You are on page 1of 258

ReligijskestudijenaUniverzitetimauBiH Urednicaserije ZilkaSpahiiljak

Urednicivolumena ChristianMoe,SpahijaKozli ZAINTERNUUPOTREBU

Transkulturnapsihosocijalnaobrazovnafondacija UniverzitetuZenici UniverzitetuBanjaLuci Sarajevo2008

ReligijskestudijenaUniverzitetimauBiH

LJUDSKAPRAVAIRELIGIJA
ChristianMoe, SpahijaKozli, urednici

ReligijskestudijenaUniverzitetimauBiH Predgovor
Transkulturna psihosocijalna obrazovna fondacija (TPO) Sarajevo u saradnji sa Univerzitetom u Zenici i Univerzitetom u Banja Luci pokrenula je projekat ''Demokratizacija kroz reformu obrazovanja IzuavanjeReligijenauniverzitetimauBiH''.UprocesuopereformeobrazovanjauBiHMeunarodna zajednica i domae obrazovne institucije pokuavaju kreirati programe interkulturnog i multireligijskog obrazovanja, a Savjet Evrope je Preporukom broj 1804 (2007)1 jo jednom naglasio da su interkulturno obrazovanje,dijalogiodvajanjareligijeoddravevanipreduvjetizademokratizacijudrutva. Tragom ovih preporuka, ali i stvarnih potreba na Univerzitutu u Sarajevu se 2007. godine otvaraju Postdiplomske religijske studije na kojima se iz nekonfesionlane perspektive izuavaju svjetske religije. Ubrzo nakon toga, ukazala se potreba da se i na dodiplomskom studiju organizira program religijskih studija, kako bi se za postojei i budui nastavni kadar predmeta interkulturnog i multireligijskog obrazovanja osigurala adekvatna edukacija i usavravanje. TPO Fondacija je zajedno sa predstavnicima Univerziteta u Zenici i Banja Luci okupila radnu grupu od 12 eksperata/kinja koji su pripremilisilabusezaosamdodiplomskihkursevazaprogramreligijskihstudija. RadnagrupajesainilaosamPrirunikaukojimasusabranitekstoviobavezneliteraturezasvaki kurs kako bi se nastavnicima/cama i studentima/cama olakao pristup relevantim naunim izvorima u ovoj oblasti. Na ovaj nain e barem djelomino biti nadomjeten nedostatak literature u bosanskohercegovakimbibliotekama. VodeiraunaoestetskojdimenzijiPrirunika,aliipreglednostiodabraneliterature,svitekstovi su obraeni u elektronskoj formi. Napominjemo, da su Prirunici pripremani iskljuivo za internu upotrebunauniverzitetima,takodajesvakadrugaupotrebastrogozabranjena. Zahvaljujemo se Ambasadi Kraljevine Norveke u Sarajevu i Agenciji za razvoj i saradnju DEZA vicarskevladeuSarajevu,napodrcikojusupruiliimplementacijiprojekta. ZilkaSpahiiljak,urednicaserije

LJUDSKAPRAVAIRELIGIJA
ChristianMoe SpahijaKozli Sadraj
LJUDSKAPRAVAIRELIGIJASilabus TEORIJADRAVEIPRAVA LJUDSKAPRAVA MEUNARODNALJUDSKAPRAVAUSAETOMOBLIKU SISTEMLJUDSKIHPRAVA DRUGIVATIKANSKISABORIBISKUPSKESINODE1971.I1974.ODOSTOJANSTVULJUDSKE OSOBEILJUDSKIMPRAVIMA CRKVA,POLITIKA,DEMOKRATIJA PRAVOSLAVLJEIIZAZOVIDEMOKRATIJE,MULTIKULTURALIZMAITOLERANCIJE LJUDSKAPRAVAIISLAM ISLAMIIZAZOVDEMOKRACIJE PRAVONAPRIVATNOST TOLERANCIJAIRELIGIJSKIPRINCIPIJEVREJSKIVIDIK ENEUJUDAIZMUIZPERSPEKTIVELJUDSKIHPRAVA RAZMILJANJAOENAMA,HRIANSTVUIPRAVIMA ENSKAPRAVAUISLAMSKIMZAJEDNICAMA ZAKONOSLOBODIVJERAIPRAVNOMPOLOAJUCRKAVAIVJERSKIHZAJEDNICAUBOSNI IHERCEGOVINI LJUDSKAPRAVAILJUDSKEODGOVORNOSTI

1 10 37 44 50 82 106 123 137 146 165 171 184 207 218 239 248

LJUDSKAPRAVAIRELIGIJA
silabus
Nazivpredmeta:LJUDSKAPRAVAIRELIGIJA Nositelj/ica:ChristianMoe,SpahijaKozli Status:Obavezni Trajanje:30 + 15 = 45 asova (predavanja + vjebe) ECTS:5 Obliknastave:Predavanja,vjebe,individualnirad,interaktivnanastava Jezik:BHS Uvjetipristupa:minimum30%osvojenihbodova Polaganjeispita:Ispitsepolaeusmeno Evaluacija predmeta: Studentska evaluacija, evaluacija studentskog angamana tokom semestra i uspjenosti nastave, provoenje studentske ankete (ocjena nastave od strane studenata). Opispredmeta/kursa "Svi ljudi roeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima" tako poinjelan 1 "Ope povelje o ljudskim pravima". To znai da svi ljudi sa roenjem posjeduju odreena ljudska prava, bez obzira na rasu, boju, spol, jezik, vjeru, miljenje, porijeklo, imovinu, roenje ili drugi pravni poloaj. Ona su dostupni svakome na osnovu njegovog postojanjakaoovjekaionasuneotuiva,toznai,nemogunikomebitioduzeta. Ljudska prava se smatraju univerzalnim i nedjeljivim. Istovremeno su plod evropske moderne i njenih gorkih povijesnih iskustava, na kulturnoj osnovi vjerske misli ali i pod snanim utjecajem humanizma i sekularnog prosvjetiteljstva. Ona brane ljudsko dostojanstvopojedinacapodspecifinimuvjetimamodernihnacionalnihdrava.Njihovo univerzalnost se osporava sa raznih strana, meu drugim i sa stanovita tz. kulturnog relativizma. Kao iroko priznata savremena moralnopolitika naela sa univerzalnim pretenzijama, ljudska prava predstavljaju izazov religijama koji su jo nosioci drevnih vrijednosti i normi. Studentie razmatrati konflikte koji se javljaju izmeu ljudskih prava zasnovanih na jednakosti i nediskriminaciji, pluralizmu i slobodi sa jedne strane, i vjerskopravnih normi zasnovanih na hijerarhiji, komplementarnosti i posjedovanju potpune istine, sa

~1~

druge. Poseban akcenat je dat na vjersku slobodu; na enska prava; i na odnose izmeu pripadnikarazliitihvjera. Kurs ima tri glavna dijela. Prvi dio (pet sedmica) je upoznavanje sa meunarodnim ljudskim pravima kao savremenom pravnom i politikom stvarnou: pojam ljudskih prava, njihov povijesni razvoj, njihova struktura i znaaj kroz etiri oblasti, nadzor njihovogsprovoenjainajeioblicinjihovogkrenja. Drugidio(etirisedmica)openitopredstavljapovijesneodgovorenaizazovsavremenih ljudskih prava u svakoj od glavnih povijesnih vjerskih zajednica u BiH: u judaizmu, pravoslavlju, katolicizmu i islamu. Predstavnici religijske tradicije odazvale su se na vie naina, od odbacivanja ljudskih prava preko raznih oblika apologetike i uvjetnog prihvaanjadoprihvaanjeuzvjerskihreforma. Trei dio (pet sedmica) se na komparativan nain bavi pitanjima kao to su jednakopravnost ena i sloboda svih vjera. U zadnjoj sedmici bit e govor o pitanju kulturnog relativizma i o mogunosti zajednike afirmacije ljudskih prava u svijetu razliitihuvjerenja. ISadraj 1.Pojamljudskihprava "Svi ljudi roeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima" tako poinjelan 1 "Ope povelje o ljudskim pravima". To znai da svi ljudi sa roenjem posjeduju odreena ljudska prava. Ona su zagarantovana svakome na osnovu njegovog postojanja kaoovjekaionasuneotuiva,toznai,nemogunikomebitioduzeta. Ova tema kursa ima zadau da studenti dou do spoznaje o tome ta jesu ljudska prava kao prava koja su zagarantovana, posebno prava pojedinca na zatitu od drave i prava koja mu pripadaju na osnovu njegovog postojanja kao ovjeka. U tom smislu poseban akcenat je dat na dostojanstvo ovjeka, pravo na razvoj linosti, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda religije i rasuivanja, sloboda miljenja, sloboda tampe i informacija, sloboda uenja, sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost stana, garancijaprivatnogvlasnitva,garancijapravananasljedstvo,pravonaazilipeticiju,kao izakonskapravapoputzatiteodneopravdanoghapenja. 2.Razvojljudskihprava Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u antikoj filozofiji i u religiji i ima svoje polazite u stavu da su svi ljudi pred Bogom jednaki. U okviru ove teme obrauje se razvoj ideje o ljudskim pravima kroz njene korijene u filozofiji (univerzalno pravo), politikim zahtjevima za ravnopravnost u vrijeme stvaranja nacionalnih drava (ideje

~2~

francuskog prosvjetiteljstva), te ostvarenje ljudskih prava sa univerzalnim pravom u Ujedinjenimnacijama. 3.Strukturaiznaajljudskihprava Nakon spoznaja o pojmu i povijesti ljudskih prava studenti u okviru ove teme se upoznaju sa oblastima na koja se odnose i u okviru kojih se ispoljavaju ljudska prava. U tom smislu o strukturi i znaaju ljudskih prava se govori krozetiri oblasti ili grupe:Lina prava, 1.Politikaicivilnaprava, 2.Socijalnaiekonomskaprava, 3.Pravatreegeneracije Ove etiri grupe ljudskih prava se pojedinano sagledavaju s ciljem stvaranja cjelovite slikeljudskihprava. 4.Nadzorsprovoenjaljudskihprava U okviru ove teme razgraniavaju se aktivnosti koje se odnose na obavezu sprovoenja ljudskih prava od njihovog nadgledanja. U tom smislu zadaa ovog predavanja je da objasnistudentimakojeinstitucijenadgledajustepensprovoenjaljudskihprava,kojisu to mehanizmi i zbog ega je nadzor vaan u modernom demokratskom svijetu. Ovu dunost obavljaju uglavnom meunarodne nevladine organizacije, koje upozoravaju na prekraje i koje mogu drave izloiti pritisku ukoliko uoe krenje ljudskih prava. Osim toga, za nadzor sprovoenja konvencija o ljudskim pravima zaduene su i razliite komisijeOUNa. 5.Povredeljudskihprava Danas u svijetu, posebno u demokratski razvijenim zemljama, ljudska prava predstavljaju neto samo po sebi razumljivo. Osim toga, postoji uvrijeeno miljenje kako se ljudska prava kre gotovo iskljuivo u zemljama takozvanog treeg svijeta, to nikakonijeutemeljeno,jerkrenjaljudskihpravanisuogranienanitinakontinente,niti na odreene politike sisteme, drutvene norme ili religije. Gotovo da ne postoji drava ukojojseutokujednegodinenedesinitijednokrenjeljudskihprava. Zatoseuokviruovetemeobraujuianalizirajunajeioblicikrenjaljudskihprava. Obveznaliteratura1.5.sedmica: Dr.NikolaViskovi:Teorijadraveiprava,Zagreb,2001.(str.91.do117.) Dr.LadaSadikovi:Ljudskaprava,Sarajevo,2006.(str.22.do29.),(str.195.do210.) Thomas Buergenthal: Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, Sarajevo, 1998. (str.174.do180.) JasnaBakiMufti:Sistemljudskihprava,Sarajevo,2002.(str.105.do147.)

~3~

6.Rimokatolikacrkvaododbacivanjadoprihvaanja Rimokatolika crkva se pod utiskom antiklerikalnog nasilja Francuske revolucije protivi pravima ovjeka i graanina i tokom 19. stoljea povui e se u antimodernizam i antiliberalizam. Sa priznavanjem socijalnih prava 1891. godine i sa rastuom zabrinutou nad totalitarizmima 20. stoljea, Crkva se ipak postepeno miri sa sve viim brojem ljudskih prava. Tek 2. vatikanski koncil (1965) u potpunosti prihvaa vjersku sloboduiteolokitemeljizalaganjeCrkvezaljudskaprava. Literatura: Jeleevi:Drugivatikanskikoncil,u:Blaevi2000str.288315 Izborno: arevi:Dostojanstvoljudskeosobe,u:Blaevi2000str.214264 Wolfteich:Amerikieksperiment,str.105130 Matuli,Crkvaspramdemokracije,str.124 7.Pravoslavnacrkvaizmeutradicijeisavremenosti Pravoslavlje vie naglaava liturgijsku, duhovnu i mistinu zajednicu u Hristu nego socijalno uenje i kasni za ostalim vjerskim tradicijama u definiranju svog odnosa do ljudskih prava, u kojim esto vidi razoran individualizam, hedonizam i legalizam modernog doba. U procesima demokratske tranzicije osobito dolazi pod pitanje naelo suglasja (simfonije) meu crkvom i dravom i stapanje vjerske i nacionalne pripadnosti (tendencijefiletizma). Literatura: R.Bigovi,Crkvaidrutvo,247276 Izborno: Z.Popov,Pravoslavljeiizazovidemokratizacije,95108 A.Pollis,EasternOrthodoxyandHumanRights,339356 8.Muslimanskiodzivinaljudskaprava Muslimanske su drave uesnice u meunarodnom sistemu ljudskih prava. Tvrdnje, da je islam prije 1400 godina uspostavio najbolji sistem ljudskih prava i da su ljudska prava prihvatljiva ukoliko su skladni sa erijatskim pravom, od 1970. godine nalaze izraz u ustavimaizakonimanekihdrava,uerijatskimrezervacijamaprotivodreenihpravaiu u islamskim deklaracijama o ljudskim pravima. U zadnjim desetljeima ima i vie pokuajaliberalnihreformistadaerijatskopravouskladisaljudskimpravima. Literatura: M.Arkoun,Ljudskapravaiislam,u:Kari1996,str.159170 KhaledAbouElFadl,Islamiizazovdemokracije,str.827

~4~

Izborno: Kairskadeklaracijaoljudskimpravima,u:Kari1996str.275284 9.Judaizamiljudskaprava Ljudska prava imaju povijesni dug drevnoj jevrejskoj etikoj i pravnoj misli, a Opa deklaracija o ljudskim pravima potie najizravnije iz iskustva nacistikog genocida nad Jevrejinima.Istovremenosuizazovvjerskopravnomsistemujudaizma(halahi),kojijena snazi u porodinom pravu Izraela. Halaha izravno ne poznaje pojam ljudskih prava ali poznajepretpostavkezapluralizamitoleranciju. Literatura: Rikman,Pravonaprivatnost,u:Papo1998,str.182191 S.LastStone,Tolerancijaireligijskiprincipijevrejskividik,7388 10.Hijerarhijaijednakostusvetimknjigama Sveti tekstovi mogu da legitimiraju drutvenu hijerarhiju uvijek vjersku i rodnu, ponekad i klasnu, kastnu, narodnosnu ali mogu i nadahnuti aspiracije po jednakosti. esto se jedan i isti tekst moe itati i na jedan i na drugi nain, kao npr. stvaranje ovjeka i ene? na Boju sliku. Tumai svetih knjiga se nalaze pred izazovom, da li mogu prevazii patrijarhalna i hegemonistika tumaenja prolosti i otkriti vjerske porukeupodrkuljudskimpravima. Literatura: ' RiffatHassan,enskapravauislamskimzajednicama 11.Jednakopravnostena Sve do 20. stoljea, govor o ljudskim pravima nije ukljuio jednaka prava ena. Vjerske tradicije esto zagovaraju ne jednaka prava za enu nego razliita i komplementarna prava, zamiljena kao primjerena njezinoj majinskoj ulozi i psihofizikoj prirodi. To se odraava u diskriminacijskim odredbama porodinog prava u dravama, gdje je ono pod utjecajemvjere,iinaeudiskriminacijskimpraksamaiobiajima. Literatura: Berger,MichaeliLipstadt,Deborah,eneuJudaizmuizperspektiveljudskihprava,u John Witte, Johan D. Van Der Vyver, Religious Human Rights in Global Perspective: ReligiousPerspective,KluwerLawInternational,Netherlands,1996. Bethke Elshtain, Jean, Razmiljanja o enama u hrianstvu i pravima, u John Witte, Johan D. Van Der Vyver, Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspective,KluwerLawInternational,Netherlands,1996.

~5~

Hassan,Riffat,enskapravauislamskimzajednicama,uuJohnWitte,JohanD.Van DerVyver,ReligiousHumanRightsinGlobalPerspective:Religiouserspective,Kluwer LawInternational,Netherlands,1996. Izborno: Razni,Brakutrireligijskapravnasistema,u:Kari2005,str.205291

12.Slobodavjereimiljenja Ljudska prava tite vjerski pluralizam naelima neutralne drave i nediskriminacije na osnovi vjere. Razliit pristup pluralizmu nalazimo u predmodernim vjerskopravnim sistemima, gdje je vjerska pripadnost odredila pravni poloaj pojedinca (npr. koncepti zimme i milleta u islamu). Ipak je postojala tolerancija za druge vjere a i argumentirano prihvaanjejedneirinemiljenjaunutarjednevjerskezajednice. Literatura: S.LastStone,TolerancijaireligijskiprincipiJevrejskividik,str.7388 Kh.AbouElFadl,Islamiizazovdemokracije,1719,2425 Izborno: C. E. Bosworth, Koncept zimme u ranom islamu, u: Braude i Lewis, Krani i jevrejiuOsmanskojcarevini,Sarajevo,CNS,2007.,str.6997. C.Kurzmann,Liberalniislamimultireligijskakoegzistencija,2033 13.Vjerskapravaudrutvimautranziciji Sa dravama u tranziciji su osobito nove i zbunjujue dileme u vezi sa drutvenim ulogom tradicionalnih vjerskih zajednica, npr. u javnoj koli; kao i sa manjim i novim vjerskim pokretima (tzv. sekti ili kultovi) i misionarstvom/proselitizmom stranih grupa. Nekim dravama se prigovara da zakonskim i administrativnim mjerama preferiraju jednu ili manji broj nacionalnih vjera. Razmatratemo na kakav nain zakon titi vjersku sloboduuBiH. Literatura: Zakon o slobodi vjera i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini Izborno: Merdjanova,ReligiousLiberty,NewReligiousMovements,str.265294 14.Ljudskaprava,globalnietosikulturnirelativizam Razmatrat emo: kulturni relativizam kao antropoloku metodologiju i kao problem moralne filozofije; univerzalnost ljudskih prava; kulture kao unutarnje heterogene i slojevite; mogunost inkulturacije ljudskih prava u razliitim kulturnim sistemima; i globalni etos kao projekt deklaracije ljudskih odgovornosti i jaanja meukulturne

~6~

podrke ljudskim pravima; i mogunost traenja ekvivalenata ljudskih prava u razliitim kulturnimsistemima. Literatura: H.Kng,Ljudskapravailjudskeodgovornosti,str.243249 (koristeseivespomenutaobaveznaliteraturapoizborupredavaa) Izborno: .Tejlor,Uslovizanenametnutikonsenzusoljudskimpravima,Beogradskikrug 34(1995)&12(1996),str.7694. 15.Repeticija IIMetodologija: Studenti su obavezni da, uz prisustvo na predavanjima i vjebama, proitaju cjelokupan sadraj obavezne literature, te da urade i uspjeno odbrane jedan seminarski rad na zadatu temu. Osim toga, studenti e biti podsticani na interaktivni dijalog o svim temamauokvirukursatoeseuzetiuobzirnaispitu.Nakontogastiuuslovzaizlazak na usmeni ispit. Evidencija o aktivnostima studenata (predavanja, vjebe, seminarski radovi, aktivnost na nastavi) bite voena na posebnim formularima s ciljem uvida da li jestudentstekaopravoizlaskanausmeniispit. IIIOcjenjivanje OcjenjivanjestudenatatokomnastaveeseprovoditipremaECTSstrukturikursaito: Predavanja Vjebe Seminarskirad Aktivnost Usmeniispit UKUPNO 1 0,5 0,5 0,5 2,5 5 20% 10% 10% 10% 50% 100% IVObaveznaliteratura 1. Arkoun, Muhamed: Ljudska prava i islam, u: Kari, Ljudska prava u kontekstu islamskozapadnedebate,1996,str.159170 2. BakiMufti,Jasna:Sistemljudskihprava,Sarajevo,2002.,str.105.do147. 3. Bigovi,Radovan:Crkvaidrutvo,Beograd,Hilandarskifond,2000.,str.247277 4. Buergenthal, Thomas: Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, Sarajevo, 1998.,str.174.do180.

~7~

5. Bethke Elshtain, Jean, Razmiljanja o enama u hrianstvu i pravima, u John Witte, Johan D. Van Der Vyver, Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspective,KluwerLawInternational,Netherlands,1996. 6. Jeleevi,Miro:DrugivatikanskisaboriBiskupskesinode1971.i1974.o dostojanstvuljudskeosobeiljudskimpravima,u:Blaevi,LjudskapravaiKatolika crkva,2000.,str.288315. 7. LastStone,Suzanne:TolerancijaireligijskiprincipiJevrejskividik,ForumBosnae23 (2004),7388. 8. Berger Michael S., i Lipstadt, Deborah E., ene u Judaizmu iz perspektive ljudskih prava, u John Witte, Johan D. Van Der Vyver, Religious Human Rights in Global Perspective:ReligiousPerspective,KluwerLawInternational,Netherlands,1996. 9. Popov, Zlatiborka: Pravoslavlje i izazovi demokratizacije, multikulturalizma i tolerancije,Religijaitolerancijabr.4(2005),str.95108 10. Rikman, Rav Imanuel, Pravo na privatnost i religijska prisila u jevrejstvu, u: E. Papo,Judaizamiljudskaprava,1998,str.182191. 11. Hassan,Riffat,eneuislamskimzajednicama,uJohnWitte,JohanD.VanDerVyver, Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspective, Kluwer Law International,Netherlands,1996. 12. Sadikovi,Lada:Ljudskaprava,Sarajevo,2006.(str.22.do29.),(str.195.do210.), 13. Viskovi,Nikola:Teorijadraveiprava,Zagreb,2001.(str.91.do117.) Zbirke,ukojimsenalazedijeloviobavezneliterature: 1. Blaevi,Velimir,ur.,LjudskapravaiKatolikacrkva:Dostojanstvoosobeitemeljna ljudskapravaunauavanjuKatolikecrkve,Pravnicentar,Sarajevo,2000. 2. Braude,BenjaminiBernardLewis,KraniijevrejiuOsmanskojcarevini: Funkcioniranjejednogpluralnogdrutva,Centarzanaprednestudije,Sarajevo,2007. 3. Kari,Enes,ur.,Ljudskapravaukontekstuislamskozapadnedebate(Pravna biblioteka),Pravnicentar,Fondotvorenodrutvo,Sarajevo,1996. 4. Kari,Fikret,ur.,Uporednareligijskaprava(Hrestomatije;22),Fakultetislamskih nauka,Sarajevo,2005. 5. Kari,FikretiEnesKari,ur.,erijatskopravousavremenimdrutvima(Pravna biblioteka),Pravnicentar,Fondotvorenodrutvo,Sarajevo,1998. 6. Papo,Eliezer,ur.,Judaizamiljudskaprava(Pravnabiblioteka),Pravnicentar,Fond otvorenodrutvo,Sarajevo,1998. 7. Savi,Obrad,ur.,Politikaljudskihprava,Beogradskikrug1995(34)i1996(12). VIzbornaliteratura 14. AbouElFadl,Khaled:Islamiizazovdemokracije,Sarajevo,Buybook,2006,str.727 15. Habermas, Jrgen i Joseph Ratzinger: Dijalektika sekularizacije (o umu i religiji), Beograd,2006.

~8~

16. Kng, Hans: Ljudska prava i ljudske odgovornosti, Bosna Franciscana 26 (2007), str. 243249. 17. Kurzman, Charles: Liberalni islam i multireligijska koegzistencija, Forum Bosnae 34 (1999),str.2033. 18. Perelman, Hans: Pravo,moral, filozofija, Beograd, 1986.Demokracija ietika(zbornik) (ur.PavoBarii),Zagreb,2005. 19. Pollis,Adamantia:EasternOrthodoxyandHumanRights,HumanRightsQuarterly15 (1993),339356 20. Razni autori, Brak u tri religijska pravna sistema, u: Uporedna religijska prava, prir. FikretKari,Sarajevo,Fakultetislamskihnauka,2005.,str.207291. 21. Sali, Sevima i Zlatan Terzi: Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima, Sarajevo, 1996. 22. arevi,Abdulah:Odvanostslobode(etikaljudskihprava),Sarajevo,2000. 23. arevi, Ivan: Dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava i slobode u nauavanju papa od Leona XIII. do Pija XII., u: Blaevi, Ljudska prava i Katolika crkva, 2000., str.215264. 24. Tejlor,arls [Taylor, Charles]: Uslovi za nenametnuti konsenzus o ljudskim pravima, Beogradskikrug34(1995)&12(1996),str.7694. 25. Wolfteich,Claire:Amerikieksperiment:Religijskasloboda,rimokatoliciivizijaJohna CourtneyaMurraya,ForumBosnae910(2000),str.105130.

~9~

TEORIJADRAVEIPRAVA

Viskovi,Nikola,Teorijadraveipraksa,Religija,Zagreb,2004,str.91117.

4.Teorijeopravu tojepravo?Kakvajeulogapravaudrutvu?tosumutemeljiiliizvori?Kakavmuje sastav?TaidrugapitanjapostavljajuseodantikeGrkedodanassvimakojirazmiljaju odrutvupresvegapolitolozimaipravnicima. Rasprave o pojmu prava dolaze do vrlo razliitih odgovora na sva ta pitanja. I danas vrijedi Kantov sud: pravnici jo trae definiciju za svoj pojam prava, a i sud talijanskog pravnog filozofa Del Vecchija: svatko zna priblino to je pravo, ali precizna definicija prava izaziva znatne tekoe. Dok neki autori ostaju na tome da je pravo jedan osobit sustav pravila (normi) koji je samo ljudska tvorevina, drugi dokazuju da je taj sustav pravila djelomino nadnaravnog ili prirodnoobjektivnog karaktera. Nekima je pravo poredaktoostvarujeopeljudskodobroipravednost,drugimajeononadasvesredstvo vlasti nekih ljudskih skupina nad drugima. Neki misle da je drava jedini tvorac prava, drugidapravopotjeetakoerneposrednoizdrutvenezajednice.Itakodalje. Otkud toliko neslaganja u shvaanjima o pravu? Zacijelo su posrijedi dva glavna uzroka. Prvo, i ovdje vrijedi socioloka istina da zbiljski uvjeti egzistencije ljudi u velikoj mjeri uvjetujunjihovemisli(= ideologija),tejestogai poimanjepravauvjetovanodrutvenim prilikama i poloajem teoretika u njima. Svako shvaanje prava je povijesno odreena i ograniena spoznaja, koja odgovara drutvenim odnosima i spoznajnim moima svoga doba. A kako su tijekom povijesti znanstvenici pripadali razliitim vladajuim slojevima, tosunjihovepolitikeipravneteorijenunoobjanjavalepravoideoloki,painekritiki, kao opravdanje posebnih interesa njihovih drutvenih grupa. To se prvenstveno oituje, vidjetemo,utumaenjufunkcijapravaiupoimanjupravednosti. Drugi je uzrok znaajnih razlika meu teorijama o pravu u tome to je predmet tih teorijapravo,jednaveomasloenapojava.Pravojenesumnjivosastavljenoodnormi, ali ono ima i druge bitne sastojke, kao to su bioloki, ekonomski, politiki i kulturni interesi i vrijednosna shvaanja, te zbiljsko ponaanje kojim ljudi meusobno surauju, sukobljavaju se, razmjenjuju dobra, vladaju jedni nad drugima itd. Norme u pravu su proizvod volje i drugih subjektivnih imbenika, ali one su i rezultat objektivnih stanja i razuma koji ta stanja spoznaje. Ono je uistinu najtjenje vezano za dravu, koja uvijek stvara pravne norme i primjenjuje pravnu prisilu, ali je vezano i za druge subjekte, organizacije i pojedince, koji takoer stvaraju i primjenjuju pravne norme. Ono nastaje i odraava se kao prisila i heteronomija, ali se zasniva i na dobrovoljnom prihvaanju i autonomiji subjekata. Istina je da pravo ostvaruje prvenstveno interese najmonijih i

~10~

vladajuih u svakom drutvu, no u njemu se postiu i neki opi drutveni interesi i s vremenom ono postaje sve vie okvirom zatite temeljnih ljudskih vrijednosti, onoga to danas nazivamo prava i slobode ovjeka i graanina. Pravni teoretiari su redovito vidjeli samo ili preteno pojedine aspekte te sloene pojave, a zanemarivali ostale jednakovaneilivanijeaspekte;takodasedogaadajednisvodecjelokupnopravona nekenjegovedimenzije,dokgadrugiopetsvodenanekedrugenjegovedimenzije.Zbog toga je velika veina dosadanjih teorija prava zaista optereena metodolokom slabouredukcionizmasvoenjasloenognajednostavno.1 Razvoj pravne znanosti ide stalno, mada vrlo sporo, k uklanjanju ili barem ublaavanju djelovanja spomenuta dva uzroka teorijskih razlika u shvaanju prava: ideoloke uvjetovanosti i redukcionistike spoznaje. Pregled teorija o pravu pokazuje takavrazvojodredukcionizmakintegralnomilicjelovitomshvaanjuprava.Pregledtih teorijapokazujeito,meuostalim,danidravanipravonisuuvijekipremasvimajedno zlo,kaotonisuuvijekipremasvimadobrojermogubitiijesujednoidrugoovisnoo tometkosenjimaslui. 4.1.Nastanakprirodnopravneteorijeuantici U drevnim istonjakim robovlasnikim civilizacijama Mezopotamiji, Egiptu, Kini, Japanu, Indiji, Perziji, i dr. , pravo se nije jo jasnije razlikovalo od morala i religije, kao to se od svega toga nije jo izdvajala ni politika. Sva vanija pravila drutvenog ponaanjainila su jedinstveni normativni poredak, za koji se vjerovalo da je porijeklom od boanstva i od vladara koji su takoer boanske naravi. U uvodu mezopotamskog Hamurabijeva zakonika (iz 18. stoljea prije Krista) stoji da ga je vladar primio od boga amae, dok prema biblijskom Starom zavjetu sam Jahve kae Mojsiju: Dat u ti kameneploesazakonimaizapovijedimakojesamzanjihovupoukunapisao.2Tadasu pravoizricaliiprimjenjivaliponajprijesveenici,pravniodnosiipravilaisankcijeimalisu religijska svojstva, a tadanjoj niskoj materijalnoj kulturi odgovarala je i nerazvijena kritikaiposebnoznanstvenasvijest,tesejonijenimoglapojavitipravnaznanostkoja bispoznavalapravokaodrutvenutvorevinu. I kod starih Grka nalazimo jo jedinstvo normativnog poretka, sa slabim razlikovanjem morala, obiaja i prava kao nomosa zakona, ali se ve dosta rano, s predsokratovcima, poinje razlikovati boanski zakon themis od vie na ljudskim iskustvom zasnovane pravde dike. Demokrit tovie pokazuje i osnovno razumijevanje
Taj redukcionizam i njegova kritika je predmet nae knjige Pojam prava. Prilog integralnoj teoriji prava, Split,1981. 2 UStaromzavjetu,naraznimmjestima,nalazisecjelokupnostaroidovskoobiajnoizakonskopravo,od obiteljskog i vjerskog do imovinskog i krivinog naroito u Levitskom i Ponovljenim zakonima. Zanimljiv prikazpravnihnormiizBiblijedajeknjigaH.Kelsena:WhatisJustice,Berkeley,1957,p.2581.
1

~11~

razlike izmeu unutranjeg zakona morala i vanjskog zakona prava: Ne treba nimalo vieosjeatistidpreddrugimljudimanegopredsamimsobom;netrebazloinitinimalo vie ako za nj nee nitko saznati nego kad bi za nj saznali svi ljudi. Prad samim sobom trebaosjeatinajveistididuitrebapostavitiovakavzakon:neininitaneprilino!.3 TekesofistiipotomPlatoniAristoteldoidoprvecjelovitijeikritikeetike,znanosti o ispravnom ljudskom ponaanju, s raznim elementima teorije prava. S njima e grka filozofija probiti veo tajanstvenosti i mitske svijesti koji je do tada oteavao racionalno ( kritiko, slobodno, dijaloko, na argumentima utemeljeno) ispitivanje i objanjavanje drutvene zbilje, pa time i temeljnih problema morala i prava. Sofisti, Platon i Aristotel postavljaju velik dio pitanja i mnoga rjeenja koja e postati trajni sadraji teorijske pravnemislisvedonaihdana. Meu znaajnije tekovine grke praktine (etike) filozofije pripadaju ideja prirodnog prava i s njom povezana uenja o pravednosti i o potrebi zakona za dobar ivot u ljudskojzajednici.Teetekovineopstatiiutemeljimaeuropskepravnefilozofijevieod dvijetisuegodina. Zateorijuprirodnogpravaopenito,anesamozaonugrku,bitnojeuvjerenjedaje pravo jedan dualistiki (dvojni) poredak, tj. da pravo nije jedinstveni sustav pravila, nego da se ono sastoji od dva sustava pravila drutvenog ivota koji su meusobno u hijerarhijskomodnosu. Prvisustavpravila,kojisenazivaprirodnopravo,imaobioveosobine: a) nije stvoren od ljudi niti ovisi o njihovoj volji, nego je objektivno nuan, dan u samojljudskojprirodi; b) vaivjeito,zasvavremena; c) vai univerzalno, za sve narode, ili, u nekim prirodnopravnim teorijama, za sve pripadnikejednognaroda; d) sastoji se od savrenih, apsolutno pravednih pravila za dobar ivot u ljudskoj zajednici. Drugisustavpravila,kojisenazivapozitivnopravo,imasuprotneosobine: a) stvorenjeodljudi,vrijediponjihovojvoljiiefikasnostmuovisiosankciji; b) vaiprolaznoilivremenito; c) vaizapojedinenarodeidrave; d) njegovapravilanisusavrena,vesamovieilimanjepravedna. Oba sustava, prirodno pravo i pozitivno pravo, slue istoj svrsi postizanju opeg dobra i pravednosti u politikoj zajednici i etikoj izgradnjiovjeka. No, prirodno pravo je, to nuno proizlazi iz njegovih spomenutih osobina, jedno vie pravo ili istinsko pravo, jedan model ispravnog ponaanja koji je sukladan prirodnoj biti i razumu
3

H.Diels:Predsokratovci,fragmenti,sv.II,Zagreb,1983.str.182.

~12~

ovjeka, zbog ega nii, na strastima i volji ljudi utemeljeni poredak pozitivnog prava mora biti njemu podreen i koliko je mogue s njim usklaen. Ako pozitivno pravo nije usklaeno s prirodnim, onda je ono nepravedno, samovoljno, neprirodno, nakazno, pa stoga prema nekim radikalnijim prirodnopravnim shvaanjima i nevaee, neobavezujue. Takvo dualistiko (dvojno) poimanje prava nalazimo u najstarijim grkim izvorima. PremaHeraklitu,sveljudskezakonehranijedanboanski,amitskajunakinjaAntigona u Sofoklovoj tragediji govori o dunosti nepokoravanja vladarevu zakonu koji se protivi bojim i nepisanim zakonima to od danas nijesu ni od juer, od vijeka do vijeka ivu, nitko ne zna otkad se pojavie. I neki sofisti, skeptici u pogledu dravnih zakona, suprotstavljaju ono to je pravedno po zakonu (nomoi dikaion) onome to je pravedno po prirodi (physei dikaion). Pri tome ve meu sofistima nastaju suprotna tumaenja te prirodne pravednosti, kojae opstati, u raznim varijantama, sve do naih dana u diobi prirodnopravnih teorija na konzervativne i liberalne. Dok sofist Kalikle tvrdi da je prirodno pravedna vlast onih koji su bolji i jai nad onima koji su loji i slabiji, drugi sofisti,npr.Antifont,kaudasusviljudipoprirodijednaki,iGrciibarbari. Nezadovoljan stanjem atenske drave, Platon je (427 347) u dijalozima Drava i Zakoni izloio jedan model politikog ureenja koji je trebao jamiti stabilnost i etinost ivota meu slobodnim ljudima robovlasnikog drutva. Njegova idealistika filozofija dokazivala je postojanje dvaju redova stvarnosti: jednog svijeta istinske stvarnosti, objektivnih ideja savrenoga, i jednog svijeta zametljivih pojava koje su tek varljive sjenke ideja. Sukladno tome, treba razlikovati istinsku ili idealnu dravu od postojeih i nesavrenih drava. A da bi to uinio, Platon povezuje uenje o dravi s tipovima djelatnosti due i vrlina. Tri su temeljne djelatnosti due, koje su nejednako raspodijeljene meu pojedincima: razum, volja i pouda, te iz njih dolaze odgovarajue vrlinemudrosti,hrabrostiiradinosti.Idealnajeonadravnazajednica,tvrdifilozof,gdje ljudi (dakako, samo slobodni ljudi) koji imaju pojedine od tih vrlina ine posebne kategorije graana s nejednakim pravima i obavezama a to su stalei vladara ili filozofa,ratnikaiproizvoaa.Pravednostjepakonavrhovnavrlina,vrlinanadvrlinama, koja sreuje u harmonian odnos te sposobnosti i odgovarajue stalee graana, i to tako to trai da svaki od njih radi u dravi svoj posao.4 Takav poredak ima bitne osobine, premda Platon ne upotrebljava ovaj termin, poretka prirodnog prava. Zadatak mudrih vladara da drutvo urede na nain da ono u najveoj mjeri ostvari ideju pravednoisti, tj. skladnu podjelu drutvenih funkcija meu ljudima prema njihovim prirodnim sposobnostima, a sredstvo za prisilno postizanje toga su pozitivni zakoni, tj. pozitivno pravo. Sam Platon e u svojim starijim godinama napisati djelo Zakoni s utopijskim prijedlozima za ureenje svih vidova ljudskog ivota (danas bismo to nazvali totalitarnim politikim programom), od vladanja i gospodarstva do pedagogije i umjetnosti.
4

Platon:Drava435a,Zagreb,1977.

~13~

Aristotel (384 322) odstupa od Platonove spekulativne utopijske drave i slui se mnogo vie postupcima posmatranja i objanjavanja zbilje. Uz misao o bitnoj povezanosti drave i zakona s pravednou, koja je inae svojstvena cjelokupnoj grkoj filozofiji, kod njega nalazimo izriito razlikovanje prirodnog prava kao poretka nepromjenjivih pravila koja su ureenaovjeku kao politikoj ivotinji od onog prava to ga postavlja zakonodavac radi konstituiranja politike zajednice i koje obvezuje po dravnoj prisili. Prirodno je to svugdje ima istu mo, a ne da se nekomeini ovako, a drugome onako; zakonsko je ono pri kojem u poetku nije bilo vano je li ovako ili onako, ali kad je jednom postavljeno, onda je vano, kao: hoe li se kao rtva prinositi jedna koza ili jedna ovca.5 U prirodni red pravila, argumentira Aristotel, pripada i ropstvo, koje on usporeuje s pravom ovjeka da iskoritava ivotinje. Pri tome i po Aristotelu pravom vlada vrlina pravednost, ali on pravednost shvaa drukije i sloenije odPlatona. UNikomahovojetici,djelukojebitrebaoproitatisvakiobrazovaniovjek i pogotovo svaki pravnik, on raspravlja najprije o opoj pravednosti kao naelu da slobodni ljudi moraju potivati zakon kao sredstvo razuma radi zajednikog dobra, a zatim razlikuje dva oblika pravednosti kao jednakosti koji vladaju ekonomijom i politikom: a) naelo razmjene jednakih vrijednosti koje zahtijeva da svatko drugome dadeonolikokolikojedobioodnjega,tovrijediiukrivinompravukaorazmjenazlaza zlo, i b) naelo razmjernosti zasluga i nagrada koje zahtijeva da zajednica nagradi graaneastimaidobrimapremaveliininjihovihzasluga.Napokon,Aristotelupozorava i na istinu koja je vrlo znaajna za pravnike: da nijedno ope pravilo ne moe dati najbolje rjeenje za pojedinani sluaj koji znatno odstupa od prosjenih osobina jedne vrste, pa je zbog toga za takav sluaj potrebna jedna korektivna pravednost, tj. jedno razliito,specifinorjeenjetosukasnijeRimljaninazvaliequitas,pravinost. PravnamisaobilajerazvijenaiudrugojeuropskojantikojcivilizacijiuRimu.Ali,za razliku od Grka, obrazovani Rimljani su usmjeravali svoje stvaralatvo mnogo vie na praktine dravnopravne ciljeve negoli na filozofiju prava i morala. Oni su, tovie, izgradili prvu pravnu znanost u smislu pojmovlja i tehnike stvaranja i primjene pravnih normi, koja je odgovarala onom njihovom razvijenom civilnom pravu ije ustanove, logika i jezik slue i danas kao temelj naem graanskom pravu. Meutim, u stvarima filozofije prava, slino kao u religiji i umjetnosti, Rimljani su uglavnom preuzimali i samo dograivali razne helenske teorijske tradicije. Tako su rimski epikurejci i stoici dokazivali prirodnu jednakost svih ljudi, ukljuujui sada i robove, to je ipak imalo uinka na pravnu praksu. Ulpijan definira biologistiki prirodno pravo kao pravo koje nije svojstveno ljudskom rodu, ve je zajedniko svim ivotinjama to se raaju na zemlji, u moru, a takoer pticama. Ciceron e pak racionalistiki i ujedno teoloki odrediti prirodnopravokaoistinskizakon(veralex),ispravanrazumsukladanprirodi,nazoanu svima, nepromjenjiv, vjeni, kojemu je samo Bog tvorac. Jedna je od posebnosti rimskog prava to uz ius civile, pravila to vae samo za Rimljane, priznaje i ius gentium,
5

Aristotel:Nikomahovaetika1134b,Zagreb,1982.

~14~

pravila zajednika svim narodima s kojima su Rimljani stupali u odnose i koja su stoga srodna prirodnom pravu pa e se u kasnijem eurposkom pravu tim imenom nazivati meunarodnopravo. Premda su vjerovali u vii red prirodnih pravila i u jurisprudenciju kao znanost o pravednome(Ulpijan),tonijebilobezpozitivnihposljedicazaustanovecivilnogprava, Rimljani su ipak u praksi postupali, naroito u doba Carstva, kao da je dravno pravo glavni ili jedini vaei pravni poredak. Primajui od Senata, od pretora i sve vie od careva propise koje oni nisu smjeli kritiki preispitivati u ime neke vie pravednosti (quod principi placuit legis habet vigorem = to se vladaru svidi, ima snagu zakona), rimski pravnici su se posvetili usavravanju tehnike primjene i tumaenja tih propisa, utemeljujui tako onaj specifian nain pravnikog miljenja koji mi danas nazivamo pozitivistiki dogmatizam. Naime, oni su bili pozitivisti utoliko to su se ponaali kao da naelno proklamirano dvojstvo prirodnog i pozitivnog prava ne postoji, tj. kao da se cjelokupno pravo ipak svodi na norme postavljene (positum = stavljen) od drave; a dogmatiari su bili utoliko to su se ponaali kao strunjaci u slubi vlasti koji ne smiju pozitivne norme ocjenjivati, a jo manje osporavati, sa stajalita etikih naela pravednosti ili politike oportunosti, ve te norme moraju vjerno i bespogovorno primjenjivati (kao dogme, tj. neosporive istine) na odnose koje one ureuju. Koliko je taj pozitivistiki dogmatizam bio tvrda stvarnost i meu pravnicima praktiarima i meu teoretiarima, i to ne samo u Rimu nego na odreeni nain i ranije u Grkoj, vidi se iz toga to ni u grkim ni u rimskim etikopolitikim tekstovima nema traga (osim Antigone u teatru) pobijanju i neposlunosti pozitivnog prava zbog njegove nepravednosti ili nesuglasnosti s prirodnim pravom. To se objanjava na razne naine npr. nerazlikovanjem morala i prava te pravim kultom zakona kod antikogovjeka (za tojeuzorSokratovopokoravanjenepravednojsmrtnojosudiiodbijanjepobunekaojo veeg zla), a i time to pririodno pravo u Grkoj i Rimu nije bilo prvenstveno ni boanskogporijeklanitijednaracionalistikakonstrukcija,kaotoepostatikasnije,ve samo predznanstvena i konzervativna svijest o postojeim prirodnim, psihikim i socijalnimnunostimaivota(ropstva,obitelji,ekvivalentnerazmjene,vladavinezakona) koje je trebalo potivati da bi se odralo dobro zajednice ljudi kao politikih bia. Ta pravila zapravo nisu pojmljena kao odvojena stvarnost od dravnih zakona, to vladaju i nalaze se ve u dravnim i zakonskim ustanovama. Isto vrijedi, uostalom, i za antike nadnaravnesile,bogove,kojiiakoviiinadnaravniiveuzovjekaidijeleslabostii porokenjegove. 4.2.Srednjovjekovneiracionalistikeprirodnopravneteorije Ueuropskojpolitikojipravnojkulturiprirodnopravnouenjezadralosestoljeimai nakon propasti Rima, kao jedan od glavnih sastojaka veine buduih vladajuih svjetonazora. Pri tomee razlike izmeu samih struja prirodnopravnih uenja nastati u odgovorima na pitanje o porijeklu vieg pravnog sustava ili prirodnog prava. Takoe se

~15~

pojaviti sukcesivno dvije povijesne varijante prirodnopravne teorije: kransko srednjovjekovnairacionalistikograanska.6 SpropaurimskedravekranstvopostajevrhovnaduhovnasilauEuropi,vladajui filozofijomiznanou.AkadCrkvapostanejoipolitikasila,ondaefilozofijaiznanost kao slukinje teologije, poeti izraavati i interese i crkvene i feudalne politike vlasti. Pri tome e crkvena doktrina od samoga poetka patristike (Justin, Atenagora, Origen, Laktancije)iprekoAugustinado TomeAkvinskogiSuareza,preuzimatimnogeelemente grkei rimske kulture,naroito iz sustava platonizma, stoicizma i aristotelizma, temeu ostalimiantikeidejeprirodnogzakonaiprirodepravednosti. Kranska vjera je u poetku sumnjiava ili ravnoduna spram prava, od kojeg je u Rimubilaiprogonjena,iakojevetadanosilanekavlastitamoralnopravnapravilato se vidi npr. iz Pavlove prve poslanice Korinanima i iz njenog utjecaja na kasnije rimsko pravo i nadasve na Justinijanovu kodifikaciju. I misao ranokranskog teologa Aurelija Augustina (354430), najveeg predstavnika patristike, izraava jo sukob vjere krana i dravnopravnog poretka. Augustin daje pojmu pravednosti izrazito kritiko znaenje i zasnivaujednouvenukoncepcijuotritipazakona(prava).UCivitasDeionkaedasu dravaidravnopravo, zajednosvlasnitvomi ropstvom(atosurimskadravairimsko pravo koji propadaju upravo za Augustinova ivota, kada Vizigoti osvajaju Rim 410. godine), nastali iz zla nasilja i da su bez pravde samo razbojnike druine (magna latrocinia)7 s kojima moralno bojuju Boja drava i crkva kao njen dio. Dravno pravo, stvoreno zakonima vladara, moe ipak postati legitimno (opravdano) ako se u njemu odrava boanska pravednost, ako se ono otvori Bogu i spoji sa Bojom dravom. (Na tomstavuesekasnije,usrednjemvijeku,zasnivatitumaenjeosubordinarnostidrave i Carstva vlasti Crkve). Pri tome Augustin zamjenjuje klasinu teoriju o dualizmu prava s tezom o trijalizmu (trojnoj strukturi) prava. Naime, iznad dravnog ili pozitivnog prava stojeboanskivjenizakon(lexeterna),samaBojavoljatovladasvemirominajveim dijelom je ovjeku nepoznata, i jo prirodni zakon (lex naturalis) kao onaj dio vjenih pravilakojeBogobjavljujeljudima. Trebalo je da se u srednjem vijeku papinskocrkvena mo konano nametne europskim vladarima, a i da sama Crkva izgradi svoj sustav pravnih normi, svoju hijerarhiju,papinskoibiskupskozakonodavstvoiaksvojudravu,padaseukranskoj doktrini vjera posve pomiri sa dravnopravnim poretkom. Tom se zadatku posveuju brojni teolozi, a ponajprije Toma Akvinski (12251274), koji e u djelu Summa theologiae enciklopedijski sabrati cjelokupnu dotadanju drutvenu misao i staviti u slubu kranstva uenje i golemi autoritet Aristotela. Akvinski naputa ranu kransku
Ovo razlikovanje prirodnopravnih teorija nastaje samo s obzirom na pitanje o porijeklu ili izvoru poretka prirodnog prava, koje je po miljenju svih nedvojbeno dravnog porijekla i sa svim ovim svojstvimaspomenutimuto.4.1. 7 AurelijeAugustin:OdraviBojoj,sv.1,4,4,Zagreb,1982.
6

~16~

sumnjiavost spram drave i njenog prava, te tovie svjetovnu vlast utemeljuje na kranskoj doktrini. Odstupajui od rimskog poimanja zakona kao volje vladara i usvajajui Aristotelovo shvaanje zakona kao sredstva razuma za ostvarenje dobrog ivota u zajednici. Akvinski kae da je zakon (u smislu prava uope) jedina razumska uredba usmjerena na ope dobro, a proglasio ga je onaj koji ima odgovornost na neku zajednicu8. Pravo ne slui posebnim interesima i volji vladajuih, ve objektivnim drutvenimvrijednostimaopegdobra(bonumcommune),mira,redaipravde,zatosu duni brinuti vladajui. No, Akvinski e uz potpuno preuzimanje ve spomenutih Aristotelovih tipova pravednosti, prilagoditi klasino shvaanje prava kranskoj doktrini i interesima Crkve. On nastavlja Augustinovu trodiobu vjenog prirodnog i dravnog prava.Najviiporedakjevjenizakon(lexeterna),boanskirazumkojiupravljasvrhovito svime to postoji. Zatim je prirodni zakon (lex naturalis) sudjelovanje racionalnog stvorenja u vjenom zakonu odreenje koje je prema Augustinovom naglaenom teolokom voluntarizmu znaajna promjena, jer sada prirodno pravo postaje prije svega racionalna kategorija, a ovjek vlastitim razumom, koji je sudjelovanje u boanskom razumu, dolazi do vjeitih istina o pravilima meuljudskih odnosa. Temeljno je prirodno pravilo bonum faciendum, malum vitandum (initi dobro, izbjegavati zlo), a ostala su prirodna pravila racionalno izvedena ili sukladna s njim. Napokon, ljudski ili dravni zakon(lexhumana)nastajeizljudskevolje,alipolazeiodprirodnogzakonaitonadva naina:ilidedukcijomizprirodnogzakona(permodumconclusionum),naprimjerpravila ius gentiuma, ili dopunjavanjem opih prirodnih normi (permodum determinationis), na primjer postavljanjem kazne u okvirima ope norme prema kojoj treba biti kanjen onaj tko ini zlo. Ovakvim apstraknim odreenjem prirodnog prava i elastinim shvaanjem ovisnosti dravnog zakona u njemu Akvinski daje prostora za prilagoavanje prava beskrajnim razliitostima drutvenog ivota, a da se pri tome ipak ouva vrhovnost vjerskog vodstva nad pravima. Opravdanost i razumnost dravnog zakona ocjenjuje se ovisno o mjeri ostvarenja opeg dobra, ija su naela u prirodnom pravu. Dravni zakon koji se protivi prirodnom pravu je nerazuman i izopaen zakon. Meutim, ideoloka pozicija Akvinskog je vidljiva iz njegove postavke da su podanici duni izvravati i izopaene dravne zakone da se izbjegne jo vee zlo nereda i ruenja autoriteta vlasti (propter vitandum scandalum vel turbationem), osim u sluaju da zakoni vrijeaju kransku vjeru, npr. nametanjem idolatrije, kad je dozvoljena neposlunost, pa i pobuna. I ovdje je kranskateorija prirodnog prava na tragu antike, odbijajui neposlunost i pobunu protiv nepravednog dravnog zakona, ali ona ipak doputa izuzetno i takvu reakciju to e kasnije postati jedna od glavnih tema i motivacijaprirodnopravnegraansketeorije. Prirodnopravna teorija Tome Akvinskog zadrala se u katolikoj pravnoj doktrini sve do naeg doba, kao dio jedne philosophiae perennis (vjene filozofije), i naziva se
8

TomaAkvinski:Izborizdjela,Sv.II.,Zagreb,1990.str.612

~17~

danas neotomizam. Naravno, uz katoliku prirodnopravnu teoriju razvijaju se kasnije i protestantskeprirodnopravnedoktrine. Vano je znati da se i usred sve nadmoi teolokih uenja o prirodnom pravu kranske Crkve u srednjem vijeku nastavljala i rimska tradicija pravnog pozitivizma meupravnicimapraktiarima,tj.povlaivanjadravnihnormiuradupravnika.Utome subilinajznaajnijiglosatoriiz12.i13.stoljea,pravnicipretenoizBologne,kojisu,bez stvarnog interesa za filozofska pitanja i za prirodno pravo, komentirali i razreivali carske norme iz Justinijanova Corpus iuris civilis i prenosili to rimsko civilno pravo u renesansnu Europu. Istovremeno su u Sjevernoj Europi drugi pravnici komentirali germanska obiajna prava s ciljem da ogranie mo kralja pomou obiajnih feudalnih prava to e u Engleskoj imati za plod 1215. godine akt Magna Charta, osnovu engleskogkonstitucionalizmaimodelakasnijihpoveljaopravimaovjekaigraanina. Prirodnopravna teorija ostaje vladajua u europskoj politikoj i pravnoj misli sve do XIX stoljea, ali od XVII stoljea ne vie samo kao teoloka doktrina. Graanski stale je tadapoeozahtijevatiuimerazumaiprirodnihljudskihpravaravnopravnosudjelovanje u politikom upavljanju drutvom: zbog togae se unutar klasinog dvojstva prirodnog i pozitivnog prava, a uvijek pozivom na antiku batinu, odvojiti od konzervativnog crkvenofeudalnog uenja o prirodnom pravu jedna liberalna i revolucionarna ideologijaprirodnogpravakaosredstvaborbeprotivsvegatostojinaputugraanskim i protufeudalnim idealima slobode, jednakosti, privatnog vlasnitva i narodne suverenosti. Graanska prirodnopravna teorija dijeli s ranijim uenjima o prirodnom pravu ona ve spomenuta osnovna uvjerenja o postojanju jednog poretka univerzalno vaeih, vjenihipravednihpravilaljudskezajednicekojijenadreenmnotvurazliitihdravnih pravnih poredaka. Meutim, ona uvodi neke znaajne novine: prvo, da je izvor prirodnog prava ljudski razum, koji samostalno otkriva pravila konstituiranja drutva to omoguuju ljudsku slobodu i sreu; drugo, da ljudi imaju neka uroena i neotuiva pravaneovisnoovoljizemaljskihzakonodavaca;itree,dodajeseesto,dajemeutim prirodnim pravima i pravo graana na postavljanje nosioca dravne vlasti i njihovo pravo otkazivanja poslunosti nepravednim zakonima i vlastima to ih donose. Prva od tihosobinapripadasvimprirodnopravnimteorijamaizdobaeuropskogprosvjetiteljstva, bez obzira na njihovu konzervativniju ili liberalniju usmjerenost, dok druga i trea osobina pripadaju samo demokratskim prirodnopravnim teorijama modernog doba. No, takva uvjerenja zaista nisu sadravala ni grkorimsko, ni srednjevjekovno shvaanja prirodnog prava; ona se javljaju tek s novovjekovnim oslobaanjem subjektivnosti i s postavljanjemovjeka pojedinca, ane zajednice ili boanstva, u sredite politike i prava. Prvi od tih stavova (razum kao izvor prirodnog prava), koji je tek poseban izraz prosvjetiteljskog racionalizma, jasno je iskazan, ali bez ona ostala dva demokratska stava, u djelu Huga Grotiusa De iure belli ac pacis (1625) kojim je ovaj autor elio postaviti vrste, prirodno objektivne i svjetovne (a ne teoloke, nepodobne u vrijeme tadanjih vjerskih ratova) osnove meunarodnog prava kao jamstva mira meu evropskim narodima. Grotius dokazuje da uz prisilna pravila to stvara svaka drava

~18~

postojeinekauniverzalnovaeanaelapravednostitoizviruizsamograzumaovjeka kao bia s uroenom potrebom za udruivanjem (appetitus societatis). Ta tvrdnja se nalazila ve i kod Aristotela i Akvinskog, ali ovdje ona ima izrazito racionalistiki naglasak, jer Grotius smatra potrebnim rei da bi prirodnopravna naela o ljudskom suivotu koja utvruje razum opstalaak i ako bismo prihvatili, to se ne moe uiniti bez najveeg grijeha, da Boga nemai da se on ne brine za ljudske stvari. Bog jest dublji izvorpravednosti,alionanamnijepotrebanzanjenoneposrednoutemeljenjejerzato je dostatno sredstvo nae razumsko miljenje. Da bi to potvrdio, Grotius argumentira usporedbomsnajobjektivnijomznanoumatematikom:prirodnopravonemoebiti promijenjenoniodBoga...KaotoniBognemoeuinitidadvaputadvanebuduetiri, tako ne moe ni uiniti da ono to je po svojoj biti zlo ne bude zlo. A meu naelima takvog prirodnog prava on navodi, imajui u vidu prije svega potrebe meunarodnog prava, naela potivanja vlasnitva, pridravanja obeanja i sklopljenih ugovora (pacta sunt servanda), krivine odgovornosti, prirodnog bratstva meu narodima, pravednog obrambenog rata, slobode plovidbe morem itd. Sva su ta naela u doba Grotiusa legitimirala kao razumne interese nastajueg graanstva i monarha kao tadanjeg saveznikagraanstvaprotivfeudalizma. Postoje brojna moderna uenja o prirodnom pravu, od kojih moemo ovdje za primjer spomenuti tek nekolicinu njihovih autora. Nijemac Samuel von Puffendorf izrauje u 17. stoljeu jedan sloeni teorijski sustav prirodnog prava, kojemu ipak nedostaju granice ljudskih prava i ovlatenje graana na neposlunost, te popularizira prirodnopravno uenje na sveuilitu i u iroj javnosti. Drugi Nijemac, Christian Thomasius, postat e poznat zbog potpunijeg teorijskog tumaenja prava (justum, intersubjektivna obveznost, iznudljivost) i morala (honestum, unutranja obveznost u savjesti, neiznudljivost), kojemu je bila praktina svrha osiguranje vjerskih sloboda graana i vjerske tolerancije. Englez John Locke (1632 1704) i Francuz JeanJacques Rousseau (1712 1778), prvi autor Dvije rasprave o vladi i drugi autor Drutvenog ugovora, uzorno e razviti, s jasnim politikim primjenama, prosvjetiteljsku ideju o drutvenom ugovoru: tvrde da drutvenim ugovorom ( koji se, dakako, samo teorijski pretpostavlja, radi zasnivanja ustanova demokracije) ovjeanstvo prelazi iz prirodnog stanja slobode i jednakosti bez vlasti u stanje politikog drutva, u kojemu e uspostavljena drava biti duna tititi njihova prirodna prava i omoguiti ope blagostanje, a pri tome graani zadravaju pravo na otpor i na smjenjivanje vladara koji bitiranijomprekrilitakavugovor.9
I Engleza Thomasa Hobbesa (1588 1679, najpoznatije djelo Levijatan) se redovito svrstava u prirodnopravneteoretiare,notojeproblematino:njemusutzv.prirodnizakonisamozahtjevirazuma koji egoistine pojedince upuuju da drutvenim ugovorom stupe u dravnu zajednicu radi potpune predajenjihovihizvornihslobodajednomapsolutnommonarhu,kojiimzauzvratjamisamomirusvijetu gdje je ovjek ovjeku vuk (homo homini lupus). Hobbes je zapravo jedan od zaetnika teorijskog pozitivizma , i on opravdava apsolutnu monarhiju budui da po njemu i zakona i pravednosti moe biti
9

~19~

Slijedei ideje Lockea, Rousseaua i drugih prirodnopravnih mislilaca, revolucionarno graanstvouSADiFrancuskojispisatenaelaprirodnihpravauprvimdeklaracijamao slobodima i pravimaovjeka i graanina i u prvim modernim pisanim ustavima. S tim aktima, smatrali su graanski revolucionari, naela iusnaturalizma (prirodnog prava) konanosuprihvaenaudravnom,pozitivnompravnomporetku. Ljudi se raaju i ive slobodni i jednaki u pravima. Drutvene razlike mogu bitizasnovanesamonazajednikojkoristi. Cilj svakog politikog udruivanja jest ouvanje prirodnih i nezastarivih prava ovjeka. Ta prava su sloboda, vlasnitvo, sigurnost i otpor ugnjetavanju. Princip svakog suvereniteta bitno poiva u Naciji. Nijedno tijelo, nijedan pojedinacnemoevritivlastkojaizriitoneproistieiznje. (PrvilanciDeklaracijepravaovjekaigraaninaizgodineFrancuske revolucije1789) Ideja racionalnog prirodnog prava javlja se u raznim oblicima i u novijoj europskoj opoj i pravnoj filozofiji. Prihvaaju je npr. Immanuel Kant i J. G. Fichte, u pravnom obrazovanju populariziraju Rudolf Stammler i Georgio Del Vecchio, a usvaja je i marksist Ernst Bloch. Stammler je posebno zanimljiv po njegovom prirodnom pravu promjenjivog sadraja pokuaj historizacije prirodnopravnog poretka kao formalno nepromjenjive i univerzalne ideje o zajednici slobodnih ljudi, ali sa sadrajima ili pravnim idealima koji serazlikujuupojedinimpovijesnimdrutvima. U nae vrijeme, posebno kao reakcija na zloine totalitarizma, koji suinjeni i putem dravnih (pozitivnih) pravnih akata, od rasnih zakona do sudskih politikih procesa, prirodnopravnashvaanjasuponovnouporastu.10 4.3.Pravnipozitivizam U najirem smislu teorijski stav pravnog pozitivizma znai odbacivanje dualizma prirodnog i pozitivnog prava i tvrdnju da je pravni poredak sastavljen samo od normi
samo po volji vladara, dok ih u prirodnom stanju nema (vidi to. 4.4.). za razliku od njega, Locke i Rousseaukoristeidejuprirodnogpravazaogranienje(Locke)ilizaukidanje(Rousseau)monarhije. 10 U tome je osobito zanimljiv tekst njemakog teoretiara Gustava Radbrucha Zakonsko nepravo i ndzakonsko pravo kojim on 1946.godine ukazuje na odgovornost dogmatskog pozitivizma za nacistike zloine,v.G.Radbruch:Filozofijaprava,Beograd,1980,str.281293

~20~

koje postavljaju drava ili drugi subjekti i koje su zbog toga vaee samo za odreeno drutvo, u odreenom vremenu i nisu apsolutno pravedne. Pod iusnaturalizmom mislimo na onaj pravac koji priznaje razlikovanje izmeu prirodnog prava i pozitivnog prava i koji zastupa supremaciju prvoga nad drugim. Pod pravnim pozitivizmom mislimo na pravac koji takvo razlikovanje ne priznaje i koji tvrdi da nema drugog prava pored pozitivnog,pietalijanskiteoretikpravaNorbertoBobbio.11 Vidjeli smo da su pozitivistiki pristupali pravu (mada su deklarativno priznavali prirodno pravo) ve rimski pravnici i glosatori u srednjem vijeku. Takav pristup je, tovie, prirodan ili normalan za pravnike praktiare svih vremenai to utoliko to su oni, silom prilika njihove profesije, u slubi politike vlasti i vlasnika kao neporecivih autoriteta i tvoraca pravnih normi, a uz to su stalno zaokupljeni konkretnim pravnim problemima, pa nemaju interesa ili su ak izrazito neraspoloeni prema apstraktnim razmiljanjima i pojmovima poput naela pravednosti i prirodna prava. Uostalom, tvorciprirodnopravnihteorijaredovitoilinisubilipravnici,vefilozofiilidrugihstruka,ili nisubilipravnicipraktiari,veakademskipravnici. Ali, dok se pozitivizam pravnika praktiara u Rimu i u srednjem vijeku odvijao u okruju teorijske dominacije prirodnopravnih uenja, u 19. stoljeu pravni pozitivizam postaje, usporedo s afirmacijom pozitivistike misli i u drugim oblastima drutvenog znanja,12prevladavajueteorijskoshvatanjenasveuilitimaiuopeupravnojideologiji. Veina pravnika, praktiara i akademskih pravnika, poinje gledati na pravo kao na iskljuivu dravnu i povijesnu tvorevinu, izraz vlasti i potreba pojedinih nacionalnih zajednica, bez ikakvih nadnaravnih, apsolutnih i nepromjenjivih osobina, pa i pojmovno nezavisno od ideala pravednosti, koji dodue drutveno djeluje, ali nije nuno za definiranje prava. Nema drugih pravnih normi, kau oni, osim pravnih normi dravno pravnih poredaka Francuske, Italije, Njemake, SAD, Japana i drugih drava, a te norme su (vie ili manje) pravedne ili nepravedne s obzirom na razliite (ne apsolutne) ideje pravednosti. Pozitivistiko odbacivanje prirodnog prava osniva se na raznim argumentima (razlozima). Neki od tih argumenata, kod razumnijih pozitivista, ne nijeu svaku vrijednost prirodnopravnim tvrdnjama. Pametniji pozitivisti ne nijeu, naime, da su prirodnopravni teoretiari uoili neke zbiljske i vane probleme; oni samo pobijaju ili a) istinitost prirodnopravnih stavova o tim problemima ili b) vanost za pravnike onoga imeseprirodnopravniteoretiaribave.


N. Bobbio: Eseji iz teorije prava, Split, 1988., str. 19 i dalje. U istom tekstu Bobbio iznosi i druga, vrsna znaenjaterminapravnipozitivizam. 12 O znanstvenom pozitivizmu i sociolokom pozitivizmu posebno se govori na pravnim fakultetima u nastavnim predmetima sociologija i metodologija znanstvenog istraivanja, na to upuujemo kao potrebneosnovezarazumijevanjemetodologijepravnogpozitivizma.
11

~21~

Prva vrsta prigovora protiv istinitosti prirodnopravnih stavova, nalazi se kod svih pozitivista, neovisno o neslaganjima koja meu njima postoje. Smatra se, naime, da su prirodnopravni teoretiari ispravno zapazili kako u razliitim drutvima postoje mnogi meuljudski odnosi i njima odgovarajue norme sa slinim ili identinim sadrajima npr. zabrana ubojstva, zabrana braka meu bliim srodnicima, potovanje datog obeanja, potovanje vlasnitva, ekvivalentna razmjena i sl. Osim toga, prirodnopravni teoretiarisuzapazilidameuljudskiodnosiinjimaodgovarajuenormeostvarujuiline ostvaruju neke drutvene vrijednosti ili ideale, meu ostalim i vrijednost pravednosti kojasesastojiutomedajednakeosobetrebatretiratijednako,anejednakenejednako. Tadvazapaanja,smatrajumnogipozitivisti,ispravnasuiznaajnazapravo,alionasuu prolosti, u uvjetima nerazvijenosti sociolokih, psiholokih i drugih znanosti, krivo objanjavana, kao dokazi postojanja univerzalnih i apsolutnih pravila prirodnog prava. Meutim, kau pozitivisti, slinosti meu odnosima i normama iz razliitih drutava nisu posljedice bitno jednakih osobina ljudskog roda i slinosti uvjeta ivota u civiliziranim zajednicama. Te slinosti, koje uostalom nisu ni univerzalne ni vjene (jer u svakom drutvu ima i dozvoljenih ubistava, ponegdje i brakova meu srodnicima, estog toleriranja kraa i neekvivalentnih razmjena i sl.), jesu samo injenine ili objektivne pravilnosti drutvenog ivota. One nisu prvenstveno posljedice normi, tj. drutvenih zahtjeva, pa stoga nisu predmet pravnih znanosti, ve su predmet sociologije, povijesti, psihologije i drugih znanosti. Prirodnopravne teorijeinile bi, dakle, zloupotrebu i zbrku pojmova kada takve slinosti nazivaju prirodnopravne norme. One brkaju socioloke pravilnostikaoinjenicekojenaprostojesu,spravnimpravilimakojakaudaneto(pai totovejest)trebabiti. tosepaktietakoerispravnogzapaanjaprirodnopravnihteoretiaradadrutveni odnosi i njima odgovarajue norme ostvaruju ili ne ostvaruju neke vrijednosti, i to je zapaanje krivo objanjeno naime, u smislu da su vrijednosti objektivne i apsolutne, nepromjenjive i jednake za sve narode ili barem za sve pripadnike jednog naroda. Naprotiv, kau pozitivisti, vrijednosti su subjektivne i relativne, tj. vezane i uvjetovane posebnim drutvenim iak osobnim prilikama, te tako postoje i vrlo razliita shvaanja pravednosti unutar prazne formule jednakim osobinama treba dati jednako, a nejednakima nejednako, zbog ega npr, jedan isti meuljudski odnos i njemu odgovarajuu normu neki subjekti mogu smatrati pravednim, a istovremeno ih neki subjekti mogu smatrati nepravednim. Meutim, prirodnopravni teoretiari govore o objektivnim i apsolutnim naelima prirodne pravednosti. To ne odgovara zbilji, ve je takav govor samo izraz potrebe pojedinih autora i drutvenih skupina kojima oni pripadaju da vlastite vrijednosti, vlastita moralna shvaanja i vlastita shvaanja pravednosti prikau kao prirodna i opevaljana. Tobonja naela prirodnog prava nisu nita drugo, tvrde pozitivisti, negoli moralne norme i politika naela koja se postavljaju kao mjerila za ocjenjivanje ispravnosti pravnih normi. Moralna i politika kritikapozitivnogpravajepotrebna,tovie,onajezadataksvakoggraanina,zakljuuju mnogi pozitivisti, ali nije u redu da se posebni moralni i ideoloki stavovi na kojima se temeljitakvakritikaideolokiprikrivajupodkategorijunavodnoobjektivnih,apsolutnih,

~22~

univerzalnih pravila prirodnog prava biolokog, boanskog ili razumskog. Ovo posljednjebilobizloupotrebamoralnogipolitikograsuivanja. Pravni pozitivisti postavljaju ta dva prigovora protiv naina na koji prirodnopravni teoretiari objanjavaju pravilnost drutvenog ivota i drutvene vrijednosti (nazivajui ih nepotrebno prirodnim pravom i pogreno apsolutnom pravednou), ali veina njih ne nijee da su ta dva redainjenica vana za postojanje i za teorijsko objanjenje prava. To je stajalite, vidjet emo, sociolokih i kulturalistikih pravnih pozitivista. Ali, postoje i pozitivisti koji ne postupaju tako rekli bismo, tako pametno. Oni uz spomenuteprigovore postavljaju prirodnopravnim teoretiarima jo i navedeni prigovor pod b): da ni pravilnosti drutvenog ivota ni vrijednosti koje prate pravne norme zapravo nisu vani za teorijsko objanjenje prava, te da uope ne pripadaju predmetu pravnih znanosti. To je stajalite dogmatskih i normativistikih pravnih pozitivista, kao toemo vidjeti u nastavku. Svi se pozitivisti slau u tome da ne postoji prirodno pravo. Onisepakneslaugledetogatojesadrajprirodnogprava.Sadaemoprikazatiglavne pravce odgovora pozitivista na to pitanje, a oni ukljuuju i razlike u pogledu prigovora podb)protivteorijeprirodnogprava. 4.4.Dogmatskiinormativistikipozitivizam Dogmatsko i normativno shvaanje prava su najstariji, najjednostavniji i ujedno najrasprostranjeniji oblik pravnog pozitivizma, koji gotovo suvereno vlada meu pravnicima praktiarima i danas, premda je sada u teoriji prava ve znatno potisnut. Sastojiseoduvjerenjadajepravonitadrugonegosustavpravilapostavljenihiprisilno podranih (sankcioniranih) od drave, i to za neke dogmatiare iskljuivo od zakonodavca, a da je zadatak pravnika samo da ta pravila protumae i primijene na konkretnesluajevebezuputanjauistraivanjenjihovihdrutvenihfunkcijaiunjihove vrijednosti. Takvo shvaanje prava nalazimo ve, reeno je, kod jurista (pravnika) carskog Rima i Bizanta,tekodsrednjovjekovnihkomentatoraDigestakojiusvajajuJustinijanovopravilo da je samo caru dano da stvara zakone. Nalazimo ga u 14. stoljeu kod Marsilija Padovanskog,jednogodprvihteorijskihpozitivista,kojinespominjuipravduiprirodno pravo definira pravo kao skup zapovijedi s ljudskom sankcijom (prema njemu, dodue, nekraljevihnegonarodnihzapovijedi).IpremaThomasuHobbesujevladarjedinitvorac prava (v.bilj. 44), ali i vie od toga: vladar je taj kojiini neko ponaanje pravednim time to ga zapovijeda i nepravednim time to ga zabranjuje, to znai da je pravednost isto toizakonitostidazakonnemoebitinepravedan.13
13

T.Hobbes:Levijatan,Beograd,1961.,str.307.

~23~

U moderno doba dogmatski pozitivizam najprije stjee velik ugled s francuskom kolom egzegeze (=tumaenja) i njemakom pojmovnom jurisprudencijom. Ove dvije kole juridikog miljenja nastaju poetkom odnosno krajem 19. stoljea, kad politiki pobjedniko graanstvo najprije u Francuskoj i zatim u Njemakoj zapoinje veliku kodifikaciju svoga prava, u emu su uzor Napoleonovi zakonici Code Civil, Code de Commerce i Code Penal. Tadanji pravnici bijahu toliko oduevljeni novim pisanim i strogo sistematiziranim pravom, koje je u skladu s parolom sloboda, jednakost i bratstvo zamjenjivalo kraljevske akte i feudalne povlastice, da su uistinu vjerovali kako to ozakonjeno pravo konano ostvaruje sve ideale za koje se graanstvo stoljeima borilo. Odatle se zakljuivalo da nakon donoenja novih zakonika pravnik nema vie ni zadatak ispitivanja drutvenih izvora prava, ni zadatak kritike prava na osnovi morala, pravednosti ili prirodnog prava; smatralo se da je to nepotrebno otkad je pozitivno pravo dano u potpunim i pravednim zakonicima, koji su konano iskazani ideali i volja naroda, pa i potpuni izraz principa racionalnog prirodnog prava. Sada bi se posao pravnika sastojao iskljuivo u tome da otkriva koje pozitivne norme vae za odreene pravne sluajeve, potom da te norme protumai i komentira radi to iscrpnijeg objanjenja volje zakonodavca, te da ih na kraju logikom nunou deduktivno silogistiki primijeni na konkretne pravne odnose. Norme su zapovijedi prosvijeenog zakonodavca i neupitne su za pravnika, slino kao to su vjerske dogme neupitne za vjernika odakle i nazivi etatistiki (=drava) i dogmatski (=neprijeporan) ovoga pozitivistikog pravca. A ako nije zadatak pravnika da istrauje materijalne i idejne osnove pravnih normi i da ocjenjuje vrijednost pravnih normi, jo manje je njegov zadatakdapravnenormestvara:onmorabitisamovjerantumaiprecizanprimjenjiva normi koje se nalaze u zakonu, bez obzira na to to on sam mislio o njihovoj (ne)ispravnosti. Karakteristika je dogmatskog pozitivizma da stvaranje prava reducira na ope pravne norme i ak samo na zakone najviih tijela vlasti (zbog ega se jo naziva pravni legalizam), dok bi individualne pravne norme, ukljuujui presude, bile tek mehanika primjena, a ne stvaranje prava. Zbog toga je Robespierre traio da se sucima strogozabranibilokakvodopunjavanjezakonskihpravila,jersudacmorabitisamoviva vox legis (ivi glas zakona).14 A jedan uenjak iz egzegetske kole na pitanje to je graansko pravo odgovara: Ne znam za graansko pravo, znam samo za Napoleonov zakonik. Takvo shvaanje prava je zasluno, istina, za afirmaciju dvije tekovine moderne pravne misli: prvo, svijest o potrebi potovanja zakona kao najvieg pravnog akta ili formalnogizvoraprava,idrugo,usavravanjepostupakalogikogijezikogtumaenja opih pravnih normi. Meutim, oigledan nedostatak takvog shvaanja prava je njegovo nerealistino iskljuivanje iz pravne znanosti (i ne samo nje, nego i iz djelovanja suca i ostalih pravnih subjekata) svega onoga to nije volja zakonodavca tj. istraivanje
Izvor teesto ponavljane dogmatske misli jest Montesquieu: Suci nacije nisu nita drugo do usta koja izgovaraju rijei zakona, beivotna bia koja ne mogu ublaiti ni snagu, ni strogost zakona. (Duh zakona XI,6).
14

~24~

mnotva raznovrsnih interesa, ciljeva i vrijednosti koji djeluju u pravu i aktivnosti drugih pravnostvaralakih subjekata. Ali takvo usko shvaanje prava nije sluajno i ne nalazi se samo u prolostoljetnoj egzegetskoj koli: ono je trajna ideologija pravnika praktiara koju nalazimo jo i kod suvremenih pravnika, a koja uvelike odgovara politikoj vlasti, nadasve onoj autoritarnoj, jer ona voli nekritike, teorijski neobrazovane i servilne pravnike koji e bespogovorno primjenjivati njene norme (i politiku) ne pitajui se za njihovu ispravnost i drutvene uinke. Kao takav, dogmatski pozitivizam ima nisku znanstvenuvrijednostiujednodrutvenokonzervativnuulogu.Tosedrastinopokazalo unacistikojNjemakojistaljinistikomSSSRu,gdjesupravniciizvravalibeznajmanjeg prigovora, kako pokazuje i Radbruch u prije citiranom tekstu, zloinake zapovijedi ne samozakonodavacanegoiizvrnihvlastiipolitikepolicije. Pravni pozitivizam stjee viu znanstvenu razinu poetkom 20. stoljea s normativistikom teorijom prava, koju je do savrenstva razradio austrijski pravnik HansKelsen(18811973)podnazivomistateorijaprava(ReineRechtlehre).Polazei od teorijskologike postavke da postoji nepremostivi jaz izmeu onoga to jest (Sein, svijet uzronosti) i onoga to treba (Sollen, svijet normativnog uraunavanja), a zatim odvajajui pravno treba, kao objektivni normativni sud, od moralnog treba, kao subjektivnog normativnog suda. Kelsen je temeljito oistio pojam prava i pravnu znanost od svakog sociolokog, psiholokog i vrijednosnog istraivanja. On odbacuje i socioloki pozitivizam, koji ispituje i drutvenu uvjetovanost pravnih normi, i dogmatski pozitivizam koji se vezuje samo za volju zakonodavca, i dakako prirodnopravne teorije to u pravo unose pravednost, tj. subjektivne sudove morala i ideologije. Pravo je po Kelsenu samo jedna posebna normativna forma drutvenih odnosa. Ljudski interesi i pravednostkojisetomformomizraavajuipostiujesuznaajnepojave,priznajeon,ali one nisu predmet pravne znanosti, nego predmet sociologa, filozofa i politiara. ista teorijapravaseninakojinainneprotivizahtjevimazapravednimpravomakoizjavljuje daonanijenadlenadaodgovorinapitanjejelijednopravopravednoilinijeinapitanje u emu se sastoji osnovni element pravde.15 Za pravnika kao strunjakatehniara pravo je samo jedan hijerarhizirani sustav normi to predviaju fiziku sankciju i gdje se svaka norma stvara postupkom koji je odreen nekom viom normom. Odbacujuiak i dogmatsko poimanje prava kao volje zakonodavca (te ispravno pokazujui kako svaka pravna norma primjenjuje neku viu normu, ali i svaka stvara neto novo u pravnom sustavu), Kelsen ide dalje od svih pozitivista u izbacivanju psihikih elemenata iz prava: onpravnenormeobjanjavaneovisnoovoljizakonodavcailibilokojegdrugogsubjekta, tj. vidi ih kao depsihologizirane impetrative. Pravne norme kao sudovi o trebanju vae (obvezuju) neovisno o tome koji su imbenici doveli do njihova stvaranja i da li netko hoe njihove sadraje: one vae naprosto zato to su donijete prema jednom postupku koji je odreen viom pravnom normom. Tko je jednu normu prilikom njenog donoenja uistinu htio i kakvu je htio, to je u suvremenim mnogolanim parlamentima
15

H.Kelzen:Optateorijapravaidrave,Beograd,1951.,str.19.

~25~

ne samo teko utvrditi, nego je i juridiki nevano jer ta norma postoji, tj. vai, i neovisno o bilo kakvom htjenju kad je jednom donijeta na propisani nain. Jedine vrijednosti koje pravnika zanimaju jesu zakonitost, tj. sukladnost meu viim i niim normama, i mir kao posljedica pravnog monopola fizike prisile. I sama drava, koja se obino smatra izvorom prava, pravniku bi trebala biti tek jedna normativna tvorevina, samo jedno stjecite prava i obveza (=organa), kao to je uostalom i svaki drugi pravni subjekt. Kelsen dodue ne nijee da je pravo sredstvo borbe interesa i vrijednosti, ekonomskih, politikih i drugih (on i poziva sociologe da sve to prouavaju), ali tvrdi da ta pitanja ne pripadaju polju zanimanja pravnika i pravne znanosti, zatvarajui tako pravnikojkulturiuvididjelovanjeusociolokimietikimaspektimaprava. U svojoj kritici Kelsena argentinski pisac Carlo Cossio kae daista teorija prava nije potpuna teorija o pravu jer joj nedostaju spoznaje pravnih odnosa i pravnih vrijednosti, ali da je ona jedna veoma razvijena formalna logika prava, bez koje pravna znanost danas zaista vie ne moe. Kelsen ne grijei, kae Cossio, u veini onoga to kae o pravnimnormama,aligrijeikadizpojmapravaipravnenaukeizbacujesveostalebitne elemente pravnog iskustva.16 Kao takva, Kelsenova teorija ima slinu funkciju onoj od dogmatskog pozitivizma: omoguuje raspoloivost i nekritinost pravnika prema politikim,ekonomskimidrugimmonicimatovladajupravom. 4.5.Historijskopravnakola Historijskopravna kola je drugi pravac pravnog pozitivizma, koji je nastao poetkom prologstoljeauNjemakojusuprotstavljanjukakoprirodnopravnimtakoidogmatsko pozitivistikimteorijama.Njenapojavajevezanazasporovekojisuutovrijemepodijelili njemakepravnikeikojinisubilisamopravni,veujednoipolitikisporovi.Naime,tada su se na jednoj strani nali politiki napredniji pravnici, skloni graanskim reformama, koji su smatrali da politiki program ujedinjenja njemakih dravica treba to prije potvrditiizradomjedinstvenogGraanskogzakonikapouzorunaNapoleonovCodecivil, a na drugoj strani konzervativniji pravnici koji su se protivili takvoj kodifikaciji kao preuranjenoj i tetnoj za njemako tradicionalno narodno pravo. Ova druga skupina tvorihistorijskopravnukoluinjojnaelunalazioseFriedrichvonSavigny. Savigny odbacuje koncepciju prirodnog prava kao sustava univerzalnih i vjenih pravila,tvrdeidajesvakopravopovijesnatvorevinaodreenognaroda,tejeonutoliko pravni pozitivist. No, Savigny i historijska kola se ujedno suprotstavljaju pravnim etatistima i dogmatiarima jer odbacuju shvaanje da je pravo djelo drave i da su
O Cossiovoj kritici Kelsena i egolokoj teoriji prava v. N. Viskovi: Pravo kao kultura, Rijeka, 1990.,str. 89 i d. O razliitim razinama odnosa Bivanja (Sein) i Trebanja (Sollen), s kritikom Kelsenovog potpunog odvajanjajednogoddrugog,vidiN.Viskovi:Pojamprava,Split,1981,str.64.
16

~26~

dravne norme neprijeporne. Savigny dokazuje da pozitivno pravo nastaje prije i neovisno od dravnog zakonodavca, u ivotu i narodnom duhu (Volksgeist) svake pojedine nacionalne zajednice. Ono se sastoji od obiaja i etikih naela to se razvijaju u povijesti svakog naroda, a u Njemakoj naroito u spoju s davno recipiranim pandektarnim rimskim pravom zvanim ope pravo, za razliku od arenila lokalnih feudalnih prava. Drava i zakonodavac ne stvaruju pravo, jednako kao to gramatiari i estetiari ne stvaraju jezik i umjetnost, ve samo oni putem pisanih normi preciznije izraavaju,ine izvjesnijim i sankcijama osnauju ve postojee narodno pravo. U stvari, pravo se razvija kroz tri faze: a) narodno pravo, b) znanstveno pravo i c) zakonodavno pravo. Da bi zakonodavac mogao ispravno izraziti narodno pravo, smatra Savigny, pravna znanost treba prethodno utvrditi sadraj i pojmovnosistematski obraditi narodnopravokaozbiljskiizvornopravo.Iupravojezbogtogatetnasvakaprenagljena kodifikacija budui da njoj ne prethodi znanstveno istraivanje i obrada narodnog prava, pa bi takva ona mogla biti samo jedna proizvoljna tvorevina koja iznevjerava povijest i duh narodnog bia. G. F. Puchta, najvie je radio na sistematskoj preradi rimskog privatnog (pandektarnog) prava u Njemakoj. Tako je i on pripremao uvjete za kasniju kodifikaciju njemakog graanskog prava u ujedinjenoj njemakoj dravi, koja je uslijedilatek1900.godinesBrgerlichesGesetzbuch. Vanost je Savigna i njegovih sljedbenika za pravnu teoriju u tome to su oni snano naglasili razliku izmeu prava uope i dravnih pravnih normi, pobijajui dominantno uvjerenjemeupozitivistimadasepravosvodinazakonidrugedravneakte.Postavivi radikalno pitanje povijesne uvjetovanosti prava, oni su unijeli u svijest modernih pravnika istinu da je pravo jedna stvarnost ukorijenjena u okolnostima egzistencije svakog naroda i da su dravne norme tek jedan od aspekata te stvarnosti. Time je historijskakolaznatnounaprijedilahistorijskumetoduipodiglapravnuhistorijunarang zrele znanstvene discipline, a ujedno je navijestila pojavu sociolokih istraivanja prava. UnaimprostorimaonajeimalasvogavrijednogzastupnikauValtazaruBogiiu,rodom iz Cavtata, koji je prouavao narodna prava junih Slavena i izradio crnogorski imovinski zakonik polazei od crnogorskog obiajnog prava. No, slabosti su historijskopravne teorije u njenom romantiarskom i vrlo apstaktnom odgovoru na pitanje o drutvenim izvorima prava koje je sama postavila. Ideja o narodnom duhu posve je nejasna, ne ukazuje na zbiljske socijalne skupine i interese iz kojih pravo izvire, dok je istodobno njeno podcjenjevanje tvorake i demokratske uloge zakonodavstva u modernom drutvu bili bitno konzervativno, upravljeno protiv breg reformiranja i ujedinjenja tadanjegnjemakogpravaprotivstalekihprivilegijaidiskriminacija. Sociolokipravnipozitivizam Koji su drutveni izvori prava, tj. odnosi i subjekti to sudjeluju u njegovu nastanku, i kojesufunkcijeiliulogepravaudrutvu?Tapitanjaostajuotvorenaupravnojznanosti inakonhistorijskopravneteorije.

~27~

Pravnici pozitivisti od druge polovine 19. stoljea do danas nastoje odgovoriti na ta pitanja pozivom na najmlau i najambiciozniju drutvenu znanost sociologiju, a to znai na metode iskustveno utemeljenog uopavanja, nasuprot filozofskim spekulativnim razmiljanjima kakva su ona iz prirodnopravnih teorija. Njima se pri tome prirodnopravno uenje ipak ne javlja kao najozbiljniji takmac, nego ak prije kao nadahnueuprepoznavanjunekihobjektivnihpravilnostipravnogaivota(vidito.4.3.); glavni protivnici su im dogmatske i normativne teorije, koje ignoriraju odnose prava i drutva, najblie su mentalitetu pravnika praktiara i najutjecajnije su u obrazovanju pravnika.Brojnisuirazliitinainisociolokihobjanjenjapravauglavnomvrloovisnio pojedinim teorijskim pravcima ope sociologije. Spomenut emo tek osnovne stavove nekolikoautorakojisuznaajnizateorijupojmaprava. Rudolf von Ihering (18181892) je spona i kompromis izmeu dogmatskog i sociolokogshvaanjaprava:odprvogaonjonosipoimanjepravakaosustavadravnih pravila, ali on istodobno pobija dogmatski stav da su pravnici (znanstvenici i praktiari) samo tumai i primjenjivai pravnih normi koji se ne bi trebali uputati u ispitivanje drutvenih uzroka i uinaka tih normi. Kao i ostali sociolozi u pravu, Ihering polazi od toga da je zapravo nemogue da pravnici ne ispituju drutvene izvore i uinke prava i da e oni uvijek to raditi, unato preporukama pravne dogmatike da tako ne postupaju. Naime,svaljudskaponaanja,paionaupravu,nunosuusmjerenanaostvarenjenekih interesaiciljeva,aumeusobnimodnosimaonaseuvijekodvijajuilikaosuradnjailikao sukob interesa i ciljeva nekih jedinki i/ili skupina ljudi. Kad pojedinani interesi dolaze meusobno u sukob ili pak oni u sukob s opim interesima, a kad osjeaj moralne dunosti nije dovoljno jak da te sukobljene interese disciplinira, onda drava putem svojih zapovijedi i prijetnji silom navodi pojedince da ostvaruju svoje interese na nain daneoteujuinteresedrugihpojedinacaidrutva.Iheringdefinirapravovezujuigaza dravu (etatistiki) kao oblik osiguranja ivotnih uvjeta drutva posredstvom moi prisile drave, ali on time (za razliku od normativista) unosi i funkciju u definiciju prava osiguranje ivotnih uvjeta drutva, tj. usmjeravanje za drutvo najznaajnijih meuljudskih odnosa, to je plodna socioloka postavka za daljnju teorijsku spoznaju prava.17Iheringkae,blizakBenthamovuutilitarizmu,dajepravojednaposebnatehnika kojomserazrjeavajuinteresnisukobiiujednousmjeravarazumanegoizampojedinca tako da od njega imaju najveu moguu korist i ostali pripadnici zajednice. Da bi mogli uspjeno primjenjivati tu tehniku, bilo na razini zakonodavstva ili na razini sudstva, pravnici moraju dobro poznavati interesne odnose i stvaralaki pronalaziti unutar zakonskihokviranajpogodnijarjeenjazapomirenjeinteresapojedinacaizajednice. Iheringovateorijaprava,izloenaprvenstvenoudjeluSvrhaupravu(1883),upuuje na temeljnu istinu da je tvorac svega prava svrha i da nema jednog pravnog stava
Od te postavke polazimo u ovom udbeniku prilikom odreenja bitnih osobina prava (ali i morala) kao poretka u kojemu se prisilno usmjeravaju oni meuljudski odnosi koji su bitni za opstanak i dobro funkcioniranjedrutva(vidito.5.3.i5.4.).
17

~28~

kojemu nije izvor u jednoj svrsi, tj. u jednom praktinom motivu. Nita se u pravu ne moe razumjeti, dakle, ako se zapostavi njegova svrhovitost i njegova interesna i konfliktna narav. Norme jesu glavni predmet zanimanja pravnika, ali norme koje slue interesimairjeavanjusukobainteresa. To je shvaanje uskoro preraslo u za pravnu znanost i pravnu praksu vrlo zaslunu kolu interesne jurisprudencije, koja se u Njemakoj suprotstavila dogmatizmu i formalizmu pojmovne jurisprudencije. U ovom pozitivistiom pravcu (Ph. Heck, M. Rmelin i drugi) dosljedno su izvedeni zakljuci do kojih je vodilo Iheringovo uenje, ali ih sam Ihering nije dostatno formulirao i razradio. Pripadnici ovoga teorijskog pravca pokazuju da pravnici ne mogu dobro raditi svoj posao sluei se samo logikim postupcima deduciranja i kombiniranja pojmova iz opih pravnih normi, i to zato to se pravni sporovi mogu rjeavati samo spoznavanjem i mjerenjem konkretnih spornih interesaiopredjeljivanjemzaiprotivnekihodnjihpolazeioddrutvenihciljevaizopih normi i izvan njih. Prvenstvo logike, pie Heck u polemici s konceptualnom jurisprudencijom, mora biti zamijenjeno prvenstvom prouavanja i vrednovanja ivota.Pravniknastojidauokvirimazakonskipriznatihciljeva,kojiuopimnormamaili nisu izriito iskazani ili su tek apstraktno iskazani, maksimalno uravnotei i zatiti ove ili oneindividualneigrupneinteresematerijalne,nacionalne,religijskeietike,kojiseu svakoj zajednici bore za priznanje. To se, dakako, ne moe postii tek mehaniki ili logikom dedukcijom iz zakona, nego je uvijek in prosuivanja i odluke koji trai dobro poznavanjeivota,meuljudskihodnosa,ciljevaivrijednosti. Jo dalje u priznavanju tvorake uloge nedravnih subjekata i sudaca unutar drave idu autori iz tzv. pokreta slobodnog prava, od kojih su najpoznatiji Hermann Kantorowicz i Eugen Ehrlich.18 nastavljajui pravac argumentacije historijskopravne teorije, a naputajui etatizam koji je jo karakteristian za Iheringa, oni iz ispitivanja pravnog ivota zakljuuju, kao pie Kantorowicz u Borbi za pravnu znanost, da pored zakonodavnog prava u svakom drutvu postoji i slobodno pravo (freies Recht) proizvedeno javnim mnijenjem pripadnika drutva, presudama sudaca i pravnom znanou,ikojeivineovisnoodravnompravuipoljejeukojemovozapravonastaje. To slobodno, spontano drutveno pravo, koje se ne uklapa ni u jednu tradicionalnu definicijupravaizakojenpr.nijeviebitnafizikasankcija,nesamotopostojineovisno o dravnom pravu, nego ono uz to jo vrednuje, dopunjava, razvija i ak ukida zakonodavne i druge dravne norme. Ono se sastoji, kae Ehrlich, iz nedravnih pravila to ureuju vane meuljudske odnose u redovnim ivotnim prilikama. Teiterazvoja prava,unaedobaiusvimvremenima,nijeniuzakonodavstvu,niupravnojznanosti,ni u sudskim presudama, ve u samom drutvu, pie on u svom glavnom djelu Osnove sociologije prava (1913). Normativna pravna svijest nastaje neposredno u zajednikom ivotu ljudi, naroito u vanijim drutvenim skupinama i organizacijama, i nemogue je (a i nepotrebno) da bude potpuno svedena na krute i statike dravne norme. Krivo
18

Vididokt.disertacijuZ.Pokrovca:H.U.Kantorowiczislobodnopravnipokret,Split,1995.

~29~

vjeruju mnogi da je cjelokupno pravo stvoreno dravnim zakonima. Najvei dio prava izvire neposredno iz drutva ukoliko je ovo jedno unutranje ureenje odnosa braka, obitelji, udruenja, posjeda, ugovora, nasljeivanja.... Te i druge ustanove spontanog i pluralistikog ivueg prava (lebendes Recht), koje ukljuuju i drutvene osjeaje pravednosti, mogu biti i jesu osnaene dravnim normama onda kad se prestaju normalno odvijati i kad postaju izvorima teih interindividualnih i meugrupnih sukoba. Alikadadoedopravnihsporova,zakljuujupristaeslobodnogprava,ondasevidida je zakonsko pravo puno praznina i da suci najvie odluuju prema pravilima drutvenog prava odnosno prema svom osjeaju pravednosti, ak i tako da ponekad idu protiv nepravednihdravnihnormi(contralegem).Natajnainteorijaslobodnogpravastvalja u pitanje dovoljnost dravnog prava i zakona, tj. tradicionalno shvaanje naela zakonitosti. Takav stav moe se razumjeti kao izraz zabrinutosti autora slobodne kole prava zbog zaostajanja zakonodavnog prava pred potrebama modernizacije pravnog sustavapoetkomnaegstoljeaudrutvimabrzogindustrijskogipolitikograzvoja;ali, s druge strane, takva idealizacija drutvenog prava i odluivanje suca sadravala se opasnost od otvaranja prostora pravnoj nesigurnosti u primjeni opih normi (nemogunost da pravni subjekti unaprijed znaju koja su njihova trajna prava i obaveze) isamovoljeiliprotuzakonitostionihkojiimajuveudrutvenumo. Francuski pravnik Leon Duguit (18591928) tvorac je solidaristike teorije prava, polazei od ope i pravne sociologije Emilea Durkheima. Dok su Ihering i njegovi nastavljai u objanjenju prava naglaavali konfliktne aspekte, Duguit naglaava aspekt suradnje i meuovisnosti ljudi u drutvu, no jednako kao i oni, upozorava na bitne funkcije prava u odravanju drutva. Prema njemu, kao i prema Durkheimu, drutvena podjela rada ima za posljedicu meuovisnost ili organsku solidarnost ljudi. Ekonomske,moralneipravnenormejesuoblicisvijestiotojsolidarnostiisredstvanjena uvrenja, a time i zatite opstanka, jedinstva i blagostanja drutva. A pravne norme nastaju tek onda, kae Duguit, kad nepotovanje ekonomskih i moralnih normi do te mjere naruava drutvenu solidarnost da se u svijesti ljudi javlja kao reakcija zahtjev za organiziranim kanjavanjem njihovih prekritelja. Duguit je pri tome izraziti antietatist: on dokazuje, slino Savignu, da osnovna pravna pravila ne stvara drava nego narodna svijest koja je spoznala ugroenost organske solidarnosti u zajednici. Drava je samo jedan od moguih oblika drutvene prisile kojom se organizirano sankcioniraju krenja ekonomskih i moralnih normi; tovie, ona nastaje poslije prava i sama je regulirana i podinjena pravnom poretku. Time Duguit sudjeluje u oblikovanju suvremene misli o pravnoj dravi i o nadreenosti graanskog drutva nad dravom. Drava i pravnici su tek posrednici u tehnikoj obradi i u prisilnoj zatiti pravnih pravila, koja ve otprije postojeunormativnojsvijestiilipravnojkulturinaroda. Originalnu i sloenu socioloku teoriju, koja nastoji biti sinteza svih povijesnih spoznaja o pravu u drutvenoj tvorevini vie ili manje nezavisnoj od drave, daje francuskisociologGeorgeGurvitch(18941965)udjeluIdejadrutvenogprava(1932). Ondajejednuirokutipologijuljudskihzajednica,odobiteljiiprivrednihorganizacija,do gradskihkomuna,crkava,sindikataidrave,odkojihsvakaproizvodiodgovarajuuvrstu

~30~

drutvenog prava, a uz to govori jo o individualnom pravu koje pojedinci stvaraju u robnojzamjeni.Idrutvenapravaiindividualnopravonastajuspontanoiautonomno,ali mogu dostii i odreenu mjeru organiziranosti. Prema tome, pozitivno pravo u jednom drutvu nije samo jedno, jedinstveno, dravno, nego je pluralistiko: postoji toliko prava koliko ima znaajnih drutvenih skupina i djelatnosti to raaju normativnu svijest. Dravno pravo je tek jedan od tih tipova pravnih poredaka. Razlika izmeu njega i drugih tipova prava jest u tome, meu ostalim, to se ono temelji na monopolu fizie prisileitosedravljaniodnjeganemoguiliteemoguizuzeti,dokseostalevrsteprava zasnivaju na drugim oblicima prisile, svojstvenim pojedinim tipovima drutvenosti, a subjektima je lake iz njih se izuzeti. Istina, priznaje Gurvitch, u modernim drutvima postojitendencijacentralizacijepravnogporetka,spodinjavanjempojedinihdrutvenih prava dravnom pravu. Ipak, i u modernim drutvima ljudi se u dobrom dijelu svog ivota ponaaju po pravnim normama nezavisnim od drave ili tek pod tutorstvom drave po normama privrednih organizacija, udruenja radnika odnosno poslodavaca, obitelji,crkve,lokalnihzajednicaitd. Iunutarmarksistiketeorijedrutva,uzsudoveopravukojesudavaliMarx,Engelsi drugi autori, nastala su dva znaajna nacrta sociolokih teorija o prvim godinama sovjetskevlastiudjelimaP.I.StukeiJ.B.Paukanisa.Prvinijeznaajnijeodstupiood Marxovih i Engelsovih stavova o klasnom izvoru i klasnoj funkciji prava, ali je razradio njihovumisaodabitpravanijeunormativnompodruju,tj.upravnimnormama,negou specifinosti drutvenih odnosa (klasne eksploatacije i klasne vladavine) iz kojih pravne normeizvirukaosredstvapotvrivanjatihodnosa.RijejeoMarxovojkriticidogmatske iluzije da se zakon zasniva na volji, i to na slobodnoj volji, otrgnutoj od svoje realne osnove, te posljedine zablude da se pravo reducira na zakon.19 Tako e Stuka definirati zakon kao sistem drutvenih odnosa koji odgovara interesima vladajue klase i stoji pod zatitom sile te klase. I Paukanis odreuje pravo kao sistem odnosa, a ne kao sistem normi, ali bit prava ne nalazi naprosto u klasnosti uope, ve u specifinom odnosurobnonovanerazmjenekojisedokrajarazvijaukapitalistikomdrutvupase zbog toga i pravo potpuno razvija tek s kapitalizmom. Pravni odnos izmeu pravnih subjekata je samo druga strana odnosa proizvoda rada koji su postali robom. Tek u takvom odnosu pravo vri svoje realno kretanje, dok je skup pravnih normi u usporedbi s tim samo mrtva apstrakcija. Iz takvog poimanja prava, koje je i antinormativno i antietatistiko (pravo nije prvenstveno sistem normi i nije bitno ovisno o dravi, jer je dio ekonomskih tokova graanskog drutva) Paukanis zakljuuje da socijalistiko drutvo ne stvara vlastito pravo jer je pravo u socijalizmu samo naslijee preostalih buroasko robnonovanih odnosa i krivinih, obiteljskih i drugih odnosa koji suodnjihuvjetovani.Topakznaidabisrazvojemsocijalizmapravokaoporedakklasne prisile trebalo odumirati, jednako kao drava i ostale ustanove klasnog drutva, a
19

K.MarxF.Engels:Raniradovi,Zagreb,1967,str.412.

