Koloidno srebro

Podijeli

Da li ste svjesni da postoji jedan od mnogih lijekova za mnoge bolesti koje moete napraviti i kod kue, sami. Cijena izrade takvog lijeka je zbilja smjena kad usporedite s cijenama konvencionalnih lijekova u apotekama. Naravno, nitko vam nita ne govori o tome jer ne biste troili inae vae novce na tablete koje djeluju, ali uzrokuju moda i neke druge tete... Ma nee valjda... zakljuite. I poslije imate neki osip ili alergije, a ponekad uzrokuju i neugodnije nus-pojave. Zato bi se izljeili? Da li je to nekome ( osim moda vama najdraim osobama ) stalo ??? Pa ako bi svi bili zdravi, pa tko bi trebao doktore, medicinske usluge, farmaceutske proizvode... Neki bi zbilja ostali bez velikih svota novaca. KAKO NASTAJE BOLEST ? Negativne emocije kao stres, alost, ljubomora, nezadovoljstvo sobom, brige, zavist i druge, dovode u odreenom dijelu mozga do pretvaranja bioenergije u neku drugu vrstu energije koja se u tijelu potroi. Ova pojava dovodi do nedostatka bioenergije neophodne za normalno funkcioniranje mozga. Da bi se mozgu, kao organu koji ima najveu vanost, u ovim sluajevima omoguio normalan rad, priroda se pobrinula da nedostajuu bioenergiju dovede iz aure. Bioenergija je u slojevima aure smjetena u posebnim punktovima oblika elipsoida,koji imaju veliki energetski naboj. Nivo bioenergije u elipsoidima odreuje nae psihofizicko stanje. Ako je bioenergija na potrebnom nivou, organi su zdravi i obrnuto. Svakom organu za svaku bolest odgovara odreen elipsoid. Kasnije zapoinje proces zatvaranja akre koja ga u normalnim uvjetima snabdijeva bioenergijom iz okolnog prostora. Zatvaranje akri jos vie pogorava bioenergetsku situaciju u organu i ubrzava pojavu bolesti. Zbog toga - rjeavajmo UZROK a ne POSLJEDICU bolesti. Dobra stara poslovica ionako kae: bolje sprijeiti, nego ljeiti. Ako ste vlasnik neke farmaceutske industrije ili doktor koji gleda da samo zaradi novce, to vam nije u cilju. KOLOIDNO SREBRO - TO JE TO ? Trenutno je poznato da koloidno srebro ubija preko 650 raznih bolesti, ukljuujui i AIDS i rak !!! ( Nemojte sad: ma da, to je nemogue. Tko vam je to rekao? Kome je u interesu da NEZNATE ?) Idemo polako, upoznajmo to je to i kako se moe napraviti kod kue. 1. to znai koloidno?
1

Rije koloidno znai da je neto toliko malo da je raspreno, a NE OTOPLJENO u otapalu ( vodi ). Djelii su toliko mali da niti ne sjednu na dno niti plutaju po povrini. Oni su ionizirani, tako da svaki djeli ima isti naboj i jedan drugog odbijaju. U sluaju koloidnog srebra, djelii su veliine 1/7000 od veliine crvenog krvnog zrnca, to ga ini vrlo prilagodljivim. 2. to je s istoom? Koliko traje? Koloidno srebro, za razliku od ostalih suplemenata, ne moe se "pokvariti" jer ni jedan ivi organizam ne moe ivjeti u koloidnoj otopini. Kada je koloidno srebro napravljeno metodom niskog napona, nakon nekog vremena, poneki ioni gube naboj i priklanjaju se drugim ionima koji su u im najblie. Kad se to desi, koloidno srebro mijenja boju jer se nakupina povea tako da poinje lomiti svijetlost. Ovisno o tome kako je koloidno srebro napravljeno ( napon, istoa vode, uvjeti... ), ono mijenja boju od svijetloute do zlatne, a ponekad i poprimi sivkastu boju. Nita od toga ne mijenja efikasnost koloidnog srebra. ak i kad je tamnosmee ili tamnoljubiaste boje, nee biti otrovno, ali se tada samo tee asimilira, odnosno prilagoava. Kada se koloidna otopina radi pomou visokog napona, ona se tada stabilnije ponaa kod uvanja, te ima jako dugi vijek trajanja. 3. Dakle, koloidno srebro nije nikad otrovno ili opasno? Koloidno srebro se radi ISKLJUIVO U DESTILIRANOJ VODI, tj. voda ne smije imati nikakvih minerala ili bilo ega otopljenog u sebi. Inae bi se srebrni ioni povezali s otopljenim mineralima i mogli initi soli ili otrovne supstance. ( srebrni nitrat ili srebrni klorid ) Dakle, najbolja je ista voda dobivana destilacijom, odnosno kondenzacijom vodene pare. 4. to u vezi argirije, bolesti vezanoj uz "plavu kou" ? Nikada nitko nije ikada prijavio niti jedan sluaj koji je vezan uz upotrebu koloidnog srebra. Tu bolest veu uz prekomjerno uzimanje srebrnih soli ( srebrni nitrat ) koja sadri otrovne supstance. Bilo koja koliina koloidnog srebra ne moe uzrokovati argriju. 5. Koja je koncentracija najbolja? Koliko koloidnog srebra treba konzumirati? Mjera za koncentraciju je ppm ( od parts per million ), odnosno broj estica u milijun komada. Svjetski strunjaci za zdravlje irom svijeta slau se s tim da je prisustvo srebrnih iona u bilo kojoj koncentraciji u ljudskom tijelu dobro za zdravlje. Izvanredne rezultate pokazala je koncentracija od 0,33 ppm-a ( 1/3 ppm !!! ). Neki proizvoai koloidnog srebra proizvode ak 1000 ppm-a, dobivenih sa velikim naponom. No, odline rezultate pokazuju sve koncentracije. Preporuka je oko 2 - 4 ajne lice dnevno. 6. to se deava ako se predoziramo? Moemo li uzeti previe? Jedina negativna strana uzimanja odjednom u poetku previe koloidnog srebra je Herxeimerov efekt, a to je sluaj kad srebro ubije previe patogenih tvari da ih tijelo ne moe odjednom izbaciti iz sebe normalnim putem, ve ih izbacuje sekundarnim putevima - preko plua, sinusa ili koe. Koloidno srebro je najbolji antibiotik koji ubija SAMO bakterije koje nisu poeljne u tijelu, a ostavlja npr. one koje su nam potrebne za probavu ili slino ( acidofil ). Takoer ubija viruse i gljivice.

Cjelokupni tekst ( na engleskom ) sa upotrebom koloidnog srebra skinite ovdje. Kako napraviti KOLOIDNO SREBRO ? Evo optimalne izrade koloidnog srebra kojeg moete vrlo lako napraviti i kod kue. Uzmite pola litre DESTILIRANE vode i ulijte ju u istu staklenu ili plastinu posudu. Za elektrode moete upotrebiti icu ili foliju od istog srebra ( a pogodni su i srebrni predmeti kao to su npr. 2 lice iz srebrnog kuhinjskog kompleta - ionako vam stoji bezveze u ormaru ). Razdvojene elektrode stavite u posudu, privrstite ih nekako i pustite ISTOSMJERNU struju izmeu 12 - 40 V. To moete dobiti i raznim stabiliziranim ispravljaima ( adapterima za struju 12 - 40 V ) ili baterijama ili akumulatorima. Npr. moete povezati serijski 2 ili 3 akumulatora od 12 V, tako da dobijete 24 ( sa 2 ), odnosno 36 V ( sa 3 akumulatora ). No, dovoljno je ve i 12 V da bi proces uspjeno zavrili. Ovisno o naponu i temperaturi vode ( najbolje ju je malo zagrijati oko 30-40 stupnjeva C ), nakon 15 - 40 minuta se pojavi maglica oko jedne elektrode. Proces pustimo da traje oko 30-60 minuta i tada se maglica razie u vodi i otopina opet postaje prozirna. Iskljuimo struju, prelijemo u neku posudu u kojoj emo uskladititi koloidno srebro. Najbolje u staklene boce od tamnosmeeg ili tamnoplavog stakla ( npr. od piva !!! ). I uvamo ga na tamnom mjestu, jer na suncu se bre deioniziraju estice, pa dulje traje i efikasnije je ako se uva na tamnom mjestu. Mnogi ljudi su probali i vidjeli utjecaj najboljeg prirodnog antibiotika - koloidnog srebra. Osobno ga pijem i mogu rei da sam vrlo rijetko bolestan, bolje se osjeam i lake podnosim neke teke situacije vezane uz promjenu vremena i slino. Neki ljudi zahvaljuju koloidnom srebru to su preivjeli bezizlazne situacije kada su i doktori rekli da "nema vie spasa". Izgleda da balansira tijelo tako da se ono bolje moe zatititi od dnevnih napasti sa raznih strana. Mnogi me trae da im napravim koju litru, i mnogi koji su poeli koristiti osjeaju pozitivne promjene. Nekima treba nekoliko mjeseci da se to manifestira, a neki za par dana ve osjeaju promjene. Ali zapamtite: ovo rjeava samo POSLJEDICE mnogih bolesti, ali UZROKE ustvari treba odstraniti ( gubitak energije na razne naine - stres, nervoza, uzimanje nezdrave hrane... )!!! Evo i direktan link na forumu gdje smo obilno raspravljali o koloidnom srebru: http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=198

Detalji - Uvod Postavlja se pitanje to je to koloidno srebro i, ako radi, kako radi. Ako radi, zbog ega nije u iroj medicinskoj primjeni? Srebro je najmoniji prirodni antibiotik u ijem prisutstvu bakterije, virusi i gljivice ive najdue 6 minuta. Da bi se vidjeli uzroci dananjeg ignoriranja ove vrlo mone supstance koja gotovo bezuvjeto ubija bakterije, gljivice i viruse, treba zagrepsti ispod povrine i suoiti se s razmiljanjem i
3

djelovanjem vladajue farmaceutske oligarhije na elu s multinacionalnim kompanijama koje svojim novcem diktiraju razvoj dananjih medicinskih preparata i smjerove istraivanja. Dananja paradigma medicinske industrije poiva na profitu. Profitu je u interesu dugorona terapija a ne ozdravljenje pacijenta. Ekonomisti a ne medicinari diktiraju razvoj lijekova. Dananja alopatska medicina je posveena zatiranju simptoma i ignoriranju pravih uzroka bolesti. Alternativa tome je holistiki pristup ljudskom tijelu na nain da ga gledamo kao cjelinu u kojem svaki organ i njegovo zdravlje zavise o stanju cjeline. Da bi se izlijeio organ, treba izlijeiti ovjeka. Terapija osigurava farmaceutskim kompanijama dugorone "klijente" koji konstantno rastuim izdvajanjima za zdravstvo u biti ne ine nita drugo do li odravaju status quo. U suprotnome, kad bi terapija izostala, potencijalni lijek ne bi donosio zaradu; poznata je, naime, injenica da zdrav ovjek nije dobar kupac farmaceutskih preparata emu se danas upravo i tei. Ako tome dodamo da potencijalni lijek i njegova proizvodnja ne bi zavisili od tih farmaceutskih kompanija i injenicu da ga je mogue proizvesti doma u kunoj radinosti uz minimalno ulaganje truda, nije teko razumjeti zbog ega se nitko od njih ne uri govoriti o toj temi, a kamoli reklamirati proizvod. Naravno, nije na odmet ni osvrnuti se na zanimljiv paradoks prema kojemu, usporedo s ulaganjem u zdravstvo, raste broj bolesnih ljudi. Ako tome dodamo da je, recimo u SAD-u, slubena "mainstream" medicina trei po redu uzronik smrtnosti s preko 200 000 sluajeva godinje, onda se moemo zapitati je li to uistinu paradoks ili moda pravilo? Meutim, u drutvu gdje ljudi bez odvie razmiljanja prihvaaju sve injenice prezentirane putem medija, medija iza kojih, moramo naglasiti, stoji ista vrsta kapitala koja stoji i iza farmaceutskih industrija, naravno da ne moemo oekivati da e prosjean ovjek postavljati odvie pitanja ni pokazati inicijativu da sam uini napor i provjeri istinito stanje stvari. Zbog ega bi to i inio kad su mu odgovori ve dati a da on sam toga najvjerojatnije i nije svjestan. Sve je to njemu lijepo objanjeno putem televizije, to je tono a to nije, tko je negativac a tko je pozitivac...Uostalom, ako tako svi misle, nema razloga da tako ne misli i on. U stvarnosti, stvar je prilino kompliciranija ili moda jednostavnija, ovisno o perspektivi gledanja na istu. Medicinska struka kae da neto djeluje ili ne djeluje i ljudi prirodno slijede njihov savjet jer je to ponekad jedino to mogu uiniti. Medicinska struka tvrdi da to neto djeluje ili ne djeluje jer su tako obrazovani, a obrazovani su na taj nain i u skladu s tim informacijama jer je takva politika Ministarstva zdravstva koju promovira World Health Organization ( Svjetska zdravstvena organizacija)ili organizacije poput FDA (Food & Drug Agency) iz SAD-a. Sve to ne bi bilo tako zanimljivo da te iste organizacije nisu velikim dijelom financirane upravo novcem najznaajnijih svjetskih multinacionalnih farmaceutskih kompanija ili da,u krajnjoj liniji, predstavnici tih istih kompanija ne sjede u upravnim odborima organizacija za koje se pretpostavlja da bi upravo njih i trebale kontrolirati i koje kroje politiku poslovanja. Jedan od njihovih "konstruktivnih" zahtjeva je da se za kliniko provjeravanje lijeka u SAD-u organizaciji FDA treba uplatiti samo za poetak 1 000 000 $. Naravno, ukoliko niste predstavnik farmaceutske kompanije, ta vam je svota daleko prevelika, a ukoliko jeste,tada vam ne pada na pamet ulagati toliki novac u stvar koja potencijalno ima mo da vam uniti posao, tj. da svede broj bolesnih na minimum. Na taj nain, iz pozadine, a opet dosta direktno, kapital ima mo da obrazuje kadar na nain koji e uvrstiti poloaj tog istog kapitala. Treba ipak naglasiti da farmaceutske kompanije same po sebi nemaju nita protiv srebra kao takvog. Njihov problem lei u vrlo izvjesnoj injenici da bi im proizvodnja koloidnog srebra, radi veoma jednostavnog naina dobijanja, mogla izmai kontroli.
4

