Tredi put: novi politički i ideološki okviri socijalne politike

Pregledni članak UDK: 304:32 Primljeno: ožujak 2000.

Josip Kregar Pravni fakultet Sveučilište u Zagrebu

Ideja tredeg puta smatra se značajnom promjenom gledanja na društvo i politiku. Za formiranje ideje podjednako je zaslužna politička praksa i nastanak novih teorijskih koncepcija od kojih se posebno analizira koncepcija A. Giddensa i njegov utjecaj na politiku tredeg puta. Najznačajniji smisao te teorijske koncepcije njeno je formuliranje osnovnih promjena modernog društva, a njena najznačajnija posljedica je redefiniranje i transformacija socijalne države. U tome nestaju ideološke i koncepcijske razlike između liberalizma i socijaldemokracije. Upozorava se na pokušaje internacionalizacije politike tredeg puta približavanjem zemalja u kojima se na vlasti nalaze socijalni reformatori. Posebno se analizira formulacija tredeg puta u radovima T. Blaira i njegov zajednički manifest s G. Schröderom. U članku se razmatraju i teorijske koncepcije A. Giddenssa, osobito njegovo shvadanje teorije društvene strukturacije i pronalaze veze između njegovih ranijih radova i sadašnje formulacije problema nove socijalne stratifikacije, globalizacije, novog društva rizika i novih oblika individualizacije.

U drugom dijelu rada razmatraju se osnovni pojmovi i teze teorije tredeg puta. Analizira se pojam i socijalne posljedice procesa globalizacije. Globalizacija nije svodiva na njene ekonomske i političke aspekte, bududi da su njene posljedice evidentno društvene. Razmatra se i novo određenje demokracije i nova uloga civilnog društva u dinamiziranju demokracije. Upozorava se na značenje socijalnog partnerstva u djelovanju moderne države te na proces individualizacije.

Autor smatra da se u određenju pojma tredeg puta radi o rekonceptualizaciji političkih prioriteta. Upozorava da se politički prioriteti mijenjaju te da tredi put prepoznaje sasvim praktične i pozitivne posljedice neoliberalnih reformi i ne želi se odredi tih uspjeha, ali uz to pokazuje senzibilnost prema socijalnim posljedicama. Smatra da i liberalizam i socijaldemokracija iz krize smisla i ciljeva svoje političke filozofije izlaze redefinirajudi svoje pokrete i politička polazišta prema novim fenomenima

suvremenog svijeta. U prepoznavanju novih znakova vremena, novih i bududih problema, novih i osvježenih političkih programa više je sličnosti nego razlika. I liberali i socijaldemokrati na sličan način rekonceptualiziraju promjene modernog svijeta: globalizaciju smatraju pozitivnom i potiču slobodu trgovine, individualizaciju smatraju neizbježnom i poželjnom, potiču emancipaciju žena i slobodu individualnog izbora, demokratizaciju, ideologije smatraju dogmatskim teretima, traže načine da se približe civilnom društvu i smatraju birokraciju (i državnu i stranačku) prevladanom i negativnom.

Ključne riječi: tredi put, liberalizam, socijaldemokracija, globalizacija, individualizacija, partnerstvo, Blair, Giddens, third way, neue mitte.

UVOD

Izraz tredi put oznaka je nove političke orijentacije vodedih svjetskih demokracija, odnosno vlada u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama, Njemačkoj, Italiji i mnogim drugim zemljama u kojima su na vlasti socijal-demokratski i srodni političari i skupine. Oni na novi način prilaze politici, definiranju političkih ciljeva i praktičkih politika. 1

Tredi put oznaka je sinteze između liberalističkih i socijaldemokratskih načela te smjernica djelovanja, nastojanja da se zaborave stari ideološki sporovi i formulira drukčija postmoderna politika. Tredi put referira na ideologije sasvim različitih stranaka ( New Democrats – Sjedinjene Države; New Labour – Velika Britanija; Die neue Mitte – Njemačka) koje pokazuju velike sličnosti u percepciji modernog svijeta. Međutim, ne radi se samo o deklaraciji političkog smjera. Impresionira i utemeljenost takvih politika u određenom teorijskom nazoru, revidiranoj teoriji modernizacije i strukturacije koja se pripisuje Anthonyju Giddensu.

Odnos politike i znanstvene perspektive u ovom slučaju nije jednoznačan. Nije sasvim jasno prethode li Giddensove ideje formulaciji političkih programa ili su one samo zgodna rekapitulacija postojedih političkih praksi ili, pak, trede, da je stvarnost drukčija, da su socijalne promjene brze i da su i politike i društvene znanosti na istom zadatku da rekonceptualiziraju suvremeno društvo i njegovu promjenu. Korisno je prihvatiti ovo posljednje, jer se u izlaganju politike tredeg puta miješaju te dvije razine i kronologija formuliranja te nove politike.

Radi svega navedenoga, ovaj članak ima više dijelova, više glavnih tvrdnji i više zadataka. Najprije želim upozoriti na politički i teorijski kontekst u kojem nastaje politički program tredeg puta , te na praktične

politike (u smislu riječi policy ) na koje je ta koncepcija utjecala. Opis praktičnih politika tredeg puta sadržaj je drugog dijela rada. U tredem dijelu izlažem teorijski profil Anthonyja Giddensa, čija se djela obično smatraju temeljem ove nove političke filozofije. Smatram da ideja tredeg puta nije razumljiva iz samih Giddensovih tekstova, jer donosi niz terminoloških novosti, odnosno drukčija tumačenja poznatih pojmova pa u četvrtom dijelu želim sistematski rekapitulirati osnovna obilježja takve političke perspektive. Na koncu želim upozoriti na ideološke reperkusije pomirbe liberalizma i socijaldemokracije: na razini nadilaženja teorijskih opreka, ali i na razini sasvim konkretnih političkih programa.

ULOGA DEMOKRATSKIH REFORMATORA U GLOBALNOM DRUŠTVU

Politička pozornica na početku novog stoljeda radikalno je promijenjena. U uvjetima postmodernog društva dvije se karakteristike razvijenih zapadnih društava ističu iz kompleksa promjene: na razini političkih usmjerenja radi se o snažnom prodoru lijevih političkih stranaka, a na razini politika 2 o sasvim suprotnom fenomenu – razgradnji države blagostanja.

Doba kraja stoljeda obilježava najprije snažan prodor neoliberalizma. Na razini filozofije govorilo se da je liberalna demokracija “krajnja točka ideološke evolucije čovječanstva i konačni oblik vladavine i da je kao takva – kraj povijesti” (Fukuyama, 1994.:7). Na razini ekonomske teorije zavladala je potpuna dominacija čikaške liberalne škole, a na razini pravne prakse ideja deregulacije značila je povlačenje socijalnih standarda u korist tržišne samoregulacije. 3 Međutim, zacijelo je najjači prodor ostvarila ideja političkog liberalizma, kako na zapadu tako i u novim demokracijama, u redizajniranju socijalne države.

Naime, u tom razdoblju i konzervativni i socijaldemokratski tip socijalne države došao je u krizu. Kriza nije bila samo kriza novca, institucija ili programa, ved same ideje o skrbi države za ekonomska i socijalna prava. Ograničavanje sredstava prethodilo je napuštanju visoke razine zajamčenih socijalnih prava, a potom i smanjivanju broja programa ( downsizing ) i privatizaciji.

Nesumnjivo da su najdublji uzroci takve krize tehnološki napredak i promjene u ekonomiji (Pusid, 1999.:323–324) ali, što je još važnije, i promjene u društvenoj strukturi. Društveni uzroci krize socijalne države, od kojih ističemo širenje broja ovisnih korisnika, promjene u društvenoj stratifikaciji i strukturi zanimanja, pojačali su krizu ideja i institucija države blagostanja. 4

Čak se i ekonomiju počinje promatrati kao bitno društveni proces. 5 Ljudska je ekonomija uklopljena u ekonomske i neekonomske institucije (Kalanj, 1999.:11) koje su njeno ograničenje i okvir. Tržišta nema

socijalni položaj. potpomodi njegov projekt. Umjesto stabilnosti i povjerenja. Poduzetnik ne smije očekivati da de država stvoriti novu tehnologiju. u kojem se uspijeva slučajem a ne predanim radom. a ne opravdavati se trenutnom društvenom strukturom. da sprječava egalitnost. Na razini konceptualne rekonstrukcije upozorava se na potrebu holističkoga a ne kauzalnoga. pravima koja ima i očekivanjima koje podržava. Na sve ovo je obično radikalni (lijevi) i liberalni odgovor bio upozorenje da politički konzervativizam koristi baš onima kojima je ionako dobro. Ne radi se o psihološkoj nego o društvenoj promjeni. krizu moralnih i obiteljskih vrijedosti. uostalom da je politički program koji zagovara status quo . Svatko treba snositi rizik. snositi težinu rizika promjena na globalnom tržištu. Tradicionalni oslonci – obitelj. alijenaciji i frustracijama koje to izaziva. bez obzira na svoje obrazovanje. . neovisno o uspjehu i sredi koje netko ima u radu i životu. ne samo politička. potpunoga a ne sektorskoga ili parcijalnog pristupa. mora sebe doživjeti kao pokretača djelatnosti i poduzetnika. radikalni i socijaldemokratski stav bio je da država mora jamčiti svima izvjestan minimum sigurnosti. ukazivali su da su socijalni programi skupi. znači i to da on sam snosi odgovornost za sebe. Istraživač ili sveučilišni djelatnik ne smije očekivati da de se cijeli život baviti istim problemima ili istraživačkim zadacima. Nezaposleni od države ne smije očekivati neuvjetovanu i neograničenu pomod zato što ga je zadesio rizik nezaposlenosti. gledati unaprijed i uspoređivati se s najnaprednijim konkurentima u globalnoj utakmici.bez institucija. potrošačkom društvu. ometa emacipaciju žena. da postoje “kulture siromaštva”. a ne u zadatak državi. pripisivale su se kapitalističkom načinu proizvodnje. na koje su konzervativci upozoravali. Svatko ima zadatak postati najboljim. Ljudi konzervativnih nazora vidjeli su da modernizacija znači eroziju poduzetničkog duha. Zagovara se stvaranje nove poduzetničke kulture. da stvaraju birokraciju. da se ne treba svima pomodi. Kritika socijalnih programa države blagostanja ranije se obično prepuštala desnim konzervativnim skupinama. profesionalne skupine – gube značenje i ulogu. Pojedinac. Smatralo se da pojedinac ne smije snositi rizik nestabilnog tržišta i njegovih cikličkih kriza. prijatelji. što se ponekad naziva i kulturnom revolucijom. navike i shvadanja da de država racionalnom i planiranom politikom riješiti društvene probleme. Život postaje sve manje predvidivim. Progresivistički. sindikalne slobode. Probija se shvadanje da treba promijeniti navike stečene izgradnjom države blagostanja. da treba raditi a ne prosjačiti. porijeklo. Radnik ne smije misliti da de ga država štititi usprkos činjenici da je njegova radna snaga višestruko skuplja od korejske ili indijske. Psihološke teškode i nesigurnost. da ih neradnici zloupotrebljavaju. nastupa vrijeme nesigurnosti u kojem se svaki posao lako može izgubiti. jer se rizik životnog i radnog neuspjeha želi staviti na teret pojedinca. dugoročnoga a ne pragmatičkoga. Sloboda pojedinca.

barem na minimalnoj razini. nova i drukčija uloga žena.:453–4) konzultiranja intelektualne elite u formuliranju političkog programa i mjera. jer tamo je vremenom stvorena tradicija (Schumpeter. U tom prostoru kompromisa kredu se ideje tredeg puta . u Njemačkoj se naziva novom sredinom 12 . Duboka kriza laburističkoga političkog programa u godinama dominacije torijevskog liberalizma izazvala je nužnost revizije nekih od temeljnih ciljeva stranke. godine na stranačkom kongresu pobijedila je jaka struja stranačkih pragmatista koji su. raspada obitelji. Ideje “tržišta s ljudskim licem”. ali su prava i očekivanje zaštite stalna. prezentirajudi laburiste kao borce za interes cjeline naroda ( peoples party ) 9 . uz neprijateljstvo naroda prema politici i potrebu za dubljim demokratskim reformama. Na političkoj razini danas dolazi do potpunog povlačenja konzervativnih stranaka i dominacije socijaldemokratske opcije. borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Razlike takvih stavova manje su no što smatraju njihovi zagriženi proponenti. U moderno vrijeme fabijanska tradicija razbudila se baš kritikom tradicionalnih političkih stavova laburista 7 . novim odnosom prema pitanjima sigurnosti i okoliša koja zahtijevaju međunarodnu akciju”. revolucije u tehnologiji i svijetu rada. Izazov. tijekom radnog vijeka mijenjaju se i profesije i položaji. Sam naziv nastaje u tradiciji engleske socijaldemokracije. a progresisti i socijaldemokrati da fleksibilnost i sloboda ne jamče sami po sebi sigurnost. U sasvim različitim povijesnim okolnostima pojavljuju se slične ideje o potrebi sinteze između socijalističke ideje reformacije društva i prigovora koje su ideji socijalne države upudivali liberali. kriminala. nacionalizaciji i radničkom upravljanju. osobito programa laburističke stranke u čijem vodstvu su se u pravilu izmjenjivali lideri. izmijenili program napuštajudi tradicionalno pozitivni stav prema radničkom vlasništvu. 1960. senzibilni prema stavovima fabijanaca 6 i Oxbridgea. Društveni reformatori takve programe nazivaju tredi put . a u Sjedinjenim Državama njeni nositelji su mladi demokrati . Dana 29.Pojedinac ima pravo raspolagati svojim životnim izborima. efikasnosti tržišta i skrbi za njegove posljedice postaju političkim programima. U Europi samo u dvije zemlje na vlasti nisu socijaldemokrati. a državu blagostanja i društveno vlasništvo kao ciljeve. Konzervativci bi mogli prihvatiti da je socijalna sigurnost. dugoročno korisna. baš pod utjecajem novih fabijanaca. U Ujedinjenom Kraljevstvu ta politika naziva se tredim putem i novim laburizmom 11 . 8 Nastaje ideja New Labour koja u početku nema jasnu fizionomiju. . travnja 1995. Formulacije tredeg puta 10 koincidiraju u paralelno nastalim političkim strategijama u sasvim različitim zemljama. Izbor karijere i posla je fleksibilan. postavljen u redefiniranju programa političkog djelovanja jest: “globalno tržište. Novi program još je radikalnije odbacio klasnu borbu kao osnovu politike. bez obzira na pripisane lojalnosti.

). Bra zil) na vlasti su političke snage koje deklariraju svoju pripadnost istom ideološkom obrascu. A. Deklaracija se sastoji od pet dijelova. ali je postavio temelj stvaranja međunarodne mreže aktivnosti u kojoj su se. prisustvovao i vedi broj istaknutih lidera (L. osim dvojice predsjednika. Clintona u aferi Lewinsky. 15 vođe zamalja razvijenog svijeta. Formuliranje zajedničke politike tredeg puta G. Firenci (23. Relativno kratka proklamacija napisana je svježim jezikom koji su kritičari odmah proglasili “neoliberalizmom” (Schwartz). godine. Andrew Adonis). Problemi s kojima se vlade suočavaju ne nastaju samo u okvirima granica pojedine zemlje. Clintonom. administracije i ceremonijalnog zastupanja – redefinirati i vanjsku politiku. Prodi i drugi). Donnelly. D'Alema. 1999. Blaira i G. godine kojemu je. Tuttyens. R. 11. Vrhunac takvoga međunarodnog djelovanja su sastanci šefova država i vlada u Parizu (Socijalistička internacionala 8. Schrödera Europe: The Third Way/The neue Mitte . Seminar je ostao u medijskoj sjeni radi istodobnog svjedočenja B.). Scharping). Peter Mandelson. rujna 1998. Blair to je pokušao intenzivnim naporima da okupi istomišljenike. Anthony Giddens. pripremljen je zajednički sastanak u New Yorku 21. Jospin. ved su njihovi uzroci strukturalni i globalni. ali i drugi europski i svjetski političari. i to ne samo britanske 14 . Nakon analize tog dokumenta. Bududi da nema svjetske vlade. Blair.13 I u drugim zemljama (Italija. Stvaranje globalne politike Britanska laburistička politika tredeg puta transformirala se i u opdu političku strategiju vlade. prikazanu u obliku nove “ideologije” tredeg puta . U prvom dijelu (“Učedi iz iskustva”) jasno se odbacuju sami temelji klasičnog određenja socijalne države: 18 . 17 U kratkom prikazu nije mogude istaknuti sva slaganja i sporove koji nastaju u formuliranju politike. nudedi jedinstvenu strategijsku platformu djelovanja. Jospin. Radi se o iznimno važnim skupovima na kojima su se okupili najviđeniji predstavnici ideološke opcije tredeg puta (Clinton. Schröder i T. 1999. Cardoso. Francuska. Nakon nekoliko slobodnih razgovora s B. Blair potpisali su navedeni manifest u lipnju 1999.) 16 i Helsinkiju (15. osim predsjednika država i vlada. 12. 1999. Za razumijevanje inicijative vrlo je koristan dokument kojim se jasno izražava slaganje i zajednički cilj: formalni zajednički manifest T. snažno angažirali njihovi savjetnici (Mattias Matching. potrebno je redefinirati zadatke međunarodnih institucija i sasvim drukčije – preko zadataka održavanja političkih odnosa. upozoravamo na disonantne tonove u oblikovanju politike tredeg puta . Nizozemska. 11.

sustav socijalne sigurnosti treba se prilagoditi promjenama u očekivanoj dužini života... i ukloniti svako loše djelovanje.. mete djelovanja i ciljeve treba jasno formulirati. nedostatak odgovornosti prema lokalnoj zajednici. socijalno stanovanje) i politiku usmjeriti na stvaranje preduvjeta rasta (reprofesionalizacija.. Država treba izbjedi velike rashode proračuna za eliminiranje posljedica (nezaposlenost. porastu kriminala i vandalizma. Rješenja i problemi moraju se povezati.. “Aktivna politika ljevice prema tržištu rada”): “Najvažniji zadatak modernizacije je investiranje u ljudski kapital. Država ne treba veslati ved kormilariti. Državnu birokraciju na svim razinama treba reducirati.... samozapošljavanje) 19 .. Narušena je ravnoteža individualnoga i kolektivnoga. i traži se više ( better value for money ).. ali odgovornost pojedinca njegovoj obitelji.. Previše često prava su izdignuta iznad obveza. bez obzira što se time postizalo i bez obzira na utjecaj na poreze te posredno na konkurentnost.” ( Die Neue Mitte ) Ved i same formulacije čine se svetogrđem prema klasičnim socijaldemokratskim političkim načelima i politikama. Javni rashodi dostigli su razmjere na granici prihvatljivosti . Ako se zaboravi da je uzajamna obveza dvostrana. Obrazovanje treba biti doživotno ( post-school education ) i na znatno višoj razini zahtjeva fleksibilnosti i kvalitete.” ( Die Neue Mitte ) Apsolutnim prioritetom smatra se ulaganje u znanje i obrazovanje. s čime se pravni sustav ne može nositi. U unutarnjim previranjima su SDP-ove formulacije nailazile na snažne otpore (to još više vrijedi za sljedede dijelove deklaracije: “Novi programi za izmijenjenu realnost”. 20 Disonantni tonovi . strukturi obitelji i ulozi žena. Pravi test za društvo je koliko su učinkoviti ti troškovi i koliko osposobljavaju ljude da se brinu za sebe. Uvjerenje da se država treba baviti štetnim učincima nedostataka tržišta previše često je vodila disproporcionalnoj ekspanziji vladinih nadležnosti i birokraciji koja je dolazila s time. ne toliko kontrolirati koliko voditi. Učiniti ljude i poduzetnike spremne i prilagođene ekonomiji temeljenoj na znanju.. to za posljedicu ima opadanje duha zajednice.“Sredstva postizanja socijalne pravde postala su izjednačena sa sve višom razinom socijalnih troškova.. zapošljavanje i životni standard.. siromaštvo.. Naglašava se da i socijalnim rizicima pogođene kategorije ljudi i pojedinci trebaju preuzeti odgovornost za rješavanje vlastitog položaja. Podcijenjena je važnost pojedinca i poduzetnika i njihova obveza stvaranja bogatstva.. susjedstvu i društvu ne mogu se prepustiti državi. javni sektor treba služiti građanima. i striktno nadgledati kvalitet javnih službi.

skromnim socijalnim programima (SAD) ili malim porezima poticalo se poduzetništvo. organizirani kriminal) nisu samo važna društvena. One se razabiru u nevoljkosti pojedinih stranaka europske 21 socijaldemokracije da se radikalno smanje socijalne službe. oni smanjuju broj radnih sati. Države koje provode radikalnu liberalnu politiku postižu nižu cijenu radne snage i manje porezno opteredenje. Niskim troškovima obrane (Japan).U reformi i između deklariranih pristalica tredeg puta postoje razlike. u tradiciji zaštitnoga radnog zakonodavstva. ali povedati trošak poslovanja. s druge strane. glavni pravac politike je dosljedna primjena strategije iz Maastrichta i uvođenje zajedničke valute. provode se mjere privatizacije i poticanja onih sektora u kojima Europa ima komparativne prednosti (istraživačke tehnologije. nisku cijenu rada i visoku radnu i poslovnu etiku. Uspjeh je impresivan. Primjenjuju se sasvim neortodoksne ekonomske politike. Veliki društveni i politički problem. rješava se sasvim različitim strategijama. otvaranje tržišta i ekspanzija prema novim demokracijama. 22 Nikada u američkoj povijesti kao 1998.). socijalne skrbi. Evropa ne slijedi američki tredi put . “Umjesto smanjenja proračuna. Međutim. ved i ekonomska tema. (jer se želi odabrati “blago spuštanje” umjesto “šok terapije”). monetarističke mjere i povlačenje državnih poticajnih programa odvele su u sasvim suprotan ekstrem: troškovi životnih neizvjesnosti postali su jednostavno preveliki. Japan i azijski zmajevi – dobar dio svoje ekspanzije mogu pripisati jeftinoj i suzdržanoj državi. Na žalost.” (Duth) S druge strane. radi koje se preispituju i redefiniraju političke strategije. više socijalnih programa i davanja. Primjer promjene politike su Sjedinjene Države i prijedlozi reforme socijalne skrbi i Medicare ( Medicaid ). Ideje čikaške liberalne škole. nije toliko porasla produktivnost niti je toliko porasla vrijednost dionica ( stock market . Ide svojim putem – i to de izazvati probleme Sjedinjenim Državama. život u sasvim egzistencijalnom smislu postao je nesiguran. Lafontaine). različiti programi sigurnosti ( zero tolerance toward criminal ). S jedne strane je problem kako uz izjednačene tehnološke uvjete zadržati konkurentnost na globalnom tržištu. snažnih lijevih stranaka. Globalizacija namede standarde produktivnosti. jake uloge sindikata. Umjesto radikalnih zahvata u smanjivanje poreznih opteredenja./1999. državnog školstva. znanje. radikalni zahvati smanjenja prava ravni su političkom samoubojstvu. glavni konkurenti – Amerika. turizam i sl. njemački socijalisti nisu spremni dirati stečenu razinu socijalnih prava i radije predlažu smanjenje kamatnih stopa radi poticanja ekonomije (O. Umjesto reduciranja pomodi za nezaposlenost. zdravstva i javnih službi. Francuski socijalisti predlažu 35-satni radni tjedan. nazaposlenost. sasvim suprotni ciljevi (smanjenje troškova i programa ne ide bez smanjenja prava) teško se mogu ostvariti istom politikom. U konkretnom društvenom i političkom kontekstu Europe. što de smanjiti nezaposlenost. a problemi društvene patologije (korupcija. imaju jeftiniju administraciju i time vrše pritisak na svoje globalne konkurente da učine isto.

pomirenja suprotnih motiva. traženje zajedničkog nazivnika. Dow Jones-indeksom) Nikada u jednoj godini toliki kontingent mladih nije prvi puta dobio zaposlenje. Porast produktivnosti nije samo posljedica tehnologije. osiguranja. stranaka) tako su različite da je za prevladavanje zapravo potrebna sasvim drukčija perspektiva. Giddensa. Ekspanzija tržišta dionica posljedica je i novih tržišta (internet. mutual fonds ). Tvrdnja nije sasvim točna. a na razini politike stvaranje savezništva vlada koje se suočavaju s novim izazovima. Ipak.” (Giddens. postoje zajedničke teme i ideje koje ujedinjuju današnje svjetske napore prema političkoj modernizaciji. interesa i političkih tendencija. 1997.” 23 Što ova elegantna formulacija znači preciznije se nazire u analizi ideje tredeg puta u radovima A. ne ideologičan: prije eksperiment nego dogma. U stvarnosti takav jasan znak prosperiteta nije jednako podijeljen. U različitim zemljama je različito. REKONSTRUKCIJA GIDDENSONOVE TEORIJE TREDEG PUTA Kaže se da je ideja tredeg puta pokušaj pomirenja na ideološkoj razini liberalizma i socijaldemokracije. ne radi same znanosti ili intrinzičkih zahtjeva profesije. ali svugdje je politika i vještina postizanja kompromisa. sličnosti i slaganja. “ Tredi put je fluidan ne statičan: pragmatičan. Sociološku teoriju nastoji revidirati prema novim zahtjevima vremena. ved radi neizbježne praktične i instrumentalne uloge koju sociologija može imati. Anthony Giddens: teorijski temelji tredeg puta Anthony Giddens jedan je od najvedih živudih sociologa 24 . Ideološke premise.) Da bi bila opdi okvir razumijevanja. Trede je slom velikih birokratskih struktura i pomicanje modi prema lokalnim institucijama i pojedincima. 25 “Sociologija ima ključnu ulogu u modernoj intelektualnoj kulturi i središnje mjesto u društvenim znanostima. Drugo je napuštanje paternalističkog skrbništva prema snazi osobnosti. mobilna telefonija) i dosad nezabilježenog okrupnjavanja novčarskih institucija (banke. ved i poraslog straha za radno mjesto ( downsizing of the companies ). Znači različite stvari u različitim zemljama.izražen npr. Jedno je snažno poštivanje dinamizma tržišta i dramatičan utjecaj ekonomske globalizacije. povijest političkih teorija i politička povijest (pokreta. sociološku teoriju treba objediniti 26 (i .

radi njene nepotrebne dualnosti (mikro vs. 1976. 30 treba li društva zamisliti kao skladna i uređena ili su građena na sukobu (Giddens.. 28 U osnovi taj pristup redefinira odnos pojedinca i socijalne strukture i daje program metodološkog unapređenja sociologije.) i nastanak novoga globalnog poretka 31 te njegovo sukobljavanje s . makro). Izvorno zainteresiran radovima kritičkih socijalnih škola. one promjene koje stvara informatička revolucija. nova uloga medija i komunikacija. dvije su osnovne Giddensove teorijske preokupacije. trede – koja je promijenjena uloga spola ( gender ) u modernom društvu. od kojih je svaka ostavila traga. Sociologija ima središnje mjesto u konceptualizaciji društvenih promjena. 1986.. radi njenog funkcionalizma i evolucionizma. Sam Giddens svoje teorijske doprinose formulira odgovorima na dileme 29 : je li čovjek slobodan u akciji ili je sloboda ograđena strukturama. 1997. Njegov početak je reinterpretacija socioloških klasika (Giddens. nova uloga spolnosti.. Mi živimo u vremenima dramatičnih promjena . 1986. relevantne su za probleme s kojima se danas suočavaju vlade i poduzetnici. bez izuzetka. socijalna politika. radi njene tendencije da vidi strukture i simbole kao tuđe aktorima koji stvaraju. 27 jer teoretičari (i političari) su do sada svijet tumačili prema predodžbama djelomičnih studija.). a osobito je jasan utjecaj M. ali ne i prema cjelini promjena.” (Turner. posljedice su uvijek i bez izuzetka društvene. “Pojam društvenih znanosti obuhvada široki spektar tema – ekonomiju. političke znanosti. reproduciraju i mijenjaju takve strukture i simbole.) Osobita novost bila je interpretiranje djelovanja institucija (Giddens. Samo društvene znanosti mogu ih ocrtati i analizirati. i. Uloga društvenih znanosti je zapravo sasvim fundamentalna u ovom dobu dalekosežnih promjena. radi njene nesposobnosti da objedini motive i strukture u procesu interakcije. Društvo se mijenja u cjelini a ne u parcijalnim dijelovima. 2000. 1971. Ukratko. 1989. demografiju i studije grada. premda su izvori nekih od tih promjena tehnološki kao što su. 1971. na primjer.) te nametnuti nove teme. sociologiju. Sve takve znanosti. (Giddens.radikalno preispitati njenu tradiciju) (Giddens. Marxa. komunikacijske studije.:570): zatim. kao što su globalizacija. Webera i K.) “Giddens kritizira sociološku teoriju s njenom težnjom prema razvoju univerzalnih zakona. strukturalizma i simboličkog interakcionizma. Druga skupina njegovih radova usmjerena je na praktične teme sociološke znanosti: proces društvene promjene (Giddens.” (Giddens. antropologiju.).b) Giddens je u svojoj teorijskoj koncepciji prošao više faza. 1984. 2000.. on kasnije odbacuje sve navedene pristupe. Jedna je prevladavanje klasične teorije u teoriji socijalne strukturacije.

To je proces koji vodi redukciji zemljopisnih. Prvo je ved sugerirani zaključak da globalizacija ima duboke društvene posljedice i da nije svodiva na političke i ekonomske komponente. s osloncem na U. FAQ). 33 U novijim radovima. Međutim. novca i znanja. 38 Nacionalne ekonomije su. 1998. tehnologije. a sve vedi broj kompanija posluje pretežno izvan zemlje u kojoj ima sjedište. Pravila po kojima se to obavlja globalna su i univerzalna. a financijsko tržište naraslo je na globalnu razinu. kondicije transfera novca.inercijom tradicija. Giddens problematizira promjene u stvaranju i održavanju identiteta pojedinca u novim društvenim okolnostima 34 i bavi se problemom transformacije osobnoga intimnog života 35 i obitelji. Kapital je postigao nesludenu mobilnost.). Ne treba zaboraviti ni njegova povremena vradanja pitanjima prevladavanja klasičnih teorija i ideologija (Giddens. Potrošači stječu naviku kupnje strane robe. Konačno. uvjeti investiranja ili sasvim tehnički standardi postali su jedinstvenima. ona je po svojim posljedicama prvenstveno društveni fenomen. ved indirektno i na strateško određenje prema glavnim problemima pred kojima se nalaze suvremeni sistemi. ono što se lokalno dešava. Globalizaciju Giddens definira kao “intenzifikaciju društvenih odnosa na razini svijeta koji povezuju udaljena mjesta na takav način da. obratno. globalnog rizika i rizika koji je posljedica ljudskih djela. iako je globalizacija po uzrocima nesporno fenomen ekonomije. 40 Nastojanja nacionalnih vlada pomiču se od strategije korigiranja nedostataka tržišta prema korigiranju nedostataka servisa koje ona sama pruža. Globalizacija uz društvene ima ekonomske. “Globalizacija je konzekvencija modernosti. 39 Osiguranje ili zračni prijevoz. Becka i njegovu teoriju društva rizika (Beck. roba. tržišta roba. eksplozija novih informacijskih tehnologija i mogudnosti. udaljeni događaji određeni su lokalnim zbivanjima. osim toga. U dva elementa je Giddensovo određenje problema globalizacije vrlo atraktivno. prostornih i vremenskih faktora kao ograničenja razvoju društva. Giddens je zabrinut nastankom sasvim nove perspektive podnošenja rizika. Globalizacija Globalizacija je postala ključnom riječju opisa ekonomskih kretanja u 90-ima. Konačno. Drugo je stav da globalizacija predstavlja posebni slučaj procesa modernizacije . biva omeđeno udaljenim događajima i. Obje tvrdnje su povezane. bez svake sumnje. postale povezane prekograničnim tijekovima trgovine. 1997. 36 Iz teorijske perspektive jasnije je zašto se zamisao tredeg puta formalno se može svesti na niz neposrednih i jasnih političkih ciljeva 37 . radne snage i novca. Rezultat je povedana percepcija svijeta kao cjeline te prilagođavanje društvenih razmišljanja i akcija preko razine nacionalnih i prema razini internacionalnih i globalnih sfera (Giddens. Rast i napredak informatičkih i . na djelu je ireverzibilna promjena tehnologija. političke i kulturne aspekte.a). demokratiziranje demokracija 32 i nastanak civilnog društva.

politikom totalitarizma te krajnjim nezadovoljstvom efektima planiranja društva. i to postaju prazne institucije lišene unutarnjeg sadržaja. demokratizacija demokracije i deideologizacija politike Civilno društvo je pojam koji referira na postojanje sfere dobrovoljnih organizacija i udruga 43 .komunikacijskih tehnologija je središnji poticaj globalizaciji: to dozvoljava mnogo brži i slobodniji protok informacija i stvarna globalna perspektiva može nastati znatno brže. sasvim bez patetike. 1991. ondje gdje zakazuje logika etatizma. tradicije. nisu lokalni (odnosno ne spadaju na ograničeno područje nacionalne države) ved globalni. stoljeda i koja otada ima sve jači utjecaj u svijetu (Kregar. Pokazalo se da alternativa planskoj ekonomiji i socijalnoj državi nije divlji predatorski kapitalizam.” 42 Civilno društvo. simultano su nastajale institucije kompanije i korporacije. koliko upozorenje da modernizacija zahvada različite sektore društva (različitom brzinom?). “Globalno društvo je kozmopolitsko. 44 U povijesnom pregledu. ved da u interesu efikasnosti. postane ne samo državom javnih službi. To je pokušaj da se prednosti privatnog poduzetništva – . a od privatnih aktivnosti razlikuje ga to što se na tržištu stvari i ideja interesi ne formuliraju prema privatnim interesima. premda vanjska školjka ostaje ista. ved prema javnom dobru interesu zajednice. Problemi koji. ali njegov se razvoj pojavljuje iz mješavine ekonomskih. radne snage i robe) s jedne. unutar nje sve je drukčije. U političkom pogledu uloga nacionalne države i njen politički položaj postaju sasvim problematičnima. Ideja o civilnom društvu ima ishodište u povedanom nezadovoljstvu logikom etatizma. ved briga o javnom interesu i razvoju institucija na graničnom području u kojem institucije nisu niti privatne niti javne. tehnoloških i kulturnih imperativa. slobodno tržište (kapitala.).” (Giddens. stvara nove institucije i pravila te mijenja način života. koja više nije samo prinuda. Globalizacija ostavlja traga ne samo na ekonomiju ved i na politiku i osobni život. prirode. zasnovane na grabljenju profita. 41 Ovo nije iteracija stava da se radi o socijalnom procesu. obitelji. porez i jamstvo reda. Civilno društvo nastaje gdje prestaje hijerarhija i birokracija. demokratske kontrole. Ideja civilnog društva je da država. dopusti da država nestaje te da se nadomješta složenim spontanim strukturama. Lokalne i građanske institucije stisnute su između porasle birokratizacije rastude države i monopolističkih sektora ekonomije. FAQ) Modernizacija je oblik društvene organizacije života i organizacije koja se pojavljuje u zapadnoj Europi od otprilike 17. te birokratske države koje su potiskivale spontanost civilnog društva. neformalnu mrežu organiziranih pojedinaca angažiranih u javnim poslovima. i to ne samo na razini percepcije. Modernost uništava tradiciju. cvjeta gdje moral daje sadržaj zakona ili. čine se istima kao ranije ali. zahtijevaju i nadnacionalne oblike regulacije. Institucije poput nacije. rada. nastalim u slobodi civilnog društva. Od klasične države se civilno društvo razlikuje time što se u načelu temelji na dobrovoljnosti.

djelujudi poticajno kao nabavljač. prije etatizma i industrijalizma. Reformirana država blagostanja. Bobbia (Bobbio. postoji i domena izvan njih. Tisude organizacija agregiraju i reprezentiraju interese posebnih skupina i na sebe preuzimaju teret posla za opdu dobrobit ( non for profit organizations. nongovernmental organizations ). Giddins u jačanju civilnog društva vidi dvostruku korist. organizations for public benefit. potičudi ili nadzirudi ( acting as a broker.:299) Nastanak civilnog društva i demokratiziranje demokracija potpomaže i nestanak ideoloških temelja politike. 1996. Devolucija vlasti u izvjesnoj mjeri čini se funkcionalnom nužnošdu u današnjem kompleksnom postindustrijskom društvu. sprječava rizik totalitarizma i karizmatskih eksperimenata. K. Ali. S političke scene nestale su stranke jasnih ideoloških polazišta. zato što društvena pravda i emancipacijska politika ostaju njene ključne zadade. Obnovljena socijaldemokracija mora biti lijevo od centra. primjerice.) da se razlike nisu izgubile.. Izraz 'lijevi centar' stoga nije sasvim nedužan naziv. te da dobrovoljno ne bude sinonimom za privatizirano i komercijalizirano. ipak relativizira zaključak: na političkoj sceni pojavila su se pitanja o kojima ranije ljevica nije imala stav. nakon što prividno prihvati stav N. treba shvatiti ozbiljno. Giddens. mora ispuniti kriterije društvene pravde. Na taj način treba misliti i o tradicionalnim i o novim političkim problemima. inspiring and monitoring ). slobodnog udruživanja prema nematerijalnim motivima i radi zajedničkog dobra. . Umjesto toga govorimo o savezima što ih socijaldemokrati mogu istkati od niti različitih životnih stilova. U domenu civilnog društva on uključuje i obitelj. Partnerstvo države i civilnog društva snaži i osvježava demokraciju. Njegov je zaključak ipak evazivan: treba prihvatiti sinteze liberalnih i socijaldemokratskih polazišta i zauzeti položaj “aktivnog lijevog centra”.sloboda djelovanja – povežu s glavnim obilježjem javnog sektora – brigom za opdi interes. Poticanje snažnog civilnog društva dio je strategije oslanjanja na inventivnost i samostalnost pojedinaca. drugim riječima novu podjelu rada između države i drugih socijalnih aktera. “Ideju aktivne sredine ili radikalnog centra ..” ( bold – J.. i da je ključ podjele stav prema nejednakosti. ali također mora . ) (Meyer. 46 ponovno otkriva korist decentralizacije i lokalne zajednice. 1999. koja je nekada.. ne bi se smjelo misliti da centar nema nikakvog sadržaja. motivator. udruživanja u kojima temelj nije bio racionalni proračun dobitka ili poslušnost prema zakonu. facilitating. “Dominantno je shvadanje da moderno vladanje zahtijeva nove oblike kooperacije između političkog sustava i civilnog društva. U sve vedoj mjeri vlada postaje partnerom društvenih aktera. stimulira socijalno poduzetništvo i samozapošljavanje. 45 To znači: nastoji se da javno ne bude sinonimom za prisilno ili birokratsko. Osim tržišta i javne vlasti. tredi sektor. Etatizam i kapitalizam potisnuli su područja obiteljskog života i zajednice. socijalna sfera izvan tržišne logike i logike vlasti. bila jakim osloncem društava.

Svi su ovlašteni pokazati i braniti svoj posebni interes. izvrstan je u trenucima u kojima izražava osjedaje (smrt Diane. na primjer. ved holističke filozofije koja odbacuje istinitost jednostavnih rješenja. Osim odgovornosti države. ved i sam pokušava riješiti svoju situaciju. daje programima doobrazovanja i samozapošljavanja a ne i pukoj novčanoj . U smislu definicije dobrog vladanja primjenjuje se kriterij Paretova optimuma (korigiranog Khaldor-Hiks kriterijem) što je klasično liberalno rješenje (Kregar. Partnerstvo i pogađanje (čak i u zemlji koja je tradicionalno naklonjena shvadanju demokracije kao prava vedine) smatraju se metodom superiornom kratkotrajnim efektima odlučne vlade koja ne mari za mišljenja manjine. zapravo. za svaku individualnu sudbinu odgovara i pojedinac. doveli su do masovnog osjedaja da postoje prava bez obveza. i opis stanja i normativni zahtjev prema pojedincu koji uživa kolektivnu pomod. Osim stila. Socijalna sigurnost da. naglašavajudi da je svako pravo pojedinca koji traži zaštitu ujedno i njegova obveza da u okvirima svojih mogudnosti ne samo aktivno surađuje. Socijalno partnerstvo i prije Giddensa i Blaira poticali su mnogi političari i zemlje (Austrija. Šimonovid. nema ništa novoga. 47 Ovdje. Socijalni programi koji eliminiraju posljedice a ne brinu o uzrocima i perspektivama.” (Giddens. Ono što je novo jest kontekst te politike i osebujni stil kojim se takva politika promiče. Njemačka) i to pod različitim vladama i koalicijama.priznati i uključiti aktivan izbor životnih stilova. barem kad se radi o društvu. Važan element je osobnost Blaira i njegova vještina u korištenju medija. Posebno pitanje je upotreba pojma fleksibilnosti . Takav stilski osmišljen nastup različit je od rječite odlučnosti M. zapravo. Ova sklonost pomirbi i razumijevanju nije izraz nedovoljne odlučnosti. Thatcher. Fleksibilnost je. Tredi put zahtijeva rekonceptualizaciju ideje kolektivne skrbi i socijalne države. ali uz uvjet oslanjanja i na vlastite mogudnosti i sposobnosti. 1996. mora biti integrirana s ekološkim strategijama i odgovoriti na nove scenarije rizika. Nesporno sjajan govornik. 1999. ali i pristajati na potencijalne nagodbe u kojima svi dobivaju a nitko ne gubi. kriza na Kosovu).:45) Partnerstvo i fleksibilnost Partnerstvo umjesto konflikta između vlade i poduzetnika i radnika znači izgradnju struktura kroz koje de se zasebni i suprotstavljeni interesi socijalnih partnera modi izraziti i pomiriti u konstruktivnom kompromisu. 48 što je komotna pozicija onih koji uživaju kolektivnu skrb radi nekog rizika. Švedska.). važno je primijetiti kontekst nametanja ideje kompromisa i partnerstva. Zato se prednost. ali nije manje efikasan. vješt je u postavljanju tema.

Giddens. shvadanje da onaj tko želi osobnu slobodu i neovisnost. kako stvaramo bliske veze i odnose s drugima. . Svakodnevni život. Obitelj je sama ugrožena i nestabilna: broj razvoda raste. Bolesni ili. ali žele djecu. ved promjeni koja duboko mijenja strategije djelovanja socijalne države. 1990. materijalnog obilja. Nesimetrična obitelj prevladava nad nuklearnom. Durkheim o anomiji. Osobe koje ne žele partnera. Giddens ovdje slijedi tradiciju liberalističkog naglašavanja individualne slobode i odgovornosti. mora sam trpjeti rizike života. znanja. stvoren je ideal romantičnog odnosa. stari ljudi. promijenile su se prilike života u obitelji. 49 Giddens s oklijevanjem pripisuje promjeni pozitivan predznak. u rasponu jedne generacije. smisla i srede. a Weber i Simmel o racionalizaciji. takva promjena doživljava se negativnom. tehnologija. na koju se obično on poziva. 1984. Od hendikepiranih se očekuje fleksibilnost u primanju činjenice njihovog nedostatka. Reith/2) Ne radi se o atraktivnoj spekulativnoj temi. Prije svega promijenila su se očekivanja od intimnog i afektivnog života. zadovoljstva. Događa se globalna revolucija u tome kako mi mislimo o sebi. Ne u smislu standarda. ne mogu amortizirati snažne pritiske kroz obitelj. radnog mjesta i sl. nijedna nije važnija od one koja se događa u našim osobnim životima – u seksualnosti. braku i obitelji. broj brakova pada.. “Od svih promjena koje se odvijaju danas. ili čak šire. moralu ili zakonodavstvu. U tradiciji sociologije. raste broj nestandardnih oblika životnih zajednica. ljudi koje pogađaju životni rizici. 1992. i sloboda i individualizacija postala je ne cilj ved pravilo modernog društva. pak.. koje žele partnera istog spola. Individualizacija Najteže je vidjeti očito. što je teškoda podjednako velika i za one koji dobivaju i stječu nova prava. ved u sasvim intimnoj sferi čovjekovih aspiracija. koje traže zaštitu svojih posebnih interesa samoispunjenja. seksualne orijentacije tolerantne su prema različitim formama odnosa. emocionalnom životu. Opisujudi isti fenomen individualizacije u velikim društvenim sustavima Marx govori o alijenaciji. ali i aktivni odnos prema redefiniranju socijalnog položaja. pa čak niti u ukupnim vrijednostima. Nije radi toga nikakva slučajnost da su se najznačajniji autori moderne sociologije (Beck. Odnosi u obitelji postaju odnosi ravnopravnosti. Luhman. Potrebno je preusmjeriti programe pomodi i zaštite prema sasvim novim kategorijama korisnika za koje se ranije brinula ili obitelj ili lokalna zajednica (u tome i djeca i mladež i starci predstavljaju zapravo “nove” socijalne grupe!). novi su potencijalni korisnici usluga.pomodi za nezaposlenost. dramatično se promijenio.) pozabavili fenomenom dramatične promjene položaja pojedinca i dubokih promjena njegova intimnog života.” (Giddens.

drukčije i nove političke prioritete. Sumnja u dogme. ved i društvene. priznaje društvene posljedice tehnološke i informatičke revolucije. a nema svoje vlastite.:36–37) NOVA SINTEZA LIBERALIZMA I SOCIJALDEMOKRACIJE Na koncu je ostalo prostora samo za nekoliko komentara. (“ Yes to the market economy. prihvada kritiku socijalne države. “Ukratko. novi zahtjevi prema sigurnosti pojedinca koji nema nikakvu kolektivističku zaštitu ili filter tradicionalnih vrijednosti kroz koji bi s više smirenja gledao na sudbinu.) . novi je individualizam povezan s uzmakom tradicije i običaja iz naših života. Danas moramo živjeti aktivnije nego prošli naraštaji i moramo aktivnije prihvatiti odgovornost za posljedice onoga što činimo i za životne navike koje usvajamo. Društvenu koheziju ne može jamčiti djelovanje države odozgo nadolje ili pozivanje na tradiciju. Promjene se tiču socijalne strukture. Ta vizija 50 pretpostavlja drugačije viđenje političkog realiteta i političkih problema. Tema odgovornosti. stila života i percepcije stvarnosti. Ne radi toga što su njegovi zagovornici vješti i uspješni političari.” (Giddens. redefinira agendu političkog djelovanja. zahtjev fleksibilnosti.. bila je i tema socijaldemokracije starog kova. društveno isključene marginalne grupe). Dakle. a njegovi promicatelji vješti pisci i ugledni znanstvenici. Prepoznaje procese globalizacije i individualizacije. “mladi” umirovljenici. Danas moramo nadi novu ravnotežu između individualne i kolektivne odgovornosti. Vidi realnosti. Ono što se promijenilo jest filozofija životnog smisla. razvodima i sl. 1999. a onda izvedeno iz toga i shvadanje prava i odgovornosti. ali je okrenuta bududnosti. Tredi put atraktivna je fraza kojom se i inače često želi naglasiti da problemi nisu jednostavni. Šarm takve koncepcije je vizija koju zagovara. Ako institucionalni individualizam nije isto što i egoizam. ali pokazuje senzibilnost prema socijalnim posljedicama. Danas je to oznaka pokušaja rekonceptualizacije političkih prioriteta na temelju drukčije sociološke interpretacije glavnih karakteristika postmodernog društva. ali se uglavnom nije isticala jer je bila uronjena u pojam kolektivne odgovornosti. Ideja tredeg puta ima izvjestan neodoljiv šarm.Promjena se ne može razumjeti iz samog pradenja statističkih trendova o obitelji. 51 Prepoznaje nastanak novih socijalnih skupina čije interese treba priznati (žene. Tredi put prepoznaje sasvim praktične i pozitivne posljedice neoliberalnih reformi i ne želi se odredi tih uspjeha. ili uzajamne obveze. smisleno je razumjeti ga kao doba moralne tranzicije. premda implicira da moramo tražiti nove načine proizvodnje te solidarnosti.. Promjene u kojima se nalazimo nisu samo tehnološke i komunikacijske. Jospin. no to the market society” – L. umjesto da svoje doba smatramo dobom moralnog rasapa. manja je prijetnja društvenoj solidarnosti. i liberalne i socijalističke.

vrijednost nacionalne suverenosti ili. Liberali priznaju da tržište stvara i gubitnike. potiču emancipaciju žena i slobodu individualnog izbora. on dobro izražava kontradikcije koje sadrži. novih i osvježenih političkih programa više je sličnosti nego razlika. Glavno obilježje programa je načelni pragmatizam (fraza koju su skovali kritičari) (Meyer. S druge strane. demokratizaciju. a poticanje slobode izbora i seksualne orijentacije de smatrati znakom dekadencije. Odriču se tradicije političkog elitizma i traže političke saveznike. stranke i političke filozofije okrenute prema održanju status quo stanja. ideje o neizbježnim povijesnim zakonitostima. teorijske i povijesne razloge koji govore u prilog tvrdnji da to na razini ideologija nije mogude. a odriču se revolucionarnih zanosa. individualizaciju smatraju neizbježnom i poželjnom. ideologije smatraju dog matskim teretima. da je socijalna izdržljivost limit reformama. da ekonomski račun zanemaruje društvene učinke čija je cijena ogromna.Tredi put teži uspješnim politikama i učinku. jer oni vide nova pitanja kao svoj program (što im se onda predbacuje kao nedostatak jasne ideološke usmjerenosti). politički pokreti. osobne slobode i ljudskih prava. Kontradikcija je u tome što su zagovornici tredeg puta lišeni odgovornosti prema tradicijama.: 297). traže načine da se približe civilnom društvu i smatraju birokraciju (i državnu i stranačku) prevladanom i negativnom. njihovi oponenti su konzervativci. Konzervativci nisu u stanju nositi se s brzinom tehnoloških. neki de se pri tome pozivati na vrijednosti obitelji i tradicije. Objektivno. Naravno. tržišta. 53 Uz rizik takva prigovora sklon sam ipak tvrditi drukčije i to iz dvaju razloga: i liberalizam i socijaldemokracija iz krize smisla i ciljeva svoje političke filozofije izlaze redefinirajudi svoje pokrete i politička polazišta prema novim fenomenima suvremenog svijeta. 52 Ostaje pitanje je li namjera. Socijaldemokrati otkrivaju vrijednosti individualizma. jer rijetko se takvima nazivaju. komunikacijskih. novih i bududih problema. “prevrtljiva odanost”). laissez faire načela i deregulacije. navedeni pokret smatrati povijesnom pomirbom socijaldemokracije i liberalizma? Pažljivi analitičari upozorit de na logičke. 1999. I liberali i socijaldemokrati na sličan način rekonceptualiziraju promjene modernog svijeta: globalizaciju smatraju pozitivnom i potiču slobodu trgovine. u jasnom značenju riječi. izgrađeni nacionalni ili socijalni identitet. a u svemu tome podjednako odbacivati i moderni liberalizam i reformiranu socijaldemokraciju. U prepoznavanju novih znakova vremena. stranačke monolitnosti i ideološke isključivosti. i je li uopde mogude. Iako izraz nije sretno odabran (nalikuje izrazu “drveno željezo”. pak. nostalgičnog sjedanja na harmoniju i mir proteklog doba. . da dobar poredak mora kompenzirati štetu društvenim gubitnicima. ved i negativno određenje prema svojim oponentima. nerijetko. Njihovu alijansu ne snaži samo takvo prepoznavanje svjetskih trendova. ne veže se obzirima i tradicijom. vrijednosti socijalne države. demonstrativno deklariraju privrženost novim vrijednostima i novom političkom moralu.

www. nije pisao novi Manifest der Komunistische Partei ved jednostavnu evidenciju nove percepcije svijeta i politike. Beck-Gernsheim E. (1998.) Third Way . “Zadatak političkog filozofa može biti samo to da utječe na javno mnijenje. www. ako se ne osvrde na ono što je politički mogude. a ne da organizira ljude za akciju. 1999. To onda on stvarno može napraviti. Blair. Schröderov manifest ili deklaracije iz New Yorka. U tredem putu prepoznat de zavjeru svjetskih političara protiv njihovih vrijednosti. za njih je modernizacija i globalizacija nepoželjna. (1990.1999. www. Istina. Firence ili Helsinkija smatrat de samo prolaznom modom te taktičkim traženjem podrške i saveznika.:54) Opreka između narastajude uvjerljivosti tredeg puta i tradicionalne percepcije društva i politike. 11.). ali on nam ne daje usmjeravajuda načela koja utječu na dugoročni razvoj.12. U. Beck. Konferencija socijalističke internacionale (8. U tom smislu sam u sumnji da uopde može postojati nešto kao konzervativna politička filozofija.org/gov/21sept988 Blair. Frankfurt: Suhrkamp. T.labour.com/sep1998/bla-s25 Blair.b ) The Third Way . akademsku iscrpnost ili političku vještinu. Auf der Wege eine andere Moderne. socijalne države.15 . Blairovu i Giddensovu knjigu. Njegov zadatak i konceptualizacija tredeg puta nije bila stvaranje političke alijanse ved poziv na uzajamno prosvjedivanje i preispitivanja implikacija brzih društvenih promjena. T.socialequality.) Progress through modernisation. U.) Das Ganze normale Chaos der Liebe . nije očito irelevantna niti za socijalnu teoriju ni za socijalnu politiku. (1998. T. LITERATURA Beck.” (Hayek. Frankfurt: Suhrkamp.pi/texid. (1999. (1988.) Risikogesellschaft. ved konzistentno brani 'načela koja su uvijek ista'.političkih i kulturnih promjena. 1999. Konzervativizam može biti često praktična maksima. Giddens je napisao bolje knjige.. bez pretenzije na potpunost.britain-info.

Giddens. A. Giddens. Giddens.duth. Giddens. Zagreb: Sveučilišna naklada. Giddens. www. Cambridge. A. (1998. (1987. (1976. B. London: Polity Press. (1971. A. London: Polity Press. (1986. (1994) Kraj povijesti i posljednji čovjek . www.) Capitalism and Modern Social Theory . 199.) State of Union Address. Giddens.inter. A.org/ppi/3way Bobbio.gr/msg00222 Fukuyama. www.dlcppi. A.a) The Consequences of Modernity.) Social Theory and Modern Sociology . . www. Stanford: Stanford University Press. T.org/ppi Die Neue Mitte.) Left and Right . London: Polity Press.Blair. F. (1984.) The Constitution of Society . London: Polity Press.) New Rules of Sociological Method: A Positive Critique of Interpretative Sociologies .nlnet//drittemitte Duth. A. Clinton.) The Constitution of Society . (1996. New Yor: Basic Books. (1984.dlcppi. N. MA: Cambridge University Press.

ac. www.b) The School in 2000: The Relevance of Social Sciences. A.bbc/reith/3 .22. (Reith/3) Reith lectures .) The Third Way . Stanford: Stanford University Press. (2000. (2000. www. www.lsc. www.1999. A. www.Giddens. A. (13.bbc/reith/2 Giddens.) Giddens. (1999. A.) Sociology . A. A.lse. (Reith/2) Reith lectures . (2000. Giddens. (1997.heise. A. Giddens A.a) Beyond Left and Right .997.a) Third Way .bbc/reith/1 Giddens. A. (Reith/1) Reith lectures .ac.uk/Giddens Giddens. (1997. London: Polity Press. A.de. A. www.c) www.lse. Giddens. 12. Giddens.) The Relevence of Social Sciences . (1992.12. (2000.uk/Giddens Giddens.acuk/Giddens/school2000: Giddens. London: Polity Press./bin/tp .) The Transformation of Intimacy .

Zbornik PFZ 46 (6): 558– 619. www. Kalanj. (1999.) Država i državna uprava . Zagreb: Pravni Fakultet Zagreb.) Predgovor u K. Velika preobrazba .bbc/reith/5 Giddens. (1996. (1999. Kregar.) The Third Way at the Crossroads.uk/Giddens/FAQ Hayek. J.bbc/reith/4 Giddens..) Liebe als Passion . Held. Schröder. E. A.lse. A. I. F. R. Cambridge. J. (Reith/5) Reith lectures . (Reith/4) Reith lectures . (1993. Zagreb: Jesenski&Turk. A.org/ppi/3way . Šimonovid. (1991. (1984. Zagreb: Pravni fakultet Zagreb.. www. MA: Cambridge University Press. Luhman.Giddens.dlcppi.) The Constitution of Liberty .ac.) Ekonomska analiza prava. Thompson. Kregar. J.) Social Theory of Modern Societies . N. T. (FAQ) www. Meyer. Pusid. (1999. www. Internationale Politik und Gesellschaft 3.) Deformacije organizacijske strukture: hijerarhija i solidarnost (dizertacija). London: Routledge. A. Frankfurt: Suhrkamp. G. B. D. (1994. Polanyi.

A. P. Blair and in his common manifesto with G. Driter Weg und Neue Mitte . socijalizam i demokracija . Links are also found between his earlier works and the current formulation of the issues of new social stratification. Giddens's concept and its effect on third-way politics is analysed in particular. The most significant point in this theoretical concept is its formulation of the basic changes in modern society. Globalisation cannot be reduced merely to its economic and political aspects. Giddens's theoretical concepts are also discussed in the paper. since its consequences are evidently social. and its most significant consequence is the redefinition and transformation of the social state. Political practice and the appearance of new theoretical concepts. Schwartz. Attempts to internationalise third-way politics through closer contacts between countries. The second part of the paper tackles the basic terms and theses of third-way theory. especially his understanding of the theory of social structuring.Schumpeter. www. J. the ideological and conceptual differences between liberalism and social democracy disappear.) Kapitalizam. globalisation. A new definition of .wsws. The term globalisation and its social consequences are analysed. In this area. are responsible for the formation of this idea. J. are emphasised. The formulation of the third way is analysed particularly in works by T. where social reformers are in power.org: Turner. Summary THE THIRD WAY: NEW POLITICAL AND IDEOLOGICAL FRAMEWORKS OF SOCIAL POLITICS Josip Kregar The idea of the third way is considered to be a significant change in how society and politics are viewed. the new society of risk and new forms of individualisation. Dorsey Press.) The Structure of Sociological Theory . Kultura: Beograd. (1986. of which A. Schröder. (1960.

globalisation. It is the author's opinion that in defining the term the third way there is a re-conceptualisation of political priorities. liberalism. Key words: third way. but also shows sensitivity to its social consequences. partnership. In recognising the new signs of the times.democracy and the new role of civil society in making democracy more dynamic are also discussed. Both re-conceptualise in a similar manner the changes in the modern world: they see globalisation as positive and they stimulate free trade. social democracy. koristedi dinamizam tržišta ali s obzirom na javni interes. individualisation. On traži oživljavanje građanske kulture i traži sinergiju javnog i privatnog sektora. Bilješke: 1 “Tredi put na nov način određuje odnos pojedinca i zajednice te redefinira prava i obvaze. the new problems and the problems of the future. Attention is also directed to the significance of social partnership in the activities of a modern state and in the process of individualisation.a) . They both support the emancipation of women and the freedom of individual choice.” (Giddens. look for ways to come closer to a civil society and think of (both state and party) bureaucracy as negative and a thing of the past. Politika tredeg puta predstavlja obnovu socijalne demokracije. democratisation. Blair. Giddens. The author believes that both liberalism and social democracy are emerging from the crises in the meaning and aims of their political philosophy by redirecting their movements and political starting points in line with the new phenomena of the contemporary world. the new and invigorating political programmes. 2000. Njegov sadržaj je briga za društvenu pravdu. they regard individualisation as inevitable and desirable. it is seen there are more similarities than differences between the liberals and the social democrats. regard ideology as a dogmatic burden. on potiče društveno uključivanje i podupire aktivno civilno društvo u kojem država i zajednica djeluju u partnerstvu. neue mitte. He points out that political priorities are changing and that the third way recognises the utterly practical and positive consequences of neo-liberal reforms and does not wish to waive these achievements.

jamči uspješnu vladavinu (governance). Nikad nisu formalno prerasli u političku stranku. Od 1990. što traži tredi put. previše javnih službi propadalo je nemarom. ali su privukli veliki broj istaknutih intelektualaca od kojih su najznačajniji Sidney Webb i njegova supruga. nacionalizaciju i mješavinu plana i tržišta. 4 “Priznanje da je mnogo što od neoliberalnih reformi u osamdesetim godinama bilo nužno. neprepoznatljivi i onda neočekivani u vizurama ideja o brzoj (“šok”) transformaciji u kapitalizam. premijer James Ramsay . učinkovitosti i vještine u postizanju izvana zadatih ciljeva (policy). Dworkina. Stvorila ju je u Londonu 1884. s druge. koja teško da ima pandana izvan Engleske. Ime su si nadjenuli po rimskom vojskovođi Quintusu Fabiusu Cunctatoru. 1998. G. politički teoretičar H. skupina liberalnih intelektualaca koji su odbijali marksističku ideju o neizbježnom klasnom sukobu. postojala je rastuda spoznaja da ta politika predstavlja opasnost za nacionalnu koheziju. Vjerovali su u državu blagostanja i socijalne programe. 6 Društvo fabijanaca (Fabian Society) sasvim je specifična institucija. a prihvatili mnoge elemente njegova socijalnog programa. previše kompanija radilo je ispod potrebne razine. Vjerovali su u takvu taktiku malih koraka i strpljivih reformi u poboljšanju kapitalističkog društva. Wells.” (Blair. a racionalizma ekonomske analize prava. Blair tvrdi da su konzervativne stranke bivale sve manje sposobne sprovesti potrebne reforme radi socijalne opozicije reformskim konsekvencijama. Rowlsa i R. pa niti postali sastavnim dijelom laburističke stranke.) 5 Na to značajno utječe i otkride da se društvena i politička cijena simplificiranih recepata o rekonstrukciji kapitalizma u postsocijalističkim preddemokracijama podnosi vrlo teško. 3 U pravnoj teoriji i liberalizam J. previše zajednica bilo je ugroženo porastom kriminala. s jedne strane. no jasno je da tek ravnoteža obaju elemenata. odnosno skupina. Zagovarali su zajedničko radničko vlasništvo. sociološkinja Beatrice Webb.2 U hrvatskom jeziku ne postoji jasno razlikovanje politike kao umijeda borbe za interese (politics) i umijeda. nadvladali su klasične pozitivističke škole. oružjem i taktikom koja se pokazala boljom od vehementnog juriša. koji je reputaciju stekao svojim stalnim oklijevanjem i izbjegavanjem odlučne bitke. te smatrali da je obrazovanjem i odgojem političke klase mogude postidi vedinu društvenih reformi nenasilnim putem. participaciju i dioničarstvo. Laski. da su posredni društveni i politički troškovi nepregledni. nezaposlenosti i socijalnog isključenja. pisci George Bernard Shaw i H. Previše ljudi postajalo je gubitnicima.

7 Unutarnja oporba čvrstim tradicionalnim laburističkim stavovima započela je u šezdestim godinama (A. kada je ustanovljeno sedam radnih grupa koje de formulirati novu strategiju. 1998. Nova sredina privlači sve one koji žele ispuniti san samozapošljavanja i koji su spremni prihvatiti rizik. Vidi:www. 9 Britku kritiku novog kursa dale su lijeve političke grupacije. žestok je u svojoj predanosti socijalnoj pravdi i ciljevima lijevog centra. takav pamflet nije imao . 3way) 12 “Nova sredina poziva se na sve one koji se žele poduhvatiti inicijative i iskustva rastude fleksibilnosti tržišta rada.) 14 Ideja tredeg puta je prerasla izvornu ambiciju određenja laburističkih politika i postala integrirajuda točka socijaldemokratskih projekcija budude politike. 3way) 13 “Mi trebamo napustiti sterilnu raspravu između onih koji kažu da je država neprijatelj i onih koji kažu da je država rješenje. (Giddens.socialequality. Trebamo tredi put. inovativan i usmjeren prema bududnosti i sredstvima da je se postigne. Crosland. Cambridge) i u krugovima novinara. Wilson) ali sve do odvajanja socijaldemokrata u sedamdesetim godinama i uzastopnih pobjeda M. Međutim. 8 Sam A. Thatcher program se nije bitno mijenjao. ali je fleksibilan..” (Blair. H.” (Die Neue Mitte) 11 “Tredi put zalaže se za moderniziranu socijalnu demokraciju. iako se institucije i jezici mogu razlikovati. Vedina ljudi je davno napustila pogled na svijet koji odgovara dogmama ljevice i desnice. Iako sjajno napisan.MacDonald.:17). U takvom ozračju odjednom politička proklamacija tredeg puta u knjizi (ili članku) T. Drugi socijaldemokrati izabrat de druge pojmove koji odgovaraju njihovoj nacionalnoj kulturi. 1999.com/news/1998 10 “Zaštitni znak ovog pristupa je nova sredina u Njemačkoj i tredi put u Ujedinjenom Kraljevstvu. Giddens početak smješta u još ranije vrijeme.” (Schröder.” (Clinton. Blaira nije bila dovoljna. godišnju konferenciju Laburističke stranke 1987. povod je svugdje isti. Njihovo djelovanje je osobito bilo snažno na sveučilištima (Oxford.

4273.” (Die Neue Mitte) . jer su se i u drugim zemljama odigravali slični procesi redefiniranja socijaldemokratske agende u osvitu novog stoljeda. međutim.” (Die Neue Mitte) 19 Agenti promjene identificiraju se u sferi “male privrede”. U.autoritet znanstvene integralne projekcije. o djelovanju prema bududnosti i s osjedajem za mjeru i cjelinu..guardianunlimited. Blaira Tredi put: Nova politika za novo stoljede (Blair. Held. Beck (sic!). U ovom smislu tredi put vrhunac je fabijanskog koncepta o reformi bez sukoba. osobito globalizacije. D. Jezgro grupe činili su Anthony Giddens (direktor London School of Economics). Hargreavesa i G.00 17 Jezgro takve politike pregnantno je.39392940. 16 Iscrpna informacija i komentar www. Način djelovanja ekonomije je jačanje slobode tržišta. pojedinaca koji imaju dobro obrazovanje i svježe poduzetničke ideje. 1998. sastavio knjigu rasprava koje su preciznije trebale utvrditi što je to tredi put između iscrpljenog programa socijaldemokracije i vladajudeg liberalizma neosjetljivog na socijalne posljedice slobode tržišta. dozvoliti snagama tržišta je bitno za ekonomski uspjeh i preduvjet za uspješnu politiku zapošljavanja. Ian Hargreaves (urednik časopisa New Statesman) i Geoff Mullgan (voditelj think thanka “Demos”). te ved spomenutih I. pa je sam Giddens. kao što su J. izraženo u 10 političkih prioriteta tredeg puta: 18 “Prošle dvije dekade neoliberalnog laissez-faire sustava su završene. Na to mjesto.. Blaira. Problemi nezaposlenosti.b) koji je odmah i objavljen u više od 40 zemalja svijeta. govorom T. Gray.co. 15 Za one koji vole teorije tajnih sastanaka i zavjera vjerojatno bi najinteresantnije pri tome bilo da su nakon izborne pobjede Anthony Blaira započeli redoviti sastanci premijera i njegovih intelektualnih učitelja i savjetnika u obliku privatnih seminara u Downing Street ulici broj 10. Mulgama. ne vrada se renesansa stila sedamdesetih godina utemeljena na deficitarnom proračunu i jakoj državnoj intervenciji. 2000.uk/archive/article/0.. uz pomod tako istaknutih sugovornika. “Tržišno natjecanje i slobodna trgovina su bitni za stimuliranje produktivnosti i rasta . žena i starih osoba interpretiraju se u kontekstu dubljih društvenih promjena. Na temelju tih razgovora napisan je i pamflet A. Reakcije su bile izrazito pozitivne.

Marksa i Durkheima (Giddens.” (Clinton. ideološkim razlozima ved i shvadanju o potrebi definiranja zajedničkih globalnih ciljeva. najmanju stopu nezaposlenosti u posljednjih 28 godina. Gostujudi profesor u Sjedinjenim Državama (Berkely 1968. 25 “Ono čemu želim pridonijeti nije samo intelektualna rasprava ved i debata o politikama. 1997. i da. i najvedi broj kuda i stanova u povijesti. Studirao je sociologiju i psihologiju (University of Hull) te magistrirao (London School of Econimics) i doktorirao (Cambridge) sociologiju. osobito teorija modernizacije. najnižu ovisnost o socijalnoj skrbi u 27 godina.” (Die Neue Mitte) 21 Približavanje Sjedinjenih Država (i Kanade!) partnerima s druge strane oceana nije motivirano sličnošdu ciljeva i politike. predaje sociologiju u Cambridgeu. Osim povijesti socioloških teorija i sustavne sociologije. najmanju administraciju u posljednjih 35 godina. mi smo osim toga osigurali dramatični napredak mira. Čini mi se da smo sada u svijetu u kojem je vedina ranijih političkih ideologija u krizi – sjetimo se samo kolapsa socijalizma. ved je čudno da ima slaganja. najnižu inflaciju u posljednjih 32 godine. a malo je ostalo i od konzervativizma – a da liberalizam i neoliberalizam nemaju zadatak gradnju razumnog društva. Dahrendorfa!).. mi smo otvorili vrata studija za svakoga tko želi raditi.dlcppi. a od 1997. 22 “U stanju sam redi da sada imamo najnižu stopu kriminala u zadnjih 25 godina.org/ppi/3way 23 www. 1998.)23 www. Harvard) i nizu drugih sveučilišta. društvena promjena.dlcppi.20 “All social policy instruments must improve life chances. 1971. do 1997. slobode i sigurnosti u svijetu.) 26 Njegove prve značajne knjige su analize klasičnih socioloških teorija Webera.. U takvom rakursu nije čudno da ima sporova. direktor je London School of Economics (nakon R.” (Giddens. encourage self-help and promote personal responsibility. Od 1986. New York University. sociologija intimnosti i socijalna politika. 1987. prvi uravnoteženi proračun i višak u 29 godina. glavni interesi su sociologija sporta.) . Indiana.org/ppi/3way 24 Anthony Giddens rođen je 1938.

Sistem referira na reprodukciju odnosa između ljudi ustrojenih kao pravilne društvene prakse… Analizirati strukturaciju socijalnog sistema znači studiranje modaliteta u kojima se sistem stvara i reproducira u interakcijama. 2000.c) 29 U formulaciji tredeg puta on pak navodi pet takvih dilema: “Globalizacija: što ona znači i koje su joj implikacije? Individualizam: u kojem su smislu. 1999. ako uopde jesu. demografske ili političke analize smatraju se tek elementima sociološke sinteze. a sociološka percepcija je ne samo viša razina objedinjavanja tih znanosti ved i sasvim realna podloga za tumačenje okvira i prioriteta politika. moderna društva sve više individualistička? Dezideologizacija: što je s tvrdnjom da ljevica i desnica više nemaju ideološkog značenja?. a otuda i reprodukcijom socijalnog sistema. or created by it? The choice between these alternatives… is how to relate the two aspects of social life to one other” (Giddens. Struktura referira na pravila i sredstva. sistema. ustrojenih kao obilježja socijalnog sistema.:27–28) 30 “Are we creators of society. na skupove transformacijskih odnosa. 1997. ali bojim se i ne sasvim jasno određenje daje sam Giddens: “Jezgra teorije strukturacije leži u konceptu strukture.27 Ekonomske. Ekološki problemi: kako ih integrirati u socijaldemokratsku politiku?” (Giddens.:578) . i dualiteta strukture. Strukturacija se poziva na uvjete koji upravljaju kontinuiranom transmutacijom struktura. 28 Vrlo kratko.” (Giddens. Političko djelovanje: udaljuje li se politika od uvriježenih mehanizam demokracije.

It is shaking up our existing ways of life. It means having effective anti-corruption measures at all levels. but is in its turn its cultural basis. haphazard. But there isn't any country so advanced that it is exempt. together with the freedom to form and join political groups or associations. Where tradition lapses. Nor can a pluralism of special interest groups.. especially when these might help bring political decision-making close to the everyday concerns of citizens. We should also be prepared to experiment with alternative democratic procedures. have to be developed. whose contours we can as yet only dimly see. won't replace representative democracy. but they can be a useful complement to it.bbc/reith). We are the first generation to live in this society. These rights of democratic participation go along with civil liberties – freedom of expression and discussion.31 Sjajan sažetak svoje teorijske perpektive Giddens nudi u seriji od pet tribina (Reith Lectures) koje su održane krajem 1999. It often implies constitutional reform.” (Giddens. In more traditional situations. “As the changes I have described in this lecture gather weight. the self isn't exempt. This is absolutely central.” (Giddens. godine. the state and the marketplace – or the public and the private. they are creating something that has never existed before. The democratising of democracy will take different forms in different countries. Reith/5) 34 “As the influence of tradition and custom shrink on a world-wide level. for example. a sense of self is sustained largely through the stability of the social positions of individuals in the community. fashion. Peoples' juries... technological and cultural imperatives. or electronic referenda. U slijededih nekoliko bilješki referiramo na taj tekst (koji postoji i u govornom i video obliku (www. including the family and other noneconomic institutions. including tolerance. When he initiated modern psychotherapy.. there are regular and fair elections. In between is the area of civil society. the very basis of our selfidentity – our sense of self – changes.” (Giddens. Instead. Markets cannot produce such a culture. . carried along by a mixture of economic. This explains why therapy and counselling of all kinds have become so popular in Western countries. it is emerging in an anarchic. This is not – at least at the moment – a global order driven by collective human will. Building a democracy of the emotions. Freud thought he was establishing a . a global cosmopolitan society. where – as in Britain – power is still strongly concentrated at the national level. and the promotion of greater transparency in political affairs. In a democracy. in which all members of the population may take part. is one part of a progressive civic culture. We shouldn't think of there being only two sectors of society. Democratising democracy means having an effective devolution of power. Civil society is the arena in which democratic attitudes. depending on their background. no matter where we happen to be. of which I spoke last time. The civic sphere can be fostered by government. Self-identity has to be created and recreated on a more active basis than before. Reith/1) 32 “Democracy is a system involving effective competition between political parties for positions of power. Reith/4) 33 “The democratising of democracy also depends upon the fostering of a strong civic culture. and life-style choice prevails.

3%. 6. those involved in diet. mada je proširenje struktura države izvor problema a ne samo način njihova rješavanja 5. Pozitivni stav prema globalizaciji. 3. 38 U razdoblju od 1950.000 međunarodnih ugovora kojima se reguliraju uvjeti poslovanja. It is a revolution advancing unevenly in different regions and cultures. Some of these are genuinely catastrophic. emotional life. There is a global revolution going on in how we think of ourselves and how we form ties and connections with others. in the early stages of a detraditionalising culture. Naglasci socijalne i ekonomske politike su intrinzički povezani. Others affect us as individuals much more directly. What he was in effect doing was constructing a method for the renewal of self-identity. premda ne i nekritički.scientific treatment for neurosis. Rast svjestske trgovine u odnosu na prošlu godinu bit de 6%. or the meltdown of the world economy. 7. Briga i o jednakosti i o pluralizmu. Reith/2) 37 Giddens ih određuje na sljededi način: “1. Udjel u GDP vanjske trgovine je od 33% (razvijene zemlje) do 43% (Njemačka). threatening than those that come from the outside. plagues or famines. and in industrial society right up to the threshold of the present day. nuclear proliferation. floods. or more. ali nije dovoljna za razradu njegovih pojmova. 2. however – very recently in historical terms – we started worrying less about what nature can do to us. a svake godine se sklapa najmanje 486 multilateralnih ugovora. human beings worried about the risks coming from external nature – from bad harvests.3%. a trgovina 7. and more about what we have done to nature. svjetska proizvodnja rasla je po stopi od 5.–1960. with many resistances. Prihvadanje postojedeg sustava socijalne države. none are more important than those happening in our personal lives – in sexuality. for instance. such as global ecological risk. Naglasak na aktivnoj socijalnoj politici zajedno s reformom tržišta rada.” (Giddens.” (Giddens. FAQ) Ova lista je na sredu kratka. Our age is not more dangerous – not more risky – than those of earlier generations – but the balance of risks and dangers has shifted. Nastojanje da se odgovori promijenjenim obrascima nejednakosti.” (Giddens. In all traditional cultures. We live in a world where hazards created by ourselves are as. 39 Westlaw bilježi 30.” (Giddens. This marks the transition from the predominance of external risk to that of manufactured risk. Zabrinutost radi procesa socijalnog isključenja. medicine. Reith/5) 36 “The best way I can clarify the distinction between the two kinds of risk is as follows. 4. Reith/4) 35 “Among all the changes going on today. u zadnjih 20 godina svjetska trgovina roba raste i do 10% godišnje. . marriage and the family. one could say. Međutim. At a certain point. or even marriage.

:2) i to u sljededoj usporedbi: Marx Weber – dinamika razvoja uvjetovana je razvojem kapitalističkih ekonomskih mehanizama. Usporedi s Giddens. društva prijatelja. 1997.lse. Socijalizam de zamijeniti kapitalizam. Početkom stoljeda to je razdoblje progresivizma koji je . na primjer.– širenje zapadnog utjecaja u svijetu uglavnom je posljedica ekspanzionističke naravi kapitalističkog poduzetništva. U sferu civilnog društva spadat de sveučilišta. živu i dinamičnu sferu samoorganizacije građana. crkve. humanitarne zajednice. lokalne zajednice. 44 Ideja civilnog društva nema ideološko ishodište. profesionalna udruženja.40 “Više od 1. mada ideološke razlike utječu na njegovo određenje.– mod u ekonomskom sustavu može se razlikovati prema izvorima. odnos muškaraca i žena ne može se objasniti iz ekonomske nejednakosti. www. a modernost je stanje.– nejednakosti se izvode iz ekonomske nejednakosti. U američkoj kulturi pojam civilnog društva referira na tradiciju nevladinih udruga različitog karaktera.000.” (Giddens. ali i asocijacije zadruga i gospodarska uduženja.– klase reprezentiraju samo jedan oblik društvene nejednakosti. Giddens.ac. 1994. Odnos financijskih transakcija prema trgovini porastao je pet puta u zadnjih petnaest godina.:30) 41 Modernizacija je proces. Kritičkim uspoređivanjem Webera i Marxa Giddens opisuje to stanje (Held.000 $ promijeni se dnevno u međunarodnim transakcijama. ali i komunalne ustanove. – glavni smjer dinamičke promjene društava je proces racionalizacije svijeta. sindikate.uk/Giddens/FAQ 43 Civilno društvo uključuje sve vrste dobrovoljnih udruga: socijalne pokrete. 42 A.– moderna društva su tranzicijskog tipa. interesne grupe.000.000.– globalno značenje Zapada dolazi od njegove industrijske i vojne superiornosti.– racionalizacija de i nadalje rasti u svim sferama socijalnog života. 1999. Thompson.– jezgra sukoba modernog društva je klasna nejednakost.

da posluže kao redundantne institucije pluralizma. kooperacijskoj i lokalnoj demokraciji. barem. To je društvo sistemske otvorenosti za sasvim različite samoorganizirane sustave. koji civilnom društvu daju značenje alternative kapitalističkoj pohlepi i inerciji prikrivenog socijalističkog etatizma. obranu od vanjskog neprijatelja. društva. transparentnosti djelovanja i učinkovitog upravljanja. religijskih organizacija. zajednički je nazivnik i za programe postsocijalističkih reformatora. Kako to formulira V. Konačno. ili. gospodarskim udrugama.” (Havel. . kroz privatnu interakciju pojedinaca. postoje dva načina uređenja društva: dobrovoljni. trebamo zaštitu od nasilja i kriminala.samo želja da nedržavne strukture. Hayek naziva fatal conceit. doba je velikog eksperimenta o političkom ustroju. U civilnom društvu svatko donosi odluku o svom životu. Ideja nema samo političko značenje. Takvo civilno društvo ima dvije posljedice: prvo. Uloga države. vrline vođa ne mogu nadomjestiti demokratski sustav. Što više društvo razvije sve organizme. u tridesetim godinama to je narastanje stručnih udruženja i sustava lokalne reprezentacije. kada se želi da je pojedinac tvorac svoje sudbine slobodnom odlukom. kao što svi dobro znate o tome što nazivamo civilno društvo. Glavni korijen leži u promjeni same države i socijalnog konteksta u kojem se ona nalazi. To ne znači da postoji krajnji individualizam da je pojedinac prepušten sam sebi. pomognu demokratizaciji. uključivo one koje čine čovjeka socijalnom životinjom. poduzetnika i slično. to je otpornije na oluje političkih prevrata. pak. Takva vjera je uzaludna i ne može zamijeniti slobodnu i dobrovoljnu aktivnost milijuna pojedinaca u slobodnom društvu. kakvu se ovdje zamišlja. kratko rečeno. A. Takva država potiče oblike udruživanja kojima se postiču interesi koji nisu ni potrošački niti u interesu građanina – stranke u postupku 46 Nije slučajno da ideja civilnog društva nije samo ideološki san socijalnih reformatora. U političkom društvu to ipak odlučuje netko umjesto njega. ono dopušta čovjeku da razvija svestrane slike ljudske ličnosti. prisilni koji nazivamo političkim društvom. u sedamdesetim godinama radikalni ljevičari ističu pak nove socijalne pokrete (ženski pokreti. ved da se on udružuje s drugima u bezbrojnim društvenim. institucije i instrumente civilnog društva. ideja civilnog društva. Iskustvo je. evidentno je da društvo koje proglasi slobodu pojedinaca naglasak treba staviti na dobrovoljnost. drugo: civilno društvo prava je garancija društvene stabilnosti. jest da opasnosti vladavine nekolicine u ime mnogih. udruga.) 45 Ugrubo rečeno. oslanjale su se na uvjerenje da jedan mudri vođa ili skupine pametnih i poštenih ljudi. i za najširu demokratsku participaciju u društvu. jest javna politika koja potiče slobodu udruživanja. ved da se postignu i sasvim praktični ciljevi smanjenja birokracije. može postidi uređenje društva koje je u rezultatu superiornije spontanom poretku slobodnog društva. Dvadeseto stoljede. 1997. Iskustvo. Međutim. ali uvijek slobodno i samostalno.ideološka inačica za ideju o spontanoj asocijativnoj. Aksiomatski princip demokratskog. Naravno da postojanje društva uvijek zahtijeva i jedno i drugo: na primjer. Havel: “Govorim. ako rezimiramo na njegovu kraju. da su mnoge velike države ekperimentirale s onim što ekonomist F. željnim da sudjeluje u životu zajednice te. jest drukčija od klasične: ona se ne doživljava kao izvorište birokratske regulacije (zakona i akata) ved više kao faktor koji olakšava i povezuje elemente civilnog društva. udruge i pokreti. zaštita okoliša).

vizija se sjetimo kao ključnih momenata. Privatnom poduzetništvu prepuštali su se važni zadaci komunalnih i tehničkih službi. pluralizam). moderno društvo. Ona ih jednostavno traži u drugim izvorima. pa i oni društveni poslovi koji su tradicionalno spadali isključivo državi (inspekcijski poslovi. 53 Eventualno de dozvoliti taktička slaganja i pragmatične koalicije. 52 Naime. gradski komunalni poslovi.” (Gidens. treba tretirati i vizionarske elemente koncepcije tredeg puta. dio obrazovanja). Reith/2) 50 Vizije koje se ostvare su rijetkost. Međutim. Koristim riječ vizija. i kada promaše. . onako kao što su nama nejasni motivi ljudi u vjerskim ratovima ili u borbi za kraljevsku lozu.47 Još je jedan razlog razvijanja partnerstva vlade i civilnog društva. Neoliberalni pristup demontiranju etatističkih temelja države blagostanja bio je opda privatizacija državnih funkcija. 51 Politički prioriteti se mijenjaju i nije ih lako na vrijeme prepoznati: možda de našim potomcima biti nejasno i nerazumljivo u čemu su se sastojali revolucionarni programi. iz sustava države i državne uprave izdvajale su se i potom privatizirale mnoge djelatnosti (komunikacije. pa su zato i vizionari prije opasnost nego rješenje. a tek je na početku stvaranja ideološke platforme. zatvori!). zaštita ljudskih prava.” (Blair. djeca su bivala bez pomodi radi odsutnih roditelja. ratovi za nacionalnu slobodu. priznaje određeni skup načela koje nitko u politici ne dovodi u pitanje (slobodni i pošteni izbori. jer tredi put uspješniji je u formuliranju političke i idejne platforme. stanovanje. 48 “Previše dugo su se zahtjevi za pravima koje daje država razdvajali od obveza građana i imperativa međusobne odgovornosti i na strani institucija i na strani pojedinaca.Tako. slika i stavova koje su u jezgrovitoj formi i u pravom trenutku.) 49 “Nova emocionalna demokracija ne podrazumjeva nedostatak stege ili odsutnost autoriteta. sigurnost. Naknade za nezaposlenost pladane su bez stroge recipročne obveze. Štoviše ponekad patetično insistiranje na nepovredivosti tih načela prikazuje se kao finalni smisao politike. tvrde. Navedena načela i vrijednosti su korektiv od lijepe pragmatičnosti. deklaracije ili objave. Još je gore kada se u takve vizije vjeruje i kada im se podredi svakodnevna politika. mislim. Opasne su i knjige koje na svojim koricama nose znak manifesta. 1998.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful