FILOZOFIJA

ODREĐENJE POJMA FILOZOFIJE
- nema općenito prihvaćene definicije, no ona traga za smislom, obrađuje pitanja o bitku, svijetu i istini, ona je nazor o svijetu i životu (izraz nastojanja ljudskog uma da spozna cjelinu svijeta) - u središtu je čovjek (smisao života, po čemu je čovjek čovjek, vrijednosti...) - izvorno znači "ljubav spram mudrosti" (Grci su tako nazivali nastojanje i djelatnost onih koji su težili za mudrošću), a sam pojam su u stalnu uporabu oveli Sokrat i Platon - izvori filozofije su čuđenje, sumnja, potresenost i komunikacija - samom značenju te riječi sadržan je smisao traženja jer je bit filozofije traganje za istinom, dok kod religije ili mita je istina već poznata i nije ju potrebno dokazivati (zato se u grčkoj filozofiji i pojavila kriza u sukobu mita i filozofije) - filozofija je posao traganja i bitno dijalog, a od religije i mita se razlikuje upravo u dokazanošću i metodičnošću svojih spoznaja - filozofija je jedan od mogućih načina da se postave pitanja o životu i svijetu i da se na njih odgovori i ona je domišlje i zaokružen sustav misli, sustavna cjelina, logična, kritična, dosljedna koju odlikuje visoki stupanj apsktrakcije, tendencija sintezi i sustavnosti - djelo kritičkog spekulativnog mišljenja u najvišem smislu (rađa se tek kad se uzdrmaju pretpostavke koje su određene naivno razvijenim predznanstvenim mišljenjem) Immanuel Kant: postavlja osnovna pitanja koja zaokupljuju um čovjeka, osnovna pitanja na koje filozofi traže odgovore. Pitanja su to na koja je vrlo teško odgovoriti i koja su vrlo kompleksna, te da bi se na njih odgovorilo potrebno je mnogo razmišljanja i intelektualne djelatnosti - završava sa pitanjem što je čovjek Platon, Obrana Sokratova: kritika Atenjana u obrani Sokrata koji mare samo za materijalističke entitete, te za slavu i čast, a za razbor, dušu i istinu ih nije briga, te da će one koji kažu da mare propitkivati i grditi ako treba, te da neće ništa drugo raditi u životu. Otkriva što je za njega smisao filozofije kroz kritiku Atenjana i otkriva ciljeve filozofije: briga za boljitak razbora, duše i istine. Objašnjava svoju ulogu filozofa i nastojanje u otkrivanju istine te kritiku onih koji žele zataškati istinu i nemaju sustav vrijednosti u svom životu. Također govori da dobar filozof treba biti dosljedan u svom naumu, uporan i unatoč čimbenicima koji ga sprečavaju. Karl Jaspers, Uvod u filozofiju: težnja čovjeka da živi na filozofski način izvire iz mraka u kojem se on nalazi ako nema u životu ljubavi ili je prezauzet poslovima, a kad se nalazi na rubu svojih mogućnosti postavlja si filozofska pitanja. Poticaj tomu samozaboravu je tehnički svijet koji čovjeka čini da se osjeća kao dio stroja, a sklonost tomu leži i u samom čovjeku. Od takvog načina života se trebamo otrgnuti i filozofija je upravo bijeg iz takvog načina života koja nam omogućuje da shvatimo tko smo i da nađemo put do samog sebe - u usamljenosti kroz meditaciju (osvješćivanje) i s ljudima kroz komunikaciju (uzajamno sporazumijevanje). Ljudi u današnjem modernom svijetu su previše zaokupljeni poslom i obavezama i jedini načine da ne postaju emocionalno prazni strojevi jest da shvatimo tko smo, i da uvidimo svoje mogućnosti kao ljudska bića. Max Scheler: komentar Platonove tvrdnje da mnoštvo nikada neće biti filozof, kaže da to vrijedi i danas jer ljudi dobivaju već gotove svjetonazore od masa i to od malena, no onaj tko teži folozofski utemeljenom svjetonazoru, mora se osloniti na svoj vlastiti um i da bi ih priznao mora posumnjati u sve te naslijeđene svjetonazore i osobno ih spoznati. Sumnja je glavni pokretač intelektualne djelatnosti, koja je opet glavni kreator naših pogleda, no ponekad je nemoguće sve propitati i spoznati, a potrebno je prihvatiti da bi se moglo živjeti. Ernst Bloch: "Glupan nikada ne primjećuje da sve ima dvije strane", ljudi svoju primitivnost i glupost manifestiraju na ograničenosti u dijalogu i racionalnom promišljaju, ne priznavajući tuđa mišljenja i ne dovodeći mogućnost da postoji i druga strana medalje.

