You are on page 1of 31

DUKLJANSKO - ZETSKO - CRNOGORSKI VLADARI

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Arhont PETAR, arhont Duklje, IX vijek TUGEMIR, X vijek (po Popu Dukljaninu) HVALIMIR, X vijek, sin Tugemirov PETRISLAV, sin Tugemirov DRAGOMIR, unuk Tugemirov, X vijek MIROSLAV, unuk Tugemirov, X vijek VLADIMIR, (Vladimir Dukljanski), 997 – 1016, sin Petrislavov STEFAN VOJISLAV, osnivač dinastije Vojislavljevića (1018 – 1043) Žena Stefana Vojislava sa sinovima od kojih se izdvaja MIHAILO (1043 – 1046) MIHAILO VOJISLAVLJEVIĆ (1046 – 1082). Po Dukljaninu naslijedio ga je brat Radoslav, a ne sin Bodin BODIN VOJISAVLJEVIĆ (1081 – 1101) MIHAILO, Bodinov sin DOBROSLAV, KRALJ, Bodinov polubrat KOČOPAR, 1101 – 1102, Bodinov brat VLADIMIR, 1102 – 1114, Bodinov sinovac JAKVINTA, Bodinova žena, truje Vladimira i dovodi sina Đorđija ĐORĐIJE (1114 – 1118), Bodinov sin GRUBEŠA (1118 – 1125) ĐORĐIJE, ponovo (1125 – 1131), Bodinov sin GRADIHNA (1131 – 1141) RADOSLAV (1141 - ?), sin Gradihne MIHAILO, potonji vladar Duklje

(1189. pad Duklje pod vlast Raške. Duklja postaje "država" u državi)

• • • • •

• • •

Braća BALŠIĆI 1356 – 60: ĐURAĐ, BALŠA II i STACIMIR (umro 1372) ĐURAĐ BALŠIĆ (1360 – 1378), utemeljivač dinastije Balšića BALŠA II BALŠIĆ (1378 – 18.9.1385) ĐURAĐ II STRACIMIROVIĆ BALŠIĆ (1385 – 1403) BALŠA III BALŠIĆ (1403 – 1421, uoči smrti, Balša III svoju zemlju ostavlja u naslijeđe srpskom. despotu Stefanu Lazareviću, svome ujaku). Do 1435 stiču se potomci Radiča Crnojevića, Đurađ i Lješ (Aleksa) da bi dinastičku vlast nove crnogorske dinastije Crnojevića učvrstio Stefan, Stefanica STEFAN (STEFANICA) CRNOJEVIĆ, 1451 – 1465, osnivač dinastije Crnojevića IVAN CRNOJEVIĆ (1465 – 1490) ĐURAĐ CRNOJEVIĆ (1490 – 1496)

(1499. pad Donje Zete pod Turcima i uskoro period Principata i Vladikata, "teokratske" vlasti vladika iz raznijeh plemena)

• • • • • • • • •

DANILO ŠĆEPČEV PETROVIĆ (1697 – 1735), utemeljivač dinastije Petrović Njegoš SAVA PETROVIĆ (1735 – 1750) VASILIJE PETROVIĆ (1750 – 1756) ŠĆEPAN MALI (1767 – 22.9.1773) VLADIKA SAVA PETROVIĆ (1773 – 1781) PETAR I PETROVIĆ (SVETI PETAR CETINJSKI 1782 – 1830) PETAR II PETROVIĆ NJEGOŠ (1830 – 1851) KNJAZ DANILO (1851 – 1860) KNJAZ/KRALJ NIKOLA I (1860 – 1918)

(Smrću kralja Nikole 1921. g. na crnogorski prijesto stupa knjaz-kralj Danilo koji se odriče prijestolja u korist sinovca MIHAILA, potonjega crnogorskoga kralja. Umjesto maloljetnoga kralja Mihaila, "vlast" vrši kraljica Milena. Međutijem, njihovo vladarstvo se odvija u egzilu, pošto je crnogorska država već prisajedinjena 1918. g.) Ovi pregled dukljansko – zetsko – crnogorskijeh vladara urađen je prema Enciklopediji Jugoslavije (izdanje JLZ, Zagreb 1984. g. a za dukljansko – zetsko doba prema dr Dragoju Živkoviću Istorija crnogorskog naroda, Cetinje 1989. G Međutijem, Ljetopis Popa Dukljanina daje drugačiji i podrobniji redosljed dukljanskijeh vladara koji glasi:

DUKLJANSKI VLADARI prema LJETOPISU POPA DUKLJANINA

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Kralj SVETOPELK (BUDIMIR) Kralj SVETOLIK (Svetopelkov sin) Kralj VLADISLAV (Svetolikov sin) Kralj TOMISLAV (Vladislavov brat) Kralj SEBESLAV (Tomislavov sin) RAZBIVOJ i VLADIMIR (Sebeslavovi sinovi) Kralj HRANIMIR (Vladimirov sin) Kralj TVRDOSLAV (Hranimirov sin) Kralj OSTRIVOJ (Tvrdoslavov nećak – sinovac) Kralj TOLIMIR (Ostrivojevov sin) Kralj PREDISLAV (Tolimirov sin) Kralj KREPIMIR (Predislavov sin) Kralj SVETOZAR (Krepimirov sin) Kralj RADOSLAV (Svetozarov sin) Kralj ČASLAV (Radoslavov sin) Kralj BELO (Radoslavov unuk i Pretislavov sin) Kralj PRELIMIR (Belov unuk i Tješimirov sin) Kralj LEGET (Prelimirov sinovac i vanbračni Krešimirov sin) Kralj SILVESTER (Prelimirov unuk i Boleslavov sin) Kralj TUĐEMIR (Silvestrov sin) Kralj HVALIMIR (Tuđemirov sin) Kralj PETRISLAV (Hvalimirov sin) Kralj VLADIMIR (Petrislavov sin, poznat kao Sveti Vladimir Dukljanski) Kralj DOBROSLAV (Petrislavov sinovac, Dragomirov sin) Dobroslavova žena kraljica i najstariji sin knez GOJISLAV KRALJ MIHALJA – MIHAILO (Dobroslavov sin) Kralj RADOSLAV (Mihailov brat) Kralj BODIN (Mihailov sin) Kralj DOBROSLAV (Radoslavov sin) Kralj VLADIMIR (Mihailov unuk) Dalji redosljed prema Ljetopisu Popa Dukljanina istovjetan je sa citiranijem redosljedima Enciklopedije i Živkoviceve Istorije crnogorskog naroda i izgleda ovako:

• • • •

ĐORĐE Bodinov GRUBIŠA Ponovo ĐORĐE GRADIHNA

• •

RADOSLAV MIHAILO

CRNOGORSKE VLADIKE

Ovi neprekidni niz od 1220. Do 1920, broji, računajući i koadutore iz 1591.goda 45 crnogorskijeh vladika, bez crnogorskijeh nadbiskupa (JLZ Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb 1984.tom 3.str.146-147. D.Vuksan, Katalog zetskih i crnogorsko-primorskih episkopa,Zapisi 1935).

ILARION GERMAN NEOFIT JEVSTATIJE MIHAILO I ANDRIJA JOVAN MIHAILO II JEFTIMIJE ARSENIJE DAVID TEODOSIJE JOSIF VISARION I PAHOMIJE I VAVILA GERMAN II PAVLE VASILIJE I NIKODIM ROMIL MAKARIJE RUVIM I PAHOMIJE II GERASIM VENIJAMIN NIKANOR i STEVAN RUVIM II BOLJEVIĆ MARDARIJE I KORNEĆANIN II RUVIM III VELJEKRAJSKI VISARION III SAVA (SAVATIJE) I KALUĐEROVIĆ

1220 - 1242 (za koga se zna da je bio drugi vladika) 1250 - 1270 1270 - 1278

1293 - 1305 1305 - 1319 - 1405 1405 – 1417 1435 (prije 1446) 1453 1452 – 1485 - 1491 1493 – 1495 (pominje se u Oktoihu 1494) - 1520 1530 (bio na Ohridskom saboru 1532) 1540 1530 – 1559 1560 1561 1569 1575 1582 – 1591 1591, koadutori po D.Vuksanu 1593 – 1636 1636 – 1647 1659 1673 – 1685 (Nićifor Dučić ubacuje Vasilija II bez datuma njegova vladikovanja) 1685 – 1692 1694 – 1697....iz Očinića

Potpresjednik MATIJA VUČIĆEVIĆ (2.a vladika od 1858 –1860 1860 – 1882 1882 – 1884 1884 – 1920 CRNOGORSKI SENAT GLAVARSTVO SENATA Predsjednik IVAN IVANOVIĆ VUKOTIĆ (2.1853). do 1. Predsjednik PERO TOMOV PETROVIĆ (od 3.1837.). Predsjednik veliki vojvoda MIRKO PETROVIĆ (1857-1867).9.1831 pa do januara 1834.1853. CRNOGORSKE VLADE. Predsjednik ĐORĐIJE SAVOV PETROVIĆ (od 1.1831. ali je mitropolitska stolica i dalje pripala kući Petrovića 1782 – 1830 1830 – 1851 1851. do 1857). do 1853). Potpresjednik vladika NIKANOR IVANOVIĆ (od marta do aprila 1857).9.12.9.DANILO ŠĆEPCEV PETROVIĆ SAVA PETROVIĆ VASILIJE PETROVIĆ PETAR I PETROVIĆ PETAR II PETROVIĆ NIKANOR IVANOVIĆ ILARION ROGANOVIĆ VISARION LJUBIŠA MITROFAN BAN 1697 – 1735 1735 – 1781 1750 – 1766 za nasljednika je bio odredio Arsenija Plamenca. Potpresjednik ĐORĐIJE SAVOV PETROVIĆ (od 3.9.1837. Predsjednik vojvoda BOŽO PETROVIĆ (1867-1878). Iguman i arhimandrit.12. do kraja 1834). MINISTARSTVA I MINISTRI .

Stanojević.4.11.1915 – 29.1910 – 1.4.8.7.1909. IV. 31. – 11.9.1912) Brigadijer Mitar Martinović (6. – 11.1921) MINISTARSTVO VOJNO Vojvoda Ilija Plamenac (8.1911) Brigadijer Janko Vukotić (10.1914. – 19.1907.1.1917 – 17.4.1.1907. 0 6. Mijušković (6.9.1907) Brigadir Mitar Martinović (4.1909 – 24. PREDSJEDNIČTVO CRNOGORSKE VLADE (PREDSJEDNICI MINISTARSKOGA SAVJETA) Vojvoda Božo Petrović Njegoš (8.1913.4.4.1917 – 4. 911-917.1879. – 19.4. do smrti Nikole I. Beograd 1929.8.1917) Evgenije Popović (29.4.12. dok je na ratištu zastupa ga Dušan Vukotić) .12. – 6.1915.1914. do 20. Plamenac (17.3.1910) Brigadijer Ivo Đurović (1.1913.1912.6.1912 – 25.7.1907) Andrija Radović.1911.6.9.1.1916 – 4. kao i u periodima: 2.1917) Milo Matanović (4.1879. – 4.11.1912.2. – 1.8.4.1906) Marko Radulović (11.6.4.1. zastupao (19.5.1.12. – 27.12.6.9.1915. – 10.1906.12.11.12.1907. dok je bio na ratistu zastupa ga Dušan Vukotić) Janko Vukotić (25. – 25. knj. bez portfelja) Mitar Martinović (6.1.1905) Brigadir Janko Vukotić (6.1907) Dr Lazar Tomanović (4.1911) Marko Đukanović (19. 1.1916) Andrija Radović (29. 10.1919) Jovan S.4. – 6.4. a zatijem Mirko Mijušković od 21.1910.1906) Komandir Danilo Gatalo (11.1915) (kada je bio na ratištu zastupali su ga Risto Popović od 4. i u vremenu 27.1907) Andrija Radović (19.1910.7.3.1.8.3.1913 – 12.2.1906.1905) Lazar Đ.11.4.1911.8.1919. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka.1911 – 6. – 4.1907 – 2.1905.1.3.1910.PREDSJEDNIČTVO CRNOGORSKE VLADE (PREDSJEDNICI MINISTARSKOGA SAVJETA) MINISTARSTVO VOJNO MINISTARSTVO INOSTRANIH DJELA MINISTARSTVO PRAVDE MINISTARSTVO PROSVJETE I CRKVENIH DJELA MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH DJELA MINISTARSTVO FINANSIJA I GRAĐEVINA Podaci navedeni po St. – 19.1915) Lazar Mijušković (20.1905.

1921) MINISTARSTVO INOSTRANIH DJELA Vojvoda Stanko Radonjić (8.11.7.10.12.1912 – 25.1915.1904) (prvo kao upravitelj. do 17.1915.1903 – 19.1915) Lazar Mijušković (20. dok je na ratištu zastupa ga Mirko Mijuškovic od 21.4. ministra (1899 – 21.12. Raičević (11. – 27. a zatijem kao v.3.1879 – 1.1914.d.1915) Brigadijer Radomir Vešović (20.2.1913.1911 – 6.1909.10.1917) Nikola Hajduković (zastupa 29.2.6. Šaulić (21. i od 4. do smrti kralja Nikole 21.1904 – 6.1907) Gavrilo M.9.1915.1919.5.11. – 4.1917) Evgenije Popović (29. ministra) Vojvoda Božo Petrović Njegoš (19.1915.1915 – 29.1906) Marko Radulović (11. do smrti kralja Nikole 1.4. – 12.1907) Lazar Tomanović (4. Mijušković (6.1919. – 29.1917 – 17.1905 – 11.4.1914) Brigadijer Mašan Božović (3. i od 2.1917 – 29.1907) Andrija Radović (19. Pero Šoć od kraja 1918 do 17.1917.1.Divizijar serdar Janko Vukoticć (25.8.12.1917. Cerović .5.4.1913 – 27.4.12.8.1909.1.12.1915 – 20.1879 – 1893) Dr Valtazar Bogišić (1893 – 22.8.1905 kao zastupnik ministra) Milo Dožić (6.1919) Jovan S.4.1919) (u vremenu odsustva zastupa ga dr.1905) Lazar Dj.4.1906) Milosav R. – 29.1917.1899) Dr Lujo Vojinović.4.1905 – 11.1907 – 4.d.8. – 20.1915) Janko Vukotić (27.1. – 3.5.1903) Milos Đ.1915.8.12.4.1912) Brigadijer Mitar Martinović.12.1.1916. Plamenac (17.1906 – 19.7.4.1915.2.1916) Milutin Tomanović (4.4. Do 6.1913) Petar Plamenac (25.12.4.9.1921) MINISTARSTVO PRAVDE Vojvoda Božo Petrović Njegoš (8.2.1889) Vojvoda Gavro Vuković (1.11.2.1889 – 1890 kao upravitelj i zamjenik i kao ministar od 1890.8.1906 – 19.3.1916) Andrija Radović (29.11. dok je na ratištu zastupa ga Risto Popović od 4. v. – 10.1916) Brigadijer Milo Matanović (29.12.1.11.1911) Dušan Gregović (10. i 27.1907 – 2.3.4.5.1915 – 29.1. zastupa (6.1919) Divizijar Milutin Vučinić (17.7.3.9.4.6.

1905) Milo Dožić (zastupa 6.1905 – 11.4. zastupa (31.9.1885) Jovan Pavlović (21.6.1903 – 6.4.9.1909) Dr Sekula Drljevic (2.1916) Janko Spasojević (29.1910 – 24.4.1911 – 6.1907 – 24. Brkić (25.1884) Mitropolit Mitrofan Ban (zastupa 14.1910 – 1.1907 – 4.1911) Filip Jergović (1.1912.1913 – 20.1903) Vojvoda Gavro Vuković (zastupa 21.4.5. kao zastupnik) Jovan S.1906) Milosav B.1894) Vojvoda Simo Popović (1896 – 21.4.4.1917 – 29.1.4.1913.1913 – 12.6.8.11.6.4.1921) MINISTARSTVO PROSVJETE I CRKVENIH DJELA Vojvoda Đuro Cerović (8.1911 – 6.6. Nenadović (1880) Vojvoda Đuro Cerović (zastupa 1880 – 1883) Mitropolit Visarion Ljubiša (1883 – 14.8. do smrti kralja Nikole 1.1912 – 25.1912) Dušan Vukotić (6.1907 – 2.1907 kao zastupnik) Jovan S.1917.1.4.1917) Dr Pero Šoć (zastupa od 2.4. zastupa (24.1910.3.1907) Dr Lazar Tomanović 4. Raičević (11.1909 – 24.4.9.12.1906 – 19. zastupnik) Mirko Mijušković (25.1.8.8.1907) Dr Sekula Drljević (2.9.1884 – 21.4.1917) Veljko Milićević (29.1.5.1. a kao ministar od 1887 do 6.12.4.1913) Ljubomir A.5. Plamenac (4.1911) Milo Dožić (10.1917) Dr Staniša Ilić (4.(19.3.3.1.12. Plamenac (6.1. zamjenik.8.1910) Pero Vučković.1907 – 4.1915 – 29.1879 – 1880) Ljubomir P.1911 – 10.1907) Gavrilo Cerović (19.1917 – 2.4.12.8.1885.4.1912 – 25.1910 – 10.1911) Milo Dožić (10.1916 – 4.1910) Dr Lazar Tomanović. do kraja 1887 upravitelj.4.1907 – 2.1. kao zastupnik) Pero Vučković (24.1.1914) .4.4.1.1915) Marko Radulović (20.11.5.

4.1915) Janko Spasojević (29.1919) Jovan S. kao upravitelj i kao ministar 3.8.1917) Milo Matanović (kao zastupnik 4.1913) Labud Gojnić (25.3.4. Plamenac (2.3.5. kao zastupnik) Dr Pero Šoć (2.1910 – 1.1916 – 4.1915 – 29.2.12.4.1915 – 29.4.6. Plamenac (31.12.1910) Dr Lazar Tomanović (24.1903 – 3.1917 – 172.3.1907 – 2.1917 – 19.Gavrilo M.2.1912 – 25.1921. – 25.1.1919) Pero Vučković (17.9.1913 – 12.1.3.1915) Risto Popović (20. Hajduković (29.4.9.12.1. Plamenac (6.1919 – 1. i zamjenik 1887.1903 – 6.1919 – 19.1.1910) Filip Jergović (30.1917 – 17.4.4.1907) Mihailo Ivanović (11.1.4.1919 do smrti kralja Nikole 1.1909 – 24.9.11.1915) Marko Radulović (20.1903.6.1879 – 1884) Vojvoda Božo Petrović Njegoš (1884 – 6.1906 – 3.1910 – 6.4.8.1.1910 – 31.1910) Marko Đukanović (1.12.12.5.1879 – 1883) Nikola Matanović (upravitelj 1883 – 1885.1912) Jovan S.1907) Vojvoda Lakić Vojvodić (4.1917 – 29.1905) Andrija Radović .1917) Milutin Tomanović (4.1916) Pero Vučković (29.8.1910 – 30.4.1921) MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH DJELA Vovjoda Mašo Vrbica (8.12.3.1914 – 20.3.12.1903) Lazar Mijušković (25.1919) Dr Pero Šoć (kao zastupnik od 29.1909) Jovan S.1917) Nikola M.1916 – 4.5. a ministar 1889.6.12. dakle do smrti kralja Nikole) MINISTARSTVO FINANSIJA I GRAĐEVINA Vojvoda Đuro Cerović (8.1917. Vuletić (12.1914) Savo P.4.1905 – 3.12.2.6.4.1914 – 20.4.1910) Jovan S.1. Cerović (12.1.1905) Labud Gojnić (6. Plamenac (17.

. 1903. počela je izgradnja ruske ambasade na Cetiniu. datira od Berlinskog kongresa (1878). g. 1) poznatoj kao Pašina kuća.1. Turska legacija na Cetinju rabotala je u privatnoj kući vojvode Maša Vrbice (ulica Baja Pivljanina br.1910.1906) Mitar N.1907 – 1. (5. 09.1907 – 4.5.12. do smrti kralja Nikole) AMBASADE U KNJAŽEVINI .1906 – 19.1.1913) Risto Popović (25.1912) Dr Sekula Drljević (6. kada se zbog prvog. Tursko diplomatsko predstavništvo prestalo je sa radom na Cetinju oktobra 1912.5.1905 – 11.KRALJEVINI CRNOJ GORI Stvama istorija crnogorskih diplomtskijeh odnošaja sa izvanjstvom.9. preko diplomatskijeh predstavništava.) godišta.1915) Mirko M. Prvi francuski diplomatski predstavnik na Cetinju (1879 ) imao je rang otpravnika poslova.3. Crna Gora uspostavlja stalne diplomatske veze i sa Austro-Ugarskom. građena u stilu ruskoga baroka.11.1915) Andrija Radović (20. balkanskog rata povuklo iz crnogorske prijestonice. ali je griješkom došlo do zamjene nacrta.(6. .6.4.1917) Milo M. Po kazivanju.rezidenta Gubastova 1900.1907) Dušan Vukotić (4. Francuskom i Turskom.1913 – 27.12. u ondašnjoj Katunskoj (danas Njegoševoj ulici broj 47).6. Zdanje je korišćeno za potrebitosti ambasade sve do okončanja ruske diplomatske misije uoči kapitulacije Cme Gore u I svjetskom ratu. sa ministrom . sa preovlađujućijem elementima romanskoga i gotskoga stila rimokatoličke crkve koja je u njezinom sastavu. dakle.1915 – 4. završava se 14. Djelovala je na Cetinju sve do početka I svjetskog rata 1914. ambasada Francuske je dobila svoje zdanje u kitnjastom i raskošnom stilu u Katunskoj ulici broj 100. Rusija je prva osnovala na Cetinju stalno diplomatsko predstavništvo 1879.1917 – 1.4.4.rezidentom Spajerom.9.4.g.1915 – 20. Đurović (11.1.( u ulici Baja Pivljanina 134) prema nacrtu dr Josipa Sladea. Mijušković (27. U vrijeme misije ruskoga opunomoćenog ministra . Francusko poslanstvo se preselilo iz Dubrovnika na Cetinje. g.11. Zgrada je služila potrebama diplomatskog predstavništva Francuske do kraja 1915.8. godišta. Austro-ugarska legacija sagrađena je 1899. Vujović (29.1907) Andrija Radović (kao zastupnik 19.12. januara 1916.1917) Dr Staniša Ilić (kao zastupnik 4.1912 – 25.1910 – 6. g.1917 – 29.1910) Filip Jergović (1.1. Godišta 1886. g. Zgrada ambasade.8. nacrt zdanja je bio namijenjen za francusku ambasadu u Kairu. decembra 1915. Italijom.1921. U vrijeme diplomatske misije francuskog ambasadora grofa Serseja 1909 . Iste 1879.do propasti Crne Gore u I svjetskom ratu.

Reciprocitet sa državama. a time i prestanka rada legacije Bugarske na Cetinju došlo je 1913. Kraljevina Srbija je ustanovila svoje diplomatsko predstavništvo na Cetinju. generalnog konzula u Skadru. Do prekida crnogorskobugarskijeh odnošaja. . kako je tvrdio austro-ugarski vojni ataše na Cetinju. godišta. a radilo je sve do početka ratova koji su doveli do pada Crne Gore. Od 1912. godišta. Bilo je smješteno prvo u Katunskoj. izbijanjem drugog balkanskog rata. autora još dvije atraktivne zgrade na Cetinju u stilu cottage. nakon što se i knjaz Nikola pridružio srpsko-bugarskoj nagodbi. G. Knjaževina Bugarska je uspostavila svoje diplomatsko predstavništvo na Cetinju 1897.Italijanska ambasada je djelovala na Cetinju u vremenu 1879 . 4. U periodu od Berlinskoga kongresa do kapitulacije u I svjetskom ratu Crna Gora je imala pored konzularnog agenta u Kotoru. sazdanom po nacrtu čuvenog arhitekte Koradinija. 3. L. pošto su kćeri kralja Nikole. goda. Grčka je bila medju prvijema državama koja je nakon Berlinskog kongresa uspostavila diplomatske odnošaje sa Crnom Gorom i postavila poslanstvo na Cetinje. srpski poslanik je opozvan.g. djeluje u rangu diplomatske agencije.Hubka (1914. Markiz Paolo de Montaljari (Italija). Ambasada u crnogorskoj prijestonici. sagrađenom 1864. Vladimirović Islavin (Rusija).1915. a prestalo je sa radom izbijanjem I svjetskog rata 1914. mada se za tijem nijesu ni osjećale tolike potrebitosti. i Engleska uspostavlja svoje stalno diplomatsko predstavništvo. a od 1910. Šefovi diplomatskih misija izvanjskih zemalja akreditovani su kod kralja Nikole sve do smrti crnogorskog suverena 1921. u privatnoj kući Steva Popovića. Potonji sastav diplomatskijeh misija akreditovanijeh kod kralja Nikole datira iz 1920. Funkcionisalo je sve do pada Crne Gore.g. "doprinosile diplomacije svoje zemlje i svom ocu više od najboljega ambasadora".Pipera (današnja Njegoševa ulica broj 23). Bila je to 13. u privatnoj kući vojvode Iva Radonjića. Oras Delaros Verne (Francuska). Ser Džordž Greham (Velika Britanija).g). major G. Bilo je smješteno u Lokandi (Grand hotelu). Bilo je smješteno u privatnoj kući Jovana Milunovića . ono je bilo smješteno u sopstvenom zdanju. Engleska ambasada je radila sve do pada Crne Gore. Dva goda docnije uzdignuto je na stepen poslanstva i smješteno u zgradu naspram kraljevskoga dvora na Cetinju. Godišta 1881. da bi se poslanstvo ponovo otvorilo 1907. udate u izvanjstvu. Poslije Berlinskog kongresa. Majskijem prevratom u Srbiji 1903. Belgijsko poslanstvo je akreditovano na Cetinju poslije Berlinskog kongresa. g. Na Cetinju je postojalo i diplomatsko predstavništvo kraljevine Španije. a potom u ulici Ivana Crnojevića br.. Ono je napustilo Cetinje kada je kapitulirala Crna Gora. Diplomatsko predstavništvo Srbije na Cetinju je neko vrijeme bilo smješteno u privatnoj kući Jovana Milunovića (Pipera) u Katunskoj ulici br. izostao je iz finansijskijeh razloga. Početkom oktobra 1901. Njemačko diplomatsko predstavništvo otvoreno je na Cetinju 1905.g. kada je za vicekonzula na Cetinju naimenovan Vuko Vuletić u čijoj se kući (Dvorska ulica br 6) ono i nalazilo. Diplomatsko predstavništvo SAD ustanovljeno je na Cetinju početkom ovoga vijeka. koje su imale predstavništva na Cetinju. Sastav izvanjskoga diplomatskog kora iz toga doba sačinjavali su: 1. urađenom po nacrtu engleskoga arhitekte Hartija. 2.. Bugarsko poslanstvo je bilo smješteno u Dvorskoj ulici (do dvora knjaza-kralja Nikole).g. koje je u vrijeme osnivanja imalo rang zastupništva. U rang poslanstva ustanovljeno je dekretom belgijskog kralja Alberta I 1910. obnovom diplomatskijeh odnošaja. Obnovljeni su crnogorsko-srpski diplomatski odnošaji. 42. još i konzula u Rimu.21. Kanadi i Brazilu. otpravnika poslova u Carigradu i veliki broj počasnijeh konzula u Jevropi. Djelovala je u sopstvenom zdanju.

konzul Sarl Dipi Marselj. konzul Gustav Golster. Vice konzul kapetan Carls E. suverenu i međunarodno priznatu državu. rue Fontenelle. otpravnik poslova Rene Leturner. de Ferari. Madrid.d. Rio de Zaneiro. Konzul Josif Fađoni. MALTA. rue des Mathurins 23 (telephone louvre 39. gen konzul H. Calle de Almagro 20. gen konzul Anri Lucati. gen konzul Edmondo Grener. BELGIJA. Avenue Depoilly 3. Pariz. gen konzul Karmine Galo. E. 4.Iz toga doba datira i potonji sastav diplomatskoga i konzularnog kora Kraljevine Crne Gore. konzul g. 10.d. v. Fred Pirson. Venecija. L. Edinburg i Lajt. ŠPANIJA. CRNOGORSKA POSLANSTVA I KONZULATI POSLANSTVA SAD. đeneral Anto Gvozdenovic i v. 13. Đenova. gen konzul Đuzepe Kerkia. 12. sekretara Novica Vuković. generalnog konzula. Toronto. 5. gen konzul dr Ivo Jovićević i v. ŠVAJCARSKA. gen konzul Rene Leturner. Stokholm.d. gen. ŠVEDSKA. ITALIJA. London. Buenos Aires.C. mada ne sve. KANADA. Teodor d'Ipolito. atase Edmon Liken. Njujork. Brisel. konzul Šarl Žakmen.Dz. 9. izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar. gen konzul Anton Januci. potpukovnik sir Dž. KONZULATI 1. gen konzul Atilio Skoti. R. gen konzul. Amsterdam. 7. Ramadanović.Džordž Mardon R. 36 rue de Condolle. sekretari Jovan Radoman i Božo Marinović. konzul Robert Vilson. Milano. Liverpul. Gen.nastavljanjem diplomatske komunikacije preko zvaničnijeh predstavnika iako su njihove zemlje. sekretari A. Kvebek. Bristol. Cours du prado. konzul Moris Lucati. Bari. 35 rue Barra. Calle Cerdoba 688. Napulj. 14.00). konzul E.H. FRANCUSKA. BRITANIJA. 3. gen konzul Andjelo Karminati i vice konzul Julio Olijeti. 37 rue des Francaiscains. versajskim diktatom izbrisale Crnu Goru kao samostalnu.d. Rim. Istorija crnogorskijeh diplomatskih veza sa svijetom okončala se paradoksom . sekretara kapetan Jevrem Šaulić. Bordo. 6. Via Volturno. Hristijanija (Oslo). NORVEŠKA. Nica. Avr. konzul pukovnik Noel G. konzul Evgenije Korivo. vice konzul Konte Anri Deplas i v. 9 Cours de Guorgues. ARGENTINA. gen konzul Aksel Teofron Sandberg. Bolonja. FRANCUSKA. 12 via delle Rosine.Marsal Halifaks. zerant gen konzulata. King Street. Borislav Cimeša .d. 11. Konzul Žerve Kazo i v. gen konzul Sergije Kansin. konzul Henrik Kole. 2. Ženeva.d. konzul David Mazon. Rajnvan i poručnik Đoko Vuković.Karl Elves. SAD. konzul Pjer Fransoa Remeker. konzul Veljko P. sekretari dr Jovo Vukić i dr Vasilije Popović. v. generalni konzul Vilijam Frederik Diks. Glazgov. 58 King Street East. Hove street 4. gen konzul Hugo Movinkel.Mincing Lane 21. Torino.Rodžer Parkington. BRAZILIJA. konzul Andrija Daglas Gerd. gen konzul Markiz Z. Brindizi. Mandes de Kosta. sekretar Alfred Leri. gen konzul Đovani Gorini i vice konzul Feliks da la Copa 8. Nassau Street 34. HOLANDIJA. Monteral. V.

DO SREDINE IX VIJEKA Od doseljenijeh Slovena (Sklavnia. GODINE N.N.E. Sklava) i zatečenijeh Iliro – Romana i supstrata drugijeh etnosa nastao je novi amalgam – Dukljanski Sloveni ili jednostavno Dukljani – najstariji preci savremenih Crnogoraca. provincija Prevalis ušla je u sastav Istočnoga Rimskog Carstva (Vizantija).N.N.E.KALENDAR VAŽNIJIH DOGAĐAJA IZ POVIJESNICE CRNOGORSKOGA NARODA SREDINA III VIJEKA PRIJE NOVE ERE (DALJE: P. docnije (prvi) rimski imperator.GODINE Podignute: trobrodna crkva Sv. 6 – 9. postaje gospodar Ilirika u čiji sastav ulaze i prostori bivše Ilirske Kraljevine (šire područje od današnje Crne Gore). 840. KRAJ VI – POČETAK VII VIJEKA Na tlu provincije Prevalis nastala "sklavnija" Duklja (Dokleja.E. 297. Dalmacija (raniji Ilirik) dobija status rimske carske provincije.) Ilirska plemena s područja današnje Crne Gore učestvuju u Batonovu ustanku protiv rimske vlasti. Vlast u ilirskoj državi preuzela Agronova udovica. Oktavijan Avgust. Ilirskom državom upravlja kralj Gencije kojeg su pokorili Rimljani u bici pod Skadrom i doveli njegovu zemlju u politicku zavisnost prema Rimskoj Republici. GODINE P. koja se okvirno poklapala s ranijim Naronskijem konventom.E. hrišćanstvo je propovijedano u latinskomu vjerskom obredu. 395. 187 – 167. 40.N. neodvojivo je od pokrštavanja i širenja latinske pismenosti i kulture.E. GODINE P. 231. njezin najuži dio (prostor današnje Crne Gore i sjeverne Albanije) postaje posebna administrativna jedinica pod imenom Naronski konvent. kraljica Teuta. DO SREDINE IX VIJEKA U primorskom pojasu Duklje bio je dovršen proces hristijanizacije stanovništva posredstvom katoličkijeh misionara. ILI 306. koji je bio jedan od vazala vizantijskoga cara Vasilija I. Dioklitija. osnovana je rimska provincija Prevalis (ili Prevalitana). GODINE Rimski car Teodosije i izvršio je podjelu Imperije na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo. GODINE Za vladavine jednog od rimskijeh careva – Dioklecijana ili Konstantina (prozvanog Veliki). Petar na Šuranju (pred Kotorom s jugoistočne strane) i (manja. jednobrodna) Sv. GODINE P. pripadnika benediktinskog kaluđerskog reda. Dioklija). 230. .) Formirana Ilirska Kraljevina na prostoru današnje Crne Gore i sjeverne Albanije. 11.E. Marija u Budvi. Pleuratova sina. na olovnom pečatu iz toga doba navodi se ime "Petar arhont (knez – DŽ) Duklje amin".N. SREDINOM IX VIJEKA Nastala Kneževina Duklja . Prvi pomen ilirskog imena kralja Agrona. GODINE NOVE ERE (DALJE: N.E.GODINE P.

pisano narodnijem jezikom I latinicom. Svacka. do 1041.GODINE Dukljom vlada prvi poznati nominalno samostalni knez Vladimir (sin Petrislavov). 1081 – 1101 (ili 1108) GODINE Dukljom/Zetom vladao je kralj Bodin. Travunijom i Zahumljem. Travunijom i Zahumljem. DRUGA POLOVINA XII VIJEKA Sagrađena katedralna crkva Sv. popularno nazvano Legenda o Vladimiru i Kosari. da bi.GODINE Duklja/Zeta uzdignuta na stepen Kraljevine (Dukljansko Kraljevstvo). 1077. Arhibiskupija). raški veliki župan Stefan Nemanja pokorio je Duklju/Zetu. Hrvatske i sjeverne Albanije. sin kralja Mihaila. Godine kao vizantijski vazal. knez Vojislav zbacuje vrhovnu vizantijsku vlast i postaje samostalni gospodar Duklje za koju se. Drivatska. GODINE Nastalo Miroslavljevo jevanđelje. upotrebljava i ime Zeta. suverenitet Duklje se tada prostirao nad Raškom. crkva Sv. Ulcinjska. Raška. Bosnom. pisane staroslovenskijem jezikom. Godine kralj Mihailo (kraljevske insignije uputio mu je papa Grgur VII). . DRUGA POLOVINA XI VIJEKA Tokom naznačenoga perioda nastalo je čuveno beletrističko dijelo – Život sv. GODINE U osloncu na dio domaće vlastele. Tripun je najznamenitije sakralno graditeljsko djelo zrele romanike na istočnoj obali Jadrana. prepisano najvjerovatnije u Kotoru (po narudžbi zahumskog kneza Miroslava. od toga događaja. 1189. IZMEĐU 1186 – 1190. staroslovenskoga književnog jezika. GODINE Kneževinom Dukljom upravlja Vladimirov sinovac Stefan Vojislav. GODINE Bjegstvom barskoga (po nekijem izvorima vjerovatno pisca Kraljevstva Slovena) arhiepiskopa Grgura ispred Nemanjine odmazde faktički (a i formalno) prestaje da postoji Barska nadbiskupija. djelovima Makedonije. u Duklji/Zeti se od tada uvode prve glagoljaske i ćirilske knjige iz Makedonije i Bugarske. Travunijska. 1018 – 1043. Zahumska. a od 1077. napisano je latinicom na mjesnom slovenskom (dukljansko/zetskom/crnogorskom) jeziku. 1183 – 1186. 1046 – 1081. 1042/43. Bosanska. Tripuna (na temeljima starije crkve koja se pominje u Andreacijevoj povelji iz 809. Pulatska (Pilotska). Vladimira (dukljanskog) zetskog kralja. bila je prva od južnoslovenskijeh zemalja kojoj je Vizantija priznala nezavisnost. Kotorska. GODINE Dukljom/Zetom vlada knez. rođaka Stefana Nemanje po ženskoj liniji) – prvi ćirilični spomenik zetske (crnogorske) redakcije. do nas je doprlo u latinskom prijevodu. 80 – TIJEH GODINA XII VIJEKA (NAJKASNIJE DO 1183) Nastalo Kraljevstvo Slovena (Regnum Sclavorum) domaćeg benediktinca Popa Dukljanina (ime mu se ne zna). Skadarska. u njezin sastav ulazile su biskupije (episkopije): Dukljanska (Barska). GODINE Pobjedom nad vizantijskom vojskom na Tuđemilu. svoj suverenitet uspostavlja nad Raškom.GODINE Osnovana je Barska arhiepiskopija (Nadbiskupija. bila razurena prilikom Samuilovog osvajanja Kotora (998). razurio gradove u Primorju (osim Kotora) i uništio spomenike latinske pismenosti. prema predanju. u cilju širenja pravoslavlja.(?) – 1016. koja je izdala interes zemlje. za njegove vladavine Duklja dostiže najveće prostranstvo. Bosnom. djelo je najstariji izvor domaće provincijencije za istoriju Duklje. 1089.

