Upravitelj po5tanske postaje

Koleiki registrator
Poitanske postaj e diktator.
Knez Vjazeinskit

Tko nije proklinjao upravitelje po5tanskih postaja, tko nijg prepirao s njima? T,ko u tremrtku gnjeva nije traZio od.-njihonu koibnu knjigu da elpiSe u nju svoju uza,ludnu pritluZbu dbag zapostavljanja, 'grubosti i heispravnosti? Tko ih ne smatra izrodima roda ljudskoga, ravnima pokojnim podmitljivim pisarirna ili ibarem murmonskirnz razboinicirna? Budimro, ipak, qrravedni, uznastojmo se uiivjeti u njihov poloLaj, pa iemo ih ,moZda suditi mnogo blaZe. Sto je to upra. vitelj po5tanske postaje? Puki mudenik ietrnaeste klases, zaitilen svojim dinom jedino od batina, pa i to ne uvijek (pozivam se na savjest svojih ditalaca). Kakva je duZnost toga diktatora, kako ga u 3a1i naziva knez Yjazemski? Zar to nije prava robija? Nema rni,ra ni danju, ni noiu. Svu zlovolju, skupljenu za vrijeme dosad,ne voZnje, iskaljuje putnik na upravitelja. .Ako je vrijeme nesnosno, put rilav, kodijai tvradoglav, ako rkonji neie da vuku kriv je upravitelj. Ula- u njernu vidi neprija. zeii pod njegov ubogi krov, rprolaznik telja; dobro je jo5 ako mu pode za rukom da se brzo rijedi nezvana gosta; no, ako se dogodi da nema konja?... BoZe, kakve se sve grdnje, kakve se prijetnje ne prosipaju
se

na njegovu glavu! Po ki5i

skim dvori5tirna; po ljutoj buri, za vrijeme bogojavljenskoVj azem

i

'bljuzgavici mora on

juriti po seo-

r Stihovi iz pjesme Stanica nsskog pjesnika i kritidara Petra Andrejevida skog (1792-1 87 8). z muromski Murom, grad na lijevoj obali Oke u Vladimirskoj oblasti - sredne Ruske SFSR. Oko XII. st. sjediste kneza; potkraj XIV. st. ulazi u sklop Moskovske drlave. 3 tetrnaesta. klasa Rusiji, od Petra I. nadalie, Einovi su se u - U carskoj armiii i gradmskim sluibama dijelili na-detrnaest klasa, a svaka je klasa imala todno odietlena prava. U toj hijerarhiji dinova detrnaesta klasa bila je na posljednjem mjestu.