ODNOS FILOZOFIJE I ZNANOSTI
- odnos je veoma složen i dijalektičan - isprva u Grčkoj je filozofija bila isto što i znanost (bitno znanje), a tek kasnije, nakon Aristotelove sinteze znanja, započinje osamostaljivanje pojedinih područja kao samostalnih traganja - filozofija kao opća metodologija istražuje opće metode znanosti i njihove prve pretpostavke - znanost se specijalizira u uskim područjima i u njima dovodi do uspjeha, ali ne može dati zaokruženu sliku svijeta (ona ne postavlja pitanja o bitku niti ne iscrpljuje biće u svoj njegovoj raznolikosti), dok filozofija teži spoznaji cjeline svijeta i određenju ciljeva života - znanost svoje krajnje pretpostavke ne provjerava (ako to i čini, kreće se u graničnim područjima znanosti i filozofije), dok filozofija uvijek kritički proučava svoje pretpostavke, a pita i o svrsi

1

najistaknutiji mislioci su Max Scheler. tj.monizam uči da je sve u svojoj osnovi jedno i svu raznolikost svodi na jedno načelo ili supstanciju . ono po čemu su bića upravo bića (Tales se to pitao i zaključuje da je to voda . "Struktura znanstvenih revolucija": razvitak znanosti nije izoliran od općeg duha vremena. to znači da nešto prestaje biti ono što je bilo i postaje nešto drugo) .dualizam uči da postoje dva međusobno samostalna i različita načela svega.prednosti filozofije su upravljenost cjelini. tvrdeći da je svijet vječan i promjenjiv kao vatra. Ta tvar ne prestaje i ne propada te zbog toga i misle da ništa ne prestaje i ne propada jer mora postojati nekakva narav (priroda) iz koje sve nastaje. spoznaja bitnih izvora i uzroka bića) i humanistička vizija smisla . od čega nastaju i u što se raspadaju.ontologija ili opća metafizika je učenje o bitku . posebno s obzirom na uvijek isti zadatak čovjeka: da u svim prilikama ozbilji svoje ljudske mogućnosti i bude čovjekom -> kako je čovjek od početka bio osnovni filozofski problem. a s druge strane ona je njihova pretpostavka) . svj rat). bez obzira na način na koji jest . njena odnosa prema čovjeku i društvu) i njene pragmatičke svrhe (u daljnjem razvitku znanosti javljaju se pitanja filozofske prirode) . da je materija primarna. Fragmenti: govori da svijet nije stvorio niti bog niti čovjek. stoljeću i to Descartes .znanosti (utoliko je s jedne strane upućena na rezultate posebnih znanosti.pojmovi: . koja se s mjerom pali i s mjerom gasi".stvara filozofiju kao razumsko skupljanje znanja) . veće da je on uvijek postojao i da će uvijek biti i da je "vatra vječno živa.dijeli se na objektivni i subjektivni Aristotel.meta ta fizika) i za razliku o fizike. a ona sama ostaje.idealizam uči da je pravi bitak i osnova svega ideja ili misao. svijest.pluralizam pretpostavlja više načela ili supstancija (Empedoklo .četiri elementa .dijeli se na ontologiju.Theodore Kuhn. tj. Otvara u ono vrijeme tabu temu nezaslužnosti božanstava za stvaranje svijeta i odbacuje mitologiju. Metafizika: govori se o prapočelu. duh. antropologija se smatra temeljnom filozofskom disciplinom . koja je učenje o prirodi. tj. a da su pojavna bića izvedena .protežna ili materijalna i misaona ili apstraktna supstancija . ono što bićima pripada po njihovoj biti (svoju prvu filozofiju Aristotel određuje kao "učenje o prvim izvorima i uzrocima bića i svrstana je iza fizike .metafizika istražuje ono što je prvo i ono što je posljednje. zrak i zemlja) . ono što je s one strane fizičkog.nastaje paralelno sa krizom moderna čovjeka (1.bitak je bit bića kao bića. posebice u fizici i biologiji i zato napušta strogo determinističko poimanje svijeta . kozmologiju. njegova bitna svojstva. a nove spoznaje ne događaju se postupno. vatra. volja. nastala je u 17. Helmuth Plessner i Arnold Gehlen 2 . nego iznenadno ONTOLOGIJA .tradicionalna novovjekovna prirodna znanost sebe shvaća objektivnom spoznajom svijeta.prema temeljnom određenju bitka: . no suvremena znanost takav model smatra neprimjerenim zbog novih dostignuća. antropologiju i teologiju .materijalizam uči da je bitak materijalan. koji je strogo determiniran apsolutnom kauzalnošću prirodnih zakona.bit jest ono po čemu nešto jest baš to što jest i ona sadržava postojanu prirodu nečega. toplina nastaje iz vlage -> Zemlja pluta na vodi) Heraklit. Govori i o Talesovom shvaćanju da je počelo voda (jer je hrana vlažna. izvorna kritička svijest o pretpostavkama (tj. no ta promjenjivost ima svoj red po kojoj se mijenja ANTROPOLOGIJA . dakle to je ono po čemu jest sve što jest. ona pita za biće u njegovom bitku . neovisno o subjektu i što može djelovati na naša osjetila izazivajući osjete . tj. o filozofima koji su smatrali da je počelo svih stvari pratvar. ono od čega su sva bića.voda.materija je ono što postoji u prostoru i vremenu. bog. nego je izraz cjelokupne povijesti epohe.pitanja o bitku: .filozofska antropologija je filozofija čovjeka i ona proučava osebujnu bit ljudskog bića (u potpunosti je odrediti je nemoguće). svijest i mišljenje sekundarni (da su to samo oblici postojanja materije) . a da su duh.biće je sve ono o čemu se može reći da "jest". ono definira neku stvar (ako se mijenja bit nečega.u našem vremenu naglašeno je pitanje razdora između humanističke svrhe znanosti (tj.

već mješavina biljke i sablasti. stvaralaštvo i odgovornost. bez posredovanja raščlanjujućeg mišljenja. osnovao ju je J. te se javlja izrabljivački odnos (traže se solucije za pomirenje čovjeka i prirode jer je to preduvjet čovjekova opstanka) Albert Camus. svjesno mijenja i stvara svoj život.. tako treba biti i čovjek za nadčovjeka. pravljenjem oruđa itd. Smisao zemlje je nadčovjek i njihova volja im kaže neka nadčovjek bude smisao zemlje. svakodnevno radi na poslovima koji ne pokazuju neke rezultate. nego naspram njega) te se oni uzajamno uvjetuju -> čovjek mijenja svijet i prilagođava ga sebi. no pri tome mijenja i sam sebe i sačinjava sebe kao čovjeka (tako razvija svoja osjetila i duhovne sposobnosti) -> njegova sudbina je u njegovim rukama. Camus govori da Sizifa treba predstaviti kao sretnog. on je. zbog prezira prema bogovima. jer on prevladava prirodu (i po tome je čovjek čovjek) . on nije nikad dovršen dokraja i on je toliko čovjek koliko teži da ostvari nešto više od već postignutoga (Jaspers: "Biti čovjek znači postajati čovjekom"). a da shvaćanjem prolaznosti čovjek određuje svoje mjesto na krivulji vremena. izvor spoznaje) . a subjekt koji spoznaje njen oblik) . Kant): kritička sinteza empirizma i racionalizma. dedukcije. Niti najmudriji nisu od njih nadljudi. a zapravo bi trebao željeti da vrijeme stoji.čovjek.čovjek je slobodno stvaralačko biće. te da čovjek živi od budućnosti.. ne smije biti zadovoljan postojećim. GNOSEOLOGIJA ili EPISTEMOLOGIJA . govorom. preuzimanje slobode i odgovornosti. Bergson): do najdubljih i najvažnijih spoznaja dolazimo intuicijom. Locke u 17.izvori spoznaje: .čovjek je aktivno suprotstavljen svijetu (nije u njemu.empirizam (J. Locke): uči da je iskustvo izvor svega našega znanja (dakle.znanje) . ali joj se može izmaknuti (bijeg . ali je i sam proizvod te povijesti. Međutim. sloboda od (sloboda od ograničenja da čovjek čini ovo ili ono) i sloboda izbora (mogućnost biranja) .kod novovjekovnog čovjeka dolazi do sukoba i otuđenja od prirode.spoznaja je djelatnost utvrđivanje istine i rezultat (znanje) te djelatnosti i ona je jedna od osnovnih svojstava čovjeka kao čovjeka . a na temelju vrijednosti prošlosti. sviješću. 3 . spoznaja je sinteza sadržaja i oblika (objekt spoznaje daje spoznaji njen sadržaj. po kojem pojedinac dobiva svoju vrijednost i dostojantsvo u zajednici . stoljeću . nije puki proizvod sila. a također i spominje apsurd u kojem se čovjek stalno poziva na budućnost. duh je tabula rasa) i precjenjuje ulogu eksperimenta i osjeta . no time nije iskazana bit čovjeka . bez izvoda. Kako je majmun za čovjeka podsmijeh.> čovjek je čovjek u onoj mjeri u kojoj je slobodan .intuicionizam (H. ali time nije određen u svojoj biti no sadrži i mogućnost za nešto novo. on treba težiti budućnosti -> čovjek je stvaralac. pa je i on dijelom podvrgnut prirodnim zakonima.spoznaja i episteme .. ali smatra da čovjek postaje tragičan tak kad to shvati (dok ga vodi nada za uspjeh.racionalizam (R. a pritom ne mora odricati svaku ulogu iskustva i eksperimenta . gnosis . društvenošću. Descartes): do bitnih spoznaja se dolazi čistim razmišljanjem (prava osnova spoznaje je razum. izvjesnost i doseg ljudske spoznaje te pitanje istine.. te sama sloboda je čovjeku zadana (on je "osuđen na slobodu"). U drugom dijelu teksta govori nam o apurdnoj čovjekovoj prirodi koja je slična Sizifovoj . već biće mogućnosti koje se neprestano mijenja . kao i Sizif.pasivno prihvaćanje postojećega) . Friedrich Nietzsche. mržnje prema smrti i strasti za životom dobio te muke. da mu je vrijeme najgori neprijatelj.dakle. Tako je govorio Zaratustra : Zaratustra dolazi u grad na trg gdje je okupljeno puno ljudi i govori im o nadčovjeku.sloboda je bit čovjeka i njegovo temeljno određenje (to je autonomija) i on se upravo po tome razlikuje od svih ostalih bića -> nije određen nužnošću prirodne i društvene sredine. on čini novo.istražuje podrijetlo. pa tako obuhvaća i čovjeka (drugi ih odvajaju). nema muke).postoji sloboda za (samoodređenje. naime.u njoj je sadržano nastojanje da se otkrije nešto što važi objektivno (znanje) .čovjek se od životinje razlikuje razumom. Mit o Sizifu: u prvom dijelu govori se o odnosu čovjeka i vremena. a ljudi su prešli put od crva do čovjeka no mnogo toga je u nama još uvijek crv.bit čovjeka očituje se u ostvarenju vrijednosnog ideala. jedino je biće koje ima povijest i budućnost . um). nego težiti da ga kritički prevlada -> u sadašnjici. to je spoznajna teorija (dolazi od grč. Čovjek je nešto što treba biti prevladano i sva su bića već stvorila nešto iznad sebe. Upravo sama borba da vrši svoju muku i uzaludan posao ostaje "dovoljna da ispuni ljudsko srce" jer pokazuje da unatoč pritiscima i mučenju ostaje se dosljedan sebi i svojim vjerovanjima. svojstvena samo čovjeku). već sam sebe aktivno mijenja i on nije samo ono što jest.senzualizam: krajnje empirističko gledište (samo je osjetno iskustvo gl. no on uči višoj vjernosti koja negira bogove i u svakom komadu tvari vidi jedan novi svijet. daje svoje obilježje svemu što čini .kriticizam (I.uz slobodu dolazi i odgovornost. neposrednim gledanjem.priroda je svukupnost svega što jest. pa sam stvara svoju povijest.

vrijednost neke ideje ovisi o njenom učinku. tj. znači i odgovoriti sebi a onda i drugima s obzirom na sve moguće posljedice nekog stava ili postupka . pa je mudro suzdržavati se od izricanja tvrdnji .oslanja se na savjest i svijest pojedinca . načine ponašanja i određeni oblik života u nekoj društvenoj zajednici.prosuđivanje moralnosti nekog čina u domeni je savjesti i ona je upravo osjećaj moralne odgovornosti. Mi spoznajemo samo njihove pojave. motive i norme moralnog djelovanja .moral je skup nepisanih pravila i običaja koji određuju međuljudske odnose. no i subjektivno . odnosno vrijedi toliko koliko je korisna Heraklit: čovjek pomoću svojih osjetila percipira stvarnost i dobiva sliku okoline u kojoj se nalazi i svijeta uopće. Tada će čovjek tu sliku tumačiti na svoj način.nikakav vanjski autoritet ne može nam nametnuti moralnu obvezu osim naše savjesti i to je samozakonodavstvo (autonomija) savjesti. zajedništvo. navika i normi (sadrži i određeno htijenje).povijesno je uvjetovan.središnje vrednote su dobro.svjesno i slobodno pirhvaćanje normi i pravila. predodžbe koje one u nama proizvode kada aficiraju naša osjetila -> dakle. gdje je "ključ dobra": 4 . koji se održavaju državnom silom i prijetnjom materijalne kazne -> pravo i moral se isprepliću jer se pravo poziva na vanjskost čina. odnosno da se svijet i stvari spoznajemo kakvi su o sebi (on znači i svako prihvaćanje nekih temeljnih istina.dijeli se na voluntarizam (sv. i to prije svega s obzirom na pitanja dobra i zla moral je nešto objektivno (iako razlikujemo objektivnu i subjektivnu stranu morala): jedan od oblika društvene svijesti.skepticizam: nije moguće spoznati objektivnu istinu.etika je filozofija morala. dakle ne postoji apsolutna spoznaja i nikad ne možemo znati i spoznati sve ETIKA . moralni stav još nije etički promišljen stav) . a savjest kao i karakter oblikuju se i izgrađuju tijekom cijeloga života .dogmatizam: moguća je sigurna spoznaja istine.po vrijednosti i dosegu spoznaje razlikujemo: . odnosno sa zakonima mišljenja .oblikuje se prihvaćanjem moralnih normi (zato ima i različitih savjesti. ali i praktična filozofijska disciplina koja uključuje praktično usmjeravajuće djelovanje . svojstven samo njemu jer ovisi upravo o karakteru čovjeka. odnosno naše savjesti. a moral na namjeru) . što unapređuje život pojedinca i vrste .iracionalizam: oprečan racionalizmu. dio osobnosti koji se očituje u svijesti i savjesti -> oni ne moraju biti u skladu (unutarnji i vanjski moral) . tj. Ako mu je duša barbarska. Prolegomena za svaku buduću metafiziku: govori kako su nam stvari dane kao predmeti naših osjetila i upravo tako mi percipiramo okolinu oko sebe: uočavamo samo one karakteristike koje naša osjetila mogu prepoznati.društveno . snošljivost.istina je u samom sudu: u očevidnosti suda vidi se istina i to je unutrašnje svojstvo suda i ne sastoji se od slaganja suda sa stvarnošću . za razliku od prava i zakona. mi ne znamo doista što su te stvari same o sebi.pitanje moralnosti nekog čina je pitanje u domeni nas samih. glavna spoznajna moć u ekstazi) . pa prema tome postoje i različite vrste morala (čini se da ne postoji jedinstveni moral). a da one nisu provjerene) .istina: . odnosno sposobnost prosuđivanja moralnih postupaka kao dobrih ili loših . o njegovoj duši. tj. sustav običaja.teorija korespodencije ili adekvacije (Aristotel): klasična teorija istine koja kaže da je istina slaganje misli i stvarnosti .autonomna etika: izvor morala je u čovjeku samom .. primjećivat će i percipirati samo loše stvrai ili će dobre stvari shvaćati na loš način i tada će mu odista i uši i oči biti zli svjedoci.istina je slaganje misli jednih s drugima.u društvu se potvrđuje idealnim sankcijama (pohvala i prijekor. kao društvena institucija. a prosuđivanje etičnosti predmet je rasprave i obrazlaganja (dakle.stječe se odgojem i življenjem u određenoj sredini . ispituje podrijetlo.ona je teorija morala. kao i različitih poremećaja istoga) . glavni izvori spoznaje su neracionalni izvori (nešto što je različito ili kontradiktorno od razuma) .izvor moralnog djelovanja: . nego samo neke njene osobine -> mi smo nesavršeni kao i naša spoznaja. umni pojedinac djeluje iz svoje slobode -> odgovornost znači sposobnost moralne prosudbe. te odricanje prisile i nasilja . za sve njih (osim onih fanatičnih) karakteristično je poštovanje ljudskog dostojanstva.nepotkupljiva je. Kant. skup načela moralnog procjenjivanja. Augustin.istina je u praktičnoj korisnosti: slaganje ideja i potreba.heteronomna etika: izvor morala je izvan čovjeka . svrhu. ispravno i pravedno . pa je istinito ono što je životno korisno.svrha moralnog djelovanja. volja je važnija od razuma i glavni je izvor spoznaje) i misticizam (Plotin.

tj.postoje dva tipa: . Također. ima otmjen i poesban govor.ćudoredno dobro je ono što odgovara biti čovjeka. već da to djelovanje bude primjenjivo u svakoj prilici i na sve ljude. dakle raditi u smislu dobra koje odgovara biti čovjeka ESTETIKA .moralni zahtjevi traže bezuvjetno važenje jer su tu uvijek u pitanju i interesi drugih ljudi (zahtjevi oko malih ciljeva su uvjetni).Kant smatra da čovjek pripada svijetu prirode. da treba naše djelovanje usmjeriti čovjeku i čovječanstvu. nego strast za mogućim i oko vječno mlado koje gori od želje da to vidi. a što zlo te što treba činiti da bi bio dobar i pošten.estetika odozgo (Platon): ne cijeni umjetnost i smatra da neka druga područja vrijede više. ne bi zaželjeo ni bogatstvo ni moć. lijepim. žrtvovanje niže vrste za spas više. dakle da ne djelujemo samo kad nama paše. Želi reći da je moral. mogućim. veličine i nepredvidljivosti). doživljavanja i prosuđivanja lijepog odnosno umjetnosti .utilitarizam: najveća moguća korist najvećeg broj ljudi . ispituje bit. a to je ispunjenje dužnosti (osjećaj obveznosti da se djeluje onako kako to zahtijeva moralno načelo) --> radi tako da možeš htjeti da svi djeluju tako kao što ti djeluješ . a filozofija ima kritički stav pri prikazivanju Kierkegaard: govori da. a kao biće slobode. on je autonomni zakonodavac svega ljudskog djelovanja . čovjek je svrha čovjekovog djelovanja -> čovječnost je dužnost (svoje savršenstvo čovjek može postići samo u suradnji s drugima.. te samo o osobi ovisi hoće li poštivati taj zakon. trebamo se "popravljati" dostojanstvo osobe sastoji se u samoodređenju djelovanja te osobe (sloboda i odgovornost) te u priznavanju dostojanstva svim drugim ljudima . a jedino dobro bez ograničenja je dobra volja.čovjek u sebi nosi moralni zakon. U svakom čovjeku postoji moralni zakon koji je beskrajan i divan kao i zvjezdano nebo i ulijeva strahopoštovanje (od nepoznatih krajeva. moguće je razviti metafiziku lijepog . a uljudnost je uvjet dobrog života sa drugim ljudskim bićima kao osobama).kriticizam (Kant): kategorički imperativ: autonomija etika -> čovjek može sam doći do spoznaje dobra i zla (za razliku od heteronomije etika) . smanjivanje savršenstva . već kao prema krajnoj svrsi samoj po sebi -> dakle. estetske norme se izvode iz same umjetnosti .) i da je upravo to nemoralno u smislu ograničavanja ljudske prirode i samog života.to je filozofija lijepog i umjetnosti. pokušavao i pokušava potisnuti i ograničiti naše osnovne instinkte života (ubijanje da bi se preživjelo. a razlikuju se u tome što umjetnost svijet i život prikazuje pomoću mašte i osjećaja. kad bi smio nešto zaželjeti. naslada -> uživanje u životu . kaže da treba djelovati tako da naše i tuđe čovječanstvo treba uzimati kao svrhu a nikada sam kao sredstvo. blaženstvo i radost (to dosežemo tako da dosegnemo intelektualni plafon) . Kant (kategorički imperativ): kaže da treba djelovati po onoj ideji za koju možemo htjeti da postane i opći zakon. npr.eudaimonizam (Aristotel): sreća. a ona se može spoznati u pravom smislu tek mladim okom. svatko već u sebi nosi načelo djelovanja. što pristaje čovjeku .umjetnosti (najbliža je filozofiji) i filozofiji zajedničko je da izražavaju nazor o svijetu i životu.hedonizam (Kirenska škola): užitak.. te da im je u središtu čovjekova ljudskost te povjesnost. filozofija. a nikada ne iskorištavati ljude kao sredstva. Nietzsche: povijest borbe morala protiv osnovnih instikata života najveći je nemoral za koji je ikada znao svijet. koja je dobra sama po sebi i to je ona volja koja sebi ne može proturječiti ni kada postane opći zakon te ona nosi svrhu u sebi. lica koja djeluju a ne pripovijedaju 5 . O pjesničkoj umjetnosti: govori o estetici pjesništva i tragedije. a najviše matematika (njegova filozofska škola se zove Academia). tj.perfekcionizam (Sokrat): usavršavanje. on pripada umnom svijetu Kant: uspoređuje svoj moralni zakon sa zvjezdanim nebom i govori da što se više bavi razmišljanjem o tim dvjema stvarima to mu dušu ispunjavaju sve većim divljenjem i strahopoštovanjem. Tragedija ima visoku estetsku vrijednost jer izaziva osjećaje sažaljenja i straha i pročišćuje ih (katarza). tj.. Aristotel.Kantov kategorički imperativ: Kant smatra da svaki čovjek i bez filozofije zna što je dobro.estetika odozdo (Aristotel): izuzetno cijeni umjetnost. a za to se valja izboriti. Sanjarska izjava o postojećem svijetu koji je toliko lijep i da je ta ljepota upravo najviša za poželjeti. ugoda. stvoren kao nepisana pravila. a osobito tragediju (teorija katarze).čovjek se prema sebi niti prema ikom drugom čovjeku ne smije odnositi kao pukom sredstvu. ozbiljna radnja. uvjete i kriterije stvaranja. sposobnim za ljepotu i strasću za tim. Pjesništvo se smatra više filozofskom disciplinom od historiografije jer se bavi općim dok historiografija prikazuje ono pojedinačno. raspravlja o lijepom u umjetnosti i prirodi. a u savjesti se temelji njihova sigurnost .

država. već kritiziranje onoga što prikazuju da upozore čovječanstvo na mogućnost da se to i pojavi .moć i vlast (Machiavelli): politika je usmjerena jačanju vlasti i ostvarenju određenih interesa .kritika kontrole države POVIJEST FILOZOFIJE . ali se u tom ponavljanju problema i rješenja pokazuje njihova neizvježnost i tako nužnost i opravdanost filozofije .da bi se moglo stvaralački filozofirati. a kriterij tog vrednovanja osnovni je problem povijesti filozofije -> pri tom vrednovanju neprihvatljiva je kritika izvana (tj. i svaka je filozofija izraz duha svoga vremena.država je uvijek sila iznad društva odvojena od društva . na brigu za ono što je zajedničko.zoon politikon (Aristotel): čovjek je po prirodi političko i društveno biće.u filozofiji nema pozitivnih rezultata u onom smislu u kojem ih nalazimo u egzaktnim prirodnim znanostima.opće dobro (Aristotel) .ona uvijek postavlja ista neriješena pitanja. a ipak je svagdje u okovima . no naglašava restrikciju i ograničenja koja država nameće pojedincu . potpuna vlast države nad pojedincima i grupama. ona je hladna neman jer nema osjećaja za narod već samo gleda kako bi se okoristila .građanski.u povijesti filozofije postoji razvoj. kako bi se osigurala demokracija i spriječila kakva apsolutistička djelatnost ili tendencija Džubran: cilj politike je okoristiti se i takav koji je od politike napravio zanimanje.filozofija proizlazi iz života.to je svo teorijsko i praktično djelovanje usmjereno organiziranju i upravljanju te održavanju i unapređivanju države kao zajednice slobodnih građana . nema napretka u smislu da bi vremenski starije ideje prevladale one novije . potrebno je poznavanje povijesti filozofije.svaki novi pothvat moguć je tek na temelju poznavanja povijesti filozofije i uvijek predstavlja neku vrstu kritičkog obračuna sa filozofskim naslijeđem . i zauvijek odbačenih i nezainteresiranih teza koje bi se moglo zaboraviti . ali ona ima i svoju unutrašnju logiku samorazvitka filozofske problematike . Društveni ugovor: Čovjek se rađa slobodan. dok je antiutopija ne zatsupanje. onostrana prosudba). što se tiče sviju . a opravdana jedino imanentna kritika (prosudba iznutra) koja prosuđuje logičku dosljednost kakve filozofije . državni.FILOZOFIJA POLITIKE . ja sam narod" je isto laž jer kad bi bila narod.totalitarizam je suprotnost politici i demokraciji.njen zadatak je vrednovanje napretka ljudske misli. pa ona sama postoji i kao filozofski problem 6 .utopija je politički model naizgled neostvariv. jer nam je svima važno kako funkcionira država .pokorni tip: nastoji se uključiti u postojeći poredak i u njemu opstati što lagodnije . a nije nikada napravio ikakva korisna posla.tip čovjeka u postojećim sistemu (Horkheimer): . taj onda donosi propast svome narodu Nietzsche: država ne radi u korist svoga naroda. državno.politika u svom izvornom značenju (poltikos . kao i u umjetnosti. a nema ni konačnih zabluda.cilj politike: . ali uvjerava u suprotno.tip otpora: onaj koji živi životom sukoba i ne pokorava se vladajućim standardima Rousseau: zakonodavna i izvršna vlast trebaju biti odvojene. diktatura države na svim područjima života . ali.kriterij povijesnog vrednovanja procjenjuje koju vrijednost ima neko filozofsko učenje za razvoj filozofije uopće. brinula bi se za njega Rousseau.čovjek se rađa slobodan u duhovnom smislu i ima onu višu slobodu."ja.tek u zajednici sa drugim ljudima može ispuniti svoju svrhu . odnosno koliko je ono ishodište novih pothvata . javni) upućuje na javnu djelatnost.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful