P. 1
02 Met. 27 - Dimitriev

02 Met. 27 - Dimitriev

|Views: 3|Likes:
Published by kukviža
teologija
teologija

More info:

Categories:Types, Research
Published by: kukviža on Jul 21, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/21/2013

pdf

text

original

Prethodno priopćenje  UDK 028

ČEKAJUĆI GODOTA ČITANJA Aleksandar Dimitriev i Dejan Donev
Filozofski fakultet, Skopje  a.dimitriev@yahoo.com  d-donev@yahoo.com

Primljeno 8. lipnja 2008.

Izraz ‘kriza čitanja filozofije’ sasvim sigurno izražava stanje svijesti o filozofiji i unutar nje, a još više način njezina čitanja od ponuđene nam kritike tumačenja i vrjednovanja. Za nju se navodi da ispisuje načine za iščitavanje svijeta iz kojeg bi iščitavač došao ne samo do sebe, već i do onoga što treba kao odgovor za ostvarenje sebe u svijetu. Jednu problemsku točku rasprave o krizi čitanja pronalazimo u akla­ mativnom prihvaćanju ili odbijanju napisanog i objavljenog, već pre­ ma senzibilitetu iščitavača u odnosu prema važećoj ideologiji. Također, u radu se tematizira i odgovornost kritičara filozofskih tekstova prema čitateljskoj publici, koja, kako rad ističe, i sama pati od nedostatka »pismenosti čitanja«. Kriza čitanja, u prvome redu filozofskih tekstova, u tekstu se razmatra kao slojevita pojava čiji su se elementi mogli samo naznačiti i pred­ stavljaju osnovu za dalja promišljanja. Ključne  riječi:  struktura, forma, referencijalnost, vrjednovanje, tekst, tumačenje, kriza čitanja, iščitavanje, filozofija

Da je točna tvrdnja Jonathana Cullera da tekst »služi kao model kojim društvo izražava ideju o sebi kao diskurs kojim i kroz koji ono artikulira svijet« (Culler, 1990), nema sumnje. Ne treba nas čuditi što kod »promišljača-tumača« suvremene filozofije nailazimo na tvrdnje o destrukciji, pa i o krizi, kako filozofiranja, tako i pisanja filozofskih tekstova. Iz toga se može zaključiti da, prvo, živimo u vrijeme krize ispisivanja i čitanja tekstova i, drugo, da živimo u vrijeme idejne krize društva koje tekstom izražava svijest o sebi, posebice ako se ima u vidu činjenica da sve što čitamo, čitamo iz rakursa ponuđenoga nam načina razmišljanja koji je, nerijetko, uvjetovan dnevnim potrebama. Pritom smo nedovoljno osposobljeni da prepoznamo ne samo opseg i doseg 31

što pruža mogućnost konstatacije o intenciji koja ovisi o »istinskom načinu uspostavljanja-uvođenja u svijet jednog djela«. a osobito bjelina unutar njega. pri čemu se zaboravlja da je gramatika određena umom (načinom razumijevanja pojmova). predmetu komentara/tumačenja/kritike. promatranu kroz interes čitalačke publike.A. koja ostaje na razini receptologije pisanja. Prvi zaključak i nema toliko čvrsta uporišta. S druge strane. Tu nam argumentaciju nude i zagovornici i protivnici filozofijske riječi. mjero­ davan pokazatelj realnoga stanja. 15 (2008) 1. 31–45 pojmova. može se zaključiti da su ti udžbenici pisani tako da od čitatelja ne zahtijevaju razmišljanje o pročitanom. ukoliko se ovako ulazi u čitanje filozofskog teksta i slijedi njegovo uvođenje u svijet iz ponuđenog načina čitanja. Tako se događa da znatan broj predavača logike ili bliskih područja zaboravlja da logika iskaza zavisi o razumijevanju pojmova od kojih se sastavlja iskaz. to znači da se utoliko više inzistira na jedinstvu sadržanoga odatle izvire sve veći broj tekstova u kojima se manje komentira značenje uporabe određenih filozofijskih pojmova. te sadržaj riječi i rečenica. na osnovi političkih efekata i podjela svijeta na ideologije kojima je pružila temelj). ali i ne mora biti. 1959) koja se uobličila u konkretnom filozofskom djelu. da trenutačna filozofijska misao i na osnovi nje nastali tekstovi izražavaju/odražavaju idejnu krizu društva. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. Eventualno bi se moglo govoriti o krizi statusa filozofije u općim kulturnim i civilizacijskim konstelacijama te konstatirati da filozofska riječ sigurno nema važnost i utjecaj koji je prije imala (ili je barem umišljala da ima. Kao primjer navodimo knjigu Violete Panzove Naukata kako zanaet (Filozofski fakultet. a ne da ona određuje um i način mišljenja i iskazivanja spoznatog ili domišljenog. sudi li se na osnovi udžbenika filozofije i predavanja koji bi. Skopje 2003). U ovom kontekstu zanimljivo je uspostaviti korelaciju tehnike iskazivanja misli i idejne strukture kojom se ta tehnika determinira. Samu krizu čitanja. ali i novog pristupa temeljnim pitanjima o postojanju. Time se otvara prostor za ispitivanje »filozofove intencije« (Lukacs. Preciznije rečeno. tj. čime posredno počinje utjecati na razinu kulture čitanja djela snižavanjem razine obujma i obuhvata idejnosadržajnog djela u iskazu. a manje o tome je li zarez prije ili iza određenoga glagola. nego jednostavno apsorbiranje sadržaja kao aksiomatskih. trebali čitače/slušače naučiti misliti i mišljeno dalje smisleno prenijeti i time omogućiti ono što se naziva sveopćim razvojem spoznaje. druga teza. izraženi kroz rasplamsalu polemiku oko prisutnosti/odsutnosti etike u čovjekovu životu i posljedicama izazvanima tim stanjem. Prethodni iskaz upućuje na to da. mogla bi se braniti s mnogo više argumenata. a sve više onih u kojima se daju recepti kako sastaviti filozofske knjige. Dimitriev i D. kako pisati rečenice. teško je ustanoviti jer nakla­ da objavljenih i broj kupljenih knjiga može. kako primjenjivati propisanu gramatiku….   Vjerojatno 32 . nego i teksta uopće. barem idejno.

dio poklonika ove metodologije čitanja i objašnjavanja čitanja vodi Kierkegaardu kao klasiku moderne dekadencije koji (uspješno?) osporava Hegelovu misao o dijalektičkom jedinstvu unutarnjeg i vanjskog svijeta u objektivnoj stvarnosti. određuje se differentia specifica filozofskog teksta. pokazuje se da determinacija i nije tako čvrsta kakvom je žele pokazati iščitavači koji polaze od ovakvog načina prezentiranja filozofskog teksta i njegova uvođenja u svijet. Naime. Ovakvom se mišljenju mogu naći mane. Polazeći. Na žalost. pročitaju li se recenzije. točnije traganje za njihovom slikom svijeta na kojoj se temelji filozofova intencija. ali i politike kapitala. što se ujedno može uzeti kao najbolji opis ontološke usamljenosti čovjeka. filozofa i njegova idejnog ishodišta i usmjerenja. Naime. 33 . U relaciji s ovim je i kasnija Heideggerova definicija čovjekove egzistencije kao »bačenosti u postojanje«. pri iščitavanju filozofskih tekstova upravo je ova funkcija najčešće predmet kritičkog čitanja/istraživanja/ocjenjivanja i. te takav način i pristup čitanju i iščitavanju filozofskih tekstova. svakako će istaknuti onu funkciju teksta koju Jakobson (1978) imenuje kao »referencijalnu« (kognitivnu). tekstualno-tehnički problemi. Osim opasnosti od zanemarivanja oformljenosti/forme filozofskog teksta. onaj tko zaista čita filozofske tekstove da bi ih eventualno preporučio. po njemu. prikazi ili kritike. 31–45 (sadržajnog) i forme i da se time u prvome planu ističu posve formalni. a time i promašuje ono specifično u idejno-misaono-filozofskom svojstvu konkretnog djela. Dimitriev i D. individue u glavnom tijeku avangardne filozofske misli i umjetnosti. uporno pokušavaju pobjeći. a ne kao pjesničku (koja je usmjerena prema formi poruke). Ovakvo razmišljanje. ispisujući tekstove koji su više konkretna razmatranja i konstatacije nego njihova kontekstualizacija i dekodiranje u svijetu iz svijeta za svijet. pa odatle i u čovjeku. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI.A. od koje suvremeni autori koji pretendiraju da ispred njihova imena stoji filozof ili filozofski. Svaki čovjek. ne od jedinstva forme i sadržaja. 15 (2008) 1. živi u svome inkognitu u koji drugi ne mogu prodrijeti. slobodno se može zaključiti da ima i previše filozofskih tekstova za koje se tvrdi da su ovako ili onako orijentirani   Dekadencija. u okvirima te funkcije. ako se zaključuje na osnovi izdavačke ponude filozofskih teks­ tova. a shodno ovakvom pristupu. već od primarnosti sadržaja koji determinira formu. osobito s aspekta formalističkog jedinstva forme i sadržaja. u prethodnim primjedbama krije se još jedna opasnost: ona od direktnog vezivanja formalnih postupaka za određenu sliku svijeta.

  Retorička normativnost ovdje označava izostanak funkcionalnog ili lingvističko-referencijalnog razmatranja. u jednom drukčijem sustavu. i pokraj svih mogućih prigovora ovakvom načinu čitanja. a više partijske knjižice (smjerokaz njihovu razmišljanju). jest analiza koja je zaboravljena zbog toga što je praksa nametnula princip prvo političke. No to je vjerojatno tema za tekst koji bi mogao nositi naslov poput »Kako čitati po narudžbi ili iz naručenog«. 31–45 (ideologijski-apologetski). prerano bili »zaboravljeni« iz pustog straha da se i kritičari i autori ne nađu u situaciji da budu politički žigosani. odabirući određeni model mišljenja. zaboravljajući pritom navesti da su i oni sami u svojem marksikologističkom ocjenjivanju najmanje čitali Marxa.A. Ovo je ujedno možda trenutak da kažemo da su određena filozofska razmišljanja prerano poslana u deponije povijesti. više svojstveni tzv. Komentator tako pretpostavlja da je sam u mogućnosti razlikovati određene društveno-pomodne orijentacije prezentirane u tekstu. pa tek na kraju. nije moglo proći bez analize i usporedbe Marx-Hegel i prirodno pravo. Prilikom procjenjivanja i analize filozofskog teksta. ipak se možemo složiti da stanoviti formalni postupci. takvi tekstovi zauzimaju za povratak određenim socijalnim ili ekonomskim vrijednostima izvedenima iz djela mislitelja koji su. zahvaljujući raspadanju ideoloških podjela svijeta. samoobmisli i funkcionalizacije spoznatog kao praktične vrijednosti od koje se može poći u ostvarivanje sebe u svijetu za svijet iz svijeta i istog u sebi za sebe od sebe do sebe. osobito formalističkog. zaboravljajući da ni jedno ozbiljno razmišljanje o svijetu u određenom razdoblju. što je još važnije. odnosno ispisivanje i iščitavanje suglasno vrijednosnom sustavu u suglasnosti s dosegnutim stupnjem misli. zatim ekonomske. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. No. kako originalnog filozofskog teksta tako i interpretacijskog teksta. ili Marx-Hegel i sloboda stvaranja kapitala. a koja je tematski-idej  Ovdje se prije svega misli na one »kritičare» koji su do prije samo koju godinu. Ovo vrijedi osobito ako se. te se navodno služe formalnim postupcima koji su pak. Dimitriev i D. sve filozofske ponuđene tekstove ocjenjivali s aspekta njihove prilagođenosti dominantnoj ideologiji. kao i sam vrijednosni sustav iz kojeg tekst proizlazi. biti u mogućnosti ponuditi ocjenu je li i koliko autor uspio učiniti iskorak iz standardnog ili nametnutog kriterija mišljenja-čitanja. uspio do kraja ga iskoristiti i. prema određenom broju iščitavača. posebice u prošlom stoljeću. i to u boljim slučajevima. na žalost je teško u potpunosti izbjeći opasnost od retoričke normativnosti komentatora. suvremenoj filozofiji tumačenoj kao dekadentno demode dekodirajućom. kulturne revolucije. 34 . ipak dužni onima kojima nudimo našu interpretaciju ostaviti mogućnost procjene je li tekstualizator-interpretator. a tek zatim politička revolucija. zatim ekonomska. etički-vrijednosno gledano. Ona bi nas trebala dovesti do etičkog/filozofijskog iščitavanja u kojem smo. neovisno o tome prihvaća li ga čitatelj kao dio svoga svjetonazora.   Analizirati po principu: prvo kulturna revolucija. pokazuju visoki stupanj povezanosti sa »slikom svijeta« utemeljenoj na Kierkegaardovoj postavci o inkognitu. neovisno o tome koliko se slažemo s ponuđenim tekstom. 15 (2008) 1. ili Marx-Hegel i filozofija prava.

i jesu relativno dominantan oblik »ponude« filozofsko-etičkih tekstova i načina njihova čitanja u posljednjih nekoliko desetljeća (uz.   Da se suvremeni filozofski tekstovi ne mogu definirati na planu tzv.   Misli se na modernu filozofiju shvaćenu kao eksperimentatorski usmjerenu prethodnicu. peglanje razlika i njihovo usklađivanje prema jednom modelu (filozofskog?) mišljenja. Ono sâmo je pritom najvjerojatnije utemeljeno na potrebi opravdavanja vlastite proizvodnje i pokušaju konfiskacije preostalih slobodnih tržišta. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. ističući individualnost i pravo pojedinca. U tome smislu korisno se podsjetiti na teoriju igara i ekvilibrij Johna F. pisati funkcijski tekst. a zapravo starih postupaka prikazivanja ideje putem teksta. Pritom treba naglasiti da i samo uvođenje inovacijskih i potiranje kanoniziranih postupaka u čitanju i pisanju filozofskog teksta predstavlja po sebi relevantno pitanje. individualnost. potvrđuju 35 . 31–45 no učestala kod onih koji pokušavaju pisati »avangardistički«. Nasha: svatko radi u svoju korist ukoliko je pri radu svjestan da je jedino suradnja odgovarajući način za izbjegavanje kolizija. možda bi trebalo ispitati uvođenje nekih novih. oni stvaraju i određeni »horizont očekivanja« filozofsko-kritičarski-tumačećeg esta­ tekstovi mnogih teoretičara-tumača iz područja suvremene filozofije i iz nje izvedene avangardne umjetnosti i književnosti. 15 (2008) 1. Upravo radi same naravi suvremene filozofije i problematike njezina čitanja. Jasno je da ovakve postavke nisu obvezujuće u odnosu čitanje-iščitavanje-čitatelj-svijet. te načina njegova čitanja. iako im još nedostaje dovoljno prakse i uređivačkog prostora. dakako. uvjetno rečeno. forme. Drugim riječima. nesumnjivo znači unositi inovacije. Vjerojatno odatle proizlaze i pokušaji utemeljenja univerzalne etike koja pak inovacije uspostavlja kao vrijednosne kriterije neovisno o njihovoj potvrđenosti u praksi ideo­ logije globaliziranja koja sve više počinje sličiti na brisanje. i pojedine iznimke). zatim za one kojima je on namijenjen. indicijski tekstovi s atrofiranom postavkom i difuznom mogućom upotrebljivošću. ali i za one koji ga naručuju i/ili objavljuju. Dimitriev i D. Budući da ovakvi. strukturalistički rečeno. Možemo reći da pisati filozofske tekstove ili. Naime.A. ako treba naći zajedničku karakteristiku našega doba i civilizacijskih osobitosti. no jednako je tako sigurno da sve češće predstavljaju polazište za čitanje i iščitavanje filozofskog teksta. inkognito. možemo je definirati kao dominaciju »etičkih suprotnosti«. bit će održana onoliko koliko će za nju postojati prostor za one koji pišu upute kako danas čitati i pisati filozofski tekst. a ne na filozofsko-povijesni pojam o formaciji misli u filozofiji.

jest upotreba riječi »dobro« i »loše«. višeznačenjski govor. koliko i njihovo maskiranje u trivijalne. ne zasićuju uspostavljeni »horizont očekivanja«. postavlja se pitanje kako to moje »dobro« postaje nečije »loše/zlo«? Ovo nas 36 . ali ujedno i estetske distance od uspostavljenog okoštalog »horizonta očekivanja«. u ovom se trenutku ipak   Udaljavanje od filozofske matrice. 15 (2008) 1. neutralno gledajući. Spomenuti »evolucijski iskorak« filozofskog teksta nalikuje na ono što. čine neki od ispisivača filozofije: pokušavaju subfilozofsku »perifernu« pojavu prebaciti u centar. 31–45 blišmenta. Naime. nego i evolucija čitanja ovakvih ponuda te razrada sistema njihova uvođenja u svijet i za njega. može uputiti na činjenicu da onaj koji ih upotrebljava ima svoj određeni etički stav o nečemu. na taj način u velikoj mjeri potiskujući kanoniziranu (indicijsku) prirodu filozofskih tekstova i njihova tumačenja. Na sreću. bilo sustava. odnosno »zlo«. S druge strane. barem na našim prostorima. nažalost dominantni dio iščitavača i kritičara filozofskih djela i kroz njih ponuđenih svjetonazora. a osobito u tekstovima »preporučenim za čitanje«. To je dakako nemoguće bez prethodnog raščišćavanja s idejnoterminološkom i jezičnom papazjanijom prisutnom u kritičarsko-prikazivačkim.   Ono što je karakteristično u trenutku promjena. da bismo stekli filozofsko-povijesno-stvaralačku relevantnost. granične. osobito kada je riječ o povijesti događaja na balkanskim prostorima (na kojima se svatko sa svakim raskusurava koristeći onoga drugoga kao kusur kod trećeg). znači pokazati stanoviti stupanj etičke. odnosno o svijetu. Pritom se takvi pokušaji najčešće ostvaruju modelima koje bi filozofski puristi okvalificirali kao nešto što spada u uličnu filozofiju-subkulturu. a koji se javljaju kao posljedica zamjene pozicija »dobrog« i »lošeg« u razdoblju rušenja i »pokapanja« vrijednosnih sustava bez istodobne ponude odgovarajućega novog i drukčijega.A. bilo državnih ustrojstva. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. pogleda li se dobro praksa upotrebe riječi »dobro« i »loše/zlo«. makar se mora reći da u tome i leži atraktivnost i djelomična enigmatičnost tekstova za kritiku koji proizlaze iz onih tekstova koji dosljedno prihvaćaju i dalje istražuju/razvijaju/dograđuju produktivne karakteristike i iskustva filozofije. bilo raspadanja teritorija. bilo kako bilo. potreban je ne samo širi odjek tekstova koji bi pridonio kanonizaciji takvih pokušaja i uspostavljanju novog »horizonta očekivanja«. »avangardno-avangardistički« pristup koji uspostavlja tekst na osnovi promišljanja prethodnog uz ponudu mogućega novog evolucijskog iskoraka. Dimitriev i D. još uvijek potječe iz sasvim drukčijeg modela obrazovanja mišljenja i vrednovanja filozofije. Upotreba ovih riječi. Ipak. građenje metatekstualnih struktura sa sintaktičko-značenjskom tenzijom i svojevrsnim spajanjem referencijalnih i »poetskih« kategorija u samosvojan. No. odnosno takav način čitanja i pisanja tekstova postaje ideal­ nim modelom. pa i sasvim nefilozofske oblike. veoma je riskantno u ovom trenutku govoriti o relevantnosti takvih pokušaja. No.

i to manifestirana preko sve učestalijeg ironiziranja spoznaja avangarde prethodnih mislećih razdoblja. čitanja i tumačenja otpupak dovodi do toga da je činiti dobro. lako bi uvjerio svakoga da više nema ispisivanja korespondirajućeg s tzv. a da ono što će biti odabrano/ocijenjeno kao dominantno u nečijem pristupu čitanju i pisanju teksta ovisi o vrijednosnom sistemu i potrebama onog koji prosuđuje o čitanju i/ili pisanju teksta onoga drugog. tradicijskim korpusom filozofije. no samo pod uvjetom da takovo čitanje vodi prema raščišćavanju prethodno spomenute terminološko-idejno-leksičko-jezične zbrke. Naime. Površan uvid u ono što se danas ispisuje i oko čega se filozofira. kao da su sa scene filozofijskog promišljanja. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. prepušteno svojevrsnoj stihijskoj reakciji na moderna vremena – moderna u smislu slobode koja od ispisivača. 31–45 može tvrditi da postoje određeni nagovještaji da će stvari možda početi teći u tom smjeru. kao i nekoliko godina bespoštednih (beskriterijnih?) polemika u postjednoumlju. Ovo pak omogućuje mijenjanje načina čitanja. »krize čitanja«. Ovo pak upućuje na činjenicu da se sve više osjeća potreba za susre­ tanjem s tekstovima koji predstavljaju pokušaj uspostavljanja narušenog jedinstva svjetonazora. ali i od iščitavača traži drukčiji način čitanja. kao i činiti zlo. Pitajući se možemo li neke tekstove pri njihovom iščitavanju proglasiti filozofski dovoljno bogatima »ponudom«. Rješenje se može pronaći u djelomičnom povećanju doze indikativnosti teksta za svijet. angažmana. osobito ako se čitaju tekstovi koji se ne uklapaju u model vrednovanja čitatelja i kritičara. što i jest funkcija svakog čitanja. u većoj ili manjoj mjeri. svakako postoji. Dimitriev i D.A. 15 (2008) 1. No ipak ostaje pitanje ostvaruje li se pritom imperativni zahtjev filozofije za svojevrsnim nihilizmom na spoznajnom planu? Neka vrsta nihilizma. 37 . Međutim. već da je sve. Indicijski tekstovi naime nude izobilje mogućnosti za interpretaciju direktnih filozofskih eksplikacija. kao strukturni element sa silnim atrakcijskim potencijalom koji može utjecati i na nadilaženje tzv. pokušaj ugradnje značenja iz svijeta za svijet u »čistu« filozofiju. dio čovjekova postojanja. tj. mnogo nas više treba zabrinjavati nešto drugo. mora se reći da oni na planu forme ipak ispunjavaju taj zahtjev suprotstavljajući ocvaloj avangardi suvremene filozofije novi tip strukture. Odsutnost takvog čitanja. iz svijeta i iz njega za tekst. strukturiranje tekstova u filozofskim knjigama nažalost sve češće ne dopušta realizaciju referencijalnog (kognitivnog) potencijala teksta.

15 (2008) 1. mijenjaju li znak i značenje promjenom sustava i svoju pojavnost… U takvom promišljanju i čitanju prethodnih znakova i njihovih značenja. u kojem svećenik objašnjava zašto se svakom ne daje uvijek da sve i svugdje i za svakog čita (Druon. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. uređivačku politiku izdavača. iako nitko ne može dokazati da je moderna (suvremena) filozofija »pobijedila«. moramo uočiti da je samo malen dio onih koji pišu i objavljuju izvan dominantne struje. najavljujući sebe kao nove mesije mišljenja. 1968). etablirane filozofske kritike. red taj i taj. svjestan kako će biti pročitani od tzv. objavljivanjem. već nas 38 . Tako se javljaju tekstovi koji pokušavaju ponuditi način razmišljanja koji uzima u obzir da i onaj koji oblak vidi kao lisicu ili flautu. Promišljati što je znak. kritika treba biti obnovljena i potaknuta. kada se govori o krizi čitanja. već za sebe. Ona dakako nije nikakav feniks i upravo živi od sagorijevanja filozofijskog promišljanja. nama možda stranoga svjetonazora. a posebice kritiku i selekciju. 31–45 hali sav rekvizitorij naslijeđen iz prethodnih filozofskih produkcija. što je značenje. sjedište to i to! Vjerojatno stoga i ne treba čuditi ovdje prisutan prizvuk žaljenja nad nedostatkom filozofijski utemeljenog čitanja. Pa. u kontekstu pisanja prema dnevnoj potrebi i prihvatljivosti. predvode oni na čijim grudima ima i previše modrica od silnog busanja u prsa s poznavanjem ukusa i osjećajem za potrebe vremena. a ne obveza prema dnevno aktualnom. najveći dio tekstotvoraca sve se više upleće u raznorazne »-izme« i trend­ovska tumačenja filozofskih sadržaja. Pritom ne tvrdimo da je takva kritika mrtva. sve više nalikujući djelatnicima u kinodvoranama govoreći: Vaša ulaznica. a katkad re-prepisivanjem. Nasuprot tome. iz onoga što se objavljuje može se zaključiti da se ova razgraničenja najčešće poštuju izazivajući svojim nastajanjem. niti pak da je filozofijski objektivizam-realizam izgubio. ali i iz njih izvedenih vrijednosnih-aksioloških sistema. Bilo kako bilo. spreman nastaviti s teorijskim osmiš­ljavanjem i razradom određenih filozofskih problema. Nažalost. prije grupacijsku povezanost nego teorijsku osmišljenost i aktivitet usmjeren prema stvaranju uvjeta u kojima će čitanje biti proces stvaranja mišljenja.A. Pokraj svoga bunila i sistemskog otupljivanja mišljenja putem ponuđenih načina čitanja filozofskog teksta. čini se da se ipak probija do svijesti i spoznaja da u kaosu ipak postoji sistem. ne za druge. nije samo onaj koji nastupa iz svoga zasebnoga. re-objavljivanjem. ili kao nešto sasvim treće. Dimitriev i D. zanimljivo se prisjetiti i Romana o jednom bogu Mauricea Druona. a još više filozofijski utemeljene i opravdane kritike. Konkretno. a zahvaljujući djelomično i biološkoj smjeni generacija.

bilo da su književni ili filozofski. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. pretendenti na istinu filozofskog djela. propisujući način na koji trebamo čitati filozofsko djelo. a i realistima. postaje disciplina samodovoljna i zatvorena u sebe iz pustog straha da. Napravit ćemo maleni diskurs. moći i morati mijenjati vlastiti svjetonazor kako bi mogao ostvariti sebe kao dio ukupne slike svijeta. 15 (2008) 1. ili filozofskim čitanjem i tumačenjem. omogućujući nam tako i evoluciju naše vlastite slike svijeta i našega vlastitog svjetonazora. iz kojih bi trebali ispisivati filozofska tumačenja postojanja. osobito ako su to isto proizvođenje. zamjeralo da nisu u stanju otkriti i spoznati suštinske istine o tekućim zbivanjima ili u njima. kao neka vrsta zakonitosti. može biti dovedena u situaciju samoispitivanja želi li i dalje biti istinski filozofska kritika. i iz njega izvedeni model. da ga pokušamo protumačiti.A. kao i pokušaji promišljanja filozofije kao hermetičnog sustava. Samozatvaranje i dogmatizacija postoje otkad i filozofija. »-izmima« na kojima temelje svoje vrijednosne sustave. zahtijevaju upravo takav način ispisivanja. uvijek u sebi krije opasnost dogmatizma. sve više funkcioniraju kao solo igrači. tj. pretendenti na istinu. modela koji nije nastao elaboracijom toga istog proizvođenja. Otuda se. da bi ga mogli pročitati. a odmah zatim i intelektualnog kontaminiranja. neargumentirano prihvaća arbitrarnost kritike filozofskog djela u maniri prosuđivanja bez otvorenosti prema novom. bude li dopustila nadiranje nečega što nije u suglasnosti sa zatvorenim sustavom-svijetom. 31–45 upravo nagoni da uđemo u svijet. a sve manje kao harmonizatori kontrapunktova iz kojih će onaj koji i treba biti krajnji recipijent napisanog. Jednostavnije rečeno. Ne zaboravimo da im se zamjeralo isto ono što de facto čine današnji samopromovirani interpretatori-kritičari. Očito je da sve ono što pretendira biti filozofskom kritikom. ili im se pripisivala uskogrudnost. nego i da će se paralelno s evolucijom misli oni prestati hraniti mrtvim predmetom – ukoričenom filozofskom mišlju. ako se prisjetimo da se soc-realistima ili njihovim tumačima i apologetima. kao i dono39 . nastali iz potrebe da se važeći iščitavačko-kritičarski establišment održi na sceni. Naime. pa čak i onda kada ono donosi otkrića. neovisno o predznacima. ili pak teorijski dogmatizam u tumačenju tekstualne produkcije – možda ćemo razumjeti zašto i kako smo se u međuvremenu našli u situaciji u kojoj su upravo oni koji su davali takve primjedbe. Golo primjenjivanje modela jednoga filozofskog proizvođenja. Ovo pak znači ne samo da filozofska kritika i čitanje imaju potrebu postati načinom prevođenja jednoga svijeta u drugi. Dimitriev i D. isti oni koji danas od autora filozofskog teksta.

u ovisnosti od toga jesu li i koliko u skladu s korpusom pročitanog. Treba naglasiti da nikako ne treba negirati mnoga vrijedna dostig­ nuća interpretatora filozofskog teksta. braneći inkognito. Ona je isto toliko dužna razumjeti i tumačiti filozofsko u djelu za svijet u svijetu i iz svijeta. No. jer u svakom drugom slučaju ona je samo službenica vladajućega teorijskog sustava. 40 . svjetootkrivajućih11 etizirajućih struja. Ima li se u vidu karakter vremena u kojem se stvara suvremena filozofija. Pritom se zaboravlja da. iščitanog i spoznatog u njihovoj kritičarskoj bagaži. Sve prisutnija su svijest i mišljenje da filozofska realna kritika iz realnog čitanja treba biti tumačenje i objašnjenje ispisanog i njegova upisivanja u svijet iz svijeta za svijet. ne za sebe u sebi. prihvati ponudu/nalog da upravo ona bude vodič i tutor suvremenoj filozofiji. Istina. Prvi je aksiološki. Sve snažnijim postaje poziv za očuvanjem prostora filozofske kritike od lakoumnog prepuštanja bilo kojoj od filozofskih. Upravo suprotno. socioloških. niti svesti filozofsku kritiku na neku vrstu zapisničara ili bilježenja impresija. kao svođenje filozofskog djela na skup tehnologijski uobličenih ideja. ali njezini putovi ne mogu i ne smiju biti zatrpani prethodnim. nije malen broj kritičara koji prešutno način vrednovanja prihvaćaju prije svega kao pronalaženje teorijskog modela. Naime. toliko potrebna filozofska kritika. pojmova i riječi od kojih pokušavaju stvoriti parametre ili ih negirati kao takve. moramo evoluirati. usmjeren prema vrijednostima i njiho10  Neovisno o njegovoj aplikativnosti u kontekstu potrebe za stvaranjem univerzalnih vrijednosti ujedinjenjem u razlikama. 11  Iako se ne može ni tvrditi da to nije jedna od trenutačno najizraženijih boljki kritičarskog čitanja. Ujedno ćemo i sami biti svjesni da će upravo oni biti ti koji će nadolazećim generacijama ponuditi nove načine čitanja svijeta od kojih ćemo početi postajati.A. u svijet iz kojeg će svatko dobiti prostor za vlastiti inkognito. ili zabranama i ograničenjima. kadtad. filozofsko prestalo biti margina. kako bismo se održali. funkcije kritike mogu biti višesmjerne. Dimitriev i D. kao i načine njegove prisutnosti u vremenu da bi. 15 (2008) 1. već u sebi za sebe. 31–45 šenje dalekosežnih zaključaka i anatema. njezina potreba da bude tumačena i katkad polemički »demontirana« – karakter koji je često naglašeno vrednovan samo kao osnova uistinu vivisekcijskog rada iščitavača-kritičara – lakše je razumjeti kada se i kako prešutno dogodilo da upravo ta. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. i pri ovakvoj podijeli sve jasnijim postaje opredjeljenje suvremenoga osviještenog čitanja za dva naizgled antipodna oblika sagledavanja djela.10 tj. a iz ove i umjetnost i obrnuto.

iz ovog ili onog razloga ili potrebe za opravdanjem. krizi vrijednosti. a drugi je. ne ulazeći u detalje koji bi ih kao potpisnike mogli prisiliti na opredjeljenje. s namjerom da otkriva neutralne osobenosti oslobođen vrednovanja prema kriteriju koji je na snazi. on time dobiva na vrijednosti.A. za svijet. Možda i jest tako! No. Djelo se branilo ili kudilo ovisno o tome koliko su zastupljeni elementi koje podržava potpisnik tumačenja. samim time što uopće obraćaju pažnju danom filozofskom tekstu. predstavlja samo jedan od mnogih mogućih izbora. odnosno prema njegovoj kompatibilnosti s dominantnim »sustavom vrijednosti«. strukturalistički. Prethodno spomenuto dovodi do toga da se filozofska kritika. i samim tim podrazumijevan vrijednosno-važeći izbor. nema sumnje. Možda je razlog tomu što u svojoj samodovoljnosti smatraju da je sud izrečen već samim izborom djela o kome se izjašnjavaju. Pritom se nameće pitanje o tome kakvo se čitanje i uputa budućem čitatelju uopće može očekivati od filozofskog (?) kritičara? Je li ponuđeno vrednovanje-razlikovanje uistinu ono što tvrdi da jest ili samo pokušava u zanimljivu ambalažu upakirati i originalno djelo i vlastito razmišljanje o njemu u svrhu osiguravanja tiskanja. Ovaj je sindrom najjednostavnije imenovati kao sindrom krize čitanja u pomanjkanju sebeidentifikacije u svijetu. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. te da. Mnoga od tih djela žive i danas u sjeni 41 . posebice ako se ima u vidu činjenica da smo u razdoblju svojevrsne renesanse filozofske produkcije tekstova i njihova objavljivanja. nego uputiti na jednu karakteristiku koja im je zajednička: i jedni i drugi veoma se brzo odriču kritičkog čitanja i vrednovanja. Dok se sve dijelilo na ovakvu ili onakvu filozofiju. ili je možda bolje razmišljati da učinjeni izbor. svi su procesi bili manje zahtjevni. čitanje filozofije i objavljivanje interpretacija jest samo još jedna nepotrebna aktivnost čovjeka? Sva prethodna upozoravanja i naznake manje su bitna strana procesa koji. odlikuje naglašavanjem svoje obzirne neopredijeljenosti. iz koje se producira i kriza ispisanoga i način čitanja objavljenog. stoga. kriza u filozofskom čitanju prije svega se ukazuje u slomu tekuće kritike. ovakvu ili onakvu ideologiju. 31–45 vu otkrivanju. Da smo u tzv. Dimitriev i D. uvjetno rečeno. iz svijeta. Tako čitači i komentatori filozofskih tekstova najčešće ostaju na razini opisivanja pojavnih oblika jedne misli u kontekstu ovako ili onako koncipirane svijesti za ili protiv određenog modela svijeta. tj. no i njezinim sve smješnijim dvojbama. 15 (2008) 1. Nije nam namjera baviti se njihovim podoblicima i varijantama. kupovine i daljeg tumačenja? Vrijedi li se vrijednos­ no zapitkivati. nazivamo krizom. posebice ona u periodici.

kriza čitanja rezultat je pomanjkanja obuke kako čitati filozofski tekst. otkrivaju i indikacije o krizama te bilježe i tekstove koji ih manifestiraju. Dimitriev i D. Sličnu pojavu možemo zapaziti i u krugu kritičara. iz kojeg će. nedostatka slobodnog vremena čitateljstva. Nameću nam se brojna pitanja. No kriza čitanja nastupa i kao širi fenomen sveopće filozofske produkcije i percepcije.A. etablirana ili pak osuđivana samo na osnovi uočavanja dvaju-triju elemenata koji (ne)odgovaraju određenom sustavu. Zbog stajališta da čitanje. nego je nužno tumačen u svome odnosu prema vladajućem ili pretpostavljenom modelu. omogućavajući određenom modelu zauzimanje velikog prostora. Pismenost i korištenje kulturom kao vrijednošću. sintetičkih tekstova koji. Iako to možemo promatrati i kao sasvim normalnu pojavu. I uz takve iznimke. Naime. svjedoci smo drukčijeg čitanja filozofije i postupaka izvođenja stava. smatramo važnim istaknuti dvije stvari. Prvo: Jest. čitanje je u krizi! Drugo. kao na Prokrustovoj postelji. ni nakon svih mijena i promjena. osobito ako se danas sve piše i tumači po principu instant hrane zbog. nasilno vaditi ono što prema njegovu nahođenju postoji kao normirana vrijednost. iščitavač će uvijek odabirati shematski prostor u koji će smjestiti svako pročitano djelo. Nova su djela i misli često bila promovirana. za svoju realnu poziciju ponuditelja mišljenja. zaista proživljava krizu. Prije svega. pisani od strane rijetkih kroničara promjena u filozofskoj misli. moramo naglasiti da postoje i iznimke u obliku tzv. što je pak u velikoj mjeri posljedica činjenice da se filozofija nije izborila. posebice filozofsko-kritič(ars)ko. Tretman pročitanog tako nije bio mnogo dalje od skladištenja podataka prema kriteriju primicanja. još se od samih početaka javljaju kao odlučujuća motivacija svakoga kulturnog čina na našim prostorima. I kada su dio nacionalnog mita (»nacionalnog buđenja«) i kada je dio mehanike potrebne za klasno osvještavanje. 15 (2008) 1. čitanje ima svojevrstan oblik mita u sredinama koje su bile upućene na borbu s nepismenošću i na pronalaženje odgovarajućih načina kulturno-misaone komunikacije. Ukratko. odnosno udaljavanja od kritičarke i interpretatorske dogme. 31–45 određenoga proklamiranog modela. U tom kontekstu filozofski tekst 42 . navodnoga. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. čini se da se čitanje i interpretiranje pročitanoga prečesto pretvaralo u evidentiranje prepoznatih i kodificiranih elemenata koji sa samim tekstom imaju malo ili nimalo dodirnih točaka. filozofski tekst prestaje sam po sebi biti dovoljan za reakciju. pismenost i čitanje (posebice filozofijski uspostavljenih tekstova) uvijek jesu u ulozi iznimno važnog sredstva koje mijenja svijest. Ipak.

S druge strane. postaje i znakom konačne marginalizacije filozofije (pa i kulture) u suvremenom društvu. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI.13 koja ne samo što izvrsno naglašava primat usvajanja. Time je sadržaj kulturnoga mita bitno izmijenjen. namećući novi način vrednovanja kulturnog i filozofskog proizvođenja. Istina. točnije čitanja slike po unaprijed određenom kodu. No. a kvaliteta iščitavanja postaje manje važnom. s tom razlikom da televizija uvijek ostavlja otvoren prostor za alibi za nepismenost. Otvaranjem prostora za ravnopravno postojanje različitih filozofskih koncepata i njihov. To ne znači da filozofski tekstovi gube na svojoj autentičnosti (to više vrijedi za kritiku i čitanje) niti da se njezino značenjsko izvorište sužava. knjiga i dalje ostaje simbolom tzv. jer se oni danas u velikoj mjeri oformljuju na preradi/obradi već ispisanog. ovakav koncept sve više se povlači. no čini se da ono filozofiji. jer novi medij ravnopravno tretira i trivijalno i uzvišeno. postaje nepotrebno. odražava već ustaljenu knjigo­ fobiju. zahvaljujući i pomanjkanju filozofski utemeljene i opravdane kritike. počelo je razdoblje čitanja kao antiideologijske utopije. što sudar na relaciji moderno-tradicionalno uspo­stavljanje teksta pokazuje kao sudar određenih ideoloških i izvanideoloških sustava. a još više njezinoj kritici. usporedno s jačanjem antiideologijske utopije javlja se i utjecaj novih medija. 15 (2008) 1. prilično izraženu na našim prostorima. posebice kada se izjašnjava o takvima koji promišljaju pri- 43 . počela preuzimati iz vrijednosnih sustava medija koji se nesumnjivo mogu sresti čak i u predmetu njezina postojanja. da bi nadišla vlastiti sindrom krize čitanja. Ono pak. Visokotiražni tisak. ovisno o čitateljevimkritičarevim premisama. kulture koja je do jučer nudila vrijednosni sustav i hijerarhiju simbola dostupnu i najširem društvenom sloju. manje-više ravnopravni udjel u stvaranju. dok je pak procjena ostalih vrijednosti samo u funkciji prethodnog. filozofski tekst. 13  Dramatičnost uvođenja novog medija ravna je onoj na počecima pismenosti. Stoga ne treba čuditi što kritika djelo ocjenjuje isključivo s ovog aspekta.A. već razbija i zadnje ostatke mita o čitanju kao gotovo sakralnom činu samoosvještavanja. iako se manifestirana artificijelnost može različito tumačiti. Ipak. pojavom relativizma kriterija i odbojnošću prema filozofskom tekstu.14 Pritom bi bilo bi pogrešno govoriti o kvarenju 12  Izvorište filozofskog teksta nalazi se u mitski određenom kazivanju svijeta. 14  Ovo nameće i pitanja: nije li stoga kritika. Dimitriev i D. »visoke kulture«. 31–45 postaje činjenicom s gotovo materijalnom vrijednošću i (po)vezanošću s povijesnim kretanjima prema ciljevima društvenog razvoja. film i televizija razvijaju oblike potrošnje filozofije namećući kao arbitrarne neke od najjednostavnijih modela svoga medijskog tkiva. osobito televizije. ali i kao način koji omogućuje da se u filozofiju ugra­ di novi mit:12 mit o potrošnosti ideologijsko-koncepcijskog (čitanja).

Roman o jednom bogu (Aleksandar Veliki). Stephen Rudy. Kriger. Novi Sad. Paris. Srpska književna zadruga. ed. Selected Writings – On Verse. Vjerojatno to čini u nadi da neće biti Crna Udovica. Mari (1982). 31–45 »dobrog« medija od »lošeg«. Nesporno je da su filmska montaža ili TV-serijali daleko jače utjecali na ispisivače (kritike) i na ono ispisano nego što je to itko spreman javno priznati. Roman (1978). Beograd. György (1959). No ono što možemo zaključiti jest da je većina interpretatora na kraju i sama zaboravila čitati. Fredric (1972). Jakobson. Mouton in 6 volumes. 44 . Zaboravljeni jezik. Lukacs. Difren. Jakobson. N. tražiti korijene. Its Masters and Explores. analizirati. Današnji značaj kritičkog realizma. Princeton University Press. Prije treba govoriti o normalnom utjecaju jednog medija na drugi i o prenošenju i preuzimanju modela. Beograd. Roman (1980). Erich (1970). Drion. The Hague. Literatura Culler. Filozofija simboličkih oblika 1–3. Moris (1968). Sintaksičke strukture. Mikel (1982). Strukturalistička poetika. NIŠRO »Dnevnik«. vjerojatno su teme posve drukčijeg teksta. Fromm. sutnost ili odsutnost etike u nekim oblastima ili djelatnostima od ključnog značenja za produžetak vrste ili zemaljske kugle koju uspješno. Beograd. Paris. Nortrop (1985). Fraj. govoriti. Mouton in 6 volumes. Roman (1978). Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. Novi Sad. No. Zagreb. Svijetlost. Umjetnost i politika. Selected Writings – The Poetry of Grammar and the Grammar of Poetry. Izdavačko preduzeće »Rad«. Dimitriev i D. Ernst (1985). Kultura. Matica hrvatska. Međutim. ed. Teorija kritike. Jonathan (1990). Jakobson. Nolit. Kasirer. NIŠRO »Dnevnik«. Beograd. O obrnutom utjecaju gotovo da se i ne može govoriti. koji se kroz masovnu primjenu najlakše prima. što kritizirajući što proizvodeći zlorabimo. na žalost takovim čitanjem čini upravo to – postaje Crna Udovica – oplođuje se jedući svojeg oplođivača. Veliki kod(eks). 15 (2008) 1. Beograd. A Critical Account of Structuralism and Russian Forma­ lism. Noam (1984). The Hague. Prosveta.. Sarajevo. i iz toga eventualno dolaziti do zaključaka i (pr)ocjena mogućih posljedica.Y. Prosveta. Beograd. Čomski. Ogledi iz poetike. Stephen Rudy.A. Jameson.

Umeće tumačenja. Povijest i klasna svijest. Herbert (1977). Žan (1978). referentiality. Nolit. Beograd. philosophy 45 . form. 31–45 Lukač. text. Filozofski fakultet. Zagreb. Skopje. WAITING FOR THE GODOT OF READING Aleksandar Dimitriev i Dejan Donev The expression ‘a crisis of reading philosophy’ is most certainly an expressi­ on of the state of consciousness of an in philosophy. Donev: Čekajući Godota čitanja METODIČKI OGLEDI. Naprijed. crisis of reading. Beograd. Vladislav (1976). it is a way of rea­ ding it by the criticism of interpretation and appraisal on offer. Tatarkjevič. Beograd. BIGZ. drugo izdanje. 15 (2008) 1. Emil (1978). Kultura i društvo. but also at that which they need as a response to the realisation of themselves in the world. who also suffer from a deficiency in “reading literacy”. Lukacs. Štajger. Panzova. Beograd. Strukturalizam. Naukata kako zanaet. Markuze. Prosveta. BIGZ. interpretation. This paper also deals with the responsibility of critics of philosophical texts to readers. Key  words:  structure. One of the problems concerning the crisis of reading has been identified in the acclamatory acceptance or rejection of the written and published. depending on the readers’ sensibilities in relation to the predominant ideology. whose elements have only been pointed at and represent a basis for further reflection. Pijaže. Nolit. Philosophy is held to be writing ways of reading the world. Violeta (2003). The authors tackle this crisis of reading (mostly philosophy) as a layered phenomenon. Beograd. Duša i oblici. Georg (1977). Moreover.A. from which its readers would arrive not only at themselves. Georg (1973). Dimitriev i D. appraisal. Istorija šest pojmova.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->