You are on page 1of 17

Predmet: POVIJEST

Tema: KRIMSKI RAT

UVOD
Zbog guenja europskih revolucija od 1830. do 1848. - 1849. godine sustav europskih drava utvren na Bekom kongresu, koji je trajao od 1814. do 1815., gotovo se ni u emu nije mijenjao krajem prve polovice 19. stoljea, osim to je stvorena Belgija i to je Austrija okupirala Krakov. Meutim, ipak ve postoje preduvjeti za prevratne promjene u drugoj polovici 19. stoljea. Nacionalna ideja, isprva potisnuta od restauracije, poinje se sve vie probijati i preoblikovati sklop europskih drava. Kao pogonska snaga za promjene europske konstelacije sila oituje se pri tome i krimski rat koji izbija na samom poetku druge polovice 19. stoljea.

EUROPA U DOBA IMPERIJALIZMA

Europa u znaku krimskog rata


U doba europskih revolucija, ve 1815. godine, stvorena je u Europi Sveta alijansa, savez reakcionarnih sila, sustav Rusije, Pruske i Austrije, koji na poetku druge polovice 19. stoljea ima u Europi odluujuu ulogu. Sveta alijansa (njem. Heilige Allianz) zvao se savez Pruske i Rusije, nastao nakon Napoleonova poraza, a tom savezu pridruili su se kasnije gotovo svi europski monarsi. Dokument pod tim nazivom potpisali su u jesen 1815. u Parizu ruski car Aleksandar Prvi, austrijski kaiser Franjo Prvi i pruski knig Fridrik Vilim Trei. Vladari su se tad obavezali da e njihove vlade u svakom trenutku pruati jedna drugoj podrku, te da e se njihovi podanici osijeati lanovima jedne te iste "kranske nacije". Svoj potpis na taj dokument stavili su kasnije svi europski monarsi, osim britanskoga regenta, sultana i pape. Sveta alijansa, zapravo, bila je tit za obranu europskih monarhija, sa zadaom guenja svakog demokratskog pokreta. lanovi alijanse orujem su gui li sve takve pojave na cijelom kontinentu, posebice u Italiji i panjolskoj. Svoje konferencije ovaj savez odrao je u Troppauu (1820), Ljubljani (1921) i Veroni (1922). Sveta alijansa je snano djelovala svega petnaestak godina, iako se naziv dugo rabio za drubu ruskih, austrougarskih i pruskih autokracija.

Francuska se pod Napoleonom III. (1852. - 1870.) nalazi tek na poetku novog uspjeha do poloaja nadmone sile, a Engleska, bez ikakva oslonca na bilo koju europsku velesilu, na rubu politikog zbivanja u Europi. Vodeu ulogu unutar alijanse europskih reakcionarnih sila ima Rusija. Ona vrijedi kao utoite proturevolucije koja je u njoj uvijek nalazila istu potporu. U prvoj polovici 19. stoljea carska Rusija je podupirala srpsku i grku revoluciju, ali u prvom redu radi vlastitih vanjskopolitikih, ekspazionistikih interesa. I ovom prilikom Austrija je pozvala Rusiju u pomo protiv ustanika u Maarskoj. Rusija je protiv pruske politike dotad obavljala dosljednu kontrolu u konzervativno-legitimistikom smislu. Nakon uguivanja revolucije od 1848. do 1849. godine car Nikola I. (1825. - 1855.) smatra da je njegova politika jedina uspjena u Europi te on stoga sve vie nagoni europske drave, osobito svoje saveznike Prusku i Austriju, u podreenu poziciju. Meutim, to postupno vodi do odvraanja od Rusije i do njezine politike izolacije. To se jasno oituje kad Engleska, koja se od poetka 19. stoljea bori protiv porasta ruske moi, kao zakonitog vladara priznaje Napoleona koga je 1852. godine francuski narod izabrao za cara, i kad je u tome uskoro slijede Austrija i Pruska. Protutursko raspoloenje u Europi, to ga je pojaao i poljski ustanak 1831. godine, poinje se oitovati tek 1852. godine kad se Nikola I., pouzdavajui se u solidarnost svojih saveznika, opet prihvatio istonog pitanja namjeravajui svoj utjecaj proiriti na Osmanlijsko carstvo. Pri tom Nikola I. Dosljedno provodi stari cilj ruske vanjske politike koji se oblikovao jo u 18. stoljeu i jasno oitovao 1828. godine kad je Rusija podupirala Grke u njihovoj oslobodilakoj borbi nadajui se da e lake doi do utjecaja na iznutra oslabljeno Osmanlijsko carstvo. Toj ruskoj djelatnosti odmah se manje ili vie otro suprotstavljaju ostale europske drave, u prvom redu Engleska, koja prva uvia opasnost koju predstavlja Rusija. Borbu za Osmanlijsko carstvo motiviraju u prvom redu razliiti interesi europskih zemalja. Engleskoj i Francuskoj stalo je do odravanja ravnotee u Sredozemlju, jer im je stalo do njihovoh politikih, vojnostratekih i ekonomskih interesa u jo uvijek velikom turskom carstvu. Engleska, osim toga, smatra da joj je ugroen kopneni put u Indiju, dok se Francuska boji da joj ne bude sprijeena izgradnja imperija u sjevernoj Africi, a i Austrija strahuje da blisko rusko susjedstvo ne ugrozi budunost habsburkog carstva. Tim dravnim interesima europskih zemalja uperenima protiv Rusije, koji su se oblikovali u prvoj polovici 19. stoljea, pridruuje se i sve vei strah pred golemim porastom moi Rusije koja kao uspjean voa proturevolucije namee ostalim europskim dravama podreenu ulogu. Kad Nikola I. ponovo zapoinje provoditi s voje ciljeve protiv Osmanlijskog carstva, europske sile zato smatraju da je dolo vrijeme da se zakoi ekspanzija ruske moi i da istodobno proved u i ostvare svoje vlastite nacionalne ciljeve. Pruska i Austrija nastoje se rijeiti ruskog skrbnitva, a za Austriju rusko djelovanje postaje uz to i dravnim problemom. Nastojanje Rusije da raspirivanjem nacionalnih i vjerskih pokreta na Balkanu iznutra razbije Osmanlijsko carstvo, za Austriju kao neposrednog susjeda moe biti kobno, jer je tek nedavno s mukom svladala nacionalne ustanke na svom dravnom teritoriju. Kao posljedica svih
2

tih razliitih interesa europskih sila, istona se kriza koju je izazvala Rusija proiruje u europski rat (krimski rat, koji je trajao od 1853. do 1856. godine). Pri tome se povjesniari jo ni danas ne slau u ocjeni kome valja pripisati odgovornost za izbijanje tog rata. U sukobu izmeu Turske i Rusije zapadne sile Engles ka i Francuska odmah se stavljaju na stranu Velike Porte. Njima se kasnije prikljuuje i Sardinija u nadi da e se tako poeti rijeavati talijansko pitanje, dok se Pruska i Austrija isprva dre po strani da bi konano neutralnom politikom izbjegle odluku za Rusiju ili protiv nje. Iako se Austrija i Pruska ele rijeiti ruskog skrbnitva, ini im se da bi njihovo skretanje prema zapadu moglo dovesti do neeljenog jaanja potisnute Francuske. Austrija se osim toga boji da bi u Italiji angairana Francuska mogla biti opasnost za njezine talijanske posjede, a ini se da se to potvruje prikljukom Sardinije zapadnoj alijansi.

KRIMSKI RAT (1853.-1856.)

Krimski rat je voen izmeu Rusije i saveznika(Turske, Velike Britanije i Francuske) u sklopu ratova Rusije s turskom oko prevlasti na Balkanu, moreusima i Srednjem istoku. Povod Krimskim ratovima su bile razmirice izmeu katolikog i pravoslavnog sveenitva o tzv. svetim mjestima u Jeruzalemu. Rusija je podravala pravoslavno sveenitvo i postavila zahtjev Turskoj da ugovorom prizna ruski protektorat nad pravoslavnim stanovnitvom Turske, pod prijetnjom da e u suprotnom okupirati dunavske kneevine Moldaviju i Vlaku. Turska je ruski zahtjev odbila, uzdajui se u pomo Velike Britanije i Francuske, suparnice Rusije na Srednjem istoku. Rusije je 21. svibnja 1853. prekinula diplomatske odnose sa Turskom, a 3. lipnja ruska vojska od 80 tisua ljudi, pod M. Gorakovim ula je u Moldaviju i Vlaku, ne nailazei na otpor. Poto je pod vodstvom Latas Omer-pae bilo oko 130 tisua ljudi juno od Dunava (izmeu Balkana, Vidina i ua Dunava) Turska je 4. kolovoza objavila Rusiji rat. Latas Omer-paa 28. kolovoza je zapoeo ofenzivu prema Vidinu, a samo tri tjedna nakon toga prema Oltenici; oba puta bez uspjeha. Turci su pretrpjeli teak poraz i u pomorskoj bitci kod Sinopa, gdje im je unitena itava postrojba. Ta ruska pobjeda utjecala je na to da se Francuska i Velika Britanija neposredno uu u rat protiv Rusije. 1854. godine su predale ultimatum Rusiji sa zahtjevom da evakuiraju dunavske kneevine,zakljuile su savez sa Turskom te objavile rat Rusiji. Austrija, suparnica Rusije na Balkanu, podrala je zahtjev Francuske i Velike Britanije i traila od Rusije da ne prelazi Dunav, to je ona odbila i poela grupirati snage prema Austriji, na galicijskoj i transilvanijskoj granici. U meuvremenu su pojaane ruske
3

trupe na Dunavu koje su trebale preko Balkana doi do Carigrada stavljene pod zapovjednitvo generala I. Paskevia Erivanskog. Rusi su 23. oujka preli preko Dunava kod Braile, Galaca i Izmaila, a nakon toga zaposjeli Silistru. No, ugroeni u pozadini od Austrije, a oekujui intervenciju Velike Britanije i Francuske, Rusi su 23. lipnja prekinuli opsadu Silistre i evakuirali dunavske kneevine. Turci su krenuli za njima do donjeg Dunava te su austrijske trupe, u sporazumu sa Turskom, ule u Vlaku i Moldaviju. U meuvremenu se u moreusima iskrcalo 35 tisua Francuza pod maralom Arnoom i 26 tisua Britanaca pod Reglanom. Dok su Rusi opsjedali Silistru, Anglo - francuski korpus pomaknut je prema sjeveru, u istonu Bugarsku, i krajem lipnja kod Varne. No, s tim da su se Rusi povukli iza Pruta, saveznici su rijeili da ih napadnu na Krimu. Operacija saveznika preko donjeg Dunava, zbog brojnih slabosti nije dolazila u obzir, a u pokuaju iskrcavanja kod Odese raunalo se s intervencijom ruske vojske koja se povlaila iz dunavskih kneevina. Najvie izgleda za uspjeh imalo je iskrcavanje na Krim. Sevastopolj, primorska tvrava otvorena prema kopnu, inila je zgodan operacijski cilj. Poetkom rujna Francuzi, Britanci i Turci ukrcani su na 300 transportnih brodova, i pod zatitom ratnih brodova, iskrcani kod Jevpatorije neometano od Rusa. Sutradan su krenuli prema Sevastopolju, odbacili 34 tisue Rusa, koji su im zaprijeil i put na Aljmi i nastavili do tvrave. Nakon to su se uvjerili da se ne moe osvojiti prepadom, saveznici su odluili da napadnu juni front grada. Knez Menikov, pod ijim su vodstvom bili Rusi, je u meuvremenu pojaao vojsku u tvravi, te potopio dio f lote u luci radi zatvaranja uskog ulaza i povukao se sa glavninom svoje vojske prema Simferepolju. Kako Jevpatorija nije odgovarala kao baza, Britanci su se razmjestili u zaljevu kod Balaklave, a Francuzi u Kamikom zaljevu. Jevpatorija je ostavljena Turcima. Prostor izmeu rijeke ornaje, mora, blokadne linije prema Sevastopolju i luke Balaklav epretvoren je postepeno u utvreni logor. Uvala ornaje je ruskoj vojsci p ruala izvrsnu zatitu; saveznic i su na njenoj zapadnoj ivici podigli poljska utvrenja te utvrdili baze flote. Na tom malom i jedva naseljenom prostoru, koji je kia pretvarala u movaru, borile su se i ivjele trupe saveznika od jeseni 1854. do proljea 1856. godine. Za to vrijeme su izbile epidemije te su gubici od svakojakih bolesti bili vrlo veliki. Znaajno je bilo to da saveznici nisu uspjeli prekinuti vezu tvrave s pozadinom, tako da su u nju stalno pristizala ruska pojaanja: ljudi i materijal. Pojaavali su se i saveznici, pa je na kraju na svakoj strani bilo oko 200 tisua ljudi. Menikov je u jesen izvrio dva neuspjela pokuaja u namjeri da odbaci saveznike od tvrave: 25. listopada kod Balaklave i 5. rujna kod Inkermana. Pokuaj Rusa kod Jevpatorije da bace Turke u more nije uspio. U travnju 1855. godine preuzeo je general Gorakov komandu nad ruskim snagama na Krimu. Tada je od 150 tisua Rusa polovinu inila posada tvrave, na ijem je junom frontu, pod rukovodstvom E. Totlebena, postepeno izgraen niz poljskih utvrenja koja su saveznici usprkos artelijerijskoj podrci flote sporo osvajali. U svibnju je umrlog komandanta francuskih snaga na Krimu, Sent Arnoa, zamjenio general E. Pelisje. Saveznici su na rijeci ornaji odbili napad Rusa, a ni njihov napad na glavno uporite Malahov Kurgan nije uspjelo. U svibnju se saveznicima pridruio ekspedicioni korpus sa oko
4

15 tisua Sardinaca pod vodstvom A. La Marmore. Da bi olakao borbu branioca tvrave Gorakov je napao po drugi put bok saveznika na rijeci ornaji, ali je opet odbijen uz velike gubitke. Francuzi su 8. rujna zauzeli Malahov Kurgan. Rusi su tada evakuirali grad i utvrde juno od zaljeva. To je bio veliki moralni uspjeh, ali operativno saveznici nisu nita dobili jer im je luka ostala zatvorena, a grad koji je bio sav u ruevinama pod vatrom na sjevernoj obali zaljeva. Sjeveroistono od zaljeva stajala je ruska vojska od 100 tisua vojnika. Komandanti saveznikih snaga, s trupama oslabljenim dugotrajnim pozicijskim ratovima prorjeeni bolestima, nisu se mogli odluiti na novu operaciju. Na Krimu vie nije dolo do veih borbi. Pokuaji saveznika kojima su htjeli prisiliti Ruse da se povuku propali su. Samo im je Kinburn, istono od Odese, pao u ruke; od daljnjeg prod iranja morali su odustati zbog prisustva ruske rezervne vojske izmeu Hersona i Perekopa. Na azijskom ratitu, na ruskoturskoj granici, Turci su u jesen 1853. godine sa 24 tisue ljudi pod Selim- paom kod Batumija i 41 tisua ljudi kod Erzuruma i Karsa bili brojno nadmoniji, ali su njihovi manji napadi pretrpjeli neuspjeh: 27. svibnja 1854. kod Gurije i 25. srpnja kod Kjurjuk- Dare. Te svoje uspjehe Rusi nisu mogli iskoristiti, jer ih je saveznika flota potisla iz obalnih gradova. Poetkom svibnja 1855. godine general N. MuravjovKarski sa 39 i pol tisue ljudi krenuo je prema Erzmurumu u tri kolone preko Karsa, koji je 12. lipnja blokirao. Tukao je Turke istono od Erzuruma, ali se suvie slab za dalju ofanzivu, vratio do Karsa. U uzaludnom juriu na Kars, Rusi su izgubili 6 i pol tisua ljudi. Tvrava je ipak kapitulirala 28. studenog. Turski deblokadni korpusi koji su se iskrcali kod Suhum- Kalea (Suhumi) i Trabzona, stigli su kasno. Krajem 1855. godine i na krimskom i na azijskom ratitu su u osnovi prekinuta vojna djelovanja.

Operacije na moru

Rusija je na Crnom moru u poetku rata imala samo 15 linijskih brodova na jedra, nekoliko fregata, korveta i manjih parnih brodova. Kod Sinopa 30. studenog 1853. admiral P. Nahimov je sa 6 linijskih brodova unitio tursku eskadru od 7 fregata, 3 korvete i 5 parobroda. Tada je britanska i francuska flota uplovila u Crno more radi zatite turskih obala. Ruske pomorkse snage povukle su se u Sevastopolj i nisu se vie pojavile na otvorenom moru. Saveznika flota od ukupno 33 linijska broda, 44 fregate i manjih brodova titila je prevoenje vojske i njeno iskrcavanje na Krimu. U bici na Aljmi francuski brodovi podravali su vatrom desno krilo svojih kompnenih snaga, a cijela flota je 17. listopada uestvovala u prvom bombardiranju Sevastopolja, kada je pretrpjela osjetne gubitke. Da bi zaprijeili ulaz u luku, Rusi su 23. listopada potopili 5 starih linijskih brodova i 2 regate; ostali brodovi flote iskoriteni su za izradu mosta preko junog dijela zaljeva. U svibnju 1855. saveznika eskarda od 9 linijskih brodova i 40 fregata prevezla je 15 tisua vojnika do Azovskog mora, osvojila Ker,
5

unitila tamonja slagalita i potom se povukla. Ista eskarda, pojaana sa 3 francuska oklopna broda, 14. listopada prisilila je na predaju tvravu Kinburn. Na Baltikom moru Rusija je imala 31 linijski brod, 12 fregata, 10 korveta i 27 malih parnih brodova. Linijski brodovi leali su u ratnim lukama Krontatu i Sveaborgu (Suomenlina, Suomenlinna). Pored njih postojala je samo jo jedna tvrava, Bumarsund (Bomarsund), na Alandskim ostrvima. I na Baltikom moru Rusi se nisu pokuali suprotstaviti protivniku na otvorenom moru. Britanska flota od 8 linijskih brodova u paru, 6 linijskih brodova na jedra, 4 fregate na paru i nekoliko malih brodova, pojavila se poetkom travnja 1854. u Baltikom moru. Njoj se u lipnju prikljuila francuska flota od 9 linijskih brodova, 6 fregata i nekoliko manjih bro dova. Poto je doao i odred od 10 tisua Francuza, osvojena je 16. kolovoza tvrava Burmasund i razorena. Saveznike flote su u jesen napustile Baltiko more. Naredne godine eskadra od 22 linijska broda (19 britanskih i 3 francuska), pored nekoliko drugih manjih, bombardirala je Sveaborg od 9. do 11. kolovoza. Luka postrojenja i slagalita su razoreni, a brodovi potopljeni, ali su utvrenja ostala neoteena. Napadau je nestalo streljiva, pa se do zime ograniio na blokadu. Na Dalekom istoku saveznika flotila fregata razorila je u srpnju 1854. godine nekoliko utvrenja na Soloveckim osvrtima u Bijelom moru. Druga flotila napala je iskrcanim snagama tvravu Petropavlovsk na Kamatki, ali je odbijena.

DOGAAJI
DRAVA Austria Britain France

Krimski rat 1853-1856


VOJNE SNAGE POPULACIJA 600 000 250 000 400 000 36 000 000 29 000 000 37 000 000 GUBITCI 50 000 30 000 27 000

ULAZAK U IZLAZAK IZ RAT RATA 1853 1856 1853 1856 1853 1856

Russia Sardinia Turkey

1853 1853 1853

1856 1856 1856

1 200 000 10 000 400 000

74 000 000 1 000 000 25 000 000

144 000 2 000 45 000

Kronologija (osim bitaka)

1829 1853.03.02 1853.05.31 1853.06.08 1853.07.02 1853.10.05 1853.10.28 1853.10.30 1853.11.04 1853.11.30 1854.01.04 1854.01.08 1854.02.23 1854.03.11 1854.03.19 1854.0320 1854.03.28 1854.04.05 1854.04.14 1854.04.18 1854.04.20 1854.06.23

Rusko Turksi rat rezultirao je poveanjem ruskog teritorija Princ Menikov stigao je u Konstantinopol sa Ruskim ultimatumom Rusija je raskinula svoje odnose sa Turskim cartsvom nakon to je Sultan odbio njihove zahtjeve Britanska flota stigla je na Dardanele da pokae da je na strani Turaka Ruska vojska napala je Moldaviju i Wallachiu Tursko carstvo proglasilo je rat Rusiji Turska vojska prela je Dunav kod Kalafata Britanska flota ula je na Bospor Turci su porazili Ruse kod Oltenitze te kasnije kod Ciate (5. sijenja 1855) Ruska crnomorksa flota unitila je tursku eskadru kod Sinopea; Britanija i Francuska su se odluile osvatiti Saveznike snage uplovile su u Crno more Rusi su napali Dobroju u Rumunjskoj Prve britanske postrojbe otplovile su prema istoku Britanksa baltika pomorska flota krenula je iz Spitheada Francuske postrojbe krenue su prema istoku Otplovila je francuska baltika flota Francuzi i Britanci objavili su rat Rusiji nakon to su Rusi odbili ultimatum da napuste kneevinu Britanske vojne snage stigle su na Gallipoli Rusi su opkolili Silistru (Bugarska) Turci su porazili Ruse kod Rohova (Rumunjska) Austria i Pruska su objavile svoju neutralnost Rusi su napustili opsjedu Silistre nakon to je Austrija zaprijetila da e doi pomoi Turcima i povui se iz Bugarske; to bi zavrilo rat osim to su tada Englezi i Francuzi uli na ratno poprite Saveznike snage uputile su se iz Galipolia u Varnu (Bugarska) Saveznici su poeli slijetati u Varnu da obrane turski Balkan, ali Rusi su se povukli Francuske i britanske snage stigle su kod Kronstadta, blizu St. Petersburg na Baltiku Britanska i Francuska vlada odluile su unititi rusku bazu kod Sebastopola na Krimu Turci su porazili Ruse kod Giurgeva (Rumunjska) Turci su porazili Ruse kod Bayezida (Armenia) Britanske postrojbe bombardirale su Kolu na Bijelom moru Saveznike snage neometano su sletile na Krim (Kalamata Bay, sjeverno od Sevastopola)

1854.05.28 1854.05.31 1854.06.26 1854.06.28 1854.07.07 1854.07.28 1854.08.21 1854.09.14

1854.09.19 1855.03.02 1855.03.15 1855.04.26 1855.06.16 1855.09.29 1855.12.23 1856.01.16 1856.02.25 1856.02.29 1856.03.30 1856.07.12 1871 1878 1878

Saveznike snage imale su prvi sukob sa Rusima te je bitka za Sebastopol poela Car Nikola Prvi je umro, nasljeuje ga Aleksandr II Mirovna konferencija u Beu je otvorena Konferencija je zavrila bez ikakvih diplomatskih napredaka Prvi ruski napad na Kars (Armenia) Turske snage povukle su se sa Krima Britanci su poeli unitavati vojsku kod Sebstopola Car Aleksandar II. prihvatio je austrijske zahtjeve Zapoela je mirovna konferencija u Parizu Primirje je potpisano Pariki sporazum je potpisan Posljednji britanski vojnici napustili su Krim Rusi su ukinuli Pariki sporazum Tursko Ruski rat jo je vie oslabio Turke Britanski sporazum sa Turskim carstvom dao je pravo Britancima da okupiraju i zavladaju Ciprom

ZAKLJUAK
Gubici u ovom ratu nisu tono utvreni. Procijenjuje se da su ukupni ruski gubici iznosili oko 500 tisua ljudi, a savezniki oko 350 tisua, od ega 35 tisua Turaka. Posrednitvom Austrije zakljuen je 30. oujka 1856. mir u Parizu. Rusija je dio june Besarabije morala ustupiti Moldaviji i odrei se protek torata nad dunavskim kneevinama, koje su ostale turske vazalne drave. Moreuzi su ostali zatvoreni za ratne brodove svih zemalja. Crno more je neutralizirano. Sevastopolj je vraen Rusiji, a Kars Turskoj. Utvrivanje Alandskih ostrva je zabranjeno.
8

Krimski rat smatra se prvim pozicijskim ratom u povijesti. Inenjerski radovi vjeto su prilagoivani zemljitu, a organizacija vatre, artiljerije i pjeadije, koja je nanosila protivniku teke gubitke, spreavala je napadaa da se brzo priblii glavnoj obrambenoj liniji. To je zahtjevalo nerazmjerno vee snage, sredstva i vrijeme nego to je do tad bilo uobiajeno pri savladavanju tvrava.

SLIKE
Krimski rat

slika 1: GROBLJE GENERALA

slika 2: PRIKAZ BOJITA

slika 3: VOJNIK

10

Karte

11

slika 1: KARTA PODRUJA CRNOG MORA (Charles Alexandre Fay, Thtre des oprations)

12

Slika 2: KARTA EUROPE I AZIJE NAKON RATA

13

LITERATURA

14

SADRAJ:
UVOD........................................................................................................ EUROPA U DOBA IMPERIJALIZMA.................................................... EUROPA U ZNAKU KRIMSKOG RATA............................................... KRIMSKI RAT (1853. 1856.)................................................................ OPERACIJE NA MORU........................................................................... KRONOLOGIJA (OSIM BITAKA).......................................................... ZAKLJUAK............................................................................................. SLIKE......................................................................................................... KARTE....................................................................................................... LITERATURA........................................................................................... 1 2 2 4 6 8 10 11 13 15

Ovaj dokument je preuzet sa website-a "Knjigice.com"

15

Link : http://www.knjigice.com E-mail : lektire@knjigice.com


Knjigice.com internet servis za podrku kolarcima i studentima (knjige, skripte, biljeke sa predavanja, lektire, referati, instrukcije, iznajmljivanje smjetaja za studente, forum, chat, novosti, SMSovi i jo mnogo toga!)

16