UDK: 159.942.53 Izvorni znanstveni članak Primljeno: 27. svibnja 2005.

Još jedan pokušaj određivanja faktorske strukture raspoloženja
Vladimir Takšić i Tamara Mohorić
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju

Raspoloženje se definira kao difuzno afektivno stanje koje se najčešće doživljava kao promjena u subjektivnom doživljaju. Obično je niskoga intenziteta i dužega trajanja (Russell, 2003). Iako postoji konsenzus među autorima kako se raspoloženje najbolje ispituje mjerama samoprocjene (O′Connor, 2004), nije postignut dogovor oko broja različitih dimenzija raspoloženja ili njihovih naziva. Dvodimenzionalne strukture raspoloženja naglašavaju postojanje dviju dimenzija prema kojima se organiziraju raspoloženja (Diener i Iran-Nejad, 1986; Russell i Carroll, 1999a; Watson i Tellegen, 1985), dok višefaktorski modeli nastoje identificirati nekoliko dimenzija ili klastera. Cilj je istraživanja bio provjeriti jačinu izvora varijabiliteta dimenzija ugoda/neugoda i aktivacija unutar konstrukta raspoloženja. Listu od 88 raspoloženja ispunilo je 276 studenata raznih odjela Sveučilišta u Zadru. Na listi su trebali označiti čestinu javljanja različitih raspoloženja u posljednjih nekoliko mjeseci. Faktorskom analizom podataka dobivene su dvije različite faktorske strukture raspoloženja u zavisnosti o tipu rotacije faktorskih osi. U početku analize (nerotirana struktura) izlučen je faktor ugoda/neugoda, a nakon njega faktor aktivacije. Nakon rotacije faktorskih osi u dvodimenzionalnom prostoru, raspoloženja se raspoređuju na dimenzijama ugode i neugode, a gubi se efekt dimenzije aktivacije. Rezultati su komentirani obzirom na dva kompetitivna modela raspoloženja: Watsonov i Tellegenov (1985) koji naglašava odvojenost i nezavisnost pozitivnih i negativnih raspoloženja, te Russellov i Carrollov (1995a), koji naglašava ortogonalnost i bipolarnost dviju dimenzija raspoloženja (hedonskog tona i aktivacije). Ključne riječi: raspoloženje, faktorska struktura, ugoda/neugoda, aktivacija

Raspoloženje se definira kao difuzno afektivno stanje koje se najčešće doživljava kao promjena u subjektivnom doživljaju. Obično je niskoga intenziteta i dužega trajanja (Russell, 2003). Iako postoje različite koncepcije o strukturi raspoloženja, jedna od češće istraživanih koncepcija je ona prema kojoj raspoloženja mogu biti doživljena na izravnoj i reflektivnoj razini (Mayer i Gaschke, 1988). Na izravnoj razini, raspoloženje se percipira na dimenziji ugode (ugodno-neugodno) i dimenziji aktivacije (uzbuđenje-smirenje) (Russell, 2003), odnosno na njihovim rotiranim varijantama (Watson i

___________________________________
Svu korespondenciju koja se odnosi na ovaj članak adresirati na Vladimir Takšić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Trg Ivana Klobučarića 1 E-mail: vtaksic@ffri.hr

Tellegen, 1985). Prema ovim se dvjema dimenzijama organiziraju ne samo osnovna raspoloženja, već i emocionalni sadržaj kognicija. Reflektivna razina proizlazi iz izravne percepcije raspoloženja (opažanje raspoloženja, povezanost raspoloženja i emocija). Istraživanja raspoloženja izuzetno su značajna, posebno u smislu regulacije raspoloženja i ponašanja (Gohm, 2003; Gratz i Roemer, 2004; Koole i Jostmann, 2004; Lucas i Baird, 2004; Mayer i Stevens, 1994; Wei, Vogel, Ku i Zakalik, 2005), istraživanja psihološke dobrobiti (Lischetzke i Eid, 2003), utjecaja na donošenje odluka (Yuen i Lee, 2003). Iako postoji konsenzus među autorima kako se raspoloženje najbolje ispituje mjerama samoprocjene (O′Connor, 2004), nije postignut dogovor oko broja različitih dimenzija raspoloženja ili njihovih naziva. Stoga se u raznim istraživanjima raspoloženja nastoje

1988. 1985. Ovim se modelom također tretira i problem vezan uz korelacije između pojedinih emocionalnih stanja sličnoga hedonskog tona. 2004. nazvanu hedonski ton. već da treba razlikovati 3 vrste bipolarnosti: statičku. odvratnost). neugoda-visoka aktivacija (stres). GombergKaufman i Blainey. odnosno relativno stabilne individualne razlike u općoj emocionalnoj razini. Volumen 14 broj 1: 71-81 grupirati oko sličnih pojmova (Mayer i Gaschke. Zajedno. Mor i Winquist. Iako se ove dvije dimenzije mogu deskriptivno shvatiti kao bipolarne.Takšić. Dvodimenzionalne strukture raspoloženja naglašavaju postojanje dviju dimenzija prema kojima se organiziraju raspoloženja (Diener i Iran-Nejad. odnosno u sjecištu dviju osnovnih dimenzija. odnosno neugodi. ljutnja. čine visoka aktivacija i njena bipolarna suprotnost. niska aktivacija. Salovey. misli i ponašanja. Drugu dimenziju.25 (Clark i Watson. suprotni polovi ovih dimenzija definirani su kao niski pozitivni i niski negativni afekt. 1995b. Negativni afekt je vrlo širok faktor. 1995a. dok pozitivni afekt održava emocionalna stanja ugodne uzbuđenosti. Clark i Tellegen.. Green. Drugi su dvodimenzionalni model predložili Watson i suradnici (Watson. Watson. Psihologijske teme (2005). 1991). je bipolarna suprotnost negativnom afektu. II. Russell. posebno u odnosu na negativno raspoloženje. ugoda-visoka aktivacija (uzbuđenost). V. neugodaniska aktivacija (depresija) i IV. Russell i Caroll (1999a) smatraju da su ove dvije bipolarne dimezije međusobno nezavisne. 1988. Ovi su faktori međusobno nezavisni. nazvanim ugodaneugoda i aktivacija. McCrae i Costa. dok je niža razina na svakoj dimenziji definirana terminima koji odražavaju relativnu odsutnost afektivnog uzbuđenja (Watson i Tellegen. 1988.: Još jedan pokušaj određivanja faktorske.. ugoda-niska aktivacija (relaksacija). 1986. Kardum (1993) daje pregled nekoliko višefaktorskih modela. Istraživanjima su obično izdvojena 8 do 12 faktora. Salovey i Truax (1999) smatraju da nije dovoljno govoriti o bipolarnosti kao o jedinstvenom konstruktu. Watson i Tellegen. tako da se one mogu izraziti kao kosinus kuta između pojednih emocionalnih kategorija. koji pokriva cijeli niz emocionalnih stanja (strah. Mayer. energije i sigurnosti.. nazvanu aktivacija. dok višefaktorski modeli nastoje identificirati nekoliko dimenzija ili klastera. npr. 2002). razvijeni su i višefaktorski modeli strukture raspoloženja koji nastoje izdvojiti veći broj faktora. Dužina vektora u tom slučaju reprezentira intenzitet raspoloženja. Ugoda. Prva značajnija istraživanja strukture raspoloženja započinje Nowlis pedesetih godina. 1988) koji smatraju da se afektivni prostor može opisati dvjema dimenzijama koje nazivaju pozitivni (PA) i negativni afekt (NA). Andrykowski i Studts. Russell i Carroll. Jr. a mogu se konceptualizirati i kao promijenjiva emocionalna stanja i kao crte. Liverant i Brown. 1988. 1991). Ovakvom organizacijom afektivnog prostora dobiju se četiri kvadranta: I. dok su na drugom polu njihove suprotnosti. 1995. one su afektivno unipolarne jer samo visoki intenzitet na svakoj dimenziji reprezentira stanje emocionalne uzbuđenosti.. dok uzročna bipolarnost označava ideju da pozitivna i negativna raspoloženja imaju jednake i suprotne učinke na druge psihološke procese. Watson i Tellegen. 2003. Kružna struktura sustava dopušta i finije razlikovanje pojedinih emocionalnih stanja. što znači da su korelacije između pozitivnih i negativnih raspoloženja negativne. ili pozitivni afekt. klastera ili dimenzija te na taj način identificirati i temeljna raspoloženja i suptilne stilove reakcija izazvanim raspoloženjem (Mayer i sur.. dinamičku i uzročnu. 2003) smatraju da se sva raspoloženja mogu organizirati prema dvjema ortogonalnim bipolarnim dimenzijama. 1991). Russell i Carroll. dinamička bipolarnost pretpostavlja suprotna kretanja pozitivnih i negativnih osjećaja (ugodna i neugodna raspoloženja mijenjat će se u suprotnom smjeru kao odgovor na sretan ili tužan podražaj). Watson. Watson i Clark. T. Statička bipolarnost podrazumijeva bipolarnost afektivnog prostora. Dakle. 1985). depresiju i anksioznost (Campbell-Sills. Često se ispituje uloga negativnog afekta u psihopatologiji. Mohorić. III. Terracciano. s tipičnom međusobnom korelacijama od -0. Iako je u početku 72 . oni čine jednu dimenziju. Russell i suradnici (Russell i Carroll. 1999a. Pri tome se najčešće koristi organiziranje na dimenzijama. pa se tako svako emocionalno stanje može promatrati kao vektor koji ima ishodište u središtu kruga. Curran. Uz dvodimenzionalne modele. 1999). Ove se dvije dimenzije konzistentno pojavljuju kao faktori prvog reda nakon ortogonalnih rotacija ili kao faktori drugog reda nakon kosokutnih rotacija. pri čemu su čestice na jednom kraju dimenzije sadržajno ekvivalentne.10 do -0.

1977. pa je. strah i ljutnja) pojavljuju u gotovo svim mjerenim raspoloženjima. neugoda i aktivacija unutar konstrukta raspoloženja. 1975. Psihologijske teme (2005). 2) 8SQ – Eight State Questionnaire (Curran i Catell. Osnovno se neslaganje javlja oko pitanja bipolarnosti. ljutnju. eksternalne. 1993). strah.. kognitivne i fiziološke opise raspoloženja. a unutar zadanog dvodimenzionalnog (dvokomponentnog) referentnog okvira. oko dva kompetitivna modela raspoloženja (Russell i Carroll. radost. Budući prva izlučena komponenta objašnjava najveći dio varijance manifestnih varijabli. na broj i prirodu latentnih dimenzija raspoloženja utječu i neki problemi vezani za mjerenja. koji mjeri deset osnovnih unipolarnih emocionalnih dimenzija (interes. Međutim. Druga se komponenta izlučuje na ostatku varijance manifestih varijabli (rezidualu) koji je nezavisan od prvog. 1993). posebno format skala procjene (Kardum.. Često upotrebljavani mjerni instrumenti na području mjerenja emocionalnih stanja jesu također i 1) MAACL – Multiple Affect Adjective List (Zuckerman i Lubin. Dosadašnja istraživanja koja se bave ispitivanjem strukture raspoloženja pokazuju da se ona mogu organizirati unutar dvodimenzionalnog prostora. V. METODA Ispitanici U istraživanju je sudjelovalo 276 studenata (231 studentica i 45 studenata) različitih studijskih grupa na Sveučilištu u Zadru. umor. prema Kardum. Cilj je ovog istraživanja bio provjeriti jačinu efekata izvora varijabiliteta dimenzija ugoda. 1993). Iako se neke dimenzije (kao što su radost. Već i pregled samo nekih od postojećih modela i instrumenata za mjerenje raspoložnja upućuje na veliku raznovrsnost osnovnih dimenzija emocionalnih stanja. ili ugoda/neugoda. u novije se vrijeme taj problem ponovno aktualizirao. Watson i Tellegen. koji je poslužio i kao model za izradu brojnih drugih instumenata. krivnja. 1995a. kao i stručnjaka koji se 73 . kasnijim istraživanjima dobiven je različit broj faktora (od devet do dvanaest). veličina saturacije bi trebala ukazivati koji je od izvora varijabliliteta snažniji – onaj dimenzije ugoda ili dimenzije neugoda ili dimenzije aktivacije. ne postoji slaganje među istraživačima o dobivenim dimenzijama. Ispitivanje je provedeno u okviru kolegija Psihologija odgoja i obrazovanja. prije svega. uz minimaliziranje korelacija s drugom komponentom u referentnom dvodimenzionalnom ortogonalnom prostoru. depresija. odvratnost. nediferencirane. GombergKaufman i Blainey (1991). Mohorić. prosječne dobi 21. a neki unipolarni. 1965. Uz to. ili među njima postoji određeno preklapanje (korelacija). Ortogonalna rotacija faktorskih osi ima za cilj pojednostaviti strukturu dvaju dimenzija.. Ovaj bi postupak trebao rješiti dilemu koje su to nezavisne dominantne dimenzije zadanoga dvodimenzionalnog prostora (kao referentnog okvira rotacije). Navedene dimenzije dobivene su na različitim uzorcima čestica. T. Lista je prevedena s engleskog na hrvatski jezik uz konzultaciju profesora engleskog jezika i književnosti te lektora engleskog jezika sa Sveučilišta u Zadru. tj. prema Kardum. Volumen 14 broj 1: 71-81 smatrao da se emocionalna stanja mogu opisati s četirima bipolarnim dimenzijama. Instrumentarij Lista od 88 različitih raspoloženja preuzeta iz istraživanja Mayer. sram i krivnju). vjerojatno najčešće upotrebljavan višedimenzionalni instrument za mjerenje raspoloženja. ipak nema jednoznačnog odgovora na problem broja i prirode latentnih dimenzija raspoloženja. koji mjeri osam bipolarnih dimenzija raspoloženja (anksioznost. ekstraverzija i aktivacija). 3) DES – Differential Emotion Scale (Izard. moguće odmjeriti veličinu njegovog efekta (izraženu količinom objašnjene varijance). stres. prema Kardum. 1993). Salovey. odnosno maksimalizirati korelacije manifestnih varijabli s jednom od komponenata. pod različitim teorijskim i empirijskim modelima i na različitim skupinama ispitanika. odnosno nezavisnosti afektivnih stanja. prezir. u dijelu demonstracije različitih postupaka i metoda u psihologijskim istraživanjima. 1999). tugu. Čestice uključuju diferencirane.Takšić. Na temelju ovih analiza razvijen je MACL (Multiple Adjective Check List).: Još jedan pokušaj određivanja faktorske.2 i raspona od 19 do 24 godine. regresija. pri čemu su neki faktori bili bipolarni. Nakon duljeg perioda slaganja istraživača oko strukture afektivnog prostora. tuga. Kosokutna rotacija faktorskih osi trebala bi odgovoriti na pitanje jesu li to zaista dvije nezavisne dimenzije. iznenađenje.

Svako raspoloženje može se smjestiti unutar tog prostora koji čini kružnu strukturu raspoloženja. napušteno). prof. što je prikazano u Tablici 2. dr.. V. Psihologijske teme (2005). 9. 4 – često. prvenstveno zbog svoje brojnosti u ovom uzorku raspoloženja. Drugi faktor čine pozitivna raspoloženja. Prvi izdvojeni faktor u ovom istraživanju označavao je dimenziju Ovom prilikom zahvaljujemo prof. T. ugoda/niska aktivacija (smireno. Neugodna se raspoloženja grupiraju u prvi faktor. Iako je količina objašnjene varijance manifestnih varijabli sa samo dvije komponente relativno mala. Stipi Grgasu na svesrdnoj pomoći u prijevodu i adaptaciji liste raspoloženja s engleskog na hrvatski jezik. Prema Russellovoj (2003) konceptualizaciji afektvnog prostora sva se raspoloženja mogu definirati dvijema bipolarnim dimenzijama (ugoda/neugoda i aktivacija). Dobivene vrijednosti u potpunosti korespondiraju s vrijednostima koje navode Mayer i sur. (1991). potišteno. ushićeno. može se uključiti i umjerena razina aktivacije). odnosno na puno jači izvor varijabiliteta dimenzije ugoda/neugoda. opušteno. 74 . jer se dimenzija ugoda/neugoda pokazala bipolarnom. Volumen 14 broj 1: 71-81 bave teorijom i istraživanjima emocija na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru. Yik. dimenzija aktivacije je unipolarna jer su sva opterećenja na tom faktoru pozitivna. REZULTATI I RASPRAVA Provedena je faktorska analiza na glavne komponente. uspješno). Katici Lacković-Grgin. oduševljeno.Takšić.1 Postupak U istraživanju je ispitanicima dana sljedeća uputa: Molimo Vas da razmislite o svojim raspoloženjima u posljednjih nekoliko mjeseci. dimenziju aktivacije. Tako je moguće definirati i šest klastera raspoloženja (uz ugodu i neugodu te visoku i nisku aktivaciju. odnosno prostor između dviju dimenzija može se podijeliti u bilo koji broj dijelova. 3 – povremeno. 5 – vrlo često.27.85% varijance. 2. temeljem Scree plota te iz razloga što je primarni cilj istraživanja bio usporediti dvije dvodimenzionalne strukture raspoloženja zadržana su dva faktora.94 i 2. 1 ugoda/neugoda. To znači da je dimenzija ugoda/neugoda pokazala jači izvor variranja pojedinačnih raspoloženja. Dakle. Dobiven je dvadeset i jedan faktor s vrijednošću karakterističnog korijena (eigen vrijednost) većim od 1. spokojno). Carroll. a drugi faktor. uzbuđeno). 2 – rijetko. što nam ukazuje na inferiornost njezinih efekata u raspoloženjima.. Odmah na početku treba skrenuti pažnju na osnovnu logiku faktorske analize koja traži izvore latentnog varijabiliteta u manifestnim varijablama. Označite koliko često ste se tako osjećali ili ponašali.74). koji je izlučen na ostatku varijance manifestnih varijabli (rezidualu). koje u našem slučaju predstavljaju raspoloženja.. jasno se izdvajaju 2 faktora (eigen vrijednosti prvih 4 faktora iznose 23. Rezultati našeg istraživanja djelomično su u skladu s ovakvom konceptualizacijom. Napravljena je komponentna faktorska analiza. a rezultati su prikazani u Tablici 1. u koju su uključene sve čestice raspoloženja zajedno. U procesu izlučivanja (ekstrakcije) latentnih izvora varijabiliteta (faktora) prvo se pojavi ona dimenzija koja je najsnažniji izvor individualnih razlika u ispitanim manifestnim varijablama (raspoloženjima). Ove su dvije dimenzije međusobno nezavisne i čine koordinatni sustav s 4 kvadranta: ugoda/visoka aktivacija (oduševljeno. Svoje su procjene ispitanici davali na skali od pet stupnjeva: 1 – nikada. međutim. Dimenzija aktivacije nije izdvojena u rotiranoj faktorskoj strukuri. ali najveće saturacije imaju ona pozitivna raspoloženja koja ujedno imaju i izraženu aktivacijsku komponentu (npr. rotiranjem faktorskih osi dobija se nešto drugačija slika u odnosu na nerotiranu strukturu. dr. dr. Mohorić. čija je lista raspoloženja preuzeta u ovom istraživanju. neugoda/niska aktivacija (depresivno. neugoda/visoka aktivacija (napeto. nervozno. Međutim. koja zajedno objašnjavaju 34. Na temelju Scree plot kriterija.: Još jedan pokušaj određivanja faktorske. a veće saturacije s tom latentnom dimenzijom imaju neugodna od ugodnih raspoloženja. ushićeno. Russell i Feldman Barrett (1999) smatraju da se zapravo bilo koje raspoloženje može smjestiti na različitim točkama ovih dviju dimenzija. Izabeli Sorić i prof.04. Analiza rezultata uz Varimax rotaciju dala je nešto drugačije rezultate te se čestice sada raspoređuju na dimenzijama ugoda i neugoda. razdražljivo).

536 -.452 Lijeno Pospano .403 .620 .726 . V.316 .609 .293 .363 .435 * U tablici su prikazana opterećenja veća ili jednaka 0.304 Bez daha Milo Iznenađeno .698 .: Još jedan pokušaj određivanja faktorske.396 .380 .617 .616 .419 .337 .501 .30.362 .375 -.752 .297 .408 .468 -.681 .439 .507 -.337 -.567 .689 .557 -.709 .522 .268 S osjećajem krivnje Zabavljano .598 .323 .640 .443 .495 .671 .387 .578 Aktivacija Raspoloženje Bolno Izigrano Uspaničeno Uspješno Udobno Nemirno Posramljeno Fino Ugoda neugoda .422 .389 .428 -..453 Darežljivo Samodostatno Brižno Oprezno .369 -.307 Raspoloženje Uzbuđeno Ushićeno Ozareno Ugoda neugoda Aktivacija .599 .491 .321 - .565 -..656 -.454 -.410 .297 Aktivacija .305 Pustolovno Sitničavo Zahvalno .485 .708 -.648 -.378 Lijepo U redu Oduševljeno Voljeno Cijenjeno .Takšić.469 -.501 .417 .354 Bijesno Neprijazno Srdito .459 -.628 -.457 ..320 Znojavo Zbrinuto Povlašteno Povjerljivo Osjećajno Privlačno Žedno Nadmoćno .633 -.357 .690 -.629 . T. Prikaz nerotirane faktorske strukture svih čestica Raspoloženje Tužno Usamljenički Napušteno Potišteno Tugaljivo Slabo Povrijeđeno Loše Radosno Nezbrinuto Sretno Povrijeđeno Mučno Pozitivno Odbačeno Ugodno Neprijatno Dobro Uvrijeđeno Potlačeno Veselo Poniženo Slabašno Sigurno Negativno Povučeno Osamljeno Obamrlo Bespomoćno Ružno Ustrašeno Nervozno Ugoda neugoda .627 .730 .611 .472 -. 75 .361 .494 .395 .494 . Volumen 14 broj 1: 71-81 Tablica 1.475 -.334 -.677 -.297 Osvježeno Iscrpljeno Čilo Sramežljivo Odmorno Prezreno Uzdrhtalo Razgovorljivo Pohvaljeno Zabezeknuto Utjecajno Neopterećeno Razgaljeno .533 .652 .313 .709 .380 Napeto Društveno .348 .378 .574 .333 -. Mohorić.746 .617 .631 .762 .644 .457 -.413 .587 .412 -.399 .543 .390 .556 . Psihologijske teme (2005).

.361 .382 .495 .473 .549 .661 .524 .701 .607 .596 .757 .672 .577 ..662 .635 .Takšić.582 .483 .722 .651 .550 .567 .497 .369 .605 .573 .385 -.379 .446 .: Još jedan pokušaj određivanja faktorske.648 .529 Brižno Lijeno Neopterećeno Oprezno Osjećajno Pospano Samodostatno - 76 . V.498 .384 .525 .396 .313 Raspoloženje Radosno Veselo Ugodno Sretno Pozitivno Sigurno Udobno Dobro Neugoda -.466 .725 .507 .692 ..694 .626 .731 .489 .450 .504 . Mohorić. Psihologijske teme (2005).640 .619 .713 .549 .386 .458 .645 .520 .560 .563 .609 .620 .609 .338 -.425 -.549 .366 .438 .517 .300 Ugoda - Raspoloženje Ushićeno Oduševljeno Uspješno Uzbuđeno Čilo Ozareno Pohvaljeno Zabavljano Fino Razgovorljivo Razgaljeno Društveno Milo Cijenjeno Lijepo Privlačno Osvježeno U redu Utjecajno Iznenađeno Voljeno Odmorno Nadmoćno Povlašćeno Pustolovno Povjerljivo Zahvalno Darežljivo Zbrinuto Neugoda - Ugoda .549 .688 .429 -. Volumen 14 broj 1: 71-81 Tablica 2.537 .451 -.601 .651 .404 -.672 .631 .645 .694 . T.653 .618 .357 -. Rotirana faktorska struktura svih čestica Raspoloženje Tugaljivo Napušteno Povrijeđeno Tužno Slabo Usamljenički Poniženo Potišteno Loše Povrijeđeno Uvrijeđeno Mučno Neprijatno Slabašno Bolno Ustrašeno Nezbrinuto Obamrlo Bespomoćno Negativno Uspaničeno Posramljeno Napeto Nervozno Potlačeno Odbačeno Nemirno Osamljeno Izigrano Ružno Uzdrhtalo Povučeno S osjećajem krivnje Neprijazno Iscrpljeno Srdito Zabezeknuto Bez daha Bijesno Prezreno Sramežljivo Znojavo Sitničavo Žedno Neugoda .468 .645 .480 .530 .442 Ugoda .681 .612 .313 .561 .

Volumen 14 broj 1: 71-81 Neugodna raspoloženja koja su u nerotiranoj soluciji pripadala faktoru aktivacije uglavnom imaju slabije saturacije s faktorom neugode u rotiranoj soluciji (npr. Unipolarni format naglašava afektivno stanje na jednom kraju i neutralnost na drugom kraju kontinuuma. 1999a). Russell i Carroll (1999a) smatraju da je nezavisnost pozitivnog i negativnog afekta zapravo posljedica faktorske analize kao metode analize podataka.16. znojavo. Međutim. Russellov model naglašava važnost bipolarnosti (pozitivno naspram negativno raspoloženje). sigurno.. 1999). što se može pogrešno shvatiti kao dokaz protiv bipolarnosti dimenzija. Razlike u dobivenoj strukturi mogu proizlaziti i iz različitih formata skala procjene. Iz razloga što je raspoloženje multidimenzionalno.. smatraju kako su pozitivni i negativni afekt izuzetno značajni konstrukti koji mogu pomoći u razjašnjavanju bitnih pitanja za procjenu raspoloženja. Iz skupine čestica u kojima ne postoje semantičke suprotnosti ne mogu se niti izdvojiti bipolarni faktori. Termini koje je upotrebljavao Russell sadrže i komponentu socijalne orijentacije. uz Varimax rotaciju.Takšić. dok model Watsona i Tellegena naglašava različitost i nezavisnost pozitivnih i negativnih emocionalnih stanja (Watson i Tellegen. Psihologijske teme (2005). takve je rezultate 77 . što se nikako ne bi smjelo zanemariti (Carroll i sur. sretno. T. To pokazuje da su ovako postavljene dimenzije raspoloženja međusobno nezavisne. odnosno raspoloženja koja su uključena u analizu. što znači da svako raspoloženje ima istovremeno i dimenziju aktivacije i dimenziju hedonskog tona. Razlike u Russellovoj strukturi (ugoda/neugoda i aktivacija) i onoj koju navodi Watson (pozitivni i negativni afekt) proizlaze iz različitih metodoloških postupaka i različitih verbalnih opisa emocionalnih stanja. radosno. U velikom broju studija. dobit ćemo dvije dimenzije aktivacije. Posebno je važno uzeti u obzir i čestice. 1999).. 1999). veselo i udobno) u korelaciji su i s faktorom ugode i neugode. Takvi rezultati prema njima proizlaze iz same selekcije čestica u upitnicima. sitničavo). Oni smatraju da su Watson i Tellegen pozitivnim i negativnim afektom obuhvatili samo ona raspoloženja koja uključuju visoku aktivaciju. Oni smatraju kako bipolarni format stavlja težište na oba kraja kontinuuma. i tako raspoređuje odgovore duž cijelog bipolarnog kontinuuma. Također. te raspoređuje odgovore na odgovarajući način u unipolarnoj konceptualizaciji. Izdvajanje raspoloženja na pozitivna i negativna u skladu je s Watsonovim i Tellegenovim modelom (1985). bez daha. dok su ostala raspoloženja podijeljena u odvojene faktore. što je izlučilo dva nezavisna faktora. Također. Watson (1988) je demonstrirao da korištenje mjere «čestine» (npr. rezultati će pokazati dvije odvojene dimenzije (ugoda i neugoda). te možemo reći da se oni rapoređuju duž bipolarne dimenzije. dobro. jer su korelacije između ovih dviju komponenata 0. te zbog prešutnog dogovora o korištenju Varimax metode rotacije faktorskih osi. Rezultati Feldman Barrettove i Russella (1998) pokazuju da se analizom cijeloga afektivnog prostora dobiju dvije dimenzije (a ne četiri).: Još jedan pokušaj određivanja faktorske. Russell je u svojim istraživanjima upotrebljavao uglavnom postupak višedimenzionalnog skaliranja. navodeći bipolarna raspoloženja. Međutim. faktorska analiza može izlučiti nekoliko nezavisnih faktora. kao što su sretan i tužan. koji te faktore nazivaju pozitivni i negativni afekt. a zanemarili nisku aktivaciju. 1999). Važnost formata skale odgovora naglašavaju i Russell i Carroll (1999b).. U faktoru aktivacije (u nerotiranoj soluciji) ova raspoloženja su ionako bila u manjini. ugodno. određenog formata odgovora i pogreške mjerenja. a ne samo osnovne dimenzije afekta (Watson i sur. Ukoliko se pak analizira dimenzija aktivacije. Na taj se način svako raspoloženje može opisati u stupnjevima ugode/neugode i aktivacije. Mohorić. Kosokutna rotacija faktorskih osi (direct oblimin) nije promjenila gotovo ništa. i pozitivna i negativna raspoloženja variraju u stupnju aktivacije. Međutim. V.. a kod faktorske analize nešto drugačije postupke rotacije faktora (Watson i Tellegen. koja često rezultira dimenzijom ugoda-neugoda (Russell i Caroll. Ukoliko se analiziraju samo raspoloženja koja se razlikuju prema hedonskom tonu. Neka raspoložnja u našim rezultatima (pozitivno. čestice raspoloženja bile su analizirane eksploratornom faktorskom analizom. kada ispitanik procjenjuje koliko je često tijekom određenog razdoblja doživio određeno raspoloženje) dovodi do značajnije izražene bipolarnosti u psihološki suprotnim terminima raspoloženja. Prema tim autorima ista dvodimenzionalna konfiguracija konzistentno je definirana u svim glavnim pravcima istraživanja raspoloženja.

oprezno. J.. Mohorić. Psychological Assessment. čije je mjerenje podložno greškama. međutim još nije dogovoreno o kojoj se strukturi radi (Feldman Barrett i Russell.. 1998). ovisno o korištenoj metodi faktorske analize. 78 . koja bi se trebala usmjeriti i na razvijanje boljih modela raspoloženja i prikupljanje primjerenijih podataka. i Watson. Također. (1988). L. neopterećeno. Mood and the Mundane: Relations Between Daily Life Events and Self-Reported Mood.M. Je li pozitivni afekt bipolarna suprotnost negativnog afekta. (1999). i Feldman Barrett. To je hipoteza koju bi valjalo provjeriti u budućim istraživanjima.A. što bi također trebalo provjeriti u budućim istraživanjima. znojavo). čiju bi strukturu trebalo provjeriti u budućim istraživanjima. Konsenzus o deskriptivnoj strukturi raspoloženja skoro je postignut. Yik. faktorska analiza podataka prikupljenih na unipolarnom formatu može dovesti do krivog broja dimenzija i pogrešnih zaključaka (Russell i Carroll. Primjereniji podaci se odnose na bolje metode za testiranje razvijenih modela.A. samodostatno) postoje argumenti za zadržavanje većeg broja faktora. Clark. na unipolarnoj skali uzbuđenje može biti procijenjeno drugačije ako ispitanik shvati da niži rezultati označavaju smirenost.M.. koje će uzeti u obzir greške (sistematske ili slučajne) (Green..A.Takšić. Stoga je potrebno koristiti multiple metode mjerenja. Russell. Prema Feldman Barrettovoj i Russellu (1998) nezavisnost i bipolarnost mogu se pomiriti ako se uzme u obzir aktivacijska dimenzija raspoloženja. Nezavisnost u određenom kontekstu označava suprotnost. 1999a). u drugom nezavisnost različitih komponenata afekta.. 16. Osnovni problem istraživanja raspoloženja proizlazi iz činjenice da je ono subjektivno. T. T. osjećajno. i Brown. J. zanimljiv je nalaz prema kojem se uparuju pozitivna raspoloženja i visoka aktivacija te negativna raspoloženja i deaktivacija. fenomenološko iskustvo.: Još jedan pokušaj određivanja faktorske. Rezultati ovog istraživanja sugeriraju da nije opravdano generalizirati zaključak o dimenzionalnosti na sva raspoloženja. Salovey i Truax. adekvatnom mjerenju raspoloženja te o procesima koji su u podlozi. Posebno je važno razlikovati one aspekte podataka koji proizlaze iz same prirode afekta od aspekata koji su posljedica samog procesa mjerenja (Russell i Carroll. Review of general psychology. lijeno. Među postojećim nesuglasicama najizraženija je ona o bipolarnosti nasuprot nezavisnih dimenzija. a ne provjere se karakteristike čestica. V. D. ili se radi o odvojenim nezavisnim dimenzijama? Jesu li sreća i tuga dva kraja jednog kontinuuma ili nezavisne kategorije? Odgovor na ovo pitanje je potreban kako bi se pokušala rješiti dilema o broju i vrsti dimenzija raspoloženja.I. pospano. Volumen 14 broj 1: 71-81 obično teže interpretirati jer ispitanik može nultu procjenu shvatiti na dva načina: kao neutralni osjećaj ili kao bipolarnu suprotnost (npr. 1999a). Liverant. U zaključku je moguće reći da su dobiveni rezultati u skladu s Watsonovom (1988) postavkom prema kojoj se i dimenzije ugode/neugode i aktivacije te pozitivni/negativni afekt mogu identificirati unutar istog seta podataka. a također se može odnositi i na varijabilitet individualnih distribucija afekta. L.. I slučajne i sistematske pogreške mjerenja mogu se kontrolirati korištenjem većeg broja različitih skala procjena za svaku varijablu te analizom podataka korištenjem strukturalnog modeliranja (Carroll i sur. Bolji modeli podrazumijevaju veću konceptualnu jasnoću (eksplicitne i precizne modele nezavisnosti i bipolarnosti). Journal of Personality and Social Psychology..S. 244–254. (2004). 14-22. odnosno ako shvati da niži rezultat označava odsustvo uzbuđenja i neutralnost). te da neka raspoloženja nisu zahvaćena ovakvom strukturom (brižno. jer su unutar ispitanog seta raspoloženja uključene i neke čestice koje više pripadaju fiziološkim stanjima (npr. On the psychometric principles of affect. slučajna i sistematska pogreška mjerenja te način na koji su čestice izabrane kako bi se dobila odgovarajuća mjera bipolarnosti. 1999). 296-308. Psychometric Evaluation of the Behavioral Inhibition/Behavioral Activation Scales in a Large Sample of Outpatients With Anxiety and Mood Disorders. 3. G. Carroll. Psihologijske teme (2005). L. Ukoliko se bipolarnost podrazumijeva. 54. Poseban problem ovog istraživanja je korišteni uzorak raspoloženja koji možda nije reprezentativan. žedno. 1999). M. LITERATURA Campbell-Sills. Budući da dva faktora zajedno objašnjavaju tek oko 35% varijance.

J. K. Watson. 55. B. 435-441. Journal of psychosomatic research. Self. 41-54. K. J. Godišnjak zavoda za psihologiju. Journal of personality and social psychology. Andrykowski. A. 19. 7. (2004). Lucas. A. (2003). (2003). On the bipolarity of positive and negative affect. Getting a Grip on Your Feelings: Effects of Action Orientation and External Demands on Intuitive Affect Regulation. 128. Russell. 145-172. P. N. 856-867.M.M. 60. i Jostmann. J.. Journal of Personality and Social Psychology. The phoenix of bipolarity: replay to Watson and Tellegen (1999). (1994). Emotion. D. Journal of personality and social psychology. 131–141. D. 86. 2. 927-940. i Stevens. Watson. S. Psychological Bulletin. Psihologijske teme (2005). i Studts. Y. dynamic. Mayer. i Baird. J. 76.. Mjerenje i struktura raspoloženja. (2002). European Journal of Psychological Assessment...M. 57. (1999a)..D. 125. (1986). I. i Iran-Nejad. (2004). i Blainey.F. 28. N.R. and causative bipolarity of affect.L.A. Evaluation of four higly cited energy and fatigue mood measures. Jr.E.A. 11. 128-141. and initial validation of the difficulties in emotional regulation scale.L.: Još jedan pokušaj određivanja faktorske.. Psychological Bulletin. Gratz.. 611-617. (2003). Journal of research in personality. 87. 3. Journal of psychopatology and behavioral assessment. L. L.P. (1998). Psychogical review. Factorial and Construct Validity of the Italian Positive and Negative Affect Schedule (PANAS). 63-80. Salovey. 594-607.Versus Peer Ratings of Specific Emotional Traits: Evidence of Convergent and Discriminant Validity. T.D. 125. M. 473-485. Watson. 79 . (1988). Mayer. R. i Eid. Toward a consensual structure of mood. Green. Self-Focused Attention and Negative Affect: A MetaAnalysis. J. O′Connor. Terracciano. Mohorić. Kardum.A. 55. J. 60. Psychological Assessment. Salovey. Mor. Psychological Bulletin. The Relationship In Experience Between Various Types of Affect. R. Journal of Personality and Social Psychology. Journal of personality and social psychology. 100-111. 974-990.A.A. Volumen 14 broj 1: 71-81 Curran. D. (2003). A. E. Diener. T. 26. 361–377. Core affect and the psychological construction of emotion.T. Mayer. (1991).. C. The experience and meta-experience of mood.A. 102-111. D. 967-984. i Roemer. P. A broader conception of mood experience. (1993). Feldman Barrett. Psihologijske teme. i Carroll. Gohm. i Winquist. J.L. 84. Kardum. Journal of personality and social psychology. 219-235. J. 110.A. i Gaschke. Static. Koole. (2002). 98. 1031-1038. factor structure. Russell. i Truax. (1991). Mood regulation and emotional intelligence: individual differences. (1985). 21-38. Short form of the Profile of Mood States (POMS-SF): Psychometric information. (1999b).. 50. razlike i međusobni odnosi. Journal of personality and social psychology. 330. i Clark. K. S. i Tellegen.M. J. Journal of personality and social psychology. i Caroll. Psychological Bulletin. S. (1999).D. Extraversion and emotional reactivity. 351-373. Russell. Is Attention to Feelings Beneficial or Detrimental to Affective Well-Being? Mood Regulation as a Moderator Variable. L.Takšić. An emerging understanding of the reflective (meta-) eperience of mood. Lischetzke.B. (2004). I. (1988). M. J.J. (2004). 638–662. time frames. Journal of personality and social psychology. P.N. McCrae. Journal of personality and social psychology. i Costa. 80-83. V. P. i Russell. J. A. Gomberg-Kaufman.L. 74. Independence and bipolarity in the structure of current affect. and response formats on measures of positive and negative affect.L (1995). Mulditimensional assessment of emotion regulation and dysregulation: development. Emocije i raspoloženja: sličnosti. The vicissitudes of mood measurement: effects of varying descriptors.

A. Development and validation of brief measures of positive and negative affect: the PANAS scale. and Interpersonal Problems: The Mediating Roles of Emotional Reactivity and Emotional Cutoff. Watson. 601-610. 75. V.Takšić. The two general activation systems of affect: Structural findings.. and response formats: comment on Russell and Carroll (1999). (1999). and psychobiological evidence. T. i Tellegen. Watson. R. Could mood state affect risk-taking decisions? Journal of Affective Disorders. (2005).A. 14-24. (1999). Yuen. Mohorić. 11– 18. Psychological Bulletin. i Zakalik. measurement error. 54.. D. D.. Clark. Issues in dimensional structure of affect – effects of descriptors. Wei. T. Ku. Journal of personality and social psychology. 76.. evolutionary considerations. A. L. i Tellegen. (1988). Adult Attachment.: Još jedan pokušaj određivanja faktorske. 820-838..C.L. D. Volumen 14 broj 1: 71-81 Watson. 52. (2003). 125. M.M. Psihologijske teme (2005). Journal of counseling psychology. 80 . Journal of personality and social psychology. Wiese. J. i Tellegen.L.A.. D. K. Vogel. T. Negative Mood. A.. 1063-1070. Vaidya. D. i Lee.S. Affect Regulation.

Psihologijske teme (2005). Department of psychology Mood can be defined as a diffuse affective state. T. pleasant/unpleasant. Volumen 14 broj 1: 71-81 The structure of dimensions of mood Vladimir Takšić i Tamara Mohorić University of Rijeka. 1986. while multi-factorial models try to identify the several dimensions or clusters. A total sample of 276 students from different departments at the University of Zadar filled out a list containing 88 mood adjectives. Faculty of science and arts. researchers still disagree on a number of different mood dimensions or their names. A factor analysis of the given data revealed two different factor structures. The aim of the present research was to examine the source of variability in the dimensions pleasant/unpleasant and activation within the mood construct. 2003).Takšić. 1985). Dimensional mood models emphasize two dimensions on which to organize mood (Diener and Iran-Nejad. 2004). depending on the given method of rotation. V... Students had to mark how frequently they had experienced the different mood states in the past few months.. Key words: mood. Watson and Tellegen. The results are discussed in the light of two competitive mood models: the one proposed by Watson and Tellegen (1985) which emphasizes autonomy and independence of positive and negative affects. Russell and Carroll. while the effect of activation is diminished. activation 81 . and a second proposed by Russell and Carroll (1995a) which emphasizes the orthogonality and bipolarity of two mood dimensions (valence and activation).: Još jedan pokušaj određivanja faktorske. An unrotated factor analysis extracted two significant factors: pleasant/unpleasant and then activation. After rotation of the factor axis the mood adjectives are allocated into two dimensions (pleasant and unpleasant). It is usually low in intensity and longer in duration (Russell. Although there is consensus among authors that the best way to measure mood is by self-report measures (O′Connor. Mohorić. 1999a. factor structure. most frequently experienced as change in subjective status.

82 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful