You are on page 1of 11

UNIVERZITET U BIHAĆU TEHNIČKI FAKULTET

Bihać, mart 2012.

SEMINARSKI RAD Poslovno pravo i korespodencija TEMA: Personalna subrogacija

STUDENT Hodžić Adis

PROFESOR prof.dr. Trnavci Genc

Sadržaj
UVOD .................................................................................................................................... 3 PERSONALNA SUBROGACIJA ......................................................................................... 4 UOVORNA SUBROGACIJA ............................................................................................... 5 ZAKONSKA PERSONALNA SUBROGACIJA .................................................................. 7 DJELOVANJE SUBROGACIJE ........................................................................................... 8 RAZLIKE U ODNOSU NA CESIJU .................................................................................... 9 ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 10 LITERATURA ..................................................................................................................... 11

2

UVOD
Subrogacija spada u tzv. obligaciono pravo. Obligacija potiče od latinske riječi obligatio što znači obveza ili obaveza, a korijenje vuče od glagola obligare što znači vezati, obvezati, zavezati. Obligaciono pravo u modernim pravima preuzeto je iz rimskog prava. Obligacija je pravni odnos između dvije određene strane na osnovu kojeg je jedna strana (povjerilac, kreditor) ovlaštena od druge strane (dužnik, debitor) zahtijevati određeno davanje, činjenje ili uzdržavanje od nečega što bi inače imala pravo činiti, a druga strana je obavezna to ispuniti. Sa stajališta vjerovnika obligacija predstavlja potraživanje, a sa dužnikove dug. Dakle obligacija je odnos dvije strane od kojih je jedno lice ovlašteno da od drugog zahtjeva da nešto čini ili ne čini. Karakeristike obligacionih odnosa su sljedeće: a) obligacija je pravni odnos između poverilaca i dužnika b) obligacija je pravni odnos sa određenim sadržajom c) obligacioni odnos je relativnog karaktera Subrogacija može biti realna i personalna1: - Realna subrogacija postoji kad dužnik umjesto dužne činidbe ispunjava obavezu istom vjerovniku nekom drugom činidbom; - Personalna subrogacija postoji kad neko treći ispuni vjerovniku dužnikov dug, čime vjerovnikova tražbina prelazi na ispunitelja (solvensa). Prijelaz tražbine može nastupiti ugovorom ili na temelju samog zakona i u oba je slučaja oblik promjene vjerovnika.

1

WMD portal: Rječnik financijskih pojmova 3

PERSONALNA SUBROGACIJA
„Personalna subrogacija je prijelaz vjerovnikove tražbine na osobu koja ju je ispunila umjesto dužnika. Ta osoba se obično naziva ispunitelj ili isplatitelj (solvens)2“. Personalna subrogacija je institut izmjene subjekata u obligacionom odnosu na strani povjerioca, koji se razlikuje u odnosu na cesiju. Ovaj institut je u našem pravu normiran po uzoru na romanske pravne sisteme: 1. Francusko pravo 2. Talijansko pravo3. Personalna subrogacija nastaje kada treće lice plati dužnikov dug prema povjeriocu. Treće lice, ispunitelj (isplatitelj, solvens) u momentu isplate preuzima pravni položaj povjerioca4. Na osnovi personalne subrogacije ispunitelj supstituira vjerovnika u obaveznopravnom odnosu, što znači da dosadašnji vjerovnik potpuno izlazi iz odnosa, a ispunitelj dolazi na njegovo mjesto, u isti položaj koji je prije ispunjenja imao vjerovnik prema dužniku. To dalje znači da na ispunitelja prelazi ne samo tražbina, nego, u pravilu, i sva sporedna prava koja je vjerovnik imao prema dužniku. Ovakva subrogacija naziva se personalnom, za razliku od ustanove subrogiranja ispunjenja obligacije, tj. realne subrogacije, koja podrazumijeva izmjenu predmeta obligacije5. Na primjer, stranke se dogovore da se umjesto individualno određene neke stvari duguje neka stvar određena po rodu. Presonalna subrogacija, u stvari, ima dvostruku pravnu prirodu. Ona istovremeno predstavlja način ispunjenja obligacije i način prijenosa potraživanja, odnosno zamjene subjekta potraživanja. Da bi došlo do personalne subrogacije nije, međutim, dovoljno da treći ispuni vjerovnikovu tražbinu, već je potrebno da se ispune i neke druge zakonom predviđene pretpostavke. Prema ZOO, do personalne subrogacije dolazi ako ju ispunitelj ugovori sa vjerovnikom ili dužnikom, ili pak ako je ispunitelj osoba koja ima neki pravni interes na ispunjenju dužnikove obaveze, u kojem slučaju subrogacija dolazi ex lege (po zakonu). Prema tome, razlikujemo ugovornu i zakonsku subrogaciju.

2

Vilim Gorenc: Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRIF-plus, Zagreb, 1997. str. 431 3 Trnavci Genc, Obligaciono pravo, Pravni fakultet, Bihać 2002., str. 93. 4 Ibidem, str. 93. 5 Ibidem, str. 93. 4

UOVORNA SUBROGACIJA
Ugovorna personalna subrogacija nastaje kada ispunitelj prije ili prilikom ispunjenja, ugovori sa povjeriocem da ispunjeno potraživanje pređe na njega sa svim ili samo sa nekim sporednim pravima6. Pod sporednim pravima misli se na založno pravo, pravo na kamate, pravo na ugovornu kaznu i sl. Ako ispunitelj ne bi ugovorio, prije ili u času ispunjenja, prijelaz vjerovnikovih prava na njega, obavezni bi odnos ispunjenjem jednostavno prestao. Po našem obveznom pravu7, do personalne subrogacije može doći i na osnovi ugovora između ispunitelja i dužnika, ali sklopljenim isključivo prije ispunjenja. Treba napomenuti da neka prava koja poznaju personalnu subrogaciju (npr. francusko i talijansko) ne dopuštaju ovaj vid subrogacije. U teoriji se to obrazlaže da ona znači neovlašteno raspolaganje tuđim (vjerovnikovim) pravom, tj. bez pristanka njegova nositelja. Smatra se, međutim, da se takvom subrogacijom ne dovodi u pitanje temeljni interes vjerovnik, a to je ispunjenje njegove tražbine. Naprotiv, ispunjenje je osnovna pretpostavka subrogacije, pa je time njegov interes u potpunosti zaštićen. Za obje varijante ugovorne personalne subrogacije potrebno je naglasiti da subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika, u ugovorenom obujmu, nastupa u trenutku ispunjenja, a ne u trenutku sklapanja ugovora o subrogaciji. Do ugovorne personalne subrogacije može doći i na temelju sporazuma između ispunitelja i dužnika bez suglasnosti povjerioca. Pritom se smatra da je osnovni interes povjerioca da primi ispunjenje obligacije, bilo da to učini dužnik ili neko drugo lice, osima kada se radi o obligaciji intuitu peronae (lat. prijevod, zbog osobe). Naš zakonodavac ne spominje forumu u kojoj ugovorna subrogacija mora biti zaključena. Stoga se, u skladu sa načelom konsesualizma, ugovorna subrogacija može zaključiti u bilo kojoj formi, sa tim da je preporučljivo osigurati neki dokaz, najbolje pisanu ispravu o zaključenju ugovora8. Dakle, kod ugovorne personalne subrogacije postoje dvije inačice9: - Ugovor sklapaju vjerovnik i ispunitelj, - Ugovor sklapaju dužnik i ispunitelj. Ugovor sklapaju vjerovnik i ispunitelj i za valjanost tog ugovora nije potreba suglasnost dužnika, jer nije ugrožen njegov interes. Ponudi li dužnik vjerovniku da sam odmah ispuni svoju obavezu, vjerovnik ju je obavezan primiti i ne može p rimiti ispunjenje treće osobe. Ugovornom personalnom subrogacijom moguće je predvidjeti da na ispunitelja prelaze s glavnim potraživanjem sva ili samo neka sporedna prava. Sporedna prava koja ne pređu na ispunitelja ostaju vjerovniku, ako ona mogu samostalno postojati. Ugovor sklapaju dužnik i ispunitelj, ali on mora biti sklopljen prije ispunjenja obligacije. Za ovaj ugovor nije potreba vjerovnikova suglasnost, jer se personalnom
6 7

Trnavci Genc, Obligaciono pravo, Pravni fakultet, Bihać 2002., str. 93. ZOO, čl. 299 8 Trnavci G., op. cit. str. 94 9 ZOO, čl. 299, str. 416 5

subrogacijom ne ugrožavaju njegova prava, a zakon ne predviđa ni obavezu izvještavanja vjerovnika o tome. Glede sporednih prava, u oba slučaja, i kad ugovor o personalnoj subrogaciji sklapaju vjerovnik i ispunitelj, i kada ga sklapaju dužnik i ispunitelj, vjerovnikova prava prelaze na ispunitelja u trenutku ispunjavanja obaveze. Ugovor o personalnoj subrogaciji može biti naplativ i nenaplativ, s time da se ugovaranje naplate ne protivi načelu savjesnosti i poštenja i načelu jednake vrijednosti davanja, te da ugovaranjem naknade ne bi bilo povrijeđeno pravilo iz čl. 303, ZOO.

6

ZAKONSKA PERSONALNA SUBROGACIJA
Zakonska personalna subrogacija nastaje kada obavezu ispuni lice koje ima neki pravi interes u tome10. Tad će potraživanje na njega preći po sili zakona u času ispunjenja potraživanja povjerioca sa svim sporednim pravima. I pravnoj teoriji i praksi smatra se da slijedeća lica spadaju u kategoriju lica koja imaju pravni inter es da ispune dužnikov dug: dužnikov jamac, vlasnik založene stvari, protivnik pobijanja kod paulijanske tužbe, itd11. Svi oni imaju legitiman interes da se dužnikov dug ispuni, jer bi naknadno mogli biti pozvani na ispunjenje tog duga kao supsidijarni dužnici. To su naime osobe od kojih je vjerovnik dužan, zbog njihova pravnog interesa da obaveza bude ispunjena, primiti ispunjenje čak i onda kad se dužnik protivi ispunjenju. Za zakonsku subrogaciju karakteristično je da na ispunitelja prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima po sili zakona i u času ispunjenja12.

10 11

Trnavci Genc, Obligaciono pravo, Pravni fakultet, Bihać 2002., str. 94. Ibidem, str. 94 12 Vilim Gorenc: Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRIF-plus, Zagreb, 1997, str. 432 7

DJELOVANJE SUBROGACIJE
Dakle, u momentu ispunjenja, treće lice, ispunitelj, preuzima mjesto povjerioca u obligaciji i sva prava prema dužniku. Važna osobina personalne subrogacije je u tome da ispunitelj na kojeg je prešlo potraživanje ne može zahtijevati od dužnika viđe nego što je isplatio povjeriocu13. Prema tome, ukoliko se nešto drugo ne ugovori, povjerilac, koji je primio ispunjenje od trećeg lica, ne odgovara za postojanje (varitet) i naplativost (bonitet) potraživanja u vrijeme ispunjenja. Tim pravilima se ne isključuje mogućnost ispunitelja da zahtjeva povrat ispunjenog od povjerioca primjenom pravila o stjecanju bez osnove. Povjerilac je dužan predati ispunitelju sva sredstva kojima se potraživanje dokazuje ili osigurava14. Izuzetno, može mu se predati stvar koju je primio u zalogu od dužnika, ili nekog drugog samo ako zalogodavac na to pristaje. Inače, stvar će ostati kod povjerioca da je drži i čuva na račun ispunitelja.

13 14

Trnavci Genc, Obligaciono pravo, Pravni fakultet, Bihać 2002., str. 94. Ibidem, str. 94 8

RAZLIKE U ODNOSU NA CESIJU
Personalna subrogacija ima dvojnu pravnu prirodu. Prema zakonodavstvima koja je poznaju i većini autora, ona se kvalificira kao način ispunjenja. Danas, međutim, sve više prodire shvaćanje o personalnoj subrogaciji kao obliku prijenosa tražbine15. Na prvi pogled može se postaviti pitanje opravdanosti koegzistencije ustanova personalne subrogacije i cesije u našem pravnom sistemu, budući da sliče jedna drugoj po pravnim efektima. Naime, obje ustanove služe prijenosu tražbine na treće lice. Međutim, personalna subrogacija umnogome se razlikuje u odnosu na cisju po sljedećim osobinama16:  Do personalne subrogacije može doći i na osnovi ugovora između trećeg lica i dužnika, a ugovor o cesiji zaključuju samo stari povjerilac (casionar) i novi povjerilac (cedent);  Povjerilac kod personalne subrogacije, za razliku od teretne cesije, ne odgovara ispunitelju za postojanje, punovažnost, niti naplativost potraživanja;  Pravni učinak subrogacije nastupa tek kada treće lice ispuni dug, bez obzira da li je i kada je zaključen ugovor o subrogaciji, dok kod cesije do izmjene subjekata dolazi u trenutku zaključenja (perfekcije) ugovora;  Ispunitelj na kojeg je prešlo potraživanje, ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio povjeriocu, dok kod cesije novi povjerilac ima pravo zahtijevati cjelokupnu isplatu duga, iako je, što je najčešći slučaj, za nju platio ispod nominalne vrijednosti, pa čak i ako mu je ustupljeno potraživanje poklonjeno;  Kod ugovorne personalne subrogacije ne postoji obaveza da se dužnik ili povjerilac obavijeste o prijenosu potraživanja, dok je kod cesije cedent dužan obavijestiti dužnika, tj. poduzeti denuncijaciju o izvršenom ustupanju.

15

Vilim Gorenc: Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRIF-plus, Zagreb, 1997, str. 433 16 Trnavci Genc, Obligaciono pravo, Pravni fakultet, Bihać 2002., str. 95. 9

ZAKLJUČAK
U personalnoj subrogaciji učestvuju tri učesnika: povjerioc, dužnik i isplatitelj (solvens). Povjerioc je osoba koja ima pravo na nadoknadu nastalu prvenstveno dužnikovom krivnjom, dužnik je dakle osoba koja je svojim akcijama, namjerno ili nenamjerno izazvala štetu povjeriocu. Dok se isplatiteljem smatra treće lice koje, preuzima dužnikovu obavezu, odnosno izmiruje prava povjerioca, te nakon toga potražuje ta ista prava od dužnika. Primjera o personalnoj subrogaciji u današnjem svijetu ima mnogo, a vjerovatno je najčešći oblik upotrebe personalne subrogacije u primjerima osiguranja lica, ili imovine. Dakle, ako je osobi A načinjena neka šteta od strane osobe B, a osoba B odbija da izmiri tu štetu, osoba C može izmiriti štetu osobi A i nakon toga, osoba C potražuje od osobe B ispunjenje prvotne štete, uz preuzimanje svih prava koje je osoba A imala. Kao što možemo vidjeti, personalna subrogacija može pomoći, da osoba A, odnosno oštećena osoba, brzo naplati svoja potraživanja, i u tome se možda ogleda glavna prednost personalne subrogacije.

10

LITERATURA
[1] http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-s/web/subrogacija, (posjećeno: mart 2012) [2] Gorenc Vilim: Zakon o obveznim odnosima s komentarom, RRIF, Zagreb, 1998. [3] Genc Trnavci: Obligaciono pravo, Pravni fakultet, Bihać, 2002. [4] Zakon o obligacionim odnosima, Službene novine Federacija BiH, br. 29/03 [5] Todorović Ljubo: Zakon o obligacionim odnosima, Fineks, Sarajevo, 1997. [6] http://sr.wikipedia.org/wiki/Personalna_subrogacija, (posjećeno: mart 2012) [7]http://www.scribd.com/doc/64671164/6/XIX-PROMJENE-U-OBVEZNOPRAVNOMODNOSU, (posjećeno: mart 2012) [8] http://en.wikipedia.org/wiki/Subrogation, (posjećeno: mart 2012)

11