You are on page 1of 21

Aristotel, O pjesnikom umijeu

ARISTOTEL,

O PJESNIKOM (SNL, Zagreb, 1979.)

UMIJEU

prvi sustavni knjievno-teorijski spis do XVIII. st. pisac i djelo na koje se pozivaju svi teoretiari knjievnosti od dvije knjige sauvano nam je jedino 26 poglavlja prve knjige I raspravlja se o pjesnikom umijeu: vrstama uinku uspjehu fabule: =gr. J: pria: osnovno znaenje

= ureen skup dogaaja koji ine okosnicu radnje: u ovom sluaju sujet

ostvarivanju oponaanja: = gr. : odgovara otprilike dananjem terminu prikazivanje osnovno: oponaanje: epsko i tragiko pjesnitvo komedija ditirambi dio sviranja na svirali i citri tri razlike: oponaanje razliitim sred- oponaanje razliitih predstvima: meta: ritam bolji metar jednaki govor gori melodija razlika u sredstvima kojima razna umijea vre opona-anje neka umijea upotrebljava-ju sva sredstva oponaanja: razlika: neka istovremeno druga naizmjence pjesnici: elegijski ili epski: upotrebljavaju odgovarajui stih neki u stihovima slau prirodoznanstvena djela: prirodoznanci

oponaanje na razliite naine: drama ep

II oponaatelji: oponaaju: ljude u akciji: ljude koji djeluju ive ljude naglasak: ne na ljudima

nego na: aktivnosti radnji ili plemeniti vrlinom loije od nas

ljudi su koje oponaaju po naravi nuno: ili prosti karakteri se razlikuju: opakou oponaaju ljude: bolje od nas: poput nas npr. Homer (VIII. st. pr. n. e.) granina crta izmeu: tragedije: prikazuje ljude bolje od nas III

komedije: prikazuje ljude loije od nas

nain oponaanja: npr. pripovijedanjem: bilo kroz usta nekog drugog: Homer bilo u vlastito ime bilo prikazivanjem svih oponaatelja kako rade i djeluju: glumci Homer: Sofoklo(497. - 406./5. g. pr. Aristofan (oko 450. - oko n. e.): 385. g. pr. n. e.): oponaatelji iste vrste prema predmetu oponaanja: oponaaju ljude plemenita karaktera oponaatelji iste vrste prema nainu (sredstvima) oponaanja: oponaaju ljude koji: djeluju rade komedija se i tragedija nazivaju dramama, jer oponaaju ljude koji rade: Dorani prisvajaju: dramu: raditi: dorski: atiki: > tragediju komediju: dokaz: komedijai prozvani:

ne po vinskim ophodima: =gr. zacijelo ispravnije izvoenje postanka komedije IV

nego to su se istjerani iz gradova skitali po selima: ime seoskih opina: dorski: atiki:

uzroci nastanka pjesnikog umijea: ljudima priroeni: nagon oponaanja vjetina u oponaanju radovanje svakom oponaanju: razlog: uenje najvee zadovoljstvo: ne samo filozofima nego i ostalim ljudima: samo to oni u njemu sudjeluju tek malim udjelom uivanje stvara: oponaanje: vjetina izradbe: ako smo prije toga vidjeli predmet u ako prije toga nismo vidjeli predmet u stvarnosti stvarnosti stihovi su isjeci ritmova: ritmovi nam i melodije lee u prirodi: oni koji su u tome oponaanju bili najvjetiji iz improvizacije stvorili pjesniko umijee razdvajanje pjesnikog umijea prema osobitostima karaktera pjesnika: - drevni pjesnici: - improvizacije satirskog i plesnog karaktera pjesnici uzvienog duha: pjesnici skromnijeg duha: oponaaju: oponaaju djela prostih ljudi: plemenita djela: rugalice: himne: enkomije: / MARGIT a? pjevale se u pjevale se u - u njima se pojavio jampski razmjer ast bogova po-ast ljudima - djela plemenitih ljudi pjesnici uzvienog duha postadoe pjesnici skromnijeg duha postadoe pjesnici-ma junakih stihova: pjesnici-ma jampskih stihova: - epski heksametri <gr. = grdim, podrugujem se - tako se naziva jer su se u njemu izrugivali pjesnici poee naginjati vrstama koje su nastale: pjesnici uzvienog duha umjesto pjesnici skromnijeg duha umjesto pjesnika epova postadoe pjesnicima jambo-grafa postadoe tragedija: komediografima: tragedija veliajnija i cijenjenija komedija veliajnija i cijenjenija vrsta od epa vrsta od jampskih stihova tragedija nastala od poetnih komedija nastala od poetnih improvi-zacija zainjaa ditiramba improvi-zacija zainjaa falikih pjesama

Homer: pjesnik uzviena stila prvi naznaio osnovne obrasce komedije oblikovavi dramskim nainom: ne porugu: nego ono to je smijeno: / MARGIT u istom odnosu prema komedijama kao i / ILIJADA i / ODISEJA prema tragedijama zainja: <gr. predvodnik izvedbe improvizira prozni uvod u kojem iznosi temu slijedee pjesme moda korifej izdvojen iz kora, ali s njime povezan naizmjeninim pjevanjem prvi stadij razvoja prema osamostaljenom glumcu: iz njega vremenom postao prvi glumac razvoj tragedije: iz malih se pria i smijena govora tek kasno dovinula do uzviena oblika: zato to se razvila iz satirske pjesme razmjer postade: od trohejskog tetrametra: jampskim trimetrom: pjesniko umijee vie satirskog i od svih razmjera najprikladniji za plesnog karaktera govorenje poveanje broja epizoda: i inovi postajali dui i dogaaji postajali mnogobrojniji nastanak ostalih ukrasa: masaka, kostima, i sl. Eshil (525. - 456. g. pr. n. e.): poveao broj glumaca na dva smanjio korske dijelove glavnu ulogu dodijelio recitativu Sofoklo: poveao broj glumaca na tri uveo oslikavanje kulisa V komedija: oponaanje ljudi manje vrijedna karaktera: ne loih u svakom pogledu smijeno: cilj komedije dio runoga neka pogreka ili neka runoa koja ne izaziva bol niti vodi u propast komina pogreka: <gr. oznaka pojedinane pogreke i smijene radnje analogna traginoj pogreki: <gr. trajna zabluda s moguim i vjerojatno traginim posljedicama povijest komedije:

nije toliko poznata kao povijest tragedije: u poetku nije bila uzimana ozbiljno tek negdje kasno arhont kominim pjesnicima dao kor: ispoetka dobrovoljci u Ateni (V. st. pr. n. e.): prvi napustio jampski nain: satiriki nain u obliku invektive: komedija uperena protiv pojedinih povijesnih osoba poeo obraivati openitije sadraje: fabule epsko pjesnitvo: slijedilo tragediju sve dok nije postalo opseno oponaanje ozbiljnih dogaaja u stihu dvije se vrste razlikuju: ep: oponaa naracijom ima samo jednu vrstu stiha: Else: razlika: ne u tome to je heksametar jedini nego u tome to je stih epa samo stih epa, dok u tragediji postoje vie recita-tivan (govoren), dok u tragediji njih ima i pjevanih dijelova u pogledu duljine: tragedija nastoji: ep vremenom neogranien ostati u granicama ili samo malo odjednog obilaska stupiti od toga sunca: vrijeme prikaprikazi- zano vanja vrijesvake me? tetralogije na natjec natjeca nju?

ono to ima ep, to postoji i u tragediji, ali u epu nema svega onoga to ova sadri: u epu nema: pjevanja vizualnog dijela VI tragedija: definicija: oponaanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veliine ukraenim govorom, i to svakom od vrsta ukraavanja napose u odgovarajuim dijelovima tragedije: oponaanje se vri ljudskim djelanjem, a ne naracijom oponaanje saaljenjem i strahom postie oienje takvih osjeaja pojmovi:

radnja: postupak koji zapoinjemo imajui u vidu odreeni cilj i koji je usmjeren njegovu ostvarenju ukraeni govor: ima ritam i melodiju: napjev svakom od vrsta ukraavanja napose: neki se dijelovi izvode samo u stihovima neki se dijelovi izvode uz napjev oienje: iz straha i saaljenja moe biti: medicinsko oie- moralno strukturalno proi- intelektualno nje: proienje: enje: razja-njenje: terapeutsko djepostizanje prave razvoj radnje gledatelji lovanje mjere u osjeajipro-iuje intelek-tualno ma tragiki in od spoznaju moralne saaljenje i okaljanosti strah: ne prikaizazivazivanje nje osjeosje- aja aja ukoliko tragedija postoji kao zaseban knjievni oblik, tragiko umijee ima est elemenata: strukturalne sastavnice (po kakvoi) predmet oponaanja: 1) fabula: sklop dogaaja oponaanje radnje najvaniji element tragedija: ne oponaanje ljudi nego oponaanje ljudskih djela i ivota: uzroci ljudskih djela: svojstva osobe: misao karakter po tim djelima one: ili uspjevaju ili stradavaju svrha fabule: radnja ne svojstvo svrha tragedije: dogaaji i fabula ono to je najvanije od svega tragedija: ne moe postojati bez radnje moe postojati bez karaktera dva najvanija strukturalna elementa fabule kojima tragedija razonouje: peripetija prepoznavanje

