You are on page 1of 2

Bududnost ERP-a Bududnost razvoja ERP sustava lei u integraciji s nekoliko cjelina koje prate trendove informacijskih tehnologija.

Tu se misli na integriranje sa socijalnim mreama, razvoj aplikacij a u oblaku, web 2.0 tehnologije i poboljani modeli donoenja odluka. Kako su socijalne mree sveprisutne i prihvadene na cijelom svijetu, ljudi koji ih koriste postaju sve vie prilagodljivi uslugama koje takvo povezivanje prua. Cilj je povezati ERP sustave sa socijalnim mreama. Razlog zato bi to bilo korisno je to de se takvim povezivanjem smanjiti ivotni ciklus implementacije novih proizvoda, vie stope povrata na investicije i manji trokovi investiranja u raunalne sustave po radnoj jedinici. Primjer uspjenog povezivanja je salesforce.com, kompanija koja je postigla znaajne uspjehe s repliciranjem CRM potreba, a takoer i ERP-om. Jedan od najvanijih trendova u informacijskim tehnologijama je svakako i poslovanje u oblaku, tzv. cloud computing. Ovaj nain poslovanja ima potencijal preoblikovati nain na koji se pruaju IT usluge. Cloud computing je definiran u smislu aplikacija koje su dostupne kao servisi i hardverski i softverski sistemi preko internetske mree. U posljednje vrijeme neki pruatelji ERP usluga prebacili su dio svojih ponuda u "oblak", primjer je SAP By Design sustav. Mnoge mogudnosti ovih sustava su jo u razvijanju, bududi da je potrebno sve servise i korisnike mogudnosti prebaciti u "oblak". Web 2.0 tehnologije, a usporedno s njima i poslovanje 2.0, tj. Entreprise 2.0 je definirano sa internetskim tehnologijama koje se koriste, s alatima i aplikacijama koje posjeduju potencijal za postizanje bolje suradnje meu korisnicima, boljeg naina kreiranja sadraja i cjelokupnih performansi sustava. Entreprise 2.0 moe biti promatrano kao softver namijenjem socijalnom povezivanju koji doputa svojim korisnicima da se poveu, susredu i surauju putem posredstva raunala, a takoer da osnivaju online zajednice korisnika. Takva digitalna okruenja nazivaju se platforme i doputeno je sudjelovanje i interakcija svih korisnika, ije su akcije vidljive svima unutar organizacije. Iako organizacije koriste razvijene ERP sustave da bi rjeili njihove probleme unutar grane industrije kojom se bave, postoji irok prostor mogudnost i poboljavanja razmjene znanja zaposlenika i razmjene kompetencija. Razlika izmeu klasinih

ERP sustava i modernih Entreprise 2.0, je to se eli postidi to manje preddefiniranih tokova i omoguditi sloboda u postavljanju formalne hijerarhije, te je potrebno vie integracije izmeu ERP sustava i Entreprise 2.0 alata i aplikacija. Tradicionalno su ERP sustavi imali manji fokus na podrku njihovih kljunih procesa i funkcija, to je izazvalo standardiziran nain voenja poslova. Danas postoji potreba za podrkom u procesu donoenja odluka, tako to se ele postidi odluke to bolje potkrepljene podatcima, koje de utjecati na sve mogude aspekte poslovanja. Postoje mnogi modeli donoenja odluka, a jedan od znaajnijih je Simonov model donoenja odluka. Poinje s fazom prikupljanja podataka, fazom dizajniranja, fazom odluke nakon koje slijedi faza implementacije. Implementacija odluke se smatra uspjenom jedno onda kad rjeava namjenjeni problem i ispunjava zahtjeve koji su prethodno postavljeni da se moraju rjeiti. Iako su 50% doneenih odluka neuspjene, novi trend u donoenju odluka je spreman za ukljuivanje u tzv. crowd sourcing. To de povedati prikupljanje podataka i poeljno je ukljuivanje to vie korisnika u donoenje odluka, to je funkcija ERP-a koja se ved dugo oekuje.