www.starisloveni.

com

KRATKA GRAMATIKA
STAROSLOVENSKOG JEZIKA
FONETIKA
STAROSLOVENSKA ĆIRILICA
Slovo

Fonetska transkripcija

Naziv

А

[а]

azь

Brojevna
vrednost
1

Б

[b]

buky

-

[v]

2

[g]

věd ě
glagol’i

[d]

dobro

4

Е

jest ъ
[e, je]
Čita se kao [je] na početku reči ili na
početku sloga, tj. posle samoglasnika. 1

5

Ж

[ž]

-

[dz]

živěte
dzelo

[z]

zemla

7

[i, ji, jь]

iže

10

В
Г

Д

S
З
Ó

И

Ћ

i
[i, ji, jь]
Uvek se izgovara kao i sem kod
promenljivih reči koje u osnovi imaju
jotu, a morfološki nastavak –i ili –ь.
Tada nastaju kombinacije ji i jь. Za jot
u staroslovenskom nema znaka.
đervь
[ģ]

3

6

8

-

Slovo je uzeto sa naslovne strane
1

U staroslovenskom važio je zakon otvorenog sloga (ZOS), tj. pravilo da se svi slogovi završavaju
samoglasnikom.

Miroslavljevog jevanđelja (12. vek), što
znači da je mlaĎe od ostalih.
[k]

kako

20

[l]

l’udije

30

[m]

mijslite

40

[n]

našь

50

[o]

onъ

70

[p]

pokojь

80

[r]

rьci

100

[s]

slovo

200

[t]

tvrdo

300

ukъ

400

[f]

frьtь

500

Х

[ch]
Zadnjonepčano h, kao u srpskom.

chěrъ

600

w

[o]

otъ

800

К

Л

М
Н

О
П
Р
С

Т

Ü, у [u]

Isti glas obeležava se i digramom Ü i

ф

Ù

Ц
Ч

Ш

ъ

ъґъи

ligaturom у.

šta
[št]
U staroslovenskom nema glasova ć i Ď,
već umesto njih stoje suglasničke grupe
št i žd.
ci
[c]

-

900

[č]

črьvь

90

[š]

ša

-

jerъ „debelo“
[ъ]
Poluglasnik, ima glasovnu vrednost
koja se dobija kada se, npr. nabrajaju
suglasnici (B, G, D...).
jery
[y]

-

-

Slično današnjem ruskom „tvrdom“ i.

ь

[ь]

э

jat
[ě, ja, ‘a]
Izgovara se kao ja na početku reči ili na

jerъ „tanko“

-

Slično kao ъ.

-

početku sloga (iza samoglasnika), a kao
a kaoda se naĎe iza mekog (palatalnog)
suglasnika (lj, nj, j).2 U svim ostalim
pozicijama glasovna vrednost mu je ě,
što je vrlo otvoreno e (e koje se
približava a). MeĎutim, prihvatljiv je
izgovor običnog e.

ю

g
¯

ÿ
]

[ju]

ju

-

[ja]

ja

-

[je]

je

-

ęsъ
[ę]
Nazalno e, e sa delom izgovora kroz
nos.
[ję]

900

jęsъ

-

Ž

ǫsъ
[ǫ]
Nazalno o, o sa delom izgovora kroz
nos.

-

Ѓ

[jǫ]

jǫsъ

-

X

[ks]
Uzeto samo za reči grčkog porekla.

ksi

60

P

[ps]

psi

700

F

[th]
Uzeto samo za reči grčkog porekla

thita

9

v

[i, v]
ižica
Kao i čita se izmeĎu dva suglasnika, a
kao v izmeĎu dva samoglasnika ili
izmeĎu suglasnika i samoglasnika.

400

U staroslovenskom su se brojevi obeležavali slovima iznad kojih je stajala titla, jedan
od nadrednih znakova. Svako slovo imalo je svoju utvrĎenu vrednost. Tako je, na
primer, аU imalo vrednost 1.

SAMOGLASNICI (VOKALI)
Postoji više kriterijuma podele samoglasnika u staroslovenskom jeziku.
2

Znak ’ je takozvani znak mekoće. Njime se označava da je suglasnik mek, pa tako oznake l’, n’ znači
da te samoglasnike treba čitati umekšano, kao srpsko lj i nj, a r’ treba izgovarati blisko suglasničkoj
grupi rj. Kada se э naĎe iza takvih suglasnika, ono se čita kao a.

Prema horizontalnom kretanju jezika, samoglasnici se dele na samoglasnike prednjeg,
srednjeg i zadnjeg reda.
Prema vertikalnom kretanju, samoglasnici se dele na zatvorene, srednje otvorene i
otvorene.
U zavisnosti od toga da li vazdušna struja izlazi samo na usta ili jedan njen deo izlazi i
na nos, samoglasnici se dele na usne (oralne) i nosne (nazalne).
prema punoći obrazovanja, samoglasnici se dele na pune i redukovane, pri čemu se
redukovani dele na delimično redukovane samoglasnike (redukovane samo po
kvantitetu) i poluglasnike (redukovane i po kvalitetu i po kvantitetu).

puni
oralni
И [i]

visoki

ÿ [ę]

prednji meki Е [e]

srednji

э [ě]

niski

nazalni

ъґ[y]

visoki
srednji

srednji

ъґ[ŷ]

Ü [u]
zadnji

И [î]

tvrdi

niski
visoki
srednji

redukovani
samo po poluglakvantitetu
snici

tvrdi

О [o]
А [а]

niski

ь

[ь]

ъ

[ъ]

sonanti u službi
vokala

Рь[ŕ̩]

Ль[ľ̩ ]

Ръ[r̩]

Лъ[l̩]

Ž[ǫ]

SUGLASNICI (KONSONANTI)
sonanti

prednjonepčani
(palatali)

meki

usneni
(labijali)
zubni
(dentali)
zadnjonepčani
(velari)

tvrdi

likvide

р л
р̑
л̑

konsonanti

nazali

spiranti

zvučni

bezvučni

м

в

б

п

г

к

н
н̑

[j]

eksplozivni

д

т

frikativni
zvučni

bezvučni

з

с

ж

ш

х

afrikate

suglasničke
grupe

zvučni

bezvučni

zvučni

bezvučni

s

ч

жд

шт

ц

U tabeli suglasnika nisu data slova za suglasnike preuzete iz grčkog zajedno sa
neprevedenim rečima u kojima se javljaju: ф [f], X [ks], P [ps], F [th].

MORFOLOGIJA
U staroslovenskom ima deset vrsta reči, koje se dele na promenljive i nepromenljive.
1. promenljive reči
a) reči sa deklinacijom
- imenice
- zamenice
- pridevi
- brojevi
b) reči sa konjugacijom
- glagoli
2. nepromenljive reči
- predlozi
- prilozi
- veznici
- rečce
- uzvici

DEKLINACIJA
Promena reči koja se naziva deklinacija podrazumeva razlikovanje kategorija roda,
broja i padeža.
Staroslovenski ima sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ,
instrumental i lokativ. Padeži se mogu javiti bez predloga i sa predlogom. Nominativ i
vokativ nikad se ne upotrebljavaju sa predlogom.
U staroslovenskom postoje tri broja: jednina (singularis), množina (pluralis) i dvojina
(dualis). Dvojina se prvo koristila uz ono što čovek ima u prirodnom paru (uši, oči,
roditelji), a kasnije se uopštila njena upotreba na sve imenice uz broj dva i oba.
Većina imenica ima sve tri kategorije broja, ali ima i onih imenica koje imaju samo
jedninu (singularia tantum), samo množinu (pluralia tantum) ili samo dvojinu (dualia
tantum).
Staroslovenski razlikuje tri roda – muški, ženski i srednji.
Imenice rod imaju kao klasifikacionu kategoriju – dele se na imenice muškog,
ženskog i srednjeg roda.
Pridevi se u rodu prilagoĎavaju imenici i mogu imati oblike sva tri roda. Ova osobina
nayiva se mocija roda.
Zamenice takoĎe imaju mociju roda, sem zamenica, sem zamenica азъ i тъґ, pošto
su to lica koje učestvuju u razgovoru i njihov rod je vidljiv.

TIPOVI DEKLINACIJA
U staroslovenskom razlikujemo tri tipa deklainacija:
1. imenička deklinacija, po kojoj se menjaju imenice, pridevi neodreĎenog vida,
participi neodreĎenog vida i veći deo brojeva;
2. zamenička deklinacija, po kojoj se menjaju zamenice i neki brojevi;
3. složena pridevska deklinacija (nastala srastanjem oblikaimeničke deklinacije i
odgovarajućih oblika anaforske zamenice), po kojoj se menjaju pridevi odreĎenog
vida i participi odreĎenog vida.

IMENICE
DEKLINACIONE VRSTE
Za odreĎivanje deklinacione vrste u staroslovenskom bitan je završetak osnove. Malo
je vidljivih tragova tih osnova zahvaljujući glasovnim promenama. Ono što mi
zovemo osnovama potiče iz praindoevropskog, kada su svi vokali mogli biti dugi i
kratki.
U zavisnosti od završetka osnove postoji šest grupa imenica.
1. osnove na -ǒimenice muškog roda
N. jd. градъ
G. jd. града

D. mn. градомъ
Samo u dativu množine ispred nastavka –мъ čuva se nekadašnji završetak osnove.
imenice srednjeg roda
N. jd. стадо
G. jd. стада

D. mn. стадомъ
2. osnove na -ǔimenice muškog roda
N. jd. съґнъ

D. mn. съґнъмъ
U staroslovenskom ǔ daje ъ.

3. osnove na -ĭimenice muškog roda
N. jd. гость
G. jd. гости

D. mn. гостьмъ
U staroslovenskom ĭ daje ь.
4. osnove na -āimenice ženskog roda
N. jd. стэна

G. jd. стэнъґ

D. mn. стэнамъ
5. osnove na suglasnik
-n-

(=ен)

imenice m. r.
imenice sr. r.

-nt-

(=ят)

imenice sr. r.

-s-

(=ес)

imenice sr. r.

-r-

(=ер)

imenice ž. r.

N. jd. камъґ
N. jd. сэмя

G. jd. камене

G. jd. сэмене

N. jd. агня

G. jd. агняте

N. jd. мати

G. jd. матере

N. jd. небо

G. jd. небесе

Za odreĎivanje završetka osnove u ovom slučaju nije nam potreban oblik dativa
množine.
6. osnove na –ū- // -ǔṷ- (ъґ // ъв )
imenice ženskog roda
N. jd. црькъґ G. jd. црькъве

IMENICE MUŠKOG RODA
-ǒN.
G.
jednina

D.
A.
V.
I.
L.
N.

množina

G.
D.
A.
V.
I.
L.
dvojina

N. A. V.
G. L.
D. I.

-jǒ-

градъ

кон̑ь

градÚ

коню

града

конg

градъ

кон̑ь

граде

коню

градэ

кон̑и

градомь

конЇмь

гради

кон̑и

градомъ

конЇмъ

градъ

кон̑ь

градъґ

кон^

гради

кон̑и

градъґ

кон̑и

града

конg

градэхъ

кон̑ихъ

градÚ

коню

градома

конЇма

-ǔ-

-ĭ-

-n-

съґнъ

гость

камъґ

съґнови

гости

камени

съґнÚ
съґнъ

съґнÚ

съґнъмъ
съґнÚ

съґнове

съґновъ

съґнъмъ
съґнъґ

съґнове

съґнъми
съґнъхъ
съґнъґ

съґновÚ

съґнъма

гости
гость

гости

гостьмь
гости

гостиЇ

гостии

гостьмъ
гости

гостиЇ

гостьми
гостьхъ
гости

гостию

гостьма

камене

камень
камъґ

каменьмь
камене
камене

каменъ

каменьмъ
камени
камене

каменьми
каменьхъ
камени

каменÚ

каменьма

Napomene:
1. I -ǒ- i -jǒ- osnove potiču od -ǒ-. Tek nakom promene ǒ u e nakon j i niza promena
iniciranih time moglo se govoriti o dva deklinaciona tipa.
2. Kod vlastitih imenica akuzativ jednine uvek je jednak genitivu jednine. Kod
zajedničkih imenica koje označavaju osobu akuzativ jednine često je jednak genitivu,
ali ne uvek. Kod imenica koje označavaju životinje ovo je retka pojava, češće je
akuzativ jednine jednak nominativu.
3. Imenice proširene singulativnim sufiksom -инъ (гражданинъ, гражданина) u
jednini i dvojini menjaju se kao -ǒ- osnove. U množini singulativno -инъ nestaje, a
promena je kao kod suglasničkih osnova (граждане).

4. Imenice na -тел̑ь i -ар̑ь u jednini i množini menjaju se kao -jǒ- osnove (делател̑ь,
-а рибар̑ь, -а ). U množini se menjaju po suglasničkoj deklinaciji, a л̑ i р̑ gube
mekoću i postaju л i р ( делателе, рибаре ). U instrumentalu množine menjaju se
kao -ǒ- osnove (делателъґ, рибаръґ, kao градъґ ).

IMENICE ŽENSKOG RODA
-āN.
G.
jednina

D.
A.
V.
I.
L.
N.

množina

G.
D.
A.
V.
I.
L.
dvojina

N. A. V.
G. L.
D. I.

-jā-

-ĭ-

–ū- / -ǔṷ-

-r-

жена

дÚша

кость

бÚкъґ

мати

женэ

дÚши

кости

бÚкъви

матери

женъґ
женќ
жено

женођ
женэ

женъґ
женъ

женамъ
женъґ
женъґ

женами
женахъ
женэ

женÚ

женама

дÚшя
дÚшќ
дÚше

дÚшеђ
дÚши

дÚшя
дÚшь

дÚшамъ
дÚшя
дÚшя

дÚшами
дÚшахъ
дÚши

дÚшÚ

дÚшама

кости
кость

кости

костиђ
кости
кости

костии

костьмъ
кости
кости

костьми
костьхъ
кости

костию

костьма

бÚкъве

бÚкъвь
бÚкъґ

бÚкъвиђ
бÚкъве

бÚкъви

бÚкъвъ

матере

матерь
мати

материђ
матери
матери

матеръ

бÚкъвамъ матерьмъ
бÚкъви

матери

бÚкъвами

матерьми

бÚкъви

бÚкъвахъ

матери

матерьхъ

/

/

/

/

/

/

Napomene:
1. Osnove -ā- i -jā- nekad su bile iste. Tek nakon što je o dalo e posle mekih
suglasnika došlo je do razlike i izdvajanja -jā- osnova.

2. MeĎu -ā- i -jā- osnovama ima imenica prirodno muškog roda koje se menjaju kao
imenice ženskog roda. To su imenice koje se odnose na zanimanja koja ženama nisu
dostupna.
-ā-: владъґка, воЇвода, слÚга, старешина

-jā-: вельможа, юноша, прэдътеча, дрэводэлg, пиgница
3. MeĎu imenicama -jā- osnova ima imenica sa redukovanim stepenom -jā- osnova, a
to su imenice na -ī-. Ono se javlja samo u nominativu jednine. To su imenice na -ън̑и
(богъґн̑и,

рабъґн̑и,

господъґн̑и,

благъґн̑и,

градъґн̑и,пÚстъґн̑и,

святъґн̑и) i -ии ( ладии, млэнии), a takve su i imenice prirodnog muškog roda

kao što su балии (lekar), вэтии (prorok), сќдии (sudija). Ove imenice se u svim
padežima menjaju kao -jā- osnove, samo im se nominativ jednine razlikuje.

IMENICE SREDNJEG RODA
-ǒN.
G.
jednina

D.
A.
V.
I.
L.
N.

množina

G.
D.
A.
V.
I.

dvojina

L.

-jǒ-

-n-

-nt-

-s-

село

полЇ

племя

отрочя

слово

селÚ

полю

племени

отрочяти

словеси

села

село
село

селомь
селэ
села

селъ

селомъ
села
села

селъґ

селэх

N. A. селэ
V.
G. L.
селÚ
D. I.
селома

полg
полЇ
полЇ

полЇмь
пол̑и

полg
пол̑ь

полЇмъ
полg
полg
пол̑и

пол̑ихъ
пол̑и

полю

полЇма

племене
племя
племя

племеньмь
племене

племена

племенъ

племеньмъ
племена
племена

племенъґ

племеньхъ
племени

племенÚ

племеньма

отрочяте
отрочя
отрочя

отрочятьмь
отрочяте

отрочята

отрочятъ

отрочятьмъ
отрочята
отрочята

отрочятъґ

отрочятьхъ
отрочяти

отрочятÚ

отрочятьма

словесе
слово
слово

словесьмь
словесе

словеса

словесъ

словесьмъ
словеса
словеса

словесъґ

словесьхъ
словеси

словесÚ

словесьма

Napomene:
1. Imenice око, Úхо menjaju se po -s- osnovama (очесе, очеси..- ). MeĎutim,
dvojina im je starija od prilaska -s- osnovama:
N. A. V.

очи

Úши

очима

Úшима

очию

G. L.
D. I.

Úшию

2. Kod imenica čija se osnova završava na k, g ili h (иго, веэко ) u lokativu jednine i
množine i u nominativu, akuzativu i vokativu dvojine dolazi do glasovne promene
(иsэ, вэцэ).

ZAMENICE
LIČNE ZAMENICE

Zamenice imaju posebnu, zameničku promenu.
Lične zamenice za 1. i 2. lice i povratna zamenica za svako lice imaju zasebnu
promenu.

N.

jednina

G.
D.
A.
I.
L.
N.

množina

G.
D.
A.
I.
L.

азъ

мене

тъґ

тебе

/
себе

мьнеэ, ми

тебэ, ти

себэ, си

мьнођ

тобођ

собођ

мя, мене
мьнэ
мъґ

насъ

намъ, нъґ
нъґ, насъ
нами
насъ

тя, тебе
тебэ
въґ

васъ

вамъ, въґ
въґ, васъ
вами
васъ

ся, себе
себэ
/
/
/
/
/
/

вэ

dvoji-na

N.

на

A.
G. L.
D. I.

ва

/

ва

наю

/

ваю

нама

/

вама

/

Napomene:
1. Zamenice азъ i тъґ nemaju obeležje roda.

2. Zamenica себе nema nominativ (nikad nije subjekat u rečenici), ne razlikuje rod i
nema oblike množine i dvojine (singularia tantum).
3. Oblici akuzativa мя, нъґ, тя, въґ, ся su stariji, prvobitno jedini, puni,
akcentovani oblici.Duži oblici su uvedeni kasnije, analogijom prema dativu, koji
takoĎe ima duži i kraći oblik, a uzet je oblik genitiva.
4. Zamenice nemaju oblik vokativa.

NELIČNE ZAMENICE
Nelične zamenice menjaju se po zameničkoj deklinaciji, koja ima dve varijante:
a) tvrda varijanta, čije su karakteristike
- nastavci u nominativu jednine –ъ (m.), -а (ž.), - о (sr.),
- tvrdi suglasnik na kraju osnove,
- tematski vokal о/э
b) meka varijanta, koja ima
- nastavke u nominativu jednine –и (m.), -а (ž.), -е (sr.)
- meki suglasnik na kraju osnove,
- tematski vokal е/и

N.

jednina

G.
D.
A.
I.
L.

meka varijanta
m.
sr.

ž.

m.

тъ

та

мои

того

томÚ

тъ, того

тэмь
томь

то

то

то^
тои
тќ

тођ
тои

tvrda varijanta
sr.
моЇго

моЇмÚ

мои, моЇго

моимь
моЇмь

моЇ

моЇ

ž.
моg

моЇ^
моЇи
мођ

моЇђ
моЇи

ти

N.

та

množina

G.
D.
A.

тъґ

тэмъ

I.

dvoji-na

L.
N.
A.
G.
L.
D. I.

тэхъ

та

та

тэми
тэхъ

тэ

тъґ

тъґ

тэ

мои

мо^

моg

моg

моихь

моимъ

моg

моими
моихъ

мои

тою

моЇю

тэма

моима

Po tvrdoj varijanti menjaju se:
1. pokazne zamenice
тъ, та, то,

онъ, она, оно,
овъ, ова, ово;

2. zamenice izvedene sufiksom –kтакъ, така, тако,
сикъ, сика, сико,

какъ, кака, како,
gкъ, gка, gко,

вьсgкъ, вьсgка, вьсgко;
3. složene zamenice sa prepozitivnom i postpozitivnom partikulom
тъжде, тажде, тожде,

такъжде, такажде, такожде,
нэкакъ, нэкака, нэкако,

никакъже, никакаже, никакоже;
4. zamenički pridevi i brojevi
самъ, сама, само,
инъ, ина, ино,

мо^

мо^

мои

Їдинъ, Їдина, Їдино;
5. upitna zamenica za lica къто
къто

N.

кого

G.

комÚ

D.

кого

A.

цэмь

I.

комь

L.

Ovako se menjaju i složene zamenice нэкьто, никьтоже, къжьдо.
Po mekoj varijanti menjaju se
1. prisvojne zamenice
мои, моg, моЇ,

твои, твоg, твоЇ,
нашь, наша, наше,
вашь, ваша, ваше,
свои, своg, своЇ,
чии, чиg, чиЇ,

2. anaforska zamenica – lična zamenica za 3. lice. Nominativ ove zamenice nije
sačuvan, nego se pozajmljuje od pokazne zamenice тъ, та, то ili сь, си, се.

N.

m.

jednina
sr.

ž.

(тъ, сь)

(то, се)

(та, си )

Їгo

G.
D.
A.
I.
L.

и

ЇмÚ
имь
Їмь

Ї

Ї^
Їи
ђ

Їђ
Їи

množina
m.
sr.
ž.
(ти)

^

(та)

ихъ

имъ
g

ими
охъ

(тъґ)

N. A.
G. L.
D. I.

^

m.

dvojina
ssr.

ž.

(та)

(тэ)

(тэ)

Їю

има

3. odnosna zamenica иже (koji)

N.

m.

jednina
sr.

ž.

иже

Їже

gже

G.

ЇмÚже

D.
A.

Їгоже

иже

I.

имьже

Їже

Їмьже

L.

množina
m.
sr.
ž.
иже

Ї^же
Їиже
ђже

Їђже

^же

Їиже

gже

ихъже

имъже
gже

имиже

^же

N. A.

m.

dvojina
ssr.

ž.

gже

иже

иже

G. L.

Їюже

имаже

D. I.
^же

ихъже

4. upitna zamenica za stvari чьто
чьто

N.

чесо (чьсо), чесого

G.

чесомÚ (чьсомÚ), чемÚ

D.

чьто

A.

чимь

I.

чемь, чесомь

L.

Isto se menjaju i složene zamenice нэчьто, ничьтоже.
5. pokazna zamenica сь (ovaj)

N.
G.
D.
A.
I.
L.

m.

jednina
sr.

ž.

množina
m.
sr.
ž.

сь

се

си

сии

сего

семÚ

сь, сего

симь
семь

се

се^
сеи

сиђ
сеђ
сеи

си^

си

сихъ

симъ
си

сими

си^

N. A.
G. L.
D. I.

си^

сихъ

Ovako se menjaju i složene zamenice сьжде, сижде, сежде.

m.

dvojina
ssr.

ž.

сиg

си

си

сею

сима

6. zamenica вьсь, вьсg, вьсе

N.
G.
D.
A.
I.
L.

m.

jednina
sr.

ž.

m.

вьсь

вьсе

вьсg

вьси

вьсего

вьсемÚ

вьсь

вьсэмь
вьсемь

вьсе

вьсе^
вьсеи

množina
sr.
ž.
вьсg

вьсэхъ

вьсэмъ

вьсђ

вься вьсg

вьсеђ

вьсэми

вьсеи

вься

вься

вьсэхъ

Ova zamenica jedne oblike ima po mekoj, a druge po tvrdoj varijanti. Nema oblike
dvojine.
7. upitna pridevska zamenica къґи
jednina
sr.

m.
N.
G.
D.
A.
I.
L.

къґи

коЇго

коЇмÚ

къґи

къґимь
коЇмь

коЇ

коЇ

ž.

m.

каg

ции

коЇ^
коЇи
кќђ

коЇђ

къґ^

množina
sr.
каg

къґихъ

къґимъ

каg

коЇи

къґими

ž.
къґ^

къґ^

къґихъ

Ova zamenica jedne oblike ima po mekoj varijanti od osnove *kojo-, a druge po
složenoj pridevskoj promeni. Nema oblike dvojine. Isto se menjaju i složene zamenice
нэкъґи, нэкаg, нэкоЇ i никъґиже, никаgже, никоЇже.

MEŠOVITA PROMENA ZAMENICA
Po zameničkoj deklinaciji ili kao pridevi po imeničkoj i po složenoj deklinaciji
menjaju se zamenički pridevi na -ликъ: толикъ, -а, -о, коликъ, -а, -о, селикъ,

-а, -о, Їликъ, -а, о, kao i reči мъногъ, -га, -го, тÚждь, -жда, -жде.

Zameničko oblici će se javljati u padežima sa tematskom vokalom э – instrumentalu
jednine muškog i srednjeg roda, genitivu, lokativu, dativu i instrumentalu množine
sva tri roda.

IMENIČKA I SLOŽENA PRIDEVSKA PROMENA ZAMENICA
Samo po imeničkoj deklinaciji (kao pridevi neodreĎenog vida) menjaju se zamenice
Їтеръ, Їтера, Їтеро.
таковъ, такова,

I po imeničkoj i po složenoj pridevskoj promeni menjaju se

таково, таковъґи, таковаg, таковоЇ; каковъ, -ва, -во, каковъґи, -ваg, воЇ; сицевъ, -ва, -во, сицевъґи, -ваg, -воЇ; истъ, -а, -о, истъґи, -аg, -оЇ.
Samo po složenoj pridevskoj promeni menja se которъґи, котораg, котороЇ.

PRIDEVI
PROMENA PRIDEVA NEODREĐENOG VIDA
Pridevi neodreĎenog vida menjaju se po imeničkoj deklinaciji
- kod muškog i srednjeg roda po -ǒ- (tvrda varijanta) i -jǒ- (meka varijanta)
osnovama
- kod ženskog roda po -ā- (tvrda varijanta) i -jā- (meka varijanta) osnovama.
Tvrdu i meku varijantu razlikujemo prema završetku osnove.

meka varijanta
m.
sr.
ž.
N.
G.
jednina

D.
A.

нова

новÚ

новъ,
нова

I.
L.
množina

новъ

N.
G.
D.

ново

ново

новомь
новэ

нови

новъ

нова

новъґ
новэ

новќ
новођ

нова

новомъ

новэ

новъґ

новъа

новамъ

tvrda varijanta
sr.

m.
ништь

ништа

ништÚ

ништь
ништа

ниште

ниште

ништемь
ништи

иништ

ништь

ништа

ништемъ

ž.
ништа

ништя
ништи

ништќ
ништеђ
ништи

ништя
ништь

ништамъ

A.
I.

dvoji-na

L.
N.
A.
G.
L.
D. I.

новъґ

нова

новъґ

новэхъ

нова

новэ

новъґ

новами
новахъ
новэ

ништя

ништи

ништа

ништихъ

ништа

ништи

ништя

ништами
ништахъ
ништи

новÚ

новÚ

ништÚ

ништÚ

новама

новама

ништема

ништама

PROMENA PRIDEVA ODREĐENOG VIDA
Promena prideva odreĎenog vida je spoj imeničke i zameničke deklinacije, tj. spoj
odgovarajućih padežnih oblika imeničke promene i odgovarajućih padežnih oblika
anaforske zamenice. U početku se zamenica prosto dodavala, a kasnije je zbog
fonetskih promena to dodavanje zamagljeno i nije uvek očigledno.

meka varijanta
m.
sr.
ž.
N.
G.
jednina

D.
A.

L.
N.
G.
množina

нова

новоЇ

новÚ

новъ,

ново

нова

I.

D.
A.
I.
L.

dvoji-na

новъґи

N.
A.
G.
L.
D. I.

новомь
новэ

нови

новъґ
новэ

новќ
новођ

нова

новъ

новаg

новэ

новъґ

новъа

новомъ

новамъ

новъґ

новами

новъґ

нова

новэхъ

нова

новэ

новъґ

новахъ
новэ

tvrda varijanta
sr.

m.
ништь

ништа

ништÚ

ништь
ништа

ниште

ниште

ништемь
ништи

иништ

ништь

ништа

ž.
ништа

ништя
ништи

ништќ
ништеђ
ништи

ништя
ништь

ништемъ

ништамъ

ништи

ништами

ништя

ништа

ништихъ

ништа

ништи

ништя

ништахъ
ништи

новÚ

новÚ

ништÚ

ништÚ

новама

новама

ништема

ништама

KOMPARATIV
Komparativ se gradio na dva načina, pomoću:
1. – ̑ии (m.)

- ̑ьши (f.)

- ̑е (n.)

- ̑ьш-

(osnova za promenu)

лютъ: люштии, люштьши, люште (люштьш)
2. –эи (m.), -эиши (f.), -эЇ (n.)

–эиш- (osnova za promenu)

новъ: новэи, новэиши, новэЇ

SUPERLATIV
Gradio se na tri načina:
1. dodavanjem rečce -наи ispred oblika komparativa; ovaj način graĎenja je veoma
redak i sreće se samo u obliku srednjeg roda
наивеяште, наґскорэе
2. korištenjem oblika genitiva množine zamenice (вьэхъ) u vezi sa komparativom
да бќдетъ вьэхъ мьн̑ии
3. pomoću priloga -sэло (vrlo, veoma) ili prefiksa прэпрэвеликъ, прэмилостивъ

GLAGOLI
I Lični glagolski oblici:
a) glagolska vremena
1. prezent (sadašnje vreme)
2. aorist (preĎašnje svršeno vreme)
3. imperfekat (preĎašnje nesvršeno vreme)
4. perfekat (prošlo vreme)
5. pluskvamperfekat (davno prošlo vreme)
6. futur (buduće vreme)
7. futur egzaktni (buduće svršeno vreme)
b) glagolski načini

8. imperativ ( zapovedni način)
9. potencijal (mogući način)
c) glagolska stanja ili rodovi
- aktiv (radno stanje)
- pasiv (trpno stanje)
II Nelični glagolski oblici:
10. infinitiv
11. supin
12. particip prezenta aktiva
13. particip prezenta pasiva
14. particip preterita aktiva
15. particip preterita pasiva
16. particip perfekta
S obzirom na graĎenje, glagolski oblici mogu biti:
a) prosti glagolski oblici: prezent, imperfekat, aorist, imperativ, infinitiv, supin,
participi;
b) složeni glagolski oblici: perfekat, pluskvamperfekat, futur, futur egzaktni,
potencijal, oblici za pasiv.

GLAGOLSKE OSNOVE
Svi prosti glagolski oblici grade se od dveju osnova, prezentske i infinitivne.
Od prezentske osnove grade se prezent, imperativ i participi prezenta.
Od infinitivne osnove grade se infinitiv i supin, aorist, participi preterita i particip
perfekta.
Imperfekat se gradi ili od infinitivne osnove ili ima svoju posebnu osnovu.

- VRSTE PREZENTSKE OSNOVE
Prezentska osnova može biti:
a) tematska (izvedena od korena osnovinskim nastavkom);
b) atematska (jednaka korenu, bez osnovinskog nastavka).
Ukupno ima pet prezentskih osnova – četiri tematske i jedna atematska.
2. l. mn.

3. l. mn.

poreklo

I

osnovinski
nastavak
-e/o-

нес-е-те

*nes-o-nti

II

-ne/no-

кос-не-те

несќтъ

III

-je/jo-

IV

-i-

V

atematska

зна-Ї-те

нос-и-те
Їс-те

коснќтъ
знађтъ
носятъ

*kos-no-nti
*zna-jo-nti
*nos-i-nti

- VRSTE INFINITIVNE OSNOVE
I korenska
a) koren na vokal пи-ти, бъґ-ти, чÚти, пети, знати

b) koren na suglasnik нес-ти, плести (*nes-), решти (*rek-), мошти

(*mog-), грети (*greb-)
кликнќти

II –nǫ-

Úмэти

III – ě– ’a-

кричати

носити

IV -i-

(um– ě-)
(krik– ě-)
(nos-i-)

дэлати

V –a-

(klik- nǫ-)

(d ěl-a-)

VI –ova- вэровати

(věr-ova-)

- LIČNI NASTAVCI
Razlikuju se primarni i sekundarni lični nastavci.

Jednina

Primarni
atematske
tematske
osnove
osnove

Mn.

Sekundarni

1.

–мь

–ќ

–ъ

2.

–си

–ши

3.

–ть

3.

–ќтъ/–ятъ

–ќ/–я

Zajednički nastavci
Dvojina: 1. –вэ
2. –та
3. –те
Množina: 1. – мь
2. – те

PREZENT

Množina

Dvojina

Jednina

I vrsta
-o/eнесќ

1.
2.

1.

знаЇши

тешеши

несевэ

речевэ

двигневэ

знаЇвэ

тешевэ

Jednina
Dvojina
Množina

2.
3.
1.
2.
3.

речете

знаЇтъ

двигнета

знаЇта

двигнете

знаЇте

тешетъ
тешета
тешете

знаЇмь

тешемь

несќтъ

рекќтъ

двигнќтъ

знађтъ

тешќтъ

несете

мол̑ќ

1.

1.

речета

двигнетъ

двигнемь

IV vrsta
-i-

3.

речетъ

речемь

2.

2.

тешќ

несемь

1.

3.

знађ

двигнеши

несете

3.

двигнќ

речеши

несета

2.

рекќ

III vrsta
-jo/je-

несеши
несетъ

3.

II vrsta
-no/ne-

молиши

речете

двигнете

знаЇте

тешете

V vrsta
atematska
вэдэти

дати

gсти

бъґти

имэти

вэси

даси

gси

Їси

имаши

Їсвэ

имавэ

вэмь

дамь

gмь

Їсмь

имамь

молитъ

вэстъ

дастъ

gстъ

Їстъ

молита

вэста

даста

gста

Їста

молимь

вэмъ

дамъ

gмъ

Їсмъ

имамь

gдятъ

сќтъ

имќтъ

моливэ
молите
молите

молятъ

вэвэ

вэсте
вэсте

вэдянтъ

давэ

дасте
дасте

дадятъ

gвэ

gсте
gсте

Їсте
Їсте

иматъ
имата
имате

имате

Po atematskim osnovama menja se samo pet navedenih glagola.
Glagol бъґти ima dva prezenta, po V vrsti, ali i po I vrsti (бќдќ, бќдеши,
бќдетъ...).

IMPERATIV
Imperativ se gradio od prezentske osnove, koja se dobija tako što se od 3. lica
množine prezenta oduzme nastavak -ќтъ ili –ятъ. Prema završecima u jednini i
tematskom vokalu u dvojini i množini razlikujemo tri tipa (u nekim gramatikama se
drugi i treći tip spajaju pa se razlikuju dva tipa):
a) nastavak -и u jednini i tematski vokal –э- u dvojini i množini (I i II prezentska
vrsta);
b) nastavak -и u jednini i tematski vokal –и- u dvojini i množini (III i IV prezentska
vrsta);
c) nastavak - ̑ь u jednini i tematski vokal –и- u dvojini i množini (V prezentska
vrsta, ali ne svi glagoli, nego samo oni koji imaju nastavak –ятъ u 3. licu množine)

Množina

Dvojina

Jednina

I vrsta
(а) obrazac
1.
2.
3.
1.
2.
3.
1.
2.
3.

-

Jednin
a

2.

-

III vrsta
(b) obrazac

-

-

-

неси

сеци

двигни

знаи

теши

несэвэ

сецэвэ

двигнэвэ

знивэ

тешивэ

-

-

-

-

-

неси

несэта

сеци

сецэта

двигни

знаи

двигнэта

знаита

теши

тешита

несэмь

сецэмь

двигнэмь

знаимь

тешимь

-

-

-

-

-

несэте

IV vrsta
-i1.

II vrsta
(а) obrazac

-

моли

сецэте

двигнэте

знаите

V vrsta
atematska
вэдэти

дати

gсти

видэти

вэси

даждь

gждь

виждь

-

-

-

тешите

Množina

Dvojina

3.
1.
2.
3.
1.
2.
3.

моли

вэстъ

молита

вэста

молимь

вэмъ

дадимъ

gдимъ

видимъ

вэдянтъ

-

-

-

моливэ
-

молите
-

даждь

gждь

виждь

вэвэ

дадивэ

gдивэ

видивэ

вэсте

-

-

-

вэсте

даита

дадите

gдита

gдите

видита

видите

Po (c) obrascu menja se i tematski glagol видэти, koji pripada IV vrsti.

Glagol бъґти, koji ima prezent i po I i po V vrsti, imperativ gradi po I vrsti.

Množina

Dvojina

Jednina

бъґти
1.
2.
3.
1.
2.
3.
1.
2.
3.

-

бќди
бќди

бќдэвэ
бќдэта
-

бќдэмъ
бќдэте
-

Glagol имэти imperativ gradi od infinitivne osnove, po (b) obrascu.

Dvojina

Jednina

имэти
1.
2.
3.
1.
2.
3.

-

имэи
имэи

имэвэ

имэита
-

имэимъ

Množina

1.

имэте

2.

-

3.

U 3. licu dvojine i množine zapovest može biti opisno iskazana konstrukcijom da +
prezent: да несете, да несќтъ.

AORIST
Aorist se gradi od infinitivne osnove. U staroslovenskom nalazimo tri tipa aorista:
1. asigmatski (jaki, prosti) aorist, koji se gradi bez suglasnika –с-;
2. sigmatski stari aorist, koji se gradi sa obaveznim dodavanjem suglasnika –с- ili sa
alternacijama –х/с/ш-;
3. sigmatski novi aorist, koji se gradi pomoću posebnih grupa -ох /ос/ош -.

- ASIGMATSKI AORIST
Gradi se samo od glagola I infinitivne vrste sa osnovom na suglasnik i II infinitivne

Množina

Dvojina

Jednina

vrste kod kojih ispred infinitivnog nastavka nǫ stoji suglasnik (suglasnik + nǫ + ti).

1.
2.
3.
1.
2.
3.
1.
2.
3.

пасти
(*pad-)

ити
(*id-)

мошти
(*mog-)

гаснќти
(*gas-)

падќ

идъ

могъ

Úгасъ

паде

иде

може

Úгасе

паде

иде

може

Úгасе

падовэ

идовэ

моговэ

Úгасовэ

падете

идете

можете

Úгасете

падета

идета

можета

Úгасета

падомъ

идомъ

могомъ

Úгасомъ

падќ

идќ

могќ

Úгасќ

падете

идете

можете

Úгасете

- SIGMATSKI STARI AORIST
Gradio se od svih glagola, i sa infinitivnom osnovom na suglasnik i sa
infinitivnom osnovom na samoglasnik. U oba slučaja ima dve varijante:
a) sa ostajanjem –с- u svim licima;
b) sa smenjivanjem (alterniranjem) suglasnika –х/с/ш- u toku promene.
-

Glagoli sa infinitivnom osnovom na suglasnik

Za aorist ovih glagola karakteristični su sledeći momenti:
- duljenje osnovinskog vokala
kada se duljio osnovinski vokal o prelazio je u a → o/a
kada se duljio osnovinski vokal e prelazio je u ě (- ̑a) → e/ě (- ̑a)
kada se duljio osnovinski vokal ь prelazio je u i → ь / i;
-

obavezno dodavanje suglasnika –с- na osnovu, pa tek onda ličnih nastavaka.
To –с- je moglo ostati u svim licima ili alternirati sa х ili ш (kod glagola sa
infinitivnom osnovom na к i г);

Množina

Dvojina

Jednina

-

-

gubljenje osnovinskog suglasnika ispred –с- ili alternanata –х/с/ш-;
oblici 2. i 3. lica jednine pozajmljuju se od asigmatskog aorista.

1.
2.
3.
1.
2.
3.
1.
2.
3.

бости
(*bod-)

вести
(*ved-)

чисти
(*čit-)

решти
(*rek-)

жешти
(*žeg-)

басъ

вэсъ

чисъ

рэхъ

жахъ

(чьте)

(рече)

(боде)

(веде)

(чьте)

басовэ

вэсовэ

басте

вэсте

(боде)
баста

(веде)

вэста

(рече)

(жеже)

чисовэ

рэховэ

жаховэ

чисте

рэсте

жасте

чиста

рэста

(жеже)
жаста

басомъ

вэсомъ

чисомъ

рэхомъ

жахомъ

бася

вэся

чися

рэшя

жашя

басте

вэсте

чисте

рэсте

Glagoli sa infinitivnom osnovom na samoglasnik

жасте

Karakteristike:
-

varijanta –х/с/ш- analogijom je uopštena kod svih glagola, iako bi se
očekivala samo kod glagola sa infinitivnom osnovom na –и- i –Ú-;

-

samo kod glagola sa infinitivnom osnovom na –я- pored varijante –х/с/шpostoji i varijanta sa čuvanjem sigme;
ovi glagoli nemaju asigmatski aorist, pa od njega ne mogu pozajmljivati oblike
za 2. i 3. lice jednine i zato su 2. i 3. lice jednine jednaki infinitivnoj osnovi.

Jedino ako je osnova jednosložna može doći do proširenja sa –тъ ili -стъ, ali ovo
nije obavezno i nema pravila kada se dodaje –тъ a kada –стъ.

молити

видэте

(видэ-)

Množina

Dvojina

Jednina

(моли-)
1.
2.
3.
1.
2.
3.
1.
2.
3.

знати

начяти

(зна-)

(-чя-)

молихъ

видэхъ

знахъ

начясъ : начях

моли

видэ

зна

начя(тъ)

моли

видэ

зна

начя(тъ)

молиховэ

видэховэ

знаховэ

начясовэ : начяховэ

молисте

видэсте

знасте

начясте

молиста

видэста

знаста

начяста

молихомъ

видэомъ

знахомъ

начясомъ : начяхомъ

молишя

видэшя

знашя

начяся : начяшя

молисте

видэсте

знасте

начясте

- SIGMATSKI NOVI AORIST
Upotrebljavao se kod glagola I infinitivne vrste sa osnovom na suglasnik i kod glagola
druge vrste koji ispred infinitivnog nastavka -nǫ imaju suglasnik.
Karakteristike:
- umetanje vokala o izmeĎu infinitivne osnove i obeležja aorista, tj. glasova
-

х/с/ш, pa se tako dobija ох /ос/ош;
2. i 3. lice jednine pozajmljuje se od asigmatskog aorista.

Jednina
Dvojina
Množina

1.
2.
3.
1.
2.
3.
1.
2.
3.

вести
(*ved-)

решти
(*rek-)

двигнќти
(*dvig-)

вэдохъ

рэкохъ

двигохъ

веде

рече

движе

веде

рече

движе

вэдоховэ

рэкоховэ

двигоховэ

вэдосте

рэкосте

двигосте

вэдоста

рэкоста

двигоста

вэдохомъ рэкохомъ двигохомъ
вэдосте

вэдошя

рэкосте

рэкошя

двигосте

двигошя

IMPERFEKAT
Imperfekat se gradi samo od glagola nesvršenog vida. Svi nesvršeni glagoli grade
imperfekat od istih nastavaka:
Jednina: 1. - ахъ

2. - аше

Dvojina: 1. - аховэ

2. - ашета

3. - аше

Množina: 1. - ахомъ

3. - ашете

2. - ашете

3. – ахќ

S obzirom na osnovu na koju se ti nastavci dodaju razlikuje se nekoliko načina
graĎenja imperfekta.
a) Kod glagola sa infinitivima na -ати i -эти (infinitivne osnove na а i э )
imperfekat se gradi dodavanjem nastavaka na infinitivnu osnovu.
знати → зна + ахъ (знаахъ)

видэти → видэ + ахъ (видэахъ)
b1) Dodavanje nastavaka - ̑аахъ, - ̑ааше . Ovo se tiče glagola IV (-и). Ako se
glagol ne završava na -ати

ili –эти, imperfekat se gradi od specijalnih

imperfekatskih osnova: na postojeću infinitivnu osnovu dodaje se э.
носити - ношаахъ

ходити - хождаахъ
молити - молgахъ

b2) Završeci -gахъ, -gаше tiču se glagola sa korenom na vokal (onih kod kojih je
infinitivna osnova jednaka korenu), najčešće na -и-, -ъґ- i -Ú-.
бити – биgахъ, биgаше...

кръґти – кръґgахъ, кръґgаше...
чÚти – чÚgахъ, чÚgаше...

b3) Završeci -эахъ, -эаше dodaju se kod glagola sa infinitivnom osnovom na
suglasnik. Ako je u pitanju zadnjonepčani suglasnik, doći će do I palatalizacije, a э
će iza prednjonepčanog (mekog) suglasnika preći u а.
нести – несэахъ, несэаше...

тешти – течаахъ, течаше....

мошти – можаахъ, можааше...
Glagol бъґти gradi imperfekat od osnove бэ- (бэахъ, бэаше). U značenju

imperfekta upotrebljavaju se oblici sigmatskog aorista od osnove бэ-:
Jednina: бэхъ
бэше

бэше

Dvojina: бэховэ
бэста
бэсте

Množina: бэхомъ
бэсте

бэшя

PARTICIPI
Participi su oblici koji se delom oslanjaju na glagole, a delom na imenice. Na glagole
se oslanjaju time što se grade od neke glagolske osnove. Mocija roda i promena
povezuju ih sa imenicama. Postoje dva participa prezenta, dva participa preterita i
particip perfekta.

PARTICIP PREZENTA AKTIVA
Gradio se od prezentske osnove, koja se dobija tako što se od 3. lica množine prezenta
odbije nastavak – ili - i na koju se dodaju različiti nastavci. Prema nastavcima
razlikujemo nekoliko tipova:

a) -ъґ (m. i sr. rod), -ќшти (ž. rod), osnova za promenu -ќштTiče se glagola I i II prezentske vrste;
b1)

-^/ ̑я (m. i sr. rod), -ђшти/ ̑ќшти (ž. rod), osnova za promenu -ђшт-/

̑ќштTiče se glagola III prezentske vrste;

b2) -я (m. i sr. rod), -яшти (ž. rod), osnova za promenu -яштTiče se glagola IV prezentske vrste.
Osnova za promenu uvek je jednaka obliku žanskog raoda bez krajnjeg –и.

vrsta 3. l. mn. prezenta mški i srednji rod
I
несќтъ
несъґ
II
чезнќтъ
чезнъґ
III
знађтъ
зна^
пишќтъ

IV

молятъ

моля

пишя

ženski rod

osnova za promenu

несќшти

несќшт-

знађшти

знађшт-

чезнќшти
пишќшти
моляшти

чезнќштпишќштмоляшт-

Promena
Nominativ muškog i srednjeg roda je моля, genitiv моляшт- itd. Ako je u pitanju

neodreĎeni vid, menjaće se kao imenica – моляшта itd. Ako se radi o odreĎenom
vidu, promena će biti kao kod prideva odreĎenog vida meke varijante –
моляштаЇго itd. Participi se u svemu menjaju kao pridevi meke varijante. Postoje
dva odstupanja u odnosu na prideve:
1. nominativ jednine muškog i srednjeg roda nema zajedničku osnovu;
2. nominativ množine muškog roda ima nastavak –е (po suglasničkim osnovama):
моляште (neodreĎeni vid) / моляштеи (odreĎeni vid).
Svi glagoli V vrste grade ovaj oblik po obrascu I vrste.
1. l. jd.
prezenta

3. l. mn.
prezenta

mški i srednji
rod

ženski rod

osnova za
promenu

Їсмь

сќтъ

съґ

сќшти

сќшт-

имамь

имќтъ

имъґ

имќшти

имќшт-

вэмь

вэдятъ

вэдъґ

вэдќшти

вэдќшт-

gмь

gдятъ

gдъґ

gдќшти

gдќшт-

дамь

дадятъ

дадъґ

дадќшти

дадќшт-

PARTICIP PREZENTA PASIVA
Gradio se od prezentske osnove i nastavaka:
-мъ (muški rod), -ма (ženski rod), -мо (srednji rod)
vrsta
I

muški rod

ženski rod

srednji rod

несомъ

несомо

II

косномъ

несома

знаЇмъ

знаЇма

знаЇмо

II

коснома

глаголЇмъ
IV
V

косномо

глаголЇма

носимъ

глаголЇмо

носима

вэдомъ

носимо

вэдома

вэдомо

Glagoli V vrste ovaj oblik grade kao glagoli I vrste.

PARTICIP PRETERITA AKTIVA
Gradi se od infinitivne osnove pomoću dve vrste nastavaka.
1. Kod glagola sa infinitivnom osnovom na suglasnik nastavci su
-ъ (m. i sr. rod), -ъши (ž. rod), osnova za promenu je –ъш-.
2. Kod glagola sa i nfinitivnom osnovom na vokal nastavci su
-въ (m. i sr. rod), -въши (ž. rod), osnova za promenu je –въш-.

infinitiv (infinitivna muški i srednji rod
osnova)

ženski rod

osnova za promenu

нести (nes-)

несъши

несъш-

бости (bod-)

несъ

бодъ

бодъши

бодъш-

видэти (vidě-)

видэвъ

видэвъши

видэвъш-

носити (nosi-)

носивъ

носивъши

носивъш-

дэлати (děla-)

дэлабъ
ношъ

дэлабъши
ношъши

дэлабъшношъш-

Glagoli IV vrste mogu imati particip preterita aktiva od obaju tipova nastavaka.
Infinitivne osnove svih glagola V vrste završavaju se na vokal, pa oni samim tim
dobijaju drugi tip nastavaka.

PARTICIP PRETERITA PASIVA
Gradi se od infinitivne osnove i nastavaka, koji se dele u nekoliko grupa.
a) nastavci koji imaju –нa1) –нъ, -на, -но
знати: знанъ, знана, знано

видэти: видэнъ, видэна, видэно
a2) -енъ, -ена, -ено
нести: несенъ, несена, несено

решти: реченъ, речена, речено
a3) - ̑енъ, - ̑ена, - ̑ено

носити: ношенъ, ношена, ношено

родити: рожденъ, рождена, рождено
a4) -Їнъ, -¯на, -Їно
Ovi nastavci dodaju se kod onih glagola kod kojih je infinitivna osnova koren i to
koren na vokal.
бити: биЇнъ, биЇна, биЇно

обÚти: обÚвенъ, обÚвена, обÚвено
U ovom slučaju prilikom dodavanja nastavka –en nastaje hijat koji se otklanja
hijatskim glasom j. U drugom slučaju hijatski glas je v pošto je pred njim vokal
zadnjeg reda.

b) nastavci koji sadrže suglasnik –т-тъ, -та, -то
Ovi nastavci dodaju se kod glagola sa korenom na vokal ili na sonante n, m i r.
вити: витъ, вита, вито

стрэти: стрьтъ, стрьта, стрьто (koren na r)

распяти: распятъ, распята, распято (koren na n)

PARTICIP PERFEKTA
Gradi se od infinitivne osnove i nastavaka
muški
rod

ženski
rod

srednji
rod

jednina

-лъ

-ла

-ло

dvojina

-ла

-лэ

-лэ

množina

-ли

-лъґ

-ла

Glagol particip perfekta gradi od posebne osnove.
šьd- шьлъ, шьла, шьло

SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI
Grade se ili od participa i pomoćnog glagola ili od infinitiva i pomoćnog glagola.

PERFEKAT
Gradio se od participa perfekta i atematskog prezenta glagola бъґти.
Jednina: далъ (дала, дало)

Їсмь
Їси

Їстъ

Dvojina: дала (далэ, далэ) Їсвэ
Їста
Їсте

Množina: дали (далъґ, дала) Їсмъ
Їсте

сќтъ

PLUSKVAMPERFEKAT
Gradio se od participa perfekta i imperfekta glagola бъґти, pri čemu se u funkciji
imperfekta mogu naći i oblici sigmatskog aorista tog glagola.

Jednina: далъ (дала, дало)

бэахъ

ili

бэаше
бэаше

Dvojina: дала (далэ, далэ) бэаховэ

бэашета
бэашете

Množina: дали (далъґ, дала) бэахомъ
бэашете
бэахќ

бэхъ
бэ
бэ

бэховэ
бэста

бэсте

бэхомъ
бэсте

бэшя

U spomenicima se javlja i oblik sa perfektom glagola бъґти:
неслъ бъґлъ Їсмь

FUTUR
Gradio se na dva načina:
1) prezent perfektivnih glagola upotrebljavao se sa značenjem futura;
2) od infinitiva glagola i prezenta nekog pomoćnog glagola.
бќдќ носити, бќдеши, бќдетъ... носити

имамь пити, имаши, имать... пити
начьнќ падати, начьнеши... падати

хоштќ видети, хоштеши... видети

FUTUR EGZAKTNI
Gradio se od participa perfekta i prezenta glagola бъґти po I vrsti.
читалъ бќдќ, бќдеши...

POTENCIJAL
Gradio se od participa perfekta i posebnih oblika glagola бъґти koji su stari optativ
(željni način). Umesto optativa koristi se i pravi aorist.
Jednina: далъ (дала, дало)

бимь

ili

би
би

Dvojina: дала (далэ, далэ) биховэ
биста
бисте

Množina: дали (далъґ, дала) бимъ, бихомъ
бисте

бќ, бишя
pripremila Romana Radulović

www.starisloveni.com

бъґхъ
бъґ
бъґ

бхъґовэ
бъґста
бсъґте

бхъґомъ
бсъґте

бъґшя