2) karakteri: ono po emu kaemo da su osobe ovakve ili onakve glumci ne sudjeluju radi oponaanja karaktera nego se karakterizacija ukljuuje radi radnje 3) misli: govori u kojima osobe: ili dokazuju da neto jest ili nije ili iznose: neke ope poglede neki opi stav sposobnost govoriti ono to je: primjereno nekoj situaciji u skladu s neijim karakterom to je u recitativnim dijelovima funkcija retorikog i politikog umijea sredstva oponaanja: 4) dikcija: sastavljanje recitativnih stihova priopavanje posredstvom rijei funkcija ista i u stihu i u prozi 5) skladanje napjeva: najznaajniji vanjski ukras nain oponaanja: 6) vizuelni dio predstave: osobe vre oponaanje radei najnebitniji dio: za ostvarivanje vizuelnog dijela odlunije umijee kostimografa nego pjesnika VII fabula u svjetlu prijanjih definicija koje osobine treba imati fabula? tragedija: oponaanje cjelovite i potpune radnje koja ima primjerenu veliinu potpuna radnja: ne nedostaje joj nita to je potrebno ne postoji nita to je nepotrebno potpuno je ono to ima: poetak: sredinu: zavretak: ono to samo ne dolazi ono to i samo dolazi ono to samo po prirodi nuno poslije neeg po-slije neeg drugog jest poslije neeg drudru-gog gog: ili po nu- ili u pravinosti lu poslije njega neto ono poslije ega dolazi poslije njega nema vie drugo po prirodi jest ili neto drugo nieg drugog nastaje treba postojati uska unutranja kohezija koja vee dijelove drame u cjelinu, ako ne logiki, a ono po vjerojatnosti ljepota je u veliini i poretku: fabule trebaju imati odreenu duljinu, ali takvu da se cjelina fabule lahko dri u pamenju ogranienje duljine prema samoj prirodi stvari:

u pogledu je veliine fabula uvijek ljepa to je dua, samo ako je ostala sauvana jasnoa cjeline pravo odreenje za veliinu: veliina u kojoj, uz nizanje dogaaja u neprekinutom redoslijedu, obrat iz nesree u sreu ili iz sree u nesreu nastupa po vjerojatnosti ili po nunosti VIII to fabula nije? to dovodi do toga da su fabule ponekad loe konstruirane? fabula nije jedinstvena ako se bavi samo jednim ovjekom: jedinstvo fabule ne slijedi iz jedinstva glavnog lika: npr. / HERAKLEIDA, TEZEIDA Homer u epu / ODISEJA nije upleo sve to se u ikada desilo nego ju je sastavio oko pojedinane radnje i u drugim se mimetikim umijeima jedno oponaanje odnosi na jedan predmet: fabula treba biti oponaanje radnje koja je: jedinstvena: potpuna: nita nije tamo gdje mu nije mjesto nita to je potrebno ne nedostaje dogaaji koji sainjavaju fabulu trebaju biti tako sastavljeni da ako se jedan od njih premetne ili oduzme, promjeni se i poremeti cjelina: dio koji nema oiglednog uinka, bilo da jest ili da ga nema, i nije dio cjeline

IX dobro sastavljena fabula prikazuje univerzalnije istine nego to ih povijest obino moe prezentirati pjesnikov posao nije da pripovijeda o stvarnim dogaajima nego o onome to bi se moglo oekivati da se dogodi: o onome to je mogue da se dogodi po vjerojatnosti ili po nunosti pjesnik: povjesniar: ne razlikuju se time to pripovjedaju u stihu ili prozi: pjesnik pripovjeda ono to bi se moglo povjesniar pripovijeda stvarne oekivati da se dogodi dogaaje pjesnitvo govori vie ono to je openito: povijest govori vie ono to je pojedinano: zato je pjesnitvo uvijek filozofskije od ono to je odreeni pojedinac uradio i po-vijesti i treba ga shvatiti ozbiljnije to mu se desilo openito znai kakva e se vrst stvari desiti ovjeku odreene vrste da govori ili radi po vjerojatnosti ili nunosti: za tim ide pjesniko umijee nadijevaju-i imena tragedija oponaa radnju: radnja mora biti openitom da bi is-kazivala bit umjetnosti: i karakteri openiti? opisuje ono to se: opisuje ono to se dogodilo: moglo dogoditi: moralo dogoditi: preslikavanje vjerojatnost nunost

komedija: pjesnici sastavljaju fabulu pomou vjerojatnosti tek onda nadijevaju imena koja im padnu na pamet jampski pjesnici: sastavljaju djelo o odreenom pojedincu tragedija se dri povijesnih imena: jer je ono to je mogue ujedno i vjerojatno nuno je da pjesnik bude vie pjesnikom fabula nego pjesnikom stihova od jednostavnih su fabula i radanja najloije one epizodine: epizode slijede jedna drugu bez vjerojatnosti i nunosti umjetniki savrenije fabule: one u kojima se strani i dirljivi dogaaji dogaaju suprotno naem oekivanju jedan zbog drugoga: ako se dogode na taj nain, imat e vee svojstvo uzbudljivoga nego da se dogaaju sami od sebe: sluajno i meu sluajnim dogaajima najdublji dojam ostavljaju oni za koje se ini da su se zbili namjerno X radnje koje fabule oponaaju mogu biti: jednostavne: jednostavna radnja: obrat nastaje bez peripetije ili prepozna-vanja odvija se: dosljedno jedinstveno

kompleksne: kompleksna radnja: obrat se deava uz peripetiju ili prepozna-vanje ili oboje ono to se dogaa proizlazi iz prethodnih dogaaja: ili po nunosti ili po vjerojatnosti

velika je razlika nastaju li ti dogaaji: zbog onih koji su prethodili samo poslije onih koji su prethodili XI dijelovi fabule: 1) peripetija: obrat radnje u protivno, prema vjerojatnosti ili nunosti 2) prepoznavanje: obrat iz neznanja u znanje, bilo u stanje bliske povezanosti ili u neprijateljstvo, ljudi koji su bili u stanju sree ili nesree umjetniki najuspjelije prepoznavanje: kad istovremeno nastupa i peripetija: / KRALJ EDIP a najvema integrirano u fabulu i u radnju dolazi do prepoznavanja osoba: u nekim sluajevima samo jedna osoba u drugim sluajevima prepoznavanje prepoznaje drugu: treba biti obostrano ve je jasno tko je ona prva drugi oblici prepoznavanja:

prepoznavanje koje nastupa po predmetima i sluajnim dogaajima prepoznavanje nekoga po tome to je neto uinio ili nije uinio 3) J: trpljenje, patnja element patnje in poguban ili bolan: npr.: umiranja estoke boli ranjavanja XII kvantitativni aspekt: kvantitativni dijelovi tragedije (po veliini): 1) prolog: itav dio tragedije prije ulazne pjesme kora 2) epizodij: itav dio tragedije izmeu korskih pjesama 3) eksod: itav dio tragedije poslije kojega vie nema korskih pjesama korski dio: dijelovi ovoga zajedniki svim dramama: 4) ulazna pjesma: itav prvi govor kora 5) stajaa pjesma: vjerojatno tako nazvana zato to ju je kor pjevao nakon to je ve doao u orkestru dijelila: epizodije jedan od drugoga epizodij od eksoda napjev bez anapesta i troheja: sumnjivo mjesto postoje samo u nekim dramama: pjesma s pozornice: solistike arije glumaca: ponekad i: dueti terceti kom: zajednika tualjka kora i onih na pozornici lirski dijalog izmeu jednog (rjee dvojice) glumca i kora

10

XIII za ime pjesnici trebaju teiti i ega se trebaju uvati pri sastavljanju fabula? kako se ostvaruje prava funkcija tragedije? uspjela tragedija: sklop umjetniki najuspjelije tragedije treba biti kompleksan fabula tragedije mora biti oponaanje stranih i dirljivih dogaaja ne smiju estiti ljudi ne smiju opaki ljudi niti smije posve opak ovjek oigledno padati iz sree u oigledno prelaziti iz nesree padati iz sree u nesreu: nesreu: u sreu nije strano pobuuje: nije dirljivo suosjeanje izaziva zgraanje ne i: saaljenje strah saaljenje pobuuje onaj koji nezaslueno strah nastaje tako to prepoznajemo da je pa-da u nesreu: onaj tko doivljuje nesreu slian nama: saaljenje prema nekrivom strah za nama slina preostaje tip ovjeka izmeu krajnosti: niti se istie estitou i pravednou: uiva ugled i sreu niti pada u nesreu zbog zloe i opakosti: pada u nesreu zbog pogreke: <gr. trajna zabluda s moguim i vjerojatno traginim posljedicama kod Aristotela (384. - 322. g. pr. n. e.) znai pogreno uvjerenje, dok pojam uglavnom rabi kao oznaku odreenog sluaja pogrene radnje: pogreno pogrene moe dovesti uvjerenje radnje: do e kod Aristotela tri osnovna znaenja: pojedinana nehotina svjesni, ali nenamjerni nedostatak karaktera pogrena radnja koja po-grean pojedinaan proistjee iz nedovoljna in poznavanja bitnih okolnosti koje su opet takve da: su poini- poinitelju telju nisu mogle biti mogle biti pozna-te: pozna-te: pogrepogreka se ka se mogla ni-je izbjei mog-la izbje-i nuno je: da umjetniki oblikovana fabula bude: jednostruka

11

ne dvostruka: s dobrim ishodom za dobre, a loim za zle npr. / ODISEJA svojstvenije komediji: i najvei neprijatelji odlaze s pozornice kao prijatelji da prijelaz bude: ne iz nesree u sreu nego iz sree u nesreu da padanje iz sree u nesreu bude: ne zbog opakosti nego zbog velike pogreke

XIV kakva treba biti fabula? dojam stranog i dirljivog: moe se postii vizuelnim sredstvima

moe proizlaziti iz sklopa dogaaja: bolje nuno je da strane i bolne dogaaje jedan drugome ine: ili oni koji su meusobno ili oni koji nisu nijedno od ili oni koji su neprijatelji bliski: toga najtraginije umjetniki oblikovana radnja: ili likovi pri izvrenju straili do prepoznavanja ili do prepoznavanja nog ina djeluju s punim identite-ta rtve dolazi identiteta rtve dolazi prije zna-njem i svijeu nakon izvrenja stranog izvrenja stranog ina ina najgore: kad neko svjesno naumi izvriti straan in, ali ga ne izvri: izaziva zgraanje nije tragino bolje: straan se in izvri u neznanju, a poslije izvrenja doe do prepoznavanja: ne izaziva zgraanje djeluje potresno

XV kakav treba biti karakter? dobar: dobar e karakter postojati ako njegov govor i djelovanje otkrivaju dobro opredjeljenje primjeren: lik koji ne prestupa granice svojeg stalea niti prema gore niti prema dolje slian nama: u izvorniku se trai samo slinost: ili karakteri trebaju biti slini svojim mitili karakteri trebaju biti slini ljudima skim prototipovima kako ih pokazuje: uope: mitoloka tradicija realistini povijesna predaja dosljedan: lik mora u svim sluajevima djelovati onako kao bismo od njega oekivali prema onome to o njemu znamo

12

mora biti dosljednim ak i u nedosljednosti potrebne su nunost i vjerojatnost usklaenosti: lika njegova: govora ina rasplet treba proizlaziti: iz fabule ne pomou stroja: deus ex machina ako je nelogino nemogue izbjei, ono treba biti izvan tragedije

XVI nastavak na glavu XI vrste prepoznavanja: prva: najmanje umjetnika pomou znakova: jedni su priroeni

drugi su kasnije steeni: na samom tijelu: izvan tijela oiljci

bolja su prepoznavanja koja proizlaze iz obrata u radnji druga: koju je pjesnik smislio za tu priliku: neumjetnika ne proizlazi prirodno iz samog toka radnje odnosno iz predane prie trea: po sjeanju: ustvari se radi o prisjeanju: neki dogaaj doziva u svijest uspomene: tako dolazi do prepoznavanja etvrta: po zakljuivanju druga po umjetnikoj vrijednosti peta: sloeni nain prepoznavanja po krivom zakljuivanju gledatelja: lik se dosjeti da bi moglo doi do neeljena prepoznavanja pa to sprijei: u zadnji as najbolja: nastaje iz samih dogaaja: iznenaenje nastaje vjerojatnou njihova dogaanja struktura radnje takva da njezino logino odvijanje samo nuno vodi otkrivanju pravog identiteta nepoznate osobe jedina bez izmiljenih znakova

13

XVII fabula: treba biti to je mogue vie povezana s radnjom treba uzimati u obzir radnju gestikulacija treba pripomagati pomnom izraivanju fabule sadraj: pjesnik ga treba najprije nabaciti u opim crtama tek ga onda treba proiriti dodajui epizode: moraju biti: primjerene u drami kratke: ep njima postie svoju duljinu

XVIII u svakoj tragediji postoje: 1) zaplet: ine ga: vanjski dogaaji: oni koji su izvan prikazivane radnje

2) rasplet: ine ga ostali unutranji dogaaji neki unutranji dogaaji

dio koji see od poetka prie do zadnjeg dio koji see od poetka obrata do kraja prizora prije nego poinje obrat u sreu ili drame nesreu trebaju biti usklaenima postoji etiri vrste tragedije: isprepletena: u cjelosti se sastoji od obrata i prepoznavanja tragedija patnji tragedija karaktera jednostavna tragedija jedini kriterij za nazivanje tragedija istima ili razliitima: njihova fabula: iste su drame koje imaju isti zaplet i rasplet pjesnik ne treba izgraivati tragedije na epski nain: s mnogo fabula kor: potrebno je: uzimati ga kao: jednog od glumaca integralan dio drame da i on sudjeluje u radnji kod kasnijih pjesnika pjevani dijelovi drame nisu u veoj mjeri dio te odreene fabule nego bilo koje druge tragedije

14

XIX preostali konstitutivni elementi: misli: neka vrijedi ono to je napisano u spisima o govornitvu: to je vema predmet tog podruja istraivanja u podruje tvorbe misli pripada sve to treba postii posredstvom govora: dijelovi toga: dokazivanje i pobijanje izazivanje osjeaja uveliavanje ili umanjivanje i kod radnja treba postupati prema istim naelima kad god teimo prikazivanju saaljenja vrijednog, stranog, uveanog ili vjerojatnog: i radnje mogu izazivati emocije, ako su organizirane prema naelima dijanoje: naelima razuma razlika: izazivanje se osjeaja i dojmova putem samih radanja i dramskih situacija treba pojavljivati bez verbalnog obrazlaganja u govoru osjeaje i dojmove treba postizati onaj koji govori i to treba nastajati govorom dikcija: jedna se vrst prouavanja bavi nainima iskazivanja: znanje njih pripada: umijeu deklamacije onome tko posjeduje takvo nadreeno umijee to razmatranje pripada nekom drugom umijeu, a ne pjesnikom

XX dijelovi dikcije: elementarni glas: nedjeljiv zvuk od kojega je mogue tvoriti sloene zvune sklopove podvrste: samoglasnik: polusamoglasnik: suglasnik: glas koji je ujan bez doglas koji je ujan uz glas proizveden dirivanja jezika s raznim dodi-rivanje jezika s dodiriva-njem jezika s dijelovima usta raznim dijelovima usta raznim dije-lovima usta sam za sebe neujan postaje ujnim kad ga prate glasovi koji imaju neki zvuk npr. , npr. , npr. , glasovi se meusobno razlikuju: poloajem usta pri izgovoru mjestom u ustima gdje nastaju aspiriranou i neaspiriranou duinom i kratkoom naglaskom: otrim srednjim tekim detaljno prouavanje tih razlika pripada u metriku

15

slog: glasovni niz bez leksikog (a ne gramatikog) znaenja, sastavljen od suglasnika i samoglasnika prouiti te razlike stvar je metrike veznik: glasovni niz bez leksikog (a ne gramatikog) znaenja, koji: ili po prirodi niti spreava niti uzrokuje ili od vie znaeih glasovnih nizova tvori tvorbu jednog znaeeg glasovnog niza je-dan znaei glasovni niz ime: sloen znaei glasovni niz koji ne oznauje vrijeme, a iji nijedan dio sam po sebi nema leksikog (a ne gramatikog) znaenja: to znai: ne da sloene rijei ne moemo nego samo da nam ti dijelovi svojim analizirati na sastavne dijelove znae-njem nisu nazoni kad rabimo sloenu rije glagol: sloen glasovni znaei niz koji oznauje vrijeme, a iji nijedan dio sam po sebi nema leksikog (a ne gramatikog) znaenja spojnik: doslovno lan glasovni niz bez leksikog (a ne gramatikog) znaenja koji: ili ukazuje na poetak ili zavretak ili po prirodi niti spreava niti uzrokuje reenice ili na granice u njoj tvor-bu jednog znaeeg niza iz vie govornih ni-zova i na krajevima i na sredini nije sigurno na to je Aristotel pod tim pojmom mislio pade: karakteristian za ime ili glagol ili znai odnos: ili oznaava jedninu ili mno- ili se tie onoga to pripada pade u modernom inu umijeu deklamacije: smislu rijei npr.: pitanje zapovijed Aristotelu pade znai: oblik imenske svaku formalnu izgovorne sklonidbe modifi-kaciju rijei: modifikacije: promjenu izraza rijei reenice diskurs gr. = opsegom neogranieni smisleni skup rijei sloeni znaei glasovni niz iji neki dijelovi sami po sebi imaju leksiko (a ne gramatiko) znaenje jedinstven na dva naina: ili oznauje jedno: ili je jedinstven povezivanjem mnogih jedan: disku-rasa pojam predmet ideju

16

XXI vrste rijei: jednostavna: ona koja se sastoji od dijelova bez znaenja

sloena: dvostruka: podvrste: ona koja se sastoji od znaeeg dije-la i dijela bez znaenja ona koja se sastoji samo od znaeih dijelova

mnogostruke

svaka rije je: (komplementarni par:) ili standardna: ona kojom se slui svatko po stilistikim obiljejima: ili metafora: prijenos naziva s predmeta koji oznaava na neki drugi: ili s roda ili s vrste ili po na vrstu na rod analo-giji kod Aristotela znai: i prijenos naziva i sam naziv koji s njegovog se prenosi na prirod-nog neki drugi: referenta: predmeta ili predpopojma koji met jam oznaava

ili tuica: ona kojom se slue stranci ili ukrasna

ili kovanica: rije koja se uope ne upotrebljava i koju pjesnik sam nadijeva po formalnim obiljejima: ili proirenica: ili pokraenica: ili izmijenjena: postoji ako se nekoj postoji ako se nekoj od uobiajene rijei se rijei pripadajui rijei neto oduzme je-dan dio izostavlja a samoglasnik zamjenjuje drugi drukije duljim ili ako je umetnut rasporeuje slog imenice su: ili muke ili nijedno od dvoga ili enske

17

XXII vrlina dikcije da bude jasna, ali ne banalna: najjasnija: ona koja se sastoji od standardnih rijei: obinih svakodnevnih kolokvijalnih

uzviena: rabi neobine rijei: tuice metafore proirenice sve to odstupa od standardne dikcije

banalna (otrcana, prosta, plitka, nepleme-nita) zagonetka: ako se sve sastavi od metafora bit zagonetke: govorei o onome to stvarno jest, upotrebljavati rijei koje u svom doslovnom znaenju ne daju smislene cjeline barbarizam: sastavljeno od samih tuica dikcija: treba biti izmijeana od tih dviju vrsta: tuica e, metafora, ukrasna rije i druge standardne e joj rijei dat jasnou uiniti da ne bude obinom i banalnom zajednika potreba svih vrsta dikcija: umjerenost od rijei su najprikladnije: sloenice: tuice: metafore: za ditirambe za junake pjesme za jampske trimetre

XXIII pripovjedno oponaanje u stihu: pripovijedanje: u samome metru bez melodija fabule treba, kao u tragedijama, sastavljati dramatski: oko jedne radnje: potpune i cjelovite ne treba biti slina povijesnim djelima: ona prikazuju: ne jednu radnju nego jedno vremensko razdoblje

18

XXIV epsko pjesnitvo: treba imati iste: vrste kao tragedija: radnju: jednostavnu: sloenu: njima odgovaraju etiri vrste epa: 1) jednostavan 2) isprepleten

karakternu:

punu patnji

3) etiki: 4) patetiki: ep karakteep patnji ra strukturne dijelove kao tragedija, osim skladanja glazbe i vizualnog dijela: etiri dijela epa: 1) fabula: obrat prepoznavanje tragiki in 2) karakteri 3) (lijepe) misli 4) dikcija Homer je svaki spjev sloio drugaije: / ILIJADA: / ODISEJA: jednostavna sloena: posvuda postoji prepoznavanje puna patnje karakterna razlike epskog pjesnitva od tragedije: duinom sastava: treba se moi jednim pogledom obuhvatiti poetak i kraj mogue mnogo dijelova prikazivati kako se izvravaju istovremeno metrom: junaki estomjer primjeren: daktilski heksametar najsloeniji i najdostojanstveniji od stihova: osobito prijemljiv za: neobine rijei metafore dok je: jampski trimetar prikladan za ples trohejski tetrametar prikladan za oponaanje radnje Homer jedini od pjesnika dobro zna to treba initi: pjesnik sam treba govoriti to manje: izrekavi kratak uvod, odmah uvodi ovjeka ili enu ili neki drugi lik s odreenim karakterom ep jo u veoj mjeri od tragedije doputa iracionalno: izvor udesnoga uzbudljivo doista stvara uitak: pri sluanju se pripovijedanja koje nas iznenauje javlja jednostavno uivanje uputio druge pjesnike kako da govore neistine na pravi nain: upotrebom krivog zakljuivanja radije treba birati prikazivanje nemoguega, a vjerojatnoga, nego moguega, a nevjerojatnoga

19

(i u tragediji i) u epu fabule ne treba sastavljati iz iracionalnih dijelova: ako je to nemogue, iracionalno treba biti izvan fabule ak se i apsurdno moe dopustiti, ako se pjesnik prihvati takve fabule i uini da se ona doimlje prilino vjerojatno s dikcijom se treba potruditi u dijelovima: lienim radnje koji ne sadre: ni karakter: ni misli: jer odvie briljantna dikcija skriva: karakter misli

XXV / O PJESNIKOM UMIJEU: knjievno-teorijsko razlaganje Albeggiani: XXV. glava: prvi primjer knjievne kritike u antici? ali i rjeavanje pojedinanih pitanja u tumaenju knjievnih djela moemo smatrati hermeneutikim, a ne kritikim inom pisac oponaa na jedan od ukupno tri postojea naina: 1) kakve su stvari bile ili jesu 2) kakve ljudi kau ili se ini 3) kakve trebaju biti da jesu to se iskazuje dikcijom Sofoklokae da prikazuje ljude onakvima kakvi trebaju biti, a (485./4. 407./6. g. pr. n. e.) da ih prikazuje onakvima kakvi jesu dvije vrste pogreaka u pjesnikom umijeu: 1 netono oponaanje zbog nesposobnosti 2 ako se pjesnikova pogreka tie nekog pjesnika: drugog umijea: pogreka se odnosi na samo pjesniko npr. lijenikog umijee nebitna pogreka: prikaz nemogueg: sluajna pogreka ispravno ako se postie svrha samog pjesnikog umijea nije bitan sam lijep in, nego kontekst: tko? zato? kome? kada? pet kategorija zamjerki radnji: 1. nemogua 2. nelogina 3. tetna 4. protuslovna 5. protiv ispravnosti pjesnikog umijea rjeenja je tomu dvanaest

20

XXVI je li bolje epsko ili tragiko oponaanje? ako je bolje ono manje vulgarno koje se obraa boljoj publici: epsko pjesnitvo: tragiko pjesnitvo: orijentirano prema odlinoj publici kojoj orijentirano prema prostoj publici ne treba plesnih figura vulgarno: inferiorno taj prijekor pogaa: ne pjesniko umijee nego glumako umijee tragedija: i bez pokreta ini svoje:i samim itanjem postaje oito kakva jest ima ivu jasnou: i u itanju i kod izvedbe ima sve to i epsko pjesnitvo: uz dodatak glazbe kojom uici nastaju najoitije: ne beznaajna jedinstvenije oponaanje od onog epskih pjesnika: iz jednog epa moe nastati vie tragedija bre postie cilj oponaanja: ono to je zbijenije ugodnije od onog to je pomijeano s mnogo vremena - pretee i funkcijom umijea: - katarza putem oienja straha i saaljenja? - uitak u jedinstvu i savrenosti fabule? nadmona epu: u veoj mjeri postie svoj cilj

21