You are on page 1of 13

ZAKLJUČAK I.

TRADICIONALNO UČENJE O ZAKLJUČKU a) BIT I PODJELA ZAKLJUČAKA Uvod Već smo u uvodnom dijelu ove knjige, objašnjavajući staje logika, morali ukratko objasniti i staje zaključak. Sada je potrebno da to ponovimo i dopunimo. Niz sudova, složeni sud i zaključak U uvodnom dijelu, kao i u dijelovima o pojmu i sudu, već smo u više mahova spo^minjali da su sudovi elementi zaključka, i da u svakom zaključku ima više sudova. No da li je zaključak svaki skup sudova? Pogledajmo, na primjer, sudove: „Enciklopedije^su korisne. Korisne knjige su vrijedne. Enciklopedije su vrijedne^. Ovdje imamo tri suda. Ali za ta tri suda nećemo reći da čine zaključak. Sudovi koji čine zaključak na neki način su povezani, a tri navedena suda jednostavno su nanizani jedan za drugim. Za takve međusobno nepovezane sudove možemo reći da čine niz. , Povežimo tri navedena suda na slijedeći način: „Enciklopedije su korisne, a korisne knjige su vrijedne, ali i enciklopedije su vrijedne". To više nije običan niz sudova. Naša tri suda sada su povezana. Ali cjelina koju oni čine još uvijek nije zaključak, nego samo složeni sud. t Povežimo naša tri suda malo drukčije: „Enciklopedije su korisne. Korisne knjige su vrijedne. Prema tome, enciklopedije su vrijedne". U ovom slučaju imamo pred sobom ne samo niz sudova, niti samo složeni sud, nego zaključak. Staje ono što čini ove sudove zaključkom? To ie misao izražena riiečju „prema tome", misao da treći sud proizlazi ili slijedi iz prva dva. ^ Da bismo imali zaključak, potrebno je, dakle, da imamo ne samo bar dva suda, nego i misao da jedan od tih sudova sledi (proizlazi, može se izvesti) iz jednog ili više drugih.^Ta misao_o slijedu obično se izražava recima odatle slijedi, prema tome, dakle i sličnim. t Ako sudove koji čine jedan zaključak pišemo jedan ispod drugog, onda tu riječ („dakle", „prema tome" i si.) možemo izostaviti, odnosno zamijeniti vodoravnom crtom, koju povučemo između sudova od kojih pri zaključivanju polazimo i suda koji zaključivanjem izvodimo. Naš gornji zaključak možemo, dakle, pisati i ovako: Korisne knjige su vrijedne Enciklopedije su korisne Enciklopedije su vredne Crta ne vrši ovdje neku čisto estetsku funkciju, nego zamjenjuje „prema tome" ili „dakle", tj. pokazuje da navedeni sudovi ne čine običan niz nego zaključak. Kada se sudovi koji čine zaključak ne pišu jedan ispod drugog nego jedan za drugim, onda se riječ „dakle" (odnosno „prema tome", „odatle slijedi" i si.) ne zamjenjuje crtom, nego se obično upotrebljava neki drugi znak, najčešće tri tačkice. Mi ćemo upo-

u svakom zaključku moramo razlikovati sud ili sudove od kojih zaključivanje polazi i sud koji se iz suda ili sudova od kojih smo pošli izvodi. tako ni zaključak nije zaključivanje. Sud ili sudove od_koiih zaključivanje polazi nazivamo prednjim sudovima ili premisama. Valjan i istinonosan zakljucak Vec smo u uvodnom delu objasnili razliku izmedju valjanog i nevaljanog zakljucka. čas kao naziv za cjelinu koju tvore premise i konkluzija. zaključivanje i rečenice Kao što pojam nije poimanje. zaključak . ni sud rečenica. dakle. ne možemo zaključiti da su svi Francuzi umjetnici. Ali kao što pojam nije riječ. Ipak je potrebno da tu distingciju jos jasnije sagledamo. Zaključak izražavamo pomoću dvije ili više rečenica. izvodi se) iz jednog ili više drugih. Enciklopedije su korisne: Enciklopedije su vrijedne". Ako su neki Francuzi pjesnici. dva vrlo slicna zakljucka: I Svi pjesnici su umjetnici Neki Francuzi su pjesnici Neki Francuzi su umjetnici II Svi pjesnici su umjetnici Neki Francuzi su pjesnici Svi Francuzi su umjetnici Nije teško vidjeti da u prvoni primjeru konkluzija slijedi iz premisa. ni sud suđenje. a svi pjesnici umjetnici. Kraće rečeno^ zaključivanje je psihičkiproces. . dok u drugom primjeru to nije slučaj. U običnom govoru riječ „zaključak" upotrebljava se u dva različita značenja. Zaključak je neodređeni način strukturirana složena misao. a čas kao naziv za konkluziju. Premise i konkluzija U svakom zaključku imamo sud ili sudove za koje smo uvjereni ili iz bilo kog razloga privremeno pretpostavljamo da su istiniti i sud za koji smo uvjereni da iz tih pretpostavljenih sudova nužno ili vjerovatno slijedi. od kojih jedan slijedi (proizlazi. tako ni zaključak nije skup međusobno povezanih rečenica. Zaključak. a samu konkluziju „zaključnim sudom" ili jednostavno . zaključak u kojem konkluzija ne slijedi iz premisa nazivamo nevaljanim. Uz pomoć ovoga znaka možemo gornji primjer za zaključak pisati ovako: „Korisne knjige su vrijedne. Zaključak u kojem konkluzija slijedi iz premisa nazivamo valjanim. to je misao o dva ili više sudova. Da bismo izbjegli nesporazume. Zaključivanje je misaoni proces kojim izvodimo jedan sud iz jednog ili više drugih sudova.trebljavati dva dvotočja (četiri tačkice).„konkluzijom". Isti zaključak možemo na raznim jezicima izraziti raznim rečenicama. Pogledajmo. mi ćemo cjelinu koju čine premise i konkluzija nazivati „zaključkom". Elementi zaključka nisu rečenice nego sudovi.logička tvorevina. a sud koji se iz premisa izvodi nazivamo zaključnim sudom ili konkluzijom. Kraće rečeno.

Suvremena logika otkrila je u toj podjeli više nedostataka. Tradicionalna podjela zaključaka » Po možda najproširenijoj tradicionalnoj podjeli sve zaključke treba najprije podijeliti na neposredne i posredne. izložiti najprije tradicionalno učenje o zaključku. dok učenik još ne zna ništa o ovoj ustaljenoj podjeli. pa se sastoji od dva suoja (jedne premise i konkluzije). Otprilike ovakva podjela zaključaka vjekovima se smatrala relativno najboljom. valjanim zaključivanjem iz istinitih premisa. Međutim. nevaljanim zaključivanjem iz istinitih premisa i 4. induktivan i analogijski. dakle. bilo bi pogrešno kad bismo unaprijed. Induktivnu bi bio zaključak kojim se iz posebnih (odnosno manje općih) premisa izvodi opca (odnosno općenitija) konkluzija. Jednostavan deduktivan zaključak ili silogizam bio bi deduktivan zaključak koji se sastoji od tačno dvije premise i konkluzije. možemo ga nazvati istinonosnim. Deduktivni zaključci najčešće se dalje dijele na jednostavne i složene. Drugim riječima. dok na preostala tri načina dobivamo redovno neistinitu. b) NEPOSREDAN ZAKLJUČAK Uvod . iznijeli prigovore i korekture koje donosi suvremena logika. Deduktivan zaključak kojim se iz općenitih premisa izvodi posebna (odnosno manje općenita) konkluzija. 3. Zato ćemo. imamo najmanje dvije premise. a neki je logičari i danas smatraju takvom. prema tome. Analogijski zaključak bio bi zakljucak kojim se iz posebnih premisa izvodi posebna konkluzija. a analogijski od posebnog ka posebnom. sastoji od vise nego tri suda. Neposredan je zaključak kojim se jedan sud izvodi iz samo jednog drugog suda. Budući da samo valjan zaključak koji polazi od istinitih premisa daje redovno istinitu konkluziju. induktivan od posebnog ka općem. 2. a izuzetno i slučajno istinitu konkluziju. Još kraće bi se moglo reći da deduktivan zakljucak ide od općeg ka posebnom. odnosno zamijenila adekvatnijom. Istinita konkluzija u zaključku može nastati na četiri načina: 1. Posredan zaključak je onaj kojim se jedan sudjzvodi iz najmanje dva druga suda. dakle od tačno tri suda. pa ju je ispravila. što znači da~se sastoji od najmanje tri suda (najmanje dvije premise i konkluzije).Početnici u logici često su skloni da pobrkaju valjan zaključak i zaključak s istinitom konkluzijom. Složen deduktivan zaključak ili polisilogizam bio bi deduktivni zakljucak koji ima vise nego dve premise i koji se. nevaljanim zaključivanjem iz neistinitih premisa. Zato kad ih upitamo da li je neki zaključak valjan oni najprije gledaju konkluziju i razmišljaju da lije ona istinita. neposredan zaključak ima samo jednu premisu. valjan zaključak i zaključak s istinitom konkluzijom dvije su sasvim različite stvari. polazeći od ove podjele. valjanim zaključivanjem iz neistinitih premisa. U posrednom zaključku. Razlika je „samo" u tome što na prvi način (valjanim zaključivanjem iz istinitih premisa) dobivamo redovno istinitu konkluziju. Posredan zaključak dijeli se najčešće na deduktivan. Međutim.