Mihailu na Stonu i manastiru Sv. 1276 – 1309. koji predstavlja tvoračko remek – djelo kotorske umjetničke kolonije. takoođe u svojstvu mladog kralja i očevog savladara upravlja sin Stefana Dečanskog – Dušan. GODINE Prvi put se pominje najstariji Nemanjin sin. Nikola u Vranjini. u ulozi mladog kralja i očevog savladara upravlja Zetom/Dukljom. 1296. budući srpski/raški kralj i car. GODINE Kraljica Jelena.GODINE Zetom gospodari Đurađ I. na ruševinama najstarijeg a sakralnog objekta. GODINE Drugi po redu Vukanov sin Stefan (graditelj manastira Uspenje Bogorodice u Morači) pominje se kao kralj Zete/Duklje. 1360. . Stefan – docniji Herceg – Novi. 1378 – 1385. odnosno obnovila 50 manastira na tlu Zete/Duklje. Srđ i Vakh na Bojani pod Skadrom. izgrađuje autonomiju ove zemlje do najvećeg mogućeg stepena u okviru nemanjićke Srbije. kralj Đorđe. prvi put se pominje ime Crna Gora. pominje se da potiče iz doba vizantijskog cara Justinijana I (527 – 565). svakako pripada samostanu Sv.1190. Dobroslav I Gradihna. 1335 – 1350. 1208. udovica raškog (tada već srpskog) kralja Uroša I – po rodu katolkinja iz plemićke porodice Kurtene – upravlja Zetom/Dukljom. 1309 – 1321. Vukan kao namjesnik u Zeti/Duklji. GODINE Stefan. 1382. GODINE Novi gospodar Zete je Balša II. Đorđa (Đurđevi stupovi) kod Berana. koje je obnovila kraljica Jelena. 1321 – 1331.GODINE Namjesnički položaj u Zeti/Duklji preuzima najstariji Vukanov sin. najmlađi sin osnivača dinastije. GODINE Zetom/Dukljom. kao najuticajniji među trojicom braće. najstariji sin srpskoga/raskog kralja Milutina (docnije – Dečanski). sahranjeni dukljanski/zetski kraljevi: Mihailo. prema Popu Dukljaninu. Balšin srednji sin. Bodin. GODINE Zeta se izdvaja iz Srpskog Carstva kao samostalna zemlja i nastavlja svoju državnu tradiciju (dukljansku). prema predanju. monumentalnog sakralnog spomenika.GODINE U povelji raškog/srpskog kralja Milutina (mlađeg sina Uroša I i Jelene Kurtene) manastiru Sv. 1362 – 1378. u kojoj su. GODINE Novoformirana Raška arhiepiskopija osniva i svoje tri episkopije na području Zete/Duklje: u manastiru Sv. 1290. za svoje vladavine sagradila. 1252. koju će okititi dukljanskom kraljevskom titulom (Kraljevstva od isprva). s fra Vitom Kotoraninom na čelu. GODINE Bosanski kralj Tvrtko I oteo Balšićima župu Dračevicu i osnovao u njoj grad kojemu je dao ime Sv. u Sv. prelazi u katoličanstvo da bi bio prihvaćen od strane zetske vlastele. Vladimir. u skladu sa zahtjevima zetske vlastele. Mihailo na Prevlaci kod Tivta. GODINE Trajalo je podizanje i umjetničko ukrašavanje srpskoga/raškog manastira Dečani – zadužbine Stefana Dečanskog. GODINE Čelno mjesto među manastire. 1219. na čelu zemlje dolazi nova dinastija Balšića s rodonačelnikom – Balšom I. benediktinci podižu u XI vijeku znamenitu opatiju. koju tada treba shvatiti kao visinsku oblast podlovćenskog područja u okviru zetske zemlje pod prevlašću Nemanjića.

GODINE. prvi put publikovan 1616. 1482. Od početka hristijanizacije do smrti Đurađa II Balšića u Zeti je katoličanstvo priznata državna vjera. pravoslavlje postaje priznata državna konfesija. 1370 – 1444. 1465 – 1490. pod uticajem majke Jelene. između ostalijeh. ali nijesu sačuvani osim u isječcima. a katoličanstvo tolerantna vjeroispovijest. sudjelovali su i Turci. privatna biblioteka porodice Kapor na Korčuli i Bogišićeva biblioteka u Cavtatu). na njegovoj strani. 1403 – 1421. veoma brojna despotova vojska (25.000 ljudi) koju je predvodio despotov šurak Tomo Kantakuzen bila je do nogu potučena. GODINE Crna Gora ( kako se ustaljuje ime zemlje poslije 1435) se nalazi u stanju međuvlašća. u oba slučaja. bio je to potonji pokušaj Brankovićevog posezanja za Crnom Gorom. SREDINOM XIV VIJEKA Bio je definitivno uobličen Statut grada Budve. prvo je napisan na latinskomu jeziku i kasnije preveden na italijanski. GODINE Na zetskom prijestolu se nalazi Balša III. tekst Statuta. u obje bitke Crnogorci su izvojevali pobjedu nad srpskom vojskom. 1421 – 1446. OKO 1450 – OKO 1500. GODINE Vlast nad Zetom preuzeo Balšin unuk (sin njegovog najstarijeg muškoga potomka Stracimira) – Đurađ II Balšić. GODINE Ivan Crnojević je podigao svoj dvor na Cetinju (na mjestu gdje je danas Cetinjski manastir). 1452. 1446 – 1465. GODINE U tom razdoblju zaokružen je tekst Statuta grada Kotora – pravni spis kojim se reguliše tradicionalna komunalna samouprava priznata u doba vladavine Nemanjića i potom Mletaka koji su veoma dugo vladali Crnogorskijem primorjem. GODINE. u despotovoj vojsci.1385. Venecija i Crna Gora/Gornja Zeta. u Veneciji. na čije čelo počinje da izbija nova domaća dinastija – Crnojevići. GODINE Prijesto u podlovćenskoj Crnoj Gori/Gornjoj Zeti preuzima znameniti Ivan Crnojević (sin Stefanov). morao da vodi i dvije teške bitke s vojskom despota Đurđa Brankovića. sestre Stefana Lazarevića. poginuo Balša II Balšić. najvjerovatnije je iz vremena Srpskog Carstva. GODINE. Marko u Veneciji. u italijanskoj transkripciji sačuvano je šest verzija. 1385 – 1403. odnosno uticaja koji se na njega vrši s te strane. osnivač Cetinja – novog političkog središta države. za vlast u njoj otimaju se Despotovina Srbija (dvostruki vazal: turski i ugarski).IX 1452) negdje odigrana u Gornjoj Zeti. DALJE Za vladavine Balše III. GODINE U Veneciju je živio i radio Kotoranin Andrija Paltašić – prvi južnoslovenski knjigopečatar. OD 1403. U DVA MAHA S ciljem da odbrani političku nezavisnost svoje zemlje. na Saurijskom polju kod Berata. SEPTEMBRA 18. Stefan Crnojević je. kakav je do nas došao. pisan je srednjovjekovnom latinstinom. sačuvan je u tri verzije (Biblioteka Sv. maloljetni sin Đurađa II (Stracimirovića) Balšića. jer se u njemu pominje ime "gospodina cara". slične statute imali su Bar i Ulcinj. zbog njegovog okretanja Despotovini Srbiji. U velikoj bici s Turcima. GODINE Novi gospodar Crne Gore/Gornje Zete je drugi po redu (imao ih je četiri) sin Đurđa Crnojevića – Stefan. osobito je žestoka bila druga bitka (14. dok pravoslavlje uživa status tolerantne konfesije (uz povremena vjerska neprijateljstva). kojim se reguliše gradska samouprava pod vladavinom Nemanjića i potom Mletaka. .

nakon što se prijethodno "poturčio" i uzeo ime Skender-beg. GODINE Održan na Cetinje prvi poznati Opštecrnogorski zbor – vojnodemokratski parlament crnogorskoga naroda iz slobodnoga podlovćenskoga dijela zemlje. monah Makarije. GODINE Političko kormilo zemlje podlovćenske Crne Gore – preuzima najstariji sin Ivana Crnojevića Đurađ. 1494 – 1496. nabavio je Ivan. stolovao je u Žabljaku. najprije u Mlecima. 1528 – 1592. ali nije uspio. 1570 – 1573. podlovćenska Crna Gora smatra se dijelom Skadarskog sandžakata. povremeno je formalno dodjeljivana i Dukađinskom sandžakatu da konačno ostane u sastavu prvog. uprava nad ovom administrativnom jedinicom bila je povjerena najmlađem sinu Ivana Crnojevića – Staniši. 1513 – 1528. GODINE Nominalno vlada Crnom Gorom srednji sin Ivanov – Stefan Crnojević. 1499 – 1513. faktičko stanje je drukčije: ravničarske prostore u basenu Skadarskoga jezera (Zetsku i Bjelopavlićku ravnicu). GODINE Na Cetinju je radila ćirilska knjigopečatnja Crnojevića – prva državna štamparija u svijetu. Psaltir. Božidarov sin Vinćenco Vuković (1546 – 1561). 1537 – 1539. nezavisno od toga što neće biti međunarodno priznata. a potom u Skadru (1561 – 1563). Stefan Marinović. Ivan Crnojević gradi i Cetinjski manastir (na Ćipuru) koji je odigrao veoma značajnu ulogu u kulturnom životu podlovćenske Crne Gore tokom naredna dva stoljeća. XVI VIJEK – PRVE DVIJE TREĆINE U Mlecima knjigopečatnju ćirilske knjige za potrebe pravoslavnijeh vjernika Crne Gore i šire prostore Balkana čine: vojvoda Božidar Vuković Podgoričanin (1520 – 1521. te Ulcinj i Bar (1571). 1490 – 1496. Godine gubi svaki trag. turska vlast u taj dio Crne Gore faktički nikad ne djeluje. nominalno je prisutna samo u brđanskijem i naspramhercegovačkijem plemenima. Jeronim Zagurović Kotoranin (1569 – 1572). a njegova zasebna oblast nanovo se deklarativno pripaja Skadarskom sandžakatu. GODINE Naporedo s podizanjem dvora. i 1536 – 1540). Crnogorsko primorje bilo je dijelom pod mletačkom. . GODINE Podlovćenska Crna Gora zauzela je neutralan stav prema mletačko – turskom ratu.1484. Brda i sjeverozapadnu Crnu Goru (takoođe brdoviti predio) zadržali su nominalnu slobodu. GODINE U mletačko – turskom ratu (poznat kao kiparski rat ) podlovćenska Crna Gora sudjeluje na stranu Venecije. zaslužno ime crnogorske kulture s kraja XV i početka XVI vijeka. Trebnik/Molitlenik i Četvorojevanđelje). koji se poslije sloma države Crnojevića preoblikovao u svojevrsnu državnu organizaciju. podlovćenska Crna Gora ostala je trajno slobodna. na Zboru je donesena odluka da se Veneciji ponudi savezništvo u ratu koji je vodila s Turcima (1499 – 1503). u njoj je pečatano pet poznatijeh inkunabula (Oktoih prvoglasnik. na temelju iskustva iz prijethodnog rata (1499 – 1503) u koju Venecija nije prihvatila crnogorsku pomoć. doline rijeka Lima i Tare (Polimlje i Potarje) s nizom utvrđenijeh gradova. a u funkciji stavio sin mu Đurađ. GODINE U sklopu turske administrativne povelje novoosnovanijeh zemalja Balkana. zaposjeli su Turci. GODINE S turskog stajališta. radom Knjigopečatnje rukovodi veliki majstor knjigopečatske vještine. Crna Gora je pripojena Skadarskom sandžakatu. pa mu se 1528. Mletačka republika je tada izgubila Kipar. a dijelom pod turskom vlašću. 1500. GODINE Odlukom najviše turske vlasti u Carigradu područje Crne Gore bilo je proglašeno posebnijem – Crnogorskijem sandžakatom. 1496 – 1499. vodio je mnoge bojeve da podlovćenske Crnogorce dovede u pokornost. Oktoih petoglasnik.

položaj Barske arhiepiskopije veoma je otežan. Pilotu. i većinu posjeda sekvestiraju. Herceg Novom i Risnu. u njezin sastav djeluju. Ivan Nikolin. odatle u manastir Ostrog. Svaču. a iz ovog prelazi na Toplu kod Herceg Novog. XVI VIJEK. prvorazredno mjesto među svijema zauzima džamija Husein-paše Boljanića u Pljevljima (taslidže). 1579. sjedište Mitropolije prelazi u manastir Tvrdoš kod Trebinja. od tada se Mitropolija priklanja narodnoj borbi za nezavisnost i slobodu. ugovor je. u političkom pogledu. neke od njih sagrađene su na temeljima porušenijeh hrišćanskijeh bogomolja. XVI VIJEK Kotor je veoma značajno središte kulture u kojemu stvaraju mnogi ugledni pjesnici humanisti i kulturni poslenici u drugim oblastima. u naznačenom periodu Budimljanska mitropolija sa sjedištem u manastiru Sv. Sardu. pa su je Turci ukinuli 1653. Petar na Limu (prenijetim iz Stona). tijeh stotinjak godina vodi borbu za očuvanje svojijeh feudalnijeh imanja od kmetova koji su. na kraju vijeka spor se razrješava kompromisno. GODINE Sagrađen manastir Uspenje Bogorodice u Pivi. seljaci postaju zakupci zemlje po slobodnom ugovoru (ako su to željeli). njezina prava Turci ćesto povrjeđuju i sužavaju. postaje aktivan sudionik odbrambene i oslobodilačke borbe. od toga vremena to postaje tradicija. Anđelo Paskvalić. bila je aktivna na podsticanju borbe naroda u ramu svoje nadležnosti za oslobođenje od turske vlasti. u dvijema značajnijem bitkama s Turcima u Lješkopolju (1603. u transformisanoj poslijefeudalnoj podlovćenskoj Crnoj Gori našla kao jedini ostatak feudalnog ustrojstva. 1593 – 1637. na izvoru same rijeke (sada izmješten s prvobitne lokacije). GODINE Na čelo Crnogorske pravoslavne crkve nalazi se Ruvim II. XVI i XVII VIJEK Nad zapadno – crnogorskijem (naspram hercegovačkijem) plemenima vjersku vlast je vršila Hercegovačka mitropolija (ranije Hunska) sa sjedištem u crkvi Sv. istovremeno i najuticajnija ličnost u Opštecrnogorskom zboru i Crnogorskom glavarskom zboru. odnosno sjevernoistočnijeh (brđanskijeh) plemena. Sapi. vrši. Pavle Bizanti. ali samo nominalno. OD 1571. ratifikovao Crnogorski glavarski zbor u svojstvu svojevrsnoga izvršnog organa Opštecrnogorskog zbora. Ilija Zagurović. s crnogorske strane. i 1613) crnogorsku vojsku predvodi tadašnji cetinjski mitropolit Ruvim II Boljević. Nikola Čerlo. kad je ova bogomolja dolaskom Turaka pretvorena u džamiju (1442). u toj borbi čak preuzima vodeću ulogu. osim budvanske. koja se ubraja među najljepše spomenike islamske arhitekture na Balkanu. POČETAK DRUGE POLOVINE Islamsko sakralno graditeljstvo dostiglo je zavidan nivo. u aktivan politički odnos.1573 – 1586. među najpoznatije spadaju: Barnard Pima. GODINE I DALJE TOKOM XVII i XVIII VIJEKA Kad su Turci 1571. stekli status slobodnijeh seljaka i otuda nastojali da zadrže vlasnička prava nad svojijem parcelama koje su obrađivali u kmetovskom svojstvu. 1603/1613. Trifun Bizanti i drugi. GODINE Cetinjska mitropolija prelazi. i albanske episkopije (biskupije) u Skadru. Baru. Ljudevit Franov Paskvalić. Marin Jeronimov Bizanti. Osvojili Bar i Ulcinj. iz položaja pasivnog posmatrača. XVI DO SREDINE XVII VIJEKA Vjersku vlast nad pravoslavnijem stanovništvom Gornjega Polimlja. Barleci. Đorđije Bizanti. riječ je o prvom bilateralnom ugovoru podlovćenske Crne Gore s Venecijom. GODINE Potpisan ugovor između mletačke vlasti u Kotoru i crnogorskijeh pismonoša koji su preuzeli na sebe održavanje mletačke poštanske komunikacije s Carigradom. gdje se i gasi (1712). Đorđija (Đurđevi Stupovi) kod Berana. Lješu i Drivaštu. Godine. Ulcinju. čime je označen pocetak faktičkog autokefalnog djelovanja Crnogorske pravoslavne crkve institucionalizovane u licu Cetinjske mitropolije. Vicentije i Franjo Buća. XVI VIJEK Kako se Cetinjska mitropolija. barske i ulcinjske. u toj borbi Mitropolija neposredno ili posredstvom Pečke patrijašije (poslije 1557) traži i formalno dobija Sultanovu zastitu. podignute mnoge džamije (a i one manje – tekije) u Podgorici. .

1685 – 1692. brda i naspramhercegovačke Crne Gore) sudjeluju iz svakog pomenutog kraja ponaosob (kao saveznici Venecije u borbi protiv Turaka) šilju pomoć u vojsci i naoružanju. premoć Turaka dolazi do izraza kad je Bušatliji stiglo pojačanje (4000 ljudi) pod komandom njegovoga sina. 1685. GODINE. o . ne polazi to za rukom skadarskom sandžak-begu Sulejmanu Bušatliji Malom. brđanske regije i sjeverozapadne Crne Gore) ponovo su mletački saveznici protiv Turaka u oružanom sukobu. ali ne uspijevaju da uspostave vlast nad slobodnijem dijelom Crne Gore. stalno napadan od Crnogoraca. sa kojih su upućivane poruke papi Klimentu VIII o spremnosti pokretanja opšteg ustanka protiv Turaka. GODINE Kao i u prijethodnom (kandijskom) ratu Crnogorci iz sva tri dijela zemlje (podlovćenskoga kraja. Crnogorci se reorganizuju u gerilu i nanose Turcima gubitke naročito noću. znameniti Tripo Kokolja (1661 – 1713). 1659 – 1662. 1684 – 1699. ako zapadne zemlje (koje su pravile plan o pokretanju opšteg krstaskog rata protiv Turaka) pošlju pomoć u vojsci i naoružanju. GODINE Došlo je do poznatog ustanka zapadnocrnogorskijeh (naspramhercegovačkijeh) plemena pod vođstvom vojvode Grdana. koristi nepravovremeni i labavi savez Crnogoraca i mletačkog odreda stacioniranog na Cetinju pod komandom Ivana Bolice (Zana Grbičića). ustanku su se pridružila i istočnocrnogorska brđanska i neka albanska plemena. poznatom pod imenom – morejski rat. sukobio se sa Crnogorcima udruženijem s bokeljskijem hajducima (svojijem sunarodnicima) pod vođstvom harambaše Baja Nikolića Pivljanina. GODINE Na vladičansku stolicu Cetinjske mitropolije i paralelno na položaj najodgovornijeg čovjeka u podlovćenskoj Crnoj Gori dolazi Ruvim III Boljević iz Crmnice. Sulajman je ovog puta primoran da napusti Cetinje. Venecija je otela Herceg Novi od Turaka. GODINE Jedan od najuglednijih i najzaslužnijih crnogorskijeh mitropolita XVII vijeka – Visarion III Borilović. GODINE Iz pridošlica prekomorskijeh slikara. čime je postigla i najznačajniji uspjeh u morejskom ratu. 1608. tri godišta ranije (1684) Venecija je bez mnogo tegota osvojila i Risan od Turaka. Mleci traže. nadire s velikom vojskom iz pravca Crmnice i Podgorice. 1692. udružene ustaničke snage nanijele su Turcima (koje je predvodio Ahmet Kadum – paša) žestok poraz. SEPTEMBRA 20. Turci silom oružja prodiru na Cetinje i pale Cetinjski manastir. 1645 – 1669. izdvaja se domaći slikar baroknog žanra. GODINE Vladičanski tron i položaj vođe crnogorskoga naroda slobodnoga podlovćenskog dijela zemlje preuzima mitropolit Mardarije Kornećanin (iz sela Kometa u Lješanskoj nahiji). Sulejman Bušatlija kreće u drugi pohod na pokoravanje podlovćenske Crne Gore. pri povlačenju mletački odred minira Cetinjski manastir. GODINE Crnogorci iz sva tri antiturska uporišta (podlovćenske Crne Gore. 1637 – 1659.1597. koji daju pečat slikarstvu epohe baroka u Crnogorskom primorju pod mletačkom vlašću. GODINE. starješine plemena Nikšići. protiv Turaka. i ideju o uspostavljanju neposredne vlasti nad podlovćenskom Crnom Gorom. 1663 – 1685. GODINE U manastiru Morači održana su tri sastanka zastupnika zapadnocrnogorskijeh i istočnocrnogorskijeh plemena (koje su inicirali vojvoda Grdan i pećki patrijarh Jovan). POČETKOM MAJA Prvi put poslije dva vijeka naravnijeh borbi s Crnogorcima. 1661 – 1713. a Turci im daju saglasnost za odstupnicu. a i snage branilaca Cetinja su nesrazmjerno manje. GODINE Za novog vjerskog poglavara i prvu ličnost u Opštecrnogorskom zboru i Crnogorskom glavarskom zboru izabran je Visarion II Kolinović s Ljubotinja.

GODINE Počinju spoljnopolitičke veze i saradnja između Rusije i Crne Gore. u ulozi vojnijeh saveznika daleke pravoslavne ("jednoplemene" i "jednovjerne") Carevine. otuda dizali čete na svoj zavičaj. i Turske. iz Očinića kod Cetinja. pod mletačkom vlašću. rodonačelnik vladičanske – dinastičke kuce Petrović Njegoš. stalno noću napadana od manjijeh grupacija Crnogoraca. 1701 – 1704. 1711. ovi sakralni objekat biće još tri puta razuran od Turaka (1712. a ako nije bilo poturica. šsao je u plejadu najeminentnijih baroknijeh piktora. učestvuju u ratu protiv Turaka. koji je svojijem zaslugama postigao da mu Crnogorci podare pravo nasljeđivanja vladičanskog zvanja u njegovoj porodici. u kojem pogledu se izdigao nad svim svojijem prijethodnicima. . bila je primorana da napusti Cetinje i da se. inicirala ih je ruska strana slanjem dvojice svojijeh oficira u Crnu Goru. kao "prijeloman" događaj u istoriji Crne Gore. rečeno je podrazumijevalo i političko prvijenstvo u upravljanju podlovćenskom Crnom Gorom. kojom komanduje lično Ahmet-paša. 1712. u središtu podlovćenske Crne Gore nije moglo biti "poturica" samim tijem što je ona ustrojena kao faktička država. 1699. vladika Danilo u naznačenom vremenskom rasponu podiže novi Cetinjski manastir. izabran je Savatije (Sava) Kaluđerović. spadaju imena: Ivan Antun Nenadić. sljedstveno tome nije moglo biti ni "istrage". i ima samo literalnu vrijednost. Antun Kojović iz Budve. 1712. ali samo uz tursku granicu s kojom se dodirivao slobodni dio države. na povratku. iako mletački saveznik u ovom ratu. XVII – XVIII VIJEK Među važnije domaće književne i kulturne stvaraoce barokne faze u Crnogorskom primorju. vladika Danilo. s druge strane. GODINE Na položaj mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve. Venecije i Rusije. GODINE 28 (17) JULA Odigrala se velika bitka između Crnogoraca i Turaka koju je predvodio serašćer bosanskog vezira. Ivan Bolica (Kokoljević) i Tripo Smeća iz Kotora. ali ne može da se uzima kao dokaz o stvarnom postojanju "istrage". Andrija Balović. tog dana Crnogorci su se sukobili sa prijethodnicom turske vojske. Crna Gora u naznačenom mirovnom ugovoru nije ni pomenuta. doduše "poturica" je bilo. koju je Njegoš opjevao u Gorskom vijencu. i 1785) i obnavljan.njegovom daru slikara visoke klase svjedoči umjetnički opus u peraškoj ostrvskoj crkvi Gospa od Škrpjela. Josip Marinović (svi iz Perasta). posvećen Sv. njihovijem posredovanjem – na poziv ruskog cara Petra Velikog – Crnogorci. 1714. Crnogorci su iz raznijeh uzroka prelazili u islam. slobodna je pjesnička konstrukcija. u tom boju bio je ranjen glavnokomandujući crnogorske vojske. oslonjena na narodno predanje. Krsto Marazović. GODINE. 1694 – 1697. Ahmet-paša. a takvijeh je bilo u svijem vremenima iz svijeh nahija i plemena – morali su uskakati u turske gradove. u pogledu uspostavljanja vlasti u slobodnom dijelu Crne Gore. SAM POČETAK XVIII VIJEKA Označen je. GODINE Sklopljen je mir u Srijemskim Karlovcima (Karlovački mir) između saveznika: Austrije. Niko Luković iz Prčanja i drugi. znatne vojne gubitke. GODINE Crnogorskom pravoslavnom crkvom upravlja novoizabrani mitropolit Danilo (Šćepčević – po ocu Šćepanu). bez oslonca u istorijskijem izvorima. s Tahir-pašom skadarskijem na čelo. s jedne. po onome što je ostavio iza sebe. Julije Balović. Marko Martinović. Andrija Zmajević (barski nadbiskup). trpjeći usput. vrne neobavljenog posla. Bogorodici. 1697 – 1735. što je značilo i na položaj prve ličnosti u političkom životu zemlje (podlovćenske Crne Gore). 8. nad višestruko nadmoćnom turskom vojskom (10. sažegla (novopodignuti) Cetinjski manastir i zadržala se pet dana u Cetinjskom polju. bitka se odigrala na Carevom Lazu. zbog navodne "istrage poturica". GODINE Kao zamjenu za porušeni manastir na Ćipuru (koji su minirali Mleci i do kraja razurili Turci). "istraga poturica". pukovnika Mihaila Miloradovića i kapetana Ivana Lukačevića (po rodu domaćih ljudi). AVGUSTA U drugom naletu (u sklopu iste operacije) vojska. prodrla je na Cetinje.000 ratnika) Crnogorci su odnijeli sjajnu pobjedu.

i politički vođa naroda. tada još arhimandrit. koja je trebalo da se isplaćuje svake treće godine. vladici Vasiliju. nijesu ni pomenuti. jednom im se odaje priznanje za savezništvo u ratu s Turcima. 1714. 1735 – 1781. od 1750. primio ga je ruski car Petar Veliki i uručio mu.1713. GODINE Posljednji put. Crnogorci. GODINE. GODINE U ulozi zvaničnoga zastupnika podlovćenske Crne Gore. od dolaska na vlast Šćepana Malog do njegove smrti (1768 – 1773) isključivo se bavi crkvenijem poslovima. 1717. GODINE U svojstvu zamjenika vladike Save. za njenog predsjednika imentovan je vojvoda Vukadin Vukotić (sin Vukote Vukašinovića). kao mletački ratni partneri. 1714 –1716. Numan-paše Ćuprlica na Crnu Goru izveden je sa tri strane. MAJA 7. podlovćenska Crna Gora doživjela je najteži razur u svojoj dvovjekovnoj borbi s Turcima. mirom sklopljenijem u Požarevcu između zaraćenijeh strana. Turci napuštaju podlovćenski kraj i ne pokušavajući da tamo uspostave vlast. GODINE Vladika Sava Petrović stoji na čelo Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorske države. 1744. obavljao i druge državne poslove na nivou zemlje. verifikovala sporazum o crnogorsko-mletačkoj vojnoj saradnji u ratu koji se vodi. zadržavajući se tamo oko dvije godine. bosanska vojska izlazi na Cetinje. OKTOBRA-NOVEMBRA Veliki pohod bosanskog vezira. JULA 21. domogla se znatnog broja roblja. Opštecrnogorski zbor je iz reda najuticajnijih (njih 12 na broju) crnogorskijeh glavara. GODINE. Na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju Vukadin Vukotić imentovan je za prvog crnogorskog guvernadura (glavnog posrednika za regulisanje mletačko-crnogorskijeh odnosa). Vasilije Petrović odlazi u posjetu Veneciji i podnosi Senatu memorandum o prevazilaženju prisutnijeh sporova i normalizovanju odnošaja između njegove zemlje i Mletačke Republike. Održan je na Cetinje Opstecrnogorski zbor na kojemu je podlovćenska Crna Gora. a od toga vremena političko kormilo prepušta mlađemu bratu od strica. u svojstvu saveznika Venecije. vrće se u domovinu 1744. i dvije gramate Crnogorcima. 1717. ostavljajući pustoš i sijući smrt. 1714 – 1718. Mletački senat je posebnijem dukalom ratifikovao ugovor o mletačko-crnogorskoj vojnoj saradnji u ratu s Turcima koji je bio u toku. 1742. koji je. osim sudskijeh. 1717. odvedeni su u Bosnu. zarobljenici koji su izmakli maču. iza Šćepanove smrti ponovo je. GODINE. GODINE Vladika Danilo boravi u posjeti Rusiji u ulozi prvoga zvaničnog zastupnika podlovćenske Crne Gore. ukazana mu je značajna pažnja na ruskom dvoru. vladika Sava je drugi crnogorski mitropolit koji posjećuje Rusiju. GODINE. sa svoje strane. . Posebnijem dukalom mletački Senat potvrđuje vladici Danilu (i njegovijem nasljednicima) pravo vjerske jurisdikcije nad pravoslavnijem življem u Crnogorskom primorju pod mletačkom vlašću (Mletačka Albanija). MARTA 7. Crnogorci učestvuju u mletačko-turskom ratu. Drži crkvenu i političku vlast. GODINE. pa se može smatrati svojevrsnom crnogorskom "narodnom vladom". 1717. GODINE Na prijedlog vladike Danila. poslije kraćeg haranja. ali samo nominalno. formirao Zemaljski (nadplemenski ili opšteplemenski) sud za podlovćensku Crnu Goru. JULA 21. između ostalog. a drugom se određuje stalna novčana pomoć Cetinjskom manastiru.

. smatra da bi podlovćenska Crna Gora mogla biti političko središte okupljanja okolnijeh balkanskijeh naroda. doktorska disertacija mu je objavljena na Univerzitetu u Haleu. spremao se da razložnim dokazima porekne neistine koje je pukovnik Pučkov napisao o podlovćenskoj Crnoj Gori. svoj zadatak on izvršava – sastavlja referat. GODINE. vladika Vasilije je sastavio Istoriju o Crnoj Gori – prvu pisanu povijesnicu crnogorskoga naroda. 1756. 1752. u njegovijem planovima presjekla ga je iznenadna smrt. a dijelom ne. 1767. (?) – 1758. pisana je ruskijem jezikom. napisao je zanimljivi geografsko-istorijski opis Crne Gore. u iščekivanju da bude zvanično primljen kod carice Katarine II. POČETKOM JUNA Vladika Vasilije odlazi na svoje treće (i ujedno posljednje) putovanje u Rusiju. jer se. ali vrlo nekorektno i tendenciozno. uz čiju pomoć bi se oslobodili od Turaka. Na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju Šćepan Mali je izabran za političkog vođu crnogorskoga naroda i države. đe je i odbranjena. iza njegove ličnosti krio ubijeni ruski car Petar III. napad je nominalno izveden i dijelom imao uspjeha. DECEMBRA 3. GODINE Vladika Vasilije po drugi put boravi u Rusiji. GODINE. MARTA 10. đe se i danas nalaze. U Petrogradu nenadno umire vladika Vasilije Petrović. iz Bratonožića. Sava i Vasilije. koji je za sebe zborio da je Albano-Crnogorac. XVIII VIKEK – PRVE TRI ČETVRTINE Značajan doprinos epistolarnoj (u prepisci) baroknoj književnosti dali su mitropoliti Danilo. Crnogorci odnijeli pobjedu nad velikom vojskom čehaje bosanskog vezira. na samom kraju života (koji je proveo kao oficir u ruskoj vojsci). za koje vrijeme je znatno dinamizirana njena izvanjska politika i uzdignut njegov politički ugled. 1766. kontinentalna Crna Gora dala je prvog doktora filozofskijeh nauka i književnika – Jovana Stevanova Balevića. 1756. Camil Ahmet-paše. GODINE Od početka XVIII v. MARTA Za svojeg prvog boravka u Rusiji. GODINE. Turci koji su prodirali od Nikšića potisli su Crnogorce koje je predvodio Šćepan na Ostroškom prevoju. vojske. navodno. SEPTEMBRA Pod komandom bosanskog vezira organizovan je koncentrični vojni pohod na podlovćensku Crnu Goru. sahranjen je o ruskom državnom trošku i uz značajne počasti. izdata je u Moskvi (a pečatana u Petrogradu). posmrtni ostaci su mu položeni u Blagovještenskoj crkvi. 1768. GODINE. doživjela više izdanja. GODINE Vladika Vasilije čini prvu ličnu posjetu Rusiji u svojstvu legitimnoga predstavnika podlovćenske Crne Gore. GODINE Od trenutka posvećenja za vladiku (1750) do smrti (1766) Vasilije Petrović je prva ličnost u političkom životu podlovćenske Crne Gore. u koji su bile uključene brojne turske snage. POČETKOM NOVEMBRA Vladika Vasilije Petrović odlazi na svoje drugo putovanje u Rusiju. 1754. OKTOBRA 17. GODINE. godišta. GODINE. GODINE. što je unijelo zahlađenje i znatno komplikovalo do tada dobre crnogorsko-ruske odnošaje. koji ima zadaću da prouči stanje i odnošaje u Crnoj Gori i o tome svojemu dvoru podnese pismeno izvješće. odakle se vrće u drustvu s ruskijem pukovnikom Pučkovim. uvjerava caricu Jelisavetu u odanost crnogorskoga naroda Rusiji i moli je da njegovu zemlju uzme pod svoje pokroviteljstvo. u selu Prediš u Bjelicama. cilj posjete je traženje pomoći od ruskog dvora za savremenu organizaciju uprave. koji ima posebit značaj u istoriji crnogorske kulture i nauke. školstva i prosvjete u njegovoj zemlji po ugledu na Rusiju i pod njezinijem pokroviteljstvom. vrće se u zemlju početkom septembra 1744. s titulom "cara". 1756 – 1759.1750 – 1766. 1765.

snage koje je uspio da okupi četvorostruko su jače od crnogorske vojske. veoma je postovan arhipastir i duhovni bard. SEPTEMBRA 22. U želji da definitivno pokori Crnu Goru. uz to još podstaknut osvetom za poraz u prijethodnoj bici s Crnogorcima. GODINE Crnogorskom crkvom i državom upravlja najznamenitija ličnost crnogorske istorije – mitropolit Petar I Petrović Njegoš. Crnogorci su došli do ozbiljnog plijena. čekajući da bude primljen kod carice Katarine II. šilju svoje vojne misije u Crnu Goru. 1785. JULA 11. bio je narodni vladar u punom smislu riječi. mlađi sin guvernadura Stanislava – Stana (koji je umro u Rusiji u svojstvu pratioca vladike Vasilija 1758). nazavisno jedna od druge. spustio se s vojskom preko Brajića u Primorje i izvršio velji zulum nad Paštrovićima. koju predvodi vladika Petar. GODINE. Crnogorci su u delikatnoj situaciji. Mahmut Bušatlija kreće u novi rat s njima. pokušavaju. za njegove uprave konce političke vlasti u zemlji nominalno drži guvernadur Jovan Radonjić. Crnogorci primoravaju Turke da ustuknu uz velike gubitke. 1787 – 1791/2. prilikom potpisivanja mirovnijeh ugovora s Turskom (separatnijeh). održanom na Cetinju. Mahmut je izašao na Cetinje. svaka od njih ponaosob. i jedna idruga ostavile su Crnu Goru prepuštenu samoj sebi. da pridobiju podlovćensku Crnu Goru za sebe kao ratnog saveznika. ali bez zapaženijeh uspjeha. obje imperije. umjesto prijema bio je neosnovano. u boju je bio ranjen i sam Mahmut-paša. priznati diplomata. proglašen je za gubernatora. SEPTEMBRA 22. Jovan Radonjić . s vladikom Petrom na čelo. zbog povlačenja glavnine turske vojske na ruski front od daljeg pohoda se odustaje. bitka se bije prsa u prsa. 1781 – 1784. nije uspio da uspostavi tursku vlast na Cetinju. Skadarski namjesnik Mahmut-paša Busatlija izveo je uspješan pohod turske vojske na podlovćensku Crnu Goru (u odsustvu vladike Petra koji se tada nalazio u Rusiji. Turaka više nije bilo na bojno polje. među mrtve na bojište nađeni su i lješevi francuskijeh oficira. Šćepan Mali završio život nasilničkom smrću. bitka na Krusima je prekretnica u daljijem crnogorsko-turskijem odnosima. kad je sjutradan trebalo da dođe do novog okršaja. zaklan je na spavanje od svojega sluge – Grka. veliki reformator – graditelj više faze nove crnogorske države. GODINE Na prijedlog Šćepana Malog. sa svojim tajnikom opatom Franjom Dolčijem. 1796. 1784 – 1830. sestrić vladike Save. uz to darovit i proslavljeni vojskovođa.kontigent turske vojske koji je prodirao kroz Crmnicu bio je zaustavljen. ugledni je književnik i poslenik pera. pod vještom komandom vladike Petra i njegovijeh saradnika. zadržao se nekoliko dana na Cetinju. koja im je donijela veliku ratnu slavu i ugled. pohod mu je uspio zahvaljujući domaćoj čegrsti. pobjednicima je na Cetinju priređen svečani doček. s Austrijom dolazi do izvjesne vojne saradnje. državnik je i političar nanadmašnijeh sposobnosti. 1770. grubo proćeran iz ove zemlje). GODINE. GODINE. nesposobni i ostarjeli vladika Arsenije Plamenac. žele da održe prijateljstvo s obje strane. u savezu s Brđanima. razurio Manastir. GODINE. 1796. . zgusnutijeh snažnijem udarom. navlastito poslije smrti samoga Bušatlije koji je poginuo od crnogorske ruke. ipak pokazuju vise naklonosti prema Rusiji. otvorio je i otpočeo proces ujedinjenja brđanskijeh plemena s podlovćenskom Crnom Gorom. JUNA 18-23. utemeljene na pisanijem zakonima. U Martiniće (Bjelopavlići) dolazi do presudne bitke između crnogorske vojske. koje su saveznice u ratu protiv Turske. s nasljednijem pravom na to zvanje u svojoj porodici. GODINE Rusija i Austrija. GODINE Na mitropolitski tron na Cetinju sjedi slabi. do bitke na život ili smrt dolazi na Krusima u Ljesanskoj nahiji. na Opštecrnogorskom zboru. kojeg su potplatili dušmani Crne Gore. Crnogorci su ponovo trijumfovali izvojevanom pobjedom. 1773. s višestruko nadmoćnom turskom vojskom pod komandom Mahmut-paše Bušatlije. Crnogorci izazivaju veliku pometnju među Turcima i prisiljavaju ih na odstupanje.

GODINE. 1812. GODINE Odmah poslije velikijeh izvojevanijeh pobjeda nad Turcima došlo je do prisajedinjenja Pipera i Bjelopavlića svojoj matici – podlovćenskoj Crnoj Gori. padom Venecije Crnogorsko primorje je iste godine dato na upravljanje Austriji (prva okupacija) do 1805. AVGUSTA 17. Crnogorsko primorje je pod neposrednom vlašću Austrije. GODINE. bio je tijem zaokružen Zakonik Petra I. odnosno Austro-Ugarske. GODINE. održana u manastiru Stanjevići. 1814. .1796. od naznačenog godišta za svagda je nestala i njezina davno uspostavljena vlast na istočnoj jadranskoj obali. NOVEMBRA 1. GODINE. u čiji sastav se (od 1420) nalazio i znatan dio Crnogorskoga primorja (Mletačka Albanija). usvajanjem tog dokumenta obilježen je početak nove više faze crnogorske države. 1805. GODINE. usvojila je drugi dio Zakonika obščeg crnogorskog i brdskog (novih 17 članova. Skupština je donijela odluku o prisajedinjenju Boke Kotorske matici zemlji. na zasijedanju je osnovana crnogorsko-bokeljska vlada pod imenom Centralna komisija. 1813. čiji je ukupni broj 33). iza toga (1805 – 1807) bokeljska provincija je pod kontrolom Crnogoraca uz pomoć ruske flote admirala Senjavina. Crnogorcima i njihovijem primorskijem sunarodnicima bila je nanesena tijem mirom velika istorijska nepravda. MAJA 30. konačno. s vladikom Petrom kao predsjednikom na čelo. 1797. utemeljene na pisanijem zakonima. vladika Petar je tu odluku primio k znanju s velikijem razočarenjem. bio je primjenjivan ne samo u Piperima i Bjelopavlićima. u razdoblju 1807 – 1813. Na Narodnoj skupštini na Cetinju (koja je sustinski produžetak dotadašnjeg Opštecrnogorskog zbora). svojom pravnom snagom Zakonika se protezao i na krajeve izvanj podlovćenskoga područja. uz pomoć nekoliko engleskijeh ratnijeh brodova. 1814. bio je prvi akreditovani diplomatski zastupnik Rusije u Crnoj Gori. NOVEMBRA 10. od 1814. vladika Petar I je sa svojijem ratnicima morao da napusti Boku Kotorsku. Pariskijem sporazumom između ruskoga cara Aleksandra I i austrijskog ćesara Franca odlučeno je da se bokeljska provincija ponovo dodijeli na upravljanje Austriji. usvojen je prečišćeni tekst Zakonika obščeg crnogorskog i brdskog (njegovog prvog dijela od 16 članova). od tada će ona još 104 godista ostati pod tuđinskom (austrijskom) vlašću. GODINE. OKTOBRA 18. Pritiješnjen nadmoćnijem snagama austrijske vojske (iako mu još zvanično nijesu bile saopštene odluke Pariskog mira).) pomorska sila i aristokratska Republika Venecija. 1798. GODINE. Do 1918. već i u drugijem još neprisajedinjenijem brđanskijem i naspramhercegovačkijem crnogorskijem plemenima. JUNA 12. Rođen Rade Tomov (Petar II Petrović Njegoš) 1813. MAJA Ruski carski deputat. u kojem su dotadašnje norme crnogorskog običajnog prava pretočene u pisani zakonski tekst. brigadir Stefan Sankovski. Narodna skupština. Godišta.(29. 1803. Boka Kotorska je pod vlašću Napoleonove Francuske (u sastav Ilirije pod vrhovnom vlašću Napuljske Kraljevine – francuskog satelita). GODINE. SEPTEMBRA-OKTOBRA Udružene crnogorsko-bokeljske snage (crnogorski sunarodnici) u Boku pod tuđinskom vlašću) pod komandom vladike Petra I oslobodile su Bokeljsku provinciju od Francuza. OKTOBRA) Održana je čuvena Crnogorsko-bokeljska skupština narodnijeh predstavnika u Dobroti pred Kotorom (Kotor je još bio u ruke Francuza). taj znameniti kodeks (pravni korpus) dobio je popularno ime Zakonik Petra I. GODINE Nestala je s istorijske scene (pokorena od Napoleonove vojske) ugledna (do sredine XVIv.

g. GODINE Gubitak ostrva Lesendra na Skadarskom jezeru. Vršio je najvišu zakonodavnu. GODINE. 1842. bez upliva Turske. KRAJ XVIII I POČETAK XIX VIJEKA Ogromno epistoligrafsko književno djelo vladike Petra I Petrovića Njegoša spada u klasiku te vrste literature na južnoslovenskijem prostorima. Tijem je afirmisana Crna Gora na međunarodnom planu. GODINE. izvršnu i sudsku vlast. Crnogorci su ga još za života oslovljavali sa "sveti vladika". koji nije potvrdila Porta. za doprinos koji je dao zemlji na svijem poljima državničkoga i vjerskog rada. 1836. Istog godišta izvršen je neuspješan napad Crnogoraca na Podgoricu. poznat u narodu kao Velji sud. AVGUSTA 6 (18) Rade Tomov (Petar Petrović Njegoš) je zavladičen u Petrogradu. GODINE. . GODINE. odnosno u svijem oblastima života zemlje. treba istaći da je Crnu Goru uveo u Evropu i učinio je međunarodnijem subjektom dostojnijem poštovanja. SEPTEMBRA 2 Izabran je Upravljajući senat crnogorski i brdski od 12 najuglednijih glavara. 1830. GODINE Jedna mješovita crnogorsko-austrijska komisija uspjela je utvrditi granicu prema Austriji. GODINE Na Cetinju je otvorena prva svjetovna skola u slobodnom dijelu Crne Gore. godini života. GODINE Boj na Grahovu (ginu rođaci vladike Petra II i brat mu Joko). vladika Petar I. KRAJEM SEPTEMBRA Značajnom potrebom udruženijeh Crnogoraca i Brđana u Moraci. GODINE. Petar II i Ali paša Rizvanbegović utvrdili su sporazum o crnogorsko-turskomu razgraničenju prema Hercegovini. došlo je do konačnoga prisajedinjenja dvaju novijeh plemena – Moračana i Rovčana – matici podlovćenskoj Crnoj Gori. GODINE Ubijen Smail aga Čengić na Mljetačku u znak odmazde za poginulijem Petrovićima na Grahovu 1836. 1838. Istog godišta je donesen Zakon otačastva od 20 članaka. godista upravljanja Crnom Gorom. Njegoš učinio drugu zvaničnu posjetu Rusiji. 1835. 1830. 1834. uz ostalo što je o njemu već rečeno. Dr Dragoje Živković 1831. Ponovni neuspješni napad na Podgoricu. 1837. GODINE Izdato Objevljenije narodu. Oktobra 18 (31) kanonizovan Petar I Petrović Njegoš. umro je na Cetinju i sahranjen u crkvi novoga Cetinjskog manastira. Prof. akt o uvođenju poreskih klasa. a bez rizika se može reći i znatno šire.1820. 1840. 1843. 1833. u dramatičnijem i sudbonosnijem vremenima. poslije 46. GODINE U plemenima postavljeni plemenski kapetani koji su vrsili poslove državne vlasti. OKTOBRA 31 (18) U 82. GODINE Crnogorci poarali Žabljak. OKTOBRA 19 Na prijestolje Crnogorske crkve i države stupa Petar II Petrović Njegoš.

GODINE Njegoševa posjeta Beču. Dodose. Tusinu. pod komandom Velikog vojvode Mirka brata knjaza Danila I. 1851. Save. Kukovo. 1855. 1847. GODINE Pokušaj novčane reforme izradom sopstvenoga novca – peruna. sklopljen je mir pomeđu Crne Gore i Turske u Podgorici. GODINE. Nikšićku župu. GODINE. 1852. Danilovom smrću na prijestolje Crne Gore stupio njegov sinovac Nikola Mirkov Petrović. Umro Petar II Petrović Njegoš. a Drobnjaci pod vođstvom Novice Cerovića uništavaju turske katune na Sinjajevini. OKTOBRA 19. 1860. Gornje Vasojeviće. 1856. 1854. kao verifikovani nastavni predmeti. Objavljen Lažni car Šćepan Mali. . 1853. 1852. 1859. GODINE. Rudine. slavila veliku pobjedu nad Turcima u boju na Grahovu. 1845. U Kotoru izvršen atentat na knjaza Danila. sestrić Petra II Petrovića Njegoša. avgusta 2. Izvršeno niz reformi u Crnoj Gori. GODINE. Dolaskom naučitelja Stevana Petranovića u Crnu Goru izvršena je kvantitativna i kvalitativna (građanska) reforma Cetinjske škole u kojoj su izučavane moderna antropologija i psihologija. Senat donio akt o proglašenju Crne Gore knjaževinom.1844. Jula pročitan ruski manifest koji priznaje Danila za Knjaza. MARTA 21. APRILA Komisija izvrsila omeđavanje crnogorsko-turskijeh granica kojim je Crna Gora dobila: Grahovo. GODINE. GODINE Donesen Zakonik Danila I od 95 članaka. 1857. izvrsilac šire zavjere je bio Todor Kadić. na skupstini crnogorskijeh glavara 18. a na prijestolje dolazi Danilo I Petrović. GODINE Održan Pariski mirovni kongres na kome se nijesu ostvarila očekivanja knjaza Danila o formalnom priznavanju suvereniteta Crne Gore. pjesnik i bivši glavni zapovjednik crnogorske vojske. GODINE Na intervenciju Rusije i Austrije. GODINE Objavljena Luča mikrokozma. JANUARA U Kotoru umro Pero Tomov Petrović. NOVEMBRA 11/12 Poara Žabljaka. na Knjažev zahtjev krajem godišta u Rusiji hirotonisan za crnogorskog mitropolita izvanjac Nikanor Ivanović. ustanovljena naročita bojna jedinica zvana Garda. Uskoke. popis stanovništva. Na Spasovdan crnogorska vojska. brat Petra II I politički protivnik knjaza Danila. GODINE. reorganizacija i formacija vojske. GODINE. AVGUSTA 1. 1851. Drobnjaka i Kuča. Danilo I izvršio posjetu austrijskom caru. GODINE Pečatan Gorski vijenac u Beču. Nabavljena štamparija. Otpočela prva Omer pašina vojna na Crnu Goru. MAJA 1. GODINE U Istanbulu ubijen pretendent na vladarski prijesto Stevan Perović Cuca. (na Ilinden) Crnogorci razuraju Kolašin. Lipovo. 1858. dio Banjana. Nikanor Ivanović uvodi u školu proslavu Sv.

koje su Srbi izdali Turcima. GODINE. obavezno i džabe. Septembra 15 zaključen mir pomeđu Crne Gore i Turske. GODINE Uspostavljen je telegraf u Crnoj Gori. OKTOBRA 7. 1875. teritorija je proširena na 9475 km2 sa gradovima: Podgorica. 1866. GODINE Crna Gora pomaže bokeški ustanak protiv Austrije. SEPTEMBRA 23. GODINE Ustanovljeno Načelstvo narodne prosvjete. Gusinje (umjesto potonja dva dobila je Ulcinj). . GODINE Donesen Zakonik o opštoj školskoj dužnosti.1860. kojim je osnovno obrazovanje slobodno. 1882. Kolašin. MAJA Otpočela druga Omerpašina vojna na Crnu Goru. 1865. Crna Gora pomaže krivošijski ustanak. GODINE Crna Gora pomaže hercegovački ustanak ("Nevesinjska puška") i vasojevićki ustanak. Bar. 1867. 1874. 1878. GODINE Na Cetinju je otvorena Privremena bogoslovija. Šavnik. GODINE Berlinskijem kongresom Crna Gora je dobila priznanje i od zemalja koje je do tada nijesu priznavale. otpočeo rat između Crne Gore i Turske. bila je to 27. Potpisan je ugovor između knjaza Nikole i srpskog kneza Mihaila Obrenovića o saradnji Crne Gore i Srbije za oslobođenje. 1861. Plav. GODINE Crna Gora učestvuje na izložbi u Moskvi. 1863. 1879. 1869. 1862. GODINE. GODINE. GODINE. Spuž. pobjeda u bojevima na Vučjem dolu i Fundini. 1876. Nikšić. 1880. Žabljak i Goransko u Pivi. GODINE Pokrenut je časopis Orlić. GODINE Otpočela sa radom Gimnazija na Cetinju. Poslata pomoć Srbiji od 300 Vasojevića za predstojeće ratne okršaje. ponovo su pogoršani crnogorskoturski odnošaji. Crna Gora je objavila rat Turskoj. 1881. Odmazdom za ubistvo podgoričkoga zabita Jusufa Mucina Krnjića. međunarodno priznata država u svijetu. JUNA 20. prva ženska srednja škola Đevojački institut. GODINE Izvršena je crkvena reforma – reorganizacija parohija. GODINE Crna Gora pomaže ustanike Luke Vukalovića u Hercegovini i Kola Petrova Lukića u Crmnici.

1884. GODINE Prestolonasljednik Danilo I oženio se Jutom-Milicom. knjaginja Milica za ruskoga velikog kneza Petra Nikolajevića Romanova. JANUARA 1. Donesen Ustav pravoslavnih konsistorija. 1886. ćerkom prestolonasljednika Meklenburg-Strelica. 1900. GODINE Proslavljena je 22. 1905. GODINE Počela sa radom Crnogorska narodna skupština. GODINE. 1889. DECEMBRA 30. GODINE Kolašinska afera i novi pokušaj prosrpskijeh snaga da likvidiraju knjaza Nikolu. Godišnjica dinastije Petrović-Njegoš.1883. uskoro izbila afera u povodu smrti crnogorskoga ministra pravde Šaulića. potomka morganatskoga ogranka hesenske dinastije. 1908. GODINE Donesen Opšti imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore. GODINE Proslavljena 400. GODINE. . 1904. 1907. 1896. Knjaginja Zorka se udala za srpskoga kneza Petra Karađorđevića. 1906. Crna Gora je učestvovala na izložbi u Liježu.Stane udala se za kneza Đorđa Maksimijanovića. knjaginja Ana se udala za Franca Jozefa Batemberga. Godišnjica Crnojevića štamparije. vojvodu Lajhtemberskog. GODINE. 1888. a tijem iI parlamentarni život u Crnoj Gori (narodnjaci. JULA 18. GODINE Bombaška afera. Crna Gora zaključuje Konkordat sa Vatikanom po kojemu se božja služba u katolickijem crkvama u Crnoj Gori vrši na staroslovenskom umjesto latinskog jezika. Crna Gora učestvuje na izložbi u Parizu. 1894. prvo crnogorsko pozoriste. GODINE. GODINE Donesen Zakon o parohijskom svještenstvu. AVGUSTA 11. učešće Crne Gore na izložbi balkanskih zemalja u Londonu. 1903. uvedena je valuta perper. GODINE Knjaginja Anastazija. čiji je autor čuveni pravnik dr Valtazar Bogišić. klubaši i samostalci). 1899. pokušaj likvidacije knjaza Nikole. a knjaz Nikola je davao saglasnost na imenovanje barskog nadbiskupa. GODINE Knjaginja Jelena se udala za italijanskoga kralja Viktora Emanuela III Savoja. Donijet Ustav Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori. GODINE Oktroisan Ustav Knjaževine Crne Gore. GODINE Na Cetinju formirano Cetinjsko dobrovoljno društvo. 1897.

GODINE Pobjedom u balkanskom ratu Crna Gora je oslobodila deset gradova i proširila teritoriju na 14443km2. uzimajući na ti način neposredno učešće u požaru prvoga svjetskog rata. Zvaničnoga (državnog) zuluma srpsko-karađorđevićkoga režima čiji je cilj bio genocidno ništenje Crnogoraca i ostalijeh u Crnoj Gori u svijem oblastima života i kulture. 1918. AVGUSTA 10. Crna Gora stupila u II balkanski rat na stranu Srbije protiv Bugarske. 1914. GODINE. U Podgorici održana izdajnička tzv Podgorička skupština kojom je Crna Gora prisajedinjena (anektirana) Srbiji. nastavlja u perfidnijim. ČAST I SLOBODU CRNE GORE. krvavi "bijeli teror" se od 1926. GODINE Versajskim ugovorom je priznata Kraljevina SHS. Niču vješala po Crnoj Gori. pominju se 14 vrsta zločina koje su fašisti činjeli u drugom svjetskom ratu. GODINE. kralja bez kraljevstva. GODINE Crna Gora objavila rat Austro-Ugarskoj radi Srbije. prestolonasljednik Danilo je abdicirao u korist sinovca Mihaila. 1918 – 26. 1923. proslava zlatnog jubileja 50.g. spaljeno je nekoliko hiljada kuća i ubijeno više tisuća čeljadi (po nekijem izvorima i više desetina tisuća). Rodoljubi se bacaju u jame. 1925. JANUARA 7) U krvi ugušena crnogorska nacionalna revolucija. GODINE U kraljevini SHS održani drugi parlamentarni izbori.1910. ovi događaj se zbio neposredno po oslobođenju Crne Gore od austro-ugarske okupacije. godišnjice vladavine kralja Nikole i 50. 1912. MARTA 1. GODINE (APRIL U NOĆI 26/27) Desio se jedan od mnogijeh zločina "bijelog terora" – sažegnut dom komite Petra Zvicera u Cucima zajedno sa Petrovom porodicom. GODINE Novi parlamentarni izbori. GODINE Crna Gora stupa u balkanski rat. 1923. . siluje se i pljačka. zelenaški pokret podigao ustanak (Božićni ustanak) protiv srpskijeh okupacionih trupa tj. a tijem posredno aneksija Crne Gore Srbiji. GODINE Kapitulacija crnogorske vojske i odlazak kralja Nikole u izbjeglištvo. 1916. 1913. Crnogorci se apse. moto ustanka je bio ZA PRAVO. 1919. NOVEMBRA 24-29. Crna Gora proglašena za Kraljevinu. Protiv aneksije Crne Gore Srbiji. GODINE Mračno doba krvavoga "bijelog terora" tj. a majka Petrova je primorana da sve to posmatra. potonjeg crnogorskog kralja. 1936. fizički i na druge načine zlostavljaju i uništavaju. pobuna sa nacionalnim i socijalnim obilježjima. GODINE Krvavi Belvederski događaj. 1918. 1921. GODINE Parlamentarni izbori (CFS osvojila tri mandata i održala kongres u Podgorici). a dinastija Petrović-Njegoš detronizirana. godina braka s kraljicom Milenom. DECEMBRA 21 (1919. GODINE. drugačijim oblicima. 1927. GODINE. U egzilu umire kralj Nikola.

I 1450).Cetinje. Juna (20. 18. 1. rodom iz Dioklitije Fortinske (Crnogorskoga Primorja).Manastir Ostrog. 1946. GODINE.1941. Ostrogu. Slave ga 4. SVETI VASILIJE OSTROŠKI (Popovo Polje . prema nekijem izvorima. raspada SFRJ i rata na njezinim prostorima. Ždrebaoniku kod Danilovgrada. "Antibirokratskom revolucijom" (ustvari protivreformacijom i anticrnogorskom "revolucijom") započinje proces otvorenog anuliranja saveznog i crnogorskog ustava. na drugom zasijedanju AVNOJ-a. Dovolji na Tari. April 1749. Aprila). NOVEMBRA 29. kojim je ustanovljena crnogorska državnost i potvrđena nacionalnost. nasljednik Svetoga Save. Arseniju. .ČUDOTVORAC (Njeguši. Slavi se na Petrovdan (Lučindan). Decembra 1610. JANUARA 10. Oktobar 1830). progon crnogorskijeh rodoljuba i puno ozvaničavanje velikosrpstva. (18) oktobra. Njegovo unošenje u krug crnogorskijeh pravoslavnih svetaca vršila je SPC u sklopu opšte politike posrbljavanja Crnogoraca i Crne Gore. Maja). Crnogorci koje je kanonizirala SPC kao srpske svece Sv. Manastiru Morači. U Jajcu. Maj 1697. SVETI STEVAN PIPERSKI (Župa Nikšićka ? . Juna) sve tri vjere u Crnoj Gori. Slavi se 2. GODINE. i 1830. GODINE. Maja (29. umro je 20. . 20. CRNOGORSKI SVEČEVI SVETI VLADIMIR DUKLJANSKI. 1943. Slavi se 12.). Čuvane su u crnogorskijem manastirima: Ćeliji Piperskoj. 29. JOANIKIJE DEVIČKI. Kosijerevu. JULA 12.Ćelija Piperska. Međutijem. Srpska pravoslavna crkva bila je razvila mit o petom crnogorskom svecu. Maja (22. 1989. Do 1016. Petrovdanskim saborom proglašena suverena Crna Gora. Sv. 31. Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori pod vođstvom KPJ. 1974.1267). Arsenije nije crnogorski nego srpski svetac (Srem ? .Hercegovina. Bio je isihazsta i samotnjak u Crnoj Reci na Ibru đe je podigao crkvu i manastijer. crnogorske državnosti i nacionalnosti. čije su mošti tajanstveno prenešene iz Pećke patrijašije u Crnu Goru. kojega je SPC proglasila za sveca u prvoj polovini XV s. Sv. GODINE Donesen Ustav SFRJ i SRCG kojima je produbljena crnogorska državnost i nacionalnost. jula 13. Maja 1714. odmah nakon smrti (pominju se tri godine njegove smrti: 1430. vladar Duklje od 997. Godine. obnovljena crnogorska država u ramu federativne Jugoslavije. April 1671). 1440. 28. a zatijem odlazi u Drenicu na Kosovu radi samotovanja u . crnogorski vladar i vladika između 1782. GODINE Donesen Ustav FNRJ. SVETI PETAR CETINJSKI .

zasjale tri zlatne kruške. Te su mošti potom nestale iz Crne Gore. SPC kanonski je proglasila za sveca i srpskog despota STEVANA ŠTILJANOVIĆA. Katolicki svečevi i blaženi sa crnogorskog područja Crna Gora je dala čitavi niz sjajnijeh istorijskijeh ličnosti. Neki izvori drže da je sveti Panteleimon bio LUKA KALUĐEROVIĆ. v. balkanski franjevački misionar u 14. 13. Potpisivao se sa Peretti. Zanimljivo je napomenuti da je ime ovoga sveca nosio 1942. Njegov program je bio da Crkvu učini potpuno nezavisnom od svake svjetovne sile. u ostroškijem stijenama. Jedan je od najčuvenijih papa svijeh vremena. – 24. Vasilija Ostroškog. Ktitor je manastijera Deviča đe mu mosti i danas počivaju. godišta. 33.8. u sklopu politike SPC na posrbljavanju i otuđivanju crnogorskoga nasljeđa. Bio je kastelan Novigrada i Orahovice. u duhu petrovićevskog nauma uzdizanja svoje dinastije. Stevana Štiljanovića svetiteljima crnogorskog naroda kojemu pripada. franjevac. U tom manastijeru sačuvan je njegov portret kao ktitora. svakako. legenda zbori da su u njegovom grobu. G. i 2. cjelujući častni i životvorjašći krst i svjatoje Evangelije pri tom i svete mošći velikomučenika Panteleimona. Na Cetin 17 čisla 1803 goda". Ova reafirmacija imena Isaije od Onogošta vrši se. kanonizovanijeh u ramu Rimokatoličke crkve. Tri kosti braće Sv. Stevana Štiljanovića i njegove supruge Jelene počivaju u manastiru Šišatovcu na Fruškoj Gori. (Svi Svilanovići su pravoslavci i slave Sv. Krugu velikana crkvene istorije sa područja Crne Gore pripada i papa SIKST V PERETIJE (Gratomore. da su u to doba na Cetinju (najvjerovatnije u Cetinjskomu manastiru) postojale mošti SVETOGA VELIKOMUČENIKA PANTELEIMONA na koje su se Crnogorci zaklinjali kada su pravili razne stege. Da je njegov kult u Njegoševo doba zamijenjen kultom Sv. g. što ne isključuje mogućnost njihova pripadanja krugu starohrišćanskijeh velikopodviznika (himnika). godišta papa Siksto IV poslao . jedan partizanski bataljon paštrovskog i primorskog kraja. Blaženi MARIN KOTORANIN. u selu Mlečani kod Prizrena u crkvi Sv. Turci su mu na Poviji sažegli manastijer. iz sela Kruševice u Boki Kotorskoj. To je. Nikola. clan Zakonika Petra I završava se: "…Za sahraniti i uzdržati sve ovo višenapisano na trideset i tri člena razdijeljeno. U duhu svoje politike. Potrebito je vrnuti Sv. kojega je 1472. Izabran je za papu 24. Potonji. Naučno su ostale nedokazane tvrdnje i pretpostavke: 1. ujedno. iz plemena Svilanovića koji su priješli u Italiju. Panteleimon bio Luka Kaluđerović. upravnik Valpova. nakon smrti pape Gregorija XIII. na ustrb ranije tradicije. uz portrete iz XVI v. Papa Sikst V Peretije je porijeklom iz Crne Gore. Krajem 15. ali se i ponose papom Sikstom V Peretijem koji je isticao svoje porijeklo).12. inače crnogorskoga feudalca. u Pećkoj priprati i iz 1601. U njihovu čast podignuta je Crkva u selu Krašici (Luštica) blizu Tivta. prilikom sahrane. što na italijanskom znaci Kruškar. Također je još uvijek naučno neispitan ISAIJA OD ONOGOŠTA. Da je Sv. prije Sv. Andrije i Lovra (Laurencija) čuvaju se u relikvijaru katedrale Sv. Petra Cetinjskog. napustio je Crnu Goru i priješao u Srbiju đe ga legenda veže za grad Morović. Mošti Sv. pristaša Ferdinanda Habsburškog u borbi protiv Jovana Zapolje za ugarski prijesto.oko 1540).1520. Nikolu. učinismo svekolici zakletvu. usljed čega je priješao na Ostrog. bokeljski mučenici. Iz ovoga slijedi.4. Tripuna u Kotoru. svetaca i blaženih. Živio je u XVI v. po kojoj je i dobio nadimak.1590). iznad Veriga.Devičkoj pustinji. Peretto. i da im se nametne kao gospodar. Prema predanju. U svezi sa tijem. V. Sveta braća PETAR. Blaženi ADAM KOTORANIN. i dokaz da nije zaboravio svoje podrijeklo (Kruševice u Boki Kotorskoj). Tokom XVI v. Pećka patrijašija obnavlja i razvija kult ovoga sveca. u tri staklena cilindra sa zajedničkijem srebrnim postoljem. Nedavno je SPC otvorila u Nikšiću duhovni centar koji nosi ime ostroškog svetitelja Isaije od Onogošta. ANDRIJA i LOVRO. sahranjen je pod oltarom Gospe od Škrpjela. Petra.1585. rodom iz Paštrovića (? .

Augustina. Franje na Grudiću (Kotor). maloazijski mučenik iz grada Kempsada. MIKULA iz Bara. 7. 3. mučenik u Tatariji (oko 1288. v.1493. 30. slavljena i čašćena u Crnoj Gori. koji je kao apostol ispovijedaonice i hrišćanskog jedinstva proglašen blaženim 1976. istoričar. g. – Kotor.1887) redovnica. .5. Lješanska nahija. 1438 – Mleci 1508. 27. Blažena ANA MARIA MAROVIĆ (Dobrota. Sveti LEOPOLD (BOGDAN) MANDIĆ (Herceg-Novi. Blažena OZANA (HOSANA). o kojemu govori novija. Kongregacije u Rimu. sv.4. Boka. Blaženi GRACIJA (Muo.10. brat-laik pustinjačkoga reda Sv. slikarka i dobrotvor. kapucin. Ozana). 21. pripadao je manastiru sv.2.).7. spisateljica. Adam Kotoranin. mada je od 48 sati poslije smrti držana za sveca Zapadne crkve. koji je 1288. Dominika i zvanično promovisana u svece katoličke crkve odlukom pape Pija XI. sv.1565). – Padova. franjevac iz 13.11. godišta. Papa Leon XIII mu je potvrdio štovanje 1889. Spisi procesa za beatifikaciju Ane Marie su kod Sv. 12. U Rimu. spisatelj. koja je kao trećoretkinja reda Sv. Boki i Dalmaciji (Sv.1815. djelimično čakavizirana verzija legende Čudesa Sv. kome je posvećena katedrala u Kotoru. čije ime nosi manastijer Savina od 1030. čije ime nosi crkva u Baru i sv. – Mleci. Blaženi MARIN "drugi" KOTORANIN.).kao legata u Persiju. đe je umro mučeničkom smrću. Kao i Bl.1866. Potrebito je još napomenuti i to da se i za prostor Crne Gore vezuju i opstehrišćanski sveci: ranohrišćanski svetac SABBA (= SAVA OSVEĆENI). žena kralja Uroša I. Osnovala kraljica Jelena. 25. porijeklom Francuskinja.. a za sveca 1983. TRIPUN. JOVANA ĐUJOVIĆ (Releze.).1942. Decembra 1927. NIKITA BARSKI iz Barija. g. godine kod Herceg-Novog. Mikule u Bodleiam iz XV v.