You are on page 1of 153

UNIVERZITET U ZENICI ISLAMSKI PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI Odsjek za socijalnu pedagogiju

Aida Mrako

MOTIVIRANOST KORISNIKA ZAVODA ZA VASPITANJE MUKE DJECE I OMLADINE SARAJEVO ZA UESTVOVANJE U RESOCIJALIZACIJSKIM PROGRAMIMA - Kvalitativna studijaMagistarski rad

Mentor: Doc. dr. med. sci. Mevludin Hasanovi

Zenica, mart 2013. godine

Ovaj rad posveujem svojoj porodici.

Zahvaljujem se: mentoru, doc. dr. med. sci. Mevludinu Hasanoviu na strpljenju i podrci u pisanju rada, lanu komisije, dr. Izetu Pehliu i asistentici, mr. Elmi Musabai na savjetima iz metodolokog dijela rada, lanu komisije, prof. dr. med. sci. Izetu Pajeviu i prof. dr. Edini Vejo na strunoj podrci. Posebnu zahvalnost upuujem ranijem direktoru Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo, gdin. Muhamedu Agiu, koji mi je omoguio da sprovedem planirano istraivanje, kao i sadanjem direktoru Zavoda, gdin. Devadu uki i ostalim uposlenicima Zavoda, a prije svega korisnicima Zavoda koji su pristali da uestvuju u istraivanju.

SADRAJ

SADRAJ ................................................................................................................................. 3 Saetak....................................................................................................................................... 5 Summary ................................................................................................................................... 6 Uvod ........................................................................................................................................... 7 Zavod za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo .......................................................... 9 Zakonska regulativa maloljetnike delinkvencije ................................................................ 10 Motivacija za resocijalizaciju ............................................................................................... 11 1. Teorijska pozadina ............................................................................................................. 13 1.1. Definiranje pojma poremeaj u ponaanju .................................................................... 13 1.2. Definiranje pojma maloljetnike delinkvencije ............................................................. 14 1.3. Dijagnosticiranje poremeaja u ponaanju .................................................................... 16 1.4. Metode tretmana poremeaja u ponaanju i maloljetnike delinkvencije ..................... 17 1.5. Definiranje pojma motivacije ........................................................................................ 19 1.6. Definiranje pojma resocijalizacije i resocijalizacijskih programa ................................. 23 1.6.1. Principi efikasnog tretmana ............................................................................................ 27 1.6.2. Podaci Federalne uprave policije o maloljetnim prestupnicima u 2010. godini u FBiH .............................................................................................................................27 1.6.3. Recidivizam ...................................................................................................................... 29 1. 7. Primjena resocijalizacijskih programa u svijetu ........................................................... 30 1.7.1. Osobine strunjaka koji rade sa maloljetnim delinkventima ..................................... 34 1.7.2. Nastanak pojma resocijalizacije kroz historiju ............................................................ 35 1.7.3. Poloaj djece u sukobu sa zakonom u BiH .................................................................. 37 2. Metodoloka orijentacija-kvalitativno istraivanje ........................................................ 38 3. Formuliranje istraivakog pitanja .................................................................................. 41 4. Odabir metoda .................................................................................................................... 42

5. Nain provoenja istraivanja .......................................................................................... 44 6. Sreivanje i obrada podataka ........................................................................................... 46 7. Interpretacija rezultata...................................................................................................... 47 7. 1. Interpretacija rezultata analize sadraja dokumentacije ............................................... 47 7. 2. Interpretacija rezultata analize sadraja intervjua ........................................................ 48 7. 3. Interpretacija rezultata analize protokola posmatranja ................................................. 57 8. Diskusija .............................................................................................................................. 63 9. Problemi u istraivanju i prijedlozi za dalja istraivanja .............................................. 74 10. Zakljuci ............................................................................................................................ 79 11. Literatura .......................................................................................................................... 81 12. Prilog ................................................................................................................................. 88 12. 1. Kvalitativna analiza sadraja intervjua ....................................................................... 88 12. 2. Kvalitativna analiza sadraja protokola posmatranja ............................................... 141

Saetak Zbog nastojanja za sistemskim organiziranjem resocijalizacije maloljetnih delinkvenata iz ugla socijalnog pedagoga, ukazala se potreba za ovom kvalitativnom studijom iji cilj je bio ispitivanje motiviranosti korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa. U istraivanju je koritena kvalitativna metodologija po Mayringu, a studija sluaja bila je osnovna metoda rada, koja se esto smatra i zasebnom vrstom istraivanja. Koriteni istraivaki postupci i tehnike su: analiza sadraja dokumentacije, polustrukturirani intervju i sistemsko posmatranje. Uzorak istraivanja se sastojao od pet korisnika spomenutog Zavoda, od kojih su trojica upueni u Zavod sudskom odlukom. Interpretiranjem dobijenih rezultata istraivanja stekao se uvid u sociodemografski okvir, ponaanje i razloge smjetaja maloljetnika u Zavod, a uvidom u interpersonalne odnose korisnika sa lanovima porodice, vrnjacima i strunjacima, dolo se do informacija o motiviranosti korisnika Zavoda za uestvovanje u resocijalizacijskim programima, kao i o sadrajima i aktivnostima koje bi korisnici preferirali prilikom svog uea u istim. Moe se zakljuiti da je u ovoj studiji kod etiri mladia, korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo, prisutna motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima, a kod jednog je motiviranost za resocijalizaciju potpuno odsutna. Mogui razlozi za to lee u radoznalosti pojedinih korisnika i u njihovom nedovoljno ispunjenom vremenu za vrijeme boravka u Zavodu, a potpuna nemotiviranost jednog korisnika rezultat je meudjelovanja porodinih faktora i okoline. Korisnici su preteno zainteresirani za uee u sportskim i radnim aktivnostima, ali uee korisnika u dosadanjim programskim aktivnostima Zavoda je neredovno i nedovoljno struktuirano.

Kljune rijei: resocijalizacija, resocijalizacijski programi, poremeaj u ponaanju, maloljetnika delinkvencija, studija sluaja, kvalitativna analiza sadraja, socijalni pedagog

Summary A need for such qualitative study, which aim is to examine users motivation of the Institute for upbringing male children and adolescents Sarajevo to participate in the implementation of resocialization programs, arose from the intention for systematic re-socialization of juvenile delinquents organization from the perspective of social pedagogue. Qualitative methodology by Mayring and case study, which is often treated as a separate type of research, were main methods of the work. Research methods and techniques used in this study are: documentation content analysis, semi-structured interviews and systematic observation. Study sample consisted of five users of The Institute, which three of them were sent to the Department by the court decision. Interpreting the results of reserach made possible to gain insight into the sociodemographic framework, behavior and the reasons the juveniles were accommodated at the Institute, and after reviewing the interpersonal relationship between users with their families, peers and experts it was possible to get the information on the users motivation to participate in the re-socialization programs, as well as the contents and activities that users would prefer during their participation in the Institute. It's possible to conclude that in this study four out of five juveniles, beneficiaries of the Institute for upbringing male children and adolescents Sarajevo, were motivated for re-socialization programs, and one out of five beneficiaries was not. Reasons for this lie in individual users curiosity and their low time utilization during the stay at the Institute, and the complete non- motivation of one user is the result of family factors and environment. Users are mostly interested in taking part in sports and works activities, but the participation of users in the current programmatic activities of the Institute is irregularly and insufficiently structured. Keywords: re-socialization, re-socialization programs, behavior disorders, juvenile

delinquency, case studies, qualitative content analysis, social pedagogue

Uvod Mediji nam svakodnevno plasiraju informacije o mladima koji su poinili neko krivino djelo, ali i o mladima sa poremeajima u ponaanju koje drutvo esto odmah etiketira, nazivajui ih delinkventima i prestupnicima. Vladine i nevladine organizacije pokuavaju otkriti etiologiju ovog problema, osmisliti naine prevencije i tretmana za spomenutu populaciju, kreirajui i usvajajui razne akcione planove, strategije, programe i slino. Kreirane su Strategije borbe protiv maloljetnikog prestupnitva u Bosni i Hercegovini (BiH), a na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) kreiran je Nacrt zakona o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom postupku, koji je u Republici Srpskoj (RS) ve u primjeni od januara 2011. godine. Vlada FBiH je usvojila Uredbu o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima (Slubene novine FBiH V br. 18/09, 2009), a i Opina Zenica se poela zanimati za ovu tematiku, pa je multidisciplinarni tim ispred Opine usvojio Akcioni plan prevencije maloljetnikog prestupnitva i primjene alternativnih mjera u opini Zenica (Zakljuak o usvajanju izvjetaja o radu Vijea opine Zenica u 2011. godini, 37. sjednica Vijea opine, 23.02.2012). Tema 'poremeaji u ponaanju' i 'maloljetnika delinkvencija' je neiscrpna i zahtijeva multidisciplinaran i multiresorni pristup problemu. Upravo zbog obima ove problematike nije mogue jednim magistarskim radom obuhvatiti sve njene aspekte pa je ovaj rad tretirao samo segment resocijalizacijskih programa i to, tanije, motiviranost korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo za njihovu implementaciju. U 2010. godini sedam mladih, njih etiri sa podruja Kantona Sarajevo, dva sa podruja Tuzlanskog kantona i jedan sa podruja Zeniko-dobojskog kantona, u nedostatku adekvatnog funkcioniranja drutvenog sistema je bilo upueno u Zavod za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu (u buduem tekstu Zavod). U vrijeme istraivanja u istom Zavodu ih je boravilo etrnaest. Uvrijeen, laiki stav je da za ovu populaciju nije mogue organizirati adekvatan tretman, a kamoli prevenirati njihovo ponaanje i da je nemogue promijeniti njihove stavove i sistem vrijednosti. Na teritoriji FBiH egzistira est kaznenopopravnih ustanova (KPZ Zenica, KPZ Tuzla, KPZ Biha, KPZ Mostar, KPZ Tomislavgrad i KPZ Sarajevo), i tri odjeljenja (Odjeljenje KPZ Tuzla u Oraju, Odjeljenje KPZ Sarajevo u Ustikolini i Odjeljenje KPZ Tomislavgrad u Busovai). Svi kaznenopopravni zavodi na teritoriji FBiH su poluotvorenog tipa, osim KPZ Zenica koji je zatvorenog tipa. U KPZ Zenica i KPZ Tuzla je, pored odjeljenja za osuenike i odjeljenja za pritvorenike, smjeteno i odjeljenje za maloljetnike.

Na teritoriji RS postoji est kaznenopopravnih ustanova (KPD Banja Luka, Okruni zatvor Bijeljina, Okruni zatvor Doboj, KPD Foa, KPD Kula - Istono Sarajevo i Okruni zatvor Trebinje). Sve kaznenopopravne ustanove na podrju RS su poluotvorenog tipa, osim KPD Foa koji je zatvorenog tipa. Od toga se samo u Istonom Sarajevu nalazi zatvor za maloljetnike, a kod Banje Luke Vaspitno- popravni dom Tunjice. S obzirom da se izmjene deavaju redovno i da postoje pokuaji da se problemi na polju maloljetnikog prestupnitva rijee, teko je dobiti tane podatke o broju institucija za tretman i resocijalizaciju maloljetnih poinitelja krivinih djela u BiH. Meutim, iz navedenog, ali i dodatnim istraivanjem, moe se zakljuiti da u Bosni i Hercegovini trenutno postoji sedam ustanova za zbrinjavanje i rehabilitaciju maloljetnih poinitelja krivinih djela. To su: Odjeljenje za maloljetnike pri KPZ Zenica i KPZ Tuzla, zatvor za maloljetnike u Istonom Sarajevu, Vaspitno-popravni dom u Tunjicama kod Banje Luke, Disciplinski centar u Sarajevu i Tuzli i Zavod za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo. Pravomono osuene maloljetnice upuuju se na izdravanje kazne maloljetnikog zatvora u posebno odjeljenje KPZ-a poluotvorenog tipa u Tuzli i Mostaru. Postoje jo i brojni dnevni centri, prihvatilita i sline ustanove, ali je njihova uloga primarno preventivna. Neke od tih ustanova su otvorenog tipa, neke poluotvorenog, a samo u Zenici pri Kaznenopopravnom zavodu postoji ustanova zatvorenog tipa. Takoer je i u Istonom Sarajevu otvoren zatvor za maloljetnike, gdje se planira i otvaranje zatvora za maloljetnice. Sve ove spomenute ustanove nastoje koristiti rekonstruktivan pristup u svom radu. U Sarajevu i Tuzli postoje Disciplinski centri koji, izmeu ostalog, rade i na prevenciji maloljetnike delinkvencije. Meutim, jo uvijek u tim institucijama nije zaivjela praksa implementacije resocijalizacijskih programa. To se mora nastojati promijeniti ukoliko elimo raditi na strunom tretmanu maloljetnika i njihovoj posttretmanskoj zatiti jer je samo adektvatna resocijalizacija izvjestan put u novi ivot. Autori poput V. uni-Pavlovi (Evaluacija u resocijalizaciji, 2004), J. Bai (Teorije prevencije: prevencija poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja djece i mladih, 2009) i A. iak, N. Koller-Trbovi i M. Lebedina-Manzoni (Od rizika do intervencija, 2001) zastupaju miljenje da je mladima potrebno pruati vie pomoi, kontrole i nadzora, omoguiti im participiranje u razliitim treninzima i programima, kao to su, naprimjer, trening ivotnih vjetina, programi obrazovanja, profesionalnog osposobljavanja i zapoljavanja, programi razvoja vjetina, programi rekreacije, boot camp programi i dr. (uni-Pavlovi, 2004), omoguiti im uenje socijalnih i komunikacijskih vjetina i razvijanje uspjenih strategija suoavanja sa problemima. Strunjaci, kao to je, naprimjer, A. iak (Nove mogunosti u izvravanju maloljetnikih sankcija, pregledni znanstveni rad, 2006) takoer nalau primjenu naela
8

rekonstruktivnog pristupa prilikom rehabilitacije maloljetnih poinitelja krivinih djela. Postoje shvatanja da je nedostatak socijalnih vjetina jedan od glavnih uzroka neprilagoenog ponaanja (Bai, 2009). Zavod za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo Jedan od vidova zbrinjavanja mladih na nivou nae drave je upuivanje u Zavod za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo. Spomenuti Zavod je odgojna ustanova Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Osnovan je 1960. godine, a pod ovim nazivom egzistira od 1983. godine (Slubeni list BiH br. 37/83, 1983). Od 2008. godine Zavod je preuzelo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (Slubene novine FBiH br. 31/08, 2008). Zavod za vaspitanje muke djece i omladine zbrinjava kategoriju odgojno zanemarene i zaputene djece i omladine u FBiH, kategoriju mladih sa poremeajem u ponaanju i mladih koji su odlukom Suda upueni u Zavod. U Zavodu postoji adekvatan smjetaj za 30 maloljetnika, a da bi se osigurali adekvatni uslovi za pun kapacitet od 60 maloljetnika, u Zavodu su stvoreni uslovi za tri odgojna odjela: Odjel za tretman i edukaciju maloljetnika koje je uputio organ starateljstva sa podruja FBiH Odjel za tretman i edukaciju maloljetnika koje je uputio na tretman u Zavod nadleni sud koji je izrekao odgojnu mjeru u trajanju od est mjeseci do tri godine Odjel za prihvat djece starije od 10 godina zateene u skitnji i prosjaenju na podruju Kantona Sarajevo. Korisnici su starosti od 10 do 18 godina, razliite obrazovne dobi. Kapacitet Zavoda je ogranien na, zasada, 30 maloljetnika, a poetkom 2011. godine je u Zavodu bilo smjeteno 14 maloljetnika, od kojih su tri upuena odlukom nadlenog suda. Ovaj Zavod je otvorenog tipa i briga o maloljetnicima je dvadesetetverosatna. Savremeni pristup razvijen kroz relevantnu teoriju trebao bi imati konceptualnu osnovu iz koje e se razviti odgojna praksa u ovom Zavodu, a s ciljem promjene njihovih negativnih stavova te uenja socijalnih i komunikacijskih vjetina. Potrebno je razviti razliite resocijalizacijske programe kako bi njihova reintegracija u drutvo bila uspjena, a sve to u cilju razvijanja prosocijalnog ponaanja. U Zavodu postoje nastojanja da se individualizira tretman maloljetnika smjetenih u ovu ustanovu. O individualizaciji, samo u fazi izvravanja kazne zatvora, govori ari (2006) u svom preglednom znanstvenom radu Individualizacija kanjavanja u fazi izvravanja kazne

zatvora, u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu iz 2006. godine i istie da najuinkovitiji tretmanski programi i postupci posjeduju sljedee karakteristike: teorijsku utemeljenost, prepoznavanje vanosti procjene rizika od ponovnog injenja kaznenog djela, dijagnostiku kriminogenih potreba, prikladnost programa, strukturiranost tretmanskih intervencija, prikladnost metoda i cjelovitost programa (McGire, 2000; prema ari, 2006). Zakonska regulativa maloljetnike delinkvencije Prema podacima Statistikog zavoda FBiH primijeti se porast maloljetnikog prestupnitva, iako se moe primijetiti blagi pad u 2010. godini u odnosu na 2009. godinu. Takoer, vidljivo je da sve mlaa djeca dolaze u sukob sa zakonom. Posebno je to zabrinjavajue kod krivino neodgovornih poinitelja, djece ispod 14 godina starosti. Osim toga, moe se istai da su maloljetnici ei poinitelji krivinih djela nego maloljetnice i da se prekraji i krivina d jela ee ine u urbanoj nego u ruralnoj sredini. Pohvalno je to je u Tuzlanskom kantonu u toku 2008, 2009. i 2010. godine zabiljeeno smanjenje broja krivinih djela koja su izvrili maloljetnici. To se prvenstveno desilo nakon formiranja Odjeljenja za borbu protiv maloljetnike delinkvencije i nasilja u porodici pri Sektoru krim-policije Ministarstva unutranjih poslova Tuzlanskog kantona. Od 29. 07. 2009. godine na Klinici za psihijatriju UKC Tuzla poinje program lijeenja ovisnika o opijatima metodom Suboxone. Takav nain lijeenja veliki broj mladih je vratio kuama i sprijeio njihovo uee u delinkventnim aktivnostima (Hasanovi i dr., 2012). Zadnjih godina se sputa dobna granica maloljetnika u sukobu sa zakonom, tako da sada imamo prestupnike i od osam godina (Statistiki bilten br. 159, 2011, www.fzs.ba) Poloaj djece u sukobu sa zakonom u Bosni i Hercegovini je reguliran opim krivinim zakonodavstvom. Krivino zakonodavstvo BiH predvia irok dijapazon sankcija koje se mogu izrei maloljetnicima. U okviru reforme krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, a s ciljem njegovog usklaivanja sa meunarodnim standardima, u krivinopravni sistem Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Distrikta Brko, pored do sada postojeih sankcija za maloljetnike (vaspitnih mjera i maloljetnikog zatvora), uvedene su i specifine alternativne mjere vaspitne preporuke. Osnovni cilj ovih mjera jeste da se ne pokree krivini postupak protiv maloljetnika, ve da se osnaivanjem linosti utjee na maloljetnika da ubudue ne ini krivina djela. Vaspitne preporuke mogu biti primijenjene prema maloljetniku koji je poinio krivino djelo kanjivo novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, pod uslovom da maloljetnik prizna krivino djelo i pokae spremnost za pomirenje sa oteenim. Zakon

10

specificira nekoliko vaspitnih preporuka koje moe izrei nadleni tuilac ili sudija za maloljetnike, kao to su lino izvinjenje oteenom, naknada tete oteenom, rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice te redovno pohaanje kole. Takoer se radi na uvoenju prakse rekonstruktivne intervencije poput medijacije izmeu poinitelja i oteenog, konferencije porodice i konferencije u zajednici. Ovi postupci se mogu primjenjivati za vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere, ali i u posttretmanskom periodu, pri prelazu iz odgojne ustanove u zajednicu. Uvoenjem vaspitnih preporuka u krivinopravni sistem Bosne i Hercegovine u znaajnoj mjeri se osnauje i uloga oteenog, koji od pasivnog posmatraa postaje aktivan uesnik u realizaciji pojedinih vaspitnih preporuka. Zbog toga se ove mjere mogu okarakterizirati kao prvi korak u izgradnji restorativnog pristupa maloljetnikom kriminalitetu u Bosni i Hercegovini (Bujanovi, 2007, www.apeiron-uni.eu). Motivacija za resocijalizaciju Cilj ovog istraivanja je da se ispita stepen i karakteristike motiviranosti korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa. Prof. uni-Pavlovi u knjizi Evaluacija u resocijalizaciji (2004) istie vanost motivacije u sprovedbi resocijalizacijskih programa. Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i odrava eljeno ponaanje ljudi. Osobe ija je motivacija autentina, proizala iz njih samih, u poreenju s onima ija je motivacija kontrolirana izvana, imaju vie interesa, uzbueniji su i imaju vie samopouzdanja, to se oituje u poboljanoj izvedbi, ustrajnosti i kreativnosti kao i viem samopouzdanju te u opem blagostanju (Ryan i Deci, 2000). Prema tome, ukoliko je maloljetnik motiviran za uestvovanje u resocijalizacijskim programima, njegov uspjeh e biti vei, a satisfakcija potpunija. Pristup oznaen kao resocijalizacija obuhvata brojne i raznovrsne programe ija je zajednika karakteristika usmerenost na postizanje promena u prestupniku i njegovoj ivotnoj situaciji, odnosno na razvoj kompetencija prestupnika" (uni-Pavlovi, 2004, 126). Resocijalizacijski programi obuhvatali bi skup usluga koji bi se sastojao od jaanja socijalnih i emocionalnih kompetencija, uenja kontrole emocija i nenasilnog rjeavanja konflikata uz primjenu principa realitetne terapije kojim bi se korisnicima omoguilo da postanu odgovorniji, da promatraju i evaluiraju svoja ponaanja i da odlue kojim putem u ivotu ele ii ukoliko ele voditi prosocijalan ivot. Prema istraivanjima Panizzona, Olson- Raymera, Guerra, Palmera, Lipseya i drugih autora uoen je pozitivan efekat razliitih resocijalizacijskih programa na rehabilitaciju maloljetnih poinitelja krivinih dijela (uni- Pavlovi, 2004). Znaajan broj njih su promijenili svoje ponaanje, usvojili dodatne vjetine i ueem u resocijalizacijskim

11

programima smanjili rizik od recidiva. Praksa i istraivanja (uni-Pavlovi, 2004) pokazuju da je mnogim maloljetnim poiniteljima krivinih djela potrebno ukljuivanje u vie razliitih programa kako bi njihova resocijalizacija bila uinkovitija. tampani mediji i televizija zastupaju miljenje da mladi ne ele popraviti svoje ponaanje i da ne iskazuju elju za uestvovanjem u implementaciji resocijalizacijskih programa. Meutim, u naoj dravi u zadnje vrijeme nisu provedena konkretna istraivanja koja bi potvrdila ili opovrgnula to stajalite pa se namee potreba da se jedno takvo istraivanje uradi i to iz ugla socijalnog pedagoga. Posebno jer je i ovo zanimanje na naem prostoru novo, a u svijetu postoji dugogodinje iskustvo u tretmanu i resocijalizaciji maloljetnih poinitelja krivinih djela. Socijalni pedagog je strunjak koji uz psihologe, socijalne radnike, pedagoge i druge profesionalce ini kompletan tim za rad sa maloljetnicima. Posebno je znaajna njegova uloga u kreiranju, implementaciji i evaluaciji resocijalizacijskih programa. S obzirom na to da ovaj poziv nije uveden u sistematizaciju zanimanja u institucijama FBiH, vidljiva je potreba da se kontinuirano istrauje stanje na terenu, a posebno u ovoj oblasti koja i u naem drutvu postaje sve znaajnija. Vano je ispitati postojanje motiviranosti za uestvovanje u resocijalizaciji, kao i stepen te motiviranosti kod maloljetnika u Zavodu za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo, jer se samo uvidom u te injenice moe sistemski raditi na poboljanju uslova u institucijama i usavravanju postojeih programa rada. Samo na osnovu istraivanja koje se namjerava raditi sa korisnicima Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu nee biti mogue izvesti generalne zakljuke, ali e se sigurno pokuati odgovoriti na pitanje da li su konkretno korisnici spomenutog Zavoda motivirani za uestvovanje u resocijalizacijskim programima ili ne.

12

1. Teorijska pozadina U cilju definiranja teorijske pozadine, upoznavanja itatelja sa utemeljenou rada i nastojei mu pomoi da obuhvati rad u cjelosti, u ovom dijelu ukratko u objasniti osnovne pojmove koritene u radu. Definicija poremeaja u ponaanju i maloljetnikog prestupnitva e se uiniti bliom. Zatim se ukazuje na osnovne razlike izmeu tih pojmova i ukratko e se prezentirati nain dijagnosticiranja poremeaja u ponaanju kao i metode koje se primjenjuju u tretmanu mladih sa poremeajem u ponaanju i mladih u sukobu sa zakonom. S obzirom na injenicu da je ovdje iskljuivo rije o resocijalizaciji maloljetnih poinitelja krivinih djela, odnosno o njihovoj motivaciji za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa, navedeni pojmovi e se detaljno osvijetliti. Definirat e se konstrukt motivacije i razvit e se razumijevanje resocijalizacijskih programa, njihovih karakteristika i funkcija. Na kraju e se u dijelu o najboljoj praksi itatelji upoznati sa rekonstruktivnim pristupom kao novim nainom u radu sa maloljetnim poiniteljima krivinih djela. 1.1. Definiranje pojma poremeaj u ponaanju Definicije kojima se koriste strunjaci s naeg podruja su definicije profesor Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba u Hrvatskoj koje su oni preuzeli od drugih autora (Dobreni, Poldruga i dr.) ili su ih sami kreirali (Bouillet i Uzelac, 2007). Prema jednoj definiciji poremeaj u ponaanju je skupni naziv za sve one pojave bioloke, psiholoke i socijalne geneze koje manje ili vie pogaaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost i reaktivnost, te neugodno ili, dapae, tetno i opasno utjeu na druge pojedince i drutvene organizacije - obitelj, djeje ustanove, kolu, uu i iru zajednicu (Dobreni i Poldruga, 1974,130; prema Bouillet i Uzelac, 2007). Prema definiciji prof. dr. Uzelca (1995) poremeaji u ponaanju jesu ona ponaanja koja se znatnije razlikuju od uobiajenog ponaanja veine mladih odreene sredine, ponaanja koja su tetna i/ili opasna kako za osobu koja se tako ponaa, tako i za njezinu iru okolinu te ponaanja koja zbog toga iziskuju dodatnu strunu i/ili iru drutvenu pomo radi uspjene socijalne integracije takve osobe (Uzelac, 1995, 130; prema Bouillet i Uzelac, 2007). Pojam poremeaj u ponaanju obuhvata razliite oblike ponaanja koji su na razne naine klasificirani, a za ovaj rad odlueno je koristiti se klasifikacijom autora Myschkera (Myschker, 2005; prema Hillenbrand, 2006): 1. Eksternalizirani impulsivnost poremeaji: agresivnost, hiperaktivnost, poremeaj panje,

13

2.

Internalizirani poremeaji: strah, osjeaj manje vrijednosti, tuga, nedostatak interesovanja, poremeaj spavanja, somatski poremeaji Drutveno nezrela ponaanja: poremeaj koncentracije, ponaanje neprilagoeno uzrastu, iscrpljenost, smanjen uspjeh, slabost Delinkventno ponaanje: nasilno ponaanje, iziritiranost, nedostatak odgovornosti, uzbuenost, isfrustriranost, poremeaj odnosa, nizak prag tolerancije.

3.

4.

Prema ovoj klasifikaciji moe se zakljuiti da nije uputno stavljati znak jednakosti izmeu poremeaja u ponaanju i delinkventnog ponaanja. Mlada osoba koja ispoljava odreene poremeaje u ponaanju nije nuno delinkventna osoba. Prema tome, delinkventno ponaanje je samo krajnja razina u kontinuumu poremeaja u ponaanju. 1.2. Definiranje pojma maloljetnike delinkvencije Delinkvencija (tal. delinque - pogrijeiti, initi krivina djela) obuhvata tee oblike asocijalnog, antisocijalnog i kriminalnog ponaanja, kao to je: kraa, pljaka, namjerno izazivanje tete i poara, huliganstvo itd. Izraz se obino koristi kada je rije o maloljetnim poiniocima krivinih djela. Pod maloljetnikom delinkvencijom podrazumijevamo nedrutveno i protivdrutveno ponaanje osobe u razvojnom periodu, koje je odraz njenog poremeenog biolokog, psiholokog i socijalnog razvoja. Taj protivdrutveni oblik ponaanja, opasna je i sloena socijalno-patoloka pojava, vrlo delikatan, ne samo kriminoloki, pravni, ekonomski i socioloki, nego i ozbiljan porodini, pedagoki, medicinski i teak opedrutveni problem. Maloljetnika delinkvencija ukazuje na injenicu da je drutvo sa svojim institucijama propustilo reagirati na signale koje je mlada osoba slala porodici, koli, vrnjacima i drugim kljunim osobama iz svog okruenja, traei pomo i podrku. U teorijskom definiranju maloljetnike delinkvencije postoji vie pristupa. Termin se razliito tumai u okviru razliitih naunih disciplina, ali sve ove discipline u sutini imaju istovjetan stav- da je rije o drutvenoj pojavi koja je karakteristina po uzrocima i pojavnim oblicima. U odreivanju pojma maloljetnike delinkvencije po njegovom sadraju, u literaturi su prisutna tri osnovna pristupa (Bokovi, 2006). Prema uem shvatanju, maloljetnikom delinkvencijom smatraju se sva ponaanja mladih koja predstavljaju krivina djela, kao u sluaju kad ih izvre odrasla lica. Pobornici ovog shvatanja smatraju da maloljetnika delinkvencija mora biti definisana zakonom i svesti se na krivina djela, bez svoenja na psiholoke ili psihijatrijske aspekte (Bokovi, 2006).

14

Druga grupa zastupa neto ire shvatanje maloljetnike delinkvencije koje polazi od prekraja svih pravnih normi, a ne samo krivinopravnih. Po irem shvatanju maloljetnikom delinkvencijom smatraju se svi oblici poremeaja u ponaanju maloljetnika, odnosno svako ponaanje mladih kojim se kre legalne i moralne norme drutvene sredine. Ovakvim odreenjem delinkventnog ponaanja mladih obuhvaeni su i oni oblici ponaanja koji su specifini za djecu, a nisu pravno inkriminisani kod odraslih uinilaca (bjeanje iz kole, bjeanje od kue, skitnja, konzumiranje alkohola i sl.) (Bokovi, 2006). Prema savremenim shvatanjima, maloletniko prestupnitvo jest svako ponaanje pojedinaca ili grupe mladih koje je protivdrutveno, odnosno drutveno neprihvatljivo, tj. kada se kre pravne ili moralne norme nekog drutva i koje kad je vidljivo izaziva spontano ili organizovano drutveno reagovanje u nameri da se zatite drutvena dobra i vrednosti a i sami akteri takvog ponaanja (Jaovi, 1983, 61). Pojava socijalno neprilagoenog ponaanja posebne populacione strukture stanovnitva, koja se vie ne smatra decom, ali u razvoju nije dostigla stadijum punoletstva, vrsta je prestupnitva koje se naziva maloletnikom delinkvencijom (Bokovi, 2006, 475). Glavne osobine linosti maloljetnog delinkventa su: asocijalnost, emocionalna i socijalna nezrelost, egocentrinost, destruktivnost, nasilnost, nepotivanje autoriteta, prkos, neposlunost, neprijateljsko raspoloenje prema drugima, nesposobnost stvaranja prisnog dodira s okruenjem i osobama s kojima ivi. Meu delinkventima ima mladih osoba koje boluju od psihoza ili oituju snane psihopatske smetnje i poremeaje. Veina unutranjih i vanjskih uzroka delinkventnog ponaanja u naunoj literaturi se obrazlae u okviru razliitih teorijskih uenja koja se mogu klasificirati u tri osnovna pravca: 1. bioloke teorije (antropoloka teorija, teorija naslijea, endokrinoloka teorija, rasna teorija), 2. psiholoke teorije (psihoanalitika teorija, teorija inteligencije, teorija neprilagoenosti, teorija frustracije), 3. socioloke teorije (teorija anomije, teorija diferencijalne asocijacije i identifikacije, teorija delinkventnih subkultura, teorija etikete). Osim navedenih, danas je opeprihvaena teorija multifaktorskog pristupa koja zastupa stajalite da je delinkventno ponaanje mladih veoma kompleksna pojava koja je uzrokovana mnotvom faktora, a za ije razumijevanje je potreban multidisciplinaran pristup (Bouillet i Uzelac, 2007; Hillenbrand, 2006; Ricija, 2009).

15

U pojedinim oblicima kriminaliteta udio maloljetnike delinkvencije je neujednaen. Najei delikti koje vre maloljetni prestupnici su: imovinski delikti, delikti protiv ivota i tijela, delikti protiv dostojanstva linosti i morala (seksualni delikti) i ostali delikti. 1.3. Dijagnosticiranje poremeaja u ponaanju Prilikom dijagnosticiranja poremeaja u ponaanju istiu se sljedei modeli: medicinska dijagnostika, bihevioralna dijagnostika i interakcionistika dijagnostika. Koristei se aspektima navedenih modela, u okviru sociopedagoke dijagnostike poremeaja u ponaanju potrebno je slijediti sljedee faze: 1. predinformisanje: preciziranje problema, kreiranje anamneze, imenovanje hipoteza, planiranje, 2. informisanje: posmatranje ponaanja, testiranje, medicinska analiza, 3. odluivanje: eksplorativni razgovor sa maloljetnikom, roditeljima/starateljima i nastavnicima/odgajateljima, kreiranje nalaza, kontaktiranje policijskih i drugih slubenika, 4. podsticanje: individualno savjetovanje, posjeta kljunih ustanova (klinike, specijalne kole), sociopedagoka pomo, medicinska pomo, 5. evaluacija: imenovanje napretka, analiza negativnih efekata, procesi zamjene, eventualno iniciranje novog dijagnostikog procesa (Hillenbrand, 2006). Kako bi se te faze mogle adekvatno realizirati, potrebno je primijeniti odreene postupke dijagnosticiranja poremeaja u ponaanju. Neki od tih postupaka su sljedei: a) Pri postupku procjene poremeaja u ponaanju mogue je koristiti The Child Behavior Checklist (CBCL), kojom se mogu sluiti roditelji i nastavnici i Razvojno-terapijski dijagnostiki upitnik ciljeva uenja (Der Entwicklungstherapeutische Lernzieldiagnosebogen- ELDiB), kojim se slue preteno profesionalci; b) Inteligenciju je mogue ispitati pomou sljedeih testova: Hamburg-Wechslerov test inteligencije (HAWIK-R), Culture-Fair-Test (CFT) ili Prilagoena dijagnostika inteligencije (AID); c) Sistemsko posmatranje ponaanja; d) Intervjuiranje djeteta ili mlade osobe; e) Za sistematinu anamnezu moe se koristiti Dijagnostiki upitnik za roditelje (DEF); f) U projektivne testove koje je uputno koristiti sa ovom populacijom spadaju Sceno- Test i Test straha od kole (SAT);

16

g) Za uvid u lino vienje problema klijenta esto se koristi Test linosti za djecu izmeu 9 i 14 godina (PFK 9-14). Za dimenzije linosti neuroticizam i ekstravertnost koristi se Hamburka skala neuroticizma i ekstravertnosti za djecu i mlade (HANES - KJ) uzrasta od 8 do 16 godina; h) Agresivnost je mogue ispitati Upitnikom za agresivno ponaanje u konkretnim situacijama (EAS); i) Panja se testira d 2 testom panje i optereenja i Bonnerovim testom panje (BAUT); j) Socijalnu poziciju djece i mladih sa poremeajem u ponaanju mogue je ispitati sociometrijskim testom (Hillenbrand, 2006). Ovdje je bitno naglasiti da mnogi od ovih testova nisu prevedeni na bosanski/ hrvatski/ srpski jezik pa je na strunjacima da ih jeziki prilagode ili da ih koriste na izvornom jeziku (engleski, njemaki). Takoer je mogue primjenjivati i druge testove i upitnike, dostupne na jednom od slubenih jezika Bosne i Hercegovine, ali svakako treba voditi rauna o aspektima linosti i ponaanja koji se ispituju i prema tome odabrati adekvatan dijanostiki materijal. 1.4. Metode tretmana poremeaja u ponaanju i maloljetnike delinkvencije Nakon dijagnosticiranja odreenog poremeaja u ponaanju potrebno je pristupiti njegovom tretmanu. Za to postoje brojni, teorijski utemeljeni naini koji su se u praksi pokazali efektivnim. U literaturi se najee tretman dijeli na direktni i indirektni. Direktni tretman usmjeren je ka mijenjanju linosti maloljetnika prema sebi i prema socijalnom okruenju i ostvaruje se u neposrednom radu s maloljetnim delinkventom. Indirektni tretman je posredno djelovanje na maloljetnika na nain da se direktno djeluje na njegovu sredinu i ivotne uslove, a u cilju njihovog mijenjanja i usklaivanja s potrebama i interesima maloljetnika te promjene stava i odnosa okoline prema maloljetniku. Oba pristupa u planu tretmana moraju biti istovremeno zastupljena i ravnopravno tretirana (Bai i iak, 1992). Osim uobiajenih metoda odgojnog rada (uvjeravanje, navikavanje, poticanje, takmienje, spreavanje i prisiljavanje) i njihovih sredstava (objanjenje, primjer, kritika, samokritika, etiki razgovor, stvaranje ideala, uporeivanje, zahtjev, objanjenje, vjebanje, kontrola, samokontrola, poticaj, obeanje, ocjenjivanje, pohvala, nagrada, nadzor, upozorenje, opomena, ukor, skretanje zamjenom motiva, ograniavanje, zabrana, zapovijed, prijetnja i kazna), koje se primjenjuju svakodnevno i u svim prilikama, elja je u ovom radu naglasiti posebno one metode koje se primjenjuju ciljano i usmjereno i za iju primjenu je od koristi dodatna obuka profesionalaca. Neke od tih metoda su:

17

1. metoda grupnog rada (voenje grupe, tematske i iskustvene diskusije, grupne aktivnosti, igranje uloga, simulacija), 2. realitetna terapija, 3. biblioterapija, 4. modifikacija ponaanja (sistemska desenzitizacija, operantni principi, averzivna kontrola, trening samopotvrivanja, preplavljivanje, metode kognitivnog restrukturiranja, uenje po modelu, implozivna metoda, metode na osnovu nagraivanja, uskraivanja nagrade, izbjegavanja i kanjavanja, spreavanje odgovora i kanjavanja, tehnika relaksacije, bioloka povratna informacija), 5. analitike (psihodinamske) metode i tehnike (psihoanaliza, analitika psihoterapija, kratka dinamska psihoterapija, grupna analiza, porodina i partnerska psihoterapija, analitika psihodrama, sugestivne psihoterapije, suportivno-verbalna psihoterapija), 6. neanalitike metode i tehnike (gestalt terapija, transakciona analiza, bihevior- terapija, pristup kognitivno-socijalnog uenja, psihoterapija po Rogersu, egzistencijska analiza i logoterapija, direktivno-persuazivna tehnika psihoterapije, integrativna psihoterapija), 7. socioterapijske metode (terapijske zajednice, radna i okupaciona terapija, uenje socijalnih vjetina, rekreacija, muzikoterapija, terapija igrom, terapija umjetnou, doivljajna pedagogija) (Biro i Butollo, 2002; Bai i iak, 1992; Hillenbrand, 2006). Bitno je napomenuti da sve ove metode i terapijske postupke treba individualizirati i prilagoditi klijentu. Maloljetni delinkventi mogu imati izvjesne psihike probleme, mogu ispoljavati suicidalne ideje, mogu bolovati i od neke ovisnosti pa prema tome treba jasno definirati sve prisutne poremeaje kako bi se odabrala adekvatna metoda prilikom tretmana ove populacije i adekvatna ustanova za smjetaj takvih pojedinaca. Takoer je veoma bitna saradnja svih profesionalaca: socijalnih pedagoga, psihologa, socijalnih radnika, pedagoga, edukatorarehabilitatora, nastavnika, ali svakako i porodice, kole, centara za socijalni rad, zavoda za zapoljavanje, rekreativnih centara i ire zajednice u tretmanu maloljetnih delinkvenata. Prof. dr. A. iak u Evaluaciji u resocijalizaciji (2004) spominje sedam osnovnih pristupa tretmanu maloljetnih delinkvenata: 1. kanjavanje, 2. kontrola/nadzor (programi intenzivnog nadzora u zajednici, boot camp programi), 3. zastraivanje, 4. resocijalizacija, 5. restitucija, 6. diverzioni programi,
18

7. programi namijenjeni posebnim grupama prestupnika. 1.5. Definiranje pojma motivacije Motivacija je takvo stanje u kojem smo "iznutra" pobueni nekim potrebama, porivima, tenjama, eljama ili motivima, a usmjereni su prema postizanju nekog cilja koji izvana djeluje kao poticaj na ponaanje (Petz, 2005). Motivacija je sve ono to dovodi do neke aktivnosti, to odreuje njen smjer, intenzitet i trajanje. To je pojam kojim se u savremenoj psiholokoj literaturi oznaavaju sljedee grupe pojava: a) uzroci, pokretai ili izvori ponaanja, b) procesi pokretanja i usmjeravanja ponaanja, c) oekivani ili ostvareni rezultati ponaanja koji mu daju odreeni smisao (Potkonjak i imlea, 1989). Motivacija je psihiki proces zadovoljavanja naih potreba odnosno motiva. Ljude na akciju navode vrlo raznoliki faktori, s mnogim varijacijama u iskustvu i posljedicama. Motivatori su stvari koje pojedinca potiu na djelovanje i oni utjeu na ponaanje pojedinca. Oni stvaraju razliku u onome to e osoba initi. Motivatori su odreene nagrade ili poticaji koji pojaavaju udnju za zadovoljenjem elja. Faktori koji utjeu na motivaciju su: individualne karakteristike (potrebe, stavovi, interesi), karakteristike posla (razliite vjetine, slinosti i znaenje zadatka, autonomija, povratna veza) i organizacijske karakteristike (karakteristike koje se odnose na radno mjesto). Motivacijske tehnike su: novac, participacija, kvaliteta radne sredine, obogaivanje posla, pohvala i dr. U literaturi je najpoznatija Maslowljeva teorija hijerarhija potreba, ali nita manje znaajne su i Herzbergerova teorija motivacije, Heiderova teorija ravnotee, McClellandova motivacijska teorija potreba, Vroomova teorija oekivanja, ali, svakako, i druge teorije. Dvije osnovne karakteristike motivacije su pravac i intenzitet odreene aktivnosti. Pravac predstavljaju individualna interesovanja i razliite situacije, a intenzitet odraava to koliko osoba ulae snage u odreenu situaciju. Stepen motivacije moe se posmatrati na ko ntinuumu od nemotiviranosti, gdje nije prisutna regulacija, preko ekstrinzine motivacije, gdje primjeujemo gradaciju od ekstrinzine regulacije, preko introjekcije i identifikacije prema integraciji, do posljednjeg stepena intrinzine motivacije gdje je prisutna intrinzina regulacija (Deci i Ryan, 2002). Motivacija prirodno utjee na trud koji pojedinac ulae u postizanje svog cilja.

19

Na motivaciju maloljetnika utjeu razliiti faktori, a najvaniji su porodica, vrnjaci i okolina (kola, sportski klub, zabavno-edukativni centri i dr.). Postoje razliite teorije motivacije koje govore o tome koje potrebe trebamo zadovoljiti kod ljudi da bi se oni motivirali. Jedna od tih teorija je Maslowljeva teorija hijerarhije potreba. Abraham Maslow je 1970. godine istaknuo pet osnovnih ljudskih potreba koje je podijelio u piramidu te je istaknuo da prvo trebaju biti zadovoljene one nie potrebe kako bismo mogli teiti zadovoljenju viih potreba. Prema toj teoriji kad se jedna skupina potreba zadovolji, ona prestaje biti motivator (Braja, 1995). Na dnu piramide ljudskih potreba su osnovne potrebe: potreba preivljavanja, fizioloke potrebe ovjeka (hrana, voda, toplina, disanje), materijalne potrebe koje su bitne za osiguravanje ivotnog standarda. Na drugom je mjestu sigurnost. Tu ubrajamo potrebu za redom, stabilnou, zatitom od opasnosti, odsutnost straha i haosa te osigurana karijera. Zatim slijede potreba za pripadanjem, u koju spadaju socijalne potrebe, potreba za kontaktom i ljubavlju, potreba za odnosima i komunikacijom. Na etvrtom mjestu dolaze takozvane Japotrebe ili potrebe za samopotovanjem. Tu su ukljuene potrebe za moi, priznanjem, statusom, potrebe za osjeajem slobode, neovisnosti, potrebe za panjom, potovanjem, dominiranjem i slino. Na vrhu piramide nalazi se potreba za samoostvarenjem, odnosno potreba za viim ciljevima, rastom i razvojem, znanjem te potreba za ostvarivanjem vlastitih potencijala (Braja, 1995). Prve dvije razine piramide zovemo jo i temeljne potrebe (fizioloke potrebe i potreba za sigurnosti), a zadnje tri ubrajamo u psiholoke potrebe (potreba za pripadanjem, potreba za samopotovanjem i potreba za samoostvarenjem). Potreba za samoostvarenjem je najvanija potreba koja pridonosi razvoju ovjeka kao osobe. Nju moemo opisati kao elju za kontinuiranim rastom i razvojem, koritenjem vlastitih mogunosti, sposobnosti i talenta. To je tenja za cjelovitom spoznajom, prihvaanjem i spoznajom vlastite prirode te postizanje i ouvanje integriteta. Osobe koje imaju izraenu potrebu za samoostvarenjem su spontane, usmjerene na problem, samostalne i nezavisne, trae samou i privatnost, prihvataju sebe i druge, opiru se konformizmu, imaju razvijen smisao za humor, potuju nove ideje i zanimljive ljude. Za samoostvarenje je posebno vano zadovoljenje fiziolokih potreba i potrebe za sigurnou, iako u nekim sluajevima dolazi do situacije da je potreba za samoostvarenjem vanija od vlastitog ivota npr. trajkovi glau (Beck, 2003; prema Marinovi, n.d., www.unizd.hr). Da bi se poveala motivacija kod maloljetnika, trebaju se zadovoljiti sve potrebe i to najprije temeljne, a zatim psiholoke. Prvo trebamo zadovoljiti fizioloke potrebe kod maloljetnika

20

(osiguran obrok, ugodna temperatura u prostorijama u kojima boravi, omoguiti potrebne pauze u radu i slino). Zatim trebamo osigurati da se maloljetnici osjeaju sigurno. Treba im biti ugodno, treba izbjegavati prijetnje i kazne, a nastojati biti pravedan. Najvaniji faktor u motivaciji maloljetnika, posebno maloljetnika sa izvjesnim poremeajima u ponaanju, je odnos izmeu maloljetnika i odgajatelja/strunjaka. U tom smislu treba poticati izgradnju povjerenja, strpljivosti i meusobne komunikacije, potrebno je da strunjak svakom pojedinom maloljetniku prilazi na poseban, individualan nain, uvaavajui njegovu linost, individualne potrebe, sposobnosti i slabosti. Sljedea potreba koju trebamo zadovoljiti je potreba za samopotovanjem. Trebamo svakom maloljetniku osigurati uspjeh kako bi stekao povjerenje u svoje vjetine, znanja i sposobnosti. Odgajatelj/strunjak treba poticati pozitivne osobine vaspitanika, iskoristiti njegove vjetine i sposobnosti, a negativne osobine i slabosti pokuati korigirati u pozitivnom smjeru. Takoer je potrebno pohvaljivati i nagraivati pozitivno ponaanje, a ukoliko je potrebno disciplinirati maloljetnika, uiniti to to je mogue diskretnije (Braja, 1995; prema Ivanov, n.d., www.unizd.hr). Sljedea teorija koja e biti predstavljena u ovom radu je Herzbergova teorija motivacije. Friedrich Herzberg se nastavio na Maslowljevu teoriju potreba koju je modificirao. Prema njemu postoje dvije vrste potreba: higijenski faktori (dissatisfiers) i motivatori (satisfiers) (Braja, 1995). Ne moemo maloljetnicima samo osigurati ugodno okruenje, moramo im prepustiti odgovornost, npr. dati im da uestvuju u kreiranju plana svojih aktivnosti, pomoi im da vide smisao tih aktivnosti te im omoguiti da napreduju i pohvaliti njihovo napredovanje (Braja, 1995; prema Herzberg, 1959). Takoer se u radu predstavlja i McClellandova motivacijska teorija potreba. Prema Davidu McClellandu postoje tri tipa potreba; to su potrebe za ostvarenjem, potrebe za odnosima i tenje za moi. Potrebu za ostvarenjem moemo opisati i kao potrebu za uspjehom i zadovoljstvom u radu te realizacijom aktivnosti. Potrebe za odnosima su potrebe za drutvenim proimanjima. To su potrebe da nas drugi vole i potuju. Oni koji imaju izraenu potrebu za moi ele imati autoritet i mo nad drugima ili u socijaliziranom smislu pokazuju elju za moi postizanja rezultata ali i za razvijanjem saradnje radi to uspjenije realizacije aktivnosti (Braja, 1995; prema McClelland, 1961). Osobe koje imaju izraenu potrebu za ostvarenjem odgovorne su, usmjerene na ciljeve, postavljaju tee ciljeve i vole puno raditi, ali imaju i intenzivan strah od neuspjeha. Ljudi s potrebom za odnosima zadovoljni su ako su voljeni, spremni su pomoi i utjeiti te pokazuju razumijevanje i ne ele biti odbaeni od drugih. Ako je pojaana potreba za moi, oni tee poziciji voe, dobri su govornici, otvoreni, tvrdoglavi,

21

zahtjevni, uivaju u pouavanju i javnim nastupima. Zadatak strunjaka je da maloljetnicima, posebno maloljetnicima sa poremeajima u ponaanju, omogue da pokau svoje snage, da meusobno sarauju te da uestvuju u kreiranju plana njihovih aktivnosti (Braja, 1995; prema Ivanov, n.d., www.unizd.hr). Postavlja se, naravno, pitanje: Kako utjecati na motivaciju maloljetnika? Prema Stephenu Coveyu (1989) postoji "piramida utjecaja" na druge. Na dnu piramide je, on navodi, vlastiti dobar primjer kao osnovni utjecaj na druge. Drugi se uvijek pitaju ko smo i kako se ponaamo, a odgajatelji trebaju uvijek biti uzor ponaanja vaspitanicima. U sredini piramide nalaze se dobri odnosi s drugima. Maloljetniku uvijek mora biti jasno da im mi elimo samo dobro. Mi ih moramo sasluati, razumjeti, a posebno je vano da nagraujemo pozitivne postupke. Na vrhu piramide se nalaze jasne poruke, to jest moramo s vaspitanicima razgovarati, dogovoriti se s njima o pravilima, oekivanjima te moguim posljedicama. Mi moramo uvijek biti dostupni za njih i paziti na ono to govorimo i radimo (Covey, 1989; prema Braja, 1995). Takoer, potrebno je izbjegavati motivaciju maloljetnika nagradama i kaznama jer je takva motivacija kratkotrajna. Ekstrinzina motivacija ponekad moe biti dobra, ali veinom nije poeljno da maloljetnici budu motivirani nagradama ili kaznama jer je takva motivacija kratkotrajna. Na motivaciju nepovoljno utjeu i negativna vjerovanja maloljetnika, npr. da ne mogu utjecati na svoje sposobnosti. Faktori koji povoljno utjeu na motivaciju su: intrinzina motivacija, prosocijalno ponaanje kao cilj, orijentacija na aktivnosti, motivacija za postignuem, vjerovanja o vlastitim sposobnostima. Pozitivno na motivaciju utjee ako maloljetnici svoje uspjehe i neuspjehe pripisuju faktorima koje mogu kontrolirati (uloenom trudu, vremenu) te ako vjeruju da svoje sposobnosti mogu poboljati ulaganjem napora. Glasser naglaava da nastavnici trebaju izbjegavati tetne stvari koje unitavaju odnos izmeu njih i uenika. On te tetne stvari naziva sedam ubojitih navika koje unitavaju odnose. Tih sedam ubojitih navika su: kritiziranje, okrivljavanje, aljenje, prigovaranje, prijetnje, kanjavanje i nagraivanje drugih da bismo ih lake kontrolirali (Glasser, 2001). Ovo moemo primijeniti i na odgajatelje i njihov odnos sa vaspitanicima, maloljetnicima.

22

1.6. Definiranje pojma resocijalizacije i resocijalizacijskih programa Resocijalizacija je proces osposobljavanja pojedinca da ponovo prihvati drutvene norme i drutveno prihvatljive obrasce ponaanja. Resocijalizacija se odnosi na osobe koje ranije nisu bile pravilno socijalizirane, odnosno osobe koje nisu uspjele da izgrade pozitivna shvatanja o vrijednostima, pozitivne stavove, navike i druge line osobine pa su zbog toga uinile neko krivino djelo ili pokazuju poremeaje u ponaanju. Pristup oznaen kao resocijalizacija obuhvata brojne i raznovrsne programe ija je zajednika karakteristika usmerenost na postizanje promena u prestupniku i njegovoj ivotnoj situaciji, odnosno na razvoj kompetencija prestupnika" (uni- Pavlovi, 2004, 126). Resocijalizacija obuhvata cjelokupan program i moe, ovisno od problema, deficita, sposobnosti i potreba, znaiti sljedee: Savjetovanje o linim problemima, ansama i mogunostima, kao i drutveni preduslovi za integraciju nakon kaznenog djela i procesa stigmatizacije i marginalizacije koji stoje u vezi s tim; Motivacija za nastojanje poboljanja vlastitog stanja; Materijalne pomoi- od osiguranja ivotnih uslova do potpore pri pronalasku stana; Podrka pri traenju i participiranju u kolskim aktivnostima i strunim obukama; Line pomoi, podrke i praenje u kriznim situacijama, podrka pri razvoju socijalnih kontakata i u podruju slobodnog vremena; Podrka pri razvoju sigurnosti u sebe, solidarnosti, sposobnosti rjeavanja konflikata i sposobnost vezivanja (Cornel i sar., 2003). Resocijalizacijski programi obuhvataju skup usluga koji se sastoji od jaanja socijalnih i emocionalnih kompetencija, uenja kontrole emocija i nenasilnog rjeavanja konflikata uz primjenu principa realitetne i kognitivno-bihevioralne terapije kojim bi se korisnicima omoguilo da postanu odgovorniji, da promatraju i evaluiraju svoja ponaanja. Takoer se u aspektu realizacije resocijalizacijskih programa predlae i primjena porodine terapije, kao i svih onih terapijskih modela koje strunjaci smatraju adekvatnim za rad sa odreenim maloljetnikom. Ciljevi implementacije individualnih resocijalizacijskih programa proizilaze iz parametara dijagnostike, a oslikavaju potrebne promjene u korisniku, njegovom psiholokom stanju, fizikom i socijalnom okruenju i ponaajnim aspektima. Aktivnosti pomou kojih se obino realiziraju zadani ciljevi su: modifikacija ponaanja korisnika, implementacija edukacijskih i psihoedukacijskih programa, okupacionih programa i rekreacijskih aktivnosti (Dui, 2003, www.duroadamovic.blog.hr).

23

Osim spomenutih aktivnosti u implementaciji resocijalizacijskih programa znaajnu ulogu igraju i individualne, grupne i porodine terapije i savjetovanja. Veoma esto spominjani programi koji se implementiraju uz resocijalizacijske programe, a koji ustvari predstavljaju njihovu znaajnu sastavnicu su svakako i bihevioralni, kognitivno-bihevioralni, kognitivni i programi razvoja vjetina. Taj spoj predstavljaju, ustvari, multimodalni programi koji su u veini metaanaliza i pregleda literature pozitivno ocijenjeni (uni- Pavlovi, 2004). Pri procesu resocijalizacije potrebno je uvaavati osnovne principe koji predstavljaju jedinstvenu cjelinu jer su u direktnom odnosu meuzavisnosti. Postoji osam principa resocijalizacije i to: 1. Princip naunosti (Ovaj princip izraava potrebu naunog utemeljenja prakse resocijalizacije. S obzirom na injenicu da se proces razvoja nauke progresivno ubrzava, potivanje principa naunosti podrazumijeva stalnu, otvorenu i viesmjernu razmjenu naunih dostignua meu srodnim disciplinama, to ukljuuje i potrebu za stalnim educiranjem i razmjenom iskustava strunjaka koji rade u oblasti resocijalizacije); 2. Princip potovanja linosti (Ovaj princip podrazumijeva brigu za trajne interese maloljetnika, podrazumijeva prihvatanje maloljetnika onakvog kakav on stvarno jeste sa svim njegovim potencijalima i slabostima); 3. Princip individualizacije (Ovaj princip proistie iz posebnosti svakog maloljetnika. On zahtijeva da se proces, ciljevi i zadaci resocijalizacije kao i vrsta, broj i nain primjene metoda i tehnika u toku tretmana stalno prilagoavaju potrebama, mogunostima i individualnim specifinostima maloljetnika, a ne obratno); 4. Princip prirodnosti uslova resocijalizacije (Ovaj princip posebno je doao do izraaja poslije brojnih istraivanja koja su upozorila na tetnost dugotrajnog ivota i rada u uslovima relativne izolacije i segregacije. Zapravo, uvidjelo se da se javlja fenomen socijalizacije na zavodske uslove ivota, kao i stigmatizacije, to u znatnoj mjeri ometa tok socijalne reintegracije mladih po naputanju zavoda); 5. Princip svestranosti (Ovaj princip nalae i potrebu za kompleksnim programom tretmana maloljetnika, kao i to da se u prouavanju, tumaenju i prevazilaenju problema maloljetnike delinkvencije moraju uzeti u obzir svi relevantni aspekti svakog konkretnog sluaja. Dolo se

24

do saznanja da u proces resocijalizacije maloljetnih delinkvenata moraju biti ukljueni strunjaci raznih profila); 6. Princip jedinstva-koordinacije (Ovaj princip nalae ukljuivanje strunjaka razliitih profila, kao i to da njihove aktivnosti budu sinhronizirane, koordinirane i meusobno usklaene); 7. Princip realnosti (Ovaj princip zahtijeva da se prilikom implementacije programa resocijalizacije maloljetnika s poremeajima u ponaanju vodi rauna o mogunostima i ogranienjima svakog pojedinanog maloljetnika i postojeim drutvenim uslovima); 8. Princip uvanja profesionalne tajne (Ovaj princip nalae da je strunjak duan da uva povjerljivost i tajnost informacija do kojih dolazi u radu s maloljetnim delinkventima, odnosno da se ovi podaci mogu koristiti iskljuivo u profesionalne svrhe i u strunim profesionalnim kontaktima (Jaovi, 1983). Struktura porodice, odnosno potpunost i nepotpunost porodice, u literaturi se esto navodi kao jedan od faktora rizika pojave maloljetnike delinkvencije. Meutim, nedostatak jednog roditelja nikako se ne moe dovesti u direktnu vezu s pojavom delinkventnog ponaanja, posebno zbog injenice to se u svakodnevnom ivotu susreu djeca i mladi bez jednog ili oba roditelja s uobiajenim, skladnim i primjerenim razvojem i ponaanjem. Za pravilan razvoj djeteta mnogo je vanija atmosfera u porodici, odnosi meu lanovima porodice, ispunjavanje uloga i podrka (Jaovi, 1983). Za uspjenu resocijalizaciju neophodna je i saradnja sa kolom koju pohaa maloljetnik. Ova saradnja je nuna jer se smatra da kolski neuspjeh u mnogim sluajevima dovodi do delinkventnog ponaanja. Maloljetnici asocijalnog ponaanja najee su linosti koje su navikle na doivljaje neuspjeha. S druge strane, oni iskazuju snanu elju za afirmaci jom u svojoj socijalnoj sredini (Jaovi, 1983). Zapoljavanje maloljetnika posebno je znaajno jer se na taj nain postie njegovo osamostaljivanje, ime se poveava mogunost njegove trajne i potpune reintegracije, prvenstveno zbog toga to se osjea korisnim lanom drutvene zajednice. Organizacija slobodnog vremena i njegovo ispunjavanje korisnim sadrajima spada meu najsloenija pitanja u resocijalizaciji maloljetnih delinkvenata. Zadatak socijalnog pedagoga je

25

da pomogne maloljetniku da svoje slobodno vrijeme organizira na koristan nain. Zato mora prepoznati maloljetnikove afinitete i elje kako bi mu pomogao da ih ostvari. Evaluacija je tano utvrivanje efikasnosti procesa resocijalizacije maloljetnog delinkventa. Zbog niza faktora koji na razliite naine i razliitim intenzitetom djeluju na tok procesa resocijalizacije i koji se nalaze u vrlo tijesnoj meusobnoj interakciji, evaluacija efikasnosti programa tretmana predstavlja sloen posao. U literaturi se naglaava da jedini kriterij evaluacije kojeg je prividno mogue neto preciznije utvrditi, jeste pitanje recidivizma, odnosno ponovnog injenja krivinog djela. Zapravo, recidivizam je oigledni indikator neuspjenosti procesa resocijalizacije maloljetnika (Jaovi, 1983). Tretman maloljetnika u ustanovama za resocijalizaciju ima nekoliko kljunih faza koje se nadovezuju jedna na drugu i na taj nain ine jednu harmoninu, kontinuiranu cjelinu. Najee se izdvajaju sljedee faze (Bobi, n.d., www.scribd.com): 1. Faza pripreme za smjetaj u ustanovu U ovoj fazi posebna panja treba se usmjeriti na sljedee: priprema samog maloljetnika, priprema porodice, priprema sredine u ustanovi, organizovanje ina upuivanja.

2. Faza prijema, adaptacije i klasifikacije Prvi susret maloljetnika sa ustanovom je posebno znaajan i zato dobro organiziran prijem u ustanovi predstavlja snaan stimulativni faktor u resocijalizaciji maloljetnika. Za adaptaciju maloljetnika na novonastale uslove vaan je taktian prijem. Zato se trai da maloljetnik po mogunosti doe u ustanovu u odreeno vrijeme. Takoer je poeljno da maloljetnik doe u ustanovu u pratnji roditelja ili drugih bliskih osoba, a obavezno sa predstavnikom organa starateljstva, kako bi se ostvario kontakt i usaglasile obaveze u daljnjoj saradnji. 3. Faza neposrednog rada sa odgojnom grupom Odgojna grupa predstavlja svojevrsnu organizaciono-metodiku tvorevinu na kojoj se temelji tretman u ustanovi, odnosno resocijalizacija. Ona ima svoje karakteristike kojima se

26

objanjavaju njene posebnosti i sutina, a to su: formalna organizacija, relativna trajnost, ogranien broj lanova-mala grupa, jer odgojna grupa je i ivotna grupa. 4. Faza pripreme za otpust Priprema za otpust obuhvata prvenstveno neposredni savjetodavni rad sa maloljetnikom koji moe biti individualni ili grupni. Ovaj savjetodavni rad usmjeren je prije svega ka eksponiranju i racionalizaciji maloljetnikovih oekivanja, strahovanja, ideja i planova koji su vezani za njegovu budunost. Poseban predmet evaluacije u toku ovih priprema treba da predstavljaju prvi utisci i iskustva, poslije kraih ili duih boravaka u domicilnoj socijalnoj sredini. 5. Faza postinstitucionalnog prihvata Faza postinstitucionalnog prihvata i tretmana je zavrna faza u procesu resocijalizacije mladih sa delinkventnim ponaanjem. Ovo je faza u kojoj mogu jasno da se vide rezultati rada u ustanovi sa maloljetnikom (Bobi, n.d., www.scribd.com). 1.6.1. Principi efikasnog tretmana Kanadski psiholozi Andrews, Bonta, Gendreau i Ross (1990) utvrdili su principe efektivnog tretmana: 1. Princip rizika: Koga ukljuiti u intenzivan tretman? 2. Princip potreba: Ako nam je konani cilj redukcija recidivizma, na ta se treba usmjeriti? 3. Princip responzivnosti: Koje modele ili stilove tretmana koristiti? (uni- Pavlovi, 2004). 1.6.2. Podaci Federalne uprave policije o maloljetnim prestupnicima u 2010. godini u FBiH Slijede neki podaci Federalne uprave policije o maloljetnim poiniteljima krivinih djela u BiH u 2010. godini. Od ukupnog broja prijavljenih lica za poinjena krivina djela 1.177 (ili 7%) ine maloljetnici , manje za 167 maloljetnih izvrilaca (ili 12,4%) u odnosu na 2009. godinu. Tokom 2010. godine na podruju Kantona Sarajevo registrirano je 427 krivinih djela izvrenih od strane maloljetnika, to predstavlja pad za 147 djela (ili 25,65%) u odnosu na 2009. godinu. U poreenju sa 2009. godinom, broj maloljetnih izvrilaca je smanjen za 101 (ili 38,5%).

27

Na osnovu statistikih pokazatelja, stanje maloljetnike delinkvencije u 2010. godini u poreenju sa 2009. godinom, znatno je povoljnije, posebno ako se ima u vidu da je, izmeu ostalog, znaajno smanjen broj djela iz oblasti krivinih djela protiv ivota i tijela, za 19 djela (ili 54,3%). Meu prijavljenim maloljetnim izvriocima, 19-ero je djece do 14 godina, 76-ero su u dobi izmeu 14 i 16 godina, a 66-ero su starosne dobi izmeu 16 i 18 godina. Od ukupnog broja maloljetnih izvrilaca, 71 (ili 44%) je povratnik u vrenju krivinih djela, dok je 90 maloljetnih lica registrirano prvi put. U strukturi krivinih djela izvrenih od strane maloljetnih lica, koja su rasvijetljena u periodu januar decembar 2010. godine, najbrojnija su djela iz oblasti protiv imovine ija procentualna zastupljenost u ukupnom broju iznosi 81%. Meu ovim djelima (346), najvei je broj tekih kraa- 160 (ili 46,2%), razbojnitava- 70 (ili 20,2%) i drskih kraa- 45 (ili 10,5%). U proteklom periodu protiv troje maloljetnih lica podneseni su slubeni izvjetaji nadlenom tuilatvu zbog neovlatene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, a protiv 13-ero zbog posjedovanja i omoguavanja uivanja opojne droge. Panju zasluuje podatak da maloljetna lica nerijetko dolaze u posjed vatrenog oruja, tako da su slubenici policije u 2010. godini podnijeli slubene izvjetaje protiv tri maloljetnika zbog posjedovanja i upotrebe automatske puke, protiv dva zbog posjedovanja i upotrebe pitolja i protiv jednog zbog posjedovanja rune bombe. Analizirajui stanje maloljetnike delinkvencije na podruju Federacije BiH, istie se trend smanjenja broja maloljetnih izvrilaca na podruju Kantona Sarajevo, tokom cijele 2010. godine, to se ilustruje podatkom da su u 2010. godini registrirana 224 maloljetna izvrioca krivinih djela to je u odnosu na 2009. godinu manje za 137 delinkvenata (ili 38%). Na podruju Tuzlanskog kantona 2010. godine registriran je manji broj maloljetnih izvrilaca, njih 443 (smanjenje za 6,5%), u odnosu na 474 u 2009. godini. Situacija u ostalim kantonima je sljedea: Zeniko-dobojski 133, Srednjobosanski 124, Unsko-sanski 97, Hercegovakoneretvanski 61, Posavski 29, Kanton 10 (Livno) 23, Zapadnohercegovaki 22 i Bosanskopodrinjski kanton 21 maloljetni izvrilac krivinih djela. Kada se agresija okrenuta prema vani pretvori u agresiju okrenutu prema unutra, nastaju samoubistva, pa je u periodu januar-decembar 2010. godine registrirano 256 samoubistava, to je za 22 (ili 9,4%) vie nego u istom periodu 2009. godine. Sa naglaskom na maloljetnike, kojih je bilo tri, a osoba od 18 do 24 godine, takoer tri.1

Slubeni podaci Federalne uprave policije www.fup.gov.ba

28

1.6.3. Recidivizam Recidivizam je individualna pojava ponovnog delinkventnog ponaanja nakon ranijeg kanjavanja ili primjene druge sankcije, a koja upozorava na to da mjera drutvene reakcije na krivino djelo nije bila uinkovita (Bujanovi, 2007, www.apeiron-uni.eu). U velikom broju sluajeva maloljetnike delinkvencije utvreno je da isti maloljetni izvrilac ponovo vri krivina djela, pri emu je poveana drutvena opasnost jer povratnitvo otkriva trajniju neprilagoenost uinilaca krivinih djela drutvenoj sredini i njenim normama. Povratnici u kriminal su uglavnom emocionalno hladne, egocentrine, emocionalno labilne i povodljive linosti, sa izrazito negativnim odnosima prema radu i odsustvom radnih navika. Osobe u kriminalnom povratu vrlo su problematian dio svake delinkventne populacije. U maloljetnoj delinkventnoj populaciji uspjeno djeluju selekcijski mehanizmi i upravo zbog toga tek oko jedne petine maloljetnih poinitelja krivinih djela biva izvedeno pred sud radi izricanja sankcije. Jedna treina prijavljenih maloljetnika se ne izvodi pred sud jer u vrijeme izvrenja djela nisu imali 14 godina. Kriminalni povrat kod prijavljene djece i maloljetnika jae je izraen u nepotpunim porodicama i u porodicama nieg ekonomskog i obrazovanog statusa (Bujanovi, 2007, www.apeiron-uni.eu). 1.6.3.1. Uzroci recidivizma maloljetnika Rezultati brojnih istraivanja pokazuju osnovne uzroke koji su znaajno povezani s recidivizmom maloljetnika. To su: dob maloljetnika u vrijeme prve optuenosti/osuenosti, broj prijanjih optubi/hapenja, broj institucionalnih smjetaja, akademski neuspjeh, ponaanje i prisutnost u koli, konzumiranje sredstava ovisnosti, porodina nestabilnost, nedostatak roditeljske kontrole, veze s vrnjacima, agresivno ponaanje u koli, negativni pritisak vrnjaka, poremeaj panje i hiperaktivni poremeaj, poremeaj ophoenja, prokriminalni stavovi i uvjerenja,

29

linost i temperament, antisocijalno ponaanje roditelja/antisocijalni roditeljski model, upotreba psihoaktivnih supstanci (Bujanovi, 2007, www.apeiron-uni.eu).

Prema istraivanjima Panizzona, Olson- Raymera, Guerra (1991), Palmera (1975, 1992, 1996), Lipseya (1992, 2000) i drugih autora uoen je pozitivan efekat razliitih resocijalizacijskih programa na rehabilitaciju maloljetnih poinilaca krivinih djela (uni-Pavlovi, 2004). Znaajan broj njih su promijenili svoje ponaanje, usvojili dodatne vjetine i ueem u resocijalizacijskim programima smanjili rizik od recidiva. Praksa ali i istraivanja (uniPavlovi, 2004) pokazuju da je mnogim maloljetnim poiniteljima krivinih djela potrebno ukljuivanje u vie razliitih programa kako bi njihova resocijalizacija bila uinkovitija. 1. 7. Primjena resocijalizacijskih programa u svijetu Resocijalizacijski programi se u svijetu znatno vie primjenjuju nego to je to sluaj u Bosni i Hercegovini. U narednim redovima ovog rada e se predstaviti iskustva steena u primjeni resocijalizacijskih programa u Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD), zemljama njemakog govornog podruja i Hrvatskoj i napravit e se poreenje sa trenutnom situacijom po pitanju primjene resocijalizacijskih programa u Bosni i Hercegovini. U SAD-u primjena resocijalizacijskih programa ima zasigurno najduu historiju. Isto tako, moe se rei da je u tom podruju napor koji se ulae u kreiranje adekvatnih resocijalizacijskih programa najvei i da su strunjaci koji su ukljueni u taj proces najiskusniji. Meutim, ni ondanji strunjaci nisu jo uvijek utvrdili koji su programi najadekvatniji. Imaju dugogodinje iskustvo u primjeni rekreativnih programa, kognitivno-bihevioralnih, programa razvoja vjetina, boot camp programa i drugih, ali ni za jedan se ne moe utvrditi efikasnost u primjeni sa svim kategorijama prestupnika pa se sada prakticira primjena multimodalnih programa koji predstavljaju kombinaciju skupa usluga i intervencija (npr. savjetovanje, rekreacija, kolovanje, porodina terapija i lijeenje ovisnosti i sl.). U sklopu ovog pristupa prakticira se multisistemska terapija koja spada u vaninstitucionalne oblike tretmana i namijenjena je hroninim, opasnim maloljetnim prestupnicima i njihovim porodicama. Ovaj pristup je usmjeren multiplim determinantama antisocijalnog ponaanja mladih, kompleksnoj mrei brojnih faktora u meusobno povezanim sistemima: maloljetnik-porodica-socijalna sredina pa iz toga slijedi da i intervencija mora biti multisistemska, odnosno usmjerena na promjenu kriminogenih faktora u maloljetniku i njegovom okruenju, ali i fleksibilna i maksimalno individualizirana. Simultano se radi na razvijanju kompetencija roditelja, ojaavanju

30

maloljetnika da se nosi sa izazovima svakodnevnog ivota i na stvaranju prirodne mree podrke. Prvo se definira skup glavnih pa sporednih ciljeva. Obino se radi na jaanju porodinih veza, razvijanju socijalnih i emocionalnih kompetencija, spreavanju antisocijalnog, a unapreivanju prosocijalnog ponaanja, ukljuivanju u rekreativne i kreativne aktivnosti, druenju sa vrnjacima koji ne pokazuju poremeaje u ponaanju i slino. Strategije intervencije integrirane su u socijalno-ekoloki kontekst i ukljuuju porodinu terapiju, bihevioralnu i kognitivno-bihevioralnu terapiju, a po potrebi i farmakoterapiju. U realizaciji ovog pristupa sa maloljetnikom i njegovom porodicom radi struni tim od 4 do 5 ljudi i to kod kue, kako bi se obezbijedila dostupnost usluga, poveao intenzitet intervencije i olakalo praenje i evaluacija primjenjivanih postupaka. Tretman traje oko etiri mjeseca, uz intenzivne sastanke nekoliko puta sedmino (uni-Pavlovi, 2004). Od kraja devedesetih godina u SADu se primjenjuje terapija uz pomo ivotinja. Posebno se korisnom pokazala kod poiniteljica. U sklopu Prison Pet Partnership Programa zatvorenicama je ponuena mogunost da se brinu o psima koji e tako biti obueni da se poslije brinu o osobama sa potekoama u razvoju (osobe sa poremeajem vida, sluha, hoda i slino). Ovu ideju je razvila Kathy Quinn 1980. godine, koja je i sama odreeni dio ivota provela u zatvoru. Ovaj vid resocijalizacije zatvorenika omoguava istima da i nakon izlaska iz kaznenog zavoda novosteenu sposobnost iskoriste u cilju svoje reintegracije u drutvo, recimo prilikom zaposlenja (Gusella, 1997). Osnovni ciljevi ovog programa su: 1. Obezbjeivanje aspekta brige o ivotinjama novim radnim snagama; 2. Spaavanje ivotinja koje su naputene od svojih vlasnika; 3. Omoguavanje ljudima sa potekoama u razvoju da uz pomo istreniranih pasa vode samostalan ivot; 4. Resocijalizacija zatvorenika koji po prvi put razvijaju osjeaj odgovornosti i brige prema drugima. U sklopu ovog projekta resocijalizacija zatvorenica je vidljiva i u meusobnoj komunikaciji koja se znatno poboljava za vrijeme brige o ivotinjama (Gusella, 1997). U Njemakoj se zatvori za maloljetnike prilagoavaju uslovima ivota maloljetnika izvan institucije. Osnovni cilj resocijalizacijskih programa je i u ovoj dravi, kao i u drugima, poticanje maloljetnika da ponovo uestvuje u svakodnevnim ivotnim aktivnostima. Meutim, istraivanja pokazuju da je 80% zatvorenika recidivisti (Huhnen, 2002, www.familienhilfe.net).

31

Koncepti resocijalizacije u Njemakoj su: 1. Naputanje uslovne kazne, 2. Prelazno izvrenje/dopust (danju raditi, nou boraviti u zatvoru), 3. Uslovni otpust, 4. Grupna terapija, 5. Milje-terapija2, 6. Individualna terapija (www.uni.rubenkeuchen.de/Soziologie). I u Njemakoj, kao i u SAD-u, postojala su nastojanja da se u resocijalizaciji maloljetnih poinitelja krivinih djela pone primjenjivati terapija uz pomo ivotinja. Meutim, to nije bilo mogue potpuno sprovesti u djelo jer njemaki zatvori nemaju prostornog kapaciteta za takav projekat, ali se postepeno poelo sa dranjem manjih ivotinja, kao to su ribe, ptice, zamorci i slino, posebno iz razloga razvijanja osjeaja odgovornosti zatvorenika za druge. Neki od tih zatvora su Justizvollzugsanstalt/kazneni zavod (JVA) Fuhlsbttel u Hamburgu i JVA Braunschweig. Takoer, jedan od primjera primjene resocijalizacijskih programa u Njemakoj je Omladinski brod Outlaw koji se smatra vidom socijalne terapije i slui kao alternativa za smjetaj u maloljetniki zatvor. Za ovo avanturistiko-pedagoko putovanje mladi se pripremaju u kampovima, uestvuju u pripremanju broda i samog putovanja koje e trajati est mjeseci. Uesnike u projektu biraju nadleni centar za socijalni rad i sud. Samo u posebnim sluajevima roditelji mogu podnijeti zahtjev da njihovo dijete uestvuje u projektu, ali i u tom sluaju je potrebno odobrenje centra za socijalni rad. Prvo se mladi , koji su uzrasta od 14 do 18 godina, pripremaju za ivot na brodu. Kratkim izletima brodom nastoji im se smanjiti strah od nepoznatog i eventualni strah od ivota na brodu. Mladi kod kojih ne postoji opasnost od bijega pomau posadi u pripremanju broda. Maloljetnici koje je u projekat ukljuio sud na brod dolaze tek neposredno prije poetka putovanja. Mladi koji uestvuju u projektu preteno pate od emocionalne, socijalne ili intelektualne zaputenosti. Tim na brodu ini 10 odraslih (pet lanova posade broda, tri socijalna pedagoga, jedan nastavnik i psiholog) i 16 maloljetnika. Psiholog dolazi samo povremeno i vie slui kao supervizor projekta. Veoma je bitan pozitivni primjer socijalnog pedagoga koji svojim nainom ivota, prije svega nainom rjeavanja konfliktnih situacija, mladoj osobi daje model ponaanja koji bi on trebao slijediti.

To je oblik psihoterapije koji ukljuuje primjenu terapijskih zajednica, baziran je na manipulaciji klijentovog okruenja od strane strunjaka, obino ukljuuje grupu od oko 20 do 30 korisnika koji se potiu da preuzmu odgovornost za vlastito ponaanje, ali i ponaanje drugih u okviru grupe. Koristi se u kombinaciji sa drugim terapijama i terapijskim tehnikama (http://en.wikipedia.org/wiki/Milieu_therapy)

32

Po zavretku putovanja briga o maloljetnicima se nastavlja, strunjaci im pomau pri osmiljavanju svakodnevnih aktivnosti, pomau u pronalaenju zaposlenja ili okonanju kolovanja. Mladima koji pokau zadovoljavajui napredak omoguava se osnivanje Zajednica ivljenja gdje je briga od strane strunjaka samo povremena i vie savjetodavna, nego kontrolirajua (Huhnen, 2002, www.familienhilfe.net). Osnovna naela koja primjenjuju strunjaci u ovom projektu su: 1. Usmjerenost ka djelovanju, a ne tretmanu (uenje po modelu, imitacijom i iskustveno uenje); 2. Doivljajni aspekt (zadovoljavanje avanturistikog poriva mladih); 3. Smanjenje stigmatizacije; 4. Sticanje praktinog znanja (o prirodi, morepolovstvu, ljudskim osobinama, domainstvu, organiziranju slobodnog vremena, sticanju iskustva u mehaniarskim poslovima, uenje stranih jezika i slino) (Huhnen, 2002, www.familienhilfe.net). Pored openitih napora u okviru normalnog zatvora u vicarskoj trenutno vlada interes za poseban koncept za resocijalizaciju mladih prestupnika. U Arxhofu u Kantonu BaselLandschaft mladi muki delinkventi, koji su izmeu ostalog osueni zbog teke povrede tijela, ukljuuju se terapijski u resocijalizaciju u okviru viegodinje kazne u zatvoru otvorenog tipa. Pod reimom nenasilnog, ali strogog i ureenog kunog reda, mladima se prenose norme i vrijednosti koje im nedostaju. Rad, terapija i uenje metoda rjeavanja konflikata pri tome su u centru napora strunjaka. Recidiv mladih koji su uestvovali u Arxhof programu iznosi 25% i nii je od onog u obinim zatvorima (Aebersold, 2009, www.avenirsocial.ch). Kao primjer iskustva hrvatskih kolega u primjeni resocijalizacijskih programa navest u iskustva steena u Odgojnom Zavodu Turopolje. U ovom Zavodu izvrava se sudska odgojna mjera upuivanja u odgojni zavod u trajanju od est mjeseci do tri godine. U Hrvatskoj ova odgojna mjera izvrava se u Zavodu poluotvorenog tipa Turopolje, u Sisku u Zavodu otvorenog tipa i u uslovima pojaanog nadzora pri Okrunom zatvoru u Zagrebu. U Zavodu Turopolje nalaze se mladii uzrasta od 14 do 23 godine. U Odsjeku za upoznavanje linosti i programiranje odgojnog rada, radi tim strunjaka: pedagog, psiholog, socijalni pedagog i dva socijalna radnika. Svi strunjaci aktivno uestvuju u realizaciji individualnog i grupnog oblika rada, a u ovom Odsjeku vaspitanici borave do trideset dana. Primarna uloga strunjaka je sveobuhvatna opservacija linosti i ponaanja vaspitanika, kao i predlaganje i evaluacija orijentacionog programa postupanja. Socijalni radnik i socijalni pedagog kontaktiraju sa

33

ustanovama nadlenim za vaspitanika (centri za socijalni rad, sudovi, tuilatva i dr.) i njegovom porodicom. Pedagog provodi produeni struni tretman sa svim vapitanicima kod kojih postoji nesrazmjer izmeu formalnog i obrazovnog nivoa, dok psiholog i socijalni pedagog, educirani za primjenu realitetne terapije pruaju dodatnu strunu pomo vaspitanicima kod kojih se ukae potreba za tim. U spomenutom zavodu u procesu resocijalizacije vaspitanika primjenjuje se realitetna terapija, grupna terapija i individualna opservacija. Ovdje je posebno bitno naglasiti ulogu socijalnog pedagoga. Ovaj strunjak na zahtjev lanova grupe prua konkretnu pomo u grupnoj dinamici, sugerirajui i manifestirajui adekvatnije modele rjeavanja problematinih situacija, sa grupom planira i dogovara zajednike aktivnosti, a lanove usmjerava da sami analiziraju dogaanja, suoavajui ih sa realnou i traei od njih da procijene efikasnost odreenih ponaanja. Individualni tretman se realizira modifikacijom ponaanja vaspitanika, kroz tematski ciljane razgovore, rad na pisanom materijalu, projektivne tehnike i druge tehnike. Pritom je socijalnom pedagogu od kljunog znaaja da upozna subjektivni svijet vaspitanika, njegove stavove, sistem vrijednosti, interese i planove za budunost. Na osnovu svega navedenog socijalni pedagog predlae odgojne postupke koji bi mogli pozitivno utjecati na vaspitanika. Dodatni individualni rad sa vaspitanicima po posebnom programu je vie savjetodavnog karaktera i primjenjuje se za one pojedince koji pokazuju trajniji otpor prema zavodskom ivotu. Smisao ovog rada je jaanje pozitivne snage u vaspitaniku i zajednika potraga za eventualnim rjeenjima, a vezan je uz podrku u formiranju pozitivne slike o sebi i okolini, usmjeravanje vaspitanika na objektivnije sagledavanje socijalnih situacija, zadovoljavanje linih potreba uz istovremeno neugroavanje potreba drugih, odreivanje prioriteta i razina vrijednosti, osvjetavanje line odgovornosti te uenje uinkovitijih modela ponaanja (Moloi, 1999). 1.7.1. Osobine strunjaka koji rade sa maloljetnim delinkventima Strunjaci koji su ukljueni u rad sa maloljetnim delinkventima trebaju posjedovati osnovne karakteristike: Posjedovanje interpersonalnih vjetina (konciznost u komunikaciji, toplina, humor, otvorenost, sposobnost utjecanja na ponaanje, skup adekvatnih ogranienja...); Fakultetsko obrazovanje uz posebnu obuku o teorijama kriminaliteta, predikciji i tretmanu; Formalna obuka u primjeni bihevioralnih intervencija u trajanju od tri do est mjeseci; Periodina ocjena kvaliteta rada terapeuta;

34

Praenje nastalih promjena kod klijenta, na osnovu postavljenih ciljeva tretmana (uni- Pavlovi, 2004).

Takoer, moe se rei da nijedna profesija nema monopol nad dobrim rezultatima, ve svi mogu biti dobri implementatori programa. Raznolikost je neophodna za postizanje to boljih rezultata, ali je kljuan timski rad i multidisciplinarnost (saradnja svih strunjaka, socijalnih pedagoga, psihologa, pedagoga, socijalnih radnika, pravnika, policijskih slubenika, nastavnika, edukatora-rehabilitatora i drugih). Takoer je bitna kontinuirana edukacija strunjaka i usvajanje novih teorijskih znanja iz oblasti kreiranja i implementacije resocijalzacijskih programa, kao i stalna motivacija istih (uni- Pavlovi, 2004). 1.7.2. Nastanak pojma resocijalizacije kroz historiju U dugoj historiji maloljetnikog prestupnitva mogue je izdvojiti nekoliko kljunih perioda. Ideja resocijalizacije je historijski usko povezana sa filozofskim kaznenim teorijama. Te teorije ine osnovu za opravdanost kazne, uivanje prava i nametanje obaveza. Poeci ideje poboljanja nalaze se u 17. st. U 18. st. ta ideja se potiskuje i fiziko zlostavljanje zatvorenika se pojaava. Sredinom 18. st. dolo je do racionalizacije kaznenog prava. Cesare Beccaria (1764) je prvo diferencirao moguu sposobnost poboljanja zatvorenika i njihovu opasnost. Rasprostranjenjem ideje ljudskih prava dolo je do humanizacije kaznenog prava i zatvorenici dobivaju odreena prava. Krajem 18. st. i u 19. st. Kant (1797) i Hegel (1821) su odbacili ideju poboljanja. Tek u drugoj polovini 19. st. ponovo se nameu kaznene teorije i ideja o specijalnoj prevenciji. Time je sa Franzom von Lisztom (1882/83) poela ideja o resocijalizaciji u kazenom pravu tek krajem 19. st. Pojam resocijalizacije prvi spominju Karl Liebknecht i Hans Ellger 1922. godine. Ellger je ak govorio o socijalnoj ulozi kaznenih zavoda i o cilju da se od zatvorenika 'naprave' socijalni lanovi drutva. U pedesetim godinama postoje prva nastojanja za resocijalizacijom u kriminalistiko-politikoj debati, a u ezdesetim godinama o ovom pojmu se ire diskutira (Amrein, 2008). Prema tome, nakon pokuaja resocijalizacije maloljetnih prestupnika kanjavanjem, kontrolom, odnosno nadzorom i zastraivanjem, poela je primjena resocijalizacijskih programa i rekonstruktivnog pristupa. Kao to je spomenuto u uvodu rada, danas je u svijetu, ali i kod nas trend primjena rekonstruktivnog pristupa u radu sa maloljetnim poiniteljima krivinih djela. iak (2006) spominje dva pristupa odreenju ovog pojma. Iz perspektive novog pristupa u praksi izvrenja

35

sankcija, koji u prvi plan stavlja 'popravljanje' tete nainjene ljudima i njihovim odnosima kroz izvrenje kaznenog djela (prema McCold i Wachtel, 2003) kao i iz perspektive pogleda na kazneno djelo kao na konflikt izmeu poinitelja s jedne i oteene osobe i zajednice s druge strane. Ta perspektiva podrazumijeva da kazneno djelo stvara tetu (oteenom, zajednici, poinitelju), ali i obvezu i odgovornost da se poinjena teta nadoknadi. Tu je obvezu mogue izvriti jedino vlastitom, svjesnom i dragovoljnom aktivnou usmjerenom prema/u korist oteenog i/ili zajednice (prema Ball, 2003) (iak, 2006, 796). Nadalje, iak spominje da postoje autori koji o rekonstruktivnom pristupu govore kao o uravnoteenju prava i interesa rtve, odnosno oteenog, poinitelja i zajednice (Seymour, 1997; prema iak, 2006). Ciljevi rekonstruktivnog pristupa su: a) podsticati odgovornost maloljetnika za vlastito ponaanje, b) podsticati raznovrsne vjetine maloljetnika, c) zatititi zajednicu, ukljuujui i samog oteenog. Osnovne vrijednosti koje promovira ovaj pristup su: osnaivanje pojedinca i demokratinost, prilagodljivost sistema pojedincu i njegovim potrebama, humanizacija kaznenog i penalnog postupka, dijalog i pomirenje, pravo oteenog na zatitu vlastitih interesa, prevencija kriminala na individualnoj razini, obrazovanje javnosti i generalna prevencija destruktivnih odnosa i kriminala (Hareide, 2006; prema iak, 2006). Osnovna razlika ovog pristupa u odnosu na ranije primjenjivani, kanjavajui pristup, je u tome da se u rekonstruktivnom pristupu disciplina postie kombinacijom visoke razine kontrole i visoke razine podrke. Takoer se rekonstruktivni pristup razlikuje i od permisivnog pristupa koji ukljuuje mnogo podrke, a malo kontrole. Sljedea razlika izmeu ranije koritenih pristupa i rekonstruktivnog pristupa je u prebacivanju odgovornosti na one osobe koje su direktno pogoene kaznenim djelom, to jest na poinitelja, oteenog i njihove porodice. Profesionalci i zajednica dolaze tek na drugo mjesto. U ovom procesu je potrebno osnaiti sve aktere: poinitelja da preuzme odgovornost za svoje ponaanje, a oteenog i zajednicu da iz pasivne uloge preu u aktivnu (iak, 2006). Praktine intervencije koje se obino poduzimaju u cilju naknade tete i ponovne uspostave kontrole u linom ivotu oteene osobe i zajednice mogu biti: a) djelimino rekonstruktivne (pomo rtvama, uenje senzibilizacije poinitelja za razumijevanje oteenih), b) preteno rekonstruktivne (medijacija izmeu poinitelja i oteenog),

36

c)

potpuno rekonstruktivne, odnosno obnavljajue (konferencija porodice, konferencija u

zajednici) (iak, 2006). Uinkovitost ovog pristupa djelimino se pokazala u primjeni izvansudske nagodbe koja je utemeljna na rekonstruktivnom pristupu i koja se ve nekoliko godina primjenjuje u svijetu. 1.7.3. Poloaj djece u sukobu sa zakonom u BiH Poloaj djece u sukobu sa zakonom u Bosni i Hercegovini regulisan je opim krivinim zakonodavstvom. Krivino zakonodavstvo BiH predvia iroku lepezu sankcija koje se mogu izrei maloljetnicima. U okviru reforme krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, a s ciljem njegovog usklaivanja sa meunarodnim standardima, u krivinopravni sistem Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Distrikta Brko, pored do sada postojeih sankcija za maloljetnike (vaspitnih mjera i maloljetnikog zatvora) uvedene su i specifine alternativne mjere vaspitne preporuke. Osnovni cilj ovih mjera jeste da se ne pokree krivini postupak protiv maloljetnika, ve da se osnaivanjem linosti utjee na maloljetnika da ubudue ne ini krivina djela. Vaspitne preporuke mogu biti primijenjene prema maloljetniku koji je poinio krivino djelo kanjivo novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, pod uslovom da maloljetnik prizna krivino djelo i pokae spremnost za pomirenje sa oteenim. Zakon specificira nekoliko vaspitnih preporuka koje moe izrei nadleni tuilac ili sudija za maloljetnike, kao to su lino izvinjenje oteenom, naknada tete oteenom, rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice te redovno pohaanje kole. Takoer se radi na uvoenju prakse rekonstruktivne intervencije poput medijacije izmeu poinitelja i oteenog, konferencije porodice i konferencije u zajednici. Ovi postupci se mogu primjenjivati za vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere, ali i u posttretmanskom periodu, pri prelazu iz odgojne ustanove u zajednicu (Bujanovi, 2007, www.apeironuni.eu). Medijacija izmeu poinitelja i oteenog je postupak koji omoguava lini susret poinitelja i oteene osobe u sigurnom i neutralnom okruenju i uz posredovanje tree, neutralne, za ovaj postupak osposobljeni osobe. Pri tome se pomae strankama da postignu obostrano prihvatljivo rjeenje spora (lan 2. Zakona o postupku medijacije BiH, Slubeni list BiH br. 37/04). Konferencija porodice je pojam koji se u osnovi sastoji od dvije metode. U prvom dijelu rije je o proirenju medijacije izmeu poinitelja i oteenog s individualne na grupnu razinu pa se osim tih kljunih osoba u konfliku u proces posredovanja i pomirenja ukljuuju i njihove porodice, predstavnici zajednice i predstavnici strune zajednice (facilitatori), dok je u drugom dijelu rije o rjeavanju unutarporodinih sukoba i problema u koje je ukljuena mlada osoba i

37

zatita njegovih interesa. U tom procesu proirena porodica sastaje se sa maloljetnikom i sa predstavnikom strune zajednice. Konferencija traje dok se zajedniki ne isplanira budunost maloljetnika, ali kljunu rije za samo odravanje konferencije ima mlada osoba (iak, 2006). Konferencija u zajednici je ustvari kombinacija medijacije i kriznih intervencija. Osnovna vodilja ovog principa je naelo da svako ima pravo uestvovati u rjeavanju problema koji se na njega reflektira. Posebno je pogodna za primjenu u odgojnim ustanovama, kolam a i malim lokalnim zajednicama. I konferencija u zajednici, kao i konferencija porodice, treba zavriti planom za budunost. Od posebne vanosti je u toku konferencije razviti dijalog sukobljenih strana koji ide u pravcu razvijanja odnosa saradnje i zajednikog planiranja budunosti (iak, 2006). Uvoenjem vaspitnih preporuka u krivinopravni sistem Bosne i Hercegovine u znaajnoj mjeri se osnauje i uloga oteenog, koji od pasivnog posmatraa postaje aktivan uesnik u realizaciji pojedinih vaspitnih preporuka. Zbog toga se ove mjere mogu okarakterizirati kao prvi korak u izgradnji restorativnog pristupa maloljetnikom kriminalitetu u Bosni i Hercegovini. Samo uz adekvatnu motivaciju i korisnika, i naravno strunjaka, uz permanentno obuavanje svih subjekata koji su ukljueni u proces implementacije resocijalizacijskih programa, resocijalizacijski programi imaju tendenciju da budu uinkoviti, a maloljetni poinitelji krivinih djela rehabilitirani. 2. Metodoloka orijentacija- kvalitativno istraivanje

S obzirom da je cilj istraivanja usmjeren na ispitivanje fenomena motiviranosti korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu, u ovom radu se koristila kvalitativna metodologija ije prednosti se prvenstveno odnose na mali uzorak istraivanja i mogunost temeljitog pristupa objanjenju fenomena motiviranosti. Socijalna pedagogija, naroito kada je rije o maloljetnicima sa izvjesnim poremeajima u ponaanju, zahtijeva individualno, detaljno bavljenje svakim specifinim sluajem i svakim pojedincem ponaosob, ne gubei iz vida cilj tog rada. Motivaciju, njen stepen i karakteristike, to je bio cilj ove studije, nije mogue ispitati kvantitativnim putem na ovako malom uzorku. Pored toga, u cilju razjanjavanja uzroka razliitih drutvenih fenomena preferira se kvalitativna metodologija, to je sluaj i u ovom istraivanju. Kvalitativna metodologija, kao to je poznato, nema za cilj generalizaciju zakljuaka nego naglaava, u ovom sluaju, sociopedagoki interesantne injenice koje bi

38

mogle biti od velikog znaaja za kreiranje resocijalizacijskih programa, kao i za rad i dalje funkcioniranje Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu. Kvalitativna istraivanja specifino su podruje istraivanja sa svojim vlastitim legitimitetom. Ona objedinjuju kompleksnu i meusobno povezanu skupinu srodnih termina, koncepata i pretpostavki. Tu se ukljuuju razliite istraivake paradigme i perspektive vezane uz pozitivizam, postpozitivizam, modernizam i postmodernizam. Potrebno je dati jednu opu definiciju kvalitativnih istraivanja kao multiparadigmatski i multimetodski usmjerenih istraivanja koja ukljuuju naturalistiki i interpretativni pristup predmetu prouavanja. To znai da kvalitativna istraivanja uvijek prouavaju subjekte u svom povijesnom i socijalnom kontekstu nastojei razumjeti i interpretirati smisao ili znaenje njihovih radnji, doivljaja i svakodnevnog iskustva, to pristaje i nainima istraivanja na podruju drutvenih nauka. Kvalitativne istraivake studije ukljuuju razliite teorijske paradigme i strategije istraivanja kao i metode prikupljanja i analize empirijskog materijala, od konstruktivizma i interpretizma, kritike teorije, fenomenologije, etnometodologije, akcijskih istraivanja do dubinskog intervjua i sudjelujueg posmatranja. Svi ti pristupi opisuju subjekt iz njegove perspektive, u okviru datog povijesnog i sociokulturnog konteksta istraivanja (Halmi, 2003). Pet temeljnih naela u kvalitativnom istraivanju su: 1. podupiranje jaeg subjektivnog odnosa u istraivanju, 2. naglaavanje jasnih i bogatih deskripcija i interpretacija rezultata istraivanja, 3. zastupanje principa otvorenosti u procesu istraivanja, 4. naglaava se naturalistiko-interpretativni pristup subjektima istraivanja, 5. analiza cjelokupnog procesa istraivanja (Halmi, 2003, prema Mayring, 1993). Ta naela je jo lake objasniti ako se postave u obliku postulata: Postulat 1: Predmet kvalitativnih istraivanja uvijek su ljudi. Oni moraju biti polazite i cilj istraivanja. Postulat 2: Na poetku svake kvalitativne analize mora stajati precizan i opsean opis (deskripcija) predmetnog podruja. Postulat 3: Predmeti istraivanja nikad nisu u potpunosti jasni i otvoreni pa se stoga trebaju uiniti pristupanijima kroz proces razumijevanja i interpretacije. Postulat 4: Predmeti istraivanja moraju se istraivati u svom prirodnom okruenju. Postulat 5: Generalizacija rezultata istraivanja ne uspostavlja se nakon finalne analize, ve indukcijom koja zapoinje na pojedinanom sluaju.

39

Osnovni cilj istraivaa mora biti tendencija da operacionalizira postulate koji su sada na konceptualnoj razini, da bi bili jasniji i u skladu s kasnije postavljenim istraivakim strategijama i tehnikama. Tek tada kvalitativno istraivanje postaje praktina aktivnost koja se moe evaluirati i verificirati. Navedene postulate mogue je svrstati u jedan generalni model u sklopu kojeg se razrauje 13 standarda kvalitativnog istraivanja. To su: studija sluaja, otvorenost, kontrola metoda, pretpostavka, introspekcija, interakcija, cjelovitost, historicitet, orijentiranost prema problemu, argumentirano uopavanje, indukcija, pravila i zakoni i kvantifikacija (Halmi, 2003). Veim dijelom 20. stoljea kvantitativna paradigma je bila dominantna. Kasnije se razvila kvalitativna paradigma koja je potpuna suprotnost kvantitativnoj. Specifinost kvalitativnog istraivanja je u njegovom naturalistikom i intepretativnom pristupu predmetu istraivanja. Cilj je postii to vee, detaljnije, opirnije razumijevanje situacije. To , naravno, zahtijeva mnogo vremena i truda, ali je zato velika prednost u istraivaevoj izrazitoj slobodi izbora. Naime, kvalitativno istraivanje je jedan veoma kreativan i fleksibilan proces. Istraiva moe koristiti irok skup ideja, teorijskih okvira, razliitih metoda, paradigmi, postupaka i sl., pomou kojih e svoja pitanja specificirati. Njegova strategija je nestrukturirana. Vane su i istraivaeva intuicija te sposobnost snalaenja i brzog rjeavanja problema i pitanja. Istraivaev odnos prema subjektu je blizak, prijateljski je raspoloen, on suosjea sa subjektom. Kvalitativno istraivanje je, izmeu ostalog, i terensko istraivanje. Terenska situacija je prirodna, a terenske biljeke su dugo vremena bile glavni izvor podataka za kvalitativnu analizu. Bitno je napomenuti da je svaka istraivaka situacija pria za sebe, nema kalupa, ogranienja, kriterija... Priroda podataka iz kvalitativnog istraivanja je bogata, kompleksna, ali i zahtjevna. Istraiva zaista ima mnogo mogunosti, ali i odgovornost, jer je njegova uloga u kvalitativnom istraivanju posebno znaajna. Takoer, analiza kvalitativnog istraivanja nikako ne zavrava definitivnim zakljucima. Ona tek otvara nove perspektive. Naime, nije iskljueno da rezultati kvalitativnog istraivanja mogu biti poetni dio nekog opsenijeg kvantitativnog istraivanja (Cohen, Manion i Morrison, 2007; prema Rafajac, n.d., www.ffri.uniri.hr). U fokusu kvalitativnih istraivanja je: a) Razumijevanje i interpretacija znaenja koja ljudi pridaju razliitim predmetima i dogaajima u linim odnosima;

40

b) Razumijevanje i interpretacija specifinih simbolikih sistema koje uesnici izgrauju u interakciji; c) Razumijevanje i interpretacija jedinstvenog drutvenog konteksta kao cjeline (holistiki pristup) (Cohen, Manion i Morrison, 2007; prema Rafajac, n.d., www.ffri.uniri.hr). Obiljeja kvalitativnih istraivanja: 1. Kvalitativna istraivanja polaze od prirodnog okruenja i odvijaju se u prirodnom okruenju kao izvoru podataka i kontekstu fenomena. (Smatra se da je ljudsko ponaanje pod utjecajem okruenja i uvijek vezano uz neki kontekst koji mu sami pridaju); 2. Kvalitativno istraivanje traga za znaenjem koje uesnici (ispitanici) neke interakcije pridaju situaciji ili na koji nain promiljaju svoje uloge (zauzimanje perspektive uesnika); 3. Kvalitativno istraivanje je deskriptivno, bogato ilustrirano originalnim izjavama, anegdotama, fotografijama i drugim dokumentima; 4. Kvalitativno istraivanje vie je fokusirano na razumijevanje i interpretaciju procesa interakcije, nego na sam rezultat (npr. proces odgojne interakcije); 5. Kvalitativno istraivanje uvijek je induktivno. Polazi od neposrednog iskustva, a ne od unaprijed usvojenog teorijskog stava koji valja potvrditi ili odbaciti (Cohen, Manion i Morrison, 2007; prema Rafajac, n.d., www.ffri.uniri.hr). 3. Formuliranje istraivakog pitanja Formuliranje istraivakih pitanja odreuje fokus i opseg studije. Istraiva treba postaviti iroku skalu istraivakih pitanja kako ne bi prerano ograniio studiju. to se tie oblika istraivakog pitanja u kvalitativnom istraivanju, on prvenstveno ovisi o tipu istraivakog nacrta (Rafajac, n.d., www.ffri.hr). Istraivako pitanje na koje se u ovom radu pokualo odgovoriti je: Da li su korisnici Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu motivirani za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa? Takoer se nastojalo odgovoriti i na sljedea potpitanja:

41

- Kakav je sociodemografski okvir, psihiki status i ponaanje korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu? - Koji je razlog smjetaja maloljetnika u Zavod? - Koja oekivanja maloljetnik ima od tretmana u Zavodu? - Kakav je kvalitet uea maloljetnika u programskim aktivnostima Zavoda? - Kakvi su interpersonalni odnosi maloljetnika sa lanovima porodice i vrnjacima? -ta utjee na korisnikovu motiviranost/nemotiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa? - Koji su eventualni sadraji i aktivnosti koje bi maloljetnik volio realizirati prilikom uea u resocijalizacijskim programima? 4. Odabir metoda Kvalitativne metode nude razumijevanje pojava iskljuivo na pojedinanim sluajevima ili manjim skupinama. Poeljno je da istraiva kombinira metode u svom istraivanju kako bi osigurao to veu tanost i preciznost istraivakih podataka (Cohen, Manion i Morrison, 2007; prema Rafajac, n.d., www.ffri.uniri.hr). Osnovna metoda koja je koritena u ovom istraivanju je studija sluaja koja se esto smatra i zasebnom vrstom istraivanja. Studija sluaja je istraivanje sluaja na djelu (Adelman et al., 1980, 181; prema Cohen, Manion i Morrison, 2007). Jedan sluaj je ogranieni sustav, primjerice dijete, klika, klasa, kola, zajednica. On daje jedinstven primjer stvarnih ljudi u stvarnim situacijama, omoguujui itateljima da jasnije razumiju ideje nego to bi ih razumjeli jednostavnim prezentiranjem apstraktnih teorija i naela (Adelman et al., 1980, 181; prema Cohen, Manion i Morrison, 2007). Sutina studije sluaja ogleda se u tome to se prouava mali broj sluajeva, ali veoma intenzivno (Fajgelj, 2004). Analiza/studija sluaja je empirijsko ispitivanje koje istrauje savremenu pojavu u kontekstu stvarnog ivota, kada granice izmeu posmatrane pojave i konteksta nisu jasne, pri emu se koriste razliiti izvori podataka, oslanja se na teorijski razvoj u vezi s prikupljanjem podataka i analize i u drugim podrujima istraivanja (Yin, 2007).

42

Poto su se u ovom istraivanju prouavali korisnici Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo, znai relevantan broj sluajeva i s obzirom da je bila namjera da to prouavanje bude intenzivno i detaljno, odlueno je da e se koristiti metoda analize sluaja. Postupci i tehnike istraivanja koje su koritene u ovom radu su: analiza sadraja dokumentacije, polustrukturirani intervju i sistemsko posmatranje. Prvo se koristila analiza sadraja dokumentacije kako bi se uvidom u lini dosje svakog korisnika prikupile informacije o pojedincima koji e biti obuhvaeni istraivanjem i kako bi dolo do upoznavanja sa pojedinim sluajevima prije nego to se pristupi voenju intervjua. Analiza dokumentacije je postupak kojim se prikupljaju, analiziraju, sintetiziraju, obrauju i pohranjuju naune informacije koje su znaajne za istraivanje. To je istraivaka tehnika kojom se na objektivan i sustavan nain kvantitativno opisuje sadraj nekog aspekta komunikacije (Holsti, 1968:,500; prema Milas, 2005). Analiza dokumentacije je kompletna operacija uvida te prikaza sadraja dokumenata sa razliitim oblicima prezentiranja na osnovu unaprijed zadate sistematike (Chaumier, 1979, 18; prema Stojak, 1990). Zatim se u istraivanju koristio polustrukturirani intervju. Istraivaki intervju je razgovor dviju osoba koji je potakao intervjuer s ciljem prikupljanja informacija vanih za istraivaki problem (Cannell i Kahn, 1968: 586; prema Milas, 2005). Polustrukturirani intervju se vodio sa svakim maloljetnikom koji je upuen u Zavod odlukom suda, jer su takvi maloljetnici bili obuhvaeni ovim istraivanjem. Glavni cilj je bio da se utvrdi stepen i karakteristike motivacije korisnika Zavoda za uestvovanje u resocijalizacijskim programima. U vezi s tim utvreni su i potciljevi intervjua koji se mogu saeti u sljedeim aktivnostima: - stei uvid u sociodemografski okvir, psihiki status i ponaanje svakog maloljetnika, - prikupiti podatke o razlogu smjetaja u instituciju, kao i o vrsti poinjenog krivinog djela, njegovim uzrocima i prisutnosti kajanja zbog uinjenog krivinog djela ukoliko je poinjenje krivinog djela uzrok smjetaja u Zavod, - ispitati koja su to oekivanja koja pojedinac polae u tretman u Zavodu, kakva je njegova spremnost na saradnju, kakvi su njegovi interpersonalni odnosi sa lanovima porodice i vrnjacima i da li iskazuje elju za uestvovanjem u implementaciji resocijalizacijskih programa.

43

Naravno, prvo je svakom pojedincu objanjeno ta su to resocijalizacijski programi i kako bi se oni provodili, kako bi svaki maloljetnik pojedinano mogao biti detaljno informiran o resocijalizacijskim programima i kako bi se na osnovu toga mogao izjasniti da li je zainteresiran za uestvovanje u implementaciji takvih programa ili ne. Sljedei postupak prikupljanja podataka bio je sistemsko posmatranje koje se vrilo prilikom svakog susreta sa korisnicima Zavoda, bilo u individualnim razgovorima sa njima ili prilikom praenja grupnih aktivnosti. Ovo je metoda kojom se planski i sustavno obavlja promatranje izdvojenog aspekta ponaanja i biljei ono to je opaeno (Milas, 2005, 342). Na poetku istraivanja uesnici su opservirani u svakodnevnim situacijama u Zavodu, ali posebno detaljno za vrijeme trajanja intervjua. Sva zapaanja su biljeena u protokolu posmatranja koji je konstruiran za ovo istraivanje i nalazi se u prilogu 12. 2. ovog rada. 5. Nain provoenja istraivanja Istraivanje je zapoelo analizom dokumentacije korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo, detaljnim upoznavanjem sa osobljem, korisnicima i nainom rada Zavoda. Pritom se stekao uvid u pojedine sluajeve i prikupili su se osnovni podaci o korisnicima koji su bili potrebni za daljnji tok istraivanja. Detaljno su proueni dosjei korisnika, nalazi psihologa, pedagoga i socijalnih radnika koji su imali kontakta sa korisnicima prije njihovog smjetaja u Zavod, kao i prilikom njihovog boravka u Zavodu. Prilikom razgovora sa uposlenicima usvojene su i neke nezvanine informacije o pojedinim korisnicima i Zavodu u cjelini (problemi s kojima se uposlenici svakodnevno susreu u radu, porodine prilike pojedinih korisnika koje nisu evidentirane u njihovim dosjeima, ponaanje korisnika prilikom smjetaja u Zavod i slino). Vano je bilo informirati se o nainu prijema i otpusta korisnika iz Zavoda, kao i o samom tretmanu za vrijeme boravka u ovoj ustanovi. U iscrpnom razgovoru sa odgajateljima definiran je definitivan uzorak istraivanja koji je obuhvatao pet maloljetnika, iako je u trenutku provoenja istraivanja u Zavodu za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu bilo smjeteno 14 maloljetnika od kojih su tri u Zavod upuena odlukom suda. Uzorak istraivanja formiran je u dogovoru sa osobljem Zavoda, pri emu se vodilo rauna da svi maloljetnici koji su upueni od strane suda budu obuhvaeni istraivanjem, da borave u Zavodu minimalno tri mjeseca i da dobrovoljno pristaju na uee u istraivanju. Bitno je napomenuti da su svi ispitanici, koji su uestvovali u istraivanju, roeni za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (od 1992. do 1995. godine) i/ili neposredno po zavretku rata i da su roeni i boravili u mjestima koja su bila direktno izloena neprijateljskim napadima. Prije voenja

44

intervjua razgovaralo se sa uesnicima u istraivanju, informirani su o svrsi i ciljevima istraivanja, nainu rada, ulogama pojedinih uesnika, o mogunosti odustajanja i o zatiti anonimnosti. Na taj nain ispotovana su osnovna naela istraivanja s djecom definirana u Etikom kodeksu istraivanja o djeci iz 2006. godine. Potom je obavljen polustrukturirani intervju sa korisnicima koji su obuhvaeni istraivanjem, s njima petericom (. T., K. S., M. H., R. E. i K. K.). Okvirna pitanja su prethodno pripremljena i bila su ista za sve ispitanike, ali su se, ovisno od toka intervjua, prilagoavala pojedinom ispitaniku i nisu bila strogo ograniena nego su ispitivau omoguila iri i neformalniji pristup korisniku. U intervjuu su pitanja kreirana od opih ka pojedinanim, direktnim. Intervju je bio podijeljen prema osnovnim sociopedagokim podrujima (o sebi, porodici, koli, drutvu, slobodnom vremenu, interesima, tretmanu u Zavodu, budunosti i sl.). Nakon prikupljanja osnovnih linih podataka o ispitaniku i uvidu u sociodemografski okvir svakog pojedinca, razgovor je usmjeren na trenutni kolski uspjeh i kvalitet interpersonalnih odnosa sa lanovima porodice, starateljima, nastavnicima, strunim osobljem Zavoda i vrnjacima. Zatim su prikupljeni podaci o razlogu smjetaja u instituciju, kao i o vrsti poinjenog krivinog djela, njegovim uzrocima i prisutnost i kajanja zbog uinjenog krivinog djela, ukoliko je poinjenje krivinog djela bilo uzrok za smjetaj u Zavod. Takoer se putem intervjua ispitalo koja su to oekivanja koja pojedinac polae u tretman u Zavodu, kakva je njegova spremnost na saradnju i da li iskazuje elju za uestvovanjem u implementaciji resocijalizacijskih programa. Sadraj intervjua se, uz saglasnost korisnika, biljeio audio snimkom i evidentirali su se najznaajni odgovori i zapaanja steena u toku intervjua. Istraiva je nastojao jezik prilagoditi ispitanicima, uvaavajui njihov nain izraavanja i ne korigirajui ga. U naknadnoj transkripciji intervjua nastojali su se zabiljeiti svi vani momenti verbalne i neverbalne komunikacije vjerno odraavajui njen sadraj. Takoer se svo vrijeme vrilo sistemsko posmatranje korisnika, kako za vrijeme intervjua, tako i u svakodnevnim situacijama, u komunikaciji sa vrnjacima, osobljem Zavoda i ispitivaem. Nakon zavretka prikupljanja svih relevantnih podataka, boravak istraivaa u Zavodu produen je za dodatna tri susreta u cilju prikupljanja 'indirektnih' podataka, u cilju stvaranja neposrednije slike o pojedinim korisnicima i Zavodu u cjelini. Potom se pristupilo sreivanju i obradi podataka. Intervjui su transkribirani, a poto se prilikom obrade podataka koristila kvalitativna analiza sadraja prema Mayringu, to podrazumijeva i da su se i podaci interpretirali samim postupkom analize. Kako bi se zadovoljio cilj istraivanja prilikom interpretacije rezultata, posebno se obratila panja na informacije o tome da li su i u kolikoj mjeri korisnici Zavoda zainteresirani za uestvovanje u
45

implementaciji resocijalizacijskih programa. Potom su se komparirali dobiveni rezultati i pokualo se utvrditi koje su razlike kod pojedinih korisnika, zato se one javljaju i izveo se krajnji zakljuak o eventualnoj motiviranosti pojedinih korisnika Zavoda za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa. 6. Sreivanje i obrada podataka U ovom istraivanju prilikom obrade podataka koristila se kvalitativna metodologija i kvalitativna analiza. Cilj kvalitativne analize bilo je saimanje i strukturiranje, a potom razumijevanje empirijske grae. Osnova analize je postupak klasifikacije i oblikovanja apstraktnih pojmova iz zapisa intervjua. Za svaki kvalitativni postupak vai zahtjev za sistematinim postupkom. Prema tome, materijal se ne moe posmatrati izolirano, nego se treba ugraditi u neki komunikacijski model. U radu se koristila kvalitativna analiza sadraja prema Mayringu (1993). Uz to su se definirali kriteriji za odabir dijelova grae koji e se analizirati i kriteriji za provoenje procesa kodiranja. Kod analize sadraja polazi se od kategorija koje se identificiraju u tekstu, mjeri se njihova uestalost, korelacija sa drugim kategorijama it d. Potom se pojedini izrazi kodiraju (oznaavaju). Mayring (2000) razlikuje induktivni i deduktivni pristup definiranju kljunih kategorija. Induktivni pristup odreuje kategorije na osnovu materijala koji se analizira: prije samog pretraivanja teksta, prepoznavanja i oznaavanja odreenih kategorija u njemu, cijeli istraivani materijal ili neki njegov dio se pregleda i na osnovu njegovog sadraja daju se definicije. Ovaj nain je induktivan jer se kategorije izvode iz empirijskog materijala. Deduktivni pristup znai da osnovne kategorije definiramo na osnovu naih prethodnih teorijskih znanja, dajemo detaljne indikatore (primjere) i uputstva pretraivaima teksta kako da te kategorije prepoznaju i upuujemo ih na samo pretraivanje (Brankovi, 2007). U procesu analize sadraja definira se jedan kljuni fenomen koji se proima kroz sve intervjue, zatim se odreuju centralne kategorije unutar kojih se definiraju pojedine potkategorije. Pripreme za analizu organiziraju se u tri etape. Prvo se treba odluiti od kojeg materijala e se poeti prilikom analize, potom se istrauje nain nastanka materijala, a na kraju je potrebno ustanoviti koje su formalne karakteristike materijala. Nakon toga slijedi prava analiza, koja se opet moe podijeliti u tri etape: saimanje, objanjavanje i strukturiranje (Mayring, 1995). Prema tim zahtjevima pristupilo se obradi podataka dobivenih i u ovom istraivanju. Prvo se materijal skratio, vodei rauna o tome da se zadri samo glavni sadraj (saimanje), a to se

46

deavalo realizacijom sljedeih koraka: parafraziranje, generalizacija na razini apstrakcije, prva redukcija i druga redukcija. Potom se skraeni materijal dopunio dodatnim materijalom koji je imao za cilj njegovo detaljnije objanjavanje (tumaenje). I to se deavalo primjenom prethodno utvrenih koraka: leksiko-gramatika definicija, odreivanje materijala za tumaenje, uska analiza konteksta, iroka analiza konteksta, eksplikativne parafraze i provjeravanje objanjenja. Na kraju dolazi obrada rezultata, za ta se rezultati strukturiraju i nastaju konane kategorije (strukturiranje). Ovisno od cilja analize, strukturiranje moe imati razliit oblik, ali u svakom sluaju vrijede osnovna pravila: utvrivanje dimenzija procjene, odreivanje izraza, formuliranje definicija, odreivanje naziva kategorije i obrada kategorija. 7. Interpretacija rezultata 7. 1. Interpretacija rezultata analize sadraja dokumentacije S obzirom da se u izradi rada prvo koristila analiza sadraja dokumentacije potrebno je prezentirati rezultate dobijene primjenom te tehnike. Meutim, dosjei ispitanika kojima je raspolagao Zavod za vrijeme istraivanja i koji predstavljaju skup svih dotadanjih strunih analiza, nisu omoguavali potpunu primjenu navedene tehnike. Analiza sadraja dokumentacije imala je za cilj da se uvidom u lini dosje svakog korisnika prikupe informacije o pojedincima koji e biti obuhvaeni istraivanjem i da se istraiva upozna sa pojedinim sluajevima prije nego to se pristupi voenju intervjua. Taj cilj je samo djelimino zadovoljen. Nakon detaljnog prouavanja dosjea korisnika, nalaza psihologa, pedagoga i socijalnih radnika koji su imali kontakta sa korisnicima prije njihovog smjetaja u Zavod, kao i prilikom njihovog boravka u njemu, bilo je mogue izdvojiti uzorak istraivanja, ali nije bilo mogue pristupiti detaljnoj analizi sadraja dokumentacije, zato to su nalazi nepotpuni i nedovoljno struktuirani. U svakom od nalaza podaci su bili skoro identini, tanije raeni su bez detaljnog uvida u sadanju situaciju klijenta, sa pukim narativnim predoavanjem situacije iz ranijih iskaza prethodnih strunih opservacija. U zakljuku rada pokuat e se dati prijedlog kako bi se dokumentacija mogla aurnije voditi. Prema tome, definiran je definitivan uzorak istraivanja koji je obuhvatao pet maloljetnika od kojih su tri u Zavod upuena sudskom odlukom. Prilikom definiranja uzorka vodilo se rauna da svi maloljetnici koje je uputio sud budu obuhvaeni istraivanjem, da borave u Zavodu minimalno tri mjeseca i da dobrovoljno pristaju na uee u istraivanju. Bitno je napomenuti da su svi ispitanici koji su uestvovali u istraivanju roeni za vrijeme rata u Bosni i

47

Hercegovini (od 1992. do 1995. godine) ili neposredno po zavretku rata i da su roeni i boravili u mjestima koja su bila direktno izloena neprijateljskim napadima. 7. 2. Interpretacija rezultata analize sadraja intervjua S obzirom na to da se prilikom obrade podataka koristila kvalitativna analiza sadraja prema Mayringu, to podrazumijeva i da su se podaci interpretirali samim postupkom analize. Kroz sve intervjue se proima jedan fenomen- motiviranost. Odreene su centralne kategorije iz kojih su se zatim izdvojile potkategorije. Na osnovu kvalitativne analize sadraja intervjua identificirane su sljedee centralne kategorije do kojih se dolo induktivnim pristupom: 1. Porijeklo, 2. ivot prije Zavoda, 3. Razlog smjetanja u instituciju, 4. Poinjenje krivinog djela, 5. Zavodski ivot, 6. Interpersonalni odnosi, 7. Uee u resocijalizacijskim programima, 8. kolski uspjeh, 9. Budunost. U okviru svakog intervjua definirane su potkategorije za svaku pojedinanu kategoriju (vidi prilog 12. 1.) prezentiranu u nastavku rada, uz naglasak na potkategorije i pojedina potpitanja. Rezultati e se interpretirati i analizom sadraja protokola posmatranja radi cilja istraivanja i dobivanja to jasnijeg odgovora na istraivako pitanje: Da li su korisnici Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu motivirani za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa? 7. 2. 1. Kategorija Porijeklo U okviru kategorije porijeklo, odreene su potkategorije selo i grad. Po ovom osnovu korisnici su podijeljeni po mjestu roenja i mjestu ivljenja prije smjetanja u Zavod. Prema tome, tri ispitanika su iz gradskog podruja, a dva iz seoskog podruja ivljenja. Time su dobijeni izvjesni odgovori na potpitanje Kakav je sociodemografski okvir korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo?

48

7. 2. 2. Kategorija ivot prije Zavoda Na ovo potpitanje odgovorilo se razmatrajui i kategoriju ivot prije Zavoda gdje su izdvojene potkategorije: naputenost, promjena sredine, ivot u porodici, gubitak oca, delinkventno ponaanje, razvod roditelja, nedostatak podrke, disfunkcionalnost porodice i nedostatak kontrole. Iz navedenih potkategorija je vidljivo da je svim ispitanicima nedostajala podrka i kontrola od strane porodice. etiri od ukupno pet ispitanika nemaju oca. Dvojica ispitanika su zbog smrti oca odrasla u nepotpunoj porodici, a za jednog ispitanika nije utvreno oinstvo pa je odrastao samo sa majkom koja se nije mogla brinuti o njemu, zbog ega ga je uputila u Dom za djecu bez roditeljskog staranja. Jedan ispitanik je odrastao sa ouhom za kojeg je do svoje 12. godine mislio da mu je otac, a ispitanik koji ima ivog oca, takoer je odrastao bez njega jer su mu se roditelji razveli, meutim, sada odrava kontakt s njim. Takoer je vidljivo da su sve porodice bile u znaajnoj mjeri disfunkcionalne i da je samo jedan ispitanik prije dolaska u Zavod ivio u vlastitoj porodici. etiri ispitanika su pretrpjela razliite oblike naputenosti. Iz vlastite porodice su upuivani u domove za djecu bez roditeljskog staranja, kod srodnika ili u hraniteljske porodice pa su prema tome bili izloeni stalnim promjenama sredine i mjesta boravka. Svi ispitanici koji su obuhvaeni istraivanjem pokazivali su odreene poremeaje u ponaanju (bjeanje sa asova, ometanje nastave, nepotivanje autoriteta, neispunjavanje kolskih obaveza, prekid kolovanja i sl.) i delinkventno ponaanje prije dolaska u Zavod (krae, tue, razbojnitvo, oteenje tue imovine i sl.). 7. 2. 3. Kategorija Razlog smjetanja u instituciju Odgovore na potpitanje Koji je razlog smjetaja maloljetnika u Zavod? mogue je dobiti razmatrajui kategoriju Razlog smjetanja u instituciju u okviru koje su izdvojene sljedee potkategorije: svjesnost poloaja, svjesnost problema, svjesnost krivice, sudska odluka, neprimjereno ponaanje i vlastita odluka. Od ukupno pet ispitanika, prema navodima u intervjuu, njih dvojica su u Zavod upuena od strane suda, izreena im je mjera u trajanju od po est mjeseci. Meutim, uvidom u linu dokumentaciju ispitanika i iz razgovora sa strunim osobljem Zavoda, dobijena je informacija da je jo jedan od ispitanika u Zavod upuen od strane suda, ali on to u razgovoru sa

49

intervjuistom negira. Iako nisu upueni od strane suda, i ostala dva korisnika kao i korisnik koji negira da ga je sud uputio u Zavod, priznaju svoje neprimjereno ponaanje prije dolaska u Zavod i uviaju njegovu povezanost sa smjetajem u ovu ustanovu. Jedan korisnik istie da je vlastitom odlukom doao u Zavod, jer mu nije bio prihvatljiv ivot kod staratelja kod kojih je ivio prije svog dolaska u Zavod. Bitno je istaknuti da je kod jednog korisnika koji nije upuen od strane suda primjetna svjesnost vlastitog poloaja, problema i krivice. Iako je generalno poprilino nekooperativan i nemotiviran, svjestan je razloga svog smjetaja u Zavod i krivice koju snosi za poinjena djela. 7. 2. 4. Poinjenje krivinog djela U okviru kategorije poinjenje krivinog djela izdvojene su potkategorije: neprocesuiranost djela, negiranje, svjesnost krivice, priznanje krivice, promjena ponaanja, kajanje i razlog. Svi korisnici koji su uestvovali u istraivanju inili su odreena krivina djela koja su, izmeu ostalog, jedan od razloga njihovog dolaska u Zavod za vaspitanje maloljetne muke djece i omladine Sarajevo. Meutim, kod dvojice nije dolo do procesuiranja djela zahvaljujui zalaganju osoblja Zavoda. Bitno je spomenuti da su ispitanici, koji u Zavod nisu upueni od strane suda, za vrijeme svog boravka u Zavodu inili odreena krivina djela zbog kojih im, iz nepoznatih razloga, nisu izricane dodatne mjere. Kao to je ve spomenuto, jedan od ispitanika negira da je od strane suda upuen u Zavod, ali priznaje injenje krivinih djela prije dolaska u Zavod i za vrijeme boravka u ustanovi. Svi ispitanici su svjesni svoje krivice za uinjena djela, ali samo jedan korisnik jasno navodi razlog injenja djela (loe drutvo, nedostatak kontrole). Korisnici koje je sud uputio u Zavod pokazuju direktno kajanje zbog uinjenih djela i nastojanje za promjenom ponaanja, istiui da se odreena promjena njihovog ponaanja ve desila. 7. 2. 5. Kategorija Zavodski ivot Razmatrajui kategoriju zavodski ivot mogue je dati djelimine odgovore na potpitanja Koja oekivanja maloljetnik ima od tretmana u Zavodu? i Kakav je kvalitet uea maloljetnika u programskim aktivnostima Zavoda? U okviru ove kategorije izdvajaju se sljedee potkategorije: briga za brata, konformizam, nezadovoljstvo, pozitivno

50

ponaanje, negativna oekivanja, apatinost, negativna iskustva, pozitivna iskustva, zloupotreba psihoaktivnih supstanci, neprimjereno ponaanje i potreba za slobodom. Zanimljivo je primijetiti da su svi ispitanici imali negativna oekivanja od svog boravka u Zavodu i od samog Zavoda. Ta oekivanja su velikim dijelom proizala od komentara drugih osoba i podacima dobijenim putem medija. Ispitanici priznaju da su oekivali da e im u Zavodu biti kao u zatvoru, da e biti zatvoreni od 0 do 24 i da e doivljavati sukobe sa osobljem Zavoda i drugim korisnicima. Ovisno od linosti samog korisnika, dvojici ispitanika su se ta oekivanja i ostvarila pa imaju negativna iskustva u odnosu sa drugim korisnicima, izraavaju ope nezadovoljstvo svojim boravkom u Zavodu i pokazuju neprimjereno ponaanje (krae, tue, zloupotreba psihoaktivnih supstanci i sl.). Jedan korisnik je potpuno apatian, prilagodio se na zavodske uslove ivota samo prividno. Za razliku od takvih ispitanika, postoje i dva ispitanika koji imaju pozitivna iskustva i koja iskazuju pozitivno ponaanje za vrijeme svog boravka u Zavodu (posebno korisnici koje je u Zavod uputio sud). Korisnik koji je inae uglavnom nekooperativan, iskazuje brigu za mlaeg brata i zadovoljstvo to on boravi u drugom zavodu jer u Zavodu u Sarajevu ne bi nita dobro nauio. Kod svih ispitanika je vidljiva potreba za slobodom; predstavlja im odreenu potekou pridravati se pravila Zavoda, a posebno jedan korisnik naglaava elju za povratkom kui, iako istie da mu je boravak u Zavodu bio koristan. Korisnici nisu izdvojili specifine aktivnosti u kojima uestvuju u Zavodu, osim sportskih aktivnosti i povremenih razgovora sa odgajateljima. 7. 2. 6. Kategorija Interpersonalni odnosi U okviru kategorije interpersonalni odnosi izdvojene su potkategorije: porodica, osoblje Zavoda, vrnjaci, izostanak podrke, neodlunost, samouvjerenost, starije drutvo, razdraljivost, pokuaj samokontrole, drutvena zajednica, suosjeanje i briga. Na osnovu toga dati su odgovori na potpitanje Kakvi su interpersonalni odnosi maloljetnika sa lanovima porodice i vrnjacima? Kao to je i ranije spomenuto, korisnici su prije dolaska u Zavod ivjeli u disfunkcionalnim porodicama. Takva porodina klima, nedostatak brige i kontrole, kao i loe drutvo, utjecali su na javljanje poremeaja u ponaanju kod maloljetnika, to je vremenom dovelo i do injenja krivinih djela i delinkventnog ponaanja.

51

U meuvremenu su se interpersonalni odnosi nekih korisnika sa lanovima njihove porodice promijenili. Dva korisnika redovno posjeuju svoju porodicu, odravaju kontakt sa braom i sestrama i iskazuju brigu za njih. U njihovim ivotima, majka igra posebno znaajnu ulogu. Primjetno je da korisnik koji nema ive roditelje nakon smrti roditelja nije imao dovoljnu podrku srodnika ili drugih znaajnih osoba u ivotu. Takoer je vidljiva neodlunost jednog korisnika u ostvarivanju kontakta sa majkom (Pa ja ne elim, ustvari elim. Ne znam ni ja.) koji uz to uspjeh za promjenu vlastitog ponaanja vidi iskljuivo u sebi i to jasno naglaava. Ispitanik koji odrava kontakt sa ocem, istie elju za uspostavljanjem ponovnog kontakta sa majkom, izraavajui i elju za promjenom vlastitog ponaanja u cilju poboljanja odnosa sa roditeljima. Korisnici, koji su roeni i znaajan dio svog ivota proveli na selu, istiu pozitivan utjecaj starijeg drutva na promjenu njihovog ponaanja. Svi korisnici odravaju redovne kontakte sa svojim vrnjacima. Veina ih preferira drutvo izvan Zavoda i izbjegavaju druenje sa drugim korisnicima. Nemaju jasne kriterije pri izboru prijatelja i njihovi interpersonalni odnosi sa vrnjacima su povrni (ta god sam ja uradio, nije bitno, bilo loe ili dobro, nikad se nije saznalo od njega., Ma, meni ne smeta, ako krade, ako se drogira., I kad god odem tamo, odem kod njega, vidimo se, napijemo se.). Vidljivo je da su korisnici poprilino razdraljivi u meusobnim odnosima, meutim pokuavaju drati pod kontrolom vlastito ponaanje zbog straha od kazne, a samo je jedan korisnik naglasio svoju brigu za druge korisnike kojima su budunost i ivot nakon naputanja Zavoda vrlo neizvjesni. Odnos ispitanika sa osobljem Zavoda je uslovljen linou korisnika pa tako neki imaju izuzetno pozitivna iskustva sa osobljem Zavoda, dok neki potpuno izbjegavaju razgovor o toj temi. Korisnici takoer istiu negativna iskustva koja imaju u kontaktu sa irom drutvenom zajednicom, posebno naglaavajui da su predrasude koje zajednica ima prema njima osnovane (jer su korisnici Zavoda prije bili skloni injenju krivinih djela), ali ne odgovaraju sadanjoj situaciji (Mi nismo ono, nismo neki agresivni. Ne znam, taj naglasak, niti je ko kome neto

52

loe uinio. Ovi prije momci to su bili, oni jesu krali, ta krivina djela. Mi nikad ovdje komijama... nikad nikom nije nita falilo.). 7. 2. 7. Kategorija Uee u resocijalizacijskim programima Kategorija uee u resocijalizacijskim programima sadri potkategorije: nemotiviranost, motiviranost, sportske aktivnosti, pozitivno iskustvo, radne aktivnosti i pokuaj i nastoji dati odgovore na potpitanje Koji su eventualni sadraji i aktivnosti koje bi maloljetnik volio realizirati prilikom uea u resocijalizacijskim programima?, a sve dosadanje potkategorije daju potencijalne odgovore na potpitanje ta utjee na korisnikovu motiviranost/nemotiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa?. Analizirajui sadraj intervjua vidljivo je da je samo jedan korisnik, od ukupno pet ispitanih, bio iskljuivo protiv svog uea u implementaciji resocijalizacijskih programa, potpuno nemotiviran, odbijajui dati jasan odgovor na pitanje koji je razlog zato on ne eli uestvovati u resocijalizacijskim programima. Jedan ispitanik je iskazao visoku motiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa, istiui da ima iskustva u ueu na radionicama i da su njegova iskustva sa takvog rada veoma pozitivna. Ostala tri ispitanika su takoer pokazala izvjesnu motiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa. Vie je to spremnost na pokuaj uz naglasak na injenici da njihova dalja motiviranost zavisi od voditelja resocijalizacijskih programa i pojedinih aktivnosti. Svi korisnici istiu sportske aktivnosti kao znaajne sastavne dijelove resocijalizacijskih programa u kojima bi oni voljeli uestvovati. Takoer su radne aktivnosti pobudile znaajno interesovanje. Meutim, vidljivo je da izostaje motiviranost korisnika za uee na radionicama edukativnog tipa, kao to su radionice o nenasilnom rjeavanju konflikata, emocionalnim i socijalnim kompetencijama, neverbalnoj komunikaciji i slino. 7. 2. 8. Kategorija kolski uspjeh U okviru kategorije kolski uspjeh izdvojene su potkategorije nezainteresiranost, lo uspjeh, zadovoljavajui uspjeh, prekid kolovanja i motiviranost.

53

Svi ispitanici koji su uestvovali u istraivanju imali su odreene probleme u savladavanju kolskog gradiva. Zatim je uslijedilo izostajanje sa nastave, to je za sobom povuklo odreene poremeaje u ponaanju, kontakt sa vrnjacima neprimjerenog ponaanja i delinkventno ponaanje. Tri ispitanika su prekinula kolovanje nakon osnovne kole, iako su nekoliko puta upisivali srednju kolu. Meutim, oni sada iskazuju motiviranost za nastavkom kolovanja i zadovoljavajuim kolskim uspjehom. Jedan ispitanik ne pokazuje ni najmanju zainteresiranost za kolu, kolske obaveze i kolski uspjeh (Nemam elju, ja to moram.), dok je drugi zadovoljan svojim kolskim uspjehom i eli uspjeti u ostvarivanju svojih planova (Mada meni nije namjera da radim, meni je namjera da budem fudbaler, ali ako ne uspjem u fudbalu, uspjet u u koli.). 7. 2. 9. Kategorija Budunost U okviru kategorije budunost izdvojene su sljedee potkategorije: hobi, posao, neodlunost, perspektiva, samouvjerenost, vizija budunosti, privrenost domovini, oekivanje, kolovanje, potreba za samoom i porodica. Vidljivo je da svi korisnici imaju potekoa prilikom davanja odgovora na pitanje o njihovim eljama i oekivanjima za budunost. Kod jednog korisnika, koji je tokom cijelog razgovora djelovao nemotivirano i apatino, mogue je bilo primijetiti potpunu nezainteresiranost za vlastitu budunost. Tek nakon detaljnijeg ispitivanja iskazao je elju da u budunosti radi i privreuje, ali i da ivi u inostranstvu. Ostali ispitanici imaju malo jasniju viziju o svojoj budunosti, imaju odreenu perspektivu i oekivanja. Neki istiu potrebu za kolovanjem kao znaajan sastavni dio svoje budunosti, a neki naglaavaju i ivot sa porodicom po povratku iz Zavoda. Zanimljiv je bio odgovor jednog ispitanika koji se odnosio na elju za osnivanjem vlastite porodice koji istie potrebu za samoom (Ma ne volim ja buku previe, ne volim . Volim sam da sam, tiina, mir.). Ispitanici koji su odrasli u ruralnom podruju naglaavaju svoju privrenost domovini i perspektivu za svoju budunost vide upravo u svom radu na selu, uz svoju porodicu.

54

Da bi se omoguio pregled svih kategorija i potkategorija (obuhvatajui sve intervjue) iste e biti prikazane u narednoj tabeli, a detaljan uvid u kategorije i potkategorije pojedinanih intervjua mogue je dobiti u prilogu 12. 1. ovog rada.

55

56

7. 3. Interpretacija rezultata analize protokola posmatranja Kao to je i ranije spomenuto, rezultati e se interpretirati i analizom sadraja protokola posmatranja kako bi se zadovoljio cilj istraivanja i dobio to jasniji odgovor na istraivako pitanje: Da li su korisnici Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu motivirani za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa? U okviru svakog protokola posmatranja definirane su potkategorije za svaku pojedinanu kategoriju (vidi prilog 12. 2.) i prezentirane su u nastavku rada. Na osnovu kvalitativne analize protokola posmatranja identificirane su sljedee centralne kategorije do kojih se dolo induktivnim pristupom: 1. Fiziki izgled, 2. Govor, 3. Ponaanje, 4. Socijalna interakcija, 5. Neverbalna komunikacija, 6. Emocije. U analizi protokola posmatranja dati su djelimini odgovori na potpitanje o psihikom statusu i ponaanju ispitanika. 7. 3. 1. Kategorija Fiziki izgled U okviru kategorije fiziki izgled izdvojene su potkategorije odijevanje i higijena. Iz protokola posmatranja vidljivo je da je fiziki izgled svih ispitanika u skladu sa njegovim uzrastom i da je higijena korisnika Zavoda zadovoljavajua. 7. 3. 2. Kategorija Govor Analizirajui kategoriju govor izdvojile su se potkategorije tok razgovora, glas i ton. Svi korisnici imaju potekoa prilikom razgovora o svom odnosu sa roditeljima i razlogu smjetanja u zavod. Primjetan je motoriki nemir, igranje prstima i cupkanje nogom, pauze u govoru postaju ee i gubi se kontakt oima sa ispitivaem. Posebno je to primjetno kod ispitanika koji nema ive roditelje.

57

Uvidom u lini dosje korisnika moe se zakljuiti da jedan od njih ne govori istinu o uzroku smjetaja u Zavod (navodno nije odlukom suda upuen u Zavod). Zanimljivo je istaknuti da je kod korisnika koji su odlukom suda upueni u Zavod primjetno zadovoljstvo za vrijeme razgovora o promjeni njihovog ponaanja. Samo je jednom ispitaniku bilo potrebno neka pitanja ponavljati i dodatno objanjavati jer ih nije odmah u potpunosti razumio. Niti kod jednog korisnika nisu bili primjetni poremeaji u govoru ili nesvjesne artikulacije. Govor etiri ispitanika je bio ujednaen, a reenice sadrajne i bogate detaljima, dok je govor jednog ispitanika bio veoma neujednaen, a reenice kratke i ture. Glas svih korisnika u toku razgovora je varirao u zavisnosti od teme, a posebno je bilo primjetno da je postajao tii prilikom razgovora o neugodnim temama, kao to je odnos sa roditeljima i razlog dolaska u Zavod. Ton u veini sluajeva zavisi od teme, postaje vii prilikom razgovora o ugodnim temama, a kod dva ispitanika, koji su openito bili manje kooperativni i zainteresirani za razgovor, ton je bio jednolian. 7. 3. 3. Kategorija Ponaanje U okviru kategorije ponaanje izdvojene su sljedee potkategorije: nervoza, apatino ponaanje, zatitniki stav, moraliziranje, samouvjerenost, razdraljivost, odlunost, racionalnost, promjenjivost ponaanja, uee u resocijalizacijskim programima i motorika aktivnost. Kod svih korisnika mogla se primijetiti odreena nervoza za vrijeme razgovora koja je bila vidljiva u igri prstima, cupkanju nogom, crvenilu lica i drhtanju glasa. Jedan korisnik je izrazito apatian i sklon ironiji (na pitanje kako mu je u Zavodu odgovara sa pogledom usmjerenim kroz prozor: Ma super.). Vidljiva je povezanost nekih korisnika sa mlaim bratom ili sestrom i njihov zatitniki stav prema njima (jedan korisnik ne eli da mu mlai brat bude u Zavodu jer smatra da bi korisnici Zavoda loe utjecali na njega, a drugi korisnik osuuje fiziko kanjavanje mlaeg brata od strane roditelja).

58

Jedan korisnik je sklon moraliziranju i veoma je samouvjeren (zasluge za promjenu vlastitog ponaanja vidi iskljuivo u sebi, kritizira ponaanje drugih korisnika u Zavodu). Na spomen neugodnih tema korisnici reagiraju uglavnom razdraljivo, usmjeravaju pogled u daljinu, daju kratke i ture odgovore uz estu promjenu glasa, istovremeno je primjetan i motoriki nemir. Takoer se mogu izdvojiti korisnici koji su vrlo odluni u svojim stavovima, posebno prema drugim osobama, racionalno vrednuju svoje ponaanje i ponaanje drugih osoba. Primjetna je promjenjivost ponaanja posebno kod korisnika koji su upueni od strane suda u Zavod i koji pokazuju kajanje za uinjena djela. etiri od ukupno pet korisnika, koji su uestvovali u istraivanju, pokazali su motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima. Zainteresirani su za sportske i radne aktivnosti, meutim vidljivo je da izostaje motiviranost korisnika za uee na radionicama edukativnog tipa, kao to su radionice o nenasilnom rjeavanju konflikata, emocionalnim i socijalnim kompetencijama, neverbalnoj komunikaciji i slino. Samo jedan ispitanik iskazao je visoku motiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa, istiui da ima iskustva u ueu na radionicama i da su njegova iskustva sa takvog oblika rada veoma pozitivna. Vidljivo je da je samo jedan korisnik bio iskljuivo protiv svog uea u implementaciji resocijalizacijskih programa, odluno odbija uee u ovim programima, smatra da mu to ne treba, ne eli ni pokuati (odmahuje glavom, namrgoenog izraza lica). Motorika aktivnost je kod veine korisnika izraena, kod dva ispitanika ak veoma izraena, a kod jednog samo blago. 7. 3. 4. Kategorija Socijalna interakcija U ovkiru kategorije socijalna interakcija izvojene su potkategorije odnos prema ispitivau, interakcija s korisnicima i odnos s osobljem. Veim dijelom razgovora korisnici odravaju kontakt oima sa ispitivaem, ali pri spomenu neugodnih tema kontakt oima se gubi (kod nekih posebno pri spominjanju razloga smjetaja u Zavod). Prema ispitivau se ponaaju ljubazno, nastoje sasluati pitanja i davati konkretne odgovore na njih. Samo je jedan korisnik imao povremeno potekoa sa razumijevanjem nekih pitanja pa mu ih je bilo potrebno ponoviti i dodatno objasniti. Kod jednog korisnika je takoer primjetna razdraljivost. Tri korisnika su prilino zainteresirani za razgovor i veoma

59

kooperativni, dok je kod dvojice korisnika zainteresiranost za razgovor samo djelimino izraena. Veina korisnika komunicira sa ostalim korisnicima, nastojei izbjei nesuglasice i konflikte, povremeno predlau aktivnosti i prihvataju tue prijedloge. Kod jednog korisnika je vidljivo da zauzima autoritaran stav i pokazuje elju za nametanjem svojih stavova, dok je jedan u komunikaciji ak esto i grub, iako pokuava kontrolirati svoje ponaanje. Izbjegava pojedine korisnike i nastoji vie vremena provoditi sam. Kod jednog korisnika se primijeti da je u interakciji sa drugim korisnicima povuen, izbjegava komunikaciju i ignorie druge korisnike. etiri od ukupno pet korisnika, koji su uestvovali u istraivanju, slijede upute odgajatelja i samostalno izvravaju svoje obaveze, dok je jedan korisnik vidno nemotiviran za saradnju sa osobljem Zavoda. 7. 3. 5. Kategorija Neverbalna komunikacija Na osnovu analize protokola posmatranja u okviru kategorije neverbalna komunikacija izdvojene su potkategorije gestikulacija, mimika i usklaenost. Kod etiri od ukupno pet ispitanika, koji su uestvovali u istraivanju, gestikulacija je bogata i prati govor, a posebno kod korisnika koji su u Zavod upueni od strane suda, gestikulacija postaje bogatija prilikom razgovora o promjeni vlastitog ponaanja. Meutim, kod svih ispitanika je primjetno da je gestikulacija prilikom razgovora o odnosu sa roditeljima manje izraena. Kod jednog ispitanika gestikulacija je siromana, vei dio razgovora korisnik dri ruke na koljenima, povremeno prelazi rukama preko koljena, a postaje bogatija samo prilikom razgovora o dnevnim aktivnostima o kojima ushieno pria. Nesvjesni pokreti ispitanika povremeno odaju nervozu i stid (crvenilo lica, pogled usmjeren u daljinu ili prema podu). Mimika veine ispitanika je bogata i u skladu je sa govorom. Kod trojice ispitanika odnos verbalnih i neverbalnih znakova nije uvijek usklaen (govore kako im je lijepo u Zavodu, a pritom gledaju u daljinu, slijeu ramenima, skupljaju obrve i ine se razdraljivima). Preostala dva ispitanika imaju usklaen odnos verbalnih i neverbalnih znakova- mimika i gestikulacija preteno prate govor. 7. 3. 6. Kategorija Emocije U okviru kategorije emocije izdvojene su potkategorije prijatne emocije i neprijatne emocije.

60

Od prijatnih emocija kod korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo prisutne su: enja, nada, radost, suosjeanje, zadovoljstvo i ljubav, a od neprijatnih prisutne su: zabrinutost, dosada, stid, razoaranost, strah, odbaenost, naputanje, tuga, nezadovoljstvo i prkos. Vrlo lahko se moe primijetiti da samo kod jednog korisnika prevladavaju prijatne emocije u odnosu na neprijatne, dok su kod svih ostalih mnogo prisutnije neprijatne emocije. Vidljivo je da se svi ispitanici susreu sa emocijama stida, naputanja i tuge. Stid se javlja prilikom razgovora o razlogu smjetanja u instituciju, a naputanje i tuga prilikom razgovora o odnosu sa roditeljima i vremenu prije dolaska u Zavod. Takoer je veoma esta emocija odbaenost, koja se takoer primijeti prilikom razgovora o porodici. Vrlo zanimljivo je spomenuti i da je kod korisnika koji su bili manje zainteresirani za razgovor i poprilino nekooperativni, bile primjetne emocije razoaranost i strah. Razoaranost se javljala prilikom razgovora o porodici i svom boravku u Zavodu, a strah prilikom razgovora o budunosti i mogunostima nakon izlaska iz Zavoda. Za stjecanje pregleda svih kategorija i potkategorija (obuhvatajui sve protokole posmatranja) iste e biti prikazane u tabeli, a detaljan uvid u kategorije i potkategorije pojedinanih protokola posmatranja mogue je dobiti u prilogu 12. 2. ovog rada.

61

62

8. Diskusija Ovo istraivanje je pokazalo da dosjei ispitanika kojima je raspolagao Zavod za vrijeme istraivanja i koji predstavljaju skup svih dotadanjih strunih analiza, naalost, nisu omoguavali potpunu primjenu tehnike analize dokumentacije jer su nalazi u dosjeima nepotpuni i nedovoljno struktuirani, podaci dati u svakom od nalaza bili su skoro identini, tanije, raeni su bez detaljnog uvida u trenutnu situaciju korisnika, sa pukim narativnim predoavanjem situacije iz ranijih iskaza prethodnih strunih opservacija. Stoga, nakon detaljnog prouavanja dosjea korisnika, nalaza psihologa, pedagoga, socijalnih radnika i drugih strunjaka koji su imali kontakta sa korisnicima prije njihovog smjetaja u Zavod, kao i prilikom njihovog boravka u Zavodu, bilo je mogue samo izdvojiti uzorak istraivanja. U istraivanju je uestvovalo pet korisnika Zavoda od kojih su tri u Zavod upuena od strane suda. Svi ispitanici koji su uestvovali u istraivanju su roeni za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (od 1992. do 1995. godine) ili neposredno po zavretku rata i roeni su i boravili u mjestima koja su bila direktno izloena neprijateljskim napadima. Ovo ukazuje na injenicu da su svi ispitanici od ranog djetinjstva bili u riziku od javljanja raznih oblika poremeaja u ponaanju jer im u najznaajnijem razvojnom periodu nije zadovoljena jedna od osnovnih ljudskih potreba- fizioloke i materijalne potrebe koje su bitne za osiguravanje zdravog ivota (u ratu je vladala nestaica hrane, pia i osnovnih higijenskih uslova), kao i potreba za sigurnou (koja, svakako, u ratu nije zadovoljena jer ne vlada red, stabilnost i zatita od opasnosti, a strah je kontinuirano prisutan). Iako se ini da rat nije mogao utjecati na korisnike jer su bili veoma mladi, ipak se ovaj faktor ne moe zanemariti. Samom injenicom to su roditelji korisnika bili direktni svjedoci rata i ratnih razaranja, ovo iskustvo je ostavilo traga i na samoj djeci. Iako su oni tada bili u ranom djetinjstvu, jasno je da se ratno stanje odrazilo i na njihov ivot koji je ispunjen traumama iz najranijeg perioda ivota i koje svakako uestvuje u oblikovanju cjelokupne linosti i njenog ponaanja u narednim fazama ivota. Potvrdu za prethodno navedeno daje i istraivanje Utjecaj ratne traume na ponaanje mlaih adolescenata autorica Karadi i Zvizdi (2000), iji su rezultati pokazali da adolescenti koji su tokom rata boravili u Sarajevu, pokazuju viu razinu poremeaja u ponaanju nego adolescenti koji tokom rata nisu boravili u Bosni i Hercegovini. Prema tome, autorice zakljuuju da je izloenost mlaih adolescenata ratnim stresogenim i traumatskim dogaajima imala negativne posljedice na njihovo ponaanje, a izraunatim korelacijama je utvrena znaajna povezanost izmeu broja ratnih traumatskih dogaaja kojima su bili izloeni adolescenti, koji su za vrijeme rata boravili

63

u Sarajevu, i razine poremeaja njihovog ponaanja. Tako je mogue zapaziti da to su adolescenti mlai bili izloeni veem broju ratnih traumatskih dogaaja, to je via razina poremeaja njihovog ponaanja (Karadi i Zvizdi, 2000). Isto je vidljivo u revijalnom lanku (Hasanovi 2011) i u istraivanjima Neuroticizam i Posttraumatski stresni poremeaj u bosanskih interno raseljenih i prognanih adolescenata iz tri razliita regiona nakon rata 19921995 i Posttraumatski stresni poremeaj u bosanskih interno raseljenih i prognanih adolescenata iz tri razliita regiona nakon rata 1992-1995 autora Hasanovia (2012), koja su provedena 1999. godine i objavljena u listu Pedijatrija danas, na osnovu kojih se potvruju prethodna istraivanja a koja su pokazala da ...interno raseljena i prognana djeca i adolescenti mogu biti posebno traumatizirani (Hasanovi, 2012, 29). Takoer je utvreno da su ti adolescenti i 3, 5 godine nakon rata veoma uestalo patili od PTSP-a. To je najvie vidljivo kod adolescenata iz Srebrenice koji su preivjeli rat. Oni najvie, od ispitanih, pate od ratne traume, a poslije njih najvee posljedice rat je ostavio na adolescente iz Zvornika, a potom one iz Bijeljine. PTSP je povezan i sa neuroticizmom i introverzijom. Gubitak oca znaajno utjee na poveanje introvertiranosti adolescenata u sve tri grupe, kao i na smanjenje drutvenosti adolescenata u Zvorniku i Bijeljini (Hasanovi, 2012). Takoer je primjetno da je svim ispitanicima nedostajala podrka i kontrola od strane porodice. etiri od ukupno pet ispitanika nemaju oca a ispitanik koji ima ivog oca, takoer je odrastao bez njega jer su mu se roditelji razveli, meutim sada odrava kontakt sa njim. Osim ovoga, vidljivo je i da su sve porodice bile u znaajnoj mjeri disfunkcionalne i da je samo j edan ispitanik prije dolaska u Zavod ivio u vlastitoj porodici. etiri ispitanika su pretrpjela razliite oblike naputenosti. Iz vlastite porodice su upuivani u domove za djecu bez roditeljskog staranja, kod srodnika ili u hraniteljske porodice pa su, prema tome, bili izloeni stalnim promjenama sredine i mjesta boravka. Takva porodina klima, nedostatak brige i kontrole, kao i loe drutvo, mogli su utjecati na javljanje poremeaja u ponaanju kod maloljetnika to je vremenom dovelo i do injenja krivinih djela i delinkventnog ponaanja. O ovome govore Singer i Mikaj-Todorovi (1993) u svojoj knjizi Delinkvencija mladih u kojoj navode da su porodice koje svojom disfunkcionalnou, neadekvatnou, razorenou, nepotpunou, patologijom i slinim znaajkama primarno, intenzivno i dugotrajno djeluju na dijete pod pojaanim rizikom (Singer i Mikaj-Todorovi, 1993, 38). Slino se navodi i u nastavku ivot u potpunoj obitelji, odgovarajueg sastava i broja njenih lanova kao i adekvatna uloga oca i majke, u pravilu predstavlja uvjete za skladan ivot obitelji, podrazumijevajui pretpostavke za pozitivan razvoj i socijalizaciju mladih. Nasuprot tome, poremeena struktura obitelji dovodi

64

do funkcionalne dezorganizacije ili slabljenja nekih njenih funkcija (Singer i MikajTodorovi, 1993, 43- 44). U meuvremenu su se interpersonalni odnosi nekih korisnika sa lanovima njihove porodice promijenili. Svi korisnici odravaju redovne kontakte sa svojim vrnjacima i veina ih preferira drutvo izvan Zavoda. Nemaju jasne kriterije pri izboru prijatelja i njihovi interpersonalni odnosi sa vrnjacima su povrni. Vidljivo je da su korisnici prilino razdraljivi u meusobnim odnosima, meutim pokuavaju drati pod kontrolom vlastito ponaanje zbog straha od kazne, a samo je jedan korisnik naglasio svoju brigu za druge korisnike kojima su budunost i ivot nakon naputanja Zavoda vrlo neizvjesni. Odnos ispitanika sa osobljem Zavoda uslovljen je linou korisnika pa tako neki imaju izuzetno pozitivna iskustva sa osobljem Zavoda, dok neki potpuno izbjegavaju razgovor o toj temi. etiri od ukupno pet korisnika, koji su uestvovali u istraivanju, slijede upute odgajatelja i samostalno izvravaju svoje obaveze, dok je jedan korisnik vidno nemotiviran za saradnju sa osobljem Zavoda. Korisnici, takoer, istiu negativna iskustva koja imaju u kontaktu sa irom drutvenom zajednicom, posebno naglaavajui da su predrasude koje zajednica ima prema njima osnovane (jer su korisnici Zavoda prije bili skloni injenju krivinih djela), ali ne odgovaraju sadanjoj situaciji. Svi ispitanici koji su obuhvaeni istraivanjem pokazivali su odreene poremeaje u ponaanju (bjeanje sa asova, ometanje nastave, nepotivanje autoriteta, neispunjavanje kolskih obaveza, prekid kolovanja i sl.) i delinkventno ponaanje prije dolaska u Zavod (krae, tue, razbojnitvo, oteenje tue imovine i sl.). Dvojica uesnika u ovoj studiji su u Zavod upueni od strane suda, izreena im je mjera u trajanju od po est mjeseci. Meutim, uvidom u linu dokumentaciju ispitanika i iz razgovora sa strunim osobljem Zavoda dobijena je informacija da je jo jedan od ispitanika u Zavod upuen od strane suda, ali on to u razgovoru sa ispitivaem negira. Iako nisu upueni od strane suda, i ostala dva korisnika kao i korisnik koji negira da ga je sud uputio u Zavod, priznaju svoje neprimjereno ponaanje prije dolaska u Zavod i uviaju njegovu povezanost sa smjetanjem u ovu ustanovu. Svi korisnici koji su uestvovali u istraivanju, inili su odreena krivina djela koja su, izmeu ostalog, jedan od razloga njihovog dolaska u ovaj Zavod. Meutim, kod dvojice nije dolo do procesuiranja djela zahvaljujui zalaganju osoblja Zavoda. Takoer je veoma bitno spomenuti da su ispitanici, koji nisu u Zavod upueni od strane suda, i za vrijeme svog boravka u Zavodu inili odreena krivina djela zbog kojih im, iz nepoznatih razloga, nisu izricane dodatne mjere. Svi ispitanici su svjesni svoje krivice za uinjena djela, ali samo jedan korisnik jasno navodi razlog injenja djela (loe drutvo, nedostatak kontrole). Korisnici koje je sud uputio u Zavod pokazuju

65

direktno kajanje zbog uinjenih djela i nastojanje za promjenom ponaanja, istiui da se odreena promjena njihovog ponaanja ve desila. Dotadanje delinkventno ponaanje pojedinih korisnika svakako utjee i na njihovo ponaanje u Zavodu pa ne iznenauje njihova nedovoljna motiviranost za participaciju u zavodskim aktivnostima, to se svakako reflektira i na motivaciju za uee u resocijalizacijskim programima. Zanimljivo je primijetiti da su svi ispitanici imali negativna oekivanja od svog boravka u Zavodu i od samog Zavoda. Ovisno od linosti samog korisnika, dvojici su se ta oekivanja i ostvarila pa imaju negativna iskustva u odnosu sa drugim korisnicima, izraavaju ope nezadovoljstvo svojim boravkom u Zavodu i pokazuju neprimjereno ponaanje (krae, tue, zloupotreba psihoaktivnih supstanci i sl.). Jedan korisnik je potpuno apatian; prilagodio se na zavodske uslove ivota samo prividno. Za razliku od takvih ispitanika, postoje i dva ispitanika koji imaju pozitivna iskustva i koji iskazuju pozitivno ponaanje za vrijeme svog boravka u Zavodu (posebno korisnici koje je u Zavod uputio sud). Kod svih ispitanika je vidljiva potreba za slobodom i pridravanje pravila Zavoda predstavlja im odreenu potekou. Svakako da je zadovoljstvo trenutnim tretmanom od velikog znaaja za motivaciju za dodatnim vidovima tretmana u koje se mogu ukljuiti i resocijalizacijski programi. Naalost, to zadovoljstvo kod nekih korisnika nije potpuno pa je i njihova motivacija za uee u resocijalizacijskim programima ograniena samo na elju za pokuajem, a ne na intrinzinoj motivaciji za uestvovanjem, dok je kod jednog korisnika vidna ak potpuna nemotiviranost za uestvovanje u resocijalizacijskim programima. Razlog za takav stav moe se nai u njihovim dosadanjim iskustvima u tretmanskom radu, koja su se zadravala na povremenim razgovorima sa vaspitaima i sportskim aktivnostima u slobodnom vremenu. Prema tome, skoro da nije bilo mogue dati odgovor na jedno od potpitanja koja su bila u sreditu zanimanja prilikom istraivanja, a to je Kakav je kvalitet uea maloljetnika u programskim aktivnostima Zavoda?. Struni rad sa korisnicima u Zavodu do sada nije bio redovan, nisu postojali individualni planovi za rad sa svakim korisnikom u kojem su definirane potrebe, elje, snage i slabosti korisnika, kao i prijedlozi terapijskog i tretmanskog procesa. Osim toga, ukljuenost porodice u tretmanski proces nije bila zadovoljavajua, to je svakako jo jedan od moguih segmenata rada iz kojeg se moe crpiti dodatna snaga. Izvjesna saradnja Zavoda sa potencijalnim poslodavcima je ve uspostavljena, pa je mogue dalje razvijati i organiziranim pristupom usavravati pojaavajui saradnju sa zavodima za zapoljavanje i nevladinim organizacijama. Znaajnu ulogu u kreiranju tretmanskog procesa za korisnike Zavoda svakako imaju vaspitai kojima je potrebno pruiti podrku u radu kroz strune saradnike i rukovodstvo

66

Zavoda, posebno pri organizaciji odgojnih grupa, motivirati ih za dalji rad i permanentno raditi na njihovom strunom usavravanju. Korisnici nisu izdvojili specifine aktivnosti u kojima uestvuju u Zavodu, osim sportskih aktivnosti i povremenih razgovora sa odgajateljima, ali je, ipak, veina ispitanika pokazala izvjesnu motiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa. Vie je to spremnost na pokuaj uz naglasak na injenicu da njihova dalja motiviranost zavisi od voditelja resocijalizacijskih programa i pojedinih aktivnosti. Samo jedan korisnik je, od ukupno pet ispitanih, bio iskljuivo protiv svog uea u implementaciji resocijalizacijskih programa, potpuno nemotiviran, odbijajui dati jasan odgovor na pitanje koji je razlog zato ne eli uestvovati u resocijalizacijskim programima. Drugi ispitanik je iskazao visoku motiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa, istiui da ima iskustva u ueu na radionicama i da su njegova iskustva sa takvog rada veoma pozitivna. Svi korisnici naglaavaju sportske aktivnosti kao znaajne sastavne dijelove resocijalizacijskih programa u kojima bi oni voljeli uestvovati. Takoer su radne aktivnosti pobudile znaajno interesovanje. Ovo je, svakako, potrebno uzeti u obzir prilikom kreiranja resocijalizacijskih programa i naglasak staviti na aktivnosti rekreativnog tipa, kao i na radno-okupacione aktivnosti, meutim ne smije se zanemariti ni jaanje socijalnih, emocionalnih i komunikacijskih kompetencija, kao i terapijski rad sa korisnicima jer je praksa zemalja sa dugom historijom u implementaciji resocijalizacijskih programa pokazala da je multimodalni pristup u resocijalizaciji maloljetnika najadekvatniji. Ovaj pristup je usmjeren viestrukim determinantama antisocijalnog ponaanja mladih, kompleksnom mreom brojnih faktora u meusobno povezanim sistemima: maloljetnik-porodica-socijalna sredina pa iz toga slijedi da i intervencija mora biti multisistemska, odnosno usmjerena na promjenu kriminogenih faktora u maloljetniku i njegovom okruenju, ali i fleksibilna i maksimalno individualizirana. Simultano se radi na razvijanju kompetencija roditelja, ojaavanju maloljetnika da se nosi sa izazovima svakodnevnog ivota i na stvaranju prirodne mree podrke (uni-Pavlovi, 2004). Sama elja pojedinih korisnika da pokuaju uestvovati u implementaciji resocijalizacijskih programa ostavlja dovoljno mogunosti za postupno uvoenje i ovih tehnika rada s jakim naglaskom na implementatorima programa i prilagoavanju sadraja aktivnosti programa eljama i zahtjevima korisnika. Posebno je od znaaja spomenuti potrebu za animiranjem zajednice u pojedinim programskim aktivnostima kako bi resocijalizacija korisnika bila potpuna i kako bi se radilo na savladavanju predrasuda prema populaciji mladih sa delinkventnim ponaanjem.

67

Samim tim otvorila bi se mogunost za sistematian i kontinuiran preventivni rad sa djecom i mladima (Lau, 2000). Kako je ranije u radu kazano, faktori koji povoljno utjeu na motivaciju su: intrinzina motivacija, prosocijalno ponaanje kao cilj, orijentacija na aktivnosti, motivacija za postignuem i vjerovanja o vlastitim sposobnostima. Pozitivno na motivaciju utjee ako maloljetnici svoje uspjehe i neuspjehe pripisuju faktorima koje mogu kontrolirati (uloenom trudu, vremenu) te ako vjeruju da svoje sposobnosti mogu poboljati ulaganjem napora. Prema tome, da bi se poveala motivacija korisnika Zavoda za ueem u resocijalizacijskim programima, potrebno je stvoriti odgovarajue uslove za djelovanje svih prethodno spomenutih faktora, ali prije svega neophodno je zadovoljenje svih potreba, kako onih temeljnih, tako i psiholokih. Potrebno je zadovoljiti fizioloke potrebe maloljetnika (osiguran obrok, ugodna temperatura u prostorijama u kojima boravi, omoguiti potrebne pauze u radu i slino). Zatim je potrebno zadovoljiti potrebu za sigurnou. Korisniku u svakom trenutku treba biti ugodno, treba izbjegavati prijetnje i kazne, a nastojati biti pravedan. Najvaniji faktor u motivaciji korisnika Zavoda je odnos izmeu maloljetnika i strunjaka. U tom smislu treba poticati izgradnju povjerenja, strpljivosti i meusobne komunikacije, potrebno je da strunjak svakom pojedinom maloljetniku prilazi na poseban, individualan nain, uvaavajui njegovu linost, individualne potrebe, sposobnosti i slabosti. Takoer je u cilju poveanja motivacije korisnika potrebno zadovoljiti potrebu za samopotovanjem. Potrebno je svakom maloljetniku osigurati uspjeh kako bi stekao povjerenje u svoje vjetine, znanja i sposobnosti. Strunjak treba poticati pozitivne osobine korisnika, a negativne osobine i slabosti pokuati korigirati u pozitivnom smjeru. Takoer je potrebno pohvaljivati i nagraivati pozitivno ponaanje, a ukoliko je potrebno disciplinirati maloljetnika, uiniti to to je mogue diskretnije ( Ivanov, n.d., www.unizd.hr). Takoer je potrebno vlastitim primjerom utjecati na maloljetnika; prema tome, potrebno je da strunjaci uestvuju u svim aktivnostima koje kreiraju za korisnike i tako ih animiraju za uee u tretmanskom procesu. Neophodno je detaljno isplanirati sve aktivnosti resocijalizacijskih programa prethodno utvrdivi potrebe, elje i preferencije korisnika. Od velike vanosti je ukljuivanje korisnika u direktno planiranje resocijalizacijskih programa ime bi im se pokazalo da se njihovo miljenje uvaava i da im se doputa samostalno donoenje odluka i preuzimanje odgovornosti. Sve ovo utjee na donoenje odluke o tome da li korisnik eli uestvovati u implementaciji resocijalizacijskih programa ili ne. Kad je elja prisutna i kad su aktivnosti programa usklaene sa potrebama i eljama korisnika, oni su

68

iznutra motivirani (intrinzina motivacija) za uee u resocijalizacijskim programima pa je i uspjeh korisnika izvjesniji, ime se poveavaju anse za uspjenu resocijalizaciju maloljetnika (Ivanov, n.d., www.unizd.hr; prema Braja, 1995). Motivacija utjee na korisnikov stav prema vlastitoj resocijalizaciji i samim tim na spreavanje eventualnog recidiva. Prema istraivanjima Panizzona, Olson-Raymera, Guerra (1991), Palmera (1975, 1992, 1996), Lipseya (1992, 2000) i drugih autora, uoen je pozitivan efekat razliitih resocijalizacijskih programa na rehabilitaciju maloljetnih poinitelja krivinih djela. Znaajan broj njih su zahvaljujui svom pozitivnom stavu, promijenili svoje ponaanje, usvojili dodatne vjetine i ueem u resocijalizacijskim programima smanjili rizik od recidiva (uni-Pavlovi, 2004). Svi ispitanici, koji su uestvovali u istraivanju imali su odreene probleme u savladavanju kolskog gradiva. Potom je uslijedilo izostajanje sa nastave, to je za sobom povuklo odreene poremeaje u ponaanju, kontakt sa vrnjacima neprimjerenog ponaanja i delinkventno ponaanje. Tri ispitanika su prekinula kolovanje nakon osnovne kole, iako su se nekoliko puta upisivali u srednju kolu. Meutim, oni sada iskazuju motiviranost za nastavkom kolovanja i zadovoljavajuim kolskim uspjehom. Jedan ispitanik ne pokazuje ni najmanju zainteresiranost za kolu, kolske obaveze i kolski uspjeh, dok je drugi zadovoljan svojim kolskim uspjehom i eli uspjeti u ostvarivanju svojih planova. Analizirajui rezultate ovog istraivanja, primijeeno je da su oni korisnici (njih etiri) koji su motivirani za nastavak kolovanja, ujedno motivirani i za uee u resocijalizacijskim programima, dok kod jednog korisnika koji ne pokazuje zainteresiranost za izvravanje kolskih obaveza, nije prisutna ni motivacija za uestvovanjem u resocijalizacijskim programima. Vidljivo je da svi korisnici imaju potekoa prilikom davanja odgovora na pitanje o njihovim eljama i oekivanjima za budunost. Kod jednog korisnika, koji je tokom cijelog razgovora djelovao nemotivirano i apatino, mogue je bilo primijetiti potpunu nezainteresiranost za vlastitu budunost. Tek nakon detaljnijeg ispitivanja iskazao je elju da u budunosti radi i privreuje, ali da ivi u inostranstvu. Ostali ispitanici imaju malo jasniju viziju o svojoj budunosti, imaju odreenu perspektivu i oekivanja. Dva ispitanika istiu potrebu za kolovanjem kao znaajan sastavni dio svoje budunosti, a ostala dva ispitanika uz to naglaavaju i ivot sa porodicom po povratku iz Zavoda. I ovi rezultati istraivanja pokazuju koliko je jasna vizija budunosti i postojanje odreene motivacije za ulaganje napora u vlastiti uspjeh, ukljuujui i kolovanje, znaajna odrednica motiviranosti korisnika za uee u

69

resocijalizacijskim programima. Prema tome, iz ovog istraivanja je vidljivo da korisnici koji jasno iskazuju svoje planove za budunost, verbaliziraju svoje elje i uviaju vanost vlastitog obrazovnog uspjeha, ujedno pokazuju veu motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima. Neverbalna komunikacija svih korisnika ukazivala je na nervozu za vrijeme razgovora koja je bila vidljiva u igri prstima, cupkanju nogom, crvenilu lica i drhtanju glasa. Na spomen neugodnih tema korisnici reagiraju preteno razdraljivo, usmjeravaju pogled u daljinu, daju kratke i ture odgovore uz estu promjenu glasa, a istovremeno je primjetan i motoriki nemir. Vei dio razgovora korisnici odravaju kontakt oima sa ispitivaem, ali pri spomenu neugodnih tema, kontakt oima se gubi (kod nekih posebno pri spomenu razloga smjetanja u Zavod). Prema ispitivau se ponaaju ljubazno, nastoje sasluati pitanja i davati konkretne odgovore na njih. Tri korisnika su prilino zainteresirana za razgovor i veoma kooperativna, dok je kod dvojice korisnika zainteresiranost za razgovor samo djelimino izraena. Kod tri od ukupno pet intervjuiranih ispitanika odnos verbalnih i neverbalnih znakova nije uvijek usklaen (govore kako im je lijepo u Zavodu, a pritom gledaju u daljinu, slijeu ramenima, skupljaju obrve i ine se razdraljivim). Preostala dva ispitanika imaju usklaen odnos verbalnih i neverbalnih znakova- mimika i gestikulacija preteno prate govor. Analizom prethodno spomenutih rezultata vidljivo je i koliko zainteresiranost korisnika za sam razgovor sa istraivaem moe utjecati na njihovu motivaciju za uee u resocijalizacijskim programima. Ovo istraivanje je pokazalo da su oni korisnici koji su zainteresirani za razgovor i koji su kooperativni, ujedno vie motivirani da pokuaju uestvovati u resocijalizacijskim programima (Hosser, 2001). Nije teko primijetiti da samo kod jednog korisnika prevladavaju prijatne emocije u odnosu na neprijatne, dok su kod svih ostalih mnogo prisutnije neprijatne emocije. Vidljivo je da se svi ispitanici susreu sa emocijama stida, naputanja i tuge. Stid se javlja prilikom razgovora o razlogu smjetanja u zavod, a naputanje i tuga prilikom razgovora o odnosu sa roditeljima i vremenu prije dolaska u Zavod. Veoma esta emocija je odbaenost, koja se, takoer, primijeti prilikom razgovora o porodici. Vrlo zanimljivo je spomenuti i da su kod korisnika koji su bili manje zainteresirani za razgovor i poprilino nekooperativni, bile primjetne emocije razoaranost i strah. Razoaranost se javljala prilikom razgovora o porodici i svom boravku u Zavodu, a strah prilikom razgovora o budunosti i mogunostima nakon izlaska iz Zavoda. Prema tome, vidljiv je i utjecaj emocionalnog stanja korisnika na njegovu motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima. Iz ovog istraivanja posebno se vidi da je prisutnost

70

emocije razoaranosti u uskoj vezi sa motivacijom korisnika za ueem u resocijalizacijskim programima (Hosser, 2001). Direktne posljedice istraivanja vidljive su u sociopedagokoj praksi kreiranja i implementacije resocijalizacijskih programa. Istraivanje je pokazalo da su korisnici koji su uestvovali u istraivanju veim dijelom motivirani za uee u implementaciji

resocijalizacijskih programa, ali da je prilikom kreiranja resocijalizacijskih programa veoma bitno pojedine aktivnosti prilagoditi eljama i potrebama korisnika, a posebnu panju posvetiti odabiru osoblja, odnosno implementatora programa. Implementator bi trebao, uz veliko teorijsko znanje i praktino iskustvo, u rad unijeti veliku koliinu motivacije i entuzijazma za rad sa populacijom maloljetnih delinkvenata. Vano je da se vie strunjaka ukljui u implementaciju resocijalizacijskih programa i da svojom susretljivou, smislom za humor i animirajuim stavom, pridobiju korisnike za saradnju. Od kljune je vanosti rad na motivaciji korisnika za uee u resocijalizacijskim programima i pridobivanje njihovog povjerenja, jer je samo intrinzina motivacija i povjerljiv odnos korisnika sa strunjacima izvjestan prediktor uspjeha u radu (Gendreau i Ross 1983-84, prema uni-Pavlovi, 2004). Takoer je mogue ovo istraivanje iskoristiti za unapreivanje rada Zavod a za vaspitanje muke djece i omladine u Sarajevu. Intervjuiranjem korisnika koji su uestvovali u istraivanju primijeeno je da je dosadanji tretman korisnika u Zavodu nedovoljno struktuiran i da korisnici, uprkos stalnom naporu osoblja, imaju previe slobodnog vremena kojeg neki od njih neadekvatno iskoritavaju, to moe pojaati rizik od ponovnog javljanja neprihvatljivog ponaanja kod ovih mladih ljudi. Iskustva iz svijeta (posebno Njemake i SAD-a) pokazuju da je potrebno ukljuiti tim strunjaka za detaljno planiranje individualnog tretmana svakog korisnika i multidisciplinarnim pristupom raditi na resocijalizaciji korisnika od samog dolaska u Zavod (Lau, 2000, Hosser, 2001, Cornel, Maelicke i Sonnen 2003, uni-Pavlovi, 2004). I ovo istraivanje, kao i metaanalize Lipseya (1992, 2000), Palmera i sar. (1992, 1996), Panizzona i sar. (1991), Andrewsa i sar. (1990) kao i drugih, pokazuje da je multimodalni, odnosno multisistemski pristup u radu sa maloljetnim poiniteljima krivinih i prekrajnih djela najadekvatniji (uni-Pavlovi, 2004). Ovisno od individualnih potreba svakog korisnika, potrebno je paljivo odabrati terapijske tehnike koje e se koristiti u radu i, svakako, ne zanemariti znaajnu ulogu porodice i ire drutvene zajednice u resocijalizaciji maloljetnih poinitelja krivinih djela. S obzirom da je istraivanje pokazalo da je disfunkcionalnost porodice jedan od moguih uzroka kako neprihvatljivog ponaanja, tako i nemotiviranosti korisnika za uee u imeplementaciji resocijalizacijskih programa, potrebno je sistematino

71

pristupiti radu sa lanovima porodice, ukoliko je to mogue. Meutim, praksa pokazuje da su porodice mladih sa delinkventnim ponaanjem esto veoma nekooperativne pa je potrebno zatitne faktore crpiti iz drugih izvora. Tu veoma znaajnu ulogu igraju vrnjaci, kola i ira drutvena zajednica (sportski klubovi, zavodi za zapoljavanje, potencijalni poslodavci i drugi). Kako je i ovo istraivanje pokazalo, sportske i radne aktivnosti su korisnici najee birali kao najprihvatljivije aktivnosti pa je to, svakako, potrebno iskoristiti u planiranju resocijalizacijskih programa. Kao to sam multisistemski pristup nalae, osim terapijskih aktivnosti resocijalizacijski programi trebaju sadravati i rekreativne i radno-okupacione aktivnosti. Tako je mogue sposobnosti i elju korisnika koristiti u prilagoavanju uslova Zavoda njihovim potrebama. Preureenje zavodskih prostorija izvrsna je mogunost za radno-okupacionu terapiju koja ostavlja dovoljno mogunosti za sociopedagoki rad sa korisnicima. Indirektna posljedica ovog istraivanja ogleda se u afirmaciji sociopedagokog poziva koju je mogue prepoznati u vidljivoj potrebi za pojaanjem kadrovskih kapaciteta Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo. Socijalni pedagog, kao jedan od najkompetentnijih strunjaka za kreiranje, implementaciju i evaluaciju resocijalizacijskih programa, svakako je jedan od kljunih aktera u prevenciji, tretmanu i resocijalizaciji djece i mladih sa poremeajem u ponaanju. To ga, svakako, ini neizostavnim lanom svakog strunog tima u svim institucijama koje se bave ovom problematikom. Uzimajui u obzir injenicu da je socijalna pedagogija na prostoru Bosne i Hercegovine jo uvijek nova disciplina i da socijalni pedagozi nisu bili u mogunosti pokazati svoje kompetencije iroj zajednici, veliki znaaj ovog istraivanja ogleda se u afirmaciji ovog poziva, posebno u podruju resocijalizacije maloljetnih poinitelja krivinih djela. Ovo istraivanje je jedno od prvih u dravi koje je imalo za cilj ispitati motiviranost korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa, posebno iz ugla socijalnog pedagoga. Dodatnu vanost tome daje i injenica to primjena resocijalizacijskih programa u Bosni i Hercegovini jo uvijek nije zaivjela i to je potrebno adekvatno planiranje njihovog uvoenja u pojedine institucije, za ta je, svakako, potrebno ispitati motivaciju korisnika za uee u njima, zbog ega je ovo istraivanje jedno od moguih polazita. Takoer je bitno izdvojiti vanu informaciju koja je dobi jena ovim istraivanjem, a to je vanost stvaranja povjerenja kod korisnika to velikim dijelom utjee na njegovu motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima, a samim tim i na njegovu uspjenost, to za posljedicu ima prihvatanje prosocijalnog ponaanja i smanjenje opasnosti od recidiva.

72

Dobijeni rezultati se svakako uklapaju u iru oblast resocijalizacije maloljetnih delinkvenata jer daju mogunost uvida u motiviranost korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa, kao i eventualnim uzrocima njihove motiviranosti, odnosno nemotiviranosti. S namjerom da se na jednom primjeru precizira djelovanje svih spomenutih faktora koji utjeu na korisnikovu motiviranost, odnosno nemotiviranost za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa i da se obogati kvalitativna studija kao takva, metodom sluajnog odabira izdvojen je jedan sluaj koji oslikava utjecaj line ivotne prie korisnika i njegovog psihikog statusa na njegovu nemotiviranost za uestvovanje u implementaciji

resocijalizacijskih programa. esnaestogodinji H. M. je korisnik Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo koji je roen u Goradu. U Zavodu boravi i njegov stariji brat koji uskoro naputa Zavod i kojem je opina obezbijedila stan u rodnom mjestu. Osim njega, H. ima i mlaeg brata koji boravi u domu kod Tuzle. H. roditelji su umrli pa je starateljstvo nad H. i njegovom braom preuzela tetka. S obzirom na injenicu da se ona nije mogla brinuti o njima, nakon tri godine H. sa bratom odlazi kod druge tetke u Sloveniju gdje boravi tri godine, ali razdvojen od brata, jer je njega ugostila tetka koja ivi u drugom gradu. H. je vremenom zbog druenja sa mladima neprihvatljivog ponaanja poeo krasti, zbog ega su se on i njegov brat vratili u Bosnu i Hercegovinu gdje su upueni u dom za djecu bez roditeljskog staranja u Zenici. Problemi su se nastavili, H. nije redovno pohaao kolu i pokazivao je druge oblike poremeaja u ponaanju (nepotivanje autoriteta, tue i slino) pa su on i njegov brat upueni u Zavod za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo. U Zavodu se njegovo neprimjereno ponaanje nastavilo, nastavio je krasti, zbog ega je bio i na suenjima, ali mu, zbog zalaganja vaspitaa, nikada nije izreena odgojna mjera. Trenutno je njegovo ponaanje prihvatljivije, redovno pohaa kolu, iako nerado. Ne pokazuje interes za kolske i radne aktivnosti jer nije upisao eljeni smjer, ali nema ni planova za budunost. Iskazuje elju za povratkom u Sloveniju i radnim angamanom. Nema jasnu viziju prijateljstva i izvan Zavoda se drui sa osobama koje su sline njegovim prijateljima iz Zavoda. Pokazuje brigu za mlaeg brata, koji je u domu u Tuzli, i ne bi elio da i on doe u Zavod jer smatra da bi ostali korisnici Zavoda loe utjecali na njega. Potpuno je nemotiviran za uee u resocijalizacijskim programima, ali ne navodi razlog za takav stav. Iz prikazanog sluaja vidljivo je koliko faktora utjee na motiviranost maloljetnika, a posebno na motiviranost maloljetnika sa poremeajima u ponaanju za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa. Iako je korisnik roen odmah po zavretku rata, ipak je jasno, s

73

obzirom da je boravio u Goradu, da je ratno iskustvo koje je doivjela njegova porodica moglo ostaviti posljedice po razvoj djeteta u ranom djetinjstvu. Uprkos tome, odnosi u porodici su bili harmonini, ali su svakako narueni ranom smru roditelja. H. je izgubio oca kad je imao sedam godina, a majku ve u devetoj godini. Tada su se o H. i njegovoj brai poeli brinuti srodnici, preteno tetke. Odlazak u Sloveniju, izloenost traumi akulturacije (Hasanovi i sar. 2005) i povratak u domovinu i izloenost traumi repatrijacije (Hasanovi i sar. 2008), pa premjetanje iz jednog doma u drugi, sve to, kao i rana razdvojenost od brae, utjecalo je na razvijanje osjeaja naputenosti i odbaenosti. Poremeaji u ponaanju koji su se javili u to vrijeme bili su logian slijed ranijeg iskustva- rane smrti roditelja, promjene sredine i bliskih osoba. Situaciju je dodatno otealo to to, prema navodima korisnika, nakon smrti roditelja niko nije bio tu da H. i njegovoj brai pomogne da se naue nositi sa tim tekim gubitkom i da ispolje svoje emocije tuge, alosti i straha. Uz to H. se nije uspio upisati ni u kolu za eljeno zanimanje pa se izgubila dodatna mogunost za rad na njegovoj motivaciji za izvravanje kolskih i radnih obaveza, a samim tim i za uee u aktivnostima Zavoda. S obzirom na to da H. nema dosadanjih iskustava u aktivnostima koje bi eventualno bile sastavni dijelovi resocijalizacijskih programa, moe se pretpostaviti da je i to jedan od razloga nemotiviranosti korisnika za uee u resocijalizacijskim programima. Takoer je mogue potencijalne uzroke vidjeti i u korisnikovom strahu od ponovnog naputanja pa je to, moda, i dodatni razlog njegove nemotiviranosti- strah od vezivanja (sa strunjacima u projektu, drugim korisnicima). 9. Problemi u istraivanju i prijedlozi za dalja istraivanja Kao i u svakom istraivanju, i u ispitivanju motivacije korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa, javili su se odreeni problemi prilikom istraivanja. Posebno je to vidljivo u malom uzorku istraivanja, nemogunou generalizacije zakljuaka istraivanja na iru populaciju maloljetnika u sukobu sa zakonom, neadekvatnoj primjeni tehnike analize sadraja dokumentacije i djelimino usmjeravajuim pitanjima prilikom voenja intervjua. S obzirom na injenicu da je ovo kvalitativna studija i da je, u skladu s tim, koritena kvalitativna metodologija u radu, uzorak je prilino mali- pet korisnika, ali odgovara potrebama kvalitativne studije. Upravo iz razloga to je uzorak tako mali, pristupilo se detaljnoj analizi svakog pojedinog intervjua voenog sa korisnicima i odgovaranju na istraivaka pitanja koja su postavljena u radu, pa se, prema tome zadovoljio i konani cilj istraivanja- ispitana je

74

motiviranost korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa. Meutim, upravo iz ve navedenog razloga primjene kvalitativne metodologije u radu, ipak nije bilo mogue generalizirati dobivene rezultate na iru populaciju maloljetnih delinkvenata. To dodatno potvruje i injenica da je istraivanje raeno u samo jednom zavodu pa je i to jedan od razloga zbog kojih je nemogue generalizirati rezultate na sve zavode ovog tipa u Bosni i Hercegovini. Od velikog znaaja je i ogranienje koje se ogleda u neadekvatnoj primjeni tehnike analize sadraja dokumentacije a koju nije bilo mogue adekvatno realizirati zbog neadekvatnog voenja dokumentacije korisnika prije dolaska u Zavod. Nalazi pedagoga, psihologa, socijalnih radnika i drugih strunjaka ukljuenih u tretman maloljetnika prije dolaska u Zavod preteno su preuzimani u identinoj formi, pri emu nije vrena dodatna i detaljna opservacija maloljetnika ili ona nije adekvatno evidentirana. Prema tome, primjena navedene tehnike posluila je samo za odabir uzorka istraivanja i evidenciju najbitnijih injenica o porodinoj situaciji maloljetnika prije dolaska u Zavod. Takoer je potrebno izdvojiti problem koji se javio prilikom obavljanja intervjua sa korisnicima Zavoda. S obzirom na nekooperativnost i nezainteresiranost pojedinih korisnika za razgovor sa istraivaem, veliki broj pitanja u toku intervjua bio je usmjeravajui jer drugaije nije bilo mogue doi do informacija i odgovora na postavljeno pitanje. injenica je da se taj problem mogao adekvatnije rijeiti, meutim, nedovoljno iskustvo istraivaa u istraivakom radu, specifinost populacije koja je ukljuena u istraivanje i specifinost same institucije, utjecali su na to da se sam istraivaki proces, dijelom i iz razloga jer je kvalitativna studija u pitanju, prilagodi datim okolnostima, a ne obratno, kako bi bilo poeljno u nauno-istraivakom radu. Bilo je, moda, neophodno prvo neko vrijeme boraviti u Zavodu kao posmatra pa zatim pristupiti intervjuiranju i, po potrebi, obaviti nekoliko intervjua sa pojedinim korisnicima, kako bi se izbjeglo postavljanje usmjeravajuih pitanja u toku intervjua u cilju dobijanja odgovora na postavljena pitanja. Takoer se mogao razmatrati i prijedlog da se korisnici prije realizacije istraivanja motiviraju za uee u istraivanju, ali je postojala opasnost da e se time naruiti objektivnost u radu i da se nee stei uvid u trenutno stanje korisnika, odnosno njihovu motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima. Na osnovu dobijenih rezultata mogue je predloiti slina istraivanja. Korisnici Zavoda se esto mijenjaju pa je svakako poeljno ubrzo ponovo istraiti njihovu motiviranost za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa, a bilo bi korisno obuhvatiti i vei

75

uzorak u istraivanju i razmisliti o slinim istraivanjima u drugim institucijama u Bosni i Hercegovini koje se bave resocijalizacijom maloljetnika. Modifikacijom ovog istraivanja, a naroito prevazilaenjem njegovih nedostataka, mogue je stei adekvatniji uvid u motiviranost korisnika Zavoda za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa. Potom bi svakako trebalo pristupiti i kreiranju resocijalizacijskih programa od tima strunjaka razliitih profila koji bi taj tim onda i implementirao, a nakon njegove realizacije i evaluirao njegov uspjeh. Ovo je znaajno zbog potrebe za kontinuiranim razvojem prakse primjene resocijalizacijskih programa u Bosni i Hercegovini gdje resocijalizacija maloljetnika jo uvijek nije sistemski regulirana, a gdje postoji sve vea potreba za tim, zbog estih sukoba maloljetnika sa zakonom i recid ivizma maloljetnih poinitelja krivinih djela. U toku rada sa korisnicima Zavoda bilo je vidljivo da su korisnici preteno zainteresirani za razgovor, kooperativni i otvoreni za nova iskustva. Istiu veliku potrebu za zaposlenjem i rjeavanjem stambenih prilika po naputanju Zavoda. To je jo jedna injenica koju je potrebno uzeti u obzir prilikom kreiranja resocijalizacijskih programa. Razvoj profesionalnih vjetina, dodatne edukacije i kursevi su neophodni za korisnike Zavoda kako bi njihova resocijalizacija bila uspjena. Posebno je velika potreba za ostvarivanjem saradnje sa zavodima za zapoljavanje, centrima za socijalni rad, potencijalnim poslodavcima, nevladinim i meunarodnim organizacijama i drugim akterima u uspjenoj resocijalizaciji maloljetnika. Kako je ve ranije spomenuto, tehniku analize sadraja dokumentacije nije bilo mogue adekvatno primijeniti zbog neadekvatnog voenja dokumentacije korisnika Zavoda. Nije bilo teko zapaziti da su nalazi pedagoga, socijalnih radnika, psihologa i drugih strunjaka koji su bili ukljueni u rad sa maloljetnicima prije njihovog dolaska u Zavod za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo, nedovoljno struktuirani- ograniavajui se preteno na preuzimanje ranijih strunih nalaza i opservacija, ne stjeui uvid u sadanje emocionalno stanje korisnika i njegovo ponaanje, kao i kontinuirano praenje korisnikovog napretka zbog boravka u Zavodu. S obzirom na to da je u ovom radu bila rije iskljuivo o Zavodu za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo i uvaavajui napore i strunost u radu odgajatelja Zavoda, ovdje e se dati samo neki prijedlozi koji bi mogli pomoi u aurnijem voenju dokumentacije korisnika Zavoda, pokuavajui prevazii propuste koje su u voenju dokumentacije napravili strunjaci koji su bili ukljueni u tretman maloljetnika prije njegovog smjetaja u Zavod u Sarajevu. Svakako da strunjaci Zavoda ne mogu promijeniti nalaze ranijih strunjaka, ali je mogue struktuirati sve strune opservacije maloljetnika prije njegovog dolaska u Zavod. Potrebno je eliminirati sva ponavljanja i izdvojiti samo kljune nalaze koji su znaajni za dalj nji rad sa
76

korisnicima. Naravno, svu raniju dokumentaciju je neophodno zadrati u arhivi, ali selektiranjem i struktuiranjem prethodnih opservacija omoguava se laki i bri uvid u situaciju korisnika za vanjske saradnike. Nakon toga potrebno je izvriti strunu opservaciju maloljetnika od strane svih strunjaka Zavoda i na osnovu toga kreirati individualni plan i program rada sa maloljetnikom, odreujui mu adekvatnu odgojnu grupu i vaspitaa. Redovan struni rad i kontinuirano praenja korisnikovih uspjeha i neuspjeha, multidiciplinarnim pristupom, ukljuujui tim strunjaka u rad (pedagog, psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik, po potrebi edukator-rehabilitator, logoped, psihijatar i drugi strunjaci), omoguili bi struan nadzor nad korisnicima i uspjeh u resocijalizacijskom procesu. Takoer je potrebno dokumentirati korisnikove potrebe, prijedloge tretmana i uspjehe u tretmanskom i terapijskom procesu. Adekvatno voena dokumentacija olakava rad strunjacima i omoguava vanjskim saradnicima uvid u prolo i trenutno ponaanje maloljetnika, na osnovu ega je njihov rad i kompetencije mogue bolje iskoristiti to doprinosi opem uspjehu u radu, a naroito dobrobiti korisnika, koja bi trebala biti krajnji cilj svih strunih tretmana. Osim toga, evaluciju u radu, kao i nauno-istraivaki i struni rad, mnogo je lake vriti na osnovu potpune, struktuirane i struno voene dokumentacije o korisnicima. Cjelokupno istraivanje je veoma bitno za razvoj i praksu socijalne pedagogije u Bosni i Hercegovini jer je ova nauka na naim prostorima jo uvijek nedovoljno prepoznata u terapijskom i tretmanskom procesu maloljetnika, a posebno u resocijalizaciji maloljetnih poinitelja prekrajnih i krivinih djela. Prema tome, rezultati ovog istraivanja pokazuju nezanemarivu ulogu socijalnog pedagoga u kreiranju, implementaciji i, naravno, evaluaciji resocijalizacijskih programa jer je ovo strunjak koji posjeduje kompetencije za terapijski rad sa korisnicima, edukaciju i modifikaciju ponaanja maloljetnika. Resocijalizacijski programi nisu nita drugo do skup usluga koji obuhvata jaanje socijalnih i emocionalnih kompetencija, uenje kontrole i adekvatnog ispoljavanja emocija, uenje nenasilnog rjeavanja konflikata i samostalnog rjeavanja ivotnih izazova uz odgovarajui terapijski rad sa maloljetnicima i njihovim porodicama, organizirajui rekretivne, kreativne i radno-okupacione aktivnosti, kao i treninge ivotnih vjetina i profesionalno osposobljavanje korisnika, ukljuujui sve aktere bitne za adekvatnu resocijalizaciju maloljetnika- porodicu, kolu, vrnjake, zavode za zapoljavanje, poslodavce, centre za socijalni rad, nevladine i vladine organizacije i dr. Prema tome, potreba za kreiranjem i implementacijom resocijalizacijskih programa ne bi trebala biti shvaena kao dodatna obaveza, nego kao potreba za struno organiziranim radom na resocijalizaciji maloljetnika, koja bi svakako, doprinijela

77

njegovoj rehabilitaciji i reintegraciji u drutvo po naputanju ustanove, posttretmanskoj zatiti, a samim tim i smanjenju recidiva kriminogenog ponaanja. Da bi uope dolo do toga, neophodno je na razne naine motivirati korisnike za uee u implementaciji resocijalizacijskih programa zadovoljenjem svih njihovih potreba, kako onih temeljnih, tako i psiholokih. Treba izbjegavati prijetnje i kazne, a nastojati biti pravedan i konsekventan, obraajui veliku panju na odnos izmeu maloljetnika i strunjaka, potiui izgradnju povjerenja, strpljivosti, meusobne komunikacije i individualnog pristupa u radu, kao i svakom maloljetniku osigurati uspjeh kako bi stekao povjerenje u svoje vjetine, znanja i sposobnosti. Najbitnije od svega je vlastito ponaanje strunjaka, koji s entuzijazmom i ljubavlju prilaze svom poslu, uestvujui u svim aktivnostima koje su kreirane za maloljetnike i ukljuujui korisnike u planiranje i kreiranje pojedinih aktivnosti resocijalizacijskih programa. Preduslov za sve navedeno je, svakako, visoka motivacija strunjaka, implementatora resocijalizacijskih programa, jer je to jedini nain za uspjenu motivaciju korisnika, kao i uspjeh cjelokupnog resocijalizacijskog procesa.

78

10. Zakljuci Na osnovu svega navedenog, mogue je zakljuiti: 1. U Zavodu za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo meu korisnicima koji su uestvovali u istraivanju prisutna je motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima kod etiri maloljetnika koji su uestvovali u studiji, dok je jedan bio potpuno nemotiviran; 2. Mogui razlozi za to lee u radoznalosti pojedinih korisnika i nedovoljno ispunjenom vremenu za vrijeme boravka u Zavodu; 3. Potpuna nemotiviranost jednog korisnika rezultat je meudjelovanja porodinih faktora i okoline; 4. Korisnici su preteno zainteresirani za uee u sportskim i radnim aktivnostima; 5. Uee korisnika u programskim aktivnostima Zavoda je neredovno i nedovoljno struktuirano. Na osnovu kvalitativne analize sadraja intervjua, line dokumentacije korisnika i evidencije iz protokola posmatranja, mogue je izvesti zakljuak da je u Zavodu za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo meu korisnicima koji su uestvovali u istraivanju prisutna motiviranost za uee u resocijalizacijskim programima. Meutim, stavovi pojedinih ispitanika meusobno se razlikuju. Treba naglasiti da je kod tri od ukupno pet korisnika, koji su uestvovali u istraivanju, prisutna elja iskljuivo za upoznavanjem sa resocijalizacijskim programima i da njihova motiviranost proizilazi iz radoznalosti, ali da je jedan korisnik visoko motiviran za uee u resocijalizacijskim programima jer ima odreena pozitivna iskustva u implementaciji radionica na razliite teme. Nasuprot tome, jedan korisnik je potpuno nemotiviran za uestvovanje u implementaciji rescijalizacijskih programa i ne navodi razloge za svoj stav. Razlika u stavovima pojedinih korisnika proizilazi iz individualnih iskustava maloljetnika, porodinih prilika i faktora okoline koji utjeu na njihovu motiviranost za uestvovanje u implementaciji resocijalizacijskih programa. Iz tog razloga evidentna je potreba za kreiranjem individualnog plana i programa rada sa svakim korisnikom. Analizom sadraja intervjua mogue je zakljuiti da su korisnici preteno zainteresirani za uee u sportskim i radnim aktivnostima, dok je njihova motiviranost za uee u radionicama edukativnog tipa, kao to su radionice o nenasilnom rjeavanju konflikata, emocionalnim i socijalnim kompetencijama, neverbalnoj komunikaciji i slino, nedovoljno izraena. Mogui

79

razlozi za nemotiviranost korisnika za aktivnosti edukativnog karaktera su nedovoljna ili negativna iskustva u takvom radu. Poto su svi korisnici mukog spola, to svakako moe ukazivati na njihovu nedovoljnu zainteresiranost za razgovor o emocijama, konfliktima i socijalnim kompetencijama pa je, prije svega, potrebno pripremiti korisnike za takav nain rada i postepeno ih animirati za uee. Jo jedan od moguih razloga zato se motiviranost veine korisnika Zavoda za uee u resocijalizacijskim programima zadrava samo na elji za pokuajem, a ne na intrinzinoj motivaciji, jeste, vjerovatno, i neredovno i nedovoljno struktuirano uee korisnika u dosadanjim programskim aktivnostima Zavoda, jer korisnici Zavoda nisu bili u mogunosti opirnije govoriti o svojim trenutnim aktivnostima u Zavodu.

80

11. Literatura 1. Adelman, C., Kemmis, S. i Jenkins, D., (1980), Rethinking case study: notes from the Second Cambridge Conference, H. Simons (ed.), Towards a Science of the Singular, Centre for Applied Research in Education, University od East Anglia, 45-61 2. Amrein, A., (2008), Umbruch in der Bewhrungshilfe, Fachhochschule Zrich, Rotkreuz Andrews, D., Zinger, I., Hoge, R., Bonta, J., Gendreau, P. i Cullen, F., (1990), Does correctional treatment work? A clinically relevant and psychologically informed metaanalysis, Criminology, vol. 28, 369-404 4. Ball, R., (2003), Restorative Justice as Strenght- Based Accountability, Reclaming Children and Youth, vol.12(1), 49-54 5. Bai, J. i iak, A., (1992), Programski aspekti tretmana djece i omladine s poremeajima u ponaanju, Biblioteka socijalne zatite, Zagreb 6. Bai, J., (2009), Teorije prevencije: prevencija poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja djece i mladih, kolska knjiga, Zagreb 7. 8. 9. Beccaria, C., (1764), O zloinima i kaznama, prevod: Cvitani, A., (1984), Logos, Split Beck, R. C., (2003), Motivacija, teorija i naela, Naklada Slap, Jastrebarsko Biro, M. i Butollo, W., (2002), Klinika psihologija, Katedra za Kliniku psihologiju Ludwig Maximilians Universitt, Mnchen i Futura publikacije 10. Bokovi, M., (2006), Kriminologija, Univerzitet u Novom Sadu- Pravni fakultet, Novi Sad 11. Bouillet, D. i Uzelac, S., (2007), Osnove socijalne pedagogije, kolska knjiga, Zagreb 12. Bouillet, D., (2005), Primjena meunarodnih standarda i preporuka u djelovanju hrvatskog drutva prema djeci i mladima s poremeajima u ponaanju, Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, vol. 12 (1), 107-130 13. Braja, P., (1995), Sedam tajni uspjene kole, kolske novine, Zagreb 14. Brankovi, S., (2007), Uvod u metodologiju- Kvalitativni metodi istraivanja drutvenih pojava, Megatrend Univerzitet primjenjenih nauka, Beograd 15. Cannell, C.F. i Kahn, R.L., (1968), Interviewing, G. Lindzey i E. Aaronson (ed.), Handbook of social psychology, vol.2, 526-595 16. Chaumier, J., (1979), Les techniques documentaires, Presses Universitaires De France, Paris

3.

81

17. Cohen, L., Manion, L. i Morrison, K., (2007), Metode istraivanja u obrazovanju, Naklada Slap, Zagreb 18. Cornel, H., Maelicke, B. i Sonnen, B. R., (2003), Handbuch der Resozialisierung, Nomos, Baden-Baden 19. Covey, S.R., (1989), The 7 habits of highly effective people, Simon&Shuster, USA 20. Deci, E. L. i Ryan, R. M., (2002), Handbook of self-determination research, University of Rochester Press, Rochester 21. Dobreni, T. i Poldruga, V., (1974), Neki drutveno-moralni stavovi omladine s poremeajima u ponaanju, Drutvo defektologa Hrvatske i Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 22. Fajgelj, S., (2004), Metode istraivanja ponaanja, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd 23. Fajgelj, S., Kuzmanovi, B. i ukanovi, B., (2004), Prirunik za socijalna istraivanja, CID, Podgorica 24. Flick, U., (2009), Qualitative Sozialforschung- Eine Einfhrung, Rohwolt Tachenbuch Verlag, Hamburg 25. Gendreau, P. i Ross, R., (1983), Correctional treatment: Some recommendations for successful intervention, Juvenile and Family Court Journal, vol. 34, 31- 40 26. Glasser, W., (2001), Svaki uenik moe uspjeti, Alinea, Zagreb 27. Grgin, T., (1996), Edukacijska Psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko 28. Halmi, A., (2003), Multivarijantna analiza u drutvenim znanostima, Alinea, Zagreb 29. Halmi, A., (2003), Strategije kvalitativnih istraivanja u primjenjenim drutvenim znanostima, Naklada Slap, Zagreb 30. Hareide, D., (2006), Conflict Medation- a Nordic Perspective, Nordic Forum for Mediation and Conflict Management, Oslo 31. Hasanovi, M., (2011), Psychological consequences of war-traumatized children and adolescents in Bosnia and Herzegovina, Acta Medica Academica, vol. 40(1), 45-66 32. Hasanovi, M., (2012), Neuroticism and Posttraumatic Stress Disorder in Bosnian internally displaced and refugee adolescents from three different regions after the war 1992-1995 in Bosnia-Herzegovina, Paediatrics Today vol. 8(2), 100-113 33. Hasanovi, M., (2012), Posttraumatic Stress Disorder of Bosnian internally displaced and refugee adolescents from three different regions after the war 1992-1995 in BosniaHerzegovina, Paediatrics Today vol. 8(1), 22-31

82

34. Hasanovi, M., Pavlovi, S. i Sinanovi, O., (2008), Acculturation and Psychological Characteristics of Bosnian Internally Displaced and Refugee Adolescents from Srebrenica Region after the War 1992-1995 in Bosnia and Herzegovina, Monica K. Zimmermann (ed.) Political Refugees, Nova Publishers, New York, 139-175 35. Hasanovi, M., Sinanovi, O. i Pavlovi, S., (2005), Acculturation and psychological problems of adolescents from Bosnia and Herzegovina during exile and repatriation, Croat Med J. vol. 46(1),105-115 36. Hegel, G.W.F., (1821), Grundlinien der Philosophie des Rechts oder Naturrecht und Staatswissenschaft im Grundrisse, Theorie- Werkausgabe, Bd.7, Suhrkamp, Frankfurt am Main 37. Herzberg, F., (1959), The Motivation to Work, John Wiley and Sons, New York 38. Hillenbrand, C., (2006), Einfhrung in die Pdagogik bei Verhaltensstrungen- 3. Auflage, Ernst Reinhardt Verlag, Mnchen 39. Holsti, O.R., (1968), Content Analysis, G. Lindzey i E. Aronson (ed.), The Handbook of Social Psychology, vol. 2, 596- 692 40. Hosser, D., (2001), Soziale Untersttzung im Strafvollzug: Der Einfluss sozialer Beziehungen auf das Befinden und die Normorientierung junger Mnner, Nomos, Baden- Baden 41. Jaovi, ., (1983), Kriminologija maloletnike delinkvencije, Nauna knjiga, Beograd 42. Kant, I., (1797), Metaphysik der Sitten, Werkausgabe, Bd.8., Insel, Frankfurt am Main 43. Karai, S. i Zvizdi, S., (2000), Utjecaj ratne traume na ponaanje mlaih adolescenata, Filozofski fakultet u Sarajevu, Simpozij Psihosocijalne posljedice rataRezultati empirijskih istraivanja provedenih na podruju bive Jugoslavije, Sarajevo, 7. i 8. juli 2000., Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 182- 185 44. Kohlbacher, F., (2006), The Use of Qualitative Content Analysis in Case Study Research, Forum Qualitative Sozialforschung, vol. 7 (1), lanak 21 45. Koller-Trbovi, N. i iak, A., (2006), Samoiskaz djece i mladih s rizikom u obitelji i/ili ponaanju o doivljaju drutvenih intervencija, Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, vol. 13 (2), 231- 270 46. Koller-Trbovi, N. i iak, A., (2006), Samoiskaz djece i mladih s rizikom u obitelji i/ili ponaanju o doivljaju drutvenih intervencija, Ljetopis studijskog centra za socijalni rad, vol. 13 (2), 12- 31 47. Lau, A., (2000), Sport als Mittel der Resozialisierung von jugendlichen Strafgefangenen, Martin-Luther-Universitt, Halle- Wittenberg
83

48. Lipsey, M., (1992), Juvenile delinquency treatment: A meta-analytic inquiry into the variability of effects, T.D. Cook, H. Cooper, D.S. Cordray, H. Hartmann, L.V. Hedges, R.J. Light, T.A. Louis, F. Mosteller, Meta-analysis for Explanation: A Casebook, Russell Sage Foundation, New York, 83- 127 49. Mayring, P., (1995), Qualitative Inhaltsanalyse, Deutscher Studien Verlag, Weinheim 50. Mayring, P., (2000), Qualitative Inhaltsanalyse- Grundlagen und Techniken, 7. Auflage, Deutscher Studien Verlag, Weinheim 51. McClelland, D.C., (1961), The achieving society, Van Nostrand, Princeton 52. McCold, P. i Wachtel, T., (2003), In Pursuit of Paradigm: A Theory of Restorative Practices, Paper presented at the XIII World Congress of Criminology, International Institute for Restorative Practices, Rio de Janeiro 53. McGuire, J., (2000), What works in reducing criminality, Paper presented at the Conference Reducing Criminality, Partnerships and Best Practice, Australian Institute of Criminology, Perth 54. Milas, G., (2005), Istraivake metode u psihologiji i drugim drutvenim znanostima, Naklada Slap, Zagreb 55. Moloi, S., (1999), Uloga strunog tima i socijalnog pedagoga u Odgojnom zavodu Turopolje, Kriminologija i socijalna integracija, Profesionalni identitet i podruja rada socijalnih pedagoga, vol. 7 (1), 135-138 56. Myschker, N., (2005), Verhaltensstrungen bei Kindern und Jugendlichen,

Kohlhammer Verlag, Stuttgart 57. Nagradi, S., Mikovi, M., Muratbegovi, E., uderija, S. i Krneta, D., (2006), Etiki kodeks istraivanja o djeci, Vijee za djecu Bosne i Hercegovine, Sarajevo 58. Palmer, T., (1975), Martinson revisited, Journal of Research in Crime and Delinquency, vol.12(July), 133-152 59. Palmer, T., (1992), The re-emergence of correctional intervention, Sage Publications, Newbury Park 60. Palmer, T., (1996), Programmatic and nonprogrammatic aspects of successful intervention, A.T. Harland (ed.), Choosing correctional options that work, Thousand Oaks, CA: Sage Publications, 131-183 61. Panizzon, A., Olson-Raymer, G. i Guerra, N., (1991), Delinquency prevention: What work/what doesn't, Office of Criminal Justice Planning, Sacramento 62. Petz, B., (2005), Psihologijski rjenik, Naklada Slap, Zagreb

84

63. Popovi-iti, B. i uni-Pavlovi, V., (2005), Prevencija prestupnitva dece i omladine, BODEX, Beograd 64. Potkonjak, N. i imlea, P., (1989), Pedagoka enciklopedija, Zavod za izdavanje udbenika, Novi Sad 65. Przyborski, A. i Wohlrab-Sahr, M., (2008), Qualitative Sozialforschung, Oldenburg, Mnchen 66. Reinders, H., (2005), Qualitative Interviews mit Jugendlichen fhren, Oldenbourg Verlag, Mnchen 67. Ricija, N., (2009), Atribuiranje vlastitog delinkventnog ponaanja nisko rizinih i visoko rizinih maloljetnih delinkvenata, Kriminologija i socijalna intervencija, vol. 17 (1), 13-26 68. Ryan, R. M. i Deci, E. L., (2000), Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being, American Psychologist, vol. 55, 68-78. 69. Seymour, A., (1997), Balanced and Restorative Justice, Corrections Today, vol.59(7) 70. Singer, M. i Mikaj-Todorovi, Lj., (1993), Delinkvencija mladih, Globus, Zagreb 71. Stojak, R., (1990), Metoda analize sadraja, Svjetlost, Sarajevo 72. ari, J., (2006), Individualizacija kanjavanja u fazi izvravanja kazne zatvora, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 13 (2), 867- 878 73. Uzelac, S., (1995), Socijalna edukologija- osnove socijalne edukologije mladih s poremeajima u socijalnom ponaanju, Sagena, Zagreb 74. Von Liszt, F., (1882/83), Der Zweckgedanke im Strafrecht, Berliner

Wissenschaftsverlag, Berlin 75. Yin, R. K., (2007), Studija sluaja- dizajn i metode, Biblioteka Politika misao, Zagreb 76. iak, A., Koller-Trbovi, A. i Lebedina-Manzoni, M., (2001), Od rizika do intervencija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 77. iak, A., (2006), Nove mogunosti u izvravanju maloljetnikih sankcija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 13 (2), 795- 806 78. uni-Pavlovi, V., (2004), Evaluacija u resocijalizaciji, MEGRAF, Beograd

Internet izvori: 1. Qualitative Methoden nach Mayring (Kvalitativne metode prema Mayringu) http://www.uni-koeln.de/phil-fak/fs-psych/serv_pro/mayring.html

85

<dostupno: 10. 01. 2011> 2. Vanost motivacije u radno- terapijskom procesu http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/3900/Vaznost-motivacije-u-radnoterapijskom-procesu.html <dostupno: 28. 02. 2011> 3. Motivationstheoretische Grundbedinungen (Teorijske osnove motivacije) http://zif.spz.tu-darmstadt.de/jg-12-1/beitrag/Alm1.htm <dostupno: 01. 03. 2011> 4. Zavod za vaspitanje muke djece i omladine Sarajevo http://zavod-sarajevo.com.ba/ <dostupno: 27. 03. 2012> 5. Bujanovi, T., (2007), Uzroci, uslovi i fenomen devijantnog ponaanja maloljetnika http://www.apeironuni.eu/apeironinenglish/Centar_za_izdavacku_djelatnost/Radovi%2 0u%20PDF-u/Specijalisti%C4%8Dki%20PDF/Bujanovic%20Tamara Uzroci%20uslov...%20devijantnog-%20Matijevic%20M.pdf <dostupno: 27. 03. 2012> 6. Gusella, S., (1997), Resozialisation durch vier Pfoten (Resocijalizacija na etiri noge) http://www.tiergestuetzte-therapie.de/pages/texte/wissenschaft/gusella/gusella.htm <dostupno: 27. 03. 2012> 7. Milieutherapie (Milje-terapija) http://de.wikipedia.org/wiki/Milieutherapie <dostupno: 27. 03. 2012> 8. Sveuilite u Zadru www.unizd.hr <dostupno: 27. 03. 2012> 9. Resozialisierung- Klrung des Begriffs, seines Inhalts und seiner Verwendung (Resocijalizacija- Objanjenje pojma, njegovog sadraja i njegove primjene) http://www.schreiben10.com/referate/Psychologie/3/Resozialisierung--Klarung-desBegriffs-- seines-Inhalts-und-seiner-Verwendung-reon.php <dostupno: 27. 03. 2012> 10. Dui, V., (2003), Centar starih znanja- kola ivota http://duroadamovic.blog.hr/ <dostupno: 27. 03. 2012>

86

11. Portal studenata Pravnog fakulteta Split www.nasciturus.com <dostupno: 27. 03. 2012> 12. Stanje kriminaliteta u FBiH za 2010. godinu www.fup.gov.ba <dostupno: 25. 10. 2011> 13. Izvjetaj o stanju u kazneno-popravnim ustanovama u Bosni i Hercegovini http://www.bhhchr.org/Izvjestaji/stanje%20u%20kazneno%20popravnim%20ustanova ma%20u%202001.htm <dostupno: 27. 03. 2012> 14. Resozialisationsprogramme (Resocijalizacijski programi) http://www.uni.rubenkeuchen.de/Soziologie/AbweichungResozialisation/Notizen/1105 2001.htm <dostupno: 27. 03. 2012> 15. Statistiki bilten br. 159, 2011 www.fzs.ba <dostupno:27. 03. 2012> 16. Huhnen, M., (2002), Segelpdagogik fr schwierigste Jugendliche (Pedagogija jedrenja za najteu omladinu) www.familienhilfe.net/downloads/Huhnen_Mark01.doc <dostupno:27. 03. 2012> 17. Aebersold, P., (2009), Ist Resozialisierung als Ziel des Strafvollzugs noch zeitgemss? (Je li resocijalizacija kao cilj zatvaranja jo savremena?) http://www.avenirsocial.ch/sozialaktuell/sozial_aktuell_3977_3979.pdf <dostupno:27. 03. 2012> 18. Zakljuak o usvajanju Izvjetaja o radu Vijea opine Zenica u 2011. godini (37. Sjednica vijea, 23.2. 2012) http://www.zenica.ba/uploads/media/VOZenica2011_01.pdf <dostupno:27. 03. 2012> 19. Rafajac, B., Uvod u metodologiju, teze predavanja http://www.ffri.uniri.hr/ <dostupno:27. 03. 2012>

87

12. Prilog 12. 1. Kvalitativna analiza sadraja intervjua

Ispitanik H. M. (29. 3. 2011. 12: 00)


1. Kategorija: Porijeklo Potkategorija: Grad Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu. Ukratko neto o sebi... Korisnik: Dobro (tihim glasom, uz povremenu gestikulaciju). Ja sam H. M. i imam 16 godina. Roen sam u Goradu (10-14). 2. Kategorija: ivot prije Zavoda Potkategorija: Naputenost Intervjuista: S kim si ivio? Korisnik: (jo tiim glasom) Roditelji (kraa pauza). Onda su mi umrli roditelji (dua pauza, pogled usmjeren ka podu). Hou sve ispriati? (15-21). Intervjuista: Da, da, slobodno, sve to mi eli rei. Korisnik: ivio sam prvo kod tetke... 3 godine. Onda su me prebacili u Sloveniju, isto kod tetke. Tu sam 3 godine ivio pa sam do'o u Zenicu u dom i onda su me prebacili ovdje u Zavod. Potkategorija: Promjena sredine Intervjuista: S kim si ivio? Korisnik: (jo tiim glasom)Roditelji (kraa pauza). Onda su mi umrli roditelji (dua pauza, pogled usmjeren ka podu). Hou sve ispriati? (15-21). Intervjuista:Da, da, slobodno, sve to mi eli rei. Korisnik: ivio sam prvo kod tetke... 3 godine. Onda su me prebacili u Sloveniju, isto kod tetke. Tu sam 3 godine ivio pa sam do'o u Zenicu u dom i onda su me prebacili ovdje u Zavod. 3. Kategorija: Razlog smjetanja u instituciju Potkategorija: Svjesnost poloaja

88

Intervjuista: Aha, a koji je razlog zato si ovdje? Korisnik: (razdraljivo, veoma fiksiran pogled na ispitivaa). Zato to sam socijalni sluaj (kraa pauza)! Valjda zato to nisam slu'o (22-28). Potkategorija: Svjesnost problema Intervjuista: A zna li iz kojeg razloga si iz Zenice upuen u Sarajevo? Korisnik: Pa zbog kole. Nisam i'o redovno. Bje'o sam sa asova i tako to. (veoma tiho) Pravio 'vako probleme. Krao (sputa pogled, primjetno blago crvenilo lica). Intervjuista: A iz kojeg razloga si bjeao sa asova? Korisnik: (dua pauza) Ne znam. (dua pauza) Bilo mi dosadno. Intervjuista: Aha, znai nije te zanimalo ono to se u koli radilo? Korisnik: (klima glavom, sputenog pogleda) (89-91). Intervjuista: (klima glavom) Dobro, a onda kad ste se vratili u Bosnu, vratili ste se i ti i brat? Korisnik: (prekida intervjuistu i nastavlja malo povienim glasom) Jesmo! Pa smo otili u Zenicu. Intervjuista: Dobro. A tu su onda, da tako kaem, nastavili problemi? Korisnik: Dobro, krae i toga, to nije tamo bilo, ali sam bjeao iz kole (128-131). Potkategorija: Svjesnost krivice Intervjuista: A zbog ega ste se vratili onda u Bosnu? Korisnik: (postieno, poslije due pauze, sputenog pogleda) Poeo sam ja krasti (dua pauza). Intervjuista: A ta te navelo da krade? Mislim, kae da ti je bilo lijepo u Sloveniji. Korisnik: (dua pauza, drhtavim glasom) Ne znam, loe drutvo. Intervjuista: Aha, znai zbog drutva. A je li to bilo drutvo nekih Bosanaca, Slovenaca ili mijeano?

89

Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Ma preteno mijeano. Intervjuista: Je li te neko nagovorio da krade ili si ti sam donio tu odluku? Korisnik: (dua pauza, veoma tihim glasom, postien, pogled usmjeren u daljinu, kroz prozor) Dobro, nije me niko nagovorio (118-127). 4. Kategorija: Poinjenje krivinog djela Potkategorija: Neprocesuiranost djela Intervjuista: Je li ti ikada bila izreena neka mjera ili si uspio proi nekanjeno? Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima sa ispitivaem) Sreivali su mi vaspitai. Intervjuista: Znai nekoliko puta si bio na sudu? Korisnik: Ma ja, vie puta (139-142). 5. Kategorija: Zavodski ivot Potkategorija: Briga za brata Intervjuista: ...A da li biste vi voljeli da on doe ovdje kod vas? Da li biste voljeli da vas trojica budete zajedno? Korisnik: (veoma tiho, sputenog pogleda, suznim oima) Ne bi' volio da doe. Intervjuista: A zbog ega ne bi? Korisnik: (dua pauza) Zbog ovih (dua pauza). Intervjuista: Zbog ovih ovdje korisnika ili zbog neeg drugog? Korisnik: Zbog korisnika. Intervjuista: Zbog ega? Je li misli da bi se oni loe odnosili prema njemu, ili? Da ga ne bi prihvatili, ili? Korisnik: Ma prihvatili bi oni njega, sve to uredu (malo glasnije). Ali ne bi nita dobro nauio ovdje. Intervjuista: Aha, znai misli da ovo nije ba drutvo koje je primjereno za njega?

90

Korisnik: Ja (klima glavom) (181-191). Intervjuista: A zbog ega onda misli da tvom bratu ne bi odgovaralo ovo drutvo, a tebi i tvom bratu, koji je ovdje sa tobom u Zavodu, odgovara? Korisnik: (dua pauza) Svata se dogaa tu (pauza). Ne znam. Intervjuista: Slobodno reci. Sa dosta problema koji se deavaju u ovakvim Zavod ima i ja sam upoznata, tako da slobodno moe rei. Korisnik: Prva droga (dua pauza). Intervjuista: Aha, znai ima toga i ovdje. I, znai, eli svog brata zatiti od toga? Korisnik: (dua pauza, klima glavom) Da. Intervjuista: Ne eli da on bude u svemu tome, misli da mu je opet bolje tamo? Korisnik: (veoma tihim glasom) Ma ja, bolje mu je tamo (194-204). Potkategorija: Konformizam Intervjuista: Kako ti je prolo ovo vrijeme? Kako ti je bilo na poetku? Kad si doao tek ovdje?... Korisnik: (apatino, pogled usmjeren kroz prozor) Ma super. Intervjuista: Znai tebi je lijepo ovdje? A dobro, a moe li mi malo objasniti to 'super'? Zbog ega ti je super? ta ti se ovdje svia?... Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Ma zbog svega (slijee ramenima) Znai, uredu su vaspitai (kraa pauza)... sve. Intervjuista: A moe li mi rei je li ti ljepe ovdje ili tamo, recimo u Zenici, u domu gdje si bio? Korisnik: (malo smanjuje ton glasa) Ljepe mi je ovdje (dua pauza) (42-50). Intervjuista: ...A reci mi kako ti se svia ovaj tretman ovdje u Zavodu? Je li ti to uredu ta oni sa vama rade ili ti se ne svia, je li ti moda dosadno? Korisnik: Ma nisu dosadni, uredu je (216-220).

91

6. Kategorija: Interpersonalni odnosi Potkategorija: Porodica Intervjuista: ...De mi onda samo sada jo reci kontakt sa tvojim bratom koji je ovdje i sa tvojim bratom koji je u domu u Tuzli, kakav je taj kontakt? Je li se ujete, je li se povremeno viate? Kakvi su ti odnosi? Korisnik: (dua pauza) 'nako. Nisu neto (tihi uzdah). Intervjuista: Aha, ao mi je. A je li se barem viate povremeno? Korisnik: (sputen pogled, tunim glasom) Viamo. Intervjuista: Kada? Korisnik: (tuno, ponovo uspostavlja kontakt oima sa ispitivaem) Doe socijalna po nas i odemo tamo (170-178). Intervjuista: A da li biste vi voljeli da on doe ovdje kod vas? Da li biste voljeli da vas trojica budete zajedno? Korisnik: (veoma tiho, sputenog pogleda, suznim oima) Ne bi' volio da doe. Intervjuista: A zbog ega ne bi? Korisnik: (dua pauza) Zbog ovih (dua pauza). Intervjuista: Zbog ovih ovdje korisnika ili zbog neeg drugog? Korisnik: Zbog korisnika. Intervjuista: Zbog ega? Je li misli da bi se oni loe odnosili prema njemu, ili? Da ga ne bi prihvatili, ili? Korisnik: Ma prihvatili bi oni njega, sve to uredu (malo glasnije). Ali ne bi nita dobro nauio ovdje. Intervjuista: Aha, znai misli da ovo nije ba drutvo koje je primjereno za njega? Korisnik: Ja (klima glavom) (181-191). Intervjuista: ...I znai eli svog brata zatiti od toga?

92

Korisnik: (dua pauza, klima glavom) Da. Intervjuista: Ne eli da on bude u svemu tome, misli da mu je opet bolje tamo? Korisnik: (veoma tihim glasom) Ma ja, bolje mu je tamo (201-204). Intervjuista: ...A je li ti ao to on odlazi ili ti je drago zbog njega, kakvi su tvoji osjeaji vezani za njegov odlazak? Korisnik: Nije mi ao to on odlazi (kraa pauza). Viat emo se opet. Intervjuista: Ma da, uglavnom drago ti je zbog njega? Korisnik: Jest (klima glavom, tunim pogledom) (211-215). Potkategorija: Osoblje Zavoda Intervjuista: Znai, tebi je lijepo ovdje? A dobro, a moe li mi malo objasniti to 'super'? Zbog ega ti je super? ta ti se ovdje svia?... Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Ma zbog svega (slijee ramenima). Znai , uredu su vaspitai (kraa pauza)... sve (45-48). Intervjuista: ...A reci mi kako ti se svia ovaj tretman ovdje u Zavodu? Je li ti to uredu ta oni sa vama rade ili ti se ne svia, je li ti moda dosadno? Korisnik: Ma nisu dosadni, uredu je (216-219). Potkategorija: Vrnjaci Intervjuista: ...A od drutva ovako? S kim se drui? Je li to neko iz Zavoda ili neko iz kole? Korisnik: Imam i ovdje i vani (52-53). Intervjuista: ...Reci mi, molim te, jo ovi tvoji prijatelji u Zavodu i u koli, jesu li slini jedni drugima ili su potpuno razliiti? Korisnik: (nakon krae pauze) Slini. Intervjuista: A ta bi to osoba s kojom se ti drui trebala imati?.... Korisnik: (dua pauza) Ne znam.

93

Intervjuista: Kad malo razmisli, ta presudi da se ti sa nekim drui, a sa nekima ne? Korisnik: Ma meni ne smeta, ako krade, ako se drogira. Intervjuista: Znai, nije ti bitno ta tvoj prijatelj radi. A da li su ti bitne neke njegove osobine, naprimjer, da li eli da je on iskren ili neto slino? Da li trebate imati neke zajednike interese? Korisnik: Ma sve'dno mi (252-262). Potkategorija: Izostanak podrke Intervjuista: A moe li mi rei koliko si imao godina kad su ti roditelji umrli? Korisnik: (kraa pauza, ponovo usmjerava pogled na ispitivaa, uspravlja se u stolici uz tihi uzdah) Kad mi je stari umro sedam, kad mi je mama umrla devet (sputa pogled, oi suzne). Intervjuista: Veoma mi je ao zbog tvog gubitka. A moe li mi rei je li iko bio tu uz vas kad su oni umrli? Je li bio iko tu, da tebi i tvojoj brai pomogne, da bude uz vas... ? Da li je bio neko tu, uz vas, da vam pomogne, da vas utjei kad vam je loe? Korisnik: (tuno i zamiljeno) Nije. Intervjuista: Znai, ne sjea se da je iko bio tu da vam pomogne (kraa pauza)? Korisnik: (mae glavom u znak negacije) Intervjuista: Pa kako ste se nosili sa tim dogaajem? (dua pauza) Korisnik: (sputenog pogleda) Teko (dua pauza) (90-105). 7. Kategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Potkategorija: Nemotiviranost Intervjuista: ...elim od tebe saznati da li ti, eto, koji e jo neko vrijeme boraviti u ovom Zavodu, ima elju za uestvovanjem u ovakvim programima, kad bi vam se nudili. Da li bi elio uestvovati? (kraa pauza) Ili te to ne zanima? Korisnik: (tiho) Iskreno, ne zanima (160-164).

94

Intervjuista: Ili da li bi volio barem pokuati, pa onda da da svoje miljenje da li ti se svia ili ne?... Korisnik: (odluno) Pa ne zanima. Ne bih (odmahuje glavom) (166-169). 8. Kategorija: kolski uspjeh Potkategorija: Nezainteresiranost Intervjuista: Aha, a je li ti ide u kolu? Korisnik: Idem. Intervjuista: A koji si razred? Korisnik: Prvi. Intervjuista: Koje kole? Korisnik: umarske, valjda (s osmijehom), valjda se tako zove. Tapetar. Intervjuista: Valjda? (s osmijehom) Je li to znai da te kola ne zanima ba neto posebno ili samo se ne moe sjetiti naziva? Korisnik: (nezainteresirano) Ma ne zanima (54-62). Intervjuista: A kako je sada u zadnje vrijeme? Korisnik: Pa sad idem u kolu (dua pauza). Intervjuista: Aha, ali ni sada je li nema, kako sam primijetila, neke elje za kolom? Korisnik: (Odmahuje glavom) (143-146). Intervjuista: ta misli, da li bi onda mogao malo uloiti truda da proe razred? ta te spreava da ima pozitivne ocjene? Korisnik: (dua pauza) Teko je ovdje uiti. Intervjuista: Dobro, to razumijem. Jesi li ikada porazgovarao sa nekim da ti daju neku prostoriju da se pripremi za nastavu? Korisnik: Teko (dua pauza).

95

Intervjuista: Pa jesi li pokuao? Korisnik: (sputen pogled, uti) (275-282). Intervjuista: Je li ima elju da popravi te negativne ocjene? Korisnik: Nemam elju, ja to moram. Potkategorija: Lo uspjeh Intervjuista: A koji si uspjeh ostvario sada na polugoditu? Korisnik: (sputenog pogleda) Lo. Intervjuista: Iz koliko predmeta si pao? Korisnik: (nakon due pauze, sputenog pogleda, stidljivo) Iz deset. Intervjuista: A koliko predmeta ima ukupno? Korisnik: Ne znam (266-271). 9. Kategorija: Budunost Potkategorija: Hobi Intervjuista: Kad bi mogao birati, ta bi volio raditi? Korisnik: (zamiljeno) Ne znam. (kraa pauza) Smjer mi je tapetar. Intervjuista: Aha, pa to je fin posao. Korisnik: (dua pauza, odrava kontakt oima sa ispitivaem) Koarkom (65-70). Potkategorija: Posao Intervjuista: A ime bi se volio baviti? ta bi volio raditi u Sloveniji? Korisnik: (dua pauza) Posao misli? Intervjuista: Da, recimo, da li bi volio raditi svoje zanimanje. Rekao si da ide u kolu za tapetara. To bi moda tamo bio dobar posao? Ili eli neto potpuno drugo? Korisnik: (nakon due pauze) Nisam ja birao koji u smjer. Oni su me upisali.

96

Intervjuista: A da si mogao birati, ta bi izabrao? Koju bi srednju kolu izabrao? Korisnik: (nakon krae pauze) Elektrotehniku. Intervjuista: A ta misli da, kad zavri ovu kolu koju si poeo, da li bi se mogao usavriti u poslu kojim se eli baviti pa, moda, to uzeti kao svoje zanimanje? Korisnik: Pa bi' (242-251). Potkategorija: Neodlunost Intervjuista: ...A koji su tvoji planovi za budunost? (kraa pauza) Ovako sada, kad malo razmisli. Kad zamisli sebe za 10 godina gdje se vidi? S kim bi volio biti? ta bi volio raditi? Gdje bi volio ivjeti? I tako te stvari? Korisnik: (dua pauza, tunim glasom) Najvjerovatnije da u ivjeti ovdje. Intervjuista: Za deset godina? Korisnik: (dua pauza) Ne znam. Intervjuista: Hajde, recimo, ta zamilja ta te oekuje kad izae iz Zavoda? Da li bi volio raditi? Da li bi moda volio osnovati svoju porodicu? Da li bi moda volio ivjeti sa bratom ili bi vie volio ivjeti sam? Korisnik: (dua pauza) Ne znam. Intervjuista: Je li nisi o tome razmiljao, ili? Korisnik: Ne zavisi to o meni (tuno, sputenog pogleda) (220-230). Intervjuista: A da li bi se moda volio nekada i oeniti ili misli da za to jo ima vremena, ne eli o tome razmiljati? Ili ne eli uope biti s nekim? Korisnik: (zamiljeno) Ne znam. Intervjuista: Znai nisi o tome razmiljao. A da li bi nekada volio imati svoju djecu? Korisnik: To je teko pitanje (sa osmijehom). Zezam se. Ne znam (236-240).

Ispitanik E. R. (7. 4. 2011. 12: 00)


1. Kategorija: Porijeklo

97

Potkategorija: Grad Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu. Ukratko neto o sebi. Korisnik: (Korisnik dri ruke na koljenima, nasloljen sjedi u stolici, a pogled je usmjeren u sagovornika) Roen sam u Velikoj Kladui (10-12). 2. Kategorija: ivot prije Zavoda Potkategorija: Promjena sredine Intervjuista: Dobro, a gdje si bio prije toga? Korisnik: U Velikoj Kladui, u Zenici i u Kljuu. Intervjuista: A jesu li to isto bili neki domovi? Korisnik: (kraa pauza) Nisu. U Zenici je bio dom. Intervjuista: Aha! A s kim si ranije ivio? Sa porodicom, ili? Korisnik: (tiho) S kim sam ivio. Sa starateljima. Intervjuista: Aha, a jesu li to bili neki krvni srodnici, ili? Korisnik: Mu i ena. Intervjuista: Znai, niste ni u kakvom krvnom srodstvu? Korisnik: Nita. Intervjuista: Aha, a kad si doao kod njih? Korisnik: (dua pauza) Sa deset godina. Intervjuista: A prije toga, jesi li kod roditelja jo bio, ili? Korisnik: U dom sam do'o sa 6 godina. Intervjuista: Je li to bilo zato to si izgubio roditelje ili iz nekog drugog razloga? Korisnik: (odsutan pogled) Nisam izgubio. Stavili su me u dom (14-29). 3. Kategorija: Razlog smjetanja u instituciju

98

Potkategorija: Svjesnost problema Intervjuista: Aha, a zbog ega si onda ovdje doao? Korisnik: Zbog ponaanja. Intervjuista: A ta je tano bilo? Korisnik: Bje'o sam iz tog doma. (veoma tiho) Ponaao sam se kako nisam trebao. Intervjuista: A moe li mi rei ta si tano radio? Korisnik: (duga pauza) Sad moram sve rei? Intervjuista: Slobodno. Izvoli. Korisnik: Nisam htio da idem u kolu (naginje se naprijed, rukama prelazi preko koljena, primjetna je nervoza). I bje'o sam iz doma. Intervjuista: Dobro. A jesi li ovako imao nekih problema, jesi li se tukao, jesi li pravio neke prekraje, jesi li bio na sudu? Korisnik: Jesam se tukao. Nisam ja bio sudski na poetku (46-57). 4. Kategorija: Poinjenje krivinog djela Potkategorija: Negiranje Intervjuista: Dobro. A jesi li ovako imao nekih problema, jesi li se tukao, jesi li pravio neke prekraje, jesi li bio na sudu? Korisnik: Jesam se tukao. Nisam ja bio sudski na poetku (iako je doao iz dijela Zavoda gdje su smjeteni sudski sluajevi). Intervjuista: Aha, znai nisi ovdje odlukom suda? Korisnik: (odluno, fiksiranim pogledom) Ne. Nisam (55-61). Intervjuista: ...Znai ovdje nisi po preporuci suda, nije te sud uputio? Korisnik: (odluno) Nije (142-144). Potkategorija: Svjesnost krivice

99

Intervjuista: ...Je li mi moe rei ta si sve radio i zbog ega? Korisnik: Radio sam to, ne znam zbog ega sam radio. Intervjuista: A ta si konkretno radio? Jesi li se tukao? Jesi li krao, jesi li nekome prijetio? Korisnik: Ja ovdje kad sam do'o, bili su neki domci koji su bili tako loi da sve ijedan ovdje sad to ive, nisu ko to je jedan od njih bio. Ali sad su oni otili. Do'o ovaj novi direktor i sviju ih otjer'o. A dok su oni bili, svi su bjeali, nije niko smio da bude u domu. I moralo se krasti da bi se preivjelo. ivili smo na ulici tada. Intervjuista: Znai tako su teki uslovi prije bili ovdje? Korisnik: Da. Kad sam ja do'o. I onda smo morali da krademo da bi preivjeli. Bio po zatvorima i to. I onda tako dva mjeseca i onda su ti domci otili. Intervjuista: I sada nema potrebe za tim? Korisnik: (klima glavom) (147-159). 5. Kategorija: Zavodski ivot Potkategorija: Nezadovoljstvo Intervjuista: ...A kako ti se svia ovdje? Je li se slae sa ovim ovdje kolegama? Korisnik: Pa onako. Intervjuista: Nisi neto zadovoljan. Korisnik: Ma nisam (63-67). Potkategorija: Pozitivno ponaanje Intervjuista: Pa dobro, kakvo je tvoje ponaanje u ove tri godine od kada si ovdje? Korisnik: Super. Idem svaki dan u kolu, redovan sam u koli. Idem na trening (115-116). Potkategorija: Negativna oekivanja Intervjuista: ...A reci mi kad si tek doao u Zavod ta si oekivao od svog boravka ovdje ? Jesi li mislio da e se popraviti ili da e biti jo vie problema?

100

Korisnik: Ja sam mislio da u se pokvariti (189-191). 6. Kategorija: Interpersonalni odnosi Potkategorija: Porodica Intervjueista: ...A je li sada ima kontakt sa roditeljima? Korisnik: (odlunim glasom, prekida intervjuistu) Nemam (32-33). Intervjuista: ...Je li ima kod nekoga otii, ili e ivjeti sam, ta si planirao? Korisnik: (samouvjereno) Pa po ponaanju kako se ponaam ovdje, ekstra se ponaam, trebali bi mi pomoi ovi. Imam ja i sestru koja mi moe isto pomoi. Intervjuista: Aha, znai ima sestru. Ona je starija, je li? Korisnik: (klima glavom, oslonjen na sto). Intervjuista: A gdje ona ivi? Korisnik: U Kljuu. Intervjuista: Aha, a je li ima jo nekoga od porodice? Recimo jo neku sestru ili brata? Korisnik: (Klima glavom u znak potvrde) Imam, ali ne mogu oni nita uraditi. Intervjuista: Dobro, a ovako je li kontaktirate? Korisnik: Ne. Intervjuista: A jesu li oni mlai ili stariji? Korisnik: Mlai. Imam jo dvije sestre i jednog brata. Intervjuista: A gdje su oni? Korisnik: Kod mame. Intervjuista: Znai, oni ive sa mamom. A ti nisi u kontaktu sa majkom ili se povremeno ujete? Korisnik: (sputenog pogleda) Ne, nita. Intervjuista: Je li ti to ne eli, ili ona ne eli, ili koji je razlog za to?
101

Korisnik: Pa ja ne elim, (kraa pauza, gleda kroz prozor), ustvari elim (pogled usmjeren na intervjuistu, glasnije). Ne znam ni ja (dua pauza). Intervjuista: A jesi li pokuao razgovarati sa, naprimjer, socijalnim radnikom da se taj kontakt pokua ponovo uspostaviti? Korisnik: (odluno) Jesam. Intervjuista: Aha, i? Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Ne daju mi. Intervjuista: Znai, socijalni radnici ne daju? Korisnik: Da. Intervjuista: A zbog ega? Jesi li se ti drugaije ponaao kad si bio u kontaktu sa majkom, ili ona ne eli? Koji su razlozi, je li zna ita o tome? Korisnik: (prekida intervjuistu i nastavlja malo povienim glasom) Pa do mene je! Intervjuista: Aha, znai zbog tvog prethodnog ponaanja? Korisnik: (klima glavom) (82-114). Potkategorija: Vrnjaci Intervjuista: ...A kako ti se svia ovdje? Je li se slae sa ovim ovdje kolegama? Korisnik: Pa onako. Intervjuista: Nisi neto zadovoljan. Korisnik: Ma nisam. Intervjuista: A moe li mi rei zbog ega je to? Je li se svaate, ili jednostavno onako? Korisnik: (odluno, moralizirajuu) Ne svia mi se njihovo ponaanje nimalo. Intervjuista: Da, razumijem. A ta oni to rade ta se tebi ne svia? Korisnik: Ponaaju se... prema ovoj drugoj djeci.. (odluno) mislim prema meni ne smiju, prema ovoj drugoj djeci koja su malo slabija i sitnija od njih, kako ne bi trebalo (63-72).

102

Intervjuista: A s kim se drui ovako, da li sa ovim drutvom odavde iz Zavoda ili iz kole? Korisnik: Iz kole i sa treninga, to su mi prijatelji. Intervjuista: Je li izlazite negdje? Korisnik: Izlazim sa ovim ovdje. Idemo da etamo (199-202). Potkategorija: Osoblje Zavoda Intervjuista: A sa vaspitaima kako se slae? Korisnik: (prekida intervjuistu) Super (75-76)! Intervjuistu: Aha, a ta te odralo da se ne pokvari? Da bude ustvari jo bolji? ta je doprinijelo tome? Jesu li vaspitai, jesu li drugovi? Korisnik: (prekida intervjuistua) Nisu vaspitai (kraa pauza) (192-194). Intervjuistu: Znai, ti si, inae, spreman na saradnju i sa ovim vaspitaima ovdje? Korisnik: Jesam kad imam vremena (203-204). Potkategorija: Neodlunost Intervjuista: Znai, oni ive sa mamom. A ti nisi u kontaktu sa majkom ili se povremeno ujete? Korisnik: (sputenog pogleda) Ne, nita. Intervjuista: Je li ti to ne eli, ili ona ne eli, ili koji je razlog za to? Korisnik: Pa ja ne elim (kraa pauza, gleda kroz prozor), ustvari elim (pogled usmjeren na intervjuistu, glasnije.) Ne znam ni ja (dua pauza) (98-102). Potkategorija: Samouvjerenost Intervjuista: ...Dobro, ja mislim da e ti moi nai neki fin posao kad to zavri. Korisnik: Mada meni nije namjera da radim, meni je namjera da budem fudbaler, ali ako ne uspjem u fudbalu (samouvjereno), uspjet u u koli (186-188).

103

Intervjuista: Aha, a ta te odralo da se ne pokvari? Da bude ustvari jo bolji? ta je doprinijelo tome? Jesu li vaspitai, jesu li drugovi? Korisnik: (prekida intervjuistu) Nisu vaspitai (kraa pauza)! Intervjuista: Jesi li ti sam moda? Korisnik: Sam. Intervjuista: Znai, svojom odlukom. A je li moda neko iz kole utjecao na to? Korisnik: Nije niko (192-198). Intervjuista: Je li ima djevojku? Korinsik: Naravno. Intervjuista: Je li neka iz kole? Korisnik: Iz kole. Intervjuista: Je li to neto ozbiljno? Korisnik: Ja njih mijenjam stalno (214-219). 7. Kategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Potkategorija: Motiviranost Intervjuista: Da li bi ti bio zainteresovan, kad bi se nudili takvi neki programi, da li bi bio zainteresovan za uee? Korisnik: (prekida intervjuistu) Da, naravno. Intervjuista: Aha, a za ta bi konkretno bio zainteresovan? ta bi volio raditi? Korisnik: Od toga to ste nabrojali? Intervjuista: Da. Korisnik: Sport. Intervjuista: Znai, ti bio volio te sportske aktivnosti? Korisnik: (klima glavom).
104

Intervjuista: A da li bi uestvovao i u tim nekim radionicama to sam spominjala? Recimo da li bi volio pohaati neke radionice koje su osmiljene posebno za vas ovdje? Korisnik: (dua pauza) Ja sam to nekad radio, te radionice. Intervjuista: I kako ti se svidjelo? Korisnik: Pa mog'o bi (163-176). Potkategorija: Sportske aktivnosti Intervjuista: Aha, a za ta bi konkretno bio zainteresovan? ta bi volio raditi? Korisnik: Od toga to ste nabrojali? Intervjuista: Da. Korisnik: Sport. Intervjuista: Znai, ti bio volio te sportske aktivnosti? Korisnik: (klima glavom) (166-171). Potkategorija: Pozitivno iskustvo Intervjuista: A da li bi uestvovao i u tim nekim radionicama to sam spominjala? Recimo da li bi volio pohaati neke radionice koje su osmiljene posebno za vas ovdje? Korisnik: (dua pauza) Ja sam to nekad radio, te radionice. Intervjuista: I kako ti se svidjelo? Korisnik: Pa mog'o bi (172-176). 8. Kategorija: kolski uspjeh Potkategorija: Zadovoljavajui uspjeh Intervjuista: ...A molim te, reci mi kako ti ide u koli? Koji uspjeh ostvaruje? Koje predmete voli? Korisnik: Ocjene su mi... nisu ni loe nisu ni dobre. Intervjuista: Znai prosjene.

105

Korisnik: (Klima glavom). Intervjuista: Pa dobro. A ta voli od predmeta? Korisnik: Praksu (177- 183). Intervjuista: ...Dobro, ja mislim da e ti moi nai neki fin posao kad to zavri. Korisnik: Mada meni nije namjera da radim, meni je namjera da budem fudbaler, ali ako ne uspjem u fudbalu (samouvjereno), uspjet u u koli (186-188). 9. Kategorija: Budunost Potkategorija: Perspektiva Intervjuista: ...A ta si onda poslije toga mislio, koji su tvoji planovi? Je li ima kod nekoga otii, ili e ivjeti sam, ta si planirao? Korisnik: (samouvjereno) Pa po ponaanju, kako se ponaam ovdje, ekstra se ponaam, trebali bi mi pomoi ovi. Imam ja i sestru koja mi moe isto pomoi (82-85). Intervjuista: ime se misli baviti? Je li eli taj posao raditi? Korisnik: (Samouvjereno, ponosno, sa osmijehom, gledajui u daljinu, dri ruke na koljenima ) Moji budui planovi jesu da budem fudbaler. Intervjuista: Aha, a je li ima dobrih ansi? Korisnik: (klima glavom odluno) (124-128). Intervjuista: ...Dobro, ja mislim da e ti moi nai neki fin posao kad to zavri. Korisnik: Mada meni nije namjera da radim, meni je namjera da budem fudbaler, ali ako ne uspjem u fudbalu (samouvjereno), uspjet u u koli (186- 188). Potkategorija: Samouvjerenost Intervjuista: ...Dobro, ja mislim da e ti moi nai neki fin posao kad to zavri. Korisnik: Mada meni nije namjera da radim, meni je namjera da budem fudbaler, ali ako ne uspjem u fudbalu (samouvjereno), uspjet u u koli (186-188).

Ispitanik T. C. (24. 3. 2011. 12: 00)


106

1. Kategorija: Porijeklo Potkategorija: Selo Intervjuista: Slobodno samo priaj. Sve to misli da je bitno da znam o tebi, da te upoznam. Korisnik: (Ispitanik se uspravlja, naginje se i prebacuje desnu nogu preko lijeve, ruke stavlja u krilo i poinje razgovor konstantno odravajui sa ispitivaem kontakt oima) Dobro, zovem se C. T. dolazim iz elia (15-19). 2. Kategorija: ivot prije Zavoda Potkategorija: ivot u porodici Intervjuista: Slobodno samo priaj. Sve to misli da je bitno da znam o tebi, da te upoznam. Korisnik: (Ispitanik se uspravlja, naginje se i prebacuje desnu nogu preko lijeve, ruke stavlja u krilo i poinje razgovor konstantno odravajui sa ispitivaem kontakt oima) Dobro, zovem se C. T. dolazim iz elia. ivio sam sa materom, ocem i bratom. Pa mi je onda brat otiao u vedsku pa smo ostali ja, otac i mati sami kod kue (15-20). Potkategorija: Gubitak oca Intervjuista: Slobodno samo priaj. Sve to misli da je bitno da znam o tebi, da te upoznam. Korisnik: Otac mi je umro prije pet godina, tako da sam se bacio na ulicu (kratka pauza), napustio kolu (sputa pogled i nastavlja malo tiim glasom), znai,... sa drutvom loim, nema ta nisam prob'o (15-22). Potkategorija: Delinkventno ponaanje Intervjuista: Slobodno samo priaj. Sve to misli da je bitno da znam o tebi, da te upoznam. Korisnik: Otac mi je umro prije pet godina, tako da sam se bacio na ulicu (kratka pauza), napustio kolu (sputa pogled i nastavlja malo tiim glasom), znai,... sa drutvom loim, nema ta nisam prob'o. Trava je bila tu, onda,...(ponovo die glavu i uspostavlja kontakt oima) krali

107

smo, dobro nisam imao neto krae, dva puta obili prodavnicu i imao sam tua i kazni onda. Onda kad sam poeo raditi, kamion vozio, kombi. Tu sam im'o kazni. Radi policije. Intervjuista: Da, razumijem. Korisnik: I onaj... radi toga sam onda 'vamo gore i do'o. I imali smo kola to smo uzimali ja i ovaj ovdje sad to je bio (15-27). Potkategorija: Nedostatak kontrole Intervjuista: A rekao si da je to bilo u periodu nakon odlaska brata i nakon oeve smrti. Je li to utjecalo na tvoje ponaanje? Korisnik: Pa kako da ti kaem, tad sam bio i manji i ono (facijalna ekspresija odaje tugu, stav tijela se mijenja, blago se naginjui prema ispitivau) nije me im'o ko povui sebi. Mater , ono (u ovom trenutku ispitanik se ispravlja u stolici i zauzima siguran stav), mater sam ja slu'o, slu'o sam ja nju, ali nisam je slu'o toliko. Onda sam se povuk'o za loim drutvom (uestali su pokreti ruku). Brzo sam se ja izvuk'o iz tog loeg drutva (34-40). 3. Kategorija: Razlog smjetanja u instituciju Potkategorija: Sudska odluka Intervjuista: Slobodno samo priaj. Sve to misli da je bitno da znam o tebi, da te upoznam. Korisnik: Tako da sam se bacio na ulicu (kratka pauza), napustio kolu (sputa pogled i nastavlja malo tiim glasom), znai,... sa drutvom loim, nema ta nisam prob'o. Trava je bila tu, onda,...(ponovo die glavu i uspostavlja kontakt oima) krali smo, dobro nisam imao neto krae, dva puta obili prodavnicu i imao sam tua i kazni onda. Onda kad sam poeo raditi, kamion vozio, kombi. Tu sam im'o kazni. Radi policije. Intervjuista: Da, razumijem. Korisnik: I onaj... radi toga sam onda 'vamo gore i do'o. I imali smo kola to smo uzimali ja i ovaj ovdje sad to je bio. Intervjuista: Aha.

108

Korisnik: Oko 30 kola, ali nismo prodavali, nismo nita radili. Samo uzimali i vratimo opet u avliju (primjetna je uestala motorika, pokreti ruku i cupkanje nogom). Ali nama su pisali to. I zbog toga sam 'vamo gore. Intervjuista: Aha, da li to znai da ti je sud izrekao mjeru i oni su te uputili ovdje? Korisnik: Da, sud (15-33). 4. Poinjenje krivinog djela Potkategorija: Priznanje krivice Intervjuista: Aha, da li to znai da ti je sud izrekao mjeru i oni su te uputili ovdje? Korisnik: Da, sud (32-33). Potkategorija: Promjena ponaanja Intervjuista: A rekao si da je to bilo u periodu nakon odlaska brata i nakon oeve smrti. Je li to utjecalo na tvoje ponaanje? Korisnik: Onda sam se povuk'o za loim drutvom (uestali su pokreti ruku). Brzo sam se ja izvuk'o iz tog loeg drutva. Godinu dana dok sam se ganj'o po sudu, tako sam i drutvo sebi mijenjao (34-41). Intervjuista: Aha, da, da. Pa dobro, poslije moda opet bude neto, kad ode odavde, ako bude zainteresiran moe nai neto tako. Korisnik: Tad kad sam radio, znai, dosta sam stekao sam... (ponosno). Tad sam se i promijenio. Jer stariji svijet me uzeo da radim. Nisam ja radio sa balavcima. Intervjuista: Aha. Korisnik: Tako da sam se dosta promijenio (kratka pauza). Dosta vie mislim k'o ostali svijet, nije sad k'o dijete da mislim (odluno) jer mislim o budunosti... Neu vie da mislim danassutra (78-84). Potkategorija: Kajanje Intervjuista: Da li se kaje zbog tih djela koje si poinio, zbog kojih si ovdje?

109

Korisnik: (sputenog pogleda) Ma normalno da se kajem (ponovo uspostavlja kontakt oima sa ispitivaem). Intervjuista: I kakvi su tvoji planovi sada to se toga tie? Kad misli na budunost? Da li to ostavlja potpuno iza sebe ili misli da bi ti se moglo opet desiti neto slino? Korisnik: (odluno, nastojei gledati ispitivaa u oi, rukom se oslanjajui o jednu nogu i povienog glasa) Nikad, znai, ne d'o Bog, znai, vie ita od ovoga (121-127)! 5. Kategorija: Zavodski ivot Potkategorija: Apatinost Intervjuista: ...Je li ti drago to odlazi, je li ti imalo ao? ta misli o tome? Ili ti se moda mijeaju ti osjeaji, da ti je u isto vrijeme i drago i ao? Korisnik: Meni svejedno (91-94). Potkategorija: Nezadovoljstvo Intervjuista: ...Je li ti drago to odlazi, je li ti imalo ao? ta misli o tome? Ili ti se moda mijeaju ti osjeaji, da ti je u isto vrijeme i drago i ao? Korisnik: Meni svejedno. Kako da kaem (uspravlja se u stolici, sputa nogu na pod)? Dobro, jest meni drago to ja idem. Drugo je meni opet iz rodnog mjesta, drugo je meni, opet, Sarajevo. Znai, hod'o sam ja svugdje, nije da je meni neobino, vi'o sam ja svakakvog svijeta, svata sam ja pro'o, ono to kae stari narod, i sito i reeto. Pa ja (kraa pauza).... Nije meni to samo... Ovdje nit more jest kad ho', nit more ta ja znam. Znai, ja ako zakasnim pet minuta (malo povisuje glas), znai, meni autobus nije stig'o, ne mogu dobiti doruak, naprimjer. Intervjuista: Da, razumijem. Korisnik: I to meni nije, ali eto, nemam nita loe o ovom ovdje. Meni je dobro bilo, ali... Intervjuista: A koliko si dugo bio ovdje? Korisnik: est mjeseci. Intervjuista: est mjeseci? Pa dobro...

110

Korisnik: (prekida intervjuera) Pa dobro, ja sam mog'o tri godine da dobijem mjeru, ja i ovaj S. Od est mjeseci do tri godine. Ja kad bi dobio tri godine, ja bi' pobjeg'o... (odluno). Pa i kad bi zatvora zaglavio (zamiljeno, sputenog pogleda). Intervjuista: Znai nije ti ovo bilo ba prihvatljivo na due vrijeme? Korisnik: Ma ja... (91-109). Potkategorija: Negativna oekivanja Intervjuista: ...A de mi reci koja si ti oekivanja imao od ovog Zavoda kad si doao na poetku? Jesi li imao ikakva oekivanja? Znao si da e se tu zadrati est mjeseci i ta si oekivao od tog svog boravka ovdje? Korisnik: (kraa pauza) ta sam oekivao? Pa eto to da u se tui svaki dan. Intervjuista: A znai imao si negativna oekivanja? Korisnik: Pa imao sam (130-135). Potkategorija: Negativna iskustva Intervjuista: A znai imao si negativna oekivanja? Korisnik: Pa imao sam. Od svakog deparca nam uzimaju pare, ali meni nisu uzimali (ponosno nastavlja pripovijedati)... nisam dao... samo preko mene mrtvog su mogli... Intervjuista: A ko je to radio? Korisnik: Pa ima ovih, H. i tako... Intervjuista: Znai korisnici su u pitanju? Jedni korisnici uzimaju od drugih? Kao oni jai pokuavaju od onih za koje oni misle da su slabiji? Korisnik: (sputenog pogleda) Naravno. Intervjuista: I je li bilo tih tua? Jesu li se ta oekivanja ispunila? Korisnik: Pa jest. Ja prvi dan kad sam do'o, meni su krenuli sa noem i palicom (gestikulacijom prati govor). Znai, ja nisam nita, ova dvojica su pobjegli iz sobe. I ja ost'o. On meni vie ta ja hodam rairenih ruku (pokazuje rukama). Reko' meni je to tako prirodno, prirodni hod, znai, ne mogu ja sebi sad ruke odsjei. I on meni vie, to ti sad neki mangup,

111

reko' nisam. Mangupa, reko', danas nema. I on se okrenu i ode. Nije kren'o. Prolo je moda dva-tri, ma mjesec i onda sam se potuko ovdje, rek'o mi za mater. Intervjuista: Znai uvrijedio te? Korisnik: Znai, da izvine... j*** ti ja svu familiju (dua pauza, pogled usmjeren prema podu, blago cupka nogom). Nije se jo niko rodio, ko e meni 'sovati (134-151). 6. Kategorija: Interpersonalni odnosi Potkategorija: Porodica Intervjuista: Ima li kontakta sa bratom, da li on dolazi, jesi li ti ikako iao kod njega? Korisnik: Pa ne dolazi ovdje, ali zovu me. Daleko je to (42-44). Intervjuista: Znai osjetljiv si na to kad ti neko opsuje? Korisnik: Nemoj mi samo za familiju. Ja 'vako, izvlaim se da se ne potuem (157-159). Intervjuista: A ovako kakav vam je odnos? Da li se slaete, da li se svaate? Jesi li je smatrao autoritetom? Korisnik: (odluno) Ja se slaem sa materom. Potujem je. Pogotovo sad ovo kako sam se i povuk'o. Ona je meni jednom sjela i rekla. I tako sam ja i poeo raditi sa ovim ljudima. Rekla mi je da se promijenim, to to sam hod'o i pio i to. Bolje ti je, vie, u kuu sebi uloi ta...(199204). Intervjuista: ...A znai rekao si ima jo tog brata u vedskoj? I kakav je tvoj odnos sa njim, je li ti pokuavao pomoi? Je li stariji, mlai? Korisnik: Stariji je od mene. Pa i prije je on mene izvlaio, tuko me, nema ta nije radio, ja sam opet bje'o. I kroz prozor. Intervjuista: A sestre? Ova ovdje? Korisnik: Ma i ona isto. Prvo njezin ovjek. On je od malih nogu po domovima. Njega su jo roditelji uz rat ostavili kao bebu malu ispod mosta. On je onda po domovima bio. Iz doma kad je izao, nije im'o e, na ulici bio, po zatvorima. I neko kae 'vako- 'nako za njega, ali eto. Ali ja mislim da nema ovjeka nad njim, Allaha mi (tunim glasom). I to e pomoi, i to e dati.

112

Intervjuista: Znai, misli da je on, ipak, dobra osoba? Korisnik: (odluno) Za mene jest! Nije samo za mene. Ima ono ljudi koji ga vole. A ima i onih koji govore. Prije dok sam ja i'o u kolu, govore, tvoj zet, on je zatvora, on je ovo, on je ono. Radi toga sam se prije najvie i tuk'o po koli. Intervjuista: I onda ima jo jedna sestra? Korisnik: Ne, jo dvije. Jedna u vedskoj, druga u Austriji. Intervjuista: Aha, znai brat i sestra u vedskoj, jedna sestra u Austriji i jedna u Bosni sa porodicom. Korisnik: Im'o sam jo jednog brata, uz rat pogin'o (tunim glasom, sputenog pogleda). Ne sjeam se toga (206-223). Intervjuista: Znai, i sa tim sestrama se dobro slae? Korisnik: Pa ova iz Austrije, u nje ima dijete ovo, stariji od mene, 22 godine sad i ma. Znai, kad god je do'o uvijek me izvlaio. Hod'o sa njim, sve. Ali kad on ode, ja opet isto. Intervjuista: Znai, pokuavali su svi? Korisnik: Ma ja, ova starija sestra, ona mi je davala i para, nema ta nije radila. Zvala me i da doem, ali ja nisam htio. Zato to mi se ne svia (227-232). Potkategorija: Starije drutvo Intervjuista: ...Pa dobro, poslije moda opet bude neto, kad ode odavde, ako bude zainteresiran, moe nai neto tako. Korisnik: Tad kad sam radio, znai, dosta sam stekao sam (ponosno). Tad sam se i promijenio. Jer stariji svijet me uzeo da radim. Nisam ja radio sa balavcima (78-81). Potkategorija: Razdraljivost Intervjuista: Znai uvrijedio te? Korisnik: Znai, da izvine... j*** ti ja svu familiju (dua pauza, pogled usmjeren prema podu, blago cupka nogom). Nije se jo niko rodio, ko e meni 'sovati.

113

Intervjuista: Aha, da... (kraa pauza) A onda sada ovo pred kraj, je li bilo opet nekih tako svaa ili je sve bilo uredu? Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Ma nije bilo, ja to opet izbjegavam, i prije sam izbjegav'o, ali ne mogu ja, meni kad o'suje, meni... ja iz pete do glave... isto k'o da mi neto hoda. Ne mogu, ja sam ivan (149-156). Intervjuista: Znai, misli da je on ipak dobra osoba? Korisnik: (odluno) Za mene jest! Nije samo za mene. Ima ono ljudi koji ga vole. A ima i onih koji govore. Prije dok sam ja i'o u kolu, govore tvoj zet, on je zatvora, on je ovo, on je ono. Radi toga sam se prije najvie i tuk'o po koli (215-218). Potkategorije: Pokuaj samokontrole Intervjuista: Znai, pokuava sebe na neki nain.... Korisnik: (prekida intervjuistu i nastavlja malo povienim glasom) Da ja zbog neke, kako da kaem budale, da dobijem da mi produe na tri godine? Neu. Bolje mi je sluati svata, a rahat izai, a ne da ostanem ovdje kol'ko hoe (160-163). Potkategorija: Vrnjaci Intervjuista: Da li ima nekih posebnih oekivanja... Korisnik: Pa dobro, upozn'o sam ja ovdje dosta i prijatelja, dole u ovoj teretani... Intervjuista: Da li planira ostati u kontaktu sa njima kad se vrati kui? Korisnik: Pa normalno, znai rek'o sam doi u moda pred zimu kod ovog ba jednog prijatelja, kod njega u i spavati... onaj... eto... (168-173). Potkategorija: Osoblje Zavoda Intervjuista: ...A ovaj tretman u Zavodu, da li ti odgovara, jesi li se slagao sa vaspitaima, jesi li bio zadovoljan, je li ti bilo zanimljivo? Korisnik: Ma fino, ja vie volim stariji svijet sluati, ima svijeta pria gluposti, ali ja poberem ta meni odgovara. Evo ovaj Lepi, to me doveo ovamo, on mi je najbolji. I ima jedan D. malo mlai, to sa njim radi. Igramo tenisa, fino je (239-243).

114

7. Kategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Potkategorija: Motiviranost Intervjuista: ...Da li bi ti bio zainteresovan za ove resocijalizacijske programe to sam ih ja spominjala... Korisnik: (odluno) Bi. Pa ja kad sam tek do'o, ja sam rek'o da volim raditi, oni su nama onda rekli ima neka radionica... to nikad nit sam u'o da vidim kako je, ni ta (176-180). Intervjuista: Aha, a da li bi bio zainteresovan za ovako neke radionice to sam spominjala, recimo kako pokazati emocije, kako se nositi sa konfliktima i tako? Korisnik: Pa bi (188-190). Potkategorija: Radne aktivnosti Intervjuista: ...Znai ti si vie za taj oblik radnih tih aktivnosti. Da radi, da neto privreuje? Korisnik: Ma ja, zato to bre dan proe (186-187). Intervjuista: ...Da li bi ti bio zainteresovan? Korisnik: (odluno) Bi. Pa ja kad sam tek do'o ja sam rek'o da volim raditi, oni su nama onda rekli ima neka radionica... to nikad nit sam u'o da vidim kako je, ni ta. A eto, znai, radio sam u gradu, na'o sam neki pos'o. Radio sam k'o dostavlja, radio sam na autopraoni, vulkanizer i eto sad nita ne radim (178-182). 8. Kategorija: kolski uspjeh Potkategorija: Prekid kolovanja Intervjuista: A ta je sa kolom? ta si do sada zavrio? Korisnik: (sputa pogled) Osnovnu. Intervjuista: Jesi li poslije toga upisivao srednju kolu? Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Jesam, bio kren'o u prvi srednje i tako napustio (56-59).

115

Potkategorija: Motiviranost Intervjuista: A jesi li imao elju poslije toga da ponovo upie neto? Korisnik: Jesam, ovdje. Ja kad sam do'o ovdje, govorili su, zna, da u vanredno polagati, ali nije nita od toga bilo. Intervjuista: Aha, to znai da nije moglo, ili? Korisnik: Nisu mogli da nau, ja nisam htio nita drugo osim automehaniara. Ali eto (64-68). 9. Kategorija: Budunost Potkategorija: Vizija budunost Intervjuista: ...Pa dobro, poslije moda opet bude neto, kad ode odavde, ako bude zainteresiran, moe nai neto tako. Korisnik: Tad kad sam radio, znai, dosta sam stekao sam (ponosno). Tad sam se i promijenio. Jer stariji svijet me uzeo da radim. Nisam ja radio sa balavcima. Intervjuista: Aha. Korisnik: Tako da sam se dosta promijenio (kratka pauza.) Dosta vie mislim k'o ostali svijet, nije sad k'o dijete da mislim (odluno), jer mislim o budunosti. Neu vie da mislim danassutra (78-84). Intervjuista: A ovako recimo, brak, djeca, da li te to interesuje? Korisnik: Bi, volio bi' to. Intervjuista: Da li bi vie volio neki stalan posao ili neto svoje otvoriti? Ili moda sa nekim da radi? Korisnik: Pa i mislio sam jer, kad se vratim, imamo neke zemlje, da prodam, pa da otvorim. Ali opet (kraa pauza), kako da kaem, ne znam, drugo je u gradu, drugo je tamo. Nije to selo, dosta se obnovio poslije rata, ali vidjet u, preda mnom je ivot. Ima jo vremena (249-254). Potkategorija: Posao Intervjuista: Znai, razmilja ta e se desiti za dui neki period, razmilja o budunosti, malo daljoj?

116

Korisnik: Ma ja. Prije kad sam radio, radio sam sve po svom. Dosta stvari u kui sam promijenio. Kupio traktor za godinu dana. Ja sam (pauza). Tako da radim poljoprivredu sa ovim jednim ovjekom. Intervjuista: Aha. Korisnik: Znai, im se sad vratim, sezona. Eto sad kad sam bio preko petka i vikenda, svi pitaju kad u nazad (85-90). Intervjuista: Da li bi vie volio neki stalan posao ili neto svoje otvoriti? Ili moda sa nekim da radi? Korisnik: Pa i mislio sam, jer kad se vratim, imamo neke zemlje, da prodam, pa da otvorim. Ali opet (kraa pauza), kako da kaem, ne znam, drugo je u gradu, drugo je tamo. Nije to selo, dosta se obnovio poslije rata, ali vidjet u, preda mnom je ivot. Ima jo vremena (251-254). Potkategorija: Privrenost domovini Intervjuista: ... Kad bi ti se pruila prilika, da li bi otiao? Korisnik: Pa ne bi' u vedsku, ali u Austriju sam kont'o sad. Ovo kad se zavri, poto je i mati tamo. Malo, ako nita. Vidjet u, meni roak radi elektriku po kuama, pa mogu sa njim raditi, ali ne znam opet, meni je eli... Bio sam ja prije dvije godine u Austriji, grad k'o grad je lijep. Intervjuista: Znai, ne moe dugo izdrati van Bosne? Korisnik: Ma ne, eli je eli. Opet ja u Bosnu (233-238). Korisnik: Joj ne znam ta bi' ti rek'o. Intervjuista: Hajde zamisli malo, za nekih desetak godina, gdje se vidi? Korisnik: (dua pauza) Pa ne znam, ali eto moda odem do sestre, ali opet u eliu, meni je tamo najbolje (246-248).

Ispitanik K. K. (14. 4. 2011. 11: 00)


1. Kategorija: Porijeklo Potkategorija: Grad Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu...

117

Korisnik: (Korisnik dri ruke u krilu. Tijelo je blago nagnuto prema ispitivau, a pogled usmjeren u sagovornika) Dobro, dobro. (odlunim glasom, uz povremenu gestikulaciju) Ovako, ja se zovem K. K., uenik sam osmog razreda osnovne kole na Pofaliima. Iz Sarajeva sam (10-16). 2. Kategorija: ivot prije Zavoda Potkategorija: Promjena sredine Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu... Korisnik: (Korisnik dri ruke u krilu. Tijelo je blago nagnuto prema ispitivau, a pogled usmjeren u sagovornika) Dobro, dobro. (odlunim glasom, uz povremenu gestikulaciju) Ovako, ja se zovem K. K., uenik sam osmog razreda osnovne kole na Pofaliima. Iz Sarajeva sam. ivio sam prije, na poetku, prije nego to sam otiao u prvi dom, sa mamom (kraa pauza), pa su me poslali u Centar za socijalni rad. Tamo u dom u Mostar. Tamo sam pravio neke probleme (sputa pogled), prebacili su me, znai, opet kod mame i tu se opet nisam mogao slagati sa njom pa su me poslali u hraniteljsku porodicu na Bjelave i tu je isto bilo nekih problema i eto na kraju dooh ovdje (10-20). Potkategorija: Razvod roditelja Intervjuista: Aha, da, da. A znai, poslan si u taj dom u Mostar zato to si imao nekih nesuglasica sa mamom. Korisnik: (odlunim glasom) Jest, jest. Ne samo to, roditelji su mi se razveli. Poele su neke svae, rasprave na sudu i tako (blaga gestikulacija koja prati govor) (21-24). Potkategorija: Nedostatak podrke Intervjuista: Aha, i onda si, znai, u tu hranjiteljsku porodicu doao. A ta je, je li tu onda bilo nekih problema, sa njima, da te nisu prihvatili, ili... Korisnik: (prekida ispitivaa) Ne, ne, ne, ta ena to je gore bila, nije da priam neto loe o njoj, ali ona je nas iskoritavala. Intervjuista: Ja, ja. Korisnik: Tu je bio jo jedan momak u domu, on je bio isto gore, A. M., onaj to je pogino i ona je nas iskoritavala. Znai, mi smo njoj kupili, ta god je trebalo, mi smo joj radili.

118

Dobivala je pare za nas, ono, nikad nam nita nije davala, slabo je sve bilo, ono, uvjeti su slabi bili skroz (35-42). 3. Kategorija: Razlog smjetanja u instituciju Potkategorija: Neprimjereno ponaanje Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu.... Korisnik: ...ivio sam prije, na poetku, prije nego to sam otiao u prvi dom, sa mamom (kraa pauza), pa su me poslali u Centar za socijalni rad. Tamo u dom u Mostar. Tamo sam pravio neke probleme (sputa pogled), prebacili su me, znai, opet kod mame i tu se opet nisam mogao slagati sa njom, pa su me poslali u hraniteljsku porodicu na Bjelave i tu je isto bilo nekih problema i eto na kraju dooh ovdje (10-20). Potkategorija: Vlastita odluka Intervjuista: Aha, i onda si ti doao ovdje? Korisnik: (odluno) Jeste, onda sam odluio, ne mogu vie, dovienja, prijatno. Intervjuista: (klima glavom) Jesi li razgovarao sa ljudima iz Centra za socijalni rad, pa da su te oni uputili ili Korisnik: Jesam, jesam (43-47). 4. Kategorija: Poinjenje krivinog djela Potkategorija: Neprocesuiranost djela Intervjuista: A de mi reci ti nisi pravio probleme u smilsu nekih krivinih prijava da si imao, pa da si zbog toga, da te, recimo, sud uputio. Korisnik: Ne, imao sam jedan-dva krivina djela, ali to nije zbog toga (54-56). Intervjuista: Otkud uope ta elja za tim narkoticima i sve to generalno. Korisnik: Pa ne znam, prvi put kad sam probo, dobro mi je leglo i eto probo sam.. Intervjuista: (klima glavom) Aha, a prvi put kad si probao, kad je to bilo? Korisnik: Prvi put.(kraa pauza) Pa kad sam tek doo ovdje.

119

Intervjuista: Jesi li ovdje to probao ili napolju? Korisnik: (uz smijeh) Mislim napolju, ne direktno ovdje. Intervjuista: Aha, a sa ovim ovdje, znai, drutvom? Korisnik: Nije sa ovim ba. Intervjuista: I tako je to onda nastavilo. Korisnik: Pa ovo kad je bilo, kad sam trebo dobiti izbaaj odavde, u gradu gore bio ovoj drugarici roendan, popilo se malo vie. Policija me zaustavila (kraa pauza). I kao da sam ja, navodno, drumsko razbojnitvo neko, nekom torbicu oteo... Dola djevojka da me prepozna i rekla nije to taj, neki drugi i tamo-vamo i oni su ubili Boga u meni... Kad sam tano doo ovde, odmah me dole u onu sobu poslali, u izdvojeni dio, znai, gdje ne mogu nita, da preem one reetke, blindirana vrata. Ja sam se stvarno naljutio, razvalio vrata, gore se pojavio, napo uvara i tu sam no prenoio u zatvoru. Prvi put (pauza). Intervjuista: Aha, i kako se izvue iz toga? Korisnik: Pa nije jo nita rijeeno. Tek sad treba (153-172). 5. Kategorija: Zavodski ivot Potkategorija: Pozitivna iskustva Intervjuista: Kako ti se svia ovdje? Korisnik: Pa ovdje je ono dobro, dobra je raja, dobro je sve (50-51). Intervjuista: ...Kad si doao ovdje u Zavod, koja su bila tvoja oekivanja?... Korisnik: (ispravlja se u stolici, odrava kontakt oima sa ispitivaem) Meni kako su napunili glavu sa ovim Zavodom, ja sam mislio da je ovo zatvor. Intervjuista: (uz smijeh) To mi svi kau. Korisnik: (uz gestikulaciju) Da neu moi izlaziti, da u biti zatvoren 0-24, da neu smjeti u grad izlaziti, da se neu moi viati ni s kim. Intervjuista: Ja, ja.

120

Korisnik: Tu kad sam doo, to uopte nije tako bilo. Doo, znai, prvi dan vaspita me pito: Odakle si? Iz Sarajeva. Reko mi sam: Ako hoe nee, samo mi se javi, ima do kad da doe i tako (79-89). Potkategorija: Zloupotreba psihoaktivnih supstanci Intervjuista: A ta koristi od narkotika? Korisnik: Pa koristio sam. Evo odluio sam, pet dana nisam nita. Intervjuista: (uz blagi osmijeh) Aha, a ta si koristio? Korisnik: (postieno) Pa travu, Speed i tablete najvie. Intervjuista: (klima glavom) A kad si odluio da nee vie? Korisnik: Pa to je bilo negdje u subotu. Intervjuista: Sad ovaj vikend, je li? Korisnik: Ja, reko sam neu vie, sad samo ponekad nee pivu popijem i to (66-73). Intervjuista: Otkud uope ta elja za tim narkoticima i sve to generalno. Korisnik: Pa ne znam, prvi put kad sam probo dobro mi je leglo i eto probo sam.. Intervjuista: (klima glavom) Aha, a prvi put kad si probao, kad je to bilo? Korisnik: Prvi put (kraa pauza), pa kad sam tek doo ovdje (153-156). Potkategorija: Negativna oekivanja Intervjuista: ...Kad si doao ovdje u Zavod, koja su bila tvoja oekivanja?... Korisnik: (ispravlja se u stolici, odrava kontakt oima sa ispitivaem) Meni kako su napunili glavu sa ovim Zavodom, ja sam mislio da je ovo zatvor. Intervjuista: (uz smijeh) To mi svi kau. Korisnik: (uz gestikulaciju) Da neu moi izlaziti, da u biti zatvoren 0-24, da neu smjeti u grad izlaziti, da se neu moi viati ni s kim (79-86). Potkategorija: Neprimjereno ponaanje

121

Intervjuista: ...Ti bi trebao izai sa 18 odavde, je li tako? Korisnik: Jest. Intervjuista: Ili bi mogao i ranije, ako bude htio, kako to ide? Korisnik: (uz uzdah, ispravlja se u stolici) Pa ne znam, vjerujte mi. Do direktora je sve. Imao sam nekih problema ovdje u domu, i to ne znam, to me dragi Bog spasio, ne znam kako me nisu izbacili odavde (140-144). Intervjuista: Aha i, znai, to je sad definitivno da moe ostati... Korisnik: (zamiljeno) To je sad do mene. Intervjuista: Pa da, naravno. Korisnik: Jo jedan malo vei kiks i sigurno. Intervjuista: Naravno, a to ti nije ba u interesu. Korisnik: (klima glavom) To mi nije u interesu. Ja sam u toj situaciji, kad bi me izbacili, ne bi imo gdje, mogo bi otii jednu no kod druga, drugu kod drugarice, treu, ali poslije 15 dana gdje bih (177-183). 6. Kategorija: Interpersonalni odnosi Potkategorija: Porodica Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu.... Korisnik: ...ivio sam prije, na poetku, prije nego to sam otiao u prvi dom, sa mamom (kraa pauza), pa su me poslali u Centar za socijalni rad. Tamo u dom u Mostar (10-18). Intervjuista: Aha, da, da. A znai poslan si u taj dom u Mostar zato to si imao nekih nesuglasica sa mamom. Korisnik: (odlunim glasom) Jest, jest. Ne samo to, roditelji su mi se razveli. Poele su neke svae, rasprave na sudu i tako (blaga gestikulacija koja prati govor) (21-24). Intervjuista: ... Kontakt sa majkom, je li ga odrava, je li se viate? Gdje je ona?

122

Korisnik: (dua pauza, blagi uzdah, sputa pogled, glas postaje tii, djeluje tuan i zamiljen) Kako da Vam kaem, ovaj, sa njom nisam moda ve mjesec neki u kontaktu, ona se na mene naljutila zbog toga to uzimam narkotike. to sam uzimo. Intervjuista: Aha. Korisnik: Tako. Sa babom sam, ono, u dobrim odnosima. I on isto nije za to to ja to radim, ljuti se na mene, ono, uskrauje mi sve to sam prije imo. Ne daje mi para ko to mi je davo, ne kupuje mi to mi je trebalo k'o prije i tako (57-65). Intervjuista: ...Je li postoji neki razlog da to odlui ili je zbog odnosa sa roditeljima ili isto radi sebe? Korisnik: (zamiljeno, nakon krae pauze) Najvie zbog sebe, jer vidim ono da me to nije nigdje vodilo i zbog roditelja. Zbog neke droge da ja ne mogu da priam sa mamom, da se ona ljuti zbog tog, neu (74-77). Intervjuista: ...Sad, odnosi sa majkom, sa ocem su malo bolji, sa majkom to, je li planira to malo popraviti, je li planira malo poraditi? Korisnik: Jest, sto posto su bolji. Intervjuista: Je li ona ovdje u Sarajevu? Korisnik: Jest, jest (pauza.) Intervjuista: Je li ide vikendom kui ili... Korisnik: (prekida ispitivaa) Ne idem, ovako odem, prije dok sam bio dobar sa roditeljima, sa majkom, ovako odem kod nje ponekad (tunim, tihim glasom, sputa pogled) Eto... Intervjuista: Aha (klima glavom). Korisnik: Ono petak, subota. Znate to (129-138). Intervjuista: Bi li ti to bilo prihvatljivo, ako se poprave odnosi, da moda opet bude sa njom, da ivi ili misli da to ne bi bila ba dobra ideja? Korisnik: Pa ne bi, ne bi sto posto. Ona je, kako da vam kaem, ona je ljuta previe. Intervjuista: Ja, ja.

123

Korisnik: (dua pauza) Ako joj neto nije po volji. Intervjuista: Aha, znai eksplodira brzo? Korisnik: E to. A ovako ena ko ena, ko majka je, ono, fantastina, sve to, ali ljuta je. Ima neku tu narav i ja isto. Intervjuista: Aha, i onda to kad se spoji. Korisnik: (prekida intervjuera) Meni jedna pogrena rije i to. Intervjuista: Pa dobro, onda je moda bolje to odravati tako, ono, povremenim posjetama, kad se pomirite, ja vjerujem, ako Bog da, da e to ubrzo biti. Korisnik: Bit e. Intervjuista: Sad, kad ti to malo popravi sve. Korisnik: Bit e. Idem. Idue ili one tamo sedmice u otii na test da uradim, ako bude negativan moram babi pokazati (251-267). Potkategorija: Osoblje Zavoda Intervjuista: Sa vaspitaima, slae se? Korisnik: (tihim glasom, pogled usmjeren u daljinu) Pa eto, slaem (52-53). Potkategorija: Drutvena zajednica Intervjuista: ...im ovjek malo truda ulae, to se ve vidi i naravno da mu se i vraa, ja vidim da ste vi svi fini... Korisnik: (ispravlja se u stolici, uz blagu gestikulaciju, odluno i ponosno) Vidite, ovi ljudi, komije i te, oni im spomenu Hum oni odma sasijee te. Ali mi ustvari, svako ko misli da smo mi takvi neka doe, neka se uvjeri. Intervjuista: Ma naravno. Korisnik: (malo tiim glasom) Mi nismo ono, nismo neki agresivni. Ne znam, taj naglasak, niti je ko kome neto loe uinio. Ovi prije momci to su bili, oni jesu krali, ta krivina djela. Intervjuista: Pa dobro zna ta....

124

Korisnik: (prekida intervjuera) Izvinite. Mi nikad ovdje komijama... nikad nikom nije nita falilo (106-117). Potkategorija: Vrnjaci Intervjuista: ...A ovako drutvo kakvo ti je?... Korisnik: Pa imam i ovdje isto iz Zavoda. Intervjuista: Poto si ti ipak odavde iz Sarajeva. Korisnik: Ali pored ovoga, ja imam jo dosta drugova na koje se mogu osloniti vazda. Kad mi ta treba mogu se obratiti njima, i za finansijsku pomo, za svata. Intervjuista: (klima glavom) Ja, ja. Korisnik: I ovdje moda imam dvojicu-trojicu dobrih drugara sa kojima sam ba ono (207214). Intervjuista: ...Koje su ovako neke osobine koje bi trebale krasiti tu osobu da je ti naziva prijateljem? Korisnik: (dua pauza, tihim glasom) Pa ne znam, znate kako je, prijatelji su dok se pije dok se to sve, ali kad ti neto zakripa, vjeruj teko e ih nai. (malo glasnije) Ali eto imam ja par tih takvih prijatelja, evo ova djeca ovdje, samo ja i jo dvojica, moda, imamo negdje kad zavrimo (kraa pauza). Ova ostala djeca nemaju nie, osuena su na ulicu, ako ne zavre negdje, ne nau negdje da se zaposle, oni su osueni na ulicu. Intervjuista: Aha. Korisnik: Volio bi svima da mogu pomoi, stan kupiti, da mogu poso nai (285-293). Potkategorija: Suosjeanje Intervjuista: ...Koje su ovako neke osobine koje bi trebale krasiti tu osobu da je ti naziva prijateljem? Korisnik: (dua pauza, tihim glasom) Pa ne znam, znate kako je, prijatelji su dok se pije, dok se to sve, ali kad ti neto zakripa, vjeruj teko e ih nai. (malo glasnije) Ali eto imam ja par tih takvih prijatelja, evo ova djeca ovdje, samo ja i jo dvojica, moda, imamo negdje kad

125

zavrimo (kraa pauza). Ova ostala djeca nemaju nie, osuena su na ulicu, ako ne zavre negdje, ne nau negdje da se zaposle, oni su osueni na ulicu. Intervjuista: Aha. Korisnik: Volio bi svima da mogu pomoi, stan kupiti, da mogu poso nai. Intervjuista: ...Ti smatra prijatelja nekoga ko ti moe pomoi, ko e ti pruiti tu neku vrstu podrke u tim nekim trenucima? Korisnik: (prekida untervjuera) Radio sam ja svakakve stvari, ne znam, dilanje drogom, svata neto. Ali vidim to nema. (kraa pauza) Meni doe na primjer u 4 ujutro neki (veoma tihim, jedva ujnim glasom) i doe i kae daj mi bobu i tako. (kraa puza, glasnije) Ne mogu da ga odbijem, znam nema para, ali ne znam (dua pauza). Nema budunosti za ovu ostalu djecu, to je upitno skroz. (pauza) Intervjuista: (klima glavom) Znai, svako ko nema neku prodicu, neku podrku kad izae, ko nema neke potpore upitno je. Korisnik: Niko, znai, niko ovdje nema nikakve famlije, nema nikakvu potporu (289-302). 7. Kategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Potkategorija: Pokuaj Intervjuista: Hajde reci mi one resocijalizacijske programe to sam ti sp ominjala. Bi li ti bio zainteresovan za to, kad bi se nudile tako te neke aktivnosti koje bi vam mogle onako malo dan upotpuniti. Korisnik: Imamo ovdje aktivnosti, imamo veliko igralite, basket, fudbal, imamo stoni tenis, eto ne treba nam vie nita. A te neke to Vi spominjete, te neke, kako ste ve rekli, ne znam. Intervjuista: Ja, ja, radionice te. Korisnik: Pa eto, ne znam. Intervjuista: Bi li pokuao? Korisnik: to se mene tie. Pa bi', pokuo bi', e sad kako bi to ispalo, ne znam (185-193). Potkategorija: Radne aktivnosti

126

Intervjuista: Hajde reci mi one resocijalizacijske programe to sam ti spominjala. Bi li ti bio zainteresovan za to, kad bi se nudile tako te neke aktivnosti koje bi vam mogle onako malo dan upotpuniti. Korisnik: Imamo ovdje aktivnosti, imamo veliko igralite, basket, fudbal, imamo stoni tenis, eto ne treba nam vie nita. A te neke to Vi spominjete, te neke, kako ste ve rekli, ne znam. Intervjuista: Ja, ja, radionice te. Korisnik: Pa eto, ne znam. Intervjuista: Bi li pokuao? Korisnik: to se mene tie. Pa bi', pokuo bi', e sad kako bi to ispalo, ne znam. Intervjuista: Znai, zavisi od toga kakav bi bio pristup tih ljudi koji to vode, da li bi to uinili zanimljivim. Korisnik: Jest, jest, to je to. Da ja pravim neto od gline ili drveta (smije se), ja kad god mogu, ja traim posao da radim. Intervjuista: Znai, neto konkretno. Korisnik: Sad kako e ljeto, da idem u neku batu da radim (185-203). 8. Kategorija: kolski uspjeh Potkategorija: Zadovoljavajui uspjeh Intervjuista: A kakav je tvoj sad trenutni uspjeh u koli? Korisnik: (odluno) Pa dobar, dobar sam u koli (230-231). 9. Kategorija: Budunost Potkategorija: Oekivanje Intervjuista: ...Ti bi trebao izai sa 18 odavde, je li tako? Korisnik: Jest. Intervjuista: Ili bi mogao i ranije ako bude htio, kako to ide?

127

Korisnik: (uz uzah, ispravlja se u stolici) Pa ne znam, vjerujte mi. Do direktora je sve. Imao sam nekih problema ovdje u domu, i to ne znam, to me dragi Bog spasio, ne znam kako me nisu izbacili odavde. Intervjuista: Aha (klima glavom) Korisnik: Ali eto vjerujte, oni su mi obeali poso ovdje. Intervjuista: Ja. Korisnik: Ako zavrim neku srednju kolu, ako ne mognem dobiti posao ovdje, direktor je jak ovjek u dravi, znaju ga svi, sigurno, sto posto moe nai neto (140-149). Potkategorija: kolovanje Intervjuista: ta si mislio upisati? Korisnik: (odluno) Saobraajnu, mehaniar. Poto su u mene inae drugovi svi street-vozai, moj jedan od boljih drugova, onaj momak to je pogino ovde kod RTV doma... Intervjuista: Aha, da, da. Korisnik: (veoma tihim glasom) Poto se ja druim sa njima najvie, uline trke i to. Intervjuista: Aha, znai svia ti se to oko auta i toga. Pa kakve su ti anse, je li misli da bi to mogao upisati? ... Korisnik: Ja mislim da bi mogo. E sad... (222-229). Potkategorija: Posao Intervjuista: ...to se tie posla onda bi se volio baviti, je li, tako tim svojim poslom, kad bi tako neto zavrio, privatno, je li, raditi? Korisnik: Nebitno, privatno, slubeno, u firmi, kod privatnika, nacrno kod nekog nebitno, samo eto da je to, to volim (268-271). Potkategorija: Potreba za samoom Intervjuista: ...U smislu daleke neke budunosti, u smislu ene, djece i tako, je li ima i tih planova ili bi vie volio biti samac? ...

128

Korisnik: (nakon krae pauze) Ma ne volim ja buku previe, ne volim, volim sam da sam, tiina, mir (274-277).

Ispitanik S. K. (24. 3. 2011. 11: 00)


1. Kategorija: Porijeklo Potkategorija: Selo Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu. Ukratko neto o sebi. Korisnik: (Korisnik dri ruke naslonjene na sto. Tijelo je blago nagnuto prema ispitivau, a pogled usmjeren u sagovornika, blag uzdah) Ovako, zovem se K. S. Roen sam 14. 2. 1994. u eliu (10-13). 2. Kategorija: ivot prije Zavoda Potkategorija: Disfunkcionalnost porodice Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu. Ukratko neto o sebi. Korisnik: ...Moj staratelj je jedino mati, poto mi je otac umro, pogin'o u ratu. Poslije se moja stara udala za drugog ovjeka, to jest mog ouha. ivjeli smo... ustvari ja sam ivio sa njima do svoje 12. godine i onda sam preselio kod nene. Nisam vie htio da ivim sa njima, jednostavno nisam sa ouhom bio u dobrim odnosima i tako. (kraa pauza) Oni imaju dvoje djece, a ja sam pre'o, ivio kod nene (dua pauza). Nena k'o nena, stara, nije mogla da me kontrolie (10-17). Intervjuista: Aha, znai, nedostajala ti je ta kontrola. Korisnik: Pa jest mi nedostajala. Ja nisam imao oca od roenja, ta e, mati nije mogla nita. Onda ouh, jest, ja jesam kraj njega im'o sve, znai, ta god sam poelio od njega, on mi je kupio, samo da budem kako treba, ali eto, ja nisam htio. Ono, do 12. godine sve sam kont'o da mi je on otac, sve normalno, nisam nita znao. Onda kad sam to sazn'o, onda je to meni bilo krivo i odem od njih Ost'o kod nene, vie mi se svidjelo tamo, bez njihove kontrole. Tako da sam ost'o tamo i onda su poeli ti problemi, ta sranja (sputa pogled, pauza) (61-69). Potkategorija: Nedostatak kontrole Intervjuista: Je li to bilo zbog tog prelaska ili?

129

Korisnik: (prekida intervjuistu, odluno) Pa, pravo da ti kaem, i jest. Nena ima dobru penziju, onda imam tu dosta familije, tu mi je odma' do kue blizu daida, on mi je pomag'o. Svaki dan sam im'o najmanje 20 maraka. Izlazio sa drutvom, hodali, sjedili, pili, drogirali se, nije bitno, nema ta nismo radili. Ono, ujutru kad sam i'o u kolu, budem jedan as, onih etiri ne budem i tako. I eto, odatle je krenulo. Nana nije mogla nita. Nani je bilo 81 godina Intervjuista: Aha, da. A mama kako je reagovala, je li ona znala za to, ili? Korisnik: Ma jest mati znala. Mati k'o mati svaka. Dolazila je svakog petka. Sad ti kaem, ona ima dvoje male djece. Sestri je sad 10, bratu pet, ali tad se brat tek bio rodio i onda sestra tek ono krenula u kolu i ta e, opet... Ne znam kako da kaem, moda materi jest bilo pree to dvoje djece (odluno). Nije njoj moda bilo pree, ali u nekom smislu moda i jest, jer su to manja djeca, ja sam odrasliji i sve, opet sam znao neke stvari koje oni nisu znali... Ali opet je mati bila tu, i ovaj ouh, on mi je onda poslije pomagao. Nema ta mi nisu davali, sve da budem dobar. Sve je dobro dok mati bude tu, a onda... Onda brat i sestra mi tu bili, njih volim najvie na svijetu (sa osmijehom) i onda tako da nisam bio... u neku ruku i radi njih nisam htio to raditi, ali im oni odu, ona meni ostavi 50 maraka za sedmicu dana da imam, svaki dan nena dadne, ovo-ono. im nema kontrole, nema ni mene (sa osmijehom). Intervjuista: Aha, znai, nedostajala ti je ta kontrola. Korisnik: Pa jest mi nedostajala. Ja nisam imao oca od roenja, ta e, mati nije mogla nita. Onda ouh, jest, ja jesam kraj njega im'o sve, znai, ta god sam poelio od njega, on mi je kupio... Ono, do 12. godine sve sam kont'o da mi je on otac, sve normalno, nisam nita znao. Onda kad sam to sazn'o, onda je to meni bilo krivo i odem od njih. Jedan dan lijepo pokupio se i rek'o neu vie da ivim sa vama. Oni su mislili da u se ja vratiti, ali ja nisam. Ost'o kod nene, vie mi se svidjelo tamo, bez njihove kontrole. Tako da sam ost'o tamo i onda su poeli ti problemi, ta sranja (sputa pogled, pauza) (40-69). 3. Kategorija: Razlog smjetanja u instituciju Potkategorija: Sudska odluka Intervjuista: Zamolit u te da mi ispria neto o svom ivotu. Ukratko neto o sebi. Korisnik: ...Nena k'o nena, stara, nije mogla da me kontrolie. ta u, im'o para, sa drutvom hod'o, budales'o, pravio probleme, nisam htio da idem u kolu i tako... (kraa pauza, usmjerava

130

pogled prema podu) Pravio sam svakakve budalatine sa prijateljima i eto, i'o na ova suenja i dodijelili me ovamo da budem 6 mjeseci (10-20). 4. Kategorija: Poinjenje krivinog djela Potkategorija: Razlog Intervjuista: ta te navelo da ini ta djela?... Korisnik: (Naginje tijelo napred, ruke dri na stolu, usmjeren pogled na intervjuera) Nisu to bile krae da sam se ja bogatio (kraa pauza, uspravlja se, tijelo naginje na zaslon stolice). Nikad ja nisam i'o sam da neto ukradem, to je uvijek bilo sa drutvom. (primjetna gestikulacija, uestali pokreti ruku, pri tome je noga prebaena preko druge i ispitanik je naslonjen na zaslon stolice) J*** ga, druio sam se sa takvima, isprva nisam nita radio, bio sam samo sa njima, ali eto up'o u loe drutvo, ta u, zovnu me. Nisam ja nikad u'o, naprimjer, u neku trgovinu, ovo-ono, koju smo opljakali, nije bitno da sam ja neto ukr'o, samo sam bio sa njima. Ja ostanem napolju. Ali eto, to se isto vodi, sauesnik, ta e (23-32). Intervjuista: A ta te navelo da to bude ba tada, da se to ba tada desi. Je li se desio jo neki dogaaj ili kad si preao kod nane? Je li to bilo tada? Korisnik: Tad sam pre'o kod nane. Prolo je jedno, moda, godinu dana, i onda sam ja tek... (pauza) Intervjuista: Je li to bilo zbog tog prelaska ili? Korisnik: (prekida intervjuistu, odluno) Pa pravo da ti kaem i jest. Nena ima dobru penziju, onda imam tu dosta familije, tu mi je odma' do kue blizu daida, on mi je pomag'o. Svaki dan sam im'o najmanje 20 maraka. Izlazio sa drutvom, hodali, sjedili, pili, drogirali se, nije bitno... nema ta nismo radili. Ono ujutru kad sam i'o u kolu, budem jedan as, onih etiri ne budem i tako. I eto, odatle je krenulo. Nana nije mogla nita. Nani je bilo 81 godina. Ona more hodat' i sve to, ali ne more hodat' za mnom u ariju. Ne mere ona u 12 sati ii po mene ili neto. I tako (pauza) (37-46). Potkategorija: Kajanje Intervjuista: Ma ja. A je li se kaje zbog toga to si uope bio tu, to si bio sa njima?

131

Korisnik: (usmjeren pogled na intervjuistu, tunim glasom, prekida intervjuistu) Sad se kajem. Sad se kajem. Ja samo da se mogu vratiti, vratio bi' se u sedmi razred, jer tad u sedmom razredu sam ja to i poeo. Ne krasti, nego ono, poeo polako ulaziti u probleme (33-36). Potkategorija: Promjena ponaanja Intervjuista: A, znai, zavrio si osnovnu? Korisnik: Ja, i sad sam ove godine treb'o zavriti trei razred. Upisiv'o sam se dva puta, a trei put sam do'o 'vamo. Sad ti kaem, bje'o sa asova, ovo-ono, pravio probleme, tuk'o se. Prvi put sam ja sm napustio, drugi put su me istjerali, ali ne znam... stara mi je sad trudna opet i, onaj, kako da kaem, ja kaem sam za sebe da sam se promijenio. Mislim, ja to sam sebi govorim i to svi moda i znaju i vide, pogotovo u ovom mjestu, eliu, kad god sam oti'o svak' me pofalio, i policajci i drutvo i rodbina i svi kau dosta si se promijenio i svi kau da je ovo dobro utjecalo na mene i ja kaem. Znai, utjee stvarno. Ja ovdje moda ne razgovaram, Bog zna, sa vaspitaima o nekim stvarima, ali uvijek razgovaramo o neemu, nije bitno. Nasmijemo se, ovo-ono, to je za mene pozitivno, u neku ruku je pozitivno. J*** ga, promijenio sam se ba dosta... (107-117). Intervjuista: ...Znai, ve si tada odluio. Korisnik: (kraa pauza).... Ja sam odluio jo prije godinu i po dana, prije dvije, ustvari. Dvije godine nisam nijedan problem napravio. Ja sam im'o 15 godina kad je meni ova mjera izreena, s tim to se to vuklo, pa mi je tek onda prije 5 mjeseci dolo da se javim na sud. Oni su onda rekli da idem ovdje. Eto ve 2 i po godine ne pravim probleme niti u. Rekao sam sebi da mi to ne treba. I jo plus na loem glasu sam bio, nije to uredu, naprimjer, ja stanem sa curom, poslije e neko njoj rei: Ovaj je bio lopov, drogera. Nije to uredu. Prvo radi mene. Ne gledam ja ta e svijet rei, ali eto. Ne more protiv svijeta kad je svijet taki. Ali sad niko ne govori, svi znaju da sam se promijenio. Intervjuista: Naravno, svako je zasluio drugu ansu, samo je treba iskoristiti. Korisnik: Ja, ja u je iskoristiti (215-224). 5. Kategorija: Zavodski ivot Potkategorija: Pozitivna iskustva

132

Intervjuista: A kako ti je ovdje u Zavodu? Kako ti je bilo na poetku, je li ti bilo teko navii se? Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Pravo da ti kaem, kad sam tek do'o, prvi dan, sve je bilo dobro. Upozn'o se sa novom rajom. Nije mi bilo teko, nije nita, da kaem, da mi je neto... Prvo nije mi bilo ni krivo kad sam do'o. Ja sam prvo kont'o da je ovaj Zavod drugaiji, da nije ovako k'o to se uinilo da jest, da je dobar i to sve, znai, ja sam zamilj'o da je gore. Intervjuista: Aha, jesi li mislio da je kao neki zatvor ili kako? Korisnik: Ma ja, ja sam mislio da je gore nego to je u Tuzli. U Tuzli, ono je strahota, ono je gore od zatvora, ne d'o Bog nikom. (kraa pauza) I tako, do'o tu, sve lijepo, upozno se sa rajom. Dobro, par dana prolo, ono, lijepo i eto tako da sam se i navik'o brzo. Za dva-tri dana sam se navik'o (70-74). Intervjuista: ...A, znai, ovdje se lijepo slae i sa drutvom i sa vaspitaima? Korisnik: Ma ja. Bio sam sasvim normalan, nisam budala, nisam pravio probleme neke, nisam nijedan problem napravio za 5 mjeseci, nisam nijednom ostao poslije 10 sati (95-98). Intervjuista: A, znai, zavrio si osnovnu? Korisnik: Ja, i sad sam ove godine treb'o zavriti trei razred. Upisiv'o sam se dva puta, a trei put sam do'o 'vamo. Svi kau dosta si se promijenio i svi kau da je ovo dobro utjecalo na mene i ja kaem. Znai, utjee stvarno. Ja ovdje moda ne razgovaram, Bog zna, sa vaspitaima o nekim stvarima, ali uvijek razgovaramo o neemu, nije bitno. Nasmijemo se, ovo ono, to je za mene pozitivno, u neku ruku je pozitivno (107-116). Potkategorija: Negativna oekivanja Intervjuista: ...A kako ti je ovdje u Zavodu?... Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Pravo da ti kaem, kad sam tek do'o, prvi dan, sve je bilo dobro. Upozn'o se sa novom rajom (70-78). Intervjuista: Jesi li oekivao da e se popraviti ili si oekivao jo vee probleme? Korisnik: (slijee ramenima, gleda kroz prozor) Ma ne znam. Kad sam kren'o razmilj'o sam ipak je to popravni dom i ja sam govorio sebi moda e me neki navoditi da idem da kradem, ja nisam htio (211-214).

133

Potkategorija: Potreba za slobodom Intervjuista: Znai, sad je sve uredu? Korisnik: Ma dobro je i prije bilo. Nismo se ja i ona nikad svaali ili neto da kaem i to (kraa pauza) sad opet, dobro. Za Prvi maj u kui, ali gotovo da sam pobudalio. Ne mogu da izdrim dosta ovdje, nisam navik'o da budem zatvoren. Ne da budem zatvoren, nego... ja mogu ovdje izai, mislim nije nikakav problem da izaem u 7 sati, da se naveer vratim u 12, to oni meni ne brane, ali nije to to (85-89). 6. Kategorija: Interpersonalni odnosi Potkategorija: Porodica Intervjuista: Aha, znai nedostajala ti je ta kontrola. Korisnik: Pa jest mi nedostajala. Ja nisam imao oca od roenja, ta e, mati nije mogla nita. Onda ouh, jest, ja jesam kraj njega im'o sve, znai, ta god sam poelio od njega, on mi je kupio, samo da budem kako treba, ali eto, ja nisam htio. Ono, do 12. godine sve sam kont'o da mi je on otac, sve normalno, nisam nita znao. Onda kad sam to sazn'o, onda je to meni bilo krivo i odem od njih. Jedan dan lijepo pokupio se i rek'o neu vie da ivim sa vama. Oni su mislili da u se ja vratiti, ali ja nisam. Ost'o kod nene, vie mi se svidjelo tamo, bez njihove kontrole. Tako da sam ost'o tamo i onda su poeli ti problemi, ta sranja (sputa pogled, pauza) (61-69). Intervjuista: (klima glavom) A kakav je odnos sa njom sada? Korisnik: (odlunim, ali tihim glasom) Dobar, pravo. Intervjuista: Znai, sad je sve uredu? Korisnik: Ma dobro je i prije bilo. Nismo se ja i ona nikad svaali ili neto da kaem i to (kraa pauza) sad opet, dobro. Za Prvi maj u kui, ali gotovo da sam pobudalio. Ne mogu da izdrim dosta ovdje, nisam navik'o da budem zatvoren. Ne da budem zatvoren nego... ja mogu ovdje izai, mislim nije nikakav problem da izaem u 7 sati, da se naveer vratim u 12, to oni meni ne brane, ali nije to to (83-89). Intervjuista: A kakvi su tvoji planovi za budunost?

134

Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Za budunost? Pa, ako Bog da, rek'o sam im izaem odavde, odmah u otii u elie da se upiem u kolu. Imam ja priliku, vidite, da se i ovdje upiem u kolu, ali ja ne bi' mog'o izdrati. Jednostavno, ne mogu bez majke. Ja sam stvarno za majku privren, ja jesam moda odrast'o i sve to, ali ne znam, mati je mati. Ja, moda, bi upis'o ovdje kolu, ali ne bi' mog'o izdrati. im bi' napunio 18, oti'o bi' odavde (99-104). Intervjuista: A kakav je sada tvoj odnos sa ouhom? Korisnik: (zamiljeno, gleda kroz prozor) Kako da kaem, j*** ga, nekad jesmo dobri, nekad nismo. Par puta smo se potukli, ali to radi stare ili radi brata. Kako da kaem, mater stvarno volim, sestru isto, ali za brata bi' pogin'o. (ponosno) Bratu je pet godina, ali je isti ja, 'nako mal, sladak, umiljat. On je bio dvije godine u bolnici kad se rodio, i onda je to mene, j*** ga, pogodilo me 'nako ba ono pravo. J*** ga, ipak nije svejedno. Jednu sestru sam izgubio odma' na porodu i bojao sam se da i taj brat nee, ne d'o Bog umrijeti. ...Dvije godine je samo u bolnici bio, nikako nije izlazio. ...Ali ja onda ne dam na njega (odluno). On sve materi, ouhu o'suje mater, oca. Neni, svima nama. Sestru ubije, njoj deset godina, on nju ubije, ali niko ga ne smije dirati. Tako par puta sam se s ouhom zakaio, doe i istue ga. On istue mog brata, ja istuem njega. Zato to ne dam na to dijete. Jednostavno, neu niko da ga dira. Ja kaem kroz svoj ivot, znam kroz ta sam ja pro'o i kakav sam ja bio. Ja u njega opet, na neku ruku. Ja njega moda branim i sve to i onda se on, moda, jest malo umazio, ali opet, kako da objasnim, kad on bude odrastao, ja u ga opet navoditi na neke stvari koje sam ja radio, a koje on ne treba raditi. Ja, sigurno, znam da e biti primjeran uenik, k'o to sam i ja bio do 7. razreda, ali e on da nastavi kolovanje. Zato to mu ja neu dati da pravi probleme i neke stvari to sam ja radio. Intervjuista: Znai, eli ga uiti, usmjeravati. Korisnik: Ma elim da ga usmjerim na ono dobro. A ne na ono to sam ja bio. Intervjuista: Naravno, ve sada treba poeti s tim. Ne treba ga udarati, nego lijepo, razgovarati s njim. Korisnik: Ne, ne treba ga udarati. Hajd ono mati, mati k'o mati, mati i ne udara dijete da ga izudara. Mati kad udari, to nije nita, ali ja, kad god sam sa njim, kad god je napravio problem, kad je razbio neto, ta bilo da uradi, ja uvijek sjednem sa njim da popriam, nikad ga nisam udario. Neke stvari on upija. Njemu je sad 5 godina, svaku stvar to kae, on to

135

zapamti, on misli da je to dobro. ta on zna?... Kad neto opsuje... Moj ouh inae puno psuje, on jest porodian ovjek, ali eto ima tu lou naviku da puno psuje i dijete, normalno da je ulo od njega, poslije par puta doe dijete pone meni psovati i onda malo-pomalo, sa mnom bio 2 mjeseca, 3 na ljetnom raspustu, i nita nije psov'o. Dijete se promijeni. Kako ga krene vaspitavati, tako dijete i odrasta. Ja mu uvijek kupim igraku. Makuz ga odvedem u trgovinu sa igrakama da sebi izabere ta god hoe. Ja mu kupim, odem sa njim u slastiarnu, popijemo sok, kafu, nije bitno. Ali j*** ga, brat k' o brat. (odluno, nastojei gledati ispitivaa u oi) Joj , ja njega volim (178-210)! Potkategorija: Osoblje Zavoda Intervjuista: ...A, znai, ovdje se lijepo slae i sa drutvom i sa vaspitaima? Korisnik: Ma ja. Bio sam sasvim normalan, nisam budala, nisam pravio probleme neke, nisam nijedan problem napravio za pet mjeseci, nisam nijednom ostao poslije 10 sati (95-98). Intervjuista: A, znai, zavrio si osnovnu? Korisnik: Ja, i sad sam ove godine treb'o zavriti trei razred. Upisiv'o sam se dva puta, a trei put sam do'o 'vamo. Sad ti kaem, bje'o sa asova, ovo-ono, pravio probleme, tuk'o se. Prvi put sam ja sm napustio, drugi put su me istjerali Svi kau dosta si se promijenio i svi kau da je ovo dobro utjecalo na mene, i ja kaem. Znai, utjee stvarno. Ja ovdje moda ne razgovaram, Bog zna, sa vaspitaima o nekim stvarima, ali uvijek razgovaramo o neemu, nije bitno. Nasmijemo se, ovo-ono, to je za mene pozitivno, u neku ruku je pozitivno (107-116). Potkategorija: Vrnjaci Intervjuista: Koje osobine treba imati osoba da bi je ti smatrao prijateljem? Korisnik: (kraa pauza) Ja imam dosta prijatelja, ali imam samo jednog pravog prijatelja, zato to znam da taj prijatelj moj, on nije odavde, on je iz elia. Ja i on se znamo evo sad e 16, 17 godina (razmilja). Sad e 15 godina kako se znamo. I kako da ti objasnim... to god sam mu rek'o u ivotu, nikad nije prenio drugima. ta god je on meni rek'o nisam ja nikom rek'o. Intervjuista: Aha. Znai, bitno ti je to povjerenje. Korisnik: Da, prvo to, povjerenje. ta god sam ja uradio, nije bitno, bilo loe ili dobro, nikad se nije saznalo od njega. Kad god sam mu oti'o na vrata, ne znam, bilo je tih situacija, doem

136

mu u 2 u 3 sata, ne znam, isprebijan, ili ja nekog isprebij'o, nije bitno, iz policije, koji god problemi, on mi je uvijek pomog'o. Uvijek je stajao na moju stranu... Intervjuista: Jeste li i sada u kontaktu? Korisnik: Jesmo. I kad god odem tamo, odem kod njega, vidimo se, napijemo se. Intervjuista: A kakav je on bio? Je li on bio sklon pravljenju nekih problema ili je bio vie povuen? Korisnik: Pa nije, dobro jest on, ono k'o svaki mukarac, potue se, napije se, ali nije i'o krao i to, nikad. Kako da objasnim? Eto ja sam, naprimjer, i'o sa ovim ostalim kad su krali, on nikad nita nije. Jest mi, naprimjer, govorio: Nije ti to dobro, ali nikad me nije izbjegav'o. Uvijek je bio uz mene, ta god da sam uradio. ak me, sigurno, i desetak puta izvuk'o za neke stvari. Recimo, policija doe, on odma' doe, neko mu javi, on doe i izvue me, kae da sam bio sa njim, iako se nismo, recimo, vidjeli 2-3 dana. I on je stvarno, znai, za mene prijatelj, znam da bi mi uvijek pomog'o, a i ja njemu, kad god, nije nikakav problem, o emu god da se radi (141-162). Potkategorija: Briga Intervjuista: ...A kakav je sada tvoj odnos sa ouhom? Korisnik: (zamiljeno, gleda kroz prozor) Kako da kaem, j** ga, nekad jesmo dobri, nekad nismo. Par puta smo se potukli, ali to radi stare ili radi brata. Kako da kaem, mater stvarno volim, sestru isto, ali za brata bi' pogin'o. (ponosno) Bratu je pet godina, ali je isti ja, 'nako mal, sladak, umiljat. On je bio dvije godine u bolnici kad se rodio, i onda je to mene, j*** ga, pogodilo me 'nako ba ono pravo. J*** ga, ipak nije svejedno. Jednu sestru sam izgubio odma' na porodu i bojao sam se da i taj brat nee ne d'o Bog umrijeti. J*** ga, mati se prvi put porodila, prvo mene rodila, pa onda poslije ova sestra, pa poslije opet sestra ova to je umrla, sad ovo brat. Svak' voli brata i boj'o sam se da nee i on, naprimjer, ne d'o Bog, umrijeti, poto je stvarno bio bolestan. Dvije godine je samo u bolnici bio, nikako nije izlazio. Ali ja onda ne dam na njega (odluno)... Tako par puta sam se s ouhom zakaio, doe i istue ga. On istue mog brata, ja istuem njega. Zato to ne dam na to dijete. Jednostavno neu niko da ga dira. Ja kaem, kroz svoj ivot, znam kroz ta sam ja pro'o i kakav sam ja bio. Ja u njega opet, na neku ruku...Ja njega moda branim i sve to i onda se on, moda, jest malo umazio, ali opet, kako da objasnim, kad on bude odrastao, ja u ga opet navoditi na neke stvari koje sam ja

137

radio, a koje on ne treba raditi. Ja, sigurno, znam da e biti primjeran uenik, k'o to sam i ja bio (odluno) do 7. razreda, ali e on da nastavi kolovanje. Zato to mu ja neu dati da pravi probleme i neke stvari to sam ja radio. Intervjuista: Znai, eli ga uiti, usmjeravati. Korisnik: Ma elim da ga usmjerim na ono dobro. A ne na ono to sam ja bio. Intervjuista: Naravno, ve sada treba poeti s tim. Ne treba ga udarati, nego lijepo, razgovarati s njim. Korisnik: Ne, ne treba ga udarati. Hajd' ono mati, mati k'o mati, mati i ne udara dijete da ga izudara. Mati kad udari, to nije nita, ali ja, kad god sam sa njim, kad god je napravio problem, kad je razbio neto, ta bilo da uradi, ja uvijek sjednem sa njim da popriam, nikad ga nisam udario. Neke stvari on upija. Njemu je sad 5 godina, svaku stvar to kae, on to zapamti, on misli da je to dobro. ta on zna?... Kad neto opsuje... Moj ouh inae puno psuje, on jest porodian ovjek, ali eto ima tu lou naviku da puno psuje i dijete, normalno da je ulo od njega, poslije par puta doe dijete pone meni psovati i onda malo-pomalo, sa mnom bio 2 mjeseca, 3 na ljetnom raspustu, i nita nije psov'o. Dijete se promijeni. Kako ga krene vaspitavati, tako dijete i odrasta. Ja mu uvijek kupim igraku. Makuz ga odvedem u trgovinu sa igrakama da sebi izabere ta god hoe. Ja mu kupim, odem sa njim u slastiarnu, popijemo sok, kafu, nije bitno. Ali jebi ga, brat k' o brat. (odluno, nastojei gledati ispitivaa u oi) Joj ja njega volim! ... (178-210) 7. Kategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Potkategorija: Pokuaj Intervjuista: Da li bi volio uestvovati u tim resocijalizacijskim programima? Da li bi volio probati? Korisnik: (zainteresirano) Kad bi' ost'o? Intervjuista: Da, da (naglaava) Kad bi ostao? Korisnik: Kad bi' ost'o, bi' moda poku'o, ali ne bi' mog'o dugo izdrati. Intervjuista: Aha, a zbog ega to misli?

138

Korisnik: Pa sad ti kaem, da mi je samo kui da idem. Ali opet kaem, kad bi' ost'o, poku'o bi'. Kad bi sad u maju, recimo, sud poslao dopis i rek'o da ostanem jo godinu dana, onda bi' , i izdr'o bi' do kraja (129-135). Intervjuista: A ove radionice o, recimo, rjeavanju konflikata i tako, tome slino. Korisnik: Pa poku'o bi' sve (138-139). Potkategorija: Sportske aktivnosti Intervjuista: A koje bi aktivnosti elio? Korisnik: Ma svejedno, samo nek' se neto radi. Moda malo sport (136-137). 8. Kategorija: kolski usjeh Potkategorija: Prekinuto kolovanje Intervjuista: A koliko si ti razreda zavrio? Korisnik: (malo smanjuje ton glasa) Osnovnu. Osam. Intervjuista: A, znai, zavrio si osnovnu? Korisnik: Ja, i sad sam ove godine treb'o zavriti trei razred. Upisiv'o sam se dva puta, a trei put sam do'o 'vamo. Sad ti kaem, bje'o sa asova, ovo-ono, pravio probleme, tuk'o se. Prvi put sam ja sm napustio, drugi put su me istjerali, ali ne znam... stara mi je sad trudna opet i, onaj, kako da kaem, ja kaem sam za sebe da sam se promijenio (105-111). 9. Kategorija: Budunost Potkategorija: kolovanje Intervjuista: A kakvi su tvoji planovi za budunost? Korisnik: (ponovo uspostavlja kontakt oima) Za budunost? Pa, ako Bog da, rek'o sam im izaem odavde, odmah u otii u elie da se upiem u kolu (99-101). Intervjuista: A ta ti je elja da upie, koju srednju kolu?

139

Korisnik: Pa ne znam, upisat u za automehaniara zato to dosta znam o tome, od 9. godine sam poeo rditi sa ouhom, tako. On to zna dosta, tako da sam poeo sa njim raditi, jer to me zanima, interesuje me, volim kola, volim motore (118-121). Potkategorija: Porodica Intervjuista: I sad kad se vrati, oekuje da e ivjeti sa mamom? Korisnik: Pa imaju dvije kue u eliu. Ima ova materina, i ima od nene kua. Ova od nene kua, to je meni nena ostavila, samo kolu da zavrim. Ne znam, ja znam sad da u biti s majkom, pa emo vidjeti (163-166). Intervjuista: Znai, eli ga uiti, usmjeravati. Korisnik: Ma elim da ga usmjerim na ono dobro. A ne na ono to sam ja bio (196-197). Potkategorija: Privrenost domovini Intervjuista: ...Za jedno 10 godina, gdje se vidi? Korisnik: (prekida intervjuera) U eliima. Ja sam rek'o nikad (naglaava), nikad neu otii iz elia. Mogu ja otii na dan-dva, recimo, negdje na odmor u neku stranu zemlju, ali negdje da ivim, Hrvatska, Austrija, to nema anse (167-170). Potkategorija: Perspektiva Intervjuista: I, znai, zamilja da bi do tada mogao raditi? Korisnik: Ma ja... (kraa pauza, povisuje glas) Ja u eliu i sa kolom i bez kole imam posla. Ne d'o Bog, i da ne zavrim tu kolu, ja posla uvijek imam. To je takvo mjestu, tu se radi, ne znam, dijete od 10 godina radi, takav je reim, jednostavno. To je selo, ali ljudi su navikli raditi. Ja sam od svoje 8. godine poeo ii na dnevnicu, ali za sebe. Nikad mene otac, mislim ouh, mati, nisu nikad tjerali, ja i'o sam da se naviknem. I kad god odem uz odmor kui, ja radim. Umjesto da budem sa materom, sa porodicom, sa bratom, sa sestrom, ja radim, naveer tek budem sa njima (171-177).

140

12. 2. Protokol posmatranja 1. Fiziki izgled (odijevanje, higijena) ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ 2. Govor (tok razgovora, ritam govora, poremeaji u govoru, nesvjesne artikulacije, glas, ton) ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ 3. Ponaanje (stav, izraz lica, motorika aktivnost) ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ 4. Socijalna interakcija (odnos prema ispitivau, kontakt oima, interakcija sa korisnicima, odnos sa osobljem) ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ 5. Neverbalna komunikacija (gestikulacija, mimika, izraz lica, nesvjesni pokreti, odnos verbalnih i neverbalnih znakova) ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ 6. Emocije (prijatne, neprijatne) ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________

141

Kvalitativna analiza sadraja protokola posmatranja

Ispitanik H. M. (29. 3. 2011. 12: 00)


1. Kategorija: Fiziki izgled Potkategorija: Odijevanje Fiziki izgled ispitanika je u skladu sa njegovim uzrastom. Potkategorija: Higijena ... a higijena zadovoljavajua. 2. Kategorija: Govor Potkategorija: Tok razgovora Sklon ironiji (na pitanje kako mu je u Zavodu odgovara sa pogledom usmjerenim kroz prozor: Ma super). Ima tekoa prilikom razgovora o odnosu sa roditeljima. esto apatian (pri razgovoru o Zavodu, o koli, o drutvu). Razgovor o koli se svodi na davanje kratkih, turih odgovora, ali je i verbalizirao problem koji se sastoji u tome da je teko uiti u Zavodu. Nisu bili primjetni poremeaji u govoru ili nesvjesne artikulacije. Potkategorija: Glas Govor je ujednaen, reenice su preteno kratke. Glas varira ovisno od teme, ali je veinom tih (posebno prilikom razgovora o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci). U toku razgovora o roditeljima glas postaje tii. Ushieno pria o boravku u Sloveniji. U toku razgovora o razlogu povratka u BiH (krao je) esto sputa pogled, glas je tih, povremeno jedva ujan, due pauze u govoru, glas drhti. Potkategorija: Ton Ton je jednolian. 3. Kategorija: Ponaanje Potkategorija: Nervoza Nesvjesni pokreti povremenu odaju nervozu i stid (cupkanje nogom, crvenilo lica, isprepleteni prsti, pogled u daljinu ili usmjeren prema podu). Potkategorija: Apatino ponaanje

142

esto apatian (pri razgovoru o Zavodu, o koli, o drutvu), a povremeno sklon i ironiji (na pitanje kako mu je u Zavodu odgovara sa pogledom usmjerenim kroz prozor: Ma super). Potkategorija: Zatitniki stav Primjetna je tuga i zatitniki stav kad pria o bratu koji je u domu u Tuzli, rijetko se viaju, ali je sretan to je on tamo, jer smatra da bi na njega loe utjecali mladii iz Zavoda. Potkategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Prilikom razgovora o ueu u resocijalizacijskim programima odluno odbija uee u ovim programima, smatra da mu to ne treba, ne eli ni pokuati (odmahuje glavom, namrgoen izraz lica). Potkategorija: Motorika aktivnost Motorika aktivnost je blago izraena. 4. Kategorija: Socijalna interakcija Potkategorija: Odnos prema ispitivau Vei dio razgovora korisnik odrava kontakt oima sa ispitivaem, ali pri spomenu neugodnih tema, kontakt oima se gubi. Prema ispitivau se ponaa ljubazno, nastoji sasluati pitanja i davati konkretne odgovore na njih. Zainteresiranost za razgovor se dri u granicama. Potkategorija: Interakcija sa korisnicima U interakciji sa drugim korisnicima Zavoda djeluje kao voa, drugi slijede njegove upute, a on se prema njima odnosi kao autoritet, povremeno postaje ak i agresivan kad primijeti da se neko suprotstavlja njegovim naredbama. Dobro integriran, ali je u grupi emocionalno distanciran i egocentrian. Potkategorija: Odnos sa osobljem Nedovoljno motiviran da slijedi upute odgajatelja. 5. Kategorija: Neverbalna komunikacija Potkategorija: Gestikulacija Gestikulacija je bogata i prati govor. Potkategorija: Mimika Nesvjesni pokreti povremeno odaju nervozu i stid (crvenilo lica, pogled u daljinu ili usmjeren prema podu). Potkategorija: Usklaenost

143

Odnos verbalnih i neverbalnih znakova nije uvijek usklaen (govori kako mu je lijepo u Zavodu, a pritom ima namrgoen izraz lica i gleda kroz prozor). 6. Kategorija: Emocije Potkategorija: Prijatne emocije enja. Potkategorija: Neprijatne emocije Zabrinutost, dosada, stid, raoaranost, strah, odbaenost, naputanje, tuga.

Ispitanik E. R. (7. 4. 2011. 12: 00)


1. Kategorija: Fiziki izgled Potkategorija: Odijevanje Fiziki izgled ispitanika je u skladu sa njegovim uzrastom. Potkategorija: Higijena ... a higijena zadovoljavajua. 2. Kategorija: Govor Potkategorija: Tok razgovora Odgovori su kratki, turi, reenice siromane. Uvidom u lini dosje korisnika moe se zakljuiti da ne govori istinu o uzroku smjetaja u Zavod (navodno nije odlukom suda upuen u Zavod). U toku razgovora poinje direktnije priati o porodici, naroito o odnosu sa majkom (ne z na da li bi volio imati kontakt sa njom, pritom gleda kroz prozor, glas je tih, motorika je nemirnija). Nisu bili primjetni poremeaji u govoru ili nesvjesne artikulacije. Potkategorija: Glas Govor je neujednaen, reenice su preteno kratke i ture. Glas varira ovisno od teme. Potkategorija: Ton Ton je jednolian. 3. Kategorija: Ponaanje Potkategorija: Nervoza

144

Nesvjesni pokreti odaju nervozu (cupkanje nogom, crvenilo lica, isprepleteni prsti, pogled u daljinu ili usmjeren prema podu, povremeno izrazito fiksiran na ispitivaa). Primijeti se izrazita nervoza kad pria o vremenu prije Zavoda i uzrocima dolaska u Zavod (naginje se naprijed u toku razgovora, rukama prelazi preko koljena). Ispitanik odraava neurotske karakteristike linosti (nekontrolirano cupkanje nogom, igranje prstima, izrazito fiksiran pogled na ispitivaa, uspravljen poloaj u stolici). Razdraljivo reaguje na pitanja o roditeljima (prekida intervjuistu kratkim, turim odgovorima, cupkanje nogom postaje izraenije). Potkategorija: Moraliziranje Sklon moraliziranju kada komentarie ponaanje drugih (ne svia mu se ponaanje korisnika Zavoda). Potkategorija: Samouvjerenost Samouvjereno pria o svojim planovima da postane fudbaler, osmjehuje se, gleda u daljinu, pritom drei ruke na koljenima. Zasluge za svoje pozitivno ponaanje vidi samo u sebi. Potkategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Prilikom razgovora o ueu u resocijalizacijskim programima pokazuje izrazitu elju za ueem, odluno i zainteresirano iskazuje svoje namjere. Posebno je zainteresiran za sportske aktivnosti, ali bi uestvovao i u drugim radionicama, ve ima iskustva u takvim aktivnostima. Potkategorija: Motorika aktivnost Kod korisnika je veoma izraena motorika aktivnost. 4. Kategorija: Socijalna interakcija Potkategorija: Odnos prema ispitivau Vei dio razgovora korisnik odrava kontakt oima sa ispitivaem, ali pri spomenu neugodnih tema, kontakt oima se gubi. Prema ispitivau se ponaa ljubazno, iako je povremeno primjetna razdraljivost. Ne nastoji uvijek sasluati pitanja, ali se trudi davati konkretne odgovore na njih. Zainteresiranost za razgovor se dri u granicama. Potkategorija: Interakcija sa korisnicima U interakciji sa drugim korisnicima je povuen, izbjegava komunikaciju, ignorie druge korisnike. Motorni nemir pokuava kontrolirati u prisustvu drugih.

145

Potkategorija: Odnos sa osobljem Potuje upute osoblja Zavoda, ali ne pokazuje elju za saradnjom. 5. Kategorija: Neverbalna komunikacija Potkategorija: Gestikulacija Gestikulacija je siromana, u veem dijelu razgovora korisnik dri ruke na koljenima, povremeno prelazi rukama preko koljena. Gestikulacija postaje bogatija prilikom razgovora o dnevnim aktivnostima o kojima ushieno pria. Potkategorija: Mimika Nesvjesni pokreti odaju nervozu (crvenilo lica, pogled u daljinu ili usmjeren prema podu, povremeno izrazito fiksiran na ispitivaa). Korisnik esto ima sjetan izraz lica, posebno prilikom razgovora o odnosu sa majkom. Potkategorija: Usklaenost Odnos verbalnih i neverbalnih znakova nije uvijek usklaen. 6. Kategorija: Emocije Potkategorija: Prijatne emocije Nada. Potkategorija: Neprijatne emocije Nezadovoljstvo, stid, prkos, razoaranost, strah, odbaenost, naputanje, tuga.

Ispitanik T. C. (24. 3. 2011. 12: 00)


1. Kategorija: Fiziki izgled Potkategorija: Odijevanje Fiziki izgled ispitanika je u skladu sa njegovim uzrastom. Potkategorija: Higijena ... a higijena zadovoljavajua. 2. Kategorija: Govor Potkategorija: Tok razgovora

146

Prilikom razgovora o gubitku oca prmijeti se tuga (drhti glas, sputa pogled, cupka nogom, naginje se prema ispitivau), a prilikom razgovora o razlogu smjetaja u Zavod, takoer, dri pogled sputen i glas mu postaje tih, a pauze u govoru postaju ee, primjetna je uestala motorika, pokreti ruku i cupkanje nogom. Ponosno pria o vremenu poslije suenja, ispravlja se u stolici, reenice postaju due i sloenije, glasnije i razgovjetnije pria, gestikulacija je uestala. Tuno govori o smrti svog brata koji je poginuo u ratu i pripovijeda iskustva iz rata, kad je bjeao od granate, a geler ga pogodio (ima oiljak na elu). Reenice su bogate i sadrajne, nisu bili primjetni poremeaji u govoru ili nesvjesne artikulacije. Potkategorija: Glas Govor je ujednaen, a reenice bogate detaljima. Glas varira ovisno od teme. Ponosno pria o vremenu poslije suenja, ispravlja se u stolici, reenice postaju due i sloenije, glasnije i razgovjetnije pria, gestikulacija je uestala. Potkategorija: Ton Ton je visok, promjenjiv, zavisno od teme. 3. Kategorija: Ponaanje Potkategorija: Nervoza Nesvjesni pokreti povremeno odaju nervozu i stid (cupkanje nogom, crvenilo lica, isprepleteni prsti, pogled u daljinu ili usmjeren prema podu). Potkategorija: Promjenjivost ponaanja Vidljiva je agresivnost kad pria o razlogu tue u Zavodu (jedan korisnik ga je uvrijedio psujui mu), kae za sebe da je ivan, ali da se nastoji kontrolirati kad njemu neko direktno uputi uvredu, ali ne dozvoljava vrijeanje porodice. Odluan je u svojim planovima za budunost. Pokazuje kajanje za djela koja je uinio i zbog kojih je u Zavodu (prilikom razgovora o tome sputa pogled, crveni se i naginje tijelo naprijed, potom nastoji gledati ispitivaa u oi, rukom se oslanja na jednu nogu i povisuje glas kad pria o tome da mu se to vie nee ponoviti). Potkategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Odluno iskazuje svoju elju za ueem u resocijalizacijskim programima. Zainteresiran je za radne aktivnosti, ali i za radionice razvoja socio-emocionalnih kompetencija i komunikacijskih vjetina.

147

Potkategorija: Motorika aktivnost Kod korisnika je izraena motorika aktivnost. 4. Kategorija: Socijalna interakcija Potkategorija: Odnos prema ispitivau Veim dijelom razgovora korisnik odrava kontakt oima sa ispitivaem, ali pri spomenu neugodnih tema, kontakt oima se gubi. Odnos verbalnih i neverbalnih znakova je preteno usklaen. Prema ispitivau se ponaa ljubazno, nastoji sasluati pitanja i davati konkretne odgovore na njih. Primijeti se zainteresiranost za razgovor. Potkategorija: Interakcija sa korisnicima U interakciji sa drugim korisnicima pokazuje elju za nametanjem svojih stavova. U komunikaciji je esto grub, ali kontrolie svoje ponaanje. Izbjegava pojedine korisnike i nastoji vie vremena provoditi sam. Potkategorija: Odnos sa osobljem Upute odgajatelja slijedi bez prigovora. 5. Kategorija: Neverbalna komunikacija Potkategorija: Gestikulacija Gestikulacija je bogata, posebno pri spomenu rodnog mjesta i razgovoru o povratku u svoje selo. Gestikulacija postaje uestalija kad pria o vremenu poslije suenja, o promjeni svog ponaanja. Potkategorija: Mimika Nesvjesni pokreti povremeno odaju nervozu i stid (crvenilo lica, pogled u daljinu ili usmjeren prema podu). Mimika je bogata i u skladu sa govorom. Potkategorija: Usklaenost Odnos verbalnih i neverbalnih znakova je preteno usklaen. 6. Kategorija: Emocije Potkategorija: Prijatne emocije Nada, radost. Potkategorija: Neprijatne emocije

148

Stid, naputanje, tuga.

Ispitanik K. K. (14. 4. 2011. 11: 00)


1. Kategorija: Fiziki izgled Potkategorija: Odijevanje Fiziki izgled ispitanika je u skladu sa njegovim uzrastom. Potkategorija: Higijena ... a higijena zadovoljavajua. 2. Kategorija: Govor Potkategorija: Tok razgovora Predstavljanje prati bogata gestikulacija, glas je odluan, razgovara glasno i razgovijetno, a reenice su sadrajne. Prilikom razgovora o odnosu sa porodicom i razlogu smjetaja u instituciju, glas postaje tii, pogled je usmjeren prema podu, a primjetna je igra prstima. U nastavku razgovora o uzrocima smjetaja u Zavod i njegovim osjeajima u to vrijeme esto gleda u daljinu, pauze u govoru su uestalije, gestikulacija je manje izraena, primijeti se tuga, esto slijee ramenima, glas postaje tii uz povremene uzdahe. Prilikom razgovora o odnosu sa majkom u govoru pravi due pauze, sputa pogled, glas postaje tih, djeluje tuan i zamiljen, povremeno uzdie. Izbjegava razgovor o zloupotrebi narkotika. Neka pitanja ne razumije u prvom trenutku pa je potrebno pojasniti ih. Nisu bili primjetni poremeaji u govoru ili nesvjesne artikulacije. Potkategorija: Glas Govor je ujednaen, reenice su sadrajne, bogate (predstavljanje prati bogata gestikulacija, glas je odluan, razgovara glasno i razgovijetno, a reenice su sadrajne). Prilikom razgovora o odnosu sa porodicom i razlogu smjetaja u instituciju glas postaje tii. Potkategorija: Ton Ton je promjenjiv, zavisno od teme, ali je primjetno da je dosta vii prilikom razgovora o ugodnim temama. 3. Kategorija: Ponaanje Potkategorija: Razdraljivost

149

Prilikom razgovora o odnosu sa vaspitaima djeluje razdraljiv (govori da mu je super i da se slae sa vaspitaima, a pritom gleda u daljinu, slijee ramenima, skuplja obrve i ini se razdraljivim). Potkategorija: Promjenjivost ponaanja Ponaanje ispitanika se mijenja ovisno od teme razgovora (predstavljanje prati bogata gestikulacija i ivost, a prilikom razgovora o odnosu sa porodicom i razlogu smjetaja u instituciju, gestikulacija je manje izraena, glas je tih i primjetna je uestala igra prstima). Na pojedina pitanja daje veoma konkretne odgovore (o oekivanjima od Zavoda i boravku u Zavodu, o svom stavu prema nekim osobama), dok druga pitanja izbjegava (razgovor o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci i odnosima sa majkom). Detaljno pria o svojim problemima, nastojei se predstaviti kao rtva, naglaavajui svoju agresivnu crtu, ali i elju za promjenom. Potkategorija: Odlunost Odluan je u zauzimanju stava prema pojedinim osobama (novi direktor Zavoda-stari direktor Zavoda). Pritom se ispravlja u stolici, ponosno i odluno iznosi svoje stavove, govor prati blaga gestikulacija. Potkategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Iskazuje elju za uestvovanjem u resocijalizacijskim programima samo ako se to odnosi na konkretne akrivnosti, poput radnih i sportskih aktivnosti, a uee u radionicama zavisilo bi od voditelja i njihove sposobnosti da te radionice uine zanimljivim, ali bi svakako pokuao. Potkategorija: Motorika aktivnost Kod korisnika je veoma izraena motorika aktivnost. Gestikulacija je veoma bogata. 4. Kategorija: Socijalna interakcija Potkategorija: Odnos prema ispitivau U veem dijelu razgovora korisnik odrava kontakt oima sa ispitivaem, ali pri spomenu razloga smjetaja u Zavod, kontakt oima se gubi. Prema ispitivau se ponaa ljubazno, nastoji sasluati pitanja, ali ne daje uvijek konkretne odgovore na njih. Primjetna je zadovoljavajua zainteresiranost za razgovor. Potkategorija: Interakcija sa korisnicima Lahko uspostavlja kontakt sa drugim korisnicima, vidljivo se trudi izbjei konflikt, povremeno zauzima autoritaran stav. Potkategorija: Odnos sa osobljem

150

Ne suprotstavlja se odgajateljima, samostalan je u izvravanju obaveza. 5. Kategorija: Neverbalna komunikacija Potkategorija: Gestikulacija Predstavljanje i razgovor o oekivanjima od Zavoda prati bogata gestikulacija, dok je prilikom razgovora o odnosu sa roditeljima gestikulacija manje izraena. Potkategorija: Mimika Nesvjesni pokreti povremeno mogu ukazivati na iskrivljivanje istine i preuveliavanje (crvenilo lica, pogled u daljinu, usmjeren prema podu). Mimika je bogata i u skladu sa govorom. Potkategorija: Usklaenost Odnos verbalnih i neverbalnih znakova nije uvijek usklaen (govori da mu je super i da se slae sa odgajateljima, a pritom gleda u daljinu, slijee ramenima, skuplja obrve i ini se razdraljivim). 6. Kategorija: Emocije Potkategorija: Prijatne emocije Nada, suosjeanje. Potkategorija: Neprijatne emocije Stid, naputanje, odbaenost, tuga.

Ispitanik S. K. (24. 3. 2011. 11: 00)


1. Kategorija: Fiziki izgled Potkategorija: Odijevanje Fiziki izgled ispitanika je u skladu sa njegovim uzrastom. Potkategorija: Higijena ... a higijena zadovoljavajua. 2. Kategorija: Govor Potkategorija: Tok razgovora Prilikom razgovora o porodici malo zamuckuje, unosi krae pauze u govor. Ponosno pria o bratu i sestri, posebno imenuje ljubav prema bratu (sa osmijehom pria o njemu, pripovijeda njegove dogodovtine, pritom je primjetna gestikulacija i ozareno lice).

151

Ushieno pria i o svom rodnom mjestu i prijateljima. Nisu bili primjetni poremeaji u govoru ili nesvjesne artikulacije. Nastoji sasluati pitanja i davati konkretne odgovore na njih. Potkategorija: Glas Govor je ujednaen, reenice su bogate detaljima. Glas varira ovisno od teme, ali korisnik preteno razgovara umjerenom jainom glasa. Potkategorija: Ton Ton je preteno visok. 3. Kategorija: Ponaanje Potkategorija: Racionalnost Odluan je i racionalno razmilja pri imenovanju razloga koji su utjecali na njega da pone sa neprilagoenim ponaanjem. Uvia pozitivne aspekte svog boravka u Zavodu (cijeni razgovore sa odgajateljima, red i disciplinu koju je nauio). Potkategorija: Promjenjivost ponaanja Kaje se zbog svojih postupaka (vidljivo je crvenilo lica, nemir ruku i uglovi usana koji su sputeni). Jasno iskazuje potrebu i elju za promjenom, smatra da se promijenio i eli takav i ostati (odluno, nastojei ostaviti pozitivan utisak). Potkategorija: Zatitniki stav Ponosno pria o bratu i sestri, posebno imenuje ljubav prema bratu (sa osmijehom pria o njemu, pripovijeda njegove dogodovtine, pritom je primijetna gestikulacija i ozareno lice, racionalno vrednuje svoje postupke prema njemu, eli ga usmjeravati i odgajati u ivotu, odvraati od loeg, priznaje da ga je razmazio, ali istie da eli da mu se brat koluje i bude uspjean, drugaije nego to je on bio, ne voli to ga otac fiziki kanjava, istie prednost rjeavanja problema razgovorom, izjavljuje 'Joj ja njega volim'). Potkategorija: Uee u resocijalizacijskim programima Zainteresirano razgovara o svom ueu u resocijalizacijskim programima, pokuao bi uestvovati, ali smatra da ne bi mogao dugo izdrati (u toku razgovora ispitivaa gleda direktno u oi). Istie da je zainteresiran za sportske aktivnosti, ali i da bi uestvovao u drugim radionicama. Potkategorija: Motorika aktivnost

152

Kod korisnika je izraena motorika aktivnost. Nesvjesni pokreti odaju povremeni nemir (cupkanje nogom, igra prstima). 4. Kategorija: Socijalna interakcija Potkategorija: Odnos prema ispitivau U veem dijelu razgovora korisnik odrava kontakt oima sa ispitivaem, ali pri spomenu razloga smjetaja u Zavod, kontakt oima se povremeno gubi. Prema ispitivau se ponaa ljubazno, nastoji sasluati pitanja i davati konkretne odgovore na njih. Primijeti se zainteresiranost za razgovor. Potkategorija: Interakcija sa korisnicima Korisnik komunicira sa ostalim korisnicima, nastojei izbjei nesuglasice i konflikte. Povremeno predlae aktivnosti i prihvata tue prijedloge. Potkategorija: Odnos sa osobljem Uestvuje u svim aktivnostima i slijedi upute osoblja Zavoda. Samostalno izvrava svoje dunosti. 5. Kategorija: Neverbalna komunikacija Potkategorija: Gestikulacija Primijeti se gestikulacija posebno prilikom razgovora o odnosu prema bratu i sestri i rodnom mjestu. Nesvjesni pokreti odaju povremeni nemir (cupkanje nogom, igra prstima). Potkategorija: Mimika Mimika je bogata i u skladu sa govorom. Potkategorija: Usklaenost Odnos verbalnih i neverbalnih znakova je preteno usklaen (mimika i gestikulacija prate govor). 6. Kategorija: Emocije Potkategorija: Prijatne emocije Zadovoljstvo, nada, radost, ljubav. Potkategorija: Neprijatne emocije Stid, tuga, naputenost.

153