~31~

umjesto njega bi nastalo racionalno upravljanje drutvenim procesima s nagraivanjem premaraduipotrebamaljudi.20 Na samom poetku Staljinove diktature Stuka i Paukanis su napadnuti zbog reakcionarnog omalovaavanja sovjetskog prava i smaknuti u politikim istkama. U takvim uvjetima sovjetska teorija prava je nadalje isticala misao Komunistikog manifesta: Vae je pravo samo u zakon pretvorena volja vae klase,ali praktiki jesvu panju posveivala obradi i promicanju dravnih pravnih normi i drave kao jedinog tvorca sovjetskog prava. Tako se dogodilo da je sovjetska pravna znanost opet pala na razinu dogmatskonormativne i etatistike teorije, sa zadacima slinim koli egzegeze da opisuje, tumai i propagira dravne pravne norme, a ne da ih socioloki i kritiki istraujesgleditastvarnihdrutvenihodnosaivrijednostisuvremenogsvijeta. Mogli bismo jo spomenuti mnoge novije socioloke teorije o pravu. Meu njima je, svakako,odprvorazrednogznaajasociologijapravaMaxaWebera(18641920)izloena nadasveuknjiziPrivredaidrutvo(1923).Weberpotvrujedauzdravnopravopostoje i izvandravna prava, s nenasilnim sredstvima prisile koja djeluju jednako efikasno, u izvjesnim okolnostima jo efikasnije od nasilnih npr. iskljuenje iz grupe, bojkot, magijski izazvane koristi ili neprijatnosti itd. Ipak, Weber primarno ispituje odnose izmeu prava i privrede, religije, politike, obitelji i drugih oblika drutvenosti u povijesnom procesu razvoja prava od prvotnog iracionalizma k sve veoj racionalizaciji (mogunosti predvidljivosti i provjerljivosti odluka), s postizanjem najvie mjere racionalnosti u modernom kapitalizmu. Opi razvoj prava i pravnog postupka vodi od karizmatskogotkrivanjapravaudjelovanjupravnihproroka,prekoiskustvenogstvaranja prava i sudovanja od strane pravnih uglednika, zatim od nametanja prava od strane svjetovneiteokratskevlasti,tenapokondosustavnogozakonjenjaistrunogpravosua u djelovanju osoba pravno obrazovanih na osnovi literature i formalne logike. Proces racionalizacije prava podudara se pak s birokratizacijom pravnike profesije i stvaranja prava.21 I da spomenemo jo, na kraju, suvremenog njemakog sociologa Niklasa Luhmanna, koji je postavio i izradio uvjerljivu hipotezu da u svijetu beskrajnog mnotva uvjeta i mogunosti ponaanja, pravne norme (i druge norme, vidi to. 3.2.) predstavljaju sredstvo smanjivanja sloenosti ili oblika racionalizacije ivota to omoguuje laku proraunljivost, veu sigurnost i olakavanje tereta odluivanja. Najpristupaniji primjer za tu postavku jest potreba detaljnog pravnog normiranja automobilskog prometa u gradovima trake, ogranienja brzine, oznake za pretjecanje, semafori, jednosmjerne ulice itd., jer moemo zamisliti kakve bi se nevolje dogodile (neizvjesnost, teina odluivanja, rizici) ako bi s golemim brojem vozila i sloenou uvjeta prometa izostala sva ta normiranja ili neka od njih, to se npr. dogaa sa semaforima uslijed prekida
20 21

J.B.Paukanis:Opateorijapravaimarksizam,Sarajevo,1958. M.Weber:Privredaidrutvo,III,Beograd,1976.

~32~

elektrine energije (u tom sluaju, znamo, takvo svjetlosno normiranje odmah treba zamijeniti gestualnim normiranjem prometnika), a automobilski promet prepustio voljamabezbrojnihvozaa. 4.7.Integralneteorijeprava Nakon sociolokih teorija, a i prirodnopravnih i normativistikih teorija, ukoliko su i onedoprinijelespoznajipojedinihaspekataprava,danasopravumoemovepouzdano tvrditislijedee: a) Pravo je poseban sistem normi, stvaran i sankcioniran prema stanovitim procedurama, u kojemu se sve nie norme (vladine, sudske, upravne, drutvene, pojedinaca)temeljenaviimnormamaiprimjenjujuvienorme. b) Taj sistem normi ima funkciju prisilnog usmjeravanja vanih drutvenih odnosa (ekonomskih, obiteljskih, politikih, krivinih, religijskih, kulturnih itd.) radi osiguranja osnovnih uvjeta opstanka drutva, i to naroito putem rjeavanja sukoba interesa i racionalizacije (poveanja predvidljivosti, smanjenja sloenosti) meuljudskihponaanja. c) Taj sistem normi ne stvara samo drava, nego takoer ga stvaraju razne drutvene skupine i pojedinci, no u tome je ipak najvanija drava s njenom monopolizacijomfizikeprisile(sankcije) d) Nie norme nisu samo mehanikologika primjena viih normi, ve uvijek i stvaranje, u okvirima apstraktnih viih normi, novih odluka putem relativno samostalne spoznaje i vrednovanja sukobljenih interesa u konkretnim odnosima odprimjenjivaaviihnormi. e) Interesi i vrijednosti koje pravo titi, izraeni nadasve naelima pravednosti, povijesno su promjenjivi i kreu se izmeu privilegiranja interesa vladajuih drutvenih skupinaisveviegopegdobrapripadnikazajednice. U novijoj pravnoj filozofiji i znanosti nastaje jedna teorijska struja koja okuplja sve te spoznaje u jednoj integralnoj (=cjelovitoj) definiciji prava i koja prigovara veini dosadanjihpravnihteorijadagrijeezbogredukcionizmailisvoenjapravanapojedine njegove elemente. Naime, kau integralisti, prirodnopravna uenja vide u pravu prvenstveno jednu etiku pojavu, jedan sustav vrijednosti; dogmatiari i normativisti poimaju pravo kaoisti sustav normi, bilo kao volje zakonodavca ili kao logikojezike pojave to vae neovisno o volji, vrijednostima i njenom ostvarenju u odnosima; sociolozi su pak skloni da u pravu vide uglavnom nune odnose drutvenog ivota, a onda u tome i vrijednosti i norme kao sporedneimbenike. Premda su zapravo u svakoj pravnoj pojavi uvijek prisutni i norme i vrijednosti i drutveni odnosi, ipak svaki teorijski tabor naglaava i apsolutizira, zbog razloga istaknutih na poetku ovog poglavlja, znaaj samojednogodtihelemenatauodreenjuprava.

~33~

Pristae integralnog shvaanja prava odbijaju takve nepotpune spoznaje onoga predmeta (prava) koji je sadraj djelatnosti pravnika i svakog pravnog subjekta. Ve je Gurvitch, sociolog pozitivist, upozoravao na temeljnu zabludu pravne znanosti koja se sastoji u svoenju specifine stvarnosti prava na stvarnost sasvim druge vrste, normativne, konceptualne, psiholoke, socioloke, moralne, sve do golog nasilja i samovolje, jer je stvarnost prava jedan spoj (integracija) svih tih i drugih elemenata kojepojedinepravneteorijeneopravdanoizdvajajuizcjeline. Spozivomnaraznemodernefilozofskepravce(hegelijanstvo,kantizam,kulturalizam, fenomenologiju, egzistencijalizam, marksizam) teoretiari pravne integracije vide u pravujedanposebandrutveniprocesgdjesuobjektivne(bioloke,ekonomske,spolnei dr.) osnove meuljudskih odnosa, vrijednosni stavovi i normativna svijest do te mjere meuovisni da nijedan od tih sastojaka ne moe biti spoznat, a ni praktiki ovladan, ako se izdvoji od drugih. Stoga oni zakljuuju da je pravo poredak drutvenih i dravnih normi kojima se u vanim meuljudskim odnosima prisilno ostvaruju ideje pravednostiidrugevrijednostizajednikogivota. Brojni su i znaajni autori to pripadaju ovoj integralistikoj struji. Ni u Hegela pravo nije samo norma ili prvenstveno vrijednosno naelo, ve naini ivota koji su vrednote i norme. Francuz F. Geny kae da je pravo skup pravila koja podvrgavaju vanjsko ponaanje ovjeka u njegovim odnosima prema njegovim blinjima i koja su, pod nadahnuemprirodneidejepravednosti,jednostanjekolektivnesvijestiovjeanstva,a podlona su drutvenoj sankciji. Gurvitch e opet rei da je pravo pozitivni poredak koji u jednoj drutvenoj sredini predstavlja pokuaj ostvarenja pravde putem multilateralnih pravila definicija koja vrijedi za sve tipove drutvenog, dravnog i individualnog prava koje Gurvitch identificira. Gustav Radbruch to izrie na najkrai nain : pravo je stvarnost kojoj je smisao da slui pravednosti. Slino brazilijanski filozof Miguel Reale: pravo je drutvena stvarnost normativno ureena prema povijesnim vrijednostima. A Argentinac Carlo Cossio gradi svoju egoloku teoriju prava, na spoju odnosa, vrijednosti i normi s osnovama u fenomenolokoj i egzistencijalistikoj filozofiji.22 Naravno, to su tek opa odreenja prava kao spoja odnosa, vrijednosti i normi, a svaki od tih i ostalih integralista razvija dalje na razne nainevlastitukoncepcijuprava. Pristae integralnog shvaanja prava istiuinjenicu, koja je nesumnjivo takva, da su dogmatski, normativistiki i socioloki pozitivisti najvie grijeili sa zanemarivanjem vrijednosnog aspekta prava. To je, meutim, onaj aspekt koji naglaavaju prirodnopravni teoretiari, ali grijeei opet tako to su pravednost shvaali kao univerzalnuiapsolutnuvrijednost,tj.vrijednostsvagdaizasveljudejednakogsadraja, to ona kao promjenljiva povijesna ideologija uistinu nije (vidi to. 5.5.). pozitivisti su, u
22

Uz knjigu navedenu u bilj.51, v. i C. Cossio: Radiografija egoloke teorije prava, Zbornik radova Pravnog fakultetauSplituV/1967,str.173195.

~34~

reakcijinaprirodnopravnugrekuapsolutizacijepravednosti,gotovoposvezaboravilina nju i na ostale pravne vrijednosti (sloboda, mir, sigurnost, blagostanje, itd.), pa tako dogmatiari misle da treba primjenjivati norme kao volju zakonodavca ne pitajui se kojimidealimaiciljevimaoneslue,normativistiodbacujuzanimanjezavrijednostuime istoe pravne znanosti, a sociolozi znaju za vanost individualnih i grupnih interesa u pravu,aliipaknestiudoispitivanjanjihovihizrazaurelativnoautonomnimideolokimi vrijednosnimsustavima. Svakodnevno iskustvo potvruje, nasuprot uobiajenom obrazovanju pravnika koje to prikriva (prikrivanje potrebno politikoj vlasti i drugim monicima protiv opasnosti kritike svijesti koju raa vrednovanje) da je u svakoj pravnoj pojavi pravnom odnosu, pravnoj normi, pravnom statusu, pravnoj obvezi i pravnom ovlatenju uvijek sadrano neko vrednovanje. Vrednovanje je primjena nekog vrijednosnog naela (=stava kojim se nekeljudskeradnjeilipredmetipreferirajukaodobro,pravedno,zakonitoitd.,jer ostvaruju priznate ljudske potrebe i interese). Vrednovanje svaku pravnu pojavu ini pravednom ili nepravednom, zakonitom ili nezakonitom, sigurnom ili nesigurnom, za ope dobro ispravnom ili neispravnom. Bez vrednovanja ne mogu nastati pravna norma, pravna obveza, pravno ovlatenje, pravni subjekt i bilo koja druga pravna pojava normativnog tipa jer normirati znai nuno prethodno ocijeniti ljudska ponaanja kao pozitivna ili negativna, kao neto (to je nekome, dakako, ne apsolutno) dobro ili zlo, ispravnoilineispravno. Na primjer, opis pravnog normiranja jednog drutvenog odnosa bez spominjanja vrednovanjauzgledaovako: UBOJSTVO ZABRANJUJUANORMA Ali, neizbjeno je pitanje: zbog ega takva norma? Zbog ega zabranjujua i kanjavajuanormaspramradnjeliavanjaivota?Tojeoiglednozato,toseponekadi kae u odredbama uvodnog dijela Krivinog zakona, jer je oduzimanje ivota jedna drutveno opasna radnja. Ali, zbog ega opasna? Moramo doi do toga da je ivot vrijednost, tj. jedno ljudsko stanje koje je pozitivno vrednovano kao dobro, te samim time je i radnja koja napada to dobro jedno zlo a pravno gledajui i nepravda, nemir, nesigurnostitd. Dakle, da bismo shvatili pravni smisao ubojstva i zabranjujue norme o njemu, moramo upoznati vrednovanje koje tu normu izaziva i to pozitivno vrednovanje ivota inegativnovrednovanje(bezvrijednost)liavanjaivota.

~35~

Naime, pravna norma kae da je ljudski ivot kao dobro (vrijednost) jedno pravo svakog subjekta, te da je potivanje ljudskog ivota obveza svih subjekata, a da je liavanje ivota kao zlo (bezvrijednost) neostvarenje obveze ili delikt ubojstva koji se sankcionirakaznom. Kao i odnos liavanja ivota (ubojstvo), na isti nain svaki drutveni odnos izaziva pozitivno i negativno vrednovanje, a pozitivno vrednovanje izaziva normativna znaenja ovlatenja i obveze, dok negativno vrednovanje izaziva normativna znaenja delikta i sankcije.Zbogtogasvibitnielementipravnenormeoviseovrednovanju,atimeipravna normativnostopenito.Toemovidjetiunarednompoglavljuopravnojnormi. Grana pravne teorije koja ispituje pravne vrijednosti, i ne samo one koje smo dosad spomenuli, ve i mnoge druge vrijednosti kojima pravne norme slue (zdravlje, sloboda kretanja, sloboda rada, znanje i odgoj, privatnost, spolna vjernost itd.) naziva se aksiologija prava. I u pravnoj teoriji i u konkretnim pravnim naukama, historijskim i pozitivnim, ona je uveliko zanemarena na naim pravnim uilitima gotovo nepostojea. To je posljedica dugotrajne vladavine dogmatskog shvaanja prava i dogmatskog pravnog obrazovanja, protiv kojih su najprije ustali historijskopravni teoretiari u ime povijesnih korijena prava, pa zatim socioloki pozitivisti u ime drutvenih stvarnosti, posebice interesa i pluralizma pravnog normiranja, a najzad i filozofija i teorija integralne spoznaje prava koja trai uvaavanje posebnog znaaja vrijednosnih naela i akata vrednovanja (dakako, povijesnih i relativnih, drutveno uvjetovanih, a ne na nain shvaanja prirodnopravnih uenja) bez kojih se nita u pravu ne moe do kraja razumjeti. Pravo je dio etike, a etika je prosuivanje o ispravnom i neispravnom,tezahtijevanjedaseiniispravnoidaseneinineispravnoimenastaju normeikaznetesvipostupcistvraranjaiprimjenenormiikazni. *** Autor ovog teksta je u knjizi Pojam prava izloio jednu integralnu teoriju prava definirajuipravokaosistemnormi,dravnihinedravnih,kojeizviruizposebnogtipa drutvenih odnosa i ove prinudno usmjeravaju radi ostvarenja mira, pravednosti i drugihdrutvenovladajuihvrijednosti. Pridravajui se postojeih nastavnih programa teorije prava i drave, u ovom udbeniku stavljamo teite na uenje pravnih normi. Pri tome, i na alost, ne posveujemo zasebna poglavlja sociolokim pitanjima pravnih odnosa i aksiolokim pitanjima pravnih vrijednosti, ve izlaemo samo poneto od materijalnih i vrijednosnih elemenata.

~36~

LJUDSKAPRAVA

Sadikovi,Lada,Ljudskaprava,Sarajevo,2006.str.2229,91117.

Prema vremenu nastanka Ijudska prava se dijele na: prava prve generacije, prava drugegeneracijeipravatreegeneracije. a)Ljudskapravaprvegeneracije Ljudska prava prve generacije ill klasina graanska prava javila su se u procesu oslobaanja drutva od feudalnog reima. Radi se o onim Ijudskim pravima i slobodama koje su znaile stvaranje ograda samovolji dravne vlasti koja je bila karakteristina za period srednjeg vijeka. Ljudska prava prve generacije najskladnije su izraena u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine, koja se javila u procesu Francuske revolucije i koja je trebalo da naznai najvanije karakteristike poloaja ovjekaudravikakvasestvorilanarazvalinamasrednjegvijeka. Ljudska prava koja je sadravala Deklaracija iz 1789. godine, oznaila su neka najbitnijaprirodnaineotuivapravaovjekakaotosu:sloboda,vlasnitvo,sigurnost i otpor ugnjetavanju. Najvei broj Ijudskih prava koja su proklamirana u tim dokumentimasluilisukaoosnovbazeizgradnjedemokratskeipravnedraveinaravno, poloajupojedincautojdravi. Klasinapolitikapravabilasupotrebnadasepojedinaczatitiodsamovoljedravnih vlasti. Ujedno, ta ljudska prava omoguila sul uspostavljanje i funkcioniranje moderne predstavnike i neposredne demokratije kao to su: sloboda udruivanja, izraavanja misli, odredbi o suverenosti naroda, podjeli vlasti itd. Nije se, dakle, radilo sarno o tome da se formalno istiu prava pajedinca, nego da se istaknu i osnovni principi izgradnje demokratskedravekojaebitiustanjudazatititaIjudskaprava. Ljudska prava koja je proklamirala Deklaracija o pravimaovjeka i graanina iz 1948. godine,posluilasukaoosnovizgradnjeiusavravanja,kakosistemaIjudskihpravatako i sistema njihove zatite. Upravo zato, nije teko uoiti da su ljudska prava Deklaracije u velikoj mjeri prisutna i u Evropskoj konveciji za zatitu Ijudskih prava iz 1950. godine i kojasuposluilakaotemeljzarazvojmodernedravnostiidemokratijeuEvropi. b)Ljudskapravadrugegeneracije Univerzalnadeklaracijaopravimaovjekaproklamiralaje,uzzapaenspisakklasinih politikih prava, i znaajan broj tzv. socijalnih i ekonomskih prava. Na taj nain

~37~

Univerzalna deklaracija izrazi1a je nastojanja ovjeka novijeg doba da uz politiku, osiguraisvojuekonomskupoziciju.Tojebioperiodkadajesahistorijskepolitikescene nestajalaliberalnadravakojajebilaoznaenasloganom:Lasserfaire,lasserpasser,i kada je sve vei znaaj imala moderna intervencionistika drava koja je svoju aktivnostprostiralainapodrujeekonomskogisocijalnogivota. Primjetnoje,meutim,dajeEvropskakonvencijazazatituljudskihpravaobuhvatila sarno uglavnom politika ili klasina politika prava, dok je, praktino izostavila sva ona Ijudska prava i slobode Deklaracije iz 1948. godine koja su imala socijalnoekonomski karakter. Ovakav prilaz autora Konvencije proizilazi iz njihove opredjeljenosti da putem EvropskekonvencijeobuhvatesarnoonaIjudskapravaislobodekojejemoguezatititi irealizirati. Socijalna i ekonomska prava su izostavljena prije svega zato sto drave nisu bile u stanjudaosigurajunjihovuzatituutrenutkuusvajanjaKonvencije. Meutim, shodno evolucionistikom karakteru Konvencije ostavljena je mogunost da se Konvencija neprestano obogauje novim Ijudskim pravima uporedo sa razvojem ekonomskihidrugihmogunostidravadataljudskapravazaistaiostvare. Autori konvencije jasno su naglasili da oni ne prihvataju iluzorna i apstraktna prava, nego sarno ona ljudska prava koja mogu biti efikasno i potpuno zatiena. Tokom vremena dolo je do izvjesnih promjena u ovom pogledu. Evropska konvencija je obogaena izvjesnim brojem ekonomskih i socijalnih prava, putem protokola koji su, tokom proteklih pet decenija, bili usvajani i dodavani Konvenciji kao sastavni dio Konvencije. Tako je dolo do toga da je proklamovano pravo na imovinu, obrazovanje i slino. c)Ljudskapravatreegeneracije Ljudska prava tree generacije koja uglavnom obuhvataju razliita kolektivna prava, nisu uopte sadrana u Evropskoj konvenciji za zatitu Ijudskih prava.Iako je neosporno da je Evropa kontinent multinacionalnih drava, i da u svakoj od evropskih manjina ive odreene nacionalne manjine, Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava stala je meutim vrsto na stanovite da je ovjek pojedinac jedini korisnik ljudskih prava. To, drugim rijeima, znai da etnika, vjerska, rasna ili slina grupa ne mogu biti izvor prava zaovjeka, nego obratno,ovjek pojedinac je ovlaten da izraava sve svoje slobode, ukljuujui tu i slobodu pripadnosti pojedinim etnikim, vjerskim ili rasnim grupama.ak se Konvencija postarala o tome da seovjekpojedinac zatiti od svake mogue diskriminacije koja bi mogla nastati po osnovi: etnike, vjerske i sline kolektivnepripadnostiunutardrave. Da bi etnika i slina kolektivna prava bila uvrtena u sistem ljudskih pava Evropske konvencije,ondabionamoralabitiinaadekvatannainzastienaodstranedrave,kao

~38~

to je to sluaj sa svim drugim ljudskim pravima i slobodama sadranim u Evropskoj konvenciji. Postojanje kolektivnih prava u evropskoj mogunosti znailo bi i potrebu da se jasno naznai ko je stvarni korisnik tih prava, da li drava, kao obveznik svih ljudskih prava, mogladaefikasnotititaprava. Poto su Ijudska prava Konvencije uvijek prava pojedinca, onda svakako postojanje kolektivnih prava, znailo bi posve oteavajuu okolnost za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda pojedinca od stane demokratske drave, s kojom iskljuivo rauna Evropska konvencija. Svakako, pretvaranje etnikih i slinih grupa u ovlatenike ljudskih prava znailobinegiranjeljudskihprava,aiosnovnihslobodapojedinca.Konvencija,meutim, doputa da ovjek moe slobodno manifestirati sve svoje identitete, ukljuujui tu svakakoipripadanjerazliitimetnikim,vjerskimrasnimislinimgrupama. Podjelaljudskihpravanautuivaineutuiva Deklaracija o pravima ovjeka i graanina sadri vrIo bogat catalog Ijudskih prava. Meutim,primjetnojedaseDeklaracijanijepostaralaotomedasetasvaIjudskaprava koja je proklamirala, na adekvatan nain i zatite. Najvei broj Ijudskih prava koja su sadrana u Deklaraciji, nisu apsolutno zastiena pravnim sredstvima. Evropska konvencija, meutim, pola je od stanovita da ona prihvata samo ona Ijudska prava i osnovne slobode koje je mogue na pravi nain, efikasno zatititi. Autori Konvencije poli su od toga da u ovom dokumentu donesu samo ona ljudska prava koja predstavljaju "standard minimum" za ostvarenje one uloge koja je demokratskim dravamaEvropenamjenjenaupogleduljudskihprava. Evropska konvencija rauna sarno sa onim pravima koja mogu biti adekvatno zastiena putem unutranjeg ili nadravnog kontrolnog mehanizma. U Evropskoj konvencijisadranasusarnoonapravakojasuutuiva,toznaikojasemoguzatititi putem drave i evropskih institucija za zatitu Ijudskih prava. Drugim rijeima, Evropska konvencijaje,suprotnoDeklaracijiiz1948.godine,ostavi1avansvojihokviraonaprava kojanisuutuiva,pasezanjihnemoeniosigurativaljanazatita. RadiseopravimakojainaemoguimativrIovelikiznaajzaojedince,posebnokada se radi o ekonomskim i socijalnim pravima. Meutim, iako ne postoji efikasna pravna zatita Ijudskih prava i sloboda na prostoru jurisdikcije svake pojedine dravelanice Konvencije, ili pak evropskih organa za zatitu Ijudskih prava, onda ta prava imaju karakter odreenih programskih naela koja naravno, mogu i sarna, u datom trenutku postati Ijudska prava Konvencije ukoliko tokom vremena, budu obuhvaena odreenim protokolomuzKonvenciju.

~39~

Podjelaljudskihpravapremapravnomreimuzatite LjudskapravakojejeproklamiralaEvropskakonvencijazazatituljudskihprava,nisu oitonajednaknainzatiena.Utompogledusvaljudskapravaiosnovneslobodekoje su sadrane u Evropskoj konvenciji za zatitu Ijudskih prava, mogu se, prema reimu pravnezatitepodijelitiutrigrupe,ito:ljudskapravakojasupotpunozastiena,Ijudska pravakojakojasurelativnozatienailjudskapravakojasuindirektnozastiena. Ljudskapravakojasupotpunozatienasu: pravo na ivot; zabrana muenja; zabrana ropstva i prinudnog rada; kanjavanje sarno na osnovu zakona; i non bis in idem.

a)predvienazakonom, b)dajeneophodnaudemokratskomdrutvu,i c) da je opravdana odreenim legitimnim ciljevima kao to su: interes nacionalne bezbjednosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, spreavanja nereda ili spreavanjazloina,zatitezdravljaimorala,zatitepravaislobodadrugihitd. PravnaprirodaEvropskogsudazaIjudskaprava U ovu grupu ulaze ona ljudska prava i osnovne slobode koja imaju najvei znaaj za fiziki i moralni integritet pojedinca, pa je upravo zato, Konvencija osigurala njihovu aspolutnu zatitu.Ljudska prava koja su relativno zatiena su prije svega ona ljudska prava koja se mogu suspendirati za odreeno vrijeme, ali se ne mogu vriti njihove restrikcije kao to su: pravo na albu, pravo na obrazovanje, pravo na slobodne izbore i slino. To su dalje ona Ijudska prava koja mogu biti i derogirana i ograniena kao to je to sluaj s pojedinim sluajevima liavanja slobode, navedenih ulanu 5. Konvencije tj. pravo na slobodu i sigurnost. Najzad, tu se nalaze i ljudska prava koja je mogue ograniitiuskladusklauzulomopegporetkakaotosu:pravonapotovanjeprivatnog i porodinog ivota, sloboda izraavanja, sloboda udruivanja, sloboda manifestiranja religijeisvojihubjeenjaislobodakretanja. Da bi, dakle, bilo omogueno mijeanje drave u vrenje odreenih Ijudskih prava i snovnihsloboda,potrebnojedataaktivnostbude: DabiseosiguralopotivanjeobavezakojesuvisokestraneugovorniceuKonvencijii njenimprotokolimapreuzele,biteuspostavljenEvropskisudzaljudskaprava(udaljem tekstuSud).Sudedjelovatinatrajnojosnovi.(lan19.EK)

~40~

Evropski sud za Ijudska prava je najvaniji organ zatite ljudskih prava u evropskom sistemu zatite ljudskih prava. Sud je ustanovljen kako se to navodi u lanu 19. Evropske konvencije za zatitu Ijudskih prava da bi se osiguralo potivanje obaveza kojesuvisokestraneugovorniceuKonvencijiinjenimprotokolimapreuzele. Odluke Evropskog suda imaju deklaratoran karakter, to znai da Sud nema odgovarajua sudska sredstva implementacije odluka koje se donose u povodu krenja odredbi Evropske konvencije i Protokola uz nju. Izvrenje odluka Suda ostavlja se na volju dravama lanicama jer odluke Suda nemaju same po sebi direktni efekt na nacionalno pravo. To znai da se ne moze izvriti abrogacija, anuliranje i1i modifikacija normi unutranjeg prava neke drave lanice. Iz ovoga se moe takoe zakljuiti da odluke Suda nemaju izravnu izvrnu snagu, tj. odluke Evropskog suda ne moe direktno izvriti ni Sud niti bilo koji drugi organ Vijea Evrope. Pri tome, organ nadlean za izvrenjepresudapostajeKomitetministaraVijeaEvrope. Vidljivojedafunkcijusuenjaizvravaizriitosudskiorgandoksefunkcijaizvravanja presuda prepusta politikom organu. Na ovaj nain je ostvarena vea efikasnost u donoenju i primjeni odluka Suda za Ijudska prava ali i vea funkcionalnost organa za zatitu Ijudskih prava. Meutim, one ipak osiguravaju jedinstvenost interpretacije Konvencije, ali i ujednaavanje pravnih sistema dravalanica sa standardima koje daje Konvencija. Prema lanu 46. Konvencije drave preuzimaju obavezu da se povinuju konanoj odluci Suda u svakom predmetu u kojem su stranke. Taj lan glasi: Visoke strane ugovomice preuzimaju obavezu da se povinuju konanoj presudi Suda u svakom predmetu u kojem su stranke. Konana odluka Suda se dostavlja. Komitetu ministara kojinadgledanjenoizvrenje. Konana odluka Suda dostavlja se Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvrenje. Svako odbijanje drava da se povinjavaju odlukama Suda dovodi do konfrontacije s Komitetom ministara, koji je kako smo ve spomenuli, duan da nadgleda izvrenje odluka. U krajnjem sluaju dravi koja ne ispostuje odluke Evropskog suda za Ijudska prava,prijetiiskljuenjeizVijeaEvropetesamimtimiEvropskekonvencije. UkolikoSudzaIjudskapravaustanovikrenjenekogodpravanavedenihuKonvenciji ili Protokolima uz Konvenciju, a unutranje pravo visoke strane ugovornice koja je u pitanju omoguava sarno djeliminu odtetu, Sud e pruiti pravino zadovoljenje oteenoj strani. Meutim, Sud za ljudska prava se u veini sluajeva odluuje za 'pravino zadovoljenje' iz lana 41. Evropske konvencije umjesto povrata u preanje stanje tj. 'restitutio in integrum'. Meutim, ipak bi 'pravino zadovoljenje' moralo imati supsidijarni karakter u odnosu na 'restitucio in integrum' to bi zapravo bilo pravo opredjeljenjeEvropskogsudazaIjudskapravaaliidraveuostvarenjunjeneobavezeda sepovinjavasvakojodluciEvropskogsuda. Spomenute neusklaenosti koje, jo uvijek postoje u procesu donoenja odluke Suda djeluju, svakako, nepovoljno i na izvravanje odluka Suda. Iako se, nairne, razvoj

~41~

evropskogzatitnogrnehanizmatokomproteklihdecenijaodvija,kakosmotoividjeli,u pravcu stalnog poboljanja rada, tako da se skrauju procedure i omoguava vea efikasnost Suda u rjeavanju predrneta, tekoe u ukupnim efektima rada Suda su jo uvijekjakovelike. Pokazalo se, nairne, da stalno raste broj predstavki individualnih i dravnih i da druge procedure, koje su prvobitno postojale, ne mogu biti dovoljne i adekvatne da se odgovoritimmnogobrojnimzahtjevima. Poboljanje koje je uinjeno 1. januara 1990. godine svakako da je znailo znaajan napredak, ali je poveanje broja predstavki uinilo da i novouspostavljena procedura postaneuskogrIo. Velikinapredak,svakako,predstavljasadanjastrukturaSuda,kadajeuopeprestala postojati Evropska komisija za Ijudska prava, pa je sav posao na ostvarivanju ove uloge prepusten jednoj sudskoj instituciji. U sadanjoj situaciji neprestano se poveava priliv predmeta, emu u velikoj mjeri doprinosi, s jedne strane, porast kredibiliteta ugleda Suda openito u evropskim zemljama, i priIiv predmetakoji dolaze iz zemalja proisteklih iztzv.istonogsistema,sdrugestrane. Evropskisudzaljudskaprava,dakle,nijeniapelacionisudnisudetvrteinstanceu odnosu na nacionalno sudstvo nego ima supsidijarni karakter u odnosu na dravni sistem zatite Ijudskih prava. Evropski sud za Ijudska prava u Strasbourgu je u veini presudanaglasiodadravarnapotpisnicamapripadabrigadaosigurajuuivanjeIjudskih pravaislobodakojesuunjojsadrane,priemujeulogasudaudrugomplanu. Sutina principa supsidijarne uloge evropskih kontrolnih organa u zatiti Ijudskih prava ogleda se u ve izloenom stavu Konvencije i Evropskog suda da su drave primarno odgovorne za zatitu ljudskih prava iz Konvencije. Takvo stanovite Suda za Ijudska prava proizlazi iz realne injenice da su dravni organi bolje postavljeni, potpunije informirani i, svakako, u povoljnijoj situaciji da sagledaju sve realne aspekte konkretnog sluaja. Supsidijamost Evropskog suda za zatitu Ijudskih prava izriito je potvrenausluajuHandysideiz1976.godine,gdjejepovodompotrebedaseprimamo iscrpe domai lijekovi, naglaeno da zatitni mehanizam kojeg je ustanovila Konvencija imasupsidijarnikarakteruodnosunanacionalnesistemegarancijeIjudskihprava. U situaciji kada se drava mora podrediti nekoj drugoj ovom sluaju naddravnoj vlastiprirodnoseuvijekpostavljapitanjesuverenosti.Medutim,akosepoeododredbi lana 35 Konvencije tj. da Sud moe uzeti predmet u postupak tek kada se iscrpe svi untranji pravni lijekovi, vidljivo je da se zatita Ijudskih prava vri upravo u dravi. Evropska konvencija upravo na ovaj nain naglaava primarni karakter drave, a supsidijarnikarakterEvropskogsudauzatitiIjudskihprava.Dakle,odmogunostisame dravedazatitiIjudskaprava,vlastitiminstrumenatima,zavisidaIiese,iukojojmjeri, usvemutome,angairatievropskisudskiidrugiorgani.

~42~

Dakle, cilj zatitnih evropskih mehanizama nije u tome da odluuju umjesto drave, nego sarno da otklone odreene propuste drava ako do njih doe u zatiti ljudskih prava koja je primarni posao i zadatak dravnih organa. Praktino, odredbe lana 35. Evopskekonvencijeznaedasunacionalnevlastislobodneuizborumjerakojesmatraju podobnim i adekvatnim za zatitu Ijudskih prava. Obaveza je drave da zatiti Ijudska prava, a na dravi ostaje da odlui na koji e nain osvariti taj osnovni cilj Konvencije. Ovakvo stanovite Suda posve je prirodno i oekivano. Oito je drava u najboljoj situaciji da procijeni konkretnu situaciju koja je nastala navodnim krenjem odreenih ljudskihpravaizKonvencije. Sud za Ijudska prava je posebno naglasio supsidijarni karakter evropskih zatitnih mehanizama, u odnosu na domae organe vlasti u sluaju Askoy iz 1966. godine. Sud je tadautvrdiodajepotrebno: Znai, tek ako drava ne osigurava adekvatan efektivan pravni lijek, ili ako postupak pravnog lijeka u nacionalnom sistemu ne daje zadovoljavajue rezultate, onda se pokree mehanizam Suda za Ijudska prava i ostalih organa Konvencije. S tim u vezi Sud je u vie navrata naglasio da je drava zapravo slobodna u tome koje mjeree poduzeti kako bi uspjeno zatitila Ijudska prava i slobode iz Konvencije i tako ispunila svoje konvencijske obaveze. Drugirn rijeima, da bi drava odgovorila svojim obavezama iz Konvencije, Konvencija ne trai uniformno ponaanje, nego je u svemu dovoljno da se osigurakompatibilnostdravnihmjerasKonvencijom. 1.osiguratizasvalicapodsvojomjurisdikcijomljudskapravaizKonvencije; 2.osiguratiefektivanpravnilijektoprijesvegaznaipristupsudstvuidrugim dravnimorganimakojisuustanjudaosigurajulijek; 3.osiguratisvaljudskapravabezdiskriminacije(lan14); 4. da nita ne smije biti upotrijebljeno kao opravdanje aktivnosti usmjerenih ka krenju ma kojeg Ijudskog prava ili ogranienja u veoj mjeri nego to doputa Konvencija;i 5.potivanjezabranezloupotrebeovlatenja(lan18).

~43~

MEUNARODNALJUDSKAPRAVAUSAETOM OBLIKU

Buergenthal, Thomas, Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, sarajevo, 1998. str. 174 180.

NEVLADINEORGANIZACIJEZALJUDSKAPRAVA Razvoj meunarodnih normi, institucija i postupaka za zatitu ljudskih prava iao je, ruku pod ruku, sa poveanjem broja nevladinih meunarodnih organizacija (NGO), koje djeluju na podrujima ljudskih prava. O ovom predmetu openito, vidi H. Steiner, Diverse Partners: NonGovermental Organizations in th Human Rights Movement (1991). Ustvari, kao i u prii o piletu i jajetu, teko je rei ta je prvo nastalo. Neke su NGO imale znaajnu ulogu u San Franciscu, tokom izrade nacrta PoveljeUNa. Tamo su one lobiralezaukljuenjeodredabaoIjudskimpravimauPovelju,kaoizasistemkojibiNGO priznaoformalnoinstitucionalnoprikljuenjeuzUN,tepravnistatuspredorganimaUN a. Rezultat je bio lan 71. Povelje UNa, koji odreuje da "Ekonomski i socijalni savjet moepoduzetiprikladnearanmanezasavjetovanjesnevladinimorganizacijamakojese bavepitanjimaiznjegovenadlenosti". lan 71. je, s vremenom, primijenjen u praksi od ECOSOC i taj je predmet trenutno ureen Rezolucijom 1296 (XLIV) ECOSOC od 23. maja 1968. Ona ustanovljava formalni sistem koji omoguava kvalificiranim NGO da dobiju jednu od tri kategorije sav jetodavnog statusa, unutar Organizacije. Vidi Centar za ljudska prava, United Nations Action in the Field of Human Rights 3132 (1994). Postojanje ovog sistema podstaklo je osnivanje novih NGO, usvajanje slinih savjetodavnih sistema od drugihmeunarodnih i regionalnih organizacija, to je sve povealo broj NGO. Danas, kao posljedicu toga, imamo mnotvo tih grupacija sirom svijeta. Neke su se specijalizirale sarno za jedan problem,kaotosuIjudskaprava,zdravstvo,ilipitanjaprirodnogokruenja,drugesuse koncentrirale ili na opcije interese i ciljeve, ili na pojedina pitanja iz neke konkretne oblasti. Bez obzira na to da Ii su formalnolanice neke meunarodne organizicije ili ne, NGO su sline unutranjim grupacijama za pritisak ili lobi grupama. NGO za ljudska prava imaju posebno znaajnu ulogu u evoluciji meunarodnog sistema za zastitu ljudskih prava i u nastojanju da ovaj bude djelotvoran. Vlade koje kre ljudska prava nastoje na svaki nain osigurati da vaee norme meunarodnih ljudskih prava, institucije i postupci tog sistema ostanu slabi i neefikasni. NGO za ljudska prava pruaju potrebnu protivteutakvimstavovimavladaizasluujuvelikopriznanjezanapredakkojijeuinjen proteklihdecenija.Vidi:Wiseberg,"ProtectingHumanRightsActivitiesandNGO's:What MoreCanBeDone?",13Hum.Rts.Q525(1991).

~44~

MEUNARODNEDJELATNOSTI ZadacikojeobavljajuNGOrazlikujusezavisno odsvrhezakojusuosnovane,njihovih izvora, geografskih regiona u kojima djeluju i prirode njihovog lanstva. Postoje NGO koje rade na unapreivanju ljudskih prava irom svijeta. Druge vezuju svoje djelatnosti za probleme ljudskih prava u pojedinim regijama ill podregijama (naprimjer, Centralna Amerika, Afrika, Azija), ili u pojedinim zemljama, ili se ograniavaju na pojedina pitanja. Meu dobro poznatim NGO, iji interes je opesvjetski, jesu Amnesty International, Lawyers Committee for Human Rights, International League for Human Rights, International Commission of Jurists, Watch komiteti. Organizacije sa regionalnim ili podregionalnim ciljevima su, naprimjer, Andska komisija pravnika i Vaingtonski ured za LatinskuAmeriku(WOLA). Metode, koje NGO koriste u ostvarivanju svojih ciljeva, razlikuju se od grupe do grupe.Nekesuseopredijelilezasarnojednuiliogranienibrejtehnikai1iaktivnosti,kao to su pripremanje izvjetaja, podnoenje pritubi meunarodnim organizacijama, unapreivanje meunarodnog zakonodavstva, lobiranje u nacionalnim ili meunarod nim tijelima itd. Druge koriste sva ta sredstva, zavisno od okolnosti. Neke se NGO ograniavaju na zatitu posebnih grupacija, ili na posebna pitanja. To vrijedi za Anti Slavery Society, Minority Rights Group, ili Meunarodni komitet Crvenog krsta. Druge imaju mnogo ire interese. Vidi openito Weissbrodt, "The Contribution of International Nongovermental Organizations to the Protection of Human Rights", u T. Meron (ur.), HumanRightsinInternationalLaw:LegalandPolicyIssues403(1984);Wiseberg,supra. Vidi takoer Cotler, "Human Rights Advocacy and the NGO Agenda",u I. Cotler i EP. Eliadis(ur.),InternationalHumanRightsLaw:TheoryandPractice63(1992). NGOKAOMEUNARODNILOBISTI SveglavneNGOzaljudskapravaimajusavjetodavnistatus,ovogilionogtipa,uUNu, Savjetu Evrope i Organizaciji Amerikih drava, UNESCOu i drugim regionalnim iIi specijaliziranim meuvladinim organizacijama. Ovaj status omoguava njihovim predstavnicima da pod odreenim uslovima i ogranienjima, podnose izvjestaje tim organizacijama, da budu sasluani od njihovih komiteta i komisija, te da, u odreenim sluajevima, utiu na dnevni red tih tijela. Vidi openito Rechenberg, "Non Govermental Organizations",uR.Bernhardt(ur.),EncyclopediaofPublicInternationalLaw,Instalment 9, na 276 (1986). Mnogi savremeni instrumenti ljudskih prava vode svoje porijeklo od prijedloga i/ili nacrta koje su izradile NGO. Vidi, npr., Leary, "A New Role for Non Govermental Organizations in Human Rights: A Case Study of NonGovermental Participation in the Development of International Norms on Torture", u A. Cassese (ur.),

~45~

UN Law/Fundamental Rights: Two Topics in International Law 197 (1979); Wiseberg i ScobIe, "The International League for Human Rights: The Strategy of a Human Rights NGO",7Ga.J.Int'l&Comp.L.289,29495(1977).NGOsuvieputauspjelepostiidase Komisija za ljudska prava UNa, njena Potkomisija za spreavanje diskriminacije i zastitu manjina i druga tijela UNa, usredsrede na specifina krenja ljudskih prava, to ona inae ne bi uinila. NGO takoder zasluuju veliko priznanje za stvaranje, od UNa i njihovih specijaliziranih agencija, institucija i postupaka za bavljenje krenjima ljudskih prava. Taj uticaj su NGO ostvarile, putem svojih pisanih i usmenih intervencija, tokom raspravautimtijelimailobiranjakljunihpredstavnikaidelegacija.Vidi,npr.,Clark,"The International League for Human Rights and South West Africa, 1947, 1957: The Human Rights NGO as Catalyst in the International Legal Process", 3 Hum.Rts. Q. 101 (1981); Steiner, supra, na 62. Za znaajnu ulogu koju je odigrala jedna takva NGO, vidi H .B. To1ley, Jr., The International Commission of Jurists: Global Advocates for Human Rights (1994). U novije vrijeme, neke NGO su takoer znaajno doprinijele jaanju sistema izvjetavanja, koji su ustanovljeni na osnovu raznih ugovora o ljudskim pravima. Tako, naprimjer, Meunarodni paktovi o ljudskim pravima i Medunarodna konvencija o ukidanu svih obllka rasne diskriminacije, zahtijevaju od drava ugovornica da dostave povremene izvjetaje o tome koje su djelatnosti poduzele da provedu svoje obaveze iz tih ugovora. Ove izvjetaje razmatraju posebni komiteti ustanovljeni tim konvencijama. Vidi Glava II., supra. U pravilu, ti komiteti nemaju ovlatenje da istrauju vjero dostojnost tvrdnji, iznijetih u izvjetajima koje podnose te drave. Oni, obino, takoder nisu ovlateni sasluavati svjedoke i1i traiti informacije od drugih izvora, osim od predstavnika drava koji su prisutni kada komitet raspravlja o izvjetaju njihove zemIje. Tom prilikom, anovima komiteta je doputeno da postavljaju, predstavnicima drava, pitanja o sadraju njihovih izvjetaja. Ogranienja unutar kojih ti komiteti djeluju, oteavaju pouzdano utvrivanje injenica. To je navelo brojne NGO da pripremaju vlastite izvjetaje o pojedinim zemljama. Njihovi se nalazi tada dostavljaju svakom zainteresiranom lanu komiteta, prije sastanaka sa predstavnicima drave izvjestioca. Informacije, koje NGO prikupe, omoguuju lanovima da ispitaju vjerodostojnost izvjetaja drave i da unesu u zapisnik grau koja se inae ne pojavljuje u tim izv jetajima. Vidi openito Coliver, "International Reporting Procedures", u H. Hannum (ur.), Guide to International Human Rights Practice 173 (2. izd. 1992); Posner, ''The Establishment of the Right of Nongovernmental Human Rights Groups to Operate", u L. Henkini].L.Hargrove(ur.),HumanRights:AnAgendafortheNextCentury405,(1994). NGOimedunarodnisudskiikvazisudskipostupci Tokom proteklih pet decenija, mnoge meuvladine organizacije su ustanovile pravne mehanizme koji dozvoljavaju pojedincima, grupama i nevladinim organizacijama da podnose pritube o ljudskim pravima. O tom predmetu openito, vidi Shelton, "The ParticipationofNongovermentalOrganizationsinInternationalJudicialProceedings",88 Am. J. Int'l L. 611 (1994). NGO su se pozivale na te postupke i podnosile su brojne

~46~

podneske, posebno u sluajevima gdje se radilo o optubama za masovna krenja ljudskih prava. Ovdje su NGO, esto, u boljoj poziciji nego pojedinci, da dou do pouzdaneinformacijeipripremepotrebnupravnudokumentaciju. NGO su, do danas, podnijele mnoge pritube Meuamerikoj komisiji za ljudska prava, kako na osnovu Amerike konvencije i tako i na osnovu sistema tubi pred vienogPoveljomOAS.Tako,naprimjer,odlukaMeduamerikekomisijezaIjudskaprava koja sadri stanovite da su SAD prekrile pravo na ivot, doputajui pogubljenja maloljetnika, vodi porijeklo iz pritube koju su podnijele American Civil Liberties Union i International Human Rights Law Group. Sluaj br. 90647 (Sjedinjene Drave) Rezolucija br.3/87,AnnualReportoftheInterAmericanCommisssiononHumanRights19861987, OENSerlJVlII.71, doc.9, rev. 1 , na 147 (1987). To isto vrijedi za razne sluajeve koji su dospijeli pred Meuameriki sud za ljudska prava, bilo u formi zahtjeva za davanje savjetodavnog miljenja, bilo kao zahtjev za rijeenje spora. Sud je dopustio NGO da podnosetzv.'amicuscuriaepodneskeusavjetodavnimpostupcima,pavelikibrojnjihto redovnoine. Vidi, npr., Savjetodavno miljenje o ogranienjima smrtne kazne, OC3/83 od 8. septembar 1983., Meuamericki sud za ljudska prava, Series A: Judgments and Opinions,No.3,para.5(1983).ViditakoerShelton,supra,na63839. U tri sluaja rjeavanja sporova, koje je Meuamerika komisija uputila Meu amerikom sudu 1986., Komisija je pozvala pravnike iz NGO, koje su prvobitno pokrenule ove sluajeve, da se pridrue njenom timu pravnika pred Sudom. Annual Report of the InterAmerican Commission on Human Rights 19861987, OASlSer. LlIL71, doc.9, rev.I, na 2526 (1987). Ti sluajevi su zanimljivi iz jo jednog razloga: oni pokazuju kako, u odreenim okolnostima, nacionalne i meunarodne NGO mogu saraivati. Ovdje je nacionalna NGO Komisija za Ijudska prava Hondurasa prva skrenula panju Komisiji na te sluajeve. Nakon toga je honduraska organizacija zamolila meunarodnu NGOAmericasWatch,sasjeditemuWashingtonu,dajojpomogne. NakrajusupravniciWatchapreuzelizastupanjesluajevapredKomisijom,akadaje Komisija uputila te sluajeve Sudu, ona se ponovo obratila pravnicima te nevladine organizacije molbom da se pridrue njenom pravnikom timu, to su oni i prihvatili. O ulozi koju su pravnici iz NGO imali u tim sluajevima, vidi Grossman, "Disappearances in Honduras: The Need for Direct Victim Representatives in Human Rights Litigation", 15 Hastings L. Int'l & Compo L. Rev. 363, 37882 (1992). Sada se Komisija rutinski dri te prakse. NGO, koje se bave ljudskim pravima, jesu zaetnici prakse prema kojoj se ugledni strani pravnici ili sudije pozivaju da, kao posmatrai, prisustvuju suenjima na kojima se pojedincima sudi za politike delikte. Arnriesty International i International Commission of Jurists nastojali su to ee koristiti ovu praksu, kako bi se na suenjima osigurao zakonit pravni postupak za optuene. Vidi, naprimjer, godinje izvjetaje Amnesty International. Ve je sarno prisustvo stranih pravnika, kao posmatraa na takvim suenjima, uticalo na spreavanje nekih zloupotreba. Ponekad je uinak njihovog prisustva bio donoenje oslobaajue presude. Srodna djelatnost, koritena sa znatnim

~47~

uspjehom uglavnom od Medunarodnog komiteta Crvenog krsta sastoji se od posjeta zatvorima i centrima za zatoenje politikih zatvorenika. Vidi 67., supra. ICRC nastoji osigurati da se, sa onima koji su u zatoenitvu, postupa humano i da im se prui medicinska pomo i zadovoljenje drugih osnovnih potreba. Neke druge NGO obavljaju znaajna istraivanja krenja ljudskih prava in loco, a za potrebe meuvladinih organizacija za Ijudska prava i meunarodnih tribunala. Vidis npr., International Human Rights Law Group, No Justices No Peace:Ac(;ou,rttability for Rape and GenderBased ViolenceintheFormerYugoslavia(1993). DJELATNOSTINAUNUTRANJEMNIVOU Politika vlada prema pojedinim krenjima ljudskih prava, koja se ine u drugim zemljama, usvaja se na domaem planu. Isto vrijedi za politike odluke kojima se utvruju ovlaenja koje su vlade spremne povjeriti meunarodnim organizacijama, kakobiimseomoguilobavljenjekrenjimatihprava.Unutranjopolitikiobziritakoer utjeu na odluke vlada o tome da Ii e ratificirati meunarodne ugovore o ljudskim pravima, ili koje e se metode, nacionalne ili meunarodne, koristiti za unapreivanje potovanjaljudskihpravaudrugimzemljama.Vanjskapolitikazemlje,upogleduljudskih prava, mora razmotriti sva ta i srodna pitanja. Vidi Glava 7, supra. Odluke koje utiu na oblikovanje i primjenu te politike, predmet su razliitih vidova lobiranja, kao to su to i drugevanjskopolitikeodluke. NGO za Ijudska prava posvetile su veliki dio vremena i sredstava djelatnostima koje imaju cilj da se ostvari uticaj na politiku i diplomatiju Ijudskih prava raznih zemaIja. Naprimjer, u Sjedinjenim Dravama, NGO za ljudska prava vrlo su aktivne u podsticanju ratifikacije meunarodnih instrumenata o ljudskim pravima, od SAD. Vidi, npr., Hearing before the Senate Foreign Relations Committee, S. Hrg. 102478, 21. novembar 1991. (1992), (sadri razne podneske u prilog ratifikacije Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima od SAD). One podravaju zakone o uskraivanju ekonomske i vojne pomoi SAD, vladama koje se uputaju u masovna krenja ljudskih prava. One takoer prate provoenje tih zakona od izvrne vlasti. U tu svrhu, one podnose dokaze komitetima Kongresa, objavljuju izvjetaje u kojima se kritizira djelatnost izvrne vlasti, vode javne kampanje i pokreu pravne postupke. Vidi, npr., Lawyers Committee for Human Rights, Human Rights and U.S. Foreign Policy (1992); Lawyers Committee for HumanRigh~s,Critique:ReviewoftheDepartmentofState'sCountryReportsonHuman Rights Practices (objavljuje se jednom godinje), (analizira izvjetaje o stanju ljudskih prava u pojedinim zemljama, koje priprema Ministarstvo vanjskih poslova na zahtjev Kongresa). Kratak opis djelatnosti jedne NGO za Ijudska prava, koja djeluje u SAD, prua dobar primjer raznovrsnosti funkcija koje takve grupacije obavljaju: Amnesty International SAD razvio je organizaciju pravnih slubenika, pravnika i studenata prava Djelatnosti Mree za pravnu pomo ukljuuju: parnienje, poduavanje javnosti, obuku, pomo pravnicima koji su rtve zloupotreba ljudskih prava, istraivanje i rad na

~48~

ratifikaciji ugovora o Ijudskim pravima. Hoffman, "The Legal Support Network", 1 AmnestyInternationalU.S.A.(LegalSupportNewsletter1.lipanj1984).Slinedjelatnosti, usredsreene na parnice, obavljaju druge NGO za ljudska prava, ukljuujui, izmeu ostalih, Lawyers Committee for Human Rights i International Human Rights Law Group. Neformalnekoalicijeiodnosiizmeutihgrupacijaomoguujuimdaistupajujedinstveno o znaajnim pitanjima ljudskih prava kad se to ini korisnim, to im daje znaajnu politiku snagu. Povremeno, one takoer koordiniraju svoje djelatnosti istrazivanja i lobiranja, sa ciljem da izbjegnu nepotrebna ponavljanja i pritede skromna finansijska sredstva i napore osoblja. Veina tih organizacija se finansira iz privatnih fondacija, lanarine lanova i kampanja prikupljanja novanih sredstava. Da bi sauvale svoju politiku nezavisnost i nepristrasnost, to je njihov najsnaniji kapital, veina tih grupacijaodbijadaprimidoprinoseodvladinihtijelailiizvorakojibimogliimatipolitiki iliideolokiinteres.

~49~

SISTEMLJUDSKIHPRAVA

BakiMufti,Jasna,Sistemljudskihprava,Sarajevo,2002.str.105147.

Razvojidejeoljudskimpravima MAGNACARTALlBERTATUM(1215) John, po milosti Boijoj Kralj Engleske, Gospodar Irske, Vojvoda Normandije i Aquitaineije, te grof Anjoua, svojim nadbiskupima, biskupima, opatima, grofovima, baronima, sucima, umarima, erifima, upraviteljima imanja, slugama, te svim slubenicimaisvojimvjernimpodanicima,upuujepozdrave. Znajte da smo mi, po nadahnuu Bozijem, za spas due nae i dua naih prethodnika i nasljednika, u ast Boga, u slavu svete Crkve i radi boljeg upravljanja kraljevstvamnaim,posavjetunaihuvaenihoeva Stephena nadbiskupa Canterburyskog, poglavara cijele Engleske i kardinala svete Crkve rimske, Henrya nadbiskupa Dublinskog, Williama biskupa Landonskog, Petera biskupa Winchesterskog, Jocelina biskupa Bathskog, magistra templarskog reda u Engleskoj, te plemenitih mueva William Marshala grafa od Pembrakea, Williama grofa ad Salisburyja, Williama grafa ad Arundela, Alan de Gallowaya konstabla Skotskog, Warin Fritz Geralda, Peter Fitz Hervi!lea, Matew Fitz Herberta, Thomas Basseta, Alan Basseta,PhilipDaubenya,RobertdeRoppelya,JohnMarshala,JohanRtzHugha,idrugih naihvjernihpodanika. 1. Prvo pred Bogom (smo) podarili, i ovom Poveljom potvrdili, u nae ime i u ime nasljednika naih, da engleska Crkva bude vjeno slobodna, i da uiva svoja neokrnjena pravaisvojeneumanjeneslobode.Damielimodatobudetako,potvrujeinjenicada smomisvojevoljno,prijeizbijanjasadanjegsukobaizmeunasinaihbarona,podarilii poveljom potvrdili slobodu crkvenih izbora pravo koje se smatra najneophodnijim i najvanijim za nju i uinili da to potvrdi papa Innoncent III. Tu slobodu mi emo potovatiielimodajeinainasljednicipotujuudobrojvjeriinavjenavremena. Takoersmounaeimeiuimenasljednikanaih,svimslobodnimIjudimakraljevstva naeg,podariii,zauvijek,svedoljenapisaneslobode,nekabudunjihoveinekaih,odnas inasljednikanaih,posjedujuoniinasljednicinjihovi. 2. Ako umre grof, baron ili neko drugi ko direktno od Krune dri zemlju uz vojne slube, i aka je uasu njegove smrti njegov nasljednik punoljetan i duguje pristojbu na naslijee, nasljednik e to svoje naslijee stei kad plati naslijednu pristojbu prema starom omjeru. To znai da e nasljednik iIi nasljednici grofa platiti 100 funti za cijeli

~50~

grofovijski posjed, nasljednik ili nasljednici viteza najvie 100 ilinga za cijeli posjed i svakokodrimanjepremastaromobiajuzaposjed,svojnomobavezom. 3. Ali ako je nasljednik takve osobe maloljetan i pod skrbnitvom, on e svoje naslijee stei kada postane punoljetan i bez pristojbe na naslijee za sluaj raspolaganja. 4. Skrbnik zemlje maloljetnog nasljednikae od nje ubirati same umjerene prihode, uobiajenepristojbeifeudalneslube.OnetoinitineunitavajuiilioteujuiIjudei imovinu. Ako smo mi skrbnitvo nad zemljom povjerili erifu, ili nekome ko je nama odgovoran za prihode, pa ih on uniti iIi oteti, mi emo od njega utjerati naknadu, a zemlja e biti povjerena dvojici drugih estitih i razboritih Ijudi koji e za prihode odgovarati nama ili osobi kojoj smo ih ustupili. Ako smo mi nekome dali iIi prodali skrbnitvo nad takvom zemljom, a on prouzroi unitenje iIi oteenje, one skrbnitvo izgubitiionoebitipredanodvojiciestitihirazboritihIjudikojienamaodgovarati. 5. Dotle dok ima skrbnitvo nad takvom zemljom, skrbnik e od takvih prihoda s te zemlje odravati kue, parkove, uzgajalita ribe, ribnjake, mlinove i sve ostalo to joj pripada. Kad nasljednik postane punoljetan, one mu vratiti cijelu zemlju, opremljenu priborom za oranje i onim alatom za gazdinstvo koje iziskuje godinje doba i to se razboritomoeoekivatisobziromnaprihodatezemlje. 6. Nasljednik se moe oeniti, ali ne za nekog ko je nieg drutvenog poloaja. Prije enidbe,nasljednikovinajbliiroacibiteotomeobavjeteni. 7. U asu muevljeve smrti njegova udovica moe odmah i nesmetano uzeti svoj mirazinasljedstvo.Onaneenitaplatitizasvojudovikidio,miraziIinaslijeebiloega tosuonainjenmuzajednikiposjedovaliuasumuevljevesmrti.Umuevljevojkui ona moe ostati 40 dana nakon njegove smrti, i u tom periodu na njue biti prenesen njenudovikidionasljedstva.. 8.Nijednaudovica,dotledokeliostatineudata,neebitiprislljenanaudaju.Aliona moradatijamevinudaseneeudatibezkraljevogodobrenja,akoodKrunedrizemlju, iIibezodobrenjaonogsizerenaijuonadrizemlju. 9. Ni mi ni nai slubenici neemo, radi naplate duga, plijeniti zemlju iIi prihod, sve dotle dok su dunikove pokretnine dovoljne za pokrie duga. Nad dunikovim jamcima pljenidbaseneevritidotledokdunikmoesamisplatitisvojdug.Akojedunik,zbog nedostatka sredstava, nesposoban da isplati svoj dug, njegovi jamci e odgovarati umjesto njega. Ako oni ele, oni mogu dunikovu zemlju i prihode uzeti dotle dok ne namire one to su umjesto dunika platili kao njegov dug, osim ako dunik moe dokazatidajesvojeobavezepremanjimanamirio. 10. Ako neko ko je od Jevreja pozajmio novac umre prije nego je trabina namirena, njegov nasljednik, neovisno iju on dri zemlju, dotle dok je maloljetan, nee platiti

~51~

nikakve kamate na zajam. Ako takva trabina pripadne Kruni, ona nee uzeti nita osim glavnieekojajenavedenauobveznici. 11. Ako umre neko ko Jevreju duguje novac, njegova enae dobiti svoj udoviki dio nasljedstva i nee platiti nikakav dug koji tereti tu imovinu. Ako je umrli ostavio maloljetnu djecu, njihovee potrebe takoer biti podmirene u omjeru koji je primjeren veliini ostavioeva zemljinog posjeda. Duge biti namiren od ostatka imovlne, nakon tojeosiguranaobavezavojneslubenakojusizerenimapravo.Slinoesepostupatis dugovanjimapremaosobamakojenisuJevreji.. 12.UnaemKraljevstvusenovackojivazalidajuumjestolineslubeidoprinosikoje sizeren moe u izvjesnim situacijama zahtijevati od svojih vazala, nee ubirati bez opeg pristanka, izuzevi doprinose; za nas otkup iz zarobljenitva, za proglaenje vitezom naeg najstarijeg sina i za udaju (jedanput) nae najstarije keri; i tada bite zahtijevani samoumjerenidoprinosi.SlinoesepostupatisadoprinosimakojedajegradLondon. 13. Grad Londone uivati sve svoje stare slobode i slobodne obiaje na kopnu i na vodi. Takoer mi elimo i darujemo svim ostalim gradovima, gradiima, mjestima i lukamasvesvojeslobodeislobodneobiaje. 14.Dabismodolidoopegpristankakojijepotrebanzaodobrenjedoprlnosaosim u trl gore specificirana sluaja ili otkupa umjesto Iine vojne slube, mi emo pojedinanim pismima sazvati nadbiskupe, biskupe, opate, grofove i vie barone. Ostalima, koji dre zemlju direktno od nas, poslaemo preko erifa i drugih slubenika, opi poziv da se sastanu odreenog dana (obavijest e biti poslana najmanje 40 dana ranije) I na odreenom mjestu. U svim pozivima bit ce naveden razlog sazivanja. Kad su pozivi poslani, s onim to je navedeno kao razlog sazivanja, postupite se prema odluci prisutnihmakarineprisustvovalisvikojisupozvani. 15. Ubudue neemo nikome dopustiti da od svojih slobodnih Ijudi ubire doprinose, osim u svrhu njegova otkupa iz zarobljenitva, povodom proglaenja vitezom njegovog najstarijeg sina i (jedanput) povodom udaje njegove najstarije keri. U svim tim sluajevimaubiratesesamoumjerenidoprinosi. 16. Niko nee biti prisiljen da svoj viteki posjed, ili kakav drugi slobodan posjed zemlje,vridrugeslubeosimonihnakojegaobavezujetajposjed. 17. Redovne parnice nee se odvijati i seljakati okolo sa kraljevskim dvorom, negoe seodravatinanekomodreenommjestu. 18. Istrage u novel disseisin, mort d' ancestor i darrein presentmente se vriti sarno pred grofovijskim sudom. Mi, iIi za naeg izbivanja u inozemstvu, na vrhovni sudija, poslatemoetiri puta godinje u svaku grofoviju po dva suca, i onie zajedno saetiri vitezaizgrofovije,kojejeizabralatagrofovija,zasjedatikaopokretnisudgrofovije,onog danainaonommjestugdjesesudsastaje.

~52~

19. I ako na dan sudovanja u grofoviji ne mogu doi pokretni suci, onoliko vitezova i slobodnih zakupaca od onih koji su pristupili sudu, koliko ih je potrebno za sudovanje, ostat e da bi se pomou njih obavilo sudovanje, imajui u vidu radi Ii se o veem ill manjemsporu. 20. Slobodnom ovjeku e se za manje povrede izricati sarno globe koje su proporcionalne stepenu njegove povrede, a za ozbiljne povrede razmjerno povredi ali ipak ne tako strogo da bi ga se liilo sredstava za ivot. Na isti nain e trgovcu biti poteenaroba,seljakuoruezanjegovoseoskogospodarstvo,akoonipadnunamilost kraljevskog suda. Ni jedna ad tih globa nee se izrei bez procjene estitih Ijudi iz susjedstva. 21.Grofovimaibaronimaeglobeizricatisarnonjimajednaki,iproporcionalnoteini njihovlhpovreda. 22. Globa koja se tie svjetovne imovine sveenika, pripadnika svetog reda, bit e takoerodreenapremaistomprincipu,bezobziranavrijednostcrkvenogposjeda. 23. Nijedan grad iIi osoba, osim onih koji su to duni po osnovu stare obaveze nee bitidunidagrademostoveprekorijeka. 24. Nijedan erif, konstable, istraitelj za naprasne smrti ill drugi kraljev slubenik neemoivoditiparnicekojetrebadavadekraljevisuci. 25. Svaka grofovija i svaka druga od nje nia teritorijalna jedinica zadrat e svoju starurentu,bezikakvapovienja,izuzevikraljevedomene. 26. Aka uasu smrti onoga ko od Krune dri svjetovnl feud, erif ili kraljev slubenik pokae kraljevo patentno pismo kojim ga se poziva zbog dugovanja Kruni, oni zakonito mogu, uz prisustvo estitih Ijudi, zaplijeniti i popisati pokretnu imovinu, do vrijednosti duga, koju su nali na svjetovnom feudu umrlog. Nita nee moi biti maknuto, sve dok ne bude isplaen cijeli dug, nakonegae ostatak biti predan izvriteljima oporuke da provedu elju umrlog. Ako Kruna nema nikakvih potraivanja, sva pokretna imovina, osimumjerenihdijelovanjegoveeneidjecebitetretiranakaoostavioevovlasnitvo.. 27. Ako slobodanovjek umre bez oporuke, njegovu pokretnu imovinue razdijeliti, pod kontrolom Crkve, njegovi najblii roaci i prijatelji. Prava njegovih vjerovnika treba dasuzatiena. 28. Nijedan konstable iIi drugi kraljev slubenik nee ni od koga uzeti ito ni druge pokretninebezneposredneisplate,osimakosamprodavacsvojevoljnoponudipoek. 29. Nijedan konstable ne smije prisiljavati viteza da da novac za tvravsku strau, ukoliko je vitez voljan da sam straari ili da, iz opravdanih razloga, pribavi nekog drugog ko je podoban da to uini. Vitez koji je uzet ili poslan na vojnu slubu, osloboen je tvravskeobavezezavrijemeteslube.

~53~

30. Nijedan erif, kraljev slubenlk iIi druga osoba nee, radi prevoza, ni od jednog slobodnogovjekaoduzetibeznjegovogpristanka,konjeilikola. 31.Nimi,nibilokojikraljevslubenik,neenikomeoduzetidrvozanautvravuiliu nekudrugusvrhu,bezvlasnikovapristanka. 32. Mi neemo zemlju osobe koja je osuena za teak krivini delikt drati u naim rukama due od godinu i jedan dan, nakon ega emo je vratiti sizerenu odnosnog dobra. 33. Bite uklonjene sve ustave za ribu postavljene na Thamesi i Medwayu i bilo gdje uEngleskojosimonihnamorskojobali. 34. Ubudue se nikom, s obzirom na bilo kakvu dravinu zemlje, nee izdati nalog precipe ako bi time slobodan ovjek mogao biti lien prava na postupak pred sudom njegovavlastitogsizerena. 35. U cijelom Kraljevstvu e valti jedinstvene mjere za vino, pivo i ito (londonska etvrtina). Takoer e biti standardizirane irine za obojene tkanine, naime dva lakta izmeu(rubovakojiseneparaju)sukna.Takoereimjerezateinubitijedinstvene. 36. Ubudue se nee nita plaati ni primati za izdavanje naloga za sudsku istragu zbogpovredeivotaitijela.Nalogneenikomebitiuskraenibitebesplatan. 37.AkonekoodKrunedrizemljuuznovanu,poljoprivrednuillkakvudrugunevojnu protuuslugu, a takoer i jo od nekoga dri zemlju uz protuuslugu viteke slube, nee nama, temeljem protuusluga koje on duguje nama budui da i od nas dri zemlju, pripadati skrbnitvo nad njegovim nasljednikom, niti nad zemljom koju on dri od drugoga, osim ako dranje zemlje od nas osim novane obaveze obavezuje i na viteku slubu. Ako neko od Krune dri kakav neznatan posjed uz protuuslugu izrade noeva, strijela i slino, onda nee nama pripadati skrbnitvo nad njegovim nasljednikom iii zemljomkojuondriodjonekog. 38. Ubudue nijedan slubenik nee nekoga predati sudu na osnovu vlastitog nepotkrijepljenogizvjetaja,radipotvrdeistinitostitoga,vjerodostojnesvjedoke. 39. Nijedan slobodan ovjek nee biti ubijen ili zatvoren, ili lien svojih prava ili imovine, ili stavljen van zakona ili prognan, ili na bili koji nain lien svog poloaja, niti emo mi protiv njega upotrijebiti silu ili uputiti druge da to uine, osim na osnovu zakonitepresudenjemujednakihilipravazemlje. 40.Pravoipravduneemonikomeprodati,uskratitiiliodgoditi. 41.SvitrgovcimogiuiuilinapustitiEngleskuneoteeniibezstraha,imoguostatii po njoj putovati, kopnom ili vodom, radi trgovine, slobodni od svih nezakonitih nameta, u skladu sa starim i zakonitim obiajima. Ovo ipak ne vai za vrijeme rata za trgovce zemlje koja je u ratu sa nama. Svaki trgovac koji se uasu izbijanja rata zatee u naoj

~54~

zemlji, bit e, bez povrede njegove osobe ili imovine, pritvoren dotle dok mi, ili na vrhovni sudija, ne saznamo kako u zemlji sa kojom smo u ratu postupaju sa naim trgovcima.Akosunaitrgovcizatieniondaebitiioni. 42. Ubuduee svako, pod uvjetom da zatrai poslunost naeg podanika, zakonito moi,neoteenibezstraha,kopnomilivodom,otiiivratitiseunaeKraljevstvo,osim za vrijeme rata, za neka kratko vrijeme,radi opeg dobra ovog Kraljevstva. Ova odredba se ne odnosi na one koji su bili zatvoreni i proglaeni izvan zakona u skladu sa pravom zemlje, na one koji su iz zemlje koja je u ratu sa nama, i na trgovce s kojim e se postupatikaotojegorereeno. 43. Ako neko od nas dri zemlje baronije kao to su naprimjer baronije Wallingford, Nottingham, Boulogne, Lanchester koja nam je vraena jer je njen dralac umro bez potomstva ili zato to je poinio teak zloin, pa taj dralac umre, njegov nasljednike nam dati nasljednu pristojbu i slube isto kao to bi dao baron da on dri baroniju. Baronije vraene nam zato to baron nije ostavio potomstvo ili zato to je poinio teak zloin,dratemonaistinainkaotoihjedraobaron. 44.Ubudueonikojiiveizvanumenetrebada,kaoodazivnaopipoziv,pristupaju pred kraljeve suce za ume, osim ako su oni zaista umijeani U sudski postupak ili su jamcizanekogakojeuhienzbogumskogprekraja. 45.Zasuce,konstable,erifeidrugeslubenikemiemoodreditisamooneljudekoji pravozemljepoznajuivoljnisudobrogasepridravati. 46. Svi baroni koji su utemeljili opatije i imaju povelje engleskih kraljeva ili ih imaju u starom posjedu neka, kad one ostanu bez opata, imaju kao sto i treba da imaju, skrbnitvonadnjima. 47. Sve ume koje su za naeg vladanja zatvorene odmahe to prestati biti. Jednako esepostupitisrijenimobalamakojesuzatvorenezanaegvladanja. 48. Sve loe obiaje koji se tiu uma i uzgajalita kunia, umara, uzgojitelja kunia, erifa i njihovih sluga, ili rijenih obala i njihovih nadzornika, odmah e, u svakoj grofoviji, dvanaest zaprisegnutih vitezova iz te grofovije, i za etrdeset dana njihove istrage zli obiaji treba da budu potpuno i neopozivo dokinuti. Ali prvo treba obavijestiti nas,ilinaegvrhovnogsuca,akominismouEngleskoj. 49. Mi emo odmah vratiti sve taoce i povelje koje su nam Englezi predali kao jamstvozamirilojalnuslubu. 50. Miemo potpuno ukloniti iz njihove slube roake Gerard de Athee u Engleskoj oni nee imati nikakve slube. Osobe o kojima je rije su: Engelard de Cigogne, Peter Guy, i Andrew de Chanceaux, Guy de Cigogne, Geoffrey de Martigny i njegova braa, PhilipMarcinjegovabraa,saGeoffreyemnjegovimneakom,isvenjihovepristae.

~55~

51. im bude uspostavljen mir, mi emo iz Kraljevstva odstraniti sve inozemne vitezove, strijelce, njihove pratioce, i plaenike koji su u njih, na njegovu tetu, doli sa svojimkonjimaiorujem. 52. Svakome kome smo mi, bez zakonite presude njemu jednakih, oduzeli ili ga liili posjeda zemlje, zamkova, sloboda, ili prava, mi emo ih odmah vratiti. U spornim sluajevima predmete biti rijeen presudom dvadeset pet barona spomenutih dolje u odredbi za osiguranje mira (clan 61). U sluajevima, ipak, u kojima je nekome, bez zakonite presude njemu jednakih, na otac kralj Henry ili na brat kralj Richard neto oduzeo iIi ga liio posjeda neega to jo uvijek posjedujemo mi iIi drugi po naem ovlatenju, mi imamo pravo odgode na rok koji se obino daje kriarima, osim ako je postupak pokrenut, ili, po naem nareenju, istraga izvrena, prije nego smo kao kriari uzeli kri. Po naem povratku iz kriarske vojne, ili ako odustanemo od nje, odmah, pravdaebitipotpunozadovoljena. 53.Miemosaistomtolikomodgodomizvritipravduuvezisaumamatosuihnas otac kralj Henry ill nas brat kralj Richard uinili umama, a koje treba da ostanu iIi prestanu biti ume; u vezi sa skrbnitvom nad zemljom neijeg feuda, koje smo do sad vrili posredstvom tree osobe koja je od nas drala zemlju za vojne slube; i u vezi s opatijama koje su utemeljene na feudu osobe koja polaze pravo na njih. Po naem povratku iz kriarske vojne, ill ako odustanemo od nje, odmah emo onima koji su nezadovoljniupogledutihstvariizvritipunupravdu. 54.Nazahtjeveneniko,osimnjenogmua,nemoezbogneijesmrtibitizadranili zatvoren. 55. Sve pristojbe u vezi s prometom zemlje koje su nam plaane nepravedno i suprotno pravu zemlje, neka budu zaboravljene, iIi neka stvar bude rijeena presudom dvadeset pet barona o kojima je rije u klauzuli 0 osiguranju mira (clan 61) ill presudom vecine njih, zajedno sa spomenutim Stephenom nadbiskupom Canterburyjskim, ako on moe prisustvovati, i onima koje on eli pozvati. Ako nadbiskup ne moe prisustvovati, postupak e se odrati i bez njega, ali pod uvjetom da u prometu u kome je neki od reenih dvadeset pet barona i sam iskljuen, nee uzimati u obzir, pri presudi, njegovo miljenje, nego da ostali od dvadeset pet barona za taj predmet, kao njegovog zamjenika,izaberuizaprisegnunekogdrugog. 56. Ako smo mi nekom Velsaninu, bez zakonite presude njemu jednakih, oduzeli, ili ga liili posjeda, zemlje, sloboda iIi neeg drugog, u Engleskoj ill Walesu, bit e mu odmah vraeno. Spor o tome Marchesu bit e rijeen presudom jednakih. Englesko pravo e se primjeniti na dranje zemlje u Engleskoj, velsko pravo na one u Walesu, i pravo pograninog podruja na dranje zemlje u tom podruju. Velani e s nama i naimpostupatiistotako. 57. U sluajevima u kojima je na otac kralj Henry, ili na brat Richard Velanin, bez zakonite presude njemu jednakih, oduzeo iIi ga liio posjeda neega, to jo drzimo mi ili neko drugi po naem ovlatenju, nama pripada odgoda na rok koga se openito

~56~

priznaje kriarima, osim ako je parnica otpoela, ili je, po naem nareenju, istraga sprovedena prije nego smo kao kriari uzeli kri. Ali po naem povratku iz kriarske vojne, iIi ako smo odustali od nje, odmah emo pravdu zadovoljiti potpuno u skladu s pravomWalesaireenihpodrucja. 58. Odmah emo vratiti Llywelynova sina, sve velke taoce, i povelje koje su nam predanekaojamstvomira. 59.tosetievraanjasestaraitaocaAlexandera,kotskogkralja,njegovihslobodai njegovihprava,snjimemopostupatiistokaoisaostalimbaronimaEngleske,osimako iz povelja koje imamo od njegova oca Williama, ranijeg kotskog kralja, proizilazi da se s njim treba postupati drukije. Ovaj predmete biti rijeen presudom njemu jednakih na naemdvoru. 60. U naem Kraljevstvu u naim odnosima sa naim podanicima potivatemo sve ove obiaje i slobode koje smo im podarili. Neka ih i svi Ijudi, sveenici i laici, ovog KraljevstvapotujuuodnosusasvojimIjudirna. 61. I poto smo mi sve to podarili radi Boga, radi boljeg upravljanja Kraljevstvom naim, i radi smirenja sukoba koji je izbio izmeu nas i naih barona, elei da to, u cijelosti i uvijek vaee, uivaju vjeno, mi baronima dajemo i darujemo sljedee jamstvo: Baroni e izmeu sebe izabrati dvadesetpetoricu da uvaju i svim svojim moima osigurajupotivanjemiraislobodekojesuimdateiovompoveljompotvrene. Ako mi, na vrhovni sudija, nai slubenici, ili bilo koji na sluga, ikoga u bilo emu povrijedimo, ili povrijedimo bilo koju odredbu o miru i ovom jamstvu, i etvorica od reenih dvadeset pet barona saznaju za povredu, oni e doi nama iIi u naoj odsutnostiizKraljevstva,naemvrhovnornsucudatosaopeizatraedasetosmjesta ispravi. Ako mi, iIi za naseg izbivanja u inozemstvu na vrhovni sudija, u roku od etrdeset dana, raunajuci od dana kada je nama iIi njemu saopena povreda, ne pribavimonikakvuzadovoljtinu,etiribaronaepredmetsaopitiostalimaoddvadeset pet barona, koji nam mogu uz podrku cijele zemlje zaplijeniti iIi nas napasti na svaki mogui nain, oduzimajui nae tvrave, imanja, imovinu, i bilo ta drugo, potedivi jedino nas, te kraljicu i nau djecu, i sve dotle dok ne osiguraju onakvu naknadu kao to su to odluili. Kad osiguraju uklanjanje nepravde, oni e nam po novo iskazati svoju uobiajenuposlunost. Ko god eli moe poloiti zakletvu da e se radi postizanja tih ciljeva pokoravati naredbama dvadeset pet barona i dae im se pridruiti da bi se protiv nas borio svim svojim moima. Mi svakom ko to eli javno i slobodno doputamo da poloi zakletvu, i nikadnikoganeemosprijeitidajeda. Zapravo,svakognaegpodanika,kojineelipoloitizakletvu,miemoprisilitinaom naredbomdasezakune.

~57~

Ako neko od dvadeset pet barona umre ili napusti zemlju, iIi je na bilo koji nain sprijeendavrisvojedunosti,ostaliodnjihenanjegovomjesto,posvomnahoenju, izabratidrugogbarona,kojie,kaotosuioni,zaprisegnutikakotreba. U sluaju da meu dvadeset pet barona, u pogledu neega to im je podneseno na odluivanje, izbije nesporazum, miljenje veine prisutnih, bilo da su svi prisutni bilo da neki od pozvanih nisu eljeli ili nisu mogli doi, imat e istu snagu kao jednoglasna odlukasvihdvadesetpetbarona. Dvadeset pet barona e se zakleti da e se vjerno pokoravati svim gornjim odredbama,idaeuinitisvedaimseidrugipokoravaju. Mi neemo nastojati da od bilo koga, sami ili uz posredstvo treih, pribavimo bilo ta tobimoglodokinutiiliumanjitikojidioovihustupaka.Akobisetakonetoipakdesilo, bitenepostojeeibezzakonskemoi,imise nikad,samiiIiprekotreih,neemotime koristiti. 62.Mizaboravljamoisvimapotpunoopratamosvakuzlobu,uvreduiliinattosuse zbili izmeu nas i naih podanika, sveenika iIi laika, od izbijanja sukoba. Povrh toga, mi potpuno zaboravljamo, i to se nas tie, takoer, opratamo svim sveenicima i laicima svaki prekraj koji je, kao posljedica reenog razdora, poinjen izmeu Uskrsa godine esnaestenaevladavineiuspostavljanjamira. Osim toga mi smo naredili da se, pod peatom Stephena, nadbiskupa Canterburyskog, Hemya nadbiskupa Dublinskog, drugih reenih biskupa, i magistara Pandulfa,napiuzanjihpatentnapismakojasupotvrdazaovojamstvoigorenavedene ustupke. 63. Naa je, dakle, elja i naredba da engleska Crkva bude slobodna, i da u naem Kraljevstvu Ijudi imaju i zadre, dobro i u miru, sve ove slobode, prava i ustupke, u njihovojpunoiicjelovitosti,zasebeisvojepotomke,odnasinaihpotomaka,usvemu isvugdje,vjeno. Kako mi tako baroni zakleli smo se daemo se svega ovog pridravati u dobroj vjeri i bezzlenamjere.Svjedoegorespomenuteosobeimnogedruge.Datonaomrukomna livadi zvanoj Runnymede, izmedu Windstora i Stainesa, petnaestog dana mjeseca juna sedamnaestegodinevladavinenae. HABEASCORPUSAMENDMENTACT(1679) Zakonzaboljeosiguranjeslobodepodanikaizazabranuprekomorskogzatvora Budui da su erif, tamniari i drugi slubenici, kojl se pod svojlm nadzorom drali kraljeve podanike pritvorene zbog krivinih ili navodnokrivinih predmeta, sa velikim zakanjenjem odgovarali na upueni im Write of Habeas Corpus a ponekad i vie, iIi su

~58~

na druge naine, suprotno svojoj dunosti i poznatom pravu svoje zemlje, izbjegavali da se povinuju tim nalozima, usljedega su mnogi kraljevi podanici, na njihov veliki teret i jad, bili i kasnije bi mogli biti dugo drani u zatvoru, u onim predmetima u kojima bi oni moglizakonitobitiputeniuzjamstvo. Da bi se to sprijeilo i da bi se sve osobe zatvorene zbog bilo kakvog krivinog ili navodnokrivinogpredmetabiletobreosloboene;KraljevonajodlinijeVelianstvo, po i sa svjetom i pristankom Duhovnlh i Svjetovnih lordova, i komuna, u ovom sadanjemparlamentuokupljenlh,iautoritetomnjihovlmnareuje: I Kad god neko donese Habeas Corpus upuen erifu, iIi erifima, tamniaru, slubeniku. ill bilo kojoj osobi, radi nekoga koga oniuvaju, i reeni nalog bude uruen reenom slubeniku iIi ostavljen u tamnici iIi zatvoru kod nekog nieg slubenika ill pomonih uvara ili zamjenika reenih slubenika iIi uvara, neka reeni slubenik Iii slubenici, njegavi ili njlhovi pomonici, iIi zamjenici, u roku od tri dana nakon njegovog gore reenog uruenja (osim ako se radi o hapenju zbog izdaje iIi teeg zloina koji su potpuno navedeni u nalogu za hapenje) nakon to su plaeni ili je ponueno plaanje trokova privoenja reenog zatvorenlka, to treba da utvrdi sudija ill sud koji ih je odredio, i potvrdi na poleini reenog naloga, a koji ne smije biti vei od 12 penija po milji, i nakon to on kao vlastitu obavezu da jamstvo da e platiti trokove povratka zatvorenlka. ako ga sud iIi sudija kome bude priveden suglasno pravoj namjeri ovog Zakona, vrati u istrani zatvor, i da on nee usput pokuati bijeg, odgovori na taj nalog; i privedu ili narede da tako pritvorena iIi u svojoj slobodi ograniena osoba bude privedena ka ili pred tadanjeg Lorda uvara velikog peata Engleske, ili pred suce iIi barone suda koji je izdao reeni nalog ili ka i pred onu osobu ili osobe kojima prema naredbi u samom nalogu on treba biti vraen; ineka takoder tada navedu prave razloge njegova zadravanja iIi pritvaranja, oslm ako je mjesto gdje je stranka zatvorena preko dvadeset milja daleko od mjesta gdje je iIi bi bilo sjedite tog suda ili prebivalite te osobe; pa ako je preko dvadeset milja daleko ali ne preko sto milja, onda u roku od deset dana, a ako je daleko preko sto milja, onda u roku od dvadeset dana, nakon takvog,goreopisanoguruenja,anekasnije. II I da nijedan erif, tamniar, iIi drugi slubenik ne bi mogao hiniti da ne zna vanost nekog takvog naloga; reeni autoritet nareuje, da svi takvi nalozi budu ovako obiljeeni, Per statum tricesimo primo Caroli secundi regis i da ih potpie osoba koja ih izdaje,iakoikobudeiliostanezatvorenilizadrankaostojereeno,zbognekogzloina, osim izdaje iIi tekog zloina to je potpuno opisano u nalogu za hapenje, za vrijeme praznika ili u vrijeme kad sud ne zasjeda, onda taj ko je tako zakonitim postupkom uhapeniIizadran(osimonihkojisuosueniiliizdravajukaznu)moezakonitosam,iIi ko u njegovu korist, uloiti priziv ili se poaliti Lordu kancelaru iIi Lorduuvaru dravnog peata, ili bilo kojem sucu njegova Velianstva, bili jednog iIi drugog Stola, iIi baronu stepena coife Suda dravne blagajne i reeni Lord kancelar,Lorduvar dravnog peata, suci ili baroni ili bilo koji od njih, nakon to pregleda prijepis iIi prijepise jednog iIi vie naloga za hapenje iIi zadravanje, ili, drukije, na osnovu zakletve onih koji dre zatvorenika ili zatvorenike odbili da izdaju takav prijepis iIi prijepise, je ovim ovlaten, i

~59~

duanda,temeljempismenemolbekojujepodnijelatakvaosobailinekounjenukorist, kojusupotvrdilaipotpisaladvasvjedokakojisuprisutniprinjenojpredaji,dodijelii,pod peatom svog suda, izda Habeas Corpus upuen slubeniku iIi slubenicima koji dre tako zatvorenu iIi zadranu stranku, da je odmah predvedu pred reenog Lorda kancelara ili Lordauvara dravnog peata ili tog suca, barona, ili nekog drugog suca iIi barona stepena coife nekog od reenih sudova; i po njegovom gore opisanom uruenju, slubenik ili slubenici, njegov ili njihov zamjenik iIi zamjenici, pomonik iIi pomonici uvara,injihovizamjenici,kajidretakozatvorenuiliusvojojslobodiogranienuosobu, e u roku koji je naprijed ogranien, takvog zatvorenika iIi zatvorenike predvesti pred reenog Lorda kancelara ili Lordauvara dravnog peata, ili pred one suce, barone, ili jednog od njih, kojima treba vratiti reeni nalog, a u sluaju njegove odsutnosti nekom od njih, uz povrat samog naloga, i navoenja pravih razloga hapenja ili ogranienja slobode; i potom e, u roku od dva dana od privoenja stranke pred njih, reeni Lord kancelar iIi Lorduvar dravnog peata, ili onaj sudija iIi baron pred koga je kao to je reeno stranka dovedena, reenog zatvorenika osloboditi zatvora, nakon to je data obaveza, uz jedno iIi vie jamstava, na svotu koju oni slobodno odreuju, ovisno od svojstva zatvorenika i prirode povrede, da e oni ili on pristupiti, kako to sluaj bude iziskivao, pred Sud kraljeva stola, za vrijeme njegova sljedeeg zasjedanja, iIi pred pokretni sud u njegovom sljedeem zasjedanju, iIi pred General GoaleDelivery za grofoviju, grad iIi mjesto gdje je pritvor izvren, iIi gdje je povreda uinjena, iii pred neki drugi sud vjerovatno nadlean za reenu povredu, a zatim e potvrditi reeni nalog i poslati njega i reeno obeanje sudu pred koji stranka treba da pristupi; osim ako se reenomLordukancelaruiliLorduuvarudravnogpeatailisucuilisucimaiIibaronuiIi baronima, bude inilo da je tako pritvorena stranka zatvorena temeljem zakonitog postupka, naredbe iIi naloga za hapenje, koga je izdao sud nadlean za krivicne predmete, iIi temeljem naloga za hapenje koga je potpisao i zapeatio svojom rukom i peatom bilo koji od reenih sudija ili barona ili neki mirovni sudija ili sudije, zbog predmetaiIipovredazakojepozakonuzatvoreniknemoebitiputenuzjamstvo. III Uvijek pod uvjetom, i to se nareuje, da onaj ko je namjerno propustio da za vrijemedvapunarazdobljasudskogzasjedanjaodkadajezatvoren,traiHabeasCorpus radi svog putanja na slobodu, da onaj ko je svojevoljno propustio nee dobiti Habeas Corpuskojimoebitiizdanzavrijemeodmora,temeljemovogZakona. IV I reeni autoritet, takoer, nareuje, da svaki slubenik, iIi slubenici, njegov ili njihovzamjenikilizamjenici,zamjenikiIizamjeniciuvara,iliopunomoenikojizanemari ili odbije da saini reene odgovore, ili da privede zatvorenika ili zatvorenike u skladu sa naredbom iz reenog naloga, u reenom roku, ili odbije zahtjev zatvorenlka ili onih koji postupaju u njegovu korist, iIi u roku od est sati nakon to je zahtjev uinjen, molitelju neizdavjeranprijepisnalogazapritvorilizadravanjetakvogzatvorenika,tosuonioni u skladu sa ovim, duni izdati, svi i svaki upravitelj, tamniari iuvari tih zatvorenika, i svaka osoba koja nekoga ograniava u njegovoj slobodi,e za prvu povredu zatvoreniku ili povrijeenoj stranci platiti svotu od sto funti, a za drugu povredu svotu od dvije stotine funti, i bite i ovim je postala nesposobna da zadri ili vri svoju reenu slubu;

~60~

reene kazne moe zatvorenik ili osteena stranka, njeni zamjenici ili prokuratori naplatiti od takvog prekritelja, njegova izvritelja ili prokuratora, bilo kojom tubom za dug, parnicom, tubom, albom ili prijavom bilo kojem kraljevom sudu u Westminsteru priemu nisu dozvoljeni ili doputeni nikakvo odugovlaenje postupka, zatita, izuzetak, injunction, wager of law ili obustava postupka putem non vult ulterius prosequi, ili na drugi nain, iIi ne vie od jednog pokuaja izmirenja; i bilo koja naknada ili presuda po tubi neke osteene stranke, bit e dovoljan dokaz za prvu povredu; a svaka kasnija naknada iIi presuda po tubi oteene stranke za povredu, nakon prve presude bit e dovoljandokazdaslubenikiliosobabudeodgovornazadrugupovredu. V I da se sprijei nepravedno zlostavljanje putem ponovnih hapenja za istu povredu; reeni autoritet nareduje, nikoga ko je osloboen ili puten temeljem Habeas Corpusa nee kasnije nikada niko moi ponovo zatvoriti ili pritvoriti zbog iste povrede, osim temeljem zakonite naredbe ili procesa nad onim sudom kome je on ili oni dali obavezu dae pristupiti, ili drugog suda nadlenog za taj sluaj; i ako neko drugi, suprotno ovom zakonu, namjerno ponovo pritvori ili zatvori, iIi namjerno isposluje ili prouzroi da bude ponovo pritvoren ili zatvoren, za istu povredu iIi tobonju povredu, neko ko je osloboeniIiputenkaotojegorereeno,ilisvjesnopomaeilisudjelujeutome,onje duan da zatvoreniku iIi povrijeenoj stranci plati svotu od pet stotina funti, uprkos prividnovjerovatnogizgovorailiizmjeneunaloguzahapenje,nekabudeplaeno. VI Uvijek pod uvjetom, i to se, takoer, nareuje, da onoga ko je zatvoren zbog veleizdaje ili tekog zloina koji su jasno i izriito navedeni u nalogu za hapenje, i ko je molbu ili peticiju radi izvoenja pred sud, sudu podnio prve sedmice njegova zasjedanja ili prvog dana zasjedanja Oyer and Terminer ili General GoalDelivery, a protiv koga nije optunica podnesena u sljedeem periodu zasjedanja suda,Oyer and Terminer ifi GeneralDelivery, mogu zakonito i duni su temeljem ovoga, na prijedlog koji im je posljednjegdana zasjedanja suda, sesije. ili GoalDelivery, podnio sam zatvorenik ili neko u njegovu korist, puste na slobodu uz jamstvo, ukoliko se sucima iIi onima koji sude ne ini, nakon date prisege, da se za vrijeme zasjedanja tog suda nee moi pribaviti svjedoci optunice, i da onaj ko je zatvoren kao to je gore reeno, i ko je molbu ili peticijuzaizvoenjepredsudpodnioprvogdanazasjedanjasuda,iIiOyerandTerminer and General GoalDelivery, a nije optuen ni sudski sasluavan ni u toku drugog zasjedanja suda, Oyer and Terminer ili GeneralGoalDelivery, nakon njegova pritvora, ili nakontojepresluan,budeputenizzatvora. VII Uvijek pod uvjetom, da se nita iz ovog zakona ne moe tumaiti tako da bi iz zatvora bio puten neko ko je optuen zbog duga iii neeg drugog iIi je stranka u nekoj graanskoj parnici, nego e on nakon to bude osloboen iz zatvora zbog tog svog krivinogdjela,ostatiuzatvoru,shodnozakonu,zbogtedrugeparnice. VIII Uvijek pod uvjetom, i to nareduje reeni autoritet, da podanik ovog Kraljevstva koji je zatvoren u nekom zatvoru ili ga uva neki slubenik ili slubenici, zbog nekog krivinog ili navodnokrivinog predmeta, nee biti premjeten iz reenog zatvora iIi uvanja, nauvanje drugom slubeniku ili slubenicima osim putem Habeas Corpusa iIi

~61~

nekog drugog zakonitog naloga ili kad je zatvorenik predan policajcu iIi drugom nizem slubeniku radi odvoenja u neki javni zatvor ili kad je sudija pokretnog suda iIi mirovni sudijaposlaonekogaunekujavnuradionicuilipopravnidomiiikadjezatvorenikposlan iz jednog zatvora ili mjesta u drugo mjesto ili zatvor u istoj grofoviji, radi njegovog sasluanja ili oslobaanja u zakonitom postupku iIi u sluaju iznenadnog poara ili zaraze, ili druge nude; i svak ko, nakon tako izvrenog hapenja, saini ili potpise, ili supotpise nalog ili naloge za naprijed opisano premjetanje, suprotno ovom zakonu, kako onaj koji je sainio ili potpisao, ili supotpisao takav nalog iii naloge, kao i slubenik ilislubenicikojiudovoljeiliizvreiste,snositeiliizlausekaznamaiglobamanaprijed spomenutim u ovom zakonu, kako za prvu tako i za drugu povredu kojae, na naprijed opisaninain,bitiisplaenaoteenojstranci. IX Pod uvjetom, takoer, i to nareduje reeni autoritet, da reeni zatvorenik moe zakonito zahtijevati i dobiti Habeas Corpus kako od The High Court of Chancery ill Court of Exchquer tako od sudova Kings Bench Iii Common Pleas, ili nekog ad njih; i ako Lord kancelariIiLorddravnogpeata,ilisudijaiIisuci,tadanjibaroniIibaronistepenacoife nekog od reenlh sudova, za vrijeme odmora, nakon to je vidio prijepis naloga za hapenje iIi zadravanje, iIi nakon to je data zakletva da je prijepis uskraen, ne izda nalog Habeas Corpus koga je on duan temeljem ovog zakona izdati radi premjetaja, kakojereeno,bitestrogokanjendazatvorenikuiliosteenojstranciplatipetstotina funti,toebitiisplaenonareeninain. XIreeniautoritetproglaavainareuje,danalogHabeasCorpuskojijeuskladusa pravom namjerom i znaenjem ovog zakona moe biti upuen i vait e u bilo kojoj povlatenoj grofoviji, pet luka, ili u drugom mjestu sa povlasticom u Kraljevstvu Engleske, dominionu Walesa, ill gradu Berviehu upon Tweed, i otocima Jersy u ill Guernseyu,uprkosbilokakvogsuprotnogpravaiIiobiaja. XIAradisprjeavanjanezakonitogzatvaranjauprekomorskezatvore,reeniautoritet dalje nareuje, nijedan podanik ovog Kraljevstva koji je sad, iIi kasnije bude trajno ili privremenonastanjenuKraljevstvuEngleske,DominlonuWalesa,iligraduBerviehupon Tweed, nee i ne smije biti poslan u zatvor u kotskoj, Irskoj, Jerseyu, Guernseyu, Tangleru, ili u prekomorsklm oblastima, garnizonima, otocima, ili mjestima, koja su ili bi bilo kad kasnije bili u iIi van dominiona njegova Velianstva, njegovih potomaka ili nasljednika, i ovim se nareuje da je, i proglasava da je svako takvo zatvaranje nezakonito; i svaki reeni podanik koji je sad iIi bi bio kasnije tako zatvoren, moe radi njegovog takvog zatvaranja podnijeti, temeljem ovog zakona, tubu zbog nezakonitog zatvaranja, bilo kom sudu njegova velianstva koji vodi sudski spis, protiv onoga koji ga je tako zatvorio, zadrao, uhitio, uputio u zatvor ili premjestio, suprotno pravom znaenju ovog zakona, i protiv svih i svakoga ko ga je sastavio, dosjetio se, naplsao, zapeatio ili supotpisao neki nalog za hapenje iIi ispravu za takvo zatvaranje, zadravanje, hapenje iIi premjetanje, ili je savjetovao, pomagao ili sudjelovao u tome, ili biloemu od toga; i tuiteljue u svakoj takvoj tubi bitidosuena trostruka naknada trokova,poredodtetekojaneebitidosuenaumanjemiznosuodpetstotinafunti;u takvom procesu nije doputeno nikakvo odlaganje, prekid ili obustava putem sudskih

~62~

odluka, naloga iIi nareenja, niti injunction, zatita ill bilo kakva povlastica, niti vie od jednog pokuaja izmirenja, izuzevi jedino odluku suda kome je tuba upuena, donesenu za vrijeme javne rasprave, koju se smatra, u ime pravde, neophodnom, iz posebnograzlogakojitrebadabudeizloenureenojodluci;aonajkosavjesnosastavi, dosjeti se, pie, zapeati, iIi supotpie nalog za takvo hapenje, zadravanje ili premjetanje, ili tako zatvori, zadri, uhapsi ili premjesti nekoga suprotno ovom zakonu, ili na bilo koji nain savjetuje, pomae ili sudjeluje u tome, nee moi, nakon to zbog toga bude zakonito osuen, vriti nikakvu povjerljivu iIi naplatnu slubu u Kraljevstvu Engleske, Dominionu Walesa, iIi gradu Bervich upon Tweed, iIi bilo kom otoku, teritoriju ili dominionu koji im pripada; i snosi i trpi kazne, globe i gubitak prava koje je ograniio, naredio i odredio Statute of Provision and praemunire donesen godine esnaeste vladavine kralja Richarda II; i nikakav oprost ne mogu dobiti od kralja, njegovih potomaka i nasljednika, od reenih gubitaka prava, trokova, ili nesposobnosti, ili neeg odtoga. XII Uvijek pod uvjetom, da nita u ovom zakonu ne moe biti tumaeno da koristi nekome ko je putem pismenog ugovora sa trgovcem ili vlasnikom plantae ili nekim drugim, pristao da bude prevezen na neko mjesto preko mora i temeljem toga uzeo kaparu,makarsekasnijeodrekaotogugovora. XIII Uvijek pod uvjetom, i to se nareuje, ako neko ko je zakonito osuen za teak zloin, za vrijeme zasjedanja suda moli da bude otpremljen preko mora, a sud smatra pogodnim da u tom cilju bude zadran u zatvoru, on moe biti upuen bilo gdje preko mora,uprkosovomzakonuilibiloemusuprotnomunjemusadranom. XIV Uvijek pod uvjetom, i to se nareuje, da nita to je ovdje sadrano nee biti smatrano, tumaeno, ili shvaeno tako da se odnosi na one koji su zatvoreni prije 1. VI 1679,ilinanetotojebilosavjetovano,pribavljenoiIinadruginainpoinjeno,uvezis takvimzatvoromuprkosbiloemusuprotnomovdjesadranom. XV Uvijek pod uvjetom, da onaj ko je bilo kad bio stanovnik ovog Kraljevstva, ako poininekismrukanjivzloinukotskoj,iIiIrskoj,iIibiiokomotoku,ilistranojplantai kralja, njegovih potomaka iIi nasljednika, gdje njemu treba suditi zbog tog zloina, bite tamo upuen radi procesa, onako kako se toinilo prije donoenja ovog zakona; uprkos biloemusuprotnomunjemusadranom. XVIPoduvjetom,takoer,itosenareduje,danikonebudesuden,gonjen,smetanili uznemiravan zbog povrede ovog zakona, osim ako je zbog tog prekraja tuen ili gonjen urokuodnajviedvijegodinenakonpoinjenogprestupa,ukolikooteenastrankatada nijeuzatvoru;aakojeuzatvoru,ondaurokuoddvijegodineodsmrtizatvoreneosobe, iliodnjenogoslobaanja,ovisnoodtogataprijebude. XVII I radi toga da niko ne bi izbjegao postupak pred pokretnim sudom ili General GoalDelivery, na taj nain to je postigao da prije pokretnog suda . bude premjeten u takvovrijemedanemoebitivraenradiprocesa;nareujese,danikonemoe,nakon to je pokretni sud za grofoviju u kojoj je zatvorenik zatvoren, najavljen, biti premjeten

~63~

iz javne tamnice putem Habeas Corpusa izdanog na temelju ovog zakona, nego e temeljem takvog Habeas Corpusa biti izveden pred suca pokretnog suda, koji e postupitikakopravdatrai XVIII Pod uvjetom ipak, da svaki zatvorenik moe, nakon to je zavreno zasjedanje pokretnogsuda,dobitiHabeasCorpususkladusauputominamjeromovogzakona. XIX I gore reeni autoritet takoer nareuje da ukoliko kakva prijava, postupak ili tuba bude podnesena iIi predloena protivno formi ovog Zakona protiv neke osobe ili osoba zbog kakve povrede koja je ili bude poinjena takvi branjenici se mogu zakonito braniti Opim pobijanjem. Drukiji je "special issue" koji nastaje kada tueni izabere jednupojedinacnumaterijalnutakukojuonpobija,icijelinjegovsluajpoivanaodluci onjoj.Daoninisukriviilidaoninisunitaobavezni,idatikakavposebannavodudokaz poroti stoe ga istraiti koji navod budui iznesen bite po zakonu dobar i dovoljan da oslobodi reenog branjenika ili branjenike od reene prijave, postupka ili tube i reeni navodepotomzanjegainjihzasvenakaneiciljevebitiodistevrijednostikaodasuse on ili oni dovoljno obranili ili tvrdili isti navod na sudu ili rastereenje od takve prijave, postupkailitube. XX I budui da su esto osobe optuene za petty treason ili teki zloin, ili za sudjelovanje u njima, zatvorene samo na temeiju sumnje, zbog ega su mogle biti puteneuzjamstvo,ovisnoodtoga daIisuokolnostikojeizazivajusumnjebilemanjeili vie teke, to su najbolje znali mirovni suci koji su ih zatvorili, i pred kojima su vrena sasluanja,iIidrugimirovnisucigrofovije;zatosenareujedausluajevimaukojimasu nekoga zatvorili i optuili mirovni suci iIi sudija zbog sudjelovanja ili sumnje o sudjelovanjuupettytreasoniIitekomzloinuprijenegosutadjelapoinjena;ilisuisto takouinilizbogsumnjedajepoinjenpettytreasoniliteakzloin,kojipettytreasoniIi teak zloin su jasno i potpuno opisani u nalogu za hapenje, takve osobe ne mogu biti premjetene iIi putene uz jamstvo temeljem ovog zakona niti na nain koji bi bio drukijiodnainanakojijetoinjenoprijedonoenjaovogzakona. ZAKONOPRAVIMA(1689) Zakonkojiproglaavaslobodeipravapodanikaikojiodreujenaslijeekrune I Duhovni i svjetovni lordovi, i komune, okupljeni u Westminsteru, predstavIjajujui zakonito, potpuno i slobodno, sve stalee naroda ovog Kraljevstva su, tridesetog dana mjeseca hiljadu est stotina osamdeset i osme godine gospodnje, podnijeli, osobno prisutnim, njihovim velianstvima, tada zvanim i poznatim pod imenima i titulama William I Mary, princ i princeza od Orangea, odreenu pismenu izjavu koju su reeni lordoviikomunesainiliuslijedeimrijeima:

~64~

BuduidajepokojnikraljJamesII,uzpomosvojihloihsavjetnika,sudija,ministara, nastojaopotkopatiiiskorijenitiprotestantskuvjeru,tepravaislobodeovogKraljevstva: Prisvajajui i vrei bez pristanka parlamenta pravo izuzimanja od prava te suspendiranjaprava,iizvrenjaprava. Predajui i sudski gonei mnogeasne crkvene dostojanstvenike, zato to su ponizno molili da budu osloboeni sudjelovanja u reeno tobonjem pravu. Naredivi, pod velikim peatom, i pobrinuvi se da bude stvorena komisija za uspostavljanje Suda povjerenikazacrkvenestvari. Sakupljajui, pod izgovorom iskljuivog prava, novac za i u korist Krune uvrijeme i na naindrukijinegojetoodredioPartament. Sakupljajui i drei u kraljevstvu, za vrijeme mira, stajau vojsku bez pristanka parlamenta,teprotupravnosmjetajuivojnikenastanihranu. Nareujui da neki protestanti, dobri podanici, budu razoruani, istovremeno dok su papistibili,protupravno,inaoruaniizaposleni Krei slobodu parlamentarnih izbora. Progonei putem Suda kraljevog stola, zbog predmetairazlogakojisujedinounadlenostiparlamenta;iputemdrugihsamovoljnihi nezakonitihpostupaka. I budui da su posljednjih godina, pristrasne, podmitljive, i nestrune osobe bile birane i da su kao porotnici sluili, a posebno mnogi porotnici u procesima zbog veleizdaje,onikojinisubilislobodnizakupci. I da su, zato da bi bila izigrana prednost koju daju zakoni doneseni radi zatite podanikih sloboda, od osoba protiv kojih je voena krivina istraga bila zahtijevana prekomjernajamstva. Idasunametaneprekomjerneglobe. Idasuizricanenezakoniteiokrutnekazne. I da su globe i konfiskacije nametane i odreivane, prije nego bi postojala ikakva uvjerenjailipresudeprotivonihodkojihsutraene. to je sve krajnje i izravno suprotno poznatom pravu i zakonima i slobodi ovog kraljevstva. I budui da je, poto je pokojni kralj James II napustio vladavinu, i uinivi prijestolje time upranjenim. Njegovo visoanstvo princ od Orangea (svemonom Bogu se svidjelo uiniti da slavnim sredstvom koje treba da ovo kraljevstvo oslobodi papizma i samovoljnevlasti)naredio(nasvijetduhovnihisvjetovnihlordova,ivievanihosobaiz komuna) da budu napisana pisma duhovnim i svjetovnim lordovima, protestantima, te druga pisma mnogim grofovijama, gradovima, sveuilitima, gradiima, i u pet luka, da

~65~

oni izaberu osobe koje e ih predstavljati u parlamentu, koji je trebao da se sastane i zasjeda u Westminsteru dvadeset drugog januara, hiljadu esto osamdeset i osme, u cilju da se uspostavi takav poredak da vjera, pravo i slobode ne bi po novo bile izloene povredama;nakontihpisama,izborisudaklebiliprovedeni. I zatim reeni duhovni i svjetovni lordovi, i komune, na temelju njihovih pisama i izbora, sada okupljeni u slobodno i puno predstavnitvo ove nacije, nakon to su najozbiljnije razmotrili najbolja sredstva kojim bi se postigao gore reeni cilj, na prvom mjestu (kao to su to njihovi preci inili u slinim prilikama) da bi dokazali i potvrdili svojastarapravaislobode,izjavljuju: Da je nezakonito tobonje kraljevo ovlatenje da, bez pristanka parlamenta, suspendirapravoiliizvrenjeprava. Da je nezakonito tobonje kraljevo ovlatenje da izuzima iz prava ili izvrenja prava, kaotojetobilosvojatanoiinjenozadnjihgodina. Da je nezakonita i opasna komisija za uspostavljanje Suda povjerenika za crkvene poslove,kaoisvedrugekomisijeisudovislineprirode. Dajenezakonito,bezodobrenjaparlamenta,prikupljanjenovcazaiukoristkrunena osnovutobonjegiskljuivogpravakrunezaduevrijemeinanaindrukijinegojeiIibi istobiloodobreno. Da je nezakonito osim uz pristanak parlamenta sakupljanje i dranje stajae vojske u kraljevstvuzavrijememira. Da podanici protestanti, shodno svojim mogunostima i pravu, mogu imati oruje za svojuodbranu. Daizborizaparlamentmorajubitislobodni. Da sloboda govora, i rasprave i procedure u parlamentu ne mogu biti pobijani niti ispitivaninipredkakvimsudomnitinakakvomdrugommjestuosimuparlamentu. Daprekomjernajamstvanemogubititraena,nitinametaneprekomjerneglobe,niti dosuivaneokrutneiIineuobiajenekazne. Dalistaporotnikatrebabitivaljanoobavljenaiizboriprovedeniudunojformi,teda porotnici koji odluuju o sudbini osoba u postupcima zbog veleizdaje moraju biti slobodnizakupci. Da je nezakonito i nitavo svako nametanje i obeanje globe ili konfiskacije koje su izvreneprijenegojedeliktdokazan. Da parlament treba da zasjedaesto da bi odstranjivao sve nepravde, i poboljavao, jaaoibraniopravo.

~66~

I oni zahtijevaju, trae i inzistiraju na svemu i svakpm od gore navedenog, kao na svojim nespornim pravima i slobodama; i nikakva deklaracija, presuda,in iIi postupak, kojibinarodukodioubiloemugorereenom,nemoekasnijeninakakavnainimati vanostnitisluitikaoprimjer. Za ovo traenje svojih prava, kao jedinih sredstava kojima bi se uklonile nepravde i dobila naknada, oni su posebno ohrabreni deklaracijom princa od Orangea. Zato imaju puno povjerenje dae njegovo visoanstvo princ od Orangea svriti osloboenje koje je do sada promicao, i da e ih nepokolebljivo tititi od povreda njihovih prava, koja oni ovdje uporno zahtijevaju kao svoja, i od svih drugih napada na svoju vjeru, prava i slobode. Reeni duhovni i svjetovni lordovi, i komune, okupljeni u Westmirrsteru, odluuju, da William i Mary, princ i princeza od Orangea su, i budu proglaeni, kraljem i kraljicom Engleske, Francuske i Irske, te njima pripadajuim dominionima, da bi krunu kraljevsko dostojanstvo reenih kraljevstava i dominiona pripadne potomcima reene princa i princeza za vrijeme njihovih ivota, i za ivota onog od njih koji nadivi; i da za vrijeme njihovih ivota, jedino i puna vrenje kraljevske vlasti ima i vri, u ime reenog princa i princeze, princ od Orangea; i da nakon njihovih smrti, reena kruna i reeno kraljevsko dostojanstvo reenih kraljevstva i dominiona pripadne potomceima reene princeze; a u nedostatku takvog potomstva Ani Danskoj i njenim potomcima; a u nedostatku takvog potomka potomstvu reenog princa od Orangea. I u skladu s tim, duhovniisvjetovnilordovi,ikomune,molereenogprincaiprincezudaistoprihvate. I da sve osobe od kojih je mogla biti traena zakletva podanitva i vrhovnitva, umjesto tih, poloe dolje navedene zakletve; a da reene zakletve podanitva i vrhovnitvabuduukinute. Ja, A. B.., iskreno obeavam i zaklinjem se, da u biti vjeran i da u gajiti odano podanitvo prema njihovim velianstvima kralju Williamu i kraljici Mary. Tako mi Bog pomogao. Ja, A.B.., se zaklinjem, da ja iz dna due, zazirem, mrzim, i odriem se kao bezbone i krivovjerne, onog prokletog nauka i gledita, prema kome prineve koje je papa, ili bilo kojavlastRimskebiskupije,izopilaililiila,mogunjihovipodanici,ilibilokodrugi,ubiti. I ja izjavljujem, da nikakav strani princ, osoba, crkveni dostojanstvenik, drava, iIi vladar nema, niti treba da ima, ikakvu sudbenost, vlast, nadmo, prvenstvo, iIi crkveni ili duhovniautoritet,uovomkraljevstvu.TakomiBagpomogao. Na osnovu toga su njihova velianstva prihvatila krunu i kraljevsko dostojanstvo kraljevstava Engleske, Francuske i Irske, te njima pripadajuih dominiona, u sk!adu sa odlukomieljomreenihlordovaikomunakojesusadraneureenojizjavi.Nakonega je bilo po volji njihovim velianstvima, da reeni duhovni i svjetovni lordovi i komune, koji ine dva doma parlamenta, produe da zasjedaju, i da zajedno sa njihovim kraljevskim velianstvima donesu djelotvornu uredbu za ustanovljenje vjere, prava i sloboda ovog Kraljevstva, tako da ubudue oni ne bi bili ponovo izloeni opasnostima

~67~

povreda; saime su se reeni duhovni i svjetovni lordovi i komune, suglasili i pristupili akciji, u skladu s tim. Dakle pristupajui ispunjenju reenog, duhovni i svjetovni lordovi i komune, okupljeni u parlamentu, radi toga da bi, snagom zakona koji je autoritetom parlamenta donesen u dunoj formi, bila odobrena, potvrena, i zasnovana reena izjava i lanovi, odredbe, predmeti, i stvari tu sadrane, mole ako bi moglo biti proglaeno i ozakonjeno, da su sva i svako pravo i sloboda koja se utvruju u reenoj izjavi, istinita, stara i nedvojbena prava i slobode naroda ovog Kraljevstva, i da e kao takvabitiuvaavana,priznavana,dosuivana,smatrana,igledana,idaesveisvakaod gorereenihpojedinosti,onakvekakvesuizraeneureenojizjavi,bitistrogoidoslovno sprovoene i odravane; i dae, za sva budua vremena, svi slubenici i ministri ma ko oni bili, njihovim velianstvima i njihovim nasljednieima, sluiti u skladu sa ovom izjavom. I reeni duhovni i svjetovni lordovi, i komune, ozbiljno razmislivi kako je svemoniBog,usvojojdivnojprovidnosti,imilostivojdobrotipremaovojnaciji,odredio i sauvao njihova reena velianstva kraljevske osobe da najsretnije vladaju nad nama na prijestolju njihovih predaka, za koje oni njemu, iz dna due, iskazuju svoju najponizniju zahvalnost, i hvale iskreno, odluno, nedvojbeno, i iskrena srca, smatraju, i ovim priznaju, potvruju i izjavljuju, da poto je kralj James II. napustio vlast, a njihova velianstva, kao to je to gore reeno, prihvatila krunu i karaljevsko dostojanstvo, su njihova velianstva postali, bili su, jesu i treba da, prema pravu ovog KraIjevstva, budu na suvereni gospodar i gospodarica, kralj i kraljica Engleske, Franeuske i Irske, te ptipadajuihdominiona,injihovimkraljevskimosobama;najpotpunije,najpravednije,iu cjelini, se dodjeljuju i u njima su utjelovljeni, ujedinjeni, i pridodani, kraljevski poloaj, kruna, i dostojanstvo reenih kraljevstava, sa svim astima, titulama, pravima, povlasticama, iskljuivim pravima, vlastima, sudbenostima i autoritetima. I da bi se unaprijed otklonila sva pitanja i razdor u ovom Kraljevstvu, radi bilo kakvih tobonjih prava na krunu, i da bi se sauvala izvjesnost o naslijeu krune, u kojoj i od koje u potpunosti ovisi jedinstvo, mir, spokojstvo i sigumost ove nacije; reeni duhovni i svjetovni lordovi, i komune, zaklinju njihova velianstva. Ako bi moglo biti uzakonjeno, odreeno i objavljeno, da e kruna i kraljevska vlast ovog Kraljevstva i dominiona, sa svim i svakim od gore reenih prava koja im pripadaju, biti i dalje pripadati njihovim kraljevskim velianstvima, za vrijeme dok oboje ive, i onom od njih koji nadivi, za vrijeme njegova ivota. I dae, dok oboje ive, jedno njegovo velianstvo, u ime oboje njihovih velianstava, vriti svu, potpunu i cijelu kraljevsku vlast i vladu; i da e nakon njihove smrti reena kruna i prava pripasti i ostati potomcima njenog velianstva, a u nedostatku ovih, njenom kraljevskom visoanstvu princezi Ani Danskoj, i njenim potomcima; a u nedostatku takvog potomstva, potomcima njegovog reenog velianstva; i na to reeni duhovni i svjetovni lordovi, i komune, u ime cijelog reenog naroda,najponiznijeivjernoizauvijek,podvrgavajusebe,svojenasljednlkeipotomstva, te iskreno obeavaju, da e svojim ivotima i imovinom podravati, stajati uz, i braniti njihova reena velianstva, a takoer i ogranienja i naslijea krune ovdje potanko navedenoisadrano,odsvihosoba,makoonebile,kojebipokualebilotasuprotno.I budui da je iskustvo potvrdilo, da je nepomirljlvo sa sigurnou i dobrobiti ovog protestantskog kraljevstva, da njime upravlja papistiki princ, ili bilo koji kralj ili kraljica kojl bi oenili papistu, reeni duhovni i svjetovni lordovi, i komune, dalje mole ako bi

~68~

moglo biti ozakonjeno, da sve i svaka osoba i osoba koja se, ili bi se izmirila, ili bi odravala vezu sa Rimskom biskupijom ili crkvom, ili bi ispovijedala papsku vjeru, ili bi oenilapapistu,ebitiiskljuena,izauvijekebitinesposobnadanaslijedi,posjeduje,ili uiva krunu i vladu ovog Kraljevstva, i Irske, te pripadajuih dominiona, ili bilo koji dio ovih,illdaimakoristi,ilivribilokakvukraljevskuvlast,autoritet,ilisudbenostuistimaii dae u svim i svakom takvom sluaju ili sluajevima narod ovog Kraljevstva biti, i ovim jeste, osloboen podanike vjernosti. I da e u sluaju da se reena osoba ili osobe izmire, odravaju vezu, ili ispovijedaju, ili se oene kao to je naprijed reeno, krunu i vladu, kao da su reene osobe umrle prirodnom smru, naslijediti i uivati osoba ili osobe, protestanti. I da e svaki kralj ili kraljica ovog Kraljevstva, koji bilo kad nakon ovoga doe do ili naslijedi imperijalnu krunu ovog Kraljevstva, prvog dana zasjedanja prvog parlamenta koji se bude sastao nakon njegovog iIi njenog naslijea krune, sjedei na svom prijestolju u Domu perova, u prisustvu lordova i komuna tu okupljenih, iIi e (zavisno ta e prije biti) za vrijeme svog krunjenja, u asu polaganja krunidbene zakletve, osobi iIi osobama pred kojima polae reenu zakletvu, potpisati i glasno ponoviti Izjavu sadranu u zakonu koji je donesen godine tridesete kralja Chansa II i koji je nazvan "Zakon za djelotvorniju zatitu kraljeve osobe i vlade putem liavanja papista prava da sjede u domovima parlamenta. Ali ukoliko bi kralj ili kraljica, uasu naslijea krune ovog Kraljevstva, bio mlai od dvanaest godina, onda e takav kralj iIi kraljica, reenu izjavu potpisati i glasno ponoviti, kad navri reenih dvanaest godina, pri svom krunjenju, ili prvog dana zasjedanja prvog parlamenta, kao to je reeno, prilikom onog od tog dvoje to se prvo dogodi. Sve to se bude svidjelo i to bude po volji njihovih velianstava, bit e proglaeno, ozakonjeno i utvreno autoritetom ovog sadanjeg parilamenta, i stajate, ostate, i vjeno bite pravo ovog Kraljevstva; i prema tome, njihova velianstva, iste proglaavaju, ozakonjuju, i uspostavljaju sa i prema miljenju i pristanku duhovnih i svjetovnih lordova, i komuna, okupljenih u parlamentu i autoritetomistih. IIPovrhtoga,gorereeniautoritetproglaavainareduje,daeodinakon ovog sadanjeg zasjedanja parlamenta, biti nedoputeno izuzimanje pomou Non obstante bilo od zakona, bilo od nekog njegovog dijela, i da e takvo biti smatrano nitetnimibezuinka,osimizuzeakojebudedoputenoodiutakvomzakonu,teosim utakvimsluajevimakojebudeposebnopredvidiojedaniIiviezakonskihprijedlogakoji ebitiusvojenizavrijemeovogsadanjegzasjedanjaparlamenta. III Odreuje se da ovaj zakon nee ni na kakav nain pobijati iIi oduzeti zakonsku snagu, nijednoj povelji, ili darovnici, ili oprostu koji su podijeljeni prije dvadeset i treeg dana mjeseca oktobra, hiljadu est stotina osamdeset devete godine gospodnje, ali da eisti,kaodaovajzakonnijenikadnidonesen,bitiiostatiistesnageipravnoguinka,i nikakvogdrukijeg.

~69~

DEKLARACIJAONEZAVISNOSTI(1776) Jednoduna Deklaracija trinaest drava Amerike, usvojena na Kongresu 4. jula 1776. godine. Kada u toku historijskih dogaaja postane nuno za jedan narod da raskine politike veze koje su ga spajale sa drugim, i da zauzmu meu silama ovog svijeta posebno i ravnopravno mjesto koje mu daju zakoni prirode, duno potovanje miljenja ovjeanstvazahtijevaodnjegadaobjavisveonotogajenavelonatoodvajanje. MismatramooiglednimistinamadasuIjudistvorenijednaki,idaihjenjihovTvorac obdarioneotuivimpravimameukojespadajuivot,slobodaitraenjesree. Dabiosiguralitaprava,Ijudiustanovljavajumeusobomdravekojesvojupravednu vlast crpe iz pristanka onih kojima se vlada. Pravo je naroda da, kada neka forma vladavinepostanetetnapoteciljeve,izmijeniiIiukine,iustanovinovuvladu,osnivajui je na takvim principima, i organizirajuci njenu vlast u takvom obliku, da mu najvjerovatnijeosigurajubezbjednostisreu. Razboritost, dodue, nalae da se odavno ustanovljeni poredak ne mijenja zbog neznatnogiprolaznoguzroka;ishodnotomesvasuiskustvapokazaladajeovjeanstvo vie raspoloeno da podnosi sve dok su zla ikako podnoljiva, nego da oslobaa sebe nepravde,ukidajuiformenakojejenaviklo.Ali,kadaduginizzloupotrebainasilja,koja uvijek idu za istim ciljem, otkrije plan koji ide za tlm da narod podvrgne potpuno despotizmu, njegovo je pravo, njegova je dunost da zbaci takvu vladavinu, i da stvori noveuvaresvojebuduebezbjednosti. Upravo tako su strpljivo trpjele ove kolonije; takva je sada nunost koja ih prisiljava damijenjajusvojprvobitnisistemvladavine. IstorijasadanjegkraljaVelikeBritanije,jesteistorijaneprestanihuvredainasiljakoje su sve imale kao nepokraden cilj ustanovljavanje apsolutne tiranije nad ovim Dravama. Dabiovodokazali,miemoprednepristrasansvijetiznijetiinjenice. On je odbio da da pristanak zakonima potpuno cjelishodnim i potrebnim za javno dobro. On je svojim guvernerima zabranio da daju saglasnost na hitno potrebne i vane zakone; ukoliko nisu bili zadrani; sve dok ne dobiju njegov pristanak; a kad bi tako zadrani on bi potpuno prestao da vodi rauna o njima. On je odbio da da saglasnost na druge zakone, potrebne radi organiziranja irokih oblasti naroda, ako je taj narod ne odrekne na predstavnitvo u zakonodavnom tijelu, prava od neocjenjive prednosti za jedannarod,azazornogsamozanasilnike. On je sazivao zakonodavna tijela u mjesta neobina nezgodna i udaljena od mjesta uvanja njihovih javnih knjiga, sa jednim ciljem da ih zamaranjem natjera na saglasnost sanjegovimmjerama.

~70~

On je nekoliko puta raspustio predstavnike domove zato to su se mukom vrstinomsuprotstavljalinjegovimnasrtajimanapravanaroda. Poslije takvih rasputanja on je dugo odbijao da raspie izbore novih predstavnikih domovapriemusezakonodavnavlast,buduineunitiva,vraalacijelomnarodudaje on vri po volji, dok je u tom meuvremenu drava ostajala izloena opasnostima invazijespoljainemiraiznutra. On se trudio da sprijei poveanje ovih drava; u torn cilju ometajui zakon o priroenju stranaca, odbijajui da u isto vrijeme donese druge zakone koji bi pomogli doseljavanjeuovekrajeve,iotezavajuiuvjetenovihprisvajanjazemlje. On je ometao vrenje pravosua, odbijajui da da pristanak na zakone potrebne radi ustanovljenjavrenjasudskevlasti.Onjeuiniodaodnjegovevoljezavisipoloajsudija, kao isplaivanje i visina njihovih plata. On je osnovao mnotvo novih zvanja, i poslao ovamo rojeve novih slubenika da kinje na narod, i da im sisaju sr iz kostiju. On je kod nasuvrijememiradraostajauvojskubezsaglasnostinaihzakonodavnihtijela. On se trudio da uini vojnu vlast nezavisnom od graanske i vanijom od nje. On se udruivao sa drugim da bi nas potinio vlasti stranoj naem ureenju, i koju nai zakoni nisupriznavali,dajuisvojpristanaknanjihoveaktetobonjegzakonodavstva: dabikodnasnastaniovelikibrojoruanihsnaga; da bi ih namjetenim procesima zatitio od kazni za ma kakvo ubistvo koje bi poinili nadstanovnicimaovihdrava; dabiodsjekaonautrgovinuodostalihdijelovasvijeta; dabinamnametnuoporezebeznaegpristanka; dabinasumnogosluajevaliiokoristiodsuenjasaporotom; dabinasprenosioprekomorauciljusuenjazbogtobonjihkrivinihdjela, da bi ukinuo liberalni sistem engleskih zakona u jednoj susjednoj provinciji, postavljajuitakosamovoljnuvladavinu,iproirujucinjenegranicetakodaodnjenaini u isto vrijeme primjer i podesno orue za voenje iste apsolutistike vladavine u ovim kolonijama; dabinamoduzeonaepovelje,ukidajuinaenajdragocjenijezakone,imijenjajuiiz osnovaobliknaevlade; da bi ukinuo nae sopstveno zakonodavstvo, a sebe proglasio ovlatenim da pravi zakonezanasusvimmoguimsluajevima. On se odrekao vladavine ovdje proglasivi nas van svoje zatite, i zarativi protiv nas. On je pljakao naa mora, bjesnio po naim obalama, palio nae gradove, i unitavao

~71~

ivote naih naroda. On ba sad alje brojnu vojsku stranih plaenika da upotpuni djelo smrti, pustoenja i tiranije, kojeje ve otpoeoprimjerimasurovosti i perfidije kojima je teko nai ravne i u vrijeme najveeg varvarstva, i koji su potpuno nedostojni poglavara jedne civilizovane nacije. On je podsticao unutarnje ustanke meu nama i trudio se da dovede za stanovnike naih granica nemilosrdne divljake Indijance, ije je poznato praviloratovanjaunitavatibezobziranadobastarosti,poliIistanjezdravlja.Nasvakom stepenu ovih tlaenja mi smo najsmjernijim izrazima molili da se sve ispravi, ali se na svakunaumolbuodgovaralosanovimnepravdama. Poglavarkojijetakoobiljeensasvojimdjelima,kojakarakteriujednogtiranina,nije podesandavladajednimslobodnimnarodom.Nismotakoeruskraivalipanjuninaoj britanskoj brai. Opominjali smo ih s vremena na vrijeme da njihovo zakonodavstvo pokuava da nas podvrgne nepravinoj vlasti podsjeali smi ih na okolnosti naeg iseljavanja i smjetanja u ove krajeve. Pozivali smo se na njihovo osjecanje pravde i velikodunosti, i zaklinjali smo ih vezama naeg srodstva da osude ta nasilja koja e neizostavno dovesti do prekida naih veza i naih dobrih odnosa. Oni su takoer ostali gluhi na glas pravde i srodstva. Mi se prema tome moramo pokoriti nunosti koja trai nae odvajanje i moramo ih smatrati kao to smatramo i ostalo ovjeanstvo neprija teljimauratu,aprijateljimaumiru. Prema tome, Mi, predstavnici Sjedinjenih Drava, skupljeni na generalni kongres, pozivajuisenaVrhovnogsudijuvaseljenedabudesvjedokpravednostinaihnamjeraa u ime i po ovlatenju dobrih naroda ovih kolonija, sveano objavljujemo da ove ujedinjene kolonije jesu, to po pravu treba da bude, slobodne nezavisne drave; da su razrijeenesvakepokornostibritanskojkruni,idasvepolitikevezeizmedunjihidrava Velike Britanije jesu i treba da budu potpuno unitene; da kao slobodne i nezavisne drave one imaju punu vlast da vode rat, zakljuuju mir sklapaju saveze, ureuju trgovinu,ivresveostaledjelatnostiistvarikojenezavisnadravaimapravodavri. Sa vrstim uvjerenjem u zatitu boanskog povjerenja mi se zavjetujemo svojim ivotima,svojomsreomisvojomsvetomaudaemopodravatiovudeklaraciju. USTAVNIAMANDMANINAUSTAVSADIZ1787.GODINE AMANDMANI(Ratifikovan15.decembra1791) Kongresnemoedonositinikakavzakonoustanovljavanjudravnereligije,kaonizakon koji zabranjuje slobodno ispovijedanje vjere; ni zakon koji ograniava slobodu govora ili tampe ili pravo naroda na mirne zborove i na upuivanje peticija vladi za ispravljanje nepravdi. AMANDMANII(Ratifikovan15.decembra1791) Poto je dobro organizirana policija potrebna za bezbjednost slobodne drave, ne smije sevrijeatipravonarodadadriinosioruje.

~72~

AMANDMANIII(Ratifikovan15.decembra1791) U vrijeme mira, nijedan vojnik se ne smije nastaniti u privatnoj kui bez pristanka vlasnika,auvrijemeratasarnoonakokakotoodreujezakon. AMANDMANIV(Ratifikovan15.decembra1791) Ne smije se neopravdanim pretresima i zaplijenom vrijeati pravo graana na bezbjednost linosti, stanova, hartija od vrijednosti, imovine i nalog za to nee se izdavati, sem u sluajevima vjerovatnog osnova, potkrepljenog zakletvom ili sveanom izjavom, uz taan opis mjesta na kome treba izvriti pretresanje lica ili stvari koje treba zaplijeniti. AMANDMANV(Ratifikovan15.decembra1791) Niko nee biti pozvan da odgovara za zloin ubistva ili za koju drugu vrstu zloina, sem na osnovu prijave iIi optube velike porote, izuzev za krivina djela izvrena u vojsci, mornarici ili policiji, i to za vrijeme slube u doba rata ili javne opasnosti; niko nee biti zbogistogkrivinogdjela,dvaputapodvrgnutkrivinompostupku,nitiebitinatjerivan u bilo kakvom krivinom suenju da svjedoi protiv samog sebe niti lien slobode i imovine bez propisanog zakonskog postupka; ne moe se privatna imovina oduzeti u javnominteresubezpravinenaknade' AMANDMANVI(Ratifikovan15.decembra1791) U krivinim gonjenjima optueni e uivati pravo na brzo i javno suenje od strane nepristrasne porote drave i oblasti u kojoj je krivino djelo izvreno, a ta oblaste biti prethodno zakonom utvrena, i optuenice imati pravo da bude obavjeten o prirodi i osnovu optuzbe, pravo da bude suoen sa svjedocima protiv sebe i pravo da zahtijeva legalnim putem pozivanje svjedoka u svoju korist i pravo na pomo savjetom u svojoj odbrani. AMANDMANVII(Ratifikovan15.decembra1791) U parnicama po common lawu, gdje sporna suma premauje dvadeset dolara, ostaje pravo na suenje sa porotom i nikakva injenica koju porota ispita nee biti ponovo ispitivana pred ma kojim sudom Sjedinjenih Driava, sem u skladu sa pravilima common Iowa. AMANDMANVIII(Ratifikovan15.decembra1791) Ne mogu se traiti prekomjerna novana jamstva, niti propisivati neumjerene novane kazne,niodreivatisuroveineobinekazne. AMANDMANIX(Ratifikovan15.decembra1791) Nabrajanje u ustavu izvjesnih prava ne smije se tumaiti taka da se spore ili umanjuju drugapravakojajenarodzadrao.

~73~

AMANDMANX(Ratifikovan15.decembra1791) Prava koja nisu ovim Ustavom data Sjedinjenim Dravama, niti su uskraena dravama, ostavljenasusvakojpojedinojdraviilinarodu. DEKLARACIJAPRAVAOVJEKAIGRAANINA(1789) Predstavnici francuskog naroda, konstituirani u Nacionalnu skuptinu, smatrajui da su nepoznavanje, zaboravljanje ili preziranje pravaovjeka jedini uzroci opih nesrea i korupcija vlada, rijeili su da izloe, u jednoj sveanoj deklaraciji, prirodna, neotuiva i sveta Pravaovjeka, da bi ih ova deklaracija, stalno pred oima svihlanova drutvenog tijela, neprestano podsjeala na njihova prava i dunosti; da bi akta zakonodavne vlasti, kao i izvrne vlasti, bila u veoj mjeri potovana samim tim to se, u znatnom trenutku, mogu uporediti akti sa ciljem svake politike institucije, da bi albe graana, zasnovane do sada na jednostavnim i nespornim principima, bile usmjerene uvijek na odravanje Ustava i na sreu svih. Prema tome, Nacionalna skuptina priznaje i proglaava, u prisustvuipodzatitomNajviegBia,sljedeapravaovjekaigraanina. l.1. Ljudiseraajuiiveslobodniijednakiupravima.Drutvenerazlikemogubitizasnovane samonazajednikojkoristi. l.2. Ciljsvakogpolitikogudruivanjajeouvanjeprirodnihinezastarivihpravaovjeka.Ova pravasusloboda,imovina,sigurnostiotporugnjetavanju. l.3. Princip svakog suvereniteta poiva u naciji. Nijedno tijelo, nijedan pojedinac ne moe vritivlastkojaizriitoodatleneproistie. l.4. Sloboda se sastoji u mogunosti da seini sve one to ne kodi drugome: tako, vrenje prirodnih prava svakog ovjeka nema granica osim onih koji obezbjeuju drugim lanovima drutva uivanja istih ovih prava. Ove granice mogu biti odreene samo zakonom. l.5. Zakon ima pravo da zabrani samo radnje tetne za drutvo. Sve ono to nije zabranjeno zakonom ne moe biti sprijeeno, a niko ne moe biti prinuen da ini ono to on ne nareuje.

~74~

l.6. Zakon je izraz ope volje. Svi graani imaju pravo da uestvuju lino, ili preko svojih predstavnika, u njegovom donoenju. On mora biti isti za sve, bilo da titi, bilo da kanjava. Poto su svi graani jednaki pred njim podjednako su im dostupna, prema njihovoj sposobnosti, sva dostojanstva, mjesta i javne slube, bez obzira na bilo kakvu razlikuosimonekojasetienjlhovihvrlinainjihovihtalenata. I.7. Nijedanovjeknemoebitioptuen,uhapennizadranosimusluajevimaodreenim zakonom,ipremapostupkukojijeonpropisao.Onikojipodstiu,ubrzavaju,izvrvajuili omoguavaju da se izvre samovoljne naredbe, moraju biti kanjeni; svaki graanin, pozvan ili priveden na osnovu zakona, mora se smjesta pokoriti; njegovo odupiranje smatrasekrivicom. I.8. Zakon moe zavesti kazne samo strogo i oigledno nune, i niko ne moe biti kanjen osimnaosnovuzakonadonijetogiproglaenogprijedelikataizakonitoprimijenjenog. I.9. Poto se svaki ovjek smatra nevinim sve dok ne bude oglaen krivim, ako se njegovo hapenje smatra neophodnim, svaka strogost koja ne bi bila nuna radi obezbjeenja njegovogprisustva,morabitistrogosprijeenazakonom. I.10. Niko ne moe biti uznemiravan zbog svojih ubjeenja, ak ni vjerskih, pod uvjetom da njihovoispoljavanjenenaruavajavniredutvrenzakonom. I.11. Slobodna izmjena misli i miljenja je jedno od najdragocjenijih prava ovjeka; svaki graanin moe dakle slobodno govoriti, pisati, tampati, s tim to odgovara za zloupotrebeoveslobodeusluajevimautvrenimzakonom. I.12. Za garantiranje prava ovjeka i graanina potrebna je javna sila; ova sila je dakle ustanovljenaukoristsvih,aneuposebnukoristonihkojimajeonapovjerena. I.13. Za izdravanje javne sile, i za trokove uprave, neophodan je zajedniki doprinos: on morabitipodjednakoraspodijeljenmeusvegraane,premanjihovimmogunostima. I.14. Svi graani imaju pravo da utvrde, lino ili preko svojih predstavnika, nunost javnog doprinosa, da na njega slobodno pristanu, da prate njegovu upotrebu, da odrede njegovuvisinurazrezivanja,naplatuitrajanje.

~75~

I.15. Drutvo ima pravo da trai od svakog javnog slubenika da poloi raun o svom upravljanju. l.16. Drutvo u kome garantiranje prava nije obezbijeeno, ni podjela vlasti odreena, nema ustav. l.17. Poto je imovina neprikosnoveno i sveto pravo, niko ne moe biti lien osim ako to ne zahtijeva zakonito utvrena javna potreba i pod uvjetom pravinog i prethodnog obeteenja. DEKLARACIJAPRAVANARODARUSIJE(1917) Oktobarska revolucija radnika i seljaka poela je pod zajednikom idejom osloboenja. Oslobaaju se SELJACI od vlasti spahija, jer ne postoji vie vlasnitvo nad zemljomukidase.OslobaajuseVOJNICIiMORNARIodvlastigeneralasamodraca,jer egeneraliodsadabitibiraniismjenjivani.OsloboajuseRADNICIodhirovaisamovolje kapitalista, jere od sada biti uvedena kontrola radnika nad fabrikama. Sve to je ivo i sposobnozaivotoslobaasemrskihokova. Ostaju samo NARODI RUSIJE, koji su trpjeli i trpe ugnjetavanje i samovolju i ijem oslobaanjusemorapristupitiodmah,ijeoslobaanjemoradabudeizvrenoodlunoi definitivno. U epohi carizma narodi Rusije sistematski su hukani jedni na druge. Rezultati takve politike su poznati; klanje i pogromi, sa jedne strane, ropstvo naroda sa druge. Toj sramnoj politici hukanja nema i ne smije biti povratka. Od sada ona mora biti zamijenjenapolitikomdobrovoljnogiasnogsavezanarodaRusije. U epohi imperijalizma, poslije Februarske revolucije, kada je vlast prela u ruke kadetske buroazije, otvorena politika hukanja je ustupila mjesto politici kukavikog nepovjerenja prema narodima Rusije, politici i zamjerki i provokacija, koja se prikrivala izjavama o slobodi" i ravnopravnosti" naroda. Rezultati takve politike su poznati: jaanjenacionalnogneprijateljstva,podrivanjeuzajamnognepovjerenja. Tojsramnoj politicilaiinepovjerenja,zamjerkiiprovokacijamoradoikraj.Odsada ona mora biti zamijenjena otvorenom i asnom politikom, koja vodi potpunom uzajamnompovjerenjunarodaRusije. Samo kao rezultat takvog povjerenja moe da se stvori astan i vrst savez naroda Rusije.

~76~

Samo kao rezultat takvog saveza mogu se ujediniti radnici i seljaci naroda Rusije u jednu revolucionarnu snagu, sposobnu da se odupre svim napadima imperijalistiko aneksionistike buroazije. Polazei od ovog, I kongres Sovjeta je u junu ove godine proglasiopravonarodaRusijenaslobodnosamoopredjeljenje. Drugi kongres Sovjeta, u oktobru ove godine, odlunije i odreenije potvrdio je to neotuivopravonarodaRusije. Izraavajui volju tih kongresa, Sovjet narodnih komesara odluio je da zasnuje svoj radnapitanjimanacionalnostiRusijenasljedeimprincipima: 1)RAVNOPRAVNOSTISUVERENOSTNARODARUSIJE, 2) PRAVO NARODA RUSIJE NA SLOBODNO SAMOOPREDJELJENJE SVE DO OTCJEPLJENJAISTVARANJASAMOSTALNEDRAVE, 3) UKIDANJE SVIH I SVAKOJAKIH NACIONALNIH I NACIONALNORELIGIOZNIH PRIVILEGIJAIOGRANIENJA, 4) SLOBODAN RAZVOJ NACIONALNIH MANJINA I ETNIKIH GRUPA KOJE NASELJAVAJUTERITORIJURUSIJE. Konkretni dekreti koji proizilaze iz ovog bit e donijeti odmah poslije konstituiranjaKomisijezanacionalnosti. UimeRuskeRepublike Narodnikomesarzanacionalnosti JosifDugaviliStaljin PredsjednikSovjetanarodnihkomesaraV.Uljanov(Lenjin) MEDINSKAPOVELJA "UimeBoga,Milostivog,Samilosnoga!" 1. Evo ta je Poslanik Muhamed propisao vjernicima i poslunicima iz redova Kureia i Jetriba, kao i onima koji su ih slijedili, te su im se kasnije prikljuili i borili se na njihovoj strani. 2.Onisainjavajujednuzajednicu(Umma)izvanostalihIjudi. 3. Kureike izbjeglice skupljat e doprinos, kao to su to i prije inile, kako bi platile cijenu krvi te, iz dobroinstva i osjeaja pravice meu vjernicima, otkup svojih zarobljenika. 4. Banu Aufci e na isti nain kao i do sada i kao to je to kod njih obiaj skupIjati doprinose, a svaka e zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravednosti koji vlada meu vjernicimaplaatiotkupsvojihzarobljenika.

~77~

5. Isto takoe Banu'IHarisci, kao to je to kod njih obiaj, skupljati doprinose kao i do sada, a svaka e zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravde meu vjernicima placati otkupsvojihzarobljenika. 6.IstotakoeBanu'Saidaci,kaotojekodnjihobiaj,skupljatidoprinosekaoidosada, a svaka e zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravde meu vjernicima plaati otkup svojihzarobljenika. 7. Isto tako e Banu Dumeci, kao to je kod njih obiaj, skupljati doprinose kao i do sada, a svaka e, zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravde meu vjernicima plaati otkupsvojihzarobljenika. 8. Isto takoe Banu'n Neddari, kao to je kod njih obiaj, skupljati doprinose kao i do sada, a svaka e zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravde meu vjernicima plaati otkupsvojihzarobljenika. 9.IstotakoeBanuAmribnAufci,kaotojetokodnjihobiaj,skupljatidoprinosekaoi do sada, a svakae zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravde meu vjernicima plaati otkupsvojihzarobljenika. 10. Isto takoe Banu'INebitci, kao to je to kod njih obiaj, skupljati doprinose kao i do sada, a svaka e zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravde meu vjernicima plaati otkupsvojihzarobljenika. 11. Isto tako ce Banu'lAusci, kao to je to kod njih obiaj, skupljati doprinose kao i do sada, a svaka e zajednica iz dobroinstva i osjeaja pravde meu vjernicima plaati otkupsvojihzarobljenika. 12a. Vjernici nee ostaviti ni jednog svog lana pod teretom tekih obaveza, a da za njeganeplate,izosjeajadobroinstva,bilootkupiIicijenuukrvi. 12b. Ni jedan vjernik nee postupiti protiv Meula (klijenta) nekog drugog vjernika. (ili prema drugom itanju: ni jedan vjernik nee se uortaiti s klijentom nekog drugog vjernika,ananjegovutetu). 13.Bogobojaznivjernicimorajusesuprotstavitinasilnikuilionomekosnujenepravduili zloin,kripravailiunosinemirmeuvjernike.Nekasvidignurukunatakvog,pabioon isinjednogodnjih. 14. Ni jedan vjernik ne smije zbog nevjernika ubiti drugog vjernika niti podrati nevjernikaprotivvjernika.

~78~

15. Budui da je Boija zatita nedjeljiva, i najskromniji od vjernika moe pruiti punovrijednu zatitu, jer vjernici su jedan drugom braa (Meulas) nasuprot svim ostalim Ijudima. 16. Oni idovi, koji se sa nama poveu, stiu pravo na nau pomo i podrku; niko ih neetlaitinitiepomagatineprijateljimanjihovim. 17. Budui da je mir meu vjernicima nedjeljiv, ni jedan vjernik ne smije mimo drugih vjernikasklopitimirkojisenezasnivanajednakostiipravdi. 18. Sve ete koje se bore na naoj strani, moraju se ispomagati i zamjenjivati jedna drugu. 19.Vjerniciimajupravo naplatiticijenukrviukoristdrugihvjernika,akojekrvprolivena zastvarvjere. 20a.Bogobojaznivjernicikroenajboljiminajispravnijimodsvihputeva. 20b.Nijedanpridruitelj(mnogoboac)nesmijeKureiimapruitiosobnunimaterijalnu zatituinesmijesprjeavativjernike(danapadnuKureie). 21. Ako je neko oigledno skrivio smrt vjernika (poinivi ubojstvo) past e pod zakon odmazdeosimakoneuspijeprimiritibraniteljartve(veli).Vjernicieustatiprotivnjega iosiguratiprovedbuovogzakonanatetupoiniteljevu. 22. Ni jednom vjerniku, potpisniku ovog spisa (sahifa) koji vjeruje u Boga i u Sudnji dan, nije dozvoljeno pomagati ubojici (muhdis) niti mu pruiti utoite. U protivnom sluaju oekujegasrdbaBoijaiprokletstvonadan oivljenja.Nijedozvoljeno odnjegaprimiti niodtetuninaknadu. 23. Ma kakva nesloga meu nama vladala, valja se obratiti Bogu i Muhamedu, Boijem poslaniku,nekamirbudesnjim. 24.idovimorajudijelititrokovesvjernicimadoklegodbudusavezniciuborbi. 25a.idoviizplemenaBaniAuftvoritezajednicusavjernicima(premadrugomitanju) zajednicu vjernika; idovi neka slijede svoju vjeru, a muslimani svoju, bez obzira da Ii se radionjimasamimailionjihovimklijentima. 25b.OnajtkotlaidrugeiIipoinizloinnakoditesamosebiisvojojporodici. 26.idovimaBanu'nNeddarcimapripadajuistapravakaoiidovimaBanu Aufcima.

~79~

27.idovimaBanu'lHariscimapripadajuistapravakaoiidovimaBanuAufcima. 28.idovimaBanuSa'idcimapripadajuistapravakaoiidovimaBanuAufcima. 29.idovimaBanuDumecimapripadajuistapravakaoiidovimaBanuAufcima. 30.idovimaBanu'IAuscimapripadajuistapravakaoiidovimaBanuAufcima. 31. idovima Banu Sa'lebacima pripadaju ista prava kao i idovima Banu Aufcima. Onaj tkobudetlaiodrugogilipoiniozloin,tetitesamosebiisvojojporodici. 32.PorodicaDefnaogranakjeSa'lebaca;zanju,dakle;vrijediistotoizaSa'lebace. 33. Banu'uteibacima pripadaju ista prava kao i idovima Banu Aufcima. Neka se pridravajuzakonainekanekrepropise. 34.Sa'lebaskimeulasi(klijenti)smatrateseSa'lebacima. 35.Sveosobekojeidoviprimeusvojeredove(bitana)smatrateseidovima. 36a. Niko od ovih ne moe se prikljuiti (pohodu muslimana) bez Muhamedova odobrenja,nekamirbudesnjim. 36b. Nije zabranjeno osvetiti zadane rane. Ako tko ubije odgovarat e zajedno sa lanovima porodice. Inae bi to bila nepravda (tj. onaj ko se ne pridrava ovog pravila, ogrijeioseopravdu).Bogjamidaeseovajspissavjesnoprovoditi. 37a. idovi e podmirivati svoje trokove, a muslimani svoje. Neka se ispomau protiv neprijateljaovogSpisa,nekanjegujudobreodnoseinekameunjimavladamir. 37b.Nenanositetetusaveznikusvom,apomaitepotlaenima. 38.idovimorajudijelititrokovesamuslimanimasvedoksuratnisaveznici. 39.Nekaoninakojeseovajspisodnosi,dolinu(deuf)Jetribsmatrajuposveenom. 40. Osobe pod zatitom, (dar) smatrate se ravnopravnima sa zatitnicima. Nema vie nitlaiteljanipotlaenog. 41. tienik ne moe nikome jamiti zatitu u ime porodice koja ga titi, ukoliko nema dozvoluteporodice.

~80~

42. Za sve to se dogodi izmeu onih kojima je ovaj spis namijenjen, za sve svae i zloine treba se obratiti Bogu i Muhamedu Boijem poslaniku, neka mu je Bog sklon i nekagatiti.ABogjamidaeseovajspisnajsavjesnijeprovoditi. 43.NesmijusetititiniKureii,ninjihovipomonicinionikojiimpruajupomo. 44. Neka idovi i muslimani priskoe jedni drugima u pomo protiv svakoga ko napadne Jetrib. 45a.Akoseodnjih(tj.odidova)traidazakljuemiridagapotuju,oniegazakljuiti i potovati. Isto tako, ako oni zatrae od muslimana to isto imate iste obaveze prema vjernicima.Ovoneukljuujesluajratazavjeru(din). 45b.Svakojosobipripadadiotrokova(trokovaiobaveza?)onogakojimujesuelice. 46.Uvjetiovogsporazumaodnoseseinaauskeidoveinjihovemeulase;svioninakoje se ovaj spis odnosi, moraju ga se najstroije pridravati i ne kriti ga. Ko god se ovog spisanepridrava,initonasvojutetu. 47.Ovajpropis(kitab)neeposredovatiizmeu(kazne)itlaiteljailikrivca(meuonima koji ga potpiu). Onaj ko krene na pohod, uivate zatitu; isto tako i onaj koji ostane u Gradu (Jetrib) inae bi to bilo zlo i nepravda. A Bog i njegov poslanik Muhamed neka mu je Bog sklon i neka ga titi titit e onoga ko se strogo i savjesno pridrava ovog spisa.

~81~

DRUGIVATIKANSKISABORIBISKUPSKE SINODE1971.I1974.ODOSTOJANSTVU LJUDSKEOSOBEILJUDSKIMPRAVIMA

Jeleevi, Miro, Drugi vatikanski sabor o dostojanstvu ljudske osobe i ljudskim pravima, u Blaevi,V.ur.,LjudskapravaiKatolikacrkva,Pravnicentar,Sarajevo,2000.,str,.288315.

Uvod Jednoodobiljejasuvremenogdobajestgovoroljudskimpravimaizalaganjezanjih. Od prvotnih nejasnoa, preko jasne teorijske potvrde, do odlunog branjenja politikim, ekonomskim i vojnim sredstvima ovako bi mogao izgledati curriculum vitae ljudskih pravau20.stoljeu.Moemoreidaeono,uzsvesvojevrhunskedomete,nedvojbeno ostati stoljee uasa i bezumlja, ideolokih sukoba i strahovite patnje milijuna ljudi. Meutim, usred i iza svega toga, raala se i uvijek iznova raa svijest o dostojanstvu ljudske osobe i njezinim pravima. Upravo je na iskustvima krajnje nemoi ispisivana ovjekova veliina. Danas prisutni osjeaj za ljudsko dostojanstvo i prava moemo zahvalitipoucidobivenojiztolikopogaenihiobespravljenihivota. Kranski se govor o ljudskim pravima temelji na biblijskoj rijei o ovjekovu dostojanstvu i ujedno nastavlja na filozofsku tradiciju Zapada. Ujedinivi u sebi oboje, kranstvo je dalo veliki doprinos ideji ljudskih prava i zauzimanja za njih. No, iako posredovana i obogaena kranstvom od samih njegovih poetaka, ideja ljudskih prava dobivasuvremenipolitikiizraztekunovomvijeku,obiljeenomduhomsekularizacije,a snanu potvrdu u naelima francuske revolucije. Stoga seini da su glavni dogaaji bilo teorijskog bilo praktinog zauzimanja za ljudska prava u 19. i prvoj polovici 20. stoljea proizaliiprotekliizvanibezizravnautjecajaslubenocrkvenogkranstva. Da bi se mogao razumjeti i prosuditi stav crkvene hijerarhije prema zahtjevima za ljudskim slobodama i pravima, koji se ponekad kvalificira ne samo kao suzdranost ve kao i otvoreno protivljenje, moraju se ti stavovi smjestiti u povijesni kontekst, a zahtjevi tosuihizazvalisagledatiunjihovojideolokojpozadini. Premdasuseveuprvojpolovici20.stoljeapapezauzimalezaljudskodostojanstvo i prava, ipak je tek od pape Ivana XXIII (1958.1963.) taj angaman postao stalnom sastavnicomdokumenatanajviegcrkvenoguiteljstva.Pravuineopozivupotvrdudobio je pak na Drugom vatikanskom koncilu (1962. 1965.), na kojem je Crkva prihvatila ljudska prava i njihovo zastupanje kao svoje posebno poslanje u suvremenom svijetu.

~82~

Prihvaajuidaradostinada,alostitjeskobaljudinaegvremena,osobitosiromanih i svih koji trpe1 budu takoer njezina vlastita radost i nada, alost i tjeskoba, Crkva je nedvosmislenostalanastranusvihbezglasnihunjihovojpatnji.Potvrdilajedajesveto se dogaa uovjekovom svijetu nalazi odjeka u srcima Kristovih uenika (usp. GS 1). Taj jeangamannakonKoncilapostaokonstantomnaukaidjelovanjaKatolikecrkve,tose dobro opaa i u zavrnim izjavama dokumentima dviju Biskupskih sinoda odranih 1971.i1974. U prvom dijelu ovoga prikaza rei emo neto o koncilskom i sinodskom shvaanju ljudskog dostojanstva. Vidjetemo to znai dostojanstvo ljudske osobe, gdje ima svoj temelj,tekakvapraktinaobiljejaimainjenicaljudskogdostojanstva.2 U drugom dijelu pokuat emo napraviti odreenu sistematizaciju koncilskog i sinodalnog govora o ljudskim pravima. Pretraujui i analizirajui tekst, osvrnutemo se na vanije toke. Ne pretendiramo na iznoenje cjelovita i potpuna nauka Koncila i Sinoda o ljudskom dostojanstvu i pravima. Za to bi, osim primjerene strunosti, bio potreban kudikamo studiozniji rad na toj temi. Nadamo se, ipak, daemo ovim tekstom uspjetidatiosnovniprikaznaznaeneproblematike. I. Izrazom dostojanstvo ljudske osobe oznaava se vrijednost ovjeka kao takvoga. Svaki pojedini ovjek je bie koje ima vrijednost u sebi, bez potrebe prethodnog priznanja od drugoga. Ta vrijednost jeinjenica koja stoji prije svakog suda i ujedno ga nadilazi. Nju ne utemeljuje bilo koji pojedinac ili institucija, niti je mogu ukinuti ili oduzeti. Oni je mogu samo priznati kao postojeu. Dostojanstvo ljudske osobe izraava takoer ovjekov poseban poloaj u svijetu nasuprot ostaloj stvarnosti, te istodobno drugim pojedincima i drutvu s njegovim organizacijama postavlja obvezujui zahtjev za potivanjem.3 Drugi vatikanski koncil4 prihvaa sve ovo i vidi ovjekovu
DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu: Gaudium et spes, (hrvatski prijevod) KS, Dokumenti 1, Zagreb 1986, br. 1. Daljnje navode ovoga koncilskog dokumenta obiljeavatemousamomtekstuuobiajenomkraticomlatinskogimenadokumenta(GS)ibrojaukojemu setekstnalazi. 2 Iako je terminologija zadana temom dostojanstvo ljudske osobe i prava ljudske osobe u raduemo uvelikekoristitidanasraireneiopeprihvaenetermineljudskodostojanstvoiljudskaprava. 3 Usp. K. HILPERT, Menschenwrde, u: W. KASPER i dr. (ur.), Lexikon fr Theologie und Kirche, sv. VII, Freiburg 1998, str. 133; usp. H. M. BARTH, Dignit dell' Uomo, u: H. GASTAGER i dr. (ur.), Dizionario di antropologiapastorale,Bologna1980,str.1190. 4 Prema kanonskom pravu Katolike crkve koncil ili sabor je sveani nain vrenja vlasti biskupskog zbora naelu sa papom. Vlast nad sazivanjem, predsjedanjem, premjetanjem ili obustavljanjem koncila ima samo papa. Takoer jedino papa moe odobriti odluke koncila, kao i prethodno odrediti pitanja za raspravljanje i utvrditi red kojeg se na koncilu mora drati. Pravo i dunost sudjelovanja na koncilu imaju
1

DOSTOJANSTVO LJUDSKE OSOBE PREMA DOKUMENTIMA DRUGOG VATIKANSKOGKONCILAIBISKUPSKIHSINODAIZ1971.I1974.GODINE

~83~

vrijednost i nedodirljivost u njegovoj povezanosti s Bogom i u njegovu odnosu prema Isusu Kristu. Uvijek polazei od tih dogaaja vjere i gledajui ovjeka kroz njih, Crkva govori o njegovu uzvienu dostojanstvu koje, prema rijaima Koncila, u ovo nae doba izdanaudansvevieprodireusvijestljudi.5 1. Dostojanstvo ljudske osobe prema dokumentima Drugog vatikanskog koncila Ako bismo dokumente Drugog vatikanskog koncila zamislili kao nekakvu enciklopediju, u kojoj, meutim, tek treba svrstati natuknice, vie puta bismo se morali vraati na onu o dostojanstvu ljudske osobe. Ipak, odmah moramo rei da bi se naa potraga ograniila uglavnom na dva koncilska dokumenta: Gaudium et spes i Dignitatis humanae, u kojima se dostojanstvo ljudske osobe najee i najdetaljnije tematizira. Meutim, spominje se i u nekim drugim dokumentima, a u svima pretpostavlja.6 Takoer treba napomenuti da rije o ljudskom dostojanstvu u dokumentima Drugog vatikanskog koncila zapravo predstavlja saetak bogate kranske tradicije, kao i veliki poticajsuvremenojkranskojantropologiji. 1. 1. Uzlazna linija utemeljenja dostojanstva ljudske osobe i praktine posljedice UprvomdijeludokumentaGaudiumetspesitavodrugopoglavljesbrojevima1222 nosi naslov: O dostojanstvu ljudske osobe. Koncil je u tom tekstu elio dati odgovor na pitanje o pravom poloajuovjeka u svijetu, koji bi izbjegao krajnja stajalita oovjeku kao apsolutnom mjerilu ili pak vrijednom prezira i oaja. Stoga Koncil svoj govor o ljudskom grijehu, ovjekovoj strukturi, razumu, slobodi, moralnoj savjesti, smrtnosti i problemu ateizma, uokviruje opisomovjeka stvorena na sliku Boiju s jedne, i novoga ovjekauIsusuKristus drugestrane.Timokviromsupredstavljenedvijeuporinetoke koncilskognaukaodostojanstvuljudskeosobe,kojiemoukratkopredstaviti.
svi biskupi Katolike crkve, kao i oni koje vrhovna crkvena vlast pozove da sudjeluju na njemu. U sluaju smrti pape koncil se rasputa (usp. Zakonik kanonskog prava, (hrvatski prijevod), Zagreb, GK, 1988, kan. 337341). Drugi vatikanski koncil ili sabor je, kao i 21. ekumenski, odran od 11.11.1962. do 8.12.1965. pod papom Ivanom XXIII i Pavlom VI. Koncil nije htio formulirati nikakve nove dogmatske definicije, nego jeelioaktualiziratiivotiuenjeCrkve.NauktogKoncilajeobuhvaenu16dokumenata:4konstitucije,3 deklaracije i 9 dekreta. Usp. K. RAHNER/H. VORGRIMLER, Teoloki rjenik, Teoloki prirunici 1, akovo 1992,str.647648. 5 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Deklaracija o vjerskoj slobodi: Dignitatis humanae, Dokumenti 1, Zagreb 1986,br.1.Daljeutekstu:DHibrojkojinavodimo. 6 Tako se u razliitim kontekstima spominje dostojanstvo ljudske osobe u dokumentima: Lumen gentium, Unitatis redintegratio, Christus Dominus, Gravissimum educationis, Nostra aetate, Apostolicam actuositatem,Presbyterorumordinis.

~84~

Iz prve, budui da stavlja naglasak na naravne ovjekove sposobnosti i uvjete, iako polazi od vjerske istineo stvaranju i biva potvrena Objavom, proizilazi linija koju bismo moglinazvatiuzlaznomlinijomgovoraoljudskomdostojanstvu.7 Na taj se put odnose rijei Koncila kojima se kae da dostojanstvo ljudske osobe poznajemo i iz objavljene Boje rijei i iz samog razuma (DH2). Temelj za ovu uzlaznu liniju predstavlja, dakle, biblijski nauk o stvaranju saet rijeima da je ovjek stvoren na sliku Boju, sposoban da spozna i ljubi svoga Stvoritelja, da je od njega postavljen za gospodara nad svim zemaljskim stvorenjima, da njima upravlja i njima se slui slavei Boga (GS 12). Po svojoj slinosti Bogu ovjeku pripada dostojanstvo kakvo nema nijedno drugo stvorenje, a koje je univerzalno, nedodirljivo, nedokidivo i neizgubivo.Teolokireeno:tajnaljudskeposebnostipostajedoneklerazvidnomtekako je ovjek stvoren iz posebne slobodne ljubavi i ako ivi jer ga Bog takvom ljubavi uzdrava.ovjek je, naime, jedino stvorenje na zemlji to ga je radi njega samoga Bog htio(usp.GS24). Prva praktina posljedica ljudskog dostojanstva je jednakost svih ljudi. Koncil spominje da su svi ljudi, dodue, razliiti s obzirom na fizike sposobnosti, te umne i moralne moi, ali da svi imaju jednako dostojanstvo (usp. GS 29). Odatle slijedi odluno otklanjanjesvaketeorijskeipraktinediskriminacijeljudiilinarodas obziromnaljudsko dostojanstvo i jednakost koja iz njega proizlazi.8 Nadalje,vrsto se odbacuje sve ono to vrijea ili dokida ljudsko dostojanstvo, kao to su neljudski uvjeti ivota, proizvoljna hapenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladei; zatim nedostojni uvjeti rada, gdje se sa radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama,negokaosprostimsredstvimazarade(GS27). Koncil odbija svaku mogunost da ovjek, zbog bilo kojeg razloga, bude sveden na puko sredstvo ili podreen drutvenim, gospodarskim ili politikim ciljevima. Dapae, svenazemljitrebabitiureenopremaovjekukaosvomsredituivrhuncu(GS12).U cijelom tekstu dokumenta Gaudium et spes, potvrena je ovjekova sredinjost s obzirom na stvorene i stvarane realnosti. Tako se naglaava da je primarna zadaa ovjeanstva uspostaviti takav politiki, socijalni i ekonomski poredakda sve bolje slui ovjeku i pomogne pojedincima i skupinama da afirmiraju i razviju sebi svojstveno dostojanstvo (GS 9).ovjek, dakle, nadilazi sve drutvenogospodarskepolitike okvire u koje se smjeta ili u koje je smjeten. Po svom dostojanstvu ljudska osoba jest i mora
UzlaznomsenazivajerzapolaziteimastvorenustvarnostinjezinputuzlaskapremaBoguStvoritelju. Za razliku od te linije, silazna vie naglaava Boji milosni zahvat u Isusu Kristu i Boje utjelovljenje, silazak u ljudsku stvarnost. Dvostruko utemeljenje govora o dostojanstvu ljudske osobe u dokumentima Drugog vatikanskog koncila takoer istie Meunarodna teoloka komisija u dokumentu: Dostojanstvo i prava ljudske osobe Usp. Enchiridion Vaticanum, 9, Documenti ufficiali della Santa Sede 1983 1985, Bologna1987,br.10361063. 8 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Deklaracija o odnosu Crkve prema nekranskim religijama: Nostra aetate,Dokumenti1,Zagreb1986,br.5.Dalje:NAibrojkojicitiramo.
7

~85~

bitipoelo,subjektisvrhasvihdrutvenihustanova(GS25),teimaprimatnadsvakim postojeim i moguim drutvenim poretkom: Drutveni poredak i njegov razvitak morajuuvijekimatizaciljdobroosoba,jerredstvaritrebadasepodrediosobnomredu, a ne obratno (GS 26). Isti takav odnos mora biti i u konkretnim sluajevima s obzirom na privatne i javne ustanove: i njihov zadatak je sluenje dostojanstva i pozivu ljudske osobe(usp.GS29). Iako priznaje da upravo po svojoj unutarnjosti ovjek nadilazi sveukupnost stvari, Koncil odbija svaki dualizam potvrujui vrijednost ovjekove tjelesnosti. Meutim, istodobno odbija takoer svako svoenjeovjeka na puki zbir materijalnih elemenata ili bezimenoglanadrutva(usp.GS14). Na poseban se nain dostojanstvo ljudske osobe oituje u njezinoj razumnosti, moralnoj savjesti i slobodi. Taj je uvid potvren vie puta govorom o tome da se ovjekovo dostojanstvo sastoji u njegovoj osobnosti, tj. u obdarenosti razumom i slobodnom voljom (DH 2). Takoer ga naglaava, stavljajuiovjeka kao sredite svog dijaloga sa svijetom, ovjeka koji kao neto jedno i cijelo, s tijelom i duom, srcem i savjeu, razumom i voljom (GS 3) uiva uzvieno dostojanstvo. Ono se, dakle, na poseban nain oituje u razumu po kojem nadvisuje sve stvari i koji se ne zadrava samo na fenomenima, nego trai i nalazi dublju istinu (usp. GS 15). ovjekovo se dostojanstvonadaljeoitujeupokoravanjunutarnjemglasusavjestiimoralnomzakonu. Savjest je ujedno najskrovitija jezgra i svetite ovjeka u kojem on osobno susree Boga.Meutim,ovjekupripadadostojanstvoikadajenjegovasavjestuzabludikojune moe svladati (usp. GS 16). Trei momenat koji Koncil istie jest ovjekova sloboda: Dostojanstvo ovjeka zahtijeva, dakle, da radi po svjesnom i slobodnom izboru, tj. potaknut i voen osobnim uvjerenjem, a ne unutarnjem slijepom nagonu ili isto vanjskom pritisku (GS 17). Svoje istinsko dostojanstvo ovjek postie samo slobodno birajuidobro,dokslobodnoizabiruizlonijeesebeisvojedostojanstvo. Povezivanjemljudskogdostojanstvasovetriovjekoveodlike,Koncilzapravozalaziu podrujeistonaravnogutemeljenjaljudskogdostojanstva.Meutim,svetrispomenute sastavniceljudskogdostojanstvaKoncilvidiutemeljeneipovezanesboanskomzbiljom, kao one koje proizlaze od Boga, izvora i cilja itavog ovjekova ivota. Tako: ovjekov razum participira na svjetlu Bojeg uma; Bog je onaj koji je upisa moraln izakon u srce ovjekovo; ljudska je sloboda izuzetni znak slike Boje u ovjeku (usp. GS 1517). No, ujedno su sve tri, kao itava ljudska stvarnost, pod utjecajem slabosti i grijeha to neizbjeno kvari sve ovjekove odnose, te je stoga u razvijanju svojih sposobnosti i djelovanja prema njima ovjeku uvijek potrebna Boja milost. Smatramo da ne treba posebno isticiti da u ovjekou grijehu Koncil vidi umanjivanje samog ovjekova dostojanstva(usp.GS13).Sobziromnaovoutemeljenjeljudskogdostojanstva,kojeima dijela i u ljudskoj i u boanskoj zbilji,ini se zanimljivim spomenuti obraanjeraspravu Koncila s onodobnim ateizmom (koja je i danas aktualna). Nasuprot ateistikom shvaanju, Koncil dri da vjera u Boga ne umanjuje i ne dokida ljudsko dostojanstvo, nego ga, naprotiv, osnauje i tek istinski predoava. Cilj ljudskog ivota jest Bog i ivot u zajednitvu s njime na koji jeovjek pozvan. Upravo u toj pozvanosti je posebno bitna

~86~

crtaljudskogdostojanstva(GS19).ovjekovo dostojansvosenedovodiupitanjetamo gdje se priznaje Boga, nego ondje gdje se Boga dokida. Tada, naime, i samo stvorenje postaje neshvatljivo (usp. GS 36), a ovjekov ivot izruen besmislu. Stoga se Crkva sa aljenjem ali i odlunou negativno postavlja prema ateizmu, kao onome to proturjei razumu i opem iskustvu ovjeanstva, a ovjeku dokida njegovo priroeno dostojanstvo,tepozitivnonauavadasepriznavanjaBoganipotoneprotiviovjekovu dostojanstvu, budui da to dostojanstvo ima svoj temelj i svoje potpuno savrenstvo u samomBogu(GS21). 1. 2.Silaznalinijautemeljenjaljudskogadostojanstva Drugu, silaznu liniju mogli bismo nazvati kristolokom, jer se prema njoj ljudsko dostojanstvo zasniva na dogaaju spasenja po Isusu Kristu. Iako joj se u koncilskim dokumentima posveuje znatno manje pozornosti, ona je po svojoj teolokoj vanosti jednaka prvoj. Ona u Isusu Kristu i njegovu Evanelju vidi spoznajnu toku ljudskoga dostojanstva. U Isusu Kristu Bog je potvrdio vrijednost svakog ovjeka, u njemu su svi ljudi braa i djeca Boja. Budui da je u Isusu Kristu ljudska narav bila uzeta, a ne unitena, time je ona i u nama uzdignuta na visoko dostojanstvo. Utjelovljenjem se, naime, Sin Boji na neki nain sjedinio sa svakim ovjekom (GS 22). Svojim utjelovljenjem, ivotom, uenjem, mukom i smru te uskrsnuem, Isus Krist je postao uzorom i normom naega odnosa prema svakom ovjeku. Ta praktina posljedica neizmjerno nadilazi puku obvezatnost potivanja ljudskog dostojanstva. Ona poziva svakogovjeka, u prvom redu kranina, da u drugomovjeku vidi svoga brata i da mu ideususretspotivanjmiljubavlju. U Kristovu pak Evanelju Koncil vidi nenadmaivog osiguravateljaovjekova osobna dostojanstva i slobode. O tom Evanelju, koje je povjereno Crkvi, Koncil veli da ono navjeuje i proglaava slobodu djece Boje, odbacuje svako ropstvo koje konano prizlazi iz grijeha, sveto potuje dostojanstvo savjesti i njezinu slobodnu odluku, neprestano opominje da se svi ljudski talenti podvostrue na slubu Boju i na dobro ljudi,tekonanosvakogovjekapreporuujeljubavisviju(GS41). DostojanstvoljudskeosobepremadokumentimaBiskupskihsinodaiz1971.i1974. Nakon Drugog vatikanskog koncila u Katolikoj se crkvi redovito odravaju biskupske sinodeilisinodebiskupa.9PrekotihsinodaCrkvaeliostatistalnopozornanaproblemei
Usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 342348. Biskupska sinoda je savjetodavna skuptina biskup izabranih iz raznih krajeva svijeta, koji raspravljaju o aktualnim pitanjima s podruja vjere iudorea i o problemima vezanim uz djelovanje Crkve u svijetu. Sinodu saziva i predsjeda joj papa, odreuje njezin dnevni red i daje joj mo odluivanja. Kanoni Zakonika takoer govore o naravi, zadai, ovlasti, sastavu,
9

~87~

pitanja suvremenog svijeta i u svjetlu evaneoskog nauka predlagati njihova rjeenja. Tako se na Biskupskoj sinodi 1971. raspravljalo, izmeu ostaloga, o kulturnom, gospodarskom i politikom razvitku mladih nacija sa nadom ostvarenja pravednijega i boljegasvijeta,a1974.oljudskimpravimausvjetlupomirenjameuljudimainarodima. Sobziromnagovoroljudskomdostojanstvu,objesesinodenastavljajunaKonciliutom smislunedonosenetobitnonovo.No,toneznaidanemanovihnaglasakaipotrebnih prilagodbi. U tekstu Biskupske sinode iz 1971. vrlo malo se izriito spominje ljudsko dostojanstvo. Ipak, u biblijskoteolokom dijeludokumentagovorom o pravednosti, ono se nezaobilazno pretpostavlja. U pravednosti se, naime, vidi aktivno priznanje ljudskog dostojanstva i iz njega proizlazeih ljudskih prava.ovjekovo dostojanstvo ima temelj u stvaralakominu Boga, ali i u njegovu djelu osloboenjaovjeka i otkupljenja po Isusu Kristu. Prihvaajui promicanje ljudskog dostojanstva kao poslanje Crkve, Sinoda istie da zahtijevana pravednost prema svakom ovjeku svoju puninu nalazi tek u ljubavi prema drugom ovjeku kao nama jednakom, tovie kao mjerilom ostvarenja naega vlastitog poziva i dostojanstva: Budui da je svakiovjek vidljiva slika nevidljivoga Boga i brat Kristov, kranin u svakom ovjeku nalazi Boga samoga, s njegovim apsolutnim zahtjevompravdeiljubavi.10 Iz kratkoga teksta Biskupske sinode iz 1974., koji zapravo predstavlja katalog temeljnih ljudskih prava, mogli bismo s obzirom na ljudsko dostojanstvo istaknuti sljedee: 1) Dostojanstvo ljudske osobe izvodi se iz biblijskog nauka oovjeku kao slici i odrazu Bojem i pri tome se snano naglaava univerzalnost ljudskog dostojanstva. Ono pripada svakom ovjeku. 2) U evanelju Isusa Krista dostojanstvo ljudske osobe nalazi najpotpuniji i najjai izraz. 3) Dostojanstvo ljudske osobe je usko povezano s osobnim cjelovitim razvitkom ovjeka. to sam ovjek vie razvija svoje osobne mogunosti, to vie raste i njegovo dostojanstvo. 4) Pravo na vjersku slobodu na osobit nain odraava ljudskodostojanstvo.11 II. Kako je ve spomenuto u uvodu, na Drugom vatikanskom koncilu ljudska prava su dobila konanu i nepovratnu potvrdu u dokumentima najvieg crkvenog uiteljstva.
ureenju i trajanju sinoda. Takoer usp. P. DEFERRARI, Sinoda biskupa, u: M. GLAZIER/M. K. HELLWIG 8ur.),Suvremenakatolikaenciklopedija,Split1998,str.884885. 10 TREASINODABISKUPA, Pravda u svijetu, u: M.VALKOVI (pr.), Socijalni dokumenti Crkve (18911991). Stogodinakatolikogsocijalnognauka,Koncil3,Zagreb,KS,1991,str.398. 11 Usp. PAVAO VI. I SINODA BISKUPA, Poruka: Pravaovjeka i pomirenje, u: M. VALKOVI (pr.), Socijalni dokumentiCrkve(18911991),str.409411.

PRAVA LJUDSKE OSOBE U DOKUMENTIMA DRUGOG VATIKANSKOG KONCILA

~88~

Rezultat je to sve vee svijesti o ljudskom dostojanstvu i slijedom toga sve vee elje za priznanje temeljnih prava svakom ovjeku. Tu dinaminu svijest dostojanstva i osjetljivost za prava ljudske osobe Koncil naziva znakon vremena. Rije je o sintagmi kojom Koncil oznaava dogaanja i pojave u suvremenom svijetu, koje ga uvelike odreuju i na koje Crkva mora odgovoriti u svjetlu Evanelja. Potaknuta Kristovim Duhom i prihvativi izazov vremena, Crkva je na Koncilu svojim govorom o ljudskim pravimaiodlunimzauzimanjemzanjih,dobilamogunost dausuvremenomsvijetune ostanenijema,negadaunjemuangairanovrisvojeposlanje.12 Koncilski govor o ljudskim pravima nije njihovo sustavno predoavanje, nego vie dijaloko sueljavanje s ateistikom komunistikom ideologijom, osobito u svezi s pravom na vjersku slobodu, te matrijalistikim i potroakim mentalitetom, kojiovjeka svodenasamojednunjegovudimenziju,umanjujuitakonjegovodostojanstvotetimei prava. ovjek je sredite koncilskog dijaloga sa svijetom: i toovjek kao cjelovito tjelesno i duevnoduhovno bie, bie zajednitva i otvorenosti, bie koje se ostvaruje kroz rad, drutveno i politiko djelovanje, bie koje takoer zakazuje i grijei, ali nikad u sebi ne gubiboanskeslike.Takavovjekmorabitizatienpravima. Za Koncil su ljudska prava univerzalna ne mogu se proizvoljno uskratiti nijednom ovjeku i nepovrediva jer bi njihovo dokidanje predstavljalo dokidanje ljudskog dostojanstva. Najpotpuniji govor o njima, u smislu nabrajanja i razrade, nalazimo u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: Gaudium et spes, i u Deklaraciji o vjerskoj slobodi: Dignitatis humanae. Govor o pojedinim ljudskim pravima nalazimo i u drugim dokumentima. Tako, primjerice, o pravu na informaciju u Dekretu o sredstvima drutvenog saobraanja: Inter mirifica, ili o pravima vezanim za odgoj u Deklaraciji o kranskomodgoju:Gravissimumeducationis. 1. Ljudskapravaudokumentu:Gaudiumetspes Pastoralna konstitucija Gaudium et spes spada meu glavne dokumente Drugog vatikanskog koncila (etiri vane koncilske konstitucije). Dokument se naziva pastoralnim jer govori o djelovanju Crkve prema vani, prema suvremenom svijetu. U njemu Crkva govori o suvremenom svijetu i sa svijetom otvoreno i s razumijevanjem. Osim uvoda u kojemu je prikazano stanje suvremenogovjeka iovjeanstva, sastavljen je iz jo dva dijela. Prvi dio je u veoj mjeri doktrinalni i iz toga aspekta obrauje ovjekovpoziviljudskuzajednicutemjestoiuloguCrkvevezanouztapitanja.Drugidio je uglavnom praktini jer se bavi konkretnim pitanjima kao to su brak i obitelj, kultura, drutvena,ekonomskaipolitikapitanja.
12

Usp.H.J.SANDER,MachtderOhnmacht.EineTheologiederMenschenrechte.Freiburg1999.str.145.

~89~

Samouovomdokumentu,iakododuenesustavnoinepotpuno,nalazimoubitnome svapravakojasusadranauOojdeklaracijioljudskimpravimaUjedinjenihnaroda.13Za primjer moemo uzeti tekst koji bismo mogli nazvati katalogom temeljnih ljudskih prava: Treba dakle uiniti pristupanim ovjeku sve ono to mu je potrebno da ivi uistinu ljudskim ivotom, kao to su hrana, odjea, pravo na slobodan izbor ivotnog zvanja i na osnivanje obitelji, pravo na odgoj, na rad, na dobar glas i potivanje, na potrebnu informiranost, pravo da radi prema ispravnoj normi svoje savjesti, pravo na zatitusfereprivatnogivota,tepravonaopravdanusloboduinareligioznompodruju (GS26).14 UsljedeemtekstupokuatemosistematiziratigovoroljudskimpravimauGaudium et spes. Za polazite uzimamo ljudsku osobu s njezinim mnogostrukim izraajima i bogatstvom. Taj pristup odgovara, ini se, i nakani Koncila, koji eli staviti ovjeka u sredite razgovora sa svijetom. Ljudska osoba je ona koja zasluuje i zahtijeva cjelovito promatranje,prihvaanjeikoncilskomrijeju,spasenje(usp.3).15 1.1.Pravaosobekaotakve Moemo istaknuti neka temeljna prava, koja proizlaze iz odreenja osobe kao takve, iz njezina osobnog dostojanstva. Odsutnost i ugroavanje ovih prava predstavlja izravno nijekanjeosobesnjezinimdostojanstvom. 1.1.1.Pravonaivot Ovim se pravom podrazumijeva pravo na ivot od samog njegova poetka, tj. od zaea do njegova naravnog svretka (usp. 51). Koncil ne samo da zagovara to pravo, nego i zahtijeva potporu i zatitu prava na ivot. Svako nepotivanje i dokidanje toga temeljnog prava smatra se nepravednim, sramotnim, pogubnim za ljudsku civilizaciju i proturjenim sa Stvoriteljevomau. Samo pravo na ivot ne znai jednostavno zahtjev za potivanjem ivota od zaea do njegova svretka, nego u sebi neodvojivo ukljuuje i kvalitetu ljudskog ivota. Stoga se dokidanjem prava na ivot smatra i svaki nasrtaj na fiziki ili duevnoduhovni integritet osobe kao i uskraivanje sredstava za ivot i njegov kvalitativni razvoj. U tom smislu Koncil izriito odbacuje sve to se protivi samom ivotu, kao to je ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobaaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve to povreuje ljudski inegritet, kao to su sakaenja, tjelesna i moralna muenja, psiholoke prisile; sve to vrijea ljudsko dostojanstvo, kao to su
Usp. F. BIFFI, I diritti umani da Leone XIII a Govanni Paolo II, u: G. CONCETTI 8ur.), I diritti umani. Dottrinaeprassi,Rim1982,214 14 Dalje,buduidajerijesamoodokumentuGaudiumetspes,utekstunavodimosamobroj. 15 U glavnim crtama preuzimamo shemu koju u razvrstavanju ljudskih prava u GS donosi autor F. BIFFI u navedenomdjelu.
13

~90~

neljudski uvjeti ivota, proizvoljna hapenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladei; zatim nedostojni uvjeti rada, gdje se s radncima ne postupa kaosaslobodnimiodgovornimosobama,negokaosprostimsredstvimazarade(27).S obzirom na pravo na ivot valja istaknuti da Koncil, nastavljajui drevni nauk Katolike crkve i potujui pravo na vlasnitvo i posjedovanje, govori da svaki ovjek u krajnjoj nudi, tj. kad je nepravednim drutvenim ureenjem ugroena njegova egzistencija, imapravodasebipribavipotrebnoodtuega(69). Pravonatemeljnujednakost Koncilgovoriopravusvakeosobenatemeljnujednakost(usp.29).Njega,kaoipravo na ivot, zahtijeva samo dostojanstvo ljudske osobe. To pravo pripada svakomovjeku jer su svi ljudi iste naravi i istog podrijetla (naravni momenat) i jer su svi Kristom otkupljeni (povijesnospasenjski momenat).16 Istinski uvaavajui sve razlike meu ljudima, kao znak bogatstva i kao Boje djelo, Koncil se odluno protivi svakoj diskriminaciji u temeljnim pravima ovjeka bilo da je rije o drutvenom i kulturnom polju,bilodaseopravdavarazlikomuspolu,rasnojpripadnosti,boji,poloajuudrutvu, jeziku ili religiji. Koncil potkrepljuje svoj govor konkretnim primjerom nejednakosti s obzirom na spol: Treba uistinu poaliti to je, naprimjer, sluaj kad se eni nijee da slobodno izabere mue, da prihvati odreeni ivotni stale ili da ima pristup jednakom odgojuikulturikojasepriznajemuu(29).Koncilpretpostavljatemeljnujednakostsvih graanauureenjupolitikezajednice. Pravonaprivatnoijavnoispoljavanjevjere IakoKoncilopravunavjerskuslobodugovoriudokumentuDignitatishumanae,tose pravo, kao temeljno pravo ljudske osobe, spominje na nekoliko mjesta i u dokumentu Gaudium et spes. Pravo na opravdanu slobodu na religioznom podruju ubraja se u ono to jeovjeku potrebno da ivi uistinu ljudskim ivotom (usp. 26). Osobito se pak govori opravunamanifestiranjevjerebiloprivatnoilijavno.Naglaavanjetogapravapovezano je s politikom situacijom u svijetu u vrijeme Koncila. U gotovo svim zemljama s komunistikim reimima bila je sloboda ispovijedanja vjere bitno ograniena, u nekima dokinuta s prijetnjom krivinog gonjenja. Koncil u prvom redu ima na umu takve pojave kadagovori:Crkvase,dakle,alinadiskriminacijuizmeuvjernikainevjernikakojineki upraviteljidravanepravednouvode,nepriznavajuitemeljnapravaljudskeosobe.Aza vjernike Crkva trai efektivnu slobodu i mogunost da na ovom svijetu sagrade takoer
Usp. O. SEMMELROTH, Einleitung und Kommentar zum zweiten Kapitel des ersten Teils der PastoralkonstitutionberderKircheinderWeltvonheute,u:H.S.BRECHTER/B.HRINGidr.(pr.),Lexikon frTheologieundKirche.DaszweitevatikanischeKonzil,sv.III,Freiburg1968,369.
16

~91~

hram Boji. (21). Koncildapae odbacuje i osuuje one oblike politikog ureenja koji sunasnaziunekimzemljamaakojisprjeavajugraanskuilivjerskuslobodu(73). Pravonakulturniiduhovniidentitet,sloboduistraivanjaiizraavanja Koncil istie da svakiovjek ima pravo na kulturu i civilizaciju i za to se pravo treba zauzeti na svim razinama: gospodarskoj, poltikoj, nacionalnoj i internacionalnoj. Osiguravanjem to ire i obuhvatnije unutarnje kulturne izobrazbe na koju svakiovjek ima pravo, omoguuje se takoer bolje ispunjavanje dunosti svakog pojedinca, bilo prema sebi, bilo prema drutvenoj skupini kojoj pripada (usp. 31). Pri tome se pretpostavlja iskljuivanje svake diskriminacije s obzirom na rasu, spol, narodnost, religiju ili drutveni poloaj (60). Koncil jasno uvia da je zanimanje za kulturu uvjetovano samim ivotnim i radnim okolnostima, te potie krane da se zauzmu za posvjeivanje toga prava kod svih ljudi. Postoje neke drutvene skupine kojima je na razne naine oteano i ugroeno ostvarenje prava na kulturni identitet. Tu se prvenstvenomislinaseljake,radnikeiene.Svakonjegovanjeistvaranjevlastitekulture mora potivati kulturni identitet manjinskih skupina i zajednica. Bidui da je Koncil odran u vrijeme intenzivnog procesa osamostaljivanja mnogih zemalja, osobito onih s afrikog kontinenta, neizravno se naglaava pravo mladih nacija i malih naroda na razvitakvlastitekulturnetradicije(usp.60). Pravo na slobodu istraivanja ukljuuje u sebe takoer pravo na priopavanje rezultata svog istraivanja kao i irenje vlastitig miljenja. Ipak, pravo na slobodu istraivanjamorauvijekpotivatimoralnirediopedobro(usp.59). 1. 2.Pravaosobekaodrutvenogbia OsobitapozornostuGaudiumetspesposveenajeovjekovojdrutvenojdimenziji,s posebnim naglaskom na sve vei porast veza meu ljudima zahvaljujui tehnikom napretku. No, sve vea i bolja suradnja pojedinaca, uza sve koristi koje donosi, nosi sa sobom i mogunost zloupotrebe. S tog razloga Koncil istie neka prava osobe s obzirom nadrutveniiobiteljskiivot. Pravonaivotudrutvu Iako nigdje nije izriito formulirano ovo pravo, Koncil govori, pozivajui se na kranski nauk o stvaranju, o povezanosti rasta ljudske osobe i drutvenog ivota. Svi ljudi, po Bojoj volji, tvore jednu obitelj i svi se meusobno susreu kao braa, jer su svi stvoreni na sliku Boju. Drutveni ivot, dakle, nije ovjeku neto pridodano, nego po samoj svojoj naraviovjek za njim ima potrebu, a time i pravo. Drutveni ivot zahtijeva meusobnopotivanjeibrigujednihzadruge(usp.2327).No,dabiuopebioostvariv, mora se priznati, potivati i tititi pravo udruivanja na razliitim razinama: obiteljskoj,

~92~

drutvenoj ili kulturnoj razini (usp. 75). A u sve veem i razliitijem udruivanju i stvaranju ovisnosti meu pojedincima i drutvima, Koncil vidi jedan od fenomena suvremenog doba. Taj fenomen socijalizacije, iako nije bez opasnosti, ocijenjen je pozitivno jer pridonosi razvoju ljudske osobe i sve vie pridonosi osiguravanju ljudskih prava (usp. 25). No, istodobno proces globalizacije takoer iskljuuje mogunost zatvaranja s obzirom na ostvarenje ljudskih prava, bilo na pojedinanoj bilo na drutvenoj razini. Pravo na ivot u drutvu, kao jedno od temeljnih judskih prava, postaje sve obuhvatnije te se sve vie odnosi na prava i dunosti koje se tiu itava ovjeanstva. Pravonavlasnitvo Koncil zahtijeva pravo vlasnitva pojedinih osoba i skupina, a protivi se nametnutoj kolektivizaciji proizvodnje, a time i vlasnitva. Ovo se protivljenje izravno odnosi na praksu prisutnu u gotovo svim komunistikim dravama. Takoer, imajui u vidu proces osamostaljivanja negdanjih kolonija, Koncil, priznajui pravo na iseljenje bivim posjednicima, smatra da iseljavanje osobe iz zemlje ne smije predstavljati i odlazak potrebnog bogatstva i sredstava steenih u toj zemlji (usp. 65). Istie se da svima pripada pravo da posjeduju onoliko dobara koliko je dovoljno pojedincu i njegovoj obitelji. Podrava se shvaanje drutvenog karaktera svih dobara, te da su, makar ih netkosasvimzakonitoposjeduje,ukonanicizajednikodobroutomsmisludatadobra ne mogu koristiti samo jednomovjeku, klasi ili zajednici, nego takoer i drugima (usp. 69, 71). Koncil, dakle, ne izvodi pravo na vlasnitvo iz naravnog prava, nego ga smatra proirenjemovjekove slobode jer omoguava stvaranje prostora za osobnu ili skupnu samostalnost: Vlasnitvo i ostali oblici privatnog raspolaganja vanjskim dobrima pridonose tome da osoba doe do izraaja i uz to dajeovjeku mogunost da vri svoju zadau u drutvu i privredi. Stoga je vrlo vano da pojedinci i grupe imaju pristup gospodarenjuuvanjskimdobrima(71). Raspravljajui s teorijama i problemima koji su dolazili iz ondanjih komunistikih zemalja, Koncil istie da se pravo na privatno vlasnitvo ne protivi bilo kojem obliku pravanadrutvenovlasnitvo.Iakoneiskljuujeopravdanusocijalizacijuinacionalizaciju odreenih dobara, naglaava se da taj prijenos u drutveno vlasnitvo nadlena vlast moe vriti samo prema zahtjevima opeg dobra i unutar njegovih granica uz pravinu nadoknadu(71). Pravonaobiteljiobiteljskiivot Zbog svoje presudne vanosti za osobni ivot svakog pojedinca kao i neporecive drutvene dimenzije, za Koncil je pravo na obitelj i ivot u obitelji jedno od temeljnih prava (usp. 52). Za svakog seovjeka trai pravo na osnivanje obitelji, koja svoj poetak nalazi u slobodnom vezivanju dvoje ljudi u ivotnu branu zajednicu. Odbacujui bilo izravnu bilo neizravnu prisilu pri biranju branog druga ili sklapanju braka, potvruje se

~93~

pravo svakog ovjeka, mukarca i ene, da slobodno i bez pritiska izabiru partnera i osnivaju obitelj (usp. 52). Izriito se spominje, kako je ve naznaeno, esto ugroena jednakostenesobziromnaslobodanizbormuailislobodanizborivotnogstanja(usp. 29). Suprunicima pripada nedokidivo pravodunost raanja djece i njihova odgoja u obitelji (usp. 52), koje treba da izvravaju odgovorno, slobodno i u skladu sa svojom savjesti(usp.50).Tojepravoneotuivoinemoebitipreputenoprosudbijavnevlasti. Samo roditeljima pripada pravo da po vlastitoj ispravnoj odluci donesu odluku o broju djece (usp. 87). Iako se u dokumentu samo kratko spominje pravo roditelja na odgoj djeceiobitelji,onosepretpostavljauitavomnizubrojeva(usp.47,48,50,52). 1. 3.Pravaljudskeosobesobziromnagospodarskiivot Ova se prava u prvom redu odnose na pravo sudjelovanja u ekonomskom ivotu, prava na rad kao i prava radnika. ovjek svojim radom, naime, sudjeluje u stvarateljskom Bojem djelu, uzdrava svoj ivot i ivote svojih blinjih te se povezuje sa braom i slui im (usp. 67). Stoga Koncil naglaava vanost prava osobe s obzirom na ekonomski ivot, osobito pravo na rad, koji odreuje kao jedan od bitnih izraaja ovjekova dostojanstva. Ali istodobno Koncil napominje da sav ekonomski ivot i ovjekov rad moraju paziti na cjelovit poziv ljudske osobe (usp. 63) i uvijek pridonositi ostvarenjuBojegplanasovjekom. Pravosudjelovanjauinicijativama,odlukamaiplodovimaekonomskogivota Govorei o pravu sudjelovanja u inicijativama, odlukama i plodovima ekonomskog ivota, Koncil se zapravo postavlja kritiki prema ekonomskom ivotu svoga vremena. Iako bi svjetska ekonomija mogla rijeiti mnoge problemeovjeanstva, ustvruje ipak da dok golemom mnotvu ljudi nedostaje ono najnunije za ivot, neki, pa i u manje razvijenim zemljama, ive u izobilju i rasipaju dobra //. I dok nekolicina raspolae najveom vlau odluivanja, dotle su mnogi lieni gotovo svake mogunosti osobne inicijativeiodgovornosti,iveiestouuuvjetimaivotairadakojisunedostojniljudske osobe (63). Pravo sudjelovanja je pravo i dunost svake ljudske osobe i ne smije se uskratiti nijednom ovjeku, skupini, rasi ili dijelu svijeta. To je pravo, te posljedino pravo na ekonomski razvoj, s obzirom na pojedince i zajednice univerzalno a nikako partikularno. Stoga je glavna vlast takoer treba priznati. Svaki radnik ima pravo na aktivnosudjelovanjeuupravipoduzea,biloizravnobiloneizravno(usp.68). Ekonomski ivot mora potivati pravo ljudske osobe na cjelovit razvoj, a to znai uvaavati materijalne potrebe ovjeka i odgovarati zahtjevima njegova intelektualnog, moralnog, duhovnog i religioznog ivota (usp. 64, 66, 71). Koncil smatra zabludama ondanje krajnje oblike ekonomskog ureenja kapitalistiki liberalizam kao i komunistiki kolektivizam koji temeljna prava ovjeka podreuju kvantiteti proizvodnje ili kolektivnoj organizaciji proizvodnje (usp. 65). Takoer trai konkretnu akciju da se potivanjem osobnih prava i vlastitosti svakog naroda to bre uklone

~94~

goleme ekonomske nejednakosti koje su povezane s individualnom i socijalnom diskriminacijom koje danas postoje a esto se poveavaju (66). Graane zemalja u razvoju Koncil podsjea da svi imaju i pravo i dunost da prema svojim mogunostima pridonesunapretkusvojezajednice(65)idaimdravnavlasttomorapriznati. Pravonarad Da bi naglasio i utemeljio pravo ljudske osobe na rad, Koncil uoava trostruku dimenziju ljudskog rada: osobnu po kojoj zahvaajui u stvarnost oko sebe ostvaruje samog sebe; drutvenu kojom gradi zajednicu i slui brai ljudima; religioznu prema kojoj sudjeluje u dovrenju Bojeg djela stvaranja kao i u otkupiteljskom djelu Isusa Krista.Stogaovjekimanesamopravo,negoiobvezunarad(usp.67).Meutim,radne smijepostatirobovanje,negoseunjemumorajurazvijatisposobnostiiosobaradnikate uvaavati njegove ivotne odnose. Ovdje se u prvom redu misli na ene koje su majke obitelji. Pravo na rad ukljuuje u sebe pravo na zaposlenje kao i na plau kojom radnik moe osigurati sredstva za dostojno materijalno, drutveno, kulturno i duhovno ivljenje svoje i svojih (67). Uz pravo na rad jednako se naglaava i pravo na odmor i slobodnovrijemezaobiteljski,kulturni,drutveniivjerskiivot. Pravanapravednunaknaduzarad,uvjeteradaidrugapravaradnika Koncil, kako je ve spomenuto, pretpostavlja pravednu naknadu za rad koja uzima u obzir dostojanstvo osobe i koja je prikladna za osobne potrebe (npr. potrebe majke u obitelji). Takoer naglaava da se uza sve vlastitosti ekonomskog ivota, koje ponekad zahtijevaju opravdane promjene, uvijek mora paziti na na prava radnika da svojim radom osiguraju ivot sebi i svojim obiteljima (usp. 66). Na vie se mjesta govori o pravima pojedinih drutvenih skupina, meu kojima osobito o pravima seljaka. Istie se da seljaci u proizvodnji i prodaji svojih proizvoda imaju pravo na pomo od drave. Bez potpore drave, naime, oni ne mogu ostvariti svoja prava s obzirom na pravednu plau zasvojradkaonipravo naprikladneuvjeterada.JednakosetakoKoncilzalaezaprava prava radnika koji dolaze iz drugih naroda i drava, tj. prava radnikaimigranata. Koncil naglaava da ih se ne smije diskriminirati i da moraju imati pravo na pravednu plau za svoj rad kao i na odgovarajue uvjete rada. Takoer im pripada pravo na pristojan smjetajiukljuivanjeudrutveniivotzemljeukojojrade(usp.66). Na konkretnom primjeru radnikanajamnika na velikim posjedima (latifundijama), zapravo se saeto iznose temeljna prava radnika: esto unajmljeni radnici ili oni koji obrauju unajmljeni dio takvih posjeda primaju plau ili prihod koji je nedostojan ovjeka; nemaju ni pristojnog smjetaja a posjednici ih izrabljuju. Lieni svake sigurnosti ive u takvoj osobnoj ovisnosti da im je uskraena gotovo svaka mogunost inicijative i osobne odgovornosti a prijei im se i svaki kulturni napredak i svako sudjelovanje u drutvenomipolitikomivotu(71).

~95~

Osimspomenutogpravanasudjelovanjeuekonomskomivotu,odnosnoodluivanja o upravljanju poduzeem, meu temeljna prava radnika Koncil ubraja i pravo na sindikalno udruivanje: Meu temeljna prava ljudske osobe treba ubrojiti pravo radnikdaslobodnoosnivajuudruenjakojaeihuistinupredstavljatiipridonositidase ekonomski ivot ispravno organizira, kao i pravo da mogu slobodno sudjelovati u radu tihudruenja,bezopasnostirepresalija(68). Na koncu, iako zagovara iskreni dijalog izmeu poslodavaca i radnika u spornim pitanjima, Koncil spominje da radnici imaju pravo na trajk, kao nuno sredstvo, iako posljednje,zaobranuvlastitihpravaizaostvarenjepravednihzahtjevaradnika(68). 1. 4.Pravaosobesobziromnapolitikiivot U vrijeme kada su se u mnogim zemljama mijenjali oblici politikog ivota i kad je on sve vie i izravnije utjecao na drutveni ivot ljudi, Crkva na Koncilu eli iznijeti neke vlastite poglede i naela s obzirom na politiki ivot. Ona se ne eli mijeati u politiko ureenjedravaijasnosedistanciraodnavezanostinaodreenipolitikisustav.Zasebe pakzahtijevamogunostslobodnograzvitkapodbilokojomvlaukojapotujetemeljna pravaljudskeosobeiobiteljitepriznajezahtjeveopegdobra(usp.41). Pravonapoltikiivot Utemeljenje politike zajednice i javne vlasti Koncil izvodi iz ljudske naravi te prema tome onog reda od Boga predvienog. Politika zajednica postoji radi opeg dobra kojemu je cilj usavravanje bilo osobnog bilo drutvenog ivota (usp. 74). Pravo na politiki ivot odnosi se izravno na ljudsku osobu kao subjekt toga prava.ovjek, naime, po svom dostojanstvu ima pravo sudjelovanja u politikom ivotu. Svaki ovjek ima pravo i dunost upotrebljavati svoju graansku slobodu i raditi na postizanju opega dobra (usp. 73). Koncil istie da se u svijetu sve vie tei i nastoji oko takva politiko pravnoga poretka u kojem bi bila zatiena prava ljudske osobe u javnom politikom ivotu. Politika i dravna vlast je ona koja mora osigurati efikasnu i o njoj neovisnu zatituprava.Vlastimaobvezupriznavanja,potivanjaipromicanjaosobnih,obiteljskihi skupnih prava, kao i sluenje tim pravima. Spominju se izrijekom neka prava osobe vezana uz javni politiki ivot: pravo na slobodu okupljanja i udruivanja, pravo na izraavanje vlastitih miljenja, pravo na javno i privatno ispovijedanje vjere, pravo na pojedinanoiliudruenoaktivnosudjelovanjeuivotuiupravijavnimposlovima.Izriito se odbacuje diskriminacija u politikom ivotu zbog rasne, narodne, vjerske ili stranake pripadnosti. Politika prava moraju biti zajamena kao prava ljudske osobe, a ne samo jednestrankeilivlastodrakeskupine(usp.73). Imajui u vidu praksu u komunistikim reimima, ali takoer mnoge drutveno politikepojaveuzemljamaurazvoju,Koncilistieobvezuprivatnihijavnihustanovada seboreprotivsvakog oblikadrutvenogipolitikogzasunjivanjateosigurajutemeljna

~96~

ljudska prava pod bilo kojim politikim reimom (29). U pravo na politiki ivot spada pravonadravljanstvo(usp.74). Pravosudjelovanjaupolitikomivotu Graani imaju pravo i dunost pridonoenju razvitka vlastite politike zajednice kao i pravo da slobodno i aktivno uestvuju kako pri izradi pravnih temelja politike zajednice tako i pri upravljanju dravom, pri odreivanju djelokruga i ciljeva razliitih ustanovaipriizborurukovoditelja(75).Takoersenaglaavadapravonapolitikiivot ukljuuje pravo graana neke drave na slobodu izbora oblika vlasti i dunosnika kojie tu vlast obnaati (usp. 74). Takoer imaju pravo i dunost sluiti se svojim pravom glasa ukoristopegdobra. Neizravno proizlazi da politika vlast koja se vri prema pravnom poretku a u granicama moralnoga reda i s ciljem ostvarenja opeg dobra, ima pravo zahtijevati poslunost od svojih graana koji joj tu poslunost po savjesti duguju. S druge pak strane, tamo gdje vlast preokorauje svoje nadlenosti te tlai graane, oni imaju pravo na otpor javnoj vlasti i obranu svojih prava i prava svojih sugraana (usp. 74, 79). Ipak, Koncil opominje da ni takvoj vlasti graani ne uskrauju ono to od njih objektivno zahtijeva ope dobro kao i da se u otporu vlasti dri granica koje zacrtava naravni i evaneoskizakon(74).Drugivatikanskikoncil(kaoranijepapaIvanXXIII)slijediovdje prvotnu tradiciju Crkve, zamraenu ipak u nekim stoljeima u korist potovanja 'ustrojene vlasti', 'legalnosti', makar ona bila i nepravedna. Ipak nije jasno moe li otpor kojiseovdjespominjeautoriziratitakoerrevoluciju.17Takoerjeneizravnopotvreno pravo na prigovor savjesti u sluaju onih koji se po svojoj savjesti ne ele sluiti orujem(usp.79). Pravonamirumeunarodnimokvirima Iako se pravo na mir nigdje izriito ne spominjeu dokumentu Gaudiumet spes(nitiu drugim koncilskim dokumentima), ipak se ono sadrajno u njima nalazi, u suprotstavljanju Koncila ratu i strahotama koje rat sa sobom nosi. Koncil vidi dvostruki znaaj mira u odnosu na ljudska prava: s jedne strane, kao ozraje, on je preduvjet mogunosti ostvarenja ljudskih prava, dok s druge izravno proizlazi iz njihove ostvarenosti. Tek u odsutnosti ratnih djelovanja postoji mogunost pune zauzetosti oko svih ljudskih prava ali istodobno ne moe doi do mira meu ljudima i narodima ukoliko se ne potuju njihovo dostojanstvo i njihova socijalna, ekonomska i politika prava (usp. 78; 80; 81). Da bi se ostvarilo pravo na mir, Koncil predlae meunarodni autoritet
17

F.BIFFI,n.d.,str.216.

~97~

priznat od svih koji e imati u rukama efikasnu mo da svim narodima zajami sigurnost,pravduipotivanjenjihovihprava(82). 2. Ljudskapravaudokumentu:Dignitatishumanae Danasse,meuostalimpravima,posebiinirazumljivimpostojanjepravanavjersku slobodu. Nakon negativnih iskustava u povijesti, osobito nakon totalitarnih reima prologa stoljea, sloboda u stvarima vjere pokazuje se na osobit nain predznakom ostalih sloboda. Iako u bitnoj povezanosti prav ugroavanje bilo kojega uvijek ima odjeka na drugoga, ipak se upravo na pravo na vjersku slobodu esto uzima kao pokazatelj postojanja ili nepostojanja temeljnih ljudskih sloboda i prava u nekom drutvu. I sama je Crkva, kao zajednica vjere, imala potekoa u prihvaanju i proglaavanju potpune, ope i temeljne slobode u vjerskim stvarima.18 Veliki korak naprijed u toj stvari uinio je Drugi vatikanski koncil Deklaracijom o vjerskoj slobodi: Dignitatis humanae, kojom je vjerska sloboda svrstana meu ljudska prava i kojom se namjeravao "nastaviti i dalje razviti nauk novijih papa o nepovredivim pravima ljudske osobe i pravnom ureenju drustva" (1)19. A da proboj svijesti o nunosti priznanja prava na vjersku slobodu nije bio lak ni jednostavan, pokazuju rasprave voene oko dokumentainjegovosvrstavanjemeu"najspornije"tekstoveKoncila.20 Uemu je bila "spornost" priznavanja prava vjerske slobode na Drugom vatikanskom koncilu?JednaodpoteskoaskojomsusesuoilisudioniciKoncilaodnosilaseuopena mogunost proglaenja sa strane Crkve istinskog i vlastitog osobnog prava na slobodu vjere.21 Rije je zapravo i bila o shvaanju prisutnom u Katolikoj crkvi prema kojem samo istina moe imati pravo, dok ga zabluda ne moe imati.22 Zabluda moe biti samo tolerirana, ali nema prava na slobodno priopavanje i prakticiranje. Takvo pravo pridrano je jedino istini i onima koji je posjeduju. Budui da je samo Katolika crkva ta koja je "jedina i prava religija", a to znai da posjeduje istinu, samo ona moe i mora uivati pravu slobodu u drutvu. Ostale vjerske zajednice mogle su, dakle, raunati tek s
Pravo na vjersku slobodu ukljuuje takoer i pravo na slobodu nevjerovanja. Kao to se mora potivati pravo svakog ovjeka da slobodno izabere i prakticira svoju vjeru, jednako se mora potivati pravo na slobodan izbor nevjere i nesudjelovanja u vjerskim obredima. U Deklaraciji o vjerskoj slobodi: Dignitatis humanae,Koncilpriznajcovakvocjelovitopravoustvarimavjere 19 UovomsenaslovubrojeviuzagradamaodnoseiskljuivaonadokumentDignitatishumanae 20 Usp. P. PAVAN, Einleitung und Kommentar zur Erklrung ber die Religionsfreiheit,u: H. S. BRECHTER./ B. HRING i dr. (pr.), Lexikon fiir Theologie lind Kirche. Das zweite vatikanische Konzil, sv. II, Freiburg 1967.,str.705. 21 Usp.F.BIHI,Idirittiumani,str.218. 22 Naelo je glasilo: "Samo istina moze imati pravo na slobodu, zabluda ne moe imatinikakvih prava,ona se moc tck podnositi, ukoliko nije mogue da je sad odmah istrijebimo" Usp.: T. AGIBuNI, Ali drugog putanema.UvodumisaoDrugogvatikanskogkoncila,Polazita12,Zagreb,KS,1972.,str.276.
18

~98~

toleriranjem. Meutim, na Koncilu je prevladalo miljenje da nosioci prava nisu "neki neposredni i formalni subjekti, duhovne vrednote (kakve bi bile npr. istina, pravda, moralno dobro, itd.),negosusubjektipravaosobeisamoosobe(fizikeimoralne).23Odnosi,naime,koji se stvaraju izmeu osobe i vrednota su metafizikog iIi logikog iIi moralnog reda, a ne pravnog. Samo osobni odnosi, tj. odnosi izmeu dviju osoba, mogu biti pravni odnosi. Stoga kod vjerske slobode nijerijeo sadraju religijeiIi osobnom odnosu ljudske osobe prema istini iIi zabludi, nego samo o drutvenom vrenju religiozne dimenzije ljudske osobe. Koncil ipak pritom jasno naglaava da se pravo na vjersku slobodu tie izvanjske slobode, tj. slobode u graanskom drutvu. Ono je u bitnom sloboda od izvanjskog pritiska (immunitas). To se pravo, dakle, ne odnosi na nutarnju ili moralnu slobodu, koja setieovjekovaodnosapremaBoguionomutoonzahtijevaodnjega.24 O vjerskoj slobodi, kako ju zamilja i to o njoj kae Drugi vatikanski sabor, opirnije se raspravlja u ovome Zborniku u studiji koja je posveena tom pitanju, pa ovdje o njoj neemoposebnogovoriti. 3.LjudskapravauostalimdokumentimaDrugogvatikanskogkoncila Od ostalih koncilskih dokumenata ovdje emo spomenuti one koji se bave pojedinanim pravima, kao to su prava vezana uz odgoj, pravo na informaciju te jo jednompravonavjerskuslobodu. U Deklaraciji o kranskom odgoju: Gravissimum educationis Koncil smatra da je suvremenodobaobiljeenovelikimobrazovnimiodgojnimmogunostimakojetrebada budu dostupne svakom ovjeku. Pozivajui se na Opu deklaraciju o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948., Koncil istie osnovna prava ljudi na odgoj, a posebno prava roditeljaidjecesobziromnaodgoj(GE,Proslov).PravonaodgojKoncildrineotuivimi sukladnim dostojanstvu ljudske osobe. Njime su obuhvaeni svi ljudi bez obzira na podrijetlo, poloaj ili dob. Sluenje pravom na odgoj, meutim, uvijek mora uvaavati
F.BIFI,n.d,str.218. "ovjek nutarnje nije slobodan da vjeruje ili ini to hoe, ve se mora svim silama truditi da spozna Boga i to Bog od njcga zahtijeva pa da sve to ispuni prema tome kako je spoznao, po najboljoj svojoj savjesti. Ipak nitko mu silom izvana to ne mae nametnuti niti ga u tom silom prijeiti. Sve religiozne zajednice imaju pravo na potpunu religioznu slobodu u odreenim granicama, ali time se ne misli ni najmanje umanjiti nauk i vjeru Katolike crkve da je ona jedina prava religija i jedina od Krista ustanovljena, koju su zapravo svi napokon duni prihvatiti. Samo nitko ne moe nijednom ovjeku katoliku vjeru silom namctnuti, ve je ovjek moe samo slobodno pod utjecajem milosti Boje prihvatiti."T.AGIBUNI,n.d.str.272.
24 23

~99~

konkretne datosti, kao to su ivotni cilj odgajanika, njihova osobna sposobnost i razlika spolova. Pravo na odgoj ukljuuje u sebe pravo na ouvanje vlastite kulture i predaja tijekomodgojnogprocesa,alitakoeripravonaotvorenostpremadrugimaisuradnjus razliitima(GE1). Pravonaodgojodnosisenadjecuimlade,t.j.onekojeseodgaja.Oniimajupravoda odgojkojiimsepruabudedolian(GE1;6).No,Koncilspominjeipravoodgajanjakoje u prvom redu pripada roditeljima i onim kojima roditelji povjere to pravo. Oni imaju pravo da po svojoj savjesti izaberu kolu za svoju djecu. Drutvo i drava moraju tititi i podupiratiostvarivanjepravanaodgoj,nikakopaksuavatiprostorodgojanitinametati sadraj odgoja (GE 6). To se prvenstveno odnosi na pravo na vjerski odgoj koji svakomu mora biti omoguen i Koncil zahtijeva da svi krani imaju pravo na kranski odgoj (GE 2). U tom smislu i Crkva ima pravo "slobodno osnivati kole bilo koje vrste i stupnja i njimaupravljati"(GE8). U dekretu: Inter mirifica, posveenom sredstvima drutvenog priopavanja, Koncil ustvruje da postoji u "ljudskom drutvu pravo na informaciju o onom to ljudi bilo pojedinano bilo kao drutvo, svaki po svome poloaju, trebaju znati" (IM 5). No, Koncil jetakoersvjestangolememanipulativnemoisredstavadrutvenogpriopavanja,teza ispravno ostvarenje prava na informaciju zahtijeva da ona bude istinita i cjelovita s obzirom na svoj objekt, a moralno ispravna i prikladna s obzirom na nain pribavljanja i objavljivanja. Civilna vlast je duna unutar svoje nadlenosti braniti i osigurati istinsku i pravednu slobodu informacije, ali takoer je obvezna tititi prava primatelja informacija (IM 12). Slino kao i u pitanju odgoja, i u stvarima informiranja Crkvi pripada pravo upravljanja i posjedovanja bilo koje vrste instrumenata potrebnih ili korisnih za kranski odgoj ili pastoralnodjelovanjeCrkvc(IM3). U Dekretu o misijskoj djelatnosti: Ad gentes, govori se o pravu na slobodno prihvaanje vjere kao i slobodno ispovijedanje vjere: "Crkva strogo zabranjuje siliti nekogailiganeumjesnimspletkamanavoditiiliprivlaitidaprigrlivjeru,kaototakoer titi pravo da se nitko ne odvraa od vjere nepravednim zlostavljanjem" (AG 13). U Deklaraciji o odnosu Crkve prema nekranskim religijama: Nostra aetate, Koncil jasno odbacuje i osuuje kao tuu Kristovu duhu svaku diskriminaciju zbog rase ili boje, drutvenogpoloajailireligije(NA5).tovie,izriitosekaedajetakvodjelovanjetue Kristovuduhu.

~100~

III.LJUDSKAPRAVAUDOKUMENTIMABISKUPSKIHSINODAIZ1971.I1974.GODINE 1. Ljudska prava u dokumentu: Iustitia in mundo (Pravda u svijetu) Biskupske sinode iz1971. Na treoj Biskupskoj sinodi, odranoj 1971., raspravljalo se o poslanju Crkve s obziromnapravduusvijetu.ZanautemujezanimljivototoCrkvaupravouostvarenju pravde vidi uvjet mogunosti ljudskih prava. Bez pravde u meusobnim odnosima pojedinaca i njihovu odnosu s drutvom ne moe biti govora o istinskom ostvarenju ljudskih prava. Bez djelovanja prema naelima pravde svijet ostaje mjesto dominacije, tlaenja, izrabljivanja, neslobode i nemogunosti razvoja i suradnje, mjesto gaenja ljudskogdostojanstvaiprava.25 TemeljicrkvenoggovoraopravdiisusljednooljudskimpravimajestuSvetompismui u njemu oitovanoj dunosti pravde prema ljudima. Sinoda slijedi put teolokog utemeljenja kakav nalazimo u Deklaraciji o slobodi vjere: Dignitatis humanae Bog koji se "pokazuje kao osloboditelj potlaenih i branitelj siromaha"26, Isus Krist kao ostvaritelj punine pravde i pravednosti, zajednica Isusovih uenika Crkva pozvana da nastavi put Isusa Krista, neprestano naglaava da su nerazdvojno povezani odnos prema Bogu i Isusu Kristu s odnosom prema brai ljudima. Sinoda naglaava da poslanje Crkve nije mijeatiseudonoenjekonkretnihrjeenjana"drutvenom,gospodarskomipolitikom polju u pitanju pravde u svijetu. Ali njezino poslanje ukljuuje obranu i promicanje dostojanstvaitemeljnihpravaljudskeosobe."27 1.1.Novinaglasciucrkvenomnaukuoljudskimpravima "Ako Crkva mora svjedoiti o pravdi, ona priznaje da svaki onaj koji se usuuje ljudima govoriti o pravdi mora najprije biti sam pravedan u njihovim oima.28 Ovim rijeimaSinodaotvara,poprviputtakoizriito,pitanjeljudskihpravausamojKatolikoj crkvi. Stav Sinode je vrlo jasan: "U Crkvi se moraju potivati prava. Nitko ne smije biti lienuobiajenihsvojihpravazatotosenaovajilionajnainpovezaosCrkvom."29Nije, dakle, rije o izvanjskom podruju, na kojemu vjernici mogu trpjeti nepravdu i uskraivanjepravazbogsvojepripadnostiCrkvi,negoounutarcrkvenompodruju.Prava kojasemorajupotivatiuCrkvipremanekimkategorijamajesu: 1)Pravonajednakost:pravosvihlanovaCrkvenamogunostnekogsudjelovanjau
25

Usp TREA SINODA BISKUPA, Pravda u svijetu, u: Sto godina katolikoga socijalnognaukaCur.M.VALKOVI),Zagreb,KS,1991.,str.391. 26 Isto,397. 27 Isto,399 28 Isto,400. 29 Ondje

~101~

pripremanju odluka; pravo ena na vlastiti dio odgovornosti i sudjelovanja u zivotu drutvaiCrkve;pravolaikanajednakostupostupkuipromaknuu. 2) Prava vezana uz crkveni ivot: pravo na slobodu govora i miljenja; pravo na zakonski sudski postupak u kojemu optueni ima pravo znati tko su mu tuitelji i pravo naodgovarajuuobranu;pravovjernikanabrzoodvijanjenjihovihprocedura;. 3) Prava vezana uz rad: pravo na zasluenu plau i socijalno osiguranje onih koji radezaCrkvu,bilodasusveeniciililaici. MoguseprimijetititakoerodreenipomaciuodnosunaizriajeDrugogvatikanskog koncila i prethodnog crkvenog uiteljstva s obzirom na svjetovnu razinu ostvarenja ljudskih prava. Sinoda u svom govoru ukljuuje takozvana prava tree i etvrte generacije. Tako se u dokumentu dosta pozornosti posveuje pravu na razvitak u okviru prava naroda. Za ostvarenje toga prava Sinoda kao potrebno istie da narodi imaju pravo na razvoj prema vlastitim kulturnim karakteristikama, da imaju pravo na ostvarenjesvogekonomskogidrutvenognapretkausuradnjisdrugima,dasvakinarod ima ista prava u aktivnom i odgovornom sudjelovanju ostvarenja opega dobra ovjeanstva.30 Sinoda upozorava na diskriminacijska shvaanja koja nerazvijenost nekih naroda dovodi u vezu s njihovom nesposobnou. Snano se istie pravo naroda na vlastiti identitet i autentino oitovanje svoje vlastite odgovornosti, kao i pravo na temeljnopolitikosamoodreenje. Novo je takoer vienje Sinode da su ostvarenje ljudskih prava i borba protiv diskriminacijepodrujemoguegunapreenjaekumenskesuradnjeizmeucrkava. 1.2.OstalaljudskapravaudokumentuBiskupskesinode Pod"ostalimljudskimpravima"nemislimonanekamanjevanaprava,negouprvom redu na ona koja ve formulirana nalazimo u bogatoj kranskoj predaji, a posebno u dokumentima Drugog vatikanskog koncila. Sinoda se takoer smjeta u taj veliki tok i insistira na obvezatnosti i normativnosti ljudskog dostojanstva, potvrujui primljeno i prosljeujuigadalje. Potvrujusetako,biloizriitoiliukljuivo,pravonasudjelovanjeudrutvenomivotu i jednakost u vrenju drutvenih slubi, pravo na primjerenu plau za vlastiti rad u proizvodnji, pravo na jednakost u vrenju drutvenih slubi. Svi graani imaju pravo na sudjelovanje u politikorn, gospodarskom i drutvenom ivotu. Govori se o pravima politikih zatvorenika na regularni sudski proces te pravo na slobodu od tjelesnog muenja. Spominje se i nepotivanje prava ratnih zarobljenika usprkos postojanju meunarodnih konvencija. Kao zahtjev modernoga vremena izdvaja se pravo na istinitu informaciju. Takoer se zahtijeva da ljudi imaju pravo na meusobnu komunikaciju bez
30

Usp.:Isto,str.394,406.

~102~

obziranageopolitike,ideolokeilidrutvenoekonomskeuvjete. Naglaava se pravo na ivot, koje je ugroeno pobaajem, nametanjem obvezatnosti sredstava protiv zaea i ratom. Pravo na ivot podrazumijeva pravo na siguran i dostojan zivot. To je pravo esto uskraivano ili znatno umanjeno radnicima emigrantima,radnicimaiseljacima,teposebnoizbjeglicama. Pravo na vjersku slobodu je takoer u mnogim krajevima ugroeno i Sinoda izriito kae: "U mnogim je krajevima teko povrijeena pravda prema onima koje politike grupe i javna vlast neprekidno i mnogostruko izvrgavaju opresivnoj ateistikoj propagandi iIi su lieni vjerske slobode; bilo da im je onemogueno da javnim bogoslujemasteBoga,bilodaimjezabranjenojavnonauavatiiiritisvojuvjeru,ilida imjesprijeenasvakavremenitaaktivnost.31 Takoersespominjepravodjeceimladihnaodgojosloboenideolokihoptereenja imanipulacije.Obiteljiimajupravonadrutveniivot.Asvakiovjekimapravonaobitelj i pripadanje zajednici: to se istie osobito s obzirom na stare, bolesne, siroad i naputeneosobe. 2. Ljudska prava u poruci: Ljudska prava i pomirenje pape PavIa VI. i Biskupskesinodeiz1974. UzajednkojporuciPavIaVl.iBiskupskcsinodepodnaslovom: Diritti dell'uomo e riconciliazione (Prava ovjeka i pomirenje), nastavlja se prehodni govoroljudskimpravimauiteljstvaKatolikecrkve,snekimnovimnaglascima.Sinodaje zeljela naglasiti duboku povezanost priznanja i ostvarenja ljudskih prava s pomirenjem meu pojedincima, skupinama i narodima. U vrijeme napetih drutvenopolitikih odnosa,naglaavadaljudiimajupravonanadu,teistodobnodaupravouCrkvividiznak iizvornadezadananjeljude. Iako je ve Drugi vatikanski koncil svrstao ljudska prava meu "znakove vremena" na koje Crkva treba odgovoriti u svjetlu evanelja, Biskupska sinoda to sasvim jasno podvlai:Crkva"vrlovrstovjeruje,dajeostvarivanjepravaovjekadunostkojaizlaziiz evanelja, i da to ostvarivanje mora zauzimati sredinje mjesto u njezinoj slubi.32 Samom, dakle, poslanju Crkve, koje se temelji na djelovanju Isusa Krista prikazanom u Evanelju, neodvojivo pripada angaman oko ljudskih prava. Odgovomost s obzirom na pravaovjekausavjestiobvezuje,dodue,svakogaovjeka,alinaposebankranekojih je dunost da u svijetu navjeuju evanelje opeg pomirenja iovjekovih prava. Oni za
Isto,str.396. PAVAOVI.ISINODABlSKUPA.Poruka:Pravaovjekaipomirenje,u:Stogodinakatolikogasocijalnog nauka,(ur.M.VALKOVI).Zagreb,KS.1991.,str.409.
32 31

~103~

koje se Crkva u tom smislu eli i mora zauzeti jesu posebno pojedinci i narodi ija su pravapogaenaiijiseglasusuvremenomsvijetuneujeinemoeuti. Nastavljajui se na Sinodu iz 1971., naglaava se da i sama Crkva, ako eli da njezin govor bude vjerodostojan, mora poi od sebe u ostvarenju ljudskih prava. To pak znai stalno ispitivanje vlastite savjesti i ienje od moguih nepravdi u crkvenom ivotu, zakonodavstvu, institucijama. Sudionici Sinode su svjesni da nijedna nacija ne ispunjava potpuno zahtjeve to ih postavljaovjek sa svojim dostojanstvom i pravima, ali to nije razlogzaodustajanjeodzalaganjazaljudskapravaizanjihovosveveeunapreivanje. UdrugomdijelutekstanabrajajusenekapravakojaSinodasmatranajugroenijima: 1)Pravonaivot,kojejeovjekovotemeljnoineotuivopravo. Nabrajaju se potom najoitija suvremena krenja toga prava, od kojih su neka "standardna", kao pobaaj, eutanazija, tjelesna muenja, nasilje nad nevinima, ratovi, genocid,anekasuuvrijemeSinodesasvimaktualnakaonpr.kontracepcija,sterilizacija, masovne kampanje protiv prava na ivot i utrka u naoruanju, koju Sinoda posebno istiekaoskupuludostivelikuprijetnjupravunaivotuope. 2) Pravo na hranu. Iako bi se moglo svesti pod pravo na ivot jer je s njime vrlo usko povezano, ovo se pravo posebno spominje zbog kritinog stanja gladi u mnogim nerazvijenim zemljama, uzrokovanim nepravednom gospodarskom raspodjelom aesto ipolitikimsuprotnostima.Topokazujemeusobnupovezanostiproimanjesvihprava. 3) Drutvenoekonomska prava ovjeka odnose se u prvom redu na ekonomski ivot. UtojstvariSinodazahtijevapravednost,jerjeonanunasvijetuukojemusunejednako rasporeena bogatstva a time takoer mogunosti razvitka. Upozorava se na koncentraciju gospodarske moi u rukama maloga broja drava i kompanija, neravnopravnost u trgovinskim odnosima, nepravednu raspodjelu dobara na nacionalnojiinternacionalnojrazini,nezaposlenost,diskriminacijuprizapoljavanju. 4) Politika i kulturna prava poivaju na osobnom pravu svakoga ovjeka da sam aktivno odreuje svoju sudbinu. U ovom odlomku Sinoda vie nabraja prava, a manje sluajeve njihova krenja. "Svatko ima pravo slobodno i odgovomo sudjelovati u politikom ivotu. Svatko ima pravo: na informacije, na slobodu rijei, na slobodu tiska, na razliito miljenje. Ljudi imaju pravo da budu odgojeni i da odreuju nain odgoja svojevlastitedjece.33Takoersenaglaavapravonasloboduodproizvoljnoguhienjai zatvaranja iz politikih iIi ideolokih razloga. Istiu se prava radnikaemigranata, kojima moraju biti zajamena pravna zatita osobnih, drutvenih, kultumih i politikih prava. S osudomseodbacujesvakoumanjivanjeilioduzimanjepravazbograsnihrazloga.
33

Isto,str.410.

~104~

5) Pravo na vjersku slobodu. Sinoda saeto prosljeuje nauk Drugog vatikanskog koncila, naglaavajuei da ovo pravo ukljuuje pravo na javno i privatno ispovijedanje vjere, na vjerski odgoj i na drutveni angaman vjernika. Sinoda se izravno obraa politikimvlastima: "Pozivamo sve vlade da priznaju vjersku slobodu u zakonodavstvu i u praksi, iskljuujui sve oblike diskriminacije i zatiujui svaije uvjerenje i graanska prava, da vjernicinebibilisvedeninagraanedrugogreda."34 Zakljuak ovjekovodostojanstvoinjegovapravanalazeseutrajnojnapetostiizmeurazliitih polova ljudskc egzistencije. S jedne strane, vrsto su u podruju nedokidivoga, neizgubivoga, vjenoga, sa svim normativnim zahtjevima koji otuda proizlaze. S druge pak strane, po svojoj izruenosti povijesnim prilikama i neprilikama prolaze podrujem promjenIjivoga, sa svim oblicima svoga ostvarenja ili debakla. U ozraju te napetosti raasedubljaiobuhvatnijasvijestoovjekovojvrijednostikojatrebadabudezatiena. Drugi je vatikanski koncil dobro osjetio to titranje, taj znak vremena u suvremenom svijetu. Stoga je otvorio irom vrata Crkve za ljudska prava. Poziva krane da se, dok iekuju konano ispunjenje povijesti svijeta, zauzmu djelatno za stvaranje boljega i ljudskijega svijeta, koji,na koncu, nije nebitan za kraljevstvo Boje. Ostvarenjeljudskoga dostojanstva i ljudskih prava ne moe biti shvaeno u suprotnosti s Bogom i njegovim pravima. Dapae s njim je, uz potrebno razlikovanje, u najdubljoj povezanosti. Stoga Crkva na Koncilu u angamanu oko ljudskih prava spoznaje svoje poslanje u suvremenomsvijetu.Biskupskesinodeikasnijidokumentiuiteljstvatojojasnijeistiu. Sigumonemoemotraitiukoncilskimdokumentimadananjevienjeljudskihprava i prema tome ga vrednovati. To bi bilo neispravno. No, moemo ostati na putu kojim je Koncil krenuo. Manje ne smijemo uiniti ni na podruju vlastitoga vjerskog i unutarcrkvenog zivota kao ni u svom drutvenom ivotu. Jo izazovno i aktualno zvue rijei iz Gaudium et spes: "Snagom, dakle Evanelja, koje joj je povjereno, Crkva proglaava ljudska prava te priznaje i uvelike cijeni dinamizam kojim se u dananje vrijeme ta prava posvuda promiu. Ipak to gibanje treba da bude proeto evaneoskim duhom i da se zatiti protiv svake vrste lane autonomije. Izloeni smo, naime, napasti da smatramo kako su naa osobna prava sarno tada potpuno sauvana kad smo osloboeni od svake norme boanskog zakona. No tim se putem dostojanstvo ljudske osobenikakonespaava,negodapaegubi"(41).


34

Isto,str.411.

~105~

CRKVA,POLITIKA,DEMOKRATIJA

Bigovi,Radovan,Crkvapolitika,demokratijauCrkvaidrutvo,Beograd,Hilandarskifond,2000. str.247277

CRKVA,POLITIKA,DEMOKRATIJA RadovanBigovi (Naelapravoslavnefilozofijepolitike) Pravoslavna teologija nikada nije pokazivala vee interesovanje za politiku teoriju, uprkos tome to je Pravoslavna Crkva imala, sve do novijeg vremena, dominantan uticaj na javni i drutveni ivot istonohrianskih naroda. Zato danas ne postoji utemeljena i sistematski razraena teologija politike ili pravoslavna politika filozofija1. Politika je postala neka vrsta metafizike savremenog oveka. Na ovim prostorima ivimo u vremenu sveopte politizacije ivota, pa i izraenih tendencija za politizacijom Crkve. Pravoslavne teologe, a i Crkvu u celini, taj problem stavlja pred velike dileme i nedoumice. Da li fenomen politikog ignorisati ili mu posvetiti ozbiljun panju? Ovde trebapomenutuiinjenicudanipolitikolozi,pravnici,sociolozi,ekonomistidosadanisu posvetili naroitu panju pravoslavnoj drutvenoj, sociopolitikoj i ekonomskoj misli i praksi. Kaodatunemaniegvanogibitnogzasavremenogoveka. Pravoslavna crkva, posmatrana u sociolokoj ravni, izrazit drutveni, jeste kulturni i politikifenomen.Crkvajezajednica(novodrutvo),onadelujeuvremenuiprostoru, i njena misija ne moe a da nema politike implikacije. Pitanje je samo kakve. I nemeanje Crkve u politiku jeste svojevrsna politika. Zato se ini opravdanim da
O pravoslavnoj politikoj filozofiji opirnije: E. Arveler, Politika ideologija Vizantijskog carstva, Beograd, 1988; D. Bogdanovi, Politika ideologija srednjevekovne Srbije, Gradac 110, 1993, 8595; Iz politike filozofije vizantijskih svetih otaca, Prilog poznavanju vizantijske politike misli, Pravoslavna misao 7/1, Beograd, 1964, 1019; S. arki, Pravne i politike ideje u Istonom rimskom carstvu, Beograd, 1984; M. Petrovi, Poloaj i prava vizantijskog cara u Crkvi, Gradac 110, 1993, 7884; K. uri, Crkva i drava, Beograd, 1923; N. Mila, Pravila Pravoslavne crkve I, Novi Sad, 1895; G. L. Kuratov, oeka eBI,Moskva,1984,98119;..,oeka eB,Moskva,1974;A.meman,Sudba,B,PravoslavnaV, 1947; neopapizme, 5, , 1950; . Lipic, , Zbornik B I, Moskva 1984, 358370; S. Troicki, Crkveno politika ideologija svetosavske Krmije, Glas SAN, CCXII, Beograd 1953; Theocratie ou Cesaropapisme, Contacts,1958,22,5559,23,7883;PanayotisNellas,OrthodoxieetPolitique,Messagerdel'exarchatdu Patriarche Russe en Europe occidentale 5960, Paris, 1972, 3451; A. N. Nissiotis, Les Eglises d' Europe et lemonde,Contacts34,1961,121131;J.Meyendorf,Justinian,theEmpireandtheChurch,DDP22,1968, 4360;M..,,1981.
1

~106~

pravoslavni teolozi, i ne samo oni, tumae politike procese kroz prizmu pravoslavne filozofijeivota. Crkva je tokom istorije egzistirala u dravama sa razliitim ureenjem i politikim sistemima. Isto je i sada, a verovatno e tako biti i ubudue. U dravama sa razliitim sistemimaonatraisvojmodusvivendi.Nepostojimodeldraveilitippolitikogsistema sa kojim bi Pravoslavna Crkva mogla da se poistoveti ili da ih ozakoni. Na hrianskom IstokupretrajavasamosaznanjedasuCrkvaidravadverazliiteidijametralnosuprotne realnosti izmeu kojih postoji fundamentalna napetost i permanentna protivrenost, i pored nunih uslovljenosti i meuzavisnosti. Crkva i drava, svejedno koja i kakva drava, dva su razliita grada sa dva razliita poretka i naina postojanja. Crkva je grad koji na gori stoji. Ona treba da bude obrazac i model svakom zemaljskom gradu (dravi, drutvu). Hriani su stanovnici odreene drave, ali istovremeno i graani nebeskogJerusalima. Hristos je osnovao Crkvu kao ivi bogooveanski organizam i zajednicu, a ne kao dravu. Njegova je volja da ceo svet postane kosmika Liturgija, a ne planetarna drava. Istina, Hristos nije ukinuo dravu, ali ju je demistifikovao. Oduzeo joj je svaku sutinsku i apsolutnu vrednost davi joj, imajui u vidu slabost ljudske prirode, uslovnu i relativnu vrednost, funkcionalno znaenje i vaenje. Za hrianina je bitna Crkva, a u kakvoj je dravi to je za njega sutinski irelevantno. Ovo ne znai da je za hriane nevanoukakvomtipudraveive,vesamodatoneodreujesutinunjegovogivota ismisaopostojanja. Program Crkve za svet je, u svim epohama, Jevanelje Hristovo. Na tom programu je mogue izraivati samo Crkvu, ali ne i dravu. Ukoliko pretpostavimo da binekadravamoglaoivotvoritiiu praksirealizovatiJevanelje,onabiutomtrenutku prestala da postoji. Transformisala bi se u Crkvu. Sama bi sebe ukinula. Tada bi to bio najbolji,idealniporedakusvetu. Izmeu Crkve i drave postoji kvalitativna razlika ravna razlici izmeu Starog i Novog Zaveta (saveza), starog i novog Adama ili starog i novog oveka. I pored tog samosaznanja, pravoslavni hriani, uprkos svim iskuenjima, nisu podlegli moralnom idealizmu i socioistorijskom utopizmu. Imajui u vidu, pre svega, ljudsku prirodu, ostali su na pozicijama hrianskog realizma i pomenute antinomije: Crkva i drava kao dva razliita poretka i ureenja sveta i drutva. U jednom periodu pojedini monaki krugovi na Istoku razumevali su Crkvu kao kraj drave, uporno insistirajui da manastiri budu eksteritorijalni, ali ideja Crkve bez drave nikada nije prevladala. Sticajem mnogih okolnosti hrianski Zapad je tokom mnogo vekova teio da stvori hriansku dravu, tj. Crkvu bez drave, iji je idejni tvorac Blaeni Avgustin. Taj pokuaj transformacije drave u Crkvu zavrio se tragino transformacijom Crkve u dravu, to predstavlja najveu hriansku sablazan za svet. Simbol te srednjevekovne hrianske drave danas je drava Vatikan. Pravoslavni Istok se nikada nije zalagao za teokratski i klerikalni tip drave,premdajepovremenobilopojedinacasklonihtakvojideji.

~107~

Samosvest da su Crkva i drava dve razliite realnosti logiki je kod pravoslavnih hriana imala za posledicu svest o koegzistenciji dve politike nebeske (Fil. 3,20) i svetovne (ovozemaljske), svest o sapostojanju dve vlasti duhovne i svetovne. Svaka ima svoju sferu delovanja, i jedna drugoj se ne mogu meati u unutranje stvari. Naelo autonomnosti dve politike, tj. odvojenost Crkve i drave, na snazi je jo od apostolskog doba. Ovo naelo je ustanovljeno i ozakonjeno i crkvenim kanonima i dravnim zakonima. U svakom sluaju, odvojenost Carstva od Crkve jeste injenica ustanovljena vizantijskim zakonom, potovana s obe strane, iako je bilo obostranih pokuaja meanja jednih u delokrug drugih Ali, svi su ti pokuaji delo pojedinaca, a ne ustanova2, kae E. Arveler rekonstruiui politiku ideologiju Vizantije koja je bila uzor dravamanaBalkanu. Kodpravoslavnihjetokommnogovekovapolitikiideal,inesamopolitiki,biodase uspostavi harmonija, saglasje ili simfonija izmeu dve razliite politike i dve vlasti: vlasti svetenstva (sacredotium) i vlasti Carstva (imperium). Kao to postoji meuzavisnost due i tela, tako postoji meuzavisnost Crkve i drave. Ono to je dua telu, to je Crkva dravi. Idealan poredak (taksis) podrazumeva ravnoteu izmeu Crkve i drave, analognu odnosu i ravnotei due i tela. Iako su razliitih vrednosti, izmeu njih treba da postoji saglasje, saradnja i meuzavisnost. Nosioci dravnih funkcija su zato morali da potuju crkvene kanone, a lanovi Crkve dravne zakone. Oni su stalno upueni jedni na druge,ak i zavisni jedni od drugih. Homokanonima su jasno i precizno definisanegraniceautonomnostiisaradnje.Usvakomsluaju,drutveniporedaksekod pravoslavnih naroda izgraivao na vie naela od kojih su dva najvanija: naelo dravnog poretka (koje se temeljilo na rimskovizantijskom pravu i, u izvesnoj meri, na pravnoj teoriji bejrutske kole) i naelo crkvene ekonomije. Ova dva naela su uvek tumaena kao komlementarna i meuzavisna. Od ideala simfonije nije se odustajalo niondakadaonupraksinijefunkcionisao,anajeenije. Mistini temelji autoriteta (. Derida) crkvene i svetovne vlasti, crkvene i dravne politike, sve do XIX veka na hrianskom Istoku jeste Bog. On je temelj i izvor svake vlasti. On je jedini vlasnik i vladar (Svedritelj, Pantokrator) svega to postoji. ovek je samo upravitelj (ekonom) Boije imovine i duan je da njome upravlja bona fide, a to znai po Vlasnikovom nalogu. Zemaljska vlast je uslovljena i ograniena boanskom vlau.OnajelegitimnaakosevriuskladusavoljomBoijom.Moralniiobiajnizakoni, crkveni kanoni i dravne pravne norme temeljili su se i opravdavali boanskim pravom i zakonom. Kada je re o ovim metafizikim temeljima politike, tu se hrianski Istok i Zapad nisu bitnije razlikovali. Razlika se ogledala u samom pojmu Crkve i drave i njihovim meusobnim odnosima. Ostaje otvoreno pitanje koliko ovi temelji politike i prava korespondiraju sa pravoslavnom teologijom, a koliko sa jevrejskom teokratijom, rimskom pravnom i politikom filozofijom i orijentalnim monarhijama i teokratijama. Bog kao temelj svake politike i izvor vlasti nije sporno naelo. Sporno je koji Bog i
2

E.Arveler,PolitikaideologijaVizantijskogcarstva,140.

~108~

kakavBog.Stieseutisakdasu sedravnaicrkvenapolitika(onazvanina),dravnei crkvene institucije tokom mnogo vekova temeljile na klasinom religijskom monizmu i monoteizmu, na predstavi starozavetnog Jahvea, iz ega se pak izvodilo i teorijski obrazlagalo kruto monarhijskohijerarhijsko ustrojstvo drave i drutva, a i same Crkve. Vlast izvire odozgo, i prostire se nadole. Njen maksimum je na vrhu (u rukama jednog), a minimum na dnu piramide. Postoji onaj (ili oni) koji vlada i upravlja, i oni nad kojima se upravlja. Sve ovo je vodilo podeli drutva na stalee, to je odgovaralo feudalnom sistemu. Ova hijerarhijska i monarhistika struktura, kao i predstava same vlasti i poretka, ogledala se na svim planovima, na dravnom, crkvenom, porodinom planu,ainasvimdrugimdrutveniminstitucijama. U Vizantiji i svim srednjevekovnim dravama na Balkanu, pod uticajem pravoslavne teologijeimonatva,stvaralaseposebnapredstavaosamompojmuvlasti.Doktrinarno, vlast se razumevala kao sluba i sluenje jednih drugima, a ne kao nadmo ili premo jednih nad drugima. Naalost, kada je re o dravi i zvaninoj Crkvi, u praksi je vailo ovo drugo, emu su se najvie opirali narod i monatvo koje je bilo svojevrsna opozicija zvaninoj dravnoj i crkvenoj vlasti. Ako se paljivo analiziraju monaki ustavi, tipici i manastirske institucije, neminovno se namee zakljuak da su oni mnogo vie saobraeni samoj prirodi Pravoslavne Crkve nego oficijelne crkvene institucije i zakonodavstvo. Njima je temelj bila pravoslavna trijadologija, a oficijelnim crkvenim institucijama i zakonodavstvu klasini religijski monizam i monoteizam. U ovom monistikom politikom naelu, koje ni do danas nije prevladano, nalaze se idejni i metafizikitemeljievropskogtotalitarizmaiautoritarizma. Na hrianskom Istoku, kao i na Zapadu, bilo je despotizma i totalitarizma, ali se ipak ini da bi objektivna komparativna analiza pokazala da su narodi i drutva na pravoslavnom Istoku u srednjem veku bili daleko slobodniji, iznijansiraniji, liberalniji, dinaminiji i raznovrsniji. Na to ukazuje iinjenica da nije bilo ni socijalnih revolucija ni krvavihratovaizmeuCrkveidrave.Kodpravoslavnihje,uveojilimanjojmeri,tokom cele istorije, i teorijski i praktino, egzistirao politiki pluralizam, postojale su dve vlasti kojesuipakjednadruguograniavaleusamovolji. PorednaelaodvojenostiCrkveidraveitenjezanjihovomsimfonijom,naIstoku seuobliavalojonekolikoivotnihidrutvenihidealakojisuimalidalekosenepolitike posljedice: ljubav, pokajanje, samoogranienje, pratanje, mir, sloga, svetost, muenitvo, providencijalna uloga svakog naroda u istoriji (ideja naroda Boijeg) i sabornost. Za istone hrianske narode svetost je najznaajniji i sutinski cilj ivota. Kategoriji svetostitrebadateisvakapolitika,duhovnaisvetovna.Odonihkojisuvladalizahtevao sebesprekornomoralanivotistalnopokajanjezanepoinstvaikrenjeboanskevolje. Buduidajesvetostsutinskiciljivota,naIstokuEvropesestalnouobliavalapredstava o svetom vadaru, svetom vojniku, svetom narodu, ak i o svetoj zemlji. Od cara, patrijarha i obinog hrianina se trailo i oekivalo da svojim nainom ivota pokazuju Boga i svedoe svoju veru. Muenitvo je znailo delatno svedoenje vere, bez

~109~

obziranaivotneokolnosti.Istinskisvedok(muenik)jebioonajkojisepreddilemomda litrpetinasiljeiliinitinasiljeopredeljivaodatrpi.Jedinonasiljekojesetolerisalo,nei opravdavalo, bilo je nasilje poinjeno u samoodbrani. Pravoslavni ideal muenitva, dakle,nemanikakvevezesamazohizmominekrofilijom,kakomutomnogiimputiraju. Poslunost nije bila samo etika kategorija ve je imala i politike implikacije. Vlast mora da se slua i potuje, jednostavno zato jer ona slui, i treba da slui, Bogu, i da na zemlji podraava Boanski poredak. Poslunost vlastima je imala granice. Vlast se slua i potuje samo dok ona potuje boanski zakon. Interesantno je napomenuti da pravoslavni nikad nisu zagovarali nasilno ruenje vlasti. Ipak, u praksi ima bezbroj takvih primera, kao to je i kategorija poslunosti esto podlegala sopstvenoj patologiji i pretvarala se u pokornost i potinjenost, a vlast ljubavi i dobrovoljnog sluenja (teodulija)uvlastprinude,premoiiporobljavanja. Pravoslavna antropologija stalno istie da svaki narod, kao i svaki pojedinac, ima svoje posebne, Bogom dane, darove i sposobnosti (razliite talente), samim tim i posebnu ulogu (slubu) u istoriji koju treba da realizuje i artikulie. Iz ovog je proistekla vana politika ideja o providencijalnom narodu ili ideja o narodu Boijem. Pravoslavna ideja o providencijalnom narodu sutinski se razlikuje od ideje o izabranomnarodu. Idejaprovidencijalnognarodapodrazumevaravnopravnost svih narodaiposebnuulogusvakognarodauistoriji.Svakinarodimapravoidunost,sjedne strane, da artikulie i do maksimuma razvije svoje darove i, s druge, da voli, potuje, pomae drugi narod i sarauje s njim. Zato su se pravoslavni narodi grevito odupirali svim pokuajima unifikacije sveta i ivota i guenja nacionalne samosvesti bilo kog naroda. Za razliku od toga, ideja izabranog naroda je vodila supremaciji i dominaciji (hegemoniji)jednognarodanaddrugimnarodima. Saborna priroda Pravoslavne Crkve i institucije crkvenih sabora su imali veliki uticaj nadrutveniipolitikiivotistonohrianskihnaroda.Institucijecrkvenihsaborasubile uzor crkvenonarodnih sabora i dravnih sabora u srednjevekovnoj Srbiji, na neki nain, moda, i formalni prototip savremenih skuptina i parlamenata. Ideja sabornosti se sastojala u tome da i svaki pojedinac i ceo narod treba da izgrade sopstveni saborni (vaseljenski,univerzalni)um,ljubav,brigu,oseanjeiodgovornost.Ipojedinacinarodsu duni da izau iz sebe, da se saive sa drugim i da sarauju sa drugim. Pravoslavna antropologijaipolitikafilozofijasuotvoreneikomunikativne. Na temeljima pravoslavne sabornosti u drugoj polovini XIX i prvoj polovini XX veka u Rusiji i na Balkanu je nastala ideja sveoveka i sveovetva (panhumanizma), koju su zastupali Dostojevski i jedan broj ruskih religioznih filozofa. Koda nas najizrazitiji pobornici ove ideje bili Vladika Nikolaj, Pavle Jevti i Milouri. Pravoslavni mislioci su Nieovoj ideji natoveka i evropskom nihilizmu suprotstavljali biblijski i pravoslavni humanizamiuniverzalizam. Insistiranje pravoslavnih teologa na naelu sabornosti dalo je povod mnogim naunicima da ih optue za kolektivizam i egalitarizam. Meutim, ak i povrno

~110~

poznavanje pravoslavne filozofije ivota, koja je heterogena, nedvosmisleno otkriva da su se pravoslavni grevito borili protiv kolektivizma, individualizma i egalitarizma. Individualizam, kolektivizam i egalitarizam su nastali na hrianskom Zapadu, a ne na Istoku. Crkvena i dravna politika su na hrianskom Istoku dve razliite politike, koje se, istina, sve do XIX veka uslovljavaju i proimaju. Do tog vremena ih je nemogue apsolutno razdvajati, ali ih ipak treba razlikovati. Poetkom XIX veka dolazi do kopernikanskog obrta u politikoj filozofiji kod tradicionalno pravoslavnih naroda. Tada zapoinje sveopti proces evropeizacije hrianskog Istoka. Crkva i drava su se nale na suprotnim kolosecima. Stvarao se ideal sekularne i laike drave. Pod uticajem politikih ideja sa Zapada, uobliavale su se ideje o nacionalnom i dravnom suverenitetu, ime je negirana svaka boanska uloga u politici i istoriji. Drava i nacija postaju nova boanstva. Crkvena samosvest je slabila neshvatljivom brzinom. Proces sekularizacije je zahvatio porodicu, kolu, kulturu i sve drutvene i dravne institucije. Sve se to projektovalo i na samu Pravoslavnu Crkvu. Autohtona pravoslavna kultura i politika su iz dana u dan slabile, u najboljem sluaju zadravajui muzejsku i arheoloku vrednost. Pravoslavni su postali manjina i tamo gde su vekovima bili stoprocentna veina.Kaokuleodkarataruilisuseinestajalipravoslavnedrave,drutvaikulture. U svemu, pa i u politici, evropski Zapad je trijumfovao nad evropskim Istokom. Trijumfovali su zapadni stil ivota i nain miljenja. Gubile su se sutinske razlike, a, uglavnom su pretrajavale formalne i ideoloke razlike koje nisu bitnije uticale na realni ivot. Istok verno sledi evropske procese modernizacije i demokratizacije, naalost sa zakanjenjem od jednog veka, ali opet ne samo svojom krivicom. U ovom periodu ne postoji pravoslavna politika filozofija na istoku Evrope. Postoji samo zapadnoevropska politikateorijaipraksa. Idealdravanacija OdpadaCarigrada1453.godineibalkanskihdravakrajemXVvekapodTurke,pasve do sada, na Balkanu opstaje ideal poistoveivanja vere (Crkve) i nacije. Mnogi faktori su uticali na oblikovanje ove ideje. Prvo, sama injenica da je pravoslavna vera tokom nekoliko vekova bila sutinski sadraj nacionalnog identiteta. Nekako se podrazumevalo da je Grk, Rus, Bugarin, Rumun pravoslavan. Mogue je da su se vera i nacija poistoveivaleipoduticajemislamsketeorijemileta.Sobziromnatodauovomperiodu dolazi do ozbiljne krize crkvenog identiteta, stapanju vere i nacije je doprinela i autokefalija pomesnih Pravoslavnih Crkava.injenica da drave nisu postojale i da je Crkva preuzela njihovu ulogu patrijarsi su postali etnarsi, a episkopi primili ezlo i mitru, simbole carske vlasti svakako je uticala na ovu simbiozu i stapanje. To je bio muan period i za Crkvu i za narod. I vera i nacija su, sa razliitih strana, bile ivotno ugroene, te je njihovo saveznitvo psiholoki razumljivo, paak i poistoveenje, jer je dotogadolouciljugologopstanka,osloboenjeodropstvaivaspostavljanjadrave.

~111~

U tom periodu se u celoj Evropi raa i stvara model drava nacija, tj. ideja nacionalne drave. Od francuske revolucije sama nacija postaje izvor i temelj svake vlasti.4 Model drava nacija i vera nacija na Balkanu se uobliio u politiki ideal jedna dravanacija. Ovom idealu su teili svi: Crkva, drava. Svako je imao svoje razloge i ciljeve. Mnogi narodinaBalkanusuvelikommukomostvariliovajideal.Srbimatodosadanijepoloza rukom, a prolili su mnogo krvi za tu ideju. Ma koliko ovaj ideal i model bio racionalan i opravdan,kadasuSrbiupitanju,onese,poposledicama,pokazatitraginimposrpsku dravu, srpski narod i Srpsku Crkvu. Bio je neostvarljiv i zbog unutranjih i i zbog spoljanjih faktora. U periodima ropstva veliki broj Srba je primio islam i katolianstvo. Kasnije su mnogi postali ateisti, agnostici i lanovi drugih hrianskih konfesija. Promenivi veru, Srbi su promenili i nacionalni identitet. Sticajem mnogih okolnosti od jednognarodaSrbanaovimprostorimasunastajalenovenacije. Poto se interesi velikih sila i ciljevi srpskog naroda skoro nikad nisu poklapali, a imajuiuviduivepomenuterazloge,nesloguidezintegracioneproceseunutarnaroda, politikiidealdravanacijaCrkvajepostaoutopija.Akosesudipoposledicama,nije teko zakljuiti da se srpska nacija neprestano smanjivala, a danas to moemo da kaemoizadravu,takodajebudunostinacijeidravekrajnjeneizvesna.SrpskaCrkva je izgubila svoje teritorije, veliki broj vernika, posebno onih potencijalnih, jer je nepisano pravilo da lan Srpske Crkve moe biti samo onaj ko se izjanjava kao Srbin gotovozakonjen.A,naalost,unutarsameCrkvejerasprostranjenomiljenjedaonajko nije pravoslavan i nije Srbin. To se pravda nacionalnim interesom, a, u sutini, faktiki razaraismanjujesamunaciju. Stieseutisakdajeuposlednjadvavekanedostajalo,itomnogo,politikogrealizma i pragmatizma, kako srpskoj dravnoj politici, tako i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, a i samom narodu. Nezahvalno je sada nagaati ta bi bilo da je bilo. Ali je svakako opravdano postaviti pitanje da li bi danas situacija sa naom dravom, Crkvom i narodom bila sasvim drugaija da se, recimo, tokom dva poslednja veka izgraivala srpskanacionalnadravasatrivere,dravasjednomveromavienacijailipakdrava savieverainacija.Usvakomsluaju,sadapostojevienegoozbiljnirazlozidasemodel dravanacijaiveranacijastavipodznakpitanja,aisrpskipolitiari,narodicrkva,jer susvi,umanjojiliveojmeri,izovihilionihrazloga,bilizagovornicitogideala.

4 Princip svakog suvereniteta poiva u naciji. Nijedno telo, nijedan pojedinac ne moe vriti vlast koja
izrazito odatle ne proistie, (Deklaracija o pravima oveka i graanina, 1789, lan 2). Isti princip potvrujeiOptadeklaracijaopravimaovekaiz1948,lan21/3,stimtoseunjojgovorionarodu,ane onaciji.

~112~

Pravoslavna Crkva je osudila etnofiletizam jo daleke 1872. godine, ali se u stvarnosti ni do danas nije oslobodila sekularizovanog i bezbonog nacionalromantizma, to predstavljasvojevrsnueklisiolokubolest. Pravoslavna Crkva nije, kako mnogi misle, ni nacionalna, ni anacionalna ni nadnacionalna. Ona je, jednostavno, po nacionalnom sastavu svojih lanova bila, i treba da bude, multinacionalna. Razume se daelanovi biti pripadnici jednog etnosa ako na teritorijama nad kojima pomesna Crkva ima jurisdikciju ivi nacionalno homogeno stanovnitvo. Danas je svaka Pravoslavna pomesna Crkva, Crkva odreene etnike grupe. Vekovni teritorijalni princip organizacije Pravoslavne Crkve praktino ne igra vie nikakvu ulogu. Sada se ne znaju tano utvrene granice svake pomesne Crkve. Zbog stalnih migracija stanovnitva jurisdikcije se meaju i preklapaju, to dovodi do velikih nesporazuma izmeu njih. U svakom sluaju, danas je sve manje etnikiistih prostora i teritorija. Ako je nekada nacija dala krila Crkvi (jer su postojali nacionalno homogeni prostori i drave), danas ona predstavlja okov za Crkvu, jer su istorijske okolnosti promenile. Nacionalno gubi bitku sa graanskim, anacionalnim i internacionalnim. Uslovno reeno, tradicionalno pravoslavni narodi se sele i raseljavaju po celom svetu. Njihove prostore sve vie naseljavaju narodi, nacije i nacionalne manjine drugih religija i hrianskih konfesija. Zato se svaka pomesna Pravoslavna Crkva danas nalazi pred dilemom da li da definitivno i zvanino napusti teritorijalni princip svoje organizacije i prihvati i ozvanii nacionalni princip (da svaka Crkva bude nacionalna, tj. Crkva samog jednog naroda). Moda je najrealnije, i u duhu crkvene ikonomije, da ravnopravno sapostoje oba ova naela i da se, gde je to mogue, kombinuju. Najgora bi bila situacija ili ili. Uostalom, u sutinu Crkve ne ulazi ni nacionalno ni teritorijalno. Crkva je ira od kosmosa. Pod krov Crkve mogu stati sve nacije,aliCrkvanemoepodkrovnijedne(VladikaNikolaj). Crkvaidemokratija Crkvena i dravna politika, a i uopte svetovna politika, danas se ni u kom sluaju ne mogu poistoveivati u zemljama (dravama) realsocijalizma, ili, kako se to danas jednim neologizmom kae, u drutvima tranzicije. Objektivno posmatrano, na tim prostorima Crkva nema drutvenu i politiku mo. Ona ne normira javni i drutveni ivot, Crkva je, jednostavno reeno, u izgnanstvu i u dijaspori. Njena drutvena i politika uloga (svejedno da li pozitivna ili negativna) u istorijskim procesima na evropskom Istoku je zanemarljiva, to na Zapadu nije sluaj. Svakako, situacija nije svuda ista, ali to bitno ne menjastvari. Nakon dugotajnog komunistikog totalitarizma, posle mnogo patnji i muka, sve istonoevropske drave i drutva su se opredelili za demokratiju i demokratske procese, za tu kolektivnu avanturu modernog sveta. Pomesne Pravoslavne Crkve su zvanino podrale perestrojku i demokratske procese Uostalom, uz izvestan broj disidenata, Crkva je bila jedini protivnik i opozicija komunistikoj diktaturi i

~113~

strahovladi u istonoj Evropi, zbog ega je preivela strahovit martirijum. Ko vie od robova, obespravljenih i ugnjetenih eli slobodu, pravdu, pravo i demokratiju? Niko. Ipak,iporednesumnjivevoljeieljezademokratijom,demokratskiprocesisuusporenii demokratizacija ne daje eljene rezultate. tavie, mnogi patetino i nostalgino prieljkujupovratakkomunizmajersetada,kau,boljeivelo. ta je to to usporava demokratske procese u dravama Istone Evrope? Uzroci se razlikuju od drave do drave. Nas ovde interesuje SR Jugoslavija, tj. Srbija i Crna Gora. Na ovim prostorima demokratske procese koi nasilan raspad drave, graanski i nacionalnoverski rat, koji jo uvek nije zavren. Te procese usporavaju maskirane komunistikenomenklatureioligarhije,pogrenoshvatanjedemokratije,ljudskihpravai sloboda (demokratiju mnogi shvataju kao neogranieno bogatstvo i hedonizam, ili kao neograniena i neobuzdana prava i slobode), zatim nedemokratska, pa i neljudska, politikaevroamerikogkontinentapremaovomregionu.Tometrebadodatiekonomsku, tehnoloku, naunotehniku, obrazovnu i informatiku zaostalost, moralnu i duhovnu otupelost, uroeni strah od promena i razliitosti, ideoloke predrasude, pojave mita i korupcije, zastraujuu militarizaciju i kriminalizaciju celog drutva, ksenofobiju i ksenofiliju,nereenonacionalnopitanje,itd. Kakav je stav Srpske Pravoslavne Crkve prema demokratiji? Unutar Srpske Pravoslavne Crkve postoje razliite politike ideje i miljenja o demokratiji. Neki je a priori odbacuju, neki nekritiki prihvataju, a neki su za demokratizaciju, ali pod odreenimuslovima. Sveti arhijerejski Sabor na svom redovnom majskom zasedanju 1990. godine pozdravlja demokratizaciju i nagovetaj sloboda u naem drutvu5. U istom saoptenju se istie i sledee: A Crkva svetosavska je oduvek patriotska, a ne partijska, tj. otadbinska, a ne stranaka. Zato ona blagosilja povratak slobode u naoj zemlji i pozdravlja mogunost istinskog izbora u politikim i drutvenim opredeljenjima. No, pri tome, ona tu mogunost i neotuivo pravo svakog pojedinca shvata kao mogunost umnoavanjaraznolikihdarovakojimjeBogobdarioljude.6 U poruci Svetog arhijerejskog Sabora upuenoj srpskom narodu uoi prvih viestranakih izbora u Srbiji i Crnoj Gori stoji: Sveti arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve pozdravlja zoru politike slobode u naoj zemlji i prve posleratne slobodne izbore7. Crkva posle izbora, u novom demokratskom drutvu oekuje da ponovo zadobije mesto koje joj historijski i prirodno pripada u srpskom narodu ona se nada svom povratku u kole, bolnice, sredstva javnog izvetavanja, i, uopte, u javni
Saoptenje Svetog arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve, Glasnik (slubeni list Srpske PravoslavneCrkve)6,1990,124. 6 Isto,125. 7 PorukaSvetogarhijerejskogSabora,Glasnik12,1990,251.
5

~114~

ivot, radi duhovnog obnavljanja i moralnog preporoda naih mladih pokolenja8 Sveti arhijerejski Sabor se i na svom vanrednom zasedanju (30. novembar 6. decembar 1990. godine) bavio pitanjem demokratizacije. U zvaninom saoptenju se istie da je Crkva iznad prizemne politike i svih stranaka, da ona ne deli, nego sabira i ujedinjuje, pa stoga poziva sve verne da ne zaboravljaju da su svi jedno telo Hristovo u Svetom prieu, nezavisno od politikih opredeljenja i stranake pripadnosti. Sabor posebno naglaava da je nedopustivo svako profesionalno bavljenje svetenih lica politikom, a pogotovonjihovoaktivnoangaovanjeustrankama9. Iz ovih zvaninih saoptenja Svetog arhijerejskog Sabora nedvosmisleno se moe zakljuiti da Srpska Crkva podrava demokratizaciju drutva, politiki i partijski pluralizam, da ostaje neutralna u odnosu na stranke i da se svetenici ne mogu profesionalnobavitipolitikom.Ovistavovibitrebalodaimajuobavezujuikarakterza svelanove Srpske Pravoslavne Crkve, to u praksi nije tako. Ako se paljivo analiziraju crkvena tampa i periodika, publikovani radovi pojedinih lanova Sabora i teologa u drugimasopisima, javni nastupi i miljenja izvesnog broja srpskih intelektualaca koji su pravoslavni, jasno se vidi da izmeu njih postoje opreni politiki stavovi. Neki ne samo da se protive demokratiji ve je poistoveuju sa apsolutnim zlom. Neemo se ovde osvrtati na sve te antidemokratske pamflete i preteno ideoloke kritike. Naveemo nekamiljenjauglednihepiskopaiteologaSrpskeCrkvekojazasluujupanju. Dr Atanasije Jevti, episkop zahumskohercegovaki, jedan od danas najboljih pravoslavnih teologa, kae: Crkva, kao iva realnost, kao dua nae duhovne i istorijske stvarnosti, ne moe da bude protiv bilo koje stranke niti moe biti protiv slobodnog nadmetanja ljudskih darova i talenata10, Crkva ne moe nikada biti za gospodarenje i porobljavanje ikoje ljudske linosti11, Crkva kao ikona Carstva Boijeg na zemlji deluje kao korektor za sve politike stranke u ovom svetu12 Ovaj stav je identian stavu SvetogarhijerejskogSabora. Dr Amfilohije Radovi, mitropolit crnogorskoprimorski, ugledni pravoslavni teolog, nije sklon liberalnoj demokratiji Zapada. On se zalae za teodemokratiju i hriansku demokratiju13.Idejuteodemokratijejenekolikoputapominjaoujavnimpredavanjimai na tribinama, ali je nikad nije podrobnije, bogoslovski i teorijski, obrazloio, to bi svakako bilo znaajno. Ovako je nejasno ta taj neologizam podrazumeva i nemogue je prosuivatinjegoveteorijskeipraktinevrednostiiposledice.
8 9

Isto,251. SaoptenjeSvetogarhijerejskogSabora,Glasnik12,1990,247. 10 EpiskopAtanasijeJevti,Crkvaipolitika,Gradac110,1993,8. 11 Isto,8. 12 Isto,8. 13 Amfilohije Radovi, Nacionalna Crkva i sveti narod, Pogledi 4, Split, 1983, 9091. Ideju hrianske demokratije je zastupao ruski filozof i teolog Fedotov ( o Pocc, YMCA PRESS, , 1982, posebnopoglavljaOsnovihrianskedemokratijeiNaademokratija).

~115~

Dr Danilo Krsti, episkop budimski, najizrazitiji je pobornik pravoslavne monarhije i vaspostavljanjasimfonije(saglasja)izmeuCrkveidrave14.Ikodnjegaostajenejasno ta se tano podrazumeva pod pravoslavnom monarhijom i da li je to parlamentarna monarhija ili nije. Iz konteksta bi se moglo zakljuiti da on u vidu ima pravoslavnu monarhijuuVizantijiisrednjevekovnojSrbiji. Dr Irinej Bulovi, episkop baki, nije se eksplicitno bavio pitanjem demokratije. Bavio se pitanjem odnosa Crkve i drave, to je svakako povezano i sa pitanjem demokratije. On se zalae za princip slobodne Crkve u slobodnom drutvu (dravi) i za njihov organski odnos: Jedini prirodan i zdrav odnos bila bi meusobna podrka i saradnja, uz puno uvaavanje razliitosti i uz punu svest o granicama te saradnje. Hrianska drava, dravna Crkva, drava bez Crkve ili drava umesto Crkve sve su to, reklo bi se, razliita izdanja iste utopije15. Episkop Irinej smatra da se politika nalazi u samom biu Crkve16, i zato Crkva ne moe da ignorie politiku, da bude ravnoduna prema politikimprocesimaipitanjima. Otac Justin Popovi, najuticajniji i najznaajniji teolog XX veka, imajui u vidu totalitarni karakter modernih drava, nije bio za saradnju Crkve i drave, ve za njihovu koegzistencijusapostojanjeurazliitimustanovama17. Poglavari (patrijarsi) pomesnih Pravoslavnih Crkava koji su se susreli na Patmosu u svojojporuci,izmeuostalog,istiu:NapodrujupolitikihpromenaPravoslavnaCrkva e se i dalje drati ustaljenog naela nemeanja u politiku18. Ovaj stav treba razumeti i tumaiti u tom smislu da se svetena lica ne mogu profesionalno baviti politikom, a ne dajeCrkvaindiferentnapremajavnomidrutvenomivotuidajojjesvejednoukakvim edravamaivetinjenivernici(onasama)igraaniuopte. Problem odnosa pravoslavlja i demokratije ne iscrpljuje se navoenjem i analizom zvaninih i nezvaninih stavova pojedinaca. Za to su potrebne iscrpne interdisciplinarnestudije.Ovdeemo,poredvepomenutihnaela,iznetijonekebitne principe i kategorije koji odreuju strukturu, organizaciju i samu prirodu Pravoslavne Crkve,iondavidetikolikosuonikompatibilninaelimamodernedemokratije. Pravoslavna ontologija i antropologija su izrazito personalistike, a samim tim i aksiologija. Sutina pravoslavnih vrednosti moe se izraziti jednom reenicom: sve za linost, linost ni za ta. Najvea vrednost za pravoslavne hriane jesu linost Boga i linost oveka, koje se ne mogu podrediti niti rtvovati bilo kojim drugim ciljevima i vrednostima, makar se oni proglaavali i svetim. Sve ostalo, politika, drava, nauka,
14 15

EpiskopDaniloKrsti,Opravoslavnojmonarhiji,Gradac110,1993,910. EpiskopIrinejBulovi,Crkvaipolitika,Gradac110,1993,7. 16 Isto,6. 17 JustinPopovi,Crkvaidrava,Gradac110,1993,12. 18 PorukapoglavaraPravoslavnihCrkava,Pravoslavlje(listSrpskepatrijarije),15.oktobar1995,2.

~116~

tehnika, kultura, treba da slui ostvarenju punoe ljudske linosti. ovek je slobodno i neponovljivo bie, ali istovremeno i drutveno bie, upueno na komunikaciju i u vertikali i u horizonatali. Ako seovek ravnomerno razvija kao lino (individualno) i kao drutveno bie, on ostvaruje punou personalne egzistencije. Iz ovog ontoloko antropolokog stava sledi naelo od kojeg Pravoslavna Crkva ne odustaje ve dva milenijuma. To je naelo ravnotee i meuzavisnost na relaciji Bog ovek, dua telo, pojedinac zajednica, jedan mnogi, lokalno univerzalno. Ovo naelo se nalazi u sutiniistrukturiPravoslavneCrkve,njenogustrojstvaiorganizacije. Pojednostavljeno reeno, Pravoslavna Crkva se dri naela jedinstva u razliitosti ili razliitosti u jedinstvu, ija je podloga i temelj hristologija. Razliitost podrazumeva slobodu, i obratno. Ljubav omoguava da mnogi (razliiti) budu u jedinstvu, a da pri tome ne gube lini i neponovljivi identitet. Razliitost je datost, prirodna kategorija, a jedinstvo zadatost, neto to treba ostvariti. Kako pomiriti razliitost (pluralizam, slobodu)ijedinstvo?Svetkaodanemapravoreenjeovogproblema.Uistorijisestalno ponavlja nepisano pravilo: ili jedinstvo guta slobodu (razliitost, pluralizam) ili sloboda razara jedinstvo. Tragino je i jedno i drugo. Prvo se nuno zavrava monizmom, jednoumljem i totalitarizmom (svejedno kojim), a drugo podelama, sukobima, deobama i anarhijom. Pravoslavna Crkva je uspela da, kolikotoliko, ouva ovu ravnoteu svojom metodologijom ivota. Moderna drutva i drave taj problem reavaju balansiranjem odnosa snaga, preraspodelom moi, kombinovanjem naela liberalizma (koja brane slobodu i razliitost, potovanje ljudskih prava i sloboda), demokratije i pravne drave (koja obezbeuje jedinstvo). Bez liberalizma demokratija bi nuno zavrila u diktaturi i teroru veine nad manjinom. Zato se u Pariskoj povelji za novu Evropu i kae: Demokratijasezasnivanapotovanjuljudskelinostiipravnedrave19. Tamogdefunkcionieravnoteaizmeujedinstvairazliitosti,jednogimnogih,tamo su nemogue piramidalne koncepcije drave i drutva, svi oblici unitarizma, unifikacije i centralizma. Pravoslavna Crkva, ukoliko ne eli da izneveri samu sebe, ne moe a da ne bude protiv svake diktature, i veinske i manjinske, protiv svih oblika unitarizma i centralizma, hegemonizma i imperijalizma, cezarizma i autoritarizma. Ako je za Crkvu linostnajveavrednost,ondajesasvimprirodnodaupotovanjuelementarnihljudskih ravaislobodaiunjihovojzatitibaCrkvaprednjai. Za pitanje demokratije veoma je vano pitanje svojine. Demokratska drutva uglavnom znaju za privatnu i dravnu svojinu. Tokom cele istorije Pravoslavna Crkva zna i ravnopravno neguje ova dva oblika svojine20, jer to ima prvenstveno antropoloko
DokumentiKEBS19751995,Beograd,144. OsocijalnojdoktriniPravoslavneCrkve:NikolajVelimirovi,Srednjisistem,SDV,Diseldorf1978;Oena kaoosnovadrutvenogureenja,SabranadelaVIII,Diseldorf1978;GeorgijeFlorovdki,Socijalniproblemu Pravoslavnoj Crkvi od Istoka, Teoloki pogledi 12, 1982; Dimitrije Bogdanovi, Osnovi socijalne teologije Sv.JovanaZlatousta,Pravoslavnamisao11,Beograd1968,2347.
20 19

~117~

opravdanje.Tojejedanodbitnihpreduslovazauspostavljanjeravnoteeizmeulinosti izajednice. Crkvenozakonodavstvoznazanaelopodelevlastinazakonodavnu,izvrnuisudsku. Ako se sama Crkva pridrava tog naela, bilo bi nerazumno da ga ne prihvati kada je re o dravi, a upravo je naelo podele vlassti bitna karakteristika pravne i demokratske drave. Pravoslavna Crkva zna za naelo izbornosti. Naelo nomenklature joj je strano. Tokom istorije Pravoslavna Crkva je nastojala da odluke donosi jednoglasno (konsenzusom), a kada to nije bilo mogue, odluivalo se veinom glasova. Oba ova naelaprincipiizbornostiiprincipiveineglasovanaelasudemokratskihdrava. Danas se u politikoj teoriji i praksi mnogo govori o policentrizmu i regionalizmu, to znaimaksimumvlastinalokalnomiregionalnomnovou,aminimumnauniverzalnomili subregionalnom. Kroz autokefalni karakter pomesnih Crkava (to, u sutini, nije nita drugodopolicentrizamiregionalizam)iPravoslavnaCrkvatoprihvata. Na elu Crkve je uvek jedan (monarhijsko naelo), a ne kolektivno telo. Iz ovoga se izvodilo monarhijskohijerarhijsko ustrojstvo. Pravoslavni su zbog toga skloni monarhiji. Meutim,uCrkviovajjedan,prvi,nitanemoedaradibezostalih,kaonionibeznjega. Uvek postoji, ili treba da postoji, ravnotea izmeu jednog i mnogih. Ovde ne moe biti govora o premoi, prevlasti jednog nad mnogima, to je bio sluaj sa svim klasinim monarhijama izuzev parlamentarnih. Piramidalno ustrojstvo drave i drutva ne moe se opravdati pravoslavnom teologijom. Uostalom, sama Pravoslavna Crkva nema piramidalnu koncepciju Crkve. Uslovno reeno, Pravoslavna Crkva ima tri naela: monarhijsko(naelujeuvekjedan),demokratsko(jedanmorabitiizabranipotvrenod strane svih) i aristokratsko (nosioci najodgovornijih slubi su najbolji i najestitiji moralno,duhovnoiintelektualno,onikojiimajupredispozicijezateslube). UPravoslavnojCrkvipostojetrinaelakojimasereguliuodnosimeulanovima.To su moral, obiaj i pravo (kanoni). Po naelu ikonomije se odluuje koji e se principi i kada primenjivati, da li prvi, drugi ili trei. Ako Crkva koristi pravna naela u regulisanju spoljanjih odnosa meu svojimlanovima kada zakon ljubavi ne daje rezultate, kada se njime ne moe reiti odreeni problem, onda ona nema razloga da ne podri pravnu dravu (ne nomokratiju i plutokratiju). Zadatak prava jeste da titi pojedinca od zle volje drugogizbogtogamusenemoeosporitiznaajnavrednosturegulisanjumeuljudskih odnosa. Pravo podrazumeva silu kojae ga sprovesti, tj. sankcionisati krenje normi. U krajnjem sluaju, pravo podrazumeva i primenu fizike sile. Drava raspolae fizikom silom, i to je ono to Crkva ne moe da prihvati i opravda. Tu se u razilazi sa svakom dravom. Iako Crkva ne moe da opravda upotrebu sile, ipak je tolerie kao nuno zlo ako se koristi u skladu sa naelima pravde i prava i u sluaju samoodbrane. Kada bi ljudi

~118~

bili sveti isavreni, upotreba sile bi bila iskljuena21. Poto oni to nisu, sila je, u veoj ili manjojmeri,nunozlokojimsespreavaveezlo. Pravoslavlje nije ni monarhistiko ni republikansko, ni demokratsko ni republikansko. PravoslavljejeCrkva.Crkvasenemoepoistovetitinisajednimtipomdrave.Meutim, ako je re o naelima i formama, onda je sasvim izvesno da su naela i forme demokratske drave, bez obzira na to da li je ona monarhija ili republika, daleko blii PravoslavnojCrkviodnaelabilokojedrave.Ukolikojedravauistinupravna,slobodna idemokratska,iCrkvaunjojimaslobodumisijeidelovanja. Crkva ne moe da prihvati metafiziku paradigmu demokratije, utilitarastiku etiku i aksiologiju koje dominiraju u liberalnodemokratskim drutvima, jer one pospeuju egoizam, volju za mo i brojne druge deformacije i anomalije, kako na linom tako i na drutvenom planu. To je sve nemogue razdvajati od liberalizma i demokratije kao politikog sistema, ali liberalnodemokratsku ideologiju i politiku treba bitno razlikovati. Prava liberalnodemokratska drava je ideoloki neutralna. Vlast se vri u skladu sa pravnim normama i pravilima igre. Graani su slobodni da budu verujui, neverujui iliagnostici.Dravaseutonemea. Grki teolog i filozof Hristo Janaras, jedan od najboljih pravoslavnih poznavalaca zapadnoevropskepolitikemisli,kae:Deklaracijeoljudskimpravimaiborbadaseone primenjuju, napredni politiki pokreti i napori da se mo izvue iz potinjenosti interesima ekonomske oligarhije, sindikalizam i organizovana borba za prava nezatienih radnika moda svi ovi oblici moralne mobilizacije i nisu pretvorili svet u raj, ali su, prvenstveno u zapadnim drutvima, postigli znaajno poboljanje objektivnih uslova pod kojima ive ljudska bia, donekle umirili aroganciju autonomnih struktura i postigli pravedniju raspodelu drutvenih dobara.22 Drava nije boanstvo, cilj po sebi, apsolutna vrednost, ve sredstvo koje objektivne uslove ivota podie na vii nivo. Ako se uporede svi dosadanji tipovi drava, jasno je da su u tome najvie uspeha imale liberalnodemokratske drave, iako nisu idealne. Parafraziraemo erilovu misao: da nijeostalih,tobibilenajgoradrave. Liberalna i demokratska naela i ideologija ljudskih prava mogu podlei svojoj sopstvenoj patologiji, mogu biti, kao i sve na ovom svetu, zloupotrebljeni, pa se borba protiv totalitarizma moe zavriti jo gorim totalitarizmom. Ima mnogo znakova koji ukazuju da sama demokratija postaje ogroman potencijal za sveoptu katastrofu oveanstva jer se, iz dana u dan, sve vie pretvara u smrtonosan amalgam arogancije i moi. Korporativna mo podriva same temelje politikog i ekonomskog liberalizma.
Hrianska Crkva je svetokratija. Svetitelji treba da vode oveanstvo, a ne veliki ljudi sveta. Kad svi ljudi postanu sveti, nee biti potrebne posebne voe, ni vlast, ni zakoni, ni kanjavanja, kae Vladika Nikolaj (Agonija Crkve, CD II, Himelstir 1986, 121.) Naalost, u istorijie svetokratija ostati eljeni ideal, alineistvarnost. 22 HristoJanaras,Istorijskeidrutvenedimenzijecrkvenogetosa,Gradac110,1993,15.
21

~119~

Korporacija je bliska totalitarnom idealu. Apsolutna mo je centralizovana na vrhu. Odluke se prenose nanie, raznim slojevima menadera. Na dnu je radna snaga koja se bezuskovno pokorava.23 Diplomatija raketa i obim fizike sile prete opstanku cele planete. Rei Emila Siorana zvue upozoravajue: Volja za moi i vladanjem odve je natkrilila duu; kad bude zagospodarila svime to je okruuje, vlast nad svojim krajem neeimati24.Ipak,sveovonetrebadaobeshrabripravoslavnaovajsvetuzlulei i oni ne treba da odustanu od zalaganja za zatitu i dostojanstvo ovekove linosti, za nediskriminaciju meu ljudima i narodima, za pravedniju preraspodelu ivotnih dobara, zaljubav,mirislogumeuljudima.Odtogasenemoeodustatiakikadaangaovanje nedajeeljenerezultate. Svet se danas na svim planovima integrie neverovatnom brzinom. Stvara se planetarna civilizacija koja se radikalno razlikuje od svih prethodnih. Kulture i religije se proimaju. Sa stanovita dosadanjeg naina miljenja, mentaliteta, navika i vrednosti, vie ne znamo koliko vrede nae lokalne istorije i kulture, jer maskultura svepotiskuje.oveanstvosenekreesamokajednojsvetskojzajednicimeuzavisnih naroda, ve i ka jednom kosmolokom jedinstvu u kojem se, kako to dramatino dokazuje otrina ekolokog problema, obistinjuje svetootaka ideja o jednoj kosmikoj Liturgiji, gde se sve sjedinjuje u meuzavisnost i simfoniju25, kae mitropolit Jovan Zizlujas, veliki pravoslavni teolog naeg vremena. Danas svi, pa i pravoslavni, ive u virtualnoj realnosti (Virtal Reality), u kibernetikom univerzumu (Cyberspace), u sveoptoj ekstazi komunikacije26. Rasejani su po celom svetu. Jednostavno, ive u novoj realnosti i u novim okolnostima. Nazad ne moemo. Modeli i forme ivota iz prolosti ne mogu se vie primeniti. Prolost treba potovati, ali ne i oboavati. Savremeni pravoslavni hriani ne treba panino da negiraju niti nekritiki da prihvataju postojeisvet,kulturuicivilizaciju,vetrebadauloestvaralakinaporkakobimoderne procese tumaili, objanjavali, i u tom i takvom svetu svedoili Jevanelje Hristovo. Oni treba da budu boanska ljubav i dobrota prema savremenicima, precima i potomcima. Danas se i doktrinarno i realno, moda prvi put u istoriji, tako izraeno uobliava holistika slika sveta. Na pravoslavnim teolozima je da odgovore na pitanje da li se svettakopribliavakosmikojLiturgijiiliseodnjeudaljava. Narodi i drutva se vie ne razlikuju mnogo od drave jer su totalno proeti politikom vlau27. Crkva je uvuena u mreu politikih, ekonomskih, socijalnih i komunikacijskih odnosa.lanovi Crkve (vernici) aktivno uestvuju u razliitim politikim strankama, pokretima i udruenjima. Mnogi se nalaze na visokim politikim i dravnim funkcijama. Izlaskom na izbore posredno utiu na politike odluke. Poto su vernici
23 24

Noamomski,Juridravnogkapitalizma,NIN2342,17.11.1995,42. EmilSioran,Kratakpregledraspadanja,Sombor1995,121. 25 MitropolitJovanZizjulas,Pristupleenju,Srbinje1995,3. 26 anBodrijar,Drugoodistoga,Beograd1995,7. 27 FranzNeummann,Demokratskaiautoritarnadrava,Zagreb1974,3.

~120~

konstitutivni faktor Crkve, znai da se i Crkva bavi politikom pitanje je samo kakvom. Da li se vernici zalau za ostvarenje hrianskih i jevaneljskih naela u drutvu ili i sami hriani prihvataju i ostvaruju programe koji su suprotni duhu Crkve, to se, izgleda, dogaa ee? Da li hriani zasnivaju svoje politike, ekonomske i socijalne programe napravoslavnojmetafiziciilinadrugimmetafizikamaipolitikimfilozofijama? Jevanelje treba da nadahnjuje i ispunjava sve oblasti ljudskog ivota, pa i politiku. U suprotnom, Crkva sama sebe marginalizuje, a pravoslavlje se svodi na neko unutranje privatno oseanje, na ritual, deo nacionalne tradicije, za oveka nevanu i nebitnu stvar. Pravoslavno duhovno i egzistencijalno iskustvo moe biti dragoceno za savremenu politiku. Pored ve navedenih egzistencijalnih i drutvenih kategorija, samoogranienje (askeza)28 ima, ili moe da ima, dalekosene pozitivne posledice po reavanje socijalnih, ekonomskih, ekolokih, kulturnih i politikih problema. Linim samoogranienjem prekomerne upotrebe materijalnih dobara (hrane) na najbolji nain bi se smanjio jaz izmeu bogatih i siromanih. Pospeila bi se socijalna pravda i sigurno znatno smanjilo umiranje zbog nedostatka hrane. Bez samoogranienja nema reenja ekolokog problema sveta. Ono je najbolji lek za zaustavljanje pohlepe i sebinosti, lek za obuzdavanjestihijezlevoljekojeimausvakomovekuikojasenemoekontrolisatiido kraja zaustaviti ni najsavrenijim zakonima i pravnim normama. Samoogranienjeuva i spasava kulturu od svakog utilitarizma. Ono uva kulturna blaga i dobra da se ne pretvore u robu. Da i ne govorimo o tome kakav je znaaj askeze zaovekovo psihiko, duhovnoifizikozdravlje.Askeza(samoogranienje)kaoprevencijaiterapijanijevie spornanizamedicinuipsihijatriju. Srbi su kao stari evropski narod u prolosti participirali u raznim kulturama: antikoj, rimskoj, vizantiskoj i brojnim drugim slovenskim i zapadnoevropskim kulturama. Bili su otvoreni prema Istoku, Zapadu, Severu i Jugu. Izgraivali su svoju autohtonu kulturu, ali su isto tako uestvovali, u meri svojih mogunosti, u stvaranju evropske kulture. Nema razloga da tako ne bude i u budunosti, ukoliko Srbi ele da nastave kontinuitet pravoslavnog predanja i tradicije. Po darovima i sposobnostima, po prirodnim predispozicijama ne zaostaju za drugim narodima Evrope, pa zato nema razloga da se danas oseaju inferiorno. Sticajem mnogih oklonosti sada njihove dravne i drutvene institucije zaostaju za evropskim. U zaostatku su u naunom, tehnikom i tehnolokom razvoju, ali se sve to moe relativno brzo podii na vii nivo ukoliko se usklade elje i mogunostiivoljanarodausmerikadobru. Srpski narod je danas pluralistiki na svim planovima, zahvatila ga je stihija dezintegracije i dezorijentacije. Bogomdane razliitosti se pretvaraju u podele i sukobe.
28

O znaaju samoogranienja kao drutvene i politike kategorije posebno je govorio Aleksandar Solenjicin(Pokajanjeisamoogranienjekaokategorijanacionalnogivota,Gradac110,1993,6168).

~121~

Sutinsko je pitanje kako sada pomiriti razliitost i jedinstvo. Partijsko, ideoloko, pa i dravno jedinstvo je nemogue, jer su Srbi rasejani po mnogim dravama sveta. Graditi jedinstvo na nacionalnoj ideologiji, na jedinstvu krvi i tela, bilo bi tragino i opasno, i liilo bi na partijsko i ideoloko jedinstvo koje smo imali u blioj prolosti. Pravoslavni za sadraj jedinstva uvek nude Hrista i veru, jer ih mnogovekovno iskustvo ui da je to jedino plodotvorno i spasonosno jedinstvo. Svako drugo jedinstvo je opasno i rizino jer preti ljudskoj slobodi. Ako Hristos danas nije stoer srpskog jedinstva, ako vera nije ta kojaspajajedannarod,jerSrbisuinatomplanupodeljeni,ondasadrajjedinstvatreba da bude dijalog, samosvest svih subjekata naroda da su jedni drugima neophodni, da su dunidasarauju,voleipotujujednidruge,pritomuvaavajuirazlikeirazliitost. Preporodu i preobraaju srpskog naroda Crkva e najbolje doprineti ako to pre ocrkveni svoju organizaciju, obnovi parohiju na crkvenoliturgijskim osnovama, ako u svoje prosvetne programe i institucije inkorporira najbolja i najnovija dostignua pravoslavne teologije i nauka, i, to je bitno, ako u potpunosti obnovi unutarcrkveni dijalog.

~122~

PRAVOSLAVLJEIIZAZOVIDEMOKRATIJE, MULTIKULTURALIZMAITOLERANCIJE

Popov, Zorka, Pravoslavlje i izazovi demokratizacije, multikuturalizma i tolerancije, u Religija i tolerancija,br.4,str.95108,NoviSad,2005.

PRAVOSLAVLJEIIZAZOVIDEMOKRATIZACIJE,MULTIKULTURALIZMAITOLERANCIJE1 Rezime Rad predstavlja pokuaj da se problematizuje odnos pravoslavlja prema savremenim svetskim tokovima i izazovima, pre svega izazovima demokratizacije, multikulturalizma i tolerancije. Ukazano je da pravoslavlje nema autoritarnu strukturu svoje organizacije, a ni autoritarnu dogmu (apofatika, negativna dogma), jer se umesto svojevrsne opsednutosti hijerarhijom, grehom i opravdanjem, naglasak stavlja na ljubav i na tzv. pojamoboenjatheosis("BogjepostaoovekdabiovekpostaoBog").Meutim,zbog svojevrsnog liturgijskog izolacionizma i zanemarivanja tzv. Horizontalne dimenzije, odnosno racionalnog odnosa prema drutvu i svetu, pravoslavlje lako podlee opasnosti da bude podvrgnuto autoritarnoj vlasti (period cezaropapizma u Vizantiji, Rusiji i Nemanjikoj Srbiji), odnosno da se u neprijateljskom okruenju (dugi i teki periodi tuinske i ateistike vlasti) povue iz sveta, to ga jo vie udaljava od modernih tokova, budui da se ovi baziraju na racionalnosti, aktivizmu i odgovornosti. Isto tako, zbog svojevrsnog etnofiletizma, odnosno nacionalizma, koji proizlazi iz injenice da svaki pravoslavninarodimasvojucrkvenuautonomiju,kaoiizinjenicedajeuperiodustrane vlasti imalo nacionalnu i dravotvornu ulogu, javlja se opasnost da se naela multikulturalnosti i tolerancije, iako se mogu deklarativno prihvatiti, u praksi tee realizuju. Iz tih istorijskih i strukturalnih okolnosti, kao i iz injenice da se veina tzv. pravoslavnihzemaljaposleslomakomunistikogsistemanalauekonomskoj,politikoji duhovnoj krizi, prisutna je i ambivalencija izmeu svojevrsnog pravoslavnog mesijanstva
Potreba da se napie ovaj rad nastala je posle liturgije u Sabornoj crkvi u nekada multietnikom gradu Sarajevu, koji je bio neto poput evropskog Jerusalima, grada gde su zajedno iveli Jevreji, muslimani, hriani. Jevreja nema ve pedeset godina, a katolici i pravoslavci se danas "ne vide". U crkvi je bilo hladno, i skupilo se desetak ljudi. Nekoe odgovoriti (iako ono nije bilo pitanje ve konstatacija) da se ni muslimani (odnosno Bonjaci) "ne vide" u Banjaluci, Prijedoru, Bijeljini, Foi, Trebinju... Pitanja ima mnogo, a odgovora malo, bar onih razumnih, koji nee dalje da seju zlo mrnje i netolerancije... Iako ima mnogo pitanja a malo odgovora, ovaj tekst ima vie za cilj da pokrene neka nova pitanja, jer je svaki odgovor na neki nain jednostran i maksimilistian, i na ovim prostorima se lako pretvara u predrasudu i stereotip.
1

~123~

inacionalnogpartikularizma,sjednestrane,ipozivanjanaljubav,toleranciju,pokajanje ioprost,sdrugestrane. Kljunerei:pravoslavlje,demokratizacija,multikulturalizam,tolerancija. Hantingtonovskitalasdemokratizacijeireligija Kraj dvadesetog veka oznaen je kao period takozvanog treeg talasa demokratizacije. Ovaj talas je, po amerikom teoretiaru Hantingtonu, zapoeo demokratizacijom panije, Portugalije i Grke posle sloma tamonjih autoritarnih reima, demokratizacijom nekih zemalja Latinske Amerike, i nastavljen demokratizacijomIstoneEvropeposleslomakomunizma(Hantington,2004). Proces demokratizacije imao je mnogo meusobno isprepletenih uslova i uzroka, ali emosemiovdezadratinareligijskomaspektuovogaprocesa.Naime,tezaopozitivnoj korelaciji individualistikog, racionalnog i kongregacijski organizovanog protestantizma sa modernizacijom, pre svega sa kapitalistikim nainom privreivanja (gde je naglasak na preduzetnitvu i linoj odgovornosti) i liberalizmom (sloboda i prava oveka kao individue nasuprot organizovanoj vlasti), postala je,ini se, opte mesto, pa je neemo ovde ponavljati.2 Ono to je ovde znaajnije je, kao to Hantington i mnogi drugi istraivai ukazuju, tzv. modernizacija Katolike crkve posle takozvanog Drugog vatikanskogkoncila(19621965).KatolikacrkvajeuXIXvekubilaprotivnikliberalizma i demokratije i stvaranja nacionalnih drava, u kojima se videla negacija hrianske univerzalnosti (Hattstein, 1998:89). Time se potkopavala i papska tenja ka apsolutnoj moi, teoloki pravdana tzv. primatom apostola Petra, koga je, prema Mateju, Hrist nazvao stenom na kojoj e sagraditi svoju crkvu. Tako je Prvi vatikanski koncil jasno naglasiotzv.nepogreivostpapekaosvojuosnovnudogmuiodravanjetradicijeirituala uspostavljenih vekovima pre toga. Proces je nastavljen i u dvadesetom veku, tzv. Antimodernizacijskom zakletvom (AntiModernist Oath),ime su katoliki svetenici bili prinueni da odbace sve modernizacijske tendencije (Isto, 90). Zatim je usledio period vezivanja katolianstva uz konzervativne struje, dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog veka, kao i ambivalentan odnos prema faizmu (Hattstein, 1998: 89, 90). Nasuprot tome, Drugi vatikanski koncil (1962 1965) pozitivno se odreuje prema drutvenim promenama i naelima slobode ljudskih prava i zalae se za pravedniju raspodelu ekonomskih dobara. (Hantington, 2004: 82).3 S tim u vezi, kao i sainjenicom dasutrietvrtinezemaljakojesusedemokratizovaleod1974.do1989.(treitalas)bile
Hantington (2004:79) navodi da je najvei broj zemalja koji se demokratizovao u tzv. prvom talasu demokratizacije,uXIXveku,biloizprotestantskogkruga 3 Dolaskom Jovana Pavla Drugog, papa iVatikan su joaktivnije stali na stranuboraca, protiv autoritarnih reima.Takojeusvojojprvojencikliki,marta1979.,papaosudiokrenjeljudskihpravainaveodajecrkva uvarslobode,"kojajeuslovitemeljovekovogpravogdostojanstva"(Hantington,2004:87).
2

~124~

katolike(Isto, 80), moe se rei dapostoji pozitivna korelacija izmeu demokratizacije i katolianstva u periodu posle Drugog svetskog rata. to se pravoslavlja tie, situacija je ovde dosta sloenija i zamrenija. Pri tome, kada se govori o odnosu pravoslavlja i modernizacije, ima vie ideologije i zakljuivanja po analogiji nego nauke. Istina je da religija, kao jedan sloen i kompleksan fenomen, koji ima svoje poelo u onostranom iako se realizuje i u ovostranom, uvek nekako izmie racionalnom miljenju i naunim diskurzivnim metodama, pa stoga i zakljuci uvek imaju relativnu vrednost. Meutim, ovdeemo ipak pokuati da ukaemo na neke aspekte pravoslavlja, njegove strukture, istorijeisadanjegtrenutka,injegovogodnosapremasavremenimtendencijama. Pravoslavlje,autoritarnostidemokratija esto se mogu uti ideoloka uproavanja da je pravoslavlje inkompatibilno sa demokratijom.Naime,u"metafizikomvakuumu"kojijenastaoposleslomakomunizma i tzv. "imperijalnog identiteta" u Rusiji (Kulji, 2002: 100), niu mnoge "teorije" o ontolokoj supremaciji pravoslavlja, o njegovoj sutastvenoj inkompatibilnosti sa kapitalizmom, demokratijom i liberalizmom, ija se individualistika etika protivi pravoslavnojsabornostiiduhuzajednitva(kainoia).MoguseutiiglasovioAmericikao modernom Antihristu, ija je realna snaga sam proces globalizacije, potpomognut ekonomskom moi i monopolima, kao i vojnom suprematijom (gde se NATO pakt javlja kao neka nova moderna armada), a ideoloka suprastruktura tzv. globalizam. Na strani teorije o inkompatibilnosti pravoslavlja sa modernim tokovima navodi se kao primer da setzv.pravoslavnezemlje(Rusija,Belorusija,Ukrajina,Bugarska,Srbija,Rumunijaidr.)u njima nisu najbolje snale (to je eufemizam s obzirom na veliki stupanj siromatva i bede u ovim zemljama). U poreenju sa zemljama u kojima katolici ine veinu stanovnitva (Poljska, eka, Slovaka, Slovenija, Maarska), koje su izgleda savladale boljke tranzicije i uspeno se integrisale u evropske tokove, pravoslavne zemlje kao da ekaju novog mesiju kojie ih izbaviti iz modernog ropstva. Da lie tu ulogu odigrati, i da li ih igraju, svetski investitori i institucije, strunjaci i nevladine organizacije, domai instituti i filantropske organizacije, ekonomska i svojinska transformacija i promene drutvene strukture, razvoj civilnog drutva i politike kulture, politiki lider sa integritetom ali i harizmom koju nee upotrebiti za stvaranje patrimonijalnog sistema, gde e plejada njegovih istomiljenika i polunika ubirati plodove tzv.promena, dok e veina iveti u materijalnom i duhovnom siromatvu? Sva ta pitanja su bolna i teka, ali je nama ovde cilj da ukaemo na ulogu religije i crkve u ovome procesu. Stoga emo najpre ukazati na samu strukturu pravoslavlja i Pravoslavne crkve, utemeljenu kroz dogmu i istorijsku praksu. Naime, ve se na prvi pogled na organizaciju pravoslavlja vidi da ono nema autoritarnu4 strukturu, nasuprot Katolikoj crkvi, koja je vekovima vanost
4

Autoritarnost je u negativnoj korelaciji sa demokartijom, to su prikazala brojna istraivanja, pre svega Adornaisaradnika.

~125~

pridavalahijerarhijiivlasti.UsvojojodlinojstudijiChristentum,WesenundGeschichte, Hans Kung je, kritiki analizirajui tzv. sutinu, ulogu i istoriju hrianstva, sistematski prikazao ovu razliku. Naime, u pravoslavlju su svi apostoli, a zatim i episkopi, kao njihovi legitimni naslednici, stub crkve, dok je u katolianstu to samo apostol Petar, odnosno papa kao njegov naslednik; u pravoslavlju su svi episkopi jednaki, a onaj u Rimu moe bitisamoprimusinterpares(prvimeujednakima),dokukatolianstvuepiskopizRima ima primat nad celom crkvom tzv. plenitudo potestas (Kung, 1995: 442). Navodei uveni Dictus Papae pape Grgura VII, koji kae da je papa iznad svega na svetu (Der Papst ber alles in der Welt), autor navodi da je cilj ovog dokumenta da se ukae da je papa neogranieni gospodar crkve, koji stoji iznad svih vernika, svetenika i biskupa, iznadsvihlokalnih,regionalnihinacionalnihcrkava,iakiznadsvihkoncila odnosno svetih sinoda; najvii gospodar sveta, koji je iznad knezova i careva (kao grenihljudi);potopreuzimaslubuodsamogapostolaPetra,onjebezsumnjesvet,pa rimska crkva, osnovana od samog Boga, nikada, dakle, nije greila i ne moe greiti (Kung, 1995: 445). Za pravoslavlje je potpuno nepojmljivo da jedan ovek moe biti iznadkoncilaodnosnosvetihsinoda,nakojimasenajpotpunijeutelovljujeHristovaideja zajednice i bratstva vernika. Meutim, i odluke sinoda se pri tom ne shvataju dogmatino i juristiki, jer greh moe da obuzme i episkope, budui da je ovek bie slobode pa stoga i sklon grekama. Meutim, Sveti Duh nikada ne naputa crkvu, i episkopate kad taduti Istinu kroz proroke, i ponititi odluku prethodnog sabora. Jer Istina nije neto okotalo, ve neto ivo. Sveti Grigorije Nazijanski je lepo rekao da tradicijamora"dastvorinoverei",aSvetiIrinejdajeIstina"zalihakojasepodmlauje" (Klimen, 2001: 83). Na encikliku pape Pija IX o nepogreivosti odluka pape ex catedra, saboruCarigraduiz1848.odgovoriojedaje"branilacvereitavotelocrkve"anejedan ovek(Klimen,2001:84). Nasuprot svojevrsne opsednutosti vlau, moi i autoritetom u katolicizmu, i svojevrsne opsednutosti grehom i opravdanjem greha kod katolikih i protestantskih vernika, to je u pozitivnom odnosu sa juristikim duhom katolicizma i prevelikim bremenom slobode i odgovornosti koji se namee protestantskom verniku, u pravoslavlju se naglasak stavlja na ljubav kao glavni princip. Takozvana "svijest o izljevenoj punini boanske ljubavi" (Benz, 1991: 49), koja sve preplavljuje, ne dozvoljava da se misli u rigidnim pravnikim kategorijama dobra dela raj, rava dela pakao. Stoga u pravoslavlju ne postoji idejaistilita kao meustupnja izmeu raja i pakla, a ni ideja poslednjeg suda nikad nije dobila neko preterano rigorozno tumaenje. Umesto opsednutosti opravdanjem i iskupljenjem, postoji "pouzdanje u milost iovekoljublje filantropiju boanskog Logosa i usrdna molitva za Boje smilovanje" (Benz, 1995: 50). U tom konekstu, hrianske vrednosti poput ljubavi, nenasilja, pratanja, pokajanja nisu moralistike ve egzistencijalne kategorije, te "pravoslavlje nije moralistiki sistem zabrana i kazni ve poseban stil ivota" (Bigovi, u orevi, 1996: 202). Tako pravoslavniteologJustinPopovinavodida"istinanijediskurzivanpojam,nititeorijaniti uenje niti zbir uenja, ve iva Bogooveanska linost istorijski Isus Hristos" i da "sa Hristom, kao ovaploenim Bogom Logosom, vena Boanska Istina sva ulazi u ovaj svet"

~126~

(Popovi, 1998: 66). Nasuprot znaaju dogme koja se iskazuje u teolokim knjigama i summama (uveni Summae Theologiae Tome Akvinskog), u pravoslavlju se dogma pre svega ivi u liturgiji, naroito u evharistikoj liturgiji (prieu), u kojoj uestvuje cela zajednica i gde se mistino predstavljaju "sveukupne punine stvarnosti boanskog spasenjaibogoobjavljenihistina"(Benz,1991:42).Samadogmase,poduticajemvelikih pravoslavnihteologakaotosuSvetiMaksimIspovednikiSvetiGrigorijePalama,shvata apofatiki, tj. negativno, jer Bog se ne moe razumeti ogranienim ljudskim umom, i sve tosekaeonjemuulingvistikimkategorijama,samimtimjenetano.Kaotojerekao Sveti Jovan Damaskin: sve to se moe saznati o Bogu jeste njegova neogranienost i nesaznatljivost(Ware,1997:63).Iztogaproizlazineautoritarnostpravoslavneteologijei znaajtzv.molitvesrca,gdecelalinost(nesamointelekt,veivolja,emocijeitelo,koji se ne shvataju kao razdvojeni, ve ujedinjeni u srcu, odnosno u celoj osobi) uestvuje u Bojimenergijama(Isto,6464). Meutim, istorijska praksa, pre svega odnos Pravoslavne crkve prema svetovnoj vlasti i dravi, kao da negira ovo naelo neautoritarnosti i nedogmatinosti prisutno u pravoslavnoj dogmi i crkvenoj organizaciji. Jer, dok je Katolika crkva proklamovala naelo slobode crkve u odnosu na svetovnu vlast5 (Libertas Ecclesiae)6, to je meutim nijespreavalodaseuplieusvetovnapitanja(tzv.teorijadvamaa),Pravoslavnacrkva je teila tzv. sinfoniji (skladu) sa dravom. Teoriju sinfonije razvio je vizantijski car Justinijan (527565), kao vid uzajamne saglasnosti uz nezavisnost svake od oblasti (crkve i drave prim. Z.P.) (Bulgakov, 1991:230). Polazi se od toga da je "car, kao Hrianin,podreen patrijarhu, a patrijarh je, kao podanik drave, podreen caru" (Arveler, prema Miloevi, 2004:100). Teoriju sinfonije prihvatila je i srpska srednjo vekovnadrava,delatnouSvetogaSave(Miloevi,2004:101).7 Meutim, realna praksa pokazuje da zapravo na delu nije bila prava sinfonija, ve da je crkva bila podreena caru, to se najizrazitije manifestovalo u Vizantiji, carskoj Rusiji (MoskvakaoTreiRim),iNemanjikojSrbiji.TakovizantijskicarJustinijannijebioobian vladar,vekosmokrator,sobziromdajezemaljskocarstvoslikaonognebeskog.Umesto meusobne nezavisnosti, postojala je interdependencija crkvene i dravne sile (Kung, 1995: 253), a drava i crkva u Vizantiji "sporazumno suzbijaju svaku opasnost koja bi ugrozila bogomdani svetski poredak" (Ostrogorski, 1969: 51). To je naroito jaalo kako
tosemanifestovaloutzv.sporovimaokoinvestitureisimonije Kung navodi da ovo naelo "sloboda za crkvu" (LibertasEcclesiae, Freiheit fr die Kirche) ne trebabrkati snaelom"slobodahrianina"(FreiheitdesChristenmenschen)ilisnaelom"slobodaucrkvi"(Freiheitin derKirche)(Kung,1995:440). 7 Ona se i danas sa stanovita SPC smatra poeljnom. Tako Patrijarh Srpski g. Pavle kae: "ovek je bie i telesnoinagonsko,alijeiduhovnoinebesko.Dakle,dvojstvo!Dravneipolitikevlastitrebadadejstvuju u ovom viem pravcu reenja tih materijalnih problema, a Crkva u pogledu odranja onih duhovnih vrednosti. Drava i Crkva treba da budu kao jedna sinfonija, tako da se Crkva ne mea u politiku, ali, razumese,idasevodiraunaodobru"(urovi,2004:11).
6 5

~127~

je drava postajala monija i birokratizovanija, a svetenici postajali poseban stale, odvojenodnaroda. Kung navodi da u Vizantiji car nije bio isto to i papa u Rimu, nije bio svetenik i nije smatran nepogreivim8, ali je uticajem na postavljanje patrijarha, ceremonijalnom i sakralnom simbolikom koja je obavijala njegovu vlast, a ponekad i uspenim nametanjem nekih dogmatskih stanovita (npr. u periodu tzv. ikonoborstva), imao prevaguuodnosunacrkvu(Kung,1995:253),takodaseumestosinfonijezbiljadeavao tzv. cezaropapizam. U Vizantiji su ti periodi bili ei od perioda sinfonije: Maksimu Ispovedniku je, recimo, zbog nepokornosti caru bila odseena ruka (Jeroti, 2000:12, 13).9 Ruski pravoslavni filosof Berajev strog je prema katolikom papocezarizmu, ali isto tako i prema pravoslavnom cezaropapizmu. Osvrui se na stanje u Drugom Rimu Vizantiji, i carskoj Rusiji, odnosno "Treem Rimu" Moskvi, on kae: "Pravoslavlje je posveivalo samodravlje kao oblik vladavine, ono se u crkvama molilo za apsolutistiku dravu potinjavajui se njenom imperijalizmu, ono je prihvatilo cara kao poglavara crkve i tako je od samodravlja nainilo religioznu dogmu koja je otrovala svest naroda..." (Berajev, 2001: 113). Za Berajeva je Rusko carstvo oblik vizantijsko tatarskog etatizma, zainjenog "sosom nemakog birokratizma" (Isto, 123). 10Osim toga, uRusijijebiodostadugitzv.sinodalniperiod,kadajePetarVelikiukinuopatrijarijuina elocrkvepostavioSvetiSinod,ijelanovebirasamcarmeuepiskopima,igumanimai svetenicima, kao i jedno svetovno lice. Ovaj period trajao je dva veka, sve do 1917. (Tvrdoki, 2001: 135). Meutim, taj odnos nikada nije obratan: drava nikada nije bila podreena Pravoslavnoj crkvi; Crkva je mogla da utie na dravu iznutra, preko vrednosti koje propoveda, ali taj odnos nikada nije bio spoljanji odnos (zlo)upotrebe moi Crkve preko teorije i prakse dva maa (Bulgakov, 2001: 233). Ako Crkva ovde nije bila politizovana, kao to je bio sluaj u nekim periodima istorije Katolike crkve, istoni carevi (vizantijski i ruski) zloupotrebljavali su svoj apsolutizam u odnosu prema Crkvi (Benz,1991:147148). Izgorenavedenog,proizlazidaautoritarnost,igremoii(zlo)upotrebasileivlastinisu bili strani Pravoslavnoj crkvi. Meutim, pitanje je da li uzroke ovakvog idolopoklonikog odnosa Crkve pa i naroda prema vlasti (moda) pre treba traiti u nekim istorijskim uzrocima (tenzije izmeu Rima i Vizantije, pljakanja i razaranje Vizantije posleetvrtog
tavie,carkojinijebioveranpravoslavljusmatranjetiraninom(Kung,1995:253). Dodue, mogu se uti i drugaija misljenja. Tako Timothy Ware istie da su takve kritike Vizantije preterane. I pored nekih okrutnosti prisutnih u Vizantiji (npr. telesno kanjavanje), re je zapravo o pokuaju da se potpuno sprovede ideja inkarnacije, da se "oboe" ne samo ljudi, ve iitav duh drutva i njegovih institucija (Ware, 1997: 42), i da se, uprkos nekim pojedinanim sluajevima (npr. period ikonoborstva),upraksisprovodilaidejainterdependencije,aliinezavisnosticrkveidrave(Isto,41). 10 Zanimljivo je da Berajev pohvalno govori o reformama Petra Velikog i njegovom pokuaju da ukljui Rusijuumoderneevropsketokove
9 8

~128~

krstakog pohoda, dvesta godina ropstva pod mongolskotatarskom vlau u Rusiji, petstogodinaturskevlastiuSrbiji,Bugarskoji dr.)iliusamojpravoslavnojreligijiicrkvi. Pitanjejenaravnosloeno,aodgovorinemogubitijednostavniikonani. Svakako su politike i druge prilike nametale Crkvi odreene izazove, kojima se ona moda i tee suprotstavlja od drugih ustanova, zbog svoje onostrane dimenzije, kao i zbog izvorne hrianske poruke na nenasilje.11 Meutim, neka obeleja pravoslavlja kao da pogoduju ovakvom pasivnom odnosu prema vlasti i spoljanjim neprilikama. Tako npr. Vladeta Jeroti navodi da tzv. oseajna religioznost u pravoslavlju spreava objektivno sagledavanje stvarnosti, a time i njenog sistematskog i racionalnog menjanja (Jeroti, 2000: 129). Jer u pravoslavlju naglasak je na uzdizanjuoveka ka Bogu theosis (oboenje, poboanstvenje), na milosnom iskustvu "ispunjenja i proslave njegovog bitka"(Benz,1991:48). VerujesedajeBogpostaoovekdabiovekpostaoBog,i,iako nijeistobitiBogipostatiBog,BogelidaovekpostaneBog"ponainupostojanja,odn. blagodeti", i da, prieujui se venim energijama Boga, uzrasta u bogolikosti (Kolari, 2004: 239). Dok je u zapadnom hrianstvu glavni problem pojam opravdanja, to se razreava katolikom teorijom o opravdanju delima odn. protestantskom o opravdanju verom, pravoslavlje naglasak stavlja na kontemplaciju, na vienje "umne lepote", "sozercovanje istine" (Bulgakov, 1991: 224), to se postie kroz liturgiju koja na umetnikiimistiannaindotiesamusutinuhrianskoguenja.Meutim,tusejavlja i opasnost svojevrsnog "liturgijskog izolacionizma", gde "liturgija postaje ljuskom ukoju secrkvauvlaikaokakvakornjaaisamorijetkoizvlaiglavu"(Benz,1991:191).Timese Crkva odrekla svoje dunosti da neguje propovedi ili pak nastoji da istinski primenjuje hriansku etiku u drutvenom ivotu. To je naroito pogodovalo periodima samodravlja u pravoslavnim zemljama, a na takvu ulogu Crkva je bila primorana naroito u periodima neprijateljskog okruenja (vladavina Mongola, Arapa, Turaka, komunistika vlast). Jeroti istie da je pravoslavlje potcenjivalo svoju ulogu u istoriji i vie bilo okrenuto prema eshatologiji, ali da "lino spasenje oveka nije mogue bez njegove aktivne i saborne angaovanosti koja zahteva ne samo religiozni odnos pojedinca "ja i Bog", ve i etiki ali i prosvetiteljski buberovski odnos "ja i ti" (Jeroti, 2000: 129). Toga su svesni i neki crkveni zvaninici: tako npr. episkop abakovaljevski g. Lavrentije istie da pravoslavlje naglaava vertikalnu a zapostavlja horizontalnu dimenziju, navodei da "Istona crkva ljubomorno uva istotu apostolske vere i svetootake tradicije... Zapad je opet razradio praktinu primenu jevanelja do tanina kroz diakoniju i karitativnu delatnost, da u tom pogledu mogu biti pravoslavnima uitelji." (Miloevi, 1998: 132), na osnovu ega episkop ukazuje na potrebu nadopunjavanjaiuzajamnoguenjaIstokaiZapada. Isticanje odnosa prema Bogu, pre svega kroz pojam oboenja (theosis), a zapostavljanje horizontalne dimenzije, odnosno odnosa prema drugima, moe da vodi
uven je i ambivalentan onaj stav iz Novog zaveta, gde se kae: Podaj Bogu Boje, a caru carevo (Mat. 2,21).
11

~129~

do pojave iracionalnosti i fatalizma,12koji su inkompatibilni sa principima modernog drutva, gde je naglasak na racionalnosti, aktivizmu i odgovornosti.13Tako, iako je Sveti arhijerejskiSaborSPCzvaninopozdraviouvoenjeviepartijskogsistemauSrbiji1990.i pozitivno se odredio prema demokratizaciji drutva (Miloevi, 2004: 108), gore navedena iskuenja pravoslavlja, koja proizlaze iz njegove strukture, dogme i naroito iz istorijskih okolnosti pod kojima se Crkva nalazila (ne svojom voljom), ukazuju na sloenost i ambivalentnost odnosa pravoslavlja i demokratije, i uopte modernih tokova.14 Pravoslavljeisavremeniizazovimultikulturalizmaitolerancije Multikulturalizam i tolerancija danas su u velikoj meri postali naelo i praksa, a ne samo vrednost kojoj se tei. Razvoj teorije i prakse ljudskih prava (pre svega prava prve generacije, koja naglaavaju pravaoveka kao takvog, i prava tree generacije, koja se odnosenatzv.posebnapravaetnikihireligijskihmanjina),ijajesnaganaravno,pored njihove etike suprematije i ekonomska i vojna nadmo zemalja koje se za ovu praksu zalau (SAD, Evropska unija), nameu pitanje kompatibilnosti religije i prakse pojedinih religijskihzajednicasovimprincipima. Prema teoretiaru multikulturalizma arlsu Tejloru, ovaj pojam dobija znaaj sa Francuskom revolucijom i njenim naelom ukidanja razlika meu ljudima na osnovu staleke(atimeidrugih,paireligijskih)pripadnostiipartikularnihosobenosti.Temeljje postavio francuski filosof an ak Ruso, ukazavi da su svi ljudi opskrbljeni moralnim oseajem i sposobnou da slede glas prirode i razuma koji imaju u sebi (Taylor, 1993: 16, 18). Nejednakost ljudi je ne samo neopravdana sa stanovita ove prirodom
VelikipravoslavniteologJovanMajendorfnavodidajejednoodvelikihiskuenjapravoslavlja"iskuenje daprihvatinekuvrstufatalizmauzdajuiseuBojupromisao,alikaodaneznazapravudemonskumou istoriji"(premaJeroti,2002b:16). 13 Zorica Kuburi istie da, nasuprot protestantizmu, gde se patnja izbegava putem "reda, rada i odgovornosti",pravoslavlje"kaodanegujenekutugu",topotvrujeiempirijskoistraivanjeautorkekoje je pokazalo da je kod studenata pravoslavne teologije naglaena depresija (Kuburi, 1999: 84, 86). Kao kuriozitet se moe navesti i jedan "ruski" primer. Naime, posle smrti velikog ruskog kneza Vladimira, njegov sin Svjatopolk pokuao je da se nasilnim sredstvima dokopa vlasti. Njegova braa Boris i Gleb su, meutim, reila da slede Hristov primer i da pre odu u smrt nego da krenu putem nasilja, i kasnije su kanonizovani kao muenici za Hrista. Uopte, u pravoslavlju se veliki naglasak stavlja na patnji, koja se smatrasastavnimdelomhrianskogivota(Ware,1997:79). 14 Tosemoeilustrovatiiinjenicomdaseumnogimpublikacijamagdeseobjavljujuradovinekihlanova Sabora, teologa i intelektualaca koji se smatraju pravoslavnim, javljaju opreni stavovi, npr. napada se utilitaristikaetikakojaproizlaziiz (neo)liberalizma, koji negira solidarnost meu ljudima, pa "zadnjegavo nosi" i sl. (Miloevi, 2004: 108: 109). Tako npr. ugledni iesto citirani pravoslavni teolog Justin Popovi navodi: "Tip evropskogoveka je bankrotirao pred osnovnim problemima ivota; pravoslavni Bogoovek ih je reio sve do jednoga... Za evropskog darvinskofaustovskog oveka glavno je u ivotu samoodranje; za Hristovog oveka samoportvovanje"(Popovi,1998:215).
12

~130~

utemeljene jednakosti, ve ima i negativne moralne i socijalne konsekvence, jer "rob i gospodar jedan drugog kvare" (Taylor, 1993: 36), i priznavanje vieg statusa jednom na tetu drugog dovodi do nevidljivosti onoga kome se ast oduzima, a time do njihovog meusobnog otuenja i izolacije (Taylor, 1993: 40). To je naravno pogodan teren za raznestereotipeipredrasudeoonomdrugom,aizapraksunjihovogduhovnogifizikog zlostavljanjaiproganjanja.15 Ako je naelo staleke drave bilaast, izega je proizalo da pojedine grupe ljudi i pojedinciimajurazliitugledipoloajudrutvu,principmodernogdrutva,utemeljenog u Francuskoj revoluciji i engleskom liberalizmu, jeste apstraktni pojedinac, osloboen svih ovih pridodatih atributa, koji se kao takav snalazi na tritu, stupa u odreene odnose sa drugima i ima odreene obaveze ali i prava u odnosu na dravu, koja ima legitimna sredstva prinude (ovo je naravno idealtipska karakteristika modernog drutva). U tom kontekstu, razlike i nejednakost ljudi na osnovu nacionalne, religijske, polne ili druge pripadnosti gube vrednost, jer nisu utemeljene na univerzalnim principima (kao to su razum, sloboda) ve na relativnim, kulturnoistorijskim kategorijama. Tako umestoasti, glavni princip postaje dostojanstvooveka kao takvog, i njegovo pravo da ispoljava i realizuje svoje specifinosti, da ljudi opstoje jedni pored drugihbezobziranaoverelativistikerazlike. Iz ovog teorijskog principa multikulturalizma sledi praktina implikacija, a to je da se ljudima mora priznati ta potencijalna ista vrednost (Gleichwertigkeit), a zatim da se ono to je specifino ne samo priznaje ve i podstie i neguje. Jer princip koji je slep prema razlikama, odraz je hegemonistike kulture koja je "ne samo neljudska (jer potiskuje identitet), ve je i na suptilan nain u velikom stepenu diskriminatorska" (Taylor, 1993: 33). Naravno,naprvipogled seinidasereligijasasvimuklapauovoushemu(barkadsu u pitanju monoteistike religije), tanije u onaj prvi aspekt gde se naglaava univerzalnost ljudskih bia: sve one naglaavaju jednakost svih ljudi pred Bogom, i govore o karakteristikama koje su univerzalne za sva ljudska bia (npr. sklonost prema grehu, tenja ka slobodi, pravo na izbor). Tako su, u judaizmu, svi ljudi stvoreni prema slici Bojoj. Isus Hristos lepo objanjava ovaj princip navodei da "nema tu Jevrejina ni Grka,robanigospodara,mukognienskog,svistevijednouIsusuHristu".Uislamuse
Kao dobra ilustracija moe se navesti poloaj Jevreja u srednjovekovnoj Evropi, do pojave prosvetiteljstva. Naime, posle Lateranskog koncila (1215) Jevreji su bili prinueni da nose posebne oznake, koje su ih razlikovale od hriana, i naravno da vode ivot kao parije, izolovano oddrugihstanovnika.TojeuvelikojmeridoprinelojaanjumnogihpredrasudaoJevrejima,npr. da u Talmudu stoji da Jevreji treba da prinose ljudske rtve, pre svega decu koja pripadaju drugim religijama. Iz ove "teorije" lako se prelazilo na praksu: kada je nestao jedan hrianski deak, razjarena masa izvrila je pogrom nad Jevrejima u Frankfurtu 1614. godine (Hattstein, 1998:67).
15

~131~

smatra da je Kuran objavljen svim ljudima, preko proroka Muhameda. Meutim, problem je ne samo kad se ukae na praksu kakva je postojala u tzv. istorijskoj religiji, ve i na neke teorijske aspekte ovih univerzalnih religija. One "padaju" na drugom principu multikulturalizma, a to je priznavanje, podsticanje i negovanje onog razliitog. Tako su npr. prema judaizmu Jevreji izabran boji narod, to vodi do svojevrsnog nipodatavanja drugih, i do opravdavanja nasilja prema drugim narodima koji imaju drugog Boga (ili pak druge bogove), a ne Jahvu.16 U hrianstvu, pored predivnih misli iz Besede na gori, gde Hristos poziva na ljubav i na nenasilje prema drugima,ak i prema neprijateljima, na nekim mestima uoava se netolerantan odnos prema onima koji ne prihvataju misiju sina Bojeg. 17 U islamu je dosta problematian pojam dihada, koji dodue izvorno znai borbu sa sobom, s onim loim u sebi, ali se na nekim mestima u KuranuvidiipozivnaotvorenisukobsaonimakojineverujuuAlahainjegovogproroka Muhameda18 da ne spominjemo praksu verskih ratova i pogroma, kojih je bila prepuna Evropa, Azija i Afrika tokom vekova, gde su pripadnici ovih religija dolazili u meusobne dodire. Kakojetemaovogradapravoslavlje,nameesepitanjekolikojeonoukolizijisagore navedenim principima multikulturalizma i tolerancije. Naime, govorei o nekim opasnostima pravoslavlja (liturgijski izolacionizam, prevelika oseajnost, naputanje sveta),ostajenamdapomenemojojednu,atojeetnofiletizamodnosnonacionalizam. Pravoslavlje svakom narodu koji pripada njegovom krilu priznaje pravo na vlastitu crkvenu autonomiju i vlastiti jezik pri bogosluenju. Time se, naroito tokom burne istorije, "crkveni razvoj najsnanije ispreplitao sa dravnim i nacionalnim razvojem" (Benz, 1991: 191). To je nametalo i namee opasnost da se svojevrsni maksimalizam i mesijanizam, koji je karakteristian za sve monoteistike religije pa i hrianstvo, prenese na nacionalno podruje. Rusija je videla sebe, posle pada Vizantije i Konstantinopolja(1453)islovenskihpravoslavnihnarodapodturskuvlast,kaoposlednji bedem pravoslavne religije i legitimnog naslednika Vizantije. Tako je mitropolit Zozimos pisao da je "sam Bog sada poslije svetog Vladimira postavio Bogom izabranog, u vjeri odanog,IvanaVasiljevia,19zacaraivladaracijeleRusijekaonovogcaraKonstantinaza novi Carigrad Moskvu" (Benz, 1991: 159). Srbi su sebe, za vreme borbe protiv Turaka, videlikaohrianskibedemprotivislamskognadiranja,asamKosovskiboj,nakojijecar Lazarizaaoprednadmonogneprijatelja,tumaenjekaopobedacarstvanebeskognad carstvomzemaljskim.Ovavezareligijeinacijekodpravoslavnihnarodaje,moeserei, jo vie produbljena pod turskom vlau. Naime, kako u islamu religija nije odvojena od
"U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u batinu, nita ne ostavljaj na ivotu, nego ih udari "heremom" kletim unitenjem... tako da vas ne naue initi sve one odvratnosti to ih oni ine svojimbogovima,tedanesagrijeiteprotihJahve,Bogasvoga"(Ponovljenizakon,2016,18). 17 "Kojinijesamnom,protivmeneje;ikojinesabirasamnom,rasipa"(Mat.1213). 18 "Akojinevjerujupa,propastnjima,aunitiedelanjihova"(Sura478). 19 Veliki knez Ivan III, koji se oenio vizantijskom princezom Sofijom, i uveo dvoglavog vizantijskogcarskog orlauruskuzastavuigrb,prisvojiojetitulu"CaraceleRusije"(Benz,1991:158).
16

~132~

politike, i kako islam, s obzirom da je re o tzv. religijama knjige, objavljenim preko prorokaodsamogBoga,priznajeodreenuvrednostjudaizmuihrianstvuuodnosuna tzv. paganske, mnogoboake religije, tako su i Turci omoguili hrianima da koliko toliko nezavisno opstoje unutar Turskog carstva.20 S tim u vezi su pravoslavni svetenici imali ne samo religijsku ve i svetovnu vlast nad svojom pastvom (milletbashi). Tako Ware istie da carigradski patrijarh nije bio samo duhovni, ve i svetovni lider grke nacije, i kako se politiki i svetovni ivot u potpunosti organizovao oko crkve, to je jo vie vodilo do konfuzije izmeu pripadnosti pravoslavlju i nacionalne pripadnosti (Ware, 1997:89). Iskuenjaetnofiletizmainacionalizmaprisutnasuidanas,uperiodupromenakojese deavaju u pravoslavnim zemljama. Posle sloma sistema i crpljenja njegove legitimizacijske osnove u komunistikoj ideologiji i monopolu komunistike partije kao avangarde radnike klase, na pijedestal se podie nacionalna drava, a javlja se i svojevrstan "crkveni nacionalizam" (Popovi Obradovi, 2004: 135). Uz to se javljaju razne "metafizike i eshatoloke spekulacije" koje "pravdaju novi socijalni poredak" (Kulji, 2002: 104), a koje Pravoslavna crkva, ekonomski i duhovno oslabljena posle vladavine komunizma, ne moe da kontrolie. Svojevrsno uvoenje viepartijskog sistema odozgo, bez njegovog uporita u politikoj kulturi i civilnom drutvu, nepostojanje odgovorne politike i intelektualne elite, naglo siromaenje velikog broja graana, pogoduju jaanju ovakvih pseudo metafizikih i pseudo religijskih konstrukcija ("Srbi kao nebeski narod", "Srb je Hristov raduje se smrti", "Ruska crkva bez granica", "Hristos je naa sila, naa ruska sila"), koje zapravo predstavljaju svojevrstan uproen odgovor na sloenost i izazov savremenih svetskih globalnih tokova. One svakako ne pogoduju stvaranju multikulturalnog drutva i negovanju tolerancije prema drugim religijskim i nacionalim grupama, s kojima se, igrom sluaja ili Bojim provienjem (odn. iskuenjem, da bi se tako proverila naa pravednost i bogougodnost), ivi na istom prostoru. Istina je da sve religije knjige (judaizam, hrianstvo,islam),samimtimtosuobjavljeneprekoprorokaipretendujudaposeduju univerzalnuistinu,iporedneizostavneetikedimenzije,kojajeprisutnaunjima,sadre, zbogovogsvogmaksimalizma,iopasnostdaseideologizujuiinstrumentalizujuzasukob inetolerancijupremaonimdrugima,"neverujuima".Ovoiskuenjenaroitojevelikoza pravoslavlje, budui da je, zbog pada pravoslavnih naroda pod tuu vlast i posle vladavine borbenog ateizma, ono igralo svojevrsnu nacionalnu i dravotvornu ulogu. U tom kontekstu se moraju razumeti maksimalistike izjave jednog, inae suptilnog teologa kao to je Justin Popovi, kada kae: ili evropski ovek ili Rastkov Bogoovek (Popovi,1998:202).
Naravno, oni su mogli biti samo graani drugog reda, s obzirom da je islam smatran superiornijom religijom, na kraju objavljenom Muhamedu da bi se nadopunili nedostaci prethodnih Bojih objava. Tako su hriani plaali visoke poreze, nisu smeli da slue vojsku, bilo im je zabranjeno da se oene muslimankom i misionarska delatnost a konverzija muslimana u hrianstvo smatrana je kriminalnim aktom(Ware,1997:88).
20

~133~

Meutim, dunost hriana (pa i pravoslavnih hriana) velika je na ovim prostorima, gde je u prolom veku zapravo vladao paganski bog Mars (bog rata),21 i koja vape za tolerancijom i istinskom (ne samo deklarativnom) primenom naela multikulturalizma, jer hrianstvo, pored vere i nade, zahteva i ljubav prema bratskim ljudskim biima. Jer "Iakoimamdarprorotva,iznamsvemisterijeiposedujemsvaznanja;iakoposedujum svu veru, tako da pokrenem planine, a nemam ljubav, ja sam nita" (Poslanica Apostola Pavla Korinanima, 13 2). Stoga je i Patrijarh Srpski gospodin Pavle, u poslanici "svojoj duhovnojdecioBoiu"istakaodadunostnashriananijesamodadrugetrpimo,ve idadrugevolimo(g.Pavle,2005:5). LITERATURA Berajev,Nikolaj(2001),Novareligijskasvestidrutvenastvarnost,BRIMO,Beograd Benz,Ernst(1991),Duhiivotistonecrkve,Svjetlost,Sarajevo Biblija,StariiNovizavjet(1969),Stvarnost,Zagreb Bigovi, Radovan (1996), Pravoslavna crkva na kraju drugog Milenijuma, u orevi,D, SociologijaForever,Ni Bogomilova, Nonka (2004), Reflections on the Contemporary Religous "Revival":Religion, Secularization, Globalization, Religion in Eastern Europe, Vol. XXIV,No.4,pp.110,Princeton Braun,F.Stiven(2000),Hrianstvo,Svetskereligije,igojatampa,Beograd Bulgakov,Sergij(1991),Pravoslavlje,KnjievnazajednicaNovogSada,NoviSad Bulovi, Irinej (2001), Kosovski zavet u svetlosti novog zaveta, u: Vidoslov, Sabornik Eparhijezahumskohercegovakeiprimorske,god.VIII,Br.24,Trebinje,7386 Hantington,Semjuel(2004),Treitalas,Stubovikulture,Beograd Hattstein,Markus(1998)WorldReligions,Konemann,Koln ajkanovi,Veselin(1973),MitireligijauSrba,Beograd,Srpskaknjievnazadruga urovi, Dragan (2004), Saglasje crkve i drave, u: Pravoslavlje, Br. 905, 1.decembar 2004,2829 orevi, Mirko (2004), Balkanski Bog Mars Religijski faktor u ratovima 19911999,u: : Izmeu autoritarizma i demokratije, Srbija, Crna Gora i Hrvatska, CEDET, Beograd, 123 132 Gruji,M.Radoslav(1989),Pravoslavnasrpskacrkva,Kragujevac,Svetlost,Kaleni Informationen zur politischen Bildung (2001), Vorurteile Stereotype Feindbilder, BundeszentralefurpolitischeBildung,Bonn Jevti, Milorad (1998), Pravoslavlje kao faktor integracije i dezintegracije nacija na Balkanu,uHrianstvoipolitika,Belianeo,abac,p.8495 Jeroti, Vladeta (1997), Hrianstvo i psiholoki problemi oveka, Bogoslovski fakultet srpskepravoslavnecrkve,Beograd
Vidi odlinu studiju Mirka orevia,(2004), Balkanski bog Mars Religijski faktor u ratovima 1991 1999,u:Izmeuautoritarizmaidemokratije,Srbija,CrnaGoraiHrvatska,CEDET,Beograd,str.123132
21

~134~

Jeroti, Vladeta (2000), Vera i nacija, Izdavaki fond Arhiepiskopije beogradskokarlovake,Beograd Jeroti,Vladeta(2002a),Individuacijai(ili)oboenje,Arslibri,Beograd Jeroti, Vladeta (2002b), Uloga Hriana i pravoslavnog hrianstva u uslovima savremenekrize,uReligija,veronauka,tolerancija,CEIR,NoviSad,1317 Kolari,Ivan(2004),Filosofskotelokileksikon,Bratos,Uice Koplston,Frederik(1992),FilozofijauRusiji,Bigz,Beograd Kuburi, Zorica (1999), Hrianstvo i psihiko zdravlje vernika, u Hrianstvo, drutvo, politika,JUNIRGodinjakVI,Ni,7587 Kulji, Todor (2002), Prevladavanje prolosti, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd Kung,Hans(1995),DasChristentum,WesenundGeschichte,Piper,Munchen Maier, Hans (1995), Politische Religionen (Die totalitaeren Regime und das Christentum),Herder,Freiburg Miloevi,Nikola,Pravoslavljeidemokratija,PrometejiTersit,NoviSadiBeograd Miloevi, Zoran (1998), Intervju, Njegovo preosvetenstvo episkop abakovaljevski g. Lavrentije(Trifunovi),Mislitiidelati,Belianeo,abac Miloevi,Zoran(2004),Tranzicijaisrpskacrkva,Institutzapolitikestudije,Beograd Patrijarhsrpskig.Pavle,SvojojduhovnojdecioBoiu2004,Srpskapatrijarija,Beograd Pavievi, Vuko (1970), Sociologija religije sa elementima filozofije religije, Zavod za izdavanjeudbenika,Beograd Petrovi, arko (2004), Pojam ljudskih prava, u Bukvar demokratije, Centar za razvoj Srbije,Beograd,2836 Popovi,Justin(1998),Filosofskeurvine,Dositej,Beograd PopoviObradovi, Olga (2004), Crkva, drava, nacija Srpska Pravoslavna Crkva i tranzicija u Srbiji, u: Izmeu autoritarizma i demokratije, Srbija, Crna Gora i Hrvatska, CEDET,Beograd Pravoslavlje (2004), Odnos crkve i drave, Intervju sa Patrijarhom Srpskim g.g. Pavlom, Br.905,1.decembar2004.,1011 Pravoslavlje (2004), Mir svoj vam dajem! (Konferencija o doprinosu crkava verskoj, kulturnojimeunacionalnojsaradnjinaputuevropskihintegracija),Br.905,1decembar 2004.,1819 Remond,Rene(1999),ReligionandSocietyinModernEurope,Oxford,Bleckwell Svet Pismo, Novi Zavjet (1998), Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve, Beograd Taylor, Charles (1993), Multikulturalismus und die Politik der Annerkennung, Fishcer VerlagGmBH,FrankfurtamMein Tvrdoki, Jeromonah Lazar (2001), Ruska crkva u dvadesetom vijeku, u: Vidoslov, Sabornik Eparhije zahumskohercegovake i primorske, god. VIII, Br.24, Trebinje, 133 152 Zizilius, Mitropolit pergamski Jovan (2001), Teologija svetoga Siliuna Atonskog, u: Vidoslov, Sabornik Eparhije zahumskohercegovake i primorske, god. VIII, Br.24, Trebinje,3141

~135~

Vukomanovi, Milan (2001), Sveto i mnotvo (Izazovi religijskog pluralizma), igoja tampa,Beograd Ware,Timothy(1997),TheOrthodoxChruch,Penguinbooks,London unji,uro(1995),Znatiiverovati,igojatampa,Beograd unji,uro(1998),ReligijaIiII,igojatampa,Beograd

~136~

LJUDSKAPRAVAIISLAM

Arkoun, Muhamed, Ljudska prava i islam, u Kari, E., ur. U Ljudska prava u kontekstu islamsko zapdnedebate,str.159170,Pravnicentar,Sarajevo,1996.

LJUDSKAPRAVAIISLAM MuhamedArkoun,profesorSveuilitaSorbona,Pariz Ko spada u sluateljstvo islamskog diskurza o ljudskim pravima? Kakav se odnos moe ustanoviti izmeu onoga to nazivamo Islamom sa velikim I i nacijadrava osnovanih uglavnom nakon Drugog svjetskog rata? Jo openitije, kakvo se znaenje moe pripisati ideji iskljuivoBoanskog porijekla ljudskih prava? Kako postupiti sa filozofskom ili sekularistikom tvrdnjom da ljudska bia postiu svoja prava drutvenopolitikom borbom i kulturnim napretkom bez vanjske pomoi? U kojem filozofskom pravcu mi moemo, ili treba da usmjerimo istraivanje o temeljima ljudskih pravaisredstvimaosiguranjanjihoveprimjene/implementiranja? Kao i jevreji i krani, i muslimani savremenog doba pokazali su zanimanje za ljudska prava, ali su muslimani pokuali pokazati da izvorna matrica kulture koja se temelji na ljudskim pravima dospijeva iz Kur'ana i iz Nauavanja Poslanika Muhameda a.s. No, i samo ovakvo razmiljanje o ljudskim pravima zahtijeva od islama jedno vienje ljudskih bia i primjenu zakona i politike koja je, ustvari, tek zadobila vjerodostojnost sa engleskom, amerikom i francuskom revolucijom, to je jasno pokazano na sastanku UNESCOa 19. septembra 1981., gdje je Univerzalna islamska deklaracija o ljudskim pravima pripremljena na inicijativu Islamskog savjeta i njegovog generalnog sekretara Salema Azzama. Na Zapadu je oduvijek bila tendencija da se islam iskljui iz kulturnog podruja gdje su ljudska prava promiljana i proklamirana, i gdje ona zadobijaju svoje znaenje. Univerzalna islamska deklaracija o ljudskim pravima bio je jedan odgovor na ovo iskljuivanje. Eminentni naunici, muslimanski pravnici i predstavnici pokreta i trendova islamskog miljenja pripremili su tekst ove deklaracije, a cjelokupna dvadeset i tri odjeljka zasnovana su na stavcima Kur'ana ili na izboru iz slubenih sunnijskih zbirki hadisa.Nijednomsedeklaracijanijepozvalanakanonskikorpusiijskoghadisa. Principi proklamirani u uvodu doputaju nam da identificiramo teoloke postulate kojiodreujuisampojamprava: Islam je daoovjeanstvu idealni kd ljudskih prava prije hiljadu ietiristo godina. Svrha ovih prava jeste ukazivanje asti i digniteta ovjeanstvu, te ukidanja eksploatacije, tlaenja i nepravde. Ljudska su prava u islamu duboko ukorijenjena u shvatanjudajeBog,iBogjedino,autorZakona/PravaidajeOnizvorsvihljudskihprava. Budui da im je podareno porijeklo u Boanskom, niti jedan voa, niti jedna vlada, niti

~137~

jedna skuptina niti bilo koji drugi autoritet/vlast ne smije ograniiti, ponititi ili naruiti ninakojinainpravadodijeljenaodBoga. Velika vrijednost ove deklaracije sastoji se u tome to ona izraava shvatanja, naine miljenjaizahtjevekojimuslimanisavremenogdobapoinjuprihvatati.Historiarimogu prezirno govoriti o anahronizmu projektiranja modernih pojmova /koncepata pravcem unatrag u doba utemeljenja, u mitsko doba islama; pravnik moe naglaavati etiki idealizam lanaka koja su mrtva slova na papiru, koja se ak otvoreno kre u svim islamskim zemljama. Takva uzrujavanja i postupci isuvie su olahki, ali bi se mogli iskoristiti u propitivanju razliitih izjava datih na Zapadu od vremena Amerike deklaracije o nezavisnosti iz 1776. godine (filozofsko izlaganje ljudskih prava Tomasa Defersona (Thomasa Jeffersona), i vremena jedne jasnije deklaracije iz 1789. godine u Francuskoj. Historija nastavlja predoavati trpljenje veine ljudskih bia, a ak i u zemljama koje su se ve tekom mukom borile za ljudska prava, kao to je Francuska, primjeri nedostatka i nazadnosti nastavljaju se javaljati i izranjati. tavie, zaogrnuti takva pracizna prava kao to su vjerske slobode, slobode udruivanja, sloboda miljenje, sloboda putovanja, u puni autoritet islamske tradicije nije beznaajno i zanemarljivo postignue. Pitanja postavljena na poetku ovog poglavlja ne pomaljaju se u kontekstu razumljivosti i shvatljivosti na koje se pozivaju autori Islamske deklaracije. Boansko porijeklo cjelokupnog stvaranja ne moe biti predmet propitivanja, a zakonodavstvo pripada samo Bogu. U militantno sekularnom kontekstu, religijsko porijeklo ljudskih prava ne sainjava ionako umjesno pitanje. A kad to pitanje uope i provocira panju onda ono slui u svrhu naglaavanja revolucionarnog raskida koji, po miljenju redukcionistikihpozitivista,izbavljaljudskabiaizotuenja. Kritiko preispitivanje i ponovni rad na na pojmu elhakka, tj. Istine/Prava i njegovih izvora (tj. izvora Prava) jeste kako mogue tako i nuno. Imajmo na umu da se kur'anski terminelhakkodnosikakonasamogBoga,takoinaapsolutnu,transcedentnuIstinu,te na Poiljaoca (Boga) i primaoca (ljude,ovjeanstvo) Boijih prava (hukukullah). Onaj korespektiraipotujetapravastavljasebeuonotojeispravno/valjano,uelhakk,vidi istinsku realnost i koristi se pravima koja iz elhakka slijede. U arapskom jeziku, kretanje od jednine hakk do mnoine hukuk prenosi desakraliziranje prava izvedenog iz religijske moi elhakka, i rasprenog unutar postupanja sa izvedenim, profanim i pojedinanim pravima.Analizasemoranastavitiudvasmjera: 1. Apologetska funkcija i inspiracija svetog teksta jeste neosporna. To je stvar pokazivanja ne samo toga da je islam kao religija otvoren za proklamiranje i odbranu ljudskih prava, nego takoe da je Kur'an, Rije Boija, definirao ova prava na poetku sedmog stoljea, mnogo prije zapadnih revolucija. elja za oporavkom i sam proces oporavka svojih svetih prava, za ta se zauzimaju suvremeni judaizam i kranstvo, dovode do rijei zapravo istu apologetsku tendenciju. I premda ova praksa s punim pravom okira historiara, ne smije se

~138~

gubiti iz vida ovovremena korisnost nalaenja autoriteta unutar religijske tradicije, u svrhu posveivanja prava koja treba uiti i braniti u okrutnim politikimkontekstima,naalost,takorairenimudananjemsvijetu. 2. Kritiko i historijsko preispitivanje aktuelnih sadraja Svetih Knjiga, s jedne, i moderne kulture ljudskih prava, s druge strane, jeste jo uvijek hitan i prijeko potreban zadatak. To preispitivanje nudi odlinu priliku da se podupre religijsko miljenje openito tako to e se ono prisiliti da prizna da su najvia religijska uenjaiobjavausamotrimonoteistikereligijepodvrgnutahistoricitetu. Ideolokiuvjetiikulturnaogranienjakojarazluujuraanjeirazvojljudskihpravana Zapadu,morajubitipredmetistevrstekritikogpreispitivanja,dabiseosvijetlilaslabost ne samo u tradicionalnom religijskom imaginariju, ve i u imaginariju graanske religije kojoj su sve tajne date od strane zapadnih sekularistikih revolucija. Vrijeme je da otvorimo novo polje razumljivosti i da zakoraimo ponad oponaateljske utakmice, koja je u biti ideoloka, izmeu tradicionalnih religija i graanske religije, koja je i sama vezana za moan fenomen, opisan od strane Fernanda Braudela nazivom materijalna civilizacija. Islamsko miljenje uvijek je sadravalo diskurz o Boijim pravima i ovjekovim pravima (hukukullah i hukuku adem), s tim da ovo prvo ima prvenstvo i prioritet nad ovimdrugim.Etozatotradicionalnomiljenjeinsistiranatomedasvakivjernikizvrava pet zakonskih obaveza: ispovijedanje vjere (ehadet), molitva/namaz, zekat, post uz mjesec ramazan i had/hodoae u Meku. Kroz predanost i pokoravanje pravovjerni pounutranjuje pojam Boijih prava; pozvana da se na ovaj nain pokoravaju, sva stvorenja nalaze se primorana potovati drutvene i politike uvjete oivljavajui u cijelosti ovaj odnos izmeu Boijih prava i prava ovjeka. Drugim rijeima, potovati ljudskapravajestezapravoaspekt,iosnovniuvjet,zapotovanjeBoijihprava. Meutim, prava tako definirana unutar fundamentalnog Zavjeta, Pakta ('ahd) ili Ugovora (misak) izmeu stvorenja i Stvoritelja tiu se prvo vjernika koji sainjavaju duhovnu zajednicu (ummet). Potencijalno, ova se prava odnose na sva ljudska bia i univerzalna su budui da se sva ljudska bia pozivaju da stupe u Ugovor/Zavjet. U stvarnome svijetu, teoloke kategorije ponijele su razliite pravne statuse. Veliki raskol, velika izma, stvarajui prostu dihotomiju izmeu vjernika i nevjernika, utrla je put kompliciranjuinekoliklimtipovimastatusa: 1. Unutar (muslimanskog) ummeta, veliki raskol (elfitnetu lkubra) proizveo je suparnike zajednice: sunnije, i'ije i haridije, svaku sa njezinim pozivanjem na monopol na istinu/elhakk, te na Istinu/Pravdu koja je vladalalanovima idealnepravovjernezajedniceunjihovimovosvjetskimodnosimaiunjihovim odnosimaspramBoga. 2. Osim vjernika, postojali su narodi Knjige (ehlu lkitab) koji su uivali status zimmija, tj. tienika tienih od strane islamske vlasti. Politeisti (murikun) ivjeli su izvan garancija koji je nudio Boanski Zakon. Pravnikim terminima

~139~

reeno, postojala je jasna demarkaciona linija izmeu ivoga prostora islama (daruislam),gdjeseprimjenjivaoBoanskiZakon(erijat),izemljerata(daru lharb), gdje bi Boanski Zakon potencijalno mogao biti primijenjen jednog dana. 3. Unutar pravovjerne umme same, postojale su, oito, vane razlike izmeu slobodnih ljudi, robova, ena i djece. Ove distinkcije nalaze se i u drugim pravnim sistemima i povezane su sa opim razvojem prava i prelaskom od tradicionalnih sistema prava, od kojih su svi bili manje ili vie pod uticajem dogmatskihteologija,kamodernompozitivnompravu. To to mi nazivamo modernitetom prouzrokovalo je brutalnu erupciju u ivom prostoru islama sa nametanjem kolonijalizma kao historijske injenice. Sagledana strogo u vezi sa razvojem i irenjem ljudskih prava u okviru intelektualnog moderniteta, injenica kolonijalizma stvara probleme kako zapadnim tako i muslimanskim zemljama. Moramoovdjezastatidabismorazmrsilitotojeimenovanovrlokonfuznimideolokim stanjemnaobjestrane. KolonijalnanastojanjadevetnaestovjekovneEvropetrailasuopravdanjeuonomto se naziva misijom civiliziranja. Bilo je posrijedi uzdizanje zaostalih naroda do razine univerzalne kulture i civilizacije. Prema ovoj perspektivi, za kolonizirajue zemlje kao to je Francuska, inilo se da bi ljudska prava trebalo da budu izvezena zajedno sa modernom kulturom i civilizacijom. Katolike i protestantske crkve participirale su u ovompokreturasaivanjemmisionarskihispostavaakiuzemljamaislama. No, kolonijalna avantura skonala se bijedno. Danas je teko muslimanskom sluateljstvu govoriti o zapadnom porijeklu ljudskih prava a da se ne isprovociraju gnjevni protesti. Ne smijemo izgubiti iz vida oslobodilake ratove i sadanju, postkolonijalnu borbu protiv zapadnog imperijalizma, ukoliko hoemo razumjeti psiholoku i ideoloku klimu u kojoj se islamski diskurz o ljudskim pravima razvijao tokomprolihdesetilipetnaestgodina. Razvoj toga diskurza je, bez sumnje, zasnovan na oponaateljskom maniru nuenja neega vieg i boljeg; taj manir nastoji iaiti proglase zapadnih deklaracija i obezbijediti im islamsko porijeklo. Taj postupak, koji je u biti ideoloki, sakriva jednu krucijalnu razliku: moni pokret filozofije prosvjetiteljstva ve je pripravio put deklaraciji o ljudskim pravima u Engleskoj, Americi i Francuskoj u osamnaestom stoljeu. tavie, uspon buroazije s ciljem suprotstavljanja plemstvu i sveenstvu, stvorio je drutvenu i ekonomsku silu sposobnu da osigura sve kako bi politika primjena ideja o jednakosti, slobodeibratstvabaremzapoela. U devetnaestom stoljeu muslimanske zemlje su se susrele samo sa fragmentima, ili su ule tek daleke odjeke filozofskog prosvjetiteljstva. Vrlo je mali broj intelektualaca, naunika, novinara, politiara i putnika doao u doticaj sa kolama, sveuilitima i knjievnou/literaturomZapada.Bilajetotakozvanaliberalnaepoha.Arapska,indijska, indoneanska, turska i iranska elita vjerovala je kako svojim zemljama moe priskrbiti korist iz svjetla odbaenog od evropske nauke i politikih prevrata/revolucija. ak i

~140~

reformistiki pokret poznat kao selafijski (pravovjerni), zapoet sa Demaluddinom Afganijem i potom nastavljen sa Muhammedom Abduhuom pokazao se i sam gostoprimljivim spram filozofije ljudske slobode koja je inspirisala diskurz o ljudskim pravima.NacionalistikiliderikaotosuFerhatAbbas(Alir),HabibBurgiba(Tunis),Ala elFasi (Maroko), Michel Aflak (Sirija) i ak Demal Abdunasir (Egipat), kao i prvi lideri alirskogoslobodilakograta,ukazivalisunavelikeprincipeFrancuskerevolucijeiz1789. godine. to se tie Turske, Ataturk, sa prevelikim arom, nametnuo je sekularnu revolucijuzemljisdugimpostojanjemislamsketradicije. Intelektualne i politike elite muslimanskog svijeta, za razliku od onih u Francuskoj i Engleskoj, nisu mogle nai podrku u nekoj prosvjetljenijoj i dinaminijoj drutvenoj klasi, sposobnoj da animira sekularne institucije i stvori dravni aparat koji odgovara novim idejama. U novim dravama vezanim za islamsku tradiciju, mnogo vie negoli u zemljama gdje su takve koncepcije bile roene, ljudska prava zasnovana na prosvjetiteljstvu ostala su set idealistikih zahtjeva i tema antikolonijalne borbe, a k tome,nedostajalaimjekulturnaidrutvenaukorijenjenost. Klasini islam (od sedmog do trinaestog vijeka) izgubio je svoj dinamizam i svoju sposobnost samoobnavljanja dugo prije dolaska kolonijalizma u svim ovim zemljama. Sa tijumfom ideologije nacionalnog osloboenja u pedesetim godinama prolog vijeka, velika historijskia konfuzija opsjela je mnoge duhove. Slom koji se dogodio civilizaciji klasinog islama bio je pripisan iskljuivo kolonijalnom prodiranju, a potom, nakon njega, imperijalnoj dominacije do koje je dolo nakon to su muslimanske zemlje iznova zadobile politiki suverenitet. Rasprava o takozvanoj islamskoj revoluciji u Iranu pokrenula je veliku temu ideologije nacionalnog osloboenja, koja je zadrala socijalistiku, sekularnu obojenost, i radila na tome da ukljui islamske izvore i da obuhvatiborbuprotivpozapadnienja/vesternizacije. Sve su ove nove muslimanske drave razvile politiku volju koja je nacionalizirala religiju, zajedno sa obrazovanjem, informiranjem i drugim podrujima drutvenog ivota. Nadziranje religije od strane ministra za religijske stvari postalo je nuno kao posljedicarastuegpritiskasobjestrane: 1. Demografija je pojaala drutvene i ekonomske zahtjeve. Ona je dodijelila islamu prvobitnu ulogu u strukturiranju, kanaliziranju i inauguriranju diskurza zahtjeva,kojinisubilitoleriraniuizravnojpolitikojformi. 2. Nesposobnadalegitimirasvojautoritetkrozdemokratskeprocedure,dravase posluila islamom da legitimira svoje prisustvo i svoju politiku modernizacije, dakako uvajui pritom otvorenu liniju komunicicranja sa masama. Na ovaj je nain nuno pribjegavanje materijalnoj civilizaciji i tehnologiji, kao nositeljima moderniteta, moglo biti pomireno sa neizostavnim tradicionaliziranjem koje se odvijakrozvraanjeislamskommodeluzakonodavstva,vladavineikulture. To je pomirenje bilo stvoreno iznad svega ideologijom za sve. Ta je ideologija sugerirala potinjavanje drutava svim procesima ekonomskog razvoja uvezenog sa Zapada, dok se ponovno ustanovljavaju i iznova osnauju kulturni signali islamskog

~141~

identiteta: konstruiranje damija, bodrenje religijskog obrazovanja, osnivanje islamskih sveuilitailiteolokihkola,oblaenjetradicionalnenonjeiprimjenaerijata. Ondje gdje su pravnici pokuali, kao u Aliru, formirati ligu za ljudska prava kako bi zatitili graane, drava se sama osjetila napadnutom i osvetila se odbijajui da d, zdravo za gotovo, doputenje da se liga organizira, progonei podstrekae. Drava je nastojala formirati konkurentsko udruenje kako bi se ona doepala inicijative na ovom polju, bez prijetnje po vladajui sloj. U tom je momentu Islamska deklaracija o ljudskim pravimapoprimilasvojuideolokuipsiholokusvrhu:daiznovauvjeri,zapravo,vjernike graane proklamirajui da Bog garantira prava, da potkopa sekularne zahtjeve zapadnogporijekla,tedaiznovaustanovipovjerenjeumodernitetislamskogpravaiu njegovuniverzalniinepovredivikarakter. Postoji duboka i nerazoriva urota meu dravama u traganju za legitimnou; kolektivna svijestezne za pravdom, graanskim slobodama, politikom participacijom, a narodi su probueni starom, mitskom eljom za jedinstvom. Eshatoloko oekivanje duhovnog ummeta stjee se u jednoj taki sa politikim nadama u nacionalno jedinstvo u skladu sa zapadnim, nacionalistikim modelom devetnaestog stoljea. Ja sagledavam islamske tekoe sa ljudskim pravima unutar specifinog sklopa historijskih okolnosti i drutvenihkompleksnosti.Prematome,cijenimdajeprimjerenoiznovaistraitismisaoi znaenjesuprotnostiizmeuboanskihisekularnihizvoraljudskihprava. Pitanje o ljudskim pravima je prvo historijsko, potom filozofsko. Njegova pojaana vanost u naem vremenu odraava povratak religiji i pomanjkanje intelektualne i kulturnespremnostidasetopitanjeraspraviusvimnjegovimdimenzijamakaotosu: historijskiraskidsauvjetimazapojavuljudskihpravaurazliitimkulturama, razvojsamogpojmaprava, politike odluke o odvajanju sfera ljudske egzistencije (ovosvjetsko/vremensko i duhovno,sekularnoireligijsko), - nauni sudovi o sposobnosti shvaanja totaliteta zvanog svijet i naeg mjestaunjemu, - irenje takozvanog racionalnog politikog grupiranja, koje je, ustvari, visoko ideoloko. Jezik je drutvena veza, nepokoriva sila odreena za sve. U muslimanskim drutvima, jezik ostaje impregniran vrijednostima i religijskim odnosima, dok je na Zapadu takozvana nauna racionalnost i terapeutska, ak mesijanska, vrijednost diskurza o ljudskimpravimausekularnom,desakraliziranomkontekstuzamijenilareligijskijezik. U oba sluaja kritika preispitivanja i novi tipovi shvatanja neohodni da pokau da, ak i u modernoj sekulariziranoj kulturi odsjeenoj od boanskog, ljudska prava pretpostavljajusvetostljudskihbia. Ja ne govorim o tradicionalnom pojmu svetog, proklamiranom kroz suvremeni islamski diskurz, koji je krajnje naruen u najrairenijoj politikoj, drutvenoj i ekonomskojpraksi.Janegovorimtakoernio umjetnoj/vjetakojobnovisvetogustilu -

~142~

kulta Vrhovnog Bia instaliranog Francuskom revolucijom. Svetost ljudskih prava mora rezultiratiizkultiviranjaiakireibogatijeprimjeneljudskihprava. Misliti istovremeno u islamskom kontekstu o pozitivnim doprinosima sekularizma i trajnih vrijednosti religije je sasvim mogue, ali tek na vrlo dug rok. Sadanje politike i drutvene okolnosti protive se takvom poduhvatu. Naini shvaanja u klasinom islamskom miljenju jesu isuvie vezani za srednjevjekovni mentalni prostor, a da bi dopustili korektnu interpretaciju i integraciju modernosti. Modeli stavljeni u pogon od strane zapadnog miljenja jesu i sami ili neodgovarajui, ili se smatraju strategijom kulturne dominacije od koje se muslimani moraju zatiti. Ovakvo stanje u potpunosti opravdava pitanje postavljeno na poetku: U kojem filozofskom pravcu mi moemo ili moramo usmjeriti istraivanje o temeljima ljudskih prava i o sredstvima osiguravanja njihoveprimjene/implementacije? Sadanje islamsko miljenje vjeruje da se moe suprotstaviti ili poraziti miljenje ili historijsko iskustvo Zapada, gdje su filozofske osnove ljudskih prava postepeno nagrizene. Proklamirati ljudska prava, iliak garantirati ih na striktno pravnoj razini, nije dovoljnoakoljudskopozvanjedasetranscendirajuljudskiuvjetiiljudskapostignuanije zasnovano na neospornim, univerzalnim, transhistorijskim uenjima. Islam, kao i kranstvo ranih Crkvenih Otaca, insistira na duhovnom pozvanju ljudskih bia. Stvorena po liku Boijem, ljudska su bia pozvana da se pridrue Bogu u vjenom ivotu. Muslimansko pravo prvo definira prava Boija (hukukullah), pravni prirunici poinju prvo tretiranjem pravila za izvravanjem kanonskih obaveza ('ibadat) prije negoli se pree na raspravu o ovosvjetskim poslovnim transkacijama (mu'amelat). Prema tome, sva prava dodijeljena drugima u poslovnim transakcijama i drugim graanskim stvarima povezana su za prava Boija, koja su neodvojiva vrijednost kao i sveta i ontoloka garancija. Metodologija muslimanskog prava (usulu lfikh) definira intelektualnu i naunu proceduru koja propisuje religijski nain posmatranja cjeline prava elaboriranog od stranepravnika.Tateorijskastrukturadozvoljavapravudabudesakraliziranolociranjem njegovih korijena (ta'sil) u svetim tekstovima: Kur'anu i poslanikim tradicijama (usul). Ustvari, vjernici, k tome, posmatraju vjersko pravo (eri'ah) kao Boansko Pravo ukorijenjenouObjavi.Etozatonarodtraiodpolitikogreimadazatitiiprimijeniovo pravoidaodbacisvakozakonodavstvoljudskogporijekla. Prava pobrojana u Amerikoj deklaraciji o nezavisnosti ostaju vezana za svoje religijske izvore. Engleska i Francuska revolucija uinile su mnogo odlunije korake ka sekularnoj filozofiji temelja prava, bez cjelovitog prekidanja sa racionalizirajuom duhovnou.Masovanpovratakreligijskompotvrivanju,akinaZapadu,primoravame da postavim, ili iznova postavim, problem objave unutar tri monoteistike religije, ne polazei vie sa tradicionalnim, teolokim definicijama, ve sa podacima i zahtjevima moderne hermeneutike. Moemo danas misliti o ljudskim pravima u sekularnom okviru samoukolikoseintelektualnoikulturnodrimosvihproblema,starihinovih,vezanihza fenomen religije. Takvo djelo jo nije poduzeto nitiak sagledano u terminima ili okviru

~143~

koji ja ovdje predlaem. Doista je, naime, injenica da tokovi teolokog diskurza koji dolazeiztetrizajednicenastavljajufunkcioniratikaostrategijasamoopravdanjai,prema tome,recipronogiskljuivanjakojeimaciljouvatimonopolnadkontrolomobjaveinad svim simbolikim kapitalom koji pritie iz nje. Preovlaujui pristupi ovih religijskih zajednica prema izvorima ljudskih prava ilustriraju savreno ove samoopsluujue tendencije. Historijska kritika esto se izostavlja, svako tei posebno skopati za sebe etikopravne privilegije i ideoloke uloge koje su danas vie negoli ikad spojene za oaravajuutemuljudskihprava.Pokuaosamrevnosnosauvatiseodzapadanjauistu pogreku. Da bi se pristupilo pitanju kako osigurati primjenu ljudskih prava u savremenim muslimanskim drutvima, mora se raditi na ustavima usvojenim od razliitih reima. Usljed integrirajueg principa potivanja ljudskih prava, veliki je broj drava stvorio pravnu arenu gdje je teorijski omogueno graanima da reagiraju na krenje tih prava iniciranjem protestnih procedura. Ovdje, kao i drugdje, stvarnost se uveliko razlikuje od principa, ali stvaranje pravnog arsenala za potencijalnu buduu upotrebu nije zanemarivo postignue. S izuzetkom Turske, koja je sa Ataturkom uvuena u radikalni, sekularni eksperiment, prve ustavotvorne skuptine u muslimanskim zemljama, sve do jedne,pokualesupomiritiislamimodernozakonodavstvo.Moraobiseanaliziratisvaki sluajponaosobdabiseprocijenilerazlike,hrabrikoraci,uspjesi,zastojiiprekidiizmeu islamai(zakonodavnog)kontinuiteta. Ovi su pravni razvoji daleko od toga da budu kompletirani. Islamistiki pokreti doveli su do ideoloke otvrdnulosti koja odbacuje modernitet i restaurira elemente erijata koji su potpuno izvan konteksta i nanizani naporedo uz pravne kodove pozajmljene sa Zapada. Status ena trpi najvie, napose zbog zakonodavstva gdje se namjera razlikuje iroko od uinka. Eto zato se pitanja o ljudskim pravima ne mogu postavljati na isti nain u odnosu na ene kao u odnosu na mukarce. itav set nastojanja nazvanih osobnim statusom (el.ahvalu ahsijje) nastavlja vladati stanjem ena u mnogim zemljama. Dodirnuti to izazvalo bi teoloke probleme, za sada nepovoljne ili jo neformulirane.Iznadiizateolokihprimjedbiifilozofskijestatuslinostinakocki. Mnogo ostaje da se uradi u svim drutvima tako da ljudska prava ne budu samo puke rijei doznaene da utae e za slobodom, pravdom, dignitetom i jednakou iskustva svih ljudskih bia. Religije su vrile znaajne edukativne i terapeutske funkcije ve stoljeima, ali je djelotvornost religija uvijek bila ograniavana bilo zloupotrebom poinjenom rukama sveenika ili slabou koja je pripadna tradicionalnim kulturnim sistemima. Ne moe se, uistinu, suditi o djelovanju religijskih uenja na emancipiranje ljudskih uvjeta ivljenja bez procjene kultura koje su oplemenjivale, irile i primjenjivale tauenja. Religija, poput jezika, jeste kolektivna snaga koja vlada ivotima drutava. Sekularne religije preuzele su ulogu tradicionalnih religija u ovom pogledu. Iluzija je, i opasno je, traiti od religija da prue vie negoli to mogu dati. Samo ljudska bia, svojom

~144~

kreativnou i svojom inovativnom preduzimljivou, mogu stalno obnavljati i uveavati prilikesvogavlastitogosloboenja.

~145~

ISLAMIIZAZOVDEMOKRACIJE
ElFadl,Khaled,Islamiizazovdemokratizacije,Sarajevo.Buybook,2006,str.1428 Vladavinaprava Kako je ranije navedeno, sutinska karakteristika legitimne islamske vlade je ta to je ona podreena i limitirana erijatskim zakonom. Iako ovaj koncept podrava vladavinu prava,moramonapravitirazlikuizmeusupremacijezakonaisupremacijegrupepravnih normi. To dvoje se prilino razlikuje, i oboje se preporuuje u islamskoj pravnoj tradiciji. Ponovo islamska politika misao sadri irok spektar interpretativnih mogunosti, I ponovo,nekeodtihmogunostisnanijeodjekujudemokratskimprincipima. Potvrujui supremaciju erijata, muslimanski znanstvenici su iznosili tipine argumente da vlada mora potovati njegove pozitivne odredbe, kao to su kazna za preljubu, ili za pijenje alkohola. Ali, vlada koja pokae namjeru da se povinuje svim pozitivnim propisima erijata, ipak, moe manipulirati propisima kako bi dobila eljene rezultate. Pod izgovorom da eli sauvati javni red i mir, vlada moe donijeti proizvoljan zakon kojim zabranjuje mnoge forme javnog okupljanja. Pretvarajui se da eli zatiti ortodoksiju, vlada moe donijeti proizvoljne zakone kako bi kaznila bilo kakav kreativan izraz. Pod izgovorom da eli sauvati pojedinca od klevete, moe uguiti mnoge forme politikogidrutvenogkriticizmaimoezatvoriti,ilipogubitipolitikedisidentetvrdei da oni siju smutnju i nered (fitna). Diskutabilno je da su sve ove vladine mjere u skladu saerijatom,osimakonepostojijasankonsenzusupogleduogranienjakojasenameu vladi,akikadaonasluierijatuikadagaunapeuje. No, vladavinu prava ne treba razumijevati u smislu da vladu obavezuje zakonik posebnih propisa. Umjesto toga, to bi se moglo tumaiti kao zahtjev da vlada bude obavezana procesom donoenja i interpretiranja zakona, i ono to je jo vanije, kao zahtjevdasvioviprocesisamiposebiobavezujunafundamentalnemoralnevrijednosti, aposebnodignitetisloboduovjeka. Nalazimo neke dokaze za alternativnu koncepciju vladavine prava u predmodernoj pravnoj literaturi. Pravnici su diskutirali o ogranienjima, koja treba postaviti zakonodavnoj vlasti drave u onom dijelu koji govori o javnom interesu (almasalih al mursalah), i na taj nain blokirati sredstva za nezakonito djelovanje (sadd aldhariah). Oba pravna koncepta omoguuju dravi da proiri svoju zakonodavnu mo, da ini dobro, ili izbjegava zlo. Naprimjer, zagovaranjem principa spreavanja, zakonodavac moe zahtijevati da se ponaanje, koje je zakonito, treba smatrati nezakonitim zato to onovodiinjenjunezakonitihradnji.Usutini,obojeiopiinteres,ispreavanjeine zakon fleksibilnijim i prilagodljivijim. Naravno, oni bi se mogli koristiti tako da se proiri

~146~

zakon, ne samo da slui opem dobru ve i na tetu autonomije pojedinca. Spreavanje zla, utemeljeno u ideji prevencije 15 ili mjerama predostronosti (alihtiyat), moe se koristiti da se proiri vlast drave pod izgovorm zatite erijata. Ova vrsta dinamike se moe djelomino izbjei uvoenjem proceduralnih garancija, ali to je jo vanije, razumijevanjemdasevladavinapravatieosiguranjadignitetaislobodeljudizatase erijatmoeiskoristitidatoopravda,anedatoosporava. Vana dimenzija izazovu za uspostavu vladavine prava je kompleksan odnos, kako su to artikulirali pravnici, izmeu erijatskog zakona i administrativne prakse drave, ili u praksi sprovoeni zakoni (alahkam alsiyasiyyah). U prva dva stoljea islama bilo je mogue pronai pravnike koji navode dravnu praksu kao normativne precendente, no tojeposlijebiovrlorijedaksluaj. U etvrtom (desetom) stoljeu, muslimanski pravnici su postavili sebe kao jedine legitimne autoritete, sposobne da objanjavaju Boiji zakon. Dravna praksa nije smatrana nezakonitom, ali su samo muslimanski pravnici mogli odluivati o zakonu. Od draveseoekivalodaprimjenjujeboanskizakon,anedaodreujenjegovsadraj. Ipak, kao neko ko primjenjuje boanski zakon, drava je dobila iroku slobodu odluivanjaupitanjimaopeginteresapoznatokaoalsiyasahalShariyyah. Propisi drave su zakoniti i primjenjivi sve dok se ne sukobljavaju sa boanskim zakonom, kako su to izloili pravnici, ili dok ne zloupotrebljavaju ovlasti (altaassuf fi masail alkhiyar). Iz tog razloga, pravna djela su krajnje precizno dokumentirala odluke pravnika, ali ne i dravne propise, koje su biljeili dravni slubenici radei u administracijidrave.Premamiljenjumuslimanskihpravnika,erijatserazumijevaokao temelj zakona, a politika kao njegov zatitnik. (Slino tome, muslimanski pravnici vrlo estotvrdedajereligijatemelj,adasupolitikevlastinjenizatitinici).1Ovaparadigma, ipak, ostavlja nerijeen kljuni problem o tome kako jasno regulirati ogranienja moi vlasti. U kojoj mjeri vlada moe proiriti opseg svojih propisa, pod izgovoromuvanja, ili odgovarajuegispunjavanjasvrhovitostierijata? Zabrinutost o opsegu moi vlade pod erijatskim zakonom ima pretee u islamskoj historiji, stoga prema parametrima modernog doba to nije u cjelosti novo pitanje. No, takve zabrinutosti skoro da i nema u diskursu suvremenih islamista. Uspostavljanje islamistikog modela vlasti bilo u Iranu, Saudijskoj Arabiji ili Pakistanu omoguilo je dravi zakonodavnu vlast, koja je iznad boanskog zakona. Naprimjer, zahtjev za mjerama predostronosti (spreavanje) koristi se u Saudijskoj Arabiji, da se opravda irok spektar restriktivnih zakona protiv ena, ukljuujui i zabranu vonje auta. 2 To je 1 Naprimjer, vidi alMawardi, alAhkam alSultaniyya, 18.; Taqui alDin Ibn Taymiyyah, alSiyasah al
2

Shariyyah(Beirut:DaralAfaqalJadidah,1983.),142. Ozabranienamadavozeautomobil,vidimojedjelo:Speaking in Gods Name: Islamic Law,

~147~

relativnonovizumupraksiislamskedrave,iumnogimsluajevimaseradiotomedase koristi erijat s ciljem potkopavanja erijata. Nametljiva moderna drava koristi erijat kakobidonijelapropisekojimasestvarajuopresivniuvjetiuvjetikojisusamiposebiu suprotnostisaprincipimapravdeuerijatu. Tradicionalno, muslimanski pravnici su insistirali da vladari moraju konsultirati pravnike u svim pitanjima koja se tiu zkona, ali muslimanski pravnici nikada nisu zahtijevalidasedirektnoukljueuvlastuislamskojdravi.Zapravo,nikadanisunitskini iitski pravnici nisu preuzeli direktnu upravu u politikoj sferi. 3 To se desilo tek u nedavnoj prolosti, dok su kroz itavo trajanje islamske historije pravnici (ulema) obavljali irok spektar ekonomskih, politikih i administrativnih funkcija, i to je najvanije, bili su medijatori izmeu vladajue klase i naroda. Kako Afaf Marsot veli: (ulema) je bila prenosilac islama, uvar njegove tradicije, sehara mudrosti predaka i moralni tutor narodu.'' 4 Dok su legitimirali i esto zastupali vladare pred podanicima, pravnici su, takoer, koristili i svoj moralni autoritet da sprijee tiraniju, a ponekad su vodili, ili opravdavali, ustanak protiv vladajue klase. Suvremeni trendovi su, ipak, pretvorili ulemu od bunih govornika narodnih masa u plaene dravne funkcionere, koji prvenstveno imaju ulogu konzervativnih legitimista vladajuih reima islamskog svijeta.5 Dezintegracija uloge uleme i njihovo kooptiranje u savremeni tip pretorijanske drave, te hibridna praksa sekularizma, otvorila je vrata dravi da postane ona koja stvaraiprimjenjujeboanskizakon;postupajuitakodravadobivaizuzetnovelikuvlast, tojovieukorjenjujepraksuautoritarizmaumnogimislamskimzemljama. Konsultativnavlada Kuranske upute Poslaniku, da se redovno konsultira sa muslimanima u svim vanim pitanjima, indiciraju da se drutvo koje vodi svoje poslove kroz odreenu formu savjetodavnog procesa smatra dostojim pred Bogom (Kuran, 3:159, 42:38). Postoje mnogi historijski izvjetaji, koji govore o tome da se Poslanik redovito savjetovao sa
Authority, and Women (Oxford:OneworldPublications,2001.),235.,272.73.,278.80. 3 Naprimjer,1801.godine,nakonevakuacijeFrancuzaizEgipta,UmarMakram,uzpomo egipatskihpravnika,jesmjeniofrancuskogzastupnikakojijeostaoizanjih.Umjestodapreuzmu vlastdirektno,pravnicisuponudilivlastEgipaninualbanskogprijekla,MuhammaduAliju. 4 AfafLutfialSayyidMarsot,TheulemaofCairoinEighteenandNinetheenCentury udjeluScholars, Saints, and Sufis,izdanjeNikkiKeddi(Berkely:UniversityofCaliforniaPress, 1972.),149. 5 DanielCrecelius,EgyptianUlamaandModernizationudjeluScholars, Saints and Sufis, izdanjeNikkiKeddi(Berkley:UniversityofCaliforniaPress,1972.),167.209.,168.Naravno,usuvremenoj islamskoj praksi, postoje znameniti izuzeci. Mnogi imami su postali prominentni oponenti suvremenim muslimanskimreimima,ipatilisumnogozbogsvojihzalaganja.

~148~

svojim drugovima (ashabi) u poslovima drave. 6 Dalje, kratko nakon smrti Poslanika, koncept ura (konsultativnog odluivanja) je postao simbol koji istie vanost participatorne politike i legitimiteta. Propust da se primjeni, ili sauva, ura postala je zajednika tema u priama koje govore o opresiji i pobuni. Naprimjer, prenosi se da je Poslanikov roak Ali prekorio drugog halifu Umar b. alKhattaba (Omer ibn Hattab) i prvoghalifuAbuBakra,zbogtogatonisupotovaliuru,imenujuiAbuBakrazahalifu u odsustvu Poslanikove porodice. Takoer, opozicija je optuila Uthman b. Affana (OsmanibnAfana),treeghalifu(r.23.35./644.656.),dajeprekriopravilaurezbog togatojeuveonepotizamiautokratskupolitiku.7 Iako u historijskim kazivanjima znaenje ure nije sasvim jasno, koncept se zasigurno nije odnosio samo na to da vladari trae miljenja od uglednih ljudi u drutvu, ve je bio mnogo iri i oznaavao je otpor autokraciji, vladavini sile, ili opresije. To je u skladu sa odbojnou, koju su imali pravnici spram despotizma (alistibdad) i hirovite autokratske vladavine (alhukm bil hawa wa altasallut). ak i kada su muslimanski pravnici zabranjivaliustankeprotivdespotskihvladaraonisutoleriralidespotizamkaonunozlo, a ne kao poeljno dobro. Nakon treeg (devetog) stoljea, koncpet ure je poprimio konkretniji institucionalni oblik u djelima muslimanskih pravnika. ura postaje formalni akt konsultiranja, ahl alura (konsultativno vijee), koje je prema historijskim izvorima bilo ista grupa ljudi koja ini ahl alaqd (ljudi koji biraju vladara). Sunitski vladari su diskutrali o tome da li su rezultati konsultativnih procesa obavezujui (ura mulzima ili neobavezujui (ghayr mulzima). Ako je ura obavezujua, onda se vladar mora povinovati odlukama konsultativnog vijea. Veina pravnika, ipak, je zakljuila da su odluke konsultativnog vijea savjetodavnog karaktera i da nisu obavezujue. Meutim, prilinonedosljedno,mnogipravnicisutvrdilidanakonkonsultacijavladarmoraslijediti miljenje koje je u najveoj mjeri u skladu sa Kuranom, sunnetom i konsenzusom pravnika.AlGhazalijeizrazioopikonsenzuskadajekazao: Despotsko, nekonsultativno odluivanje, ak i kada dolazi od mudrog ovjeka i obrazovaneosobejeupitnoineprihvatljivo.''8 Moderni reformisti su koristili ideal konsultativne vlade, kao nain da govore u prilog kompatibilnosti islama i demokracije. No, ak i da se etika ure transformira u iri koncept participatorne vlade, zabrinutost zbog tiranije veine potcrtava da su moralne norme, koje ine osnovnu za donoenju zakona, isto tako vane kao to je to i sam proces po sebi. Tako da, ako se ura i transformira u instrument participatorne zastupljenostionamorabitiogranienasistemomprivatnihiindividualnihprava,kojasu
AbdalWahhabKhallaf,Ilm Usul al-Fiqh (Kuwait:DaralQalam,1981.),59. Jalal alDin Abd alRahman alSuyuti, Tarikh al-Khulafa, izdanje Ibrahim Abu alFadl (Cairo: Dar al Nahda,1976.),109. 8 AlGhazali,Fadaih,186.,191.,MuhammadJalalSharafiAliAbdalMutiMuhammad, alFikr alSiyasi fi alIslam: Shakhsiyyat waMadhahib(Alexandria:Dar alJamiat alMisriyya,1978.),399. 403.
7 6

~149~

u slubi najvanijeg moralnog cilja kao to je pravda. Drugaije kazano, ura mora biti vrednovananezbogrezultatakojeproducira,vezbogto onasamaposebipredstavlja moralnu vrijednost. Konsekventno tome, neovisno od vrijednosti specifinih neslaganja u stajalitima, neslaganje bi trebalo biti tolerirano, jer postupanje na taj nain moglo bi se promatrati kao temeljni dio poretka pravde. Stoga, islamska tradicija pravno politikog miljenja, predlae ideje zastupljenosti konsultacija i pravnih procesa. Meutim, precizan sadraj ovih ideja ostaje predmet osporavanja i ne osigurava direktnu vezu izmeu islama i demokracije. Da bi razumjeli demokratske mogunosti islama,moramopogledatidubljeuonotajeulogaljudskihbiauboanskomstvaranju, ikuranskodefiniranjekrucijalnevanostipravdeuljudskomivotu. Pravdaimilosre Pravda zauzima centralno mjesto u diskursu Kurana. To je obaveza koju dugujemo Bogu, i jedni prema drugima. Dalje, imperativ pravednosti je povezan sa obavezom nareivanja dobra, a zabranjivanja zla i potrebe svjedoenja u ime Boga. Iako Kuran ne definira konstitutivne elemente pravde, on naglaava mogunost pravednosti kao jedinstvene ljudske odgovornosti i potrebe, obaveza koja se tie svih nas u svojstvu Boijih namjesnika. 9 U sutini, Kuran zahtijeva predanost moralnom imperativu, koji nijejedateksplicitnoulahkorazumljivojformi,alijeprepoznatljivintuicijom,razumomi ljudskimiskustvom. Islamska debata o tome kako bi vlada mogla sluiti pravednosti je vrlo slina onoj iz sedamnaestog stoljea, koja se vodila u zapadnom diskursu o prirodnom stanju ili prvobitnompoloajuljudskihbia.Jednakolamiljenja,kojusuunaprijediliIbnKhaldun ialGhazali,zastupastavdasuljudskabiapoprirodifrakcionaka,borbenainenaginju kooperativnosti. Stoga je potrebna vlada da natjera ljude suprotno njihovoj prirodi da sarauju jedni s drugima i da promoviraju pravdu i opi interes Druga kola miljenja, koju zastupaju alMawardi i Ibn Abi alRabi, smatraju da je Bog stvorio ljude slabim i u stanju potrebe, stoga bi oni trebalo da sarauju zbog svojih potreba. Ova suradnja bi ograniilanepravduobuzdavanjemjakih,istrogimuvanjempravaslabijih.Zatim,Bog je stvorio ljude razliitim jednih od drugih, tako da oni trebaju jedni druge da ostvare svoje ciljeve. U ovoj koli miljenja, ljudska bia po prirodi ele pravdu i tee ka suradnji kako bi je ostvarili. ak i ako bi ljudi koristili boanski dar intelekta i vostva Boijeg zakona krozsuradnju, oni su obavezni da dosegnu vei stepen pravde imoralnih naela.
OobavezipravednostiuKuranu,vidiRahman,MajorThemesoftheQuran,42.43.; Toshihiko Izutsu, The Structure of Ethical Terms in the Quran (Chicago: ABC International Group, 2000.), 205. 61. O razliitim muslimanskim teorijama o pravednosti vidi Majid Khadduri, The Islamic ConceptionofJustice(Baltimore:JohnsHopkinsUniversityPress,1984.).
9

~150~

Vladar dolazi na vlast putem ugovora sa ljudima, prema kojem on nastoji unaprijediti suradnjumeuljudimasakonanimciljemostvarivanjapravednogdrutva. U promiljanju o zahtjevima pravednosti, argumenti pravnika o ljudskoj razliitosti i suradnjisuposebnovani.KurankazujedajeBogstvorioljuderazliitim,podijelioihna narode i plemena, kako bi se meusobno upoznavali. Muslimanski pravnici su smatrali da izraz da upoznaju jedni druge indicira potrebu drutvene suradnje i meusobnog pomaganja kako bi se ostvarila pravda (Kuran, 49:13). Kuran, takoer, navodi da e ljudi biti razliiti sve do kraja postojanja i da je realitet ljudske razliitosti dio boanske mudrosti i namjeravane svrhe stvaranja: A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti! (Kuran, 11: 118). Kuranska oda i velianje ljudske razliitosti ukljuuje tu razliitost u svrhovitu tenju za pravdom i stvara razliite mogunosti za pluralistike norme u modernom islamu. Ta vrijednost bi se mogla razviti u etiku koja obuhvata i potivanje razliitih miljenja i potivanje prava ljudskih bia da budu drugaija, ukljuujui i pravo da se slijede razliita religijska i nereligijska uvjerenja. Na politikom planu, to bi se moglo ugraditi u normativan stav da se pravda i razliitost smatraju kljunim vrijednostima, koje demokratski ustavni poredak ima obavezu tititi. Dalje, to bi se moglo razviti i u pojam delegirane vlasti, u kojoj je vladaru povjereno da slui temeljnim vrijednostima pravde kroz osiguranje prava na udruivanje, suradnju i neslaganje. tavie, koncept ogranienja bi se mogao razviti tako da osujeti vladu u zanemarivanju zahtjeva za pravdom, ili da sputava prava ljudi da se udruuju, ili ne slau o ovim pitanjima. Zaista, ako bi vlada propustila obavljati svoje obaveze iz svog ugovora s ljudima,tobijojoduzelolegitimnostdavlada. Naalost, nekoliko faktora govori protiv ispunjavanja ovih mogunosti u modernom islamu. Na teolokoj i filozofskoj ravni sastavni dijelovi pravednosti nisu izloeni bliem propitivanju u islamskom uenju. Dio objanjenja za takva ogranienja lei u osnovnim tenzijama razumijevanja prirode pravednosti. Da li boanski zakon definira pravednost ilipravednostdefiniraboanskizakon?Akojeovoprvo,ondatagodnekozakljuidaje boanski zakon u tome je pravednost. Ako je ovo drugo, onda ta god pravednost zahtijeva to je, zapravo, zahtjev boanskog. Kada bi mogunost spoznaje pravde (pravednosti) bila uvjetovana primarnom spoznajom boanskog zakona, onda ne bi bilo svrhe istraivati zahtjeve pravednosti bilo da pravednost znai jednake mogunosti, ili rezultate, linu autonomiju, maksimaliziranje kolektivnog dobra, ili ouvanje ljudskog digniteta. Ako je boanski zakon prije pravednosti, onda pravedno drutvo nije ono koje osigurava pravo na govor, okupljanje, ili pravo da se istrauje pravednost, ve ono koje naprosto19obezbjeujepukuprimjenuboanskogzakona. Pretpostavimo da umjesto primata zakona prihvatimo primat pravednosti u kuranskom diskursu, pojam ovjekovog namjesnitva i ideju da je dunost njegovanja pravde dodijeljena ovjeanstvu u cjelini. Racionalan zakljuak bi bio da kriterij pravednosti mora kontrolirati i voditi sve napore u interpretaciji i razumijevanju boanskog zakona. To zahtijeva ozbiljne paradigmatine promjene u islamskom miljenju. Po mom sudu, pravednost je boanski imperativ i predstavlja suverenitet

~151~

boanskog. Bog opisuje Sebe kao pravednog, a Kuran tvrdi da je Bog naredio Sebi milosre (6:12, 54.). Dalje, svrha povjeravanja boanske poruke Poslaniku Muhammedu jebiladarmilostiljudima.10 Ukuranskomdiskursumilosrenijesamoopratanje,nitispremnostdaseignoriraju grekeigrijesiljudi.11Tojeprijestanjeukojemjepojedinackadardabudepravedansa sobom i s drugima, dajui svakoj osobi njeno pravo. Zapravo, milosre je povezano sa stanjem istinske percepcije drugih, zbog ega je u Kuranu milosre povezano sa potrebomljudidabudustrpljiviitolerantnijednipremadrugima.12Joznaajnijeje,da se razliitost i razlike meu ljudima potvruju u kuranskom diskursu kao Boiji dar milosti ljudima (Kuran, 11: 119). 13 Istinska percepcija koja omoguava ljudima da razumiju, cijene i postanu obogaeni razliitostima, jedan je od sastavnih dijelova traenjapravednogdrutvaiostvarivanjapravde. Boanski amanet cijelom ovjeanstvu a muslimanima posebno, kako to Kuran postavlja je da upoznaju jedni druge i da iskoriste ovo istinsko znanje u naporu da trae pravednost. Prema ovom gleditu, boanski nalog muslimanskom drutvenom ureenju je traenje pravde pridravajui se principa milosra. Iako je koegzistencija osnovni preduvjet za postizanje milosra, da bi se trailo ispravno znanje o drugima i elja za stanjem pravednosti, ljudi bi trebalo da sarauju u traenju dobra i lijepog, i da toine angairajui se u svrhovitom moralnom diskursu. Primjenjivanje pravnih regula, ak i kad sute regule produkt interpretacije boanskog teksta, nije dovoljno za milosre i uspostavljanje pravde, odnosno, za ispravnu percepciju drugih. Tako su principi milosraipravednostiprimarniboanskinalog.Boijisuverenitetnalazimouinjenicida
DioizKurana 21:107.,upuenPoslanikukae:A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. Vidi, takoer, Kuran 16:89. Zapravo, Kuran opisuje islamsku poruku u cjelini utemeljenu na milosti i saosjeanju. Islam je doao da podui ljude i uspostavi ove vrline meu ljudima. Ubjeen sam da muslimani, kao i oni koji ga osporavaju, dijele ovaj normativni imperativ o principima milosra. (Kuran, 27:77.,29:51.,45:20.).Poduavatimilostinijemogueonomekonemaznanjeomilosti,atakvoznanjene moe biti ogranieno samo na tekst. To je taaruf (drutveni odnosi koji vode do istinskog i pravog znanja odrugima),kojepoivanaeticibrigeiotvaravratauenjumilosti,iobrnuto,poduavanjuistoj. 11 UkontekstuKurana,rahma (milost)nijeogranienasamonamaghfira (oprost). 12 Kuran,eksplicitno,nareujeljudimadasebavejednidrugimasastrpljivouimilou (90:17.),idaneprelazegranicepretpostavljajuidaznajukojeonajkozasluujueBoijumilost,akone (43:42.). Islamska moralna teorija, koja se fokusirala na milosre kao vrlinu, poklapa se sa etikom brige razvijeneuZapadnojmoralnojteoriji. 13 OvaidejajeprimjerompokazanauPoslanikovojtradiciji,kojomsepotvrujedasuneslaganje irazliitostmiljenjamuslimanskezajednice(umma),izvorboanskemilostizamuslimane.Vidi Ismail alJirahi, Kashf alKhafa wa Muzil alIlbas (Beirut: Muassasat alRisala, 1983.), 1:66. 68. Da li je Poslanik rekao ovo, ili je ova izjava dio dobijene mudrosti koja je vodila ka razliitosti iesto se nametala kaoizazovinterpretativnimtradicijamauislamunevanoje.Vanojedajeovaizjava,bilaPoslanikovaili ne,koritenadaopravdarazliitostiuislamskojpravnojtradiciji,igrajuivanuuloguuspreavanjupojave jednog autoriteta u islamskoj tradiciji. O tome vidi Khaled Abou El Fadl, i God Knows the Soldiers: The Authoritative and Authoritarian in Islamic Discourse (Landham, Md: University Press of America, 2001.), 23.36.
10

~152~

je Bog izvorni autoritet koji je povjerio ljudima dunost ostvarivanja pravde na zemlji, kroz ispunjavanje vrlina, ime se ljudi pribliavaju boanskom. 14 Ova koncepcija boanskog suvereniteta ne negira ljudsko posredovanje, tako da zahtijeva mehaniku primjenu pravila. Umjesto toga, ona ostavlja prostor naem posredovanju i ak ga promovira sve dotle dok ono doprinosi ispunjavanju pravde. Znaajno je da shodno pravnikom diskursu nije mogue ostvarivati pravdu, osim ako svaka osoba nema zagarantirana svoja prava (haqq). Izazov za Boije namjesnike (ljudsku bia) je prepoznavanje da prava postoje, da razumiju ko posjeduje ta prava i konano, da osigurajudaihposjednikuiva.Drutvokojeneuspijeuovomzadatku,bezobzirakoliko zakona provodi, nije ni samilosno ni pravedno. To nas stavlja u poziciju da istraujemo mogunostiindividualnihpravauislamu. Individualnaprava Sve ustavne demokracije pruaju snanu zatitu odreenim individualnim interesima osiguravanjem prava na slobodu govora i udruivanja, jednakosti pred zakonom, prava na imovinu, i garancije na odgovarajui i pravedan proces. No, koja prava bi trebalo da buduzatienaiukojemopsegu,pitanjejekojeimarazliitearineuteorijiipraksi. Kako god razumijevali sutinu ljudskih prava, neki individualni interesi se moraju tretiratikaoneupitni.Krenjeovihneupitnihinteresapogaasvakogpojedinca,usmislu da obezvrijeuje svako ljudsko bie, i ima tendenciju da uniti njegovu mogunost u ostvarivanju neophodnih uvjeta za elementarnu i dostojnu egzistenciju. Stoga je koritenje torture, uskraivanje hrane, sklonita, ili sredstava za izdravanje kao to je pravo na rad, u cjelosti neprihvatljivo. Da bismo razumjeli tradicionalno mjesto zatienih interesa u islamskom pravu, vano je primijetiti da je svrha erijata u pravnoj teorijidaosigurablagostanjezaljude(tahqiqmasalihalaibad). Zanimljivo je da muslimanski pravnici dijele ukupne (materijalne i duhovne) ivotne potrebe ljudi na tri kategorije: nune potrebe (daruriyyat), potrebe za normalan ivot (hajiyyat) i luksuz (kamaliyyat ili tahsiniyyat). Muslimanski pravnici smatraju da zakoni i politika vlade moraju ispuniti ove potrebe, vodei rauna o prioritetima prvo najnunije potrebe, onda potrebe za normalan ivot, a tek onda luksuz. Nune ivotne
Naravnodapribliavanjeboanskomneznaitenjudasepostaneboansko.Pribliavanje boanskom znai vizualizaciju lijepog i vrline boanskog, i tenja da se ljepota i vrlina usvoji to je vie mogue.PolazimodteolokihpretpostavkidaseBognemoeshvatitinitirazumjetiljudskimumom.Bog, ipak, poduava moralnim vrlinama, koji emaniraju iz boanske prirode, a koje se, takoer, reflektiraju u stvaranju. Zamiljanjem mogue veliine ljepote i njene vrline, ljudi se mogu bolje povezati s boanskim. to su vie ljudi kadri povezati se sa konanim smislom dobrote, pravde, milosti i mjere koji proimaju boansko, tim vie mogu vizualizirati ili zamisliti prirodu boanskog, i konsekventno tomemogurazvitisvojvlastitiosjeajljepoteivrlinakaopribliavanjeboanskom.
14

~153~

potrebe se dalje dijele na pet temeljnih vrijednosti (aldaruriyyat alkhamsah): vjera, ivot, intelekt, porodinaast ili ugled, i imovina. 15 No, muslimanski pravnici nisu razvili pet temeljnih vrijednosti kao iroko postavljene kategorije, pa onda propitivali teorijske implikacije svake od njih. Oni su radije u pozitivistikom duhu propitivali postojee pravneakte(uglavnomsudskeodredbe)takodaupravnimaktima(sudskimpresudama) uvijek budu zadovoljene ove vrijednosti. Zakljuili su da je dovoljno kodificirati pravne propise,kojiseodnosenasvakuodovihpetvrijednosti,dabisetevrijednostizatitile. Tako su, naprimjer, muslimanski pravnici tvrdili da je zakon o apostaziji (otpadnitvu) titioreligiju;zabranaubistvajesluilaosnovnojsvrsiouvanjaivota;zabranaupotrebe toksinih sredstava je zatita intelekta; zabrana bluda i preljuba titi porodicu; pravo na odtetu titi pravo na imovinu. 16 No, reduciranje zatite intelekta na zabranu konzumiranja alkohola, ili zatite ivota na zabranu ubistva, teko da moe biti sveobuhvatno. Naalost, oito je da je pravna tradicija ograniila ovih pet temeljnih vrijednosti na tehnike, praktine ciljeve. Ipak, irok spektar afirmiranih vrijednosti mogao bi posluiti kao temelj za sistematsku teoriju o individualnim pravima modernog doba. 17 Pravna tradicija je zasigurno artikulirala veliki broj stavova, koji pokazuju orjentiranost prema zatiti individualnih prava. Naprimjer, muslimanski pravnici su razvili ideju pretpostavke o nevinosti u krivinoj i graanskoj proceduri, tvrdei da tuitelj uvijek snosi teret dokazivanja (albayyina ala man iddaa). U vezi sa herezom, muslimanskipravnicisuiznosiliargumenteotomedajeboljeostavitihiljadeheretikana slobodi, nego pogreno kazniti jednog jedinog muslimana ili muslimanku. U krivinim sluajevima, pravnici su zastupali stanovite da je uvijek bolje osloboditi krivca, nego preuzeti rizik i kazniti nevinu osobu.18 Pored toga, mnogi pravnici su osudili praksu
Abu Hamid Muhammad alGhazali, alMustasfa min Ilm alUsul, izdanje Ibrahim Muhammad Ramadan (Beirut:DaralArqam,n.d.),1:28687.;FakhralDinMuhammadb.Umarb.alHusaynalRazi,alMahsul fi Ilm alUsul, izdanje Taha Jabir alAlwani (Beirut: Muassasat alRisalah, 1997.), 5:159 60.; Abu Ishaq Ibrahim alShatibi, alMuwafaqat fi Usul alFiqh, izdanje Abd Allah Daraz i Muhammad Abd Allah Daraz (Beirut:DaralKutubalIlmiyya,n.d.),2:7.8.;ShihabalDinalQarafi,SharhTanqihalFusul,izdanjeTaha Abd alRauf Sad (Beirut: Dar alFikr, 1973.), 391.; Mohammad Hashim Kamali, Principles of Islamic Jurisprudence(Cambridge:IslamicTextsSociety,1991.),271.73. 16 MuhammadUbaydAllahalAsadi,alMujazfiUsulalFiqh(n.p.DaralSalam,1990.), 247.; Badran alAynayn Badran, Usul alFiqh (Cairo: Dar alMarifa, 1965.), 430. 31.; Zakariyya alBirri, Usul alFiqh alIslami, 3. izdanje (Cairo: Dar alNahdah, alArabiyya, 1974.), 144. 45.; Wahbah alZuhayli, alWasit fi Usul alFiqh, 2. izdanje (Beirut: Dar alFikr, 1969.), 498. 99.; Muhammad Abu Zahra, Usul al Fiqh (Cairo: Dar alFikr alArabi, n.d.), 291. 93.; Ali Hasab Allah, Usul alTashri alIslami(Cairo Dar al Marfa,1964.),260.; ZakialDinShaban,UsulalFiqhalIslami(Cairo:MatbaatDaralTalif,1965.),382.84. 17 Ja bih dokazivao da bi definicija zatite religije trebalo da bude razvijana u smislu da oznaava zatitu slobode ispovijedanja vjere; zatita ivota trebalo bi znaiti da uzimanje ivota mora biti samo zbog pravednih razloga, i da je rezultat pravednog procesa; zatita intelekta trebalo bi znaiti pravo na slobodu miljenja, izraavanja i uvjerenja; zatitaasti trebalo bi znaiti zatitu dignitetaovjeka; a zatita imovine trebalobiznaitipravonakompenzacijuzaoduzetuimovinu. 18 JalalalDinAbdalRahmanalSuyuti,alAshbahwaNazairfiQawaidwaFurual
15

~154~

pritvaranja ili zatvaranja grupe disidenata, ak i ako takva grupa otvoreno zagovara i obraaljudeusvojevjerovanje(kaotosubiliHariditi),smatrajuidatakvagrupanebi trebalo da budu uznemiravana, ili zlostavljana, sve dok ne uzme oruje i izrazi jasnu namjerudaustajeprotivvladara.19 Muslimanski pravnici, takoer, su osudiliupotrebu torture, tvrdei da je Poslanik zabranio sakaenje (muthla) u bilo kojoj situaciji. 20 Protivili su se upotrebi prisile za priznanje u svim pravnim, ili politikim pitanjima. 21 Zapravo, veliki broj pravnika je artikulirao doktrinu slinu amerikoj doktrini o pretpostavci nevinosti optuenog priznanje, ili dokaz dobiven pod prisilom je neprihvatljiv na suenju. Zanimljivo je da su nekipravnici,ak,tvrdilidaesesudija,kojiseosloninapriznanjedobijenopodprisilom u krivinim djelima, smatrati odgovornim za pogrenu presudu. Veina zastupa stav da optueni, ili njegova porodica, moe traiti odtetu od sudije ali i halife i njegovih predstavnikazbogtogatosevladasmatraodgovornomzanezakonitoponaanjesvojih sudija.22 No, moda se najintrigantniji diskurs o ovom pitanju, u pravnoj tradiciji, odnosi na pitanja prava Boga i prava ljudi. Prava Boga (huquq Allah) su prava koja pripadaju samo Bogu, u smislu da samo On moe rei kako se krenje ovih prava moe kazniti i da samo On ima pravo oprostiti takvo krenje. Ova prava su predmet iskljuive nadlenosti Boga, a ljudi nemaju izbora nego slijediti detaljna pravila koja Bog postavlja pred njih i
Shafiiyya (Beirut: Dar alKutub alIlmiyya, 1983.), 53.; Ali Ahmad alNadhwi, alQawaid alFiqhiyya, 3. izdanje, (Damascus: Dar alQalam, 1994.), 400.401.; Ahmad b. Muhammad alZarqa , Sharh alQawaid alFiqhiyya,4.izdanje,(Damascus:DaralQalam,1996.),369.89.; AlAsqalani, Fath alBari, 14:308.; Abu Ishaq Burhan alDin Ibn Muflih, alMubdi fi Sharh alMuqni (Beirut:alMaktabalIslami,1980.),9:168. 19 KhaledAbouElFadl,RebellionandViolenceinIslamicLaw(Cambridge:Cambridge UniversityPress,2001.),32.,5057.,71.77.,340.41. 20 Muslimanskipravnici,ipak,nisusmatralidajeodsijecanjerukeiliprstijukaznaza kradljivcasakaenje. 21 Znaajanbrojpravnikauislamskojhistorijijebioproganjaniubijanzatotosusmatrali da politika prisega (baya), dobivena pod prinudom, nije valjana. Muslimanski pravnici su opisali smrt ovihznanstvenika,podtakvimokolnostima,kaosmrtistrajnosti(musabara).Tojepostaovaandiskursjer suhalifeilipodmiivaleiliprijetileuglednimljudimaipravnicimadadajusvojuprisegu(baya).VidiAbdal Rahman b. Muhammad Ibn Khaldun, alMuqaddima (Beirut: Dar Ihya alTurath, n.d.), 165; Abou El Fadl Rebellion and Violence, 8687. O islamskom Zakonu o prinudi i prisilnom priznanju i pristajanju na vjernost,vidiKhaledAbouElFadl,LawofDuressinIslamicLawandCommonLaw:AComparativeStudy, IslamicStudies30,broj3,(1991.),305.50. 22 AbuBakrAhmadalShaybanialKhassaf,KitabAdabalQadi,izdanjeFarhatZiyadah (Cairo: American University of Cairo Press, 1978.), 364.65.; Abu alHasan alMawardi, Adab alQadi izdanjeMuhyiHilalalSarhan(Baghdad:MatbaatalIrshad,1971.),1:233.; Idem,alAhkamalSultaniyya,58.;AbualQasimAlib.MuhammadalSimnani,RawdatalQudahwaTariq alNajah, (Beirut: Muassasat alRisala, 1984.), 1:157.58.; alFatawa alHindiyya (Beirut: Dar Ihya al Turath alArabi, 1986.), 6:430.; Uthman b. Ali alZaylai, Tabyin alHaqaiq Sharh Kanz alDaqaiq (Medina:DaralKitabalIslamiyya,n.d.),3:240.

~155~

postupati po njima, to je u domenu Boije jurisdikcije. Meutim sva prava, koja eksplicitno Bog nije pridrao za Sebe, u nadlenosti su ljudi. Dok krenje Boijih prava moe oprostiti samo Bog kroz pokajanje, krenje prava ljudi, meutim, mogu oprostiti samoonipremakojimajeuinjenanepravda.23Stoga,shodnopravnikojtradiciji,pravo naodtetuzadravasvakipojedinacimoejeoprostitisamopojedinac.Nivlada,niBog, nema pravo oprostiti neije pravo na odtetu, ako je to oznaeno kao jedno od prava ljudi.Utomsmislu,malikijskipravnikIbnalArabi(u.543./1148.)navodi: Bog ne prata za prava koja pripadaju ljudima osim ako ih ljudi prvo ne oproste, i zahtjev za takvo pravo ne obustavlja Bog, ve ljudi kojih se to tie(). Pravo muslimana se ne moe odrei i oduzeti, osim ako ih se odreena osoba ne odrekne. ak ni imam (vladar) nema pravo traiti (ili derogirati) takva prava. To je zbog toga to imam nije opunomoendadjelujekaozastupnikodreenegrupepojedinacaunjihovimspecifinim pravima. Imam je onaj koji predstavlja ljude, openito, u njihovim opim i nespecifinim pravima.''24 U slinom kontekstu, hanefijski pravnik alAyini (u. 855./1451.) argumentira da onaj ko uzurpira imovinu (alzalim) ak i ako je vladin slubenik, nee dobiti oprost za svoj grijehakidasepokajehiljaduputa,svedoknevratiukradenuimovinu.25Veinaovih pitanja se pojavljuju u kontekstu koji se odnosi na lina imovinska i novana prava, no ona nisu proirena na druga graanska prava kao to je pravo na odgovarajui i pravedan proces , ili pravo na sasluanje, na miljenje i obrazovanje koja vlada ne bi smjelakritinipodkojimuvjetima.Tonijezbogtogatojepoljeljudskihpravabilousko postavljeno, ve suprotno tome, zbog toga to je polje ovih prava bilo previe iroko postavljeno. Trebalo bi se prisjetiti injenice da ljudi imaju bilo koje pravo koje nije eksplicitno u Boijoj nadlenosti. Zapravo, s obzirom da su prava koje Bog pridrava za Sebe vrlo uska, prava za 22 dobrobit ljudi su brojna. Pravna praksa je imala tendenciju da se fokusira na uske pravne zahtjeve, koji su se mogli rjeavati kroz zakonske procese, umjesto da se usmjeri na iroke teoretske kategorije, koje nisu smatrane pravno valjanim predmetima, ili predmetima u nadlenosti suda. Pravnici su se tako sve vie usmjeravali na konkretnije pravne predmete (imovinska prava ili prava na odtetu), umjestonamoralnezahtjeve.Tako,naprimjer,akonekaosobaspaliknjigudrugeosobe, oteena strana moe traiti odtetu za unitavanje njene, tj. njegove imovine, no ne moe poduzeti mjere da se izda nalog o spreavanju spaljivanja knjiga kao preventivna mjera. Unato ovim ogranienjima, pravnika tradicija je, zapravo, razvila pojam individualnihzahtjevakojisuotporninavladinailidrutvenaogranienja,iliotuivanja.
Upravnikimizvorimatoseodnosinahuquqalibadilihuquqalnas,ilinahuquq adamiyyin. 24 AbuBakrMuhammadb.alArabi,AhkamalQuran,izdanjeAliMuhammad alBajawi(Beirut:DaralMarifa,n.d.),2:603. 25 AbuMuhammadMahmudb.AhmadalAyini,alBinayahfiSharhalHidayah,(Beirut: DaralFikr,1990.),6:482.
23

~156~

Jedan vaan aspekt, takoer, treba istraiti u ovom kontekstu. Muslimanski pravnici su zauzimali prilino iznenaujue stavove o tome ako se boanska i ljudska prava (pomijeana prava) preklapaju, u veini sluajeva bi prava ljudi trebalo da prevladaju. Opravdanjezaovojebilodaljuditrebajusvojaprava,itrebajuostvarivanjetihpravana zemlji. Bog, suprotno tome, trai boanska prava samo zbog dobrobiti ljudi, i u svim sluajevima,Bogostvarivanjesvojih pravamoeodloitidoSudnjegdana,akobudebilo potrebe za tim. Meutim, muslimanski pravnici nisu osmislili itav niz nepromjenjivih opih prava za svaku osobu u svakom vremenu. Oni su radije razmiljali o individualnim pravima, kao o neemu to proistie iz pravnog (sudskog) procesa, voenog na osnovu poinjenognezakonitogdjela. Individuanemaprava,doksepremanjojneuinidjelokojimsekrizakon,itekonda moe zahtijevati odtetu zbog toga. Promjena paradigmi zahtijevala bi transformaciju tradicionalnih koncepcija prava, tako da prava postanu vlasnitvo individua, bez obzira da li postoji pravni uzrok za djelovanje. Skup prava, koja su prepoznata kao nepromjenjiva, su ona prava koja su potrebna za postizanje pravednog drutva koje promoviraprincipmilosra.Pomomsudu,tomorajubitipravakojagarantirajufiziku sigurnost i moralni dignitet svake osobe. Mogue je da su relevantna individualna prava pet temeljnih vrijednosti, koje su spomenute ranije, no, ova pitanja treba ponovo analizirati u svjetlu sadanjih razlika ljudske egzistencije. injenica da prava ljudi imaju prioritet, u odnosu na prava Boga na zemlji, nuno znai da se zahtjev za boanskim pravima ne moe koristiti kako bi se krila ljudska prava. Bog je ostavio Sebi mogunost daostvaribilokojaprava,kojaelinaDrugomsvijetu.Naovomsvijetu,mismozadueni samo za otkrivanje i uspostavljanje prava potrebnih ljudima s ciljem ostvarivanja pravednost u ivotu, u onoj mjeri koliko je mogue uvaavajui prava Boga. 26 U ovom kontekstu,predanostljudskimpravimaneznaiizostanakpredanostiBoguilinedostatak volje za pokornost Bogu, ve umjesto toga, to je sastavni dio slavljenja ljudskih razlika, odavanja poasti boanskim namjesnicima, ostvarivanja milosra i tenje da se ostvari konaniciljpravednosti. Zanimljivo je da predmoderna pravnika tradicija nije predstavljala najveu barijeru razvoju individualnih prava u islamu. Prema mom miljenju, najvea prepreka dolazi od samih modernih muslimana. 27 Posebno u drugoj polovini proteklog stoljea, znaajan
OvaidejasereflektiraudobropoznatomhadisuPoslanika:kadagodBognarediljudimadauradeneto, a onda bi oni trebalo da urade to vie mogu. Ovaj iskaz predstavlja daljne priznanje mogunosti i ljudske prirodekojatei,takoer,dadoklegodovjekmoedateisavrenstvu,Bogjesavrensamposebi. 27 Naravno,tojekontraverzanzahtjev.Veinamuslimanskihmodernistaireformistaje pretpostavljala da islamska pravna tradicija stoji kao ozbiljna prepreka naporima u traenju razvijanja normiuodnosunademokracijuiljudskaprava.akifanatinokonzervativni,vehabijski,pokretsmatrada je veina islamske pravne tradicije u najmanju ruku nepotreban teret ako ne i vie od toga, da je ta tradicijaodstupanjeodjedinogistinskogipravogislama.Suprotnotome,ipak,mislimda,akosepravnika tradicija razumije u odgovarajuem historijskom kontekstu, i ako se razmatra analitiki i kritiki, moe
26

~157~

broj muslimana je napravio neutemeljene pretpostavke o tome da se islamski zakon prvenstveno bavi obavezama, a ne pravima, i da je islamska koncepcija prava kolektivistika, a ne individualistika. Obje pretpostavke, ipak, su utemeljene jedino na kulturolokim stavovima o nezapadnjacima kao drugim, i potrebe da se napravi razlika. Izgleda da su se ovi tumai fokusirali iskljuivo na judeokranski, ili moda zapadniokvirkoncepcijeprava,smatrajuidaislammorabitidrugaiji. U stvarnosti su zahtjevi za individualna i kolektivna prava prilino anahroni. Predmoderni muslimanski pravnici nisu posebno isticali ni kolektivnu ni individualnu viziju prava. Oni govore o pravima alhaqq alamm (kolektivnim pravima),esto tvrdei dabikolektivnapravatrebalodaimajuprvenstvouodnosunaprivatnaprava.Meutim, ovatvrdnjanijenitaviedoekvivalenttvrdnjidaveinanebitrebalodadoeupoziciju da pati zbog nekolicine. Naprimjer, kao pravna maksima (opi pravni princip), to je koriteno da se opravda koncept dravne eksproprijacije, ili ogranieno pravo na korienje privatne imovine za javne potrebe. Ovaj princip je, takoer, koriten da se zabrani nekvalificiranim ljekarima da rade. 28 No, kako je ranije navedeno, muslimanski pravnici nisu, primjerice, pravdali ubijanje, ili torturu pojedinaca kako bi promovirali dobrobit drave, ili javnog interesa. Moda iroko rasprostranjeno afirmiranje primata kolektivnog i perspektive obaveze u islamu ukazuje na reaktivnu prirodu suvremenog diskursa islamskog prava. Meutim, pojam individualnih prava je, zapravo, lake opravdati u islamu, nego kolektivnu orjentaciju. Bog je stvorio ljude kao razliite individue, i njihova odgovornost na Drugom svijetu je individualna. Posvetiti sebe ouvanju i zatiti dobrobiti pojedinaca znai shvatiti ozbiljno boansko stvaranje. Svaka osoba je olienje uzvienog univerzuma boanskih uda. Zato bi se musliman ili muslimanka morali posvetiti pravima i dobrobiti ovjeka? Odgovor je da je Bog ve napravio takvu posveenost i predanost, kada je darovao dio Sebe svakoj osobi. Zbog toga Kuran kazuje da ko god nepravedno ubije jednu osobu kao da je pobio cijelo ovjeanstvo; to znai kao da je ubica unitio boansku svetost i oskrnavio samo znaenjeboanskog(Kuran,5:32). Poredtoga,Kurannepravinikakvurazlikuizmeumuslimanainemuslimana,kadaje u pitanju svetost ljuskog bia, budui daje svako ljudsko bie uzvienaBoija kreacija. 29 KaotoseuKuranuuvienavratakazuje,nikonemoeograniitiboanskumilostnina
postati znaajna snaga za principijelne reforme i razvoj. Dalje, vjerujem da ignoriranje i odbijanje ove impresivne interpretativne tradicije, kao nevane i neupotrebljive, moe doprinjeti ne osloboenju I osnaivanjumuslimanskihreformista,vedaimosporilegitimnostidaihintelektualnooslabi. 28 SalimRustumBazz,SharhalMajalla,(Beirut:DarIhyaalTurathalArabi,1986.),31., 43. 44. Muslimanski pravnici, takoer, tvrdili su da bi trebalo dati prioritet posebnim pravima i obavezama u odnosu na opa prava i obaveze. Ovaj pravni princip se prvenstveno odnosio na Zakone o posredovanju i povjerenju. Iako je princip mogao biti proiren i razvijan da podri individualna prava u modernomdobu,historijskijedatomnogovietehnikihipravnikihznaenja. 29 Nekipredmodernipravnicisupravilirazlikuizmeumuslimanainemuslimana,posebnoustvarimakoje setiuodgovornostizakriminalinadoknaduzadelikte.

~158~

koji nain, iliak odreivati koe biti u Boijoj milosti (Kuran, 2:105, 3:74, 35:2, 38:9. 39:38, 40:7, 43:32). Ovo razumijevam na nain da nemusliman kao i musliman moe primati i dijeliti boansku milost. Ovozemaljska mjera moralnih vrlina je ovjekova blizina boanskom kroz pravednost, a ne kroz religijsku pripadnost. Mjera na Drugom svijetu je drugaija i ona je iskljuivo u nadlenosti Boijoj. Bog e, zasigurno, ostvariti Svoja prava na Drugom svijetu na nain kako to Njemu najvie odgovara. No, naa primarna moralna odgovornost na Zemlji je zalaganje za prava ljudi. Posveenost ljudskimpravimajeposveenostboanskomstvaranjuikonanoposveenostBogu. erijatidemokratskadrava Paradigma demokracije,koja se predstavlja i izvodi unutar i izvan islamskog diskursa, mora prihvatiti ideju boanskog suvereniteta. Suverenitet ljudi ne moe nadomjestiti boanski suverenitet, ve se umjesto toga mora pokazati da pravilno shvaen suverenitet ljudi (sa svojom idejom da graani imaju prava iz kojih proistie i odgovornost da trae pravdu s milosrem) predstavlja izraz Boijeg autoriteta. Slino tome, ne moe se odbaciti misao da boanski zakon ima prioritet u odnosu na ljudske pravne procedure, ali se mora pokazati kako demokratsko donoenje zakona potuje tu prednost. Pitanje erijata i drave sam ostavio za kraj zbog toga to je bilo nuno prvo postaviti temelje za razmatranje ovog pitanja. Vano je uzeti u obzir centralnu ulogu erijata u ivotu muslimana, kao dio tog temelja. erijat je Boiji put, predstavljen kroz skup normativnih principa, metodologije za kreiranje pravnih odredbi i skup pozitivnih propisa. Kao to je poznato, erijat obuhvata raznolike pravne kole miljenja i pristupa, asvesupodjednakovalidneipodjednakokonvencionalne.30 Ipak, erijat u cjelini sa svim pravnim kolama i razliitim gleditima predstavlja put i Boiji zakon. 31 Vei dio erijatskih propisa nisu izravno objavljeni u Kuranu. erijat je izveden na temelju interpretacija ljudi kao Boijih namjesnika u postavljanju Njegovih propisa i njihovom izvravanju. Paradoksalno je, ali erijat, ipak, predstavlja kljunu
etiripreivjelesunitskekolepravaipravnogmiljenjasu:Hanefijska,Malikijska,afijska iHanbelijska.Postojemnogekoleprava,kaotojeJariri,Awzai,ZahiriiThawri(Deririjsk, Avzaijska i Sevrijska) koje su se ugasile u smislu da vie nemaju veliki broj sljedbenika, ali djela ovih kolapostojeumnogimsluajevima. 31 akipuritankseVehabije,kojiznatnosuavajupoljepitanjaitemauvezisakojimase muslimanimogulegitimnorazilaziti,nisumoglipobitivalidnostovedoktrine.Vehabijeidrugimuslimanski ekstremisti, i oni koji doslovno tumae vjeru, nisu moglu pobiti legitimnost razliitih suprostavljenih kola u islamu. Njihova taktika je bila ta to su zahtijevali postojanje saglasnosti i konsenzusa izmeu razliitih kolaimiljenjauodreenimpravnimpitanjima,kada,zapravo,saglasnostinepostoji.Vehabije,takoer, tvrde da je neslaganje prihvatljivo samo u onome to se odnosi na ogranke (furu) vjere, ali ne i na fundamentalna, temeljna pitanja (usul). Ipak, oni su postupali tako da su proirili polje onog to je, takozvani,fundamentvjeredotemjeredajeneslaganjedopustivosamoumarginalnimpitanjima.
30

~159~

vrijednost kojoj drutvo mora sluiti. Paradoks je ovdje pojednostavljen u tenziji izmeu obavezedaseivipoBoijemzakonu,iinjenicedasetajzakonmanifestiraosamokroz subjektivne interpretativne odluke i miljenja.ak i kada postoji jedinstveno shvaanje da odreeni pozitivni propis izraava boanski zakon, jo uvijek ostaje veliki broj moguih subjektivnih izvrenja i primjena. Dilema je donekle razrijeena u islamskom diskursu kroz razlikovanje erijata i fikha. erijat je, kako se argumentiralo, boanski ideal, koji kao da lebdi u meuprostoru nebesa i zemlje prirodan, netaknut i neiskvaren ivotnim devijacijama. Fikh je, pak, ovjekov pokuaj da se razumije i primijenitajideal.Zbogtogajeerijatnepromjenjiv,nepogrjeivibezmaneafikhnije. 32 Kao dio doktrinarnih osnova ovog diskursa je Poslanikova izjava, na koju su svoju panjuusmjerilisunitskipravnici,aukojojstoji:Svakimudtehid(pravnikkojinastojida iznaeispravnorijeenje)jeupravu,ilisvakimudtehidebitipravednonagraen.''33 Ovo implicira mogunost da bi moglo biti vie od jednog ispravnog odgovora na isto pitanje. Za sunitske pravnike, to je dovelo u pitanje svrsishodnost i motivaciju koja stoji izaistraivanjaboanskevolje.tajeBognamjeravaopostavljajuiindikatoreboanskog zakona,aondazahtijevaoodljudidaseangairajuidaihistrauju? Ako Bog eli da ljudi dosegnu pravilno razumijevanje zakona, kako onda svaki komentator, ili pravnik, moe biti u pravu? Ako to postavimo drugaije, onda je pitanje da li postoji ispravan pravni odgovor na sve pravne probleme, i da li su muslimani pravno obavezni da saznaju te odgovore? Veina sunitskih pravnika se slae da je dobra namjera u istraivanju boanske volje dovoljna da zatiti istraivaa od odgovornosti predBogom.34Poredtoga,pravnicisusepodijeliliudvijegrupe.
Pojednostavljujemovusofisticiranudoktrinu,dabihnetonaglasio.Muslimanskipravnici suseangairaliuopirnimpokuajimadarazlikujudvakoncepta:erijatat ifikh.VidiSubhi Mahmasani, Fasafat alTashri fi alIslam, 3. izdanje (Beirut: Dar alIlm li alMalayin, 1961.), 21. 24., 199. 200.; Abu Zahra, Usul alFiqh, 291.; Mustafa Zayd, alMaslaha fi Tashri, alIslam wa Najm alDin al Tufi,2.izdanje(Cairo:DaralFikr,alArabi,1964.),22.; Yusuf Hamid alAlim, alMaqasid alAmmah li alShariah alIslamiyya (Herndon, Va.: International Institute of Islamic Thought, 1991.), 80.; Muhammad b. Ali alShawkani, Talab alIlm wa Tabaqat al Mutaallimin:AdabalTalabwaMuntahaalArab(n.p.:DaralArqam,1981.),145.51. 33 Utomkontekstu,sunitskipravnicisu,takoer,debatiraliohadisuPoslanikovom,ukojem kae:Kogodprakticiraidtihadiuradiispravno,bitenagraendvostruko,akopogrijeibitenagraen jednom nagradom. Vidi Abu alHusayn Muhammad alBasri, Mutamad fi Usul alFiqh (Beirut: Dar al KutubalIlmiyya,1983.),2:370.72.;alGhazali;alMustasfa,2:363.67.; Abu alMaali Abd alMalik alJuwayni, Kitab alIjtihad min Kitab alTalkhis (Damascus: Dar al Qalam, 1987.), 26. 32.; alQarafi, Sharh, 438. 41.; alRazi, alMahsul, 6:29. 36.; Jalal alDin Abd alRahman al Suyuti, Ikthilaf alMadhahib, izdanje Abd alQayyum Muhammad alBastawi (Cairo: Dar alItisam, po H. 1404.), 38.; Muhammad b. Idris alShafii, alRisalah, izdanje Ahmad Muhammad Shakir (n.p. Dar alFikr, n.d.) 494.; Abu Ishaq Yusuf alFayruzabadi alShirazi, alTabsira fi Usul alFiqh (Damascus: Dar alFikr, 1980.),499. 34 OvupravnikupozicijutrebarazlikovatiodraneteolokekoleMurdiita,kolekoja je obustavila prosuivanje. kola Murdiita se razvila kao reakcija na fanatine Haridite, koji su vjerovali da poinjeni veliki grijeh vraa muslimana u nevjerovanje. Murdiiti su vjerovali da se veliki grijesi
32

~160~

Prva kola, poznata kao Mukhattiah, zastupa stav da svako pravno pitanje, u konanici,imasvojispravanodgovor.Ipak,samoBogznaispravanodgovor,aistinanee biti otkrivena do Sudnjeg dana. Ljudi, u veini sluajeva, ne mogu konano znati da li su pronali ispravan odgovor. U tom smislu, svaki mudtehid je u pravu u svom pokuaju da pronae odgovor. Meutim, jedanitalac bi mogao dosegnuti istinu, dok bi je drugi moglipogrenoshvatiti.NaSudnjemdanu,Bogeobavijestitisveonekojisuitalidali su bili u pravu, ili u krivu. Ispravnost ovdje znai da mudtehid treba da bude nagraen za svoj trud, to ne znai da su svi odgovori jednako ispravni. 35 25 Druga kola, poznata kao Musawwibah, zastupa stav da nema konanih, ni ispravnih odgovora (hukm muayyan), i da Bog eli od ljudi da ih otkrivaju. Na koncu, da postoji ispravan odgovor, Bogbidaoputokazkojibiljudimauinioboanskizakonkonanimijasnim.36 Bog ne moe zaduiti ljude da pronau ispravan odgovor, ako ne postoje objektivna sredstva da se otkrije ispravnost tekstualnog ili pravnog problema. Da je postojala objektivna istina za sve, Bog bi uinio takvu istinu dokuivom u ovom ivotu. Pravna istina,iliispravnost,uveinisluajevazavisiodvjerovanjaidokazaavalidnostpravnih propisa, ili djela, je vrlo esto ovisna o pravilima priznavanja pravnih normi koja osiguravajunjenopostojanje. Ljudi nisu obavezni pronalaziti pravno validne norme, ako su one apstraktne, ili nedostupne u praksi. Oni su prije zadueni da vrijedno istrauju problem i da slijede rezultate svog vlastitog idtihada (prosuivanja). AlJuwayni (AlDuvejni) je elaborirao ovopitanje,primjetividajenajvietobinekimudtehidzahtijevaojeprimatmiljenja (ghalabat alzann) i usklaivanje dokaza. Ipak, nikada niko od njih (rani pravnici) nije tvrdio da su njihova prosuivanaja potpuno sigurna i izvan svake sumnje. Da smo bili zadueni da pronaemo istinu, nikada nam ne bi bilo oproteno, ako ne bismo uspjeli u tome. 37 Prema alJuwayniju, ono to Bog eli od ljudi je da istrauju, da ive ispunjen
neutraliziraju vjerom, zastupajui stav da kazna na ahiretu nije vjena. Takoer, odbijali su da se politiki suprotstave, smatrajui da bi sud o bilo kojem politikom nelsaganju trebalo da bude suspendiran do Sudnjegdana.Veinapravnika,kojesamopisaoovdje,nijeslijedilamurdiitskuteologiju. 35 kolemiljenjakojedoslovnotumaevjeru,ukljuujuiidananjeVehabije,slausesa ovomperspektivom,aliinsistirajunatomedakadajePoslanikrekaodaesvakiMudtehidbitinagraen, dajemisliosamonauskuoblastpitanjauvezisakojimajetekstnejasanidvosmislen. Literalisti,iekstremnekoleopenito,tvrdedajeboanskitekstjasaninedvosmislenuveinipitanja,ida zbog toga u veini pitanja moe biti samo jedan legitiman stav ili odgovor. Pored toga ovi literalisti, a posebnoVehabije,nemajumetodologijuzasistematskorazlikovanjeizmeutekstakojijejasan,precizani dvosmislen.Ukonanojanalizitekstsesmatrajasnim,ilidvosmislenim,samozatototoVehabijekau. 36 OdiskusijidvijekolevidiAlaalDinb.AhmaialBujkari,KashfalAsraranUsulFakhralIslam,izdanje Muhammad alMutasin bi Allah (Beirut: Dar alKitab alArabi, 1997.), 4:18.; Abu Hamid Muhammad al Ghazali, alMankhul min Taliqat alUsul (Damascus: Dar alFikr, 1980.), 455.; Idem, alMustasfa, 2:550. 51.; alRazi, alMahsul, 2:500. 508.; alQarafi, Sharh, 438.; alZuhayli, alWasit, 638. 55.; Hasab Allah, UsulalTashri,82.83.;Badran,UsulalFiqh,474.
37

Al-Juwayni, Kitab al-Ijtihad, 50. 51.

~161~

ivot, potpuno posveen boanskom. AlJuwayni objanjava to je kao da je Bog rekao ljudima: Moje naredbe slugama Mojim su u skladu sa njihovim preovlaujuim vjerovanjem. Stoga,kogodsnanovjerujedajeobavezanuinitinetoipostupatipotome,topostaje Mojanaredba.''38 Boija naredba ljudima je da marljivo istrauju, a Boiji zakon je privremeno suspendiran, dok ljudi primarno izgrauju svoje vjerovanje u vezi sa zakonom. U sluaju kadajeonopreovlaujue(vjerovanje)oblikovano,Boijizakonstupanasnaguuskladu s vjerovanjem koje je oblikovao svaki pojedinac. Na koncu, ako osoba iskreno vjeruje da jenetoBoijizakon,ondajetozatuosobu,zaista,Boijizakon.39 Stav druge pravne kole posebno je usmjeren na teko pitanje primjene erijata u drutvu. 40 Taj stav implicira da Boijizakon znaiistraivati Boiji zakon, inae bi pravna obaveza (taklif) bila u cjelosti ovisna o subjektivnom i iskrenom vjerovanju. Prema miljenjuprvekole,kojigodzakondravaprimjenjuje,onje(samo)potencijalnoiBoiji zakon,notoneemosaznatidoSudnjegdana. Drugakola,pak,smatradabilokojizakon,kojidravaprovodinijeBoijizakon,osim ako osoba na koju se zakon odnosi ne vjeruje da je to Boija volja i naredba. Prva kola suspendiraistinskoznanjesvedoSudnjegdana,adrugakolauvjetujeznanjevalidnou procesa i krajnje iskrenosti vjere. U razvoju ovakvog intelektualnog naslijea, predloio bih da erijat mora ostati u islamskom drutvenom ureenju, kao simbolian konstrukt Boije savrenosti, koja se ne moe dosegnuti ljudskim naporima. Kako Ibn Qayyim kazuje, to je esencijalni reprezent pravednosti, dobrote i ljepote, onako kako ih Bog shvaa i zastupa. erijatska savrenost je ispunjena samo u Boijem znanju, nasuprot svega to je posredovano ljudskim naporima i to je, stoga, nuno obiljeeno ljudskom nesavrenou. Drugaije kazano, erijat na nain kako ga Bog razumijeva je bez mane, meutim, nain na koji ga ljudi razmijevaju je nesavren i uvjetovan. Pravnici bi trebalo da nastave istraivati ideal erijata i obrazlagati svoje nesavrene pokuaje, duboko svjesni Boije savrenosti. Sve dok je konstruirani argument normativan, on predstavlja neispunjenipotencijaldasedosegneboanskavolja.Znaajnojeistaknuti,dajebilokoji
Ibidem,61. SayfalDinalHasanAlib.AbiAlib.MuhammadalAmidi,alIhkamfiUsulalAhkam, izdanje Abd alRazzaq Afifi, 2. izdanje (Beirut: alMaktab alIslami, po H. 1402.), 4:183.; Jamal alDin Abi Muhammad Abd alRahim b. alHasan alAsnawi, alTamhid fi Takhri alFuru ala alUsul, 3. izdanje (Beirut:MuassasatalRisalah,1984.),531.34.;Muhammadb.alHasanalBadakhshi,SharhalBadakhshi ManahijalUqulmaaSharhalAsnawiNihayatalSul(Beirut:DaralKutubalIlmiyya,1984.),3:275.81.; AbuHamidalGhazali,alMustasfa,2:375.78.;AlJuwayni,KitabalIjtihad,41.,AbualThanaMahmudb. Zayd alLamishi, Kitab fi Usul alFiqh, izdanje Abd alMajid Turki (Beirut: Dar alGharb alIslami, 1995.), 202.203.;alQarafi,Sharh,440.;alDinalRazi,alMahsul,6:34.35.,6:43.50. 40 Obraujemovedvijekolemiljenjamnogovie,injihovpotencijalniutjecajnamoderni islam,usvojojknjiziSpeakinginGodsName.
39 38

~162~

zakon koji se primjenjuje nuno nerealizirana potencijalnost. erijat nije samo zbirka propisa (ahkam), nego je i skup principa, metodologije i diskurzivnog procesa koji traga zaboanskimidealima.Kaotakav,erijatjedjelourazvojukojesenikadanezavrava. Postavimo to jo konkretnije: ako je drava usvojila i donijela pravno miljenje ne moesereidajetoBoijizakon.Akodravaprolazikrozproceseodluivanjaiprimjene zakona, pravno miljenje vie nije jednostavno potencijal, ono je postalo aktualni zakon koji se primjenjuje. Ono to se namee i primjenjuje nije boanski zakon to je dravni zakon.Zapravo,dravnivjerskizakonjekontradiktoransamposebi.Zakonilipripada dravi ili Bogu i sve dok se zakon oslanja na subjektivno posredovanje drave za svoje artikuliranje i provoenje, bilo koji zakon kojeg provodi drava nije nuno i Boiji zakon. U suprotnom, moramo biti spremni priznati da je neuspjeh dravnog zakona, zapravo, neuspjeh Boijeg zakona i konano, samog Boga. U islamskoj teologiji se ne moe poigravati s ovakvim mogunostima. 41 Dakako, najtei izazov ovom stavu predstavlja argumentdasuBogiNjegovPoslanikdalijasnepravneuputekojesenemoguignorirati. Mogue je da je Bog osigurao nedvosmislene zakone zbog toga to je elio ograniiti ulogu ljudskog udjela i iskljuiti mogunost inovacija. No, vratimo se jo jednom na poentukojusamstalnonaglaavao:bezobzirakolikosujasniiprecizniiskaziuKuranui sunnetu, znaenja koja proizilaze iz ovih izvora su posredovani ljudskim naporima. Naprimjer,kuranskiiskaz: Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove (faqtau), neka im to bude kazna za ono tosuuiniliiopomenaodAllaha!AAllahjesilanimudar.(5:38) Iako je pravni znaaj ovog ajeta jasan, to minimalno zahtijeva od drutva da se pozabaviznaenjempojmova:kradljivac,odsjeirukeikazna.UKuranusekoristi izraziqtauodarapskogkorijenarijeiqataa,tomoeznaitiodvojiti,iliodsjei,aliisto takomoeznaitipostupativrsto,zaustaviti,sprijeiti,ilidistanciratise.42Kakvogodda
Iaobihdaljeiargumentiraodabiidejaodravnomerijatskom Zakonumoglapotencijalno uspostaviti i promovirati idolatrijsku paradigmu. erijat je sinonim boanske savrenosti i nepromjenjivosti. Moderna drava, sa svim svojim ljudskim nesavrenostima, ne moe traiti da predstavlja boansku savrenost, a da ne upadne u idolatrijsku formu zbog toga to, zapravo, drava zahtijeva da ona moe sudjelovati u tome, dijeliti to, ili ak predstavljati boansku savrenost. To je teolokiproblematinokazati.Utomsmislusuvremeniislamski diksurspatiododreenevrstehipokrizije. Muslimani se esto suoavaju sa krizama u javnim odnosima, kada primjena tzv. erijatskog Zakona rezultiratekimdrutvenimodnosima,patnjiilibijedi.Uodgovorunatukrizu,muslimaniestotvrdedaje propust bio negdje u okolnostima vezanim za implementacije, ili da boanski Zakon nije bio proveden na odgovarajui nain. Ovakvo zadovoljavanje u zaudnoj sramnoj apologetici bi se moglo izbjei, ako bi muslimaninapustilinekoherentnuidejuerijatskog dravnogZakona. 42 AlAllamah Ibn Manzur, Lisan alArab (Riyadh: Dar alThabat, 1997.), 11:220 28. Ahmed Ali argumentira da rije koja se nalazi u Kuranu ne znai amputirati dio tijela, ve zaustaviti njihove ruke od krae primjenom preventivnog pristupa. (Ahmed Ali, AlQuran Princeton: Princeton University Press,
41

~163~

je znaenje koji proistie iz teksta, moe li ljudska interpretacija sa sigurnou tvrditi da je doneseno rjeenje identino Boijem? Pa,ak, kada je znaenje termina razrijeeno, pitanje je moe li se primjenjivati zakon na takav nain da se moe utvrdi da taj rezultat pripadaBogu?IakosuBoijeznanjeipravdasavreni,ipak,nijemoguedaljudidonesu, ili provode zakon u takvoj formi, a da se mogunost pogrenog rezultata u cjelosti izbjegne. To ne znai da je istraivanje Boijeg zakona bespredmetno, ve samo da su interpretacije pravnika potencijalno ispunjenje boanske volje, a zakoni koje drava kodificira i sprovodi u praksi ne mogu se smatrati stvarnim ispunjenjem ovih potencijala.Formalno,tojekonzistentnoislamskomiskustvu,ukojemulemadjelujekao tuma boanske rijei, uvar moralne savjesti zajednice i vodi koji usmjerava narod premaonometojeideal,atojeispunjenjeboanskeporuke.43 No, dravni zakon, bez obzira na njegovo porijeklo ili osnovu, pripada dravi. Ako se to razumijeva na ovaj nain, onda nijedan vjerski zakon ne bi mogla, niti bi trebalo da donosidrava.


113.).Utradicionalnomklasinompravupravnicisupostaviliuvjete,kojibitrebalopraktinodaseispune, prijenegoseneijidiotijelaamputira. 43 Dabizadobilisvojubjedljiviautoritetkaouvarimoralnostiiinterpretatoriizastupnici erijata,idabiigraliuspjenuposrednikuuloguugraanskomdrutvuulemajeprvomorala ponovozadobitisvojuinstitucionalnuimoralnunezavisnostoddrave.SvedokdravakontroliraIupravlja ulemom,njenkredibilitetilegitimnostkaozastupnikaizagovornikauimeBogaierijataeostatipod ozbiljnomsumnjom.

~164~

PRAVONAPRIVATNOST

Rikman,Rav,Pravonaprivatnostireligijskaprisilaujevrejstvu,uPapo,E.Ur.,Judaizamiljudska prava,Pravnicentar,FondOtvorenodrutvo,Sarajevo,1998,str.182191.

PRAVONAPRIVATNOSTIRELIGIJSKAPRISILAUJEVREJSTVU
a.Predgovor Jo prije trideset godina isticao sam485 koliko je drevno i utemeljno pravo na privatnost u jevrejskom pravu, i koliko je sveobuhvatna talmudska literatura o ovom pitanju za razliku od savremenih drava, koje su, tek u posljednjih stotinu godina, otpoeledefinisanjepravaprivatnosti,idonijelezakoneuciljunjegovogobezbjeivanja. Od objavljivanja pomenutog rada do danas uinjeno je mnogo na sistematizaciji i tumaenju jevrejskih izvora koji se bave ovom temom.486 Unato tome, ini se da je jedan,veomavaan,aspektovogproblemapromakaoakioimapotovanihuenjaka to iznenauje jer, po meni, radi se o jednom od najpotresnijih aspekata jevrejskog prava, kojime podstie da, vie nego ikada, potujem svojejevrejsko naslijee i njegove korijenekakoonedatesanebatakoionekojejeovjekastvorio. Pomomskromnommiljenju,podrujereligijskogpromiljanjaiobdravanjavjerskih propisa je podruje koje zahtijeva maksimalnu zatitu prava pojedinca. I, eto, ba tu nailazimo na paradoks. S jedne strane, Jevrejstvo jeste vjerozakon koji ovjeku daje najopseniji zamislivi spisak uputa na temu miljenja i djelovanja. S druge, pak, strane, ak i u periodu drevnog Jevrejstva, nikada se nije pokualo zadrijeti u privatno podruje pojedinca provjeravanjem ispravnosti njegove vjere i njegovih ubjeenja. U veini sluajeva, dovoljna je bila njegova rije, a suenje o istinosti njegovog iskaza bilo je u ekskluzivnoj boanskoj nadlenosti. Jevrejin koji bi javno zgrijeio bio bi kanjen za svoje djelo koje se protivi obavezujuim normama. Jevrejska drava, uprkos tome, nikada nije bila policijska drava. Iako religija dotie sva podruja ivota i djelovanja, te iako su njeni propisi opteobavezni (prvenstveno kada su u pitanju principi vjere i osnovne doktrine na primjer zabranjeno je aktivno irenje jeresi) svejedno, nikada
UokviruliterarnekritikezaYaleovLawJournal UlzraelujcNahumRakoversistematizovaooveizvoredabiolakaoParlamentu . ' pristupjcvrejskimizvorimanebiliimistiposluilikaopo1azinatakakoddonoenja zakona. Norman Lam, predsjednik Yeshivah University, napisao je c1anak na ovu temu u spopisu "Judaism'. Postoji, osim toga. i dui lanak Alfreda S. Cohena objavljen u "Journal of Halachah and CotemporarySociety"
486 485

~165~

nije postojao dravni nadzor nad ljudskim miljenjem, pa ak ni nad privatnim djelovanjem. Viestrukovaanosnovovogliberalnogpristupa,kojimnogizanemaruju,nalaziseuu knjizi Mojsijevoj. Tamo se navodi da mukarci i ene postaju neisti zbog svojih luevina te, zbog toga, moraju izvriti obredno kupanje. Na njima je da nakon obrednog pranja broje "iste dane ". Ova obaveza vai i za mkarca i za enu, bez izuzetka. Postoje odvojene naredbe za svakoga od njih, i nakon svake naredbe o brojanju dana pojavljuju se rijei: samom sebi ili samoj sebi. Niko drugi ne broji za njih. Nema nikakvog nadzora, nikoga ko bi provjeravao da dotini ne varaju, ubrzavajui proces "oienja". ovjeku je ukazano potpuno povjerenje. Tako nalae Talmud, proglaavajui, na taj nain,pravoprivatnosti,joprijedvijehiljadegodina. Na nesreu, postoje mnoge jevrejske zajednice koje nisu dorasle dubini predivnog bogatstva jevrejskog naslijea, pa su u nekim zajednicama ak spravljane liste sa imenima ljudi koji su pogrijeili prilikom obrednog kupanja u miqweu (obrednom kupatilu).Ovakvodjelovanjenepoklapascsaizvornomtradicijom. Izvornu, pak, tradiciju mogue je uporediti sa odlukom jednog odlanova finansijske komisijegradaNewYorkapokojojbiseizjavaonogkojisekomisijiobratiosamolbomza pomo trebala prihvatiti bez provjeravanja. Provjera bi se vrila iskljuivo u sluaju da postoje injenice koje pobuuju sumnju u iskrenost podnosioca molbe, dok bi se, u svakomdrugomsluaju.trebalooslonitinaizjavusiromaha.Istiinovnikjesmatraodabi isti principi trebali biti primijenjeni i na izjavu bogatog datu poreskim vlastima. Nemam namjeru baviti se, ovdje, finansijskom politikom New Yorka, ali sam duboko dirnut injenicom da je halaha, jo prije mnogo vremena, pokazala veliku osjetljivost prema pravima mukarca i ene u pitanju obdravanja religijskih propisa. Iz svega reenog proizilazidaovopitanjezahtijevamnogodubljipristup. b.Vanostpravanaprivatnost Da li je mogue da se od nadzora nad vjerovanjem i ponaanjem pojedinca odustalo samo iz pragmatinih razloga? Na prvi pogled, ovakva tvrdnja se ini opravdanom. Na koncu konca, koliko resursa moe jevrejska drava izdvojiti za uhode i obavjetajce? Takoe, postavlja se pitanje: kako drava moe podii optubu bez dokaza? Prema halahi u okviru krivinog zakona, priznanje od strane optuenog nikada nije bilo mjerodavno. Sudovi su zahtijevali svjedoke, a ovih, opet nije bilo previe zbog nepostojanja dravne mree uhoda. Mogue je pomisliti da se drava pomirila sa nedostatkom dokaza o inkrimisanom djelu, jer je to bila jedina logina i realna politika kojujeuopteimoglausvojiti. Ali, to nije cijela istina. Jevrejski sudovi mogli su stimulisati dounike davanjem naknade,kaotojetoinilaevropskaCrkvausrednjemvijeku.tavie,jeretikeionekoji

~166~

se nisu ponaali onaka kako je zahtijevano od njih moglo se uhvatiti u unaprijed pripremljene zamke, ne bi li pred svjedocima iskazali jeres ili uinili prestup. Treba pomenuti, da je halaha samo u jednom jedinom sluaju usvojila ovu taktiku, u sluaju podsticatelja i podstrekaa na bogosluenje koje nije zapovjedio Bog (recimo: idolopoklonstvo). Ako bi ovjek aktivno irio jeres, utiui na druge, to predstavlja prijetnju ideolokom karakteru drave, bilo je dozvoljeno upotrijebiti ovakva sredstva u cilju njegovog hvatanja. Ali, ako pomenuti nije pokuao pridobiti druge da prihvate njegovo miljenje, ne koristi se namamljivanje u cilju otkrivanja njegovog miljenja.ini se, dakle, da je halaha, jednostavno, ignorisala jeretika uvjerenja i neispravno djelovanje pojedinca, sve dok isti nisu bili javno izraavani i izvoeni, i reagovala samo u sluajunjihovogobjavljivanjakojejepredstavljaloopasnostpozajednicuonihkojipravo vjerujuiine. Trebali bismo se zauditi pred injenicom da sc pravo na privatnost zasniva na odredbama koje se tiu branih odnosa. O vanosti privatnosti u jevrejskoj tradiciji u pitanju odnosa izmeu mua i ene saznajemo iz rijei proroka naroda svijeta, Bil'ama. Onjepohvalnopodvukaonjenicu da jevrejski atori nisu bili okrenuti jedan prema drugome. Brani parovi su imali svoju privatnostak i u pustinji, oni nisu odravali odnose u prisustvu drugih parova. Na tajnanpodvuenajerazlikaizmeuovjekaiivotinje. Briga za obezbjeenje privatnosti na podruju branih odnosa ne proizilazi samo iz odnosa prema ljudskom dostojanstvu, u njoj postoji i relilgijska dimenzija. Ba u ovom podrujuzahtijevaseodparovadapokausvojuvjeruiosjeanjeobavezepremaBogui njegovim naredbama. Ako na ovom podruju ne bude vladalo povjerenje, vlastie biti primoranedadignuruke,zboginjenicedajestalninadzornemogu.Stoga,potrebnoje razviti suzdranost. Potrebno je podrati sposobnost za pokazivanje samouzdranosti, jerbeznjesenebimogloodratikulturniivot, asamoljudskodrutvo bisespustilona nivo nii od onog koji vlada u dungli. Oevi i majke, braa i sestre, bili su primorani nauitisesuzdravatiodincestasnagomvlastitihuvjerenjaisavjesti.Ovojetanoikada seradiobilokomdrugomnezakonitomsistemuodnosa. c.Institucijakopilanstva Jedan segment Torazakonodavstva danas izaziva ograivanje i predstavlja jedan od najveih problema u naslijeu Tore. I pored injenice da postoje oni koji nisu spremni prihvatiti ovu instituciju cijelim srcem, naa je obaveza da prihvatimo i pokuamo razumjetiboanskidiktum.Rijejeoinstitucijikopilanstva. Naimudracisubilisvjesniproblematinogkarakteraoveinstitucije. Ionisuimaliproblemsapitanjemdalijepravednodajedanovjekzgrijei,adadrugi ispataju zbog njegovih grijeha. No, oni su razumjeli da je jedina ograda koja moe

~167~

sprijeiti nemoralno seksualno ponaanje upravo prijetnja da e se iz zabranjenog uivanja roditi kopile. Ova prijetnja je upravljena na podsticanje suzdranosti. Stoga,ak nimudraciTalmudanisunalizashodnodaneutralizujustigmatizacijuiekskomunikaciju djeteta nastalog u protivzakonitoj vezi. Upravo suprotno, oni su u toj mjeri poveali strah od statusa kopileta, da je narod smrt takvog djeteta pretpostavljao njegovom ivotu u sramoti. Prije oko dvije stotine godina, jedan je veliki tuma halahe, putem hipotetikih tvrdnji, doao do zakljuka da je, u sluaju da je dijete koje se treba roditi kopile, dozvoljen pobaaj. Talmud iskazuje slian stav prokletstvo nezakonitog djeteta je toliko da su majke takve djece preferirale njihovu smrt. Akoovjek nae dijeteija je majkapoduzelamjerezaosiguranjenjegovogivota,bezobziranatotogajenapustila, dijete se smatra zakonitim, jer da nije tako, uzima se kao pozitivna pretpostavka da bi njegova majka preferirala njegovu smrt. U toj mjeri je halaha razvila strah od kopilanstva. Istovremeno, halaha nastoji obezbijediti krajnju preciznost u ovom pitanju, ne dozvoljavajui olako posezanje za etiketom kopilanstva. Ovo je izvanredan primjer unutranje logike halahe. S jedne strane stvara se strana prijetnja, dok se, s druge strane,gotovoupotpunosti,otklanjamogunostostvarenjaprijetnje. Po jevrejskom pravu, za razliku od definicije prihvaene kod veine drugih naroda, vanbrana djeca su potpuno zakonita.ak su i djeca roena u okviru nezakonitog braka zakonita. Kopilad su samo ona djeca koja su bila plod preljube udate ene sa drugim mukarcem, zabranjenih seksualnih odnosa, ili odnosa izmeu ljudi koji se nikad ne bi mogli vjenati, na primjer: dijete koje se rodilo iz odnosa izmeu brata i sestre. Kako je mogue dokazati incest da bi se dokazalo da je dijete kopile? Ne smije se zanemariti injenica da je u jevrejskom pravu an general teko dokazati krivicu, a da je u sluaju preljube ova potekoa jos vea. Naime, uzima se kao pozitivna pretpostavka da je mu otac sve djece svoje ene, ak i ako je bio odvojen od nje godinama, jer moda se pojavio usred noi da bi doao k njoj i oplodio je, ili je, moda, oplodnja izvrena vjestakim putem. Radi se o pravnim pretpostavkama. Stanje suprotno od pretpostavljenog mora se posebno dokazivati. No, majka ne moe, a i ne eli, svjedoiti protiv svog djeteta. Zakon je zato veoma jasan: kopiletom se smatra samo onaj ija je nezakonitost oigledna. Sve dok postoji i najmanja sumnja, dijete nee biti proglaeno kopiletom. Proizilazi, dakle, da je halaha stvorila relativno klimavu ogradu koja je uzela u obzir veliku vrijednost privatnih odnosa u jevrejskoj tradiciji. Radi velike vanosti koju halaha pridaje svetosti porodinog ivota institucija kopilanstva, kao i procesi koji bi unesreili drutvo (kao sto se desilo u mnogim drugim zajednicama), ogranieni su gotovo do eliminacije. Ponekad se deavalo da su se sami Jevreji ponaali veoma brutalno, ali, halahaizanjuodgovornibilisukrajnjepaljiviitrailisuolaksavajueokolnosti.Talmud kae da mnogi mudraci nisu htjeli otkriti identitet kopileta, iako su za pojedince znali da potiu iz protivzakonite veze. Kolika je razlika izmeu ovog pristupa, i onog nekih savremenihrabina,kojitraedasepretpostavkedokauoficijelnimdokumentima.

~168~

d.Vrijednostzapovijediunedostatkuprisile Ne treba seuditiinjenici da Jevrejstvo tei tome da njegovi pripadnici svojevoljno ispunjavaju svoje vjerozakonske obaveze. Svaka drava. svaki pravni sistem, eli da njegovilanoviidupravimputemsvojevoljno,iuzvlastitusuglasnost,bezvanjskeprisile. Pored toga, postoji razlika meu razliitim sistemima. elja drava i zakonodavnih sistema za uspostavljanjem graanske samosvijesti i discipline proistie iz htijenja da se izbjegnu trokovi i neugodnosti povezani sa prisilnim provoenjem zakona, te iz htijenja da se obezbijedi drutveni red. Jevrejstvo. danas, ide preko toga, i zahtijeva od Jevreja da potuju miswoth bez prisile, jer Sanhedrin, koji bi ih jedini na to mogao prisiliti, jo uvijek nije obnovljen. Miswoth, dakle, treba drati, ak i ako ne postoje institucije za njihovo nametanje, i to, iz jednostavnog razloga, to je njihov krajnji cilj ljudsko savrenstvo. A savrenovjek, ionako, djeluje na osnovu savjesti i uvjerenja, a ne usljed spoljnihprijetnji. lz perspektive ovog cilja ljudske savrenosti, mogue je razumjcti zato Jevrejstvo posveuje toliku panju pravu privatnosti u stvarima koje se tiuovjekovog miljenja i njegovogdjelovanjauprivatnomdomenu.Svakaslinostsapolicijskomdravomrui,ili, u najmanju ruku, smanjuje mogunost odgajanja iz istinskog uvjerenja pojedinca. Mi pokuavamo prenijeti djeci takav pristup i pravilnu vjeru, bez da u njima pobuujemo strah od bia. Ponekad jc nemogue, kao i neuputno, suzdravati se od upotrebe bia, no,binijeputkojimtrebaiiusvakomsluaju. Pravilo, tano u sluaju bilo kog pravnog sistema, pa tako i u sluaju Jevrejstva, je: nemogue je suzdrati se u potpunosti od upotrebe sile. Sila je ponekad potrebna radi kanjavanja, no, u veini sluajeva, ipak samo radi zastraivanja. Tek prijetnja upotrebomsilepomaeodreenimljudimadaseuklopeuokolnosti,iomogueidrugim ljudima uivanje u slobodi. Mada je, prema uenju Jevrejstva, idealna situacija kraljevstvo u kme su svi svetenici, i u kome je cijela nacija sveti narod. Privrenost Jevrejstvu je, ustvari, sredstvo za ostvarivanje sna onih koje, danas, smatramo filozofskimrevolucionarima. Vanost koju Jevrejstvo pridaje privatnosti i svojevoljnom potovanju Boga, mogue je uvidjeti i iz jevrejskog pristupa ispovijedi i priznanju grijeha. Oduvijek se, u Jevrejstvu, ovjek ispovijedao samo Bogu, i to nasamo, a ne pred drugim ljudima. I ne samo to, nego se,ak, ne smatra potrebnim da se ispovijed kae glasno. Dovoljno je kazati je u sebi.Jasnoje,samoposebi,danepostojipotrebadanekoodreensasluaispovijed,ili damusebaremdadenaslutitiokakvomsegrijehuradi.Privatnostispovijedijedanjeod razloga zato se dvokratna svakodnevna nacionalna molitva obavlja apatom. Budui da se deava da se ovjek eli ispovjediti u toku molitve, ako bi molitve bile govorene glasno,onbiselibioispovijedanja,ipropustiopriliku,aneznamodalibikasnijeponovo bio jednako motivisan da se ispovjedi. Strah od poniavanja onog koji je zgrijeio moe se vidjeti iz biblijskog propisa po kome se rtva za grijeh prinosi na istom mjestu u Hramu gdje se prinosi i dobrovoljna rtva, da prsutni ne bi znali da li se rtva prinosi za

~169~

grijeh ili dobrovoljno. Briga za osjeaje grenika je od primarne vanosti. Potovanje njegoveprivatnostiinjegoveastijepotpunozatieno. e.Religijskaprisila No, ipak, postavlja se pitanje, da li striktno potovanje privatnosti religijskih ovjekovog miljenja i djelovanja moe ivjeti pod istim krovom sa naelom po kome se Jevrejina koji odbija ispunjavati miswoth moe prisiliti da ih ispunjava? Jer, mogue je kanjavati ga dok se ne usaglasi sa zakonom. Na nesreu, ovaj princip je, od strane veine Jevreja. shvaen veoma povrno, i to je razlog zbog kog je tako mnogo onih koji vjerujudaJevrejstvodozvoljavareligijskuprisilu. Sjednestrane,moesetvrditi,danepostojikontradikcijaizmeupravanaprivatnost i religijske prisile, jer se religijska prisila primjenjuje samo u sluaju nezakonitog ponaanja poznatog irokoj javnosti. Tako, na primjer, Jevrejina koji odbija da u javnosti potuje zapovijed o prazniku Pesah, smatra se, ako je javnost svjesna njegovog nipodatavanjanaredbiTore,pobunjenikom,takodajeboljenedozvolitidanekanjeno nastavi nipodatavati temelje na kojima poiva drutvo. Njega se prisiljava da nadvlada vlastitupobunukojapogaanarodizajednicu(uprotivnombibilaignorisana). Sluajeviukojimasumudracieksplicitnozapovjediliprimjenjivanjeprisilesu: 1. mukojiodbijadatirazvodeni,iakomujerabinskisudnaloiodatouini 2. ovjekkojiodbijaprinijetirtvuuHramuondakadatoodnjegatraihalaha. I u razvodu, i u rtvi, da bi bili validni, neophodna je suglasnost sudionika, no, po uputi mudraca, sud, na prilino paradoksalan nain, batinama, primorava ovjeka da kaeelim. Jevrejin koji se eli odvojiti od svog naroda, ima pravo da to uradi. U oima zakona, onjeinadaljedauandaobdravaboanskezapovijedi,nonikoneetratizanjimdaga primora da ih obdrava u Africi, ili negdje drugdje. Onaj koji odlui da ostane dijelom naroda, mora se uskladiti sa minimalnim normama koje ureuju ponaanje u javnosti, bez kojih su ugroeni osjetljivi osnovi drutvene solidarnosti. Dakle, na pojedincu je da prihvati,ilidaodeizzajednice.

~170~

TOLERANCIJAIRELIGIJSKIPRINCIPI JEVREJSKIVIDIK

Last Stone, Suzanne, Tolerancija i religijski principi jevrejski vidik, Forum Bosnae 23, (2004) str. 7388

JEVREJSKI VIDIK Uvod Izazovu pred kojim smo svi s obzirom na religijsko oivljavanje poslijemodernosti i mogue preminue napretka sekularizacije potrebna je pomo same oivljene religije u postavljanju novih osnova za toleranciju. Takva tolerancija mora biti principijelna, ne ona ukorijenjena u pragmatinom ustupku nedostajanju moi, niti ona osnovana na jednostavnoj ravnodunosti. Historijsko iskustvo judaizma, tradicije koju ovdje predstavljam, priskrbljivalo je, sve do nedavnog nastanka izraelske drave, mali broj mogunosti za provoenje politike prakse tolerancije sa stanovita moi nad slabijom skupinomilimanjinom.Naprotiv,klasinijevrejskiizvoriizkojihtrebabitiizvedenasvaka zamisao tolerancije nastali su, uglavnom, u prijemodemom izgonu, kada su Jevreji, bez vlastite drave, ivjeli u cjelovitim, iznutra autonomnim i religijski homogenim zajednicama rasprenim irom kontinenata, te pravno, politiki i drutveno bili odvojeni od opeg drutva. Promatrajui tu historijsku okolnost, tolerancija kao principijelni zahtjev, in samouzdranosti, nastaje, uglavnom, u okviru unutarskupinskih odnosa, s obzirom na Jevreje koji ne pristaju uz opa pravila. Naspram nejevreja, Jevreji su bili, uglavnom, subjekti tolerancije; bili su bez moi "da bi progonili druge ljude i strane zamisli",tetako"praktikiosloboeniodsvakog zbiljnog tereta tolerancije".1 Ipak, rasprave o tome kako bi se valjalo odnositi prema drugim skupinama i kakvi bi zakoni trebalo da postoje javljaju se u jevrejskoj literaturi poevi od biblijskog ocrtavanja pojmova i uvjeta izraelianskog ponaanja prema drugim skupinama koje su ivjele u biblijskom poretku. Ova rasprava, iako uglavnom teoretska, daje pogled na prisutne rabinske stavove prema drugim skupinama, na mogunost meukulturne razmjene i saradnje koja prelazi religijske granice, te otkriva i razliite obrasce miljenja svojstvene judaizmu iz kojih moe biti izvedena zamisao tolerancije osnovana na
1

Aviezer Ravitzky, "The Question of Tolerance in the Jewish Religious Tradition" u Hazon Nahum: Studies inJewishLaw,Thought,andHistory,ur.YaakovElmaniJetffreyS,Gurock,NewYork,1997.,str.359.386.

~171~

vrednotama koje su drukije od onih koje naglaava sekularni liberalizam. Stanje unutarskupinske tolerancije u jevrejskoj zajednici predstavlja obrnutu okolnost. Savre meno halahsko (jevrejsko pravno) postavljanje i provoenje pravila koja pokazuju tolerantan stav prema Jevrejima koji ne prihvaaju ope propise upuuju na promijenjenu drutvenu zbilju modernosti, opisanu kao "na narataj" religijskog propadanja, "vrijeme kad je Boije provienje skriveno", ili kao sekularno doba koje "djeluje kao zla intelektualna zavodnica ... " Ta i slina ocrtavanja temeljnih razlika u naravi modernog religijskog zivota i jevrejskog drutva slue kao opravdanja za "ostavljanje u bunaru" (ubijanje) zakona o hereticima i pobunjenim grenicima, koji zahtijevaju prekoravanje bliskih i koritenje prisile u pitanjima religijskog ponaanja. Uzeta u cijelosti, ta udeavanja halahe odraavaju novu toleranciju to proistjee iz okolnosti modernih vremena, kada su religijska vjerovanja pitanje privatnog izbora. Meutim, ovjek religije pitat e da li je ta tolerancija diktirana nunou, roena iz slabosti religije, ustupak sadanjem stanju historije kojee neizbjeno biti prevladano i preoblikovano, te zato predmet koji e biti odbijen povlaenjem sekularizma i pre porodom religijskog nazora o svijetu, ili je svojstvena samom judaizmu. Jedan od naina odgovaranja na to pitanje jest da se i ovdje usredsrijedimo na predmoderne izvore jevrejske religijske tradicije. Ima li izvora utemeljenih u religijskoj tradiciji koji djeluju unutarvlastitihpretpostavkimimopitanjamoiilisekularizacijeza"razvijanjestanovita tolerancije"? U rabinskoj jevrejskoj tradiciji mogue je, zasigurno, izdvojiti ogranien pandan liberalnoj perfekcionistikoj osnovi za toleranciju: poziv za uvaavanje pojedinanog autonomnog donoenja odluka. Iako neu dugo slijediti taj smjer miljenja, vrijedno je ukratkoocrtatiobrisetogobrazlaganja.Lockeistieda"unutarnjeuvjerenjejastva"koje obiljeava "pravu izbaviteljsku religiju" ne moe biti nametnuto "izvanjskom silom".2 Religijska prisila ima suprotan uinak, budui da nametnuta vjerovanja nisu religijska. U halahipostojiustrajnanapetostsobziromnavrijednostprisileopenitoireligijskeprisile naroito. U savrenom sluaju provoenje zapovijedi je slobodno. U isto vrijeme zakon je nametan i da bi bila ouvana narav zajednice kao cjeline i na osnovi pretpostavke da prisiljeni vritelj zapovijedi proizvodi "unutarnju privolu". U Talmudu je ve raspravljano o valjanosti religijskogina koji je nametnut.3 Kasniji halahski autoriteti obrazlau da je prisila valjana kada uspije da izazove unutamje promjene u srcu natjerane osobe, koja otkriva svoju istinitu elju da primi svoje religijsko okajanje ili ostanelan religijske zaje dnice.4 Novija rabinska djela ozbiljno preispituju da li je prisila valjana u okolnostima u kojima nije vjerojatno da e proizvesti takvo unutarnje pristajanje. Tako, jedan savremenihalahskiautoritetobrazlaedatakvaprisila,kojavodiunutarnjempristajanju, vie nije mogua u modemom dobu, u "narataju ija neposlunost proistjee iz
JohnLocke,TheSecondTreatiseofCivilStateandaLetterConcerningToleration,ur.J.W.Gough,1946., str.127. 3 BabylonianTalmud,Kiddushin,50a 4 1MeirSimhahKahan,OrSameach,5497,1965.5
2

~172~

nedostatka vjere".5 Takvo unutarnje priznanje krajnje pravednosti prisile, mogue u religijskomdobu,nepostojiumodernomvremenu.Meutim,toobrazlaganjenedosee liberalni perfekcionistiki princip prema kojem je tolerancija zahtijevana da bi bila uvaena sredinja vrijednost autonomnosti ljudskih bia kao osoba koje biraju. Nadalje, takva obrazlaganja blisko su povezana s nastavljenim ustrajavanjem na sekularnom nazoru o svijetu. Ipak, neki noviji rabinski pisci nastavljaju da dodjeljuju pozitivne vrijednosti ustezanju od mogunosti religijske prisile, te ga pripisuju providnosnom napretku jevrejske i ludske historije. Nije samo jevrejska historija providnosno voena da ogranii opseg prisilne vlasti.6 Napredak ljudske historije prema maksimiziranju pojedinane ljudske slobode providnosno je ureen da bi zakon bio provoen u savrenirn uvjetima slobodnog izbora.7 Tako, politiko ustrojstvo koje titi autonomno donoenje odluke jeste nadmono u odnosu na prolost im neko drustvo dosegne "intelektualnu i moralnu zrelost".8 ak ni to odluno uoblienje ne dosee liberalno perfekcionistiko gledanje, koje autonomiji daje prednost nad svim ostalim dobrima. U judaizmu praksa zakona u savrenim uvjetima slobodnog izbora jest dobro koje moe biti pogaeno drugim dobrima kakvo je potreba da bude sauvana religionacionalna zajednica i zatieno zajedniko dobro te zajednice. Obrazloenje za toleranciju osno vanu na veoj odanosti vrijednosti autonomnog biranja, na pravu ivljenja slobodno odabranogivotailiusvajanjaslobodnoodabranogmiljenjaostajedubokoprijepornou tradiciji koja jastvo shvaa kao heteronomno, ne autonomno, potinjeno Boijem zakonodavstvu,anesamozakonodavstvu.9 Tako, radije nego da pokuavam izvui iz rabinskih izvora polazita za utemeljenje tolerancijeupojedinanojautonomnosti,elimseusmjeritiprematrialternativnaizvora u jevrejskoj religijskoj tradiciji koja mogu, na razliite naine, sluiti kao nova osnova za toleranciju. Vrlina tolerancije koju elim naglasiti jeste drutvena saradnja meu skupinama i pojedincima koji odravaju meusobno iskljuiva i sukobljavajua gledita, te svi smatraju da drugi grijee. Prvi izvor za konstruiranje takve saradnike zajednice jestpotrebatradicijedapovezujeistinupartikularizmasistinomuniverzalizma,problem proizveden ogranienjem jevrejske religije na jednu naciju. Kako eu pokazati s vise pojedinosti,tajteoretskiizazovotvaraprostorzazadovoljavajueepozitivnovrednovanje razlicitih religijskih tradicija i oblika vladavine da bi uspostavio osnovu drutvene saradnje bez skliznua u relativizam. Drugi je naroita zamisao tradicije o polaganju prava na istinu. Postavka da su mogue mnogostruke i meusobno iskljuive zamisli
5 6

ShaulYisraeli,AmudHuyemini,9596,1966. Vidjeti Gerald J. Blidstein, "Halakha and Democracy", Tradition, vol. 32/1, 1997 ., str. 37, biljeka 22 (navodeirabinaYosefaEliyahuaHenkina,HaDarom,vol.10,1959.,str.59). 7 Vidjeti Tamar Ross. "Between Metaphysical and Liberal Pluralism: A Reappraisal of Rabbi A. I. Kook's EspousalofToleration".AssociationofJewishStudiesRe\view,vol.21,1996.,str.82. 8 Isto. 9 Vidjeti, takoer, Avi Sagi. The Jewish Religion. Toleration and the Possibility of Pluralism (heb.), vol. 44, 1995.,str.18694.

~173~

Boije istine otvara prostor za intelektualni pluralizam unutar normativne zajednice. Trei je tradicijsko zapaanje da tolerancija nije samo apstrakcija ve susretanje meu osobama. Kao takva, ona je strukturno srodna opratanju, nunosti odnoenja prema osobama sa suosjeanjem i razumijevanjem, bez prihvatanja njihovih djelovanja. Takva tolerancijaosobauspostavljaustrajneodnoseuvremenudokidaljesmatraopravdanim prekoravanjeponaanjakojedrugoginidrukijim. Teoretskaosnova Zahtjev da u naim tradicijama bude pronaen "principijelni" oblik tolerancije nailazi na tri poetne potekoe. Prvo, odreenje tolerancije je muno neshvatljivo ili, kako to kaeBernardWilliams,"inunoinemogue".10Drugo,utradicijikakvajejudaizam,koja, za razliku od kranstva, nije historijski prethodnik liberalizmu, u kojem je zamisao tolerancije sada utemeljena, moe se jedino tragati za aproksimacijama zamisli koja su djeluje u nekim njezinim sredinjim svojstvima. Tree, jevrejski izvori iz kojih takva zamisao mora biti izvedena ne preputaju se lahko filozofskoj i univerzalizirajuoj kategorizaciji. Rabinski postupak je, uglavnom, kazuistiki traganje za pravnim odgo vorima na konkretna i diskretna nova pitanja koritenjem tradicijskih talmudskih kategorija razvijenih u ranijim stoljeima. Pravna odluka esto postie "tolerantnu" posljedicu u praksi, istodobno zadrzavajui kategorije, jezik i nain prosuivanja koji odraavaju raniji princip netolerancije. Pa ipak, u napretku pravnog nauka mogue je prepoznati misaone obrasce koji utjeu na "tolerantnu" posljedicu. Meutim, prije nego to se izravno okrenem jevrejskoj tradiciji, eljela bih objasniti kako i pluralizam i tolerancija osoba, iako ne i zamisli, priblino zamjenjuju sredinje zaokupljenosti tolerancije. Tolerancijaversuspluralizam Klasina liberalna zamisao tolerancije nastoji suiti primjere tolerancije na podnoenjeidejailipraksikojenekosmatrapogrenimilipokudnim.Takvatolerancijaje rijetko drutveno kohezivna. Ona je "negativni (politiki) princip kojem nedostaje pozitivna i osjeajna meusobna ukljuenost koju zahtijeva postojano drutvo".11 Pluralizam, s druge strane, priznaje da postoje mnoga valjana stanovita ili naini ivota koji mogu koegzistirati, pa ak formirati loci za projekte meukulturne razmjene i so lidarnosti. Kao takav, pluralizam moe biti smatran nadmonim politikim principom u odnosu na toleranciju. Ali, je li zamisao tolerancije primjenljiva i na pluralistiki mentalitet?To je vano pitanje u kontekstu judaizma s obzirom na to da jevrejska tradi
10

Bernard Williams. "Toleration: An Impossible Virtue?" u Tolera/ion:An Elusive Virtue.ur. David Heyd. Princeton.1996,.str.18. 11 DavidHeyd,"Introduction"uToleration,str.7.

~174~

cija tei naglaavanju uroene vrijednosti ljudske razliitosti kao dijela Boije namjere i pluralne zamisli istine, a ne "junakoj" gesti ivljenja s idejama ili djelovanjima koji su odbojniilipogreni.Pluralizamprijetidapotkopazamisaotolerancijesobziromnatoda lahko prihvaanje razliitih vrednota i raznorodnih stilova ivota moe naznaiti ravnodunostprijenegotolerancijuonogtonemoebititolerirano.Akotradicijanalazi vrednotuurazlici,imaliutomuopenekenapetostiiliboli? Jedan odgovor jest da ni pluralistiko stanovite nije lahko odrati, te dae ukljuiti jednako "junake" i bolne geste budui da ivi s pogrekom ili grijehom. Ustupak jest da neko ima djelomino gledanje ili stanovite i da je, uz to, pozvan da djeluje, da donosi odluke, da slijedi neki nain ivota, a u isto vrijeme doputa djelominu zakonitost drugih, meusobno iskljuivih ili sukobljujuih stanovita. Napetost nastaje iz opasnosti da druga mogue zakonita gledanja ili naini ivota budu nametnuti neijem izboru i odluci. Drugi se mora trpjeti prema drugom se mora biti obavezan upravo zato to nekiiskazistinepostojiunjegovomstanovitu.Ipak,podnoenjedrugog,dranjedrugog u vlastitom obzorju uzrokuju neugodnost i nelagodu s vlastitim stanovitima. Tako, bol pluraliste slii onom koji tolerira. Doista, moe se dokazivati da istinska tolerancija zbiljski nastaje samo u pluralistikoj perspektivi. Jer, ako se sudjeluje u stanovitu drugog, nema potrebe za tolerancijom; a ako se ne moe vidjeti ni njegova djelomina zakonitost,ondaseonomoraodbaciti. To gledite iznijeto je u novijim raspravama o multikulturalistikim politikim ureenjima. Multikulturalizam je normativni zahtjev da budu vrednovani razliita vjerovanja i kulturne forme ivota koji su nespojivi s vlastitim, te da to priznanje bude proireno u javno podruje. Sukob koji je uzrokovan takvim pluralizmom u nekom politikom drutvu proistjee iz trajnog zahtjeva da iznova bude procjenjivano da li je ispravno pridravanje vlastitih stanovita i tradicija.12 Budui da multikulturalizam uznemirava javno/privatno razluenje utemeljeno u liberalizmu, pokuaji da budu rasprene napetosti pluralizma prenoenjem razlika u privatno podruje nee funkcionirati. Kao produljenje modernog uzora vjerodostojnosti, multikulturalizam zahtijevajavnopriznanjerazlike.Multikulturalizammoebitismatranzahtjevomzanovi oblik tolerancije koja ne pobuuje napetosti proizvedene liberalnim paradoksom toleriranja onog to ne moe biti tolerirano, ve, zapravo, napetosti proizvedenih koegzistencijom mnogostrukih i meusobno iskljuivih oblika ivljenja u tijesnoj meusobnojbliskostiiuzstalnomeusobnoobvezivanje. Tolerancijaidejaipraksiversustolerancija!judi Tolerancija moe biti shvaena, kako David Heyd dokazuje, kao "spoznajna" i drutvena vrlina, koja postoji u podruju meuosobnih odnosa. Tolerancija osoba
12

VidjetiJosephRaz,"Multiculturalism",RatioJuris,vol.1I,1998.,str.193.

~175~

doputa razdvajanje presuivanja koje "primjenjujemo na vjerovanja i djelovanja od onih koja primjenjujemo na njihove subjekte i posrednike".13 Moe biti poeljno kritiko presuivanjevjerovanjaidjelovanja;ali,"presuivanjeljudskimbiimanijeuvijekvrlina, budui da bismo im nekad trebali uzvratiti ne njihovim vjerovanjima, ve nainom kojim su njihova vjerovanja usvojena".14 Za Heyda takva tolerancija ima strukturu koja slii opratanju"uizvoenjuodreeneidejeosubjektuizdjelovanjakojezahtijevanegativan uzvrat (poput zamjerke ili kazne)".15 Nadalje, i takva tolerancija i oprost mogu biti smatranikao"suvini"prethodnicomopravdanogneprijateljskoguzvrata.16 Tajnainmiljenjaotolerancijinaroitojekoristanzareligijsketradicijesobziromna to da ne zahtijeva opratanje heretinosti, grijeha ili neprihvatljivih drutvenih praksi. Umjestotog,potenojeosuenovjerovanjeilipraksa,alizabranjenisunegativniuzvrati osobi koja obdrava takva vjerovanja ili se uputa u takve prakse. Tolerantni ljudi se uzdravaju od upletanja u ivote drugih ljudi, jer priznaju ljudskost druge osobe ili zato tomogushvatitikakojedrugidoaodotogda obdravaodreenucjelinuvjerovanjaili djelovanja na nain na koji to ini. I tolerancija osoba je drutvena vrlina, zato to promiedrutvenukohezijuzajednicepojedinacasposverazliitimvjerovanjima.Budui datoleriranaosobaostajeuobzorjudrutveneskupine,izbjegnutajehomogenost. Jevrejskatradicija Religijskipluralizam Odgovarajuepodrujepartikularizmaiuniverzalizmaujevrejskojtradicijiizvedenoje u kontekstu istraivanja odnosa judaizma prema drugim religijskim i pravnim zajednicama. Biblijska pria o stvaranju ljudi u Boijoj slici utjelovljuje etiki uzor drutveneharmonijemeuljudimakojusuvjesnicipredvidjelikaociljnakrajuvremena. Meutim, ovjeanstvo nije namjereno da bude univerzalni ljudski poredak. Poduka biblijske prie o Babilonskoj kuli jeste da univerzalni ljudski poredak moe biti i opasan. Umjestotogovjeanstvojerazdijeljenouzasebnezajednicepriemusvakaodnjihima svoj jezik i zakone. Biblijski izbor Izraela na Sinaju proizvodi neposrednu podjelu u ovjeanstvu izmeu Izraela i drugih naroda svijeta. Zajednica ili narod Izraela postaje preko saveza, historijskog ugovora izmeu Boga i Izraela na Sinaju, koji uspostavlja Toru kao zakon Izraelicana. Temeljni aksiom judaizma jest da je Tora naroito naslijee Izra ela,tedasujedinoJevrejiobvezaninjezinimzapovijedima. Taj partikularizam judaizma, ogranienje jedne religije na jedan narod, neizbjeno
13 14

D.Heyd,str.15.,ranijabiljeka. Isto. 15 Isto,str.17,biljeka2. 16 Isto.

~176~

potie pitanje uloge drugih zajednica u Boijoj namjeri i odnosa judaizma prema tim drugim zajednicarna. U biblijskom izvjeu monoteistika tradicija judaizma je postavljena naspram paganske idolatrije, koja je povezana s moralnom pokvarenou. Idolatrija, u praksi, ne moe biti tolerirana, te mora biti iskorijenjena iz izraelske zemlje. Tako, idolatrija obiljeava granice principa tolerancije. Rana talmudska rasprava o obavezama koje Jevreji imaju prema nejevrejima s kojima ive pretpostavlja da su nejevreji paganski idolopoklonici, te uzdie zapreke protiv svakog povezivanja s njima. Talmud, takoer, vidljivo doputa diskriminatorsko ponaanje prema nejevrejima, od razavajui njihovu meusobnu otuenost. Ako postoji samo istina uspostavljena u jednoj zajednici, a cijela la i moralna pokvarenost u svim drugim zajednicama, tolerancijuje,inilobise,nemoguedosegnuti,ili,unajboljemsluaju,onajeosnovana na pragmatikim, a ne principijelnim postavkama, kakvi su strah ili hobsovski kompromis. To da judaizam nije nastavio u tom smjeru, moe djelomino biti pripisano dubokom ustrojstvu u jevrejskom miljenju koje cijeni pluralizam, razliitost i razliku, te je, zato, sklono da potuje posebnost razliitih zajednica. Taj obrazac miljenja odraen je u biblijskoj zamisli stvaranja i stvorenog poretka kao procesa razluivanja, razlike i raznolikosti. Ta odlunija zamisao uroene vrijednosti ljudske raznolikosti objanjena je u ranim rabinskim tumaenjima naravi stvaranja. Zamisao da je svaki pojedinac stvoren u Boijoj slici ne naglaava, prema midrakom miljenju, zajedniarstvo ovjeanstva, ve, zapravo, ovjeansku razliitost. Neponovljiva zasebnost ljudskog stvaranja jest u tome, prema rabinskoj tradiciji, to ne postoje dva jednakaovjeka ni u njihovojudi, ni gledanjima, ni vjerovanjima, niti izgledu i pored injenice da je svaki u Boijoj slici. Zamisao da je svaki pojedinac dragocjen u svojoj razliitosti prevedena je u postavku da su dragocjene i zasebne ljudske zajednice. Svaka zajednica ima svoj jezik i zakone, koje im je dao jedan Bog. To dublje shvatanje pluralistike naravi stvaranja i uloge naroda svijeta najjasnije je u djelima rabinskih mislilaca sa snanim mistikim sklonostima. Ona je povezana s mistikim cijenjenjem uroenog pluralizma svijeta kao refrakcije Boijeg pluralizma. Rabinsko miljenje razvilo je dvije razliite pravne strategije da bi prevladalo dvojbu partikularizma, vienja svijeta kao sainjenog od zajednice odabranih u kojoj prebiva istina i svih drugih kao idolopoklonikaija moralna pokvarenost ne moe biti tolerirana. Prva je postavljanje zapovijedi da bude iskorijenjeno ili zaobieno ono to ne moe biti tolerirano moralna pokvarenost idolatrije uz zapovijed da budu slijeeni putovi drutvenog mira, princip koji se u rabinskoj terminologiji navodi kao darkhei shalom ("putovi mira u drutvenom zivotu").17 Polazei od biblijskog modela obaveze da drutvena solidarnost bude proirena na stranca koji prebiva u neijoj zemlji i koji je materijalno i politiki ovisan o lzraelianima18, rabinska tradicija primjenjuje princip
17 18

BabilonianTalmud,Gittin,61a. VidjetiLev19:3334iPnz10:1719.

~177~

slijeenja putova drutvenog mira u uspostavljanju veza s idolatrijskim susjedima u izgonu. Djela dobre volje i drutvene solidarnosti moraju biti proirena i na one pagane koji ive u bliskom susjedstvu s Jevrejima. Nalog da budu slijeeni putovi mira nije potaknut ni strahom ni hobsovskim kompromisom. On odraava principijelnu osnovu za toleranciju, onu koja zaobilazi ravnodunost ili otuenost, s jedne, i ozakonjenje ili moralnirelativizam,sdrugestrane. Drugi kritiki obrat u jevrejskoj tradiciji, koji otvara prostor za pozitivno vrednovanje religijske i kulturne razliitosti, jeste ustvrivanje posrednike kategorije izmeu paganizma i judaizma priznanje da druge skupine imaju odreene religijske istine ili moralne kriterije zajednike s judaizmom, koje su, tako, na odgovarajui nain uinjene prisutnim u razliitim kulturnim cjelinama. Nastojanje da budu odreeni takvi posredniki modeli, kako je to pokazao Jacob Katz, ve je vidljivo u ranijem rabinskom miljenju.19 Prema rabinskoj tradiciji, Bog je propisao uvjete moralnog poretka Noevoj djeci, prije sinajskog izbora Izraela. Taj poredak sastoji se od sedam osnovnih ljudskih obaveza, Noevskih zakona, koji se sastoje od zabrana idolatrije, ubijanja, krae, incesta, huljenja Boga, jedenja mesa ive ivotinje i pozitivne zapovijedi uspostavljanja sustava pravde.20 Ta zamisao, u talmudskom miljenju, povezana je s poloajem stranaca koji boraveujevrejskojdravi,kojimorajuprihvatititeosnovneuniverzalistikeprincipekao uvjete za ivljenje u zemlji. Stranac ne treba biti asimiliran; sve dok boravi, on moe zadrati stari identitet pomou osnovnog skupa obaveza koje su obiljeja civilizirane osobe. S druge strane, obavezno je voljeti stranca, na njega proiriti konkretna djela dobrevoljeipostupatipremanjemujednakonaosnovizakona. Meutim, iskreno prihvaanje drugih religija i naina ivota zahtijeva neto vie od tolerancije njihove prisutnosti u jevrejskom drutvu, pa ak i drutvene solidarnosti i pravne uzajamnosti. Pitanje jest da li je judaizam voljan pripisati drugim zajednicama neovisnu vrijednost. Znaajan korak u tom smjeru bio je razvoj stanovita da je pristajanje uz Noevske zakone dovoljan uvjet za religijsku savrenost ili izbavljenje. Onaj kosepokoravatimzakonimajest"pravedan"asvi"pravednicinarodasvijetaimajuudio u buduem svijetu".21 Drukije reeno, svaka osoba dosee moralni znaaj, te je opravdanapristajanjemuzrazliiteobavezekojejeBognametnuo. Zamisao posrednikih kategorija izmeu judaizma i paganizma u srednjovjekovnom dobu bila je primijenjena da bi opravdala ne sarno pojedince ve i "sve narode koji su uljueni prosvijeenorn religijom".22 Kategorija idolopoklonika bila je predstavljena kao zastarjela, te protumaena da se odnosi na one koji su ivjeli u kulturi Starog svijeta. Menahem Meiri, francuski decizor* iz XIII stoljea koji je razvio taj princip pozitivnog
19 20

VidjetiJacobKatz.ExclusivenessandTolerance,NewYork,1961. O cjelovitijem obrazlaganju uloge Noevskog zakona II jevrejskom misljenju vidjeti Suzanne Last Stone, "SinaiticandNoahideLaw:LegalPluralisminJewishLaw",CardozoLawReview,vol.12,1991,.str.1157. 21 BabylonianTalmud,Sanhedrin,105a 22 MenahemMeiri.BethHaBehir,onBabylonianTalmud,AvodahZarah.22a.

~178~

vrednovanja drugih vjera, pripadao je racionalistikoj koli poslijemaimonidesovskog doba koja je na ulogu religije gledala ne samo na osnovi naukovnog uvida u Boije bivstvo ve i preko praktine religije, uvoenja politikog poretka preko imaginativne sposobnosti. Meirijeva formulacija pripisuje pozitivne vrijednosti kranstvu i islamu ne sarno kao privatnim religijama koje obdravaju osnovne sadraje vjere ve i kao prakticnim religijama, sustavima vladavine koji su odgovomi za odravanje pravnih usta nova i moralnih mjerila u drutvu. Ta Meirijeva formulacija je vana zarad dva razloga. Iako su i drugi pravnici doli do gotovo jednakog pravnog zakljuka, to su uinili preko tradicionalnog talmudskog i kazuistikog postupka. Meiri je, kako Jacob Katz naglaava, forrnulirao svoje razluenje izrneu dva razdoblja kao "princip", te tako "transcendirao uobiajenepostupkehalahskogmiljenja".23 Nadalje, iako Meiri usporeduje religijski prosvijeene nejevreje sa stranirn stanovnicima koji primjenjuju Noevski zakon, on ih ne izjednauje. Meiri oslobaa nejevreje od ovisnosti o biblijskoj objavi, proizvodei tako, doista, novu posredniku kategoriju izmeu paganizrna i judaizrna sva drutva koja pridonose pravdi i nameu moralnostudrutvu. Tako, druge zajednice nisu samo prikladni objekti tolerancije. One imaju naroitu ulogu koju treba da igraju u Boijoj namjeri uspostavljanje pravednog drutvenog poretka. Meutim, svaka zajednica ne ide svojim putem u slijeenju Boije namjere. Model pluralizma koji prihvaa judaizam jest interaktivan. Pozitivno vrednovanje drugih drutava utire put, u halahi, za pravnu i kulturnu razmjenu izmeu judaizma i drugih drutava. Tako, Maimonidesovo gledite da su Jevreji obvezani da nametnu noevski zakon da bi pomogli drustvima u uspostavljanju pravednog drutvenog poretkaesto je navoeno kao utemeljenje za jevrejsku religijsku i pravnu dunost da ukljue druge u saradnike pothvate sainjene kako bi bili popravljeni etiki, moralni, duhovni i materijalniuvjetiopegdrutva. Intuicija da postoji takva obaveza podrava one koji judaizam tumae netradicijski preko jevrejske pozvanosti da slijede pravdu u drutvenom podruju. Istina je da tradicionalniji dijelovi religioznog judaizma jo ni u kom znaajnijem obliku nisu okrenuli svoju energiju u tom smjeru. Oni daju prednost pothvatima koji promiu interes Jevreja mimo onih koji ukljuujuovjeanstvo. To je tako u velikoj mjeri uslijed historijskog is kustva judaizma. S obzirom na pogrome i izgon, judaizam nije ulazio u natjecanje svjetskihreligijasvedosvojeemancipacijenetomnakonprosvjetiteljstva.Tamogunost ukljuenjausvijetokrutnojerazorenaholokaustomkojijepodstakaoosjeanjebeznaa naspram kulturne i drutvene saradnje, kao i troenje energije u obnovi samog jevrejstva. Valja se nadati da e nakon potrebnog vremena i s postojanim drutvenim uvjetimaojaatitamogunosttradicije.
*Onajkojiodluujeipresuujeurazliitimpitanjimaisporovimazajednice(Nap.ur.) 231.Katz,op.cit.,str.118.

~179~

Intelektualnipluralizam Pozvani smo da razmotrimo da li objavljene religijske tradicije imaju sposobnost da razviju jezik tolerancije osnovan na skepticizmu prema njegovom polaganju prava na istinuuzistodobnozadravanjevjerovanjauobjavljenuistinu.Halahskopravnopodruje jevrejsketradicijepriskrbljujezanimljivprimjertog"jezikatolerancije".24Decizormora,u halahskom podruju, napraviti formalan zakonski propis, stav premaonom ta je zakon ska istina s njegovog stanovita, te donijeti odluke koje se tiu ponaanja i djela drugih. U isto vrijeme, halahska tradicija istie da e sve ponuene mogunosti u zakonitom izvravanju Boije volje donijeti neki iskaz istine. ("Te i te su rijei vog Boga"25; "sve su dane od jednog pastira.26) Neslaganja moraju biti zabiljeena u jednom stanovitu s obziromnatodakasnijisudmoeosnaitiodbaenomiljenjekaozakon.27Tako,postoji jasan zahtjev da bude priznata djelomina zakonitost protivnikog stanovita i pored napetosti koje to pobuuje. Halahski decizor mora podnositi ne samo djelominu istinu svogprotivnikaveimogunostdajeinjegovostanovitepogreno. ta je zamisao istine o kojoj je ovdje rije i kako se moe izdrati napetost pobuena mnotvomsukobljujuihponudaozakonu,obdarenihnekimiskazomzbilje?Nekirazlozi koje daje tradicija usporedivi su s naglaavanjem slobodnog trita ideja koje je svojstveno za ljude liberalne tolerancije. Razliita miljenja osvjetljavaju traganje za istinom, izotravanje rasprave i objanjavanje tanog shvatanja. Ali, mnoga druga ukorijenjena su u zamislima o nemogunosti sigurnosti koje su svojstvene religijskoj tradiciji. Mistina kola naglaava da su nesporazumi i pluralizam svojstveni i pozitivni iskazi i naravi stvaranja pojedinanih ljudskih bia sa razliitim licima i miljenjima i samog objaviteljskog procesa. U jednom odjeljku Talmud opisuje objavu kao niz odluujuih mogunosti koje priskrbljuju jednaku osnovu za ponaanja koja su zabranjena i doputena.28 Bitne karakteristike pravnog pitanja, u tom stanovitu, najbolje su shvaene istodobnim razmatranjem njegovog poricanja. Mnotvenost i oprenost su svojstva same Boije istine. Mistiko stanovite o objavi kao razdijeljenom procesu koji je zapoeo na Sinaju i jo traje, to je esto povezano s mistinim vjerovanjem u beskonanu mogunost tumaenja zapisane rijei, takoer, naglaava pojedinane inte lektualne i psiholoke karakteristike koje svaka osoba prinosi halahskim tokovima.
OopsenijemraspravljanjuotomsvojstvujevrejskogmiljenjavidjetiSuzanneLastStone,'"InPursuitof the Countertext: The Turn to the Jewish Legal Model in Contemporary American Legal Theory'", Harvard LawReview,vol.106.1993.,str.813. 25 BabylonianTalmud.Eruvin.13b. 26 BabylonianTalmud,Hagiga,3b. 27 MishnahEduyot,1:5. 28 PalestinianTalmud,Sanhedrin,4:2.
24

~180~

BuduidaBoijarijenosibeskonanoznaenje,tenemoebitiprimijenjenananaroit kontekst smisla, nijedan pojedinac nee je posve razumjeti. Svako miljenje doprinosi opem razumijevanju, ali neije vlastito miljenje moe samo odraavati djelomino razumijevanje Boije istine. Racionalistiki model nije manjeskeptian prema sigurnosti, niti ita manje voljan da prizna da postoji samo djelomina kakvoa istine koja dotie pravnu odluku. On tei da pripie protivrjenosti i pluralizam ne priroenim svojstvima objave, ve izuzetno ogranienom podruju objavljene istine ili zakona, ili prekidu u historijskomlancuprijenosaobjave.Ipak,sobziromnatodajeljudskoznanjepogreivo, greka je neizbjena. Ali, greka je uraunata samim halahskim sustavom koji ne zahtijeva vjernost bilo kojoj apstraktnoj istini, ve vjernost procesu raspravljanja i halahskimunutarnjimpostupcimazarjeavanjesporova. Meutim, intelektualna tolerancija koju judaizam zahtijeva jest iskljuivo podruje normativnerabinskeklase,tejeusmjerenajedinopremadrugimpriznatimlanovimate klase. Nadalje, takva intelektualna tolerancija ograniena je na podruje ideja; ona ne obuhvaa djelovanja osnovana na tim idejama. Tradicija je otvorena za sukobljujue norme ili istinu tvrdnje na razini pravnog raspravljanja, ne na razini pravne prakse. Pluralizam ponasanja jest ili grijeh, odbacivanje obveznih pravnih normi, ili, u odsustvu obvezujuih normi, alosna posljedica propusta da bude postignuta saglasnost racionalnim raspravljanjem to je cilj halahske zajednice. Autor Sepher HaHinnucha predlae ak da bi, s obzirom na mogunost razdjeljivanja zakona, sektake podjele, pravni anarhizam i gubljenje ujedinjujue sile zakona u ivotu zajednice, "bilo bolje da pogreku trpe" rabini nego da "svak radi kako vidi da je prikladno".29 Tako, duboki epistemoloki skepticizam jevrejskog miljenja praen je velikim uvaavanjem poretka i autoriteta. Napetost izmeu skepticizma i poretka jest trajno svojstvo jevrejskog pravnog miljenja; odraeno je u njegovom knjievnom iskazu s ciklikim proizvodima pravnih zbornika koji kanoniziraju pravila i tumaenja koji uveavaju mogunost pluralizmaineslaganja. Ta dva ogranienja intelektualnog pluralizma objanjavaju zato ta religijska inaica tolerancije nije proirena na pojedinano zastranjivanje od uspostavljenih halahskih normi. Takvo zastranjenje nema neovisnu vrijednost. Mogunost podnoenja heretinosti i grijeha u normativnoj zajednici, koja je odreena odanou zakonu, zahtijeva razliit oblik tolerancije. Taj oblik tolerancije nije usmjeren prema razliitim vjerovanjimailiotpadnikimdjelovanjima,vepremaosobi. Tolerancijaosoba Halahauteorijizahtijevastrogodnospremahereticima,otpadnicimaipobunjenikim grenicima koji svojim djelovanjima pokazuju da odbijaju autoritet zakona. Javno
29

SepherHaHinnuch,Zapovijed,408.

~181~

odbijanje autoriteta zakona ne ugroava samo poredak veje smatrano i izdajom cijele zajednice s obzirom na to da su njene granice odreene pokornou zakonu. Heretici, otpadnici i pobunjeniki grenici iskljueni su iz "kategorije Izraela", te im nije dano pravo ni na kakav oblik drutvene solidarnosti.30 Zapravo, postoji obaveza da takvi grenici budu mreni, paak i da im bude nanoena teta. Pa ipak, postoji li neki nain da te osobe budu tolerirane, te da budu i dalje ukljuene u jevrejsko drustvo? Takva tolerancija je mogua ako je panja pomjerena sa djela koje ne moe biti tolerirano, ili takve ideje, te usmjerena prema osobi. Ta promjena "gledanja" omoguena je shvaanjem da postoji valjan razlog da ta osoba bude opravdana iako ne i njeno djelovanjeilinjenovjerovanje. Tolerancija osoba, prije nego vjerovanja ili praksi, strukturno je slina ideji oprosta, buduidatoleriraniinioproteniinostajuigrijehidubokoprekoriv.Ali,oprotenoje osobi koja je izvrila to djelo, ili je ona tolerirana s obzirom na shvaanje poticaja ili uvjeta koji su doveli do prekorivog vjerovanja ili prakse. Tako, mogunost "podnoenja" grenika moe biti stavljena u opi tradicijski pristup ideji milosti. Kako Bog podnosi grenike,usteeSvojgnjeviSvojestrpljenje,dabiodraoSvojuvezusIzraelom,takosei ljudi moraju natjecati u stjecanju Boijih vrlina, uzdravati se i biti strpljivi, te sauvati grenikovuvezusazajednicom. Halaha se uputa u taj oblik tolerancije kad je rije o prestupnicima. Tolerancija je zagovarana ne u vezi sa zakonitim pluralizmom, niti sa uvaavanjem pojedinane autonomnosti, ve s obzirom na to da prestupnik nije posve odgovoran za svoja djela ili heretina vjerovanja. Pojedinac moe biti toleriran, nepodnoljivi moe biti podnoen zato to se krivica za grijeh nalazi u nedovoljnom obrazovanju ili odgoju, u intelektualnomzavoenjuilitomeslino.Tajmodeltolerancijepriznajedamnotvenost sila i drutvenih okolnosti oblikuje jastvo. Tolerancija osoba odgovara zbiljnom, drutveno utemeljenom jastvu, a ne liberalnom uzoru slobodno birajueg jastva, to jest modelu jastva o kojem razmilja religijska tradicija. Tako, razvoj tog stava tolerancije prema osobama, koji je uterneljen na shvaanju isprike, proiren je mimo zajednice savezadabibiloopravdanotolerantnoponaanjeipremapaganskirnidolopoklonicirna. Kada je proirena na bliske Jevreje, takva tolerancija nije samo potaknuta etikorn zabrinutou za tolerirane osobe kao takve. Takva tolerancija, u kontekstu judaizma, potaknuta je drutvenirn zabrinutostima potrebom da bude sauvana nacionalna historijska zajednica koja se preklapa s teolokorn. Tolerancija osoba doputa zajednici da podnosi heretika ili prestupnika kao njenog punog lana. Podnoenje heretika i grenika u zajednici, radije nego njihovo istjerivanje i izbacivanje iz nje, vodi neizbjeno
30

O potpunijem razmatranju tog pitanja vidjeti Norman Lamm. "Loving and Hating Jews as Halakhic Categories"uJewishTraditionandtheNontraditionalJew,ur.JacobJ.Schacter,Mountvale,1992.

~182~

pluralizaciji zajednice. Ustrajno djelatno sudjelovanje s takvim lanovirna proizvodi raznolikije drutvo, u kojem je pluralizam primjenjivan iako ne i ozakonjen, te prijei okotavanjezajedniceuhomogeniostatakvjernih. Zajedniko pitanje ta tri modela tolerancije, od kojih je svaki usmjeren razliitim drutvenim prilikama (rneuskupni odnosi, rasprava s normativnom zajednicom i unutarskupni odnosi), jest teoretska voljnost da se koegzistira s razlikom, s razliitim religijskimskupinama,razlicitimpravnimgleditimairazliitimlanovimazajednice.

~183~

ENEUJUDAIZMUIZPERSPEKTIVELJUDSKIH PRAVA

Berger,MichaeliLipstadt,Deborah,eneuJudaizmuizperspektiveljudskihprava,uJohnWitte, Johan D. Van Der Vyver, Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspective, KluwerLawInternational,Netherlands,1996.

Iusni,atoljestvestajahunazemlji,avrhomticahuunebo,igle,aneliBojiponjimase penjahuislaahu.Postanje28:12 Naslov ovog toma i njegovog nastavka, Vjerska ljudska prava u globalnoj perspektivi, postavlja pred nas jednu anomaliju i jedan izazov. S jedne strane, rije vjerski, bar prema zapadnom iskustvu, asocira na traenje izvora ispravnog djelovanja gledajui u nebo1. Obaveze potiu od boanstvazakonodavca,ija nam je volja poznata kroz razne oblike otkrovenja. S druge strane, rije ljudski nije samo pridjev koji opisuje prava o kojima se ovde radi, nasuprot npr. pravima ivotinja. Ovaj pojam, koji potie iz doba ranog prosvjetiteljstva, utemeljuje obaveze nas jednih prema drugima, kao aspekt pojedincabezobziranarasu,vjeruilietnikiidentitet.Univerzalizamkojikarakterieovu ideju jedna je od oznaka modernog doba, i ona je reper za postupanje prema manjinama, ratnim zarobljenicima i kriminalcima.2 Zato nam se izraz vjerska ljudska prava praktino ini oksimoronom, jer, dok se religija fokusira na vrh Jakovljevih ljestava,filozofiprosvjetiteljstvaietiaribaveseiskljuivoJakovomnanjihovomdnu. Meutim, mnogi od nas, bez obzira da li se radi o svetovnim izuavateljima religije ili religioznim misliocima i laicima, bave se ovim projektom ba zato to ne vide ambis koji razdvaja ta dva podruja. Prema naem vienju postoji bliska, intimna veza izmeu ljudskih prava i religije. Krenja ljudskih prava, bez obzira da li se deavaju u blioj ili daljoj okolini, pogaaju nas kao moralno ili vjerski neprihvatljiva. Zagovornici ljudskih pravaestoudruujusnagesasveenicimairabinimauborbizazajednikicilj,kaotose deavalo u marevima za graanska prava u Americi 1960tih. Snovi i ciljevi onih koji zahtjevajuibraneljudskapravajasnisuodjeciprastarihprorokihglasovakojisutakoe
Istone vjerske tradicije, i u politeistikim I neteistikim oblicima, pruaju razliite modele razumijevanja ljudskih prava u vjerskom kontekstu. Vidi eseje o hinduizmu, budizmu, a posebno konfuijanizmu u Leroy S. Rouner, ed, Ljudska prava i svjetske religije (Notre Dame, 1988). Rounerov uvodni esej (ibid, 114) pomaepriusporedbizapadnogiistonogpristupaljudskimpravima. 2 VidiJacobKatz,Razvojljudskihpravaposlijeemancipacije:liberalizamiuniverzalizamuDavidSikorsky, ed,Esejioljudskimpravima:suvremenapitanjaijevrejskeperspektive(Philadelphia,1979),28296.
1

~184~

donijeli nadu u idealno drutvo zasnovano na pravdi i istini. Ukratko, izazov ovog toma i njegovog nastavka ogleda se uinjenici da mi elimo biti oni aneli koji se po ljestvama penjuisputaju,nekisveomlakoomoddrugih,upokuajudashvatimovezeiodnose izmeutedvijesfere. Ovo poglavlje bavi se enskim pravima u jevrejskim zajednicama. Jedan od pristupa toj temi bio bi jednostavno nabrajanje prava i obaveza prema halahi (jevrejskom zakonu): koje obaveze ena ima prema drugima, kao npr. prema suprugu, djeci i roditeljima i kako su drugi duni postupati prema njoj. Kao u svakom pravnom sistemu, postojeprivilegijeiogranienjakojisunastalikrozvrijemeikojezatotrebaposmatratiiz istorijske perspektive. To bi ve samo po sebi bilo ambiciozan projekat, a predstavlja neophodnu osnovu za svaku ueniju raspravu na datu temu. Ali ako elimo zaista odgovoritinaizazovkojinamnameeovajprojekat,moramozacrtatipotencijalnukorist odsagledavanjaoveproblematikeizperspektiveljudskihprava. Moramovenapoetkurazjasnitidanamnijeciljkritikaanalizajevrejskogzakonaiz perspektive kanona suvremenih ljudskih prava. Ovaj projekat nije pokrenut da bi se otkrili oni aspekti vjerskih tradicija koji protivrjee ili ak naruavaju prihvaene standarde skorijih komisija ili konvencija na polju ljudskih prava. Ne samo da bi to potkopalo duh suradnjekoji karakterie ovaj projekat, ve bimnoge religije natjeraloda zauzmu odbrambeni i apologetski stav, to bi onemoguilo svaki vid otvorenosti i iskrenostibitnihzaovajposao. Nije nam cilj ni pokazati, u skladu s klasinom tradicijom apologija, da je odreena vjerska tradicija prethodila suvremenim ljudskim pravima ili posluila kao njihov izvor, to bi znailo rei da su suvremeni stavovi izlini. Na cilj je da razotkrijemo neke od pretpostavki i premisa svakog sistema, a zatim da ustanovimo da li je mogue napraviti nekikoristanpresjek.Poinjemoanalizomrazliitihpoimanjapravausvakojodtradicija, a zatim prelazimo na zakone koji se odnose na ene u halahi. Zatimemo obraditijedan konkretan sluaj koji odraava suvremenu jevrejsku scenu, i istraiti kako naa rasprava moebacitisvjetlonaproblem. Jevrejskizakoniljudskaprava Preklapanje jevrejskih zakona i ljudskih prava u praksi predstavlja polaznu taku nae analize pretpostavki svakog sistema3. Prima facie, stalna briga jevrejske Biblije za
Impresivna je panja ukazana ovoj temi u posljednjih dvadeset godina, u vidu brojnih lanaka, knjiga I simpozijuma o odnosu jevrejskog zakona i ljudskih prava. S. Daniel Berslauer je nedavno sakupio obimnu literaturu u knjizi Judaizam I ljudska prava u suvremenoj misli: bibliografska analiza (Westport 1993). Obuhvatniuvodnabrajateorijskeosepokojimasemoguorganizovatirazliitipristupiovojtemi.
3

~185~

stranca, siroe i udovicu4, kao i za siromanoga, izraz je osnovnog moralnog stava jevrejskogzakonakojijeomoguavaonjeguiravnopravantretmansvakoglanadrutva bez obzira na ekonomske uslove ili drutveni status.5 Rabini su nastavili tom linijom, donosei zakone i ustanovljavajui praksu koje bi sprijeile zloupotrebu hendikepiranih klasa.6Srednjovjekovnejevrejskezajednicesuposjedovalelokalneinstitucijezapodrku i fondove osnovane u svrhu pomaganja udovicama, siroadi i siromanima institucije koje jo uvijek karakteriu suvremene jevrejske zajednice. Onima koji se zanimaju za ljudskapravajevrejskaistorijaizgledakaosvijetaoprimjerzbogbrigeohendikepiranima inesretnima. Meutim, ovaj praktini presjek protivrjei fundamentalnoj teorijskoj razlici izmeu jevrejskog zakona i suvremenog poimanja ljudskih prava.7 Pozajmiu frazu Roberta M. Covera, pria iza halakog nomosa je dvoznana: prvo, tu je ideja da su ljudi stvoreni po liku Boga, koja i sama ima dvije posljedice.8 Jedna je vjerovanje da svako posjeduje dio apsolutne vrijednosti, to obavezuje ljude da se jedan prema drugom ophode s osnovnim stepenom potovanja. Knjiga Postanja kae da je prvi ovjek stvoren s boanskimlikom(1:2627)idajenjegovostvaranjebiloveomadobro(1:31).Naredba Tore da se voli svoj blinji (Levitikus 19:18) zasniva se na jednakoj vrijednosti svakog ljudskog bia. Rabinima je ovaj princip sluio kao pokazatelj beskonane vrijednosti ljudskogivota;takosusudijeupozoravalesvjedoketekihzloina:Svakokounitiivot jedne osobe kao da je unitio cijeli svijet.9 Kad svjedoenje moe imati tako teke posljedice, vano je naglasiti vrijednost svakog pojedinca. U rabinskoj literaturi, naredba
OvajtrodjelniizrazpojavljujesebardesetputasamouKnjizideuteronomije:14:29;16:11,14;24:17,19, 20,21;26:12,13;27:19. 5 MnogouenihljudiuBiblijiIrabinskojliteraturividijasaninedvosmislennaglasaknaetici.Vidinpr.Louis Jacobs, Odnosi izmeu religije i etike u jevrejskoj misli u Gene Outka i John P. Reeder, eds, Religija i moral (New York, 1973), preuzeto u Menachem Mark Kellner, ed, Suvremena jevrejska etika (New York, 1978). 6 Naprimjer,mjerekojesusepoduyimaledabiseosiguraloshelotin'oldeletbifneilovin,bukvalnodase vrata ne smiju zakljuati kad neko doe da pozajmi. Drugim rijeima, kad pravna procedura ili ak biblijski zakon mogu da poslue kao izgovor da se siromanima ne daju pozajmice, rabini su ublaili zahtjeveilinalazilinaindazaobiuzakon.Jevrejskizakon,premajednommiljenju,zahtjevadatrisudije donesu presudu u raspravama u graanskim parnicama. Rabini su dozvolili da tri obrazovana laika presuuju, tako da je pozajmljivau bilo lake pokrenuti parnicu, uklanjajui tehniku prepreku iz poetnog ina pozajmljivanja. Vavilonski Talmud Sanhedrin 2b31, prijevod Isadore Epstein (London, 1987). Hillerov prosbul, koji je dozvoljavao zajmodavcima da trae povraaj novca ak i poslije abatske godine, koja je po Bibliji ponitavala dugove, imao je za cilj olakanje situacije siromanih, koji su sve tee dobijalipozajmicekakosepribliavalasedmagodina.VavilonskiTalmudGittin36ab;uporediJerusalimski TalmudGittin4:3(Villna,1907). 7 Dio ove analize zasniva se na kratkomlanku Lenna Evana Goodmana, Ravnopravnost i ljudska prava: stavoviLockeaijudaizma,Judaizam25(1976):35762.VidiiZeevFalk,Zakonireligija(Jerusalim,1981), 7589,posebno7986. 8 RobertM.Cover,Nomosipria,Harvardskapravnikarevija97(1983):4. 9 MishnahSanhedrin4:6.
4

~186~

daseobjeenikriminalacneostavljanavjealimadosumraka(Deuteronomija21:2223) osnovnijeizrazboanskogaspektaovjeka,akionogkojijeprekriozakon.10 Shvatanje da je ovjeanstvo stvoreno po bojem liku ima i drugu, moda vaniju posljedicu po ljudsko ponaanje: naredbu da se imitira Bog. Kao bie s boanskim aspektom,ovjek ima obavezu da ostvari svoje potencijale i ophodi se prema drugima na boanski nain. Petoknjini nalog Bie svet, jer sam Ja, tvoj Gospod Bog, svet (Levitikus 19:2) predstavlja eho tog shvatanja,11 kao i rabinsko tumaenje Izlaska 15:2: Kao to je On milostiv i saosjeajan, tako e i ti biti milostiv i saosjeajan.12 To su najjasniji izrazi ideje da ljudska bia imaju obavezu ostvarenja svog boanskog aspekta postupajuietiki.13 Drugo, biblijska pria o izlasku iz Egipta funkcionie ve u samoj Tori kao najvie sredstvo izjednaavanja. U epilogu podueg poglavlja o tome kako se treba postupati prema siromanima, posebno onima koji su prisiljeni prodati naslijeenu zemlju ili ak sami sebe, Tora kae: samo su Meni Izraeliani robovi, Moji robovi koje sam izveo iz Egipta; Ja sam va Gospod Bog (Levitikus 25:55). Ekonomska mo je najei oblik potinjavanja u drutvu; zakon insistira na zatiti dostojanstva onih koji silom prilika zavise od drugih. Za narod koji kolektivno postojanje duguje dobronamjernom i nezasluenominu boanskog spasenja, svi njegovi pripadnici su u jednakom odnosu s Bogom.KodBogananebusvisuJevrejijednaki. Ova dva vjerska koncepta ravnopravnosti u snanom su kontrastu s filozofskom osnovom suvremenih ljudskih prava. Dok prva reenica amerike Deklaracije nezavisnosti, uz deistiko podraavanje biblijskog stava, glasi Svi su ljudi stvoreni jednaki, poimanje ravnopravnosti u XVIII stoljeu zapravo je najnovija inkarnacija ideje koja svoje porijeklo duguje grkim sofistima i njihovim nasljednicima Macchiaveliju, Hobbesu i Lockeu. U irem smislu, svi ovi mislioci izraavaju ideju da osnovna ravnopravnostmeuljudimapredstavljanjihovusposobnostivoljudaunitesvakog drugog u nezaustavljivoj tenji za ostvarenjem sopstvenih interesa. Hobbesov poznati opis stanja ovjeanstva prije pojave civilizacije kao rat svih protiv svih rezultat je vienjaovjeka kao pojedinca s neprekidnom i nepokolebljivom tenjom za moi.14 Kao
VavilonskiTalmudSanhedrin46b. OvoshvatanjeizraenojeuPsalmima8:5:tajeovjekdabigaseTisjetio,alisigaTinainiotekneto manjimodBoga(ilianela). 12 Vavillonski Talmud Shabbat 133b. Uporedi Vavilonski Talmud Sotah 14a, koji nabraja aktivnosti Boga kojeovjektrebapodraavati:oblaitinage,posjeivatibolesne,tjeitioaloeneipokopavatimrtve. 13 Maimonides, kad pie o postupcima prema robovima, takoe spominje dualno poimanje vrijednosti svakeosobeInaredbudaseimitiraBog.MishnehTorah,Zakoniorobovima,8:9,prijevodIsadoreTwersky (New Haven, 1976). Meutim, S. D. Goitein, koji je takoe kod Maimonidesa naao dualne osnove postupanja prema robovima, prvi je pojam shvatio kao jedinstvo ovjeanstva, ne beskrajnu vrijednost pojedinca. Vidi S. D. Goitein, Ljudska prava u jevrejskoj misli i ivotu u Srednjem vijeku, u Sidorsky, ed, Esejioljudskimpravima:suvremenapitanjaijevrejskeperspektive,254. 14 ThomasHobbes,Leviathan,Idio,pogl.11.
11 10

~187~

odjek sofistikog stava, Locke takoe tvrdi da je jedini znaaj neke osobe u ivotima drugih u predstavljanju potencijalnog izvora opasnosti za njih. Za Lockea je kritina posljedica to to primarni zadatak vlade (i zakona) postaje zatita graana jedih od drugih, kontroliui uroenu ali primirenu agresivnost koja stalno prijeti da se ispolji. Ovaj pesimistini, naturalistiki pogled na ovjeanstvo u otrom je kontrastu s preovlaujuim stavom u judaizmu, koji vidi ovjeka kao stvorenje s boanskim osobinama, a ulogu zakona i vlasti kao njegovanje moralnog karaktera pojedinca unutar drutvakojeigraaktivnuuloguuciljudostizanjaviegideala.15 U ovom svjetlu, suvremeno poimanje ljudskih prava ne predstavlja puku rekonceptualizaciju antikog moralnog impulsa, formulisanu ovaj put pojmovima imanencijeumjestotranscendencije.SilazaknizJakovljeveljestveodvjerskihobavezado ljudskih prava nagovjetava fundamentalnu transformaciju drutvenog znaaja pojedinca. Prema biblijskoj perspektivi, ovjek je stvoren po bojem liku i kao takav zasluuje potovanje i dostojanstvo. Ljudi imaju obavezu pomagati jedni drugima i u poboljavanju kolektivnih uslova i u materijalnom i duhovnom razvoju druge osobe.16 Nasuprottome,premaproirenomsuvremenompogledunasvijet,izrazljudskaprava oznaava zahtjeve pojadinca prema drutvu dosadne grupe sebinih osoba koje bukvalnougroavajudobarivotdrugih.Izoiglednihrazloga,manjinama,enama,djeci i hendikepiranima potrebna je zatita ljudskih prava, jer su najranjiviji u drutvu koje je nastalo samo da bi se sprijeila prirodna agresija za koju su svi ljudi sposobni i voljni da primjene.17

Kaemo preovlaujui stav jer rabinska literatura ne sadri izraze sofistike pozicije: R. Hanina, zamjenik sveenika, kae: Treba se moliti za dobrobit vlade (malkhut, bukvalno: monarhije), jer da nije straha od vlasti, ljudi bi jedan drugog ive gutali. Mishnah Avot 3:2, prijevod Herbert Darby (London, 1944). Vavilonski Talmud Avodah Zarah (4a) jo vie zaotrava sliku, opisujui ljude kao ribe razliitih veliina, I vee bi jele manje da nije vlasti. To je odjek pesimistikog pogleda na ovjeka koji se kasnije javljakodHobbesaiLockea.Meutim,trebaprimijetitidasekomentarR.Hanineodnosinastranuvlast,u ovomsluajurimskuguvernaturuuJudeji.DoksusemnogiuIzraeluutovrijememolilizapropastvlastiiz raznih politikih razloga, R. Hanina ih podsjea da prisustvo te vlasti osigurava izvjesni stepen reda i zakona u inae anarhinom drutvu, i da joj zato treba pruiti podrku. (Josephus svjedoi o saveznitvu sveenika i rimskih vlasti; Vidi Antika kod Jevreja, Knjiga XX, pogl. 10.) Pored toga, R. Hanina ne govori o zakonu, ve o sistemu vlasti koji dijeli pravdu I kaznu, to je funkcija koju jevrejski sudski sistem nije u znaanoj mjeri izvravao tokom kasnijih godina perioda Drugog hrama. Komentar R. Hanine ne moe se vidjetikaoopistavosvrsihalahe,ilijevrejskogzakonakaopravnogsistema. 16 Mada izgleda da postoji mnogo dokaza moralnog karaktera jevrejskog zakona, detaljna analiza bi zahtijevala ispitivanje vitalnosti etike u jevrejskom zakonu. Drugim rijeima, iako mnogi zakoni postiu moralne ciljeve, pravna egzegeza i diskusija u samim izvorima jevrejskog zakona rijetko se ili nikad ne oslanjaju na etike principe. Vidi Sid Z. Leiman, Kritika Louisa Jacobsa u Menachem Marc Kellner, ed, Suvremena jevrejska etika (Brooklyn, 1978), 5860; Gerald J. Blidstein, Moralne generalizacije I halaki diskurs,Svara2(1)(1991):812. 17 Strogikapitalizamje,naravno,ekonomskiekvivalentovogkonceptaljudskevrijednosti.Vrijednostjedne osobe je njen rad, interes pokree sistem, a oni koji nisu uspjeni smatraju se ili nekompetentnima, ili se tvrdi da ne ostvaruju agresivni potencijal koji priroda daje svima. Mijeanje vlasti se zato izbjegava poto

15

~188~

Sad se okrenimo temi enskih prava po jevrejskom zakonu. Ukratko emo ocrtati ope konture enskih prava i obaveza, naglaavajui pravila i procedure ustanovljene tokom vremena i u svrhu obezbjeenja dostojanstva ene i njene zatite od potencijalnihzloupotrebaimplicitnihuneravnopravnomodnosuukojemseveinaena nala:otackerimuena.

eneuJevrejskompravu:pregled
Za mene su ene gore od smrti (Eklesijasti, 7:26). Onaj ko nae enu naao je sreu (Poslovice, 1822). Ove dvije biblijske reenice iz Ketuvima (Spisa) daju nam uvid u vieznanost glasova sadranih u jevrejskoj tradiciji. Rijetko se u izvorima judaizma sreemo samo s jednim miljenjem o nekoj temi, ak i kad su u pitanju tako fundamentalni pojmovi kao idolatrija ili muenitvo. S metodolokog stanovita zato je teko izvui ope zakljuke o bilo emu iz tradicionalnog jevrejskog zakona. Njegovi autoritativni tekstovi pokrivaju vievjekovni period, od Biblije do suvremenih zakona i rabinskih spisa.18 Ta tradicija je samosvjesno egzegetska i interpretativna, jer se koristi paljivom analizom starijih tekstova i zakona u donoenju rjeenja za bilo kakav problem. Istorijski gledano, veina najranijih i najautoritativnijih izvora halahe datira iz rabinskog perioda, koji je trajao otprilike od II stoljea p. n.e. do VII stoljea n. e. U tom periodu, ogroman pravni materijal razvio se u usmenoj kulturi akademija. Prvo je taj materijalsumiraopatrijarhrabinJudauMinikrajemIIipoetkomIIIstoljea,azatimje on redigovan do detalja i s komentarima u Palestinskom i Vavilonskom Talmudu. Fokusiraemo se na ove izvore pri analizi legalnog statusa ena prema jevrejskom pravu.19 Po pitanju graanskog i krivinog zakona, mukarci i ene su u sutini ravnopravni, bez obzira da li su rtva ili poinilac. Halaha zabranjuje ozljeivanje mukarca ili ene, i


uvodi faktor favorizovanja u prirodno stanje ljudi: oni agresivniji e prirodno uspjeti. Danas se raspravljaopravimanazdravstvenoosiguranje,penzionerskepovlasticeIostaleoblikesocijalnepomoi kaopokuajnametanjaLockeovogmodelavlastiekonomskomdrutvenomsistemu. 18 Radipregledaistorijejevrejskogzakona,vidiDavidFeldman,Braniodnosi,kontrolaraanjaiabortusu jevrejskom zakonu (New York, 1974), 318, preuzeto u Menachem Marc Kellner, ed, Suvremena jevrejska etika,2140. 19 Dva glavna djela koja se bave ovom oblau zakona su Judith Hauptman, Slike ena u Talmudu u Rosemary Radford Ruether, ed, Religija i polna diskriminacija (New York, 1974) i Judith Romney Wegner, Roba ili osoba? Poloaj enau Mini (NewYork, 1988). Kako se vidi po naslovima, svaka knjiga se fokusira narazliittekstkaoizvor.

~189~

oba pola snose istu odgovornost za napad.20 Kazna za ozljedu naneenu robu bila je ista bez obzira da li se radilo o robu ili robinji.21 Prema biblijskom zakonu, i jedan i drugi roditelj morali su dobiti potovanje djece, a udariti bilo kog roditelja znailo je smrtnu kaznu.22 Oba partnera u nezakonitoj seksualnoj vezi bivala su pogubljena,23 a za razliku od ostalih antikih bliskoistonih zakonika, npr. hamurabijskog, ni klasa ni pol oteene stranenisuigraliulogu. Mada su ene imale pristup svim zakonskim oblicima zadovoljenja pravde, same u tom procesu nisu uestvovale. U sudu nisu mogle biti ni svjedoci u krivinom postupku, ni sudije.24 Ovo iskljuenje iz javnog ivota odnosilo se na svapodruja drutvene slube u njenom zvaninom obliku.25 Kroz istoriju, meutim, ene nisu bile potpuno odsutne iz sfere javnog. Oba Talmuda obiluju primjerima sudskih procesa u kojima su se ene bavile ozbiljnim, ak irokim poslovnim transakcijama, i esti su navodi da posjeduju zemljite. U oblasti ritualnog zakona, razlika izmeu mukarca i ene je najizraenija. Prema Mini, ene su izuzete iz svih pozitivnih zakona o ritualima vezanim za odreeno doba dana.26 To ukljuuje veinu zakona o proslavama, sem kad konkretna egzegeza obavezujeenudajesepridrava,kaonpr.usluajukonzumiranjabeskvasnoghljebaza pashu. Ovo izuzee imalo je iroke posljedice, jer su se prema jevrejskom zakonu kod verbalnih zakona poput molitvi i blagoslova mogle izvravati dunosti sluanjem nekoga kako recituje odreenu formulu samo ako su obje osobe imale jednake odgovornosti. Mada je enama bilo dozvoljeno da recituju molitve, njihova vezanost za odreeno vrijeme (jutro, poslijepodne i vee) znaila je da su ene u sutini bile iskljuene, pa zato nisu mogle izvravati obaveze mukarca. ene nisu ubrajane u kvorum za molitvu, ve su se u slubi u sinagogi smatrale posmatraima. Prema Talmudu,enesumoglebitipozvanenaTorusamokadseradiloojavnompitanju,aliih


Vidinpr.Izlazak,passim.Midrisheihalakhasetrudedaobezbjededasesviprekrajnizakoniprimjenjuju jednako na oba pola. Vidi npr. Mekhilta derabbi Yishmael do EX. 21:18ff, prijevod HorovitzRabin (Jerusalim,1960). 21 Izlazak21:267. 22 Izlazak20:10,21:15. 23 SifradoLev.19:29. 24 Izvor njihove diskvalifikacije kao svjedoka je egzegeza pronaena u Sifri do Deutoronomije 19:17 (New York, 1969); uporedi s Mishna Shevuot i Shevuot Vavilonskog Talmuda 30a. Ovo iskljuenje bilo je ogranieno na krivine sluajeve; po pitanjima rituala, svjedoenje ena prihvatalo se u cilju ustanovljavanja statusa odreenih predmeta, da li su dozvoljeni ili ne. ene nisu mogle biti sudije na osnovu minajskog poistovjeenja uloge svjedoka i sudije. Vidi Mishnah Niddah 4:4. ene su, meutim, smjele donositi halake odluke na vansudskim poloajima; vidi Pitchei Teshuvah do Shulkhan Arukh, HoshenMishpat7:4(Jerusalim,1992). 25 VavilonskiTalmudYevamot45a.UpSifredoDeut.17:15. 26 MishnahKiddushin1:7.
20

~190~

je kasniji rabinski zakon iskljuio i iz toga, pod izgovorom asti kongregacije, ne ba jasnim,alinimalolaskavim.27 Ovo iskljuenje iz naredbi vezanih za odreeno vrijeme obino se pripisuje drutvenom zahtjevu da ena u svako doba dana bude slobodna da bi ispunila potrebe svog mua i djece. Nametanje dodatnih obaveza bilo bi nepoteno. Meutim, ova teorija, ma koliko racionalna s drutvenoistorijskog stanovita, nije univerzalno prihvaena. Ovo objanjenje nije adekvatno s obzirom na enine obaveze u nekoliko rituala vezanih za odreeno vrijeme, kao npr. sluanje Esterinog svitka na purim, paljenje svijea za Hanuku, itd. Dalje, ovo objanjenje bi znailo da su neudate ili starije ene bez djece i mua trebale imati tu obavezu. Zbog ovih primjedbi, Saul Berman je ustvrdio da se iza ovog izuzea zapravo krije vienje potreba jevrejskog drutva za koje surabinivjerovalidasenajboljezadovoljavajuzadravanjemenauporodinojsredini.28 Kritina podjela naredbi, prema Bermanu, je na one koje se izvravaju u domu, i one koje se izvravaju na nivou zajednice. Primarni cilj izuzea ena bio je stabilnost porodice, koja se najbolje postie ako se eni ne prui prilika da bira izmeu porodinih obavezaijavnihposlova.29 Bermanova teogija mogla bi objasniti jo jedno znaajno izuzee ene u jevrejskom zakonu: nisu imale obavezu prouavati Toru. Za tradicionalne Jevreje, Tora nije samo komplet zakona i pravila, ve materijalizacija boje rijei, biljeka bojeg otkrovenja Jevrejima. Usmene tradicije koje su se razvile oko nje predstavljaju sutinu rabinskog judaizma, a izostavljanje ena iz njenog prouavanja znai liavanje veza s duhovnim naslijeem njenog naroda. Meutim, uenje Tore napustilo je, posebno tokom rabinskog perioda, okrilje porodice, gdje se prenostilo s roditelja na dijete (Deuteronomija 6:7, 11:19) i premjestilo se na akademiju, gdje se po prvi put u ivotu sluao tannaim kako recituje usmjena predanja prethodnih generacija, poslije ega je djeaka ekalo uee u debati o njegovom znaenju sa suvremenim uenjacima. Tora nijeviebilastvarporodice,vezajednice,ienesutakoiskljueneizjojednesfere. ak ni ovo, meutim, ne objanjava zato se izuzee odnosilo na sve ene,ak i one koje u datom trenutkunisu, ili nisu vie, u kontekstu tradicionalne porodice. Sem toga, i mnogi oevi bi danas zbog porodinih obaveza morali biti izuzeti iz nekih naredbi
Vavilonski Talmud Megillah 23a. Taan citat glasi: Nai rabini su mislili: svi su kvalifikovani da budu meu sedam (onih kojiitaju Toru),ak I maloljetnici I ene, ali su mudraci rekli da ena ne trebaitati zbog asti kongregacije. Neki tumae da ovo znai da neko moe doi na slubu, vidjeti enu da ita i pomisliti da nema mukaraca koji bi mogli itati sa svitka, to je prava vjetina s obzirom da se ne piu samoglasnici i nema znakova interpunkcije. Izraz ast kongregacije spominje se nekoliko puta u VavilnskomTalmuduMegillah24b.Zatojetekopronaipravoznaenjeovogizvora. 28 Saul Berman, Status ene u halakom judaizmu u Elizabeth Koltun, ed, Jevrejska ena: nove perspektive(NewYork,1976),114128. 29 Ibid,123.
27

~191~

uslovljenih vremenom.30 Vjerovatnije je da se zato ovde radi, kao to Berman nagovjetava,ofundamentalnojpodjelinaprivatnuijavnusferu.31Meutim,kadseova funkcionalna podjela uredi zakonom i izrazi pravnikim argonom (jedinim kojim se rabini mogu sluiti), mnoge konsekvence proistekle iz prvobitne distinkcije su rtvovane uciljudobijanjajasnogilakoprimjenjivogsistema.Pravnezakoljicenavelesurabineda iskljue ene iz oblasti javnog da bi pojednostavili situaciju korak koji mogu cijeniti profesoriprava,aliobianovjeknaulicine. Dakle,uodreenimsuaspektimaeneimukarciimaliistaprava,aiznekih,posebno uritualnom iakademskomokruenju,enesubileiskljueneivezanezakuanstvo. Ova pimjeana slika, gdje su ene i mukarci nekad imali ravnopravan zakonski tretman, a nekadne,jojevidljivijausljedeojoblastianalize:brakuirazvodu.

Brakirazvod
Louenujetekopodnijetikaoolujnidan.32Akovamjeenaniska,sagniteseda biste je sluali.33 Kako ove dvije reenice ilustruju, analiza jevrejskog stava i prakse u oblasti braka i razvoda pokazuje da je tokom vijekova dolo do znaanih promjena, od kojih gotovo sve slue za poboljanje statusa ene, i da je uine manje ranjivom. Te promjene odraavaju i dinamiku jevrejskog zakona i osnovni stav prema eni kao osobi. Kakoemo pokazati, ova gotovo uroena dinaminost nije dovela u red situaciju u kojoj mnoge Jevrejke danas doivljavaju zlostavljanje i trpe ucjene samo da bi okonale svoje brakove. Prvo poglavlje Mine, Kiddushin, koji se bavi temom vjeridbe i imovine, poinje tvrdnjom da se ena stie pomou tri stvari: novca, nekog dokumenta i polnog odnosa.34Nekisuvremenimislioci,kojisefokusirajunarijestie(niknait)iprvadva pomenutasredstvazatransakciju,tvrdedajeenabilaoblikimovine.35Nijebilonikakve razlike izmeu kupovine ene i nekog drugog dijela posjeda, tvde oni. Njihov argument je potkrijepljen injenicom da se naredni pasusi tog poglavlja Mine bave sticanjem drugihdobara,kaonpr.robova,ivotinja,nekretninaipokretnosti.


Neoenjeni otac sa starateljstvom nad djecom, ili kad ima dozvolu da ih posjeuje, situacije su koje odmahpadajunapamet. 31 VidiodgovorSaulaBermanaPniniLahavuuSvari3(1)(1993):5154,posebnona52. 32 VavilonskiTalmudYevamot,63b. 33 VavilonskiTalmudBabaMetzia59a. 34 M. Kiddushin 1:1. Do ranog amorajskog perioda, rabini su se usprotivili polnom odnosu kao razlogu sklapanjabraka.VidiVavilonskiTalmudKiddushin12b. 35 Wegner,Robailiosoba,43,227,br.84.
30

~192~

Moesespekulisatiokarakterubrakauprijerabinskimvremenima;premalojeizvora ioninisupouzdani.Usvakomsluaju,doredakcijeMine,rabinisuvenapustilikoncept ene kao pokretne imovine, ako je on uope i bio na snazi. To se desilo na vie naina. Prvo, novani iznos koji se davao za sklapanje braka bio je tako beznaajan da se nije mogao smatrati kupovinom. U sutini, radilo se o simbolinoj isplati koja je obeleavala mukarevu kupovinu.36 Ono to je mukarac dobijao ovom transakcijom bilo je iskljuivo pravo na eninu seksualnost. Za razliku od kupovine posjeda, prije ugovaranjabrakamoralasedobitisaglasnostene.37Semtoga,mukaracsvojuenunije mogao prodati, niti je tjerati na neto protiv njene volje, to je zakon u Engleskoj dozvoljavao sve do kraja XIX stoljea. Nije se smio ni ponaati prema njoj kao prema ivotinji: mada su batine bile dozvoljen oblik kazne, mnogi rabini su ih smatrali dovoljnimrazlogomzarazvodbraka.38 Pored toga, na dva mjesta u Bibliji nailazimo na spominjanje novane naknade za nevjestu (mohar), koja se davala nevjestinom ocu.39 Izgleda da je obiaj kupovine nevjeste vladao na cijelom Bliskom istoku u antiko doba.40 U periodu Drugog hrama, meutim, ekonomske prilike nisu dozvoljavale mladiima da skupe dovoljno novca i mohar daju unaprijed. To je dovelo do toga da se mohar zamijeni branim ugovorom s nevjestom (ne njenim ocem), koji joj obezbjeuje sredstva za sluaj razvoda ili muevljeve smrti. R. Simeon ben Shetah, voa Fariseja u hasmonskom periodu (sredina II stoljea p. n. e.) ojaao je taj ugovor unosei u njega svu mladoenjinu imovinu kao garanciju.Sadrinaugovoraimaobliksporazumnogdokumenta(ketubah),kojipotpisuju svjedoci prije vjenanja, potvrujui mladoenjino prihvatanje obaveze. Iznos u ugovoru obino se poklapao s trokovima ivota u toku jedne ili dvije godine. Kasniji rabinski zakon osigurava zatitnu funkciju ovog ugovora zabranom vjenanja bez ketube; ako bi se dokument izgubio, rabinski zakon bi zabranjivao branom paru zajedniki ivot sve dok se ne sastavi novi, i dok ga ne potpiu svjedoci. Pored toga, ako se ketubah morala sprovesti, ena je primala novac prije raspodjele ostatka muevljevog imanja. Ako nasljedstvonijebilodovoljnoveliko,rabinisuodredilidasinovimorajuiidaprose,dabi


kola amaj tvrdila je da je jedan denar dovoljan. kola Hilel, iji je stav prihvaen, odredila je jednu prutu, osminu italijanskog isara. Mada nismo sigurni za taan ekvivalent, znamo da su ovo bili izuzetno mali iznosi. Pruta bi mogla biti ekvivalent penija. ak I dinar nije vrijedio vie od pet dolara danas. M. Kiddushin1:1. 37 VavilonskiTalmudKiddushin41a. 38 Jedan rabin iz XI stoljea donio je odluku da se s mukarcem koji je istukao enu postupa stroe nego s mukarcem koji je istukao drugog mukarca, poto nije imao obavezu da ga potuje, a enu je morao potovati vie od sebe. Vidi Rachel Biale, ene i jevrejski zakon: istraivanje enskih pitanja u halakim izvorima(NewYork,1984),9396. 39 Prema Bibliji, otac je dobijao nadoknadu za nevjestu od ovjeka koji je silovao ili zaveo njegovu ker. Izlazak22:1516;Deuteronomija22:2829. 40 Hauptman,SlikeenauTalmudu,185.
36

~193~

se majka i keri mogle izdravati novcem koji se moe dobiti od posjeda.41 Sve ove odredbeolakavelesubrak,aoteavalerazvod.42 Najzad,pasusuKiddushinukojigovorio sticanjuenepredstavljaposljednjiputda Mina pominje rije niknait u vezi s vjenanjem. U tom kontekstu se dalje koristi rije kiddushin, iskljuivo odreen, koji ima i konotacije svetosti. U judaizmu neto to je sveto uva se za posebnu upotrebu. Kad je rije o vjenanju, kiddushin oznaava iskljuivost.Premarabinima,mukaracposveujeenusebi,tj.dajesebiiskljuivopravo na njene seksualne funkcije.43 Mada je to muevljeva privilegija, on nije imao pravo da dozvoli drugima da koriste njegovu enu, ak ni naizgled zakonskim sredstvima, razvodomiponovnimvjenanjem.44 Mada se rabinsko vienje vjeridbe jasno razlikuje od kupovine pokretne robe, rabinsko shvatanje braka i meusobnih obaveza jo vie otkrivaju istinsku osjetljivost i brigu o zatiti ene. Mina nabraja, a Gemara iri taj spisak, cijeli niz prava i zatitnih mijera u korist ene. Priznajui da je iz drutvene i ekonomske perspektive ena bila zavisan partner u vezi, tradicija joj je pruila veliki broj mijera zatite. Kad bi se ena razboljela, mu je morao da se brine o njoj.45 Ako bi on umro, ona nije mogla biti izbaena iz porodinog doma.46 Najvanije od svega, Mina priznaje da ona ima neke emotivne i drutvene potrebe. Njen mu nije imao pravo sprjeavati je da ide kod roditelja ili na skupove poput vjenanja ili pokopa. Ako bi i pokuao, imao je obavezu dati joj slobodu putem razvoda, uz ispunjavanje obaveza iz ketube.47 Hiljadu godina kasnije, Maimonides, koji je insistirao na eninom pravu na posjete roditeljima, prijateljima i susjedima, primijetio je da ona nije u zatvoru iz kog ne bi smjela izai.48 Najvanije od svega, mu je bio odgovoran za njeno izdravanje, pokop i otkup u sluaju da bude kidnapovana.49 Sve te stvari su manifestacije njene zavisnosti od njega i njegovihobavezapremanjoj.
M.BavaBatra9:1. VavilonskiTalmudKetubbot82b:JerusalimskiTalmudKetubbot8:11;EliotN.DorffiArthurRosset,ivo drvo:korijeniistablojevrejskogzakona(NewYork,1988),443. 43 Biale,eneijevrejskizakon,48. 44 Deuteronomija 24:14. Vidi Komentar Nachanidesa, prijevod Charles Chavel (New York, 1971) I Komentar Sforna (Jerusalim, 1981), ad loc, I objanjenje u Sefer haHinukh, zapovjed 580 (Jerusalim, 1991). 45 M.Ketubot4:9. 46 M.Ketubot4:12. 47 M.Ketubot7:4,5. 48 Maimonides je ovome dodao sljedei komentar: S druge strane, eni ne prilii da ide po kuama i po ulici, i mu joj to ne bi trebao dozvoljavati, sem jednom ili dvaput mjeseno, kad se pojavi potreba. Mishneh Torah, Brani zakoni 13:11. Ovaj Maimonidesov komentar treba shvatiti u svjetlu suvremenog islamskogzakona;vidiGoitein,LjudskapravaujevrejskojmisliiivotuuSrednjemvijeku,256. 49 M.Ketubot4:4.Madagajeonamoglaosloboditiodreenihobavezapremanjoj,kaonpr.Odgovornosti da je hrani I oblai, nije ga mogla osloboditi obaveze da plati otkup za nju. Vidi Samuel Morell, Koliko je nezavisnaudataenapremarabinskomzakonu?Jevrejskedrutvenestrudije(ljeto/jesen1982):190.
42 41

~194~

ena je imala neke uzvratne obaveze prema muu. Prema Mini, bila je obavezna umivati ga i prati mu ruke i noge, spremati mu krevet i toiti mu vino.50 Talmud je promijenio ovaj spisak tako da on odraava lokalne obiaje. Zato danas pranje nogu nije na spisku. U nekim mjestima, ona je imala obavezu ne samo podizati djecu i obavljati kuanskeposlove,veipresti,tkatiikrpatiodjeucijeleporodice.Akojeimalasredstva, bilo muevljevih, bilo sopstvenih, mogla je angaovati druge da obavljaju ove poslove umjesto nje,51 mada nije smjela biti besposlena, kako je upozoravao rabin Eliezer moralaseneimbaviti,jerbesposlenostvodipromiskuitetu.52 Muevljeve finansijske odgovornosti prema eni davale su mu pravo na njenu zaradu dok su u braku, kao i pravo da obrauje njive koje su u njenom posjedu.53 No i u tom pogledusumupravabilaograniena.Zarazlikuodangloamerikogzakona,njeniposjedi utrenutkuvjenanjaostajuidaljenjeni,tejojsevraajuusluajurazvoda.Madajemu imao kontrolu nad takvim sredstvima tokom braka, nije ih mogao prodati bez njenog pristanka.54 Moda je najbolji test enskih prava u drutvu status neudate ene. Za razliku od klasinogpatrijarhalnogsistema,postojalesuitaveklaseJevrejkikojesuimalekontrolu nad svim aspektiva svog ivota. Dok su zavisne ene maloljetne keri, supruge i leviratske udovice (preudate za djevera poslije smrti mua)55 imale itav niz prava, od kojih smo neka ve nabrojali, bile su u velikoj mjeri pod kontolom mukarca od koga su zavisile. Za razliku od njih, razvedenice, udovice i odrasle neudate keri (poslije svoje 12 godine) potpuno su bile nezavisne. Postoje brojne anegdote o tome kako su takve ene ugovarale sopstvene brakove, vodile poslove i djelovale na svim podrujima, osim u oblasti rituala kao autonomna, nezavisna bia. Dok udatoj eni nije bilo dozvoljeno prodatisopstvenuimovinubezdozvolemua,razvedenicajeprekosudamoglanatjerati biveg mua da proda svoju imovinu da bi namirio obavezu iz ketube. Udovica je imala jo veu slobodu. Ne samo da je imala kontrolu nad sopstvenom imovinom, ve joj nije bila potrebna nikakva dozvola da proda dijelove imanja svog pokojnog mua. Pored toga, udovica koja nije ulazila u levirat mogla se udati za koga god eli.56 Odrasla neudata ker mogla je obavljati sve vrste poslova bez ikakvih prepreka, budui da je polagala iskljuivo pravu na svoju imovinu. Ovo opovrgava tvrdnje nekih, kao npr.
VavilonskiTalmudKetubot61a. M.Ketubot5:5. 52 M. Ketubot 5:5. Talmudska rasprava o ovom stavu ne pokazuje da li je miljenje rabina Eliezera normativno, mada ga Maimonides kodifikuje. Vidi ibid, 21:2. Ovakva sumnjiavost prema enskoj seksualnostinijerijetkosturabinskojliteraturi. 53 M.Ketubot4:4,6:1. 54 M.Gittin5:6. 55 Leviratskaudovicajeenaijijemuumroadanijeostaviomukudjecu.Udavalasezadjeveradabise nastavila loza pokojnog mua. Ako je nije htio vjenati, djever je morao izvesti ritual kojim je oslobaa. Akonijeuinionijednonidrugo,ostajalajeagunah,enakojasedonjegovesmrtinijemoglaudati. 56 Wegner,Robailiosoba?,170.
51 50

~195~

Simone de Beauvoir, da je judaizam isto patrijarhalan sistem.57 Takve inae nezaviste enenisusemoglebavitijedinovjerskimritualimaiizuavanjemTore. Pregled kako zakona, tako i opih tvrdnji o braku u Talmudu prua dobre osnove za argument da je ta tradicija brak smatrala sloenom grupom ovlatenja i obaveza koje je imaosvakipartner.KakozakljuujeJudithHauptman,Talmudjebraktretiraokaoodnos dva ljudsta bia, od kojih je svako imalo sopstvenu grupu potreba i odgovornosti. Mukarac je oito bio dominantni partner u takvom odnosu iz niza drutvenih, ekonomskih i vjerskih razloga. Ali enina lina prava imala su zatitu sofisticiranog aranmanauzvratnihdunostiiprivilegija.58 Uzvratnost, meutim, ne znai jednakost, i to je sr problema. Po biblijskom i rabinskom konceptu, brak ne predstavlja uniju dvije odrasle osobe koje se slau da provedu ivot zajedno mada rabini insistiraju na pristanku obiju strana na brak.59 Brak je prije muevljevo dobijanje iskljuivog zakonskog prava na seksualnu funkciju ene. JedinipomenbrakauPetoknjijuznaajanjeutomsmislu: Kad mukarac uzme enu i ima snoaj s njom, i ako gaone ne uspije zadovoljiti jer mu neto na njoj smeta, treba joj potpisati dokument za razvod i otjerati je iz svoje kue. Kad napusti mua, moe postati ena nekom drugom. Ako je i taj drugi mukarac odbije, preda joj dokument za razvod i otjera je, ili ako umre, prvi mu je nee opet 60 uzetizaenu... Izraz u prvoj reenici, ima snoaj s njom, predstavlja sutinu brane veze. Na hebrejskom rijei koje znae mu i polni odnos imaju isti korijetn b'al. Naravno, halaha ograniava i ova prava: rabinska tradicija je priznavala silovanje u braku i zabranjivala ga.61 Jo je interesantnije shvatanje da je polni odnos enino pravo, a muevljeva dunost, 62 te da se mukarac ne smije uzdravati od izvravanja branih dunosti kao sredstvo rasprave u braku63 za razliku od ostalih starih bliskoistonih tradicija.
SimonedeBeauvoir,Drugipol(NewYork,1974).VidiWegner,Robailiosoba? Hauptman,SlikeenauTalmudu,186. 59 Vavilonski Talmud Kiddushin 41a upozorava da otac ne smije udati svoju maloljetnu ker, ve mora ekati da ona sazri i da moe izraziti svoje miljenje o tome za koga se eli udati. Ni mukarac se nije trebao vjeriti za djevojku koju nije vidio, da mu ona ne bi bila odbojna. Zanimljivo je da talmudsko opravdanjezaovokaedabijeonmogaozamrzitiitakoprekritibiblijskuzapovjedVoliblinjegsvogkao sebe samog (Levitikus 19:19). Samuel Morrell istie da je ovo talmudsko uenje znaajno jer tretira enu kaoosobu,anekaosuprugu.VidiMorell,Jednakailitienik,189. 60 Deuteronomija24:14. 61 Maimonidespie:Mujenesmijesilovati, vemoradobitinjenpristanakradizajednikoguzbuenjai zadovoljstva,ibid,15:17. 62 Ketubot47b,56a. 63 VavilonskiTalmudKiddushin19b.
58 57

~196~

Ovaj pasus baca svjetlo na injenicu da je jevrejski model braka predstavljao jednostrano sticanje prava na seksualnost, uzgred zahtijevajui (kako su rabini kasnije inili) pristanak ene. Ako su tako sklapani brakovi, onda je postojao samo jedan nain da se oni ponite: tako to bi mu odustao od svojih prava i vratio ih eni. To objanjava zato se ovaj pasus fokusira na muevljevo nezadovoljstvo enom (iz ma kog razloga), a ne obrnuto; samo je on mogao pokrenuti razvod, poto je samo on bio inicijator vjenanja. Jo jednom je rabinska tradicija otila daleko u zatiti ena od zloupotreba u sistemu po kome samo jedna strana dri kontrolu. ak i kratka analiza jevrejskog zakona o razvodu otkriva da su rabini radili na poboljanju eninog ranjivog poloaja oteavajui muu postupak razvoda. Rabini su smislili niz naina za zatitu ene od hirovitog i osvetoljubivog mua koji bi se potrudio, iz ljubomore ili pomraenosti uma, da joj zagora ivot. Pretpostavka je bila da e ona biti zatienija to razvod bude komplikovaniji. Najvei dio traktata o razvodu u Mini bavi se tehnikim pitanjima standardizacije geta, brakorazvodnog dokumenta. Taj papir je morao biti napisan odreenom tintom, naposebnojvrstipapira,iodstranepisara.Ovizahtjeviimalisuzaciljosujetitisluajeve da mu u bijesu sjedne i navrlja par redova koji bi radikalno izmijenili ivot njegovoj eni. Interesantno je da po rabinskom zakonu vjenanje povlai mnogo manje tehnikih detalja od razvoda, odraavajui i naklonost braku (i elju da se on olaka), i lo stav premarazvodu,uzvjerovanjedajeenipotrebnazatita. Prema jevrejskom zakonu, ena koja bi poinila preljubu bila bi pogubljena, a u sluaju da se iz preljube rodi dijete, ono je imalo status mamzera, te se smjelo vjenati samo s drugim mamzerom. S obzirom na ove ozbiljne posljedice, rabini su se trudili osigurati da je razvod istinski, i da ena ima jasan status. Rabban Gamliel, patrijarh iz II stoljea,uveojepravilodaakomukaracpoaljegeteniprekoposrednika(toseesto deavalokadjemubioodsutan),toposredovanjenijemogaoponititinasudu.64Mina kae da je Rabban Gamliel to uinio radi poboljanja svijeta (tikkum 'dam), a Talmud nudi dva objanjenja ovog pravila. Po jednom miljenju, da se moglo naknadno ponititi takvo posredovanje, ena, koja je ve dobila dokument, mogla je pomisliti da je time razvedena,iudatiseponovo(madajerazvodponiten).Utombisluajudjecaizdrugog brakabilimamzerim,tosemoraloizbjeiposvakucijenu.Drugamoguasituacija,koju je izloio jedan uenjak, bila je da bi ene u strahu da su muevi ponitili dokument mogle biti paralisane poslije prijema ma kakvog dokumenta od posrednika. Nikad se ne bi udale, u zebnji da su zakonski jo udate.65 Nije jasno da li ova dva sluaja odslikavaju stvarne dogaaje, ili je Rabban Gamliel odluio sprijeiti eventualne zloupotrebe. U svakomsluaju,glavnabrigabilajeeninabudunost.
64 65

MishnahGittin4:1. VavilonskiTalmudGittin33a.

~197~

Muevljeva kontrola nije se mogla nastaviti poslije zavretka braka. Kad je ena primila get, mogla se udati za koga god eli. Njen prvi mu nije smio uslovljavati get zahtjevom da se ona uda za neku odreenu osobu.66 Razvod je znaio potpuno osloboenjeodprvogmua. Rabini iz Vavilonskog Talmuda, u elji da stvore veu ravnopravnost u proceduri, ustanovilisupravoenedatrairazvod.Uodreenimsituacijama,onasemoglaobratiti jevrejskom sudu i zatraiti od njega da natjera mua da joj da razvod: ako je mu imao nekakvu bolest zbog koje joj se gadio; ako je nije mogao izdravati i ispuniti obaveze iz ketube; ili ako ga je smatrala seksualno odbojnim i nije mogla imati odnose s njim.67 Maimonidesova formulacija ivot odraava halaki saosjeaj sa enom ulovljenom u nepodnoljivubranuvezu: Trebalobijeupitatizarazlognjenepobune,tojestodbijanjaodnosasmuem. Akokaesmuiomiseinemogumusevoljnopredati,onsemoranatjerati na razvod odmah, jer ona nije zarobljenica koja se mora dati mrskom ovjeku.68 Srednjovjekovnirabinskielnicidodalisujorazlogazarazvod,kaonpr.kadmutue enu ili koristi usluge prostitutki.69 U sluaju da postupak pokree mukarac, razvod je, meutim,biostvarnjegovogsudairaspoloenja.70 Noak ni rabinski rad na neravnopravnosti postupka razvoda nije mogao promijeniti njegov biblijski karakter: muevljevo jednostrano djelo. U najboljem sluaju, sud je mogao natjerati mua da eni da get ukoliko bi njen zahtjev bio ocjenjen kao legitiman. Mukarevpristanakbiojeuslovsinequanoncijelogprocesa. Jo dva koraka su poduzeta u ranom Srednjem vijeku da bi se uravnoteile snage prilikom razvoda, i oba je nainio rabin Gershom iz Mainza (960 1028): jedan je zabranjivao poligamiju uz kaznu ekskomunikacije iz drutva (herem), a drugi razvod protiv enine volje.71 Ova dva pravila oznaila su kraj mukarevog apsolutnog prava na razvod, jer ne samo da je enin pristanak postao neophodan, ve mukarac nije vie
EgzegezaTalmuda(VavilonskiTalmudGittin82b)jasnokaedaovonebibilopravirazvod:Aonejoj datidokumentkerituta(raskida)potrebannamjepotpunraskid,anjegauovomsluajunema.Drugim rijeima, ako bi i poslije razvoda bivi mu kontrolisao njen izbor drugog supruga, ena ne bi bila potpuno svojalinost. 67 VavilonskiTalmudKetubot63b,70a77b;Hauptman,SlikeenauTalmudu,189. 68 MishnehTorah,Zakoniobraku,14:8. 69 RabinMosesIsserlesdoShulhanArukh,EvenhaEzer,Zakonorazvodu154:3. 70 Kratak izvadak iz ove rasprave nai ete u Biale, ene i jevrejski zakon, 7379. Rabini su vjerovali da, ukoliko je nevjerstvo jedini razlog za razvod, mu moe doi u iskuenje da bude nevjeran samo da bi pokrenuorazvod. 71 Ima dokaza da su ova pravila bila na snazi I prije rabina Gershoma. Vidi Zeev W. Falk, Jevrejski zakon o braku u Srednjem vijeku (Oxford, 1966), 1318; Blu Greenberg, O enama i judaizmu: pogled iz tradicije (Philadelphia,1981),130.
66

~198~

imao mogunost ignorisanja prve ene i ponovnog stupanja u brak. Razvod je morao stupiti na snagu prije nego to on nastavi sa svojim ivotom. Prije ovog zakona, jedina olakavajuaokolnostzaenubilajeuvidufinansijskihposljedicanamua,tj.unaprijed odreeni iznos naveden u ketubi. Samo su dobrostojei mukarci mogli sebi priutiti razvod, poto je eni ketubah davala zakonsko pravo na povraaj miraza,ak i ako je to znailouzimanjeposljednjegzalogajaizustazamukarca.72 Meutim, metod kojim je rabin Gershom sprovodio ove odluke imao je jednu manu: rabinska zabrana mogla se zaobii ukoliko se dobilo izuzee od sto rabina (heter me'ah rabbanim). Tako, ako je ena bila mentalno neuravnoteena, to ju je sprjeavalo da primi get,73 mu je mogao dobiti slaganje sto rabina i oeniti se drugom enom, pod uslovom da je prva ena zbrinuta. Ova strategija je, ustvari, bila dostupna svakom mukarcuija bi ena odbila primiti brakorazvodni dokument iz razloga koje se proglase nelegitimnima, oemu je odluivao odgovarajui rabinski sud. Po ovom scenariju, mu sastavi get i ostavlja ga u sudu, te ovlastilanove suda da ga dostave njegovoj eni kad godonanaezashodnodadoeusud.Natajnainheterme'ahrabbanimnedrienu vezanu, ali muu daje pravo da nastavi sa ivotom i ako je ona neposluna i odbija da primi get. Ovo sredstvo njoj nije bilo dostupno; ako njenog mua pogodi mentalna bolest, ili ako on odbija da joj da brakorazvodni dokument, ona je postajala agunah, vezanaenakojasenemoepreudati. Nesretan poloaj aguna poznat je u jevrejskom zakonu i njime su se ve bavili rabini Mine. U tipinom sluaju, mu se nikad ne bi vratio s putovanja u inostranstvo, i dok bi opasnostnatomputusugerisaladajeumroilipoginuo,zanjegovusmrtnijebilovrstih dokaza, pa ena nije bila slobodna da se preuda. Da bi se to sprijeilo, neki rabini su predlagaliuvoenjeuslovnograzvoda,priemubidokumentstupaonasnaguukolikose mu ne vrati poslije izvjesnog vremena.74 Rabini su bili spremni i omekati pravila o dokazima obino su bila potrebna dva svjedoka da bi se neto proglasiloinjenicom,75 a sad bi bio dovoljan samo jedan.76 Rabini su bili voljni sasluati i svjedoke koji bi u normalnim okolnostima bili neprihvatljivi, kao npr. ene, maloljetnike, pa ak i samu suprugu,uprkosnjenojumjeanosti. Komplikovaniji je sluaj aguneiji mu odbija dati joj razvod. Bilo iz bijesa, osvete ili inata, on joj ne da dokument koji bi joj dozvolio da okona brak i preuda se. Tradicionalno, rabini su u ovoj situaciji, poznatoj kao neposluan mu primjenjivali poznateiisprobanemetodedaganatjerajunarazvod.Raznidrutvenipritisci,odjavnih deklaracijaiponiavanjausinagogidoekskomunikacijeizdrutvakoritenisudasemu
VavilonskiTalmudYevamot63b;VavilonskiTalmudGittin58a;M.Nedarim9:5;Falk,str.115. U jevrejskom zakonu davanje geta smatra se vrstom transakcije, pa zahtjeva mentalnu kompetenciju obijustrana. 74 M.Gittin6:5. 75 VidiDeuteronomija17:6,19:15. 76 MishnahYevamot10:1.
73 72

~199~

privolipustitisvojuvezanuenu.Oveopcijesu,meutim,primjenjivanekadsujevrejske zajednice bile prilino nezavisni entiteti s praktino potpunom kontrolom nad unutranjim poslovima. Ako mukarac nije htio dati razvod eni, sud ga je mogao iskljuiti iz drutva i onemoguiti mu dalji ivot u zajednici. Poto su ljudi tad bili mnogo manjepokretljivi,zajednicajemoglapratitinjegovokretanjeitraitioddrugihzajednica da ne prime oenjenog mukarca koji bi odbio postupiti po odluci suda. Danas, meutim, kad rabinski sudovi nemaju takvu mo, a ljudi mogu putovati daleko, u zajednice koje nemaju saznanja o njegovoj neposlunosti, situacija u kojoj se nau agune postaje veoma nezgodna.ak i u Izraelu, gdje rabinski sudovi imaju ekskluzivnu jurizdikcijunadbranomsferom,ukljuujuiipravozatvaranjaneposlunogmua,77ima mukaraca kojie radije biti kanjeni nego dati eni get.78 U mnogim sluajevima moe se raditi o primjeni zakona kojima se kazne ine jo stroima, kao npr. zamrzavanje sredstava, obustavljanje plata i slino. Ipak, proceduralna pravila nemaju konano rjeenjezaeneijimueviignoriu sveovekaznenemjereiistrajavajuuneposlunosti. Samo im oni mogu dati pravo na preudaju, a njihovo odbijanje ene vezuje za njih za cijeliivot. Mnoge ene dobijaju razvod samo ispunjavanjui ucjenjivake uslove mueva. ene se tako nau u finansijskim, starateljskim i drugim problemima da bi od mua dobile razvod. Da ne bi zauvijek postale agunot, neke su ene spremne platiti muevima velike sume novca, ili odustati od alimentacije. Pristaju na nepravine uslove razvoda, koji ponekad ukljuuju i delikatna pitanja o starateljstvu, samo da bi dobile get. Naalost, neki rabini ovakve muevljeve postupke smatraju prihvatljivim, pod uslovom da zahtjevi nisu pretjerani. Ova vrstva zloupotrebe karakterie postupak koji sveukupnu odgovornost daje jednoj strani, a imajui u vidu situaciju u svijetu danas, drutveni pritisak bi djelovao u vrlo malom broju sluajeva. Veina enae radije ispuniti zahtjeve mueva,ilipatitiutiiniisamoi. Ovde dolazi do dvije vrste problema: problema u stavu i problema po halahi. Dugo je tradicionalna zajednica negirala da problem postoji i tokom 1970tih, mnogi ortodoksni rabini i velik dio ortodoksne zajednice odbacivali su problema kao beznaajan.79 Danas,
Dio problema je nevoljnost rabinskih sudova da koriste svoju mo na mukarcima, pri emu radije savjetuju paru da se pomiri nego da se razvede. Mada je u nekim sluajevima taj savjet opravdan i odraava stav da je razvod suvie brzo i lako rjeenje brane svae, rabinski sudovi su ponekad odbijali priznati sluajeve zlostavljanja u kojima je enama trebala brza pomo. Izmeu 1980. i 1985, devedeset petorica mukaraca ije ene nisu pristajale na razvod dobilo je dozvolu da se opet oene. Tendencija sudoba da mueve silom tjera na razvod, meutim, raste. Samo 1992. bilo je pet takvih sluajeva prisile. VidiNaomiGrossman,Osloboenaena:kidanjelanacajevrejskogzakonaorazvodu,Lilit(ljeto1993),8 10. 78 Nedavno su novine izvijestile da je jedanovjek u Izraelu, zatoen jo od poetka 1960tih jer eni nije htiodatigetumrouzatvoru.Svetovrijemenjegovaseenanijesmjelapreudati. 79 RazgovorisrabinomSaulomBermanom,3.IX1994.
77

~200~

meutim, sve vei broj rabina spreman je priznati da se radi o ozbiljnom problemu.80 Problem neposlunog suprunika ortodoksni rabini sveee smatraju pitanjem koje se morarijeiti.Joima onihkojismatrajudase,bezobziratoseradiotragediji,nemoe uiniti nita da bi se promijenila situacija.81 Na mukarce se jednostavno mora vriti pritisak da prihvate odluku rabinskog suda. Neki od rabina koji zastupaju ovo miljenje smatraju da ena koja se nae u takvoj situaciji mora da ju je nekako zasluila.82 Nasuprot tome, jedan je rabin javno ustvrdio da ova situacija predstavlja Hillul Hashem, skvrnuebojegimena.83 Rabini iz konzervativnog pokreta primjenjuju sopstveno rjeenje: oslanjaju se na uslovni razvod, uz klauzu u branom ugovoru koja brak ini nitavim ukoliko jevrejski razvod ne uslijedu u roku od est mjeseci poslije graanskog. Prema drugoj strategiji konzervativaca, rabinski sud ponitava brak ukoliko tako odlui u interesu pravde. Ovakav postupak pravdaju reenicom iz Talmuda, Svako ko se vjeri, daje rabinima slobodu odluivanja.84 Smatra se da ta reenica znai da u svakom jevrejskom braku postoji implicitan uslov koji ga ini podlonim ponitenju od strane jevrejskih zakonodavaca. Reformski pokret je, pak, potpuno ukinuo potrebu za vjerskim razvodom.85 Ortodoksna zajednica ne prihvata rjeenja konzervativnog pokreta, poto otkriva tehnike halake tekoe i u konceptu uslovnog braka, i u primjenjivosti talmudskog prerogativa o ponitenju, koji je zaista rijetko bio koriten u istoriji.86 Mnogi ortodoksni rabini dijagnostikuju problem na drugaiji nain. Greka nije u halakom sistemu; injenicadasetekunovijevrijemepojavioveibrojagunotdokazjedajesistemodriv. Ortodoksnielnici se, meutim, ale na promijenjene uslove koji su tradicionalni model rjeavanja tog problema uinili beskorisnim. Oslanjanje na drutveni pritisak
Blu Greenberg, ena danas ortodoksni pogled u Steven Katz, ed, Granice jevrejske misli (New York, 1992),7681. 81 Izdava vanih jevrejskih novina u Newyorku namjenjenih ortododksnoj zajednici odbio je zahtjev nekolicine organizacija da objavi imena mukaraca koji enama nisu htjeli dati get mada im je sud to naloio.Meutim,kadjeizdavaevakerbilartvaucjeneneposlunogmua,kojijetraioudiouzamjenu za get, izdava se predomislio. Sad tampa spisak imena, i jedan je od glavnih zagovornika poboljanja poloajajevrejskihenasuoenihsrazvodom. 82 Jedan od apologeta pomenutih na poetku ovog rada napisao je 1986. da u sluaju kad je ena zlostavljana ili ostane agunah, moe se rei da je to boja volja. H. E. Vedidiah Ghatan, Dragocjenija od rubina:jedinstvenistatuseneujudaizmu(NewYork,1986),135. 83 BasilHerring,Rjeavanjeproblemaaguna,Amit(septembar1994):1819. 84 Vavilonski Talmud Gittin 33a i paralele. Prema srednjovjekovnim frankogermanskim tosafistima, ova ideja je izraena formulom, Gle, vjerena si za mene ovim prstenom prema zakonima Mojsija i Izraela. Rabinskadozvolajeuslovzasvakovjenanje.Vidiibid,s.v.kol. 85 DorffiRosett,ivodrvo,526. 86 VidiDavidNovak,Zakoniteologijaujudaizmu(NewYork,1974),3154;J.DavidBleich,Idejapanskih mudraca kao rjeenje za suvremene agune, u id, Suvremeni halaki problemi (New York, 1989), 3:329 343.
80

~201~

pretpostavlja kompaktnost zajednice i njenu neophodnost pojedincu pri izgraivanju sopstvenog identiteta. Nijedan od ova dva uslova danas se ne odnosi na prosjenog Jevreja, sem na ultraortodoksnu zajednicu, posebno hasidske sekte. Uz dananju mobilnost ljudi i lakou s kojom se prilagoavaju drugoj zajednici ili odbijaju da se smatraju dijelom ortodoksne zajednice, stare strategije vie ne funkcioniu. Zato se morajupredloitinovemetodekojeeodgovoritinaizazoveproblemaaguna. Poto su svetovne vlasti preuzele velik dio pravnih i drutvenih funkcija koje je ranije obavljala autonomna zajednica, ortodoksni rabini su se obratili prvo njima s molbom da se pozabave problemom aguna. Ovaj pristup prvo je ostvaren u New Yorku, gdje je bilo mnogo sluajeva aguna, zbog brojnosti populacije ortodoksnih Jevreja. Newyorki zakonodavci su izglasali zakon kojim se graanski razvod stopira sve dok se ne uklone barijere koje onemoguavaju novi brak drugoj strani. Meu takvim barijerama konkretno su navedena sva ogranienja vjere ili savjesti ili zabrane nametnute jednoj od strana u braku, po principima denominacije sveenika koji je skopio brak, zbog izvrenja ili neizvrenja nekog voljnogina od strane drugog branog partnera. Godine 1992. ovaj zakon je proiren tako da se sudijama graanskih sudova dozvoli da uzmu u razmatranje muevljevo odbijanje da da get pri donoenju odluke o raspodjeli branih sredstava. Sudija tako smije zamrznuti dijelove muevljeve imovine sve dok on ne pristanenarazvod.87 Ovaj newyorki zakon o razvodu je, meutim, proglaen neustavnim. Pored toga, druge drave su odbije donijeti takav zakon, ba zato to on jednu stranu tjera da prihvati vjerski in uz nepostojanje graanske zatite to je prima facie naruavanje vjerskeklauzePrvogamandmanaUstavaSAD.88 Protivljenje ovom rjeenju nije samo u vezi s Ustavom. Mnoge slobodoumne feministkinje smatraju pokuaje oslanjanja na sekularne vlasti u najboljem sluaju nedovoljnima, a u najgorem Hillul Hashemom (skvrnuem bojeg imena). Te ene, od kojih su mnoge uestvovale u borbi na strani aguna, vide oslanjanje na sekularne vlasti kao priznanje da jevrejski zakon nije u stanju pruiti pravdu enama.89 Takoe tvrde da obraanjesekularnimvlastimaradipomoipredstavljaudnuodlukuzazajednicukojaje uvijek vjerovala da je njen pravni sistem fundamentalni element sveobuhvatnog naina ivota. Tokom niza godina, razni segmenti ortodoksne zajednice predlagali su vie rjeenja, od kojih mnoga nisu doekana s dobrodolicom.90 Nedavno je Rabinsko vijee Amerike,
87 88

RivkaHaut,Agunairazvod,uDebraOrenstein,ed,ivotniciklusi(Woodstock,1994),198. DorffiRosett,ivodrvo,547. 89 Haut,Agunairazvod,199. 90 Detalje o ovim pokuajima nai ete u Moshe Meiselman, Jevrejske ene u jevrejskom zakonu (New York, 1978), 103115. Rabinski pravnici kao to su Emanuel Rackman, Zeev Falk, Shlomo Riskin, Eliezer Berkovits godinama su nudili halaka rjeenja. Vidi Irwin Haut, Razvod u jevrejskom zakonu i ivotu (New

~202~

organizacijaortodoksnihrabina,standardizovaloiusvojilopredbraniugovor,kojiparovi godinama koriste na ad hoc osnovi. Po uslovima takvog ugovora, mu prihvata izdravanje ene sve dok se brak ne okona na odgovarajui nain. Oba se suprunika slau da dozvole sudu da rijei sve pokuaje okonanja braka. (Ova stavka titi mua od ene koja odugovlai da bi i dalje bila izdravana.) Glavna prednost takvog ugovora je to tonedajesudufunkcijuinstrumentavjerskeprinude;sekularnevlastisebaveiskljuivo sprovoenjem graanskog ugovora koji su potpisale obje strane. Meutim, da bi ovo bilomakaridjeliminorjeenje,svirabinimorajutraitiodsvakogparadapotpietakav ugovor prije vjenanja. Nekim rabinima je neprijatno pokretati tako praktina pitanja o razvodu u trenutku kad par tek planira zajedniki ivot; neki parovi odbijaju i sasluati. Jo vanije, predbrani ugovor ne uklanja potrebu ene da angauje advokata za tubu protiv mua za neispunjenje ugovorenih uslova. Ovaj troak, uz ukupne trokove razvoda, ini da predbrani ugovor ima malu vrijednost za ene u ekonomskim problemima.Semtoga,ovaidejaizostavljasveoneenekojesuseudalebezugovorapa ostaju agune. Zato ova strategija mora proi test vremena da bi se vidjelo da li e omoguitiozbiljnijerezultateuveinisluajevaaguna. Razumijevanjejevrejskereakcijenaagune Usvjetlunaeranijeanalizeljudskihprava,situacijaaguneirabinskereakcijenanjen problem ukazuju na uznemirujui trend u suvremenom jevrejskom zakonodavstvu. Ukratko, halaha sve vie lii na stav Lockea. Tokom velikog dijela svoje formativne istorije, halaha je fukcionisala sa samosvjesnim ciljem voenja zajednice ka viem nivou meusobnog potovanja i sloge. Ne samo da je predviala zloupotrebe omoguene zakonskim tehnikalijama i sprjeavala ih, ve je i propisivala akcije koje su konkretno osmiljene radi poboljanja osobnih odnosa izmeu mukarca i ene, izmeu odraslih i maloljetnika(posebnosiroia)iizmeuJevrejainejevreja.Bilojerabinskihodluka koje su se konkretno odnosile na odreene sluajeve neravnopravnosti kako su oni izvravani, mada je istorijska uestalost takvih nepravilnosti uglavnom nepoznata, i obino izmie provjeri.91 Ipak, generalna putanja razvoja jevrejskog zakona, posebno u
York, 1983), Shlomo Riskin, ene i jevrejski razvod, Pobunjena ena, Aguna i pravo na pokretanje razvoda pojevrejskomzakonu,Halakorjeenje(Hoboken,1989). 91 U vezi s Hillelovim prosbulom, Vavilonski Talmud opisuje situaciju da su ljudi (am) odustali od pozajmljivanja. Da li je to bilo uobiajenapojava, ili neki nisu htjelipozajmljivati, ostaje otvorenopitanje. Ako Hillel nije krenuo u akciju prije nego to je zloupotreba postala prevelika, izgleda da postoji presedan za konzervativniji stav koji je nerado sprovodio potpune reforme. Moramo spomenuti dvije vane kvalifikacije za ovaj sluaj. Prvo, Hillelov zakon je praktino ukinuo jedan zakon Tore, tj. ponitenje svih dugovauabatskojgodini.Drugo,poformulacijiVavilonskogTalmudaHilleljevidiodaljudikrejojedan biblijski propis: onaj koji nalae da daju pozajmice i kad se pribliava abatska godina (Deuteronomija 15:910). Hillel je imao izbor izmeu sprovoenja mjere koja bi zaobila jedan zakon ili dozvolila da se nastavigrubokrenjedrugog.OovomevidiSvara2:2(1991):6173.

~203~

rabinskom periodu, bila je usmjerena ka stvaranju vjerskog drutva koje se rukovodi bojim zakonom i koje je zasnovano na beskrajnoj vrijednosti pojedinca, stvorenog po liku bojem. To je, kako smo objasnili, u suprotnosti s Hobbesovim i Lockeovim pesimizmomuvezisovjekovomprirodom. Posljednjih godina jevrejski zakon ima prvenstveno reaktivan karakter, to je trend koji sluaj aguna dobro ilustruje. Umjesto da sprijee zloupotrebe koje su teorijski mogue, mnoge halake vlasti ekaju da problem dostigne nepodnoljiv nivo, a zatim eventualno izlaze na kraj s njim. Oigledno, ima i izuzetaka, kao heter mehkirah rabina Abrahama, koji je dozvolio poljoprivrednicima da obrauju zemlju tokom abatske godine, kad bi zemljite trebalo mirovati.92 Meutim, veina rabinskih elnika (u svim denominacijama) dozvolili su odreenim uslovima za koje priznaju da su alosni da se nastave iako mnogi Jevreji obino u manjini i dalje pate. Na primjer, porodice koje prolaze kroz ekstremne ekonomske nedae da bi mogle organizovati ekstravagantne porodine proslave kako to diktiraju obiaji i drutveni pritisak. Sve vee bogatstvo meu Jevrejima, posebno u Americi, ali sad i u Izraelu, stvorio je materijalistiki momenat koji ugroava tradicionalnije vrijednosti skromnosti i poniznosti, i tjera one manje bogate da zaborave dostojanstvo i trae pomo samo da bi izbjegli jo veu sramotu u svojim lokalnim zajednicama vezanu za ivot ispod standarda. Mnogi rabini spominju ove alosne drutvene tendencije u svojim propovijedima i besjedama, ali i dalje ne uspijevaju uvesti mjere koje bi obrnule ove zabrinjavajue trendove.93 U liberalnom, kapitalistikom okruenju, u kome svako pokuava ostvariti svoje elje bez obziranamoralnailidrutvenaogranienja,zakonsesmatraneimtozadireuslobodu pojedinca da troi novac onako kako eli, ako pritom ne doe do prave agresije ili tete. Tojedalekoodidejenjegovanjasvetezajednice,tradicionalnogzadatkahalahe. Naravno,postojebrojnirazloziovenjihovepasivnosti:autoritetrabinasamojesjenka onogtojenekadbio,imnogirabinisuprisiljenitraitimiljenjejavnostiprijedonoenja bilo kakvih odluka; nepostojanje institucionalne i drutvene kohezije u jevrejskoj zajednici oteava primjenu ili praenje znaajnijih promjena,94 a unutar ortodoksnog pokreta,kojisedefinisaokrozsukobsreformskomikonzervativnomdenominacijomba zbog odlunosti da se zakon ne mijenja, postoji stroga odluka da se sprijee sve
Za pregled vezanih pitanja vidi Yitzchak Gottlieb, Razumijevanje heter mechire, urnal o halahi I suvremenomdrutvu. 93 Paralelu u rabinskom periodu nai ete u Vavilonskom Talmudu Ketubot 8b, gdje trokovi sahrane dostiu ekstremno visoke iznose, tako da neke oaloene porodice ostavljaju pokojnike i bjee umjesto da se osramote jednostavnim pokopom. Rabban Gamliel je namjerno naredio da njegov pokop bude to jednostavniji,anarodjesljedionjegovimstopama. 94 Neke ultraortododksne zajednice, koje su izolovanije i kohezivnije, uvele su ogranienje na troenje, poto zajednica definie identitet svojih lanova. Voe nekih hasidskih grupa Gerer rebbe je moda najpoznatija u apokrifnim anegdotama koje krue meu ultraortodoksnim Jevrejima sproveli su odreenemjeredabizaustaviletajtrend.
92

~204~

promjene halahe, ma koliko one bile potrebne.95 Sem toga, ne moemo iskljuiti injenicu da je ivot Jevreja u sistemu koji odraava stavove Lockea uticao na njihove poglede na halahu. U odbrani jevrejskog zakona pred sudom suvremene kulture, mnogi suusvojojapologijipreuzeliterminologijuikonceptualniaparatsekularnogzakona.96Za veinu legalista, jevrejski zakon ne razlikuje se od amerikog (ili bilo kog drugog sekularnog, liberalnog sistema) i treba intervenisati samo kad nivo agresije jednog pojedincanaddrugimpostanenepodnoljiv. Dokmnogiodovihfaktorapotiuizvanhalahe,vanojespomenutiijedanunutranji: sve veu kodifikaciju jevrejskog zakona. Legalni i tekstualni krajolik nije ostao isti kroz istoriju halahe. Pored relativne drutvene izolovanosti jevrejskih zajednica, sam halaki sistem bio je izuzetno pluralistiki i tolerisao praktino svako pitanje za koje se u rabinskim izvorima mogla nai podrka ili sankcija. Zapravo, u ovom periodu gotovo je nemogue govoriti o halakom sistemu. Unutar jevrejskog zakona postojala je iroka sloboda djejstva, i neki su je rabini koristili za donoenje pravila i zakona kojie koristiti njihovimzajednicama. VeuSrednjemvijeku,meutim,dolojedopokuajasuavanjaraznovrsnostihalahe ikodifikovanjasamojednogilidvastavaosvakojtemi.Sobziromnabrojnostpogleda,ti pokuaji su razumljivi, ograniavanje opcija pomae uspostavljanju jedinstvenosti zajednice i njenom samodefinisanju, posebno u doba shizmatikih izazova. I u islamu su kodovi bili favorizovani, to je narode u okruenju navelo na slian posao. U XII stoljeu Maimonides je zato sastavio veliki kod jevrejskog zakona s namjerom da dijelom imitira svoje muslimanske pandane, a dijelom da delegitimie karaite, koji su odbacili mnoga rabinska tumaenja Tore. Trend kodifikacije je nastavljen (zanimljivo, u paniji i na Bliskom istoku, ali ne i u sjevernoj Evropi) Arba'ah Turimom Jacoba Ben Ashera u XIV stoljeu i Shulhan Arukhom Josepha Karoa u XVI. Iz niza razloga, Karoov zakonik, u kombinaciji s objanjenjima Mosesa Isserlesa,97 doivio je u roku od jednog stoljea po prvom izdanju prihvatanje irom svijeta kao autoritativni kod jevrejskog zakona. Navedeno je samo par stavova o veini pitanja, a ostala miljenja su uklonjena iz


Jacob Katz je meu prvima ustvrdio da je otrodoksni pokret isto tako moderan koliko i reformski, a njegova tvrdnja da se dri starih tradicija dio je antireformske polemike. Vidi Jacob Katz, Ortodoksija u istorijskoj perspektivi, Studije suvremenog jevrejstva 2 (1986): 317. Vidi i Moshe S. Samet, Poeci ortodoksije,Modernijudaizam8(1988):24969.OdbijanjeultraortodoksnihJevrejauMaarskojdaaki prikau judaizam kao halaki pluralistian, a kamoli dinamian i promjenjiv, dokumentovano je u eseju Michaela K. Silbera, Pojava ultraortodoksije: izmiljanje tradicije, u Jack Wertheimer, ed: Upotreba tradicije:jevrejskikontinuitetumodernojeri(NewYork,1992),2384. 96 Jedan izuzetak je dr. Isaac Breuer, koji je insistirao na fundamentalnim razlikama izmeu jevrejskog i sekularnog zakona, koje neizbjeno vode ka sukobu. Vidi Isaac Breuer, Filozofski temelji jevrejskog i suvremenogzakona,uJacobS.Levinger,ed,Konceptjudaizma(Jerusalim,1974),5381. 97 Vidi Isadore Twersky, Shulhan Aruk: trajni kod jevrejskog zakona, Judaizam 16 (1967): 14158, preuzetouIsadoreTwersky,Studijejevrejskogzakonaifilozofije(NewYork,1982).
95

~205~

domena zakonskog, tj. iz normativnih stavova.98 Teko je pokuati sprovesti odluke koje nisu izriito sankcionisane Karoovim zakonikom, zbogega suvremene vlasti trae samo ona rjeenja koja imaju neku osnovu u tom kodu. S obzirom na dramatino razliite vjerske i drutvene okolnosti, nije vjerovatno da e se pronai odgovor na proirenuzloupotrebuaguna. Posljednjih nekoliko decenija stopa razvoda se poveava u razvijenom svijetu, a vjerska zajednica nije imuna na taj trend. Naalost, kad je rije o Jevrejima, pravna posljedica ove pojave su este iznude od strane mueva prije davanja geta enama, dokumenta koji je njima prijeko potreban da bi zavrile muno poglavlje u svom ivotu i nastavile dalje. Najvea je tragedija agune koja ostaje u vjenom limbu, udata a sama, bezmogunostizapoinjanjaozbiljnevezejerjojbraknijezvaninookonan. Svrha ovog poglavlja nije da ponudi praktina rjeenja oito velikog problema. Odluili smo da ne analiziramo legitimnost postojeih zakonskih opcija i da ne predlaemonove,jerzatonismostruni,nitibitoodgovaralokarakteruovogforuma.U duhu ovog projekta, pokuali smo baciti svjetlo na dananju krizu unutar jevrejske zajednice obogaujui inae uskogrudnu diskusiju filozofskim razmiljanjima i uporednom analizom koju jedan skup uenih ljudi moe ponuditi. Samo uz bolji uvid i dublje razumijevanje Jakov e se moi popeti ljestvama do sada namijenjenim samo anelima.


98

O normativnoj preferenciji koju su ultraortodoksni Jevreji dali Shulkhan Arukhu ba zato to kodifikuje jednomiljenje,vidiSilber,Pojavaultraortodoksije,48ff.

~206~

RAZMILJANJAOENAMA,HRIANSTVUI PRAVIMA

ElshtainBethke,Jean,Razmiljanjaoenama,hrianstvuipravima,uJohnWitte,JohanD.Van Der Vyver, Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspective, Kluwer Law International,Netherlands,1996.str.


Kakva shvatanja mogu da se izvuku iz politike teorije po pitanju ena i prava u hrianskim zajednicama? Odrediti to je skoro nemogu zadatak iz nekoliko razloga. Prvo, samo hrianstvo je raznovrsno, ne monolitno. Drugo, ene ne predstavljaju samo jednu kategoriju, ve mnogo njih. Kao kad je re o svim ljudskim biima, ene su podjeljene po rasnoj pripadnosti, religiji, nacionalnosti, klasi, interesovanjima, strastima i,kakobihtonazvala,sreiililoojsreikrozistoriju.Timeelimreidanijednaena nekontrolievrijemeimjestosvogroenjaidadimenzijanaegidentitetakojazavisiod istorijskog trenutka takoe igra vanu ulogu u naim razmiljanjima o zajednici, ukljuujui i hriansku zajednicu u njenoj raznovrsnosti, i o ulogama i pravima mukaracaienaunjoj.Modajenajvietomoemopostii,sobziromnaenormnosti kompleksnost pitanja u vezi s tim, to toe nam teoretiari drutva i politike pomoi da razmislimo o tome ta inimo, kako ree teoretiar politike Hanna Arendt. Moj e zadatak zato biti konceptualno objanjavanje i konkretizacija. Radi se o vie vanih i kontroverznihpitanja. Moja razmiljanja bie obiljeena skepticizmom o tome da li je vokabular diskursa o pravima najmoniji i potreban nain opisivanja naeg meusobnog odnosa u vjerskom kolektivu. Poeu s tri meusobno povezana pitanja. Prvo, kako shvatamo ljudska prava uope i kakav je politiki, etiki, filozofski i teoloki uticaj koji to shvatanje ima na nas? Drugo, kako razmiljamo o pravima unutar jedne vrlo konkretne zajednice Crkve, Hristovog tijela?1 Tree, kako nae razumjevanje prava oblikuje odreenu vrstu linosti, ilikakonasrazliitavienjapravakonstituiukaoosobe?
Radi saetosti, pojam Crkva koristiu kao odreeni identitet neto novo u antikom svijetu mada dobro znam da je hrianstvo, na koje pritom mislim, otjelovljeno u vie crkvenih oblika. To, naalost, znai da izraz Crkva u ovom znaenju dobija nesretnu apstraktnost, koja je, radi postizanja svrhe ovog poglavlja, neizbjena. To treba imati u vidu u svjetlu mojih primjedbi na argumente koje nemaju veze s odreenim konkretnim referencama

~207~

Mukoiensko
Najboljinainbavljenjaovimproblemimanijesnekeapstraktneaprioripozicijeizvan ili iznad njih, ve gradei takorei odozdo nagore. Pomislite zato koliko je izvandredna bila promjena od pretpostavki i struktura kasnoantikog svijeta do onih alternativnih privrenosti otjelovljenih u hrianskoj zajednici. Dobrodole u novoj zajednici, ene su uestvovale u aktivnostima i idealima koji su bili njeno tkivo. Slavljeni su kvaliteti povezani s majinstvom raanje i odravanje ljudskog ivota; etika odgovornosti prema bespomonima, ranjivima, slabima; njenost, milost i saosjeanje. Oblast koju su ljudi antike zvali neophodnost stvarala je jo jednu vrstu predanosti. ene, kao mukarci, mogle su biti pozvane da daju svoj ivot za neki cilj, ne kao homerski heroji kojisuvitlaligolemimmaevima,vekaosvjedocisnagesvojihuvjerenja. Sjetite se nepokolebljivosti nekih klasinih pretppostavki, ukljuujui i prilino proirenu antropoloku teoriju da su mukarci i ene bili ogranieni na potpuno odvojene sfere na osnovu onoga to im njihovo uroeno bie omoguava da ostvare. Hrianstvo se usprotivilo ovoj otroj podjeli ljudskih bia tvrdnjom da su sva jednaka u oima Boga: Ne postoji ni Jevrej ni Grk, ni muko ni ensko, ni slobodan ni rob, kae Sv. Pavle, ve su svi jedno po boanskim zakonima Hrista Isusa.2 Nova hrianska zajednica je prihvatala dvije grupe iskljuene iz antikih gradova ene i sirotinju. Kako tvrdi Peter Brown, hrianke su i same preuzimale zadatak brige o siromanima i bolesnima. Osnivale su svetilita i domove za sirotinju i mogle su da odaberu nekesvoje roake svoje posebne svece i da izau u javni svijet iz odanosti ovim odabranim roacima.3 Boja milost postala je dostupna svima. Boja ljubav, hrianski agape, veoma razliita od antikog erosa, ulivala je ivot. Volimo jedno drugo, postala je sutinska hrianska zapovjed. Savjetuje nam se, kae Avgustin, da sudimo o sebi drugima ne na osnovu zarade ili moi prisile, ve na osnovu toga ta volimo i ta ti drugi vole. Nova hrianska zajednica postala je dostupna svima koji su bili gladni pravde. Boji hrianin, na hodoau na ovoj zemlji istie se po svetojenji prema Avgustinovim rijeima, a taenja ukljuuje nadu nadu sadranu u sposobnosti ljudskih bia da ude za neim razliitim, da ispituju prirodu svog odnosa sa svojim neposrednim okruenjem i, iznad svega, da izgrade svoje identitete kroz odbijanje da budu zahvaeni nerazmiljanjem svojih sunarodnika. Hrianin prepoznaje blisku zavisnost od ivota oko sebe, i svjestan jevrstine veza koje nas veu sa svijetom. Avgustin se pitao ta je na posao u ovom zajednikom moralnom ivotu, i s tim pitanjem trebaju biti spojene sve nae procjene

2 Galaanima 3:28; Koloanima 3:11.


3

Peter Brown, Kult svetaca (New York, 1993).

~208~

ena i prava u hrianskim zajednicama. Mukarci i ene nisu neprijatelji, ve prijatelji ujedinjenibraaisestre.4 To, naravno, nije sve, jer On ih je stvorio mukarcima i enama.5 Kako da shvatimo mukoiensko?Pojavljujusetripozicije. Polarnost polova. Ve sam skrenula panju na jedan oblik devalvacije, stav iroko rasprostranjen u antiko doba, koji nastavlja da krui i danas. To je pozicija polarnosti polova, po kojoj su muko i ensko potpuno razliita bia, skoro kao dvije razliite vrste. Mada je u antiko doba ovaj stav devalvirao poziciju ene u odnosu na poziciju mukarca, postoje i obrnuti sluajevi, obrnuta polarnost polova, ili neprijateljstvo ena prema mukarcima pri kojem se ovaj drugi pol obezvrijeuje u cjelokupnoj shemi stvari. U svijetu polarnosti polova, jedan je pol uvijek bolji od ili rtva drugoga. Ako se kreneodprepostavkipolarnostibilokogsmijera,jedinipoglednapravauskladusovom ontolokom pozicijom je da su ona oruje koje se moe i treba koristiti u borbi protiv drugogpola. Polaristi se dijele na vie istorijskih i suvremenih podvrsta. Bez obzira na izvor filozofske inspiracije, rezultat je uvijek epistemoloki jaz mukarci i ene misle drugaijetojepotrebnodabisedevalviraojedanpoluodnosunadrugi.Aristotelova tvrdnja da enska racionalnost nije dovrena i potpuna kao muka predstavlja jedan primjer ovog stava. Ima jo otrijih verzija, onih koje poinju snanim antropolokim pretpostavkama o inferiornosti ili superiornosti jednog pola na nivou samog bia. Na primjer,usuvremenimraspravamaomukarcima,enamairatovima,iznenaujekoliko seestoujetvrdnjadasumukarcipoprirodinasilni,neuredni,unitavaiisilovatelji ena, djece i svekolike prirode, kao ve poznata injenica. Nasuprot tome, ene se prepoznaju po principima brige, miroljubivosti i sklada s prirodom. U poleminijim verzijama polaristikih argumenata, i sam univerzum je u opasnosti ukoliko miroljubive ene nekako ne trijumfuju nad nasilnim mukarcima. Nema mjesta za pomirenje dva ontoloka ekstrema. Polaristi koji kreu od take u kojoj se govori o robovima i gospodarimaiukojojsesvesvodinamo,koristesepravimakaoorujemuneemuto bezzaziranjanazivajuratompolova.Ovoosporavanjejednogpolaukoristdrugogima dugu istoriju, to potvruje starost nekih mizoginih teorija. Razlika izmeu ranijih generacija nipodatavaa ena i trenutno aktuelnih nipodatavaica mukaraca je to to ranije diskurs ljudskih prava nije bio dostupan kao sredinja kategorija retorike borbe. Prava, dakle, predstavljaju element jedne varijante prie o moi, poto amblematini odnos izmeu mukarca i ene kao dviju odvojenih kategorija predstavlja odnos izmeu tlaitelja i potlaenog. Polaristi po definiciji ne umiju nai izlaz iz ove statike
Ovaj i prethodni pasus potiu iz mog eseja Hrianstvo i patrijarhat, Moderna teologija 9(2) (April 1993): 110, 112-113. 5 Postanje 1:27.
4

~209~

formulacije. Ili, moda je bolje rei da ne mogu nai izlaz iz para tlaitelj/potlaeni i gospodar/rob putem potpunog uklanjanja jedne od kategorija zato mukarci moraju biti oenstvenjeni, a vrli i svetaki pol mora trijumfovati da bi se ovaj scenario odveo dozadovoljavajuegkraja. Jedinstvo polova. Druga pozicija jedinstvo polova mogla bi rijeiti problem ontoloke nejednakosti. Svoje postojanje duguje bukvalnom, neironinom itanju V knjige Platonove Republike. Ovo stanovite ponitava razlike u korist poistovjeivanja ili jedinstva mukog i enskog. Bitne razlike se gube ako se konkretna linost apstrahuje, ukinu posebne veze majki i djece i upare mukarci i ene (elitne klase uvara) po principima eugenike selekcije. Pojam prava koji bi proisticao iz jedinstva polova predstavljao bi uasno apstraktno shvatanje prava kao dijela ire strukture i totalizujue filozofije. Drugim rijeima, postajemo toliko jednaki da smo isti, dok su nam individualnostiizbrisaneapolniidentitetnevaan.6 udno, i unionisti su bili skloni stizanju do take koja lii na krajnju taku polarista, koji moraju potpuno ukloniti opoziciju ili je transformiu to je jo jedan vid trijumfa putembrisanja.Tojest,homogenizujuinagon,prisutanpristvaranju,irisetakoreina politike i teoloke projekte koji predviaju eliminaciju cijele kategorije roda, ak i priznavanja razlika. Svi su jedno, ne kao jedinstvo u okviru kojeg se uvaju razlike izmeu linosti, ve kao jedna politizovana jedinica (bez obzira da li se radi o transformisanoj organizovanoj zajednici, ili porodici, ili crkvi) u kojoj smo potpuno indiferentni prema razlikama i s toliko apstrahovanim tijelima da ona vie nisu znak raspoznavanja, predmet epistemoloke radoznalosti i uenja. Prava bi tu bila pravni identitet vrste bia, da pozajmim marksistiki izraz, koja nisu konkretno tjelesna, prepoznatljiva ili povezana na nain koji bi imao bilo kakvu teoloku, etiku ili politiku teinu. Komplementarnost polova. Najzad, tu je dopunjavanje polova, vizija povezanosti mukog i enskog koja se pojavila s raslojavanjem hrianske tradicije. Komplementarnost polova kree od pozicije ontoloke ravnopravnosti i i jednakog dostojanstva, koja, meutim, doputa razliku u ulogama. Jednakost ne zahtjeva niti pretpostavlja homogenizaciju; komplementarnost polova prije daje osjeaj partnerstva, pripadnosti zajednici. Uz takvo shvatanje na umu, prava postaju znakovi ljudskog dostojanstva, istovremene oznake istosti i razliitosti. Ova druga pozicija je filozofski bogatija, ali u politikom smislu komplikuje stvar i zahtjeva iznijansirano razumijevanje naina na koje prava strukturiu nae identitete, zajedno s kolektivnim tijelima porodicom, crkvom, susjedstvom i dravom i nasuprot njima. Ovaj stav karakterie pogled tjelesnih bia u meusobnom odnosu, za razliku od destruktivnog 6 Tipologiju mukog i enskog u meusobnom odnosu dugujem Sr. Prudence Allen, Koncept ene: Aristotelska revolucija 750 p. n. e. 1250. n. e. (Montreal, 1985).

~210~

liavanja tijela (jedinstvo polova) i destruktivnog apsolutizovanja razlika izmeu polova (polarnostpolova). Moje shvatanje komplementarnosti polova posljedica je doktrine stvaranja i omoguava kako ontoloko razlikovanje i ravnopravnost, tako i trenutke u kojima su razlike od manje vanosti od naeg jedinstva u tijelu Hrista. Ovo jedinstvo ne znai ponitenje razlika (kao kod jedinstva polova), ni unitenje drugog ekstrema (kao kod polarnosti polova), ve zajednitvo koje priznaje prijateljstvo i dopunjavanje mukarca i ene.7

Vokabularprava
Uz sve ovo na umu, prelazim: prvo, na prava uope i drugo, na prava unutar zajednice; ina kraju, naodnos izmeu naeg shvatanja prava i naeg pogleda na ljudsko bie.Svakaodovihtemazasluujemnogoobimnijuraspravunegototojednopoglavlje dozvoljava. Nadamsedaeovakvoralanjenjetemepomoidasezaponerasprava.S obzirom na to da su za mnoge Amerikance prava aduti u rukavu koji se izvlae u svrhu politike argumentacije, uslonjavanje diskusije o pravima samo po sebi je ve doprinos boljimizanimljivijimargumentima. Prava su zapadnjaki izum, koji mnogo duguje hrianskim konstrukcijama ovjekovog ontolokog dostojanstva kodiranog tokom vremena u vidu pojmova prirodnog zakona i prava. I prije pojave hrianstva, antiki narodi su pravili sloenu razliku izmeu graanskog ili, kako ga danas moemo nazvati, statutornog ili pozitivnog zakona, i fundamentalnijeg, osnovnog zakona, zakona svih naroda, koji nadilazi nacionalne razlike. Taj jus gentium dobio je snanu pomo od hrianskog shvatanja ovjeka kao slike i prilike Boga. Srednjovjekovni zakonodavci i sholastici koristili su koncept iusa pri definisanju takvih imuniteta kao to su zahtjevi crkve i sveenstva za raznim oblicima izuzea, ukljuujui oslobaanje od poreza i vojne slube, kao i zahjeve niih klerika za zatitu od suvie zahtjevnih nadreenih u hijerarhiji. (Ovi primjeri ne pokrivaju sve sluajeve izuzea, ve samo ukazuju na istorijski znaaj tog pojma.) to se tie davanja ovlatenja, koncept iusa odnosio se na zahtjeve za milosre i utoite, sve zahtjeve koji su se zasnivali na staroj pretpostavci o hrianskim dunostima prema blinjem:gostoprimstvukadjerijeoputnikunamjerniku.8Vanojerazjasnitidasu

7 Tipologiju mukog i enskog u meusobnom odnosu dugujem Sr. Prudence Allen, Koncept
ene: Aristotelska revolucija 750 p. n. e. 1250. n. e. (Montreal, 1985). 8 Vidi poglavlje Briana Tierneyja u ovoj knjizi.

~211~

sva ovako protumaena prava dio duboke i iroke moralne ontologije u kojoj prava ne iscrpljujudostupnimoralnivokabular.9 Prava nas ne izdvajaju iz odreene zajednice, ve nas smjetaju u nju. Ona se ne mogu razdvojiti od naih znakova prepoznavanja i dostojanstva. Vremenom, ljudska prava kao filozofska datost poela su s politikog stanovita da se smatraju imunitetima uroenim svakoj osobi kao osobi. Kao ljusko bie, imam prava ne zato to mi je moja zajednicadalakompletpravakojasemoguukinutispromjenomdrutva.Pravasusluila kaobarijereizopaivanjamoi,kaobedemikojisprjeavajumijeanjemonogpolitikog entiteta, drave. Prava kao imuniteti ne stavljaju ljudska bia u stanje rata jedno s drugim. Takva prava su prava po roenju, a ne neko deficitarno sredstvo, dostupno nekima,anekimane. Uticaj klasine trine ekonomije uzrokovao je pojavu drugog shvatanja prava i promjenu naglaska s prava kao izuzea na prava kao ovlatenja. Ovlatenja me stavljaju udrugaijipoloajipremadraviipremablinjem.Umjestodaimajuulogutampona dravi nje dozvoljeno daini neke stvari jer bi to bilo naruavanje ljudskog dostojanstva prava sad igraju ulogu sredstva za formulisanje konkretnih zahtjeva imam pravo na neke stvari jer pripadam jednoj od mnogobrojnih kategorija ljudi (muko, ensko, omladina, stari, hendikepirani, manjina, itd.). U kontekstu politike ekonomije deficitarnosti, prava kao ovlatenja promoviu legalistiki, takmiarski pristup pravima uope. Sad se nadmeemo na tritu prava kao ovlatenja, nadajui se da e moji zahtjevi prevagnuti nad zahtjevima drugih. Vezani za izuzetno individualistko shvatanje ljudskog bia, prava kao ovlatenja oduzimaju svu teinu principima pripadnosti, obaveze i identiteta zajednice. Po ovoj takmiarskoj verziji prava, vezivanje pojedinca za zajednicu se prekida barem teorijski a tranzitivna priroda prava se gubi. Poto su nam,dabismomibilimi,idabismoprepoznalisvojurazliitost,potrebniostali,ito se dovodi u pitanje. Fundamentalno priznavanje prava kao tranzitivno, kao drutveno, kao nain na koji oznaavamo ovjekovo dostojanstvo i nain na koji ovjek priznaje dostojanstvodrugih,izgubljenojeuovimposesivnimkonstrukcijamaprava. Jasnojedapravaupastvipredstavljajupravakaoimunitete,nekaoovlatenja,jerne samo da je prvi tip zavisan od genealogijeija je hrianstvo centralna pojava, ve se i jae povezuje s prirodom Crkve i osoba koje ine pastvu. Tu stvari postaju teke, ali modae biti od pomoi sjetiti se nekih fundamentalnihinjenica. Crkva nije primarno politika institucija; ona predstavlja dom hodoasnika. Hrianin ne daje prednost politikom ili graanskom identitetu nad ostalim tritima identiteta; zaista, u sluajevima konflikta, naziv hrianin trebao bi prevladati nad nazivima Amerikanac, Rus ili Meksikanac. Hriani su od samih poetakana putu sukoba s dravnomidolatrijom. 9 Hvala kolegi Franku Gamwellu to me je ubijedio da naglasim ovo.

~212~

Prava kao imuniteti, kao uroene oznake ovjekovog ontolokog dostojanstva, predstavljaju shvatanje prava uope kome hriani najvie duguju i kome mogu dati najveidoprinos.Naravno,ovopoimanjepravapretapaseupravakaoovlatenja,aliihi uokviruje. Sad se pravo na pravednu zaradu, na primjer, ne vidi kao pravo koje je u suprotnosti s pravima drugih, ve mi zajedno polaemo na to pravo po roenju. To moe, naravno, naglasiti politiku konflikta do te mjere da jedna grupa negira drugoj nekofundamentalnopravo.Alikrajnjatakapretpostavkinijeobrtukomeonikojisubili privilegovanisadpatei potinjenisu,aonipremakojimajeloepostupanosad seslade plodovima pobjede; to je prije svijet u kome takva otra neprijateljstva imaju manje prostorazapojavuigraanskootjelovljenje. Ironino, definicija Crkve kao politike institucije predstavlja njenu sutinu, a otii dalje pa unutar Crkve postaviti zahtjeve za prava kao ovlatenja koristei suvremeni vokabular, znai okretati hriane jedne protiv drugih u svijetu oskudice robe. Vie ne preovlauje bogatstvo agapea, ve siromatvo politike ekonomije, takmiarskih igrica koje se svode na nulu kao srednju vrijednost. Jaki teoloki argumenti govore u prilog prava kao imuniteta.ovjek poinje kao bie koje nije gospodar svog univerzuma, nije stvaralac temelja svog ivota. Ali suvremeni jezik prava suvie esto je pun tekog naoruanjaovjekovih elja i poinje od tih elja prije nego od dostojanstva i imuniteta. Takveverzijepravasuveinomizriitoizvanteoloke. Ne samo to. Svijet koji definiu prava kao suprotstavljeni posjedi, sve vie utkani u pretopstavku unaprijed datih grupnih identiteta (polnih ili rasnih, na primjer), promovieilinalaeizravnjavanjeljudskogidentiteta.Svismogomilepotrebaizahtjeva. Ono poemu se razlikujemo nisu line osobine, ve to to su neki od nas tlaitelji, neki potlaeni; neki su hegemoni, neki ponieni. Prava koristimo da dobijemo to nam pripada, poto se premjetaju iz arene ljudskog dostojanstva kao osoba u posjed nezavisnih, odluujuih bia. Gubimo bogati pojam ljudske pluralnosti u tom procesu, pojam ljudske prepoznatljivosti i razliitosti, koji nas poziva u zajednicu i namee nam priznanjedostojanstvasvakogpojedincaisvihnaszajedno.

Pravailinost
Kako nae shvatanje prava unaprijed odreuje linost, ili uestvuje u njenom stvaranju? Ve sam opisala razliku izmeu prava kao izuzea / imuniteta, i prava kao ovlatenja. U ovom trenutku dozvolite mi da se vratim na tree poimanje polnog identiteta, komplementarnost polova. Znakovi shvatanja prava kao ovlatenja su uroeno dostojanstvoovjeka. Mnoge su drutvene i kulturne implikacije. Posmatra se daliseeneimukarcipodefinicijismatrajuinferiornimilisuperiornim,iliidentinimna nainkojinegiraosobenosti;ilikaoanalognabiakojaidentitetdobijajukrozmeusobni odnos. Ovde se moramo oprostiti od onih naih hrianskih predaka koji su u mukarcu

~213~

vidjeli najsavreniji primjer ta znai biti stvoren po liku Boga. Sr. Prudence Allen, u zanimljivom lanku o integralnoj komplementarnosti polova pie: U svjetlu suvremenih shvatanja nedavnilanci iz pera pape Jovana Pavla II su jako pouni, jer on piedaenaimukaracpodjednakoodraavajulikBoga.10Allenzakljuujedajeteko precijeniti znaaj promjene u naglasku koju papa Jovan Pavle II unosi u crkveno shvatanjemukarcaienekaoosoba.11 Taj pomak u shvatanju je znaajan zato to ide u pravcu razumijevanja koje u jedan isti okvir smijeta prava kao oznake ljudskog dostojanstva i pogled na mukarca i enu u meusobnom odnosu. Uzgred, ne elim rei da su svi problemi time rijeeni, nego da je teolokaosnovazarazumijevanjepravapoboljanaiponuenananainkojiomoguava iroke temelje za raspravu o implikacijama ovog shvatanja na poloaj, ulogu i identitet mukaraca i ena u ovjekovoj prii. To zahtjeva obimniji posao nego to ja sad mogu poduzetidabibiobarpriblinoadekvatan.Alisamdunajoparrijei. U svojoj nedavnoj poruci povodom Svjetskog dana mira, Jovan Pavle II iznio je svoja razmiljanjanatemuene:uiteljicemira.Njegovapolaznatakajejasna:Akoseod roenja na djevojice gleda s visine, ili se one smatraju niim biima, to e uticati na njihov osjeaj dostojanstva i kompromitovati njihov zdrav razvoj. Diskriminacija u djetinjstvu ima posljedice koje traju cijeli ivot i sprjeavaju ene da ive punim ivotom u drutvu.12 Ovim poloeni temelji predstavljaju jasnu ontologiju ljudskog dostojanstva koja vodi ka snanim zakljucima protiv zavidnim usporedbi i zloupotreba vezanih za diskriminaciju (stara pozicija polarnosti polova). To je stav koji je istovremeno i star i nov. On potie od trojstvenog vienja zajednice razliitih, koja predstavlja jedno; u tom smislu vie duguje Avgustinu nego Tomi. Mukarci i ene su od roenja bia s linou, kojapokazujuznakesamoeizagonetnogboanskogjedinstvaosoba.13 Naravno, hriani od svih ljudi! moraju prii pitanju prava, pola, uloge i moi sa stanovita teoloke distinkcije i teolokog argumenta. Taj argument je, naravno, obogaen filozofijom, ukljuujui i politiku filozofiju. Ali ako se zasniva na 10 Sr. Prudence Allen, Integralna komplementarnost polova i teologija zajednitva, Communio
17 (Zima 1990): 523, 542-543. 11 ibid. 12 Papa Jovan Pavle II, ene: uiteljice mira, Porijekla 24(28) (22. XII 1994): 465, 468. 13 Ovo je citat iz homilija Jovana Pavla II skupljenih pod naslovom Prvobitno jedinstvo mukarca i ene: kateheza o Knjizi postanja (Boston, 1981) (u citatu Allenove, Integralna komplementarnost polova, 543. Takoe je vano esto klevetano i, vjerujem, pogreno shvaeno bar u Sjevernoj Americi Apostolsko pismo o dostojanstvu i vokaciji ena (Boston, 1988). Smatram da ovaj dokument bukvalno nije mogao biti shvaen u kontekstu u kojem su prava kao posjed koji pojedince tjera na takmienje jedne protiv drugih postala dominantno shvatanje. ta god mislili o stavu Jovana Pavla II o, recimo, zareivanju ena, polazna taka koju on ovde odreuje nudi ono to i ja smatram da nam je potrebno: detaljno ralanjivanje prava povezanih za shvatanje komplementarnosti polova, mukaraca i ene kao pojedinaca u specifinoj zajednici koja se zove Crkva.

~214~

uskopolitikom shvatanju, kakvo je shvatanje politikog ugovora, dublje i bogatije osnovenakojeuovompoglavljuukazujempotpunosegube. Ujojednomfascinantnomlanku naovutemu,Sr.Allensepozivana rijeiistavove jodvasasvimrazliitamisliocaEdithSteiniHildegardizBingena(10981179). Stein, naravno, dijeli dobar dio filozofske osnove s aktualnim papom, pa ne udi njihova procjena da bi se ljudska tjelesnost i muko i ensko kao analogna bia stvorena prema slici Boga trebali uklapati. Kratkou se fokusirati na Hildegard, jere nam biti od koristi sagledati istorijsko porijeklo suvremenog stava koji promoviem. Prema Hildegard, mukarac i ena su jedno drugom odraz u ogledalu. Hildegard je tako, po miljenju Allenove, ustanovila horizontalnu osnovu komplementarnosti mukarca i ene, tj. injenicu da su u znatnoj mjeri razliiti i istovremeno jednaki po dostojanstvu i vrijednosti.14 Hildegard tvrdi da mukarci i ene pomau jedno drugom u stvaranju samih sebe, da svako utie na ono drugo tako da svako predstavlja djelo drugog. Bez ene mukarac se ne bi mogao nazvati mukarcem, bez mukarca ena se ne bi mogla nazvati enom. Na osnovu toga, nijedno od njih ne bi moglo ivjeti bez drugog.15 Ovo fascinira dijelom zato to izgleda da Hildegard barem preutno radi na procjeni ljudskih moi u mnoini, potentia prije nego potestas. Potestas je politiko tumaenje moi kao vlasti ili dominacije, mo nad drugima; potentia nas vodi ka neem otvorenijem, manjekodifikovanom,izegapotienaepoimanjepotencijala. U nae doba prava se sve vie satjerivaju u ugao u kome dobijaju oblik sredstva za sticanje moi. Nikako mi nije cilj omalovaiti zahtjeve ena unutar crkve za jednako dostojanstvo i potovanje; oni su zapravo direktni rezultat pozicije komplementarnosti polova. Ali elim postaviti izazov jednoj verziji politizacije prie o pravima unutar Crkve, koja preutno pretpostavlja scenario tlaitelj / potlaeni kao vaan element opisa mukoenskih odnosa i koja potie od pretpostavki koje po prirodi odgovaraju stavu polarnosti ili jedinstva polova. Ove pretpostavke izravnavaju razlike, one uzrokuju otru politizaciju svih ljudskih odnosa u skladu sa shvatanjem da je pluralizam u raznim ljudskim zajednicama potencijalni uzrok unitenja, a ne blagoslov. Prema tom vienju, mora postojati jedan autoritarni princip koji e upravljati svakom ivotnom arenom, potkopavajui dijalog mukarca i ene kao stvaraoca onog drugog, i pomagaa onog drugog unutar okvira transcedentnog principa koji unosi odgovarajuu poniznost u sve ljudske aktivnosti. Prava kao oznake ljudskog dostojanstva, uz priznanje da politiki sistem zaista zahtjeva da neke osobe zauzimaju odreene poloaje, ne znae prava kao sredstvo stizanja na vlast. Prava ustvari predstavljaju nain ograniavanja i kontrolisanja moi.Ovohorizontalnijepoimanjepravazavisiodzajednikogvertikalnogodnosas 14 Sr. Prudence Allen, Diferencijacija polova I rodoba kod Hildegard iz Bingena I Edith Stein,
Communio 20 (ljeto 1993): 389, 402. 15 ibid.

~215~

Bogom kroz Hristovu inkarnaciju i stradanje, kroz stvaranje, pad i iskupljenje. U ovom svijetu mukarci i ene su razliiti, a ipak jednaki po dostojanstvu i vrijednosti. A nepravedna vlast je oblik vladavine koji daje privilegije i dostojanstvo jednom polu nautrbdrugog.Onaoznaavaunoenjefundamentalnogneredauivot. Meusobno stvaranje mukarca i ene kroz meusobni odnos (svako od njih je djelo onog drugog, kako ree Hildegard) ne znai harmoniju ispunjenu sreom, lijep krajolik oznaen neupitnim jedinstvom. Zapravo, to jedinstvo prije bi odslikavalo stav jedinstvapolovakojihrianskateologijadovodiupitanje:jednakismopodostojanstvu, alirazliitijednooddrugog;komplementarnost,anepolarnostilijedinstvo.Takavodnos je povremeno neprijateljski, dok mukarac i ena stvaraju jedno drugo, borei se i s istou i s razlikama. Ali unutar specifine zajednice koja se zove Crkva ta borba je uokvirena istim porijeklom. S obzirom na to porijeklo, na taj talog vjekovne borbe izmeu vjerovanja i nevjerovanja, prava su nain da se pone rasprava, a ne da se porazepretpostavljenipolni,rasniiliklasnineprijatelji. U zakljuku bih ukazala na jo jednu implikaciju ovog poglavlja, koja bi se mogla nazvati uenje Sjedinjenih amerikih drava da budu ponizne. Mi Amerikanci smo skloni projektovanju i svoje moi i svojih briga. U posljednjoj etvrtini stoljea, ova zemlja je uinila mnogo dobrog podiui i odravajui osjeaj dostojanstva i slobode u drugim zemljama i pokuavajui uz velike muke ostvariti savrenije jedinstvo na domaem terenu. No, kao i uvijek, postoji i loa strana medalje. Skloni smo izvoziti ne samo opu filozofsku i politiku predanost ljudskom dostojanstvu i slobodi, ve i sve ee pakirati svoje shvatanje u ue i neprijateljsko poimanje prava. Tvrdimo da ravnopravnost mukarca i ene neizbjeno podrazumjeva nepostojanje razlika u poloaju, ulogama i identitetima. Odatle potie naa preokupacija reproduktivnim pravima, posebno abortusom, i jaka tenja da se u njima vidi neophodan korelat ravnopravnosti. U sueljavanju s konkretnim sluajevima enama u drugim drutvima koje ne popunjavaju prava i ravnopravnost istom grupom politikih stavova kao mi skloni smo njihove stavove otpisati kao ograniene, neprosvjetljene, kao verziju lane svijesti.Polaznatakaneprijateljskogtumaenjapravaipoglednaovjekazasnovanna eljama dozvoljava veoma malo u poreenju s popustljivijom interpretacijom potreba i brigaenakojetupolaznutakunesmatrajutakooiglednoprirodnom. Ve osam godina obavljam razgovore s udruenjima majki u raznim zemljama. Dozvolite mi da vam prenesem dio svjedoenja jedne ene koja je jedna od elnica udruenja Prake majke, grupe majki koja se bavi pitanjima okolia. Postavila sam joj pitanje o njenoj reakciji na prisustvo velikog broja Amerikanaca u njenoj sredini poslije 1989. i konkretno o izvozu jedne verzije Sjevernoamerikog feminizma u njenu zemlju. Odgovorilaje: elimo staviti naglasakna konkretne probleme,ne na ideoloke stavoveili kako biste ih ve nazvali. Pokuavamo dati objektivne argumente. Mnoge

~216~

feministkinje su pokuale uticati na na stav, smatrajui nas nerazvijenim stvorenjima koja ne znaju ta trebaju initi. Ali nas ne zanima nova feministika svijest. Mislimo da imamo odgovornost prema djeci i buduim naratajima. Moramo razmiljati globalno. Sve stvari su povezane. Ostaemo organizacija majki jer je to snana ideja, to smo mi. Imamo dobre kontakte s mukarcima koji se bave politikom u vez s prirodnom sredinom. Ne vidimo mukarcekaoneprijatelje.16 Za Prake majke, prava predstavljaju nain govora o fundamentalnom dostojanstvu, ne nain suprotstavljanja mukarcima kao mukarcima. Oni ih vide kao put prema punijem priznanju i suradnji s mukarcima istih stavova u projektu ostvarenja ljudskih mogunosti i uroenog ljudskog dostojanstva. Kako e to vremenom tei je, naravno, porozno i otvoreno pitanje. Univerzalni zahtjevi i konkretni rezultati i uslovi raaju se iz borbe,izprocesarasprave,konflikta,kompromisa.Uspecifinojzajednicikojunazivamo Crkvom,punoaikompletnostbiasupodefinicijinedostineupreposljednjojoblasti ovjekovih poslova. No, prava su jedan nain na koji potujemo i prihvatamo sopstveno dostojanstvoidostojanstvodrugih.Pravasunainstupanjauzajednicu,anerazdvajanja uneprijateljstvu.Onasusredstvozazaustavljanjezloupotrebamoiiljudskearogancije. Definitivno je tano da su ene trpjele krivicom mukaraca. (Ni one same, naravno, nisu nevine, ali su tokom istorije uglavnom igrale defanzivnu, a ne ofanzivnu ulogu.) To, meutim, ne treba izroditi politiku uvrijeenosti za koju prava postaju opravdanje, ve politiku prihvatanja, potovanja i pravinosti u kojoj prava imaju centralniju ulogu. Ako Crkva po tom pitanju ne doivi uspijeh, bie to nagovjetaj da je tmurni pogled na svijet pokomejesveumoiiposjedovanjusvebliipobjedi.Tunoaliistinito.

16 Razgovor s Annom Hradilkovom, Prag, jul 1993. (neobjavljen).

~217~

ENSKAPRAVAUISLAMSKIMZAJEDNICAMA

Hassan, Riffat , enska prava u islamskim zajednicama, u u John Witte, Johan D. Van Der Vyver, Religious Human Rights in Global Perspective: Religious erspective, Kluwer Law International, Netherlands,1996.str.

Prije nego to ponem s obradom teme enskih ljudskih prava u islamskim zajednicama,smatramdajeneophodnouzetiurazmatranjedvapovezanapodrujakoja po mojoj procjeni imaju mnogo veze s raspravama o ljudskim pravima u dananjem muslimanskom svijetu. Prvo podruje tie se irokoprihvaenih pretpostavki o ljudskim pravima i sekularne prirode diskursa o njima, diskursa koji je razvijen u okviru Ujedinjenih nacija. Drugo podruje tie se zapadnjakog vienja islama, muslimana i muslimanskeene. Nekepretpostavkeoljudskimpravima U suvremenom svijetu izraz ljudska prava postao je moda, i esto se koristi neiskreno. Iza takve zloupotrebe lei pretpostavka da svako zna ta su ljudska prava i odakle potiu. Jo jedna rairena pretpostavka je da ljudska bia posjeduju neotuiva ljudska prava. Da je ova druga pretppostavka tana, tj. da su ljudska prava univerzalna i uroena, ne bi u skoro svakom drutvu u svijetu postojao znaajan broj onih koji se otvoreno ili tajno bore za njihovo ostvarenje. Postoje argumenti na filozofskom planu da objektivna ljudska prava postoje nezavisno, mada ih sva ljudska bia ne ostvaruju, ili ihak veina ljudi ne ostvaruje. To, meutim, vodi ka pitanju: ako ljudska prava postoje, mada ih veina ljudskih bia ne ostvaruje (mnoga od njih bi bila zauena kad bi otkrili da ih imaju), u kom smislu ona uope postoje? Istorijska je injenica da ljudska prava nisu nikad bila, niti su danas, univerzalno vlasnitvo ovjeanstva, iako su Ujedinjene nacije 1948. godine prihvatile Meunarodnu povelju o ljudskimpravima,kojasadriUniverzalnudeklaracijuoljudskimpravima. Moe se tvrditi, i pored toga to svi ljudi, ili veina njih, ne ostvaruju svoja ljudska prava,daonaostajuneprikosnovena,potoihovjekmoeostvaritikadodabere,jersu ona univerzalno prihvaena, a sud moe narediti njihovu primjenu. Kao odgovor na ovu tvrdnju (pored prisjeanja Shakespeareovih rijei o kanjenju pravde), eljela bih citirati rijeijednogistaknutogmuslimanskogpravnika: Ne bi imalo smisla opisivati do detalja progresivnu eroziju ljudskih prava u mnogim dravama irom svijeta. Ona se sve veoj plimi mijeanja onih na vlasti i despota suprotstavljaju kao nasipi od slame. Pod maskom stvaranja drave blagostanja ili egalitarnog drutva veina prava su liena svakog znaenja i znaaja. U nekim dijelovima svijeta lako se mogu ukinuti iesto se i ukidaju. U dravama s tzv. socijalnim

~218~

ciljevima,mnogaodovihpravanemoguseostvaritiputemnezavisnihsudova;umnogim dravama tolikosu podlona intervencijamaovlatenim zakonom da gube svaki dodir sa stvarnou. ak i u zemljama gdje nema pomenutih ogranienja, pravna tumaenja kojima se podrava dravni aktivizam i blagostanje ljudi, u velikoj mjeri ograniavaju njihovuprimjenu.Modaovjeknikadnijeuivaotolikuslobodudjelovanjakaodanas,ali je istina i da se pojedinac nikad nije osjeao toliko bespomono u suoavanju s vlau i teinom bezlinih vladinih ustanova. Mo se, kao i materijalno bogatstvo, gomila u rukamaonihkojijeposjeduju.Konstitucionalnaogranienjaslobodnogsvijetaizgledada pruajuslabuzatituodnastavkaovogtrenda.1 Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Mada se Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima naziva univerzalnom, nastala je na osnovu istorijskih trendova u zapadnom svijetu u posljednja tri stoljea, i odreene antropologije individualistikog humanizma koja im je dala podlogu2. Deklaracija pretpostavlja postojanje univerzalne ljudske prirode svojstvene svim narodima, digniteta pojedinca i demokratskog drutvenogporetka.3 U decenijama poslije Deklaracije, izraz ljudska prava postao je sastavni dio i politikog i popularnog diskursa, posebno na zapadu i meu osobama obrazovanim na zapadu. Donedavno se najvei dio ovog diskursa obavljao u sekularnim pojmovima. Naime,estosepretpostavlja,atotvrdeimnogizagovorniciljudskihpravaiuzapadnim iuostalimzemljama(ukljuujuiimnogemuslimanske),daljudskapravamogupostojati samousekularnomkontekstu,aneiuokvirureligije. Izastavadajekonceptljudskihpravauosnovisekularan,daklevanvjerskogpogleda, i ak suprotstavljen njemu, krije se naravno odreeno vienje religije uope, ili pojedinanih religija. U muslimanskim zemljama, kao to je npr. Pakistan, zagovarai ljudskih prava sa sekularnim vienjima esto tvrde da nema smisla govoriti o ljudskim pravimauislamu,jerkaovjerskatradicijaislampodravavrijednostiistrukturekojenisu kompatibilnespretpostavkamauosnoviUniverzalnedeklaracijeoljudskimpravima. OnimakojipodravajuUniverzalnudeklaracijuoljudskimpravimakaonajviiilijedini primjer povelje o ravnopravnosti i slobodi za sva ljudska bia trebalo bi objasniti da je zbog njenog zapadnjakog porijekla i orijentacije univerzalnost pretpostavki na kojima se zasniva u najmanju ruku problematina i upitna. Dalje, navodnu nekompatibilnost izmeu koncepta ljudskih prava i religije uope, ili pojedinanih religija poput islama, trebalobiprouitinanepristrasannain. iroka reakcija muslimana. U reakciji na navode da ljudska prava mogu postojati samu u zapadnom i/ili sekularnom drutvu, muslimani esto daju pogodne izjave,
2 3

Raimundo Panikkar, Da li je pojam ljudskih prava zapadni koncept?, Proboj 31 (proljee 1989). ibid.

~219~

poput sljedee izjave A. K. Brohija, pravnika i filozofa koji je bio savezni ministar u pakistanskojvladi: Postoji fundamentalna razlika u stanovitima s kojih islam i zapad prilaze pitanju ljudskihprava. Zapadnjaka perspektiva moese opisati antropocentrinom, u smislu da se ovjek kao polazna taka miljenja i djelovanja smatra mjerom za sve. Perspektiva islama je, pak, teocentrina svjesna Boga. ovjek postoji samo da bi sluio svom Gospodu, vrhovnoj sili i biu koje odrava njegov moral, fiziki i duhovni sklop i omoguava ostvarenje njegovih aspiracija i transcedentnost... [Na zapadu] prava ovjeka sagledavaju se u kontekstu koji se ne tie njegovog odnosa s Bogom, ve se smatraju neotuivim pravom koje se stie roenjem. Neko ko prouava razvoj zapadne civilizacije i kulture moe primijetiti naglasak na ljudskim pravima u okviru antropocentrine perspektive ovjekove sudbine. Svaki put kad se pomenu ljudska prava, to seini samo da bi se dobilo njihovo priznanje od nekog sekularnog autoriteta kao to je sama drava ili grupa na vlasti. Za razliku od tog pristupa, strategiju islama ini naglaavanje vanosti postojanja ljudskih prava i fundamentalne slobode kao aspekta vjerske svijesti, koju islam budi u srcu, umu i dui svojih sljedbenika. Ta perspektivajepotpunoteocentrina...Naprvipogledsezatoinidanepostojeljudska prava ili slobode u znaenju u kom su prisutna u misli, vjerovanju i praksi suvremenog ovjeka; u sutini, vjernik ima obaveze i dunosti samo prema Bogu, potoje pozvanda potuje boanski zakon, i takva ljudska prava koja je on natjeran da prizna potiu iz primarne dunosti da slua Boga. Paradoksalno, sva prava i slobode lee u ovim dunostima.ovjek priznaje prava svojih sunarodnika zato to mu vjerski zakon da slua Boga,Prorokaivlastnameetudunost.Usvemutovjernikini,njegovaprimarnaveza jesnjegovimStvoriocem,ikrozNjegaostvarujevezusasunarodnicima,kaoisostatkom stvorenogsvijeta.PorijeimaizKurana,ovjekjestvorensamodasluiBogu.4 Mada je Brohi u pravu kad tvrdi da je islamska perspektiva teocentrina,njegova generalizacija da je zapadnjaka perspektiva antropocentrina zahtijeva dublju analizu. Miljenje mnogih hriana i Jevreja, koji ine vanu komponentu zapadnog svijeta, zapravo je slino Brohijevom.5 Na primjer, u spisu Judeohriansko naslijee i ljudska pravaCarlF.H.Henry,protestantskiteologiurednikHrianstvadanas,tvrdi: Mada to suvremenom umu moe zvuatiudno, jevrejski zakon, kao to Haim Cohn primjeuje, ne obuhvata ljudska prava u suvremenom znaenju. Biblija stavlja naglasak nenaprava,negonadunostiaradiseusutiniodunostimapremaBogu,podsjea nas Louis Henkin, mada sunarodnici imaju koristi od mnogih od njih... Biblija zastupa doktrinu boanski nametnutih dunosti; ono to se danas naziva ljudskim pravima
4

A. K. Brohi, Islam i ljudska prava, u Gauher, ed, Izazov islama.

Carl F. H. Henry, Judeohriansko naslijee i ljudska prava u Carl H. Esbeck, ed. Vjerska

uvjerenja, ljudska prava i moralni temelji zapadne demokratije (Columbia, MS, 1986), 2-30, citat Haima Cohna, Ljudska prava u jevrejskom zakonu (New York, 1984),17ff. i Louisa Henkina, Prava ovjeka danas (Boulder, CO, 1978),1.

~220~

predstavlja te dunosti postavljene naopake... Mnoge biblijske dunosti ako ne i sve podrazumijevaju odgovarajue pravo. Boja zabrana krae ili uklanjanja oznake neije njiveimplicitnopodrazumijevapravonaimovinuiposijed.6 Henry dalje poredi biblijski pristup ljudskim pravima i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, to lii na poreenja iz pera mnogih muslimana, ukljuujui i Brohija. Henrypie: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948) daje panoramu ljudskih prava, a govori vrlo malo o ljudskim dunostima, i gotovo nita o dunostima prema Bogu. Samo lan 29, koji ograniava ostvarenje prava recipronim pravima i moralnim obzirima, javnim redom i opim blagostanjem, tie se ovjekove dunosti, a ak i tu kontekst je antropoloki. Mada se dogovorenaprava smatraju opeprihvaenim normama moderne civilizacije,nijednoodnjihnijezakonskiobavezujue,potoDeklaracijapotpunoignorie institut krajnjeg izvora i sankcionisanje, te ak ni ne obavezuje drave da primijene dogovorena prava. Biblija, naprotiv, ne poznaje pojam pojedinaca javno osloboenih odobaveza, koji su korisnici prava zahtjeva ili krajnjih prava formulisanih i prihvaenih od strane zemaljskih institucija, a kamoli graanskih vlada koje postoje iskljuivo kao opcije ljudskog porijekla. ini drugima, rekao je Isus, ono to bi elio da drugi ine tebi(Matej7:12). injenica da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima ne priznaje religiju kao izvor ljudskih prava ukazuje na ono to smatram bitnom manom Ujedinjenih nacija. Razumljivojezatosuse1948,svelikimratomkaookruenjem,Ujedinjenenacijeeljele distancirati od svake identifikacije s religijom, koja je kroz istoriju u velikoj mjeri doprinjela podjelama i konfliktima u svijetu. Meutim, manje je razumljivo kako su Ujedinjenenacijemogletakoupastiuzamkusvogsekularnogdiskursa,danastavljajuda odbijajudasebaveinjenicomdazamilioneonihijiivotiimajukorijeneuvjerovanjua ne u nevjerovanju, ljudska prava imaju smisao jedino kad su smjetena u okvir njihove vjere. Moda su Ujedinjene nacije na putu da to shvate. U dokumentu sainjenom u zakljuku meunarodne konferencije o stanovnitvu i razvoju odranoj u Kairu u septembru 1994, religija, etika i kultura su oznaene kao faktori vani za planiranje i razvoj stanovnitva. Ovo priznanje mjesta religije predstavlja promenu, dovoljno radikalnu da se nazove paradigmatskom, u orijentaciji Ujedinjenih nacija. Ovo udaljavanje od potpuno sekularnog pogleda vjerovatno e uiniti da Ujedinjene nacije postanuefikasnijeupribliavanjumasamaumnogimdijelovimasvijeta. Mada jej po meni neophodno priznati vanost religije kao glavnog, ako ne i primarnog, izvora ljudskih prava velikog broja osoba, ukljuujui i veinu muslimana u 6 Henry, Judeohriansko naslijee i ljudska prava,30.

~221~

svijetu, teko mi jeprihvatiti kao validnu ili normativnu Brohijevu izjavu da ovjek priznaje prava svojih sunarodnika jer mu je dunost po vjerskom zakonu da slua Boga i Proroka i one koji ine vlast. Najistaknutiji mislilac suvremenog islama, Mohammad Iqbal, koji je svoj cijeli ivot proveo poduavajui muslimane kako da razviju svoje bie i koji je vjerovao da se umjetnost, religija i etika moraju procijenjivati sa stanovita linosti7, doveo bi u sumnju ideju da se najvii ljudskimoral sastoji bilo od potovanja zakona nametnutog spolja, bilo od izvravanja dunosti prema sunarodnicima iz osjeanja religiozne primoranosti. Po Iqbalovim rijeima, Ima mnogo onih koji vole Boga,alutajupodivljini;slijediuzatoonekojivoleljudekaobojastvorenja8 Ve stotinama godina muslimani seue da su stvoreni da slue Bogu sluajui one na vlasti i strpljivo podnosei sve to im je Bog namijenio. Stotinama godina mase muslimana strpljivo podnose veliko siromatvo i represiju ljudina vlasti. Da ih ne bi porobilistraniosvajai,naijijesvakitakavpokuajodgovorenootporom,muslimanesu porobili muslimani u ime Boga i Proroka, i ubijedili ih da nemaju prava, ve samo dunosti; da je njihov Bog Bog kazne, a ne ljubavi; da je islam etika patnje, ne sretnog ivota; daim sudbine odreuje kismet ili usud, i da nisu gospodari sopstvene sudbine. Herojski duh muslimanskih mislilaca kao to su Syed Ahmad Khan i Iqbar, koji su roeni uIndijiuprolomstoljeuproizvodinesamopluralistikogdrutva,veisintezeistoka i zapada pokrenuo je renesansu u mislimanskom svijetu i oslobodio muslimane od okova kolonijalizma. Njihov posao, meutim, nije dovren, poto tradicionalizam koji je nekoliko stoljea nagrizao samo srce islama i dalje nastavlja da ari i pali u veem dijelu muslimanskog svijeta. Danas smo u muslimanskom svijetu svjedoci zbrivanja od velikog znaaja,jerivimoudobarevolucijaiinvolucija,napretkainazadovanja,velikogsvjetlai velikog mraka. Za muslimane je od ivotne vanosti da ponovo razmisle o svojoj poziciji o svim vanim pitanjima, poto se ne smijemo vietjeiti za jad i nesreu nekritikim pohvalama romantino vienoj prolosti. Istorija nas je dovela do take u kojoj nas retorika nee spasiti od stvarnosti i u kojoj e se morati razjasniti jaz izmeu islamske teorijeimuslimanskeprakse. Potosamskrenulapanjunaaspektetrenutnoaktuelnedebateoljudskimpravimau suvremenom svijetu, to je bitno za razumijevanje ljudskih prava u kontekstu muslimanskog svijeta, okrenimo se drugoj temi, nainu na koji zapad vidi islam i muslimane. To vienje, zajedno s nainomna koji se muslimanke predstavljaju u zapadnimdrutvima,igravanuuloguurazvijanjudiskusijeoljudskimpravimaumnogim muslimanskimzajednicamairomsvijeta.
Muhammad Iqbal, u citatu R. A. Nicholsona, Tajne bia, prevod Asrar-e-Khudi (persijski) (Lahore, 1964), xxii. 8 Muhammad Iqbal, Bang-e-dara(urdu) (Lahore, 1962), 151.
7

~222~

Zapadnjakovienjeislama(imuslimanskihena) Od 1970tih godina raste zanimanja zapada za islam i muslimane. Dobar dio tog zanimanja fokusiran je na teme poput islamske obnove, islamskog fundamentalizma, afereRushdie,ienauislamu,prijenegonarazumijevanjekompleksnostiiraznolikostiu islamskom svijetu. Ne samo taj izbog tema, ve i nain na koji se one predstavljaju u zapadnim medijima ili popularnoj literaturi, dovode u pitanje motive koji se kriju iza takvog selektivnog zanimanja zapada za islam i muslimane. Teko je pretpostaviti da su motivi pozitivni s obzirom na negativne stereotipe o islamu i muslimanima, rasprostranjenenazapadu. Iako mnogo Amerikanaca islamu ili muslimanima nije poklanjalo mnogo panje do arapskog naftnog embarga iz 1973. ili iranske revolucije iz 1979, propaganda protiv islama i muslimana nije nita novo nazapadu. Ona je isto toliko stara kao prvo poglavlje islamske istorije, kad je nova vjera poela da se iri u teritorije koje su drali hriani. Dante, veliki pjesnik srednjovjekovnog hrianstva, vidio je islamskog Proroka kao djelitelja svijeta hrianstva i dodijelio mu najnii nivo pakla zbog njegovog tekog grijeha. Sv. Toma Akvinski, najistaknutiji sholastiki filozof, koji tako mnogo duguje misliocima muslimanske panije, opisao je islam kao konstrukciju stvorenu za zadovoljenje Muhamedove pohlepe.9 Kakve sjenke su moni hrianski glasovi kao npr. Dante i Toma Akvinski bacili na budunostvidi se iz istorijskog predavanja Heroj kao Prorok.Mahomet:IslamThomasaCarlylea,izserijenaslovljeneOherojima,oboavanju heroja i herojstvu kroz istoriju. Kao autor iz XIX stoljea, Carlyle je ubjeivao hriane da odbace nau trenutnu hipotezu o Mahometu, da je bio varalica i prevarant, i da je njegovareligijaarlatanstvoiludost.10 Zbog velikog broja negativnih slika koje se povezuju s islamom i muslimanima u kolektivnoj podsvijesti zapada, ne udi to to se poslije nestanka sovjetskog carstva svijet islama vidi kao novi neprijatelj, koji je moda jo neshvatljiviji i tvrdoglaviji od prethodnog. Rutinsko prikazivanje islama kao religije koja se iri maem i koju karakterie sveti rat, a muslimana kao varvara i nazadnjaka, ludih, fanatinih, nestabilnih i nasilnih, u posljednje vrijeme vodi ka alarmantnom porastu antimuslimanske histerije verbalnim, fizikim i psiholokim napadima u odreenom brojuzapadnihzemalja. Usred sve te mrnje i averzije prema islamu i muslimanima uope, sa zapada dolazi toliko povrne suuti prema muslimanskim enamada to predstavlja udnu kontradikciju. Zar i te ene nisu sljedbenici islama? Zar i one nisu rtve antimuslimanske 9 U citatu E. W. Fernea u Uloge ena u islamu: prolost i sadanjost (neobjavljen dokument
predstavljen na konferenciji Taziyeh u Hartfordskom seminaru, Connecticut, 2. V 1988. 10 U citatu E. W. Fernea u Uloge ena u islamu: prolost i sadanjost (neobjavljen dokument predstavljen na konferenciji Taziyeh u Hartfordskom seminaru, Connecticut, 2. V 1988.

~223~

histerije? Malo nas je uspjelo zaboraviti silovanja Turkinja od strane njemakih gangsterailibosanskihmuslimankiodstranesrpskihvojnika.Kakoondajamuslimanka treba da protumaim suut popularne zapadne retorike prema muslimanskim enama? Kao muslimanki koja jevei dio svog ivota provela na zapadu, teko mi je na osnovu sopstvenog iskustva povjerovati da je ta briga za ene u mnogim zapadnim zemljama iskrena. Briga u zemljama s velikom muslimanskom populacijom kao to je Engleska je da kulturne norme i vrijednosti britanskog drutva ne smiju biti ugroene ili kompromitovane od strane stranaca poput muslimana. Mnogi muslimani u Engleskoj su niskokvalifikovani radnici, religiozni i konzervativni kad je rije o enskom pitanju. Tako je bilo i kad sam 60tih studirala na Univerzitetu u Durhamu. U to vrijeme ni vjerska predanost muslimana, kao ni njihov odnos preva enama, nisu mnogo zanimali britansko drutvo. Ali se situacija radikalno promijenila poslije objavljivanja Satanskih stihovaSalmanaRushdieja,ujesen1989.Otrareakcijamuslimananaovuknjigu,kojaje proraunato degradirala ono to je najsvetije u njihovoj vjerskoj tradiciji, uzbunila je Britance,kojisupoeligledatinamuslimaneuBritanijikaoprijetnjunjihovojsekularnoj demokratiji11Jedan od efikasnijih metoda osvete nad muslimanima bio je udariti tamo gdje ih najvie boli politizujui pitanje muslimanskih ena. Slike jadnih, potlaenih muslimanki dobijale su sve vie publiciteta, ne samo u Engleskoj ve i u drugim zapadnim zemljama sa znaajnim muslimanskim manjinama, pri emu su muslimani opisivani kao antizapadno, antiracionalno, antimoderno, ak i antiljudski orijentisane grupe. Kuraniljudskaprava Poto je pojam ljudskih prava potekao iz zapadnog, sekularnog konteksta, muslimani uope, a posebno muslimanske ene, nau se u dilemi kad god pokrenu rasprave o ljudskim pravima, tilo na zapadu, bilo u muslimanskim drutvima, ili samo uestvuju u njima. Na osnovu sopstvenog iskustva, veina muslimanki koje postanu zagovornice
Na konferenciji na temu Zapadno sekularno drutvo, pod sponzorstvom angloamerike fondacije Ditchley, koja je odranau Oxfordshireu u Engleskoj u proljee 1991, sir Geoffrey Howe, bivi zamjenik premijera, kazao je da su muslimani u Engleskoj postali prijetnja sekularnim, demokratskim vrijednostima britanskog drutva. Citirao je dva primjera da bi ilustrovao svoj stav nain na koji se muslimani ponaaju kad je rije o Salmanu Rushdieju, i tretman ena u muslimanskoj zajednici. Poslanik u parlamentu iz londonske oblasti, u kojoj ivi brojna muslimanska populacija, naveo je mnoge sluajeve u kojima su muslimanke bile zlostavljane od strane svojih porodica, ali kad sam ponudila neke prijedloge za poboljanje poloaja muslimanki u Engleskoj, uope ga nije zanimalo da ih uje. Bilo mi je jasno da je samo htio navesti statistike podatke, ali ne i pronai rjeenje za pomo muslimankama da promijene svoje uslove ivota.
11

~224~

ljudskih prava ili aktivistkinje, imaju snaan osjeaj da ih praktino sva muslimanska drutva diskriminiu od kolijevke do groba. Zbog toga se mnoge od njih otue od muslimanske kulture na vie naina. Ovo otuenje esto vodi ka bijesu i ogorenosti prema patrijarhalnim strukturama i sistemima miljenja koji dominiraju veinom muslimanskih drutava. Muslimanke pronalaze podrku i suut zapada samo dok ih zapad vidi kao pobunjenice i izuzetke unutar islamskog svijeta. No mnoge od njih ubrzo uvide da, mada imaju ozbiljne probleme s muslimanskom kulturom, ne nalaze svoj identitetniuokviruzapadne,sekularnekulture.Ovosaznanjeimbarnanekovrijeme budi osjeaj izolovanosti i samoe. Mnogo panje je u zapadnim medijima i knjievnosti fokusiranonamolbemuslimankikojesujadneipotlaenenavidljiviliopipljivnain.S druge strane, malo ko primjeuje duboku tragediju i traumu koju trpe samosvjesne suvremene muslimanke koje se bore da odre svoj vjerski identitet i linu autonomiju uprkosimperijalizmuzapadne,sekularnekulture,ibeskompromisnostiislamskekulture. Moram objasniti pojam islamska tradicija. Islamska tradicija kao to je sluaj s veinom velikih religija ne potie iz samo jednog izvora. Veina muslimana, kad ih pitate o njenom porijeklu, odgovorie vam sljedee: Kuran, ili Knjiga otkrovenja zakoju muslimani vjeruju da predstavlja boju rije koju je aneo Gavrilo prenio Proroku Muhamedu; Sunnah ili praktine tradicije Proroka Muhameda; Hadith ili izreke koje se pripisuju Proroku Muhamedu; Fiqh (jurisprudencija) ili Madahib (pravne kole); i erijat, ili zakonik kojim se reguliu razni aspekti ivota muslimana. Mada su svi ovi izvori kumulativno doprinjeli stvaranju onog to se naziva islamskom kulturom, oni nemaju istu teinu. Od svih izvora islamske tradicije, Kuran nesumnjivo ima najvei znaaj, i muslimanigasmatrajuprimarniminajautoritativnijimizvoromnormativnogislama. S obzirom na znaaj Kurana za ivote vie od milijardu muslimana na svijetu, godinamaverazmiljamopitanju:taKurankaeoljudskimpravima?Naosnovumojih istraivanja i razmiljanja, kao i moje duboke vjere, smatram da je Kuran Magna Charta ljudskih prava, i da je vaan dio njegove poruke osloboenje ljudskih bia od stega tradicionalizma, autoritarnosti (vjerske, politike, ekonomske i bilo kakve druge), plemenskog mentaliteta, rasizma, polnog ovinizma, ropstva, i svega drugog to ne dozvoljava ovjeku da ostvari kuransku viziju sudbine izraenu klasinim proglasom: JedinagranicatijeputkaAlahu.12 U ovom poglavlju nudim vam primjere afirmacije fundamentalnih prava iz Kurana, prava koja sva ljudska bia trebaju imati jer su tako duboko ukorjenjena u ljudskosti da njihovo naruavanje ili negiranje predstavlja negaciju ili degradaciju onoga to nas ini ljudima. Iz perspektive Kurana, ova prava su nastala kad i mi; stvorio ih je Bog da bismo ostvarilisvojljudskipotencijal.Tapravanamnedajusamoprilikudarazvijemosvesvoje unutranje potencijale, ve i viziju toga kakvi bi Bog elio da budemo: zaim on misli da
U vezi sa Surom 53: Al-Najm: 42; prijevod: Muhammad Iqbal, Rekonstrukcija vjerske misli u islamu (Lahore, 1871), 57.
12

~225~

trebamoteiti,zataivjetiizataumrijeti.PravakojanamjeBogdao nemoeukinuti nijedanprivremenivladarilinekaljudskainstitucija.Vjenainepromjenjiva,onamoraju bitiostvarivajersvetoBoginiimapravednusvrhu.13 Pravo na ivot. Kuran podrava svetost i apsolutnu vrijednost ljudskog ivota. Kako pieuSuri6:AlAnam151:14 Ne oduzimaj ljudski ivot koji je Bog proglasio svetim sem kad trai pravdu: to ti jeOnnarediodabimogaokoristitirazum. U Suri 5: AlMaidah: 32, Kuran kae da se ivot svakog pojedinca moe uporediti sa ivotom cijele zajednice i da se zato prema njemu mora odnositi s mnogo panje: Poruili smo djeci Izraela da ako neko ubijeovjeka to je kao da je ubio cijeli narod; a akonekospasiivot,tojekaodajespasiocijelinarod.15 Pravo na potovanje. U Suri 17: AlIsra: 70, Kuran kae: Sad smo uistinu djeci Adamovojdodijelilidostojanstvo.16Ljudskabiasesmatrajuvrijednimpotovanjajersu od svih bia jedino ona odabrala da prihvate povjerenje slobode volje (Surah 33: Al Ahzab: 72). Ljudi mogu uivati u slobodi volje jer posjeduju razum, to je osobina po kojoj se razlikuju od ostalih bia (Surah 2: AlBaqarah: 3034). Mada oni mogu postati i najniiodnajniih,Kurantvrdidasuizvajaniunajboljemkalupu(Surah95:AtTin:4 6),potoimajusposobnostrazmiljanja,razlikovanjaispravnogodloeg,injenjadobrog i izbjegavanja zlog. Zbog obeanja koje ljudsko bie nosi u sebi, tj. mogunosti da bude boji izaslanik na zemlji, ljudskost svakogovjeka treba se potovati i smatrati cilj samoj sebi. Pravo na pravdu. Kuran naglaava pravo i obavezu zadovoljenja pravde. U Suri 5: Al Maidah:8,poruujevjernicima: Ovikojistevrstiuvjeri!BuditeuvijekpostojaniuodanostiBogu,svjedoeioistiniu svojoj pravednosti; i ne dozvolite nikad da vas mrnja prema ikome odvede ka grijehu skretanjasputapravd.BuditepravedniitadstenajbliesvijestioBogu.17 USuri4:AnNisa:13f,Kuranopetnaglaavavanostzadovoljenjapravde: Ovikojivjerujete!vrstozastupajtepravdu,kaosvjedociAlaha,akikadjeonaprotiv vas, protiv vaih roditelja ili vaeg roda, i bez obzira da li je nautrb bogatog ili
U vezi sa Surom 15: Al-Hijr: 85; Surom 16: An-Nahl: 3; Surom44: Ad-Dukhan: 39; Surom45: AlJathiyah: 22; Surom46: Al-Ahqaf: 3. 14 Prijevod: Muhammad Asad, Poruka Kurana (Gibraltar, 1980), 188.
15 16 13

Prijevod: Abdullah Yusuf Ali, Sveti Kuran (Brentwood, 1989), 257. Poruka Kurana, 429. 17 ibid.

~226~

siromanog: jer Alah je najbolji branilac obojice. Ne pratite udnje svog srca, a ako iskriviteistinuilijenezadovoljite,znajtedaAlahznatasteuinili.18 U kontekstu pravde, Kuran koristi dva koncepta: adl i ihsan. Oba predstavljaju naredbe, i oba su vezana s idejom ravnotee, ali nemaju identino znaenje. A. A. A. Fyzee, poznati mislilac, definie adl kao biti ravnopravan, ni manje ni vie. U objanjenjutogkonceptaFyzeepie:Nasudupravdezahtjevidvijustranamorajuimati isti tretman, bez nepravednog naglaska na jednu ili drugu. Pravda znai postizanje ravnotee kao kod vege iji su tasovi izbalansirani.19 Abdul Kalam Azad, poznati prevodilac Kurana i pisac, na slian nain opisuje adl: ta je pravda do izbjegavanje vika?Nesmijebitinipremalo,niprevie;zatosekaosimbolpravdekoristivaga.20Da senebidesilodanekoradiprevie,anekopremalo,Kurannalaedaovjeknenositui teretilidanepostignenetobezimalomuke(Surah53:AnNajm:3839). Priznanje zasluga pojedinca predstavlja dio adla. Kuran nas ui da se zasluge ne odreujupomouporijekla,pola,bogatstva,zemaljskihuspjehailireligije,venaosnovu pravednosti. Pravednost se sastoji od ispravnog vjerovanja (iman) i pravinih postupaka (amal),kaotopieuSuri2:AlBaqarah:177: Ne znai pravednost okretati se prema istoku ili zapadu; pravednost znai vjerovati u Boga i Sudnji dan, i Anele, i Knjigu, i Glasnika; dati, u ime ljubavi prema Njemu, prilog roacima, siroadi, potrebitima, putniku, onom koji zatrai, i otkup za robove; biti postojanumolitviiredovnoupranjavatimilosre;potovatiugovorekojesisklopio;biti vrst i strpljiv, u bolu (ili patnji) i nevolji, i u vrijeme panike. Takvi su ljudi istine, bogobojaljivi.21 Surah49:AlHujurat:13poruujenam:NajcjenjenijiodvasuoimaAlahajeonajko je najpravedniji.22 Surah 4: AnNisa: 95 pravi jasnu razliku izmeu pasivnih vjernika i onihkojisemueubojukorist: Onivjernicikojisustalnopasivnianisuinvalidinemoguseporeditisonimakojise stalno trude kad je rije o njihovoj imovini i ivotu. Bog takve izdie iznad onih koji su pasivni. Mada je Bog obeao nagradu svim vjernicima, oni koji se trude dobie veu oprostgrijehovaiNjegovumilost;jerBogprataidijelimilost.23 Kao to se u duhu adla poseban napor posebno nagrauje, tako postoje specijalne okolnosti i kadje rije o kazni. Na primjer, za grijeh bluda Kuran propisuje istu kaznu za mukarca i enu za koje se ustanovi da su krivi (Surah 24: AnNur: 2), ali postoje razlike
18 19

Sveti Kuran, 228-229 A. A. A. Fyzee, Suvremeni pristup islamu (Lahore,1978), 17. 20 ibid. 21 Sveti Kuran, 70-71. 22 ibid, 1343. 23 Poruka Kurana, 123-124.

~227~

izmeu razliitih klasa ena: za isti zloin robinja dobija pola kazne koju bi dobila slobodnamuslimanka,aProrokovaenadvostrukukaznu(Surah4:AnNisa:25;Surah 33: AlAhzab: 30). Pravei takvu razliku, Kuran odraava boje saosjeanje prema robinjama, koje su ve u loijem drutvenom poloaju, a podrava visoke moralne standardebuduidaponaanjeProrokovihenaimanormativnuuloguudrutvu. Uz naredbe vezane za adl, Kuran sadri i koncept ihsan, to bukvalno znai uspostavljanje ravnotee nadoknaujui gubitak ili nedostatak.24 Da bi se razumio ovaj koncept, potrebno je shvatiti prirodu idealnog drutva ili zajednice (ummah) opisane u Kuranu. Rije ummah potie iz korijena umm, majka. Simboli za majku i majinsku ljubav ili suut takoe su povezani s dva atributa karakteristina za Boga, Rahim i Rahman, koji potiu od korijena rahm, to znai materica i utroba. Idealna ummahbrineosvojimlanovimakaotoidealnamajkabrinezasvusvojudjecu,znajui da nisu ista i da svako ima specifine potrebe. Pokazivanje vie ljubavi prema jednom djetetu nije pravino, ali kad majka prua hendikepiranom djetetu vie nego drugoj djeci,ne ponaa se nepravino, ve je njeno ponaanje primjer ihsana, pomo nekome ko inae ne bi mogao ispuniti zahtjeve ivota da neutralie svoje nedostatke. Ihsan oznaava boju suut prema hendikepiranom segmentu drutva (kao npr. enama, siroadi,robovima,siromanimaimanjinama). Pravo na slobodu. Kao to sam ve rekla, Kuran pokazuje duboko zanimanje za osloboenje ljudskih bia od svih stega. Priznavajui ljudsku tenju ka diktaturi i despotizmu,KuranjasnoiglasnokaeuSuri3:AlImran:79: Nije mogue daovjek, kome je predata Knjiga, i mudrost, i proroka sluba, ljudima kae: Oboavajte me vie nego Alaha. Treba rei: Oboavajte Njega koji je uistinu uvarsvega.25 Institucijaropstvaje,naravno,vanaukontekstuljudskeslobode.Ropstvojebilojako proireno u Arabiji u doba pojave islama, i arapska ekonomija se zasnivala nanjemu. Kuran ne samo da insistira da se prema robovima treba postupati pravedno i na human nain,26 ve i stalno poziva na njihovo oslobaanje.27 Rijeima Sure 47: Muhammad: 4, da ratne zarobljenike treba osloboditi bilo pomilovanjem, bilo uz otkup28, Kuran praktino ukida ropstvo, poto su robovi i mukarci i ene uglavnom bili ratni zarobljenici.29 Iako Kuran ne kae izriito da se ropstvo ukida, ne kae ni da se treba nastaviti, a brojna su mjesta na kojima ga opisuje kao veliko zlo. Knjiga koja ne daje
G. A. Parwez, Tabweeb-ul-Quran (Lahore, 1977), 1:78. Sveti Kuran, 148. 26 Vidi npr. Surah 4: An-Nisa: 36. 27 Vidi npr. Surah 2: Al-Baqarah: 177; Surah 4: An-Nisa: 92; Surah 5: Al-Maidah: 89; Surah 9: AlTawbah: 60; Surah 24: An-Nur: 33; Surah 58: Al-Mujadalah: 3. 28 Poruka Kurana, 778. 29 G. A. Parwez, Islam: izazov religije (Lahore, 1968), 346.
25 24

~228~

kralju ili proroku pravo da trai apsolutnu poslunost od drugog ljudskog bia ne bi moglasankcionisatiropstvoubilokomznaenjuterijei. Najveagarancijalineslobodezamuslimananalaziseukuranskomporglasudaniko sem Boga ne moe ograniitiovjekovu slobodu (Surah 42: Ashshura: 21) i u tvrdnji da jesud(otometajedobro,ataloe)iskljuivonaBogu(Surah12:Yusuf:40).30 Kako istieKhalidM.Ishaque,poznatipakistanskipravnik: Kuran daje status fundamentalnog prava odgovornom neslaganju. Zato ni sud ni izvrna vlast pri vrenju svojih dunosti ne mogu traiti bespogovornu poslunost... Iako je bio primalac Bojeg otkrovenja, i sam Prorok se morao konsultovati s muslimanima u javnim poslovima. Obraajui se Proroku,Alah kae: ...konsultuj se s njima o izvrenju poslova.A...kadodlui,uzdajseuAlaha.(Surah3:AlImran:159)31 Poto je pristup konsultovanja (shura) obavezan (Surah 41: AshShura: 38), fundamentalnopravomuslimana,kaoiodgovornost,jedauestvujeutovieaspekata ivotazajednice. Kuranski proglas u Suri 2: AlBaqarah: 256: Po pitanju vjere nee biti prisile32 garantujesloboduvjere.Toznaidanemuslimanikojiivenamuslimanskimteritorijama po uenju Kurana trebaju imati slobodu da slijede svoju vjeru i tradiciju bez straha ili maltretiranja. Vie dijelova Kurana jasno kau da je dunost Proroka Muhameda bila samo da prenese poruku od Boga, i da nikog ne tjera da vjeruje.33 Pravo na slobodan izbor po pitanju vjere Kuran nedvosmisleno podrava u Suri 18: AlKahf: 29, u kojoj se kae:IstinajeodvaegGospoda:nekonajkohoevjeruje,akohoenekodbije.34 Kuran takoe jasno kae da e Bog suditi ljudima na osnovu njihovog vjerovanja i pravednogpostupanja,kaototvrdiSurah2:AlBaqarah:62:OnikojivjerujuuKuran,i onikojislijedejevrejskespise,kaoihrianiiSabejci,svikojivjerujuuBogaiSudnjidani ivepravedno,bienagraeni;neeimatistrahanituge.35 Kuran priznaje pravo na vjersku slobodu ne samo onima koji vjeruju u Boga, ve i onima koji ne vjeruju (ako nisu agresivni prema muslimanima). Na primjer, Surah 6: Al Anam:108tvrdi:


Poruka Kurana, 343. Ishaque, Islamski zakon njegovi ideali i principi, 157. 32 Poruka Kurana, 57. 33 Vidi npr.Surah 6: Al-Anam: 107; Surah 10: Yunus: 99; Surah 16: An-Nahl: 82; Surah 42: AshShura: 48. 34 Sveti Kuran, 716. 35 ibid, 33-34.
31 30

~229~

Nepsujteonoutaonivjeruju,danebioniusvomneznanjuizinatapsovalinaBoga; tako budite privlani svima, pae se na kraju i oni vratiti svom Gospodu, a miemo im ondareiistinuoonometosuinili.36 U kontekstu ljudskog prava na vjeru, vano je napomenuti da se kuranska naredba, nek u vjeri ne bude prisile37 (Surah 2: AlBaqarah: 256) ne primjenjuje samo na nemuslimane, ve i na muslimane. Dok se prema onima koji su se odrekli islama, a koji su se zatim upustili u rat s muslimanima, treba odnositi kao prema neprijateljima i agresorima, Kuran ne propisuje kaznu za odricanje od vjere ili neupranjavanje obreda. OdlukajokonanojsudbiniovjekaleiurukamaBoga. Pravo na slobodu ukljuuje pravo na slobodu da se govori istina. Kuranska rije za istinu je haqq, a ona je i jedan od vanih atributa Boga. Zalaganje za istinu je pravo i obaveza koje se musliman ne smije odrei ni u trenutku najvee opasnosti ili tekoe (Surah 4: AnNisa: 135). Kuran nareuje vjerniku da svjedoi istinito, a zajednici da takvojosobinenanesezlo(Surah2:AlBaqarah:282).38 Pravo na privatnost. Kuran priznaje potrebu za privatnou kao ljudsko pravo i definiepravilazatiteivotapojedincaunjegovomdomuodmijeanjaiznutraispolja. Pravo na zatitu od klevete, ogovaranja i ismijevanja. Kuran priznaje ljudsko pravo na zatitu od defamacije, sarkazma, uvrijedljivihnadimaka i ogovaranja (Surah 49: Al Hujurat: 1112). Takoe kae da niko ne smije biti oklevetan na osnovu pretpostavljene kriviceidaeonikojisebavezlobnimstvaranjemskandalabitiotrokanjeniinaovom svijetu i na sljedeem (Surah 24: AnNur: 1619).39 Stalno svjetujui ljudima da prema drugima postupaju s osjetljivou i saosjeanjem, Kuran u Suri 4: AnNisa: 148149 istie: ovjek ne voliuti zlobu u javnom govoru, sem kad se poini neka nepravda; jer Bog ujesveiznasve.Bezobziradaliobjavinekodobrodjeloiligasakrije,iliopravdazlo, Boguvijekimamodaizbriegrijehoveisudiovrijednosti.40 Pravo na sticanje znanja. Kuran naglaava vanost sticanja znanja. Da je znanje u samoj sutini islamskog pogleda na svijet od samog poetka, potvruje Surah 96: Al Alaq: 15, koju muslimani smatraju prvim otkrovenjem Proroka Muhameda. Taj dio glasi:


36 37

ibid, 325-326. ibid,106 38 G. A. Parwez, Bunyadi Haquq-e-Insaniyat (urdu) u Tulu-e-islam (Lahore, novembar 1981), 34-35. 39 Vidi npr. Surah 24: An-Nur:27-28; Surah 33: Al-Ahzab: 53; Surah 49: Al-Hujurat: 12. 40 Sveti Kuran, 232-233

~230~

Proglasi! (ili itaj) u ime tvog Gospoda i uvara, koji je stvorio ovjeka, ovjeka od obinogugrukasmrznutekrvi.Proglasi!ABogjenajizdaniji.On,kojijepoduioovjeka kakodakoristiolovku,nauiogajeonotoonnijeznao.41 Postavljajuiretorikopitanjedaliseonibezznanjamoguizjednaitisonimasanjim (Surah39:AzZumar:9),Kuranpodstievjernikedasemolezanapredakuuenju(Surah 20:TaHa:114).PoznatamolitvaProrokaMuhamedaglasilaje:Alahu,podarimiznanje onajviojprirodistvari,ajednaodnajpoznatijihizreka(ahadith)glasitraiznanjeaki dajeuKini. Prema kuranskoj perspektivi, znanje je preduslov za stvaranje pravednog svijeta u kojem moe zavladati autentini mir. Kuran naglaava vanost uenja ak i u vrijeme rata,topieuSuri9:AlTawbah:122: Uz sve to, nije poeljno da u doba rata svi vjernici odu na bojite. U svakoj grupi bie onih koji nee ratovati, ve e se posvetiti sticanju dubljeg znanja o vjeri i tako moi poduavatisvojubraukojiesevratitikuama,takodaionimogudaseuvajuodzla.42 Pravo na naputanje domovine u uslovima represije. Prema uenju Kurana, musliman mora biti vjeran samo Bogu, a ne nekoj teritoriji. Da bi ispunio svoj proroki zadatak, i Prorok Muhamed je odluio napustiti svoj rodni grad Meku i preseliti se u Medinu. Ovaj dogaaj (hijrah) ima veliki duhovni i istorijski znaaj za muslimane koji moraju napustiti svoje mjesto kadono postane prebivalite zla i represije i kad nemogu zbog toga ispuniti svoje obaveze prema Bogu ili ostvariti pravdu. U monom ulomku iz Sure4:AnNisa:97100,Kurankae: Kad aneli uzmu dueonih koji umru u grijehu protiv svojih dua, kau: U kakvoj ste neprilici bili? Kau: Zar vam zemlja Alahova nije bila dovoljno iroka da se udaljite od zla? Takvi e nai prebivalite u paklu kakvo zlo utoite! sem onih koji su zaista slabi i potlaeni mukarci, ene i djeca koji nemaju nikakvu mo, ni putokaza da im pokae smijer. Za njih postoji nada da e im Alah oprostiti, jer Alah brie grijehove i stalno prata. Onaj ko napusti svoj dom zbog Alaha, nalazi na irokoj i prostranoj zemlji mnoga utoita. Ako umre kao izbjeglica daleko od kue, osigurana mu je nagrada, jer Alahprataimilostivje.43 Pravo na razvijanje estetskih osjeaja i uivanje u bojim darovima. Kako istie Muhammad Asad, Proglaavajui da sve dobre i lijepe stvari, tj. one koje nisu izriito zabranjene, pripadaju vjernicima, Kuran implicitno osuuje asketizam koji se protivi ivotu, odbacivanje svijeta i stid od samog sebe.44 Postoji velika razlika izmeu duha klasine Grke, sa svojim prezirom prema sopstvenoj slici, i Kurana, koji fizike pojave
41 42

ibid, 1672-1673. Poruka Kurana, 285. 43 Sveti Kuran, 217-218. 44 Poruka Kurana, 207, n. 24.

~231~

vidi kao boje znakove. Neki od najznamenitijih dijelova Kurana ukazuju na saznanje i mudrost koji se mogu stei razmiljanjem o bezbrojnim manifestacijama bojeg stvaralatva oko nas. Kuran kae muslimanima da Bog nije propisao monasticizam (Surah 57: AlHadid: 27). Mada trebaju uvijek imati u vidu da je drugi svijet vaniji od ivota na zemlji, muslimanima je reeno da odbiju negativni stav po kome je pogreno uivatiuljepotiidarovimabojegstvaranja.Surah7:AlAraf:32kae: Reci: Ko moe zabraniti ljepotu koju je Bog namijenio svojim stvorenjima, i dobre stvarimeusredstvimakojimaseizdravamo? Reci: One su dozvoljene u ivotu na ovom svijetu svima koji se dre vjere samo su njihovenadanuskrsnua.45 Pravo na razvijanje estetskih osjeaja u cilju uivanjau ljepoti u svim njenim oblicima, ipravonauivanjeusvemutojeBogstvoriozaodranjeovjeanstva,ukorjenjenasuu vizijiKurana,kojaafirmieivot. Pravo na sredstva zaivot. Kako tvrdi Surah 11: Hud: 6, sredstva za ivot svakog bia zavise od Boga. Kardinalni koncept u Kuranu, koji lei u pozadini drutvenoekonomsko politikog sistema islama, je da vlasnitvo nad svim stvarima ne pripada nikome, ve samo Bogu. Poto je Bog stvoritelj svega, sva bia se mogu koristiti onim to pripada Njemu (Surah 6: AlAn am: 165; Surah 67: AlMulk: 15). To znai da svako ljudsko bie ima pravo na sredstva za ivot, i da oni koji imaju ekonomsku i politiku mo nemaju pravo da drugima oduzmu osnovne ivotne potreptine prisvajajui ili zloupotrebljavajuisredstvakojajestvorioBogukoristcjelokupnogovjeanstva. Pravo na rad. Prema uenju Kurana, svaki mukarac i ena imaju pravo na rad, bez obzira da li se radi o plaenom poslu ili volonterskoj aktivnosti. Plodovi rada pripadaju onome ko ih je proizveo mukarcu ili eni. Kako tvrdi Surah 4: AnNisa: 32: mukarcimapripadaonotoonizarade,aenamatoonezarade.46 Pravonadobarivot.Kurannepodravasamopravoljudskihbianaivot,veina dobar ivot. Dobar ivot sainjen od mnogo elemenata, mogu je kad ovjek ivi u pravednoj sredini. Prema kuranskom uenju, pravda je preduslov zamir, a mir je preduslov za ljudski razvoj. U pravednom drutvu sva ranije pomenuta ljudska prava su ostvariva bez problema. U takvom drutvu postoje i ostala osnovna prava, poput prava na siguran dom, prava na zatitu line imovine, prava na ugovore i prava na slobodu kretanja.47

45 ibid, 207.
46 47

Sveti Kuran, 194. U ovom kontekstu mogu uputiti na vie stihova iz Kurana. Vidi npr. Surah 2: Al-Baqarah: 229; Surah Al-Imran: 17, 77; Surah 5: Al-Maidah: 1; Surah 17: Al-Isra: 34; Surah 67: Al-Mulk: 15.

~232~

Ostala prava. Poto kuransko uenje obuhvata sve aspekte ljudskog ivota, ono upuuje na vie ljudskih prava nego to ovde mogu spomenuti. Spomenula sam samo ona prava koja imaju istaknuto mjesto u Kuranu i koja su predmet stalnog zanimanja u suvremenim muslimanskim drutvima. Pored spomenutih prava, mogu se nabrojati i sljedea:(1)pravomanjinanadrutvenuipravnuautonomiju;(2)pravonazatitusvetih mijesta; (3) pravo povratka u duhovni centar.48 Prema Suri 3: AlImran: 96, Suri 5: Al Maidah:97iSuri22:AlHajj:25,KabauMekijeduhovnicentarcijelogovjeanstva.Tu je Prorok Ibrahim pozvao cijelo ovjeanstvo na hodoae, kako kau Surah 2: Al Baqarah:125,Surah3:AlImran:96iSurah22:AlHajj:26. Pravaena:kuranskiidealiimuslimanskapraksa Muslimani stalno istiu da je islam dao vie prava enama nego ijedna druga religija. Akopodislammislekuranskiislam,pravakojaondajeenamazaistasuimpresivna. Ne samo da se primjena svih pomenutih opih prava odnosi i na ene, ve su one i predmet posebne panje u Kuranu. Iza velikog dijela zakona o enskim pitanjima u Kuranu krije se shvatanje da su ene kroz istoriju bile hendikepirane osobe i da muslimanska ummah mora da im nadoknadi za tu nepravdu. Naalost, rastue predrasude (jevrejske, hrianske, helenistike, beduinske itd.) koje su postojale u arapskoislamskoj kulturi u prvim stoljeima islama infiltrirale su se u islamsku tradiciju, dobrimdijelom kroz haditsku literaturu, i potkopale namjeru Kurana da oslobodi ene statusarobovailiniihbiaiuiniihravnopravnimsmukarcima. Kratak pregled muslimanske istorije i kulture otkriva mnoga podruja u kojima su ene uprkos kuranskom uenju i dalje podvrgnute razliitim oblicima represije i nepravde, esto u ime islama i, to je jo gore, u ime pravednog, milosrdnog i saosjeajnog Boga. Iako je Kuran, zbog svog zatitnikog stava prema svim potlaenim grupama, na strani ena, upravo se mnoga uenja u vezi sa enama koriste protiv njih u patrijarhalnim muslimanskim drutvima. Muslimanska drutva uope vie se bave pokuajima kontrolisanja enskog tijela i seksualnosti nego enskim pravima. Mnogi muslimani, kad govore o ljudskim pravima, ili uope ne govore o enskim pravima,49 ili sebavetimekakozatititiednostene.50(Zatitaednostimukarcaoitoihnebrine.) ene su rtve najozbiljnijih naruavanja ljudskih prava koja se deavaju u muslimanskim drutvima. Muslimani s velikim ponosom kau da je islam ukinuo
48

U ovom kontekstu mogu uputiti na vie stihova iz Kurana. Vidi npr. Surah 5: Al-Maidah: 42-48; Surah 9: At-Tawbah: 17. 49 Npr. R. A. Jullundhri,Ljudska prava u islamu u A. D. Falconer, ed, Razumijevanje ljudskih prava (Dublin, 1980). 50 Npr. A. A. Maududi, Ljudska prava u islamu (Lahore, 1977).

~233~

ubijanje enske djece; istina, ali mora se rei da je jedan od najeih zloina u mnogim muslimanskim zemljama (npr. u Pakistanu) ubistvo supruge. Ta tzv. ubistva radiasti zapravosujakoneasnaiestosekoristezaprikrivanjedrugihzloina. Djevojice su diskriminisane od roenja, jer se u muslimanskim drutvima sin smatra darom, a ker iskuenjem od Boga. Roenje sina je povod za proslavu, a keri za saosjeanje, ako ne i alost. Mnoge djevojice se udaju dok su jo maloljetne, mada je brak u islamu vrsta ugovora i podrazumijeva da su ugovorne strane saglasne odrasle osobe. Mada velik dio kuranskih zakona ima za cilj zatitu prava ena u kontekstu braka51, ene nisu ravnopravne s muevima. Mu se ustvari smatra posrednikom za raj ili pakao i sudijom koji donosi odluku o eninoj konanoj sudbini. To to takva ideja postoji u kontekstu islama koji teorijski odbija svaku pomisao o postojanju posrednika izmeuvjernikaiBogapredstavljavelikuironijuivelikutragediju. Mada Kuran predstavlja ideju onoga to se danas zove razvodom bez krivice52 i ne iznosi sudove protiv razvoda, enama je teko razvesti se u muslimanskim drutvima i zbog zakona, i zbog drutvenih kazni. Iako Kuran jasno kae da razvedeni roditelji maloljetnog djeteta moraju zajedno odluiti kako e podizati dijete i da ga ne smiju koristiti za meusobno potkusurivanje,53 u veini muslimanskih drutava od majki se oduzimaju i sinovi (obino kad napune 7 godina), i keri (kad napune12). Teko je zamisliti okrutniji in od oduzimanja djece od majke zato to je razvedena. Mada je namjena poligamije da zatiti siroad i udovice,54 u praksi su je muslimani pretvorili u Demoklovmakojistalnovisinadglavamaena.IakoKurandajepravoenamanesamo da dobiju nasledstvo po smrti bliskih roaka, ve i poklone i pomo od blagonaklonog prijatelja, muslimanska drutva nedaju podrku davanju materijalne pomoi enama, ak ni kad su okolnosti takve da joj je ona potrebna. Iako se Kuran bavi oblaenjem i ponaanjem ena55 samo da bi one mogle da obavljaju svoje svakodnevne obaveze (a imaju pravo i na posao koji donosi zaradu po Suri 4: AnNisa: 32) bez straha od seksualnog zlostavljanja, muslimanska drutva mnogima od njih nameu obavezu noenja velova i pokrova, kao i boravka u zakljuanim kuama, se s opravdanjem zatite njihove ednosti, zaboravljajui da po Kuranu56 zatvaranje nije normalan nain ophoenjasaenamakojenisupoinilenikakavprekraj,vekaznazablud. Uprkos injenici da ene kao to su Khadijah i Aishah (ene Proroka Muhameda) i RabiaalBasri(istaknutiSufi)igrajuvanuuloguuislamu,islamskatradicijaidaljeostaje veoma patrijarhalna i zabranjuje uenost meu enama, posebno kad je rije o vjerskim

51

Vidi npr. Surah 4: An-Nisa: 4, 19; Surah 24: An-Nur: 33; Surah 2: Al-Baqarah: 187; Surah 9: At-Tawbah: 71; Surah 7: Al-A raf: 189; Surah 30: Ar-Rum:21. 52 Vidi npr. Surah24: An-Nur: 30-31; Surah 33: Al-Ahzab: 59. 53 U vezi sa Surom 2: Al-Baqarah: 231, 241 54 U vezi sa Surom 4: An-Nisa: 2-3. 55 Vidi npr. Surah 24: An-Nur: 30-31; Surah 33: Al-Ahzab: 59 56 Vidi npr. Surah 24: An-Nur: 30-31; Surah 33: Al-Ahzab: 59

~234~

razmiljanjima. To znai da izvore na kojima se zasniva islamska tradicija smiju tumaiti samo mukarci, koji su dodijelili sebi zadatak definisanja ontolokog, teolokog, sociolokog i eshatalogikog statusa muslimanskih ena. Ne udi to to je veina muslimanki do sada pasivno prihvatala takvu situaciju, jer praktino nisu ni svjesne u kojoj mjeri njihova patrijarhalna drutva naruavaju njihova ljudska (kao i islamska, u idealnom smislu) prava. Stoljea fizikih, mentalnih i emotivnih stega i nepostojanje prilika za ostvarenje linih potencijala,ak i za analizu linih iskustava, vaan je faktor u ivotu muslimanki. (Ovde je vano istai da je procenat pismenosti meu muslimankama, posebno onima koje ive u seoskim podrujima, meu najniima u svijetu,aprocenatpismenostiumnogimmuslimanskimzemljamaionakojenizak.) Moemo razumjeti to to se deava muslimankama ako imamo u vidu jedno: muslimani smatraju dasu mukarciiznad ena, ili imaju jedan stepen prednosti. Sve uivotumuslimankijepoduticajemovogvjerovanja;zatojevano,nesamoizteolokih razloga, ve i pragmatinih, podvrgnuti ga detaljnoj naunoj analizi i pokuati identifikovatinjegovekorijene. Korijeni vjerovanja da su mukarci superiorni nad enama lee, po mojoj procjeni, u trima teolokim pretpostavkama: (1) da je mukarac primarno stvorenje Boga, jer se vjeruje da je enu stvorio od mukarevog rebra, pa je ona zato ontoloki derivativna i sekundarna; (2) da je ena protagonista dogaaja koji se naziva ovjekov pad ili izgon iz raja, pa se zato na sve Evine keri gleda s mrnjom, sumnjom i prezirom; i (3) da je ena stvorena ne samo od mukarca, ve i za mukarca, to je ini instrumentom, a njenopostojanjenijeodfundamentalnevanosti. Vie od decenije se bavim istraivanjem koje je dalo uvjerljive dokaze na osnovu analize kuranskog teksta i uenja da ove tri pretpostavke, na kojima je podignuta struktura ideje muke superiornosti nad enama, nisu opravdane ni u islamskoj, ni u jevrejskoj, ni u hrianskoj tradiciji. Prvo, mit da je Eva stvorena od Adamovog rebra nema nikakvu osnovu u Kuranu, koji u kontekstu stvaranja ovjeka uvijek koristi egalitaristike pojmove. Ni u jednom od tridesetak pasusa koji opisuju stvaranje ovjeanstva (oznaeno opim pojmovima annas, alinsan i albashar), ne postoji nijedna tvrdnja koja bi nagovijestila da je mukarac nastao prije ene, ili da je ena stvorena od njega. Ako su ena i mukarac stvoreni ravnopravni a to je jasno i nedvosmisleno uenje Kurana ne mogu postati sutinski neravnopravni poslije tog trenutka, poto je Bog vrhunski arbitar vrijednosti. To znai da se neravnopravnost mukarca i ene u skoro svim muslimanskim (i mnogim drugim) drutvima ne moe smatrati bojom voljom, ve izopaenjem namjere koju je Bog imao pri stvaranju. Uprkos svemu tome, prosjean musliman, ba kao i prosjean Jevrej i hrianin, i dalje vjeruje da je Adam prvo boje stvorenje i da je Eva nastala od njegovog rebra, te da mu nemoebitiravnopravna.

~235~

Drugo, to se tie prieo padu, treba rei da Kuran ne daje osnova za tvrdnju da je Hawwa (Eva) pod izazovima ashShaitana (Satane) prevarila Adama i izazvala njegov izgon iz aljanne (deneta, vrta). Pa ipak su mnogi muslimanski komentatori58 eni pripisali primarnu odgovornost za pad i oznaili je kao avolovog posrednika. Mada u Kuranu nema pomena pada, kako istie Iqbal59, i mada u islamu ne postoji doktrina prvobitnog grijeha, patrijarhalna muslimanska kultura je iskoristila biblijsku priu u stvaranju mita o enskom zlu, posebno da bi kontrolisala ensku seksualnost, koju, kao Sv.Avgustin,povezujespadom. Tree, Kuran, koji ne diskriminie ene u kontekstu stvaranja ili pada, ne podrava stav mnogih muslimana, hriana i Jevreja da je ena stvorena ne samo od mukarca, ve i za njega. Boje stvaranje u cjelini imapravedneciljeve (Surah 15:AlHijr: 85) i ne predstavlja zanimaciju nekoga ko je inae besposlen (Surah 21: AlAnhiya: 16), to je jedan od glavnih motiva u Kuranu. ovjeanstvo, oblikovano u najboljem kalupu (Surah 95: AtTin: 4) stvoreno je da bi sluilo Bogu (Surah 51: AdhDhariyat: 56). Prema Kuranu, sluba Bogu ne moe se odvojiti od slubeovjeanstvu, ili, reeno terminima koje koristi islam, vjernici moraju potovati i Haquq Allah (prava Boga) i Haquq alibad (prava stvorenja). Izvravanje dunosti prema Bogu i ljudima predstavlja sutinu pravednosti.UbrojnimkuranskimstihovimajasnojereenodaBogpozivapodjednakoi mukarce i ene da budu pravedni i dae dobiti istu nagradu za svoju pravednost.60Ne samodaKurantvrdidasuuoimaBogamukaracienaapsolutnoravnopravni,vesui zatitnik i udovi jedno drugom. Drugim rijeima, Kuran ne stvara hijerarhiju u kojoj sumukarciiznadena(kaotojetosluajpomnogimtumaimauhrianskojtradiciji), niti odnose u kojima bi mukarci i ene bili protivnici. Njih je ravnopravnima stvorio univerzalni, pravedni i milostivi Bog, kome je zadovoljstvo vidjeti da ive u slozi i pravednostizajedno.


Ovaj izraz potie od Tertulijana (160-225), crkvenog oca iz sjeverne Afrike, koji je napisao: Zar ne znate da je svaka od vas Eva? Presuda Boga za va pol ivi i u ovom dobu: i krivica dakle mora ivjeti. Vi ste avolov posrednik; vi ste raspeatelj tog zabranjenog drveta; vi ste prvi otpadnik od boanskog zakona; vi ste ona koja je ubijedila onoga za koga avo nije bio dovoljno hrabar da ga napadne. Tako lako ste unitile sliku i priliku Boga, ovjeka. Zbog veeg otpadnitva tj. smrti ak je i Sin boji morao umrijeti, Tertulijan, De culte feminarum 1:1, u citatu Leonarda Swidlera, ed, Biblijske afirmacije ene (Prhiladelphia, 1979), 346 59 U Rekonstrukciji vjerske misli u islamu, 85, Iqbal pie: Kuranska legenda o padu nema veze s pojavom ovjeka na ovoj planeti. Njena svrha je da prikae ovjekov uspon iz primitivnog stanja instinktivnog apetita do svjesnog posjedovanja slobodnog bia, sposobnog za sumnju i neposlunost. Pad ne znai moralnu izopaenost, radi se o prijelazu iz jednostavnesvijesti, o vrsti buenja iz sna o prirodi uz udar line uzronosti u sopstvenom biu. Kuran ne vidi zemlju kao muionicu u koju je zlo ovjeanstvo zatoeno zbog nekakvog prvobitnog grijeha. ovjekova prva neposlunost je takoe njegov prvi in slobodnog izbora; zato je prema Kuranu Adamov prvi prijestup oproten... 60 Vidi npr. Surah 3: Al-Imran: 195; Surah 4: An-Nisa: 124; Surah 9: At-Tawbah: 71-72; Surah 16: An-Nahl: 97; Surah 23: Al-Ahzab: 35.
58

~236~

Uprkos kuranskoj afirmaciji ravnopravnosti mukarca i ene, muslimanska drutva nikad nisu smatrala mukarca i enu ravnopravnima, posebno u kontekstu braka. Vienja Fatime Mernissi o poloaju muslimanke u odnosu na njenu porodicu mogu se primijenitiumanjojiliveojmjerinamuslimanskukulturuuope: Jedna od glavnih karakteristika muslimanske seksualnosti je teritorijalnost, koja odraava strogu podjelu poslova i odreeno shvatanje drutva i moi. Teritorijalnost muslimanske seksualnosti odreuje obrasce u vezi s rangom, zadacima i autoritetom. ena, koja je ograniena u prostoru, zbrinuta je od strane mukarca koji je posjeduje, u zamjenu za potpunu poslunost i seksualne i reproduktivne usluge, Cijeli sistem je organizovan tako da muslimanska ummah bude zapravo drutvo mukih graana, koji, uz ostale stvari, posjeduju ensku polovinu populacije... Muslimanski mukarci uvijek su imali vie prava i privilegija od muslimanskih ena, ukljuujui i pravo ubistva supruge... Mukaracjeeninametnuovjetakisuenuegzistenciju,ifizikiiduhovno.61 Ispod odbijanja ideje o ravnopravnosti mukarca i ene lee tri duboko ukorjenjena vjerovanja pomenuta ranije, tj. da su ene inferiorne po stvaranju (poto su nastale od krivog rebra), po pravednosti (poto su pomogle da ashShaitan osujeti planove koje je BogimaozaAdama),ipotometosustvorenedabisluilesuperiornimmukarcima. ene i mukarci, koje je Bog stvorio kao ravnopravne, postali su vrlo neravnopravni u muslimanskim drutvima. Kuranski opis mukarca i ene u braku kae: Oni su vaa odjea / a vi njihova (Surah 2: AlBaqarah: 187), to podrazumijeva bliskost, obostranost i ravnopravnost. Meutim, muslimanska kultura je svela veinu ena, ako neisve,napoloajmarioneta,nastvorenjaslinarobovima,ijajejedinasvrhauivotu da zadovoljavaju potrebe mukarca. I ne samo to, ona je imala drskosti i arogancije da enama uskrati direktan pristup Bogu. Jedno od kardinalnih vjerovanja islama je da je svako mukarac ili ena odgovoran za svoja pojedinana djela. Kako onda mukarac svojoj eni moe biti put prema raju ili paklu? Kako moe biti sudija ne samo o onome tojojsedeavanaovomsvijetu,veionjenojkonanojsudbini?Takvapitanjamorada se javljaju u glavama muslimanskih ena, ali ih do sada nijedna nije izgovorila naglas. Moj utisak je da ni muslimanski mukarci ni muslimanske ene uz rijetke izuzetke ne smijupostavljatipitanjaijiodgovorizadiruupostojeuravnoteuudomenuporodinih odnosauveinumuslimanskihdrutava. Uprkossvemutosepokvarilouivotimabezbrojnihmuslimankitokomvijekovazbog patrijarhalne muslimanske kulture,vrsto vjerujem da postoji nada. Iz cijelog islamskog svijeta stiu nagovjetaji da se sve vei broj muslimana bavi ozbiljnim razmiljanjem o kuranskim uenjima poslije razoarenja kapitalizmom, komunizmom i zapadnom demokratijom. Vjerovatno e posljedica tog razmiljanja biti shvatanje da se najvii zadatak koji je Bog dao ljudskim biima, da budu boji izaslanici na zemlji, moe obaviti
61

Fatima Mernissi, Iza vela (Cambridge, 1975), 103.

~237~

samo ustanovljenjem pravde koju Kuran smatra preduslovom za autentini mir. Bez uklanjanja neravnopravnosti, nepravinosti i nepravde koji proimaju line i zajednike ivote ljudskih bia, nije mogue govoriti o miru u kuranskom znaenju. Vano je napomenuti da u Kuranu pie vie o ustanovljenju mira u porodinom okruenju nego o bilokojojdrugojtemi.Toukazujenapretpostavkuimplicitnuukuranskomzakonudaako ljudi naue pravedno urediti svoje domove tako da se u njima tite sva ljudska prava djece, ena i mukaraca pod njihovom jurizdikcijom, onda mogu pravedno urediti i svojadrutvaisvijet.Drugimrijeima,Kurandomsmatramikrokozmomummeisvjetske zajednice, i naglaava vanost pretvaranjadoma u prebivalite mira putem pravednog ivota.

~238~

ZAKONOSLOBODIVJERAIPRAVNOM POLOAJUCRKAVAIVJERSKIHZAJEDNICAU BOSNIIHERCEGOVINI2004.


Na osnovu lana IV. 4.a) a u vezi s lanom II. taka 3.g) i taka 5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, na 28. sjednici Predstavnikog doma, odranoj 22. januara 2004. i na 17. sjednici Doma naroda, odranoj28.januara2004.,usvojilaje ZAKON OSLOBODIVJEREIPRAVNOMPOLOAJUCRKAVAIVJERSKIHZAJEDNICAUBOSNII HERCEGOVINI IOsnovneodredbe lan1. Ovim zakonom se, potujui vlastita naslijea i tradicionalne vrijednosti tolerancije i suivota prisutnih u vievjerskom karakteru Bosne i Hercegovine, a u namjeri da se doprinese unapreivanju meusobnog razumijevanja i potivanja prava na slobodu savjesti i vjere, ureuje jedinstveni pravni okvir u kojeme sve crkve i vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini djelovati i biti izjednaene u pravima i obavezama bez ikakve diskriminacije. Ovimzakonomgarantirasesvakomovjekupravonaslobodusavjestiivjereuskladusa Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustav), najviim meunarodnim standardima ljudskih prava sadranih u meunarodnim deklaracijama i konvencijama o slobodi savjesti i vjere, koji su sastavni dio Ustava i pravnog sistema Bosne i Hercegovine. lan2. Usvrheovogzakonadefinirase: 1.Diskriminacija, zasnovana na vjeri ili uvjerenju, oznaava svako iskljuivanje, ograniavanje, davanje prednosti, izostavljanje ili svako drugo razlikovanje koje je zasnovano na religiji ili uvjerenju, a koje ima cilj ili se njime moe postii direktno ili indirektno, namjerno ili nenamjerno ukidanje ili umanjivanje priznanja, jednakog uivanja i ostvarivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda u graanskim, politikim, ekonomskim,socijalnimikulturnimstvarima. 2.Nije diskriminacija, zasnovana na vjeri ili uvjerenju, pravljenje razlikovanja i prednostiodstranecrkavaivjerskihzajednicaupotivanjureligijskihobavezaipotreba, unutarnjihsamih,kadacrkveivjerskezajedniceocijenedajetopotrebno. 3.Crkve i vjerske zajednice su zajednice, ustanove i organizacije vjernika, osnovane u skladu s vlastitim propisima, nauavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojima je

~239~

priznata pravna sposobnost i koje su upisane u Registar crkava i vjerskih zajednica u BosniiHercegovini. lan3. 1.OvajzakonprimjenjujesenacijelojteritorijiBosneiHercegovine. 2.Svi ostali zakoni i propisi u ovoj oblasti moraju biti usklaeni s odredbama ovog zakona. 3.Vlastientiteta,kantona,Distriktaiopina,prilikomdonoenjaiuprimjenipropisaiz svoje nadlenosti, dune su osigurati prava na slobodu uivanja i ispovijedanja vjere i zabranesvakediskriminacijezasnovanenavjeriilidrugomuvjerenju. IISlobodaispovijedanjavjereiuvjerenja lan4. 1.Svako ima pravo na slobodu vjere i uvjerenja, ukljuujui slobodu javnog ispovijedanja, odnosno neispovijedanja vjere. Isto tako, svako ima pravo prihvatiti ili promijenitivjeru, kao islobodu bilo sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno da na bilo koji nain oituje svoja vjerska osjeanja i uvjerenja obavljanjem obreda, izvravanjem i pridravanjem vjerskih propisa, dranjem do obiaja i drugih vjerskih aktivnosti. Svako ima pravo na vjersku pouku, koju e vriti samo osobe koje na tu slubu imenuje slubeno tijelo ili predstavnik njegove crkve ili vjerske zajednice, kako u vjerskim ustanovama tako u javnim i privatnim predkolskim ustanovama i osnovnim kolamaiviimnivoimaobrazovanjatoesereguliratiposebnimpropisima. 2.Crkve i vjerske zajednice u propovijedanju vjere i drugim djelovanjem ne smiju iriti netrpeljivost i predrasude prema drugim crkvama i vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili graanima bez vjerskog opredjeljenja ili ih onemoguavati u slobodnom javnomoitovanjuvjereilidrugoguvjerenja. 3.Crkve i vjerske zajednice ne smiju djelovati svojim sadrajem i nainom obavljanja vjerskih obreda i drugih oitovanja vjere koji su protivni pravnom poretku, javnoj sigurnosti,moraluilinatetuivotaizdravlja,odnosnonatetupravaislobodadrugih. lan5. 1.Zabranjena je svaka diskriminacija koja je zasnovana na vjeri ili uvjerenju a koja je definiranaulanu2.1. 2.Zabranjenasutakoersljedeadjela: a.napadiiuvredevjerskihslubenika; b.napadiioteenjavjerskihobjekatailidrugeimovinecrkavaivjerskihzajednica; c.aktivnosti ili djela usmjerena na raspirivanje vjerske mrnje protiv bilo koje crkve ili vjerskezajedniceilinjenihlanova; d.omalovaavanjeiliizrugivanjebilokojevjere; e.javna upotreba slubenih simbola, znamenja, atributa i naziva crkve ili vjerske zajednicebezsaglasnostinadlenevlasticrkveilivjerskezajednice;

~240~

f.osnivanje udruenja vjerskih slubenika ili vjernika bez odobrenja nadlene vlasti crkve ili vjerske zajednice, niti postojea takva udruenja, osnovana bez nadlene crkvenevlasti,mogupostojatibeznadlenogodobrenja; g.izazivanje,podravanjeilipozivanjevjerskenetrpeljivostiimrnje. lan6. 1.Crkve i vjerske zajednice imaju utvren kodeks vjerskih prava i dunosti svojih lanovakojisuuskladusprirodomnjihovogposlanjaidrugimuredbamacrkveilivjerske zajednicekojojpripadaju. 2.Uskladusutvrenimkodeksomvjerskihpravaidunostiizstava1.ovoglana: a)Niko se ne smije prisiljavati ili ometati da oituje svoju vjeru ili uvjerenje, ili da na bilo koji nain uestvuje u vjerskim obredima ili sveanostima bilo kojeg obreda ili vjerskeaktivnostisvojecrkveilivjerskezajednice; b)Niko se ne smije prisiljavati, direktno ili indirektno, da oituje svoja vjerska uvjerenja; c)Niko se ne smije prisiljavati da daje zakletvu koja je suprotna njegovoj vjeri ili uvjerenjima; d)Vjerskislubeniciionikojisepripremajuzatuslububiteizuzetiodsluenjavojne slube, ali im se ne moe zabraniti sluenje vojnog roka ukoliko to zatrae u skladu sa zakonom. lan7. Sloboda vjere ili uvjerenja ukljuuje pravo svake osobe, odnosno crkve i vjerske zajednice, da moe oitovati svoju vjeru ili uvjerenje, bilo pojedinano ili u zajednici s drugima,javnoiliprivatno,ukljuujui,izmeuostalih,pravo: 1.Svakodnevno u javnosti iznositi i zastupati naela svoje vjere ili uvjerenja i prema njimaseravnatistimdaneugroavaslobodudrugih; 2.Vriti vjerske obrede u svojim ili zakupljenim, odnosno iznajmljenim zgradama ili prostorijama koje, prema posebnim propisima, ispunjavaju uslove za okupljanje veeg broja osoba, na otvorenim prostorima vjerskih objekata, na grobljima, te domovima i imanjimasvojihvjernika; 3.Slobodno i javno organizirati vjerske sveanosti, priredbe i druga vjerska i vjersko kulturna okupljanja na javnim mjestima u skladu sa zakonom kojim se ureuje okupljanjegraana; 4.Ustanovljavati, odravati i upravljati vjerskim ustanovama, ukljuujui ustanove osnovaneradiispunjenjahumanitarnihiobrazovnihciljevauskladusazakonom; 5.Praviti, traiti, posjedovati, uvoziti, izvoziti i koristiti predmete i materijale koji se odnosenaobredeiliobiajenjihovevjereiliuvjerenjauskladusazakonom; 6.Ustanovljavati,posjedovatiiukidatisvevrstesredstavajavnoginformiranjauskladu sazakonom; 7.Pisati, prevoditi, izdavati knjige, udbenike i prirunike i iriti odgovarajue javne proglase u pisanom ili slikovnom obliku u novinama,asopisima, elektronskim medijima iostalimsredstvimaelektronskekomunikacijeuskladusazakonom;

~241~

8.Slobodno javno organizirati posjete vjernika i hodoaa vjerskim sveanostima, svetimmjestima,procesijamauzemljiiinozemstvu. IIIPravnistatuscrkavaivjerskihzajednica lan8. 1.Crkve i vjerske zajednice na teritoriji Bosne i Hercegovine imaju status pravne osobe. 2.Ovim zakonom potvruje se kontinuitet svojstva pravne osobe historijski zasnovanim crkvama i vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini u skladu s vjerskim propisima i unutranjom organizacijom u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, Srpskojpravoslavnojcrkvi,KatolikojcrkviiJevrejskojzajedniciBosneiHercegovine,kao i svim ostalim crkvama i vjerskim zajednicama kojima je priznato svojstvo pravne osobe prijestupanjanasnaguovogzakona. 3.Nove crkve i vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini stiu svojstvo pravne osobe na nainpredvienodredbamalana18.ovogzakona. 4.Sve crkve i vjerske zajednice imat e slubene nazive koji su odreeni njihovim kanonskim, ustavnim, odnosno statutarnim propisima i kao takvi koristite se u javnoj upotrebi. 5.Sve crkve i vjerske zajednice mogu osnivati, mijenjati i ukidati svoje unutranje organe,odnosnooblikeorganiziranjakojiimajusvojstvopravneosobe. 6.Sve crkve i vjerske zajednice svojim aktima ureuju koji njihovi unutranji organi imaju svojstvo pravne osobe koji e se onda takvima smatrati na teritoriji Bosne i Hercegovine. 7.Crkve i vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini mogu se udruivati u saveze crkava i vjerskihzajednicauskladusovimzakonom. 8.Crkve i vjerske zajednice i njihovi organizacioni oblici, koji su stekli svojstvo pravne osobe upisom u registar, za svoje obaveze odgovaraju svaki cjelokupnom svojom imovinomuskladusazakonom. lan9. Crkveivjerskezajednicemoguuivatibeneficijenaosnovusvogstatusaiprivilegijekoje su karakteristine za neprofitabilne organizacije, a u skladu sa ovim zakonom, kao i kanonskim,ustavnimistatutarnimodredbamapokojimseupravljaucrkvamaivjerskim zajednicama pod uslovom ili do granice da ne vre raspodjelu prihoda ili profita u korist privatnihosoba,osimusluajukadasameraspodjeleimajulegitimnukaritativnusvrhu. lan10. Crkveivjerskezajednicemogu: 1.Osnivati preduzea, ustanove i udruenja; sticati, raspolagati i upravljati imovinom, kao i preduzimati druge djelatnosti na osnovu odluka svojih organa i svogalanstva, u skladusazakonom;

~242~

2.Proizvoditi, nabavljati, uvoziti, izvoziti i iriti vjersku literaturu, tampane i audiovizuelne materijale ili predmete i druga sredstva elektronskog informiranja koja su uupotrebikodprakticiranjaipoduavanjavjere,uskladusazakonom; 3.Osnivati kulturne, karitativne, zdravstvene i vaspitnoobrazovne ustanove razliitog smjera, vrste i stepena, u pravima izjednaene sa ustanovamaiji su osnivai drava ili drugi ovlateni osnivai, i vriti u njima odgovarajuu djelatnost, te navedenim ustanovamasamostalnoineposrednoupravljatiuskladusazakonom; 4.Uspostavljati i odravati meunarodne odnose i kontakte sa crkvama i vjerskim zajednicama i svim drugim subjektima, u skladu s poslanjem crkve, odnosno vjerske zajednice; 5.Raditisvedrugotopozitivnimzakonimanijezabranjeno. lan11. 1.Crkve i vjerske zajednice upravljaju sobom na svom unutranjem planu u skladu s vlastitim aktima i nauavanjem, to nee imati nikakvih graanskopravnih uinaka i to seneeprinudnoprovoditiodstranejavnevlastinitimoebitiprimjenjivanonaonekoji nisulanovi. 2.Crkve i vjerske zajednice svoju unutranju organizaciju samostalno ureuju u skladu sasvojiminternimpropisima,zakonimainauavanjem. 3.Crkve i vjerske zajednice samostalne su pri izboru, imenovanju i smjeni svog osoblja uskladusasvojimvlastitimzahtjevima,propisimaipotrebama. 4.Crkve i vjerske zajednice imaju pravo traiti i primati dobrovoljne priloge u novcu i drugepriloge. lan12. 1.Crkveivjerskezajednicemogusticatiimovinuuskladusazakonom. 2.Crkve i vjerske zajednice posjeduju vlastitu imovinu i imovinska prava kojima slobodnoraspolauiupravljaju. 3.Crkve i vjerske zajednice imaju pravo na restituciju oduzete imovine na cijeloj teritorijiBosneiHercegovine,bezdiskriminacije,uskladusazakonom. lan13. 1.Crkve i vjerske zajednice, njihove ustanove i preduzea, u skladu sa zakonom, obavezni su plaati porez i doprinos na zarade zaposlenih radnika (penzijsko, zdravstveno i invalidsko osiguranje), kao i izvravati sve druge zakonom propisane obaveze. 2.Crkve i vjerske zajednice mogu prikupljati lanarinu i dobivati poklone iz zemlje i inozemstva. 3.Donacije i prihodi crkava i vjerskih zajednica tretirat e se u skladu sa zakonima i propisimakojiseodnosenaneprofitabilne,obrazovneikaritativneorganizacije. 4.Dravaseobavezujereguliratipenzijsko,invalidskoizdravstvenoosiguranjevjerskih slubenika, posebnim propisom, a na poticaj bilo koje institucije iz lana 15. take 1. ovogzakona.

~243~

IVOdnosdraveicrkavaivjerskihzajednica lan14. Crkveivjerskezajedniceodvojenesuoddraveatoznaida: 1.Dravanemoepriznatistatusdravnevjerenijednojvjerinitistatusdravnecrkve ilivjerskezajednicenijednojcrkviilivjerskojzajednici; 2.Drava nema pravo mijeati se u unutranju organizaciju i poslove crkava i vjerskih zajednica; 3.Nijedna crkva ili vjerska zajednica, ni njeni slubenici, ne mogu dobivati posebne privilegije od drave u odnosu na druge crkve ili vjerske zajednice i njihove slubenike, niti moe formalno uestvovati u radu politikih ustanova, osim kako je navedeno u stavu4.ovoglana; 4.Drava moe, na osnovu jednakosti prema svima, davati materijalnu podrku crkvama i vjerskim zajednicama za ouvanje kulturne i historijske batine, zdravstvene djelatnosti, obrazovne, karitativne i socijalne usluge koje pruaju crkve i vjerske zajednice, jedino pod uslovom da crkve i vjerske zajednice spomenute usluge obavljaju bezikakvediskriminacije,aposebnonediskriminacijenaosnovuvjereiliuvjerenja; 5.Crkve i vjerske zajednice u oblasti porodinog, roditeljskog prava i prava djeteta mogu obavljati funkciju humanitarne, socijalne i zdravstvene pomoi, vaspitanja i obrazovanja,uskladusodgovarajuimzakonimakojiureujutapravaimateriju; 6.Javnoj vlasti zabranjeno je bilo kakvo uplitanje prilikom izbora, imenovanja ili smjenjivanja vjerskih velikodostojnika, uspostavljanja struktura crkava i vjerskih zajednicailiorganizacijakojevreslubuBoijuidrugeobrede; 7.Javnooitovanjevjereiliuvjerenjamoebitiogranienojedinonaosnovuzakonaiu skladu s meunarodnim standardima kada nadleni organ dokae da je to neophodno u interesujavnesigurnosti,zatitezdravlja,javnogmorala,iliuciljuzatitepravaisloboda drugih osoba u skladu s meunarodnopravnim standardima. Crkve i vjerske zajednice imaju pravo albe na ovu odluku. albeni organ, prije donoenja odluke o albi, mora zatraitiodMinistarstvazaljudskapravaiizbjegliceBosneiHercegovinemiljenjeuvezi sasluajemzabranejavnogoitovanjavjereiliuvjerenja. lan15. 1.PitanjaodzajednikoginteresazaBosnuiHercegovinuinekuiliviecrkavaivjerskih zajednica mogu se ureivati i sporazumom koji zakljuuje Predsjednitvo BiH, Vijee ministara,vladeentitetaicrkva,odnosnovjerskazajednica. 2.Zaprovoenjeovogzakonaidrugihpropisakojimseureujuodnosiizmeudravei crkava i vjerskih zajednica, kao i drugih pitanja znaajnih za poloaj i djelovanje crkava i vjerskih zajednica, u Zakonu o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i Hercegovine kao nadleno ministarstvo za odnose sa crkvama i vjerskim zajednicama odreujeseMinistarstvozaljudskapravaiizbjegliceBiH. lan16. 1.Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo pravde) donosi propise o uspostavljanju i voenju jedinstvenog registra za upis svih crkava i

~244~

vjerskihzajednica,njihovihsavezaiorganizacionihoblikazakojetozatraicrkvaivjerska zajednica. 2.RegistarizprethodnogstavavodiMinistarstvopravde. 3.Crkveivjerskezajednice,odnosnopravneosobeunutarnjihizlana8.st.2.,5.i6.u prijavizaupisuregistardajusljedeepodatke: onazivupravneosobe; osjeditupravneosobe; oslubiosobeovlatenezazastupanjepravneosobe; opeatuitambilju,kojeusvomdjelovanjukoristipravnaosoba. 4.Neregistrirana,odnosnonovacrkvaivjerskazajednica,osimpodatakaizprethodnog stava,uprijavipodnosipodatkeizlana18.ovogzakona. lan17. 1.Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ima pravo i obavezu svim dravnim, entitetskim, kantonalnim i opinskim vlastima ukazati na sluajeve krenja prava na slobodu vjere, te zahtijevati preduzimanje zakonom propisanih mjera kojima se spreavajutakvakrenja. 2.Organ vlasti, kojem se obrati Ministarstvo iz prethodnog stava, duan je u roku od sedamdanaobavijestitiMinistarstvoomjeramazatiteugroeneslobodevjere. 3.Ministarstvozaljudskapravaiizbjeglicekontaktiraisaraujesasvimregistriranim,i onimkojesespremajuzaregistraciju,crkvamaivjerskimzajednicamairaspravljaosvim pitanjima koja se odnose na slobodu vjere i pravni poloaj crkava i vjerskih zajednica u skladusaUstavom,meunarodnimkonvencijamaiovimzakonom. VOsnivanjenovihcrkavaivjerskihzajednica lan18. 1.Novu crkvu ili vjersku zajednicu moe osnovati 300 punoljetnih dravljana Bosne i Hercegovine,bezobzirananjihovoentitetskodravljanstvo.Podistimilislinimimenom postojeecrkveilivjerskezajednicenemoeseosnovatinovacrkvailivjerskazajednica. Niko ne moe bez saglasnosti nadlene vlasti crkve ili vjerske zajednice koristiti njene slubenesimbole,znamenjaiatribute. 2.Pismena prijava o osnivanju crkve ili vjerske zajednice podnosi se Ministarstvu pravde,atrebasadravati: Statutilidrugiaktcrkveilivjerskezajedniceizkojegjevidljivsadrajinainispovijedanja vjere,obavljanjavjerskihobreda,podrujainaindjelovanja; Dokumentonjenomslubenomvjerskomnauavanju; Potpise 300 graanasljedbenika (ime i prezime, dan i mjesto roenja, sadanja adresa, jedinstvenimatinibrojisvojerunipotpis); Odluku o osnivanju, usvojenu od najmanje 30 osnivaa crkve ili vjerske zajednice, ime i prezime predstojnika crkve ili vjerske zajednice, njegovog zamjenika ili drugih predstavnika ovlatenih da zastupaju crkvu ili vjersku zajednicu pred dravnim organima.

~245~

3.U roku od 30 dana nakon podnesene prijave o osnivanju crkve ili vjerske zajednice, Ministarstvopravdedonosirjeenjeoupisuuregistarcrkavaivjerskihzajednica. 4.Ministarstvo e, razmatrajui zahtjeve iz prethodnih stavova ovog lana, potivati pravosvakecrkveivjerskezajednicenasamostalnostuorganizacijivlastitihposlovapod uslovom da se to uredi u skladu sa ustavnim odredbama, ovim zakonom i meunarodnimpravom. 5.Ministarstvo moe odbiti zahtjev za registraciju samo ako ocijeni da su sadraj i nain obavljanja vjerskih obreda i drugih oitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili tete ivotu i zdravlju ili drugim pravima i slobodama vjernika i graana. 6.Ukoliko ni u roku 60 dana Ministarstvo ne donese rjeenje o upisu u registar, nova crkva ili vjerska zajednica smatrat e se registriranom istekom 60 dana nakon datuma podnoenja prijave za registraciju crkve ili vjerske zajednice. Svojstvo pravne osobe ima pravnusnaguoddanadonoenjarjeenjaoregistraciji. 7.Protiv registracije, obavljene na nain predvien prethodnim stavom ili odbijanja registracije nove crkve, odnosno vjerske zajednice, podnosilac prijave ili registrirana crkva, odnosno vjerska zajednica, mogu uloiti albu Vijeu ministara Bosne i Hercegovine na registraciju crkve ili vjerske zajednice, koje donosi konano rjeenje o registriranju ili odbija registraciju. alba se moe zasnivati i na razlozima da se legalizacijom dotine crkve ili vjerske zajednice kre odredbe Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, kao i odredbe iz drugih meunarodnihugovorakojeseodnosenasloboduvjereidrugeslobodeiprava. 8.Protiv konanog rjeenja spor se moe pokrenuti u roku od tri mjeseca pred Sudom BosneiHercegovine. lan19. SavezicrkavaivjerskihzajednicauBosniiHercegovini 1.Dvije ili vie crkava i vjerskih zajednica iz Bosne i Hercegovine mogu osnivati saveze crkavaivjerskihzajednica. 2.Savezi se ustanovljuju sporazumom, izjavom ili drugim dokumentom u kojem su pobrojani osnivai, definirani ciljevi osnivanja saveza, nain formiranja zajednike upravljakopredstavnikestrukture,vrijemenakojejeosnovana. 3.Savezi crkava ili vjerskih zajednica, koji su ustanovljeni na osnovu lana 19.2., upisomuregistar,imajustatuspravneosobe. VIPrijelazneizavrneodredbe lan20. 1.Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u roku est mjeseci nakon stupanja na snaguovogzakona,donijeteuputstvoradiprovoenjaovogzakona. 2.Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje vaiti Zakon o pravnom poloaju vjerskih zajednicaSRBiH("SlubenilistSRBiH",broj36/76). lan21. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slubenom glasniku BiH".

~246~

PSBiHbroj3/04 28.januara2004.godine Sarajevo

~247~

LJUDSKAPRAVAILJUDSKEODGOVORNOSTI
Kung, Hans, Ljudska prava i ljudske odgovornosti, Bosna Franciscana br. 26, 2007, str. 243249 Zahvalan sam to smijem sada ve po trei put govoriti u sjeditu Ujedinjenih naroda.1 U 1992. godini ovdje sam drao prvi puta predavanje na temu "Globalna odgovornost: Novi svjetski etos u novom svjetskom poretku". tovie naelo "Nema mira meu nacijama bez mira meu religijama" oblikovao sam ve 1984. i dao sam ga 1989. javno na raspravljanje za vrijeme Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i jednog UNESCOovog kolokvija u Parizu. Razvio sam "Projekt svjetskog etosa" u velikim okvirima moje istoimene knjige (1990.). Ponovno sam 1994. govorio ovdje u sjeditu Ujedinjenih naroda i pri tome sam se posebice razraunao sa u meuvremenu publiciranimlankom "Sukob kultura? Samuela P. Huntingtona sa Sveuilita u Harvar du koji je izazvao javnu pozornost. Pri tome sam naravno zastupao razliito polazite: Umjesto sukoba kultura dijalog kultura na temelju svjetskog etosa. Nee Vas iznenaditi tomejerezolucijaOpeskuptineUNaod4.11.1998.odijalogukulturaiproglaenju godine2001."UNovomgodinomdijalogakultura"veomaohrabrila. Dvijedeklaracijeosvjetskometosu Prije nego Vam budemgovorioo ljudskoj odgovornosti za ljudska prava, htio bih prije svegapodsjetitinanekolikotemeljnihprincipasvjetskogaetosa: Svjetskietosnijenikakvanovaideologijailisuperstruktura: On ne ini vlastitu etiku svake pojedine religije ili svjetonazora suvinom; bilo bi smijeno razumjeti svjetski etos kao nadomjestak za Toru, Govor na gori, Kur'an, Bhagavadgitu,BudinegovoreiliKonfuijeveizreke. Svjetski etos je samo nuni minimum zajednikih vrijednosti, standarda i temeljnih stavova.Drugimrijeima: Minimalni temeljni konsenzus o povezujuim vrijednostima, neopozivim standardima i etikim stavovima koje sve religije mogu zastupati usprkos njihovim
1

Ovaj govor odrao je Hans Kng 19.2. 1999. u New Yorku pod naslovom Human Responsibility for Human Rights: The Challenge. S doputenjem autora prevedeno iz: Hans Kng (Hr.). Dokumentation zum Weltwhos,Pieper.MnchenZrich,2002.139149.

~248~

neporecivim dogmatskim i teolokim razlikama, a koje bi i zastupnici nereligioznih svjetonazoratrebalipotpomagati. Takav konsenzus o vrijednostima jest odluujui doprinos nadvladavanju orijentacijskekrizekojajeuistinupostalasvjetskiproblem. Zbog toga je svjetski etos projektija provedba zahtijeva vie od jednog desetljea; on poziva na promjenu svijesti koja je zacijelo u posljednjih deset godina uvelike uznapredovala. Svakiovjek koji se zanima za to da ljudska se prava posvuda u svijetu u potpunosti potujuidjelotvornobrane,trebaobisetakoerzanimatizapromjenusvijestisobzirom na ljudske dunosti ili ljudske odgovornosti. One bi se morale promatrati ba u povezanosti sa svjetskim izazovima i nastojanjima oko izgradnje svjetskog etosa, etosa zaovjeanstvo.Nastojanjaokosvjetskogetosadobilasuuposljednjimgodinamairoku meunarodnupodrku.Pritomesuodposebnogznaenjadvadokumenta: 4.rujna1993.izaslaniciParlamentasvjetskihreligijauChicaguprihvatilisuprviputau povijestireligija"Deklaracijusvjetskogetosa". 1. rujna 1997. izjasnio se, isto tako, po prvi puta InterAction Council nekadanjih efova drava i vlada za svjetski etos i podastro je Ujedinjenim narodima "Opu deklaraciju ljudskih odgovornosti" koja bi trebala ljudska prava s etike toke gledita podupirati,jaatiidopunjavati. Nadalje,treieParlamentsvjetskihreligijaulistopadu1999.uKapstadtunatemelju deklaracijeizChicagaobjaviti"Pozivdrutvenimvodeimiutjecajniminstitucijama. Kao to sam ve za Parlament svjetskih religija, tako sam i za InterAction Council bio znanstveni savjetnik. Zato sam i bio odgovoran za prvi nacrt ove Deklaracije ljudskih odgovornosti i za umetanje brojnih poboljanja koja su predloili dravnici i mnogi struni ljudi iz razliitih kontinenata, religija i disciplina. Iz tog razloga u potpunosti stojim iza ove Deklaracije. Da se zacijelo nisam ve godinama bavio ovim problemima i konano napisao 1997. objavIjenu knjigu "Svjetski etos za svjetsku politiku i svjetsko gospodarstvo"kojanairoko obraujeovdjeizneseneprobleme,nebihseuopeusudio oblikovati prvi nacrt. On stoji u uskoj vezi s Deklaracijom ljudskih prava iz 1948. i Deklaracijomsvjetskogetosaiz1993.kojajeiziskivalapolitikosekularnudopunu.Stoga takve deklaracije nisu izraz naivnosti, nego plod duhovnog napora. Poslije ovoga spomenapovijesnogiosobnogkontekstahtiobihsadanadodatinekolikoopaskikojemi seinetemeljnimzanautemu. Globalizacijaiziskujeglobalnietos Deklaracija InterAction Councila ne stoji kao dokument sama za sebe. Ona ini odgovor na hitni poziv za globalnim etikim standardima kojima su 1995. tako vazni

~249~

meaunarodnigremijikaoUNCommissiononGlobalGovernanceiWorldCommissionon Culture and Developmnet posvetili dugo poglavlje svojih izvjea. a toj se istoj temi ve dugo raspravlja pri World Economic Forum u Davosu i u novom UNESCOovom UniversalEthicsProjectu.Njojsedarujesveveapozornost upravouAzijigdjeseesto osjeajuproblemisgovorenjemoljudskimpravimabezistodobnogspominjanjaljudskih odgovornosti. Tako je Mahatma Gandhi, kad je bio zatraen njegov savjet s obzirom na Deklaraciju o Ijudskim pravima, napisao: Ganges prava izvire u Himalajama odgovornosti". Pitanja koja su ovi meunarodni i meureligijski gremiji otvorili imaju kao pozadinu injenicu da globalizacija gospodarstva, tehnologije i medicine sa sobom donosi i globalizaciju problema poevsi od trista financija i rada do zatite okolia i organiziranog kriminala. Ako treba dati globalna rjeenja za ove probleme, oni zahtijevaju globalizaciju etosa: ne jedinstven sustav normi ("Etika"), nego nuan minimum zajednikih vrijednosti, temeljnih stavova i kriterija ("Etos") za kojeg se mogu zaloiti sve religije, narodi i interesne skupine. Drugim rijeima potreban je zajedniki ljudskietos.Nemanovogsvjetskogporetkabezsvjetskogetosa! Ne bih htio da me se pogreno shvati. Zagovaram ponovno otkrivanje i ponovno uvoenje etosa u politiku i gospodarstvo. Sasvim sam za moralnost (u pozitivnom smislu), ali sam istodobno protiv moralizma (moralnosti u negativnom smislu). Jer moralizam i moraliziranje precjenjuju moralnost i zahtijevaju odvie od nje. Moralizatori ineodmoralnostijedinikriterijljudskogdjelovanjaineprepoznajurelativnuneovisnost razliitih ivotnih podruja, kao na primjer gospodarstva, prava i politike. Prema tome imaju sklonost po sebi opravdane norme i vrijednosti apsolutizirati (kao na primjer mir, pravednost, okoli, ivot. ljubav) i njihesto instrumentaliziraju za partikularne interese neke institucije (na primjer stranke, crkve ili interesne skupine). Moralizam nastupa kao jednostrano probojno ustrajavanje na paltikularnim moralnim stajalitima (na primjer u pitanjimaseksualnogponaanja,spreavanjazaea,pobaaja,pomoiumiruimaitako dalje) kojeini nemoguim razumski dijalog s neistomiljenicima. Iz tog razloga sam se s uspjehom zaloio protiv spominjanja takvih pitanja u dvije deklaracije jer u njima ne postoji konsenzus niti meu religijama niti unutar svake religije. Ako se javno zalaemo za pojedine zajednike etike standarde, ne elimo zbog toga podupirati niti fundamentaliste svih vrsta niti oportunistike politiare s njihovim osjeajno naglaenim jezikomdananjeg"terapeutskogetosaibavljenjapolitikom. Nijedan se razumanovjek nee valjda usprotiviti tvrdnji: Pravo treba temelj u etici! Sigurnostseunaimgradovimaizajednicamanemozekupitinitijednostavnosnovcem nitisviepolicijeizatvora.Drugimarijeima: Etiko prihvaanje zakona (koji dravi daju mogunost kaznenih mjera kao i mogunost da ih silom nametne) preduvjet je svake drutvene kulture. to koriste pojedinim dravama i organizacijama bile to i USA, EU iIi UN stalno novi zakoni, ako velik dio stanovnitva ili mone grupe i pojedinci nemaju ba nikakvu namjeru pridravati ih se. Ako neprestano pronalaze putove i sredstva da na neodgovoran nain

~250~

silomnameusvojevlastiteinterese.Quidlegessinemoribus?,kaeseujednojlatinskoj poslovici:emuzakonibezmorala? Ljudskeodgovornostijaajuljudskaprava Deklaracija ljudskih odgovomosti podupire i jaa Deklaraciju ljudskih prava pod etikim kutom gledanja kako je to ve programatski reeno u uvodu: "Mi ( ... ) ovim obnavljamo i jaamo ve Opom deklaracijom ljudskih prava proglaene dunosti: potpuno prihvaanje dostojanstva svih ljudi, njihove neotuive slobode i jednakosti i njihove uzajamne solidamosti. Da na mnogo mjesta, gdje bi to bilo mogue, ljudska prava nisu ostvarena, u veini sluajeva uzrok je u nedostatnoj politikoj i etikoj volji. Nepobitna je injenica da "drava prava i unapreivanje ljudskih prava ovise o spremnostiljudidapravednodjeluju".Ovovjerojatnoneeosporitinitkoodonihkojise posebnoaktivnozalauzaljudskaprava. Bilo bi naravno pogreno misliti da pravno vaenje ljudskih prava ovisi o zbiljskom izvravanjuodgovornosti.Ljudskasepravanemogurazumijevatikaonagradazaljudsko dobro vladanje. To znai praktino da bi do uivanja prava doli samo oni koji se na temelju ispunjenja svojih dunosti prema drutvu dokau kao pravno dostojni. Takva jedna apsurdna ideja bila bi jasan napad na bezuvjetno dostojanstvo !judske osobe koje samo ini preduvjet za prava kao i odgovornosti. Nitko nije tvrdio ili to nee initi da odreene ljudske odgovornosti moraju biti unaprijed ispunjene od pojedinca ili neke zajednice prije nego se mogu iskoristiti ljudska prava. Ona su dana s ljudskom osobom, ali ta osoba ima uvijek istodobno prava i odgovornosti: Sa svim je ljudskim pravima per definitionem neposredno povezana odgovornost da ih se potuje. Prava i odgovomosti mogu se dodue jedna od drugih jasno razlikovati, ali se ne mogu jedna od drugih rastavljati. Njihov se odnos mora opisati na diferenciran nain. Pri tome se ne radi o koliinama koje bi se izvana mogle dodati ili oduzeti nego o dvije, jedna na drugu upuene,dimenzijebitiovjekuindividualnomisocijalnompodruju. Nema prava bez odgovornosti! Ova elja po sebi nije nikako nova, nego se vraa unatrag u "vrijeme utemeljenja" ljudskih prava. Ve je u raspravi o ljudskim pravima francuskog revolucionarnog parlamenta u godini 1789. bio postavljen zahtjev: Ako se proglasi Deklaracija ljudskih prava, treba je kombinirati s Deklaracijom ljudskih odgovornosti. lnae e naposljetku svi posjedovati samo prava, koja e uzajamno izigravati, i nitko vise nee znati za odgovornosti bez kojih prava ne mogu funkcionirati. Gotovo polovica revolucionarnog parlamenta koja je glasovala za Deklaraciju ljudskih prava, glasovala je i za proglaenje ljudskih odgovornosti. Ovo pitanje ostalo je za ubuduepredmetomrasprave. A mi, 200 godina nakon Velike revolucije? ivimo u velikoj mjeri u drutvu u kojem odve esto pojedine grupe ustrajavaju pri svojim pravima protiv prava drugih ne priznajui vlastite odgovornosti. Uzrok toga nije u kodifikaciji ljudskih prava kao takvih

~251~

nego u odreenim s tim povezanim pogrenim razvojima. To je u svijesti mnogih ljudi dovelo do prevage prava nad odgovornostima. Umjesto tenje za kulturom ljudskih prava, esto se mora konstatirati nekultura zahtjeva za pravima pri emu se prezire namjeraljudskihprava.Nunaravnoteaslobode,jednakostiibratstva(sudionitva)nije jednostavno dana, nego se mora uvijek iznova ostvarivati. Konano, mi bez sumnje ivimou"drutvuzahtjeva"kojeseestopredstavljakao"drutvozahtjevazapravima", tonije kao "drutvo sporenja oko prava". Tako drava postaje "sudaka drava". Ne zahtijeva li ovo jednu novu usredotoenost na odgovornosti ponajprije u naim ustavno ureenimdravamasasvimnjihovimopravdanimustrajavanjemnapravima? Usprkos UNovoj Deklaraciji ljudskih prava iz 1948. suoeni smo sa stvarnou tekih povreda ljudskih prava irom svijeta. To pokazuje da oitovanje ili tumaenje ljudskih prava udara u prazno posvuda tamo gdje ljudi, prije svega monici, u odnosu prema ljudskim pravima zauzimaju neki od sljedeih stavova: Ignoriraju ih ("to me se to tie?"). zanemaruju ih ("Moram zastupati samo interese svoje firme."), ne opaaju ih ("Zatopostojecrkveneiinstitucijezapruanjepomoi.")ilinalaannainizjavljujudasu ihveispunili(Mi,vlada,upravafirmeinimonajvietomoemo.) "Slabost ljudskih prava" nije utemeljena u samom konceptu, nego u nedostatnoj politikoj i moralnoj volji onih koji su odgovorni za njihovu provedbu. Jasno kazano: Etiki poticaj i motivacija za prihvaanje odgovornosti nuni su za djelotvornu provedbu ljudskih prava. Mnogi su aktivni borci za ljudska prava na frontama ovoga svijeta, koji kau "da svjetskom etosu", to gledite ve uinili svojim. Zato bi svi, koji se djelotvorno ele zaloiti za ljudska prava, trebali pozdraviti novi moralni poticaj i etiki orijentacijski okvir i ne odbijati ga, jer bi to konano bio njihov v1astiti gubitak. Etiki orijentacijski okvir Deklaracije ljudskih odgovornosti u odreenom pogledu nadilazi ljudska prava. Deklaracijaljudskihpravaizriitonepodietakosveobuhvatanetikizahtjev.Deklaracija ljudskih odgovornosti mora pak ii dalje i postaviti se dublje. Oba temeljna principa Deklaracije ljudskih odgovornosti nude zacijelo ve etiku orijentaciju za svakodnevni ivot koja je ujedno sveobuhvatna kao i fundamentalna: temeljni zahtjev "Sa svakim ovjekom treba ljudski postupati" i zlatno pravilo "to ne eli da se tebiini, neini ni ti drugima. "ak da ne govorimo o konkretnim zahtjevima Deklaracije o odgovomostima za istinitou, nenasiljem, estitou, solidarnou, partnerstvom i tako dalje. Gdje Deklaracija ljudskih prava mora ostati otvorena, to je moralno doputeno, a to nije, izrieovaDeklaracijaljudskihodgovornostinekaozakon,negokaomoralniimperativ. Kao Deklaracija ljudskihprava, tako je i Deklaracija ljudskih odgovornosti u prvoj liniji moralni zahtjev. Kao takva ona nema nikakav meunarodnopravni obvezujui karakter, nego za svjetsku javnost proglaava nekoliko temeljnih normi za kolektivno i individualno ponaanje koje bi ba svi morali uiniti svojim. Dakako trebao bi ovaj moralni zahtjev imati i praktini uinak na pravo i politiku, ne ciljajui ipak na neki oblik legalistike moralnosti. Upravo je obiljeje Deklaracije ljudskih odgovornosti, da ne smjera na zakonsko fiksiranje. To bi kod etikih stavova poput istinoljubivosti iestitosti ionako bilo nemogue. Njezin je cilj dovesti ljude do toga da dragovoljno prihvate odgovornost. Stoga bi se Deklaracija ljudskih odgovornosti trebala razumjeti prije kao

~252~

moralnonegopravnoobvezujua. Nema razloga za uznemirenost: Moralnost i smisao za zajednicu ne mogu se "propisati" kao dunosti. Najbolji je jamac mira djelotvorna i sposobna drava koja svojim stanovnicima jami dravu prava. Ali upravo jer smisao za zajednicu i moralnost ne mogu biti propisani, nuna je osobna odgovornost graana. Demokratska drava je stoga u pluralistikom drutvu upuena na konsenzus o vrijednostima, normama i odgovornostimajersamtajkonsenzusnitimoestvoritinitipropisati. Svi, koji se specijalno bave pitanjem ljudskih prava, trebali bi uvidjeti da Deklaracija ljudskih prava u lanku 29. sadri definiciju "dunosti svih ljudi u odnosu prema drutvu. Iz toga snagom logike slijedi da Deklaracija ljudskih odgovornosti ni na koji nain ne moe stajati u suprotnosti prema Deklaraciji ljudskih prava. A ako je 60tih konkretiziranje lanka o politikim i kulturnim pravima postalo mogue i nuno meunarodnim ugovorima, ne moe biti nelegitimno daljnje razvijanje lanka 29. oblikovanjemodgovornostiu90timgodinama.Naprotiv,upravouovomsvjetlujejasno da se ljudska prava i ljudske odgovornosti za drutvo ne mogu meusobno ograniavati nego se na plodonosan nain nadopunjuju: svi koji se aktivno zalau za ljudska prava trebali bi u tome vidjeti jaanje svoga gledita i svoje borbe. Nije sluajno dalanak 29. govori o "pravednim zahtjevima moralnosti, javnom poretku i opem napretku u demokratskorndrutvu". Zakljuak Projekt svjetskoga etosa je stalan proces. U kratko vrijeme uinio je ve zadivljujui napredak. Na vremenu je da se projekt uz pomo svih vas zastupnika i zastupnica zemaljalanica,UNovihsuradnikaiNGOadaljeuvruje. Konkretno: Trebamo u pripremanju za 2001. godinu, meunarodnu godinu dijalog kultura, zapoeti time da ojaamo nuni temelj za dijalog kultura, naime, minimum zajednikihetikihvrijednosti,standardaistavova. PrijedlogInterAcitonCouncilatrebaobisekoristitiiuodgovarajuimkrugovimaUN ovog sustava i NGOa kao temelj rasprave. Kao vekod Ope deklaracije ljudskih prava, takoe naravno i kod rasprave o Opoj deklaraciji ljudskih odgovomosti postati vidljiva razliita stajalita. Ali jedna takva rasprava je nuna i uvjeren sam da nee naposljetku voditi raskolu nego jaanju svijesti o vanosti globalnih etikih standarda u vremenu globalizacije. Potraga za svjetskim etosom izraena ne samo u ljudskim pravima nego i u ljudskim odgovornostima predstavljat e s rijeima UNove Plenarne skuptine "zajedniki poduhvatmeunarodnezajednice""jaanjarazumijevanjanaprijelazuutreetisuljee konstruktivnimdijalogomkultura".

~253~

Saetusvojusasvimrealistinuvizijukakoslijedi: Nemapreivljavanjanaegglobusabezglobalnogetosa; Nemamirameunacijamabezmirameureligijama; Nemamirameureligijamabezdijalogaisuradnjeizmeureligijaikultura.

~254~