neistinit je i subalternirajući. primjeri neposrednog zaključka. To znači da iz suda „Sva djeca su ljubitelji čokolade" nužno slijedi sin „Neki ljubitelji čokolade su djeca". dakle. a ponekad su istinita oba. Neposredni zaključci po logičkom kvadratu Razmatranje odnosa među kontrarnim sudovima dovelo nas je do zaključka da jedan od dva kontrarna suda mora biti neistinit. e. 4. a kad je subalternirani sud neistinit. Opširnije ćemo morati da objasnimo neposredne zaključke po konverziji. Zato možemo postaviti ova pravila neposrednog zaključivanja po kontradikciji: I. Od istinitosti jednog supkontrarnog suda ne možemo zaključiti ništa o istinosnoj vijednosti drugoga.Kao što smo već rekli. Mi ćemo najprije razmotriti neposredne zaključke koji se zasnivaju na naprijed razmotrenim odnosima među sudovima a. a iz suda „Nijedan škrtac nije darežljiv" može se sa sigurnošću izvesti „Nijedan darežljiv čovjek nije škrtac". samo stoje subjekt premise predikat konkluzije. Kad je subalternirajući sud istinit. Odatle slijedeća pravila zaključivanja po supkontrarnosti: I. Od neistinitosti jednog supkontrarnog suda možemo zaključiti na istinitost drugoga. Od Istinitosti subaltet nirajućeg suda možemo zaključiti na Istinitost si baltemiranog. Od dva kontradiktorna suda jedan je istinit. U sva tri navedena primjera konkluzija se izvodi iz jedne premise. subalternirani može biti istinit ili neistinit. a mogu biti i oba. Od istinitosti jednog kontradiktornog suda možemo zaključiti na neistinitost drugoga. o. Budući da smo tamo detaljno razmotrili te odnose. 2. 3. Od neistinitosti suballcrnirajućeg ne mo/emo Elldjučiti ništa o istinosnt vrijednosti subalterniranog. to su. Od istinitosti jednog kontrarnog suda možemo zaključiti na neistinitost drugoga. neposredan je zaključak kojim se jedan sud izvodi iz samo jednog drugog suda. U sva tri primjera imamo još nešto zajedničko: u premisama i u konkluziji pojavljuju se isti pojmovi. Od neistinitosti jednog kontrarnog suda ne možemo zaključiti ništa o istinosnoj vrijednosti drugoga. Od neistinitosti jednog kontradiktornog suda možemo zaključiti na istinitost drugog. Takav oblik neposrednog zaključka u kojem subjekt i predikat mijenjaju mjesta nazivamo neposrednim zaključkom po konverziji (obrtanju) ili. Od neistinitosti subalterniranog možemo /uključili na neistinitost suha ternirajućeg. Od istinitosti subalterniranog ne mo/emo zaključiti ništa istinosnoj vrijednosti subalternirajućeg. a predikat premise subjekt konkluzije. i. subalternirajući može biti istini) ili neistini! Odatle možemo postaviti ova pravila ni posrednog zaključivanja/ subalternac(fi'. dakle zaključak koji se sastoji od samo dva suda (jedne premise i konklu-zije). a kad je subalternirani istinit. a drugi neistinit. Od dva supkontrarna suda jedan je uvijek istinit. Drugim riječima. ekvi-polenciji i kontrapoziciji. istinit je i subalternirani. Neposredan zaključak po konverziji Ako je istina da su sva djeca ljubitelji čokolade. samo su promijenili mjesta. . 2. Kad je subalternirajući sud neistinit. subjekt i predikat premise sabrani su i u konkluziji. neće nam biti teško formulirati pravila zaključivanja koja iz analize tih odnosa proizlaze. kraće konverzijom ili obrtanjem. mora biti istina da su bar neki ljubitelj čokolade djeca. I. 2. 2. Na osnovu toga možemo postaviti ova dva pravila neposredog zaključivanja po kontrarnosti: 1. Isto tako iz suda „Neki studenti su Zagrepčani" nužne slijedi sud „Neki Zagrepčani su studenti".

. iz partikularno-afirmativnog partikularno-negativni. nijedan P nije S". Dakle.S o P :: S i Ne-P" Kao što se vidi. Dakle.. nijedan S nije ne-P". a iz partikularno-negativnog partikularno-afirmativni. Odgovor je da iz suda „Neki S nisu P" ne slijedi po konverziji nikakav određen sud. neki dječaci nisu neposlušni". pri neposrednom zaključku po ekvipolenciji premisa i konkluzija uvijek imaju isti kvantitet. „Nijedan S nije P. Ili: „S i P : : S o Ne-P" „Nijedan S nije P. To znači da pri konverziji kvalitet suda uvijek ostaje isti. Mogao bi netko pitati zašto nismo naveli primjer i shemu za konverziju partiku-larnonegativnog suda.. nazivamo neposrednim zaključkom po istoznačnosti ili ekvipolenciji. Ili: . Dakle. „Nijedan tiranin nije omiljen.S i P : : P i S". Dakle. iz univerzalno-negativnog univerzalno-afirmativni. Kao što to pokazuju i naši primjeri. Dakle. neposrednim zaključkom po ekvipolenciji iz univerzalno-afirmativ-nog suda dobivamo univerzalno-negativni. „Neki S su P.. Dakle. Dakle. Ili: „S e P : : P e S". možemo shematski prikazati ovako: „Svi S su P. što znači da nijedan od njih ne slijedi nužno iz njega. Dakle. neki P su S". koji islustriraju četiri podvrste zaključka po ekvipolenciji. „Neki dječaci su poslušni.S e P : : S a Ne-P" „Neki S nisu P. ali kontradiktornim predikatom. Dakle. Konverziju pri kojoj se kvalitet suda ne mijenja nazivamo jednostavnom ili čistom (conversio simplex sive pura). konverzija univerzalno-afirmativnog nečista. Ili: .S a P : : S e Ne-P" „Neki S su P. nijedan mudrac nije neskroman". Kako smo vidjeli. neki S nisu ne-P". „Neki Zagrepčani nisu avijatičari") podjednako dopušta sudove „Neki P su S" („Neki avijatičari su Zagrepčani"). Ili: .. Dakle. iz partikularno-afirmativnog partikularno-afirmativni. a predikat konklu-zije je negacija predikata premise. konverzije univerzalno-negativnog i partikularno-afirmativnog suda su čiste.Dakle. U sva ova četiri primjera premisa i konkluzija imaju isti subjekt. Takav neposredan zaključak kojim iz jednog suda izvodimo drugi s istim subjektom. „Neki službenici nisu savjesni. Ili „S a P : : P i S". Neposredan zaključak po ekvlpolencljl (obverzija) Uporedimo četiri slijedeća primjera neposrednog zaključka: „Svi mudraci su skromni. „Neki P nisu S" („Neki avijatičari nisu Zagrepčani") i „Nijedan P nije S" („Nijedan avijatičar nije Zagrepčanin"). Sud „Neki S nisu P" (npr. neki P su S". Iz univerzalno-afirmativnog suda konverzijom dobivamo partikularno-afirmativni. Četiri spomenuta primjera. neki S su ne-P". a konverziju pri kojoj se kvantitet suda mijenja nepotpunom ili nečistom (conversio per aceidens sive impura). a različit kvalitet. a ponekad ne mijenja. Ili: . a iz univerzalno-negativnog univerzalno-negativni. a da se kvantitet ponekad mijenja. svi S su ne-P". svi tirani su neomiljeni". neki službenici su nesavjesni".Tri navedena primjera neposrednog zaključka po konverziji mogu se shematski prikazati ovako: „Svi S su P.

Možemo.zaključak Mnogi logičari smatraju da neposredan zaključak uopce nije zakljucak. Tako iz suda „Svi S su P" možemo po ekvipolenciji dobiti „Nijedan S nije ne-P". Treba napomenuti da zaključak po kontrapoziciji nije jedini oblik složenog neposrednog zaključka. „Nijedan tiranin nije omiljen. a negacija subjekta premise . neki nesavjesni su službenici". Zato smo ga i nazvali zaključkom po istoznačnosti. Osnovni oblici ovog zaključka. dakle. dobili bismo jedan drugi oblik neposrednog zaključka. „Neki službenici nisu savjesni. Ili: . da su neposredni zaključci ipak zaključci.. c) DEDUKTIVAN POSREDAN ZAKLJUČAK (Silogizam i polisilogizam) Uvod . Dakle. Pri zaključku po ekvipolenciji premisa i konkluzija imaju uvijek isti smisao.predikat konkluzije. koje smo ilustrirali gornjim primjerima. kako znamo. neki neomiljeni su tirani". U navedenim primjerima neposrednog zaključka subjekt premise postao je predikat konkluzije.S e P : : Ne-P i S" „Neki S nisu P : : Neki ne-P su S". Dakle.. oblik u kojem bi predikat premise bio subjekt konklu-zije. reći. a zatim konverziju. Na sličan način možemo izvršiti kontrapoziciju sudova „Nijedan S nije P" i „Neki S nisu P".Neposredan zaključak po kontrapoziciji Razmotrimo zaključke: „Svi mudraci su skromni.S a P : : Ne-P e S" „Nijedan S nije P : : Neki ne -P su S".subjekt konkluzije. Iz suda „Neki S su P" ekvipolencijom dobivamo sud „Neki S nisu ne-P". Zato nije moguća ni kontrapozicija suda „Neki S su P". Međitim. Ovakav neposredan zaključak koji predstavlja svojevrsnu kombinaciju neposrednog zaključka po ekvipolenciji i neposrednog zaključka po konverziji nazivamo neposrednim zaključkom po kontrapoziciji ili po preokretanju. nitko neskroman nije mudrac". to "ponekad nije Slučaj kod zaključka po konverziji i po kontrapoziciji. a pojam kontradiktoran predikatu premise . nije moguća. Dakle. partikularno-negativnog suda. Ili: . tako da izvršimo najprije ekvipolenciju. Iz prvog se konverzijom može izvesti drugi. a iz ovoga po konverziji „Nijedan ne-P nije S". a zatim ekvipolenciju. možemo ga izvesti u dva koraka. Sud „Sva djeca su ljubitelji čokolade" i sud „Neki ljubitelji čokolade su djeca" nemaju isti smisao. Da li je neposredan zaključak . Sud „Svi mudraci su skromni“ i sud „Nijedan mudrac nije neskroman“ ni najmanje se ne razlikuje po sadrzaju: razlika je samo u formi izražavanja. a konverzija takvog. nego samo promjena forme suda.S o P : : Ne-P i S" Ako nam je teško da odmah izvedemo neposredan zaključak po kontrapoziciji. nemaju isti smisao ni premisa „Nijedan tiranin nije omiljen" i kontrapozicijom izvedena konkluzija „Neki neomiljeni ljudi su tirani".. S tim se možemo djelomično složiti. ali iz drugog se konverzijom ne može izvesti prvi. mogu se prikazati formulama: „Svi S su P : : Nijedan ne-P nije S". Ako bismo zaključak po konverziji i zaključak po ekvipolenciji kombinirali tako da najprije izvršimo konverziju. Isto tako. Ili: .

Premda je u principu svejedno kojim ćemo redom izricati ili pisati premise. Ako su obje premise silogizma kategorički sudovi. a jednostavan posredan zaključak ili silogizam je posredan deduktivan zaključak iz tačno dvije premise. dok je ona koja sadrži manji pojam („Svi Grci su ljudi") manja premisa (propositio minor). u kojem zaključivanje ide od općeg na posebno. dakle tačno od tri suda. Povezivanjem silogizama u nizove nastaje polisilogizam. Upravo zato sto se srednji pojam. a nepotreban u konkluziji.Pojam koji je subjekt konkiuzije (u ovom slučaju “Grci“) naziva se manji pojam (terminus minor). imamo disjunktivni silogizam. a ako su obje premise disjunktivni ili alternativni sudovi. Zato se veća premisa naziva također „prvom". ali ga nema u konkluziji. Funkcija je srednjeg pojma da posreduje između većeg i manjeg pojma. prernda u premisama ti pojmovi nisu povezani (svaki je u drugoj premisi). nalazi u određenom odnosu i prema većem i prema manjem pojmu. a pojam koji je predikat konkluzije (ovdje “ziva bica") zove se većipojam (terminus maior). moguće je da konkluzijom utvrdimo odnos u kojem se nalaze dva krajnja pojma. Neki naši stariji logičari predlagali su da se premise nazovu „prednjaci" (veća bi bila „gornjak". a srednji slovom M. Porea „čistih" kategoričkih. ali ćemo ukratko razmotriti i ostale spomenute oblike. Premisa u kojoj se uz srednji pojam sadrži i veći pojam (u našenl primjeru „Svi ljudi su živa bića") naziva se veća premisa (propositio maior). ako su obje premise hipotetički sudovi. veći pojam slovom P. zovemo srednji pojam(terminus medius). a manja premisa „drugom". posvetit ćemo mu najveću pažnju. ali se svaki od njih javlja u navedenim sudovima dva puta. a skraćivanjem silogizma i polisilogizma dobijamo entimem i sorit. Srednjem pojmu pripada važna uloga u silogizmu. Pojam koji se pojavljuje u obje premise. Radi lakšeg prikazivanja raznih vrsta silogizama uobičajilo se da se manji pojam označava slovom S. a konkluzija „zaglavak". Svaki kategorički silogizam sastoji se od tri suda. U tri razna suda može se pojaviti najviše šest raznih pojmova. „živa bića" i „ljudi"). „nižom" i „donjom". u kojima se pojavljuju tri različita pojma. uobičajilo se da se veća premisa piše prije manje. Manji i veći pojam nazivamo zajedničkim imenom krajnji pojmovi (termini extremi). imamo hipotetički silogizam. možemo naš navedeni primjer silogizma prikazati shemom: Svi M su P . I.Elementi kategoričkog silogizma Uzmimo tradicionalan primjer za kategorički silogizam: Svi ljudi su živa bića Svi Grci su ljudi Svi Grci su živa bića Ovdje imamo pred sobom zaključak koji se sastoji od dvije premise i konkiuzije. . u ovom primjeru imamo u tri suda samo tri pojma („Grci". „višom" i „gornjom". Ako prihvatimo taj način označavanja. Budući da je kategorički silogizam osnovni oblik posrednog deduktivnog zaključka. hipotetičkih i disjunktivnih silogizama imamo i „miješane": hipoletičkokategoričke. kako utvrđujemo premisama. međutim. disjunktivno-kategoričke i hipotetičko-disjunktivne. Ali ti se nazivi nisu održali.Prema izloženoj podjeli zaključaka posredan deduktivan zaključak je zaključak iz dvije ili više premisa. pa je on upravo zato potreban u premisama. imamo kategoricki silogizam. a manja „dolnjak").

i. ona ne bi bila njihova konkluzija.Svi S su M Svi S su P Ali time još nismo došli do općo sheme ili forme silogizmi i1 naletu pi imjem i u shemi kojom smo ga prika/ah premise i konkluzija su univerzalno aflrmativni sudovi. konkluzija ne može biti bilo kakva. e. a u četvrtoj on je predikat u većoj. o). e. cije bi premise bili ovi parovi sudova: . Budući da podjelom po kvantitetu i kvalitetu razlikujemo četiri vrste sudova (a. Prije svega. a subjekt u manjoj. a predikat manje premise. To znači da svakoj kombinaciji premisa mora odgovarati tacno jedna konkluzija. u trećoj figuri (M) je subjekat u obje premise. ni ovo nije opsta shema silogizma. odnosno 256 modusa u sve četiri figure. o). Figure i modusi kategoričkog silogizma Pogledajmo pažljivije shemu MP S M ____ S P a a 1 1 i a e a o a 2 3 4 M P P M M P P M S M S M M S M S S P S P S P S P Kao što vidimo. premise i konkluzije silogizma mogu također bili partikularno afirmativni. u drugoj figuri srednji pojam (M) je predikat u obje premise. Kad bi konkluzija mogla biti kakva hoće nezavisno od premisa. Odatle sledi da unutar svake figure ne mozemo imati po 64 nego najvise po 16 modusa. Općoj shemi silogizma približit ćemo se više ako iz gornje sheme izostavimo oznake za kvantitet i kvalitet sudova. kao sto cemo se brzo uvjeriti. u prvoj figuri srednji pojam (M) je subjekt veće. Međutim. Međutim. pa pišemo: Ipak. o). nezavisno od toga kakve su premise. Prema kvantitetu i kvalitetu premisa i konkluzije unutar pojedinih figura razlikujemo različite moduse. bez obzira na kvantitet i kvalitet preostala dva suda. kad bi svaki od tri suda koji čine silogizam (dvije premise i konkluzija) mogao poprimiti bilo koji od četiri navedena oblika (a. e. imali bismo u svemu 43 =64 razna modusa u svakoj figuri. to nije tako. univerzalno-negativni i partikularno-negativni sudovi (sudovi i. i.

a i a e a o i i i e i o e i e e e o o i o e o o Kad bismo unutar svake figure imali 16 modusa. u četiri figure imali bismo 64 modusa. Međutim. . ni to nije slučaj jer takozvana „pravila silogizma" isključuju neke od navedenih kombinacija.

8. Za kvantitet i kvalitet konkluzije: 6. a manjom premisom veza između srednjeg člana i manjeg pojma. mogu se sažeti ujedno: konkluzija se povodi za „lošijom" ili „slabijom" premisom (conelusio seguitur partem peiorem scillicet debiliorem). koja vrijede samo za pojedine figure. onda nam to očigledno nije dovoljno da zaključimo bilo šta o odnosu između manjeg i većeg pojma. Ako nekome nije. Za kvantitet i kvalitet premisa: 3.Ako je jedna premisa negativna. kako bismo u konkluziji mogli tvrditi nešto o čitavom opsegu? Treće pravilo po kojem bar jedna premisa mora biti afimativna izgleda također očigledno. iz dvije partikularne premise ne slijedi ništa (ex propositionibus mere particularibus nihil sequitur). druga ne smije biti negativna. 2. A ako je veći pojam u određenom odnosu prema jednom dijelu srednjeg pojma. Broj pravila različit je kod različitih autora. Šesto i sedmo pravilo izgledaju još očiglednija. možemo pokušati da mu ga objasnimo na slijedeći način: Funkcija je srednjeg pojma u silogizmu da posiv duje između većeg i manjeg. Bar jedna premisa mora biti afirmativna. iz dvije negativne premise ne slijedi ništa (ex propositionibus mere negativis nihil sequitur). to je dosta relativno. Neposredna očiglednosl i dokažljivost općih siloglstičkih pravila Neka od navedenih silogističkih pravila izgledaju na prvi pogled jasna i prirodna. 5. znači da se većom premisom poriče veza između srednjeg pojma i većeg pojma. C. moguće je da je u jednoj premisi uzet jedan dio njegovog opsega. Ono štu se nekom čini jasno može drugome izgledati nejasno.Ako je jedna premisa partikularna. a zavisi uglavnom od toga da li se kao zasebna priznaju i pravila koja se mogu izvesti iz drugih pravila. Pravila 7. 4. Neka od općih pravila kategoričkog silogizma odnose se na raspodijeljenost srednjeg i krajnjih pojmova. Ako je prva premisa partikularna. a neka na kvantitet i kvalitet konkluzije. Ali ako srednji pojam nije povezan ni s jednim od dva krajnja pojma. koja vrijede za sve figure. neka na kvantitet i kvalitet premisa. a negativna u odnosu na afirmativnu. Međutim. 10 . i 8. neka se u prvi mah mogu učiniti neobična i „sumnjiva". Krajnji pojam koji nije raspodijeljen u premisi ne može biti raspodijeljen ni u konkluziji. Drugo pravilo moždaje još očiglednije od prvog. onda ne možemo zaključiti ništa o međusobnom odnosu tih pojmova. Ako su obje premise negativne. a manji pojam u odnosu prema drugom dijelu tog pojma. Međutim. a u drugoj sasvim drugi dio. Ako se u premisi govori samo o dijelu opsega nekog pojma. Vrlo često navode se ovih osam pravila: A. B. i konkluzija je negativna.Opća pravila silogizma Pravila silogizma dijele se na opća. pa se na njima nećemo ni zadržavati. Sregnji pojam mora biti raspodijeljen bar u jednoj premisi. i na specijalna. „Lošijom" ili „slabijom" smatra se partikularna premisa u odnosu na univerzalnu. Iz dviju afirmativnih premisa slijedi afirmativna konkluzija. Prvo pravilo nam se čini na prvi pogled jasno. Bar jedna premisa mora biti univerzalna. ako srednji termin ni u jednoj premisi nije uzet u čitavom opsegu. Za raspodijeljenost pojmova: 1. 7. i konkluzija je partikularna.

ei. Iz dva suda i. Budući da i M ujednoj premisi mora biti raspodijeljen. četvrto pravilo nužno slijedi iz pravila 1. To znači da bi P morao biti raspodijeljen u konkluziji. na primjer. ali se sva mogu lako izvesti iz općih pravila silogizma. treće. ia. 11 . Za četvrtu figuru: 1. To znači da kao moguće kombinacije sudova premisa ostaju aa. manja mora biti univerzalna.Četvrto. drugo. veća mora biti univerzalna. u dvije premise. e. 2. Na sličan način mogu se dokazati i pravila 5. od kojih je jedna sud i.e ili o. e. šesto i sedmo. Jedna premisa mora biti negativna. i 8. Razmotrimo. ae. 3 i 7. a prema pravilu 2. Veća premisa mora biti univerzalna. oe. . io oi. kako se mogu dokazati pravila za drugu figuru. ao. 2. oa. Za treću figuru: 1. Ako je jedna premisa negativna. ai.b) Kad bijedna premisa bila partikularno-afirmativna. Primjena općih pravila silogizma na odabiranje mogućih modusa Ako u svjetlosti navedenih općih pravila silogizma razmotrimo popis 16 kombinacija sudova a. morali bismo u dvije premise imati dva raspodijeljena pojma. peto i osmo pravilo moglo bi se naprotiv učiniti „sumnjivo". ova se tri preostala pravila mogu lako dokazati. oo. a prema petom pravilu otpada kombinacija ie. Veća premisa mora biti univerzalna. očito je da neke kombinacije moramo precrtati. Ako je veća premisa afirmativna. može se dokazati na ovaj način: a) Kad bismo kao premise imali dva partikular-noafirmativna suda. 2. onda u premisama ne bi ni jedan pojam bio raspodijeljen (jer su u partikularno-afirmativnom sudu neraspodijeljeni i subjekt i predikat). Ali ni mnoge od ovih kombinacija ne ostvaruju se u nekim figurama. imali bismo 32 silogistička modusa. Za drugu figuru: 1. o. prema četvrtom pravilu otpaduju kombinacije ii. jer pored općih pravila silogizma postoje i posebna pravila za pojedine figure. međutim. prema kvalitetu prve premise. Za kvantitet i kvalitet premisa vrijede pravila: Za prvu figuru: 1. Na sreću. a druga sud o. Prema tome. ako pretpostavimo prvo. po kojom se iz dva partikularna suda ne može izvesti nikakva kon-kluzija. Međutim. i. eo. Manja premisa mora biti afirmativna. i u većoj premisi. ea. prema prvom pravilu srednji pojam mora biti raspodijeljen bar ujednoj premisi. nije moguća nikakva konkluzija. Pravila za pojedine silogističke figure Pored općih pravila kategoričkog silogizma postoje i posebna pravila za pojedine figure. i ili o. Za kvantitet i kvalitet konkluzije vrijede pravila: U prvoj figuri konkluzija je a. imamo samo jedan raspodijeljen pojam (predikat suda o). a druga partikularno-negativni sud. dakle. Kad bi se svaka od tih kombinacija ostvarila u svakoj od četiri figure.c) Iz dvije partikularno-negativne premise konkluzija je nemoguća po pravilu 3. Četvrto pravilo. onda bi (prema pravilu 7) i konkluzija morala biti negativna. Prema trećem pravilu nemoguće su kombinacije ee. U četvrtoj figuri konkluzija je i. Nijedno od gornjih pravila nije na prvi pogled očigledno. U drugoj figuri konkluzija je e ili o prema kvantitetu druge premise. Manja premisa mora biti afirmativna. . 2. U trećoj figuri konkluzija je i ili o.

i „S o P"). Camene's. Već smo vidjeli da se svaka od četiri vrste sudova po kvantitetu i kvalitetu (a. Dakle. Bo cardo '. ostaju samo 4 modusa u prvoj figuri. Feriso 'n. Baro 'co. e. Drugim riječima. Ili „Svi M su P. premisa je univerzalna ako je on raspodijeljen. znači da bar jedna premisa mora imati raspodijeljen predikat. Ce sare. Vokali u tim imenima označavaju kvantitet i kvalitet premisa u tim modusima. svi Grci su živa bića". Fresi'son . Dimari's. Imamo. „Neki S su P" i S i P". Da bi se ti modusi lakše pamtili. mi navodimo samo jednu: Ba 'rbara. što čini svega 19 pravilnih modusa. a uz primjere za pojedine moduse navest ćemo i njihove sheme. Svi S su M : : Svi S su P") naziva Barbara čime se naznačuje da su tu i obje premise i konkluzija univerzalno-afirmativni sudovi. secu 'ndae. U drugoj figuri srednji pojam (M) u obje je premise predikat. Disami's. Svi Grci su ljudi. slijedeće pravilne moduse kategoričkog silogizma: I FIGURA Svi ljudi su smrtni Svi Grci su ljudi Svi Grci su smrtni Barbara Svi M su P Svi S su M Svi S su P MaP S aM SaP 12 . „Nijedan S nije P" i „S e P". Budući daje veći pojam (P) u većoj premisi subjekt. Na sličan način mogu se izvesti i posebna pravila za prvu. njen predikat (P) mora biti raspodijeljen. srednji pojam mora biti raspodijeljen bar u jednoj premisi. prema općem pravilu 7. 4 modusa u drugoj figuri. Da'rapti'. Ferio 'que pria 'ris. Pravilni modusi kategoričkog silogizma Kada se primijene navedena posebna pravila. Ce lare 'nt. Svaki od navedenih 19 pravilnih modusa kategiričkog silogizma ilustrirat ćemo jednim primjerom. spjevana je i posebna pjesmica. Datisi. Fela'pton . Da bi se imena tih modusa lakše pamtila. Budući da jedna premisa mora u drugoj figuri biti negativna. U skladu s tim sada ćemo i svaki silogistički modus prikazati na dva načina. Ca 'mestre 's. koliko dopuštaju opća pravila kategoričkog silogizma. Te'rtia. i.1. 6 modusa u trećoj figuri i 5 modusa u četvrtoj figuri. Kako po općem pravilu 1. pa preporučujemo učeniku da to sam izvede za vježbu. srednjovjekovni logicari nadjeli su im posebna imena. Tako se modus kojemu pripada primjer s kojim smo počeli izlaganje silogizma („Svi ljudi su živa bića. Darii '. mora biti raspodijeljen i u većoj premisi (pravilo 2). 2. dakle. habe 't: Quarta i nsuper a ddit Bra'manti'p. bar jedna premisa mora biti negativna. o) može prikazati na dva različita načina („Svi S su P" i S a P". onda se broj mogućih modusa u pojedinim figurama još više smanjuje. Ima nekoliko varijanti te pjesmice. Ako je konkluzija negativna. treću i četvrtu figuru. pa mjesto 8 modusa u svakoj figuri. Fesa'po. mora biti negativna i konkluzija. „Neki S nisu P". Fešti 'no. a ako je raspodijeljen u konkluziji.