You are on page 1of 17

Filip Kočiš

„Europska sigurnosna i obrambena politika“

Zagreb, 14.lipnja 2010.

Sadržaj

1. Sažetak 2. Uvod 3. Geneza 4. Nastanak Europske sigurnosne i obrambene politike 5. Summit u St. Malou 6. Europska sigurnosna strategija 7. Struktura i odlučivanje 7.1. Visoki predstavnik 8. Izazovi Europske sigurnosne i obrambene politike 8.1. Suradnja u pogledu naoružanja 8.2. Suradnja na području sigurnosti 8.2. ESOP i ljudska prava 8.3. Borba protiv terorizma 9. Misije EU 10. EU i NATO 11. Republika Hrvatska i Europska sigurnosna i obrambena politika 12. Zaključak 13. Prilog: Pregled stanja procesa pregovora 14. Prilog: Prikaz operacija ESOP-a u svijetu 15. Literatura

3 4 5 6 6 7 8 9 9 9 10 11 11 12 12 13 14 15 16 17

2

1. Sažetak
Sigurnost se može definirati odsustvom različitih implikacija ugroza, čime se otklanja mogućnost uopćavanja sigurnosti kao popratnog fenomena razvoja. Intenziviranje integracijskih procesa kao sastavnice odgovora globalnim izazovima, Europskoj uniji omogućuje redefiniranje sigurnosne i obrambene politike, bez čega je nemoguće zamisliti razvoj i funkcioniranje ostalih politika kao instrumentarija postizanja blagostanja u jedinstvenoj međuvladinoj i

nadnacionalnoj zajednici. U radu se opisuje Europska sigurnosna i obrambena politika (eng. European Security and Defence Policy) koja predstavlja vojnu i civilnu operativnu sastavnicu Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (eng. Common Foreign and Security Policy) - jednog od najdinamičnijih područja izgradnje Europske unije.

3

2. Uvod

Nastojanja EU-a da razvije autonomne vojne sposobnosti i kapacitete u suvremenom kontekstu, mogu se promatrati kroz promjenu sigurnosne politike i redefiniranja euroatlantskih odnosa nakon hladnog rata te sukobljavanja dvaju suprotstavljenih vojnopolitičkih saveza. Prestanak sukoba između supersila i procesi globalizacije rezultirali su aktualizacijom koncepcija kooperativne ili zajedničke sigurnosti, u sklopu koje pojedine države u svojim sigurnosnim politikama, uvažavaju sigurnosne interese iz međunarodnog okruženja. Raspadom SSSR-a i ukidanjem Varšavskog ugovora stvorila se svojevrsna strateška praznina, a potrebno je naglasiti i širenje granica EU -a prema prostoru istočne Europe, Balkana i istočnog sredozemnog prostora, zbog čega su europske države počele iskazivati odgovornost za sigurnost na prostoru europskog kontinenta. Također, rušenje Berlinskog zida, Kuvajtska invazija, rat na području bivše Jugoslavije i pojava olujnih oblaka, od Magreba do Kosova te od Kavkaza do Baltika – Europa se našla pred novim sigurnosnim izazovima koje nije mogao razriješiti globalno zaokupljen SAD.1 Usporedno s raspadom bipolarnog međunarodnog uređenja, u Europi sve više dobiva na vrijednosti šira koncepcija nacionalne i međunarodne sigurnosti koja uključuje gospodarske, političke, socijalne, humanitarne, ekološke, vojne i druge dimenzije, dok vrlo važno mjesto u toj koncepciji predstavlja i zaštita univerzalnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, demokracije i vladavine prava.2 Sigurnosno-obrambena nastojanja EU-a u doba hladnoga rata nisu rezultirala zauzimanjem visokog položaja u obrani Zapadne Europe, jer je okosnicu sačinjavao NATO. Ipak, u tom razdoblju, postavljeni su temelji za razvoj koji će nakon 1990. godine rezultirati oblikovanjem europske sigurnosne i obrambene politike i sastavljanjem konkretne europske strategije sigurnosti te ustrojstvom zajedničkih oružanih snaga.

1 2

Security and Defence Policy in the European Union, 2007, Jolyon Howorth Suvremene sigurnosne politike, Zagreb, 2008., S. Tatalović, A.Grizold, V. Cvritla

4

3. Geneza
Početak uspostavljanja međunarodne sigurnosti u Europi javlja se na Westfalskom3 i Utrechtskom4 mirovnom kongresu nakon kojih su države svoje interese počele ostvarivati na načelima ravnoteže snaga. Mirovni sporazumi bili su rezultat multilateralnih konferencija na kojima su države-učesnice nastojale prekinuti dugotrajni period ratovanja i uspostaviti novi, stabilan međunarodni poredak; ovaj je sustav sprječavao sukobe među državama na globalno razini, no ipak nije mogao osigurati trajnu sigurnost, zbog čega je i nakon okončanja prvog svjetskog rata izgubio svoj značaj. Nakon Prvog svjetskog rata i osnivanja Lige naroda, izbijanjem Drugog svjetskog rata i pobjedom savezničkih snaga, okruženje i geopolitički položaj te uloga Europe značajno se promijenila. Europske države su od 1948. do 1985. predstavile niz inicijativa za izgradnju sigurnosne i obrambene politike koje nisu nikad saživjele u potpunosti. 17. ožujka 1948. potpisan je prvi značajan dokument na području sigurnosti i obrane – Bruxellski ugovor. Belgija, Francuska, Velika Britanija, Luksemburg i Nizozemska, potpisivanjem ugovora uspostavile su obrambeno savezništvo i time Europi dodali jednu sigurnosnu dimenziju više. Naknadno su potpisnice željele pridobiti i SAD da pristupi tom ugovoru, što se i ostvarilo s potpisom Sjevernoatlantskog ugovora 4. travnja 1949. godine, kojim je osnovan NATO savez.5 Time je europsko savezništvo stavljeno u drugi plan. 23. listopada 1954. usvojen je dopunjeni Bruxellski ugovor čime su ostvareni uvjeti za osnivanje nove međunarodne organizacije – Zapadnoeuropske unije (eng. Western European Union). NATO je svojom dominacijom u drugi plan stavio WEU, a najznačajniji uzrok neuspjeha leži u činjenici što su europske države početkom pedesetih godina shvatile da je jedino rješenje za sigurnosnu i obrambenu poziciju Zapadne Europe, u vrijeme zaoštravanja odnosa sa SSSR-om stalna prisutnost SAD-a u Europi i oslanjanje na njihove kapacitete i odlučnost – stvoren je neuravnotežen proces europskog uključivanja u rješavanje europskih sigurnosnih problema. Unatoč tome WEU je

3 4

1648. godina 1712. godina 5 Sigurnosno obrambena politka EU, S. Šegvić, F. Belohradsky

5

uspjela riješiti goruće pitanje uključivanja Zapadne Njemačke u NATO, pokrenula proces za nadzor nad naoružavanjem, a riješeno je pitanje Sarske oblasti.

4. Nastanak Europske sigurnosne i obrambene politike
Ugovor o Europskoj uniji koji je prihvaćen u Maastrichtu 7. veljače 1992. (stupio na snagu 11. studenog 2003.) ishod je dvadeset godina europske političke suradnje i nove dionice: Ugovor stvara Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, koja otada čini drugi stup Europske unije.6 U odnosu na Europsku političku suradnju (eng. European Political Cooperation) koja je inicirana dvadesetak godina ranije, Zajednička vanjska i sigurnosna politika predstavlja značajan napredak u nekoliko točaka:7  pokriva sva područja vanjske politike i politike sigurnosti, uključujući i zaključnu definiciju zajedničke obrambene politike,  nalaže da se države članice pobrinu za usuglašenost svojih nacionalnih politika sa zajedničkim stajalištima,  utemeljuje novi pravni instrument, zajedničko djelovanje te dopušta mobilizaciju financijskih sredstava Unije.

5. Summit u St. Malou
Britansko-francuski summit u St. Malou u prosincu 1998. označava "rođenje" ESOP-a, s naglaskom na nužnost stvaranja vlastitih kapaciteta EU za autonomne akcije, uključujući vjerodostojnu vojnu snagu. Navedeni cilj potvrđen je na sastanku Europskog vijeća u Kölnu u lipnju 1999., koji stavlja Petersberške zadaće u centar ESOP-a. Na sastanku Europskog vijeća u Helsinkiju u prosincu 1999. odlučeno je da do 2003. države članice moraju biti u mogućnosti osigurati vojne snage od 50 000-60 000 ljudi u roku od šezdeset dana, koje bi mogle funkcionirati tijekom godine dana
6

Prvi stup EU čine carinska unija, jedinstveno tržište, zajednička poljoprivredna politika, strukturalne politike i monetarna unija. Drugi stup obuhvaća zajedničku vanjsku i sigurnosnu politika, a treći suradnju u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Osnova razlika između prvog i druga dva stupa leži u tome što jedino on koristi pravo obvezujuće instrumente i procedure temeljene na Rimskim ugovorima. Druga su dva stupa pretežno u nadležnosti Europske komisije i Vijeća Europske unije te su više međuvladina karaktera. 7 MVPEI

6

(engl. Rapid Reaction Force), s ciljem razvoja vojnih kapaciteta za ispunjavanje punog spektra Petersberških zadaća. Navedeni cilj poznat je kao Helsinki Headline Goal te iako je ESOP proglašen operacionalnim u 2003. navedeni cilj nije u potpunosti ispunjen do zadanog roka. Stoga je rok za njegovo puno ispunjenje produžen do 2010., uz novu zadaću stvaranja brzo pokretnih borbenih skupina (engl. EU Battle groups) do 2007. te kvalitativna poboljšanja postojećih obrambenih kapaciteta. Vojna i obrambena dimenzija EU je limitiranog dosega te ne uključuje teritorijalnu obranu. Obveza zajedničke obrane u čl. 5. Ugovora o Zapadnoeuropskoj uniji nije prenesena na EU (odnosno uključena u ESOP) zajedno s ostalim funkcijama Zapadnoeuropske unije početkom 2002. WEU je obustavila svoje operativno djelovanje nakon Vijeća ministara u Marseilleu u studenom 2000. godine. Danas postoji jedino pod okriljem izmijenjenog Sporazuma iz Bruxellesa (1954.) koji se održao na snazi s ciljem očuvanja klauzule o uzajamnoj pomoći u slučaju oružane agresije opisane u članku V2. Na temelju članka IX navedenog Sporazuma još uvijek djeluje Parlamentarna skupština Zapadnoeuropske unije. 4.-5. lipnja 1999. na Europskom vijeću u Cologni osnovan je ESOP i prenesena su sredstva Zapadnoeuropske unije na EU. Uslijedilo je imenovanje Javiera Solane glavnim tajnikom i visokim predstavnikom za ZVSP (Britanska političarka Catherine Ashton je aktualna visoka predstavnica ZVSP-a).

6. Europska sigurnosna strategija
Od samih početaka EU nije imala cjelovit dokument kojim bi definirala svoje strateške ciljeve na području sigurnosti. Na zasjedanju Europskog vijeća 12. prosinca, usvojena je Europska sigurnosna strategija, koja kroz četiri poglavlja definira strateške ciljeve i navodi ugroze (terorizam, širenje oružja za masovno uništenje, regionalni sukobi s utjecajem na međunarodnu zajednicu, raspad država i organizirani kriminal). Strategija određuje Europskoj uniji tri cilja kako bi obranila svoju sigurnost i promicala svoje vrijednosti:  suprotstaviti se prijetnjama vodeći preventivnu politiku po pitanju sukoba koja počiva na kombinaciji djelovanja vojnih i civilnih sredstava;

7

 izgraditi sigurnost u europskom susjedstvu djelujući na Srednjem Istoku, na Balkanu i na Kavkazu;  promicati učinkovit multilaterizam braneći i razvijajući međunarodno pravo u okviru Povelje Ujedinjenih naroda. Također, strategijom se navodi preventivno djelovanje koje uključuje i druge instrumente; diplomaciju, gospodarske mjere, razvoju suradnju i humanitarnu pomoć i multilateralizam kao službenog izlaganja sigurnosno-strategijskog koncepta EU-a. Sigurnosni koncept razlikuje tri sfere:  EU - koja predstavlja sigurnosnu zajednicu (engl. security community) u kojoj su oružani sukob gotovo nezamislivi;  bliže okruženja (kao integralnog dijela sigurnosne arhitekture Europe),  ostatak svijeta.

7. Struktura i odlučivanje
Strukture Europske sigurnosne i obrambene politike ulaze u okvir postupka odlučivanja europskih institucija. One se stoga nalaze pod nadležnošću Europskog vijeća i Vijeća EU za opće poslove i vanjske odnose (GAERC - General Affairs and External Relations Council). Njihova posebnost se sastoji u jednoglasnosti odlučivanja na svim razinama te posebice u ulozi Političkog i sigurnosnog odbora (PSC), tijela zaduženog za koordinaciju i razradu ESOP-a. Vijeće ne posjeduje formalno obrambeno tijelo, međutim, ministri obrane se okupljaju dva puta svakog semestra, prvi puta neformalno, a drugi puta u okviru GAERC-a. Nadalje, strukturu Europske sigurnosne i obrambene politike čine trajna politička i vojna tijela: Politički i sigurnosni odbor (engl. The Political and Security Committee – PSC), Vojni odbor EU (The European Union Military Committee – EUMC) i Vojni stožer EU (engl. The European Union Military Staff – EUMS).

8

7.1. Visoki predstavnik Glavni tajnik Vijeća i visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku je voditelj Zajedničke vanjske i sigurnosne politike te personalizira EU na međunarodnoj sceni i osigurava kontinuitet izvan šestomjesečne rotacije Predsjedništva.8 Ugovorom iz Amsterdama, glavnom tajniku Vijeća povjerena je funkcija visokog predstavnika za Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku; zadužen je da pomaže Vijeću i sudjeluje u razradi te provedbi odluka koje se tiču ZVSP-a. Na zahtjev predsjedništva, u ime Vijeća može voditi politički dijalog s trećim stranama.

8. Izazovi
U nekoliko posljednjih godina, ESOP je proširio svoje djelovanje koje je ojačalo njegove početne zadaće – izvan okvira zadaća iz Petersberga i Feire. Riječ je o suradnji u pogledu naoružanja, sigurnosti, ljudskih prava, borbi protiv terorizma, korištenja kapaciteta u slučaju prirodnih nepogoda i razmatranja aktivnosti vezanih uz svemirska istraživanja i sl.

8.1. Suradnja u pogledu naoružanja Intencija ESOP-a je razvijanje obrambenog tijela koje bi moglo adekvatno odgovoriti na suvremene ugroze. Ipak, države članice danas nedovoljno ulažu u svoju obrambenu opremu – sporadično i s malim stupnjem učinkovitosti. Dosadašnje inicijative (WEAG) i aktualne (LoI, OCCAR), koje su namijenjene podupiranju usklađenosti potreba u uvođenju tijela upravljanja za vođenje projekata, rezultirale su skromnim rezultatima. U srpnju 2004. godine, Vijeće je na temelju tog zaključka, a uz snažnu potporu obrambene industrije, osnovalo Europsku obrambenu agenciju (EDA European Defence Agency) zaduženu za provedbu globalnog pristupa razvoju
8

Catherine Ashton

9

kapaciteta, naklonjenog istinskoj racionalizaciji potražnje i ponude u pogledu obrambene opreme među državama članicama. Europska obrambena agencija time određuje budući okvir istinske europske politike u pogledu sposobnosti, istraživanja i naoružanja, koja bi trebala olakšati usklađivanje nacionalnih politika. Njena je zadaća prihvatiti nacionalne ili višenacionalne inicijative koje mogu zadovoljiti potrebe ESOP-a. Ona ujedno treba pridonijeti jačanju Europske baze vojne tehnologije i proizvodnje (EDTIB - European Defence Technological and Industrial Base)9.

8.2. Suradnja na području sigurnosti Kako je na samom početku navedeno, Europska unija razmatra pitanje suradnje u pogledu sigurnosti, koje u skladu s djelovanjem ESOP-a, čini njegovu prirodnu ekstenziju. Reforma sigurnosnog sektora predstavlja temeljnu etapu koja dolazi nakon angažmana međunarodnih vojnih snaga na određenom bojištu – na putu prema obnovi i stabilizaciji. Polazeći od postavke da sukobi djelomično proizlaze iz slabih sigurnosnih struktura, SSR teži preustroju temeljnih državnih struktura, sukladno načelima dobrog vladanja i poštovanja ljudskih prava. Upravo je na afričkom kontinentu taj angažman doživio prvo konkretno ostvarenje. Misija potpore reformi sigurnosnog sektora u DR Kongu (EUSEC DR Congo) započeta je 8. lipnja 2005. kako bi potpomogla kongoanskim vlastima pri ustroju nacionalne vojske. Nadalje, misija reforme sigurnosnog sektora u Gvineji Bisau započeta je u prosincu 2 008. kako bi lokalnim vlastima pružila podršku pri uvođenju nacionalne strategije za provedbu reformi. Prvi je puta Europska unija rasporedila civilno-vojnu misiju istovremeno na više područja: obrambenom, policijskom, pravosudnom i carinskom. Kako bi odgovorilo na sve veće potrebe SSR-a, Vijeće Europske unije odobrilo je 10. studenog 2008. određivanje europskih stručnjaka u području reformi sigurnosnog sektora. Ovakva riznica stručnosti omogućit će, u skladu s potrebama, osnivanje ekipa za razmještanje koje bi sudjelovale u aktivnostima potpore reformi sigurnosnog sektora u zemljama partnerima. Misije i obuke u kojima će stručnjaci sudjelovati pridonijet će
9

Vodič kroz ESOP, studeni 2008.

10

stvaranju zajednice europskih stručnjaka na području SSR-a. Europska unija jednako daje svoj doprinos podupirući razvoj afričkih sposobnosti očuvanja mira. Jačanje strateške suradnje između Europske i Afričke unije, kao i s afričkim podregionalnim organizacijama (posebice s Ekonomskom zajednicom zapadnoafričkih država ili ECOWAS) čini osnovni pravac nove politike, koja nadopunjuje novčanu potporu koju je Zajednica dogovorila. Politika suradnje na području sigurnosti namijenjena je širenju i na druge zemljopisne zone, posebice na Sredozemlje. Ujedno se podupire i ideja da ta politika postane cjelovito područje aktivnosti ESOP-a.

8.2. ESOP i ljudska prava Uopćavajući značaj ljudskih prava kao standarda, čije poštivanje omogućuje ljudsko postojanje i pravo na slobodu, a za čiji se sadržaj, također nalazi u rezolucijama 1325, 1612 i 1820 Vijeća sigurnosti UN-a o ljudskim pravima te pravima žena i djece u oružanim sukobima, Europska unija se dugi niz godina zalaže za provedbu istih. Naime, pri provođenju misija i operacija ESOP-a, u obzir se uzimaju ljudska prava kao sastavni element u razdobljima planiranja i provođenja. U prosincu 2008. Vijeće je poduzelo nove mjere jačanja usklađenosti europskog djelovanja u svim njegovim dimenzijama, u okviru važećih rezolucija Ujedinjenih naroda. Cilj ESOP-a je produbiti postojeću politiku glede poštivanja ljudskih prava i zaštite žena i djece u oružanim sukobima.

8.3. Borba protiv terorizma U skladu s definicijom koju je 1983. godine dala američka državna služba, terorizam je smišljeno, politički motivirano nasilje usmjereno protiv civilnih ciljeva i vojnog osoblja koje u trenutku napada nije naoružano ili nije na dužnosti10. Time se napušta ideja konvencionalnog i „otvorenog“ ratovanja koje u osnovi mijenja postojeće metode
10

Terorizam i gerila, Neven Materljan, 1995.

11

pripreme, protureakcije, odnosno odmazde te nagovještava potrebu za uporabom novih metoda i shvaćanja pojma sigurnosti. Teroristički napadi 11. rujna 2001. godine, rezultirali su naporima Europske unije da u svoj djelokrug uključi borbu protiv terorizma; napori su prvenstveno bili usmjereni na pravnu i policijsku suradnju koja pripada trećem stupu EU-a, no s vremenom se javila i potreba i shvaćanje terorizma kao prijetnje. U studenom 2004. Vijeće je prihvatilo idejni okvir o opsegu ESOP-a u borbi protiv terorizma, kojim su određene buduće domene djelovanja Unije (interoperabilnost civilnih i vojnih sredstava, rad na stvaranju europskog centra nadležnog za nuklearna i kemijsko-biološka pitanja). U lipnju 2004. nakon terorističkih napada u Madridu, očekivano se pozvalo na klauzulu o solidarnosti u činu terorizma, predviđenu nacrtom Ugovora o europskom Ustavu.

9. Misije EU11
Angažmani i misije uključuju ispunjenje Petersberških zadaća, odnosno operacije očuvanja mira, upravljanje kriznim situacijama, ali i operacije uspostavljanja mira; vojna operacija Concordia u Makedoniji (ožujak - prosinac 2003.), vojna operacija Artemis u Kongu (lipanj rujan 2003., značajna budući da je prva vojna operacija bez sudjelovanja NATO-a te izvedena u izvaneuropskom području), civilna pravosudna misija Eujust Themis u Gruziji (srpanj 2004. - srpanj 2005.) i policijska misija Proxima u Makedoniji (prosinac 2003. - prosinac 2005.) itd.

10. EU i NATO
Partnerstvo između EU-a i NATO-a ostvareno je Deklaracijom NATO-EU o ESOP-u (eng. NATO-EU Declaration on ESDP) iz prosinca 2002. godine, čime je određeno strateško partnerstvo. Nadalje, dogovorom Berlin+, definirano je korištenje NATO kapaciteta za one akcije gdje NATO neće direktno sudjelovati, a predstavlja važnost za realizaciju misije EU. Isti dogovor podrazumijeva da će snage EU imati obavještajne kapacitete za procjenu

11

Slikovni prikaz u poglavlju Prikaz operacija ESOP-a u svijetu

12

situacije i planiranje određenih misija12. Prva Berlin+ operacija, također i prva vojna operacija EU, bila je Concordia u Makedoniji, započeta u ožujku 2003., nastavljena policijskom misijom Proxima, koja je uspješno okončana u prosincu 2005.

11. Republika Hrvatska i Europska sigurnosna i obrambena politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika i Europska sigurnosna i obrambena politika temelje se na pravnim aktima, uključujući i pravno obvezujuće međunarodne sporazume te na političkim dokumentima. Pravnu stečevinu čine političke deklaracije, akcije i sporazumi. Države članice moraju biti kadre voditi politički dijalog u okviru ZVSP-a, stati uz izjave EUa, sudjelovati u EU-ovim aktivnostima i primijeniti dogovorene restriktivne mjere. Od zemalja podnositeljica zahtjeva za članstvo očekuje se postupno svrstavanje uz izjave EU-a te primjena restriktivnih mjera kad i gdje je to potrebno.13 S obzirom na pregled stanja procesa pregovora, Slovenija blokira poglavlje 31. U skladu s izjavama slovenskog premijera Boruta Pahora, slovenski diplomati u Bruxellesu dobili su naputak da Ljubljana želi otvaranje poglavlja nakon institucionalne procedure, tako da bi se u skladu s prognozama Vlade RH – pregovori mogli uskoro pokrenuti.14 Republika Hrvatska je spremna prilagoditi svoj sustav sigurnosti parametrima određenim Europskom sigurnosnom i obrambenom politikom; u sklopu razvoja europske sigurnosti i obrane podržava strateško partnerstvo EU i NATO-a. Također, Republika Hrvatska posjeduje vojne kapacitete za obavljanje punog spektra Petersberških zadaća. Na operativnom planu, kao budući doprinos Helsinki Headline Goal-u, odnosno planovima stvaranja borbenih skupina, RH predviđa uporabu snaga deklariranih za sudjelovanje u NATO/Partnerstvo za mir obuci, vježbama i operacijama. Stratešku poveznicu s euro-atlantskim partnerstvom RH također vidi u usklađenom pristupu NATO-a i EU na području sigurnosti i stabilnosti Jugoistočne Europe, dogovorenom u srpnju 2003., u sklopu kojeg se od RH očekuje vodeća uloga u promicanju mira i sigurnosti u regiji.

12

Prva Berlin Plus operacija, također i prva vojna operacija EU, bila je Concordia u Makedoniji, započeta u ožujku 2003., nastavljena policijskom misijiom Proxima, koja je uspješno okončana u prosincu 2005. 13 Izvješće o analitičkom pregledu, poglavlje 31. 14 HINA, 31. ožujka 2010.

13

12. Zaključak
Iako još uvijek dio međunarodne javnosti pokušava odgonetnuti svrsishodnost postojanja Europske sigurnosne i obrambene politike, s obzirom na postojeće NATO kapacitete, konkretna sigurnosna strategija važan je pokazatelj razvoja sigurnosno-obrambenog sektora u EU, čiji koncept ne ide u smjeru dupliciranja ili stvaranja snaga koje će zatomiti suverenost država članica uz pomoć snaga europske vojske mitskih razmjera
15

. Europska sigurnosna i

obrambena politika omogućava Europi ulogu snažnog igrača u međunarodnim odnosima, koja preuzima značajnu odgovornost za sigurnost i sprječavanje eskalacije ugroza. Dakako, EU će kroz dodatne napore i preusmjeravanja djelovanja iz kvantitete u kvalitetu, morati uložiti dodatne napore na zadobivanju povjerenje svojih članica i međunarodne zajednice, usporedo uvažavajući dobre transatlantske odnose.

15

European Army - Security and Defence Policy in the European Union, 2007, Jolyon Howorth

14

13. Prilog: Pregled stanja procesa pregovora16

16

www.eu-pregovori.hr, 19. travnja 2010.

15

14. Prilog: Prikaz operacija ESOP-a u svijetu17

17

Slika preuzeta iz Vodiča kroz ESOP, studeni 2008.

16

15. Literatura
1. Security and Defence Policy in the European Union, 2007, Jolyon Howorth 2. Suvremene sigurnosne politike, Zagreb, 2008., S. Tatalović, A. Grizgold, V.Cvrtila 3. Sigurnosno obrambena politika EU, S. Šegvić, F. Belohradsky 4. Vodič kroz Europsku i sigurnosnu politiku, studeni 2008. 5. Terorizam i gerila, Neven Materljan, 1995.

6. Agencijske vijesti - HINA

17