You are on page 1of 12

1

GF OSIJEK

05.2001.

GEOTEHNIKA U ZAŠTITI OKOLIŠA

ODLAGALIŠTA OTPADA

1. PROBLEMI I POJAVE
2. GEOTEHNIČKI ASPEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA
3. STANJE U SVIJETU S OTPADOM
4. STANJE U HRVATSKOJ
5. ODLAGALIŠTA OTPADA – KAO GRAĐEVINE
6. BRTVENI SLOJEVI – TEMELJNI I POKROVNI
7. SUVREMENI MATERIJALI
8. NOVI TRENDOVI

1. PROBLEMI I POJAVE

PROBLEMI:

EROZIJA
Energijom pada kišnih kapi i tečenjem vode po površini tla koje je nagnuto voda otapa a
zatim i odnosi čestice tla i time uzrokuje lokalnu a zatim i moguću generalnu nestabilnost
tla na padini. Primjeri erozije su kanali otvorenog toka vode i riječna korita, nezaštićeni
pokosi, nedovoljno dobro odabrani filtri i sl. Djelovanje erozije ovisi o vrsti tla (najosjetljivija
tla su prašinasti materijali), energiji toka vode (veći nagib tla - veća erozija, zatravnjeno tlo -
manja erozija) i načinu zaštite tla od erozije.

NEKONTROLIRANO KORIŠTENJE PRIRODNIH MATERIJALA KOJI SU U PRIRODI U


OGRANIČENIM KOLIČINAMA
Korištenje samo dobrih (predobrih) materijala u izvedbi inženjerskih zahvata znači trošenje
ograničenih zaliha i korištenje energije za proizvodnju tih materijala (npr. kamen iz
kamenoloma, šljunak iz rijeka i sl.). Danas se uz određena poboljšanja koriste i uvjetno
lošiji materijali te umjetni materijali (npr. sekundarne sirovine) čime se izbjegava njihovo
odlaganje a pojeftinjuje gradnja (npr. drobljeni matarijali srušenih kuća, stari za novi novi
asfalt i beton, troska iz visokih peći, pepeo iz termičke obrade i sl).

OTPAD – ZBRINJAVANJE – ODLAGALIŠTA


Danas se najviše govori o otpadu i njegovom zbrinjavanju. Nakon što se odvoji otpad koji
se može obraditi preostali dio se ili spaljuje ili odlaže na odlagališta otpada. Taj postupak
bit će posebno opisan.
2

REZERVARI OPASNIH TEKUĆINA


Posebnom tehnologijom grade se rezervari za tekućine koje su opasne za okoliš
(zagađenje). Ovdje se misli na jame u tlu koje su zaštićene od ispuštanja tekućine u okoliš,
a često se i pokrivaju radi spriječavanja hlapljenja i zagađenja zraka.

PUTEVI – OTPADNE VODE


Sol i izlivena tekućina (ulja, kemikalije) iz transportnih vozila sa cesta i željeznica mogu
zagaditi okoliš putem zagađenja vode i tla. Potrebna je zaštita vodocrpilišnih zona od
mogućeg izljeva sa cesta koje prolaze tim područjem.

ODLAGALIŠTA OTPADA

Geotehnički problemi vezani za odlagališta otpada posljedica su koncepcije i zadatka ove


specifične građevine: odlagalište otpada služi trajnom i sigurnom zbrinjavanju otpada. To
znači da se otpad odlaže na neko područje koje mora biti sigurno od ispuštanja zagađenja
u okoliš: vodu i tlo koji su oko zone odlaganja.

Te građevine (deponije) su visoke obično po 10-20 m, a mogu biti i znantno više. One su
formirane kao nasute građevine, imaju svoj temelj, pokose, sustav za otplinjavanje, sustav
za prihvat i odvodnju procjednih tekućina te sustave brtvljenja (na dnu i na vrhu građevine).
Tipični geotehnički problemi kod ovih građevina su:
- slijeganja građevine i temeljnog tla
- stabilnosti pokosa
- odvodnja
- nepropusnost

Danas se zaštita okoliša smatra jednom od najvažnijih zadaća čovječanstva. Zbrinjavanje


otpada u tim zadaćama zauzima visoko mjesto. Budući da se odlaganjem otpada zauzima
prostor i da se opasnost po okoliš “konzervira” u njemu samom, nizom mjera nastoji se
smanjiti količina otpada koja se odlaže, što ukjlučuje slijedeće aktivnsoti: IZBJEGAVATI
stvaranje otpada (npr. ambalaža koja se vraća, ili obrađuje i sl.), nastoji se izvršiti
SELEKCIJA otpada po vrsti i mogućnosti obrade bez potrebe odlaganja, selektirani otpad
se RECIKLIRA (novi hrvatski naziv je OPORABA), dio otpada se smanjuje spaljivanjem, pa
tek ostatak koji nije drugačije zbrinut odlazi na odlagalište otpada.

Prosječno se u razvijenom svijetu proizvodi po 1 kg komunalnog otpada po stanovniku na


dan, što za četvroročlanu obitelj iznosi 1x4x365 = cca 1.5 tona na godinu; za grad od
100.000 stanovnika to iznosi oko 40-50 000 tona godišnje (uzevši u obzir i industriju).
Volumen koji taj otpad zauzima nakon zbijanja jednak je 10 m visokom nasipu na
nogometnom igralištu (godišnji otpad). Dakle, odlagališta zahtijevaju veliki prostor.

Razlikuju se odlagališta za opasni otpad (npr. kemikalije, materijali koji zrače, materijali koji
sadrže teške metale), od odlagališta za komunalni i inertni otpad.
3

Odlagališta se grade na mjestima koja su za to predviđena urbanističkim planom, za koja


je utvrđeno da nemaju nedozvoljen utjecaj na okoliš. Različitog su oblika i načina izvedbe.
Najvažniji dijelovi odlagališta otpada su temeljni i pokrovni brtveni sustav kojima se
spriječava prodor vanjske vode u odlagalište (što bi izazvalo veće reakcije s otpadom i više
izlučivanja otrovnih tvari), te izlaz tekućine (eluata-filtrata) koja sadrži otrovne tvari u okolno
tlo i u podzemnu vodu. Ta se tekućina skuplja sustavom drenaže unutar tijela odlagališta
otpada i kontrolirano odvodi u sabirno mjesto (bazen ili jamu, unutar ili izvan odlagališta)
odakle se crpi i odvozi na pročišćavanje u posebne uređaje.
Temeljni brtveni sustav treba imati nepropusnost 10-7 cm/s a debljinu najmanje 1 m
(hrvatski propisi), a pokrovno brtveni sustav manju debljinu i propusnost (vidi narednu
sliku).

Debeli brtveni sloj može biti izveden od prirodnog materijala (npr. vrlo plastična glina) ili od
nekih drugih materijala koji daju jednaku nepropusnost (npr. geosintetici). Različite zemlje
različito definiraju potrebna svojstva bertvenog sloja - prema vrsti odlagališta i primijenjenoj
tehnologiji. Posebno dobra zaštita (koja nije nužna) je uporaba glinenog nasipa niske
propusnosti zajedno s geomembranom (kombinirani sustav). Umjesto gline nekad se koristi
tzv. bentonitni tepih (geosintetik koji se sastoji od bentonitnog praha pridržanog
geotekstilom s obje strane, prilijepljenim ljepilom ili prošivenim vlaknima između
geotekstila). Ovaj materijal je vrlo nepropustan (10-9 cm/s), tanak je (oko 6 mm u suhom
stanju) i vrlo lako se polaže na terenu. Iznad temeljnog a ispod pokrovnog brtvenog
sustava treba postojati drenažni sustav za prikupljanje procjedne tekućine koja se odvodi u
poseban prostor radi kasniej obrade.

POKROVNI BRTVENI SUSTAV

TEMELJNI BRTVENI
SUSTAV

Razni načini izvedbe odlagališta otpada


4

pokrov POKROVNI
BRTVENI SUSTAV
drenaža
glineni sloj s geomembranom
i (geotekstilom) na vrhu
izravnav.sloj ili dren.za plin

OTPAD

drenaža TEMELJNI
BRTVENI SUSTAV

glineni sloj s geomembranom


i geotekstilom na vrhu

Shematski prikaz tipičnih brtvenih sustava odlagališta komunalnog otpada

Poseban problem brtvenih zona od gline je kvalitet materijala, izvedba u slojevima i


postizanje dovoljne nepropusnosti.

Temeljni i pokrovni brtveni sustav ne sastoje se samo od nepropusnih barijera, nego i od


propusnih slojeva. Nepropusni dijelovi spriječavaju prodor filtrata prema temeljnom tlu, a
propusni rasterećuju brtvene slojeve odvodnjom filtrata (temeljni brtveni sustav),
odvodnjom procjedne vode od padavina i skupljanjem plinova (pokrovni brtveni sustav).

U Hrvatskoj je prema Pravilniku za zbrinjavanje otpada za brtvene slojeve odlagališta


komunalnog otpada moguće koristiti prirodne materijale s propusnosti manjom od 10-9 m/s,
u debljini min 1 odnosno 0.8 m, ali i druge materijale koji imaju jednaku učinkovitost kao i
mineralni slojevi.

U radu /4/ konstatira se, na temelju analize svjetske prakse u projektiranju brtvenih slojeva
odlagališta otpada, da su najčešći izbor kombinirani sustavi: mineralni sloj i geomembrana,
i za temeljni i za pokrovni brtveni sloj. Sve se više koriste geosintetici, naročito za drenaže i
zaštite pokosa te za bokove.
5

Prema istraživanjima /5/ geomembrana i glineni sloj osiguravaju vrlo malu propusnost i
smanjuju difuziju, a u pokrovnom brtvenom sustavu i neophodnu manju osjetljivost na
diferencijalna slijeganja i sušenje.
Naši propisi, prema klasifikaciji istog autora, spadaju u kategoriju projektiranja prema
djelotvornosti, a ne prema propisanim odredbama, što ima svojih prednosti i mana. Mane
su opasnosti od promašaja, a prednosti fleksibilnost u primjeni suvremenih koncepata i
racionalnost. Koncept i elementi brtvenog sustava rješavaju se projektom i ovdje se o tome
neće raspravljati.

Tipičan presjek brtvenih slojeva prikazan je na slici 2. U pokrovu i na bokovima vrlo često
se za drenažu koriste geosintetici – geodrenovi ili geokompoziti.
Ponekad se umjesto mineralnog sloja gline koristi bentonitni tepih (geosynthetic clay liner –
GCL), što je češće slučaj u pokrovnom brtvenom sustavu /6/. U novije vrijeme u pokrovnom
brtvenom sustavu koristi se kapilarna barijera umjesto glinenog sloja. Stvara ju sloj
nekoherentnog tla ispod koherentnog tla koji u uvjetima male zasićenosti ima manju
propusnost od koherentnog sloja.

Da bi sustavi funkcionirali kako je predviđeno moraju biti građeni od materijala koji imaju
propisana svojstva i koji su ugrađeni odgovarajućom tehnologijom. Sve faze, od izbora
materijala do ugradnje, kontroliraju se propisanim postupcima.

Glina

Iskustvo i istraživanja pokazuju da je za izvedbu dobrog glinenog brtvenog sloja potrebno


zadovoljiti slijedeće /7/:
• koristiti dobar materijal
• ugrađivati tlo pri dobroj vlažnosti
• ispravno pripremiti površinu podložnog sloja za prijem novoga sloja
• zbijati tlo ispravnom energijom zbijanja odgovarajućeg valjka
• zaštititi gotov sloj od oštećenja

Prema /1/ glina treba imati dovoljnu plastičnost i dovoljno sitnih čestica da bi bila
odgovarajuće nepropusna nakon zbijanja. Tablica 1. sadrži podatke o poželjnim i dovoljno
dobrim svojstvima gline. Treba znati da veća plastičnost otežava pripremu gline za
zbijanje, produžava period vlaženja i sušenja, povećava difuziju, izaziva veće skupljanje i
pucanje glinenog sloja nakon zbijanja. Ovo posljednje je kritično u pokrovnom brtvenom
sustavu. Također je važno napomenuti da se manja propusnost postiže kombinacijom
plastičnosti i energije zbijanja /8,9/.
Tablica 1. Poželjna i dovoljna svojstva gline za brtveni sloj (prema /1/)

svojstvo poželjne dovoljno dobre


vrijednosti vrijednosti*
granica tečenja, wL, % ≥30 25-30
indeks plastičnosti, Ip, % ≥15 10-15
sadržaj čestica < 0.074 mm,% (prah + glina) ≥50 40-50
sadržaj čestica < 0.002 mm, % ≥25 18-25
(glina)
6

* konačna odluka donosi se na temelju rezultata ispitivanja na probnom polju

tlo kao pokrov - travnjak

zbijena glina-pokrovni brtveni sustav

otpad

drenažni sustav-prikupljanje filtrata

zbijena glina - temeljni brtveni sustav

temeljno tlo

nivo podzemne vode

Propisani elementi odlagališta otpada prema Pravilniku za zabrinjavanje otpada u RH


7

Propisani elemnti odlagališta komunalnog otpada u SR Njemačkoj

Provjera navedenih svojstava obavlja se propisanim postupcima ispitivanja u laboratoriju.


Kod određivanja sadržaja gline areometriranjem potrebno je koristiti vlažan uzorak i calgon
kao antikoagulans, jer se tako ispravno ustanovi postotak sitnih čestica, koji uz drugi
postupak može biti upola manji.

Pozajmište gline treba ispitati dovoljno unaprijed i osigurati predviđene količine gline. Stalni
nadzor pri iskopu i pripremi gline (sušenje ili vlaženje) nužan je kako bi se na gradilište
dopremio što bolji materijal u što boljem stanju. Glinu treba i usitniti (obično se traži najveća
grudva oko 5 –10 mm) kako bi se izveo homogeno nepropustan sloj.
8

Priprema gline za ugradnju odvija se u pozajmištu i/ili na gradilištu. Plastične gline trebaju
1-2 dana za povećanje vlažnosti, pa se taj proces obavlja na specijalno pripremljenim
poljima. Proces je brži i uspješniji ako je tlo usitnjeno.

Glinu treba zbijati u barem 4-6 slojeva kako bi se izbjeglo stvaranje nepovoljnog
pukotinskog sustava /9/. Slojevi su debljine 15 cm (rjeđe 20) u zbijenom stanju. Potrebno je
paziti na spojeve starog i novog sloja: uvijek navlažiti površinu na koju se ugrađuje glina (i
malo nahrapaviti) te izvesti stepenice ako se izvodi sloj pored sloja. Posebno je važan
dobar kontakt gline i geomemrane, pa se u takvim slučajevima traži zaglađivanje površine
gline.

Zbijanje se najčešće obavlja valjkom s bodljama, koje bi trebale biti dovoljno duge da
prodiru kroz čitav sloj koji se zbija. Na probnim dionicama se ustanovi način i režim
zbijanja, te obave pripreme za sve buduće kontrole.

Najvažnije je da glina ima propisanu vodonepropusnost (manje od 10-9 m/s), zatim gustoću
i vlažnost koja je nešto veća od optimalne (oko 2-4%) /5/.

Vodopropusnost se mjeri u laboratoriju i na terenu. U laboratoriju je potrebno provesti


kontrolu propusnosti za vodu i za očekivani filtrat, koji se može zamijeniti i tekućinom
pogodnog pH /10/. Mjerodavna je vodopropusnost ustanovljena na terenu ako je utvrđena
na velikom volumenu tla. Taj postupak je skup i dugotrajan. Postoje dva rješenja da se
ustanovi dovoljna kvaliteta glede vodonepropusnosti : a) mjerenje na terenu (npr.
infiltrometrom ili putem cijevi utisnute u tlo), koje je skupo i dugotrajno (nekoliko tjedana do
nekoliko mjeseci), pa se obično izvodi na probnim dionicama prije izvedbe barijere; b)
povećanim brojem ispitivanja u laboratoriju čiji rezultati su 3-5 puta bolji od zahtijevanih.

Postoje brojne preporuke za kontrolu materijala i njegove ugradnje u brtveni sloj, kao što je
prikazano u tablici 2. Projektant može i treba propisati način i učestalost ispitivanja i
prilagoditi ih specifičnim uvjetima i materijalima. Kontinuirana vizualna kontrola zbijanja je
vrlo važna, jer daje uvid u kompletan proces koji se ne može okarakterizirati samo
točkastim ispitivanjima, a preferiraju je svi navedeni dokumenti u tablici 2.

Postoji mogućnost da se osnovni materijal (glina) poboljša dodatkom nekog drugog


materijala (npr. lošijoj glini dodaje se bentonit), no taj je postupak složen, skup i dugotrajan.

Važno je da je projektom određena tolerancija u rezultatima ispitivanja i propisani kriteriji za


prihvatljivost/odbacivanje izvedenih radova na temelju rezultata kontrole kvalitete.

Za drenažne slojeve koriste se nekoherentni materijali određene granulacije, a izvode se


zbijanjem, pri čemu treba paziti da taj postupak ne ošteti podlogu (glinu ili geosintetik).
Ispitivanja tih slojeva svode se na utvrđivanje granulometrijskog sastava i gustoće
(zbijenosti), te debljine sloja. Prema /2/ predlaže se ispitivanje granulometrijskog sastava
na svakih 500 t, a kontrola debljine sloja svakih 1000 m2.
9

Tablica 2. Primjeri kriterija sustava kvalitete kontrole izvedbe glinenih barijera (prema /2,7/).

učestalost ispitivanja (max. površina ili zapremina po pokusu)


Pokus
ÖNORM GGS DÜLLMANN BAGCHI EPA, USA
granulometr. sastav 2 2 3 30 x 30 m*
300 m 1000 m 250 m
min.veličina grudica min 5 / ha
granice konzistenc.
upijanje vode
100 m2 1000 m2 250 m3 13/ha/sloj**
vlažnost
(prije zbijanja)
količina dodatka 500 m2 1000 m2 nedef. nedef.
debljina sloja 500 m2 500 m2 20 x 20 m* nedef.
stupanj zbijenosti 30 x 30 m*
300 m2 1000 m2 30 x 30 m* 13/ha/sloj**
Proctor-vrijednost min 12 / ha
30 x 30 m*
vodopropusnost 2500 m2 2000 m2 45 x 45 m* 3/ha/sloj
min 5 / ha
sadržaj organ.tvari 600 m2 1000 m2 nedef. nedef.
* - mreža dimenzija a x a
** - za brzo određivanje, inače svaka 10. vlažnost i 20. gustoća standardnim postupkom
ÖNORM Austrijska norma, S2074
GGS Recommendations of Germain Geotechnical Society (GRL, 1993)
DÜLLMANN, M. Qualitätssicherung bei Planung un Bau von Kombinationsdichtungen fur Deponien
(in Fortschritte der Deponietechnik, Erich Schmidt Verlag, pp. 39-65.)
BAGCHI Design, construction and monitoring of sanitary landfill (John Wiley and Sons, 1989)

EPA, USA Technical guidance document, Quality Assurance and Quality Control for Waste
Containment Facilities

Kontrola gustoće i vlažnosti može izazvati problem. Zbog velikog broja ispitivanja i zahtjeva
za brzom odlukom o sudbini izvedenog sloja često se klasične metode mjerenja (npr.
volumetar, cilindar, sušenje 24 h) koje predugo traju, zamjenjuju bržim postupkom
nuklearnim denzimetrom. Trebalo bi zahtijevati usporedna povremena mjerenja s klasičnim
postupkom i dokaze o baždarenju instrumenta na laboratorijskim uzorcima. Primjer za
takav pristup je EPA kriterij iz tablice 2.

Geosintetici

Danas se geosintetici koriste vrlo često u izvedbi brtvenih slojeva odlagališta otpada /3,6/,
u formi geomembrana (GM), geotekstila (GTX), geodrena (GD), bentonitnog tepiha (GCL),
geokompozita i cijevi raznog oblika. Najvažnija pitanja vezana uz primjenu geosintetika su
/10/ : trajnost, osiguranje kvalitete pri izvedbi, djelotvornost u konstrukciji, kontaktna
posmična čvrstoća. Budući da se proizvode u tvornici na njih se mogu postaviti precizni
uvjeti i kriteriji kontrole kvalitete proizvodnje (MQC/MQA), a na terenu kriteriji kontrole
kvalitete polaganja i instaliranja. Pred donošenjem je Europska norma o primjeni
geosintetika u odlagalištima otpada /11/, koja u dobroj mjeri regulira taj problem. Ona
obrađuje primjenu-funkciju geosintetika (filtracija, odvajanje, ojačanje, zaštita), propisuje
pokuse koji su relevantni za pojedinu funkciju te obrađuje problem kontrolnih ispitivanja na
nivou proizvođača i problem trajnosti geosintetika (do 5 i do 25 godina). Današnja saznanja
o trajnosti geosintetika su ograničena malogodišnjim iskustvom (oko 20-25 godina), ali
10

istraživanja pokazuju da su geosintetici dugotrajniji od perioda korištenja odlagališta otpada


(računa se da GM traju oko 200 godina a dozvole za odlagališta predviđaju rok korištenja
sa zatvaranjem 30-50 godina).
Najčešće korišteni geosintetik je GM, i to HDPE (polietilen visoke gustoće). Razni instituti i
agencije propisuju svojstva koja materijal mora imati da bi bio podoban za odlagališta
otpada, pa tako Geosintetički institut – Drexel, USA propisuje detaljna svojstva za
geomembrane /12/. Slično postoji za druge geosintetike, ali ne tako detaljno. Pri Državnom
zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo RH osnovan je Tehnički odbor za geosintetike (TO
510) koji bi uskoro trebao predložiti primjenu spomenute norme /11/ kao hrvatske norme.

Poseban problem kod geosintetika predstavlja posmična čvrstoća unutar geosintetika (npr.
GCL) i na kontaktu s drugim geosintetikom ili tlom. Taj aspekt je također obuhvaćen u /11/,
a ispitivan je i u Hrvatskoj /13/. Projekt treba riješiti taj problem u fazi istražnih radova za
projekt i propisati mjere i kriterije za primjenu pojedinog geosintetika u brtvenom sustavu.

Provjera podobnosti geosintetika za neku primjenu mora obuhvatiti : (1) kontrolu


učinkovitosti (ispitivanje u očekivanim uvjetima, obično za veće i važnije projekte), (2)
kontrolu indeksnih pokazatelja (ispitivanja osnovnih svojstava prema normama, npr. vlačna
čvrstoća, propusnost i sl.), (3) pokuse polaganja geosintetika (uključuju i osnovna svojstva
– gustoću, debljinu), utvrđuju opasnost od oštećenja u uvjetima izvedbe. Organizacija
sustava CQC prikazana je na slici 1. Sustav kontrole kvalitete u izvedbi mora obuhvatiti
odgovarajuće skladištenje, postupak polaganja (instaliranja), kontrolu nakon polaganja i
postavljanje sloja iznad geosintetika. Učestalost ispitivanja je specifična za pojedine
projekte, a ovisi o tome da li je i kako je geosintetik certificiran (ispitan od ovlaštene
institucije).

Poseban problem predstavlja čvrstoća materijala u odlagalištu otpada, radi klizanja koje se
može desiti kroz smeće ili na kontaktu nekih materijala, npr. gline i geomembrane i slično.

Čvrstoće smeća su u rasponu c= 0-67 kPa, ϕ = 10-530 (prema TC5, 1997.). Anvelopa
sloma je zakrivljena pa se onda treba govoriti o parametrima čvrstoće pri nekoj deformaciji.
Tako se za deformaciju od 5% u triaksijalnom smicanju čvrstoća smeća karakterizira
vrijednostima c=20-55 kPa, ϕ = 15-200 .

Pokazuje se da na dobro funkcioniranje odlagališta presudno utječe sustavna kontrola


materijala i radova, kojom se utvrđuju potrebna svojstva u svakoj fazi aktivnosti. Na
slijedećem dijagramu prikazana je shema sustava kontrole kvalitete radova. Razlikuje se
kontrola kvalitete od osiguranja kvalitete radova.
Kontrola kvalitete u proizvodnji (manufacturing quality control –MQC): planirani sustav provjere koji se koristi za
izravan uvid i kontrolu proizvodnje materijala u tvornicama (pogonima). On obuhvaća i mjere za ispunjenje uvjeta
postavljenih projektom i/ili ugovorom (npr. proizvodnja geosintetika).

Osiguranje kvalitete u proizvodnji (manufacturing quality assurance – MQA): planirani sustav aktivnosti kojim se
osigurava da su materijali proizvedeni kao što je navedeno u uvjerenjima (certifikatima) i ugovornim planovima. MQA
podrazumijeva preglede, provjere, kontrole (npr. kontrola sirovine za geosintetike) , a provodi ga neovisan tim
stručnjaka.
11

INVESTITOR

PROJEKTANT MINISTARSTVO-
DOZVOLA

MQA/CQA
organizacija

ISPITNI
LABORATORIJ
GLAVNI
IZVOÐAC

GEOSINTETICI PRIRODNO TLO

IZVOÐAC
PROIZVOÐAC
ZEMLJ.RADOVA

ISPITNI
MQC
LABORATORIJ

PODIZVOÐAC ZA ISPITNI
CQC
GEOSINTETIKE LABORATORIJ

ISPITNI
CQC
LABORATORIJ

MQA/CQA
certifikat

KONACNO
ODOBRENJE
GRAÐEVINE
12

LITERATURA
1. Bagchi, A. (1990): Design, Construction and Monitoring of Sanitary Landfills, John Wiley&Sons, pp 284
2. Quality Assurance and Quality Control for the Waste Containment Facilities (1993) Technical Guidance Document,
EPA, EPA/600/R-93/182
3. Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom, NN 123/97
4. Koerner J.R and Koerner R.M (1999): A Survay od Soild Waste Landfill Liner and Cover Regulations: Part II –
Worldwide Status, GRI Drexel University, GRI Report #23
5. Bonaparte, R. (1995): Long-term performance of landfills, Proceedings of a Specialty Conference 2000
Geoenvironment, New Orleans, Louisiana, ASCE Geotechnical Special Publication No.46, Yalcin B.Aacar and
Daniel D.E., editors, Vol 1, pp 514 – 553

6. Mulabdić, M. (1994). Primjena geosintetičkih materijala u odlagalištima otpada, IV. Međunarodni simpozij
Gospodarenje otpadom - Zagreb ‘96, 20-21.11.1996, pp 297-308.
7. Environmental Geotechnics (1997), Report of the ISSMFE Technical Committee TC5 on Environmental
Geotechnics, Bochum, Ruhr-Universität Bochum
8. Mulabdić, M. (1995). Laboratorijsko mjerenje vodopropusnosti gline za brtveni sloj odlagališta otpada Jakuševec. 2.
Savjetovanje HDMTT, Geotehnički problemi u urbanim sredinama, Varaždin, HDMTT, Priopćenja, knjiga 1, tisak
Topograf, Velika Gorica, pp 157-164
9. Daniel, D.E. (1995): Soil Barrier Layers Versus Geosynthetic Barriers in Landfill Cover Systems. Landfill Closures,
environmental protection and land recovery – ASCE Geotechnical Special Publication No. 53, Dunn R.J. nad Singh
U.P. editors, pp 1-19
10. Geotechnics of Landfill Design and Remediation Works, Technical Recommendations –GLR (1993), Prepared by
ETC8 for ISSMFE, edited by Germain Geotechnical Society for the ISSMFE, 2.nd edition, Ernst&Sohn Verlag,
Berlin
11. prEN 13257 final draft: Geotextiles and geotextile-related products – Characteristics required for use in solid waste
disposals, July 2000
12. Drexel University, PA (1999) : Generic specification for HDPE geomembranes; designated GRI-GM13 (private
communication)
13. Mulabdić, M., Sesar, S., Zgaga, V. (1998). Ispitivanje parametara čvrstoće za analize stabilnosti odlagališta otpada
Jakuševec, Zbornik radova V. Međunarodni simpozij gospodarenje otpadom Zagreb 1998, Zagreb, 25-27.11.1998., pp
413-420