Konkretnije govorei, danas se u kirurkim dvoranama koristi srebro koje je poznato kao veliki baktericid. Koriste se takoer i srebrni zavoji zbog poznate sposobnosti srebra da ubrza regeneraciju tkiva. Meutim, oralno uzimanje srebra se etiketira kao veliki rizik za zdravlje ljudi i sustavno se pokuava sprijeiti kolanje informacija o pozitivnim mogunostima i uincima istoga. Konkretno, u SAD-u je srebro masovno upotrebljavano kao najjai poznati prirodni antibiotik sve do pojave FDA-a 1938. godine. FDA je 1999. je donijela zakljuak da su svi proizvodi koji sadre koloidno srebro i njemu pripadajue agense nesigurni za koritenje, te da se zabranjuje prodavati iste u svrhu tretiranja bolesti. Navodi se takoder i da neadekvatna uporaba koloidnog srebra uzrokuje argiriju, no o tome to su podrazumijevali pod ovim "neadekvatno" bit e rijei kasnije. injenica da u SAD-u postoje aktivna istraivanja koloidnog srebra ve vie od devedeset godina i da je zabiljeeno preko estopedeset bolesti na koje dotini produkt ima odlino djelovanje nije smetala operativcima FDA-a da zatite profit farmaceutskih kompanija. Profit se zatiuje slanjem upozorenja svim kompanijama ili web stranicama koje govore o koloidnom srebru kao potencijalnom lijeku da e im se, ukoliko se oglue na upozorenja, zabraniti rad i konfiscirati imovina. U meuvremenu ponavljaju poznatu priu o argiriji uvjeravajui ljude koji imaju namjeru koristiti koloidno srebro da e im koa poplaviti kao posljedica koritenja istoga. Takoer ne treba smetnuti s uma da je to organizacija koja je odobravala lijekove za koje su kasnije istraivanja pokazala da i do tri puta poveavaju rizik od sranih bolesti. FDA-u takoer ne smeta aspartam kojeg danas mozemo nai u veini gaziranih sokova i openito prehrabenim artiklima. Bivi FDA-in toksikolog, Dr. Adrian Gross, je pred amerikim Senatom priznao da je prije putanja aspartama u javnu uporabu testiranjem na ivotinjama potvreno njegovo kancerogeno djelovanje. Svi primjeri koje bi trebali biti ovdje nabrojani su tema za sebe i neu se previe osvrtati na njih. Sve gore navedene primjere iz amerike dananjice navodim kako bi ljudi znali s kim imaju posla. Na ovaj ili onaj nain, ti isti ljudi i taj isti kapital vode igru na globalnoj razini, a da im pritom usklaivanja lokalnih dravnih zakona s odredbama meunarodnih institucija koje rade u interesu kapitala idu itekako na ruku. Citirat u dr. Matthias Ratha iz njegove knjige "Zato ivotinje ne oboljevaju od sranih bolesti, a ljudi da!"

1. Svrha i pokretaka snaga farmaceutske industrije je da povea prodaju lijekova za sadanje bolesti i da nae nove bolesti za prodaju raspoloivih lijekova. 2. Po svojoj naravi, farmaceutske industrije nemaju motiva izlijeiti bolest. Nestajanje bilo koje bolesti nepobitno sa sobom povlai unitenje vie milijardi dolara trita lijekova. Iz tog razloga, lijekovi su prvenstveno dizajnirani da ublae simpotme, ali ne izlijee. 3. Aku su lijekovi ili terapije koji su u stanju posve ukloniti neku bolest otkriveni i razvijeni, industrija ima bazini interes da ih zaustavi, diskreditira i opstruira na svaki nain da bi se osigurali da bolest i dalje bude prisutna i bude izvor velike zarade na tristu preskribiranih lijekova. 4. Ekonomski interes farmaceutskih kompanije je glavni razlog zato niti jedan vaniji iskorak nije potignut na podruju uobiajenih bolesti kao ta su kardiovaskularne bolesti, otkazivanje srca, dijabetes, rak, osteoporoza te zato se te bolesti ire poput epidemija na globalnoj razini.
5

5. Iz istog ekonomskog razloga, farmaceutska industrija je formirala meunarodni kartel pod imenom "Codex Alimentarius" sa ciljem da izopi bilo koju informaciju povezanu sa vitaminima i da limitira slobodan pristup prirodnim terapijama na globalnoj razini. 6. U isto vrijeme, farmaceutske kompanije zadravaju javne informacije o efektima i rizicima preskribiranih lijekova i za ivot opasne nuspojave izostavljaju iz specifikacija i otvoreno ih negiraju. 7. U cilju da osiguraju status quo te prijetvorne eme, cijela vojska farmaceutskih lobista je zaposlena da utie na donoenje zakona, kontrolira regulatorne menhanizme i organizacije (FDA npr.), i manipulira medicinska istraivanja i obrazovanje. Skupe reklamne kampanje su u funkciji da zavaraju javnost. 8. Milijuni ljudi u svijetu su dvostruko prevareni. Orgoman dio njihove zarade je koriten da financira rastue profite farmaceutske industrije. Zauzvrat, ponueni su im lijekovi koji ne lijee nita.

Ovo gore su izjave doktora medicinske znanosti koji je u tom stroju proveo veinu svog radnog vijeka. Meutim, i bez toga je jasno gdje sve ovo vodi. Saznali su to recimo ljudi poput dr. Lawrence Burtona koji je, nakon to je predstavio nain lijeenja raka koji je rjeavao problem kod takora za manje od dva sata, bio prisiljen nakon teroriziranja napustiti SAD. Slian primjer je onaj Raymond Royal Rife iji sluaj zasluuje vlastitu temu jer je direktno odredio sudbinu mnogih oboljelih u zadnjih 70 godina kojima je onemogueno lijeenje provjerenom metodom. Ljudi se zapitaju kad shvate da nikada nisu uli za te ljude. To je normalno jer je strategija farmaceutskih kompanija i kapitala poprilino sveobuhvatna i ima itekako utjecaja na kolstvo. U branama koje su na ovaj ili onaj nain povezane s tom industrijom, ova posljednja ulae ogromne novce i prvi je donator primjerice za kolstvo. Moda bi trebalo rei i nsto vise o Codex Alimentarius Commision i njegovoj funkciji. Codex Alimentarius moemo gledati kao zajedniki WTO (World trade organization) i WHO (World health organization) projekt. Ta je organizacija posveena posvemanjem unitenju svih lokalnih proizvoaa raznih prehrambenih suplemenata i zamijenjivanju tih proizvoda s njihovim, pomou cijelog niza zakona koji se uvode na dananjem globalnom tritu lijekovima. Moemo ih, dakle, smatrati nekom vrstom grupe predstavnika velikih farmaceutskih kompanija iji je fokus na poveanju trine dobiti, forsirajui njihove vlastite regulatorne"standarde" u globalni standard i implementirajui taj standard u manje sredine, a sve u ime profita. Dakle, njihova najvea udnja i elja je posvemanja eradikacija bilo kakve prirodne terapije. Prirodna terapije e biti dodue mogua, ali uz takve trokove njene verifikacije da e biti dostupna samo tim istim farmaceutskim kompanijama koje je onda mirno mogu nastaviti ignorati. EU e sa svojim zakonima koji e slijediti put Codexa Alimentariusa (koje e naravno i Hrvatska morati primjeniti) do 2007. uiniti ilegalnim preko 5000 ljekovitih prehrambenih suplemenata. Zanimljiva je novost da se minerali i vitamini takoer svrstavaju u lijekove ta ih ini podlonim vladinim intervencijama u smislu koliine i preporuke. Konane odredbe o RDA vrijednostima u suplementima kao i njihov ogranien broj po suplementu (13 za vitamine i 15 za minerale to u principu znai da ostajemo bez preko 60 nunih supstanci) te vladina kontrola tih suplemenata znai da e se na tritu nalaziti samo bezvrijedni identini suplementi. Meutim, treba znati da sve ako i dotina stvar bude izgledala bolje, jedini razlog e biti taj to e te suplemente prodavati BIG PHARMA ili pak, drugim rijeima, globalni konzorcij farmaceutskih kompanija.
6

Dr. Matthias Rath, nutricionistiki specijalist, demonstrirao je da prehrambeni suplementi zaustavljaju razna stanja poput sranih bolesti. "Ukoliko Codex Commission bude dozvoljeno da sprijei lijeenje sranih bolesti restrikcijom pristupa prehrambenim suplementima, vie od 12 milijuna ljudi e nastaviti umirati od prijevremenog sranog udara svake godine. Samo u toku jedne generacije to e uzrokovati preko 300 milijuna smrti, vie nego u svim ratovima zajedno." Bolesti uzrokovane lijekovima kotiraju pri vrhu uzroka smrtnosti u zapadnom svijetu. Uzmimo za primjer Novi Zeland gdje statistika (koju je provela upravo novozelandska vlada) govori da oko 3000 ljudi godinje umire od preporuenih lijekova ili od direktnih posljedica ortodoksnih medicinskih zahvata. Statistika govori o priblino 3250 mrtvih, o 9000 ljudi sa stalnim oteenjima i o 66 000 ljudi ukupno sa zdravstvenim problemima. To je, govorei o koloidnom srebru,vano znati jer se ovdje u sluaju jedne loe primjene "home made" srebra i pojave argijirije radi uzimanja otopine koja je 1000 puta koncentriranija od preporuene tijekom dueg razdoblja, cijela tehnologija etiketira kao rizina, posve zapostavljajui injenicu da se na tritu lijekova (s kojima se srebro kao prirodni antibiotik ne moe mjeriti jer je manje toksino i svakako uinkovitije) nalaze supstance od kojih ljudi umiru praktiki svakodnevno. Nabrajati sluajeve preminulih radi slinih akrobacija je takoer preopsena tema za ovaj uvod. Dovoljno je spomenuti rak i sve "zahvate" poduzete kako bi se zatakali mnogo uspjeniji naini lijeenja te bolesti. Uostalom, kako kometirati izjavu dr. James Watsona, nobelovca koji je otkrio strukturu DNA i bio dvije godine u vodstvu National Cancer Advisory Board-a i koji je, na pitanje to i kako on ini na rjeavanju te bolesti, vrlo jasno odvratio: "To je sve hrpa sranja!".

Povijest koritenja Koloidno srebro kao prirodni antibiotik nije ni izbliza nova stvar. Skladitenje rezervi pitke vode u srebrnim posudama za vrijeme ratnih pohoda zabiljeeno je jo kod starih Grka. Poznat je sluaj Aleksandra Makedonskog i njegovog prodora na istok. Obini vojnici koji su pili iz bakrenih aa redovito su patili od raznih bolesti i infekcija probavnog trakta za razliku od asnika koji su pili iz srebrnih aa. Smrtnosna kuga u Europi koja je ubila milijune ljudi posve je zaobila Saracene koji su vodu drali u srebrnim posudama vjerujui da takva voda ne moe uzrokovati smrtonosne bolesti. Perzijanci su takoer, jo u 5 st. pr. n. e., koristili srebro kako bi ouvali svjeinu vode. Rimljani su naveliko koristili srebrni nitrat u suzbijanju infekcija. Poznati srednjovjekovni alkemiar Paracelzus govori u svojim hermetikim spisima o ljekovitom utjecaju srebra. Pioniri, nekadanji istraivai Amerike, drali su srebrne dolare u posudama s mlijekom kako bi sprijeili kvarenje istoga. Ajurveda, sustav holistikog lijeenja s korijenima u vedskoj filozofiji, koristi srebro kao sredstvo za odravanje mladolikosti i oporavak od rana te sterilizaciju vode. U korist tih svrha govore, kako emo kasnije vidjeti, i neki od rezultata moderne medicine. Meutim, zadrat emo se na modernijim vremenima za koja imamo vie provjerljivih informacija. ira upotreba srebra u medicini poela je u 19. st. kada je nekolicina lijenika
7

istovremeno zapoela s velikim uspjehom lijeiti maligne bolesti koe, pospjeivati zalijeenje rana i suzbijati infekcije. U to vrijeme poeo se koristiti razrijeeni srebrni nitrat za suzbijanje infekcija oiju kod novoroenadi. Kasnije se dolo do zakljuka da je dotina otopina djelotvorna iskljuivo zbog prisutnosti srebrnog iona. Von Naegeli i suradnici su skovali termin "oligodinamiki" da bi opisali nain na koji se, prilikom dodira s tekuinom, srebrni ion otputa u otopinu. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, jedan od utemeljitelja moderne kirurgije, Dr. William Halstead, zapoeo je praksu povijanja rana srebrnim zavojima, to je bilo uobiajeno i nakon drugog svjetskog rata gdje god su za to postojali uvjeti, sve do trenutka kad su moderni antibiotici postali irom rasprostranjeni i dostupni. Prvo elektro-koloidno srebro proizvedeno je 1924.g. i bilo je naveliko upotrebljavano kao moni baktericid i antiviralno sredstvo. Dr. Henry Crooks je bio prvi koji je u suvremeno doba dokazao da je koloidno sredstvo izuzetno baktericidno a sa druge strane i posve bezopasno za ljudsko zdravlje. U to doba, za vrijeme velike financijske depresije s naglaskom na veliku depresiju u SAD-u, proizvodnja srebra je bila oteana i traila su se jeftinija rjeenja. Tada su se pojavili razni antibiotici, kao npr. penicilin, koji su se udomaili u medicinskoj primjeni sve do dananjih dana. Meutim, ve tridesetak godina kasnije, postalo je jasno da se bakterije gotovo u pravilu prilagoavaju antibioticima te da takvi antibiotici nisu niti mogu biti dugotrajno rjeenje problema. Poetkom 70.-tih godina prologa stoljea situacija se zaotrila i broj istraivanja je naglo porastao. Grupa znanstvenika iz New Yorka na Veterans Administration klinici uvodi u upotrebu srebrne derivate za lijeenje do tada jako teko izlijeivih kompleksnih infekcija na kostima. Kasnije se ta upotreba primjenjuje u irem kontekstu kao srebrni najlon u svrhe ortopedske kirurgije. Nekako u isto vrijeme provedena su jo tri istraivanja s istim rezultatima. Takoer, nanovo je zamijeen danas dobro poznati uinak srebra na zarastanje rana. Dr. Alvarez je, na odjelu za dermatologiju Univerziteta u Miamiju, 1985.g. prouavao efekt strujom aktiviranog srebra na zarastanje koe i doao do odlinih rezultata. Dr. Marino i dr. Albright su, na odjelu za ortopedsku kirurgiju Louisiana State Universitya, od 1983. do 1986.g. studirali utjecaj aktivnog srebra na kronine infekcije kostiju. Sva ispitivanja u tu svrhu su jasno pokazala odlina svojstva srebra. Dr. Chu i dr. McManus, na vojnom istraivakom centru u Fort Sam Houstonu od 1989. do 1996.g. dokazuju odlina regenerativna svojstva srebra i prilikom lijeenja opekotina. U slinom je istraivanju dr. Carl Moyer, ravnatelj Odjela za kirurgiju na Fakultetu u Wasingtonu, ispitivao naine za bre zacijeljenje opekotina. Njegov suradnik, dr. Margraf, glavni biokemiar odjela, traio je antispetik koji bi bio dovoljno jak a opet dovoljno bezopasan kako bi se mogao nanijeti na velike povrine tijela. Provjerili su 22 aniseptika rjeenja i svih 22 je imalo ozbiljne mane. Nadalje, na sve te supstance mikroorganizmi mogu postati otporni i garantira se rezistentnost na samo neke mikrorganizme, dok na druge nemaju nikakav uinak. Jedna od bakterija na koju ti antiseptici uglavnom nisu imali uinka bila je Pseudomonas aeruginosa. Gotovo se uvijek pojavljivala u opekotinama, jaajui infekciju. U svom istraivanju, dr. Margraf je naiao na brojne reference na srebro te odluio pokuati s njime. Zbog odlinih rezultata koje je postigao, njegovo je istraivanje rezultiralo stotinama potencijalnih upotreba koloidnog srebra. Tijekom godina, konzistentno i jednoglasno, istraivanja diljem svijeta pokazala su ne samo da nedostatak srebra u organizmu moe onemoguiti pravilno funkcioniranje imunolokog sustava, nego da srebro djeluje i na cijeli spektar patogenih organizama bez ikakvog loeg utjecaja na ljudski organizam. Takoer, dokazano je i da srebro potie rast tkiva i
8

zacijeljivanje rana. Gotovo sve patogene organizme, pa i one rezistente na antibiotike, koloidno srebro ubija u roku od est minuta. U biti, nije poznat niti jedan kojega srebro ne ubija u manje od est minuta i to u koncetraciji od najvie 25 ppm (25 dijelova na milijun, 25 mg na litru vode). Takoer, zabiljeen je i odlian utjecaj srebra na stanice raka. Zanimljiva je i pria jednog istraivaa, Roberta O. Beckera, sa Sveuilita u Syracusi. U pokuaju da dokae da niske istosmjerne struje imaju povoljan utjecaj na zarastanje rana kod pokusnih takora, otkrio je da nije struja ta koja je zasluna za oporavak nego srebrne elektrode koje je koristio i koje su isputale ione srebra u ranu. Njegova knjiga "The Body Electric and Cross Currents" je bila toliko provokativna da mu je ak bilo predloeno da je ne objavi. Kada ju je objavio i pustio u prodaju, dobio je otkaz i ukinuta mu je financijska pomo. Njegova zapaanja ukazala su ne samo na oitu sposobnost srebra da ukloni sve patogene mikroorganizme ve i na njegovu sposobnost da obnovlja tkivo i ubrzava zarastanje rana i to do tri puta bre od uobiajenog! Zamijetio je i nastanak matinih stanica u kontaktu iona srebra i stanica. Te su matine stanice odlazile u ozlijeene dijelova tijela i diferencirale se u potrebne stanice. Zapazio je i da se, u kontaktu sa srebrnim ionom, meko tkivo i koa obnavljaju na nain koji se nije mogao usporediti ni s jednim njemu poznatim prirodnim procesom. Takoer, treba istaknuti njegove zakljuke oko utjecaja iona srebra na stanice sarkoma. Naime, primijetio je da u kontaktu sa srebrom iste mijenjaju ponaanje i diferenciraju. Meutim, kao to je ve spomenuto, FDA je 1999.g., pod prijetnjom zatvaranja tvrtki i konfiskacije imovine, u SAD-u zabranila upotrebu i maltene javno promoviranje upotrebe koloidnog srebra, navodno zbog argirije, po svojoj naravi iskljuivo kozmetike i usto veoma teko dobive bolesti. Srebro se koristi i na posredne naine. NASA ga koristi kao sustav purifikacije zraka i vode u "space shuttl-u". Veina dananjih filtera za vodu i zrak takoer se baziraju na toj shemi. Zanimljiv je i primjer naroda koji koristi "srebrnu vodu" od pamtivijeka. Narod Hunza, u sjevernom Pakistanu, u izvorima vode ima izuzetne koncetracije srebra, koloidnih estica i minerala u tragovima. Cijela dolina je poznata po nevjerojatnom zdravlju svojih stanovnika. Bilo bi preopirno nabrajati sve ljude koji su sami, ili u grupnim istraivanjima, dolazili do pozitivnih spoznaja utjecaja srebra na zdravlje ovjeka. Neka nam najvei dokaz bude mnotvo ljudi koje svakodnevno u preventivne i terapijske svrhe koristi srebro i dolazi do odlinih rezultata.

Nain djelovanja Koloidno srebro je vrlo jak prirodni antibiotik koji je pokazao rezultate kod 650 raznih bolesti, bez ikakvih tetnih nuspojava za ljudski organizam i zdravlje. Za razliku od ostalih antibiotika, zbog prirode djelovanja srebra u organizmu, jednostanini patogeni organizmi nisu u stanju razviti rezistenciju na srebro. Ne samo da se ne razvijaju stanine linije otporne na srebro (bakterije otporne na antibiotik) kao to je sluaj s ostalim antibioticima, ve je i srebro posve inaktivno prema ljudskom tkivu. Dakle, za razliku od ostalih lijekova, srebro je u potpunosti netoksino i na lak nain se isti iz organizma. Sluajevi argirije koji su dokumentirani uglavnom su nastajali kao rezultat
9

pretjeranog unoenja AgNO3 (srebrnog nitrata) i slinih toksinih srebrnih soli u koncetracijama i koliinama koje viestruko nadmauju preporuene oralne doze unosa koloidnog srebra. Mehanizam izbacivanja koloidnog srebra i srebra uneenog u formi soli je drastino razliit. Mehanizam po kojem srebro djeluje na tako irok spektar bolesti je inhibicija respiratornog enzima na staninoj stijenci patogenog organizma. Unutar nekoliko sljedeih minuta mikroorganizam se doslovce "ugui" i biva eliminiran iz organizma preko eliminacijskih sustava naega tijela. Za to vrijeme, stanice tkiva su nedirnute jer su proces i mehanizam kojima one uzimaju kisik posve drugaiji od mehanizma koji upotrebljavaju bakterije za tu istu stvar. Takoer, kod gljivica koje su povezane u kolonije, srebro djeluje na slian nain. Naime, njihov je metabolizam u tom smislu jednak onome jednostaninih organizama poput bakterija. Kod virusa je slina stvar. Naime, im virus zarazi stanicu, ta stanica degradira metabolizam u smjeru proizvodnje virusa. Virus e napasti pojedinu stanicu te preuzeti kontrolu nad jezgrom te reprodukcijskim i proizvodnim resursima stanice. Dakle, umjesto enzima, hormona i sl., proizvodit e se i reproducirati virus. Nove kopije virusa e se zatim otpustiti u krvotok i okolno tkivo irei zarazu. Meutim, za vrijeme preuzimanja metabolizma stanice od strane virusa, dogodit e se jo jedna stvar. Dio metabolizma stanice e se "vratiti" na primitivnije oblike metabolizma. Jedan proces koji nas posebno zanima je respiratorni dio koji e se u takvoj stanici vratiti na iste mehanizme kakve koristi i bakterija za unos kisika u stanicu. U tom dijelu e reprodukcija virusa u organizmu postati ranjiva na uinke srebra. Naime, i ta e se stanica u prisutnosti srebra "uguiti". To je mehnizam na kojem mnogi istraivai u zadnje vrijeme in vitro dokazuju fenomenalnu uinkovitost srebra na virus HIV-a. Naime, srebru je svejedno je li je rije o virusu gripe, virusu ptije gripe ili HIV-u. On jednostavno, im virus HIV-a pone ekspresiju u stanici, inhibira trajno enzimski mehanizam na staninoj stijenci koji je zaduen za respiraciju. U procesu, koloidno je srebro samo katalizator te, nakon ta onesposobi zaraenu stanicu, nastavlja sa svojim aktivnostima na ostalim stanicama.Postoji, dodue, u sklopu prvog slubenog istraivanja srebrnih nanoestica na Univerzitetu u Texasu i rad koji govori o drukijem mehanizmu djelovanja. Teorija i dio rezultata iz eksperimenta pokazuju da nanoestica srebra direktno napada virus HIV-a veui se na njega direktno preko glikoproteina na povrini virusa. Inkubacijom od tri sata s virusom HIV-a srebro je onesposobilo i unitilo 100% virusa. S jednostaninim gljivicama mehanizam je jednak. Meutim, postoji jo jedna opasnost za ljude o kojoj se toliko i ne govori. To su paraziti. Hulda Clark, autorica knjige "The Cure for All Cancers" i "The Cure for HIV and AIDS" postavlja teoriju po kojoj veina bolesti uope ne bi mogla postojati u tijelu bez prethodne prisutnosti parazita. Dakle, eliminacijom parazita, okolina u organizmu bi automatski onemoguavala razvoj drugih bolesti koje danas tretiramo. injenica je da srebro utjee na parazite jer se razmnoavaju uglavnom preko jajaaca koja prolaze jednostaninu fazu gdje su ranjivi i gdje im srebro takoer moe ugroziti respiratorne mehanizme. Za potpuno odstranjivanje parazita trebalo bi nastaviti lijeenje do nestanka svih parazita iste vrste u tijelu koji su u stanju poloiti jajaca..In vitro uinak srebra na jajaca mnogih parazita je ve potvren. Iz gornjih bi se odlomaka dalo zakljuiti da je upotreba koloidnog srebra preporuljiva uglavnom kod ve prisutnog oboljenja. Meutim, koloidno srebro je najuinkovitije kao preventivno sredstvo. Srebro u organizmu formira rezervni imunoloki sustav, uvajuci Tlimfocite i jo k tome obavljajui dio posla za njih. Mnoge bolesti zapravo nastaju iskljuivo zbog pada imuniteta. Samo jak imunitet je u stanju rijeiti veinu zaraza i infekcija bez ikakve pomoi sa strane. Konzumacija srebra na dnevnom nivou u startu suzbija infekcije, kako
10

bakterijske tako i virusne, spreava razmnoavanje parazita i gljivica i formira sekundarnu zatitu organizma. Uzimanje srebra pomae i kod sasvim specifinih situacija kao to su teke opekotine zadobivene u poaru. Utjecaj srebra na zarastanje rana i njegovo antiseptiko djelovanje je potvreno vie puta i zasad mu nema premca. Klasini antiseptici uglavnom peku kou jer ubijaju i unitavaju okolno tkivo u pokuaju da ubiju bakterije zbog ega su, dakle, svi u odreenoj formi toksini. Treba rei da nisu sve bakterije negativne po ljudsko zdravlje. Imamo cijeli niz prijateljskih bakterija koje nam asistriraju, ponajvie u probavi. Veina tih bakterija ostaje posve netaknuta koloidnom srebrom zbog velike apsorpcije srebra u tkivu tankog crijeva. Na alost, zbog manjka istraivanja na tom polju, potpuni mehanizam nije posve poznat pa se preporuuje, uz svakodnevno oralno uzimanje koloidnog srebra, i uzimanje probiotikih napitaka poput kefira. Meutim, treba naglasiti da se radi samo o mjeri opreza jer nije zabiljeen ni jedan sluaj oteenja crijevne flore zbog uzimanja koloidnog srebra. Uostalom, oralno uzimanje srebra je samo jedan od moguih naina. Srebro se moe i izravno nanositi na kou, na opekline i gljivice, npr., to je ulo u iru primjenu zahvaljujui srebrnim zavojima. Voda se moe sterilizirati pomou malih koliina srebra, ono se moe i nazalno uzimati u obliku aerosoli i slino. Naime, prilikom oralnog unoenja, srebro ne dospijeva ravnopravno u sve organe, pa zato srebro unoeno na takav nain ne daje rezultate kod bolesti tipa upale plua, ve se u tom sluaju uzima nazalno u obliku spreja.Dakle, upotreba srebra nadilazi njegovu iskljuivo oralnu konzumaciju. Jo pred 100 godina srebro se koristilo za spreavanje onih infekcija kod novoroenadi direktnim nanoenjem. Jedno od zanimljivih djelovanja srebra pokazao je i ve prije spominjani dr. Becker koji je demonstrirao sposobnost kationa srebra da dediferencira i potencira proizvodnju matinih stanica u kontaktu sa stanicom neuroblasta i stanicom sarkoma. Efekt je dvojak. Prvi je primjenjiv u terapiji raka. Dakle, za razliku od klasinih kemoterapeutika koji su po prirodi i citostatici i toksini i tetni za organizam, srebro je posve inaktivno i netoksino te sposobno posve selektivno razgraditi stanice raka. Drugi efekt je moda i zanimljiviji. Proces starenja poinje u odrasloj dobi nemogunou stanica da nadomjeste mrtve stanice. Meutim, poveana koncetracija matinih stanica (stanica iz kojih nastaju sve ostale stanice) je sposobna znantno olakati taj proces, ime se javljaju udesne mogunosti kod primjene tog principa na ope stanje i pomlaivanje organizma. Detaljnije objanjenje mehanizma djelovanja koloidnog srebra nadilazi okvire ovog teksta, meutim, najbitnije je za sada znati samo to da kationi srebra, u direktnom kontaktu s fibroblastima, potiu proizvodnju matinih stanica. Ne treba smetnuti s uma ni da optereeni imunoloki sustav ni organizam kao takav nisu u mogunosti proizvoditi matine stanice te da ih rastereenje u vidu koloidnog srebra moe potaknuti na intezivniju aktivnost u tom smislu. Npr., poznat je utjecaj koloidnog srebra na rast fetusa koji tako raste i sazrijeva puno bre. U zadnje vrijeme se takoer dosta pekulira o elektrostimulacijskim osobinama srebra, mehanizmima koji na nedirektne naine, preko koloidnog zeta potencijala, pomau tijelu da povrati ravnoteu. Tu se spominju i razne katalizatorske uloge srebra koji, bilo u obliku iona ili obliku koloida, moe imati vanu funkciju u organizmu. Konaan zakljuak oko naina djelovanja srebra u organizmu mogli bismo svesti na tezu da je srebro specifino u odnosu na stanice a ne bolesti. Dakle, srebro ne razlikuje bolesti koje lijei ve, openito govorei, razlikuje ljudsku stanicu od stanica koje su strane organizmu. Ionsko srebro Vs. koloidno srebro
11

U dosadanjem tekstu otopinu srebra sam u veini sluajeva zvao koloidnom srebrom. Meutim, to je samo jedan dio istine. Otopina, suspenzija srebra, u sebi sadri i ione i koloide. Da budemo precizniji, u otopini mogu biti ioni srebra (Ag+), nabijene srebrne estice koje se sastoje preteno od Ag- i vee metalne estice koje su u suspenziji i koje se s vremenom mogu istaloiti. Dakle, ugrubo govorei, dio otopine ine ioni a dio koloidi. Poet emo od koloida. 1. Koloidno srebro dolazi od grke rijei "ljepljivo" i oznaava stanje tvari. Izraz je prvi put upotrijebio Thomas Graham u 19. st.. Tvar se smatra koloidnom ako su joj estice velike izmeu jednog nanometra i jednog mikrometra te joj je stanje odreeno uglavnom efektima na povrini estice. Koloid moe biti u svim agregatnim stanjima. U suspenziji ostaje disperiziran pravilno u drugom tekuem mediju. Otopljeno srebro je po svojoj naravi ionsko, ne koloidno. Koloidno stanje moemo promatrati kao prirodno stanje ljudskog organizma. Jedan veliki dio ljudskog metabolizma ovisi direktno o koloidnom stanju. To je zanimljivo iz razloga to mnogi dananji lijekovi dolaze u kristalininom stanju gdje organizam troi veliki dio svoje energije da lijek prenese u koloidalno stanje. Za vrijeme procesa u organizmu ostaju otpadne tvari koje treba eliminirati iz tijela. Koloidno srebro, ukoliko je kvalitetno napravljeno, sadri uglavnom sitne nabijene estice srebra izolirane hidroksilnim skupinama u vodi. Te estice nose maleni ukupni naboj koji se jo zove zeta potencijal. Sastoje se uglavnom od aniona srebra. Meutim, veina koloidnog srebra dobivenog postupkom na malim voltaama u kunoj radinosti, kao i veina srebra prodavanog u formi srebrne vode, ima jedva 10-15% pravih koloida. Kod poveanih koncetracija koloida i openito veih veliina estica u otopini, otopina dobija ukastu boju. Ionske otopine srebra su u pravilu prozirne. Cilj je imati to je mogue manje estice srebra u otopini. U dananje vrijeme, koloidnim srebrom se naziva manje vie sve to sadri bilo koji oblik srebra. Naziv je vie povijesno i komercijalno odreen. 2. Ionsko srebro je ono koje nas vie zanima. Na sreu, u kunoj radinosti je gotovo nemogue proizvesti dominantno koloidnu otopinu. Iz tog razloga mogue je napraviti kvalitetnu ionsku otopinu. Pod kvalitetnom ionskom otopinom smatra se cca 75% ionsko (EIS - kationi okrueni hidroksilnim skupinama) srebro i 15% koloidno srebro. Ionsko srebro (Ag+) je preteno hidrogenizirano, bolje reeno, okrueno hidroksilnim skupinama (OH-) kojih nakon zavrene elektrolize ima u otopini u kojoj kao jedan od nusprodukata na katodi dobivamo vodik te stoga hidroksilni ioni u veoj koncetraciji zaostaju u otopini. 3. Treba napomenuti da na tritu postoje i tzv. srebrni spojevi (silver compounds). To su uglavnom proizvodi koji se kupuju gotovi i ukoliko se slijede upute iz ovih tekstova, takve ili sline otopine nee nastati niti sluajno. Neki spojevi su relativno bezopasni, npr. srebrni klorid i srebrni oksid (nastaje i na elektrodama kao crni talog za vrijeme elektrolize) dok su drugi ve opasniji, npr. srebrni nitrat, srebrni acetat i njima srodni produkti na tritu. Zbog koncetracija u kojima se prodaju (i do 1500 pm) predstavljaju toksikoloki rizik i s njima treba postupati veoma oprezno. Cilj proizvodnje takvih proizvoda je mahom stabilizacija srebra i utjecaj na veliinu estica srebra. Obino se u proizvodnji koloidnog srebra javlja problem veliine estica i njihove disperzije, stoga su se mnogi proizvoai okrenuli stabiliziranju iona srebra kroz soli ili neku vrstu keliranja iona. 4. MSP ili Mild Silver Protein je takoer jedan produkt koji donosi veliki rizik obolijevanja od argirije. U poetku se dosta istraivalo kako stabilizirati srebro u otopinama radi spreavanja agregiranja srebra u vee inaktivne estice Jedan od
12

predloenih naina je bila stabilizacija srebra organskom molekulom, u ovom sluaju, proteinom. Ionsko srebro se injektira kroz organski sloj i ostaje u otopini keliran (uvren) u proteinu. Obino, bezopasno i u kunoj radinosti korektno proizvedeno srebro u performansama daleko nadmauje ovu vrstu proizvoda. 5. U otopini, pogotovo ako je destilirana voda prilino nekvalitetna, mogu zaostati srebrne soli koje treba izbjegavati jer predstavljaju rizik za dobivanje argirije. Manje koncetracije nisu toliko opasne, ali je bolje ukoliko ih u otopini uope nema. Njihova koncetracija ovisi o kvaliteti i istoi elektroda i destilirane vode. Moda najopasnija srebrna sol je AgNO3, srebrni nitrat. Prije je bila upotrebljavana kao jedan od glavnih naina tretiranja srebrom a danas je uglavnom naputena zbog mogueg rizika od argirije. Jedan je od najbitnijih razloga zbog kojega upotrebljavamo destiliranu vodu. AgCl, srebrni klorid, je drugi primjer soli koju treba izbjegavati. To je netopljiva sol koja ostavlja bijeli talog. U vodi s dosta visokom koncetracijom klorida pojavit e se bijela maglica koja e se taloiti na dno. Bijeli talog je, dakle, AgCl. Sol je u malim koliinama neopasna za organizam. Najei, gotovo obavezno prisutan, je srebrni oksid kao nusprodukt proizvodnje LVDC metodom. Manifestira se kao crni talog na elektrodama koji prilikom nepaljive eletrolize moe pasti na dno, no u principu je posve bezopasan u koliinama proizvedenim uobiajenom elektrolizom.

Neki otopinu dobivenu u kunoj radinosti metodom LVDC, zovu jednostavno izolirano srebro. To su manje ili vee estice srebra okruene preteito hidroksilnim ionima. Doli smo tako do jedne od najveih dvojbi u svezi cijele upotrebe koloidnog srebra, barem govorei o ljudima koji ga proizvode doma. Dvojba je sadrana u pitanju to zapravo u toj otopini djeluje? Koloidi ili ioni? Moj je stav u svezi toga podudaran s rezultatima mnogih eksperimenata koji se danas izvode i koji kau da su ioni a ne koloidi ono to djeluje. No, krenimo od poetka. Srebro se u ovoj ili onoj formi upotrebljava prilino dugo. Prije kojih sto, stopedest godina, poelo se primjenjivati u obliku srebrnih soli ija cijena nije bila prevelika a koja je bila relativno lako dostupna. Iz tih vremena datira spreavanje infekcije oka kod novoroenadi sa AgNO3-om (srebrni nitrat). AgNO3, uz jo neke srebrne soli, ima nezgodno svojstvo da lako zaostane u koi jer ga se organizam tee rjeava. U koi bi srebro reagiralo s pigmentom te bi se kao rezultat javljala argirija. Argirija je kozmetika bolest. Pojavljivala se kod velikih predoziranja srebrnim solima. Da bi izbjegli tu situaciju, ljudi su se poetkom 30-tih godina prolog stoljea, kada je struja postala dostupnija za potrebe elektrolize, sjetili raditi koloidni oblik srebra koji, za razliku od srebrnih soli, sadri samo i iskljuivo srebro. Otad se srebro uglavnom naziva koloidno srebro premda sami koloidi i nisu ba zastupljeni. Dakle, proizvodnja "koloidnog" srebra u formi u kojoj ga poznajemo danas je iskljuivo stvar pokuaja da se u otopini dobije samo ion srebra umjesto soli srebra koje su smatrane potencijalno opasnim. O nainima kako se i da li se uope moe odrediti koncetracija koloidnog i ionskog srebra u otopini bit e govora u kasnijim poglavljima, meutim, zasad je dovoljno napomenuti da e vee estice srebra, a sukladno tome i koloidi, lomiti svjetlost lasera dok otopljeni srebrni ioni i manje estice srebra nee.

13

Posljedica toga je Tyndallov efekt. Tyndallov efekt je pojava gdje koherentna zraka svjetlosti prolazi kroz otopinu koloida koji je lome te kao posljedicu ocrtavaju njezin put kroz otopinu. To je jedan od naina na koji moemo potvrditi prisutnost koloida u otopini. Otopina u kojoj se nalazi dosta koloida iz istog e razloga biti zlatno-uta i na obinoj bijeloj svjetlosti. Ionske otopine srebra nemaju to svojstvo te su one posve prozirne i ne daju Tyndallov efekt. Provedena su istraivanja s istim otopinama iona i koloida i zakljuak je nedvojben. Ionsko srebro ima daleko najvei i najefikasniji efekt na patogene organizme. Jedan od najveih pionira na tom podruju u zadnjih 30-ak godina, dr. Becker, u svojoj knjizi "Body electrics" govori iskljuivo o utjecaju iona srebra na bakterije. Takoer, ion srebra je taj koji ima mogunost dediferencirati stanicu i poveati koncetraciju matinih stanica! Dakle, evidentno je, kroz cijeli niz istraivanja, da je ion ono to u toj otopini ima glavni utjecaj. Zna se da su vee estice inaktivnije u organizmu i da nemaju posebno jak utjecaj na bakterije. Neki ljudi jednostavno taj cijeli kompleks razliitih formi srebra zovu elektro-koloidno srebro pozivajui se vjerojatno na svojstvo da su i estice srebra u suspenziji nabijene. Treba vidjeti i u kojem se kontekstu ovdje misli na ione. Ioni bi sami po sebi, pri ulasku u probavni trakt, trebali ui u eludac gdje e pri kontaktu s ionom klora (koji je tamo prisutan u kloridnoj kiselini) formirati vrlo netopljivu sol - AgCl. EIS (electro-isolated silver) ili ionsko srebro koje je okrueno hidroksilnim ionima te je dovoljno maleno (nekoliko nanometara), ui e u krvotok ve u ustima i tamo obavljati funkciju zbog koje smo ga i uzeli. Meutim, treba rei da se mnogi ioni metala keliraju (okruuju organskim molekulama ) na ulasku u organizam (recimo feritin je jedan od oblika eljeza u organizmu jer je sam Fe kao ion tetan) te da zapravo nitko ne zna zasigurno to se tono dogaa. Postoje miljenja da samo estino srebro djeluje a da ionsko ne djeluje uope. Meutim, kada imamo u vidu neke in vitro eksperimente i istraivanja provedena na ionskom srebru te rad dr. Beckera, ipak se namee injenica da je vrlo vjerojatno ionsko srebro to koje djeluje u najveoj mjeri. Jednu usporedbu te dvije forme srebra je napravila firma koja je i sama umijeana u njenu proizvodnju pa u tom kontekstu treba obratiti pozornost i na njihov rad (njihov proizvod Sovereign Silver sadri vie od 95% iona srebra), meutim rezultati su i ovako poprilino jasni. Firma je Natural-Immunogenics Corp. sa sjeditem u SAD-u. Eksperiment je proveden vie kao usporedba dva produkta, jednog kao dominantno ionskog i drugog kao preteito zasnovanog na sitnim esticama srebra. Testirane su prvenstveno baktericidne mogunosti jednog i drugog proizvoda bez ulaenja u analizu mehanizama djelovanja u tijelu. Bakterijske kulture koje su bile u pitanju su Staphylococcus aureus (S-1 i S-2). Koritene su jednako koncetrirane otopine s razlikom u formi srebra koje se koristilo. Rezultati su jasno pokazali da je ionsko srebro to koje nosi baktericidna svojstva, ak tovie, da proizvod na bazi estinog srebra djeluje veinom zbog malih koliina ionskog srebra zaostalog u otopini. Imajui u vidu jo neka svojstva ionskog srebra kao to su poveanje koncetracije matinih stanica, antikancerogena svojstva i utjecaj na zarastanje rana, jasno je da ionsko srebro u svakom sluaju treba biti zastupljeno u otopinama koje koristimo. Meutim, kao i sve ostalo u ovom tekstu, tako je i ovaj zakljuak iskljuivo miljenje autora te je svatko pozvan da sam istrai stvar i donese vlastiti zakljuak. U svakom sluaju, LVDC metodom koja nam je dostupna u domovima uglavnom se stvaraju vee koliine ionskog srebra (cca 80%).

14

Proizvodnja koloidnog srebra Postoje dva osnovna naina proizvodnje koloidnog srebra. LVDC (low voltage direct current) i HVAC (high voltage alternate current). LVDC je metoda prilagoena proizvodnji u kunoj radinosti i vrlo je rairena, dok se HVAC metoda koristi uglavnom u sluajevima kada se pokuava proizvesti vea koliina koloidnog srebra. Potrebno je odmah neto razjasniti. Svatko, ali ba svatko tko slijedi upute moe napraviti otopinu od neke vrijednosti i uinka. Ako se ne osjeate iz nekog razloga sami sposobni napraviti koloidno srebro, otiite kod nekog dvanaestogodinjaka iz susjedstva i dajte mu upute i on e to zasigurno uspjeti napraviti umjesto vas. LVDC metoda Za elementarnu konfiguraciju koja je u stanju proizvesti srebro zadovoljavajue kvalitete dovoljne su tri 9V baterije, dvije ice od 99.9% srebra, jedna posuda, destilirana voda i neto ime ete spojiti ice s baterijama. Spojite ice, ekajte da se pojavi uta maglica izmeu elektroda ( za to e, ovisno o raznim faktorima, biti potrebno oko trideset do ezdeset minuta ).Priekajte jo kojih desetak minuta i prekinite proces. Ostavite elektrode nakon prekida procesa jo desetak minuta u otopini i sklonite posudu na neko mrano mjesto. To je najjednostavniji nain. Kad to obavite moete rei da imate koloidno srebro odreene kvalitete, pretpostavljajui da ovo itaju i ambiciozniji ljudi koji ele i mogu dobiti srebro najvee mogue kvalitete ( sukladno, naravno, s opremom koju posjeduju i s uloenim novanim sredstvima). Vano je naglasiti da bez obzira na vrstu postupka kvaliteta srebra uvijek na koncu ovisi o istoi srebra, istoi destilirane vode, istoi aparature pa sve do sitnica kao to su svjetlost i kvaliteta zraka u prostoriji. U tom trenutku pria poprima neto ire dimenzije i kljuno je shvatiti to se unutar otopine deava. Za poetak, bilo bi potrebno nabaviti digitalni multimetar koji mjeri napon i jakost struje na elektrodama. Mjerenje struje je jedna od osnovnih stvari koje su potrebne da bi bar priblino mogli znati to se deava za vrijeme elektrolize. Takoer, bilo bi poeljno imati laser (u formi laserskog pokazivaa recimo) zbog provjere jakosti Tyndallovog efekta. Kod naprednijih mjerenja moramo koristiti mjerni ureaj koji e mjeriti TDS (total dissolved solids - ukupnu koliinu otopljenih krutina). 1. Oistite posudu, elektrode i sve dijelove aparature koji dolaze u kontakt s vodom. Nakon to ste ih oistili obinom vodovodnom vodom obavezno ih isperite u destiliranoj vodi. Ako vam ovo nije prva elektroliza, lagano obriite anodu (elektrodu koju namjeravate koristiti kao anodu) od crnila ukoliko je prisutno ( radi se, naime, o sloju srebrnog oksida). Katode nije potrebno istiti. Sloj srebrnog oksida na njima, premda moe usporiti reakciju, moe posluiti i kao zatitni sloj koji e onemoguiti kidanje veih estica u otopinu. Voda se moe i zagrijati ime raste vodljivost u poetku, to pak omoguava bri poetak reakcije. Sa svakim stupnjem rasta temperature, raste i vodljivost otopine za cca 2%. 2. Nakon to su elektrode i posuda iste, nalijte u posudu destiliranu vodu. Elektrode postavite na nosa tako da ne dodiruju posudu, da su paralelne jedna s drugom, da je
15

svaki dio jedne elektrode priblino isto udaljen od druge elektrode te da nisu preblizu ( kojih 5 cm, ali izbjegavajte ih stavljati uz sam rub posude). Paralelnost srebrnih elektroda osigurava jednakomjeran raspored struje u vodi a samim time i srebra. Poveite ice s elektrodama i baterijama. Time ste zatvorili strujni krug. Ukoliko elite provjeriti napon, spojite paralelno multimetar s elektrodama. Napon ne bi trebao biti iznad 27 volti ( preporuujem najvie 18V ta moete dobiti s dvije 9V baterije). Neki smatraju da bi napon trebao biti i do 30V, ali to nije moje iskustvo. Spominje se i jakost struje od 5 -20 mA ta je takoer previe, pogotovo kad se uzme u obzir da je veina elektroda ipak samo srebrna ica koja ima relativno malu povrinu. Koliki je napon dobro je znati orijentacije radi, meutim, ono to nas treba vie zanimati je jakost struje ili da budem precizniji - gustoa struje. Gustoa struje je najvanija mjerna veliina kod proizvodnje koloidnog srebra. Cilj elektrolize je doi do koncetracije od otprilike 3ppm do 5 ppm-a srebra okruenog samo esticama vode, to je i razlog obaveznog koritenja destilirane vode. Na elektrodama se razvije napon koji u nedostatku nekog drugog prijenosnika naboja kroz vodu (jo jedan razlog zato koristimo destiliranu vodu) svojim potencijalom gura iz metalne reetke srebra estice i ione srebra. Glavno je pitanje kakve estice elimo. Odgovor je da elimo to je manje mogue estice (0.001-0.04 mikrona). Da bi to postigli ne smijemo dopustiti da po jedinici povrine elektrode dolazi prevelika jakost struje (A - Amperi) jer e se stvarat dovoljno jaka sila da cijele komadie elektrode struja izbaci u otopinu dok mi naprotiv elimo to manje estice i ione srebra. Dakle, proces je dosta osjetljiv i treba ga provoditi lagano. to je nia struja reakcija e biti kontroliranija. Naravno, i dugotrajnija, ali srebro e imati veu terapeutsku vrijednost. Veliina estica ima viestruke posljedice po koritenje otopine. Kao prvo, male estice posve eliminiraju opasnost od nakupljanja srebra u dermalnim tkivima te time eliminiraju i opasnost od argirije. Male estice se mogu na lagan nain apsorbirati u organizam preko membrane ispod jezika i na taj nain zaobii probavni sustav i direktno se apsorbirati u krv. Takoer, ako je srebro vrlo kvalitetno, mogua je i njegova direktna primjena na plunom tkivu bez upotrebe nazalnog uzimanja. Manje estice srebra ukupno pokrivaju veu povrinu time maksimizirajui mogui kontakt s mikrobom. Ionsko srebro koje nije sklono aglomeraciji je razred za sebe i u proizvodnji treba teiti uvjetima gdje e ono biti prisutno u najveoj moguoj mjeri. Ti uvjeti su ponajprije to manja gustoa struje na elektrodama. Dakle nuno je znati ili bar priblino procijeniti povrinu elektroda. to su elektrode vee, tj. to imaju veu povrinu, to se jaa struja moe kroz njih putati. Dozvoljena, tj. preporuena, gustoa struje je od 0.1 mA/cm2 do 0.15 mA/cm2 na elektrodama. Dakle, za elektrodu gdje je povrina cca 10 cm2 maksimalna jakost struje, da bi reakcija bila kontrolirana, ne bi trebala iznositi vie od 1.5 mA.
3. Nakon to smo uinili sve gore navedeno, unutar zatvorenog strujnog kruga napokon

poinje reakcija, u poetku veoma spora a sa vremenom sve bra i bra. Razlog tome je veliki otpor destilirane vode. Kako struja prisiljava srebro da odlazi u otopinu tako otpor pada a uz konstantan napon jakost struje raste pa time i gustoa struje to nakon nekog vremena uzrokuje nemogunost kontroliranja veliine estica. Naime, uz poveanje gustoe struje, na elektrodama raste i veliina estica. Veina generatora koloidnog srebra na tritu bazira se na ovom manjkavom sustavu koji se oslanja iskljuivo na konstantni napon. Puno bolja alternativa je generator srebra sa sklopom za konstantnu struju. Takav generator omoguuje lagano kontroliranje reakcije. Drugim rijeima, na poetku reakcije mogue je limitirati jakost struje i, barem to se struje tie, biti miran do kraja reakcije. Neki od takvih generatora automatski odreuju i koncetraciju srebra i na odreenom nivou terminiraju reakciju.
16

Ukoliko nemamo sklop koji bi odravao struju konstantnom, jakost struje moramo kontrolirati na neto zastarjeliji nain - smanjivanjem napona. Za to je, naravno, potrebno i promatrati i pratiti jakost struje. Veliina estica ovisi i o koncetraciji srebra. to je vie srebra u otopini to postoji vea mogunost agregacije. Brownovo gibanje sitnih estica neumitno vodi koliziji u otopini i stvaranju veih estica koje pokuavamo izbjei. One su nam preteno nekorisne i jedine nose neku realnu opasnost od argirije zbog svoje tendencije prema taloenju u dermalnom tkivu. Dakle, moramo paziti da ne "prekoncetriramo" otopinu. U trenu kad reakcija poinje jae tei elektron u otopini moe reagirati s kationom srebra te na taj nain stvoriti atom srebra koji e u kontaktu s drugim klasterima atoma ili pojedinanim atomima reagirati i stvarati vee estice ili ih taloiti iz otopine smanjujui tako uinkovitost srebra u oba sluaja. Pri poetku jae reakcije na katodi se vide mjehurii plina. Radi se o vodiku.
4. Kad reakcija ve ubrza vidimo jae izluivanje vodika i pojavu crnog taloga na anodi.

Crni talog je srebrni oksid nastao u trenucima kad je jakost struje prela prag potencijala potreban za oksidaciju srebra. Ukoliko se reakcija odvija kontrolirano pojava crnog taloga ne bi trebala biti prevelika. U suprotnom, mogue je da se razviju kristali srebrnog oksida na elektrodama koji e na koncu pasti u otopinu. Srebrni oksid nije otrovan, meutim, ako padne u otopinu dobro je profiltrirati otopinu kroz gazu. Na katodi se deava taloenje neutralnog srebra. U tom trenutku ponegdje, ovisno o jakosti struje, temperature i kvaliteti vode, moemo vidjeti pojavu ute maglice izmeu elektroda. To je prva indikacija veih estica srebra koje u pravilu treba izbjegavati. Vee estice apsorbiraju indigo svjetlost i na taj nain boje otopinu odbijajui utu svjetlost. iste ionske otopine imaju premalene estice i one ne lome svjetlost. Nakon pojave ute maglice dozvolite reakciji da se odvija jo kojih 5 minuta. Nain na koji moemo prije pojave"maglice" utvrditi da li se koloidne estice otputaju u otopinu je pomou lasera. Koloidne estice pokazuju Tyndallov efekt. Ionske otopine ne pokazuju Tyndallov efekt ali je prisutnost koloida dobivenog LVDC metodom uvijek pokazatelj i odreene koliine ionskog srebra. Da bi otopina bila kvalitetnija gotovo je nuno koristiti neku vrstu mijeanja iste. U suprotnom e se sve estice srebra koncetrirati u otopini izmeu eletroda gdje e se poveati anse za aglomeraciju. Postoji nekoliko moguih naina kako zaobii taj problem. Uobiajeni je instalacija neke vrste mjealice koja bi, naravno, trebala biti ista i napravljena od netoksinih materijala. Mnogo ljudi koristi pumpu za akvarij da bi otopinu promijeali pomou mjehuria zraka, meutim, taj nain i nije najbolji zato to se na taj nain razni plinovi iz prostorije otapaju u destiliranoj vodi. Postoji i opcija magnetne mjealice. Magnetna mjealica je zapravo najobiniji magnet u otopini ispod kojeg se nalazi ica koja vodi struju. Kad se kroz icu propusti struja magnet e se okretati i mijeati otopinu. Dakle, obavezno bi trebalo mijeati otopinu a ako to iz nekog razloga ba nikako nije mogue, onda bi bilo potrebno bar s vremena na vrijeme promijeniti polaritet na elektrodama. Moemo rei da je gotovo nemogue dobiti iole kvalitetniji produkt bez mijeanja za vrijeme elektrolize.
5. Najosjetljivi dio je odrediti koncetraciju otopine. Postoji nekoliko naina na koje

moemo pretpostaviti koncetraciju srebra u otopini. Najjednostavniji, mada ne i nauinkovitiji, je praenje napona, jakosti struje te uz pomo Faradayeve konstante procjena broja iona u otopini. Za realnu procjenu koliine ionskog srebra moe se upotrijebiti PWT mjera. Konani rezultati se mogu dobiti samo uz pomo atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) i elektronskog mikroskopa te slinih metoda.

17

6. Nakon ta procijenite da je reakcija gotova, prekinite strujni krug i ostavite anodu u otopini kojih pet minuta nakon to izvadite katodu da se srebrni oksid stabilizira te da ne padne u otopinu. Ostavite otopinu u, po mogunosti, staklenoj posudi koja ne proputa UV zrake. Testirajte otopinu laserom. Slabi Tyndallov efekt mora biti prisutan. Obratite panju da li ima veih estica koje ete primjetiti jer na putu lasera svako malo "zaiskre". Ako je otopina idealne koncetracije, od 3-5 ppm-a, nakon to odstoji preko noi, trebala bi zadrati prozirnu boju ili u najgorem sluaju djelomino poutjeti. Mogue je i da se na povrini otopine zamijete metalni ostaci koje, ukoliko je mogue, treba maknuti. To se moe uiniti injekcijom, premjetajui bistri dio otopine u novu posudu. U idealnom sluaju, u otopini bi se trebali nalaziti preteito ioni srebra i estice veliine otprilike 0.001-0.01 mikrona.

U gorenjem tekstu naveden je samo shematski prikaz dobivanja kvalitetne otopine i predstavlja iskustvo autora teksta. Postoje jo mnogi detalji koje treba razraditi i koji mogu unaprijediti dobivanje i primjenu koloidnog srebra. Mnogi ljudi su radili srebro slijedei ne toliko stroge upute poput gore navedenih i nisu imali nikakvih negativnih efekata. Je li efekt srebra posljedica iona, estica, veliine estica ili iona ili njihovog naboja je druga tema. Slijediti precizne upute s druge strane je veoma bitno jer snaga ionskog srebra ovisi o istoi produkta, veliini estica, disperziji srebra kroz otopinu, koliini ionskog srebra nasuprot koliini estica i sl. Koncetracija produkta Najvei problem kod "home made" proizvodnje koloidnog srebra je odreivanje sastava onog to smo dobili. Svatko tko tvrdi da zna kvalitetu srebra koju je proizveo a da nema elektronski mikroskop ili ureaj za atomsku apsorpcijsku spektroskopiju je u zabludi. Ima raznih naina na koji bi mogli aproksimirati koliinu srebra, npr. mjerenjem volumena vodika na katodi, usporedbom s molarnim volumenom i projekcijom koliko je naboja prolo otopinom. Meutim, najlake je ipak mjeriti direktno koliinu naboja koji je proao kroz otopinu. Tu u metodu sad poblie opisati, kao i druge koje su tee primjenjive ponajvie iz razloga to su neki instrumenti ljudima nedostupni ili preskupi. Najprije moramo razjasniti terminologiju. Koliinu srebra emo izraavati preko ppm-a (parts per milion - broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno moemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. To e se odnositi na svo otopljeno srebro. Faraday i procjena naboja Ovaj postupak zahtijeva aparat za mjerenje jakosti istosmjerne struje. Dovoljan je i obian digitalni multimetar kojeg se jeftino moe nai u svakoj trgovini s elektrotehnikim materijalom. Budui da nas najvie zanima kation srebra (Ag+), ako pogledamo reakciju na elektrodama primjetit emo da u reakciji u kojoj atom prelazi u ion dolazi do otputanja jednog elektrona. Konkretno, u reakciji gdje se stvara kation bakra Cu2+ oigledno je da je za stvaranje jednog kationa iz atoma potrebno otputanje dva elektrona. U ovom sluaju, zakljuak bi bio da je potrebno dvostruko manje elektrona/struje za srebro nego da se otpusti ista koliina kationa
18

bakra pri istim uvjetima. Avogardov broj nam govori da u jednom molu srebra (~107 g) ima 6.023 x 1023 atoma/iona srebra. Budui da znamo da e 96500 C (C - kuloni - koliina naboja) biti dovoljno naboja za bilo koji elektrokemijski ekvivalent (Faradayev zakon), u ovom sluaju 1 mol (~107 g) srebra, moemo mjeriti koliinu naboja koja je prola kroz otopinu za vrijeme nae elektrolize i korelirat je s koliinom srebra koju je ta struja otpustila u otopinu. Recimo da je netko izraunao da mu je kroz otopinu od 1L proslo 2 C. Budui da je Faradayeva konstanta 96500 C a da je za izbaciti jedan ion srebra potreban 1 elektron, dolazimo do toga da je u otopini zavrilo cca 0.00002 mola ili 1.2048 x 10 19 iona srebra. Molarna masa je 107.8 grama ta bi znailo da je 0.00215 grama srebra u 1L vode. To je 2.15 ppm-a to je premalo. Treba, dakle, jo nastaviti s elektrolizom do barem 7 ppm jer u principu ovdje podrazumijevamo da se samo ioni otputaju u otopinu, to nije tono, jer se znaju i cijeli komadii odlomiti u otopinu, ali oni i nisu bioloki aktivni tako da ih moemo zanemariti. Meutim, koloide ne moemo zanemariti raunski jer za vie srebra ti konkretni koloidi troe znatno manje elektrona i time kvare raun. Dakle, ako tim raunom oko 7 ppm, moemo raunati na koncetraciju negdje oko 5ppm aktivnog srebra. Naravno, to je samo pretpostavka a procjena ovisi o kvaliteti procesa. Na taj nain moemo bar usporeivati svoje elektrolize meusobno i doi do nekog orijentira koliko uope srebra imamo u otopini. Broj kulona (C) moemo dobiti iz jakosti struje i vremena koliko je ta struja bila aktualna. Struja od jednog Ampera kroz jednu e sekundu dati koliinu naboja od 1C. Dakle Q (koliina naboja izraena u C) = I (jakost struje izraena u A) x t (vrijeme izraeno u sekundama). Dakle ukoliko smo imali prosjenu struju od 1mA u intervalu od 30 minuta tada imamo jdnostavan raun. 1mA = 0.001A 30min = 1800s Q = 0.001 A x 1800s = 1.8C Dakle u tom intervalu kroz otopinu je prolo 1.8C ta odgovara koliini od 1.8 x 10 -5 molova ili masi srebra od 0.002 grama. Raun proizlazi iz Faradayevog zakona. Dakle ako 95600 C treba za 107.8 grama srebra, tada 1.8 C je dovoljno za 1.8 x 10 -5 mola. X 1 = 1.8 96500 X = 1.8 x 10 -5 Molarna masa srebra je 107.8 g/mol. Masu moemo dobiti mnoei broj molova s molarnom mason. Dakle m (masa u gramima) = n (broj molova) x M (molarna masa u g/mol).
19

U ovom sluaju... m = 107.8 g/mol x 1.8 x 10 -5 mol ~ 0.002 g (2mg srebra). Dakle priblina koncetracija je 2 ppm. Naravno da to nije posve realno stanje stvari jer se u vodu pri veim strujama znaju odlomljavati i cijeli komadii srebra to kompromitira elektrokemijski odnos srebra i elektrona potrebnih za njegovo isputanje. Na taj se nain moe pratiti struja cijelo vrijeme elektrolize, u odreenim intervalima od 5, 10 ili 15 minuta, raunati prosjena struja i doi do aproksimacije naboja koji je proao kroz otopinu. Na ovom linku moete dobiti i automatski izraun gornjeg postupka izveden u excelu. Zahvale idu autoru "Herx-u" sa Yahoo Silver List-e koji se potrudio da to uini dostupno ljudima koji se ne osjeaju sigurnim u takvim izraunima. Na ovoj stranici moete pogledati i JavaScript aplikaciju "Srebrni kalkulator" i .NET Windows aplikaciju slinog suelja. Laser Drugi nain na koji moemo "od oka" procijeniti koncetraciju je uz pomo lasera. Tyndallov efekt nastaje kao uzrok prisutnosti koloida u otopini. LVDC metodom nastaje oko 15% koloida i 85% ionskog srebra tako da Tyndallov efekt moemo smatrati indikacijom pojave ionskog srebra u otopini. Poanta je da se kroz dosta iskustva ve moe pretpostaviti na osnovu te indikacije kolika je otprilike koncetracija i kvaliteta otopine. Naime, Tyndallov efekt nam moe doarati i koliinu veih estica. Vee estice na laseru "zaiskre" pa se na taj nain moe laserom u otopini detektirati i otprilike njihova uestalost. Takoer, prejak Tyndallov efekt ukazuje na dosta veliku prisutnost koloida to moe ukazivati na lou izvedbu eletkrolize i inferiorni produkt. Ideal bi trebao biti prozirna otopina i slab ali vidljiv Tyndallov efekt. Mjerenje ukupnih otopljenih krutina - TDS mjerai Za ovu metodu, koja je moda najlaka za izvesti, potreban je instrument kojega zovu PWT metar i koji inae slui za mjerenje minerala u vodi ali daje zadovoljavajue rezultate i kod mjerenja koliine srebra. Treba naglasiti da se radi samo o aproksimaciji. Budui da je posve tona analiza koncetracije koloidnog srebra dugotrajna i skupa, mjerenje na taj nain (TDS total dissolved solids - aproksimira koncetraciju krutina koje su otopljene u vodi) daje za malu cijenu najtonije i uostalom najlake dostupne podatke. Danas mnogi proizvoai koloidnog srebra mjere kvalitetu svog proizvoda uglavnom na ovaj nain, tako da iza ppm stavljaju skraenicu "TDS" da bi ukazali na nain kojim su dobili taj rezultat. Takvi instrumenti su obino dizajnirani da mjere koncetraciju u ppm-ovima supstanci koje su otopljene u vodi. Njegov princip je da mjeri konduktivitet tj. vodljivost otopine. Postoje i problemi kod ove metode. Koloid nije krutina nego suspenzija i zato je rezultat upitan. Svejedno, radi se o odlinom instrumentu za testiranje kvalitete vode u kojoj vrimo elektrolizu i za aproksimaciju koncetracije otopljenog srebra. Mjerenje se temelji na mjerenju prije elektrolize i nakon elektrolize i mnoenjem razlike tih dvaju mjerenja s faktorom koji je obino empirijski utvren i u veini sluajeva iznosi oko 1.2. AAS, TEM, mikrobioloke metode,DLS, PCS
20

Gornje metode nisu izvedive u kunoj radinosti pa emo o njima samo ukratko. Svaka nam od tih metoda daje nekoliko vanih podataka za razmatranje kvalitete koloidnog srebra: veliinu estica, njihovu disperziju i koncetraciju. AES (Atomic Emission Spectrometry) je posebno dobra za tono odreivanje koncetracije. TEM (Transmisijska elektronska spektroskopija) daje odline rezultate i analizu veliine estica i mjeri njihove disperzije. Disperzija i relativna povrina tih estica su u direktnoj korelaciji s baktericidnim mogunostima proizvoda. Neki proizvodi garantiraju povrinu estica od preko 60 km2 na jednu litru svog proizvoda. Za razliku od obinih mikroskopa koji usmjeravaju fotone TEM usmjerava struju elektrona. Postoje i osporavatelji TEM-a kao validnog naina usporedbe i mjerenja takvih otopina. Prva primjedba je da radi tehnikih razloga otopinekoloida ne mogu biti statistiki procijenjene na disperziju estica i njihov broj u otopini bez minimalno 10 000. Sve i da jesu, ta bi mjerenja po kritiarima te metode bila validna samo u uvjetima kada u otopini gotovo da i nema iona! Takoer, u toku stvaranja uzorka za mjerenje nastaje koliine srebrnog oksida koji se ne nalazi u tom obliku u otopini. Od metoda moemo spomenuti jo i DLS ( Dynamic Light Scattering ) za procjenu veliine estica te PCS (Photon Correlation Spectronomy) koja nam moe dati jednu iru sliku vezanu za disperziju estica u otopini. Mikrobioloka analiza ne daje nikakve podatke o koncetraciji, disperziji ni veliini estica ve odgovor na najvanije pitanje - radi li otopina ili ne te u kojoj mjeri radi. Klasini eksperiment podrazumijeva kolonije bakterija u petrijevkama u koje se dodaju razne koncetracije otopina ukljuujui i slijepu probu (u ovom sluaju je to voda). Naravno, zadovoljavajui rezultat je "opustoena" kolonija bakterija. Primjena Najprije da napomenemo da se u konvencionalnoj medicini srebro ve primjenjuje u velikoj mjeri. Tu su srebrni zavoji za opekotine koji su se pokazali djelotvornim i s velikim regeneracijskim potencijalom. U Japanu je srebro ve danas vodei antibakterioloki agens budunosti. Poinju se proizvoditi i prodavati srebrni kateteri kod kojih je postotak infekcija u urinarnom traktu smanjen gotovo za polovicu. Takoer, tendencija je da se proizvode kateteri koji u tijelo otputaju ionsko srebro. Upotrebu srebra kao superiornog antiseptika smo ve spomenuli, kao i upotrebu srebra kod sterilizacije i rjeavanja dermatolokih problema. Meutim, ovdje emo se vie pozabaviti upotrebom koloidnog srebra na druge, u ovom trenutku, manje priznate i poznate naine. Primjena koloidnog srebra ne ovisi o primjeni drugih lijekova. Jo nije zabiljeen sluaj gdje bi oralno uzimanje srebra uz neki drugi preparat izazvalo negativne uinke. Takoer, nije zabiljeena ni alergijska reakcija na srebro, budui da je srebro unutar organizma preteno inaktivno. Najei nain je uzimanje srebra oralnim putem, uglavnom radi preventivnih razloga. Jedna ajna liica srebrne otopine od 5 ppm, dakle, cca 75 mikrograma dnevno, pokazala se kao solidna doza koja ne izaziva nikakve nuspojave. Terapeutska je doza oko 30 mililitara 5 ppm otopine uzimana oralno. Broj takvih doza koje se uglavnom uzimaju razlikuju se od osobe do
21

osobe i u teim sluajevima doseu 16 takvih doza dnevno. Dobro je razlomiti uzimanje srebra na to je manje mogue vremenske intervale, dakle, svakih 30 minuta ili ak manje uzimati neku odreenu koliinu srebra. Razlog tome je kumulativni uinak koji proizlazi iz injenice da koncetracija srebra uvijek mora imati jednu odreenu vrijednost u tijelu. Kod oralnog uzimanja otopina se obavezno mora drati u ustima otprilike minutu. Kod kvalitetnijih pripravaka na taj se nain zaobilazi probavni trakt te srebro direktno odlazi u krvotok. Treba napomenuti da je kod manje kvalitetnog srebra potrebno kroz due vrijeme uzimati velike koliine srebra da bi dolo do primjetnih pomaka. Kvaliteta srebrne otopine je tu kljuan faktor. Zamijeeno je da saniranje pretjerane kiselosti u organizmu, koja je esta s obzirom na dananju vrlo kalorinu ishranu bogatu mesom, esto poboljava rezultate kod uzimanja srebra. To bi moglo objasniti i prilino razliite rezultate dobivene oralnim uzimanjem srebra kod razliitih ljudi s istim bolestima. Kod nekih bi simptomi poboljanja kod upala grla uslijedili nakon nekoliko sati dok bi kod drugih trebalo puno due ekati. Kao posebnu formu oralnog uzimanja istaknuo bih uzimanje koloidnog srebra s vodikovim peroksidom u sluaju infekcija ustiju. Tu je ingestija sporedna. Bitno je odravati kontakt otopine s mjestom infekcije. Postoje jake indikacije i rezultati koji ukazuju da uzimanje kvalitetnih pripravaka srebra moe utjecati na povlaenje opasnih virusnih bolesti kao to su hepatitis C i HIV.. Na alost, zbog marginalizacije cijele stvari, na tom podruju nema dovoljan broj klinikih istraivanja. Naravno, osim oralnog, postoje i drugi naini uzimanja srebra. Kod konih bolesti, gljivica i slinog, upotrebljava se srebro direktno nanoeno na kou. Kombinacija srebro/H2O2 je posebno korisna i djelotvorna u sluaju infekcija uha. Moda najzanimljiviji nain uzimanja srebra neoralnim putem je nazalno uzimanje. Udisanje srebrne aerosoli direktno kroz plua dovodi srebro u krvotok te je vrlo vjerojatno najuinkovitiji nain koritenja koloidnog srebra. Uzimanjem srebra kroz plua zaobilazi se probavni trakt u kojemu se uvijek gubi odreeni dio srebra. Paralelno s tim, moemo biti sigurni da ioni, kao najmanje estice, direktno ulaze u krvotok. Tretiranje bolesti kao to su upala plua, bronhitis i tuberkoloza mogu dati dramatine rezultate prilikom nazalnog uzimanja koloidnog srebra. Meutim, kod takve se primjene preporuuje oprez, pogotovo kod tekih oboljenja kod kojih je disanje oteano. Uzimanje tj. udisanje aerosoli kod najteih infekcija moe biti oteano. Takoer, iznimno je vano biti siguran u kvalitetu pripravka kojeg uzimamo (dakle, moramo paziti na veliinu i disperziju estica, istou produkta i sl.). Obino se u tu svrhu koristi raspriva na bazi kisika (nije obavezno, bilo koji raspriva e biti dovoljno dobar) koji proizvodi "maglu" koja inhaliranjem direktno ulazi u plua. Dnevna doza za terapeutske svrhe se obino kree od 15-ak do 30-ak kubinih centimetara 5 ppm otopine koloidnog srebra. Treba spomenuti da je takav nain unosa odlina alternativa oralnom unosu te da je primjenjiv kod svih bolesti kod kojih je primjenjiv i oralni unos ( dakle, kod bakterijskih i virusnih infekcija, parazita, gljivica i preventivnog uzimanja). Takoer, rasprivai su odlian nain za vanjsku primjenu na koi. Kao i kod oralnog uzimanja, kljuno je uzimati dovoljnu koliinu kako bi se postigla zadovoljavajua koncetracija srebra na eljenom mjestu te je potrebno da se ta koncetracija zadri dovoljno dugo kako bi terapija bila uspjena. Naravno, sve to u okviru normalnih koncetracija srebra. Primjerice, kod upale plue, bitno je da pravilnim, dubokim disanjem srebro dosegne donje dijelove plua gdje je obino centar infekcije. Koloidno srebro e u tom sluaju djelovati samo i iskljuivo na mjestima gdje je moglo dosei tkivo zahvaeno infekcijom. Upotreba pripravaka s vodikovim peroksidom na taj nain se ne preporuuje! Kod primjene s 3% H202 postoji, meutim, niz situacija kod kojih treba
22

pripaziti. Uglavnom se to odnosi na puae i ljude koji se ve lijee nekim lijekovima. Konkretno, oksidacijom s peroksidom, nataloeni nikotin kod puaa moe direktno otii u krv i izazvati predoziranje nikotinom. Jedan od naina na koji se moemo uvjeriti jesu li koncetracija i koliina koloidnog srebra dovoljne i pravilno odmjerene je prvobitno testiranje na koi. Nakon to se srebro aplicira na kou treba obratiti panju na eventualne sive mrlje ili osipe na koi. To je jako rijedak sluaj ali ako se mrlje pojave ne bi se nikako trebalo koristiti to koloidno srebro. Taj efekt je zabiljeen u sluaju kombinacije eksterne aplikacije srebra s nekim rijetkim lijekovima. Openito govorei, koa je jedan od glavnih pokazatelja zdravlja ljudskog tijela pa tako i njegove reakcije na srebro. Ukoliko se uzimaju vrlo velike koncetracije ili koliine srebra treba obratiti pozornost na reakcije na koi. Mogui su blagi svrbe ili iritacija koe. To nisu opasne nuspojave i obino odmah nestanu. Takve nuspojave govore da se koliina unesenog srebra treba smanjiti. Mehanizam tog procesa je takav da bubrezi i jetra, u sluaju kada ne mogu normalnim tjelesnim eliminacijskim sustavima izbaciti odreenu koliinu nekog elementa, u ovom sluaju srebra, dotinu tvar usmjeravaju prema koi. To je takozvani toksini odgovor koji nije nuno negativan. Uobiajen je, recimo, kod namirnica kao to je enjak kod kojeg ima pozitivno djelovanje jer oslobaa ljekovita svojstva enjaka Herxheimerov efekt se esto spominje u tom kontekstu. Obino se javlja kod uzimanja velike koliine koloidnog srebra u poetku. Meutim, to nije efekt na srebro ve na naglu promjenu u organizmu (eliminacija infekcija, bakterija itd.) uzrokovanu pozitivnim djelovanjem srebra. Simptomi kod pacijenata su slini onima gripe. Nije neuobiajeno da se pacijent osjea malaksalo. To je prirodna reakcija tijela na nagli obrat bolesti. Dakle, poanta je dovesti koncentraciju srebra u organizmu na najviu moguu i tada je odravati na nivou tik ispod toga. Poznata nam je, dakle, izvrsna uinkovitost srebra in vitro, meutim, jasno je da se in vivo, u uvjetima biolokih reakcija i metabolizma u tkivu, mehanizmi ne moraju ponaati ba na taj nain. Jedan od naina da maksimalno svedemo na minimum nedostatke raznih metoda koje pokuavaju snagu koju pokazuje srebro prenijeti u djelovanje u organizmu je iontoforeza. Iontoforeza je postupak direktnog otputanja srebrnog iona u tkivo elektrolizom. Dakle, radi se o elektrolizi izvedenoj praktiki in vivo. Pionir na tom podruju je ve vie puta spomenuti dr. Robert O. Becker. Njegova su ispitivanja i eksperimenti jasno pokazali da takav nain tretmana utjee na regeneraciju koe i na dezinfekciju tkiva. Prisutnost bakterija se smanjila na nivo ispod detektabilne na par centimetara oko anode. Anoda je bila kirurki implantirana u tkivo. Meutim, mogue je izvoditi tu metodu i na povrini koe bez kirurkih zahvata. To je sasvim prirodno ukoliko imamo u vidu da je ovjek zapravo jedan suptilni strujni krug. S malim, istosmjernim strujama mogue je isputati srebro direktno u organizam. Gore opisani naini nisu jedini mogui. Konkretno, prilian broj sluajeva kolere u prolom stoljeu je bio tretiran i izlijeen ispiranjem crijeva otopinom koloidnog srebra. Meutim, i gore opisani naini su i vie no dovoljni za uspjeno koritenje. Vie pozornosti bi trebalo posvetiti nemedicinskim primjenama srebrnih preparata. Srebro je odlini agens za dezinefekciju vode. Jedna liica srebra u 5 litara vode e zadrati svjeinu tekuine i dati joj za tijelo neopasan i netoksian antibakterijski dodatak za razliku od uobiajenih tableta za proiavanje na bazi klora koje su sve samo ne netoksine. Iz tog razloga srebro se sve ee koristi i u bazenima umjesto klora. Filteri na bazi srebra nisu samo odlini za vodu ve i za zrak. Tu ve imaju iroku primjenu u industriji. NASA koristi taj sustav u svemiru kao
23

uvjerljivo najuinkovitiji. Hrana takoer moe biti obogaena srebrnim pripravcima. Pogotovo hrana iz konzervi. Prisutnost srebra e sprijeiti fermentaciju i olakati probavu. U veterini su mogunosti takoerveoma velike. Dananje stoarstvo se praktiki temelji na sustavnom tovljenju stoke antibioticima to prouzrouje cijeli niz degenerativnih bolesti kod ivotinja ali i kod ljudi koji se hrane takvim mesom koje sadri velike koliine antibiotika. Netoksino i u organizmu gotovo inaktivno srebro nudi rjeenje problema na tom podruju. Argirija i toksinost Dosad sam u tekstu terminom koloidno srebro nazivao otopinu pozitivnih iona srebra i manje koliine vrlo malenih estica srebra okruenih vodom. U toj otopini nema nita osim vode, kationa srebra i estica srebra veliine otprilike .0003 - .05 mikrona. Meutim, postoji cijeli niz pripravaka temeljenih na srebru koji sadre mnotvo drugih elemenata, molekula i drugih stabilizatora srebra. Ovisno o pojedinanom proizvodu, njegovoj individualnoj koncetraciji i istoi te nainu uzimanja, mijenja se i opasnost od dobivanja argirije. Termin argirija je prvi upotrijebio njemaki lijenik Johann Abraham Albers 1816.-e godine. Termin dolazi od "argentum", latinske rijei za srebro.. Argirija je kozmetiki efekt koji nastaje kao posljedica vezivanja srebra na pigment. Dakle, argirija je bolest koja nema zbiljski utjecaj na zdravlje ovjeka te se s lakoom moe izbjei. Nastaje taloenjem malih estica srebra u ekstracelularnom prostoru. Obino se taloe u obliku agregata razliitih veliina u blizini korjena vlasi, znojnih lijezda i sl.. Na tim mjestima se takoer nalazi poveana doza melatonina. Pretpostavlja se da srebro uzrokuje poveanu koncetraciju melatonina te da kombinacija srebra i melatonina uzrokuje plavkasti ten. Ljudi koji imaju argiriju su zdrave i posve funkcionalne osobe s tom razlikom da imaju plavo-sivkastu kou kao posljedicu srebra nataloenog u tkivu i koi. Argirija se moe dogoditi bilo gdje na koi, meutim, najea je na licu. S pravilno pripremljenim srebrom, u odgovarajuoj koncetraciji, moemo rei da je nemogue dobiti argiriju. Zabiljeeni sluajevi argirije su iskljuivo posljedica uzimanja raznih srebrnih soli ili srebra stabiliziranog biolokim molekulama (MSP - Mild Silver Protein). Koliina srebra koju bi trebalo uzeti da bi se primijetili prvi simptomi argirije je otprilike od 3.8 do 6 grama. Uzimajui u obzir da u jednoj litri kvalitetnog koloidnog srebra ima oko 5 mg srebra, jasno je da bi trebalo popiti najmanje 600 litara takve otopine da bi se dobila argirija. Naravno, pod uvjetom da je to srebro tako loe kvalitete da je uope u stanju prouzrokovati argiriju. Neke procjene govore i o 40 grama srebra potrebnih da se pojave prvi simpotmi argirije. Posljedica gore navedene injenice je da dosad nije zabiljeen niti jedan sluaj gdje bi osoba koja pije normalne koline 5 ppm-a koloidnog srebra dobila argiriju. Za razliku od toga, opasnost od uzimanja srebrnih soli poput srebrnog nitrata i srebrnog klorida je evidentna. Upotreba srebrnog nitrata uzrokuje argiriju kod nekih proizvoda na tritu i nakon samo tri tjedna upotrebe. Srebrni klorid, osim to je inferirona supstanca u usporedbi s koloidnim srebrom, uzrokuje argiriju tek nakon nekoliko mjeseci iako nije ni izbliza toksian kao nitrat. Proizvodnja takvih preparata kao i njihova prodaja na tritu je uglavnom plod velike neinformiranosti svih ukljuenih u proces. Kod kune proizvodnje obino je u pitanju elektroliza u uobiajenoj vodi iz slavine koja moe biti velike tvrdoe i kao takva sadravati dosta klorida i raznih drugih aniona. Vanost istoe vode za spreavanje svake opasnosti od argirije je od ogromnog znaaja. Koloidno srebro samo po sebi u koncetracijama koje se daju na tritu nema snagu izazvati argiriju. To mogu jedino soli ili srebro s raznim stabilizatorima i to u poveim koncetracijama. Kod elektrolize gdje voda nije dovoljno ista i kod koje je proizvodnja srebrnog klorida u tijeku, u otopini e biti vidljiva
24

bijela maglica. Bijela maglica je srebrni klorid koji e se nakon nekog vremena istaloiti u bijeli mulj. Osim to je ta otopina gotovo zanemarivo uinkovita u usporedbi s ispravno proizvedenim koloidnim srebrom, ona je jo ktome i potencijalni uzrok argirije. Dakle, poanta je da zbilja nema potrebe raditi takvu vrstu inferiornog i opasnog produkta. Meutim, treba naglasiti da pored uneenog srebra postoji jo cijeli niz faktora koji mogu odrediti je li je neka osoba vie ili manje sklona argiriji. Jedan od faktora koji se spominju u zadnje vrijeme je i koliina selena u organizmu. Istraivanja na tu temu su pokazala da manjak selena poveava rizik od argirije. Velika koliina selena u tijelu poveava koliinu srebra u nekritinim unutarnjim organima to samo po sebi nije opasno niti toksino. Selen u tijelu je sposoban vezati se za srebro pa stoga selen ima utjecaj i na brzinu izluivanja srebra iz organizma. Kada u tijelu nedostaje selena, srebro se pojaano depozitira unutar tijela. Dakle, vee koliine srebra uzimane kroz due vrijeme u stanju su "potroiti" zalihe srebra u organizmu i na taj nain poveati rizik od argirije. Dakle, ovisno o metabolikom stanju i individualnom sluaju pojedinca, neki imaju vei a neki manji afinitet prema argiriji. injenica je ipak da tisue pojedinaca dugi niz godina uzimaju oko 5 ppm-a koncetrirano koloidno srebro bez ikakvih negativnih posljedica po zdravlje. Nije na odmet kod takvih stvari koje imaju veze s doziranjem pozvati na oprez. Gotovo sva istraivanja o nakupljanju srebra u tkivima su raena na vrlo velikim koliinama srebra te stoga podaci za manje koncetracije nisu toliko vrsto utvreni. Postoje neki naini za lijeenje argirije i obino se baziraju na raznim prehrambenim suplementima kao sta su vitamin E, vitamin B, selen i sl.. Postoje i razni programi intezivnog ienja organizama koji su u stanju olakati ili otkloniti simptome argirije ili uraunavaju neke oblike keliranja kojima je mogue iz tijela izolirati srebro, arsen, ivu i sline metale. Ima sluajeva kad je argirija uspjeno lijeena laserom. Samom lijeenju argirije nee ovdje biti posveena posebna panja jer u principu ta fama nije ni previe aktualna kod svakog tko na normalan nain ispija normalne koliine normalno proizvedenog i normalno koncetriranog koloidnog srebra. Preporuujem proitati studiju jednog privatnog istraivaa koji je istraivao koliki je kapacitet tijela za izluivanje srebra. Na ovom linku se nalazi njegov .pdf (~403 kb). Ponovno treba naglasiti da je skladitenje ionskog srebra i vrlo malih estica srebra u organizmu gotovo nezamjetno i da se ne moe usporeivati s istraivanjima provedenima na srebrnim solima ili keliranom srebru sa stabilizatorima. Autor teksta preporuuje da preventivna doza koloidnog srebra bude ispod 1 mg dnevno to ini manje od 2 dL 5 ppm otopine dnevno. Ta doza je provjerena u slubenim istraivanjima kao posve bezopasna za odraslog ovjeka. Detalji preneseni sa: http://argentumcompendium.org Za sve koji pitaju gdje bi mogli kupiti srebro, znam jednu firmu u Zagrebu koja ga ima. Ovo nije plaena reklama, vec pomo kod traenja srebra: Rafinerija Plemenitih Kovina, Zagreb, Tratinska 21

25