CLAUDE

LVI-STRAUSS

STRUKTURALNA ANTROPOLOGIJA

Pogovor: Ivan Kuvai

 ovoj knjizi koja se pojavljuje u 1958, stogodinjici roenja Emilea D U R K H E I M A , slobodno e se rei da jedan nepostojani uenik iska zuje tovanje uspomeni na osnivaa l'Anne sociologique: sjajne radio nice gdje je suvremena etnologija primila dio svoga oruja a to smo ga mi preutjeli ili napustili, manje iz nezahvalnosti negoli iz svojega alosnog uvjerenja da bi danas pot hvat premaio nae snage.
p

Naslov originala CLAUDE LVI-STRAUSS A N T R O P O L O G I S T R U C T U R A L E Librairie PLON, Paris, 1958

C o p y r i g h t by L i b r a i r i e P l o n , Paris, 1958

Tisak: Grafiki zavod Hrvatske Zagreb

SADRAJ

PROBLEMI

METODE

NASTAVE

PREDGOVOR

U jednoj novoj studiji, g. Jean Pouillon napisao je reeni cu za koju mi, nadam se, nee zamjeriti da je citiram na poetku sadanjeg rada, jer ona izvrsno odgovara svemu to sam elio ispuniti u znanstvenikom staleu, esto su mnjajui jesam li uspio da u nj stupim: Levi-Strauss nije, zacijelo, ni prvi ni jedini koji istie strukturalni zna aj drutvenih fenomena, ali je njegova originalnost u to me to ga uzima ozbiljno i to iz njega nepokolebljivo iz vlai sve konzekvencije1. Bio bih zadovoljan kad bi ova knjiga mogla navesti i druge itaoce da se sloe s tim sudom. Ovdje e se nai sabrano sedamnaest od stotinjak tek stova napisanih prije skoro trideset godina. Neki su se izgubili; drugi mogu mirno ostati zaboravljeni. Izmeu onih koji su mi se inili manje nedostojnima da opstanu napravio sam izbor, odvajajui radove iji je karakter isto etnografski i deskriptivan i druge, teoretskog dome ta, no ija je supstancija bila inkorporirana u mojoj knjizi Tristes Tropiques. Dva teksta objavljena su ovdje prvi put (pogl. V i XVI) i dodana k petnaest drugih koji mi se ine prikladnima da razjasne strukturalnu metodu u antropo logiji. Nastojei napraviti ovaj zbornik, sukobio sam se s pote koom na koju moram upozoriti itaoca. Vie mojih la naka bilo je pisano direktno na engleskom; trebalo ih je, dakle, prevesti. No, u toku posla bio sam iznenaen razli kom tona i kompozacije izmeu tekstova koncipiranih na jednom ili drugom jeziku. Odatle proizlazi neka heteroge1 Jean POUILLON, L'oeuvre de Claude Lvi-Strauss, Les Temps Modernes, 12. godite, br. 126, srpanj 1956, str. 158.

nost koja, toga se bojim, dovodi u pitanje ravnoteu i jedinstvo rada. Ova razlika objanjava se, nema sumnje, dijelom socio lokim uzrocima: ne mislimo i ne izlaemo na isti nain kad se obraamo francuskoj ili anglosaksonskoj publici. Ali postoje tu i osobni razlozi. Kakva god bila moja naviknutost na engleski jezik, na kojemu sam predavao mnogo godina, ja se njime sluim nekorektno i u ogranienom re gistru. Ja mislim engleski ono to piem na tom jeziku, ali, ne uzimajui to uvijek u obzir, kazujem lingvistikim sredstvima kojima raspolaem ono to mogu, a ne ono to hou. Odatle osjeaj neobinosti koji imam pred svo jim vlastitim tekstovima kad ih pokuavam transkribirati na francuski. Kako postoje svi izgledi da e to nezado voljstvo osjetiti i italac, bilo je potrebno da iznesem njegov razlog. Pokuao sam doskoiti potekoi odluujui se za jedan vrlo slobodan prijevod, saimajui stanovita mjesta i raz vijajui druga. Francuski lanci takoer su bili malko preraeni. Napokon, ovdje-ondje dodavao sam napomene kako bih odgovorio na kritike, ispravio zablude ili uzeo u obzir nove injenice. Pariz, 1. studenoga 1957.

10

I poglavlje

UVOD POVIJEST I ETNOLOGIJA 1

Prolo je vie od pola stoljea otkako su Hauser i Simiand izloili, i suprotstavili, gledita naelima i metodama, koje, po njima, razlikuju povijest i sociologiju. Sjeamo se da su te razlike bitno zavisile od komparativnog karak tera socioloke metode, monografskog i funkcionalnog povijesne metode2. Slaui se u pogledu te opreke, dvojica autora razilazili su se samo u pogledu respektivne vrijed nosti svake metode. to se dogodilo od tada? Mora se kazati da se povijest pridravala skromnog i jasnog programa koji j o j je bio predloen i da je uspijevala idui njegovim linijama. Sa stajalita povijesti, ini se da su problemi naela i metode definitivno rijeeni. to se tie sociologije, druga je stvar: ne moe se rei da se ona nije razvijala; one njezine grane kojima emo se ovdje potanje baviti, etnografija i etnolo gija, u ovih trideset godina rascvale su se u izvaredan cvat teoretskih i deskriptivnih nauka: ali uz cijenu sukoba, raz dora i zbrke u kojima se prepoznaje, prenesena u samo sr ce etnologije, tradicionalna au ovom obliku koliko je dnostavnija! debata koja je, inilo se, suprotstavljala etnologiju u njezinoj cijelini jednoj drugoj disciplini, povi jesti, jednako u njezinoj cjelini. Po jednom naknadnom paradoksu vidjet e se kako tezu povjesniara doslovno preuzimaju etnolozi, ak i oni koji se proglauju protivni cima povijesne metode. Ova situacija bila bi neshvatljiva
1 O b j a v l j e n o p o d o v i m n a s l o v o m . Revue de Mtaphysique et de Morale, 54. g o d i t e , b r . 3 - 4, 1949. str. 363-391. 2 H.HAUSER, l'Enseignement des sciences Sociales, Paris,

F . S I M I A N D , M t h o d e h i s t o r i q u e e t s c i e n c e s o c i a l e . Revue d e Synthse, 1903.

11

predlae prosjena koliina raspoloive energije, u sva kom drutvu, po glavi stanovnika odgovara idealu prihvaenom za stanovita razdoblja i u stanovitim aspek tima zapadne civilizacije, slabo se uoava kako po ovom odreenju treba postupiti u prouavanju goleme veine ljudskih drutava, gdje se, uostalom, ini da predloena kategorija biva liena znaenja. Nastojat e se, dakle, isjei kulture na elemente odvoji ve apstrakcijom i uspostaviti, ne vie meu samim kul turama, nego meu elementima istoga tipa unutar razli itih kultura, one odnose filijacije i diferencijacije to ih paleontolog otkriva u evoluciji ivih vrsta. Za etnologa, ka e Tylor, luk i strijela tvore jednu vrstu; obiaj da se de formira lubanja djece jedna je vrsta; navika da se grupi raju brojeve po deseticama jedna je vrsta. Geografska rasporeenost ovih objekata, i njihovo prenoenje iz kraja u kraj, moraju se prouavati na isti nain na koji prirodoslov ci prouavaju geografski raspored svojih ivotinjskih ili biljnih vrsta 1 . Ali nita nije opasnije od ove analogije. Jer sve da i razvoj genetike mora dopustiti da se pojam vrste definitivno nadmai, ono to ga je uinilo i jo ga ini va ljanim za prirodoslovca jest to da konj zbiljski raa konja i da je, kroz dovoljan broj generacija, Equus caballus stvarni descendent Hippariona. Povijesna valjanost prirodoslovevih rekonstrukcija zajamena je, u posljednoj ana lizi, biolokom vezom reprodukcije. Naprotiv, jedna sjekira nikad ne raa drugu sjekiru; izmeu dva identina alata, ili izmeu dva razlina alata ali koji su po obliku blizi koliko god se eli, postoji i uvijek e postojati korjenit diskontinuitet, koji dolazi od injenice da jedan nije pro istekao iz drugoga, nego svaki od njih iz jednoga sistema predodaba: tako evropska vilica i polinezijska vilica, odreena za obredna blagovanja [ o b r o k e ] , ne tvore jednu vrstu vema negoli slamke kroz koje konzument sie limunadu na terasi neke kavane, la b o m b i l l a , kojom se pije mat, i cijevi za pijenje kojima se slue, iz magij skih razloga, neka amerika plemena. Isto je tako i u domeni institucija: ne moe se po istoj osnovi grupirati obiaj da se starci ubijaju iz ekonomskih razloga i onaj da se anticipira njihov odlazak na drugi svijet kako im se ne bi predugo uskraivale njegove radosti. Kad, dakle, Tylor pie: K a d se neki zakon moe iz1

E. B. TYLOR, Primitive Culture, London 1871, t. I, str. 7.

14

vesti iz jednog skupa injenica, uloga detaljne povijesti obilno je nadmaena. Ako vidimo da jedan magnet pri vlai jedan komadi eljeza, pa ako uspijemo izvui iz iskustva opi zakon da magnet privlai eljezo, ne mora mo se truditi da produbljujemo povijest magneta koji je u pitanju 1 ; on nas, stvarno, zatvara u jedan krug. Jer, za razliku od fiziara, etnolog je jo nesiguran u pogledu odreenja objekta koji za njega odgovara magnetu i eljezu, i u pogledu mogunosti da identificira objekte koji se povrinski pojavljuju kao dva magneta ili dva komadia eljeza. Jedino bi mu detaljna povijest omo guila da izbjegne svoje sumnje u svakom sluaju. Kritika pojma totemizma dala je ve odavno izvrstan primjer ove potekoe: ako se njezina primjena ogranii na neprije porne sluajeve gdje se institucija pojavljuje sa svim svojim znaajkama, ovi su sluajevi odvie specijalni da bi doputali formuliranje jednog zakona religijske evolu cije; ako se pak ekstrapolira polazei samo od nekih ele menata, nemogue je, bez detaljne povijesti religioznih ideja svake grupe, znati da li se vjerovanja to se odno se na ivotinjske ili biljne vrste, objanjavaju kao tragovi prijanjeg totemistikog sistema, ili iz posvema razliitih razloga, kao to je, na primjer, logiko-estetika tenja ljudskoga duha da u obliku grupa pojmi cjeline fiziku, bioloku i drutvenu koje sainjavaju njegov univer zum, a iju je openitost pokazalo klasino uenje Durkheima i Maussa 2 . U tom pogledu evolucionistika i difuzionistika inter pretacija imaju mnogo zajednikog. Tylor ih je, uostalom, formulirao i primijenio jednu pokraj druge, a one se, isto tako, obje, zajedno, udaljuju od metoda povjesniara. On uvijek prouava individuume, bilo da su oni osobe ili do gaaji, ili grupe fenomena individualizirane svojim poloa jem u prostoru i vremenu. N o , difuzionist moe razbiti vrste komparatista kako bi pokuao rekonstituirati indi viduume iz fragmenata dobivenih od razliitih kategorija: on uvijek uspijeva da sazda samo neki pseudoindividuum, jer prostorne i vremenske koordinate proizlaze iz naina kako su elementi bili odabrani i meusobno sastavljeni,
1 E . B . T Y L O R , Researches into the Early History of Man kind and the Development of Civilisation, L o n d o n , 1865. s t r . 3. 2 . D R K H E I M i M. M A U S S , De quelques f o r m e s primit i v e s de c l a s s i f i c a t i o n , L Anne sociologique, t. V I , 1901-1902.

15

umjesto da one daju objektu stvarno jedinstvo. Kulturni ciklusi ili kompleksi difuzionista su, iz istog razloga kao i stadiji evolucionista, plod apstrakcije kojoj e uvijek nedostajati potvrda svjedoka. Njihova historija ostaje konjenkturalna i ideoloka. Ova rezerva tie se ak skromnijih i rigoroznijih studija, kao onih Lowiea, Spiera i Kroebera rasporeenosti stanovitih kulturnih crta u ogranienim podrujima Sjeverne Amerike 1 . Bez su mnje, ne toliko zato to se nikad nee moi zakljuiti odatle to je predloeni raspored mogu da su se stvari odista tako i dogaale: jer uvijek je doputeno stvarati hipoteze i, bar u nekim sluajevima, centri podrijetla i putovi difuzije imaju karakter vrlo visoke vjerojatnosti. Takve studije ini varavima najvie to nas one ne ue niemu svjesnim i nesvjesnim procesima, izraenim u konkretnim, individualnim ili kolektivnim iskustvima, ko jima su ljudi to nisu imali neku instituciju uspjeli da je postignu, bilo izumom, bilo mijenjanjem prijanjih insti tucija, bilo primivi je izvana. ini nam se, naprotiv, da je ovo istraivanje jedan od bitnih ciljeva etnografa, kao i povjesniara.
*
* *

Nitko nije vie od Boasa pridonio rasvjetljavanju ovih kontradikcija. Dapae, jedna brza analiza njegovih bitnih pozicija omoguit e da se ispita koliko ih je on sam izbje gao i nisu li one inherentne uvjetima u kojima se obav lja etnografski posao. Boas poinje iznoenjem skromnosti prema povijesti: U pogledu povijesti primitivnih naroda, sve to su izradili etnolozi svodi se na rekonstrukcije, i ne moe biti drugo 2 . A onima koji mu prigovaraju da nije obradio povijest ovog ili onog aspekta civilizacije, kojoj je ipak posvetio najvei dio svojega ivota, daje ovaj herojski odgovor: N a alost, mi ne raspolaemo nijednom inje1 R. H. LOWIE, Societies of the Hidatsa a n d M a n d a n Indi ans, Anthropological Papers of the American Museum of Na tural History, t. 11, 1923. L. S P I E R , T h e S u n - D a n c e of t h e P l a i n s I n d i a n s , id., t . 1 6 , 1 9 2 1 . A . L . K R O E B E R , S a l t , D o g s , Tobacco, Anthropological Records, Berkeley, t. 6, 1941. 2 F. BOAS, H i s t o r y a n d Science Anthropologist, . s., t . 3 8 , 1 9 3 6 , s t r .

in Anthropology; 137-141.

Reply

16

nicom koja baca bilo kakvo svjetlo na ove r a z v o j e . Ali kad se jednom uvide ova ogranienja, mogue je definira ti metodu ije e polje primjene biti, bez sumnje, skueno iznimno nepovoljnim uvjetima u kojima radi etnolog. De taljno prouavanje obiaja, i njihova mjesta u globalnoj kulturi plemena koja ih prakticira, spojeno s ispitivanjem njihovoj geografskoj rasprostranjenosti meu susjednim plemenima, doputa da se odrede, s jedne strane, povije sni uzroci koji su pridonijeli njihovu formiranju i, s druge, psihiki procesi koji su ih omoguili 2 . Da bi bilo legitimno, istraivanje se mora ograniiti na malu regiju jasno definiranih granica; a usporeivanja se ne smiju protezati izvan podruja koje je odabrano za prouavanje. Naime, povratnost obiaja ili institucija ne moe se smatrati nekim dokazom dodira, u odsutnosti neprekinutog lanca injenica istog tipa, to doputa da se poveu krajnje injenice itavim nizom posrednih 3 . Nikad se, nema sumnje, ne postie kronoloka sigurnost; ali je mogue dosei vrlo visoke vjerojatnosti koje vrijede za fenomene, ili grupe fenomena, ograniene po rairenosti u prostoru i vremenu. Evolucija tajnih drutava grupe Kwakiutl mogla je biti izloena unutar jednog razdoblja od pola stoljea; neke hipoteze negdanjim odnosima me u kulturama sjevera Sibirije i onih amerikog sjevero zapada dobile su svoj oblik; putovi kojima se kretala ne ka mitska tema Sjeverne Amerike bili su razborito rekonstituirani. A ipak, ova rigorozna ispitivanja rijetko uspijevaju uhva titi povijest: u itavom Boasovu djelu njihov se rezultat javlja vie kao negativan. Jednako kod jugozapadnih Puebla kao i u plemenima Aljaske i Britanske Kolumbije, konstatira se da drutvena organizacija poprima krajnje i oprene oblike na krajevima promatranog teritorija, a da su meuregije niz prijelaznih tipova. Tako, zapadni Pueblo imaju klanove po materinskoj liniji bez polovica oni istoni polovice po oinskoj liniji bez klanova. Sje verni dio pacifike obale karakteriziran je malobrojnim klanovima i cvjetanjem mjesnih grupa s jasno potvre1 2

Id. the Comparative Method in Language and Culture, New

F.BOAS, The Limitations of anthropologie (1896), u: Race Y o r k , 1940, s t r . 276. 3 Loc. cit., s t r . 2 7 7 .
2 Strukturalna antropologija

17

nim privilegijima, dok juni dio ima bilateralnu organiza ciju i lokalne grupe bez istaknutih privilegija. to se po tome moe zakljuiti? Da jedan tip evoluira u drugi? Da bi ova hipoteza bila opravdana, trebalo bi biti sposoban dokazati da je jedan od tipova primitivniji negoli drugi, da, s obzirom na to to je tip primitivan, on nuno evoluira prema drugom obliku; napokon, da ovaj zakon djeluje rigoroznije u centru regije negoli na nje zinoj periferiji. U nedostatku ovog trostrukog i nemogu eg dokaza, svaka je teorija preitka uzaludna, i, u o v o m posebnom sluaju, injenice ne ovlauju ni na kakvu re konstrukciju koja tei, na primjer, da potvrdi povijesno prethoenje institucije po majinskoj liniji institucijama po oinskoj liniji: Sve to se moe rei jest da fragmenti arhajskih povijesnih razvoja ne mogu a da se ne odra vaju. Ali je mogue da ih je nestalnost, inherentna usta novama po majinskoj liniji, esto dovodila, ondje gdje one postoje, dotle da se transformiraju u patrilinearne ili bilateralne ustanove; odatle nipoto ne slijedi da je, uvijek i posvuda, majinsko pravo bilo primitivan oblik 1 . Ova je kritika analiza odluujua, ali, tjerana do krajnosti, dovela bi do posvemanjeg povijesnog agnosticizma. Za Boasa , meutim, ona je prije usmjerena protiv tobonjih univerzalnih zakona ljudskog razvoja, i generalizacija zasnovanih na onome to je on j e d n o m nazvao 40/o-tnim mogunostima 2 negoli protiv skromnog i savjesnog napora povijesne rekonstrukcije s preciznim i ogranienim ciljevima. K o j i su, po njemu, uvjeti jednog takvog napora? On uvia da se u etnologiji dokazi pro mjeni mogu postii samo indirektnim metodama, tj. kao u komparativnoj filologiji, analizom statistikih feno 8 mena i studijem njegove rasporeenosti . Ali ne smije se zaboraviti da Boas, geograf po obrazovanju i Ratzelov uenik, biva svjestan svojega etnolokog poziva u toku svoga prvog rada na terenu, u objavljenju, za nj munje vitom, orginilnosti, posebnosti i spontanosti drutvenog ivota svake ljudske grupacije. Ta drutvena iskustva, ta stalna uzajamna djelovanja individuuma na grupu i gru pe na individuum, nikad se ne moe reducirati: njih
1 F. BOAS, Evolution or Diffusion? American Anthropolo gist, n. s., t. 26, 1924, str. 340-344. 2 F. BOAS, History and Science in Anthropology . . . , loc. cit. 3 F. BOAS, The Methods of Ethnology, American Anthropo logist, n. s., t. 22, 1920, str. 311-322.

18

valja promatrati; ili, kako je to jednom rekao: D a bi se razumjela povijest, nije dovoljno znati kakve su stvari, 1 nego kako su dospjele do toga da budu ono to jesu . Mi smo tako kadri da definiramo ritam Boasove misli i da istaknemo njezin paradoksalni karakter. Po svojemu sveuilinom obrazovanju, ne samo geograf nego i fi ziar, on etnolokim istraivanjima naznauje, svakako, jedan znanstveni objekt i univerzalno vaenje: e s t o j e govorio da je problem u tome da se odrede odnosi izmeu objektivnog i subjektivnog svijeta ovjekova onakvog ka ko se on oblikuje u razliitim drutvima 2 . Ali, u isto vri jeme kad je sanjao da primijeni na taj subjektivni svijet stroge metode koje je nauio u praksi prirodnih znanosti, priznavao je beskonanu razlinost povijesnih procesa kojima se on konstituira u svakom sluaju. Spoznaja dru tvenih injenica moe proizii samo iz jedne indukcije, polazei od individualne i konkretne spoznaje drutvenih grupa lokaliziranih u prostoru i u vremenu. Ova, sa svoje strane, moe proizii samo iz povijesti svake grupe. A objekt etnografskih prouavanja takav je da ta povijest ostaje izvan dohvata, u golemoj veini sluajeva. T a k o Boas potie zahtjeve fiziara da se stvori povijest dru tva kojima imamo samo dokumente koji bi obeshra brili povjesniara. Kad uspijeva, njegove rekonstrukcije uistinu dostiu povijest ali povijest kratkotrajnog tre nutka koji jedini moe biti uhvaen, jednu mikrohistoriju, koja se ne uspijeva povezati s prolou bolje negoli to makrohistorija evolucionista i difuzionista uspijeva da je sustigne 3 . Ovim oajnim naporom da se, velikom rigoroznou, mukom i genijem, prevladaju kontradiktorni zahtjevi,
1
2

Id.

R. B E N E D I C T , Franz Boas as an Ethnologist, u: Franz Boas: 1858-1942; Memoirs of the American Anthropological Association, n 61, 1943, str. 27. 3 Ovdje ne smjeramo na Boasove arheoloke radove koji su relevantni za arheologiju, ne za etnologiju; ni na njegova istraivanja rasprostrtosti stanovitih m i t o l o k i h tema, koja spadaju u povijesna istraivanja s p o m o u e t n o g r a f s k i h do kumenata. Isto tako, formulirajui svoju hipotezu primiti v n o m napuivanju Amerike, dr Paul Rivet koristi se arheolo kim, lingvistikim i etnografskim d o k u m e n t i m a u istraivanju koje j e , u p r a v o m smislu, p o v i j e s n o , a takvi p o t h v a t i m o r a j u s e i s p i t a t i s p o v i j e s n o g a g l e d i t a . T o se, t a k o e r , m o e r e i stanovitim R i v e r s o v i m radovima.

19

Boasovo djelo i danas, a bez sumnje e jo dugo, domini rati svojom monumentalnom uzvienou nad svim kas nijim razvojima. U svakom sluaju, oni koji su se dogodi li u toku posljednjih godina mogu se razumjeti samo kao pokuaji da se izbjegne dilema koju je on sm postavio, u nemogunosti odluke da j o j se prizna neizbjeivo znae nje. T a k o se K r o e b e r potrudio da, donekle, ublai neu moljive kriterije valjanosti to ih je Boas bio nametnuo po vijesnim rekonstrukcijama, opravdavajui svoju metodu napomenom da, ukratko, povjesniar, ipak bolje plasiran od etnologa zahvaljujui masi dokumenata kojima raspoloe, ne voli pokazati da je isto tako velikih zahtjeva 1 . Malinowski i njegova kola, gotovo s cijelom amerikom suvremenom kolom, orijentirali su se u obratnom smje ru: budui da smo Boasovo djelo dokazuje koliko je varljivo nastojanje saznati kako su stvari dospjele do to ga da budu ono to jesu, odrei emo se da razumijemo povijest kako bismo, od studija kultura, napravili jednu sinkronijsku analizu odnosa meu njihovim konstituti vnim elementima, u sadanjosti. itavo je pitanje da se sazna moe li, kako je to Boas dubokoumno zabiljeio, najprodornija analiza jedne jedinstvene kulture, obuhva ajui deskripciju njezinih institucija i njihovih funk cionalnih odnosa, i studij dinamikih procesa kojima svaki individuum djeluje na svoju kulturu, i kultura na individuum, zadobiti svoj puni smisao bez spoznaje povi jesnoga razvoja koji je doveo do sadanjih oblika*. Ta bitna toka bit e vidljiva iz diskusije jednom tono odreenom problemu.

II Imenom dualistike organizacije oznauje se jedan tip drutvene strukture koji se esto susree u Americi, u Aziji i u Oceaniji, karakteriziran diobom drutvene gru pe plemena, klana ili sela na dvije polovice iji la novi odravaju, jedni s drugima, odnose koji mogu ii od najprisnije suradnje do latentnog neprijateljstva, i koji
1

American Anthropologist, n. s., t. 37, 1935, str. 539-569.

2

A.

L.

KROEBER,

History

and

Science

in

Anthropology,

F. BOAS , History and Science . . . , loc. cit.

20

uope udruuju dva tipa ponaanja. Kadto se ini da je cilj polovica ureenje brakova: tada se nazivaju egzogamnima. Kadto se njihova uloga ograniava na religiozne, politike, ekonomske, obredne ili, naprosto, sportske djelatnosti. U nekim sluajevima, uvrtenje u polovicu prenosi se po materinskoj liniji, po oinskoj liniji u dru gima. Podjela na polovice moe se podudarati, ili, ne, s klanskom organizacijom. Ona moe biti jednostavna ili slo ena, utjeui tada da posreduje nekoliko parova grupa ko je jedna drugu presijecaju i koje su obdarene razliitim funkcijama. Ukratko, poznato je gotovo isto toliko oblika dualistike organizacije koliko i naroda koji je posjeduju. Gdje ona, dakle, poinje i gdje se svrava? Odbacimo odmah evolucionistiku i difuzionistiku interpretaciju ! Prva, koja tei da od dualistike organiza cije naini jedan nuan stadij razvoja drutva, morat e najprije odrediti jednostavan oblik kojega bi promatrani oblici bili posebne realizacije, preostaci ili tragovi; zatim postulirati drevnu prisutnost tog oblika kod naroda u kojih nita ne svjedoi da je neka podjela na polovice ikad postojala. Difuzionost e, sa svoje strane, izabrati jedan od promatranih tipova, obino najbogatiji i najslo eniji, kao onaj koji reprezentira primitivni oblik institu cije, a njegovo podrijetlo doznait e onom predjelu svi jeta gdje je on najbolje ilustriran, dok su svi drugi oblici rezultat migracija i posudbe iz zajednike postojbine. U oba sluaja samovoljno se oznauje jedan tip, izmeu svih koji su dobiveni iskustvom, pa se od tog tipa pravi model na koji se nastoje, spekulativnom metodom, svesti svi ostali. Hoemo li onda pokuati, tjerajui do krajnosti boasovski nominalizam, da svaki promatrani sluaj prouavamo kao isto toliko individuuma? Morat emo konstatirati, s jedne strane: da funkcije dodijeljene dualistikoj organi zaciji ne koincidiraju; i, s druge strane: da povijest svake drutvene grupe pokazuje kako dioba na polovice potjee iz najrazliitijih poetaka 1 . Tako dualistika organizacija moe prema sluajevima proizlaziti iz: upada grupe dose ljenika meu neko stanovnitvo; stapanja, s razloga koji su sami po sebi promjenljivi ( ekonomski, demografski, obredni) dviju teritorijalno susjednih grupa; kristalizaciR. H. LOWIE , A m e r i c a n C u l t u r e H i s t o r y , American Anthro pologist, n. s., t. 42, 1940. 21
1

je, u obliku institucije, empirijskih prava odreenih da osiguravaju brane razmjene u danoj grupi; ravnomje rne podjele u grupi, na dva dijela godine, dva tipa aktiv nosti, ili dvije frakcije populacije, antitetikih ponaanja, ali koja se, isto toliko, smatraju prijeko potrebnima za odravanje ravnotee, itd. Tako emo biti dovedeni dotle da istaknemo pojam dualistike organizacije kao onaj koji konstituira jednu lanu kategoriju i, proteui ovo rasuivanje na sve aspekte drutvenog ivota, da zanijeemo institucije [ustanove] iskljuivo u korist drutava. Etnologija i etnografija (prva, uostalom, svedena na dru gu) bile bi jo jedino povijest, zbog nedostataka pisanih ili figurativnih dokumenata, odvie stidljiva zbog same sebe da bi se usudila nositi pravo ime.
*
* *

Malinowski i njegovi nasljednici protestirali su ba pro tiv ove demisije. Ali moemo se upitati nisu li oni, suzdr avajui se od svake povijesti, pod izlikom da povijest etnologa nije dovoljno dobra da bi se isplatilo za nju ma riti, digli ruke od potekoa. Jer, od dvoga je mogue jedno: ili funkcionalisti proglauju da etnoloko istrai vanje mora proizlaziti iz minucioznog prouavanja kon kretnih drutava, njihovih institucija i odnosa koje ove podravaju meu sobom i s obiajima, vjerovanjima i teh nikama; iz odnoaja meu individuumom i grupom i indi viduumima meusobno unutar grupe; i oni jednostavno rade to je Boas, istim ovim rijeima, preporuivao da se radi od 1895, a u istoj epohi takoer i francuska kola s Durkheimom i Maussom: dobru etnografiju (Malinowski ju je, na poetku svojega djela, radio divno, osobito u svojim Argonauts of Western Pacific), a ne vidi se ni u emu je Boasova teoretska pozicija nadmaena. Ili se pak n a d a j u da su nali, u svojoj askezi, spas; i, nekim neuvenim udom, inei ono to svaki dobar etnograf mora initi i ini, a uz jedan jedini dodatni uvjet da odluno zatvaraju oi pred svakom povijesnom infor macijom u vezi s promatranim drutvom i pred svakim komparativnim podatkom uzetim iz susjednih ili udaljenih drutava jednim mahom pogaaju, u svojemu unutar njem razmiljanju, one generalne istine iju mogunost Boas nije nikad nijekao (ali ih je stavljao na kraj jednog

22

tako opsenog poduhvata da bi sva primitivna drutva nesumnjivo ieznula mnogo prije nego bi ono uzmoglo primjetno napredovati). N o , svakako je takav stav Mali1 nowskog; polagana razboritost ne bi smjela predati zabo ravu toliko ambicioznih proklamacija; a to je, takoer mnogog etnologa mlade generacije kojega vidimo kako se uzdrava prije negoli poe na teren od svakog studija izvora i svakog pregledanja regionalne bibliografije, pod izlikom da ne pokvari udesnu intuiciju koja e mu omo guiti da dostigne, u bezvremenskom dijalogu sa svojim malim plemenom, i iznad konteksta savreno diferencira nih pravila i obiaja od kojih svaki ipak posjeduje neocjenjive varijante kod susjednih ili udaljenih naroda (no nije li Malinowski kvalificirao kao herodotovanje radoznalost za primitivne ekscentrinosti ovjeka?) 2 vjene istine prirodi i funkciji drutvenih institucija. Kad se ograniimo na prouavanje jednog jedinog dru tva, moemo stvoriti dragocjeno djelo; iskustvo dokazuje da najbolje monografije dugujemo ispitivaima koji su ivjeli i radili samo na jednom podruju . Ali drugima uskrauje se svaki zakljuak. K a d se, osim toga, ogranii mo na sadanji trenutak ivota jednog drutva, postajemo ponajprije rtva jedne iluzije: jer sve je povijest; ono to je reeno juer povijest j e ; ono to je reeno pred jednu minutu takoer je povijest. Ali, prije svega osuujemo se na nepoznavanje ove sadanjosti, jer samo povijesni razvoj doputa da odmjerimo, i da u njihovim respektivnim odnosima procijenimo elemente sadanjosti. I vrlo malo povijesti (jer takva je, na alost, sudbina etnologa) bolje je negoli nikakva povijest. K a k o se moe pravo oci jeniti strancima tako neobina uloga aperitiva u francuskom drutvenom ivotu, ako se ne poznaje tradi cionalna vrijednost prestia koja se pripisuje, od srednjeg vijeka, kuhanim i mirodijama zainjenim vinima? K a k o da se analizira moderna odjea a da se ne prepoznaju u njoj tragovi prijanjih oblika? Rasuivati drukije znai
1 B. MALINOWSK I, The Present State of Studies in Culture Contact, Africa, t. 12, 1939., str.43. 2 B. MALINOWSKI, Culture as a Determinant of Behavior, " Factors Determining Human Behavior, Harvard Teren tenary Publications, Cambridge, 1937, str. 155. Na iduoj strani govori i ovim bizarnim i odvratnim obiajima gdje se otkriva, usprkos svemu, jezgra praktinih i racionalnih prin cipa. To je povratak X V I I I stoljeu, ali loem.

23

uskratiti sebi svako sredstvo da se napravi ipak bitna distinkcija: ona izmeu primarne funkcije koja odgovarara aktualnoj potrebi drutvenog organizma, i sekundarne funkcije, koja se odrava samo zbog otpora grupe da se odrekne neke navike. Jer, rei da jedno drutvo funkcio nira jest truizam; ali rei da sve u jednom drutvu funkcionira jest besmisao. Boas je ipak na prikladan nain signalizirao ovu pogi belj od truizma koja vreba funkcionalistiku interpretaci ju: Uvijek postoji opasnost da se iroke generalizacije to se izvlae iz prouavanja kulturne integracije svedu na ope ideje. 1 Zato to su univerzalne, o v e znaajke tiu se biologa i psihologa; uloga etnografa jest da opie i analizira razlike koje se pojavljuju onako kako se one [znaajke] oituju u raznim drutvima; uloga etnologa jest da ih objasni. Ali to smo nauili instituciji vrtlar stva (sic) kad nam se kae da je ona univerzalno prisu tna svagdje gdje je sredina povoljna za iskoritavanje tla, i drutveni nivo dovoljno visok da joj omogui postoja nje 2 ? pirozi s motkom za dranje ravnotee, njezinim sloenim oblicima i osebujnostima njihove rasprostranje nosti, kad se definira kao onu ije osobine daju najveu stabilnost, plovnost i lakou rukovanja to ih doputaju materijalne i tehnike ogranienosti oceanijskih kultu ra'? I drutvenom stanju uope, i beskrajnoj razlinosti morala i obiaja, kad se suoavamo s o v o m reeni com: Organske potrebe ovjeka (autor nabraja: hra njenje, zatita, razmnoavanje) daju osnovne impera 4 tive koji dovode do razvoja drutvenog ivota ? Ove potrebe su, ipak, zajednike ovjeku i ivotinji. M o g l o se isto tako vjerovati da je jedan od bitnih zadataka etnogra fa opisati i analizirati komplicirana brana pravila u 1 F. BOAS, Some Problems of Methodology in the Social Sciences, u: The New Social Science, Chicago, 1930, str. 84-98. 2 B. M A L I N O W S K I , lanak Culture, u: The Encyclopoedia of the Social Sciences, N e w York, 1935, t. I V , str. 625. 3 Id., str. 627. 4 Id. ini se, uostalom, da se Malinowskom ne namee ni kakva distinkcija kad se prelazi od opeg k posebnom: Kul tura kakvu je sreemo kod Masai jest sredstvo odreeno za zadovoljavanje elementarnih potreba organizma. t o se tie Eskima: Oni imaju spram seksualnih pitanja isti stav kao i Masaii. Oni, takoer, imaju jedan otprilike slian tip drutve ne organizacije. Culture as a Determinant of Behavior, loc. cit., str. 136. i 140.

24

raznim ljudskim drutvima i obiaje koji se veu uz njih. Malinowski to osporava: Govorei otvoreno, ja bih rekao da simboliki, reprezentativan ili ceremonijalan sadraj enidbe imaju, za etnologa, sekundarnu vanost. Istinska bit enidbenog ina jest da on, zahvaljujui jednom vrlo jednostavnom ili vrlo zamrenom obredu, daje javni, kole ktivno priznati izraz injenici da dva individuuma stupaju u brano stanje 1 . emu, dakle, da se ide meu daleka plemena? I zar bi mnogo vrijedile 603 stranice Sexual Li fe of Savages in North-Western Melanesia kad bi u tome bila sva njihova pouka? Zar e, isto tako, trebati da se olako tretira injenica da neka plemena prakticiraju predbranu slobodu, druga predbrana nevinost, pod izlikom da se ovi obiaji svode na jednu jedinu funkciju, koja je osigurati trajnost braka 2 ? Ono to zanima etnologa nije univerzalnost funkcije, koja je daleko od toga da bude pouzdana, i koja moe biti potvrena samo pomnim prou avanjem svih obiaja toga reda i njihova povijesnog raz voja, nego, svakako, to to su oni tako promjenljivi. No, istina je da se disciplina iji je prvi, ako ne jedini cilj ana lizirati i interpretirati razlike, poteuje od svih problema, vodei jo rauna samo slinostima. Ali, samim time ona gubi svako sredstvo da razlikuje ope, na koje pretendira, od banalnog, kojim se zadovoljava.

Moda e se rei da su ovi zlosretni upadi u podruje poredbene sociologije iznimke u djelu Malinowskog. Ali, ideja da empirijsko promatranje bilo kojeg drutva omo guuje da se doe do univerzalnih motivacija u njemu se javlja stalno kao neki element kvarenja koji nagriza i sma njuje zamaaj notacija iju ivost i bogatstvo inae poz najemo. Ideje to ih imaju uroenici otoja Trobriand vrijed nosti i respektivnom mjestu svakog spola u drutvenom tijelu vrlo su sloene: oni se ponose ako su u njihovom klanu brojnije ene od mukaraca; tuguju ako ih ima manje; a istodobno smatraju muku superiornost dccazanom B. MALINOWSKI, Predgovor H. Iana HOGBINA, Law and Order in Polynesia, London, 1934, str. 48-49. . MALINOWSKI, lanak Culture, loc. cit., str. 630.
2 1

25

injenicom: mukarci imaju jednu aristokratsku vrlinu koja nedostaje njihovim drugaricama. Zato je potrebno da ovako fina promatranja budu otupljena brutalnom tvrdnjom koja im se natura protuslovei im? Da bi se obitelj odrala, pa ak da bi i postojala, ena i muka rac su jednako potrebni; prema tome, uroenici smatraju da oba spola imaju istu vrijednost i istu vanost 1 ; prvi je dio truizam, drugi nije u skladu s iznesenim injenica ma. Malo je studija panju M alinowskog privlailo toliko kao studij magije, i u itavu njegovu djelu nailazimo na neprekidno ponavljanu tezu da, u cijelom svijetu2, kao i na otoju Trobriand, magija posreduje prilikom svake djelatnosti ili vanog pothvata, iji ishod ovjek ne dr i vrsto u svojoj moi 3 . Pustimo po strani openitu tezu kako bismo razmotrili njezinu primjenu na poseban sluaj. Trobriandski ljudi, kae nam se, koriste se magijom u o v i m prilikama: vrtlarstvu, ribolovu, lovu, gradnji amca, navigaciji, skulpturi, vraanju, meteorologiji; ene za po baaj, njegu zuba, izradbu slamnatih donjih sukanja 4 . Ne samo to su ti poslovi tek mali dio onih iji ishod ovje ka ne dri vrsto u svojoj m o i , nego oni, s ovog gledi ta, nisu meusobno ni usporedivi. Zato slamnate donje suknje, a ne pripremanje tikava ili lonarstvo kojima se, meutim, zna koliko je njihova tehnika izloena sluaju? Moe li se otprve odluiti da bolje poznavanje povijesti religioznog miljenja u Melaneziji, ili injenica uzajmljenih od drugh plemena koje otkrivaju ulogu to se esto pridaje biljnom vlaknu kao simbol promjene stanja 5 , ne mogu baciti nikakvo svjetlo na ovaj izbor? Citirajmo jo dva teksta koji ilustriraju kontradikcije ove intuitivne metode: u knjizi seksualnom ivotu Melanezijaca uimo kako je jedna od glavnih pokretakih snaga braka, ovdje kao i drugdje, prirodno nagnue, u svakog ovjeka koji je proao prvu mladost, da ima dom i svoje domainstvo . . . i . . . prirodna udnja (natural longing) da ima djecu 6 .
1

Western Melanesia. London-New Y o r k , 1929. t. I, str. 29. 2

3

. MALINOWSKI , The Sexual Life of Savages in North.

. MALINOWSKI , lanak Culture, loc. cit., str. 634. i sli.

MALINOWSKI , The Sexual Life ..., loc. cit., str. 40.

4
5

F. BOAS, The Social Organization and the Secret Societies of the Kwakiutl Indians, W a s h i n g t o n , 1895. M. G R I A U L E , Masques Dogons, P a r i z 1938; M y t h e d e l ' o r g a n i s a t i o n d u m o n de s h e z les D o g o n s , Psych, t. 2, 1947.
6

Id., str. 43-45.

B. MALINOWSKI , toc. cit., t. I, str. 81

26

ali,u Sex and Repression, koji donosi jedan teoretski kometar ispitivanju na terenu, m mukarca jo postoji potreba da njeno i brino titi trudnicu Ali da su uroeni mehanizmi nestali dobro se vidi odatle to, u veini drutava . . . mukarac odbija da pri hvati svu odgovornost za svoje potomstvo, osim ako ga na to ne prisili drutvo 1 . Zaista, neobino prirodno nagnue! Nastavljai Malinowskoga nisu, na alost, osloboeni ove neobine mjeavine dogmatizma i empirizma koja okuuje cio njegov sistem. K a d ga Margaret Mead, na primjer, karakterizira tri susjedna drutva N o v e Gvineje razliitim i dopunskim oblicima koje bi poprimali odnosi meu spolovima (blag ovjek, blaga ena; agresivan o vjek, agresivna ena; agresivna ena, blag ovjek), divimo se eleganciji ove konstrukcije 2 . Ali sumnja simplifikaciji i apriorizmu postaje jasna pred drugim promatranji ma koja istiu postojanje nekoga specifino enskog gu sarstva kod Arapesha 3 . Pa kad ista autorica klasificira sjevernoamerika plemena kao suparnika, suradnika i individualistika 4 , ona ostaje isto tako daleko od istinske taksonomije kao zoolog koji bi definirao vrste grupiraju i ivotinje prema tome da li ive same, u krdima ili u zajednicama. Zaista se moemo pitati da li ove hitre konstrukcije, koje od prouavanih populacija ne uspijevaju nikad na praviti neto drugo negoli reflekse naega vlastitog dru tva 5 , naih kategorija i naih problema, kako je to Boas duboko primijetio, ne proizlaze vema iz precjenjivanja povijesne metode negoli iz protivnoga stava. Jer, napokon, povjesniari su formulirali funkcionalistiku metodu. Na brajajui skup crta koje karakteriziraju stanovito stanje rimskog drutva. Hauser je 1903. povrh toga rekao: Sve to skupa tvori jedan nerazoriv complexus, sve ove inje nice razjanjavaju se jedne s pomou drugih, mnogo bo lje; negoli se razvoj rimske obitelji razjanjava razvojem
1 B. MALINOWSKI, Sex and Repression in Savage Society, London-New York 1927, str. 204. 2 M. MEAD, Sex and Temperament in Three Primitive So cieties, New York, 1935, str. 279. 3 R. F. FORTUNE, Arapesh warfare, American Anthropolo gist, n. s., t. 41, 1939. 4 M. MEAD, ed., Competition and Cooperation among Pri mitive Peoples, London-New York, 1937, str. 461. 5 F. BOAS, History and Science ..., loc. cit.

27

idovske, ili kineske, ili asteke obitelji . To bi mogao potpisati Malinowski, uz taj izuzetak to institucijama Hauser dodaje dogaaje. I, nesumnjivo, njegova, tvrdnja trai dvostruku suzdrljivost: jer ono to je istina razvoju nije i strukturi, a, za etnologa, poredbena proua vanja mogu, donekle, nadoknaditi pomanjkanje pisanih dokumenata. Ali, paradoks ipak postoji: kritika evolucionistike i difuzionistike interpretacije pokazala nam je da, kad etnolog vjeruje kako se bavi povijeu, bavi se onim to je povijesti suprotno; a kad zamilja da se njo me ne bavi, ponaa se kao dobar povjesniar koji bi bio ogranien istim nedostatkom dokumenata.

III K o j e su, doista, razlike izmeu metode etnografije (uzi majui ovaj termin u strogom smislu, definiranom na po etku ovoga lanka) i metode povijesti? Obje prouavaju drutva koja su drugaija od onih u kojima mi ivimo. To da ova razlinost zavisi od udaljenosti u vremenu (kako god ona bila neznatna) ili od udaljenosti u prostoru, ili ak od kulturne heterogenosti, jest sekundarna znaajka u od nosu na slinost pozicija. Za kojim ciljem idu obje discipli ne? Je li to tona rekonstitucija onoga to se dogodilo, ili se dogaa, u drutvu koje se prouava? Tvrditi to znai lo bi zaboraviti da se, u oba sluaja, ima posla sa susta vima predodaba koje se razlikuju za svakog lana gru pe, i koji se, svi zajedno, razlikuju od predodaba ispitivaa. Najbolja etnografska studija nikad nee preobraziti itaoca u uroenika. Revolucija od 1789. to ju je doivio jedan aristokrat nije isti fenomen koji je doivio jedan sankilot, a ni jedna ni druga nikad ne mogu odgovarati revoluciji od 1789, kako ju je promislio jedan Michelet ili Taine. Sve to povjesniar i etnograf uspijevaju uiniti, i sve to se moe od njih zahtijevati da uine, jest to da proire jedno posebno iskustvo do dimenzija openitog ili openitijeg iskustva, pa ono, samim tim, postaje pri stupano kao iskustvo ljudima druge zemlje ili drugog
H. HAUSER, loc. cit., str. 414. Na analogne izjave nailazi se u metodolokim radovima H. B E R R a , L. F E B V R E a i H. PIRENNEa.
1

28

doba A do toga dolaze pod istim uvjetima: trudom, rigoroznou, simpatijom, objektivnou. Kako oni postupaju? Ovdje poinje potekoa. Jer, e sto se suprotstavljala ak na Sorbonni povijest i etno grafija, pod izlikom da prva poiva na studiju i kritici do kumenata koje dugujemo mnogobrojnim promatraima, koji se, dakle, mogu konfrontirati i provjeravati, dok bi se druga, po definiciji, svodila na promatranje samo jednoga. Na ovu kritiku moe se odgovoriti kako je najbolje sred stvo da se omogui etnografiji da svlada tu zapreku u tome da se umnoe etnografi. To se, zacijelo, nee postii obes hrabrujui sklonosti prethodnim objekcijama. Argument je, uostalom, zastario samim razvojem etnografije: danas ima vrlo malo naroda koje nisu prouavali mnogobrojni ispitivai, a njihovo promatranje, izvreno s razliitih stajalita, prua se u tijeku vie desetljea, kadto ak vie stoljea. Sto, uostalom, radi povjesniar kad proua va svoje dokumente negoli da se okruuje svjedoan stvom etnografa amatera, esto udaljenih od kulture koju opisuju kao i moderni ispitiva od Polinezijaca ili Pigmeja. Zar bi povjesniar stare Evrope bio manje napredan da su Herodot, Diodor, Sakso Gramatik i Nestor bili pro fesionalni etnografi, informirani problemima, navikli na potekoe ispitivanja, izvjebani u objektivnom pro matranju? Umjesto da bude nepovjerljiv prema etnogra fima, povjesniar koji se brine oko budunosti svoje znanosti morao bi, naprotiv, upoznati ih sa svojim e ljama. Ali, metodoloki paralelizam koji se nastoji, da bi se one suprotstavile, ucrtati izmeu etnografije i povijesti jest iluzoran. Etnograf je netko tko sabire injenice i tko ih iznosi (ako je dobar etnograf) u skladu s potre bama koje su iste kao i u povjesniara. Uloga povjesni ara jest da se koristi tim radovima kad mu to doputaju promatranja rasporeena u dovoljno velikom razdoblju; to je i uloga etnologa, kad mu to omoguuju promatranja istog tipa koja se odnose na dovoljan broj razliitih regija. U svim sluajevima, etnograf utvruje dokumente koji mo gu posluiti povjesniaru. A ako dokumenti ve postoje, te ako etnograf izabere da njihovu supstanciju integrira u svoje prouavanje, ne mora li mu povjesniar zavidjeti naravno, uz uvjet da etnograf ima dobru povijesnu metodu na povlastici da se bavi povijeu drutva kojemu ima ivo iskustvo?

29

Debata se, dakle, svodi na odnose izmeu povijesti i i etnologije u strogom smislu. elimo dokazati da osno vna razlika izmeu njih nije ni u objektu, ni u cilju, ni u metodi; no kako imaju isti objekt, koji je drutveni ivot; isti cilj, koji je bolje razumijevanje ovjeka; i je dnu metodu, u kojoj se mijenja samo doziranje postupaka istraivanja, one se, prije svega, razlikuju izborom dopun skih perspektiva: povijest organizirajui svoje podatke u odnosu prema svjesnim izrazima; etnologija u odnosu prema nesvjesnim uvjetima drutvenog ivota.
* * *

Da etnologija dobiva svoju orginalnost iz nesvjesne pri rode kolektivnih fenomena, slijedilo je ve, premda jo zbrkano i dvosmisleno, iz jedne Tylorove formule. Defi niravi etnologiju kao prouavanje kulture ili civilizaci j e , on je opisuje kao sloenu cjelinu gdje su poredani: spoznaje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaji i sve druge vjetine i navike koje je ovjek stekao kao lan drutva 1 . N o , zna se da j e , u veine primitivnih naroda, v i l o teko dobiti moralno opravdanje, ili racionalno obja njenje, nekog obiaja ili neke institucije: upitani uroe nik zadovoljava se odgovorom da su stvari uvijek stajale tako, da je takvo bilo nareenje bogova ili uenje predaka. Sve kad se i namjerimo na tumaenja, ona uvijek imaju karakter racionalizacije ili sekundarne preradbe: gotovo je nesumnjivo da su nesvjesni razlozi zbog kojih se odra va neki obiaj, usvaja neko vjerovanje vrlo udaljeni od onih na koje se poziva da bi se on opravdao. ak u naem drutvu, vladanje za stolom, drutveno ophoenje, pravila odijevanja i mnoge nae moralne, politike i religiozne stavove, svatko sitniavo motri, a da njihov stvarni po stanak i njihova stvarna funkcija nisu postali predmetom promiljenog ispitivanja. Djelujemo i mislimo po navici, a neuveni otpor protiv ukidanja pravila, ak i v r l o ne vanih, proizlazi vie iz inercije nego iz svjesne volje da se odre obiaji kojima bi se razumio razlog. Pouzdano je da je razvoj modernog miljenja poticao kritiku obiaja. Ali taj fenomen ne konstituira jednu kategoriju stranu etnolokom prouavanju: on je, prije, njegov rezultat,
1

E. B. TYLOR, Primitive Culture, toc. cit., t. I, str. 1.

30

ako je istina da je njegov glavni korijen u silnom etno grafskom osvjetavanju koje je, u zapadnom miljenju, izazvalo otkrie N o v o g svijeta. Pa ak i danas, jedva for mulirane sekundarne preradbe tee da preuzmu isti ne svjesni izraz. Iznenaujuom brzinom, koja dobro poka zuje da imamo posla s unutranjim svojstvom stanovitih naina miljenja i djelovanja, kolektivno miljenje usvaja tumaenja koja su se pokazala najsmionija: prvenstvo materinskog prava, animizam, ili, u novije doba, psiho analizu, da bi automatski rijeilo probleme ija je pri roda, ini se, da zauvijek izmiu volji, kao i refleksiji. Boasu pripada zasluga to je, zadivljujuom lucidnou, definirao nesvjesnu prirodu kulturnih fenomena, na stranicama gdje je, izjednaujui ih s ovog gledita s je zikom, anticipirao daljnji razvoj lingvistike misli, i etno loku budunost ija obeanja tek to poinjemo naslu ivati. Poto je pokazao da struktura govora ostaje nepo znata onome tko govori prije dolaska znanstvene grama tike, te da, ak tada, ona i dalje modelira govor izvan svijesti subjekta, nameui njegovu miljenju pojmovne okvire koji se uzimaju za objektivne kategorije, on povrh toga kae: Bitna razlika izmeu lingvistikih fenomena i ostalih kulturnih fenomena jest to to prvi nikad ne iz ranjaju do jasne svijesti, dok se drugi, premda su istog nesvjesnog podrijetla, esto uzdiu do razine svjesne mi sli, prouzrokujui tako sekundarna rasuivanja i naknad na tumaenja 1 . Ali ova razlika u stupnju ne prikriva nji hovu duboku istovetnost, ne umanjuje egzemplarnu vri jednost jezikoslovne metode za etnoloka istraivanja. Na protiv: Velika prednost jezikoslovne metode u tom pogle du jest to, u cjelini, kategorije jezika ostaju nesvjesne; zato se moe slijediti proces njihovih formiranja a da ne posreduju, prijevarno i zbunjujui, sekundarne in terpretacije, toliko este u etnologiji da mogu nepovra tno zamraiti povijest razvoja ideja 2 . Rezultati moderne fonologije doputaju da se izmjeri golem domet ovih teza, formiranih osam godina prije objavljivanja Cours de linguistigue gnrale [Teaj ope lingvistike'] Ferdinanda de Saussurea, koji je upravo pri premao njezin dolazak. Ali, etnologija ih jo nije poela
1 F. BOAS izd., Handbook of American Indian Languages, B u r e a u o f A m e r i c a n E t h n o l o g y , b i l t e n 40, 1911 ( 1 9 0 8 ) , I D i o , str. 67. 2 Id., str. 70-71.

31

primjenjivati. Jer, Boas, koji se morao njima potpuno ko ristiti da bi utemeljio ameriku lingvistiku, i kome su one morale omoguiti da pobije tada neosporive teoretske koncepcije 1 , pruio je dokaz, u pogledu onoga to se tie etnologije, neke bojaljivosti koja uvijek koi njegove nasljednike. Naime, Boasova etnografska analiza, neusporedivo po tenija, solidnija i metodinija od one Malinowskoga, ostaje jo, kao i ova, na razini svjesnoga miljenja individuuma. Boas, nesumnjivo, pazi da ne zadri sekundarne racionali zacije i reinterpretacije koje nad Malinowskim imaju toliku vlast da on moe odstraniti samo racionalizacije uroenika, uz uvjet da ih zamijeni vlastitima. Ali, Boas se i dalje koristi kategorijama individualnog miljenja; u svojoj znanstvenoj skrupuloznosti uspijeva samo da ga posvema lii njegovih ljudskih rezonancija. Smanjuje opseg kategorija koje usporeuje, ne konstituira ih na nekom novom planu; a kad mu se posao fragmentacije ini nemoguim, ustruava se da usporeuje. N o , ipak, o n o to opravdava lingvistiku komparaciju neto je vie, i neto drugo, negoli sjeckanje: to je stvarna analiza. Lingvist iz rijei ekstrahira fonetiku stvarnost fonema; iz ovoga logiku stvarnost diferencijalnih elemenata 2 . Pa kad j e , u vie jezika, ustanovio nazonost istih parova opozicija, ne usporeuje meu njima individualno razlina bia; isti fonem, isti element, na ovom novom planu j a m i du boku istovetnost iskustveno razliitih objekata. Nisu posri jedi dva slina fenomena nego jedan jedini. Prijelaz od svjesnog prema nesvjesnom prati se napredovanjem od posebnog prema opem. Prema tome, u etnologiji, kao i u lingvistici, generaliza ciju ne utemeljuje komparacija nego opreka. Ako se, kako to smatramo, nesvjesna djelatnost duha sastoji u davanju oblika nekom sadraju, te ako su ovi oblici u osnovi isti za sve duhove, negdanje i moderne, primitivne i civilizi1 U jednoj epohi kad indoevropska lingvistika j o v r s t o vjeruje u teoriju matinog j e z i k a . Boas dokazuje da sta novite crte, zajednike m n o g i m amerikim jezicima, m o g u isto tako proizlaziti iz sekundarnog formiranja podruja afi niteta kao i iz zajednikoga korijena. Treba doekati Trubeckoga pa da se vidi ista hipoteza primijenjena na indoevropske injenice. 2 R. J A K O B S O N , Obeservations sur le classement phonolo gique des consonnes. Proceedings of the Third International Congress of Phonetic Sciences, Gand, 1938.

32

rane kako prouavanje simbolike funkcije, onakve kakva se izraava u govoru, tako sjajno pokazuje treba i dostaje dostii nesvjesnu strukturu koja lei ispod svake institucije ili ispod svakoga obiaja, da dobijemo naelo tumaenja vaee za druge institucije i druge obiaje, uz uvjet, naravno, da se analize provode dovoljno daleko. * *

Kako doi do ove nesvjesne strukture? Ovdje se susreu etnoloka i povijesna metoda. Nekorisno je pozvati se ovom prilikom na problem dijakronijskih struktura, za koji su povijesne spoznaje, oito prijeko potrebne. Stanoviti razvoji drutvenog ivota nesumnjivo doputaju dijakronijsku strukturu; ali primjer fonologije ui etnologe da je studij kompleksniji i da postavlja drukije probleme nego li onaj sinkronijskih struktura 2 , koji oni tek poinju nai njati. Meutim, ak i analiza sinkronijskih struktura implicira stalno obraanje povijesti. Pokazujui institucije koje se preobraavaju, samo ona omoguuje da se otkrije struktura koja lei ispod sloenih formulacija i koja je trajna u sukcesiji dogaaja. Vratimo se problemu dualisti ke organizacije koji je bio evociran prije; ako ne elimo odluiti se da u njoj vidimo bilo univerzalan stadij razvo ja drutva, bilo sistem izumljen samo na jednom mjestu i samo u jednom trenutku; te ako, istodobno, predobro osje timo ono to je zajedniko svim dualistikim institucijama kako ih ne bismo smatrali neobinim proizvodima jedin stvenih i neusporedivih povijesti, ostaje da se analizira svako dualistiko drutvo ne bismo li, iza kaosa pravila i obiaja, pronali jedinstvenu shemu, nazonu i djelatnu u razliitim mjesnim i vremenskim kontekstima. Ta shema ne moe odgovarati ni posebnom modelu institucije, ni proizvoljnoj grupi znaajki zajednikih mnogim oblicima. Ona se svodi na stanovite odnose korelacije i opozicije, nesumnjivo nesvjesne, i kod naroda s dualistikom orga nizacijom, no koji, jer su nesvjesni, moraju biti isto tako prisutni kod onih to nikada nisu poznavali tu instituciju.
1 U s p . n a l a n a k : L ' e f f i c a c i t s y m b o l i q u e . Revue de l'Hi stoire des religions, n * 385, I , 1949. ( X p o g l a v l j e o v o g a r a d a ) 2 R. J A K O B S O N , P r i n z i p i e n d e r Historischen P h o n o l o g i e , u: Travaux du Cercle linguistique, de Prague t. IV.

Tako pripadnici grupa Mekeo, Motu i Koita iz N o v e Gvi neje, iju je drutvenu evoluciju Seligman mogao rekons truirati prema jednom dosta velikom razdoblju, imaju vrlo kompleksnu organizaciju koju mnogostruki povijesni inioci uvijek iznova uvlae u spor. Ratovi, migracije, vjer ski raskoli, demografski pritisak i kavge zbog prestia, utjeu da nestaju klanovi i sela ili potiu javljanje novih grupa. I uza sve to, ovi partneri, iji se identitet, broj i podjela neprestano mijenjaju, uvijek se ponovno zdruuju odnosima isto tako promjenljivog sadraja, no iji se formalni karakter odrava kroza sve nestalnosti: as ekonomski, as brani, as vjerski i as obredni odnos ufuapie grupira na nivou klana, potklana ili sela, dvije po dvije drutvene jedinice obvezane na uzajamna davanja. U nekim selima Assama, iju je kroniku iznio Ch. von F rer-Haimendorf, brane razmjene esto se dovode u pita nje svaama izmeu mladia i djevojaka istog sela ili an tagonizmima izmeu susjednih sela. Te nesuglasice izraa vaju se povlaenjem neke grupe, a katkad njezinim istrebljenjem; ali ciklus se, u svakom sluaju, opet uspostavlja, bilo reorganizacijom strukture razmjene, bilo primanjem novih partnera. Napokon, Monoi i Yokuti iz Kalifornije, i ja neka sela imaju a druga ne poznaju dualistiku organiza ciju, omoguuju da se proui kako se istovetna drutvena shema moe ostvariti preko ili izvan jednog tono odree nog i definiranog oblika. U svim tim sluajevima ima neto to se odrava i to povijesno promatranje moe postepeno izluiti nekom vrstom filtriranja, proputajui ono to bi se moglo nazvati leksikografskim sadrajem ins titucija i obiaja, zadravajui samo strukturalne elemen te. U sluaju dualistike organizacije ini se da ovi elemeti pripadaju broju tri: potreba pravila; pojam uzajamnosti uzet kao oblik koji omoguuje da se neposredno integrira suprotnost mene i drugoga; sintetiki karakter dara. Ovi faktori nalaze se u svim razmotrenim drutvima, obja njavajui ujedno manje diferencirane prakse i obiaje, i tako se vidi da, ak i kod naroda bez dualistike organi zacije, oni odgovaraju istoj funkciji kao i ova 1 . Tako etnologija ne moe ostati ravnoduna prema po vijesnim procesima i prema najsavrenije svjesnim izrazi ma drutvenih fenomena. Ali, ako ona na njih usmjerava
1 C. LVI-STRAUSS, Les Structures lmentaires de la pa rent Paris, Presses Universitaires de France, 1949, VI i V I I poglavlje.

34

istu strastvenu panju kao i povjesniar, ini to zato da nekom vrstom regresivnog kretanja uzmogne odstraniti sve to oni duguju dogaaju i refleksiji. Njezin je cilj do stii, s onu stranu svjesne i uvijek razliite slike koju ljudi stvaraju svojoj budunosti, inventar nesvjesnih mogunosti kojih nema neogranieno mnogo; a njegov re pertoar, i odnosi kompatibilnosti ili nekompatibilnosti, ko je svaka podrava sa svim drugima, daju jednu logiku arhitekturu povijesnim razvojima koji mogu biti nepredvi dljivi, a da nikada nisu proizvoljni. U tom smislu, slavna Marxova formula Ljudi prave vlastitu povijest, ali ne zna ju da je oni prave opravdava, u svojemu prvom izrazu povijest, a u drugome etnologiju. Ona, istodobno pokazuje da su oba postupka neodvojiva. * *

Jer ako etnolog svoju analizu posveuje poglavito nesvjes nim elementima drutvenog ivota, bilo bi apsurdno pret postaviti da ih povjesniar ne poznaje. Nesumnjivo, on, prije svega, nastoji izvijestiti drutvenim pojavama pre ma dogaajima u kojima se oni [nesvjesni elementi dru tvenog ivota] utjelovljuju i prema nainu kako su ih individuumi mislili i doivjeli. Ali, u svojemu progresi vnom hodu da sustigne i objasni to se ljudima pojavilo kao posljedica njihovih predodaba i njihovih djela (ili predodaba i djela nekih meu njima), povjesniar zna do bro, i sve vie, da mora zvati u pomo cijeli aparat nesvje snih obradbi. N i s m o vie u vremenu politike povijesti ko ja se zadovoljava kronoloki nizati dinastije i ratove na niti sekundarnih racionalizacija i reinterpretacija. Eko nomska je povijest uvelike povijest nesvjesnih radnji. Z a t o je svaka dobra knjiga povijesti a mi emo citirati jednu veliku proeta etnologijom. U svojemu Problemu ne vjerovanja u XVI stoljeu, g. Lucien Febvre stalno se po ziva na psiholoke stavove i na logike strukture, koje se prouavanjem dokumenata, kao to je ono uroenikih tekstova, moe pogoditi samo indirekno, j e r su uvijek izmi cali svijesti onih koji govore i piu: odsutnost nomenkla ture i pramjera, neprecizna predodba vremena, znaajke zajednike mnogim tehnikama, itd. 1 Sve su ove indikacije
1 L. F E B V R E , le 2. i z d . , P a r i s , 1946.

Problme

de

incroyance

au

XVI

sicle,

35

etnoloke kao i povijesne, jer transcendiraju svjedoan stva od kojih se nijedno ne situira i to iz opravdanog razloga na ovome planu. Bilo bi, dakle, netono rei, da, na putu spoznaje ovje ka koji ide od prouavanja svjesnih sadraja do onog nesvjesnih oblika, povjesniar i etnolog gredu obratnim smjerovima: obojica idu istim smjerom. To to se pomi canje koje oni sporazumno vre svakome od njih pokazuje u razliitim modalitetima za povjesniara, prijelaz od eksplicitnog k implicitnom, za etnologa, od posebnog k univerzalnom, nita ne mijenja u identitetu osnov nog postupka. A na stazi kojom oni, u istom pravcu, prevaljuju isti put, jedino je razlina njihova orijenta cija: etnolog ide naprijed, nastojei da dostigne, preko neeg svjesnog, koje on uvijek poznaje, sve vie nesvjes nog prema kojemu se upuuje; dok povjesniar napreduje, tako rei, natrake, drei na oku konkretne i posebne djelatnosti, od kojih se udaljuje samo kako bi ih razmot rio iz bogatije i potpunije perspektive. Solidarnost dviju disciplina koja omoguuje da se pred oima sauva cio prijeeni put svakako je pravi Janus sa dva lica. Jedna zavrna napomena precizirat e nau misao. Povijest i etnologija tradicionalno se razlikuju na osnovi odsutnosti ili prisutnosti pisanih dokumenata u drutvima gdje one vre svoja odgovarajua prouavanja. Distinkcija nije pogrena: no mi je ne smatramo bitnom, j e r ona iz dubokih znaajki koje smo pokuali odrediti vema proizlazi negoli ih objanjava. Nedostatak pisanih doku menata, u veini drutava zvanih primitivna, nesumnjivo je prisilio etnologiju da razvija metode i tehnike vlastite prouavanju aktivnosti koje ostaju, zbog toga, nepotpuno svjesne na svim nivoima gdje su izraene. Ali, osim toga to ova ogranienost esto moe biti prevladana usmenom predajom, tako bogatom u nekih afrikih i oceanijskih naroda, ne moe se smatrati nekom krutom ogradom. Etnologija se zanima puanstvima koja poznaju pismo: stari Meksiko, arapski svijet, Daleki istok; a mogla se pisati povijest naroda koji ga nikad nisu poznavali, kao, na primjer, Zulu. Ovdje je jo posrijedi razlika u orijentaciji, ne u objektu, i dva naina organiziranja podataka koji su manje heterogeni nego to se ini. Etnologija se, prije svega, zanima za ono to nije napisano, ne toliko zato to narodi koje ona prouava ne umiju pisati, koliko zato to

36

j e o n o i m e s e z a n i m a d r u k i j e o d s v e g a to ljudi obino m i s l e zabiljeiti u k a m e n u ili na p a p i r u . Sve j e d o s a d a p o d j e l a z a d a t a k a , o p r a v d a v a n a s t a r i m tradicijama i p o t r e b a m a trenutka, pridonosila brkanju teoretskog i praktinog aspekta distinkcije, dakle veem odvajaju etnologije od povijesti negoli je u p u t n o . T e k k a d one s p o r a z u m n o p r i s t u p e prouavanju s u v r e m e n i h druta va, m o i e m o p o t p u n o p r o c i j e n i t i r e z u l t a t e n j i h o v e s u r a dnje i uvjeriti se da, ovdje kao i drugdje, o n e ne m o g u uiniti nita j e d n a bez druge.

37

JEZIK I SRODSTVO

I I poglavlje

STRUKTURALNA ANALIZA U L I N G V I S T I C I I U ANTROPOLOGIJI 1

U skupu drutvenih znanosti kojemu ona neprijeporno pripada, lingvistika zauzima ipak iznimno mjesto: ona nije drutvena znanost kao ostale, ve ona koja je postigla kudikamo najvee uspjehe; nesumnjivo jedina koja moe zahtijevati ime znanosti i koja je, ujedno, uspjela formu lirati jednu pozitivnu metodu i upoznati prirodu injenica podvrgnutih njezinoj analizi. Ovaj povlateni poloaj ima za posljedicu neke zavisnosti: lingvist e esto vidjeti istraivae blizih, ali razlinih disciplina kako se inspiri raju njegovim primjerom i pokuavaju slijediti njegov put. Noblesse oblige: lingvistika revija kao Word ne moe se ograniiti na Ilustraciju strogo lingvistikih teza i gledita. N j o j se pristoji da primi takoer psihologe, sociologe i plahe etnografe kako bi od moderne lingvisti ke nauili put koji vodi do pozitivne spoznaje drutvenih injenica. K a o to je to pisao, ima ve dvadeset godina. Marcel Mauss: Sociologija bi, zacijelo, mnogo vie napre dovala da je svagdje poela imitirati lingviste 2 . . . Bliska analogija to postoji izmeu dvije discipline namee im posebnu dunost suradnje. Nakon Schradera 1 nije potrebno dokazivati koju pomo moe lingvistika pruiti sociologu u prouavanju problema srodstva. Lingvisti i filozofi (Schrader, R o s e ) 2 pokazali su nevjerojatnost hipoteze koje se toliko sociologa grevito dralo jo u istoj epohi matrilinearnim preostacima u antikoj obitelji. Lingvist daje sociologu etimologije koje
1 O b j a v l j e n o p o d o v i m n a s l o v o m : Word, Journal of the Lin guistic Circle of New York, t. I, n o 2, k o l o v o z 1954, s t r . 1-21. 2 R a p p o r t s r e l s et p r a t i q u e s , itd..., u: Sociologie et Anthro pologie, P a r i s , 1951.

41

omoguuju da se meu stanovitim rodbinskim izrazima ustanove veze to nisu bile neposredno primjetljive. Obrat no, sociolog moe upoznati lingvista s obiajima, pozitiv nim pravilima i zabranama koji daju da se razumije trajnost izvjesnih crta govora ili nestalnost rijei ili grupa rijei. Za vrijeme nedavne sjednice njujorkog lingvisti kog kruga, g. Julien Bonfante ilustrirao je ovo gledite podsjeajui na etimologiju imenice l'oncle [stric, ujak] u nekim romanskim jezicima: grki ( genos ) daje, u talijan skom, panjolskom i portugalskom, zio i tio; i dodao je da se u nekim krajevima Italije l'oncle zove barba. La bar b e [ b r a d a ] , le d i v i n [boanski] oncle, koje li sve suge stije ovi izrazi ne daju sociologu! Istraivanja neprealje nog Hocarta religijskom znaaju ujakog odnosa i kraa rtve [rtvenog dara] od strane roaka po majci, odmah se vraaju u pamenje 3 . Kakva god bila interpretacija ko ju valja dati injenicama to ih je sakupio Hocart (nje gova zacijelo, ne zadovoljava potpuno), izvan sumnje je da lingvist surauje u rjeavanju problema otkrivajui, u su vremenom rjeniku, ilavu ustrajnost iezlih odnosa. Istodobno, sociolog objanjava lingvistu razlog njegove eti mologije i potvruje njezinu valjanost. Pred kratko vrije me, napadajui, kao lingvist, sisteme srodstva u junoj Aziji mogao je Paul K. Benedict dati vaan prinos sociolo giji obitelji toga dijela svijeta 4 . Ali postupajui tako, lingvisti i sociolozi nezavisno sli jede svoje odgovarajue putove. Oni se, nema sumnje, pokatkad zaustave da jedni drugima priope stanovite rezultate; ali ti rezultati proizlaze iz razliitih postupaka, i nije ulagan nikakav napor kako bi se postiglo da se jed na grupa koristi tehnikim i metodolokim naprecima do 1 O. SCHRADER , Prehistoric Antiquities of the Aryan Peop les, preveo F. . Jevons (London, 1890), X I I pogl., 4. dio. 2 O. S C H R A D E R , loc. cit.; H. J. R O S E , On the A l l e g e d E v i d e n c e f o r M o t h e r - R i g h t in E a r l y G r e e c e , Folklore, 22 (1911). V i d i t a k o e r , t o m pitanju, n o v i j e r a d o v e G . T h o m s o n a sklonog hipotezi matrilinearnih preostataka. 3 A. M. HOCART , Chieftainship and the Sister's Son in the Pacific, American Anthropologist, n. s., t. 17 (1915); T h e Uteri ne Nephew, Man, 23 (1923), n 4; The Cousin in Vedic Ritual, Indian Antiquary t. 54 (1925); itd. 4 P. K. B E N E D I C T , Tibetan and Chines Kinship Terms, Harvard Journ. of Asiatic Studies, 6 (1942); Studies in Thai Kinship Terminology, Journ. of the Amer. Oriental Society, 63 (1943). 42

kojih je dola druga. Ovaj stav mogao se objasniti u epohi kad se lingvistiko istraivanje, prije svega, oslanjalo na povijesnu analizu. S obzirom na etnoloko istraivanje ka kvo se provodilo u istom razdoblju, prije bi se m o g l o govoriti razlici u stupnju negoli u naravi. Lingvisti su imali rigorozniju metodu; njihovi rezultati bili su bolje utvreni; sociolozi su se mogli inspirirati njihovim prim j e r o m odriui se da uzimaju za osnovicu svojih klasifi kacija ispitivanje u prostoru sadanjih vrsta 1 ; ali, napo kon antropologija i sociologija oekivale su od lingvistike samo lekcije; nita nije doputalo da se predvidi neko otkrie 2 . Roenje fonologije poremetilo je tu situaciju. Ono nije samo obnovilo lingvistike perspektive: preobraaj te i rine nije ogranien na jednu posebnu disciplinu. Fonologija mora, prema drutvenim znanostima, odigrati istu preporoditeljsku ulogu kakvu je nuklearna fizika, na primjer, odigrala za sve egzaktne znanosti zajedno. U emu se sa stoji ta revolucija kad pokuavamo da je razmotrimo u njezinim najopenitijim implikacijama? Proslavljeni ui telj fonologije, N. Trubeckoj, dat e nam odgovor na to pi tanje. U jednom programatskom lanku 3 svodi on, ukrat ko, fonoloku metodu na etiri temeljna postupka: u pr vom redu, fonologija prelazi od prouavanja lingvistikih svjesnih fenomena na ono to pripada njihovoj nesvjesnoj infrastrukturi; ona odbija da termine tretira kao nezavi sne entitete, uzimajui, naprotiv, kao bazu svoje analize odnose meu terminima; ona uvodi pojam sustava: Da nanja fonologija ne ograniava se da izjavi kako su fonerai uvijek lanovi jednog sustava, ona pokazuje konkre tne fonoloke sustave i iznosi na vidjelo njihovu struktu 4 ru ; ona napokon smjera na otkrivanje opih zakona bilo naenih indukcijom, bilo . . . deduciranih logiki, to im 5 daje apsolutan znaaj . L. B R U N S C H V I C G , le Progrs de la conscience dans la philosophie occidentale, II (Paris, 1927), str. 562. Izmeu 1900. i 1920, osnivai moderne lingvistike, Ferdi nand de Saussure i Antoine Mellet, odluno se stavljaju p o d patronau sociologa. Tek poslije 1920. Marcel Mauss poinje, kako kau ekonomisti, obarati tu tendeciju. 3 N. T R U B E T Z K O Y , la Phonologie actuelle, u: Psychologie du langage (Paris, 1933). 4 Op. cit., str. 243. 5 Ibid.
2

43

Tako, prvi put, jedna drutvena znanost uspijeva formu lirati nune odnose. To je smisao ove posljednje reenice Trubeckoga, dok prethodna pravila pokazuju kako lingvi stika mora postupati da doe do tog rezultata. Nije nae da ovdje pokazujemo kako su pretenzije Trubeckoga opravdane; velika veina modernih lingvista ini se da se dovoljno slae s tim. Ali kad jedan dogaaj takve va nosti zauzme mjesto u jednoj od znanosti ovjeku, predstavnicima bliskih disciplina nije samo doputeno nego se od njih trai da odmah provjere njegove konzekvencije i njegovu moguu primjenu na injenice nekoga drugog reda. Otvaraju se, dakle, nove perspektive. Nije vie rije samo prigodnoj suradnji, kad se lingvist i sociolog, radei sva ki u svojemu kutu, pokadto obavjetavaju onome za to svaki smatra da moe zanimati drugoga. U prouavanju problema srodstva (a nesumnjivo i u prouavanju drugih problema), sociolog se nalazi u situaciji koja je izriito slina poloaju lingvista fonologa: kao i fonemi, termini srodstva elementi su znaenja; kao fonemi, oni dobivaju to znaenje samo uz uvjet da se integriraju u sustave; sustave srodstva, kao i fonoloke sustave izrauje duh na stupnju nesvjesne misli; napokon povratnost oblika srodstava, branih pravila, isto tako propisanih ponaanja meu nekim tipovima srodstva, itd., u udaljenim kraje vima svijeta i u drutvima koja se duboko razlikuju, na goni na vjerovanje da, u jednom sluaju kao i u drugom, fenomeni koji se mogu promatrati proizlaze iz djelovanja opih, ali skrivenih, zakona. Problem se, dakle, moe for mulirati ovako: u jednom drukijem redu stvarnosti fe nomeni srodstva istog su tipa kao i lingvistiki fenomeni. Moe li sociolog, koristei se metodom analognom to se tie oblika (ako ne to se tie sadraja), koja je preko fonologije uvedena u njegovu znanost, pomoi da ona po stigne uspjeh analogan onome to se upravo ustoliio u lingvistikim znanostima? Bit emo jo skloniji da se angairamo u ovom pravcu kad iznesemo jednu naknadnu konstataciju: prouavanje problema srodstva pojavljuje se danas u istim terminima, i izgleda izvrgnuto istim potekoama, kao lingvistika uoi fonoloke revolucije. Meu starom lingvistikom, koja je, prije svega, u povijesti traila svoj princip eksplikacije, i izvjesnim pokuajima Riversa, postoji upadljiva analogi ja: u oba sluaja, dijakronijsko prouavanje mora smo 44

- ili gotovo smo objasniti sinkronijske fenomene. Usporeujui fonologiju i staru lingvistiku, Trubeckoj definira prvu kao strukturalizam i sistematski univerza lizam, koji suprotstavlja individualizmu i atomizmu pri janjih kola. Pa kad razmatra dijakronijsko prouavanje, ini to u duboko modificiranoj perspektivi: Evoluciju fonolokog sustava u svakom danom trenutku vodi tenja prema nekom cilju. . . Ta evolucija ima, dakle, smisao, unutranju logiku, koju je historijska fonologija pozvana iznijeti na vidjelo 1 . Ova individualistika, atomistika, iskljuivo na povijesnoj kontingenciji zasnovana inter pretacija, koju su kritizirali Trubeckoj i Jakobson, za ista je ista kao ona koja se openito primjenjuje na probleme srodstva 2 . Svaka terminoloka pojedinost, sva ko posebno brano pravilo, vezano je za drukiji obiaj, kao posljedica ili trag: padamo u neobuzdanost diskontinuiteta. Nitko ne pita kako bi srodstveni sustavi, razmo treni u svojoj sinkronijskoj ukupnosti, mogli biti proizvo ljan rezultat susreta izmeu vie heterogenih institucija (osim toga veinom hipotetinih), a ipak funkcionirati s kakvom god pravilnou i efikasnou 3 . Ali, prenoenju fonoloke metode na prouavanja primi tivne sociologije suprotstavlja se jedna prethodna poteko a. Povrna analogija izmeu fonolokih i srodstvenih sustava toliko je zamana da navodi na krivi trag. Ona se sastoji u izjednaavanju, s gledita njihova formalnog tretmana, termina srodstva i fonema jezika. Zna se da lin gvist, u nastojanju da doe do jednoga zakona strukture, analizira foneme kao diferencijalne elemente koje je onda mogue organizirati u jedan ili vie parova opozi 4 cija . Sociolog bi mogao doi u iskuenje da razdvaja termine srodstva nekog sustava po analognoj metodi. U naem srodstvenom sustavu, na primjer, termin otac ima
1

Op.

cit., str. 245; R. JAKOBSON, Prinzipien der histori schen Phonologie. Travaux du Cercle linguistique, IV; takoer, les Remarques sur l'volution phonologique du russe, istog autora, ibid., II 2 W. H. RIVERS, The History of Melanesian Society (Lon don, 1914) passim; Social Organization, izd. W. J. Perry (Lon don, 1924), IV. pogl. 3 U istom smislu, S. TAX, Some Problems of Social Organi zation, u: Social Anthropology of North American Tribes. F. Eggan, izd. (Chicago, 1937). 4 R. JAKOBSON, Observations sur le classement phono logique des consonnes, loc. cit. 45

dnom sluaju gdje se analogija pokazuje na jednostavan nain. Na sreu, imamo za to mogunosti. Ono to se openito zove srodstveni sustav pokriva, naime, dva vrlo razliita reda stvarnosti. Ima, ponajprije, termina kojima se izraavaju razliiti tipovi obiteljskih odnosa. Ali, srodstvo se ne izraava samo u nomenklaturi : individuumi, ili klase individuuma koji se slue termini ma, osjeaju se (ili se ne osjeaju, ve prema sluaju) obavezanima jedni u odnosu na druge na odreeno po naanje: potovanje ili prisnost, pravo ili dunost, prija teljstvo ili neprijateljstvo. Tako, pokraj onoga to pre dlaemo da se imenuje kao sustav naziva (i koji uspo stavlja, tono govorei, sustav rjenika), postoji jedan drugi sustav, isto tako psiholoke i drutvene prirode, koji emo oznaiti kao sustav ponaanja. N o , ako j e isti na (kako se ve pokazalo) da nas prouavanje sustava naziva stavlja u situaciju analognu onoj u kojoj smo pred fonolokim sustavima, ali inverznu, ta se situacija, da ta ko kaemo, ispravlja kad je rije sustavima ponaanja. Pogaamo ulogu to je igraju ovi potonji, a ta je osigurati koheziju i ravnoteu grupe, no ne shvaamo prirodu sve za koje postoje meu razliitim ponaanjima i ne razabiremo njihovu nunost 1 . Drugim rijeima, kao i u sluaju jezika, poznajemo funkciju, ali sustav je taj koji nam ne dostaje. Vidimo, dakle, duboku razliku izmeu sustava naziva i sustava ponaanja, i u toj bismo se toki razili s A . R. Radcliffe-Brownom da je on uistinu smatrao, kako mu se kadto prigovaralo, kako je drugi bio samo izraz, ili pre voenje na afektivni plan, prvoga 2 . U toku posljednjih godina dani su mnogi primjeri grupa gdje tablica termina srodstva ne odraava tono onu obiteljskih ponaanja, i obratno 3 . Prevarili bismo se vjerujui da u svakom dru tvu srodstveni sustav konstituira glavni medij kojim se
1 T r e b a izuzeti znaajno djelo W. L l o y d W A R N E R a , M o r p h o l o gy and Functions of the Australian Murngin T y p e of Kinship, Amer. Anthrop., n. s., t. 32-33 (1930-1931), g d j e a n a l i z a siste ma ponaanja, u o s n o v i diskutabilna, ipak inaugurira j e d n u n o v u fazu u p r o u a v a n j u p r o b l e m a srodstva. 2 A . R . R A D C L I F F E - B R O W N . K i n s h i p T e r m i n o l o g y i n Cali f o r n i a , Amer. Anthrop., n . s., t . 3 7 ( 1 9 3 5 ) ; T h e S t u d y o f K i n s h3i p S y s t e m s , Journ. of the Roy Anthrop. Inst., t. 71 (1941).

M. E. O P L E R , Apache Data Conrning the Relation of Kinship Terminology to Social Classification, Amer. Anthrop.,
n. s., t. 39 (1937); . A. M. H A L P E R N , Yuma Kinship T e r m s , ibid., 44 (1942).

48

reguliraju individualni odnosi; ak i u drutvima gdje mu je ova uloga dodijeljena ne ispunjava je uvijek u istom stupnju. Osim toga, vazda treba razlikovati izmeu dva tipa ponaanja: najprije difuzna, nekristalizirana i insti tucionalnog karaktera liena ponaanja, za koja se ne mo e dopustiti da su, na psiholokom planu, odraz i l i eflorescencija terminologije; a pokraj ili povrh prethodnih, ponaanja koja su stilizirana, obavezna, sankcionirana tabuima ili povlasticama i koja se izraavaju u ustaljenom ceremonijalu. Umjesto da automatski odraavaju nomen klaturu, ova ponaanja esto se pojavljuju kao sekundarne preradbe namijenjene rjeavanju proturjeja ili prevlada vanju nedostataka inherentnih sustavu naziva. Ovaj sin tetiki karakter istie se osobito upadno kod australskih Wik Monkan; u ovoj grupi, privilegiji ale sankcioniraju proturjeje meu odnosima srodstva koji povezuju dva mukarca prije njihove enidbe, i teoretskog odnosa koji bi trebalo meu njima pretpostaviti da se objasni njihova kasnija enidba sa dvije ene koje se, izmeu sebe, ne nalaze u odgovarajuem odnosu 1 . Postoji kontradikcija izmeu dva mogua sustava nomenklature, a naglasak stavljen na ponaanja jest napor da se integrira, ili nadie, kontradikcija izmeu termina. Bit e lako sloiti se s Radcliffe-Brownom da se potvrdi kako postoje real re lations of interdependence between the terminology and the rest of the S y s t e m [stvarni odnos meuzavisnosti izmeu terminologije i ostalog dijela sustava.] 2 . Bar neki njegovi kritiari pogrijeili su zakljuujui, od nedostatka strogog paralelizma meu ponaanjima i nomenklaturom, na recipronu samostalnost dvaju redova. Ali, taj odnos meuzavisnosti nije neka korespondencija od rijei do ri jei. Sustav ponaanja konstituira radije dinamiku inte graciju sustava naziva. I u hipotezi uz koju pristajemo bez suzdravanja funkcionalnog odnosa izmeu dva sustava, opravdano je,
D. F. T H O M S O N , T h e Joking-Relationship and O r g a n i z e d O b s c e n i t y in N o r t h Q u e e n s l a n d , Amer. Anthrop., n. s., t. 37 (1935). 2 T h e S t u d y of K i n s h i p S y s t e m s , op. cit., s t r . 8. O v a p o s l j e d nja R a d c l i f f e - B r o w n o v a f o r m u l a ini n a m s e m n o g o v i e z a d o v o l j a v a j u a o d n j e g o v e t v r d n j e i z 1935. d a p o n a a n j a p o k a z u j u a fairly high degree of correlation w i t h the terminological Classification [ p r i l i n o v i s o k stupanj korelacije s t e r m i n o l o k o m k l a s i f i k a c i j o m ] Amer. Anthrop. n. s., 1935, str. 53.)
4 Strukturalna antropologija
1

49

dakle, iz metodikih razloga, tretirati probleme koji pri padaju jednome i drugome kao odvojene probleme. To ovdje namjeravamo uiniti za problem koji se iz opravda nog razloga smatra polaznom tokom svake teorije pona anja: problem ujaka. Pokuat emo pokazati kako for malna transpozicija metode kojom se slui fonolog do puta da se taj problem obasja novom svjetlou. Ako su mu sociolozi poklonili osobitu ponju, to je, zaista, samo zato to se inilo da odnos izmeu ujaka i neaka sainjava predmet vanog razvoja u velikom broju pri mitivnih drutava. Ali, nije dovoljno konstatirati tu ue stalost, treba otkriti njezin razlog. Sjetimo se, na brzu ruku, glavnih etapa razvoja tog problema. Za vrijeme cijelog X I X stoljea i sve do Sydneyja Hartlanda 1 , rado se interpretirao ugled ujaka kao preitak [preostatak] ureenja po majinskoj liniji. Ono je ostajalo isto hipotetino, a njegova mogunost bila je posebno dvojbena sueljena s evropskim primjerima. Riversov pokuaj 2 da objasni ujakov ugled u junoj Indiji kao ostatak braka m eu unakrsnim bratiima i sestrina ma doao je, drugim putem, do neobino alosnog rezulta ta: sm autor morao je priznati da ta interpretacija ne moe poloiti raun svim aspektima problema i pomirio se s hipotezom da bi morali biti prizvani mnogi heterogeni i sada iezli obiaji (budui da je brak bratia i sestrini samo jedan od njih) kako bi se razumjelo postojanje jedne jedine institucije. Atomizam i mehanicizam trijumfirahu 3 . Zapravo, jedino se kapitalnim lankom Lowiea matrilinearnom kompleksu 4 otvara ono to bismo rado nazvali modernom fazom problema ustanove ujaka. Lowie pokazuje da prizvana ili postulirana, korelacija izme u prvenstva ujaka i matrilinearnog ureenja podnosi ana lizu; zapravo, ustanovu ujaka susreemo spojenu s patrilinearnim ureenjima, kao i s matrilinearnim ureenjima. Uloga ujaka ne objanjava se kao posljedica ili preitak ureenja materinskog prava; to je samo posebna primje na of a very general tendency to associate definite social S. HARTLAND, Matrilineal Kinship and the Question of its Priority, Mem. of Amer. Anthrop. 4 (1917). 2 W. H. R. RIVERS, The Marriage of Cousins in India, Journ. of the Royal Asiatic Society, July, 1907. 3 Op. cit., str. 624. 4 R. H. LOWIE, The Matrilineal Complex, Univ. of California Publ. in Amer. Archaeol. and Ethnol., 16 (1919), n* 2.
1

relations with definite forms of kinship regardless of ma ternal or paternal side. [ v e o m a openite tenje da se udrue odreeni drutveni odnosi s odreenim oblicima srodstva bez obzira na majinsku ili oinsku stranu.! Taj princip, koji je prvi put uveo L o w i e 1919, prema ko jemu postoji openita tenja za kvalificiranjem ponaanja, konstituira jednu pozitivnu bazu teorije sustava srodstva. Ali, Lowie je, istodobno, ostavljao neka pitanja bez odgo vora: to se, zapravo, naziva ujatvom? Ne brkaju li se pod jednim jedinim terminom razliiti obiaji i ponaa nja? Pa ako je istina da postoji neka tenja da se kvalifici raju sva ponaanja, zato su samo neka ponaanja spojena s ujakim odnosom, a ne, ve prema grupama uzetim u razmatranje, bilo koja mogua ponaanja? Otvorimo ovdje zagradu da istaknemo upadnu analogi ju koja se pokazuje izmeu kretanja naeg problema i nekih etapa lingvistike refleksije: razliitost moguih ponaanja na podruju meuindividualnih odnosa prakti no je neograniena; to, isto tako, vai za razliitost gla sova koje moe artikulirati glasovni aparat, i stvarno ih proizvodi u prvim mjesecima ljudskog ivota. Svaki jezik, meutim, zadrava tek vrlo mali dio svih moguih glasova, pa lingvistika u tom pogledu postavlja dva pitanja: zato su neki glasovi bili selekcionirani? K o j i odnosi postoje iz meu jednog ili vie odabranih glasova i svih drugih 1 ? Na a skica povijesti problema ujaka nalazi se tono u istom stadiju: drutvena grupa, kao i jezik, ima na raspolaganju veoma bogat psiho-fizioloki materijal; kao i jezik, ona od njega zadrava samo neke elemente, od kojih bar neki ostaju isti kroz najrazliitije kulture, i kombinira ih u uvi jek drukije strukture.Pita se, dakle, koji je razlog izbora i koji su zakoni kombinacija. U onome to se odnosi na poseban problem ujakog odnosa uputno je obratiti se Radcliffe-Brownu; njegov sla 1 vni lanak ujaku u Junoj Africi prvi je pokuaj da se pogode i analiziraju modaliteti onoga to bismo mogli nazvati opim principom kvalifikacije ponaanja. Bit e dovoljno da se ovdje, ukratko, podsjetimo na osnovne teze ove danas klasine studije.
1 R. JAKOBSON, Kinderschprache, Aphasie und allgemeine Lautgesetze (Uppsala, 1941). 2 A. R. R A D C L I F F E - B R O W N , T h e Mother's Brother in South A f r i c a , South African Journal of Science, t. 21 (1924).

51

Prema Radcliffe-Brownu, termin ujatva prekriva dva sustava antitetikih ponaanja: u jednom sluaju, ujak je obiteljski autoritet; njega se boje, sluaju ga, i on uiva prava nad svojim neakom; u drugom, neak se slui pre ma svojemu ujaku povlasticama familijarnosti i moe s njime postupati vie ili manje kao sa rtvom. Postoji, da lje, korelacija izmeu stava spram ujaka i stava prema ocu. U oba sluaja, nalazimo dva ista sustava ponaanja, ali inverzna: u grupama gdje je odnos oca i sina prijatelj ski, odnos je izmeu ujaka i neaka krut; a ondje gdje se otac pojavljuje kao strogi uvar obiteljskog autoriteta, prema ujaku se ponaaju slobodno. Dvije grupe ponaanja formiraju, dakle, kako bi rekao fonolog, dva para opozi cija. Radcliffe-Brown, na kraju, predlae jedno tumaenje fenomena: podrijetlo odreuje, u posljednoj analizi, smi sao tih opozicija. U patrilinearnom ureenju, gdje su otac i oev rod, tradicionalni autoritet, ujak se smatra kao neka muka majka, prema njemu se obino na isti na in ponaa, a katkad se ak i zove istim imenom kao i majka. Inverzna situacija ostvarena je u matrilinearnom ureenju: tu ujak utjelovljuje autoritet, a odnosi njeno sti i familijarnosti fiksiraju se na oca i njegov rod. Teko bi se mogla precijeniti vanost toga RadcliffeBrownova prinosa. Nakon nemilosrdne kritike evolucionistike metafizike, koju je t a k o majstorski vodio L o w i e , napor sinteze nastavljen je na pozitivnoj bazi. Rei da taj napor nije najedanput d o s e g a o metu zacijelo ne znai umanjiti duno potovanje k o j e se mora iskazati velikom engleskom sociologu. Priznajemo, dakle, da lanak Radcliffe-Browna ostavlja, i on, o t v o r e n a opasna pitanja: u pr vom redu, ujatvo nije prisutno u svim matrilinearnim i patrilinearnim sustavima; a nalazi se kadto u sustavima koji nisu ni j e d n o ni d r u g o 1 . Zatim, ujaki odnos nije odnos u dva, nego u etiri termina: on pretpostavlja brata, sestru, urjaka [zeta, sestrina mua] i neaka. Interpreta cija kao ona Radcliffe-Brownova proizvoljno izolira neke elemente jedne globalne strukture, a ova mora biti treti rana kao takva. Nekoliko jednostavnih primjera jasno e pokazati tu dvostruku potekou.
1 T a k o M u n d u g o m o r i i z N o v e Gvineje , g d j e j e o d n o s i z m e u u j a k a i n e a k a s t a l n o f a m i l i j a r a n , d o k j e p o d r i j e t l o nai zmjence patrilinearno i matrilinearno. Usp. Margaret M E A D , Sex and Temperament in Three. Primitive Societies ( N e w York, 1935), str. 176-185.

52

Drutvena organizacija uroenika s otoja Trobriand, u Melaneziji, karakterizira se podrijetlom po materinskoj liniji, slobodnim i familijarnim odnosima izmeu oca i 1 sina i izrazitim antagonizmom izmeu ujaka i neaka . Naprotiv, erkezi s Kavkaza, koji su patrilinearni, unose neprijateljstvo izmeu oca i sina, dok ujak pomae svo jemu neaku i daje mu na dar konja kad se on eni 2 . Dovde smo u granicama Radcliffe-Brownove sheme. Ali, razmotrimo druge brane odnose koji su u pitanju: Malinowski je pokazao da na otocima Trobriand mu i ena ive u atmosferi njene intimnosti i da njihovi odnosi imaju karakter uzajamnosti. Ali, zato u odnosima izmeu brata i sestre gospoduje tabu krajnje strogosti. Kakva je, u tom pogledu, situacija na Kavkazu? Odnos izmeu bra ta i sestre toliko je njean da kod Pava jedinica ki posvaja jednoga brata koji e kraj nje igrati ulogu, bratu uobiajenu, nevinoga druga u krevetu 3 . Ali, meu supru zima situacija je sasvim drukija: jedan erkez ne usu uje se javno pojaviti sa svojom enom i posjeuje je samo potajno. Po Malinowskom, na Trobriandu nema vee uvrede negoli ovjeku rei da je slian svojoj se stri; Kavkaz pokazuje ekvivalent te prohibicije zabranom da se netko raspituje kod mukarca zdravlju njegove ene. K a d razmatramo drutva tipa erkez ili tipa Trobri and, nije, dakle, dovoljno prouiti korelaciju stavova: otac /sin, i ujak/ sestrin sin. Ta korelacija samo je jedan aspekt globalnog sustava gdje su prisutna i organ ski povezana etiri tipa odnosa, naime: brat /sestra, mu/ ena, otac /sin, ujak/ neak. Dvije grupe koje su nam po sluile kao primjer pokazuju primjene zakona koji se moe formulirati ovako: u obje grupe, odnos izmeu uja ka i neaka odgovara odnosu brata i sestre, kao to odnos izmeu oca i sina odgovora odnosu izmeu mua i ene. Tako da, kad je poznat jedan par odnosa, bilo bi uvijek mogue izvesti drugi. Razmotrimo sada druge sluajeve. U Tongi, na Poline ziji, podrijetlo je patrilinearno kao kod erkeza. Odnosi
1 B. MALINOWSK I, The Sexual Life of Savages in Northwe stern Melanesia (London, 1929), 2 t. 2 DUBOIS DE MONPEREUX , (1839), citiram prema, M. KOVALEVSKI, la Famille matriarcale au Caucase, L'Anthropo logie, t. 4 (1893). 3 Ibid.

53

izmeu mua i ene izgledaju javni i harmonini: kune su svae rijetke, i premda je esto vieg statusa od statu sa svojega mua, ena ne gaji ni najmanju pomisao ne poslunosti prema njemu ... ona se, u svim kunim pi tanjima, drage volje podvrgava njegovu autoritetu. Isto tako, najvea sloboda vlada izmeu ujaka i neaka: on je fahu, iznad zakona u odnosu na svojega ujaka, prema ko me je doputena svaka sloboda. Ovim slobodnim odno sima suprotstavljaju se oni izmeu sina i njegova oca. On je tapu, sinu je zabranjeno dotaknuti njegovu glavu ili njegovu kosu, okrznuti se nj dok jede, spavati u njego vu krevetu i na njegovu jastuku, piti njegovo pie ili jesti njegovu hranu, rukovati i igrati se predmetima koji mu pripadaju. Najjai je od svih tapu, meutim, onaj koji vlada izmeu brata i sestre, koji se ak ne smiju nai pod istim krovom 1 . Iako su, takoer, patrilinearni i patrilokalni, uroenici s jezera Katubu, u N o v o j Gvineji, daju primjer struktu re koja je inverzna prethodnoj: Nikada nisam vidio tako prisnu povezanost izmeu oca i sina, pie njima F. E. Williams. Odnosi izmeu mua i ene karakterizira ni su veoma niskim statusom koji se podjeljuje enskom spolu, otro oznaenim odvajanjem izmeu mukog i enskog arita interesa. ene, kae Williams, moraju teko raditi za svojega gospodara . . . kadto protestiraju, pa dobiju batine. Protiv svojega mua ena uvijek ui va zatitu svojega brata i kod njega trai utoite. Sto se tie odnosa izmeu neaka i ujaka: Izraz 'poto vanje' najbolje ih saima . . . uz jednu nijansu straha, jer ujak ima ovlast (kao kod pripadnika afrikih Kipsiga) da 2 prokune svog neaka i da ga mori tekom boleu . Ova posljednja struktura, uzeta iz jednog patrilinearnog drutva, ipak je istog tipa kao struktura Siuaia iz Bougainvilla, koji imaju matrilinearno podrijetlo. Izme u brata i sestre vladaju prijateljski odnosi i uzajamna velikodunost. Izmeu oca i sina nita ne ukazuje na neki odnos neprijateljstva, krutog autoriteta ili bojaljivog potovanja. Ali odnosi neaka s njegovim ujakom situiraE. W. GIFFORD, Tonga Society, . P. Bishop Mueseum Bul letin, n 61, Honolulu, 1929, str. 16-22. 2 F. . WILLIAMS, Natives of Lake Kutubu, Papua, Oceania, t. 11, 1940-1941, i 12, 1941-1942, str. 256-280 iz t. 11. Group Sentiment and Primitive Justice, American Anthropologist, t. 43, n 4, Pt. I, 1941. 54
1

ju se izmeu stege i priznate blagonaklone meuzavisno sti Ipak, obavjetavai kau da svi djeaci osjeaju stanovit strah i trepet pred svojim ujakom i da ga sluaju vie nego o c a . U onome to se tie mua i ene, ini se da meu njima ne vlada ba veliko razumijevanje: malo mladih supruga je vjerno... mladi muevi uvijek su sum njiavi, skloni ljubomornim srdbama . .. brak ukljuuje sve vrste munih izmirenja 1 . Identina, ali jo izrazitija slika u Dobuu: matrilinearni i blizi Trobriancima, koji su takoer matrilinearni, uz veoma razlinu strukturu. Dobuanska su domainstva nestabilna, veoma esto preljubnika, i mu i ena uvijek strepe da e stradati vradbinom drugoga. Zaista, primjed ba da je teka uvreda aludirati na arobnjake moi jed ne ene tako da to moe uti njezin m u , ini se da je permutacija ve navedene trobriandske i kavkaske zabra ne. U Dobuu ujak se smatra za najstroeg od svih roaka. On tue svoje neake jo dugo poto su to prestali initi njegovi roditelji, i zabranjeno je izustiti njegovo ime. S pupkom, muem majine sestre (tetkom), tj. nekim dub letom oca, postoji nesumnjivo njean odnoaj, vema negoli sa samim ocem. N o , ipak otac se smatra kao ma nje strog od ujaka, pa, protivno zakonu nasljedstvu, uvijek nastoji favorizirati svojega sina na tetu svojega neaka. Napokon, veza je izmeu brata i sestre najjaa od svih drutvenih v e z a 2 . Sto treba da se zakljui iz tih primjera? Korelacija izmeu oblika avunkulata [ ujakog srodnikog odnosa ]3 i tipova podrijetla ne iscrpljuje problem. Razlini oblici avunkulata mogu koegzistirati s jednim istim tipom podrijetla, patrilinearnim ili matrilinearnim. Ali, uvijek nalazimo isti temeljni odnoaj izmeu etiri para opozici ja koji su prijeko potrebni za izradbu sustava. Ovo e se pokazati jasnije na shemama na suprotnoj stranici koje ilustriraju nae primjere, i gdje znak + predstavlja slobo dne i familijarne odnose, znak odnose obiljeene nepri1 Douglas L. OLIVER, A Solomon Island Society. Kinship and Leadership among the Siuai of Bougainville, Cambridge, Mass. 1955, passim. 2 R. F. F O R T U N E , The Sorcerers of Dobu, N e w Y o r k , 1932, str. 8, 10, 45, 62-64, i t d . U d a l j n j e m t e k s t u : avunkulat ( P r e v . )

55

S l . 1.

jateljstvom, antagonizmom ili suzdrljivou (SI. 1). O v o po jednostavnjenje nije posvema opravdano, ali moemo se njime provizorno koristiti. Poslije emo pristupiti nunim distinkcijama. Tako sugerirani sinkronijski zakon korelacije moe biti verificiran dijakronijski. Ako rezimiramo evoluciju obi teljskih odnosa u srednjem vijeku, kako proizlazi iz Ho56

wardova izlaganja, dobivamo ovu priblinu shemu: vlast se bratova nad sestrom umanjuje, mueva raste. Istodo bno, veza izmeu oca i sina slabi, ona izmeu ujaka i 1 neaka uvruje se .
ini se da ovu evoluciju potvruju dokumenti to ih je skupio L. Gautier, jer, u konzervativnim tekstovima (Raoul de Cambrai, Geste des Loherains, itd.) pozitivan odnos uspostavlja se prije izmeu oca i sina, i on se postepeno pomie prema ujaku i neaku 2 .
* * *

Vidimo, dakle3, da se avunkulat, da bi se shvatio, mora tretirati kao odnoaj koji je unutarnji jednom sustavu i da sm sustav mora biti razmotren u cjelini kako bismo uoili njegovu strukturu. Sama struktura poiva na etiri termina (brat, sestra, otac, sin) koji su meu sobom spo jeni preko dva para korelativnih opozicija, i takvih da u svakoj od dvije generacije koje su u pitanju postoji uvijek jedan pozitivan odnoaj i jedan negativan odnoaj. Sto je, sada, ta struktura i koji moe biti njezin razlog? Odgovor je ovo: ta struktura najjednostavnija je struktura srodstva koja se moe zamisliti i koja moe postojati. To je, tono govorei, element srodstva. Kao podloga te tvrdnje moe se iskoristiti jedan argu ment logikog reda: da bi postojala jedna srodnika struk tura, potrebno je da su u njoj nazona tri tipa obiteljskih odnoaja koji su uvijek dani u ljudskom drutvu, to jest: odnoaj krvnog srodstva, brani odnoaj, odnoaj podri jetla; drugim rijeima, odnoaj roenog brata prema roenoj sestri, odnoaj mua prema eni, odnoaj roditelja
1 G. E. H O W A R D , A History of Matrimonial Institutions, 3 t., C h i c a g o , 1904. 2 L o n G A U T I E R , l a C h e v a l e r i e , P a r i s 1890. i s t o m p r e d m e t u t a k o e r e s e k o r i s n o k o n s u l t i r a t i : F . B . G U M M E R E , The Sister's Son, u: An English Miscellany to Dr Furnivall, L o n d o n 1901; W. O. F A R N S W O R T H , Uncle and Nephew in the Old French Chanson de Geste, N e w Y o r k , C o l u m b i a U n i v e r s i t y P r e s s , 1913. 3 P r e t h o d n i p a r a g r a f i b i l i s u n a p i s a n i 1957, i z a m i j e n j e n i poetnim tekstom, kao odgovor na razlonu primjedbu moje ga kolege g. Luca de Heuscha sa Universit libre de Bruxelles da je jedan Od mojih p r i m j e r a bio materijalno netoan. Neka mu za to ovdje bude izraena hvala.

57

prema djetetu. Lako je uvidjeti da ovdje razmatrana struk tura doputa da se udovolji trostrukom zahtjevu po princi pu najvee ekonominosti. Ali prethodna razmatranja imaju apstraktan karakter, pa se u svojoj demonstraciji moemo pozvati na jedan direktniji dokaz. Primitivan i ireduktibilan element srodstva, kako smo ga definirali, proizlazi, naime, neposredno, iz univerzalnog postojanja zabrane incesta. To je isto to i rei da u ljud skom drutvu jedan mukarac moe dobiti enu samo od drugog mukarca, koji mu je ustupa u obliku keri ili sestre. Nije, dakle, potrebno objanjavati kako se ujak pojavljuje u strukturi srodstva: on se u njoj ne pojavljuje, on je u njoj neposredno dan, on je njezin uvjet. Zabluda tradicionalne sociologije, kao i tradicionalne lingvistike, jest to su se bavile terminima, a ne odnosima izmeu termina. Prije negoli krenemo dalje, odstranimo brzo neke primjedbe koje bi nam mogle pasti na pamet. U prvom re du, ako je odnoaj zet-urjak neizbjeiva osovina oko koje se konstruira srodnika struktura, zato upletati dijete roeno iz braka u elementarnu strukturu? Mora se razum j e t i da dotino dijete moe biti isto tako roeno dijete, kao i ono koje treba da se rodi. Ali to znai da je dijete nuno kako bi se potvrdio dinamiki i teleoloki karakter poetne radnje koja utemeljuje srodstvo na branoj vezi i kroza nju. Srodstvo nije statiki fenomen; ono postoji samo zato da bi se odravalo. Ovdje ne mislimo na elju da se odri rasa, nego na injenicu da u veini srodnikih sustava poetna neuravnoteenost to se pokazuje, u danoj generaciji, izmeu onoga tko ustupa jednu enu i onoga tko je dobiva, moe da se stabilizira samo protudavanjima u kasnijim generacijama. ak najelementarnija srod nika struktura postoji istodobno u sinkronijskom i u dijakronijskom redu. Zatim, ne bi li se mogla zamisliti jedna simetrina, jednako jednostavna struktura, ali u kojoj bi spolovi bili obrnuto rasporeeni, tj. struktura koja daje vanost sestri, njezinu bratu, eni njegovoj i keri roenoj iz njihove veze? Nesumnjivo; ali ova teoretska mogunost moe se odmah otkloniti na eksperimentalnoj bazi: u ljudskom drutvu ljudi razmjenjuju ene, ne obratno. Preostaje da se istrai nisu li neke kulture nastojale ostvariti neku vrstu fiktivne slike te simetrine strukture. Takvi sluajevi mogu biti samo rijetki.

58

Dolazimo onda do jedne tee primjedbe. Mogue je, naime, da smo uspjeli samo preokrenuti problem. Tradi cionalna sociologija arko se prihvatila da objasni posta nak avunkulata, a mi se otarasismo toga istraivanja tre tirajui ujaka ne kao vanjski element, nego kao neposre dnu datost najjednostavnije obiteljske strukture. K a k o se onda dogaa da avunkulat ne susreemo uvijek i svagdje? Jer, ako je avunkulat veoma esta podjela, on ipak nije univerzalan. Bilo bi beskorisno da se izbjeglo tumaenje sluajeva gdje je on prisutan zato da bi se propalo pred sluajevima gdje je odsutan. Uzmimo, najprije, do znanja da srodniki sustav nema istu vanost u svim kulturama. Nekima on prua aktivni princip koji regulira sve drutvene odnose, ili veinu od njih. U drugim grupama, kao u naem drutvu, ta funkci ja izostaje ili je vrlo oslabljena; a u drugim jo, kao to su drutva Indijanaca s ravnica, ona je tek djelomino ispunjena. Sustav srodstva jest govor; to nije univerzalan govor, pa mu druga sredstva izraza i djelovanja mogu biti pretpostavljena. Sa sociolokog stajalita, to je isto kao da se kae kako se, pred odreenom kulturom, uvijek postavlja jedno prethodno pitanje: da li je sustav susta van? Jedno takvo pitanje, u prvi mah apsurdno, bilo bi to samo u odnosu na jezik: jer jezik je sustav znaenja u pravom smislu te rijei; on ne moe ne znaiti i ono gla vno njegove egzistencije jest u znaenju. Naprotiv, pita nje se mora sve stroe istraivati prema tome koliko se udaljujemo od jezika kako bismo razmotrili druge susta ve, koji takoer pretendiraju na znaenje, ali ija znaenjska vrijednost ostaje parcijalna, fragmentarna, ili su bjektivna: drutvena organizacija, umjetnost, itd. Mi smo, osim toga, interpretirali avunkulat kao karak teristinu crtu elementarne strukture. Ta elementarna struktura, proizlazei iz odreenih odnosa izmeu etiri ter 1 mina, u naim je oima istinski atom srodstva . Nema egzistencije koja moe biti pojmljena ili dana s te strane fundamentalnih zahtjeva njegove strukture, i, s druge stra ne, atom srodstva je jedini materijal konstrukcije kompleksnijih sustava; ili, govorei tonije, svaki srodniki sus tav izraen je polazei od te elementarne strukture ponav1 B e z sumnje je suvino isticati da je atomizam, kakav s m o kritizirali k o d Riversa, onaj klasine filozofije a ne struktural na koncepcija atoma, kako je nalazimo u modernoj fizici.

59

ljajui se ili razvijajui se integracijom novih elemenata. Treba, dakle, ispitati dvije hipoteze: onu gdje promatrani srodniki sustav proizlazi iz jednostavne jukstapozicije elementarnih struktura, i gdje, prema tome, avunkularni odnos ostaje stalno vidljiv; i onu gdje je jedinstvo konst rukcije sustava ve kompleksnijeg reda. U o v o m potonjem sluaju, avunkularni odnoaj, makar u cjelini prisutan, morat e biti utopljen u jednom diferenciranom kontekstu. Moe se, na primjer, zamisliti sustav koji ima za polazite elementarnu strukturu, ali pridruujui s desne strane uja ka, enu ovog posljednjeg, i s lijeve strane oca, najprije oevu sestru, zatim njezina mua. Lako bi se moglo doka zati da razvoj ovog reda ima za posljedicu, u iduoj gene raciji, paralelno razdvajanje: tada dijete mora biti razliko vano kao sin i ki, od kojih je svatko povezan simetrinim i inverznim odnoajem s terminima koji u strukturi za uzimaju druge periferne poloaje (nadmoan poloaj oeve sestre u Polineziji, junoafrika nhlampsa, i nasljeivanje ene majina brata). U strukturi ovoga reda, avunkularni odnoaj i dalje je oit; ali nije vie predominantan. On moe nestati, ili se stopiti s drugima, u strukturama jo vee kompleksnosti. Ali ba zato to zavisi od elementarne strukture, avunkularni odnoaj jasno se iznova pojavljuje, i tendira kvarenju, svaki put kad dotini sustav pokazuje jedan kritiki aspekt: bilo zato to je u brzoj transforma ciji (sjeverozapadna obala Pacifika); bilo zato to se na lazi u aritu dodira ili sukoba meu duboko razlinim kulturama (Fidi, juna Indija); bilo, napokon, zato to proivljava sudbonosnu krizu (evropski srednji vijek). Trebalo bi, napokon, dodati da su simboli, pozitivni i negativni, kojima smo se koristili u prethodnim shemama, pretjerano pojednostavnjenje, prihvatljivo samo kao etapa demonstracije. Zapravo, sustav elementarnih stavova obu hvaa bar etiri termina: stav ljubavi, njenosti i sponta nosti; stav koji proizlazi iz obostranih davanja i protuda-

60

vanja; i, jo uz te dvostrane odnoaje, dva jednostrana odnoaja, jedan koji odgovara stavu vjerovnika, drugi du nika. Drugim rijeima: uzajamnost ( = ) ; obostranost ( ) ; pravo ( + ) ; obaveza ( ) ; ova etiri temeljna stava mogu se predoiti u svojim recipronim odnoajima ovako: U mnogo sustava odnoaj meu individuumima esto se izraava, ne samo jednim stavom nego pomou vie njih koji tvore, tako rei, jedan paket (tako, na otoju Trobriand, izmeu mua i ene nalazimo uzajamnost plus obostranost). Postoji tu naknadni razlog zbog kojega mo e biti teko pokazati temeljnu strukturu.

Pokuali smo pokazati sve to prethodna analiza duguje uiteljima primitivne sociologije. Valja ipak istai da se ona, u najtemeljnijoj toki, udaljuje od njihova uenja. Citirajmo, na primjer, Radcliffe-Browna: The unit of structure from which a kinship is built up is the group which I call an ^elementary family", consist ing of a man and his wife and their child or childern... The existence of the elementary family creates three spe cial kinds of social relationship, that between parent and child, that between childern of the same parents (siblings), and that between husband and wife as parents of the same child or children.. . The three relationships that exist within the elementary family constitute what I call the first order. Relationships of the second order are those which depend on the connection of two elementary fami lies through a common member, and are such as father's father, mother's brother, wife's sister, and so on. In the third order are such as father's brother's son and mather's brother's wife. Thus we can trace, if we have genealogicalor th information, relationship of the fourth, fifth or n order. [ Strukturna jedinica iz koje se izgrauje srodstvo jest grupa koju ja nazivam elementarna obitelj, koja se sa stoji od mua i njegove ene i njihova djeteta ili djece ... Postojanje elementarne obitelji stvara tri posebne vrste drutvenog srodstva, ono izmeu roditelja i djeteta, ono izmeu djece istih roditelja (roena braa i sestre od istog oca i iste majke), i ono izmeu mua i ene kao ro ditelja istog djeteta ili iste djece ... Tri srodnika odnosa 61

to postoje unutar elementarne obitelji konstruiraju ono to ja zovem prvi red. Srodniki su odnosi drugog reda oni koji zavise od veze dviju elementarnih obitelji preko jednog zajednikog lana, a to su oni kao oev otac, maj in brat, enina sestra, i tako dalje. U treem su redu ta kvi kao oeva brata sin i majina brata ena. Na taj nain, ako imamo genealoku informaciju, moemo odrediti srod niki odnos etvrtog, petog ili -tog reda 1 .] Ideja izraena u ovome odlomku, prema kojoj bioloka obitelj konstituira polazite od kojega svako drutvo izra uje svoj sustav srodstva, nije, zacijelo, svojstvena samo engleskom uitelju; nije to ba ideja na kojoj bi se danas mogla ostvariti neka vea jednodunost. Od nje, po naem miljenju, nema ni opasnije. Nesumnjivo je bioloka obi telj prisutna i nastavlja se u naem drutvu. Ali, srodstvu ne daje njegovu znaajku drutvene injenice to da ono mora uvati prirodu: to je njegov postupak kojim se ono od nje odvaja. Srodniki sustav ne sastoji se u objekti vnim vezama podrijetla ili krvnog srodstva danim meu individuumima; on postoji samo u svijesti ljudi, on je sustav predodaba, ne spontani razvoj jedne faktine si tuacije. T o , zacijelo, ne znai da se ovoj faktinoj situaciji automatski protuslovi, ili da se ona naprosto ne poznaje. Radcliffe-Brown je pokazao, u danas klasinim studijama, da sustavi najstroeg i najizvjetaenijeg izgleda, briljivo vode rauna biolokom srodstvu. Ali, jedno tako neos porno promatranje kao njegovo ne dotie injenicu, u naim oima odluujuu, da se u ljudskom drutvu dopu ta da se uspostavi i odrava srodstvo samo s pomou odre enih modaliteta brane veze i kroz njih. Drugim rijeima, odnoaji koje Radcliffe-Brown tretira kao odnose prvog reda jesu funkcije i zavise od onih koje on smatra sekun darnim i izvedenima. Iskonska znaajka ljudskog srodstva jest zahtijevati, kao uvjet ljudskog postojanja, stavljati u odnoaj ono to Radcliffe-Brown naziva elementarne obitelji. Dakle, ono to je uistinu elementarno, to nisu obitelji, izolirani termini, nego odnoaj izmeu tih ter mina. Nijedna druga interpretacija ne moe objasniti uni verzalnost zabrane incesta, koje je avunkularni odnoaj, pod njezinim najopenitijim vidom, tek jedan korolarij, as oit a as uvijen.
1

A. R. RADCLIFFE-BROWN, op. cit., str. 2.

62

Zato to su sustavi simbola, srodniki sustavi nude an tropologu privilegirani teren na kojemu njegovi napori mogu gotovo (i mi inzistiramo na ovom: gotovo) dostii napore najrazvijenije drutvene znanosti, to jest lingvistike. Ali uvjet ovoga susreta, od kojega bismo se mogli nadati boljem poznavanju ovjeka, jest da se nikad ne smetne s uma da smo u sluaju studija sociologije kao i onome studija lingvistike, u punom simbolizmu. N o , ako je legi timno, i u nekom smislu neizbjeivo, to smo se obratili naturalistikoj interpretaciji da bismo shvatili pomaljanje simbolikog miljenja, kad je ono jednom dano, eksplika cija mora isto tako korjenito promijeniti prirodu kao to se fenomen koji se nedavno pojavio razlikuje od onih to su mu prethodili i pripravili ga. Od toga trenutka, sva ki ustupak naturalizmu izazvao bi opasnost da se dovedu u pitanje ve postignuti golemi napreci u lingvistikoj domeni, koji se poinju ocrtavati i u sociologiji obitelji, i da posljednju baci natrag prema jednom neinspirativnom i neplodnom empirizmu.

I I I poglavlje

JEZIK I DRUTVO1

U knjizi ija se vanost ne moe potcijeniti sa stajalita budunosti drutvenih znanosti 2 , Wiener se pita proire nju, na ove posljednje, matematikih metoda predvianja koje su omoguile konstrukciju velikih elektronikih raunara. Njegov je odgovor na kraju negativan i on ga oprav dava dvama razlozima. U prvom redu smatra da sama priroda drutvenih zna nosti ukljuuje da se njihov razvoj odraava na objektu istraivanja. Meuzavisnost promatraa i promatranog objekta dobro je poznat pojam suvremenoj znanstvenoj teoriji. On, u nekom smislu, ilustrira jednu univerzalnu situaciju. Moe se ipak smatrati zanemarivom u domena ma koje su se otvorile najdotjeranijim matematikim is traivanjima. T a k o astrofiziar ima odvie prostran objekt a da bi se na njemu mogao oitovati utjecaj proma traa. to se tie atomske fizike, objekti koje ona proua va zacijelo su vrlo maleni, no kako su oni isto tako veoma brojni, mi moemo uhvatiti samo statistike ili prosjene vrijednosti, gdje se utjecaj promatraa ponitava na drugi nain. Nasuprot tome, on ostaje primjetljiv u drutve nim znanostima, j e r modifikacije koje on prouzrokuje pripadaju istom redu veliine kao i prouavani fenomeni. U drugom redu, Wiener napominje da se fenomeni koji se u pravom smislu tiu sociolokih i antropolokih istra ivanja definiraju prema naim vlastitim interesima: oni
1 Adaptacija engleskog izvornika: Language and the Analysis of Social Laws, American Anthropologist, t. 53, n" 2, travanj-liPanj 1951, str. 155-163. 2 . W I E N E R , Cybernetics, or Control and Communication in the Animal and the Machine, Paris-Cambridge-New Y o r k , 1948. . ;

5 Strukturalna antropologija

65

se odnose na ivot, odgoj, karijeru i na smrt nama slinih individuuma. Prema tome, statistiki nizovi kojima se ras polae da se proui bilo koji fenomen, ostaju uvijek prekratki a da bi posluili kao baza opravdane indukcije. Wiener zakljuuje da matematika analiza primijenjena na drutvene znanosti moe pribaviti samo rezultate ne interesantne za specijalista, usporedive s onima koje bi dala statistika analiza plina za bie otprilike reda veli ine jedne molekule. Ove objekcije nepobitne su kad se usmjere na istraiva nja koja je razmatrao Wiener, to jest na monografije i radove iz primijenjene antropologije. U tom sluaju uvijek je rije individualnim ponaanjima to ih je prouio jedan promatra koji je sm jedan individuum, ili pak prouavanju jedne kulture, jedne nacionalne znaaj k e , jednog naina ivota od strane promatraa koji nije kadar potpuno se osloboditi vlastite kulture, ili kulture od koje uzajmljuje svoje metode i svoje radne hipoteze, koje same zavise od jednog tipa odreene kulture. Ipak, bar na jednom podruju drutvenih znanosti, Wienerove objekcije mnogo gube na svojoj teini. U lingvi stici, i navlastitije u strukturalnoj lingvistici osobito sagledanoj sa stajalita fonologije ini se da se stjeu uvjeti koje on postavlja za matematiko prouavanje. Go vor je drutveni fenomen. Meu drutvenim fenomenima on najjasnije prezentira dvije temeljne znaajke to orno guuju zahvat znanstvenog prouavanja. Ponajprije, g o t o vo sva lingvistika ponaanja situiraju se na nivou nesvje sne misli. Govorei, nismo svjesni sintaktikih i morfolo kih zakona jezika. Osim toga, mi nemamo svjesnu spoznaju fonema kojima se koristimo za diferenciranje smisla svo jih rijei; jo smo manje svjesni pretpostavivi da to kadto moemo biti fonolokih opozicija koje omogu uju da se analizira svaki fonem u diferencijalnim ele mentima. Napokon, nedostatak intuitivne aprehenzije jest stalan, ak i onda kada formuliramo gramatika ili fono loka pravila svojega jezika. Ova formulacija pomalja se jtdino na planu znanstvenog miljenja, dok jezik ivi i razvija se kao kolektivna elaboracija. Ni uenjak nikada ne uspijeva da posvema stopi svoje teoretske spoznaje i svoje iskustvo govornog subjekta. Njegov nain govora vrlo se malo modificira pod uinkom interpretacija koje moe njemu dati i koje zavise od jednog drugog nivoa. U lin gvistici se, dakle, moe tvrditi da je utjecaj promatra ;i

66

na objekt zanemariv: nije dovoljno da promatra postane svjestan fonema pa da ovaj time bude promijenjen. U razvitku ovjeanstva jezik se pojavio veoma rano. Ali ak i uzimajui u obzir potrebu da se imaju pisani dokumenti kako bi se poduzelo jedno znanstveno proua vanje, uvidjet e se da je pismo davnog datuma i da ono prua dovoljno duge nizove da omogui matematiku ana lizu. Raspoloivi nizovi u indoevropskoj, semitskoj i sino-tibetanskoj lingvistici pripadaju redu od 4 i 5 t i s u a g o dina. Pa kad nedostaje historijska dimenzija s jezicima zvanim primitivni moe se tu esto dosko iti usporeivanjem sloenih i suvremenih oblika, zahva ljujui kojima jedna prostorna dimenzija, ako se to mo e rei, korisno nadomjeta onu koja nedostaje. Govor je, dakle, drutveni fenomen, koji konstituira objekt neovisan promatrau, i za kojega on ima dugake statistike nizove. Dvostruk razlog da se smatra prikla dnim zadovoljiti zahtjeve matematiara, kako ih je Wiener formulirao. Mnogi lingvistiki problemi zavise od modernih raun skih strojeva. Kad bi se poznavala fonoloka struktura bilo kojeg jezika i pravila koja upravljaju grupiranjem suglasnika i samoglasnika, jedan stroj lako bi sastavio listu kombinacija fonema to tvore rijei iz slogova, koji postoje u rjeniku, i svih drugih kombinacija koje su kompatibilne sa strukturom jezika kakva je bila ve odreena. Stroj koji prima jednadbe to odreuju ra zne tipove struktura poznate u fonologiji, repertoar gla sova to ih glasovni aparat ovjekov moe emitirati, i najmanje diferencijalne pragove izmeu ovih glasova, pret hodno odreene psihofiziolokim metodama (na bazi in ventara i analize najbliih fonema) mogao bi dati iscrpnu sliku fonolokih struktura za opozicija (pri emu bi mogao biti utvren toliko velik koliko bi se htjelo). T a k o bi se dobila neka vrsta periodike tablice lingvistikih struktura, usporediva s tablicom elemenata koju moderna kemija ima zahvaliti Mendeljejevu. Morali bismo tada na tablici samo odrediti mjesto ve prouenih jezika, oznaiti poloaj i odnose prema ostalim jezicima, onih ije je izravno prouavanje jo nezadovoljavajue, kako bismo njima dobili teoretsku spoznaju, pa ak i vidjeli mjesto iezlih, buduih ili naprosto moguih jezika. Jedan posljednji primjer: Jakobson je nedavno iznio hipotezu prema kojoj bi jedan jedini jezik mogao doputa-

67

ti vie razliitih fonolokih struktura, od kojih bi svaka posredovala za jedan tip gramatikih operacija 1 . Mora pos tojati neki odnos meu svim ovim strukturalnim modalite tima istoga jezika, jedna metastruktura, to se moe smatrati kao zakon grupe koju konstituiraju modalne strukture. Traei od raunskoga stroja da analizira svaki modalitet, nesumnjivo bi se uspjela, poznatim matemati kim metodama, restituirati metastruktura jezika, prem da ova posljednja mora da je esto odvie kompleksna da bi se mogla pokazati empirijskim metodama istraiva nja. Ovdje postavljeni problem moe onda biti definiran ka ko slijedi. Od svih drutvenih fenomena, ini se da je danas jedino jezik pogodan za uistinu znanstveno proua vanje, koje objanjava nain kako se oblikovao i predvia izvjesne modalitete njegove daljnje evolucije. Ovi rezul tati bili bi postignuti zahvaljujui fonologiji koliko je ona umjela, iznad svjesnih i historijskih, uvijek povrinskih, manifestacija jezika dostii objektivne realitete. Oni poi vaju na sustavima odnoaja koji sami su proizvod nesvje sne djelatnosti duha. Odatle problem: moe li se poduzeti jedna takva redukcija za druge tipove drutvenih fenome na? Bi li, u potvrdnom sluaju, identina metoda dovela do istih rezultata? Napokon, sve da i potvrdno odgovorimo na drugo pitanje, bismo li mogli dopustiti da su razni obli ci drutvenog ivota supstancijalno iste prirode: sustavi ponaanja od kojih je svaki jedna projekcija, na planu svjesnog i podrutvenjenog miljenja, univerzalnih zakona koji upravljaju nesvjesnom djelatnou duha? Jasno je da ne moemo odjednom rijeiti sva ta pitanja. Zadovoljit e mo se, dakle, da oznaimo neke orijentire i da zacrtamo glavne orijentacije u kojima bi se istraivanje moglo korisno angairati. Poet emo evocirajui neke Kroeberove radove koji imaju stanovitu metodoloku vanost za nau debatu. U svojoj studiji razvoju stila enske odjee, K r o e b e r se bacio na modu, to jest na drutvenu pojavu koja je prisno povezana s nesvjesnom aktivnou duha. Rijetko je da znamo jasno zato nam se izvjestan stil svia ili zato je demodiran. N o , K r o e b e r je pokazao da se ovaj razvoj,
1 R. JAKOBSON, The fonemic and grammatical aspect of language in their interrelations. Actes du VIe Congrs international des linguistes, Paris, 1948.

68

prividno proizvoljan, pokorava zakonima. Oni nisu dostu pni empirijskom promatranju, pa ni intuitivnoj aprehenziji modnih injenica. Oni se manifestiraju samo kad se mjeri stanovit broj odnosa meu raznim dijelovima odje e. Ti odnosi mogu se izraziti u obliku matematikih funkcija ije izraunane vrijednosti, u danom trenutku, daju bazu za predvianje 1 . Moda, moglo bi se vjerovati, najproizvoljniji i najsluajniji aspekt drutvenih ponaanja, podlona je, dakle, znanstvenom prouavanju. N o , metoda koju je skicirao Kroeber nije slina samo onoj strukturalne lingvistike: korisno emo je pribliiti nekim istraivanjima prirodnih znanosti, osobito onima Teissiera rastenju ljuskara. Taj autor pokazao je da je mogue formulirati zakone rastenja, uz uvjet da se radije uzmu u raun relativne dimenzi je elemenata koji sastavljaju udove (na primjer, klijeta) negoli njihovi oblici. Odreivanje tih odnosa dovodi do izluivanja parametara s pomou kojih se mogu formulira ti zakoni rastenja2. Znanstvena zoologija nema, dakle, za predmet opisivanje ivotinjskih oblika kako su oni intui tivno percipirani; rije je, prije svega, tome da se defi niraju apstraktni, ali konstantni, odnosi, gdje izlazi na vidjelo inteligibilni aspekt fenomena koji se prouava. Ja sam primijenio analognu metodu na prouavanje drutvene organizacije, i osobito branih pravila i srodnikog sustava. Tako je bilo mogue ustanoviti da se sva brana pravila koja se mogu promatrati u ljudskim dru tvima ne smiju klasirati kako se to openito ini u heterogene i razlino nazivane kategorije: zabrana incesta, tipovi preferencijalnih brakova, itd. Sva ona imaju isto toliko naina da se osigura cirkuliranje ena unutar dru tvene grupe, to jest da se zamijeni sustav krvnosrodnikih odnoaj a, biolokog podrijetla, sociolokim sustavom bra ka. Kad je ova radna hipoteza jednom formulirana, mora lo bi se jo samo poduzeti matematiko prouavanje svih tipova razmjene koji se mogu zamisliti izmeu partnera, kako bi se iz njih mogla deducirati brana pravila koja djeluju u postojeim drutvima. Samim time otkrila bi se
1 J. RICHARDSON and A. L. KROEBER, Three Centuries oj Women's Dress Fashions. A Quantitative Analysis, Anthropo logical Records, 5:2, Berkeley, 1940. 2 G. TEISSIER, La description mathmatique des faits bio logiques. Revue de Mtaphysique et de Morale, Paris, sijeanj 1936.

69

i ostala koja odgovaraju moguim drutvima. Napokon bi se shvatila njihova funkcija, njihov nain djelovanja, i odnos meu razliitim oblicima. N o , poetna hipoteza bila je potvrena dokazom do bivenim na isto deduktivan nain da svi poznati meha nizmi obostranosti [reciprociteta] klasine antropologije (to jest oni zasnovani na dualistikoj organizaciji i na braku razmjenom meu partnerima u broju [ o d ] 2, ili u nekom viekratniku [ o d ] 2) konstituiraju posebne slua jeve jednog openitijeg oblika obostranosti, izmeu bilo kojeg broja partnera. Ovaj openiti oblik obostranosti bijae ostao u sjeni, j e r partneri ne daju jedni drugima (i ne dobivaju jedni od drugih): ne dobiva se od onoga kome se daje, ne daje se onome od koga se dobiva. Svatko daje jednom partneru i dobiva od drugog, unutar ciklusa obostranosti koji funkcionira u samo jednom smjeru [smislu]. Ova vrsta strukture, isto tako vana kao dualistiki sustav, bila je kadto razmatrana i opisivana. Opomenuti zakljucima teoretske analize, sabrali smo i kompilirali ratrkane dokumente koji pokazuju znatnu rairenost sistema. U isto vrijeme mogli smo interpretirati zajedni ke znaajke u velikom broju branih pravila: tako dava nje prednosti [preferenciju] za bilateralne unakrsne brati e, ili za jedan unilateralan tip, sad po oinskoj liniji, sad po majinskoj liniji. Etnolozima neshatljivi obiaji po stali su jasni, im su se sveli na razne modalitete zakona razmjene. Oni su mogli, onda, biti reducirani na neke fundamentalne odnose izmeu modusa prebivalita i mo dusa podrijetla. Cijelo dokazivanje na ije smo glavne artikulacije pod sjetili gore moglo je biti uspjeno voeno uz jedan uvjet: razmatrati brana pravila i srodnike sustave kao neku vrstu govora, to jest kao ansambl radnji namijenjenih da, meu individuumima i grupama, osiguravaju izvjestan tip komunikacije. To to ovdje poruku sainjavaju ene grupe koje cirkuliraju meu klanovima, rodovima ili obi teljima (a ne, kao u samom jeziku, rijei grupe koje cirku liraju meu individuumima) ni u emu ne mijenja indentitet fenomena razmotrenog u dva sluaja. Je li mogue ii dalje? Proirujui pojam komunikacije, kako bismo u nj ukljuili egzogamiju i pravila koja pro istjeu iz zabrane incesta, moemo donekle razjasniti jedan svagda misteriozan problem: postanak govora.

70

Usporeena s govorom, brana pravila formiraju kom pleksan sustav istoga tipa kao i ovaj, ali nezgrapniji i u njemu je mnotvo arhaikih crta, zajednikih jednom i drugom, nesumnjivo ouvano. Svi priznajemo da su rijei znakovi, ali pjesnici ostaju, meu nama, poslje dnji koji znaju da su rijei bile i vrijednosti. Zauzvrat, drutvena grupa smatra ene vrijednostima jednog bitnog tipa, ali mi se muimo da shvatimo kako se te vrijedno sti mogu integrirati u sustave znaenja, kvaliteta koju tek to poinjemo pridavati sustavima srodstva. Ta dvosmislica na zabavan nain proizlazi iz kritike koja je kat kad bila upuivana Elementarnim strukturama srodstva [Structures lmentaires de la parent"]: Antifeministika knjiga, rekli su neki, jer se u njoj ene tretiraju kao objekti. Moe se biti opravdano iznenaen videi kako se enama dodjeljuje uloga elemenata u jednom sustavu znakova. Ipak, pripazimo, jer ako su rijei i fonemi izgu bili (uostalom vie prividno negoli stvarno) svoju znaajku vrijednosti i postali obini znakovi, ista evolucija ne moe se u potpunosti ponoviti u onome to se tie ena. Protiv no negoli ene, rijei ne govore. U isto vrijeme kad su znakovi, ove su proizvoditeljice znakova; kao takve one se ne mogu svesti na stanje simbola ili etona. Ali ova teoretska potekoa povlai za sobom i jednu prednost. Dvosmislen poloaj ena, u ovom sustavu komu nikacije meu ljudima, u emu se sastoje pravila braka i rjenik srodstva, daje nezgrapnu, ali upotrebljivu sliku tipa odnosa koje su ljudi mogli, u vrlo davna vremena, odravati rijeima. Ovim zaokretom doli bismo, dakle, do stanja koje priblino odraava neke karakteristine psiho loke i socioloke aspekte poetaka govora. K a o u sluaju ena, ne mora li se prvobitni poriv koji je prinudio ljude da razmjenjuju rijei traiti u podvojenoj predodbi, koja sama proizlazi iz simbolike funkcije to se javlja prvi put? im je neki zvuan oblik shvaen kao onaj koji pokazuje neposrednu vrijednost, u isto vrijeme za onoga tko govori i onoga tko slua, stjee on kontradiktornu prirodu ija je neutralizacija mogua samo o v o m razmje nom dopunskih vrijednosti, na to se svodi sav drutveni ivot. Moda e se ove spekulacije smatrati avanturistikima. Ipak, ako nam se dopusti princip, iz njega bar proistjee hipoteza koja moe biti podvrgnuta eksperimentalnoj kontroli. Dovedeni smo, zaista, do toga da se pitamo ne

71

sastoje li se razni aspekti drutvenog ivota (ukljuujui umjetnost i religiju) ije prouavanje ve znamo da se moe pomagati metodama i pojmovima uzajmljenim od lingvistike iz fenomena kojih je priroda vezana i s naravi govora. Kako bi ta hipoteza mogla biti provjerena? Neka se ispitivanje ogranii samo na jedno drutvo, ili neka se protegne na vie njih, trebat e analizu razliitih aspekata drutvenog ivota provesti dovoljno duboko da bi se dostigao nivo gdje e postati mogu prijelaz iz jed noga u drugi; to jest izraditi neku vrstu univerzalnoga koda, koji je sposoban izraziti svojstva zajednika speci finim strukturama koje su relevantne za svaki aspekt. Upotreba ovoga kda morat e biti opravdana za svaki sustav uzet izolirano, i za sve kad se bude radilo na tome da se oni usporeuju. Tako e se biti u poloaju da se sa zna da li se dosegla njihova najdublja priroda i da li se oni sastoje ili ne od realiteta istoga tipa. Neka nam se dopusti da ovdje pristupimo jednom eksperimentu orijentiranom u tom pravcu. Antropolog, razmatrajui temeljne crte karakteristinih srodnikih sustava iz mnogih predjela svijeta, moe pokuati izraziti ih u dosta openitom obliku kako bi on dobio jedan smisao, ak i za lingvista; to jest kako bi ovaj potonji mogao primijeniti isti tip formalizacije na deskripciju lingvistikih porodica koje odgovaraju istim predjelima. Kad je ova preliminarna redukcija jednom izvrena, lin gvist i antropolog moi e se pitati da li razlini modalite ti komunikacije pravila srodstva i braka s jedne strane, govor s druge takvi kakvi se mogu promatrati u istom drutvu, mogu ili ne biti u vezi s istovrsnim nesvjesnim strukturama. U sluaju potvrdnog odgovora, bili bismo sigurni da smo doli do zaista fundamentalnog izraza. Postulirajmo, dakle, da postoji formalna korespondenci ja izmeu strukture jezika i sustava srodstva. Ako je hipo teza osnovana, morat e se provjeriti, u iduim predjelima, prisutnost jezika koji se, svojom strukturom, mogu uspo rediti sa sustavima srodstva takvima kako su definirani nie. 1. Indoevropska area Reguliranje braka u naim suvremenim drutvima ini se da je zasnovano na o v o m naelu: pod uvjetom da se izdaje malo negativnih propisa (preblizo srodstvo), gustoa i pokretnost puanstva dostaju da se dobije rezultat koji bi, u drugim drutvima, bio 72

mogu samo uz pomo mnogih pozitivnih i negativnih pravila: n a i m e , drutvena kohezija koja proizlazi iz bra kova izmeu supruga ije je srodstvo veoma daleko, pa i nepredoivo. To rjeenje statistikog tipa zacrtano je ve ini se, u karakteristinoj crti veine drevenih indo evropskih srodnikih sustava. U naoj terminologiji oni za vise od jednostavne formule uopene razmjene. Ipak, na indoevropskom podruju, ta formula ne primjenjuje se direktno na rodove, nego na kompleksne skupove rodova, tipa bratsvo, prave konglomerate unutar kojih svaki rod uiva relativnu slobodu, u odnosu na pravilno uopene raz mjene koja funkcionira strogo na razini samih skupova. Moe se, dakle, rei da karakteristina crta indoevropskih srodnikih struktura zavisi od toga to one postavljaju problem drutvene kohezije u jednostavnim terminima, brino se starajui za mogunost da mu se daju mnoga rjeenja. Kad bi lingvistika struktura bila analogna strukturi srodstva, odatle bi proizlazila, za prvu, ova svojstva: jezici jednostavne strukture koji se koriste mnogim sredstvima. A opozicija izmeu jednostavnosti strukture s jedne stra ne, sloenosti elemenata s druge strane, izraavala bi se ti me to su mnogi elementi uvijek u priuvi (i kao u konku renciji jedni s drugima) da zauzmu isti poloaj u struk turi. 2. Sino-tibetanska area Sloenost srodnikih sustava pripada jednom drukijem redu. Svi zavise ili potjeu od najjednostavnijeg shvatljivog oblika uopene razmjene, to jest od preferencijalnog braka majina brata. N o , pokazao sam na drugom mjestu 1 da ovaj tip braka najlake osigu rava drutvenu koheziju, a da je, uza sve to, neodreeno pruiv na bilo koji broj partnera. Iskazujui ove postavke u dosta openitom obliku kako bismo ih uinili upotrebljivim za lingvista, rei emo da kle, da je struktura sloena, dok su sami elementi malo brojni. Ova formula izgleda, osim, toga, vrlo prikladna da izrazi jedan karakteristian aspekt tonskih jezika. 3. Afrika area Afriki sustavi srodstva imaju zajedni ku tendenciju da razvijaju instituciju cijene zarunice udruenu sa estom zabranom braka sa suprugom enina C. LVI-STRAUSS, Les Structures lmentaires de la pa rent, str. 291-380. 73
1

brata. Odatle proizlazi sloeniji sustav uopene razmjene od onog koji je iskljuivo zasnovan na preferencijalnom braku sa matrilateralnom unakrsnom sestrinom. U isto vrijeme, tip drutvene kohezije uspostavljen cirkulacijom dobara pribliava se, donekle, statistikom tipu kohezije koji postoji u naim vlastitim drutvima. Afriki jezici morali bi, dakle, pokazati razne meusredinje modalitete izmeu tipova ispitanih p o d 1. i pod 2. 4. Oceanijska area Karakteristine, dobro poznate crte polinezijskih srodnikih sustava imale bi kao ekviva lent, na lingvistikom planu: jednostavnu strukturu, malobrojne elemente. 5. Sjevernoamerika area Ovaj predio svijeta poka zuje izuzetan razvoj srodnikih sustava zvanih Crow-Oma ha, koje valja pomno razlikovati od svih onih to pokau ju istu ravnodunost prema nivoima generacija 1 . Sustavi Crow-Omaha ne mogu se jednostavno definirati uvrtava njem dvaju tipova unilateralnih unakrsnih bratia u razliite nivoe generacije: njihovo distinktivno svojstvo (kojim se suprotstavljaju sustavu Miwok) sastoji se u izjednaavanju unakrsnih bratia sa roacima, ne sa sveznicima. N o , sustavi tipa Miwok jednako su esti u Starom i Novom svijetu, dok se sustavi Crow-Omaha u pravom smislu, osim nekih iznimaka, susreu samo u Americi. Ti sustavi mogu se opisati kao oni koji ukidaju razliku izmeu ograniene razmjene i uopene razmjene, to jest izmeu dvije formule koje se obino smatraju nespojive. Ovim okolianjem, istodobna primjena dviju jednostavnih formula moe zajamiti brakove izmeu dalekih srodnika, dok bi jedna ili druga primjena zasebno, dovodila samo do braka meu razliitim tipovima una krsnih bratia. U terminima lingvistike strukture, to je isto kao da se kae kako bi neki ameriki jezici mogli doputati relati vno velik broj elemenata, prikladnih da se artikuliraju u razmjerno jednostavne strukture, ali uz cijenu neke asi metri je naturene ovim potonjima. To znai rei da kategoriki odbacujemo po Murdocku izloeno izjednaivanje sistema Crow-Omaha sa tipom Miwok. Usp. G. P. MURDOCK, Social Structure, New York, 1949, str 224, 340. 74
1

Nikad neemo dovoljno insistirati na privremenom i hipotetikom karakteru ove rekonstrukcije. Iz nje proizla zei, antropologija ide od poznatog k nepoznatom (barem onome to se nje tie); bliske su joj strukture srodstva, u ali ne one odgovarajuih jezika. Imaju li gore pobrojane diferencijalne znaajke jo neki smisao na lingvistikom planu? Na lingvistu je da to kae. K a o socijalni antropo log, neposveen u stvari lingvistike, ograniio sam se da dovedem u vezu eventualna strukturalna svojstva zami ljena u veoma openitim terminima s izvjesnim crtama srodnikih sustava. Za opravdanje pojedinosti izbora ko ji sam izvrio u pogledu ovih posljednjih, italac e pri stati da se uputi na jedan rad iji zakljuci su, pretposta vlja se, poznati 1 , a koje sam se ovdje zadovoljio, u nedostatku prostora, ukratko evocirati Bar sam mogao naznaiti neka opa svojstva karakteristinih sustava srod stva iz vie predjela svijeta. Lingvistu pripada da kae mogu li lingvistike strukture iz ovih predjela svijeta biti, tavie veoma priblino, formulirane u istim terminima ili u ekvivalentnim terminima. K a d bi to bilo tako, bio bi uenjen veliki korak prema spoznaji temeljnih aspekata drutvenog ivota. Jer bio bi otvoren put ka strukturalnoj i komparativnoj analizi obiaja, ustanova i ponaanja koje sankcionira grupa. Bili bismo sposobni shvatiti neke temeljne analogi je izmeu oitovanja ivota u drutvu, prividno veoma udaljena jedna od drugih, kao to su govor, umjetnost, pravo, religija. U isto vrijeme, napokon, mogli bismo se nadati da emo jednoga dana nadvladati antinomiju iz meu kulture, koja je kolektivna stvar, i individuumn koji je utjelovljuju, jer bi se, u ovoj novoj perspektivi, tobo nja kolektivna svijest reducirala na jedan izraz, na razini individualne misli i individualnih ponaanja, stano vitih vremenitih modaliteta univerzalnih zakona, u emu se sastoji nesvjesna djelatnost duha.

Les Structures lmentaires de la parent, op cit. 75

I V poglavlje

L I N G V I S T I K A I ANTROPOLOGIJA1

Antropolozi i lingvisti sastali su se, moda prvi put s pri vidnim ciljem da usporede svoje discipline. Naime, pro blem nije jednostavan. Potekoe s kojima smo se sukobili u toku naih diskusija objanjavaju se, ini mi se, mno gim razlozima. Nismo se zadovoljili da suelimo lingvisti ku i antropologiju postavljajui se na jedan veoma openit plan; bilo nam je potrebno razmotriti vie nivoa, i meni se uinilo da smo u mnogo navrata, nesvjesno, u toku iste diskusije klizili s jednog nivoa na drugi. Zaponimo, dakle, razlikujui ih. U prvom redu, bavili smo se odnosom izmeu jednog jezika i jedne odreene kulture. Je li potrebno poznava nje jezika da bi se prouavala jedna kultura? K o l i k o i dokle? Obratno, da li znanje jezika ukljuuje poznavanje kulture ili bar nekih njezinih aspekata? Diskutirali smo, takoer, na jednom drugom nivou, gdje postavljeno pitanje nije ono odnosu izmeu je dnog jezika i jedne kulture, ve radije odnosu izme u jezika i kulture uope. Ali nismo li neto malo zanema rili ovaj aspekt? U toku diskusija nikad se problem nije razmatrao kroz konkretan stav jedne kulture prema njezi nom jeziku. Uzmimo, na primjer, naa civilizacija tretira jezik na nain koji bi se mogao kvalificirati kao neumje ren: mi govorimo svakom zgodom, dobra nam je svaka izli ka da se izrazimo, da pitamo, da k o m e n t i r a m o . . . Ovaj nain zloupotrebljavan ja jezika nije univerzalan; nije ak
1 Prijevod i adaptacija engleskog originala: Conference of Anthropologists and Linguists, Bloomington, Indiana, 1952. Objavljeno prema prijepisu magnetofonske snimke u: Supple ment to International Journal of American Linguistics, t. 19. " 2, travanj 1953. Mem, 8, 1953.

77

ni est. Veina kultura koje mi nazivamo primitivnima slu e se jezikom tedljivo; u njih se ne govori bilo kada i u povodu bilo ega. Verbalna oitovanja u njih su ograni ena na propisane okolnosti, izvan kojih se tede rijei. Takvi problemi bili su doticani u naim debatama, ali im se nije pridavala jednaka vanost kao onima koji idu u prvi nivo. Jednoj treoj grupi problema bila je poklonjena jo ma nja panja. Ovdje mislim na odnos, ne vie izmeu jednog jezika ili samog jezika i jedne kulture ili same kulture nego izmeu lingvistike i antropologije uzetih kao znanost. Ovo pitanje, u mojim oima kapitalno, ipak je ostalo u pozadini svih naih diskusija. K a k o da se obja sni ta nejednakost tretmana? To znai da je problem od nosa izmeu jezika i kulture jedan od najkompliciranijih to postoje. Jezik se moe ponajprije tretirati kao jedan proizvod kulture: jezik kojim se slui jedno drutvo odra ava opu kulturu puanstva. Ali u jednom drugom smi slu, jezik je dio kulture; on sainjava jedan od njezinih elemenata, meu ostalima. Sjetimo se glasovite T y l o r o v e definicije, za koga je kultura kompleksna cjelina koja obu hvaa alat, ustanove, vjerovanja, obiaje i takoer, nara vno, jezik. Prema stajalitu na koje se postavimo, posta vljeni problemi nisu isti. Ali to nije sve: jezik se, isto tako, moe tretirati kao uvjet kulture, i to iz dvojakog razloga: dijakronijski, jer, prije svega, s pomou jezika individuum sijee kulturu svoje grupe; dijete se poduava, odgaja rijeju; rijeima se kara, ugaa mu se. Ako se postavimo na jedno vie teoretsko stajalite, jezik se, takoer, poja vljuje kao uvjet kulture, koliko ova posljednja ima arhi tekturu istovrsnu arhitekturi jezika. Jedna i druga izgra uju se s pomou opozicija i korelacija, drugim rijeima, logikih relacija. Tako da se jezik moe smatrati nekim temeljem koji je odreen da primi katkad kompleksnije strukture, ali istoga tipa kao njegove, koje odgovaraju kulturi sagledanoj s razliitih aspekata. Prethodne primjedbe smjeraju na objektivan aspekt na eg problema. Ali ovaj doputa i subjektivne implikacije ija vanost nije najmanja. U toku naih diskusija uinilo mi se da motivi koji su potakli antropologe i lingviste da se sastanu nisu iste prirode i da ove razlike idu kadto do kontradikcije. Lingvisti nisu prestajali objanjavati nam da ih uznemiruje sadanja situacija njihove znanosti. Boje se da izgube kontakt s drugim znanostima ovjeku.
78

onako kako su sasvim zaokupljeni analizama gdje posre duju apstraktni pojmovi u ijem shvaanju njihove kolege osjeaju sve vee potekoe. Lingvisti, a osobito, meu njima, strukturalisti pitaju se: to oni, zapravo, pro uavaju? Kakva je to lingvistika stvar to se, izgleda, ot kaila od kulture, drutvenog ivota, povijesti i od samih ljudi koji govore? Ako je lingvistima bilo stalo da se sasta nu s antropolozima u nadi da im se priblie, nije li te. upravo zato to oni raunaju da e, zahvaljujui nama ponovno nai ono konkretno shvaanje fenomena od ko jega ih, ini se, njihova metoda udaljuje? Antropolozi doekuju. ovaj korak s posebnim zadovolj stvom. Mi se prema lingvistima osjeamo u delikatnom poloaju. Godinama smo radili jedni uz druge, i najednom ini nam se da se lingvisti izmiu: vidimo ih kako prelaze na drugu stranu barijere, dugo smatrane neprekoraivom, koja razdvaja egzaktne i prirodne znanosti od humanih i drutvenih znanosti. K a o da su nas gadno nasamarili, evo ih gdje stadoe raditi na onaj rigorozan nain za koji srno rezignirano doputali da bude povlastica koju zadra vaju prirodne znanosti. Odatle, to se aas tie, malo me lankolije i priznajmo to mnogo zavisti. Htjeli bismo nauiti od lingvista tajnu njihova uspjeha. Ne bismo li mogli i mi primijeniti na sloeno polje naih studija sredstvo, drutvena organizacija, religija, folklor, umje tnost one stroge metode iju efikasnost lingvistika pro vjerava svaki dan. Budi mi doputeno da ovdje otvorim jednu zagradu Moja uloga, na ovoj zavrnoj sjednici, jest izmijeniti sta jalite antropologa. Htio bih, dakle, rei lingvistima ko liko sam uz njih nauio; i nikakc ne samo na naim ple narnim sjednicama, nego jo vie, moda, prisustvujui lingvistikim seminarima, koji su se odravali, i gdje sam mogao izmjeriti stupanj preciznosti, minucioznosti, rigo roznosti do kojih su lingvisti doli u prouavanjima koja su i dalje relevantna za znanosti ovjeku isto tako kao i sama antropologija To nije sve. U vremenu od tri ili etiri godine nismo prisustvovali samo procvatu lingvistike na teoretskom pla nu. Vidimo je kako ostvaruje tehniku suradnju s ine njerima ove nove znanosti, zvane komunikacija. Vi se vie ne zadovoljavale, da biste studirali svoje probleme, me todom koja je teoretski sigurnija i rigoroznija od nae: idete po inenjera i traite od njega da konstruira ekspe79

rimentalni ureaj za verificiranje ili za pobijanje vaih hipoteza. Ta ve pred jedno ili dva stoljea humane zna nosti su se pomirile s time da kontempliraju univerzum egzaktnih i prirodnih znanosti kao raj u koji im je pristup zauvijek zabranjen. I eto, lingvistika je uspjela izmeu dva svijeta otvoriti mala vrata. Ako se ne varam, motivi koji su ovamo doveli antropologe u neobinoj su i zanimlji voj kontradikciji s onima koji su ovamo doveli lingviste. Ovi posljednji pribliuju nam se u nadi da e svoja pro uavanja uiniti konkretnijima; antropolozi, oni, pobuu ju lingviste onoliko koliko im se ovi pojavljuju kao vodii, sposobni da ih izvuku iz zbrke na koju ih, ini se, osuuje prevelika prisnost s konkretnim i empirijskim fenome nima. Ova konferencija mi se, dakle, kadto ukazivala kao neka vrsta dijabolikog vrtuljka, gdje antropolozi tre za lingvistima, dok ovi jure za antropolozima, svaka grupa pokuavajui dobiti od druge ono ega bi se ova htjela upravo osloboditi. Zaustavimo se trenutak na tome. Odakle dolazi nespo razum? Nesumnjivo, ponajprije, iz teine koja je inheren tna cilju koji smo naznaili. Bio sam posebno zapanjen sjednicom u toku koje je Mary Haas pokuala izraziti u formulama, na ploi, prividno veoma jednostavne proble me bilingvizma. Radilo se samo odnosu izmeu dva je zika, i ve se imalo posla s golemim brojem moguih kom binacija, koji je diskusija samo poveala. Povrh kombi nacija, moralo se obraati na dimenzije koje su jo vie zakomplicirale problem. Ovaj sastanak nas je, prije svega, nauio kako nas svaki napor da na zajednikom jeziku formuliramo lingvistike i kulturne probleme, odmah sta vlja u jednu izvanredno kompleksnu situaciju. Pogrijeili bismo da to zaboravimo. U drugom redu, mi smo se drali kao da se odvija di jalog samo izmeu dva protagonista: s jedne strane je zika, s druge kulture; i, kao da na problem moe biti integralno definiran u terminima kauzalnosti: da li jezik djeluje na kulturu? Ili kultura na jezik? Nismo dovoljno primjeivali da su jezik i kultura dva paralelna modalite ta jedne temelj nije aktivnosti: mislim ovdje na onoga go sta koji je prisutan meu nama, premda nitko nije pomi slio da ga pozove na nae debate: na ljudski duh. To to se psiholog kao Osgood stalno osjeao dunim da inter venira u diskusiji, dovoljno je da potvrdi prisutnost, kao treeg, ovog nepredvienog fantoma.

.80

Postavljajui se ak na jedno teoretsko stajalite, moe mo, ini mi se, tvrditi da izmeu jezika i kulture mora postojati neki odnos. Oboje je utroilo vie tisuljea da se razvija, i ova se evolucija paralelno odvijala u duhovima ljudi. Ja, nesumnjivo, zanemarujem este sluajeve usvaja nja nekog stranog jezika od drutva koje je prije govorilo neki drugi. Sa stajalita na koje smo stali, moemo se ograniiti na privilegirane sluajeve kojima su jezik i kul tura evoluirali jedno pored drugog izvjesno vrijeme, bez izrazite intervencije vanjskih inilaca. Hoemo li tada pre doiti jedan ljudski duh pregraen tako nepropusnim pre gradama da nita ne moe proi kroz njih? Prije negoli odgovorimo na o v o pitanje, moraju biti tono razmotrena dva problema: problem nivoa na koji se moramo postaviti kako bismo potraili korelacije izmeu dva reda, i problem samih objekata izmeu kojih moemo ustanoviti ove ko relacije. Na kolega Lounsbury iznio nam je neki dan frapantan primjer prve potekoe. Pripadnici grupe Oneida upotre bljavaju dva prefiksa da oznae enski rod: no, premda se, na terenu, pokazao veoma paljiv prema drutvenim po naanjima koja prate upotrebu jednog ili drugog prefiksa, nije mogao oznaiti diferencijalne stavove znaenja. Ali, ne znai li to da je problem, od poetka, bio krivo posta vljen? Kako bi se mogla ustanoviti jedna korelacija na nivou ponaanja? Ona se ne situiraju na istome planu kao nesvjesne kategorije miljenja kojima bi se bilo najprije potrebno vratiti s pomou analize da bi se shvatila diferen cijalna funkcija dvaju prefiksa. Drutveni su stavovi rele vantni za empirijsko promatranje. Oni ne pripadaju istom nivou kao lingvistike strukture, nego razlinom, povrin skijem nivou. Ipak, ini mi se poteko tretirati kao istu koinciden ciju pojavu dihotomije u vlastitom enskom rodu, u dru tvu kakvo je u Irokeza, gdje je materinsko pravo dotje rano do krajnosti. Ne bi li se reklo da drutvo koje ena ma priznaje vanost, drugdje neprihvaenu, mora u dru gom obliku platiti cijenu te povlastice? Cijenu koja bi se, sluajno, sastojala u nesposobnosti da se enski rod po milja kao homogena kategorija. Drutvo koje bi, nasu prot gotovo svima ostalima, priznavalo enama punu spo sobnost bilo bi, za naknadu, prisiljeno da izjednai jedan manji dio svojih ena veoma mlade djevojke jo ne sposobne da igraju svoju ulogu sa ivotinjama, a ne s
6 Strukturalna antropologija

81

ljudskim biima. Ali iznosei ovu interpretaciju, ne postuliram korelaciju izmeu govora i stavova, nego izmeu homogenih, ve formuliranih izraza lingvistike strukture i drutvene strukture. Ovdje bih podsjetio na jedan drugi primjer. Zaista ele mentarna srodnika struktura atom srodstva, ako se to moe rei sastoji se od jednog mua, jedne ene, jednog djeteta i jednog predstavnika grupe od koje je prvi [ m u ] dobio drugu [ e n u ] . Univerzalna zabrana incesta doista nam brani da element srodstva zasnujemo samo na jednoj krvnosrodnikoj obitelji. Pokuajmo, na ovoj bazi, realizirati sve kombinacije moguih ponaanja unutar ele mentarne strukture, dopustivi (samo zbog potrebe de monstracije) da se odnoaji meu individuumima mogu definirati samo dvjema znaajkama: pozitivnom i negati vnom. Razabrat e se da neke kombinacije odgovaraju empirijskim situacijama, koje su etnografi stvarno pro matrali u nekom drutvu. Kad su odnoaji izmeu mua i ene pozitivni, a oni izmeu brata i sestre negativni, obistinjuje se prisutnost dvaju korelativnih stavova: poziti vnog izmeu oca i sina, negativnog izmeu ujaka i neaka. Upoznaje se, takoer, jedna simetrina struktura, gdje su svi znakovi inverzni; esto se, dakle, susreu rasporedi

Mogu li se ovakve formulacije prenijeti na lingvistiki teren? Ne vidim u kojemu obliku. Ipak je jasno da se antropolog koristi ovdje jednom metodom koja je bliza metodi lingvista. Obojica se trude da organiziraju kon stitutivne jedinice u sustave. Ali bilo bi bezrazlono vui paralelu dalje, na primjer traei korelacije izmeu struk ture ponaanja i sustava fonema, ili sintakse jezika do tine grupe. Pothvat ne bi imao nikakva smisla. Pokuajmo na problem razluiti jo tonije. esto, u toku naih diskusija, iznoeni su ime
1

Veoma i ideje

Zbog ilustracije i podrobnije analize, usp. II poglavlje ove knjige.

82

Whorfa . Naime, Whorf se zaloio da otkrije korelacije, izmeu jezika i kulture, a da nije, ini mi se, uvijek uspi jevao da uvjeri. N i j e li razlog u tome to se on pokazuje mnogo manje brian za kulturu negoli za jezik? Ovom posljednjem pristupa kao lingvist (dobar ili lo, to nije na meni da odluujem); to e rei da objekt na kojemu se zaustavlja nije dan kroz empirijsku i intuitivnu aprehenziju stvarnosti: zahvaa ga u granicama metodike anali ze i zamanog rada apstrakcije. Ali kulturni entitet koji mu konfontira jedva je elaboriran te ostaje onakav kako ga isporuuje grubo promatranje. Whorf pokuava otkriti korelacije izmeu objekata koji zavise od dva veoma uda ljena nivoa po kvaliteti promatranja i po finoi analize ko jima jedan i drugi podlijeu. Postavimo se, dakle, jasno na plan komunikacije. U pogledu samih drutava koja je prouavao Whorf mogu se napraviti dvije opaske. U prvom redu, nemogue je predoiti srodniki sustav Hopi u obliku dvodimenzionalnog modela; tri su dimenzije nune, uvjet koji se, uo stalom, potvruje za sve sustave tipa Crow-Omaha. K o j i je tome razlog? U sustav Hopi upleu se tri tipa vremen skih dimenzija. Jedan odgovara majinom rodu (za enski Ego); to je kronoloko, naprijed idue i kontinuirano vrijeme, gdje nadolaze, po redu, termini baka, majka, (Ego), ki, unuka. Rije je, dakle, genealokom kontinu umu. N o , kontinuumi gdje se rasprostiru ostali rodovi imaju razlina svojstva. U rodu oeve majke, individuumi relevantni za vie generacija svi se nazivaju jednim istim terminom: tako je jedna ena uvijek oeva sestra, bilo da je rije jednoj majci, njezinoj keri ili keri ove. Kontinuum je prazan okvir unutar kojega se nita ne do gaa niti pokazuje. Majin rod (za muki E g o ) kree se u treem tipu kontinuuma gdje, iz generacije u genera ciju, individuumi alterniraju izmeu dvije klase: one ro ene brae i one neaka. (Sl. 3). Na ove tri dimenzije ponovno se nailazi u srodnikom sustavu Zuni, ali u jednom slabeem i, reklo bi se gotovo, abortivnom obliku. Znaajno je, inae, da pravocrtni kon tinuum majinog roda ovdje ustupa mjesto krunom kon tinuumu, sa samo tri termina: jedan koji bez razlike znai B. L. WHORF, Collected Papers on Metalinguistics, Washingion, 1952; Language, Thought, and Reality (izd. John B. Carroll), New York 1956. 83
1

baku i unuku, i jedan za majku, drugi, napokon, za k e r . Razmotrimo sada trei sustav Pueblo, onaj Acoma i Laguna, grupa koje pripadaju jednoj drugoj lingvistikoj porodici, Keresan. Sustavi se karakteriziraju znatnim ra zvojem termina zvanih obostrani. Dva individuuma koji zauzimaju simetrian poloaj u odnosu na treeg oznauju jedan drugoga samo jednim terminom. Prelazei od Hopi na Acoma, opaamo, dakle, vie pre obraaja srodnikih sustava. Jedan trodimenzionalni mo del ustupa mjesto jednom dvodimenzionalnom modelu. Sustav referencije sa tri ordinate, koje su predoive u obliku vremenskih kontinuuma, alterira se u Zuni i posta je kod Acoma, prostornovremenski kontinuum. Naime, promatra, lan sustava, moe misliti svoj odnoaj s dru gim lanom samo posredovanjem treega koji, dakle, mora biti istodobno dat. N o , ovi preobraaji odgovaraju onima ije pokazivanje omoguuje prouavanje mitova kad se usporeuju dvije verzije istih mitova kod pripadnika H o p i , Zuni i Acoma. Uzmimo kao primjer mit postanku. Hopi ga zamiljaju prema genealokom modelu: boanstva sainjavaju jednu obitelj, tako da je svako za se, mu, ena, otac, djed, ki, itd., jedno u odnosu prema drugome, malo poput panteona starih Grka. Ta struktura nipoto nije tako jasna kod Zuni, gdje se odgovarajui mit organizira vie povijesno i cikliki. Drugim rijeima, povijest podrazdijeljena na pe-

84

riode od kojih svaki priblino oponaa prethodni, a iji protagonisti odravaju odnose homologije. U Acoma, na pokon, veina protagonista koje su kod grupa Hopi i Zuni shvaeni kao individuumi, bivaju raspolovljeni u obliku parova, iji termini oponiraju s pomou antitetikih atribu ta. Tako scena postanka, smjetena u sasvim prvi plan u verzijama Hopi i Zuni, tei da se povue iza jedne druge scene: stvaranja svijeta zdruenim djelovanjem dviju mo i, one odozgo i one odozdo. Umjesto kontinuiranog, ili periodinog napredovanja, mit se predstavlja kao an sambl bipolarnih struktura, analognih onima koje t v o r e srodniki sustav. to moemo odavde zakljuiti? Ako je mogue konsta tirati neku korelaciju meu sustavima koji pripadaju, bar prividno, tako udaljenim podrujima, kao srodstvo i mi tologija, hipoteza da postoji neka korelacija istoga tipa s jednim lingvistikim sustavom ne sadri nita apsur dno ili fantastino. Koja vrsta korelacije? Na lingvistu je da to kae; antropologa bi ipak iznenaivalo da ne m o e biti otkrivena ni jedna korelacija, u jednom ili u drugom obliku. Sredstvo za otklanjanje iznenaenja impliciralo bi da oite korelacije izmeu veoma udaljenih domena srodstva i mitologije iezavaju kad se usporeuju dru ge domene, kao one mitologije i jezika, koje su, zacijelo, blie. Ovaj nain postavljanja pitanja pribliava nas lingvistu. Naime, ovaj prouava ono to on zove aspekti, meu osta lima aspekt vremena. Bavi se, dakle, raznim modalitetima koje pojam vremena moe poprimiti u danom jeziku. Zar se ne mogu usporeivati ti modaliteti, kako se oni oituju na lingvistikom planu i u srodstvu? Ne prejudicirajui ishod debate, ini mi se bar da imamo pravo otvoriti je i da pitanje povlai za sobom neki odgovor, bio on da ili ne. Prelazim sada na jedan sloenji primjer, koji e m i , meutim omoguiti da bolje pokaem kako antropolog mora voditi svoju analizu, eli li ii u susret lingvistu i susresti ga na zajednikom tlu. Namjeravam razmatrati dva tipa drutvenih struktura to se mogu primijetiti u dvije udaljene regije: jedna ide priblino od Indije do Irske, druga od Asama do Mandurije. Neka mi se ne porui da svaka regija ilustrira samo jedan tip drutvene strukture, iskljuujui sve ostale. Postuliram samo da se najbolje definirani i najbrojniji primjeri svakog susta85

va susreu u dvije naprijed navedene regije, ije emo obrise dati dosta neodreeno, ali koje, svaka za se, u gla vnim crtama odgovaraju arei indoevropskih jezika i sinotibetanskih jezika. Strukture kojima je rije karakterizirat u s pomou tri kriterija: brana pravila; drutvena organizacija; sro dniki sustav: j Indoevropska area BRANA PRAVILA kruni sustavi, koji direktno proizlaze iz izriitih pravila, ili indirektno, oda tle to je izbor mu a odreen zakoni ma vjerojatnosti mnogobrojne dru tvene jedinice or ganizirane u sloe ne strukture (tipa: velike obitelji) a) subjektivan b) malobrojni ter mini Sino-tibetanska area kruni sustavi, dani u koegzistenciji sa sustavima simetri ne razmiene

DRUTVENA ORGANIZA CIJA SRODNIKI SUSTAV

malobrojne drtvene jedinice, organi zirane u jednosta vne strukture (ti pa: klana ili roda) a) objektivan b) vrlo brojni ter mini

Razmotrimo, najprije, brana pravila. Veina sustava to se susreu u indoevropskoj arei mogu se svesti, uspr kos prividnoj razlinosti, na jedan jednostavan tip, koji sam na drugom mjestu nazvao cirkularnim sustavom, ili jednostavnim oblikom uopene razmjene, j e r on dopu ta integraciju bilo kojeg broja grupa. Najbolju ilustraciju jednog takvog sustava daje pravilo preferencijalnog braka s kerju majina brata, ijim jednostavnim djelovanjem neka grupa A dobiva svoje ene od neke grupe , od C, i C od A. Partneri su, dakle, rasporeeni u krunicu, i sustav funkcionira koliki god b i o njihov broj, j e r je uvijek mogue uvesti u kruenje dodatnog partnera. Ne postuliram da su u jednom davnom trenutku svoje povijesti sva drutva koja govore neki indoevropski jezik prakticirala enidbu kerju majina brata. Moja hipoteza ne sadri nita od neke historijske rekonstrukcije; ogra niavam se da konstatiram kako veina branih pravila 86

to se mogu promatrati u jednoj arei koja je isto tako ona indoevropskih jezika, pripadaju, izravno, ili neizravno, istome tipu, iji je najjednostavniji i logiki model nave deno pravilo. to se sada tie drutvene organizacije, ini se da je veli ka obitelj najei oblik u indoevropskom svijetu. Zna se da se velika obitelj sastoji od vie kolateralnih [pobo nih] rodova udruenih zbog eksploatacije zajednikog po druja, uvajui izvjesnu slobodu u pogledu branih veza. Ovaj je posljednji uvjet vaan, jer ako su sve velike obi telji bile kao takve izjednaene s partnerima u sustavu brane razmjene (na primjer, obitelj A uzimajui svoje suprunice iskljuivo iz , iz C, itd.), velike obitelji mije ale bi se s klanovima. Ova diferencijacija kolateralnih rodova, unutar velike obitelji, osigurana je na vie naina indoevropskim susta vima. Neki, to se uvijek mogu prouavati u Indiji, propi suju jedno preferencijalno pravilo braka, primjenjivo samo na stariji rod, dok drugi uivaju veu nezavisnost, koja moe sezati do slobodnog izbora, uz ogradu od prebiizog srodstva. Sustav starih Slavena, kako ga je mogue restituirati, prua pojedine crte koje navode na to da je egzemplarni rod (to jest jedini, u velikoj obitelji, pod vrgnut strogom branom pravilu) mogao biti kos u odnosu na patrilinearnu osovinu podrijetla, s time to je obave za udovoljiti preferencijalnom pravilu prelazila, u svakoj generaciji, s jednoga roda na drugi. Kakvi god bili modali teti, zajednika crta ostaje: u drutvenim strukturama zasnovanim na velikoj obitelji, razni rodovi koji sainja vaju svaku obitelj nisu prisiljeni na jedno pravilo homo genog braka. Drugim rijeima, kad je pravilo postavljeno, ono uvijek doputa mnoge iznimke. Napokon, indoevrop ski sustavi srodstva vrlo se malo slue terminima, i ovi su organizirani u jednoj subjektivnoj perspektivi; srodniki odnoaji shvaaju se u odnosu na subjekt, a termini posta ju to neodreeniji i rjei to se primjenjuju na uda ljenije roake. Termini kao otac, majka, sin, ki, brat i sestra imaju relativnu preciznost. Oni kao l'oncle [stric-ujak] i la tante [tetka-strina-ujna] ve su vrlo elastini. Preko toga, nemamo vie praktiki raspoloivih termina. Indoevropski sustavi su, dakle, egocentrini. Ispitajmo sada sino-tibetansku areu. Ovdje se nailazi na dva tipa branih pravila. Jedan odgovara onome opisanom u vezi s indoevropskom areom; drugi se moe definirati u
87

svojemu jednostavnijem obliku, kao brak razmjenom, po seban sluaj prethodnoga tipa. Umjesto da integrira bilo koji broj grupa, ovaj drugi sustav funkcionira preko grupa u parnom broju: 2, 4, 6, 8, pri emu su razmjenjivai uvi jek grupirani dva po dva. to se tie organizacije, ona se karakterizira planskim, jednostavnim ili sloenim oblicima. No ipak, sloenost nije nikad ostvarena organski (kao preko velikih obitelji). Ona proizlazi vie, mehaniki, iz podrazdjeljenja klanova u ro dove; drugim rijeima, elementi rastu u kvantiteti, ali sama struktura ostaje jednostavna. Srodniki sustavi esto imaju mnogo termina. Tako, u kineskom sustavu, termini se broje na stotine i kombina cijom elementarnih termina mogu se beskonano stvarati novi termini. Nema, dakle, stupnja srodstva, bio on dalek koliko mu drago, a da se ne moe opisati istom precizno u kao najblii stupanj. U tom smislu imamo posla s jednim potpuno objektivnim sustavom. K a k o je odavno primijetio Kroeber, ne mogu se zamisliti jedan od drugog razliniji srodniki sustavi negoli su kineski i evropski. Dovedeni smo, dakle, do ovih zakljuaka. U indoevrop skoj arei drutvena je struktura (brana pravila) jednosta vna, ali elementi (drutvena organizacija) odreeni da nastupaju u strukturi brojni su i sloeni. U sino-tibetanskoj arei situacija se preokree. Struktura je sloena jer ona jukstaponira, ili integrira, dva tipa branih pravila, ali drutvena organizacija, klanskog ili ekvivalentnog tipa, ostaje jednostavna. S druge strane, opozicija izmeu strukture i elemenata oituje se na nivou terminologije (to jest na jednom lingvistikom nivou) antitetikim zna ajkama, koliko u onome to se tie okosnice (subjektivne ili objektivne) toliko samih termina (brojnih ili malobroj nih). K a d ovako opisujemo drutvenu strukturu, ne moemo li, barem, zapodjeti dijalog s lingvistom? U toku jedne prijanje sjednice, Roman Jakobson isticao je temeljne znaajke indoevropskih jezika. U njima se primjeuje, govorio je, neko razilaenje izmeu oblika i supstancije, mnoge iznimke od pravila, velika sloboda u pogledu sredstava da se izrazi ista ideja... Ne nalikuju li sve ove crte na one koje smo zadrali u vezi s drutvenom struk turom. Da bismo odnose izmeu govora kulture prikladno definirali, treba, ini mi se, otprve iskljuiti dvije hipote88

Jednu prema kojoj ne bi moglo biti nikakva odnosa izmeu dva reda; i obratnu hipotezu totalne korelacije na svim nivoima. U prvom sluaju, bili bismo sueljeni s neralanjenom i raskomadanom slikom ljudskoga duha, podijeljenog na pretince i katove meu kojima je nemogu i; bilo kakva komunikacija, situacijom veoma udnom i bez veze s onim to se konstatira u drugim podrujima psihikog ivota. Ali da je podudaranje izmeu jezika i kul ture apsolutno, lingvisti i antropolozi to bi uvidjeli, i mi ne bismo bili ovdje da tome diskutiramo. Moja radna hipoteza poziva se, dakle, na jedno srednje stajalite: izvjesne korelacije, meu izvjesnim aspektima i na izvje snim nivoima, mogu se vjerojatno otkriti, pa je za nas vano da pronaemo koji su ti aspekti i gdje su ti nivoi. Antropolozi i lingvisti mogu suraivati na ovome zadatku. Ali glavni korisnik naih eventualnih otkria nee biti ni antropologija, ni lingvistika, kako ih sada poimamo: ova otkria koristit e znanosti ujedno veoma staroj i veoma novoj, jednoj antropologiji shvaenoj u najirem smislu, to jest spoznaji ovjeka koja udruuje razne metode i razne discipline i koja e nam jednoga dana objaviti skro vite opruge koje pokreu ovoga gosta, prisutnog, a nepozivanog na nae debate: ljudski duh.
ze

89

V poglavlje

POGOVOR I I I I IV POGLAVLJU 1

U istom broju Cahiers internationaux de sociologie gdje se pojavio jedan lanak g. Gurvitcha koji mi je dijelom posveen, nalazi se jedan drugi, gg. Haudricourta i Granaia, ija je informacija solidnija i misao bolje nijansira na2. Lake bismo se sloili da su se obavijestili, prije nego li su pisali svoj tekst, moja dva lanka odnosima izme u jezika i drutva, umjesto da se dre samo prvoga. U stvari, ova dva lanka ine jednu cjelinu, jer drugi odgova ra na objekcije izazvane, ak u Sjedinjenim Dravama, objavljivanjem drugoga. Iz toga razloga, spojili smo ih u ovoj knjizi 3 . Inae doputam gg. Haudricourtu i Granaiu da je za to to su ova dva lanka bila, jedan napisan, drugi izravno izgovoren na engleskom (drugi je prijepis magnetofonskog snimka) izraz u njima kadto nesiguran. Ja sam, moda vie negoli moji protivnici, odgovoran za neke nesporazume kojima oni izvrgavaju moje miljenje. Ali u cjelini, glavni prigovor koji im upuujem jest da im je dranje izvanredno bojaljivo. Uznemireni, ini se, brzim razvojem strukturalne lingvi stike, pokuavaju uvesti distinkciju izmeu znanosti govoru i lingvistike. Prva je, kau openitija od lingvisti ke, ali je zato ne obuhvaa; ona se razvija na drukijem nivou; one ne upotrebljavaju iste pojmove i, prema tome, iste metode kao znanost jezicima. To je istina do Neobjavljeno (1956). A. G. HAUDRICOURT i G. GRANAI, Linguistique et socio logie. Cahiers internationaux de Sociologie, t. 19, cahier double, nova serija, drugo godite, 1955, str. 114-129. lanku g. Gur vitcha, vidi kasnije X V I pogl. 3 I I I i IV pogl.
2 1

91

neke toke; ali distinkcija bi prije zasnivala pravo etnolo ga (to se ne shvaa vrlo jasno, ako se ovdje osporava) da se izravno obraa znanosti govoru, kada prouava (kao to nai autori izvrsno kau) neodreenu cjelokup nost sustava stvarnih ili moguih komunikacija, ovih simbolikih sustava drukijih od sustava jezika koji obuhvaaju domene mita, obreda, srodstva, koji, osim toga, mogu biti razmatrani kao isto toliko posebnih govo r a 1 . I budui da autori nastavljaju: I z toga razloga, i u raznim stupnjevima, oni podlijeu strukturalnoj analizi, analognoj onoj koja se bavi sustavom jezika. Poznajemo, u tom duhu, znaajne studije g. Lvi-Straussa 'sustavima srodstva', koje su neosporno produbile i razbistrile prob leme vrlo velike sloenosti 2 , mogao bih samo zabiljeiti ovo odobravanje, jer nikada nisam nastojao na radim drugo ni da proteem metodu na druga podruja osim ovih. Ipak, nai autori pokuavaju da otmu jednom rukom to daju drugom, otvarajui parnicu namjerama. Prema njima, interpretirati drutvo u njegovoj cjelini slijedei opu teoriju komunikacije, bilo bi isto to i reducirati implicitno (i katkada prividno) drutvo ili kulturu na j e z i k (str. 114), zamjerka ovdje formulirana anonimno, ali koja mi je kasnije uinjena eksplicitno: G . Claude L vi-Strauss jasno postavlja problem identiteta jezika i dru tva i ini se da ga potvrdno rjeava (str. 126). Ali pridjev inmost, koji upotrebljavam, znai najdublji, to ne isk ljuuje da ima drugih aspekata, ija je eksplikativna vri jednost manja; gg. Haudricourt i Granai poinjaju ovdje istu pogreku kao g. Gurvitch: oni zamiljaju da strukturalna metoda, primijenjena na etnologiju, ima am biciju postii totalnu spoznaju drutva, to bi bilo apsur dno. Mi samo hoemo iz empirijskog bogatstva empirijske raznolikosti, koji e uvijek nadjaavati nae napore pro matranja i opisivanja, izvui konstante to se vraaju na drugim mjestima i u drugim vremenima. Postupajui ta ko, radimo kao lingvist, a distinkcija koju se nastoji podr avati, izmeu prouavanja jednog posebnog jezika i prouavanja govora, izgleda veoma krhka. Neprestano rastui broj zakona to ih otkrivamo stavlja u prvi plan problem univerzalnih pravila koja utemeljuju fonoloki
1 2

Loc. cit., str. 127. Str. 127.

92

sustav jezika.... svijeta... jer tobonje mnotvo njihovih diferencijalnih elemenata dovoljno je iluzorno. Naime, isti zakoni implikacije lee ispod svih jezika svijeta, kako 1 sa statikog gledita, tako i s dinamikog gledita . Dakle, ne samo da prouavanje jednog jezika neizbjeivo vodi do ope lingvistike, nego nas ono, iznad ove, jednim istim pokretom vue do razmatranja svih oblika komunikacije: Kao i muzike skale, fonoloke strukture (phonemic pat tering) odreuju intervenciju kulture u prirodi, umijee koje unosi logika pravila u zvuni kontinuum 2 . Ne reducirajui drutvo ili kulturu na jezik, moe se pokrenuti ova kopernikovska revolucija (kako kau gg. Haudricourt i Granai) koja e se sastojati u interpretira nju drutva, u njegovoj cjelini, prema jednoj teoriji komu nikacije. Od danas, ovaj pokuaj mogu je na tri nivoa: jer pravila srodstva i braka slue da se osigura komunika cija ena izmeu grupa, kao to ekonomska pravila slue da se osigura komunikacija dobara i usluga, a lingvistika pravila, komunikacija poruka. Ova tri oblika komunikacija, u isto vrijeme oblici su raz mjene, meu kojima, oito, postoje odnoaji (jer brani odnosi praeni su ekonomskim davanjima, a jezik posredu je na svim nivoima). Opravdano je, dakle, istraivati posto je li meu njima homologije, i koje su formalne znaajke svakoga tipa uzetog zasebno, i preobraaji koji omoguuju da se prijee iz jednoga u drugi. Ova formulacija problema, koja je uvijek bila moja 3 pokazuje slab temelj kritike koju mi upuuje g. Gurvitch. Po njemu, ja bih mislio da komunikacija, uzeta kao izvor drutvenog ivota, jest prije svega 'govorenje' (loc. cit., str. 16). Traiti u govoru logiki model koji nam moe pomoi jer je savreniji i poznatiji da razumi j e m o strukturu ostalih oblika komunikacije, nikako nije isto to i tretirati ovaj kao poetak onih. Ali ima, u drutvu, mnogo tota drugoga osim branih, ekonomskih i lingvistikih razmjena. Nalaze se tu i oni
1 R. JAKOBSON i M. HALLE, Fundamentals of Language, S-Gravenhage, 1956, str. 27, 28, 17 i passim. 2 Loc. cit., str. 17, i dalje: Prouavanje konstanti fonoloke strukture jednoga jezika mora biti upotpunjeno istraivanjem univezalnih konstanti fonoloke strukture jezika (loc. cit., str. 28). 3 Usp. XV pogl. ove knjige str. 307-309.

93

govori, kojima gg. Haudricourt i Granai priznaju egzisten ciju i analogiju sa samim jezikom: umjetnost, mit, obred, religija, a kojima sam se, odavno ili u novije vrijeme, stra stveno bavio 1 . Ima, napokon, gomila elemenata koji se danas ne mogu strukturirati, bilo po prirodi, bilo zbog nedostatnosti naih spoznaja. Njih prizivaju u korist ne znam kakvog misticizma, jer smatram da su gg. Haudrico urt i Granai sunji, usprkos prividnostima, jedne stanovi te metafizike historije. ini mi se plodnijim zadrati, kao neposredan predmet naih prouavanja, ove strateke ni voe kojima sam govorio, ne zato to su oni jedini ili zato to se sve ostalo u njih pretapa, ve zato to oni jedini, u sadanjem stanju znanosti, omoguuju da se u nae discipline uvedu naini strogoga rasuivanja. Odbijam, dakle, dilemu koju iznose nai autori: ili dru tvo ne postoji kao cjelina, te je ono napravljeno iz jukstapozicije ireduktibilnih sustava; ili su svi razmotreni susta vi ekvivalentni pa izraavaju, svaki na svojemu jeziku, to talitet drutvenog bivstva (loc. cit., str. 128). Na to sam odgovorio unaprijed u lanku iz 1953, koji moji kritiari nisu itali: Da bismo odnose izmeu govora i kulture pri kladno definirali, treba, ini se, otprve iskljuiti dvije hi poteze. Jednu prema kojoj ne bi moglo biti nikakva odno sa izmeu dva reda; i obratnu hipotezu totalne korelacije sa svim nivoima . . . Moja radna hipoteza poziva se, dakle, na jedno srednje stajalite: izvjesne korelacije meu iz vjesnim aspektima i na izvjesnim nivoima, mogu se vjero jatno otkriti, pa je za nas vano da pronaemo koji su ti aspekti i gdje su ti nivoi 2 . Kad bi se htio ustanoviti niz doslovnih korespondencija izmeu govora i kulture shvaene kao sveobuhvatne cje line datosti koje se tiu jednoga odreenog drutva, poi nila bi se logika pogreka koja bi pruila jednostavniji i jai argument od onih to su ih potegli gg. Haudricourt i Granai: naime, cjelina ne moe biti ekvivalent dijelu. Je li ova pogreka u zakljuivanju kadto injenica ameri ke metalingvistike, kojom gg. Haudricourt i Granai ten denciozno pokuavaju da me zbune? To je mogue. Ali, ako se ne varam, rije i stvar, dole su, u Sjedinjenim Dravama, u modu iza mojega saopenja na Meunaro1 Umjetnost, X I I I pogl.; mit, X i XI pogl.; obred, X I I pogl. ove knjige. 2 IV pogl. ove knjige str. 89.

94

dnom kongresu amerikanista, odranom u N e w Y o r k u 2 1 9 4 9 , a ovo je, uostalom, trailo svoju inspiraciju . Pri govori koje sam, od 1952, upuivao tobonjoj metalingvistici vie su tehniki, i oni se situiraju na jednom drugom planu. Zabluda Whorfa i njegovih uenika dolazi odatle to oni vrlo elaborirane lingvistike podatke, koji su pro izvod jedne prethodne analize, sravnjuju s etnografskim promatranjima to se situiraju na empirijskom nivou, ili na planu ideoloke analize koja implicira proizvoljno sjec kanje drutvene stvarnosti. Oni tako usporeuju objek te koji nisu iste prirode, pa su u opasnosti da dou do truizama ili do krhkih hipoteza. Ali gg. Haudricourt i Granai bivaju krivi za istu pogre ku kad piu: Objekt lingvistike konstituiran je jezicima (u uobiajenom smislu ove rijei: francuski jezik, engleski jezik . . . ) . U sociologiji, usporedivi objekti bili bi ono to se imenuje drutvima ili globalnim strukturama (nacija, narod, pleme, itd.). Naime, nuno je da objekt ija se pri roda eli prouavati bude maksimalno nezavisna od drugih objekata 3 . U tom smo sluaju doista izgubljeni, a kritika bez ikakve muke trijumfira. U dvije studije koje ine I I I i IV poglavlje ove knjige ja predlaem neto sasvim dru go. Objekt komparativne strukturne analize nije francu ski jezik ili engleski jezik, nego jedan izvjestan broj stru ktura koje lingvist moe dostii polazei od tih empirij skih objekata, a koji su, na primjer, fonoloka struktura francuskoga, ili njegova gramatika struktura, ili njegova leksika struktura, ili ak i ona nevezanog razgovora koji nije apsolutno nedeterminiran. Ja s ovim strukturama ne sravnjujem francusko drutvo, ak ni strukturu francuskog drutva, kako bi to zamiljao g. Gurvitch (koji umilja da jedno drutvo kao takvo posjeduje strukturu), nego jedan izvjestan broj struktura, koje u potraiti ondje gdje ih je mogue nai, i ne drugdje: u srodnikom sustavu, politikoj ideologiji, mitologiji, ritualu, kodeksu pristoj nosti, i zato ne? u kuhinji. Meu ovim strukturama, koje su sve parcijalni ali za znanstveno prouavanje privilegirani izrazi onog totaliteta koji se zove francu sko, englesko ili neko drugo drutvo, istraujem da li poI I I pogl. ove knjige. Na primjer, u nekim lancima E. Sapira. Usp. E. SAPIR, Selected Writings, itd. 1949. 3 Loc. cit., str. 126.
2 1

95

stoje zajednika svojstva. Jer, ni ovdje, nije rije tome da se jedan originalan sadraj zamijeni drugim, da se ovaj izvede iz onoga, nego da se sazna pokazuju li formalna svojstva meusobno homologije i koje homologije, kontra dikcije i koje kontradikcije, ili su dijalektiki odnosi izrazivi u obliku transformacija. Napokon, ja ne tvrdim da e takve komparacije uvijek biti plodne, nego samo da e to one biti kadto, i da e ova sueljavanja imati veliku va nost da se shvati poloaj nekoga drutva u odnosu na druga istoga tipa, i da se shvate zakoni koji ravnaju njego vim razvojem u vremenu. Dajmo ovdje jedan primjer, drukiji od onih koji su se mogli nai u lancima kojima je rije. K a o i jezik, ini mi se da se i kuhinja nekog drutva moe analizirati u konstitutivnim elementima koji bi se u o v o m sluaju mogli nazvati gustemama to su organizirane prema sta novitim strukturama opozicije i korelacije. Mogla bi se onda razlikovati engleska kuhinja od francuske s pomou tri opozicije: endogeno / egzogeno (to jest nacionalne ili inozemne sirovine); centralno / periferno (baza obroka i sporedna jela); izraeno / neizraeno (to jest ukusno ili bljutavo). Tada bismo imali tablicu gdje znakovi + i odgovaraju znaajki koja pripada ili ne pripada dotinom sistemu:

endogeno/egzogeno centralno/periferno izraeno/neizraeno drugim rijeima: engleska kuhinja pravi osnovne dijelove obroka od nacionalnih proizvoda pripravljenih neukusno, a sporedne dijelove od materijala na inozemnoj osnovi gdje su sve diferencijalne vrijednosti jako izraene (aj, voni kola, marmelada od narane, porto-vino). Obrnuto, u francuskoj kuhinji, opozicija endogeno / egzogeno veo ma slabi ili iezava, a jednako izraene gusteme meu sobno se kombiniraju, isto tako u centralnoj kao i u peri fernoj poziciji. Odgovara li ova definicija takoer i kineskoj kuhinji? Da, ako se ograniimo na prethodne opozicije, ali ne ako uvodimo druge, kao kiselo / slatko to se uzajamno isklju96

uju u u francuskoj kuhinji za razliku od kineske (i njema ke), i ako pripazimo na injenicu da je francuska kuhi nja dijakronijska (u raznim momentima obroka nisu umijeane iste opozicije; tako su francuska predjela konstru irana na opoziciji: priprava maxima /priprava minima tipa: suhomesnata jela /prijesna jela, koja ne nalazimo u idu im dijelovima obroka), dok je kineska kuhinja koncipira na u sinkroniji, to e rei da iste opozicije mogu konstru irati sve dijelove obroka (koji moe biti, iz toga razloga, serviran ujedanput). Moralo bi se pozvati na druge opozi cije da bi se dobila jedna iscrpna struktura; tako na onu izmeu peenog i kuhanog mesa, koja igra tako veliku ulogu u seljakoj kuhinji u unutranjosti Brazila (pri e mu je peenka senzualan nain, kuhano meso prehram beni nain naini koji se uzajamno iskljuuju pri pravljanja mesa). Postoje, napokon, izvjesne nespojivo sti koje su u drutvenoj grupi svjesne i posjeduju norma tivnu vrijednost: toplo jelo / hladno jelo; mljeno pie / al koholno pie; svjei plod / fermentirani plod, itd. Poto smo definirali ove diferencijalne strukture, nije nimalo apsurdno da se upitamo pripadaju li one navlasti to promatranom podruju, ili se ponovno nalaze (uostalom esto preobraene) u drugim podrujima istoga drutva, ili razliitih drutava. Pa, ako naemo da su one zaje dnike nekolikim podrujima, bit emo u pravu zakljuiti da smo dosegli znaajnu vrijednost nesvjesnih stavova drutva, ili drutava koja su u pitanju. Izabrao sam kao uzorak ovaj poneto blijedi primjer, jer je uzet iz suvremenih drutava. N o , gg. Haudricourt i Granai koji su, ini se, tu i tamo, spremni da priznaju vrije dnost moje metode kad je rije drutvima zvanim primitivna, upinju se da korjenito distingviraju ova od sloenijih drutava. Tu je, kau oni, nemogue razumije vanje globalnih drutava. N o , ja sam pokazao da nikad nije rije razumijevanju globalnog drutva (pothvat, u svakom sluaju, neostvariv sensu stricto), nego tome da se u njemu razlikuju nivoi koji se mogu usporeivati, pa tako postaju oni koji neto znae. Da su ovi nivoi brojniji, i da se, svaki za sebe, tee prouava u golemim modernim drutvima negoli u malim divljim plemenima, s time se slaem. Meutim, razlika je u stupnju, ne u prirodi. Isto je tako istina da se, u modernom zapadnom svijetu, lingvi stike granice rijetko podudaraju s kulturnim granica ma ali potekoa nije nepremostiva. Umjesto da se uspo7 Strukturalna antropologija

97

reuju stanoviti aspekti kulture, usporeivat e se diferen cijalni aspekti jezika i kulture, u dva drutva ili poddrutva koja zajedno imaju jedno, ali ne drugo. Tako e se pitati, postoji li neka korelacija izmeu vicar skog ili belgijskog naina da se govori francuski i drugih posebnosti koje izgleda da pripadaju tim drutvima kad se ona usporeuju s posebnostima koje odgovaraju na em. Ne slaem se ni s tvrdnjom da drutvene injenice imaju prostornu dimenziju, dok bi jezik bio indiferentan spram broja ljudi koji njime govore. ini mi se, naprotiv, mogue da se postavi a priori da veliki jezici i mali jezici moraju oitovati, u svojoj strukturi i svojemu raz vojnom ritmu, ne samo povrinu okruja kojim vladaju nego i prisutnost, na svojim granicama, lingvistikih okru ja jednoga drukijeg reda veliine negoli je njihov. Nesporazumi kojima vrvi lanak gg. Haudricourta i Granaia svode se na dvije zablude koje se sastoje, jedna u neispravnom suprotstavljanju dijakronijskog i sinkronijskog stajalita, druga u kopanju rova izmeu jezika, koji bi bio samovlastan na svim nivoima, i ostalih drutvenih injenica koje ne mogu imati isti karakter. Da bi promi cali ove tvrdnje, upadljivo je kako se nai autori priinjaju da ne poznaju lanak Romana Jakobsona Principes de pho nologie historique [Naela historijske fonologije"]1, i, ne manje znamenit, lanak milea Benvenistea gdje se on pita, prema sosirovskom principu, proizvoljnosti lingvi stikog znaka 2 . U vezi s p r v o m tokom, nai autori tvrde da struktural na analiza zatvara lingvista ili etnologa u sinkroniju. Ona bi tako neizbjeivo dovodila do toga da se za svako promatrano stanje konstruira jedan sustav koji se ne moe svoditi na druge, i, dakle, da se negira povijest i evolucija j e z i k a . isto sinkronijska perspektiva dove la bi do te neodrive koncepcije da se dvije fonoloke interpretacije jedne iste fonetike stvarnosti moraju sma trati jednako valjanima. Ovaj prigovor moe se uiniti pouzdanim amerikim ncopozitivistima, neevropskim strukturalistima. Ali, gg. R. JAKOBSON, loc. cit., u: N. TROUBETZKOY, Principes de phonologie, francuski prijevod, Paris, 1949, str. 315-336. 2 . BENVENISTE, Nature du signe linguistique. Acta linguistica. I. 1, 1939. 98
1

Haudricourt i Granai prave ovdje zbrku: u nekim etapama znanstvenog istraivanja, zdrav je stav smatrati da su u sadanjem stanju spoznaje dvije interpretacije jednako pogodne za objanjenje istih injenica. Takva je bila sve do XX stoljea i takva, moda, ostaje situacija fizike. Zabluda lei ne u priznavanju takvog stanja stvari kad ono postoji, nego u tome da se njime bude zadovoljan i da se ono ne nastoji prevladati. N o , strukturalna analiza ve pru a sredstvo da ga izbjegnemo s pomou principa jedinog rjeenja, kojim se Jakobson meu ostalima nepresta no sluio uzajmivi ga od fiziara: Frustra fit per plura quod fieri potest per pauciora [Slobodno prevedeno: Bez razlono je sluiti se mnogim sredstvima u postizavanju onoga to se moe postii sa manje sredstava']. Taj nas princip angaira u smjeru koji je suprotan smjeru prag matizma, formalizma i neopozitivizma, j e r tvrdnja da je najekonominija eksplikacija isto tako ona koja se od svih onih razmatranih najvie pribliava istini, poiva, u posljednjoj analizi, na postuliranom identitetu zakona svijeta i zakona miljenja. Ali, nakon Jakobsonova lanka, znamo, prije svega, da je opozicija izmeu dijakronije i sinkronije uvelike ilu zorna, dobra samo u uvodnim etapama istraivanja. Dostajat e da ga citiramo: Bila bi teka pogreka smatrati statiku i sinkroniju sinonimima. Statiki je prekid fikcija: to je samo pomoni znanstveni postupak, to nije poseban nain bitka. Percepciju jednoga filma moemo promatrati ne samo dijakronijski nego i sinkronijski: ali sinkronijski aspekt filma nije istovetan s jednom izolira nom slikom istrgnutom iz filma. Percepcija kretanja prisutna je isto tako u sinkronijskom aspektu. Isto vai i za na j e z i k . I ovo, to izravno odgovara razmiljanji ma koja su, uostalom, sama vrlo interesantna nai autori prezentirali evoluciji govornog francuskog: Po kuaj da se identificira sinkronija, statika i podruje pri mjene teleologije s jedne strane, i s druge strane dijakronija, dinamika i sfera mehanikog kauzaliteta, neopravda no suavaju okvir sinkronije, prave od historijske lingvisti ke gomilu nepotpunih injenica i stvaraju iluziju, povrnu i tetnu, nekog ponora izmeu problema sinkronije i dija kronije 1 .
1

R. JAKOBSON, loc. cit., str. 333-334 i 335-336.

99

Druga zabluda gg. Haudricourta i Granaia sastoji se u krutom suprotstavljanju jezika koji nas stavlja pred dvostruku proizvoljnost, onu rijei u odnosu na znaenje, i onu znaenja pojma u odnosu na fiziki objekt koji on oznauje i drutva koje odrava, ono, direktan odnos . . . s p r i r o d o m . . . u velikom broju sluajeva 1 , to bi ograni avalo njegov simbolitiki poziv. Mogao bih se zadovoljiti ogranienjem: U velikom bro ju sluajeva, i odgovoriti da se bavim ba drugima. Ali, kako mi implicitna tvrdnja naih autora izgleda kao jedna od najopasnijih koju je mogue formulirati, to u se na avalo njegov simboliki poziv. Od 1939. Benveniste se pitao nee li lingvist biti jednoga dana sposoban da uspjeno pristupi metafizikom proble mu slaganja izmeu duha i svijeta. Makar bi uinio bolje da ga odmah napusti, morao bi ipak nastojati razumjeti da je postaviti odnos kao samovoljan za lingvista jedan nain da se brani od toga pitanja 2 . . . G. Haudricourt (jer on je lingvist ekipe) ostaje i dalje u defenzivi; ipak, kao etnograf i tehnolog, dobro zna da tehnika nije tako pri rodna, ni jezik tako proizvoljan kako to on kae. Ne zadovoljavaju ak ni lingvistiki argumenti prizvani kao potvrda te suprotnosti. Proizlazi li rije pomme de terre [franc. krumpir] uistinu iz proizvoljne konvencije koja oznauje jedan objekt koji nije jabuka i koji nije od zemlje, i iznosi li se na vidjelo proizvoljan karakter pojma kad se konstatira da engleski jezik zove la pomme de terre potato? Zapravo, (francuski izbor jednog termina, uvelike inspiriran didaktikim razlozima, izraava vrlo posebne tehnike i ekonomske uvjete koji su obiljeili definitivno prihvaenje toga prehrambenog proizvoda u naoj zemlji. On, takoer, odraava verbalne oblike koji se upotrebljavaju u zemljama odakle se biljka najvie uvozila. Napokon, rjeenje pomme de terre bilo je ako ne nuno ono bar otvoreno francuskom, jer rije pomme, koja u poetku znai svaki okrugao plod sa sjemenkama ili koticom, imala je ve velik funkcionalni doseg potvr en prijanjim tvorbama kao to su: pomme de pin [ e e r ] , pomme de chne [ i r ] , pomme de coing [ d u n j a ] ,

pomme de grenade [ i p a k ] , pomme d' orange

1 2

[naraa]

HAUDRICOURT i GRANAI, loc. cit., str. 126-127. E. BENVENISTE, loc. cit., str. 26.

100

itd. Moe li izbor u kojemu se izraavaju historijski, geo grafski, socioloki fenomeni u isto vrijeme kad i u pravom smislu lingvistike tendencije, biti, uistinu, smatran proiz voljnim? Kaimo radije da francuski pomme de terre nije bilo jeziku nametnuto nego je postojalo kao jedno od moguih rjeenja (dajui, uostalom, kao opozicija: pomme de l' air [jabuka iz zraka], tako esta u kuhar skom jeziku a koja zamjenjuje termin, redovan u starofrancuskom, pomme vulgaire [obina jabuka] za plod sa stabla, jer je drugi taj koji je opskrbljen jaim koeficijen tom obinosti). Rjeenje proizlazi iz izbora izmeu prije postojeih mogunosti. Proizvoljan na planu pojma, jezik bi to isto tako bio na onome rijei: Nema... nikakva shvatljivog odnosa iz meu izgovaranja jedne rijei i pojma koji ona predstav lja. Na primjer, kakav odnos moe postojati izmeu zatvaranja usana na poetku i na kraju rijei: pomme i okruglog ploda koji poznajemo 1 ? Sosirovski princip, na koji se ovdje pozivaju nai autori, neprijeporan je ako se postavimo samo na jedan plan lingvistike deskripcije; on je odigrao u znanosti jezici ma zamanu ulogu, omoguujui fonetici da se emancipira od naturalistikih metafizikih interpretacija. Ipak, on je samo jedan moment lingvistikog miljenja, i, im se pokua gledati na stvari s jednog poneto preopenitoga stajalita, njegov se domet ograniava i njegova preciznost otupljuje. i Da bih pojednostavnio svoju misao, rekao bih da je lingvistiki znak proizvoljan a priori, ali da on to prestaje biti a posterirori. Nepostoji nita a prirori u prirodi stano vitih pripravljanja na temelju uskislog mlijeka to namee zvuni oblik: fromage [ s i r ] , ili radije from , jer nastavak je zajedniki drugim rijeima. Dovoljno je usporediti francusko froment [penica], iji je semantiki sadraj sasvim razlian, i englesko cheese [ s i r ] , to znai isto to i fromage s pomou drukijega fonetikog materijala. Dovle se lingvistiki znak pojavljuje kao proizvoljan. Naprotiv, nije nikako pouzdano da se ove fonetike odluke, prizvoljne u odnosu na designatum, neprimjetno ne odraavaju, naknadno, ne moda na opem smislu rijei, nego na njihovu poloaju u semantikom miljeu. Ova de1

HAUDRICOURT i GRANAI, loc. cit., str. 127. 101

terminacija a posteriori zbiva se na dva nivoa: fonetikom nivou i nivou rjenika. Na fonetikom planu, fenomeni sinestezije bili su esto opisivani i prouavani. Praktiki sva djeca, i znatan broj odraslih, iako to veina ne priznaje, spontano asociraju zvukove: foneme ili boje zvuka muzikih instrumenata, s bojama ili oblicima. Ove asocijacije postoje i na planu rjenika, za neka jako strukturirana podruja kao to su termini kalendara. Premda asocirane boje nisu uvijek za svaki fonem iste, ini se da subjekti konstruiraju, s pomo u varijabilnih termina, sustav odnosa koji odgovara, na analogan nain i na jednom drugom planu, strukturalnim fonolokim svojstvima dotinoga jezika. Tako jedan sub jekt iji je materinski jezik madarski vidi samoglasnike ovako: i, i, bijelo; e uto; , malo tamnije; a, ukastosmee; , zagasito ukastosmee; o, tamno modro; o, crno; u, u , crveno kao svjea krv. I Jakobson, u povodu ovog promatranja, primjeuje: Rastui kromatizam boja pa ralelan je s prijelazom samoglasnika najvie frekvencije prema onima najnie frenkvencije, a kontrast meu svijet lim i tamnim bojama paralelan je s opozicijom prednjih i stranjih samoglasnika, osim to se tie samoglasnika u, gdje je, ini se, percepcija nenormalna. Ambivalentni zna aj prednjih zaokrunih samoglasnika jasno je indiciran: / , daje veoma zagasito modro sa svijetlim, difuznim razbacanim pjegama; /, daje intenzivno crveno iarano ruiastim pjegama 1 . Nisu, dakle, posrijedi osobitosti koje se mogu objasniti osobnom povijeu i svaijim ukusom. Ne samo da, kako to kau neki autori koje smo netom citirali, prouavanje ovih fenomena moe biti relevantno za veoma vane aspe kte lingvistike, sa psiholokog i teoretskog stajalita 2 , nego nas ono vodi izravno do promatranja prirodnih osnova fonetikog sustava, to jest strukture mozga. Nastavljajui ispitivanje u jednom iduem broju iste revije, g. David I. Mason zakljuuje svoju analizu: Vjerojatno postoji, u ljudskom mozgu, neka karta boja, bar djelomice slina, s topolokog stajalita, karti zvunih frekvencija, koja mora da se u njemu isto tako nalazi. Ako postoji, kako to sugerira Martin Joos, cerbralna karta oblika usne up1 G. A. REICHARD, R. JAKOBSON i E. WERTH, Language and Synesthesia, Word, t. 5, * 2, 1949. str. 226. 2 Loc cit., str. 224.

102

pljine . . . ini se da ona mora biti na neki nain inverzna 1 isto tako karti frenkvencije kao i karti boja . Ako, dakle, dopustimo prema sosirovskom naelu, da nita ne predestinira a priori neke skupine glasova da oznauju neke objekte, ne ini se ni manje vjerojatnim da, jednom usvojene, te skupine glasova aficiraju posebnim nijansama semantiki sadraj koji je uz njih vezan. Primjetilo se da engleski pjesnici izabiru samoglasnike visoke frekvencije (od i do e) kako bi sugerirali blijede slabo osvijetljene boje, dok se samoglasnici niske frekvencije (od u do a) odnose na bogate ili tamne boje 2 . Mallarm se tuio da francuske rijei: jour [ d a n ] i nuit [ n o ] imaju fonetiku vrijednost inverznu svojem smislu. Od asa kad francuski i engleski daju heterogene vrijednosti imenu iste hrane, semantiki poloaj termina nije vie apsolutno isti. Za mene koji sam u nekim razdobljima ivota govorio samo engleski, a da zato ipak nisam bilingvi (bilingvist), fromage i cheese svakako znae istu stvar, ali uz razline nijanse; fromage evocira stanovitu teinu, masnu i pomalo prhku stvar, zasiena ukusa. Ta je rije osobito prikladna da izrazi ono to mljekari nazivaju masno vrhnje; dok me cheese, laki, svje, kiselkast, topljiv u ustima, nepo sredno navodi da mislim na bijeli sir. Arhetipski sir nije, dakle, za mene isti, ve prema tome mislim li na francu skom ili na engleskom. Kad razmatramo rjenik a posteriori, to jest ve usta novljen, rijei gube mnogo od svoje proizvoljnosti, jer smisao koji im dajemo nije vie funkcija jedne konvenci je. On ovisi nainu kako svaki jezik kroji univerzum znaenja relevantnih za rije, on je funkcija prisutnosti ili odsutnosti drugih rijei da se izraze bliski smislovi. Tako time [ v r i j e m e ] i temps [ v r i j e m e ] ne mogu imati isti smisao u francuskom i u engleskom, samim tim to engle ski isto tako raspolae i sa weather [vrijeme u atmosfer skom smislu], to nama nedostaje. Obratno, chair [stoli c a ] i armchair [naslonja] nalaze se, retrospektivno, u veoj semantikoj blizini negoli chaise [stolica] i fauteuil [naslonja]. Rijei se, isto tako, kontaminiraju svojim
D. I. M A S O N , Synesthesia and Sound Spectra, Wort, t. 8, n 1, 1952, str. 41, Martin Joos citiran prema Acoustic Phonetics (dodatak Language: Language Monograph, n 23, travanj-lipanj 1948), I I , 46.
2 L o c . cit., c i t i r a n Poetry, 1940.

M. M. M c D E R M O T T ,

Vocal Sounds

in

103

homofonima, usprkos razlikama u smislu. K a d bismo po zvali mnogo osoba da daju slobodne asocijacije na niz: quintette, sextuor, septuor, bio bih veoma iznenaen da su one izvuene iz broja instrumenata, i da na smisao quintette ne bi, do jedne izvjesne toke utjecala quinte [hripanje kalja]; na onaj sextuor sex1, dok septuor na mee osjeaj trajanja zbog neodlune modulacije prvoga sloga koju razrijeava drugi usporeno, kao nekim sve anim akordom. U svojemu knjievnom djelu, Michel Leiris poeo je prouavanje te nesvjesne strukturacije rjeni ka, kojoj teorija treba da se izradi. I m a l o bi se krivo kad bi se u njoj vidjela neka pjesnika igra, a ne percepcija, kao u teleskopu, fenomena koji su veoma udaljeni od ja sne svijesti i racionalnog miljenja, ali kojih je uloga kapitalna za bolje razumijevanje naravi lingvistikih inje nica 2 . Tako je proizvoljni karakter lingvistikog znaka samo privremen. K a d je znak jedanput stvoren, njegova se vo kacija precizira, s jedne strane prema prirodnoj strukturi mozga, s druge u odnosu na cjelokupnost ostalih znakova, to jest univerzuma jezika, koji prirodno tei k sustavu. Prometni propisi isto su tako proizvoljno dodijelili od govarajue semantike vrijednosti crvenom svjetlu i zele nom svjetlu. M o g l o se i suprotno izabrati. N o , ipak, afektivne rezonance i simbolike harmonije crvenog i zelenog ne bi tu bile naprosto preokrenute. U dananjem sustavu, crveno evocira opasnost, nasilje, krv; a zeleno, nadu, mir, tiho odvijanje prirodnog procesa kao to je biljni rast. N o , kako bi to bilo da je crveno znak slobodnog puta, a zele no zabranjenog prijelaza? Nema sumnje da bi se crveno osjealo kao znak ljudske topline i komunikativnosti, zele no kao hladan i opak simbol. Crveno ne bi, dakle, isto i naprosto dolo na mjesto zelenoga i obratno. Izbor znaka moe biti proizvoljan, ovaj ipak zadrava neku vlastitu vrijednost, neki nezavisan sadraj, koji se kombinira s funkcijom osmiljavanja da bi je modulirao. Ako se opo zicija crveno/zeleno preokrene, njezin semantiki sadraj primjetno se pomie, jer crveno ostaje crveno, i zeleno ze1 To je za mene toliko istinito da se muim kako ne bih upotrijebio na francuskom izrazu sextette (koji bi bio anglicizam), nesumnjivo zbog nastavaka za enski rod. 2 M. LEIRIS, La Rgle du jeu: t. I, Biffures, Paris, 1948; t. I I , Fourbis, Paris, 1955.

104

leno, ne samo kao osjetni stimuli od kojih je svaki obda ren vlastitom vrijednou, nego i zato to su oni isto tako uporita tradicionalne simbolike kojom se, od trenutka kad povijesno postoji, ne moe vie manipulirati apsolu tno slobodno. Kad se prelazi s jezika na druge drutvene injenice, iznenauje nas da se g. Haudricourt daje zavesti jednom empiristikom i naturalistikom koncepcijom odnosi ma izmeu geografske sredine i drutva, premda je on sm toliko uinio kako bi dokazao umjetni karakter odnosa koji ih spaja. Upravo sam pokazao da jezik nije tako jako proizvoljan; ali odnos izmeu prirode i drutva to je mnogo vie negoli bi htio da nas u to uvjeri lanak ko jemu je rije. Zar mi je potrebno podsjeati da se svaka mitska misao, itav ritual, sastoji u reorganizaciji iskustva koja je vidljiva u jednom semantikom sustavu? Da razlozi iz kojih razna drutva izabiru da iskoriste ili da odbace neke prirodne proizvode, i kad ih upotrebljavaju, promjene njihova koritenja na koje se odluuju, zavise ne samo od njihovih unutarnjih svojstava nego i od sim bolike vrijednosti koja im se dodjeljuje? Ne gomilajui ovdje primjere koji se povlae u svim prirunicima, ostat u samo pri jednom autoritetu, koji nije sumnjiv zbog idealizma, onom Marxovu. U Kritici politike ekonomije on se pita razlozima koji su ljude doveli do toga da iza beru plemenite kovine kao pramjere vrijednosti. Nabraja vie njih koji su u vezi s prirodnim vrijednostima zlata i srebra: homogenost, djeljivost na bilo kakve dije love, koji se uvijek mogu taljenjem opet spojiti, visoka specifina teina, rijetkost, pokretnost, nepokvarljivost, pa nastavlja: S druge strane, zlato i srebro nisu samo negatino suvini i nepotrebni proizvodi; ali njihova estetska svojstva ine od njih prirodnu materiju raskoi, nakita, potreba sveanog odijevanja, ukratko pozitivan oblik obi lja i bogatstva. Oni su u odreenoj mjeri ukruena svjet lost izvuena iz podzemnog svijeta; srebro, naime, odraava sve svjetlosne zrake u njihovoj izvornoj mjeavini, a zlato najmoniju boju, crveno. Ali, smisao boja najpopularniji je oblik estetskog smisla uope. Jacob Grimm pokazao je etimoloke odnose, u raznim indogermanskim jezicima, koji povezuju plemenite kovine s bojama 1 . K. Marx, Critique de Rmy, Paris, 1899, str. 216. l'Economie politique, preveo Lon 105

Dakle, sm nas Marx poziva da otkrivamo simbolike sustave koji, istodobno, lee ispod govora i odnosa to ih ovjek odrava sa svijetom. Jedino nas svakidanji ivot uvjerava da je banalno i jednostavno to jedan proizvodni odnos poprima oblik objekta 1 . Ali, od trenutka kad se mnogobrojni oblici drutvenog ivota ekonomski, lingvistiki, itd. pojavljuju kao odnosi, otvara se put jednoj antropologiji shvaenoj kao opa teorija odnosa, i analizi drutava s obzirom na dife rencijalne znaajke to pripadaju sustavima odnosa koji definiraju i jedne i druge.

Loc. cit., str. 14.

106

DRUTVENA

ORGANIZACIJA

VI poglavlje

POJAM ARHAIZMA U ETNOLOGIJI 1

Usprkos svim nedostacima, i unato zasluenim kritika ma, svakako se ini da je, u pomanjkanju boljeg izraza, ter min primitivan definitivno zauzeo mjesto u suvremenom etnolokom i sociolokom rjeniku. Prouavamo, dakle, primitivna drutva. Ali to pod time razumjevamo? U onome glavnom, izraz je dosta jasan. Znamo da primiti van oznauje irok skup puanstava koja su ostala ne pismena i, zbog toga, nedostupna metodama istraivanja istoga historiara; da njih, samo u novije vrijeme, po gaa ekspanzija mehanike civilizacije: da su ona, dakle, tua, po drutvenoj strukturi i po shvaanju svijeta, poj movima koje politika ekonomija i politika filozofija smatraju fundamentalnima kad je rije naem drutvu. Ali kuda prolazi demarkaciona linija? Stari Meksiko udo voljava drugom kriteriju, ali vrlo nepotpuno prvom. Arhajski Egipat i Kina otvaraju se etnolokom istraivanju, zacijelo ne zato to bi im pismo bilo nepoznato nego zato to mnotvo ouvanih dokumenata ne udovoljava uvjetu da upotreba ostalih metoda postane suvina; ni jedan ni druga ne nalaze se izvan aree mehanike civilizacije: oni su joj samo prethodili u vremenu. Obrnuto, injenica da folklorist radi u sadanjosti, i u arei mehanike civilizaci je, ne moe ga izolirati od etnologa. Ve deset godina, u Sjedinjenim Dravama, prisustvuje se jednoj senzacional noj evoluciji koja, nesumnjivo, prije svega otkriva duho vnu krizu u koju je dospjelo suvremeno ameriko dru tvo (koje poinje sumnjati samo u sebe i uspijeva jo da sebe razumije tek uz onu primjesu stranosti koju sva1 Publicirao pod o v i m naslovom Sociologie, t. 12, 1952, str. 32-35.

u:

Cahires

internationaux

de

109

ki dan sve vie dobiva u vlastitim oima), ali koja, otva rajui etnolozima vrata tvornica, nacionalnih i municipal nih javnih slubi, kadto ak i tabova, preutno obzna njuje da je izmeu etnologije i drugih znanosti ovjeku razlika vema u metodi negoli u predmetu. Ipak, jedino je predmet ono to ovdje hoemo razmo triti. Jer, zapanjiva je konstatacija da, gubei osjeaj za predmet koji j o j je vlastit, amerika etnologija puta da se izgubi metoda preusko empirijska, ali precizna i bri ljiva kojom su je oboruali njezini osnivai, u korist neke esto simplicistike i, u pogledu istraivakih postu paka, nesigurne drutvene metafizke. Metoda se moe po boljati, i utoliko prije proiriti, samo uvijek sve egzaktnijim poznavanjem svojega posebnog predmeta, njegovih specifinih znaajki i njegovih distinktivnih elemenata. Mi smo daleko od toga. Zacijelo, termin primitivan ini se da je definitivno zatien od konfuzija to ih impli cira njegov etimoloki smisao, a podrava zastarjeli evolucionizam. Primitivan narod nije zaostao ili zakasnio na rod; on moe, na nekom podruju, svjedoiti duhu inven cije i realizacije koji ostavlja daleko iza sebe uspjehe civiliziranih. Tako, ona prava planirana sociologija koju otkriva prouavanje australskih drutava, integracija afektivnog ivota u kompleksan sustav prava i obaveza u Melaneziji, koritenje religioznog osjeaja da bi se za snovala upotrebljiva, ako ne uvijek i harmonina, sinteza individualnih aspiracija i drutvenog poretka. Jedan primitivan narod nije vie narod bez historije, iako nam njezino odvijanje esto izmie. Seligmanovi ra 1 dovi uroenicima N o v e Gvineje pokazuju kako se jed na prividno vrlo sistematina drutvena struktura sad oslo baala, sad odraavala kroz niz sluajnih dogaaja: ratovi, migracije, suparnitva, osvajanja. Stanner je opisao pre pirke kojima je povod, u jednom suvremenom drutvu, proglaenje zakona srodstvu i braku: mladoturski re formatori, koji su se obratili na nauku susjednog stano vnitva, zalau se za pobjedu suptilnijeg sustava jednostav nosti drevnih ustanova; i uroenici koji nekoliko godina ive daleko od svojega plemena ne uspijevaju, kad se vra te, prilagoditi se novom poretku 2 . U Americi, broj, raspoC. G. S E L I G M A N , The Melanesians of Britsih New Guinea, London, 1910. 2 W. . H. S T A N N E R , Murinbata kinspih and totemism, Oceania, t. 7, n 2, 1936-1937.
1

110

red i reciproni odnosi klanova Hopi ne bijahu, prije dva stoljea, onakvi kakvi su danas 1 . Mi to sve znamo, ali to smo odatle izvukli? Jednu teoretski smuenu, stvarno neupotrebljivu distinkciju izmeu tobonjih primitivaca, tako oznaenih konvencijom (koja, uostalom, obuhvaa gotovo sve populacije to ih prouava etnolog), i nekih ri jetkih pravih primitivaca svedenih na jedine Australce i 2 Fuegijce prema rezimeu teaja Marcela Maussa . Malo prije vidjeli samo to valja misliti Australcima. Bi li Fuegijci (i neka druga junoamerika plemena to ih njima dodaju neki autori) 3 bili dakle, jedini, uz stanovite pigmejske grupe, koji uivaju pretjeran privilegij da su trajali i da nemaju nikakve povijesti? Ova udna tvrdnja poiva na dvostrukom argumentu. Prije svega, historija ovih naroda nama je totalno nepoznata, a, zbog nedostatka ili siroma tva usmenih predaja i arheolokih tragova, ona je zauvi jek nedohvatljiva. Odatle se ne moe zakljuiti da ona ne postoji. U drugom redu, ti narodi oivljuju, arhaizmom svo jih tehnika i svojih institucija, ono to nam je mogue rekonstituirati drutvenom stanju veoma drevnih puanstava, koja su ivjela prije desetak dvadesetak tisulje a; odatle zakljuak: kakva su bila u toj davnoj epohi, takva su ostala i danas. Filozofiji se povjerava briga da objasni zato se, u nekim sluajevima, dogaalo neto, i zato se, u ovim, ne dogaa nita. Kad je jednom prihvaena na ovom filozofskom planu, debata izgleda bezizlazna. Dopustimo, dakle, kao teoretsku mogunost da su neki etniki fragmenti mogli ostati iza, uostalom nejednakog, kretanja koje pokree ovjean stvo: bilo da su evoluirali jedva primjetnom sporou ko ja bi im do danas ouvala najbolji dio njihove primitivne svjeine; bilo, naprotiv, da ih je njihov razvojni ciklus, prerano, zakrljao, ostavio ukruene u definitivnoj inerciji. Pravi problem ne postavlja se tako. K a d se danas proma tra neko po svoj prilici arhaiko puanstvo, da li se mogu istaknuti izvjesni kriteriji ija bi prisutnost ili odsutnost doputala donoenje odluke, zacijelo ne afirmativne vidjelo se da je hipoteza ideoloka i nepristupna dokazi1

of

R. H. L O W I E , Notes on H o p i clans. Anthropological Papers

J. M. C O O P E R , The South American Proceedings of the 8th American Scientific ton, 1940, t. I I , str. 147, 160.

1929. 2 Marcel
3

the

American

Museum

of

Natural

History,

t.

30,

str.

6,
1.

M A U S S , Manuel d'Ethnographie,

Paris

Marginal Congress,

1947,

Cultures, Washing

str.

1ll

vanju nego negativne? Ako ovaj negativni dokaz moe biti pruen za svaki poznat i naveden sluaj, pitanje e biti rijeeno praktiki, ako ne teoretski. Ali tada bi se postavio nov problem koji bi valjalo rijeiti: budui da je iskljueno razmatranje prolosti, koje formalne zna ajke, to se tiu strukture, razlikuju drutva zvana pri mitivna od onih koja imenujemo modernim ili civilizira nim? Takva su pitanja koja bismo eljeli potaknuti, raspra vljajui sluaju nekih junoamerikih drutava u pogle du kojih je nedavno bila obnovljena hipoteza prvobitnog arhaizma.
* * *

Poslije Martiusa 1 , etnolozi obiavaju dijeliti uroenike kulture tropske Amerike u dvije velike kategorije. One morske obale sustava Orinoko-Amazona karakteriziraju se umskom, ili priobalnom postojbinom u blizini ume; zemljoradnjom rudimentarne tehnike, ali prostranih kr evina s mnogim kulturnim vrstama; diferenciranom dru tvenom organizacijom, koja nagovijeta ili potvruje ja snu drutvenu hijerarhiju; i prostranim kolektivnim nas tambama koje ujedno svjedoe nivou uroenike indu strije i stupnju drutvene integracije. Arawak, Tupi i Karib posjeduju u raznim stupnjevima, i uz regionalne varijacije, te znaajne crte. Naprotiv, centralni Brazil na stanjen je puanstvima nerazvijenije kulture; kadto no madska i neupuena u podizanje stalnih nastambi i u grnarstvo, ona ive od branja i sakupljanja, ili, kad su sje dilaka, pribjegavaju individualnom ili kolektivnom lovu, radije negoli vrtlarstvu koje, u njih, ostaje dodatno zani manje. Pod imenom Ge, Martius je vjerovao da moe ustrojiti, kao jednu jedinu kulturnu i lingvistiku po rodicu, puanstva koja se stvarno razlikuju jezikom i drugim aspektima respektivnih kultura; u njima je vidio potomke divljih Tapuya koje su putnici X V I stoljea opi sali kao tradicionalne neprijatelje Tupia s obale: da su ih oni gonili prema unutranjosti, u toku migracija koje su im morale osigurati posjed primorja i doline Amazone.
1 C. F. Ph. VON MARTIUS , Beitrge zur Ethnographie,.. ., Leipzig, 1867.

112

Zna se da su ove migracije zavrile tek u X V I I stoljeu, a poznati su ak i njihovi noviji primjeri. Ova zavodljiva konstrukcija bila je, u posljednjih dva deset godina, uzdrmana istraivanjima neprealjenog Cur ia Nimuendajua u vie plemena tobonje porodice Ge, koja nastavaju savanu izmeu primorskog lanca i doline Araguaya, na brazilskom istoku i sjeveroistoku. K o d ple mena Ramkokamekran, Cayapo, Sherent i Apinay, Nimuendaju je najprije otkrio zemljoradnju originalniju ne goli se to pretpostavljalo: neka od ovih plemena gajila su vrste (Cissus sp.) drugdje nepoznate. Ali osobito na podru ju drutvene organizacije, ovi tobonji primitivci otkrili su sustave zaudne kompleksnosti: egzogamske polovice koje dalje odreuju sastav sportskih ili ceremonijalnih polovica, tajnih drutava, mukih udruenja i dobnih raz reda. Ove strukture obino prate nivoe mnogo razvijenije kulture. Moe se zakljuiti, bilo da ove sturkture nisu svojstva takvih nivoa, bilo da arhaizam tobonjih Ge nije onako neprijeporan kako izgleda. Interpretatori Nimuendajuovih nalaza, osobito L o w i e i Cooper, bili su naklonjeni prvom objanjenju. Tako L o w i e pie da pojava matrilinearnih obitelji u kulturama kakve su ona Canella i Bororo, dokazuje da ova institucija moe mjestimino iskrsnuti kod lovaca i sakupljaa, ili, u najbolju ruku, kod naroda koji su ostali u prvoj fazi vrtlarstva 1 . Ali, zasluuju li Ge i njima na zapadnoj visoravni odgovarajui Bororo i Nambikwara bezuvjetno takvu definiciju? Ne mogu li se u njima isto tako dobro vidjeti regresivci, koji bi, pavi s jednog vieg nivoa materijalnog ivota i drutvene organi zacije, sauvali neku njihovu crtu kao trag negdanjih uvjeta? U vezi s tom hipotezom, sugeriranom u toku jedne privatne korespodencije, L o w i e je pristao da odgovori kako bi alternativa bila shvatljiva, ali kako bi njezini termini ostali jedanko nepouzdani dokle se ne bi napravio precizan model za koji bi se moglo dokazati da je dru tvena organizacija Canella i Bororo njegova oslabljena replika 2 . Ima mnogo naina da se odgovori ovome zahtjevu, a prvi je nesumnjivo varav u svojoj jednostavnosti. N o , ipak, visoke pretkolumbovske kulture Perua i Bolivije poznavale
1 R. H. L O W I E , A N o t e on the N o r t h e r n Ge of American Anthropologist, . s., t. 43, 1941, str. 195.

Brazil,

Id.

Strukturalna antropologija

113

su neto to nalikuje na dualistiku organizaciju: stanovni ci glavnoga grada Inka bili su podijeljeni na dvije grupe. Gornji Cuzco i Donji Cuzco, ije znaenje nije bilo samo geografsko, jer, za. vrijeme ceremonija, mumije predaka bile su sveano postavljene u dva odgovarajua reda kao to se to dogaalo u Kini dinastije u 1 . I sm L o w i e , koji komentirajui na opis jednog sela B o r o r o iji plan odra ava sloenu drutvenu strukturu, podsjea u toj stvari na plan Tiahuanacoa kako ga je rekonstruirao Bandelier 2 . Isti dualizam, ili u svakom sluaju njegove osnovne teme, pro tee se sve do centralne Amerike, u obrednom antagoni zmu astekih redova Orla i Jaguara. Dvije ivotinje igraju svoju ulogu u mitologiji grupe Tupi i drugih junoamerikih plemena, kako to svjedoi motiv Nebeskog Jaguara, i obredno zatvaranje u krletku orla-harpije u uroenikim selima Xingu i Machado. Ove slinosti izmeu dru tava tupi i astek proteu se na druge aspekte vjerskog ivota. Ne bi li se konkretan model, iju slabu repliku daju primitivne kulture tropske savane, mogao nalaziti na visokim andskim platoima? Odgovor je suvie jednostavan. Sigurno su se zbivali dodiri meu velikim civilizacijama visoravni i barbarima savane i ume: trgovinske razmjene, vojna izvianja, ar kanja predstraa. Uroenici iz aka znali su za postojanje Inka i opisivali, po uvenju, njihovo arobno kraljevstvo prvim putnicima. Orellana je nailazio na zlatne predmete u srednjoj Amazoni; a bile su iskapane ak i u saopaulovskom primorju metalne sjekire peruanskog podrijetla. Ipak, tako strmoglav ritam ekspanzije i zalaza andskih civilizacija mogao je doputati samo sporadine i kratko trajne razmjene. S druge strane, drutvena organizacija Asteka ili Inka stigla nam je, preko opisa osvajaa zane senih svojim otkriem, s jednim sistematikim karakte rom koji ona bez sumnje nije posjedovala. U oba sluaja prisustvuje se efemernoj koaliciji veoma razlinih kul tura, esto vrlo starih i meu sobom heterogenih. Iz po voljnoga mjesta to ga je neko pleme privremeno zauzimalo
G. DE LA V E G A , Historie des Incas, franc, prijevod, Paris, 1787, sv. I, str. 167; H. M A S P E R O , la Chine antique, Paris, 1927, str. 251-252. 2 C. N I M U E N D A J U i R. H. L O W I E , T h e Dual Organization of the Ramkokamekran (Canella) of Southern Brazil, Ameri
1

can Anthropologist, . s., 114

t. 29, 1927, str. 578.

izmeu toliko drugih, ne moe se zakljuiti da su se nje govi posebni obiaji obdravali na cijelom prostoru teri torija gdje se kretao njegov utjecaj, sve da su njegovi dostojanstvenici irili ovu fikciju, osobito kod evropskih pridolica. Ni u Peruu ni u Meksiku, nikada se nije uisti nu poznavalo neko carstvo iji bi model skromnim sred stvima nastojali obnoviti naseljeni narodi, klijenti ili na prosto zablijeteni svjedoci. Analogije meu niskim i vi sokim kulturama ovise dubljim razlozima. Dualistika je organizacija, naime, tek jedna crta meu drugima koje su zajednike dvama tipovima. Ove crte ra sporeene su na najkonfuzniji nain. One nestaju i opet se javljaju, bez obzira na geografsku udaljenost i na nivo dotine kulture. Reklo bi se da su nasumce razbacane ita vom povrinom kontinenta. Nalaze se sad prisutne, sad odsutne, sad grupirane a sad izolirane, raskono razvijene u jednoj velikoj civilizaciji, ili krto ouvane u najnioj. Kako da se objasni svaki od ovih sluajeva fenomenima difuzije? Za svaki sluaj trebalo bi utvrditi neki historijski doticaj, odrediti njegov datum, obiljeiti itinerar migracije. Zadatak ne bi bio samo neostvariv, on ne bi odgovarao stvarnosti, koja nam pokazuje jedan globalan stjecaj okolnosti a koji treba razumjeti kao takav. To je mnogo stran fenomen sinkretizma, iji su povijesni i mjesni uzroci mnogo raniji od poetka onoga to nazivamo pretkolumbovska historija Amerike i to nas jedna zdrava metoda obvezuje da prihvatimo kao poetnu situaciju, iz koje su se rodile i razvijale visoke kulture Meksika i Perua. Moe li se pronai sliku te poetne situacije u sada njem stanju niskih kultura savane? Nemogue; nema shva tljivih prijelaza, nema etapa koje se mogu rekonstituirati, izmeu kulturnog nivoa grupe Ge i poetaka kulture Maya, ili arhajskih nivoa doline Meksika. Dakle, jedni i drugi proizlaze iz iste baze, nesumnjivo zajednike, ali ko ja se mora traiti na meusredinjem planu izmeu sada njih kultura savane i starih civilizacija visoravni. Mnogobrojne indikacije potvruju tu hipotezu. Prije sve ga, arheologija pronalazi, ak u novijoj prolosti, centre relativno evoluirane civilizacije preko itave tropske Ame rike: Antili, Marajo, Cunani, donja Amazona, ue Tocantina, ravnica Mojos, Santiago del Estero; isto tako, veliki petroglifi iz doline Orinoka i drugih regija, koji pretposta vljaju ekipni rad, na ije se zapanjujue primjene u krenju 115

i vrtnoj kulturi nailazi jo danas kod grupe Tapirap . Orellana se divio raznolikim, mnogobrojnim i razvijenim kulturama du Amazone s poetka povijesnog razdoblja. Moe li se pretpostaviti da u epohi njihova najvieg pro cvata, inferiorna plemena nisu, bar donekle sudjelovala u toj ivotnosti, ijih se znakova prisjetismo? Sama dualistika organizacija ne konstituira diferenci jalne znaajke savanskih puanstava: na nju se ukazivalo, u umi, kod grupa Pirintintin i Munduruku; ona je vjero jatna kod pripadnika Temb i Tukuna, a pouzdana na dva kraja Brazila, kod Arawaka isto tako visoke kvalitete kao kod Palikura i Terenoa. Sami smo je susreli, u postojeim tragovima, kad Tupikawahiba gornjega Machada, tako da se, as u matrilinearnim i as u patrilinearnim modaliteti ma, moe definirati jedna area dualistike organizacije ko ja se prua od desne obale Tocantina do Rio Madeira. Nemogue je definirati dualistiku organizaciju u Junoj Americi kao neku tipinu crtu najprimitivnijih nivoa, kad je oni dijele sa svojim umskim susjedima, iskusnim vrtla rima i lovcima na glave, koji imaju mnogo razvijeniju kulturu. Ne smije se odvajati drutvena organizacija naroda sa vane od one njihovih susjeda iz umovitih dolina i rije nih padina. I obrnuto, kadto se situiraju u tobonje arhaike nivoe plemena vrlo razline kulture. Primjer gru pe Bororo prua posebno potresan dokaz tih lanih ana logija. Da bi se od njih napravili pravi prmitivci, ili da bi ih njima pribliili, neki se pozivaju na jedan tekst von den Steinena: ene, navikle upati divlje korijenje u gutari, nalaze zadovoljstvo da rue mlade biljke (manioka) pomno preokreui zemlju u nadi da e nai jestivo kori jenje. Ovo lovako pleme nije znalo ni za kakvu pravu zemljoradnju, i osobito za strpljivo ekanje da se gomolji razviju 2 . Odatle se zakljuuje da su prije njihova dodi ra s ekspedicionim korpusom, koji ih je morao pokoriti, Bororo iskljuivo ivjeli od lova i sakupljanja. To znai zaboraviti da se komentar odnosi na vrtove brazilskih voj nika, ne uroenika, i da se, prema istom autoru, B o r o r o
1 H. B A L D U S , Os T a p i r a p , Revista do Arquivo Municipal, S o P a u l o , 1944-1946. 2 . V O N DEN STEINEN, Unter der Naturvlkern Zentral-Brasiliens. 2. i z d . B e r l i n 1897; str. 581. p o r t u g a l s k o g p r i j e v o d a , S o P a u l o 1940.

116

nisu brinuli za darove civilizacije 1 . Dovoljno je staviti ove primjedbe u kontekst koji prua tako ivu sliku dezin tegracije drutva B o r o r o pod utjecajem njihovih samo zvanih pacifikatora da bi se shvatio njihov anegdotski karakter. Sto nas one ue? Da u to doba B o r o r o nisu obra ivali zemlju? Ali njih su u toku vie od pedeset godina ko lonizatori nemilosrdno proganjali i tamanili. I l i prije, da su uroenici smatrali probitanijim da potkradaju vrtove voj nih jedinica negoli da za njih kre ume? Nekoliko godina poslije, 1901, Cook je zapazio polja maloga utog kukuruza kod Bororoa sa R i o Ponte de Pedra (tada slabo poznatog pritoka R i o So Loureno) 2 . U vezi sa selima sa R i o Vermelho, koja su ostala nezavi sna, Radin je pisao 1905: U koloniji Theresa Christina Bororo ba mnogo ne sade, pa je, moda, iz toga razloga profesor von den Steinen, koji ih vidio kako obrauju zemlju samo prisilno, odatle zakljuio da oni nikad nisu bili zemljoradniko pleme. Ali g. Fric otkrio je kod onih koji jo ive u divljakom stanju brino odravane nasa de 3 . . . Isti autor jo bolje opisuje jedan agrarni obred, ceremoniju blagoslova prvih plodova ije bi troenje iza zvalo smrt bez toga posveenja, a koja se sastoji u ispi ranju tek dozrelog kukuruzova klipa, to se zatim postavi pred aroetorraria (ili amana) koji neprekidno nekoliko sati plee i pjeva, neprestano pui, i tako dolazi u neku vrstu hipnotike ekstaze. Podrhtavajui svim miiima, grize tada klip putajui isprekidane krikove. Ista se ceremonija dogaa kad se ubije krupan komad divljai . . . ili ulovi velika riba. Bororo su uvjereni da bi svaki onaj koji dotakne neposveeno meso ili neposveen kukuruz .. . poginuo sa svima svojima 4 . K a d se pomisli da je, osim sela s R i o Vermelho, drutvo B o r o r o posvema propalo izmeu 1880. i 1910, teko se moe dopustiti da su uroenici nali vremena i potrudili se, u tako traginom i tako kratkom vremenskom razmaku, da sasvim novu zemljoradnju okrune vrlo kompliciranim agrarnim obre1
2

W. A. COOK , T h e B o r o r o Indians of M a t t o Grosso, Brazil, Smithsonian Miscellaneous Collection, t. 50, Washington, 1908. 3 V. FRIC i P. R A D I N , Contributions to the Study of the B o r o r o Indians, Journal of the Royal Anthropological Institute, t. 36, 1906, str. 391-392.
4

Loc. cit., str. 580.

Id.

117

dom. Osim ako ve nisu posjedovali drugi, to bi u isto vrijeme impliciralo tradicionalan karakter prve. Pitanje je, dakle, da se sazna moe li se ikad, u Junoj Americi, govoriti pravim lovcima i sakupljaima. Neka plemena danas izgledaju vrlo primitivna: Guyaki iz Pa ragvaja, Siriono iz Bolivije, Nambikwara s izvora Tapajoza, i sakupljai iz doline Orinoka. N o , ipak, rijetka su ona koja nikako ne poznaju vrtlarstvo, i svako se nalazi izoli rano meu grupama viega nivoa. Povijest svakoga od njih, kad bismo je poznavali, bolje bi objasnila njegovo pose bno stanje negoli hipoteza nekom arhaikom nivou iji bi ono bilo preostatak. Ona najee prakticiraju neko osnovno vrtlarstvo koje nije podesno da zamijeni lov, ri bolov i sakupljanje. To je nedovoljno da se dokae kako je rije obraivaima zemlje poetnicima, a ne obraivaima zemlje koji su nazadovali zbog novih uvjeta egzistencije koji im bijahu nametnuti. Neprealjeni otac J. M. Cooper predloio je podjelu plemena tropske Amerike na dvije glavne grupe, koje respektivno imenuje silval [ u m s k a ] i marginal [pog ranina]; marginalna grupa opet bi se podrazdjeljivala u savanal [ s a v a n s k a ] i intrasilval [ m e u u m s k a ] 1 . Mi emo zadrati samo glavnu distinkciju, koja je, moda, od neke praktine koristi, ali u kojoj bi se pogreno traio neki prikaz injenica. Nita ne dokazuje, pa ak i ne upu uje, da je savana bila nastavana u arhajsko doba; na protiv, svakako se ini da, ak i u svojoj dananjoj postoj bini, savanska plemena nastoje ouvati tragove jednoga naina umskog ivota. U duhu junoamerikog uroenika nijedna geografska distinkcija nije jasnija i prisutnija od one savane i ume. Savana je nepodesna ne samo za vrtlarstvo nego i za sa kupljanje divljih plodova: vegetacija i ivotinjski ivot u njoj siromani su. Naprotiv, brazilska uma raskona je plodovima i divljai, i, koliko god se plitko zaore, nje zino tlo ostaje bogato i plodno. Kontrast izmeu umskih vrtlara i savanskih lovaca moe imati kulturno znaenje: on nema prirodnog temelja. U tropskom Brazilu uma i rijene padine tvore najpovoljniju sredinu za vrtlarstvo, lov, ribolov, a takoer za pobiranje i sakupljanje. Pa ako je savana razbatinjena, ona je to ujedno sa svih ovih gledita. Ne moe se praviti razlika izmeu jedne pred1

J. M. COOPER, loc. cit.

118

vrtlarske kulture, koju su sauvali savanski narodi, i je dne vie kulture, na vrtlarskoj osnovi u umskim zemlji tima: jer su narodi ume ne samo najbolji vrtlari (od ostalih) nego i najbolji berai i sakupljai (isto tako od ostalih). Razlog je tome vrlo jednostavan: vie toga se mo e sakupiti u umi negoli izvan nje. Vrtlarstvo i sakuplja nje koegzistiraju u oba miljea, ali su jednako tako bolje razvijeni u jednom negoli u drugom. Ovo vee umijee umskih drutava da se snalaze u pri rodnom miljeu potvruje se isto tako u odnosu na divlje vrste kao i na kulturne vrste. Biljni milje varira od istoka prema zapadu tropske ume; ali nain ivota mijenja se manje negoli upotrebljavane vrste: identini koaraki pro izvodi napravljeni su sad od jednog tipa palme a sad od drugog; igraju zapanjujue istu obrednu ulogu, ali su izra eni od razliitih biljaka. Proizvodi se mijenjaju, upotrebe ostaju. S druge strane, savanski determinizam samo nega tivno utjee; ne otvara nove mogunosti nego samo skuuje mogunosti ume. Nema savanske kulture. Ono to se, toboe, tako oznauje jest blaga replika, slaba jeka, nemo no oponaanje umske kulture. Sakupljaki narodi izabra li bi umsku postojbinu isto tako kao i umski; ili, tonije, oni bi ostali u umi da su to mogli. Ako nisu, nije to zbog neke tobonje savanske kulture koja bi im navlastito pripadala; to je zato to su bili iz nje otjerani. Tako su Tapuya bili potisnuti u unutranjost velikim migracijama Tupia. K a d je to utvreno, lako e se dopustiti da je, u nekom tono odreenom sluaju, nova postojbina mogla poziti vno utjecati. Lovna vjetina Bororoa bila je, nesumnjivo, probuena ili pomognuta estim boravljenjem na mova rama srednjega toka Paragvaja punim divljai, a mjesto koje zauzima ribolov u ekonomiji grupe Xingu zacijelo je vee od onoga koje je on mogao imati u sjevernim predjelima odakle potjeu grupe Aeto I Kamayura. Ali, svaki put kad za to imaju priliku, savanska plemena gre vito se dre ume i uvjeta umskoga ivota. itavo vrtlar stvo obavlja se na uskoj prevlaci umske galerije, koja, i u savani, ide uz glavne tokove vode. Zapravo, drugdje se ne bi mogla obraivati zemlja, pa se Bakairi rugaju legendarnom jelenu aren jaku koji je toliko glup da sadi svoju manioku u gutari. 1 Uroenici poduzimaju
1

K. VON DEN STEINEN , loc cit., str. 488. 119

duga putovanja kako bi osvojili umu gdje e nai neke proizvode prijeko potrebne za svoju industriju: velike bambuse, koljke i sjemenje. Jo su upadljiviji naini pri premanja divljih biljaka. umska plemena posveuju im obilje spoznaja i postupaka; tako vaenju krobi iz sri palmi, alkoholnom vrenju sjemenja u trapu i prehrambenoj upotrebi otrovnih biljaka. Sve se to svodi, kod savanskih naroda, na nasumino sabiranje iza kojega slijedi nepos redno troenje, kao da je potrebno odmah nadoknaditi nestanak inae uravnoteenoga prehrambenog reima. Da pae, u njih branje i sabiranje nekako slikovito izraavaju razvodnjene i utale tehnike. 1

Prethodna razmatranja odnose se samo na tropsku Ame riku. Ali, ako su ona tona, doputaju da se izvuku kriteri ji openitije valjanosti, koji bi se mogli iskoristi u svakom sluaju to bi opravdavalo promicanje hipoteze autenti nog arhaizma. Ne ini nam se dvojbenim da bi se tada do lo do istog zakljuka, naime da je istinski arhaizam posao arheologa ili prehistoriara, ali da etnolog, posveen prou avanju ivih i sadanjih drutava, ne smije zaboraviti da, kako bi bila takva, treba da su ona ivjela, trajala i da su se, dakle, mijenjala. N o , promjena, ako prouzrokuje tako elementarne uvjete ivota i organizacije da oni upuuju na jedno arhajsko stanje, moe biti tek regresija. Je li mogue, jednim unutarnjim kriterijem, razlikovati taj pseudoarhaizam od pravoga? Problem primitivizma nekog drutva openito se pos tavlja na osnovi kontrasta koji ono pokazuje prema bliim
1 C. LVI-STRAUSS, On Dual Organization in South Ameri ca, America Indigena, t. 4, Meksiko 1944; The Tupi-Kawahib, u: Handbook of South American Indians, Smithsonian Insti tution t. V, Washington, 1948. Ovu rekonstrukciju otroumno je kritizirala gica Queiroz. Ona se poziva na vie vanih crta u mitologiji i ritualu grupe Sherent, ukazujui da su ti uroenici dugo ivjeli u savani. R a d o priznajem da tu postoji jedan problem, premda bi bilo riskantno, kako to ine sami Sherent, neke mitske teme, koje su u N o v o m svijetu rairene od Kanade do Perua, interpretirati p r e m a ekonom skoj povijesti jednoga posebnog plemena. Uspor. M a r i a Isaura P E R E I R A DE Q U E I R O Z , A noo de arcaismo em etnologia e a organizao social dos Xerent, Revista de Antropologia, t 1, n 2, So Paulo, 1953, str. 99-108.

120

ili dalekim susjedima. Konstatira se razlika kulturnog ni voa izmeu ovoga drutva i onih koja se mogu s njime najlake usporeivati. N j e g o v a je kultura siromanija, zbog odsutnosti ili nedostatka tehnika, ija redovna upo treba, ako ne i pronalazak, potjee iz neolitskog razdoblja: stalne nastambe, vrtlarstvo, glaanje kamena, tkanje, grnarstvo. Ovim crtama openito se pridruuje, iako j e , u ovom posljednjem sluaju, indukcija neizvjesnija dife rencirana drutvena organizacija. Nesumljivo je da, u nekim predjelima svijeta, ti kontrasti postoje; i da persistiraju ak i u suvremenoj epohi. N o , ipak, u sluajevima pseudoarhaizama, koje smo vodje razmotrili, oni nisu is kljuivi: time razumijemo da se drutva kojima govori mo ne razlikuju od svojih razvijenijih susjeda u svakom pogledu nego samo u nekom; dok, u drugim podrujima, nalazimo mnoge analogije. Najupadljiviji primjer, koji smo ve komentirali, jest onaj dualistike organizacije. U Junoj Americi, ova insti tucija (ili, tonije, ova shema organizacije), element je zajedniki mnogim drutvima, koja obuhvaaju najprimi tivnija kao i najnaprednija, s itavim nizom prijelaza. Jezik grupe Bororo i onaj Nambikwara pokazuje isto tako neke srodnosti s dijalektima izvan geografske aree tih ple mena, i karakteristine za vie civilizacije; fiziki tip, tako razliit izmeu te dvije grupe, navodi na junjako podrijetlo u jednom sluaju, sjevernjako u drugom. Isto vai i za drutvenu organizaciju, neke obiteljske ustanove, politike ustanove i mitologiju, koje, sve, podsjeaju na neku crtu, iji najrazvijeniji izraz valja potraiti vani. Ako je, dakle, problem arhaizma pokrenut konstatacijom razlika meu nekim drutvima, odmah e se primijetiti da se, u sluaju pseudoarhajskih drutava, te razlike nikad ne proteu na cjelinu: postoje slinosti koje uravnoteuju opreke. Razmotrimo sada tobonje arhajsko drutvo, ne u od nosu na druga nego u njegovoj unutarnjoj strukturi. Oe kuje nas neobian prizor: ova struktura obiluje nesuglasji ma i kontradikcijama. Primjer grupe Nambikwara u tom pogledu posebno je demonstrativan, j e r ta jezina porodi ca, ratrkana na teritoriju velikom kao polovica Francu ske, pokazuje jedan od najprimitivnijih kulturnih nivoa koji se danas mogu u svijetu susresti. Bar nekima od tih drubi potpuno je nepoznato graenje stalnih nastambi i grnarstvo; tkanje i vrtlarsvo svedeni su na najjedno121

slavniji izraz, a nomadskim ivotom, u grupama od pet ili est obitelji, privremeno udruenim pod vodstvom jednoga poglavice bez istinskog autoriteta, ini se da potpuno dominiraju potrebe branja divljih plodova i briga da se ne umre od gladi. N o , umjesto lijepe jednostavnosti koja bi se mogla oekivati od tako rudimentarnih tehnika i tako siromane organizacije, kultura Nambikvvara umnogostruuje zagonetke. Sjeamo se kontrasta, kod pripadnika Bororo, izmeu razvijenog agrarnog rituala i prividno nepostojee zemljo radnje, iju stvarnost potvruje paljivije istraivanje. Nambikvvara pruaju, na susjednom podruju (u tropskoj Americi, troiteljici manioke, hrana i otrov ne ine katego rije koje se iskljuuju), analognu, ali inverznu situaciju. Nambikvvara su vrlo vjeti trovai. Meu njihove otrovne proizvode spada kurare, kojega je to krajnje juna pojava. K o d Nambikvvara njegovu fabrikaciju ne prati nikakav obred, magina radnja ili tajni postupak, kao to je svag dje drugdje. Recept za kurare svodi se na osnovni proiz vod, metoda fabriciranja sainjava isto profanu djelatnost. N o , ipak, Nambikvvara imaju teoriju otrova koja se obraa svim vrstama mistinog razmatranja i koja se zasniva na metafizici prirode. Ali, po nekom udnovatom kontrastu, ta teorija ne posreduje u fabriciranju pravih otrova: ona samo opravdava njihovu djelatnost: dok se nalazi u prvom planu u izraivanju, rukovanju i koritenju drugih proiz voda, oznaenih istim imenom i kojima uroenici pripisu ju istu mo, kad su to neopasne i isto magijske tvari. Ovaj primjer zasluuje da se na njemu zaustavimo, jer je bogat poukama. Ponajprije, on spaja dva kriterija to smo ih predloili za okrivanje pseudoarhaizma. Prisutnost kurarea na tako velikoj udaljenosti od sadanje aree rasprostiranja i kod naroda kulture tako inferiorne u usporedbi s onima gdje se on obino susree, tvori vanjsku koincidenciju; ali pozitivna znaajka njegove fabrikacije u drutvu koje istodobno upotrebljava magijske otrove, koje mijea sve svoje otrove pod istim terminom, a koje isto tako njihovo djelovanje interpretira metafizi kim gledanjima jest unutarnje nesuglasje, ija je vrijed nost jo znaajnija: prisutnost, kod Nambikvvara, kurarea svedenog na osnovi proizvod i ije pripremanje iskljuuje svaki ritual, postavlja na veoma impresivan nain pitanje jesu li po izgledu arhajske znaajke njihove kulture to iskonski, ili ne sainjavaju li one ostatke jedne osiromae122

ne kulture. Mnogo je vjerojatnije interpretirati kontra dikciju izmeu teorije i prakse, to se tie otrova, nestan kom kompleksnih rituala koji su, sjevernije, vezani za pravljenje otrova kurare, negoli objanjavati kako se mogla izgraditi teorija nadnaravne inspiracije na bazi tretmana korijenja velebilja, koji je ostao isto eksperimentalan. Ovo nesuglasje nije jedino. Nambikvvara i danas posje duju izglaane kamene sjekire lijepe izradbe; ali, sposobni jo da ih nasade na drak, ne znaju ih vie praviti; kame no orue koje prigodno izrauju svodi se na nepravilne, jedva obdjelane razbijene komade. U svojoj ishrani, u toku najveeg dijela godine, ovise branju i sakupljanju; ali u njihovu koritenju divljih plodova nema one rafini rane tehnike na koju se nailazi kod umskih naroda; ili, kad ih poznaju, onda je to u grubom obliku. Sve grupe Nambikvvara bave se neto malo vrtlarstvom u kino go dinje doba, svi izrauju koare, a neki proizvode bezob lino, ali vrsto, zemljano posue. No ipak, unato stra noj oskudici koja vlada u suhoj sezoni, umiju, sauvati berbu manioke zakopavajui u zemlju okrugle ka aste pogae, od kojih se tri etvrtine pokvari kad ih iskapaju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Zavisnost od nomadskog ivota i nedostatak stalnih nastambi prijee ih da u tu svrhu iskoriste posude i koare. S jedne strane, predvrtlarska ekonomija ne prati se nijednom od tehnika podesnih za taj nain ivota; s druge, poznavanje raznih tipova posuda beskorisno je da se od zemljoradnje uini stalno zanimanje. M o g l o bi se posluitit drugim primjeri ma iz drutvene organizacije: grupa Apinay samo prividno nalikuje australskim institucijama; 1 ali njezina krajnja povrinska zapletenost sakriva vrlo saete diferen cijacije, a funkcionalna vrijednost sustava zapravo je vrlo siromana. Nalazimo, dakle, kriterij pseudoarhaizma u istovreme noj nazonosti onoga to smo nazivali vanjskim koinciden cijama i unutarnjim nesuglasjima. Ali, moe se ii jo dalje; jer, u pseudoarhajskim kulturama suglasnosti i nesuglasnosti suprotstavljaju se kroz jednu dodatnu znaajku,
1 C. N I M U E N D A J U , T h e Apinay, The Catholic University of America Anthropological Series, n 8, Washington, 1939 C. L V I - S T R A U S S , les Structures sociales dans le Brsil cen tral et oriental, Proceedings of the 29 th. Congress of Ameri canists, N e w Y o r k , 1949, V I I pogl. ove zbirke.

123

koja, ovaj put, pripada svakome obliku kad se on razma tra izolirano. Vratimo se primjeru Nambikvvara i ukratko ispitajmo tablicu njihovih vanjskih koincidencija. One se ne usta novljuju samo sa susjednom kulturom, za iji bi se utje caj moglo dopustiti da bi se, zbog geografske blizine, ili tehnike, politike ili prevelike duhovne superiornosti, kretao na jednom arhajskom, udesno ouvanom otoiu. Toke podudaranja spajaju Nambikvvara s itavom sku pinom naroda, od kojih su neki susjedni i neki udaljeni, jedni bliski po nivou kulture, drugi veoma napredni. Fizi ki je tip onaj starog Meksika, i osobito atlantske obale Me ksika; jezik pokazuje srodnosti s dijalektima prevlake i sjevera June Amerike; obiteljska organizacija i velike vjerske teme, uz isti rjenik koji im pripada, upuuju na june Tupi; pripremanje otrova i ratniki obiaji (ipak nezavisni, j e r se kurare upotrebljava samo za l o v ) veu se uz podruje Gvajana; napokon, brani obiaji bude andske odjeke. Isto tako, Bororo, iji je fiziki tip junjaki, politika organizacija zapadna, nain ivota istonjaki, u odnosu na sadanje podruje prebivanja. Koincidencije se, dakle, stvaraju u rasprenom redu. Obrnuto, nesuglasnosti se koncentriraju u samom srcu kulture; one pogaaju njezinu najintimniju strukturu i aficiraju njezinu posebnu bit. Reklo bi se da j o j one do djeljuju individualnost. Svi, ili gotovo svi, elementi neolit skoga kompleksa postoje kod Nambikvvara. Oni obrauju vrtove, predu pamuk, tkaju od njega vrpce, pletu vlakna i modeliraju glinu; ali ti se elementi ne dospijevaju orga nizirati: nedostaje sinteza. I simetrino, neodoljiva napast sakupljanja nije sposobna razviti se u specijalizirane tehnike. Zato uroenici ostaju paralizirani pred nemogu im izborom; dualizam naina ivota proima njihov svakidanji ivot i dopire do svih psiholokih stavova, drutvene organizacije i metafizikog miljenja. Suprot nost izmeu muke djelatnosti, odreene lovom i vrtlar stvom, koji su jednako isplativi i jednako isprekidani, i enske djelatnosti, zasnovane na branju i sakupljanju, uz rezultate koji su stalni u svojoj osrednjosti, postaju: suprotnost izmeu spolova koja ini od ena bia stvarno draga i vidno potcijenjena; suprotnost izmeu godinjih doba, jednog za lutajui ivot i jednog za stalnu postojbi nu; sprotnost izmeu dva stila egzistencije, jednog odre enog time to bismo rado nazvali privremeno sklonite 124

i stalna konica; i onoga neveselog ponavljanja zemljorad nikih poslova: jednoga koji je bogat iskuenjima i pu stolovinama, drugoga koji postavlja temelje monotone si gurnosti. Napokon, cjelina se izraava, na metafizikom planu, u nejednakosti sudbine koja oekuje muke due, vjeno reinkarnirane, kao to e neprestano, nakon dugih ugarenja, iznova biti obraivana zemljita njihovih posjed nika, i enske due, poslije smtri rasprene u vjetru, kii i oluji, te osuene na istu nestalnost kao ensko branje 1 i sakupljanje . Hipoteza preostatku [preitku] arhajskih drutava, zasnovana na otkriu vanjskih nesuglasnosti izmeu nji hove kulture i one susjednih drutava, sukobljava se, dak le, u sluaju pseudoarhaizma, sa dvije velike zapreke. Ponajprije, vanjske nesuglasnosti nisu nikad dovoljno brojne da bi posvema eliminirale koincidencije, takoer vanjske; i ove su vanjske koincidencije atipine, to jest umjesto da se utvruju s jednom grupom, ili jednim skupom grupa, koji je tono definiran u pogledu kulture i geografski lokaliziran, one izbijaju u svim pravcima i smislovima te upuuju na grupe koje su meu sobom heterogene. U drugom redu, analiza presudoarhajske kul ture, uzete kao samostalan sistem, istie unutranje ne suglasnosti, pa su one, ovaj put, tipine, to jest one koje pogaaju samu strukturu drutva i koje nepovratno do vode u pitanje njezinu specifinu ravnoteu. Jer pseudoarhajska drutva osuena su drutva, pa se moraju sagle dati kroz njihov nesigurni poloaj u sredini gdje se nastoje odrati, i naspram susjeda koji ih podvrgavaju pritisku. Lako je shvatiti da te intimne znaajke mogu promai historiaru i sociologu koji rade na dokumentima. Ali, dobar istraiva na terenu ne moe to ne znati. Nai teo retski zakljuci zasnivaju se na izravno promatranim junoamerikim injenicama. Na specijalistima za Malaju i Afriku jest da kau potvruje li ih njihovo iskustvo ondje gdje se postavljaju isti problemi. Ako se moe doi do slaganja, bit e postignut velik uspjeh u omeivanju pred meta koji pripada etnolokim istraivanjima. Jer, ona se sastoje u jednom skupu postupaka ispitivanja koji su postali manje nuni u stanju svojstvenom nekim drutvi ma negoli u osobitom stanju u kojemu se nalazimo mi, LVI-STRAUSS, la Vie familiale et sociale des Indiens Nambikwara, Paris 1948. Tristes Tropiques, Paris 1955. 125
1

naspram drutava koja ne mui nikakva specijalna fatal nost. U tom smislu, etnologija bi se mogla definirati kao tehnika otuivanja od vlastite domovine. Za sada je bitno pomoi etnologiji da se oslobodi filo zofskog ostatka to ga izraz primitivan jo za njom povlai. Istinsko primitivno drutvo moralo bi biti har monino drutvo, jer ono bi bilo, tako rei, nasamo sa sobom. Vidjeli smo, naprotiv, da su u velikom podruju svijeta, u mnogom pogledu povlatenom za nae proua vanje, drutva koja bi mogla izgledati najautentinije arhajska, sva izobliena od nesuglasnosti u kojima se ot kriva znak, to je nemogue ne prepoznati, dogaaja. Nebrojene napukline, koje jedine nadivljuju razaranja vremena, nikad nee dati iluziju izvornog zvuka, ondje gdje su se, negda, razlijegale izgubljene haromnije.

126

V I I poglavlje

DRUSTEVENE STRUKTURE U SREDINJEM 1 I ISTONOM BRAZILU

U toku ovih posljednjih godina privukle su panju ustanove nekih plemena sredinjeg i istonog Brazila, a njihova niska razina materijalne kulture pridonijela je da su ona klasirana kao veoma primitivna. Ta plemena karakterizira drutvena struktura velike zamrenosti, to doputa razne sustave polovica koje jedna drugu presije caju i kojima su odreene specifine funkcije, klanovi, dobni razredi, sportska ili ceremonijalna udruenja i drugi oblici grupiranja. Najupadljivije primjere, koje su opisali Colbacchini, Nimuendaju i mi sami, poslije drugih, stari jih promatraa, pribavila je grupa Sherent, kojima su egzogamne patrilinearne polovice podrazdijeljene na klanove; grupe Canella i Bororo, s egzogamnim matrilinearnim polovicama i drugim oblicima grupiranja; napo kon grupa Apinay, sa neegzogamnin matrilinearnim polovicama. Najkompleksniji tipovi, bilo dvostruki sustav polovica podrazdijeljenih na klanove, i trostruki sustav nepodrazdijeljenih polovica, susreu se respektivno kod Bororo i kod Canella. Opa tendencija promatraa i teoretiara bila je inter pretirati te sloene strukture polazei od dualistike or ganizacije, za koju se inilo da predstavlja najjednostav niji oblik. 2 To je znailo slijediti poziv uroenikih obavjetavaa koji su te dualistike oblike stavljali u prvi plan opisivanja. Autor ovog saopenja ne razlikuje se u tom pogledu od kolega. Meutim, sumnja koju je dugo
Objavljeno pod naslovom. Proceedings of the 29th Con gress of Americanists, Univ. of Chicago Press, 1952, u: Sol Tax, izd. Indian Tribes of Aboriginal America, str. 302-310. 2 Od 1940. L o w i e je pazio da se izbjegavaju pogrene ana logije s australskim sustavima.
1

127

osjeao potakla ga je da postulira rezidualan karakter du alistikih struktura u dotinoj arei. K a k o e se to vidjeti poslije, ova hipoteza morala se pokazati nezadovoljava juom. Namjeravamo, naime, ovdje pokazati da opis uroenikih ustanova koji su dali promatrai na terenu uklju ujui i nas same koincidira, bez sumnje, sa slikom ko ju uroenici stvaraju vlastitom drutvu, ali da se ta slika svodi na jednu teoriju, ili bolje na jednu transfiguraciju stvarnosti koja je sasvim drukije prirode. Iz ove konsta tacije, koja se, do sada, odnosila samo na grupu Apinay, proistjeu dvije vane konzekvencije: dualistika organi zacija puanstva sredinjeg i istonog Brazila nije samo sluajna, ona je esto iluzorna; i osobito, mi smo dove deni do toga da poimamo drutvene strukture kao objek te nezavisne od svijesti koju njima imaju ljudi (ijom egzistencijom one, meutim, upravljaju), i kao one koje mogu biti isto tako razline od slike koju oni njima stvaraju, kao to se fizika stvarnost razlikuje od osjetilne predodbe koju njoj imamo i od hipoteza koje njoj formuliramo. Poet e se primjerom Sherent koje je opisao Nimuendaju. Ovo puanstvo, koje spada u centralnu grupu jezine porodice Ge, rasporeeno je po selima, od kojih je svako sastavljano od dvije egzogamne patrilinearne polovice podrazdijeljene na etiri klana, od kojih uroenici tri smatraju prvobitnima, a jedan klan dodatnim [naknad n i m ] , koji se po legendi pripisuje jednom stranom zarob ljenom plemenu. Ovih osam klanova etiri po polovicu razlikuje se po obrednim funkcijama i povlasticama; ali ni klanovi, ni dvije sportske ekipe, ni etiri muka udruenja i ensko udruenje, koje im je pripojeno, ni est dobnih razreda, ne interveniraju u reguliranju braka, koje iskljuivo zavisi od sustava polovica. Oekivalo bi se, dakle, da emo naii na ubiajene korolarije dualistike organizacije: na distinkciju unakrsnih i paralelnih bratia; na konfuziju unakrsnih patrilateralnih i matrilateralnih bratia; i na preferencijalni brak izmeu bilateralnih una krsnih bratia i sestrini. N o , to se samo veoma nepotpuno zbiva. U jednom drugom radu, na ije emo zakljuke veoma ukratko podsjetiti 1 , razlikovali smo temeljne modalitete ' Les Structures lmentaires de la parent, 1949. 128

brane razmjene u tri oblika koji se respektivno izraava ju u preferencijalnom braku izmeu bilateralnih unakrs nih bratia; u braku izmeu sestrina sina i bratove keri; i u braku izmeu bratova sina i sestrine keri. Prvom obliku dali smo ime ograniena razmjena, izraavajui time da ona ukljuuje diobu grupe na dva odjela ili neki viekrat nik od dva; dok se termin uopena razmjena, sjedinjujui u sebi druga dva oblika, odnosi na injenicu da se oni mogu realizirati izmeu kojega god broja partnera. Razlika izmeu matrilateralnog i patrilateralnog braka proizlazi odatle to je prvi najpotpuniji oblik brane razmjene, j e r se partneri jednom zauvijek usmjeruju u globalnu i bes krajno otvorenu strukturu. Naprotiv, patrilateralni brak, granini oblik reciprociteta, uvijek povezuje samo dvije po dvije grupe, i ukljuuje, u svakoj generaciji, totalno preokretanje svih ciklusa. Proizlazi da se matrilateralni brak normalno prati jednom terminologijom srodstva koju smo nazvali konsekutivnom [ s u s l j e d n o m ] : budui da situacija rodova jednih u odnosu na druge nije izloena nikakvoj promjeni, to njihovi susljedni [sukcesivni, uza stopni] posjednici tee da budu stopljeni pod istim termi nom, pa se razlike generacija zanemaruju. Patrilateralni brak donosi, sa svoje strane, alternativnu terminologiju koja izraava, opozicijom susljednih generacija i identi fikacijom naizmjeninih generacija, injenicu da se sin eni u smjeru suprotnom onome u kojem se enio njegov otac (ali u istom smjeru kao sestra njegova oca), i u istom smjeru u kojem se enio otac njegova oca (ali u suprot nom smjeru od smjera sestre oeva oca). Simetrina i inverzna situacija vai za keri. Slijedi druga konzekvencija: u matrilateralnom braku postoje dva razliita termina da se kvalificiraju dva tipa roaka: muevi sestara i braa ena, koji se nikada ne brkaju. S patrilateralnim brakom ova dihotomija se transponira u samo srce roda, kako bi se razlikovali poboni roaci prvog stupnja po spolu: brat i sestra, koji uvijek slijede suprotnu branu sudbinu, diferniciraju se po fenomenu, koji je dobro opisao F. E. Williams u Melaneziji, pod imenom sex affiliation [ s p o l n o s r o d s t v o ] ; svatko dobiva, kao povlasticu, dio statusa pretka iju on (ili ona) slijedi branu sudbinu, ili predstavlja dopunsku sudbinu. Bilo, ve prema pojedinom sluaju, sin, majinu a ki, oevu ili obrnuto. K a d se te definicije primijene na Sherent, neposredno se otkrivaju anomalije. Ni terminologija srodstva ni brana
9 Strukturalna antropologija

129

pravila ne podudaraju se sa zahtjevima dualistikog susta va ili ograniene razmjene. I oni se meusobno suprotstav ljaju, jer se svaki oblik odnosi na jedan od dva temeljna modaliteta uopene razmjene. Tako rjenik srodstva prua mnogo primjera konsekutivnih naziva, kao: sin oeve sestre = sestrin sin sin enina brata = enin brat mu oeve sestre = sestrin mu = kerin mu. Dva tipa unakrsnih bratia jednako se razlikuju. N o , ipak, brak je doputen samo s patrilateralnom sestrinom, a iskljuen s matrilateralnom sestrinom, to bi moralo implicirati alternativnu terminologiju, a ne konsekutivnu, kako se upravo zbiva. Istodobno, vie terminolokih identi fikacija individuuma relevantnih za razliite polovice (maj ka, ki majine sestre; brat i sestra, djeca majina brata; djeca oeve sestre, bratova djeca itd.) upuuju na to da dioba na polovice nije najhitniji aspekt drutvene struktu re. Tako, dakle, ak i povrno ispitivanje rjenika srodstva i branih pravila navodi na ove konstatacije: ni rjenik, ni brana pravila, ne podudaraju se s egzogamnom dualis tikom organizacijom. A rjenik s jedne strane, brana pravila s druge, odnose se na dva oblika koji se uzajamno iskljuuju, i od kojih su oba nespojivi s dualistikom organizacijom. Nasuprot tome, nalazimo sugestivne indicije matrilateralnog braka, u kontradikciji s jednim potvrenim patrilateralnim oblikom. To su: 1. pluralni brak s jednom enom i njezinom keri iz druge postelje, oblik poliginije obino spojen s matrilateralnim brakom uz matrilinearno podrijetlo (premda je podrijetlo danas patrilinearno); 2. prisutnost dvaju recipronih termina meu roacima, aimapli i izakmu, koja doputa da se misli kako roaci me usobno odravaju uvijek jednoznaan odnos (muevi sestara ili braa ena, ali oboje ne u isto vrijeme i ujed n o ) ; 3. napokon, i osobito, postoji uloga zaruniinog uja ka, nenormalna u sustavu polovica. Dualistiku organizaciju karakterizira obostranost uslu ga izmeu dvije polovice, koje su, istodobno, udruene i suprotstavljene. Ta obostranost izraava se u ansamblu posebnih odnoaja izmeu neaka i njegova ujaka koji, kakav god bio modus podrijetla, pripadaju dvjema razlinim polovicama. N o , kod Sherent, ovi odnoaji, ograni eni u klasinom obliku na specijalan odnoaj narkwa, 130

ini se da su transportirani izmeu mua ili zarunice s jedne strane i, s druge strane, zaruniina ujaka. Zaustavi mo se trenutak na tome. Zaruniin ujak ima ove funkcije: organizira i odvodi zarunicu kao prethodni dogovor za brak; dobiva natrag neakinju u sluaju rastave braka i titi je od mua; obvezuje mueva brata da se oeni njome ako mu umre; solidarno s muem osveuje povrijeenu ili obeaenu neakinju, itd. Drugim rijeima, on je, s muem svoje neakinje, i ako ustreba protiv njega, njezin zatitnik. N o , kad bi sustav polovica doista imao funkcionalnu vrijed nost, zaruniin ujak bio bi klasifikatorni o t a c zaruni ka, to bi njegovu ulogu odvodioca (i zatitnika, neprijatelj skog muu, ene jednoga od svojih sinova) uinilo apsolutno neshvatljivom. Treba, dakle, da uvijek ima bar tri jasno odvojena roda: Egoa, Egove ene i majke Egove ene, to je nespojivo s istim sustavom polovica. Naprotiv, obostrane usluge esto se ine meu lanovi ma iste polovice: prilikom davanja enskih imena, ceremo nijalne razmjene zbivaju se izmeu polovice koja je nai zmjenina polovici djevojaka, i njihovih ujaka koji odmje njuju polovicu vritelja obreda; strievi pristupaju inicija ciji djeaka ijoj polovici pripadaju; za vrijeme davanja imena Wakedi dvama djeacima, koje je jedini privilegij udruenja ena, ujaci djeaka zgru divlja koju e uzeti ene naizmjenine polovice, koja je, dakle ista kao i polo vica dotinih ujaka. Ukratko, sve se dogaa kao da postoji jedna dualistika organizacija, ali naopake. Ili, tonije, uloga se polovica ukida: umjesto da one ine usluge jedna drugoj, usluge se vre unutar iste polovice, prilikom jedne posebne djelatnosti druge. Dakle, uvijek ima tri partnera, a ne dva. U ovim uvjetima znaajno je da se susree, na planu udruenja, formalna struktura koja tono odgovara zako nu uopene razmjene, etiri muka udruenja rasporee na su ukrug. Kad jedan ovjek mijenja udruenje, mora to uiniti u propisanom i nepromjenljivom redu. Ovaj je red isti koji upravlja prijenosom enskih imena, koji je povlastica mukih udruenja. Napokon ovaj red: krara krieriekmu > akemh >annrava (krara) isti je, ali inverzan, kao onaj mitske geneze udruenja i prijenosa s jednog udruenja na drugo obaveze da obav lja ceremonijal Padi. 131

Kad se prelazi na mit, ostaje u rezervi novo iznenae nje. Mit, naime, prikazuje udruenja kao dobne razrede nastale u sukcesivnom redu (od najmlaega do najstari j e g ) . N o , za manufakturu maski, etiri udruenja grupiraju se po parovima meusobno udruenim obostranou uslu ga, kao da oni tvore polovice, a ti parovi udruuju razrede ne konsekutivne nego naizmjenine, kao da se te polovice sastoje svaka od dva brana razreda s uopenom razmje nom, uzmimo: (si. 4).

SI.

4.

Ovaj red opet se pronalazi u pravilima slavljenja svetko vine slavnih mrtvaca, ili aikma. Tako, da bismo rezimirali argumentaciju, kojoj smo mogli oznaiti samo bitne arti kulacije, zaustavit emo se na ovim tokama: 1. Izmeu egzogamnih polovica, udruenja i dobnih razreda, nema nepropusne pregrade. Udruenja funkcioni raju kao da su brani razredi [ k l a s e ] , zadovoljavajui, bolje negoli polovice, zahtjeve branih pravila i terminolo gije srodstva; na mitolokom planu ona se pojavljuju kao dobni razredi, a u ceremonijalnom ivotu grupiraju se u teoretski sustav polovica. Jedino se klanovi javljaju kao strani i kao indiferentni prema organskoj cjelini. Sve se do gaa kao da bi polovice, udruenja i dobni razredi [klase] bili nespretni i fragmentarni prijevodi jedne stvarnosti ko ja lei ispod toga. 2. Jedina historijska evolucija, koja doputa da se razu miju ove kontradiktorne znaajke, bila bi: a) u poetku, tri patrilinearna i patrilokalna roda s uop enom razmjenom (brak sa ker ju majina brata); b) uvoenje matrilinearnih polovica koje namee: 132

c) ustanovljenje jednog etvrtog patrilokalnog roda (et vrti klan svake sadanje polovice, ili zarobljeno ple m e ; mit postanku udruenja isto tako potvruje da ih je u poetku bilo t r i ) ; d) sukob koji izbija izmeu pravila (matrilinearnog) pod rijetla i pravila (patrilokalnog) boravita, koji ima za posljedicu e) obrat polovice na patrilinearno podrijetlo sa f) prateim nestankom funkcionalne uloge rodova koji se transformiraju u udruenja, oivotvorenjem fenomena mukog otpora koji se pojavio s uvoenjem polovica u njihovu prvobitnom matrilinearnom obliku. Prijei emo, u najkraim potezima, na druge primjere, u ijem se prvom rangu nalaze Bororo. Prije svega, uputno je drati na umu znatnu simetriju koja postoji izmeu ustanova Sherent i Bororo. Oba plemena imaju sela krunog oblika, podijeljena na egzogamne polovice od ko jih svaka broji etiri klana, i jednu kuu ljudi u sreditu. Taj se paralelizam nastavlja, usprkos opreci termina koja je posljedica patrilinearnog ili matrilinearnog karaktera dvaju drutava: kua ljudi Bororo otvorena je oenjenim ljudima; kua Sherent rezervirana je za neenje, to je mjesto spolnog promiskuiteta kod Bororo, spolna istoa je ovdje imperativ kod Sherent; neenje Bororo ovamo silom dovlae djevojke ili ene s kojima imaju vanbrane odnose, dok djevojke Sherent ovamo ulaze samo da bi ulovile mueve. Nedavni radovi donijeli su nove informacije srodnikom sustavu i drutvenoj organizaciji. U onome to se tie prvoga, bogati dokumenti koje je publicirao O. Albisetti pokazuju da, ako se dihotomija svakako pokazuje meu unakrsnim i paralelnim roacima (kako bi se moglo oekivati u jednom sustavu egzogamnih polovica), ona ipak ne reproducira podjelu na polovice, nego je nano vo sijee: istovetni termini nau se u jednoj i drugoj polo vici. Da se ograniimo na neke upadljive primjere. E g o identificira djecu svojega brata i djecu svoje sestre, koja, moda, pripadaju razlinim polovicama, pa ako se u gene raciji unuadi nailazi na malo predvidljivu dihotomiju izme u sinova i keri ( termini teoretski rezervirani za unu ad iz naizmjenine polovice Egoa) s jedne strane, i zetova i snaha (termini teoretski rezervirani za unuad polovice Egoa) s druge, stvarna raspodjela termina ne

133

odgovara podjeli na polovice. Zna se da su u drugim plemenima, na primjer kod kalifornijskih M i w o k , takve anomalije upravo znak prisutnosti grupa drukijih od po lovica i vanijih nego to su one. S druge strane, biljee se, sustavom Bororo; znaajne indentifikacije, kao: sin sina majina brata, koji se naziva: mu keri, unuk; ki keri oeve sestre, koja se naziva: enina majka, baka;

i osobito:

sin brata majine majke, sin sina brata majine majke, koji se nazivaju: sinovi; koje neposredno upuuju na srodnike strukture tipa Bank-Ambrym-Pentecte, slinost potvrena mogunou sa kerkom keri majina brata u oba sluaja1. Na podruju drutvene organizacije, otac Albisetti preci zira da svaka matrilinearna polovica obuhvaa uvijek eti ri klana, i da brak nije samo preferencijalan meu stano vitim klanovima nego da mora meusobno ujediniti privi legirane odjele svakoga klana. Svaki klan bio bi, naime, podijeljen na tri odjela, matrilinearna kao klan: vii, srednji, nii. Kako su dva klana povezana branom prefe rencijom, brak se moe sklopiti samo izmeu Viih i Viih, Srednjih i Srednjih, Niih i Niih. K a d bi ovaj opis bio toan (a informacije otaca salezijanaca uvijek su se pokazale dostojne povjerenja), vidimo da bi se klasina shema institucija Bororo sruila. Kakve god bile brane preferencije koje meusobno ujedinjuju neke klanove, klanovi u pravom smislu rijei izgubili bi svaku funkcional nu vrijednost (ve smo uinili jednu analognu konstata ciju kod Scherent), a drutvo Bororo svelo bi se na tri endogamne grupe: viu, srednju, niu, od kojih je svaka podijeljena na dva egzogamna odjela, a da ne postoji nikakva srodnika veza izmeu tri glavne grupe, koje bi uistinu sainjavale tri poddrutva (si. 5).
1 Kod Bororo, meutim, ostaje mogu brak sa keri maj ina brata to ukazuje da se ne smije usporeivanje provoditi suvie daleko.

134

Klasina s h e m a sela Bororo

Stvarna

situacija

Sl. 5.
Kako se ini da srodnika terminologija moe biti siste matizirana samo prema tri teoretska roda kasnije razdvo jena u est: enin otac, majka, kerin mu, povezana su stavom uopene razmjene, to smo dovedeni do toga da postuliramo, kao kod grupe Sherent, trodijelni prvobitni su stav poremeen nametanjem jednoga nadodanog dualizma. Tretiranje drutva Bororo kao endogamnog toliko je iznenaujue da bismo se ak kolebali razmotriti ga da nisu analogan zakljuak, za grupu Apinay, nezavisno izvukla trojica razliitih autora, iz dokumenata Nimuendajua. Zna se da polovice Apinay nisu egzogamne, i da je brak reguliran diobom grupe u etiri kiy, prema formuli: ovjek A eni se jednom enom B, jedan ovjek jednom enom C, jedan ovjek C jednom enom D, itd. K a k o dje aci pripadaju kiy svojega oca, a djevojice onoj svoje majke, prividna dioba na etiri egzogamne grupe prikriva stvarnu diobu na etiri endogamne grupe: ljudi A i ene B, izmeu sebe roaci; ljudi i ene C, izmeu sebe roaci; ljudi C i ena D, izmeu sebe roaci; i ljudi D i ene A, izmeu sebe roaci; dok ne postoji nikakav srodniki odnos izmeu ljudi i ena grupiranih u svakoj kiy. To je tono situacija to smo je opisali za pripadnike Bororo na osnovi raspoloivih informacija, jedino s razlikom da bi endogamne grupe bile kod ovih potonjih tri po bro135

ju, umjesto etiri. N e k i znakovi navode na situaciju isto ga tipa kod Tapirap. U ovim uvjetima, moglo bi se pitati ne smjeraju li brano pravilo Apinay, koje zabranjuje brakove izmeu bratia, i endogamne povlastice nekih kla nova Bororo (koji mogu sklapati brak, makar pripadali istoj polovici), na to da, na isti nain, doskoe rascjepu grupe: bilo incestuoznim izuzecima, bilo brakovima protiv nim pravilu, ali koje udaljenost stupnja srodstva tako lako ne odaje. Treba aliti to praznine i nejasnoe Nimuendajuova rada istonim Timbira ne doputaju da se analiza prove de isto tako daleko. Ipak, ne moe se sumnjati da se nala zimo, i ovdje, pred istim elementima kompleksa zajedni kog svakoj kulturnoj arei. Timbira imaju jednu sistemat ski konsekutivnu terminologiju, sa nazivima: sin oeve sestre = otac ki oeve sestre = oeva sestra sin majina brata = bratov sin kerina ki = sestrina ki i zabranu braka meu unakrsnim bratiima (kao kod Api nay), usprkos prisutnosti egzogamnih polovica; ulogu zaruniinog ujaka, zatitnika neakinje protiv njezina mua, situacija koju smo ve sreli kod Sherent; rotacioni ciklus dobnih klasa, analogan onome udruenja Sherent i bra nih klasa Apinay; napokon, njihovo pregrupiranje s pomou parova naizmjeninih grupa u sportskim natjeca njima, kao i udruenja Shernt u njihovim ceremonijalnim funkcijama, sve to doputa tvrdnju da postavljeni proble mi ne mogu biti veoma razliiti. Iz ovog izvjetaja izvlae se tri zakljuka, iji e she matski karakter biti oproten. 1. Prouavanje drutvene organizacije puanstva sredi njeg i istonog Brazila mora se potpuno nastaviti na tere nu. Prije svega zato to je stvarno funkcioniranje tih drutava veoma razlino od povrinskog, do tada jedino primijeenog, izgleda, zatim i osobito zato to to proua vanje mora biti voeno na komparativnoj osnovici. Nesumnjivo je da su B o r o r o , Canella, Apinay i Sherent sistematizirali, svaki na svoj nain, stvarne institucije koje su, ujedno, veoma bliske i jednostavnije od svoje eksplicitne formulacije. Osim toga: razni tipovi grupiranja koji se susreu u tim drutvima: tri oblika dualistike organizacije, klanovi, potklanovi, dobni razredi, udruenja 136

itd., nisu, kao u Australiji, isto toliko formacija obdarenih funkcionalnom vrijednou, nego radije niz prijevoda, od kojih je svaki djelomian i nepotpun, jedne iste strukture to lei ispod toga i koju oni reproduciraju u vie primje raka, nikad ne uspijevajui izraziti i iscrpsti njezinu real nost. 2. Ispitivai na terenu moraju se navii da svoja istra ivanja gledaju sa dva razliita aspekta. Oni su uvijek izlo eni tome da brkaju teoriju uroenika njihovoj drutve noj organizaciji (i povrinski oblik dat tim institucijama kako bi se primjerile teoriji), i stvarno funkcioniranje dru tva. Izmeu toga dvoga moe postojati isto tako velika razlika kao izmeu Epikurove ili Descartesove fizike, na primjer, i spoznaja dobivenih iz suvremene fizike. Sociolo ke predodbe uroenika nisu samo jedan dio ili jedan odraz njihove drutvene organizacije: one mogu, kao u naprednijim drutvima, da j o j potpuno protuslove ili da ne poznaju neke njezine elemente. 3. Vidjelo se da, u tom pogledu, predodbe uroenika sredinjeg i istonog Brazila, i institucionalni govor u ko jemu se one izraavaju, sainjavaju oajan napor da se stavi u prvi plan jedan tip strukture: polovice ili egzogamske klase, ija je stvarna uloga veoma sekundarna, ako ba nije potpuno iluzorna. Iza dualizma i prividne sime trije drutvene strukture prozire se temeljnija i asimetrina organizacija 1 , ijem harmoninom funkcioniranju zahtjev jedne dualistike formulacije namee potekoe koje su, moda, nesavladive. Zato drutva obiljeena tako jakim koeficijentom endogamije imaju toliko prijeku potrebu da sama sebe mistificiraju i da zamiljaju kako njima uprav ljaju egzogamske institucije klasinog oblika, kojima nemaju nikakvu direktnu spoznaju? Ovaj problem, ije smo rjeenje traili drugdje, vaan je za opu antropologi ju. Makar se pojavljuje u povodu jedne tako tehnike di skusije i zbog tako ograniene geografske aree kao to su ove koje smo tu naeli, on, u svakom sluaju, dobro pokazuje dananju tendenciju etnolokih prouavanja, kao i to da su od sada, na podruju drutvenih znanosti, teorija i praksa nerazreivo povezane.
Ovu trodijelnu organizaciju ve je signalizirao A. Mtraux kod grupe Aweikoma, ali je i osporeno da bi ona bila jedina u B r a z i l u . Za bibliografiju upotrijebljenu u o v o m poglavlju obratiti se svesku iz kojeg je bila izvaena, ili onom na kraju ovoga rada.
1

137

VIII

poglavlje

POSTOJE L I D U A L I S T I K E ORGANIZACIJE ? 1

Uenjak koga slavimo podijelio je svoju panju izmeu Amerike i Indonezije. Moda je ovo zbliavanje pogodovalo smjelosti i plodnosti teoretskih pogleda profesora J.P.B, de Josselina de Jonga; jer put koji je on tako zacrtao ini mi se bogat obeanjima za etnoloku teoriju. On pati od tekoe da utvrdi i omei svoju komparativnu bazu: ili su podaci koji se kane usporeivati tako blizu, geografski i historijski, da ovjek nije nikad siguran ima li posla s vie fenomena, a ne samo s jednim, povrinski raznoli kim; ili su oni suvie heterogeni, pa sueljavanje postaje neopravdano, jer se obavlja na primjerima koji nisu meu sobno usporedivi. Amerika i Indonezija pruaju mogunost da se izbjegne ova dilema: etnolog koji se zanima za vjerovanja i ustano ve ovih predjela svijeta osjea se proet intuitivnim uvje renjem da su ovdje injenice iste prirode. Neki su htjeli potraiti jedan zajedniki supstrat da bi objasnili tu sro dnost; ne treba ovdje raspravljati njihovim zbunjujuim, ali riskantnim, hipotezama. Sa stajalita na koje se postavljam, moglo bi isto tako biti govora struktural noj slinosti meu drutvima koja bi izvrila sline izbore u nizu institucionalnih mogunosti, ija gama [skala] nije, bez sumnje, neograniena. Bilo da se analogija objanjava zajednitvom poetka, ili da ona rezultira iz akcidentalne slinosti strukturalnih principa, koji, ovdje i ondje, ravnaju drutvenom organi zacijom i religioznim vjerovanjima, injenica srodnosti Objavljeno pod ovim naslovom, Bijdragen tot de taal , land en Volkenkunde, Deel 112,2e Aflevering, 1956, str. 99-128 (svezak u poast prof. J. P. . de Josselina de Jonga. 139
1

ostaje. I mislim da nema boljeg sredstva kako da se uka e ast profesoru J.P.B, de Josselinu de Jongu, negoli sli jediti nagovor impliciran u njegovu djelu, pokazujui kako komparativna analiza izvjesnih institucionalnih oblika mo e rasvijetliti jedan fundamentalni problem ivota druta va. Poznajemo, naime izvarednu rasprenost organizacije openito poznate pod imenom dualistikog sustava. N j o j namjeravam ovdje posvetiti nekoliko razmatranja, poma ui se amerikim i indonezijskim primjerima. K a o polazite uzet u jedno zapaanje Paula Radina, u njegovoj klasinoj monografiji posveenoj jednom pleme nu s velikih amerikih jezera, Winnebago 1 . Zna se da su Winnebago nekad bili podijeljeni na dvije polovice, respektivno nazvani zwangeregi ili oni odozgo i rr.anegi ili oni koji su na zemlji (od sada emo rei, da

S I . 6 Plan sela Winnebago prema informatorima iz polovice odozgo (prema P. Radinu)

Paul RADIN, The Winnebago Tribe, 37th Annual Report, Bureau of American Ethnology (1915-1916), Washington, 1923. 140

nam bude komotnije, oni o d o z d o ) . Ove polovice bile su egzogamne i one su isto tako odreivale reciprona prava i dunosti, tako da je svaka bila duna obavljati pogreb jednoga lana suprotne polovice. Kad ispituje utjecaj diobe polovice na strukturu sela. Radin biljei neobino neslaganje meu starim oso bama koje mu slue kao informatori. Veina ih opisuje selo okruglog plana, gdje su dvije polovice odvojene jed nim teoretskim promjerom (N.-O.-S.-E. sl.6). Ipak neki energino osporavaju ovu podjelu sela, pa reproduciraju jednu drugu, gdje su kolibe poglavara polovica u centru, a ne vie na periferiji (si. 7. ). Prema naem autoru, ini se da su prvi raspored uvijek opisivali informatori iz polovica odozgo, a drugi, informatori iz polovice odozdo (Loc. cit., str. 188). Tako je, dakle, za neke uroenike, selo imalo kruni oblik i kolibe su bile rasporeene po itavom opsegu kru ga podijeljenog na dvije polovice. Za druge, svakako po stoji dvodijelnost jednog okruglog sela, ali uz osnovne razlike: ne odreuje promjer dva polukruga, nego manji krug upisan u jedan vei; i umjesto da izraava podjelu svojstvenu zbijenom selu, upisani krug suprotstavlja sve kolibe zajedno iskrenom zemljitu, koje se, opet sa svoje strane, suprotstavlja umi koja sve okruuje. Radin ne inzistira na ovome neslaganju; ograniava se da ali zbog nedostatnosti svojih informacija koje mu ne doputaju da se odlui za jedan ili drugi raspored. H t i o bih ovdje pokazati da nije, nuno, posrijedi alternativa: opisani oblici ne tiu se obavezno dvaju razliitih raspo reda. Oni, isto tako, mogu odgovarati dvama nainima da se opie jedna organizacija odvie kompleksna da bi se formalizirala s pomou jednog jedinog modela, tako da bi, prema svojemu poloaju u drutvenoj strukturi, lanovi svake polovice imali tendenciju da je konceptualiziraju sad na jedan nain, a sad na drugi. Jer ak i u jednom tipu simetrine drutvene strukture (bar prividno) kakva je dualistika organizacija, odnos meu polovicama nika da nije statian, a isto tako ni reciproan, kako bi to neki mogli biti skloni da prikau. Neslaganje informatora Winnebag znaajno je po tome to dva opisana oblika odgovaraju dvama stvarnim raspo redima. Poznajemo sela koja su zbilja rasporeena (ili ko ja zamiljaju svoju idealnu rasporeenost) prema jednom ili drugom modelu. Da bih pojednostavnio izlaganje, od141

S S I . 7 Plan sela Winnebago prema informatorima iz polovice odozdo (Id.)

sada u zvati raspored slike 6: dijametralna struktura, i koncentrina struktura onaj to odgovara slici 7. Primjeri dijametralne strukture ne izostaju. Nalaze se, prije svega, u Sjevernoj Americi gdje su, osim Winnebag, gotovo svi Siouxi dizali svoje logore na taj nain. Za Ju nu Ameriku, radovi Curta Nimuendajua utvrdili su nje govu uestalost kod pripadnika Ge, kojima nesumnjivo treba pridruiti, iz geografskih, kulturnih i lingvistikih razloga, Bororo iz centralnog Matto Grossa, koje su prou avali OO. Colbacchini i Albisetti i autor ovoga lanka. Moda je ak postojao u Tiahuanacu i u Cuzcu. Razne re gije Melanezije takoer daju njegovu ilustraciju. Sto se tie koncentrine strukture, plan sela Omarakana na otoju Trobriand, koji je objavio Malinowski, daje nam jedan njezin osobito upadljiv primjer. Zaustavimo se na njemu jedan trenutak. (SI. 8); nikada se, zacijelo, 142

nee imati bolja prilika da se ali ravnodunost ovog auto ra prema problemu morfologije. Malinowski prebrzo opi suje jednu strukturu visokog znaenja, ija bi se brinije izvedena analiza pokazala bogata poukama. Selo Omarakana razmjeteno je u dva koncentrina prstena. U sredi

Sl. 8 Plan sela Omarakana (prema B. Malinowskom)

tu trg scene of the public and festive life [scena jav nog i sveanog i v o t a ] (loc. cit., str.10) oko kojeg su ras poreena spremita jama, svetoga znaaja, kojima su dodijeljene sve vrste tabua. Jedan kruni prolaz okruuje spremita, sa kolibama oenjenih parova sagraenim na rubu. To je, kae Malinowski, profani [svjetovni] dio sela. Ali suprotnost nije samo izmeu centralnog i perifernog; svetog i profanog. Ona se protee na druge planove: u spremitima unutarnjeg kruga sirova hrana je zatiena; tu je zabranjeno kuhanje: T h e main distinction between the two rings is the taboo on cooking [Glavna razlika izmeu dva prstena jest tabu kuhanja] (loc. cit., str. 71) zato to cooking is inimical to yams [kuhanje je nepri jateljsko j a m u ] ; hrana se moe kuhati i jesti samo u okoliu obiteljskih kua vanjskog kruga. Spremita su 143

bolje graena i ukraenija od kua za stanovanje. Samo se neenje smiju nastaniti u unutranjem krugu, dok oe njeni parovi moraju stanovati na periferiji; primjedba ko ja usput reeno, odmah upuuje na jedno nejasno mjesto koje je Radin zabiljeio u vezi sa plemenom Winnebago: I t was customary for a young couple to set up their home at some distance from their village [ Z a mladi par bilo je uobiajeno da dom podiu neto podalje od svojega s e l a 1 ] koje, uostalom, zbunjuje utoliko vie to u selu Omarakana jedino poglavica smije da se udomi u unutranjem krugu i to informatori Winnebag, branitelji koncentri ne strukture, opisuju selo praktiki svedeno na kolibe najvanijih poglavara: gdje, dakle, stanuju ostali? Napo kon, dva koncentrina prstena Omarakana suprotstavljena to se tie spola: Without over-laboring the point, the central place might be called the male portion of the vil lage and the street that of the w o m e n [ D a vie ne du ljimo, sredinji predjel smije se nazvati muki dio sela a ulica e n s k i ] . 2 N o , Malinowski istie vie puta da se spremita jama i kue neenja mogu tretirati kao prinadlenost, ili neko proirenje svetog mjesta, dok obiteljske kolibe odravaju slian odnos s krunim prolazom. Na otocima Trobriand imamo, dakle kompleksan sustav opozicija izmeu svetog i profanog, sirovog i kuhanog, beenstva i braka, mukog i enskog, centralnog i perifer nog. Uloga dodijeljena respektivno sirovoj hrani i kuha noj hrani u enidbenim darovima koji se sami du cijelog Pacifika razlikuju kao muki i enski potvri vala bi, kad bi to bilo potrebno, drutvenu vanost i geografsku rasprostranjenost shvaanja koja lee ispod toga. Ne poduzimajui jedno tako opseno usporeivanje, zadovoljit emo se da imamo na umu analogije strukture trobriandskog sela s nekim indonezijskim fenomenima. Opozicija izmeu centralnog i perifernog, ili unutarnjeg i izvanjskog, neposredno doziva u sjeanje organizaciju grupe Baduj sa zapadnog dijela Jave, kao unutranje
1 Paul RADIN, The Culture of the Winnebago: as Described by Themselves. Special Publications of Bollingen Foundation, n 1,1949, str. 38, n13. 2 B. MALINOWSKI, The Sexual Life of Savages in North-We stern Melanesia, New York London, 1929, t. I, str. 10; usp. takoer Coral Gardens and their Magic, London, 1935, t. I, str. 32.

144

Baduj uzete kao superiorne i svete i vanjske Baduj 1 inferiorne i profane . Moda treba, kako je sugerirao 2 M-J-M. van der Kroef , ovu opoziciju pribliiti onoj izmeu davalaca i uzimalaca ena, u asimetrinim branim sustavima jugoistone Azije, gdje su prvi superiorni dru gima u dvostrukom pogledu, drutvenog prestia i magij ske moi, to bi nas moda odvelo jo dalje, do kineske distinkcije dviju rodbina u fang i piao. Tretiranje grupe Baduj kao one koja nam prua jedan prijelazan sluaj izmeu ternarnog i binarnog sustava moglo bi nas isto tako vratiti selu Omarakana, gdje istodobno imamo distin kciju izmeu dva kruga sela presjeena u tri sektora, koji se respektivno pridaju matrilinearnom klanu poglavice; poglaviinim suprugama (to jest predstavnici roakih kla nova); napokon obinom narodu, koji je podrazdijeljen u drugotne vlasnike sela i strance nevlasnike. Bilo kako bilo, ne moe se zaboraviti da dualistika struktura Baduj danas ne funkcionira na planu sela, nego odreuje odnose meu teritorijima koji svaki obuhvaa brojna sela to moe navesti na veliki oprez. No ipak, g. P. E. de Josselin de Jong mogao je opravdano generalizirati, na jednom dru gom planu, opaanja koja se odnose na Baduj. Primjeu je da opozicija koja im je svojstvena upuuje na druge, na Javi i na Sumatri: na onu izmeu roaka vee po nude i roaka jo vee ponude (ova je toliko kines k a ) ; pribliava je onoj izmeu okupljenosti i zabaenosti, to je izmeu kanipung, brult-up villige area [izraenog seoskog podruja] i bukit, outlying hill district [zabi3 tog brdovitog okruja] kod pripadnika Minangkabau : prema tome koncentrina struktura, ali ona je predmet, na seoskom trgu [zbornom mjestu], jednog hinjenog su koba izmeu predstavnika dviju grupa: mornara s jedne strane, vojnika s druge, rasporeenih tom prilikom pre ma dijametralnoj strukturi (odnosno, istoku i zapadu). Isti autor indirektno postavlja pitanje odnosu izmeu dva tipa strukture, kada primjeuje: I t would be of even more interest to know whether contrast of kampung and bukit coincided with that of K o t o Piliang and Bodi-TjaN. J. C. G E I S E , Badujs en Moslims, Leiden 1952. Justus M. V A N D E R K R O E F , Mualism and Symbolic Antithesis in Indonesian Society American Anthropologist, s. t. 56, n 5, str. 1, 1954.
2

P. E. DE J O S S E L I N DE J O N G , Minangkabau and Sembilan Socio-Politicat Structure in Indonesia, London str. 79-80 i 83-84.
10 Strukturalna antropologija

Negri1951,

145

niago [ B i l o bi jo zanimljivije znati da li je kontrast izmeu kampung i bukit koincidirao s o n i m izmeu Koto-Piliang i Bodi-Tjaniago] (loc. cit., str. 80 81), dru gim rijeima, stara podjela grupe Minangkabau na dvije polovice, koju je on postulirao. Sa stajalita na koje se postavljamo u o v o m e poglavlju, distinkcija je jo vanija; jasno je da opozicija izmeu sredinjeg sela i periferije priblino odgovara v e opisanoj melanezijskoj strukturi, ali analogija s koncentrinom strukturom sela Winnebago jest zapanjiva, j e r informatori u svoj opis spontano uvode ekoloke znaajke koje im slue, kao u Indoneziji, da konceptualiziraju opoziciju: ovdje izmeu periferenog prstena tcioxucara, iskreno zemljite, kojemu se suprotstavlja izgraeno selo, koje se samo suprotstavlja umi to obuhvaa sve (vidi si. 7). Napomenut emo, dakle, s jednim sasvim posebnim inte resom, da g. P. E. de Josselin de Jong pronalazi isti tip strukture kod Negri-Sembilan sa Malajskog poluotoka, gdje vlada opozicija izmeu Obale (vie) i Unutranjosti (nie), podvojena jednom, na kontinentu i otocima veoma openitom, opozicijom, izmeu, s jedne strane, riita i nasada palmi (to jest obraene zemlje) i, s druge, bregova i dolina (drugim rijeima, ledina i neobraene zemlje) 1 . Indokineski ansambl poznaje, uostalom, podjele istoga tipa.
*

Svi nizozemski atutori prionuli su da istaknu neobine kontraste to ih iznose na vidjelo ti tako kompleksni tipovi drutvene organizacije za ije prouavanje Indonezija, nesumnjivo, nudi povlateno podruje. Pokuajmo, nakon njih, shematizirati ih. Ponajprije imamo oblike dualizma u kojima su se katkada rado nazrijevali tragovi stare organizacije po polovicama. Beskorisno je ulaziti u ovu debatu: za nas je vano da je sam ovaj dualizam dvostruk: sad se, ini se, shvaa kao da proizlazi iz simetrine i urav noteene dihotomije izmeu drutvenih grupa, aspekata fizikog svijeta i moralnih ili metafizikih atributa: to jest malo generalizirajui izneseni pojam strukturu dija metralnog tipa; sad se, naprotiv shvaa u koncentrinoj perspektivi, no, s tom razlikom, to su dva termina opozi1

loc. cit., s t r . 139,156, 167.

146

cije nuno nejednaka u pogledu drutvenog ili vjerskog prestia, ili u oba istodobno. Naravno, ne promie nam da elementi dijametralne strukture mogu isto tako biti nejednaki. To je, dapae, ne sumnjivo najee, jer da bi se imenovali, nalazimo izraze kao: vii i nii, stariji i mlai, plemenit i puki, jak i slab, itd. Ali za dijametralne strukture ova nejednakost ne po stoji uvijek, i na svaki nain, ona ne proistjee iz njihove prirode, koja je proeta reciprocitetom. Kao to sam to negda 1 primijetio, ona ini neku vrstu misterija, ija je interpretacija jedan od ciljeva ove studije. Kako polovice koje su nastale iz recipronih obaveza i koje se slue simetrinim pravima mogu u isto vrijeme biti svrstane u hijerarhiju? U sluajevima koncentrinih struktura, nejednakost se razumije sama od sebe, j e r su dva elementa, ako se moe rei, rasporeena u odnosu prema jednom istom terminu referencije: sreditu, kojemu je jedan krug bliz, jer ga obuhvaa, dok je drugi od njega udaljen. S ovog prvog gledita, postavljaju se, dakle, tri problema: priroda dijametralnih struktura; priroda koncentrinih struktura; i razlog zbog kojega veina prvih pokazuje znaajku asimetrije u prividnom proturjeju s njihovom prirodom i koja ih, prema tome, ostavlja kao na pola puta izmeu dijametralno apsolutno simetrinih oblika i koncentrinih struktura koje su uvijek asimetri ne. U drugom redu i ma koji bio aspekt, dijametralan ili koncentrian, to ga one uzimaju indonezijske dualisti ke strukture ini se da koegzistiraju sa strukturama sainjenim od neparnog broja elemenata: najee 3, ali isto tako 5, 7, i 9. K o j i odnosi povezuju ove, prividno ireduktibilne tipove? Problem se postavlja osobito u povodu branih pravila, jer postoji inkompatibilnost izmeu bila teralnog braka, koji normalno prati egzogamne sustave polovica, i unilateralnog braka, ija se uestalost, poslije radova van Woudena nije prestala potvrivati u Indonezi ji. Naime, distinkcija izmeu dvije unakrsne sestrine, keri oeve sestre i keri majina brata, ukljuuje najma nje tri razline grupe, i ona je radikalno nemogua uz dvi je. Ipak, ini se da je na Amboinei bilo polovica povezanih sustavom asimetrinih razmjena; na Javi, Baliju i drugdje C. LVI-STRAUSS, Reciprocity and Hierarchy, American Anthropologist, n. s. t. 46, n 2, 1944.
1

147

nalaze se tragovi opozicija dualistikog tipa pridruenih drugima, koje upotrebljavaju 5, 7 ili 9 kategorija. N o , ako je nemogue svoditi druge na prve uzete u terminima dijametralne strukture, problem doputa teoretsko rjee nje, uz uvjet da se dualizam pomilja u koncentrinom obliku, jer se dopunski termin nalazi tada u sreditu, dok su ostali simetrino rasporeeni na periferiji. K a k o je to dobro vidio profesor J.P.B, de Josselin de Jong, svaki neparan sustav moe se svesti na jedan parni sustav, tretirajui ga u obliku opozicije centra s pokrajnim stra nama. Ima, dakle, neka, bar formalna, veza izmeu prve i druge grupe problema.

U prethodnim paragrafima postavio sam, na jednom sjevernoamerikom primjeru, problem tipologije dualisti kih struktura i dijalektike koja ih spaja; ova prva faza diskusija bila je, usuujem se rei, othranjena na melanezijskim i indonezijskim primjerima. Pristupajui drugoj fazi, htio bih pokazati da primjer moe biti bar priblien svojemu rjeenju, razmatranjem jednog novog primjera, uzetog ovaj put od jednog junoamerikog puanstva: Bororo. Podsjetimo se ukratko na strukturu sela Bororo (sl.9). U sreditu, mukaraka kua, obitavalite neenja, mjesto

SI. 9 Plan jednog Albisettiju)

sela

Bororo

(prema

P.

C.

148

sastajanja oenjenih ljudi i strogo zabranjeno enama, posvuda naokolo, prostrani kruni ugar; u sredini mjesto za ples uz kuu mukaraca. To je mjesto utabane zemlje, bez vegetacije, omeeno kolcima. K r o z ikaru koja pokri va ostali prostor, male staze vode do obiteljskih koliba na rubu, rasporeenih u krunici na granici ume. Ove koli be nastavaju oenjeni parovi i njihova djeca. Podrijetlo je matrilinearno, boravite matrilokalno. Opozicija izme u centra i periferije je, dakle, isto tako ona mukaraca (vlasnika kolektivne kue) i ena, vlasnica obiteljskih koliba na rubu. Nalazimo se pred koncentrinom strukturom, potpuno svjesnom uroenikoj misli, gdje odnos izmeu centra i periferije izraava dvije opozicije, onu izmeu mukarca i ene, kako se to upravo vidjelo, i jednu drugu, izmeu svetog i profanog: sredinja cjelina, sainjena od kue ljudi i mjesta za ples, slui kao pozornica ceremonijalnog ivota, dok je periferija rezervirana za kune poslove ena, koje su po prirodi iskljuene iz religijskih misterija (tako, iz izradbe rombova i rukovanja njima, to se obav lja u mukarakoj kui, te su, pod prijetnjom smrtne ka zna zabranjeni pogledima ena). Ipak, ova koncentrina struktura koegzistira sa vie dru gih, dijametralnog tipa. Selo B o r o r o ponajprije je podije ljeno na dvije polovice, osovinom istok-zapad raspodjeljuje osam klanova u dvije grupe po etiri, koje su oito egzogamne. Ova osovina prosjeena je drugom koja j o j je okomita u smjeru sjever-jug i koja podrazdjeljuje osam klanova u dvije grupe po etiri, respektivno zvane o d o z g o i o d o z d o , ili kad je selo na rubu rijeke s uzvodne strane i s nizvodne strane. Ovaj kompleksni raspored namee se ne samo stalnim se lima nego i logorima improviziranima za no: u o v o m po sljednjem sluaju, ene i djeca nastanjuju se u krugu na periferiji po redu smjetanja klanova, dok mladii u sredi tu iskruju teren koji zamjenjuje mukaraku kuu i mjesto za ples 1 . Uroenici, sa Rio Vermelho, sa svoje su mi strane, 1936, objasnili da u doba kad su sela bila gue naseljena negoli danas kolibe bijahu rasporeene na isti nain, ali na vie koncentrinih krugova umjesto samo na jednom. O. A. COLBACCHINI i O. C. ALBISETTI , Os Bororos orientais So Paulo, 1942, str. 35. 149
1

U trenutku kad piem ove retke, upoznajem arheolo ka otkria Poverty Pointa, u Luisiani, u donjoj dolini Mississipija 1 . Dopustit e mi se da u toj stvari otvorim jednu zagradu, jer ovo hopewellsko selo, koje datira od poetka prvoga tisuljea prije nae ere, pokazuje neobi nu slinost sa selom Bororo kakvo je ono moglo postoja ti u prolosti. Plan je osmorokutan (pomislimo na 8 klanova B o r o r o ) , a nastambe su rasporeene u 6 rangova, tako da je cjelina imala oblik od 6 koncentrinih osmorokuta. Dvije okomite osovine, jedna orijetirana I Z, druga S J, presijecale su selo, a njihovi krajevi bili su oznaeni grobnim humcima u obliku ptice 2 , od kojih su dva bila pronaena respektivno na sjeveru i na zapadu, dok su druga dva, nesumnjivo, unitena erozijom kad je rijeka Arkansas promijenila korito. A k o se primijeti da su tragovi spaljivanja pronaeni u blizini jednog od gro bnih humaka (onoga na zapadu), nee se pogrijeiti da se ovom prilikom podsjeti na dva sela mrtvih Bororo, smjetenih respektivno na istonom i zapadnom kraju osovine polovica. Nalazimo se, dakle, pred jednim tipom strukture koji u Americi see u daleku davninu, iji su se analogoni pronali, u novijoj prolosti, u Boliviji i u Peruu, a jo blie nama, u drutvenoj strukturi Siouxa Sjeverne Ameri ke i u onoj grupe Ge ili srodnima, u Junoj Americi. To su isto tako naslovi koji privlae nau panju.

Napokon, selo Bororo krije jedan trei oblik dualizma, onaj implicitni, koji je ostao do danas nezapaen i ije iznoenje iziskuje od nas da najprije razmotrimo jedan drugi aspekt drutvene strukture. Ve smo u selu razlikovali jednu koncentrinu struktu ru i dvije dijametralne strukture. Ove razne manifestacije dualizma daju, isto tako, mjesta jednoj trijadikoj struk turi: naime, svaki od 8 klanova podijeljen je na 3 klase koje u nazvati: via, srednja i nia (v, s, n, u shemi ovdje nie). James A. FORD, The puzzle of Poverty Point, Natural History, t. 64. n 9, New York, studeni 1955, str. 466-472. 2 Bororo su vjerovali u ciklus seljenja koji se zavrava u obliku ptice. 150
1

Ali oslanjajui se na opaanja . Albisettija pokazao sam u jednom drugom radu* da je pravilo prema kojemu jedan vii iz jedne polovice uzima za branog druga obave zno jednog vieg iz druge, jedan srednji, jednog srednjeg i jedan nii, jednog nieg, preobratilo drutvo Bororo, s prividnog sustava dualistike egzogamije na stvarni, su stav trijadike endogamije, jer se nalazimo pred tri pod-drutva, od kojih je svako formirano od individuuma bez srodnikog odnoaja sa lanovima dvaju drugih: vii, srednji i nii. Napokon, u istom radu, jedna kratka kom paracija drutva Bororo s onim centralnih i istonih Ge: Apinay, Sherent, Timbira, dozvoljavala je da se za sve zajedno postulira drutvena organizacija istoga tipa. Ako egzogamija Bororo pokazuje znaajku epifenomena, bit e manje razloga da se udimo to, prema salezijancima, jedna iznimka od pravila egzogamije polovica ide u prilog dvaju parova klanova jedne od njih, koji bi imali povlasticu da se meusobno vjenaju. Ali u isto vrijeme, biva mogue pokazati jedan trei oblik dualizma. Preetpostavimo 1, 2, 3, 4 klana jedne polovice, i 5, 6, 7, 8 one druge, uzete u njihovom redu prostorne razmjetenosti na krugu sela. Pravilo egzogamije suspendirano je u korist 1 i 2 s jedne strane, 3 i 4 s druge. Moramo, dakle, razlikovati 8 susjedskih odnosa, tako da 4 ukljuuju brak i 4 ga isklju uju, a ova nova dualistika formulacija zakona egzogami je izraava stvarnost isto tako dobro kao prividna dioba na polovice:
1

Parovi klanova u susjedskom odnosu 1,2 2,3 3,4 4,5 5,6 6,7 7,8 8,1 to jest, ukupno, 4 4- i 4 .

Brana veza mogua ( + ) ili iskljuena ()

+ +

1 O. C. A L B I S E T T I , C o n t r i b u c o e s m i s s i o n a r i a s , Public, da Sociedade b r a s i l e i r a d e A n t h r o p o l o g i a e E t i m o l o g i j a , R i o - d e Janeiro, 1948, n' 2, s t r . 8. 2 C. L E V I S T R A U S S , Les Structures sociales dans le Brsil central e t oriental, ( V I I pogl. o v e knjige).

151

K a d je to postavljeno, primijetit e se da selo B o r o r o pokazuje dvije znaajne anomalije. Prva je u vezi s ras poredom , s, n, u dvijema pseudoegzogamskim polovica ma. Ovaj raspored je pravilan samo unutar svake polovice, gdje imamo (prema salezijancima) slijed po tri kolibe po klanu u redu: v, s, n; v, s, n; itd . . . Ali ovaj red slijeda , s, n, u jednoj polovici preokrenut je u odnosu na red slijeda u drugoj: drugim rijeima, simetrija klasa u odno su na polovice jest u zrcalu, pri emu se dva polukruga sastaju sa dva na jednom kraju i sa dva na drugom. Zanemarujui svimitost sela, imamo, dakle:

shemu gdje brojke od 1 do 8 odgovaraju klanovima, slova v, s, n, klasama koje sainjavaju svaki klan, horizontala istok-zapad osovini pseudoegzogamnih polovica a vertika la sjever-jug onoj polovicama odozgo i odozdo. ini se da iz ovog rasporeda proizlazi da uroenici ne pomiljaju svoje selo, usprkos njegovu krunom obliku, kao samo jedan objekt ralanjiv na dva dijela, nego prije kao dva razlina i spojena objekta. Prijeimo sada na drugu anomaliju. U svakoj polovici: 1 do 4 i 5 do 8, dva klana zauzimaju privilegiran poloaj u tom smislu to predstavljaju, na drutvenom planu, dva velika obogotvorena kulturna heroja panteona B o r o r o : Bakororoa i Ituborea, uvare [zatitnike] istoka i zapada. U gornjoj shemi, klanovi 1 i 7 personificiraju Bakororoa, klanovi 4 i 6 Ituborea. Za 1 i 4, koji su respektivno smje teni na zapadu i istoku, nema problema; ali zato 7, a ne 8? i zato 6, a ne 5? Prvi odgovor koji pada na pamet jest da klanovi, delegirani za ove funkcije, moraju isto tako biti u doticaju sa dvjema osovinama, istok-zapad i sjeverjug: 1 i 4 dotiu osovinu istok-zapad, smjeteni na dva 152

kraja i s iste strane: dok 6 i 7 dotiu osovinu sjever-jug, smjeteni na istom kraju ali sa dvije strane. Budui da su 1 i 7 zapad a 4 i 6 istok (po definiciji), to nema drugog sredstva da se zadovolji uvjetu doticaja. Ali dopustit e nam se da napomenemo sa svom obazrivou koja se namee jednoj tako teoretskoj obradi jednog empirijskog problema kako samo jedna hipo teza objanjava ove dvije anomalije. Bilo bi dovoljno do pustiti da, kao Winnebago, i Bororo pomiljaju svoju dru tvenu strukturu istodobno u dijametralnoj perspektivi i u koncentrinoj perspektivi. K a d bi jedna polovica, ili obje, sebe zamiljale, redovito ili prigodno, kao da je jedna centralna a druga periferna, tada bi mentalna ope racija neophodna da se prijee s jednog takvog idealnog rasporeda na konkretan raspored sela ukljuivala: 1. otva ranje unutarnjeg kruga na jugu [kroz j u g ] i njegovo pre mjetanje prema sjeveru; 2. otvaranje vanjskog kruga na sjeveru [kroz sjever] i njegovo premjetanje prema jugu

ISTOK

ZAPAD

SI. 10 Prijelaz s koncentrine strukture na dijametralnu strukturu

(sl. 10). Obrui smjerove, svaka grupa, mogla bi pomilja ti samu sebe, i pomiljati drugu, po volji kao centralnu ili perifernu; sloboda nikako bilo koja, j e r polovica Cera 153

jest danas via od polovice Tugare, dok mitovi evociraju inverznu situaciju. Inae, ne bi moda bilo tono rei da su Cera svetiji negoli Tugare; ali svaka polovica izgleda bar da odrava privilegirane odnose s jednim tipom sve tog koje bi se moglo nazvati, pojednosatavnjujui, religij sko za Cera i magijsko za Tugare . . .
* *

Rekapitulirajmo glavne crte drutva Bororo. Istakli smo ih tri koje se sastoje: 1. u vie oblika dualizma dijametral nog tipa (a) pseudoegzogamna osovina istok-zapad; b) pri vidno nefunkcionalna osovina sjever-jug; c) egzogamna dihotomija susjedskih odnosa meu klanovima); 2. u vie oblika dualizma koncentrinog tipa (opozicije izmeu: mujaka-enke; beenstva-braka; svetog-profanog; napokon dijametralne strukture mogu biti pomiljane u koncentri nom obliku i obratno, fenomen koji je ovdje samo izve den, ali iju e se eksperimentalnu realizaciju verificirati kasnije kod istonih T i m b i r a ) ; 3. u jednoj trijadikoj strukturi, koja izvodi preraspodjelu svih klanova na tri endogamne klase (od kojih je svaka podijeljena u dvije egzogamne polovice, to je ukupno est klasa, kao to e se nai, takoer kod Timbira, est mukih klasa). Da stojimo pred kompleksnou koja je inherentna du alistikim organizacijama, kako smo to pokazali gore s pomou primjera uzetih iz Sjeverne Amerike, iz Indone zije i iz Melanezije, svakako slijedi iz jedne naknadne primjedbe. K o d Bororo, sveto sredite sela sastoji se od tri dijela: kue ljudi, ija jedna polovica pripada lanovi ma Cera a druga lanovima Tugare, jer ona je presjeena osovinom istok-zapad (to potvruju respektivna imena dvojih suprotnih vrata); i bororo ili mjesto za ples, pri pada kui ljudi, gdje se ponovno uspostavlja jedinstvo sela. No to je, skoro od rijei do rijei, opis balijskog hra ma sa njegova dva unutarnja dvorita i njegovim vanj skim dvoritem, od kojih prva dva simboliziraju opu dihotomiju svemira a tree, posredovanje izmeu ovih an tagonistikih termina 1 .
1 J. M. VAN DER KROEF, loc. cit., str. 856, citirajui Swellengrebel, Kerh en Tempel op Bali, Haag, 1948.

154

Drutvena organizacija istonih Timbira obuhvaa sli jedee formacije: 1. dvije egzogamne i matrilinearne polo vice, respektivno zvane s istoka i sa zapada, bez prvenstva u korist jedne od njih. Ipak, brana pravila idu preko je dnostavne egzogamije polovica, j e r svi bratii prvog stu pnja su nedoputeni supruzi; 2. patronimine klase 2 za ene i 3 X 2 = 6 za mukarce. Noenje bilo kojeg imena povlai za oba spola, podjelu na dvije grupe koje su respektivno nazvane: kamakra, oni iz (sredinjeg) mjesta sela i atukmakra, ona izvana; 3. za ljude, patronimine klase imaju jednu dadatnu funkciju, koja se sastoji u njihovu rasporeivanju na 6 grupa iz mjesta, to su 3 po 3 udruene u dvije polovice zvane Istok i Zapad, neegzogamne i razline po sastavu od onih spomenutih pod 1; 4. napokon, 4 dobne klase, koje nadolaze jedna za drugom nakon svakih deset godina, formirajui 4 odje la [sekcije] razdijeljenih po parovima konsekutivnih klasa, u jedan drugi sustav polovica (etvrti) razliitih od pretho dnih i isto tako imenovanih Istok i Zapad. Ova kompleksna organizacija doziva neka zapaanja. Postoje dva pravila za odreivanje podrijetla: matrilinearno za egzogamne polovice, bar u naelu zato to se drugostepeno pravilo (koje zabranjuje brak izmeu bratia prvoga stupnja) moe interpretirati, sa gledita formalne analize (jer nita ne jami da je to stvarno tako), kao rezultat provjeravanja eksplicitnog matrilinearnog pod rijetla pomou implicitnog patrilinearnog podrijetla, to jest jedan dvostruk sustav polovica. Drugo pravilo odreivanja podrijetla vai za patronimi ne klase. Imena se prenose s oeve sestre na bratovu ker za ene, i s majina brata na sestrina sina, za mu karce. atukmakra kamakra Istok sunce dan suha sezona vatra zemlja crveno Zapad mjesec no sezona kia cgrijev voda crno 155.

Od etiri sustava polovica koji su bili nabrojani, tri su dijametralnog tipa (istok i zapad) i jedan koncentrinog tipa (sredinje mjesto i izvanjsko). Ovaj posljednji slui kao model za jednu openitiju dihotomiju: S funkcionalnog gledita, sustav 3 igra ulogu samo u ceremonijama inicijacije. Sustav 1 regulira egzogamiju shvaenu u irokom smislu; sustav 2 i 4 odreuje dvije sportske ekipe i posao koji svaka za sebe obavlja, prva u sezoni kia, druga u suhoj sezoni. Da bi izvjetaj bio potpun, trebalo bi dodati posljednju grupu mukih polovica, koje imaju isto ceremonijalnu i na neke smotre ogranienu funkciju. Premda praznine Nimuendajuovog djela (iz kojega su bile izvuene sve obavijesti to prethode) 1 zabranjuju pot punu formalizaciju sustava, jasno je da pronalazimo, u tom labirintu institucija, bitne crte na koje ova studija eli skrenuti panju, naime: u prvom redu, na jukstapoziciju dijametralnih struktura i jedne koncentrine struk ture, ak uz pokuaj prevoenja jednog tipa na drugi. Naime, Istok je u isto vrijeme i Sredite; Zapad, u isto vrijeme Zapad i Kruni obrub. S druge strane, ako je isti-

Sl. 11

Plan jednoga sela Tim bira (prema C. Nimuendajuu)

C. NIMUENDAJU, The Eastern Timbira, Univ. of Califor nia Publ. u Amer. Archaeol. and Ethnology, t. 41, 1946.
156

a da razdioba izmeu sredita i krunog obruba vai isto tako za ene kao i za mukarce, jedino su ovi posljednji ovlateni obrazovati est grupa iz mjesta. U frapantnoj ana logiji s Melanezijom, ognjita ovih grupa iz mjesta ne mo gu sluiti da se kuha i pee hrana, dok kuhinje moraju biti postavljene iza (u izvjesnim obredima, ispred) koliba iz 1 krunog obruba, koje su neosporivo enske ( s l . 1 1 ) . Na autor tovie obavjetava da se u suhoj sezoni, obredna djelatnost odvija na bulvaru (to jest krunom prolazu koji ide uz fasade koliba iz krunog obruba) dok je ona strogo odijeljena na sredinjem mjestu u sezoni kia. U drugom redu, svi ovi binarni oblici kombiniraju se s ternarnim [ t r o j n i m ] oblicima, i to, na dva razliita na ina. Polovice ispunjavaju jedno trojstvo funkcija, sustav 1 regulirajui brakove, sustavi 2 i 4 kolektivne radove i zabave prema ritmu sezona:
n

S druge strane, trijada se ponovno pojavljuje u broju mukih grupa iz mjesta kojih je 6, to jest 3 sa Istoka i 3 sa Zapada. Dolazimo onda do srca problema: kakav je odnos izme u ova tri tipa predodaba: dijametralnog dualizma; kon centrinog dualizma; trijade? I kako se dogaa da se ono to se openito imenuje dualistikom organizacijom po kazuje, u velikom broju sluajeva (a moda ak u svima) kao nerazmrsiva mjeavina triju formula? Uputno j e , ini se, ovako podijeliti problem: odnos izmeu dualizma i trijadizma; odnos izmeu dva oblika dualizma u pravom smi slu rijei.
1 2

Loc. cit., str. 92.

Loc.cit., str. 42 43. 157

Nije mi namjera da ovdje obraujem prvo pitanje koje bi nas odvelo veoma daleko. Dostajat e mi da naznaim u kojem e smjeru trebati traiti rjeenje. Temeljni prin cip m o j e knjige Elementarne strukture srodstva (Les Stru ctures lmentaires de la parent)1 sastojao se u distink ciji izmeu dvaju tipova reciprociteta kojima sam dao ime ograniene razmjene i uopene razmjene, prva mogua samo izmeu dvije grupe, druga dopustiva za kojigod broj grupa. Ova distinkcija izgleda mi danas naivna, zato to je jo odvie bliza uroenikim klasifikacijama. S logikog gledita je smotrenije, i ujedno ekonominije, tretirati ogranienu razmjenu kao poseban sluaj uopene razmje ne. Ako su opaanja prezentirana u ovoj studiji potvrena drugim primjerima, morat emo moda doi do zakljuka da ak ni ovaj poseban sluaj nije nikad ostvaren u isku stvu, v e samo u obliku nepotpune racionalizacije sustava koji ostaju nesvodivi na dualizam, uzalud pokuavajui pokazati se u raznim njegovim vidovima. Ako nam se ovo dopusti, ak kao radna hipoteza, slijedit e da su trijalizam i dualizam nespojivi, zato to drugi nije nikad shvaen kao takav, nego samo u obliku granice prvog. Tada emo moi naeti drugi aspekt problema, koji se tie koegzistencije dvaju oblika dualizma, dijametral nog i koncentrinog. Odgovor dolazi odmah: sam koncen trini dualizam je posrednik izmeu dijametralnog duali zma i trijalizma, i njegovim posredovanjem zbiva se prije laz jednog oblika u drugi. Pokuajmo formulirati najjednostavniji geometrijski pri kaz dijametralnog dualizma, kako se on nalazi empirijski ostvaren u seoskim strukturama kakve su one koje smo ilustrirali. Bit e dovoljno da prikaemo plan sela na jednome pravcu. Dijametralni dualizam bit e prikazan s pomou dva segmenta pravca koji lee jedan u produe nju drugoga i imaju zajedniku krajnju toku. Ali, kad hoemo isto tako postupiti sa koncentrinim dualizmom, sve se mijenja: ako ostaje mogue prikazati periferni krug na jednom pravcu (ovaj put neprekinutom, a ne vie sastavljenom od dva segmenta), centar e biti izvan o v o g pravca, u obliku toke. Umjesto dvaju segmena ta pravca, imat emo, dakle, jedan pravac i jednu toku; a kako su znaajni elementi ovoga pravca dvije odredine toke, prikazat e se moi analizirati u tri pola (si. 12).
1

Paris, 1949.

158

SI. 12 Prikaz na pravcu dijametral ne strukture (lijevo) i kon centrine strukture (desno)

Postoji, dakle, duboka razlika izmeu dijametralnog dualizma i koncentrinog dualizma: prvi je statian, to je dualizam koji ne moe sm sebe prevladati; njegove transformacije ne proizvode nita drugo negoli dualizam slian onome od kojega se polo. Ali koncentrini je dua lizam dinamian; on u sebi nosi jedan implicitni trijalizam, ili, govorei tonije, svaki napor da se od asimetri ne trijade prijee na simetrinu dijadu pretpostavlja koncentrini dualizam koji je dijadian kao jedan, ali asimetrian kao drugi. Trojna priroda koncentrinog dua lizma slijedi isto tako iz jedne druge primjedbe: to je su stav koji nije dovoljan sam sebi i koji se mora odnositi na sredinu koja ga okruuje. Opozicija izmeu iskrenog zemljita (sredinji krug) i neograenog zemljita (vanj ski krug) doziva jedan trei termin, gutaru ili umu to jest nikad neobraivano zemljite koje omeuje dvojnu cjelinu, ali je takoer produuje, j e r obraeno zemljite pripada neograenom zemljitu, kao to ono pripada nikad neobraivanom zemljitu. U dijametralnom sustavu naprotiv, nikad neobraivano zemljite predsta vlja nepripadni element; polovice se obrauju jedna u opreci prema drugoj, pa prividna simetrija njihove struk ture stvara iluziju zatvorenog sustava.
1 Prigovorilo mi se da se strukture koncentrinog tipa mo gu prikazati s pomou dva pravca, ne s pomou jednog pravca i jedne toke. Smatrao sam da mogu otprve usvojiti drugi prikaz koji je pojednostavnjenje prvoga, jer sam ve pokazao da je raspored u koncentrine krugove empirijsko ostvarenje jedne dublje opozicije izmeu sredita i krunog ruba. Uosta : lom, ostajui i pri sloenom obliku, odmah se pokazuje binarni ili ternarni karakter svakog sustava.

159

U prilog ovoj demonstraciji koju e neki nesumnjivo smatrati pretjerano teoretskom, moe se navesti vie ni zova zapaanja. U prvom redu, kod B o r o r o stvari se dogaaju kao da se, u odnosu prema osovini sjever-jug, obje polovice slue svaka nesvjesno drukijim tipovima projekcije. Dva klana Cera, predstavljajui bogove Zapada i Istoka, stvarno su smjetena na zapadu i na istoku sela. Ali ako Tugare misle, oni, u terminima koncentrine strukture, projekcija seo skog kruga na jednom pravcu, koji se izvodi polazei od osovine sjever-jug, proizvest e pravac paralelan osovini istok-zapad, ije odredine toke bi prema tome odgovarale smjetaju klanova 7 i 6, respektivno uvarima [zatitni cima] zapada i istoka (toka a i b na slici 12, desno). U drugom redu, prikaz koncentrinog sustava u obliku opozicije izmeu jedne toke i jednog pravca1, divno ilu strira jednu osobitost dualizma (koncentrinog i dijame tralnog) koji se ponavlja u veoma velikom broju sluaje va, hou rei heterogenu prirodu nekih simbola koji slue da izraze antitezu polovica. Ovi simboli mogu, bez sumnje, biti homogeni: tako opozicija izmeu ljeta i zime, zemlje i vode, gore i dolje, crvenog i crnog (ili drugih boja), ple menitog i pukog, jakog i slabog, starijeg i mlaeg, itd. Ali kadto se primjeuje drukija simbolizacija, gdje opozi cija nastaje meu logiki heterogenim terminima: stal nost i promjena, stanje (ili in) i proces, biti i postojati, sinkronija i dijakronija, jednostavno i dvomisleno, jedno znano i dvoznano; sve oblici opozicija koje se moe, ini se, supsumirati pod jednu jedinu, onu kontinuiranog i dis kontinuiranog. Jedan odvie jednostavan primjer (jer on je to zato to ne odgovara prethodnoj definiciji), posluit e kao prva aproksimacija: onaj ve navedenih Winnebago, gdje pri vidni dijametralni dualizam o d o z g o i odozdo loe pri kriva sustav triju polova, budui da gore moe biti pred stavljeno jednim polom: nebom, dok dolje zahtijeva dva pola: zemlju i vodu. Opozicija izmeu polovica izraava isto tako esto jed nu suptilniju dijalektiku. Tako kod samih Winnebago, ulo ge dodijeljene dvjema polovicama: rat i policiju, za one odozdo; mir i posrednitvo, za one odozgo. To e rei da stalnoj intenciji, koja odreuje,druge odgovara kod prvih, ambivalenta funkcija, u jednom smislu zatite, ali u dru160

gom prinude 1 . Drugdje, dvije polovice podjeljuju sebi, jedna stvaranje svijeta, druga njegovo uvanje, to nisu djelovanja istoga tipa zato to se jedno situira u jedan trenutak trajanja dok mu je drugo koekstenzivno. Opozi cija, koju smo zabiljeili u Melaneziji i u Junoj Americi, izmeu kuhane odnosno peene hrane i sirove hrane kao, uostalom, i ona koja j o j je uvijek paralelna, izmeu braka i celibata [beenstva] ukljuuje asimetriju istoga tipa izmeu stanja i procesa, stalnosti i promjene, identiteta i transformacije. Vidi se, dakle, da antiteze koje slue da se izrazi dualizam zavise od dviju razliitih kategorija: jednih uistinu, drugih lano simetrinih; ove posljednje nisu drugo negoli trijade, preruene u dijade zahvaljujui logikoj izlici koja se sastoji u tome da se kao dva homologna termina tretira cjelina stvarno nainjena od jednog pola i jedne osovine, koji nisu objekti iste prirode.

Preostaje nam da proemo kroz posljednju etapu de monstracije. im se odluimo da tretiramo kao ternarne [ t r o j n e ] sustave ove oblike drutvene organizacije koji se obino opisuju kao binarni, iezavaju njihove anoma lije i postaje mogue da se svi svedu na jedan isti tip formalizacije. Od raznih primjera pretresenih u o v o m poglavlju, zadrat emo samo tri: naime, nae informacije branim pravilima Timbira i nainu kako se ona
1 Ova opozicija izmeu dva termina, jednog jednoznanog i drugog dvoznanog, nalazi se na svakom koraku u ritualu pawneo, usp. nau studiju: Kosmiki simbolizam u drutve noj strukturi i obrednoj organizaciji nekoliko sjeverno i junoamerikih puanstava, u Kosmiki simbolizam vjerskih spome nika, Serie Orientale Rotna, Rim, 1957.

11

Strukturalna antropologija

161

uklapaju u drutvenu strukturu koja nas stavlja pred posebne potekoe odvie su fragmentarne i dvosmislene da bi doputale da ih formaliziramo. Sluajevi grupe Win nebago i onaj Bororo jasniji su; dodat e m o im jedan indonezijski model. Dapae, treba precizirati da su indo nezijske drutvene strukture bile esto restituirane prije negoli zapaene, zbog stanja raspadanja u kojemu su se nalazile kad je njihovo prouavanje postalo mogue. Udru ivanje jednog asimetrinog branog sustava (perferencijalnog tipa, sa keri majina brata) i jedne dualistike organizacije, ini se da je bilo u Indoneziji v r l o raspro stranjeno; mi emo ga ovdje predstaviti u obliku pojedno stavljenog modela koji obuhvaa 2 polovice i 3 brane klase, razumijevajui da broj 3 ne odgovara nuno nekom empirijskom podatku, nego da zastupa kojigod b r o j , samo ako ovaj broj nije jednak broju 2: u tom bi, naime, sluaju brak postao simetrian pa bi se izilo iz uvjeta hipoteze. Dopustivi to, naa tri modela: Winnebago, indonezijski i Bororo, moemo formalizirati u tri donja dijagrama, koji su iz iste porodice i od kojih svaki ilustrira sve osobi ne odgovarajueg sustava. T r i dijagrama imaju identinu strukturu, i to: 1. jednu grupu od tri mala kruga; 2. jedan trokrak 1 ; 3. jedan veliki krug; ali funkcija ova tri elemen ta nije ista za svaki [ d i j a g r a m ] . Ispitajmo ih, dakle, re dom. Selo Winnebago obuhvaa 12 klanova razdijeljena u 3 grupe, po 2 grupe od 4 (respektivno zemlja i v o d a ) za polovicu odozdo i jednu grupu od 4 ( n e b o ) za polovicu odozgo. Trokrak prikazuje mogunosti braka prema pra vilu egzogamije polovica. Veliki krug koji se podudara sa opsegom i obodnicom sela obuhvaa jednu boravinu jedi nicu (si. 13). Indonezijski model je kompleksniji. N e m a m o vie posla s grupiranim klanovima, nego s neboravinim branim klasama, to e rei da njihovi lanovi mogu biti raspreni u vie sela. Pravilo asimetrinog braka izmeu onih klasa je tipa: jedan ovjek A uzima jednu enu B; jedan ovjek jednu enu C; jedan ovjek C jednu enu A, to uklju uje: 1. dihotomiju spola unutar svake klase (brat i se1 U nedostatku prikladnijeg izraza prevodim francusku rije le triscle kao trokrak. Iz daljnjeg konteksta jasno je da je trokrak skup triju pravaca iji se krajevi sastaju u iednu to ku, zatvarajui tri jednaka kuta od kojih svaki ima 120 . (Prev.)

162

stra imaju razlinu branu sudbinu); ova dihotomijska funkcija oznaena je u dijagramu trokrakom koji dijeli sva ku klasu u dvije grupe: ljude s jedne strane, ene s druge; ?. u jednom takvom sustavu, boravite nije od znaenja pa veliki krug dobiva, dakle, jednu drugu funkciju, a to je izraziti mogunosti braka izmeu ljudi jedne klase i ena neke druge, kao to se u to lako moemo uvjeriti jedno stavnim pregledanjem dijagrama (sl. 14). Zaustavimo se trenutak na ovoj toki. Naa formalizacija indonezijskog braka iznosi na vidjelo jednu vanu osobinu asimetrinog braka. im su njegovi uvjeti ostvare ni to jest uz jedan minimum od tri klase javlja se Princip dualistike dihotomije, osnovan na opoziciji izmeu mukarca i ene. Da je ova opozicija, inherentna sustavu Pribavila Indoneziji model polazei od kojega je ona izgra dila svoje dualistike organizacije, proizlazi, po nama, iz injenice to su indonezijske polovice uvijek shvaene kao 163

INDONEZIJA

KLASA A

MOGUNOST

BRAKA

SI. 14 Shema jedne drutvene strukture indone zijskog tipa one koje su respektivno muka i enska. Indonezijsko mi ljenje ne izgleda da se ustruavalo od toga to, u svojoj empirijskoj realizaciji, polovice mogu biti ipak muke ili enske i obuhvaati priblino jednak broj mukih i ens kih lanova. Ali u jednom drutvu istoga tipa (asimetri an brak udruen s dualistikom organizacijom), hou rei kod kalifornijskih Miwoka, uroenici su se sukobili s problemom i osjetili nesumnjivu tekou u nastojanju da ga rijee. K a o indonezijske polovice, i one M i w o k a izraavaju opu dvodjelnost stvari i bia. Polovice su respektivno nazvane kikua (iz vode) i tunuka (iz zemlje); premda su sve ivotinje, biljke, fiziografski aspekti i meteoroloke ili astronomske pojave raspodijeljeni meu dvije polovice, muki i enski princip ini iznimku od ove univerzalne dihotomje kao da uroenika dijalektika nije mogla prevla164

dati objektivnu konstataciju da ima ljudi i ena u svakoj polovici. Ali, znaajna je injenica da se ova situacija ne smatra kao sama po sebi razumljiva: potreban je prilino zaobilazan put da bi je se objasnilo: Coyote-girl and her husband told each other they would have four childern, two girls and two boys . . . Coyote named one of the male children Tunuka and one of the female children Kikua. The other male he named Kikua and the other female Tunuka. Coyote thus made the moieties and gave people their first names 1 . [ K o j o t i c a i njezin mu govorili su jedno drugom da ele imati etvoro djece, dvi je djevojice i dva djeaka... K o j o t je jednome od muke djece dao ime Tunuka i jednom od enske djece Kikua. Drugom mukom djetetu dao je ime Kikua i drugom enskom Tunuka. Tako je K o j o t napravio polovice i dao
BORORO GRUPA "ONIH ODOZGO

S I . 15 Shema

drutvene

strukture

Bororo

1 E. W. GIFFORD, Miwok Moieties, Univ. of Calif. Publ. in Archacol. and Ethnol., t. 12, n 4, str. 143-144.

165

ljudima njihova prava imena.] Prvobitni par nije dovo ljan; pravim okolianjem mitskog arobnjatva treba postulirati u poetku etiri klase (to jest imlicitnu podjelu svake polovice u muku i ensku) kako bi se izbjeglo da polovice ne izraavaju, meu ostalim, jednu spolnu dihotomiju, kao to je to dopustila Indonezija, ali u kon tradikciji s empirijskom situacijom. Prijeimo sada na trei dijagram (si. 15), gdje se formaliziralo drutvenu strukturu Bororo prema istom modelu kao i dvije druge. Mali krugovi ne odgovaraju grupama klanova (kako je to b i o sluaj kod Winnebago) ni klasama (kao u Indoneziji) nego grupama klasa; i, obratno od dvaju naprijed navedenih sluajeva ove jedi nice su endogamne. Sjeamo se, naime, da pseudoegzogamne polovice Bororo obuhvaaju svaka 4 klana podijeljena u 3 klase. U dijagramu smo pregrupirali sve vie, sve srednje, sve nie. Egzogamna dioba postaje, dakle, unutar nja u svakoj grupi klasa, prema principu: vii jedne polo vice uzimaju vie druge polovice, srednji uzimaju srednje i tako redom. Trokrak onda dobiva funkciju da izrazi ne mogunosti braka primjerene svakoj klasi. Koja je, ovdje, funkcija velikog kruga? N j e g o v odnos prema tri mala kruga (grupe klasa) i prema trokraku (nemogunosti braka) ne puta da postoji ikakva sumnja: on odgovara ne-egzogamnoj osnovi sjever-jug koja, u sva kom selu Bororo, raspodjenjuje klanove, okomito na osovi ni pseudoegzogamnih grupa, u dvije grupe koje se respe ktivno zovu: odozgo i odozdo; ili: s uzvodne strane i s nizvodne strane. esto sam napominjao da je uloga ove druge podjele nejasna 1 . I s punim pravom: jer ako je ova analiza tona, iz nje e se izvui, u samom poetku izne naujui, zakljuak da osovina sjever-jug nema nikakvu drugu funkciju negoli da doputa drutvu B o r o r o da po stoji. Razmotrimo dijagram: tri mala kruga prikazuju en dogamne grupe, poddrutva koja se odravaju jedno po red drugoga, a da se meu njihovim lanovima nikada ne uspostavlja ikakav srodniki odnoaj. Trokrak ne odgova ra nikakvom ujediniteljskom principu zato to, pokazujui nemogunosti braka, i on izraava negativno znaenje sustava. Jedini raspoloivi ujedinjujui element daje, da kle, osovina sjever-jug, i to jo uz ogradu; jer ako ona LVI-STRAUSS, Tristes Tropiques, izd. Pion, Paris str. 231. 166
1

1955,

ima boravino znaenje, ono ipak ostaje dvosmisleno; nje gov rezultat jest odnos sa selom, ali uz njegovo cijepanje na dva odvojena podruja. Ova hipoteza zacijelo e morati da se iskua na terenu. Ali to nije prvi put na nas istraivanje stavlja pred institu cionalne oblike koje bi se moglo nazvati tipa nula*. Ove institucije ne bi imale nikakvu unutranju vlastitost, osim to uvode uvjete koji prethode postojanju drutvenog su stava od kojega one zavise, kojemu njihova prisutnost u samoj sebi bez znaenja doputa da se postavlja kao totalitet. Sociologija bi tada susrela jedan bitni problem, kojega, ini se, nije postala svjesna na svojemu vlastitom terenu. Ovaj problem sastoji se u postojanju institucija lienih smisla, ako se neki ne daje drutvu koje ih posje duje. Ne raspredajui vie o v o m predmetu koji prelazi okvi re ove studije, vratit emo se na tri sustava, ije je osobine mogue rezimirati u obliku pet binarnih opozicija. I m a m o posla s klasama ili klanovima; ovi elementi dati su u grupi (grupe klanova, grupe klasa) ili izolirano (kla se); pravila srodstva izraena su pozitivno ili negativno; spolovi se lue (u asimetrinom braku) ili brkaju (u simetri nom braku, gdje brat i sestra imaju istu branu sudbinu); napokon, boravite je, prema dotinom sustavu, znaajan ili beznaajan aspekt. Tako se dolazi do slijedee tablice, gdje je znak + proizvoljno namijenjen prvom terminu svake opozicije, znak drugom:
Winnebago Indonezija Bororo

1 2 3 4 5

klasa / klan grupa / jedinica propisano srodstvo / zabranjeno srodstvo razlueni spolovi / pobrkani spolovi boravite boravite znaajno / beznaajno

+ +

167

Opozicija broj 3 (srodstvo) ambivalentna u Indoneziji zbog asimetrinog karaktera braka: za dvije bilo koje klase, brano pravilo izmeu ljudi iz X i ena iz F je sime trino i inverzno onome izmeu ljudi iz Y i ena iz X. Opo zicija broj 5 (boravite) ambivalentna kod Bororo, iz gore naznaenog razloga: osovina sjever-jug ukljuuje zajedni ko boravite, potpuno ga razdvajajui odnosom prema njemu. Ispitivanje dijagrama je dovoljno da se pokae kako usvo jeni model integrira binarne i ternarne znaajke razma tranih drutvenih struktura. Isto tako e primijetiti da vjerojatno postoji neki odnos izmeu dijametralnog ili kon centrinog aspekta binarnih opozicija, prema prirodi sim bola kojima su namijenjene. U Indoneziji, dijametralni aspekt izraava opoziciju: mukarac/ena, i tako je kon centrini aspekt namijenjen dopunskoj opoziciji izmeu gore i dolje (koja daje trijadu gore/sredina/dolje). Obr nuto, kod B o r o r o (i takoer nesumnjivo kod Winnebago), trijada: gore/sredina/dolje, ili nebo/voda/zemlja, vraa koncentrinom aspektu zadatak da se izrazi opozicija: muko/ensko. Bilo bi interesantno ispitati, uz pomo drugih primjera, obistinjuje li se ova korelacija, to jest povlai li uvijek upotreba koncentrinog dualizma u opo ziciji izmeu gore i dolje za svaku upotrebu dijametralnog dualizma u opoziciji izmeu mukog i enskog, i obratno. Ve je jasno, iz svega to prethodi, da najopenitija opo zicija (ona izmeu binarne strukture i ternarne strukture) dobiva simetrine i obratne primjene u Junoj Americi i Indoneziji. U indonezijskom sluaju imamo sustav polovi ca spojen sa uopenom razmjenom, to jest jedan asime trian oblik egzogamije. Ternarna struktura odreuje, da kle, roake grupe, binarna struktura, dva smisla i smje ra cirkulacije ljudi i respektivno ena. Drugim rijeima, prva se odnosi na klase, a druga na odnose meu ovim klasama. U Junoj Americi naprotiv (i, ini se, kod svih G e ) , binarna struktura se koristi za odreivanje grupa, ternarna struktura, [za odreivanje] dvaju smislova i smjerova cirkulacije, ne vie ljudi i ena, nego smislova
1 Prije nekoliko godina bili smo dovedeni do toga da tako definiramo pojam mana. Usp. C. LVI-STRAUSS, Introduc tion l'oeuvre de Marcel Mauss, u: Marcel MAUSS, Sociologie et Anthropologie, Presses Universitaires de France, Paris, 1950, str. X L I L H .

168

i smjerova koji su bez razlike dozvoljeni ili zabranjeni dvoma spolovima (jer razmjena je ograniena, prema si metrinom obliku endogamije). Dakle, ovdje je binarna struktura ta koja se odnosi na klase, a ternarna struktura na odnose. Posljednja zakljuna primjedba. Trudio sam se da u ovome lanku pokaem kako je prouavanje organizacija zvanih dualistike otkrilo toliko anomalija i kontradik cija, u odnosu na teoriju koja je na snazi, da bi bilo kori sno odrei se ove posljednje i prividne oblike dualizma tretirati kao povrinska iskrivljenja struktura ija stvar na priroda je drukija, i mnogo kompliciranija. Ipak ove anomalije nisu nikako izmakle panji pronalazaa dualis tike teorije, hou rei Riversu i njegovoj koli. One im nisu smetale, jer su si oni dualistike organizacije pred stavljali (na samoj osnovi ovih anomalija) kao isto toliko historijskih proizvoda veze meu puanstvima razlinim po rasi, po kulturi ili naprosto po moi. U jednoj takvoj koncepciji dotine drutvene strukture mogle su istodobno biti dualistine i asimetrine; i one su dapae morale to biti. Marcel Mauss, zatim Radcliffe-Brown i Malinowski, revolucionirali su etnoloku misao zamjenjujui ovu histo rijsku interpretaciju jednom drugom, psiho-socioloke pri rode, zasnovanom na pojmu obostranosti [ r e c i p r o c i t e t a ] 1 . Ali ukoliko su ovi uitelji i imali sljedbenike, oni su feno mene asimetrije stavljali u drugi plan, j e r su se loe ukla pali u novu perspektivu. Nejednakost polovica s vreme nom se tretiralo kao neku nepravilnost sustava. I, to je mnogo nezgodnije, flagrantne anomalije koje su nicale ka snije, bile su potpuno zanemarivane. K a k o se esto doga a u povijesti znanosti, bitno svojstvo objekta ukazivalo se panji istraivaa najprije u obliku posebnog sluaja, a postignuti se rezultat nije nadalje podvrgavalo stroem ispitivanju kako ga se ne bi dovelo u pitanje.
1 Zapravo, Rivers, iji genij nije danas priznat, istodobno se obraao dvama tipovima interpretacije, a nakon Riversa nitko nije rekao nita to ve nije najavio taj veliki teoretiar, to se ovdje sugeriralo, ostaje ipak tono, onoliko koliko su Riversovi suvremenici i nasljednici njemu priznali prije svega autorstvo njegovih historijskih i geografskih interpretacija, dok su psiholoki i logiki aspekt njegova uenja utke prisvo jili Mauss, Radcliffe-Brown i Malinowski, da bi ga razvili uz sjaj koji poznajemo.

169

Teorija obostranosti nije u pitanju. Ona danas, za etno loko miljenje, ostaje osnovna na isto tako vrstoj bazi, kao to je to teorija gravitacije u astronomiji. A l i uspo redba doputa jednu lekciju: u Riversu, nala je etnologi ja svojega Galilea; a Mauss je bio njezin Newton. P o e l i m o sada da, u jednom svijetu koji je beutniji od beskrajnih prostora ija je utnja straila Pascala, rijetko j o djela tne organizacije zvane dualistike mogu doekati svojega Einsteina, prije negoli im manje zatienim n e g o l i su planete ne odzvoni blizi sat raspada.

170

MAGIJA I RELIGIJA

I X poglavlje

VRA I NJEGOVA MAGIJA 1

Nakon Cannonovih radova, jasnije se primjeuje, na koje se psihofizioloke mehanizme oslanjaju, u mnogim pre djelima svijeta potvreni, sluajevi smrti izazvani zakli njanjem [magijskim rijeima kojima se tjeraju i prizi vaju duhovi] i opinjanjem [ i n i m a ] 2 : jedan individuum svjestan da je objekt uroka, intimno je uvjeren, po naj ozbiljnijim predajama svoje grupe, da je osuen; rodbina i prijatelji dijele s njim ovu izvjesnost. Otada se zajedni ca povlai: udaljuje se od prokletnika, vlada se prema njemu kao da je on ne samo ve mrtav nego i izvor opa snosti za sav svoj okoli; u svakoj prilici i svim svojim ponaanjem drutveno tijelo sugerira smrt nesretnoj r tvi, koja vie ne nastoji izbjei onome to smatra kao svo ju neminovnu sudbinu. Uskoro se, osim toga, vri svete obrede koji e je dovesti u kraljevstvo sjena. Najprije brutalno otrgnut od svih porodinih i drutvenih veza, i iskljuen iz sviju funkcija i djelatnosti ime je individuum postao svjestan samoga sebe, zatim prepoznajui ove tako neodoljive sile ponovno uroene, ali samo da bi ga izagnale iz svijeta ivih, opinjeni poputa pred kombini ranim djelovanjem intenzivnog terora koji osjea, napra snog i totalnog povlaenja mnogostrukih sustava referencije to mu ih priskrbljuje potajni dogovor grupe koji, njega, subjekta prava i obaveza, za ivota, proglauje mrtvim, objektom strahovanja, obreda i zabrana. Fiziki integritet ne opire se raspadu drutvene osobnosti. 3 Objavljeno pod naslovom: Les Temps modernes, 4. godi te, br. 41, 1949, str. 3-24. 2 W. B. CANNON, Voodoo Death, American Anthropologist, n.s., t. 44, 1942. 3 Neki australski uroenik, rtva uroka ove vrste bio je u mjesecu travnju 1956. dopremljen kao umirui u bolnicu u 173
1

Kako se ovi kompleksni fenomeni izraavaju na fizio lokom planu? Cannon je pokazao da su strah, kao i bijes, praeni osobito intenzivnom djelatnou simpatikog nervnog sustava. Ova djelatnost normalno je korisna, povla ei za sobom organske modifikacije koje osposobljuju individuuma da se prilagodi novoj situaciji. Ali ako indi viduum ne raspolae nikakvim instinktivnim ili steenim odgovorom na jednu izvanrednu situaciju, ili je sebi pre douje kao takvu, aktivnost simpatikusa poveava se ili dezorganizira, pa moe, kadto, u nekoliko sati, prouzro iti smanjenje krvnog volumena i pratei pad krvnog tla ka, to ima za rezultat nepopravljiva oteenja organa cir kulacije. Odbijanje pia i hrane, esto kod bolesnika mu enih intenzivnom tjeskobom, ubrzava ovaj razvoj, pri emu dehidratizacija djeluje kao stimul simpatikusa, a smanjenje krvnog volumena raste zbog sve vee propusno sti kapilarnih ila. Ove hipoteze bile su potvrene prou avanjem mnogih sluajeva traumatizama kao posljedica bombardiranja, sukoba na bojnom polju, ili ak kirurkih operacija: smrt nastupa a da autopsija ne moe otkriti po vredu. Nema, dakle, razloga da se posumnja u djelotvornost izvjesnih magijskih postupaka. Ali, u isto se vrijeme vidi da magija ukljuuje vjerovanje u magiju, i da se ovo po kazuje u tri dopunska aspekta: postoji, najprije, vjerova nje vraa u djelotvornost svojih tehnika; zatim, ono bole snika koga on lijei, ili rtve koju progoni, u mo samoga vraa; napokon, povjerenje i potrebe kolektivnog mnjenja koji u svakom trenutku formiraju neku vrstu gravitaci onog polja u kojemu se definiraju i situiraju odnosi izme u vraa i onih koje opinjava 1 . Nijedan od tri dijela koji su u pitanju nije, oito, kadar da stvori jasnu predodbu djelovanju simpatikusa i smetnjama to ih je Cannon nazvao homeostatskima. Kad vra misli da isisavanjem, iz tijela svojega bolesnika, izvlai patoloki objekt ija bi prisutnost trebala da objasni bolesno stanje i pokazuje Darwinu. Stavljen u umjetno plue i hranjen s pomou sonde, postepeno se oporavio, uvjeren da je magija bijelog ovjeka jaa. Usp. Arthur Morley u London Sunday Times, 22 (4) 1956, str.ll 1 U toku ove studije, iji je predmet vie psiholoki negoli socioloki, vjerujemo da moemo zanemariti, kad one nisu apsolutno nune, stroge distinkcije u religijskoj sociologiji izmeu raznih modaliteta mogijskih operacija i razliitih tipova vraeva. 174

kameni koji je bio sakrio u svojim ustima, kako se po stupak opravdava u njegovim oima? Kako nevini optu enik zbog vraanja uspijeva da se opravda ako je podvala jednoduna, kad je magijska situacija fenomen consensusa? Napokon, koji se dio lakovjernosti i koji dio kritino sti upleu u stav grupe prema onima kojima ona priznaje izuzetne moi, kojima podjeljuje odgovarajue povla stice, ali od kojih isto tako trai adekvatne zadovoljtine? Ponimo ispitivanjem ove posljednje toke.

Bilo je to u mjesecu rujnu 1938. Ve nekoliko tjedana logorovali smo s eticom Indijanaca Nambikwara, ne daleko od izvora Tapojaza, u ovim pustim savanama cen tralnog Brazila gdje, najvei dio godine, uroenici lutaju u potrazi za sjemenkama divljih plodova, malim sisav cima, kukcima i gmazovima i, uope, za svime to im moe pripomoi da ne umru od gladi. Tridesetak njih ovdje se udruilo, sluajnou nomadskog ivota, grupirani po po rodicama pod krhkim zaklonom od suvaraka koji daju smijenu zatitu protiv ubitanog danjeg sunca, none studeni, kie i vjetra. K a o veina drubi, ova je imala je dnog civilnog poglavara, i jednog vraa ija se svakodne vna djelatnost ni u emu nije razlikovala od one ostalih ljudi iz grupe: lov, ribolov, zanatski poslovi. Bio je to ovjek snaan, od kojih etrdeset i pet godina, i buan veseljak. Jedne veeri, meutim, nije se vratio u logor u uobiajno doba. Pala je no i zapalile su se vatre. Uroenici nisu krili svoj nemir. U gutari su mnoge opasnosti: brze rijeke, nesumnjivo neizvjesna pogibelj od susreta s veli kom divljom ivotinjom: jaguarom ili mravoderom, ili ona, neposrednije nazona u duhu Nambikwara, da jedna prividno neopasna ivotinja nije utjelovljenje Duha koji kodi vodama ili drveu; i to je osobito, svih veeri, una trag sedam dana, opaali smo vatre misterioznog logora koje su se sad udaljivale i sad pribiliavale naima. N o , svaka nepoznata druba potencijalno je neprijateljska. Po slije dva sata ekanja, uvjerenje da je drug poginuo u ne koj zasjedi postalo je ope, i dok su njegove dvije mlade ene i sin buno oplakivali smrt svojega supruga i oca, ostali uroenici dozivali su u pamet tragine posljedice 175

koje nestanak njihova dostojanstvenika nije mogao a da ne najavi. Nou oko deset sati, ovo tjeskobno oekivanje predstoje e katastrofe, jecaji i uzdisaji kojima su se poele preda vati ostale ene, uzrujanost mukaraca, uspjeli su stvoriti nepodnoljivu okolinu, i mi odluismo da poemo u izvianje s nekoliko uroenika koji su sauvali relativan mir. N i s m o preli ni dvjesta metara kad se spotaknusmo nepomian lik: bio je to na ovjek, utljivo kleei, cvokoui od none studeni, razbaruene kose, i bez (jer Nambikwara ne nose drugu odjeu) svojega pojasa, ogrli ca i narukvica. Pustio je da ga bez potekoa dovedu natrag u logor, ali su bili potrebni dugotrajni nagovori od sviju i usrdne molbe njegovih da bi odustao od svoje nijemosti. Napokon, mogla se od njega izmoliti, mrvica po mrvica, njegove pripovijesti. Oluja -prva u sezoni- izbi la je poslije podne, pa ga je grom odnio nekoliko kilometa ra odanle, na poloaj koji je odredio, zatim ga je vratio na isto mjesto gdje smo ga mi nali, poto ga je potpuno ogo lio. Svi su otili na spavanje komentirajui dagaaj. Sutra dan, rtva groma opet je nala svoju uobiajenu veselost sa, uostalom, svim svojim ukrasima, pojedinost koja izgle da nije nikoga zaudila i uobiajeni ivot opet je krenuo svojim tokom. N o , ipak, nekoliko dana poslije toga, neki uroenici poeli su iriti jednu drugu verziju ovih neuvenih doga aja. Valja znati da druba koja im je bila pozornica bija e sastavljena od individuuma razliita podrijetla i da su se oni fuzionirali u jednu novu drutvenu jedinicu poslije mutnih okolnosti. Jedna od grupa bila je prije nekoliko godina desetkovana nekom epidemijom i nije bila dovoljno brojna da vodi samostalan ivot. Druga se otcijepila od svojega prvobitnog plemena pa se nala izvrgnuta istim potekoama. Kada su se i u kojima uvjetima dvije grupe susrele i odluile ujediniti svoje snage, jedna dajui novoj formaciji svojega civilnog [svjetovnog] poglavara* druga svojega vjerskog poglavara, to nismo mogli saznati; ali dogaaj je zacijelo bio noviji, j e r nije bio sklopljen nije dan brak izmeu dvije grupe u asu naeg susreta, prem da su djeca jedne openito bila obeavana djeci druge; i usprkos zajednitvu egzistencije, svaka grupa bila je sau1

U daljnjem tekstu: svjetovni poglavar (prev.).

176

vala svoj dijalekt i mogla je komunicirati s drugom samo posrednitvom dva ili tri bilingvistika uroenika. Nakon ovih nunih objanjenja, evo to se prialo od usta do usta: bilo je dobrih razloga da se pretpostavi da nepoznate grupice koje su krstarile savanom potjeu iz plemena otpadnike grupe kojoj je pripadao vra. Ovaj je, zadirui u nadlenosti svojega kolege, politikog poglava ra, nesumnjivo htio uspostaviti kontakt sa svojim negda njim zemljacima, kako bi potaknuo povratak u zaviaj, kako bi ih podstrekao da napadnu njegove nove sudrugo ve, ili pak da im ulije povjerenje u njih; bilo kako bilo, njemu je bio potreban izgovor to se udaljio, a otmica gro m o m i naknadna mizanscena bile su izmiljene u tu svrhu. Naravno, ovo tumaenje irili su uroenici iz druge grupe, u nj su potajno vjerovali i ono ih je ispunjavalo nemirom. Ali, slubena verzija dogaaja nikada nije bila javno pre tresana i do naeg odlaska, koji se zbio malo poslije, ostala je otvoreno priznata od sviju 1 . Ipak bismo mogli biti veoma zadivljeni, videi kako su skeptici, ukazujui na jednu toliko vjerojatnu podvalu, i sami analizirajui njezine pobude, pokazali mnogo psiho loke finoe i politikog smisla, da ne bi doveli u pitanje dobronamjernost i uspjenost svojega vraa. Nesumnjivo, on nije letio na krilima groma sve do R i o Ananaza, i sve je bila samo inscenacija. Ali ove bi se stvari mogle dogodi ti, one su se stvarno dogaale u drugim okolnostima, one pripadaju podruju iskustva. Da jedan vra odrava prisne odnose s natprirodnim snagama, to je pouzdano; da je, u nekom posebnom slu aju, uzeo za izliku svoju mo kako bi prikrio jednu profa nu djelatnost, to je podruje politikog nagaanja i prili ka da se primijeni historijska kritika. Vano je da se dvije eventualnosti uzajmno ne iskljuuju, isto tako kao to se, za nas, ne iskljuuju tumaenja rata kao posljednjeg trza ja nacionalne nezavisnosti, ili kao rezultata makinacija trgovaca topovima. Dva tumaenja su logiki inkompatibilna, ali doputamo da jedno i drugo moe biti istinito, prema sluajevima; kako su ona jednako prihvatljiva, to lako prelazimo s jednoga na drugo, prema prilici i prema trenutku, i, za mnoge, ona mogu nejasno koegzistirati u svijesti. Ova divergentna tumaenja, ma kakvo moe biti
1 C. Pogl.

LVI-STRAUSS ,

Tristes

Tropiques,

Paris

1955,

XXIX

12

Strukturalna antropologija

177

njihovo nauno podrijetlo, nisu evocirana individualnom svijeu u terminu objektivne analize nego prije kao dato sti dopune, to ih zahtijevaju veoma nejasni i ne elaborira ni stavovi koji, za svakoga od nas, imaju jednu znaajku iskustva. Ova iskustva ostaju, meutim, intelektualno neoblikovana i afektivno nepodnosiva, osim ako si ne pripoje neku shemu koja lebdi u kulturi grupe i ije usvajanje je jedino koje omoguuje da se objektiviraju subjektivna stanja, da se formuliraju utisci to se ne daju formulirati, i da se neralanjena iskustva integriraju u sustav.

Ovi mehanizmi bolje e se razjasniti u svjetlu ve starih promatranja to ih je kod grupe Zuni iz N o v o g a Meksika obavila izvrsna ispitivaica, M. C. Stevenson 1 . Jedna dva naestogodinja djevojica dobila je nervnu krizu neposre dno nakon to ju je jedan mladi uhvatio za ruke; ovaj posljednji bio je optuen zbog vraanja i doveden pred sud sveenika Lka. U toku jednog sata, uzaludno je nijekao da posjeduje bilo kakva okultna znanja. Ovaj nain obrane pokazao se bezuspjenim, a kako se jo u ovo vri jeme zloin vradbine kod Zuni kanjavao smru, to je optuenik promijenio taktiku i improvizirao dugaku priu u kojoj je objanjavao u kakvim okolnostima je bio upu en u vraanje i od svojih uitelja dobio dva ploda, od kojih je jedan djevojke zaluivao i raskalaivao a drugi ih lijeio. Ovaj moment je znaio otroumnu opreznost prema daljnjim raspletima stvari. Pozvan da pokae svoje droge, krenuo je kui pod jakom straom, i vratio se s dva korijena koje je odmah upotrijebio u kompliciranom ritu alu, u toku kojega je simulirao trans kao posljedicu tro enja jedne od droga, zatim povratak u normalno stanje zahvaljujui drugoj. Poslije toga dao je lijek bolesnici i proglasio je izlijeenom. Zasjedanje je bilo zakljueno do sutranjeg dana, ali, u noi, tobonji vra utee. Odmah su ga ponovno uhvatili, i porodica rtve je na brzu ruku sastavila sud da bi se proces nastavio. Pred o t p o r o m novih sudaca da prihvate njegovu prethodnu verziju, djeak je
1 M. C. STEVENSON, The Zuni Indians, 23 rd Annual Report of the Bureau of American Ethnology, Smithsonian Institu tion, Washington, 1905.

178

izmislio jednu drugu: svi njegovi roaci, njegovi preci bili su vraevi i od njih je naslijedio bajoslovne moi, kao to su preobraziti se u maku, napuniti svoja usta kaktusovim bodljama i ubijati svoje rtve tri bebe, tri djevoj ice, dva djeaka izbacujui ih na ove; sve to zahvaljuju magijskim perima, koja mu omoguuju, njemu i njegovi ma, da napuste ljudski oblik. Ova posljednja pojedinost predstavljala je taktiku pogreku, jer sada, suci zahtije vaju pokazivanje pera kao dokaz istinitosti nove prie. Nakon raznih izgovora, koji su jedan za drugim bili odba eni, trebalo je lino poi u obiteljsku kuu optuenikovu. Ovaj je poeo tvrditi da su pera bila sakrivena iza obloga sobnog zida, koji nije mogao sruiti. Prisililo ga se na to. Poto je odbio komad zida iju je svaku krhotinu briljivo pregledao, pokuao je da se izgovori gubitkom sjeanja: ima ve dvije godine da su pera bila sakrivena, a on vie ne zna gdje. Prisiljen na nova potraivanja, na koncu se baci na jedan drugi sobni zid, gdje se nakon sata posla, pojavi u slamnatom lijepu neko staro pero. Pohlepno ga pograbi i pokae svojim progoniteljima magijski instru ment kojemu je govorio; morao je podrobno objasniti mehanizam njegove upotrebe. Napokon, doveden na zbor no mjesto, morao je ponoviti cijelu svoju priu koju je obogatio mnotvom novih pojedinosti, i zavrio pateti nom peroracijom u kojoj je oplakao gubitak svoje nadna ravne moi. Tako razuvjereni, njegovi sluatelji pristali su da ga oslobode. Ova pria koju nam je, na alost, trebalo kratiti i liiti svih njezinih psiholokih nijansi, ostaje pouna u vie pog leda. Vidimo najprije da, tuen zbog vraanja i, time, izlo en opasnosti smrtne kazne, optueni ne biva osloboen opravdavajui se, nego preuzimajui svoj tobonji zloin; tovie: koristi svojoj stvari iznosei uzastopne verzije, od kojih je svaka bogatija, ispunjenija detaljima (i, dakle, u naelu kanjivija) od prethodne. Rasprava nije kao nae sudske rasprave i ne ogleda se kroz optube i osporava nja, nego u navoenju i razraivanju detalja. Suci od optuenika ne oekuju da ospori neku tezu, i jo manje da pobija injenice; oni trae od njega da potkrijepi sus tav iji je tek jedan fragment u njihovu posjedu, te oni ele da on rekonstruira ostatak na primjeren nain. K a o to biljei ispitivaica u vezi s jednom fazom ras prave: Ratnici su pustili da ih djeakovo prianje toliko obuzme te se inilo da su zaboravili prvi razlog njego179

va dolaska pred njih. I kad je magijsko p e r o konano iskopano, autor primjeuje veoma duboko: Zaprepate nje se javilo kod ratnika, koji povikae u jedan glas: 'to o v o znai?' Sada su bili sigurni da je djeak govorio istinu. Zaprepatenje, a ne trijumf to vide kako se pojav ljuje opipljivi dokaz zloina: jer, radije negoli da suzbiju zloin, suci nastoje (proglaujui pravovaljanim njegov objektivni temelj primjerenim emocionalnim izrazom) da potvrde stvarnost sustava koji ga je uinio moguim. Priznanje, pojaano sudjelovanjem, sama sukrivnja suda ca, preobraava optuenika iz krivca u suradnika optube. Zahvaljujui njemu, vraanje, i ideje koje se na nj nadovezuju, izmiu munom nainu postojanja u svijesti, kao rasplinut ansambl osjeaja i loe formuliranih predodaba, kako bi se utjelovili u bitku iskustva. Optuenik, zati en kao svjedok, donosi grupi istinitu zadovoljtinu, beskrajno zbijeniju i bogatiju negoli je zadovoljenje prav de koja bi se pobrinula za njegovo pogubljenje. I na kraju, svojom ingenioznom obranom, postepeno inei svoj audi torij svjesnim ivotne znaajke ponuene provjeravanjem njegova sustava (jer, osim toga, izbor nije izmeu ovog sustava, i nekog drugog, nego izmeu magijskog sustava i ni u kojem smislu sustava, to jest nereda), mladi je uspio da se preobrazi iz prijetnje fizikoj sigurnosti svoje grupe u jamca njezine mentalne koherencije. Ali obrana, je li ona, zaista, samo ingeniozna? Sve ulije va vjeru da, poto je tapkao kako bi naao izgovor, optu enik sudjeluje iskreno i rije nije prekrupna gorljivo u dramatinoj igri koja se organizira izmeu njegovih sudaca i njega. Proglaavaju ga vraem. I kako bi mogao unaprijed poznavati znakove koji bi mu objavili njegov poziv? Moda su oni tu, nazoni u ovoj kunji i u grevima djevojice koju su prenijeli na sud. I za njega, suvislost sustava, i uloga koja mu je dodijeljena da ga uvrsti, nemaju manje bitnu vrijednost od osobne sigurnosti koju u pustolovini stavlja na kocku. Vidi se, dakle, kako poste peno izgrauju osobnost koju mu se ulijeva, uz mjeavi nu lukavtine i dobronamjernosti: obilno crpei iz svojih znanja i svojih uspomena, takoer improvizirajui, ali nadasve, ivei svoju ulogu i traei u manipulacijama koje zapoinje i ritualu koji zbrda zdola gradi, iskustvo jednog poslanstva, ija je, bar, mogunost ponuena svima. Na kraju pustolovine, to ostaje od varki poetka, do kojeg stupnja heroj nije dozvolio da ga vara njegova 180

linost, jo bolje: u kojoj mjeri nije stvarno postao vra? t o je vie djeak g o v o r i o , kae nam se njegovoj zavr noj ispovijedi, o n je i dublje uranjao u svoj predmet. Kadto bi njegovo lice zasjalo od zadovoljstva koje je proizlazilo iz vlasti to ju je zadobio nad svojim sluatelj stvom. Da bi djevojica ozdravila poslije davanja lijeka, i da bi se doivljena iskustva u toku jedne toliko izuzetne kunje elaborirala i organizirala, za to nesumnjivo vie ne bi bilo potrebno da natprirodne moi, koje ve priznaje grupa, definitivno ispovijeda njihov neduni posjednik. *** Moramo dati jo vie mjesta jednom drugom dokumentu izuzetne vrijednosti, ali kojemu je, ini se, do sada bila priznata samo lingvistika zanimljivost: radi se fragmen tu uroenike autobiografije, koju je dobio na jeziku kwakiutl (iz regije Vancouvera, u Kanadi) Franz Boas, i on nam je dao njegov jukstalinearni [usporedni] prije vod 1 . Imenovani Quesalid (to j e , bar, ime koje je dobio kad je postao vra) nije vjerovao u mo vraeva, ili, tonije, amana, j e r ovaj termin bolje pristaje da se oznai njihov tip specifine djelatnosti u nekim predjelima svijeta; tjeran radoznalou da otkrije njihove prijevare, i e l j o m da ih raskrinka, stao ih je posjeivati sve dok mu nije jedan od njih ponudio da ga uvede u njihovu grupu, gdje bi bio upuen u tajne i brzo postao jedan od njihovih. Quesalid se nije dao moliti, i njegov izvjetaj opisuje, u po jedinostima, koje su bile njegove prve lekcije: udna mje avina pantomime, opsjenarstva i empirijskih znanja, u ko joj se nalazi pomijeane, vjetinu da se hini nesvjestica, simulaciju ivanih kriza, uenje magijskih pjesama, tehniku praviti se kao da se bljuje, dosta precizne pojmove auskultacije i primaljstva, upotrebu sanjara to jest pijuna zaduenih da prislukuju privatne razgovore i da amanu potajno dostavljaju elemente informacije poetku i simp tomima bolesti od kojih netko pati, i osobito ars magnu izvjesnih amanistikih kola sa sjeverozapadne obale Pacifika, to jest upotrebu uperka paperja koji lijenik
1 Franz B O A S , T h e Religion of the Kwakiutl, Columbia University Contributions to Anthropology, t. X, N e w Y o r k , 1930, dio I I , str. 1-41.

181

krije u nekom kutu svojih usta da bi ga u oportunom trenutku sasvim krvava ispljunio, nakon to se ugrizao za jezik ili istisnuo krv iz svojih desni, i sveano pokazao bo lesniku i prisutnima patoloko tijelo odstranjeno poslije njegovih isisavanja i manipulacija. Uvjeren u osnovanost svojih gorih slutnji, Quesalid je htio nastaviti istraivanje; ali ve nije bio vie slobodan, njegov sta kod amana poeo se razglaavati izvan njiho va kruga. I tako ga je jednog dana pozvala porodica nekog bolesnika koji je njemu sanjao kao svojemu spasitelju. Ovo prvo lijeenje (za koje, napominje on na drugom mjestu, nije dao da mu se naplati vie negoli pripada onima koji jo nisu zavrili etiri propisane godine slube) bilo je sjajan uspjeh. Ali premda, otada, poznat kao veliki aman, Quesalid ne gubi kritiki duh; svoj uspjeh tumai psiholokim razlozima, zato to je bolesnik vrsto vjerovao u san meni. Ono to ga je vjerojatno, po nje govim vlastitim rijeima, uinilo kolebljivim i zamilje nim jest jedna kompleksnija pustolovina, koja ga je stavi la pred vie lano natprirodnih modaliteta i prema to me dovela do zakljuka da su neki bili manje pogreni od drugih: naravno, oni u kojima je bio angairan njegov osobni interes, u isto vrijeme kada i sustav koji se u njegovom duhu poeo kriomice izgraivati. U posjeti susjednom plemenu Koskimo, Quesalid asisti ra jednoj kuri to je izvode njegovi glasoviti strani kolege; i na svoje veliko zaprepatenje konstatira jednu razliku u tehnici: umjesto da ispljuju bolest u obliku krvavog crva napravljanjenog od paperja, amani Koskimo zadovo ljavaju se da u svoje ruke ispljunu malo sline i usuuju se tvrditi da je tu bolest. Koliko vrijedi ova metoda? Kojoj teoriji odgovara? Kako bi otkrio koja je snaga ovih amana, da li je ona stvarna ili ne, prave li se oni samo kao da su amani, kao i njegovi zemljaci, Quesalid trai i dobija dozvolu da oproba svoju metodu poto se pret hodno lijeenje, uostalom, pokazalo bezuspjenim; bolesni ca izjavljuje da je izlijeena. I evo, po prvi put, na se junak koleba. Ma koliko malo iluzija do sada gajio svojoj tehnici, naao je jednu jo laniju, jo vie mistifikatorsku, jo nepoteniju, negoli je njegova. Jer on, svojoj klijenteli daje bar neto: prezen tira joj bolest u njezinu vidljivom i opipljivom obliku, dok njegova strana subraa ne pokazuju uope nita, i samo se prave kao da su zarobili bolest. I njegova metoda
182

postie rezultate, dok je druga uzaludna. Tako se na junak hvata u kotac s jednim problemom koji moda nije bez ekvivalenta u razvoju moderne znanosti: dva sustava, kojima se zna da su jednako neadekvatna, pruaju ipak, jedan u odnosu na drugi, neku diferencijalnu vrijednost, i to, ujedno s logikog gledita i s eksperimentalnog gle dita. U odnosu spram kojeg sustava referencija e ih se prosuivati? Onog injenica, gdje se mijeaju, ili njihovog vlastitog, gdje dobivaju nejednake vrijednosti, praktiki i teoretski? U to vrijeme, amani Koskimo, osramoeni zbog gubi tka povjerenja u oima zemljaka, takoer su utonuli u sumnju: njihov kolega pokazao je, u obliku materijalnog predmeta, bolest kojoj su uvijek pripisivali duhovnu pri rodu i koju nikad nisu namjeravali uiniti vidljivom. Oni mu alju izaslanika da ga pozove neka s njima sudjeluje na tajnoj konferenciji, u nekoj spilji. Quesalid se odaziva, i njegova strana subraa iznose mu svoj sustav: Svaka je bolest jedan ovjek: irevi i otekline, svrabovi i kraste, bradavice i kaalj, i slabost, i krofule; a isto tako i ovo, grenje mokranog mjehura i bolovi eluca . . . im smo uspjeli zarobiti duu bolesti, koja je ovjek, tada umire bolest, koja je ovjek; njegovo tijelo nestaje u naoj unu tranjosti. Ako je ova teorija tona, to se mora pokazati? I iz kojeg razloga se, kada Quesalid radi, bolest pripija uz njegovu ruku? Ali Quesalid se sklanja iza profesional nih propisa koji mu zabranjuju da poduava prije negoli je navrio etiri godine slube i odbija da govori. Ustraje u ovom stavu, kada mu amani Koskimo alju svoje keri tobonje djevice, ne bi li ga pokuale zavesti i izmamiti njegovu tajnu. U meuvremenu Quesalid se vraa u svoje selo Fort Ru pert da bi saznao kako je najslavniji aman iz jednog su sjednog klana, zabrinut zbog njegove sve vee reputacije, uputio izazov svoj njegovoj subrai, pa ih poziva da se s njime mjere u lijeenju vie bolesnika. Doavi na ugovo reni sastanak, Quesalid asistira mnogim kurama svojega starijeg kolege; ali, kao ni vrai Koskimo, ni ovaj ne po kazuje bolest; zadovoljava se da utjelovi nevidljivi ob jekt za koji tvrdi da je bolest, as na svojemu pokrivalu za glavu, as na svojoj ritualnoj zveki izrezanoj u obliku ptice: te, snagom bolesti koja grize stupove kue ili ru ku lijenika, ovi predmeti postaju sposobni da lebde u praznini. Odvija se uobiajeni scenario. Zamoljen da inter183

venira u sluajevima koje je njegov predasnik smatrao beznadnima, Quesalid trijumfira svojom tehnikom krva vog crva. Ovdje se uklapa zaista patetini dio naeg opisa. Posra mljen i oajan, u isto vrijeme zbog gubitka povjerenja koji ga je zadesio i ruenja svojega terapeutskog sustava, stari aman alje svoju ker kao emisara kod Quesalida da ga zamoli kako bi s njime upriliio jedan razgovor. Nalazi ga gdje sjedi na komadu drveta, a starac se izraava ovim rijeima: Neemo jedan drugom rei rune stvari, prija telju, ali bih samo htio da pokua i da spasi moj ivot za mene, kako ne bih umro od stida, jer postadoh ruglo naeg naroda zbog onoga to si ti uinio sino. Molim te da bude milostiv i da mi kae to je to one noi bilo prilijepljeno na dlanu tvoje ruke. Je li to bila prava bolest ili je to bilo samo patvoreno? Jer, ja te zaklinjem da se smiluje i da mi kae kako si to uinio da bih te mogao oponaati. Prijatelju, smiluj mi se. Isprva utljiv, Quesa lid zapoinje time to trai objanjenje za uspjehe s pokri valom za glavu i sa zvekom, a njegov kolega mu pokazuje iljak skriven u pokrivalu za glavu, koji se moe, pod pra vim kutom, zabosti u stup, i nain kako stiska glavu svoje zveke meu lancima prstiju, kako bi uvjerio da ptica visi kljunom objeena na njegovoj ruci. Bez sumnje, on sm jedino lae i podvaljuje; hini amanstvo radi ma terijalnih profita koje iz njega izvlai i iz svoje gramzlji vosti za bogatstvima bolesnika; dobro zna da ne moe zarobiti due jer svi mi posjedujemo svoju duu, zato upotrebljava loj i tvrdi da je to dua, ova bijela stvar smjetena u mojoj ruci. Tada ki dodaje svoja preklinja nja onome oca: Smiluj mu se kako bi mogao nastaviti da ivi. Ali Quesalid uti. Poslije ovog traginog razgovo ra stari aman morao je, iste noi, izgubiti se sa svima svojima, bolesna srca, nepoudan cijeloj zajednici zbog osvete koju bi, moda, pokuao izvriti. No, sasvim nepo trebno: nakon godinu dana vidjeli su ga kako se vratio. Kao i njegova ki, poludio je. Tri godine poslije umro je. A Quesalid je nastavio svoju karijeru, bogat tajnama, raskrinkavajui varalice i pun prezira prema profesiji: Samo jedanput vidio sam amana koji je lijeio bolesni ke isisavanjem; i nikada nisam mogao otkriti da li je on pravi aman ili pretvaralo. Vjerujem da je bio aman samo iz ovoga razloga: onima koje je lijeio nikada nije doputao da ga plaaju. I uistinu, nikada ga nisam vidio
184

da bi se jedan jedini put nasmijao. Poetni stav se, dakle, vidljivo modificirao: radikalni negativizam slobodnog mi slioca ustupio je mjesto iznijansiranijim sentimentima. Ima pravih amana. A on sm? Na kraju opisa, ne zna se; ali je jasno da on svoj zanat obavlja savjesno, da se pono si svojim uspjesima i da vatreno brani, protiv svih supar nikih kola, tehniku krvavog paperja iju je varljivu pri rodu, izgleda, potpuno izgubio iz vida, a koju je u poet ku toliko ismijavao.

Vidi se da psihologija vraa nije jednostavna. Pokuava jui je analizirati, najprije emo se pazabaviti sluajem starog amana koji preklinje svojega mladog rivala da mu kae istinu, da li je bolest pripijena uz udubinu njegove ruke kao crveni i ljepljivi crv stvarna ili patvorena, i koji e propasti u ludilu zato to nije dobio odgovor. Prije drame, imao je dvije misli vodilje: s jedne strane, uvjere nje da patoloka stanja imaju jedan uzrok i da se ovaj moe dostii; s druge strane, sustav interpretacije gdje osobna invencija igra veliku ulogu i koji odreuje razli ite faze bolesti, od dijagnoze do ozdravljenja. Ova zami sao potke jedne u samoj sebi nepoznate stvarnosti, sazda na iz postupaka i predodaba, ima kao zalog trostruko iskustvo: ono samog amana koji, ako je njegov poziv stva ran (pa ak ako on to nije jedino iz slubenih razloga) iskuava specifina stanja psihosomatske prirode; ono bo lesnika, koji osjea ili ne neko poboljanje; napokon, ono javnosti to isto tako sudjeluje u lijeenju, a ija mo, kojoj je on podvrgnut, te intelektualno i afektivno zado voljenje do kojega on dolazi, determiniraju kolektivnu adheziju koja sama inaugurira jedan novi ciklus. Ova tri elementa onoga to bi se moglo nazvati amanistiki kompleks su nerazdvojiva. Ali se vidi da se oni orga niziraju oko dva pola, koji su formirani, jedan intimnim iskustvom amana, drugi consensusom kolektiva. Doista, nema razloga sumnjati da vrai, bar najiskreniji meu njima, ne vjeruju u svoju misiju, i da ovo vjerovanje nije zasnovano na iskustvu specifinih stanja. Kunje i odri canja kojima se podvrgavaju bili bi esto dovoljni da ih izazovu, sve da ih ne priznaju kao dokaz jednog ozbiljnog i gorljivog poziva. Ali ima takoer i lingvistikih argume185

nata koji su uvjerljiviji zato to su neizravni: u dijalektu wintu iz Kalifornije postoji pet glagolskih naina koji odgovaraju spoznaji steenoj vidom, tjelesnom impresi jom, izvoenjem, zakljuivanjem i uvenjem. Svih pet konstituiraju kategoriju spoznaje, u opreci prema naga anju, koje se drukije izraava. Veoma je zanimljivo da se odnosi prema natprirodnom svijetu izraavaju s pomo u naina spoznaje, i meu njima, onih tjelesne impresi je (to jest najintuitivnijeg iskustva), izvoenja i zakljuiva nja. Tako uroenik koji postaje aman poslije jedne du hovne krize gramatiki shvaa svoje stanje kao konsekvenciju koju mora izvesti iz injenice, formulirane kao ne posredno iskustvo, da je zadobio mo nad jednim Duhom, to povlai deduktivni zakljuak da je morao krenuti na putovanje u onostranost, na ijem se kraju neposredno iskustvo naao meu svojima1. Iskustva bolesnika najmanje su vaan aspekt sustava, ako izuzmemo injenicu da bolesnik koga je aman uspje no lijeio ima osobito dobre izglede da i on, sa svoje stra ne, postane aman, kao to se to vidi, jo danas, u psiho analizi. Bilo kako bilo, sjeamo se da aman nije posvema lien pozitivnih znanja i eksperimentalnih tehnika koje mogu djelomino objasniti njegov uspjeh; uostalom, po remeaji tipa koji se danas zove psihosomatski, i koji predstavljaju veliki dio redovitih bolesti u drutvima s niskim koeficijentom sigurnosti, moraju esto dati pred nost psiholokoj terapiji. U svemu, vjerojatno je da primi tivni lijenici, kao i njihove civilizirane kolege, izlijee bar dio sluajeva kojima se brinu i da, bez ove uspje nosti magijske prakse i obiaja, ne bismo mogli znati za golemu rasprostranjenost kakva je njihova, u vreme nu i u prostoru. Ali to nije bitno, jer je podreena dvoma drugim momentima: Quesalid nije postao veliki vra zato to je izljeivao svoje bolesnike, on je izljeivao bolesnike zato to je bio postao veliki vra. Izravno smo, dakle, dovedeni do drugog kraja sustava, to jest do njegova ko lektivnog pola. Naime, istinski razlog propasti Quesalidovih rivala treba traiti u stavu grupe, mnogo prije negoli u ritmu poraza i uspjeha. Oni sami to potcrtavaju kad se jadaju da su postali ruglo sviju, kada iznose svoj stid, drutveni
1 D. D E M E T R A C O P O U L O U L E E , S o m e Indian T e x t s Dealing Whith T h e Supernatural, The Review of Religion, svibanj 1941.

186

osjeaj par excellence. Neuspjeh je sekundaran, i primje uje se, u svim njihovim rijeima, da ga oni poimaju kao funkciju jednog drugog fenomena: iezavanja drutvenog consensusa, koji se na njihovu tetu ponovno uspostavlja oko jednog drugog praktiara i jednog drugog sustava. Temeljni problem jest, dakle, onaj odnoaj izmeu indi viduuma i grupe, ili, tonije, izmeu jednog izvjesnog tipa individuuma i izvjesnih zahtjeva grupe. Njegujui svoje bolesnike, aman svojemu auditoriju prikazuje jedan spektakl. Kakav spektakl? Uz opasnost da nesmotreno generaliziramo neka zapaanja, rei emo da je ovaj spektakl uvijek onaj ponavljanja, od strane amana, poziva, to jest poetne krize koja mu je doni jela objavu njegova stanja. Ali rije spektakl ne smije da nas prevari: aman se ne zadovoljava da reproducira ili da oponaa stanovite dogaaje; on ih zbilja ponovno pro ivljava u svoj njihvoj ivosti, njihovoj originalnosti i nji hovoj estini. I budui da se, na svretku seanse, vraa u normalno stanje, moemo rei, posuujui od psihoanalize jedan bitni izraz, da se abreagirao. Zna se da psihoanaliza naziva abreakcijom onaj odluujui trenutak lijeenja kad bolesnik intenzivno ponovno proivljava poetnu situaciju koja se nalazi u sri njegove smetnje, prije negoli je defi nitivno prevlada. U tom smislu, aman je profesionalni abreaktor. Na drugom mjestu smo ispitivali teoretske hipoteze ko je bi bilo neophodno formulirati, kako bi se dopustilo da nain abreakcije, svojstven svakom amanu, ili bar svakoj koli, moe kod bolesnika 1simboliki inducirati abreakciju njegove vlastite smetnje . Ako je, ipak, bitni odnoaj onaj izmeu amana i grupe, treba isto tako postaviti pitanje jednom drugom stajalitu, koje je ono odnoaj a normalnog i patolokog miljenja. No, u svakoj neznan stvenoj perspektivi (a ni jedno drutvo ne moe se hvasta ti da u njoj nikako ne sudjeluje) patoloka misao i nor malna misao ne suprotstavljaju se, one se upotpunjuju. Pred svemirom koji je eljna shvatiti, ali ijim mehanizmima ne uspijeva vladati, normalna misao uvijek trai od stvari njihov smisao, a one joj ga uskrauju; naprotiv, mi sao zvana patoloka puna je puncata afektivnih interpre tacija i rezonancija, kojima je uvijek spremna preopteretiti jednu inae deficitarnu stvarnost. Za jednu, postoji ono to
1

Simbolika djelotvornost, X pogl. ove knjige.

187

se eksperimentalno ne moe provjeriti, to jest ono to se moe zahtijevati; za drugu, iskustva bez objekta, to jest ono ime se moe raspolagati. Uzajmljujui govor od lin gvista, rei emo da normalno (miljenje uvijek pati od deficita oznaenog [osmiljenog], dok miljenje zvano pa toloko (bar u nekim svojim oitovanjima) raspolae preobiljem znaeeg [osmiljavajueg]. Kolektivnom surad njom u amanistikom lijeenju, uspostavlja se arbitraa izmeu dvije dopunske situacije. Grupa poziva psihopata da, u problem bolesti, koji normalno miljenje ne razumi je, unese afektivno bogatstvo, koje samo po sebi nema praktinu primjenu. Pojavljuje se ravnotea onoga to je uistinu, na psihikom planu, ponuda i potranja; ali uz dva uvjeta: treba da se suradnjom izmeu kolektiva tradicije i individualne invencije, neprestano elaborira i modificira jedna struktura, to jest jedan sustav opozicija i korelacija koji uklapa u cjelinu sve elemente totalne situacije gdje vra, bolesnik i narod, predodbe i postupci, nalaze svaki svoje mjesto. Treba da, kao bolesnik i kao vra, narod sudjeluje, bar donekle, u abreagiranju doivljenog iskustva jednog univerzuma simbolikih izljeva; a bolesnik, jer je bolestan, i vra, jer je psihopat, to jest jedan i drugi raspolaui iskustvima koja se ne mogu integrirati drukije, mogu narodu dati da, izdaleka nasluuje rasvjetljenja ovoga univerzuma. U nedostatku svake eksperimentalne kontrole, koja nije nuna i koja se ak ne iziskuje, jedino ovo iskustvo, i njegovo relativno bogatstvo u svakom slu aju, sposobno je da omogui izbor izmeu mnogih mogu ih sustava, i da1 pridobije pristajanje uz neku kolu ili nekog praktiara .
*

Za razliku od znanstvene eksplikacije, ne radi se, dakle, tome da se konfuzna i neorganizirana stanja, uvstva ili predodbe, dovedu u vezu s nekim objektivnim uzrokom, nego da ih se ralani u obliku totaliteta ili sustava, pri emu sustav vrijedi tono onoliko koliko omoguuje
1 Na pribliavanje izmeu vraa i psihopata, i z v e d e n o ovdje suvie simplicistiki, b i o sam naveden prikladnim kritikama Michela Leirisa, k o j i m a je precizirano m o j e miljenje u: Introduction l'oeuvre de Marcel Mauss, u: Marcel M A U S S , Sociologie et Anthropologie, Paris 1950, str. X V I I do X X I I I .

188

taloenje, ili vezivanje, ovih difuznih stanja (koja su tako er nezgodna zbog svojega diskontinuiteta); a ovaj poslje dnji fenomen je svijesti posvjedoen originalnim iskust vom koje ne moe biti zahvaeno izvana. Zahvaljujui svojim komplementarnim poremeajima, par vra-bolesnik utjelovljuje za grupu, na konkretan i iv nain, antago nizam vlastit svakom miljenju, no iji normalni izraz ostaje neodreen i neprecizan: bolesnik je pasivnost, otu enje od samoga sebe, kao to je ono to se ne moe formulirati bolest miljenja; vra je aktivnost, premaivanje samoga sebe, kao to je afektivnost dojilja simbola. Lijeenje stavlja u odnos ove oprene polove, osigurava prijelaz od jednoga na drugi, i oituje, u totalnom iskus tvu, suvislost psihikog univerzuma, a on sam projekciju drutvenog univerzuma. Tako se uvia nunost da se proiri pojam abreakcije, ispitujui smislove koje ona dobiva u psiholokim terapi jama drukijim od psihoanalize, koja je imala golemu zaslugu to ga je ponovno otkrila i insistirala na njegovoj bitnoj vrijednosti. Hoe li se rei, da u psihoanalizi, ima samo jedna abreakcija ona bolesnikova a ne tri? To nije tako sigurno. Istina je da u amanistikoj kuri, vra govori, i izvodi abreakciju za bolesnika koji uti, dok je u psihoanalizi, bolesnik taj koji govori, i izvodi abreakciju protiv lijenika koji ga slua. Ali abreakcija lijenika, iako nije pratilica one bolesnika, jednako se iziskuje, jer on je morao biti analiziran da bi postao analitiar. Ulogu to je dvije tehnike namjenjuju grupi delikatnije je defini rati, jer magija readaptira grupu pred odreenim proble mima, posredovanjem bolesnika, dok psihoanaliza readap tira bolesnika grupi, posredovanjem uvedenih rjeenja. Ali zabrinjavajui razvoj koji tei, ve nekoliko godina, da psihoanalitiki sustav preobrazi, iz korpusa znanstve nih, u izvjesnim tono odreenim sluajevima eksperimen talno provjerljivih hipoteza, u neku vrstu rasplinute mito logije koja izmjenino proima svijest grupe (objektivni fenomen koji se izraava, kod psihologa, kroz subjektiv nu tenju da se na normalno miljenje protegne sustav interpretacija shvaen kao funkcija patolokog miljenja, i da se na injenice kolektivne psihologije primijeni meto da prilagoena prouavanju samo individualnog miljenja) dovodi u opasnost da se na brzinu obnovi paralelizam. Tada i moda ve, u izvjesnim zemljama vrijednost sustava nee se vie zasnivati na stvarnim lijeenjima,
189

kojima e se koristiti odvojeni individuumi, nego na osjea ju sigurnosti koju grupi donosi mit utemeljitelj lijeenja, i narodni sustav shodno kojemu e, na ovoj bazi, biti obno vljen njezin univerzum. Od sada, usporeivanje psihoanalize i starijih i raireni jih psiholokih terapija, moe potaknuti prvu na korisne refleksije svojoj metodi i svojim principima. Putajui da se bez prestanka iri regrutiranje onih koji spadaju pod vlast njezina sudita i koji, od obiljeenih abnormalaca , postaju malo po malo primjerci grupe, psihoanaliza preobraava svoja lijeenja u obraenja; jer jedino boles nik moe biti izlijeen, dok neprilagoen i labilan ovjek moe biti samo uvjeren. Vidi se da se tada javlja jedna znatna opasnost: da se lijeenje (naravno, bez znanja lijenika), umjesto da postigne razrjeenje tono odreene smetnje koje je uvijek obazrivo spram konteksta, svodi na reorganizaciju pacijentovog univerzuma prema psiho analitikim interpretacijama. To e rei da bi se, u dolaz noj toki, susrelo situaciju koja isporuuje svoju polaznu toku i svoju teoretsku mogunost magijsko-drutvenom sustavu koji smo analizirali. Ako je ova analiza tona, u magikim ponaanjima treba vidjeti odgovor na situaciju koja se objavljuje svijesti kroz afektivna oitovanja, ali ija duboka priroda je intelektualna. Jer jedina, historija simbolike funkcije dopustila bi da se objasni ovo intelektualno stanje ovje ka, koje je takvo da svemir nikada dosta ne znai, i da miljenje uvijek raspolae sa previe znaenja za koliinu objekata kojima ih moe pridodati. Razdrt izmeu dva sustava referencija, onoga znaeeg [osmiljavajueg] i onoga oznaeg [osmiljenog], ovjek trai od magijskog miljenja da mu pribavi nov sustav referencije, u srcu kojega se mogu integrirati do tada kontradiktorne datosti. Ali zna se da se ovaj sustav izgrauje na tetu, napredovanja spoznaje, koje bi zahtjevalo da, od dva pri janja sustava, samo jedan bude doraen i produbljen do stupnja (koji jo nikako ne naziremo), gdje bi bilo mogue, resor Diranje drugog. Ne bi trebalo da se individuuma, psi hopatskog ili normalnog, navodi da ponavlja ovu kolekti vnu nezgodu. Sve da nas je prouavanje bolesnika nauilo da se svaki individuum vie ili manje odnosi prema kon tradiktornim sustavima i da pati od njihovog konflikta, nije dovoljno da jedan izvjestan oblik integracije bude
190

mogu i praktiki uspjean kako bi bio onaj pravi, i kako bi bilo izvjesno da ovako ostvareno prilagoavanje ne predstavlja jednu apsolutnu regresiju, u odnosu na prija nju konfliktnu situaciju. Resorbirati jednu nastranu lokalnu sintezu njezinom integracijom s normalnim sintezama, unutar jedne gene ralne, ali proizvoljne sinteze izvan kritinih sluajeva gdje se namee akcija predstavljalo bi gubitak na svim stranama. Jedan korpus osnovnih hipoteza moe imati neku instrumentalnu vrijednost izvjesnu za praktiara a da si teoretska analiza ne smije nametnuti da u njemu prepoznaje posljednju sliku stvarnosti; i da isto tako nije neophodno vezivati, preko njega, bolesnika i lijenika u nekoj vrsti mistike zajednice koja nema isti smisao za jednog i za drugog, i koja, na kraju samo rasplinjava lije enje u jednoj fabulaciji. Na kraju, od ove bi se traio jo samo neki nain govo ra, koji slui da daje, drutveno autorizirani, prijevod fenomena ija bi duboka priroda ponovno postala jednako neobjanjiva grupi, bolesniku i magu.

191

X poglavlje

SIMBOLIKA DJELOTVORNOST1

Prvi veliki poznati magijsko-religijski tekst iz junoamerikih kultura, koji su nedavno objavili gg. Wassen i Holmer, baca novo svjetlo na izvjesne aspekte amanistikog lijeenja, i postavlja probleme teoretske interpretacije to ih odlian komentar izdavaa zacijelo ne iscrpljuje dovoljno. Ovdje bismo htjeli nastaviti ispitivanje, ne u lin gvistikoj ili amerikanistikoj perspektivi u kojoj je tekst bio posebno prouavan2, ve da pokaemo njegove ope implikacije. Rije se je drugoj inkantaciji [zaklinjanju, zazivanju, magijskim rijeima], ija uroenika verzija zauzima osa mnaest stranica rainjenih u pet stotina trideset pet redaka, a dobio ju je Cuna Indijanac Guillermo Haya od jednog starog informatora iz svojega plemena. Zna se da Cune nastavaju teritorij republike Panama i da im je neprealjni Erland Nordenskild bio posvetio posebnu pa nju; on je prvi uspio da stvori svoje suradnike meu uroenicima. U sluaju koji nas zanima, poslije Nordenskildove smrti Haya je pomogao njegovu nasljedniku Wassenu, da doe do jednog redigiranog teksta na origi nalnom jeziku i popraenog panjolskim prijevodom, pri reviziji kojega je g. Holmer morao uloiti sve svoje napore. Cilj pjesme jest pomoi pri tekom poroaju. Njezina primjena relativno je izuzetna, jer uroenike ene iz cen* Ovaj lanak, posveen R a y m o n d de Saussureu, b i o je objavljen p o d istim naslovom, u Revue de l' Histoire des religions, sv. 135, br. 1, 1949, str. 5-27. * N i l s . M. H O L M E R i H e n r y W A S S E N , Mu-Igala or the Way a mdecine song from the Cunas of Panama, Gte borg, 1947. 1 3 Strukturalna antropologija 193

of

Muu,

trane i june Amerike raaju lake od onih iz zapadnih drutava. Intervencija amana je, dakle, rijetka i ona se dogaa u sluaju neuspjeha, na traenje primalje. Pjesma poinje slikom zabune ove posljednje, opisuje njezin pos jet amanu, odlazak njegov u kolibu rodilje, njegov dola zak, njegove pripreme koje se sastoje u kaenjima uganim bobama kakaa, zazivnim molitvama, i pravljenju svetih slika ili nuchu. Ove slike, urezane u propisanim vrstama drveta, koje im daju djelotvornost, predstavljaju duhove zatitnike, od kojih aman ini svoje asistente, i staje im na elo kako bi ih odveo do boravita Muu, moi koja je odgovorna za oblikovanje zametka. Teki porod objanjava se, naime, time da je Muu prekoraila svoje nad lenosti i da je ulovila purba ili duu budue majke. Tako se pjesma u potpunosti sastoji u jednoj potrazi: potrazi za izgubljenim purba, a koji e biti vraen nakon mnogih peripetija, kao to su ruenje zapreka, pobjeda nad divljim ivotinjama i, konano, velika viteka borba u koju uvlae aman i njegovi duhovi zatitni Muu i njezi ne keri, uz pomo magikih eira iju teinu ove ne mogu podnositi. Pobijeena, Muu puta da se otkrije i oslobodi bolesniin purba; porod se obavlja, i pjesma se zavrava navoenjem mjera opreza kako Muu ne bi mogla umaknuti pratnji svojih posjetilaca. Borba nije zapodjenuta protiv same Muu, prijeko potrebne pri raanju, ve samo protiv njezinih zloupotreba; kada su ove jednom ispravljene, odnosi postaju prijateljski, a Muu(in) zbogom amanu skoro je ravan pozivu: Prijatelju nele, kada e me opet posjetiti? (412). Dovle smo termin nele prevodili kao aman, to moe izgledati netono, jer se ini da lijeenje ne iziskuje od vritelja obreda neku ekstazu ili prelaenje u neko drugo stanje. Moda dim kakaa ima za prvi cilj da ojaa njego vu odjeu, i da ojaa njega samoga, da ga ohrabri kako bi se suelio sa Muu (65-66); a posebno, klasifikaci ja Cuna, koja pravi razliku izmeu vie tipova lijenika, pokazuje da mo nele(-a) ima natprirodne izvore. Uroeniki lijenici dijele se u nele, inatuledi i absogedi. Ove posljednje funkcije odnose se na poznavanje pjesama i ljekova na osnovu uenja, i provjereno ispitima; dok se talenat nele(-a) smatra uroenim, i sastoji se u vidovitosti koja neposredno otkriva uzrok bolesti, to jest mjesta otmi ce ivotnih sila, posebnih ili opih, od strane zlih duhova. Jer nele moe ove mobilizirati da od njih uini svoje za194

trane i june Amerike raaju lake od onih iz zapadnih drutava. Intervencija amana je, dakle, rijetka i ona se dogaa u sluaju neuspjeha, na traenje primalje. Pjesma poinje slikom zabune ove posljednje, opisuje njezin pos jet amanu, odlazak njegov u kolibu rodilje, njegov dola zak, njegove pripreme koje se sastoje u kaenjima uganim bobama kakaa, zazivnim molitvama, i pravljenju svetih slika ili nuchu. Ove slike, urezane u propisanim vrstama drveta, koje im daju djelotvornost, predstavljaju duhove zatitnike, od kojih aman ini svoje asistente, i staje im na elo kako bi ih odveo do boravita Muu, moi koja je odgovorna za oblikovanje zametka. Teki porod objanjava se, naime, time da je Muu prekoraila svoje nad lenosti i da je ulovila purba ili duu budue majke. Tako se pjesma u potpunosti sastoji u jednoj potrazi: potrazi za izgubljenim purba, a koji e biti vraen nakon mnogih peripetija, kao to su ruenje zapreka, pobjeda nad divljim ivotinjama i, konano, velika viteka borba u koju uvlae aman i njegovi duhovi zatitni Muu i njezi ne keri, uz pomo magikih eira iju teinu ove ne mogu podnositi. Pobijeena, Muu puta da se otkrije i oslobodi bolesniin purba; porod se obavlja, i pjesma se zavrava navoenjem mjera opreza kako Muu ne bi mogla umaknuti pratnji svojih posjetilaca. Borba nije zapodjenuta protiv same Muu, prijeko potrebne pri raanju, ve samo protiv njezinih zloupotreba; kada su ove jednom ispravljene, odnosi postaju prijateljski, a Muu(in) zbogom amanu skoro je ravan pozivu: Prijatelju nele, kada e me opet posjetiti? (412). Dovle smo termin nele prevodili kao aman, to moe izgledati netono, jer se ini da lijeenje ne iziskuje od vritelja obreda neku ekstazu ili prelaenje u neko drugo stanje. Moda dim kakaa ima za prvi cilj da ojaa njego vu odjeu, i da ojaa njega samoga, da ga ohrabri kako bi se suelio sa Muu (65-66); a posebno, klasifikaci ja Cuna, koja pravi razliku izmeu vie tipova lijenika, pokazuje da mo nele (-a) ima natprirodne izvore. Uroeposljednje funkcije odnose se na poznavanje pjesama i 1 jekova na osnovu uenja, i provjereno ispitima; dok se talenat nele(-a) smatra uroenim, i sastoji se u vidovitosti koja neposredno otkriva uzrok bolesti, to jest mjesta otmi ce ivotnih sila, posebnih ili opih, od strane zlih duhova. Jer nele moe ove mobilizirati da od njih uini svoje za194

niki lijenici

dijele se u nele,

inatuledi i absogedi.

Ove

titnike ili svoje asistente . Svakako se, dakle, radi ama nu, premda njegova intervencija kod poroaja ne pokazu je sve znaajke koje obino prate ovu funkciju. I nuchu, zatitniki duhovi koji dolaze da se utjelove, na amanov poziv, u figuricama koje je on skulpturirao, dobivaju od njega sa nevidljivou i vidovitost, niga(-e) ivotnost i otpornost 2 , koje od njih ine nelegan (mno. od nele), to e rei na slubu ljudima, bia po slici ljudi (235-237), ali obdarena iznimnim moima. Takva kakvu smo je ukratko saeli, pjesma izgleda kao da je dosta banalnog modela: bolesnica trpi jer je izgubila svojega duhovnog dvojnika, ili tonije jednoga od poseb nih dvojnika iji ansambl konstituira njezinu ivotnu sna gu (vratit emo se na ovu toku); aman koji dobiva po mo od svojih duhova zatitnika, poduzima putovanje u neprirodni svijet da otme dvojnika od pakosnog duha koji ga je zarobio, i, vraajui ga njegovu vlasniku, osigurava ozdravljenje. Izuzetna zanimljivost naega teksta ne lei na ovom formalnom okviru, nego u otkriu koje nesum njivo pada u oi iz itanja, ali za koje ipak gg. Holmer i Wassen zasluuju svaku ast da Mu-Igala, to jest Muu(-in) put i Muu(-ino) boravite, nisu za uroeniko miljenje, neki mitski itinerar i neko mitsko boravite, nego literarno predstavljaju vaginu i uterus trudne ene, koje pretrauju aman i nuchu(-i), i u njihovoj najveoj dubini zameu svoj pobjedonosan boj.
1

Ova interpretacija zasniva se prije svega na jednoj anali zi pojma purba. Purba je duhovni princip razliit od niga, to smo ga gore definirali. Obrnuto od prvoga, drugi ne moe biti otet od svojega posjednika; i jedino su ljudi i ivotinje njime obdareni. Biljka, kamen imaju purba, ali ne niga; isto je i sa leinom, a, u djece, niga se razvija samo sa dobi. ini se, dakle, da bi se moglo, bez previe netonosti, prevesti niga kao ivotna snaga a purba kao dvojnik ili dua, podrazumjevi da ove rijei ne uklju uju neku distinkciju izmeu oduhovljenog i neoduhovljenog (za ljude Cuna sve je oduhovljeno), nego da prije odgovaraju platonskom pojmu ideja ili arhetip, kojih je svako bie ili predmet osjetilna realizacija.
E. NORDENSKILD, An Historical and Ethnlogical Survey of the Cuna Indians, izdanje... H e n r y W A S S E N (Comparative Ethnographical Studies, 10), Gteborg, 1938, str. 80, i slj. 2 Id., str. 360. i slj.; H O L M E R i W A S S E N , str. 78-79.
1

195

No, bolesnica nae pjesme izgubila je vie negoli svoj purba; uroeniki tekst pripisuje joj vruicu, vruu odjeu bolesti (1, i passim) i gubitak ili slabljenje vida, zalutala . . . usnula na stazi Muu Puklip; (97) i posebno, ona izjavljuje amanu koji je ispituje, Muu Puklip je dola k meni, i ona hoe zadrati moj nigapurbalele zau vijek (98). Holmer predlae da se niga prevede sa fizika snaga, a pubra (tele) sa dua ili bit, odakle: dua njezina ivota 1 . Moda bi se previe istrao, napuujui da niga, atribut ivog bia, rezultira, kod ovoga, iz egzistencije ne jednoga, nego mnogih purba, funkcionalno ujedinjenih. Ipak, svaki dio tijela ima svojega posebnog purba, pa sva kako izgleda da je niga, na duhovnom planu, ekvivalent pojma organizma: kao to ivot rezultira iz sklada orga na, ivotna snaga ne bi bila drugo negoli harmonika suradnja sviju purba od kojih svaki upravlja funkcioni ranjem jednog posebnog organa. Naime, aman ne dobiva natrag samo nigapurbalele: iza njegova otkria neposredno slijedi ono, uklopljeno u isti plan, ostalih purba koji su oni srca, kostiju, zubi, kose, nokata, nogu (401-408. i 435-442). Mogli bismo se zauditi to ne vidimo da se, na ovoj listi, pojavljuje purba koji ravna najpogoenijim organima: onima raanja. Kao to su to potcrtali izdavai naeg teksta, to znai da se purba uterusa ne smatra rtvom, nego odgovornim za patoloki poremeaj. Muu i njezine keri, muugan, jesu to je ve naznaio Nordenskild snage koje upravljaju raz vojem zametka i koje mu daju njegove kurngin, ili sposobnosti2.No, tekst ne pravi nijednu referenciju na ove po zitivne nadlenosti. Muu u njemu izgleda kao podstreka nereda i jedna posebna dua koja je zarobila i paralizi rala druge posebne due, i tako razorila suradnju koja je jamila integritet glavnog tijela (cuerpo jefe na pa njolskom, 430, 435) i odatle izvlaila njegova niga. Ali u isto vrijeme, Muu mora ostati na mjestu: jer ratna ekspe dicija, osloboditeljica purba, riskira da omogui bijeg Muu putem koji je privremeno ostao otvoren. Odatle mje re opreza iji detalji ispunjavaju posljednji dio pjesme. aman mobilizira Gospodare divljih ivotinja da uvaju put, staze su ispremijeane, namjetaju se zlatne i srebr ne mree i, etiri dana, nelegan bdiju i udaraju svojim
1

Loc.cit., str. 38 n.44. E. NORDENSKILD , loc.cit., 364. i slj.

196

batinama (505-535). Muu nije, dakle, bitno zla snaga, to je zalutala snaga. Teak poroaj objanjava se kao neka ot mica, izvrena od due uterusa, sviju ostalih dua razliitih dijelova tijela. Kada su ove jednom osloboene, druga moe i mora nastaviti suradnju. Potcrtavajmo od sada preciznost kojom uroenika ideologija prihvaa afektivni sadraj fizioloke smetnje, kakav se moe, neformulirano, pojaviti u svijesti bolesnice. Da bi dostigli Muu, aman i njegovi asistenti moraju ii jednim putem, Muu(-inim) putem, koji mnogostruke aluzije teksta doputaju identificirati na isti nain. Kada je aman, uei ispod hamaka [mree za leanje] 1 , izrezbario nuchu, ovi se namjetaju na ulazu u put, (72,83) a aman ih nagovara ovim rijeima: Bolesnica lei u svojemu hamaku, pred vama; njezino bijelo tkivo je izdueno, njezino bijelo tkivo pola ko se mie. Slabo tijelo bolesnice je isprueno; kada rasvijetle Muu(-in) put, ovaj je zaliven, kao krvlju; curi ispod hamaka, kao krv, posve crvena; bijelo unutarnje tkivo silazi do dna zemlje; usred bijelog tkiva ene, jedno ljudsko bie silazi (84-90). Prevodioci nam predaju smisao dviju posljednjih ree nica kao dvojben; ali oni istodobno upuuju na jedan drugi uroeniki tekst koji je objavio Nordenskild, a taj ne doputa da postoji ikakva dvosmislenost u pogledu identifikacije bijelog unutarnjeg tkiva sa vulvom:
sibugua sibugua

blanca tela abriendo

molul

molul

arkaali

blanca tela extendiendo

sibugua

akinnali

blanca tela centro feto caer haciendo2

molul

abalase

tulapurua

ekuanali

Tamni Muu(-in) put, sasvim zakrvavljen tekim poroa jem, a koji nuchu moraju raspoznati u svjetlucanju svo1
2

SSEN, loc. cit., str. 38, n. 35-39.

NORDENSKILD , loc.cit., str. 607-608; HOLMER i WA-

U daljnjem tekstu hamak (prev).

197

jih odijela i maginih eira, jest, dakle, neosporno, vagi na bolesnice. A Muu(-ino) boravite, mutan izvor gdje ona ima svoju kuu, svakako odgovara uterusu, jer uroeniki Informator komentira ime ovog stana Amukkapiryawila, kao omegan purba amurrequedi, mutna

struacija ena, koja se takoer zove duboki, mrani izvor (250-251) i mrano unutranje mjesto1.(32) Na tekst pokazuje, dakle, orginalnu znaajku, zbog ko je zasluuje posebno mjesto meu uobiajeno opisanim na inima amanskoga lijeenja. Ovi zavise od tri tipa koji se uostalom uzajamno ne iskljuuju: bilo da su fiziki u pitanju bolesni organi ili bolesni ud kroz neku manipu laciju, ili usisavanje, koje ima za cilj izvaditi uzrok bole sti, obino trn, kristal, pero, koje se pokae u zgodnom trenutku (tropska Amerika, Australija, Aljaska); bilo da se, kao kod Araukanaca, lijeenje centrira oko neke hi njene borbe, zametnute u kolibi, zatim na otvorenom, protiv tetnih duhova; bilo napokon na primjer kao Navaho, da vritelj obreda izgovara inkantacije i propisuje radnje (postavljanje bolesnika na razline dijelove slikarije izvuene na tlu raznim vrstama pijeska i obojenog polena) iji se direktni odnos sa specijalnom smetnjom koju treba lijeiti ne opaa. No, u svim ovim sluajevi ma, terapeutska metoda (o kojoj se zna da je esto uspje na) teko se da interpretirati: kada izravno napada ne zdravi dio, ona je prenezgrapno konkretna (najee is ta podvala) a da bi joj se priznala neka unutarnja vrije dnost; a kada se sastoji u ponavljanju jednog esto jako apstraktnog rituala, ne uspijeva se shvatiti njezin utjecaj na bolest. Komotno je otarasiti se ovih potekoa izjavlju jui da se radi psiholokim kurama. Ali ovaj termin ostat e bez smisla dokle se ne bude definirao nain kako se pozvati na odreene psiholoke predodbe da bi se suzbilo fizioloke smetnje, jednako dobro definirane. No tekst koji smo analizirali daje izuzetan doprinos rjeenju problema. On postavlja jedno isto psiholoko lijeenje, jer aman ne dotie tijelo bolesnice i ne daje joj lijek; ali, istodobno, izravno i izriito uplie u spor patoloko stanje i njegovo sjedite: rado bismo kazali da pjesma ustanovPrevoenje ti ipya kao vrtlog izgleda forsirano. Za izvjes ne junoamerike uroenike, kao, osim toga, u iberskim jezicima (usp. portugalski olho d' agua) vodeno oko, znai izvor.
198
1

men-

jjuje jednu psiholoku manipulaciju bolesnog organa, i da to znai da se od ove manipulacije oekuje ozdravljenje.
*
*

Ponimo utvrivanjem stvarnosti i znaajki ove manipu lacije; zatim emo istraivati kakvi mogu biti njezin cilj i njezina djelotvornost. Najprije smo frapirani to kon statiramo da pjesma iji sie je dramatina borba izmeu uslunih duhova i zlobnih duhova da se ponovno osvoji jedna dua, posveuje veoma skuen prostor akciji u pravom smislu: na osamnaest stranica teksta, viteka bor ba zauzima manje od jedne, a sastanak sa Muu Puklip tono dvije. Naprotiv, uvodni dijelovi vrlo su razra eni, a opis priprema, opreme nuchu, puta i predjela obra en je uz veliko bogatstvo pojedinosti. To je sluaj, na poetku, sa posjetom primalje amanu: razgovor bolesnice sa prvom, zatim ove sa drugim, iznosi se dva puta, jer svaki sugovornik tono ponavlja reenicu drugog prije negoli mu odgovori: Bolesnica kae primalji: Zaista, ja sam obuena u vru u odjeu bolesti. Primalja odgovara bolesnici: Ti si, zaista, obuena u vru u odjeu bolesti, tako sam te i ja razumjela. (1-2) Moe se istai1 da je ovaj stilistiki postupak redovan kod Cuna i da se on objanjava potrebom, u naroda ogra nienih na usmenu predaju, da pamenjem tono fiksira ju to je bilo reeno. No ipak, on se ovdje primijenjuje, ne samo na rijei nego i na postupke: Primalja eta po kolibi; primalja trai bisere; primalja eta; primalja stavlja jedno stopalo ispred drugog; primalja dotie tlo stopalom; primalja stavlja drugo stopalo naprijed; primalja otvara vrata svoje kolibe; vrata njezine kolibe kripe; primalja izlazi . . . (7-14)
1

HOLMER i WASSEN, loc.cit., str. 65-66

199

Ovaj minuciozan opis izlaenja ponavlja se pri dolasku amanu, pri povratku bolesnici, pri odlasku amana, i pri dolasku ovog posljednjega, a kadto se isto opis ponavlja u dva navrata istim rijeima (37-39. i 45-47. iznose 33-35). Lijeenje, dakle, poinje potankim izlaganjem dogaaja koji su prethodili, a izvjesni aspekti, koji bi se mogli ini ti sekundarnima (ulaenja i izlaenja) obraeni su uz veliku rasko detalja, kao da su, reklo bi se, usporeno snimljeni. Ova tehnika nalazi se u cijelom tekstu, ali ona nije nigdje, tako sustavno primijenjena kao na poetku, i u opisivanju dogaaja od retrospektivnog interesa. Sve se dogaa kao da bi vritelj obreda pokuao navesti bolesnicu, ija je panja prema stvarnosti nesumnjivo umanjena a njezina osjetljivost razdraena patnjom, da veoma tono i veoma intezivno opet proivi poet nu situaciju, i da u njoj mentalno razabere najmanje poje dinosti. Naime, ova situacija uvodi niz dogaaja, iju pret postavljenu pozornicu e sainjavati tijelo i unutarnji organi bolesnice. Prelazit e se, dakle, iz najbanalnije stvarnosti u mit, iz fizikog univerzuma u fizioloki uni verzum, iz izvanjskog svijeta u unutranje tijelo, morat e se sauvati istu ivost, istu znaajku proivljenog isku stva ije uvjete bude nametnuo aman, s pomou patolo kog stanja i primjerenom neprestanom tehnikom. Deset iduih stranica pokazuju, u zadihanom ritmu, sve bru oscilaciju izmeu mitskih tema i fiziolokih tema, kao da je rije tome da se, u duhu bolesnice, ukine distinkcija koja ih odvaja, i da se omogui diferencijacija njihovih respektivnih atributa. Poslije slika ene koja lei u svojemu hamaku ili uroenikom porodiljskom po loaju, raepljenih koljena i okrenuta prema istoku, stenjui, gubei krv, rairene i pokretne vulve (84-92, 123-124, 134-135, 152, 158, 173, 177-178, 202-204), dolaze poimenini pozivi duhovima, onima alkoholnih pia, onima vjetra, voda i uma, pa ak i dragocijeno svjedoanstvo pla stinosti mita onome bijelevog posrebrenog parobro da. (187) Teme se opet sastaju: kao i bolesnici, nuchu (-ima) se gadi, zaliveni su krvlju, i bolovi bolesniini uzi maju kosmike razmjere: Njezino bijelo unutarnje tkivo prua se do srca zemlje . . . do srca zemlje, njezine izluine prave lokvu, sasvim kao krv, sasvim crvenu. (89,92) Istodobno, svaki duh, kada se pojavi, predmet je palji vog opisa, a magijska oprema koju dobiva od amana po drobno je detaljizirana: crni biseri, arki biseri, tamni 200

biseri, okrugli biseri, kost jaguara, kosti zaobljene, kost vrata i mnogo drugih kostiju, srebrne ogrlice, kost pasanca, kost ptice kerkettoli, kost zelenog djetla, kost od koje se prave frule, srebrni biseri (104-118); zatim se opa mobilizacija nastavlja, kao da bi ova jamstva bila jo nedovoljna, i kao da bi se sve snage, bolesnici poznate ili nepoznate, morale prikupiti za napad (119-229). Ali kazi vanje u carstvu mita tako je malo zaobilazno da se pro diranje u vaginu, kolikogod ono bilo mitsko, bolesnici iznosi u konkretnim i poznatim izrazima. U dva navrata, uostalom, Muu direktno oznauje maternicu, a ne du hovni princip koji 1upravlja njezinom djelatnou (muu bolesnice, 204,453) . Ovdje su nelegan ti koji, da bi se uvukli u Muu(-in) put uzimaju izgled i izvode manevar penisa u erekciji: eiri nelegan(-a) se are, eiri nelegan(-a) se mrljaju bjelilom; nelegan mlohave i padaju (?), sasvim kao vrci, sasvim uspravni; nelegan poinju iriti strah i trepet (?), nelegan poinju iriti strah i trepet (?); za spas bolesniinih nigapurbalele (230-233). I dalje: nelegan idu njiui se gore prema hamaku, idu gore kao
nusupane (239) .
2

Tehnika pripovijedanja smjera, dakle, da nadoknadi jedno stvarno iskustvo ondje, gdje mit vie ne trai da zamijeni protagoniste. Ovi prodiru u grli, i moe se zamisliti da poslije itave ove psiholoke priprave, bolesnica zbilja osjea da oni prodiru. Ne samo da ih ona osjea, nego oni obasjavaju nesumnjivo za same sebe, i kako bi nali svoj put, ali isto tako i za nju, kako bi joj objasnili i njezinom svjesnom miljenju pribliili sjedite neizrecivih i bolnih osjeaja put koji se spremaju prevaliti:
H O L M E R i W A S S E N , str. 45, n. 219, str. 57, n. 539. Upitnici su prevodioevi: nusupane, o d nusu c r v , openi to se upotrebljava za penis (usp. H O L M E R i W A S S E N , str. 47, n. 280; str. 57, n. 540, i str. 82).
2 1

201

Nelegan imaju dobar pogled u bolesnicu, nelegan otvaraju svjetlee oi u bolesnici . . . (238). I ovo obasjavajue gledanje, da parafraziramo jednu formulu teksta, omoguuje im potanko prikazati kompli cirani itinerar, pravu mitsku anatomiju koja odgovara, manje realnoj strukturi genitalnih organa negoli nekoj vrsti afektivne geografije, koja identificira svaku toku otpora i svaki bodac probadanja:
Nelegan polaze,

drugim niz Muu(-inu) stazu, do Niskog Brda.

nelegan polaze,

nelegan stupaju jedan za

n., itd. , do Kratkog Brda; n. , itd., do Dugog Brda n., itd. , do Yala Pokuma Yala (neprevedeno); n. , itd. , do Yala Akkwatallekun Yala (id.); n., itd. , do Yala Ilamisaikun Yala (id.); n. , itd. , sredita Ravnog Brda; (-inu) stazu (241-248).

nelegan polaze, nelegan stupaju jedan za drugim niz Muu

Slika materniinog svijeta, koji je sav naseljen fantasti nim udovitima i divljim ivotinjama, podlijee istoj interpretaciji, to je, uostalom, izravno potvruje uroeniki Informator : to su, kae on, ivotinje koje poveavaju boli ene u trudovima, to jest sami personificirani bolovi. I ovdje, opet, ini se da je pjesmi glavni cilj da ih bo lesnici opie i da joj ih imenuje, da joj ih pokae u obliku koji moe shvatiti svjesno ili nesvjesno miljenje: Stric Aligator koji se mie ovamo i onamo, sa svojim izbuljenim oima, svojim vijugavim i iaranim tijelom, uei i mau i repom; Stric Aligator Tkwalele, blistava tijela, koji mie svojim bljetavim plivaim opnama, ija plivaa uda prekriljuju svo mjesto, sve odguravaju, sve za sobom pov lae; Nele Ki(k)kirpanalele, Hobotnica, iji se ilavi i ljep ljivi krakovi naizmjence izbacuju i uvlae; i jo mnogo drugih: Ona-iji-klobuk-je-mlohav, Ona-iji-klobuk-je-crven, Ona-iji-klobuk-je-aren itd. ; i ivotinje uvari: Crhi-tigar, Crvena-ivotinja, Dvobojna-ivotinja, ivotinja-boje-praine; svaka vezana gvozdenim lancem, objeena jezika, isplaena, slinava, zapjenjena jezika, plamena repa, prijeteih zubi koji razdiru sve, sve kao krv, posve crveno. (235-298) 202

Da bi se prodrlo u taj pakao la Jrme Bosch i dostiglo njegovu vlasnicu, nelegan moraju savladati druge zapreke, one materijalne: uzastopno vlakna, lebdeu uad, zapete konce, zastore: dugine, zlatne, srebrne, crne, smee, modre, bijele boje, crvolike, kao kravate, ute, usukane, guste (305-330); i u tom cilju, aman zove pojaanja: Gospodare-ivotinja-buaa-drveta, koji e morati da posijeku, sakupe, uvi ju, smanje konce u kojima Holmer i Wassen prepoznaju sluzave stijenke uterusa1. Navala slijedi poslije pada ovih posljednjih zapreka i ovamo se uklapa turnir [viteka borba] eira, ije pretre sanje bi nas odvelo odvie daleko od neposrednog cilja ove studije. Nakon osloboenja nigapurbalele dolazi silaenje, isto tako opasno kao i ulaenje: jer cilj cijelog poduhvata je izazvati poroaj, to jest, tono, jedno teko silaenje. aman prebrojava svoj svijet i ohrabruje svoju trupu; ali potrebno mu je jo da pozove pojaanja: otvarae pu tova, Gospodare-ivotinja-rovaa, kao to je pasanac. Na govaraju se niga da krenu prema grliu: Tvoje tijelo lei pred tobom, u hamaku; njegovo bijelo tkivo je rastegnuto; njegovo unutarnje bijelo tkivo polako se mie; tvoja bolesnica lei pred tobom, vjerujui da je izgubi la vid. U njezinu tijelu, oni vraaju na mjesto njegovo nigapur
balele .. . (430-435).

Epizoda koja slijedi nejasna je: reklo bi se da bolesnica jo nije izlijeena. aman odlazi s ljudima iz sela u plani nu da nabere ljekovitog bilja, i ponavlja svoju ofenzivu u novom obliku: ovaj put, on je taj, koji, oponaajui penis, prodire u Muu(-in) otvor i u njemu se mie kao nusupane... koji potpuno isti i sui unutarnje mjesto. (453-454). Ipak, upotreba lijekova koji steu upuivala bi da se poroaj dogodio. Napokon, prije navoenja mjera opreza poduzetih da se predusretne Muu(-in) bijeg, a koje smo ve opisivali, nalazi se poziv narodu strijelaca. Kako je njihova misija da dignu oblak praine da bi se pomutio Muu(-in) put, njihova intervencija, nesumnjivo i ona, jest vana za svretak.
1

Loc. cit., str. 85. 203

Moda se prethodna epizoda odnosi na jednu drugotnu tehniku lijeenja, s manipulacijom organa i davanjem li jekova; moda je ona, naprotiv u jednako metaforikom obliku, pandan prvom putovanju, koje je potpunije izne seno u naoj verziji. Tako bi bile izvrene dvije ofenzive da se pomogne bolesnici: jedna oslanjajui se na psiho-fizioloku mitologiju, druga na psiho-socijalnu mitologiju koja je nagovjetena pozivom stanovnicima sela, ali koja bi ostala u stanju skice. Bilo to bilo, valja zabiljeiti da se pjesma zavrava nakon poroaja, kao to je bila zapoela prije lijeenja: raniji i kasniji dogaaji paljivo se dovode u vezu. Treba, naime, da se konstruira sustavna cjelina. Lijeenje mora biti zamandaljeno, minucioznim postup cima, ne samo protiv Muu(-inih) prepredenih prolaznih namjera: njegova uspjenost bila bi dovedena u pitanje, kad ono ne bi, ak prije negoli se moe oekivati njegove rezultate, pokazivalo bolesnici jedan rasplet, to jest situa ciju gdje su svi protagonisti opet nali svoje mjesto, i opet uli u poredak nad kojim vie ne lebdi prijetnja.
*

Lijeenje bi se, dakle, sastojalo u tome da se uini zamiIjivom jedna situacija koja je najprije dana u afektivnim terminima: [da se uini] za duh prihvatljivima bolove koje tijelo nee da podnosi. Nije vano da amanova mito logija ne odgovara objektivnoj stvarnosti: bolesnica u nju vjeruje, i lan je drutva koje u nju vjeruje. Duhovi zatitnici i zli duhovi, natprirodna udovita i magijske ivotinje pripadaju suvislom sustavu koji utemeljuje uroeniko shvaanje univerzuma. Bolesnica ih prihvaa ili, tonije, ona nije nikad u njih posumnjala. To to ne pri hvaa, to su inkoherentni i samovoljni bolovi, oni koji konstituiraju element tu njezinu sustavu, ali koje e aman, obraajui se mitu, ponovno staviti u cjelinu gdje je sve suvislo povezano. Ali bolesnica, shvativi, samo se miri sa sudbinom: ona ozdravlja. A nita takvo ne dogaa se kod naih bolesni ka, kada im se objasnilo uzrok njhovih poremeaja, pozivajui se na sekrecije, mikrobe ili viruse. Moda e nam se ukazivati na paradoks ako odgovorimo da je razlog tome to mikrobi postoje, i to udovita ne postoje. No ipak, odnos izmeu mikroba i bolesti izvanjski je duhu pacijenata, to je odnos uzroka prema uinku; dok je odnos
204

izmeu udovita i bolesti unutranji ovom istom duhu, bio on svjestan ili nesvjestan: to je odnos simbola prema simboliziranoj stvari, ili, da upotrebimo rjenik lingvista, znaeeg i oznaenog. a m a n isporuuje svojoj bolesnici jedan govor, u kojemu se mogu neposredno izra ziti neformulirana stanja, i koja se ni inae ne mogu formulirati. A prijelaz na ovaj verbalni izraz (koji u isto vrijeme doputa da u ureenom i inteligibilnom obliku ivi jedno sadanje iskustvo, ali, bez toga, anarhino i neizreci vo) koji izaziva deblokiranje fiziolokog procesa, to jest reorganizaciju, u jednom pozitivnom smislu, sekvence i jem odvijanju je podvrgnuta bolesnica. A u tom pogledu, amanistiko lijeenje postavlja se na pola puta izmeu nae organske medicine i psiholo kih terapija kao to je psihoanaliza. Njegova originalnost proizlazi odatle to ono primjenjuje na jednu organsku smetnju metodu veoma blisku ovim posljednjima. Jedna tijesna komparacija izmeu amanizma i psihoanalize (a koja ne doputa, u naem miljenju, nikakvu neprijaznu namjeru prema ovoj) omoguit e da se precizira ova to ka. U oba sluaja, namjerava se dovesti do svijesti konflikte i otpore koji su do tada ostali nesvjesni, bilo uslijed njiho va potiskivanja drugim psiholokim snagama, bilo u slu aju poroaja uslijed njihove vlastite prirode, koja nije psihika, ve organska, ili ak naprosto mehanika. U oba sluaja isto tako, konflikti i otpori se razrjeuju, ne zbog spoznaje, stvarne ili pretpostavljene, koje bolesnica poste peno njima stjee, nego zato to ova spoznaja ini mogu nim jedno specifino iskustvo, u toku kojega se konflikti ostvaruju u jednom redu i na jednom planu koji omoguu je njihovo slobodno odvijanje i dovode do njihova rasple ta. Ovo doivljeno iskustvo dobiva, u psihoanalizi, ime abreakcije. Zna se da je njezin uvjet posredovanje ne iza zvano od analitiara, koji se javlja u konfliktima bolesni ka, dvostrukim mehanizmom transfera kao protagonist od mesa i krvi, i nasuprot kojemu ovaj posljednji moe obnoviti i izjasniti poetnu situaciju koja je ostala nefor mulirana. Sve ove znaajke nalaze se u amanistikom lijeenju. Ovdje se isto tako radi tome da se izazove jedno iskus tvo, i razmjerno prema tome koliko se ovo iskustvo organizira, mehanizmi stavljeni izvan kontrole subjekta spontano se ispravljaju da bi doli do sreenog funkcio205

niranja. aman ima istu dvostruku ulogu kao i psiho analitiar: prva uloga sluatelja za psihoanalitiara, i go vornika za amana uspostavlja neposredan odnos sa svijeu (i posredan sa nesvjesnim) bolesnika. To je uloga inkantacije [zaklinjanja, zazivanja, izgovaranja magijskih 1 rijei da bi se prizvah dobronamjerni i otjerali zli duhovi] u prvom smislu. Ali aman inkantaciju samo izgovara: on je njezin junak, jer on prodire u ugroene organe na elu natprirodnog bataljona duhova, i oslobaa zaroblje nu duu. U tom smislu, on se utjelovljuje, kao psihoanali tiar objekt transfera, da bi postao, zahvaljujui predod bama induciranim u duh bolesnika, stvarni protagonist konflikta koji ovaj iskuava na pola puta izmeu organ skog svijeta i psihikog svijeta. Bolesnik koji boluje od neuroze likvidira jedan mit suprotstavljajui se stvar nom psihoanalitiaru; uroenika rodilja nadvladava pra vo organsko poremeenje indentificirajuci se s mitski transponiranim amanom. Paralelizam ne iskljuuje, dakle, razlike. Ne emo se zauditi, ako se poklanja panja psihikoj znaajci u jednom sluaju, i organskoj u drugom, smetnji koju treba izlijeiti. U stvari, amanistiko lijeenje ini se da je toan ekvivalent psihoanalitikom lijeenju, ali uz inverzi ju svih termina. Oba smjeraju na to da izazovu jedno is kustvo; i oba to postiu rekonstituirajui mit koji bolesnik mora doivjeti, ili ponovno doivjeti. Ali, u jednom slu aju, bolesnik konstatira individualan mit s pomou elemenata izvuenih iz svoje prolosti; u drugom, to je drutveni mit koji bolesnik dobiva izvana, i koji ne odgo vara nekom negdanjem osobnom stanju. Da bi pripre mio abreakciju koja tada postaje jedna adreakcija, psihoanalitiar slua, dok aman govori. Jo bolje: kada se organiziraju transferi, bolesnik daje da u njemu govori psihoanalitiar pribavljajui pretpostavljena osjeanja i namjere; naprotiv, u inkantaciji, aman govori za svoju bolesnicu. On je ispituje, i stavlja u njezina usta replike to odgovaraju interpretaciji njezinog stanja koju ona mo ra primiti srcu: Moj pogled se muti, drijema na putu [ o d ] Muu Puklip; Muu Puklip je dola k meni. Ona hoe uzeti moj nigaU daljnjem tekstu: inkantacija (Prev.)

purbalele;
1

206

nigapurbalele zauvijek;

Muu Nauryaiti je dola k meni. Hoe da prisvoji moj itd. (97-101).

No, ipak, slinost postaje jo upadljivija kada se uspo reuje metodu amana sa izvjesnim terapeutikama koje su se pojavile u novije vrijeme i koje se pozivaju na psiho analizu. Ve je G. Desoille u svojim radovima budnom snu, bio potcrtao da je psiholoka smetnja pristupana sa mo govoru simbola. On, dakle, govori svojim bolesnicima preko simbola, ali ovi su jo verbalne metode. U jednom novijem radu, a koji nismo poznavali u asu kada smo za poinjali ovu studiju, ga Sechehaye ide mnogo dalje1, pa nam se ini da rezultati koje je ona postigla u lijeenju jednog sluaja izofrenije to se smatrao neizljeivim, potpuno potvruju prethodne poglede na odnose psihoana lize i amanizma. Jer ga Sechehaye je uvidjela da se govor, bio on simbolian koliko je najvie mogue, jo sudara s barijerom svjesnoga, i da moe preduboko sakri vene komplekse dosei jedino preko akata. Tako, da bi ra zrijeila kompleks odbijanja od sise, psihoanalitiarka mo ra zauzeti jedno materinsko dranje ostvareno, ne literar nom reprodukcijom odgovarajueg ponaanja, nego, ako se to moe rei, izvoenjem diskontinuiranih akata, od ko jih svaki simbolizira jedan fundamentalni aspekt ove situ acije: na primjer, dodirivanje obraza bolesnice s grudima psihoanalitiarke. Simboliki potencijal takvih akata osposobljuje ove da konstituiraju jedan govor: uistinu, lijenik razgovara sa svojim pacijentom, ne rijeju, ve putem konkretnih radnji, pravih obreda, to prolaze kroz tit svijesti ne nailazei na zapreku, da bi izravno donijeli svo ju poruku nesvjesnom. Prepoznajemo, dakle, pojam manipulacije, koji nam je izgledao bitan za razumijevanje amanistikog lijeenja, ali ija, vidimo, tradicionalna definicija mora biti veoma proirena: jer to je sad manipulacija idejama, a sad mani pulacija organima, pri emu ostaje zajedniki uvjet da se ona zbiva s pomou simbola, to jest znaeih ekvivalenata oznaenog, koji pripadaju jednom drukijem redu stvar nosti negoli ove posljednje. Ponaanja ge Sechehaye od1

12 u Revue B e r n e , 1947.

M.A.

SECHEHAYE ,
suisse de

la Ralistion Psychologie et

symbolique ( d o d a t a k b r . de Psychologie applique),

207

jekuju u nesvjesnom duhu njezine izofreniarke kao to predodbe koje je prizvao aman odreuju modifikaciju organskih funkcija rodilje. Trudovi su blokirani na poe tku pjesme, osoboenje se dogaa na koncu, a tokovi po roaja zrcale se u sukcesivnim etapama mita: prvo prodi ranje u vaginu od strane nelagan zbiva se u indijanskoj povorci (241), i, kako je to jedno uzlaenje, uz pomo arobnih eira koji otvaraju i osvjetljuju prolaz. Kada dolazi povratak (koji odgovara drugoj fazi fiziolokog pro cesa, jer treba omoguiti da sie dijete), panja se svraa na njihove noge: upozorava se da oni imaju cipele (494496). U trenutku kada upadaju u Muu(-in) stan, ne idu vie u povorci jedan za drugim, nego etiri po etiri ( 3 8 8 ) ; a da bi se ponovno vratili na svjei zrak, lete bezobzirno svi jedan uz drugog (248). Ovaj preobraaj detalja mita nesumnjivo ima za cilj da probudi jednu odgovarajuu organsku reakciju. Ali bolesnica ne bi mogla da ga usvoji u obliku iskustva, kad on ne bi bio praen stvarnim na predovanjem irenja. Simbolika djelotvornost je ta koja jami harmoniju paralelizma izmeu mita i radnji. A mit i radnja tvore par u kojem se uvijek nalazi dvojstvo bole snika i lijenika. U lijeenju izofrenije, lijenik izvodi radnje, a bolesnik iznosi svoj mit; u amanistikom lijee nju, lijenik pribavlja mit, a bolesnik izvodi radnje.
* * *

Analogija izmeu dvije metode bila bi jo potpunija kad bi se moglo dopustiti, kako je to ini se Freud sugerirao u dva navrata1, da opisivanjne strukture psihoza i neuroza u psiholokim terminima, mora jednoga dana nestati pred jednom fiziolokom, ili pak biokemijskom koncepcijom. Ova eventualnost mogla bi biti blaa negoli to izgleda, jer su nova vedska istraivanja2 iznijela na vidjelo kemij ske razlike, izmeu ivanih stanica normalnog individu uma i onih luaka, koje se odnose na njihovo respektivno
1

H.M. Kalten, Cornell University Press, 1947, str. 244. 2 Caspersona i Hydena u stockholmskom institutu Karolin ka. 208

E. KRIS, The Nature of Psychoanalytic Propositions and Their Validation, u Freedom and Experience, Essays presented to

str. 79. i str. 198, respektivno, u engleskim izdanjima. Citirao

onu

stranu

principa

ugode

Novim

predavanjima,

bogatstvo u polinukleotidima. Prema ovoj hipotezi, i prema svakoj drugoj ovoga tipa, amanistiko lijenje i psi hoanalitiko lijeenje postali bi u tanine slini, svaki put bi se radilo tome da se inducira jedan organski preo braaj, koji se bitno sastoji u strukturalnoj reorganiza ciji, navodei bolesnika da intenzivno doivljava neki mit, sad dobiven, sad izvoen, i ija struktura bi bila, u sloju nesvjesnog psihizma, analogna onoj ije bi se formiranje htjelo odrediti u sloju tijela. Simbolika djelotvornost sa stojala bi se tono u toj induktivnoj osobini koju bi posjedovale, jedne u odnosu na druge, formalno homo logue strukture, koje bi se mogle izgraivati, iz razliitih materijala, u razliitim slojevima ivog bitka: organski procesi, nesvjesni psihizam, reflektirano miljenje. Poet ska metafora daje primjer blizak ovom induktivnom po stupku: ali njegova redovna upotreba ne doputa mu da premai psihiko. Tako konstatiramo vrijednost Rimbaudove intuicije koja kae da ona [poetska metafora] isto tako moe posluiti da se promijeni svijet. Komparacija sa psihoanalizom omoguila nam je da razjasnimo izvjesne aspekte amanistikog lijeenja. Nije izvjesno da obratno, prouavanje amanizma nije zvano, da jednoga dana, izjasni toke koje su ostale nejasne u Freudovoj teoriji. Posebno mislimo na pojam mita i na pojam nesvjesnog. Vidjelo se da bi se jedina razlika izmeu dvije metode koje bi nadivjele otkrie jednog fiziolokog supstrata neuroze, odnosila na podrijetlo mita koji se, u jednom slu aju, pronalazi u individualnoj riznici, a u drugom, dobi va iz kolektivne tradicije. U stvari, mnogo psihoanalitia ra ne bi prihvatilo da psihike konstelacije koje se na novo javljaju u svijesti bolesnika mogu konstituirati je dan mit: to su, rei e se, stvarni dogaaji, koje je kad to mogue datirati i ija autentinost se moe provjeriti 1 ispitivanjem kod roditelja ili posluge . Neemo sumnjati u injenice. Uputno je da se upitamo, zavisi li terapeutska vrijednost lijeenja od stvarne znaajke zapamenih si tuacija, ili ne proizlazi li traumatizirajua mo ovih situa cija iz injenica da ih u asu kada se pojavljuju, pacijent neposredno iskuava u obliku doivljenog mita. Time podMarie BONAPARTE, Notes on the Analytical Discovery of - Primal Scene, u The Psychoanalytic Study of the Child, t.
1

I. New York, 1945.

14

Strukturaln a antropologija

209

razumijevamo da traumatizirajua mo bilo koje situacije ne moe rezultirati iz njezinih unutarnjih znaajki, nego iz sposobnosti izvjesnih dogaaja, koji se javljaju u primje renom psiholokom historijskom i, drutvenom konte kstu, da induciraju jednu afektivnu kristalizaciju koja se izbiva u kalupu prije postojee strukture. U odnosu na dogaaj ili na anegdotu, ove strukture ili, tonije, ovi zakoni strukture doista su nevremeniti. Kod psihopa ta, itavi psihiki ivot i sva kasnija iskustva organiziraju se prema jednoj iskljuivoj ili predominantnoj strukturi, pod katalizirajuim djelovanjem poetnog mita, ali ova struktura, i druge koje su, kod njega baene na jedno podreeno mjesto, ponovno se nalaze kod normalnog o vjeka, primitivnog ili civiliziranog. Sve ove strukture za jedno formirale bi ono to zovemo nesvjesnim. Tako bi smo vidjeli da iezava posljednja razlika izmeu teorije amanizma i one psihoanalize. Nesvjesno prestaje biti neizrecivo utoite individualnih posebnosti, pohranitelj jedne historije, koja ini od svakoga od nas nezamjenljivo bie. Ono se svodi na termin kojim oznaujemo jednu funkciju: simboliku funkciju, nesumnjivo specifino ljud sku, ali koja se, kod svih ljudi, obavlja prema istim za konima; koja se, u stvari, svodi na sveukupnost ovih zako na. Ako je ovo shvaanje tono, trebat e jamano usposta viti, izmeu nesvjesnog i podsvjesnog, otriju distinkciju negoli nas je suvremena psihologija navikla da inimo. Jer podsvjesno, rezervoar 1uspomena i slika kolekcioniranih u toku svakoga ivota , postaje obian aspekt memo rije; u isto vrijeme kada potvruje svoju trajnost, ona ukljuuje svoje granice, jer termin podsvjesno odgovara injenici da uspomene, iako sauvane, ne stoje uvijek na raspolaganju. Naprotiv, nesvjesno je uvijek prazno; ili, tonije, ono je isto tako tue slikama kao eludac hrani koja kroza nj prolazi. Organ jedne specifine funkcije, ograniava se da namee strukturalne zakone, koji iscr pljuju njegovu stvarnost neartikuliranim elementima ko ji proistjeu s drugog mjesta: pulsije, emocije, predodbe, uspomene [sjeanja, spomen-slike]. Moglo bi se, dakle, rei da je podsvjesno individualni leksikon gdje svaki od nas akumulira rjenik svoje osobne historije, ali da taj rjenik stjee znaenje, za nas same i za druge, samo
Ova toliko kritizirana definicija ponovo dobiva jedan smi sao radikalnom distinkcijom izmeu podsvjesnog i nesvjesnog. 210
1

onoliko, koliko ga nesvjesno organizira slijedei svoje zakone, i tako od njega ini govor. Kako su ovi zakoni isti, u svim prilikama gdje ovo vri svoju djelatnost i za sve individuume, to se problem postavljen u prethodnom pa ragrafu moe lako rijeiti. Rjenik znai manje negoli struktura. Bilo da je mit nanovo stvoren od individuuma ili posuen od tradicije, on iz svojih izvora, individualnih ili kolektivnih (meu kojima se stalno deavaju interpre tacije i promjene) izvlai smo materijal slika kojima se slui, ali struktura ostaje ista, i njome se izvrava simbo lika funkcija. Dodajemo da ove strukture nisu samo iste za sve, i za svo gradivo na koje se funkcija primjenjuje, nego da su one malobrojne, pa emo razumjeti zato je svijet sim bolizma beskrajno raznolik po svojem sadraju, ali uvijek ogranien po svojim zakonima. Ima mnogo jezika, ali veo ma malo fonolokih zakona, koji vae za sve jezike. Jedan zbornik poznatih pripovjedaka i mitova zauzimao bi im pozantnu masu svezaka. Ali mogu se reducirati na mali broj jednostavnih tipova, pribjegavajui, iza raznolikosti osoba, nekolikim elementarnim funkcijama; i kompleksi, ti individualni mitovi, svode se isto tako na nekoliko je dnostavnih tipova, kalupa, u koje se upravo uhvatila flui dna mnogostrukost sluajeva. Iz injenice da aman ne psihoanalizira svojega bolesni ka moe se, dakle, zakljuiti da potragu za izgubljenim vremenom, mnogi smatraju kljuem psihoanalitike te rapije, samo jedan modalitet (ija vrijednost i rezultati nisu zanemarivi) fundamentalni je metode, koje se mora definirati bez pozivanja na individualno ili kolektivno po drijetlo mita. Jer mitski oblik ima prvenstvo nad sadra jem prie. Bar to je ono emu, inilo nam se, moe po uiti analiza jednog uroenikog teksta. Ali, u jednom drugom smislu, dobro se zna da je svaki mit neka potraga za izgubljenim vremenom. Ovaj moderni oblik amanistike tehnike, koji je psihoanaliza, izvlai, dakle, svoje po sebne znaajke iz injenice da, u mehanikoj civilizaciji, nema vie mjesta, za mitsko vrijeme, negoli u samom ovjeku. Iz ove konstatacije, psihoanaliza moe dobiti priznanje svoje valjanosti, u isto vrijeme kada i nadu da produbi svoje teoretske baze, i da bolje razumije mehani zam svoje djelotvornosti, sueljavanjem svojih metoda i svojih ciljeva sa onima svojih velikih prethodnika: a mana i vraeva.
211

XI poglavlje

STRUKTURA MITOVA

Reklo bi se da su mitoloki uni verzumi odreeni da budu pretvore ni u prah im su oblikovani, kako bi se iz njihovih ostataka rodili novi univerzumi. FRANZ BAOS, uvod u: James Teit, Traditions of the Thompson River In dians of British Colum
bia, Memoirs of rican Folklore

IV (1898), str. 18.

the Ame Society

Ve nekih dvadesetak godina, i usprkos stanovitim ra zasutim pokuajima, izgleda da se antropologija malo-pomalo odvaja od prouavanja religijskih injenica. Amateri raznih provenijencija time su se okoristili da bi upali na podruje religijske etnologije. Njihove naivne igre odvi jaju se po zemljitu koje smo ostavili na ugaru, a njihovi ispadi pridruuju se naoj neprisutnosti poveavajui je kako bi doveli u pitanje budunost naih radova. Koji je poetak ove situacije? Osnivai religijske etno logije: Tylor, Frazer i Drkheim uvijek su bili paljivi pre ma psiholokim problemima; ali, ne budui sami psiholozi od struke, nisu mogli biti u toku brzog razvoja psiholoPrema originalnom lanku: The Structural Study of Myth, u.: MYTH, A Symposium, Journal of American Folklore, t. 78, n* 270, listopad-prosinac 1955, str. 428-444. Prevedeno uz neke dopune i modifikacije. 213
1

kih ideja i jo manje predviati ga. Njihove interpretaci je izale su iz mode isto tako brzo kao psiholoki postulati koje su one implicirale. Priznajemo im ipak zaslugu to su shvatili da se problemi religijske etnologije tiu jedne intelektualistike psihologije. Poslije Hocarta koji je to ve primijetio na poetku jednog posthumnog, nedavno objavljenog djela alit e se da se moderna psihologija preesto nije zanimala za intelektualne fenomene pretpo stavljajui im prouavanje afektivnog ivota: Nedostaci ma inheretnim psiholokoj koli... tako se dodavala za bluda da se vjeruje kako se jasne ideje mogu roditi iz konfuznih emocija1. Trebalo bi proiriti okvire nae logi ke da se u nju ukljue mentalne radnje, prividno razline oct naih, no koje su jednako tako intelektualne. Umjesto toga, pokuavalo ih se svoditi na bezoblina i neizreciva osjeanja. Ova metoda, poznata pod imenom religijske fenomenologije, preesto se pokazala sterilnom i dosa dnom.

Meu svim poglavljima religijske etnologije, od ove situ acije osobito pati mitologija. Moglo bi se nesumnjivo navesti vane radove g. Dumzila i one g. H. Gregoirea. Ali oni u pravom smislu ne pripadaju etnologiji. Ima pe deset godina da ova nalazi zadovoljstvo u kaosu. Pomla uje se stare interpretacije: sanjarije kolektivnoj svije sti, divinizaciju historijskih linosti, ili protivno. Razma tramo li mitove na ma koji nain, ini se da se oni svi svode na bezrazlonu igru, ili na neki nezgrapan oblik filozofske spekulacije. Da bismo razumjeli to je to jedan mit, nemamo li, dakle, samo izbor izmeu plitkosti i sofizma? Neki tvrde da svako drutvo izraava, u svojim mitovima, osnovne osjeaje kao to su ljubav, mrnja ili osveta, koji su zajedniki itavom ovjeanstvu. Za druge, mitovi sai njavaju pokuaje tumaenja teko shvatljivih fenomena: astronomskih, meteorolokih, itd. Ali drutva nisu nepri stupana za pozitivna tumaenja, ak ni onda kada pri hvaaju kriva; zato bi im odmah pretpostavila tako neja sne i komplicirane naine miljenja? Sa jednog drugog
1

A. M. HOCART, Social Origins, London, 1954, str. 7.

214

stajalita, psihoanalitiari, kao i izvjesni etnolozi, hoe da kosmoloke i naturalistike interpretacije zamijene dru gim interpretacijama, posuenim od sociologije i psiholo gije. Ali, tada, stvari postaju odvie lake. Neka jedan mitoloki sustav da vano mjesto izvjesnoj osobi, recimo jednoj pakosnoj baki, objasnit e nam se da, u takvom drutvu bake imaju neprijateljski stav prema svojoj unu adi; mitologija e se smatrati odrazom drutvene stru kture i drutvenih odnosa. Pa ako promatranje protuslovi hipotezi, odmah e se dati razumjeti kako je glavna svrha mitova pokazati derivaciju stvarnih, ali potisnutih osje aja. Ma kakva bila stvarna situacija, dijalektika koja sva ki put ima pravo, nai e sredstvo da doe do znaenja. Priznajmo radije da nas prouavanje mitova vodi do protuslovnih konstatacija. U mitu se moe sve dogoditi; ini se da slijed dogaaja nije u njemu podreen nikak vom pravilu logike ili kontinuiteta. Svaki subjekt moe imati koji god predikat, svaki zamisliv odnos mogu je. Ipak, ovi mitovi, prividno proizvoljni, reproduciraju se s istim znaajkama, i esto s istim detaljima, u raznim predjelima svijeta. Odatle problem: ako je sadraj mita potpuno sluajan, kako shvatiti da su, od jednog do dru gog kraja Zemlje, mitovi toliko nalik jedan na drugi? Samo pod uvjetom da budemo svjesni ove temeljne antinomije, koja se tie prirode mita, moemo se nadati da emo je rijeiti. Naime, ova kontradikcija slina je onoj to su je otkrili prvi filozofi koji su se interesirali za jezik, te, da bi se lingvistika mogla konstituirati kao znanost, najprije je bilo potrebno da se skine ova hipoteka. Stari filozofi rasuivali su jeziku kao to mi to jo uvijek ini mo mitologiji. Konstatirali su da u svakom jeziku, izvje sne grupe glasova odgovaraju odreenim smislovima, i oajno su nastojali shvatiti koja unutranja nunost sjedi njuje ove smislove i ove glasove. Pothvat je bio uzaludan, jer se isti glasovi ponovno nalaze u drugim jezicima, ali po vezani sa razliitim smislovima. Zato je kontradikcija bila rijena tek onoga dana kada se uvidjelo da funkcija znaenja jezika nije direktno vezana uz same glasove, nego uz nain kako se glasovi meusobno kombiniraju. Mnogo novih teorija mitologiji proizlazi iz jedne ana logne konfuzije. Prema Jungu, tona znaenja bila bi ve zana uz izvjesne mitoloke teme, koje on naziva arhetipima. To znai rasuivati na nain filozofa jezika koji su
215

dugo bili uvjereni1 da razni glasovi imaju neku prirodnu srodnost sa nekim smislom: tako bi likvidni polu-samoglasnici imali zadatak da evociraju stanje koje odgovara materiji, otvoreni samoglasnici bili bi prvenstveno iza brani da oblikuju imena velikih, krupnih, tekih ili zvu nih predmeta, itd. Sosirovski princip proizvoljnog zna
enja

revidiran i korigiran2; ali svi lingvisti e se sloiti u pri znavanju da je on, s jednog historijskog gledita, oznaio jednu neminovnu etapu lingvistike refleksije. Nije dovoljno pozvati mitologa da usporedi neizvjesnu situaciju koja je njegova s onom lingvista u predznanstvenoj epohi. Jer kad bismo se time zadovoljili, doveli bismo se u opasnost da iz jedne potekoe padnemo u drugu. Pribliavanje mita jeziku ne rjeava nita: mit ini bitni dio jezika: upoznaje ga se rijeju, on spada u govor. Ako elimo objasniti specifine znaajke mitskog mi ljenja, morat emo, dakle, utvrditi da je mit istodobno u jeziku, i s one strane njega. Ova nova potekoa nije, ni ona, strana lingvistu: ne obuhvaa li sm govor razliite nivoe? Distingvirajui izmeu jezika i rijei, Saussure je pokazao da govor prua dva dopunska aspekta: jedan Strukturalan, drugi statistian; jezik pripada podruju reverzibilnog vremena, a rije onome ireverzibilnog vre mena. Ako je ve sada mogue izolirati ova dva nivoa u jeziku, nita ne iskljuuje da u njemu moemo odrediti jedan trei. Upravo smo distingvirali jezik i rije3 s pomou vreme nitih sustava na koje se odnose jedan i druga. No, mit se, isto tako, odreuje jednim vremenitim sustavom koji kombinira svojstva dvaju drugih. Jedan mit se uvijek odnosi na prole dogaaje: prije stvaranja svijeta, ili u prva vremena, u svakom sluaju bilo je to davno. Ali unutranja vrijednost to se pridaje mitu, proizlazi odatle to ovi dogaaji, za koje se smatra da se odvijaju u
1 Ova hipoteza jo ima svojih branitelja. T a k o Sir R.A. P A G E T , T h e O r i g i n of L a n g u a g e . . . Journal of World History, I, n 2, U n e s c o , 1953. 2 Usp. E. B E N V E N I S T E , N a t u r e du signe linguistique, A c t a L i n g u i s t i k a I, 1, 1939. i V pogl. o v e k n j i g e . 3 O v d j e p o d 'jezikom' valja razumjeti sveukupan sistem p r a v i l a r i j e i m a i n j i h o v o j u p o t r e b i ; p o d ' r i j e j u ' v a l j a ra zumjeti ivu g o v o r n u rije, stvaran i v i g o v o r . ( P r e v . )

lingvistikih

znakova ima zacijelo

potrebu

da

bude

216

jednom trenutku vremena, isto tako tvore jednu trajnu strukturu. Ova se istodobno odnosi na prolost, sada njost i na budunost. Jedna usporedba e pomoi da se precizira ova temeljna dvosmislenost. Mitskoj misli nije nita slinije od politike ideologije. U naim suvreme nim drutvima, moda, ova je samo zamijenila onu. N o , to ini historiar kad evocira francusku revoluciju? Odno si se prema nizu prolih dogaaja, ije se daleke posljedi ce nesumnjivo jo osjeaju kroz itavu seriju, nereverzibilnu, meusredinjih dogaaja. Ali, za politikog ovjeka i za one koji ga sluaju, francuska revolucija je realnost jednog drugog reda; sekvenca prolih dogaaja, ali isto tako shema obdarena trajnom djelotvornou, koja do puta da se interpretira socijalna struktura dananje Fran cuske, antagonizmi koji se u njoj oituju i da se nazru potezi budueg razvoja. Tako se izraava Michelet, politi ki mislilac, u isto vrijeme kada i historiar: Toga dana, sve bijae mogue. .. Budunost je bila1 sadanja . . . to jest, vie od vremena, munja vjenosti . Ova dvojna struktura, ujedno historijska i ahistorijska, objanjava da mit moe istodobno spadati u podruje rijei (i biti ana liziran kao takav) i u ono jezika (u kojem je formuliran) pokazujui, na jednom treem nivou, istu znaajku apso lutnog objekta. Ovaj trei nivo posjeduje isto tako jednu lingvistiku prirodu, ali on je ipak razlian od druga dva. Budi mi doputeno da ovdje otvorim kratku zagradu kako bih ilustrirao, jednom napomenom, originalnost to je pokazuje mit u odnosu na sve druge lingvistike inje nice. Mit bi se moglo definirati kao onaj nain govora gdje vrijednost formule traduttore, traditore [prevodioe, izdajico, tal.] tei praktiki prema nuli. U tom pogledu mjesto mita, na ljestvici naina lingvistikog izraza, na lazi se nasuprot pjesnitvu, ma to bi se moglo rei da ih se priblii. Pjesnitvo je oblik govora koji je krajnje teko prevesti na strani jezik, pa svako prevoenje ima za posljedicu mnogostruke deformacije. Naprotiv, vrijed nost mita kao mita persistira, usprkos najgorem prijevodu. Ma kakvo bilo nae nepoznavanje jezika i kulture puan stva gdje ga se pokupilo, mit je primljen kao mit od sva kog itaoca, na itavom svijetu. Substancija mita ne nala1 M I C H E L E T , Historie de la Rvolution franaise, IV, 1. Ovaj citat posuujem o d M a u r i c e M E R L E A U - P O N T Y les Aventures de la dialectique, P a r i s 1955, str. 273.

217

zi se ni u stilu, ni u nainu pripovijedanja, ni u sintaksi, nego u prii koja se u njemu pria. Mit je govor; ali govor koji radi na veoma visokom nivou, i na kojemu smisao uspijeva, ako se to moe rei, da se odlijepi od [uzleti] lingvistikog temelja na kojemu je nastao. Samimo, dakle, privremene zakljuke do kojih smo doli. Tri su na broju: 1. Ako mitovi imaju neki smisao ovaj ne moe zavisiti od izoliranih elemenata koji ulaze u njihov sastav, nego od naina kako se ti elementi kom biniraju. 2. Mit spada u red govora, ini njegov bitan sastavni dio; no ipak, govor kakav se koristi u mitu, oi tuju specifina svojstva. 3. Ova svojstva mogu se traiti jedino iznad uobiajenog nivoa lingvistikog izraza; drugim rijeima, ona su kompleksnije prirode od onih to se sreu u lingvistikom izrazu kojegagod tipa. Ako nam se dopuste ove tri toke, bilo i kao radne hipoteze, slijede dvije jako vane konsekvencije: 1. kao svako lingvistiko bie, mit je sazdan iz konstitutivnih jedinica; 2. ove konstitutivne jedinice ukljuuju prisutnost onih koje redovno nastaju u strukturi jezika, naime, fonemi, morfemi i semantemi. Ali one su, u odnosu na ove posljednje, isto to su oni sami u odnosu na raorfeme i ovi u odnosu na foneme. Svaki oblik razlikuje se od onoga koji dolazi prije viim stupnjem sloenosti. Iz toga razloga, nazvat emo elemente koji navlastito spadaju u mit (i koji su od svih najsloeniji): velike konstitutivne jedinice. Kako e se postupiti da se prepoznaju i izoliraju ove velike konstitutivne jedinice ili mitemi? Znamo da one nisu izjednaive ni sa morfemima, ni sa semantemima, nego se situiraju u jednom viem nivou: osim ako se mit ne bi razlikovao od bilo kojeg oblika govora. Trebat e ih, dakle, traiti na nivou reenice. U uvodnom stadiju istra ivanja, koristit emo se postupkom aproksimacija, po kuaja i pogreaka, ravnajui se po principima koji slue kao baza strukturalnoj analizi u svim njezinim oblicima: ekonomija objanjavanja; jedinstvo rjeenja; mogunost restituiranja cjeline poevi od jednog fragmenta, i pre dvianja kasnijih razvoja to usljeuju nakon sadanjih podataka. Do sada smo se sluili slijedeom tehnikom: svaki mit je analiziran nezavisno, uz nastojanje da se izrazi suk cesija dogaaja s pomou to je mogue kraih ree nica. Svaka reenica upisuje se na cedulju koja nosi broj 218

to odgovara njezinom mjestu u prii. Tada se primje uje da se svaki karton sastoji u dodjeljivanju jednog pre dikata jednom subjektu. Drugim rijeima, svaka velika konstitutivna jedinica ima prirodu odnosa. Definicija koja prethodi nije jo zadovoljavajua, i to iz dva razloga. U prvom redu, lingvisti strukturalisti do bro znaju da se sve konstitutivne jedinice, na bilo kojem nivou ih se izoliralo, sastoje u odnosima. Koja je, dakle, razlika izmeu velikih jedinica i drugih? U drugom redu, metoda to smo je upravo izloili, situira se uvijek unutar jednog nereverzibilnog vremena, jer su kartoni numerira ni po redu prianja. Specifina znaajka koju smo ustano vili za mitsko vrijeme njegova dvojna priroda, ujedno reverzibilna i ireverzibilna, sinkronijska i dijakronijska ostaje, dakle, neobjanjena. Ove napomene dovode do jedne nove hipoteze, koja nas smjeta u srce problema. Uzimamo, naime, da prave kon stitutivne jedinice mita nisu izolirani odnosi, nego paketi odnosa, i da samo u obliku kombinacija takvih paketa konstitutivne jedinice dobivaju funkciju znaenja. Odnosi koji proizlaze iz istog paketa mogu se javljati u dugim razmacima, kada se postavimo na dijakronijsko stajalite, ali ako nam poe za rukom da ih rekonstruiramo u njihovom prirodnom rasporedu, uspijevamo u isto vrije me organizirati mit prema vremenitom sustavu referencije novog tipa i koji udovoljava zahtjevima polazne hipoteze. Ovaj sustav je, naime, dvodimenzionalan: istodobno dijakronijski i sinkronijski, i tako sjedinjuje karakteristina svojstva jezika i ona rijei. Dvije usporedbe e pomoi da se shvati naa misao. Zamislimo arheologe budunosti, koji su pali s jedne druge planete kada je ve sav ljudski ivot ieznuo sa lica zemlje, i koji prekapaju po mjestu gdje se nekad nalazila jedna od naih biblioteka. Ovi arheolozi nikako ne poznaju nae pismo, ali se okua vaju da ga deifriraju, to pretpostavlja prethodno otkrie da se alfabet, kako ga mi tampamo, ita s lijeva na desno i odozgo dolje. Ipak jedna kategorija svezaka nee se moi deifrirati na taj nain. To e biti partiture za orkes tar, sauvane, u muzikolokom odjelu. Nai uenjaci ne sumnjivo e se baciti na itanje notnog crtovlja jednog za drugim, poinjui od onog na gornjem dijelu stranice i sukcesivno prelazei preko sviju; zatim e razabrati da se izvjesne grupe nota ponavljaju u intervalima, identino ili djelomino, i da izvjesni melodijski obrisi, oito udalje219

ni jedni od drugih, pokazuju meusobne analogije. Moda e se, tada, upitati, ne mora li se ove obrise, umjesto da im se pristupi u sukcesivnom redu, obraivati kao ele mente jedne cjeline, koju treba zahvatiti globalno. Tada e se otkriti princip onoga to mi zovemo harmonija: orkest ralna partitura ima smisla samo ako se ita dijakronijski (stranica za stranicom, s lijeva na desno), ali u isto vrijeme sinkronijski prema drugoj osnovi, odozgo dolje. Drugim rijeima, sve note smjetene na istoj vertikalnoj liniji ine jednu veliku konstitutivnu jedinicu, paket odnosa. Druga usporedba manje je razliita negoli izgleda. Za mislimo promatraa koji nikako ne pozna nae igrae karte, kako slua due vrijeme jednu gatalicu. On vidi i klasira muterije, pogaa njihovu priblinu dob, njihov spol, njihov izgled, njihov drutveni poloaj, itd., otprilike kao to etnograf zna neto drutvima ije prouava mi tove. Na promatra e sluati savjete, ak e ih registri rati na magnetofonu kako bi ih po volji mogao studirati i komparirati, to isto radimo sa svojim uroenikim informatorima. Ako je promatra dovoljno darovit, i ako sakupi dosta obilnu dokumentaciju, moi e, ini se, rekonstituirati strukturu i sastav upotrebljenog igraeg kompleta, to jest broj karata 32 ili 52 rasporeenih u etiri homologna niza sastavljena od istih konstitutivnih jedinica (karte) sa samo jednom diferencijalnom znaaj kom, bojom. Vrijeme je da izravnije ilustriramo metodu. Uzmimo kao primjer mit Edipu, koji ima prednost da ga svi poznaju, to oslobaa od obaveze da ga se pria. Mit Edipu doao nam je u fragmentarnim i poznim redakcija ma, koje sve su literarne transpozicije, inspirirane vie estetskom ili moralnom brigom negoli vjerskom tradici jom i obrednim obiajem, ako je istina da su u pogledu njega ikada postojale takve preokupacije. Ah za nas se ne radi tome da interpretiramo mit Edipu na vjerojatan nain, i jo manje da njemu damo tumaenje prihvatlji vo za specijalista, elimo naprosto s pomou njega ilustri rati i odatle ne izvlaei nikakav zakljuak koji se odnosi na nj jednu izvjesnu tehniku, ija upotreba nije vjerojatno legitimna u ovom posebnom sluaju, zbog neiz vjesnosti na koje smo malo prije podsjetili. Demonstra cija se mora, dakle razumjeti, ne u smislu koji uenjak daje ovome terminu, nego najvie ulini prodava: ne dobiti neki rezultat, nego objasniti, to je najbre mogue. 220

funkcioniranje napravice koju on pokuava prodati mok ljanima. Mit e biti manipuliran kako bi to bila orkestralna partitura koju je jedan perverzni amater prepisao, crtovlje za crtovljem, u obliku kontinuiranog melodijskog niza, i koju bi se nastojalo vratiti u njezin poetni red. Otprilike kao kad bi nam se pokazalo niz cijelih brojeva tipa: 1, 2, 4, 7, 8, 2, 3, 4, 6, 8, 1, 4, 5, 7, 8, 1, 2, 5, 7, 3, 4, 5, 6, 8, odre ujui nam zadau da pregrupiramo sve 1, sve 2, sve 3, itd., u obliku tablice: 1 1 1 2 4 7 2 3 4 6 4 5 7 2 5 7 3 4 5 6 8 8 8 8

Postupilo bi se isto tako sa mitom Edipu pokuavajui sukcesivno razne rasporede mitema, sve dok se ne bi dolo do jednog koji udovoljava nabrojanim uvjetima (str. 233). Pretpostavimo proizvoljno da je jedan takav raspored pri kazan slijedeom tablicom (podrazumjevi, jo jednom, da se ne radi tome da ga se nametne, ak ni da ga se sugerira specijalistima klasine mitologije, koji bi zacijelo htjeli da ga izmijene, ako ak ne da ga odbace): Kadmo trai svoju sestru Europu, koju je oteo Zeus

Kadmo ubija zmaja

Spar toi se uzajamno istrebljuju Labdah (otac Laj a) = hrom (?) Edip ubija svog oca Laja Laj (otac Edipa) = krivonog (?) Edip rtvuje Sfingu Edip uzima za enu Jokastu, svoju majku Edip = oteenih nogu (?)
221

Eteoklo ubija svog brata Polinika Antigona sahranjuje Polinika, svojega brata, prekrujui zabranu

Tako se nalazimo pred etiri vertikalne kolone od kojih svaka grupira nekoliko odnosa koji pripadaju istom pa ketu. Kad bismo morali priati mit, ne bismo vodili rau na ovom rasporedu u kolone, pa bismo itali retke s lijeva na desno i odozgo dolje. Ali im se radi tome da se mit razumije, jedna polovica dijakronijskog reda (odoz go dolje) gubi svoju funkcionalnu vrijednost pa se ita nje vri s lijeva na desno kolonu po kolonu, tretirajui svaku kolonu kao jednu cjelinu. Svi odnosi grupirani u istoj koloni predstavljaju, po pretpostavci, jednu zajedniku crtu koju treba pokazati. Tako se sve nezgode sabrane u prvoj koloni s lijeva tiu krvnih srodnika, iji roaki odnoaji su, moglo bi se rei, pretjerani: ovi roaci su predmet postupanja koje je usrdnije negoli to odobravaju drutvena pravila. Dopus timo, dakle, da se zajednika crta prve kolone sastoji u
precijenjenim
predznakom:

zati da druga kolona izraava isti odnoaj, ali s obrnutim

devalvirane ili pod-cijenjene srodnike

srodnikim

odnoajima.

Odmah

se

poka
odno-

aje. Trea kolona odnosi se na udovita i njihovo unite nje. Za etvrtu se iziskuju neka tonija odreenja. Hipotetiki smisao vlastitih imena u Edipovoj oinskoj lozi bio je esto primijeen. Ali lingvisti ne pridaju tome ba mnogo vanosti jer po pravilu, smisao jednog teirmina moe biti odreen samo ako ga se mee u sve kontekste gdje je potvren. No, vlastita imena su, po definiciji, izvan konteksta. Manja potekoa mogla bi se pojavi ti uz nau metodu, jer tu je mit tako reorganiziran da on sam sebe konstituira kao kontekst. Nije vie eventualni smisao svakog imena uzetog zasebno taj koji daje vrijed nost znaenja, nego injenica da tri imena imaju jednu zajedniku znaajku: naime, da doputaju hipotetika zna
enja, i da sva evociraju potekou da se normalno hoda.

222

Prije negoli poemo dalje, upitajmo se odnosu izmeu dvije kolone na desnoj strani. Trea kolona odno si se na udovita: najprije na zmaja, htonsko [zemaljsko] udovite koje treba unititi da bi se mogli roditi ljudi iz Zemlje: zatim na Sfingu, koja se trudi da, zagonetkama koje se isto tako odnose na ljudsku prirodu, oduzme ivot svojim ljudskim rtvama. Drugi termin oponaa, dakle, prvi, koji se odnosi na autohtonost ovjeka. Budui da ljudi, najzad, pobjeuju dva udovita, moe se rei da se zajednika crta tree kolone sastoji u negaciji autohto nosti ovjeka1.
1 Ne pretendirajui da se uputamo u diskusiju sa specija listima koja bi, s nae strane bila uobraena i ak bespred metna, j e r mit Edipu je o v d j e shvaen kao jedan p r o i z v o l j n o tretiran p r i m j e r i kako bi htonska zemaljska znaajka koja se pridaje Sfingi mogla da iznenadi, to emo se pozvati na svjedoanstvo ge Marie Delcourt: U arhajskim legendama, one se zacijelo raaju iz same Z e m l j e . (Edip ili legenda osvajau, Lige, 1944, str. 108). Ma koliko naa metoda bila daleka onoj ge Delcourt (i k o l i k o bi, nesumnjivo isto tako, bili nai zakljuci kad bismo imali kompetenciju da nanemo problem u njegovoj b i t i ) , ona j e , ini nam se, uvjerljivo utvr dila karakter Sfinge u arhajskoj tradiciji: ensko udovite, koje napada mlade ljude i na njima vri nasilje, drugim rijeima, personifikacija enskog bia uz obrtanje predznaka, to objanjava da se, u lijepoj zbirci slika i kipova koju je ga Delcourt dala na kraju svojega rada, mukarac i ena uvijek nalaze u suprotnom poloaju nebo-zemlja. K a o to to pokazujemo kasnije, izabrali smo m i t Edipu kao prvi primjer, zbog znatnih analogija koje izgleda postoje meu izvjesnim aspektima arhajske grke misli i one Pueblo Indijanaca od kojih su uzeti slijedei primjeri. U t o m pogledu e se primijetiti da lik Sfinge, kako ga je restituirala ga Delcourt, koincidira sa dva lika iz sjevernoamerike mitologi je ( k o j i nesumnjivo t v o r e jedan jedini l i k ) . Radi se s jedne strane o l d h a g , staroj vraari odurnog izgleda koja pos tavlja, svojim fizikim izgledom, zagonetku m l a d o m junaku: ako ovaj rijei zagonetku to jest odgovori u prilog gnjusne kreature nai e u svojoj postelji, kada se probudi, sjajnu mladu enu koja e ga dovesti do najvie vlasti (u o v o m obliku, isto tako keltska t e m a ) . Sfinga j o bolje podsjea na child-protruding w o m a n * Indijanaca H o p i , falusovu majku: ova mlada ena, naputena od svojih u toku j e d n e teke seobe, ba u trenutku kada je raala, i koja otada luta pusti njom, Majka ivotinja k o j e ona uskrauje lovcima. T k o j e susretne, u krvlju okaljanoj odjei, toliko se prestravi da osjeti erekciju koju ona iskoristi da ga siluje, oduujui mu se zatim neizostavnim uspjehom u lovu (uspor. JR. W O T H , T h e Oraibi Summer Snake Ceremony, Field Columbian Mu seum, publ. n 83 Anthropol. Series, t. I l l , n 4 Chicago, 1903, str. 352-353 i 353, . 1.).

223

Ove hipoteze pomau da se razumije smisao etvrte kolo ne. U mitologiji je esto, da ljudi, postali iz Zemlje, budu prikazani, u asu nastajanja, kao jo nesposobni da hoda ju, ili da hodaju nespretno. Tako, kod Indijanaca Pueblo, zemaljska bia kao Shumaikoli, ili pak Muyingwu1, koji sudjeluju u nastajanju, jesu hromi (u tekstovima ih se naziva Krvava-Noga, Ranjena-Noga, Mlohava-Noga). Isto zapaanje vrijedi za Koskimo iz kwakiutl mitologije: poto ih je progutalo zemaljsko udovite Tsiakish, opet se uspinju na zemaljsku povrinu, posrui naprijed ili na stranu. Zajednika crta etvrte kolone mogla bi, dakle,
biti persistencija ljudske autohtonosti. Odatle bi

lo da je odnos etvrte kolone prema koloni 3 isti kao odnos kolone 1 prema koloni 2. Nemogunost da se dove du u vezu grupe odnosa premotena je (ili tonije zamije njena) tvrdnjom da su dva kontradiktorna odnosa meu njima identina, onoliko koliko je svaki, kao drugi, kontradiktoran sa sobom. Ovaj nain formuliranja struk ture mitskog miljenja ima jo samo priblinu vrijednost. Ona je za trenutak dovoljna. Sto bi, dakle, znaio mit Edipu interpretiran tako na ameriki nain? On bi izraavao nemogunost u kojoj se nalazi drutvo to ispovijeda kako vjeruje u autohto nost ovjeka (tako Pausanija, V I I I , X X I X , 4: biljka je model ovjeka) da prijee, od ove teorije, na priznavanje injenice kako je svatko od nas stvarno roen iz veze jednog ovjeka i jedne ene. Potekoa je nepremostiva. Ali mit Edipu prua neku vrstu logikog instrumenta koji omoguuje da se prebaci neki most izmeu poetnog problema raamo li se od jednog jedinog ili pak od dva? i izvedenog problema koji bi se moglo priblino formulirati: raa li se isto iz istog, ili iz drugog. Pomou ovoga objavljuje se jedna korelacija: pre-cjenjivanje krv nog srodstva odnosi se prema pod-cjenjivanju ovoga, onako kako se napor da se izbjegne autohtonosti odnosi prema nemogunosti da se u tome uspije. Iskustvo moe deman tirati teoriju, ali drutveni ivot potvruje kosmologiju u onoj mjeri koliko se jedna i druga iznevjeruju istoj kon tradiktornoj strukturi. Dakle, kosmologija je istinita. Otvorimo ovdje jednu zagradu, kako bismo uvrstili dvije napomene. A ne Masauwu ije ime se pojavljuje ovdje, u engleskom tekstu ove studije, zbog jedne daktilografske pogreke. 224
1

rezultira

U pokuaju interpretacije koja prethodi, moglo se zanemariti jedno pitanje koje je mnogo zaokupljalo specijaliste prolosti: odsutnost izvjesnih motiva u najstarijim (homerovskim) verzijama mita Edipu, kao to je Jokastino samoubojstvo i hotimino osljepljenje Edipovo. Ali ovi motivi ne alteriraju strukturu mita, u kojoj uostalom mo gu lako zauzeti mjesto, prvi kao nov primjer samounite nja (kolona 3), i drugi kao jedna druga tema tjelesne mane (kolona 4). Ovi prirasti samo pridonose da se izjasni mit jer se prijelaz sa noge na glavu pojavljuje u znaajnoj korelaciji s jednim drugim prijelazom: onim sa negirane autohtonosti na unitenje sebe. Metoda nas, dakle, oslobaa potekoe koja je do sada inila jednu od glavnih zapreka napredovanju mitolokih prouavanja, naime, istraivanja autentine ili primitivne verzije. Mi kanimo, naprotiv, definirati svaki mit, s pomo u svih njegovih verzija. Drugim rijeima: mit ostaje mit tako dugo dokle se shvaa kao takav. Ovaj princip dobro je ilustriran naom interpretacijom mita Edipu koja se moe osloniti na frojdovsku formulaciju, i moe se na izvjestan nain na nju primijeniti. Problem koji je posta vio Freud u edipovskim terminima bez sumnje nije onaj alternative izmeu autohtonosti i dvospolnog raz mnoavanja. Ali uvijek se radi tome da se shvati kako jedno moe biti roeno od dvoje: kako se dogaa da nemamo samo jednog roditelja, nego jednu majku, i k tome jednog oca? Neemo se, dakle, kolebati da, meu naim izvorima mita Edipu stavimo Freuda iza Sofokla. Njiho ve verzije zasluuju isto povjerenje kao i druge, starije i, prividno, autentinije. Iz onoga to prethodi proizlazi jedna vana konsekvencija. Budui da se mit sastoji od ukupne cjeline svojih varijanta, strukturalna analiza morat e ih sve razmatrati s jednakom panjom. Poto se prostudiralo poznate vari jante tebanske verzije, prouavat e se isto tako i ostale: prie koje se odnose na Labdahov poboni rod, koji obuh vaa Agavu, Penteju i samu Jokastu; tebanske varijante Liku, gdje Amfion i Zet igraju ulogu osnivaa grada: druge, starije, koje se odnose na Dioniza (Edipova matrilateralnog bratia), i atenske legende gdje se uloga koju je Teba dodijelila Kadmu vraa na Kekropa, itd. Za svaku od ovih varijanti, uvest e se jedna tablica gdje e biti rasporeen svaki element kako bi se omoguilo usporei vanje s odgovarajuim elementom drugih tablica: uniteu

15

Strukturalna antropologija

225

nje zmije po Kekropu sa paralelnom epizodom Kadmove historije; naputanje Dioniza i ono Edipa; Oteena-Noga i Dionis loxias to jest onaj koji hoda mjerei put kao pija nac; potraga za Europom i one za Antiopom; osnivanje Te be, sad po Spartoima, sad po brai Amfionu i Zetu; Zeus koji otima Europu, ili Antiopu, i slina epizoda gdje kao rtva slui Semela: tebanski Edip i argej ski Perzej, itd.

SI. 16. Tako e se dobiti vie dvodimenzionalnih tablica, svaka posveena jednoj varijanti, i njih e se naslagati jednu do druge kao isto toliko paralelnih planova da bi se dobila jedna trodimenzionalna cjelina: ona moe biti itana na tri razlina naina: s lijeva na desno, odozgo dolje, od prednje strane prema stranjoj (ili obratno). Ove tablice nikada nee biti tono identine. Ali iskustvo dokazuje da diferencijalna odstupanja, koja neemo propustiti da drimo na oku, pokazuju meu sobom znaajne korelacije to doputaju da se njihova cjelina podvrgne logikim operacijama, putem postepenih pojednostavnjivanja i da se na kraju doe do strukturalnog zakona dotinog mita. Moda e se prigovoriti da se jedna ovakva radnja ne moe izvoditi do kraja, jer jedine verzije kojima se raspo lae jesu one sada poznate, to bi se dogodilo kad bi jedna nova verzija poremetila dobivene rezultate? Poteko226

a je stvarna kad se raspolae sa vrlo malo verzija, ali ona brzo postaje teoretska ve prema tome koliko se nji hov broj poveava. Iskustvo e pokazati red aproksimativ ne veliine broja verzija koje se trae; on ne moe biti veoma visok. Ako poznajemo pokustvo jedne sobe i nje gov raspored jedino putem slika koje se alju s pomou ogledala uvrenih na suprotnim zidovima, mogua su dva sluaja. Uz strogo paralelna ogledala, broj slika bit e teoretski beskonaan. Kad bi, nasuprot tome, jedno od ogledala bilo postavljeno koso u odnosu na drugo, ovaj broj bi se brzo umanjivao proporcionalno kutu. Ali, ak i u ovom sluaju, bilo bi nam dovoljno etiri ili pet slika, da nam pribave ako ne potpunu informaciju, a ono bar da nas uvjere kako nijedan vaan komad pokustva nije mogao ostati neopaen. Obratno, nikada se nee dovoljno insistirati na apsolu tnoj nunosti da se ne propusti nijedna od varijanata koje su bile prikupljene. Ako Freudovi komentari Edipovu kompleksu ine kao to smatramo bitni sasta vni dio mita Edipu, pitanje da se sazna je li Cushingov prijepis mita postanku grupe Zuni dovoljno vjeran da bude zadran, nema vie smisla. Ne postoji prava verzija koje bi sve druge bile kopije ili deformirani odje ci. Sve verzije pripadaju mitu. U poloaju smo da razumijemo zato su mnoga proua vanja ope mitologije dala obeshrabrujue rezultate. Po najprije, komparatisti su htijeli selekcionirati privilegi rane verzije, umjesto da ih sve razmotre. Zatim, vidjelo se da strukturalna analiza jedne varijante jednog mita, dobivena u jednom plemenu (kadto ak jednom selu), svrava s jednom dvodimenzionalnom shemom, im se upotrijebi vie varijanata istoga mita, za isto selo ili isto pleme, shema postaje trodimenzionalna, te ako se hoe usporeivanje proiriti, broj traenih elemenata raste ta ko brzo da vie nije mogue uhvatiti ih intuitivnim postup cima. Konfuzije i banalnosti, emu preesto vodi opa mitologija, u vezi su s nepoznavanjem stvarno potrebnih mnogodimenzionalnih sustava referencije, za koje se nai vno vjeruje da ih se moe zamijeniti sustavima sa 2 ili 3 dimenzije. Istinu govorei, malo je nade da se kompara tivna mitologija moe razvijati ne obraajui se jednom simbolizmu matematike inspiracije, primjenljivom na ove pluridimenzionalne sustave odvie kompleksne za na e tradicionalne empirijske metode.
227

Pokuali smo, u 1952-1954 provjeriti teoriju ukratko iznesenu na stranicama to prethode, iscrpnom analizom svih poznatih verzija mitova Zu ni poetku i postajanju [izlaenje iz zemlje]: Cushing 1883. i 1896; Stevenson, 1904; Parsons, 1923; Bunzel, 1932; Benedict, 1934. Ova analiza bila je upotpunjena usporeivanjem dobivenih rezultata sa slinim mitovima drugih grupa Pueblo, kako zapadnih tako istonih; napokon, izvreno je prethodno sondiranje u mitologijama Ravnica. Rezultati su, svaki put, potvrdili hipoteze. Ne samo da je sjevernoamerika mitologija iza la iz pokusa osvijetljena novim svjetlom, ve se uspjelo nazrijeti, i kadto definirati logike operacije jednog preesto zanemarivanog tipa ili one koje su bile zapaene u podrujima veoma udaljenim od naeg. Nemogue je ovdje ulaziti u detalje, pa emo se zadovoljiti da poka emo rezultate. Jedna tablica, nesumnjivo pretjerano pojednostavnjena, mita Zuni postanku, pruila bi (str. 253) opi uvid. Dovoljno je brzo ispitivanje ove tablice da se shvati njegova priroda. To je neka vrsta logikog alata, namijenjenog da posreduje izmeu ivota i smrti. Prijelaz je za Pueblo miljenje teak, jer ono poima ljudski ivot prema modelu biljnog carstva (postajanje iz Zemlje). Ova interpretacija zajednika mu je s antikom Grkom, pa nismo apsolutno proizvoljno uzeli mit Edipu za prvi primjer. U amerikom, ovdje razmatranom sluaju, biljni ivot se postepeno analizira pod mnogim aspektima, raspo reenim od najjednostavnijih do najsloenijih. Zemljo radnja zauzima najvie mjesto, no ipak, ona pokazuje periodini karakter, to jest ona se sastoji u naizmjeninosti ivota i smrti, u kontradikciji s poetnim postulatom. Zanemari li se ovu kontradikciju, ona se opet istie na niim mjestima tablice: zemljoradnja je izvor hrane, dak le, ivota; no, lov isto tako pribavlja hranu, posve naliku jui na rat, koji je smrt. Ima, dakle, razliitih naina da se tretira problem. Verzija Cushing usredotoena je na opozi ciju meu prehrambenim djelatnostima iji rezultat je neposredan (branje divljih plodova), i onih iji rezultat moe da se oekuje tek na kraju. Drugim rijeima, smrt mora biti integrirana u ivot da bi zemljoradnja bila mo gua.
1 Usp. Annuaire de l'cole pratique des Hautes tudes, Section des Sciences religieuses, 1952-1953, str. 19-21. i 1953-1954, str. 27-29.

228

U verziji Parsons, prelazi se s lova na zemljoradnju, dok verzija Stevenson ide obrnutim redom. Sve ostale razlike izmeu tri verzije mogu se staviti u korelaciju s ovim fundamentalnim strukturama. Tako tri verzije opisu ju veliki rat koji su preci grupe Zuni poveli protiv mitskog puanstva, Kyanakwe, uvodei u priu znaajne varijacije koje se sastoje: 1. u savezu ili neprijateljstvu bogova; 2. u oktroiranju konane pobjede jednoj protivnikoj strani; 3. u simbolikoj funkciji koja se pridaje ljudima Kynakwe, sad prikazanim kao lovci (tada imaju lukove sa strunom napravljenom od ivotinjskih tetiva) sad kao zemljoradni ci (njihovi lukovi su nategnuti biljnim vlaknima):

Kako je biljno vlakno (zemljoradnja) uvijek superiorno struni od tetiva (lov), i kako (u jednoj najmanjoj mjeri) savez bogova valja pretpostaviti njihovom neprijatelj stvu, to proizlazi, u verziji Cushing, da je ovjek dvo struko prikraen (neprijateljski bogovi, strune od tetiva); dvostruko povlaten u verziji Stevenson (naklonjeni bo govi, strune od vlakana); dok verzija Parsons ilustrira jednu meusredinju situaciju (naklonjeni bogovi, ali stru ne iz tetiva, jer primitivno ovjeanstvo ivi od lova).
Opozicija Cushing Parsons Stevenson

bogovi/ljudi vlakno/tetiva 230

+ +

Bunzelova verzija daje istu strukturu kao ona Cushingova. Ali ona se od nje razlikuje (onako kao i Stevensonova verzija) u tom smislu to ove dvije verzije prikazuju postanak kao rezultat napora ljudi da se izvuku iz svojega jadnog stanja u utrobi Zemlje, dok verzija Bunzel treti ra postanak kao posljedicu jednog poziva koji su ljudima uputile moi viih podruja. Isto tako, izmeu Bunzela s jedne strane, Stevensona i Cushinga s druge, postupci kojima se pribjegava u prikazivanju postajanja izmjenju ju se u simetrinom i inverznom redu. Kod Stevensona i Cushinga, od biljaka do ivotinja; kod Bunzela, od si savaca do kukaca, i od kukaca do biljaka. U svim mitovima zapadnih Pueblo, logiko oblikovanje problema ostaje isto: polazna toka i dolazna toka za kljuivanja su bez dvosmislice, a dvosmislenost se javlja u srednjem stadiju: IVOT ( = RASTENJE) Koritenje (mehaniko) bilj nog carstva koje vodi rauna jedino ras ten ju Prehrambeno koritenje bilj nog carstva ogranieno na divlje biljke Prehrambeno koritenje bilj nog carstva koje obuhvaa divlje biljke i kulturne biljke Prehrambeno koritenje ivo tinjskog carstva ogranieno na ivotinje Unitenje ivotinjskog car stva protegnuto na ljude SMRT (= OPADANJE) POETAK SABIRA NJE ZEMLJO RADNJA
(ali ovdje kontradikci ja jer negaci ja iivota = unitenje, odatle:)

LOV RAT

Pojava kontradiktornog termina u samoj sredini dijalek tikog procesa u odnosu je sa postankom dvostrukog niza dioskurskih parova, ija je funkcija da posreduju izmeu dva pola: 1. 2 boanska glasnika 2 cerimonijalna klauna 2. homogeni par: djeca od istog par muko dioskuri oca i od iste i ensko (dva brata) majke (mu(brat i sestra) ena) 2 boga rata heterogeni (baka, unuk) 231

to jest niz kombinatornih varijanata koje ispunjavaju istu funkciju u razliitim kontekstima. Tako se razumije zato se, u Pueblo ritualu, moe dogoditi da se klaunovima dodjeljuju ratnike funkcije. Problem koji je esto bio smatran nerjeivim, nestaje kada se uvidi da klauni vre, u odnosu na prehrambenu proizvodnju (to su prodrljivci koji mogu nekanjeno prekomjerno troiti poljoprivredne proizvode), istu funkciju kao bogovi rata (koja se pojav ljuje, u dijalektikom procesu, kao prekomjerno korite nje lova: lov na ljude, umjesto ivotinja prikladnih za ljudsko troenje). Izvjesni mitovi centralnih i zapadnih Pueblo postupaju drukije. Oni poinju postavljanjem bitnog identiteta lova i zemljoradnje. Ova identifikacija slijedi, na primjer, iz mita podrijetlu kukuruza, koji je otac ivotinja dobio sijui, umjesto sjemenja, zapapke s jelenovih nogu. Tada se pokuava deducirati istovremeno ivot i smrt iz jednog obuhvatnog termina. Umjesto da krajnji termini budu jednostavni a srednji termini podvojeni (kao u zapadnih Pueblo), podvajaju se ekstremi, tako 2 sestre istonih Pueblo, dok se na prvom planu javlja jednostavan posred ni termin (Poshaiyana grupe Zia), ali on sam obdaren dvosmislenim atributima. Zahvaljujui ovoj shemi, moe se tovie deducirati atribute koje e posjedovati ovaj mesija u raznim verzijama, ve prema tome kada se po javljuje u toku mita: dobrotvoran kada se pokazuje na poetku (Zuni, Cushing); dvosmislen u sredini (centralni Pueblo); zlotvoran na kraju (Zia), osim u Bunzelovoj verzi ji mita Zuni gdje je sekvenca obratna, kako se to ve naznailo. Sustavno primjenjujui ovu metodu strukturalne analize uspijeva se sve poznate varijante jednoga mita rasporediti u niz, koji ini neku vrstu grupe permutacija, i gdje varijante postavljene na dva kraja serije pokazuju, jedna s obzirom na drugu, simetrinu ali inverznu strukturu. Uvodi se, dakle, neki poetak reda tamo gdje je sve bilo samo kaos i stjee se dodatnu prednost da se istaknu izvjesne logike operacije koje lee u bazi mitskog milje nja1. Od sada mogu biti izolirana tri tipa operacija.
1 Za jednu drukiju primjenu o v e metode, vidi nau studiju: On four Winnebago Myths koja se m o r a pojaviti 1958. u j e d n o j knjizi u poast prof. Paul Radina prilikom njegova 75. roendana.

232

Osoba koja se u amerikoj mitologiji openito zove trickster dugo je predstavljala zagonetku. Kako objasniti da je, gotovo u cijeloj Sjevernoj Americi, ova uloga dodijeljena kojotu ili gavranu? Razlog ovih izbora se pokazuje ako se uvidi da mitsko miljenje polazi od toga to postaje svjesno izvjesnih opozicija pa tei ka njihovom postepenom posredovanju. Recimo, dakle, da su dva termi na, meu kojima prijelaz izgleda nemogu, najprije zami jenjena dvoma ekvivalentnim terminima koji doputaju neki drugi kao posredan. Nakon ega, jedan od polarnih termina i srednji termin bivaju, kad na njih doe red, zamijenjeni novom trijadom, i tako dalje. Tada se dobiva struktura posredovanja slijedeeg tipa: Poetni par
ivot

Prva trijada
Zemljoradnja Lov

Druga trijada

Biljoderi Strvinari Grabeljivci

Smrt

Rat

Ova struktura nadomjeta implicitno rasuivanje: strvi nari su kao grabeljivci (troe ivotinjsku hranu) ali isto tako kao i proizvoai biljne hrane (oni ne ubijaju to jedu). Pueblo, za koje je zemljoradniki ivot znaajniji od lova, formuliraju isto rasuivanje na neto drukiji nain: gavrani su za vrtove, ono to su grabeljivci za biljodere. Ali ve je bilo mogue tretirati biljodere kao posrednike: oni su, zaista, kao sabirai (vegetarijanski) i pribavljaju ivotinjsku hranu, a da sami nisu lovci. Tako se dobiva posrednike na prvom, drugom ili treem stupnju, itd., pri emu svaki termin prouzrokuje slijedei opozici jom i korelacijom. Ovaj slijed operacije veoma je oit u mitologiji Ravnica koji moe biti rasporeen u jedan niz: Posrednik (bez uspjeha) izmeu Neba i Zemlje: (supruga od Star-husband). Heterogeni par posrednika: (baka/unuk). Poluhomogeni par posrednika: ,. (lodge-boy/trown-away).
233

Dok je, kod Pueblo (Zuni), odgovarajua serija tipa: Posrednik (ovjean uspjehom) izmeu Neba i Zemlje: (Poshaiyanki). Poluhomogeni par posrednika: (Uyuyewi i Matsailema). Homogeni par posrednika: (dva Ahaiyuta). Korelacije istoga tipa mogu se isto tako pojaviti na horizontalnoj osovini (to je istina, ak i na lingvistikom planu: tako mnogostruke konotacije korijena pose u Tewa po Parsonsu: kojot, magla, skalp, itd. Kojot (koji je strvi nar) jest posrednik izmeu biljodera i mesodera kao magla izmeu Neba i Zemlje; kao skalp izmeu rata i zemljoradnje (skalp je ratnika etva); kao kukolj izme u divljih i kulturnih biljaka (on se razvija na posljednji ma na nain prvih); kao odjea izmeu prirode i kultu re; kao smetita izmeu naseljenog sela i gutare; kao pepeo (i aa) izmeu ognjita (na tlu) i krovita (slika nebeskog svoda). Ovaj lanac posrednika ako se moe tako izraziti nudi niz logikih ralanjenja, koji dopu ta da se rijee razni problemi amerike mitologije: zato je bog rose isto tako gospodar ivotinja: zato je bog posjednik bogate odjee esto jedna muka Pepeljuga (Ash-boy); zato skalpovi proizvode rosu; zato je Majka ivotinja udruena s kukoljem, itd. Ali moe se isto tako pitati ne dostiemo li, ovim putem, jedan univerzalan nain da organiziramo podatke osjetilnog iskustva. Neka se usporedi s primjerima to prethode francusko: nielle [kukolj], lat. nebula; i uloga sreonoe koja se, u Evropi, pridaje smetitima (stare cipele), pepelu i ai (usp. obiaj poljupca koji se daje dimnjaaru); neka se isto tako usporedi ameriki ciklus Ash-boy(a) i onaj, indoevropski. Pepeljuge. Dvije osobe su faliki likovi <posrednici meu spolovima); gospodari rose i divljih ivotinja; posjednici raskonih odijela; i drutveni posred nici (brana veza izmeu plemenitih i neplemenitih, izmeu bogatih i siromanih). No, nemogue je objasniti ovaj paralelizam nekom posudbom (kako se to katkada htjelo), jer prie koje se odnose na Ash-boy(,-a) i na Pepeljugu u najmanjim pojedinostima su simetrine i inverzne, dok pria Pepeljuzi, kakvu je Amerika stvarno
234

'dobila (usp. pripovjetku Zuni uvarici purana), ostaje paralelna s prototipom. Odatle tablica:

Evropa

Amerika

spol porodica izgled ponaanje preobraaj

enski dvostruka porodica (otac ponovno oenjen) lijepa djevojka nitko je ne voli odjevena u raskone haljine, zahvaljui natprirodnoj p o m o i

muki bez porodice ( siroe > odvratan djeak voli bez uzvrata skinuta mu je njegova runa vanjtina zahva ljujui natprirodnoj po moi

Kao Ash-boy i

kle, posrednik, i ova funkcija objanjava da on zadra va neto od dvojnosti koju treba da prevlada. Odatle njegov neodreeni i dvosmislen karakter. Ali trick ster ne nudi samo jednu moguu formulu posredova nja. Izvjesni mitovi ini se da su potpuno posveeni tome da iscrpu sve mogue modalitete prijelaza sa dvojstva na jedinstvo. Kada se usporedi sve varijante Zuni mita onastajanju, uspijeva se izvui jedan rasporedljiv niz posredujuih funkcija, pri emu svaka rezultira iz one koja prethodi, opozicijom i korelacijom:

Pepeljuga,

trickster

[obmanjiva]

je, da

U verziji Cushing, ova dijalektika je praena prijelazom iz prostorne sredine (posredovanje izmeu Neba i Zemlje) u vremenitu sredinu (posredovanje izmeu ljeta i zime, drugim rijeima, izmeu roenja i smrti). No ipak, premda se prijelaz zbiva iz prostora u vrijeme, posljednja formula trijada ponovno uvodi prostor, jer se ovdje
235

jedna trijada sastoji od jednog dioskurskog para danog istovremeno s jednim mesijom; obrnuto, kad bi polazna formula bila izraena u terminima prostora (Nebo i Zem lja), pojam vremena bio bi uza sve to implicitan: mesija moli, poslije ega dioskuri silaze s Neba. Vidi se, dakle, da logika konstrukcija mita pretpostavlja dvostruku permutaciju funkcija. Na to emo se vratiti, poto budemo razmotrili jedan drugi tip operacija. Poslije dvosmislenog karaktera trickstera, jedna druga znaajka mitolokih bia postaje zaista razumljiva. Ovdje imamo u vidu dvojstvo prirode koje navlastito pripada jednom istom boanstvu: sad dobrohotnom, sad zlohotnom prema sluajevima. Kada se usporeuje varijante mita Hopi koji utemeljuje ritual Shalako, nalazi se da ih je mogue rasporediti prema slijedeoj strukturi:

gdje i y predstavljaju proizvoljne vrijednosti koje ipak treba postulirati za dvije krajnje verzije. U ovim verzi jama, naime, bog Masauw, koji se pojavljuje sam, a ne u odnosu s nekim drugim bogom (verzija 2), ili je ak odsutan (verzija 3), vidi se da dobiva funkcije koje ipak ostaju relativne. U prvoj verziji, Masauw, (sam) usluan je prema ljudima, a da to ipak nije apsolutno; u verziji 4, on je neprijateljski, ali bi to mogao biti vie. Njegova je uloga prema tome definirana bar implicitno usporedbom s jednom drugom moguom i ne specifinom ulogom, pred stavljenom ovdje vrijednostima i y. Naprotiv, u verziji 2, Muyingw je relativno usluniji negoli Masauw, kao to je to u verziji 3, Shalako relativno vie negoli Muyingw. Moe se rekonstruirati jedan niz koji je formalno analogan sa keresanskim verzijama jednog susjednog mita:

Ovaj tip strukture specijalno zasluuje da mu se pokloni panja, jer sociolozi su ga ve susreli na drugim podruji ma: onome odnosa subordinacije kod kokoaka i drugih ivotinja pecking-order [red kljucanja]; i na onome srod236

nikih sustava, kojemu smo dali ime uopene razmjene. Izolirajui je sada na jednom treem planu: onome mitskoga miljenja, moemo se nadati kako smo u boljoj poziciji da razaberemo njezinu pravu ulogu u drutvenim fenomenima i da damo njezinu teoretsku interpretaciju openitijeg znaenja. Napokon, ako se uspije urediti jedan potpuni niz vari janata u obliku jedne grupe permutacija, moe se nadati da se otkrilo zakon grupe. U sadanjem stanju istraivanja, ovdje emo se morati zadovoljiti veoma priblinim indika cijama. Ma kakva bila preciziranja i modificiranja to e ih zahtijevati slijedea formula, ini se da je od sada doka zano da se svaki mit (uzet kao ukupnost svojih varijanata) moe svesti na kanonsku [normativnu] relaciju tipa:

u kojoj se iskazuje da, budui su istodobno dana dva termina a i b kao i funkcije, i y, ovih termina, postoji jedna relacija ekvivalencije izmeu dvije situacije defini rane respektivno inverzijom termina i relacija uz dva uvjeta: 1. da jedan od termina bude zamijenjen svojim oprenim (u gornjem izrazu: i 1 ) ; 2. da se dogodi
korelativna

nosti termina dvaju elemenata (ovdje gore: y i a). Gornja formula dobit e svoj puni smisao ako se sjeti mo da se, za Freuda, trae dva traumatizma (a ne samo jedan, kako se je esto sklono vjerovati) da bi se rodio onaj individualan mit u emu se sastoji jedna neuroza. Pokuavajui primijeniti formulu na analizu ovih traumatizama (od kojih bi se zahtijevalo da respektivno udovo ljavaju gore iskazanim uvjetima 1 i 2 ) , nesumnjivo bi se uspjelo dati toniji i rigorozniji izraz genetikog zakona mita. Moglo bi se, prije svega, paralelno razvijati sociolo ko i psiholoko prouavanje mitskog miljenja, moda ak tretirati ovo kao u laboratoriju, podvrgavajui radne hipoteze eksperimentalnoj kontroli. aliti je to slabi uvjeti znanstvenog istraivanja u Fran cuskoj ne dozvoljavaju, zasad, da se rad dalje nastavi. Mitski tekstovi su krajnje opseni. Njihova analiza po konstitutivnim jedinicama iziskuje ekipni rad i osobnu tehniku. Jedna varijanta srednje dimenzije daje vie sto tina kartona. Da bi se otkrio najbolji raspored kartona u kolonama [vertikalnim] i redovima [horizontalnim] tre237

inverzija

izmeu

vrijednosti

funkcije

vrijed

bao bi imati vertikalne police od oko 2 m 1,50 m, opremljene pretincima gdje se moe po volji rasporei vati i premjetati kartone. A im se kani izraivati trodimenzionalne modele, da bi se kompariralo vie vari janti, potrebno je isto toliko polica koliko ima varijanti, kao i prostor dovoljan da ih se slobodno pomie i raspo reuje. Napokon, ako se sustav referencije obraa na vie od tri dimenzije (to se moe brzo dogoditi, kako se to pokazalo na str. 227), valja pribjei probuienim karto nima i mehanografiji. Za sada bez nade da dobijemo ak i prostorije neophodne za sastav jedne jedine ekipe, zado voljit emo se da iznesemo tri napomene, kao zakljuak ovog izlaganja. U prvom redu, esto smo se pitali zato se mitovi, i openitije usmena knjievnost, tako esto slue podvostruavanjem, potrostruavanjem ili poetverostruavanjem jedne iste sekvence. Ponavljanje ima jednu navlastitu funkciju, koja je uiniti oevidnom strukturu mita. Po kazali smo, naime, da sinkro-dijakronijska struktura koja karakterizira mit doputa da se njegovi elementi raspo rede u dijakronijskim sekvencama (horizontalni redovi naih tablica) koji se moraju itati sinkronijski (kolone). Svaki mit posjeduje, dakle, lisnatu strukturu koja se nazi re na povrini, ako se to moe rei, u postupku ponavlja nja i njime. Ipak (i to je druga toka) listovi nisu nikada strogo identini. Ako je istina da je svrha mita pribaviti logiki model da se razrijei neka kontradikcija (neostvariva za daa kada je kontradikcija stvarna), nastat e teoretski beskonaan broj listova, od kojih je svaki malo drukiji od onoga koji prethodi. Mit e se razvijati kao u spirali, sve dokle ne bude iscrpljen intelektualni impuls koji ga je stvorio. Rasten)e mita je, dakle, kontinuirano, u opreci sa njegovom strukturom koja ostaje diskontinuirana. Ako nam se dopusti jedna riskantna slika, mit je verbalno bie koje zauzima, na podruju rijei, mjesto usporedivo s onim koje pripada kristalu u svijetu fizike materije. Naspram jezika, s jedne strane, rijei s druge, njegov poloaj bio bi zaista analogan onome kristala: meusredinji objekt izmeu jednog statikog agregata mole kula i same molekularne strukture. Napokon, sociolozi, koji su si postavili pitanje odno sima izmeu mentaliteta zvanog primitivni i znanstve nog miljenja, openito su ga razrijeili pozivajui se na 238

kvalitativne razlike u nainu kako ljudski duh radi ovdje i tamo. Ali oni nisu posumnjali da se, u oba sluaja, ljud ski duh uvijek trudi oko istih objekata. Stranice koje prethode dovode do jednog drukijeg shvaanja. Logika mitskog miljenja uinila nam se isto tako strogom kao ona na kojoj poiva pozitivno, i, u osnovi, malo razliito miljenje. Jer razlika zavisi manje od kvaliteta intelektualnih operacija negoli od prirode stvari na koje se odnose ove spoznaje. Tako su to uosta lom ve odavno na svojemu podruju uvidjeli tehnolozi: eljezna sjekira nije superiorna kamenoj sjekiri zato to bi jedna bila bolje napravljena negoli druga. Obje su jednako dobro napravljene, ali eljezo nije isto to i kamen. Moda emo jednog dana otkriti da je ista logika na djelu u mitskom miljenju i u znanstvenom miljenju, i da je ovjek uvijek jednako dobro mislio. Progres ako se tada uope moe izraz primijeniti ne bi imao za pozornicu svijest, nego svijet, u kojemu se ovjeanstvo obdareno trajnim sposobnostima u toku svoje duge hi storije, neprestano nalazilo u borbi s novim objektima.

239

X I I poglavlje

STRUKTURA I DIJALEKTIKA 1

Od Langa do Malinowskog, prelazei preko Durkheima, Lvy-Bruhla i van der Leeuwa, sociolozi ili etnolozi koji su se bavili odnosima izmeu mita i rituala predstavljali su si ih kao neko pretjerano naklapanje. Neki vide u sva kom mitu ideoloku projekciju jednog obreda, namijenje nu da ovome prui temelj; drugi preokreu odnos i tre tiraju obred kao neku vrstu ilustracije mita, u obliku slika u akciji. U oba sluaja, postulira se, izmeu mita i obreda, neka ureena korespondencija, drugim rijeima, neka homologija: ma kakav bio onaj od oba kojemu se pripisuje uloga originala ili odraza, mit i obred jedan drugog reproduciraju, jedan na planu djelovanja, drugi na onome pojmova. Preostaje da se sazna zato svi mitovi ne odgovaraju obredima, i obratno; zato je ova homo logija dokaziva samo u vrlo malom broju sluajeva; na pokon i osobito, koji je razlog ovog neobinog podvostruavanja. Kanim pokazati, oslanjajui se na tono odreen pri mjer, da ova homologija ne postoji uvijek; ili tonije, da bi ona mogla biti kada postoji poseban sluaj jednog openitijeg odnosa izmeu mita i obreda, i izmeu samih mitova. Ovaj odnos svakako ukljuuje, termin po termin, korespodenciju, izmeu elemenata prividno razliitih obre da, ili izmeu elemenata nekog obreda i nekog mita, ali tako da se ova korespondencija ne moe tretirati kao neka homologija. U primjeru koji e biti pretresan ovdje, ona iziskuje, da bi bila restituirana, niz prethodnih radnji: permutacije ili transformacije, gdje se, moda, nalazi Objavljeno pod ovim naslovom u: For Roman Jakobson, Essays on the Occasion of his sixtieth birthday, The Hague, 1956, str. 289-294.
16 Strukturalna antropologija 241
1

razlog podvostruenja. Ako je ova hipoteza tona, tre bat e odustati od toga da se odnos mita i obreda trai u nekoj vrsti mehanike uzronosti, ve njihov odnos shvaati na planu dijalektike, do koje se moe doi samo uz uvjet da ih se, prethodno, jedan i drugi svelo na nji hove strukturalne elemente. Skica jednog takvog dokaza ini mi se da je u osjeaju dubokog potovanja prema djelu i metodi Romana Jakobsona. On sam se u vie navrata zanimao za mitologiju ili folklor; samo da podsjetim na njegov lanak slaven skoj mitologiji u Funk and Wagnall's Standard Dictionary of Folklore, svezak I (New York, 1950) i na njegove dra
gocjene komentare uz Russian Fairy Tales

1945). U drugom redu, jasno je da se metoda koju slije dim svodi na opis i podruje drukije od onog struktu ralne lingvistike uz koje je vezano Jakobsonovo ime. Na pokon, on sam se uvijek pokazivao posebno paljiv pre ma prisnoj vezi koja postoji izmeu strukturalne analize i dijalektike; on je zakljuivao svoje slavne Principe hi storijske fonologije govorei: Veza statike i dinamike jedna je od najtemeljnijih dijalektikih antinomija to odreuju ideju jezika. Nastojei da probudim recipro ne implikacije pojma strukture i dijalektike misli, ja, dakle, samo slijedim jedan od putova koje je on zacrtao. U radu G. A. Dorseyja posveenom mitologiji Pawnee Indijanaca sa ravnica Sjeverne Amerike (The Pawnee: Mythology, dio 1, Washington, 1906), nalazi se pod bro jem 77 do 116, niz mitova koji objanjavaju podrijetlo amanistikih moi. Tu se vraa jedna tema u vie na vrata (usp. brojeve 77, 86, 89 i passim) koju bih nazvao,
da

(New York,

Pogledajmo, na primjer, mit br. 77. Neuk malodobni djeak primijeti da posjeduje ma gijske moi, koje mu omoguuju da lijei bolesnike. Ljubomoran na njegovu sve veu reputaciju, neki stari vra, slubeno etabliran, esto ga posjeuje u pratnji svoje ene. Bijesan to ne dobiva i to s opravdana razloga nikakvu tajnu u zamjenu za svoje vlastite pouke, nudi djeaku svoju lulu, napunjenu magijskim travama. Tako opinjen, djeak otkriva da je zatrudnio. Pun stida, naputa svoje selo i ide da potrai smrt meu divljim ivotinjama. Saalivi se nad njegovom nesreom, ove odlue da ga izlijee, vade zametak iz njegova tijela
242

pojednostavnim,

zatrudnjeli

djeak.

i ulijevaju mu svoje magijske moi, zahvaljujui kojima djeak, po povratku meu svoje, ubija zloestog vraa i on sam postaje slavan i potovan iscjelitelj. Kada se paljivo analizira tekst ovoga mita, ija samo jedna verzija zauzima trinaest stranica Dorseyjevog rada, primjeuje se da je on konstruiran oko dugog niza opo to jest opozicija izmeu steene moi i uroene moi; 2. dijete/starac, jer mit insistira na mladosti ili na starosti
svakog protagonista; 3. mijeanje
zicija: 1. aman upuen u tajne/aman neupuen u tajne,

spolova; itavo metafiziko miljenje Pawnee Indijanaca poiva, naime, na ideji da su u poetku svemira, antagoni stiki elementi pomijeani i da se djelo bogova najprije sastojalo u tome da ih razlikuju. Malo dijete je bolesno, ili tonije, principi muko i ensko su u njega pomijeani. Obrnuto, u starca, razlika je neopoziva; u mitu jasno izraena ideja, uvijek prisutnim parom vraa i njegove ene, u opreci sa osamljenim djearcem, ali krijui u njemu mukost i enskost ( zatrudnjeli ovjek); 4. plod nost djeteta (usprkos njegovu djevianstvu)/neplodnosi starca (usprkos stalno napominjanom braku); 5. irever zibilan odnoaj oplodnje sina po ocu dan je u opozi ciji s jednim jednako ireverzibilnim odnosom: to je osveta oca zato to mu sin ne odaje nikakvu tajnu (on je ne posjeduje) u zamjenu za njegove; 6. trostruka opozicija izmeu: biljne magije (i stvarne: droga zahvaljujui kojoj starac oplouje dijete ali ova magija je izljeiva) i ma gija ivotinjskog podrijetla (i simbolike: manipulacija lubanjom) kojom dijete ubija starca bez anse za uskrsnue; 7. jedna od dviju magija postupa sluei se
umetanjem, druga vaenjem.

spolova/razlikovanje

Ova konstrukcija na osnovi opozicija ponovno se nalazi u pojedinostima. ivotinje su pred djeakom ganute milo srem iz dva razloga, koji su u tekstu dobro precizirani: on u sebi sjedinjuje znaajke ovjeka i ene, sjedinjavanje koje se u njega izraava opozicijom izmeu mravosti nje gova vlastitog tijela (on ve danima gladuje) i debljine njegova trbuha (uslijed njegova stanja.). Da bi pobacio,
biljoderi

struka opozicija) i napokon, ako djeak riskira da umre od velikog trbuha (u br. 89 zametak je zamijenjen kuglom od ilovae koja e rasti sve dokle se nosilac ne raspukne), vra stvarno umire od nekog trbunog grenja. 243

izbacuju

kosti

dok

mesoderi

vade

meso

(tro

Verzija dana pod br. 86 ujedno uva i podvostruuje izvjesne od ovih opozicija: ubojica obara svoju rtvu na kraju jednog ueta u podzemnom svijetu (obitavalitu magijskih ivotinja, koje su sisavci) kako bi je prisilio da mu sabire pera orla i une, to jest ptica, stanovnika neba i jo posebnije takvih od kojih je jedan udruen sa em pirejem [devetim nebom, najviim nebom], drugi s olu jom. Ova inverzija sustava svijeta praena je korelativnim ispravkom opozicije (koja se susree u pravilnom sustavu mita) izmeu mesodera i biljodera koji se, ovaj put, bave kao to je normalno, prvi kostima zametka, drugi njegovom krvlju. Tako se vidi sve to bi struktural na analiza sadraja mita mogla, sama za sebe, dobiti: pravila transformacije koja doputaju da se prelazi od jedne varijante na drugu, operacijama slinim onima algebre. Ja bih, uza sve to, htio svratiti panju na jedan drugi aspekt problema. Kojemu obredu Pawnee odgovara mit zatrudnjelom djeaku? Na prvi pogled, nijednom. Pa wnee nemaju amanistika drutva koja se osnivaju na dobnim klasama, dok mit podcrtava opoziciju generacija. Pristupanje u ova drutva nije podvrgnuto ispitima ili plaanjima. Po svjedoanstvu Muriea, kod njih the usual way to become a medicine-man was to succeed one's teacher at his death1 [uobiajni nain da se postane lijenik bijae naslijediti uitelja po njegovoj smrti.] Cijeli na mit poiva, naprotiv, na dvostrukom pojmu jedne uroene moi, i iz tog razloga osporene po uitelju koji u njoj nije obuio onoga koga ne prihvaa kao na sljednika. Hoemo li, dakle, rei da mit Pawnee odraava jedan sustav koji je korelativan i oprean onome to prevladava u ritualu Pawnee? Bilo bi to samo djelomice tono, jer opozicija ne bi bila umjesna: govorei preciznije, pojam opozicije nije ovdje heuristian: on vodi rauna izvje snim razlikama izmeu mita i obreda, a one druge osta vlja neobjanjenima; on, posebice, zanemaruje temu zatrudnjelom djeaku, kojoj smo meutim priznali sre dinje mjesto u grupi dotinog mita. Nasuprot tome, svi elementi mita su na mjestu kada ovaj konfrontiramo, ne sa odgovarajuim ritualom Pa1

American Museum of Natural History, t. 11), str. V I I 603.

244

J. R. MURIE, Pawnee Societies (Anthropol. Papers of the

wnee, nego sa simetrinim i oprenim ritualom koji pre vladava u onim plemenima ravnica Sjedinjenih Drava koja poimaju svoja aministika drutva, i pravila pri stupanja, na nain obratan onome samih Pawnee. Po rije ima Lowiea, the Pawnee have the distinction of having developed the most elaborate system of societies outside 1 the age-series [osobitost Pawnee(-a) jest to su razvili najizraeniji sustav drutva izvan dobnih redova]. Oni se, u tom pogledu, suprotstavljaju Blackfoot(-ima) i se ljakim plemenima: Mandan i Hidatsa, koja pruaju najdotjeranije primjere drugog tipa i s kojima su oni pove zani, ne samo kulturno nego i geografski i historijski, preko Arikara ije odvajanje od Skidi Pawnee (onih istih od kojih je Dorsey prikupio mitove) datira gotovo tek od prve polovice X V I I I stoljea. Kod ovih plemena, drutva konstituiraju dobne klase; prijelaz iz jedne u drugu vri se kupovinom; odnos izmeu prodavaa i kupca shvaen je kao odnos izmeu oca i sina; napokon, kandidat se predstavlja uvijek u pratnji svoje ene i sredinji motiv transakcije je izruenje sinove ene ocu, koji s ovom obavlja stvarni ili sim boliki koitus, ali koji je uvijek predoen kao akt oplod nje. Dakle, opet nalazimo sve ve analizirane opozicije na planu mita, uz inverziju vrijednosti koje se pridaju sva kom paru: upuen u tajne i ne-upuen u tajne; mladost i starost; mijeanje i razlikovanje spolova, itd. Naime, u obredu Mandan, Hidatsa ili Blackfoot, sin je praen od svoje ene kao to je, u mitu Pawnee, ena pratila oca; ali dok je, u ovom posljednjem sluaju, ona bila obian statist, ovdje je ona ta koja igra glavnu ulogu: oploena od oca i raajui sina, dakle, saimajui u sebi onu dvospolnost koju je mit pripisivao sinu; drugim rijeima, semantike vrijednosti su iste; one su samo per mutirane s jednoga ranga u odnosu na simbole koji im slue kao uporite. Zanimljivo je usporediti, u tom po gledu, termine kojima je dodijeljena uloga oploujueg agensa u dva sustava: lula, u mitu Pawnee, koju otac i njegova ena prenose na sina; divlja repa u obredu Blackfoot, koju najprije prenosi otac na sinovu enu, zatim ova na ovog posljednjega; no, lula, uplja cijev,
1 R. H. LOWIE, Plains-Indian age-societies: historical and comparative summary (Anthropol. Papers of the American Museum of Natural History, t. 11, 1916) str. X I I I , 890.

245

jest posrednik izmeu neba i srednjeg svijeta, dakle, si metrina i inverzna ulozi dodijeljenoj divljoj repi u mitologiji Ravnica, kao to svakako proizlazi iz bezbrojnih varijanata ciklusa zvanog star husband, gdje je repa jedan pun ep, koji slui kao prekida veza izmeu dva svijeta. Elementi mijenjaju predznak kada je njihov po redak inverzan. Neobian obred Hidasta (na ije se arhajske kineske paralele, koliko je meni poznato, nikada nije upozorilo) posuivanja ena u sjenici pokrivenoj suenim mesom kao krovom, isto tako odgovara mitu Pawnee: plaanje mesa, sad oploujuim oima posjednicima magije, sad ma gijskim ivotinjama koje igraju ulogu ne-otaca (= izvrilaca pobaaja); ali, u jednom sluaju, meso je predsta vljeno kao sadravajue (kuerak pokriven mesom), dok se, u drugom, specificira da ono mora biti ponueno kao sadraj (torbe natrpane mesom). Moglo bi se jo nastavlja ti ove usporedbe koje bi nas sve dovele do istog zakljuka: mit Pawne izlae jedan obredni sustav inverzan, ne ono me koji pretee u ovom plemenu, nego sustavu koji ono ne primjenjuje, a koji je onaj srodnih plemena ija obre dna organizacija stoji tono nasuprot njegovoj. Osim to ga, odnos izmeu dva sustava pokazuje jednu kontrapunktsku znaajku: ako se jedan promatra kao napredovanje, drugi se pojavljuje kao nazadovanje. Mi smo tako situirali jedan mit Pawnee u odnos kore lacije i opozicije sa jednim tuim ritualom. Znaajno je da odnos istog tipa, ali jo kompleksnijeg reda, moe biti oikriven izmeu istog mita i jednog rituala koji je, ne budui svojstven jedinima Pawnee, bio meu njima1 pre dmetom posebno brino voenog prouavnja: Hako . Hako je jedan ritual saveza izmeu dvije grupe; za razliku od drutva Pawnee, ije mjesto je stalno u dru tvenoj strukturi, grupe kojima je rije, mogu se slobo dno izabrati. No ipak, postupajui tako, one se stavljaju u odnos otac/sin, to jest onaj isti koji odreuje stabilan odnoaj meu konsekutivnim dobnim klasama u seoskim plemenima. Kako je to nekada Hocart pronicavo doka zao, odnos otac/sin, na kojemu poiva Hako moe se sma1 A. C. F L E T C H E R i J. R. M U R I E , The Hako: a Pawnee cere mony, 22nd Annual R e p o r t , Bureau of American Ethnology, d i o . I I , Washington, 1900-1901 (1904).

246

trati nekim odnosom saveza izmeu 1roaka po oinskoj strani i roaka po majinskoj strani . Drugim rijeima, mit zatrudnjelom djeaku, ritual Mandan i Hidatsa Stupanja u vii stupanj u jednom nizu dobnih klasa, i Hako predstavljaju isto toliko grupa permutacaja iji za kon je ekvivalencija izmeu opozicije: otac 1 sin i opozici je: ovjek/ena. Sklon sam, to se mene tie, tvrditi da se ova jednadba sama zasniva na distinktivnim znaajka ma srodnikog sustava zvanog Crow-Omaha, gdje su odnosi meu grupama precizno formalizirani u termini ma odnosa meu ascendentima i descendentima [precima i potomcima], ali bi nedostajalo prostora da se izloi ovaj. aspekt problema. Zadovoljit u se, dakle, da ukratko ispitam posljednje faze rituala (16 do 19, u Fletcherovoj ralambi ); one ko je su zaodjenute najsvetijim karakterom i koje poka zuju, s mitom zatrudnjelom djeaku, niz vanih analo gija. Oeva grupa stigla je u sinovo selo; ona simboliki hvata malo dijete (djeaka ili djevojicu svejedno, dakle, bespolno ili tonije neizraenog spola, usp. loc. cit., str. 201), posveuje ga nizom pomazanja ija svrha je poisto vjetiti ga sa Tirawa, najviim boanstvom nebeskog svi jeta. Zatim se dijete podie u jednom pokrivau, tako da mu noge vire prema naprijed, i u ovom poloaju, njime se manevrira poput falusa u svrhu simbolikog koitusa sa svijetom, koji je prikazan krugom izvuenim na tlu, u koji ga se sputa, kao neko jaje, gnijezdo vuge (oriole): the putting of the child's feet in the circle means the giving of new life [stavljanje djetetovih nogu u krug znai davanje novog ivota], nedvosmisleno komentira uroeniki Informator loc, cit., str. 245). Napokon, krug se izbrie, dijete se opere od njegove pomasti i alje da se igra sa svojim drugovima. Jasno je da sve ove radnje mogu biti smatrane permutacijom elemenata mita zatrudnjelom djetetu. U oba sluaja, imamo tri protagonista:
niz mit : sin niz obred : sin (permutacija ene) otac (ili suprug) otac (permutacija supruga) oeva ena; dijete (permutacija sina)

1 A. M. HOCART, Covenats, u: The, Life Giving Myth, (Lon don, 1952).

247

U oba niza jednako, dva protagonista su obiljeena u pogledu onoga to se odnosi na spol, i jedan neobiljeen (sin, ili dijete). U nizu mit, odsutnost obiljeja sina dozvoljava mu da bude polu-ovjek i polu-ena; u nizu obred, on postaje posvema ovjek (agens koitusa) i posvema ena (on stvarno raa iz gnijezda koje simolizira jaje u kru gu koji simolizira gnijezdo). Cijela simbolika Hako(-a) implicira da otac oplouje sina preko ambivalentne funkcije djeteta, kao to u mitu, ambivalentna funkcija para vra-ena oplouje dijete, a, u ritualu seoskih plemena, otac oplouje sina ambivalent nom funkcijom ene ovog posljednjega. Ova spolna dvos mislenost jednog protagoniste stalno se podcrtava u kon tekstu; u tom pogledu, usporedit emo vreu iz koje se pomaljaju noge djeteta (Hako); muko dijete u izboenom trbuhu; enu koja dri u svojim ustima izboenu repu (mit Black-foot utemeljitelj obreda stupanja u drutvo kit-foxes(-a), posudbom supruge). U jednoj drugoj studiji1, pokuao sam pokazati da se genetiki model mita (to jest onaj koji ga proizvodi dajui mu istovremeno svoju strukturu), sastoji u primjeni etiri funkcije na tri simbola; ovdje su etri funkcije determinirane dvostrukom opozicijom: stariji / mlai, i: muko I ensko, odakle rezultiraju funkcije: otac i majka sin, ki. U mitu zatrudnjelom djeaku, otac i majka svako raspolau jednim razliitim simbolom i funkcija ma: sin, ki, pomijeani su pod treim raspoloivim simbolom: dijete. U Mandan-Hidatsa ritualu otac i sin su ti koji su razlini a sinovljeva ena slui kao uporite fun kcijama: majka, ki. Kompleksnija je situacija Hako gdje simboli, uvijek tri na broju, upliu, uz oca i sina, jednu novu linost: sinovljevo dijete (djeaka ili djevojicu); ali to znai da primjena funkcija na simbole zahtijeva ovdje dihotomizaciju ideala ovih posljednjih: kako se to vidjelo, otac je ujedno otac i majka, sin, ujedno sin i ki, a linost djeteta uzajmljuje od dva druga simbola jednu od njiho vih polu-funkcija: oploujui agens (otac) i oploeni subjekt (ki). Vano je da ova kompleksnija podjednaka funkcija izmeu simbola karakterizira jedini od tri susta va koji se obraa reciprocitetu: jer uvijek se radi
1

XI pogl. ove knjige.

248

tome da se zakljui neki savez, a ovaj se odbija u prvom sluaju, trai u drugom, i samo u treem, zakljuuje. Dijalektiki odnos izmeu mita i rituala mora uvaavati strukturu koju ne moemo ovdje razmatrati, zadovoljava jui se da itaoca uputimo na ve citiranu studiju. Ali nadamo se da smo pokazali kako je, da bi je se razumjelo, neophodno usporeivati mit i obiaj, ne samo unutar jednog istog drutva nego i sa vjerovanjima i praksama susjednih drutava. Ako jedna izvjesna grupa Pawnee mitova predstavlja permutaciju, ne samo izvjesnih rituala istoga plemena nego i onih drugih puanstava, ne moemo se zadovoljiti jednom isto formalnom analizom: ova ini prethodnu etapu istraivanja onoliko plodnog koliko omo guuje da se formuliraju, rigoroznije negoli se to obino radi, problemi geografije i historije. Strukturalna dijalek tika ne protuslovi, dakle, historijskom determinizmu: ona ga doziva i daje mu jedan instrument. Sa Meilletom i Troubetzkoyjem, Jakobson je uostalom, u vie navrata, dokazao, da fenomeni obostranih utjecaja meu geograf ski susjednim lingvistikim areama, ne mogu ostati strani strukturalnoj analizi; to je uvena teorija lingvistikih srodnosti. Pokuao sam ovoj dati jedan skroman dopri nos, koji se odnosi na drugo podruje, potcrtavajui da se srodnost ne sastoji samo u rasprostiranju, izvan aree njihova podrijetla, izvjesnih strukturalnih osobina ili u odbijanju koje se protivi njivom irenju: srodnost moe isto tako proizlaziti iz antiteze, i stvoriti strukture koje imaju obiljeje odgovora, ljekova, isprika ili ak grizoduja. U mitologiji kao i u lingvistici, formalna analiza nepos redno postavlja pitanje: smisao.

249

UMJETNOST

XIII

poglavlje

RASCIJEPLJENOST PRIKAZA U UMJETNOSTIMA AZIJE I A M E R I K E 1

Suvremeni etnolozi pokazuju izvjestan zazor prema prou avanjima komparativne primitivne umjetnosti. Lako je shvatiti njihove razloge: do sada su prouavanja ove vrste gotovo iskljuivo teila da dokau kulturne dodire, fenomene rasprostiranja i posuivanja. Neki dekorativni detalj, neki osebujan oblik morali su se samo pojaviti u dva dijela svijeta da bi, ma kolika bila njihova geografska udaljenost i historijski razmak, esto znatan, na temelju njihovih dvostrukih pojava, entuzijasti odmah proglasili jedinstvo njihova podrijetla i nesumnjivo postojanje pret historijskih odnosa izmeu kultura koje se drugim putem ne mogu usporeivati. Zna se kolikim je zabludama po kraj obilnih otkria urodilo ovo prenagljeno traenje analogija, pod svaku cijenu. Ali specijalisti za materijalnu kulturu, da bi nas od njih zatitili moraju jo definirati specifinu razliku koja razdvaja jednu crtu, jedan kom pleks crta, ili jedan stil, podlone nezavisnim i mnogostru kim povratnostima, od onih ija priroda i znaajke isklju uju mogunost ponavljanja bez posudbe. Nakanjujem se, dakle, ne bez kolebanja, uloiti nekoliko spisa u jedan dosije oko kojega se ivo i opravdano prepire. Ovaj opseni dosije uplie u spor, u isto vrijeme, sjeverozapadnu obalu Sjeverne Amerike, Kinu, Sibir, Novi Zeland, moda ak Indiju i Perziju; i to vie, dokumenti na koje se poziva tiu se najrazlinijih razdo blja X V I I I i X I X stoljea nae ere za Aljasku, I i I I tisu ljea prije Isusa za Kinu; prethistorijske umjetnosti regije
1 Objavljeno pod ovim naslovom: Renaissance, Tromjese na revija koju je objavila Slobodna kola visokih studija, New York, svezak 2 i 3, 1944-45, str. 168-186.

253

Amura; i jednog razdoblja koje ide od X I V do X V I I I sto ljea za N o v i Zeland. Ne moe se zamisliti gori spor: na 1 drugom mjestu ukazao sam na nepremostive potekoe na koje nailazi hipoteza pretkolumbovskom dodiru izmeu Aljaske i N o v o g Zelanda; problem je nesumnjivo jedno stavniji kada se usporeuje Sibir i Kinu sa sjeverom Ame rike: razdaljine postaju umjerene i radi se skoro samo tome da se svlada zapreka od jednog ili dva tisuljea. Ali ak u o v o m sluaju, i ma kakve bile intelektualne izvjesnosti koje se neodoljivo nameu duhu, kakvo je upor no traenje injenica potrebno da bi se gradilo s pri vidnom solidnosti! U j e d n o m ingeniznom i sjajnom radu, C. Hentze mora postati ifonjer amerikanizma, gomi lajui svoje dokaze kao ostatke pobrane iz najrazlinijih kultura, i brino razjanjavajui kadto beznaajne deta lje 2 . Umjesto da opravda dojam, njegova analiza ga ras tvara i vie nita, u ovima membra disjecta poetae, ne izgleda da opravdava osjeaj srodnosti to ga je globalan kontakt sa dvije umjetnosti bio tako snano potaknuo. No ipak nemogue je ne biti frapiran analogijama to ih pokazuje umjetnost sjeverozapadne obale Amerike sa onom arhajske Kine. Ove analogije ne lee toliko u vanjskom izgledu umjetnikih predmeta koliko u temelj nim principima koje analiza dviju umjetnosti moe poka zati. Ovaj posao je poduzeo Leonhard Adam ije zakljuke ovdje saimljem 3 . Obje umjetnosti u svojim postupcima slue se: a) intenzivnom stilizacijom; b) shematizmom ili simbolizmom koji se izraavaju akcentuacijom karakteri stinih crta ili dodavanjem znaajnih atributa (tako je u umjetnosti sjeverozapadne obale, dabar oznaen paliicom koju dri meu svojim apama); c) prikazivanjem tijela jednom rascijepljenom slikom (split representation); d) rasporeivanjem iz cjeline proizvoljno izdvojenih detalja; e) prikazivanjem jednog s prednje strane [en face] vienog individuuma s pomou dva profila; f) veoma izraenom The Art of the North West Coast, Gazette des Beaux-Arts (1943). 2 Carl HENTZE, Objets rituels, Croyances, et Dieurx de la Chine antique et de V Amrique, Antwerpen, 1936. 3 Leonhard Adam, Das Problem der asiatisch-altamerika nischen Kulturbeziehungen mit besonderer Bercksichtigung der Kunst, Wiener Beitrge zur Kunst und Kulturgeschichte Asiens, t. 5, 1931. North-west American Indian Art and its Early Chinese Parallels, Man t. 36, br. 3,1936. 254
1

simetrijom koja se esto slui asimetrijama detalja; g) neloginom transformacijom detalja u nove elemente (tako apa postaje kljun, motiv oka koristi se da se oznai zglob, ili obratno); h) napokon vie intelektualnim negoli intuitivnim prikazivanjem, tako da kostur, ili unutranji organi prethode prikazu tijela (jedan isto tako upadljiv 1 postupak na sjeveru Australije) . No o v i postupci nisu navlastiti amerikoj umjetnosti sjeverozapadne obale; kako to pie Leonhard Adam, the various technological and artistic principles displayed in both ancient China and North West America are almost entirely identical 2 [razni tehnoloki i umjetniki principi koje nalazimo ka ko u staroj Kini tako i u sjeverozapadnoj Americi gotovo su sasvim identini.] Kada se konstatiralo ove slinosti, zanimljivo je primije titi da su iz posve drukijih razloga, arhajska kineska umjetnost i ona sjeverozapadne obale bile nezavisno prib liene onoj Maora iz N o v o g Zelenda 3 . Ova injenica je to vanija to neolitska umjetnost sa Amura ije neke teme (ptica rairenih krila a njezin trbuh ini sunevo lice) su praktiki identine s onima sjeverozapadne obale pokazuje, po rijeima nekih autora an unexpectedly rich, curvilinear ornamentation related to that of the Ainu and Maori on one side to the Neolithie cultures or China (Yangshao) and Japan (Jomon) on the other; consisting particulary of that type of ribbon ornamenta tion characterized by complex motifs such as the weave, spiral and meander in contradistinction to the rectangular gomtrie decoration of the Baikalian culture 4 [neoeki vano bogatu krivocrtnu ornamentiku srodnu onoj Ainu i Maora na jednoj strani i neolitskim kulturama ili Kini (Yangshao) i Japana (Jomon) na drugoj; ova se sastoji na roito u onom tipu pantljikaste ornamentacije koju kara kteriziraju kompleksni motivi kao tkanje, spirala, meandar za razliku od pravokutne geometrijske dekoracije BajkalVidi na primjer, F. D. McCARTHY, Australian Aboriginal Decorative Art, Sydney, 1938, si. 21, str. 38. 2 Review of: Carl HENTZE, Frhchinesische Bronzen und Kultdarstellungen, Antwerpen 1937, u: Man, svezak 39, br. 60. 3 Za Kinu i Novi Zeland, usp. H. H E I N E GELDERN, u: Zeitschrift fr Rassenkunde, svezak 2, Stuttgart, 1935. 4 Henry FIELD and Eugene PROSTOV, Results of Soviet In vestigation in Siberia, 1940 1941; American Anthropologist, t. 44, 1942, str. 396. 255
1

ske kulture.] Dakle, umjetnosti koje pripadaju veoma razlinim regijama i epohama, i koje meu sobom pokazu ju oevidne analogije, navode svaka sa svoje strane, i iz svojih nezavisnih razloga, na pribliavanja koja su ipak ne spojiva sa zahtjevima geografije i historije. Nema li, dakle izlaza iz dileme, koja nas osuuje bilo da zanijeemo historiju, bilo da ostanemo slijepi prema ovim toliko puta provjerenim slinostima? Antropo lozi difuzionistike kole nisu oklijevali, to se njih tie, da izvre pritisak na historijsku kritiku. Ne mislim braniti njihove avanturistike hipoteze; ali svakako treba rei da je dranje njihovih razboritih protivnika, u negativnom pogledu, isto tako malo zadovoljavajue kao basnoslovne pretenzije spram kojih oni zastupaju samo protivno mi ljenje. Prouavanja komparativne primitivne umjetnosti nesumnjivo su bila dovedena u pitanje revnou traitelja kulturnih dodira i posudbi. Recimo vrlo glasno da su ona to bila, jo vie, krivnjom farizejskih intelektualaca koji radije poriu oevidne veze zato to jo njihova znanost ne raspolae nikakvom metodom zadovoljavajue interpre tacije koja bi im odgovarala. Poricati injenice, zato to ih se smatra neshvatljivima, zacijelo je sterilnije, sa stajalita napretka spoznaje, negoli izraivati hipoteze; bile ove i neprihvatljive, one podstiu, ba svojom nedostatnou, kritiku i istraivanje koji e ih jednog dana nadmaiti 1 . Zadravamo, dakle, pravo da usporeujemo ameriku umjetnost i onu Kine ili N o v o g Zelanda, sve da je tisu u puta bio pruen dokaz da Maori nisu mogli donijeti svoje oruje i svoje ornamente na obalu Pacifika. Ne sumnjivo je hipoteza kulturnog dodira ona koja najlake objanjava kompleksne slinosti to ih sluajnost ne moe objasniti. Ali ako historiari tvrde da je dodir nemogu, to ne dokazuje da su slinosti iluzorne, nego samo da se treba obratiti na drugo mjesto da bi se otkrilo objanjeU svojoj knjizi Medieval American Art, New York, 1943, dr. Pal Kelemen, koji smatra da slinosti izmeu amerikih umjetnosti i nekih od onih najviih civilizacija istone hemi sfere nisu drugo negoli optike iluzije (sv. I, str. 377). oprav dava ovo miljenje piui: Pretkolumbovsku umjetnost stvo rio je i razvio mentalitet posve stran naemu. (Pre-Columbian art was created and developed by a mentality totally alien to ours (id., str. 378). Sumnjam da se u itavom djelu difu zionistike kole moe nai jedna jedina tvrdnja koja bi bila jednako bezrazlona, povrna i liena smisla. 256
1

VII

Crte

jednog

maorskog

poglavice,

19.

stoljee

nje. Plodnost napora difuzionista proizlazi upravo iz njihovog sustavnog istraivanja historijskih mogunosti. Ako historija, kojoj se bez odaha obraalo (i kojoj se valja obratiti najprije), odgovori ne, tada se okreemo psiholo giji ili strukturalnoj analizi oblika, i pitamo se ne doputa ju li unutarnje veze, psiholoke ili logike prirode, da se shvate istovremeno povratnosti, sa uestalou i kohezi j o m koje ne mogu rezultirati iz obine igre vjerojatnosti. Htio bih sada u tom duhu dati svoj prilog raspri. Rascijepljenost prikaza opisao je, za umjetnost sjevero zapadne pacifike obale Amerike, Franz Boas: T h e ani mal is imagined cut in two from head to tail... there is a deep depression between the eyes extending down the nose. This shows that the head itself must not have been considered a front view, but as consisting of two profiles which adjoin at mouth and nose, while the eyes and forehead . . . either the animals are represented as slit in two so that the profiles are joined in the middle, or a front view of head shown with two adjoining profiles of the body 1

SI. 17 Haida Slika prikazuje medvjeda (prema Franzu Boasu)

1

kulturforskning, serija , sv. V I I I , Oslo, 1972, str. 224-233.

17 Strukturalna antropologija

Franz BOAS, Primitive Art, Instituttet for sammenlignende

257

[ivotinja se zamilja presjeena na dvoje od glave do re pa . . . izmeu oiju nalazi se duboko uleknue koje se prua niz njuku. To pokazuje kako se ne smije smatrati da je sama glava prikazana u frontalnom izgledu, nego kao da se sastoji iz dva profila koji se spajaju kod usta i njuke, dok oni nisu jedan s drugim u dodiru na ravnini oiju i ela . . . ivotinje se prikazuju ili kao rascijepljene na dvoje tako da su profili spojeni u sredini, ili je prednja strana glave prikazana s pomou dva susjedna profila t i j e l a . ] A isti autor analizira na slijedei nain dvije slike koje ovdje reproduciramo (sl. 17. i 18, to respektivno odgovaraju, u citiranom tekstu, sl. 222 i 223): Fig-222 (a Haida painting) shows desing which has been obtained in this manner. It represents a bear. The enormous breadth of mouth obser ved in these cases is brought about by the junction of t w o profiles of wihch the head consists. This cutting of the head is brougt out most clearly in the painting fig. 223, which also represents a bear. It is the painting on the front of a Tsimshian house, the circular hole in the middle of the desing being the door of the house. The animal is cut from back to front, so that only the front part of the head coheres. T h e t w o halves of the lower j a w do not touch each other. The back is represented by the black outlines on which the hair is indicated by fine lines. The Tsimshian call such a desing bears meeting, as though two bears had been represented 1 . [ s l . 222 (je dna Haida slika) pokazuje crte koji je dobiven na taj nain. On prikazuje medvjeda. Ogromna irina usta data je spajanjem dvaju profila iz kojih se sastoji glava. Ovo presijecanje glave jasnije je izraeno na slici 223, koja takoer predstavljala medvjeda. To je slika proelja jedne Tsimshianske kue, a okrugla rupa u sredini crtea su vrata kue. ivotinja je presjeena od stranje prema prednjoj strani, tako da je samo prednji dio glave povezan. Dvije polovice donje vilice meusobno se ne dotiu. Lea su prikazana tamnim vanjskim crtama na kojima je finim linijama naznaena dlaka. Tsimshian zovu takav crte medvjea skuptina, premda su prikazana dva medvjeda.] Usporedite ovu analizu sa onom koju je dao Creel u vezi sa slinim postupkom u umjetnosti arhajske Kine: One of the most distinctive characteristics of Shang
1

Franz BOAS, loc. cit., str. 224-225.

258

SI. 18 Lijevo: Tsimshian Slika na proelju kue prikazuje medvjeda. Desno: Haida Drveni eir oslikan prema jednom mo tivu prikazuje ribu (prema Franzu Boasu) decorative art is a peculiar method by which animals were represented in flat or in rounded surfaces. It is as if one took the animal and split it lenghtwise, starting at the tip of the tail and carrying the operation almost, not quite, to the tip of the nose, then the two halves are pulled apart and the bisected animal is laid out flat on the surface, the two halves joined only at the tip of the nose 1 [Jedna od najdistinktivnijih karakteristika dekora tivne umjetnosti Shang je naroita metoda kojom su bile prikazivane ivotinje na ravnoj ili na zaobljenoj povr ini. To je kao da je netko uzeo ivotinju i rascijepio je po duini, poinjui od vrha repa i nastavljajui operaci ju gotovo, ne sasvim, do vrha njuke, potom budu dvije polovice zasebno izvuene a razdvojena ivotinja plotimice rairena po povrini, dvije polovice spojene samo pri vrhu njuke.] Isti pak autor, koji oito ne poznaje Boasov rad poto je upotrijebio gotovo tono iste izraze kao ovaj posljednji, dodaje: I n studying Shang desing I H. G. CREEL, On the Origins of the Manufacture and Docoration of Bronze in the Shang period, Monumenta Se rien, t. I, fasc. 1, str. 64, 1935. 259
1

have constantly been aware of the feeling that this art has great resemblance, certainly in spirit and possibly in 1 detail, to that o f . . . the Northwest coast Indians . [ U prouavanju crtea Shang stalno sam bio svjestan osjea ju da je ova umjetnost veoma slina, zacijelo u duhu a mogue i u detalju, onoj... Indijanaca sa Sjevernozapadne obale. ] Ova tako karakteristina tehnika koju prepoznajemo u umjetnosti arhajske Kine, kod primitivaca Sibira, i u N o v o m Zelandu, takoer se pojavljuje na drugom kraju amerikog kontinenta, kod Indijanaca Caduveo. Crte koji ovdje reproduciramo prikazuje oslikano lice prema tradicionalnom obiaju ena ovog malog plemena sa juga Brazila, jedan od posljednjih tragova negda cvatue nacije Guaicuru. Na drugom mjestu opisao sam nain kako su ove slike izraene, i njihovu funkciju u uroenikoj kulturi 2 . Neka bude, dakle, dovoljno da se podsjeti kako su ove slikarije poznate od prvih kontakata sa Guaicuru ( i m a ) , u X V I I stoljeu, i da ne izgleda da su se one razvijale poslije ove epohe. Nisu to tetovirane are, nego slike koje moraju biti nekoliko dana obnovljene, i koje se izrauju drvenom lopaticom, namoenom u sokove div ljih plodova i lia. ene koje si uzajamno oslikavaju lice (i koje su negda isto tako oslikavale ljude) ne rade po nekom modelu, nego improviziraju u granicama jedne sloene tradicionalne tematike. Izmeu etiri stotine originalnih crtea sabranih na mjestu u 1935, nisam naiao na dva slina. Razlike meutim proizlaze vema iz uvijek novog rasporeda osnovnih elemenata negoli nekim obnav ljanjem ovih elemenata: jednostavne i dvostruke spirale, sjenanja crticama, zavijuci, are od pravokutno slomlje nih crta, vitice kriii i iskre. Mora se iskljuiti svaki pa njolski utjecaj, jer je utvren stari datum kada je ova suptilna umjetnost bila prvi put opisana. U sadanjem trenutku, staru virtuoznost posjeduje tek nekoliko starih ena i nije teko predvijeti as kada e ona definitivno ieznuti. Slika V I I I dobar j e primjer ovih slikarija. Ukras j e konstruiran simetrino u odnosu na dvije linearne osoID., ibid. Indian Cosmetics, V W , br. 1, New York, 1942. Tristes Tropiques, Paris, 1955.
2 1

260

S I . 19 Bronca otkrivena nedaleko An-Yanga (Kina). Na panou u sredini vidi se rascijepljena maska t'ao t'ieh-a bez donje eljusti. Ui tvore jednu drugu masku iznad prve; svako oko druge maske moe se isto tako tumaiti kao da pripada malom zmaju predstavljenom svakim uhom glavne maske. Dva mala zmaja vieni su iz profila i sueljeni kao oni sa gornjeg panoa. Ovi posljednji mogu sa svoje strane prikazivati masku ovna vienog s prednje strane i iji rogovi su predoeni tijelom zmaja. Ukras poklopca moe se tumaiti na analogan nain. Prema: W. Perceval-Yetts, An-Yang: A Retro spect.

261

vine: jedna vertikalna, koja slijedi sredinji plan lica, dru ga horizontalna koja presijeca lice u visini oiju; o v e su prikazane shematski i na reduciranoj ljestvici. One slue kao polazite dvjema obrnuto situiranim spiralama koje zauzimaju, jedna desni obraz, druga lijevi dio ela. M o t i v u obliku mjeovitog luka ukraen viticama koji se nalazi na donjem dijelu slike prikazuje gornju usnu i uz nju prijanja. Nalazi ga se, vie ili manje bogata i vie ili manje transformirana, na svim slikama lica iji on izgleda sai njava stalni element. N i j e lako napraviti analizu ukrasa, zbog njegove prividne asimetrije; ali ova krije jednu stvar nu, iako kompleksnu simetriju: dvije osovine se sijeku u korijenu nosa i dijele lice u etiri trokutasta sektora: lije va polovica ela, desna polovica ela, donja polovica desne sirane nosa i desni obraz, donja polovica lijeve strane nosa i lijevi obraz. Nasuprotni trokuti imaju simetrian ukras. Ali ukras svakog trokuta sam je dvostruk ukras, koji se preokrenut ponavlja u nasuprotnom trokutu. Tako su e lo (desna polovica) i lijeva obraz ispunjeni, najprije jed nim trokutom ara od pravokutno slomljenih crta, zatim odvojeni od ovoga praznom kosom prugom, nastavljajui se u dvjema dvostrukim i viticama ukraenim spiralama. elo (lijeva polovica) i desni obraz dekorirani su jedno stavnom irokom spiralom ukraenom viticama, a ova je natkriljena jednim drugim motivom, u obliku ptice ili plamena, koji nekako podsjea na praznu kosu prugu na izmjenine cjeline. I m a m o , dakle dva para tema koje se ponavljaju svaki dva put, i simetrino. Ali ova simetrija sad je potvrena odnosom prema jednoj ili drugoj od horizontlanih i vertikalnih osovina, sad odnosom prema trokutima koji su omeeni dvostrukim presjekom ovih osovina. Uz jednu mnogo veu kompleksnost formula podsjea na onu figura igraih karata. Slike I V , V, VI pruaju druge primjere, i pokazuju varijacije oko jednog u osnovi identinog postupka. Ali na slici V I I I nije samo dekor taj koji zasluuje panju. Umjetnica (ena od oko 30 godina) isto tako je htjela prikazati lice, pa ak i kosu. No oevidno je da je to ona inila podvajanjem prikaza: lice nije stvarno vi eno sprijeda; ono je sainjeno od dva spojena profila. Tako se objanjavaju njegova izvaredna irina i njegov obris u obliku srca: udubina koja dijeli elo na dvije polovice pripada jo prikazivanju profila a ovi se stapaju samo od korijena nosa do brade. Usporeivanje slika 262

17, 18 i V I I I potcrtava identitet ovoga postupka s onim umjetnika sa sjeverozapadne obale Amerike. Druge bitne znaajke takoer su zajednike dvijema sjeverno i juno amerikim umjetnostima. Ve smo potcrtali onu rastvaranja subjekta u elemente, dok se same njih ponovno slae po konvencionalnim pravilima bez veze s prirodom. Ovo razglavljivanje nije manje upadljivo u umjetnosti Caduveo, gdje se ono pojavljuje ipak indirek tno. Boas je minuciozno opisao rastvaranje tijela i lica u umjetnosti sjevozapadne obale: sami organi i udovi su ti koji bivaju isijecani i s pomou kojih se rekonstruira proizvoljnog individuuma. Tako, na jednom totemistikom jarbolu Haida, the figure must be . . . explained in such a way that the animal is twisted twice, the tail being turned up over the back, and the head being first turned down under the stomach, then split and extended outward 1 . [ l i k mora biti... objanjen na taj nain da je ivotinja dva puta presavijena, tako da je rep okrenut gore na

SI. 20 Kwakiutl S l i k a r i j a na p r o e l j u j e d n e k u e k o j a p r i k a z u j e d e l f i n a ( p r e m a Franzu Boasu)

1

Franz BOAS, loc. cit., str. 238. 263

lea, a glava najprije okrenuta dolje ispod trbuha, zatim rascijepljena i pruena v a n . ] Na jednoj slici Kwakiutl koja prikazuje delfina (orca sp.) the animal has been split along its whole back towards the front. T h e two profiles of the head have been joined... T h e dorsal fin, which according to the methods described heretofore (split representation) would appear on both sides of the body, has been cut off from the back before the animal was split, and appears now placed over the junction of the two profiles of the head. The flippers are laid along the two sides of the body, with which they cohere only at one point each. The t w o halves of the tail have been twisted outward so that the lower part of the figure forms a straight line 1 (si. 20) [ivotinja je bila rascijepljena du itavih svojih lea prema elu. Oba profila glave bila su spojena . . . Lena peraja, koja bi se po prije opisanoj metodi (rascijepljeni prikaz) pojavila na obje strane tijela, bila je odsjeena s hrpta prije negoli je ivotinja raskoljena, pa se sada pojavljuje poloena iznad dodirne toke dvaju profila glave. Peraje su smjetene du dvije strane tijela, uz koje prijanjaju svaka samo u jednoj toki. Dvije polovice repa bile su okrenute van tako da nii dio slike formira ravnu l i n i j u ] . Bilo bi lako umno avati ove primjere. Umjetnost Caduveo provodi razglavljivanje ujedno dalje i manje daleko. Manje daleko, jer lice ili tijelo na kojemu se djeluje jesu lice i tijelo od mesa i kostiju to ne mogu biti rastavljeni i ponovno sastavljeni bez jedne teko shvatljive kirurgije. Integritet stvarnog lica se, dakle, uvaava, ali ono nije manje razglavljeno sustav nom asimetrijom zahvaljujui kojoj se demantira nje gova prirodna harmonija u korist umjetne harmonije slike. Ali upravo zato to ova slikarija, umjesto da prika zuje sliku deformiranog lica, stvarno deformira jedno pravo lice, razglavljivanje ide dalje od onog prije opisa nog. Tu je jo, osim dekorativne vrijednosti, na djelu jedan suptilan element sadizma koji objanjava zato je erotska privlanost ena Caduveo (koju izraavaju i prika zuju slike) nekada mamila prema obalama Paragvaja odme tnike od zakona i traioce pustolovina. V i e njih, sada ostarijelih i meu uroenicima oenjenih, opisalo mi je drui od uzbuenja ona gola djevojaka tijela pokrivena
1

Id. ibid., str. 239 i si. 247.

264

S I . 21 Caduveo Motiv slikarije lica koji je iz radila jedna uroenika ena na listu papira. (Autorova zbirka)

pleterjem i arabeskama perverzne suptilnosti. Tetoviranje i tjelesne slikarije sjeverozapadne obale na kojoj je ovaj seksualni moment bio doista odsutan, i iji esto apstrak tni simbolizam prua manje dekorativan karakter, pokazali su se jednako prezrivi prema simetriji ljudskog lica 1 . Isto tako se zapaa da kompozicija slikarija Caduveo oko dvostruke osovine, horizontalne i vertikalne, analizira lice prema jednom, ako se moe rei podvostruenom postupku raspolavljanja: slikarija preslae lice, ne u dva profila, nego u etiri etvrtine (si. 21). Asimetrija ima, dakle, jednu formalnu funkciju, koja je osigurati razliku
1 Vidi na primjer tetoviranja Tlingit koja je reproducirao J. R. S W A N T O N , 26th Annual Report of the Bureau of Ameri can Ethnology, slike X L V I I I do L V I , i F. BOAS, loc. cit., str. 250-251 (slikarije na tijelu).

265

etvrtina: ove bi se stopile u dva profila kad bi se polja simetriki ponavljala desno i lijevo, umjesto da se suprot stavljaju na vrhovima. Razglavljivanje i prepolovljenje su funkcionalno povezani. Nastavljajui ovo poreivanje izmeu umjetnosti sje verozapadne obale i one Indijanaca Caduveo, valja zabi ljeiti mnoge druge momente. U jednom i u drugom slu aju, skulptura i crte pruaju dva osnovna sredstva izra za; u jednom i u drugom sluaju, skulptura pokazuje rea listiki karakter, dok je crte prije simbolian i dekorati van. Skulptura Caduveo (bar u historijskom razdoblju) nesumnjivo se ograniuje na fetie i prikaze bogova uvijek malih dimenzija, za razliku od monumentalne umjetnosti Kanade i Aljaske: ali realistiki karakter, dvostruka ten dencija ka portretu i ka stilizaciji, jesu iste, kao i bitno simbolika vrijednost crtanih ili slikanih motiva. U oba sluaja, muka umjetnost, usredotoena na skulpturu, potvruje svoje reprezentativno htijenje, dok je enska umjetnost ograniena na tkanje i na pletenje kod puan stva sjeverozapadne obale, ukljuujui povrh toga crte kod uroenika sa juga Brazila i Paragvaja nerepre zentativna umjetnost. To je istina, u oba sluaja, za tkalake motive, ali primitivni karakter slikarija na licu Guaicuru nam je nepoznat; mogue da su njihove teme, ije znaenje je danas izgubljeno, nekada imale realistiki ili bar simboliki smisao. Obje umjetnosti prakticiraju dekoraciju metodom slikarskih ablona, stvarajui uvijek nove kombinacije po izmijenjenom rasporedu osnovnih motiva. Napokon, u oba sluaja, umjetnost je prisno po vezana s drutvenom organizacijom: motivi i teme slue da se izraze razlike ranga, povlastice plemenitosti i stu pnjevi prestia. Oba drutva bila su jednako hijerarhizirana, pa je njihova dekorativna umjetnost sluila da se 1 izraze i potvrde stupnjevi hijerarhije . Htio bih sada navesti na jednu saetu komparaciju izme u umjetnosti Caduveo i jedne druge umjetnosti koja je isto tako prakticirala prepolavljanje [razdvajanje, rascjepljivanje] u prikazivanju: ona Maora iz N o v o g Zelanda. Podsjetimo se najprije da je umjetnost sjeverozapadne obale bila, iz drugih razloga, esto usporeivana s o v o m iz N o v o g Zelanda; izvjesni od ovih razloga pokazali su se Ova analiza bila je nastavljena i razraena u Tristes Tro piques, Paris, 1955, pogl. X X . 266
1

tobonjima, kao prividna identinost otkanih pokrivaa to se upotrebljavaju u obe regije; drugi pokazuju veu otpornost: na primjer oni izvueni iz slinosti buzdovana sa Aljaske sa maorskim patu mare. Ja sam ve upozorio na ovu zagonetku 1 . Usporedba s umjetnou Guaicuru zasniva se na drugim pribliavanjima: nigdje drugdje, negoli na dva podruja svijeta, dekor lica i tijela nije dosegao slian razvoj, ni jednaku rafiniranost. Maorska tetoviranja dobro su po znata. Predoujem ih etiri ( s l . V I I i X I I ) , to emo ih korisno usporediti sa fotografijama lica Caduveo. Analo gije su frapantne: sloenost dekora koji upotrebljava crtice, meandre i spirale (ove esto zamijenjene, u umje tnosti Caduveo, pravokutno slomljenim arama koje svje doe andskim utjecajima), takoer tendencija da se potpuno ispuni prostor lica, takoer lokalizacija dekora oko usnica u jednostavnijim tipovima. Isto tako treba zabiljeiti razlike. Onu koja je u vezi sa injenicom da je maorski ukras tetoviran, dok je caduveo ukras slikan, moda daleku; jer nije ba sumnjivo da ni u Junoj Ameri ci, tetoviranje nije bila primitivna tehnika. Jo u X V I I I stoljeu, zahvaljujui tetoviranju abiponske ene iz Pa ragvaja su imale their face, breast, and arms covered with black figures of various shapes, so that they pre sent the appearance of a Turkish carpet 2 [ l i c e , grudi, i ruke pokrivene crnim likovima raznih oblika, tako da izgledaju kao turski i l i m ] ; to ih j e inilo, po njihovim vlastitim rijeima koje je zapisao stari misionar m o r e beautiful than beauty itself 3 [ljepima od same ljepo t e . ] Naprotiv, iznenaeni smo rigoroznom simetrijom maorskih tetoviranja, nasuprot gotovo razuzdanoj asi metriji slikarija Caduveo. Ali ova asimetrija ne postoji uvijek, i ja sam pokazao da ona proizlazi iz logikog raz voja principa razdvajanja. Ona je, dakle, vie prividna negoli stvarna. No ipak jasno je da se sa gledita klasi fikacije tipova, dekoracije lica Caduveo uklapaju u je dan srednji nivo izmeu onih Moara i onih sjeverozapad ne obale. One imaju, kao ove posljednje, asimetrian izgled, ipak posjedujui bitno dekorativnu znaajku pr vih. The art of the North West Coast, loc, cit. M. DOBRIZHOFFER, An Account of the Abipones, preve deno s latinskog, 3 t. t. I I , London 1822, str. 20. 3 Id., str. 25.
2 1

267

" 1
Kontinuitet se isto tako potvruje kada se razmotre psiholoke i drutvene implikacije. K o d Maora kao i kod uroenika sa paragvajske granice, izradba dekora lica i tijela zbiva se u nekoj polureligioznoj atmosferi. Tetoviranja nisu samo ukrasi; to nisu samo kako smo to ve primijetili u vezi sa sjeverozapadnom obalom, a isto se moe ponoviti i za Novi Zeland am blemi, znakovi plemenitosti i stupnjevi u drutvenoj hijerarhiji; to su isto tako poruke posvema proete duho vnom svrhovitou i poukama. Maorsko tetoviranje odre eno je da utisne, ne samo jedan crte u tijelo nego i u duh, sve tradicije i filozofiju rase. Isto tako k o d starih Caduveo, misionar isusovac Sanchez Labrador je opisao strastvenu ozbiljnost s kojom su uroenici provodili itave dane da se daju oslikati; onaj tko nije oslikan, govorili su, glup j e 1 . A kao Caduveo, i Maori prakticiraju raspolavljanje [razdvajanje, rascjepljivanje] prikaza. Na slikama V I I , I X , , X I I I ponovno nailazimo na istu podje lu prednje strane u dva renja, istu kompoziciju usta poev i od dvije sueljene polovice, isto prikazivanje tijela kao da je bilo cijepano s lea odozgo dolje, i dvije polovice naprijed izravnane u istoj ravnini, jednom rijeju sve postupke koji su nam sada dobro poznati. K a k o objasniti ovu povratnost jedne tako malo prirod ne metode prikazivanja, meu kulturama koje su jedne od drugih odvojene vremenski i prostorno? Najjedno stavnija hipoteza je ona jedne zajednike civilizacije. Ali ako ovu hipotezu pobijaju injenice ili ako ona to je vjerojatnije ne raspolae dodatnim dokaznim aparatom, napor interpretacije nije, zato, izgubljen. ReUsp. H. G. CREEL: The fine Shang pieces are executed with a care, extending to the most minute detail, which is truly religious. And we know, through the study of the oracle bone inscriptions, that almost all the motifs found on Shang cronzes can be linked with the life and religion of the Shang people. They had meaning and the production of the bronzes was probably in some degree a sacred task. [Fini primjerci Shanga izraeni su briljivou, sve do najsiunijih detalja, koja je iskreno religiozna. A znamo, kroz prouavanje proro anskih zapisa u kosti, da se gotovo svi motivi naeni na Shang broncama mogu povezati sa ivotom i religijom na reda Shang. One su imale sveto znaenje i proizvodnja bronca bila je vjerojatno u nekom stupnju sveta zadaa.] Notes on Shang Bronzes in the Burlington House Exhibition, Revue des Arts asiatiques, sv. 10, str. 21, 1936. 268
1

VIII

Crte

koji

je

izradila

jedna

ena

Caduveo,

1935.

U r o e n i k i modeli tetoviranja, skulptura u drvu, kraj 19. s t o l j e a . Gornji red: d v a m u k a l i c a . Donji red: j e d n o ensko lice

kao bih k tome: sve kad bi najambicioznije rekonstruk cije difuzionistike kole bile potvrene, jo bi postojao jedan bitni problem, a koji se ne tie historije. Zato se jedna kulturna crta, posuivana ili prenesena u toku jed nog dugog historijskog razdoblja, odrala netaknuta? Jer stabilnost nije manje tajanstvena negoli promjena. Otkrie jednog jedinog podrijetla podvajanja prikazivanja ostavilo bi otvorenim pitanje da se sazna kako se dogaa da su o v o sredstvo izraza ouvale kulture koje su, u drugim pogledi ma, evoluirale u veoma razliitim smjerovima. Vanjske povezanosti mogu objasniti prenoenje; ali jedino unutar nje povezanosti uiniti razumljivom stalnost. Tu postoje dva reda sasvim razliitih problema, pa posvetili se jednom ne odluuje ni u emu rjeenje koje mora biti doneseno drugom. No iz usporeivanja izmeu umjetnosti Maori i Guai curu neposredno rezultira konstacija: u oba sluaja, razdvajanje prikaza pojavljuje se kao posljedica vanosti koju obje kulture pridaju tetoviranju. Razmotrimo iznova sliku V I I I i upitajmo se zato j e obris lica prikazan s pomou dvije spojene polovice. Jasno je da umjetnica nije kanila nacrtati jedno lice, nego jednu slikari ju na li cu; njoj je posvetila svu svoju pomnju. ak i oi, koje su sumarno naznaene, ovdje su samo kao orijentiri za ishodita dviju velikih obrnuto rasporeenih spirala u ijoj arhitekturi se one [ o i ] mijeaju. Umjetnica je dekor lica nacrtala realistiki, to jest uvaavajui njegove prave proporcije, kao da bi ga oslikavala na jednom licu a ne na ravnoj povrini. Ona je, veoma tono, naslika la list kao to je bila navikla da slika neki lik. I zato to papir za nju jest jedan lik, nemogue joj je prikazati lik na papiru, ne bez deformacije. Trebalo bi, ili tono nacrtati neki lik i deformirati dekor prema zakonima perspektive, ili potivati individualnost dekora i, zato, prikazati lik razdvojeno. Ne moe se ak ni rei da je umjetnica odabrala drugo rjeenje, jer se njezinom duhu nikada nije pokazala alternativa. U uroenikom milje nju, to smo vidjeli, dekor jest lice, ili bolje on ga stvara. On je taj koji mu daje njegovo drutveno bie, njegovo ljudsko dostojanstvo, njegovo duhovno znaenje. Dvostru ko prikazivanje lica, uzeto kao grafiki postupak, izraava, dakle, jedno dublje i bitnije podvajanje: ono g l u p o g biolokog individuuma i drutvene osobe koju on po svojemu zadatku treba da utjelovi. Ve predosjeamo da

269

je rascijepljenost prikazavanja funkcija jedne drutvene teorije rascjepa linosti. Ista veza izmeu rascijepljene slike i tetoviranja zapaa se u umjetnosti Maori. Dovoljno je usporediti slike V I I , I X , , X I I I da se vidi kako j e rascijepljenost pre dnje strane na dva renja samo projekcija, na plastinom planu, simetrinog dekora tetoviranog na koi. U svjetlu ovih opaanja, interpretacija koju je Franz Boas iznio u svojoj studiji umjetnosti sjeverozapadne obale, mora biti precizirana i upotpunjena. Po njemu, split representation u slici ili crteu bilo bi samo pro tezanje na ravne povrine postupka koji se prirodno namee u sluaju trodimenzionalnih objekata. Kada se eli prikazati jednu ivotinju na pravokutnoj kutiji, na primjer, nuno treba razglaviti oblike ivotinje onako kako se oni prilagouju uglastom obrisu kutije: I n the decoration of silver bracelets a similar principle is follwed but the problem differs somewhat that offered in the decoration of square boxes. While in the latter case the four edges make a natural division between the four views of the animal, front and right profile, back and left profile, there is no such sharp line of division in the round bracelet, and there would be great difficulty in joining the four aspects artistically, twowhile profiles offer no such difficulty. . . The animal is imagined cut in two from head to tail, so that the two halves cohere only at the tip of the nose and the tip of the tail. The hand is put through this hole and the animal now surrounds the wrist. In this position it is represented on the bracelet . . . The transition from the bracelet to the painting or carving of animals on a flat surface is not a difficult one. The same principle is adhered t o . . [ U dekoraciji srebrnih narukvica ravna se prema sli nom principu, ali se problem poneto razlikuje od onog koji se javlja u dekoraciji pravokutnih etvorouglastih kutija. Dok u potonjem sluaju etiri brida tvore pri rodnu podjelu izmeu etiri izgleda ivotinje, prednji i desni profil, stranji i lijevi profil, nema tako otre linije podjele na okrugloj narukvici, pa bi bilo v r l o te ko umjetniki spojiti etiri aspekta, dok dva profila ne predstavljaju takvu p o t e k o u . . . ivotinja se zami lja rasjeena na dvoje od glave do repa, tako da se dvije
1

Franz BOAS, loc. cit., str.

222-224.

270

polovice povezuju samo pri vrhu njuke i pri vrhu repa, kroz ovu upljinu proturi se ruka pa ivotinja sada opa suje runi zglob. U tom poloaju prikazuje se ona na narukvici . . . Prijelaz sa narukvice na sliku ili rezbariju ivotinja na ravnoj povrini nije neki teak prijelaz. Ostaje se pri istom p r i n c i p u . . . ] T a k o bi se princip split representation postepeno oitovao prelazei sa uglatih predmeta na okrugle predmete i sa ovih na ravne povrine. U prvom sluaju ima prigodnog razglavljivanja i splitting (-a) [rascjepljivanja]; u drugom sluaju, spli tting se primjenjuje sustavno, ali ivotinja jo ostaje netaknuta u visini glave i repa; u treem napokon, sjeenje se dovrava prekidanjem kaudalne [repne, stra nje] sveze, a dvije, od sada slobodne, polovice tijela bivaju posuvraene desno i lijevo, na istoj ravnini kao* i lice. Ovo tretiranje problema od strane velikog uitelja moderne antropologije znaajno je po svojoj eleganciji i svojoj jednostavnosti. Ocjenjujui dekor ravnih povr ina i zakrivljenih povrina kao posebne sluajeve dekora uglatih povrina, ne iznosi se valjana demonstracija za ove posljednje. A prije svega, nema, a priori, nune veze, koja implicira da umjetnik mora ostati vjeran istom prin cipu prelazei sa prvih na druge i sa drugih na tree. Mnoge kulture dekorirale su kutije ljudskim i ivotinj skim likovima a da ih nisu razglavljivale ni rasijecale. Jedna narukvica moe biti ukraena frizovima, ili na stotinu drugih naina. Mora, dakle, postojati neki temelj ni element umjetnosti sjeverozapadne obale (i umje tnosti Guaicuru i umjetnosti Maori, i umjetnosti arhajske Kine) koji objanjava kontinuitet i nepopustljivost uz koje se primjenjuje postupak rascjepljivanja [razdvaja nja, podvajanja, prepolovljanja] u prikazivanju. Pokualo se ovu fundamentalnu bazu sagledati u sasvim posebnom odnosu, koji, u etiri ovdje razmotrene umjetnosti, spaja plastini element i grafiki element. Ova dva elementa nisu nezavisna; oni su povezani ambivalentnim odnosom, koji je ujedno odnos opozicije i funkcionalan odnos. Odnos opozicije: j e r se zahtjevi dekora nameu struk turi i odatle kvare rascijepljenost i razglavljenost. Ali isto tako i funkcionalan odnos, j e r predmet je uvijek shvaen u dvojakom aspektu plastinom i grafikom: sud, kutija, zid, nisu samosvojni i otprije postojei predmeti koje treba naknadno dekorirati. Oni stjeu 271

svoju definitivnu egzistenciju samo integracijom dekora i utilitarne funkcije. Tako kovezi sjeverozapadne obale nisu samo ukraeni recipijenti neke slikane ili skulpturirane ivotinjske slike. Oni su sama ivotinja koja aktiv no uva ceremonijalne ornamente to su joj povjereni. Struktura modificira dekor, ali ovaj je svrhoviti uzrok one, i ona se mora isto tako prilagoditi njegovim zahtje vima. Konani rezultat je jedan: sud-ornament, predmetivotinja, kutija-koja-govori. ivi amci sa sjeverozapadne obale nalaze svoj toan ekvivalent u novozelandskim po dudaran j ima izmeu amca i ene, ene i korita, posuda i organa 1 . Slijedili smo, dakle, do njegova najapstraktnijeg ter mina, jedan dualizam koji nam se nametao sve veom upornou. Vidjeli smo, u toku nae analize, kako se dua lizam reprezentativne [prikazivake] i nereprezentativne umjetnosti preobraava u druge dualizme: skulptura i crte, lice i dekor, osoba i linost, individualna egzistenci ja i drutvena funkcija, zajednica i hijerarhija. Sve to dovodi do uspostavljanja dvojstva, koje je u isto vrije me korelacija izmeu plastinog izraza i grafikog izraza, i koje nam pribavlja pravi zajedniki nazivnik raznih oitovanja principa rascijepljenosti prikazivanja. Na kraju izlaganja na problem moe biti formuliran ovako: u kojim su uvjetima plastini element i grafiki element nuno dani u korelaciji? U kojim su uvjetima oni neizbjeivo povezani funkcionalnim odnosom, tako da modaliteti izraza jednog uvijek transformiraju one dru gog, i obratno? Usporeivanje umjetnosti Maori i umje tnosti Guaicuru ve su nam dali odgovor: vidjeli smo, naime, da to mora biti sluaj kad je plastiki element oblikovan ljudskim licem ili tijelom, a grafiki element uresom lica ili tijela (slikarija ili tetoviranje) koji se na njih stavlja. Ures je, naime, stvoren za lice, ali, u jednom drugom smislu, lice je predodreeno za ures, j e r samo s pomou i preko uresa ono dobiva svoje drutveno dosto janstvo i svoje mistino znaenje. Ures je izmiljen radi lica, ali samo lice postoji tek po njemu. Dvojstvo j e , na pokon, ono glumca i njegove uloge, a pojam maske daje nam njegov klju.
1 John R. SWANTON , Tlingit Myths and Texts. Bulletin 59, Bureau of American Ethnology, 1909, text n 89, str. 254-255; . A. ROUT, Maori Symbolism, str. 280, London, 1926.

272

Sve ovdje razmatrane kulture su, naime, kulture maski, bilo da se maskerada izraava preteno tetoviranjem (kao to je sluaj za Guaicuru i Maore), bilo da je naglasak st vljen na masku u pravom smislu, kako je to uinila sjeverozapadna obala, na nain koji se ne susree nigdje drugdje. to se tie arhajske Kine, nedostaju nam indi kacije staroj ulozi maski, koja toliko podsjea na nji hovu ulogu u drutvima Aljaske. Tako Linost Medvjeda opisana u u Li, sa svoja etiri oka od ute kovine 1 koja podsjea na pluralne maske Eskima i Kwakiutl. Ove maske s kapcima, koje naizmjence pokazuju vie izgleda totemskog pretka, sad miroljubiv, sad razjaren, sad ljudski i sad ivotinjski, upadljivo ilustriraju vezu izmeu rascijepljivanja u prikazivanju i maskerade. Nji hova je uloga da prue niz posrednih oblika, koji osigura vaju prijelaz simbola u znaenje, magijskog u normalno, natprirodnog u drutveno. Njihova je, dakle, uloga da ujedno maskiraju i demaskiraju. Ali, kad se radi dema skiranju, upravo se maska nekom vrstom preokrenu tog rascjepljivanja otvara u dvije polovice; dok se sm glumac rascjepljuje u split representation, to smje ra, to smo vidjeli, da pokae masku na tetu onoga tko je nosi. Pridruujemo se, dakle, Boasovoj analizi, ali poto smo dosegli njezin temelj. Istina je da je rascjepljivanje u prikazivanju na ravnini poseban sluaj njegove pojave na zakrivljenoj povrini, kao to je ova jedan poseban sluaj njegove pojave na trodimenzionalnim povrinama. Ali ne na bilo kojoj trodimenzionalnoj povrini: samo na trodimenzionalnoj povrini par excellence, gdje ures i oblik ne mogu, ni fiziki, ni drutveno, biti razdvojeni, hou rei na ljudskom licu. Istovremeno, druge dosta ose bujne analogije izmeu razliitih oblika ovdje razmatra nih umjetnosti rasvjetljuju se na isti nain. U etiri umjetnosti nalazimo ne jedan nego dva deko rativna stila. Jedan od ovih stilova tei ka reprezentativ nom ili bar simbolikom izrazu, sa, kao najopenitijom zajednikom znaajkom, prevlau motiva. To j e , za arhajsku Kinu, Karlgrenov stil A*, za sjeverozapnu oba1 F. WATERBURY , Early Chinese Symbols and Literature: Vestiges and Speculations, New York, 1942. 2 B. KARLGREN, New Studies on Chinese Bronces, The Museum of Far Eastern Antiquities, Bulletin 9, Stockholm, 1937.

18

Strukturalna antropologij

273

lu i za N o v i Zeland, slikarstvo i bareljef, za Guaicuru slikarije lica. Ali, uz to, postoji jedan drugi stil, striktnije formalnog i dekorativnog znaenja, i s geometrijskim ten dencijama: Karlgrenov stil B, dekori krovnih greda s No v o g Zelanda, tkani ili pleteni dekori za N o v i Zeland i sje verozapadnu obalu, i, za Guaicuru, jedan stil koji je lako identificirati, koji se obino susree u ukrasnoj kera mici, slikarijama na tijelu (razlinim od slikarija na licu) i oslikanim koama. Kako se objanjava ovaj dualizam, i osobito njegova povratnost? To znai da je prvi stil de korativan samo prividno; ni u jednoj od etiri umjetno sti, to smo vidjeli, nije on namijenjen plastikoj funkciji. Njegova je funkcija, naprotiv, drutvena, magijska, i religijska. Ures je grafika ili plastika projekcija stvar nosti jednog drugog reda, kao to rascijepljenost prikaza rezultira iz projekcije trodimenzionalne maske na dvodimenzionalnu povrinu (ili i na trodimenzionalnu, ali ko ja nije vjerna ljudskom arhetipu), kao to je, napokon, bioloki individuum, i on projiciran na drutvenu pozor nicu svojom odjeom. Slobodno je, dakle, mjesto za na stanak i razvoj jedne prave dekorativne umjetnosti, prem da se, istinu govorei, moe oekivati njezino oneienje simbolizmom koji proima sav drutveni ivot. Jedna druga znaajka, zajednika bar u N o v o m Zelandu i sjeverozapadnoj obali, javlja se u obraivanju stabala drvea skulpturiranih u likove rasporeene jedne iznad drugih, od kojih svaki zauzima itav jedan odsjek stabla. Posljednji tragovi skulpture Caduveo ne doputaju ba da se formulira hipoteza njezinim primitivnim obli cima; i jo smo slabo informirani tome kako je drvo obraivao skulptor Shang, ije su neke primjere ve pokazala iskapanja kod An-Yanga 1 . Ipak u upozoriti na jednu broncu iz zbirke L o o koju je pokazao Hentze 2 : povjerovalo bi se da se u njoj vidi umanjena kopija skulpturiranog stupa, usporedivog s umanjenim kopijama u glini totemskih jarbola Aljaske i Britanske Kolumbije. U svim sluajevima, cilindrini odsjek stabla igra ovu istu ulogu arhetipa, apsolutne granice, koju smo priznali ljud skom licu i tijelu; ali on je igra samo zato to se trupac interpretira kao jedno bie, jedan govorei stup. Ovdje je jo plastiki i stilistiki izraz samo konkretan prijevod carstva linosti.
1 2

H. G. CREEL, Monumenta Serica, sv. I, str. 40, 1935. Frhchinesische Bronzen, loc. cit., si. 5

274

Meutim, naa analiza bila bi nedostatna da nam je samo omoguila definirati rascjepljivanje prikazivanja kao jednu crtu zajedniku kulturama maski. Sa isto formalnog gledita, nikad nije bilo kolebanja da se t'ao t'ieh, arhajske kineske bronce, smatraju nekom maskom. Boas je, sa svoje strane, rascijepljeno prikazivanje mor skog psa, u umjetnosti sjeverozapadne obale, interpreti rao kao posljedicu injenice da se karakteristini simboli te ivotinje bolje opaaju s prednje strane 1 (vidi sliku I I I ) . Ali mi smo uinili vie od toga: nali smo u postupku rascjepljivanja, ne samo grafiko prikazivanje maske nego funkcionalan izraz jednog tono odreenog tipa ci vilizacije. Sve kulture maski ne primjenjuju rascjepljiva nje. Ne nalazimo ga (bar ne u ovom dovrenom obliku) ni u umjetnosti drutava Pueblo s amerikog jugozapada, ni u onoj Nove Gvineje 2 . U oba sluaja, ipak, maske
1 Loc. cit., str. 229 Uputno je, meutim, razlikovati dva oblika rascjepljivanja: rascjepljivanje u pravom smislu, gdje su jedno lice, kadto jedan itav individuum, prikazani s pomou dva spojena profila; i rascjepljivanje kako ga mo emo promatrati na si. I I I : tu imamo jedno lice sa dva tijela, jedno na svakoj strani. Nije nikako sigurno da oba oblika proizlaze iz istog principa, a u stupcu koji smo saeli na po etku ovoga lanka Leonhard Adam veoma ih razborito ra zlikuje. Rascjepljivanje, iji tako lijepi primjer daje si. I I I , zaista upuuje na slian postupak, dobro poznat evropskoj i orijentalnoj arheologiji: to je ivotinja sa dva tijela, iju je povijest nastojao prikazati E. Pottier (Histoire d'une Bte, u: Recueil . Pottier, Bibliothque des Ecoles d' Athnes et de Rome, fasc. 142). Pottier izvodi ivotinju sa dva tijela iz kaldejskog prikazivanja ivotinja ija se glava pokazuje s prednje strane a tijelo u profilu. Jedno drugo tije lo isto tako vidljivo iz profila, bilo bi zatim pridrueno glavi. Ako je ova hipoteza tona, trebalo bi prikazivanje morskog psa, koje je analizirao Boas, smatrati nezavisnim izumom ili najistonijim svjedoanstvom irenju jedne azijske teme. Ova posljednja interpretacija nala bi potvrdu, koja se ne moe zanemariti, u povratnosti jedne druge teme, ivotinjski vrtlozi (uspor. Anna ROES, Tierwirbel, Ipek, 1936-1937) u umjetnosti Stepa i u umjetnosti stanovitih predjela Amerike (poimence u Moundvilleu). Jednako je mogue da ivotinja sa dva tijela proizlazi nezavisno, u Aziji i u Americi, iz jedne tehnike rascjepljivanja prikaza koja nije preivjela u arhe olokim nalazitima Bliskog istoka, ali iji nam je trag sau vala Kina i koji je uvijek primjetljiv u nekim predjelima Pacifika i Amerike. 1 Umjetnost Melanezije pokazuje nejasne oblike rascjeplji vanja i razglavljivanja. Usp. na primjer, drvene posude s Admiralskih otoka koje je pokazao Gladys A. Reichard (Mela-

275

igraju znatnu ulogu. Maske isto tako predstavljaju pret ke, pa, stavljajui masku, glumac utjelovljuje pretka. K o j a je, dakle, razlika? To znai da, protivno negoli u civilizacijama koje smo ovdje razmatrali, nema toga lan ca povlastica, amblema i prestia koji, posredovanjem maski, opravdavaju jednu drutvenu hijerarhiju prven stvom genealogija. Natprirodno nije, prije svega, odree no da utemeljuje jedan poredak kasta i klasa. Svijet maski ini prije jedan panteon negoli pradjedovima. Zato glumac utjelovljuje boga samo u povremenim, prigodnim svetkovinama i ceremonijalu. Ne dobivaju se od njega, nekim neprekidnim stvaranjem, titule, rang, mjesto na ljestvici statusa. Paralelizam koji smo utvrdili ovim se primjerima, dakle, potvruje, a ne pobija. Reciprona nezavisnost plastikog elementa i grafikog elementa odgovara gipkijoj igri izmeu drutvenog poretka i natpri rodnog poretka, kao to rascjepljivanje u prikazivanju izraava strogu privrenost glumca svojoj ulozi, i drutve nog ranga mitovima, kultu i rodoslovljima. Ova privre nost toliko je neumoljiva da individuum, hoe li ga se rasta viti od svoje linosti, treba pretvoriti u dronjak. ak da ne znamo nita arhajskom kineskom drutvu, samo bi nam pregled njegove umjetnosti, dakle, omoguio da u njemu ustanovimo borbu prestia, rivalstvo hijerarhi ja, konkurenciju drutvenih i ekonomskih privilegija, koji se svi zasnivaju na svjedoanstvu maski i na pobonom tovanju rodova. Ali mi smo, sreom, bolje informirani. Analizirajui psiholoku pozadinu umjetnosti bronce, Per ceval Yetts pie: T h e impulse seems almost invariably of have been selfglorification even when show is made of so lacing ancestors or of enhancing the family prestige 1 [ C i nesian Design: A Study of Style in Wood and Tortoise shell Carving, Columbia University Contributions to Anthropology, n 18, 2 t., 1933 t. I I ) , i ovu napomenu autora: Among the Tanu joints are represented by an eye motive. In the face of the fact that tattoing is exceedingly important to the Maori and that it is represented on the carvings, it seems to me more than possible that the spiral often used on the human figures may emphasize the joints. (Loc. cit., t. I I , str. 151). [ K o d gru pe Tami spojevi se prikazuju s pomou motiva jednog oka. S obzirom na injenicu da je tetoviranje Maorima izvanredno vano, i da se ono prikazuje na rezbarijama, ini mi se vie nego vjerojatno da spirala koja se esto upotrebljava na ljudskim likovima naglaava spojeve.] 1 W. Perceval YETTS , The Cull Chinese Bronzes, Lonodon, 1939, str. 75. 276

ni se da je pobuda bila gotovo stalno samovelianje, ak kad se inilo da je rije tjeenju predaka ili povea vanju obiteljskoga prestia.]; i na drugom mjestu prim jeuje: There is the familiar history of certain ting being treasured as emblems of sovereignity down to the end of the feudal period in the third century B. C. 1 [ P o s t o j i obiteljska povijest stanovitih ting koja je bila sakupljena kao amblemi vrhovne vlasti u vremenu na kraju feudal nog razdoblja u treem stoljeu prije Krista.] U grobni cama An-Yanga nalo se bronci koje slave uspomenu na uzastopne lanove jednog istog roda predaka*. I razlike u kvaliteti izmeu iskopanih uzoraka objanjavaju se, po Creelu, time da the exquisite and the crude were produ ced side by side at Anyang, for people of various economic status of prestige 3 [ s u kod Anyanga jedne pokraj drugih bile odline i grubo izraene, za ljude razlinih ekonomskih statusa prestia.] Komparativna etnologija pridruuje se, dakle, zakljucima sinologa; ona isto tako potvruje Karlgrenove teorije koji, protivno od Leroi-Gourhana 4 i drugih, na osnovi statistikog i kronolo kog prouavanja predmeta, tvrdi da je reprezentivna mas ka prethodila svojemu rastvaranju u dekorativne elemen te, i da nikada ne rezultira iz igre umjetnika koji otkriva slinosti u sluajnom rasporedu apstraktnih tema 6 . U jed nom drugom radu, Karlgren je pokazao kako su se ivotinjski uresi arhajskih predmeta transformirali na poznim broncama u lelujave arabeske, i doveo u vezu fenomene stilistikog razvoja s propau feudalnog dru tva. Neki su pokuali u arabeskama umjetnosti Guaicuru, jo i danas tako sugestivnima po pticama i plamenima, nazreti izraz paralelne transformacije. Barok i kaiper stvo stila bili bi tako preostatak, formalan i usiljen, jednog dekadentnog ili dotrajalog drutvenog poretka. Na estet skom planu, oni su njegova umirua jeka. W. Perceval YETTS, The George Eumorfopoulos Colle ction Catalogue, 3 t., London, 1929, I, str. 43. 2 W. Perceval YETTS, An-Yang: A Retrospect, China So ciety occasional papers, new series, n 2, London 1942. 3 Loc. cit., str. 46. 4 A. LEROI-GOURHAN, l,Art animalier dans les Bronzes chi nois, Revue des Arts asiatiques, Paris 1935.
5
1

B. KARLGREN , Huai and Han, The Museum of Far Eas tern Antiquities, Bulletin 13, Stockholm 1941. 277

Loc. cit., 76-78.

Zakljuci ovog rada ni u emu ne prejudiciraju okria, 1 uvijek mogua, jo nepoznatih povijesnih veza . Ipak se postavlja pitanje da se sazna jesu li se ta hijerarhizirana i na prestiu zasnovana drutva pojavila nezavisno, na razlinim tokama svijeta, ili nemaju li neka izmeu njih negdje zajedniku kolijevku. Sa Creelom 2 , vjerujem da slinosti izmeu umjetnosti arhajske Kine i one sjevero zapadne obale, moda ak s onom drugih amerikih regija, jesu previe izrazite a da tu mogunost ne bismo uvijek imali u duhu. Ali sve kad bi bilo razloga da se obratimo difuziji, ova difuzija ne moe biti difuzija detalja, samo svojnih crta koje putuju za svoj raun, po volji se odvaja jui od jedne kulture da se pridrue nekoj drugoj, nego organskih cjelina, gdje su stil, estetske konvencije, dru tvena organizacija, duhovni ivot, strukturalno povezani. Evocirajui jednu posebno znaajnu analogiju umjetnosti arhajske Kine i Sjeverozapadne obale, Creel pie: T h e many isolated eyes used by the Northwest Coast designers recall most forcibly their similar use in Shang art and cause me to wonder if there was some magical reason for this which was possessed by both peoples 3 . [ M n o g e odvojene oi kako ih prikazuju crtai Sjeverozapadne oba le neodoljivo podsjeaju na njihovu slinu upotrebu u umjetnosti Shang i navode me da razmiljam ne postoji li neki magijski razlog za to to su posjedovala oba naroda.]

1 Problem starih veza preko Tihog oceana upravo se, naime, iznova postavio neobinim otkriem, u jednom pokrajinskom muzeju na jugoistoku Tajvana, bareljefa u drvu koji bi mogao biti lokalnog podrijetla. On prikazuje tri stojee osobe. One na krajevima pripadaju najistijem maorskom stilu, dok ona u sredini pokazuje neku vrstu prijelaza izmeu umjetnosti Maori i one sjeverozapadne obale Amerike. Uspor. LING-SHUN-SHENG. Human Figures with Protruding Tongue, etc.. Bulletin of the Institute of Ethnology, Accidentia Sinica, n" 2, Sept. 1956, Nanking, Taipei, Taiwan. 2 Loc. cit., str. 65-66. 3 Loc. cit., str. 65.

278

X I V poglavlje

ZMIJA IJE JE TIJELO P R E P U N O RIBA 1

U jednoj novijoj publikaciji posveenoj usmenim predaja ma Indijanaca Toba i Pilaga 2 , Alfed Mtraux upozorava na neke slinosti izmeu velikih mitolokih tema koje se jo mogu nai u suvremenom aku [Chaco] i onih andskih, predjela, to su ih posvjedoili stari autori. Tako Toba, Vilela, Mataco poznaju mit dugoj n o i , koji je ve u pokrajini Huarochiri zabiljeio Avila; a Chiriguani priaju priu pobuni posua protiv svojih gospodara, koju, drugim putem, ponovno nalazimo u Popol-Vuhu i kod Montesina. Autor od kojega uzajmljujemo ova zapaanja dodaje da je ova posljednja epizoda takoer prikazana na vazi Chimu. Drugi mit, koji je zapisao Mtraux, rasvjetljava, na posebno upadljiv nain, jedan neobian mit kojemu znamo bar dvije pretkolumbovske ilustracije i malo pomni je prouavanje peruanskih zbirki glavnih muzeja, nesum njivo bi omoguilo da naiemo na njegove druge primje re. Rije je legendi zmiji Lik, velikoj kao stol, koju jedan usluan uroenik, isprva prestraen njezinim izgledom, nosi do rijeke od koje se ivotinja bila nesmot reno udaljila: Zmija upita: Zar me nee ponijeti? Ka ko bih mogao? Ti si teka! N e , ja sam lagana. Ali ti si velika! odvrati ovjek. Da, ja sam velika, ali lagana. A l i ti si puna riba. ( T o je istina. Lik je prepuna riba. Ribe su u njezinom repu, pa kad se mie, prenosi ih sa Objavljeno pod ovim naslovom: Actes du XXVIII* Con grs des Amricanistes, Paris, 1947 (Socit des Amricanistes, 1948) str. 633-636. A. MTRAUX , Myths of the Toba and Pilaga Indians of the Gran Chaco, Memoirs of the American Folklore Society, t. 40, Philadephia, 1946.
2

279

sobom). Zmija nastavi da salijee: Ako me ponese, dat u ti sve ribe koje su u meni. Poslije ovjek pria svoju pustolovinu i opisuje basnoslovnu ivotinju: Ona je prepuna riba, koje su u njezinu repu 1 . U izvrsnom komentaru koji slijedi iza ove pripovijetke, Mtraux dodaje: O mitskoj Lik dobio sam ove obavijesti. Lik je natprirodna ivotinja, golema zmija koja nosi ribe u repu. Osobe kojima je sudbina posebno sklona mogu naii na Lik nasukanu na suhom, zimi, kad voda naputa veinu laguna i canadasa. Lik ih moli da je vrate u neku lagunu punu vode. Oni koje pogled zmije nije kadar pres traiti obino odgovaraju kako je preteka da bi je ponije li, ali, svaki put, i zahvaljui magiji Lik postaje laka. Kad ona opet pliva u dubokoj vodi, obeava onima koji su joj pomogli da e im dati onoliko riba koliko zaele, svaki put kad ih zatrae, ali uz jedan uvjet: nikad ne smi ju odati kako su dobili ribu 2 ... Ugodno je evocirati ovaj mit u vezi sa dvije ovdje pri kazane vaze. Prva (sl. 22) je vaza iz Nazca, okrugla dna; tijelo, nezgrapno cilindrino, postepeno se suzuje do otvo ra kojem je promjer 9 centimetara. Potpuna je visina 17 centimetara. U ukrasu je pet boja na bijeloj podlozi: crna, patlian-modra, zagasit oker, svijetli oker i sivo

SI. 22 Izvadak s ukrasa jedne vaze iz Nazca

1 2

Loc. cit., str. 57. Loc. cit., str. 59.

280

be. On prikazuje basnoslovnu ivotinju sa ljudskim tije lom i ija se glava opremljena ticalima i produena eljuu stranih zuba, nastavlja unatrag stranjim produet kom, najprije ravnim, onda uvinutim, i zavrava na stranjem kraju drugom, manjom, glavom. Ovaj vijugavi i bodljama naikani rep, meu kojima krue ribe, kao i itav zmijoliki dio, prikazan kao u presjeku, jednako je krcat ribama. udovite je zauzeto prodiranjem ovjeka, ije izvrnuto tijelo dri u zubima, dok se jedan produeni ud, u obliku ruke i kande, sprema da rtvu proburazi. Dvije male ribe promatraju dramu, i kao da oekuju svoj dio gozbe. Cijela scena ilustrira, reklo bi se, jednu epizodu koju su zapisali Mtraux i njihovi informatori: Ponekad Lik guta ljude. Ako jo imaju uza se no kad su dospjeli u nutrinu zmije, mogu joj otvoriti srce i napraviti jedan izlaz; u isto vrijeme prisvajaju sve ribe koje su u repu 1 . U starom dokumentu, meutim, prije bi zmija, ini se, imala prednost u borbi. Druga vaza (sl.23), iju sliku uzimamo od Basslera, potjee iz Pascamaya. Na njoj prepoznajemo isto udovi-

Sl.
1

23

Vaza

iz

Pacasmayja

(prema

Bassleru)

Loc. cit., str. 59.

281

te, poluzmijsko, poluljudsko, a tijelo mu je svinuto i isto tako prepuno riba. Zakrivljeni obrub ukraen stilizira nim valovima navodi na to da je ivotinja u rijeci, na ijoj povrini plovi ovjek u barci. U tom sluaju jo arheoloki dokument donosi jedno objanjenje, zaudno vjerno, suvremenoj prii: Kidos'kov stric kae mi da je, jedanput, stvarno vidio Lik. Jednoga dana, kad je u barci lovio ribu, iznenada u veliku buku i primijeti da ju je digla Lik. Odmah zavesla prema obali 1 . Ove podudarnosti, ouvane u udaljenim predjelima i u razmaku od vie stoljea, potiu elju da se kontrolno ispitaju i da se nae mogunost da se usporedi, s pred metima koje smo ovdje prikazali, ilustracija njihovih legendi kod suvremenih uroenika. Stvar ne izgleda ne mogua, jer Mtraux iznosi kako mu je jedan umjetnik Toba izradio crte zmije Lik, sa njezinim tijelom punim riba. Ali ini se nadasve pouzdanim da, u ovim predjelima June Amerike, gdje su visoke i niske kulture odravale kroz dugo razdoblje redovite i isprekidane dodire, etno graf i arheolog mogu suraivati kako bi rasvijetlili za jednike probleme. Zmija ije je tijelo prepuno riba tek je jedna meu stotinjak tema koje je peruanska ke ramika, na sjeveru i na jugu, kao ilustraciju gotovo bes konano umnogostruila. Kako sumnjati da klju inter pretacije tolikih jo hermetikih motiva nije nama na raspolaganju i neposredno pristupaan, u uvijek ivim motivima i priama? Bilo bi krivo zanemariti te meto de, gdje sadanjost doputa da se pristupi prolosti. One su jedine sposobne da nam pokazuju put u labirint udovita i bogova, kada, u nedostatku pisma, plastiki dokument nije takav da sm sebe nadie. Ponovno uspostavljajui veze izmeu udaljenih podruja, razlinih povijesnih razdoblja i nejednako razvijenih kultura, one posvjedouju, rasvjetljuju a moda e, jednog dana objasniti onaj golemi zbornik sinkretizma, s kojim je, ini se, na svoju nesreu, amerikanist uvijek osuen da se sukobljava u svojemu istraivanju historijskih antecedensa neke posebne pojave 2 . Loc. cit., str. 69. U lanku naslovljenom: La Deidad de los Nasca, objav ljenom 1932. u Revista del Museo nacional, t. I I , n 2, Yacovleff je ve naeo isti problem i formulirao hipotezu da bi prikaza na ivotinja bila straan lovac mora, riba dugaka od etiri
2 1

282

do devet metara, Orca gladiator. Ako je sugestija tona, valjalo bi vidjeti u legendi Pilaga, koju je zapisao Mtraux, odjek u kopnarskih puanstava, jedne primorske teme. Sva kako bi odnos izmeu modernog dokumenta i arheolokih predmeta ostao upadljiv. Ipak se nee izgubiti iz vida da se isti mit, sa svojim karakteristinim leitmotivom: Ti si teka ne, ja sam la gana! nalazi sve do Sjeverne Amerike, poimence kod Siouxa, ali da vodeno udovite nije, kod ovih lovaca. Majka Riba, nego Majka Bizona. Na veoma zanimljiv nain, Majka Riba opet se pojavljuje kod Irokeza (koji ipak nisu ribari), uz dodatno odreenje: Moja bujna kosa teka je od riba koje ne moe a da ne dozove u sjeanje freske Maya iz Bonampaka, gdje linosti nose pokrivalo za glavu (ili kosu) puno riba i neke mitove, osobito na jugoistoku Sjedinjenih Drava, gdje junak umnoava ribe perui kosu u rijeci.

283

PROBLEMI METODE I NASTAVE

X V poglavlje

POJAM STRUKTURE U ETNOLOGIJI 1

Ne treba poduzimati istraivanja ka ko bi se shvatio ovaj predmet radi historijskih istina, nego radi hipotetikih i uvjetnih zakljuaka, pogod nijih da se rasvijetli priroda stvari negoli da se pokae njihovo pravo podrijetlo, i slinih onima koje sva kodnevno stvaraju nai fiziari tvorbi svijeta. J. J. Rousseau Rasprava podrijetlu ne jednakosti meu ljudima.

Pojam drutvene strukture upuuje na odvie opsene i odvie neodreene probleme da bi se mogao obraditi u granicama jednog lanka. To preutno doputa program ovog simpozija: teme bliske naoj bile su dodijeljene drugim sudionicima. Tako, prouavanja kakva su ona posveena stilu, univerzalnim kategorijama kulture, struk turalnoj lingvistici, imaju veoma blisku vezu s naim predmetom, pa e se italac ovog rada morati isto tako na njih pozivati. Osim toga, kad se govori drutvenoj strukturi, prije svega obraa se panja formalnim aspektima drutvenih
1 Prevedeno i preraeno prema orginalnom saopenju na engleskom: Social Structure, Wenner-Gren Foundation Inter national Symposium on Anthropology, N e w York, 1952, nak nadno objavljeno u: A. L. K r o e b e r izd. Anthropology To D ay, Univ. of Chicago Press, 1953, str. 524-553.

287

fenomena; izlazi se, dakle, iz podruja opisivanja da bi se razmotrili pojmovi i kategorije koji ne pripadaju navlas tito etnologiji, ali koje bi ona htjela iskoristiti poput dru gih znanstvenih disciplina koje, ve dugo, tretiraju neke svoje probleme onako kako bismo mi eljeli obraivati na e. Nesumnjivo, ovi se problemi razlikuju u pogledu sadraja, ali mi imamo, s pravom ili nepravom, osjeaj da bi im nai vlastiti problemi mogli biti priblieni, uz uvjet da se usvoji isti tip formalizacije. Korist od struktu ralnih istraivanja jest, tono, u tome to nam ona daju nadu da nam znanosti koje su u tom smislu uznapredovale vie negoli mi mogu isporuiti modele metoda i rjeenja. Sto, dakle, treba razumjeti pod drutvenom strukturom? U emu se prouavanja koja se na nju oslanjaju razlikuju od svih deskripcija, analiza i teorija to smjeraju na drutvene odnose, shvaene u irokom smislu, i to se brkaju sa samim objektom antropologije? Autori se ba ne slau oko sadraja ovoga pojma; ak neki, meu onima koji su pridonijeli da se on uvede, izgleda da to danas ale. Tako Kroeber, u drugom izdanju svoje Anthropology : Fojam 'strukture' nije, vjerojatno, nita drugo negoli jedan ustupak modi: termin sa dobro definiranim smislom postane odjednom za desetak godina neobino privlaan tako se rije 'aerodinamian' stala nasumce upotreblja vati, jer ugodno zvui uhu. Nesumnjivo, jedna tipina osob nost moe biti razmatrana sa gledita svoje stukture. Ali isto je istina za neku fizioloku povezanost, za neki organi zam, za neko bilo koje drutvo ili kulturu, za neki kristal ili neki stroj. Bilo to pod uvjetom da nije posvema amorfno ima strukturu. Tako se ini da termin 'struktu ra' ne dodaje onome to imamo u duhu apsolutno nita osim neke ugodne pikantnosti. (Kroeber, 1948, str. 325)1. Ovaj tekst izravno smjera na takozvanu strukturu bazine osobnosti; ali on ukljuuje jednu radikalniju kritiku, koja dovodi u sumnju samu upotrebu pojma strukture u antropologiji. S ovom usporedit emo jednu drugu formulu istog auto ra: . . . Termin 'drutvena struktura', koji tei da nadomje sti onaj 'drutvena organizacija', nita ne dodajui, ini se, u pogledu sadraja ili znaenja. (1943, str. 105) U ovom poglavlju koje je puno bibliografskih referencija dozvolili smo si da ne navodimo potpune naslove citiranih ra dova koje e italac lako nai, prema imenu autora i datumu objavljivanja, u bibliografiji na kraju knjige. 288
1

Jedna definicija nije prijeko potrebna samo zbog sadanjih neizvjesnosti. Sa strukturalistikog gledita, ko je ovdje valja svakako prihvatiti, bilo to ve samo zato to problem postoji, pojam strukture ne tie se induk tivne definicije, zasnovane na usporeivanju i apstrahira nju elemenata zajednikih svim znaenjima termina kako se on openito upotrebljava. Ili termin socijalna struktura nema smisla, ili sam ovaj smisao ve ima neku stukturu. Najprije valja proniknuti ovu strukturu pojma, ako neemo pustiti da nas potopi dosadan inventar svih knjiga i lanaka koji se bave drutvenim odnosima. Sam njihov popis prekoraio bi granice ovoga poglavlja. Druga etapa omoguit e da usporedimo nau privremenu defini ciju s onima koje, ini se, prihvaaju drugi autori, izriito ili preutno. Ovom ispitivanju pristupit emo u odjeljku posveenom srodstvu, jer je to glavni kontekst u kojemu se pojavljuje pojam strukture. Zapravo, etnolozi su se gotovo iskljuivo bavili strukturom u povodu problema srodstva.

I DEFINICIJA I

PROBLEM M E T O D E

Temeljni je princip da se pojam strukture ne odnosi na empirijsku stvarnost nego na modele koji su po njoj konstruirani. Tako se pojavljuje razlika izmeu dva tako bliska pojma da se oni esto brkaju, hou rei pojma drutvene strukture i pojma drutvenih odnosa. Drutveni odnosi sirovina su upotrijebljena za konstrukciju modela koji ine oitom samu drutvenu strukturu. Ona, dakle, ne moe biti svedena na sveukupnost drutvenih odnosa primjetljivih u nekom danom drutvu. Istraivanja struk ture ne zahtijevaju neko vlastito podruje, meu drutve nim injenicama; ona vema konstituiraju metodu pogod nu da se primijeni na razne etnoloke probleme i ona bivaju srodna s oblicima strukturalne analize to se upotreblja vaju na razliitim podrujima. Rije je onda tome da se sazna u emu se sastoje ovi modeli koji su pravi predmet strukturalnih analiza. Problem se ne tie etnologije nego epistemologije, jer
19 Strukturalna antropologija 289

idue definicije ne uzimaju nita od sirovine naih radova. Mislimo, naime, da modeli iskljuivo moraju ispuniti etiri uvjeta kako bi zavrijedili ime strukture. Prvo, struktura pokazuje znaajku sustava. Ona se sasto ji od takvih elemenata da koja god modifikacija jednoga od njih ima za posljedicu modifikaciju svih drugih. Drugo, svaki model pripada jednoj grupi transformacija, od kojih svaka odgovara jednom modelu iste vrste, prem da cjelina ovih transformacija konstituira grupu modela. Tree, ve naznaena svojstva doputaju da se predvidi na koji e nain reagirati model, u sluaju modifikacije jednog od njegovih elementa. Napokon, model mora biti tako konstruiran da njegovo funkcioniranje moe objasniti sve promatrane injenice 1 . a) Promatranje i eksperimentiranje

Ova dva nivoa uvijek e se razlikovati. Promatranje inje nica i izradba metoda koje doputaju da se one iskoriste za konstruiranje modela, nikad se ne brkaju s eksperi mentiranjem s pomou samih modela. Pod eksperimenti ranjem na modelima razumijem sveukupnost postupaka koji omoguuju da se sazna kako neki model reagira na modifikacije, ili da se meusobno usporede modeli istoga tipa ili razliitih tipova. Ova je distinkcija prijeko potreb na da se izbjegnu neki nesporazumi. Ne postoji li kontra dikcija izmeu etnografskog promatranja, uvijek kon kretnog i individualiziranog, i strukturalnih istraivanja kojima se esto pripuuje apstraktna i formalna znaajka, kako bi se osporilo da se moe prijei prvog na druge? Kontradikcija nestaje im se shvati da te analitike znaUsporedi VON NEUMANN: Modeli (kao to su igre) jesu teoretske konstrukcije koje pretpostavljaju jednu tonu, iscrpnu i ne odvie zamrenu definiciju: oni, isto tako, moraju biti jednaki stvarnosti u svim pogledima koji su vani za istraivanje koje se provodi. Da rekapituliramo: definicija mora biti precizna i iscrpna, da omogui matematiko obra ivanje. Konstrukcija ne smije biti beskorisno komplicirana dotle da bi se matematika obrada mogla provesti iznad sta dija formalizacije i dati brojano potpune rezultate. Slinost sa stvarnou zahtijeva se zato da bi funkcioniranje modela imalo znaenje. Ali ova slinost obino moe biti ograniena na neke aspekte koji se procjenjuju kao bitni pro tempore inae bi nabrojeni uvjeti postali inkompatibilni. ( N E U M A N N i MORGENSTERN, 1944) 290
1

-ajke spadaju u dva razliita nivoa, ili, tonije da odgova raju dvjema etapama istraivanja. Na nivou promatranja, glavno pravilo ak bi se moglo rei jedino jest da sve injenice moraju biti tono promatrane i opi sane, a da se ne dopusti teoretskim predrasudama da krivotvore njihovu prirodu i vanost. Ovo pravilo ukljuu je jedno drugo: injenice moraju biti prouene u sebi samima (koji su ih konkretni procesi doveli do postoja nja?), a isto tako u odnosu spram cjeline (to jest da e svaka promjena razmotrena u jednoj toki biti dovedena u vezu s globalnim okolnostima svojega pojavljivanja). Ovo pravilo i njegove korolarije jasno je formulirao K. Goldstein (1951, str. 18-25) u terminima psihofiziolokih istraivanja; oni se, isto tako, mogu primijeniti na ostale oblike strukturalne analize. Sa stajalita koje je nae, oni omoguuju da se shvati kako ne postoji kontradikcija, nego prisna korelacija, izmeu brige za konkretnu poje dinost to pripada etnografskoj deskripciji, i valjanosti i openitosti koje traimo za model to je po njoj kon struiran. Moe se, naime, zamisliti mnogo razliitih modela, ali zgodnih, iz vie razloga, da se opie i objasni grupa fenomena. N o , ipak, najbolji e uvijek biti istiniti model, to jest onaj koji e, premda, budui najjednostavniji, odgo varati dvostrukom uvjetu da se ne koristi drugim injeninicama negoli onima koje se razmatraju i da objanjava sve. Prva je, dakle, zadaa saznati koje su to injenice.

b)

Svijest i nesvjesno

Modeli mogu biti svjesni ili nesvjesni, prema nivou na kojemu funkcioniraju. Boas, kojemu pripada zasluga za ovu distinkciju, pokazao je da je jedna skupina fenomena toliko pogodnija za strukturalnu analizu koliko drutvo ne raspolae svjesnim modelom da je tumai ili opravdava (1911, str. 67). Moda emo biti iznenaeni to vidimo da se Boas navodi kao jedan od uitelja strukturalistike misli, neki bi mu radije pripisali suprotnu ulogu. Pokuao sam pokazati u jednom drugom radu 1 da se Boasov ne uspjeh, sa strukturalistikog stajalita, ne objanjava ne razumijevanjem ili neprijateljstvom. U povijesti struktu1 Povijest i etnologija, I pogl. ove knjige. 291

ralizma, Boas je prije bio pretea. Ali, on je htio nametnuti strukturalnim istraivanjima odvie rigorozne uvjete. N e k e su mogli usvojiti njegovi nasljednici, ali drugi su bili toliko strogi i bilo im je tako teko udovoljiti da bi unitili klice znanstvenog progresa na bilo kojem podruju. K o j i god model moe biti svjestan ili nesvjestan, ovaj uvjet ne aficira njegovu prirodu. Samo je mogue rei da jedna struktura povrno sakrivena u nesvjesnom ini vjerojatnijim, kolektivnoj svijesti, postojanje modela koji je maskira kao neki zaslonac. Naime, svjesni modeli koji se obino nazivaju normama ubrajaju se meu najsiromanije to postoje, zbog svoje funkcije koja je vie u perpetuiranju vjerovanja i obiaja negoli u izlaga nju njihovih pobuda. Tako se strukturalna analiza sukob ljava s jednom paradoksalnom situacijom, koju lingvist dobro poznaje: to je jasnija vidljiva struktura, to je tee zahvatiti duboku strukturu, zbog svjesnih i izoblie nih modela koji se kao prepreke umeu izmeu proma traa i njegova predmeta. Etnolog e, dakle, uvijek morati da razlikuje dvije si tuacije u kojima riskira da se nae. Moe se dogoditi da mora konstruirati model koji odgovara fenomenima iju sistemsku znaajku nije osjetilo drutvo koje on proua va. To je najjednostavnija situacija, za koju je Boas nagla sio da ona isto tako prua najpovoljniji teren za etnolo ko istraivanje. U drugim sluajevima, meutim, etno log ima posla ne samo sa sirovim materijalima nego i s modelima to ih je ve konstruirala dotina kultura, u obliku interpretacija. Ve sam primijetio da takvi modeli mogu biti veoma nesavreni, ali to nije uvijek tako. Mnoge kulture, zvane primitivne, izradile su modele svo jih branih pravila, na primjer, bolje od onih profesional 1 nih etnologa . Postoje, dakle, dva razloga da se potuju ovi modeli domae proizvodnje. Prije svega, oni mogu biti dobri, ili bar pokazati put pristupa strukturi; svaka kultura ima svoje teoretiare, ije djelo zasluuje istu toliku panju kao to je ona koju etnolog poklanja svojim kolegama. Zatim, sve da su modeli tendenciozni ili ne toni, tendencija i vrsta pogreaka to ih oni kriju bitni su sastavni dio injenica koje treba prouiti; i moda spadaju meu one koji najvie znae. Ali kad svu panju Radi primjera i jedne podrobne diskusije, usp. LVISTRAUSS (1949 b, str. 558 i slij.) 292
1

poklanja tim modelima, proizvodima uroenike kultu re, etnolog e se uvati da ne zaboravi kako kulturne norme nisu automatski strukture. To su prije vani do kazni podaci koji pomau da se one otkriju: sad neobra eni dokumenti, sad teoretski prilozi, usporedivi s onima to ih pribavlja sm etnolog. Durkheim i Mauss dobro su razumjeli da svjesne pre dodbe uroenika zasluuju uvijek vie panje negoli te orije nastale isto tako svjesne predodbe u proma traevu drutvu, ak i neadekvatne, prve pokazuju bolji put pristupa kategorijama (nesvjesnim) uroenikog mi ljenja, ve prema tome koliko su strukturalno vezane. Ne potcjenjujui vanost i novatorski znaaj ovoga stava, ipak se mora priznati da ga Drkheim i Mauss nisu slije dili dotle dokle bi se to eljelo. Jer, svjesne predodbe uroenika, koliko god one bile interesantne iz netom na vedenog razloga, mogu ostati objektivno isto tako udalje ne od nesvjesne stvarnosti kao i druge 1 .

c)

Struktura

mjera

Kadto se kae da pojam struktura doputa da se uvede mjerenje u etnologiju. Ova ideja mogla je proizai iz upotrebe matematikih formula ili iz takvog privida u novijim etnolokim radovima. Nesumnjivo je tono da su se, u nekim sluajevima, uspjele odrediti brojane vrijednosti nekih konstanti. Tako, Kroeberova istraiva nja razvoju enske mode, koja oznauju datum u historiji strukturalnih prouavanja (Richardson i K r o eber, 1940); i neka druga, kojima emo govoriti poslije. N o , ipak, ne postoji nikakva nuna povezanost izmeu pojma mjera i onoga strukture. Strukturalna istraivanja pojavila su se u drutvenim znanostima kao indirektna posljedica nekih razvoja moderne matematike, koji su pridavali sve veu vanost kvalitativnom gleditu, udaljujui se tako od kvantitativne perspektive tradicionalne matematike. U raznim podrujima: matematikoj logici, teoriji skupova, teoriji grupa i topologiji, uvidjelo se da problemi koji ne doputaju metriko rjeenje ipak mogu biti podvrgnuti tonoj obradi. Podsjetimo se ovdje na
1

U toj stvari usp. V I I i V I I I pogl. ove knjige. 293

naslove

najvanijih

djela

za

drutvene

znanosti:

Theory

of Games and Economic Behavior, J. von Neumanna i

. Morgensterna (1944); Cybernetics, etc. N. Wienera (1948); The Mathematical Theory of Communication, C. Shannona i W. Weavera (1950).

d)

Mehaniki

modeli

statistiki

modeli

Posljednja distinkcija odnosi se na ljestvicu modela uspo reenu s ljestvicom fenomena. Model iji konstitutivni ele menti pripadaju ljestvici fenomena zvat e se mehani ki m o d e l a statistiki model iji elementi pripadaju jednoj drukijoj ljestvici. Uzmimo kao primjer brane zakone. U primitivnim drutvima, ovi zakoni mogu biti prikazani u obliku modela gdje nastupaju individuumi stvarno rasporeeni u srodnike klase ili u klanove; takvi su modeli mehaniki. U naem drutvu nemogue je poslu iti se o v o m vrstom modela, jer u njemu razni tipovi bra ka zavise od openitijih inilaca: dijeljenje primarnih i sekundarnih grupa kojima pripadaju mogui supruzi; drutvena fluidnost, mnogo informacija, itd. Da bi se uspjele odrediti konstante naeg branog sustava (to se jo nije pokualo), morale bi se, dakle, odrediti srednje veliine i pragovi: primjereni model bio bi statistike prirode. Izmeu dva oblika nesumnjivo postoje meusredinji. Tako izvjesna drutva (meu njima nae) upotrebljava ju mehaniki model pri odreivanju stupnjeva preblizog strodstva, a pouzdaju se u statistiki model u onome to se tie moguih brakova. Osim toga, isti fenomeni mogu pripadati dvoma tipovima modela, prema nainu kako se grupiraju meusobno ili s drugim fenomenima. Sus tav koji daje prednost braku unakrsnih bratia, ali gdje ova idealna formula odgovara stanovitoj proporciji samo prebrojenih [popisanih] brakova, zahtijeva, da bi bio objanjen na zadovoljavajui nain, ujedno mehani ki model i statistiki model. Strukturalna istraivanja bila bi od male koristi kad strukture ne bi bile prevodive u modele ija se formalna svojstva mogu usporeivati, nezavisno od elemenata koji ih sainjavaju. Zadatak strukturalista jest identificirati i izolirati nivoe stvarnosti koji imaju strateku vrijednost 294

sa stajalita na koje se on postavlja; drugim rijeima, koji mogu biti prikazani u obliku modela, ma kakva bila priroda ovih posljednjih. Katkada se, isto tako, mogu istodobno sagledati iste da tosti postavljajui se na razliita stajalita koja sva imaju strateku vrijednost, iako su modeli koji odgovaraju sva kome as mehaniki, as statistiki. Egzaktne i prirodne znanosti poznaju situacije ovoga tipa; tako teorija tijela u kretanju spada u mehaniku, ako su dotina fizika tije la malobrojna. Ali, kad se taj broj povea iznad odreenog reda veliine, treba pribjei termodinamici, to jest zamije niti prijanji mehaniki model statistikim modelom; i to premda je priroda fenomena ostala ista u oba sluaja. Situacije iste vrste esto se javljaju u humanim i dru tvenim znanostima. Uzmimo, na primjer, samoubojstvo: moe se sagledati u dvije razliite perspektive. Analiza individualnih sluajeva doputa da se konstruira ono to bi se moglo nazvati mehanikim modelima samoubojstva, ije elemente pruaju tip osobnosti rtve, njezina indivi dualna povijest, osobine primarne i sekundarne grupe iji je ona bila lan, i tako dalje; ali mogu se, isto tako, konstruirati statistiki modeli zasnovani na uestalosti samoubojstava u jednom danom razdoblju, u jednom ili vie drutava, ili pak u primarnim i sekundarnim grupa ma razliitih tipova, itd. Kakva god bila izabrana perspe ktiva, tako e se izolirati nivoi na kojima je strukturalno prouavanje samoubojstva znaajno; drugim rijeima, takvo da daje pravo na konstrukciju modela ije je uporeivanje mogue: 1. za mnoge oblike samoubojstava; 2. za razlina drutva, i 3. za razne tipove drutvenih fenome na. Znanstveni napredak ne sastoji se, dakle, samo u ot krivanju konstanti karakteristinih za svaki nivo, nego i u izoliranju jo neobiljeenih nivoa, gdje prouavanje danih fenomena zadrava strateku vrijednost. To se do godilo pojavom psihoanalize koja je otkrila sredstvo da se uspostave modeli koji odgovaraju jednom novom polju istraivanja: psihikom ivotu pacijenta uzetom u nje govoj totalnosti. Ova razmatranja e pomoi da se bolje shvati dvojstvo (htjeli bismo rei: kontradikcija) koja karakterizira stru kturalna prouavanja. Najprije se kane izolirati znaajni nivoi, to implicira tono rasijecanje fenomena. S ovog gle dita, svaki tip strukturalnih prouavanja tei za samo stalnou, nezavisnou u odnosu na sve druge, a takoer 295

u odnosu na istraivanje istih injenica, ali zasnovano na drugim metodama. Ipak naa istraivanja imaju samo jedan interes, koji j e : konstruirati modele ija su formalna svojstva, s gledita komparacije i eksplikacije, svedi va na svojstva drugih modela koji sami pripadaju razli itim stratekim nivoima. Tako se moemo nadati da e mo sruiti pregrade meu bliskim disciplinama i meu njima uspostaviti istinsku suradnju. Jedan primjer ilustrirat e ovu toku. P r o b l e m odnosa izmeu historije i etnologije bio je u novije vrijeme predmet mnogih diskusija. Usprkos kritikama koje su im bile upuene, 1 ja ostajem pri tome da pojam vremena nije u sreditu rasprave. Ali, ako dvije discipline ne ini razlinim jedna vremenita perspektiva koja pripada histo riji, u emu se sastoji njihova razlika? Da bi se odgovo rilo, valja se pozvati na primjedbe u prethodnom para grafu i vratiti historiju i etnologiju u krilo ostalih dru tvenih znanosti. Etnografija i historija razlikuju se, prije svega, od etnologije i sociologije utoliko ukoliko se dvije prve zasni vaju na prikupljanju i organiziranju dokumenata, dok dvije druge vie prouavaju modele konstruirane pola zei od ovih dokumenata i s pomou njih. U drugom redu, etnografija i etnologija respektivno odgovaraju dvjema etapama jednog istog istraivanja koje dolazi na kraju izlaganja do mehanikih modela, dok historija (i ostale discipline koje se obino klasiraju kao njoj p o m o n e ) dolazi do statistikih modela. Odnosi izmeu naih etiriju disciplina mogu se, dakle, svesti na dvije opozicije, jednu izmeu empirijskog promatranja i konstruiranja modela (kao onih to karakteriziraju po etni postupak), drugu izmeu statistikog ili mehanikog karaktera modela, razmotrenih s polazne toke. Uzmimo, U vezi s o v i m diskusijama, bit emo upueni na: C. L V I S T R A U S S , Histoire, et Ethnologie (I poglavlje o v e k n j i g e ) ; Race et Histoire, Paris, 1952; ovi radovi izazvali su kritike Ui komentare od strane C. L E F O R T a , l'Echange et la lutte des hommes, les Temps modernes, veljaa 1951; Socits sans histori et historicit. Cahiers internationaux de Sociologie, 12. sv. 7. godite, 1952; Jean P O U I L L O N a l'Oeuvre de ClaudeLviStrauss, les Temps modernes, srpanj 1956; Roger B A S T I D E a , Lvi-Strauss ou l'ethnographe la recherche du temps perdu. Prsence africaine, travanj-svibanj 1956; G. B A L A N D I E R a , Grandeur et servitude de l'ethnologue. Cahiers du Sud, 43. godite, br. 337, 1956.
1

296

dajui proizvoljno znak 4- prvom terminu, a znak drugom terminu, svake opozicije:

Na taj nain razumijemo kako se dogaa da se drutve ne znanosti, koje sve nuno moraju usvojiti jednu vreme nitu perspektivu, razlikuju po upotrebi dviju kategorija vremena. Etnologija se obraa mehanikom vremenu, to jest reverzibilnom i nekumulativnom: model jednog sustava patrilinearnog srodstva ne sadrava nita to odaje je li je on uvijek bio patrilinearan, ili mu je prethodio neki matrilinearni sustav, li pak itav niz oscilacija izmeu oba oblika. Nasuprot tome, vrijeme historije jest stati stiko: ono nije reverzibilno i doputa odreenu orijen taciju. Razvoj koji bi suvremeno talijansko drutvo vraao na rimsku republiku bio bi isto tako neshvatljiv kao i reverzibilnost procesa koji se tiu drugog zakona termo dinamike. Prethodna diskusija precizira distinkciju, koju je pre dloio Firth, izmeu pojma drutvene strukture gdje vri jeme ne igra nikakvu ulogu, i onoga drutvene organiza cije gdje je ono zvano da posreduje ( 1 9 5 1 , str. 4 0 ) . Isto vai za dugotrajnu raspravu izmeu podravatelja boasovskog antievolucionizma i g. Lesliea Whitea ( 1 9 4 9 ) . Boas i njegova kola naroito su se bavili mehanikim modelima gdje pojam evolucije nema heuristiku vrijednost. Ovaj pojam dobiva pun smisao na terenu historije i sociolo gije, ali uz uvjet da elementi na koje se odnosi ne budu 297

formulirani u terminima kulturalistike tipologije koja se iskljuivo koristi mehanikim modelima. Trebalo bi, naprotiv, shvatiti ove elemente na jednom dosta dubo kom nivou kako bi bilo sigurno da e ostati identini, kakav god da je kulturni kontekst gdje oni posreduju (kao geni, koji su identini elementi sposobni da se po javljuju u razliitim kombinacijama, iz kojih rezultiraju rasni tipovi, to jest statistiki modeli). Nuno je, napokon, da se mogu izraditi dugi statistiki nizovi. Boas i njegova kola imaju, dakle, pravo to ne prihvaaju pojam evolu cije: on nije znaajan na nivou mehanikih modela koji ma se oni iskljuivo koriste, a g. White ima krivo to zahtijeva da se nanovo uspostavi pojam evolucije, j e r uporno upotrebljava modele istoga tipa kao i njegovi protivnici. Evolucionisti bi lake popravili svoj poloaj kad bi pristali da zamijene mehanike modele statistikim modelima, to jest onima iji su elementi nezavisni od svojih kombinacija i ostaju identini kroz dovoljno du gako razdoblje 1 . Distinkcija izmeu mehanikog modela i statistikog modela drugaije je zanimljiva: omoguuje da se razjasni uloga komparativne metode u strukturalnim istraivanji ma. Radcliffe Brown i L o w i e , jedan i drugi su doveli do precjenjivanja ove uloge. Tako prvi pie (1952, str. 14): Teoretska sociologija obino se smatra induktivnom znanou. Indukcija je, naime, logiki postupak koji omoguuje da se izvedu openite postavke iz razmatranja posebnih primjera. Profesor Evans-Pritchard . . . katkad kao da misli kako logika metoda indukcije, koja se slu i komparacijom, klasifikacijom i generalizacijom, ne mo e biti primijenjena na ljudske fenomene i na drutveni i v o t . . . Sto se tie mene, ja smatram da se etnologija zasniva na komparativnom i sustavnom prouavanju velikog broja drutava. U jednoj prethodnoj studiji, Radcliffe-Brown govorio je u vezi s religijom (1945, str. 1): Eksperimentalna metoda primijenjena na sociologiju religije . . . pokazuje da moramo svoje hipoteze iskuati na dovoljnom broju razlinih religija ili posebnih religij skih kultova, od kojih je svaki sueljen s posebnim druUostalom, svakako se na taj nain razvija bioloki evolucionizam, u radovima J. B. S. Haldanea, G. G. Simpsona, itd. 298
1

tvom gdje se oni oituju. Jedan takav pothvat nadilazi sposobnosti jednog istraivaa; on pretpostavlja surad nju mnogih. U istom duhu, zapoinje L o w i e istiui (1948 a str. 3 8 ) d a j e etnoloka literatura prepuna tobonjih kore lacija koje nemaju nikakvu eksperimentalnu bazu; i inzistira na nunosti da se proiri induktivna baza naih generalizacija (1948 a, str. 68). Tako se ova dva autora slau da etnologiji treba dati induktivan temelj; u tome se oni odvajaju ne samo od Durkheima: K a d se neki zakon dokae dobro izvedenim eksperimentom, taj je dokaz univerzalno valjan (1912, str. 593), nego i od Goldsteina. K a o to se to ve primijetilo, on je naj lucidnije formulirao ono to bi se moglo nazvati pravi lima strukturalistike metode, postavljajui se na jedno dosta openito stajalite da ih uini valjanima, iznad ogranienog podruja za koje ih je najprije bio zamislio. Goldstein primjeuje da potreba da se pristupi detaljnom prouavanju svakog sluaja povlai za sobom, kao po sljedicu, ogranienje broja sluajeva koji e se moi raz matrati na taj nain. Ne riskira li se onda da se posvetimo odvie specijalnim sluajevima kako bismo mogli formu lirati, na isto tako restringiranom temelju, valjane zaklju ke za sve druge? On odgovara (1951. str. 25): Ova objek cija posvema ne poznaje stvarnu situaciju: ponajprije, akumulacija injenica ak veoma brojnih ne slui niemu ako su bile nepotpuno utvrene; ona nikad ne dovodi do spoznaje stvari kako se one upravo sad doga aju . . . Treba izabrati sluajeve koji doputaju da se donesu odluujui sudovi. Ali to tada bude utvreno u jednom sluaju, vait e isto tako za druge. Malo bi etnologa pristalo da prihvati ovaj zakljuak. Ipak, strukturalistiko istraivanje bilo bi uzaludno kad ne bismo bili potpuno svjesni Goldsteinove dileme: ili pro uavati brojne sluajeve, uvijek povrno i bez velikog rezultata; ili se odluno ograniiti na produbljenu ana lizu malog broja sluajeva, i tako dokazati da j e , na kraju prikaza, dobro izveden eksperiment ravan dokazu. Kako da se objasni ta privrenost tako brojnih etnolo ga komparativnoj metodi? Ne znai li to, i ovdje, da oni brkaju tehnike pogodne da se konstruiraju i prouavaju mehaniki i statistiki modeli? Durkheimova i Goldsteinova pozicija neoboriva je to se tie prvih: nasuprot tome, oevidno je da se ne moe napraviti statistiki model bez 299

statistika, drugim rijeima bez akumulacije veoma broj nih injenica. Ali, ak ni u tom sluaju metoda se ne mo e nazvati komparativnom: sakupljene injenice imat e vrijednost samo ako sve pripadaju jednom istom tipu. Uvijek se vraamo istoj odluci koja se sastoji u tome da se temeljito proui jedan sluaj, pa se jedina razlika odnosi na nain rasijecanja sluaja, iji e konstitutivni elementi biti (prema usvojenom obrascu) na ljestvici pro jektiranog modela ili na nekoj drugoj ljestvici. Do sada smo pokuali razjasniti neka naelna pita nja koja se tiu same prirode pojma drutvene strukture. Tako nam je lake pristupiti inventaru glavnih tipova istraivanja i pretresati neke rezultate.

II D R U T V E N A MORFOLOGIJA ILI STRUKTURE GRUPE

U ovom drugom odjeljku, termin ne oznauje drutvenu grupu, nego openitije, nain kako su fenomeni meu sobno grupirani. S druge strane, iz prvog odjeljka ovog reda proizlazi da strukturalna istraivanja imaju za pre dmet prouavanje drutvenih odnosa s pomou modela. N o , nemogue je pojmiti drutvene odnose izvan jedne zajednike sredine koja im slui kao sustav referencije. Prostor i vrijeme su dva sustava referencije koji omogu uju da se drutveni odnosi pomiljaju, zajedno ili zase bno. Ove dimenzije prostora i vremena ne mijeaju se s onima kojima se koriste druge znanosti. One se sastoje iz jednog drutvenog prostora i iz jednog drutvenog vremena, to znai da one nemaju drukija svojstva ne goli su svojstva drutvenih pojava koje ih ispunjaju. Prema svojoj posebnoj strukturi, ljudska drutva shva tila su ove dimenzije na veoma razliite naine. Etnolog ne smije, dakle, da se zabrinjava zbog obaveze u kojoj se moe nai da iskoristi tipove koje mu nisu uobiajni, pa ak i da ih izmilja radi trenutanih potreba. Ve se primijetilo da se vremeniti kontinuum pojavlju je kao reverzibilan ili orijentiran, prema nivou koji prua najveu strateku vrijednost, na koji se mora po300

staviti s gledita istraivanja koje se provodi. Mogu se javiti i druge mogunosti: vrijeme nezavisno od onog promatraeva, i neogranieno; vrijeme, funkcija vlastitog (biolokog) vremena promatraeva, i ogranieno; vrijeme koje se moe ili ne moe ralaniti na dijelove koji su sami meusobno homologni, ili specifini, itd. Evans-Pritchard pokazao je da se moe svesti na formalna svoj stva ovoga tipa kvalitativna, od promatraa povrno opaena heterogenost, izmeu njegova vlastitog vremena i vremena koja pripadaju drugim kategorijama: historiji, legendi ili mitu (1939, 1940). Ova analiza, inspirirana prou avanjem jednog afrikog drutva, moe se protegnuti na nae vlastito drutvo (Bernot i Blanchard, 1953). to se tie prostora, Durkheim i Mauss prvi su opisali varijabilna svojstva koja mu se mogu priznati kako bi se mogla interpretirati struktura velikog broja drutava zvanih primitivna (1901-1902). Ali na Cushingu su se a to se danas rado ne priznaje oni najprije inspirirali. Djelo Franka Hamiltona Cushinga doista svjedoi so ciolokoj otroumnosti i invenciji koje bi svojemu auto ru mogle pribaviti mjesto desno do Morgana meu ve likim preteama strukturalnih istraivanja. Praznine, netonosti otkrivene u njegovim opisima, sm prigovor koji mu se mogao uputiti to je naknadno interpreti r a o svoja zapaanja, sve se to svodi na opravdanije raz mjere kada se shvati da je Cushing manje nastojao kon kretno opisati drutvo Zuni negoli izraditi model (glaso vita podjela na sedam dijelova) koji omoguuje da se objasni njegova struktura i mehanizam njegova funkci oniranja. Drutveno vrijeme i drutveni prostor moraju se isto tako razlikovati prema ljestvici. Etnolog upotrebljava je dno makro-vrijeme i jedno mikro-vrijeme; jedan makro-prostor i jedan mikro-prostor. Strukturalna istra ivanja, potpuno opravdano, uzajmljuju svoje kategorije isto tako od prethistorije, arheologije i difuzionistike teorije, kao i od psiholoke topologije koju je osnovao Lewin, ili od Morenove sociometrije. Jer strukture istog tipa mogu biti povratne na veoma razlinim nivoima vre mena i prostora i nita ne iskljuuje da se jedan stati stiki model (na primjer, jedan od onih izraenih u sociometriji) ne pokae korisniji za konstruiranje analognog modela, primjenljivog na opu historiju civilizacija, nego301

li neki drugi direktno inspiriran injenicama uzetim iz toga jedinog podruja. Od nas je, prema tome, daleko ideja da su historijski i geografski razlozi bez vrijednosti za strukturalna pro uavanja, kako to jo smatraju oni koji se nazivaju funkcionalistima. Jedan funkcionalist moe biti potpuna opreka jednom strukturalisti; primjer Malinowskog tu je 1 da nas tom uvjeri. Obratno, djelo G. Dumezila i oso bni primjer A. L. Kroebera (tako strukturalistikog duha, iako se dugo posveivao prouavanju prostorne rasporeenosti) dokazuju da historijska metoda nije nikako ne spojiva sa strukturalistikim stavom. Ipak sinkronijski fenomeni pokazuju relativnu homo genost koja ih ini lakima za prouavanje negoli su to dijakronijski fenomeni. Ne iznenauje, dakle, da su najpristupanija istraivanja, u stvari morfoloka, ona koja se tiu kvalitativnih osobina drutvenog prostora, to jest naina kako se drutveni fenomeni rasporeuju na karti i konstanti koje proizlaze iz te rasporeenosti. U t o m po gledu su kola zvana ikaka i njezini radovi iz urbane ekologije bili stvorili velike prebrzo iznevjerene nade. Ekoloki problemi prodiskutirani su na jednom drugom zboru ovoga simpozija 2 , pa e se, dakle zadovoljiti da letimino odredim odnose koji postoje izmeu pojmova ekologije i drutvene strukture. U oba sluaja b a v i m o se rasporeenou drutvenih fenomena u prostoru, ali struk turalistika istraivanja imaju za predmet iskljuivo prostorne okvire ije su znaajke socioloke, to jest ne zavise od prirodnih inilaca kakvi su oni geoloki, klimatoloki, fiziografski, itd. Istraivanja zvana urbano-ekoloka, dakle, izuzetno su zanimljiva za etnologa: urbani prostor dovoljno je ogranien, i dosta homogen (u svakom pogledu, drukijem od drutvenog) da se njegova kvali tativna svojstva mogu izravno pripisati unutranjim i niocima, koji su ujedno formalnog i drutvenog podrijekla. Umjesto to se usmjerio na kompleksne zajednice gdje je teko respektivno imati na umu utjecaje izvana i
Rezimirano od ovog autora u D U M E Z I L (1949). Radi se poglavlju Human Ecology, autora M a r s t o n B A T E S a u: Anthropology ToDay, loc. cit., str. 700-713.
2 1

302

iznutra, moda bi postupio razboritije da se ograniio kao to je to bio uinio Marcel Mauss (1924-1925) na one male i relativno izolirane zajednice, koje su najee u iskustvu etnologa. Poznajemo neke studije te vrste, ali one rijetko nadilaze deskriptivni nivo: ili, kada to ine, to je uvijek nekako osobito bojaljivo. Nitko se nije oz biljno potrudio oko pitanja koje korelacije mogu posto jati izmeu prostorne konfiguracije grupa i formalnih osobina grupa koje zavise od drugih aspekata njihova drutvenog ivota. Ipak, mnogi dokumenti posvjedouju stvarnost i va nost takvih korelacija, poglavito u onome to se tie, s jedne strane, drutvene strukture i, s druge, prostorne konfiguracije ljudskih naseobina: sela ili logorita. Ali ograniujui se ovdje na Ameriku, podsjetit u da oblik logora Indijanaca iz Ravnica varira sa drutvenom orga nizacijom svakog plemena. Ista je stvar sa krunim ras poredom koliba, u selima Ge sredinjeg i istonog Brazi la. U oba sluaja rije je dosta homogenim regijama s lingvistikog i kulturnog gledita, i takvima gdje se raspolae potpunim nizom popratnih varijacija. Postavlja ju se drukiji problemi kad se usporeuju regije ili tipo vi razlinih naseobina, koji su jednaki razlinim drutve nim strukturama; tako krune konfiguracije sela Ge s jedne strane, i ona, paralelnih ulica, gradova Pueblo. U ovom posljednjem sluaju, moe se pristupiti ak dijakronijskom prouavanju, zahvaljujui arheolokim doku mentima, koji svjedoe interesantnim varijacijama. Po stoji li neki odnos izmeu prijelaza starih polukrunih struktura na sadanje paralelne strukture s jedne strane, i, s druge, prijenos sela sa dna doline na visoravni? I kako se zbila promjena u razdiobi nastambi izmeu razliitih klanova, koju mitovi opisuju kao veoma sistematinu, dok je ona, kako se sada ini, injenica sluaja? Ne tvrdim da prostorna konfiguracija sela uvijek odra ava drutvenu organizaciju kao neko ogledalo, ni da je odraava itavu. Bila bi to neobrazloena tvrdnja za ve liki dio drutva. Ali, ne postoji li neto zajedniko svima njima inae tako razlinim kada se konstatira jedan (makar nejasan) odnos izmeu prostorne konfiguracije i drutvene strukture? I, jo vie, izmeu onih gdje prostorna konfiguracija prikazuje drutvenu strukturu, kako bi to inio dijagram nacrtan na kolskoj ploi? Doista, stvari su rijetko kada tako jednostavne kako se 303

to ini. Pokuao sam pokazati na drugom mjestu 1 da plan sela Bororo ne izraava istinsku drutvenu strukturu, nego jedan model nazoan u uroenikoj svijesti, premda jc on iluzorne prirode i premda protuslovi injenicama. Tako posjedujemo sredstvo da prouavamo drutvene i mentalne fenomene polazei od njihovih objektivnih oitovanja, u j e d n o m poizvanjtenom i moglo bi se rei kristaliziranom obliku. N o , prilika za to ne prua se samo preko stabilnih prostornih konfiguracija kao to su planovi sela. Na isti nain mogu biti analizirane i kri tizirane nestabilne, ali povratne kofiguracije. Tako one koje zapaamo u plesu, ritualu 2 , itd. Pribliavamo se matematikom izrazu nainjui pitanje numerikih svojstava grupa, koja ine tradicionalno podru je demografije. V e nekoliko godina, ipak, istraivai doli s razlinih horizonata demografi, sociolozi, etno lozi nastoje da se udrue kako bi poloili temelje je dne nove demografije, koja bi se mogla nazvati kvalita tivnom: manje zauzeti kontinuiranim varijacijama unu tar ljudskih grupa, proizvoljno izoliranih iz empirijskih razloga, negoli znaajnim diskontinuiranostima izmeu grupa uzetih kao cjeline, i omeenih zbog te diskontinuiranosti. Ova sociodemografija, kako kae gica de Lestrange 3 , ve je na istoj nozi sa socijalnom antropologi j o m . M o g l o bi se dogoditi da jednog dana ona postane obavezno polazite svih naih istraivanja. Etnolozi se, dakle, moraju zanimati, vie negoli su to inili do sada, za demografska istraivanja strukturali stike inspiracije: ona Livieva formalnim svojstvima minimalnog izolata sposobnog da se perpetuira 4 ; ili ona, slina, Dahlbergova. Stvarni broj puanstava na kojima radimo moe biti veoma bliz Livievom minimumu, a katkad ak nii. Osim toga, postoji stanovit odnos izme1 Drutvene strukture sredinjeg i istonog Brazila; posto je li dualistike organizacije? Odnosno, V I I i V I I I pogl. ove knjige. 2 Vidi na primjer, figure jednog rituala u raznim eta pama njegova odvijanja, kako su bile kartografirane u: A. C. FLETCHER, The Hako: a Pownee Ceremony, 2 2 Annual Report, Bureau of American Ethnology, I I , 1904. 3 1951.
n d

1940-1941. i 1949.

304

u naina funkcioniranja i trajnosti jedne drutvene strukture i stvarnog broja puanstva. Nema li formalnih svojstava grupa koje bi bile izravno funkcija apsolutne cifre puanstva bez svakoga drugog obzira? U sluaju pozitivnog odgovora, trebalo bi zapoeti odreujui ova svojstva i dajui im jedno mjesto, prije negoli se potra e druge interpretacije. Zatim e se razmotriti numerika svojstva koja ne pripadaju dotinoj grupi i njihovim odnosima, razmjerno tome koliko jedne i druge oituju znaajne diskontinuiranosti. U tom su pogledu dva pravca istraivanja od ve likog interesa za etnologa. I Ona koja se odnose na famozni zakon urbane so ciologije zvan rank-size, koji doputa da se, za odreenu cjelinu, ustanovi korelacija izmeu apsolutne veliine gradova (ocijenjene prema broju puanstva) i poloaja svakoga u jednoj ureenoj cjelini, i izgleda ak, da se izvede jedan od elemenata polazei od drugog 1 . II Radovi nekih francuskih demografa, zasnovani na Dahlbergovom dokazivanju da se apsolutne dimenzije nekog izolata mogu izraunati prema uestalosti krvnosrodnikih brakova (Dahlberg, 1948). Sutter i Tabah (1951) takoer su uspjeli izraunati srednju veliinu izo lata za sve nae departmane, uinivi u isto vrijeme etno logu pristupanim kompleksan brani sustav jednog mo dernog drutva. Tako se uvia da je mrea individuuma odreena meubranim odnosima i u jednom moderJedan specijalist za kazalite nedavno mi je priao da se Louis Jouvet v o l i o uditi to svaka dvorana prima, svaku veer, priblino svu publiku koja m o e u nju stati: da jedna dvorana za 500 gledalaca ima o k o 500 posjetilaca, a jedna za 2000, taj b r o j , a da nikad nije izostalo m n o g o svijeta u najmanjoj i da najvea nije nikada bila tri etvrtine prazna. Ova prestabilirana harmonija bila bi, naime, neobjanjiva kad bi, u svakoj sali, sva mjesta bila jednako vrijedna. A l i kako manje dobra postaju ubrzo mrska, dolazi do izraaja regulatorni efekt, j e r ljubitelji v o l e doi neki drugi dan, ili u neku drugu dvoranu, tako da ostaju samo loa mjesta. B i l o bi interesantno istraiti nije li fenomen istog tipa kao onaj ranksize law. Uzevi openito, prouavanje kazalinog fenomena s jednog kvantitativnog gledita: odnos broja dvorana i nji hovih respektivnih dimenzija s veliinom gradova i krivulja njihovih prihoda, itd., pruilo bi z g o d n o i do sada zanemare no sredstvo da se razjasne, g o t o v o kao u laboratoriju, dijkronijski i sinkronijski, neki temeljni problemi drutvene morfologije.
20 Strukturalna antropologija
1

305

nom drutvu mnogo nie veliine negoli bi se to m o g l o pretpostaviti: jedva deset puta vee od one najmanjih drutava zvanih primitivna, to jest istoga reda veliine. Treba li odatle zakljuiti da su meubrane mree gotovo konstantne, kao apsolutna veliina, u svim ljudskim dru tvima? U sluaju pozitivnog odgovora, kompleksa pri roda jednog drutva proizlazila bi manje iz irenja pri mitivnog izolata, negoli iz integracije relativno stabilnih izolata u sve opsenije cjeline, ali karakterizirane drugim tipovima drutvenih veza (ekonomskim, politikim, intele ktualnim). Sutter i Tabah isto su tako pokazali da se najmanji izolati ne susreu iskljuivo u zabaenim podrujima, kao to su planinske zone, nego i (pa ak i vie) u veli kim gradskim sreditima ili u njihovu susjedstvu: departmani Rone (s L y o n o m ) , ironde (s Bordeauxom), i Sene (s Parizom) nalaze se na kraju liste s izolatima od 740, 910 i 930 osoba, respektivno. U departmanu Sene, koji se praktiki stapa s parikom aglomeracijom, omjer krvnosrodnikih brakova vii je negoli u bilo kojem od 15 seoskih departmana koji ga okruuju. Sve je to bitno, jer etnolog se moe nadati, zahvaljuju i svojim radovima, da e u jednom modernom i kom pleksnom drutvu nai manje jedinice, iste prirode kao i one koje najee prouava. No ipak, demografska me toda mora biti upotpunjena jednim etnolokim gledi tem. Apsolutna veliina izolata ne iscrpljuje problem; isto tako e se morati odrediti duinu branih ciklusa. Makar se pazilo na sve omjere, jedan mali izolat moe se sastojati iz mree velikih ciklusa (istog reda veliine kao sam izolat); a jedan veliki izolat moe biti nainjen (otprilike kao oko [ r u p a ] u mrei) iz kratkih ciklusa 1 . Ali tada postaje neophodno da se sastave genealogije, to e rei da demograf, ak ni strukturalistiki, ne moe biti bez etnologa. Ova suradnja moe pomoi da se razjasni jedan drugi problem, onaj teoretski. Rije je rasponu i valjanosti pojma kulture, koji je dao povod za ive diskusije izmeOve situacije respektivno odgovaraju brakovima matrilateralnog tipa (dugi ciklusi) ili patrilateralnog (kratki ciklusi). Usp. tome les Structures lmentaires de la parent X X V I I pogl. Ovaj primjer jesno ukazuje da isto kvantita tivni razlozi nisu dovoljni. Valja im dodati prouavanja struktura, koje su kvalitativno razline. 306
1

u engleskih i amerikih etnologa u toku ovih poslje dnjih godina. Bavei se naroito prouavanjem kulture, nisu li etnolozi s one strane Atlantika kako je to pi sao Radcliffe-Brown samo reificirali jednu apstrak ciju? Za engleskog uitelja, ideja evropske kulture jest apstrakcija, isto tako kao i kultura koja pripada nekom afrikom plemenu. Postoje samo ljudska bia, povezana jedna s drugima neogranienim nizom drutvenih odno sa (Radcliffe-Brown, 1940 b ) . Promaena prepirka, odgo vara L o w i e (1942, str. 520-521). Ipak, ne toliko promaena, jer prepirka ponovno izbija. S ovog gledita, bilo bi sasvim uputno staviti pojam kulture na isti plan kao i genetiki i demografski pojam izolata. Kulturom nazivamo svaku etnografsku cjelinu ko ja, sa gledita istraivanja, pokazuje, u odnosu na druge, znaenjske razlike. Ako se nastoje odrediti znaenjske razlike izmeu Sjeverne Amerike i Evrope, tretirat e se kao razline kulture; ali pretpostavivi da se interes usmjeruje na znaenjske razlike izmeu recimo Pa riza i Marseja, ove dvije urbane cjeline privremeno e mo i biti konstituirane kao dvije kulturne jedinice. K a k o posljednji predmet strukturalnih istraivanja jesu kon stante vezane uz ove razlike, to se vidi da pojam kulture moe odgovarati jednoj objektivnoj stvarnosti, ipak osta jui funkcija dotinog tipa istraivanja. Jedan isti skup individuuma, pod uvjetom da je objektivno dan u vre menu i u prostoru, istodobno pripada mnogim sustavima kulture: univerzalnom, kontinentalnom, nacionalnom, po krajinskom, mjesnom, itd.; i obiteljskom, profesionalnom, konfesionalnom, politikom, itd. U praksi, ipak, ovaj nominalizam ne moe se provesti do kraja. Naime, termin kultura upotrebljiva se da bi se regrupirala cjelina znaenjskih razlika ije se granice, ka ko dokazuje iskustvo, priblino podudaraju. to o v o po dudaranje nije nikad apsolutno, i to se ono nikad ne dogaa istodobno na svim nivoima, to nas ne smije ome sti da se koristimo pojmom kulture; on je fundamenta lan u etnologiji i ima istu heuristiku vrijednost kao i onaj izolata u demografiji. Logiki, oba pojma istog su tipa. Uostalom, sami nas fiziari hrabre da zadrimo po j a m kulture, jer N. Bohr pie: Tradicionalne razlike ljud skih kultura nalikuju, u mnogo pogleda, razlinim, ali ekvivalentnim, nainima prema kojima moe biti opisano fiziko iskustvo (1939, str. 9). 307

I I I D R U T V E N A STATIKA. I L I STRUKTURE KOMUNIKACIJE Jedno drutvo sainjeno je od individuuma i grupa to meusobno komuniciraju. Meutim, prisutnost ili odsu tnost komunikacije ne moe biti definirana na apsolutan nain. Komunikacija ne prestaje na granicama drutva. Prije negoli krutim granicama, rije je pragovima, oznaenim slabljenjem ili deformacijom komunikacije, i gdje ne iezavajui, ova prolazi kroz najnii nivo. Ta je situacija dovoljno znaajna da je puanstvo (vani kao i unutra) biva svjesno. Omeenje jednog drutva ipak ne ukljuuje da je ova svijest jasna, uvjet ispunjen samo u sluajevima dovoljne sreenosti i dovoljne stabilnosti. U svakom drutvu, komunikacija se obavlja bar na tri nivoa: razmjena ena; razmjena dobara i usluga; razmje na poruka. Prema tome, prouavanje sustava srodstva, ono ekonomskog sustava i ono lingvistikog sustava poka zuju stanovite analogije. Sva tri spadaju u podruje iste metode; razlikuju se samo po stratekom nivou na ko jemu svako izabire da se situira u jednom zajednikom univerzumu. M o g l o bi se ak dodati da pravila srodstva i braka odreuju etvrti tip komunikacije: onaj gena izmeu fenotipa. Kultura se, dakle, ne sastoji samo u oblicima komunikacije koji j o j navlastito pripadaju (kao jezik), nego i i moda osobito u pravilima primjen ljivim na sve vrste igara komunikacije, zbivale se one na planu prirode ili na planu kulture. Netom iznesena analogija izmeu sociologije srodstva, ekonomske i lingvistike znanosti, puta da postoji raz lika izmeu tri odgovarajua naina komunikacije: oni ne pripadaju istoj ljestvici. Razmotreni s obzirom na omjer komunikacije za jedno dano drutvo, meusobni brakovi i razmjena poruka jedni od drugih razlikuju se, to se tie reda veliine, gotovo kao gibanja velikih molekula dviju ljepljivih tekuina to s pomou osmoze prolaze kroz teko propusnu stijenku koja ih razdvaja i onih elektrona emitiranih katodnim cijevima. K a d se s braka prelazi na govor, ide se od komunikacije sporog ritma do jedne druge, veoma brzog ritma. Lako objanjiva razlika: u braku su objekt i subjekt komunikacije gotovo iste pri roda (ene i ljudi, respektivno); dok se u govoru onaj tko govori nikada ne stapa sa svojim rijeima. Uvijek smo. 308

dakle, pred dvostrukom opozicijom: osoba i simbol; vri jednost i znak. Tako se bolje razumije meusredinji po loaj ekonomskih razmjena u odnosu na dva druga obli ka: dobra i usluge nisu osobe (kao ene); ali za razliku od fonema, to su jo vrijednosti. No ipak, premda nisu potpuno, ni simboli, ni znakovi, ovjeku trebaju simboli i znakovi kako bi ih razmjenjivao im ekonomski sustav dostigne jedan izvjestan stupanj sloenosti. Iz naeg naina poimanja drutvene komunikacije pro izlaze tri reda razmatranja: 1. Odnosi izmeu ekonomske znanosti i prouavanja drutvene strukture mogu se bolje definirati. Do sada su etnolozi pokazivali mnogo nepovjerenja prema eko nomskoj znanosti. I to, usprkos uskim vezama koje su se javljale izmeu dvije discipline svaki put kada se na stojao uspostaviti neki odnos. Od novatorskih radova Maussa (1904-1905, 1923-1924) do knjige Malinovvskog po sveen kula(-i) (1922) njegova remek-djela sva istra ivanja su pokazala da etnoloka teorija otkriva, zahvalju jui analizi ekonomskih injenica, neke od najljepih pravilnosti koje valja drati na umu. Ali sama atmosfera u kojoj se razvijala ekonomska znanost morala je odbijati etnologa: puna sukoba meu doktrinama, proeta nadutou i ezoterizmom. Odatle osjeaj da se ekonomska znanost nadasve zadovoljavala apstrakcijama. Kakva je mogla biti veza izmeu konkre tne egzistencije stvarno opaljivih ljudskih grupacija i pojmova kao to su vrijednost, korist i profit? Nova formulacija ekonomskih problema koju su izlo ili von Neumann i Morgenstern (1944) morala bi, napro tiv, potaknuti ekonomiste i antropologe na suradnju. Po najprije, i makar ekonomska znanost tei kod ovih autora za rigoroznim izrazom, njezin se predmet ne sastoji u ap straktnim pojmovima, nego u individuumima ili konkre tnim grupama, koji se oituju u empirijskim odnosima kooperacije ili natjecanja. K o l i k o god to zbliavanje mo e izgledati neoekivano, ovaj formalizam tako se pridru uje stanovitim aspektima marksistike misli 1 .
1 o v o m zbliavanju nije se govorilo u originalnom tekstu ovog saopenja, ali o n o je bilo izloeno u toku diskusije koja je uslijedila. Mi smo se zatim njime ponovno bavili u jednom lanku: ovjekova matematika, uvod u poseban broj Bulletin international des Sciences sociales: Les mathmatiques et les sciences sociales, t. VI n 4, 1955, Unesco, Paris.

309

U drugom redu, i iz istog razloga, ovdje prvi put nala zimo mehanike modele koji pripadaju tipu onih kojima se koriste na veoma razliitim podrujima etnologija i logika, i koji su pogodni da poslue kao posrednik izme u jedne i druge. Modeli von Neumanna proizlaze iz teorije igara, ali su slini onima to ih etnolozi upotreblja vaju u pitanjima srodstva. Kroeber je ve na drugom mje stu usporedio izvjesne drutvene institucije s igrama mar ljive djece (1942, str. 215). Istinu govorei, postoji velika razlika izmeu drutve nih igara i branih pravila: prve su zamiljene da se omo gui svakom igrau da postigne, u svoju korist, najvea mogua diferencijalna odstupanja, polazei od jedne u poetku dane statistike pravilnosti. Brana pravila dje luju u obratnom smjeru: ponovno uspostaviti statisti ku pravilnost, usprkos diferencijalnim vrijednostima ko je se oituju meu individuumima i generacijama. M o g l o bi se rei da druga sainjavaju preokrenute i g r e , to ih ne spreava da budu podlone prosuivanju po istim metodama. Uostalom, u oba sluaja, kada su jednom utvrena pra vila, svaki individuum ili grupa pokuava igrati igru na isti nain, to jest kako bi poveao svoje vlastite probitke na utrb drugih. To e se, na planu braka, ostvariti stjeui vie ena, ili suprugu vrijednu zavisti, prema estetskim, drutvenim ili ekonomskim kriterijima. Jer formalna sociologija ne zaustavlja se na vratima romantinosti; ona kroz njih prolazi, bez bojazni da se izgubi u labirintu sentimenata i ponaanja. N i j e li von Neumann izloio matematiku teoriju jednog tako sup tilnog i, m o g l o bi se smatrati, tako subjektivnog pona anja kao to je blef u pokeru (von Neumann i Morgen stern, 1944, str. 186-219)? 2. A k o se smijemo nadati da e se socijalna antropolo gija, ekonomska znanost i lingvistika jednog dana udru iti, kako bi utemeljili zajedniku disciplinu koja e biti znanost komunikaciji, priznajmo ipak da e se ona konstituirati, prije svega, u pravilima. Ova pravila nezavi sna su od prirode partnera (individuuma ili grupa) koji ma ona propisuju igru. K a k o to kae von Neumann (op. cit., str. 49): I g r a se sastoji u skupu pravila koja je opiMi smo to pokuali uiniti na drugom mjestu. Usp. Race et Histoire, Paris, Unesco, 1952. 310
1

suju. Moi e se isto tako uvoditi drugi pojmovi: partija, 1 potez, izbor i strategija . Sa ovog gledita, priroda je igra a sporedna, to ukljuuje da valja samo znati kad jedan igra moe izabrati i kad on to ne moe. 3. Tako se uvode, u prouavanje srodstva i braka, kon cepcije proizale iz teorije komunikacija. I n f o r m a c i j a jednog branog sustava jest funkcija mnogih alternativa kojima raspolae promatra kako bi odredio brani sta tus (to jest onaj mogueg, zabranjenog ili dodijeljenog branog druga) bilo kojeg individuuma, s obzirom na odreenog pretendenta. U sustavu egzogamskih polovi ca, ova informacija jednaka je jedinici. U jednoj austral skoj tipologiji, ona biva pomnoena logaritmom broja branih klasa. Teoretski sustav panmiksije (gdje bi sva tko mogao uzeti za branog druga bilo koga) ne bi poka zivao nikakvu redundanciju, j e r bi svaki brani izbor bio nezvisan od svih ostalih. Obrnuto, brana pravila sai njavaju redundanciju dotinog sustava. Isto tako bi se mogao izraunati postotak slobodnih izbora (ne apsolu tno nego s obzirom na izvjesne po pretpostavci traene uvjete) koji se deavaju u nekom danom branom pu anstvu, i odrediti numeriku vrijednost njegovoj relati vnoj i apsolutnoj entropiji. Otada e se otvarati jedna druga mogunost: obraanje statistikih modela u mehanike modele i obratno. to je isto kao da se kae da e biti zasut jarak izmeu de mografije i etnologije i da e se raspolagati teoretskom bazom za predvianje i akciju. Neka nae vlastito dru tvo poslui kao primjer: u njemu slobodan izbor branog druga ograniavaju tri faktora: a) stupnjevi preblizog srodstva; b) dimenzije izolata; c) pravila dopu tenog ponaanja koja ograniavaju relativnu uestalost stanovitih izbora unutar izolata. S pomou ovih podata ka moe se izraunati informacija sustava, to jest pre tvoriti jedan slabo organiziran i bitno na prosjecima za snovan brani sustav u jedan mehaniki model, uspore div s itavim nizom mehanikih modela branih pravila, u drutvima jednostavnijim od naeg. Isto tako, i upuujui nas specijalnije na ove posljednje, statistiko prouavanje branih izbora jednog dovoljno velikog broja individuuma, omoguilo bi da se rijee kontraverzni problemi, takvi kao to je broj branih kla sa australskog plemena krivo nazvanog Murngin, pro cijenjen, prema autorima, na 32,7, manje od 7,4 i 3, prije 311

negoli su nova istraivanja odluila u korist posljednje 1 cifre . Dovde sam se trudio da procijenim eventualan doprinos nekih matematikih istraivanja etnologiji. Glavna korist kojoj se od njih moemo nadati sastoji se, to smo vidje li, u uinjenoj nam ponudi jednog objediniteljskog poj ma pojma komunikacije zahvaljujui kojemu e se moi konsolidirati u samo jednoj disciplini istraiva nja koja se smatralo veoma razlinima, i dobiti izvjesna teoretska i metodoloka orua neophodna za napredak u ovom smjeru. Nainjem sada jedan drugi problem: da li je drutvena antropologija u stanju koristiti ove instru mente, i kako? U toku posljednjih godina, ona se poglavito zanimala injenicama srodstva. Tako je priznala genij Lewis Morgana iji su Systems of Consanguinity and Affinity of Human Family (1871) istodobno utemeljili drutvenu antropologiju i prouavanja srodstva, objanjavajui za to prva mora pridati toliku vanost drugima. Od sviju drutvenih injenica, one koje se tiu srodstva i braka oituju u najviem stupnju trajne, sistematske i nepre kidne znaajke ak i u promjeni, koje se mogu zahva titi znanstvenom analizom. Ovi Morganovim razmatra njima dodajemo da je podruje srodstva ono koje navla stito pripada etnologu u velikom carstvu komunikacije. Usprkos razvoju prouavanja srodstva, ne treba pri krivati da je naa dokumentacija vrlo tanana. Ako se zanemaruje historiju da bi se dalo iskljuivu vanost sa danjosti, ljudski univerzum nesumnjivo bi brojao, joS nedavno, 3 do 4000 razlinih drutava; ali Murdock ocje njuje da mi m o e m o govoriti samo 250, to je po moje mu miljenju jo veoma optimistian broj. N i j e se, dakle, dosta radilo? I l i , nije li to, naprotiv, posljedica one induktivne iluzije na koju smo ranije ukazali? Bes korisno se trudilo oko previe kultura, nastojalo se go milati brojne i povrne informacije, i konano se uvia da su mnoge neupotrebljive. Neki vie vole prouavati malobrojne regije, gdje je informacija dovoljno esta i kompaktna. Drugi ire lepezu; drugi jo trae neko srednje rjeenje.
1

Usp. kasnije, str. 336 i dalje.

312

Sluaj Pueblo frapantan je: za malo regija svijeta bi se nalo tako veliko obilje dokumenata, i isto tako sumnjive kvalitete. Kadto se osjetimo oajnima pred tako golemim materijalom to su ga nagomilali Voth, Fewkes, porsey, Parsons i donekle Stevenson: on je jedva upotrebljiv, njegovi autori tako su se svojski dali na sabiranje informacija, ne pitajui se to one znae, i naroito, uzdravajui se od hipoteza koje su jedine mogle pomoi da se kontroliraju. Sa Lowieem i Kroeberom situacija se sretno izmijenila; ali su stanovite upljine nepopravljive. Tako, nedostatak statistikih podataka brakovima, to bi se mogli sakupiti kroz pola stoljea. Ipak, jedan novi rad Freda Eggana (1950) dobro je poka zao to se moe oekivati od intezivnih iscrpnih proua vanja, iji je predmet ogranieno podruje. On analizira bliske oblike, od kojih svaki zadrava strukturalnu pra vilnost, premda pokazuju, jedni spram drugih, diskontinuitete koji postaju znaenjski kad se usporede s homolognim diskontinuitetima, ali pripadaju drugim pod rujima, kao to su klanska organizacija, brana pravila, ritual, religijska vjerovanja, itd. Ova zaista galileovska 1 metoda doputa, nadajmo se, da emo, jednog dana, dostii nivo analize gdje e dru tvena struktura biti na istoj nozi s drugim tipovima struktura: mentalnom, i osobito lingvistikom. Da se ogra niimo na jedan primjer: srodniki sustav Hopi poziva se na tri modela razlinih vremena: 1. prazna, statina i reverzibilna dimenzija, koju ilustriraju rodovi oeve majke i majina oca, gdje se identini termini mehaniki opetuju du generacija; 2. progresivno, nereverzibilno vri jeme, u liniji (enskog) Ego sa sekvencijama tipa: baka > majka > sestra > dijete > unue; 3. valovito, cik liko, reverzibilno vrijeme u rodu (mukoga) Ego definira no neprekidnom naizmjeninou izmeu dva termina: sestra i dijete i sestra, respektivno. Ove su tri dimenzije pravolinijske. Sve one zajedno suprotstavljaju se krunoj strukturi (enskoga) Ego kod grupe Zuni, gdje se tri termina: majina majka (ili kerina ki), majka, ki, nalaze rasporeena u zatvorenom prste nu. Ovoj klauzuri sustava odgovara, kod Zuni, za
1 To jest ona koja nastoji odrediti popratne varijacije umje sto da, na aristotelovski nain, ide za jednostavnim indukti vnim korelacijama.

313

ostale rodove, veliko siromatvo terminologije, koliko u onome to se odnosi na porodini krug toliko u distinkcija ma koje se prave unutar njega. Kako prouavanje aspekata vremena spada i u lingvistiku, to se neposredno postav lja pitanje odnosu izmeu lingvistikog i genealokog oblika 1 . Antropologija bi bila vie uznapredovala da su se njezini zastupnici uspjeli sloiti oko smisla pojma strukture, oko njegove upotrebe i metode koju on implicira. T o , na alost, nije sluaj, ali se moe nai neka utjeha i neko ohrabrenje za budunost, konstatirajui da je bar mogue shvatiti razilaenja i njihov domaaj. Pokuajmo, dakle, brzo skicirati najrairenija shvaanja, usporeujui ih s onim koje je bilo izneseno na poetku ovoga poglavlja. Termin drutvena struktura neposredno doziva u sjeanje ime A. R. Radcliffe-Browna. 2 Njegovo djelo zacije lo se ne ograniava na prouavanje srodnikih sustava; ali on je odabrao ovaj teren kako bi formulirao svoje me todoloke koncepcije u terminima u kojima bi ih mogao potpisati svaki etnolog. K a d prouavamo srodnike susta ve, primjeuje Radcliffe-Brown, mi si odreujemo slijede e zadatke: 1. izraditi sistematinu klasifikaciju; 2. shvatiti crte vlastite svakom sustavu: a) bilo dovodei svaku crtu u vezu s jednom organiziranom cjelinom; b) bilo raspoznajui u njoj jedan poseban primjer nekog razreda ve identifi ciranih fenomena; 3. napokon, doi do valjanih generaliza cija prirodi ljudskih drutava. I evo njegovog zakljuka: Analiza nastoji svesti razlinost (2 ili 300 srodnikih sustava) na jedan poredak, ma kakav on mogao biti. Iz razlinosti, moe se, naime, raspoznati generalne principe, u ogranienom broju, koji se primjenjuju i kombiniraju na razne naine (1941, str.17). Ovom lucidnom programu ne mora se nita dodati, nego samo naglasiti da ga je Radciliffe-Brown egzaktno primi jenio na svoje prouavanje australskih sustava: sakuplja jui izvanredno mnotvo informacija; uvodei red tamo gdje je bio samo kaos; definirajui bitne pojmove, kao to su oni ciklusa, para i para-muko-ensko. N j e g o v o
1 Usp. u ovom zborniku, I I I i IV poglavlje gdje se ovaj pro blem opirnije obrauje. 2 Umro 1955.

314

otkrie sustava Kariera, u tono odreenoj regiji i sa svim znaajkama koje je on postulirao ak prije negoli su se pokazale u Australiji, ostat e, u historiji struktura listike misli, kao znamenit deduktivni uspjeh (1930 1931). Radcliffe-Brownov uvod u African Systems of Kin ship and Marriage ima drugih zasluga: ovaj istinski traktat srodstvu kao redukcija poduzima da zapadne sustave (uzete u njihovim najstarijim oblicima) integrira u jednu opu teoriju. Ostale Radcliffe-Brownove ideje (poimence one u vezi s homologijom terminologije i stavo v a ) bit e pokazane poslije. Poto sam podsjetio na tituluse slave Radcliffe-Browna, m o r a m naglasiti da on drutvenim strukturama stvara razlinu koncepciju od one iznesene u ovom radu. Pojam strukture njemu se ukazuje kao meusredinji pojam izmeu onih drutvene antropologije i biologije: Postoji prava i znaajna analogija izmeu organske strukture i drutvene strukture (1940 b, str. 6). Umjesto da uzdie nivo prouavanja srodstva do teorije komunikacije, kao to sam ja predloio da se to uini, Radcliffe-Brown ga svodi na onaj deskriptivne morfologije i deskriptivne fi ziologije (1940 b, str.10). Ostaje tako vjeran naturalistikoj inspiraciji engleske kole. Kada su ve Keorber i Lowie pctcrtali umjetni znaaj srodnikih i branih pravila, Radcliffe-Brown je ustrajao u uvjerenju (koje je dijelio s Malinowskim) da su bioloke veze, istodobno, poetak i model sviju tipova porodinih veza. Iz ovog naelnog stava proistjeu dvije konzenkvencije. Radcliffe-Brownova empiristika pozicija objanjava nje govo zaziranje od toga da jasno razlikuje drutvenu struk turu i drutvene odnose. U stvari, svako njegovo djelo svodi drutvenu strukturu na sveukupnost drutvenih odnosa postojeih u jednom danom drutvu. On je nesum njivo katkada skicirao distinkciju izmeu strukture i strukturalnog oblika. Ali uloga koju on daje ovom posljed njem pojmu je isto dijakronijska. U teoretskom milje nju Radcliffe-Browna, njezino djelovanje spada meu ona najslabija (1940 b, str. 4). Sama distankcija postala je predmet Fortesove kritike, koja je mnogo pridonijela da se u naa istraivanja uvede jedna druga opozicija, strana Radcliffe-Brownovom miljenju, i kojoj, vidjelo se, ja pridajem veliku vanost: ona izmeu modela i stvar nosti: Struktura ne moe biti izravno shvaena u 'kon kretnoj realnosti'... K a d idemo za time da definiramo 315

neku strukturu, postavljamo se, moglo bi se rei, na nivo gramatike ili sintakse, a ne na nivo govornog j e z i k a (For tes, 1949, str. 56). U drugom redu, izjednaivanje, koje predlae RadcliffeBrown, drutvenih struktura s drutvenim odnosima, potie ga da prvu rastavi na elemente snimljene s oblika najjednostavnijeg odnosa to se moe zamisliti, onoga izmeu dvije osobe: Srodnika struktura b i l o kojeg drutva sastoji se u neodreenom broju dvojnih odnosa... U jednom australskom plemenu, svaka drutvena struktura svodi se na mreu odnosa ovoga tipa, od kojih svaki povezuje jednu osobu s nekom drugom... (1940 b, str. 3). Da li ovi dvojni odnosi doista konstituiraju prvu materiju drutvene strukture? Nisu li oni radije osta tak dobiven idealnom analizom jedne prije postoje e strukture, ija priroda je sloenija? ovom metodolokom problemu, mnogo bi nas mogla nauiti strukturalna lingvistika, Bateson i M e a d radili su u pravcu koji je naznaio Radcliffe-Brown. I p a k , ve u Naven (1936), Bateson je nadiao nivo istih dvojnih odnosa, jer je iao za tim da ih klasira u kategorije, doputajui tako da u drutvenoj strukturi i m a neto drugo i vie negoli sami odnosi: to, dakle, ako ne struk tura, postavljena prije odnosa? Napokon, dvojni odnosi, kako ih shvaa Radcliffe-Bro wn, tvore lanac koji moe biti beskonano produivan dodavanjem novih odnosa. Odatle zazor naega autora da obrauje drutvenu strukturu kao jedan sustav. U o v o j vrlo vanoj toki, odvaja se, dakle, od Malinowskog. N j e gova filozofija temelji se na pojmu kontinuuma; ideja diskontinuiteta uvijek mu je ostala strana. Tako se b o l j e razumije njegovo, ve zabiljeeno, neprijateljtvo prema pojmu kulture i njegova ravnodunost spram p o u k a ling vistike. Neusporedivi promatra, analitiar i klasifikator, Radcliffe-Brown esto zakazuje kad eli biti teoretiar. Zadovoljava se labavim formulama, loe prikrivajui petitio principii. Da li se uistinu objasnilo zabrane braka, po kazujui kako one pomau dotinim srodnikim sustavima da se kontinuirano odravaju. (Radcliffe-Brown 1949 b)? Mogu li se vane crte sustava zvanih Crow-Omaha u pot punosti tumaiti prema pojmu roda (id., 1941)? I m a o bih povoda da izrazim druge sumnje. Ali ve ova pitanja 316

objanjavaju zato je djelo Radcliffe-Browna, usprkos svojoj bitnoj vanosti, moglo biti tako otro kritizirano. Za Murdocka bi se Radcliffe-Brownove interpretacije svodile na verbalne apstrakcije, podignute do prvih uzro ka (1949, str. 121). L o w i e se izraava gotovo na isti nain (1937, str. 224-225). N o v a prepirka izmeu Radcliffe-Browna (1951) s jedne strane, Lawrencea i Murdocka s druge (1949) skoro je samo od historijskog interesa, ali ona j o raznjanjava metodoloke pozicije ovih autora. Oko 1949, raspolagalo se dobrim opisom koji je dao L l o y d Warner (1930-1931, 1937 a) sustavu australskog srodnikog sus tava koji se jo naziva Murngin 1 ; neke neizvjesnosti meu tim postoje, osobito to se tie klauzure sustava, koju postulira hipoteza (budui da je sustav opisan kao neprelazan) ali koju je praktiki nemogue provjeriti. Upadljivo je konstatirati da za Radcliffe-Browna prob lem ne postoji. Ako se svaka drutvena organizacija svodi na konglomerat odnosa osoba prema osobi, sustav je beskonano rastezljiv: za svakog mukog individuuma ima, bar teoretski, neka ena koja e s njime biti u odnosu keri majina brata (tip supruge propisan u dru tvu koje je u pitanju). No ipak, problem iskrsava na jed nom drugom planu: jer uroenici su izabrali da izra avaju meusobne odnose s pomou jednog sustava klasa, a Warnerov opis (kako je to on sam priznao) ne omoguuje da se shvati kako, bar u izvjesnim sluajevima, jedan dani individuum moe udovoljiti, u isto vrijeme, zahtjevima sustava klasa i onima sustava odnosa. Drugim rijeima, ako ima propisani stupanj srodstva, nee upasti u odgovarajuu klasu, i obratno. Da bi se svladala ova potekoa, Lawrence i Murdock izmislili su sutav koji bi ujedno koincidirao s preferencijalnim pravilom braka i zahvaljujui izvjes nim transformacijama sa sustavom klasa koji je opi sao Warner. Ali tu je rije bezrazlonoj igri kojoj se brzo konstatira da vema izaziva nove potekoe negoli rjeava stare. Ve se sustav to ga je restituirao Warner sukobljavao s jednom velikom zaprekom: ona je implicira la da uroenici jasno primjeuju tako daleke srodnike odnose da je sama hipoteza tome postala psiholoki
1 Za najnovije stanje pitanja, poslije prvog objavljivanja ovog lanka, usp. R. M. B E R N D T , M u r n g i n ( W u l a m b a ) Social Organization, American Anthropologist, t. 57, n 1, 1, 1955.

317

nevjerojatna. Lawrenceovo i Murdockovo rjeenje iziskiva lo bi mnogo vie. U ovim uvjetima, moe se pitati: ne mora li skriven ili nepoznat sustav, prikladan da se objasni svjestan ali nespretan sustav, koji su Murngin nedavno uzeli od susjeda opremljenih pravilima veoma razlinim od njihovih, biti jedostavniji od ovog posljed njeg, a ne kompliciraniji 1 ? Sistematian i formalistian stav Murdockov suprotstav lja se onom, empiristikom i naturalistikom, RadcliffeBrowna. Ipak, Murdock ostaje, gotovo toliko kao i njegov protivnik, proet psiholokim, pa ak i biolokim, duhom, koji ga gura prema perifernim disciplinama, kao to su psihoanaliza i psihologija ponaanja. Je li on, dakle, uspio da se oslobodi empirizma koji teko pritiskuje Radcliffe-Brownove interpretacije? U to se moe sumnjati, jer ga ova izvanjska pomo primorava da ostavlja vlastite hipoteze nedovrenima ili da ih dovrava s pomou posud bi koje im daju hibridan karakter, pa kadto ak protu slove poetnom cilju formuliranom u etnolokim termini ma. Umjesto da srodnike sustave promatra kao dru tvena sredstva namijenjena da ispune drutvenu funk ciju, Murdock se, na kraju, uputa u to da ih tretira kao drutvene konzekvencije iz premisa izraenih u ter minima biologije i psihologije. Murdockov prinos strukturalnim prouavanjama moe biti sagledan sa dva aspekta. U prvom redu, on je htio pomladiti statistiku metodu. Tylor ju je ve bio upotrebWarner je postulirao sustav od 7 rodova kojima odgova ra 7 klasa; L a w r e n c e i M u r d o c k zamijenili su ga sustavom od 8 rodova i 32 klase; u isto doba (les Structures lmentaires de la parent, 1949, X I I p o g l . ) predlagao sam da se Warnerova shema reducira na 4 roda, od kojih jedan neodreen. U 1951, jedan engleski etnolog, g. E. R. Leach, pruzeo je moju koncepciju koju je nastojao braniti od mene sama, sve mi podmeui jednu drugu koju je on imrovizirao za potrebe spora. Usp. E. R. Leach, T h e Structural Implications of Matrilateral Cross-cousin Marriage, Journal of the Royal Anthropological Institute, t. 81, 1951. U lanku citiranom u prethodnoj napomeni, Bernd se zaustvlja na 3 roda. Preva ren od Leacha u trenutku kad je redigirao lanak, pristao je poslije da prizna, u razgovoru i preko pisma, da sam, na istoj deduktivnoj bazi, doao do rjeenja koje j e , meu svim onima do tada navedenima, najblie o n o m e koje je on sam m o r a o provjeriti na terenu. M o j a interpretacija sustava Murngin bila je predmet j e d n e zadivljujue lucidne i otroumne analize prof. J. P. B. de J O S S E L I N DE JONG a, Lvi-Strauss's Theory on Kinship and Marriage, 1952.
1

318

ljavao za provjeravanje pretpostavljenih korelacija i u otkrivanju novih. Upotreba modernih tehnika dopustila je Murdocku da ostvari neke napretke u tom smjeru. esto su se isticale zapreke s kojima se sukobljava statistika metoda u etnologiji (Lowie, 1948, a, I I I pogl.). Kako je Murdock tome obavijeten kao bilo tko, to bih se zadovoljio da podsjetim na opasnost od cirkulusa vitiosusa: valjanost neke korelacije, zasnovane ak na jednoj impresivnoj statistikoj uestalosti, zavisi, na kra ju prikaza, od valjanosti odreivanja za koje smo se odluili da bismo definirali fenomene stavljene u korela ciju. Nasuprot tome, metoda ostaje uvijek dobra da ukae na neopravdano prihvaene korelacije. S ovog negativnog i kritikog gledita, neki Murdockovi zakljuci mogu biti smatrani dokazanim. Murdock se jednako posvetio rekonstituiranju historijske evolucije srodnikih sustava, iJi bar odreivanju moguih ili vjerojatnih pravaca evolu cije, izuzevi neke druge. Tako je dolo do iznenaujueg rezultata: ee negoli se misli (otkako je Lowie (1920,111 pogl.) napao slinu hipotezu Lewisa Morgana), srodniki sustav havajskog tipa bio bi jedan primitivan oblik. Pri pazimo, ipak, da Murdock ne rasuuje stvarnim dru tvima, razmotrenim u historijskom i geografskom kontekstu, i uzetim kao organizirane cjeline, nego apstrakcija ma i ak ako se to moe rei apstrakcijama drugog stupnja: poinje odvajanjem drutvene organizacije od drugih aspekata kulture i, kadto, srodnikih sustava od drutvene organizacije; nakon ega samovoljno rainja drutvenu organizaciju (ili srodniki sustav) u komadike i dijelove, po principima koje inspiriraju tradicionalne kategorije etnoloke teorije vema negoli stvarna analiza svake grupe. U ovim uvjetima, njegova historijska rekon strukcija ostaje ideoloka: ona se sastoji u apstrahiranju elemenata zajednikih svakom stadiju da bi se definirao neposredno prethodan stadij, i tako redom. Jasno je da takva metoda moe doi samo do jednog rezultata: najmanje diferencirani oblici pojavit e se kao najstariji, dok e sloenim oblicima biti dodijeljeni sve noviji po loaji, ve prema njihovoj sloenosti. Otprilike tako kao kad bi se moderni konj htio vratiti u red kraljenjaka, radije negoli u vrstu Hipparion. Opreznosti koje prethode ne nastoje umanjiti Murdockove zasluge: sakupio je bogate i esto zanemarivane dokumente; postavio je probleme. Ali upravo, njegova 319

tehnika ini se prikladnijom da otkriva i identificira probleme negoli da ih rjeava. Njegova metoda ostaje jo proeta aristotelovskim duhom; moda svaka znanost mora tuda proi. On se bar vlada kao dobar Aristotelov uenik tvrdei da kulturni oblici svjedoe, na planu drutvene organizaci je, jednom stupnju pravilnosti i slaganja sa zahtjevima znanstvenog miljenja, koji se ne razlikuje znaajno od onoga na koje su nas navikle znanosti zvane prirodne (1949, str. 259). italac koji e se zadubiti u distinkcije iznesene na po etku ovoga lanka, pristat e da primijeti kako se Radcliffe-Brown blii tome da brka promatranja i ekspe rimentiranje, dok Murdock ne pravi dovoljnu razliku izmeu statistikih modela i mehanikih modela: nastoji da konstruira mehanike modele s pomou statistike metode; nemogu zadatak, bar na izravan nain kakav je njegov. Razmjerno, djelo Lowiea 1 moglo bi se karakterizirati kao strastan napor da se odgovori na jedno jedino pitanje: kakve su injenice? Rekli smo da je i za strukturalista ovo pitanje prvo na koje treba odgovoriti i koje nalae sva druga. Lowieva istraivanja na terenu i teoretska refleksija poinju u epohi u kojoj je etnologija nadjevena filozofskim predrasudama, ovjenana sociolokim misticizmom. Katkada mu se prigovaralo da je na tu situaciju reagirao isto negativno (Kroeber, 1920); on je to trebao. U tom trenutku, prvi zadatak bio je da se dokae i zorno pokae to injenice nisu. L o w i e je, dakle, hrabro poduzeo da srui proizvoljne sustave i tobonje korelaci je. On je tako oslobodio ako se to moe rei intelek tualnu energiju iz koje nismo prestali crpsti. Moda je manje lako otkriti njegove pozitivne doprinose, zbog krajnje opreznosti s kojom ulazi u formuliranje svoje misli i zbog njegova zazora od teoretskih konstrukcija. Ne definira li on negdje sam sebe kao aktivnog skeptika? Ipak, on je taj koji je, 1915, opravdavao na najmoderniji nain prouavanja srodstva: Sama supstancija drutve nog ivota moe biti kadto rigorozno analizirana po nainu klasifikacije roaka i saveznika [ t a z b i n e ] (1915, 1929 c ) . U istom lanku, obarao je usko historijsku perspekivu koja je ograniavala etnoloi horizont, ne dopu1

Umro 1957.

320

tajui da se uoe strukturalni faktori koji su openito na djelu; on je ve definirao egzogamiju u genetikim terminima, kao institucionalnu shemu koja proizvodi iste uinke posvuda gdje je prisutna, a da nije neophodno pozivati se na historijsko-geografske razloge kako bi se shvatilo analogije izmeu udaljenih drutava. Nekoliko godina poslije, L o w i e mrvi matrilinearni kompleks (1919) koristei se jednom metodom koja ga je morala dovesti do dva, za strukturalista bitna rezultata. Poriui da bi svaka crta matrilinearnog izgleda morala biti interpretirana kao neki preostatak ili neki trag kompleksa, doputao je njegovo rastavljanje u varijable. U drugom redu, ovako osloboeni elementi postajali su podobni za izradbu pregleda permutacije meu difirencijalnim znaajkama sustava srodstva (Lowie, 1929 a). Ta ko je na dva jednako orginalna naina otvorio vrata strukturalnim prouavanjima: to se tie sustava naziva, i to se tie odnosa izmeu ovoga i sustava ponaanja. Ovu posljednju orijentaciju morali su slijediti drugi (Radcliffe-Brown 1924; Lvi-Strauss 1945)1. Lowieu jo dugujemo druga otkria. On je, nesumnjivo, prvi utvrdio bilinearni znaaj vie tobonjih unilinearnih sustava (1920, 1929 b); dokazao je utjecaj to ga nain stalnog boravka vri na tip odreivanja podrijetla (1920); razdvojio je obiteljska ponaanja iz suzdrljivosti ili po tovanja, i zabranu incesta (1920, str. 104-105). Uvijek brian da drutvene organizacije razmotri s dvojakog gledita: institucionalna pravila s jedne strane, ali isto tako pros jene izraze individualnih psiholokih reakcija (u jednom smislu kadto proturijei pravilima, i koji ih uvijek ini popustljivima), to je taj isti L o w i e , toliko kritiziran zbog svoje odvie glasovite definicije kulture, skrpane zbrda-zdola, koji nam je dao monografije to se ubrajaju meu najpronicavije, najbolje uravnoteene u svoj etno lokoj literaturi. (1935, 1948 a, X V , X V I , X V I I pogl.). Napokon, poznata je uloga koju je Lowie odigrao u razvoju junoamerikih istraivanja. Izravno ili neizravno, svojim savjetima, ili svojim bodrenjem, pridonio je da se etnologiji otvori jedno teko i previe zanemareno podru je.
1

Usp. II pogl. ovog zbornika.

21

Strukturalna antropologija

321

IV D R U T V E N A DINAMIKA: PODREENOSTI

STRUKTURE

a)

Poredak elemenata (individuuma u drutvenoj strukturi

grupa)

Nae osobno gledite na prethodne probleme nije po trebno ovdje iznositi. Usprkos nastojanjima da budemo objektivni, ono se dovoljno oitavalo u toku ovog po glavlja. Za autora ovih redaka, srodniki sustavi, pravila braka i podrijetla, tvore usklaenu cjelinu, ukrtajui, kao tkanina, krvnosrodnike odnose i one zasnovane na bianoj vezi. Nadamo se da smo tako pridonijeli da se razjasni funkcioniranje drutvenog stroja, koji stalno odvaja ene od njihovih istokrvnih porodica kako bi ih pre raspodijelio u isto toliko domaih grupa, koje se sa svo je strane preobraavaju u istokrvne porodice, i tako re dom 1 . U izostanku vanjskih utjecaja, ovaj stroj funkcionirao bi unedogled, a drutvena struktura zadravala bi stati ki karakter. T o , meutim, nije tako. Moraju se, dakle, u teoretski model uvoditi novi elementi, ija intervencija moe objasniti dijakronijske preobraaje strukture, isto dobno dok bi uinila razumljivim razloge zbog kojih se jedna drutvena struktura nikad ne reducira na jedan svodniki sustav. Postoje tri razliita naina da se odgo vori na to dvostruko pitanje. Kao to je pravilo, najprije e se pitati kakve su inje nice. Prole su godine kako se L o w i e alio zbog nedostat ka antropolokih radova u predmetu politike organiza cije. U tom pogledu bit e zabiljeeni neki uspjesi koje jo dugujemo samome Lowieu, u njegovim najnovijim radovima, bar to se tie Sjeverne Amerike (1927, 1948 a, V I , V I I , X I I X I V , 1948 b), i u velikom spisu Africi, raenom pod vodstvom Fortesa i Evans-Pritcharda (1940). Lowie je korisno precizirao neke temeljne kategorije: dru tvene klase, sodalicije [ d r u b e ] . Drava. Usp. u ovoj toki C. LVI-STRAUSS, The Family, in: H L. Shapiro, izd., Man, Culture and Society, Oxford Uni versity Press, 1956, X I I pogl. (nije pretampano u ovom zbor niku). 322
1

pruga metoda sastojala bi se u stavljanju u korelaciju fenomena koji pripadaju ve izoliranim nivoima, to jest fenomena srodstva, i onih neposredno vieg nivoa, raz mjerno prema tome koliko ih se moe meusobno pove zati. Postavljaju se, dakle, dva problema: 1. mogu li strukture zasnovane na srodstvu, same od sebe, oitovati dinamika svojstva: 2. na koji nain strukture komuni kacije i strukture podreenosti reagiraju jedne na druge? Prvi problem je onaj odgoja: u jednom odreenom tre nutku, svaka se generacija doista nalazi u odnosu podre enosti i nadmoi s onom koja joj prethodi ili s onom koja dolazi iza nje. Tako su odluili da postave problem Margaret Mead i drugi. Postoji isto tako jedan vie teoretski nain pristupa koji se sastoji u traenju korelacija izmeu izvjesnih (statikih) mjesta u srodnikoj strukturi (svedenoj na nje zinu terminologiju) i odgovorajuih (dinamikih) pona anja, kakva su ona to se izraavaju u pravima, dunosti ma i obavezama s jedne strane, i s druge, u povlasticama, zabranama itd. Za Radcliffe-Browna mogue je provjeriti doslovno po dudaranje izmeu onoga to bi se moglo nazvati sustav stavova [ ponaanja ] i sustav naziva. Svaki termin srod stva odgovarao bi jednom propisanom ponaanju, poziti vnom ili negativnom; i svako diferencijalno ponaanje bilo bi konotirano jednim terminom. Drugi su tvrdili da bi jedino ovakvo podudaranje bilo u praksi neprovjerljivo, i da ono nikada ne bi prelazilo nivo dosta grube aproksimacije. Ja sam se odluio za drukiju interpretaciju, zasno vanu na dijalektikom odnosu izmeu ponaanja i na ziva. Diferencijalna ponaanja meu roacima tee da se organiziraju prema istom modelu kao i terminologi ja, ali ona isto tako obrazuje srodstvo da se rijee po tekoe, i da se nadiu kontradikcije inherentne ovoj terminologiji. Dakle, pravila ponaanja meu roacima, u bilo kojem drutvu, izraavala bi pokuaje da se raz rijee kontradikcije koje proistjeu iz terminolokog su stava i pravila srodstva. Razmjerno prema tome koliko prva tee da se konstituiraju kao sustav, pojavljuju se nove kontradikcije koje izazivaju reorganizaciju termino logije, koja se odraava na ponaanjima i tako redom, 323

izuzevi rijetka 1 ugroena .

1

razdoblja

ravnotee,

koja ubrzo

biva

U jednoj knjiici posveenoj pobijanju Elementarnih struktura srodstva [Les Structures lmentaires de la pa rent], gg. H o m a n s i Schneider, pokuavaju svesti pravila preferencijalnog braka na sustav ponaanja. Ustaju protiv principa, postavljenog u Strukturama, da nema nune veze izmeu matrilateralnog ili patrilinearnog braka s j e d n e stra ne, i naina odreivanja podrijetla patrilinearnog ili matrilinearnog s druge. K a o na potvrdu svoje vlastite teze, po kojoj bi matrilateralni brak bio funkcija patrilinear nog odreivanja podrijetla pozivaju se na statistike korela cije koje ne dokazuju bogzna ta. N a i m e , drutva sa patrilinearnim odreivanjem podrijetla mnogo su brojnija od onih sa matrilinearnim odreivanjem podrijetla; osim toga, sam matrilateralni brak je ei od patrilateralnog braka. K a d bi se, dakle, razdioba zbivala nasumce, m o g l o bi se v e oeki vati da bi broj drutava karakteriziranih udruivanjem: patrilinearno podrijetlo i matriliteralni brak, bio vei od ostalih pa bi korelacija na koju se povezuju moji kritiari bila bez znaaja. Nastavljajui prouavanje ove pretpostavljene ko relacije potpunijom p r o b o m (564 drutava), Murdock zaklju uje: Svjetska razdioba o v i h . korelacija tako je kolebljiva da izaziva sumnju u predloenu teoretsku interpretaciju ( G . P. M U R D O C K , W o r l d Ethnographie Sample, Amer. Anthrop., . s., t. 59, n 4, 1957, str. 687.) I nadalje sam miljenja da, prema terminima k o j e sam prije upotrijebio, ne postoji nuna povezanost izmeu bra ka sa unilateralnom unakrsnom sestrinom i naina odre ivanja podrijetla, to jest da nijedna od zamiljivih kombi nacija ne ukljuuje kontradikciju. No ipak, mogue j e , i ak vjerojatno, da se, na planu iskustva, oba tipa braka naje e udruuju s j e d n i m ili drugim nainom odreivanja pod rijetla. K a d bi to bio sluaj, ova statistika korelacija ( d a je se ne pobrka s logikom vezom) zahtijevala bi objanjenje. B i o bih sklon traiti o v o u vezi s nestabilnou svojstvenom matrilinearnim drutvima ( t e m a ve izloena u Strukturama), koja bi im vie oteavala usvajanje dugih ciklusa recipro citeta, dok bi krajnje kratki ciklusi patrilateralnog braka lak e, mogli dopustiti trvenja, kojih su matrilinearna drutva stal na pozornica. Homansova i Schneiderova teoretska interpre tacija ini mi se posvema neprihvatljiva: oni objanjavaju preferenciju patrilinearnih drutava psiholokim razlozima, kao to je osjeajna privrenost jednog adolescenta ujakovu rodu. K a d bi to bio sluaj, matrilateralni brak bio bi, doista, naj ei; ali ne bi bilo potrebe da on bude propisan. P o v o d o m jednog posebnog sluaja, H o m a n s i Schneider vraaju se, prosto-naprosto, psiholokoj teoriji na koju se p o z i v a o Westermarck, kako bi objasnio zabranu incesta. R a d o b i s m o vje rovali da je etnologija napustila ovaj stari postupak. ( U s p . G. C. H O M A N S i D. M. S C H N E I D E R , Marriage, Authority and Final Causes. A Study of Unilateral Cross-Cousin Marria ge, Glencoe, Ilinois, 1955).

324

Kada se razmatra drutva gdje srodniki sustav ne odre uje brane veze meu jedinkama, postavlja se jedan drugi problem. Sto se, naime, dogaa ako partneri bra nih razmjena pripadaju grupama svrstanim u hijerarhiju, stvarno ili pravno, sa politikog ili ekonomskog gledita? S te strane smo prisiljeni da ispitamo razne institucije: ponajprije poligamiju, za koju sam pokazao da kadto poiva na integraciji dvaju oblika jamstava: jednog kolek 1 tivnog i politikog, drugog individualnog i ekonomskog ; zatim hipergamiju (ili hipogamiju). Ovaj posljednji pro blem, do sada jako zanemaren, zasluio bi poljivo pro uavanje kojemu ovisi jedna koherentna teorija susta va kasta, i indirektno svih drutvenih struktura za snovanih na razlikama drutvenog poloaja. Trea i posljednja metoda ima formalniji karakter od prethodnih. Ona bi se sastojala u apriornom prouavanju svih zamiljivih tipova struktura, to proizlaze iz odnosa zavisnosti i dominacije koji se sluajno pojavljuju. Rapoportova (1949) matematika obrada ciklikih fenomena dominacije kod kokoiju otvara u tom pogledu interesan tne perspektive. Nema sumnje da ovi cikliki i neprelazni nizovi, izgleda, pokazuju malo veze s drutvenim struk turama koje bi se pokuavalo s njima usporeivati. Ove posljednje (tako krug kava u Polineziji) uvijek su pri jelazne i ne-ciklike: onaj tko je na donjem kraju jest, po 2 definiciji, iskljuen iz gornjeg kraja .
C. L V I - S T R A U S S , Tristes Tropiques, X X I X pogl. koje nastavlja teme jedne prethodne studije: T h e Social and Psy chological Aspects of Chieftainship in a P r i m i t i v e T r i b e , Tran sactions of the New York Academy of Sciences, serija I I , t. V I I , n 1, 1944. 2 Ova ograda izgleda mi danas (1957) suvina. P o s t o j e dru tva u kojima se primjeuju hijerarhijski i neprelazni ciklusi, sasvim usporedivi sa pecking-order [redom kljucanja]. T a k o otoje Fidi, ije je puanstvo bilo do poetka XX stoljea orga nizirano u vlastelinstva, meusobno vezana vazalskim odnosi ma, i u izvjesnim sluajevima, takvim da bi j e d n o vlastelinstvo A bilo vazal jednog drugog , C, C [ o d ] D, i D [ o d ] A. H o c a r t je opisao i objasnio ovu na prvi pogled neshvatljivu strukturu, napominjui da na otoju Fidi postoje dva oblika vazalstva: vazalstvo na osnovi obiaja, i vazalstvo na osnovi upokorenosti. Vlastelinstvo A moe, dakle, biti tradicionalno vazal vlastelinstva , vlastelinstva C, i C vlastelinstva D, dok je
1

325

Nasuprot tome, prouavanje srodnikih sustava poka zuje da, u izvjesnim uvjetima, preobraaj jednog neciklikog pokreta u jedan drugi, neprijelazan i ciklian, nije ne shvatljiv. Moe se promatrati u jednom hipergamijskom drutvu s preferencijalnim brakom jednog mukarca s keri majinog brata. Takav sustav sastoji se u lancu, koji na kraju zavrava sa keri najvieg ranga, i, dakle, nesposobnom da nae mua koji nije nii od nje, a na dru gom kraju, s djeakom zauvijek lienim supruge (jer sve djevojke grupe, osim njegove sestre, imaju rang vii od njegova). Prema tome, drutvo kojemu se radi ili biva svladano svojim protuslovljima, ili se njegov prijelazan i neciklian sustav mora preobraziti u neprijelazan i ci klian sustav, privremeno i mjestimino 1 . Tako se u naa prouavanja uvode pojmovi kao to su onaj prijelaznosti, poretka i ciklusa, koji se prilagou ju formalnom tretmanu i doputaju analizu uopenih tipova drutvenih struktura u koje mogu biti integrirani nivoi komunikacije i podreenosti. Hoe li se ii jo dalje, do integracije poredaka, stvarnih i virtualnih? U veini ljudskih drutava, ono to se imenuje drutvenim poretkom pripada prijelaznom i ne-ciklikom tipu: ako je A vii od B, a vii od C, A mora biti vii od C, a C ne moe biti vii od A. Ipak, sama drutva koja se prak tiki pokoravaju o v i m pravilima zamiljaju druge tipove poredaka koje bi se mogao nazvati virtualnim ili ide alnim, bilo to na planu politike, mita ili religije, a ovi poreci su katkada neprelazni i cikliki. Tako imamo pri e kraljevima koji uzimaju za ene pastirice, ili Stendhalovu kritiku amerike demokracije, gdje gentleman pri pada staleu svojega prodavaa namirnica.
vlastelinstvo D n e d a v n o postalo, poslije nesretnog rata, vazal v l a s t e l i n s t v a A . N e s a m o d a j e o v a k o o s t v a r e n a s t r u k t u r a ista k a o o n a pecking-order, n e g o j e a d a s e t o n i j e p r i m i j e t i l o e t n o l o k a t e o r i j a z a v i e g o d i n a p r e t e k l a m a t e m a t i k u in terpretaciju, j e r se o v a temelji na distinkciji dviju varijabli koja djeluje uz j e d n o izvjesno odstupanje, to t o n o odgo vara Hocartovu ( p o s t h u m n o m ) opisu (usp. A. B. H O C A R T , T h e N o r t h e r n S t a t e s o f F i j i , Occasional. P u b l . n o 1 1 Royal Anthropological Institute, London, 1952). 1 Sto se tie znaajnog p r i m j e r a mjestiminog preobraaja j e d n o g tipa u drugi, usp. K. G O U G H , F e m a l e I n i t i a t i o n R i t e s on t h e M a l a b a r C o a s t , Journ. of the Roy. Anthropol. Inst., t. 85, 1955, str. 47-48.

326

b)

Poredak

poredaka

za etnologa, drutvo obuhvaa ansambl struktura koje odgovaraju raznim tipovima poredaka. Srodniki sustav prua sredstvo da se individuumi rasporede prema nekim pravilima; drutvena organizacija pribavlja drugo; dru tvene ili ekonomske stratifikacije, tree. Sve ove struktu re poretka mogu biti same rasporeene, uz uvjet da se otkrije koji ih odnosi povezuju i kako reagiraju jedne na druge sa sinkronijskog gledita. Tako je Meyer Fortes (1949) pokuao, ne bez uspjeha, konstruirati generalne modele koji integriraju svojstva raznih specijalnih mode la (srodstvo, drutvena organizacija, ekonomski odnosi, itd.). Ovi pokuaji da se formulira totalni model jednog danog drutva, sueljava etnologa s potekoom koja je ve razmotrena na poetku ovog poglavlja: do kojeg stupnja nain kako jedno drutvo shvaa svoje razne strukture poretka, i odnosi koji ih spajaju, odgovaraju stvarnosti? Ve sam naznaio da je, prema razmotrenim dokumenti ma, mogue vie odgovora. Ali mi smo, do sada uzimali u razmatranje samo stvarne [ d o i v l j e n e ] poretke, to jest poretke koji su sami funkcija objektivne stvarnosti i kojima se moe prii izvana, nezavisno od predodbe koju ljudi njima stvaraju. Sada e se primijetiti da takvi stvarni poretci pretpostavljaju uvijek druge, ko je valja nuno uzeti u obzir da se razumiju ne samo prethodni, nego i nain kako svako drutvo pokuava da ih sve integrira u jedan ureen totalitet. Ove strukture zamiljenog poretka, a ne vie stvarnog, izravno ne odgovaraju nikakvoj objektivnoj stvarnosti; za razliku od prvih, one nisu pristupne eksperimentalnoj kontroli, jer se i pozivaju na jedno specifino iskustvo s kojim se one, uostalom, esto brkaju. Jedina kontrola kojoj ih moemo podvri kako bismo ih analazirali, jest dakle, ona poredaka prvog tipa, ili stvar nih poredaka. Zamiljeni poretci odgovaraju podruju mita i religije. Moemo se upitati ne spada li politika ideologija suvremenih drutava isto tako u ovu kategori ju.
Francuski italac lako e primijetiti kako ovaj paragraf nastoji formulirati, na jeziku bliem anglosaksonskim antropolozima, marksistiku distinkciju izmeu infrastrukture i
1

327

Nakon Durkheima, Radcliffe-Brown je tono pokazao da se religijske injenice trebaju izuavati kao bitan sustavni dio drutvene strukture. Po njemu, zadaa je etnologa da utvrdi korelacije izmeu razliitih tipova religija i razli itih tipova drutvenih organizacija (1945). A k o je njegova religijska sociologija zavrila naposljetku s neuspjehom, to je, ini se, iz dva razloga. Prvo, on je vjerovanja i obrede povezao izravno s afektivnim stanjima. Drugo, elio je otprve doi do generalnog izraza odnosa izmeu drutva i religije, dok je nama stalo prije svega do konkretnih istra ivanja koja e nam omoguiti da sauvamo regularni sli jed popratnih varijacija. Iz toga je uslijedila neka vrsta nepovjerenja koje teko optereuje religijsku etnologiju. Meutim, mitovi, obredi i religijska vjerovanja predstav ljaju podruje puno obeanjima za strukturalna izuava nja i novija istraivanja, koliko god bila rijetka, ini se da su posebno plodna. Mnogo se autora u novije vrijeme posvetilo prouavanju religijskih sustava kao strukturalnih cjelina. Monograf ski radovi kao The Road of Life and Death P. Radina (1945), i Kunapipi R. M. Berndta (1951) inspiriraju se ovom koncepcijom. Tako je otvoren put sustavnim istraiva njima iji dobar primjer prua avaho Religion G. Reicharda (1950). Ali isto tako se nee zanemariti analiza detalja, iji su predmet stalni i nestalni elementi religijskih predodaba danog puanstva, u jednom relativno kratkom vremenskom razmaku, kako ih je zamislio L o w i e . Moda emo onda uspjeti da konstruiramo, u religij skoj etnologiji, one modele male ljestvice, namijenjene komparativnoj analizi . . . popratnih varijacija . .. kakve se nameu u svakom istraivanju koje smjera na objanjava nje drutvenih injenica (Nadel, 1952). Ova metoda e do putati da se napreduje samo polako; ali ona e pribaviti zakljuke koji e vaiti kao najbolje utvreni, i najuvjerlji viji meu onima kojima se moemo nadati u pitanju dru tvene organizacije. Nadel je ve dokazao da postoji kore lacija izmeu institucije amanizma i stanovitih karaksuperstrukture, to pokazuje neka bude usput reeno slabu podlogu kritika koje mi upuuje g. Gurvitch (Cahiers internationaux de Sociologie, t. 19, . s., godina 2, 1955) kad me optuuje, u povodu ovog odlomka, da hou vratiti u socio logiju jednu autoritarnu koncepciju drutvenog poretka. Vidi, u toj stvari, moj odgovor g. Gurvitchu, X V I pogl. ovog zbor nika. 328

teristinih psiholokih stavova odgovarajuih drutava (1946). Usporeujui indoevropske dokumente podrijetlom s Islanda, Irske i Kavkaza, g. Dumzil je uspio protumaiti iednu do tada zagonetnu mitoloku linost, staviti njezinu ulogu i njezina oitovanja u korelaciju s nekim specifinim crtama drutvene organizacije prouavanih puanstava (1948); Wittfogel i Goldfrank izolirali su znaenjske varija cije odreenih mitolokih tema kod Pueblo indijanaca, do vodei ih u vezu sa socio-ekonomskom infrastrukturom dru tvene grupe (1943). Monica Hunter dokazala je da su ma gijska vjerovanja direktno funkcija strukture drutvene grupe (Hunter-Wilson, 1951). Svi ovi rezultati priloeni drugima koji ne mogu biti komentirani ovdje, zbog nedo statka prostora ulijevaju nadu da emo jednog dana biti sposobni razumjeti, osim funkcije religijskih vjerovanja u drutvenom ivotu ( t o je nakon Lukrecija svrena stvar), i mehanizme koji im omoguuju da ispune ovu funkciju. Nekoliko rijei, umjesto zakljuka. Naa studija poela je analizom pojma modela, i ona se jo ponovno javlja na kraju. Socijalna antropologija mlada je znanost; pri rodno je da ona nastoji konstruirati svoje modele ugleda jui se na najjednostavnije, meu onima koje j o j pruaju napredniji znanosti. Tako se objanjava privlaivost klasi ne mehanike. N o , nismo li, u tom pogledu, bili rtve jedne iluzije? K a k o je to napomenuo von Neumann (von Neu mann i Morgenstern, 1944, str. 14): Beskrajno je jedno stavnije izraditi gotovo egzaktnu teoriju jednog plina koji sadrava oko 1025 slobodnih estica negoli onu Suneva su stava koji obuhvaa samo 9 velikih tjelesa. N o , antropolog u traenju modela nalazi se pred jednim meusredinjim sluajem: objekti kojima se mi bavimo drutvene uloge i individuumi integrirani u odreenom drutvu mnogo su brojniji od onih njutnovske mehanike, a da ih opet ne ma dovoljno da bi se ticali statistike i rauna vjerojat nosti. Stavljeni smo, dakle, na jedan hibridan i dvosmis len teren; nae injenice odvie su zamrene da im se prie na jedan nain, i ne dovoljno da bi im se m o g l o prii na drugi. N o v e perspektive otvorene teorijom komunikacije proiz laze, tono, iz originalnih metoda koje je valjalo izraditi da se obrauju objekti znakovi koji se od sada mogu podvri rigoroznoj analizi, premda je njihov broj prevelik za klasinu mehaniku, ali jo preogranien da bi na nj bili primjenljivi principi termodinamike. Jezik je napravio 329

morfeme reda od nekoliko tisua pa su dostatna ograniena raunanja da se izdvoje znaajne pravilnosti u uestalosti fonema. Na tom se terenu prag primjene stati stikih zakona snizuje, istodobno kad se penje onaj poevi od kojega postaje mogue upotrebljavati mehanike mode le. I u isto vrijeme, red veliine fenomena pribliuje se onome na koji je antropolog naviknut. Sadanje stanje strukturalnih istraivanja u antropologi ji je, dakle, slijedee. Uspjeli su se izolirati fenomeni koji su istog tipa kao oni ije rigorozno prouavanje ve omo guuju teorija strategije i teorija komunikacije. Antropo loke injenice pripadaju ljestvici koja je dovoljno bliza onoj ovih drugih fenomena, da pruaju nadu u mogunost analogne obrade. Ne iznenauje li da, u istom trenutku kad se antropologija osjea bliom negoli ikad t o m e da po stane prava znanost, izmie tlo ondje gdje se vjerovalo da je vrsto? Izmiu se same injenice: odvie malobroj ne, ili sakupljene u uvjetima koji ne doputaju da se usporeuju uz dovoljnu sigurnost. Otkrivamo da smo se ponaali, a da to nije naa krivnja, kao amateri botaniari koji nasumce ubiru neobine primjerke, oteujui ih i unakaujui ih kako bismo ih konzervirali u herbarijima. I odjednom nas, eto, pozivaju da uredimo kompletne serije, da odredimo prvobitne nijanse, da izmjerimo siu ne dijelove koji vidimo da su oteeni, ako ak nisu bili i uniteni. Kad antropolog misli na zadatke koji ga oekuju i na sve to bi morao biti sposoban uraditi obuzme ga malo dunost: kako da se to postigne uz dokumente kojima raspolae? To je tako malo kao kad bi astrofiziku valjalo izgraditi s pomou opaanja babilonskih astro noma. Pa ipak, nebeska tijela uvijek su tu, dok uroenike kulture koje nam pribavljaju dokumente nestaju u brzom ritmu, ili se preobraavaju u objekte nove vrste, gdje se ne moemo nadati da emo nai informacije istoga tipa. Podesiti tehnike promatranja teoretskom okviru koji je daleko ispred njih, to je paradoksalna situacija kakvu povijest znanosti rijetko kad ilustrira. Modernoj antropo logiji pripada da prihvati taj izazov.

330

X V I poglavlje

POGOVOR XV POGLAVLJU 1

G. Gurvitch, kojega, priznajem, sve manje razumijem svaki put kad mi se dogodi da ga itam 2 , kritizira moju analizu pojma drutvene strukture 3 , ali njegovi argumenti najee se svode na usklinike dodane nekim tendencio znim parafrazama mojega teksta. Pokuajmo ipak doseg nuti pozadinu debate. G. Gurvitch nudi prvu vijest onome to vjeruje da je jedno otkrie: Postoji... izmeu getaltizma u psihologiji i strukturalizma u sociologiji frapantana srodnost, koja, do sada, koliko je nama poznato, nije jo bila istaknuta (ioc. cit., str. 11). G. Gurvitch se vara. Svi etnolozi, sociolo zi i lingvisti koji se pozivaju na strukturalizam svjesni su veza koje ih spajaju sa Gestaltpsychologie. Jo 1934, Ruth Benedict pravila je usporedbe citirajui Khlera i Koffku 4 . Neobjavljeno (1956). Ipak sam, negda, pokuao i ne bez simpatije. Usp. C. LVI-STRAUSS , French Sociology, u: Twentieth Century Sociology, izd. G. G U R V I T C H and W. E. M O O R E , N e w Y o r k 1945, X V I I pogl. Franc, prijevod: la Sociologie au X X e sicle, 2. sv., Paris, 1947. G. G U R V I T C H , le Concept de Structure sociale. Cahiers internationaux de Sociologie, t. 19, n. s., godina 2, 1955. Cini se da g. Gurvitch ponovno objavljuje ovu studiju uz neke izmjene u 2. izd. Suvremenog poziva sociologije [la Vocation actuelle de la S o c i o l o g i e ] . Ovo poglavlje, pisano 1956, polazi od prvobitnoga teksta. R. B E N E D I C T , Patterns of Culture, Cambridge, Mass., 1934, str. 51-52. i 297. Sasvim nedavno, g. Gurvitch izvrio je jedno drugo otkrie z a k o j e k a e d a j e n e s t r p l j i v s a o p i t i i t a o c i m a Cahires, u m j e s t o p o g o v o r a naoj [njegovoj] studiji Pojmu drutvene
2
3 4

331

Meni samom bilo je toliko stalo da iznesem o v u srod nost na vidjelo da se predgovor, datiran 1947, Elementar nih struktura srodstva zavrava izrazom potovanja prema Gestaltpsychologie: P o t o je citarao Eddingtona: 'Fizika postaje studij organizacija', Khler je pisao, bit e tome skoro dvadeset godina: ' N a tom putu... ona e susresti biologiju i psihologiju.' Ovaj rad ispunit e svoju svrhu ako se italac, poto ga je zavrio, osjeti sklon da doda: i sociologiju 1 . Isto tako, K r o e b e r u svojoj Anthropology: Jedan su stav, ili jedna konfiguracija, jest uvijek, po prirodi neto drugo i vie od zbroja svojih dijelova: njihova mrea meusobnih veza, koja dodaje jedan naknadni element. To je dobro poznato Gestaltpsychologie, ili psihologiji oblika. 'Oblik' jedne kluture moe, dakle, da se definira kao sustav (pattern) odnosa izmeu njezinih konstitutiv nih dijelova 2 . Napokon jo temeljitije, norveki sociolog g. Sverre H o l m , poto je i on napomenuo da se znanost kulturi ve odavno inspirirala porukom "Gestaltpsychologie", poku ava strukturalizam dovesti u vezu s jednim od dalekih strukture: t o znai da bi Spencer bio jedan zaboravljeni izvor pojma 'drutvene strukture', 'drutvene funkcije' i 'insti tucije' (Cahiers internationaurx de sociologie, t. 23, d v o b r o j 1957, str. 111-121). Ali izuzevi samog g. Gurvitcha, ne v i d i se tko je zaboravio Spencera i autorstvo koje mu pripada u pogledu tih pojmova; zacijelo, nipoto moderni korisnici ovih pojmova koje pamenje nikad nije toliko izdalo. Usp. D. B I D N E Y , Theoretical Anthropology, N e w York, 1953, I I , i IV pogl; i za Eenglesku, E. E. E V A N S - P R I T C H A R D , Social, Anthro pology, Glencoe, 1951, str. 17, i osobito Uvod A. R. R A D C L I F F E B R O W N u s v o m zborniku: Structure and Function in Primitive Society, Glencoe, 1952, gdje on, poto se u vie navrata p o z v a o na Spencera, zakljuuje The theory (R. Browna) can be stated by means of three fundamental and connected concepts of process, structure and function. It is derived from such earlier writers as Montesquieu, Comte, Spencer, Drkhe im and thus belongs to a cultural tradition of two hundred years (str.14) {Teorija (R. Browna) se moe izloiti s pomo u tri temeljna pojma 'procesa', 'strukture' i 'funkcije'. Ona proistjee od tako ranih pisaca kao to su Montesquieu, Comte, Spencer, Durkheim pa prema tome pripada dvjestogodinjoj kulturnoj tradiciji.] 1 Loc, cit., XIV 2 A. L. KROEBER, Anthropology, novo izd. Nex York, 1948, str. 293. 332

izvora getaltistike misli, s Goetheovom prirodnom filozo fijom 1 . to se tie lingvista strukturalista, Trubeckoj i Jakob son esto su priznavali svoj dug prema die Gestalt, poimence prema radovima K. Buhlera. Ma koliko mogu biti jedno od drugog daleko miljenje g. Gurvitcha i moje, dogaa im se da se kadto ukrste. K a o dokaz neka poslui ovaj odlomak iz lanka g. Gur vitcha: K a d se namjeravaju studirati tipovi globalnih drutava (za razliku od mikrosociolokih tipova, ili oblika drutvenosti, i tipova posebnih grupacija), osnivanje ove tipologije mogue je samo polazei od njihovih struktura. Naime, protivno od posebnih [partikularnih] grupa (ne govorei oblicima drutvenosti koji su astrukturalni), svako globalno drutvo bez izuzetka [autor potcrtava] ima jednu strukturu, pa je njezino prouavanje jedino sredstvo da se konstruiraju i rekonstruiraju tipovi global nih drutvenih fenomena. Ili smo dotle da kaemo, u radu Drutveni determinizam i ljudska sloboda, da su globalna drutva i drutvene strukture istovetni. To je istina kad se govori tipovima globalnih drutava, ali zahtijeva najveu opreznost kad je rije jednom konkretnom globalnom drutvu, koje je, sasvim oevidno, neusporedivo bogatije od svoje strukture, koliko god kompleksna ona bila, strukture koja je uvijek samo jedan aspekt, jedan isjeak i veoma parcijalan izraz totalnog drutvenog fenomena. Ali da bismo ovaj posljednji, kad je globalan, obuhvatili u itavoj njegovoj punini, za to nismo nali drugo sredstvo negoli da ponemo od jednog konstruiranog tipa koji, u ovoj prilici, moe biti samo je dan partikularan tip globalne drutvene strukture 2 . . . Ako se pripazi to g. Gurvitch razumije pod onim globalnim drutvima koja etnolog uzima za svoj predmet, i da njegov konstruirani tip neobino nalikuje na ono to ja sm shvaam pod modelom, slabo se vidi to on ima da mi prigovori. Jer, ja sam taj koji, ovdje povlaei se, dijelim njegovo gledite, a da ostajem veoma daleko od toga da smatram, kako to on tvrdi, da su globalna drutva i drutvene strukture istovetni. Ja samo mislim
1 Sverre HOLM, Studies towards a Theory of Sociological Transformations, Studia Norvegica, n 7 Oslo, 1951, str. 40. i

assim.
2

Loc.

cit.,

str.

11-12.

333

da ove mogu pomoi u upoznavanju i u razvrstavanju onih. Ali, u citiranom odlomku g. Gurvitch primjeuje da ono to je istina za tipove prestaje to biti za konkretno dru tvo. K o j i m pravom, po kojem titulusu, g. Gurvitch postav lja sebe za naeg cenzora? I to on zna konkretnim drutvima, on ija se sva filozofija svodi na idolopokloniki kult konkretnog (slavei njegovo bogatstvo, njegovu kompleksnost, njegovu fluidnost, njegov zanavijek neizre civi karakter i njegovu stvaralaku spontanost), ali ostaje proet tolikim osjeajem posveene smjernosti, da se njegov zaetnik nikad nije odvaio na deskripciju ili na analizu kojega god konkretnog drutva? Etnolozi koji su godine svojega ivota proveli umijeani u konkretnu egizistenciju partikularnih drutava mogu mirno oekivati da g. Gurvitch otkrije kod njih ravnodu nost prema konkretnom usporedivu s onom to je doka zuje on svodei raznolikost i specifinost tisua drutava na etiri (sic!) tipa, gdje su sva junoamerika plemena smijeana sa skupom australskih drutava, Melanezija s Polinezijom, i gdje Sjeverna Amerika s jedne strane, Afri ka s druge, tvore jo samo dvije homogene cjeline 1 . Zato to je isti teoretiar, g. Gurvitcha zanima samo dio naih radova. I kako mu se nae teorije ne sviaju, jer pobijaju njegove, to nas poziva da se posvetimo deskrip tivnoj etnografiji. On bi iz ove podjele uloga izvukao dvostruku korist, da sam gospoduje nad teorijom, i da bez neprilika sebi doputa luksuz pozivati se zbrda-zdola, u potvrdu svojih vlastitih spekulacija, na veliku mnoinu deskriptivnih radova, ije koritenje, kako ga on praktici ra, pokazuje da se ne potrudi esto da ih i proita. Ne oekujui savjet g. Gurvitcha, etnolozi koje on kritizira posvetili su vei dio svojega znanstvenog ivota da promatraju, opisuju i analiziraju, s jednom katkada odbojnom sitniavou, oblike drutvenosti, g r u p e i najneznatnije nijanse kolektivnog ivota, to tvore, sa strukturama, individualno, s drugima nezamjenljivo, bie drutava u kojima su oni ivjeli. N i t k o od nas nikad nije ni pomislio da ovu drhtavu stvarnost zamijeni nekim skrutnutim tipom ili nekom ukruenom strukturom. Istra ivanje struktura nastupa u drugom stadiju, kad, poto
200-222.

1 Dterminismes

sociaux

et

libert

humaine,

II

pogl.,

str.

334

smo promatrali ono to postoji, pokuavamo iz toga izdovojiti jedino one stabilne elemente i uvijek parcijal ne koji e dopustiti da usporeujemo i da razvrstava mo. Za razliku od g. Gurvitcha, meutim, mi ne polazimo od jedne definicije a priori onoga to se moe strukturirati i onoga to se ne moe. Previe smo svjesni nemogunosti da se unaprijed zna gdje i na kojem e nivou promatranja strukturalna analiza biti uspjena. Nae iskuavanje kon kretnog nauilo nas je da su vrlo esto najfluidniji, najnestalniji aspekti kulture ti koji omoguuju pristup jednoj strukturi; odatle strastvena, i gotovo manijaka, panja koju posveujemo detaljima. Drimo na umu primjer prirodnih znanosti ije se napredovanje od jedne strukture do neke druge (ove inkluzivnije i prikladnije za objanjavanje) uvijek sastojalo u otkrivanju jedne bolje strukturacije s pomou neznatnih injenica, koje prijanje hipoteze bijahu zanemarile kao one koje su astrukturalne u Newtonovu sustavu, a koje su morale posluiti kao osnova teorije relativnosti. Etnologija, rezidualna znanost par excellence, jer joj je pao u dio onaj residuum [osta t a k ] drutava kojima se tradicionalne humane znanosti nisu udostojavale baviti (upravo zato to su ih smatrale astrukturalnim), ne moe, po vlastitom pozivu, iskoristi ti drugu metodu osim one ostataka. Ali znamo da se jedno konkretno drutvo nikad ne svodi na svoju, ili bolje na svoje strukture (jer ih ima mnogo, razlinih nivoa, a ove razne strukture su same, bar djelomino, u strukturi). K a o to sam pisao 1949, da bih kritizirao ovaj primarni oblik strukturalizma koji se naziva funkcionalizmom: Rei da jedno drutvo funk cionira jest truizam; ali rei da sve, u jednom drutvu, funkcionira jest besmislica 1 . Zabluda g. Gurvitcha, kao i ona veine protivnika etno logije ima ih 2 dolazi odatle to oni zamiljaju da je svrha nae znanosti stei potpuno poznavanje drutava koja prouavamo 3 . Izmeu jedne uobraenosti i sredstava kojima se sluimo bio bi toliki nerazmjer da bi nas s pu17. str. ovoga rada (17. stranica orginala!!!) Usp. BRICE-PARAIN, les Sorciers, le Monde nouveau, svibanj 1956. 3 U nainu govora g. Gurvitcha, koji, uostalom, izvre smisao misli Maussa, kome dugujemo izraz, shvatiti totalni drutveni fenomen.
2 1

335

nim pravom mogli tretirati kao arlatane. K a k o proniknuti skrivene pobude drutva koje nam je strano, na kraju boravka od nekoliko mjeseci, ne poznajui njegovu povijest i, najee, uz osnovno poznavanje njegova jezika? Zabrinutost raste kad nas vide toliko uurbane da zami jenimo ovu stvarnost koja nam izmie, shemama. Ali, za pravo na posljednji cilj nije toliko da saznamo to su, svako za sebe, drutva koja su predmet naega proua vanja, koliko da otkrijemo nain kako se ona jedna od drugih razlikuju. K a o u lingvistici, ova diferencijalna ods tupanja sainjavaju pravi predmet etnologije. Onima koji e osporavati da se mogu odrediti odnosi meu biima ija je priroda nepotpuno poznata suprotstavit u ovo za paanje jednog prirodoslovca: esto se, u morfologiji, dogaa da se bitni zadatak sastoji u usporeivanju slinih oblika vema negoli u tonom odreivanju svakoga; i deformacije kompliciranog lika mogu biti fenomen koji je lako razumjeti, premda sm lik treba ostati neanaliziran i nedefiniran 1 . Ali autor odmah dodaje pruajui nam tako odgovor na tetu g. Gurvitcha: Ovaj posao usporeivanja, koji j e u tome da se prepozna, u nekom danom obliku, jedna odreena permutacija ili deformacija nekog drugog obli ka, izravno spada u podruje matematike i dobiva rjeenje osnovnom primjenom stanovite matematike metode. Ta je metoda ona koordinata na kojoj poiva teorija transfor macija, koja je, sama, dio teorije skupova 2 . Tako stiem do pojedinosti kritika g. Gurvitcha, od kojih glavna smjera na ulogu to je pridajem matemati kim metodama u etnolokoj teoriji. Prema naem autoru, ja bih nastojao, u lanku koji uzima na nian, da pravim sintezu svih interpretacija 3 povezujui drutvenu strukturu i matematiku , uspijeva jui tako da podastrem pravi brevijar veine poinjenih ili ak moguih pogreaka to se tiu spornoga pojma, crpei iz svakoga od etiri izvora devijacije i krivog mnjenja, to ih je g. Gurvitch netom obznanio. I nastav lja, i dalje na moj raun: N e samo to veli da su njegove,
1 D'ARCY W. THOMPSON , On Growth and Form, Cam bridge Univ. Press, novo izd., t. I I , str. 1032. 2 Loc. cit., id. i napomena. 3 G. GURVITCH, le Concept de structure sociale, loc. cit., str. 14-15.

336

ve ih, tako rekavi, uzvisuje i vri njihovu apologiju, integrirajui ih u svoju vlastitu teoriju struktura 1 ... 1 Da bi se tvrdilo kako je studija kojoj je rije pokuaj sinteze, mora da se nije itala ili da se nije razumje la italac e lako provjeriti kako u njoj vodim najveu brigu da odvojim svoje shvaanje od onoga Radcliffe-Bro 2 wna i Murdocka . Isto tako, ne osjeam se nimalo pogoen kritikama koje g. Gurvitch upuuje ovim posljednjima, osobito u vezi sa statistikom metodom kojom se nisam nikada koristio i ija sam opasna mjesta izriito isticao, bar nain kako Murdock katkad smatra da se ona moe upotrijebiti. S druge strane, i ne pravei se ocem strukturalne antropologije podsjetio bih da je moja koncepcija dru tvenih struktura bila izloena ve s mojom knjigom srodstvu, dovrenom na poetku 1947, to jest prije ili u isto vrijeme kao one Fortesa, Murdocka i drugih, ijim bi me g. Gurvitch htio uiniti samo komentatorom ili apo logetom. Prije mi se ini upadljivim da su se mnogi etnolozi nezavisno okrenuli k pojmu strukture, za ovih ratnih godina, kad su nas okolnosti osuivale na izvjesnu usam ljenost. Ova konvergencija pokazuje do kojeg je stupnja ovaj pojam bio prijeko potreban za rjeavanje problema koje su se spoticali nai prethodnici. On naem zajedni kom radu podaruje stanovitu valjanost, kakve god inae bile razlike koje nas jedne od drugih odvajaju. U emu se sastoje devijacije i kriva mnjenja, ije po sljedice bih ja nagomilao? Prvi izvor bila bi umjetna veza koju bih htio uspostaviti izmeu primjene mjerenja . . . i problema drutvene stru kture 3 , drugim rijeima, moja tendencija povezati po jam drutvene strukture s matematikim mjerenjem 4 . ita li g. Gurvitch loe ili predobro, nalazei uvijek u tekstovima to on eli, kako bi im protuslovio? Makar se nikad nisam tako izrazio, rekao sam mnogo puta supro tno. Pozivamo se na odjeljak pod naslovom Struktura i mjera ve citirane studije: K a d t o se kae da pojam strukture doputa da se uvede mjerenje u etnologiju . . . Ipak ne postoji nikakva nuna povezanost izmeu pojma
1

Id.,

3
4

str., 19 Str. 298, 299, 320, 328. o v e knjige. hoc. cit., str. 14. Id., str. 17, ponovljena istim rijeima str. 19.
Strukturalna antropologija

22

337

mjere i strukture . . . problemi koji ne doputaju metriko rjeenje ipak mogu biti podvrgnuti tonoj obradi 1 . I u jednom drugom lanku, kojem se g. Gurvitch ne preza izvijestiti u potvrdu svojih navoda: U naim discipli nama, ima, nesumnjivo, mnogo stvari koje se mogu mje riti . .. ali nikako nije pouzdano da su to najvanije . . . Uvidjelo se da kvantifikacija fenomena [drutvenih] ni kako nije na istom rangu s otkrivanjem njihova znae nja . . . Bavei se odvie iskljuivo mjerenjem, ne bismo pazili na to da nova matematika . . . uvodi nezavisnost iz meu pojma tonosti i onoga mjere . . . S ovom novom matematikom . . . uimo kako se carstvo nunosti ne sta pa neizbjeivo s o v i m kvantitete 2 . Kad se vidi kako se g. Gurvitch koristi izrazima: mje ra, mjerenje, kvantifikacija (koje osim toga upotreblja vaja kao da su zamjenljivi), sumnja se da on ima neku ideju problemima na kojima radimo. Najposlije, pri mjena izvjesnih matematikih metoda u etnologiji nije tema akademske diskusije. Uz pomo jednog matemati ara, primijenio sam ove metode na tono odreen pro blem 3 . Nastavio sam s drugima. Jedino pitanje koje se po stavlja jest da se sazna da li, ovim putem, problemi jesu ili nisu priblieni svojemu rjeenju. Pokazujui vie potovanja prema strukturalnoj lingvi stici negoli prema strukturalnoj etnologiji, g. Gurvitch se isto tako trudi da smanji njezino teoretsko znaenje. Ali, obratno od onoga to on vjeruje, matematika stati stika (ija je uloga ovdje vrlo opravdana) nikako nije ogra niena na prouavanje fonema; ona se primjenjuje na rije i na govor, kako to pokazuje teorija u toku izrad be prevodilakih strojeva, i ona je ve pokazala svoju vanost na podruju stilistike i kritike tekstova. Sto se tie argumenta da strukturalizam ima svoje mjesto samo u fonologiji, i da gubi svaki smisao na nivou govora, on znai nepoznavanje strukturalistikih djela u stvari gramatike, sintakse, pa ak i rjenika, u bogatim i raz nolikim oblicima koje su im dali Benveniste, Hjelmsev i Jakobson, koji, u svojemu posljednjem djelu, nastoji ri1

Les Mathmatiques de l'homme. Bulletin international des Sciences Sociales ( U n e s c o ) ; t. 6, n" 4, ponovno objavljeno u Espritu, n 10, 1956, 529-532. str. teksta koji je o b j a v i o

S t r . 293. o v e k n j i g e .

Esprit.
3

Les Structures lmentaires . . . , X I V pogl.

338

jeiti jedan problem isto tako udaljen od fonologije kao onaj tropa 1 . Osim toga, teoretiari prevodilaki stro jeva na putu su da poloe temelje jedne gramatike ana lize koja se, istodobno, tie matematike i strukturalizma 2 . G. Gurvitch prigovara mi aljenja vrijednu konfuzi j u . . . izmeu onoga to se oznauje kao struktura i izvanj ski opaljive i opipljive povrine drutvene stvarnosti, stavljene u povrine konceptualizirane kao morfoloki prostori 3 . italac, moda, nee odmah razumjeti (i kako ga za to ne ispriavati?) da se ovdje smjera na fenomene prostorne rasporeenosti i kvalitativne predodbe koju ljudi stvaraju prostoru. N o , ova aljenja vrijedna kon fuzija, daleko od toga da bude, kako to insinuira na autor, djelo amerike kole, jedno je od glavnih otkria francuske socioloke kole, kojoj dugujemo mnogo toga a ne samo brzo prevladane. . . aluzije 4 . To je cen tralna toka znamenitih studija Durkheimovih i Maussovih: nekim primitivnim oblicima klasifikacije i samog Maussa o: Promjenama godinjih doba u eskimskim dru tvima5. Dovoljno je proitati u istoj Francuskoj djelo Jacquesa Soustellea: Kozmoloka misao starih Mek sikanaca0 da se uvjerimo kako, blizu pola stoljea kasnije ova metoda nije izgubila nita od svoje plodnosti. Ali nitko, u Francuskoj ili u Sjedinjenim Dravama, nikad nije mislio, kako nam to poruuje g. Gurvitch, da ovo stubite mora biti odvojeno od drugih i da treba iden tificirati prostornu strukturu i drutvenu strukturu. Mi samo polazimo od dva zapaanja: 1. Mnoga uroenika drutva svjesno su izabrala da projiciraju u prostor shemu svojih institucija; tako kru ni raspored logora Sioux i sela Ge, sredinjeg Brazila, ili pak plan sela, pruga cesta i poloaj hramova i rtveniR. JAKOBSON i M. HALLE , Fundamentals of Language, S' Gravenhange, 1956. 2 V. H. Y N G V E , Syntax and the P r o b l e m of Multiple Meaning, u: Mashine Translation of Languages, ed. by W. N. L o c k e and A.D.Booth, J.Wiley et S o n s , N e w Y o r k , 1955. S e n t e n c e f o r S e n t e n c e T r a n s l a t i o n , Mechanical Translation, C a m b r i d g e , Mass., t. 2, n 2, 1955. T h e T r a n s l a t i o n of L a n g u a g e s by M a c h i ne, Information theory, Third London Symposium, s. d. 3 Loc. cit., str. 17. 4 Loc. cit., str. 17. 5 Anne sociologique, resp. V I , 1901-1902, i I X , 1904-1905. 6 Paris, Hermann, 1940. 339
1

ka u starom Peruu. Prouavanje ovih injenica rasporeenosti doputa da se doe na ideju kako se uroenici od svoje drutvene strukture, a, ispitivanjem manjkavosti i kontradikcija, priuavaju stvarnoj strukturi, pri emu je ova esto vrlo razlina od one. Poglavlje: Postoje li dualistike organizacije? ove knjige daju jednu ilustra ciju ove metode. 2. ak kad se drutvo pokazuje ravnodunim prema prostoru, ili prema j e d n o m odreenom tipu prostora (ta ko prema urbanom prostoru, kad on nije bio planiran), sve se dogaa kao da bi nesvjesne strukture bile na do bitku, ako se to moe rei, zbog ove ravnodunosti kako bi upale u slobodno podruje i tu se simboliki ili stvar no potvrdile, otprilike kao to se nesvjesne preokupacije koriste slobodnim mjestom spavanja da bi se izrazile u obliku sna, kako je to uio Freud. Ova druga konstatacija ujedno vai za ona drutva, zvana primitivna, koja su privi dno ravnoduna prema prostornom izrazu, i za sloenija drutva koja otvoreno pokazuju istu stvar: tako suvremeni gradovi, od kojih veina pripada prostornim strukturama to se mogu svesti samo na nekoliko tipova, i daju izvje sne indicije za drutvenu strukturu koja im podlei. Trebalo bi sada odgovoriti na ovu zamjerku g. Gurvi tch? da, kod mene, ne bi ostalo vie nita od jedne stvarnosti sut generis, 'totalnih drutvenih fenomena', makrosociolokih kolektivnih jedinica 1 ? Ja sam najljepe godine svojega ivota proveo u prouavanju nekoliko makrosociolokih kolektivnih jedinica. Ali, da ih evociram, nije mi potreban jedan barbarski izraz koji vrijea ui i ovjeanstvo; j e r m o j e sjeanje oznauje ih njihovim imenima, koja su Caduveo, Bororo, Nambikwara, Mund, Tupi-Kawahib, M o g h i Kuki, i svako me podsjea na je dno mjesto Zemlje, na jedan trenutak moje historije i povijesti svijeta. Sva zajedno pribliavaju me ljudima i enama koje sam volio ili ih se bojao, i ija lica salijeu moje pamenje; ona mi opet pribliuju napore, rado sti, patnje, katkad i opasnosti. To su moji svjedoci; oni su dorasli da pokau vezu koja sjedinjuje moje teoretske poglede sa stvarnou i da odbiju g. Gurvitcha. Napokon, to se tie prigovora da se vraam, jedva pri kriveno, nakon tolikih napora, tradicionalnoj koncepciji
1

Loc. cit., str. 19.

340

drugi autori nisu izgledali zbunjeni pojmom poredak pore daka, uvedenom na kraju mojega lanka strukturi u 2

drutvenog poretka1 , ne bih se na njemu zadrao da

etnologiji .
1 2

Loc. cit., str. 21. Usp. 347 str. (Misli se na stranu originala!) ove knjige. Mislim osobito na g. M. Rodinsona, i na njegova dva lanka: Racisme et civilisation [Rasizam i civilizacija], la Nouvelle Critique, br. 66, lipanj 1955, i Ethnographie te relativisme [Etnografija i relativizam], id., br. 69, studeni 1955. U isto vrijeme kad je objavila drugi od ovih lanaka, redakcija Nouvelle Critique uvjeravala me, preko vie pisama, da su mi stranice revije otvorene. Odgovorio sam, dakle, ovim pismom: Gospodine glavni urednice, Po drugi put u nekoliko mjeseci, g. Maxime Rodinson objav ljuje u la Nouvelle Critique lanak koji mi je opirno posveen. Kako se ini da se autor vie brine da izmeu nas iskopa rov negoli da istakne stvari koje nas pribliuju, to u ga nesumnji vo razoarati govorei da su mi se njegovi lanci uinili neusiljeni i dobro sastavljeni i da se, uglavnom, s njime slaem. Jedva da bih izrazio jedno aljenje: budui da mi se poklonilo toliko panje, bilo bi plodnije da se ispita kako pokuavam reintegrirati u marksistiku sadanjicu etnoloke tekovine ovih posljednjih pedeset godina. ini se da je g. Rodinson odluio da ih u cijelosti odbaci. Ne bi li bilo uputnije da se radije razlikuje izmeu znanstvenih rezultata u uem smislu i politike i ideoloke upotrebe koja je odvie esta u Sjedinje nim Dravama i drugdje. Stav g. Rodinsona odgovara, zacijelo, onome ortodoksnosti koji se bijae buno i bljetavo potvrdio u odnosu na lingvistiku, fiziku, biologiju i kibernetiku. Nije tome davno da se sve to promijenilo, i g. Rodinson nesumnjivo e doskora saznati da zaostaje. Primjeujem, uostalom, da u jednom pitanju koje je po stanovitim aspektima slino onome to ga on tretira hou rei sadanjim tendencijama kvantne mehanike la Nouvelle Critique svjedoi, u posljednjem broju, jednom neizmjerno razboritijem i iznijansiranijem stavu, koji bi se mogao korisno protegnuti na teoretske probleme etnologije. G. Rodinson prigovara mi nepoznavanje pojma strukture, koji smatrah da sam uzajmio izmeu ostalih od Marxa i Engelsa, da bih mu dao jednu bitnu ulogu zbog ega mi se obino prave zamjerke. to se tie njegove kritike pojma kulture, ili bolje izvjesnih njegovih znaenja, s njime se sla em. Kroeberove zasluge, koje mi je zadovoljstvo priznati, odnose se na druge radove (poimence divan Handbook of the Indians of California, a ne ovaj nesretni pokuaj kulturne statistike, kojoj g. Rodinson daje opravdanu kritiku u njezi noj osnovi, ali mimo pravog pitanja. Pothvat, prividno apsur dan, ipak je donio neku korist, u veoma posebnom geograf skom okviru i u mnogo privilegiranih pogleda to ih prua Kalifornija. Etnografska raznolikost i gustoa tu su bile takve da se moglo doi u iskuenje ovdje provjeravati ne rasporedu341

Moji kritiari smatraju, naime da se poredak poredaka, kako ga ja shvaam, sastoji, bilo u totalnoj restituciji konkretnog drutva koje sam najprije nastojao analizirati kao strukture (inei tako ovaj postupak beskorisnim), bilo u tvrdnji da su, za jedno dano drutvo, sve strukture homologne, to bi bilo isto kao da se kae da svako dru tvo tvori neku vrstu monade, istodobno savreno ko herentne i potpuno zatvorene u samu sebe. Obje hipoteze krajnje su daleko od mojega miljenja. Poredak poredaka nije rekapitulacija fenomena podvr gnutih analizi. To je najapstraktniji izraz odnosa koje meu sobom odravaju nivoi na kojima se moe izvoditi strukturalna analiza, dotle da formule moraju kadto biti iste za historijski i geografski udaljena drutva, pomalo, ako mi se dopusti ova usporedba, kao molekule razlinog kemijskog sastava, jedne jednostavne, druge zamrene, koje bi ipak mogle imati, isto tako, jednu desnu struktu ru ili jednu lijevu strukturu. Pod poretkom poredaka razumijem, dakle, formalna svojstva cjeline sastavljene iz pod-cjelina, od kojih svaka odgovara jednom danom strukturalnom nivou. ju li se znaenjski elementi spontano, usprkos jednom na siste matski mehanian i odreito neinteligentan nain izvrenom popisu kulturnih crta: pokuaj kojega se zatim na psiholo kom planu prihvatio L. Guttman, bez uspjeha. Na kraju mi g. Rodinson savjetuje da napustim pojam kulture zbog onog drutva. Ne odriui se prvog, nisam oekivao njega da ih pokua ubaciti, jedan i drugi, u perspek tivu spojivu s principima marksizma. Da je itao moju knjigu, umjesto to se zadovoljio izvacima objavljenim prije nekoliko mjeseci, naao bi, osim jedne marksistike hipoteze postan ku pisma, dvije studije posveene brazilskim plemenima Caduveo i Bororo koje su pokuaji interpretacije uroenkih superstruktura zasnovani na dijalektikom materijalizmu, a ija bi novost, u zapadnoj etnografskoj literaturi, zasluivala moda vie brige i simpatije. Meu suvremenim kritiarima, g. Rodinson nije jamano jedini koji nalazi za normalno pobijati autora polazei od nekoliko fragmenata. Druge slobode su rjee; naroito ona koja se sastoji u koritenju netonih citata. Ipak to ini g. Rodinson u svojemu posljednjem lanku (str. 61) stavljajui u kurziv i u navodne znakove tri retka to ih meni podmee i kojima izvjetava u napomeni (Race et Histoire, str. 40). Neka se usporedi: oni se tu ne nalaze i ja se ne sjeam da sam ih ikad napisao. Dopustite mi, itd. La Nouvelle Critique ispravila je krivi citat u slijedeem broju. to se tie pisma, ono nije nikad bilo objavljeno.

342

Kako to kae g. Jean Pouillon, koji ovdje prevodi moju misao u izraze to ih u potpunosti potpisujem, rije je tome da se sazna moe li se izraditi sustav razlika koji ne dovodi ni do njihove obine jukstapozicije, ni do njihova umjetnog ponitenja 1 . Ja ne postuliram neku vrstu prestabilirane harmonije meu raznim nivoima strukture. Oni mogu biti potpu no i esto su jedni s drugima u kontradikciji, ali modaliteti po kojima oni meusobno protuslove pripadaju svi jednoj istoj grupi. To je, uostalom, svakako ono to nauava historijski materijalizam kad tvrdi da je uvijek mogue prijei, preobraajem, s ekonomske strukture ili one drutvenih odnosa na strukturu prava, umjetnosti ili religije. Ali Marx nije nikad tvrdio da bi ovi preobraaji bili samo jednog tipa, na primjer da ideologija moe jedino odraavati drutvene odnose, na nain ogledala. On misli da su ovi preobraaji dijalektiki, i, u izvjesnim sluajevima, mnogo se mui da pronae prije potreban preobraaj koji je izgledao, na samom poetku, nepristu paan analizi 2 . Ako se pristane, na samoj liniji Marxova miljenja, da infrastruktura i superstruktura doputaju mnogostruke nivoe, i da postoje razni tipovi preobraaja da se prijee s jednoga nivoa na drugi, isto e se tako pojmiti da je mogue, u posljednjoj analizi i apstrahiravi sadraje, karakterizirati razne tipove drutava s pomou zakona preobraaja: formule koje pokazuju broj, snagu, smisao i red torzija koje bi trebalo ako se to moe rei anu lirati da se prepozna idealan (logiki a ne moralno) odnoaj homologije izmeu razlinih strukturalnih nivoa. Jer, ova je redukcija u isto vrijeme i jedna kritika. Zamjenjujui kompleksni model jednostavnim modelom koji ima veu logiku uspjenost, antropolog otkriva stramputice i smicalice svjesne i nesvjesne kojima se utjee svako drutvo, da bi pokualo razrijeiti protu slovlja koja su mu inherentna i, u svakom sluaju, da bi ih zatakalo. J. POUILLON , loc. cit., str. 155. Na primjer, na slavnom mjestu grkoj umjetnosti, iz predgovora, zvanog neobjavljen, u Kritici politike ekonomije, a isto tako, sa drugog gledita, u Osamnaestom Brumaireu Louisa Bonapartea.
2 1

343

Ne izlae li me ovo razjanjenje, dano ve u m o j i m 1 prethodnim radovima , i kojemu bi g. Gurvitch morao voditi rauna, jednoj drugoj kritici? Ako svako drutvo ima istu manu koja se oituje u dvojakom aspektu logike disharmonije i drutvene nepravednosti, zato se njegovi najbistriji lanovi tako teko napreu da ga promijene? Promjena bi imala kao rezultat zamjenjivanje jednog drutvenog oblika drugim, pa ako svi jednako vrijede, emu? G. Rodinson citira, u potvrdu ovog argumenta 2 , jedan odlomak iz Tunih tropa [Tristes Tropiques]: N i j e d n o drutvo nije sasvim dobro, ali nijedno nije apsolutno ravo; sva pruaju izvjesne koristi svojim lanovima, uzevi u obzir ostatak nepravednosti ija vanost izgleda priblino konstantna 3 ... Ali, to znai tendenciozno izolirati jednu etapu rasuivanja kojim sam nastojao razrijeiti prividnu antinomiju izmeu miljenja i djelovanja. Naime: 1. U odlomku koji kritizira g. Rodinson, relativistiki argument protivi se samo postupku koji bi htio razvrstati jedna u odnosu na druga drutva veoma udaljena od promatraeva, uzmimo, na primjer, jedno melanezijsko puanstvo i jedno sjevernoameriko pleme. Ja ostajem pri tome da ne raspolaemo nikakvim sustavom referencije, legitimno primjenljivim na drutva situirana na granica ma naega sociolokog univerzuma i ispitana u njihovu recipronom odnosu. 2. Suprotno tome, pomno sam razlikovao ovaj prvi sluaj od jednog drugog, koji se sastoji, ne u meusobnom razvrstavanju udaljenih drutava, nego dvaju, historijski blizih, stanja razvoja naega vlastitog drutva (ili generali zirajui, pramatraeva drutva). Kad je sustav referencije ovako interioriziran, sve se mijenja. Ova druga etapa doputa, naime, ne zadravajui nita ni od kojeg drutva, da ih sva koristimo kako bismo izvukli one principe drutvenog ivota koje e nam biti mogue primijeniti na reformu vlastitih obiaja, a ne onih stranih drutava; na osnovi privilegija obratnog od prethodnog, kadri smo da preobrazimo jedino ono drutvo kojemu mi pripadamo
1 2

Usp. I i V I I pogl. ovoga rada. M. RODINSON, loc. cit., str. 50-52. i passim. '3 Tristes Tropiques, loc. cit., str. 417.

ne riskirajui da ga razorimo; j e r ove promjene dolaze 1 isto tako iz njega, kao to ih mi uvodimo u n j . Dakle, umjesto da se zadovoljim jednim statikim relativizmom, kao izvjesni ameriki antropolozi koje je opravdano kritizirao g. Rodinson, ali s kojima nije u pravu da me mijea, ja ukazujem na njegovu opasnost, na p o n o r u koji etnologija svagda riskira da se strovali. Ali rjeenje je konstruktivno, j e r utemeljuje, na istim principima, dva prividno kontradiktorna stava: potovanje prema drutvima veoma razlinim od naeg i aktivno sudjelovanje u naporima na preobraavanju naega vlas titog drutva. Ima li tu, kako to tvrdi g. Rodinson, zbog ega Billancourt da oajava? Billancourt bi zasluivao malo panje kad bi, kanibalu na njegov nain (i jo opasnije od ljudodera, jer to bi znailo biti kanibal u duhu), za njegovo intelektualno i moralno spokojstvo bilo neophod no da Papuanci nisu za drugo nego da budu proleteri. Na sreu, etnoloka teorija ne igra tako vanu ulogu u sindikalnim zahtjevima. Ja se, naprotiv, udim to nala zim, ispod pera jednog uenjaka naprednih ideja argu ment koji se ve susretao kod mislilaca jedne veoma razliite orijentacije. K a o ni u Rasi i Historiji tako ni u Tunim tropima nisam nastojao da ruim ideju napretka, nego prije da je prenesem iz ranga univerzalne kategorije ljudskog razvoja u rang posebnog naina egzistencije, vlastitog naem drutvu (i moda nekim drugim), kada ono pokuava da misli sebe smo. Tvrditi da jedna ovakva koncepcija napretka, interiorizirana u svakom drutvu i otkinuta od svoje transcendencije, dolazi u opasnost da ljude izrui maloduju, izgleda mi kao transpozicija u govor historije i na plan kolek tivnog ivota metafizikog argumenta po kojem bi svaka moralnost bila dovedena u pitanje kad bi indivi duum prestao vjerovati da posjeduje besmrtnu duu. Ate izam je stoljeima bio u oporbi s argumentima g. Rodin sona; on bi isto oajavao nad ljudima, i naroito nad radnikim klasama, za koje bi se strahovalo da ne izgube volju za rad, u pomanjkanju sankcija i nagrada onostranosti.
1

Loc. cit., str. 424. 345

Brojni su ipak ljudi (osobito u Billancourtu) koji prih vaaju ideju osobnog trajanja ogranienog na trajanje njihova zemaljskog ivota; nisu zato izgubili svoj moralni osjeaj i svoju volju da djeluju na poboljanju svoje sudbine i one svojih potomaka. Ono to je istina individuumima nije li to jo vie grupama? Jedno drutvo moe ivjeti, djelovati, mijenjati se ne dajui se opiti uvjerenjem da oni koji su ivjeli pred nekoliko desetaka milenija nisu radili nita drugo negoli mu pripremali teren, da se sva njemu suvreme na muno urouju da ga dostignu, i da e ona koja budu dolazila poslije sve do kraja vjekova odravati njegov polet. To bi znailo pokazati jedan isto tako naivan antropocentrizam kao onaj koji je nekada stavljao Zem lju u centar Univerzuma, a ovjeka na vrhunac stvaranja. Ali ovaj antropocentrizam ispovijedan na dobrobit jedino naeg drutva, bio bi danas mrzak. Jo neto. Jer me g. Rodinson napada u ime marksizma, iako je moja koncepcija neizmjerno blia Marxovoj misli od njegove. Najprije bih podsjetio da se distinkcija, izloena u Rasi i Historiji, izmeu stacionarne historije, fluktuantne historije i kumulativne historije, moe pozvati na izvjesne Marxove tekstove: Jednostavnost proizvodnog organizma ovih zajednica koje same sebi dostaju, stalno se reproduciraju u istom obliku i, jednom sluajno uni tene, obnavljaju se na istom mjestu i s istim imenom, daje nam klju za nepromjenljivosti azijskih drutava, nepromjenljivost koja kontrastira, tako udno, sa nepres tanim raspadanjem i preustrojavanjem azijskih drava, nasilnim izmjenama njihovih dinastija 1 . To je, naime, kod Marxa i kod Engelsa esto izraavana ideja da primitivnim drutvima, ili onima koja se smatraju takvi ma, ravnaju veze krvnog srodstva (koje danas nazivamo srodnikim strukturama), a ne proizvodni odnosi. K a d ova drutva ne bi bila unitavana izvana, ona bi se mogla beskonano odravati. Kategorija vremena koja se moe na njih primijeniti nema nita zajedniko s onom kojom se koristimo da bismo razumjeli svoj vlastiti razvoj 2 . K. MARX, le Capital, prijevod Roy, ditions sociales, Pa ris, 1950-1952, sv. I I , str. 48. 2 Ove teme stalno se vraaju u Kapitalu u povodu Indije i starih germanskih drutava, koja su tada bila najprimitivni ja dutva to ih je Marx poznavao. Engels ih je generalizirao 346
1

Ova koncepcija nije nipoto u protuslovlju sa slavnom formulom Komunistikog manifesta: Historija svakog do sada poznatog drutva jest historija borba klasa. Na liniji Hegelove filozofije drave, ova formula nikako ne znai da je borba klasa koekstenzivna s ovjeanstvom, nego da se pojmovi historije i drutva mogu primijeniti, s punim smislom koji im Marx daje, tek od trenutka kad se javila klasna borba. Pismo Weydemeyjeru jasno to utvruje: Ono to sam uinio novo pie Marx to jest to dokazujem . . . da je postojanje klasa vezano samo za odreene historijske faze razvoja proizvodnje 1 .. . G. Rodinson moe, dakle, meditirati ovoj Marxovoj refleksiji u predgovoru, zvanom neobjavljenom, Kritici politike ekonomije: Takozvani historijski razvoj uope poiva na injenici da posljednja drutvena formacija smatra prole formacije isto tolikim etapama koje vode do same nje i koje ona uvijek shvaa s jednog pristranog gledita, budui rijetko, i samo u vrlo odeenim sluajevi ma, sposobna da sama sebe kritizira 2 . Ovo poglavlje bilo je dovreno kad se pojavio esto ne pravedan, ali pun nerva i talenta, pamflet g. Jean-Fran ois Rvla 3 . Budui da mi je djelomino bilo posveeno V I I I poglavlje, ukratko u odgovoriti. G. Revel me napada, ali ne bez ustruavanja. Jer ako me priznaje onim to sam: etnologom koji je radio na terenu i koji je, poto je izloio rezultat svojih promatra nja, poduzeo da se vrati na same principe svoje znanosti poinjui od ovih promatranja i onih svojih kolega, g. Revel bi se morao uzdrati da me pretresa. Zato zapoinje metamorfozirajui me u sociologa, poslije ega insinuira da je, zbog mojega filozofskog obrazovanja, moja socio logija preruena filozofija. Prema tome mi smo u krugu kolega, pa g. Revel moe veselo gaziti po mojim lijehama ne elei uvidjeti da on postupa, u pogledu etnologije, tono u Anti-Duhringu i u Porijeklu porodice, privatnog vlasnitva i drave.
1

Citirano prema M . R U B E L , Karl Marx, essai de biographie intellectuelle, Paris, 1957, str. 257. 2 Citirano prema, . M A R X , Pages choisis, etc., par M. Rubel, Paris, 1948, str. 67. 3 J. F. R E V E L , Pourqoi des philosophes, Paris 1957.

347

onako kako prigovara kroz itavu svoju knjigu, filozofiji da to ini spram drugih pozitivnih znanja. Ali ja nisam sociolog, pa se samo u sluaju naknadne potrebe zanimam za nae drutvo. Ona to ih prije svega nastojim razumjeti zvana su primitivna, kojima se bave etnolozi. K a d interpretiram, na veliko nezadovoljstvo g. Revela, razmjenu vina u restoranima june Francuske u terminima drutvenih davanja, moj prvi cilj nije da objasnim suvremene obiaje s pomou arhajskih institu cija, nego da itaocu, pripadniku dananjeg drutva, pomognem da u svojemu vlastitom iskustvu, polazei od obiaja koji su, doista, preostali i embrionalni, prepozna institucije koje bi mu drukije mogle ostati neshvatljive. Nije, dakle, pitanje da se sazna da li je razmjena vina neki preostatak potlatcha, nego da li se, zahvaljujui ovoj usporedbi, uspijevaju poblie vidjeti osjeaji, namjere i po naanja uroenika angairanog u jednom ciklusu davanja. Etnograf koji je ivio s uroenicima i pridruio se slinim ceremonijama kao gledalac ili kao sudionik moe imati tome neko miljenje. G. Revel ne. Osim toga, nekim udnovatim protuslovljem, g. Revelu, koji se ustruava dopustiti da kategorije primitivnih drutava mogu biti primijenjene na nae vlastito drutvo, bitno je stalo do toga da primjenjuje nae kategorije na prouavanje primitivnih drutava: Apsolutno je sigur n o , kae on, da davanja u kojima napokon propadaju sva bogatstva jednog drutva... odgovaraju odreenim uvjetima naina proizvodnje i drutvene strukture. Pa nastavlja: a k je vjerojatno osim jednog jedinog izuzetka u Historiji, ali onda bi to trebalo uzeti do znanja da ona pokriva ekonomsku eksploataciju jednog dijela lanova svakog drutva ovoga tipa drugim 1 . Kako g. Revel moe biti apsolutno siguran? I kako on zna da bi izuzetak bio jedini u Historiji? Je li on na licu mjesta studirao melanezijske i amerike usta nove? Je li samo pregledao brojne radove koji obrauju kula i njegov razvoj od 1910. do 1950, potlatch od poetka X I X stoljea do X X ? Da je to uinio, ponajprije bi znao da je apsurdno vjerovati kako sva bogatstva jednog dru tva propadaju u ovim razmjenama; imao bi zatim za neke sluajeve i za neka razdoblja tonije ideje proporciji i vrsti impliciranih bogatstava; napokon i oso1

Loc. cit., str. 138.

348

bito, uvidio bi, bar sa gledita koje njega zanima eko nomske eksploatacije ovjeka ovjekom da se kulture na koje on misli ne mogu usporeivati. U jednoj od njih, ova eksploatacija se oituje znaajkama koje bi se, strogo uzevi, mogle nazvati pretkapitalistikima. Na Aljasci i u Britanskoj Kolumbiji, ova eksploatacija djeluje kao vanj ski inilac: ona samo daje veu amplitudu ustanovama koje mogu egzistirati bez nje i ija se opa priroda mora definirati drugim terminima. Neka se g. Revel ne uri da prosvjeduje: ja ovdje samo parafraziram Engelsa, koji se, sreom, izjasnio tom problemu, a u povodu istih drutava koja ima pred oima g. Revel. Engels je, naime, pisao: K a k o bih izveo naistac usporedbu izmeu Tacitovih Germana i amerikih Crvenokoaca, napravio sam skromne izvatke iz prvog sveska tvojega Bancrofta (Native Races, itd.). Slinost je u stvari isto tako iznenaujua kao to je nain proizvodnje tako temeljito razliit ovdje ribari i lovci bez stoarstva i zemljoradnje, ondje nomadsko stoarstvo koje prelazi u obraivanje polja. To tono dokazuje koliko je, u ovom stadiju, nain proizvodnje manje odluujui od stupnja raspadanja starih krvnih veza i reciprone zajednice spolova u plemenu. Bez ega Tlingit, u negdanjoj ruskoj Americi, ne bi mogli biti isti pandan Germanima 1 ... Trebalo je ekati na Marcela Maussa, u Essai sur le Don, koji g. Revel kritizira u vrlo nezgodan as, da opravda i izloi ovu Engelsovu intuiciju kako postoji fra pantan paralelizam izmeu izvjesnih germanskih i keltskih ustanova, i onih drutava koja imaju potlateh. I to bez nastojanja da se nae iza odreenih uvjeta naina proiz vodnje, za koje je ve Engels shvatio da je njihovo istra ivanje iluzorno. Marx i Engels znali su neusporedivo vie etnologiji, prije gotovo jednog stoljea, nego to njoj g. Revel zna danas. Isto tako se slaem s g. Revelom kada pie: Moda je najtea mana koju je filozofija prenijela na sociologiju... napast da hoe otprve dati integralna objanjenja 2 , jer on tu kudi samoga sebe. On je, naime, taj koji mi prigova ra da ne donosim objanjenja: da postupam kao da smatram kako u osnovi nema nikakva razloga to neko drutvo usvaja neke institucije a drugo drutvo druge
1 2

Pismo Marxu, 8. prosinca 1882. Loc. cit., str. 147. 349

institucije. On je taj koji od etnologa zahtijeva odgovor na pitanja kao to su: Zato se drutva razlino strukturiraju? Zato se svaka struktura razvija?... Zato ima razlika meu institucijama i meu drutvima i koji 1 odgovori uz koje uvjete pretpostavljaju ove razlike ... Ova pitanja su veoma umjesna, i voljeli bismo da moemo na njih odgovoriti. U sadanjem stanju naih spoznaja smatramo da smo sposobni uiniti to samo za tono odreene i omeene sluajeve, pa ak i tu ostaju naa tumaenja fragmentarna i izolirana. G. Revelu je slobodno da vjeruje kako je to laka zadaa, jer, prema njemu, apsolutno je izvjesno da gotovo nakon pet stotina tisua godina kako je poela ovjekova drutvena evolucija, ekonomska eksploatacija sve objanjava. Takvo nije bilo, vidjeli smo, miljenje Marxa i Engelsa. Oni su mislili da, u izvan- ili pred- kapitalistikim dru tvima, veze krvnog srodstva igraju veu ulogu od klasnih odnosa. Ne vjerujem, dakle, da sam se pokazao nevjeran njihovu uenju pokuavajui, sedamdeset godina poslije Lewis H. Morgana, kome su se oni toliko divili, da su nastavili pokuaj ovog posljednjega, to jest da izrauju jednu novu tipologiju srodnikih sustava u svjetlu spoznaja koje smo do tada stekli, ja sm i drugi, na terenu 1 . Ali ja traim da me ocjenjuju po ovoj tipologiji, ne po psiholokim ili sociolokim hipotezama koje svojata g. Revel, kao da su one drugo negoli skele, trenutno korisne etnologu da sredi svoja zapaanja, napravi svoje klasifikaU historiji marksizma, zastranjenje g. Revela, koje je isto tako ono g. Rodinsona, nije novo. Ono see do K a u t s k o g i ve 1883, Engels se osjetio obaveznim da ga obznani. K a o i gg. Revel i Rodinson, Kautsky j e , naime, htio interpretirati primi tivna drutva prema historijskom materijalizmu, sluei se iskljuivo ekonomskim p o j m o v i m a kakvi su onaj barbarstva koji je definirao Engels poslije Morgana: period uzgoja stoke, zemljoradnje, pokuaja m e t o d a koje omoguuju poveanu proizvodnju prirodnih proizvoda ( U s p . E N G E L S , Porijeklo porodice, itd., izd. N a p r i j e d , Zagreb, 1945, str. 21 i slj.) Na to Engels odgovara: N e dokazuje barbarstvo p r i m i t i v a n karakter, nego stupanj integriteta starih krvnosroclnikih veza plemena. One su, dakle, te k o j e treba ustanoviti u s v a k o m posebnom sluaju prije no to se m o g u izvui izolirane p o j a v e iz zakljuaka za neko p l e m e . ( P i s m o Kautskom od 10. veljae 1883) to sam ja inio druge piui Strukture, a k o nisam ustanovljavao u svakom p o s e b n o m sluaju u emu se sasto j e , za neko p l e m e , stare krvnosrodnike v e z e ?
1

350

cije, rasporedi svoje tipove. Neka jedan od mojih kolega doe da mi kae kako je moja teoretska analiza srodni kih sustava Murngin ili Gilyak osporena njegovim pro matranjima ili da sam loe interpretirao kad sam se nalazio meu ovim Indijancima, poglavarsko ureenje Nambikwara, mjesto umjetnosti u drutvu Caduveo, drutvenu strukturu Bororo, prirodu klanova Tupi-Kawahib, sluao bih ga smjerno i paljivo. Ali kad mi g. Revel, koga nije briga za patrilinearno odreivanje podrijetla, za bilateralni brak, za dualistiku organizaciju ili za disharmonika ureenja, prigovara (i ne shvaajui da ja nasto jim samo opisati i analizirati izvjesne aspekte objektivnog svijeta) da otupljujem i uniavam drutvenu stvarnost zato to je za njega tupavo i unieno sve to se odmah ne prevede u govor kojim on, moda, ima pravo da se slui kako bi govorio zapadnoj kulturi, ali kojemu su njegovi tvorci izriito uskratili svaku drugu upotrebu, ja sam taj koji moram da viknem, ovaj put na njegovu adresu: da, zaista, emu filozofi? Rasuivati kako to ine gg. Revel i Rodinson znailo bi izruiti humane znanosti mranjatvu. to bi se mislilo poduzetnicima i arhitektima koji bi osuivali astrofiziku u ime zakona sile tee i pod izgovorom da bi geometrija, zasnovana na shvaanju razlino zakrivljenim prostorima uinila uzaludnim tradicionalne tehnike ruenja ili grad nje kua? Ruitelj i arhitekt imaju pravo da vjeruju samo u euklidsku geometriju, ali oni ne idu za tim da je namet nu astronomu. Pa ako se sudjelovanje ovoga iziskuje da preuredi kuu u kojoj stanuje, kategorije koje upotreblja va kada hoe razumjeti svemir, ne ine ga automatski ne sposobnim da rukuje pijukom i viskom.

351

XVII

poglavlje

MJESTO ANTROPOLOGIJE U D R U T V E N I M Z N A N O S T I M A I P R O B L E M I KOJE POSTAVLJA N J E Z I N A N A S T A V A PREDMET OVE STUDIJE

1

Dananja organizacija antropolokih studija, sama po sebi, neka je vrsta izazova upuenog autorima ovog sveska. Oni bi se, logino, morali pobrinuti za jedan opi izvjetaj nastavi socijalne antropologije, zato to naziv ove discip line nju uvrtava meu drutvene znanosti i to se ini da ona ima poseban i razgovijetan sadraj. Ali odmah poinju potekoe: gdje se, osim u Velikoj Britaniji, susree nastava socijalne antropologije u posebnom i organskom i u jednoj samostalnoj oblasti danom obliku? Sve druge zem lje (pa, i u samoj Velikoj Britaniji, razni zavodi) govore naprosto antropologiji, ili kulturnoj antropologiji, ili pak etnologiji, etnografiji, pukim tradicijama. No ove rubrike zacijelo pokrivaju socijalnu antropologiju (ili gradivo koje je drugdje grupirano pod ovim naslovom), ali u isto vrijeme mnogota drugo: jer mogu li se tehno logija, prethistorija, arheologija, izvjesni aspekti lingvisti ke, fizika antropologija, smatrati drutvenim znanostima? ini se da se odstupa od problema u samom trenutku kada ga se nainje. Ali situacija je jo kompleksnija: ako socijalna antroplogija tei da se pretopi u mnogostran skup istraivanja ija pripadnost drutvenim znanostima nije nikako oevidna, ipak se, po nekom jedinstvenom paradoksu, ova istraiva nja esto spajaju s drutvenim znanostima na jednom drugom planu: za mnoge univerzitetske oblasti, u Sjedi njenim Dravama, kae se da pripadaju antropologiji i
1 Objavljeno pod o v i m naslovom u radu: les Sciences soci ales dans l'enseignement suprieur, izdao Unesco, Paris, 1954. Ovdje pretampano uz autorizaciju Unescoa i poneto prera eno.

2 3

Strukturalna antropologija

353

sociologiji, antropologiji i drutvenim znanostima, j drugim istoznanim naslovima. U trenutku kad se vjeruje da se shvatio odnos izmeu antropologije i drutvene znanosti, gubi se: i tek to se izgubio, opet se nalazi na novom planu. Sve se dogaa kao da se socijalna i kulturna antropo logija, daleko od toga da se pojavljuju na pozornici znan stvenog razvoja kao samostalno tijelo, koje trai svoje mjesto usred ostalih disciplina, oblikuju pomalo nebulo zno, postepeno pripajajui sebi do tada difuznu i druk ije raspodijeljenu grau, i odreujui, samom o v o m kon centracijom, jednu opu preraspodjelu predmeta istraiva nja, izmeu svih humanistikih i drutvenih znanosti. Vano je, naime, ve na poetku uvidjeti ovu istinu: antropologija se ne razlikuje od ostalih humanistikih i drutvenih znanosti po nekom predmetu prouavanja koji bi im bio navlastit. Historija je htjela da ona zapone time to se zanimala za drutva zvana divljaka ili primitivna, i mi emo kasnije morati da tome potraimo razloge. Ali ovaj interes, sve vie, dijele druge discipline, poimence demografija, socijalna psihologija, politika zna nost i pravo. S druge strane, prisustvujemo tom zanimlji vom fenomenu da se antropologija razvija u isto vrijeme kada se ova drutva blie svojemu nestajanju, ili bar gubljenju svojih distinktivnih znaajki. T o , dakle, znai da antropologija ne ide apsolutno uz kamene sjekire, totemizam i poligamiju. Ona je to uostalom svakako dokazala u toku ovih posljednjih godina, u kojima se vidjelo kako se antropolozi okreu ka prouavanju drutava zvanih civilizirana. Ograniimo se, zaas, na to to emo rei da ona polazi od jedne odreene koncepcije svijeta ili od jednog originalnog naina postavljanja problema, koji su otkriveni u toku prouavanja drutvenih fenomena, ne nuno jednostavnijih (kao to su neki tako esto skloni vjerovati) od onih ija je pozornica drutvo promatraa, ali koji zbog velikih razlika to ih pokazuju u odnosu na ove posljednje iznose na vidjelo izvjesna opa svoj stva drutvenog ivota, koja antropolog uzima za svoj pre dmet. Do ove konstatacije moglo se doi mnogim razliitim putovima. U nekim sluajevima, ona je proizala iz etno grafskog ispitivanja; u drugom, iz lingvistike analize; ili pak, iz pokuaja da se interpretiraju rezultati nekog arhe olokog iskapanja. Antropologija je premlada znanost a 354

njezina nastava ne bi odraavala mjesne i historijske okolnosti koje pripadaju poetku svakog posebnog razvo ja. Tako, neka sveuilite povezuje kulturnu antropologi ju i lingvistiku u jednu istu oblast, zato to su tu lingvistika prouavanja zadobila jednu mnogo vie antro poloku znaajku, dok e drugo pristupiti drukijem grupi ranju, ali iz razloga istog reda. U ovim uvjetima, autori ovog sveska mogli su se pitati, nije li bilo mogue, pa ak i poeljno, nametnuti jedan lono sustavan karakter raznim situacijama od kojih svaka spada u podruje posebnog objanjenja: jedan opi odnos prema nastavi antropologije bio bi osuen, bilo na to da deformira injenice utjerujui ih u samovoljne okvi re, bilo rastvarajui se u povijesne izvjetaje koji bi bili drukiji za svaku zemlju, esto ak i za svaki univerzitet. Budui da je antropologija znanost u nastajanju, i da njezina samostalnost jo nije openito priznata, ukazalo se neophodnim postupiti drukije. Izlaganje injenica mora polaziti od stvarne situacije; a zato to se, u golemoj veini sluajeva, socijalna antropologija vezuje uz druge discipline i to je se, meu drutvenim znanostima, naj ee susree u drutvu sociologije, odstupilo se od toga da ih se obje grupira unutar iste openite povezanosti. Ali s druge strane, tu je rije privremenoj situaciji, koja proizlazi ne iz nekog promiljenog plana, ve iz sluajnosti i improvizacije. Nije dakle, dostatno, da se odredi ansambl, u sredini kojega se upravo pomalja nastava antropologije; mora se, takoer, nastojati shvatiti njezinu sadanju orijentaciju i velike linije razvoja koji se tu i tamo ocrtava. Glavni izvjetaj nastavi sociologije i antropologije odgovara prvoj brizi; a ovaj rad drugoj.

POGLED

NA

SADANJU

SITUACIJU

Iz prouavanja injenica sakupljenih u glavnom izvjetaju proizlaze neke konstatacije. Kakve god bile mjesne razlike i osobitosti, mogu se razlikovati tri velika modaliteta nastave antropologije. Ona se daje sad putem ratrkanih katedara (bilo da posto ji samo jedna na dotinom univerzitetu, bilo da ih ima nekoliko, ali pripojenih razlinim fakultetima ili zavodi355

m a ) , sad putem odjela (koji mogu biti isto antropoloki i l i povezivati antropologiju s drugim disciplinama) sad, napokon, putem instituta ili kola inter-ili-extrafakultetskog znaaja, to jest pregrupirajui dane nastavne predmete, po drugim osnovama, na raznim fakultetima, ili organizirajui nastavu predmeta koji su njima primje reni, dvije formule to se uostalom mogu kombinirati. Odvojene katedre

Ovaj modalitet veoma je rairen, ali se ini da se on nikada ne usvaja hotimice. Neka zemlja ili univerzitet koji odluuje da organizira antropoloku nastavu, obino poinje time to osniva jednu katedru, i ostaje pri njoj ako razvoj studija pokazuje manjak studenata ili ma njak rentabilnosti (ovaj obino objanjava onaj). Ako je situacija povoljna, prvoj se pridruuju ostale katedre i one se nastoje organizirati u institut ili odjel. Ova evolucija veoma je primjetljiva u Sjedinjenim Dravama, gdje se, kad se razmotri skala nastavnih zavoda, od najmanjih do najveih, nailazi na etape koje idu od obinog kolegija antropologije, to se trai za profesora bliske discipline, do odjela antropologije koji obuhvaa ekipu profesora i podjeljuje doktorat, prolazei kroz posebnu katedru pridruenu nekom drugom odjelu, koji ne priprema stu denta dalje od diplome ili magisterija. Ali osnivanje potpunog odjela uvijek ostaje cilj koji valja postii. Razvoj drugog tipa moe isto tako dovesti do odvojenih katedara: to je sluaj katedara iji prvobitni karakter bijae veoma udaljen od antropologije i koje su j o j pridru ene znanstvenim razvojem nepredvidljivim u epohi njiho va osnivanja. Francuska za to prua dva upadljiva primje ra: l.cole nationale des langues orientales vivantes [Nacionalna kola ivih orijentalnih jezika] organizirala se u vrijeme kad se moglo vjerovati da e se prouavanje svih jezika svijeta razvijati po linijama poput onih klasine filologije; no, iskustvo je dokazalo da je pozna vanje izvjesnih nepisanih jezika bilo uvjetovano heterodoksnim metodama, koje pripadaju mnogo vie antropo logiji negoli tradicionalnoj lingvistici. Isto tako l'cole pratique des hautes tudes [Praktina kola visokih studi j a ] , gdje katedre posveene religijama puanstava bez pisane tradicije, ili s nedovoljnom pisanom tradicijom, nastoje da se orijentiraju drukije negoli ostali, i da 356

dobiju sve vie antropoloki karakter. U sluajevima ove vrste, antropologija, ako se to moe rei, sporadino kontaminira, druge discipline pa stavlja administratora i odgojitelja pred nepredviene probleme, kojima je veoma teko donijeti rjeenje to ne pogaa tradicionalna grupiranja. Treba napokon navesti jedan mjeoviti sluaj, v r l o dobro ilustriran u Velikoj Britaniji: u istoj epohi kada su orijentalni studiji malo pomalo dobivali boju antropologi je, brz razvoj afrikih studija dopustio je da se nazre ne ophodna potreba da se u o v o podruje uvedu filoloka, historijska i arheoloka prouavanja. Odatle mogunost pregrupiranja, koje je prije nekoliko godina potvrdio preobraaj School of Oriental Studies [kola orijentalnih studija] u School of Oriental and African Studies [kola orijentalnih i afrikih studija], gdje se antropologija prisno povezuje istodobno s drutvenim znanostima i humanistikim znanostima, to ne bi bilo mogue, za dotine regije svijeta, ni u jednoj redovitoj akademskoj strukturi. Odjeli Formula odjela mogla bi, teoretski, izgledati idealna. N j o j tee upravo se to vidjelo ameriki univerziteti; i u drugim zemljama, gdje su antropoloki studiji u punom razvoju, kao u Velikoj Britaniji, Australiji i Indiji, osnivaju 3 i umoavaju odjeli antropologije. Naime, cdjel antropologije postavlja dva prijeko potrebna zahtje va: s jedne strane dobro ralanjene i razliitim predmeti ma i aspektima istraivanja odgovarajue kolegije; zatim postepenu pripravu za diplome, od osnovnih ispita do doktorata. Ipak se moraju naglasiti potekoe: u zemlja ma s krutom i tradicionalnom akademskom strukturom, kao to su one koje strogo lue knjievno-histor : "sI :o-filozofske ili humanistike struke od znanosti, odjel za antropologiju implicira izbor izmeu dva tipa fakulteta: dovedeni smo, dakle, do toga da mislimo na dva odjela, jedan za socijalnu ili kulturnu antropologiju, drugi za fiziku antropologiju. Zacijelo, u interesu je obiju grana da se specijaliziraju; no ipak, jedan antropolog, kakva god bila njegova orijentacija, ne moe biti osloboen osnovnih znanja fizikoj antropologiji; to se tie ove, ona je izgubljena ako stalno ne ostaje svjesna sociolokog podri357

jetla determinizma kojemu ona prouava somatske uin ke; na to emo se vratiti kasnije. K a o primjer abnormalne situacije koja, za antropoloke studije, proizlazi iz krutog odvajanja prirodoslovno-matematikog fakulteta i filozofskog fakulteta, moe se na vesti Francuska: l'Universit de Paris izdaje tri svjedo dbe iz antropologije diplomu iz etnologije (izbor humanistika struka), koju dodjeljuje knjievno-historijsko-filozofski fakultet [la facult des lettres]; ista di ploma, uz izbor prirodnih znanosti, koju dodjeljuju oba fakulteta; napokon diploma iz antropologije (fizike), koju dodjeljuje jedino pridoslovno-matematiki fakultet. Stu denti nisu, naravno, ni dovoljno brojni ni, prije svega, dovoljno specijalizirani (jer ove diplome trae samo jednu godinu studija) da bi opravdali poznavanje jednog tako sloenog podruja. S druge strane, neprilike u vezi s formulom odjela daju se osjetiti i u zemljama koje su joj najprivrenije. U samoj Engleskoj Oxfordski univerzitet preferirao je onu instituta (sa svojim Institute of Social Anthropology), a u Americi sve su vidljivija kolebanja, jer formula odjela esto ima za posljedicu preuranjenu specijalizaciju uz, kao korolarij, nedostatnu opu kulturu. U tom pogledu vrlo je karakte ristian ikaki univerzitet: da bi doskoio nedostacima koje smo netom naveli, odjel antropologije najprije se integrirao s jednim Odsjekom drutvenih znanosti; ali tek to je ova reforma ostvarena, izvrsni duhovi poeli su osjeati potrebu za kontaktima iste vrste s humanistikim znanostima. Tako se objanjava razvoj jedne tree formu le: one kola ili instituta.

kole

ili

instituti

Njihovi najpoznatiji primjeri su Escuela Nacional de Anhropologia de Mexico [Nacionalna kola antropologije Meksika] i l'Institut d'etnologie de l'Universit de Paris [Institut etnologije Univerziteta u Parizu]; prva prua profesionalno i sintetiko obrazovanje koje kruni i speci jalizira prethodne univerzitetske studije; drugi ide vie za time da pregrupira i upotpuni postojee univerzitetske studije. Institut etnologije proizlazi, naime, iz tri fakulte ta: pravnog, filozofskog i prirodoslovno-matematikog; u 358

pripremanju za univerzitetski ispit diplomu iz etnologi je u humanistikoj ili prirodoslovno-matematikoj stru ci odreuje on studentima predavanja koja se odrava ju na tri fakulteta i dodaje im druga koja organizira na svoju odgovornost, ali ih odobrava univerzitet. Isti interfakultetski duh vidi se u programu za diplomski ispit iz studija prekomorskih puanstava, koji podrazumijeva svjedodbe to ih dodjeljuju pravni i filozofski fakultet i eventualno, prirodoslovno-matematiki fakultet. Kasnije emo rei zato nam se ini da ova formula najvie zadovoljava. Ovdje samo napomenimo da i ona izaziva probleme: samostalnost instituta mora esto biti plaena opadanjem statusa, u odnosu na zvanja zamilje na prema jednom vie tradicionalnom tipu. To je pomalo protuzakonita formula: odatle potekoa da se u nju uvede dovoljno trajanje studija uz diplome kojima se priznaje isti rang kao onima fakulteta. U Parizu se djelomino uspjelo, zahvaljujui osnivanju jednog drugog zavoda, le Centre de formation aux tudes ethnologiques [Etnoloki obrazovani centar], namijenjenog specijalizi ranim predavanjima i praktinim radovima; ali, i ovdje je rije nepouzdanu rjeenju, koje udaljuje antropoloku nastavu od tradicionalne hijerarhijske linije, umjesto da je njoj priblii, i koje poboljava nivo studija ne omogu ujui mu, zato, da uiva tradicionalna priznanja najvieg stupnja. U ovih nekoliko primjera vidi se tekoa da se rijee problemi koje postavlja nastava antropologije na osnovu steenih iskustava. Ovaj kvalifikativ uistinu ne pristaje ni jednom od njih: posvuda se radi iskustvima u toku, iji smisao i rezultati se ne mogu jo pokazati. N i j e li, dakle, uputno formulirati pitanje na jedan drugi nain? U nedos tatku induktivno proanaliziranih injenica i iz kojih se mogu izvui konstante, pitajmo za odgovor samu antropo logiju. Nastojmo zapaziti ne samo gdje ona u tom pogledu jest, nego i za im ona ide. Ova dinamika perspektiva moda e nam dopustiti da razluimo principe koji mora ju upravljati njezinom nastavom, bolje negoli statiko raz matranje jedne konfuzne situacije gdje bismo imah krivo kad bismo vidjeli neto drugo negoli znak uzavrelog ivota te velikih i vatrenih ambicija.

359

SLUAJ

FIZIKE

ANTROPOLOGIJE

Najprije se postavlja pitanje nadlenosti. Je li sama antropologija, ije je ustanovljenje tako duboko potreslo drutvene znanosti, drutvena znanost? Da, nesumnjivo, zato to se bavi ljudskim grupacijama. Ali budui da je po definiciji znanost ovjeku, ne spada li ona meu znanosti zvane humanistike? A onom svojom granom koja je gotovo svagdje poznata pod imenom fizi ke antropologije (ali u veini evropskih zemalja naprosto pod onim antropologije) ne pripada li ona prirodnim znanostima? N i t k o nee osporiti da antropologija ima ovaj trojaki aspekt. I u Sjedinjenim Dravama, gdje je trodijelna organizacija znanosti posebno razvijena, antropoloka drutva osigurala su pravo udruivanja sa tri velika znan stvena vijea, od kojih svako upravlja jednim od podru ja to smo ih netom razlikovali. Ali, ini se da se moe tono odrediti priroda tog trostrukog odnosa. Razmotrimo, najprije, fiziku antropologiju: ona se bavi problemima kao to je razvoj ovjeka iz ivotinjskih obli ka; njegove sadanje podjele u rasne grupe, koje se razlikuju po anatomskim ili fiziolokim znaajkama. Moe li se, zato, ona definirati kao jedan prirodoslovni studij ovjeka? To bi znailo zaboraviti da su se bar posljednje faze ljudske evolucije one koje su diferencirale rase homo sapiensa, moda ak i etape koje su dovele do njega odvile u vrlo razlinim uvjetima od onih koji su ravnali razvitkom drugih ivih vrsta: im je ovjek stekao govor (i veoma sloene tehnike, velika pravilnost oblika koji karakteriziraju prethistorijske industrije, impliciraju da je govor ve bio s njima spojen, kako bi omoguio njihovo obuavanje i prenoenje), on je sam odredio modalit svoje bioloke evolucije, a da nije nuno bio toga svjestan. Svako ljudsko drutvo, doista, modificira uvjete svojega fizikog odranja sloenim skupom pravila, kao to su zabrana incesta, endogamija, egzogamija, preferencijalni brak meu izvjesnim tipovima roaka, poligamija ili monogamija, ili jednostavno vie ili manje sustav nom primjenom moralnih, drutvenih, ekonomskih i estetskih normi. Prilagoujui se pravilima, neko drutvo daje prednost stanovitim tipovima veza a iskljuuje dru ge. Antropolog, koji bi pokuao tumaiti evoluciju ljudskih rasa ili podrasa, kao da je ona samo rezultat prirodnih uvjeta, zapao bi u istu slijepu ulicu kao i zoolog koji bi 360

htio objasniti dananju diferencijaciju pasa isto biolo kim razlozima, ne vodei rauna ljudskoj intervenciji: doao bi, nesumnjivo, do apsolutno fantastinih hipoteza, ili vjerojatnije do kaosa. N o , ljudi nisu manje pravili sami sebe negoli su pravili rase svojih domaih ivotinja, jedino s tom razlikom to je proces bio manje svjestan i hotimian u prvom sluaju negoli u drugom. Prema tome, sama fizika antropologija iako se poziva na spoznaje i metode to potjeu iz prirodnih znanosti odraava pri sne odnose s drutvenim znanostima. U vrlo velikoj mjeri ona se svodi na prouavanje anatomskih i fiziolokih preo braaja koji, za izvjesnu ivu vrstu, rezultiraju iz pojave drutvenog ivota, govora, sustava vrijednosti, ili govorei openitije, iz kulture.

ETNOGRAFIJA,

ETNOLOGIJA,

ANTROPOLOGIJA

Veoma smo, dakle, daleko od epohe kad su razliiti aspekti ljudskih kultura (orue, odjea, ustanove, vjero vanja) bili tretirani kao vrste produetaka, ili onoga to zavisi od tjelesnih znaajki koje karakteriziraju razne ljudske grupe. Obrnuti odnos bio bi blie istini. Termin etnologija nadivljuje, tu i tamo, sa svojim arhajskim smislom, poimence u Indiji, gdje je sustav kasta, ujedno endogamnih i tehniki specijaliziranih, dao pozno i po vrno neku konzistenciju ovoj povezanosti; i u Francuskoj, gdje jedna veoma kruta akademska struktura ide za tim da ovjekovjei jednu tradicionalnu terminologiju (tako katedra za etnologiju dananjih ljudi i fosilnih ljudi u Nacionalnom muzeju prirodne historije: kao da postoji neki znaanjski odnos izmeu anatomske strukture fosil nih ljudi i njihova orua, i kao da etnologija dananjih ljudi dovodi u sumnju njihovu anatomsku strukturu). Ali kad su ove konfuzije jednom uklonjene, ostajemo, kad se proita glavni izvjetaj, zbunjeni smuujuom razlinou termina koje treba definirati i omeiti. K o j e ve ze i koje razlike postoje izmeu etnografije, etnologije i antropologije? t o se razumije pod distinkcijom (ini se, tako neugodnom za nacionalne izvjestitelje) izmeu socijalne antropologije i kulturne antropologije? Napo kon, koje veze odrava antropologija s disciplinama 361

koje su j o j tako esto pridruene na j e d n o m istom odje lu, sa sociologijom, drutvenom znanou, geografijom, kadto ak arheologijom i lingvistikom? Odgovor na prvo pitanje relativno je jednostavan. Sve zemlje, ini se, shvaaju etnografiju na isti nain. Ona odgovara prvim stadijima istraivanja: promatranju i opi sivanju, radu na terenu (field-work). Monografija grupi koja je dovoljno malena da je autor m o g a o srediti glavni dio svoje informacije zahvaljujui o s o b n o m iskustvu, sa injava tipinu etnografsku studiju. Samo e dodati da etnografija obuhvaa isto tako m e t o d e i tehnike koje se odnose na terenski rad, razvrstavanje, opisivanje i analizu posebnih kulturnih fenomena (bilo da je rije oruju, alatima, vjerovanjima ili ustanovama). U slu aju materijalnih predmeta, ove radnje obino se obavlja ju u muzeju, koji se, u tom pogledu, m o e smatrati nekim produenjem terena (vana toka na k o j u emo se vratiti). S obzirom na etnografiju, etnologija je prvi korak pre ma sintezi. Ne iskljuujui izravno promatranje, ona ide za zakljucima koji su dovoljno opseni da bi ih bilo teko zasnivati samo na spoznaji iz p r v e ruke. Ova sinteza mora se provoditi u tri smjera: geografskom, ako se hoe povezati u cjelinu znanja susjednim grupama; historij skom, ako se smjera na rekonstituiranje prolosti jednog ili vie puanstava; napokon sustavnom, ako se izolira, da bi mu se poklonila posebna panja, neki tip tehnike, obiaja ili ustanove. U tom se smislu termin upotreblja va, na primjer, u Bureau of American Ethnology [ B i r o amerike etnologije] Smithsonove institucije, u Zeit schrift fr Ethnologie [asopis za e t n o l o g i j u ] ili u l'In stitut d'ethnologie de l'Universit de P a r i s [Institut etno logije Univerziteta u Parizu]. U svim sluajevima, etno logija obuhvaa etnografiju kao svoj prethodni korak i ona je njezin nastavak. Ve dosta dugo i bar u nekoliko zemalja, smatralo se da ovo dvojstvo samo sebi dostaje. To je bio sluaj, poimence, svagdje gdje su bile predominantne historijskogeografske brige i gdje se nije mislilo da bi sinteza mogla ii dalje od odreivanja poetaka i sredita irenja. Dru ge zemlje Francuska na primjer jednako tako su ostajale pri tome, ali iz drugih razloga: potonji studij raz voja bio je preputen drugim disciplinama: sociolo giji (u francuskom smislu rijei), humanoj geografiji, hi storiji, kadto ak i filozofiji. To su, ini se, razlozi, iz 362

kojih je, u nekoliko evropskih zemalja, termin antropo logija bio ostavljen u priuvi i tako se naao ogranien na fiziku antropologiju. Naprotiv, svuda gdje susreemo termine socijalna ili kulturna antropologija, oni su vezani uz drugu i poslje dnju etapu sinteze, uzimajui za osnovu zakljuke etno grafije i etnologije. U anglosaksonskim zemljama, antro pologija smjera na globalno poznavanje ovjeka, obuhva ajui svoj predmet u itavoj njegovoj historijskoj i geografskoj opsenosti; teei za spoznajom, upotreblji vom za cjelinu ljudskog razvoja od, recimo hominida do modernih rasa; i vodei ka zakljucima, pozitivnim ili negativnim, ali vaeim za sva ljudska drutva, od moder nog velegrada do najmanjeg melanezijskog plemena. Mo e se, dakle, rei, u tom smislu, da izmeu antropologije i etnologije postoji isti odnos koji smo gore odredili izme u ove posljednje i etnografije. Etnografija, etnologija i antropologija ne sainjavaju tri razline discipline, ili tri razlina poimanja istih istraivanja. To su, u stvari, tri etape ili tri momenta jednog istraivanja, a davanje pre dnosti nekom od ovih termina samo izraava predominantnu panju okrenutu prema jednom tipu istraivanja, koji nikad ne moe iskljuivati druga dva.

SOCIJALNA

ANTROPOLOGIJA I ANTROPOLOGIJA

KULTURNA

Kad bi termini socijalna ili kulturna antropologija smje rali samo na to da razlikuju stanovita polja prouavanja od onih fizike antropologije, oni ne bi izazivali probleme. Ali, respektivna posebna sklonost Velike Britanije prema prvom terminu i Sjedinjenih Drava prema drugom, i razjanjenje ove divergencije u toku jedne nedavne po lemike izmeu Amerikanca G. P. Murdocka i Engleza R. Firtha 1 pokazuju da usvajanje svakog termina odgovara tono odrenim teoretskim razlozima. Nesumnjivo je, u mnogo sluajeva, usvajanje nekog termina (osobito da se naslovi jedna univerzitetska katedra) bilo posljedica sluajnosti. ini se ak da se termin social anthropology
1

American Anthropologist, t. 53, n dio I, 1951, str. 465-489.

363

uvrstio u Engleskoj zato to je bilo nuno pronai neki naslov kako bi se razlikovala jedna nova katedra od dru gih, koje su iscrple tradicionalnu terminologiju. eli li se ostati pri samom smislu rijei kulturan i socijalan, razlika isto tako nije veoma velika. P o j a m kultura en gleskog je podrijetla, jer dugujemo Tyloru da ju je prvi put definirao kao: That complex w h o l e which includes knowledge, belief, art, morals, low custom, and any other capabilities and habits acquired by man as a member of society 1 . [Ona sloena cjelina koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaj i sve druge vjetine i navike koje je ovjek stekao kao lan drutva.] On se, dakle, poziva na karakteristine razlike koje posto je izmeu ovjeka i ivotinje, stvarajui tako suprotnost, koja je otada ostala klasina, izmeu prirode i kulture. U toj perspektivi, ovjek bitno nastupa kao homo faber ili, kako kau Anglo-Saksonci, tool-maker [izraiva alata]. Obiaji, vjerovanja i ustanove pojavljuju se onda kao tehnike usporedive s drugima, vema intelektualne pri rode: tehnike koje su u slubi drutvenog ivota i omogu uju ga, kao to zemljoradnike tehnike omoguuju za dovoljavanje potreba ishrane, ili tkalake tehnike zatitu protiv vremenskih nepogoda. Socijalna antropologija svo di se na prouavanje drutvene organizacije, glavnog pre dmeta, ali samo jednog predmeta meu svim onima koji tvore kulturnu antropologiju. Ovaj nain postavljanja problema ini se da je karakteristian za ameriku zna nost, bar u prvim fazama njezinog razvoja. Nije, bez sumnje, sluajno, da se sam izraz socijalna antropologija pojavio u Engleskoj da bi oznaio prvu katedru to je vodio sir J. G. Frazer, koji se vrlo malo zanimao za tehniku, no vie za vjerovanja, obiaje i usta nove. A. R. Radcliffe-Brown, meutim, istakao je duboko znaenje ovoga termina, kad je definirao predmet svojih vlastitih istraivanja kao drutvene odnose i drutvenu strukturu. Dakle, vie se homo faber ne nalazi u prvom planu, nego grupa, i to grupa uzeta kao grupa, to jest sve ukupnost oblika komunikacije koji utemeljuju drutveni ivot. Nema, napomenimo to, nikakve kontradikcije, pa ak ni opreke, izmeu dvije perspektive. Najbolji dokaz za to jest u razvoju francuskog sociolokog miljenja, gdje, tek nekoliko godina poto je Durkheim pokazao da
1

E. B. TYLOR, Primitive Culture, London, 1871, t. I, str. 1.

364

treba prouavati drutvene injenice kao stvari (to je, u jednom drugom nainu govora, stajalite kulturne an tropologije) njegov neak i uenik Mauss ukazuje, isto dobno kada i Malinowski, na dopunsko shvaanje da su same stvari (izraeni predmeti, oruje, alati, obredni predmeti) drutvene injenice (to odgovara perspektivi socijalne antropologije). M o g l o bi se, dakle, rei da kultur na antropologija i socijalna antropologija pokrivaju tono isti program, jedna polazei od tehnika i objekata da bi dola do one supertehnike koja je drutvena i po litika djelatnost to omoguuje i uvjetuje ivot u dru tvu; druga, polazei od drutvenog ivota da bi sila do stvari kojima on utiskuje svoj biljeg i do djelatnosti kroz koje se on oituje. Obje obuhvaaju ista poglavlja, moda drukije rasporeena, i s razlinim brojem stra nica koje su svakom posveene. N o , ipak, sve da i ostajemo pri ovoj usporedbi, poka zuju se neke suptilne razlike. Socijalna antropologija nastala je iz otkria da svi vidovi drutvenog ivota ekonomski, tehniki, politiki, pravni, estetski, religiozni sainjavaju jednu znaenjsku cjelinu, i da je nemogue shvatiti bilo koji od ovih vidova ne dovodei ga u vezu s ostalima. Ona je, dakle, usmjerena od cjeline prema dijelovima ili bar k tome da daje logiko prevenstvo prvoj s obzirom na druge. Jedna tehnika nema samo utilitarnu vrijednost: ona isto tako ispunjava jednu funkciju, a ova ukljuuje, da bi se razumjela, socioloke i ne samo h ; storijske, geografske, mehanike ili fizikalno-kemijske razloge. Sveukupnost funkcija poziva se opet sa svoje strane na jedan novi pojam, onaj strukture, i poznajemo vanost koju je ideja drutvene strukture zadobila u suvremenim antropolokim prouavanjima. Istina je da je kulturna antropologija morala, sa svoje strane i gotovo istodobno, doi do jedne analogne kon cepcije, iako razliitim putovima. Umjesto statistike per spektive koja cjelinu drutvene grupe pokazuje kao neku vrstu sustava ili konstelacije, jedna dinamina preokupa cija kako se kultura prenosi kroz generacije? dovela ju je do identinog zakljuka: naime, da sustav odnosa koji meusobno ujedinjuje sve vidove drutvenog ivota igra, u prenoenju kulture, vaniju ulogu negoli svaki od njezinih vidova uzet zasebno. Na taj su se nain takozva na prouavanja kulture i linosti (iji se poetak moe u tradiciji kulturne antropologije, predoiti sve do ue365

nja Franza Boasa) morala susresti, ovim nepredvie nim zaokretom, s onima drutvene strukture koja potje u od Radcliffe-Browna i, preko njega, od Durkheima. Proglaavala se antropologija socijalnom ili kultur n o m , ona uvijek tei upoznati totalnog ovjeka, koji se, u jednom sluaju, razmatra polazei od njegovih proiz voda, u drugom polazei od njegovih predodaba. Tako se razumije da kulturna orijentacija pribliava antropo logiju geografiji, tehnologiji i prethistoriji, dok je so cioloka orijentacija izravnije povezuje s arheologijom, historijom i psihologijom. U oba sluaja postoji osobito prisna povezanost s lingvistikom, jer govor je ujedno kulturna injenica par exellence (koja ini razlinim ovje ka od ivotinje) i posredstvom koje se uspostavljaju i odravaju svi oblici drutvenog ivota. Logino je, dakle, da se akademske strukture analizirane u glavnom izvjeta ju najee protive tome da se antropologija odvoji, pa je radije stavljaju, ako se to moe rei, u konstelaciju s jednom ili vie ovih disciplina: Psihologija
I

Geografija

ANTROPOLOGIJA Sociologija

U ovoj shemi horizontalni odnosi, prije svega, odgo varaju perspektivi kulturne antropologije, vertikalni socijalne antropologije, a kosi objema. Ali, osim toga to, kod modernih istraivaa, ove perspektive tee da se priblie, neemo zaboraviti da se, ak i u krajnjim slua jevima, radi samo jednoj razlici gledita, ne predmeta. U ovim uvjetima, pitanje izjednaivan ju termina mnogo gubi od vanosti. ini se da danas postoji u svijetu gotovo jednoduno slaganje da se upotrebljava termin antropo logija umjesto etnografija i etnologija, kao prikladniji da karakterizira povezanu cjelinu tih triju momenata istraivanja. Jedna nedavna meunarodna anketa dokazuje to 1 . Moe se, dakle, bez kolebanja, preporuiti usvajanje termina antropologija u naslovima odjela, instituta ili
1 SERGI, Terminologia e divisione delle Scienze dell' Uomo; i resultati di un' inchiesta internazionale, Rivista di Anthropo-

logia, t. 35, 1944-1947.

366

kola posveenih odgovarajuim istraivanjima i odgo varajuoj nastavi. Ali nije umjesno ii dalje: uvijek obil ne razlike u temperamentu i preokupacijama, kod uite lja zaduenih za nastavu i pravac istraivakih radova, nai e, u kvalifikativima socijalan i kulturan, srodstvo, da izraze svoje posebne nijanse.

ANTROPOLOGIJA

FOLKLOR

Recimo koju rije folkloru. Ne bavei se ovdje povijeu toga termina, koja je vrlo kompleksna, poznato je da on, grosso modo, oznauje istraivanja koja se, premda se odnose na promatraevo drutvo, pozivaju na metode ispi tivanja i tehnike promatranja istoga tipa kao to su one kojima se utjeemo u istraivanju veoma dalekih druta va. Razlozi ovog stanja stvari ne treba da budu ovdje razmatrani. Ali bilo da se objanjava arhajskom priro dom prouavanih injenica (dakle veoma dalekih, u vre menu, ako ne u prostoru) 1 , ili kolektivnim i nesvjesnim karakterom stanovitih oblika drutvene i mentalne djelat nosti u svakom drutvu, ukljuujui ovamo i nae2, folkloristika istraivanja zacijelo se tiu, bilo svojim pred metom, bilo svojom metodom (i nesumnjivo oboma u isto vrijeme), antropologije. Ako se, u nekim zemljama, na pose u skandinavskim, ini da se ona odluuju na djelo minu izoliranost, to je zato to su te zemlje relativno kasno postavile antropoloke probleme, dok su se veoma rano poele pitati problemima koji se tiu njihove po sebne tradicije: one su tako evoluirale od specijalnog k openitom, dok je u Francuskoj, na primjer, prevagnula obratna situacija: poelo se teoretskim interesima oko ljudske prirode, pa se postepeno obraalo injenicama da bi se utemeljila ili ograniila spekulacija. Situacija je zacijelo najpovoljnija ondje gdje su se dva gledita pojavila i razvijala istodobno, kao u Njemakoj i anglo saksonskim zemljama (i svaki put iz razliitih razloga);
1 Tako postavlja problem l'Institut international d'archocivilisation, kojim upravlja g. Varagnac. 2 Kao to ga radije sagledaju le Laboratoire d'ethnographie franaise i Muse national franais des Arts et Traditions po pulaires.

367

ona isto tako objanjava raniji historijski napredak koji su antropoloka prouavanja postigla u tim zemljama.

ANTROPOLOGIJA

DRUTVENE

ZNANOSTI

Iz ovih razmatranja, koja bi bilo pogreno smatrati isto teoretskim, proizlazi prvi zakljuak: da antropologija ne moe, nipoto, prihvatiti da bude odvojena bilo od egzak tnih i prirodnih znanosti (uz koje ju vee fizika antropo logija), bilo od humanistikih znanosti (s kojima je ona u vezi kroz sve one niti koje j o j tkaju geografija, arheolo gija i lingvistika). Kad bi se obavezno morala izjasniti za vjernost i poslunost, proglasila bi se drutvenom znano u, ali ne ako bi taj termin omoguio da se o d r e d i jedno odvojeno podruje, nego prije, naprotiv, zato to on istie jednu znaajku koja tei da bude zajednika svim discipli nama: jer danas ak biolog i fiziar postaju s v e svje sniji drutvenih implikacija svojih otkria, ili, b o l j e rei njihova anteropolokog znaenja. ovjek se vie ne zado voljava da spoznaje; sve vie spoznaj ui, on vidi s a m sebe kako spoznaje, pa istinski objekt njegova istraivanja po staje svaki dan sve vie ovaj nerazdvojivi par, k o j i sai njava jedna ljudskost to preobraava svijet i k o j a preo braava sama sebe u toku svojih djelovanja. Stoga, kad drutvene znanosti zahtijevaju ureenje uni verzitetskih struktura koje su im primjerene, antropologija se rado pridruuje njihovu zahtjevu, ali ne bez primisli: ona zna da bi ova nezavisnost bila korisna za napredak socijalne psihologije, politike znanosti i sociologije, i za jednu modifikaciju gledita, za koja se smatra da su odvie tradicionalna, od strane prava i ekonomske zna nosti. No ipak, i to se njega tie, stvaranje fakulteta drutvenih znanosti, ondje gdje oni jo ne postoje, ne bi rijeilo ove probleme; j e r ako bi antropologija trebala biti uvedena na takve fakultete, ona bi se osjeala isto ta ko neugodno kao na prirodoslovno-matematikom ili filozofsko-jezino-knjievno-historijskim fakultetima. U stva ri, ona se istodobno odnosi prema tri discipline; eli da tri discipline posjeduju uravnoteenu zastupljenost u nastavi kako ona sama ne bi trpjela od neuravnoteenosti koja bi, inae, za nju nastala iz nemogunosti da se okori368

sti svojom trostrukom nadlenou. Za antropologiju, formula instituta ili kole koja sabire u originalnoj sinte zi, oko vlastitih nastavnih predmeta, one koji bi se preda vali na tri fakulteta, prua jedino zadovoljavajue rjeenje. Sudbina mladih znanosti jest da se teko uklapaju u utvrene okvire; nikada se nee dovoljno naglasiti da je antropologija, kudikamo, najmlaa u odnosu na one mla de znanosti koje su drutvene znanosti, i da zajedniki zakljuci koji odgovaraju njezinim starijim sestrama, ima ju za nju jedno ve tradicionalno obiljeje. Osovljena je na prirodnim znanostima; naslanja se na humanistike znanosti; gleda prema drutvenim znanostima. A budui da je u ovoj knjizi posvema posveenoj ovim posljednjim, prije svega vano produbiti ovaj odnos kako bi se iz njega izvuklo neophodne praktine zakljuke, oprostit e nam se da ga paljivije razmotrimo. Dvosmislenost koja vlada odnosima izmeu antropologi je i sociologije, dvosmislenost na koju esto aludiraju dokumenti sabrani u ovoj knjizi 1 , prije svega je u vezi s neodreenou koja karakterizira sadanje stanje same sociologije. Njezino ime sociologija oznauje ju kao zna nost drutvu par excellence, onu koja kruni ili u kojoj se saimaju sve ostale drutvene znanosti. Ali, nakon neuspjeha velikih ambicija durkemovske kole, ona to zapravo, nije vie nigdje. U nekim zemljama, osobito u kontinentalnoj Evropi, a kadto i u Latinskoj Americi, sociologija se uklapa u tradiciju jedne socijalne filozofije gdje poznavanje (iz druge ili tree ruke) konkret nih istraivanja to su ih obavili drugi, samo podupire spekulaciju. Nasuprot tome, u anglosaksonskim zemljama ije stajalite postepeno usvaja Latinska Amerika i azijske zemlje, sociologija postaje specijalna disciplina koja se uklapa u isti plan kao i druge drutvene znanosti: ona prouava drutvene odnose u suvremenim grupama na jednoj iroko eksperimentalnoj bazi i po izgledu se ne razlikuje od antropologije, ni po svojim metodama, ni po svojemu predmetu; osim to je, moda, ovaj posljednji (urbane aglomeracije, zemljoradnike organizacije, na cionalne drave i zajednice koje ih konstituiraju, smo meunarodno drutvo) drukijeg reda veliine, i vee slo enosti, od drutava zvanih primitivna. Ali, kako antropo1 Podsjeamo da nije rije sadanjoj knjizi, nego onoj gdje se ova studija prvobitno pojavila.

24

Strukturalna antropologija

369

logija ide sve vie i vie za tim da se zanima ovim sloenim oblicima, to se slabo primjeuje koja je istinska razlika izmeu njih dviju. Ipak, u svakom sluaju, ostaje istina da je sociologija usko solidarna s promatraem. To je jasno u naem pos ljednjem primjeru, jer gradska, seoska, religijska sociolo gija, sociologija zanimanja, itd., uzima za predmet drutvo promatraa ili neko drutvo istog tipa. Ali ovaj stav nije manje stvaran u drugom primjeru, koji je onaj sociologije sinteze ili one s filozofskom tendencijom. Tu, uenjak ne sumnjivo protee svoje istraivanje na najprostranija pod ruja ljudskog iskustva; on se ak m o e poduhvatiti da ovo interpretira u njegovu totalitetu. N j e g o v predmet nije vie ogranien na promatraa, ali on uvijek poduzima da ga proiri s gledita promatraeva. U svojemu nastojanju da doe do interpretacija i znaenja, on ponajprije smjera da objasni vlastito drutvo; na cjelinu primjenjuje vlastite logike kategorije, vlastite povijesne perspektive. Izradi li jedan francuski sociolog XX stoljea opu teoriju ivota u drutvu, ona e se uvijek i najlegitimnije pojavlji vati (jer ovaj pokuaj distinkcije ne ukljuuje s nae strane nikakvu kritiku), kao djelo jednog francuskog so ciologa iz XX stoljea. Dok e se antropolog, postavljen pred istu zadau, truditi, isto tako namjerno i svjesno (i nije nikako sigurno da e u tome ikada uspjeti), da formulira jedan sustav prihvatljiv isto tako za najudalje nijeg uroenika kao i za svoje sugraane i suvremenike. Dok se sociologija trudi da stvori drutvenu znanost promatrau, antropologija nastoji izraditi drutvenu znanost promatranom: bilo to smjera da pogodi, u svojemu opisivanju stranih i dalekih drutava, stajalite samog uroenika; bilo to svoj predmet proiruje dotle da u njega ukljui promatraevo drutvo, ali tada nastoje i izluiti jedan sustav referencije zasnovan na etnograf skom iskustvu i koji je nezavisan, ujedno od promatraa i od njegova predmeta. T a k o razumijemo zato sociologija moe biti uzeta (i uvijek s punim pravom), sad kao poseban sluaj antropo logije (kao to se to nastoji uiniti u Sjedinjenim Drava m a ) , a sad kao disciplina postavljena na vrh hijerarhije drutvenih znanosti: jer je ona, zacijelo, isto tako jedan privilegiran sluaj, iz tog razloga, dobro poznatog u histo riji geometrije, to usvajanje promatraeva gledita dopu370

ta da se otkriju svojstva prividno nepobitnija, i zacijelo lake primjenljiva, negoli se to moe s onima koja impliciraju proirenje iste perspektive na druge mogue promatrae. Tako euklidska geometrija moe biti uzeta kao privilegiran sluaj jedne-meta-geometrije, koja bi isto tako obuhvaala razmatranje drukije strukturiranih pros tora.

ZADACI

ANTROPOLOGIJE

Prekinimo jo jednom ova razmatranja da bismo odredili stanje u kojem se nalazi i da se upitamo kako, u ovom stadiju analize, mora biti shvaena poruka antropologije, ona koju joj organizacija njezine nastave mora omoguiti da je prenese u bolje uvjete. Objektivnost Prva ambicija antropologije jest postii objektivnost, uliti volju za njom i obuiti njezinim metodama. Ovaj pojam objektivnosti mora, meutim, biti preciziran; nije rije objektivnosti koja onome tko je prakticira omoguuje da apstrahira od svojih vjerovanja, od svojih naklonosti i od svojih predrasuda; jer takva objektivnost karakterizira sve drutvene znanosti, inae se ne bi mogle smatrati znanou. Ono to smo naznaili u prethodnim paragrafi ma pokazuje da tip objektivnosti kojemu tei antropologi ja ide jo dalje: nije rije samo tome da se uzdigne iznad vrednota vlastitih drutvu ili grupi promatraa, nego i njegovim metodama miljenja; da postigne for mulaciju koja je valjana, ne samo za jednog potenog i objektivnog promatraa nego za sve mogue promatrae. Antropolog, dakle, ne umiruje samo svoje osjeaje: on izrauje nove mentalne kategorije, pripomae u uvoenju pojmova prostora i vremena, opozicije i kontradikcije, koji su isto tako strani tradicionalnom miljenju kao oni to se danas susreu u nekim granama prirodnih znanosti. Ovu povezanost u nainu kako se postavljaju isti problemi, u disciplinama po izgledu tako udaljenim, izvr sno je primijetio veliki fiziar Niels Bohr, kad pie: T h e traditional differences of human cultures... in many ways 371

resemble the different equivalent modes in which physi cal experience can be described 1 . [Tradicionalne razlike (ljudskih kultura)... u mnogom pogledu nalikuju na razline ekvivalentne naine kako moe biti opisana fizikalno iskustvo.] N o , ipak, ovo nepopustljivo teenje za totalnom objektivnou moe se zbivati samo na nivou gdje fenomeni zadravaju ljudsko znaenje i ostaju shvatljivi intelek tualno i osjeajno za individalnu svijest. Ova toka veoma je vana, jer ona omoguuje da razlikujemo tip objektivnosti kojemu tei antropologija, od onoga koji interesira ostale drutvene znanosti, i kojemu se moe opravdano rei da nije manje rigorozan od njezina, prem da se situira na jednom drugom planu. Stvarnosti za kojima idu ekonomska znanost i demografija nisu manje objektivne, ali ne pomiljamo na to da bismo od njih traili da imaju neki smisao na planu... doivljenog iskus tva subjekta, koji nikad u svojemu povijesnom postajanju ne susree predmete kao to su vrijednost, rentabilnost, marginalna produktivnost ili maksimum populacija. To su apstraktni pojmovi, ija upotreba u drutvenim znanosti ma isto tako doputa zbliavanje s egzaktnim i prirodnim znanostima, ali na sasvim drukiji nain; jer u tom smislu, antropologija se vie pribliava humanim [huma nistikim] znanostima. Ona tei da bude semioloka znanost, ona se odluno situira na nivo znaenja. To je za antropologiju razlog vie, uz mnogo drugih, da odrava prisan dodir s lingvistikom, gdje se nailazi, s obzirom na ovu drutvenu injenicu govora, na istu brigu da se ne odvajaju objektivne baze jezika, to jest aspekt zvuk, od njegove znaenjske funkcije, aspekta smisao1. Totalitet Druga ambicija antropologije jest totalitet. Ona vidi, u drutvenom ivotu, sustav iji su svi aspekti organski
1 N. BOHR, Natural Philosophy and Human Culture, Nature, svezak 143, 1939. 2 Ovi reci bili su upravo napisani kad smo ispod pera jednog suvremenog filozofa naili na veoma sline poglede. Kritizira jui jednu zastarjelu sociologiju, g. Jean-Paul Sartre doda je: . . . Sociologija primitivaca nikad ne dolazi pod udar ovih prigovora. Tu prouavamo prave znaenjske cjeline (Les Temps Modernes, 8. godite, br. 84-85 listopad-studeni 1952, str. 729, napomena 1).

372

povezani. Rado priznaje da je prijeko potrebno, da bi se produbila spoznaja stanovitih tipova fenomena, raskoma dati cjelinu, kako to ine socijalni psiholog, jurist, ekonomist, specijalist u politikoj znanosti. I odvie se bavi metodom modela (kojima se sama praktino slui na nekim podrujima, kao u onome srodstva) da bi istra ila te posebne modele. Ali, kad antropolog nastoji konstruirati modele, ini to uvijek u namjeri, i s primisli, da otkrije neki oblik koji je zajedniki raznim oitovanjima drutvenog ivota. Ova tendencija nalazi se isto tako iza pojma, koji je uveo Marcel Mauss, totalne drutvene injenice, kao i onoga pattern [model, obrazac, u z o r a k ] , a vanost koju je on zadobio u anglosaksonskoj antropologiji u toku ovih pos ljednjih godina dobro poznajemo. Znaenje Treu originalnost antropolokog istraivanja tee je definirati i ona je, nesumnjivo, jo vanija negoli druge dvije. Tolike smo navikli, na osnovi privativnih znaajki, distingvirati tipove drutava kojima se bavi etnolog, da nam je teko uvidjeti kako njegov osobiti interes za njih proizlazi iz pozitivnih razloga. Podruje antropologije, volimo da kaemo (i sm naziv katedara to potvruje) sastoji se u ne-civiliziranim drutvima, bez pisma, pred ili ne-mehanikim. Ali svi ovi kvalifikativi prikrivaju jednu pozitivnu stvarnost: ova drutva temelje se na osobnim odnosima, na konkretnim odnoajima meu individuumima, u mnogo veem stupnju negoli ostala. Ovu toku valjalo bi potanko obrazloiti; ah, ne ulazei ovdje u pojedinosti, dostajat e da naglasimo kako mali broj drutava zvanih primitivna (primjenom jednog drugog negativnog kriterija) uope doputa takve odnoaje, i kako su, ak onda kad su drutva toga tipa previe ekstenzivna ili ratrkana, odnoaji meu individuumima, jednima od drugih veoma udaljenim, konstruirani prema tipu najizravnijih odnosa iji je openiti model srodstvo. Radcliffe-Brown dao je, za Australiju, primjere ovih ekstenzija koji su danas klasini.

373

KRITERIJ

AUTENTINOSTI

N o , u tom pogledu, prije bi drutva modernog ovjeka morala biti definirana jednom privativnom znaajkom. Nai odnosi s drugim samo su, prigodno i fragmentarno, zasnovani na tom globalnom iskustvu, tom konkretnom shvaanju jednog subjekta od drugog. Oni proizlaze, velikim dijelom, iz indirektnih rekonstrukcija, kroz pisane dokumente. Mi smo s naom prolou povezani ne vie usmenom predajom koja ukljuuje doivljeni [stvarni] dodir s osobama pripovjedaima, sveenicima, mudra cima ili starcima nego knjigama nagomilanim u bibliote kama preko kojih se kritika upinje uz koje potekoe! da rekonstituira lik njihovih autora. A na planu sada njosti mi komuniciramo s golemom veinom naih suvre menika svim vrstama posrednika pisanim dokumenti ma ili administrativnim mehanizmima koji, bez sumnje, veoma proiruju nae dodire, ali im, u isto vrije me, daju jednu znaajku neautentinosti. Ova je postala tipina za odnos izmeu graanina i dravne vlasti. Ne bismo htjeli govoriti nevjerojatnosti i negativno pro suivati golemu revoluciju do koje je dolo izumom pi sma. Ali, nuno je uvidjeti da je ono ovjeanstvu oduzelo neto bitno, u isto vrijeme kad mu je donijelo toliko koristi 1 . Jednu pravu procjenu gubitka samostalnosti ko ji je rezultirao iz ekspanzije neizravnih oblika openja (knjiga, fotografija, tampa, radio, itd.) meunarodne or ganizacije, i posebno Unesco, nikako, do sada, nisu uspjeli izvriti; ali ona dolazi u prvi plan interesa teoretiara naj modernije meu drutvenim znanostima: one komuni kaciji, kako to pokazuje ovo mjesto iz Wienerove Kibernetike: I t is no wonder that the larger communities . . . contain far less available information that the smaller communities, to say nothing of the human elements of which all communities are built up 2 . [ N i j e nikakvo udo da vee zajednice . . . imaju mnogo manje valjanu informa ciju negoli manje zajednice, da nita ne kau ljudskim elementima iz kojih su izgraene sve zajednice.] Da bi se pribliile drutvenim znanostima, debate, dobro poznate francuskoj politikoj znanosti, izmeu pristaa glasovanja
1 Usp. tome Tristes Tropiques [Tuni tropi], X X V I I I pogl. 2 Stranice 188-189; uope, stranice 181-189. zavrijedile bi da budu u potpunosti prepisane u povelju Unescoa.

374

za liste i glasovanja za okrug, konfuzno istiu da bi znanost komunikacija mogla korisno pripomoi da se precizira onaj gubitak informacije koji, za grupu, proizlazi iz na domjetanja osobnog kontakta izmeu biraa i zastupnika apstraktnim vrijednostima. Zacijelo, moderna drutva nisu posvema neautentina. Ako se paljivo razmotre pitanja u koja se uklapa antro poloko ispitivanje, konstatira se, naprotiv, da je intere sirajui se sve vie i vie za prouavanje modernih dru tava, antropologija ila za tim da u njima prepozna i izo lira nivoe autentinosti. To etnologu omoguuje da se nae na poznatom terenu kad prouava jedno selo, jedno poduzee, ili prigradsko podruje velikoga grada (kako kau Anglosaksonci: neighbourhood), to znai da tu svi poznaju sve, ili gotovo sve. Isto tako, kad demografi pri znaju, u modernom drutvu, postojanje izolata istoga reda veliine kao to su oni koji karakteriziraju primiti vna drutva 1 , oni pruaju ruku antropologu, koji tako otkriva jedan nov objekt. Ispitivanja zajednica provedena u Francuskoj, pod pokroviteljstvom Unescoa, bila su u tom pogledu objaviteljska: koliko su se ispitivai (od kojih su neki imali antropoloko obrazovanje) osjeali komotno u selu od pet stotina stanovnika, ije prouava nje nije trailo nikakvu modifikaciju njihovih klasinih metoda, toliko su, u gradu srednje veliine, imali osjeaj da su naili na nesavladiv objekt. Zato? Zato to tride set tisua osoba ne moe konstituirati jedno drutvo na isti nain kao pet stotina. U prvom sluaju, komunikaci ja se poglavito ne uspostavlja meu osobama, ili prema tipu meusobne komunikacije; drutvena stvarnost odailjalaca i primalaca (govorei jezikom teorije komu nikacije) iezava iza sloenosti k o d o v a i releja. 2 Budunost e, nesumnjivo, ocijeniti da je najvaniji doprinos antropologije drutvenim znanostima to je uve la (uostalom nesvjesno) ovu kapitalnu distinkciju izmeu dva modaliteta drutvene egzistencije: jednog naina ivota koji primjeujemo u poetku kao tradicionalan i arhajski, koji je, prije svega, onaj autentinih drutava; i oblika to su se javili u novije vrijeme, iz kojih prvi tip,
1 J. SUTTER, i L. TABAH, les Notions d'isolat et de popu lation minimum. Population, t. 6, n 3, Paris, 1951. 2 Vidi tome: . WIENER, The Human use of human beings, Boston, 1950.

375

zacijelo, nije odsutan, ali u kojima su nesavreno i nepot puno autentine grupe organizirane unutar jednog opse nijeg sustava, a on sm pogoen neautentinou. U isto vrijeme kad ova distinkcija daje objanjenje i temelj sve veeg interesa koji postaje ili se pojavljuje u modernim drutvima, ona pokazuje granice svojega istra ivanja. Jer, ako je istina da su jedno melanezijsko pleme i jedno francusko selo grosso modo drutveni enti teti istog tipa, to prestaje biti istina kad se ekstrapolira idui prema opsenijim jedinicama. Odatle zabluda po kretaa prouavanja nacionalnog obiljeja, ako hoe da rade samo kao antropolozi: jer, nesvjesno izjednaujui ireduktibilne oblike drutvenog ivota, oni samo mogu doi do dva rezultata: bilo da proglase pravovaljanima najgore predrasude, bilo da reificiraju najpraznije ap strakcije.

ORGANIZACIJA

ANTROPOLOKIH

STUDIJA

Naziremo, dakle, udnovato raskre disciplina na koje mu danas stoji antropologija. Da bi rijeila problem objektivnosti, koji joj namee potreba jednog zajednikog naina govora kako bi izrazila heterogena drutvena isku stva, antropologija se poinje okretati prema matematici i simbolikoj logici. Na je ope prihvaen rjenik, koji je proizvod naih drutvenih kategorija, naime, nedosta tan da se formuliraju veoma razliita socioloka iskustva. Valja pribjei simbolima, kao to to ini fiziar kad hoe istai to je zajdniko izmeu, na primjer, korpuskularne teorije svjetlosti: u nainu govora ovjeka s ulice, ove su dvije koncepcije kontradiktorne; ali kako su one za znanost obje jednako stvarne, to valja pribjei sus tavima znakova jednoga novog tipa da bi se m o g l o pre laziti s jedne na drugu 1 . Semiotika znanost okree se, u drugom redu, prema lingvistici, iz dva razloga: ponajprije stoga to samo po znavanje jezika omoguuje da se pronikne sustav logi1 italac eljan da produbi o v e neoekivane analogije izme u drutvenih znanosti i egzaktnih i prirodnih znanosti m o i e se obratiti lijepoj knjizi g. Pierrea A U G E R A , l'Homme mic roscopique, Paris, 1952.

376

kih kategorija i moralnih vrijednosti razlian od proma traeva; zatim, stoga to je lingvistika, vie negoli ijedna druga znanost, sposobna pouiti sredstvu da se prijee od razmatranja elemenata, koji su po sebi bez znaenja, na ono jednog semantinog sustava, i pokazati kako drugi moe da se izgradi s pomou prvih: to je, moda, prije svega, problem jezika, ali poslije njega i kroza nj problem svekolike kulture. U treem redu, osjetljivoj za interpretacije raznih ti pova drutvenih fenomena, antropologiji je stalo da isto dobno sagledava njihov ekonomski, juridiki, politiki, moralni, estetski, religijski aspekt; ona, dakle, paljivo prati razvoj drugih drutvenih znanosti, a osobito onih koje s njome dijele ovu totalnu perspektivu, to jest humana geografija, drutvena i ekonomska historija, sociologija. Napokon, bavei se bitno onim oblicima drutvenog ivota (ija drutva zvana primitivna tvore tek najlake odvojive primjere i najizraenije realizacije), koji su odre eni autentinou to se mjeri djelokrugom i bogatstvom konkretnih odnoaja meu individuumima, antropologija, sa toga gledita, odraava najtjenje dodire sa psiholo gijom (opom i socijalnom). Nikako se ne smije dogoditi da studenti budu zasuti golemom koliinom spoznaja koje bi iziskivale potpuno udovoljenje svim ovim zahtjevima. Ali, iz svijesti ovoj sloenosti proizlazi bar stanovit broj praktinih konsekvencija. 1. Antropologija je postala odvie raznolika i odvie tehnika disciplina da bi se mogli preporuiti jednogodi nji nastavni programi, koji openito nose naslov uvod u antropologju (ili drugu formulu iste vrste), obino se sastojei u neodreenim komentarima klanskoj organi zaciji, poligamiji i totemizmu. Naroito opasno bilo bi umiljati sebi da se ovakvim povrnim pojavama, na bilo koji nain pripremaju za svoju ulogu mladi kadrovi misionari, administrativci, diplomati, vojne osobe, itd. koji se spremaju da ive u dodiru s puanstvima veo ma razlinim od svojih. Jedan uvod u antropologiju isto toliko osposobljuje za antropologa, pa i za amatera, koliko bi uvod u fiziku osposobljavao za fiziara pa i za pomo nika fiziara. U tom pogledu antropolozi snose najtee odgovornosti. Tako dugo nepoznati i odbaeni, danas se esto osjeaju polaskani kad se od njih kani traiti povrno poznavanje 377

antropologije da bi se dopunilo neko tehniko obrazova nje. Oni se moraju najenerginije oduprijeti ovome zavo enju. N i j e zacijelo pitanje osobito nakon onoga to je netom reeno u tome da se svi pretvore u antropolo ge. A l i ako jedan lijenik, pravnik, misionar moraju imati neke pojmove iz antropologije, onda to mora biti u vidu jednog veoma tehnikog i veoma dotjeranog obrazovanja koje se direktno tie obavljanja njihove profesije i po druja svijeta gdje se oni spremaju da je obavljaju. 2. K o l i k i god b i o broj dotinih teajeva, antropolozi se ne mogu formirati u toku jedne godine. Za jednu kompletnu obuku, koja apsorbira itavo studentovo vrijeme, ini se da je potreban minimum od tri godine i taj minimum m o r a o bi biti produen, za izvjesne profesionalne kvali fikacije, do etiri i pet godina. ini se, dakle, neophodnim da, na svim univerzitetima, antropologija prestane biti stavljana, kako se to preesto radi (osobito u Francuskoj), u rang dopunske nastave. Diplome iz antropologije mora ju sankcionirati, sve do najviih univerzitetskih stupnje va, studije koji su iskljuivo i potpuno antropoloki. 3. ak i ovako proirena, ukupnost gradiva obuhvaenog posredovanjem antropologije odvie je kompleksna a da ne bi zahtijevala specijalizaciju. Ima, naravno, zajedniko obrazovanje koje bi antropolozi mogli dobiti u toku svoje prve godine studija i koje bi im omoguilo da izaberu svoju daljnju specijalizaciju dobro poznajui stvar. Ne elei ovdje predlagati: elemnti fizike, socijalne i kultur ne antropologije; prethistorija, historija etnolokih teorija, opa lingvistika. Od druge godine mogla bi zapoeti specijalizacija iz predmeta: a) fizika antropologija, praena komparativ nom anatomijom, biologijom i fiziologijom; b) socijalna antropologija s ekonomskom i drutvenom historijom, socijalnom psihologijom, lingvistikom; c) kulturna an tropologija s tehnologijom, geografijom, prethistorijom. U treoj godini (a moda i od druge) ova sistematska specijalizacija bila bi praena regionalnom specijalizaci j o m , koja bi obuhvaala, osim prethistorije, arheologiju i geografiju, solidno uenje jednog ili nekoliko jezika iz dijela svijeta koji je istraiva izabrao. 4. Studij antropologije, ope ili regionalne, uvijek uklju uje opseno itanje. Ne mislimo toliko na prirunike (ko ji m o g u dopuniti, ali nikad zamijeniti usmenu nastavu) i na teoretske radove (kojima nije nuno pristupiti prije 378

posljednjih godina obrazovanja) koliko na monografije, to je na knjige preko kojih se student navodi da poovno proivi iskustvo doivljeno na terenu, i zahvaljujui kojima uspijeva akumulirati znatnu koliinu spoznaja, koje jedine mogu da mu daju potreban intelektualni fond i da ga ouvaju od prenagljenih generalizacija i pojed nostavnjenja. Za cijelog trajanja studija, prema tome, predavanja i praktini radovi morat e biti dopunjeni obaveznim ita njem, po nekoliko tisua stranica godinje, kontroliranim raznim pedagokim postupcima (pismenim saetim prika zima, usmenim izlaganjima itd.) u ije detalje ne moemo ovdje ulaziti. Odatle proizlazi: a) da svaki antropoloki institut ili kola mora posjedovati dobro opskrbljenu bi blioteku gdje e se nalaziti mnogo knjiga u dva ili tri primjerka; b) da e, u sadanjim okolnostima, student od poetka morati posjedovati zadovoljavajue poznava nje bar jednog stranog jezika, izabranog meu onima koji se najee upotrebljavaju u antropolokim radovi ma ovih posljednjih godina. Kalebamo se, naime, u toj domeni preporuiti neku politiku sistematskih prijevoda: tehniki rjenik antro pologije nalazi se danas u stanju potpune anarhije. Svaki autor nastoji upotrebljavati vlastitu terminologiju, a smi sao glavnih termina nije utvren. Valja, dakle, sve u sve, rei da zemlja bez znatnijeg antropolokog stvaralatva na svojemu nacionalnom jeziku nema ni specijalizirane pre vodioce kadre da sauvaju toan smisao termina i nijanse misli stranog autora. U tom pogledu, ne moe se previe pourivati Unesco da provede svoj projekt meunarodnih znanstvenih rjenika, ija bi nam realizacija moda do pustila da se pokaemo u toj stvari manje nepopustljivi. Napokon, veoma je poeljno da nastavni zavodi iskori ste sredstva kao to su projekcije fotografija, dokumen tarni filmovi, lingvistiki ili muziki snimci. Ustanove no vijeg datuma, poimence ona Meunarodnog centra etno grafskog dokumentarnog filma, zakljuena na pretposlje dnjem kongresu Meunarodne unije antropolokih i etno lokih znanosti (Be, 1952), slute na dobru budunost. 5. Bilo bi korisno da poslije ove tri godine teoretskog obrazovanja slijede jedna ili ak dvije godine staa, bar za one koji se budu odluili za jednu antropoloku profe siju (nastava ili istraivanje). Ali tu se postavljaju, ako emo pravo, problemi krajnje sloenosti. 379

NASTAVA

ISTRAIVANJE uitelja

Obrazovanje

Najprije emo razmotriti sluaj buduih profesora antro pologije. Kakvi god bili uvjeti u vezi s univerzitetskim titulama koje se trae za nastavniko zvanje (obino dok torat, ili radovi ekvivalentnog nivoa), nitko ne bi smio traiti da predaje antropologiju ako nije obavio bar jedno znaajno istraivanje na terenu. Poslije emo dati teoret sko opravdanje ovoga zahtijeva, koji bi pogreno mogao izgledati pretjeran. Uputno je jednom zauvijek, prekinuti s iluzijom da se antropologija moe predavati u sobi, uz pomo nekoga kompletnog izdanja (ili najee skraenog) Zlatne grane i drugih kompilacija, kakve god mogu biti njihove unutranje vrijednosti. One koji bi se pozivali, protiv ove klauzule, na sluaj slavnih uenjaka koji nisu nikad ili na teren (nije li sir James Frazer odgovorao onima koji su mu postavljali to pitanje: Boe sauvaj!), upozorit emo da Levy Bruhl, na primjer, nije nikad drao katedru iz antropologije ni katedru koja nosi ekvi valentan naslov (ona, za njegova ivota, na francuskim univerzitetima nije postojala), nego jednu filozofsku ka tedru: nita nee, u budunosti, prijeiti da se na taj nain dogodi da se katedre antropologiji bliskim discipli nama daju istim teoretiarima: povijest religije, kom parativna sociologija, ili druge. Ali nastava antropologije mora biti sauvana za svjedoke [oevice]. U ovom stavu nema nita pretjerano, njega se pridravaju stvarno (ako ne uvijek) u svim zemljama gdje je antropologija postigla stanovit razvoj. Obrazovanje istraivaa Problem postaje delikatniji kad je rije buduim la 1 novima antropoloke profesije, to jest istraivaima . Nee li biti circulus vitiosus zahtijevati od njih da su obavili istraivanja, ak prije negoli su univerzitetski kva lificirani da ih poduzimaju? Ovdje se moemo korisno 1 itaocu e biti vrlo korisno da se u ovim pitanjima obrati na poseban broj American Anthropologist, posveen jednom simpoziju: The Training of the Professional Anthropologist (t. 54, n 3, 1952). Problemi koje ovdje razmatramo u nje mu su raspravljeni pod kutom sjevernoamerike situacije. 380

pozvati na razmiljanja s prethodnih stranica, kako bismo rasvijetlili veoma posebnu situaciju u kojoj se nalazi antropologija. Gore smo pisali, kako je njezina osobita znaajka i nje zina glavna zasluga, injenica da nastoji izolirati, u svim oblicima drutvenog vota, ono to smo nazvali nivoi autentinosti: to jest, ili potpuna drutva (koja se naj ee susreu meu onima zvanim primitivna); ili naine drutvene djelatnosti (koji se mogu izolirati ak i u krilu modernih ili civiliziranih drutava), ali koji se, u svakom sluaju, definiraju posebnom psiholokom zbijenou [gustoom], i gdje se meusobni odnoaji i sustav dru tvenih odnosa integriraju kako bi oblikovali jednu cje linu. Iz ovih distinktvnih znaajki neposredno proizlazi jedna konzekvencija: takvi oblici drutvenog ivota nikada nisu spoznatljivi samo izvana. Da bi se shvatili, potrebno je da ispitiva uspije, po svojemu nahoenju, rekonstituirati sintezu koja ih karakterizira, to jest da se ne za dovolji analizirati ih kao elemente nego da ih usvoji u njihovu totalitetu, u obliku jednoga osobnog iskustva: svojega. Vidimo, dakle, kako iz jednog veoma dubokog razloga, koji je u vezi sa samom prirodom discipline i distinktivnim karakterom njezina predmeta, antropologu treba iskustvo s terena. Ono nije, za nj, ni cilj njegove profesije, ni dovrenje njegove kulture, ni tehnika uvjebanost. Ono je centralni moment njegove edukacije, prije kojega e on moi da posjeduje diskontinuirane spoznaje, koje ni kad nee tvoriti jednu cjelinu, i tek nakon kojega e se ova spoznaja staloiti u jednu organsku cjelinu, i izne nada dobiti smisao koji im je prije nedostajao. Ova situ acija pokazuje velike analogije s onom koja pretee u psihoanalizi: danas je univerzalno prihvaen princip da praksa analitike profesije zahtijeva specifino i neza mjenljivo iskustvo, koje je iskustvo same analize; to je ono zbog ega svi propisi nalau buduim analitiarima da je sm bio analiziran. Za antropologa, terenska praksa ini ekvivalent ovoga jedinstvenog iskustva: kao u slua ju psihoanalize, iskuavanje moe uspjeti ili ne uspjeti, i nikakav ispit ili natjea i ne prua sredstvo da se odnosi odluka u jednom ili u drugom smislu. Jedino sud iskua nih lanova profesije, ije djelo svjedoi da su oni sami proli kroz probu, s uspjehom, moe odluiti da li, i ka da, kandidat antropoloke profesije ostvaruje na terenu 381

ovu unutarnju revoluciju koja e od njega napraviti, doi sta, novoga ovjeka. Iz ovih promatranja proistjeu mnoge konzekvencije.

ULOGA

ANTROPOLOKIH

MUZEJA

U prvom redu, praksa antropoloke profesije, koja je pu na opasnosti j e r ukljuuje dolaenje u dodir jednog stra nog tijela istraivaa s jednom sredinom koji nje gova unutarnja konstitucija i njegova situacija u svijetu ine posebno nestabilnim i lomnim, zahtijeva prethodnu kvalifikaciju, a ova se moe dobiti samo na terenu. U drugom redu, ova teoretski kontradiktorna, situaci ja strogo odgovara dvama postojeim modelima: ono me psihoanalize, kako se to netom konstatiralo, i onome medicinskih studija uope, gdje eksternat i internat tono uvode u ovo naukovanje dijagnoze, prakticiranjem same dijagnoze. Tree, dva upravo navedena modela pokazuju da se uspjeh moe postii samo osobnim kontaktom s uiteljem; kontaktom dovoljno prisnim i dugim da bi se u tok stu dija uvukao neizbjeivi arbitraran element: e f za me dicinske studije; kontrolni analitiar u psihoanalitikim studijama. Ovaj arbitrarni element moe biti ogranien ra znim postupcima koje je nemogue ovdje ispititi, ali ne vidimo kako bi se mogao potpuno eliminirati u antropo logiji. I ovdje, stariji mora preuzeti neku osobnu odgovor nost u formiranju mladog istraivaa. Prisni dodir s osobom koja se ve, za svoj raun, podvrgla psiholokom preobraaju ujedno je sredstvo, za uenika, da ga bre dostigne, i za uitelja da provjeri da h je, i u kojem obli ku, njegov uenik u tom podjednako uspio. Razmotrimo sada koja su praktina sredstva da se bu duem isrtaivau omogui kontrolirano ispitivanje te rena. Ima ih, ini se, tri: Praktiki radovi

Mislimo na praktine radove, pod vodstvom profesora na posljednjim godinama obuke, ili onim asistenata. Ovo rjeenje ima samo priblinu vrijednost. Ne odvraajui 382

od njega mlade institucije, ili zemlje koje ne raspolou pirkladnim strukturama, mora se istai njegov provizorni karakter. Nastavi dodatni praktini radovi uvijek naginju tome da se pokau kao gnjavaa ili izlika. Tri jadna tje dna provedena u nekom selu ili nekom poduzeu ne mogu izazvati onu psiholoku revoluciju koja oznauje odlu ujuu prekretnicu u formiranju antropologa, ak ni pru iti studentu njezinu slabu sliku. Ova stairanja na brzinu kadto su tetna, ve prema tome koliko odobravaju najsumarnije i najpovrnije postupke ispitivanja; na taj na in esto spadnu na to da postaju neko antiobrazovanje; koliko god skautski pokret moe biti koristan za odgoj u srednjem djetinjstvu, ne moe se brkati profesionalno obrazovanje, na visokokolskom nivou, s oblicima, pa ma kar i viim, usmjerene igre. Vanjska stairanja Mogli bismo se onda pobrinuti za stairanja dueg tra janja u institutima, ustanovama ili zavodima koji, ne majui specifino antropoloki karakter, funkcioniraju na nivou meusobnih odnoaja i onih globalnih situacija gdje smo utvrdili da je izabrano polje antropologije: na primjer gradske i opinske uprave, drutvene slube, centri profesionalne orijentacije, itd. Ovo rjeenje imalo bi, u odnosu na prethodno, golemu prednost to se ne bi obraalo na tobonja iskustva. Ali zato je ono nezgodno koliko stavlja studente pod nadzor efove slube bez antropolokog obrazovanja, to jest nesposobnih da ista knu teoretski domaaj svakodnevnih iskustava. Ovdje je, dakle, rije vie jednom rjeenju za budunost, koje e dobiti svoju vrijednost, samo u trenutku, kada, poto antropolokom obrazovanju bude priznata opa vanost, u zavodima ili slubama ovog tipa bude potreban broj antropologa. Antropoloki muzeji Na poetku ove studije ve smo aludirali na ulogu antro polokog muzeja kao produenja terena. I doista, dodir s predmetima, skromnost muzeologu usaena svim sitnim poslovima koji lee u osnovi njegove profesije: raspakivanje, ienje, odravanje, istanan smisao za konkretno koji razvija ovaj posao razvrstavanja, identifikacije i ana383

lize komada zbirke; komunikacija s uroenikim miljeom, koja se indirektno uspostavlja posredstvom instrumena ta kojima valja znati rukovati da bi se upoznali, koji ina e posjeduju tkivo, oblik, esto i miris, ija osjetna aprehenzija, tisuu i tisuu puta ponavljana, stvara jednu nesvjesnu prisutnost s dalekim nainima ivota i djela tnosti; napokon, osjeaj potovanja za razlinost oito vanja ljudskog genija koji ne moe a da ne rezultira iz svih tih neprekidnih ispita ukusa, inteligencije i znanja, kojima prividno najbeznaajniji predmeti podvrgavaju muzeologa; sve to sainjava jedno bogato i koncentrirano iskustvo koje nemamo pravo potcjenjivati. Ovi razlozi objanjavaju zato Etnoloki institut Univerzitita u Parizu pridaje toliku vanost gostoprimstvu koje uiva kod Muzeja ovjeka [Muse de l ' H o m m e ] ; zato, isto tako, ameriki izvjetaj sugerira, kao normalnu situaciju koja se sve vie i vie blii tome da postane u Sjedinjenim Dravama opa, da svaki odjel antropologije ima, unutar samog univerziteta, sebi pripojen muzej sre dnje veliine. Ali, ini se da se u tom smislu mora raditi jo vie i bolje. Antropoloki muzeji bili su ve vrlo davno koncipi rani po uzoru na druge zavode istog tipa, to jest kao skup galerija gdje se uvaju predmeti: stvari, nepomini i u neku ruku fosilizirani dokumenti iza njihovih vitrina, potpuno odvojeni od drutava koja su ih proizvela, tako da je jedina veza izmeu onih i ovih odravana putem povremenih misija poslanih na teren da bi skupile drugi materijal za zbirku, nijeme svjedoke raznih naina ivota, koji su istodobno strani posjetiocu i njemu nedokuivi. N o , evolucija antropologije kao znanosti i preobraaji modernog svijeta dvostruko pomau da se ova koncepci ja modificira. K a o to smo to ve pokazali, antropologija biva postepeno svjesna svojega pravog predmeta, koji sainjavaju izvjesni modaliteti drutvene egzistencije o vjeka, moda lake prepoznatljivi i bre izdvojivi u dru tvima veoma razlinim od onoga promatraevog, ali koji isto tako postoje i u njemu. Ve prema tome koliko antropologija produbljuje svoju refleksiju svojemu pre dmetu i koliko profinjuje svoju metodu, ona se postepeno osjea going back home [kao ona koja se vraa kui]; kako bi rekli Anglosaksonci. Premda ona poprima veoma razne i teko odredljive oblike, bilo bi pogreno u toj ten denciji vidjeti posebnu znaajku amerike antropologije. 384

U Francuskoj i u Indiji, prouavanja zajedica izvrena uz pomo Unescoa bila su pod vodstvom Muse de l'Homme u Parizu i Anthropological Museum(-a) u Kalkuti. Muzej pukih umjetnosti i tradicija [ l e Muse des arts et tra ditions populaires] ima sebi pripojen laboratorij fran cuske etnologije; a Muse de l'Homme je taj koji udo mljuje Laboratorij socijalne etnografije [ l e Laboratoire d'ethnographie sociale], posveen, usprkos svojemu na zivu i svojemu domicilu, ne melanezijskoj ili afrikoj sociologiji, nego onoj parike regije. N o , u svim ovim sluajevima, ne moe iskljuivo biti rije tome da se sa kupljaju predmeti, nego takoer i osobito da se razumiju ljudi; i mnogo manje tome da se arhiviraju usahli tra govi, kako se to ini u herbarijima, negoli da se opiu i analiziraju oblici egzistencije u kojima promatra naj prisnije sudjeluje. Ista tendencija manifestira se u fizikoj antropologiji, koja se vie ne zadovoljava, kao u prolosti, da skuplja mjere i komade kostiju, nego prouava rasne fenomene u ivom idividuumu, uvaavajui mekane dijelove isto tako kao i kostur, a fizioloku aktivnost jednako i vie negoli obinu anatomsku strukturu. Ona se, dakle, prije svega, bavi sadanjim procesima diferencijacije u svim predstavnicima ljudske vrste, umjesto da se ogranii na sakupljanje njihovih okotalih rezultata kako u doslov nom tako i u metaforikom smislu, kod tipova koje je naj lake razlikovati od onoga promatraevog. S druge strane, ekspanzija zapadne civilizacije, razvoj sredstava komunikacije, uestalost promjene boravita ko ji karakteriziraju moderni svijet stavili su ljudsku vrstu u pokret. Danas praktiki vie nema izoliranih kultura; da se proui bilo koja od njih (uz neke rijetke iznimke), ili bar neki njihovi proizvodi, nije vie nuno obii polo vicu globusa i izigravati istraivaa. Jedan velegrad kao New York, London, Pariz, Kalkuta ili Meblourne ima, me u svojim puanstvom, predstavnike najrazliitijih kul tura; lingvisti to dobro znaju, jer, osupnuti, otkrivaju da imaju pri ruci informatore kvalificirane za daleke, rijetke jezike, kadto smatrane iezlim. Neko su antropoloki muzeji slali ljude koji su putovali samo u jednom smjeru da trae predmete koji su putovali u obratnom smjeru. Ali danas, ljudi putuju u svim smjerovima; pa kao to ovo umnoavanje kontakata dovodi do jedne homogenizacije materijalne kulture
25 Strukturalna antropologija

385

(koja se, za primitivna drutva, najee izraava utrnuem), moe se rei da u stanovitom pogledu, ljudi tee da zauzmu mjesto predmeta. Antropoloki muzeji moraju pokloniti panju ovom golemom preobraaju. Njihova mi sija uvalita predmeta pogodna je da se produljuje, ne da se razvija, jo manje da se obnavlja. Ali ako je sve tee i tee prikupljati lukove i strijele, bubnjeve i ogrli ce, koare i statue boanstva, postaje, zauzvrat, sve lake i lake prouavati, sistematski, jezike, vjerovanja, ponaa nja i linosti. K o l i k o zajednica iz jugoistone Azije, crne i bijele Afrike, s Bliskog istoka ne zastupaju u Parizu pojedinci na prolazu ili sa stalnim boravkom: obitelji ili, dapae, i mali kolektivi?

TEORETSKA

ANTROPOLOGIJA I ANTROPOLOGIJA

PRIMIJENJENA

N o , s ovoga gledita, antropolokim muzejima (koji se osim toga tako, uvelike, pretvaraju u labaratorije)* ne otvaraju se samo mogunosti prouavanja nego ih zo vu i nove misije, praktinog znaenja. Jer ovi predstavni ci perifernih kultura, neuklopljeni ili loe uklopljeni u cjelinu, imaju mnoga toga da prue etnografu: jezik, usmene predaje, vjerovanja, shvaanje svijeta, stavove prema biima i stvarima. Ali oni se, isto tako, najee hvataju ukotac sa stvarnim i munim problemima: izo lacija, osjeaj izgubljenosti u stranoj sredini, nezaposle nost, nerazumijevanje sredine u koju su bili privremeno ili trajno primljeni, najee protiv svoje volje ili bar u nepoznavanju onoga to ih eka. T k o bi mogao biti bolje kvalificiran od etnologa da im pomogne u ovim tekoama, i to iz dva razloga u kojima se dovrava sinteza prethodno izloenih gledita? Ponajprije zato to ' U tom pogledu napomenut emo da je, od 1937, dvije treine zgrada u kojima je i danas smjeten le Muse de l'Homme, u Parizu, odreeno za laboratorijski rad a samo jedna treina za izlobene galerije. To je ta koncepcija koja je u revolucionarnoj epohi omoguila tijesnu poveza nost muzeolokih i nastavnih djelatnosti; ilustracija toga je da su pod istim krovom smjeteni le Muse de l'Homme i l'Institut d'ethnologie, to je ve spomenuto. 386

etnograf poznaje sredinu iz koje oni dolaze; on je na terenu prouavao njihov jezik i njihovu kulturu; zatim stoga to se antropologiji svojstvena metoda definira onim distanciranjem koje karakterizira kontakt meu predstavnicima veoma razliitih kultura. Antropolog je astronom drutvenih znanosti: njegov je zadatak otkriti smisao konfiguracija koje se, po svojemu redu veliine i po svojoj udaljenosti, veoma razlikuju od onih koje se nalaze u promatraevu neposrednom vidokrugu. Nema, dakle, razloga da se antropologova intervencija ograniava na analizu i redukciju ovih izvanjskih distancija; on e isto tako moi biti zvan da dade svoj prinos (uz specijali ste drugih disciplina) prouavanju unutranjih fenomena, ovaj put, u njegovom vlastitom drutvu, ali koji se mani festiraju uz istu znaajku distanciranja: bilo zato to se tiu samo jedne sekcije grupe a ne njezine ukupnosti; bilo zato to oni, pokazujui ak i znaajku cjeline, pu taju svoje korijenje u najveu dubinu nesvjesnog ivota. Tako imamo, u prvom sluaju, prostituciju ili mladenaku delikvenciju, u drugom, otpor prema promjenama u ishra ni ili higijeni. Kad bi mjesto antropologije u drutvenim znanostima bilo na taj nain pravednije odreeno, te kad bi njezina praktina funkcija uspjela da se pokae, potpunije negoli danas, vidimo da bi se bitni problemi nali na putu rje enja. 1. S jednog praktinog gledita, drutvena funkcija, koja je danas tek djelomino ispunjena, bila bi zajame na: u tom pogledu dostaje pomisliti na probleme to ili postavlja portorikansko useljivanje u N e w Y o r k ili sjevernoafrikansko u Pariz, koji nisu predmet nikakve zajednike politike, a koje esto slabo kvalificirana admi nistrativna tijela jedna drugima uzalud dostavljaju na rjeavanje. 2. Antropolokoj profesiji otvorili bi se novi izgledi. Nismo jo razmotrili ovaj problem, ije se rjeenje oito podrazumijeva u svima prethodnim izlaganjima. Da bi se na nj dao adekvatan odgovor, nije dovoljno podsjetiti na ove evidentnosti: da svaka osoba zvana da ivi u do ticaju s jednim drutvom veoma razlinim od svojega administrativac, vojnik, misionar, diplomat, itd. mora posjedovati antropoloko obrazovanje, ako ne uvijek ope, ono bar specijalizirano. Treba, isto tako, nastojati razu mjeti da neke bitne funkcije modernih drutava, koje 337

su u vezi s o v o m sve veom pokretnou svjetskog puan stva, nisu sada ispunjene, ili su to loe; da odatle rezulti raju potekoe koje kadto poprimaju akutan karakter i koje su roditeljice nerazumijevanja i predrasuda; da je antropologija danas jedina disciplina drutvenog distan ciranja; da ona raspolae golemim teoretskim i prakti nim aparatom koji j o j omoguuje da obrazuje prakti are: i osobito da ona stoji u priuvi, posve spremna da intervenira u zadaama koje se na drugi nain nameu panji ljudi 1 . 3. Napokon, i na j e d n o m ogranienom planu, koji je onaj ove studije, v i d i m o kako bi razvijanje antropo lokih muzeja u laboratorije za prouavanje najtee reduktibilnih fenomena, ili, ako se to moe rei na nain matematiara, graninih oblika drutvenih odnosa, mo glo pribaviti najprimjernije rjeenje problema profesio nalnog obrazovanja antropologa. N o v i laboratoriji omogu ili bi da se posljednje godine studija obave u obliku
1 T a k v e sugestije esto su kritizirane, j e r se izlau pogibli da pretvore antropologa u pomonika drutvenog poretka. Sve da ova pogibao postoji, valja j e , ini mi se, pretpostavi ti ostajanju po strani, zato to sudjelovanje antropologa omo guuje da se upoznaju injenice, i to istina ima vlastitu snagu. Ne bih elio da se krivo razumiju prethodne strani ce: ja osobno nikad nisam povlaivao primijenjenu antropo logiju i sumnjam u njezino znanstveno znaenje. Ali oni koji je naelno kritiziraju morali bi se sjetiti da je prva knjiga Kapitila bila djelomino napisana po izvjetajima inspektora engleskih tvornica, kojima M a r x odaje, u svojemu predgovo ru, sjajno priznanje: Mi bismo se poplaili od svojih vla stitih prilika kad bi nae vlade i parlamenti kao u Engle skoj, uveli periodine anketne komisije za istraivanje ekonomskih odnosa, kad bi te anketne komisije bile isto ta ko m o n o naoruane za istraivanje istine kao u Engleskoj, i kad bi Dolo za rukom da se u tu svrhu nau isto toliko struni, nepristrani i bezobzirni ljudi kao to su engleski tvorniki inspektori, lijenici izvjestioci u 'Public Health' ( N a r o d n o m z d r a v l j u ) , komesari za prouavanje eksploa tacije ena i djece, stambenih prilika i prehrane, itd. Perzeju trebae maglena kapa za borbu protiv udovita. A mi na vlaimo Perzejevu maglenu kapu preko uiju i oiju da uzm o g n e m o poricati da udovite postoji. (Autor gornje mjesto citira po prijevodu J. Roya, a ovaj citat je dan u prijevodu M. Pijade i R. Colakovia P r e v . )

V i d i m o da M a r x nije namjeravao, o v i m applied anthropo logists [primijenjenim antropolozima] epohe, prigovoriti da su sluge postojeeg poretka; oni su to ipak bili, ali to je to vano, s o b z i r o m na injenice koje su razotkrili? ( N a p o mena iz 1957). 388

jednog pravog eksternata i internata, pod vodstvom pro fesora koji bi ujedno bili efovi klinike, kao to se to prakticira na studiju medicine. Dvojaki aspekt studija, teoretski i praktiki, naao bi svoje opravdanje i svoj temelj u nastupu profesije sa novim zadacima. Jer, antro pologija bi, ali boe, uzalud traila priznanje koje bi j o j morala pribaviti jedino njezina teoretska dostignua, kad, u naemu bolesnom i uznemirenom svijetu, ne bi isto tako nastojala dokazati emu ona slui.

389

POGOVOR

S T R U K T U R A L I Z A M CLAUDE LVI-STRAUSSA

Francuski etnolog Claude Lvi-Strauss, koga je izvan i sto strunih krugova malo tko poznavao, jer je vie od polovice ivota proveo prouavajui obiaje indijanskih plemena Sjeverne i June Amerike, odjednom je, kao ezdesetogodinjak, doao u centar panje irokog intelektu alnog kruga. Metoda kojom se sluio u prouavanju orga nizacije primitivnih plemena, a koju je nazvao struktura lizam, odjednom je procvjetala mnogim egzotinim cvje tovima. Ta se metoda s uspjehom poela primjenjivati na mnogim znanstvenim podrujima, i to je za njezin publicitet najvanije, prerasla je u filozofsku doktrinu s tako velikim pretenzijama da njezine pasionirane prista e otvoreno izjavljuju kako sve ljudsko znanje mora biti reinterpretirano u novom svjetlu. Strukturalizam, kako ga Claude Lvi-Strauss primjenju je u svojim istraivanjima, u biti je nain odgovora na pitanje: 'Kako igra tu igru? Zamislite nekog kae Sache de Gramont koji nikad nije igrao karte kako promatra partiju bridgea. Promatrajui nain kako se igraju karte, on mora rekonstruirati ne samo pravila (strukturu) bridgea nego i sastav ili (strukturu) pakla ka rata. (The New York Times Magazine, 28 sijenja 1968). Polazei od tog strukturalnog uvida, stvorena je iroka fronta, jer je novi nain razmiljanja i predvianja brzo prodro ne samo u mnogobrojne znanstvene discipline nego i u umjetnost. Javljaju se strukturalistiki romani, simfo nije i slike, u kojima je znaenje irelevantno, a forma istupa u prvi plan. Beckett se uzima kao primjer struktu ralizma u knjievnosti, j e r su lica u njegovim djelima rtve okolnosti koje su izvan njihove kontrole. Tualjka 391

jednog Beckettova lica: Ja sam napravljen od rijei, od rijei drugih gotovo je postala strukturalistiki moto, koji prihvaa Michel Foucault i pie bestseler Les mots et les choses (Rijei i stvari), u kojem nastoji pokazati da se misao rada s rijeima, a ne obrnuto. Kad su novinari zamolili Lvi-Straussa da kae to on misli tim strukturalnim analizama, on je bespomono prekriio ruke i izjavio da ga uasava moda strukturaliz ma. Dodao je da u onom smislu kako to shvaa francu sko javno mnjenje on nije strukturalist. Na pitanje to moe rei tako naglom oduevljenju francuske intelek tualne publike strukturalizmom odgovorio je da to nije neobino u sredini koja svakih deset petnaest godina trai novu zabavu. Na kraju razgovora odluno je izjavio: Jedno mora biti jasno. Nikad nisam upravljao nikak vim pokretom. Ja radim svoj posao gotovo u potpunoj izolaciji, okruen samo grupom etnologa. Sto se tie dru gih, ne elim navoditi imena, no kad se spomene struktu ralizam u vezi s nekim filozofima i literatima, bez obzira na njihovu nadarenost i inteligenciju, ini mi se da se vrlo lako upada u zbrku. Neobino cijenim nadarenost, kulturu i inteligenciju takvih ljudi kao to su Foucault, ali ne vidim da postoji i najmanja slinost izmeu onoga to on i ja radimo. (Op. cit. str. 32). I, doista, sudei po biografiji, Claude Lvi-Strauss nikad nije pokazivao ambicije koje prelaze okvire strogo znan stvenog rada i zalaze na podruje politike i ideologije. Roen je u uglednoj idovskoj obitelji. Dok je studirao filozofiju na Sorbonni, najvie ga je kako kae priv laio Marx, Freud i geologija. Od prvoga je nauio da se razumijevanje sastoji u pronalaenju opih znaajki u raznolikosti dogaaja. Freud mu je pokazao da, osim racionalnih kategorija, postoje drugi mnogo znaajniji i smisaoniji oblici ponaanja. U geologiji je naao primjer znanosti koja otkriva zakone u velikom meteu prirode. Po zavretku studija prihvatio je mjesto asistenta za sociolo giju Sveuilita u So Paulu. To je bila odskona daska za emoloka istraivanja indijanskih plemena u podruju Mata Grossa. Rezultat tih istraivanja jest knjiga Tristes tropiques (Tuni tropi), koja je najvie pridonijela njego voj popularnosti (prevedena je i u nas). Za razliku od mnogih drugih etnologa koji su prouava njem zaostalosti i primitivnosti divljih plemena nastojali 392

pokazati prednosti svoje civilizacije, Lvi-Strauss u Tu nim tropima odabrao je upravo suprotan pristup. Sa ivim bojama, ali i s mnogo melankolije, opisuje nepomu enu sreu i nevinost ljudi koji do tada nisu doli ni u kakav doticaj s civilizacijom. Taj rusoovski pristup tvori romantian kontrapunkt znanstvenom istraivanju. On se odluno suprotstavlja misionarskom gleditu da zapadno drutvo, kao tehniki superiorno, mora nametnuti svoje standarde ostalom svijetu. On je, naprotiv, uvjeren da u moralnom pogledu primitivno drutvo stoji daleko ispred civiliziranog. Devedeset posto cjelokupnog iskustva huma nosti moe se, po Lvi-Straussovu uvjerenju, nai u odno sima divljaka. Oni ive skromno, a ponekad i oskudno, no njihov je ivot ispunjen sreom i radou koje ne terete nikakva zla civilizacije. On pobija tradicionalno gledite da su ta drutva barbarska, ili da su manje racionalna od naega. Ona su samo razliita. Ne postoje superiorna dru tva. Ta teza dominira u svim Lvi-Straussovim djelima. Ako je ovjek bie u svijetu drugih bia bez ikakvih ontolokih privilegija, on se prouava na isti nain, i po is tim naelima, kao i druge stvari i pojave. To znai da je metodi koja poiva na ideji da se ljudsko ponaa nje moe znanstveno klasificirati podjednako kao to se mogu klasificirati biljke i kemijski elementi. Naime, ako nita u prirodi nije sluajno, zato bi ovjek bio iznimka? Moraju postojati zakoni koji upravljaju ljudskim ponaa njem, isto kao to postoje zakoni koji upravljaju rastom i diobom stanice. Stoga, Claude Lvi-Strauss vjeruje da etno log moe prouavati pleme na isti nain kao to biolog prouava amebu, ovjek se svodi na tip strukture u kojoj ivi, a sama struktura jest skup injenica kakve one jesu u trenutku ispitivanja. Naravno, velika raznolikost ivotnih oblika i iskustava opire se takvoj analizi. Vjerojatno je zbog toga Lvi-Strauss uzeo za predmet svoga prouavanja primitivna drutva, koja su statinija od naega. Pri tome on izdvaja ono to naziva kristaliziranim drutvenim aktivnostima, kao to su m i t o v i , srodstva, zakoni, kuharska praksa. To su nepromjenljive aktivnosti nepromjenljivih drutava; kako stoje na rubu svjesnoga, upravo se zato mogu pod vri preciznom ispitivanju. Na primjer, prouavajui dari vanje u Polineziji, koje ima toliko oblika da su etnolozi od toga bili digli ruke, Claude Lvi-Strauss cijelu tu djelat393

nost svodi na etiri kruga sa trideset i pet potkrugova. Pokazalo se da je struktura polinezijskog darivanja zbroj tih ciklusa i potciklusa, da je to zakon koji obuhvaa svaki pojedinani sluaj. Dakle, struktura je skriveni red ljudskoga ponaanja. Claude Lvi-Strauss nije sm izmislio strukturalistiku metodu nego ju je, kako sm kae, naprosto preuzeo od lingvistike kole Romana Jakobsona. Tu kolu ponajprije zanimaju obrasci koje tvore rijei, tj. njihova struktura, s pomou koje strukturalist moe otkriti gramatiku i onoga jezika koji on ne govori, na isti nain kao to kriptograf deifrira kd zahvaljujui odreenom obrascu jedinica. To je mogue zato to postoji zajedniki temeljni plan svih jezika. U vezi s tim Lvi-Strauss kae da kao to je otkrie D N K (dezoksiribonukleinska kiselina) i genetikog kda navelo biologe da primijene lingvistiki model pri objanjavanju prirodnih fenomena, tako se i ja koristim lingvistikim modelom pri objanjavanju kulturnih feno mena (Antropologie Structurale, Paris, 1968). On time eli rei da temeljni strukturalni plan, koji su lingvisti otkrili u jeziku, postoji i u drugim aktivnostima. Da bi to konkretno pokazao, on se, po uzoru na lingviste, ne bavi sadrajem, odnosno fabulom mita, nego prouava nain kako se simboli, koji se upotrebljavaju u jednom mitu, pretvaraju u drugi mit simbola, koji kazuju istu priu. To je ono to on naziva gramatikom mitskoga kda. im je otkrio stotine junoamerikih mitova, koji upotrebljavaju razliite simbole i senzorne kodove (jedan se bavi onim to se uje, drugi onim to se vidi) i utvrdio da svi mogu biti svedeni na sredinju ideju, t j . na otkri vanje vatre, on je, takoer, sposoban da mehanizam primi tivnog duha svede na odreen broj tipova mentalnih operacija, koje se ponavljaju. Na isti nain, oni zakoni koji upravljaju socijalnom organizacijom, bilo da se odnose na darivanje ili enidbu, takoer ilustriraju rad ljudskoga duha. Lvi-Strauss na mnogim primjerima argumentirano pokazuje da primitivni ljudi misle u istim logikim kate gorijama kao i civilizirani. T i m e on uklanja Levy Brhlovu distinkciju izmeu prelogike i logike misli. Odatle za kljuuje da su drutvena organizacija i ponaanje rezultat ogranienog broja mentalnih kategorija, to znai da mora ju postojati temeljni planovi svih oblika ljudskog pona394

sanja. Temeljni plan srodstva svodi se na problem komunikacije ena u primitivnom drutvu na isti nain kao to se ekonomija ponude i potranje svodi na komuni kaciju roba i usluga. U skladu s tim, umjesto da prouava enidbu i srodstvo u plemenu kao niz osobnih drama, on studira objektivni i ogranieni broj naina na koji ena moe prijei iz jedne obitelji u drugu. Iz svega slijedi da tako shvaen strukturalizam sadri dvije vrlo ambiciozne implikacije: 1. da drutvene znanosti mogu postii rigoroznost i objektivnost prirodnih znanosti i 2. da je ljudsko ponaanje limitirano ogranienou mentalnih procesa. Ono to je ovdje znaajno metodoloki, a i filozofski, sadrano je u postulatu da se, prelazei iz prirode u kulturu, ovjek naprosto pokorava imanentnim zakonima. Ti su zakoni svojstveni posvuda jednakoj ljudskoj prirodi, odnosno strukturi modane kore, koja, slino kompjutoru, odgovara na vanjski svijet u skladu s ogranienim brojem kategorija. Razlog to mislimo da je ljudska priroda ne predvidljiva treba traiti u tome to jo nismo ucrtali potpun krug. Bez obzira na to kakav emo stav zauzeti prema ovim implikacijama, treba napomenuti da one nisu proizvoljne nego su vjeto izvedene iz solidno zasnovanih i dobro obavljenih istraivanja. To je za pasionirane Lvi-Straussove sljedbenike bilo dovoljno da ga, zajedno s Marxom i Freudom, uvrste u sveto trojstvo predstavnika suvreme ne zapadne misli. Jedne francuske novine donijele su ovu parafrazu te koncepcije tri mudraca sa Zapada: Zamislite kae se u toj parafrazi da ta tri mudraca tumae mit amerikih Indijanaca djeaku koji je ukrao ocu najmilije prase i kuha ga u umi. Freud bi zakljuio da djeak simboliki ubija oca zbog ljubomo re prema majci. Marx bi rekao da je taj mladi lan prole tarijata zgrabio kontrolu nad sredstvima za proizvodnju u klasnoj borbi protiv zemaljske aristokracije. Lvi-Strauss ustvrdio bi da, kuhajui prase, primitivni indijanski djeak prelazi iz prirode u kulturu i pokazuje da se nje govi misaoni procesi ne razlikuju bitno od Einsteinovih. Na strukturalistiku konstantu, koja je dobro izraena u stavu nepostojanju superiornih drutava, Lvi-Strauss

395

nadovezao je rusoovsku kritiku suvremenoga progresa, time to razgraniava civilizirano toplo drutvo koje je termodinamino po karakteru, jer neprestano proizvodi i troi energiju poput lokomotive i razvija se kroz sukobe i tehnoloke skokove, koji nisu praeni socijalnim napret kom od primitivnoga hladnog drutva, koje je stati no, jer ne poveava koliinu energije po glavi, ali zato u moralnom pogledu stoji daleko ispred civilizacije. K o j i su bitni koraci ili postupci strukturalistike meto de, onako kako ih sm Lvi-Strauss definira u knjizi Strukturalna antropologija? 1. K a o to fonologija polazi od prouavanja svjesnih lingvistikih pojava prema njihovoj nesvjesnoj infrastruk turi, tako i prouavanje drutvenih pojava mora ispod obiaja, vjerovanja i institucija traiti dublju strukturu, to e postati klju za objanjavanje pravila po kojima se zbivaju te pojave. Na primjer, iza dva tako razliita sustava srodstva kao to su indoevropski i kinesko-tibetanski lee neke posebne strukture ili sustavi pojava do kojih se moe doi na temelju znanstvene indukcije, poto smo prikupili obilje materijala, usporedili ga i nali metodu miljenja, koja daje jedinstvo tim sustavima, iako te meto de, ili strukture miljenja, ostaju redovito sasvim nesvjesne u tim civilizacijama. 2. Spomenuti lingvistiki smjer odbija da se bavi anali zom jedinica kao takvih nego za osnovu analize uzima odnose medu jedinicama. Tako se strukturalna antropolo gija ograuje od atomizma i usvaja cjelovit ili getaltistiki pristup. Smatra se da postoje tri bitne vrste odnosa ili komunikacije meu ljudima: a) razmjena rijei (lingvisti ka), b) razmjena rob (ekonomija), c) razmjena ena (etnologija). Straussova etnologija polazi od pretpostavke da temelj primitivnog drutva tvori srodniki sustav, koji se zasniva na razmjeni ena, pa zato njega stavlja u sredi te ispitivanja. 3. Prouavanje odnosa, a ne jedinica uvodi pojam susta va koji, kao takav, pretpostavlja odreenu strukturu. Sama struktura jest pojmovna apstrakcija iz konkretnoga niza odnosa. To su odnosi arenila ili raznovrsnosti, no analiza otkriva pravilnost i omoguuje da g o v o r i m o sustavu. Iako, teoretski, postoji neogranieno mnogo fonema, ipak se u svakom jeziku sinkronijski ostvaraju 396

samo neke kombinacije. Tako se i odreene kombinacije srodnikih odnosa uzimaju kao temelj pojedinih drutve nih organizacija. 4. Lingvistika nastoji indukcijom otkriti ope jezine zakone. Isto tako postupa i strukturalna antropologija, jer je i njezin napor usmjeren prema otkrivanju ljudskog ponaanja. Ti zakoni omoguuju da predviamo odreene odnose i mogunosti. K a o primjer obino se navodi da je antropolog Radcliffe B r o w n pretpostavio, na osnovi odree nih pravila srodnike kombinatorike, da mora postojati jedan poseban srodniki sustav koji do tada nije bio poz nat. Poslije su takav sustav doista otkrili u nekim austral skim plemenima. Predvianje je mogue ako smo otkrili logiku sustava a nisu nam poznati svi njegovi dijelovi. Svaki se dio mora pokoravati odreenim pravilima cjeline. Bitan, metodoloki, ili, bolje rei, spoznajnoteorijski problem, koji sadri mnogobrojne implikacije, svodi se na pitanje odnosa strukture i ljudskog praxisa. To je pitanje odnosa linosti i drutva, koje ne moe zaobii nitko tko je temeljito zaao na to podruje znanstvenog istraivanja. Pitanje se moe jasnije eksplicirati i zaotriti ako se pita da li strukturalne zakonitosti stavljaju u sumnju tvrdnju da je ovjek tvorac povijesti. Lvi-Strauss, u skladu s bitnom intencijom strukturalne metode, pridaje podree no znaenje subjektivitetu, tj. pojedincu kao nosiocu stvaralakoga praxisa. On stoji na stanovitu znanstvenog redukcionizma u ijem se okviru suprostnost kulture i prirode rjeava tako da se kultura reintegrira u prirodu i konano sm ivot u cjelinu njegovih fizikalno-kemijskih uvjeta. To je upravo ona toka koja je posluila intelek tualnom establimentu da Lvi-Straussa, i mimo njegove volje, izvede iz tiine kabinetskog rada i dovede na popri te ideolokih kontroverzija. Metoda koju je on razvio u prouavanju primitivnih plemena June Amerike odjed nom je postala glavno oruje pohodu protiv historicizma. Budui da je Jean-Paul Sartre nesumnjivo jedan od najznaajnijih i najutjecajnijih predstavnika francuske intelektualne ljevice, on je odmah postao drugi protago nist toga polemikog duela, koji je trajao punih desetak godina. U djelu Critique de la raison dialectique, koje je obavljeno 1960, Sartre je zapoeo napad izjavom da Lvi-Strauss prouava ovjeka na isti nain kao to etnolozi 397

prouavaju m r a v e . U tom djelu Sartre pie da je povijest racionalni n e r e d . Za njega postoji povijesna istina i njen smisao poinje s razvojem individualne svijesti. Zbog toga on ne moe prihvatiti Lvi-Straussovo gledite jedin stvenoj, jednoj ljudskoj prirodi koja odgovara inheren tnim zakonima. Dvije godine poslije, u djelu La pense sauvage (Divlja misao), Lvi-Strauss optuio je Sartrea zbog intelektual nog kanibalizma, zato to vjeruje da svaki oblik drutva, ili miljenja, koji se razlikuje od naega, moe imati znaenje samo onda ako ga usporedimo s naim. Time on ustaje protiv koncepcije razvoja drutva u vremenu, to nalazi svoj kriterij u razvoju ljudske svijesti. Po nje govu miljenju, povijest ne moe izbjei obvezu, zajedni ku svim vrstama spoznaje, da upotrebljava jedan kd zr analizu predmeta kojima se bavi. Prelaenje s datuma koji tvore jedno podruje na datume iz drugog podruja isto je tako nemogue kao prelazak s realnih na iracional ne brojeve. N i j e , dakle, samo iluzorno nego i protivurjeno zamiljati povijesno postojanje kao kontinuirani tok, koji poinje prethistorijom kodiranom u desecima ili stotina ma milenija, to se produava u milenijima poev od etvrtog ili petog stoljea, zatim nastavlja u obliku histo rije po vjekovima. Dogaaji koji imaju neko znaenje za jedan kd, nemaju ga za drugi. Svaka klasa datuma samo stalan je sustav referencija. Povijest nije samo vezana za ovjeka, ni za bilo koji poseban predmet. Ona je sva u svojoj metodi, koja se odnosi na sveukupnost elemenata bilo kakve strukture ljudske ili neljudske (Divlja misao, Nolit, str. 301). Odatle proizlazi da ne postoji jedna povi jest, kako misli Sartre, nego postoji mnotvo povijesti, a svaka od njih nije nita drugo nego interpretacija koju filozofi ili povjesniari daju svojoj vlastitoj mitologiji i koju ja smatram varijacijom te mitologije (ibidem). Sartreov je protunapad osvanuo 1968, u jednom od bro jeva revije L'Arc, koja je posveena njemu. Tu je on di skusiju postavio na politiku razinu, to je Lvi-Strauss uvijek nastojao izbjei. On kae da je strukturalizam po sljednje uporite buroazije u borbi protiv marksizma. To je pokuaj da se stvori zatvoreni, inertni, sustav u kojem je stalnost poretka privilegirana na tetu promjene. Zeus-samodrac je isti, apsolutni pristaa sinkronije, ra zvoja koji njegovu vlast iri i jaa u prostoru. On je protiv 398

dijakronije, razvoja u vremenu, koja ukazuje na to kako je on svrgao svoje pretee i kako se ve javljaju oni koji e njega svrgnuti. Ovdje se moe dodati da kretanje u vre menu, ili povijest, ukljuuje mogunost kao osnovnu ka tegoriju. To je, prije svega, odnos prema samome sebi. ovjek nije ono to jest nego ono to treba i moe da bu de. To je ortopedija uspravnog hoda, kako bi rekao Bloch. Mi smatramo da je strukturalni antihistorizam, koji je Lvi-Strauss donio iz prouavanja primitivnih plemena, ipak stvar kratke mode i da se ne moe odrati u humani stikim znanostima suvremenog drutva, koje se tako naglo mijenja. To je vie stvar iluzije ili elje nego stvarne procjene. N o , zato je mnogo ozbiljniji prigovor koji Lvi-Strauss postavlja Sartreu u pogledu odnosa znanosti i filozofije. On mu, naime, zamjera to analitiki u m su protstavlja dijalektikom umu kao zabludu istini. U pobijanju toga gledita on iznosi zgodnu usporedbu. Ka e da je dijalektiki um neprekidno produavan mosti koji analitiki um baca na drugu obalu, iako tu obalu ne vidi. To drugim rijeima, znai da dijalektiki um predstavlja neprestane napore koje analitiki um mora ugledati da bi uklonio svoje nedostatke. To treba shvatiti kao ljubaz nu ponudu suradnje koju znanost prua filozofiji. Tu mi sao Lvi-Strauss ponavlja kad kae da filozofija mora pri znati da ona nema svoju vlastitu privilegiranu domenu, nego da moe preivjeti samo u stalnom dijalogu sa znan stvenom milju. To je prigovor na koji se ne moe samo odmahnuti. Najjednostavniji, ali ujedno i najplii, jest stav da je strukturalizam pomodna glupost koja e isto tako brzo nestati kao to se i pojavila. Filozofija bezuvje tno mora teiti prema stalnom dijalogu sa znanou, sa mo je pitanje u tome, kakvi su preduvjeti ili osnova te suradnje. Nema sumnje da ona ne moe prihvatiti onu osnovu koju nudi Lvi-Strauss, j e r bi to znailo da svoj vlastiti pristup prema svijetu i ovjeku izjednauje s pri stupom koji dominira u suvremenoj znanosti. T i m e bi ona uinila odluan korak prema samolikvidaciji. Stoga, koliko god treba cijeniti znaajne rezultate koje je Lvi-Strauss postigao u specijalnim, pozitivnim, znanostima, toliko je umjestan i skepticizam prema njegovim filozofskim pre tenzijama.

________

Ivan Kuvai
399

BIBLIOGRAFIJA

ADAM, L. : 1931 Das Problem der Asiatisch-Altamerikanischen Kulturbeziehungen mit besonderer Bercksichtigung der Kunst, Wiener Beitrge zur Kunst und Kultur Geschichte Asiens, t. 5. 1936 Nortwest American Indian Art and its Early Chinese Parallels, Man, t. 36, " 3. 1939 Comte-rendu de C. Hentze, Frhchinesische Bronzen und Kulturdarstellungen, Man, t. 39, * 60. ALBISETTI, Padre C. : 1948 Estudos complementares sobre os Bororos orien tais, Contribues missionarias, publicaes da Sociedade Brasileira de Antropologia e Etnologia (Rio de Janeiro), n" 2-3. ARCY WENT WORTH THOMPSON, D'. : 1952 On Growth and Form, Cambridge, Mass, . izd., 2 t. AUGER, P. : 1952 L'Homme microscopique, Paris. BALANDIER, G. : 1956 Grandeuer et servitude de l'ethnologie. Cahier du Sud, godina 43 n 337. BALDUS, H. : 19441946 Os Tapirap, Revista do Arquivo Municipal, So Paulo. BASTIDE, R. : 1956 Lvi-Strauss ou l'ethnographe la recherche du temps perdu, Prsence africaine, travanjsvibanj. BATESON, G. : 1936 aven, Cambridge. BENEDICT, P. K. : 1942 Tibetan and Chinese Kinship Terms, Harvard Journ. of Asia-Studies, 6. 1943 Studies in Thai Kinship Terminology, Journ. Amer. Oriental Soc, 63. BENEDICKT, R. : 1934 a) Patterns of Culture, Cambridge, Mass. 1934 b) Zuni Mythology, Columbia Univ. Contrib. to An thropology, n 21, New York, 2 t.
26 Strukturalna antropologija

401

1943 Franz Boas as an Ethnologist, u: Franz Boas, 18581942, Mem. of the Anhtropol. Americ. Assoc ' n 61. BENVENISTE, E. : 1939 Nature du Signe linguistique, Acta Linguistica, I, l BERNDT, R. M. : 1951 Kunapipi, Melbourne. 1955 Murngin (Wulamba) Social Organization, Amer. Anthrop., n. s., t. 57. BERNOT, L. et BLANCARD, R. : 1953 Nouville, un Village franais, Travaux et Mmoires de l'institut d'Ethnologie, 57, Paris. BIDNEY, D. : 1950 Review of L. A. White, The Science of Culture, Amricain Anthropol., n. s., t. 52, 4, dio I. 1953 Theoretical Anthropology, New York, Columbia U. P. BOAS, F. : 1895 The Social Organization and the Secret Societies of the Kwakiutl Indians, Washington. 1898 Introduction to: Teit J., Traditions of the Thompson River Indians of British Columbia, Mem. of the Amer. Anthropol. Assoc., t. 6. 1911 Ed., Handbook of American Indian Languages, Bureau of American Ethnology, Bull. 40. (1908) dio. I. 1920 The Methods of Ethnology, Amer. Anthropol., n. s., t. 22. 1924 Evolution of Diffusion? Amer. Anthropol., n. s., t. 26. 1927 Primitive Art, Instituttet for Sammenlignende Kulturforskning, serija , t. 8, Oslo. 1930 a) The Religion of the Kwakiutl Indians, Columbia Univ. Contrib. to Anthropol., n* 10, New York, 2 t. 1930 b) Some Problems of Methodology in the Social Sciences, u: The New Social Science, Chicago. 1936 History and Science in Anthropology: a Reply, Amer. Anthropol., n. s., t. 38. 1940 The Limitations of the Comaparative Method of An thropology (1896), u: Race, Language and Culture, New York. BOHR, N. : 1939 Natural Philosophy and Human Culture, Nature, t. 143. BONAPARTE, M. : 1945 Notes on the Analytical Discovery of a Primal Scene, u: The Psychoanalytical Study of the Child, t. 1, New York. BRAND, C. S. : 1948 On Joking Relationships, American Anthropologist, n. s., t. 50. BRICE PARAIN : 1956 Les Sorciers, le Monde nouveau, svibani. BRUNSCHVICG, L. : 1927 Le Progrs de la Conscience dans la Philosophie occidentale, 2 t., Paris. 402

BUNZEL, R. L. : 1930 Introduction to Zuni Ceremonialism, Bureau of Amer. Ethnology, 47th Annual Report, Washington. CANNON, W. B. : 1942 Voodoo Death, Amer. Anthropol., n. s., 44. COLBACCHINI, Padre A. A. : 1925 / Bororos Orientait, Turin. 1942 _ (COLBACCHINI, P. A. A. i ALBISETTI, P. C.) Os Bororos Orientais, So Paulo. COOK, W. A. : 1908 The Bororo Indians of Matto Grosso, Smithsonian Miscellaneous Coll., t. 50, Washington. COOPER, J. M. : 1940 The South American Marginal Cultures, Proc. of the 8th Amer. Scientific Congress, Washington. CREEL, H. G. : 1935 On the Origin of the Manufacture and Decoration of Bronze in the Shang Period, Monumenta Serica, t. 1. fasc. 1. 1936 Notes on Shang Bronzes in the Burlington House Exhibition, Revue des Arts asiatiques, 10. CUSHING, F. H. : 1883 Zuni Fetiches, Bureau of Amer. Ethnology, 2nd Annual Report, Washington (1880-1881). 1896 Outlines of Zuni Cretion Myths, Bureau of American Ethnology, 13th Annual Report. 1920 Zuni Breadstuffs, Indian Notes and Monographs, Museum of the American Indian, Heyes Foundation, 8. DAHLBERG, G. : 1948 Mathematical Methods for Population Genetics, London New York. DAVIS, K. : 1935 (DAVIS, K. and WARNER, W. L.) Structural Analysis of Kinship, Amer. Anthrop., n. s., t. 37. 1941 Intermarriage in Caste Societies, Amer. Anthropol., n. s., t. 43. 1947 The Development of the City in Society; Irst Conference on Long Term Social Ternds, Social Science Research Council. DELOCOURT, M. : 1944 Oedipe ou la Lgende du Conqurant, Lige. DOBRIZHOFFER, M. : 1822 An Account of the Abipones, Prijevod s latinskog, 3 svezak, London. DORSEY, G. . : 1906 The Pawnee : Mythology, p. 1, Washington. DUMZIL, G. : 1948 Loki, Paris. 1949 L'Hritage indo-europen Rome, Paris. DRKHEIM, . : 19011902 (. DRKHEIM et M. MAUSS), De quelques formes primitives de classification. Anne sociologique, 6. 403

1912 Les Forme alimentaires de la Vie religieuse, Paris EGGAN, F. : 1937 a) Historical Changes in the Choctaw Kinship System, American Anthropologist, n. s., t. 39. 1937 b) ed.. Social Anthropology of North American Tribes, Chicago. 1950 Social Organization of the Western Pueblos, Chicago. ELWIN, V. : 1947 The Muria and their Ghotul, Oxford. ENGELS, F. : 1954 L'Origine de la famille, de la proprit prive et de l'tat, prije\'od Stern, Paris, ditions Sociales. EVANS-PRITCHARD, . E.: 1939 Nuer Time Reckoning, Africa, 12. 1940 a) The Nuer, Oxford. 1940 b) ( M . FORTES and E. EVANS-PRITCHARD) Afri can Political Systems, Oxford. 1951 Social Anthropology, Glencoe, I I I . FARNSWORTH, W. . : 1913 Uncle and Nephew in the Old French Chanson de Geste, New York. FEBVRE, L. : 1946 Le Problme de l'Incroyance au XVI" sicle, 2. izd., Paris. FIELD, H. : 1942 (FIELD, H. and PROSTOV, E.) Results of Soviet Investigation in Siberia, Amer. Anthropol., n. s., t. 44. FIRTH. R. : 1936 We, The Tikopia, London New York. 1946 Malay Fishermen, London. 1951 Elements of Social Organization, London. FLETCHER, A. C. : 1904 The Hako : A Pawnee Ceremony, Bureau of Amer. Ethnology, 22nd Annual Report, Washington (1900-1901). FORD, C. S. : 1951 (FORD, C. S. and BEACH, F. A.) Patterns of Sexual Behavior, New York. FORD, J. A. : 1955 The Puzzle of Poverty Point, Natural History, t. 64, n' 9. FORD, D. : 1941 Marriage and the Family among the Yako, Monographs in Social Anthropology, n" 5, London. 1950 a) Double-Descent among the Yako, u 1950. b/. 1950 b) (RADCLIFFE-BROWN, A. R. and FORD,) ed. of African Systems of Kinship and Marriage, Oxford. FORTES, M. : 1940 uspor. EVANSPRITCHARD, E. E., 1940. b/. 1949 Ed., Social Structure, Studija posveena A. R. Radcliffe-Brownu, Oxford. 404

FORTUNE, R. F. : 1932 The Sorceres of Dobu, New York. 1939 Arapesh Warfare, Amer. Anthropol., n. s., t. 41. FRIC V. : r (FRIC, V. and RADIN, P.) Contributions to the 1906 Study of the Bororo Indians, Journal of the Royal Anthropological Institute, t. 36. GAUTIER, L. : 1890 La Chevalerie, Paris. GEISE, N. J. C. : 1952 Badujs en Moslims, Leiden. GIFFORD, E. W. : 1916 Miwok Moieties, Univ. of Calif. Public, in Amer. Archeol. and Ethnol., t. 12., n 4. 1929 Tonga Society, B. P. Bishop Museum Bull., 61. GOLDSTEIN, K. : 1951 La Structure de l'organisme, Paris, (Der Aufbau des Organismus, francuski prijevod). GOUGH, . . : 1955 Famale Initiation Rites on the Malabar Coast, Journ. of the Rov. Anthropol. Inst., t. 85. GRAN AI, G. : Uspor. HAUDRICOURT. GRIAULE, M. : 1938 Masques Dogons, Trav. et Mm. Institut d'ethnologie, 33. 1947 Mythe de l'organisation du monde chez les Dogons, Psych t. 2. GUMMERE, F. B. : 1901 The Sister's Son, u : Ait English Miscellany Presented to Dr Furnirali, London. GURVITCH, G. : 1955 a) Dtertninismes sociaux et Libert humaine, P. U. F., Paris. 1955 b) Le Concept de structure sociale, Cahiers internationaux de Sociologie, t. 19, n. s., 2 anne. HALLE, M. : Uspor. JAKOBSON. HALPERN, A. M. : 1942 Yuma Kinship Terms, Amer. Anthropol., n. s., t. HARTLAND, S. : 1917 Matrilineal Kinship and the Question of its Priority, Mem. Amer. Anthropol. Assoc., t. 4. HAUDRICOURT, A. G. : 1955 (HAUDRICOURT, A. G. et G RAN AI, G. Linguistique et Sociologie, Cahiers internationaux de Sociologie, t. 19, cahier double, n. s., 2e anne. HAUSER, H. : 1903 L'Enseignement des Sciences sociales Paris. HENRY, J. : 1940 Compte rendu de: Nimendaj, The Apinay, Amer. Anthropol., n. s., t. 42. HENTZE, C. : 1936 Objets rituels, croyances et dieux de la Chine antique et de l'Amrique, Antwerp. 405

1937 Frhchinesische Bronzen, Antwerp. HERSKOVITS, M. J. : 1940 The Economic Life of Primitive People, New York HOCART, A, M. : 1915 Chieftainship and the Sister's Son in the Pacific, Amer. Anthropol. n. s., t. 17. 1923 The Uterine Nephew, Man, t. 23, n* 4. 1925 The Cousin in Vedic Ritual, Indian Antiquary t. 54. 1938 Les Castes, Paris 1952 a) The Northern States of Fiji, Occasional Publ., n" 11, Royal Anthropol. Institute, London. 1952 b) The Life-Giving Myth, London. 1954 Social Origins, London. HOLMS, S. : 1951 Studies towards a Theory of Sociological Transformations, Studia Norvegica, n 7, Oslo. IIOLMER, N. M. : 1947 (HOLMER, N. M. and WASSEN, U.)Mu-Igata or the Way of Mini, a Medicine Song from the Cuna of Panama, Gteborg. HOMANS, G. C. : 1955 (HOMANS, G. C. and SCHNEIDER, D. M.) Marriage, Authority and Final Causes, a Study of Unilateral CrossCousin Marriage, Glcncoe, Illinois. HOWARD, G. C. : 1904 A History of Matrimonial Institutions, 3 t, Chicago. HUNTERWILSON, M. : 1951 Witch Beliefs and Social Structure, American Journal of Sociology 56, 4. JAKOBSON, R. : 1929 Remarques sur l'volution phonologique du russe. Travaux du Cercle linguistique de Prague, t. 2. 1934 Prinzipien der historischen Phonologie, Travuax du Cercle linguistique de Prague t. 4. 1938 Observations sur le classement phonologique des consonnes, Proc.of the Third Intern. Congress of Phonetic Sciences, Gand. 1941 Kindersprache, Aphasie und allgemeine Lautgesetze, Uppsala. 1948 The Phonetic and Grammatical Aspects of Language in their Interrelations, Actes du 6<* Congrs international des linguistes, Paris. 1949 Uspor. REICHARD, G. . 1956 (JAKOBSON, R. and HALLE, M.) Fundamentals of Language, 'SGravenhage. JOSSELIN DE JONG, J. P. B. DE : 1952 Lvi-Strauss's Theory on Kinship and Marriage, Mededelingen van het Rijksmuseum voor Volkenkunde, Leiden, n 10. JOSSELIN DE JONG, P. E. DE : 1951 Minangkabau and Negri-Sembilan Socio-Political Structure in Indonesia, Leiden. 406

KALGREN, . : 1937 New Studies on Chinese Bronzes, The Museum of Far Eastern Antiquities, Bull. 9, Stockholm. 1941 Huai and Han, The Museum of Far Easern Antiqui ties, Bull. 13, Stockholm. KELEMEN, P. : 1943 Medieval American Art, 2 t.. New York. KOVALEVSKI, M. : 1893 La Famille matriarcal au Caucase, l'Anthropologie, t. 4. KRIS, E. : 1947 The Nature of Psychoanalytic Propositions and their Validation, u: Freedom and Experience, Essays pre sented to H. M. Kallen, Cornell Univ. Press. KROEBER, A. L. : 1909 Classificatory Systems of Relationship, Journ. Roy. Anthrop. Inst. t. 39. 1920 Handbook of the Indians of California, Bureau of American Ethnology, Bull. 78, Washington. 1935 History and Science in Anthropology, Amer. Anthro pol., n. s., t. 37. 1938 Basic and Secondary Patterns of Social Structure, Journal of the Royal Anthropological Institute, t. 68. 1940 (KROEBER, A. L. and RICHARDSON, J.) Three Centuries of Women's Dress Fashions: A Quantita tive Analysis, Anthropological Records, 5, 2, Berkeley 1941 Salt, Dogs, Tobacco, Anthropological Records, t. 6, Berkeley. 1942 The Societies of Primitive Man, Biological Symposia, 8, Lancaster Pa. 1943 Structure, Function and Pattern in Biology and Anthropology, Scientific Monthly, t. 56. 1948 Anthropology, novo izdanje. New York. KROEF, J. VAN DER: 1954 Dualism and Symbolic Antithesis in Indonesian Society, American Anthropologist, n. s., t. 56. LA VEGA, Garcilasso DE: 1787 Historie des Incas, 2 t., francuski prijevod, Paris. LAWRENCE, W. . : 1949 _ Uspor. MURDOCK, 1949 b ) . LEACH, E. R. : 1945 Jinghpaw Kinship Terminology, Journal of the Royal Anthropol. Institute, t. 75. 1951 The Structural Implications of Matrilateral Cross Cousin Marriage, Journ. of the Royal Antropological Institute, t. 81. LEE, D. D. : 1941 Some Indians Texts Dealing with the Supernatural, The Review of Religion, May. LEFORT, C. : 1951 L'change et la lutte des hommes, les Temps moder nes, veljaa. 407

1952 Socits sans historire et historicit, Cahirers internationaux de Sociologie, t. 12, 7" anne. LEIRIS, M. : 1948 Biffures, la Rgie du Jeu, I, Paris. 1955 Fourbis, la Rgie du Jeu, I I , Paris. LEROIGOURHAN, A. : 1935 L'Art animalier dans les bronzes chinois. Revue des Arts asiatiques, Paris. LESTRANGE, M. DE : 1951 Pour une Mthode socio-dmographique. Journal de la Socit des africanistes, t. 21. L V I - S T R A U S S , C. : 1936 Contribution l'tude de l'organisation des Indiens Bororo, Journal de la Socit des amricanistes, n. s. 28. 1942 Indian Cosmetics, V V V, nl, New York. 1943 The Art of the Northwest Coast, Gazette des BeauxArts, New York. 1944 a) Reciprocity and Hierarchy, Amer. Anthropol., n. s . , t., 46. b) The Social and Psychological Aspects of Chieftainship in a Primitive Tribe : The Nambikuara, Transactions of the New York Academy of Sciences, 2, 7, nl. 1945 a) On Dual Organization in South America, America Indigena, 4, n 1, Mexico. 1945 b) L'Analyse structurale en linguistique et en anthropologie, Word,t. 1, n* 2. 1947 a) French Sociology, u : Twentieth Century Sociology, izdanje G. Gurvitcha i W. E. Moorea, New York, 1945. Francuski prijevod: la Sociologie au XX sicle, 2 t., P. U. F., Paris, 1947. 1947 b) Sur certaines similarits morphologiques entre les langues Chibcha et Nambikwara, Actes du 28' Congrs international des amricanistes, Paris. 1948 La Via familiale et sociale des Indiens Nambikwara, Socait des Amricanistes, Paris. 1949 a) Histoire et Ethnologie, Revue de Mtaphysique et de Morale, 54, brojevi 34 (usporedi I poglavlje ove knjige). 1949 b) Les Structures lmentaires de la parent, P. U. F., Paris. 1950 Introduction l'oeuvre de Marcel Mauss, u: MAUSS, M., Sociologie et Anthropologie, loc. cit. 1951 Language and the Analysis of Social Laws, American Anthropologist, n. s., t. 53, n 2 (usp. francuski prijevod ovog lanka, I I I poglavlje ove knjige). 1952 a) Les Structures sociales dans le Brsil central et oriental, u: Proceedings of the 29"* Congress of Americanists, New York (uspor. V I I poglavlje ove knjige). 1952 b) Race et Histoire, Unesco, Paris. 1955 a) Tristes Tropiques, Pion Paris.
e

408

1955 b) Les Mathmatiques de l'Homme, u: Bulletin international des Sciences sociales, t. 6, n* 4 (pretampano u Esprit, 24 anne, n" 10, 1956). 1956 The Family, u: H. L. Shapiro, izd. Man, Culture and Society, Oxford Univ. Press. 1957 Le Symbolisme cosmique dans la structure sociale et l'organisation crmonielle de plusieurs populations nord et sud-americaines, u: le Symbolisme cosmique des monuments religieux, Serie Orientale Roma, t. 14, Rim, 1957. 1958 On Four Winnebago Myths, u: Festschrift for Paul Radin's Seventy-fifth birthday (u pripremi). LEWIN, . : 1935 A Dynamic Theory of Personality, New York. LING SHUNSHENG:
1956 H u m a n F i g u r e s w i t h P r o t r u d i n g T o n g u e f o u n d i n the Taitung Prefecture, F o r m o s a , and T h e i r Affini ties f o u n d in O t h e r P a c i f i c A r e a s , Bulletin of the Institute of Ethnology, Academia Sinica, Nankang, Taipei, Taiwan.

LINTON, R. : 1936 The Study of Man, New York. LIVI, L. : 1940-1941 Trattate di Demografia, Padova. 1949 Considrations thoriques et pratiques sur le Concept de Minimum de population, Population, 4, Paris. LOWIE, R. H. : 1813 Societies of the Hidatsa and Mandan Indians, American Museum of Natural History, Anthropological Papers, t. 11. 1915 Exogamy and the Classificatory Systems of Relationship, American Anthropologist, n. s., t. 17. 1916 Plains Indian Age-Societies: Historical and Comparative Summary, American Museum of Natural History Anthropol. Pap., t. 11. 1919 The Matrilineal Complex, University of California Public, in American Archaeology and Ethnology, 16. 1920 Primitive Society, New York. 1927 The Orgin of the State, New York. 1929 a) Notes on Hopi Clans, American Museum of Natural History Anthropol. Papers, t. 30. 1929 b) Hopi Kinship, Amer. Mus. of Nat. History, Anthrop. Pap., t. 30. 1929 c) Art. Relationship Temrms, u: Encyclopaedia Britannica, 14" ed. 1935 The Crow Indians, New York. 1937 The History of Ethnological Theory, New York. 1940 American Culture History, Amer. Anthropol., n. s., t. 42. 1941 A Note on the Northern Ge of Brazil, Amer. Anthropol., n. s., t. 43. 409

1942 A Marginal Note to Professor Radcliffe-Brown's Paper on Social Structure, American Anthropologist, n. s., t. 4 4 , 3. 1948 a) Social Organization, New York. b) Some Aspects of Political Organization among American Aborignes, Huxley Memorial Lecture. MALINOWSKI, B.: 1922 Argonauts of the Western Pacific, London. 1927 Sex and Repression in Savage Society, London New York. 1929 The Sexual Life of Savages in North-Western Melanesia, 2 t., London New York. 1934 Predgovor knjizi: H. Ian Hogbin, Law and Order in Polynesia, London. 1935 a) Coral Gardes and their Magic, 2 t., London. 1935 b) Clanak. Culture, u: The Encyclopaedia of the Social Sciences, New York. 1937 Culture as a Determinant of Behavior, in: Fractors Determing Human Behavior, Harvard Tercentenary Publications, Cambridge, Mass. 1939 The Present State of Studies in Culture Contact, Africa, t. 12. MARTIUS. C. P. V O N : 1867 Beitrge zur Ethnographie und Sprachenkunde Amerikas zumal Brasiliens, Leipzig. MARX, K.: 1899 Critique de l'conomie politique, preveo L. Rmy Paris. 1948 Pages choisies pour une thique socialiste, tekstove sabrao, preveo i protumaio..., Maximilien Rubel, Paris. 1949 Le 18 Brumaire de Louis Bonaparte, ditions so ciales, Paris. 1 9 5 0 1 9 5 4 Le Capital, preveo Roy, ditions sociales, 5 t., Paris. 1953 Grundrisse der Kritik der Politischen konomie, Dietz Verlag, Berlin.
MASON,

1952 Synesthesia and Sound Spectra, Word, t. 8, n" 1, New York. MASPERO, H. : 1927 La Chine antique, Paris. MAUSSS, M. : 19011902 Usp. DRKHEIM. 19041905 Essai sur les Variatons saisonnires dans les socits eskimo Anne sociologique, Paris. 1924 Essai sur le Don, forme archaque de l'change, Anne sociol., n. s. 19241925 Division et proportion des division de la sociologie. Anne sociologique, n. s. 1947 Manuel d'ethnographie, Paris. 1950 Sociologie et anthropologie, Paris.
MCCARTHY, D.
:

D.

L:

1938 Australian Aboriginal Decorative Art, Sydney. 410

MEAD, : 1935 Sex and Temperament in Three Primitive Societies, New York. 1937 izd.. Competition and Cooperatoin among Primitive Peoples, London New York. 1949 Character Formation and Diachronie Theory, u: Social Structure, izd. M. Fortes, Oxford. MERLEAU-PONTY, M.: 1955 Les Aventures de la dialectique, Paris. MTRAUX, .: 1946 Myths of the Toba and Pilaga Indians of the Gran Chaco, Mem. of the Amer. Folklore Society, t. 40, Filadelfija 1947 Social Organization of the Kaingang and Aweikoma, American Anthropologist, n. s., t. 49. MORGAN, L. H.: 1871 Systems of Consanguinity and Affinity of the Hu man Family. MORGENSTERN, .: 1944 _ Uspor. VON NEUMANN MORLEY, .: 1956 Doctors Save Man Sung to Death, Sunday Times London, 22. travnja, 11. str. MURDOCK, G. P.: 1949 a) Social Structure, New York. 1949 _ b) (LAWRENCE, W. E. and MURDOCK, G. P.) Murngin Social Organization, American Anthropo logist, n. s., t. 51, 1. 1957 World Ethnographie Sample, Amer. Anthrop., n. s., t. 59. MURIE, J. R.: 1916 Pawnee Societies, Amer. Museum of Nat. Hist., Anthrop. Pap., t. 11. NADEL, S. F.: 1946 Shamanism in the Nuba Mountains, Journal of the Royal Anthrop. Institute, t. 76. 1947 The Nuba, Oxford. 1952 Witchraft in Four African Societies: An Essay in Comparison American Anthropologist, n. s., t. 54, n* 1. NEUMANN, J. VON: 1944 _ (NEUMANN, J. VON and MORNGESTERN, O.) Theory of Games and Economic Behavior, Prin ceton. NIMUENDAJU, C: 1927 (NIMUENDAJU, C. and LOWIE, R. H.) The Dual Organization of the Ramkokamekran (Canella) of Southern Brazil, American Anthrop., n. s., t. 29. 1939 The Apinay, The Catholic Univ. of America, Anthropol. Series, n* 8, Washington. 1942 The Serent, Public, of the F. W. Hodge Anniversary Publ. Fund, t. 4, Los Angeles. 1946 The Eastern Timbira, Univ. of California Public, in American Archaeol. and Ethnol., t. 41 Berkeley. 411

NORDENSKILD, . : 1938 An Historical and Ethnological Survey of the Cuna Indians, izd. . Wassen, Comparative Ethnographi cal Studies, 10, Gteborg. OLIVER, D. L.: 1955 A Solomon Island Society : Kinship and Leadership among the Siuai of Bougainville, Cambridge, Mass. OPLER, . E: 1937 Apache Data Concerning the Relation of Kinship Terminology to Social Classification, American An thropol., n. s., t. 39. 1947 Rule and Practice in the Behavior Pattern between Jicarilla Apache Affinal Relatives, Amer. Anthropo logist, n. s., t. 49. PAGET, sir R. .: 1853 The Origin of Language . . . Journ. of World History, I, 2, Unesco, Paris. PARSONS, E. C: 1923 The Origin Myth of Zuni, Journ. of American Fol klore, t. 36. POTTIER, E.: Histoire d'une Bte, u: Recueil E. Pottier, Biblioth. des coles d'Athnes et de Rome, fasc. 142. POUILLON, J.: 1956 L'oeuvre de Claude Lvi-Strauss, les Temps modernes, 12" anne, n" 126, srpanj. OUEIROZ, M. I. PEREIRA DE: 1953 A noo de arcaismo em etnologia e a organizaao social dos Xerent, Revista de Anthropologia, t. I, n 2, So Paulo. RADCLIFFE-BROWN, A. R.: 1924 The Mother's Brother in South Africa, South African Journal of Science, 21. 1926 Father, Mother and Child, Man, t. 26. n 103. 1931 The Social Organization of Australian Tribes, Oceania, 1. 1935 Kinship Terminology in California, Amercan Anthropologist, n. s., t. 37. 1940 a) On Joking Relationships, Africa, 13. 1940 b) On Social Structure, Journal of the Royal Anthrop. Institute, t. 70. 1941 The Study of Kinship Systems, Journal of the Royal Anthrop. Institute, t. 71. 1945 Religion and Society, Henry Myers Lecture. 1949 a) A Further Note on Joking Relationships, Africa, 19. 1949 b) White's View of a Science of Culture, American Anthropologist, n. s., t. 51, n 3. 1950 (A. R. RADCLIFFE-BROWN and D. FORDE) izd. African Systems of Kinship and Marriage, Oxford. 1951 Murngin Social Organization, Amer. Anthrop., n. s., t. 53, 1. 1952 a) Social Anthropology Past and Present, Man, t. 52, n 14 412

1952 Structure and Function in Primitive Society, Glencoe. I I I . RADIN, P. : 1906 Uspor. FRIC, V. 1923 The Winnebago Tribe, Bureau of American Ethno logy, 37th Annual Report (19151916) Washington. 1945 The Road of Life and Death, New York. 1949 The Culture of the Winnebago : as Described by Themselves, Special Puhl, of the Bollingen Founda tion, n 1. RAPORT, A. : 1949 Outline of Probability Approach to Animal Socie ties, Bull, of Mathematical Biophysics, 11. REICHARD, G. . : 1933 Melanesian Design : A Study of Style in Wood and Tortoiseshell Carving, Columbia Univ. Contrib. to Anthrop., n* 18. 2 t. 1949 _ (REICHARD, G. ., JAKOBSON, R. and WERTH, E.) Language and Synesthesia, Word, t. 5, n' 2. 1950 Navaho Religion, A Study in Symolism, 2. vol., New York. REVEL, J. F.: 1957 Pourquoi des philosophes? Paris. RICHARDS, . I. : 1932 Hunger and Work in a Savage Tribe, London. 1936 A Dietary Study in North-Eastern Rhodesia, Africa, 9. 1939 Land, Labour and Diet in Northern Rhodesia, Ox ford. RIVERS, W. H. R.: 1907 The Marriage of Cousins in India, Journ. Roy. Asiatic Soc. srpanj. 1914 The History of Melanesian Society, 2 t., London. 1924 Social Organization, London. RODINSON, M.: 1955 a) Racisme et civilisation, la Nouvelle Critique, n* 66, lipanj. 1955 b) Ethnographie et relativisme, la Nouvelle Cri tique, * 69, studeni. ROES, .: 19361937 Tierwirbel, Ipek. ROSE, H. J. : 1911 On the Alleged Evidence for Mother-Right in Early Greece, Folklore, 22. ROUT, E. : 1926 Maori Symbolism, London. RUBEL, M. : 1948 Uspor. MARX, K., Pages choisies, itd. 1957 Karl Marx, Essai de biographie intellectuelle, Paris. SAPIR, E. : 1949 Selected writings of in Language, Culture and Personality, izd. D. Mandelbaum, Univ. of California, Berkeley. 413

SARTRE, J. : 1952 Les communistes et la paix ( I I ) , le Temps modernes, 8 anne ne 8485. SAUSSURE, F. DE. : 1916 Cours de linguistique gnrale, Paris. SCHNEIDER, D. M. : 1955 Uspor. HOMANS. SCHRDER, . : 1890 Prehistoric Antiquities of the Aryan People, preveo F. . Jevons, London. SECHHAYE, . . : 1947 La Ralisation symbolique, suppl. n" 12, Revue suisse de Psychologie et de Psychologie applique, Bern. SELIGMAN, C. G. : 1910 The Melanesians of British New Guinea, London. SHANNON, C. : 1950 (SHANNON, C. and WEAVER, W.) The Mathematical Theory of Communication, Urbana. SIMIAND, E. : 1903 Mthode historique et Science sociale. Revue de synthse. SOUSTELLE, J. : 1940 La Pense cosmologique des anciens Mexicains, Paris. SPECK, F. G. : 1915 Family Hunting Territories and Social Life of Various Algonkian Bands of the Ottawa Valley, Canada Department of Mines, Geological Survey, Mem. 70. SPIER, L. : 1921 The Sun-Dance of the Plains Indians, American Museum of Natural History, Anthropol. Pap., t. 16. SPOEHR, A. : 1924 Kinship System of the Seminole, Field Museum of Natural History, Anthropological Series, t. 33, n2. 1947 Changing Kinship Systems, id., t. 33, * 4. 1950 Observations on the Study of Kinship, American Anthropologist, n. s., t. 52, n 1. STANNER, W. E. R. : 19361937 Murinbata Kinship and Totemism, Oceania, t. 7. STEINEN, . VON DEN: 1897 Unter den Naturvlkern Zentral-Brasiliens, 2. izd., Berlin, (portugalski prijevod, Sao Paulo, 1940). STEVENSON, M. C. : 1905 The Zuni Indians, Bureau of American Ethnology, 23 <i Annual Report, Washington. STEWARD, J. H.: 1938 Basin-Plateau Aboriginal Sociopolitical Groups, Bureau of American Ethnology, Smithsonian Institution Bull. 120. STEWART, J. Q.: 1947 Empirical Mathematical Rules Concerning the Distribution and Equilibrium of Population, The Geographical Review, t. 37, n" 3.
r

414

SUTTER, J. : 1951 (SUTTER, J. i TABAH, L.) les Notins d'Isolat et de Population minimum. Population, 6, 3, Paris. SWANTON, J. R. : 1908 Social Condition, Beliefs and Linguistic Relationship of the Tlingit Indians, Bureau of American Ethno logy, 26th Annual Report, Washington. 1909 Tlingit Myths and Texts, Bureau of American Ethno logy, Bull. 59. TABAH, L. : 1951 Uspor. SUTTER, J. TEISSIER, G. : 1936 La Description mathmatique des faits biologiques. Revue de Mtaphysique et de Morale, sijeanj. HOMPSON, L. : 1950 Culture in Crisis, a Study of the Hopi Indians, New York. THOMSON, D. F. : 1935 The Joking Relationship and Organized Obscenity in North Queensland, American Anthropologist, n. s., t. 37. TRUBETZKOY, N. : 1933 La Phonologie actuelle, u: Psychologie du langage, Paris. 1949 Principes de phonologie, franc, prijevod, Paris. YLOR, . . : 1865 Researches into the Early History of Mankind and the Development of Civilisation, London. 1871 Primitive Culture, 2 t., London. , H. R. : 1903 The Oraibi Summer Snake Ceremony, Field Colum bian Museum publ. n 83, Anthropological Series, t. 3, n' 4, Chicago. /AGLEY, C. : 1940 The Effects of Depopulation upon Social Organi zation as Illustrated by the Tapirap Indians, Transactions of the New York Academy of Sciences, 3, 1. 1948 (WAGLEY, C. and GALVAO, E.) The Tapirap, u: Steward, ed. Handbook of South-American Indians, t. 3, Bureau of American Ethnology, Bull. n 143, Washington. WARNER, W. L.: 19301931 Morphology and Functions of Australian Murngin Type of Kinship System, American Anthropologist, n. s., t. 32 i 33. 1937 a) The Family and Principles of Kinship in Australia American Sociological Review, t. 2 1937 b) A Black Civilisation, New York. WASSEN H 1947 'Uspor. HOLMER, N. M. WATERBURY, F. : 1942 Early Chinese Symbols and Literature : Vestiges and Speculations, New York. 415

WHITE, L. . 1943 Energy and the Evolution Culture, American Anthro pologist, n. s., t. 45. 1945 History, Evolutionism and Functionalism... Southwes tern Journal of Anthropology, t. 1. 1947 Evolutionary Stages, Progress and the Evaluation of Culture, Southwestern Journal of Anthropology, t. 3. 1949 The Science of Culture, New York. WHORF, B. L. : 1952 Collected Papers on Metalinguistics, Washington D. C, Dept. of State, Foreign Service Institute. 1956 Language, Thought, and Reality, izd. John B. Carrol, New York. WIENER, N. : 1948 Cybernetics, or Control and Communication in the Animal and The Machine, Paris, Cambridge, New York. 1950 The Human Use of Human Beings, Boston. WILLIAMS, F. E. : 1932 Sex Affiliation and its Implications, Journ. of the Royal Anthropological Institute, t. 62. 19401941 i 19411942 Natives of Lake Kutubu, Papua, Oceania, t. 11 i t. 12. 1941 Group Sentiment and Primitive Justice, American Anthropologist, n. s., t. 43. WITTFOGEL, K. A. : 1943 (WITTFOGEL, K. A. and GOLDFRANK, E. S.) Some Aspects of Pueblo Mythology and Society, Journal of American Folklore, t. 56. YACOVLEFF : 1932 La deidad primitiva de los Nasca, Revista del Museo Nacional, I I , 2. YETTS, W. P. : 1929 The George Eumorphopoulos Collection Catalouge, 3 t. 1939 The Cull Chinese Bronzes, London. 1942 AnYang : A Retrospect, China Society Occasional Papers, n. s., n 2, London. YNGVE, V. H. : 1955 a) Syntax and the Problem of Multiple Meaning, u : W. N. Locke and A. D. Booth ed.. Machine Translati on of Languages, New York. 1955 b) Sentence for Sentence Translation, Mechanical Translation, Cambridge, Mass., t. 2, n. 2. s. d. The Translation of Language by Maschine, Information Theory, (Third London Symposium). ZIPF, G. K. : 1949 Human Behavior and the Principle of Least Effort, Cambridge, Mass.

416

KAZALO

IMENA

I POJMOVA

Abipon, 267 Abreakcija, 187190, 205208 Acoma, 8384, 85 ADAM (Leonhard), 254, 275, 125, Afrika, 51, 73, 74, 125, 315, 322 Aljaska, 17, 273 ALBISETTI (P. C ) , 134 142 148, 149, 151 Algebra, 244 Ambrym, 134 Amerika, 14, 16, 32, 74, 110 Amerika, centralna i juna, 193, 194 Amerika, tropska, 117118 Antropologija primijenjena, fizika, 353, 360, 361, 363, 364, 368, 378, 383385 Antropologija socijalna, kul turna, 12, 89, 106, 304, 353, 361367, 378 Apinaye, 113, 123, 127, 128, 135136, 151, Arapesh, 21, 27 Arawak, 112, 116 Aracuan, 198 Arhaizam, 109126 Arheologija, 14, 19, 111, 113 115, 120126, 150, 219, 253259, 274277,279283, 301303, 356, 366, 368, 378 Arhetip, 215 ARCY WENT WORTH THOM PSON ( D ' ) , 336
27 Strukturalna antropologija

Arikara, 245 Azija, juna, 42 Assam, 34 Astronomija, 104, 351, 387 Auete, 119 AUGER (Pierre), 376 Australija. 13, 62, 110, 111,123, 127, 137, 311, 314, 317, 334 Autentinost, 374376, 381 Autohtonija, 223, 224 AVILA (F. DE), 279 Avunkulat, uspor. ujak, Astek, 114 Aweikoma, 137 Baduj, 145146 Bakairi, 119 BAKORORO, 152 BALANDIER ( G . ) , 296 BALDUS ( H . ) , 116 BANCROFT ( H . H . ) , 349 BANDELIER ( . ) , 114 Bank, 134 Barbarstvo, 350 BASSLER ( . ) , 281 BASTIDE (Roger), 296 BATES (Marston), 302 BATESON ( G . ) , 316 BENEDICT (Paul K . ) , 42, 228 BENEDICT (Ruth), 19, 331 BENVENISTE (Emile), 98, 100, 216, 338 BERNDT (R. M.) 317318, 328 417

BERNOT ( L . ) , 301 BERR ( H . ) ( 28 BIDNEY ( D . ) , 332 Biljoideri, 233235, 243244 Biologija, 298, 314315, 318, 341, 373 Blackfoot, 245, 248 BLANCHARD ( R . ) , 301 BOAS (Franz), 1620, 22, 24, 2627, 3132, 181, 213, 257 260, 263265, 270, 271, 273, 275, 291292, 297298, 366 BOHR (Niels), 307, 372 Boje, 102105, 155, 160 BONAPARTE (Marie), 209 BONFANTE (Julien), 42 Bororo, 113, 116119,121122, 124, 127, 133137, 148155, 160, 162, 165168, 304, 342, 351 Brak, 2427, 8688,111,128 130, 134136, 143144, 147149, 151170, 176, 292, 294, 305306, 308321 asimetrian, 144145, 163 166, 169 bilateralan, 147 matrilateralan, 129131, 323324 patrilateralan, 129131, 323324 pluralan, 130 Brak, preferencijalan, 7374, 8687, 128129, 162, 323 324, 326 simetrian, 168, unilateralan, 147 Bratstvo (velika porodica) 73 Brazil, 127, 137, 260, 266 BRICE PAPAIN, 335 Britanska Kolumbija, 17, 274, 349 Bronca, 254, 261, 276278 BRUNSCHVICG ( L . ) , 43 BUHLER ( K ) , 333 BUNZEL (R. L . ) , 228, 231, 232 Caduveo, 260, 264,269,270,274, 340, 342, 351 418

Canella, 113 CANNON (W. . ) , 183184 Carib, 112, CASPERSSON, 208 Cayapo, 112 Cera, 159, 154, 160 Chaco (Cako), 114 Chicago (ikaka kola), 302 Chiriguano, 279 Clown, 231232 COLBACCHINI (P. . ) , 127, 149 COOK (W. . ) , 117 COOPER (J. M . ) , I l l , 113, 118 CREEL ( H . G.), 258259, 268, 274, 277278 CROW, 74, 83, 247, 316 CUNA, 193, 194195, 199 CUSHING (Frank Hamilton), 227228, 230232, 235, 301 CUZCO, 114, 142 Cada, 234, ini (opinjanje), erkezi, 5357 173175

DAHLBERG ( G . ) , 304, 305 DAVIS ( . ) , 46 DELCOURT (Marie), 223 Demografija, 304308, 311, 372 DESOILLE ( R . ) , 207 DI ADA (Dvojnost), 316 Dijakronija i sinkronija, 20, 2324, 4445, 5658, 98 100, 216239, 301303, 315 316, 322323 Dijalektika, 9596, 148149, 162, 215, 231232, 242249, 322323, 340 Difuzionizam, 1316, 21, 249, 255257, 268269, 278, 292, Dioskuri, 226237 Divlja repa, 245246 Dobne klase ( razredi) 243, 245 DOBRIZHOFFER ( M . ) , 267

obu, 55 Dogon, 26 DORSEY (G. . ) , 242243, 245, 313 Drutveni odnosi, 288290, 300, 307, 314316, 364, 388 rutvena organizacija, 88, 109170, 266, 278, 288289, 296297, 319320, 327328, Drutvene znanosti, 295296, 309310, 353355,357358, 361362, 364365, 368377, 386388 Dualistika (organizacija), 2021, 3334, 112116, 121, 127137, 139170, 350351 DUMZIL ( G ) , 214, 302, 328 DRKHEIM ( . ) , 12, 15, 22, 213, 241, 293, 299301, 328, 339, 365366, 369 Dua, 194211, 345 Ekologija, 146, 159160, 301 303, 360361 Ekonomske (injenice), 94 95, 105106, 308310, 327 328, 345350, 365366, 371372, 377 EDDINGTON (A. S.), 332 EGGAN (Fred), 313, 320 Endogamija i egzogamija, 135137, 139170, 320, 360 ENGELS ( F . ) , 346, 349350 Entropija, 311 Eskimi, 13, 24 Etnografija i etnologija, 11 12, 2837, 125126, 296 298, 334335, 347350, 353355, 361371, 378 EVANS PRITCHARD (. E ) , 298301, 322, 332 Evolucionizam, 1318, 2122, 111, 298, 343351 Falika (majka), 223, 234235 FARNSWORTH (W. .), 57 FEBVRE (Lucien), 28, 35 Fenomenologija, 214 Feudalan, 277

FEWKES (J. W . ) , 313 Fii, 60, 325326 FIELD (Henry), 255 FIRTH ( R . ) , 297, 363 FLETCHER (A. C ) , 246247, 304 Folklor, . 109, 234235, 242, 367368 Fonetika, 100103, Fonologija, 3133,4347,66 68, 9293, 9899, 211, 216219, 308309, 338, 339 FORD (James . ) , 150 FORTES (Meyer), 316, 322, 327, 337 FORTUNE (Reo F.), 27, 55 FRAZER (sir James G.), 213, 364, 380 FREUD (Sigmund), 208209, 225, 227, 237, 340 FRIC ( V . ) , 117 Fuegijci, 111 Funkcionalizam, 2228, 47 50, 301302, 335, 365 FRER-HAIMENDORF (Ch.

V O N ) , 34
GAUTIER (Lon), 57 Gavran, 233 Ge, 112113, 115, 128, 142, 150,

168, 303, 339

GEISE ( N . J. C ) , 145 Geni, 298, 308 Geografija, 362, 366, 368, 377,

378
Geometrija, 351, 371 Gestalt-psychologie, 331333 GIFFORD (E. W . ) , 54, 165 Gilyak, 351 Globalno drutvo, 95,332341 GOETHE (J. W . ) , 333 GOLDFRANK ( . ) , 328 GOLDSTEIN ( . ) , 291, 299 GOODENOUGH (W. H . ) , 46 GOUGH (. . ) , 326 Govor, 33, 59, 7071, 7778, 94 98, 191, 205, 211, 215239, 308309, 360, 366, 377 419

GRANAI ( G . ) . 91101 GRGOIRE ( H . ) , 214 GRIAULE ( M . ) , 26 GRIMM (Jacob), 105 Grupa (preobraaja), 96,232 233, 236237, 242249, 289290, 321, 336, 342344 Guaicuru, 260, 266267, 269, 271274, 277 Guayaki, 118 GUMMERE (F. B.), 57 GURVITCH ( G . ) , 9196, 328, 331340, 344 GUTTMAN ( L . ) , 342 HAAS (Mary), 80 Haida, 257259 HALDANE (J. B. S.), 298 HALLE ( M . ) , 93, 339 HALPERN (A. M . ) , 48 HARTLAND (Sydney), 50 HAUDRICOURT (A. G.), 91 101, 105 HAUSER ( H . ) , 11 2728 Havajski, 319 HAYA (Guillermo), 193 HEGEL (G. W. F ) , 347 HENTZE (Cari), 254255, 274 HEUSCH (Luc DE) 57 Hidatsa. 245248 Hipergamija, hipogamija, 325 Historijski determinizam, 249 Historijski materijalizam, 343, 348351 HJELMSLEV ( L . ) , 338 HOCART (A. M . ) , 42 HOGBIN ( H . Ian), 25 HOLM (Sverre), 333 HOLMER (Nils M.), 193, 195, 197, 199, 201, 203 HOMANS (G. C ) , 324 Homeostatske (smetnje), 173, Hopi, 8385, 111, 223, 236, 313 HOWARD (G. E.), 57 HUNTER-WILSON (Monica), 328 Htonska bia, 22224 HYDEN, 203 420
174

Igre (njihova teorija), 309 310 Inca, 114 Incest (njegova zabrana), 57 63, 7071 82, 220226, 294, 321, 323324, 360 Indija, 60, 87 Indijanci sa Ravnica, 59, 228 233, 245246, 303 Indoevropski, 32, 67, 72, 87 89 Indogermanski, 105 Indonezija, 139, 146147, 154, 162164, 166168 Indukcija, 298299 Informacija, 294, 311312, 374, 375 Irokezi, 81, 283, ITUBOR, 152 Izolat, 304307, JAKOBSON (Roman), 3233, 45, 51, 68, 88, 93, 98102, 241, 242, 249, 333, 338339 Jezici, afriki, 74 ameriki, 31, 74 Jezici, indoevropski, 86, 87, 88 indogermanski, 105 Jezici, sino-tibetanski, 86 Jezici, tonski, Ti JOOS (Martin), 102103 JOSSELIN DE JONG (J. . D E ) , 139140, 148, 318 JOSSELIN DE JONG (P. . De), 145146 JOUVET (Louis), 305 JUNG (C. G.), 215 Kamayura, 119 Kariera, 315 KARLGREN (Bernhard), 273, 277 KAUTSKY ( K . ) , 350 KELEMEN (Pal), 256278, Keresan, 84 Kibernetika, 6567, 294, 341, 374375

Kipsigi. 54 Klan, 17, 20, 34, 8688, 111, 127, 137, 149170, 294, 313, 351 Klase, 276, 345, 347350 KOFFKA ( K . ) , 331 KOHLER ( W . ) , 331332 Koita, 34 Kojot, 232236 Kolektivna svijest, 75 Komparativna (metoda), 17, 2123, 3233, 139, 227228, 253278, 289, 298300, 312 313, 328330 Komunikacija, 6970, 7880, 9295, 293294, 308312, 314315, 329, 364365, 374 376 Kokretno, 290291, 300301, 300310, 327, 333342, 373, 381, 383384 KOVALEVSKI ( M . ) , 53 KRIS ( . ) , 208 Kristal, 238, 288 KROEBER (A. L . ) , 16, 20, 47, 6869, 88, 287288,293,302, 310, 313, 315, 320, 332, 341 KROEF (Justus M. VAN DER), 145, 154 Kuhinja, 9597, 143144, 157 Kuki, 340 Kukolj, 234 Kula, 309, 348 Kultura, 7779, 81, 9495, 98, 287, 298, 306330, 341342, 361, 363367, 377 Kutubu (jezero), 54 Kwakiutl, 17, 181, 224, 263, 264, 273 Kyanakwe, 229230 LABRADOR (Sanchez), 268 Laguna, 84 LANG ( . ) , 241 LA VEGA (Garcilasso D E ) , 114 LAWRENCE (W. E.), 317318,

LEA, 236 LEACH (E. R . ) , 318 LEE (D. DEMETRACOPOULOU), 186 LEEUW (G. VAN DER), 241 LEFORT ( C ) , 296 LEIRIS (Michel), 104, 188 LEROI-GOURHAN ( . ) , 227 LESTRANGE ( M . D E ) , 304 LEVY-BRUHL ( L . ) 241, 380 LEWIN ( K . ) , 301 LING-SHUN-SHENG, 278 Lingvistika, 3132, 41106, 188,214239, 242, 249, 287, 292, 308314, 316,329,331 333, 338, 341, 354357, 366, 368, 372, 377379, 385 amerika, 32 Ge, 112, 128 indoevropska, 32, 67 keresanska, 84, 236 semitska, 67 sino-tibetanska, 67 Lingvistike srodnosti (njiho va teorija), 249 L I V I ( L . ) . 304 Logika 35, 9395. 214, 239, 257, 293, 298, 307, 310, 324, 343, 376377 LOUNSBURY (F. G.), 46, 81 LOWIE (R. H . ) . 16, 21, 5051, 111, 113, 127, 245, 298, 299, 307, 313, 315, 317, 319322, 328 Lula, 242, 245 MAC CARTHY (F. D.), 255 MAC DERMOTT ( M . ) , 103 Magija, 26, 122123, 154, 173 249 273278, 328 Majka ivotinja, 223234, 279283 MALINOWSKI ( B . ) , 20, 23 28, 32, 53, 142144, 169, 241, 302, 309, 315316, 365 MALLARM ( S . ) , 103 Mana, 167 Mandan, 245248 421

Maori, 255257, 260, 266274, 278 Marajo, 115 Marksizam, 309, 327328, 340 341, 345351 MARTIUS (C. Ph. V O N ) , 112 MARX (Karl), 35, 105106, 343, 346347, 349350, 388 Masai, 24 MASAUWU, 224, 236 Maska, 261, 272283 MASPERO ( H . ) , 114 Mataco, 279, 293, 304, 309310, 324, 336339, 376, 388 MASON (David I . ) , 103 Matematika, 6570, 227228, 290 Matrilinearno (odreivanje porijekla), 17, 4142, 50, 5260, 81, 116, 127137, 148149, 154156, 297, 321, 324 MAUSS (Marcel), 15, 22, 41, 43, 111, 167, 169170, 188, 293, 301, 303, 309, 335, 339, 349, 365, 373 Maya, 115, 283 MEAD (Marsaret), 27, 52, 316, 323 Mehanika, 294300, 309, 310 311, 320, 329 MEILLET (Antoine), 43, 249 Mekeo, 34 Melanezija, 2526, 110, 129, 143144, 154, 157, 275, 334, 348, 363 MENDELJEJEV (D. I . ) , 67 MERLEAU-PONTY (Mauri ce), 217 Mesija, 231233, 235236 Mesoderi, 233235, 243244 Metalingvistika, 83, 9495 Metafora, 209 MTRAUX (Alfred), 137, 279 283 MICHELET (J.), 28, 217 Minangkabau, 146 422

Mitemi, 218222 Mitovi, 8485, 92, 94, 121122 131132, 189190, 1 9 5 2 1 1 275, 279283, 301, 303, 327-J 328 blackfoot, 248 duga no, 279 Edip, 220228 hopi, 235236 jugoistok Sjedinjenih Dr ava, 283 kwakiutl, 224 pawnee, 242, 244249 Pueblo, 231232 Mitovi Ravnice, 228, 233, 242 246 slavenski, 242 s fever ameriki, 223224 228, 233235 winnebago, 232 zatrudnjeli djeak, 242 _244, 246248 zmija Lik, 279283 zuni, 227228, 232, 235 Mivvok, 74 Mjera, 293294, 337338 Moda, 6869, 293 Model. 93. 237238, 288303, 309311, 314320, 322330, 333, 343, 372373 Mogh, 340 Mojos (ravnice), 115 Mono, 34 MONTPEREUX(DUBOIS DE), 53 MONTESINOS ( F . ) , 279 MORENO (J.), 301 Morfologija, 143, 300307,315, 338341 MORGAN (Lewis . ) , 47, 301, 312, 319, 350 MORGENSTERN ( . ) , 290, 294, 309310, 329 MORLEY (Arthur), 174 Motu, 34 Munde, 340 Mundugomor, 52 Munduruku, 116

MURDOCK (G. P.), 312, 317 320, 324, 337, 363 MURIE (J. R . ) , 244, 246 Murngin, 48, 311, 317318, 351 Muzeji, 383386 MUYINGWU, 224, 236 Nacionalno obiljeje, 376 NADEL (S. F.), 328 Nambikwara, 113, 118, 121 124, 175176, 340, 351 Narkwa (odnos), 130 Navaho, 198 Nazivi (njihovi sistemi), 48 51, 129, 130, 133136,315, 323326, 343 Negri-Sembilan, 146 Nesvjesno, 16, 3037, 72, 75, 97, 205211, 291293,339 340, 384, 387 NEUMANN (J. V O N ) , 290, 294, 309310, 329 Newekwe, 229 NIMUENDAJU (Curt) 113 114, 123, 127128, 135 136, 142, 156 ORDENSKILD (Erland), 193, 195197 Norma, 291292 Nova Gvineja, 27, 34, 54, 110, 275 Obred, obredni, 173, 193211. 231232, 241249, 304, 313 Obred blackfoot, 245246 Hako, 246248 hidatsa, 246248 mandan, 246248 pawnee, 244245 pueblo, 232 Shalako, 236 OLIVER (Douglas L . ) , 55 Omaha, 74, 83, 247, 316 Oneida, 81 OPLER (M. .), 48, ORELLANA (F. DE), 114, 116 OSGOOD (Ch. .), 80

Oznaujue i oznaeno (osmiljavajue i osmiljeno), 100106, 187191, 207208, 215238, 249, 273, 372373, 380381 PAGET (sir R. . ) , 216 Palikur, 116 Papuanci, 345 Paraguay, 266268 Parintintin, 116 PARSONS (E. C ) , 228, 230, 234, 313 Patologija, 173211 Patrilenearno ( odreivanje porijekla), 1718, 42, 50 60, 116, 127137, 155, 297, 324 Pawnee, 242246, 248 Pecking-Order, 236, 325326 Pentecte, 134 Pepeljuga 234235 Pigmeji, 111 Pilaga, 279, 283 PIRENNE ( H . ) , 28 Pismo, 36, 109, 219, 343, 356, 373_374 Pjesnitvo^ 102104, 217 Politika, 95, 217, 322, 323, 325, 327, 365, 368, 373374, 377 Poligamija, 325 Polinezija, 29, 53, 60, 74, 334 Ponaanja, stavovi (njihov sustav), 4863,8182,315,321, 323326 Ponavljanje, 238 Poredak, 326330, 340341, 388 Porodica (obitelj), 2627,53 57, 6163 Poroaj, 193211, 242246 POSHAIYANKI, POSHAIYANA, 232234, 236 Posrednik, 158, 228235 Potlach, 348350 POTTIER ( E . ) , 275 POUILLON (Jean), 9, 296, 343 Poverty Point, 150 423

Povijest, 1137, 44, 98100, 111112, 125126, 169, 216 220, 253278, 282283, 296298, 301302, 319320, 336, 340351, 376377 Pravila, 34, 308312 Prevodilaki strojevi, 339 Primitivan, 12, 16, 18, 30, 32, 36, 97, 109127, 238, 253, 256, 294, 340, 346, 348, 354, 369, 370, 373, 381, 384, 385 Priroda, 6063, 9293, 105, 118119, 308309, 314315, 318319, 332333, 363364 Progres, 239, 295, 343351 Prostor, 6667, 139170, 125 252, 268307, 338341, 351, 367, 370372 PROSTOV (Eugne), 255 Pshav (Pav), 53 Psihoanaliza, 186191, 204 205, 211, 215, 295, 318, 366, 380382 Psihologija, 75, 80, 89, 102103, 169, 173214, 256257, 301302, 321, 342343,350, 368, 376378, 380381 Psihopat, 188, 210 Psihosomatski < poremeaji), 185186, Pueblo, 17, 84, 224, 228, 231 234, 275, 303, 313, 328 Ptice, 114, 233, 234, 244, 247, 248, 255 QUERIROZ (Maria Isaura PEREIRA D E ) , 120 QUESALID, 181186 RADCLIFFE-BROWN (A. R . ) , 4849, 5153, 6163, 169, 298, 307, 314318, 320, 321, 323, 328, 332, 337, 364, 366, 373 RADIN (Paul), 117, 140141, 144, 232, 328 Ramkokamekran, 113114 Rank-size law, 305 RAPOPORT ( . ) , 325 424

Rascjepijivanje, 253278 RATZEL ( F . ) , 18 Razmjena (ograniena, uope na, 22, 6974, 8688, 128 130, 147170, 236, 237 Redundancija, 241, 311 REICHARD (Gladys . ) , 102 275, 328 Relativizam, 343351 Religija, 143, 149, 152, 173 249, 273278, 298, 313, 327328, 343, 345, 356, 380 REVEL (Jean-Franois), 347 351 Ribe, 259, 263, 279283 RICHARDSON (J.), 69, 293 Rije, 215220, 238 RIMBAUD ( . ) , 209 RIVERS (W. H. R . ) , 19, 44,50, 59, 169170 RIVET (Paul), 19 RODISON (Maxime), 340 347, 350351 ROES (Anna), 275 Rosa, 234 ROSE ( H . J.), 41 ROUSSEAU (Jean-Jacques), 287 ROUT (. . ) , 272 ROY (J.), 388 RUBEL ( M . ) , 347 Samoubojstvo, 295 SAPIR ( E . ) , 95 SARTRE (Jean-Paul), 372 SAUSSURE (Ferdinand D E ) , 31, 43, 216 Scalp, 234 SCHNEIDER (D. M . ) , 324 SCHRDER ( . ) , 41-42 SECHEHAYE ( M . . ) , 207 SELIGMAN (C. G.)7 34, 110 Semantika, 100106, 187188, 245246, 372373, 376377 SERGI ( S . ) , 366 SFINGA, 221224 Shang (Sang), 254, 259, 268, 274, 278

SHANNON ( C ) , 294 Sherent, 113, 120, 127128, 130, 133, 135136, 151 SHUMAIKOLI, 224 Simbolizam, 33, 63, 100, 104, 106, 154, 168, 187191, 193 211, 215238, 245249, 253278, 309, 376 SIMIAND ( F . ) , 1112, Simpatiki (nervni sistem), 173175 SIMPSON (G. G.), 298 Sinkretizam, 115, 282283 Sinestezija, 101, 103 Sino-tibetanski, 67, 73, 8688 Sioux, 142, 150, 283, 339 Siriono, 118 Sirovo ( prijesno) i peeno (kuhano), 143, 157, 161 Sistem (sustav, njegov po jam), 289290, 316317 Siuai, 5556 Skidi Pawnee, 245 Slaveni, 87 Sociologija, 1112, 296298, 347348, 350351, 354356, 364365, 368371, 377, 380 Sociometrija, 301302 SOFOKLO, 225 SOUSTELLE (Jacques), 339 SPENCER ( H . ) . 332 SPIER ( L . ) , 16 Split representation, 270271, 273 Srednji vijek, 23, 56, 60 Srodstvo (njegovi sistemi), 4489, 92, 111, 145, 146, 246247, 288289, 306, 308, 329, 330, 346, 349351, 373 STANNER (W. E. H . ) , 110 Star-husband, 233, 246 Statistika, 294, 297302, 309 311, 313, 318321, 324, 336338, 343 STEINEN (. VON D E N ) , 116117, 119 STEVENSON (M. C ) , 178, 228. 230231, 313

Struktura, 28, 34, 4447, 57 60, 6769, 7075, 82, '86^ 88, 95, 9899, 110111, 127137, 141170, 188, 209 211, 241249, 253278, 287330, 351, 364365 Strvinari, 233235 SUTTER (J.), 305306, 375 SWANTON (John R . ) , 265, 272 SWELLENGREBEL (J. L . ) , 154 Saman, 181211, 242, 328 Shizofrenija, 208 Su, 114 Suma-savana, opozicija, 112 126, 175176 TABAH ( L . ) , 305306, 375 Tapirap, 116, 136 Tapuya, 112, 119 TAX (Sol), 45, 127 TEISSIER ( G . ) , 69 TEIT (James), 213 Temb, 116 Tereno, 116 Termodinamika, 295, 297, 329 Tetoviranje, 267270, 272 Tewa, 234 THOMSON (D. F . ) , 49 THOMSON ( G . ) , 42 Tiahianaco, 114, 142 TIAMONI, 236 Timbira, 136, 151, 155156 Tip, 332, 333 TIRAWA, 247 Tlingit, 349 Toba, 279 Tonga, 53, 45 Topologija, 102103, 293, 301 302 Totemizam, 15, 263, 273274 Traumatizam, 237 Trickster, 233236 Trobriand, 25, 26, 61, 142, 144 Trodjelna (organizacija), 130131, 136, 137, 139170 425

TROUBETZKOY ( . ) , 32, 43 45, 98, 249, 333 TSIAKISH, 224 Tsimshian, 258259 Tugar, 154, 160 Tukuna, 116 Tupi, 112, 114, 119, 124 Tupi-Kawahib, 116, 340, 351 TYLOR (. B.), 1415, 30, 78, 213, 318, 364 Ufuapie (odnos), 34 Ujak, 42, 5063, 130131, 324 Umjetnost, 75, 94, 253283, 343, 351 arhajske Kine, 254266*, 271278 caduveo, 262268, 274 guaicuru, 266269, 271 272, 277 maori, 255260, 266274, 278 Melanezije, 275 sjeverozapadne obale Ame rike, 254256, 262278 Umjetnost Kanade i Aljaske, 266, neolitska s Amura, 255 Nove Gvineje, 275 - pueblo, 275 stepa Sibirije, 275 VARAGNAC ( . ) , 367 Vilela, 279 VOTH ( H . R.), 223, 313 Vra, 173211, 243246 Vrijeme, 2829, 8386, 211, 216220, 235236, 238, 239, 268269, 269298, 300307, 313314, 328, 346347, 367, 371372 Vrtlarstvo, 24, 26, 112126

WARNER (W. Lloyd), 46, 48 317318 WASSEN (Henry), 193, 195 197, 199, 201, 203 WATERBURY (Florance), 273 WEAVER ( W . ) , 294 WERTH (Elizabeth), 102 WESTERMARCK ( E . ) , 324 WEYDEMEYER (J.), 347 W H I T E (Leslie . ) 13, 297 298 WHORF (Benjamin L . ) , 83,95 WIENER ( . ) , 6566, 294, 375 Wik Monkan, 49, WILLIAMS (F. E.), 54, 129 WILSON, usp. Hunter-Wilson. Winnebago, 140146, 153 162168 Wintu, 186 WITTFOGEL ( . . ) , 328 WOUDEN (F. . E. V A N ) , 147 YACOVLEFF, 282 YETTS (W. Perceval), 276277 YNGVE (V. H . ) , 339 Yokut, 34, 261,

Zemljoradnja, sakupljanje (sabiranje), lov (meuso bni odnosi s ekonomskog gledita,) 112126, 348,349, 350, 351 Zemljoradnja, sakupljanje (sabiranje) lov (meusob ni odnosi s mitolokog gle dita), 228235 Zia, 232 Zulu, 36, Zuni, 8385, 178, 227228, 230, 231235, 301, 313

426

SADRAJ

ILUSTRACIJA

TEKSTU

Sl.

1. 2. 3. 4. 5. 6. Plan sela Winnebago prema informatorima iz polovice odozgo (prema P. R A D I N U ) 7. Plan sela Winnebago prema informatorima iz polovice odozdo (prema P. R A D I N U ) 8. Plan sela Omarakana (prema B. MALINOWSKOM) 9. Plan jednog sela Bororo (prema P. C. ALBISETTIJU) 10. Prijelaz s koncentrine na dijametralnu strukturu 11. Plan jednog sela Timbira (prema C. NIMUENDAJUU) 12. Prikaz na pravcu dijametralne strukture i koncentrine strukture 13. Shema drutvene strukture Winnebago 14. Shema jedne drutvene strukture indonezijskog tipa 15. Shema drutvene strukture Bororo 16. 17. Haida Slika koja prikazuje medvjeda (prema Franzu BOASU) 18. Tsimshian: Slika na proelju kue koja prikazuje medvjeda Haida: Drveni eir

Str. 56 60 84 132 135 140 142 143 148 153 156 159 163 164 165 226 257

427

19. 20. 21. 22. 23.

oslikan po motivu koji prikazuje ribu (prema Franzu B O A S U ) Bronca nedavno otkrivena u blizini An-Yanga, Kina (prema W. Perceval YETTSU) Kwakiutl Slikarija na proelju jedne kue koja prikazuje dupina (prema Franzu BOASU) Caduveo M o t i v slikarije lica koji je izradila jedna uroenika ena na listu papira (autorova zbirka) Izvadak s ukrasa jedne vaze iz Nazca (zbirka dr Jacquesa LACANA) Vaza iz Pacasmaya (prema B A S S L E R U )

259 261 263 265 280 281

428

SADRAJ ILUSTRACIJA I Z V A N T E K S T A

Str. V VII 256 I B R O N C A SHANG, Kina, 17661122 pri je Isusa. Prema Percevalu Y E T T S U , The George Eiunorphopoulos Collection Ca talogue II T O R B A ZA I V E N E N A M I R N I C E KO JA PRIKAZUJE ABU, sjeverozapadna pacifika obala, X I X stoljee. Zbirka dra Jacquesa LACANA I I I S L I K A KOJA P R I K A Z U J E M O R S K O G PSA, Haida Glava je pokazana s pre dnje strane da bi se mogli razabrati ka rakteristini simboli morskog psa, ali je tijelo raskoljeno po svoj duini, a dvije polovice posuvraene su u ravninu, de sno i lijevo od glave Prema Tenth Annual Report, Bureau of American Ethnology, Pl. X X V IV V DVIJE E N E CADUVEO O S L I K A N A L I CA koje je fotografirao autor 1935. god. VI E N A CADUVEO O S L I K A N A LICA. Cr te Boggianija, talijanskog likara koji je posjetio Caduveo 1892 Prema G. BOGGIANIJU, Viaggi d'un artista nell' America Mridionale V I I CRTE JEDNOG M A O R S K O R POGLA V I C E koji prikazuje njegovo tetovirano lice Prema H. G. R O B L E Y J U , Moko or Maori Tattoing 429

VII XIII 272 V I I I C R T E J E D N E E N E CADUVEO koji prikazuje osobu oslikana lica (autorova zbirka) IX T I K I IZ N E F R I T A , Novi Zeland, na kojemu se primjeuje isti trodijelni na in prikazivanja lica (zbirka LE CORNEUR-ROUDILLON) X D R V E N A S T A T U A M A O R I , Novi Zeland, X V I I I (?) stoljee Prema Augusteu H A M I L T O N U , Maori Art X I O R N A M E N T P O K R I V A L A Z A GLAVU, skulpturiran u drvetu, sjeverozapadne obale Pacifika, X I X Primijetit e se dvije male ljudske glave koje ukraava ju plexus solaris i abdomen i dvostruki vrh sternuma (Negda, autorova zbir ka) X I I T R I MODELA U R O E N I C K E FAKTU R E , koji daju primjere tetoviranja Skulptura u drvu, kraj X I X stoljea Gornji red: dva muka lica Donji red: jedno ensko lice Prema Augusteu H A M I L T O N U , Maori Art X I I I TRI MAORI S K U L P T U R E U DRVU ( X V I I I ili X I X stoljee) Prema Augusteu H A M I L T O N U , Maori Art

430

STVARNOST Zagreb, Frankopanska 11 Glavni urednik: Marijan Sinkovi Tehniki urednik: ura Miler Lektor: Marko Gri Korektor: Gordana Slabinac Br. MK 5 1 5 - 1 9 7 7 - 1 0 1 2 0 1 2

BIBLIOTEKA

SVIJET

SUVREMENE

STVARNOSTI

Izalo:

Religija I drutvo
Hugo Friedrich

Donella H. Meadows i dr.

Granice Struktura moderne lirike

Karl

rasta

Korsch

Paul A. Baran-Paul M. Sweezy

R a d n o pravo za savjete poduzea Spisi socijalizaciji

Adolf Dragievi

Monopolni kapital
John K. Galbraith

Nova

industrijska

drava

Marksistika ekonomija

politika

Viktor B. klovski

E. Pestel M. Mesarovi

Uskrsnue
Herbert

rijei

ovjeanstvo na raskru
Ignazio Ambrogio

Marcuse

Kraj utopije Esej o s l o b o e n j u

Kostas Axelos

Formalizam i avangarda u Rusiji

U v o d u budue miljenje Na putu k planetarnom miljenju

Frantz Fanon

Prezreni

na svijetu

Franc Marek

Filozofija svjetske revolucije

Gian Enrico Rusconi

Kritika

teorija

drutva

BIBLIOTEKA

SVIJET

SUVREMENE

STVARNOSTI

Pripremi:

Klaus von Beyme S u v r e m e n e politike teorije

Veljko Cvjetianin

Isaak I. Rubin

O g l e d i teoriji vrijednosti K. Marxa

Jervis

Marksistika teorija drutva

Giovanni

Kritiki prirunik iz psihijatrije

Adolf Dragievi

Karl Marx

Matematiki spisi
John K. Galbraith

Udruivanje i samoupravljanje
Giulio Querini

Novac
Basil Davidson

Genij

Afrike

Ekonomski razvoj I zaostalost

Frederic Jameson

Tamnica jezika
Christian Palloix

Svjetska kapitalistika ekonomija i vienacionalne kompanije

Vjekoslav Mikecin

Marksistika

filozofija

Max Horkheimer

Kritika teorija (III)

Lawrence Krader

Etnologija i antropologija u Marxa