EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL
Zahtjev broj 52943/10 Borisav DAMJANAC protiv Hrvatske podnesen 24. kolovoza 2010. godine IZLAGANJE O ČINJENICAMA Podnositelj zahtjeva, g. Borisav Damjanac, hrvatski je državljanin srpskoga podrijetla rođen 1926. godine, koji živi u Beogradu, Srbija. Zahtjev je podnesen Sudu 24. kolovoza 2010. godine. Okolnosti predmeta Činjenice predmeta, kako ih je predstavio podnositelj zahtjeva, mogu se sažeti kako slijedi. Dana 12. prosinca 1992. godine Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Dubrovniku, priznao je podnositelju zahtjeva pravo na vojnu mirovinu temeljem službe u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (dalje: JNA), te je podnositelj isplatu mirovine počeo primati na adresu prebivališta u Republici Hrvatskoj. Dana 01. listopada 1998. godine podnositelj zahtjeva posjetio je sina u Beogradu, Srbija, te je, zbog svog zdravstvenog stanja, odlučio ostati kod njega kroz dulje vremensko razdoblje. Isplatu mirovine nastavio je primati putem punomoćnika u Dubrovniku, Republika Hrvatska. Dana 09. srpnja 2003. godine podnositelj zahtjeva obavijestio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, područnu službu u Dubrovniku da sada prebiva u Beogradu, Srbija, te je zatražio da mu se mirovina isplaćuje na novu adresu. Zahtjev je utemeljio na Ugovoru Republike Hrvatske i Federalne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju od 15. rujna 1997. godine, koji je stupio na snagu 01. svibnja 2005. godine. Dana 30. rujna 2003. godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ukinuo je isplatu mirovine podnositelju zahtjeva. Utvrdio je da Ugovor između Republike Hrvatske i Federalne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju ne obuhvaća vojne mirovine JNA, te da ne postoji reciprocitet sa Srbijom po ovom pitanju. Neutvrđenog dana 2003. godine podnositelj je izjavio žalbu Žalbenom vijeću Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Dana 24. studenog

DAMJANAC protiv HRVATSKE – IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

2004. godine Žalbeno vijeće odbilo je podnositeljevu žalbu i potvrdilo prvostupanjsku odluku. Neutvrđenog dana 2004. godine, uz dopunu od 08. studenog 2006. godine, podnositelj zahtjeva podnio je upravnu tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv odluka upravnih tijela. Podnositelj je tvrdio da niti jedna odredba Ugovora između Republike Hrvatske i Federalne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju od 15. rujna 1997. godine ne daje osnove za prekid isplate njegove mirovine. Dana 08. ožujka 2007. godine Upravni sud Republike Hrvatske odbio je podnositeljevu tužbu. Utvrdio je da je isplata mirovne u inozemstvu moguća samo u slučajevima koji su predviđeni međunarodnim ugovorom ili na temelju načela reciprociteta, koji uvjeti nisu ispunjeni u podnositeljevu slučaju. Neutvrđenog dana 2007. godine podnositelj je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Dana 11. ožujka 2010. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio je ustavnu tužbu podnositelja. U međuvremenu, podnositelj je promijenio prebivalište natrag na adresu u Hrvatskoj, te je dana 06. listopada 2004. godine podnio zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za nastavak isplate mirovine. Čini se da je dana 01. studenog 2004. godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nastavio isplaćivati mirovnu podnositelju zahtjeva. PRIGOVORI Podnositelj prigovara temeljem čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju da mu je bila uskraćena isplata mirovine kroz vrijeme od trinaest mjeseci, te temeljem čl. 14. Konvencije da je bio diskriminiran zbog svog srpskog podrijetla. Podnositelj prigovara temeljem čl. 3. Konvencije da postupak pred domaćim tijelima i zaključci tih tijela predstavljaju ponižavajuće postupanje. Podnositelj prigovara temeljem čl. 6. st. 1. Konvencije ishodu i pravičnosti postupaka pred domaćim tijelima, te temeljem čl. 13. Konvencije da nije imao na raspolaganju učinkovito pravno sredstvo.

PITANJA 1. Da li je došlo do miješanja u podnositeljevo pravo na mirno uživanje vlasništva, u smislu čl. 1. Protokola br. 1.? Da li je podnositelj bio lišen svoje imovine u javnom interesu, sukladno uvjetima predviđenim zakonom i načelima međunarodnog prava, sukladno čl. 1. Protokola broj 1.? Ako je tome tako, koji je konkretan pravni osnov takvog lišenja, te da li su domaća tijela jasno naznačila pravni osnov na koji su se oslonila? Konkretno, da li je lišenje nametnulo podnositelju individualni teret (vidi Lakićević i dr. protiv Crne Gore i Srbije, br. 27458/06, 37207/06 i 33604/07, § 62, od 13. prosinca 2011. godine, Sporrong i Lönnroth protiv Švedske, 23. rujna 1982. godine, §§ 69-74, Serija A br. 52, i James i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 21. veljače 1986. godine, § 37, Serija A broj 98)?

DAMJANAC protiv HRVATSKE – IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

2. Da li je podnositelj zahtjeva bio diskriminiran u ostvarenju prava zajamčenih Konvencijom na temelju svog etničkog podrijetla, prebivališta ili osnova po kojem je ostvario pravo na mirovinu, protivno čl. 14. Konvencije u svezi čl. 1. Protokola br. 1. (vidi Carson i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], broj 42184/05, § 70, ECHR 2010)?

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful