pločom naziva se intermedijarni mezoderm . splanchnopleura.parijetalni mezoderm zajedno sa susjednim ektodermom čini buduću lateralnu i ventralnu stijenku tijela.označiti: neuralna cijev. izvanembrijnalni ektoderm. endoderm.početkom 3. žumanjčana vreća 50 . amnionska šupljina. miotom (mišićno tkivo) i dermatom (vezivno tkivo kože) . tjedna paraksijalni mezoderm počinje se segmantirati u somitere koje se najprije pojavljuju u kranijalnom dijelu.

Tijekom slijedećeg stadija razvoja – gastrulacije – događa se dramatična preraspodjela stanica: endoderm i mezoderm migriraju prema unutra te se uspostavlja temeljni plan građe tijela budućeg punoglavca. kao što su mišićne. plućima i jetri. Slika 24.EMBRIONALNI RAZVOJ ŽABE Brazdanje predstavlja mitotske diobe u kojima stanice ne rastu između pojedinih dioba. Budući mezoderm. bubrezi) nalazi se u blastuli u obliku ekvatorijalnog pojasa. kao udovi. ali se razvijaju nešto kasnije. dermis. hrskavice. koji sada nazivamo blastula. se počinje nabirati. oči i škrge. Nakon otprilike 12 diobenih ciklusa. Iz animalnog pola se razvija ektoderm. još uvijek se nalaze na površini embrija. koji su predodređeni da formiraju unutarnje organe. sastoji se od mnogo malih stanica koje okružuju tekućinom ispunjenu šupljinu (blastocel). U unutrašnjosti. da bi stvorio neuralnu cijev. diferenciraju se specijalizirane stanice. različito vremensko razdoblje. od kojih će se razviti mišići. Sa svake strane notokorda se nalaze segmentirani blokovi mezoderma. Za vrijeme organogeneze. kao i drugih unutarnjih organa (srce. koji će formirati epidermis i živčani sustav. Obzirom da je za svaki razvojni stadij potrebno određeno. već nakon brazdanja postaju manje. mezoderm će formirati štapićastu strukturu (notokord). ono se dogovorno označava s brojevima razvojnih stadija. a tom razdoblju i drugi organi. koje ovisi o uvjetima u okolišu. kostiju. krv. radije nego vremenskim jedinicama. koji daje temelj za razvoj mišića. dobivaju svoju specifičnu poziciju u tijelu. koja se prostire od glave do repa i položena je centralno ispod budućeg živčanog sustava. nazvani somiti. Od neuralne cijevi će se razviti mozak i kralježnična moždina neurulacija. tijekom organogeneze. hrskavične ili živčane. Kratko nakon gastrulacije. Uz njega je prisutan budući endoderm. Unutar 48 sati embrij postaje punoglavac koji se može hraniti. embrio. a nalazi se iznad većih stanica koje sadrže žumanjak. koji predstavlja osnovicu probavnoj cijevi. koji se nalazi iznad notokorda. odnosno satima i danima. Budući endoderm i mezoderm. kralježnica te vezivni dio kože. Životni ciklus žabe 51 . sa svim obilježjima tipičnog kralježnjaka. ektoderm.

telolecitelno jaje .kako se stanice dijele stvara se šupljina koja se zove blastocel (H) → omogućava migraciju stanica tijekom gastrulacije i sprečava interakciju stanica na vegetativnom i animalnom polu . na mjestu gdje stanice prodiru u unutrašnjost stvara se dorzalna usna blastoporusa . započinje na animalnom polu (sl. D.jaje se kod vodozemaca brazda radijalno simetrično i holoblastično.stanice na površini embrija su budući ektoderm. žumanjak. vegetativni pol. G) . To kretanje izaziva početak stvaranja endoderma i mezoderma crtež 1. Brazdanje vodozemaca .Slika 25. A) i dijeli sivi polumjesec na pola .E) .označiti: animalni pol. stanice s animalnog pola migriraju prema vegetativnom.uski blastoporus se širi te se stvara prstenasta struktura koja okružuje stanice žumanjčane vreće. prva dioba je longitudinalna. dud) (sl.gastrulacija započinje na budućoj dorzalnoj strani tijela na mjestu sivog polumjeseca . citoplazma 52 .kako stanice ulaze u embrio blastocel se pomiče prema periferiji na suprotnu stranu od blastoporusa .rani embrio koji ima između 16 i 64 stanice naziva se morula (morula lat. a na njegovom mjestu se stvara arhenteron (pracrijevo) .ulaskom stanica u blastocel on postaje sve manji. brazdanja su sporija na tom dijelu → rana blastula sastoji od velikih stanica na vegetativnom polu i puno više manjih stanica na animalnom polu (sl.zbog velike količine žumanjka na vegetativnom polu.kako se gastrulacija nastavlja. pomičući blastoporus prema vegetativnom polu.stanice mijenjaju oblik i invaginiraju u unutrašnjost. a stanice koje invaginiraju će oformiti endoderm i mezoderm . pa se stvaraju dorzalna i ventralna usna blastoporusa .

crtež 2. poprečni presjek . embrio žabe.označiti: pigmentirana kora. mikromera.označiti: blastocel. brazdanje. blastopor 53 . blastocel crtež 3. gastrula. poprečni presjek . embrio žabe. makromera. arhenteron. dorzalna usna.

embrio žabe. epiderma 54 . faza neuralnog grebena. faza neuralne cijevi .označiti: neuralni greben. srednje crijevo.crtež 4. embrio žabe. notokord. srednje crijevo. (somit). celom. žumanjčani endoderm crtež 5. neuralni žlijeb. poprečni presjek u području srednjeg crijeva . leđna moždina.označiti: neuralna cijev.

zapravo je jajna stanica koja se nalazi u opni od izvanembrionalnih membrana koje je štite. Žuti dio (žumanjak) jajeta je jedna stanica proizvedena u jajniku 55 . Životni ciklus pileta Do oplodnje jajne stanice dolazi u tijelu kokoši. nalazi se na žumanjku. embrij. U stadiju 35. U stadiju 14 (50-53 sata nakon leženja) prisutna su 22 somita (dijelovi glave uglavnom oblikovani). Nakon gastrulacije zamjećuje se primitivna pruga. a blastoderm. oko 9 dana nakon leženja. Slika 27. imaju je ptice i gmazovi . Hensenov čvorić raspada se formirajući somite.„jaje“ kod ptice. a vidi se u blizini i prozirni srčani ventrikul. čvrsta opna omogućuje da se embrio razvija zaštićen u tekućini unutar izvanembrionalnih membrana.EMBRIONALNI RAZVOJ KOKOŠI Slika 26.amniotska jaja – adaptacija na život na kopnu. tj. Struktura amniotskog jajeta . U vrijeme leženja jaja brazdanje je završeno. vidi se dobro oblikovano oko i kljun.

I endoderm i mezoderm nastaju iz stanica koje su invaginirale s površine kroz primitivnu prugu. .površinski sloj epiblasta predstavlja budući ektoderm.tijekom gastrulacije se na anteriornom dijelu. a Hensenov čvor putuje prema posteriornom dijelu embrija → stanice iz Hensenovog čvora će formirati notokord i pridonijeti razvoju somita. primitivna pruga 56 .ptice.predstavlja mjesto gdje stanice epiblasta proliferiraju i ulaze u unutrašnjost. .gastrulacija započinje stvaranjem primitivne pruge. Embrio pileta .označiti: nabor glave. . a mezoderm između ta dva sloja. crtež 6. Ta jajna stanica se otpušta u jajovod gdje može doći do fertilizacije. neuralna cijev. . nakupljaju stanice koje formiraju Hensenov čvor → kada je migracija stanica završena primitivna pruga se povlači. endoderm nastaje na mjestu hipoblasta. na kraju primitivne pruge. ispod gornjih slojeva. Tek nakon fertilizacije razvijaju se membrane i tekućine koje će štititi jaje. Primitivna pruga se razvija s posteriorne marginalne zone i proširuje prema anteriornoj. koja će odrediti buduće anteriornoposteriorne strane.

crtež 7. neuralna cijev. Hensenov čvor. Embrio pileta . segmentirani mezoderm.označiti: prednja neuropora. mezenhim glave. ektoderm glave. primitivna pruga 57 .