You are on page 1of 1

Gospodine pomiluj, blagoslovi gospodine.

Na moru na Oceanu, na brzom bujanju, stoji lipov grm: pod tim grmom lei bijel kamen, na bijelom je kamenu crno runo, u crnom runu je zmija korpija, sestra Pelagija, tetica Jefimija. A ti, zmijo korpijo, sestro Pelagijo, tetice Jefimijo, smiruj svoje zmije jer u inae moliti Mihaila arhanela, - on e tebe gromom ubiti, munjom spaliti, vjetrom raznijeti pepeo. Zgrabi svoje zmije siktave, letee, puzave, zemljane, vodene, navozne, to su u travi, krovne, to su na brvnu, to su ispod klada, to su ispod panja, to su ispod mea, to su iza pei, to su u stalku za arae. Gospodine pomiluj, blagoslovi gospodine. Gade, zmijo smradna, gade, zmijo skroz na skroz smradna, gade zmijo korpijo, to si na strnitu, staj ska, vodena, to si na mei, to si u vrijesku, eljezno siva, letea, puzea, iz pjeanog humka, - idi k sluzi Bojemu, izvadi svoju jarost, pogani alac-igalac; ne izvadi li ti u sluge Bojega svoju jarost, pogani igalac, unitit u va rod i pokoljenje, svu vau familiju. Molit u Boga (da poalje) svetoga Mihaila arhanela s olujom i s gromom i s kiom: ne e vam biti mjesta nigdje, ni na kupu, ni u jami, ni na suhom putu; na kupu, u grudi u te ja spei ognjem, u jami u te ubiti gromom, na suhome putu u te zaliti vodom, sam ja, sluga boji Luka. Na moru, na morskom zaljevu stoji dub, a pod dubom kamen, a na kamenu crno runo, a u crnom runu tri zmije: jedna Sofija, a druga korpija, a trea Diva Marija. Diva Marija, vadi svoj gad, a ne bude li g a vadila, omah u poi Gospodinu Bogu aliti se, odmah e vas Gospodin Bog gromom pobiti i munjom popaliti. Na moru, na morskom zaljevu, stoji rakitov grm, u tom je grmu ovnujsko runo, u tom runu lei zmija korpija. Ti zmijo ljuta, letea, skupljaj svoje zmije letee, bjeee, one iz pjeanog humka, mahove, kladne, koprivne, potplotne, mene, -vadi svoj alac i zube od sluge bojega; ako ne, ja u tebe pobiti, pobit e te sam Isus Krist, izai e u ravno polje, stavit e (na tetivu) kaljenu strijelu, probit e tebe ljutu zmiju. U polju, na moru stoji grm; u tom su grmu tri zmije, tri sestre: jedna je zmija korpija, druga Solofija, trea Sofija. Zmijo korpija i Solofija i Sofija, vadi zmijske alce i zmijske zube i iz stoke, crne dlake, i oduzimaj svoje sluge, kune, poljske itd. Ako se ne bude osvrtala na moju molitvu, a ja u moliti Gospodina Boga. Poslat e Gospodin Bog odozgor arhanela Mihaila s gromovima, s munjama: on e gromom biti, munjama paliti. Huh, zdravi duh! U ravnom polju, na sinjem moru stoji dub iroka lia. Pod tim dubom su stare ovce, od prole godine, crna vuna. Na toj vuni lei zmija zmijska. Zmijo-zmijite, vadi svoj alac, alji svoje sluge, one od ispod pei, one od ispod mee. Ne izvadi li svoj alac, ne polje li svoje sluge, poslat u na tebe tri olujna oblaka: jedan ognjen, a drugi voden, trei kamen: ognjem e spei, kamenom ubiti, vodom politi - korijen e iskipiti. Gospodine Boe, blagoslovi! Spomeni se Gospodine kralja Davida i sve krotkosti njegove. Satrvi, Boe, zemlju i vodu, satri, Boe, i zmiju korpiju. Na sinjem moru lei kamen Latir: na tom kamenu stoji jabukovo drvo, na tom je jabukovu drvu zmijino gnijezdo; u tom su gnijezdu tri vune: crna vuna, bijela vuna i ria vuna. U toj vuni lei zmija korpija. Zmijo korpijo! Ne lei, nego pobjegni, uzmi sa sobom svoja eda: Sofije i Pelagije i Marije. A ne uzme li sa sobom svoja eda i ne izvadi svoje alce, ja u moliti Gospodina Boga i zamolit u presvetu mater Bogorodicu, Isusa Krista, arhanela Mihaila, proroka Iliju, anele uvare i sve svete Kristove apostole i Boje ugodnike da poalje na tebe sam Gospodin Bog tri oblaka, oblaka olujna, - jedan kamen, drugi voden, trei ognjen. Kameni e ubiti, vodeni utopiti, ognjeni spaliti; ne e tebi biti mjesta ni u mov arama, ni u blatima, ni u gnjilim kladama, ni u tamnim umama, ni u zelenim livadama, ni u brzim rijekama, niti na strmim obalama, niti u utim pijescima, a ni za medom, a ni pod medom, ni u travi, ni u koprivi, ni u gnoju, ni u pregradi. Od prvoga puta i u dobro vrijeme pljujem i puem na tebe, bestidnu. Izadem ja u ravno polje, pogledam na ocean more, nad oceanom morem stoji jasen, na sve more prekrasan. - Ja u tebe, jasene, sjei i srezati i tvoje u korijenje poraskidati! - Zato e me sjei i rezati, i moje korijenje raskidati? - A zato to pod tobom lei guter-kuter.