$

Puskin: Kapetanova

kii

B1

ga mraza, izlazi on u trijem da bar za trenutak odahne od vike i udaraca razdrai,enag do3ljaka. Dolazi general; upravi. telj mu- dr3guii daje gvije pos-ljed,nje trojk-e, medu nlima i kurirsku. General odlazi nb rdkav$i mu"ni'hvala. Nikon pet-minuta pnaporci! ... i vojni kurir rnu baca na stol svoju putnu-objavu! ... Prenesirno se dublje u sve ,to, i naSe ie se srce umjesto negodovanjem ispuniti iskrenim saZalie. njem._Jo5 nekoliko rijedi: za punih dvadeset godina ,proSho sam Rusiju uzdrt? i poprijekb; poznati su iri goto^vo svi po5tanski putovi; poznajbrn nekoliko naraStaia kddiia5a: jetko kojeg upravitelja -ne poznajem osobnol rnalo"jh ieris kojim?.-nisarn ,irnao posla; nadam se da 6u uskoro obiiviti zanimljivu zibirku svojih putnidkih zapatanja; zasada 6u samo reCi da je stalelupravitelja postaja prikazan javnosti u posve laLnoj slici. Ti, toliko ocrnjeni- upravitetii postaia, opienito su ,mirni ljudi, po prirodi udluZni,'dru5tv#i, st<roinni u svojim teinjama za podastima, a nisu ni ,od.viBe srebro. lju,bivi. Iz njihovih razgovora (koje, ruzgred redeno, ne uvatavaju.gospo_da putnici) rnoZe se izvuii rnnogo toga zanirnliivog.i poudnog. Sto se--mene tile, priznajem d; ja pretpbstavljam razgovor s nj,irna razgovoiu s k"akvim dinovnikom Seste klase, <oji putuje po sluZbenoi duinosti. f-1ko je dosjetiti se da ja i,mam prijateljA u destitom staleZu upravitelja postaja. -Doista, uipo"menh na jednoga od njih vrlo mi je draga. Prilike su nds nekad zblrtile, i"o njemu sada Zelim porazgovarati s ljubaznim ditaocima. Godine 1816,, svibnja mjeseca, dogodilo se da sam putovao kroz_xxx-sku gu-berniju po5tanskim putem, [<oji je-sada 'r.rkinut. Bio sam u niskom dinu, pa sam putovao pd5t-anskim kolirma i.plaiao podvoz za dva konja. Zbog toga ie upravitelji rpostaja ni,su sa mnom didili, nego sam dEstJna silu^morao po mome rniSljenju, irnao pravo. i?vojevati o,n9 na_Sto.sam, Kako sam bio ,mlad i ,nagab, ljutio sam ie ibog podiosti i malodu5nosti upravitelja kad bi ovaj dao troiku,-pripremljenu za mene, upregnuti u kola kakvoga vi5ega dinovnika. Isto se tako d'r.rgo nisam mogao naviknuti na to da me paZliivi sluga mirnoilazi s tanjurom na rudkovima kod gu6ern"atora. A sad mi se i to i kojeSta drugo ini posve prirodnim, i zaista Sto bi ibilo s nama il<?d bi se umjesto opienito u,godnog pravila: da niii din poituje "viii iin, u upotrebu drugo pravilo, na prirnjer: da slabiji um 'uvelo poituje jati um? Kakve bi tu raspre nastale! I od koga bi sluge podinjali posluZivati? No vratimo se na5oj pripovijesti. Bio je vrui dan. Na tri vrste od postaje x x x stane Skropiti ki5a i zatas rne pljusak prornodio do gole koZe. eim stigosmo na postaju, prva mi je briga bila da se ,ito p,rije presvudem, a druga da zatraLim taja.
82

- po vrhnje. pocli

Ej, Dunja

-

povika upravitelj

-

pristavi samovar i

Na te rijedi pojavi se iza pregrade djevojdica od kojih detrnaest godina i potrda u predsoblje. Njena rne ljepota iznenadi. Je ,li to tvoja kii? zapitao sam upravitelja. - Da, [<ii odgovori - om s izrazom zadovoljnog samoje, spretna; sva je na pokojnu rnajku! Iju{rlja a pametna'ti Tu on stade prepisivati rnoju putnu orbjavu, a ja se pozabavih razgledanjem slika, koje su ukra5avale niegov skrornni, ali disti dom. One su prikazivale pri6u o razr:netnome si,nua: na prvoj destiti starina, u kuinoj kapici i u domaiem ogrtadu otpuSta nemirnog rnladiia, koji 'uZufbano prima njegov hlagoslov i kesu s novcima. Na drugoi ie iarkim potezima bilo prikazano razbludno vladanje rnladiia: sjedi on za stolom, okruien laZnim prijateljima i bes,tidnim Lenama. Zatim: propali rnladii, sav u traljama i s 'trorogim Seiirom na glavi, pase svinje i dijeli s njima hranu; na licu rnu se ogleda duboka bol i pokajanje. Napokon je prikazan njegov povratak ocu: doibri mu starac, s istom onom kapicom i ogrta6em trdi u susret; ,razmetni je sin pao na koljena; u pozadini kuha'r kolje ugojeno tele, a stariji brat ispituje sl'uge za uzrok takve radosti. Pod svakom slitkorn proditao sam prigodne njemadke stihove. Sve je to i dosad os'talo u rnome sjeianju, baS kao i londi6 s kaloperoms i postelja sa Sarenorn navlakom, i ostale stvari koje su me u to vrijeme okruZivale. Kao da sad gledam samoga domaiina, dovjeka pedesetih godina, svjeZeg i bodrog, i njegov dugadki zeleni kaput uz struk, s tri medalje na izblijedjelim vrpcama. Nisa,m dospio ni da podmirim radun svome starorn ko'di" ja5u, a Dunja se vratila sa samovarom. Mala kaii'perka odmah je primijetila kakav ie utisak 'udinila na mene; oiborila je svoje tkrupne, plave odi; ,upustih se ,s njorne Lt razgovor i ona mi je odgovarala bez ikakva ustrudavanja, kao djevojlka koja je vidjela sviieta. Ponudio sarn njenom ocu daS,u punda, a Dunji dao daiu daia, te stadosmo razgovarati utroje, kao da smo neki davni znanci. Konji su ved odavno bili upregnuti, a meni se nikako nije rastajalo od upravitelja i njegove kieri. Napokon se oprostih s njima; otac mi zaieli sretan put, a kii me isprati do kola. U trijemu zastanem i zamolim je za dopu5tenje da je poljuibim; Dunja pristane... Mnogo polj'ubaca rnogu ja nabrojiti otkako se time bayim
4 prida o razmetnom sinu novozavjetna biblijska prida o dovjeku koji polazi grijednim putem, ali se pokaje i nada ocu, koji mu sve opra5ta. a kaloper ukrasna mirisna biljka iz porodice glavodika.

-

83

?Ali - pade mi na um - >s'tari je upravitelj-moZda vei irni. jenjen, a i Dunja se vjerojatno vei'r.rdala... Misao o tome da j" -jq4lo od njih vei urnrlo takocler rni sinu u pameti, te se pribliZavah.. postaji xxx s tuZnim predosjeianjem.'Konji se zaustavi5e pred po5tanskom kuiicom. US'avSi ir sobu, odmah sam prepo_z,nao slike Sto su prikazivale pri'du o razmetnomu .sinu; stol i postelja bijahu na starorn mjestu, ali na prozorirna nije vi5e bilo-cvijeia, i sve je unaokblo govorilo -spavao pokriiren ko9 Sapu5tenosti i lemaru. Upravitelj je Zu.hom;_rnoj Sq,dolazak probudi i"on uttade... Bio,je to odistf, Simeon Virin, ali ,liako ,se postarao! Dok se spr6mao , da prepi5e moju putnu objavu, promatrao sam niegovu sijedu kosu, duboke tbore na:njegovom odavno neoiliriJanom 1i 9u, njegov4 ,pogrLrljena leda - i rnisam se mogao naduditi kalko su tri ili ietiri godine mogle da preobrazd onako bod. rog muSkarca u iznernoglog standiia. zapitah ga ta rni smo . -: Da li. si rrne prepoznao?

ali nijedan nije ostavio u.meni taho trajnu, tako ugodnu uspomenu. ?roSlo je nekoliko godina, a priliLke rne dovedoSe na taj isti-put, u,taj,isti kraj. Sjetio sam se kieri staroga upravit-elja i orbradovao se Xrri pomisli da iu je opef vidjeti.

odgovori s{lmorno ovdje je veli,k - prolaznika on - mene. promet; mnogo se zadrlavalo kod Da li je zdrava tvoja Dunja? nastavih ja. :l Starac se namr5ti i odgovori: .- A bog ie ie znati! Izgleda, daikle, da se udala? rekoh. - moje pitanje i nastavi Star.ac se udini kao da je preduo da Sapatom dita rnoju putrnu dbjavu. Frekinuo sam ga svo" jim pitanjirna i rekao da pristave dajnik. Radoznal6st me podela m,uditi i ja sam se nadao da ie pund tazvezati ,lezik moJega starog znanca. l{isam se prevario: sta,rac 'ne od,bi ponudtenu daSu. Pri. ryije,tio sam da je rum razvedrio njegovu natmurenost. Kod {rtrge da5e postade razgovorljiv; sj-etio me se, a,li se gradio kao _da rne se sjeia, te'sam doznao od njega povijesf lroja me je tada veoma zaokupila i dirnula. on. 1 Dakle, vi ste poznavali rnoju Dunju? - pode A- tko,je nije poiznavao? Ah, Dunja, Dunja! Kakva je to bila djevoj,Ba! Tkp je god tuda pro5ao, svatko bi ie pohvalio, hifko je ne bi pokudio. Gospotle su je darivale, neka rna. ramicom, neka nau5nicarna. Gospoda putnici narodito ibi se zaustavljali, toboZe radi oibjeda ili vedere, a zapravo jedino zalo da bi se nje Sto vi5e nagledali. Dogaelalo se da se ka. kav gospodin, ma ko,liko bio ljutit, u njenoj prisutnosti prirniri i ljubazro porazgovori sa mnom. Hoiete li rni vjerova.
MoZe
84

stan znancr.

biti

-

-

ti,

joj se mogao naradovati; ta nisarn li volio svoju Duqju, irisam li lebdio nad svojim djetetom; zar jo'1 Zivot nije bio ugodan? Ali Sta iete, sudbini ne rnoZe5 izbieeil- Sto je sutle' I tu on s'tade da mi potarnko n6, tome se ne moZe3 oteti. nevolji. svojoj pripovijeda o - Frije tri godine, jednom, u zimsko vede, kad je 'Fralitelj izvladio crte- u novbi kniizi, a kii mu iza pregrade Sivala i neki putnik u derkes-koj Sula1f sebi haljinu, stiie trbjka; -obavijen Salom,, ude u sob-u, traLe(i i vojnidi<oj kabanici, da rnu se dadu konii. Svi su konji ibili na putu' Kad-je to duo, putnik pqvisi gias i podignu bid, ali Dunja, naviknuta vei'ria takve prizor=a istrdi iztpregrade i umiljato ry opSa' ti dobliaku s bitaniem: ne bi li volio 5to prigristi? Dunjina poiava"dielovala je tao uvijek. Putnika je pro5ao bijes; prittdo je d'a pridek"a konje i irarudio je vederr"r. Skin;uv5i mokru, dupavu-5ubaru, odmotav5i Sal i svu,kavS.i kabanics, PEtnii< sdpojavi tkao rnlad i vitak husar s crnim brdiii'ma. On se smjdsti kod upravitelja i stane veselo razgovarati s -njim i s nj"egovom ki6rkom. Doneso5e vederu. U-to stigo5e konji i uprlvitelj naredi da ih i ne hrane, vei odmah uP1egnu-3 pufnikova rkola; ali, vrativ3i !g, orl nade.-mlada dovjeka,. gdje Lotovo bez sviiesti leZi na klupi: pozlilo mu, zaboljela ga Upravitelj rnu [huu, nemoguie mu je putovati... Sta-sad.? iit"tji svoi ftrevet, te-zakliudi5e, ako bolesniku ne bude lak5e, <fa sutia ujutro po5alju u xxx po lijednika No sutradan 3e husaru bilo joS gore. Njegov-sluga odjaha u grad po lijedhika. Dunja mu j9. povezala gl?vu.rupcem, nafiiodedlm u ocat, i sjela sa sviiSim Sv6njem kraj njegove postelie. Bolesnik ie pied upraviteljem stenjao i nije -proLouorio sotovo ni iiie8i, ali ie ipak popio dvije Salice kave i steniui'i sveiednako narudio sebi objed. Dunja se nije mi' cala o"d njega. On je svaki das fiaLio da pije i Punj3 {nu i9 prinosila ,rrtie timitnade, koju je sama pripravila. Bolesnik bi okvasio usnice i svaki put,-vraiaj'r'rii joj vrdii' stisn-uo bi u znak za'hvalnosti svoiom slabom rukom Dunjinu ruku' Oko o;bieda stiZe liiednik.-Gn opipa bolesnikovo bilo, poraz' goutri de s njim ne5to na-njgm-adkqm i izjavio ruski da mu iamo mir i da- 6e za dva dana rnoii da krene ie potreUan ira ^n:ut. Husar mu .dade dvadeset i pet rubalja za posjet i obojica su -jeli-s ve-lii"ri" sa na obied; lijednik pristadel fi* t"fio-, popiti bocu vina i rastali se veoma zadovoljni jedan - - s drugim. Froteka"o je jo3 jedan dan i husar se ,posve oporavio. Bio je neobidno vedeo, neprestance se Salio das s Dunjom, das s
85

gospodine: kurir, vojnidki skoretede s .qjop su po pola sata znali razgovarati. Na njoj je kuda podivala; da spremi, na sve bi dospjela. da priredi Stogod - nisam je se mogao nagledati, ltisam A ja, stara budala,

steZe, steZe, i toliki ga-nernll obuze hf nije mogio iraii"ii, vei s9 sAm upllti do crkve. Kad joj se pri6tiZio,-"e-i a;;; narod ve: razilazi, ali Dunje nije-bilo-ni u porti, ni pred urazom. un zurno ucte u crkvu: sveienik ie izlazio iz oliara; grkvenjS.k je gasio_.svijede, dvije su se sfarice molile jo5 u kutu, ali Dunje nije bilo u ci.kvi. Nesretni se otac iedva odludio d? upita crkvenjaka, je li Dunja bila na sluZUi. Crt<_ venjak odgovori da nije ibila.-Upraviteii se vrati kuii ni Ziv ni mrtav. Ostajala 1n.u jg s-arno jedna nida: da rnoZda Dunji, onako vjetrenjastoj i mladoj, nije palo na pamet da se pbveze do iduie postaje, gdje je Zivjela nieziira kuma. S ftSkim uzbutlenjem odekivao je povratak irojke, na koioi iu je.pustio d'a krene. Kodija5 se nije vra6a6. Na,rrokon, .5r6d vede, on stigne sAm i pri$it pora2nom vije5iu ^O, i" b'""1, _s s te postaje nastavila put s husarom. Starac nije mogao da podnese svoiu nesreiu: odmah ie pao _y onu istu postelju gdje je uodi ioga dana leZao mlahi varalica. Tek sada, sjetiv5i se svih okohiosti, do5ao ie u"iuvitelj do spoznaje da je husar izigravao boiesnika. "Jaa,iiti spopade stra5na vruiica. Odvezo5e ga u Sxxx, a na niegovo {.njesto odredi5e privremeno drugogi. Onaj isti lijedniki ko-. Jr Je dol?zio husaru,._lijedio_je i njega. On uvjeri upraviielia pogtajg d4 je mtadi dovjek bio po-rpirno zdrai i da ie ;; #; tada dosjeiao njegovoj zloj namieri, ali ie Sutio boieii se fjeeova_ bida. Da li je Nijemac govorio i-stinu, ili sd samo htio pohvaliti dalekovidno5iu, time niie nimafo utl"" Sio nesretnoga..bolesnika. Cini -vno se oporavio Urt"iii, vrrerJ Je zatrazto kod svoga starjesine u Sxxx "d dvomies6dni "pi"dopust ne rekavSi nikoire ni iileei suojoJ ;;Gri"-;;: -i, Sao.pje5ke za svojom,kieri. Iz pritne " oU3avi: ";e-i;;;-J.'i; konj idki kapetan Minski putovao ir S--ojl,"rtr' ; -p;;";;u'; 86

upra-viteljerni zviildukao jp. pjesme, razgovarao s putnicima, njihove purne dpj?i. u postaisku ri"iif" i'irri?? lli:iyqg se svtdto clobrome upravitelju postaie da ie ovdme treiee Zao Sto se- rastaj6 ,i s"oji* fl,ib;ir;^;";;;: ig.tra.bilo Bila je.nedjetja. Dunja se Spremala "" ;rii"".-H;;;fir-6;: zose .J(_ota. Un se oprosti s upraviteljem postaie i boeato sa nagradi- za lconak i hranu, oprosti ie i i Ouriiom iil;.idl je od-veze do.crrkviie,^Lkoja se natazitiili- L*j;-il, i"j 9u je Dunja bila u nedoumici... " _: Ta dega se boji5? rede joi otac. Niesovo sosoodstvo nije vuk i neie te poicsti. Povezi se-do c"rlive. " D..glju.sjede..u pokrai kola husara, sluga skodi na svoje . sjediSte, kodijaS zviznu i konji poletjeSe. Jadni upravitelj nije 1nogag shvatiti na koji je to nadin on sAm m.ogao dopustiti svojoj Dunji da ,kr6ne zaiedno s husarom;.sto ga'je to- tako zaslijepilo-i gdje mu je dda bila pamet. Nije pro5lo_ ,ni pola sata, a njegovb srce -,pode da se

Kodija$, koji ga je vozio, rekao je da je D'unja cijelim pu. tem plakala, premda je kako se dinilo, putovala od svoje vo,mislio je upravitelj postaje -- >dovesti lje. "MoZda iu. - ovdicu.., S tom je miSlju stigao u Petrokuii svoju zalutalu grad, odsjeo ru Izrnailovskorn puku, u kuii umirovljenog podoficira, svoga starog vojnog druga, i zapodeo svoju potragu. Uskoro je doznao da je konjidki kapetan Minsl<i u Petrogradu i da stanuje u Djemutovoj gostionici. Upravitelj odludi da ode do njega i da mu se prijavi. uiutro do5ao- je u njegovo ,predsoblje-i zamol'if' da . Rano jave njegovom gospodstvu da jedan stari vojnik moli'da se s njim vidi. Posilni, koji je distio dizme na ,kalupu rede mu da gospodin spava, i da prije jedanaest sati ne prima niko. ga. Upravitelj postaje ode i vrati se ;r.r odretleno vrijeme. Minski izide pred njega ,u lkuinom ogrtadu, s crveno'm kapicom na glavi. U starcu uzavri srce, suze mu navrle na odi i on samo promuca drhtavim glasom: Va$e gospodstvo! ... Udinite mi milost boZju! ... Minski ga brzo pogleda, plane, uhvati 'ga za ruku i povede u kabinet, zatvoriv5i za sobom vrata. VaSe gospodstvo! nastavi starac Sto je bilo, ;bilo - jadnu Dunju.-Vi ste je se nauZije. -Vratite mi sad bar moju vali; nemojte je uzalud 'upropa3tavati. . rede mlaSto je udinjeno, ne moZe ,se vi5e p,opraviti di kriv sam pred tobom dovjek potpuno zbunjen; i sprernan sam da te rnolim za opro5tenje, ali ni pomi5ljati nemoj da ibih rnogao napustiti Dunju. Ona ie biti sretna, dajem ti po5tenu rijed. Ta dta ie ti ona? Ona me voli i odvikla se ,od svojega prija$njeg iivola. Ni ti, ni ona neiete zaboraviti Sto se dogodilo. Zatim rnu gurne neSto u rukav i otvori vrata, te se upravitelj, ni sA,m ne znajuii kako, nacle na ulici. Dugo je stajao nepomidno, dok ne opazi sveZnjii papira u zarukavlju; on ga izvadi i razmola nekoliko zguZvanih novdanica od pedeset r,ubalja. I ponovo mu navrijeSe suze bijesa! Zguivao je papire, rbacio ih na tle, na odi zgazio rpetom i po5ao... Udaljivii se nekoliko koraka, za' ustavi st... i vrati se... ali novdanica nije vi5e ibilo' Dobro odjeveni mladii, spaziv5i ga, pritrdao je kodija5u, sjeo brzo u kola i viknuo: "Tjeraj!< ... Upravitelj nije po' jirio za njirn. Odludio je da se vrati na svoju postaju, ali je prije toga htio da joS jednom vidi svoju resretnu lunju. -toga se, nakon dva dana, vratio k Minskome, ali mu Zbog je posilni surovo rekao, da gospodin nikoga ne prima; gru' di,ma ga je izgurao iz predsoblja i zalupio mu vrata pred nosorn. Upravitelj je dekao i dekao, pa oti5ao.
87

Tog istog dana, uvede, iSao ie Liteinom ulicom. vraiaiuCi se sa sluZbe boije u c1kv.! Svitr irtevotinika. Odjednom i,io_ juriSe $i-9 njegg_ raskoina kola i ripravitelj "preporn'a ,, njima Minskoga. Kola se zaustavi5e pred ,nekoin irokatni com, upravg qTed sAmim ulazom i hus-ar ustrda u hodnik. I_] glavr -up-ravltelJa sinu tsretna rnisao. On se vrati, stane po-

nuJe.

to, brate, konji? Da nisu Minskoga? liji su - E.S njegovi odgov-ori koiija6 _ a St6 ibi ti htio? -je gospodir naredio aa oanesem . - Eyo- Sto: tvoj mi nJegovoj .Dunji pisamce, a ja zaboravio gdje ta Dunja sta-

kraj kodijaia i upita ga:

:: Pa.eto tu, na drugom katu. Zakasnio si, brate, s tim tvoji'm pisamc.etom; sad-je vei on s6m kod nie. Sad svejed_no -- odgovori upravitelj n6izrecivo uzbu- - srca itena hvala ti, S_to si me poudio, a j-a iu obaviti svoje. I_s tim rijedima pode uza stepenice. Vrata su bila zakljudana. On-pozvoni. pro5lo ie nekoliko trenutaka'tjeskobnog i5dekivanji. Kljud za5kripi. Otvori5e
Stanuje li ovdje- Avdotja Simeonovna? upita on. - Da, ovdje odgovori rnlada sl'uZavka - d Sto ie ti ona?
m{.1.

nijoj modi sjedila je na rudki njegova naslonjaida kao kakva jahadica na svom engleskom sedlu. Ona je nieZno gledala Minskoga, otavijajuii njogove crne kovrdice oko svol1h blipromatrajuii je. j9? zapita ona, ne podiZuii glave. On je sve- -- It q jedqalg Sutio. Ne dobiv5i odgovora, Dunja podigne glbvu... i s krikom se sru3i na gag. Preplaseni Minski poleti da je digne i, odjednom, spaziv5i na vratima staroga upravitelja postaje, ostavi Dunju i pricle mu, dr3duii od bijesa. Sto ti hoieS? rede mlr, stisnuv5i z'ube. Za5to se - krade5 za mnom - kao razbojnik? Zar hoieS - da fi:,e zasvuda kolje5? Napolje! I uhvativ5i snaZnom rukom starca za

sjedio je-Minski, zamiSljen. Dunja, ddjevena pb najriskoSstavih-prstiju. Nesretni qpravitelj!

_ :--Ng srnijete, ne s'mijete! - povika za mjim sluiavka kod Avdotje Simeonovne su gosti. .Ali upravitelj .nije sluSao, vei je i5ao dalje. prve dvije sohe bile su mradne, a u tredoj je bito svjetlo. On je pri5io otvorenim vratima i zaustavio ie. U sla3no namje5t6noj sobi

Ne odgovarajuii, upravitelj ucle u dvoranu.

kii nije dinlla.tako divnom; on se i protiv

JoS

nikada rnu se njegova svoje volje-zanio,

- stepenice. Siju, izbaci ga niza Starac se vratio u svoj stan. Prijatelj mu je savjetovao da se Lali, ali je upravitelj razmislio, odmahnuo rukom i odludio da se svega okani. Nakon dva'dana vratio se iz Pe88

trograda na svoju postaju
sti.

i opet se prihvatio

stare duZno-

kako Zivim zavrSi on E,to, vei je treia godina - svoie'Dunj'5 ni traga-ni g'lasa. SArn i kako oa n;e nema bez -Ziva ili mrtva. Sva5ta se zbiva! Nije ona ni bog zni je li

pria ni pbsliednia koju ie odmamio putnik-vjetrogonja, pa se tamo-poilrao-s njome i zatim je odbacio. fma u Petrogradu rniog6 takvih-mladih glupada koje,su danas-u- svili

i kadifi, a sirtra, kad ih pogleda3 - metu ulice s posljednjim olo5em. Kad pomisli{ ia trenutak da i Dunja rnoida tako propada, nehotice zgrijeSi5, poZeljev5i joj -smrt. ' ' - Takva ije bila pripovijest moga prijatelja, staroga,gPr-a'

vitelja poitaje,'pripovijest koju su nekoliko puta prekidale suzel Stb ih j-e on slikovito otirao svojim skutom kao srdadni Terentid u prekrasnoj baladi Dmitrijevac. Njih je djelomidno izazivao i pr-r,nd, kojega je on ispio pet da5a za vrijem_e svoga pridanja; ali, kako rnu drago, te su suze silno ganulg Inoje srce. Rastav5i se s njime, dugo nisam mogao zaboraviti staroga u,pravitelja i dugo sam jo5 mislio o jadnoi Dunji. Nedavno jo5, prolazeti kro:z mjestance xxx, .sjetio sam se svoga prijatefia i saznao da je postaja kojom je or-r upravljao ukinuta. Na moje pitanje, je li Z]1 stari ir'rpraviteli, nitko mi niie znao todnb odgovoriti. Odludio sam da poijetim poznati"kraj, te unaj,mih-slobodne ko'nje i uputih Bilo je to u jesen. Sivkasti su oblaci pokrivali.nebo; hladan jb iietar drjhao s poZnjevenih polja, skidajuii crveno i Zuto"li5i"e s okolnog drveia. Stigao sam u selo o zalasku sunca i zaustavio se kod po5tanske kuiice. U trijemu gdje me je .nekad poljubila nesretna Dunja) pojavila se debela odgovori da, je sta-ri upravitelj poZeni i na moja pitanja -prije godinu dana, da se u njegovu oipritit<e staie umro kuiu uselio pivar, i da je ona pivareva Zena. Bilo mi je- Zao Sto sa'm uzalud putovao i badava potro5io sedam rubalja. zapitao sam.pivareu.r Zenu. A od dega je umro? - Propio ie,-baiu5ka - odgovori rni ona. - A gdje su ga sahranili? - U 6t<otici, pokraj njegove pokojne domaiice' - Bi li me n-"tko mogao odvesti do njegova groba? - Zalto ne? Ej, Vanjka! Dosta si se natezao s madkom' gospodina"na groblje, da rnu pokaZe5 grob upravi' Odvedi postaje. telja Nu t" tij"di, rid i dorav, lsav odrpan matriS istrdi preda rne i odmah me Povede u okolicu. upitam ga putem' Jesi li poznavao pokojnika?
se m selo N.

-

-

r".r.ti'ii&n"iti"ilriirir""lrjiiiiu-Ivina'tvanovida Dmitriieva

6-.

. u orekrasnoi baladi Dmitriieva -

odnosi

baladu Karikalura .se na (1760-1837)'

89

da nisam! On me naudio da pravim .svirale. Do. - Kako gadalo se tgiko (crrst-vo mu nebesko!) te se vra6a ii treme, 1ryi z?. |jim:. >Djedo, djedo, daj lje5njak4ls u o"-"uJ qartva rJesnJacrma i sve se zabavlia s nama. spominju li ga se putnici? - A, Pa sada ih malo.- prglgzi; jedino sudac ako nav,rati, nije. do mrtvili A ljeios" ie prolazila i g.spo: 1li njemu ga, ""ta pa se raspitivala o staro,m upravit6tju postaje poEodiila i je njegov grob. Kakva gospoela? zapitah rad.oznalo. - Divna gospoda - odgovori yozila se iu ko. mali5. -..grJr sa Sest konja, zajedno s tri mala gospodidiia i s doii tJom,.*,r. s crntm psetancem. Kad su joj rekli da ie stari zaplalata je.i rekta djeii:,Sjedite"mirno, |p_fvitetj .ypro, a,Ja 9]r otrcr na groblje.< A ja se onda ponudim da iu ie oqvestt. Alr gospoda rele: ,rZnarTt ja i sdma put.< I dade ml srebrnr petak gospoila. - dobra neka __ |iigorryo na groblje, na golu d'istinu bez ikakve ograde, drvenirn kriZevima, bez ijednog sta6la ili !,o,slJanl.,iedino lJene. O,tkad znam za sebe, nisam vidio tai<o tuZ,noga grob. lja" Etot oyg jg grob staroga upravitelja postaje -___; matrsan skoeivSi na gomilicu pijeska, u-koju - rede mi 3.e Uio zaboden crni tr<riZ s ikonom oa rqeai. i gospocla dolazila ovamo? zapitah. Pa.li.je je Do_lazila. Vanjka gledao sam je iz. .- odgovori - je" ktedala. daleka. Pala je.ovdje nC kotjena i"dugo i iit[i Je gospo_da otrsla u selo, pozvala popa, dala mu novaca i otputovala, a meni je dala srebrni petak _ krasna neka

_. Dao sam i ja mali5anu srebni petak i vi5e nisam Zalio ni sto sam putovao, ni Sto sam potro5io sedam rubalja.

gos,potla.

90

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful