You are on page 1of 185

Meutim, za moga sagovornika hafiza Esada Amina duhovni svijet i duhovna bia nikada nisu bili upitni.

U vremenu kada je stvarana ova knjiga (1996-1997), meu poznavaocima praktine primjene Kur'ana, djelovao je kao jedan od autoriteta. Uskoro sam stekao dojam da se radi o ovjeku iroka obrazovanja, koji je prevaziao sve dosadanje pojedinane domete na naim prostorima, a prema mnogima, trenutno je jedan od najznaajnijih autoriteta u svijetu egzorcizma. Roen je u Viegradu 1962. godine u skromnoj radnikoj porodici i ve je od malih nogu pokazivao interesovanje prema onome to se u svijetu znanosti naziva duhovnim i metafizikim. Godine 1978. upisao je i zavrio Gazi-Husrevbegovu medresu u Sarajevu. U istom periodu postao je hafiz - nauio Kur'an napamet za svega osamnaest mjeseci. Devet godina kasnije zainteresirao se za tajna orijentalna uenja i poeo istraivati domete i vrijednosti praktine primjene Kur'ana. U tome su mu od velike koristi bili izvori pisani na arapskom, perzijskom i engleskom jeziku, koje je uspio pribaviti iz razliitih dijelova svijeta, od Lahorea i Nju Delhija, pa preko Teherana, Bagdada, Damaska, Kira i Bejruta do Ankare i Istambula. U njegovim rukama bili su i prastari rukopisi prvih arapskih autora, koji su pisali o tajnim islamskim znanjima,

ali i rijetke knjige u kojima je dobar dio sadraja ifriran. Zahvaljujui upravo svim tim izvorima hafiz Esad M. Amin istinski je postao neprikosnoveni autoritet u ovoj oblasti. Do sada je uspjeno tretirao preko 3.500 pacijenata optereenih razliitim vidovima psiho-smetnji, koje su bile prouzrokovane napadima dina, odnosno bia iz duhovnog svijeta. Za razliku od mnogih prije njega, koji su, takoe, koristei se raznim nainima, uspijevali komunicirati sa dinima, gospodin Amin o svojim iskustvima i saznanjima govori otvoreno, sa mnogo detalja i osobnog iskustva, iskreno nastojei da me to vie upozna s fascinantnim svijetom duhovnih bia, njihovih nepredvidljivih osobina, navika, mana i vrlina. Ovaj dugi, iscrpni, a nadam se, i veoma zanimljivi razgovor, voen je tokom novembra/studenog i decembra/prosinca 1996. godine, u vrijeme kada je gospodin Amin polagao i svoje posljednje ispite na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek historija i odsjek arapski i perzijski jezici. Koliko mi je poznato, ovo je, moda, u svijetu prvi novinarski razgovor, koji na ovako otvoren i jasan nain govori o nevjerovatnim detaljima i osobnim iskustvima, koji su prohujalih stoljea samo djelimino bili

objavljivani u rijetkim knjigama ili rukopisima orijentalnih tajnih znanja i vjetina. Slaete li se s najeom konstatacijom starih autora o porijeklu dina? Oni, kako je poznato, kau da je Svemogui Bog stvorio dine od bezdimnog plamena vatre, mnogo prije nego to je stvorio ovjeka? - To je ustaljeno miljenje i ono je najblie istini. U vrijeme kada je cijeli Univerzum bio jedna nedefinisana masa, neto to nije bilo nita, a nije bilo ni neto; kada se stvarao svijet onakav kakvog ga danas poznajemo, Bog je od vatre i ognja stvorio dine, nemirna i prevrtljiva duhovna stvorenja to e predstavljati suprotnost ovjeku, kojeg e, neto kasnije, stvoriti od zemlje - od ilovae. Izmeu ostalog, jedno od miljenja jeste da su duhovni bia stvorena mnogo, mnogo prije prvoga ovjeka, u vrijeme kada je naa planeta bila u uarenom stanju. Meutim, ima i drugaijih miljenja, koja niko ne prihvata sasvim ozbiljno... Kakva je uloga meleka u svijetu dina i da li se ona s vremenom mijenjala? - Kada je Svemogui Bog sazdao Univerzum, onda ga je sazdao u izvjesnom paritetu. Rekao je da budu muki i enski,

pozitivci i negativci; da budu dani i noi, svjetlost i tmina, vrue i hladno, nebo i zemlja, vatra i voda, materijalno i duhovno... Uglavnom, svijet meleka trebalo bi da bude svijet izvjesnih programiranih pozitivnih bia sainjenih od svjetlosti, ija je uloga da prate razvoj ovjeka i da ga pozitivno usmjeravaju u njegovom ivotu na Zemlji. U tom smislu se odvija njihovo djelovanje, njihov zavjet, odnosno njihova misija... Prema nekim izvorima od svih ivih - fizikih i duhovnih - bia na svijetu najvie ima meleka. ak od svakih deset bia -devet su meleci! Od hiljadu, njih je devetsto... Zato je taj odnos takav i kakve funkcije oni obavljaju? - Oni su, moglo bi se rei, korektori ljudskog ponaanja i njihov je uticaj od sudbonosne vanosti. Zahvaljujui, izmeu ostalog, i njima, ovjek jo uvijek uspjeva prebroditi sva iskuenja i podvale to mu redovito poturaju zli dini i ejtani. Podjednako znaajnu ulogu, meleki imaju i u svijetu sinova vatre, dakle, u svijetu dina. Tamo im oni svojim uticajem smanjuju prostor djelovanja i nasrtaja na ovjeka. Meleki su jedna vrsta balansa izmeu ljudi i dina, protutea negativnih uticaja dina. Postoje razliite vrste meleka. Postoje oni koji memoriu, biljee i strpljivo programiraju ono to ovjek ini. Zatim, postoje

meleki zdravlja, meleki koji e najaviti as sudnjega dana, i oni pozorno ekaju da izvre svoju misiju. Postoje i meleki, koji uestvuju u zemaljskim zbivanjima. U jednoj zanimljivoj studiji Kasima Hadia Kuran o melekima, objavljenoj u Takvimu 1984. kae se da se u Kuranu spominju osamnaest razliitih vrsta meleka: talijat-. meleki (itai Opomene (Kurana), darijat-meleki (meleki koji lako plove), hamilat-meleki (nosai tereta), zarijat-meleki (pokretai snanih vjetrova), zadirat-meleki (koji odvraaju ljude od grijeha), sabihat-meleki (brzi plivai), sabikat-meleki (brzi izvrioci), saffat-meleki (postrojeni meleki), asifat-meleki (brzi poput vihora), farikat-meleki (rastavljai due od tijela prilikom umiranja), mudebbirat-meleki (to sreuju nesreeno), murselat-meleki (meleki to se jedan za drugim alju), muakkibat-meleki (to se smjenjuju), mukassimat-meleki (rasporeivai nafake, kie idt.), mulkijat-meleki (dostavljai Objave), naziat-meleki (to grubo uzimaju due), nairatmeleki (raznosai oblaka, kie i sl.) i naitat-meleki (to njeno uzimaju due). Osim ovih meleka, postoje i mnogi drugi, koji se pominju hadisima. No, vratiemo se ovoj temi kasnije. Duhovi i materijalni svijet sa mnotvom najrazliitijih ivih bia naprosto

djeluje fascinantno. Kako je, zapravo, stvoren? - Ukratko sve je sazdano izmeu dvije rijei, dva harfa, izmeu Kafa i Nuna. Kada se spoje Kaf i Nun, dobije se rije kun, to znai - budi. U tu rije je stala cjelokupna boanska stvaralaka snaga, dakle, sve ono to dragi Bog hoe da kae i da napravi. On kae budi i ono - bude! Meutim, izmeu toga budi i bivanja, stoje mnogi svjetovi. Ponekad su to svjetovi dina, ponekad meleka, ponekad ljudi, ponekad biljni svijet, ponekad ivotinjski, a ponekad je to - sve zajedno! Uglavnom, Boanska kreativna stvaralaka snaga je bila naredbodavna i nije se manifestirala u neem to bi se moglo usporediti sa izvrilakom snagom. Jednom ljudskom logikom, ako posmatramo ovjeka, koji posjeduje fiziku snagu, i posmatramo drugoga, koji ima autoritet, mi emo zasigurno dati prednost onome koji ima autoritet! Dakle, Boansku stvaralaku mo treba shvatiti kroz autoritet, uz mnotvo onih koji su mu podreeni i koji dre do tog autoriteta. Postoje Boiji robovi, oni koji su Njemu odani, i postoje oni koji Mu nisu odani, a njihov je predstavnik Iblis, Sotona, ejtan, Lucifer, Neastivi... Sam Iblis ili, ako hoete, Sotona nije nevjernik, on je nezadovoljnik, on je onaj to permanentno ini intrige, kuje urote protiv Boga, ne zato

to u Njega ne vjeruje, nego zato to, po svaku cijenu, eli da zauzme Njegovo mjesto! O Iblisu ili Sotoni emo kasnije... U jednom starom rukopisu hode Mehmeda Rudija, sina Dervi -Huseina, zvanog Hadabula iz Akhisara, kojeg je napisao 1303. godine po Hidri, odnosno 1885. godine po zapadnjakom kalendaru, kae se da dini mukarcima i enama mogu nanijeti duevne ozljede na sedamdeset naina. Radi li se o proizvoljnoj brojci, pretjerivanju ili je njihova mo, moda, mnogo vea? - Precizno se ba ne bi moglo odrediti da li je to ba sedamdeset naina ili sedamdeset i jedan, brojka koja se u islamu vrlo esto obre. Ja, recimo, poznajem odreene sure, koje blagotvorno djeluju ukoliko se izgovore - sedamdeset puta. One neutraliziraju tetni uticaj dina i tjeraju ga od njegovih zlih namjera. Tu, na primjer, spadaju sure Felek , Nas i mnoge druge... Da li dini mogu nanijeti duevne ili nekakve drugaije ozljede na tano sedamdeset naina?! Ne, ne bih mogao odgovoriti. Prije bih bio sklon miljenju da su njihove mogunosti daleko vee i da ih je veoma teko matematiki iskazati. To su i Vaa iskustva? - Da, da... Moje je iskustvo da su dinski napadi vrlo

raznoliki, uporni i nepredvidivi. U istom rukopisu se kae da postoji oko 70.000 dinskih plemena. Ne radi li se o pretjerivanju? - U nekim prastarim tekstovima i ja sam naiao na taj podatak, ali tu ima dosta toga nejasnog. Naime, teko je razluiti da li jedno dinsko pleme moe stati u jedan svijet ili, pak, u njega stane vie plemena... Meni je poznato nekih sedam plemena dina-pravovjernika za koje sam, svojevremeno, bio veoma zainteresiran. Postoje i neka druga dinska plemena, koja pripadaju nekim drugim religijama, kulturama, pokretima, otpadnicima, pa i vjerskim sektama; neki koji su religiozni, a neki koji su kvazireligiozni... To je mnotvo, koje je teko sagledati i procijeniti. Gdje ive dini? U drevnim rukopisima se tvrdi da su nastanjeni pokraj vodenih povrina, u vlanim piljama i u gudurama, u starim, naputenim grobljima i u umama, u vlagi, prljavtini i tami, dok su samo otmena plemena dina nastanjena pokraj vatre. Ima li se tu jo neto dodati? - Ima. Najstarije ljudsko iskustvo, koje biljee stari tekstovi, jeste iskustvo sa dinima sa kojima su ljudi, uglavnom, imali nevolja i problema. Dini se uvijek pominju u kontekstu nekakve bolesti. Najee duevne bolesti, koja je prouzrokovana

dinskim napadom, dok je ovjek boravio na riskantnim mjestima - pored smea, u vanjskom toaletu, negdje blizu kanalizacije ili na obali rijeke, mora, kaljuge, barutine; na groblju ili na nekim drugim neadekvatnim mjestima, koja nisu predviena za ovjekovo obitavanje. Znai, takva su iskustva sa dinima nevjernicima. Ne moe se nai potvrdjen i provjeren primjer da je neko imao nekakvo iskustvo sa dinom pravovjernikom negdje na groblju, na smjetljitu ili na nekom drugom prljavom mjestu. Na takvim mjestima, po pravilu, napadaju dini, koji su negativci, jer oni uvijek biraju ba takva mjesta - prljave, vlane, mrane, zagaene i memljive prostore, kao i neiste i neosvjetljene haustore, odakle vrebaju svoje rtve, elei im nanijeti to dugotrajnije tegobe i to vee zlo... Poto se radi o duhovnom svijetu, koji se proima sa naim svijetom, ne bi se ba sa stopostotnom sigurnou moglo precizirati gdje je ba dinsko prebivalite. Oni se uvlae i smjetaju po stanovima, po kuama i po umama... Postoje oni koji ive u vodi, koji prolaze kroz vodu, kroz brda, kroz svaku materiju, jer materija za njih ne predstavlja nikakvu prepreku! Znai, ne postoji mogunost njihovog preciznog lociranja, izuzev to uopeno znamo da vole prljavtinu, mrak, vlagu i da

biraju rubna podruja, tamo gdje se lome svjetlost i tama, voda i kopno, toplo i hladno, zvuk i muk... - Da, to je tano. Negativci uvijek biraju mrak, prljavtinu i vlagu. Zbog toga se i deava da duevni bolesnici najee haluciniraju u mraku ili kada zatvore oi. Tada iz njih govore zli i pakosni dini, signaliziraju svoje prisustvo, iskazujui svoju radost i svoj trijumf. Naao sam jedan zanimljiv podatak da ene dina najee ive po raznim vrtovima, vonjacima, umama i razvalinama. Je li to tano i, ukoliko je tano, na koji nain kontaktiraju muki i enski dini i da li meu njima postoji neto to bi se moglo nazvati branom zajednicom? - Ne bih se mogao sloiti s tom konstatacijom. Gdje ive muki dini tu ive i enski - kao to je i u naem svijetu, gdje ima mukaraca, tu ima i ena. I meu njima postoje istovjetni kontakti kao i kod ljudi. Ukratko, postoje brane zajednice, postoji ljubav, postoji ljubomora i mrnja, postoje osveta i pakost... Isto, kao i u nas. Po tome se mnogo ne razlikujemo. Tvrdi se da su oni mnogo emotivniji od nas? - Oni su strahovito emotivni, jer je i sama vatra, supstanca njihovog prabitka, supstanca od koje su oni stvoreni, toplija,

nepredvidljivija, pa je i njihova strast takva, a mrnja ea, upornija, trajnija i opakija. Dakle, oni se ponaaju upravo u skladu sa supstancom od koje su nainjeni: vrlo su temperamenti, osvetoljubivi, estoki, iskljuivi, vrlo brzi, nepredvidljivi i impulsivni, dok je ovjek neto drugaiji, jer je nainjen od zemlje i u sebi, u svojoj prirodi, posjeduje osobine zemlje - strpljenje, pristupanost, poniznost, toleranciju, mogunost pribliavanja, plodnost, izdanost, spremnost na oprotaj... Kakva sve plemena postoje meu njima i zato permanentno ratuju, kako o njima govore stari autori i prastara predanja? - U rukopisima o dinima, koji su se sauvali do dananjih dana, vrlo rijetko se pominje podatak da meu dinima postoje i oni, koji su potpuno odani islamu. Ono to sam ja do sada nastojao da uradim jeste distanciranja pravovjernih dina od ostalih i moji kontakti jesu bili sa onima koji se dre islamskog kodeksa. No, medju dinima postoje i oni koji imitiraju pravovjernost, koji se lano predstavljaju, inei sve kako bi se dodvorili i zadobili vae povjerenje. Pri tome najee djeluju vrlo ubjedljivo i u stanju su obmanuti naivne i neoprezne ljude. Potrebno je, dakle, napraviti razliku izmeu Iblisovih poklonika, sotona i ejtana, s jedne strane, i dina pravovjernika, s druge. Iblis je od onih

stvorenja, nezadovoljnika, koji ne eli biti rob nego gospodar, neto kao kod Niea u volji roba, naao sam volju za gospodarenjem. Dakle, svaki Iblisov sljedbenik eli jednoga dana da postane gospodar i tako se, u svim, bitnim prilikama i ponaa. Negirajui Boga, on uzdie sebe!... to se tie estih ratova meu dinima, neprijateljstva najee izbijaju zbog razliitih, nerijetko i oprenih interesa. Znai, iz istih pobuda zbog kojih ratuju i ljudi. Najee se bore za vlast ili prevlast. Kau da dini munjevitom brzinom napadaju ljude, ak bre i od treptaja oka. U kakvim situacijama se deavaju ti ataci i da li je mogue predvidjeti i izbjei te napade? - Napad dina odista moe da bude veoma, veoma brz, tako da ovjek nije u stanju ni da primijeti, a kamo li da se za napad pripremi i odbrani. Klasian ambijent za dinski napad jesu, kako sam rekao, mrana, zaputena, vlana i prljava mjesta. Recimo, kada neko prolazi kroz prljav haustor i osjeti da mu utrnu noge ili neki drugi dijelovi tijela. To je prvi signal da je napadnut od dina. Ali, postoje i drugi simptomi: znojenje ruku, osjeaj nelagode, ubrzani puls, pojava glavobolje u samo jednom dijelu glave, zujanje u uima, munina u stomaku, koenje izvjesnog dijela tijela, pojava bolova slinih reumatizmu, iijasu ili napadu

bubrega... Znai, zli dini nas na razne naine mogu maltretirati. Sreom, svi se napadi mogu izbjei strogim pridravanjem vjerskog kodeksa, izbjegavanjem neistih i zaputenih mjesta, izlazaka u prvi mrak ili u ranu zoru, te odravanjem line higijene. ovjek koji je vjernik praktiar; dakle, ovjek koji se redovito moli Bogu, daje zekat (milostinja, obavezni milodar, jedna od glavnih obaveza islama - pr. A.B.), time svoje tijelo i svoju duu oplemenjuje pozitivnim energetskim potencijalom. Oko sebe pravi zatitni tit, pa je takav ovjek za dine odbojan i nepristupaan, kao da je radioaktivan i oni se od njega redovito sklanjaju. Moe se ak desiti da u njega i uu, ali se nikako ne mogu u njemu dugo zadrati, jer bi, naprosto, sagorjeli! istota due, pravinost, iskrenost, dobroudnost, plemenitost, potenje, ukratko, sve ono to nazivamo moralom, direktno se suprotstavlja nasrtajima dina i ne dozvoljava im pristup takvim ljudima! Kolika je snaga dina i kakve su njegove moi? - Dini se kreu brzinom svjetlosti, a u nekim sluajevima ak i bre. Njihovu snagu i mo najbolje ilustrira pria iz vremena Boijeg poslanika Sulejmana (Solomon), koji je imao mo nad dinima. Za vrijeme posjete zanosne Belkis(e), kraljice od Sabe, Sulejman je elio da impresionira svoju gou, pa je sazvao

dine i postavio im je pitanje - za koje vrijeme mogu prenijeti prijesto prelijepe kraljice od Sabe u Jerusalem. Jedan od dinskih poglavara oholo je izjavio da to moe uiniti za vrijeme dok se Boiji poslanik podigne iz svog carskog prijestolja. No, javio se odmah drugi: Donijeu Vam ga Gospodare, prije nego to trepnete okom!... Tako je i bilo. Dinska snaga jeste, zapravo, manifestacija njihovog znanja. Oni, dakle, ukoliko posjeduju znanje, posjeduju i fiziku snagu. Ukoliko nemaju znanja, oni su fiziki slabii! Ko je najizloeniji dinskim napadima i u kakvim se okolnostima obino deavaju ti napadi? Kau da su to porodilje, djeca, pa tek onda odrasli mukarci? Moete li nam kazati da li je to taan redoslijed i - ako jeste - zato je to ba tako?! - Ranije smo rekli da dini najee napadaju na zaputenim i prljavim mjestima. Tamo gdje nije u dovoljnoj mjeri zastupljena higijena. Iz toga se moe zakljuiti i kakve osobe dini najrae i najee napadaju. Njihove rtve su ljudi, koji ive u neredu, tamo gdje ne postoji nikakva kultura stanovanja, ljudi koji o higijeni ne vode mnogo rauna, neuredne i raskalaeno osobe sklone lijenarenju i raznim porocima. U ratnim okolnostima, meutim, dini su najee prisutni na mjestima gdje se

proljeva krv, gdje se ubija, mui, masakrira i vri genocid,nasilje i zloin. Znai posebno su aktivni u ratu? - Da, to je tano. Ljudi su pogotovo izloeni njihovim napadima u ranim jutarnjim satima, kada jutro zamjenjuje no, i u predveerje, kada se dan gasi u nastupajuoj noi. Najea mjesta njihovih ataka su mjesta gdje se proljeva krv, dakle, na samom ratitu, u muilitima i ratnim kazamatima, jer krv za njih predstavlja poseban izazov i stimulans. to se tie redoslijeda njihovih rtava, moram rei, ne radi se o napadima na slabije. U pitanju su drugi kriteriji. Najradije napadaju one koji najmanje odravaju tjelesnu higijenu, zatim teke grijenike, alkoholiare, narkomane, ene u drugom stanju, labilne osobe, osobe koje imaju mnogo ivotnih problema, osobe u alosti, ene u toku menstrualnog ciklusa, osobe pod okom, zastraene i uasnute osobe... to se tie djece, ona u mlaem dobu posjeduju odreen senzibilitet da osjete prisustvo dina i da u sebi stvaraju odbranbeni mehanizam, koji ih titi od tekih napada. Ipak, nije sluajno da svi brini roditelji svoju djecu prije prvog mraka pozivaju u kuu, jer upravo tada dini najee trae svoje rtve... Odrasli mukarci nisu nita manje otporni od ena i djece, pogotovo ako

ive u okolnostima koje najvie pogoduju dinskim atacima. No, ako su poteni pravovjernici i ako se uredno pridravaju vjerskog kodeksa, napadi od strane dina su svedeni na minimum. Moe se dogoditi da napadnu, ali se nikako ne mogu dugo zadrati i upotpunosti ostvariti svoje zle i podle namjere. Za ljude koji nisu upueni u dinski svijet, svakako je vrlo korisno znati prepoznati njihov napad. Kako se on manifestira i kako ga najlake dijagnosticirati? - Pominjali smo neke signale njihovih nasrtaja: trnjenje nogu i ruku, iznenadni nemir u dui, pojava straha, nenadane glavobolje itd. No, lakmus papir, koji nepogreivo registrira njihovo prisustvo jeste Kuran. Test provjere je vrlo jednostavan i prijemiv za svakoga. Ako bi onaj koga su dini napali i stoga ima velikih duevnih problema, sluao Kur'ansko uenje, vrlo brzo bi osjetio neki unutarnji nemir. Ukoliko bi sam uio sure Felek, Nas, Ihlas, Inikak, Burud, te sure Din, Rahman, Inirah, sure Vakia i Muhammed ili bilo koju drugu, ponekad Fatihu, Ajeti-kjursiju; dakle, ukoliko bi prouio neku od ovih sura i nakon toga progutao pljuvaku, ukoliko je opsjednut dinom ili dinima, istog asa bi osjetio odreen titraj u dui. To je znak dinske uznemirenosti i on(i) svoje prisustvo odaje vibracijama.

Ponekad, s obzirom da je Kuran sam po sebi vrlo iv i ivotan - na alost, njegovu praktinu i upotrebnu vrijednost mnogi do sada nisu ak ni probali - dakle, ukoliko bi neko ko redovito ui Kuran i ko ivi u duhu Kur'ana, takvu osobu samo pogledao, ona bi osjetila unutranji nemir, titraj ili vibracije koje dolaze od prisustva dina. To je dokaz da oni ne mogu izdrati snagu Kurana, da se mekolje i poinju osjeati nesigurnim! Na tom principu se odvija i lijeenje uz pomo Kurana, zar ne? - Upravo tako. Uenje Kurana jeste njihovo uznemiravanje, a im se oni mogu uznemiravati, onda se oni mogu testirati, ubijati i progoniti, ranjavati i kanjavati na razne naine... Dakle, sve se moe raditi Kuranom. Sve ono to osoba koja ui Kuran moe da zamisli u svojoj mati, to ona moe i da realizira Kuranom. ta je sve potrebno initi da bi se upotpunosti otklonile posljedice dinskih napada? - Ukoliko su posljedice tih napada udaljavanje od Kurana, onda efikasno pomae samo vraanje Kuranu. To uvijek pomae. No, ako su posljedice dinskih napada poremeaj duevne ravnotee, pa uz to i teki oblici psiho-poremeaja, onda

treba due i upornije raditi. Ako se, meutim, radi o ovjeku koji je mjeanac, koji je, dakle, produkt seksualne ili brane veze izmeu ljudske ene i dinskoga mukarca ili ljudskog mukarca i dinske ene, tada teko moe ita da pomogne. Mjeanac nije proizvod ljubavi, kao to su djeca u ljudskim branim zajednicama. On je proizvod pohote ili pohlepe za dominacijom. Sva mrnja koja kod nevjernikih dina postoji prema ovjeku lei u tome to oni, stalno i po svaku cijenu, ele da budu - ovjek! Budui da je ovjek stvoren kao najsavrenije bie, oni su zbog toga stalno inferiorni i stoga, bez obzira na sve rtve, tee da postanu ovjekom. Zbog toga oni vrlo rado raaju mjeance, kako bi se, koliko-toliko, pribliili svom krajnjem cilju i postali dominantni i ovladali ljudskom rasom. Kako oni sebe ne mogu adaptirati da budu ljudi, pokuavaju adaptirati ljude da budu kao oni. To je kao kada majmun eli biti ovjek, pa hoda uspravno, obue odijelo, uzme brija da se brije, jede sjedei za stolom, dri u rukama kaiku i no i jede iz tanjira... On vjerno imitira ovjeka, ali sve je uzalud, on nikada, zacijelo, nee biti - ovjek! Je li mogue upotpunosti se zatititi od dina? Ako jeste -na koji nain? - Vi vjerovatno aludirate na zapise, talismane i hamajlije ili ono to su oni trebalo da budu. U prolosti su ljudi dinski svijet

eljeli ili pokoriti ili pripitomiti. To je malo kome polazilo za rukom, pa su zapisi, talismani i hamajlije trebalo da budu neto to je ljudima obezbjeivalo punu sigurnost da ih dini nee uznemiravati. Zapisi, talismani i hamajlije su, dakle, predstavljali neto to bi se moglo okarakterisati diplomatskom potom izmeu ljudskog i dinskog svijeta. Sadraj tih pisama, ponekad je bio u vidu uljudne molbe, ponekad zahtjeva, prijetnje ili ultimatuma, a ponekad ak i grubo objavljivanje rata! Rat, naravno, ne moe objavljivati neko ko je slabi i ko u rukama nema snane argumente. Stoga zapise, talismane i hamajlije uvijek treba da spravlja neko ko je autoritet, specijalno obrazovani ljudi sa zavidnom vjerskom naobrazbom i sa visokim stupnjem moralnosti. Dalje, ti ljudi moraju izvanredno poznavati odreena tajna uenja, prije svega, zvjezdoznanstvo (astrologiju) ili - ako hoete - astronomiju; pratiti i stalno izuavati konstelaciju nebeskih tijela, odnosno planeta, njihove zakrenutosti uglova prema planeti Zemlji, jer u samoj astrologiji, kako vam je poznato, tvrdi se da svaka planeta ima specifian uticaj na Zemlju ili na neko odreeno mjesto na njenoj povrini. Meutim, to ipak nije to. Zakrenutost pojedinog nebeskog tijela ili planete, odnosno ugao zakrenutosti prema Zemlji, predstavlja najblii i najkrai mogui put njihovih duhovnih stanovnika, kojim se redovito

sputaju na nau planetu! Znai li to da su sva nebeska tijela u svemiru nastanjena dinima? - Ne. Samo u nekim sluajevima tamo egzistiraju dini, u nekim sluajevima tamo je neko sasvim drugi za koga mi jo uvijek nemamo ni ime, ali je, uglavnom, sve napueno, nastanjeno, puno... Sve je puno kao ipak! Bez obzira to mi znamo da na nekim nebeskim tijelima vladaju takvi uvjeti - ekstremno visoke ili niske temperature, otrovni gasovi, izloenost estim udarima asteroida i meteorskih kia i slino - da je po naim mjerilima gotovo nemogue ak ni zamisliti bilo kakav oblik ivota?! Ipak, sve vri?! - Da, tano. Ne moe se taj ivot mjeriti arinima nae znanosti, jer je ona u mnogim, pa i u tim sluajevima ograniena, sputana okvirima u kojima se kree, i dometima do kojih dosee. Po naem miljenju, dakle, gore je nemogu ivot, ali je za neka svemirska bia ivot, zapravo, nemogu ovdje, na planeti Zemlji, gdje mi ivimo! Za trea je bia ivot mogu i ovdje i tamo, i na mnogim drugim mjestima o kojima jo ne moemo ni pojmiti. Sve to zavisi koliko je ko adaptabilan i koliko se moe prilagoditi uslovima koji vladaju u pojedinim svjetovima...

No, vratimo se zvjezdoznanstvu, koje je, prema mnogim autorima, veoma bitno za spravljanje kvalitetnih zapisa, talismana i hamajlija. Koliko je zvjezdoznanstvo odista vano u svemu tome? - Ja bih rekao, ak sutinski vano. Rekli smo da je potrebno poznavanje astrologije, poznavanje konstalacije nebeskih tijela, poznavanje planeta, zakrenutost ugla prema Zemlji, poznavanje takozvanih mjeseevih kua ili stanita menazilul-kamer, to su onih 28 mjeseevih taaka prolaska kroz odreena sazvjea u 28 dana, u arapskom mjesecu. Zatim, svakako je neophodno da znati koja je godina, mora se poznavati astronomsko vrijeme, sate - pozitivne i negativne sate; moraju se poznavati elementi kako se mjeri astronomski sat, kako se izraunava dan, kako no... Astronomski sat nije nikako isti kao sat kojim mi raunamo vrijeme. Nije to esdeset minuta. Nekada se on mjeri od izlaska do zalaska Sunca, pa se taj vremenski period podijeli na minute, pa se broj minuta podijeli na dvanaest. Tako duina sata zna da bude 45,5 minuta, ili otprilike toliko. Sati se onda nadodaju jedan na drugi, pa se vidi koji je od sati pozitivan, a koji negativan, i da li se tada moe ili ne moe napisati zapis i spraviti hamajlija. Najee se u zapis upisuju Boiji atributi (imena).

Ponekad se ifriraju uz pomo numerolokih vrijednosti i brojeva. esto se ispisuju ili ifriraju kuranski ajeti; ispisuju ili ifriraju kompletne sure, a ponekad i sam Kuran, to sam ja, svojevremeno, pokuavao uiniti. S kojim uspjehom? - Veoma uspjeno i na veoma razliite naine. Numerikim putem ili na neki drugi nain? - Numeriki, jer se sve moe iskazati brojevima. Evo, uzmimo za primjer jedno od Boijih imena ili Boijih atributa, recimo ime Selam. To ime oznaava mir, sigurnost, stanje duevne ugodnosti. Njegova brojana ili numerika vrijednost jeste 131. Ukoliko ovjek, koji pati od osjeaja straha, nelagode i strepnje 131 puta pomene to ime, odnosno izgovori Ja Selam, njegov ritam disanja se stabilizira, te se upotpunosti gubi neugodni osjeaj bojazni, ak i u ekstremnim uvjetima i situacijama kada strah u cijelosti ispunjava ovjeka! Da li se sve bolesti prouzrokovane dinskim napadima uspjeno lijee? - Ne. Izmeu ostalog skleroza multipleks, zatim epilepsija, dijabetes... Ima, dakle, bolesti koje se ne mogu uspjeno lijeiti izravnim kontaktom sa dinima ili zapisima, talismanima i hamajlijama.

Ipak, vie bolesti se uspjeno lijei nego to ne lijei i to niko ne moe da ospori. Kako se dini ponaaju u okolnostima rata ili oruanog sukoba meu narodima? - Vidite, u dinskom svijetu postoji ogroman broj plemena i ona se nikako ne ponaaju na isti nain. ak se razlikuju ponaanja i samih pojedinaca. Neki rat koriste za lini probitak, za ostvarivanje svojih ciljeva i pokuaj dominacije nad ljudima. Oni se, kako rekosmo, okupljaju oko mjesta gdje se proljeva mnogo krvi. Prisutni su na bojitima, a posebno na mjestima golemih okraja, masakra i zloina. Na takvim mjestima uspjevaju lake zaposjesti ljudsku duu i sprovoditi svoje naume. Oni uivaju u inu osvete, u manifestacijama muenja, ranjavanja, ubijanja i svom svojom dinskom snagom stimuliu takva zlodjela... Ima i drugaijih dinskih plemena, plemena pravovjernika, dobrih dina, koji su u ratu spremni ovjeku da pomognu, da mu osvijetle put i da ga izvedu iz nevolje. Vidite, kada sam ja iao u neke izviake akcije, uvijek sam znao koja je staza sigurna, koja minirana, a na kojoj me ekaju neugodnosti ili neprijateljska zasjeda. Kako ste to znali? - Jednostavno sam ispred sebe slao dine sa kojima

odravam kontakte i sa kojima saraujem na obostrano zadovoljstvo. Dini su najbolji izviai! Ata je sa onim ljudima koji ne odravaju kontakte sa dinima i koji nemaju svoje izviae meu njima? Kako oni da izbjegnu neprijateljske zasjede? - Postoji neto to je nalik na intuiciju i to bi ovjek koji se nae u dilemi uvijek morao potovati i slijediti. To to mi nazivamo intuicijom, najee je djelo dina pravovjernika, koji nee dozvoliti da dobar ovjek, odan vjernik, nevin i moralan ovjek, tek tako, strada i izgubi ivot. Ta vrsta dina ponekad se ponaa poput anela uvara i ne dozvoljava da neduan ovjek uleti u kakvu nevolju ili smrtnu opasnost! teta je to ljudi ponekad zanemaruju intuiciju ili ono to nazivamo unutranjim glasom... Kakav je i koliki uticaj dina negativaca na stvaranje ratne psihoze, nepovjerenja meu narodima i izbijanja ratnog sukoba? - Ogroman. Rat je njihovo veselje i trijumf, i oni zasigurno imaju uticaj na njegov poetak, intenzitet i tok. Dini nevejrnici su uvijek tamo gdje vladaju destrukcije, gdje se rui, ubija ili skrnavi. Tamo oni najlake kidiu na ljude i to podlo, nerjetko ak i na nivou elije, kroz sami kod elije, DNK... Atakuju, dakle, na sami bitak, sutinu ivota, i na tom nivou oni bukvalno prodiru u

ljudski organizam, mijenjajui njegovu prirodu i utiui na njegov mentalitet, nain ponaanja, na njegovo raspoloenje, ak i na njegovu misao! Protekli rat u Bosni i Hercegovini je pokazao njihov puni uticaj i, moglo bi se rei, da je i zbog toga bilo toliko zloina. No, u ratu se pokazala i dokazala blagotvornost odreenih molitvi i rijei. Bilo je sluajeva da neprijatelj zapone bezglavi juri, ne vodei ak rauna ni na broj rtava u svojim redovima, ali kada bi iz grla naih boraca odjeknuo tekbir, oni su kao po nekakavoj komandi prekidali napad i bjesomuno bjeali, panino traei nekakav spas. Bila je to, zapravo, reakcija dina negativaca u njima i oni nisu bili ni svjesni ta se sa njima deavalo i zato su prekinuli zapoeti juri! Moe li se predvidjeti ponaanje dina? - Vrlo teko. Njihovo ponaanje najveim dijelom odreuje supstanca od koje su sainjeni, a znamo da su postali od vatre, od plamena bez dima, od onog nemirnog plamena to poigrava, mijenja intenzitet, sjaj i oblik... I dini su poput plamena, jednako nepredvidivi i njihovo se ponaanje ne moe kontrolirati i kanalisati. Zbog toga, oni nas vrebaju na raznim mjestima, pa ak i tamo gdje ih najmanje oekujemo. Ipak, na ovjeku je da im nikada ne prui ansu. Jer, ukoliko im se ukae ansa da nekoga

napadnu, oni je, zasigurno, nee propustiti. Napae ga svom silinom i ugroziti njegovo duevno zdravlje! Koje se sve bolesti uspjeno lijee sazivanjem daire ili direktnim kontaktima sa dinima? - Ja ne bih mogao kazati ta se sve uspjeno lijei sazivanjem daire, jer nikada nisam praktikovao tu vrstu ceremonijala. No, imam iskustva u izravnom kontaktu sa dinima i mogao bih rei da je veoma teko precizno odgovoriti na to pitanje. Evo zato: bolesti u organizmu ovjeka prouzrokovane dinskim napadom, mogu biti razliitog intenziteta. Sve zavisi od injenice koliko je dina atakovalo na ljudski organizam. Zbog toga, prilikom uspostave kontakta vrlo je bitno otkriti kompetentnog sagovornika koji e odati koliko napadaa uestvuje u odreenoj bolesti. Kada saznam taj podatak, onda je veoma lako izvui zakljuak koliko je potrebno utroiti truda i snage, i koliko treba potroiti vremena kako bi se u izravnom kontaktu pacijent izlijeio. No, problem je kada dini nee da sarauju svojom slobodnom voljom, a po pravilu nikada to nee! E, tada valja biti jako uporan i vjet. Potegnuti kletve i teke pretnje. Ponekad i blefirati, zaprijetiti i onim to, zapravo, i nije u vaoj moi. To su teka i dramatina nadmudrivanja, ponekad grubi i krajnje

neprijateljski razgovori. Ipak, ako u rukama imate prave argumente, ako vae prijetnje i kletve djeluju realnim i zastraujuim, dini poinju saraivati i tada je put za ozdravljenje otvoren! . Kakva je meusobna razlika izmeu sazivanja daire, sazivanja duhova putem spiritistikih seansi i direktnog kontaktiranja sa dinskim svijetom? - Razlike su velike, mada u svim tim ceremonijalima ima i odreenih slinosti. Za vrijeme spiritistikih seansi, prisutne osobe u veoma rijetkim sluajevima, mogu golim okom da posmatraju duhove. Oni se obino javljaju putem odreenih umova, kuckanja ili automatskog pisanja olovkom, koju u ruci dri medij. Prilikom sakupljanja daire u ceremonijalu uestvuje struno lice, saziva daire, i medij, najee dijete, koje nema nikakve veze sa pacijentom. Ima veoma veliki broj naina sakupljanja daire - na vodu, na maslinovo ulje, na ogledalo, na posudu od porculana, na nokat, na dlan... U svim sluajevima, dini se pojavljuju u svom obliju i mogu se pratiti golim okom. Nadalje, sazivanje daire je daleko opasnije od sazivanja duhova i sazivai daire se svaki puta izlau istinskim opasnostima po zdravlje i ivot. to se tie izravnog kontaktiranja sa dinima, tu saziva

mora biti krajnje oprezan i pribran. On uvijek mora da raspolae djelotvornim rijeima i argumentima. Ponekad su to molitve, uenja iz Kurana ili dove; ponekad kletve i prijetnje, ponekad teka kanjavanja, muenja pa i likvidacije. Na poetku svog istraivako-znanstvenog rada, ja sam kontakte ograniavao iskljuivo na dine pravovjernike i tako sam, bar ja u to vjerujem, znatno smanjio mogunosti neprijatnih i opasnih iznenaenja. Ja znam gdje je granica i do koje mjere mogu da idem a da ne ugrozim sopstvenu sigurnost i ivot. Naravno, dini ne bi bili to to jesu kada ne bi pokuavali obmanjivati, lagati, petljati, lano se predstavljali... Bilo je sluajeva da se predstavljaju kao pravovjernici, pokuavajui da me obmanjuju, lau i zavode. Meutim, im bi ih otkrio, uslijedio bi otar odgovor - teke kazne i sankcije, tako da se to vie, uglavnom, ne deava.Istovremeno, moram priznati da sam ja veoma sretan ovjek, jer sam meu dinima upoznao pravovjernike, estite i karakterne, koji razmiljaju slino kao i ja. S njima redovno odravate kontakte? - Da. Ili ja sa njima ili oni sa mnom. Prema potrebama. Ponekad sam ja njima potrebnije nego oni meni... Po emu se razlikuju pravovjernici od ostalih? Zar se u svim starim rukopisima i knjigama ne govori openito o dinima

kao neizlijeivim petljancima - prevarantima, laljivcima, opakim spletkaroima, nepomirljivim zavidljivcima i zakletim neprijateljima ljudskog roda? - Moja su iskustva drugaija. Doao sam do zakljuka da u dinskom svijetu postoje i pravovjernici, dobri dini, iskreni i vijerni prijatelji, koji se umnogome razlikuju od drugih. Oni nisu sebini, zli i lukavi. ele pomoi i pomau ak i onda kada ovjek od njih pomo najmanje oekuje. Nikada nee prijatelja ostaviti na cijedilu, nee obmanjivati i lagati, a ukoliko im se neto dogodi prijatno ili razoaravajue, znaju da budu veoma emotivni. Te svoje emocije nerijetko manifestiraju na krajnje neobian nain... Kao, na primjer? - Kao, na primjer, demonstriranjem materijalizacije ili neega to bi moglo da lii na sopstvenu materijalizaciju u obliju goluba... Mogue je, naravno, da se i ne radi o materijalizaciji, nego u njihovom ulasku u goluba, kako bi pokazali svoju preveliku zabrinutost ili tugu, zadovoljstvo ili sreu. Moete li navesti neki sasvim konkretan sluaj iz Vae prakse? - Recimo, dolijee golub na prozor i kada mu se ponudi

hrana, on je odbija: ne pokazuje za njom nikakvo interesovanje. Obara glavu. Kaem mu: Ui unutra!, a on lijepo ueta u sob u i stane na kau gdje sjedim. Jo uvijek se pitam da li se radi o obinom golubu ili o dinu, pa krenem rukom da ga njeno uhvatim... Gotovo zatvoren prozor, vrlo malo otkrinut, i on izae... Zatim se ponovo vraa. Ne eli da jede i pravi vrlo tuno lice. Djeluje kao tuan ovjek... Postoji i drugaija situacija, kada je izuzetno raspoloen. Onda dolazi golub koji se veselo eka kljunom ispod vrata. To je njegov nain izraavanja zadovoljstva. Dalje, ukoliko se radi o nekoj neposrednoj opasnosti koja meni prijeti, onda, recima, leti golub ispred moga auta i naglo pada pred samo auto kako bih prikoio. Ako i pored tog upozorenja nastavim voziti, on e se ponovo sunovratiti i pasti pred auto ili krilima oeati desnu stranu moga automobila, elei po svaku cijenu da skrene panju na sebe i da me zaustavi u vonji. To bi trebalo da znai krajnje upozorenje da nije dobro da nastavljam s vonjom i odlazim na taj put. Potrebno je ili se vratiti ili voziti veoma, veoma oprezno... Znai li to da se dobri dini uvijek pojavljuju u obliju golubova? - Vrlo esto, ali ne uvijek. Oni se najee pojavljuju u obliju nekog bezazlenog stvorenja. Ponekad e to biti leptir,

ponekad vrabac, pelica, bumbar... Uglavnom, neko stvorenje koje po svojoj prirodi nije agresivno. No, zasigurno nikada to nee biti maka ili pas u kojim se oblijima najee pojavljuju zli dini. Da li se radi o inu materijalizacije ili je rije o tome da je dobri din bukvalno uao u to bie, odnosno ovladao njegovim tijelom, kako bi izvjesnim manevrima predoio simbole svoga jezika, ja ne bih znao kazati. Neka to ostane njihova tajna, ja u to ne mislim dirati. Vratimo se pitanju razlika izmeu sakupljanja daire, sazivanja duhova putem spiritistikih seansi i direktnog kontaktiranja sa dinima. U emu su jo razlike? - Daira je okupljanje izvjesne grupe dina na poziv strunog lica s ciljem da se otkriju dini, koji su neposredno odgovorni za neiju bolest ili teko psihiko stanje. Tada se uznemirava cijelo jedno dinsko pleme da bi se identificirao onaj koji je uestvovao ili uestvuje u neijoj bolesti, te da bi se on adekvatno kaznio i da bi se ta bolest izlijeila. To je, dakle, daira. Spiritistike seanse sazivanja duhova su neto sasvim drugo, mnogo manje djelotvorno, ali i opasno. Kontakt se ostvaruje putem specijalnog medija preko koga se pokuava od duhovnih bia doznati odreeni odgovori na zadana pitanja, a pitanja se najee svode

na otkrivanje nekog izgubljenog predmeta, zaturenog nakita, proricanja sudbine..., a nikada, ili se vrlo rijetko razgovara o neijem izlijeenju. Dok se prilikom sazivanja daire dini vide golim okom - u ogledalu, u vodi, u ulju, na noktu, dlanu i na druge naine - ovdje se duhovi javljaju nekakvim zvunim signalima, pomicanjem predmeta, gaenjem i paljenjem svjetla i na druge sline naine... Izravni kontakt neto je, opet, tree. Tu struno lice moe da ostvaruje direktni kontakt sa dinima bez posredovanja medija; struno lice kroz pacijenta kao medija; struno lice sa medijem ili struno lice kao sam svoj medij. Da li je nakon uspostave kontakta sa dinima i dijagnosticiranja bolesti, dovoljna verbalna naredba da bi se bolesnik oslobodio tegoba ili je bolesnikovo ozdravljenje vezano za nekakvu dugotrajnu terapiju,upotrebu zapisa, talismana i hamajlija? - Ako je u pitanju sakupljanje daire - meni je to poznato samo po uvenju - ukoliko je struno lice autoritet ili posjeduje nekoga vjernoga prijatelja iz sazvanog dinskog plemena, u tom sluaju moe verbalnom naredbom da rijei svaki problem. Meutim, openito, dini to ne vole i spremni su da se zbog toga teko osveuju i grubo naale. Bilo je, kau, tragikominih sluajeva. Nekog su neopreznog sazivaa, iz osvete, dok je spokojno

spavao, zajedno s krevetom odnijeli i ostavili na krovu kue!... Kakvi su efekti u direktnim kontaktiranjima sa dinima? Postoje li razlike? - Postoje velike razlike. U direktnim kontaktiranjima, sve se odvija na drugaiji nain: izdaju se sasvim konkretne naredbe, odreuju se precizni rokovi i to tako biva rijeeno. Sve je, rekao bih, znatno pojednostavljeno. Da li su te naredbe potkrepljene odreenim konkretnim prijetnjama, molitvama, ucjenama, kletvama...? - Verbalnu naredbu ne moe izdati niko ko ne posjeduje zakletvu. Upravo zakletva uva njegov autoritet i ona je neto to se neupitno potuje. ta je, zapravo, zakletva? - Zakletva predstavlja neto to dine bukvalno sputava. Ukoliko bi, recimo, saziva potegao zakletvu, onda bi ih blokirao u bilo kakvom njihovom napretku. To bi predstavljalo veoma, veoma teko kanjavanje, neto kao to je u srednjem stoljeu bila ekskomunikacija ili anatema. Da li se zakletva daje prilikom uspostavljanja prvog kontakta izmeu sazivaa i dina? - Ne. Zakletva je neto to bi trebalo da bude strogo uvana

tajna svakog ovjeka. Dakle, tajna ili dogovoreni protokol meusobnih odnosa izmeu sazivaa i dina. U njoj su sadrane i odreene sankcije. Uglavnom, odnosi su vrlo dobri sve dok se ne pone primjenjivati zakletva. I dini, dakako, imaju svoju zakletvu? - Bez daljnjega. Svaki din mora do kraja potovati svoju zakletvu. Zakletva sama po sebi, u stvari, predstavlja jednu izuzetno gadnu, teku i obavezujuu prisilu. A dini uvijek rezonuju tako da prisilu preokrenu u svoju korist, a ne protiv sebe. I to ih najee i dri poslunim. I zapisi, talismani i hamajlije imaju nesumnjivu mo i predstavljaju odreen autoritet, zar ne? - Svakako. Ve sam rekao da se oni najlake definiraju ako ih poredimo sa diplomatskom potom ili diplomatskim dogovorom, kojim bi se trebalo da reguliraju odnosi izmeu duhovnih napadaa i ljudi. Zapis uvijek zapoinje euzom-bismilom, zatim salavatom ili neim drugim, i nastavlja s odreenim tekstom. Zapis koji ima posebnu teinu i efikasnost, najee sadri i vefk, u kome moe da bude ukonponovan neki od Boijih atributa; moe da bude ukonponovana itava jedna sura ili ajet, a moe, kako sam ve ranije rekao, u vefku biti i cijeli Kuran!

Kako biste definirali talisman? - Talisman, tilsim ili tilisum, znai dragocijenost, posveen predmet... U arapskom jeziku, kada se rije tilsim, ispisana u originalu, proita obratno, izgovorila bi se musal-lat, to znai napast, pa je, moda, i sama rije tilsum, kako navodi Muhamed Garevi, zato obrnuto napisana, jer je predmetu kojeg oznaava zadatak i svrha odvratiti napast i odagnati mogui dinski napad. Obino se radi o vrlo kratkim, ali monim zapisima, uradjenim u brojevima, koji su esto podvueni. To su obino ifrirani zapisi kombinovani brojevima i harfovima i danas postoji veoma mali broj ljudi, koji su potpuno upueni u ta ifrirana znanja i mogu ih jasno i precizno da protumae. Talisamani ili tilsumi, prema onome to o njima znamo, u sebi sadre kod - magine rijei, datum, sat, minut, ime onoga ko tilsum spravlja i ime onoga kome je namijenjen. Ukratko, itava sutina zapisa smjetena je u tom kodu. Neto slino se moe sloiti i u vefk, jer je i njegov sadraj najee ifriran i ispunjen brojevima i harfovima, a sadri molitvu, prijetnju, zahtjev, ultimatum, a ponekad dinima objavljuje i trki rat! Od ega ovisi pozitivna mo i uticaj zapisa, talismana i hamajlija? Da li od onoga ko ih spravlja, od onoga ko ih nosa ili

postoji neka trea kategorija? - Naravno, njihova snaga najvie ovisi od onoga ko ih spravlja. Ukoliko ta osoba poznaje tajnih uenja, ukoliko se ispravno slui tehnikom spravljanja, te ukoliko poznaje zvjezdoznanstvo i najefikasnije sadraje koji se upisuju; ukoliko taj posao obavlja u duhu vjere - struno i pobono - tada e spravljanje, ja ne bih rekao zapisa, nego fermana, djelovati argumentirano, imae puni smisao i upotpunosti e postii zamiljeni cilj. U svakom sluaju, spravlja zapisa, talismana i hamajlija mora da ima odreena predznanja i iskustva, mora da ima argumente, da se moe pozvati na autoritet meleka, itd, itd. Najdjelotvorniji su oni zapisi, koji su pisani mastilom u kome ima jedan procenat afrana, zatim ruinog ekstrakta i, dakako, mirisa miska! Moe li se meu zapisima, talismanima i hamajlijama napraviti nekakva skala ili top-lista vrijednosti? Moe li se za neke rei da su bolji ili djelotvorniji od drugih? - Nije mi poznato da je neko nekada pravio takvu listu. No, moglo bi se kazati da svi zapisi, talismani i hamajlije nemaju istu snagu i da ne postiu podjednake efekte. Oni su, moglo bi se rei poput knjige, neke su sadrajnije, neke uzbudljivije, neke due traju, bude emocije i postiu snanija raspoloenja kod italaca,

odreuju i utiu na ponaanje generacija ljudi. U parapsihologiji postoji fenomen takozvanog automatskog pisanja. Neki mediji u nesvjesnom stanju biljee poruke ak i na stranim, nerjetko njima potpuno nepoznatim jezicima. Da li automatsko pisanje ima ikakve veze sa djelovanjem d ina i kako objanjavate taj nevjerovatni fenomen? - U hipnotikom ili nesvjesnom stanju ovjek bukvalno vie nije svoj i komuniciranje s njim je, zapravo, razgovor s onim to je u njemu duhovno. Dolazi do blokada pojedinih centara u njegovom mozgu, a onaj to se nalazi u njegovom tijelu, poinje da se eksponira, da komunicira... Njegovo eksponiranje ide u tom smjeru da on sada dobija priliku i pokuava da bude ovjek. Automatsko pisanje na stranim ili sasvim nepoznatim jezicima, ne znai nita drugo do da je onaj koji diktira odreen tekst, prije toga, boravio u tijelu ovjeka, koji je govorio i pisao tim jezikom! Otvoreni, odnosno direktni kontakti sa dinima, to svi istiu, puni su iznenaenja, neugodnosti i opasnosti. Moete li to detaljnije obrazloiti? - Sve zavisi od toga ta saziva eli postii. Ljudi su, ponekad, toliko ogranieni pa bi od dina eljeli praviti nekakvu

silu, koju bi mogli trajno da eksploatiraju, a sami nisu spremni nita rtvovati i uloiti kako bi, u odreenim situacijama, toj sili i sami bili na usluzi. Ukoliko je izmeu sazivaa i dina odnos . egoistian i jednostran, neminovno je da dolazi do neeljenih posljedica i tada se mogu oekivati nekakve neprijatne sankcije. Kada dini s nekim komuniciraju u stanju su da sankcioniraju svaki propust ili greku, koja se naini prema njima. I oni imaju svoj sud, porotu, egzekuciju... ovjek, svakako, njihovu presudu moe da preivi, ali bolje je za njega ako je ne preivi, ako podlegne... O kakvom se sudu radi i o kakvim kaznama i opasnostima? Moete li biti konkretniji? - Njihov sud i njihove presude veoma su rigorozni i teko kanjavaju ovjeka, koji je prema njima napravio propust ili neku greku. O kakvim je kaznama rije? Moe, recimo, to da bude ludilo, iaivanje zglobova; moe da bude zakretanje usta na jednu stranu, pareza fascialis; moe doi do gubitka vida, gubitka sluha, poremeaja u govoru, mucavost; moe da doe do totalnog oduzimanja, do neega to je nalik epileptikim napadima; moe da doe do razliitih mentalnih poremeaja, paranoje...

Dini opako kanjavaju i njihov je sud drastia. ta je sve potrebno da bi se ovjek sa kolikom-tolikom sigurnou poeo baviti sakupljanjem daire ili da bi direktno, bez ikakvih posrednika, komunicirao sa dinima? Prema Muhamedu Gareviu neophodno je biti iskreno poboan; smanjiti hranu na minimum, ne jesti meso, jaja, mast i sve to je ivotinjskog porijekla; suzdravati se od spolnog openja ili ga svesti na minimum; posvetiti to vie vremena molitvama, a to manje spavanju; uvati se tueg hakka; ivjeti od vlastitog rada i vlastite zarade u granicama koje nalae moral i vjerski kodeks... Ima li se ovome jo neto dodati ili oduzet? - Ne bih imao nita ni dodati niti oduzeti. Do takvih je zakljuaka doao Muhamed Garevi i ja to potujem. U mom sluaju je dolo sve spontano i ja nisam posebno izvodio zakljuke ta je sve potrebno izvravati i kako se u ivotu ponaati da bi se uspostavila komunikacija sa dinima. Ali, moe se prihvatiti iskustvo Garevia. Zato u njega sumnjati?! To je, otprilike, to. Potrebno je, dakle, stvoriti odreene preduvjete samoodricanje, samokontrola, ist i moralan ivot, odanost Svevinjem, potivanje i ivljenje u skladu sa vjerskom etikom... Tako discipliniran ivot, besumnje, ojaava linost i ljudski

duh, kako bi se uspjenije moglo ovladati i zapovijedati dinima. To pojedincima daje onu neophodnu argumentaciju i prednost da bi efikasno spravljali zapise, talismane i hamajlije, te da bi ostvarili vei uticaj i mo. Postoje li jo neki konkretni razlozi? - Prije nego to se meni dogodio spontani kontakt sa dinima, ja sam ve dvije godine bio vegeterijanac i uope nisam jeo meso, niti ikakvu hranu koja je ivotinjskog porijekla. Radi se o tome da ovjek ne smije biti agresivan. On mora svoj duh svesti na odreen nivo spokoja i neagresivnosti; mora postii izuzetno visok stupanj samokontrole i plemenitosti; mora imati poten odnos i iskrenu namjeru da niim ne naudi biima sa kojim eli komunicirati. Dakle, on ne smije u taj kontakt ui s namjerom da iz toga izvue nekakvu osobnu korist, da pekulira, petlja i lae. To pravovjerni dini lahko otkrivaju. Aonda ekaju malu slabost, nepromiljenost ili greku kako bi se okrutno osvetili!... U prolosti je bilo veoma uenih i vjetih sazivaa daire. Bilo je i onih koji su uspjeno balansirali i odravali izravne kontakte sa dinima. Pa ipak, mnoge od njih, na kraju, dini su iznenadili, unakazali ih ili ak ubili. Primjera, sloiete se, ima mnogo i Vama su dobro poznati. Kako se to moglo dogoditi i da li se i Vi plaite da Vam se to ne desi?

- Mislim da se to meni ne moe dogoditi. Ja sam za protekli devet-deset godina izgradio jedan gotovo savren mehanizam i gotovo sam siguran da me nita ne moe iznenaditi. Ja sam uvijek spreman i ne plaim se nikakvog eventualnog okraja sa dinima. Duboko sam uvjeren u to - samo ono to mi je zapisano, to mi se moe i dogoditi. Bez Boije dozvole dini ne mogu mrdnuti. Osim toga, postoji jo jedno bitno pravilo - ko se Boga boji, obino se njih ne boji! I obratno. Svojevremeno je u Sarajevu umro jeda od najpoznatijih sakupljaa daire, ovjek koji je u tome, moglo bi se rei, bio dosta uspjean. Izlijeio je mnoge bolesnike koji su bili opsjednuti dinima. Umro je u zrelim godinama, ali ne od starosti. Mnogi su njegovu smrt spremni dovesti u nekakvu vezu sa dinima i njihovom osvetom. ta Vi mislite o tome? - Nain i okolnosti pod kojima je umro, govore u prilog toj tezi. Desilo se to u jednom stanu na Grbavici, dok je bio na jednoj intervenciji. Radilo se o familiji jednog vojnog lica u kojoj je bilo izvjesnih duevnih poremeaja, koje se mogu korigirati. Meutim, izgleda da su ga dini iznenadili, udarili svom silinom i on je podlegao! Najvjerovatnije da je bio neoprezan... Srce mu, jednostavno, nije izdralo njihov napad.

Ljudi se u posljednje vrijeme sve ee obraaju hodama radi zapisa i hamajlija. Pogotovo kada im se zdravstveno stanje ne pobolja od lijekova propisanih od lijenika. Kada im ni hodini zapisi ne pomau, trae pomo od ljudi poput Vas, dakle, od sazivaa daire ili od onih koji izravno kontaktiraju sa dinima. Smatrate li da je to ispravan redoslije: prvo lijenik, drugo hoda, tree sakuplja daire?!... - Ljudi esto idu onome ko im je najblii i u koga imaju najvie povjerenja. Ipak, moj je savjet da bolestan ovjek prvo mora izvaditi lijenike nalaze i konsultirati se sa lijenikom. Zatim, prema lijenikovim uputstvima mora uzimati lijekove i pridravati se njegovih savjeta. Tek ukoliko zvanina medicina ne polui valjane rezultate ni nakon novog pregleda , bolesnik se treba odluiti da potrai pomo od nekog drugog. Postoje li sluajevi i obolenja kada bolesniku ni Vi niste u stanju da pomognete? - Postoje. Postoje osobe koje su se teko zamjerila ne samo nekom pojedincu iz duhovnog svijeta, ve su na sebe navukle bijes cijelog dinskog plemena. Obino se to deava zbog teke povrede, ranjavanja ili smrti lana nekog dinskog plemena ili neeg slinog. Drugi sluaj je ukoliko se radi o osobi koja se bavi

crnom magijom i spiritistikim ritualima utie na druge. Dakle, ukoliko se radi o osobi, koja nastoji izvjesne negativne dine da podmetne nekoj drugoj osobi radi osvete. Ne moe se pomoi ni narkomanima i tekim alkoholiarima, kao ni osobama, koje spravljaju sihre i sarauje sa Satanom. Takvim osobama niko ne moe pomoi. U svim drugim sluajevima bolesnik se moe uspjeno izlijeiti? - Ne. Ne moe se pomoi ni bolesniku koji je naslijedio teke genetske poremeaje, kao ni pacijentima u ijim su zaeima uestvovali pojedini negativaca iz duhovnoga svijeta. To su veoma neprirodna zaea, koja se obino odigravaju u noima punoga mjeseca na obalama rijeka, movara, jezera, mora, ili negdje na otvorenom, u umi ili na livadi, gdje dolazi do deformiranog fetusa, najee do hidrocefalusa! ta se, zapravo, tada deava? - Deava se da se na sam fetus prenese metabolizam neke biljke koja raste negdje u blizini mjesta zaea i odatle vri kobni uticaj. Na sam fetus, izgleda, moe da utie i privlana mjeseeva sila, kao to utie da se na Zemlji javljaju plima i osijeka. Deava se, dakle, da sva tenost iz nogu i tijela fetusa biva povuena u glavu. Glava postaje nenormalno uveana i ispunjena

tenou!... Ne moe se, kako sam ve ranije rekao, pomoi ni narkomanima ili kroninim alkoholiarima, koji imaju skinut zastor prema duhovnom svijetu. U medicini bi se za takve ljude reklo da u sebi posjeduju izvjesnu vrstu halucinacija! Mora li bolesnik biti prisutan uspostavi komunikacije sa dinima ili je, kao kod sakupljaa daire, dovoljno da se tu nae neki njegov odjevni predmet ili neko od njegove obitelji, blii roak ili ak prijatelj? - Meni nije poznato da se i preko nekog odjevnog predmeta moe uticati na tok bolesti ili ozdravljenje bolesnika, ali je, moda, mogue na taj nain ustanoviti dijagnozu oboljenja. Meutim, ponekad zbilja nije neophodno da i sam pacijent bude prisutan iscjeljiteljskoj seansi ukoliko se radi o nekom od lakih oboljenja, eventualno glavobolji, nemiru, strahu ili nekim lakim oblicima bolesti koji nisu isuvie zastarjeli. U takvim sluajevima postoji realna mogunost da onaj koji posjeduje izvjesnu sposobnost komuniciranja sa duhovnim biima bude samo s druge strane telefonske ice i da se sa oboljelim dobro uje. Kako to shvatiti? Radi li se o uticaju putem sugestije ili o neemu drugom? - Ne, ne. Uope se ne radi o sugestiji. Onaj ko posjeduje

autoritet u duhovnom svijetu i meu duhovnim biima, bez obzira koliko se to doimalo nevjerovatnim, uspjeva izvjesne iscjeljiteljske efekte postii glasom, putem obinog telefonskog kontakta. To se radi u izuzetnim prilikama kada se oboljeli nalazi u drugom mjestu i nije mogue do njega doi u kratkom vremenu. Najvie uspjeha se postie, dakako, kada je pacijent prisutan i kada se njegovo iscjeljivanje odvija direktno, bez ikkavih posrednika. Postoje li neki standardni uvjeti u kojima se najlake ostvaruju kontakti sa duhovnim svijetom, odnosno sa dinima? Kakav ambijent mora da bude? Da li se seanse odvijaju iskljuivo u prostoriji namijenjenoj za te svrhe? Je li mogue sve to raditi i u stanu bolesnika ili na nekom drugom mjesto? Kada? U koje vrijeme? Da li samo nou, danju ili u bilo koje doba dana i noi? - Prvi i najbitniji uvjet jeste higijena. Dakle, prostorija u kojoj se uspostavlja kontakt sa biima iz duhovnog svijeta mora biti savreni ista i prozrana. Dalje, onaj ko stupa u izravni kontakt sa dinima, dakle, saziva, poeljno je da se dri odreenih pravila, da ne konzumira nita to potie od ivotinjskog svijeta - meso, mesne proizvode, jaja, mlijeko i mlijene proizvode - da jede iskljuivo vegeterijansku hranu, da ne konzumira alkohol i

da ne koristi narkotike i stimulative, da ima jaku samokontrolu, da nije agresivan... Veoma je poeljno da je prostorija ugodno namirisana odreenim prirodnim mirisima. Za to se najee koriste drvo sandalovina, tamjan, misk, mustaki, rua, afran ili neki drugi; moe i kedrovo drvo, indijski mirisni tapii... To su, kako se vidi, najee ugodni mirisi, koji opijaju ili oduevljavaju pozitivce iz duhovnog svijeta. Na zidovima dotine prostoriji ne smije biti umjetnikih ili drugih slika, na kojima su naslikane oi - portreti ljudi ili kunih ljubimaca i slino - jer one najee mogu prouzrokovati nevolje onome koji komunicira sa dinima. Duhovni negativci, naime, vrlo vjeto koriste slike kao mono sredstvo odakle bi mogli, ukoliko im se prui prilika, da naude osobi, koja pokuava uspostaviti kontakt s njima. Inae, komunikacija sa dinima moe se uspostaviti u svako doba dana ili noi, ali je, zaisigurno, najpogodnije nou i to u gluho doba noi kada su dini - najaktivniji. Neki autori navode neobine efekte prilikom kontaktiranja sa dinima, kao to su pojava iznenadnih treskanja tla, zveckanja, neobine huke i buke, pojava vjetra, ponekad ak i vrlo intenzivnog; gaenje i paljenje elektrinog svjetla... ta se tu moe jo dodati? I zato se to dogaa?

- Poznato je da dini uvijek ele da skrenu panju na sebe. Oni su veliki egzibicionisti. Ponekad znaju biti izuzetno razdragana bia, ponekad veoma radoznali, katkad drski, nepristojni i agresivni... Svoje prisustvo uvijek ele da potvrde na osebujan nain. Zbog toga kuckaju i zveckaju, zato prevru stvari u prostoriji, gase i pale svijetlo, kvare kuanske elektrine aparate, obaraju staklene posude - ae, fildane ili tanjire; treskaju namjetajem, izazivaju vrtloenje vazduha, prouzrokuju potmulu tutnjavu i buku... Kao to se ni tenk ne moe beumno pokretati, ni oni, ini se, ne mogu tek tako beumno doi i otii. To je, jednostavno, u njihovoj prirodi. Ukoliko zanemarimo sve te neobine i zastraujue efekte, koje izazivaju dini, da li je saziva svjestan njihovog prisustva istog asa kada se pojave? Hou rei, da li postoje neki drugi nevidljivi i neujni signali njihovog dolaska i prisustva? - Sve zavisi od naina na koji se s njima pokuava komunicirati - da li se to ini putem medija ili je saziva sam svoj medij. Da li posuda sa uljem ili vodom stoji ispred sazivaa ili ispred njegovog medija? Uenjem Kurana ili uenjem izvjesnih izabranih dova u kojima se pominju odreene vrste zakletvi i

imena pretpostavljenih iz dinskih plemena, saziva poziva dine da se pojave. Ako je posuda sa vodom ili uljem ispred njega i ako u nju gleda, on e kao kroz prozor u neki neobini svijet, odmah primijetiti njihovu pojavu. Ukoliko saziva dine putem medija, on postavlja pitanje da li ih medij vidi ili ne. Meutim, ukoliko se radi o senzibilnom sazivau, desi se da on i bez vode, ulja ili nekog drugog pomagala, osjeti prisustvo dina. Obino ga protrese drhtavica ili osjeti neku drugu senzaciju u svom organizmu. Kako se esto moe kontaktirati sa dinima? - Onaj koji sakuplja dairu nije u stanju tako esto da uspostavlja komunikaciju sa duhovnim biima. Moda se to radi jednom u mjesec dana, najvie jedanput u sedmici... No, izravni kontakti, ukoliko se radi o nekakvoj vrsti ve uspostavljenog prijateljstva, komunikacija moe biti svakodnevna, to jest stalna. Ona je obino od obostranog interesa i obostrano korisna. To je, moglo bi se kazati, fer i korektan odnos, bez meusobnih lai, obmana i pekulacija. Da li se prilikom jedne seanse moe lijeiti vie bolesnika ili svaki pacijent zahtijeva zasebno prizivanje dina? - Sve zavisi od sluaja do sluaja. Ukoliko se radi o tekom i zaputenom oboljenju, nije mogue vriti tretman zajedno sa

drugim pacijentima. No, ukoliko je rije o nekom lakem problemu, onda je to mogue. Ponavljanjem ili uenjem same sure Din, sedam do etrdeset puta, dolazi do kolektivnog zijevanja i ljudi budu jednostavno, bez ikakve druge terapije, osloboeni prisustva dina u njihovom organizmu. Kada jednom napuste neiji organizam i to ne svojom voljom nego prisilno, zahvaljujui intervenciji strunog lica, da li se dini ponovo vraaju ili je problem trajno rijeen? Kakvo je u tom smislu Vae iskustvo? - Ako nisu povrijeeni, dini e, svakako, nastojati da se vrate u organizam iz kojeg su protjerani. Zbog toga, bivi bolesnik bi obavezno morao promijeniti svoje ponaanje i ustaljene navike. Tu je, zatim, vrlo bitno higijenu tijela i duha dignuti na maksimalni nivo to ukljuuje i povratak vrijednostima vjerskog kodeksa. Samo se na taj nain pacijenti mogu trajno izbaviti iz tekih nevolje i osloboditi dinskih napasti. Da li je potrebno, uz sve to, da takve osobe ubudue nose neki zapis, talismen ili hamajliju? - Ne bih znao. Mislim da nije potrebno. Dovoljno je promijeniti nain ivota. Ukoliko se, meutim, radi o tekim napasnicima, u tom sluaju, nijedna vrsta zapisa, talismana, hamajlija ili

bilo koja vrsta fermana, ne moe ih sprijeiti da ponovo pokuaju napasti izvjesnu osobu. Ako se, uz to, radi o nemoralnoj osobi u ijem su tijelu ve jednom boravili i ukoliko je ta osoba, recimo, enska osoba koja je imala ve jedan ili vie abortusa, takve je gotovo nemogue lijeiti uz pomo zapisa ili hamajlija. Valjda je to sami Bog odredio: ako ena ne eli vriti reprodukciranje ljudskih potomaka, ako tu reprodukciju svjesno i nasilno spreava, onda e ona, po Boijoj kazni, vriti reprodukciju Iblisovih ili Sataninih potomaka! Anae su ene za duhovna bia, dine posebice, vrlo, vrlo interesantne i privlane, jer svaka naa ena, pa ak i ona najgora, daleko je privlanija i bolja od njihove -najbolje! U jednom starom rukopisu se kae da je komuniciranje sa dinima veoma riskantan i teak posao i da se za svako kontaktiranje treba posebno pripremati i to molitvom, postom, stalnim ojaavanjem duhovnog stanja itd. Da li postoji jednostavniji nain ostvarivanja obostranog kontakta? Znamo da je lijeenje Kuranom jednostrano komuniciranje i ono se svodi na to da istjera dine iz ljudskog organizma, ali ne ostvaruje uzvratnu informaciju, nego samo vri pritisak na dine da napuste ljudsku duu... - Uenje Kurana trebalo bi da znai uspostavljanje balansa

izmeu materijalnog i duhovnog svijeta. Svi pravovjernici - i duhovni i materijalni - ako emo ljude tretirati materijalnim biima, dakle svi - i ljudi, i ejtani, i meleki, i dini... - vole, cijene i dre do Kurana i, uglavnom, se okupljaju onda kada uju recitovanje Kurana. Ukoliko se tada, dok ovjek ui Kuran, na jednom mjestu okupi veliki broj dina pravovjernika, oni, dakako, u svojoj blizini nee trpiti prisustvo nekog negativca ili Sataninog sljedbenika, koji bi bio u stanju ovjeka da navrati na nekakvu glupost, zbog koje bi se kasnije kajao. Zbog toga e zajednikim snagama estoko kidisati na njega, neutralisati ga ili ak izvriti njegovu likvidaciju. To bi pojednostavljeno govorei znailo lijeenje Kuranom. Ali, tu ima jo neto veoma interesantno. Neki predmeti koji, naravno, nisu prljavi sami po sebi i nisu otrovni, mogu da prihvataju izvjesnu snagu Kurana ukoliko ih ovjek permanentno gleda dok recituje izvjesne kuranske sure. Ukoliko bi se takav predmet dao bolesniku, on ga ne bi mogao drati u rukama ako bi se u njegovom tijelu nalazili dini negativci. Koji su to predmeti? - Nije bitno. To moe da bude bilo koji predmet. Moe da bude olovka, moe da bude ovaj Va diktafon, moe da bude aa vode... Bilo ta. Ali, uzmimo kao primjer au vode. Ako s

takvom vodom polijete bolesnika, on e se estoko stresti; ukoliko mu date da je popije, on e se strano ispovraati i iskaljati i bie mu uasno zlo... ak i kap vode moe da uini veoma mnogo, ukoliko pogled onoga ko ui Kuran poiva na njoj, jer se ivost Kurana lahko prenosi na sve ono u to gleda onaj koji ga izgovara. Dakle, tu su potrebni duhovna koncetracija i pogled? - Tako je. Mene je kroz moj viegodinji znanstvenoistraivaki rad i praksi najvie interesiralo upravo to - duhovna koncentracija i pogled. Muhamed Garevi navodi da je za komuniciranje sa duhovnim svijetom, to jeste za sakupljanje daire, neophodno: 1. uzeti abdest; 2. pribaviti serdadu; 3. pribaviti manju posudu u koju treba staviti malo ara za paljenje kada - mirisnih tapia, smola ili korijenja; 4. medij - muko ili ensko dijete od devet do dvanaest godina starosti, po mogunosti zelenih oiju; 5. no srednje veliine s crnom drkom, te - 6. prostorija, ista i prozrana. Moete li nam po redoslijedu objasniti zato je to sve vano i da li postoje jo neki uvjeti, koje ovdje nisam nabrojao a da olakavaju uspostavljanje komunikacije sa dinima? - Da pokuamo analizirati uvjete jedan po jedan. Uzeti

abdest - normalno. Uzeti abdest mora se isto kao i klanjati, jer je to ustaljeni vjerski ceremonijal. Kada se ovjek upusti u sazivanje dina, kao odan i iskren vjernik, prirodno je da oekuje Boiju podrku, i drutvo nekih finih moralnih pozitivaca i pravovjernika, kojima i sam pripada... Serdada?! Ne mora to biti klasina serdada. To moe biti i hasura, moe biti ponjava, nije vano, samo da to bude ista prostirka. Potrebne su dvije posude - jedna sa vodom ili uljem, a druga za miomirise. I jedna i druga su veoma bitne. Posuda sa vodom ili uljem djeluje, na izvjestan nain kao ogledalo i ponaa se u datoj situaciji kao pijunka na vratima, kroz koju onaj koji nastoji komunicirati sa dinima ili medij ima vrlo jasan prozor u njihov svijet. Istovremeno, potreban je poseban miris. Miris je sredstvo koje ovjek moe da priuti svom duhovnom prijatelju kao poseban ugoaj. Ugodni mirisi, miomirisi, djeluju poput dobrodolice i ine izuzetan ugoaj duhovnim pozitivcima. Daju im posebno raspoloenje a istovremeno im slue poput dimne zavjese ukoliko se tog trenutka nalaze u neprijateljstvu ili ratu sa nekim drugim dinskim plemenima. S druge strane, loi mirisi privlae samo dinski olo, perverznjake i Satanine sljedbenike. Koji su to loi mirisi? - Ima ih mnogo. Evo, samo nekoliko - miris katrana, bijelog

luka, niadora, duhana... etvrti uvjet za uspjean kontakt sa dinima, prema Gareviu, jeste medij - dijete zelenih oiju? - Ne znam zato ba zelenih oiju. Ne bih to mogao potvrditi. Meni se nerjetko deavalo da dijete sa crnim ili smeim oima bude bolji medij od onoga sa plavim ili zelenim... Najvjerovatnije se radi o linom iskustvu tako da ja to ne mogu niti osporiti, a niti potvrditi. No, za sakupljanje daire medij je, dakako, od veoma bitne vanosti... No srednje veliine s crnom drkom vjerovatno ima znaajnu funkciju za zaplaivanje zlih dina, negativaca prilikom sakupljanja daire, ali ja s tim nemam nikakva iskustva. Po meni, u ceremonijalu sakupljanja daire, daleko najznaajniju ulogu ima - krug! Krug bi trebalo da znai jednu vrstu ucijene. Krug bi trebalo da bude za osvetoljubive dine neprelazni bedem time to e se prouiti Ajetul-Kjursija i iscrtati jedan, tri ili ak sedam krugova oko medija i onoga koji priziva dine. Sve dok se u tim krugovima nalaze saziva i njegov medij, dotle su oni potpuno bezbijedni, jer dini nisu u stanju savladati barijeru savrenstva kruga. Meutim, ukoliko bi nesmotrenou iz njega izali, sasvim sigurno bi istog trenutka bili napadnuti i teko ozlijeeni, slomljeni, razvaljeni, iaeni ili

unakaeni... Ja nikada u ivotu nisam koristio krug, mada sam negdje proitao da on ima jo jednu vrlo vanu funkciju. I pozitivci i negativci iz duhovnog svijeta, uz izvjesnu zakletvu, moraju se odazivati krugu iz potovanja prema samom njegovom obliku i prema Boanskoj kreativnoj sili, koja je mogla da daruje takav savren oblik. Krunica je najsavreniji oblik, koji je uope stvoren u svemiru, izmeu ostalog i zbog toga to su sve take na krunici podjednako udaljene od njenog cetra. Zbog toga je i njena magina mo neizmjerna. Savrena i neponovljiva! Da li saziva dina uvijek sakuplja jedno i to odreeno pleme, pleme sa kojim je ve stekao nekakvo iskustvo, ili on saziva nasumice pa koje mu se pleme javi? - Ne mora da znai da sakuplja samo jedno, moe on sakupljati i vie dinskih plemena. Sve zavisi konkretno o kakvoj se bolesti ili problemu radi. Ukoliko se radi o tekom sluaju, on e morati da uznemiri desetine, pa i vie plemena. esti uvjet za sakupljanje daire, prema Muhamedu Gareviu, jeste ist i prozrana prostorija? - To je razumljivo i logino. Prostorija mora biti besprijekorno ista. Nikako ne smije biti isuvie mrana. Ne smije biti

niti vlana i nije dobro ukoliko se nalazi u bunoj i urbanoj sredini. Iz nje treba iznijeti sve slike i umjetnike radove ivih bia na kojima se vide oi. Dakle, mora to biti soba u kojoj se saziva osjea dobro i sigurno, i gdje nerado borave Sotonini sljedbenici. Vi ste jedan od vrlo rijetkih ljudi koji ne sakupljaju dairu, ve izravno kontaktiraju sa biima iz duhovnog svijeta. Koliko je to neobino i jedinstveno najbolje potvruje Garevieva konstatacija da u svom ivotu nije nikada imao priliku da upozna takvog ovjeka. Moete li stoga objasniti kako to uspjevate i, objektivno, u kojoj ste mjeri izloeni neposrednim rizicima po zdravlje, pa i po ivot? - Mogue da je Garevi upoznao nekoga, ali mu ovaj nije htio priznati, jer su ljudi u prolosti, kao konano i u svim vremenima, svoje kontakte sa dinima krili. Drugo, o tome se oduvijek vrlo rijetko otvoreno razgovara, zato to su svi ti kontakti sa dinskim svijetom, uglavnom, imali rune i negativne asocijacije i sa sobom donosili neugodne posljedice. Tree, ranijih decenija, izvjesnim zvaninim policijskim slubama sakupljai dina bili su veoma interesantni kako bi preko njih dolazili do dobrih i korisnih informacija. Zbog toga su, razumljivo, ljudi najee utili i izbjegavali razgovore o svojim komuniciranjima sa dinima.

A u kojoj je to mjeri riskantan posao? - Rizik moe da bude veoma veliki ukoliko je saziva, odnosno ovjek koji se time bavi, neoprezan ili ukoliko u dinskom svijetu nema nekoga iskrenog i dobrog tjelohranitelja, koji je s njim veliki prijatelj. Moete li rei kako se konkretno Vi titite od moguih rizika? - Ja sam tu dosta ravnoduan. Oprezan, dabome, jesam. Imam i dobru zatitu, ali ja sve to posmatram kroz jednu isto kuransku dimenziju i izreku: Ne moe nas nita zadesiti, osim ono to nam je Allah propisao. Ako je meni neto ve propisano, determinirano, u tom sluaju niti oni tu mogu ta izmjeniti, niti ja mogu izmijeniti. Dakle, ono to mi je zapisano, to mi je sudbina, to e mi se i dogoditi, elio ja to ili ne. Ukoliko se ovjek oslanja na Boga, iskreno Ga potuje i ukoliko u Njemu vidi prijatelja, u tom sluaju on nikako ne moe da bude podreen, inferioran... Ipak, sloiete se - treba biti oprezan? - Bez daljnjeg. Treba, dodao bih, biti veoma oprezan. Ne dati dinima nikakve argumente protiv sebe. Ali ako shvatimo da je Bog i na i njihov stvoritelj i da Njegova stvorenja ne mogu

mrdnuti bez Njegove volje, u tom sluaju ja dinima otvoreno tvrdim da su oni bespomoni. Zbog toga sam, ponekad, znao biti ak i prekomjerno provokativan. Znate, oni se znaju javiti iz pacijenta i onda prijetiti, provocirati, ak i psovati... Onda im i ja na isti nain odgovaram. Provociram ih i izazivam. Evo, ta mi moete?! Nemoni ste, bijedni ste i jadni!... Ja u vama pokazati s kim imate posla!... Kako se, zapravo, odvija taj dijalog? Da li telepatski, misaono ili, zbilja, razgovarate? - Razgovaramo. Svaamo se. I njihov se glas moe snimiti na magnetofonsku vrpcu kao i moj ili Va. Oni najee govore kroz usta pacijenta koji je, ponekad, potpuno u nesvjesnom stanju i kasnije se niega ne sjea. To stanje je nalik hipnotikom. Nekada se sjea svega, ali ne moe da reagira. Pitam ga da li je hipnotiziran, a on kae da nije. Da li je svjestan? Jeste. Da li osjea ako ga bocnem iglom ili utinem? Kae: da! Da li je prisiljen da neto izgovara? Kae: ne! Ukoliko pitam pacijenta, odgovara pacijent. Ukoliko pitam onoga koji se nalazi u njegovom tijelu, odgovara taj drugi. Dakle, bolesnik se ponaa kao dvostruka linost! U jednom starom rukopisu hode Mehmede Rudija iz

Akhisara, dato je nekoliko uputa kako se moe ostvariti izravna komunikacija sa dinima pomou uenja poglavlja 91 iz Kurana. Prvi od tih naina je ovaj. Citiram: Kada s miskom i afranom ispiete 91. poglavlje Kurana, sa posebnom dovom, davet-dovom (dovom za prizivanje - pr. A.B.), umetnutom izmeu odlomaka, i ispisanom na jednu novu posudu, u koju se ulije voda, mora se u tu vodu gledati dok se ui davet-dova i paliti mirisi buhur ili said, koji se jo naziva i sant. Uskoro e se u odsjaju vode pojaviti skupina dina, koju moete pitati o krai, o bolesti, ak i o zakopanom blagu ili o nekoj drugoj nevidljivoj (gaib) stvari, a oni e biti usluni i na raspolaganje e vam staviti dinskog vladara Kesfejajila, koji vlada sedmom planetom na kojoj nema lai, te njihovog pisara po imenu Ismaila, koji e takoe biti spreman da odgovori na sva pitanja. Iz ovog citata proistiu brojna pitanja. Prvo, koliko, zapravo, postoji naina za uspostavljanje kontakata sa dinima? - Postoji veoma veliki broj naina. Mislim da sam , negdje, u literaturi naao podatak da postoji preko pet stotina dova uz iju se pomo sakupljaju dini. Neki od tih naina su vrlo sloeni i komplicirani, a neki manje. Jedni su izuzetno djelotvorni, drugi iziskuju jo neka znanja i dodatne molitve. Ja, naravno, nikada

nisam konkretno koristio nain koji navodi hoda Mehmed Rudi, ali mi je i taj nain poznat. No, postoji jedna druga mogunost sa ve pominjanom kuranskom surom Din. Ona se u tri dana i tri noi mora prouiti tano hiljadu puta. Za to vrijeme neophodno je postiti. Na taj nain se uspostavlja direktan kontakt sa dinima. Iako ni taj nain nikada nisam koristio u praksi, mnogi tvrde da je on sasvim siguran i da, zasigurno, postie puni rezultat. Ja tu ne bih mogao nita niti dodati, a nito oduzeti. Hoda Mehmed Rudi navodi i drugi nain izravnog komuniciranja sa dinima kako bi se od njih dobili odgovori na svako pitanje. Potrebno je, kae Rudi, uiti davet-dovu iza svakoga namaza, sedam puta i svaki puta prostoriju primjerno nakaditi sa mirisima kasebuz-zeire(?!), santom, tamjanom ili nekim drugim miomirisom. Sedmi dan javie se jedan od dinskih poglavara, koji e odgovoriti na sva pitanja, pa ak i na ona koja se odnose na budua vremena i na budue dogaaje. Da li Vam je poznat ovaj nain uspostavljanja komunikacije sa dinima? - Kroz literaturu starih autora, izmeu ostalih, eiha Ahmeda El Bunija, T. El Magribija, Abdulfetaha Et-Tuhija i drugih, meni je dolo do ruke mnotvo, gotovo est stotina naina ostvarivanja izravnog kontakta sa duhovnim biima. No, ja nisam

isprobao niti jedan od tih naina, nego sam ostvario nekakav svoj, osobni, koji mi je najvie pruao sigurnosti. Mogue je, dakle, da je i taj nain, koji pominje hoda Mehmed Rudi, sasvim ispravan, a ono to je karakteristino za sve naine jeste paljenje i koritenje mirisnih tapia, smola ili mirisnog korijenja. To je jedan od najvaniji uvjeta da bi se uspjeno posao doveo do realizacije i preduvjet svih moguih uvjeta za uspjean kontakt sa dinima. Naravno, mnotvo naina govori u prilog tezi da je u prolosti izmeu ljudi i dina bila uspostavljena gotovo intersvjetovna komunikacija i da to nije bila privilegija samo uskog kruga ljudi, koji su posjedovali konkretna znanja i informacije iz oblasti tajnih uenja. Ipak, hoda Mehmed Rudi posebno istie navedena dva naina zbog toga, jer su, navodno, najbezazlenija i najsigurnija. Prilikom uspostavljanja kontakata ne javljaju se uobiajni zastraujui prizori, poput prikaza, uasnih kreatura, monstruma i zastraujuih likova, kao niti zvuni efekti, poput buke, tutnjave, pucketanja zidova, otvaranja stropa... Koliko su te zastraujue popratne pojave neizbjene i ta konkretno znate o njima? - One su zaista neto to redovito prati ove ceremonijale.

Inae, izravni kontakti sa duhovnim pozitivcima obino se ostvaruju poslije dugog posta i onoga to se arapskim terminom naziva rijadat, a u njega spada i upranjavanje isposnitva, vegeterijanske ishrane, te maksimalno izbjegavanje sna. Nema besposliarenja, nema konzumiranja jake hrane, nema uivanja u cigaretama i duhanu, nema seksualnog openja, nema spavanja... I nakon toga, deava se neto slino kao u Boanstvenoj komediji. ovjek mora da proe kroz uasne i zastraujue prizore pakla, kroz kordone raznoraznih nakaza, pripadnika gnjevnih dinskih plemena, po pravilu negativaca, da bi doao do izvjesnih plemenitih duhovnih bia. Put je gotovo po pravilu uvijek takav. Ne postoji nikakva preica da se nevjernika dinska plemena zaobiu, nego se stvarno mora proi kroz mnoge zastraujue prizore koje vam, na tom traumatinom putu punom iskuenja, prireuju dini. Upravo zbog toga, dovoljno nepripremljeni ljudi ili osobe slabih ivaca, doivljavaju strane okove, stresove i mnogi od njih, na kraju, zavravaju u bolnicama za duevne bolesnike! Kau da na tom putu do ostvarivanja kontakta sa dinima, sazivae oekuju i mnoge nepredvidive zamke. Je li to tano i

kako ih izbjei? - Da. Jedna od njih jeste i ona to nikada niste sigurni da li ste stigli na cilj i da li ste uspostavili kontakt sa bezazlenim, pozitivnim dinima. Naime, negativci znaju stvoriti ambijent i u svemu oponaati pozitivce do te mjere da vam se u jednom trenutku uini da vie nema nikakve sumnje da ste ostvarili kontakt sa pravim duhovnim biima. Ako se samo malo opustite i povjerujete njihovim laima, uas ete postati njihovom rtvom. A tada je za sve kasno. Bez dova prizivnica ili azima nema ni kontakata sa dinima. Koliko, zapravo, ima azima i da li postoji nekakav redoslijed ili nekakva, uvjetno govorei, top-lista prema njihovim vrijednostima i vanostima? - Njih, kako sam ve rekao, ima stvarno mnogo. Bezbroj. A to se tie njihovih upotrebnih vrijednosti, gotovo sve posjeduju neospornu snagu. Svaki egzorcist, odnosno saziva dina, koristi se onom koju je ve u praksi provjerio i koja mu se ini najprimjernijom. Ne postoje nikakvi drugi kriteriji. U mnogim drevni rukopisima se spominju horor-prizori i halucinacije od koji se ledi krv: pojava adaha, pucanje i ruenje

kunih zidova, nenadani napadi lavova ili nekih drugih razjarenih zvijeri; zmije to siku i prijete svojim otrovnim ugrizima, brojne nakaze... Sve su to, kau, pratea iskuenja na putu do uspostavljanja kontakta sa dinima. ta se ini i koje se molitve ue da bi se uspjeno prolo kroz sve te strane komare i halucinacije? - Sve zavisi od same osobe koja pokuava da uspostavi vezu sa dinima. Da li je ona duevno zdrava ili nije? Da li posjeduje sve uvjete da bi se bavila egzorcizmom?!... Ako je stopostotno zdrava i ako ispunjava sve preduvjete, ponekad je dovoljno da ovjek proui samo euzu, ponekad samo da pomene ime meleka Mikaila ili izgovori neko od imena Boijih miljenika. Naravno, ponekad sve to nije dovoljno. U pitanju je nivo odanosti i vjerovanja onoga koji se uputa u takve poslove. Ukoliko se radi o labilnoj osobi i neprincipjelnom vjerniku, ukoliko dakle osoba nije vjernik praktiar, onda ona vrlo brzo oda sve svoje slabosti i postaje rtvom teke dinske kazne. To je ono to svakoga eka ko egzorcizmu pristupa lakomisleno, neiskreno i bez jakih argumenata, elei sakupljanjem dina da iznjedre nekakvu linu korist ili probitak. Takve osobe, a nerijetko i lanovi njihovih najuih obitelji, neminovno bivaju uasno kanjeni i teko da im bilo ko moe pravovremeno pomoi.

Predanja koja krue meu sakupljaima daire kau da je veoma mali broj ljudi bez ikakvog stresa sposoban savladati sve strahove i iskuenja i ostvariti izravan kontakt sa duhovnim biima. Zbog toga se i odluuju na manje rizikantno sakupljanje daire pomou posrednika, dakle, uz pomo djeteta kao medija. Jasno je da i taj nain ima svoje skrivene zamke, opasnosti i rizike. Koji su to najee? Moete li biti sasvim konkretni? - Prvo, razjasnimo zato se u sakupljanju daire koriste ba djeca kao mediji. Zato ba djeca od devet do dvanaest godina? Zato ne i starija?!... Zato to ljudsko bie postaje podlono grijehu tek nakon puberteta, u periodu koji se islamskom terminologijom naziva - bulug, to jest punoljetstvo. Dakle, za sakupljanje daire potrebna je nepunoljetna osoba, jer je ona faktiki iste due, nema u sebi grijeha i oekivat je da takva osoba moe podnijeti susret sa dinima i da joj oni nikako ne mogu nauditi. Ukoliko se, meutim, radi o ovjeku koji je u svom ivotu puno grijeio, u tom sluaju on moe da bude teko kanjen i razvaljen. Ukoliko je vie grijeio, utoliko e nad njim biti izvrena tea kazna. Bez obzira na molitve, krunicu, na miomirise, na azimetdovu...?! - Bez obzira na sav ceremonijal. Dakle, za ljude koji ele

da dosegnu onostrano, najbitnije je koliki su vijernici, koliko su moralni, plemeniti i koliko su iste due!... Vi ste izabrali rjei i opasniji put - izravni kontakt. Da li nam moete odati kada i kako Vam je to polo za rukom? - Faktiki, ja to nisam svjesno i planski izabrao, nego su, na izvjestan nain, dini mene izabrali. Najvjerovatnije da postoji neka vrsta obostranih simpatija. Duhovna bia imaju, nazovimo, pijunske misije na Zemlji i vrlo dobro znaju kakvi i koji im konkretno ljudi odgovaraju. Sa takvim ljudima oni ele i nastoje stupiti u direktan kontakt. Postoje situacije kada oni, ukoliko se radi o plemenitim ljudima, koriste njihovu plemenitost, ali im se nikada ne ukazuju kako im ne bi izazvali neke neprijatnosti, da ne bi nekoga okirali ili prestraili ili tako neto. Ja osobno nisam izabrao niti jedan od moguih kontakata, ve je do naeg kontakta dolo sasvim spontano. Rekao bih - samo od sebe! U tradiciji naeg naroda duboko se zadralo vjerovanje u posebnu vrstu duhovnih bia, koje su nai preci nazivali hudami. ta o tome znate? - Poznate su mi mnoge prie o hudamima. Rije hudam vjerovatno je nastala je od arapske rijei hadim, to znai onaj koji slui ili sluga. Hudam bi, dakle, trebalo da bude neko bie

iz duhovnog svijeta koje nekoga slui - sluga nekom ovjeku, pojedincu! Ali da bi se to dogodilo, prvo, mora postojati izmeu njih kontakt, a drugo, mora postojati neka vrsta ugovora izmeu njih, u kome se definiraju obostrane obaveze i interesi. +o+ Sjetih se jednog objavljenog sjeanja profesora doktora Muhameda Filipovia... U Bosanskoj krajini odakle ja crpim svoja sjeanja na narodna vjerovanja, tradiciju i dogaaje, za hudam se smatra da ima neke posebne osobine, meu kojima se najvie istie njegova zla volja, osvetoljubivost, koja dolazi do izraza ako ga se ne potuje ili mu se ne ugodi. Inae se smatralo da neke osobe imaju hudame. Nije jasno kako se hudam stie. Neki smatraju da se hudam stie posebnim inom uenja i openja sa nadnaravnim svijetom. Drugi, da se hudam stie tako da se ue posebne molitve kroz etrdeset dana i u isto vrijeme nosi golubije jaje pod pazuhom i slino. Meutim, ja nikada nisam uo neko miljenje ili tradiciju o tome koja bi specifino odreivala nain sticanja hudama. uo sam, meutim, za tri sluaja u kojima se javljaju osobe za koje se smatralo da su imale hudama, a poznavao sam lino jednu od njih.

U rodnom mjestu mojega oca, to jest u Kljuu, smatralo se da hudam prebiva u kui starog Osmanbega Filipovia. Ja sam bio u toj kui vie puta, jer je Osmanbegova unuka Fethija bila udata za mog brata, rahmetli Husrefa. Hudam se u toj kui javljao na razne naine, a najvie uznemiravanjem ukuana lupom, prosipanja brana po kui i drugim nainima kojima se skree panja na sebe. U kuu se nerado ilo uvee i usamljeno, pa se uvijek nastojalo ii u grupi. Sam sam jednom prilikom noio u kui. Spavao sam na krevetu u uglu sobe nad kojim je, na serdadi objeenoj na zidu, visila puka. U noi sam se probudio i ugledao puku, te se strano prepao mislei da hudam hoe da puca u mene. Zaplakao sam, a nakon to je moja majka ula u sobu i umirila me, spavao sam do jutra bez ikakvog znaka prisustva hudama. Drugi sluaj osobe koja je posjedovala hudama priala mi je majka. Naime, dajda njenog prvog mua (Huseinbega Filipovia iz Rastoke kod Kljua), poznati i bogati Arifbeg Dumii imao je, navodno, hudama. Moja majka je bila veoma pametna i trezvena ena i velika muslimanka (turkovasta, kako se to govorilo kod nas), priala je za dva sluaja neobjanjivih dogaanja kojima je ona bila svjedok, a koja su pripisivana

hudamu Arifage Dumiia. Prvi se zbio u Rastoci, a drugi u Sanskom Mostu. Prvom prilikom radilo se o posjete Arifage svojoj sestri Hanumici, udatoj za Hadiahmetbega Filipovia, inae svekra moje majke, kada je zatraio da mu jedna snaha ujutru skuha kafu. Jetrva moje majke, vesela i mlada ena kazala je: Ba u mu ja ustajati!... Moja majka kazuje da je nju ujutru rano probudila ena po imenu Gopa, koja je radila u kui, i da je ona skuhala kafu. Kasnije se ispostavilo da Gopa, zapravo, nije uope ustajala, nikoga budila,a da je jetrva imala neprilika, jer joj je cijela soba bila uzdignuta. Te udne dogadjaje svekrva je mojoj majci protumaila rijeima: Pa to je onaj njegov!, pri tome mislei na hudama. Slian sluaj dogodio se prilikom njihove zajednike posjete Arifagi Dumiiu u Sanski Most. Tada je jetrva izgubila nakit i zbog toga nije mogla ii u posjetu. Nakit je kasnije naen u jetrvinoj sobi, za metlom, u uglu.. I taj dogaaj je protumaen zlovoljom hudama, zbog onoga ranijeg odbijanja da se Arifagi probudi za rani sabah i da mu se priredi kafa po njegovom tebijatu. Trei sluaj posjedovanja hudama prepriavan je za kadiju Bahtijarevia dok je sluio u Varcar Vakufu. Tada su se oko njegove kue zbivali veoma udni dogaaji. Na kuu je, s vremena na vrijeme, padalo kamenje, krov se tresao iako nije bilo mogue

ni na kakav nain utvrditi ta je tome svemu uzrok. ak su jedno vrijeme i andarmi uvali kuu, ali se sve, ipak, ponavljalo! etvrti sluaj osobe sa hudamom osobno sam upoznao. Radilo se o naoj kominici Hadiabdaginci u Banjoj Luci. Za nju se govorilo da posjeduje svoga hudama. Tako se, naime, tumaio udan dogaaj da je Hadiabdaginca napadnuta uz ramazan, dok je bila na namazu, u svojoj kui i u prilici kada je vie osoba bilo u prostorijama gdje je ona ivjela, a niko od prisutnih nije vidio niti zamjetio neku osobu koja bi to uinila. Mi, djeca, bili smo obavezni da idemo Hadiabdaginci na Bajram ili u nekim drugim prilikama, pa smo se stra ili da nas ne napadnu hudami. Ona je nakon tog udnog dogaaja uglavnom ivjela uvijek sama. Ne znam imaju li sada neki ljudi i ene svoje hudame. Moe biti da je ovaj svijet postao u tolikoj mjeri zao da su ga ak i hudami napustili!... Ovo zanimljivo sjeanje ima svoju viestruku vrijednost. Napisano je jasno, s mnogo autentinih detalja, i posjeduje nesumnjivu vrijednost istinitog svjedanstva. Konano, to je prvi puta u novijoj povijesti da se o hudamima pie na ovaj nain, a ono to je u svemu, zasigurno, i najvrednije jeste autor kome se

moe vjerovati - prof. dr. Muhamed Filipovi. Iako su hudami u prolosti bili esta tema u usmenim kazivanjima, pogotovo u zatvorenim sredinama i meu starinskim ljudima, o njima, na alost, nije ostalo mnogo pisanih svjedoanstava. Nije, zapravo, ostalo gotovo nita. Tek poneka reenica u pripovjetkama starih muslimanskih literata s kraja prolog i s poetka ovog stoljea. Ipak, pouzdano znamo da je ta tema bila veoma prisutna na dugim zimskim sijelima i prelima. O njoj se kazivalo na razne naine. Izmiljani su i dodavani fantastini detalji, a hudami su najee pretstavljani kao dobri duhovi koji su spremni da izvre svaku naredbu svoga gospodara: da napune porodinu kasu zlaanim dukatima, da u treptaju oka ispune gospodarovu elju i da iz Bagdada donesu miloslasne hurme, iz Damaska medene smokve, iz Carigrada tahan-halvu... Nije bilo elje, koju, prema tim zanimljivim usmenim kazivanjima, hudami nisu mogli da ispune. Ima li danas ljudi koji imaju svoje hudame? Kako se hudami stiu? Jesu li, odista, toliko vjerni kako o njima kazuju mnoge prie iz naih krajeva? ta o svemu tome zna i misli moj sagovornik hafiz Esad M. Amin?!...

STOTINU NA JEDNOGA + Kako se i za to uspostavljaju prijateljstva sa hudamima? + Fascinantni doivljaj u tibetanskoj lamaseriji + Kako izgelda veza izmeu ene i dina? + Je li je tano da na svakog ovjeka otpada 100 dina? + Koje su razlike izmeu ejtana, meleka i dina? + Mogu li dini predviati budunost? + Da li razvoj ovjeanstva pomau bia iz duhovnog svijeta? + Ko nam to apue u snu? + Kako izgleda dinski napad? + Uprolosti su, vidjeli smo iz sjeanja prof. dr. Muhameda Filipovia, mnogi Bonjaci-muslimani imali svoje hudame. Sline prie i svjedoanstva sluao sam u Tenju, Mostaru, Stocu, Visokom, Bihau, Livnu, Derventi, Prijedoru, Tuzli... Ima li danas ljudi koji imaju svoje hudame? Hafiz Esad M. Amin na pitanje odgovara potvrdno. - Ima - veli - ali Vam to niko nee otvoreno priznati!... Posjedovanje hudama svojevremeno je bila esta pojava u Bosni i Hercegovini. Slaete li se s tim? - Slaem. Nisu ih imali samo muslimani iz Bosanske krajine. Postojalo je, recimo, i u Sarajevu dosta ljudi za koje se govorkalo da ih slue sluge iz duhovnog svijeta. Kakva je situacija danas?

- Za sve one za koje se smatra da i danas odravaju stalnu vezu sa biima iz duhovnog svijeta, moglo bi se kazati da posje-duju svoje hudame. Ne radi se o sazivanju daire, nego o kontaktima preko hudama. To je, dakle, samo jedan od moguih oblika uspostavljenog izravnog kontakta sa prijateljski raspoloenim biima iz duhovnog svijeta. Kontakt se odrava putem izvjesnih dogovorenih signala, a meusobna saradnja najee je od obostrane koristi. Kada je rije o koristi ili interesu, kakvu istinsku korist ljudi mogu da imaju od hudama? - Poznato je da svaki pojedinac iz duhovnog svijeta raspolae s velikim brojem raznoraznih informacija, a onaj ko posjeduje informacije u stanju je da kontrolira svaku konkretnu situaciju. Tako, recimo, ukoliko obavlja neki od ovodunjalukih poslova, sa sigurnou moe da zna ko je prema njemu iskren, ko ga lae, ko petlja, ko o njemu iri intrige..., konano, moe da zna da li je krenuo u pravom ili krivom smjeru, i kakve ga sve potekoe i iskuenja oekuju u ivotu. Nai preci su hudame koristili u najrazliitijim prilikama, zar ne? - To je tano. Ukoliko je vjerovati nekim davnanjim kazivanjima i svjedoanstvima, u bosanskohercegovakoj prolosti

bilo je dosta ljudi koji su svoje duhovne pratioce drali uvijek u neposrednoj blizini, tako da su im hudami nerjetko znali ak spravljati i servirati kahvu ili, pak, sjedati za sofru i zajedno s njima ruavati. Takvi ljudi najee su ivili usamljenikim ivotom, a svjedoanstva o njihovim zajednikim objedima sa hudamima su izuzetno fascinantna i govore o tome kako na oigled prisutnih iz tanjira nestaje hrana, a da se, zapravo, ne vidi gdje nestaje i ko je jede. Nadalje, deavalo se da hudami pomijeraju stvari u sobi to je znalo kod sluajno zateenih osoba izazivati zaprepaenje, ok i strah. Ponekad bi svoje prisustvo oznaavali i zvunim signalima ije znaenje su razumjevali samo oni koji su s njima bili u nekakvom iskrenijem i provjerenijem prijateljskom odnosu. Postoje, naravno, bezbrojni razlozi zbog kojih su ljudi u prolosti stupali u kontakt sa hudamima. Izdmeu ostalih, poznato je da ljudi imaju elju i potrebu za egzibicionizmom, pa im, ponekad, i nisu potrebni neki drugi razlozi da bi se odluili na neto to im nudi nesvakidanji doivljaj i uzbuenje... Sigurno je jedno, vrlo rijetko su se uspostavljali kontakti izmeu onih to su skloni znanosti i u jednom i u drugom svijetu. A to je velika teta!...

Zato je to tako? - Zato to znanost ne priznaje postojanje duhovnog svijeta. Pogotovo, ne priznaje postojanje razumnih bia koja nastanjuju duhovni svijet. Svaka istraivanja na ovom planu smatraju se paraznanstvena i istraivai mogu doivjeti samo neugodnosti i potsmjeh, nikako afirmaciju i pohvalu. Zato se najee kontakti sa duhovnim biima dre u tajnosti kao to se u strogoj tajnosti dre i usluge koje se od njih dobijaju? - Usluge su, po pravilu, obostrane. Meutim, znalo se deavati da ovjek zaluta ili dobro ne procijeni s kim je ostvario kontakt, pa da umjesto prijateljskog i dobroudnog hudama upozna jednog od zlih nevjernika to se znaju vjeto ulagivati i pretvarati. Takvi kontakti se uvijek zavravaju na tetu ovjeka. Hudam ga s vremenom pone ucjenjivati i zahtijevati od njega ak i ono to je opreno vjerskom kodeksu. To je jedan od naina da zli hudam ovjeka udalji od pravog puta. Takvi ljudi bi postajali sve oajniji i nemoniji da se istrgnu iz hudamovih kandi. Na kraju, najee bi zavravali u oaju i totalnoj moralnoj i materijalnoj bijedi ili bi ih njihovi duhovni prijatelji, na kraju, jednostavno - likvidirali!

Profesor dr. Muhamed Filipovi, vidjeli smo, navodi priu o narodnom vjerovanju da se hudami stiu uenjem posebnih dova u vremenu od punih etrdeset dana i da se za to vrijeme, ispod pazuha, mora nositi - golubije jaje! Jedan drugi autor, Muhamed Fejzi-beg Kulinovi pisao je 1898. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH da se hudam stie noenjem jajeta etrdeset dana pod lijevim pazuhom, ali jaje mora da snese pjetao, a po narodnom vjerovanju pjetlovi ponu nositi jaja kada navre dvadeset godina starosti. ta znate o tome? - Ja sam sline prie uo u Bosanskoj krajini, ali ba niim ne bih mogao podrati nijednu od pria. Nigdje u literaturi, ak ni u onoj iji su sadraji vezani za najuvanija tajna znanja i tajne vjetine, nisam naao slian podatak. Nigdje se ne pominju golubija jaja, niti jaja snesena od strane pjetlova, to je po svoj prilici bioloki nemogue. To mora da je neko izmislio, tajei pravu recepturu... Proces uspostave kontakta sa hudamima je sasvim drugaiji. ovjek se mora povui u izolaciju, mora jedan period istrajati u strogom postu, sa nekim vanrednim ibadetom. To je sve. Moete li biti konkretniji? - Pored dugotrajnog usamljenikog posta, zikra i uenja odreenih kuranskih dova u jako velikom broju, s vremena na

vrijeme, neophodno je paliti miomirise - mustaki, sandal, tamjan, afran ili neke druge. Pri tome ovjekove misli moraju biti stopostotno skoncentrirane samo na ono to arko eli postii i ostvariti. +o+ Prizivanje ili ak stvaranje duhovnih pratilaca poznato je i u drugim religijama i kulturama. Kada o tome govorim, ne mogu a da se ne prisjetim dalekog Tibeta i jedne epizode, koju sam tamo doivio 1988. godine. Tog dana nalazili smo se u Sakiji, nevelikom tibetanskom gradiu, sa znamenitom lamaserijom (budistiki samostan), u ijim su se tajanstvenim odajama odvijale razliite vjerske ceremonije i mnogi tajanstveni mistini obredi. Bili smo gosti tihog i utljivog lame Tosinga Ginsa, koji je elio da nas upozna sa velikom knjinicom u kojoj su bili pohranjeni prastari rukopisi i vrednije knjige, kao i sa ostalim uzbudljivim sadrajima prostranog budistikog zdanja. Tog dana u svoj dnevnik zabiljeio sam nevjerovatan doivlja... ...Boe, da li to poinjen luditi?! Ova uasna misao prosvrdlala mi je mozak poput sjeiva, izazivajui u meni neko udno raspoloenje nelagode, straha i panike. Nije bilo sumnje: ispred mene, u dubini mrakom ispunjene

knjinice sakijanske lamaserije, sasvim desno od goleme thanke (umjetniki rad na platnu sa motivima iz budistike mitologije), na kojoj se odslikavala prekrasna Mandala, pored teke tamne zavjese od jakove kostrijeti, koja je prekrivala dinovske stalae sa brojnim knjigama, stajala je prozrana sijenka - duh(!?) - u dugoj monakoj mantiji i laganim pokretima desne ruke pozivala me da priem. Odjednom sam zanemario injenicu da zajedno sa svojim prijateljima, lanovima ekspedicije, stojim ispred naeg domaina lame Tosinga Ginsa, duhovnog poglavara lamaserije, i da nam on pokuava objasniti mudrosti tibetanskog lamaizma i vrijednosti zagonetnih zapisa, kronika i knjiga, koje se uvaju u sakijanskoj biblioteci. Zaboravio sam tog trenutka na sve i krenuo prema fantomskoj sijenci. Nisam se plaio, mada sam o tulpama (duhovni pratioci) sluao kontraverzne prie. Mnoge tulpe o kojima sam itao u literaturi i u rijetkim pisanim svjedoanstvima zapadnjakih misionara, bili su izuzetne dobriine, krotki i ponizni, vjerni i posluni. Bilo je, dodue, i onih - o kojima najee svjedoe

tibetanski mistici - koji su se, nakon izvjesnog vremena, preobraavali u neukrotive izvore zlobe i nasilja. Takve tulpe mogli su biti veoma opasni. Ali, potrebno je detaljnije objasniti - ta su, zapravo, tulpe. Kako nastaju i emu slue? Ukratko, to su fantomske prilike. Neto nalik duhovima ili prikazama, stvorenim, navodno, uz pomo izuzetno jakih mentalnih vjebi. To su fantomske forme, duhovi, stvorni iskljuivo uz pomo skoncentrirane ljudske volje, a kako su nerijetko snano oivljeni vizualizacijom i duhovnou pojedinca, oni s vremenom postaju vidljivi i drugim ljudima! Zvui vie nego fascinantno, ali da bi se razumjela priroda tulpe, ovjek mora da zna da misao za uene tibetanske budiste ima daleko sloeniju funkciju od uobiajne manifestacije uma i volje. Oni duboko vjeruju da svaka misao utie na umnu materiju, koja proima svijet duhovnosti na isti nain kao kad kamen baen u jezero pravi mjehurie na povrini vode. Obino su ti mjehurii umnosti kratkog daha. Oni nestaju skoro u istom trenutku kada su i stvoreni i ne ostavljaju nikakve tajne otiske u umnoj materiji. Ako je, meutim, misao posebno snana, produkt duboke strast, estoke elje ili straha, ili ako je

dueg trajanja, misaoni mjehur gradi umnu materiju u stalniju formu. Tulpe i druge forme misli, tibetanske lame ne smatraju stvarnim, kao to ne smatraju stvarnim ni svijet materije koji nas okruuje i u kojeg je zdravom razumu teko posumnjati. Kako jedan istonjaki mudrac iz prvog stoljea nae ere ree: Svi fenomeni su prvobitno u umu i zacijelo nemaju vanjsku formu; stoga, kako nemaju forme, pogreno je prosuivati da je ita - tamo! Svi fenomeni se uzdiu iz lanih pojmova u naem umu. Ako je um nezavisan od tih lanih ideja, onda svi fenomeni - nestaju! Ako su vjerovanja o misaonim formama koje gaje tibetanski budisti, mistici i arobnjaci, opravdana i istinita, onda se lako mogu objasniti mnoga avetinjska dogaanja na lokalitetima sa snanom duhovnom atmosferom. Doima se sasvim prihvatljivim, da se forme misli stvorene snanim mentalnim procesima ubice, zajedno sa uasom protkanim emocijama rtve, mogu zadravati na mjestu zloina mjesecima, godinama, ak i stoljeima. Ovo bi moglo proizvesti intenzivnu depresiju, tako da bi posebno senzibilne osobe mogle i poslije ko zna koliko vremena, na mjestu dogaaja da budu svjedokom gotovo svih detalja stravinog zloina. Drugim rijeima, da se pred njihovim oima u svoj

svojoj stravinosti odigrava kompletan dogaaj! Na ovaj nain mogli bi se objasniti i brojni izvjetaji veoma ozbiljnih svjedoka, posjetilaca nekadanjih bojita i mjesta krvavih dogadjaja, koji tvrde da su bili svjedoci stranih okraja nemilosrdnih ratnika. Svjedoe da su, decenijama pa i stoljeeima nakon odigranih uasa, doslovice vidjeli sve okantne detalje tog dogadjaja. Tako, recimo, bojite u Nesbiju (Naseby), iz vremena graanskog rata u Engleskoj (1645. godine), ili u Dijepu (napad na francusku luku 1942. godine) upravo spadaju u bojita s izrazitom avetinjskom reputacijom. I danas se, naime, zna dogaati da neki hipersenzibilni posjetilac padne u nesvjest zbog toga to je tamo neoekivano vidio svu dramu besmislenog ratnog orgijanja i sluao stravine uzvike ljudi u kojima se gasio ivot! Tulpa nije nita vie od krajnje snane misli i nije ni malo drgaiji u svojoj sutinskoj prirodi od mnogih drugih slinih duhovnih ili avetinjskih pojava. Meutim, od normalne forme misli razlikuje se u sljedeem - on dobija vitalnost i ivot ne kao rezultat sluajnosti, sporednog efekta zagonetnog mentalnog procesa, nego kao rezultat smiljenog misaonog procesa! Ukratko - tulpa je akt uma i volje!

Rije tulpa je tibetanska i oznaava odreenu formu duhovnosti. Tulpa ne mora biti u obliju ovjeka, moe da bude izgledom i kao neka ivotinja. Tulpa je uvijek duhovna kopija nekog ivog stvora, kojoj je autor ili mislilac smiljeno podario dio svoje ivotne vitalnosti. U Bangladeu, nekadanjem Bengalu, rodnom mjestu indijskog, a samim time i svjetskoga okultizma, ova tehnika se naziva kriya shakti (kreativna mo) i najee je prouavaju i praktikuju poklonici tantrizma, religiozno-maginog sistema, koji se, u glavnom, bavi spiritualnim aspektima seksualnosti. Zaetnici spektakularnih tantrijskih obreda u kojima se mukarci i ene sjedinjuju u ritualnom seksualnom openju u mistine i magine svrhe, smatraju se posebno vjetim kriya shakti. To je stoga to misao intenzivno fiziko i cerebralno uzbuenje kontrolirtanoga orgazma, raa izuzetno snane forme i nevjerovatno duboke i trajne vizije. Iako se mnogi svjetski istraivai s tim ne slau, smatra se da su mnoge tibetanske mistine tehnike potekle upravo iz Bangladea, nekadanjeg Bengala, istinske domovine azijskog arobnjatva i iluzionizma, mistike i tajnih okultnih rituala i uenja. Zbog toga i postoje goleme slinosti izmeu fizikih,

mentalnih i spiritualnih vjebi kojima se koriste tantrijski jogini iz Bangladea i tajnih unutranjih disciplina tibetanskog budizma. Zbog toga mnogima i izgleda mogue da su uene tibetanske lame, mada ih od Bangladea dijele ogromna prostranstva, prvobitno uzele svoje teorije o tulpama i metode stvaranja tih duhovnih bia upravo od bangladekih, odnosno bengalski mistika, praktiara i poklonika krija shakti! - U Tibetu su se zadrala najvrednija tajna uenja na svijetu - smatra lama Tosing Gins. Uenici magine tulpe svoje mentalne treninge u stvaranju tih fantomskih bia, zapoinju prihvatanjem jednog od mnogobrojnih bogova ili boginja tibetanskog panteona kao neku vrstu boga - zatitnika. Tibetanske lame (sveenici) i uvari tajnih uenja na brojna boanstva gledaju s neskrivenim potovanjem, ali oni, zaudo, u njima ne izazivaju posebno divljenje. To, nikako! Jer, prema budistikom vjerovanju, mada bogovi imaju velike i nesagledive moi u koje se ne sumnja i mada su natprirodni, oni su kao i ljudi rtve i robovi iluzije i podjednako uhvaeni u toak ivota, u beskonano kolo raanja, umiranja i usksnua - kao i jadni, siroti i bogobojazni tibetanski seljak. Ali, vratimo se fascinantnoj tehnici stvaranja tulpa, koju su

proli gotovo svi vjerki obrazovaniji Tibetanci. Ova vjetina ili uenje smatraju se tajnim i ovo je, moda, njeno prvo objavlji-vanje u nas i u Europi. Kada u njemu sazri elja da stvori duhovnog pratioca, lama se povlai na ve odabrano samotno mjesto (vrlo esto odlazi u neku usamljenu peinu) i satima meditira o svom bogu-zatitniku, kojeg naziva yidam. U besprijekornoj tiini i osami u kojoj se u potpunosti gube osjeaji za vrijeme i prostor, i u kojoj ovjekova duevnost dosee do fantastinih granica, dobijajui nevjerovatna svojstva, dimenzije i moi, lama gotovo nesvjesno kombinira osobine, koje eli da postanu dio ponaanja tulpe sa snanom i iskrenom tenjom da mu pokloni dio sopstvene ivotne snage, odnosno vitalnosti. Pri tome, lama, dakako, ne zaboravlja ni vizuelizaciju - strpljivo i po sopstvenim eljama formira tulpin vanjsli izgled. Da bi zadrao neophodnu koncentraciju na yidamu i da bi, u svakom budnom trenutku, osigurao jednosmjerni protok odanosti bogu-zatitniku, lama neprestano i u jednolinom ritmu ponavlja tradicionalne mistine fraze koje govore o beskrajnom oboavanju boanstva kojem je odluio da slui. - U poetku je veoma teko dostii taj nivo koncentracije u meditiranju - tvrdi lama Tosing Gins - ali ako ste uporni i ukoliko

je stvaranje tulpe vae krajnje ivotno opredjeljenje i cilj; ako ste odbacili svaku drugu misao i elju, vaa duevnost nadjaae fiziku snagu i vi ete se uskoro nai na pravom putu. Naravno, sve to jo nije dovoljno. U stanju totalne oputenosti i predanosti svom oboavanom yidamu, lama zapoinje jedan sasvim novi proces, zapoinje proizvodnju (ispisivanje) - kylk- hors krugova! Radi se, zapravo, o ispisivanju ili iscrtavanju dijagrama, koji i ne moraju imati odreen oblik, a za koje lama snano vjeruje da su dragi i sveti njegovom boanskom zatitniku. Kylk-hors krugovi se mogu naslikati obojenom i namirisanom tintom na obinom papiru, ponekad e ih urezati na bakrenoj ili srebrnoj podlozi, isklesati na kamenu, ili e ih, jednostavno, obojenim prahom oslikati na svom putu. Ipak... Priprema kylk-horsa mora biti paljivo preduzeta, kae se u prastarim tibetanskim rukopisima, jer se vjeruje da je i najmanje skretanje od tradicionalnog uzorka u vezi sa yidamom krajnje opasno. Svaka aljkavost ili neopreznost moe prouzrokovati stanja teke opsesije, ludila ili ak smrti. Moe izazvati i traginije efekte: moe zarobiti ovjekov duh u stranom paklu tibetanske kosmologije, iz koje ne postoji izlaz

Naravno, ovo vjerovanje zanimljivo je usporediti sa idejom, koju snano podravaju zapadni okultisti, a koja upozorava sve one koji se angairaju u evokaciji duha do vidljive pojave da se izlau stranim rizicima (najee se upozoravaju da e biti rastrzani u komade!), ukoliko pogreno odslikavaju kylk-horse, odnosno svoje magine zatitne krugove! Ipak, to se vrlo rijetko deava. Tibetanske lame i tibetanski mistici su vrlo dobro upueni u sve pojedinosti stvaranja duhovnih pratilaca (tulpa), tako da svojom mentalnom upornou, uobiajenim duhovnim vjebama, discipliniranim asketskim ivotom, mantrama (molitve) i tajnim ritualima, uskoro dosegnu stanje u kome poinju da naziru svoj yidam. U poetku ga opaaju maglovito i sasvim na kratko, a onda uporno i kompletno, nerjetko sa zapanjujuom jasnoom. Ali, sve je ovo jo uvijek samo prva faza ovog nevjerovatnog mentalnog procesa. Meditacija, vizuelizacija yidama, permanentno ponavljanje ini i konteplacija mistinih dijagrama, nastavlja se sve dotle dok se tulpa napokon materijalizira u formi yidama. Lama moe osjetiti dodir tulpinih nogu kada spusti glavu na njih, moe osjetiti njeni dodir njegovih ruku na svome ramenu, moe osjetiti njegovo prisustvo; moe vidjeti kako ga

vjerno slijedi na dugim putovanjima kroz tibetanski beskraj, moe ak, u nekim sluajevima, voditi i razgovor s njim! Ako je tulpa, kojim sluajem, potpuno vitalizioran, onda je sasvim mogue da ga opaaju i drugi. I ne samo to. Mogue je da tulpa djeluje neovisno od elje i zapovijedi svog gospodara, da pokuava da se osamostali! Tulpa iz sakijske knjinice, koji me je diskretnim pokretima ruke pozivao(?!) da priem, mora da je bio u toj fazi. Bilo je za pretpostaviti da je njegov gospodar lama Tosing Gins i da u posljednje vrijeme, vjerovatno, ima dosta problema sa nestanim i neposlunim duhovnim pratiocem. Aleksandra Dejvid Nil (Alexandra David-Neel), nekad poznata francuska diva, koju europska muzika javnost pamti po izvanredno odigranoj naslovnoj roli u operi Manon ila Masnea, tridesetih godina dvadesetog stoljea otputovala je na Tibet gdje je dugo ivjela sa tibetanskim sveenicima u dalekim, izgubljenim himalajskim lamaserijama. Njena svjedoanstva i njeni doivljaji prepuni su nevjerovatnih iskustava. Srela je, izmeu ostalih, lamu koji je bio u stanju da baci ini i snagom svoje duhovnosti da zavitla kolae od rie na neprijatelja i da im dade smrtonosnu ubojitost, a uspjela je i da savlada tehniku

tumu, tibetansku okultnu vjetinu, koja znalcima omoguava goli da sjede usred himalajskog snijega, na temperaturama niim ak i od trideset stupnjena Celzijusovih ispod nule. Uila je, kau, vjetinu levitiranja, postizala je astralna putovanja, a uspjela je meditacijom, postom i tajnim mistinim ritualom - prema sopstvenom priznanju - i da proizvede sopstvenog tulpu. Ipak, njen prvi susret sa tuim tulpom bio je vie nego zanmljiv i svakako ga treba ispriati. Nakon popodneva, Aleksandru je posjetio jedan tibetanski slikar, koji se specijalizirao za slikanje gnjevnih boanstava iz bogate budistike mitologije. Kada se pribliio, Francuskinja je bila naprosto zapanjena, jer je iza njegovih lea primijetila prozirnu fantomsku priliku neobinog pratioca - bio je nalik razgoropaenom boanstvu sa slikarovih thanki! Nije se uplaila. Naprotiv, pribliila se fantomu i pruila ruku prema njemu: osjetila je kao da dodiruje mekani predmet ija je supstanca poputala pod njenim njenim dodirom! Od slikara je saznala da je posljednjih nekoliko sedmica angairan u maginom obredu prizivanja boanstva, iji je lik i formu imao vidljivi tulpa, te da ga je u posljednje vrijeme svakodnevno slikao s maksimalnim strpljenjem, koncentracijom

i upornou. Zainteresirana ovim fascinantnim iskustvom, madam Dejvid-Nil je odluila i sama da pokua stvoriti duhovnog pratioca. No, da bi izbjegla uticaj mnogih tibetanskih slika i crtea na kojima su bili naslikani likovi iz budistike mitologije, odluila je da njen tulpa nikako ne bude nalik ni jednom boanstvu, ve da ima lik vedrog, debeljukastog budistikog sveenika. Povukla se u osamu jedne tibetanske lamaserije i narednih nekoliko mjeseci svakodnevno je meditirala; izgovarala svete rijei i mantre; palila borovinu i miriljavo korijenje, uporno vjebajui koncentraciju i vizuelizaciju. Nakon izvjesnog vremena, upornost je urodila plodom: poela je dobijati kratke odbljeske lika svog duhovnog pratioca - sveenika-veseljaka. Iz dana u dan, postajao je sve puniji i ivotniji, i kada je prekinula sa asketskim ivotom u osami i krenula na putovanje, i njen tulpa ukljuio se u gomilu, postajui sve vidljiviji i vidljiviji. U poetku, bio je to vedri i posluni sluga, koji je izvravao svaku njenu elju, ali je s vremenom poeo obavljati i zadae koje od njega nije traila, a jo manje oekivala. Tako bi, na primjer, iao i zastajao da se radoznalo ogleda oko sebe kao i svaki drugi putnik od krvi i mesa; ponekad je zbunjena Aleksandra

ak osjeala kako je dotakne njegova sveenika mantija, a jednom je ak osjetila i njegovu ruku na svom ramenu. Tulpa madam Dejvid-Nil poeo je da se razvija na neoekivan i neeljen nain: postajao je mraviji, njegov izraz na doskora vedrom licu postajao je sve zlobniji i prkosniji, bio je nerjetko neposluan i drzak, a katkad ak i neprijateljski raspoloen. Jednoga dana, pastir koji je bivoj operskoj divi donosio na poklon jakov puter, primijetio je drskog tulpu u njenom atoru i -povjerovao da se radi o - pravom sveeniku! Tulpa vie nije bio pod potpunom kontrolom. Mentalna kreacija Aleksandre Dejvid-Nil, pretvarala se u svakodnevnu moru i - to je bilo najgore - postojala je istinska opasnost po njen ivot! Zbog toga je odluila da ga se im prije otarasi. Ponovo se vratila u svijet mrtve tiine i osame u kojoj se, prema vlastitom priznanju, nakon est mjeseci uporne koncentracije, meditacije i izgovaranja budistikih molitvi, napokon, oslobodila svog drskog i opakog duhovnog pratioca. Znao sam mnogo o tulpama kada sam se sa ekspedicijom uputio u Zabranjenu zemlju.. Znao sam da mogu biti odani i vijerni, mudri i proniclji, lukavi i zli, blagi i prostoduni... Znao sam mnogo o duhovnim biima koji prema tibetanskim vjerovanjima nou obilaze daleke i usamljene budistike lamaserije, izazivajui

meu lamama zadovoljstvo i vedrinu, ali i strah i muninu. Znao sam da su tulpe sastavni dio tajanstvene tibetanske mitologije ali i stvarnosti i, ne bez razloga, plaio sam se susreta s njima. Pa ipak, tulpa u prozranoj sveenikoj odori, to me je posmatrao iz dubine polumrakom ispunjene sakijske knjinice i blagim, jedva primjetnim pokretima ruke, pozivao da mu priem, djelovao je gotovo stvarno i - ni sam ne znam kako i zato - imao sam tog trenutka bezgranino povjerenje u njega i kao omaijan - krenuo sam posluno prema njemu. Najednom, utihnuli su svi umovi koje sam do tada jasno registrirao: tihi glas lame Tosinga Ginsa, pucketanje titravih kandila, njihanje teke zavjese koja je prekrivala bibliotekarsko blago drevne lamaserije, promukla rika dalekih nomadskih truba... Sve je utihnulo, a moje noge nosile su me a da toga gotovo nisam ni bio svjestan, sve dublje u pomrinu, prema ogromnoj zidnoj thanki na kojoj se ocrtavala zlaana Mandala, u samo dno drevne knjinice, prema prozranoj fantomskoj spodobi, koja se lagano okrenula i povela me naprijed - ni sam nisam znao kuda!... Mora da je itav ovaj fascinantni dogaaj dijeliem oka

pratio i lama Tosing Gins. Valjda mi je zbog toga hitro priao s lea i blago, gotovo oinski poloio ruku na moje rame. Pogledao me je svojim dubokim pogledom pravo u oi, a onda je pogled usmjerio prema tulpi, kojeg vie nije bilo u dnu knjinice. Jednostavno je nestao, ostavljajui me zbunjenog i bez rijei. - Ne obraajte panju - tiho i gotovo s razumjevanjem je rekao lama. - U ovom mraku moe vam se priiniti da vidite duhove... Nisam nita odgovorio. Uskoro smo napustili knjinicu i stepenicama se popeli do prve terase odakle se pruao prekrasan vidik na sakijsku dolinu, koja se kupala u studenom sunevom sjaju. Iza nas je ostala knjinica sa svojim stoljetnim tajnama i nataloenim mrakovima... I mnogim nedoumicama. Godinama nakon ovog doivljaja pokavao sam da naem odgovore na pitanja: ta bi se dogodilo da sam krenuo sa tulpom, gdje me je smjerao povesti i zato je tako naglo nestao?! - Vi ste doivjeli neto to se ne doivljava esto i to ne doivljava svako - smatra moj sagovornik hafiz Esad M. Amin. - Tulpe su oito jedna vrsta tibetanskih duhovnih pratilaca, hudama... U svakom sluaju, Va doivljaj vrijedan je panje i zbog toga to dokazuje da se i druge religije i kulture na naoj

planeti proimaju sa duhovnim svijetom i da posjeduju odreena konkretna iskustva sa duhovnim biima. No, vratimo se bosanskohercegovakim tradicijama i iskustvima. U zanimljivom sjeanju profesora dr. Muhameda Filipovia meni je veoma interesantan jedan detalj: svog hudama posjedovala je i jedna ena - Hadiabdaginca iz Banje Luke! Da li su ene podjednako uspjene u kontaktima sa duhovnim biima i zato je hudam napao svoju gospodaricu?!... - Hudam je najee, kako sam rekao, sluga iz dinskog svijeta. Ponegdje, u literaturi kae se da hudam moe biti i iz svijeta meleka, ali to ovjek mora zasluiti svim svojim biem. Dakle, vrlo, vrlo rijetko. U konkretnom sluaju, ena koju je napao hudam, eljela je vjerovatno da stekne nekog pomogaa iz duhovnog svijeta, nekog koji e je sluiti... Ali, kako nije bila dovoljno iskusna i oprezna , desilo joj se da je uspostavila kontakt sa dinom nevjernikom, zlim i opakim duhovnim biem, kojem je vjerovatno veoma smetalo to se ena uredno pridravala vjerskog kodeksa, to posti i klanja teraviju, to obavlja, dakle, i vanredne ibadete uz ramazan. Zbog toga ju je napao, jer je bio uznemiren i ozlojeen. Znai li to da su ene manje uspjene u kontaktima s

duhovnim biima? - Ne mora to da znai. No, ukoliko ene stupe u kontakt s nekim iz duhovnog svijeta, najee ive samotno i ne udaju se, jer se taj iz duhovnog svijeta pojavljuje kao potencijalni mu. Deava li se to esto? - To se deava i takvih sluajeva ima i danas. Kada se jednom uspostavi takva nenormalna veza, tu je gotovo nemogue bilo ta svrsishodno uraditi. Jedino rjeenje jeste likvidirati tog dinskog napasnika, ali to nikako ne ide lahko, a vrlo esto zna da bude i uzaludan posao. O takvim neprirodnim zajednicama rijetko se govori u literaturi, pogotovo u novije vrijeme? - To je normalno. O tome rijetko kada da su obavjeteni laici, jer se ena nikada nee poaliti ili povjeriti laiku. Meutim, u posljednjih devet-deset godina, ja sam se u praksi susreo sa oko petnaestak slinih sluajeva. Da li se tu radi o vezi s obostranim dobrovoljnim pristankom? - Ne, nikako. Najee je to jednostrana veza, koja je eni nametnuta. Ona je ta koja pati i koja ne nalazi izlaza, niti uspjeva da se oslobodi strane more, koja je postepeno gui, crpi joj snagu i dovodi do ludila.

U mnogim prastarim rukopisima i knjigama, kada je u pitanju svijet dina, veoma esto se kao neprikosnoveni autoritet pominje imam aaranija. Moete li nam neto vie rei o njemu i o njegovim zapaanjima? - On je samo jedan od mnogobrojnih starih autora i ni po emu se mnogo ne izdvaja od drugih. Ipak, neto detaljnije o njemu ne bih mogao kazati. I on je mnoga tajna uenja naslijedio i prenio od drugih, jo starijih autora. I ejh Ebu Tahir el Kazvini potvruje postojanje svijeta dina, ejtana i meleka. Mogu li se povui jasne linije izmeu dina, ejtana i meleka? - Razlike su ogromne. ejtani jesu jedna vrsta negativnih, nevjernikih dina. Znamo da u svijetu dina postoje pripadnici najrazliitijih vjeroispovijesti i uvjerenja. Uostalom, slino kao i meu ljudima na naoj planeti. ejtani pripadaju onim dinima, koji ne vjeruju u Svemogueg Boga. Oni su neka vrsta duhovnih ateista u dinskom svijetu. Svijet meleka je neto sasvim drugo. Meleki su duhovna bia koja su programirana samo u jednom jedinom smjeru - ne mogu ovjeku nanijeti nikakvu tetu, nego su stvoreni da ovjeku ine samo dobro! Ne umiru?!

- Ne umiru. Oni su vjeni. Ne raaju?! - Tako je. Ne mnoe se, ne hrane se, ne ene se, ne udaju se, ne poraaju se... Djeluju kao da su vjetaki. Poput automata?! - Tako nekako. Programirani su da ljudima ine samo dobro. Imaju svoj zadatak i mimo toga oni ne mogu djelovati. Sve ove karakteristike bia iz duhovnog svijeta govore u prilog da je ovjek savreniji i od jednih i od drugih, ali i od svih ostalih, jer posjeduje svoju slobodnu volju i slobodni izbor kojem svijetu e se prikljuiti. Jednom ili drugom. Onima koji su Bogu odani ili onima bogohulnicima, smutljivcima i nevjernicima. Dobru ili zlu! U svom zanimljivom djelu El-jevakitu vel-devahiru imam aaranija kae da dini mogu mijenjati svoj lik, kao to ljudi mijenjaju odijela. Ima li se tu jo neto dodati? - Ima. Oni svoje oblije mijenjaju nevjerovatnom brzinom i pojavljuju se u fantastinim formama. Mogu da se pokau upljim i jedan kroz drugog da prolaze; mogu da se redupliciraju, iz jednog da izlazi njih deset, petnaest ili jo vie; mogu da izgledaju u najrazliitijim oblijima, poput patuljaka ili dinova,

zvijeri, insekata ili leinara... U halucinacijama opsjednutih ljudi, dini se nerjetko pojavljuju u obliju kakve strane nemani i adaha zastraujuih osobina i dimenzija. No, kada bolesnika posavjetujem da proui ehadet i on to uini, onda se oni naglo smanje, pa kada mu kaem da jo jednom ponovi ehadet, ali ovoga puta uz Euzu i Bismilu, da to uini to emotivnije i iskrenije, uz prisustvo srca, onda se oni opet smanjuju pa budu ko zeevi s velikim uima, a Vi znate da je upravo zec simbol straha... Na kraju, pretvaraju se u majune mieve, koji bjee, bjee... I to je kraj terapije? - To je, u glavnom, pred kraj terapije... To su predzanci da e bolesnik ozdraviti i zauvijek se iupati iz stranih kandi i psihikih komara. Dakle, dini odista mogu mijenjati svoj lik prema elji i prilikama? - Upravo tako. Zli dini ili dini nevjernici najee i najrae uzimaju zastraujua oblija i pojavljuju se kao likovi iz horor filmova. Uivaju u likovima ljudsih kreatur sa brojnim devijantnim osobinama, ala Fredi Kruger u filmu Umorstvo u ulici brestova. Dalje, vole da se pojavljuju u liku ljudskog kostura, zatim u liku nekog odrpanog, prljavog kloara, koji je

okrenut leima i im se okrene licem, pretvara se u zastraujui nakazni ljudski kostur... Rado se pojavljuju i u obliju izvjesnih ivotinja, koje imaju jako i prijetee zubalo, kljove ili onjake; ponekad lie na vampire, ogromne slijepe mieve ili neka ivotinjska straila, koja i ne postoje u naem ivotinjskom svijetu... ta je razlog i zbog ega ele da izgledaju to stranije? - U napadima na ovjeka oni se uvijek hrane njegovim nevjerovanjem. Dakle, ovjekovim bijegom od Boga. No, ukoliko ovjek svjesno naginje Boijem prisustvu, u tom sluaju, oni se smanjuju i postaju manje opasni i manje zastraujui. Ukoliko ovjek bjei u neku vrstu poroka, to dine ohrabruje, razdrauje i pothranjuje njihove zle namjere. Iako su eterine forme, dini se pod odreenim okolnostima, pojavljuju u uoljivim oblijima. Dakle, ovjek ih moe vidjeti golim okom. Kako to objasniti? - Postoje mnogi razlozi. Postoje takozvana krizna vremena, negdje iza ponoi ili pred samu zoru, i moe se dogoditi da ovjek na njih naleti kada su oni polumaterijalizirani i kada se koriste likovima nekih ovozemaljskih stvorenja. To se moe da dogodi i u vrijeme izvjesnih halucinacija, u vrijeme kada je ovjek stvarno napadnut i kada u vlastitom tijelu posjeduje izvjestan broj njih i

oni njega mogu bukvalno da odvuku u neku vrstu - zone sumraka. Dakle, za njih je najbitnije da u ovjekovom nervnom sistemu, jo dok je on pod okom od nenadanog susreta, promijene izvjesnu frekvenciju i da od tog trenutka ovjek postane nezainteresiran i krajnje indolentan na sve to se oko njega zbiva i da, funkcionirajui na novoj ivotnoj frekvenciji bude skloniji jedinkama iz duhovnog svijeta nego ljudima... ta to, zapravo, znai? - Znai, sve to mu dini govore i nareuju, on slua, uje i potuje, a to mu ljudi iz njegove sredine kau, on ne slua i ne uje, o tome uope ne prosuuje, niti pridaje bilo kakav znaaj. Obino za takve ljude kaemo da su skrenuli ili poludjeli, ali se, zapravo, radi da je njihov nervni sistem zablokiran, da mu je odreena nova frekvencija, odnosno promijenjen ivotni kanal! U deceniji prije Drugog svjetskog rata neki kroniari zabiljeili su neobine fenomene u mnogi krajevima Bosne i Hercegovine. Radilo se o pojavi nekakvih svjetleih formi, fenjera, koji su se ponaali gotovo poput razumnih bia: kretali se, skakutali, igrali kolo... Stanovnitvo sela u Glamokom i Livanjskom polju kazivali su da se fenjeri okupljaju u ljetnim noima i da pleu i igraju, ali da ne nanose nikakvu tetu osim to do smrti

plae kasne none putnike i njihove konje, to je znak da su ih i ivotinje jasno primjeivale. Svijetlei fenjeri mijenjali su veliinu i oblik i obavezno nestajali u cik zore, a narod je njihovo pojavljivanje tumaio kao lo predznak - najavom teke nesree. Odista, uskoro je izbio rat i mnoga sela su popaljena, a stanovnitvo unesreeno i desetkovano. Ako prihvatimo tezu da su neobini svjetlosni fenomeni, zapravo, bili bia iz duhovnog svijeta, moemo li se sloiti da je njihovo pojavljivanje odista bilo svojevrsna najava ratne katastrofe? Mogu li oni to? - Postoji dosta istine u tim narodnim vjerovanjima. Kao to je istina da se i danas u Foi i Jajcu uju ezani sa mjesta gdje su prije ovog rata bile damije i gdje su se stoljeima okupljali muslimanski vjernici, obavljajui redovite vjerske obrede. Novi itelji ovih gradova su zbunjeni i prestravljeni, jer ne umiju objasniti odakle dopiru muslimanske molitve. A odgovor je vrlo jednostavan: snagom zloina i sile mogu se protjerati ljudi, ali ne i njihovi prijatelji iz duhovnog svijeta. Svuda tamo gdje su bukvalno jedni ljudi protjerani, a njihovi duhovni prijatelji ostali, tamo je za oekivati da oni koji su poinili teke grijehe, u budunosti i u nedogled, meu svojim potomcima imaju veliki broj duevnih bolesnika i djece sa tekim fizikim deformitetima.

Vai kontakti sa dinima traju ve devet godina. Moglo bi se rei da su ti kontakti obostrano iskreni i prijateljski. Pa ipak, budui da znamo da su dini krajnje nevjerni i nepouzdani, da mnogo lau i mnogo petljaju, kako ste sigurni u njihovu iskrenost? Zar se ne plaite da e Vas izdati? - Ukoliko eli da ima iskrenog prijatelja, niko ga nikada nee prihvatiti zdravo za gotovo, nego e ga redovito testirati kroz izvjestan vremenski period. Dakle, provuie ga kroz veliki broj ozbiljnih testova i iskuenja, pa ukoliko mu ovaj vie puta bude valjao, priredie mu nekakvu krajnju nekorektnost ili e mu nanijeti teku nepravdu, pa ako mu ovaj i tada pokae odanost, u tom sluaju uspostavlja se vrsto prijateljstvo i meusobno povjerenje. Ukoliko se obostrano povjerenje ostvari izmeu pravovjernika iz naeg i duhovnog svijeta, onda tu nisu potrebna nikakva testiranja. Tada se prijateljstvo uvruje uz pomo posebnih lozinki, koje su Bogom dane samo pravovjernicima, a lozinke su obino Selam i Salavat. Nijedan, ama ba nijedan nevjernik nije u stanju prouiti Salavat. Dakle, nijedan nevjernik iz svijeta dina ne moe prouiti Salavat a da ostane na istom mjestu ili da ostane u istoj pozi, koju je zauzeo u kontaktu sa ovjekom! Zbog ega?

- Zbog toga to je faktiki, na izvjestan nain, i sam Salavat dio ibadeta, i on je dova, blagoslov na Boijeg poslanika, i on ukoliko se izrekne za sobom povlai prisustvo meleka, a onaj ko je nevjernik nikako ne moe izdrati prisustvo meleka, jer ga to uasno uznemiruje i boli! Zvui vrlo logino? - To je, dakle, jedan balans u duhovnom svijetu, koji moe biti pozitivan ili negativan. Ukoliko se radi o pozitivnoj frekvenciji onda to ovjek vrlo lijepo osjeti, kao to osjeti i ukoliko se radi o neemu to je sumnjivo. Drugim rijeima, stekne se izvjestan senzibilitet, tako da je poslije odreenog vremena takvim ljudima gotovo nemogue bilo kako podvaliti. Kako izgledaju dini? - Neki poput dobroudnih trumfova iz one televizijske crtane serije ili poput patuljaka iz narodnih bajki. No, oni znaju uzimati i drugaija oblija, ali dobri dini, pravovjernici, nikada se ne koriste zastraujua oblija koja bi u ovjeku mogla izazvati ok ili stres. Za razliku od njih, negativci su uglavnom -groteske. Povjerenje je, kako rekosmo, prolo sve testove i zadovoljstvo je obostrano. U kakvim prilikama oni pomau Vama, a u kakvim prilikama pomaete Vi njima?

- Kao iskren prijatelj, dao bih prednost njihovoj plemenitosti i zatitnikoj odanosti. Rekao bih: ukoliko ovjek vri ibadet, a pored sebe ima duhovnog prijatelja, onda je on siguran da njemu ama ba nijedan nevjernik i spletkaro ne moe niim nauditi. Zbog toga njemu godi to prisustvo. Ukoliko, meutim, duhovni prijatelj ini ibadet, a nije u blizini svog materijalnog prijatelja, onda on moe biti napadnut, pa ak biti i teko osakaen i likvidiran. Ili, sasvim drugi prtimjer. Ukoliko se ovjek, koji ima prijatelja medju dinima, kree u neprijateljskom ratnom okruenju, u sluaju neposredne opasnosti, on e sigurno pravovremeno dobiti jasan signal kamo treba da ide ili kamo ne treba da ide. Jer su dini u stanju da prou sva opasna podruja, sva minska polja i kroz sve mogue zamke i prepreke, i da sagledaju opasnosti koje vrebaju njihove prijatelje meu ljudima i da pravovremeno interveniraju kako ne bi stradali ili se nali u tekoj i bezizlaznoj situaciji. Slijedei takvo ponaanje, prijateljstvo se stalno uvruje i postaje neraskidivo. No, ono nije proisteklo iz nekih banalnih motiva. I dini i ljudi svojim dobrim i plemenitim djelima pripremaju se, zapravo, za ono to je cilj svakog pravovjernika. Dakle, onaj svijet, a ne ovaj. Pominjete signale kojim Vas dini upozoravaju. O kakvim

se signalima radi? Koliko su oni jasni? - Signali su obino onakvi kako se meusobno dogovorite. Nema nikakvih uobiajenih signala. To je uvijek stvar meusobnog dogovora i potivanja. To je, na kraju, jedna od vaih zajednikih tajni koje se obostrano potuju i o emu se izbjegava razgovor s nepoznati i nepozvanim osobama. Inae, koliko u svakodnevnom ivotu koristite pomo prijatelja iz duhovnog svijeta, a koliko oni koriste Vau? - U poetku su te potrebe bile ee, ali su sada vrlo, vrlo rijetke. Sasvim se rijetko deava da budem alarmiran. Moda dva-tri puta u tri mjeseca. U kakvim situacijama oni obino trae Vau pomo? - Ne znam ja o kakvim se to konkretno situacijama radi. To meni nije ni vano. Vano je da ja odradim dobro posao i da njima bude dobro. im za nekog od njih postoji nekakva opasnost, tada ja stupam na scenu. Moja intervencija traje sve dok mi ne jave da je za njih prola opasnost. Moja intervencija se sastoji u uenju kur anskog poglavlja. Moete li se prisjetiti nekog konkretnog primjera gdje su Vam dini izali u susret i pomogli? - Bilo je mnogo takvih primjera. Najsvjeiji su vezani za

protekli rat, ali nije vrijeme da se o njima kazuje. Moda nekom drugom prilikom... Kau da dini munjevito sagledavaju cjelokupnu prolost. Kakav je njihov odnos prema budunosti i da li odista mogu predvidjeti budue dogadjaje? - Meu ljudske djelatnosti spadaju i futuristika predvianja, koja se baziraju na nekakvom loginom slijedu. To je po onoj staroj Ibn Haldunovoj metodi koja kae da za svaku posljedicu mora postojati njen razlog. Slino je i u dinskom svijetu. Dini mogu vjerno da izvre analizu bivih dogaaja i da na osnovu toga, poput odraza u ogledalu, jasno vide njihove epiloge ili ishode. To je kao kada znate da neko vozi krivudavim putem brzinom od preko stotinu kilometara i ako je na tom putu proliveno ulje, sasvim je jasno da taj mora doivjeti prometnu nesreu i zavriti u jarku. Ili, ako je napolju veliki nevrijeme, ne treba biti niti vidovit, niti posebno mudar i inteligentan da bi predvidio da e tu biti neke tete. Dini, dakle, mogu nabrzinu da izvre rekonstrukciju dogadjaja iz prolosti i istom logikom da dou do zakljuaka o buduim ishodima i zbivanjima. to se, meutim, tie sagledavanja same budunosti, ne, oni nemaju mo da je sagledaju. Dini, meutim,mogu neto drugo. Mogu odpijunirati

neke ljude i na taj nain pokupiti korisne podatke o planiranim zbivanjima, dakle, o dogaajima koji su u pripremi, i te informacije prenijeti onima sa kojima kontaktiraju u naem svijetu. Dakle, dini nisu vidoviti? - Nisu, kao to ni ljudi nemaju tu mo. Niko od njih niti zna budunost, niti je moe jasno da vidi. U kojoj mjeri bia iz duhovnog svijeta mogu da koriste ovjeanstvu? - U globalu, oni ne mogu koristiti ovjeanstvu, ali mogu biti od velike koristi pojedincima meu ljudima. Evo na koji nain: inovatorska i znanstvena inspiracija, po pravilu, uvijek prvo prolaze kroz duhovni svijet. Sve znanstvene tekovine - od projektiranja televizora, beinog telefona, satelitske tehnike, elektrine energije, kompjutorske tehnologije, mikro-kirurgije...-sve je moralo da proe kroz filtere duhovnog svijeta da bi, konano, dolo do nas. Jer, faktiki, u duhovnom svijetu oduvijek postoje oni koji, na izvjestan nain, brinu o komuniciranju sa ljudima i koji nove, svjee ideje prenose ili emitiraju u vidu inspiracija ili ih ak prenose sa kompletnim rjeenjima. Emitiranje inspiracija, bia iz duhovnog svijeta vre na veoma suptilne naine. Ona predhodno izvre blokadu svih ostalih modanih centara izuzev jednoga, nazovimo, inovatorskoga centra na koga

prenose odreene informacije, koje e posluiti da bi se obavio odreen opit i dokazala uspjenost i snaga nekog sasvim novog znanstvenog rjeenja. Najee se inspiracije ili odreena konkretna rjeenja emitiraju nou, u trenucima kada je ovjek u polusnenom ili polubudnom stanju... +o+ Ovdje za trenutak moram prekinuti razgovor. Na umu su mi brojni primjeri koji potvruju rijei moga sagovornika hafiza Esada Amina i ne mogu a da ih ne navedem. Godine 1863. njemaki kemiar August Kekule, upravo je pisao zavrni dio svoje znanstvene rasprave o kemiji i morao se pozabaviti problemom kemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su bile supstance jakog mirisa, koje su sadravale vodonik i ugljik, a dobijane su iz ugljenog katrana. Poznato je da se najmanji dijeli bilo kakvog jedinjenja naziva molekul. Radi se o skupu atoma, koji su vezani kemijskim kukama, koje znanost naziva - valentnim vezama. Dakle, svi atomi su vezani jedan za drugi valentnim vezama i nijedna od tih valentnih veza ne ostaje slobodnom. Ugljik ih, na primjer, ima - etiri! Njemaki kemiar je ve pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance, koji ine kimu sloenih molekula. On je,

takoer, raistio neke nedoumice dokazavi da se atomi mogu vezivatai duplim ili ak - dvostrukim vezama. Struktura jedne molekule se esto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljena. Meutim, nikakva koliina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od est atoma ugljika sa est atoma vodika, od kojih svaki ponaosob ima samo jednu jedinu valentnu vezu. Pa ipak, zna se da je upravo to sastav benzola, najjednostavnijeg od svih aromatskih spojeva! To neobino, moglo bi se rei jedinstveno rjeenje njemakom kemiaru je dolo dok je drijemao, kada je bio u polusnu. On je, kako e kasnije zapisati, veoma jasno ugledao molekulu benzola kao neku zmiju koja se nenadano savila i progutala vlastiti rep! Kekule se istoga trenutka probudio i shvatio da se do tada nerjeivi problem strukture benzola moe rijeiti ukoliko est atoma ugljika obrazuje prsten sa pridodatim atomima vodika. Tako se jedno ogromno novo znanstveno podruje, koje sainjava kemija prstenastih sastojaka, otvorilo pred njim i uskoro postalo osnovom revolucije u industriji proizvodnje boja. Jo jedan znanstveni uzlet vezan je za inspiraciju dobijenu u snu. Njemaki fiziolog Oto Levi je 1921. godine prouavao prijenos signala du nerava. Skoro dvije decenije ranije, Levi je, kao i drugi znanstvenici, razmiljao o tome da su kemijski procesi

usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom uinjen gotovo neznatan napredak. Rjeenje je, meutim, kako i pretpostavljate, dolo u snu: No uoi Uskrsa (1921.) - zabiljeio je Oto Levi -probudio sam se, upalio svjetlo, i navrljao nekoliko zabiljeki na malom komadu papira. Onda sam ponovo zaspao. U est sati ujutro palo mi je na pamet da sam tokom noi zapisao neto jako vano, ali nisam bio u stanju da deifriram to to sam navrljao. Sljedeu no u tri sata ujutro, ta ideja mi se ponovo vratila. To je bio plan eksperimenta za provjeru sedamnaest godina stare moje hipoteze o kemijskoj transmisiji nervnih nadraaja. Smjesta sam ustao, otiao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu abe, upravo prema planu koji mi se pojavio u snu. Dobijeni rezultati postali su -osnov teorije o kemijskoj transmisiji nervnih impulsa!... Levijevi eksperimenti otkrili su nain na koji mozak kontrolira tijelo, a upravo zahvaljujui tom otkriu njemaki znanstvenik je 1936. godine podijelio glasovitu Nobelovu nagradu sa svojim starim prijateljem engleskim uenjakom ser Henrijem Dejlom. vicarski paleontolog iz devetnaestog stoljea Luj Agasi dugo vremena je pokuavao da rekonstruira fosil neke ribe iz

veoma slabo uoljivih tragova zadranih u jednoj stijeni. Na kraju je odustao od svojih namjera, ustvrdivi da je to nemogue. Uskoro je, meutim, u snu vidio kompletnu ribu sa svim detaljima, koje na javi nije mogao ni naslutiti, savreno rekonstruiranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego to ga je zabiljeio. Uzeo je fosil u nadi da e prizvati sliku iz sna, ali nije uspio. Sljedee noi Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iilio iz sjeanja kada se probudio. U nadi da e sanjati kompletnu ribu, znanstvenik je sljedee noi stavio pero i papir pored kreveta. I gle, bio je nagraen za upornost i trud ponavljanjem sna. I dok je jo bio u polusnu bio je u stanju da nacrta sliku fosila sa svim, pa i najmanjim detaljima. Ujutru, kada je vidio crte i none biljeke uinilo mu se da je negdje pogrijeio, jer je oblik ribe bio gotovo nevjerovatan. Kasnijim analizama, meutim, potvrdjeno je da su svi detalji zabiljeeni u znanstvenikovom snu u potpunosti tani! Istraujui drevne kulture za svoju knjigu Tajne isezlih civilizavija, zabiljeio sam jednu nevjerovatnu epizodu vezanu za glasovitog profesora Hilptehta, koji je krajem osamnaestog stoljea istraivao tragove civilizacija koje su cvjetale u Mezopotamiji. Do njegovih ruku dola su dva mala komada

poludragog kamena ahata iz drevnog Babilona na kojima su bili ugravirani neki tekstovi. Svi pokuaji da odgonetne tajanstveni sadraj bili su uzaludni sve dok, jedne noi, nije utonuo u san. Odjednom, pred njim se pojavila neobina spodoba - visok, mrav sveenik iz predkranskog Nipura, svetog grada blizu Babilona. Sveenik ga je poveo u riznicu nekog starog hrama. Uli su u sasvim malu mranu sobu, sa niskim kamenim stropom i bez prozora. U njoj se nalazila velika drvena krinja. Komadii ahata i lapis-lazulija bili su nemarno razbacani svuda po podu. Tada se tajanstveni sveenik okrenuo prema profesoru i ispriao mu sljedeu priu: Kralj Kruigauzu (oko 1300. godine prije nove ere - pr. A.B.) poslao je bogate darove znamenitom hramu u Belu. Meu brojnim dragocijenostima od zlata, dragog i poludragog kamenja, medju tim darovima se naao i zavjetni valjak napravljen od ahata i ispisan du cijele svoje duine. Tada smo mi, sveenici, dobili nareenje da za statuu boga Niniba napravimo par nau nica od ahata. Bili smo veoma ojaeni, jer u hramu nismo imali neobradjenih komada ovog poludragog kamena. Da bismo izvrili nareenje, nita nam drugo nije preostalo nego da izreemo predivni zavjetni valjak. Izrezali smo ga na tri jednaka dijela

i na svakom dijelu je ostao dio prvobitnog teksta. Prva dva prstena posluila su kao naunice na statui boga Niniba, a dva fragmenta, koja su vam prouzrokovala toliko glavobolje i nevolja su dijelovi treeg prstena. Stoga ako saberete dva i dva, imaete potvrdu mojih rijei i uspjeete deifrirati tekstove!... Profesorova supruga posvjedoila je kako je vidjela svog mua kako uzbudjeno iskae iz branog kreveta, juri u radnu sobu da pogleda dva komada ahata i uzvikuje: Tako je, tako je!... I genijalni konstruktor parne maine Dejms Vat veliki broj svojih izuma, smislio je u snu. Izmeu ostalog i revolucionarnu tehniku pravljenja olovnih kugli, tako to se u vodu sa visokih kula sipalo rastaljeno olovo! Slinih primjera, vidjeemo kasnije, ima jo. Pogotovo, u muzici, slikarstvu i openito u umjetnosti. Mnogi tvrde da je i Hajnrih liman (Heinrich Schliman) otkrio Troju, zahvaljujui snu u kome mu se ukazala tana lokacija i dubina do koje treba da kopa kako bi otkrio ostatke legendarnog grada. Ako je Vaa tvrdnja tana da na izvjestan nain o znanstvenom razvoju i napretku u naem, materijalnom svijetu, brinu pozitivna duhovna bia, oni za koje kaete da su dini

pravovjernici, ta za to vrijeme rade dini negativci? Zato su oni zadueni? - Oni slijede svoje destruktivne porive. Nastoje pojedince inspirirati za proizvodnju sredstava, koja slue za unitenje ljudi i pozitivnih tekovina ovjeanstva, da izazivaju ratne sukobe meu narodima, da prouzrokuju nesree i katastrofe, da ljude odvraaju od dobrih i plemenitih djela, da ire teke zarazne bolesti, unitavaju ljetinu, opsjedaju ljudske due i navode ih na razvrat i poroke. Postoji, takoe, itav niz inovacija to slue za unitavanje, a koje su oni na lukav nain poturili znanstvenicima. Poznato je da su sve civilizacije u prolosti, od Sumera do danas, uostalo kao i sve religije svijeta, dobar dio svojih uenja posvetili duhovnim biima i duhovnom svijetu u ije postojanje niko nije sumnjao. Nije li neobino da se moderna znanost danas gotovo uope ne bavi duhovnim svijetom i duhovnim biima i da ne istrauje taj fascinantni svijet? Zato? - To nije neobino. Zato to faktiki zvanina znanost jo uvijek ne priznaje postojanje duhovnog svijeta. Tek kada se religija prihvati kao sastavni dio ivota, to ona, svidjelo se to nekome ili ne svidjelo, u stvari i jeste, u tom sluaju za oekivat je da bude ozbiljnijeg bavljenja duhovnim svijetom. A povoda za

permanentno istraivanje duhovnog svijeta u svakodnevnom ivotu ima, vjerujte, na pretek. Konano, i same vjerske knjige, koje su kroz povijest ljudskog roda dolazile u nae ruke, jesu trebalo da znae odreenu deklaraciju. U toj deklaraciji, ovjek kao najsavrenije ivo bie u svemiru, i sam je okruen izvjesnim svjetovima i on je, prema svim tim svjetovima, morao da zauzme odreen stav ili kurs. Potivanje kodeksa objavljenih u vjerskim knjigama trebalo je da znai uspostavljanje balansa, odnosno ravnotee i mira sa tim nevidljivim, duhovnim svijetom. Da li se duhovni i na svijet, stalno proimaju ili su u nekakvom paralelnom odnosu u kome se samo s vremena na vrijeme dotiu i utiu jedan na drugi? - Duhovni i na svijet su uvijek u nekoj meusobnoj zavisnosti i stalno se proimaju. Nijedan ovjekov akt ne moe da bude a da se ne tie i duhovnog svijeta. Istovremeno, nijedan dogaaj u duhovnom svijetu ne moe se odigrati, a da nije u nekakvoj vezi i da nije uslovljen i udklaen s naim svijetom. Oni su meuzavisni i meusobno uslovljeni. Drugim rijeima, radi se, takorei, o sloenim paralelnoproimajuim svjetovima koji funkcioniraju po sistemu koji bi se mogao uporediti s kemijskim procesima akcije i reakcije.

Budui da je duhovni svijet znatno stariji od naeg, da li ovjek koristi neka iskustva iz duhovnog svijeta kroz koja su oni ve odavno proli? - Dakako da se koristimo njihovim iskustvima. Pomenuli smo da vid inovatorstva moe da dodje preko inspiracije, a inspiracija je njihova tekovina, moglo bi se rei njihov apat, koji bi razuman ovjek trebalo da oslune i sprovede u praksu. Mi znajemo da je i dosta genijalnih umjetnikih djela nastalo upravo zahvaljujui inspiracijama koje su dole na ovaj ili onaj nain. San jo uvijek niko nije uspio sagledati u svim njegovim dimenzijama. Uostalom, kao ni inspiraciju ili intuiciju... +o+ I zaista, stvaralaki rad potsvijesti za vrijeme sna nerjetko dobiva fantastine forme. Opte poznat je sluaj italijanskog kompozitora Tartinija, koji je ivio u osamnaestom stoljeu. Bio je jedan od onih to su iskreno vjerovali u postojanje raja i pakla, fizikog i duhovnog svijeta. Jednom je, ostalo je zapameno, usnio avola, koji ga je u snu zamolio da ga primi u svoj glasoviti orkestar. Meni su potrebni samo violinisti! - u snu mu je odgovorio italijanski maestro. A zato misli da ja ne umijem da sviram na violini?!... - upitao je avo i zapoeo sa fascinantnom

svirkom, kakvu stari kompozitor do tada nikada u ivotu nije uo. Ve nakon prvih zvukova, Tartini je potpuno zaboravio na strah od neobinog nonog gosta i pretvorio se u uho. Muzika ga je naprosto oarala. Kada se ujutro probudio, pohitao je da zapie sve ono to je uo te noi u neobinom snu. Tako je nastao Tartinijev nezaboravni - \avolji triler! Slinih primjera, reklo bi se, ima napretek. Johan Volfgang Gete, znameniti njemaki pjesnik, znanstvenik i filozof, po sopstvenom tvrenju rijeio je mnoge znanstvene probleme i napisao mnoge pjesme - u snu! Grnar svjetskog glasa Bernard Palisi, nainio je moda najljepi komad keramike prema ideji i nacrtu koji je vidio u snu. Francuski kompozitor arl Nodje je, kau, komponirao svoju nezaboravnu kompoziciju Lidija u snu, a Semjuel Tejlor Kolerid odsanjao je itavu svoju poemu Kubla Kan i jednostavno je prepisao sljedeeg jutra. I mnogi slikari su svoja najimpresivnija platna naslikali zahvaljujui inspiracijama dobijenim u snima. - San je stanje u kome je ovjek otvoren da prima sugestije iz duhovnoga svijeta i da se u njegovu podsvijest slau korisne informacije. Upravo na toj frekvenciji pulsiraju instikt, intuicija, osjeanje...

Gotovo se svi stari autori slau da dinska plemena veoma mnogo ratuju. Kakvim orujima raspolau i kakve su posljedice tih ratnih sukoba na njihov svijet? - Kao i ljudi, i dini ratuju s im stignu. No, oni imaju i naoruanje, koje su sami proizveli. Ono je vrlo moderno i mnoga oruja iji su oni inovatori, danas se upotrebljavaju u ratnim sukobima i u naem svijetu. Moete li biti konkretni? - Pa, recimo, proizvodi njihovog inovatorstva su IC ureaji, precizne ratne optike sprave, raketna punjenja, navodee rakete koje mijenjaju smjer... Zbog ega ratuju? - Povodi za oruane sukobe najee je nejednakost, kada jedno pleme osjeti da je ugroeno... Deava li se da u ratu jedno pleme doivi potpuno unitenje, da ga nestane? - Deava se, ali vrlo rijetko. Budui da ive u plemenskim zajednicama, kakav je ustroj njihove vlasti? - Ne bi se moglo rei da se radi o klasinim plemenima. To su najee jednoplemenske drave.

Ko se nalazi na elu drave? - Sultan. Da li je oblik dravnog ureenja isti u svim dinskim drava? - Uglavnom, jeste. Razlike su gotovo minimalne i nebitne. I kod jednih i kod drugih na elu je najobrazovaniji, neko koga svi veoma potuju i koga o svemu konsultiraju i pitaju, mada posjeduju, moglo bi se rei, i neku vrstu parlamenta. Imaju li nekakvu zacrtanu strategiju prema materijalnom svijetu? ele li da ovladaju ljudima? - Sve zavisi o kojim se plemenima radi. O koliko se radi o dobrim i pravovjernikim plemenima, njima je jedino stalo do balansa izmeu fizikog i duhovnog svijeta. Nevjernika plemena, meutim, ele po svaku cijenu ovladati ovjekom. Umjesto ovjeka, postati - ovjekom! Kakve veze imaju satanistiki pokreti i razne satanistike sekte u svijetu sa dinima nevjernicima i negativcima? - Imaju, jer oni stimuliraju njihovo razmnoavanje i stvaraju ambijent za njihovo egzistiranje u naem svijetu. Upravo kroz satanistike pokrete i kvazireligijske grupe i sekte, dini negativci vre prodor meu ljude i ire svoje negativne uticaje. Iz rijetke literature koja govori o duhovnom svijetu saznajemo da dini imaju svoje porodice, ive u branim zajednicama, vode

ljubav, raaju djecu... Kako sve to izgleda u njihovoj izvedbi? - Teko je o tome prosuivati. No, sasvim ste u pravu: dini imaju svoje porodice i ive u brakovima, ali postoje i slobodne zajednice. Vode ljubav i raaju djecu, a ive due od ljudi. Znatno due! Raaju li malo ili mnogo djece? - Raaju znatno vie djece nego ljudi. Tu se samo naizgled pojavljuje jedan apsurd. Raaju mnogo vie djece i ive mnogo due od ljudi. Pa ipak im nije tijesno. Njihov svijet nije prenapuen, jer se sa ostalim svjetovima proima u nedogled. Znai da njih ima daleko vie nego ljudi? - Da. Otprilike na svakog ovjeka doe po stotinu dina. No, nikakve tjeskobe nema. Zato se onda uputaju u ratne sukobe? - Zbog tjeskoba ideja, neravnopravnosti, elje za prevlau, ambicije za dominacijom, netolerancije... Iako se to suprotstavlja vjerskom kodeksu, u jednom drevnom rukopisu naao sam podatak da su mogue seksualne, pa i brane zajednice izmeu ljudi i dina. Kakve su posljedice takvih nastranosti? - Posljedice takvih veza su vie nego strane. Ako se iz

takvih seksualnih odnosa zametne plod, najee se raaju teko retardirana djeca. Treba otii u neki od domova za retardiranu djecu, zakanjelu u razvoju, pa se osvjedoiti u sav uas tih nastranih kombinacija. O tome, moda, nije ugodno razgovarati, ali bi ljudi morali sve to da imaju na umu. rtve su uvijek djeca, mali mjeanci, koji nisu ni ljudi ni dini! +o+ Ko god malo bolje poznaje povijest ljudskog roda, prisjetie se da je u Srednjem stoljeu postojao veliki strah od mukih (inkubi) i enskih (sukubi) demona, koji su, navodno, seksualno opili sa osobama koje spavaju. Dakle, u snu. Oni su nerijetko bivali toliko nasilni da su enama nanosili ak i fizike ozljede, a zabiljeen je i veliki broj sluajeva da ene - u snu ali i na javi -za vrijeme spektralnih silovanja od duhovnih silovatelja dobijaju modrice, ogrebotine i ugrize, koje nikako nisu bile u stanju same sebi da nanesu, ak ni kao rezultat histerinih napada podstaknutih seksualnim potiskivanjem i krivicom - uobiajenim medicinskim objanjenjem takvih nesvakidanjih doivljaja. Istovremeno, zabiljeeni su i primjeri gdje su lanovi porodice silovanih osoba bili oevici trenutka kada duh-napada nestaje tako rei pred njihovim oima!

Iako znanost jo uvijek o svemu ovome nije dala definitivno racionalno objanjenje, poznato je da su i mjeseari, meu njima i mukarci i ene, nerjetko bivali rtve seksualnih openja sa duhovima. Iz tih nastranih i neprirodnih odnosa raaju se, kako je poznato, i djeca - mjeanci, ali se mogu dogaati i takozvane - fantomske trudnoe. Za klasian primjer moe se uzeti autentian istorijski primjer - fantomska trudnoa engleske kraljice Marije Tjudor, koja je punih devet mjeseci pokazivala sve znake prave trudnoe, ukljuujui i - rast stomaka! Najvei broj srednjovjekovnih autora doao je do zakljuka da se seksualni odnosi izmeu duhovnih i ljudskih bia, bez obzira da li su uz obostrani dobrovoljni pristanak ili su nasilni, najee odigravaju u vremenu kada su dini, odnosno duhovna bia najaktivnija - kada mukarac ili ena tonu u san ili dok se odvija proces jutarnjeg buenja. To nikako nije sluajno. U tom periodu ni sna ni jave, ljudska bia su posebno otvorena i prijemiva za svakovrsne dinske napade. Uostalom, ak i najokorjeliji skeptici, koji su doivjeli takve doivljaje, vrlo energino i ubjedljivo potvruju njihovu - grubu realnost. Uostalom, prisjetimo se, prolost ljudskog roda prepuna je svjedoanstava orgijanja ljudi i vjetica, ena i satira...

Pitam stoga svog sagovornika hafiza Esada Amina da li se moe dogoditi da se iz tih veza rodi dijete normalnog fizikog izgleda, a zapravo da bude duevna nakaza, koja e za ivota smiljati pakosti i initi ljudima zlo. - Ne, ne moe - veli gospodin Amin. - Takva mogunost ne postoji. Ukoliko se radi o mjeancu iji je jedan od oeva, mislim da sam se dobro izrazio, jer dijete istovremeno moe da ima fizikog oca, a da se u njegovo zaee umijeao i jedan od dinskih napasnika i pakosnika, uvijek, apsolutno uvijek, ima asimetrino lice; usne su mu otile ukrivo, jedno oko je znatno manje i povueno ustranu... To su po pravilu - obiljeeni ljudi. Da li takvi ljudi za ivota ine rava i zla djela? Je su li pakosni, podli, spletkaroi...? - Upravo tako. Takvih se ljudi treba kloniti, jer nikada nikome ne donose sreu i dobro. Oni su po prirodi negativci i njihov razum i logika su potinjeni njihovoj prirodi. Mogu oni zavriti kole i fakultete, postati superobrazovani, ali e uvijek ostati to to, zapravo, jesu - negativci! to su obrazovaniji, to su sve opasniji. Kao intelektualci uvijek e djelovati destruktivno, a kao znanstvenici, teie otkriima koja mogu unititi svijet i ljudskom rodu nanijeti nesagledivu nesreu i zlo. Uostalom, ne kae se u naem narodu bez razloga - uvaj se obiljeena ovjeka!

Na koji nain odreene molitve, zapisi, talismani ili hamajlije djeluju na dine? ejh Ebu Tahir el Kazvini to djelovanje uporeuje sa zrakom sunca koja pada na dina i prisiljava ga na pokornost. Ima li u ovome istine? - Ne, ne bih se s time mogao sloiti. Naprotiv, to izgleda mnogo drugaije. To Vam je kao poziv u pomo. Ako izbije vatra, Vi pozivate vatrogasce, oni dou i ugase vatru. Tako to otprilike izgleda... Ili, ako hoete, s molitvama, zapisima, talismanima ili hamajlijama Vi ukljuujete odreen alarm, koji na sav glas poziva u pomo kako bi se uspostavila ravnotea izmeu svjetova. Za svaku dovu, molitvu ili neki drugi vid ibadeta, koji ovjek iskreno uputi direktno Bogu, postoje zaduena duhovna bia koja tu poruku prenose. Poslije toga dolaze meleki i, uglavnom, interveniraju. To je apsolutno uvijek tako. Inae, na jednom mjestu, prisustvo negativnih dina i prisustvo meleka potpuno je iskljueno i nemogue. Ako se to dogodi, dini e uvijek biti pobijeeni. A kako se lijei Kuranom? - U svom ivotu ja nisam naao nita tako ivo i tako kreativno kao to je Kuran. I zaista, najivlja i najkreativnija stvar do koje ovjek moe da dodje jeste Kuran. Obajsniu Vam

zato tako mislim. Ukoliko jedan obini, prosjeni vjernik, koji zna uiti Kuran, pa ak ukoliko se to znanje i uenje odnosi samo na posljednjih nekoliko sura; ukoliko bi, dakle, taj vjernik iskreno uio kuranske sure, gledajui pri uenju u neki predmet, nedokuiva mo Kurana bi se prenijela i na taj predmet i on bi poprimio odreenu snagu. Ako bi se, recimo, radilo o molitvama za ozdravljenje, onda bi on zraio izvjesnom iscjeljiteljskom snagom; ukoliko bi se radilo o molitvama za neutraliziranje negativnih posljedica dinskih napasti, onda bi on tako djelovao... Isto je i sa iskrenim vjernicima. Ako predano ue iz Kurana, oni svoje duu i tijelo jaaju, te zli dini od njih bjee to dalje. Njihovi dumani se tako povlae izbjegavajui ih i zaobilazei u svakoj prilici. Naime, lahko bi oni podnijeli iskrene vjernike, ali njih ne mogu da podnesu oni to su u njihovim trbusima. Kau da zapisi, talismani i hamajlije mnogima pomau u svakodnevnom ivotu. Moete li se s tim sloiti? - Dakako. U nas su se spravljanjem zapisa, talismana i hamajlija u prolosti bavili mnogi ljudi. Time se mnogi bave i danas. I ukoliko bolesnike oslobaaju tegoba i dinske napsti, onda odista ine bogougodna djela. No, u nas postoje i neuki zapisivai, koji samo prepisuju izvjesne kur anske ajete i sure, a

da pri tome uope ne znaju njihovo znaenje i nisu svjesni njihove moi. Zbog toga, taj posao moe ponekad da bude poprilino neugodan za one koji koriste njihove zapise i hamajlije. Zbog ega? - Ukoliko se, recimo, dogodi da spravlja, iz neznanja ili iz svoje neupuenosti i nemara, ispusti ili zaboravi samo jedan jedini elif, on zapisu, talismanu ili hamajliji dobrim dijelom mijenja smisao, to dinske napadae moe da okurai i problem postaje mnogo sloeniji i tei nego to je bio. Jedan od vjerovjesnika, Sulejma (Solomon) bio je prema mnogim drevnim izvorima najmoniji ovjek svog vremena. Njegovu mo, bogatstvo i uticaj mnogi dovode u vezu s duhovnim biima, odnosno sa njegovim izvanrednim poznavanjem tajnih mistinih vjetina i uenja. Govorili su da je nedostian arobnjak, da je ak u stanju i da zauzda vjetar...? - Ko god proita kuransko ili biblijsko poglavlje o Sulejmanu a.s. bie mu mnoge stvari jasne. Od svog oca Davuda naslijedio je velika bogatstva, ali je za svoga ivota to bogatstvo, uticaj i mo daleko proirio. Da, imate pravo, o njemu su se oduvijek priale kontraverzne prie. Tako se kae da je imao silne rudnike u kojima su radili dini, izraivali titove i oruje... Njegova

mo bila je beskrajna, a kraljevstvo prostrano, stabilno i silno. Njegovi savremenici su svjedoili da je posjedovao i mnoge, uvjetno govorei, natprirodne moi. Bio je istinski Poslanik svog vremena. Asada, razgovarajmo o odnosima dina i meleka. ejh Ebu Tahir el Kazvini poziva se na ajet iz sure Din koji kae da se dini diu prema nebesima i da tajno prislukuju razgovore meleka. To je jedan vid pijuniranja u duhovnom svijetu. Ono to me zanima jeste ko ima najvie koristi od tih pijuniranja? U kojoj mjeri to koristi i samim ljudima? - Odista, neki dini tajno prislukuju sve razgovore, pa i razgovore meleka. To su dini nevjernici, zli i opaki intrigatori, koji sve novosti prenose svojim prijateljima na zemlji. Najvjerovatnije da oni od toga imaju nekakvu dunjaluku korist. No, kakve su usluge koje ljudi njima uzvraaju, to ja ne bih znao kazati. Znam, meutim, da se dini pijunaom obino kratko bave, jer bivaju brzo raskrinkani i likvidirani. Donoenje vijesti svojim ljudima (saradnicima), trebalo bi od tih osoba da naini vidovnjake, ljude potovane u svojoj sredini, za koje bi se govorilo da posjeduju nadnaravne sposobnosti predvianja buduih dogaaja i uvida u tue sudbine. Ta osobina trebalo bi od njih da

napravi osobe koje su posebno potovane u svojim sredinama, kako bi saradnja izmeu njih i dina dobila novu dimenziju i novo povjerenje. Krajnji cilj je izvoenje iz prave vjere i skretanje ovjeanstva u pogrenom smjeru. U kakvoj su vezi mistina uenja razliitih naroda i civilizacija sa svijetom dina? - Imajui u vidu panteone razliitih civilizacija dalo bi se zakljuiti da gdje je god postojao politeistiki panteon, kao to je to bio sluaj sa Rimom, starom Grkom i drugdje, materijalne predstave izvjesnih boanstava faktiki su trebalo da znae personifikaciju vienja nekog od autoriteta iz svijeta dina. To je, konano, sluaj i u egipatskoj civilizaciji, na Kriru, u Mikeni i taj odnos je dugo njegovan, pa ak i oboavan. . Moe li se u taj fascinantni svijet uvrstiti i ono to danas podrazumjevamo pod pojmom magije? - Da, to je upravo to! Magija bi trebalo da bude pokuaj skretanja religije na oboavanje Iblisa ili Sotone. Dakle, cilj magije jeste Iblis ili Sotona, a ne Bog! Tom cilju jesu prilagoena gotovo sva tajna uenja i svi rituali, koji su vezani za magiju, od Sumera pa sve do neokranstva.

Uticaji Sotoninih ili Iblisovih potivalaca i poslunika iz duhovnog svijeta, manifestiraju se na najrazliitije naine i uoljivi su svakom normalnom ovjeku. Slaete li se s tim? - Apsolutno. U svijetu, naroito na Zapadu, postoje razliiti pokreti sotonista ije pristae, da bi postali punopravni lanovi, imaju obavezu - premlaivanja kranskih sveenika! Zatim, postoje izvjesni ceremonijali, koji se obavljaju iskuivo na grobljima, u kojima se na najvulgarniji nain skrnave grobnice i uznemiruju mrtvi. Na Haitiju i u nekim nerazvijenim zemljama latinoamerikog podruja, rasprostranjena je takozvana voodumagija u kojoj se za vrijeme mranih ceremonijala, u trenucima ekstaze, prisutni poljevaju krvlju rtvovanih ivotinja, najee pijetlova... Svi se ti rituali i obredi, po pravilu, zavravaju opasnim orgijanjima i to je najoitiji primjer kvazireligioznosti, koja je proizvod uticaja Sotoninih potomaka. U svijetu su rasprostranjeni i uticaji nekih indijskih sekti koje u svojim maginim ritualima korisne izvjesna narkotika sredstva kako bi njihovi lanovi doivljavali odreene vizije lanog blaenstva ili nirvane i kako bi se zauvijek otrgli od nae stvarnosti... Kako se u sve to uklapa spiritizam i gdje je njegovo mjesto?

- Spiritizam je, kako znamo, komuniciranje s duhovima. Postoji, recimo, izvjestan ceremonijal koji se izvodi sa aom i papirom na kome je nacrtana krunica oko koje je su ispisana slova abecede. Ceremonijal se izvodi u gluho doba noi, u potpuno zatamnjenoj prostoriji i u krajnje mistinoj atmosferi u kojoj vana mjesta imaju svijee i ogledala. Cilj tog opasnog rituala navodno je prizivanje duhova, obino nekog od svojih predaka, kako bi se od njega dobila odreene informacija vezana za konkretan dogaaj ili odreenu linost. Meutim, ovakve rituali obino ne donose ljudima nikakvu korist. Naprotiv, oni ih odvode na stranputice, trujui njihovu duu i unitavajui njihove ivote. Zato se ljudi uputaju u te opasne mistine rituale? Jesu li svjesni svih rizika? - U nedostatku prave, istinske, pozitivne, superiorne islamske religioznosti, ljudi nerjetko pribjegavaju najrazliitijim oblicima kvazireligioznosti. Umjesto iskrenog i direktnog obraanja Bogu, jer nama nije potreban nikakav ispovjednik ili posrednik, mnogi mladi ljudi prizivaju nekoga ko je duhovno bie i ko je, takoe, kreacija naeg zajednikog Stvoritelja. To je jedan oblik irka, odnosno mnogobotva!

Rekli ste da su ti rituali vrlo opasni? - Jesu zasigurno, ako se s njima bave i neupueni. Deava se da neiskusni mladi ljudi, djevojke i mladii, iz puke radoznalosti, prizovu nekog od Sotoninih sljedbenika ili potomaka, koji se javljaju kako bi ostvarili svoje zle namjere. Oni, dakle, poinju da pokazuju svoje prisustvo - poinju da pomijeraju au i daju izvjesne ture, ali ponekad i tane informacije, koje imaju za cilj da zadobiju povjerenje i zavedu one koji su se opredjelili za magiju i njene opasne rituale. Kada se uspostavi povjerenje i uz malo istine, ponudi mnogo lai, dolazi do pravog oka. Dolazi do prevrtanja nekih predmeta u sobi, zlokobnih umova, prijeteih glasova, a prostorija se ispuni uasom i strahom... Posljedice su gotovo tragine - teka duevna stanja, koja je nemogue brzo zacijeliti. Takve osobe se ne usuuju zaspati, jer im zatvore oi, pred njima se poinju da ukazuju zastraujue kreature i nakaze, koje im prijete i u njihove due unose neizdrivi strah. Ti stravini prizori su do te mjere uvjerljivi da ih je teko razlikovati od stvarnosti. Ukoliko se, meutim, radi o enskim osobama, to je vrlo est sluaj, onda se, pored zastraujuih prizora, javljaju i teki bolovi, nadimanja stomaka i oteano disanje, povlaenje u sebe i gubljenje koncentracije. Osoba tone u najtei oblik depresije,

koja se, na alost, najee zavrava samoubistvom. Jo gore su posljedice ako se do kraja ne izvede ritual prizivanja duhova, ako se prekine u asu kada su duhovi sazvani, kada su uznemireni, gnjevni, osvetoljubivi i krajnje opaki!... +o+ Neto slino dogodilo se, kakve li koincidencije, upravo u vrijeme kada je voen ovaj dugi i zanimljivi razgovor, a dogaaj je detaljno opisala novinarka Dana Veliki u banjalukom nedjeljniku Panorama u broju od 12. oktobra/listopada 1996. godine. Zbog toga to itaocima moe da poslui kao svojevrsno upozorenje da se naivno i brzopleto ne uputaju u opasne spiritistike rituale prizivanja duhova, vrijedi ga prenijeti vjerodostojno i u cijelost. ...Sonja (17), Vesna (18) i Milo (20) eljeli su prei granicu obinih ljudskih saznanja i - neupueni - upustili su se u okultizam. Meutim, seansa prizivanja duhova uz pomo ogledala uzvratila im je sa nesagledivo traginim posljedicama. - Kako smo doli do formule za razgovor s duhovima?!... Mene i Vesnu je to uvijek zanimalo, bila nam je to, zapravo, vie razbibriga kojom smo troili vrijeme. Iskreno, nismo ozbiljno vjerovali da bismo mi mogle neto slino izvesti. Aonda je Vesna

negdje nala staru, pranjavu knjigu o vraanju i arobnjatvu. Knjiga je bila stara vie od stotinu godina, listovi su joj bili uti, a Vesna ju je pronala meu odbaenim stvarima svoje prabake. U knjizi su bile drevne arobnjake izreke za razne prilike i podrobna uputstva za obrede prizivanja duhova. Sonja i danas, godinu dana poslije kobnog obreda, koji e uzdrmati njen ivot do te mjere da e pokuati da izvri i samoubistvo, pripovjeda sa neskrivenim strahom o tom dogaaju. Tek je nedavno, kae, prestala svakodnevno da plae i poela normalno da se drui s ljudima. Vratila se i u kolsku klupu. - Vesna i ja postale smo veoma radoznale, pa smo odluile da izvedemo taj obred! Uskoro se Sonji i Vesni prikljuio i njihov prijatelj Milo. - Crnim zavjesama smo zamraili dnevnu sobu i provjerili da kroz prozore i vrata ne moe prodrijeti ni daak vjetra. Tada smo trpezarijski sto prenijeli i postavili tano u sredinu sobe i prekrili ga crnim stoljnjakom - sjea se Sonja. - Na kraju smo na sto, jedno nasuprot drugome, postavili dva jednako velika ogledala tako da se jedno ogleda u drugome. Potom smo izmeu ogledala stavili sveu kakva se obino pali na groblju. Vesna je htjela prva da neto dozna o svojoj budunosti. Zato smo, prema uputama iz knjige, na bijelu cedulju, obrnutim pismom, tako da

se tek u ogledalu ita ispravno, napisali njezino ime i njen magini broj, koji se dobija posebnim numerolokim postupkom. Kako je eljela da kontaktira sa umrlom osobom, utvrdili smo magini broj i te osobe, a onda smo papir stavili pored svee, to je gorjela izmeu ogledala. Predhodno sam pristala da budem medij. Sjela sam za sto tako da sam mogla da vidim ogledala kako se oslikavaju u beskraj. Vesna i Milo, za to vrijeme, jednolinim glasom ponavljali su ime Vesnine bake koju smo prizivali. Ja sam se koncentrisala na svijeu i sve dublje sam tonula u svojevrsni trans. Odjednom je plamen svijee poeo treperiti, mada u sobi nije bilo ni traka vjetra. Znala sam - to je znak da su se duhovi odazvali!... U tom srednjovjekovnom mistinom obredu, plamen svijee odrava vezu s onim svijetom, svijetom umrlih. Njegovo treperenje je znak da je uspostavljena veza sa biima iz duhovnog svijeta. Od tog trenutka naginjanje plamena udesno znaio je da, odnosno potvrdan odgovor na postavljeno pitanje. Ako plamen ne treperi, odgovor je ne, a ako je plamen nagnut ulijevo , pitanje nije bilo postavljeno razumljivo, duh ne razumje pitanje i potrebno ga je preoblikovati i ponoviti. - Tog trenutka moje tijelo su protresli neki udni marci i

predosjeaji - sjea se Sonja. - Postalo mi je jasno da bi ovo moglo biti sve osim lake zabave. Ali, natrag vie nisam mogla. Nisam eljela da Vesna i Milo pomisle kako sam se uplaila i prestravila. Glasno sam, dakle, postavila pitanje o Vesninoj budunosti. Svaki put se plamen svijee naginjao udesno ili mirovao. Duhovi su odgovarali na svako pitanje... A onda se dogodilo neto to je Sonju okiralo i prestravilo i to do smrti nee zaboraviti. - U ogledalu sam odjednom ugledala vlastito lice, ali bilo je drugaije, kao da sam imala vie od osamdeset godina, Staro, izmueno, naborano... Uz jeziv tresak jedno ogledalo se razletjelo na na stotinu komada. Sve troje nas je uhvatila panika. Skoili smo na noge i hitro razvukli zavjese i ugasili svijeu!... Te noi nisam mogla mirno spavati. Imala sam strane more i komare. Sanjala sam duhove groznih grimasa, nakaze, mrtvace i jezive nesree. Sljedee jutro mi je bilo malo bolje i odahnula sam. Sve je opet u redu, pomislila sam. Tada nisam mogla ni pomisliti kakve e se sve strahote sljedeih dana okomiti na mene... Za Sonju je nastupio period pun neizvjesnosti, jeze i komara. - inilo mi se kako svi moji strahovi postaju stvarnost. Momak me je napustio, u koli mi je ilo sve gore, profesori su

me uvijek pitali ba ono gradivo koje nisam spremila, izgubila sam razred, preminula je moja baka s kojom sam od malih nogu bila posebno bliska, majka mi se teko razboljela... Ono to Sonja i njeni prijatelji nisu znali - ako se za vrijeme rituala prizivanja duhova, razbije ogledalo, sve izmie kontroli i kontakt sa biima iz duhovnog svijeta moe da bude krajnje neprijatan i opasan. ak opasan i po ivot. A posebno je u tom sluaju ugroen - medij! Pravila iz stare knjige pronaene na bakinom tavanu nalau da se na kraju spiritistikog obreda na plamenu svijee spali ceduljica sa ispisanim imenom, kako bi se veze sa duhovnim svijetom uredno prekinule. Bez toga, kau, duhovi ne mogu da se vrate u svoj svijet. ak i kada se ogledalo rasprsne, obavezno se taj papir s imenom mora spaliti. Potom se mora otvoriti prozor, a na sto gdje je stajala svijea se posipa deblji sloj soli. U prostoriju u kojoj je izvoen spiritistiki ceremonijal, kazuju tajna uenja, ljudi ne bi trebalo da ulaze narednih tri-etiri dana. Sonja, naravno, sve to nije znala. Zbog toga su nju i dalje pratili pehovi i morili runi snovi. Duhovi su u snovima posjeivali i Vesnu i Miloa, ali su njih dvoje bili poteeni ostalih neugodnosti i potekoa. Sonja je, meutim, postajala sve osamljenija

i oajnija. to bi god loe pomislila da bi joj se moglo desiti -to bi joj se i dogaalo. Kao da je bila ukleta. - Sve je bilo kao zaarano - sjea se djevojka. - Plaila sam se da bi se mom bratu neto moglo dogoditi s motorom i on se zaletio i udario u auto. Kada sam se uplaila da bi mi se momak mogao zaljubiti u drugu, ve mi je sutradan priznao kako ne moe da ivi bez druge djevojke... Tako je bilo iz dana u dan. Bila sam iscrpljena, oajna i na kraju snaga. Poela sam uzimati tablete za smirivanje i spavanje kako bih uspjevala savladati none more i strahove. No, nije nita pomoglo i konano sam posustala, izgubila nadu i nisam vie eljela da ivim. Jedne noi sam popila cijelo pakovanje tableta za spavanje. eljela sam sve da okonam i da se vie nikada ne probudim... Sonja je imala sree. U posljednjem trenutku naao ju je otac i odvezao u bolnicu. Kada su joj isprali sedative, hitno je prebaena na neuropsihijatrijsku kliniku. Bila je pritjerana uza zid i morala je psihijatrima ispriati svoje strane doivljaje, koji su je odveli u samoubistvo. Jedan mladi psihijatar, vie iz ale, predloio je Sonji da kompletno ponove opisani spiritistiki ritual i da sasluaju uputstva jednog parapsihologa koji im je savjetovao na koji nain da to uini. Muena oajem i strahovima, djevojka je pristala i, uz mnogo straha, ponovila kompletan

okultni obred s tim to ga je ovoga puta, po staroj recepturi, dovela do kraja. - Koliko god udno zvui, otada se moje psihiko stanje vidno popravljalo - pria danas djevojka koja je prola kroz pakao, koji sa sobom nose spiritistike seanse i crna magija. -Vie nisam imala none more, a u zbilju se vie nije pretvorio niti jedan od mojih strahova. Parapsiholog mi je objasnio da je veoma opasno uputati se ne pripremljen i ne upuen u igre sa nepredvidivim silama duhovnog svijeta. Kada jednom zapone seansu, niko ne moe kontrolirai i sprijeiti da se u nju ne ukljue i zli duhovi, Satanini sljedbenici. Prema njegovom objanjenju, koje mi se ini sasvim loginim i tanim, u nau seansu su se ukljuili i neki zli duhovi, a kako smo ritual naglo prekinuli, duhovima smo onemoguili da se uredno vrate u svoj duhovni svijet!... Pitam svog sagovornima Esada Amina da li su zli duhovi odista skrivili Sonjinu nesreu. - To je sasvim tano - potvruje gospodin Amin i dodaje: - Ljudi se naivno, esto i iz bezazlene radoznalosti uputaju u ozbiljne rizike koji sa sobom nosi prizivanje bia iz duhovnog svijeta. To to je doivjela Sonja, samo je djeli strahota kroz koje neminovno prolaze sve osobe koje su se bez adekvatnih predznanja upustile u crnomagijske ceremonijale. I zbog toga

treba jo jednom upozoriti da se s tim poslovima, odista, i ne pokuavaju baviti osobe koje nemaju valjane argumente u rukama i nisu u stanju do kraja kontrolirati situaciju! . NO U KOJOJ SU SE JAVLJALI DINNI + Na emu dini zavide ovjeku? + Kako se osloboditi duhovnih napasnika? + ta su karini i kakva je njihova funkcija? + Kako se dini dre u pokornosti? + Zato dini otimaju ljude? + ta su letei tanjiri i kakve veze imaju sa biima iz duhovnog svijeta? + ta su urok, more i urotljive oi? + Kako se odvija proces proricanja sudbine? + Ima li dina i na drugim planetama? + Kako se i na koji nain kanjavaju duhovna bia? Sluaj koji sam naveo u predhodnom poglavlju uvjerljivo pokazuje kakvim se uasnim opasnostima izlau sve neupuene osobe, koje se naivno i iz radoznalosti odlue na spiritistike seanse prizivanja bia iz duhovnog svijeta. O tome nastavljam razgovor sa hafizom Esadom M. Aminom. Neki ljudi su skloni ak i teim oblicima spiritizma i crne magije. Uputaju se u obrede u kojima znaajnu ulogu imaju

ljudske kosti ili zenlja iz starih grobova. ta biste mogli rei o tome? - Znamo da iuzvjesne dinske, nevjernike ili ejtanske skupine ive na starim mezarjima koja se ne posjeuju, ne obilaze i u kojima se ve odavno ne ui Fatiha. Neki ljudi koji imaju autoritet i vezuju ga za istiharu nerjetko uzimaju aku zemlje sa neijeg groba i stave je pod jastuk kako bi sanjali san koji bi im trebalo da dade odreene odgovore. Oni, na alost, nisu ni svjesni da su sa akom te zemlje u svoj dom, mosa, donijeli i ona duhovna bia koja ive u tom haremu. Najee su to, na alost, dini negativci, zla i opaka duhovna stvorenja, koja mogu prouzrokovati vrlo teka duevna oboljenja i nesreu nesagledivih posljedica. Takvim osobama nikada ne treba vjerovati, od njih ne treba traiti nikakav savjet i treba ih se, svakako, kloniti! Zato dini eznu za ljudskim tijelom? - Zato to je, kako smo ve rekli, ovjek stvoren u najljepem obliku, na najkreativniji i najljepi mogui nain. Sva druga bia jesu nie kategorije. S obzirom da su svjesni svoga stanja, odnosno svoje nie vrijednosti, oni na svaki nain pokuavaju da postanu ljudi i ne proputaju nijednu prigodu da to i ostvare. Ukoliko din ue u ljudsko tijelo, on se, dakako, ne moe ponaati kao ovjek i zato je lahko uoiti njegovo prisustvo.

Prema nekim autorima ak i odreena ljudska imena imaju izvjesnu otvorenost i prijemivost za nesmetano djelovanje dina. Da li je to tano? - To je sasvim tano. Do tog zakljuka se dolazi putem izvjesnih vjetina, numerologije i jedne druge znanosti - znanosti o harfovima. Tek kada je neije ime napisano na arapskom jeziku, dakle, arapskim pismom, ono se rastavlja na harfove i tek tada se pravi takva analiza. Poto arapska abeceda ima 28 harfova, oni su podijeljeni u izvjesne grupe oznaene praelementima - vodom, vatrom, zemljom i vazduhom. Ljudska priroda je najvie svojstvena zemlji od koje je ovjek i sazdan, jer je ovjek ponizan, pristupaan, tolerantan i hladan, a dini su, kako je poznato, stvoreni od vatre, pa su s toga opasni, varljivi, plahi i vreli. Kombinacija, uvjetno govorei, zemljinih i vatrenih harfova u svakom imenu moe da odredi stabilnost i prirodu osobe koja nosi to ime. Ako je, recimo, u jednom imenu vie vatrenih harfova, nije teko zakljuiti da je osoba koja nosi to ime otvorenija dinskoj prirodi. Dakle - ona je agresivnija. Dalje, do sada se pokazalo u praksi da i davanje stranih imena, od djece ini izvjesne duhovne bogalje. Isto je i sa davanjem, takozvanih nestabilnih imena, pogotovo enskih. To su, recim, sva imena koja se zavravaju

slovo S! Mnogi autori koji priznaju postojanje magije, podijelili su je na dvije vrste - crnu i bijelu. U jednom starom islamskom rukopisu pominje se ak i - crvena magija. O emu je tu rije? - Ja ne poznajem te podjele. Po mom miljenju postoji magija, a ona je sve to zagovaraju Iblisovi, odnosno Satanini potomci i sljedbenici i to teti ovjeku i nanosi mu zlo. A bijela magija? - To nije magija. Bukvalno, to je praktina primjena kur anskih molitvi. Kae se da su dini prisutni gotovo na svakom mjestu. Jesu li svjesni da mi upravo razgovaramo o njima, o njihovim karakteristikama i njihovom svijetu? Ovdje, u trenutku kada sam postavio ovo pitanje, bilo je oko osam sati uvee i sjedili smo u mojoj radnoj sobi, desilo se neto veoma neobino. Onoga trenutka kada je moj sagovornik na moje pitanje uvjerljivim glasom odgovorio potvrdno, u tom asu, iz ugaenog tv aparata, koji je stajao na polici nasuprot nas, zaulo se neko jasno pucketanje. Nije to bilo obino pucketanje koje prouzrokuje hladjenje ili zagrijavanje tv aparata. Konano, taj televizor se nije ukljuivao ve dvije-tri godine, otkako mu je,

za vrijeme rata, otiao neki vitalni dio. Hafiz Esad M. Amin se tajanovito nasmijeio i pokao prstmo prema televizoru: - Jeste li uli kako se javljaju?!... To su oni! Tu no jo jednom su se javili(?!). Bilo je negdje oko tri sata ujutro kada me je neto trglo iz sna. Otvorio sam oi, svjestan neeg to bi, moda, jedino mogla definirati i objasniti moja ula, i desilo se neto to me je istinski zastrailo. Samo nekoliko sekundi nakon to su mi se oi otvorile, a moja svijest panino pokuavala da odredi moje ponaanje, sva svjetla u mom stanu su se upalila! Desilo se to u istom trenutku kao kada jednim prekidaem palite vie sijalica. Moram priznati da me je to okiralo i prvi put sam spoznao jedan novi osjeaj - strah od neeg nepoznatog! Istovremeno, bio sam paralisan nedoumicom: ta da uradmi, kako da reagujem? Naravno, na umu mi je bio noanji razgovo sa gospodinom Aminom i ono pucketanje u televizor. Da li mi se to ponovo javljaju dini, jasno pokozaujui svoje prisustvo? ta ele time da mi saopte? Jesam li u opasnosti? Leao sam nepokretno oslukujui umove i ekajui ta e se dogoditi. Moja ula bila su maksimalno izotrena i napregnuta.

No je bila tiha. Moglo bi se rei gluha. S polja ak do mene vie nisu dopirali ni uobiajni umovi - brujanje automobila i lave pasa lutalica... Neizvjesnost je poveavala strah. Nisam se micao iz kreveta, a moje oi irom otvorene pokuavale su istraiti i sagledati svaki kutak vidokruga. Ne, nita nisam mogao vidjeti. Nieg sumnjivog. Ustao sam. Oprezno uao u dnevnu sobu. Sve je stajalo na svom mjestu. Ugasio sam svjetlo. U kuhinji nieg neobinog. Gasim svjetlo. U hodniku i kupatilu mrtva tiina. Gasim svjetla i vraam se u svoju sobu. Jo jednom paljivo gledam po sobi i napoko gasim svjetlo. Vraam se u krevet, ali jo dugo nakon toga nisam mogao da zaspem. U svijesti mi je bila samo jedna misao - svu ovu zbrku nainili su dini! Zato? Da li samo zato to sam posumnjao u njihovo postojanje? Sjetih se noanjeg razgovora sa gospodinom Aminom. Kada su se iz tv prijemnika zauli oni sumnjivi umovi i kada je moj sagovornik rekao To su oni, prvo pitanje koje mi je izletjelo iz usta je bilo: Je su li negativci?! - Jesu - odgovorio je kratko hafiz Esad M. Amin. - Oito nisu zadovoljni naim razgovorom...

Ne odobravaju nae procjene? - Da. Oni ne vole da raskrinkavamo njihovo negativno djelovanje i da upozoravamo ljude na njihove zle namjere. A kakva je reakcija dina pravovjernika, dobrih dina? - Nisu razoarani. Jesu li ravnoduni? - Potpuno. Da bi se neko oslobodio od uticaja dina, potrebno je da se dri vjerskih dunosti i obaveza, te da obrati panju na kulturu stanovanja, kulturu ishrane, kulturu odjevanja, da stalno preispituje svoje odnos prema prijateljima... Sve ovo je u modernom vremenu teko dosljedno ispunjavati. Kako se onda zatititi od negativni uticaja zlih bia iz duhovnog svijeta? - Budui da je i sam Boiji poslanik Muhamed a.s. bio rtvom Iblisovih, odnosno Sataninih pristalica, pod negativnim i opakim uticajem sihra, i da jedno vrijeme nije primao Objavu, dakle, nije postojao nikakav kontakt izmeu njega i meleka Dibrila, i nije mogao dobijati Kur an, sasvim je jasno da su i svi ostali ljudi, koji nisu Boiji poslanici, podloni tome. Mislim da od toga samo dragi Bog nekoga moe potediti. To je Njegova volja. Onaj ko bude stremio ka Njegovoj blizini, u tom sluaju ima

ansu da bude poteen negativnih uticaja. Imam a arani opirno govori o Iblisu i njegovom negativnom uticaju na ljude. Iblis, ije ime muslimani po pravilu izgovaraju uz rijei Allah ga je prokleo, bio je jedan od meleka ili jedan od dina? - Kada smo rekli melekima da uine seddu Ademu, uinili su seddu, osim Iblisa. Bio je od dina i porekao je, prekrio je nareenje svoga Gospodara. Tako govori kur anski ajet El Kehf. Svi oni koji su skloni nekim drugim pretpostavkama i tumaenjima, najvjerovatnije da nisu otvorili i prouili ovu suru, niti zapamtili pomenuti ajet... U ranijim religijama, ak i na naim prostorima, bila je pojava da se religija shvata kao jedna vrsta dualizma, vjerovanje u duplo boanstvo, boanstvo dobra i boanstvo zla. To uvjerenje je bilo prisutno i u naoj crkvi bosanskoj, crkvi bogumilskoj, kod Katara, Patarena, u junoj Njemakoj, zatim u Italiji... ta zapravo znai dualizam i kako se objanjava? - Dualizam je kroz srednje stoljee bio iskrivljeni nain vjerovanja, to je, moebit, i danas donekle prisutno. Iskrivljeni nain vjerovanja jeste takav da su se Iblisu, odnosno Satani, Allahovom neprijatelju i neprijatelju svih Boijih robova, pridavali

izvjesni epiteti boanstva. Dakle, Iblis ili Satana je bio po vjerovanju gospodar tame i gospodar zla, dok je Allah, odnosno Bog, krajnje pozitivan. Prastare knjige govore da u duhovnom svijetu postoje: ejtani od ljudi, ejtani od dina i ejtani mane-vi, koji u ovjeku bude sumnju u sve. Kakve su razlike meu njima? - ejtan je jedna kategorija dina od kojih je Iblis ili Satana, koja je negirala, zanijekala i odbila da prizna Allaha kao svog gospodara, mada je On i njihov Stvoritelj. Ako posmatramo boansko stvaranje, onda savrenost stvaranja lei u tome da se moe stvoriti i ono to je krajnje ekstremno. Ekstremno pozitivno stvorenje i ekstremno negativno stvorenje! Jer, ne bismo znali vrijednosti pozitivnog ako ne bismo upoznali ekstremno negativno. Ne bismo znali koliko je lijep sunan dan da ne postoje tmurni i kaljavi dani, puni prljavtine i smoga... Ono, dakle, to je trebalo da bude talog stvaranja, to je - ejtan, vrag, djavo! ejtani od dina su, dakle, oni koji su takvi samim svojim postankom, raanjem. I oni ostaju takvi, nastojei to vie da se razmnoavaju kako bi ih bilo to vie! Ko su ejtani od ljudi? - To su ejtani u ijem su zaeu uestvovali i neki od ovih

bia, tako da oni u sebi nose i neke od karakteristika i osobina koje su isto satanske, destruktivne... Trea kategorija su - ejtani mane-vi. ta rei o njima i kako ih definirati? - I njihovo djelovanje je satansko. To su, u glavnom, oni koji ne mogu da nau pozitivnu frekvenciju i sami su po sebi destruktivni. Oni ne vjeruju ni u to i sumnjaju u sve. Kako se zatiti od ejtana? - Najjednostavniji nain je uenje Euzubile i prizivanje u pomo Boijeg imena. Postoji li jo neki nain? - Postoji. U to spada sve ono touobiajeno nazivamo vrijednostima vjerskog kodeksa. U jednom hadisu doslovno pie: Nema nikoga da nema svoga ejtana koji mu nareuje zlo... Kako prepoznati uticaj svog ejtana?! - Radi se, dakle, o duhovnom reduplikantu o kome smo neto sasvim malo razgovarali. On se zove karin (gr. alter idem), a radi se, zapravo, o duhovnoj varijanti ovjeka koja pripada Dinskome svijetu i on kao takav moe na izvjestan nain da vri uticaj na ovjeka, da daje pa i name sugestije, koje su kontradiktorne ak i boanskim normama.

Moe li se nai neki konkretan primjer u svakodnevnom ivotu, koji bi to ilustrirao? - Moe. Recimo, kada ovjek ima strah od visine i nabujale rijeke, pa se nae u situaciji da prelazi preko improviziranog ili viseeg mosta. Tada karin nastoji da ovjeku poljulja samopouzdanje, da ne gleda pravo, nego ga provocira i podgovara da pogled baci u bezdan, kako bi ga uhvatila vrtoglavica i kako bi se naao u tekom duevnom stanju. U oku i strahu! Ima li karin uticaja na donoenje odluke da se podigne ruka na sopstveni ivot? - Ima, kako ne. Moglo bi se rei da je svako samoubistvo njegovo djelo. Ve pominjanji imam a arani tvrdi da nikada niko nije imao koristi od kontaktiranja sa dinima i da onaj ko s njima kontaktira postaje nepredvidiv, poput vatre, od ega su sainjeni i dini. Dokazano je u najveem broju sluajeva, kae on, da se kod onih osoba koji kontaktiraju s njima pojavljuje oholost u odnosima prema ljudima. Ima li tu istine? - To je sve tano ukoliko se radi o osobi koja ostvaruje kontakte sa dinima negativcima. No kontaktiranje sa dobrim dinima, pravovjernicima, neto je sasvim drugo. Vjerovatno da imam

a arani nije imao dovoljno iskustva sa takvim dinima... Koje molitve imaju posebne vrijednosti pri odravanju kontakata sa biima iz duhovnog svijeta? - Ne bih mogao kazati. Mnoge dove su od izuzetne koristi. Posebno one egzorcistike. Znamo da postoji jako veliki broj molitvi ili dova za prizivanje dina? - Da, ima jako mnogo takvih dova. Ima i nekih formula, koje pominju stari autori, kao to su ejh Ahmed el Buni ili Abdulfetah Et-tuhi i drugi. Mnogi kau da se dini dre u pokornosti zahvaljujui kletvama. O kakvim je kletvama rije? - Ja, u glavnom, ne koristim nikakve kletve. No, znam da su raniji sazivai koristili kletve da bi se dini koji su uli u ovjeka izgnali i protjerali. Obino su se u te svrhe koristile vjerske knjige, kur anske dove, imena izvjesnih Boijih poslanika, zatim se tu pominje Sulejman a.s. i njegovi ugovori. Postoje i neke druge kletve. Postoje, recimo, kletve ili zakletve vezane za Boije atribute, odnosno Boija lijepa imena. Uglavnom, to je to. Istaknuti autori u oblasti egzorcizma (istjerivanje zlih duhova iz ovjeka ili iz kue uz pomo molitvi), tvrde da su dini

plaljivi, plahoviti, nepredvidivi, nevjerni, lukavi, kukavice(...) i da zbog toga najvie i napadaju djecu, ene i plaljive osobe. Koliko je sve to tano i da li oni imaju nekakvu nadmo nad ljudima? - On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju (Kuran 16: 99-100) Neki dini su odista takve kukavice da se nerjetko mogu prestraiti i otjerati sa obinom psovkom. Meutim, oni znaju biti etsoko lukavi, a sve zavisi koliko im je stalo da ostvare neki svoj cilj. Takoe, mogu biti veoma ubjedljivi u svojim laima, a njihova plahovitost uvijek je varljiva i krajnje nedosljedna. Ipak, sve se to nikako ne moe mjeriti sa ovjekom i njegovim vrlinama. Uostalom, zar ovjek nije najsavrenije bie na svijetu?!... Da li je esta pojava materijalizacije dina? O njoj govore neki stari rukopisi, pa i hadisi. Tako se kae da se jedan din bezbonik pojavio u obliju Suraka ibn Malika ibni Da ema u vrijeme sudbonosne bitke na Bedru? - Dini odista mogu da mijenjaju likove ali je teko rei da li se radi o istinskoj materijalizaciji ili se pak vjeto koriste fizikim

tijelima odreenih ivotinja. Vrlo rado se pojavljuju u oblijima zmije, make, psa... Deavalo se u prolosti da dini zarobe i u svoj svijet odvedu ljudsko bie. Kako je to mogue? - Takvih sluajeva bilo i u nas, ali bi ih bilo jako teko rekonstruirati. Mnogi s pravom smatraju da je u pitanju i dematerijalizacija, ali ja to ne bih mogao potvrditi. Skloniji sam vjerovanju da kidnapiranje ljudi vre munjevitom brzinom, tako da se to samo doima poput dematerijalizacije. Rekoste da je takvih sluajeva bilo i u nas? Moete li biti precizniji? - Mogu. Nedavno sam uo da je u okolini Hadia, prije izvjesnog vremena, jedna djevojka bila kidnapirana od strane dina, pa je oslijepila. Njen nestanak trajao je nekoliko dana. Istraujui neke zagonetne sluajeve za svoju knjigu Sve misterije svijeta, naiao sam na dogaaj, koji je poetkom ovog stoljea zabiljeen u Manili, glavnom gradu Filipina. Tamo je, dok je straario na jednoj gradskoj panskoj utvrdi, nestao jedan vojnik koji se sutradan u udu pojavio hiljadama kilometara dalje, u - Latinskoj Americi! Mnogi ufolozi (osobe koje istrauju fenomen leteih tanjira) su taj sluaj dovodili u vezu s misterioznim

pojavama leteih tanjira. ta vi mislite o tome? - Nije mi konkretno poznat taj sluaj, ali i fenomen leteih tanjira moe se dovesti u vezu s duhovnim svijetom i njegovim manifestacijama na Zemlji. Da li je po Vaem miljenju nesretni straa sa Filipina mogao biti rtva dina? - Bezsumnje. Ako su dini, elei da fasciniraju Sulejmana a.s. i njegovu prelijepu gou Belkisu, kraljicu od Sabe, u tren oka iz Mariba, u Jemenu, mogli da prebace vie tona teko kraljiino prijestolje u Jerusalem, onda su mogli i jednog sirotog panskog straara iz Manile prebaciti u Latinsku Ameriku. Meutim, ja zaista o tome, konkretnome sluaju ne znam mnogo. Rekli ste da pojave leteih tanjira, fenome koji se do sada uzaludno pokuavao racionalno rijeiti, imaju veze sa duhovn im svijeto. ta ste time eljeli rei? - elio sam kazati da su dini u stanju, takorei - glumiti letee tanjire. Mogu se, naime, pojavljivati u oblicima leteih svjetlosti, mijenjati oblik, brzinu i intenzitet bljetavila; mogu treptati, munjevito nestajati i ponovo se pojavljivati. Nisu li to sve karakteristike leteih tanjira?!... Jesu. No, nije mi jasno zato bi se oni pojavljivali ba u

vidu leteih tanjira? ta ele time dokazati? - To najee rade kako bi sebi stvorili odreen autoritet meu ljudima, ponekad da bi pijunirali, ponekad, moebit, i iz iste znatielje ili potrebe da zapanje ljude i potsjete ih da nisu sami u svemiru. Vrijeme u kojem ivimo je vrijeme elektronike, vrijeme tehnolokih dostignua, raunara, interneta... Ljudi modernog vremena su navikli da vjeruju samo u ono to vide i to njihova ula potvrdjuju. Kako, dakle, u ovom vremenu elektronike i tehnolokog buma, raspravljati o postojanju duhovnog svijeta i kako dokazivati da je njegovo postojanje nesumnjivo, da je injenica kao to je injenica i materijalni svijet? - Ne moe se govoriti ni o kakvom napretku znanosti a ne govoriti o njezinom porijeklu. Porijeklo svega postojeega jeste ostvarivanje izvjesne Boanske kreativne sile. Znamo, kada Svemogui Bog eli neto da uradi, On tada kae BUDI! i ono -bude! Dakle, sagledavanje Boanskih moi ne moemo posmatrati na jedan neprirodan nain svojstven grkim sofistima i da postavljamo izvjesna pitanja poput onoga: da li Bog moe stvoriti kamen kojeg ne moe podii?!... Boansku stvaralaku silu ne treba posmatrati kao snagu svojstvenu jednom ovjeku ili nekom

drugom stvorenju, ve je treba doivljavati iskljuivo kroz izvjesnu naredbodavnu mo. Da pojasnim, sve postojee u nama samima, zatim, mi sami, kompletan Univerzum, jeste, zapravo, ono to je Bog stvorio rekavi BUDI!... Dakle, sva dostignua kojih smo svjedoci i u ovom modernom vremenu, na razmeu milenijuma, jesu tekovine duhovnog svijeta i one su morale proi kroz nekakav kakav-takav filter i njima su kud i kamo poznatija nego nama samima. Recimo, u elektronici, posljednjih godina su se pojavili izvjesni virusi koje jo uvijek niko nije uspio objasniti, odnosno deifrirati. Otkud i kako nastaju? emu i kome slue?... Niko do danas nije uspio odgovoriti na ta kljuna pitanja ili napraviti neki anti-virus, kojim bi se zatitili kompjuterski programi i beskrajno vrijedna kompjuterska memorija. Zat?! Zato to je u pitanju vrlo vjeta igra duhovnih bia!... Preimo na neto drugo, ta je urok i da li ima direktne veze s negativnim djelovanjem dina? - Urok ili nazar, na arapskom znai - pogled! Radi se, dakle, najee o pogledu osobe u ijem se tijelu nalazi neko od Sataninih potomaka ili pak - dini negativci. Kroz oi osobe, u kojoj se nalaze, oni su u stanju da izvre snaan udar i da nanesu neprijatnosti i nevolje, pa ak i teke psihike traume. Pogotovo,

ako se radi o malodobnoj djeci ili tek roenim bebama. To ponekad zna da ima i tragine posljedice. U prolosti je bilo ljudi koji su imali izrazite nadprirodne, parapsiholoke sposobnosti i mogli su sugestijom da utiu na ljude u sredinama u kojima su ivjeli. Primjera ima mnogo, ali au mi ovoga trenztka na pameti Raspuin, tajanstveni mag sa ruskog carskog dvora, ili sada ve pokojna Vanga iz Bugarske, koja je imala izuzetnu mo proricanja sudbine i sagledavanja budunosti. Mislite li da su oni bili pod uticajem dina? - U to nema sumnje. Neki od njih su bili pod permanentnim uticajem dina i vjerovatno su vrlo ljubomorno uvali tu vezu, a postoji velika vjerovatnoa da su ak i posjedovali dine u svome tijelu, koji su stalno odravali komunikaciju sa svojim dinskim saplemenicima i prikupljali korisne informacije s kojima su u datom trenutku, manipulirali oni o ijim se parapsiholokim sposobnostima pripovjedalo kao o svojevrsnom udu. Gotovo da bih mogao sa stopostotnom sigurnou tvrditi da je takav bio Nostradamus, Madam Blavicka, Vanga, braa Tarabii... Da li je to esta pojava? - To je dosta esta pojava, mada se to nama tako ne ini. Uglavnom, svi oni koji uspjevaju s velikom tanou proricati

budue dogaaje, oni moraju imati komunikaciju s duhovnim svijetom. Ponekad to nije svjesna i namjerna komunikacija, a o svojim vidovnjakim uspjesima ljudi govore kao o neem to bi se moglo tumaiti nadahnuem ili intuicijom. Ali, zapravo, to je to. ta predstavlja proricanje sudbine i kako se odvija taj proces? - Prvo da zavrim predhodnu misao. Iako, dakle, besumnje ima spontanih proricanja, koja nisu plod elje ili namjere, malo je vidovnjaka ili proroka, koji uope nisu svjesni uspostavljene komunikacije sa biima iz duhovnog svijeta. Uostalom, kada proriu budunost ili neiju sudbinu, oni po pravilu padaju u neku vrstu transa. To je uspostavljanje paranormalnog stanja svijesti, odnosno potpuno iskljuivanje vlastite svijesti, odnosno aktiviranje onoga stanja to se u parapsihologiji naziva - potsvijest! Pojednostavljeno, proces proricanja zahtijeva iskljuivanje vlastitog nervnog sustava, a ukljuivanja sustava onoga koji se nalazi u tijelu. Dakle, dinskoga! Drevne istonjake prie, uzmimo samo Hiljadu i jednu no, pune su kazivanja o nevjerovatnim dogaajima - ilimi koji lete, dvorci u kojima ive araobnjaci, otvoreni rat protiv zlih dina, mona magijska djelovanja, otoci sa divovima, adahe, patuljci, dinovske ptice, morska udovita... Koliko sve to ima

veze sa realnostima karakteristinim za svijet duhovnih bia? - Naravno, svi opisi i kazivanja iz starinskih bajki, zasigurno nose peat duhovnog svijeta, ali se radi o nebrojnom zbiru doivljaja i opisa, koje je narod kroz minula stoljea uobliio u prekrasna i upeatljiva kazivanja, to zrae dobrotom, plemenitou i moralnim poukama. Da velika veina ljudi ima priliku sluati ispovijesti duevnih bolesnika, lahko bi prepoznali mnoge ambijente kroz koje se kreu junaci iz pria Hiljadu i jedna no, iz Andersonovih bajki, iz pria brae Grim ili iz ruskih bajki... To su upeatljiva svjedoanstva iz fascinantnog svijeta u kojem se istovremeno mijeaju realnost, odnosno fiziki, materijalni svijet sa nevjerovatnim ambijentima, koje nudi jedino svijet duhovnih bia. Ja sam, na primjer, tretirao neke bolesnike, koji vrlo ubjedljivo doivljavaju svijet trumfova. Oni pripovjedaju fantastine doivljaje u kojima svoje uloge imaju svi junaci iz popularne televizijske crtane serije... Da se, ipak, ne radi o uticaju televizije? - Ne, nikako. Radi se o duevnom bolesniku kod koga je, uvjetno kazano, iskljuena uobiajena, normalna svijest, a ukljuena svijest onoga duhovnog bia koje je opsjelo njegovu duu i tijelo. A da se ne radi o pukom uticaju televizije lahko je

zakljuiti, jer duevni bolesnik ne oponaa ve viene epizode, nego pripovjeda o sasvim novim dogodovtinama, koje nije imao priliku vidjeti u popularnom televizijskom serijalu! S druge strane, ako elite da doznate u kakvom svijetu ivi neki duevni bolesnik, stimuliraete ga da Vam crsta. Tada ete vidjeti sa kakvim se likovima oni susreu. To su grozomorne kreature, straila, nakaze, prikaze, likovi izopaenih crta lica, ivotinjska udovita... Oko tih likova su vrlo neobini ambijenti, koji nas potsjeaju na znanstvenofantastine filmove; tu su udne letjelice, letei tanjiri, neobina bia, spodobe u astronautskim skafanderima iz kojih izbijaju neobine antene, ubitane zrake, fantastino naoruanje, koje oko sebe ostavlja pusto... Da li to iz njih govore dini? - Ne, ne radi se o tome. To oni govore sami. Ali, oni vide njihov svijet a ne na, a sagledavanje ili vienje njihovog svijeta, najee zavisi od mnogo ega. Gotovo svaki ovjek ima svoje individualno vienje njihovog svijeta, tako da jedni ljudi mogu njihov svijet da doive na jedan nain, a drugi ljudi na sasvim drugi nain. Radi se, dakle, o tome. Otuda su i svjedoanstva najee razliita? - Upravo tako. Dakle, moglo bi se ri da postoji individualna

prizma promatranj njihovog svijeta. Dakako, ne radi se samo o jednom svijetu, nego se radi o mnogim svjetovima, koji su vrlo, vrlo bogati fascinantnim prizorima i, moglo bi se kazati, da prodiru u najtananija i najnevjerovatnija podruja ljudske mate. Da li je taj svijet koji vide duevni bolesnici realan svijet ili je to vizuelizacija neega to ele dini da nametnu kao realnost u kojoj ivi opinjene osobe? - Taj svijet moe da bude realan, a moe da bude i irealan. Realan je ukoliko odista negdje u duhovnom svijetu postoji. U tom sluaju, bolesnik je nesvjesno i ne inom sopstvene volje prikljuen na odreenu frekvenciju na kojoj je do kraja blokirano svako njegovo rezoniranje, a otvara mu se mogunost da sagleda njihovu realnost - realnost njihovog svijeta. Meutim, moe mu se jo neto dogoditi. Faktiki, moe mu se desiti da on u odreenom dijelu vlastitog tijela, tamo, otprilike, gdje mu je smjeten centar za ravnoteu, posjeduje nekoga od tih bia iz duhovnog svijeta, koji se u arapskom svijetu naziva - arid. Dakle, onaj koji ga je opsjeo, on je u stanju, pod odreenim okolnostima, svoja individualna vienja obojena sopstvenim emocijama, prenijeti na tu osobu i tada je svijet o kojem on govori, dakako, irealan. Drugim rijeima, s jedne strane imamo individualn o

sagledavanje njihovog realnog svijeta, a s druge strane, imamo pokuaj da arid predstavi duhovni svijet u svjetlu kakvom to on eli. Koliki je ivotni vijek dina i da li se oni bre razmnoavaju od ljudi? - Njihov ivotni vijek zaista je veoma dug. Ne zna se tano koliki je, meutim, oni ive jako dugo. Kada bi ih, na primjer, u izravnom kontaktu upitao ta za njih predstavlja etvrt milenijuma, 250 godina, saznali biste da se dini te starosne dobi jo uvijek ubrajaju u bebe, kao naa djeca od dvije-tri godine starosti. Po tome bi se dalo zakljuiti da doivljavaju fantastine starosti? - Tako je. Za sve vrijeme oni se razmnoavaju, zar ne? - Dini se jako brzo razmnoavaju. Ako se radi o negativcima, onda mora postojati neto to ih posebno stimulira, a stimulira ih najvie - ljudski grijeh! Ukoliko se radi o onima koji nastoje da se mijeaju s ljudskom rasom, jer strasno tee da postanu ljudi kako bi se lake borili protiv njih, u tom sluaju ljudski grijeh, odnosno sve ono to je izvan i suprotno religioznosti, te ono to predstavlja skrnavljenje religioznih pravila i normi vezanih za

odgoj, veoma stimulira njihovo razmnoavanje. To nema nikakve veze sa zaeem njihovih potomaka? - Ima. U atmosferama i sredinama gdje ljudi ne ive normalno, gdje se redovito ne pridravaju moralnog i vjerskog kodeksa, gdje vladaju perverzija i razvrat, tu se dini munjevito razmnoavaju. To je atmosfera koja ih stimulira i u njima budi elju za razmnoavanjem, a oni to nikada ne proputaju. Tu oni vide svoju ansu da se ubace meu pripadnike ljudskoga roda i da ovladaju njima. U takvim sredinama, oni se mijeaju sa ljudima i uspostavljaju nekakve vidove divljih mjeovitih branih zajednica sa ljudskim biima. Ponekad su to veze izmeu mukih dina i ena, ponekad enskih dina i mukaraca, a ponekad su to mjeovite zajednice u kojima svako sa svakim seksualno opi. Kako inae objasniti pojavu homoseksualizma ako ne ulaskom dina u tijelo suprotnog pola. U takvim, krajnje zaputenim i razbluenim sredinama najee se raaju djeca-nakaze, dvospolci, retardirane bebe. To su sredine u kojima su ljudi, normalni ljudi, osueni da budu u manjini i da ih definitivno nestane, da izumru... Ima li takvih sredina u nas? - Na alost, ima. Rat je takve sredine jo i umnoio.

Moete li biti precizniji? - Moda nije potrebno govoriti sasvim otvoreno. Sva naselja i gradovi u kojima su izvreni genocid i strani zloini nad nevinim ljudima, u kojima su spaljivani i minirani vjerski objekti, unitavana groblja; gradovi i naselja u kojima su silovane nedune djevojice i ene, u kojima su ubijane bebe u svojim kolijevkama, u kojima su pod prijetnjom smrti ljudi inili incest(...), svi stanovnici tih mjesta snosie posljedice nezapamenih ratnih orgijanja. Zato je to tako? - U tim gradovima i naseljima dinski svijet je ve savio svoja gnijezda, osnaio se tuim lelekom i nahranio se tuom nesreom, pa njega danas nije lahko otjerati. On e u budunosti biti veoma agresivan, ugroavae potomstvo tih nevinih stanovnika, navoditi ljude koji su, koliko jo jue bili zdravi i normalni, da nastave sa svakojakim zloinima, ali ovoga puta e se razraunavati i ubijati izmeu sebe. Ne moe ovjek koji je zloinom doao do neije kue ili imanja oekivati sreu. Pa i ako mu se, u jednom trenutku uini da je neto u ratu uiario, vrlo brzo e se ispostaviti da je ta dobit krajnje prokleta. Kletva Bosne - ovo nije nikakva prazna pria - ii e dalje i niko je nee zaustaviti.

Posljedice e, najvjerovatnije, snositi i njihovo potomstvo... Ili, drugi primjer. Znamo da su mnoga groblja potpuno sravnjena sa zemljom. Unitene su grobnice, ali nisu unitene dinske zajednice, koje su na tim mjestima podizale svoje potomstvo i titile nekakav svoj prostor. Unitavanjem groblja, sve te dinske zajednice su uznemirene i razgnevljene do te mjere da se jo godinama nee smiriti, a sasvim je sigurno da e na razne naine pokuavati da ugroze nove stanovnike, da im do kraja upropaste ivote i da unite njihovo potomstvo! Negdje sam proitao da kue duhova najee postaju one kue u kojima se dogodila neka nesrea ili zbio uasan zloin? - To je tano. U takvim kuama dini se osjeaju sigurnim i snanim. Lahko se razmnoavaju i teko ih je istjerati. Ponekad, to je gotovo nemogue. Uinie sve da se zadre. Pri tome, njihove osvete su teke i nemogue ih je sprijeiti i izbjei! Kakav je dinski odnos prema ivotinjskom i biljnom svijetu? - ivotinjski svijet najee koriste da bi putem njih ili njihovog oblija, obavljali neke za njih vane misije i tako ostvarili svoje eljene ciljeve. To je jedan od naina da bi to uspjenije pijunirali ovjeka, da bi upoznali njegove navike i njegoce slabosti e, da bi ga kasnije lake napali i ugrozili.

Neto poput trojanskog konja? - Tako, otprilike. Ja bih rekao da im ivotinje ponekad slue kao svojevrsna prijevozna sredstva, ali istovremeno oni te ivotinje koriste i na mnoge druge naine. Ima li to veze sa sluajevima kada, recimo krava-muzara odjednom, bez ikakvog vidnog razloga, prestane davati mlijeko? - Ima. U pitanju je jedna vrsta sihra, koja je namijenjena ivotinjama. Krave su, recimo, este rtve tih vrsta sihra, ali su oni i za ovjeka veoma opasni ukoliko na njih sluajno natrapa... A kakav je odnos dina prema biljnom svijetu? - Razliit. Dok dobri dini, dini-vjernici, vole odreene biljke zbog njihovog mirisa, dotle negativci izbjegavaju upravo te biljke, a skloni su onim biljkama koje imaju otar i neugodan miris. Kada je ovjek svega toga svjestan, onda on moe svjesno da manipulira s odrrnim biljkama u prilikama kada uspostavlja komunikaciju sa biima iz duhovnoga svijeta. S odreenim biljkama, dakle, mi moemo sticati naklonost pojedinih dina ili tjerati i izazivati strah kod onih drugih - zlih i negativnih dina. Da li biljke dine stimuliraju ili destimuliraju? - Biljke njima mogu da stvaraju odreene prijatnosti, mogu da slue kao maskirni faktor, mogu da budu i dobar stimulans, ali

mogu da ih i truju i da im nanose bol. Budui da je ovjek najsavrenije, a samim tim i najinteligentnije bie u svemiru, da li znate koliki je koeficijent inteligencije dina? - Dakako da je stupanj inteligencije dina znatno nii, ali su oni zato mnogo bolje informirani od ljudi. Oni su u stanju za vrlo kratko vrijeme da dou do bilo koje informacije za koju su zainteresirani. Pri tome, prostorne i vremenske razdaljine ne predstavljaju nikakvu prepreku. Njihov najvei hendikep jeste to nikako ne mogu rezonirati kao to rezonira jedan natprosjeno inteligentan ovjek. ak i prosjeno inteligentni ljudi daleko su inteligentniji nego natprosjeno pametni dini. Imaju li oni ikakvog uticaja ili veze sa ljudskom djecom za koju kaemo da su wunderkind (udo od jeteta) ili s ljudima koje smatramo genijalnim? - Moe se desiti da na izvjestan nain imaju veze, ako je u pitanju informiranje ili inspiracija. ovjek nikada ne bi bio u stanju konstruirati, recimo, sijalicu da njenu viziju nije doivio, a svaka vizija nije nita drugo do slikovno prenoenje inf ormacija iz duhovnog u materijalni svijet.. Ljudi, kako znamo, doivljavaju odreene vizije a da nisu svjesni odakle one pristiu i na koji nain

se to odigrava. Dakako, vizija izvjesnog produkta koji bi sutra bio napravljen, moe da bude inicirana iz jednoga ili drugoga duhovnoga svijeta, dakle, i od dinskoga i od svijeta meleka!... Ako smo rekli da dini ive tako dugo, ak nekoliko milenija, da li to znai da se i njihova memorija tako dugo odrava? - Da, upravo tako. Ona see daleko u prolost. U hipnotikom stanju neki duevni bolesnici otkrivaju da su ivjeli u prolosti, pa se znaju prisjetiti i konkretnih doivljaja, koji su se odista odigrali u odreenom periodu. Prie su obino veoma ubjedljive, jer esto sadre nepoznate detalje, tane lokacije, imena i dogaaje. Niko ne bi mogao da posumnja da se ne radi o reinkarnaciji - ponovnom roenje! A zapravo je rije da im te fascinantne podatke sreviraju dini koji su ih opsjeli. Moe li ovjek ivei normalan ivot u potpunosti izbjei mjesta dinskih sastajalita? Ako ne moe, kako se uspjeno zatititi od duhovnih napasnika? - Moe, zato ne moe. Ukoliko ima uredan ivot moe se dogoditi da nikada ne doe u priliku da se s njima sretne, mada mislim da je voma mali procenat takvih ljudi. U svijetu dina pominje se sedam planeta. O kakvim se planetama radi? Nije li rije o takozvanih sedam nebesa, koji se

pominju i u Kur anu? - Rije je, vjerovatno, o sedam svjetova, koji se u razliitim izvorima nazivaju razliito. U pitanju su sedam planeta, koje se pominju u drevnoj astrologiji i astronomiji. Dini se, prema vjerovanjima, istinski plae glogove batine, tapa od divljeg nara i divlje rue, a ne vole ni tisovinu. Zbog toga je, kau, uvijek dobro sa sobom nositi bar komadi tih vrsta drveta. Zato se oni toga toliko boje? - Meni jo uvijek nije jasno kakve veze ba imaju sve te vrste drveta sa strahom koji se u njima budi. Vjerovatno je rije o posebnom senzibilitetu prema odreenim biljkama, jer, znamo, izvjesne biljke mogu biti ljute, gorke ili otrovne, tako da i ste strane za njih budu pogubne. Isto kao to bi kod nas pravljen samo od olova bio daleko ubitaniji od taneta obloenog mesingom ili nekom drugom legurom. ovjekovo tijelo je podijeljeno na desnu i lijevu stranu. Kau, jedna je vjerska, a to je desna, a druga, lijeva, nije. Ima li to neko dublje znaenje? - Mislim da nema. Vjerovatno se radi o jezikoj varijanti u kojoj su rijei desna i prava u prapovjesti imale isto znaenje. To se moe ilustrirati i konkretnim primjerima: u engleskom

jeziku rije right esto oznaava i desno, ali znai i ispravno, pravo! U perzijskom to je rije rast, koja znai i desni i pravi i ispravni put, itd. Dakle, desna strana je uvijek bila vezana za ono to je na neki nain bilo ispravno, a lijeva za ono to nije bilo ispravno... Mogli bismo se ak pozvati i na Kuran gdje se u suri Vakia doslovno kae: oni koji su s desne strane, oni su sretni... Od ega zavisi veliina dina i njihov izgled? Kako se kae u nekim starim rukopisima, oni mogu biti najrazliitijih veliina. Mogu biti tako siuni da uu u krv i pore u ljudskoj koi, a mogu biti i tako gorostasni da im se tijelo ne moe ni sagledati. Kako se uspjevaju transformirati? - Dini su veoma adaptabilni. Mogu da budu manji od glave obine iode, a mogu da budu ogromni. Dakle, u stanju su, prema potrebama, da se prialgoavaju, da mijenjaju veliinu i izgled, oblik i glas. To je pogotovo karakteristino za vizije koje se pojavljuju kod duevno bolesnih osoba. Ponekad, u tim neobinim vizijama, dini nisu u stanju da stanu u jednu prostoriju i oboljela osoba doslovice u stanju je od itavog gorostasnog tijela dina da vidi samo ogromni palac i jedan dio nokta. Meutim, ima jo neto veoma interesantno. Na koji nain iscjeljiteljski tretman djeluje na bolesnu osobu koja ima viziju gorostasnog i

opakog dina? U poetku je on golem poput kakva solitera, ali kako se odvija tretman nad bolesnikom, din se sve vie smanjuje, dok se, na kraju, ne pretvori u zeca ili mia, koji onda u strahu bjee iz bolesnikove vizije. To je znak da je pacijent ozdravio, ali to, naravno, nije kraj iscjeljiteljskog tretmana. Za potpuno ozdravljenje treba se jo boriti. U emu se sastoji taj tretman? - Ima razliitih pristupa i naina. No, ovo o emu ja govorim ne spada u neku posebnu tajnu vjetinu. Ta iscjeljiteljska terapija je vrlo jednostavna. Ukoliko se radi o osobi koja je religiozna, itog asa kada ona spomene neko od imena meleka, kada proui euzu-bismilu ili kada donese ehadet , u tom sluaju dogaa se umanjenje tog njenog duhovnog nasrtljivca. On lagano mijenja oblik. Biva sve manji i manji da bi, na kraju, dobio oblik neke ivotinje. Nekada to bude lisica, nekada vuk, nekada medvjed, nekada zec, a na kraju, postaje plaljivi mi, koji spas trai u bjesomunom bijegu! Na taj nain se i terapija pokazuje ispravnom, zar ne? - Tako je. Pacijent je svjedok uspjenosti tog iscjeljiteljskog postupka. Jer transformiranje dinskog napasnika od gorostasa do mia oit je dokaz uticaja pravih argumenata. Jo ako napasnik

dobije estoke batine od egzorciste koji vodi seansu, onda se din teko usuuje na povratak. Batine?! - Da, batine! One su istinske i odvijaju se putem glogovog tapa, ili batine od ruinog drveta ili drveta divljeg nara. Kazna moe biti i stranija, a ona djelomino podsjea na haianske voodu rituale. Uzme se lutka i ona se poistovjeti s dinom napasnikom. Bockajui iglom lutku, bockate zlog dina; ako spalite lutku, spalili ste i dina!... Ali, to su rigorozna kanjavanja, koja se ine kada ne postoje drugi naini da se pomogne oboljelom pacijentu! Znanost predvia skori ovjekov prodor u svemir i posjetu najbliim planetama Sunevog sustava. Hoe li ljudska bia, dakle, prvi Zemljini astronauti sa sobom u svemir ponijeti i dine ili e dine tamo zatei? - Moe se desiti i jedno i drugo. Moe se, dakle, dogoditi da ih sa sobom ponesu, ali moe se desiti i da ih tamo zateknu. Meutim, to nije nikakav rizik prvih ljudskih putovanja u svemirsko susjedstvo. Dini i onako mogu egzistirati i ovdje i tamo. Za njih, kako smo rekli, ni prostorna ni vremenska udaljenost ne predstavljaju nikavu prepreku. Dakle, ukoliko budu

imali nekakav svoj interes, oni odreenog ovjeka mogu sresti i ovdje i tamo. Budui da se tvrdi kako svaki ovjek ima svog ejtana i meleka, odnosno avola i anela, ta se s tim ovjekovim duhovnim pratiocima dogaa nakon njegove smrti. Gdje oni odlaze i ta s njima biva? - Svaki ovjek, zapravo, ima dvojicu meleka. Jedan biljei ono to je svaki ovjek uradio pozitivno, plemenito, lijepo i humano, a drugi biljei sve njegove propuste i greke. Druga stvar je sa ejtanskim pratiocem. On se u Kuanu, kako smo ranije kazali, naziva karin, a to je ono to se u parapsihologiji naziva astral ili astralni dvojnik. On je u stanju, zahvaljujui izvjesnoj projekciji, s vremena na vrijeme, da naputa ovjekovo tijelo i da posjeuje razliite prostorne i vremenske predjele ili dimenzije. To je, dakle, karin, a najblii smisao te rijei jeste drug. Drug u smislu saputnika, koji se kree tamo gdje se kree i ovjekovo fiziko tijelo. Meutim, karin ima i svoje dopunsko znaenje -duhovni duplikant! ovjek, dakle, ima svog duplikanta u duhovnom svijetu i to je jedna od uloga karina. Da li karin, odnosno astralni dvojnik ili duhovni duplikant, utie na ponaanje ovjeka? - Dakako da utie, jer on vie naginje svome, duhovnome

svijetu. Izvjesni dini koji nisu ljudski duplikanti nego su pripadnici svoje, duhovne kategorije, mogu sa svima njima komunicirati i ta se komunikacija odvija permanentno. ta to znai? To znai da su, recimo, vidovite osobe izgubile kontrolu nad vlastitim duplikantom i on ih, protiv njihove volje kljuka razliitim informacijama, koje on redovito dobija od svojih duhovnih suplemenika. ovjek to ne moe kontrolirati, jer su karini upravo takvi, kada se jednom otrgnu od ovjeka i zaponu samostalniji ivot, vrlo ih je teko disciplinirati i dovesti u prvobitni potinjeni poloaj. Postoji jo neto: nije mi jo uvijek do kraja jasno da li karin odreene pojedince iz duhovnog svijeta obuava i koluje ili se pak redupliciraju, umnoavaju i od jednog postaje njih vie! No, sasvim sam siguran da se taj proces stalno odvija, ali kako, na koji nain i pod kojim uvjetima do njega dolazi, za mene je jo uvijek, na alost, tajna. Naravno, svi ti procesi imaju odreen uticaj na ponaanje ovjeka u ivotu, zar ne? - Da. To je tano. U sluajevima, recimo, modernog, tekog sihra, imamo situaciju manipulacije ljudima gdje se vlastiti karin prebacuje u tijelo drugog ovjeka, tako da ovjek bukvalno gubi svoj identitet i zapoinje da se ponaa kao osoba iji je karin u

njegovom tijelu. Karina je, dakle, ejtansko bie i po pravilu teti svakom ovjeku, odvodi ga od pozitivnih misli, pokuava ga odvesti u bilo koju krajnost i kod labilnih osoba zna potpuno da preuzme vlast nad njihovim ponaanjem. Sreom, karin se ipak moe kontrolirati. Moe se dovesti do takvog nivoa odgoja da bude potpuno podreen i potinjen ovjeku. Kako i pod kojim uvjetima? - Prvi i najvaniji uvjet jeste da je ovjek aktiv vjernik i iskreno odan vjerskom kodeksu. Dakle, mora biti permanentno veoma aktivan u dosljednom sprovoenju religijskih normi. Mora tom ponaanju biti vjeran od malih nogu. Uglavnom, islamski termin insan kamil ili potpun ovjek , savren ovjek trebalo bi da simbolizira ovjeka koji je, na izvjestan nain, nadvladao svog karina. Koji svoga karina ima pod punom kontrolom!... ta to znai? - To znai da je karina pretvorio u sebi ravnoga atrala. Kako bismo jo mogli definirati karina? - Karin je ono to bi Jung, Frojd, Pavlov ili neki drugi znanstveni psihoanalitiar nazvao - potsvijest! Bilo je sluajeva da se iz kue nekog ovjeka ukrade nekakva vrijednost. Saziva daire ili ljudi koji izravno kontaktiraju sa

biima iz duhovnoga svijeta uspjevali su, zahvaljujui informacijama koje bi dobili od dina, saznati gdje se nalazi ta dragocijenost i - ono to zacijelo fascinira -natjerati lopova da je vrati vlasniku. Radi li se o pretjerivanju ili, odista, postoji takva mogunost?! - Dakako, da postoji takva mogunost. Sakuplja daire ili ovjek koji izravno komunicira sa inima, dakle, egzorcista, mora da ima usklaene diplomatske odnose sa biima iz duhovnoga svijeta, tako da se jedna usluga uglavnom uzvraa drugom uslugom. Slino kao u ratu. I pored svakodnevnih zloina, terora, paljenja i gnusnih djela, uvijek postoje ljudi koji su u stanju uspostaviti kontakt sa neprijateljem i razmjenjivati razliite informacije, zarobljenike ili ak initi sasvim konkretne usluge. Stvar je vanosti krajnjeg cilja. A cilj, kako znamo, ponekada opravdava sredstva. Kako ovjek mora da bude odjeven kada kontaktira sa biima iz duhovnog svijeta? Postoji li tu nekakvo pravilo, nekakav bonton? - Prije svega, najvanije je da bude otmjen. Mora da bude uredan, ist, raspoloen, namirisan, odmoran, strog, pravedan(...), onakav kakav moe da ulijeva iskreno strahopotovanje i postie autoritet. Mora da djeluje veoma odluno i

nepokolebljivo, mora da bude psihiki izuzetno snaan, dobro koncentriran i da je spreman na svakojaka iznenaenja. U naem je narodu, kako Vam je poznato, uvrijeeno vjerovanje da postoje vile i vilenjaci, vjetice i vukodlaci, more i prikaze... Da li oni imaju ikakve veze sa dinima ili je rije o pukom praznovjerju? - Ja bih odgovorio ovako: svi ti likovi iz narodnog vjerovanja, kao i mnogi drugi o kojima, takoe, govori narodno stvaralatvo - narodne pjesme, narodna kazivanja, bajalice... - nisu nita drugo do vizije, koje tokom munog ivota doivljavaju izvjesni duevni bolesnici. Drugim rijeima, to su bia koja se pojavljuju samo njima. Dakako, ta duhovna bia mogu da dobiju razliita oblija, tako da nekada izgledaju kao vile ili vilenjaci, ponekad kao utvare ili vukodlaci, itd. Grko-rimski panteon prepun je upravo takvih likova. Sve su to likovi iz duhovnog svijeta. Znai li to da osoba iste i neopsjednute psihe nije u stanju doivjeti susret sa tim i takvim duhovnim biima? - Da, to znai upravo to. Ukoliko ovjek na neki nain nije neist, ukoliko ne prolazi pore ili preko mjesta gdje se redovito okupljaju dini, ukoliko se ne kree u kriznom periodu dana ili noi i ako iskreno dri do vjerskog kodeksa, on odista nema pri like

da se sretne sa nekim stvorenjem iz duhovnog svijeta. Urotljive oi?! Da li urotljive oi imaju ikakve veze sa opakim dinima? - Prvo da pokuam odgovoriti ta bi to trebalo da bude -urotljivo oko. To je oko osobe koja u svom tijelu posjeduje nekog dina negativca. Prozor u svijet tog zlog i pakosnog negativca bukvalno jesu ljudske oi. Poznato je da su svi iskusni ljekari, posebice ljekari i iscjeljitelji iz daleke prolosti, prilikom pregleda pacijenta posebnu panju poklanjali analizi oiju i aka - dlanova, prstiju, noktiju... U islamskoj kulturi, ak i prilikom lijenikih pregleda, nije nikada bilo dozvoljeno obnaivanje ene, ali zato nije bilo ni potrebe, jer se analiza zdravstvenog stanja svake osobe sasvim lijepo moe uiniti i putem detaljnog pregleda njegovih oiju i ruku. Oi su, dakle, poloaj odakle dini negativci vre opasne udare na druge osobe, pogotovo na labilne osobe i tek roenu djecu ili djecu u prvim godinama ivota. Da li ti zli dini vre samo negativan uticaj ili pak kroz oi neke osobe opsjedaju neku drugu osobu? - Najee oni samo vre udar. Ali, taj udar se ponekad manifestira veoma dramatinim stanjem, koje ima karakteristike stresa, oka ili tekog psihikog oboljenja. Meutim, sve zavisi kroz ije se oi vri taj udar. Ako se to deava kroz oi osobe koja

na dui ima ubistvo nekoga nevinoga ovjeka ili nekakav drugi teki zloin, u tom sluaju, njegov pogled moe da bude, vrlo jak, tako da moe nanijeti veliku tetu psihi jednog tek roenog djeteta. Snaga urotljivih oiju, dakle, moglo bi se rei najvie zavisi od osobe kroz ije oi dini vre negativan uticaj!... Negativni efekti urotljivih oiju u narodu se, kau, najee anuliraju saljevanjem strave. ta je, zapravo, saljevanje strave i o kakvoj je tajnoj vjetini rije? - Saljevanje strave bi trebalo da znai bukvalno bombardiranje onoga duhovnoga bia to se nalazi u ljudskom tijelu i vri negativan uticaj na kompletan organizam. Zato se i koristi olovo? - Upravo tako. Kako se god raspane taljeno olovo prilikom dodira s vodom, tako se rasprsne onaj duhovni negativac to je opsjeo tijelo bolesnika. Poznato je da se prilikom tog fascinantnog ceremonijala oblici olova u vodi posebno analiziraju. Zato? ta ti oblici treba da znae ili predstavljaju? - Sasvim je sigurno da olovni oblici predstavljaju likove (ili jedan jedini lik) onih negativaca to su izvrili udar i ovladali neijim tijelom. Ako paljivo analizirate te oblike, a to se nakon

saljevanja strave uvijek radi, naiete vrlo neobine slinosti s likovima duhovnih bia iz pakla. Znai li saljevanje strave definitivno oslobaanje od dinskog udara? - Zavisno od toga koliko se olova raspadne u vodi. Ukoliko se olovo razleti na bezbroj komadia, to znai da je din rasturen. On vie nema kime, ne moe se vie nikada sastaviti, on je za sva vremena - razvaljen. Uniten! Likvidiran! To je strana kazna? - Tako je. Zbog toga osoba koje se bave salijevanjem strave moraju biti veoma iste i krajnje moralne osobe, kako bi se tim poslom bavile i - ostale zdrave. Najee se dogaa da, na kraju, i one budu opsjednute duhovnim negativcima. Ali, to je rizik koji sa sobom nosi taj posao. U povijesti ljudskog roda na planeti Zemlji cvjetale su razliite civilizacije. Za sve njih je zajedniko da su posjedovale tajna uenja i da su vjerovale u postojanje duhovnog svijeta. Pa ipak, zaudo, sve su doivjele kraj, raspad i propast. Zato se to dogodilo? Da li to ima ikakve veze sa destruktivnim uticajem bia iz duhovnog svijeta? - Ja imam vrlo jednostavan odgovor: Sve to je na Zemlji,

prolazno je i nitavno. Jedino ostaje lice tvoga Gospodara, Velianstvenog i Plemenitog (Kuran, 55: 26-27), kao to se kae u kur anskoj suri Rama... To je pravilo koje od postanka ovjeka do danas nikada nije prekreno niti e biti. ta je mora i koliko ona ima veze sa dinskim svijetom? - Mora?! Nona mora?! Dakako, i ona je vezana za negativno djelovanje bia iz duhovnog svijeta, ukoliko, naravno, nije rije o uobiajenim poremeajima u ovjekovom snu, koja izazivaju prevelike koliine konzumirane hrane ili alkohola. Dakle, ukoliko nije razlog isto medicinski - pun eludac, teka hrana, trovanje alkoholom(...) - onda je sigurno uzrokovana djelovanjem negativnih bia iz duhovnoga svijeta. Najee se zna desiti da je mora znak, nazovimo silovanja ili ataka nekoga iz duhovnoga svijeta na osobu koja je podlona napadima za vrijeme sna, odnosno za vrijeme spavanja. esto se zna dogoditi da ljudi u polusnu ak i vide lik tog napasnika, vide ga u njegovoj prirodnoj veliini i on, po pravilu, lii na nekakvog ovjeka... O takozvanim kuama duhova. snimljeni su brojni filmovi, nacrtani stripovi, objavljene prie i romani. ta, zapravo, predstavljaju kue duhova? Da li odista postoje? - Postoje njihove kolonije. To su mjesta gdje se duhovna

bia rado okupljaju, neto kao njihovo redovno sastajalite. Ukoliko, recimo, kontaktiraju s nekim ko je crnomagija, onda se uobiavaju tu da se sastaju, okupljaju i dogovaraju o za njih bitnim stvarima. Takvo mjesto, s vremenom, postaje moglo bi se rei dio njihove navike i smatraju ga svojim. Na nekim takvim mjestima izgleda da pod odreenim uvjetima doivljavaju i nekakav vid djelomine materijalizacije. Tako je bilo sluajeva da su i fotoaparatima i filmskim kamerama snimljene nekakve neobine, prozrane, fluidne siluete, koje je bilo teko proglasiti fotografskim ili filmskim trikovima? - Vrlo mogue. Proitao sam u orijentalnoj literaturi da dini mogu doivjeti i stopostotnu materijalizaciju, mogu uzeti oblije ovjeka i mogu i mogu da kontaktiraju s drugim osobama, a da se to uope ne da primijetiti. U svojoj praksi, ja nisam iskusio nikakav takav sluaj, bar koliko je meni poznato. Meutim, doivio sam susrete sa dinima, koji su samo djelomino bili materijalizirani. To su bila bia formirana od neega to je nalik na maglu, nalik na optiku opsjenu, slino sjenki koja se nesmetano kree kroz prazan prostor ili kroz materiju.

Ponekad te sjene znale su da budu nespretnei nezgrapne, pa su kreui se, oko sebe, ruile lake predmete ili proizvodile pdreene umove. ime se hrane duevna bia? Da li jedu? Da li piju? Kako to uope izgleda? - Jedu i piju ono to jedu i to piju ljudi. U hadisu je spomenuto da se hrane kostima i ostacima hrane koja ostane iza ljudi. No, pozitivni dini imaju izvjestan svoj eliksir i imaju svoju, duhovnu hranu. Dakle, postoji i hrana koja odgovara svim karakteristikama njihovog duhovnog svijeta, ali, zasigurno, postoje i oni koji jedu ljudsku hranu - riu, meso, kruh, kosti... Na kraju, jesmo li u ovih tristo pitanja i tristo odgovora rekli sve o duhovnom svijetu i biima koja ga nastanjuju? - Rekli smo dovoljno. O duhovnom svijetu i njegovim stanovnicima nemogue je rei sve! KAKO NADVLADATI SIHR + Zato je Kuran najbolji lijek protiv duhovnih napasnika i sihra + Kako se odvija lijeenje Kuranskim molitvama? + Kako izgleda iscjeljiteljska seansa? + Koje se bolesti uspjeno lijee duhovnim iscjeljivanjem? + ta su kairski egzorcisti radili u Kaknju? + Kako prepoznati obsihrovanu osobu? + Na koji nain je mogue samoizlijeenje? + Kako su se nai preci

uvali od sihra i ograme? Kuran je - u tome se slau svi islamski egzorcisti i stari autori - najbolji lijek protiv dina i sihra. U Kuranu Mi objavljujemo ono to lijek je i milost vjernicima, a nevjernicima Kuran samo propast poveava (El-Isra, 82) Ili: O ljudi, dolo vam je od Gospodara vaeg pouka i lijek za ono to je u grudima, i prava staza, i milost vjernicima (Junus, 57) Ili: Reci: On je vjernicima uputa i lijek. A oni koji nee da vjeruju i gluhi su i slijepi! (Fussilet, 44) Kuran je osnova i temelj duhovne medicine islamskoga svijeta u ije pozitivne efekte istinski vjernik nikada ne sumnja. I dok oficijelna (tjelesna) medicina traga za lijeenjem i uvanjem zdravlja ovjeka, nastojei da ga uini zdravim i srenim u (ovozemaljskom) ivotu, pri tome ne ulazei u suptilna pitanja: ivota u kaburu, proivljenja, sakupljanja, hisaba (rauna), kazne, denneta (raja), dehenema (pakla), vatre i slinog, duhovna medicina traga za podjednakim usreenjem ovjeka na ovom, ali

i na drugom svijetu, na ahiretu, ne pravei pri tome nikakvu razliku. I dalje, dok se oficijelna medicina bazira na lijeenju pomou odreenih supstanci - kapsula, pilula, sirupa, antibiotika, injekcija, kemijskih supstanci i sl. - duhovna medicina lijei Kuranom, kuranskim dovama i raznim vrstama ibadeta. Naravno, razlike su i u samom temeljnom pristupu: zvanina medicina je zasnovana na materijalistikom pogledu na svijet, a duhovna, kako joj i samo ime kae, na onome to je duhovno, to je nevidljivo i to se podrazumjeva pod najirem znaenju rijei - gajb. - Kada se otvori Kuran - kae moj sagovornik hafiz Esad M. Amin - odmah poslije Fatihe, meu prvim ajetima El Bekare, nalazi se i ajet u kome se kae: Oni koji vjeruju u gajb: ovo je knjiga u koju nema sumnje, ona je uputa onima koji su bogobojazni, onima koji vjeruju u gajb, u ono to je nepoznato. Vanost vjerovanja u gajb je tolika da je u Kuranu navedena iza prve sure i u prvim ajetima El Bekare, a to nikako nije sluajno. ta sve spada u svijet gajba? - U svijet gajba, u glavnom bi spadala bia koja nisu vidljiva. Od arapske rijei gabe jeribu, to znai biti otsutan, gajb -onaj koji je nestao i koji je nevidljiv. To je, dakle, vjerovanje u svijet koji se ne vidi, ali koji postoji i koji je prisutan. Svijet

gajba bismo podijelili na svijet meleka i svijet drugih duhovnih bia, koji se nazivaju opim izrazom - dini. Svijet meleka, kako sam ranije rekao, je svijet izvjesnih Allahovih kreatura, koje su tako programirane da ovjeku ne mogu praviti i nanositi zlo, dok je, nasuprot melekima, stvoren i jedan drugi i sasvim drukiji svijet, svijet dina, koji je najrazliitijih vjerskih opredjeljenja. U tom svijetu postoje pripadnici svih vjera, ak i najrazliitijih sekti izopaenih mistinih uvjerenja i grupa. Da li Kuran govori o veliini duhovnog svijeta i da li pominje sve opasnosti, koje mu prijete od bia iz tog svijeta? - Jedan od stavova o stvaranju samih dina jeste da su oni stvoreni od izvjesne ljubiasto-plave supstance plamena, kao kada biste vidjeli plamen plina ili eventualno gorenja svijee, onaj srednji dio. To se desilo, kako smo ve rekli, mnogo prije stvaranja prvoga ovjeka, a ovjek je stvoren od zemlje u vrijeme kada je zemlja bila u hladnom stanju. Meu dinima, naravno, ima onih koji su prihvatili islam. Meutim, ima i onih koji su i dan-danas kjafiri. Pod samim pojmom kjafir, ne podrazumjeva se da je rije iskljuivo o nevjernicima. Znamo da je Iblis, odnosno Sotona, direktno s Allahom razgovarao i on nije nevjernik; on je - kako smo ranije rekli -nezadovoljnik kome je stalo da zavodi Boije robove i da ih okree protiv samog Boga, kako

bi on sam postao ono to je Bog. Moda treba podsjetiti da rije kjafir vodi porijeklo od rijei ''kefere'', koja ne znai ne vjerovati, nego znai - poricati, biti nezadovoljan! I oni koje mi danas nazivamo kjafirima nisu nevjernici, nego su nezadovoljnici! Oblik Iblisovog nevjerovanja nije takve prirode da on negira Boije postojanje, nego njegovo nezadovoljstvo proistie ulogom, koja mu je odreena i data. On je, dakle, na izvjestan nain, zavidnik i on bi, po svaku cijenu, htio da bude Bog, da bude Stvoritelj i da bude predmet oboavanja. Htio bi da se njemu prinose kurbani i da ini dostojnu konkurenciju samome Stvoritelju! I upravo kroz prizmu Iblisova ponaanja, moemo donekle shvatiti kakva izgleda priroda onih koji u velikom broju napuuju duhovni svijet i koji, uz pomo sihirbaza ili bez njih, stalno ugroavaju ljudsko zdravlje i ljudski rod. I upravo zato to jesu takvi - nezadovoljnici, zavidnici, nevjernici, prevrtljivci, laljivci, zli...- Kuran i jeste istinska lijek i zatita od njihovih perfidnih napada.