-1

-

OBITELJ, BRAK I SRODSTVO ŠTO JE OBITELJ ­ obitelj – relativno trajna grupa povezana srodstvom, brakom ili usvajanjem, čiji članovi žive zajedno, ekonomski surađuju i skrbe za potomstvo ­ u hrv. jeziku osim riječi obitelj postoji i riječ porodica – razlika – riječ obitelj dolazi od obitavati, tj. živjeti zajedno, dok se riječ porodica odnosi na srodstvo ­ teškoću definiranja obitelji predstavlja i nevjerojatna raznolikost u uređivanju obiteljskih, srodničkih i bračnih odnosa u različitim kulturama – neke od razlika su – 1. SASTAV OBITELJI – društ. odnosi između muškaraca i žena mogu biti uređeni s obzirom na bračni ili na srodnički odnos - u nukl. obitelji osnova za uređenje onosa su supružnici i njihovi potomci (krvno srodstvo manje važno) - u prošitenoj ob. je važno upravo krvno srodstvo; nuklearna obitelj – značajka modernih društava, a proširena tradicionalnih društava - većina pripadnika moder. društ. rađa se i živi u dva tipa nukl. ob. – obitelj orjentacije (tip obitelji koju čine majka, otac, braća i sestre) i obitelj prokreacije (činimo je mi (kao majka ili otac) i naša djeca ­ smatralo se da nuklearna obitelj i industrijalizacija idu zajedno; nije nužno; ako usporedimo nazive rodbinskih odnosa onda možemo vidjeti kako se, npr. Hrv. pripada ind. zemljama, kod nas još uvijek rabe nazivi za proširenu obitelj – ujak, stric, tetka,... – ti nazivi govore o tome kako porodica (kao srodstvo) ima ulogu u našim životima, iako većina stan. Hrv. živi u nuklearnim obiteljima; naše rodoslovno nazivlje razlikuje srodstvo po majčinoj i očevoj liniji – različito naziva muževljeve i ženine srodnike; činjenica – precizno određivnje srodnika prisutnije je u ruralnim krajevima Hrvatske, dok se u urbanim krajevima rabe općenitije oznake – npr. šogor ili kunjado 2. NASLJEĐIVANJE – tri načina – partilinearno nasljeđivanje (priznavanje porijekla i nasljeđivanje po očevoj liniji), matrilinearno (znači isto po majčinoj liniji) - ne odnosi e samo na nasljeđivanje imovine – npr. Židov je onaj kojemu je majka Židovka - u većini modernih društava i podrijetlo i nasljeđe određuju se bilinearno (obje linije su jednako važne) 3. OBITAVANJE – društva se razlikuju glede očekivanja o tome gdje će novovjenčani par obitavati; partilokalne obitelji žive u domaćinstvu ili zajednici obitelji mladoženje dok materilokalne obitelji kod nevjestine; u modernim društvima većina je obitelji neolokalna – obitelj obitava neovisno o roditeljima i rođacima 4. ODNOSI MOĆI – ne ovise samo o osobinama ličnosti članova obitelji nego su uređeni običajima i ponekad zakonima; patrijahalnost znači da najvažnije

-2-

odluke donosi najstariji muškarac u obitelji (u povijesti – Židovi, Grci, Rimljani; u novijoj u Kini i Japanu); naš izraz GLAVA OBITELJI izražava taj odnos – to je muškarac ili dječak (ako nema odraslih muških članova); pojam patrijahal. se danas rabi za označavanje općenitog položaja žena u društvu – žene i u modernim društ. često imaju podređeni položaj, u manjoj mjeri sudjelovanja u donošenju odluka, manje su plaće za istovrsne poslove - matrijaharne obitelji – poredak u kojem žene donose najvažnije odluke; ne postoje povjesni dokazi da je to prevladavalo u nekom društvu; u suvremenim društvima neke obitelji označujemo matrijahar. – smrt supruga ili razvod kojim se djeca dodjeluju majci znače to da žena odlučuje o najbitnijim pitanjima života obitelji - egalitarna obitelj – znači jednaku raspodjelu moći između supružnika; sve veći stupanj obrazovanja žena, stopa zaposlenosti žena i demokratsko ozračje, gdje svatko ima svoja prava, doprinose shvaćanju odnosa u obitelji kao ravnopravnih i partnerskih; najčešći oblik modernih obitelji FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA NA OBITELJI ­ obitelj ima mnogobrojne funkcije – 1. REGULACIJA SPOLNOG PONAŠANJA – svako društvo nastoji urediti spolno ponašanje svojih članova – nigdje ne postoji potpuna sloboda u tom pogledu; bračni i obiteljski sustav služi uređivanju spolnog ponašanja njegovih članova 2. REPRODUKCIJA – da bi se održalo, društvo mora obnavljati članove iz naraštaja u naraštaj; obitelj je stabilno, trajno i institucionalizirano sredstvo kojim se to osigurava 3. SOCIJALIZACIJA – rađanje novi članova društva Parsons je nazvao “barbarskom invazijom”; novorođeni članovi društ. mogu postati različiti odrasli članovi, tako da je socijalizacijska funkcija obitelji izuzetno važna za društvo; u moder. društ. postoje i drugi čimbenici soc., ali obitelj je najvažnija – roditelji posvećuju posebnu pozornost djetetovu ponašanju prinoseći mu jezik, vrijednosti, norme i vjerovanja vlastite kulture; na taj način obitelj je posrednik između pojedinca i šire zajednice 4. SKRB, ZAŠTITA I EMOCIONALNA POTPORA – ljud. potomstvo, za razliku od životinja, vrlo dugo ovisi o roditeljima (npr. u potrebi za hranom, odjećom i skloništem); u svim društvima je ob. najvažnije mjesto gdje se ta skrb ostvaruje; ljudi imaju i emocionalne potrebe koje mogu zadovoljiti samo u interakciji s drugima i upravo je ob. mjesto intime; zdravi obiteljski odnosi pružaju druženje, ljubav, sigurnost i općeniti osjećaj dobrobiti 5. PRIDAVANJE DRUŠTVENOG POLOŽAJA – ob. smješta svoje nove članove u određenu mrežu društvenih odnosa pripisujući svakom članu određeni status; dijete se uči odnosima unutar obitelji i postaje svjesno pripadnosti široj društvenoj grupi

-3-

­ funkcionalistička perspektiva upravlja našu pozornost na neke nužne pretpostavke skupnog života i na strukturalne odgovore na te zahtjeve ­ iako se u moder. društ. neke od funkc. obavljaju u specijaliziranim institucijama (npr. briga o maloj djeci), obitelj ostaje najvažnija za zadovoljavanje spomenutih funkcija ­ neki soc. ob. smatraju sustavom niske funkcionalnosti jer je u moder. društ. izgubila svoju produktivnu funkciju iz doba trad. društ. i postala samo potrošačka jedinica društva KONFLIKTNA PERSPEKTIVA NA OBITELJI ­ prema navedenim funkcijama, konfliktni teoretičari drže da je obitelj mjesto gdje se očituje dominacija muškaraca ­ Friedrich Engels – brak je pozornica gdje se dobrobit jedne grupe ostvaruje potlačivanjem druge ­ am. soc. Collins – muškarci su seksualni agresori, a žene seksualne nagrade za muškarce ­ u mnogim društvima (prema njegovom mišljenju) na žene se gledalo kao na seksualno vlasništvo identično s vlasništvom nad zemljom ili zgradama te je brak u stvari ugovor o seksualnom vlasništvu ­ u zap. tradiciji to je vidljivo – brak nije valjan ako nije seksualno konzumiran, silovanje u braku dugo se nije smatralo kriminalnim činom, a gl. razlog za razvod braka bila je seksualna nevjera ­ smatra da su se stvari u zadnje vrijeme poboljšale – položaj žena u društvu ­ očevi nemaju toliku kontrolu nad kćerima; žene na seksualnom tržištu mogu ponuditi seksualnost u zamjenu za bogatstvo budućih muževa s tim da mora biti seksualno poželjna ali i teško dostupna (kulturna posljedica); seksualnost postaje predmetom trgovanja, a ženstvenost i djevičanstvo društveni ideali ­ s obzirom na današnji položaj – ekonomski sve neovisnije, žene u moder. društ. imaju mogućnost da odnose s muškarcima usmjere prema zabavi i užitku, a ne nužno prema braku BRAK U USPOREDNOJ PERSPEKTIVI ­ brak je društveno prihvaćena seksualna zajednica diju ili više osoba različitog spola (u nekim kulturama je dopušteno između istog spola) ­ dva su osnovna oblika braka – MONOGAMIJA i POLIGAMIJA (podvrste POLIGINIJA i POLIANDRIJA) 1. Monogamija – brak jednog muškarca s jednom ženom; u većini zap. društava je to normalan i prirodan oblik braka; zakonom je zabranjeno istodobno biti u braku s više osoba, mada je prisutna uzastopna monogamija; prisutna je samo u 1/5

-4-

društava u svijetu; prevladava u industrijskim društvima (nekada u poljoprivrednim društvima); prema Sandersonu je monog. prisutna u društvima gdje je bilo preskupo imati više od jedne žene 2. Poliginija – brak jednog muškarca s dvije ili više žena; otprilike 80 % društava smatra polig. prihvatljivom; to ne znači da je ostvariv jer je broj muškaraca i žena više-manje izjednačen; u društvima koja prihvaćaju polig. samo manjina muškaraca (višeg soc. statusa) žive u braku s više žena; npr. Islam prihvaća polig. samo ako muž može ekonomski uzdržavati sve svoje supruge 3. Poliandrija – brak jedne žene s dva ili više muškaraca; rijedak (samo u 0,5 % društava); najčešće je bratski brak – žena se udaj za nekoliko braće; soc. objašnjavaju taj oblik braka društ. nejednakošću – bogatstvo i moć pripadnika viših slojeva društva pogoduju poliginiji, a time nastaje manjak raspoloživih žena u nižim slojevima; ukoliko ne žele ostati neoženjeni, muškarci iz nižih slojeva moraju pribjeći poliandriji; još jedno objašnjenje – polia. se javlja u društvima koja prakticiraju ubojstva ženske novorođenčadi, stvarajući tako biološki manjak žena INCEST, EGZOGAMIJA I ENDOGAMIJA ­ egzogamija – kulturno pravilo koje zabranjuje brak unutar srodničke (nasljedne grupe) ; razlika od incesta – ona zabranjuje brak, a ne samo seks i egz. se odnosi na mnogo šire srodničke skupine, a ne na nuklearnu obitelj; prema LevyStraussovoj teoriji brakovima između pripadnika različitih srodničkih grupa stvara se veća vjerojatnost da će te grupe živjeti u miru i surađivati ­ endogamija – pojava sklapanja braka unutar pojedine grupe; endogam. je više statistička pravilnost (to se odnosi na razvijena industrijska društva) nego razrađena društvena norma (kao egzog.); postoji u svim društvima (npr. SAD – Židovi sa Židovima, crnci sa crncima); karakteristično za rasne etničke, vjerske skupine pa i pripadnike društvenih klasa ­ incest – spolni odnosi s najbližim srodnicima, posebice članovima nuklearne obitelji ­ izbjegavanje incesta je opća značajka svih društava ­ dvije pojave – izbjegavanje incesta, koje je univerzalno, i tabu incesta koje postoji samo u nekim društvima ­ u nekim društvima se doživljava kao nešto grozno, a u nekima je sama mogućnost incesta smješna, bez sankcija ­ najčešći incest između oca i kćeri; u modernim obiteljima pripada “mračnoj” strani obiteljskog života – najčešće je povezan s nasiljem u obitelji ­ neka društva su ozakonila incest među pripadnicima vladajuće grupe – kraljevski incest (u starom Egiptu, kod Inka)

-5-

­ zabrana incesta je univerzalna (sveprisutna) pojava čija objašnjenja dijelima na dvije skupine – 1. Socio-kulturna objašnjenja – objašnjenje antropologa B. Malinsowskog – drži da bi spolni odnosi među članovima nukl. ob. izazvali ljubomoru i kaos; incest se, dakle, zabranjuje da bi se očuvali jedinstvo i integritet obitelji kao osnovne društvene jedinice - antropolog de Levy-Strauss (Štros) – drži kako zabrana incesta znači prijelaz ljudske vrste iz prirode u kulturu; zabrana spolnih odnosa i braka unutar srodničke grupe prisiljava ljude da traže partnere izvan svoje obitelji što stvara veze među ljudskim grupama, omogućavajući im tako da sudađuju i žive u miru 2. Biološko- psihološka objašnjenja – naglašavaju funkcionalnost zabrane incesta za održanje genetskog potencijala potomstva (smatra se da je vjerojatnost genetskih malformacija veća ako su roditelji djeteta u bliskom srodstvu) - E. Westermarck je, pak, ponudio krajem 18.st. objašnjenje sveprisutnosti izbjegavanja incesta – “nezainteresiranost zbog bliskosti”; tvrdi da postoji prirodna spolna nezainteresiranost među osobama koje su odgajane zajedno; tu nema nikakve genetske podloge, jer se ta nezaint. javlja kod osoba koje nisu u krvnom srodstvu, dok brat i sestra odrasli u različitim sredinama mogu osjetiti spolnu privlačnost - jedna od potvrda te teorije je zajednica uspostavljena u Izraelu – Kibuci – oni imaju zajednički odgoj djece koja žive u posebnim dječjim kućama; istraživanjem o sklopljenim brakovima od 2769 sklopljenih samo je 14 bilo između ljudi koji su rasli zajedno iako se smatralo poželjnim sklapati brak s nekim iz vlastitog kibuca; istraživajući razloge takvog ponašanja došli su do odgovora – DOŽIVLJAVAMO IH KAO BRAĆU ili NE PRIVLAČIMO SE UZAJAMNO. - to je u određenoj mjeri potvrdilo Westmarckovo bio.-psih. objašnjenje univerzalnosti izbjegavanja incesta