You are on page 1of 188

Colin Harrison TRAGA

Za moju majku i spomen na mog oca

1.
No je, tri djevojke u autu na putu prema plai u Brooklynu. Dvije su Meksikanke, imaju oko devetnaest ili dvadeset, mlade su i lijepe - poput mnogih meksikih djevojaka u New Yorku. Crna ravna kosa, glatka lica, bezbrini optimizam koji jo nije unitio teak rad. U svojim jednakim plavim radnim uniformama s oznakama CORP- SERVE na prsima, ugnijezdile su se u maloj Toyoti s troja vrata, koja juri du Belt Parkwaya. kripavi, neosigurani auto star je 15 godina, Ima isteklu registraciju iz Georgije i prodajnu vrijednost od 125 dolara. U New Yorku uvijek moe kupiti ovakav auto i uvijek ga moe prodati. Koga je briga za papirologiju? To je za ljude koji imaju vika novca. Ove meksike djevojke nemaju novca. Rade kao istaice ureda na Manhattanu. Njihov dan zapoinje u sedam naveer, tako da bi sada moglo biti pet ujutro, neto prije zore. Gotovo svake noi idu van poslije posla, kao da ele rei, ovaj posao nas jo nije poeo unitavati. Nekoliko minuta sjedit e u autu na plai, onda e se zaletjeti do kue na Aveniji U, gdje ive s jo devetero ljudi. Zato voziti? Podzemna, ona ne ide di mi ivimo. A autobusu treba ono, sto godina. I tako one voze. esto popue neto trave koju im daju neki deki i smiju se. Otvore napukli krov auta kako bi se dim rasprio uvis. Uivaju u svojoj slobodi, u svojih malo, teko dobivenih, dolara i u svojim privremenim amerikim identitetima. Pue, moda neto i popiju, sluaju radio. Hihotave i slatke, ali jake - jae od amerikih djevojaka. U zemlji su ilegalno. Svaka ima nekakvu lanu zelenu kartu koja je kotala 150 dolara. Doputovale su i jo nisu pobijeene, jo nisu sputane djecom i muevima. U jednom od meksikih dijelova Marine Parka idu na piknik i igraju odbojku. Imaju i deke, ako im je do toga, znaju kako da se njihovi mukarci osjeaju bien. Seks kao samo jo jedna vrsta rada. Njihove majke kod kue ne znaju - ne znaju one puno toga. Mole ih, Budite oprezne! Nueva York je opasan za djevojke poput vas. Ali to nije istina. Meksiko je taj gdje moe naii na djevojke u pustinji raskreenih nogu, kose pune prljavtine, mrtvih oiju koje su ve izjeli kukci. New York je velik i siguran i pun bogatih, debelih norteamericanosa. Moda se ove djevojke nee ni udati za Meksikance. A zato i bi? Priaju o tipovima iz ureda. Onim visokim koji tako dobro izgledaju u odijelu. eli ga, curo, znam da ga eli. No, no, es muy gordo, predebeo. Smiju se. Gledaju sve te mone ljude kako na kraju dana izlaze iz svojih ureda. Mukarce i ene u poslovnoj odjei. Fine frizure, fini satovi. Bijele dame koje misle da su bolje od nas. Korporacijski svijet tako im je blizu da bi ga mogle dotaknuti svojim nalakiranim noktima boje trenje. Ali zbog stratifikacija amerikog drutva, teko da e taj svijet ikada upoznati iznutra. One su poput Nigerijaca u Londonu, Turaka u Parizu, Korejaca u Tokiju, Filipinaca u Rijadu - stranci u svojim novim domovinama. Njihove jedine prednosti su mladost i spremnost na patnju, ali izgubit e ove prednosti, kao to e na kraju izgubiti sve, pa i svoj ivot. Zapravo, vjerojatno e izgubiti sve prilino brzo. Noas, ustvari. Prije izlaska sunca. Za nekoliko minuta. Trea djevojka, koja sjedi na stranjem sjedalu, starija je, vie i nije djevojka. Zgodna je, vitka, Kineskinja, ali teno govori engleski. Nauila je i neto panjolskog s meksikim naglaskom. Ona je efica ovim Meksikankama. U poetku su je se bojale, ali sada im se svia, iako jedva da jedna s drugom mogu priati na engleskom zbog svojih naglasaka. Smiju se, ti nama govori kinengleski. Njezino ime je Jin Li, a one je zovu Miss Jin, to zvui kao MizaJin. Jako je lijepa na taj kineski nain. Vitka, prekrasnog lica. Ali tako nerviosa! Stalno sve provjerava. Govori ljudima kamo da stave pune vree smea za teretne liftove. Oko ega se toliko brine? Teko rade, i dobro rade.

Jednom su joj konano rekle, treba se opustiti. Ide li ikad van? Odmahnula je glavom i vidjele su da bi rado ila. I tako sada, gotovo svakog tjedna, ona izlazi s njima. Ljubazna je. Znaju da ih MizaJin prouava. Tiha je, promatra svakoga. One su u Americi strankinje, ali vie tu pripadaju nego MizaJin, iako ona puno zarauje i ita na engleskom. ak ima i deka bijelca - ili je imala, nisu sigurne. MizaJin ne govori puno o sebi - kao da neto skriva, kao da je nekakva kriminalka, zna na ta mislim? Radna smjena je dola i prola, kao i svake noi. Urede treba urediti i oistiti usisivaem. Kante za smee treba isprazniti. Izmeu djevojaka i uredskih ljudi malo je rijei - nekoliko hvala vam izgovorenih svisoka, ponekad nemarno kimanje glavom na izlazu. Nitko ne obraa previe pozornosti na istaici: u korporaciji. A i zato bi? One su samo istaice. Ponekad djevojke vide ljude iz ureda kako jedu pizzu i rade cijelu no. Ali uglavnom vide samo golemi korporacijski mir, tiho brzanje IlOVCa kroz ice i preko ekrana. A ini se da ima puno novca, milijuni i milijarde. Mramorni pod u predvorju polira se nou. Liftovi se oiste, ak i oni teretni elinih zidova, liftovi kojima se djevojke moraju koristiti. Operu se tepisi. Tip iz tvrtke za aparate za kavu puni aparat 124 vrsta besplatne kave i aja. Kompjutorai Indijci idu naokolo poput mieva, popravljaju firewall, namjetaju programe za blokiranje sparna, iste sve od virusa. Svaka aktivnost tie se novca. Naina da se zaradi jo novca. Prozori su oprani, kompjutori novi. Novac. Zarauje se u svakom uredu. Gotovo da ga moe namirisati. Ove djevojke vole biti blizu novca. Kao i svi, zar ne? U kojoj mjeri one shvaaju da je smee koje bacaju iz ureda svaki dun zapravo papirnati trag ugovora, trendova, ideja, sukoba, osjetljivih pitanja, pravnih ratova - i dio toga bi imao golemu vrijednost kad bi ga vidio netko drugi? Odgovor je da one zapravo nisu toga svjesne. Jedva da su pismene na panjolskom i manje-vie su nepismene na engleskom. Ovo se moe i oekivati. Uistinu, to se namjerno oekuje: MizaJin ih je uposlila upravo zbog toga to ne znaju engleski, ne znaju raskone strukture kapitala i moi kroz koje bezbrino prolaze svake noi. Koliko god bile marljive, i njihova prostodunost ima svoju vrijednost. Velik dio New Yorka ovisi o takvim ljudima. O onima koji nita ne znaju. Grad treba njihov rad, pokornost i strah. Mogli biste ispitati ove djevojke na sudu. Kakve ste to tono vlasnike dokumente iznijeli, gospoice Chavez? Ne bi znale odgovoriti. Jin Li se ipak sviaju ove Meksikanke. Marljivo rade, ne ale se. Zna da je ne sumnjie ni za to osim elje da iskoristi njihovu radnu snagu. Takoer zna da upravitelji zgrada koji zapoljavaju CorpServe, grubi tipovi s kljuevima, pejderima i voki-tokijima, u njoj vide zgodnu Kineskinju koja ba i ne zna dobro engleski - namjerno govori loije kad s njima pria - i misle da e biti neto jeftinija. I imaju pravo. Kinezi su uvijek neto jeftiniji ako to ele. Dokue kako to postii, kako ponuditi niu cijenu od svih ostalih i od tada se bez njih ne moe. Klijenti Jin Li ele iskoristiti njezinu elju da iskoritava druge. Ljudi oekuju da Kinezi prema svojim radnicima budu okrutni kada je to potrebno, ak i u Americi, i u tome se gotovo nikad ne razoaraju. Veeras su dvije Meksikanke marljivo punile teretno dizalo plavim plastinim vreama u zgradi blizu Pedeset i prve ulice i Broadwaya, dok ih je Jin Li nadgledala. Devet katova te zgrade uposlilo je CorpServe: od esnaestog do devetnaestog sluba za komercijalno kredite jedne banke i od dvadesetog do dvadesetetvrtog sjedite male farmaceutske kompanije. Jin Li svake noi vodi osam skupina istaa na razliitim lokacijama u sreditu Manhattana i ide od jedne do druge. Rasporedi ureda manje-vie su slini, s teretnim dizalom koje se sputa do spremita za kamione u prizemlju, gdje je parkiran golem CorpServeov kamion za usitnjavanje uredskog materijala. Ondje stariji mukarac u plavoj uniformi poput njihovih ubacuje vree u gladna usta koja ih usitnjavaju na konfete. I on je Kinez, kao i Jin Li, i ona ponekad navrati do spremita s posebnim hrpama vrea, izda mu odreene upute i zatim se pobrine da je on poslua. Govor im je zagluen bukom strojeva za

usitnjavanje. Oboje znaju da ih cijelo vrijeme promatraju nadzorne kamere uvrene na stropu, neke su pomine, ali znaju i kako ih je lako zaobii. Samo treba znati kut snimanja. Kamere mogu snimiti CorpServeov kamion, ali ne i unutranjost kamiona. Moe odvojiti koju vreu oznaenu posebnim izduenim kineskim znakom i kamera to ne zna. Ali od tada su proli ve sati i veernji posao sad je gotov, djevojke se smiju i sluaju latino radijsku postaju, osjeaju slanu izmaglicu nad vodom. Parkiralite na plai obino je prazno u ovo doba. Nitko im ne dosauje, ali ako netko pokua - neki drogirani kreten, neki mrtav pijan snagator imaju suzavac u torbici. Noas iz plastinih aa ispijaju malo jeftinog vina iz demiona, poskakuju u sjedalima uz muziku. Meksikanke ispituju MizaJin o njezinu bijelom deku. Sviao mi se! Takav mao, a bijelac! to se dogodilo? upita jedna djevojka premjetajui se na sjedalu pokrpanom ljepljivom vrpcom. Ma zna ve... smije se Jin Li, ali brzo skrene pogled prema vodi. Nije im ilo. Ali ne nastavlja, jedva da samoj sebi priznaje pravi razlog. Bila je prisiljena prekinuti. Sluala je njegove telefonske poruke u kojima je moli da ga nazove. Mrzila je samu sebe to ga nije nazvala. Stvari koje joj je radio u krevetu - da sad pone razmiljati o nedobivanju toga, samo bi se uzrujala. Bila je ve u vezama s gweilos - Britancima, Nijemcima, Talijanima. Sviaju joj se, puno vie nego Kinezi, a ovaj je bio najbolji od svih. I moda je zato ovdje veeras, samo da njega zaboravi. Jin Li sad ve osjea pritisak vina u mjehuru pa klizne kroz suvozaka vrata da se pomokri u travi. Sa sobom nosi smotuljak toaletnog papira koji je spremila u torbicu, pa prekorai rub parkiralita i nastavi do zemljane staze koja vodi do skrovitijeg mjesta. Skrovitog i odvratnog. Ljudi ovdje zalaze kako bi palili lule s crackom ili se poevili, tako da je oprezna prije no to zae u travu. Mora paziti na razbijene boce, koritene kondome, tampone, trula pilea krilca. Djevojke je vie ne mogu vidjeti iz auta, pa na trenutak oslukuje - vreba li netko u travi? Nita ne uje, iako sad ve vjetar pue i donosi kiu. Hrabro se zaputi mranom stazom pa pronae mjesto na kojem moe unuti. Upravo dok je navlaila svoje ruiaste gaice, u blizini je zaula tiho brujanje motora. to je to? Otila je do polovine staze i sagnula se U truvi ispred parkiralita. Dva vozila ula su na parkiralite, jedan je Veliki kamionet, kojem su dodana svjetla za maglu i dijelovi od kroma, I drugi golemo komercijalno vozilo, veliko kao kamion za odvoz smea, ali drugaijeg oblika. Premrano je da im raspozna boje. Najednom ie zaustave, i to tono uz malu Toyotu. Kamionet je tono iza auta, priklijetio ga uz rubnik parkiralita, a drugi kamion je kliznuo k vozaevoj strani, udaljen od auta nekoliko centimetara, toliko je usko da se vrata ne mogu otvoriti. to to rade? to to ele uiniti? Izau dva krupna mukarca, jedan iz svakog vozila, i poure se do slobodne strane malog auta. Dok stoji u grmlju, mirkajui od kie, Jin Li vidi da su dvije Meksikanke zatvorile prozore i vrite u malom autu. Jedan mukarac ekiem razbija Toyotin krov, a stopalo dri na prednjim vratima, u sluaju da ih djevojke pokuaju otvoriti. U meuvremenu drugi mukarac je neto prikvaio za stranji odbojnik auta - ini joj se da je lanac - i zatim pokrenuo motor veeg kamiona. Brzo se kreui, on povue golemo gumeno crijevo s kalema na kamionu i odvue ga do probijenog krova. Ugura vrh u auto, opusti polugu i pridrava debeli mrk dok isputa svoj klokotavi sadraj na djevojke. mrk se izmie i zabacuje, ono to tee iznutra, gnjecavo je i teko. Iza prozora vritanje je sve glasnije. to da uini? Auto se brzo puni, linija tamne tvari raste iza prozora. Jedini izlaz je preko parkiralita, a ondje bi je mogli ugledati. Iza nje je otra trava i pijesak. Mobitel je ostao u stanu na Manhattanu, puni se. Nikad ga ne nosi na posao, i to namjerno: mobiteli policiji daju savrene dokaze o vaem kretanju. Ima voki-toki u torbici koji je nemogue pratiti i koristi se njime za pozivanje

drugih skupina radnika CorpServea. Ali radi samo u dometu od jednog i pol kilometra, to je sasvim u redu za sredite Manhattana, ali nimalo korisno u Brooklynu... Jedna djevojka poela je gurati vozaeva vrata, udara njima o veliki kamion usko parkiran uz auto. Ali vrata se mogu otvoriti samo malo. Zatim kroz suvozaev prozor poleti ruka mahnito pricajui suzavcem. Mukarac koji je pritisnuo vrata pljusne ruku i sprej odleti na plonik. "Richie!" zazove vii mukarac kroz kiu. "Dosta je!" Jin Li prevre po torbici traei voki-toki i upali ga. uje se samo um. "Halo? Halo?" pokuava na engleskom. Nita. Sad se pale svjetla na autu i motor. Auto poskoi naprijed prema rubu parkiralita i potrese kamion iza sebe. Ali lanac je jo privren za odbojnik. Stranji kotai auta snano se okreu, spaljena guma, smrdljivi dim leluja nad morskom travom. Zatim motor usporava, kao da priznaje poraz. U autu djevojino stopalo se opustilo. Neto curi iz suvozaeva prozora, kaplje po travi. "Richie, jebote, idemo!" vriti mukarac. Onaj koji dri cijev nije se ni pomaknuo. "Ugasi to!" ovjek zvan Richie povue polugu i makne mrk. Neto se u grumenima jo slijeva niz probijeni krov. Auto je pun. On vrati gumeno crijevo na kamion pa otkvai lanac. "Bre!" Mali auto od 125 dolara ne pomie se prema rubu parkiralita, iako su svjetla jo upaljena i motor bruji. Vii mukarac pomakne izmu s prednjih vrata i odskoi unatrag dok se ona otvaraju i isputaju bujicu mulja. Zatim uini neto neobino. Posegne rukom da zakljua vrata i nalegne ria njih cijelom teinom da ih zalupi. Zatim prieka dok Richie premjeta vei kamion i uini isto s vozaevim vratima. Zakljuao je i jedna i druga vrata, pomisli Jin Li. Zato? "Bjemo odavde!" Vei se mukarac sad pouri do svog kamioneta. Sve ovo je potrajalo nekih est minuta. Veliki kamion zaokrene u polukrugu i zatim pojuri naprijed i s parkiralita. Kamionet odlazi sporije, zaokrene i poe za velikim kamionom. Voze bez svjetla, brzo. Nestali su za deset sekundi. Jin Li potri prema autu. Vie nema vlanog vjetra i miris je uznemiri. Zna taj miris iz Kine, prepoznala bi ga bilo gdje. Javni poljski zahodi u manjim mjestima. Rupe u tlu uz golema gradilita u angaju, gdje radnici ue nad daskom. Nepreraene otpadne vode koje ikljaju u rijeke. Da, poznaje taj miris. Pouri se do auta i povue vrata tek toliko da se uvjeri da su zakljuana. Ima li kakvih pokreta unutra, vidi li ruku kako se probija kroz tamnu tekuinu i lupa o staklo? Pogleda uokolo u potrazi za neim ime bi razbila prozor i pojuri prema rubu parkiralita i pone mahnito premetati po travi, kopa kroz vreice, stare novine, limenke piva, sve samo ne ono to joj treba. Odjednom napipa teak komad betona. Prolo je previe vremena! Zar ne? Kako bi itko? Nespretno odnese beton do auta i nakon tri pokuaja uspije razbiti prednji suvozaev prozor. Mokri, gusti mulj potee van, poprska je, odvratno smrdi. Fekalne isparine. Smrdljivi urin. Tjeralo ju je na povraanje, u grlu joj je gorjelo. Pone udarati po staklu iznova i iznova kako bi stvorila dovoljno veliku rupu kroz koju moe provui ruku. Konano. Ispusti beton i gurne ruku u hladnu mokru smjesu punu gruda i pokua napipati bravu, slomljeno staklo grebe je po zapeu. Pronae bravu, pritisne, povue vrata - ona se naglo otvore, golemi, debeli crni jezik prljavtine isplazi se po parkiralitu. "Hajde!" vriti Jin Li na kineskom. Smrad je nepodnoljiv, oi je peku. Posegne unutra i pronae

jednu od djevojaka. Ne mie se! Prolo je previe vremena! Sedam ili osam ili devet minuta! Povue jednu ruku i tijelo djevojke mlohavo padne na plonik prekriveno govnima. Jin Li obrie njezino lice. Usta su joj napunjena, crna kosa zapetljana i namoena smjesom. Ne die. Jin Li je preokrene, oisti joj usta, pritie lea. Nita! Otri do druge strane auta, razbije i to staklo, smjesa iz auta je zapljuskuje, otvara vrata, fekalije klokou dok se auto prazni. Djevojka je nepomina, naslonjena na volan, ali Jin Li je povue i pokua joj vratiti disanje. Ne reagira. Jin Li plae od straha i bijesa. Daj, daj ve jednom! govori i pritie djevojina lea, brie joj usta. Nita. Jin Li joj ne moe ni vidjeti oi prekrivene ljigavom tvari. Bile su uplaene, hiperventilirale su, udahnule mokri mulj duboko u plua. Kad su izgubile svijest, smjesa im je procurila niz grlo i uguila ih. Isto kao da te predugo dre pod vodom. A sad obje djevojke lee potrbuke na ploniku, mirne kao smrt dok se jezik prljavtine iri parkiralitem, a auto se prazni, kia je jaa i stvara potoie koji otjeu prema ahtovima na kraju parkiralita. Jin Li zauje uzbueni enski glas koji pria na panjolskom i sledi se. Tko? Pogleda prema djevojkama. Ali one su izgleda - da - mrtve, tijela se ve polako uvlae u sebe. Da, istina je, ponavlja sama sebi. Mrtve! A onda dolazi latino plesna muzika. Radio u autu je jo upaljen i mulj se spustio ispod zvunika na upravljakoj ploi. "Yo te voy a amar hasta el fin de tiempo!" narie glas pjevaice. Prvo svjetlo dana je na horizontu, otkriva kiu kako pljuti po parkiralitu. Jin Li sada razumije. Netko zna. Netko zna to ona radi. Vidjeli su je kako ulazi u taj auto na Manhattanu i pratili je. Htjeli su nju. Potri. Bjei preko plonika, mokra crna kosa lepra za njom, irom otvorenih oiju tri da spasi ivu glavu.

2.
Sjedala tono iza kune baze stadiona Yankee toliko su blizu igralitu da stvarnost iskrivljava uobiajenu metafiziku gledanja bejzbola. Daleko se pretvara u blizu. Divovsko se pretvara u prirodnu veliinu. Fantazija postaje mjerljiva injenica. Toliko si blizu da moe vidjeti mirno lice Alexa Rodrigueza dok prilazi kunoj bazi. Moe gledati glinu kako opada s kopaki Dereka Jetera dok ih lupka svojom palicom. Moe gledati Jorgea Posadu, sjajnog yankeeskog hvataa, kako vrsto stie svoje mesnate prste oko drka, dok baca zapoinje svoje dobacivanje. Prolaz se izdie od dijela igralita tono iza kune baze, savreno centriran. Sjedala s njegove lijeve i desne strane zato su najbolja mjesta za procjenjivanje savrenosti bacanja, pogotovo ako se nagne prema prolazu kako bi dobio sredinji pogled preko lea suca i hvataa koji se saginje iza kune baze. Iz ove perspektive ini se kao da baca loptu baca prema tebi, tako da se gledatelji u ovim sjedalima naginju unatrag dok loptica slijee u rukavicu hvataa. Toliko je blizu. Tu si, i u igri si. Ova sjedala takoer su uoljiva zbog ljudi koji u njima sjede - najvee gradske face i njihovi miljenici. Korporacije posjeduju velik broj sjedala. Sama uprava Yankeesa dijeli karte sponzorima, slavnim osobama i predstavnicima Prve lige. Nekih est najnie postavljenih sjedala, koja se nalaze sa svake strane ovog prolaza i pruaju ovu mogunost, zato su za prave fanove sigurno najbolja sjedala na stadionu, bolja od raskonih korporacijskih loa i prostorija za novinare nad njima. Dokaz je vidljiv U tome tko ondje sjedi: medu nekoliko odabranika esto se nalazi i izvidnik zakletih neprijatelja Boston Red Soxa, naoruan mjeraem brzine kako bi izmjerio brzinu bacanja i notesom kako bi zabiljeio jedva zamjetljive obrasce ponaanja svakog igraa. To da on nosi debeli prsten World Seriesa svetogre je za fanove Yankeesa oko njega. Oni se ijeaju kako su Red Soxi ukrali prvenstvo Yanksima jo 2004. Ali ovo nisu jeftina sjedala u visinama gornjih tribina, gdje ljudi luaki zvide kad Yanksi imaju pogodak, sudaraju se trbusima i prolijevaju pivo u plemenskoj mahnitosti. Ne, ovdje, u carstvu novca, takvoj neprijateljskoj osobi ne prijeti nikakva opasnost. Svi su uvijek na sigurnom u dobrim sjedalima jer zatitari u plavim sakoima su u blizini, uvijek paze Na koga, zapravo? Tu stvarno nisu poznati i politiari svakoga dana. Na koga onda? Potpune informacije za sve igre, o tome tko posjeduje ulaznice za odreena mjesta dostupne su samo upravi New York Yankeesa, ali nekome tko esto sjedi u tom dijelu, oiti bi bili vlasnici sezonskih ulaznica - tu je dio za Citicorp, dio za Time Warner, dio za Goldman Sachs i tako dalje. Ford, ExxonMobil, HSBC, DuPont, Pfizer, Google, Japan Airlines. Ova gusta zbijenost korporacijske moi pridaje tim sjedalima jo jedan sloj prestia; nalazi se meu odabranima, a to, ini se, dokazuje da si i ti jedan od odabranih - ugodan zakljuak kojem se malo tko moe oduprijeti. Rasuti izmeu ovih slubenih i korporacijskih blokova nalaze se manji blokovi - obino dva, tri ili etiri sjedala - u vlasnitvu bogatih pojedinaca koji aste svoje obitelji, prijatelje i poslovne partnere. Ovaj dio takoer je poznat po mnotvu privlanih djevojaka koje se ne stide naina na koji poskakuju gore-dolje po uskim prolazima. Uistinu, mnoge od ovih ena potuju dress code bejzbolskih utakmica, koji se sastoji od ruiaste kape Yankeesa - idealne za koketno dranje visokog konjskog repa - sunanih naoala i majice Yankeesa, nehajno prekratke na trbuhu. Inhibicija oslabjelih aama piva, sasvim svjesne prostranstva mukog mesa oko sebe, i esto pod dojmom ne tako tajnih fiksacija na sportae milijunae na igralitu, te ene esto u gromoglasnoj glazbi s razglasa vide izgovor da ustanu i zapleu s bestidnim arom striptizeta, ruke iznad glave tresui amo i mijeajui tamo, njihovo kolektivno preputanje - deseci! stotine rasplesanih djevojaka! - bilo je nekakav obredni enski dar u

velikom odjekujuem mukom hramu bejzbola. Tako da mukom korporativnom rukovoditelju svjesnom svog promjenjivog poloaja u svijetu koji ne ide samo uvis nego moe i pasti - komadi posjeda iza kune baze nudi toliko bogatih meusobno povezanih uitaka, da je sasvim uobiajeno vidjeti takve mukarce kako se zavaljuju u svojim sjedalima uz dubok uzdah radosti i iekivanja udei da dobiju ono to znaju da s punim pravom i zasluuju. I zato se Tom Reilly koristio svojim korporacijskim sjedalima kad god je mogao. Njegov posao bio je zasuti novcem korporaciju Good Pharma, a to je znailo maziti i paziti stalan dotok potencijalnih investitora. On je zaista volio Yankeese - iako, koliko bejzbolskih utakmica ovjek moe pogledati u jednoj godini? - ali ono to je zbilja volio, bilo je to kako su odlina mjesta na utakmici ljude dovodila u dobro raspoloenje. A on se trudio to dobro raspoloenje i odrati. Nakon utakmice unajmljena bi limuzina njegovu grupu odvela ravno od stadiona do nekog od najboljih mjesta za none izlaske, moda u popularni koktel-bar prepun manekenki, moda u jazz klub u centru. U New Yorku se uvijek ima to raditi, ljudi moji. Ljubazni Nijemci, lukavi Britanci, lano oputeni Japanci, visoko-tehnoloki kauboji sa Zapada u izmama od zmijske koe vrijednim 7.000 dolara ili krkai gumboa dolje s juga - daj bilo koga! S Tomom Reillyjem svi se provedu k'o nikad. Neka se zabave, pobrini se da se u hotel vrate iscrpljeni od zabave. Dobra zabava. Good Pharma. Prvo izjednaeno s drugim. Vie nisu mala tvrtka. Ukupni prihodi prole godine premaili su 800 milijuna. Trina kapitalizacija iznosi 33,2 milijarde dolara. I u stalnom je porastu. 28 posto prole godine. Pa ti vidi to e biti kad to izvue iz hlaa! Novi lijekovi u planu. Naglasak na terapijama za poboljanje kvalitete ivota. Dobre stvari dolaze iz Good Pharme. To je bila poruka, a poruka je medij, duo. Good Pharma bila je dovoljno nova biofarmaceutska kompanija da zavoenje investitora jo uvijek bude potrebno. Grickajte nae dionice, pasite nae obveznice, isprobajte. Masirajte desni trinom penetracijom, umrkajte malo u nosnice. Svia vam se? Okusite... Osjeate li - bujicu patenata, fenomenalne proizvode koji tek nastaju? Nove primjene, proizvode koji e pomesti trite, sve za globalnu primjenu? Dobre stvari, zar ne? Zatim trgni malo tableta, ili jo bolje, ubrizgaj ravno u krvotok. Dobra Farmacija! Devet milijuna dolara potroenih na marketinko istraivanje: ispitanicima se svidjela post-ironina igra rijei u nazivu tvrtke. inilo se moderno, novo, futuristiki fora u svojoj kvazivelikobratovskoj domiljatosti. "Velika firma" (pogrdan naziv, ali ima prizvuk moi i efikasnosti) plus "dobra karma" (retrohipijevski, prirodno, organsko ili hinduistiki ili vjerski ili neto otprilike humano i fino) jednako Good Pharma! Razvijali su lijekove od kojih e ostarjeli baby boomeri zaplesati a-a-a po igralitima za golf. Natjerat e ih da se prisjete zadae iz osnovne kole, eve sve to hoda, gube na teini dok spavaju, zabijaju koeve. To je zapravo bilo tono, iako nije znanstveno dokazano. Istraivai Good Pharme u jedan pokus terapije s hrskavicom ubacili su nekoliko starih igraa NBA lige, metuzalemske crne divove koji su se tako dobro osjeali da su ponovno poeli zabijati loptu. Stvar se temeljila na nekakvim kotanim stanicama brazilskih gatalinki koje su klonirali. Zamisli kad se to pone prodavati, zamisli reklamu na internetu u kojoj sedamdesetogodinji crnac zabija ko! Milijuni bjelkinja sa irokim bokovima zahtijevat e recepte! Postigni pogodak s Good Pharmom! Ali sada je bilo vrijeme za bejzbol. Prugasti Yanksi su na igralitu, iskusno udaraju lopticu, zagrijavaju se pod mekim nebom u sedam sati naveer. Tom je pripremio karte i smjestio se sa svoja dva gosta, kubanskim investitorom od ezdesetak godina iz Miamija, koji se zvao Jaime "Jim" Martinez, i njegovim tienikom, mladiem koji je bio dovoljno mudar da kae nada. "Imali ste pravo!" sloio se Martinez vidjevi kako su blizu kunoj bazi, iako nije ni oekivao neto manje od toga. "Jako dobra mjesta."

"Apsolutno", zabrzao je Tom, a poruka je bila vi ste vrijedni toga, ljudi. To je ve napola sklopljen ugovor, kada potakne taj ujednaeni nalet pohlepe. A on valjda zna, puno je ugovora sklopio za tipa koji je za samo koju godinu premaio etrdesetu. Tom Reilly, stariji izvrni potpredsjednik za umiljavanje Velikim Ulagaima. Korporacijska odgovornost za Proizvodnju Nevjerojatno Korisne Promocije. Neke od vjetina su Smijeak Unato Boli, Neustraivost, Laganje Kad Treba, a Ponekad i Kad Ne Treba. Dobar s bankarima, istraivaima, burzovnim analitiarima, medijima, s bilo kim. Javno lice tvrtke. Zgodan, ali ne prezgodan. Ne lijep. Muevan. Pouzdan. Izgleda zdravo. Samouvjeren. ena mu je uspjena internistica s vlastitom ordinacijom. Djeca: jo nijedno. Slubeni razlog: prezaposlen. Pravi razlog: spori spermiji. Spori, impotentni, nesigurni spermiji. orci, ugaene petarde. Rjeenje: moda in vitro, ime njegova ena, budui da je bila lijenica, nije bila oduevljena; znala je da su anse uspjeha male, a anse za roenje nedonoadi se poveavaju. Stanje braka: moglo bi i bolje. Ali emu razmiljati o takvim stvarima? Sa svim tim novcem koji treba zaraditi. A u Jimu Martinezu pokraj sebe Tom Reilly je naslutio dostojan plijen. Martinez je imao gustu srebrnu kosu zaeljanu u stilu Pata Rileyja i armerski osmijeh, koji mu je sigurno koristio budui da je bio na elu fonda rizinog kapitala koji se pokuavao proiriti na biotehnoloke projekte. Fond su financirali kubanski lijenici, pravnici i vlasnici nekretnina iz june Floride i Latinske Amerike. Tvrdokorni kapitalisti, mrzitelji Castra. Mnogi od njih ve su napredovali do svoje tree, etvrte ene, imali masu svakom generacijom sve bjeljih unuka koji su odrasli s BMW-om na prilazu i ili u privatne kole. Pritisak da zarade jo novca nikad ne prestaje, ak ni za bogate mukarce! Pogotovo za bogate mukarce! Fond je namjeravao uzeti udio od 54 milijuna dolara u novom projektu Good Pharme sa sintetskom koom, to je takoer znailo da su oekivali popust na kupnju vrijednu vie od 62 milijuna dolara - komad koji bi Good Pharma radije prodala za nekih 69 milijuna. Iz toga proizlazi razlog za ovaj izlazak. Martinez i Tom stvarali su atmosferu lane neformalnosti i hladnokrvne srdanosti kako bi olakali krvave pregovore koji slijede. I tako je poelo! Utakmica, avrljanje, korporacijska predigra. Tri mukarca u plavim sakoima i kvalitetnim hlaama. Tom je kod prodavaa naruio pivo i hot dogove i zatim se bacio na zabavljanje Kubanaca. Proao je prvi inning, zatim i drugi. Yanksi vode Baltimore 2:1. Dobro vrsto bacanje, nekoliko odlinih poteza na unutranjem polju, jedan je odigrao i Jeter. Zatim na treem inningu preplaeni yankeeski udarai sredili su poetnog bacaa Oriolesa za pet bodova. Odjednom se pojavila opasnost da utakmica zavri lakom pobjedom, ali Martinez je sad ve pio svoje tree pivo i toliko se opustio da je poeo objanjavati kako su bogati kubanski investitori u Miamiju frustrirani zbog svih tih uragana koji su usporavali njihove projekte s nekretninama ili im tetili, a jo nisu smislili kako da programiraju postcastrovsku Kubu u svoju korist. "Dosta nam je rizika", priznao je Martinez. "Pa moda da pokuamo neto drugo. Moda da vidimo to vaa kompanija moe uiniti za nas." "Mislim da ete ustanoviti kako moemo puno ponuditi", leerno uzvrati Tom. "Znate, nismo jo to objavili, ali rani rezultati istraivanja u ovim pokusima pokazuju stvarno obeavajui" U tom trenutku na kraju njihova reda pojavio se posluitelj. Provjeravao je to je napisano na omotnici koju je nosio. "Tom Reilly?" upitao je Martineza. "Evo ga tu", ree Martinez. Kurir je dodao Tomu omotnicu. "Rekli su mi da vam ovo uruim." "Hvala", rekao je Tom i brzo potegnuo novanicu od dvadeset dolara kao napojnicu. Kurir je odjurio. Tom se osmjehne svojim gostima. "Nije dovoljno imati e-mail i mobitel u depu, sad moraju

slati i prave papire..." Razderao je omotnicu i izvukao list utog papira za pisma s plavim obrubom. Mogao je ustati i proitati poruku u prolazu, ali to bi bilo nepristojno i izgledalo bi kao znak krize, a upravo je to bio znak koji im nikako nije htio nagovijestiti. Tako da je razmotao papir tek toliko da baci pogled na poruku i osjetio kako ga otro probada u neko mekano, privatno mjesto, ali ipak je bio dovoljno priseban da kimne glavom kao da je upravo primio potvrdu neega to je bilo oekivano. "Neto dobro?" gnjavio je lukavi stari Kubanac iz Miamija. "I bolje od toga", lagao je Tom s poluosmijehom dok je spremao poruku u dep. "Trudimo se izbjegavati koritenje mobitela za jako osjetljive informacije. Moj tajnik je poslao glasnika... jedna velika, velika stvar je upravo odobrena i ne smijemo to spominjati - shvaate. Ne moemo jo nita objaviti." Odluno je kimnuo sam sebi i opet se posvetio utakmici. Koliko ih je uspio uvjeriti? Moda ne dovoljno. Ali samo je blefirao do kraja inninga, zatim ustao da ode do WC-a, gdje je nestrpljivo ekao u dugakom redu, jurnuo do toaleta, zatvorio vrata i sjeo da ponovno proui natipkanu poruku. Tome, znamo da znate da postoji problem. Ljubazno smo pitali, ali vi niste reagirali na nae upite. Tu se radi o pravom novcu. I pravim posljedicama, ako ga ne vratimo. Recite nam sad, dok jo moete. Na trenutak mu je pozlilo. Hot dogovi puni smea pomijeani s pivom. Osjeaj od kojeg je u zadnje vrijeme preesto patio. Ali zatomio je poriv da povrati. Jo moram izvesti neke dobre poteze, mrmljao si je gorko, puno prokleto dobrih poteza. Poput voe navale New York Giantsa koji izbjegava nalet nekoliko golemih protivnikih igraa koji mu pokuavaju oduzeti loptu. Brzi korak u stranu, uzmaknuti na sigurno, pa dobro bacanje u zavrnu zonu. Izbjegni propast odlinim potezom. U glavi su mu se pretapale slike sporta i proraunske tablice Good Pharme. Zguvao je uti papir i ubacio ga u kantu punu pivskih aa. Kad se vratio na svoje sjedalo, dva mukarca iz Mlnmlja su to? Nestala? Potraio ih je u prolazima izmeu sjedala. Prema njemu se okrenuo stariji mukarac koji je sjedio ispred. "Ste vidjeli ona dva Kubanca koja su bila sa mnom?" upita Tom. Mukarac je kimnuo. "Onaj kurir se vratio dok vas nije bilo. Predao im je jo jedno pismo." ovjek je pokazao ispod sjedala i Tom je skoio da podigne poruku. Gospodo, va veeranji ljubazni domain, gospodin Tom Reilly, ima velikih problema. Moda je sudionik u velikim financijskim prevarama. Ne bismo rekli da vam je u najboljem interesu da budete vieni s njim na tako javnom mjestu. Zaulo se jako navijanje. Rodriguez je ispalio loptu prema sredinjim sjedalima. Svjetina je stajala i pobjedonosno urlala dok je veliki mukarac grabio oko baza. Nitko nije vidio preplaenog direktora farmaceutske kompanije sklupanog u sjedalu, koji je konano povraao zbog onoga za to je znao da e se dogoditi.

3.
Njezino ime za ovu priu nije bitno. Bila je u kasnim tridesetima i radila kao pomonica u odvjetnikom uredu u Aveniji park. Gadili su joj se i mukarci i ene na tom mjestu, njihova uobraenost, njihova samozadovoljna glupavost. Ali to je drala za sebe. Okuala se u samakom ivotu i uglavnom nailazila na razoaranje. Kada je tek poinjala, neki od mladih kolega pokuali su izlaziti s njom i dopustila je da je odvode na veere i zatim u krevet, ali ti mukarci su, a da to moda i nisu znali, drali audicije za supruge. Spominjali su ljubav i odanost, ali zapravo su htjeli preporuke za brak; htjeli su da im ena ima diplomu bar nekog dobrog koleda, a po mogunosti i vii stupanj. A ona to nije imala. U nekoliko godina tvrtkom se proirilo da je laka, da iri noge nakon nekoliko izlazaka i naravno da je znala da je to tono. Pa to? Ako ti se tip svia, zato da eka? Zato kau laka'? Zato ne eljna? Da, eljna. Jednom, u uredu kolege nakon kasnonone utrke da pripreme sudski zapisnik. Nagnuta preko prozorske daske promatrajui taksije kako lete Avenijom Park. Bilo je uzbudljivo. I tako, voljela je mukarce, eljno. V oljela njihove miie i penise i zaliske. Ruke i ramena. ak je i adamova jabuica na mukarcu mogla biti privlana. Tko bi je krivio? Ali im je postala obiljeena, bilo kakvi obeavajui ili diskretni kolege poeli su je izbjegavati, to je znailo da su se okuavali mlai, kojima je velegradski ivot jo bio nov, a takoer i neki rastavljeni stariji partneri, gotovo rastavljeni i nikad oenjeni. Preteno odvratna druina, dahtavi tipovi koji su zanemarivali svoje dlake u nosu. Njezin ef, jedan od najstarijih partnera, pravio se da ne primjeuje sve to i s vremenom su kolege i mlae tajnice preli na druge poslove, a ljudi su zaboravili tko je nekada bila i sada je smatrali samo jo jednom od onih neudanih, usamljenih ena koje stare, a to je, iako je imala samo trideset osam, i bila istina. Kako je ef stario, sve se vie poeo oslanjati na nju. Uoavala je vane pogreke u njegovu pamenju i pismima i mora mu se priznati da je shvaao kako mu ona produava karijeru. Ali jo vie mu se mora priznati to to joj je potajno davao dio svojeg godinjeg bonusa - tajni novani dogovor koji je tekao izvan njezine uobiajene plae. Due je ostajala na poslu i postupno joj je postajalo sve jasnije da nema dovoljno energije ni nade potrebne za prebiranje po mukarcima koji su joj jo bili dostupni, sve mravo-debele, optimistine depresivce, vjerojatno/ sigurno gej, perverzne manijake. Tako razoaravajue! Tako zamorno! Mukarci u etrdesetima traili su tridesetdvogodinjakinje, a mukarci u tridesetima ene od dvadeset pet. Znala je kako to ide; ona je nekada bila jedna od tih ena, uivala u panji starijih mukaraca. Padala u nesvijest od njihove profinjenosti, njihove moi, njihove sijedima proarane kose. Zaboga. to joj sada nedostaje? Grudi joj se nisu previe ovjesile. Jo je bila sona, jo uvijek putena - moda. Neke od njezinih neudanih prijateljica koje su patile od unedogled iznevjerenih jajnika, odluile su roditi djecu bez mukaraca, kupovale spermu preko interneta, palile hrpu svijea u zamraenoj prostoriji, legle i oplodile se same. Ali ona nije htjela biti usamljena samohrana majka. Nije znala to eli, ali neto zanimljivo, bilo to se moralo dogoditi prije nego - prije nego to se pretvori u svoju majku! I tako se preselila iz svog udobnog, fakat-jako-modernog stana na Dvanaestoj ulici u Greenwich Villageu, gdje su svi bijelci mlai od pedeset bili ovisni o internetu, u kuu s tri spavae sobe u bruklinkom susjedstvu Bay Ridge, jednom od mnogih malih plemenskih susjedstava koja su svakodnevno opsluivala grad. Jo uvijek je veinom talijansko, ali sada su ve svi ivjeli ondje Brazilci, Kinezi, Rusi, Indijci, Meksikanci, Vijetnamci, Afrikanci, ak i Iraani. Svi s luakim

radnim ritmom pokuavajui se ugurati na zakreni, uzavreli plesni podij koji se zvao ameriki turbokapitalizam. Zvonili su ti na vrata, pitali ima li za njih posla. Lienje, popravak krova, koenje trave, treba vam oprati auto, gospoo? U Bay Ridgeu ivjeli su i njezini roditelji, pa je mogla pripaziti i na njih. Kuu je kupila novcem koji joj je davao stari poslodavac i time je bila zadovoljna. Mogla je ii pjeke do podzemne i uvijek nai mjesto za sjedenje na putu do posla. Jednostavno, neto kupnje na povratku kui. Ali ivot joj je postajao sve tii i osamljeniji. Plaala je raune, sadila neven i graak i salatu na proljee, pila au vina uz vijesti i jo jednu prije spavanja. Proletjeli su mjeseci. Paljivo je iitavala novine, ali zaboravljala to je proitala, nije pamtila snove, kupovala je praktine cipele, nije joj se dalo masturbirati. Nita se nije dogaalo. Razmiljala je ak o odlasku u crkvu, radi druenja. Pa nije li to strano? U svakom sluaju nije oekivala da e ikad nekoga upoznati. Ali jednog toplog subotnjeg popodneva otvorila je vrata i ugledala mukarca s bejzbolskom kapom u zelenoj majici kratkih rukava kako stoji u susjednom vrtu. Oi je zaklonio rukom i pregledavao krov, a drugom drao malu utu olovku i notes. Istodobno, ona je prouavala njega. "Bok!" zazvala je nenadano, samu sebe je iznenadila. Okrenuo se prema njoj i spremio olovku u dep na prsima. Poeli su razgovarati. Njegov otac bio je vlasnik kue, rekao je, a on ju je zasad samo odravao. Njegov stari crveni kamionet stajao je na prilazu i shvatila je da ga je vidjela ve vie puta. Rekao je da se zove Ray Grant. Sviao joj se Ray, sviao joj se na nain na koji se enama ponekad sviaju odreeni mukarci. inilo se da nije svjestan toga kako mu ruke i ramena izgledaju u toj majici, kako mu traperice vise na bokovima. Nije uoila nikakav vjenani prsten. Nokti su mu bili isti. Oi su mu bile nevjerojatno plave, to je oduvijek voljela, i vidjela je u njemu i samouvjerenost i suzdranost. Nee joj rei nita, u svakom sluaju ne mnogo toga. Dobro - bacila se na njega! Pozvala ga unutra na kavu i zaula njegove teke izme iza sebe dok su se stepenicama uspinjali do kuhinje. Kava je postala kasni ruak. Nije mu se urilo, nije pogledavao na sat. Nije puno ni govorio. Ona je samo priala i priala, postajala sve uzbuenija. "Dakle, tvoj tata je vlasnik susjednog stana?" ponavljala je, kad je razgovor zastao. "Kad bolje razmislim, moda sam ga i srela koji put, ali ne u zadnje vrijeme." Ray je kimnuo. "Bolestan je, pa sam se vratio da budem s njim." "Bolestan?" "Jako bolestan." "ao mi je - je li, hou rei, hoe li mu biti bolje?" Ray je na ovo oborio pogled prema podu u tihoj patnji. Skinuo svoju bejzbolsku kapu pa je ponovno stavio na glavu. Uoila je njegovu gustu kosu. Vidjela je bol u njemu i kako ju je pokuavao zadrati unutra. Ajme, volim ovog tipa, rekla je sama sebi, to mi je? "Ne." Konano je prozborio. "Nee mu biti nita bolje." Samo je gledala u te plave oi. "Tako mi je ao." "Ima rijetku vrstu karcinoma krvnih ila. Angiosarkom. Otvorili su ga da ga pregledaju, mislili su da je neto na bubrezima. Ali bilo je posvuda. Ima, to ja znam, moda nekoliko tjedana. Teko je procijeniti." Tek je upoznala ovog ovjeka. Ne zabadaj nos, rekla si je. "Vratio?" ipak je upitala. "Mislim ti. Otkud si se vratio?" Pogledao ju je na nain koji je govorio da joj nee rei. "Nije me bilo", rekao je. "Tu sam ve otprilike tri mjeseca." "O." "Bio sam uglavnom u inozemstvu otprilike zadnjih pet godina", dodao je. "Vie od toga ne moram rei."

"ak ni ako umirem od elje da saznam?" "ak ni onda", rekao je, ali blago. Poigravala se rubom stolnjaka, presavijala ga, poravnavala, ponovno presavijala. "Zvui gotovo pa arobno." "Nije nimalo arobno." Vrijeme je da promijenim temu, pomislila je, da se prestanem ponaati kao kolarka. "to je tvoj tata radio prije nego to se razbolio?" "Ve dugo je u mirovini. A prije je bio murjak." "Jesi li ti murjak?" "A-a." Ali bilo je neeg u nainu na koji je ovo izrekao, stanka koja je neto znaila. "Samo pazi na oevu kuu?" "Da." "Iznajmljuje samo jednu?" "est." "I sve su kao ova susjedna?" "Samo ih je kupovao, jo u osamdesetima, kad su bile jeftine." Izraunala je. Kue vjerojatno nisu bile luksuzne, ali ako se u obzir uzme zauujui porast cijena nekretnina u New Yorku, bolesni otac je po dananjim mjerilima bio bogat ovjek. "est kua za iznajmljivanje?" "Da." "I eto tebe u gradu", smjelo je poela. "Pokuava li pronai kakav unosan posao, izlazi li s pet djevojaka istodobno, jesi li itao to dobrih knjiga u zadnje vrijeme?" Ray se nasmijeio. "Te odgovore eli?" "Curi ne smeta da togod dozna." Nestano je kimnuo. Priprema, pozor, sad. "U redu, moe. Ne traim posao. Brinem se za svog oca, nita vie od toga. Ne izlazim s pet djevojaka istodobno. Izlazio sam s nekim, ali mi je rekla da je s nama gotovo prije nekoliko tjedana" "Je li ti srce bilo potpuno slomljeno?" Razmatrao je to pitanje. "Pruila mi se prilika da razmislim." "To zvui kao hrpa zna ve ega." "Moda i je. Ali pokuavam se ne vezati previe ni za koga i ni za to. Ne ide mi, ali trudim se." "Jesi li budist?" "Ne, ali oni imaju zanimljivih ideja." Samo ga je promatrala, tog Raya Granta. Bio je ozbiljan. Bez praznih pria, bez poze. To joj se svialo. "A to se knjiga tie, da, itam nekoliko dobrih knjiga trenutno. Jesu li to odgovori na sva tvoja pitanja?" "Da, hvala." Kimnuo je. "Nego", rekao je neutralno. "to mi to zapravo radimo?" "to mi to radimo?" ponovila je potpuno svjesna toga to je htio rei. Ray ju je pogledao, unutar nje. Vidjela je njegovu estinu, osjetila ju je im ga je prvi put ugledala. 1 ta estina je sada bila fokusirana na nju. eljela je ovo, ali ju je plailo. "to eli raditi?" pitao je. "to raditi to?"

Samo je zurio ravno u nju. Nije mu mogla lagati. "ini se kao da sad eli neto raditi", nastavio je njenije. "Ali moda se varam." "Da", proaptala je, zatim kimnula. "elim. Da." U kuhinji je vladala tiina, tiina kroz koju putuje mnogo poruka. Vani je popodne postalo oblano i kuhinja je bila u sjeni. Sada se osjeala drsko i uzbueno. "Skini svu odjeu i lezi u krevet", naredio joj je Ray. Nije uspjela ni nabaciti mali ironini smijeak, poput to misli tko si ti? Bio je iskren. Znao je tko je i znao je tko je ona - u njezinu sluaju to je nekako znailo da je ve gola. "to e ti uiniti?" poela je diui malo prebrzo. "Hou rei, to e ti raditi dok ja skidam svu svoju odjeu i postajem jo ranjivija?" "Telefonirat u, a onda u uetati ravno u tvoju spavau sobu i onda emo se nas dvoje poblie upoznati, ini mi se." "A onda?" Nasmijeio se. "Onda - to ti misli?" "Hoe li me ubiti?" Moda se alila, a moda i nije. Zapravo, nije. "Ne", rekao je. "Obeava?" "Obeavam." "Onda u redu." Pokuala je zvuati bezbrino i samouvjereno. "Vjerujem ti, Ray Grant." Sporo je ustala i krenula prema hodniku. Sigurno sam luda, govorila si je. Ovo je najgluplja stvar koju sam u ivotu uinila. Pravila se da hoda hodnikom, ali je stala. ula je kratku melodiju kad je ukljuio mobitel. "Zdravo", dopro je njegov glas odjekujui iz kuhinje. "Kasnit u... ne, ne, s kuom je sve u redu. Krov e izdrati jo koju godinu. Doi u do devet... je li te oprala?... Dobro. Kako je s boli?... Sjeti se, doktor je rekao da moe Doi u doma odmah, tala, ako boli pre dobro onda, ali molim te, molim te, uzmi ako nema razloga da u redu?... Mislim da opet igraju protiv Baltimorea, samo upali... OK, u redu, vidimo se." ula je kako je zaklopio mobitel i pourila se do spavae sobe. utnula je cipele, povukla pokriva. "Pa zdravo", rekao je Ray s vrata. "Zdravo." Okrenula se. Godinama nije bila gola pred mukarcem. Nije izgledala dobro kao nekad, tu nije bilo pomoi. "Obeao si, sjea se?" Ugasio je svjetlo. Poljubili su se u tami, a onda se odmaknula i sjela na krevet da se svue do kraja. "Zaista, nikad ne radim ovakvo neto", bunila se naglas. "Uope ne nalikuje na mene." Nita nije rekao. "Tvoja utnja znai da me osuuje?" "A-a." "Nego to?" "Ispovjedna je", odgovorio je. "To je udna rije. to ispovijeda?" "Svoje slabosti." "Ne ini mi se slabim." Svukao se i doao pa stao pred nju. Stavila je ruke na njegova prsa i osjetila toplu vrstinu miia. Bio je oputen i to ju je opustilo.

"Iznenadila si me", zauo se njegov glas. "Nisam to oekivao." "Moda lae", proaptala je. "Ali cijenim tvoj pokuaj." Nagnula se prema njemu i poljubila njegov trbuh i rukama prela preko valovitih strana njegova eluca pa osjetila dugu liniju smeuranog, vornatog mesa. "O", rekla je. "to?" "Oiljak", odgovorio je u mraku njenim glasom. "Stari oiljak." "Od ega?" "Neeg veoma vrueg." Ali jedva da ga je ula. Prela je rukama preko njegovih vrstih guzova, opipala miie. Oi su joj sada bile zatvorene. Vrtjelo joj se u glavi. Jednog dana hit u stara i trebat e mi stvari kojih u se sjeati, govorila si je. Ovo me usreuje. Ponovno je pomaknula ruke. "To je fino", rekao je. Poslije, nakon to ju nije ubio, valjala se u mokrim plahtama. Valjala se oduevljeno kao da je na rubu udaljenog sna. Zaboravila sam, pomislila je, stvarno sam zaboravila. "Gladan?" promrmljala je. "Na kraju i nismo veerali." "Apsolutno." Ustali su tromo, bez urbe. U polumraku je vidjela oiljak na Rayevu trbuhu. Nejednaki presadci koe, moda koja operacija. Kakav je bio osjeaj kada ti spale trbuh? Ne pitaj ga, ponavljala si je, ne eli o tome priati. Navukla je kuni ogrta dok se on uvlaio u hlae. U kuhinji je sjedio na drvenoj stolici dok je ona pripremala tjesteninu i brzinsku salatu. Takoer je zavezao cipele, ubacio mobitel u dep i ponovno stavio svoju bejzbolsku kapu. Na trenutak se uplaila da eli otii, da ga je na neki nain razoarala. Ali onda se zavalio u stolici i njezina nervoza je nestala. Upalila je svijeu i otvorila bocu vina. Nazdravit u uicima spolnog odnosa, pomislila je. Izvadila je dvije ae, natoila vino i namjestila stol osjeajui se bolje nego to se osjeala - o, Boe, godinama. Moda emo ponoviti to ove veeri, nadala se. Zadrat u tog tipa ovdje do zadnje minute. Bacila je pogled na sat, znala je da e je majka ubrzo nazvati, a upravo to nije htjela. To ju je podsjetilo na Rayeva oca. "Treba li nazvati tatu?" upitala je. "Vjerojatno gleda utakmicu Yankeesa. Ali morat u vidjeti kako je." Telefonom? Ili se trebao vratiti do oeve kue? Taman ga je htjela upitati kad je uoila automobilska svjetla kako uklizavaju u njezin prilaz. "udno." "to?" upitao je Ray. Drei lonac tjestenine koji se puio, pogledala je kroz kuhinjska vrata. "Na prilazu je limuzina. Neki mukarac izlazi. Vie mukaraca." Zakoraknula je unatrag. "Oekuje nekoga?" "Ne." Ponovno je pogledala. "Gledaju tvoj kamionet." "Zaboravio sam ga zakljuati." "Ne otvaraju dolaze ovamo, ini mi se!" Velika spodoba zakucala je na vratna stakla. Ray je ustao. Ruka je sada udarala po staklu. "Hej?" zazvala je nervozno. "Tko je?" Staklena ploa iznad vrata rasula se u komadiima. Vrisnula je i odskoila iza kuhinjskog stola. Ruka u rukavici provukla se kraj razbijenog stakla i otkljuala vrata. Pa je nestala. Uao je veliki Kinez u crnom odijelu. Pomaknuo se u stranu i ula su jo trojica.

"Ray", rekao je prvi upirui prstom. "Ti e s nama." Ray se namjestio izmeu nje i mukaraca titei je. "A tko ste pak vi?" Nisu odgovorili. Kinez koji je prvi uao povukao je jaknu da pokae svoj pitolj. Druga dvojica beumno su se pojavila iza Raya. "Gospoice gospoo", prozborio je Kinez. "Ne zovite policiju. Jer emo se onda mi vratiti i" vidio je kako dri lonac s tjesteninom - "i pojest emo vae grozne rezance." Dva mukarca poloila su ruke na Rayeva ramena. Osjetila je kako je kroz njega proao drhtaj, elja da nasilno reagira, ali ju je odmah potisnuo. Pogledao ju je. "Sve je u redu", rekao je. "Nemoj zvati policiju. Zaista." Ali znala je da nije sve u redu. Stajala je ria kuhinjskim vratima dok su oni odvlaili Raya niza stube pa u limuzinu. Dogaa li se ovo zaista? Htjela je zavritati, morala je vritati. Odvodili su ga! Vrata su se zatvorila, dugaki auto glatko se okrenuo iz prilaza, pa nestao. to da napravi? Ne bi li trebala neto uiniti? Zurila je u razbijeno staklo na kuhinjskom podu. Ruke su joj se tresle. Mogli su je ozlijediti. to e napraviti Rayu? Nije ih poznavao, ali - ali to? Prihvatio je njihovu prisutnost, shvatila je, kao da je brzo shvatio tko su. Podigla je slualicu. Ray je rekao nemoj zvati, pa i neu, pomislila je. Ne, zapravo hou. Krenula je birati broj policije. Ali je zastala... moda e to pogorati Rayevu situaciju, nije mogla tako riskirati. Umjesto toga ubacila je mobitel u dep ogrtaa i izala kroz kuhinjska vrata. Rayev crveni kamionet stajao je na svom mjestu na prilazu do njezina i pokuala je sa suvozaevim vratima. Otvorila su se. Visoko je zakoraila i uspela se svjesna toga da je svjetlo iznutra osvjetljava pogledu svih koji prolaze autom ili gledaju kroz prozor. Oekivala je ambalau brze hrane, ae za kavu, uobiajeno tip-vozi-kamionet smee. Umjesto toga nala je mapu s imenom Rayeva oca i njegovom adresom te Rayevim biljekama o kui. Prouila je njegov zbijeni, briljivi rukopis. Pod mapom su leale tri knjige, jedna o utjecaju Kine na svjetsko gospodarstvo, druga je bila filozofska rasprava o smrti i svijesti, a zadnja, debela povijest Afganistana, izdana 1936. u Londonu. Nemam pojma tko je ovaj tip, pomisli ona. Otvorila je pretinac za rukavice. Papiri o popravku motora briljivo privreni spajalicom. Ispod njih bio je lovaki no dug trideset centimetara s istroenim oblijepljenim drkom. Izvukla je no iz korica za nekoliko centimetara. Otrica je bljesnula. Uplaila se i uvukla je. Zatim je pogledala pod sjedala. Ispod vozaeve strane bila je uobiajena oprema za pomo na cesti sa signalnim bakljama, depnom svjetiljkom i kabelima za punjenje akumulatora. Ispod suvozakog mjesta izvukla je ensku utu platnenu tenisicu. Sve na njoj upuivalo je na koketni seksepil. Postavila ju je kraj svog stopala. Premala za nju. Njeno, profinjeno stopalo. Mravo privlano stopalo spojeno s vitkim privlanim glenjevima. Nimalo iznoena, nova. Sad je bila pomalo ljubomorna, pomalo bijesna. Ray je oito spavao sa enom koja je izgubila ovu cipelu. Takve stvari jednostavno zna. Na to je mislio kad je izgovorio "ispovjedna". Moda je ta ena bila ona koja je prekinula vezu. Ali zato? Tko bi nogirao tipa poput Raya? pomislila je. Odjednom se prisjetila dahtavih zvukova koje je proizvodila u krevetu steui rukama plahte. Luda od elje da sazna neto, uini neto, zavukla je ruku duboko ispod sjedala. Napipala je Tupperwareovu posudu. Pritisnula je poklopac. Unutra je bilo to - mrtva ivotinja? Ne, bila je to dlaka, vrsta i kovrava i crna. Kako odvratno! Unutra je bila zavuena i poruka. Uhvatila ju je prstima trudei se da ne dotakne dlaku. Poruka je glasila: ao, Ray Ban, jesam ti rekao da u poslati svoju bradu. to si ti napravio sa svojom? Ja

surfam tu u Melbourneu. Ako hoe, moe navratiti. Uz tebe sam - odustao sam od e-maila. Prebrzo je to. Trebam usporiti, puno. Samo ekam sljedei zadatak. Takoer, javljaju mi se neki udni bolovi u glavi od onih tableta koje su nam davali. Imam svoj uobiajeni slom ivaca nakon misije. Ona mala tijela me najvie mue. Ti razumije, znam da je tako. ao mi je zbog tvog oca. Znam da ga jako voli. Nisam siguran mogu li nastaviti ovako. Opijat u se i kurvati na putu do vie svijesti. Moda ti podnese to bolje od mene. Moda i ne. Vie nemam puno ideja, ne znam jesam li zaista istinski Amerikanac. Moda i nisam. Ne mogu zamisliti da doem kui, jednostavno preudno. Ako ima kakvu dobru ideju, poalji mi je. Javi mi ako dobije novi zadatak. No dobro, valovi se diu za, ono, sat. Z Ispod neurednih dlaka bila je fotografija dvaju miiavih mukaraca s dugom bradom. Ray i jo jedan mukarac, po svoj prilici Z koji je napisao pismo. Jako preplanuli, u prljavim majicama, s planinama u pozadini. V ojnici? pitala se. Nije vidjela nikakvo oruje. Oi su joj se zadrale na Rayevim rukama i ramenima, njihovoj oitoj snazi. Znala je kakav je osjeaj imati ih pod prstima. Mobitel u njezinu depu je zazvonio, preplaio ju je. Presavila je poruku i gurnula i nju i fotografiju u Tupperwareovu posudu, vratila tenisicu pod sjedalo, kao da bi je pozivatelj mogao vidjeti. Bila je to njezina majka spremna za njihov uobiajeni razgovor. Iskoila je iz kamioneta i vratila se u kuhinju. "Mama, nazvat u te poslije, moe?" Ali majka je odluila da ne moe. Od toga su krenule. O doktoru. O oevu artritisu. Jo deset minuta njezina ivota potroeno na ovo. Odjednom se nala u spavaoj sobi i promatrala izguvanu posteljinu. inilo se da u plahtama jo ima malo Raya. Ali njega nije bilo. "Zvui kao da plae", rekla je njezina majka. "Plae? to je bilo?" Prekinula je vezu. Dobro, plakala je. Upozna prekrasnog tipa na svom prilazu, dopusti mu da je u sat vremena izjebe do besvijesti i veselo mu kuha veeru kad ga - molim? - odvue hrpa kineskih gangstera? Koga to ne bi isprepadalo? Naravno da u plakati! U ladici u kuhinji pronala je depnu svjetiljku. Moda ima jo stvari u Rayevu kamionetu. Otila je do kuhinjskih vrata i otvorila ih. Starog crvenog kamioneta nije bilo, kao da nikad nije ni bio ondje. Kao da ni Ray nikad nije ondje stajao, bio s njom... i znala je, s onom udnovatom istinskom spoznajom koja ponekad dosee daleko izvan ovjeka, da ga vie nikada nee vidjeti. *** lli su Belt Parkwayem prema Manhattanu klizei na glatkih sto petnaest, otvoreno more slijeva. Jedan veliki prekooceanski putniki brod Upravo je izlazio iz luke, okrugli prozorii svijetlili su u mraku, tiha grdosija. Nitko od etvorice Kineza pokraj njega kao da to nije primjeivao. inilo se da su izgubljeni u nekim svojim mislima, a Ray je bio neivi paket koji su prevozili. U sebi je ponavljao da se treba opustiti. to e mu uiniti - ubiti ga? isto sumnja. U svemu ovome nazirala He logika. Jin Li mu je jedne veeri rekla da ga vie nee moi viati, da joj je jako ao, postoje stvari koje mu ne moe objasniti. Da, to je Imalo veze s njezinim bratom Chenom, priznala je, onim koji je ivio U angaju i smatrao se velikim biznismenom. Zvuala je uznemireno. Ray ju je pokuao nazvati. Nisu se svaali. Bio je zabrinut za nju, proklinjao sam sebe i nazvao jo nekoliko puta. Ali nita, ni glasa, dva tjedna. Dovoljno vremena da pomisli kako je zbilja gotovo. Dovoljno vremena da se osjeti usamljenim. Moda su ovi mukarci znali zato se Jin Li nije javljala na telefon. Kako su ga pronali? Sigurno su pronali oevu kuu, prisilili ga da im kae gdje je Ray, otili na tu adresu, vidjeli kamionet, vidjeli svjetla u kuhinji one drage ene. Vidjeli Raya kako sjedi za stolom. "Ljudi", poeo je. "Trebam nazvati oca, je li to u redu?"

Oni su ga gledali u tiini. Ray je izvukao mobitel. "Bolestan je i moram provjeriti" Jedan od mukaraca zgrabio je mobitel i dodao ga mukarcu koji se obratio Rayu u kuhinji. Prevrtio je brojeve. Pogledao je u ostale i rekao neto o Jin Li. "Da, njezin broj je unutra", priznao je Ray. "Puno puta sam je zvao." "Koga si jo zvao?" pitao je mukarac. "Ne previe ljudi", rekao je Ray. Priekao je. "Mogu li onda nazvati svog oca, mome?" Nisu mu odgovorili i savjetovao je sam sebi da bude strpljiv i ne pravi dramu od neega to je oito bilo nekakva otmica. Nadao se da je njegov otac pritisnuo gumb na maloj elektronikoj kutiji koja mu je davala zadanu dozu Dilaudida, koji je bio poput sintetskog morfija, ali puno snaniji. Taj stroj, cjevicama povezan izravno s oevom rukom, doze je davao u redovitim razmacima, ali je ocu omoguavao da primi i ogranien broj doza po izboru, ako bol postane presnana, a to se sada dogaalo sve ee. Ray se molio da je otac uzeo dodatne doze i oamutio se, da e prespavati Rayevu odsutnost. Rekao je da e se vratiti do devet, a sada nema anse za to. Otac je bio nervozan kada Raya nije bilo i zabrinuto guvao pokriva bolno okreui glavu prema vratima. Ray e morati pretpostaviti da e se Gloria, sestra iz none smjene koja je ve odnjegovala na stotine smrtno bolesnih pacijenata, pobrinuti da njegovu ocu bude udobno. Bolniki krevet je smjestio u dnevnoj sobi, gdje je bilo vie mjesta za opremu i stolice za posjetioce. Ray je plaao kunu njegu medicinskih sestara iz hospicija, 24 sata dnevno, 10.000 dolara tjedno kako bi se brinule za njegova oca. Policijsko zdravstveno osiguranje nije bilo dovoljno. est kua ukupno je vrijedilo bar dva milijuna. Onda to i potroi. Svi prozori popravljeni, bijedne sobe nanovo i nanovo oliene, vie od dvadeset pet godina podnoenja stanara koji ne plaaju raune, napukle vodovodne cijevi, pokvareni hladnjaci. Sad je dolo vrijeme za naplatu. Njegov tata zasluio je samo najbolje. Ray je otiao u mjesnu banku gdje je njegov otac prvi put podigao hipotekarne kredite, sad ve odavno otplaene i objasnio im situaciju. Prodao je jednu kuu, i ak s 10.000 dolara na tjedan, novac e potrajati jo mnogo mjeseci. Ono to je nestajalo, bilo je oevo vrijeme. "Hej", pokuao je Ray ponovno. "to je s onim pozivom?" Kinez u odijelu pogledao je Raya, pritisnuo gumb za sputanje prozora i bacio mobitel u tamu koja je promicala izvana. Hladni zrak uskovitlao se autom, a zatim se prozor podigao. Trajna vlada New Yorka, istinska i trajna mo, moe se pronai u privatnom vrstom stisku ruke bankarstva i trgovine nekretninama. Gotovo sve ostale djelatnosti - televizija, izdavatvo, reklamna industrija, odvjetniki uredi, bolnice - u usporedbi s njima su nebitne. Samo banke i vlasnici nekretnina mogu iupati dio grada i zamijeniti ga neim novim. Mogu promijeniti okus susjedstva, gdje ljudi hodaju, jedu i ive, time zapravo izmijeniti ono to Njujorani govore i misle o sebi, nanovo iscrtati njihove umove, dok im se pod nogama nanovo iscrtava njihov grad. Oni unitavaju prolost kako bi poboljali budunost, iz niega rade neto, odguruju ljudska bia koja ne mogu iskoristiti i uvlae nove koje mogu. Tko bi drugi mogao na jugozapadnom uglu manhattanskog Central Parka izdubiti rupu dovoljno veliku da u nju stane pet tisua bazena, zatim izdignuti zgradu Time Warner, kiastu graevinu s dva tornja, koja nalikuje na glazbenu vilicu, natrpati je potpuno istim duanima s luksuznim smeem kakvih ima posvuda, a onda naplaivati 40 milijuna dolara za goleme stanove iznad njih? Naravno da su sve stanove ubrzo kupile ostarjele filmske zvijezde kojima vie nije bilo bitno jesu li moderne, saudijski prinevi s obojenim bradama, londonski pekulanti, panjolski skorojevii, ruski naftai koji su uspjeli povui svoj novac prije negoli ih je Putin sprijeio, direktori informatikih tvrtki iz Indije. Moguli sa svih strana svijeta, i nisu svi shvaali da je

penthouse na "osamdesetom katu" poprilino dostignue za zgradu od ezdeset devet katova. Limuzina se zaustavila ispred te zgrade i mukarci su odveli Raya do neoznaenog pokrajnjeg ulaza s dva uvara. Interfon im je zazvrndao odobrenje da udu i u sljedeem trenutku nali su se u golemom dizalu. Mukarci su od Raya skrivali plou s brojevima katova, pa je brojio sekunde. Zbog svoje obuke je znao da se uspinju nekih 12 metara u sekundi, to znai da su bili blizu etrdeset osmog kata kada se dizalo zaustavilo. Otputili su se mramornim predvorjem i stigli u golemu dnevnu sobu s pogledom na Columbus Circle i sjeveroistono prema Central Parku. Kinez od tridesetak godina, veoma vitak u crnom odijelu po mjeri, izronio je iz druge sobe. Oima je preletio preko Rayevih radnih izama, starih traperica i zelene majice. "Hvala vam, gospodin Ray, to ste doli", ree mahnuvi prema divanima, oko runog zgloba imao je golemi zlatni sat. Sjeli su. Ostali mukarci su se odmaknuli i stajali u dubini sobe. "Zovem se Chen", rekao je ovjek. "Imam velikog problema. I elim da ti rijei taj problem." Ray je utio. "Evo mog problema", nastavio je ovaj. "Ti si bio deko za moju sestru Jin Li. Ona radi za mene u New Yorku. Pria nam o tebi. Sve o tebi. Jako te voli i sve tako. Onda negdje prije etiri dana, ona se ne pojavi." "Nestala?" rekao je Ray. "Kako to?" "ekaj da zavrim razgovor s tobom." "Dobro." "Tako je", zareao je Chen. "Dobro za tebe, dobro za mene." Ray je zaustio da neto kae, ali onda se predomislio. "Onda ja priam sada. Ti sluaj. Jin Li zove me u Kinu. Jako uzrujana. Tako. Dvije cure koje su s njom ubilo ih u autu. Ljudi u selu Brooklyn, stavili govno u auto. Ali ne moja sestra. Nju nitko ne nade. To mi nije udno, gospodine Ray. Ona je, kako ono kaete, samostalna. Presamostalna, moda vi znate. Ona ostavi nau obitelj i dode u Sjedinjenu Dravu. Ja joj dam posao upravljanje mojom tvrtkom, a onda se ona ne pojavi. To je moj problem. Amerika policija ne znaju tko ubije dvije djevojke." "Nisam ba siguran." "Ja sam siguran. Platim ljude da kau stvari." "Moete plaati ljudima, ali to ne znai da oni znaju." "Plaam ovjeka koji zna sve ove stvari!" Ray slegne ramenima. "Zna li za onu gadnu stvar koja se dogodila?" Ray odmahne glavom. Nije ba pratio vijesti ovih dana. "Amerika policija ne znaju da mi sestra bila u tom autu. itam Daily News New Yorka na internetu u svojoj zemlji. Jo uvijek moe to raditi ako zna to treba napraviti. Kina vlada kae jednu veliku stvar, svi napravi drugu stvar, malu stvar. Novine samo piu dvije Meksikanke, gdje su stavili govno u auto. Jako gadno. Jin Li, ona me zove i onda ne ide na posao, kako kaem ve. Moram nekom rei da vodi moj posao. To veliki problem u trenu. Gdje je Jin Li, kaem ja. Ona je dobra na poslu za mene. Priam sa svojim odvjetnikom u Kineskoj etvrti. On kau ako pita ameriku policiju da trai Jin Li, oni e pitati previe pitanje. Kao u Kini! Ne volim previe pitanje. Ja sam ef, ja imam pitanje. U Kini mi ne volimo policiju. Mi im ne vjerujemo. Ja ne vjerujem nigdje policijama. elim znati gdje je Jin Li, ali ne mogu je pronai u ovom gradu." "Siguran sam da postoji mnotvo dobrih kineskih privatnih istraitelja u gradu, umirovljenih

detektiva, takvih ljudi." "To mi i odvjetnik kau. Jesi i ti odvjetnik?" "Ne", odgovori Ray. "I moj odvjetnik nade nekog ovjeka da pogleda u njezin stan, pogleda u njezinu banku, pogleda u njezin novac i sve. Mi to napravimo, napravimo to on kaem. Nita. Ona se stvarno, stvarno skriva, razmije? Ili je moda mrtva, ali kako onda da ne pronau tijelo? Ja ne mislim da je mrtva. Zove nas, kako vama kaem. Uzrujana je. To je ona. Onda vie nije zvala nama. Ali ja se upitam zato njezin bijeli deko nju ne trai puno? Zato on ne pitava njezine prijatelje gdje je Jin Li? Jeste li je vidjeli? Moda on nju ne voli toliko danas. To moj odvjetnik govore. Bijeli deko, kineska djevojka, nije ba neto, zar ne?" "Hoete da sada ja malo priam?" upitao je Ray. "Ne." Chen je upro prstom u jednog od svojih zaposlenika i rekao neto na kineskom. ovjek je izaao iz sobe. Zatim se Chen ponovno okrenuo Rayu. "Evo to ja mislim. Ona se skriva u negdjemjestu i vi znate gdje, gospodine Ray, i sada ete joj pomoi." "Neu. Nemam pojma gdje je." "Zato onda vi ne pitate o njoj i sve te stvari?" "Nisam znao da je nestala." "Ja vama ne vjerujem." "Nisam se s njom uo ve nekoliko tjedana, a ona mi je prestala odgovarati na pozive. U Americi to nazivamo nogiranjem. I znate, viali smo se samo nekoliko mjeseci. Nije mi puno toga rekla o sebi." Chen se smijeio pun mrnje. "Moda si se previe bavio jebanjem moje sestre u piku da pita tako puno pitanje." "Nije izgledalo kao da joj to smeta." "Ti voli kinesku piku? V oli kako je uska, gospodin Ray? Ne kao velike debele bijele" Chenovu pozornost odvratio je povratak ovjeka koji je otiao maloprije; nosio je kartonsku kutiju. Poloio ju je pred Chena, a on je pregledao njezin sadraj, kimnuo i zatim vratio pogled na Raya. "Da vam kaem jo neke stvari. Mi znamo puno informacijama o vama, gospodine Ray Grant. Mi platimo mnogo novaca detektivima u mirovini policije koji nam o tebi kau. Znamo da je otac bio njujorki detektiv. Postaja ezdeset tri. Ima mnogo ljudi koji njega ne vole. Ba sad bi netko mogao uetati u njegovu sobu i upucati ga." "Na samrti je. Moda bi mu bilo i drae da ga upucaju." "Moda da. Ali vama ne. Vi hoete biti s njim", odvaio se Chen promatrajui Rayev izraz lica. "Vama treba taj ovjek, va otac, mislim ja sebi." Motrili su ga zadnjih nekoliko dana, shvatio je Ray, dok je iao u kupnju, motao se oko kue. Znali su kada je bio ondje, a kada nije. Jesu li znali i da je bio s onom enom i zatim pokrenuli svoj plan? Mogue je. Uletjeli i nali njegova oca kako u krevetu mirno gleda utakmicu Yankeesa. S Glorijom pokraj sebe. Ray je dopustio da mu popusti pozornost. Kako je samo mrzio samog sebe zbog toga. "Ne mogu ti pomoi", rekao je. "Ja sam samo frajer koji ti je jebao sestru, nita vie od toga." "Ja u vama platiti da je pronaete." "ao mi je, ne zanima me." Chen se desnom rukom poigravao zlatnim satom na lijevom zglobu trljajui staklo malim prstom. "Ja u platiti puno novaca. Imam puno novaca i platim puno novaca da je nae." Ray je pogledao ravno u Chena. "Ne zanima me."

"to e vas motiviranje?" "Nita me nee motiviranje. Ne zanima me." Ovo nije bilo tono; sad ga je ve prilino zanimalo da pronae Jin Li, ali pod vlastitim uvjetima, ne onima njezina brata. Chen nije odgovarao. Umjesto toga izvukao je akalicu iz depa na prsima i proakao zube. Zavrio je, pa pogledao je li na akalici to ostalo te je paljivo poloio na stakleni stol. Jedan od miiavih tipova koji su stajali u pozadini iskoraio je s kantom za smee, podigao akalicu i ubacio je. Zatim je izvadio papirnati rupi i obrisao stakleni stol. Chen je pokazao iznad Rayeve glave. "Kad mi prodaju ovaj stan, kau, prozor ne otvara puno. Kau neto o hladnim klimakterijima i arhitekt projektilu. Posebno staklo koje blista. Kaem ja, platim tako puno amerikih novaca za ovaj stan, vi kaete ne mogu imati prozor da je otvoren? Svi kau New York je velika stvar, grad broj jedan. Ja kaem nije. New York nije velika stvar, prestar. Ne prepametan. Kina pametnija. angaj puno vie pametan. Ti doi u moju zemlju pa ti vidi. U angaju imam prozor da je otvoren kada ga gurnem. Kaem ja to velikim njujorkim arhitektima. Oni kau ova zgrada je od milijardu dolara, najskuplja u cijelom New Yorku. Ja kaem jedna milijarda dolara je jako mali komad novca u Kini. Oni kau, dobro, mi emo popravimo, napravit emo poseban prozor, samo za vas. I tako ja sad imam poseban prozor." Chen je kimnuo mukarcima iza Raya. Povukli su u stranu jednu staklenu plou. Noni zrak navro je u sobu u hladnom vrtlogu, a zvuk prometa uzdizao se s ulice. "Mi te sad bacimo kroz prozor." Ray ga je pogledao. "Ne znam gdje vam je sestra." "Da, ja moda vam vjerujem." "U emu je onda problem?" "Problem, gospodine Ray, je to vi kae da je nee traiti." "Mislim da je neu moi pronai." "Mi znamo da je moi pronai. Jin Li kau ti ima jako veliku vojnu obuku." "Nemam." "Jin Li kau ima putovnicu sa igovima Afganistan, Turska, Malezija, takva mjesta." "Krivo je protumaila te injenice." "Ti e traiti moju sestru?" "Neu", odgovorio je. "Tako, dakle. U redu, kako i kaem, u redu." Chen je pokazao prema prozoru. "Van." "Mogu li vam rei zato je to veoma glupa ideja?" Chen se obratio tipovima na kineskom. Stali su. "Ova zgrada je nova", poeo je Ray. "Puna je nevjerojatno bogatih ljudi poput tebe, Chen. Njezin sustav za videonadzor sigurno je jedan od najboljih u gradu. Saudijci i Izraelci ih ne bi nakupovali da osiguranje nije dobro. Oni imaju kojekakvih briga u zadnje vrijeme. Kamere su vas pratile cijelim putem do lifta. Ako me bacite s ove zgrade, udarit u o tlo i poginuti - smjesta, nadam se. Mnogo ljudi e to primijetiti. Moj let smrti mogao bi ak biti snimljen, to znai da bi se na internetu naao sat vremena poslije. Mobitelima e pozvati policiju. Policijska patrola iz oblinje postaje moe stii za minutu. U meuvremenu, vi ete morati pobjei, i to ravno pokraj svih tih kamera. Policija e vjerojatno zapeatiti zgradu, to je uobiajena procedura kada netko padne s prozora, pogotovo ako je mjesto nakrcano poznatima i bogataima. Ali recimo da izaete iz zgrade. Hoete li bjeati limuzinom? Ne bih rekao. Morali biste uzeti taksi, unajmljeni auto, ili ak ii pjeke. Kamo biste otili ti i tvoji tipovi? U hotel? Na aerodrom? Central Park? Vidite, nema a" "Van!" izjavio je Chen.

Nije im se ni pokuao oduprijeti. Podigli su ga i odnijeli do prozora, zatim ga naglavce izbacili, licem gore, koljenima savinutima preko prozorske daske drei ga za stopala svaki sa svoje strane. Pala mu je bejzbolska kapa. Instinktivno se uhvatio za rub prozora. Jedan od tipova raspalio ga je po ruci drkom pitolja. "Ne razbi prozor!" vritao je Chen iz dubine sobe. Podigli su ga i izgurali jo vie, tako da su mu samo pete doticale zgradu. Osjetio je njihov vrsti stisak oko glenjeva. Imao je oko 90 kilogramaa. Koliko e ga dugo moi pridravati? Ruke su mu pale ispod, krv jurnula u glavu. Leima je dotaknuo povrinu zgrade, pod njim se uruavao ravan okomit pravac prozora, uglavnom osvijetljenih, nekoliko zamraenih. Naopako sam, pomislio je blesavo. Neto sitnia prosulo mu se iz depova i gledao je kako u bljesku pada dolje prema osvijetljenim ulicama, taksijima koji krivudaju po naopakom Columbus Circleu. uta olovka ispala mu je iz depa na prsima. Zatvorio je oi kako bi se primirio, usporio disanje. Otpusti svoju elju, pjevuio je, jer zbog elje se mui i boji. eli da ne umre. Bio je i u gorim neprilikama od ove. Puno gorim. "Slae li se?" vikao je bijesni glas. Nita nije rekao, nego se koncentrirao na disanje. Nee ga ispustiti. Trebalo je samo izdrati dulje od njih, ne dopustiti da ga zastrae. "Gospodine Ray! Sluajte me! Sluaj sad!" Neto je dotaknulo njegovo lice. Nije otvarao oi. Nemoj puknuti, ponavljao je, nemoj sada puknuti. "Vidi, gledaj!" Oi su mu i dalje bile zatvorene. Udahnuo je kroz nos da uspori otkucaje srca. Upalilo je. Iz iskustva je znao da ako je potrebno, moe izdrati naopake punih pet minuta. "Ti e pogledati!" vritali su. "Vidjeti ovo!" Isti predmet ponovno mu je okrznuo lice. Otvorio je oi. "Vidi li to je to?" uo je Chenovu dreku iznad sebe. Ispoetka nije vidio. Kutija s cjevicama, teko se koncentrirati na nju dok visi naopake, njihala se amo-tamo pred njegovim oima, vrak jedne cjevice privren za krvavu iglu. Onda je shvatio. Oeva infuzija morfija. Uzeli su je, istrgli ravno iz vene na njegovoj desnoj ruci. Na sat mu je trebala doza od etrdeset miligrama Dilaudida, inae je bol bila "Da, da!" vritao je Ray. "Uinit u to! Da, diite me!" Kada je limuzina vratila Raya do oeve obiteljske kue u Brooklynu, dvojica su polako izala pazei na njega, ali im ih se oslobodio, jurnuo je prema ulaznim vratima nosei infuziju Dilaudida. Primijetio je da je njegov crveni kamionet na svom mjestu na prilazu. Uletio je kroz zakreni ulaz kraj sve oeve opreme za vrtlarenje i alata za popravke u dnevnu sobu, iznenadio straara koji je skoio na noge i potegao ,45-kalibarski revolver. Ray se sledio i podigao ruke. U sobu su uli ostali i straar je spustio pitolj. Njegovateljica Gloria sjedila je uz bolniki krevet i drala oevu glavu u svojim starim rukama, nagnuta nad njega, s usnama na njegovu elu; aputala mu je s ljubavlju dok su se njegova lea izvijala od boli, a smeurane noge na mahove udarale o krevet. Gornju usnicu je uvukao otkrivajui stare istroene zube, a vjee na njegovim zatvorenim oima treptale su u muci, obrve izdignute u nevjerici i uenju nad klisurom boli kroz koju je putovao. Ray je ve vidio oca kako pati, ali ovo je bilo drugaije; ovo je bio star ovjek na kuki za meso.

"Ajme!" zavikala je Gloria kada je ugledala da Ray dri infuzijsku pumpu. Predao ju je njoj. "Bio je tako dobar, tako hrabar. Bog mu je pomogao u ovim tekim trenucima." Ukopala je stroj, utipkala zatitnu ifru, provjerila koliinu lijeka i brzo umetnula novi intravenski kateter u oevu ruku. Dva Kineza pojavila su se na vratima. "Ti si ovo uinio mom ocu?" upitao je Ray straara. "Star je", odgovori straar. "Bi li uinio to i vlastitom ocu?" rekao je Ray osjeajui miris alkohola na njemu. "Otac nikad nije star." "Odlazimo sada", rekao drugi ovjek. Pokazao je na Raya, a zatim prema ulaznim vratima. "Ti ide prvi." Bio je svjestan trojice ljudi iza sebe dok je hodao prema vratima. Dok je prolazio kroz zakreni hodnik, njegova desna ruka skrenula je u stranu i pronala limenku spreja protiv hre. Lijeva ruka je zgrabila kare za ivicu koje je dan prije ubacio u dra za kiobrane. Skinuo je poklopac s limenke, prstom napipao pipac spreja, zavrtio se i poprskao prvog ovjeka iza sebe ravno u oi. ovjek je zavritao i uhvatio se za lice. Ray ga je opalio limenkom pa je pao. Dok je drugi ovjek reagirao, Ray je zgrabio kare s obje ruke i divljaki zarezao prema njegovu licu skinuvi mu vrh nosa - on je zavikao i instinktivno pokrio lice rukama. Ray je zarezao ponovno, ovaj put zarinuvi otrice u njegove prste. ovjek je pao na koljena, krv je ikljala po podu. Trei tip sad je ve izvukao pitolj, nasumce zapucao pokraj Raya i razbio luster. Ray je kljocao karama prema ispruenoj ruci koja je drala pitolj, promaio, zatim se sagnuo i sruio ga na pod jednom rukom pritiui pitolj. Drugom rukom prevrnuo je stoli na hodniku i naslijepo prstima pomeo to je na njemu bilo. Tip je udarao Raya u glavu slobodnom rukom, stenjao od napora. Ray je pronaao kolut selotejpa. Ne valja. Baterije, kutija s pribadaama. Nita to bi mogao iskoristiti. Primio je nekoliko udaraca u glavu. Tip ga je stvarno udarao. Onda je prstima napipao uski klju za otvaranje limenki boje koji je trgovina alata iz Osamdeset i este ulice dijelila besplatno uz kupnju boje. Oblika zakrivljenog odvijaa. To je Ray zabio ovjeku u uho, prvo u hrskavicu, zatim ravno u uni kanal. Utisnuo ga je do drka, nabijao dlanom. Bol od rasprsnutog bubnjia bila je tolika da je ovjek malaksao, pomokrio se i poeo plakati. Ray je izvukao pitolj iz njegove ruke, oamueno skoio na noge i s uperenim pitoljem preao preko trojice mukaraca, svi su se previjali od boli. "Ne ubi! Ne ubi!" molio je onaj kojem je nedostajao vrak nosa. Ray je pritisnuo pitolj o vrat treeg straara. "Razumije engleski?" zavritao je. ovjek je kimnuo. "Nemoj ozlijediti mog oca! Nemoj nikad ozlijediti mog oca!" "Dobro, efe, u redu", hripao je on. Ray ga je povukao na noge, drugoj dvojici oduzeo pitolje i utnuo ih van. V oza limuzine, bijelac, oito unajmljen zajedno s autom, zurio je pred sebe i namjerno ignorirao ozlijeene mukarce koji su posrtali unutra. Ray je znao da te rane nisu opasne za ivot. Vidio je gotovo sve vrste ozljeda koje se mogu nanijeti ljudskom biu i ove nisu bile ozbiljne. Nekoga e nazvati, nai e privatnog doktora, moda u manhattanskoj Kineskoj etvrti, ali sasvim mogue i u enklavi kineskih doktora u Queensu ili Brooklynu. Ray se brzo povukao u dnevnu sobu i vidio da je Dilaudid povukao oca u dubok san. Gloria je podigla pogled s knjige, uoila pitolje u njegovim rukama, zatim ga pogledala u oi. "Dala sam mu duplu. Sad mu je dobro."

"A vi?" Pokazala je na svoju Bibliju. "Imam to za itanje." Ray je provjerio prozor. Dva bloka dalje limuzina je ubrzavala kroz crveno svjetlo. Sigurno ve zovu Chena i Chen procjenjuje njegov odgovor, pita se potvruju li Raya njegovi postupci kao osobu za zadatak pronalaenju Jin Li ili takvo iznenadno nasilje znai neoprezan nedostatak prosudbe. U svakom sluaju, Ray se otkrio Chenu i u tome je bio Rayev prvi nedostatak, prva pogreka. Glupane, grdio je sam sebe, ne moe biti toliko glup i oekivati da e preivjeti.

4.
Bilo je to dobro skrovite, ali nije mirno spavala. Budila se otprilike svakih sat vremena, kad god bi protutnjao auto ili se netko divljaki zaderao dolje na ulici, tako da je ponovno bila potpuno dezorijentirana, nije znala bi li nagnula glavu kroz prozor i pogledala dolje ili tiho ekala na mjestu na kojem je leala. Tko bi mogao znati za ovu zgradu? Nekoliko ljudi. Ali tko bi mogao znati da ona zna za ovu zgradu? Nitko. Nitko na cijelom svijetu ne bi trebao znati, umirivala je Jin Li samu sebe. Zato sam onda tako ivana? No je bila topla, pa je petokatnica, jedna u nizu bivih tvornica na Zapadnoj devetnaestoj ulici, bila aromatizirana vlanim esencijama plijesni, praine, mrtvih muha, kartona i trulog drva - poput slojevitog mirisa samog vremena koje beskrajno propada. Ova, i jo est takvih graevina, izgraena je poetkom dvadesetog stoljea; uzastopni valovi trgovanja nekretninama proli su kroz te zgrade i oko njih pretvarajui veinu u prostrane stanove, urede, izlobene prostorije, skupe restorane koji su redom propadali i slino. Ali nekoliko ih je ostalo nerenovirano, a razlozi su obino imali veze s oteenom strukturom zgrade, zbog vatre ili vode, ili ee jer je sama zgrada bila zanemaren posjed, zapetljan u dugotrajnim tubama, pitanjima vlasnitva ili meuobiteljskim razmiricama. U usamljenoj zgradi meu sedam tvornica, sada je, pred zoru, sjedila Jin Li i pitala se je li neto zaula. Zgrada je bila zanimljiva zbog svog neoekivanog, neprekinutog postojanja; ve odavno se trebala uruiti. Zato? Svih pet katova bilo je zatrpano tekim beskorisnim stvarima, najboljim izdancima smea. Najgornji kat bio je ispunjen eljeznim kadama s kandastim nogama i umivaonicima s postoljem, mnogi su imali oznake s podacima o svom porijeklu: "Hotel Edison, renoviranje 1967." i tako dalje. Na etvrtom katu bili su dijelovi motora ne samo starih amerikih automobila i kamioneta iz 1930-ih, 40-ih, 50-ih i 60-ih, nego, jo neobjanjivije, vrlo rijetki motocikli starih njemakih, francuskih, talijanskih i britanskih tvrtki koje vie nisu postojale. Teina samo ovih stvari trebala je oslabiti poprene grede u podu desetljeima prije. Na treem katu moglo se pronai gotovo dva milijuna pari enskih najlonskih arapa, jo u kutijama, u veliinama od "sitna" do "kraljevska". Teretno dizalo bilo je zauvijek zamrznuto na ovom katu, kada su leajevi napokon popustili. Samo da bi se zgrada ispraznila, zbog ruenja ili obnavljanja, bilo bi potrebno zamijeniti dizalo, to je poprilian i demoralizirajui troak. Nanie, drugi kat je sadravao na tisue kutija oznaenih s "Vlasnitvo Odjela za stanovanje i urbani razvoj SAD-a/regionalni ured New York." Ovi izgubljeni spisi dokumentirali su djelomino uspjean pokuaj federalne vlasti da udomi na stotine tisua siromanih stanovnika Queensa, Brooklyna i Bronxa tijekom ekonomske krize ranih 1970-ih. I na kraju, prizemlje, s gomilama zastarjelih optikih kabela, kupljenih u vrijeme kada je grad radio nove instalacije u grozniavom Spekulativnom snu 1990-ih. S vremena na vrijeme, ljudi bi se raspitivali o unajmljivanju jeftinog uredskog prostora u zgradi i na ove upite odgovarao je domar Rus, koji je na zglobovima prstiju imao udne, izblijedjele tetovae na irilici, i samo bi jedanput tjedno pomeo plonik i bacao reklamne letke za art-house filmove i nove rock bendove. Zainteresiranim stanarima uruivao je primjerke kljueva ulaznih elinih vrata, govorio im da se koriste stepenicama i ulaze sredinom dana jer struje nije bilo i svjetla nisu radila. "I vas molim ubaciti klju u kasli." Ali vraanje kljua ovisilo je o osobi - kao i to je li ruski domar to primijetio. Uglavnom nije jer trenutano je zamjeivao malo toga u ivotu. Pratio je rezultate svojih omiljenih nogometnih momadi u Europi, umjesto votke pio je Sambucu iz iste prljave ae svake noi i da ga je netko pitao je li mu zaista bitno tko navraa u skuenu prljavu

zgradu na Devetnaestoj ulici, priznao bi da ga nije ni najmanje briga. Ako bi se netko vratio u tu zgradu stubitem do drugog kata, lako bi otkrio da je Jin Li premjestila neke od kutija sa spisima federalne uprave stanovanja i stvorila malu prostoriju izmeu njih; u ovom mranom prostoru bilo je sve to je nosila sa sobom: madrac na napuhivanje, debeli sveanj gotovine, njezina kineska putovnica, mali zeleni koveg, u kojem ne samo da je bila njena plava CorpServe uniforma nego i lijepa pamuna haljina (nije imala pojma zato je i nju u brzini spakirala), torbica s toaletnim priborom, mobitel koji je trenutno bio paljivo iskljuen, i prijenosni hladnjak. Jin Li je leala na madracu, gledala u strop i ponovno pomislila da je ula neto na donjem katu. to? Neto? Oslukivala je. Nita - moda. Barem je planirala unaprijed, ponavljala je Jin Li u sebi, zadrala je klju koji joj je Rus dao kada je traila jeftini uredski prostor za CorpServe prije nekoliko mjeseci. Mjesto je bilo potpuno krivo za njezine tadanje namjere, ali inilo joj se da bi njegova skrivenost i zaputenost mogle biti korisne u drugaijim okolnostima. U dananjoj Kini zgrade poput ovih brzo bi bile sruene i netko poput njezina brata izgradio bi tri puta viu zgradu s jeftinim stanovima. Rus nikada nije zatraio da mu vrati klju pa ga je zadrala - u svojoj torbici i na umu, kao mjesto gdje se moe sakriti. Nitko nee htjeti unajmiti prostor koji postaje zamka u sluaju poara, gdje nema ni struje ni grijanja. Ali ipak je bila zabrinuta. Moda su je pratili - to je bilo mogue. Oni tipovi na plai u velikim kamionima su je pratili, nisu li, traili su nju, ba nju. Bila je sigurna u to. Meksikanke nisu znale nita. Kako su tipovi prepoznali Jin Li? Bila je tako oprezna. Jesu li se planirali vratiti? Trae li je jo uvijek? A tu je i njezin brat Chen. im je nazvala s govornice, uskoio je na prvi let do New Yorka koji je uspio pronai i poeo se raspitivati o njoj pogoravajui stvari. Obino je trajalo beskonano dugo dok se ne dobije viza za posjet Sjedinjenim Amerikim Dravama, ali Chen je poznavao ljude, mukarci i ene diljem angaja, ak i u Pekingu, dugovali su mu novac i usluge. Uspaniario se kad je nazvala - ne zbog nje, nego zbog opasnosti u kojoj se naao njegov meunarodni kriminalni pothvat. "to si uinila?" vritao je na mandarinskom dijalektu njihove obitelji. "to si zajebala?" Bilo je to pitanje na koje Jin Li nije mogla tono odgovoriti, iako je neprestano o tome razmiljala. Chen je briljivo stvorio CorpServe sa samo jednom prepredenom namjenom na umu, ali kako bi se inilo da se radi o obinoj tvrtki, ona se sastojala od tri odjela, od kojih su dva bile zakonite poslovne jedinice koje su poslovale javno. Prvi odjel istio je njujorke urede po uobiajenoj cijeni, natjecao se za posao u korporacijama i tvrtkama za upravljanje investicijskim fondovima. Taj dio tvrtke svakodnevno je slao svoje skupine radnika u trideset i dvije zgrade - broj se naravno mijenjao sa svakim novim dobivenim i starim izgubljenim ugovorom. Osoblje je marljivo istilo, skupljalo i prenosilo suhi otpad - papir, kartonske kutije, tiskani materijal, alice za kavu i tako dalje - sve do skladinog prostora, gdje je jedna gradska privatna tvrtka za prijevoz utovarivala i odvozila otpad, to je jo jedna zanimljiva djelatnost, toliko nesmiljena i povezana s organiziranim kriminalom da se u nju ulazilo samo s velikim rizikom i jo jaim vezama. Bit e potrebne jo dvije generacije da netko s kineskim imenom vodi takvu tvrtku u sreditu Manhattana. Drugi dio CorpServea, koji se brinuo za sedamnaest zgrada, skupljao je suhi otpad i nudio unitenje povjerljivih dokumenata na licu mjesta. Tvrtka je posjedovala devet kamiona s prikolicama dugim 13 metara, koje su bile podijeljene u dio s opremom za usitnjavanje i teretni prostor za skladitenje usitnjenog materijala. Svaki kamion mogao je obraditi etiri tone papira u jednom satu i usitniti ne samo kutije, spise, spajalice i gumice nego i CD-e, DVD-e, osobne iskaznice, vrste

diskove, pa i uniforme. CorpServe je nudio vrhunsku uslugu usitnjavanja opremom koja se rabila za unitavanje komercijalno osjetljivih informacija i strogo povjerljivih spisa u komadie veliine do 0,8 x 12 milimetara. Kamioni su imali vlastito napajanje i sve je bilo usitnjeno i pakirano u bale jednim jednostavnim postupkom, bale su se zatim u gomilama odvozile u tvornice papira, gdje se papir proiivao od ostalog materijala prema gustoi vlakana i reciklirao. Svaki CorpServe kamion za usitnjavanje bio je opremljen sustavom za vaganje koji je odobrila drava New York i koji je mjerio teinu materijala koji e biti usitnjen te imao cijeli sustav videonadzora za snimanje samog procesa usitnjavanja. Nakon svake radne noi tehniar CorpServea bi upravitelju zgrade uruio ispis izvaganog i videosnimku usitnjavanja. Ovo je obino bila dobra reklama, ali u stvarnosti su se ti ispisi i snimke brzo gomilali i s vremenom bi se i oni usitnili. Unitavanje spisa, ba kao i ienje ureda, bilo je nevjerojatno dosadan posao. Nije postojao nikakav opipljivi proizvod osim izmaglice konfeta. Muterija je plaala da se neto pretvori u nita, doslovno za stvaranje praznine. Kamioni su bili glasni; nitko ih nije elio predugo promatrati. U tvrtkama u kojima su bili zaposleni na dulji rok klijent bi ih neko vrijeme nadgledao, ali s vremenom sve manje i manje sve dok ne bi potpuno izgubio interes za to. Uniformirano osoblje CorpServea - same Meksikanke, Gvatemalke i Kineskinje - uvijek su dolazile na vrijeme i obavljale svoj posao. Radnice su pokuavale pronai oslonac u Americi i uglavnom su mislile da imaju sree to su uope zaposlene, engleski su govorile slabo i hinile poniznost gotovo nikad ne priajui sa zaposlenicima ureda - ne zbog elje za uinkovitosti, nego zbog pretpostavke da im nitko nije imao to rei. A to je i bilo tono. Bez lica, bez imena bile su manje-vie nevidljive. S organizacijskog gledita ova dva odjela CorpServea bila su neobino "ujednaena"; svaki je vodila jedna osoba, koja je osoblje i rasporede nadgledala iz ruevnog skladita tvrtke u bruklinkoj etvrti Red Hook. Jin Li je odabrala to mjesto jer je bilo jeftino i zabaeno, a opet relativno blizu Manhattana. Nitko se nije pretjerano zamarao CorpServeovim kamionima koji su onuda prolazili. Jo jedna osoba bavila se knjigovodstvom i isplatama za dva odjela. Ti poslovi bili su dovoljno unosni da opravdaju postojanje CorpServea. Ali Jin Li i Chen koncentrirali su se na treu ulogu CorpServea. Ovaj dio nije stvarao organizacijsku papirologiju, ustvari nije se nikad ni spominjao niti se o njemu pisalo, a zdruivao je odabrane elemente ostalih odjela. Zamisao je bila jednostavno krasti korisne informacije. Kada je odjel za ienje radio u uredima koji su proizvodili papirnati otpad, koji je za Jin Li bio potencijalno vrijedan, veoma se trudila ponuditi niu cijenu usitnjavanja takvoj zgradi ako su traili i tu uslugu. Ponekad bi u tome uspjela i tako stekla zakonit pristup izvoru eljenih podataka iz smea. To je znailo da njezina tvrtka ne samo da je podatke uklanjala nego ih i kontrolirala nakon uklanjanja. Zatim je samo trebalo izdvojiti materijal koji nije za usitnjavanje. Ponekad naravno nije bila uspjena u ponudi nie cijene i nije bilo naina za svakodnevno odnoenje podataka. Jedno od Chenovih pravila bilo je to da se iz ureda ne kradu papiri koji nisu baeni u smee i s tom uputom se slagala. Bilo je to preriskantno, privukli bi pozornost ako bi ih otkrili. Njihova igra bila je tiha, suptilna: tvrtke su njima plaale da uklone vane podatke. Ako bi ikad bilo pitanja o odreenoj vrei smea, zato nije unitena, Jin Li bi mogla jednostavno rei da je dolo do pogreke, vree su se pomijeale. Ali nikakve pogreke nije bilo. Odnosno, sve dosad. to se dogodilo? Jin Li je nadgledala sve tri djelatnosti, samo povremeno se pojavljivala na mjestima za pravo ienje i usitnjavanje, ali pet noi u tjednu vozila se kamionom za usitnjavanje broj 6 (sretan broj za Kineze) jer je prolazio kroz ona mjesta po kojima je harala za podacima. Uvijek je nosila plavu vreastu CorpServeovu uniformu, nije nosila minku, kosu bi skupila pod kapom i pokazala iskaznicu

svoje tvrtke ako su to traili. Zatitari u zgradama prepoznavali su je kao nadglednicu ili su pak znali da se zaposlenici u tvrtki za ienje stalno mijenjaju i nisu se trudili ispitivati siunu Kineskinju u uniformi s iskaznicom privrenom na prednjem depu. Nitko od CorpServeovih zaposlenika, osim vozaa broja 6, nije znao njenu pravu ulogu. Ona je samo bila nadglednica smjene koja je ponekad otpad uklanjala i sama. Obeavajui otpad zavravao bi u takozvanim "plavim vreama", koje su stavljane na stranu za kasniji detaljni pregled. Ako bi joj se uinilo da se neka istaica previe zainteresirala za njezine aktivnosti, Jin Li bi pohvalila enin odlini rad, prebacila je na jednu od zakonitih djelatnosti ienja i dala joj malu poviicu. Dok je nou pretraivala ciljana poduzea, Jin Li se kretala lako i spretno jer ako svakodnevno istite urede, znate mnogo toga o njima. Obino bi dobila planove katova koje je CorpServe istio i obvezno pitala postoje li neke osjetljive strane posla, na primjer ostaje li neki generalni direktor due na poslu, treba li odreene urede usisavati svakodnevno zbog alergija, koje treba usisavati rjee i tako dalje. Sve pod krinkom pruanja odline usluge, koju je CorpServe stvarno i pruao. Odgovor uprave na ta pitanja esto bi tono odredio koji ured ili uredi su najvaniji. Jin Li je ustanovila da tajnice i pomonici imaju bolje smee od svojih nadreenih jer su oni radili skice za odgovore, kopirali e-mail poruke i slino. Ali to nije bilo sve! CorpServe je po potrebi nudio jo jednu uslugu: sigurne plastine pretince na zakljuavanje oznaene natpisom ZA USITNJAV ANJE, to je bila pomo koju su tvrtke cijenile jer je osjetljive spise uinkovito micala s oiju njihovih ne-tolikopouzdanih zaposlenika. Naravno da su u tim pretincima obino bili upravo najbolji podaci, koje je Jin Li najvie eljela, odnosno, klijenti su CorpServe-u ak plaali dodatno kako bi im oni jo uinkovitije krali upravo one informacije za koje su najvie htjeli da budu unitene. Imala je kljueve koji su pristajali svim razliitim modelima tih pretinaca, koje je trebalo samo brzo isprazniti u vreu i poslije ju pregledati. Ljudi su bili nevjerojatno nemarni s papirima, pogotovo sad kada su se svi koristili kompjutere. Tvrtke su troile goleme svote na unutranju i vanjsku sigurnost kompjutora, upoljavali beskrajan niz genija, arobnjaka i dostojanstvenih proroka da primijene sve mogue vrste najnovijih antihakerskih alata. A papir je po definiciji bio suvian, budui da je svaki spis i e-mail postojao negdje na kompjutoru. I budui da stvari vie nisu bile "sauvane" na papiru, bilo je manje mogue da e biti "arhivirane". Papir je postao privremena, potrona pojavnost elektronike datoteke, pogodan za to da ga naokolo nose, ali nedovoljno vrijedan da se na njega pazi. Uvijek moe isprintati jo jedan primjerak. Sve ovo je vrijedilo redom za sve urede. Neki su imali sigurnosne mjere, ali one su se rijetko provodile uredno. Ljudi u njujorkim uredima bili su prezaposleni, prenapeti, preambiciozni da se brinu za papir koji bacaju. Bio je to tui problem. Odnosno prilika za Jin Li. Nauila je koje gospodarske grane izbjegavati, a na koje ciljati. Odvjetniki uredi su mogli biti od koristi, pogotovo ako su imali odjel za spajanje i kupnju poduzea, to se lako moglo utvrditi. Ali kratkorona vrijednost tih papira bila je tako oita, a da i ne spominjemo, podlona odredbama SEC-a, pa su odvjetniki uredi revno radili na unitavanju papira. Izdavake i medijske kue, pak, nisu bile nimalo vane. Bankarstvo je bilo beskorisno. Osiguravajue tvrtke takoer su bile beskorisne, osim ako nisu imale odjel za pravnu odgovornost korporacija, koji je imao potencijala da postane rudnik zlata ako bi se u spisima otkrila tvrtka koja potajno ima goleme probleme, naprimjer tube zbog neispravnih proizvoda. Tvrtke koje su izdavale korporativne obveznice bile su djelomino vane jer su procjenjivale kreditnu sposobnost tvrtki ijim su dugom trili. Farmaceutske tvrtke bile su u redu ako bi se nala neka sa zanimljivim idejama o novim proizvodima, ali najbolji uredi bili su u poduzeima za financijske usluge; ona su procjenjivala dionice, a Jin Li je najvie od svega eljela podatke koji brzo nestaju, a odmah utjeu na cijenu

dionica kojima se javno trgovalo - cijene dionica obino su na informacije reagirale bre i snanije nego obveznice. Informacije su morale biti toliko dobre, toliko ekskluzivne da ih se jo nisu domogli analitiari, novinari, kupci dionica ni insajderski izvori. Svjetske burze djelovale su po staromodnom uvjerenju da su uinkovite, odnosno da su kljune informacije o dionicama kojima se javno trguje vrlo brzo dostupne svim zainteresiranim stranama; ali naravno da su u stvarnosti stvari bile drugaije. Poduzea su lagala, varala, preuveliavala zaradu, skrivala dugove, ugovarala lane poslove i uz smijeak se pretvarala da njihovi uzvieni voe nisu na samrti ili nemoni ili potpuno ludi, ili najee, predmet mrnje svojih zaposlenika. Poduzea su "poravnavala" svoje podatke kako bi postigli dojam stalne isplativosti, razvijali neuspjene proizvode, nosili se s unutranjim ratovima izmeu vanih osoba, odjela, direktora i uprave, uprave i osoblja, dioniara i uprave. Unutarnje nesuglasice mogle su biti umjerene, otrovne, eksplozivne, sudske, a ponekad i gotovo nasilne. Kako je rekao jedan od njezinih profesora na Harbinkom institutu za tehnologiju, bez obzira na svoju veliinu i birokraciju, krutost i pritisak, korporacije su ipak samo skupine ljudskih bia, podlonih i svojim problemima i svojim uspjesima - to se moe usporediti, podsjetio ih je profesor, s Maovim kolektivnim farmama iz 1960-ih, koje su trebale biti produktivne, a potpuno su propale. I u emu je pogrijeila Jin Li? To pitanje ju je progonilo otkad je u kinu zoru trala to dalje od auta zatrpanog govnima i dviju Meksikanki ispruenih pokraj njega. Dok je trala prema cesti i zaustavljala taksi u smjeru Manhattana. Dok je zgrbljeno sjedila na stranjem sjedalu stiui torbicu uasnuta, osjeajui smrad izmeta na odjei i koi, pokuavajui utiati svoje jecaje. ini se da je netko shvatio to je radila. Tko? To e trebati pomno analizirati. Svake noi primala je plave vree izdvojene iz nonih djelatnosti, svaka je bila oznaena brojem kata, tvrtkom i danom. Njih su kamionom odvozili do zgrade u Red Hooku, gdje su ih danju Jin Li i tri pouzdane Kineskinje razdvajale svaka u svoju hrpu i razvrstale po tvrtkama. Smee prikupljeno u jednoj noi obino je bilo beskorisno, ali kako su se papiri gomilali, otkrivao se kontekst. Jin Li je promatrala borbe izmeu razliitih odjela, upravitelje koji su se meusobno napadali, rezultate koji nadmauju oekivanja, otkazane ili ubrzane projekte - sve to se u jednoj korporaciji dogaa. to su se sukobi vie pogoravali ili to je ona postajala svjesnija njihovih mogunosti, usredotoila bi se na snop papira povezan s odreenim stolom, uredom ili katom. Na papiru se neprekidno dogaalo na desetak ubrzanih pria. esto bi postojale praznine u podacima i trebala je sama zakljuiti to se dogodilo. Za svaku tvrtku je imala biljenicu koju je uredno popunjavala novim podacima dodajui tekstove iz novina i razgovore s chata koji su potvrivali ili osporavali nagovjetaje otkrivene u korporacijskom smeu prikupljenom danima ili tjednima prije. Bio je to naporan posao, to prosijavanje u potrazi za mrvicama zlata u strujanju podataka, ali otprilike jedanput ili dvaput mjeseno Jin Li bi nala pravu priliku. Iz plime i oseke mogunosti uvijek bi isplivale tvrtke koje su se bliile pripajanju, lansiranju novog proizvoda, fazi "prepravljanja" zarade ili one koje su se u tiini nosile s dravnim istranim postupkom. Sve dokumente i svoje biljeke prenosila je na enkriptirani disk i svakog tjedna slala po jedan, skriven u debelom svenju prolomjesenih kompjutorskih asopisa, koje je kupovala u icom omotanim paketima, za cijenu od tri centa za pola kilograma, od njujorke tvrtke obilno plaene za falsificiranje broja prodanih primjeraka bljetavih nacionalnih asopisa. Takvi asopisi esto su sa lohom imali upakirane promotivne diskove i bilo je tako jednostavno zamijeniti koji svojim diskom, presavinuti rub naslovnice i poslati cijeli paket asopisa svom bratu. Kineske vlasti uglavnom su dobroudno gledale na bilo kakvu aktivnost koja bi uzrokovala slobodan prijenos vrijednih informacija sa Zapada u Kinu i nije im smetalo propustiti asopise. Naravno, bilo je jednostavnije, bre i jeftinije poslati

podatke e-mailom, ali njezin brat se opravdano uasavao amerikih elektronikih programa za nadzor, koji su njukali oko telefona i internetskih chatova u potrazi za kljunim rijeima i obrascima. A postojali su i filtri kojima su se Kinezi koristili na svim dolaznim e-mailovima. Narodna vlada prolazila je kroz vee i manje valove obustavljanja e-mailova, ali sasvim je sigurno da Chen nije imao tako dobre veze da bi mogao biti siguran kada e doi do povremenog pritezanja ili znati koliko su filtri djelotvorni. Imao je prijatelje koji su uhapeni samo zato to se rije "sloboda" pojavila u njihovoj dolaznoj poti. Tako da je bolje prokrijumariti podatke na stari nain - u fizikom obliku. Svakog tjedna Jin Li bi rezervirala spremnik na teretnom avionu koji je odlazio s aerodroma JFK etvrtkom uveer i u Sangaj stizao sljedee subote, u zoru po mjesnom vremenu. U golemom spremniku otputovalo bi dvadeset i sedam paketa kompjutorskih asopisa sloenih u jednu kocku, omotanih prozirnom folijom i poloenih na drvenu paletu. Spremnik se istovarivao ubrzo nakon dolaska i netko od Chenovih ljudi bi ga pokupio. Paket s tonim diskom uvijek se nalazio u sreditu palete, tako da je bilo jednostavno uzeti taj paket, otvoriti ga i pretraiti hrpu asopisa dok se ne pronae onaj s presavinutom naslovnicom. Plan je bio savren jer je bio jednostavan. Ako bi iz nekog razloga naslovnica jo nekog asopisa bila sluajno zavrnuta, lako je bilo usporediti dva diska. Disk bi odnijeli Chenu vozei najveom brzinom do njegova raskonog stana u jednom od najnovijih i neuveno skupih nebodera oko kojih su se uljali osiromaeni doljaci iz dalekih pokrajina u nadi da e namoliti kakav posao od ukusno obuenih angajskih strunjaka koji nisu imali vremena pokupiti odjeu s kemijskog ienja ili glancati svoje nove automobile. Do subote ujutro Chen bi ve izbacio droljicu s kojom se te noi zabavljao i bacio se na posao, prebacio disk na kompjutor i pratio upute Jin Li o tome to bi mogli otkriti pojedini dokumenti. Zapoljavao je malu skupinu predanih analitiara, od kojih je neke, nakon to bi ondje prvo ispekli zanat, ukrao od onih istih velikih amerikih i europskih fondova rizinog kapitala i banaka koji su pokuavali izvui novac od Kine; oni bi informacije usporedili s istraivanjima dostupnima na uobiajen nain, ponekad bi shvatili neto to ona nije uoila, ali uglavnom su potvrivali njezinu procjenu. Do nedjelje naveer Chen bi ve odabrao strategije i dokazne isprave koje su mu se inile najkorisnijima i u ponedjeljak bi, sjedei u privatnoj blagovaonici jedne kineske elitnije banke, izloio svoja otkria maloj grupi investitora. Pomno bi ga sluali i srkali svoju juhu od kornjae, ozbiljno kimali glavama ako bi se uinilo da neka prilika ima velike anse za uspjeh. Chen je oito bio motiviran mjeavinom pohlepe, hedonizma i nacionalnog ponosa; stariji mukarci, pogotovo Maovi suvremenici, lako bi ga proitali, budui da je zadovoljenje svih njegovih elja uvijek bilo vidljivo u njegovu ponaanju. Otprilike svakog tjedna Chen bi uspio pokazati neki grumen zlata, a kada nije, grupa bi ponavljala prolotjedne novosti o poduzeima koja su pratili, kojima su pekulirali ili manipulirali. Ako su htjeli neto poduzeti, njihov poloaj na planetu bio im je od pomoi. Veina amerikih dionica slabo je trgovala u vrijeme kada bi europske i njujorke burze bile zatvorene, tako da je bilo mogue mirno kupiti povei udio prije nego to bi satima poslije zapoeli glavni dogaaji na drugoj strani svijeta. injenica da je Chen podatke izvlaio upravo iz New Yorka odgovarala je nacionalistikoj agresivnosti njegovih kineskih ulagaa. Svi do jednoga mrzili su Ameriku ili su bar tako tvrdili. Bio je to vrlo zgodan posao, varati zakone i pravila zapadnjakog kapitalizma. A osim toga, Chen i njegovi kolege urotnici dobro su se razumjeli u svoj posao. Kina je devedesetih prvi put dopustila javno trgovanje dionicama, tako da su stariji lanovi imali godine iskustva u prepoznavanju hirova, skretanja i briga trita. Imali su dobru intuiciju jer su ve izgubili goleme koliine novca, a onda zaradili jo vee svote. Posljednjih godina pomama za burzom

zagrabila je duboko u kinesku srednju klasu, pa su prilike da se neke dionice napuu i zatim brzo prodaju postale stvar rutine. Upozorenja vlade i pokuaji ograniavanja mahnitog trgovanja dionicama samo su poticali takvo ponaanje jer kineski narod je znao da nakon dobrih vremena esto slijede loa. ivot ovisi o tome imate li sree - ali neete valjda besposleno ekati da vam se posrei, ne ako na tisue drugih eli ono to vi imate. I tako je elja mnogih stvorila priliku za njih nekoliko. Veoma esto Chen i njegova skupina utvrdili bi kako da prvo zarade na dionicama iskoritavajui zapadnjake burze, a zatim kako zaraditi na njima drugi put na kineskim burzama. Raspravljali bi o koliini novca koju e uloiti, a rasprave esto zavravali sveanim odjekivanjem malog mjedenog gonga, zvuka koji je nanovo potvrivao njihovu kinesku kulturu i ismijavao uvodno zvono koje je zapoinjalo trgovanje na Wall Streetu tek satima poslije. Nakon tog uslijedila bi velika gozba u jednom od gradskih privatnih klubova, gdje je ispijanje pia pratilo i desetak koketnih djevojaka; one su tu bile ne samo zato da pomognu mukarcima da zaborave na milijune dolara koje su upravo uloili nego i da potvrde njihovo miljenje o samima sebi kao gospodarima svega to su nadzirali. Postojala je jedna djevojka posebno nadarena u istodobnom koritenju miia grla i jezika. Jin Li je imala prilike uti brata kako s velikim oduevljenjem raspravlja o ovoj naizgled rijetkoj i izvanrednoj sposobnosti. Ta djevojka, koja je u angaj stigla bez prebijenog novia, ali je ubrzo stekla znatan imetak, nije bila osobito lijepa, ali njezine usluge naveliko su se traile i mukarci su se znali pijano nadmetati za nju, dok jedan ne bi ustrajao i kupio svoj uitak za nerazumnu svotu. Sretnik bi se zatim povukao u privatnu sobu sa svojom drubenicom. Svinje, pomisli Jin Li, svi su jebene svinje. I eto mene u Americi, pomaem im da takve stvari rade i u nevolji sam. Gotovo da se zbog toga mrzila - ali da, pristala je na bratov prijedlog i ak mu objasnila zato je ona najbolja osoba da to izvede. Napravit e to za njihovu obitelj, rekla je, za njihove roditelje. I, mora se priznati, Chen je puno toga riskirao. Kako bi rekli Meksikanci, imao je huevos, jaja - muda. Za poetni kapital projekta bilo je potrebno gotovo est milijuna dolara i njezin brat se obratio nizu investitora opisujui plan - nita napismeno naravno - rabei, ovisno o publici, prilino nejasne ili konkretne pojmove. Ipak, plan je ubrzo dobio novac. Zapravo, toliko brzo da se Chen zabrinuo kako e mu netko ukrasti ideju i otvoriti konkurentski posao - ako ne u New Yorku, onda u Londonu ili Parizu ili bilo kojem zapadnjakom gradu gdje Kinezi obavljaju golem dio posla. Ali to je bilo tada, a ovo je sada. Koja tvrtka je naula o tome to je radila? Koja tvrtka je za njom poslala dvojicu mukaraca i veliki kamion? Zato su ubili i dvije Meksikanke? Ja sam djelomino odgovorna, tuno je pomislila, ja sam ih dovela u opasnost. Tko je doao po njihova tijela? Tko e rei njihovim obiteljima u Meksiku? Njih e zanimati zato se to dogodilo. Je li mogla oekivati napad? Nije bilo nikakvih zabiljeenih albi, a dugovi su bili manje-vie sreeni. Njezino poduzee je u posljednjih est mjeseci drsko kralo informacije iz osam tvrtki i mogla je lako provjeriti njihove skoranje cijene dionica, ali to joj ne bi puno pomoglo. Njezin brat i njegovi drugari su moda kupovali uobiajenu koliinu dionica, moda su se kladili na pad vrijednosti, a moda su poslovali sa suparnicima ili dobavljaima. Moda su ak i iskoritavali njezine korisne informacije da prodaju dezinformacije. Jedino u to je bila sigurna jest da su im drae bile manje amerike tvrtke sa slabijim prometom u kojima su mogli promijeniti cijenu svojom kupnjom i prodajom. Lukavi pothvat CorpServea funkcionirao je ve etiri godine i moe se s punim pravom rei da su u tom razdoblju bili nevjerojatno uspjeni. Njezin brat je kupio tri velike zgrade u angaju, izgradio si novu kuu, kupio stan u Hong Kongu za jednu od svojih ljubavnica i poeo ii na masae lica svakog jutra. A je li Chen dao Jin Li neto zauzvrat? Ne, nije dao dovoljno. Dobru plau, po njujorkim

standardima. Po kineskim standardima, bogatstvo. Ali nimalo sigurnosti. Suprotnost sigurnosti, ak i kad se obogatio. Nju su mogli kazneno goniti u Sjedinjenim Dravama, baciti u federalni zatvor ili deportirati. Nju su traili oni mukarci. Znala je da je brat sada mora pronai jer se njegovo cijelo carstvo zasnivalo na informacijama koje je dobivao od nje. Nitko drugi iz CorpServea ne bi znao to treba uiniti, to treba traiti. Nije se moglo pouzdati u njihovu lojalnost. Chen i njegovi investitori kupili su goleme udjele i sad su ruke i oi Jin Li morale biti spojene s njihovim umovima - s njihovim novcem. Sasvim je mogue da se komadi koji je odbaen na jednoj strani svijeta, na drugom kraju pretvori u milijune dolara. Chen si nije mogao priutiti da s njom izgubi kontakt, da izgubi kontrolu nad CorpServeom ili da se za njezin nestanak sazna. Znala je da je u ovom trenutku brat oajan. Ali moda ona nije eljela da je on pronae. I moda e on to i sam shvatiti. Chen e nazvati gospodina Linga, starog hongkonkog odvjetnika koji je jo uvijek radio u malom uredu iznad Ulice Canal u Kineskoj etvrti i gospodin Ling e nai naina da ue u njen stan i pronae njezine ispise iz banke i provjeri kreditne kartice. Pa neka to i uine. Imala je dovoljno novca da Stani malo! um? Otpuzala je do prozora, jae ga otvorila. Usuuje li se pogledati van? Ako se netko zagledao uvis, lako e je ugledati. Usudila se proviriti kroz prozor. Nita. Bacila je pogled na mobitel. Htjela ga je ukljuiti, ali znala je da ne smije. Chen bi nazvao tek toliko da vidi hoe li se javiti. Da popriaju, tako je, ali i da nastave svoju trenutanu svau. To to je on spavao s prostitutkama iz Rusije i istone Europe nije mu znailo nita, ali to da Jin Li ne eli spavati s mukarcima iz Kine, to je za njega bila uvreda. Zato ti ne valjaju Kinezi? vritao je. Nije imala odgovor na to. Nije e radilo o jednom posebnom razlogu. Priznat e da voli zaliske na Amerikancima i Nijemcima. Svia joj se kako su vii i tei od veine mukaraca u Kini. Ti ima kolonijalni mentalitet, rekao je njezin brat, U glavi ti je. To je duboko u tvojoj glavi, staro negdje sto godina. Zar ne vidi to? Njezin odgovor bratu bio je: Jebi se, ti ne razumije ene. Nimalo. Neki mukarci iz Amerike i Europe sviali su joj se jer nisu znali za njezinu kineskost. Znali su da je Kineskinja, ali to je bilo sve. Kada bi izgovorila rije "otac" ili "majka" na engleskom, ne bi znali Sto eli rei. Znali su to rijei znae na njihovim jezicima, ali ne i na njezinu. Njihov jezik nije imao njezinu bol u sebi, njezinu teinu. udno je to, mora se priznati. Imam kineski dio sebe i imam svoj dio sebe, tako je govorila u sebi. Je li joj se zato sviao Ray? Da, to je bio jedan od razloga. U nekim stvarima joj je sliio, bio je tajnovit i tih. Amerikanci s kojima je dotad izlazila uglavnom su htjeli da ih to prije upozna, kao da joj time iskazuju veliku ast. Ray nije bio takav. Govorio je, a ipak je i dalje bio rezerviran. Bio je "mualjiv", jedna od njezinih novijih rijei iz rjenika. Zabavljali su se, nou etali Broadwayem, izlazili na veere. Poznavao je grad; u njemu se rodio. esto joj se inilo da promatra pojedine zgrade, ali nikada nije rekao zato. Na neki nain ih je prouavao. esto bi se vozikali njegovim crvenim kamionetom. Moda je ostavila par utih tenisica u autu, prisjetila se tuno. Veliki oiljak na Rayevu trbuhu joj je bio zanimljiv sa svojim malim planinskim lancima izbrazdanog tkiva, a etvrtasti presadci koe bili su poput polja ispod njih. Njoj su bili neobino lijepi, iako to nikad ne bi izgovorila. Jer joj on ne bi vjerovao. Znala je da je puno putovao. Prevrtala je njegove papire i nala putovnicu u kojoj je vidjela igove iz Kine, Australije, Malezije, Indonezije, Vijetnama, Afganistana, Sudana, s Tajlanda, mnogo zemalja. Primijetila je kako je spretan sa tapiima za jelo. Nije oklijevao, nego bi prinio zdjelu blie i ubacivao hranu u usta poput seljaka. Ali to je jo znala o njemu? ak manje nego to je on znao o njoj. ivio je u Brooklynu sa

svojim ocem i neko vrijeme provodio obilazei njegove kue za iznajmljivanje. Brinuo se za njega dok ne umre, ali neto je i ekao, ekao da ga nekamo pozovu. Ni o poslu nije nikada priao. Jednom ga je pitala, ali on se samo nasmijeio i blago odmahnuo glavom. Ali nije bio "zlovoljan" - takoer rije iz rjenika - bio je ivahan i zabavan. Vidjela je da puno ita. A to joj se svialo. Uglavnom su to bile filozofija i povijest, teme koje nju nisu pretjerano zanimale, iako ju je intrigirala injenica da njega zanimaju. Imao je plan tjelovjebe kojeg se pridravao svakog dana, kao i kineske starice koje u svojim gradovima vjebaju na ravnim krovovima stambenih zgrada, samo to je njegov bio tei. Objesio je ue s najvieg prozora na oevoj kui i uvrstio ga, pa se penjao ravno iz vrta do prozora stopala poloenih na drvenu oplatu, zatim bi se otisnuo dolje i sve ponovio. Radio je to pet puta dnevno. Bez remenja i pojasa, bez opreme za sportsko penjanje. Neustraiv, moda i glup, u redu, ali bila je impresionirana. Samo snagom ruku. To je objanjavalo njegove ruke i ramena. vrsti poput stijene, ak malo zastraujui. Ali nosio je iroke majice, nikad se nije pokazivao. Kako je mukarac mogao biti tako snaan? I jo vanije pitanje, zato? Za kakav se to opasan pothvat pripremao? Jin Li je imala svoje sumnje, ali ne i odgovore. Najvie se pribliila otkriu prije nekoliko tjedana, taman prije nego to je s njim prekinula. etali su Petom avenijom nakon ruka i projurilo je vatrogasno vozilo. Poput veine Njujorana, Jin Li se navikla na zvuk vatrogasnih sirena i smatrala ih prolaznom bunom smetnjom. "Prokletinje", promrmljala je i okrenula se prema Rayu. Gledao ju je ne govorei nita, hladnih oiju. "to?" Ali nije odgovorio. Stajao je ukoeno kao da se priprema za napad. vrsto je stisnuo zube ne trepui, iroko postavljenih stopala. Instinktivna reakcija. Rekla je neto to je njemu zvualo neuko i osjetila je da je, to god da mu se dogodilo - njegov oiljak, to to joj ne eli otkriti zato je godinama tumarao Treim svijetom - imalo veze upravo s ovim trenutkom. Osjetila je da je sposoban za nasilje. "Ray! to je bilo?" Zurio je u nju u mislima prevaljujui velike udaljenosti. "Ne gledaj me tako. Molim te!" A onda mu se lice opustilo, plave oi ponovno su postale tople. Kimnuo je za sebe, emocije su vraene na sigurno mjesto u njegovoj glavi, gdje su dotad i bile, i zajedno s njom je zakoraknuo plonikom kao da se onaj trenutak uope nije dogodio. Ali dogodio se. Vidjela je u njega. Konano je znala da je Ray Buka! Ovaj put zaista! Otvaranje vrata na donjem katu. Ponovno se priuljala prozoru, pogledala van. Dva Kineza su stajala dolje na ulici, ekali su. Onda je zaula zvukove na stubitu. Dva para nogu kloparala su prema gore. Proli su njezin kat i nastavili se penjati. Trae od vrha, pomislila je. Jin Li je skupila svoje malobrojne stvari u hrpu, razgurala desetak kutija i stvorila malo skrovite u prostranstvu kartona koji se raspadao. Sklupala se i ekala, sa zapahom trulog papira u nosnicama. Nije morala dugo ekati. Dva mukarca progurala su se kroz vrata, podne daske kripale su pod njihovom teinom. Po glasu bi se reklo, ruski domar. I jo jedan mukarac, promatrala ga je kroz pukotinu izmeu kutija. Jo jedan kineski mukarac. S velikim oblogom na nosu. "Velika jako soba", rekao je Rus. "Puno kutija." Kinez nije odgovorio. Vie ga nije mogla vidjeti, ali ula ga je kako vue nogama po podu. Osjetila je miris cigarete i pretpostavila da Rus eka dok ovaj drugi zavri sa svojom potragom. Ali

onda je opazila da se Rus pomaknuo do prozora iza nje. Zadrala je dah i okrenula glavu. Rus je nemarno zatvarao prozor, tetoviranim prstima uhvatio okvir. Zaboravila ga je zatvoriti! Promatrala je njegovo lice. Okrutno lice. Prozor je bio starinski sa zveketavim eljeznim utezima na okviru, ali on je bio odmjeren i spor sputajui prozor gotovo bez buke vrsto stisnutih usnica kao da pokuava progutati njihov zvuk. Kad je zavrio, opustio je ruke uz tijelo. Ali ake su mu se otvarale i zatvarale, pa opet iekujui, otvarale, a svaki dlakavi prst bio je obiljeen plaviastim paukom tinte. Zatim je brzo iskoraknuo kako bi se inilo da je upravo stajao negdje drugdje. On zna, shvatila je Jin Li, zna da sam ovdje.

5.
Bol, bol, uvijek ta prokleta bol. Bill Martz je ustao kako u zadnje vrijeme uvijek ustaje, s bolnim leima i koljenima i stopalima, a tu je i bol izmeu njegove guzice i jaja, to znai da mu prostata opet radi probleme. Trgnuo se od boli dok je ustajao, naao papue i zatim promotrio svoju golotinju pred ogledalom u kupaonici. Izgleda kao osavi orangutan, zakljuio je. S velikim olakanjem se popiao u kadu, to je inio kad god je mogao. Bez ciljanja, samo pali, neka sobarica poisti poslije. Slobodno pianje bilo je za njega sve vanija aktivnost, ak proeta ivotnom vanosti, i nije ga bilo briga to itko o tome misli. esto je piao u kadu umjesto u WC-koljku na domjencima i veerama u tuim domovima. Ili ak u umivaonik. to mu itko moe? Nita! On je Bili Martz! Connie je spremala doruak. Njegova etvrta ena. esto se pitao zato su zajedno. Otprilike jedanput mjeseno bi zaboravio kako se zove. Bila je dvadeset osam godina mlaa od njega i ta razlika je bila oita svakoga dana. Jedna od onih ena koje su u svoj nain ivota prikupile i uklopile toliko tajni ljepote da se inilo kako stare tek desetinom brzine normalnih ljudi. Rumena! ivahna! Poletna! Zamjerao joj je njezinu mladost iako ju je potpuno zahtijevao kao uvjet njihova braka. Meka, elastina, vrsta. I ne misli on samo na njezine grudi ili lice ili dupe. O, ne. Bila je to strana i nedovoljno priznata injenica da seksualnost ena neizmjerno propada u menopauzi. Bez obzira na kvocanje enskih asopisa. Mlohavost. Suhoa. Neugoda. Bol. Connie je bila dovoljno stara da menopauza bude negdje u daljini, da vreba na horizontu za nekoliko godina, ali uzdao se u njezina ginekologa koji sigurno ima razne endokrinoloke trikove u rukavu. I bolje mu je. Bili Martz je vidio (ena broj dva) to se inae moe dogoditi i to nije bilo nimalo lijepo. Prebogat je da bi ga morila suha vagina! Zato se oenio s Connie? Zbilja, zato? Bila je prekrasna, ali mnoge su ene prekrasne. Zbog nje se osjeao dobro. Pa, naravno. Ali zato se morao njome oeniti? Nee imati djecu, podvezao se on jo u pedesetima, izmeu braka broj dva i tri, kada je toliko trkarao uokolo da nije mogao jasno posloiti ene u glavi. Oenio se s Connie jer je bio usamljen, a ona je bila u blizini. Toliko je jednostavno. Nije ju volio, ne uistinu. Bila mu je draga, da. Grozna rije, "draga". Prvu enu je strastveno volio, ali ona je umrla od raka dojke u etrdeset drugoj, a s ostalim enama se uspijevao samo malo pribliiti smanjenom postotku tog izvornog osjeaja. Tako da, ne, nije zaista volio Connie. I nije mislio da ona voli njega, toliko je valjda znao o enama, iako je cijenio njezinu volju da od toga ne radi problem. Uostalom, zato bi ga ona trebala voljeti? Nije bio osobito vrijedan ljubavi. Nije bio osobito nita, osim to je bio bogat. I gadan. Vanity Fair jednom je posvetio cijeli lanak tome koliko je gadan i pohlepan, a nijedna rije nije bila klevetnika. On je gadan, pohlepan orangutan koji pia u svoju kadu umjesto u zahod vrijedan etiri tisue dolara. Nekada sam bio armantan, prisjeao se, onda kada mi je bilo bitno to ljudi o meni misle. Zato se Connie udala za njega? Zbog lo-hoho-ve naravno. Zbog sigurnosti. Ali Connie je jo uvijek bila dovoljno mlada da ima djecu. I zato je ne bi imala? Imala je pravo na njih. Razumio je da je udajom za njega moda donijela katastrofalnu odluku. Iznenada je osjetio odreenu tugu zbog nje, zbog toga to je propustila. On je imao etvero odrasle djece koja su mu bila jedina utjeha. Sve ostalo moe ii kvragu. Zaista, njegova ena je tratila svoj ivot s njim. Da je imao imalo hrabrosti, rekao bi joj to. Jo uvijek je dovoljno lijepa da ue u kolo ponovnih brakova i ulovi relativno pristojnog tipa - nekog s recimo osamdeset ili sto milja. On i Connie evili su se otprilike dvaput mjeseno zahvaljujui prekrasnim pilulama koje je znanost stvorila za tipove poput njega, ali morao je priznati da nije bilo

sjajno. Problem nije bio u Connie. Ona je dobro ili e joj biti dobro. On nije imao to, sok, aroliju, elju. Sam in bio je poput duha, koprena osjeta na vrhu tisua prijanjih ponavljanja. Nije osjeao uitak u njegovoj originalnosti, njegov kurac vie nije bio vremenski stroj. Njegov racionalni um nikad nije bio nadjaan. Ustvari, mogao je nanjuiti smrt na sebi - opor, iscrpljen smrad. Nije bilo bitno je li to samo starenje ili njegov posebni problem. Za to nije postojala nikakva tableta, nikakva ena, nikakav kraj, nikakav protuotrov osim velike akcije! Donoenje odluka, rizik, pobjeda, primiti udarac kada do njega doe, osjetiti silinu novca. Novac kao vjetar, vatra, kamen! Novac kao ljepota, runoa i bol! Novac kao strah i mrnja i ljubav! Samo s novcem su njegovi instinkti bili savreni, refleksi nedirnuti godinama, strast beskrajna. Nije to mogao objasniti i zasigurno nije bilo vrijedno divljenja, ali bilo je istinito. vrsto je stegnuo kuni ogrta i dogegao se u kuhinju. Connie je bila ondje, s dva tanjura jaja. Posluga je stizala u devet, tako da je obino ona pripremala doruak. Paljivo je sjeo. Connie je zbog njega stavila jastuke na svaki stolac u kui. Znala je da ga boli prostata. Svaali su se oko toga to ne ide doktoru. Izluivalo ju je to. I moda zato nije iao. Nametao joj je svoju staraku oronulost s mirisom smrti, to je bila nekakva nadmo bogatakog bolesnika. Nekad nisam bio takav, razmiljao je Martz dok je gurao glavu kroz otvoreni prozor i gledao dolje. Vidio je jutarnje trkae u Central Parku, javore koji listaju u kasno proljee. Uvukao je glavu. "elim ti dati paljivo promiljen savjet", sveano je izjavio. Boe, Connie je izgledala dobro. Petsto trbunjaka na dan, joga, tenis, plivanje triput tjedno u bazenu zgrade, utezi sve njezine stare navike iz manekenskih dana. Veselo se ushodala. "Volim tvoje savjete." "Kao prvo, mislim da sam vrlo sretan to te imam. Ovo se ne tie toga to je za mene dobro. Drugo, mislim da vjerojatno trati svoj ivot motajui se oko starog tipa poput mene, koji te zapravo vie ne moe jebati kako spada, koji je angrizav, pun bolova i svog zbijenog, neurotinog, uobraenog, nerjeivog sranja. Dobro? Dovoljno si mlada da nae nekog i za pet godina mogla bi doruak spremati za dvoje prekrasne male djece umjesto za jednog starca. To je istina, gospo. Pretvaram se u trulu vreu mesa, Connie, i netko e morati brisati moju slinu i govna. Zato bi to bila ti? Stvar je u tome da to ne bi trebala biti ti. Moj savjet ti je da se brzo rastane bez ikakvih sporova i da pone upoznavati tipove. Dao bih ti dovoljno novca da se ne mora ni za to brinuti. Kvragu, udvostruit u to god da je u predbranom koji si me ti natjerala da potpiem i moe zaista imati pristojan ivot umjesto da se tu drui sa starom propalicom - istinabog, prilino bogatom - poput mene. Koji ak vie nije ni armantan." Kuckao je po svojoj stolnoj prostirci. "To je moj jutarnji govor. A sad, gdje je moja kava?" Connie je u tiini postavila pred njega alicu zajedno s urednom gomilom novina Financial Times, Wall Street Journal, Asian Wall Street Journal, New York Times te poslovnim vijestima iz novina Los Angeles Times, Miami Herald, Chicago Tribune i Washington Post. itao ih je svakog dana poput bogataa, odnosno kao da su to sportske novosti. U cijelom gradu ima samo nekoliko stotina mukaraca poput njega, svi posjeduju besmisleno golemo bogatstvo i dovoljno su stari da se osjeaju kao on i igraju jedni protiv drugih, protiv mlaih mukaraca, protiv tehnologije, informacija i prolaska vremena. Igrali su koliko god dugo da su mogli, a onda, ako su bili pametni, u pravom trenutku bi pokupili svoj dobitak i povukli se u Normandiju ili Palm Beach ili na ran u Montani ili ve nekamo gdje vie nita nije pretjerano vano. Ako bi predugo ostali u igri, izgubili bi novac, ak potpuno propali. Onaj tip iz osiguranja, kako li se zove, izgubio je 600 milijuna dolara. Trebao se povui, prepustiti skandale mlaima. I moda e Bill to uiniti. Ali ne jo. Prvo treba srediti svoj mali veliki problem s hedge

fondom. Sa svojom glavnom tvrtkom Fondom Martz New Century Partners, uzeo je udio od prokleta 352 milijuna dolara u Good Pharmi i sada je trebao smanjiti taj udio dok stvari nisu krenule nizbrdo. Nije ga vie bilo briga hoe li zaraditi novac; samo je elio van s istim raunom ili u najgorem sluaju samo malo ofrljen. Moe ivjeti s tim da izgubi 20, 30 milijuna, to je u redu, negdje e ve nadoknaditi. Takva koliina novca dovoljno se lako moe sakriti od investitora. Ali on je bio u gubitku od 107 milijuna dolara samo tridesetak dana od kupnje i protivno razboritom i oitom savjetu svojih mladih, skupih kneia udvostruio je ulog kasno mislei da e dionice skoiti, ali one su samo gubile na vrijednosti. Pogreka kakvu ini amater. isto kockanje. Znao je da sada apu o njemu, priaju mu iza lea, govore Veliki Bili upravo cucla nagaznu minu... Veliki Bili je promaio loptu... Neto nije bilo u redu s Good Pharmom i netko je znao to to. A nije rekao Billu Martzu. Netko poput onog prepredenog kretena Toma Reillyja. Ponavljao je sam sebi, prestar sam da me mui ranjivost zbog sudbine jedne male usrane tvrtke lijekova. Prestar, prebogat i prepametan. Tako bi i trebalo biti, samo to je on kupio neprirodno velike koliine dionica Good Pharme, oekujui da e mu se masno isplatiti do kraja godine. Svi njegovi analitiari javili su da je na granici, divne stvari u pripremi, sintetska koa, tablete od hrskavice, takve stvari. Connie je poloila jaja na stol. "Ubacila sam onaj ili koji smo nali u Meksiku prole zime." "Hmm. Hvala, izgledaju super." Stavila mu je ruku na rame. "Ja volim stare bogate propalice, tek toliko da zna, pa da zavrimo taj razgovor." "A mlade bogate propalice?" "Nisu dovoljno armantni." Jeo je s uitkom. Barem nije izgubio apetit. Kada je zasato, pogledao je uvis i rekao: "Ali sad ozbiljno, Connie. Govorim to cijelo vrijeme, ali mislim ozbiljno." Tu ga je ekala. "I to govori cijelo vrijeme. Jako sam sretna, Bille." "Zato to troi svu svoju majinsku energiju na ezdesetdevetogodinju bebu. Imam etvero djece. Znam koliko su sjajni. Za nekoliko godina nee moi imati djecu, a ja u birati invalidska kolica." Nasmijeila se, ali oi su joj bile vlane. "Molim te, Billy, ipak me boli kada tako govori." "ao mi je." "Sretna sam s tobom. Moda nisam toliko zaokupljena razmiljanjem o budunosti kao ti." "Vjerojatno zato to je ima mnogo vie." Pogledala ga je u oi. "Imam. Pa to?" Vratio se svom doruku. Bio je to stari razgovor. Nije bio neistinit, nego nerjeiv, gotovo ugodan jer je bio poznat. "to te zaista mui, Bille?" Okusio je kavu. Savrena. "to me mui? Mui me injenica da sam uzeo veliki zalogaj Good Pharme i oekivao da e biti kandidat za preuzimanje. Mislio sam da je jeftino. Zapravo, ne jeftino, nego prihvatljivo. Razvijaju nekoliko novih lijekova. Neki e propasti, ali mislimo da e dva biti vrlo uspjena. Ali prerano je za dobre informacije. Imamo samo nagovjetaje. A trite udi za novim proizvodima. Ako ima pravi novi proizvod, ima i novu potranju, ne? Ljudi ele ono to prije nije postojalo! Poznajem zamjenika, Toma Reillyja. Nije glavni direktor, ali je tip koji zna to se stvarno dogaa. Pravi prepredeni kreten, samo da zna. Dionice Good Pharme pale su za trideset sedam posto u zadnjih nekoliko tjedana. Mene zanima zato. Pitao sam i nitko mi ne moe rei zato ili moda ne ele rei." "Zato ne pita tog Toma Reillyja?"

"Ve jesam." "I?" "Izbjegava me. ui negdje i skriva se." "Pa?" "Poinjem mu zagoravati ivot. Dao sam da ga prate na utakmicu Yinkeesa prije dva dana i malo mu se poigrao mozgom. Stari deko Billy poslao mu je svoju malu poruku." "Je li te nazvao?" "Ne, boji se. Oekivao sam da e me nazvati nakon utakmice, ali nije." Connie se namrtila i agresivno se isprsila. "ini se da e ga morati malo ee napucati u guzicu." "Misli?" Oduevilo ga je to je to rekla. "Dobar si u tome, Bille." "Ponekad." "Ne, sad ti sluaj mene", rekla je. "Nitko se ne zajebava s Billyjem Martzom, zar ne? To si mi rekao tisuu puta. Ti si jai, ti si pametniji, i apsolutno si pakosniji. Ti si pakosni stari gad, Bille! Izvuci te informacije od njega da moe srediti problem. uje li me, Bille? Da budem iskrena, ini mi se da se jo nisi dovoljno potrudio." Kimnuo je glavom. "Mogao bih pojaati vatru." "Mogao bi?" rekla je zgaeno. "Pojaat u vatru. Ispei tog upka." "Onda to i uini, Bille, umjesto da mi pria o tome koliko sam ja jebeno jadna!" Njegova prekrasna ena stavila je ruke na bokove i divlje ga gledala i u tom trenutku, presretni, oboje su opet znali zato se njome oenio.

6.
Bila je u veoj opasnosti nego to je mislio. Ray je spustio slualicu. Jedan od starih prijatelja njegova oca iz policije detektiv Pete Blake, koji je sada i sam bio nadomak umirovljenja, rekao je Rayu detalje o ubojstvu dviju Meksikanki. Blake, samotnjak koji se nikad nije enio, nekada je navraao k njima na Dan zahvalnosti, loptao se s Rayem na kunom prilazu koji je njegov otac istio od lia, a onda bi bilo vrijeme da se ode unutra na gozbu koju je pripremila Rayeva majka. "Aha, nali smo ih kako lee na parkiralitu", rekao je Blake. "Prije nekoliko dana. Suzavac na ploniku. Netko je napunio auto fekalijama. Tipovi su sigurno imali cisternu, nekakvo vozilo koje prevozi otrovni otpad." "Mislio sam da je cijeli grad povezan s kanalizacijom." "Tako je, ali jo ti trebaju cisterne ako su odvodi zaepljeni ili ako puknu. A tu i tamo ima i starih septikih jama koje se jo upotrebljavaju." "Dakle, traite takav kamion?" "Stvar je u tome da dravna Uprava za zatitu okolia ima kompjutorske zapise za 918 takvih vozila s dozvolom za Brooklyn, Queens i zapadni dio okruga Suffolk. Potrajat e dok ih sve ne iskljuimo. Naravno, kamion moda i nema dozvolu, mogao bi biti iz Jerseya ili sjevernog dijela grada. Tako da je moda pametnije prokuiti to preko cura. Prvo su ih utopili, a onda izvukli iz auta. To je u neku ruku pametan nain da se netko ubije. Nema tragova DNK. Hou rei, ima previe tragova DNK i sve je kontaminirano. A i ne znamo zapravo tko su bile te Meksikanke. Imale su osobne iskaznice, ali sve je bilo falsificirano, lane zelene karte, sve. V ozake dozvole naravno nema. Nema bankovnih rauna, vjerojatno su se koristile jednom od onih tvrtki za unovavanje ekova. Telefon je na ime nekog tko ondje vie ne ivi, rauni plaeni novanom uputnicom. Tako je to s tim ljudima. Moda ima veze s drogom, cure su malo puile, a deki su im bili u biznisu. U Brooklynu u zadnje vrijeme ima dosta meksikih dilera. Za neke znamo tko su. Stvar je u tome to se takve organizacije uvijek bore za svoj prostor i pokazuju koliko mogu biti prokleto okrutni. Albanci su stvarno opaki. I klinci iz Salvadora. Prolog mjeseca smo nali mrtvog tipa; provukli ga kroz tranu pilu, nabili gornju polovicu na kolac, k'o neko meksiko strailo. Tako da je ubojstvo nekoliko ilegalki dobra reklama. Vae djevojke su sranje, vi ste nita - to je nain na koji ti ljudi razmiljaju. Nali smo tragove u prtljaniku auta, pretincu za rukavice. Auto se jo sui, vidjet emo ima li jo togod. Moramo porazgovarati s ljudima, cinkerima, dounicima, takvim krasnim tipovima." "Nije bilo u vijestima." "Zar ne zna, Ray?" "to?" "Nema vijesti u Brooklynu. eli vijesti? Budi zloinac na Manhattanu, i to juno od, recimo, Devedeset i este ulice. Ne, zapravo smo sve zatakali kako bi nam se javili dounici. Jedan tabloid je objavio, ali mali lanak. Uglavnom, netko je razbio dva prednja prozora komadom betona kako bi otvorio vrata, nije uspio spasiti djevojke i zatim je nestao. To znai da je auto bio zakljuan iznutra, to znai da su djevojke ve bile onesposobljene ili zarobljene u autu, a netko je zakljuao vrata nakon to su bile onesposobljene. U autu je pronaena boca vina, moda su se onesvijestile, jo nemamo potpune toksikoloke nalaze ni nalaze obdukcije, to je sramotno, pravo da ti kaem." ulo se srkanje kave. "Prevrue. Uglavnom, tko god da ih je pokuao spasiti, vjerojatno se previe boji da se ukljui u cijelu priu, a kako i ne bi? Kia je natapala tijela nekih sat vremena i isprala auto kao od

ale." Blake je zastao i kad se ponovno zauo njegov glas, bio je znalaki meki, malo sporiji ubacujui pitanje. "Uostalom, zato te zanima?" Ray nije namjeravao spomenuti svoju veer s Chenom i njegovim ljudima - bar ne jo. "Moja biva djevojka radi u njihovoj tvrtki. Mislim da se nala s njima te veeri." "Onda bismo moda htjeli popriati s njom." "I ja bih rado. Nije dostupna, ako me razumije." "Ako je nae, javi mi. Ona je osoba bitna za sluaj. Kako se zove?" "Jin Li." "Kineskinja? Prava Kineskinja?" "Da." Ray je znao da e ova injenica ostati u Blakeovu mozgu. "Mislim, dotepenka?" "Moglo bi se rei." Htio je promijeniti temu. "I kako ete uloviti tipove koji su to uinili?" "Teko - nitko nita nije vidio, bar ne zasad. Tono prije zore. Vidjet emo to ima s tom drogom. Kamionima je zabranjeno voziti Belt Parkwayem, ali ako je ovaj iao tamo, imamo svoje kamere. Ponekad rade, ponekad nisu popravljene. Naravno, ako zna pokrajnje ceste ne mora ii Beltom." Blake je zagraktao od smijeha. "Tvoj otac bi razvalio kanalizaciju tog parkiralita, traio to se sve moe pronai." "Vi ste to uinili?" "Ne jo. Ne moemo ui." "Zato?" "Federalne movare. To je zona plime i oseke. Propisi o zatiti okolia. Ako sjebemo kanalizaciju, moemo zagaditi ocean, takvo neto." Ray se sjetio da je Blake sitniav, ali i metodian, Skupljao je suvenire njujorke podzemne eljeznice: kape, znake, uniforme, etone, znakove, broure i sve ih drao u okvirima i mapama. Imao je primjerak gotovo svake objavljene karte njujorke podzemne eljeznice, to je poprilino dostignue ako se uzme u obzir da je otvorena 1904., a njezine karte dopunjavane svakih godinu ili dvije kako se sustav irio i kad su se izvorne privatne vlasnike tvrtke udruile u Metropolitan Transit Authority. Vidio je Blakeovu kolekciju: svaki dokument je bio u arhivskoj plastinoj mapi i potpuno katalogiziran. udan hobi za sredovjenog mukarca. Moda ne i tako udan za detektiva koji ivi sam. "To je razlog, ocean?" "Ma ne, pravi razlog je u tome da emo, ako iupamo tu cijev, dobiti veliku prometnu zbrku na tom parkiralitu ovog ljeta. Ljudi ne mogu parkirati, eto poplave, eto nereda. Osim toga, nijedan murjak nee upuzati u cijev punu fekalija, pogotovo zato to e ionako sve zavriti u odvodnom kanalu." Blake je ispustio dug uzdah. "Kako je tvoj tata?" "Ne ba dobro, Pete." "Hoe da navratim, pitam kako ide?" "Moda bi mu se to svidjelo." "Bit u iskren, rekao mi je da umire i da se oprata sa mnom. To je bilo negdje prije tri tjedna." "Doi za nekoliko dana. Jutra su bolja." "Moe." Kad je spustio slualicu, Ray se zabuljio u papir s uputama za Dilaudid koji je bio spojen na oevu ruku. Zgrabio ga je dok medicinska sestra nije pazila. Na papiriu je pisalo da su neki od utjecaja Dilaudida na sredinji ivani sustav "sedacija, pospanost, omaglica, bezvoljnost, letargija, slabljenje psihofizikih sposobnosti, tjeskoba, strah, vrtoglavica, psihika ovisnost, promjene raspoloenja (nervoza, strah, depresija, osjeaj lebdenja, snovi), oamuenost, slabost, glavobolja,

uznemirenost, tremor, nekoordinirani pokreti miia, ukoenost miia, parestezija, miini tremor, zamagljen vid, nistagmus, diplopija i mioza, prolazne halucinacije i dezorijentiranost, smetnje vida, nesanica, znojenje, crvenilo, disforija, euforija i povean intrakranijalni tlak." Prije u ga izgubiti zbog lijekova nego od raka, pomislio je Ray dok je kretao prema oevu krevetu. Ali naravno, Dilaudid je bio neto nevjerojatno; i sam ga je primao da ublai bol zbog opekline na trbuhu i presaene koe. Lijek je donosio toplinu i teinu, a uklanjao glad i bol. Uklanjao je i elju za seksom. Osam puta jai od pravog morfija. Ljudi SU ga zvali "heroin iz ljekarne". Ne bi mu smetalo da ga jo jedanput malo proba. U dnevnoj sobi otac je leao u bolnikom krevetu, sveden na malo tijelo ispod plahte, zatvorenih oiju, dok su mu se prsa dizala i sputala bre nego to je uobiajeno. Njegovo srce marljivo je radilo na umiranju. Ray je kimnuo Wendy, djevojci iz jutarnje smjene, i ona je izala iz sobe. "Hej, tata", ree. Njegov otac je otvorio oi, mirnuo, premjestio pogled na Raya. "ao mi je to si morao podnijeti svu tu bol sino." Otac je slegnuo ramenima. "Ne trpim sada", proaptao je. "Sad je dobro." "Jesi li spavao?" Otac je bezglasno oblikovao usnama ne dok su mu se oi sklapale. "Razmiljao?" Da. Otac je otvorio oi, dotaknuo cjevicu s morfijem da provjeri je li moda oteena ili iskrivljena. Na licu mu je titrao izraz promiljene namjere, bljesak koncentracije koji je Rayu govorio da je njegov otac jo uvijek veinom prisutan. "O emu si razmiljao?" upita Ray. "O svjetovima." "Svjetovima?" "Da", proaptao je otac, "o svjetovima unutar svjetova." Ray je bacio pogled na infuzijsku pumpu Dilaudida. Imao je nekoliko minuta prije nego to poalje jo jednu veliku dozu u oev krvotok i oamuti ga. "Tata, sve ovo sino se dogodilo jer imam djevojku i ona je nestala. Nisi je upoznao. Kineskinja je. Prekinuli smo prije nekoliko tjedana. Njezin brat eli da je naem i ovo to je uinio, bio je njegov nain da mi kae koliko to ozbiljno misli." Otac je mirno kimao glavom. "Prijetio je." "Aha." "Prouavao te, rekao bih." "Mislim da je." "Shvatio koja ti je slaba toka. Ja." Ray je uzdahnuo u znak slaganja. "Nadao sam se da e ondje upoznati onu krasnu damu koja ivi u susjednoj kui." Sporo se osmjehnuo. "Treba mua, i to brzo." "Upoznao sam je." "O, pa onda" "S njom sam priao kada su me uhvatili." Usta njegova oca razvukla su se u jednu stranu. "Dugo ste vi razgovarali." Ray ga je ignorirao. "Ti tipovi se nisu zezali." "Mogao bi pozvati murju", primijetio je otac.

"Trebam li?" Dugaka stanka. Otac je slabano odmahnuo glavom. Oblizao usne. Ray mu je dodao au soka. "Ali oni bi moda mogli zatititi tebe." "Za sebe se ne brinem." "Mislim da bismo te nekamo trebali premjestiti, tata. Na sigurno." "Bolnica?" "Mislio sam, aha." Pijuckao je sok. "Ljudi umiru u bolnicama, sine." "Tata" "elim umrijeti u svojoj kui, u ovoj sobi. I nije me zapravo briga kada ni na koji nain u umrijeti, Ray, sve dok je to u ovoj sobi, u ovom krevetu." Taj govor je ve uo. "Dobro, ali ovi tipovi e se vratiti, tata." "I neka im. to je najgore to mi mogu uiniti? Ubiti me? Napravili bi mi uslugu." Ray je oborio glavu. Prije est tjedana, dok se jo mogao malo kretati po kui, Rayev otac je izjavio kako eli da sve zavri to prije. Bi li Rayu smetalo da se on upuca? "Zato da se mui svime to slijedi?" upitao ga je otac tada. "Zato da ja trpim?" "Zato? elim svaku minutu koja ti je ostala, tata." Njegov otac je utio i kimao glavom. Ali nije uvjerio Raya, tako da je sat vremena poslije ve skupio sve oeve pitolje i streljivo i odnio ih u upu u njihovu malom dvoritu, sakrio sve u vodootpornom omotu ispod nekoliko vrea tresetne mahovine. Samaricu, puka, dva 9-milimetarska Glocka iz policije, koji IU uvijek bili nauljeni i oieni, i kutije streljiva. Zatim je zamijenio bravu na upi i sakrio jedan primjerak kljua u trulu kuicu za ptice kod kuhinjskog prozora, a drugi je drao na svom privjesku za kljueve. Ako je otac i zamijetio nestanak pitolja, nije to spominjao. Naravno da je postojala i mogunost da njegov otac ne samo da je zamijetio nestanak pitolja nego i otkrio ili zakljuio gdje se trenutano nalaze. Ray je naslonio lopatu preko nove brave tako da ju je bilo nemogue uoiti iz kue, ali znao je da njegovu ocu malo toga moe promaknuti. Ipak je ovjek nekada bio detektiv. Ali od tada su proli tjedni, a njegov otac je nastavio propadati. Infuzijska pumpa Dilaudida je kljocnula; sve je odlazilo u cjevicu umetnutu u oevo zapee. Ray vie nije imao puno vremena za razgovor, pa se vratio na temu nestanka Jin Li. "Njezin brat mi je rekao da je bila u autu s dvije Meksikanke koje su umrle prije nekoliko dana i upravo sam priao s Peteom, sve mi je ispriao." "Dakle, ipak si nazvao murju." "Recimo. To je Pete." "On je detektiv nieg ranga sa staem od trideset godina. Nain ubojstva?" "Auto pun govana. Ubacili u auto, potopili ih. Pete kae da se njegovi ljudi jo nisu spustili u kanalizaciju zbog problema sa zatitom okolia, prometa" "Sere. Jednostavno nisu htjeli ui. Treba ti zatitno odijelo, cijepljenje protiv dizenterije. S ovakvim sluajem, mora se spustiti u kanalizaciju." "Zato?" Upitao je Ray. "Razmisli o tome to je murja nala... dvije mrtve djevojke... usisani ljudski izmet... odvozi ih hitna. Onda vatrogasci isperu auto umjesto njih." "Pronali su tragove droge u prtljaniku i pretincu za rukavice." Otac je slegnuo ramenima. "Pete e i pomisliti da je droga u pitanju. Moda. Mislim da su govna najbolji trag." "Kako?"

"Tvoj zadatak je saznati otkuda su govna dola." "Znam otkuda su dola, dola su od ljudskih biu. Pete kae da na tom podruju ima oko devetsto kamiona za prijevoz otrovnog otpada koji mogu prevesti toliku koliinu." "Ne, ne, sluaj me, bit e ondje svega, informacija. Bit e informacija u govnima." Ray je sada promatrao kako sintetski morfij napreduje kroz njegovog oca oputajui napetost u njegovu vratu i elu. Njegovi veliki prsti, sada koati i tanki, opustili su se na pokrivau. "uo si me, je 1' da?" zagraktao je otac. "Jesam." "Ne elim da me maknu. elim umrijeti u ovom krevetu u ovoj sobi u ovoj kui. Onda u biti s tvojom majkom." "Tata, moemo jednostavno nazvati policijsku postaju da postave auto ispred kue." "Ma ne." "Zato?" "Imam sve pogodnosti, sine." Ovo nije imalo smisla. Omaglica, pisalo je na papiru Dilaudida, euforija. "Kakve?" Njegov otac je slegnuo ramenima. "Tebe, za poetak. Moglo bi biti zanimljivo. A ima i jo jedan razlog." "Koji?" "Moglo bi mi pruiti malo zadovoljstva. Jo uvijek mogu razmiljati, deko moj, kad mi ovi aneli milosti ne ubrizgavaju previe ovog otrova." "To je zato da ne pati." "Postoji mnogo vrsta patnje. Tvoja majka je saznala da si pod onom zgradom, to je bila patnja. Nikad nisam vidio takvu patnju." "Ja jesam." "Kada?" "Kad je umirala, tata. Vidio sam tebe." Oi njegova oca odlutale su uvis u sjeanjima i grickao je usnicu. "udno je to kako zaboravimo neke stvari." "Hoe neto pojesti?" Otac je odmahnuo glavom. "Ja neu. Imam malo kompota od jabuka." Oi su mu sada bile zatvorene, ali se smijeio otkrivajui ute desni. "Zna to je ovo, zar ne?" "Ne, to?" "Moj posljednji sluaj." "Ovo je ozbiljno, tata." "Znam da je ozbiljno", proaptao je. "Moj posljednji sluaj i imam priliku rijeiti ga sa svojim sinom. Nije moglo bolje ispasti." Otac je pritisnuo gumb za bol i dobio novu dozu da potjera prijanju. Poveava dozu, eli vie, ovisan. "Da sam ja na tvom mjestu, spustio bih se u te cijevi jo danas prije nego to se tipovi iz postaje ipak odlue to uiniti. Nee oni puzati po cijevima. Donijet e bager i samo iupati te cijevi da pregledaju svaki centimetar. Ali ti doi prije njih, moglo bi sve dobro ispasti." Zabacio je glavu, brzo je nestajao i Wendy se ponovno pojavila na vratima. "Sada u ga oprati", proaptala je. "Tako da ne osjeti kako ga pomiem." Ray je kimnuo. "Kako mu je?" Medicinska sestra je otvorila antiseptinu gazu. Pomaknula se do podnoja kreveta. Ray ju je pratio.

"Bubrezi jedva da rade... gubi na teini", nastavila je. "Mislim da znam to me pitate." "Upravo to vas pitam." "Ima snano srce, to sad nije od pomoi. Jo uvijek ima i snage u rukama. Ponekad stvari mogu potrajati... ali rekla bih tjedan, moda deset dana." "Ne jede puno." "Uzima kompot od jabuka, malo jogurta." "Gloria vam je rekla za ljude koji su doli sino?" Kimnula je. "Va otac se ne eli maknuti odavde, znate to." "A vi? Ti tipovi bi se mogli vratiti." Pogledala ga je. "Ovo je moj posao, gospodine Grant. Boravim s ljudima koji umiru i nastojim da im bude to udobnije. Va otac je krasan ovjek. Nisam vidjela mnogo od vae obitelji, ena mu je mrtva, vi ste sve to ima" "A Gloria?" "Imali smo razne sluajeve. Iznenadili biste se to smo sve vidjele." Vratila se uz krevet i podigla pokriva otkrivajui nefrostomske katetere koji su praznili oeve bubrege u prozirne plastine vreice. Bilo ih je grozno gledati, ali ne toliko grozno koliko i prvi rez preostao od eksplorativne operacije, golema posjekotina noem du oevog torza. Ray ju nije mogao gledati kako je loe zacijeljela. Vidio je puno gorih stvari, ali one se nisu ticale njegova oca. Progutao je svoj uas i tugu i izaao. Poput mnogih mukaraca iz njegove generacije, Ray Grant stariji izgradio je radionicu u podrumu i ondje sluao radijske prijenose bejzbolskih i ragbijskih utakmica dok je prkao po manjevie beskorisnim projektima. Na policama su bile stare staklenke pekmeza ispunjene vijcima i avlima, alat kojim se koristio za manje popravke u svojim kuama za iznajmljivanje, hrpa graevnog drva, metalne ploe, kutije pune arki i kvaka, limenke nepoznatih metalnih dijelova za nepoznate aparate - ukratko, isto rasuto, beskorisno smee koje se nakupilo svuda po kui, u upi, na verandi i u dvoritu. Odvukao je staru fotelju niz stepenice u namjeri da je izravna, ali onda ju je ostavio dolje kako bi imao udobnije mjesto za sluanje utakmica na radiju. Ray se vrzmao po radionici skupljajui sav alat koji bi mu mogao zatrebati u kanalizaciji na parkiralitu: rukavice, zatitne naoale, gumene izme, runa svjetiljka, pila za metal. Upuzati u cijev punu govana nije se inilo kao pretjerano dobra ideja. Cijepio se protiv amebne dizenterije ili pak japanskog eneefalitisa, nije se mogao sjetiti ega tono, prije est mjeseci, u prainom zasutoj pokretnoj bolnici na drugom kraju svijeta. Pronaao je alat, ali nije bio posve spreman da se uspne stepenicama jer kad god bi boravio u radionici, nauio bi neto o svom ocu. Bila je to prostorija koja je ilustrirala oevu nekadanju metodinost i disciplinu. Knjige o upravljanju nekretninama, elektrinim i vodovodnim instalacijama, odravanju zgrada, sve pomno podcrtano, ak i s biljekama. Spisi o njegovim zgradama unatrag dvadeset pet godina. Na drugoj strani radionice je stajao red zahralih ormara za spise s kopijama zapisnika svih njegovih sluajeva, jo od 1982. godine, u kojoj je bio promoviran, postao detektiv i dobio zlatnu znaku. Potpuno je ilegalno imati te zapise, ali nikom iz policije nije smetalo. Dio kolektivnog sjeanja. Ipak su stari murjaci imali dobro pamenje. Ray je proitao na stotine tih sluajeva, i one nerijeene. Ali proita nekoliko desetaka i ubrzo shvati koliko je policijski posao dosadan. Otvorio je ladicu ormara za 1983. i nasumce izvukao fascikl. Otvorio ga je i poeo itati obrazac DD-5, osnovno izvjee koje popunjavaju detektivi: "Osumnjieni je hodao u smjeru juga do postaje Grand Central, gdje je uoen kako obavlja telefonski poziv sa zadnjeg telefona na lijevoj strani kod istonog izlaza, osumnjieni je zatim uoen kako izlazi na 42. ulicu, gdje je

zastao kod kioska na tri minute. Zatim je krenuo..." I tako dalje. Ray je vratio fascikl na mjesto, zatvorio ladicu. Nije htio da ova zavrzlama s Jin Li bude posljednji sluaj njegova oca. On je ve rijeio posljednji sluaj, ucjenu koja se ticala mlade ene i sredovjenog bankara. Znao je to jer je proitao dosje: stariji tip evio je enu nekoliko mjeseci u jednom od manhattanskih boljih hotela, a kada mu je dosadila, njoj je dosadilo praviti se da joj se svia. Dogaalo se to neprestano, ali ona je oekivala pravi novac za svoje muke. Bankar joj je nekoliko puta platio, a onda je upozorio da mu je dosta i da ga pusti na miru. U to vrijeme ona se ve jebala s vitkim uljudnim Dominikancem koji je trebao dodatni izvor prihoda za svoju ovisnost o kokainu. Na njegov nagovor od bankara je traila jo novca, a on je svojoj eni rekao da idu ljetovati na Novi Zeland. Ona je trebala tamo doi prva, a on bi se naao s njom, to je uinio nakon to je Rayevu ocu ispriao sve o toj vezi. Da, bilo bi mu drago da sve proe bez skandala. Dok su curu uhapsili, Dominikanac je ve putovao u Santa Fe kao pratnja mladoj nasljednici, takoer ovisnoj o drogama. Cura si je mogla priutiti samo jeftinog odvjetnika i kada su se bankar i njegova ena konano vratili sa svog mirnog boravka na Novom Zelandu, ve se nagodila i odraivala svoje dvije godine. "Glupi posljednji sluaj," rekao je njegov otac tada. "Ali eto ga." Ali naravno da je bilo jo sluajeva. Jednom detektiv, zauvijek detektiv. Bio je to nain razmiljanja o ljudskom ivotu. Nakon umirovljenja njegov otac je povremeno pomagao svojim prijateljima koji su sada vodili detektivske agencije uglavnom tako to bi obavio nekoliko telefonskih razgovora, ili otiao popriati s nekim sumnjivim tipovima, a u jaknu bi spremio policijski pitolj. Ili bi nekoga pratio, ekao u autu est sati, pijuckao kavu i piao u bocu. Ali uglavnom se brinuo za svoje kue i jedanput godinje si priutio ribiki izlet na Bahame. Imao je nekoliko djevojaka nakon to je prvo pitao Raya za doputenje da skine vjenani prsten. Priznao je da ga eli i dalje nositi jer ga je podsjeao na Rayevu majku, ali na taj nain nikada nee nai druicu. ene bi prvo bacile pogled na njegovu ruku. Ray je to razumio i tako se vjenani prsten vratio u kutijicu za svilene manete u ladici za donje rublje, gdje je drao svoje vojne i policijske medalje, svoju zlatnu detektivsku znaku, oev sat i druge svete predmete. Njegov otac je dobio otprilike pet dobrih godina. Ribiki izleti, krstarenje do Aljaske. Nekoliko djevojaka koje su ga drale u pokretu, navaljivale su da ih vodi na brodvejske predstave, na veere, izlete u Atlantic City. Druenje, zabava. Ray nije esto pitao za njih. Nije elio znati za njih niti mu je to trebalo u ivotu. Moda e one pomoi oevoj osamljenosti i ako je tako, onda u redu. Ionako nije bio od pretjerane koristi ocu jer je bio tako daleko i obino se nije javljao. I zapravo je jedna od starih prijateljica bila ta koja je nazvala Raya dok je bio u Maleziji da mu kae kako je njegov otac upravo bio na hitnoj operaciji zbog zastoja bubrega, ali su nali rijetki tip raka posvuda i bi li Ray, molim, mogao doi doma, stvari ne izgledaju najbolje. Nije mi rekao da ima problema, rekao je Ray tada. Nije te elio zabrinjavati, bio je odgovor. A sada, Ray je stajao i gledao oeve uokvirene pohvale i znake te potpisane fotografije s gradonaelnicima Kochom, Dinkinsom i Giulianijem. Pisma mukaraca i ena koji mu zahvaljuju to je pronaao njihovu djecu ili ulovio ubojicu ili rijeio pljaku. Nekada je svakoga dana oblaio sako i stavljao kravatu i podzemnom iao na Manhattan, gdje je obavljao veinu svojih smjena. Postojano je napredovao kroz redove etiriju tisua detektiva u gradu, nikada nije prihvatio unapreenje kojim bi zapovijedao drugim detektivima i postao dio birokracije. Nikada nije bio upetljan u intrige i zakulisne igre, to je neumoljiv dio posla u policiji. Klonio se murjakih barova, izbjegavao kontakte s Odjelom za unutarnju kontrolu. Prihvaao je premjetaj od postaje do postaje, od odreda do odreda. "Samo radi svoj posao, sine", tako bi uvijek govorio. "Samo radi svoj posao, a ostalo e se srediti

samo od sebe." Ostajao je na nogama, u autu i na telefonu. Ili na slobodi, kako je on to vidio. Malo ga je usporio gadan pad s mokrih poarnih stepenica kada je bio u ranim pedesetima, ali jo je gore bilo kada je u svojoj pedeset i estoj, nakon posla u mjesnom baru gdje je gledao utakmicu Yankeesa, pokuao prekinuti tunjavu izmeu dvojice stalnih muterija, od kojih je onaj koji je sve zapoeo bio nizak i debeo. Refleksi su mu bili slabi i dobio je tri udarca, jedan kroe ravno u obraz, drugi u pleksus, od kojeg se presavio, i trei, aperkat ispod brade koji mu je slomio est zuba. Pao je i bio dovoljno pribran da ne potegne slubeni pitolj, budui da nije bio u stanju njime se i koristiti. Napada je ulovljen dva dana poslije, i otkriveno je da je bio prilino dobar boksa prije deset godina, kada je imao dvadesetak godina. Ali natueno koljeno i oteena eljust natjerali su Rayeva oca da dobro razmisli. ekala ga je mirovina, imao je svoje kue za iznajmljivanje, sve je bilo sreeno. Osim toga, predugo je bio murjak. Murjaki ivot bio je teak i istroio ga je. "Ti bi mogao ovo raditi, zna", govorio je Rayu esto. "Ima sve to treba. Pronicavost. Zna s ljudima. vrst. Valjda ja znam." "Ne bih rekao, tata", uvijek je bio Rayev odgovor. "Nisam spreman za taj posao." "Upravo zato bi bio dobar." "Ne." "Jo ima vremena Mogao bih nazvati neke" "Ne. Ja ne mogu" Ubijati ljude, to nikada nije mogao izrei, to neto to su policajci povremeno morali initi. "Iznenadilo bi te to bi sve mogao uiniti." "Ne i nekoga upucati." "Pucao bi kada bi to znailo spaavanje tuih ivota." "Moda i ne." I s vremenom je otac odustao, zasigurno razoaran, ali moda je i odahnuo. Mnogi murjaci na razne naine su postajali oteeni ljudi. Bilo je tu izgubljenih godina, sve ono to se dogodilo Rayu, bolest njegove majke, tunjava u kojoj je stradao otac. Ray se uspeo stepenicama iz podruma nosei opremu i ubacio sve u kutiju na hodniku. "Gospodine Grant?" Ray je pogledao uvis. Wendy je koraknula u hodnik. Nosila je urednu bijelu haljinu za medicinske sestre i otkopanu plavu vestu. "to je?" "Vaem ocu je sad udobno, spava." "Vama se ini da je dovoljno lucidan?" "Tu i tamo." Nasmijeila se s razumijevanjem. "To je uobiajeno. Na to smo navikli." "Zbog analgetika?" Neodreeno je kimnula. "Uglavnom." "Molim vas, samo mi recite. Recite mi injenice." "U redu. Puno stvari utjee na to. Dilaudid, tako je. Ali i mozak je organ i podloan je utjecaju bolesti. Tumor se moda proirio i na mozak. Ne uzima dovoljno hrane i to ima svoje posljedice. Ali tu su i emocije. On umire i zna da umire, a brine se za vas." Ray ju je promatrao. Bila je mlada i ozbiljna, puno drugaija od Glorije, sestre iz none smjene koja je sve vidjela. "Bit e takav, tu i tamo prisutan?" Wendy je kimnula. "Kad bol postane jaa, morat emo poveavati dozu Dilaudida, a s viom

dozom, ee e biti izvan svega. I puno e spavati." "Koliko jo?" "Stvarno je teko rei." Zadrala je njegov pogled, inilo se gotovo ratoborno. "Ve sam, dakle, rekla, njegovo srce je veoma snano za ovjeka njegovih godina, a plua su ista. Nee se dogoditi u sljedeih nekoliko dana. Ali ponekad se ove stvari znaju pogorati." "Da." Pognula je glavu, pa je podigla. "Htjela sam vas pitati imate li neku rodbinu - koja bi ovo mogla olakati." "Nadivio je svoju sestru. Majka mi je umrla prije mnogo godina. Zatraio je da mu prijatelji ne dolaze. Jedan tip bi se mogao pojaviti, ali to je sve." "Tako, dakle." inilo se kako sestra oklijeva da zavri razgovor. "Dakle, na vama je." "Da." "Ako smijem, gospodine Grant..." zapoela je malo mu se primiui. "elim vam rei da je teko biti s umiruom osobom i samo se pitam koji e biti vai izvori emocionalne potpore u ovom tekom razdoblju." "Hvala vam. Bit e mi dobro." Ali Wendy je bila uporna, njezine oi zabrinute, ak neprofesionalno vlane. Rukama je poravnala svoju uniformu. "Jeste li... molim vas, oprostite mi to vas pitam, ali jeste li ikad bili s nekim tko umire, gospodine Grant?" Pogledao je mladu medicinsku sestru, ali nije joj mogao odgovoriti. Umjesto toga, kroz njega je proao vihor sjeanja. Planine. Sela. Polja. Praina. Razrueni gradovi. Uplakana djecu. Dim. Godine sjeanja. Sve one godine dok ga nije bilo. "Gospodine Grant?" Pronaao je njezine oi, a onda je pronaao i traak svoga glasa. "Da, gospoice, vidio sam kako ljudska bia umiru. Bar mislim da sam vidio dovoljno." Minutu poslije Ray je polako uao u vrt nosei smotuljak pod majicom i otvorio bravu na upi. Bacio je pogled na kuu i onda se uvukao. Podigao je vree tresetne mahovine. Oevi pitolji su bili ondje gdje ih je ostavio zajedno s kutijama municije. Podigao je Glock jo uvijek iznenaen njegovom teinom. Mahne njime polukruno, opali bez metka. Otac ga je nauio pucati, vodio ga u policijsku streljanu u Queensu. Ali nikada mu se nisu sviali pitolji. Ni mukarci koji su ih oboavali, fetiizirali njihovu mo. Vratio je Glock na mjesto, dodao pitolje koje je uzeo kineskim tipovima, bez streljiva, i zatim namjestio vree na vrh. Sjetio se dviju Meksikanki. Tko bi uinio takvo neto, kakav bolesnik bi ubio na taj nain? A Jin Li je bila u tom autu? Ako ubojica, odnosno ubojice to sada znaju, jo je u opasnosti. Sto ako su traili ba nju? Ovo mu prije nije palo na pamet. Kroz njega proe val zatitnikog bijesa. Pronai u je, pomislio je. Pronai u Jin Li, a onda u pronai ovjeka koji ju je htio ubiti.

7.
Rus se vraao po nju, uspinjao se stepenicama sporim, zlokobnim korakom, a onda odgurnuo vrata sobe pune kutija. Sa sobom je nosio papirnatu vreicu. Jin Li je pomaknula svoj mali naramak stvari u drugi dio drugog kata dalje od prozora u sluaju da je doe traiti. I sada joj je bilo drago to je tako uinila. Gledala ga je kroz pukotinu u zidu kutija. Imao je pedesetak godina, zaglaene kose i s udnim tetovaama na rukama. Nisu joj se sviale tetovae; izgledale su kao kukci. Zadigao je hlae i gledao unaokolo. "Da, znam da si tu, Kineskinjo", zazvao je. "Znam da se skriva. Znam da razumije engleski, sve to ti priam." Rus je otiao tono na mjesto na kojem je prije bila i pomno pregledavao kutije. Stao je, nagnuo se i podigao neto. "Ostavila si neto, Kineskinjo", dozivao je. inilo se da dri neto medu prstima, ali nije mogla vidjeti to s druge strane prostorije. "Imam je tu", zazvao je podrugljivo. "Ostavila si dugaku jako lijepu crnu kosu." Instinktivno je dotaknula glavu kao da opipava golo mjesto. "Svia mi se ova kosa", dozivao je Rus. "Prekrasna stvar. Ali ne tako prekrasna kao ti." Od ovih rijei kroz trbuh su joj proli marci straha. "Zna, ja se tebe sjeam, Kineskinjo. Sjeam se kada si gledala ovu zgradu. Moda negdje prije etiri mjeseca. Imala si finu odjeu i cipele. Odjea za prave poslovne ene. Nikad ne vratila klju. Ja to znam. Za veinu ljudi, u redu. Ali ja vidim ovo. Naravno! Ja to vidim jer nikad lijepa kineska dama ne doe da gleda zgradu. Sada znam da si tu i znam da te oni ljudi doi trae. Rekli su mi mjesto di su." Sjeo je na jednu kutiju i pripalio cigaretu. "Mislim da mora sa mnom priati. Oni tipovi e mi platit da im kaem da si tu. Rekli su mi tisuu dolara ako im kaem da si tu. Ali meni se oni ine kao loi tipovi. A ti tako lijepa djevojka." Zamiljeno je puio drei opuak u zraku kao da pria sa samom cigaretom. "Zato te ele pronai? ini se da ima puno pritiska s tim Kinezom koji ima udan flaster na nosu, zna? Zato oni tebe dou trae? Pitam ja sebe to zanimljivo pitanje. Pa mislim moda ti eli sa mnom malo popriati. Priati s usamljenim Rusom. Rusi i Kinezi, to ti je dobra stvar. Ja sam ljubazni Rus, da vidi." Otvorio je svoju torbu. "Tu ima soka i peciva i jabuka", rekao je sputajui torbu. "To je dobro za energiju. Pomogne da misli puno. Hou da misli o tome da si ljubazna s usamljenim Rusom. Ako si sa mnom ljubazna, samo jedanput, onda kaem Kinezu da te nema, nisi tu. Ovo je dogovor za tebe dobar, ini mi se. ini mi se, moda sam ti se malo svidio prije pa e misliti istina, moda dobar dogovor. Samo jedanput. Dolje dobar madrac, ja stavio pokriva. Vratim se ja brzo, moda sat. Ovaj put zakljuam vrata dolje. Sad nee nikuda." Oslukivala je kako izlazi iz prostorije, iskrivljene stare daske kripale su pod njegovim tekim koracima. Usuuje li se izai? On moda eka iza vrata! Kako je znao da je gladna? Zatim se doulja i pregleda torbu. Jabuke u vreici. Dobro miriu. Ukusne. A ipak najgora mogua stvar, najtunija... Prevalila je toliki put, tako daleko da se vie nije sjeala svakog koraka na toj stazi, nije se usuivala razmiljati o udaljenosti. Roena je na suhoj ravnici, farmi svojih roditelja. Nisu imali tekuu vodu, samo gradsku crpku. Njezin otac je odrastao na farmi i nikad se s tim nije pomirio. A nije ni bio osobit farmer. Svinje su dobivale udne bolesti od kojih su im njuke bile slinave. Njezin djed je iza staje smio imati tri stabla jabuka. Kao gnojivo se koristio pileim govnima koja je

skupljao lopatom po cesti. Njezin otac je pozajmio novac od gradske uprave, a zatim se otputio prema angaju i prodavao crve na trnici ptica tri godine i onda mu se pridruila i njezina majka. Zatim, godinu dana poslije, kada se majka ve obogatila prodajui crve, a njezin otac osnovao posao prenoenja skela od bambusa izmeu razliitih gradilita, pridruili su im se ona i Chen. Njezina baka je plakala, ostajala u krevetu i govorila da su je svi napustili i kako je vrijeme da se pridrui svojim precima. Djed, kojeg je voljela vie od ikoga, ikada, vie nego ikoga u prolosti i ikoga koga e voljeti u budunosti (osim svoje djece, naravno - i jao, kako se nadala da e jednoga dana imati djecu), kolima je odvezao Jin Li i Chena do eljeznike postaje nosei malu torbu punu svojih jabuka, riinih okruglica i suene svinjetine. Objasnio im je da e ovo biti jako dugaak put vlakom. Gotovo tri dana. Dao je Chenu neto novca - aku starih novanica - i rekao mu da im za vrijeme puta mora kupovati vodu i slatkie. Zatim je djed rekao njezinu bratu da ode provjeriti dolazi li vlak i kada je on uzbueno otrao, djed joj je pokazao nove novanice u svojoj ruci. Izuj cipelu i skini arapu, brzo, rekao je i uvukao novanice u njezinu arapu te je ponovno navukao na njezinu nogu. Nemoj da stariji brat zna da ima ovaj novac, ozbiljno joj je objanjavao, jer on e ga uzeti i izgubiti. Dao sam mu stare novanice za vodu i slatkie. Ovaj novi novac daj majci. Ako brat izgubi sav svoj novac, a ti treba novca, uzmi samo jednu novanicu iz svoje arape i reci mu da si je nala. Razumije li? pitao je djed, a koa mu se nabrala oko njegovih starih oiju. Da, rekla je u elji da mu ugodi, u elji da on zna da e uiniti sve to zatrai od nje. Ovo je sav novac koji sam utedio u svom ivotu. Za tebe je i za starijeg brata i za ljubaznu majku. Revno je kimala glavom, ali sada ga nije htjela napustiti. Odjednom je bila uplaena. Vidjela je to se dogaa. Ti si moja ptiica i odletjet e daleko, rekao je i malo zakaljao. Nikada te vie neu vidjeti, ali zauvijek e biti moja ptiica. Onda je doao vlak i vozili su se pedeset est sati u najjeftinijem vagonu na tvrdim sjedalima. Bila je guva i ljudi su smrdjeli. Vlak bi stao i morao si unuti u grmlje. Njezin brat je potroio sve ture novanice na slatkie, vakae gume i vodu, tili onu nije izvukla nijednu novu novanicu od onih koje joj je dao djed. Godinama poslije, kada je bila izvrsna studentica Harbinkog instituta za tehnologiju, shvatila je da je svaki zalogaj jabuka iz torbe bio ono zadnje Sto joj je ostalo od djeda. Nikada ga vie nije vidjela. A sada je sigurno mrtav, toliko je vremena prolo. Bilo je to neto najtunije, ali nikada nije plakala zbog toga niti e ikada. S bratom je ivjela u malom stanu u ruevnom naselju starog angaja; jedna prostorija s plijesni kod prozora, zgrada je odavno razruena radi izgradnje nadvonjaka, sada zakrenog novim autima, kamionima, gradskim autobusima. Njezina majka je nala posao u tvornici gdje je cijeli dan privrivala mala plastina slova na prednju stranu DVD-plejera. Rabila je elektrini pitolj s vruim ljepilom i morala je privrstiti osamnaest tisua komada u dvanaestsatnom radnom danu ako je htjela dobiti plau na kraju estodnevnog radnog tjedna. Otprilike jedan komad svake dvije sekunde. U sljedee dvije godine Jin Li i njezin brat krenuli su u kolu, otac je svoju tvrtku sa skelama razvio dovoljno da im kupi mali komad zemlje i izgradi trokatnicu sa stanovima. Iste godine majka se toliko umorila i oslabjela od dugih sati posla i mirisa ljepila da je zaspala dok je radila i pitolj za punjenje ispalio je smjesu gorueg ljepila na njezin obraz. Dobila je otkaz u tvornici i dola kui, a Jin Li se brinula za nju. Rana se inficirala, pa su platili doktora koji je infekciju izrezao i spalio. Zacijeljela je, ali je ostavila vijugav, naboran oiljak i oteenje ivaca zbog kojeg joj se ovjesila jedna strana usta. Majka se povukla u kuu i nije htjela izlaziti. Jin Li i njezin brat obavljali su svu kupnju. Otac je odluio spavati u krevetu na sklapanje u dnevnoj sobi i rijetko je priao s majkom. Vie joj nije doputao da mu ia kosu i poeo je nositi bolju odjeu. Uskoro je otac ruao s niim dravnim slubenicima, a ponekad je na te sastanke vodio i njezina brata, koji je tako poeo uiti o nainima poslovanja u novoj Kini. Jin Li je u meuvremenu uila engleski u koli i uila je to je mogla marljivije, bez strasti, shvatila je sada, samo zato da

moe pobjei - pobjei od neega, svega. U petnaestoj, njezin uspjeh na kolskim ispitima bio je trei najbolji u cijelom angajskom okrugu, u to su ukljuene i kole s djecom bogatih roditelja i uiteljima koji su znali kome treba platiti da se dobije primjerak prologodinjeg ispita. Njezin najbolji uspjeh bio je iz kemije. Majka je dola na sveanost, ali otac nije. Zatim je doao njezin najslavniji dan: primljena je na Harbinki institut za tehnologiju, jedno od najboljih sveuilita u cijeloj Kini, sa specijalizacijama za astronautiku, mehatroniku i automatizaciju, metalurgiju, komunikacije i elektronike sustave, elektroniku i optoelektroniku. Njezin tim je prvi u Kini izradio opremu za ionsku implantaciju! Ali na treoj godini su je profesori poeli nagovarati da ui o amerikom kapitalizmu i informacijskoj tehnologiji. Moda te zatrebamo za neto drugo, Jin Li, rekli su. I naravno da je iza svega toga bio njezin otac, a sada i brat sa svojim vezama na visokim poloajima. Htjeli su na njoj zaraditi novac. Njezin engleski, njezin dobar izgled, njezina sposobnost da se sa svima sprijatelji. Ponekad aljemo posebne ljude na posao u Americi, rekli su joj. Jako tajno. Tako da je prouavala amerike korporacije, itala o povijesti New Yorka, prevodila stare primjerke asopisa Time i sluala radijske izvjetaje o prometu na Bruklinkom mostu, u tunelu Abraham Lincoln. itala je smijeni staromodni roman o New Yorku Sjajna svjetla, velegrad i nije u njemu mogla pronai smisao. Uila je o taksijima i podzemnim eljeznicama i Chrysler Buildingu i zato je poznat Greenwich Village. A onda Kako je uzbudljivo bilo doi u Ameriku! Ali tako neobino. Svakoga dana, svakoga tjedna, osjeala je kako se mijenja, iako nije razumjela na koji nain. Amerika je bila puno drugaija od onoga to je oekivala. Ljudi su bili tako... tako slobodni. Imali su osloboenost u sebi. Isprva ih je mrzila, smatrala ih budalastima i slabima. Ali onda je prolo nekoliko godina. Poela je zaraivati puno novca - ono to su Amerikanci nazivali "masnom lovom" - za svog brata i njegove novopeene investitore. Nadzornik iz konzulata kao da vie nije bio zainteresiran za to da je provjerava, iako je to trebao initi svaka dva mjeseca. Kina se ubrzano mijenjala, a njoj ipak jo nije bilo vrijeme da se vrati. Tako sam pomaknuta, pomislila je Jin Li, tako "iaena" - jo jedan izraz iz rjenika koji moda nije bio sasvim toan. Nisam u svojoj zemlji, nisam u svojoj sebi. Neumorno je iitavala novine New York Post i Daily News prilino lako, a za godinu dana prela je i na New York Times. Uvijek je bila oprezna, pogotovo na telefon. Znala je da amerika vlada preko svojih raunala traga za informacijama, prislukuje telefonske pozive, trai obrasce u rijeima, proeljava e-mail poruke i traene pojmove povezivanjem stotina razliitih varijabli. Bilo je to neto sasvim novo, prva liga. Iako je broj stanovnika u Kini bio mnogo vei nego u Americi, a angaj puno vei od New Yorka, sad kad je prouila sve to korporacijsko smee, bolje je razumjela financijski poredak. Amerike tvrtke su tako velike! Posluju diljem svijeta! Kako je maleno bilo bratovo poduzee! Toliko maleno da ne bi trebalo biti zamijeeno. Ali netko jest zamijetio. Tko? A sada je zaula korake na stepenicama. Rus se vraao kako je i obeao! Ubacila je svoje najvrednije predmete i vreu jabuka u zeleni kovei, te pojurila kroz poarni izlaz i uza stepenice. Trei kat, etvrti kat, peti. "Kineskinjo!" dopirao je njegov glas iza njezinih lea ovaj put dublji s vie zadihanog, mumljajueg reanja. "Znam da si tamo na stepenice, ha, ujem te." Jin Li je dola do vrha stepenica. Dolazio je za njom, koraci su mu bili spori, ali odluni, a do nje je prvo dopirao dim njegove cigarete. Ne bojim ga se, odluila je, bar ne previe. "Kineskinjo", javio se glas oito pijan, "Sad e dobit jako dobru odlinu rusku evu." Njegovo kretavo cerekanje odjekivalo je stubitem. "Dobit e dobru staru sovjetsku... gore ide, ha? Neka te. Ja idem bre."

Gurnula je vrata na petom katu i pojurila kroz mnogo eljeznih kada i umivaonika na postoljima. Na tisue bijelih ljudi pralo se u ovim kadama i umivaonicima, a sada su ve sigurno svi odavno mrtvi. Soba u kojoj goli duhovi sapunaju svoja meunoja. Traila je drvene ljestve koje su vodile do otvora na krovu i nala ih je, lako se popela s kovegom u jednoj ruci. "Kineskinjo, sad je vrijeme za tvoj jako dobar seks sa mnom, ha", uo se pripit, uzbuen glas, siguran u svoje namjere, eljan zadovoljstva. "Ja sam odlian u dobrom jebanju, a ti voli jebati, vidim ti u oima, a Kinez kae, voli jebati bijele deke pa u ja sad" Otvor na krovu imao je plava drvena vrata zakljuana tekim elinim lokotom. Ali privrivali su ga stari vijci u daskama na koje su kia i snijeg padali gotovo stotinu godina. Meutim, Jin Li, najbolja diplomirana studentica Harbinkog instituta za tehnologiju, prilino je mudro izvukla te vijke, uz pomo otrog brida svoje rezalice za nokte, jo sino kad je u tiini istraivala zgradu. Sada je prstima pritisnula plave daske i vrata su se rastvorila na veernjem vjetru koji je rezao preko nejednakih ravnih krovova spojenih zgrada. Zaas je bila na krovu pokrivenim terpapirom, zadigla haljinu i mugnula uz stare ciglene dimnjake od kojih su mnogi bili nakrivljeni kao da su se sporo otapali tijekom svih tih desetljea. Nebo jo nije bilo sasvim tamno i mogla je razabrati kamo da brzo poloi stopala, gdje da izbjegne crne zakrivljene cijevi koje su strale poput izduenih metalnih gljiva i nered koji su na krovovima inile telefonske ice, satelitski tanjuri i zahrale limenke ljepila. Dok je Rus doteturao kroz otvoreni prolaz u krovu, Jin Li je ve bila udaljena za nekoliko zgrada skrivajui se iza dimnjaka sa svojim zelenim koveiem i vreicom jabuka. Oputeno je disala i osjeala traak prkosnog trijumfa s bljeskom u oima, ali znala je da e Rus sada javiti Chenu gdje je ona, a to je znailo da je u veoj opasnosti nego ikad.

8.
to se mora, mora se, i on je to morao uiniti. Ray je parkirao kamionet na parkiralitu na plai ba dok je Sunce zalazilo. Samo mjesto nije bilo ni po emu posebno, osim pogleda na more i nekoliko crvenih kontejnerskih brodova na horizontu. Smee i boce. Mjesto na kojem tinejderi piju i zajebavaju se, to je i on radio kad je bio tinejder. Zato bi Jin Li bila ovdje s dvije Meksikanke u sitne none sate? Parkirao je auto u udaljenom kutu parkiralita, dalje od nekoliko auta koji su se ondje nalazili. Priekao je sumrak jer nije elio da ga ljudi vide, a uostalom, u kanalizaciji je uvijek mrano. Parkiralite je bilo dovoljno veliko da ima osam kanalizacijskih otvora i pitanje je bilo, pretpostavljao je, kamo su vodili. Pete Blake je rekao da se prazne u kanal. U veini sluajeva odvodne cijevi New Yorka bi se praznile u kanalizacijski sustav. Ali nagib ovog parkiralita je bio za metar, metar i pol nii od ceste udaljene etrdeset pet metara i jedva da je bilo vie od razine vode, to je znailo da valovi vjerojatno naplavljuju parkiralite kad se izdigne plima u jakoj oluji. A ne bi bilo u redu da u njujorki kanalizacijski sustav otjee morska voda. Svaka strana parkiralita imala je etiri kanalizacijska otvora, dva u kutovima i dva centrirana u sredini. Usporedno s parkiralitem stvarno se protezao kanal prljave vode i Ray je zakoraio kroz visoki korov i pronaao oveu cijev od valovitog aluminija. Bila je zatiena ianom mreom. Osjetio je slab zapah izmeta. Vratio se do kamioneta i iz kutije za alat uzeo klijeta za cijevi i pilu za metal. Klijeta su bila beskorisna za vijke na mrei koji su odavno zahrali i srasli s njom. Spustio se u travu. Nataloene organske tvari nadirale su kroz mreu. Nitko, pa ni njujorki detektivi, ve dugo nije otvarao taj zatitni pokrov. Ali ianu mreu lako je prerezati. Ispilio je veliki naopaki U i povukao. Zagledao se unutra s baterijom. Dugo, mrano, usko crijevo tunela. Pozlilo mu je od pomisli da se uvue. Ali sasvim sam dovoljno jebeno lud da to uinim, pomisli Ray. A i moj otac je bio sjajan detektiv. On bi ovo radio da moe. Ostavio je alat na travi, bateriju ispruio ispred sebe i upuzao, a poklopac mree brzo se zatvorio kad ga je pustio. Samo hrabro, Ray, pjevuio je. Kanalizacija je bila standardne irine od jednog metra i ravnomjerno se dizala dok je puzao. Dno odvoda bilo je puno taloga, bilo mu je kao da puzi po vlanom koritu potoka. Hlae su mu se ubrzo smoile, a zatim i promoile. Baterija mu je otkrivala lie, smee i bar jednu mrtvu vjevericu. Doao je do sjecita gdje se velika cijev dijelila u dvije cijevi, jedna ulijevo, druga udesno. Pretpostavio je da su spojene s dvije razliite strane parkiralita. Kojim putem da krene? Nos mu je dao odgovor. Kratko i jasno, cijev nalijevo je smrdjela po govnima. Upuzao je u nju i otkrio da se smrad pogorava. Procijenio je da se nalazi na pola puta do parkiralita. Vatrogasci koji su isprali auto su vjerojatno odmotali mrkove dovoljno daleko da oiste parkiralite, ali ne i da potpuno potjeraju izmet kroz kanalizaciju. Kia koja je uslijedila bila je slaba, ali ak i ako je padala samo nekoliko sati, mogla je uzrokovati izlijevanje. Puzao je dalje. Da ugasi svjetlo, valoviti tunel bi bio u potpunoj tami. Mokra, sve smrdljivija tama. Ponovno je upalio bateriju i onda poeo pronalaziti to je i htio pronai. Tampon. Opuak. Osvijetlio je dno cijevi i naao poklopac zubne paste. to li sve ljudi bacaju u zahode? Pa svaku boju stvar. Uoio je komad papira i podigao ga. Bilo je premrano da vidi to na njemu pie. Spremio ga je u dep. Znao je da e mu nakon ovog pothvata jakna smrdjeti po govnima. Puzao je dalje. Ponovno ugledao nekakav papiri i stavio ga u dep. Svjetlo mu je sad otkrivalo dugu masnu mrlju trulog izmeta duboku moda petnaest centimetara, a na samom kraju, na udaljenosti od

dvadesetak metara, siuan kvadrat blijedog nonog svjetla gdje se cijev otvarala prema gornjem svijetu. Morat e puzati kroz dvadeset metara govana. Ali zna to? rekao je sam sebi. Ovo nije nita. Vidio si ti mnogo gore stvari, prijatelju. Samo upotrijebi neke od uobiajenih trikova. Izvukao je dva epa koja je napravio od rupia umoenih u smjesu s mirisom mentola i stavio ih u nosnice. Zatim je odmotao smotuljak vakaih guma i poeo ih vakati. Na kraju je na glavu namjestio i zatitnu masku. Samo uini to, rekao si je Ray. Gmizao je unaprijed na trbuhu i pregledavao smee zaglavljeno u govnima. Jo tampona, zatim djeja dudu. Ljudi bacaju stvari u zahod i misle da one nestaju kao da su arolijom odnesene. Izvukao je neto vrsto i naao enski tu za oi. Ispustio ga je i nastavio dalje. Naao je komadi papira, gnjecavi ubrus u boji i oboje ugurao u dep. Jo neto s brojkama. U dep. Kako se pribliavao majunom kvadratu svjetlosti, govna su postala dublja, i zaepila cijev toliko da nije mogao dalje. Ispruio je ruku u rukavici i preao po govnima. Opipao je tri stvari. Prinio ih je svjetlu baterije. Jedna je bila kraj muke kravate. Bacio ju je. Druga je bila mrtav mi. Sva srea da ga ne moe nanjuiti. I zadnja stvar, podsjetio se. Nalijevo. Preao je rukom preko mutnih govana dok prstom nije napipao djeju arapu. Beskorisno. Ipak ju je stavio u dep. Otvor je bio udaljen tri metra i ak je mogao osjetiti slabaan daak zraka koji je dopirao kroz njega. Ali cijev je bila zakrena puzavicom. Bacio je jo jedan pogled uokolo pa se povukao. to je ovo? Mokra nakupina zasranih salveta s nekakvim slovima. Ugurao ih je u jaknu. Vrijeme je da se poe. Cijev je bila preuska da se u njoj okrene, pa je posluno odgmizao unatrag ispruenih nogu dok nije doao do vee odvodne cijevi i tu se mogao sklupati, okrenuti se, pa otklizati s glavom naprijed dok je cijev pred njim dobivala na nagibu. Nizbrdo je ilo puno bre. Provukao se kroz U-otvor u mrei i zatim se na trenutak ispruio na travi uz alat koji je ondje ostavio, pa spoznao koliko je ljudskog izmeta imao zgrudanog na koljenima, bokovima, trbuhu, prsima, podlakticama i rukavicama. Bilo ga je i na njegovoj masci, obrazima, elu. Stvari bi mogle biti i gore. Kod kue je ispraznio depove, ostavio ih na stranjoj verandi, pa se skinuo u donje rublje, ostavio odjeu i cipele vani i uao u kuu. Nakon to se istuirao i navukao istu odjeu, poloio je predmete u lonac vrue vode kako bi isprao slojeve govna i blata. Uz pomo malo sapuna pokazalo se da je arapa bijela, a na stopalu je trajnom tintom bilo ispisano ROBERT PETROCELLI ML. Ubrusi su bili male salvete kakve imaju bolji restorani. Na njima je pisalo Vjenanje Jeannie i Billa, a ispod toga, Sammy's. Svadba. Papir s brojevima bio je raun za kreditnu karticu neke Flore Silverman. Pokazalo se da je drugi komad papira gnjecava posjetnica Fareeda Gelfmana, komercijalista u trgovini rabljenih automobila u Bronxu. Na stranjoj strani je pisalo "Nazovi me kod kue" i ispod broj mobitela. Zadnji komad papira bio je omotan oko savakane vakae. Toliko su se povezali da bi se papir poderao kad bi ga povukao. Odnio ga je u kuhinju. Stavio je kuglicu papira na tanjur i poloio tanjur u mikrovalnu penicu. Deset sekundi je vjerojatno dovoljno da se odvoji. Kad je mikrovalna zapitala, izvadio je tanjur, stavio ga na stol pa njeno povukao rubove papira i pronaao fotografiju goljavog bijelca s pregrt naunica kako oralno zadovoljava pretilog crnca. Veoma zanimljivo, ali njemu beskorisno, pa je zguvao papir i bacio ga u smee. Moda e mu ostali dokazi neto otkriti. Pripremio je veliku alicu kave, pa izvukao oeve stare karte ulica Brooklyna i Queensa. I jedan i drugi su bili spojeni na gradsku kanalizaciju, ali prema istoku, na mjestu gdje su se spajali s okrugom Nassau, a povrine graevina postajale vee, prelazei iz zbijenih kua u nizu u uobiajenu mreu predgraa, neke kue i poslovne zgrade jo su se koristile septikim jamama. Potraio je Roberta Petrocellija u imeniku i naao jednog u etvrti Ozone Park u Queensu. Obiljeio je Petrocellijevu adresu. Zatim je potraio Floru Silverman u Queensu i Brooklynu. Nije bilo broja. Ali kao mjesto transakcije na njezinu raunu naveden je restoran sa

sushijem u sreditu Manhattana. Otpad sigurno nije pokupljen u sreditu Manhattana. Zguvala je raun i bacila ga u zahod u Queensu ili Brooklynu. Nema dovoljno tragova. Potraio je ime s idueg papiria: Sammyjev catering i sala, Zapleite s nama na svojim vjenanjima, godinjicama, barmicvama i roendanima. Ova adresa je od Petrocellijevih bila udaljena tek devet blokova, takoer u Queensu. Moje zasrane informacije prilino su dobre, pomisli on. Okrenuo je Sammyjev broj i obratio se recepcionarki. "Zdravo", ree. "Tek sam se doselio i vidim da vi dobro poslujete." "Uvijek imamo posla", bio je njezin odgovor. "to mogu uiniti za vas?" "Pa, zapravo, pitao sam se moete li mi vi preporuiti slubu za proiavanje septikih jama." "Je 1' ovo neka ala? U osam sati naveer!" "Ne, nije ala. Vidio sam kamion kod vas prije negdje tjedan dana, a ne mogu se sjetiti natpisa na njemu, pa sam mislio, ako ih vi upoljavate bilo bi" "Uglavnom se koristimo Victoriousom", odgovorio je glas. "Ponekad Town Septicom. Ne znam koji je bio prolog tjedna. Velik kamion, to je sve to vam mogu rei." "Hvala", rekao je Ray. Zatim je okrenuo broj Fareeda Gelfmana. "Yo", zauo se glas, s rap glazbom u pozadini. "Traim Farecda Oelfmana." "U bolnici je." "to?" ree Ray. "Aha, izbubetao ga neki tip, prebio ga na mrtvo." "Zato?" "Ma zna Fareeda, ovjee. Stalno se uvaljuje enskama. Izgleda da je dao vizitku sa svojim brojem mobitela nekoj curi koja ima deka i tip popizdio." "Gdje ona ivi?" "Sa svojim dekom. Queens, Brooklyn, takvo neko sranje." "Hvala." Ray je spustio slualicu. Okrenuo je broj Petrocellijevih. Javila mu se djevojica. "Mogu li razgovarati s tvojom majkom ili ocem?" "Samo malo." "Da?" dopro je glas zaposlene ene u etrdesetima. "Gospoo Petrocelli, zovem iz tvrtke Town Septic." "Da? Tako kasno?" "Pitao sam se biste li razmislili o koritenju naih usluga." "Uvijek uzimamo Victorious. Pie Vic na kamionu. Annie, daj se umij." "Shvaam, ali nadam se da ete razmisliti o naim uslugama." "Vic prazni im ga pozovemo. Imamo problema s cijevima u podrumu i jo ta djeca, zaepi se." "Tako, dakle." "Njih zovemo godinama. A i Richie je u softballskoj momadi moga mua. Annie, sva si nikakva." "Richie?" "Voza kod Vica." Pijuckao je kavu. "Tako znai." "No sigurna sam da se, tajaznam, natjeete u cijenama i to, ali ne zanima nas." Prekinula je vezu. Malo se valjaj po govnima i saznat e neke stvari, pomisli on. Vratio se oevim telefonskim

imenicima. U Queensu je bilo osam tvrtki Vic, ali nijedna se nije bavila komunalijama. U Brooklynu ih je bilo dvanaest pod tim imenom ukljuujui i brijanice, zalogajnice i pizzerije, a meu njima se nala i Odvodnja Victorious u Marine Parku - ne pretjerano blizu adresama u Queensu. Ponovno je nazvao obitelj koju je prije zvao. "Halo?" zauo se glas iznervirane majke. "to je?" "Zdravo, zvao sam maloprije iz tvrtke Town Septic." "Mislila sam da smo zavrili s tim." "Samo elim da mi objasnite. Vi upoljavate Odvodnju Victorious iz Brooklyna?" "Tako neto. Ovdje njihovih kamiona ima posvuda. Nemam pojma je li u Brooklynu. A sad, molim vas, nemojte me vie zvati, moram spremiti djecu na spavanje." Poklopio je. "elim izvjee", dopro je glas iz dnevne sobe. Oca je pronaao kako lei i bulji u strop. "Uvukao sam se tamo, naao neke stvari. Upuuju na tvrtku iz Brooklyna pod imenom Odvodnja Victorious." "Lokalna?" Ray mu je ispriao sve o karti i pozivima. "Moda bih trebao javiti Peteu Blakeu." Otac je zgaeno odmahnuo rukom. "Povezat e on to prije ili poslije. Osim toga, ne zna ba mnogo." "Znam da su govna vjerojatno dola iz cijevi ili septikih jama koje isti to poduzee Victorious." "Odi tamo sutra, postavi pitanja, nai tog tipa Richieja," "Samo tako da ueem?" "Tako je, samo uei, Ray. Nai ga, prati ga. Upravo onako kako bih ja to uinio." Ray je promatrao svog oca. Ovo je lice koje je moja majka ljubila kao devetnaestogodinjakinja, pomisli, ovo je lice koje je ilo u ophodnju, glasovalo za Nixona 1972., kao i veina Amerike, da bi mu zatim bilo drago kada je dao ostavku, ovjek koji je ispitao na stotine osumnjienika, uo sve verzije sranja i izmotavanja, nespretno plesao, pio umjereno, ovjek koji je esto posjeivao enin grob, sa sobom nosio malu stolicu na rasklapanje i radio na baterije, pa sjedio ondje sat vremena, sluajui prijenos utakmice Yankeesa, s rukom poloenom na nadgrobni spomenik. "Tata, treba ti brijanje." Otac je zagunao. "Pije kavu?" "Da." "Daj mi malo. Kavu nisam pio od" "Je li to u redu?" "to, 'ou moda umrijeti od toga?" Dodao je alicu ocu. Pio je sporo. "Mmm." "Sto emo, elektrini brija ili britva?" "Britva. Tko je brija?" "Ja." Uzeo je lavor tople vode i runik, kremu za brijanje i britvicu. Namoio je polovicu runika i omekao mu kou lica. Otac je zaklopio oi i utonuo u jastuk. "Dobar osjeaj", promrmljao je. Ray je nasapunao oev vrat i obraze. Ve dugo godina nije toliko doticao oevo lice, moda jo od djetinjstva.

"Zna, radio sam na dosta sluajeva nestalih osoba", poeo je otac kao da je razmiljao o Jin Li jo od jutra. "Nekih etrdeset, pedeset. i otkrije kako ljudi koji su nestali jer se skrivaju, ne ostaju dugo skriveni. Ponu se kretati uokolo, postanu nemirni. Ljudi postanu" "Mirno." Ray je krenuo britvicom pod njegovu bradu. "osamljeni. Uvijek bih popisao koga je osoba poznavala, tko je obitelj, najbolji prijatelji, bive djevojke." Otac je postajao razgovorljiv od te kave. "I kako se to moe primijeniti na Jin Li?" "Nema obitelji u gradu?" "Ne. Iz Kine je." "Prijatelji?" "Nisam je dugo poznavao kad je prekinula sa mnom." "Deki?" "Nemam pojma." "Koliko je prolo od trenutka kad ste se upoznali do prve gimnastike u spavaoj sobi?" Ray se prisjetio. "Dva dana." "Nemoj misliti da se time treba ponositi." Otac je svrnuo pogled prema prozoru. "Lako postie orgazam?" Kimnuo je, bilo mu je preneugodno da to govori ocu. "Mogu li se bar time ponositi?" "Ne, naravno da ne. Stvar je u eni, uvijek. Koliko dugo je bila u dravi prije nego to je tebe upoznala?" "Negdje tri, etiri godine." "Lijepa djevojka, nova u gradu, usamljena. Ja bih rekao da je bilo dosta tipova. Moda je ila potraiti nekog biveg deka." Ta pomisao ga je uznemirila. "Moda." "Lake malo s tim obrazom. Vidio si njezin stan?" "Stani na Gornjoj istonoj strani. Jako malen." "Ne u Kineskoj etvrti." "Mrzila je Kinesku etvrt. Prekineska joj je." "to ima u stanu?" "Uobiajene stvari. Haljine. Veinu novca je troila na odjeu." "Auto nema?" "Nema." "Jesi li ikad ostajao u njezinu stanu?" "Puno puta. Doruak smo jeli vani." "to je itala?" Pogladio je oev obraz. Glatko. "Sve. Savreno ita na engleskom." "Ali ne govori ga jednako dobro." "Jako dobro govori. Samo je izgovor teak." "Nepce ovrsne negdje u ranoj dobi." "Razumije sve izgovore, osim moda zbilja jakih naglasaka, poput snanog junjakog naglaska." "Dakle, sasvim je jednostavno mogla otii u bilo koji dio drave." Otac je ponovno uzeo alicu kave. "Upravo to i govorim." "Je li bila tajnovita? Ne razmiljaj, samo odgovori." "Pa" "Samo odgovori da ili ne." Ali prije negoli je uspio, ula je Wendy, njezina duga smjena samo to nije zavrila. "Kava!" Okrenula se Rayu. "Ne smije piti kavu!" "Sam sam je traio", rekao je njegov otac. "Oprostite!" obratila se sestra Rayu. "Mislim da vi jednostavno ne razumijete. Mislim da biste trebali biti malo svjesniji okolnosti. Razumijem da niste proveli puno vremena s ljudima koji" bacila je pogled na Rayeva oca - "koji su bolesni i umiru, da, moemo to rei, ali"

"to je to bilo?" graknuo je njegov otac iznenada. "to si rekla o mom sinu?" Zgodna mlada sestra okrenula se prema njemu i ublaila glas. "Rekla sam da znam da nije proveo puno vremena s ljudima koji su" "To sam i mislio da si rekla." Njegov otac od uzrujanosti je podigao obje ruke povlaei cjevice, uperio uarene oi ravno u nju. "Da vam kaem neto, gospoice, moj sin Ray proveo je godine s mrtvima i umiruima, vidio je polja mrtvih, poloenih u redovima, u svakom stotine, spaljenih, zgnjeenih, utopljenih, vidio je kako ukopavaju na tisue mrtvih, drao je najsiunije male bebe koje su" "Tata, tata, dosta je bilo!" Njegov otac je bijesno gledao u mladu sestru, koja je pak gledala u Raya u zabezeknutom udu i konano shvatila - kao to je jo jedna ena shvatila prije koju no - da nema pojma tko je on.

9.
Nekada su bili sretni. A ovo je bila jedna od onih kinih proljetnih veeri na Manhattanu kakve je nekada volio. "Vaa supruga je dolje u autu", rekla bi njegova tajnica. Zatim bi se na brzinu poeljao u svojoj odvojenoj kupaonici. Pogledaj se u ogledalo i namjesti svilenu kravatu, baci pogled na Toma Reillyja, tipa koji se uspinje. A na ulici bi ga uz plonik ve ekao slubeni auto, Ann bi ga iekivala i ubrzo bi bili na putu prema jo jednom raskonom domjenku. Rukom bi klizio po Anninu dugom vrstom bedru eljan da je pokae, eljan da to bolje iskoristi ovu veer, da se besramno baci u sve te lano iskrene razgovore, u samodopadne afektiranosti, cerenje i pipkanje, svi su zatelebani u novac i pokuavaju nanjuiti mo, ne piju ni premalo ni previe, svi na sretnoj putanji prisnosti s ljudima koji pokreu stvari. Jo se sjeao veeri kada je Bill Gates bio ondje najbogatiji ovjek na svijetu nalazi se u ovoj prostoriji, Ann, upravo sada, najbogatiji ovjek koji je ikada postojao - i onda kada je Jack Welch navratio da se pozdravi... ali sada, veeras, bilo je drugaije, sada su oboje bili izgubljeni u vlastitim mislima dok je uz prozor promicala vlana no, Ann je pokraj njega, ali nema nimalo pojma o tome u to se upustio, o tome da osjea udne boli kako mu poput pauka plaze po prsima i lijevom ramenu. Treba li joj rei, svojoj eni lijenici? Pitala bi ga to nije u redu, zato je pod tolikim stresom. Nita, duo, samo prijam u Martzovoj palai na nebu, dvadeset prostorija izdignutih trideset katova u nebesima. Martz, ovjek koji me uhodi. Tom je morao doi bez obzira na sve i praviti se da je sve u redu. Poziv je stigao juer. Izravan Martzov test da se uvjeri izbjegava li ga Tom. Pa, dobro. U uredu je upravo progutao nekoliko beta-blokatora da mu izbriu nervozu. Martz e nai priliku da odvede Toma u stranu i kae, prije est mjeseci si me preklinjao da kupim tvoje dionice i uinio sam to i to sad? Njukat e oko njega i traiti tragove nervoze koja je izbrisana. Bilo je neeg bolesnog i odvratnog u Martzu. Grabeljivo, strvinarski, njegove brojne stotine milijuna bile su zaraene kupnjom i prodajom tueg rada, nikada nije sam neto stvorio, proizveo ili izumio, samo bi dogmizao kada su tvrtke bile slabe ili imale premalo sredstava ili kad nisu imale sree i zario svoje onjake koji su samo sisali novac. I u tom trenutku Tom e ga pogledati u oi i rei, Bille, zna jednako dobro kao i ja da je trite ponekad nelogino i koliko mi moemo dokuiti, netko je uspio sniziti cijenu, moda je prodao previe dionica kako bi ih poslije kupio po nioj cijeni. A sad me mora prestati vie progoniti... No rei e takvo neto, potpunu la, samo da sredi Martza u ovoj igri s golemim ulozima. Ali ni Toma nije pretjerano uvjerila ova gomila sranja, pa je zaronio u dubine svoga mozga i pitao se osjea li odsutnost nervoze. Koliko je beta-blokatorima trebalo da prorade? On bi trebao znati odgovor na to kad je ve proitao tolika izvjea o uinkovitosti lijeka. Mogao bi pitati enu, ali nju bi zanimalo zato ih je uzeo i kako je doao do njih. Zato je bio toliko zabrinut? Nije se radilo samo o Martzu, o, ne. Bilo je toga puno vie, loeg vie. Njegova sudbina, Tom je sada to sasvim dobro znao, ovisila je o tri bijedne rijei, rijei koje su bile neodreene i duboko neinventivne: poalji im poruku. Da, rekao je neto slino,poalji im poruku, poalji CorpServeu, slubi za ienje ureda i usitnjavanje papira, poruku, da on ne eli da mu njukaju po direktorskom uredu ili bilo gdje u Good Pharmi. Bili su jako temeljiti i oistili bi sve izmeu sedam i etiri svake noi u skladu s ugovorom, ali u zadnjih nekoliko mjeseci nekolicinu njegovih uposlenika je prijavila da im se ini kako netko premjeta papire na njihovim stolovima. inilo se da radnici slube ne reagiraju na najobinija pitanja. Kao da su obueni da budu takvi. Jesu li ih potkradali? Traili povjerljive informacije? Moda ih je uposlila konkurencija Good Pharme? Papirnati trag zbog kojega bi ga

mogao tuiti neki nezadovoljni, veliki investitor poput Martza ili uredni bolesnici iz Komisije za vrijednosnice i burzu, nazirao se samo u sitnim, nedokazivim stvarima, osim ako ne ugradi skrivene kamere, unajmi strunjake za poslovnu pijunau i uini sve pod milim bogom da nade dokaze. Naredio je IT odjelu da zaista uvede obvezno gaenje svih osobnih raunala spojenih na raunalnu mreu poslije est i trideset popodne te da povisi automatsku enkripciju izlazne i unutarnje pote. Je li time dobio na sigurnosti? Ne nuno. Tako da kada je doao novi izvjetaj da je postavljeno odreeno pitanje - pazi, samo pitanje - o slubi, neto o nekolicini vrea papira za usitnjavanje koja moda nije ba u cijelosti stigla u veliki kamion parkiran u prizemlju, svom je upravitelju zgrade uputio rijei koje si je ponavljao gotovo svakog sata otkada je povraao ispod svog sjedala na utakmici Yankeesa: "Ne elim da ljudi prkaju po naim informacijama! Poalji im poruku da elimo ienje i uklanjanje papira i ako se moramo brinuti zbog njih, poderat emo ugovor i neemo platiti ni novia. Ali pravo da ti kaem, ne bi mi se u ovo doba godine dalo traiti novu slubu. Ova tvrtka je jeftina. Pa ti s njima malo popriaj. Poalji im jebenu poruku koju nee moi zaboraviti." Kako je elio da ima snimku ove izjave. Ona bi dokazala da je Tom Reilly potpuno neduan. Moda malo neugodan, ali neduan. Poalji im jebenu poruku koju nee moi zaboraviti. Rekao je to Jamesu Tonelliju, svom upravitelju zgrade, revnom, preagresivnom etrdesetogodinjaku koji je tumarao zgradom i neprestano provjeravao grijanje, hlaenje, vodovod, protupoarni alarm, to god da ti padne na pamet. James, koji je bio iz Brooklyna, jednostavno je rekao: "Ne brinite se, pobrinut u se za to", kimajui glavom, i kao da mu se u oima ve nazirao nekakav plan, tako da je Tom uinio ba to, nije se brinuo jer je James rekao da e se on pobrinuti za to. Nisu raspravili o tome kako on to misli postii, a Tom je pretpostavljao da to vjerojatno znai da e James povesti bijesan mali razgovor s predstavnicom slube za ienje, ini mu se da je to bila privlana Kineskinja, sreo ju je moda jedanput, i ispitat e kako tono njezina tvrtka djeluje i kako izgleda nadgledanje posla na licu mjesta. Uobiajene stvari. Ali onda, prije nekoliko dana, proita u tabloidu kako su dvije Meksikanke koje su radile za istu tu tvrtku, pronaene mrtve na plai u Brooklynu? Jo uvijek u radnim uniformama? To je zvualo kao jebena poruka koju nee moi zaboraviti. Djevojke su prepoznali neki od radnika Good Pharme, a u odjelu za odnose s javnou su potvrdili da su radile u uredima Good Pharme ba te veeri. Tom je samo kimnuo kad su mu rekli i izjavio: "Ako bude kakvih pitanja, molim vas da ih samo uputite pravnoj slubi." Bar nije ime tvrtke bilo u vijestima. Bar ne jo. A sljedeeg dana James Tonelli javi da je bolestan, dan poslije takoer. Treba li se zbog toga zabrinuti? Je li to poruka koju Tom nee moi zaboraviti? Nije bio siguran. Ustvari da, bio je siguran. Mogao bi smisliti razumne razloge koji bi moda podrali njegova nadanja, ali imao je predosjeaj da su ove dvije stvari povezane. Oduvijek se prialo o tome koga James sve poznaje u Brooklynu, s kirn je povezana njegova obitelj. Obitelj Lucchese, obitelj Gambino. To su samo imena, zar ne? Znae li vie ita danas? Je li Tom moda strunjak za mafiju? Nije li s mafijom u New Yorku gotovo, nije li izbrisana progonima RICO? Samo zabavna ala dok gleda reprize Obitelji Soprano? Mi stvarno ubijamo ljude, ha-ha. Svi misle da nas vie nema, haha-ha. Shvatio je da u gradskoj rubrici u novinama ponekad ima tekstova o organiziranom kriminalu. Trebao bi obraati vie pozornosti na takve stvari! Nagaanja o Jamesu zapravo su poboljavala njegov dojam i uglavnom je brzo obavljao stvari - rjeavao probleme sa sindikatom, s gradskom inspekcijom, sa svim moguim problemima. ini se da je znao koje ljude treba nazvati i kako u tom trenutku s njima priati. Veoma vrijedne osobine. Tom se, dakle, mogao brinuti za Jamesa. Ali Martza, ovjeka koji e za deset minuta biti njegov domain, nije bilo briga ni za Jamesa ni za dvije mrtve Meksikanke. Bilo ga je briga za cijenu dionica Good Pharme. U zadnja dva tjedna vrijednost se opet naglo spustila, pala za jo 17 posto.

Zato? Tko zna. Previe prodavaa! Obino su poduzea znala zato njihove dionice idu gore ili dolje. Analitiari bi objavili izvjea, dali preporuke, znalci bi komentirali u novinama, a i od samih kompanija se oekivalo da daju dalekovidne komentare o oekivanoj zaradi. Bilo je to stvarno neobino kada ni poduzee nije shvaalo cijenu vlastitih dionica i kad kae neobino, misli, vrlo loe. Zato bi tako puno ljudi prodavalo dionice Good Pharme? Moda su imali dobar razlog da misle kako njegova tvrtka nije vrijedna onoliko koliko su drugi mislili da je. Moda su imali dobar razlog, a moda su imali i izvrstan razlog. A koji hi to mogao biti? Good Pharma je uskoro na trite trebala izbaciti est lijekova. Od tih est jedan e biti uspjean, tri e propasti, jedan je jo bio nepoznat, a esti je potpuni muak. Tomova namjera je bila vrlo paljivo poredati objavljivanje novosti o ovim projektima. Ali naalost, brzina razvoja svih tih lijekova nije se slagala s najboljim redoslijedom objavljivanja njihova uspjeha ili njihove propasti. Tako da je poeo petljati s njihovim napredovanjem i pokuavao ubrzati lijek koji e biti uspjean, malo usporiti neuspjene i staviti na led onaj koji e ih upropastiti: najavljivat e sve u dijelovima, dok e u isto vrijeme tvrtka najavljivati nove inicijative, trenutane uspjehe svog velikog hita i tako dalje. Namjeravao je igrati po pravilima, ali u svakom sluaju i okrenuti svaku priliku u prednost za tvrtku. Bilo je stvari koje si mogao uinitiako si kontrolirao svoje informacije! Ako si pretpostavljao da su podaci i izvjea u tvom uredu, na pisaim stolovima drugih, u njihovim kompjutorima, i naravno, u njihovim glavama, zatieni. Ako nisu, pii kui propalo. Ali to da poduzme? Ako povede slubenu unutarnju istragu o tome kako su odreene kljune informacije o testiranju lijeka ukradene ili objavljene, mogao bi nehotice privui pozornost na sam problem. Stvorio bi jo problematinih informacija. One bi takoer mogle biti ukradene ili bi mogle procuriti. Dovoljno je da samo jedan rukovoditelj Good Pharme u krivom trenutku pone brbljati s nekim neupuenim i u jednom danu dobije stotinu novinskih lanaka koji se viralnim putem umnoavaju prema blogerima i web stranicama za ulaganja. Cijena dionice bi potpuno propala. Takoer bi privukao pozornost na to kako se tvrtka nosi sa zatitom svojih informacija - na to koliko to nesavreno radi. Koliko je nadzor nesavren. Odnosno nadzor Toma Reillyja. Martz ga je naravno ve prokuio, inilo se da je naslutio problem i poeo maltretirati Toma. To je bio smisao ove veeri, dobiti priliku da se priblii Tomu kako bi svoju prijetnju uinio jo jasnijom. Tom je to vidio. O, da. Ali Martz nee biti posljednji. Tom je znao da mu veliki dioniari uzajamni fondovi, banke, vlasnici hedge fondova - nee dati tu priliku. Poeli su nazivati, zahtijevati sastanke. Puno ljudi je posjedovalo dijelove tvrtke: njemake banke, francuske banke, engleske banke, njihovi njemaki farmaceutski konkurenti, japanski konglomerati, junokorejski magnati trita nekretnina, hongkonki brodarski i tvorniarski magnati. Mnotvo tekih, bezosjeajnih gadova. Nimalo ih nije briga za Toma Reillyja i za to koliko je beta-blokatora trgnuo. Niti za ikog drugog u tvrtki. Izgubi 17 posto na 100 milijuna dolara, to je 17 milijuna. Zatim treba dobiti povrat od 20 posto kako bi ponovno bio itav. A Good Pharma nije imala lijepu masnu dividendu da joj titi cijenu dionica. Osjetio je kako su beta-blokatori proradili. Bio je... pa, smiren. Oputen, ist. Srce mu je udaralo sporije. Hopa. Hopa. Bio je dovoljno smiren da se vrati na nesretnu temu Jamesa Tonellija. Da se na trenutak pretvara kako je sluba za ienje zaista ukrala neke bitne informacije, moda one rane, gadne rezultate pokusa sa sintetskom koom. A sad se pretvaraj da to moe dokazati. Sad se pretvaraj da je James priao s nekim drugim, a taj je nekom drugom rekao da prestravi one dvije Meksikanke - i uobraeno pojaao znaenje pojma "poslati poruku" - i onda je netko uinio neto

glupo ili neto jo gore - recimo, krenuo ih ubiti. Zatim se pretvaraj da si novinar New York Timesa ili Wall Street Journala i upravo si saznao da su nekakvi vani tajni rezultati istraivanja procurili iz tvrtke i cijene dionica su propale, da bi zatim tvrtka, ini se - tvrtka iz podruja zdravlja - nekako uzrokovala umorstvo nekoliko svojih zaposlenica. Kakav bi mogao biti ishod toga? Tom je bio smiren! Ishod? Poplava loih lanaka u novinama, prigovori dioniara, bog bi ga znao to sve ne. Ode karijera u vraju mater. I nita od otpremnine ni dodatnih naknada ako se utvrdi da je prekrio savezne zakone ili pravilnik tvrtke. Moda ak i zatvor ako ljudi svjedoe na odreen nain. Kad postoji problem, tvrtke izreu ljude iz svojih redova u nekoliko sati kao truli dio jabuke. Na sasluanju bi James izjavio da je uinio upravo ono to su mu rekli da uini. Gospodine Thomas Reilly, samo da provjerim jesam li dobro shvatio: Vi ste potpredsjednik tvrtke koja radi najnaprednija istraivanja o tome kako spasiti ljudske ivote, va otac je bio lijenik, vaa ena je lijenica, a vi ste naruili ili pristali na to, ili natuknuli, da dvije bespomone Meksikanke koje su istile vae urede budu uguene hrpom ljudskog izmeta? Moda je rekao Jamesu neto vie. Je li to bilo mogue? Moda je rekao neto poput, "Ako mora, igraj prljavo." Na to je James ozbiljno kimnuo ukoena lica. Je li Tom to izgovorio? Je li zaista to izgovorio? (Bio je smiren!) "Znam ljude koji znaju neke ljude." Zato je sada mogao uti Jamesa kako mu to govori? Zato je to zvualo kao neto to bi James rekao s trunkom bruklinkih ulica u glasu? Razgovarali su u jedno rano jutro oko osam sati, a Toma je drao kofein, podizao ga. Znam ljude koji znaju neke ljude. To je bilo loe. Igraj prljavo. I to je bilo loe. Jesu li te stvari zbilja bile izgovorene? Tom je pogledao prema Ann. Dan je provela s pacijentima. Blaena. Pojma nije imala u Sto se upustio. Bio je smiren. im se tog jutra pomaknula, doli su joj: Gospoa Thompson, s bolesti srca; gospodin Bernard s bolesnom jetrom; Harriet Gorsky sa zadnjim stadijem zatajenja bubrega; njeni pacijenti, svih 1.690, uskomeana, gegajua, ivana gomila u njezinoj glavi koja kalje, djeljivi po dobi i spolu, i naravno, bolesti, kao i vjerojatnoj bolesti. Tu su recimo njezini pacijenti s rakom plua: pacijenti koji bi ga po svoj prilici mogli imati, pretrage u toku; koji ga imaju i shvaaju da e ubrzo umrijeti; i oni koji su sada u krevetima i slabano kalju. Ili su tu pak brojne ene s anksioznim poremeajima koji su varirali od blago opsesivnih do onih kojima je bila potrebna hitna hospitalizacija. Stavite je u istu prostoriju sa svim ovim ljudima (ne, molim vas, nemojte) i mogla bi ii od jednog do drugog, u puno sluajeva naslutiti bolest, odjednom se prisjetiti niza podataka koji pripadaju svakom pacijentu, razine hematokrita, patolokog nalaza, ak i visine i teine pri zadnjem pregledu. I njihovih ivotopisa, njihovih tajni - golem psiholoki teret koji je pokuavala ne nositi, ali uvijek je to inila. Stalo joj je do njih, smatrala ih je zanimljivima, ovaj uzorak ovjeanstva, naravno okrenut u korist onih sa zdravstvenim osiguranjem i enama (mukarci su tako svojeglavi u brizi za sebe). Nekoliko njih istinski joj se nije svialo, nad nekoliko njih mogla bi zaplakati kada doe kraj, a nekoliko njih je ak i voljela, uglavnom izdaleka, nevino ne odajui nita, naravno. Neki od starijih mukaraca koji su izgubili supruge, dolazili su u sakoima i s kravatama, kao da su jo zaposleni, i esto su bili stoiki i tihi dok je ona opisivala njihove bolesti, u emu je bio problem. Stisnuli bi usnice i kimali, trljali suhe ruke kao da se radi samo o nekom financijskom pitanju koje zahtijeva ispisivanje veoma velikog eka. To joj je slamalo srce. Moda su je podsjeali na njezina oca u njegovim posljednjim godinama. Kako i ne bi? Bili su ljudska bia. Stajali su pred njom gotovo goli (mukarci sputenog labavog rublja, dok je ona pipkala u potrazi za oteenim testisima i hernijama, koje su este u starijih mukaraca i mogu biti prilino ozbiljne ako se pojavi infekcija), vonjali su (ene su uglavnom nosile parfem i bolje se prale), lagano su podrigivali, prdjeli, gunali. Veoma rijetko sluajno bi se

pomokrili, pogotovo tijekom rektalnog pregleda. Nijedanput nije na to reagirala, nijedanput nije pokazala da bi takvo ponaanje moglo biti sramotno. Jer nije bilo. ivotinje smo i podloni smo obamiranju tijela. Roeni da bismo umrli. U autu je pogledala prema Tomu. Izgubljen u svojim mislima. inio se smirenim - bar po njegovim mjerilima. Nije ju pitao kakav joj je bio dan. Jedva da ju je i poljubio u znak pozdrava kad je ula u auto. Je li bila ljuta na njega? Da, ali i vie od toga, bila je obeshrabrena. Oboje su radili previe, nosili su se s previe stvari... i na to joj se u sjeanje vratio protekli dan... nakon ruka je pregledala mladog oenjenog mukarca koji se alio na bolove u prsima i trbuhu, ali onda je priznao da je upravo prevario enu s njezinom rastavljenom mladom sestrom koju je sad vjerojatno zarazio herpesom. Ann je strpljivo kimala glavom, ali je u sebi mislila, Kakav si ti ljigavac. Ann je ovjeku uruila recept i rekla mu da kae svojoj eni, koja je isto bila njezina pacijentica. Sljedea je bila mlada ena koja je traila da joj se povisi doza antidepresiva. ena je bila kliniki pretila, sva u salu do zadnjeg zgloba prsta i bila je teka puaica. Ann joj je strogo govorila o njezinim pluima i srcu, ali sumnjala je da e to na nju imati ikakvog utjecaja. Sljedei pacijent bila je starija ena iji su donji dio kraljenice i zdjelica propadali od tekog artritisa. Kretala se sporo nepotrebno se ispriavajui, dok joj je Ann pregledavala lumbalni dio kraljenice. Toliko se meusobno razlikuju, ta ljudska bia. Ako si lijenik, posjeduje tajno znanje o tim razlikama. A ako posjeduje tajno znanje, uvijek si u opasnosti da zna stvari o ljudima koje voli, da zna upravo ono to radije ne bi znao. A sad je bilo neto s Tomom to ju je zabrinjavalo. Nije znala je li to osjeala ili znala i je li to osjeala kao njegova ena ili kao lijenica. Bio je, prema svim vanjskim pokazateljima, potpuno zdrav etrdesetdvogodinjak, metar i osamdeset i pet, oko 105 kilograma, preteak ali snaan. Ipak, bilo je tu neeg, titranje oka, odsutna razdraljivost. ivotinja je pod stresom, pod neobinim stresom. Nita nije rekao. Moda je znao u emu je problem, a moda i nije. Ali ona je nasluivala da je jako dobro znao u emu je problem. Ispod te prijazne otvorenosti nalazio se otar um. Tom je znao biti jako otar s ljudima. Kategorizirao je, internalizirao, racionalizirao. Znala je da su to vane sposobnosti u korporativnom okruju. Ali ivotinja je uvijek pobjeivala. To je nauila od svojih pacijenata. Mozak je organ koji sebi daje prednost pred drugim organima, odreuje percepciju stvarnosti kako mu odgovara. Ali ne moe kontrolirati reakciju tijela na vlastite opaaje, izluivanje hormona, protok stanica. Tom se ponaao kao da je sve u redu. inio se smiren, ali znala je da nije. Neto nije bilo u redu. I to upravo sada dok je zurio kroz prozor limuzine ne govorei joj nita. Zato? "Tu smo", rekao je vozau. *** Krasan stan! Golem! U visinama! Neki od ovih ljudi bili su pravi milijarderi, iako to za Ann nije bilo bitno. avrljala je, lunjala, pustila Toma da radi svoje, da stoji ondje u kutu i razgovara s velikom zvjerkom, dok obojica pijuckaju svoje pie. Rukovala se s nekim ljudima, ali progurala se do goleme sofe i ondje zadovoljno sjela napola skrivena divovskim stabljikama ljiljana i prihvatila au bijelog vina. Posluga se sastojala od siunih Gvatemalaca. Bila je preumorna da Tomu bude od koristi. Tako da je samo promatrala. Predstavili su je Connie, mladolikoj eni nekog ovdje bitnog, pa ju je Ann prouavala. ena se mogla pohvaliti veoma skupim plastinim sisama. Kako prirodno, a opet groteskno! Kako nemogue, a opet udesno! Teko je razaznati jesu li za ovo estetsko stanje stvari vie odgovorni mukarci ili same ene. A opet, za Ann je jednako neobina injenica bila ta to su plastine sise djelovale. Mukarci koji su se inae ubrajali u najsofisticiranije i briljantne, svjetske i pronicave ljude, pravnici, bankari, umjetnici - mukarci koji su pokopali roditelje, prijatelje, suprunike, ak i djecu, koji su dakle poznavali iskonsku nesreu tijela - oni sami esto bi

postali bespomoni pred ovim neprirodnim, a opet nepobitno prekrasno napravljenim lanjacima. Pametni mukarci! Obzirni, osjetljivi mukarci! Doktori! Da, doktori, koji bi trebali biti pametniji, koji su dobro znali za broj infekcija, srastanje miinog tkiva, reakcije imunosnog sustava, oteenje ivaca, oiljke, oteenje ligamenata, komplikacije s eksplodiranim implantatima i tako dalje. Da, ak i doktori. Muki odgovor bio je priroen, odailjao testosteronske podraaje u endokrinom sustavu. Nisu si mogli pomoi. Bespomoni. Bespomoni mukarci. Izgubili bi mo rasuivanja i opiranja. udili su i u toj zasljepljujuoj udnji ene su dobivale mo bar na trenutak. Connie je sad opazila Ann s druge strane prostorije, okrenula se i prila joj smijeei se profesionalnom gostoljubivou. "Jeste li ini se da ste" "Oprostite - samo sam umorna. Dug dan." Ovo priznanje bilo je izvan pravila ponaanja na jednom manhattanskom prijamu. Nikako nisi smio priznati slabost ili nedostatak. "O, jeste li to?" upita Connie pristojno jednog oka usmjerenog prema sobi. "Lijenica sam i danas sam pregledala puno pacijenata, u tome je stvar." Na ovo se Connieno dranje opustilo i primaknuta joj se kao da nanovo procjenjuje Ann s divljenjem i trunkom straha jer znaju ljudi da su doktorima poznate stvari koje su ostatku ovjeanstva nepoznate. "A to ste specijalizirali?" "Internistica sam. Interna medicina." Connie je prisno sjela do nje. "Stalno govorim muu kako mora posjetiti doktora." Ann je kimnula. Mnogo ena je to govorilo. Connie se nagnula blie, apnula. "Mogu li priati s vama o tome? Nou preesto mokri. Nekih est ili sedam puta." "To jest previe." Connie se nagnula blie. "I ima bolove." "Dok mokri?" Connie se trgla kao da upravo proivljava tu bol. "Mislim da ne." "Problemi s mokrenjem?" upita Ann. "Moda. Tako je tajnovit. Znam da ima bolove, znate, tamo dolje, tamo ispod." Benigna hiperplazija prostate manje vjerojatna, malignost vjerojatnija, pomislila je. PSA test. Provjeriti ima li novih upala. Eliminirati lano-pozitivne rezultate. Biopsija mogua. "Boli cijelo vrijeme?" Pitanje je uzbunilo Connieno prekrasno lice. "Moda, ali ja mislim da, cijelo vrijeme!" proaptala je. "Izmeu anusa i skrotuma. Je li osjetljivo na dodir?" "Pa" Connie je iznenaeno udahnula zbog iznenadne medicinske otvorenosti tog pitanja. I brzo provjerila slua li ih tko iza ljiljana. "Pa, da. Toliko me to mui!" Ann se pitala je li negdje ve vidjela Connieno lice, moda na nekoj reklami. "Trebao bi urologu to prije - mislim, sutra - da obavi digitorektalni pregled." "To je ba ono to ne eli..." "Morat e se pomiriti s tim." Connie je mahnito kimala vlanih oiju oito zaboravivi na zabavu. "Nije to nita strano, zaista. Kao ena, znate i sami, kako ginekolozi prkaju po nama." "Rekla sam mu."

"Nije nikad na to iao?" "Ne." Ann je kimnula. "Boji se?" "Da." "Zbilja biste trebali popriati s njim." "Da. Tako je osjetljiv tamo dolje." "Treba mu pregled, sutra!' Connie su oi zasuzile. "Doktorice, vi izvodite li ih vi?" "Gotovo svakog dana." "A mukarci smeta li im to to" "Sam ena? Ne. Prihvaaju to." Connie ju je pogledala, pitanje kao da je titralo u njezinim velikim prekrasnim oima. "Biste li biste li vi, biste li vi mogli uiniti to za njega?" "Naravno, moete nazvati moju" "Ne, ne, sutra ide u Njemaku na etiri dana, pokupit e ga u est... ne, ne, hou rei, biste li vi, moete li sada? Ovdje?" Ovdje. Sada. To nije neto to je htjela uiniti, ali bila je to njezina dunost, uvijek je njezina dunost da pomogne. Connie ju je povela hodnikom do raskone spavae sobe zidova ispunjenih Picassovim slikama, ispod se s dvije strane prostirao Manhattan. Ovo je pravi novac, uzdahnula je Ann za sebe. Ovo je ono to eli Tom. "Trebate li to?" Da, rekla je Ann. Connie je kimnula. Podigla je slualicu, pritisla gumb. Sluga je poslan u deurnu ljekarnu po gumene rukavice za pregled i lubrikant. "Idem po njega", zazvala je Connie. "Molim vas, samo priekajte" Prolo je vie od nekoliko minuta. Pita li se Tom gdje je ona? Ne nuno. Vjerojatno je udubljen u razgovor u udaljenom kutu sobe. Smjestila se na tapeciranu klupicu sa svojom torbicom u kojoj je nosila i veoma malu doktorsku torbu. "uiniti to, Bille, stvarno inzistiram." Connie se pojavila na vratima. "Misli da meni ugaa." Martz je namrteno uao u sobu. "To i radim." "Rekla sam da e potrajati samo minutu." Connie je dodala Ann bijelu vreicu iz ljekarne i zatvorila vrata. "Pa, doktorice" "Molim vas, zovite me Ann", rekla je, "budui da sam vaa goa." Martz je pristojno kimnuo, a po njegovu izrazu se vidjelo da nema pojma tko je ona. "Gdje ste zaposleni?" "Imam vlastitu ordinaciju i ovlatena sam za rad u bolnici Beth Israel." "Koliko ste ovakvih pregleda obavili?" "Ne znam. Moda nekoliko tisua." Martzove oi, bjelooica poutjelih od desetljea igranja golfa, rairile su se dok je zurio u nju. Nije mogla odluiti smatra li je on privlanom ili ga je zanimalo neto drugo. Moda je mrzio svoju enu jer ga je zamolila da ovo uini, moda je mrzio Ann jer je pristala na to. Najvjerojatnije ju je prouavao kako bi otkrio znakove koji e mu rei to je ona saznala o njemu. To je bilo uobiajeno za pacijente; prouavali su doktora koji je prouavao njih. Izbliza je vidjela da je uklonio na desetke sitnih tumora koe, jedan je bio i na vanjskom rubu donje usnice. Rupica na njegovoj usnici upuivala je na zacijeljelu ranu od noa ili ak na nehaj prema opasnosti.

"Rekla sam vaoj eni da u ovo uiniti", rekla je Ann, "ali naravno da je odluka na vama." "Hajmo. Onda e me pustiti na miru." Martz je spustio hlae. "Sagnite se, stavite ruke na stol", naredila je. "Kako vas je nala?" "Poele smo priati." "Kakva tema za razgovor." "Ma znate ene", rekla je premazujui prste. "Mi stvarno priamo o svemu." "Nisam upoznao sve", progunao je, jo je bio ljubazan, avrljao. "Doli ste s?" Ula je kaiprstom i srednjim prstom, jednim odlunim potezom. Zastenjao je. Svi su oni stenjali, osim mukaraca koji su iskusili analni seks; oekivali su osjeaj i procjenjivali ga. Pomaknula je prste u unutranjosti njegova rektuma i opipala unutarnje i vanjske stijenke u potrazi za kakvim rektalnim zadebljanjima. Zatim je pronala prostatu na prednjoj stijenci i prela prstima s jedne na drugu stranu obraajui pozornost na glatkou, vrstou, izboine, asimetrinost i veliinu. Bilo je puno oteklina, loih oteklina. "Oprostite", odgovorila je, "to? A, dola sam s Tomom Reillyjem. Ja sam mu supruga." "Aa, tako." Martz se ukoio, zaista stisnuo guzicu. "To je dobro znati, doktorice. To je, aa, informativno. elim vam rei to bi me tono uinilo... zdravijim, to bi umanjilo moje tekoe." Uglavnom joj je bilo drae kada pacijenti nisu sami sebi postavljali dijagnoze. Uvijek su bili u krivu, obino bi sve preuveliavali. Jednom joj je dola ena kojoj su utrnula stopala i zahtijevala da provjere radi li se o multiploj sklerozi, a problem je ustvari bio u tome to su joj cipele bile preuske. "... promjena u mom ivotu koja bi bila nadasve profilaktina, bila bi da va" Jedva da je obraala pozornost na to to je govorio i umjesto toga paljivo irei prste po neravnoj povrini prostate, njeno pipala, provjeravala boli li ga to. Osnovno pravilo bilo je pritisnuti jednakom jainom kakvom bi pritisnuli i onu jabuicu. Savinula je prste unatrag prema rubu prostate kako bi provjerila moe li bolje napipati oblik otekline, ukljuuje li obje strane prostate. "Doktorice Reilly?" "Da?" odgovorila je. "Rekao sam, ako va mu" Martzova ruka poletjela je unatrag i zgrabila njezinu izvlaei je iz svog rektuma uz mokar, coktavi zvuk. Okrenuo se prema njoj s gaama oko koljena, ovjeenom kouljom i kravatom i primaknuo joj se neugodno blizu. Njegova velika ruka prekrivena oputenom koom podigla je meu njih dvoje njezine smrdljive prste u rukavicama dok su njegove oi zurile u njezino lice. "Bi li Tom mogao biti toliko ljubazan da mi kae" Borila se s Martzom i pokuavala se odmaknuti, ali njegova velika ruka vrsto je drala njezinu, njezin autoritet lijenice je nestao. "koji kurac se dogaa s Good Pharmom." Ugledao je njezin zbunjeni izraz. "O, va pametni, ambiciozni mu neto zna, doktorice. Ali meni ne eli nita rei. Pokuao se pretvarati kao da se nita ne dogaa. Pokuao je noas, u lice, lagao mi je ravno u lice, doktorice Reilly. Ne eli rei ni meni ni ikom drugom, ini mi se. Uloio sam stotine milijuna dolara u njegovu tvrtku. Shvaate li? To je puno novca, ak i za mene. Ttieg novca, doktorice. Dionice su rasle. Ali sada ne rastu. Postoji neka informacija koju ja nemam! Tom je ima, doktorice! Tom zna! I elim da mi" Martz je sada gnjeio njezinu ruku u svojoj naginjui se prema njoj dok mu je u lice nadirala boja, bijesno nabranih usnica, primat koji pokazuje svoje stare zube, njezini prsti s njegovim krvlju proaranim govnima bili su nekoliko centimetara od njezina nosa. "on to kae!"

10.
Probudila ga je bol. Kao i uvijek u ovo doba noi, samo nekoliko minuta prije nego to bi ureaj poslao dozu divnog udesnog morfija kroz cjevicu u njegovoj ruci. V olio je taj lijek vie od svega, udio za njim, da, naravno - nije ni udo da su se za ovo ljudi unitavali. Ovisan sam. Ali ovo su bile minute kada je bio najbistriji, bol se brzo pojaava, ali je podnoljiva, veo morfija povuen taman onoliko da mu mozak moe raditi. Za njega su to dragocjene sekunde. Dragocjeno vrijeme za razmiljanje, razmiljanje o onom to mu je sada jedino ostalo: o svom sinu. Sve drugo je za njega bilo izgubljeno - njegovo tijelo, koje svakim danom sve vie propada; njegov duh, koji je trebao tijelo kako bi postojao; njegove materijalne stvari kojima se vie nije mogao koristiti niti ih ak vidjeti s mjesta na kojem je leao; i njegovo pamenje, oslabljeno patnjom, lijekovima i vremenom. I naravno, izgubio je svoju enu Mary prije mnogo godina, izgubio je zajednitvo svoje brae detektiva kada je otiao u mirovinu, toliko toga je izgubio, sada ve gotovo sve. A ipak, znao je, tako stvari idu. Svi na kraju izgube sve. Sjedini se sa svim ljudskim biima koja su ikad ivjela i koja e ikad ivjeti ukljuujui roditelje, brata i sestru, Mary, naravno, ak i Raya. To je moda utjeno. Ponovno poznaje ljude koji su umrli i ini ti se da i oni sada tebe poznaju. Dok polagano umire, razmilja o smrti, prouava njezino pribliavanje. Zamilja svijet kad te vie ne bude, vidi golemost vremena, konanu osamljenost svijesti. Sjedio je uz Mary u zadnjim tjednima njezina ivota, usta su joj se dan za danom povlaila u ispijenu masku, a njezin dah svakim danom bivao sve neugodniji i piljio je u njezine oi bez sjaja i obraao joj se, i ona njemu, a sada je znao da tada pojma nije imao o emu je razmiljala. Pokuala je to podijeliti, ali znala je da ne moe. Satima su se drali za ruke i u tome je bilo sve. Svjetovi unutar svjetova. Shvatio je da nijedan ivi ovjek ne zna o emu on razmilja. ak ni sestre, ljupke profesionalne uvarice smrti. Ali jo nije bio mrtav. Ne sasvim. Okrenuo je glavu i vidio da su upravo prola dva sata ujutro. Ray je bio gore. Sestra iz none smjene spavala je u susjednoj sobi. Ponekad bi je uo kako govori u snu i zbog toga se nasmijeio. Tako intimna stvar, slast. Sada je podigao plahtu da proui dugaak rez na mjestu na kojem su ga doktori razrezali dok su pokuavali otkriti to s njim ne valja. Tono kroz trbune miie. Zatvorili su ga znajui da nema nade. Rez nije dobro zacijelio i stalno se inficirao. Sestre su ostavljale ranu bez zavoja u elji da zrak bude od pomoi. Kako je samo boljelo podii glavu, ali uinio je to samo da pogleda golem rez koji se protezao od prsne kosti do vrha stidnih dlaka. Rubovi reza nisu se spojili, osuili su se i smeurali u suprotnim smjerovima. Ispod toga je leao njegov penis u gnijezdu sijede dlake, bijeli plastini kateter zaboden u njega da iscijedi bilo kakvu sluajnu mokrau koja je kapala kroz njegove zaepljene bubrege. Gotovo vie nije ni osjeao taj kateter. Njegov penis mu vie nije nedostajao, ve godinama zapravo. Postao je obino gumeno crijevo. Stari mukarci nisu o tome razgovarali, ak ni meusobno. Samo su se nosili s tom istinom, promjenom ivota. Naui neto o svijetu kad izgubi seksualnu elju, vidi stvari drugaije, koliko su izmueni mladi mukarci, koliko su glupi i izvan kontrole. Osjeao je tekuine kako klokou u njemu i osjeao ih je dok su klokotale van. Sestre su mjerile razinu urina i vodenastog mulja izmeta koji je izlazio iz njega. to ne znai da je to ita mijenjalo. Bile su dobronamjerne i trudile su se to su vie mogle. Samo mu tiho pomagale iz sata u sat. Malo mukaraca moglo se iskreno suoiti s nadmonom nesebinosti ena. Jer kad bi to uinili, unitio bi se njihov cijeli sustav vjerovanja, a to je bilo neto to nisu mogli izdrati. Uvijek se jako trudio

pratiti upute sestara - molim vas, podignite noge... evo lice, gospodine Grant... moramo vas okrenuti kako bismo vas oistili... Nije se bojao boli. Ova mala kutija sasvim je dobro radila i jasno je napomenuo Rayu da oekuje da e ga on, kada za to doe vrijeme, njeno gurnuti u nitavilo. Njegovu sinu e to biti teko, znao je da njegov sin to nee htjeti uiniti, pogotovo zbog svoje obuke, ali nadao se da e Ray na kraju uiniti ono to treba biti uinjeno. Nadao se da e njegov sin imati snage da ga ubije. A opet, da ponovi sam sebe - to je stalno i radio, znao je, ponavljao svoje misli iznova i iznova polako ih trusei u nitavilo - a opet, njegov sin je bio ovdje i nastavit e sa ivotom. Ali sada je Ray upao u probleme. Ona Kineskinja. Ljudi koji su uzeli njegov ureaj. Ray je objasnio problem. I on je mogao reagirati, malo kimnuti glavom i rei da. Ray je jako pametan. Ali otac uvijek poznaje sinove mane. Ray je znao biti preimpulzivan, preinstinktivan. To bi se s godinama moglo promijeniti. Takoer je bio slab na ene. Ne enskar, ne ba. Njegova slabost bila je u tome to bi mu do njih lako bilo stalo, ne bi se sjetio zatititi sebe. Druga Rayeva slabost bila je ozbiljnija. Bila je u tome to je smatrao da ima sree. Takav je otkad je bio djeak. Na koji nain ima sree? Ne zato to su mu se dogaale dobre stvari, nego zato to loe nikako nisu. Bio je iv zakopan i preivio je. Toliko ti se posrei samo jednom u ivotu. I moda to potroi tvoju preostalu sreu. to je tono Ray radio dok ga nije bilo, to stari detektiv nije najbolje razumio. Strane zemlje za koje nije znao. Znao je za Brooklyn, Queens i dijelove Manhattana. Problem s Kineskinjom bio je sasvim stvaran. Bio je to njujorki tip problema. Osjeao je da je tako. Netko je neto jako elio. Vjerojatno je imalo veze s novcem, moda polumrtva mafija na neki nain, s obzirom na susjedstvo. Bande dre transportne slube, tvrtke za prijevoz robe, garae. Nikad se nije susreo s kineskim gangsterima, ali znao je da bi mogli biti opaki, nemilosrdni. Ray je sad bio umijean u to... nai e tu tvrtku sutra i ondje e netko znati pokoju injenicu. Inae e Ray prepoznati la. Imao je taj dar. Kada si detektiv, govori sam sebi da ljudi govore istinu, osim ako ima razloga vjerovati da lau. Inae bi sam sebe izludio sumnjom. Ali ipak, to se moe uoiti. Mozak zna. Neto u glasu, oima, miiima lica. Znanstvenici su to prouavali, dokazali. Ali kao detektiv, jednostavno bi se izvjetio u nasluivanju lai. Sluao bi na stotine ljudi kako lau, uio kako ljudska bia to rade. Zaboravio je o, da. Ta Kineskinja je nekako doprla do Raya. Ray je sada bio umijean bez obzira na to je li to elio. Za nekoga e se stvari pogorati, u to je bio siguran. Dvije djevojke su umrle, i ako je ita znao o razvoju takvih stvari, one nee biti posljednje. Znao je da je Ray premjestio njegove pitolje u upu i stavio novu bravu. Znao je da je Ray sakrio klju u kuicu za ptice. I znao je da je Ray juer provjeravao pitolje. To mu nije bilo slino. To je znailo da se Ray priprema, da se brine. A sestra mu je rekla to je Ray uinio onim mukarcima u hodniku, kakvo divljatvo je pokazao. Plai li me sve ovo? pomislio je stari detektiv. Moda. Pa, da. Ali moram vjerovati u Raya jer inae umirem ni za to. Moram mu pokuati pomoi. Biti pobjedonosan2. I u tom trenutku se neeg prisjetio, neeg bitnog to je Ray morao? Infuzija Dilaudida je kljocnula i odaslala mu dozu. Njezina toplina bila je tako prekrasna... Ovisan sam... Ali samo malo! Na to je to upravo sada pomislio, neto to Ray mora saznati? Morfij je to udaljavao od njega... neto bitno, neto povezano s Rayevim problemom, onakva informacija kakvu je nekada... upravo onakva stvar kakvu bi detektiv uvijek zapisao u svom... samo zato da sluajno ne... A sad je on... on je zaboravio, morfij mu je grijao oi, usporavao srce, vukao mu dah dublje prema bezbolnom snu... o, pomislio je na... bilo je to... ono to je njegov sin morao saznati... to je to bilo?

11.
"Hojla, ja sam Richiejev roak." Prebrzo. "Hej, buraz, ja sam Richiejev roak." Bolje. Ubaci malo Brooklyna u glas. Sjedio je u svom kamionetu na uglu etrnaeste avenije i Osamdeset i este ulice, zaustavio se kod parka Dyker Beach, gdje je vidio stare talijanske tipove kako boaju, kotrljaju teke kugle po zemljanoj stazi. Puno lijepih sjeanja na igranje bejzbola u tom parku. Na drugoj strani ulice bila je zalogajnica koja je nekad bila jazbina zvana Devetnaesta rupa, zloglasno okupljalite mafije. Obitelj Lucchese ovdje je naruila, planirala, zahtijevala ili odobrila na desetke ubojstava. Otac je jednom rekao Rayu da u Devetnaestu rupu nikako ne smije kroiti bez obzira na Engl, victorious. to koliko se starim i snanim smatrao i ako zna ikoga tko tamo zalazi, s takvima se vie ne smije druiti. Ali mafija se sad uglavnom raspala, rasprila, u bijegu je. Tako bar kau. Grad je stalno uklanjao telefonske govornice, ali Ray se sjetio da je jedna ispred zalogajnice. Nije htio telefonirati od kue, a i zvukovi s ulice e mu dati autentinost. Telefon je bio slobodan. Iskoio je iz kamioneta, preao preko etrnaeste avenije, ubacio kovanice od 25 centi, okrenuo broj. "Victorious", zauo se enski glas. "Traim Richieja." "Nema ga." "A moramo popriat." "Nazovite ga na mobitel", rekla je. "Nemadem broj." "Tko je to?" "Richiejev roak." Eto ga, skok u la. "Pa, na poslu je." "Samo mi reci gdje je, pa da tamo s njim popriam." "To ne mogu uiniti." "Sluaj, pokuavam frajeru pomo s neim, kui ta ou re? Uslijedila je duga stanka. "Priekaj." Zatim je zauo enu kako govori u nekakav radio ili mikrofon. "Richie, di si?" uo se samo um koji Ray nije uspio razaznati. "Tu mi je neki tip, kae da ti je roak." Opet samo um. "Halo? Pita o emu se ovdje radi?" Ray je pogledao niz Osamdeset i estu ulicu, udahnuo to mjesto punim pluima. "Zna on o emu se radi. Neu o tome priat preko telefona." Ponovila je njegove rijei i netko joj je odgovorio s druge strane. "U redu", rekla je Rayu. "Na poslu je na Rockawaysima, 123. ulica, tono ispred etalita." "Hvala." Taman je htio prekinuti kad je zauo mukarca kako pita, "Tko je to zvao Richieja, to je bilo?" Veza je utihnula.

Ray je oslukivao udaljeno zujanje u slualici pa poklopio. Ponovno je podigao slualicu i ubacio hrpu kovanica iz depa, nije ih ni brojio. Nije odgovorila, ali zaula se poruka njezine automatske sekretarice na mobitelu i zvuni signal. "Jin Li", rekao je, "Ray ovdje, tip koji ti je nekad bio deko. Ne zovem te da priamo o tome to se dogodilo meu nama. Samo se brinem za tebe, u redu? Tvoj brat je u New Yorku i pronaao me. Sa sobom ima hrpu tipova i trai te..." to jo rei? Ne spominji policiju, podsjetio se, to e je samo izbezumiti. "Objasnio mi je to se dogodilo tebi i onim Meksikankama. Zato te i ja traim. Moe me nazvati, ali ne na mobitel. Nemam ga. Zovi me kod kue. Ima broj. Ako se javi ena, sjeti se, to je oeva njegovateljica. Znam da se boji. U redu, nadam se da si" Oglasio se telefon, vrijeme je isteklo. Vratio je slualicu na mjesto. Ako ne odgovara na mobitel, pa - to bi moglo znaiti nekoliko stvari, a zbog svih je imao lo predosjeaj. The Rockaways je sprud koji se protee ispod Brooklyna sa zbijenim naseljem sa svake strane i kilometrima arobne plae izmeu njih. Slubeno je dio Queensa, ali kao da pripada Brooklynu jer moe tamo stii Avenijom Flatbush, vijugavom cestom kojom se ljudi koriste ve vie od tristo godina, sve od nizozemskih farmera koji su vozili svoje svinje i goveda na trnicu, pa do danas, kada vrlo lako moe naletjeti na Pakistanca kako prenosi gomilu lanih BMW-ovih karburatora proizvedenih u Vijetnamu kako bi ih jamajkanski automehaniar ugradio u auto koji posjeduje Nigerijac. Budunost New Yorka esto se moe vidjeti u koktelu kultura u Brooklynu i Queensu mnogo prije negoli se pojavi na Manhattanu. Rockaways je pak uvijek bilo tvrdokorno irsko, izolirano mjesto u kojem su prevladavali policajci i vatrogasci, manje-vie odijeljeni. Nekad poznat kao "Irska rivijera", Rockaways je bilo mjesto gdje je njujorka radnika klasa nekada za pedeset dolara unajmljivala bungalove preko ljeta. U barovima su se plesali irski plesovi, aa piva pet centi. Sve je to nestalo. Sada su tu bili neboderi i bogatake kue. Jednom je ondje proveo vikend pijanevanja, kad je imao osamnaest, pio, lunjao naokolo, vozio po plai. Kako li je u toj dobi bio naivan, opsjednut djevojkom ijeg se imena vie nije sjeao, a jo mu je vanija stvar u tom periodu bila ljetna liga njegove bejzbolske momadi. Bio je prilino dobar hvata, znao je izdrati napad. Ali poput veine amerikih tinejdera, bio je potpuno nesvjestan gotovo svega izvan sebe. U drugim krajevima svijeta djeaci su bili drugaiji; bre su postajali mukarci, ubrzavani prema svojoj sudbini. Primjer? Svakako: jednom, u Mogadiu u Somaliji petnaestogodinjak mu je u lice uperio AK-47 kineske izrade, dok je skupina mladih djeaka nagrnula na njegov kamion sa zalihama i krala vodu, lijekove, prehrambene proizvode, motorno ulje, tablete za proiavanje vode, djeju odjeu i tri tuceta runih radiostanica. Rayu su trebala dva dana da napuni kamion, a oni su ga poharali u nekoliko minuta. Djeak ga je natjerao da legne na tlo i kad je njegova skupina sve pokupila, ispalio je metak u pustinjski pijesak pokraj Rayeve glave. Pa otiao. Rayu se ba i nije ustajalo i prije negoli je to uinio, palo mu je na pamet da bi mogao iskopati metak, to je i uinio, tridesetak centimetara u dubini pijeska. Jo je bio topao i Ray ga je pobono prislonio na usne, a zato, to nije znao. Idueg dana, nakon to se u tabor vratio s praznim kamionom humanitarne pomoi, saznao je da su djeaku koji ga je tada drao na nianu te iste veeri obje ruke maetama odsjekli pripadnici suparnike grupe koja je krala zalihe njegovoj skupini. Ovdje i sada, govorio je Ray sam sebi, budi ovdje i sada. Nemoj da te progoni. Skrenuo je prema Rockawaysima, s Atlantikom zdesna. Podsjetio se da je jedino to zna o Richieju to da je on vjerojatno ovjek koji je praznio zahod kuanstava u Queensu, a otpad se naao u odvodu parkiralita u Brooklynu. Nije puno za poetak. Ali nije ni beznaajno. The Rockaways - ime je nagovijetalo daleko mjesto gdje bi se mogao ljuljukati u stolici uz ocean. to je i bilo tono. Na 123. ulici, velike kue su se ugnijezdile na malim povrinama, onakvo mjesto na kojem obitelji mogu ostati cijelo ljeto, djeca svakog dana odlaze na plau, tata je straga za

rotiljem. Uoio je veliki zeleni kamion za odvodnju na ploniku, proao pokraj njega, pronaao mjesto za parking i vratio se do njega pjeke. Krupni mukarac u radnom kombinezonu kratko oiane plave kose stajao je uz kamion i kroz ruke zatiene rukavicama proputao debeli gumeni mrk, dok se automatski namotavao na kalem u kamionu. Upravo je zavravao. "Hej", zazvao je Ray dok je prilazio. "Ima minutu? Da ti kaem svoj problem. ivim nekoliko ulica dalje. Malkice je neugodno. Pao mi je vjenani prsten u zahod. Ali jedva da sam i povukao vodu." ovjek je oprezno kimao prouavajui Raya od glave do pete, zasigurno se pitao ima li Rayeva prisutnost kakve veze s ranijim pozivom o "roaku". "Stalno se dogaa", rekao je. "Naunice, satovi, zubala. Sve mogue stvari." Ray je bio nervozan, osjeao se pomalo udno. "Kako da ga vratim?" "Moda je jo ondje. Ugasi svu vodu. Nazovi nas, ispumpamo ti, pogledamo je li ondje." Ray se pretvarao da promatra gumeno crijevo. "Imate nekakvu mreu na tome, tako naete stvari?" "Da. Ali upotrebljavamo je samo ako neto traimo. Zaglavila bi se svake tri minute, kakva govna ljudi tamo bacaju. 'Ou re, stvari koje nisu govna, ako me kui." Ray je kimnuo. "Koliko brzo se ovakvi kamioni napune?" "Dan, dva. Svijet je pun govana." "Dri koliko?" "Na kamionu pie trideset tisua litara, ali mi se trudimo da ga ne ispunimo do kraja. Postane preteak. Teko ide uzbrdo. Moe ovjeku razvalit prilaz." Ray je pokazao na ime na vratima: RICHIE. "Svaki tip dobije svoj kamion?" "Ne, samo mi, glavni tipovi." "A to ako se kamion pokvari?" Stanka, promjena raspoloenja. "A to ako se meni ne odgovara na vie pitanja?" "Hej, samo me zanima", rekao je Ray. Richie zaguna. Zatim pogleda Raya stisnutih usnica. "Ne znam tko si ti, prijatelju, ali zajebava me. Osjeam to. Zato odjebi od mene i od mog kamiona i nekom drugom prodaj ta svoja sranja. Ili emo tako ili imamo problem, a ako imamo problem, ja imam mnogo naina da ga rijeim." Netremice su piljili jedan u drugoga. Zaista, pomisli Ray, imamo problem. Ali ostao je oputen. "Ne beri brigu", ree, "nema problema." Pomirljivo je podigao ruke, odmaknuo se. Ali sada kada znam kako izgleda, Richie drugaru, pomisli on, pripazit u na tebe.

12.
"Gospodine, ast nam je. No prije nego to ponemo htio bih rei kako nam je poznato da se ovjeku poput vas pruaju razne mogunosti, tako da sam ovo istraivanje nadgledao ja osobno, ne samo zbog pitanja povjerljivosti - opreza nikad dosta - nego i zato to vas elim uvjeriti u to koliko smo predani pruanju vrhunske usluge." ovjek, ije ime je bilo Phelps, nije dobio nikakav odgovor i inilo se da mu glas odjekuje velikom prostorijom ispunjenom antikvitetima i slikama, trideset katova nad Central Parkom, a zatim se gubi u visinama stropa prekrivenog koncentrinim ukrasnim medaljonima od gipsa. Strop kakav vie nitko ne gradi, osim ako se ne radi o nekome tko ne zna kamo bi sa svojim stotinama tisua dolara. Phelps vjerojatno inae ne predstavlja svoja istraivanja u ovakvim prostorijama. Odjeven u sivo vuneno odijelo imao je besprijekoran izgled prodavaa i elju da ugodi drugima. S natruhom vojne ili moda policijske prolosti. Njegov kolega, mlai ovjek imena Sims, takoer je bio u sivom odijelu i neprestance mirkao kao nekakva toperica. Martzu, odjevenom u uti kuni ogrta i mekane papue, nisu se sviali ni jedan ni drugi. Sve shvaaju doslovno, pate na detalje. Utogljeni tipovi koji smisao ivota pronalaze u potvrivanju oitih stvari. Nisu kadri sagledati neto u cijelosti. A opet, svijet se oslanjao na takve ljude. I on je upoljavao na desetke takvih. Ova dvojica imala su odline preporuke i nakon to je otkazao putovanje u Njemaku, naloio im je da ga posjete kod kue kako ne bi bilo govorkanja o kakvim "savjetnicima za sigurnost" u uredu. "Nastavite", ree on iznerviran njegovim zadovoljnim ulizivanjem. "Pratili smo trgovanje Good Pharme putem brojnih brokerskih kua, koristei se svojim poznanstvima i prijateljstvima", poeo je Phelps i upalio monitor, "i sada emo vam predstaviti po svome miljenju iscrpnu analizu onoga to se dogodilo." Na velikom ekranu pojavio se grafikon. "Gledate detaljan dijagram tijeka poslovanja Good Pharme od prvog sijenja ove godine do osmog svibnja, dana kada je cijena dionica prvi put pala. Kao mjerilo smo uzeli prosjean volumen prometa u posljednjih sto dana kako bismo zatim iz razmatranja izuzeli uobiajen volumen prometa velikih institucionalnih ulagaa, ije nam je poslovanje poznato, te maloprodajna poslovanja online brokerskih poduzea s niim provizijama, poput tvrtke Charles Schwab, namijenjenih onoj nekolicini starijih investitora koji se ne koriste internetom. Takoer smo se potrudili izuzeti kupnju reinvestirane dobiti od dividenda i planiranu kupnju tvrtki za svoje mirovinske fondove - ukratko, stvarno sve to stvara normalni obujam prometa u Good Pharmi. Samo ako spoznamo to je normalno, moemo izmjeriti devijaciju." "Zvui nastrano", ubaci se Sims iznenada, inilo se da je i sam sebe iznenadio. Phelps ga je prostrijelio pogledom zaprepatene mrnje, pa nastavio. "U svakom sluaju, preostaje nam nekih jedanaest milijuna dionica Good Pharme kojima se poslovalo ovdje - osmoga svibnja, i to u vrijednosti od deveterostrukog prosjenog dnevnog obujma prometa za to razdoblje." Ekran se prebacio na areni grafikon koji je prikazivao tih jedanaest milijuna dionica. "Pratili smo ova poslovanja kod brokera koji trguju na samoj burzi i u klirinkim kuama te otkrili kako je vei dio poslovanja obavljen preko internetskih rauna u Aziji. I sad, ovdje vidite" - grafikon na ekranu prikazivao je uzdiuu planinu naloga za prodaju dionica, ispresijecanu nepravilnom silaznom crvenom crtom koja je pratila pad u vrijednosti Good Pharme - "prema volumenu prometa, u razdoblju od etiri sata dolo je do devet tisua prodajnih naloga. Prve prodaje stigle su na Njujorku burzu kao prodaje po izvrnoj cijeni i dionica je odmah pala, a ipak se ini kako se pojavilo nekoliko

institucionalnih ulagaa s milju da imaju laku ansu proi jeftino, meutim ti kupci su ubrzo nadjaani, nekih osam-devet minuta poslije, novim valom prodajnih naloga manjih vrijednosti, ali brojanijih, budui da su se vijesti o prodaji po svoj prilici proirile umreenim raunalima. Mnotvo sposobnih dnevnih trgovaca na Tajvanu se slui vlastitim raunalnim programima za trgovanje i neki su prilino dobri. Tu vidimo da su prodajni nalozi uglavnom doli iz brokerskih kua u Hong Kongu, Pekingu, Taipeiju, i ak iz Saigona. Nekoliko ih je dolo i iz Tokija. Val prodaje zavren je za nekih devetnaest minuta. U tom trenutku vijesti o golemom padu cijene ve su se proirile u raznim financijskim mreama i veliki institucionalni investitori su zastali jer nisu znali trebaju li kupiti i proi jeftino ili prodati kao i svi ostali. Tipovi iz zatitnih hedge fondova takoer su zastali. Problem je bio u tome to je analiza dionica bila uglavnom pozitivna, preporuke za kupnju bile su pet naprama jedan na tetu preporuka za prodaju." "Za boga miloga, to sve znam", mrmljao je Martz. "Onda dobro", ree Phelps. "Da, znate to. Imamo informatora pri vrhu Kineskog telekoma koji je usporedio izvore poziva s raznim azijskim brokerskim kuama i zatim smo ih uz pomo regresijske analize uspjeli povezati s pet pojedinaca u angaju. Naalost bili smo se prisiljeni odrei priline svote da dobijemo ispise poziva, ali kad smo to uinili, postalo je jasno da je mogui izvor cijelog tog vala prodaje dopro od ove petorice ljudi ili njihovih predstavnika. ini se da upravljaju raznim projektima s nekretninama u angaju i okolnom podruju te su se prilino proslavili. I usput, jedan radi kao dravni slubenik u angaju." Martz je imao lo predosjeaj o onome to e uskoro uti. "Imamo pravo na tubu?" "Nije vjerojatno. Prekrili smo dogovore privatnih brokerskih kua, sporazume o povjerljivosti u klirinkim kuama, ameriki Zakon o vrijednosnicama, tajvanske dravne zakone i sigurnosne propise u Kini. Zato su nai podaci toliko dobri." "Nisu toliko dobri - hou rei, u osnovi sam ja ve znao da se ovakvo neto dogodilo." "Da, gospodine, razumijem da ovjek s vaim iskustvom svakako moe intuirati osnovna naela kauzalnosti." Phelps se popustljivo nasmijeio, a onda shvatio da mu to i nije pametno. "Kad sam radio za vladu, esto smo mogli pretpostaviti koji su uzroci nezakonitog trgovanja dionicama, ali jedino s pomou detaljne analize moemo zaista saznati kako takvi ljudi djeluju. Zato, molim vas, dopustite jo samo trenutak. Dakle, jedan od tih pet kineskih biznismena od kojih su trgovanja zapoela zove se Chen. U ranim tridesetima. Upravlja s dvadesetak holdinkih drutava i jedno od njih smo, uz pomo povjerljivog izvora u Hong Kong Bane Trustu, uspjeli povezati s privatnom tvrtkom u New Yorku. Ova mala tvrtka zove se CorpServe i prua usluge ienja, uklanjanja otpada i usitnjavanja papira uredskim zgradama i korporativnim klijentima po cijelom gradu. Uposleni su i na jednoj adresi u centru i prepoznat ete da je to podrunica Good Pharme." "Mater im njihovu!" zakretao je Martz. "Da. Nego, zamolio sam svog kolegu Berta Simsa da nam objasni osnove sigurnosti informacija koje nam dolaze na papiru." Sims, koji je i dalje neprekidno mirkao, iskoraio je namjetajui manete kao da je televizijski komiar. "Hvala, Bobe. Drago mi je to vam mogu pomoi, gospodine Martz. uo sam da ste jedan od najbogatijih ljudi u New Yorku. ovjee, pomislio sam. Kakva ast. Nego, velik dio informacijske sigurnosti tie se kompjutorskih dokumenata, enkripcije teksta, sigurnosti beinih mrea i slinih stvari. Tako i treba biti. Te stvari su komplicirane i trebaju vam pametni ljudi da ih tite. Ali onda se ovjek mora zapitati, gdje se jo na ovom svijetu nalaze bitne informacije? Dvije su opcije. Prvo, to su ivane stanice. Ljudi hodaju naokolo s mnogo vrijednih informacija u svojim glavama. Njihova vrijednost i tonost uglavnom propadaju. Drugo sredstvo je naravno papir. Dobri

stari papir. Odali smo se - da oprostite - promiskuitetu s papirom. Nekad smo mislili da emo imati urede bez papira, ali naravno da se takvo neto nije dogodilo. To je budalatina. Ljudi printaju emailove, skidaju izvjea s interneta, dijele grafikone na sastancima i tako dalje." Sims je mirnuo i pripremio se na novo izlaganje. "to se tie pitanja sigurnosti, postoji samo jedan nain da se ukloni problem papira. Papir morate unititi. Ali to je unitenje? To je zanimljivo pitanje." "Moda vama", rekao je Martz. "Da, meni, ali i mojim kolegama u ovoj grani gospodarstva kojima je povjereno da prouavaju probleme s unitavanjem papira i s njima povezane naine rada." Odvojio je oi od Martza i odlutao kroz svoj unutarnji krajolik apstrakcija, glas mu je izgubio lanu srdanost i pretvorio se u jednolian govor ovjeka koji ivi samo za informacije. "Papir moete spaliti, a to proizvodi dim i ako se bavite zakonitom trgovakom djelatnosti, prema saveznom zakonu taj dim se mora oistiti. Mora se proistiti jer razne vrste tinte u sebi sadravaju PCB-ove. Tinta je prilino gadna stvar kada se pone iriti uokolo u plinovitom stanju. Papir moete unititi i rastvaranjem u kiselini ili nekom drugom otapalu, ali to je smrdljivo i skupo i jako nezgodno. Papir moete sakriti, zakopati ga ili ga staviti pod klju, ali to samo odgaa njegov kraj. Ako ga stavi pod klju, u bilo kojem trenutku netko moe provaliti i ukrasti ga. A i trokovi sigurne pohrane su golemi. Dovoljno je priupitati vladu SAD-a. Naa drava godinje potroi devedeset osam milijardi dolara na nedigitalizirane dravne spise. Jeste li to znali? A to je sa zakapanjem papira? Pa, tu su problemi sa smetlitima. A i ljudi bi ih mogli u bilo kojem trenutku iskopati" "Plaam vas za informacije, a ne da mi tu recitirate sve to ste u ivotu nauili. Doi ve jednom do poante." "Naravno. Da. Dakle, u redu, posljednji nain unitavanja informacija na papiru je usitnjavanje. Postoje razliite metode i standardi usitnjavanja povjerljivih spisa, od dugakih vrpca do konfeta. Imamo strojeve koji reu na vrpce, na konfete i na mrvice, drobilice, dezintegratore i granulatore. Jedan nain je da pretvorite otprilike stotinu stranica s vrijednim informacijama u deset tisua konfeta i moda ih onda pomijeate s pedeset tisua konfeta iste veliine, ali bez vrijednih informacija i nitko normalan ne bi htio niti mogao to ponovno sastaviti. Ali, gospodine Martz, stvari nisu uvijek onakve kakvima se ine. Usitnjeni spisi mogu se nanovo sastaviti. Najpoznatiji sluaj je preuzimanje Amerikog veleposlanstva u Iranu 1979., kada su Iranci uposlili tamonje tkalce sagova da runo rekonstruiraju usitnjene spise iz veleposlanstva. Danas je djelatnost kompjutoriziranog sastavljanja spisa prilino razvijena. Konfeti su mali samo zato to ste vi veliki. Da ste siuni, mogli biste stvari gledati drugaije. Recimo da je jedan komadi konfeta velik kao kutija pizze, ili ak i vei, irok kao sag u vaoj dnevnoj sobi. U toj veliini inio bi se razmjerno debeo i postojalo bi puno detalja na svim njegovim stranama. E, pa znate to? Moemo poveati taj komadi konfeta - informacijski, naravno. Mikroskeniranjem moemo dobiti detaljan prikaz. Veoma detaljan. Koji je i sam digitaliziran, oznaen i pohranjen. Na neki nain zapravo je smijeno. Digitalno postaje papirnato, a onda je digitalizirano. E, sad, s kompjutorskim programom koji iitava sve te komadie papira i vraa ih" "Na to ciljate?" upitao je Martz i zauo kako se u hodniku otvaraju vrata. "Mogli biste proitati spise. Ali bilo bi potrebno mnogo rada i mnogo jakih raunala. A u Kini i jedno i drugo je sada gotovo besplatno. Iznos plaa zapravo pada u nekim podrujima jer sve vie ljudi naputa farme i trai zaposlenje. A veina kompjutorskih programa u Kini, piratske su verzije onih iz zapadnjakih tvrtki. Ondje zaista ima malih tvrtki koje rade s besplatnim softverom koji su izvorni vlasnici platili milijune dolara." Simsove oi fokusirale su se na neto iza Martza, neto to je

uznemirilo njegovu robotsku mirnou. "Vlada podrava, hou rei, vidi, ne i htio sam rei podrava, ovu ovu djelatnost kako sam" "Zdravo!" Connie je doskakutala u sobu preko perzijskog saga na svojim visokim lakiranim potpeticama, nosila je plastinu vreicu i na sebi imala savrenu malu crnu haljinu koja je otkrivala sve njezine goleme i boanstvene obline. "Oprostite! Tako mi je ao! Bille? to misli?" Zavrtjela se, pokazala im svoje nevjerojatne izboine. "Nije li jednostavno da se zaljubi? Molim te, reci da je!" Stidljivo se osvrnula prema tipovima iz osiguranja. "O, stvarno se ispriavam, samo sam morala pokazati muu." Izbacila je ruke i savila jednu nogu, stara poza manekenke. "Vidi?" Povukla je rub haljine uz svoje elino vrsto bedro. "Savreno pristaje. Evo, pipni." Zakoraila je prema naprijed, nogom se oeala o Martzov uti ogrta, dotaknula njegov blijedi dlakavi list noge, uzela njegovu ruku i stavila je ravno na svoj trbuh i natjerala ga da je pogladi, prsti su mu doli u sluajan, ali ne i neprimijeen kontakt s njezinim vrstim dojkama. "Nitko ne proizvodi ovu vrstu svile, nitko. Svia ti se, zar ne?" Martz je kimnuo, nije znao tko je u ovom trenutku vie ponien, on ili ova dvojica. Connie se ponekad ovako ponaala, to je i predobro znao i djelomice je to proizalo iz njezine spoznaje da nikad nee imati djece, da je njezin seksepil jedino ime ga dri uz sebe i takoer iz njezine nepriznate elje da bude privlana mukarcima, aktivnim mukarcima. Zaboga, on je bio etiri puta u braku, jebao je ezdeset ili sedamdeset ena, znao je poneto o enskim biima. Connie je trebala dobra eva, stvarno joj je trebala, a on joj to nije priutio ve jako dugo. Tako da, nije ni udo. Jadna cura. Upravo se nagnula do njegova uha, sigurno je pokazivala svoju savrenu stranjicu mukarcima koji su strpljivo ekali. "O, Bille, nemoj se ljutiti", izusti ona. "Htjela sam je zbog tebe!' Ustala je i odleprala. Mukarci su naas samo sjedili potpuno zaprepateni. Martz je prekinuo tiinu. "Gospodo, to je bila moja ena, a kad vratite jezik u usta, moemo nastaviti." Sims je posluno kimnuo, brzina njegova mirkanja znaila je da ubrzano premotava svoje vijuge dok ne naie na trenutak prekida. "ini se da kompjutori mogu prepoznati uzorke razliito usitnjenog papira i sortirati ih po oblicima koji najbolje odgovaraju, ne samo po" "Prestanite govoriti", zapovjedio je Martz. Okrenuo se Phelpsu. "Sve to ste napravili dosad je da ste mi uzalud tratili vrijeme i buljili mi u enu. Ovo prvo ne mogu podnijeti, a za ovo drugo vam opratam jer niste imali izbora. A sad, natrag na cijenu dionica Good Pharme. Moete li nai neke ispise telefonskih razgovora?" "Smatram da bi za to bile potrebne tube i sudski poziv", rekao je Phelps. "ak i s mojim vezama u Ministarstvu pravosua i na sudu junog okruga New Yorka trebalo bi nam vie tjedana u najboljem sluaju." To je predugo. Martz je razmiljao o Tomu Reillyju. Je li on znao za tog Chena? I je li znao da moda ima problem u osiguranju? Nije ni udo da ne eli nita rei. I jo vanije pitanje, to je Chen znao o Good Pharmi, a Bili Martz nije? Phelps je ekao, a oi su mu sjajile od tajnog znanja. "Nastavite, sve mi ispriajte", ree Martz. "Chenova mlaa sestra je na web stranici CorpServea navedena kao osoba za kontakt za poslovanje na Manhattanu." "Chenova sestra radi u slubi za ienje?" upita Martz glasom sve viim od bijesa i zaprepatenosti. "Zato mi to niste rekli? Ona je!" Phelps je kimao. "ini se da je tako, da." "Moete li pronai tog tipa Chena?"

"Oekivali smo to pitanje i uz pomo svojih veza u Ministarstvu domovinske sigurnosti uspjeli smo pratiti njegovo kretanje." "Gdje je? U nekom kasinu na Makau nazdravlja svim amerikim ulagaima koje je upropastio?" "Ne, gospodine", ree Sims. "Zapravo je ovdje, u New Yorku." "Molim?" Martz je ustao i njegov se ogrta rastvorio, otkrio dlakavu povrinu njegovih prsa i trbuha. "Dobio je doputenje da doputuje ovamo, a kada takav zahtjev podnese kineski dravljanin, mi automatski" "Briga me za papirologiju, reci mi gdje je on!" "Ukratko, ne znamo." "Zato ne?" "Nije bilo jasno elite li da i to saznamo, gospodine." Iznervirano je digao ruke. "elim da saznate! Za boga miloga, elim tu informaciju!" "Da. Uz pomo naih veza u Imigracijskoj slubi moemo" "Odmah, danas! to prije!" "Uinit emo sve to" Pokazao je prema vratima. "Hajde! Van! elim odgovor to prije! Do kraja dana!" Spakirali su svoju opremu i izali, iako je Sims, primijetio je Martz, jo jedanput kriom okrenuo glavu u nadi da e jo malo napasati oi na arobnoj gospoi Martz. Stajao je kod prozora i razmiljao o prevarantima Chenu i njegovoj sestri koju su doveli u New York. Prepoznao je taj tip. Bili su gladna generacija. Sve obitelji koje su se obogatile, zapoele su s gladnom generacijom, onom koja je radila marljivije, varala, ila kraim putem, reagirala prva. Imovina obitelji Martz takoer je stvorena na taj nain. Bogaenje obitelji zapoeo je njegov djed 1922. godine kada se s mlaim bratom naao na pikniku u Central Parku, pijuckali su jabukovau i jeli sendvie iz koare, gledali svoje ene i djecu kako se igraju na livadi. Mlai brat, dvadesettrogodinji elektrotehniar, zaspao je jer je, po rijeima svoje ene, previe radio. to je toliko radio? Bilo je slavno pitanje Martzova djeda njegovoj urjakinji. Saznao je da je njegovu bratu povjereno projektiranje elektrine centrale u rudniku bakra u ileu. Deset zaposlenika manhattanske inenjerske tvrtke radilo je na planovima i danju i nou. Bila je potrebna golema koliina energije, nikom nije bilo jasno zato. Brzo-bre, tiho-tie. Povjerljive informacije, jo neobjavljene. Martzov djed probudio je svog brata, pitao ga za naziv rudnika bakra. Brat je pijano promrmljao neto poput "Chuckee-Moma" i opet zaspao. Martzov djed nalivperom je zapisao neobinu rije na svoju salvetu, ispriao se, pa krenuo juno od Central Parka prema njujorkoj javnoj knjinici. Saznao je da je "Chuckee-Moma" njegova brata zapravo bila "Chuquicamata" - naziv najveeg rudnika bakra na svijetu. Za dva mjeseca kupila ga je tvrtka Anaconda Copper. Ali prije toga je Martzov djed kupio i posudio njihovih dionica koliko god je mogao. Tako je stvoreno bogatstvo i nastala je obiteljska predaja - i upravo to sada radi Chen. Martz se ponovno koncentrirao na Good Pharmu. Sad se inilo jasnim da Tom Reilly sumnja kako su odnekud procurile informacije. Moda je i sam naruio analizu dijagrama trgovanja dionicama. To to Reilly nije sve ovo javno priznao, bio je dovoljan razlog za njegovu smjenu ili ak tubu prema Saveznom zakonu o tritu vrijednosnica, ali Martz je bio sasvim zadovoljan to se Reilly mudro nije drao svojih zakonskih obveza jer je to znailo da moda jo postoji tihi izlaz iz cijele ove zbrke. Taj klinac Chen oteo mu je milijune, ravno iz njegove smeurane ruke. Martz je bio star i umoran i boljelo ga je kad god bi sjeo, ali jo nije toliko ishlapio da se ne moe braniti. Chen mu je

ukrao cijelo brdo zlata i sada, uz pomo Toma Reillyja, Martz e ga sasvim sigurno ukrasti natrag.

13.
Hotelu Crown Royale na Aveniji park kod ezdeset i devete ulice potrebno je mnogo istih plahta za goste. I istih jastunica, runika, runika za lice, stolnjaka, a tu su i ubrusi utirkani toliko da su gotovo kruti. Hotelska praonica, prostorija duga oko 35 metara, dva kata pod zemljom, troi na desetke tisua litara vode na dan, kutije i kutije izbjeljivaa i deterdenta. Bez zaposlene praonice, nema sretnog hotela. ovjek koji vodi praonicu Crown Royalea Carlos Montoya za jednog Meksikanca veoma dugo ivi u New Yorku. Dovoljno dugo da mu sjajna crna kosa postane sijeda, da mu lice omlohavi u masku tunog suosjeanja i da mnogo puta postane djed. Ljudima je uglavnom izgledao kao umoran, radian lan drutva koji potuje zakon, koji bi moda trebao izgubiti dvadesetak kilograma i razmisliti o eem ienju cipela. Naturalizirani dravljanin Sjedinjenih Amerikih Drava plaao je porez, na svom prilazu u Queensu imao lijepi novi auto, glasovao je i za republikance i za demokrate i bio kudikamo najmoniji meksiki boss u gradu. Odnosno, ne veoma moan ako se usporedi s Talijanima, Kinezima, Albancima, Vijetnamcima i Rusima, ali ne toliko slab ako se usporedi s Pakistancima, Haianima, onim to je ostalo od Iraca i muslimanima u Brooklynu koji tko zna to rade ovih dana u svojim duanima gdje prodaju islamske knjige, ulja, odjeu, prehrambene proizvode i ostale stvari koje od njih stalno kupuju dounici FBI-a. Unato tome, Carlosova mrea trgovine prolazila je kroz svih pet etvrti i uz pomo svojih veza u poslovanju hotela i restorana nadzirao je gotovo svu maloprodaju meksike marihuane u New Yorku. Posvuda je imao dilere. I dvojica su bila u nevolji, gnjavila ih je policija zbog ubojstava dviju Meksikanki, ubojstava koje nisu poinili. Dvije prekrasne keri Meksika ubijene su bez imalo potovanja. Ubojstvo kakvo nije mogao poiniti Meksikanac. Bar ne u Brooklynu. Carlosov ured, ako se uope moe nazvati tim imenom, bio je odjeljak na jednom kraju goleme praonice. Tu je promiljao o svojoj nevolji i puio cigaretu krei pravila hotela. (Nije se bojao; znao je da ga ne mogu otpustiti.) Tu dva deka, miiava i s licima koja otkrivaju drskost, na ispitivanje je priveo bruklinki detektiv Blake. Blake je otkrio njihova imena dan nakon ubojstava. to je upuivalo na to da Meksikanci u tom dijelu Brooklyna ne znaju zaepiti gubicu ili da Carlosovi deki imaju puno neprijatelja na ulici ili je, to je bilo potpuno nevjerojatno, detektiv Blake bio neuobiajeno uinkovit. Carlosu se sviala pomisao da taj detektiv marljivo radi na rjeavanju ovih ubojstava, ali ne po cijenu toga da njegovi deki budu krivo optueni. Bili su oni krivi za muchas cosas, to da, ali ne i za umorstvo ovih dviju djevojaka, dobrih, marljivih djevojaka iz sredinjeg Meksika koje su pobjegle na sjever, u SAD, kako bi nale posao. Odvezao se do Marine Parka i ispriali su mu njihovu priu u stranjem dijelu pizzerije koju je dijelom i posjedovao - kako su prokrijumarene kroz prihvatilite u Teksasu, kako su ivjele u Brooklynu na Avenida U, vozile lo auto, puile malo njegova producto, koji su besplatno dobivale od svojih momaka, odravale stan urednim. Carlos je osjeao nekakvu oinsku odgovornost za sve deke i cure koji dolaze u New York. Trebaju u blizini imati starije Meksikance da vide kako mogu uspjeti u Americi. Meksiko je smatrao izgubljenom i umiruom dravom, ali za Meksikance je znao da su prekrasan narod, koji ostatak svijeta ne razumije. itao je o povijesti Meksika i ak je u jednoj skupoj manhattanskoj antikvarnici kupio starinsku kartu Starog Meksika, koji se dobrano pruao u Kaliforniju, Arizonu i Teksas. Bili smo ovdje prije njih, govorio bi uvijek, i bit emo ovdje kada oni odu. Zbog naina na koji su djevojke ubijene, bez imalo potovanja, guenjem u ljudskom izmetu, izgarao je od mrnje. Ali njegov trenutani problem bila su njegova dva caballos za koje je brinuo da e pokleknuti

pod pritiskom pitanja detektiva, moda e im izletjeti neko ime koje ne bi smjelo, pogotovo njegovo. A bilo je tu jo neto: jedan konobar iz restorana u hotelu imao je mlaeg brata koji je radio u jednoj tvrtki za odvodnju na istonom rubu Brooklyna. Proirila se pria o ubojstvima. Brat se sjetio da je vidio te dvije djevojke na pikniku u Marine Parku. Primijetio je da je jedan kamion svoj sadraj izbacio u rezervnu cisternu, koja je bila dovoljno velika da izdri dva utovara, zatim su je privrstili s drugim kamionom i izravno prebacili u nju njegov sadraj. Drugi, ispranjeni kamion ponovno su napunili sadrajem rezervne cisterne. Zaista neobino ponaanje, zamijetio je mudri mladi. Zato prebacivati hrpe govana iz jednog u drugi kamion ako ionako sve ide na isto mjesto, postrojenja za obradu otpadnih voda? Nije da se radi o neem vrijednom. Prvi kamion je zatim otiao u okruno postrojenje za proiavanje otpadnih voda i istovario svoj teret. Veoma udno, rekao je klinac, kao da ibicare, ali s hrpama caca. Te noi, one noi kada su djevojke umrle, drugi kamion je kasno otiao s parkiralita i odvezao se na istoni kraj Long Islanda do bijednog gradia zvanog Riverhead, nije vozio preko Long Island Expresswaya, koji je uvijek nadgledala okruna policija Suffolka i Nassaua, nego neravnim seoskim cestama koje su se protezale Long Islandom u smjeru istok- -zapad. V onja od 160 kilometara, comprende! Kamion je ispranjen u postrojenje okruga Suffolk, a zatim su ga odvezli do Queensa ili moda New Jerseya, uope se nije vratio u Marine Park. Ispario. Prvi kamion su isprali iznutra i izvana, pa ga vratili na uobiajene djelatnosti. Je li vlasnik te tvrtke znao za sve ove dogaaje? pitao je Carlos. Si, si. Rekao nam je da to uinimo. Carlos je pozvao mladia da ga posjeti, smatrao ga pouzdanim, poneto je ak i pribiljeio. "Sad mora sve ovo zaboraviti", rekao je, "zaboravi da si mi to ispriao." Ali onda je zgrabio mladievu ruku. "Ako vidi jo neto, nazovi me, dobro?" Detektiv Blake je postavio mnogo pitanja, ali jo nije uhitio Carlosove dilere. Moda je imao jo sumnjivaca. Ali moda bi za svaki sluaj Carlos trebao poslati svoje deke na malo putovanje u Kaliforniju, u stranjem dijelu kamiona praonice, rei im da se maknu na nekoliko mjeseci preko ljeta, odu na sjever, beru jabuke u Washingtonu. Nemojte mi rei gdje ste, tako e im rei, ne zovite me, ne zovite nikoga koga poznajete u Brooklynu. Deki nee htjeti otii, ali uinit e to. Njihov nestanak e naravno naizgled potvrditi njihovu krivnju. Sto mu i nije pretjerano smetalo jer su ionako bili usijane glave koje bi ga jednog dana mogle dovesti u nepriliku. Ali ako je sada imao problem, imao je i priliku. Uspeo se do devetnaestog kata teretnim dizalom, malo popriao s meksikom domarom koji je prebrojavao fine boice ampona i komade mirisnih sapuna koje su hotelski gosti rado ubacivali u svoje kovege, a zatim je uz pomo svog univerzalnog kljua uao u sobu upravitelja iz British Airwaysa koji je u gradu bio poslovno, na aerodromu JFK. Carlos nije nita doticao, ni minibar, ni lijepu odjeu na vjealicama, pa ni debeli sveanj funti i dolara na ormariu. Ne dira nita i nita ne dira tebe. Umjesto toga je podigao telefonsku slualicu, troak poziva ostat e zakopan pod trokovima ovog gosta, moda e izgledati kao poziv na aerodrom. Hotel ima gotovo tri tisue telefona, povezanih s preko etiristo linija preko kompjutora koji ih je prespajao ovisno o tome koja je sljedea bila slobodna. Poziv bi zatim bio oznaen lanim telefonskim brojem, tako da primatelji poziva koji imaju uslugu prikaza broja ne mogu dobiti broj hotelu koji hi mogli izravno nazvati. Ako bi i nazvali lani broj, dobili bi poruku da je liniju u kvaru. (Jako su pametni, ti indijski telefonisti, Meksikanci bi se trebali ugledati na njih.) Carlos je o ovom promislio jo davno. Zapis poziva koji bi povezao telefon sobe s glavnom linijom nalazio se u Bangaloreu, gdje je bio hotelski davatelj informacijskih usluga. Da se pronae tona soba iz koje je doao poziv, bio bi potreban sudski nalog i tjedni kopanja. U meuvremenu, nekadanji gost te sobe ve bi odavno bio otiao i trebalo bi ga prvo pronai da ga upitate o pozivu koji nije ni bio njegov. Takoer u meuvremenu, soba bi ve pedeset puta bila temeljito

pospremljena i oiena usisavaem. Otisaka prstiju nema, mami! Sobarice su morale svaki telefon obrisati jedanput dnevno kako bi obustavile klice koje bi mogle izazvati epidemiju u hotelu - a to je jedna od nonih mora uprave hotela. Okrenuo je broj bruklinke tvrtke za odvodnju. "Htio bih porazgovarati s vlasnikom, molim." Ni traga naglasku ako je tako elio. Uio je gledajui Loua Dobbsa na CNN-u. Proe minuta. "A tko je?" "Ja sam netko tko vas poznaje", ree Carlos. "Tko?" "Dobro sam upoznat s vaim poslom", ree on. "Ma da?" "Dobro sam upoznat s onim to ste uinili s rezervnom cisternom. to ste stavili unutra i kada ste to izvadili." "ta 'oe?" "Mislim da biste mogli pretpostaviti." "Odjebi." Veza se prekinula. Carlos je ponovno nazvao. Javio se isti mukarac. "Zato prekidate ljubaznom pozivau?" upita Carlos svojim najboljim CNN-ovskim glasom. "Ako opet nazove, ima da te naem i ubijem", reao je glas. "A onda u ti silovati i enu i djecu." Ovaj put je Carlos poklopio. ini mi se da sada imam mali projekt, rekao je sam sebi uivajui u podmuklom zadovoljstvu. Da, zaigrat u igru s bijelim ovjekom koji ubija djevojke iz Meksika.

14.
Pa dobro, uspaniarila sam se, pomisli Jin Li dok je ekala trajekt. Nisam se ni trebala sakriti u toj staroj zgradi u centru. Imala je velike sunane naoale i nisko navuenu kapu Yankeesa jer je pretpostavljala da na pristanitu ima sigurnosnih kamera. Pa, bila je uplaena. Trebala je umjesto toga odmah uiniti upravo ono to je ostvarila prole noi, unajmiti sobu i odvojenu kupaonicu u Harlemu, kod stare crnkinje Norme Powell, koja je bila vlasnica petokatnice od opeke preureene u pansion. U sobi Jin Li bilo je mjesta samo za krevet, komodu i zidno ogledalo. Boja je bila nikakva i preko stropa se protezala mrlja plijesni koja je izgledala kao Australija. Ali soba je imala dobra vrata od pravog drva i mjedenu protuprovalnu bravu. Ali jo je bolje bilo to to je sredovjeni sin Norme Powell cijeli bogovetni dan gledao televiziju u dnevnoj sobi. Zapravo se inilo da ivi u dnevnoj sobi. Imao je oko 180 kilograma, od ega je vie od polovice bilo salo, ali prema svojoj majci se ponaao zatitniki na nekakav nezgrapan nain i za Jin Li je to bilo umirujue. Tko god da provali u kuu, prvo e se morati provui pokraj ili preko njega. S druge strane, Jin Li se Harlem nije osobito sviao, to je takoer bio njezin nain da prizna kako se ne osjea ugodno u crnakoj etvrti, ali u tome je bila prednost te etvrti. Harlem nije prvo mjesto na kojem e potraiti Kineskinju. Jin Li je rekla da je korejska studentica na razmjeni na Sveuilitu Columbia, to se inilo kao nepotrebno objanjenje udovici Powell im je prebrojila njezinu gotovinu: 300 dolara po tjednu, plaa se svakog ponedjeljka ujutro, kuvertu stavi u moj kasli, duo, a poslije sedam naveer nema mukih gostiju, inae put pod noge. Ali Norma je zahtijevala telefonski broj prolog stanodavca kako bi mogla nazvati i potvrditi je li Jin Li dobra stanarka. Dobro, to ve, kako je ula da govore ameriki tinejderi; osjeajui se pomalo lukavo, Normi je dala vlastiti broj telefona iz CorpServeova ureda u zgradi Red Hook. Ako zbilja i nazove, Norma e shvatiti da je broj beskoristan jer nije imao nikakvu poruku, nego bi se nakon to bi zazvonio tri puta, automatski ukljuio faks - tako jc namjeten kako bi joj Chen mogao slati informacije napismeno i izbjei internet. to se imena tie, Jin Li joj je dala svoje pravo ime budui da je ono odgovaralo njezinim ispravama, ali rekla je da je rodom iz June Koreje, iz Seula, gdje joj otac radi u tvornici Kia Motors. Bilo je i zabavno i pomalo odvratno praviti se da je Korejka, pogotovo jer joj ime nije zvualo nimalo korejski, ali Norma Powell to nije znala. Uostalom, za ovo je postojao ameriki izraz koji joj se sviao: to se mora, mora se. To sam ja, pomislila je Jin Li, radim ono to moram uraditi. Izvadila je svoje malobrojne stvari iz kovega i opustila se u dugoj toploj kupki u svojoj kupaonici u drutvu triju ohara. Nisu joj smetali; njihova zgrada u angaju bila je preplavljena puno gorim vrstama nametnika. Izribala je lice, pa uredila nokte, sve u svemu osjeala se puno odlunijom. Moda je policija ulovila ljude koji su ubili dvije Meksikanke. Ili e im se moda ona anonimno javiti i opisati to se dogodilo. Moda, ali ne jo jer je imala plan. Uostalom, obuili su je za razmiljanje, dobro su je obuili na Harbinkom institutu za tehnologiju profesori logike, sistemske analize, upravljanja podacima i teorije vjerojatnosti. Mnoge skupine radnika CorpServea vraale su se s posla one noi kada je napadnuta, ali izdvojena je skupina u kojoj je bila Jin Li. Zato? Jedini uvjerljivi razlog bio je taj to je ona jedina osoba koja zna iz kojih ureda se kradu informacije. Odgovor napadaa, odnosno onoga tko ih je ve unajmio, bio je zaista prizeman, glup. Mogli su zauzeti mnogo drugaijih pristupa. Mogli su promijeniti pristup svojim uredima. Mogli su otpustiti CorpServe. Mogli su pozvati policiju ili privatnu detektivsku agenciju. Mogli su se obratiti njoj osobno, nazvati, pisati ili zaprijetiti tubom.

Takvi postupci bili bi moralno i pravno branjivi, stvorili bi koristan papirnati trag, a imali su prednost i u tome to bi ih i dalje kontrolirao vrh tvrtke. Kada dva tipa istovare govna u auto u mrklom mraku Brooklyna, razmiljala je, nema korporativnog rukovoditelja da to nadgleda. Moda ti postupci nisu ono to je naruio, to bi prihvatio ili o emu je naknadno obavijeten. Nema gotovo nikakvu kontrolu. A budui da je proitala na tisue stranica njihovih dopisa, znala je da direktori ude za kontrolom jer vjeruju da je ona osnova moi. Napad u Brooklynu je, iz korporativne perspektive, bio lud, gotovo autodestruktivan. Stvarao je negativne informacije i pokretao dogaaje izvan korporacije. Bio je to in nekoga tko se uspaniario. Koga? Zbog tog je pitanja bila dobrano u prednosti. Tko god da je naruio napad, nije mogao znati da je samo ona znala po kojih osam tvrtki CorpServe trenutano prka. U njih tri cijenu dionica nedavno je porasla i stvorila golemo bogatstvo njezinu bratu i njegovim suradnicima. U ostale etiri cijena dionica se ve nekoliko mjeseci nije mijenjala u iekivanju razvoja situacije. Zadnja je bila razmjerno mala farmaceutska kompanija Good Pharma, koja je otrpjela prilino propadanje cijene dionica, nekih 30 posto u zadnjih nekoliko tjedana. Chena je opskrbljivala informacijama o zastoju u njihovu projektu sa sintetskom koom, koji je FDA tek trebala odobriti. Trite kojem je proizvod bio namijenjen bilo je golemo; nisu samo rtve opeklina trebale novu kou - na to su njezine misli skrenule prema Rayevu trbuhu, presadci i oiljci na njemu su stvarali nekakvu tajanstvenu, erotinu kaligrafiju, sluajnu tetovau koju je ona zavoljela - ne samo rtve opeklina, ne, nego i stari ljudi smeurane, suncem oteene koe koja je postala tanka i cijepala se kao svileni papir. Proizvod nije bio za tatinu, nego za zdravlje. Kako baby boomeri budu starjeli, staraki domovi i hospiciji bit e prepuni ljudi prikovanih za postelju, a dekubitus e postati glavni problem. Radi se o nekrotinom tkivu - koi koja je odumrla zbog neprekidnog pritiska, on prekida protok krvi. Postojee metode spreavanja dekubitusa, esto okretanje i pomicanje bolesnika nisu bile uspjene. Proizvod sintetske koe, koji jo nije imao zatieno ime, trebalo je presaditi preko krhke, tanke koe bolesnika kako bi se stvorio dodatni zatitni sloj uz neznatnu mogunost da ga imunosni sustav odbaci. Ali u klinikim pokusima taj proizvod nije dobro prolazio i Jin Li je to javila Chenu. Shvatila je da njezin brat, budui da je bio ambiciozni skorojevi, nije uistinu razumio Ameriku. Jin Li je znala da e Chen, sada kad je stigao, vjerojatno udarati naslijepo, zastraivati zaposlenike CorpServea, nespretno postavljati pitanja. Bit e preuzbuen to se naao u Americi, trkarat e uokolo i osjeati se vano. A potroit e i puno novca. To to si u angaju vaan, ne znai da e ti u New Yorku ljudi pridravati vrata. Ljudi u New Yorku misle da ive u sreditu poznatog svemira. Uglavnom vole druge velike gradove svijeta, pogotovo London, Pariz, Berlin i slino, ali oko New Yorka su ba tvrdoglavi. U New Yorku si se morao dokazati, to je doivjela, dokazati da tamo pripada, da si dovoljno dobar. Pametni ljudi dolazili su u New York sa svih strana Amerike kako bi se jedni s drugima natjecali za obilje i uitke grada. Tako su to radili Amerikanci. Chen to moda nee razumjeti. Koliko god da je mrzila tu odgovornost, njemu je vjerojatno trebala njezina pomo. Ograda se otvorila i mogla je ui na trajekt za Staten Island. Nije se nikad njime vozila, ali inio joj se poznat, jedan od onih starijih s drvenim klupama - veoma nalik na kripave, romantine trajekte koji su plovili naprijed-natrag izmeu Kowloona i Hong Konga. Bila je ondje s ocem kad je traio novac za neki svoj projekt. Bilo je gotovo pet sati popodne, kasnoproljetna veer, sa istim i prohladnim zrakom, godinje doba u kojem se grad obnavlja; promatrala je rane putnike kako sjedaju na svoja omiljena mjesta i otvaraju novine i elektronike naprave. V onja je sigurno dovoljno duga da izvri svoj plan i onda se trajektom vrati na Manhattan.

Sa zvunika se zaula obavijest i trajekt se pokrenuo. Sa svog sjedala na otvorenoj krmi promatrala je kako se pred njom smanjuju obrisi manhattanskih nebodera. Gdje je bio Svjetski trgovaki centar? Zapravo i nije znala, mogla si je otprilike predoiti dva kvadratasta tornja. To se sada inilo tako davno. Gledala je prva izvjea na televiziji u fakultetskoj blagovaonici sa skupinom drugih studenata, neki od njih klicali su zbog prizora Amerikanaca koji se pretvaraju u pepeo. Kada je trajekt prevalio pola puta, izvukla je mobitel u namjeri da ga upali prvi put od jutra prije napada. Treba li zaista to uiniti? Tresle su joj se ruke. Znala je da e mobitel, im ga upali, odaslati signal najblioj baznoj stanici i da e je od tog trenutka policija moi locirati, tako da ga je htjela provjeriti dok prolazi njujorkom lukom. Treba li to uiniti? Moda i ne. Ali sada se osjeala tako odsjeenom od svega, osamljenom. Pritisnula je tipku i zaula pitanje dok se mobitel palio. Imala je tri poruke. Prva je bila od njezina brata, koji je rekao: "Jin Li, mora me nazvati da znam da si dobro. Majka i otac pitali su za tebe i rekao sam im da si dobro, ali znaju da sam neto preutio. Takoer, naravno da moramo odrati posao i moram s tobom o tome popriati. Plaam tvog deka gospodina Raya da mi pomogne u potrazi za tobom. Njemu je samo do novca, toliko je traio. Morao sam platiti duplo. U novom sam stanu u zgradi Time Warner. Nazovi me, Jin Li." Prije negoli je imala priliku razmisliti o tome koliko lai joj je napriao njezin brat, poela je druga poruka: "Jin Li, Ray ovdje, tip koji ti je nekad bio deko. Ne zovem te da priamo o tome to se dogodilo meu nama. Samo se brinem za tebe, u redu? Tvoj brat je u New Yorku i pronaao me. Sa sobom ima hrpu tipova i trai te..." Posluala je ostatak poruke, neto o nazivanju u kuu njegova oca. Ugasila je mobitel uznemirena zvukom njegova glasa, gotovo da je plakala. Nedostaje mi, Ray, pomisli, elim biti s tobom. Zato je uope posluala svog brata i dopustila da joj naredi da prekine s Rayem? U noi napada vjerojatno bi bila s Rayem umjesto da se vozi u malom autu s one dvije djevojke. Ray ju je izvodio, jeli su posvuda u gradu, etali Central Parkom. Nikad je nije previe ispitivao niti pitao zato tako revno radi za CorpServe. Shvatila je da ju nije elio posjedovati. To joj se svidjelo. I nikad nije od nje traio nikakva obeanja. Uvijek su spavali zajedno u njezinu stanu. Zapljusnuo ju je val tune poude. V oljela je kad bi je okrenuo na trbuh, podigao njezine bokove i tako zapoeo drei je svojim velikim rukama, ponekad je i prstom prelazio gore-dolje po njezinoj kraljenici. Jedne noi ga je upitala, broji li pokrete unutra-van? Nasmijao se i rekao, zato pita? Pa, tako dugo traje, rekla je nestano. Da, odgovori on, ponekad i brojim, tek toliko da vidim. Znala sam, ree ona. I kakav je zbroj noas? Reci ti meni, rekao je i ponovno poeo. Ne, ti meni reci, odgovorila je ona, a disanje joj se ubrzalo. Dobro, rekao je on, stotine, to je sve to u rei. Spustila je glavu na plahtu, osjeala se oamueno i pomalo ludo, kao da ne zna tono tko je. To i nije tako lo osjeaj. Moda je proaptala polako. A moda i nije. Jin Li je uzdahnula i malo se promekoljila na klupi. O emu je to razmiljala? Sada je ivjela u sobi u Harlemu, bojala se vratiti u svoj stan ili na posao. Jo je jedna poruka ostala na mobitelu, prisjeti se ona, i moda je od Raya. Zauo se snaan muki glas koji ne pripada Rayu: "Halo, ovdje detektiv Peter Blake iz Bruklinkog odjela za umorstva pri Policijskoj upravi New Yorka. Traim Jin Li i mislim da je ovo njezin broj telefona. Jin Li, vi ste bitna osoba u sluaju umorstva dviju ena iz Meksika. Znamo da ste radili kao njihova nadglednica i moda ste ih vidjeli nedugo prije njihove smrti. Bio bih vam osobno zahvalan kad biste me nazvali to prije moete na ovaj broj." Koji je i izdiktirao, a onda je rekao: "Bilo bi vam u najboljem interesu da vi naete mene prije nego to ja naem vas. Hvala lijepa." Policija? Zgroeno je sklopila mobitel, naglo pogledala oko sebe, kao da je ve mogu vidjeti. Kako je policija dola do njezina imena? Chen im se ne bi javio; elio ju je prvo pronai. Ali on i Ray su razgovarali. Spomenuli su jedan drugoga. Chen je sigurno rekao Rayu to se dogodilo u autu.

A Ray - Ray je rekao NYPD-u. U to nije mogla povjerovati, ali to je bila istina. Izdao ju je.

15.
Sjeao se njezina stopala, njezina glenja, njezina bedra. Postavio je malu utu tenisicu na vozaku plou, zadrhtao od boli. O, Boe, nedostaje mi Jin Li, pomisli Ray, svaki njezin dio. Sjedio je na parkiralitu tvrtke za unovavanje ekova preko puta Odvodnje Victorious, koja se sastojala samo od nepravilnog blatnog zemljita okruenog ogradom visokom est metara s bodljikavom icom na vrhu, a ta konstrukcija je okruivala otrcani stambeni kontejner u stranjem dijelu i deset golemih, gotovo jednakih kamiona koji su bili parkirani u nepravilnoj liniji, meu njima je bio i onaj kojim se prije dvadeset minuta dovezao Richie. Iza kontejnera se nalazila glomazna betonska graevina, ali nije bilo jasno je li i ona dio poduzea. Dan je gotov, prolo je est sati popodne i znao je da vrijeme prolazi, satovi posvuda otkucavaju, jedan na Jin Li, drugi na njegovu ocu, trei na tome koliko e Richieju trebati da postane potpuno paranoidan. Niski Meksikanac - zapravo djeak - stajao je na jednom kamionu i crvenim mrkom putao kipuu vodu u ventil. Iz drugog ventila na dnu tekla je tamna voda. Richie je izaao iz montanog kontejnera, doetao do kamioneta s nekakvim poletom u koraku, kao ovjek s planom, i odvezao se sa zemljitas Rayem u pratnji. Na semaforu se Ray zaustavio dovoljno blizu da pribiljei broj s registracijske ploice. Onda je shvatio da Richie gleda u retrovizor. Ray je povukao sjenilo na vjetrobranskom staklu. Plan je bio pratiti Richieja kui. Semafor je jo bio na crvenom, ali Richie je ubrzao preko raskrija, jedva promaio tri pjeakinje, tri tinejderke koje su priale na svoj mobitel. Richie je skrenuo na sljedeem uglu. Ray se sam sebi gadio. Kad se svjetlo na semaforu promijenilo, ubrzao je do ugla, skrenuo, potraio pogledom Richiejev kamionet - nije ga bilo. Otac je sporo otvorio oi. "Izvjee molim." Ray mu je sve prepriao. "Mislio sam da zna kako se prati automobil." "Bar sam saznao registraciju." "Daj mi telefon. Ne, prvo mi daj malo ilegalne kave." Nekoliko minuta poslije otac je na nosu imao svoje stare polovnjae, koje nije nosio ve mjesec dana, i upirao koatim prstom u broj telefona, a Ray je birao broj. Prinio je telefon uhu i zatvorio oi prizivajui glas kojim se ve dugo nije koristio. "Ellen, ovdje Ray Grant... ne, ne, odlino sam, hvala." Kava ga brzo izotri, primijeti Ray. "Malo kemoterapije i to je to, ali hvala ti na pitanju. Sluaj, o ovome se radi, na privatnom sam zadatku i koristilo bi mi malo... imamo broj registracije i trebamo adresu na koju je prijavljena. Aha, aha, naravno." Proitao joj je registarski broj i priekao. "Poznajem je trideset godina", rekao je Rayu. Vratio se telefonu. "esta ulica 2? U South Jamesportu? Tako daleko?" Kimnuo je. "Super. Pozdrav svima." Otac je ispustio slualicu i teko disao. "Taj tip ivi prokleto daleko, na istonom kraju Long Islanda!" "Onda idem tamo." Pogledao je Raya optuujuim pogledom. "Ovi kineski tipovi hoe sestru, a ne nekog jadnika to prenosi govna!" to nije u redu? "Tata, tata, sutra ujutro u provaliti u njezin stan." "A to ti je tako dugo trebalo da ti ta krasna zamisao padne na pamet?" Ali otac nije ekao njegov odgovor. "Uostalom, nije dovoljno dobro! Mora pokuati shvatiti o em ta cura razmilja."

Prstom je uperio u svoju glavu tresui njime kao da se radi o napunjenom pitolju i divlje zurio u Raya ne trepui, iskeenih zuba. "Ili e ti to napraviti ili e netko drugi! Kad ti kaem, sad mora ii prokleto brzo, Ray, izdrati cijelih dvadeset-dvadeset i jedan sat, popiti kavu, otkriti sve, gle, stvari su taj Vic, stalno se gotovo prisjetim! Ne razumijem, neto" Otac je divlje gledao oko sebe kao da u prostoriji ima jo ljudi, sjene na vratima. "Ej! Ej! Bjei odande!" Opet je pogledao prema Rayu i dozvao ga rukom, glas mu je bio tih, zavjereniki apat. "ini mi se da ti i ja zajedno moemo" Njegove oi su se zabuljile u neto iza Rayeva ramena i punile se stravom. "Ne, ne, ne mogu!" vikao je, "Ne jo! Imam pitolj!" Mahnito je pipao po pokrivau. "Ray, Ray! Uhvati ih!" Ali Ray je ve posegnuo za ureajem s Dilaudidom i ubrizgao ocu ravno dvije doze, za minutudvije otac ga je pogledao s iznenadnom mirnoom, mljackao je u bezglasnim promiljanjima - a onda su mu se oi okrenule i zavalio se u jastuk, izdisao je dah - smrad - ovjeka na samrti. Sto etrdeset kilometara po mokroj cesti. Long Island, najvei otok SAD-a, razdvojen na kraju, South Fork vodi do razmetljivih Hamptonsa, punih ljudi koji u bijeloj odjei idu na ljetne zabave, i North Fork, koji oduvijek vie pripada radnikoj klasi, naseljen farmerima, trgovcima, umirovljenim njujorkim policajcima i vatrogascima. South Jamesport bio je jedan od prvih malobrojnih gradia na North Forku kroz koje proe kad vozi prema istoku. Ray je pronaao kuu, mali bungalov na uglu, Richiejev kamionet bio je na prilazu. To je bogme duga vonja do grada svakoga dana, ali opet, svaki dan dobije i priliku maknuti se iz grada. Tipovi poput Richieja ionako ive u svojim kamionima. Ray je parkirao uz nekakvu umu i pjeke se vratio do kue mranom stazom. to e zapravo uiniti? Nije siguran. U jakni je nosio kratku eljeznu polugu, uglavnom u slubi oruja. Takoer je imao builicu na baterije s nastavkom krune pile. Otrica od deset centimetara prolazi kroz sve dok ne otupi. uljao se ulicom. Bila je to tiha etvrt, to je znailo da su ljudi gledali svoja posla. Ray se primicao sa stranje strane kue, pronaao prozor. Richie je sjedio pred televizorom u istoj odjei mokre kose. Na naslonu fotelje drao je pivo i zdjelu zobene kae. Moe li zakljuiti je li ovjek ubojica samo pri pogledu na njega? Naravno da ne. Tako bi rekao njegov otac. Ako o njemu zna jo sto drugih stvari, tad moda. Zazvonio je telefon. Richie je utiao televizor, nastavio gledati. "Aha", rekao je. "Nekih deset minuta." Ray je polako obilazio kuu. Za koju minutu izaao je Richie, koji je vonjao po nekakvom losionu poslije brijanja, uspeo se u svoj kamionet i odvezao se. Ide na svoj vani spoj. Sad ili nikad, pomisli Ray. Razmislio je o tome da ue kroz prozor, ali susjed ili ak netko tko se proveze pokraj kue lako bi to mogao uoiti. Isto je i s ulaznim vratima. Umjesto toga, sagnuo se meu nekakvo zaputeno grmlje i namjeravao provaliti kroz metalna vrata u prizemlju koja su vodila u podrum. Napravi prorez od deset centimetara i zatim posegne unutra da povue zasun. Kruna pila savreno je radila. Iako je bila pomalo buna. Trideset sekundi buke. Tu nema pomoi. Ispao je komad elika i Ray je priekao da se rubovi ohlade, pa posegnuo unutra i otvorio vrata. Zatim je podigao vrata, uvukao se i pustio ih da se beumno zatvore. Pronaao je prekida za svjetlo. Podrum je bio zakren kutijama pljesnive odjee, potrganim namjetajem, sportskom opremom i praznim bocama piva. U jednom kutu stajala je sprava za podizanje utega. Ray je ugasio svjetlo i jurnuo kraj perilice i suilice pune prljavog rublja - jasno se osjeao smrad fekalija - i uz nekakve unutranje stube koje su vodile do male dnevne sobe u kojoj je vei dio zauzimao televizor sa irokim ekranom. Sva svjetla su bila upaljena. Zato? To ga je muilo. Nastavio je dalje. U maloj spavaoj sobi vei dio je zauzimao veliki krevet. Jo prljave odjee. Nekoliko palica za golf na podu. U ladici nonog ormaria pronaao je etiri prljava pitolja i nekoliko kutija municije. Nije ih dirao. Uvukao je glavu u ormar i zapuhnuo ga je snaan smrad cipela. to to radim, upitao se, to

traim? ak i pod pretpostavkom da je Richie tip koji je ubio dvije Meksikanke - a to je bilo samo nagaanje - to je povezivalo njega, blesana koji je ivio u ovoj jeftinoj rupi, i Jin Li, visokoobrazovanu, profinjenu enu iz Kine, koja je radila u sreditu Manhattana, sto etrdeset kilometara prema zapadu? Moram neto pronai, mrmljao je Ray. U kuhinji je otvorio Richiejev hladnjak: pivo, mlijeko, sok od narane, vreica puna nekakvih pilula, nekoliko tetrapaka proteina, fini odresci za nekih 200 dolara i u zamrzivau neto to je izgledalo kao golem zamrznuti takor zamotan u plastinu vreicu. Nekakav zvuk? Ne. Da! Na prilazu se zaustavio auto, iz zvunika je udaralo. Ray nije bio siguran moe li stii do stepenica prema podrumu. Naslijepo je uzmicao i kao rjeenje su mu preostale samo kupaonica ili spavaa soba. "... sam trebo poistit", uo je kako govori Richie dok je ulazio u kuu. "Svia mi se", dopro je glas djevojke. "Ovako je ono, udobno." Odabrao je spavau sobu, gotovo se spotaknuo o palicu za golf. Kamo da se sakrije u tako maloj prostoriji? Ormar. Otvorio ga je i posrnuo na hrpi cipela i loptica za golf. Povukao je vrata. Imao je svoju eljeznu polugu. Bilo je to dobro oruje, ali ne u ormaru. Minute su prolazile i Ray je postojao sve ukoeniji. Moda je trebao pokuati sa stepenicama. Zauo je tihe glasove, glazbu. Shvatio je da je svjetlo u spavaoj sobi upaljeno. Je li ga on upalio? Nije se mogao sjetiti. "... eka?" dopro je Richiejev glas dok je ulazio u spavau sobu. Ugasio je svjetlo. Zatim je dola djevojka. "Opet sam smijeala tvoje fakat odvratno pie." Hihotala se. "Ma daj?" "Aha, a i popravila sam ga." "Pa dobro, nisam iao u kolu za barmene. Doi ovamo." "I hou", zacvrkutala je. "Svia mi se ovaj krevet. ek, samo da zapalim. Vlak je bio tako spor! Stvarno mi je trebala cigareta. Ti popij svoje pie, a ja u popuiti jednu." "Mislio sam da je to za poslije." "To me opusti. Vama tipovima se uvijek tako uri." Ray je osjetio miris cigarete. Napipao je lopticu za golf i tiho je stavio u jednu cipelu. "Kol'ko dugo tu ivi?" "etiri godine." "Podstanar il' vlasnik?" "Podstanar. Trebo sam kupit prije koju godinu." "Znam tu priu." "Ali zna, zaradim ja dobru lovu, koji posli sa strane." "Nisi mi rekao je 1' ti se svia pie." "Svia, svia." "Dobro, inae bi mi povrijedio osjeaje." "Pa ovo je ba lijepo, nije li", ohrabrio se Richie. "Nikamo se ne urimo." "To je fino", zauo se glas za koji trenutak. "A da se prebaci ovamo?" "Ba si ti oputen", rekla je. "Mislim, veim dijelom si oputen. Neki tipovi, zna, budu nervozni... kad ih puste s lanca." "Aha, ma zna, ta ve." Veliki ljubavnik skromno slijee ramenima nad vlastitim umijeem zavoenja. "A i imam prednost domaeg terena." "Valjda. Zato ne bi malo prilegao, a ja u te opustiti." "Na to nemam prigovora." "Prvo popij to krasno pie koje sam ti napravila. Ba sam se potrudila, da zna." "da?" "Aha, tako treba. Samo se isprui... dobro... udahni... i tako, dugo tu ivi?" "et'ri godine, je 1'. Ajde, da preemo ve jednom na stvar."

"Ne skidaj hlae, frajeru, sad u ja." "Mislio sam da 'oe da ih skinem." "Hou, naravno." "Skinut u ih." "Samo ti daj, deko." Zvuk odjee, kopa remena. "I tako, priao si o ivotu ovdje?" "Ovako je bolje." "Dobro." "Dobra si u tome." "Samo se opusti, Richie." "Jesam, jako." "Dobro, dobro." "Ti?" "Eto me." "K'o da mi se spava." "Sve je u redu, lijepo je tu s tobom leati." Soba je utihnula. Prola je minuta. "Ti" zauo se Richiejev glas. "Psst, u redu je." "ekaj, ekaj... jebeno mi se spava!' "Psst, ne brini se." "Jesi 1? Tako mi je..." Ray je oslukivao Richiejevo disanje. Usporavalo se, produbilo i onda se pojavilo grebanje hrkanja. Nije uo mie li se djevojka. Moda je i ona zaspala. Zatim se zaulo pitanje mobitela. Preplailo ga je i morao se sprijeiti da ne reagira. Brzo se javila, nakon to je samo jedanput zazvonilo. "Ej. Spava... duguje mi. Morala sam mu dirati kurac! Prokleto odvratno. to? Ne, vrata su otvorena. Ja se ne miem, u sluaju da se probudi. Samo doi brzo, u redu?" Prekinula je. Jo dima cigareta. Hrkanje se pretvorilo u duboki udisaj sa zvukom pile, koji bi se nakon punjenja pretvarao u izdisaj. Ray je pokuao usporiti svoje disanje i koncentrirati se na to da se ne pomakne. Netko je dolazio u kuu i zbog toga je bio nervozan. Kad bi djevojka otila iz sobe, mogao bi pobjei - moda. Pod pun loptica za golf. Soba je imala prozor. Moda se mogao lako otvoriti, moda i ne. Osjetio je kako mu jedno stopalo klizi, povukao ga je. Kad djevojka prestane promatrati uspavanog ovjeka na krevetu, pozornost e joj odlutati i uoit e Raya. Moda ga nee svjesno uti, ali osjetit e ga. Bila je to dokazana stvar. Tibetanske redovnike zaepljenih uiju i oiju pokrivenih satenskom vrpcom mogli su uvesti u neku prostoriju, a oni bi udahnuli nekoliko puta i okretali se u krug, pa odredili u kojem kutu prostorije se nalazi drugi nepomini redovnik na molitvenom sagu. Vidi to jedanput i nikad ne zaboravi. Djevojka je samo sjedila u mraku. uo je kako je povukla ladicu. "Pitolji!" proaptala je naglas. Onda su se otvorila kuhinjska vrata. Ray je kroz zidove uo teke korake. "Ej, Sharon?" zauo se dubok muki glas. "Ovdje sam!" odgovorila je glasnim apatom. "Unutra!" Koraci su se pribliili vratima. "Je 1' stvarno gotov?" "Rekla bi'." "Odi u auto." "ekaj da navuem cipele." "Jesi mu dala da te pojebe?" "Nisam."

"Mislim da jesi." "Nema anse, odvratan je." "Dirala si mu kurac, Sharon." "Natjerao me. Uinila sam to za tebe." "Puenje?" "Ne, kunem se." "Lae, jebote." "Ne, ne" "Bolje ti je da ode do auta." Otila je. Ray je uo onesvijetenog ovjeka kako glasno die. inilo mu se da moe namirisati neto poput cimeta. "Jebeni govnaru." "Hajde", zauo se djevojin glas iz hodnika, "to radi? E, da, u ladici su pitolji, gospodine ljubomorni pizdeku." "Jesi ih dirala?" "Ne." "Ulazi u auto!" Otila je. Ray je uo kako se stranja vrata otvaraju i zatvaraju. Upalila su se svjetla. Sad je crta svjetlosti prolazila kroz vrata ormara. Zauo je otvaranje ladice, zveket pitolja, pa kutija municije dok ih je netko uzimao. "Ej, ej, kretene", zauo se glas. "Pogledaj se, Richie, pokuo si moju djevojku jebat. A i zajebo si, to znai da e sada mene zajebat." S kreveta je doprlo tiho jeanje kao da je Richie uo ovu optubu i sad pokuava odgovoriti. Uslijedila je zlokobna tiina. Zatim se zauo glasan udarac. Richie je protisnuo oajniki poetak urlika. Palica za golf, pomisli Ray. Jo jedan udarac, ovaj put mokriji, odvratniji. "Natjero si ju jebote da ti dira!" Onda su se zaula dva, tri, etiri udarca, pa est, osam, brzih i divljakih, istog zvuka gnjecavog lupanja, napada je ubrzano disao, mahnito dahtao, stenjao je od napora, gnjecavi udarci trajali su najdulje dvadeset sekundi, ako je Richie i mogao nekako reagirati, sad su mu sve sposobnosti bile unitene. "Uh, jebeni... zajebao si", protisnuo je glas. "Jesam ti, jebote, rekao, Richie. Netko me nazove, onda neki tip tebe trai! Zasrao si, zajebao si!" Na to nije bilo nikakvog odgovora. inilo se da je dolo do promiljene stanke - kao da napada procjenjuje hoe li uiniti ono to sada eli uiniti ili ono to mora. Ray je zauo kako se prebacuje s noge na nogu, namjeta za zamah. A zatim su se opet uli udarci, jo jedan divljaki niz, ljas-ljas-ljas, toliko brzo da je Rayu bilo jasno kako jednako brzo zamahuje palicom i uvis i nadolje, deset-petnaest-dvadeset udaraca ako ne i vie, napada je stenjao od isprekidanog zanosa, uivao je ponovno i ponovno - a onda je zvuk udaraca jednako naglo i prestao, palica je tupo udarila o zid. Koraci su se otputili kroz vrata, kroz kuhinju i ulazna vrata. Ray je zauo paljenje i udaljavanje auta. A sad tiina. Nanjuio je krv. Samo priekaj jo minutu, ponavljao je u sebi. Budi siguran. Najzad je otvorio vrata ormara i zateturao van ukoenih nogu, za sobom je povukao loptice za golf i cipele. Na krevetu je leao

Richie, lice mu je bilo krvava smjesa - nije bilo nosa, obraza, a umjesto usta rupa. Njegova glatka brada bila mu je utjerana u dunik i cijela njegova duguljasta, obla glava sada je bila splotena. Gotovo su svi udarci bili po Richiejevu licu i lubanja mu je bila razmrskana. Onih nekoliko zamaha koji su ga promaili, razmuljali su gnjecavu hrpu na jastuk i ostavili otiske palice. U onom kratkom vremenu dok je Richiejevo srce jo primalo informacije iz mozga, lijeva klijetka nastavila je pumpati krv kroz aortu i smrskano lice, tako da mu je glava bila u lokvi koja je vjerno pratila svaki nabor posteljine, natapala je sve u svom nizvodnom putu. Kada srce prestane kucati, javljaju se mrtvake pjege - otjecanje tekuina u donji dio tijela, to je ovdje znailo da e krv i druge izluine iz Richiejeve razbijene glave istjecati jo neko vrijeme. I zaista, Richiejevo elo izblijedjelo je do ljubiastobijele boje, krv je nestala iz koe. Iz njegovih raspuknutih onih jabuica otjecale su slijepe, ljepljive suze. Richieju nije ni bilo spasa, njegovo polugolo tijelo jo je bilo izvaljeno u poloaju dubokog sna, rairenih ruku, bez cipela, neuredno navuenih bokserica, mekanog trbuha, s tetovaom munje na boku. Ladica nonog ormaria uz njega bila je izvuena. Na podu je leala krvava palica za golf, koja je sad bila savijena po sredini. Krv je poprskala zidove i strop. Policiji nee biti nimalo teko rekonstruirati to se tu dogodilo. Policija. Detektivi okruga Suffolk znaju svoj posao, prije ili poslije razmilit e se posvuda. Ubojica i djevojka sigurno su ostavili svakakve dokaze o svojoj prisutnosti - njezini otisci na rubu ae itd., ali moda je za to postojalo objanjenje; posjetili su Richieja ranije te iste veeri. Ray je bio taj koji se nije uklapao u ivot ovog ovjeka. I zato se sad potrudio pronai bocu Cloroxa u podrumu, pa je namoio njime krpu i krenuo prebrisati sve povrine koje je dotaknuo. Clorox je unitavao DNK. Prokleto naporno; morao se prisjetiti svih svojih koraka po kui. Osjetio je kako mu se pazuha natapaju znojem. Naravno da je posvuda ostavio stanice koe i vlasi kose, pogotovo u ormaru. Policija e pregledati na stotine raznih povrina. A njegov DNK je ve u sustavu. Uzmu ih u vatrogasnoj slubi u sluaju da bude potrebno identificirati posmrtne ostatke. Natjerao se da nae usisiva pa je oistio ormar, svaku lopticu i cipelu i ubacio ih unutra. Ali problem je bio u tome to je pod prekriven mrljama i tokicama krvi, a on po njima hoda. Krv na cipelama, upija se u siune brazde na potplatima, pomisli on, moram ih se rijeiti. Nije mu bilo nita lake s mrtvim Richiejem iza lea, koji kao da je sve ovo promatrao. Ugasio je svjetlo u spavaoj sobi kako se ne bi dogodilo da neki susjed zaviri kroz prozor i ugleda tijelo bez lica na krevetu. Izvadio je vreicu iz usisavaa i bacio je u vreu za smee, zajedno s Cloroxom i krpom; vreu je ponio sa sobom na povratku kroz podrum i vrata u prizemlju. Tiho je zatvorio vrata, znao je da nije ugasio ostala svjetla u kui i nije provjerio jesu li ulazna vrata zakljuana. Je li to dobro? Nije ba bio siguran. Ali uznemirilo ga je to to je provalio kroz podrumska vrata. To je mogao biti nain ulaska Richiejeva ubojice. Policija e pregledati rubove gdje je zarezan metal i vidjet e da nisu oteeni vremenom, nego potpuno svjei. Ray je sluajno stvorio lani trag - koji e moda upuivati na njega. Znao je da e boja s krune pile odgovarati boji na metalnim vratima u prizemlju. Jo jedna stvar koje se moram rijeiti, podsjetio se. Cipele i otrica pile. Mora se rijeiti cijelog orua; stroj je sigurno usisao estice boje; to bi pronali za pet minuta, uz pomo plinske kromatografije. Stani! zamislio se. I na odjei e imati jednake estice boje. Cipele, vrea, pila, sva odjea, naloio je sam sebi, rijei se svega. Opet se povukao u umu napola oekujui da e se uskoro pred kuom zaustaviti policijsko vozilo. Pirkao je topli noni povjetarac. Pljesnuo je komarca. Proao je jedan auto. Nije vidio tko je ubio Richieja. Moda sam trebao iskoiti iz ormara i zaustaviti ga, pomisli Ray. Ali tip je vitlao palicom za golf s ubojstvom pri dui. Rayu se nije pretjerano svialo takvo objanjenje. Bar bi ga

uspio iznenaditi. Postojala je bar mala mogunost da spasi Richieja. Ali to onda? Morao bi se boriti s tim tipom. ini mu se da se sjea zvuka kada je tip uzeo pitolje iz ladice. Da, djevojka mu je rekla za pitolje i on je odmah otvorio ladicu. Jesu li bili napunjeni? Jer ako jesu, Ray bi lijepo iskoio iz ormara, a tip bi se samo okrenuo i upucao ga u lice. Moda je i bolje da je ostao u ormaru. Kad je doao do svog kamioneta, izuo je izme kako ne bi prenio krv na papuicu i prostirku na podu. Pazim na sve, pomisli Ray, ali neto me ipak mui, neto sam propustio. Stavio je cipele, pilu i jaknu u veliku plastinu vreicu i zavezao je, pa stavio u stranji dio kamioneta. Vreu moe baciti i ovdje, ali radije bi je ostavio negdje drugdje, a mogao bi i baciti stvari na razliita mjesta. Razmiljam kao kriminalac, shvati on. Sjedio je u kamionetu i natjerao se da duboko die. Mogao sam to zaustaviti, pomisli. Policiji ne bi znao rei mnogo o ubojici. Ne znam kako se zove, nisam mu vidio lice. Ali djevojka se zvala Sharon. Mogli bi pronai Sharon pa onda i ubojicu. Ali Sharon bi mogla jednostavno rei da je bila negdje drugdje te noi, i to s ubojicom. Ray nije imao alibi. ak i da mu drotovi povjeruju, morao bi im sve ispriati, o Kinezima i puzanju po cijevima. Vjerojatno bi ga i uhapsili jer ga je to povezivalo s ubojstvom dviju Meksikanki. to ti je pria udnija, to je vjerojatnije da e ti policija staviti lisiine da maknu luaka s ulice. Pitao se treba li ocu rei za Richieja. Prednost bi bila ta to bi otac bolje razumio situaciju, koliko je bila opasna. Ali ta pria bi ga mogla zabrinuti. Takoer bi mu dalo ideju da prebaci cijelu stvar na svoje stare kolege iz NYPD-a i zavri s tim. A oni bi onda uhapsili Raya bez obzira na to tko mu je otac. Ne, ne, pomisli on, ne mogu rei tati za ovo. Ne moe ovjek leati na samrtnoj postelji i misliti da mu je sin osumnjienik u sluaju ubojstva. Upalio je motor i zaokrenuo na mranoj cesti, nije mogao odoljeti, a da ne proe pokraj kue pri povratku na autocestu. Prolo je, koliko, sat vremena, moda i vie, otkad je izmigoljio iz ormara? Priao je kui - nije shvaao zato je ne vidi. A onda ju je ugledao. Svjetla su bila ugaena, sva svjetla. Ray je prestraeno dodao brzinu i projurio. Svjetla. On je sva svjetla ostavio upaljena, a sada su bila ugaena. Ali samo malo - jedno svjetlo je ugasio, ono u spavaoj sobi. Ako se ubojica vratio u kuu da pogasi sva svjetla, je li to primijetio? Je li namirisao Clorox? Vidio mrlje krvi na podu? Moda je vidio i obijena vrata u prizemlju? Znam za njega, shvatio je Ray, ali sada i on zna za mene. Iscrpila ga je vonja do grada, a i bio je nervozan - to za njega nije bilo uobiajeno. Potreslo ga je kada je onako ugledao mrtvo Richiejevo tijelo, u njemu su se oslobodile neke stvari za koje je mislio da ih je prije mnogo vremena paljivo povezao i spremio. Stare, osloboene, zajebane stvari u njegovoj glavi. Loe stvari. Trebao ih je brzo ublaiti, zamagliti. A za to mu je trebalo neto jae od laganog oamuivanja pivom, trebalo mu je neto dublje. U Pakistanu je nekoliko puta puio opijum, nikad se nije zakvaio. U pono, sjetio se, tada Gloria isti aparat s Dilaudidom. Tako da je ekao, sjedio uz svog oca, koji je spavao. Otila je u kuhinju da sve pripremi i u tom trenutku Ray je brzo izvukao cjevicu privrenu na intravensku kanilu u oevoj ruci i uvukao je u iglu koju je ukrao iz sestrine kutije s opremom, pa je ubo u svoje zapee. Zatim je pritisnuo puce za davanje lijeka. Ureaj mu je dao zadnju opcionalnu dozu za razdoblje od dvadeset etiri sata. Ureaj je pratio koliko puta pacijent pritisne taj gumb, tako da bi sestra mogla primijetiti ako to provjerava. Osjetio je kako mu ruku proima topli pritisak, doza je primljena. Izvukao je cjevicu i ponovno je spojio na oevu infuziju. Nije bilo opasnosti od zaraze ni za njega ni za oca jer sama cjevica nije ni u jednom trenutku dotaknula nita doli sterilne plastike. Njeno je izvukao iglu iz svoje ruke i spremio je u dep. Gloria se vratila, paljivo ga promotrila, iskopala ureaj i odvojila od oeva

katetera, pa ga odnijela u kuhinju. Ray je tromo utonuo u duboki naslonja uz krevet. Maglovito se prisjetio da je njegov otac izgradio otpornost na lijek tijekom svih tih tjedana u kojima je primao Dilaudid, a Ray nije imao takvu pripremu... ali pa to onda? Sada ga je udarilo... toplo zapljuskivanje koje ga je spustilo u uruavajue dubine omamljujueg uitka... Kakve utvare pleu u glavi ovjeka stegnutog u aci morfijskog sna? Vidi li stvari koje se nikada nisu ni dogodile? Ili nanovo sanja ono to na javi eli zaboraviti? Nadimlje li se um u rascvjetanoj slatkoi ili pak otputa najcrnje uase? Nalikuju li najblii prizori (Richie, mrtav pred njim) i misli (mogao sam ga spasiti) i mirisi (krv) u njegovu umu na dogaaje iz njegove prolosti? Priziva li jedna nona mora drugu? Sigurno je mogue... Vraaju li se zvukovi... tutnjava nad njima dok su provjeravali ima li u podrumu zarobljenih iza poarnih vrata? Wickham je ispred njega, Ray baterijom osvjetljava mrane hodnike, struja je posvud iskljuena, koraaju u svojim tekim izmama i raskopanim vatrogasnim odijelima i kacigama, po podrumu trae ljude zarobljene iza zaglavljenih vrata... zvuk tih koraka zauvijek je u njegovu umu, zadnji koraci prije nego to je sve poelo, prije nego to je Wickham stao, nagnuo glavu... uje to? Ne. ekaj. ujem. Zapoela je tutnjava. Moramo se maknuti odavde. Wickham je kimnuo. Osvijetlio je dugaak hodnik pun cijevi. Onamo. Tutnjava se pojaala. Betonski strop je pucao. Uruava se! Trali su to su bre mogli u svojoj tekoj, bunoj opremi, svjetlo njihovih baterija luaki je poskakivalo gore-dolje. V odoravne cijevi na stropu poele su pucati kao tanke grane, kroz njih je nadirala voda. Lea im je zasuo val praine, a onda i dim. Navukli su plinske maske. Ray je iao za Wickhamom. Zali su za ugao. Blokiran betonom. Uruila se greda. Wickham je opsovao ispod svoje maske. Stali su. Ray je upalio radio. Odred 10, tim Alfa, zarobljeni smo u hodniku u zapadnom dijelu podruma. Nema odgovora. I dalje ih je zapuhivao nalet praine i krhotina. Iznad se uruavalo neto zbilja golemo. Kroz buku je zauo Wickhama... privukao ga je sebi i zaderao mu se na uho. Pod t-spoj. Armiran. Ray kimne. Baterije su uperili prema stropu. Praina je bila toliko gusta da su im trebale obje baterije. Ray je zgrabio Wickhama i vrsto su se drali dok nisu pronali t-spoj u hodniku. unuli su ispod njega. Ray je upalio radio. uo je samo tutnjavu. Nikakve glasove. Samo prazni mikrofon negdje iznad njih. Deset metara od njih uruio se strop, na mjestu na kojem su jo maloprije stajali, pao je ravno na pod. Zatim se pet metara od njih strop sruio na tlo s tolikom snagom da su komadii poletjeli prema njima kao rapneli. Leali su na podu pod gredom. Krenulo je! Zauli su tutnjavu nad sobom, podrhtavanje tla. A onda se tlo uruilo pod njima i Ray je zgrabio Wickhama, padali su zajedno, drali se jedan za drugoga, okretali se u padu kroz tamu. Ray je sletio na neto vrue to mu je spalilo kombinezon i majicu. To isto toplo neto kliznulo mu je niz trbune miie i odmah spalilo kou. I on i Wickham zastenjali su od neoekivane boli, u zatim su opet pali i

stropotali se jo dva metra, Ray je pao na leda, a Wickham ravno na njega, snano, gotovo ga je zgnjeio, pritisnuo ga je o pod, Rayeve nosnice sada su se ispunile smradom spaljene gume i spaljenog mesa, trbuh ga je ubijao, u njega se utiskivala bol tisue noeva. Na njemu se previjao Wickham. O, ne! Ne! itavi zvuk. Jecaj. Dahtanje. Stenjanje. Ne. Ne, molim te, ne. Wicks... Wickham ga je pritiskao svom teinom i lijeva ruka mu je ostala zaglavljena pod leima. U tmini je neto gorilo, italo. Gorue meso. O, Boe, molim te, molim te... Dosta, molim te, Boe. Majko Boja... Preklinjem!... Ne, ne... Molly, ao ao mi je... o... o. Wickhamova glava leala je na Rayevim prsima, tijelo mu se trzalo. Ray je desnom rukom dotaknuo Wickhamovu glavu, napipao kacigu, vizir, pa zavukao ruku prema njegovu vratu, napipao rame, preao rukom po njegovoj nadlaktici i povukao ga za ruku. Stisnuo mu je dlan. Molly! Rei u joj, obeavam. Ne brini se. Ispustio je Wickhamovu ruku i pokuao napipati to ih je to pritiskalo. Boljela su ga rebra. Preao je rukavicom niz Wickhamova lea i pronaao metalnu cijev koja mu je zgnjeila kraljenicu. Bila je tako vrela da je sprila Rayevu zatitnu rukavicu im ju je taknuo; brzo je povukao ruku, a jagodice prstiju ve su mu poele gorjeti. Vratio je ruku do trbuha i pronaao bateriju zaglavljenu ispod sebe. Kad ju je upalio, shvatio je da mu se na deset centimetara od lica nalazi betonska greda. Istegnuo je vrat i ugledao vrh Wickhamove kacige, njegovo rame, a iza toga se protezala cijev koja zapravo i nije bila cijev, nego elektrini kabel s izolacijom koji je spalio svoj omota i jo uvijek se utiskivao u Wickhamova lea, kuhao kosti i meso dok je tonuo unutra. Svaki pokret ga je bolio, lea, rebra, trbuh. Ray je opet dotaknuo Wickhamovu ruku. Stisnuo je. Nije bilo reakcije. O, Wicks. to da kaem Molly? Shvatio je da su mu zatitne naoale prekrivene prainom. Obrisao Ih je. Opet je napipao bateriju i pridigao glavu pa shvatio da su on i Wickham zarobljeni izmeu dviju golemih napuklih ploa betona, pritisnutih jedna o drugu. Osvijetlio je oko sebe baterijom i ugledao beskrajan horizontalni krajolik ruevina: neto to je izgledalo kao dio automobila, elektrine ice i razvodne kutije, rasprsnute i sravnjene bave nepoznatog sadraja, vodovodne cijevi iz kojih je kapalo, sve je bilo prignjeeno u nepravilnom razmaku od pola metra izmeu dvije betonske ploe. Bilo to vie od pola metra, bilo je stijenjeno na tu visinu, koja je, kad se malo o tome razmisli, bila taman dovoljno iroka da u nju stanu dva ovjeka jedan na drugome. Pronaao je radio uz pomo baterije i upalio ga. Odred 10, tim Alfa. Nije bilo odgovora. Ugasio ga je. to je ostalo od mog trbuha? pitao se. Zatvorio je oi. Pritiskalo ga je u pluima. Boljelo ga je u rebrima. Zrak je bio zagaen, ispunjen prainom. Pomaknuo je desno stopalo, pa lijevo. Nije vie osjeao ruku pritisnutu ispod lea, iako je po boli u lijevom ramenu zakljuio da je zglob prenapregnut. Pritisak Wickhama... Nije mogao dovoljno duboko udahnuti. Osjetio je da mu postaje hladno, poetak oka. Moda ima oteenje unutarnjih organa koje jo i ne osjea. Je li se onesvijestio?

Izgleda da jest. Osjetio je da mu je meu nogama vlano. Pomokrio se dok je bio u nesvijesti. Wickham je postao mekan. Ray je potraio vreli kabel, dotaknuo ga rukavicom. Ohladio se. Pokuao je izmigoljiti ispod Wickhama, ali nije ilo. Prostor je bio preuzak. Nije dobivao dovoljno zraka. Nije mogao potpuno rairiti prsa; nije se potpuno koristio svojim pluima. Ako se krhotine nad njima spuste za jo nekoliko centimetara, Wickham e ga ubiti svojom teinom. Koa bi mu se raspukla. Iako, moda se to ve sad dogaa. Osjetio je klaustrofobinu ljutnju na Wickhama, bijesnu elju za preivljavanjem. Njegov drugi problem bila je prekinuta cirkulacija u lijevoj ruci; to e s vremenom uzrokovati naticanje, a moda i odumiranje tkiva. Mogao je samo pretpostaviti da se dio tornja uruio kada je u njega udario avion, ali to ga je iznenadilo; zgrada je bila projektirana tako da podnese izravan napad. Odred je odmah stigao i pomogao tisuama ljudi koji su nadirali s poarnih stepenica, oamueni i uspaniareni. ene koje su izuvale cipele i hodale po staklu. A onda su na ulicu poela padati tijela. To se sada inilo tako daleko. Proi e jo mnogi sati, moda i dani, prije negoli ga otkopaju, ako u tome uope i uspiju. Shvatio je da je dehidrirao. U depu zatitnog odijela imao je bocu, ali sad je bila zaglavljena pod njim. Jo jedan razlog zato mora sa sebe pomaknuti Wickhama. Oslobodio je lijevu ruku i obuhvatio Wickhama kao da podie tromog plesnog partnera i nakon mnogo minuta truda, povlaei ga centimetar po centimetar uz betonsku gredu iznad sebe, uspio je u stranu pomaknuti teko, gotovo prepolovljeno tijelo, odgurati ga od sebe uz mokri zvuk. Baterija je osvjetljavala Wickhamove otvorene oi, sad ve zamuene prainom. Osjetio je kako nestaje pritisak u njegovim prsima i ofrljenom trbuhu. Golema razlika. Sad je zaista mogao disati. Dahtao je zatvorenih oiju. Boljela su ga rebra. U glavi mu je tutnjalo dok je krv opet nadirala unutra. Sad bi moda mogao osloboditi i noge. Povukao je jednu, pa drugu nogu i savijao koljena da provjeri je li sve u redu. Dobro su, zar ne? Ne, jedna noga ga je boljela. Zapravo veina tijela ga je boljela, shvatio je, pogotovo na mjestu gdje mu je progoren trbuh. Bol je prolazila kroz njega u svim smjerovima i morao je sam sebi ponavljati da joj se ne preda, ali ipak je to uinio, osjetio kako pada prema nesvjestici. Stvarno mu je trebala voda, shvati on. Voda e ga spasiti ako uope bude spaen. Nespretno je povukao Wickhamovo odijelo i pronaao bocu vode, cijelu litru. Popio je polovicu. Opipao je depove da vidi ima li jo ega i pronaao dva paketa krekera s maslacem od kikirikija. Takav je bio Wickham, uvijek spreman. Sporo je pojeo krekere i zalio ih ostatkom vode. Zatim je pregledao svoju opeklinu drei bateriju nad sobom. Spalilo mu je kou, dolo do miia, a iz rane su otjecale krv i limfna tekuina, koja se pomijeala s Wickhamovim izluinama i prainom koja ih je prekrila. Ne znam to da radim s ovim, pomisli Ray. Pronaao je svoju bocu s vodom i pitao se treba li isprati ranu. Ali moda mu zatreba ta voda, shvati on. Mogao bi oistiti ranu i na kraju otkriti da se ipak inficiralo. Znao je da kod rtava opeklina preivljavanje ovisi o cjelokupnom postotku zahvaene povrine koe. Njegova opeklina bila je duboka, ali ne i iroka. Odluio je sauvati vodu. Zatim je upalio radio. Odred 10, odred 10, prijam. Nema odgovora. Je li dolo do potpunog prekida u radijskoj vezi? ini se da je tako. Pitao se uje li to nekakve glasove iznad sebe, slabane sirene, neto. Moda i ne. Zakiljio je prema Wickhamu. Da je Ray bio na vrhu, on bi sada bio mrtav. Samo je u tome bila

stvar. A budui da je on pao prvi, on je i preivio. Srea, pomisli Ray. Nisam mogao imati vie sree. Oslabjeli vatrogasac kojeg su esnaest sati poslije izvukli iz ruevina, ubrzo je uz policijsku pratnju prebaen u bolnicu St. Vincent, a u oba zapea i glenja primao je infuziju fizioloke otopine. Nosna upljina i jednjak bili su mu zaepljeni esticama betona. Srce bi mu slabano zakucalo svake dvije sekunde. Uz teke opekline treeg stupnja i sepsu koja se ubrzo pojavila, otkrili su da ima kolabirano plue, prijelom goljenice, devet rebara, jednog kraljeka i prsta na lijevoj ruci, oteenje hrskavice u lijevom ramenu i puknue slezene. Kad se probudio nakon dva dana, uz njega su sjedili majka i otac. Predsjednik je odluio da e napasti Afganistan, rekli su mu, zapoeo je rat protiv terorizma. Sat vremena poslije u njegovu sobu je uao dunosnik za pravna pitanja vatrogasne slube i zatvorio za sobom vrata. Niski debeli mukarac sijede kose privukao je stolicu do Rayeva uzglavlja. Moramo malo porazgovarati, gospodine Grant. Ispriavam se to vam ovo nameem tek to ste doli k svijesti. Ali moramo razjasniti neto vrlo vano. Ray je neodreeno kimnuo jer nije znao to drugo da uini. Ne vidimo nikakvog razloga zato bi Molly, ena vatrogasca Wickhama, morala znati koliko je njezin mu patio. Vidjela je to je ostalo od njegova tijela. Ve je to bilo dovoljno teko. Organizirali smo da nai ljudi na njemu porade prije nego to je dola posmrtna pripomo. Rekli smo joj da je preminuo prije nego to je onako jako opeen. Neto smo joj morali rei. Ali ne elimo da itko zna detalje. Ovaj odred izgubio je vie od tristo ljudi, gospodine Grant. Tijela emo izvlaiti jo mnogo tjedana. Nareujem vam kao vatrogascu iz bratstva vatrogasaca i molim vas kao asnog ovjeka da nikada ne spominjete patnju i ozljede vatrogasca Wickhama. Vatrogasci koji su vas obojicu pronali, takoer su se zakleli na utnju. Ne morate se bojati da e itko o tome priati. A ako se to i dogodi, vatrogasna sluba na to nee imati nikakvih komentara, moi e samo izjaviti da je Wickham poginuo herojski obavljajui svoju dunost. Nitko ne mora znati da ga je gotovo prepolovio gorui kabel. To bi teko pogodilo pojedince, a i uruilo bi moral ovog odjela u vrijeme velike kunje. Za vas e to biti dodatan teret, uz vae ozljede i traumu. Svjestan sam toga, a i odjel je svjestan toga. Nadalje, molim vas da nikad ne spominjete to svom ocu, ne zato to je va otac i, koliko sam uspio shvatiti, stvarno astan ovjek, nego zato to je policajac, a svjesni ste nategnutih odnosa naih slubi u ovom gradu. Takoer, moram vam rei da je jedan novinar bio u blizini kada je pronaeno tijelo vatrogasca Wickhama i imao je neka pitanja, ali i s njim smo malo popriali. Oekujem da e ova informacija s vama zauvijek nestati. Da neete rei nikome i nikada. Pogotovo ne medijima. Jesmo li se razumjeli, gospodine Grant? Da. Patnja vatrogasca Wickhama sveta je rtva koju ne smije zagaditi ni umanjiti javna rasprava. Jesmo li se razumjeli? Da. Sigurni ste. I za svog oca? Da. Rukovali su se. U bolnici je ostao est tjedana i nije mogao doi na Wickhamov sprovod, lijes omotan zastavom je po tradiciji prevezen vatrogasnim vozilom, a za njim su u kolonama stupala njegova braa u sveanim uniformama. Je li cijele noi sjedio ovdje? Otvorio je oi, ukoio se sjedei toliko dugo. Jesam li se i prije probudio? pitao se Ray. Uinilo mi se da sam se probudio. Bio je oamuen. Trebala mu je kava, eer, bilo to.

"Jeste se lijepo proveli?" upita ga Gloria, koja se upravo spremala otii kui. "Proveo?" "Na svojem malom tripu." Odmahnuo je glavom, trepnuo. "Znali ste?" "Naravno." "Ali nita niste rekli?" Budila je njegova oca s dorukom na pladnju. "Nita nisam ni mogla rei kada ste se ve prikopali, ali sada vam mogu rei da u vas prijaviti ako to opet uinite." Ray se ispravio u naslonjau. "A i nije da ste probali nekamo otperjati." Jo se malo ispravio. Glava kao da mu je bila puna pijeska. "Jako nezgodno", zagraktao je njegov otac otvorenih oiju. "to, zato?" odgovori mu Ray. "Gore na katu imam puno lijepih kreveta za koje sam se naradio", ree otac. "Kad bi bar ti i spavao u jednom od njih." "Dobro mi je i tu." "Pa, dok si ti spavao, ja sam obavio puno posla umjesto tebe." "Jesi?" "Naravno." "I?" "Dobiva li ona potu u svom stanu?" Ray se zamislio. Sjeao se zakljuanih potanskih sanduia na hodniku zgrade. "Da." "Je li ondje imala obini telefon, zemaljsku liniju, tako smo to nekad zvali?" "Je. Uglavnom za meunarodne pozive majci." "A mobitel? Kinu ne zove mobitelom." "Ima." "Dvije telefonske linije", opazi otac. "Rauni dolaze svakih trideset dana. Dva rauna u trideset dana. Rauni za mobitel i telefonski rauni obino su odvojeni, bar je tako kod mene." "Nema je ve oko pet dana." "Ako su rauni poslani, tono u razmaku od petnaest dana, onda ima ansu jedan naprama tri da joj je sada u sanduiu novi ispis poziva gdje lijepo pie koga je sve zvala. To bi mogle biti korisne informacije. Inae se mogu dobiti samo sudskim nalogom." "Jedan od tri i nisu loi izgledi." "Mogli bi biti i bolji i gori." "Moda joj nekamo prosljeuju potu." "Ne." Otac se trgnuo. "Ljudi koji pokuavaju spasiti ivu glavu takve stvari ne rade. A i u veini sluajeva potrebno je posjetiti mjesnu potu. Mora im dati novu adresu. Ona nije imala novu adresu." "Moda je dogovorila s potanskim uredom da joj priuva poiljke." "Ne!" "Samo pokuavam smisliti" "Ne! Napali su je po noi. Pobjegla je. Pota se otvara tek u osam ujutro. Dotad je ve odavno nestala." Moda, pomisli Ray. Ali jedan od tri je bilo sasvim u redu. "Dakle, uem u zgradu. Imam stare kljueve s posla."

"I obavezno provali u sandui." "Samo da provalim." "Tako je", rekao je otac domahujui Gloriji da mu sada donese doruak. "Kvragu, ovjee, ovoj curi je moda ivot u opasnosti." "Znam, tata." ekao je da mu otac neto odgovori. Ali on to nije uinio, nego je samo zurio u prazno irom otvorenih oiju i stisnutih usnica, poput policajca koji se prvi put suoava s osumnjienim i zna da je ovaj kriv.

16.
to je Klub za sport i rekreaciju Marine Park u njujorkoj etvrti Brooklyn? Slubeno je neprofitna organizacija koja posjeduje zemljite i stambeni kontejner kojima se koristi Odvoz i odvodnja Victorious, od kojeg je nastala Sluba za odvod Victorious d.o.o., od koje je pak nastala sadanja tvrtka, Odvodnja Victorious d.o.o., koja jo nije bankrotirala i ima tridesetogodinji najam od 100 dolara godinje. ini se sasvim jednostavno. Na karti se vidi da je Klub za sport i rekreaciju Marine Park zemljite nepravilnog oblika na smetlitu nadomak uvale Dead Horse unutar zaljeva Jamajka. Tamonje igralite za bejzbol, klupe i skuenu svlaionicu esto rabe bejzbolske momadi iz ljetne lige, od kojih je veina povezana s oblinjim katolikim kolama. Budui da je neprofitna organizacija, porez na posjed plaa samo simbolinom svotom. Tvrtka za odvodnju zauzima ak treinu posjeda, blatno zemljite s kamionima, stambeni kontejner s uredom i golemo betonsko skladite od dva kata koje je prvotno bilo zamiljeno kao lokalno skladite jednog amerikog proizvoaa boja. Procijenjeno je da je to prevelika opasnost za okoli zbog tisua probuenih limenki boje, pa je tvrtka 1960-ih prodala cijelo zemljite za jedan dolar pod uvjetom da sve budue obveze prelaze na novog vlasnika. Upravitelj Kluba za sport i rekreaciju Marine Park, ujedno je i veinski vlasnik Odvodnje Victorious, stanoviti Victor Rigetti mlai. Tvrtka se ponekad ukljuivala u djelatnosti koje su dobrano premaivale opseg njezine dravne dozvole, kupovala je na primjer neoporezivo loivo ulje od raznih neovisnih dobavljaa, ustupala parkirna mjesta kamionimacisternama istim tim dobavljaima, ustupala skladini prostor prodavaima odjee "na popust" koji su htjeli privremeno uskladititi svoje zalihe i tako dalje. U velikom skladitu je i garaa za kamione s tri ulaza te nekoliko malih odjeljaka bez prozora, na stranjoj strani; u jednom se skladiti alat, opasne kemikalije, jaka otapala, sredstva za ienje i drugi materijali koji se rabe u poslu s kanalizacijom i septikim jamama, a u drugom su dva kreveta, zahod, umivaonik, hladnjak i protuzakonita plinska pe. Treim se, izgleda, koristi kao skladite, automobilskih guma i dijelova motora, ali ako ovjek zna to trai, a gotovo nitko to ne zna, mogao bi iza hrpa guma za kamione pronai podnu plou s oprugom promjera jedva pola metra, ispod koje se nalaze nespretno sklepane ljestve i sputaju se u duboku, malu, jedva osvijetljenu prostoriju u kojoj su kada, stolica, madrac koji su izjeli mievi, hrpa lanaca i gumeno crijevo za polijevanje. Moete to nazvati nikad koritenim atomskim sklonitem izgraenim 1950-ih kada su svi paniarili zbog atomske bombe, a moete to nazvati i rijetko koritenom tamnicom. Slobodno izaberite; i jedno i drugo je tono. Ova podzemna soba bez prozora brzo bi natjerala u luaku paniku svakoga tko imalo pati od klaustrofobije im bi se podna ploa zatvorila i im bi postalo jasno koliko je to mala prostorija. Ipak, u sobi postoji svjetlo (jedna gola arulja s uetom) i ima struju i tekuu vodu. U sredini prostorije je slivnik. V odi do protuzakonite septike jame koja se nalazi tono ispod tajne prostorije. Umjesto prema gornjem spremitu, soba se brino zrai izravno kroz zidove i krov. Sva smrdljiva isparavanja iz ove sobe otputaju se dobrano iznad razine na kojoj borave ljudi i trenutano se mijea s isparavanjima dizela iz velikih kamiona koji ulaze na zemljite ili s njega odlaze. Usput, kada je jedna od onih otmjenih staromodnih, emajliranih kada, a emajl je koristan zbog svoje otpornosti na kiseline i otapala. Ali neobino je to to je njezin odvod zapeaen. Ipak, pri vrhu je izbuena rupica na koju je privrena odvodna cijev i kad se pomnije promotri, oito je da je od istog bakra, sad ve zelenog zbog oksidacije, koja vodi ravno do slivnika na sredini poda. Kad se

cijela prostorija pomnije promotri, oito je i da je vodovodna cijev koja dolazi iz zida razdijeljena na tri razliite namjene: jedna je obina slavina privrena za gumeno crijevo koje je uredno namotano u kutu sobe; druga je neto manja cijev koja vodi do slivnika na sredini sobe; a trea je jo jedna mala cijev istog promjera, koja ide ravno u staru kadu i njezin je jedini izvor vode. Sigurnosni ventili koji spajaju glavnu cijev s manjima zavareni su u jednom poloaju: kroz ove cijevi moe proi samo odreena koliina vode. Kada se shvati namjena cijevi koje vode u kadu i prema slivniku, postaje jasno da kadu polako puni cijev kroz koju protjee voda. Sadraj kade jednakom brzinom se prazni kroz bakrenu cijev pri vrhu, koja vodi do slivnika, a razrjeuje ga druga cijev s vodom koja vodi do slivnika. Treba napomenuti da je trenutano kada puna i njezin gusti sadraj je crvenkastosmee boje. Iz cijevi s vodom koja ulazi u kadu nakaplje oko etiri litre u jednom satu, to znai da na sat iz kade u slivnik oteku etiri litre guste smee smjese, a zatim je ondje razrjeuje voda iz druge cijevi. Uz kadu stoji vie od deset kanti raznoraznih otapala, kiselina i nagrizajuih tvari, neke su prazne, neke napola pune, a ostale neotvorene. Sve te razliite posude imaju i svoj pribor: staklenu au za mjerenje, limenu licu za suhi prah, elinu grabilicu za zgusnute tvari. To to su ove kante tako uredno poslagane i njihov pribor postavljen na tono odreeno mjesto, upuuje na naviku, metodian postupak i promiljeni naum. Ako stanete preblizu kadi, oi e vam zasuziti, a ubrzo e doi i do hrapavog kalja i oamuenosti. Smrad kemikalija toliko je odvratan da nikome ne bi palo na pamet uroniti ruku u gumenoj rukavici u smrdljivu tminu kade, ali kada bi netko to uinio i malo promijeao smjesu, otkrio bi ne samo da je ona vrua, zbog egzotermnih procesa nego bi pronaao i dva tuceta metalnih koluta kakvi se obino nalaze na radnikim izmama, par gnjecavih gumenih potplata, niz plombi, komad eljusti, pokoji ljigavi, raspadnuti komad koe, moda i jedan s tetovaom munje, aicu kraljeaka, krajeva otupljenih djelovanjem kemikaliju, veliku lopaticu, po veliini bi se reklo da pripada mukarcu, i cijelu zdjelicu, koja je takoer pripadala velikom mukarcu, a u nekoliko sati toliko su je izjele kemikalije da se ini kao da je cijelo desetljee leala na nekoj plai. Za nekoliko dana nestat e sve kosti i koa, ostat e samo gumeni potplati cipela, metalne plombe i moda neto jedva vidljive zrnaste tvari nalik na pijesak. Moe se pretpostaviti da e netko taj talog obrisati papirnatim ubrusom i baciti u oblinjem McDonald'sovu restoranu, u McDonald'sovoj vreici koju je upravo s tom namjerom i sauvao. U meuvremenu e voda i dalje kapati u kadu i otjecati, polako ispirati sve tragove onoga to je u kadi bilo. Zatim e se u vodu izliti dvanaest litara izbjeljivaa koje e takoer polako otjecati van. Ako su zgrada i zemljite kojima se koristi Odvodnja Victorious najopipljivija imovina Kluba za sport i rekreaciju Marine Park u njujorkom Brooklynu, najvrednija neopipljiva imovina kluba zasigurno je bejzbolsko igralite s tribinama kod tree baze. Neopipljiva zbog druenja i dobrog provoda koji ondje vladaju. Victor Rigetti svakog ljeta prati kako se na ovom igralitu natjee njegova momad, Vicovi aneli Marine Parka. arolika je to momad, u njoj su neprilagoeni, delinkventi, debeljuce i blesani, ali ljeti uglavnom pobjeuju u dvije treine utakmica i obino imaju bacaa kojeg su ukrali iz neke elitne momadi ili ga od nje otkupili. Oevi tih klinaca obino su vlasnici lokalnih poduzea i inae se meusobno poznaju, tako da je nemogue prislukivati njihove razgovore ako ne sjedite na samim tribinama. Victor Rigetti zna sve ljude koji sjede na njegovim tribinama, tako da ak i ako roditelj nekog igraa suparnike momadi pogreno pretpostavi da na tribine moe sjesti bilo tko i zatim tamo i sjedne, takvog se napada ledenim pogledima i tiinom sve dok mu ne sine i ne primi na znanje u emu je problem. Victor je povelik, naoit mukarac, guste crne kose nalik na etku, irok u ramenima i

prsima. Na poslu uglavnom nosi debelu jaknu, tamnoplave radne hlae i izme Timberland, od kojih svake godine kupi tri para. ist, uvijek je ist. Nokti, kosa, odjea, zubi, sat, auto, kua, sve. Vie ne dotie rukama govna, o, ne, gospodine. Odgulio je on svoje. To je za vozae i njihove pomonike. On upravlja poduzeem. Ponekad posluje dobro, a ponekad loe, uglavnom loe, ali sada proiruje posao, eli kupiti benzinsku crpku na raskru Flatbusha i Avenije J, samo treba smisliti kako da turskog vlasnika dovoljno zaplai da mu to proda. Tip vraki dobro posluje, a ne mora se ni truditi. Uz crpku je i duan koji je takoer pravi rudnik zlata. Ljudi se natrpavaju brzom hranom dok pune rezervoar. Djeca vrite da ele slatkie. Vic je bio ondje i vidio je kako dolari samo lete. Cijene goriva i dalje e rasti, pogotovo zbog tih Kineza. Prave aute k'o blesavi. Ako ima benzinsku crpku u Brooklynu, uspio si u ivotu. A amerika benzinska crpka trebala bi pripasti Amerikancu, a ne jebenom Turinu. Svi ti stranci oduzimaju poteno zaraeni kruh tipovima iz Brooklyna. Ljudima ije su obitelji generacijama teko radile i onda dou svi ti tamni ljudi iz drugih zemalja i ubace se na dobra radna mjesta. to se njega tie, takve stvari ne valjaju, a on sve pamti. Nikad ne smetne s uma. Ode u park i k'o da si u jebenoj Junoj Americi. Meksikanci, pa u redu, oni su dobri za osnovne poslove, graevinu. Iako, primijetio je da se ubacuju u trgovanje kamenom. S amerikim crncima je uglavnom svreno u Brooklynu, izgurali ih stranci, bar se njemu tako ini. E, pa njega se nee rijeiti. On marljivo radi i ima plan. Ima dobar nastup, svjestan je toga. Ponosan je, odgovara na pitanja, zna neke stvari. Zna i ljude, i to bome najrazliitije ljude. Zna to mora napraviti i ako treba, obavi to i ne ali se. Potuje li zakon? O ijim zakonima priamo? Mukarci ga se uglavnom boje. ene nisu sigurne u to to misle o njemu. Sam po sebi im je privlaan - njegova veliina, otro lice, gusta kosa ali naslute neto u njemu, neto zbog ega oklijevaju. Ili pak uzmaknu. Nije se nijedanput oenio. Nikad nije to htio, nikad mu to nije trebalo. Uvijek ima rezervni komad pike, obino neku mlau enu, jednu od onih maina za jebanje, tako ih zove, takva jo ne zna mnogo, misli da je uzbudljivo biti sa starijim mukarcem. Beskrajne zalihe maina za jebanje po svim barovima u Brooklynu. Talijanke, Irkinje, Poljakinje, Portorikanke, ma sve. Obino imaju kompliciran odnos s ocem, tako ih je i lake uloviti. A tu je naravno i Violet, a to je neka sasvim druga pria, koju i ne eli shvatiti. Budui da je upravitelj Kluba za sport i rekreaciju Marine Park, Vic kontrolira pristup bejzbolskom igralitu, tko ondje igra od oujka do listopada. A zapravo igra puno ljudi, momadi sa svih strana grada. Igralite je zato mjesto za potpuno razumne razgovore. Ljudi se tu mogu nai i uivati u razgovorima koji mogu, a i ne moraju imati neko znaenje. Takav razgovor moe se voditi i dok se ini da navija za svoju momad i takvi bitni razgovori mogu se uklopiti u nekoliko nebitnih razgovora i openite primjedbe o utakmici, kakav je sudac, kako reagiraju igrai u unutranjem polju i slino. Upravo je u toku takvog razgovora Jimmie "Klempo" Molisano prije nekoliko tjedana ponudio Victoru posao. Klempo nije htio rei tko se njemu obratio. Postojao je problem i trebalo ga je nekako rijeiti. Iako se o tom problemu ne moe raspravljati, osim u nekim openitim crtama, potrebno je porazgovarati o rjeavanju problema, a Klempo je rekao kako se nada da e Victor uz pomo jednog od svojih najboljih zaposlenika, recimo Richieja, pristati da prati odreeni auto s odreenim zaposlenicima odreene tvrtke i da im onda poalje poruku. Objasnit e mu gdje tono da nae auto u sreditu grada i kojim putem on ide do plae kod Belt Parkwaya gotovo svake noi, pogotovo ako je vrijeme ugodno. Nije teak posao, rekao je Klempo, i odreeni ljudi bili bi na tome zahvalni. "Cijenim to povjerenje", rekao je Vic, "ali meni zapravo trebaju prijatelji da mi pomognu da nabavim benzinsku crpku." "Ba u takvoj stvari ti mogu pomoi moji prijatelji."

"Trebao bi neko popriat s onim Turinom u Flatbushu." "Mogu ljudi s njim popriati", rekao je Klempo. "Mogu utjecati na njega." "Ba mi i ne pomau mutna obeanja. Zna da elim tu benzinsku ve pet godina. Ima etiri mjesta za toenje goriva. Odjednom obavi esnajst automobila. Ljudi tamo natankaju taman prije nego to krenu prema Jerseyu, obali, di god. Nije mi jasno kako ti dooi tako dobro prou. Popizdim na to. Jednostavno poludim." "Ja te razumijem." "Ne, ne, Klempo, ne razumije ti mene. Ne razumije kako taj Turin uspijeva i ne razumije koliko sam frustriran. Ima onu pilanu to si naslijedio od oca. Jednostavan ivot. A ja, ne traim ja mnogo. Nekoliko tvojih najboljih tipova da porazgovaraju s njim i da pristane na prodaju. On proda, ja kupim." "Moda se i mi malo ogrebemo." "S odvodnjom nemam vie kamo napredovati, je 1' me razumije? Hou proirit posao." "Ja bi' da se vratimo na onu drugu stvar. Ako sve dobro proe, mislim da imamo dvajst somova", rekao je Klempo dok su sjedili na tribinama. "Ako je dobro obavljeno." "Dvadeset tisua, pa to nije nita. Kol'ko tebe plaaju?" "Ma daj, Vic." "Koliko." "Posli vrijedi trideset pet. Ja uzimam manje od pola." "Dvadeset pet." "Sranje." "Dvadeset pet i vodim te u klub u gradu, platim ti nekoliko plesova, ta misli? A i objasnit e onom Turinu stanje stvari." Klempo je utio, tresao glavom. "Ti e platiti Richieju?" Victor je kimnuo. '"Ajde, reci mi sve." "Jednostavno", rekao je Klempo. "Prati auto iz centra, blizu Rockefeller Centera. Mala Toyota s registracijom Georgije. Unutra e biti nekoliko zaposlenika tvrtke za usitnjavanje papira." "U taj posao se trebam ubacit", prekine ga Victor. "Nije ti to ba tako krasno", odgovori mu Klempo. "Kamioni za usitnjavanje su skupi i treba ih stalno odravati. Nego, prati taj auto. Ide prema Brooklynu. esto ode prema plai. Uvijek isto parkiralite. Isto mjesto na parkiralitu. Uglavnom. Jako kasno, nema nikog u blizini. Radnici se ondje malo provesele, popue doint, takve stvari. I onda se pojavi ti." "I ta napravim?" "Poalje poruku." "Koju poruku?" "Ne govori nita. Terorizira." '"Ko e bit u autu. Imaju tipovi pitolje?" "Ma ne, to je dvoje, troje Meksikanaca. Nema pitolja. Nema razloga za brigu." "Teroriziram Meksikance?" "elimo da se jako uplae. elimo da se nikad ne vrate u taj posao. elimo da im se poalje poruka da im je bolje da odmah prestanu s tim to rade." "Ali ne elite da porazgovaram s njima?" "Ne - samu poruku poslat emo na drugi nain. Ti samo treba terorizirati." "Je 1' ti bitan nain?" "Nije."

'"Oe kreativni terorizam?" "Nije mi bitno jebote kakav terorizam, samo da ni'ko ne ostane da o tome poslije pria." "Nee da se o tome pria." "Tako je. elimo dugo razdoblje utnje. Ono, zauvijek. Ali ne smije izgledati k'o narueno ubojstvo. Bez pitolja." "eli da ti ljudi umru." "elimo beskrajnu tiinu." "Ma jebo i tebe i tvoja mistina sranja. Ja 'ou beskrajnu zaradu od benzinske pumpe, samo da se razumijemo. A kad smo ve na terorizmu, ma jesi siguran da to nisu neki islamski pizdeki? S tim sranjem se neu zajebavat, imamo sve te fine damije po Brooklynu, nikad se ne zna di su sve ti tipovi. ujem da rade bombe." "Ma ne, to je samo nekoliko Meksikanaca u radnim uniformama. Nemoj nita rei, samo ih treba nasmrt prepasti. Poalji poruku cijeloj toj organizaciji." I to je i uinio. Rekao je Richieju da pripremi staru oteenu cisternu s ukradenim registracijskim oznakama i oguli naziv tvrtke. Kamion jedva da je vie i vozio i ionako ga se trebao rijeiti. Zamijenili su vodenasti teret iz Queensa. Richieja je uputio da proisti smjesu, da izvadi sve papire, tampone, sve to bi moglo identificirati tvrtku. ista govna, rekao mu je Vic, elim samo ista govna. Vic je zatim svojim kamionetom doao na krianje este avenije i etrdeset i osme ulice na Manhattanu, javili su mi da se mala Toyota s registracijom iz Georgije koja poinje na H7M zaustavila na Petoj aveniji kod krianja s Pedeset i drugom ulicom. Victor je skrenuo na Petu aveniju s etrdeset osme i pogledao nalijevo prema sjeveru Pete avenije. Vidio je samo svjetla automobila, ali bilo je toliko kasno da nisu bila preesta, promet na aveniji se prorjeivao. Iza njega nije bilo nikog pa nije krenuo, iako je svjetlo bilo zeleno, nego je ekao da promet iz poslovnog dijela koji dolazi iz Pete, zastane na crvenom svjetlu, to se i dogodilo. Onda je uoio Toyotu. Lako da ne moe biti lake. Krenuo je kad je auto proao kraj njega, nije se obazirao na crveno svjetlo. Slijedio je auto prema poslovnom dijelu grada, istono na Ulicu Canal, preko Manhattanskog mosta, zaokrenuo prema autocesti Brooklyn-Queens, pa na autocestu Gowanus prema Bay Ridgeu, zatim Belt Parkwayem i kroz Bath Beach, Gravesend, Sheepshead Bay. Auto je bio u desnom traku, voza je bio i oprezan i neiskusan, mijenjao brzinu. Uglavnom je bio iza njih, a onda je projurio uz auto da ih malo promotri. Auto je imao tamna stakla, teko je mogao vidjeti tko je unutra. Ali uinilo mu se da vidi dvije ili moda tri osobe, kroz poluotvoreni prozor dopirala je muzika. Usporio je, pustio Toyotu, i jo jedan auto da vozi izmeu njih, zatim se ponovno primaknuo i nazvao Richieja na mobitel. Richie je pripremio kamion, znao je kako doi do parkiralita. A onda - pa, Victor se sjeao to se onda dogodilo. Kako i ne bi? Osobe u autu lupaju o staklo. teta to su bile djevojke. To nije oekivao. Klempo mu je trebao rei, ali bio je dovoljno pametan da nita ne spominje. Jer onda Vic ne bi pristao. Ali eto ga sad, gotova stvar. Stari kamion odvezli su do Riverheada jo iste noi, ujutro ispraznili ostatak tereta i otili u Queens, skinuli ukradene tablice i prodali ga trgovcu starim eljezom za 400 dolara. Stvarno jeftino, bez pitanja. Trgovac je elio kamion samo zbog dijela s cisternom, ostalo je moglo u reciklau. Taj kamion je nestao, zauvijek, provakan na komadie i poslan teretnim vagonom na reciklau u Pennsylvaniju. Ali Victora je neto kopkalo. Onaj udni poziv kad mu je ovjek rekao da zna to je uinio. I onda onaj jako udni poziv Richieju od "njegova roaka". Richie nikad nije spominjao roaka! Kako se Richie ponaao, kao da zna da se neto sprema. Kako su neki meksiki radnici gledali Vica. Nije mu se to svialo. Imao je osjeaj da je dolo do problema. Ali najgore od svega je bilo svjetlo u spavaoj sobi sino. I u tome je bio u pravu. Netko je bio

u kui. istio Cloroxom, zajebavao se s usisivaem. Nakon to je on otiao sa Sharon i prije nego to se vratio. Namirisao je Clorox. Pomno je sve pregledao prije nego to je Richieja spremio u vreu. Pronaao obijena vrata podruma. To je bio zadnji dokaz. Netko je ondje bio, provjeravao Richieja, radio neto loe i znao za ono to se dogodilo. I o tome je Vic sada elio popriati s Klempom, onako openitoj Tribine na bejzbolskom igralitu najbolje su mjesto za ponovni sastanak. Na otvorenom. Sigurno, nezamjetljivo. Tako da ga je nazvao tog jutra i Klempo je sada stajao na rubu igralita, zakrivao oi i sporo se gegao prema tribinama. Veliki ovjek velikih uiju i dlanova i koljena. eludac koji se samo irio. Debeli debeli, trbuh ti je golem. Kobasice i tjestenina i pivo i odresci i umak od koljaka, sve to zapljuskuje unutra, kao da mu je trbuh ve-maina s okruglim prozoriem, takvu je imala Victorova majka. Kad je bio djeak, stavio je unutra maku i kada je uginula, odrezao joj je glavu i u koli je podmetnuo nekom klincu u kutiju za ruak. Krasno. Nekada si bio krasan djeak, rekla je njegova majka, ali oboje su znali da lae. Nisam ja nikad bio krasan, zamisli se Victor, nisam nikad imao prilike za to. Klempo se sad uspinjao stepenicama tribina. "Ej." "Prokleta koljena", ree Klempo dok je sjedao. "Otkad to ja dolazim tebi?" "Otkad sam ti rekao." '"Ajmo re da smo naletili jedan na drugoga." "Reci ti to god hoe." "U emu je problem, kakav je to stav? Znam da ti moram veeras platiti." "Ne'ko me prokuio, Klempo." "Tko?" "Pojma nemam. Tvoj tip?" ree Victor. "Nije moj tip. Da je moj tip, ve bi ti bio mrtav." "Pa ba ti hvala, jebote." "One cure su stvarno umrle." "Pa bit e da jesu", ree Victor. "Ali samo dvije Meksikanke." "Jesi vidio Richieja?" upita Victor. "Nije doo na posao." "A-a." "Nego, ja mislim da se 'ko god da je ovo namjestio sad ono, brine. Boji se da ne'ko ne povee." Klempo je slegnuo ramenima. "Misli, zato?" "Ve sam ti rekao, ne'ko je skuio." "A kakve to veze ima s tvojim dobrim starim prijateljem Klempom?" "Hou da mi kae 'ko je ovo naruio." "U poetku? Ne znam. Dolo s vrha. Mjeseca, zvijezda." Victor je zurio u njega. '"Ko je priao s tobom, Klempo?" "Zna da na to ne moram odgovoriti." "Imam ja svoje teorije." Klempo je slegnuo ramenima. "Neki tip me progoni. Kako me naao? Ne'ko mi namjeta. Moda 'oe moju benzinsku pumpu za sebe, je 1' me razumije?" "Ej, Victore, to zvui, pa, malo luaki, zna?" Victor je nepomino sjedio i utio. Moda je Klempo neto znao, a moda i nije. Netko je njukao naokolo. Nije murjak, netko drugi. Netko tko radi za nekoga. Netko za koga nikad nisi ni uo, Victore, a upravo toga si se uvijek bojao. ini se da se taj tip zna snai. Nije dobro. Victoru se to nije svialo. A inilo mu se i da Klempo jako dobro zna to se zapravo dogaa. Ukokaj Victora, ugrabi sebi benzinsku. Poalji ubojicu doma na Floridu ili otkud ve da je. Bez traga. Bez rjeenja, sad kad vie nema Richieja. Sad je sve imalo smisla. "Zna ta?" ree Victor. "A." "Ima ti pravo, ja sam jebeni luak. Paranoidan."

"Tako treba." Kimao je Klempo. "Rekao sam ti, ne brini se." "Nego, idemo veeras malo van." "Ja nosim novce. Bit e i finih cura veeras." "U kol'ko, deset, jedanajst?" "Kvragu, ma mogu ja i kasnije. ena je s klincima kod majke." "Pono?" Klempo je ustao. "Vidimo se." Victor se rukovao s njim. vrsto, bez izvrdavanja. Uz naklon glave. Da se Klempo opusti. Uvjerljiv. Ponovno uspostavlja povjerenje. I to je zadnji put da to radim, pomisli Victor.

17.
Svia mi se New York, shvatio je Chen dok je hodao pokraj konjskih zaprega koje su na rubu Central Parka ekale turiste. Sad razumijem zato ljudi dolaze ovamo, ak i ljudi iz Kine. Naravno da New York nije tako dobar kao angaj, ali to svi znaju. New York je sada star, gubi na snazi, a angaj e ubrzo postati najvei grad svijeta. Treba dokaz? New York nije ni nanovo izgradio Svjetski trgovaki centar, a uniten je prije toliko godina. U angaju bi vlada u godinu dana ponovno izgradila te zgrade, i poveala ih. Ali naravno, to se sada i moglo oekivati jer kineska ekonomija je rasla tri puta bre nego u drugim zemljama i Kina e postati vodea svjetska sila za deset ili petnaest godina. Pogotovo otkako je Amerika potroila tolike resurse na rat u Iraku. I nastavila pozajmljivati novac, godinu za godinom oslabljujui vrijednost dolara. Znao je da neki ljudi govore kako e se Rusija vratiti na vrh jer je imala naftu i jer e zbog globalnog zatopljenja ojaati njezina poljoprivreda, ali bio je u Moskvi i Sankt Peterburgu i inilo mu se da su Rusi slabi i previe piju. I s drogama su imali problema. Bio je i u Parizu i Londonu, i Berlinu i Rimu, i jo mnogo mjesta, i po njegovom objektivnom, uenom sudu ti gradovi su polako odumirali i nisu se ni u najmanjoj mjeri mogli usporediti sa angajem. Ali naravno da je pravi razlog bio u tome to su Azijci pametniji od bijelaca. Tako su dokazala sva ispitivanja! I Amerikanci su to znali, pa su zato eljeli azijske imigrante. Da podignu prosjek. Da se natjeu s Kinom! etao je junom stranom parka prema zgradi Time Warner. Poslije e ii u kupnju u Saks. Imao je tri djevojke, sve su nosile istu veliinu pa je odluio jednostavno kupiti od svega po tri primjerka i svakoj djevojci dati jedan komad. Naravno, sve to moe kupiti u New Yorku moe kupiti i u Kini, ali one e biti uzbuene kad vide kutiju i ukrasni papir iz Saksa. Chen se zaustavio kraj klupice i izvukao mobitel, koji je dakako radio u Americi. Moe to urediti, samo treba vie platiti. Birao je broj kue Raya Granta i na telefon se javila ena. "Molio bih Raya Granta." "Stariji Ray Grant ne moe do telefona", rekla je. "Pretpostavljam da mislite na mlaeg Raya Granta." "Da, to je tono", rekao je i bio paljiv sa svojim izgovorom. "Samo trenutak molim." "Halo?" zauo se muki glas. "Ray Grant?" "Da?" "Ovdje Chen." "Pa, zdravo, Chen. Ne bih rekao da sam ti dao ovaj broj." "Zovem te da saznam od tebe kako pronalazi Jin Li." "Radim na nekim stvarima", rekao je Ray. "Ja oekujem da e je ti nai. Ja sada ekam." "Rekao sam ti da radim na tome." "Kada misli da e je pronalaziti?" "Uskoro." "To je dobro. Trebam je za svoj poslovni posao." "Siguran sam da joj nedostaje rad za tebe." "Moji su je ljudi gotovo nali. ivjela je u zgradi punoj papira i starih stvari."

"ini se da ti sasvim dobro ide i bez mene." "Ne, ne. Ja hou za tebe da nae Jin Li." "I ja je elim pronai." "Moda moji ljudi dou ti pomoi da nae Jin Li." "Ne trebaju mi." "Oni mrze tebe i ako ja kaem da naprave to, oni e doi po tebe ili e doi ozlijediti oca." "To bi bila jako loa ideja." Sjetio se kakve ozljede su imali njegovi ljudi. Sada su se bojali tog Raya Granta, znao je to. "Ja u nazvati za dva dana. Hou da bude uspjean pronalaza moje sestre do tada. Razumije li? Dva dana, zovem." Ray Grant je poklopio. Kad se Chen vratio u stan u zgradi Time Warner, njegovi ljudi su bili u dnevnoj sobi i gledali televiziju. Ustali su im je uao. "efe, dola vam je poiljka dok vas nije bilo", rekao je jedan od njih. "to to?" ovjek je slegnuo ramenima. "Tipovi iz zgrade kau moramo im dati jako veliku napojnicu pa smo to i uradili. Stotinu dolara za svakog." "Donesite." Dogurali su golemi drveni sanduk na kotaima. Izraen od kvalitetnog drva, dug gotovo etiri i pol metra, a visok metar i osamdeset, imao je detaljne upute o tome kako ga rastaviti, i na engleskom i na kineskom, a za sanduk je bio prikvaen i potreban alat. Sama kutija bila je primjerak prvorazrednog drvodjelstva. Mukarci su se latili posla i za nekoliko minuta bone strane sanduka su otpale i otkrile golemog velianstvenog bika s rogovima, divljim oima i rairenim nozdrvama, s jednim podignutim kopitom i dugim repom uzdignutim u nasrtljivom gnjevu. Bik je bio presvuen zlatom. Takvo neto sigurno je kotalo, koliko - Stotine tisua dolara? Oko bikova vrata visjela jc ukrasna vrpca s elegantnom svilenom vreicom. "Donesite mi tu vreicu", naredio je Chen. Skinuli su vreicu i dodali mu je. Rekao je svima da ga ostave, pa otvorio vreicu i izvadio poruku napisanu raskonim kineskim kaligrafskim pismom na finom utom papiru za pisma s plavim rubom. Potezi su bili na visokoj razini. Pri dnu pisma bila je adresa u New Yorku i telefonski broj. U poruci je pisalo: Gospodine Chen, ne moete ni zamisliti koliko me razveselilo kad sam uo da ste u New Yorku. Divio sam se vaim nedavnim dostignuima u Kini, ali uvijek mi je bilo preneugodno da vam to kaem. Molim vas, primite ovaj skromni dar kao moj znak dobrodolice u New York, gdje se esto nadamo "bikovskom tritu". Moda niste upoznati s ovim pojmom. On znai da se nadamo kako u dionicama i poslovanju moemo biti optimistini. Naravno, Kina trenutano uiva u vlastitom "bikovskom tritu". Siguran sam da ste vrlo ponosni na svoju zemlju. Iskazali biste mi veliku ast kada biste prihvatili moj poziv na veeru kako bismo raspravili o obostrano korisnim mogunostima. Srdaan pozdrav, William Martz Chen je prelazio rukom preko ispupene kraljenice kipa. Morao je priznati da je impresioniran time kako ga je pronaao jedan njujorki biznismen, i to tako brzo. To je bio nain na koji su se trebali obavljati meunarodni poslovi, sa znakom potovanja i ljubaznosti. Saznat e tko je taj Martz i je li vrijedan da mu se posveti neto vremena. Darivanje bika nagovijetalo je kako je odgovor potvrdan.

18.
Svaki grad ima gadna mjesta. A ovo je jedno od njih, pomislio je Ray dok je uparkiravao na zemljite Odvodnje Victorious, a smrad izmeta i ispunih plinova nadirao je kroz prozor. Iskoio je iz kamioneta i doetao do kontejnera za radnike u stranjem dijelu. Znak je poruivao PAZI, OTAR PAS. Povukao je vrata. Sredovjena tajnica digla je pogled. Bila je jako naminkana za mjesto na kojem je radila. "Zdravo, trebao bih Richieja", rekao je. "Nisam ga vidjela." "Ali on ovdje radi." "Ne znam gdje je. Evo, nazvat u." Podigla je slualicu. "Victore, tu je neki ovjek... trai Richieja." Kimnula je, spustila slualicu. "Kako se zovete?" Ray nije odgovorio. Znao je da se tajnici to nije svidjelo. Podigla je slualicu. "Victore, moda bi sada trebao doi ovamo, zna?" Raskrilila su se vrata iza njezina stola i uetao je ovjek, vii i stariji od Raya, miiav i vitak, palca zakvaenog o pojas. Imao je gustu crnu kosu i vakao kaugumu s okusom cimeta. "A?" obratio se Rayu. "Trebao bih Richieja." "Nema ga." Prestao je vakati, namrtio se. "Jes' ti ono zvao?" Prepoznajemo se, pomisli Ray. Eto to se dogaa. "Ne. Gdje je on?" "Ne znam. Trebo je do na posao." "Zna li djevojku, Sharon?" pokuao je Ray. Recepcionarka je nervozno promatrala Victorove oi. "uj, momak, imamo mi posla, moda da krene polako." Victor je zakoraknuo prema njemu. "Kako se ono zove?" Ray je odmahnuo glavom,T o ti ne mogu rei. Ali mogu ti rei da se Sharon neku veer divno provela s Richiejem. Divno. Vrelo. Sve se puilo." Victorova usta su se zaledila. Nije trepnuo, prouavao je Raya, njegovo tijelo, njegovo dranje. "ta to pria?" "Richie bi znao. Pitaj ga." Victor je iskrenuo glavu kao da gleda lou sliku na TV-u. Ray je promatrao kako mu se prsa bre podiu i sputaju, blago irenje zjenica, mozak ga priprema za borbu. "I ako nije problem, jo jedan dio poruke." "A?" "Reci Sharoninu deku da treba poraditi na svojim potezima u golfu." Victor je hladno kimnuo. "Shvaam." "Samo mu to reci." Ray se ljubazno nasmijeio tajnici i brzo izaao iz ureda spreman na bilo kakav pokret iza sebe, pa otvorio kamionet. U retrovizoru je ugledao Victora kako stoji iza prozora kontejnera i govori u voki-toki. Gotovo u istom trenutku iz oblinje barake izaao je ovjek i uskoio u jedan od golemih kamiona-cisterni. Dok ga je palio, nalet dima od dizela ispalio je kroz ispunu cijev. Ali Ray je za njega bio prebrz, ve je imao kamionet u treoj brzini i ibao preko ljunka, jurio preko ljebova

prema proirenju k aveniji. Zeleni kamion pojurio je prema istom mjestu, ali Ray je bio prvi, a odbojnik kamiona prignjeio je stranji dio crvenog kamioneta, iskrenuo ga u stranu. Ray je klizio kroz prolaz prema aveniji, gotovo udario u kamion sa sladoledom koji je odzvanjao sa svojim mehanikim pjesmuljkom, i za koji trenutak odmakao je avenijom, nestao, ali nije zaboravljen. Kamionet je ostavio kod oca i pjeke otiao do metroa nosei svoju staru torbu s vatrogasnom opremom. Metro je bio najbri nain da stigne na istonu stranu Manhattana u ovo doba dana. Dok se ljuljukao u vagonu, prouavao je kartu, a oi mu je privlailo mjesto gdje je nekad bio Svjetski trgovaki centar. Uvijek se osjeao udno kada bi podzemnom prolazio tako blizu onome to se dogodilo. Nije se nijedanput vratio, nijedanput nije stajao na tom mjestu i razmiljao i prisjeao se. Bilo je neeg u ceremonijama i politikim govorima zbog ega se osjeao nelagodno. Hrpa je gorjela sto dana. Mnogi vatrogasci i radnici s gradilita koji su radili na zgaritu, sada su obolijevali, udahnuli su sve mogue gadarije, komadie plastike i kotanog tkiva i kemijskih spojeva za koje nitko nije uo. Mislim da se jo nisam suoio s cijelom tom stvari, pomislio je Ray. Moda sam samo pobjegao. Moda sam osjeao krivnju zbog Wickhama. Nakon odlaska iz bolnice stvari postaju pomalo maglovite. Sjeanje mu nije ni bilo potpuno suvislo. Izgubio je na teini, neke presatke koe morali su stavljati ponovno i noga ga je jo uvijek boljela. Uzeo je dopust u vatrogasnoj slubi. A i iao na etrdeset est sprovoda, na neke i s ocem. Osjeao se krivim to ne ide na posao; rekli su mu da e uvijek biti zaposlen kod njih. Morao je est puta doi na psiholoko savjetovanje, gdje su mu dali mnogo letaka. Njegova privatna psihijatrica je bila ena u pedesetima, umornih oiju. Nije se minkala. "Ako emo iskreno, ja bih najradije nekamo samo odlutao", rekao joj je na kraju. "Zato i ne bi?" rekla je ona. "Pa, frendovi" "Frendovi e to razumjeti", rekla je. "A ako ne razumiju, koga je briga?" Sjedio je i utio. "Da ja tebi neto kaem, Ray Grant mladi. Proitala sam tvoj cijeli dosje, naravno. Na poslu te trenutano ne ele, ne ovakvog. Duboko si traumatiziran. Samim napadima 11. rujna, pa time to si ostao zarobljen i time to si leao ispod umirueg kolege. Da, znam za to. Ne znamo jesi li sad propali vatrogasac. Sve u svemu, ne znamo to e uiniti. I zna to? Ne zna ni ti. Trenutano ne zna mnogo stvari. Moj prijedlog ti je da ode na slubeni neogranieni dopust. Nisi invalid, iako bi vjerojatno napravili neku iznimku zbog duevnih problema, ali to ne bih preporuila. Moe uzeti dopust i kad zaeli, moe se vratiti, moe ponovno na sistematski, na obuku i po novu dozvolu, i da te dodijele nekom odredu. Sindikat e se pobrinuti da tako i bude. Ali tebi treba da, kako si se izrazio, da odluta." Kimnuo je s nelagodom. "Vidjeli ste puno tipova poput mene?" Slegla je ramenima. "Svi su razliiti." "Da, ali openito. Opekline, padovi, nesree, uruavanja... puno tipova?" Gospoa psihijatrica je kimnula. "Nekoliko stotina u svakom sluaju." Nije znao kako da na to odgovori. "Sluaj me. Biti vatrogasac je mao stvar. rtvovanje, junatvo, ive to. Jako muki. Ali ne ostavlja prostora za emotivne nijanse, za dvoznanost. Doivio si teak ok. Moda bi to trebao prihvatiti, umjesto da se tome opire. Dopusti da te taj ok nekamo i odvede. Je li ti to ikad palo na pamet?" "Otac mi oduvijek govori da bih trebao biti murjak." "Po mom miljenju, nije u pravu." "Zato?"

"Zanima te mo?" "Zapravo i ne." "Pravda?" "To je tee." "Neto osnovnije. Neto jednostavnije?" "ivot i smrt, to." "Onda to i pronai, Ray. Neto smrti si pronaao, sad pronai ivot." U tom trenutku je ustala. Zavrili su. Pogledala ga je ravno u oi, kao to majka gleda sina, ena mukarca. vrsto. S dubokim autoritetom ovjeka. Prisjetio se. Bila je u pravu. Pronai malo ivota. Za manje od tjedan dana bio je na drugoj strani svijeta, sve potreptine imao je u ruksaku. U malom gradu u Indoneziji. Iskopavao se. Nema mobitela, nema interneta, nema novina ni CNN-a. Upoznao je mravu djevojku iz Njemake i nekoliko tjedana zajedno su putovali. Bila je lijepa, ali uzimala je drogu intravenski. Nije htio spavati s njom. Jednom je vidio dvoje bolesnika u uznapredovalom stadiju side, izlazili su iz gorue zgrade u Harlemu, ivi kosturi. Uostalom, nije preivio napad na WTC da zatim crkne na tako glup nain. Budui da se odbijao eviti, djevojka je uzimala sve vie droge. Ali znao je da e ako ostane s njom, jednom s njom i spavati, moda e i on uzeti koji ut heroina koji je nosala u ruksaku. Rekao joj je da odlazi i ona je plaui priznala da je to dobra ideja. Nekom ovjeku s kamionom platio je da ga odveze do drugog grada. Za koji dan bio je na Filipinima. Na terasi restorana ugledao je nekoliko velikih plavih tipova koji su izgledali kao suncem opaljeni surferi iz Kalifornije. Nisu bili. Australci. Humanitarni radnici. Ljenarili su u svojim izmama i sunanim naoalama. Pridruio im se i popio pivo. Pitali su ga otkuda je. New York, ha? Daleko od kue? Njihov avion je tek sletio, rekli su, morali su ekati. Tajfun se pribliava istonim otocima. Odbacit e ih vojni transportni avion im na obali bude sigurno. Prva skupina za pomo, na satelitskim telefonima, atorima, vodom. Pitao je moe li im se pridruiti, pomoi. Ne, rekli su, ne primamo turiste. Prizvuk razgovora se promijenio, postao nezgodan. Nije navaljivao. Kad su se boce gotovo ispraznile, jedan tip ga je pitao zato je na Filipinima. Lutam, rekao je Ray. to radi tamo u New Yorku, prijatelju? Ray je povukao zadnji gutljaj piva. Bio sam vatrogasac, ree. "Vatrogasna sluba u New Yorku?" rekao je Australac ivljim glasom. "Gdje?" "Odred 10, Ulica Liberty 124, donji Manhattan." "Proao teaj prve pomoi?" "Da." "Penjanje, sputanje uetom, proao si sve?" "Naravno. Spaavanje iz dima i graevina nestabilnih temelja. Od uruavanja krovova, uruavanja podova, uruavanja zidova." "Procjenjivanje konstrukcije? Greda i stupova, veziva?" "Znam hoe li se sruiti", rekao je Ray. "Zna voziti kombi?" "Kombi?" "Kamion?" "Vozio sam vatrogasno vozilo i auto-ljestve." Australac je kimao. "ek minutu, prijatelju." Ustao je i pronaao ostale. Okrenuli su se i pogledali Raya. Dva dana poslije, nalazio se na vrhu mangrova drveta i pokuavao spasiti prestravljenu osmogodinjakinju koja se grevito drala za granu. Trideset sati je provela na tankim granama nakon to se spustila razina vode. Njezina majka je stajala i ekala. Kad je doao do djevojice, uhvatila ga

je tako vrsto da je osjeao kako joj srce udara o njegova prsa. Njezine ruke stezale su mu se oko vrata svom snagom. Najbolji osjeaj u njegovu ivotu. Uope. Najbolji trenutak njegova ivota. Ovoga u se sjeati dok ne umrem. Morao je susprezati pla kada je majka pojurila prema svojoj keri. Spasilaka ekipa je tri dana iskopavala trupla iz blata. Rasporeivali su isporuke pitke vode i prehrambenih proizvoda pa ih dijelili meu tisuama gladnih ruku. Vidjeli su stotine ljudi kako umiru od dizenterije. Za tri tjedna ekipu su premjestili i obavili lijeniki pregled. Njegovi paraziti nisu bili neuobiajeni, ali izgubio je devet kilograma. Oiljak na njegovom trbuhu se smeurao. Ponudili su mu posao. Nakon toga je ritam bio est mjeseci na terenu pa dva slobodna tjedna. Po cijelom svijetu. Nije mnogo itao novine, samo je ivio - u mjestu, u vremenu i s ljudima. Je li pronalazio ivot? Ne ba. Ili moda jest, usred mnogo umiranja. S vremena na vrijeme bi ponovno nekoga spasio. Nije bila stvar u tome da ih drugi ne bi spasili, nego bi se dogodilo da Ray bude ondje, s uetom, bocom kisika, rukom. Sjeao se tih trenutaka, pokuao ih shvatiti, ali mu to nije uspijevalo. Zapravo je sve manje i manje razumijevao. Nije bilo kontinuiteta. ivio je u protjecanju trenutaka. Nekoliko puta je puio opijum, uglavnom je za oputanje pio pivo. Proitao je Bibliju, pa Kur'an. Pa neke hinduistike tekstove. Veina gradova je imala knjiaru s knjigama na engleskom. Pratio je vijesti o ratu u Iraku, ratu u Somaliji, malim ratovima posvuda. Vidio je radnike UN-a kako lokalnim preprodavaima prodaju pakete automobilskih guma. Vidio je ovjeka s klijetima kako hoda poljem punim mrtvaca prekrivenih muhama i trai tijela kojima su usta dovoljno otvorena da im iupa zlatne zube. U Somaliji, nakon to su mu ispraznili kamion, dobio je AK-47 i savjet da pripazi na otimae humanitarne pomoi. Bilo mu je udno drati tu puku, bila je tako lagana. Rad ekipa neizbjeno se poklapao s ratnim zonama. Nekoliko puta drali su ih na nianu, uzeli im novac. Ponekad je trebalo isplatiti tamonje bande, primiriti vojskovoe darovima lijekova. Shvatio je da je sve to radi na odreeni nain beskorisno. to si se vie bavio humanitarnim radom, shvaao si koliko toga tek treba uiniti. Neki humanitarci bi se razboljeli ili jednostavno kolabirali. Drugi bi puknuli, proputali letove, naputali posao. Ali veina njih je nastavljala, nisu zapravo znali to drugo da rade. Ostatku svijeta bilo je svejedno. Znao sam se ondje dobro zabaviti, razmiljao je Ray, dok je pogledavao na stan Jin Li u zgradi na Gornjem istonom dijelu. Sa sobom je nosio svoj stari vatrogasni komplet univerzalnih kljueva koji je imao modele veih proizvoaa kljueva i probne modele koje je razvio istraivaki odjel vatrogasne slube. Ponekad je bilo bre koristiti se kljuem nego provaljivati, pogotovo ako su vrata od metala i imaju protuprovalnu bravu. Trebao si ih vratiti ako bi napustio odred, ali to nitko nije radio. Obukao je svoje stare vatrogasne naramenice i izme, ponio kutiju s alatom i manometar te na koulju privrstio svoju staru iskaznicu i zakljuio da bi mu to sve moglo biti od pomoi. Otac je imao stari neispravni policijski radio koji je uvjerljivo kripao i pucketao, pa je uzeo i njega. Na ulaznim vratima je sreo malu postariju enu koja je obojila kosu, ali su joj obrve promaknule. "Gospoo, otpratit u vas unutra." Usplahireno se okrenula. "Stvarno?" "Da." "Tko ste vi?" "Vatrogasna sluba." "Gdje gori?" "Ne gori. Samo neto provjeravam." "A to?" eljela je znati. "Zato vas nije pustio domar?"

"U povjerenju?" Nagnuo joj se blie. "Ja sam inspektor. Imamo pouzdanu dojavu koja se tie automatskih prskalica u zgradi i kad bi domar znao da dolazim, sigurnost stanara bi mogla biti dovedena u pitanje." ena je kimala s potpunim razumijevanjem takve strategije i oi su joj se suzile u zavjerenikom uitku. "Shvaam. Samo mi malo to objasnite." "Naravno, gospoo. Prema naim propisima sustavi prskalica moraju imati vlastiti izvor vode kako bi se mogao odrati stalan apsolutni tlak i kako vodoinstalaterski popravci u stambenim jedinicama ne bi utjecali na pripravnost protupoarnih prskalica. Ali odravanje dvaju odvojenih vodovodnih instalacija je skuplje, stoga" "Da!" uskliknula je ena. "Ova zgrada je tako jeftina da ne povjeruje!" Otvorila je vrata i ugurala ga, ravno pokraj potanskih sanduia koje je trebao obiti da pronae telefonski raun. "Hajde, tiho uite", navaljivala je ena. "Neu nikome rei dok se sve ne otkrije. Trebat e nam puno izvjee za kuni savjet. Na kojem ete katu biti?" Sjeao se da je Jin Li ivjela na posljednjem katu. "Graevina ima pet katova i naa je dunost krenuti od vrha kako bismo prvo ondje provjerili tlak." "Da, da, molim vas, pourite se. Ja ivim na treem katu. ekat u vas." Pratio ju je uza stepenice i putem joj ponio vreicu s namirnicama. "Koliko e vam trebati da doete do naeg kata?" upitala je. Pokazao joj je manometar kao da je time sve jasno. ustro je kimala. "Nekih sat vremena, u redu?" "Da, hvala vam," Nastavio je prema petom katu hodnikom koji je zakretao u slovo L i vijugao njime do stana Jin Li, koji je bio na kraju hodnika. Pokuao je sa svim svojim finim kljuevima. Tri kljua je uspio ugurati u bravu, ali nijedan nije radio. I zato je bio sretan to je ponio svoju nezgrapnu teku motorku. Bit e to petnaest sekundi uasne buke. Tu nije bilo pomoi. Upalio je pilu, ugurao pokretnu otricu u prorez vrata i krenuo njome nadolje, u deset sekundi prerezavi dvije mjedene protuprovalne brave. Uasna tulea buka, eljezo o eljezo, strugotine mjedi prtale su po tepihu. Da probudi mrtve, Boe sveti. ekao je da se na hodniku otvore neija vrata, da proviri neija glava, ali nita se nije dogodilo. Ljudi su na poslu, moda je u tome stvar. Okrenuo je kvaku i otvorio vrata. U stanu je bilo mrano, i upalio je svjetlo tek kad je zatvorio za sobom vrata. "Prisjetimo se nekoliko stvari", pripremio ga je otac prije. "Ljudi ive razliito. Mladi ljudi su obino prilino neuredni, ali imaju mjesta na kojima vlada red. Njihova kolekcija glazbe, njihovi zaini, takve stvari. Krevet sa zbaenom plahtom ne znai nita. ene nisu nuno urednije od mukaraca, iako e izbor onoga to je uredno, a to neuredno biti razliit. Ljudi tvrde da su homoseksualci najuredniji, ali ja to nisam doivio. Najuredniji su slijepci koji ive sami. Jer moraju biti takvi. Nego, po mome, trai tri stvari. Pokuava shvatiti zato je na brzinu otila, pogleda je li netko drugi napravio nered u stanu i trai informacije o toj nevolji u kojoj se nala. to je bre otila, to ti je vie informacija dostupno." Prvo je provjerio hladnjak, bio je upaljen. Otvorio ga je. Ni na emu nije bilo plijesni. Neko kinesko povre. Pomirisao je tetrapak obranog mlijeka - nije se ukiselilo. Ali to mu nije nita pojasnilo. Trebao mu je datum. Nje nije bilo bar pet dana. U smeu je bio raun oblinjeg supermarketa, na kojem je bilo upisano i mlijeko. Datum na raunu bio je dan prije ubojstva dviju Meksikanki. Pregledao je spavau sobu. Krevet nije bio namjeten. to nedostaje? Nije bilo kompjutora,

novanika, gotovine. Provjerio je u kupaonici; nije bilo etkice za zube ni paste. Otvorio je ormari; njezine kontracepcijske pilule bile su na mjestu; to mu je najjasnije govorilo da je otila na brzinu. Rekla je da nikad ne propusti uzeti pilulu, nikad. Njezine haljine su uredno visjele u ormaru, veina je jo bila u omotu s kemijskog ienja. Neke od njih je prepoznao, preao rukom preko i unutar njih. Je li netko drugi prevrnuo stan? Teko je rei. Stan nije bio ni neuredan ni pretjerano uredan, takvog ga se i sjeao. Pregledao je ladice u kuhinji, u stolu u dnevnoj sobi, u komodi. Zurio je u telefon pa stisnuo gumb za presluavanje poruka. Nita. Takva je bila po prirodi. Pokuao je prevrtjeti dolazne i odlazne pozive; svi su bili izbrisani. Daj, daj ve jednom, mrmljao je Ray. Ne dobijam ono to elim. Vratio se do ormara i otvorio ladicu s rubljem. U maloj kutiji za nakit pronaao je naunice i narukvicu od ada. U Maleziji se raspitivao o cijenama ada i ak je i njegovu nestrunom oku ovaj nakit izgledao skupo. Ne ide mi ba, razmiljao je. Drugi put je proao stanom, zavirio u ormar u hodniku i pod krevet, ali nita nije pronaao. Provukao se kroz vrata i zalupio ih s osjeajem poraza. "Nadam se da ima jebeno dobar razlog to si tu", rekao je glas. Ray se okrene. Promatrao ga je mukarac od pedesetak godina s crvenim tapom. Drao je beini telefon. "Zdravo", rekao je Ray. "uje ti mene?" uperio je tapom u Raya. "Da." "Onda, to emo? Stisnem broj jedan, to bira 911 i eto policije." Ray je spustio svoju torbu s alatom. "Upravo sam provalio u njezin stan", prizna on. "To sam shvatio. to si ukrao?" "Nita." "A je 1'." Ray je redom izvrtao depove. Otvorio je torbu s alatom i pokazao mu je, a on ju je malo isprevrtao tapom. "Ja sam joj bivi deko. U nevolji je. Pokuavam je pronai." ovjek se nasmijeio. "Stvarno romantino." "Istina je. udim se da vas nisam prije sreo." "Ve si bio tu?" "esto. Nou." ovjek je zgaeno kimnuo. "Ja radim nou. Namjetam svjetla na Empire State Buildingu." Osloni se na njegov ponos, pomisli Ray. "Sva svjetla u boji, crvena i zelena?" "Tako je. Kako se zove?" "Ray Grunt." ovjek je sumnjiavo kimao kao da je ovo bila oita la. "Izgleda kao lani vatrogasac ili takvo neto." "Bio sam pravi vatrogasac." "Bio? Moe to dokazati?" "Imam svoje stare isprave, evo." "Ma, odjebi", graknuo je ovjek. "To su sranja. Sigurno to moe kupiti na internetu, eBay-u ili tajaznam." Prijetei je podigao svoj telefon. "Dobro, upku jedan, ako me ne razuvjeri, zovem" "Empire State Building obloen je s dvadeset centimetara vapnenca iz Indiane", zapoeo je Ray. "Nemogue je da se ikad urui u poaru zbog visokog omjera betona izlivenog u njegovu elinu

konstrukciju i jer svaki kat ima vlastiti sustav ventilacije, to znai da se vatra ne moe lako proiriti s kata na kat... a elini stupovi i nosai obloeni su s pet centimetara debelim slojem opeke i betona, a ne tankim slojem mineralnih vlakana, to je danas uobiajeno i sve vie kontroverzno. Takoer, koliko se sjeam, i dizala i ventilacijski otvori su obloeni kamenom. Zgrada ima za dim nepropusno stubite, s odvojenim otvorima za ventilaciju, to je sigurnosna mjera koja je uklonjena u inspekciji 1968. zbog problema teine i pitanja troka. Stari vatrogasci tvrde da se, u sluaju da su se zrakoplovi 11. rujna zabili u nju, uope ne bi uruila." ovjek je kimao, ak se i nasmijeio. "To je tono." Stavio je telefon u dep i naslonio se na svoj crveni tap. "Dobro, Ray tko god da si. Preao si me." "Znate gdje bi mogla biti Jin Li?" "A-a." "Iselila se. Jako brzo." "Uplaena?" "Mislim da je." "to je ne nazove?" "Ve jesam. Ne javlja se." "Ni na poslu?" Ray je odmahnuo glavom. Prvo mjesto na kojem je provjerio Chen. "Ta djevojka puno radi. Dugo, dugo radno vrijeme." "Znate za tvrtku koja isti urede?" ovjek je oklijevao, nije bio siguran treba li odgovoriti. "Pa, ponekad mi pria, kao, da naveer radi u centru, na razliitim mjestima, ali svakog jutra mora otii u Red Hook kako bi sve drala pod kontrolom." "Red Hook?" Industrijski dio Brooklyna, na vodi. "Tako je, ondje tvrtka dri svoje kamione. Teko je parkirati tolike kamione za usitnjavanje na Manhattanu. Ako ti treba parkirno mjesto, Red Hook je prilino dobar." Ray o tome uope nije razmiljao; imalo je smisla. Podigao je torbu. "Imate adresu?" "A-a. Ali zaboga, vozikaj se malo. Te kamione ne moe promaiti."

19.
Da, u New Yorku postoji milijun odlinih mjesta na kojima se moe jesti, steakhouse restorani, sveti hramovi poznatih kuhara, mjesta koja treba vidjeti i na kojima treba biti vien (kod Michael'sa: "Eno Henryja Kissingera! Eno Penelope Cruz!"), zaguljivi lokali na Times Squareu gdje su potrebne rezervacije, talijansko-kinesko- -francusko-vijetnamsko-indijsko-nouvelle-fusion-koji god da je idui trend, pivnice i barovi i klubovi i restorani i krme i bistroi i kavane i restorani sa sushijem kamo zalaze goljave ene i kafii i kafii u knjiarama popunjeni genijima i depresivcima pa vinarije i zalogajnice i pizzerije i talijanski kafii i restorani brze hrane i duani s ribom i ajane i tajlandski duani rezanaca, stvarno postoji neto za svaki mogui ukus, da i ne spominjemo Oyster Bar, gdje biznismeni ve desetljeima iskapljuju svoja pia pa podzemnom idu kui - i svakako isprobajte njihovu novoenglesku juhu od koljki. Ipak ne smije se zaboraviti, zapravo treba i posebno upamtiti, Primeburger, na sjevernoj strani Pedeset i prve ulice, taman kad se skrene s Pete avenije. Nije prvorazredni lokal, ali nije ni drugorazredan, nego je starinska manhattanska zalogajnica. Ovdje hamburgere serviraju jo od 1938. Zadnji put preureena 1965. Desno od ulaza prua se dugaak ank, stolci s nekada futuristikim pladnjevima na lijevoj strani, u pozadini nekoliko punih stolova. Sendvi s tunjevinom, bostonski kola. ele sa lagom. Napitak od suhih ljiva ako ga eli, ha. Svi konobari su stariji tipovi u bijelim sakoima i kravatama, imena su im izvezena na sakou. Hrana nije skupa. Obini hamburger 4,50 dolara. Dobro ste uli, 4,50 u sreditu Manhattana. Sijedi biznismeni vole ovo mjesto, neki od njih su bogati tipovi koje je svijet zaboravio prije dvadeset ili trideset godina. Ali oni su trajali nesvjesni toga da ih se nitko ne sjea, dolazili bi u svoje male urede svakoga dana prije osam ujutro, obavili koji poziv, pratili cijenu neega na ekranu: mesa, nafte, izvjea o etvi u Brazilu. Nisu u mirovini, samo imaju klizno radno vrijeme. Nisu vie na elu tvrtki, bez titula nema ni pritiska. Ranim vlakom kui, novac zaraen. Mukarci koji robuju navikama ne samo da jedu na istom mjestu svakog dana nego obino jedu i isto jelo, tako da im konobari Primeburgera prisno frku ve na ulazu, dok oni izgovaraju narudbu koja se nikad ne mijenja. "unka-sir, ementaler na rai, kola bez leda." Ponekad se ti starci nalaze u Primeburgeru i ako se pravi da si gluh i uope ih ne gleda, moe posluati njihove razgovore. Dobio je odlinu cijenu na ono zemljite u 56. ulici... Nekada su bili stvarno dobra tvrtka... Navodno e slika biti dostupna privatnim kupcima... Mare su premale, trebao bi prodati... Samo tako, milijuni se raspodjeljuju uz sendvi s tunjevinom, salatu od kupusa, peene jabuke. Ovamo se zaputio Martz. Udaljena stolica za ankom. Spustio se na stolac koji se okree. Doleprao je postariji crni konobar ne trepui. "Meni?" Martz je odmahnuo. "Sendvi od puretine, sok od narane, pitu od jabuka." Nisu prole ni dvije minute, a sendvi se pojavio pred njim. "Sjea me se?" upitao je Martz. "Ovisi o tome tko pita", rekao je konobar. "Ja pitam." "Onda dobro, sjeam vas se." "To sam i mislio. Jesi vidio Elliota?" "Za nekih pola sata bi trebao doi tu na ruak." Martz je kimnuo. To je naravno znao, iako ve godinama nije vidio Elliota. Utjeha koju

donosi starost: tvoji prijatelji ne mijenjaju svoje navike. Umiru, ali se ne mijenjaju. Kad je zavrio s jelom, uzeo je vreicu sa zaslaivaem, otrgnuo rub, isuo bijeli prah u svoj tanjur, pa izvukao olovku i podvukao pet slova u rijei NUTRASWEET: slova T, R, S, i dvostruko E, pa povukao strelicu od slova S do kraja rijei. I to dobije? TREES. Dodao je praznu vreicu konobaru. "Napravio bi mi stvarno veliku uslugu kad bi ovo predao Elliotu." "Da, gospodine." Konobar nije niim odavao da mu je predmet moda udan, nego je samo uvukao vreicu u dep na koulji. "Hvala", rekao je Martz. Pojeo do kraja pitu od jabuka, pa pod tanjur uvukao novanicu od pedeset dolara. Pogledao je konobarevo lice. Ali on je ispisivao raun i poloio ga na ank, velika novanica i tanjur ve su nestali. A u sljedeem trenutku nestao je i Martz s akalicom u ustima, gegao se Pedeset i prvom ulicom stisnutih zuba, mrzio je sve ljude, a pogotovo sebe.

20.
Brzo doi do svog novca. Preko puta tvrtke za odvodnju nalazila se tvrtka za unovavanje ekova u kojoj je petkom uveer uvijek bila guva. Zbog dva blindirana kamiona koja su svaki tjedan dostavljala novac i zbog radnika koji su znali ietati odande sa svenjevima novca, zgrada je na vanjski svijet uperila tri sigurnosne kamere. Izlog je bio pun reklama za slanje novca u inozemstvo, posebno namijenjenih za Latinsku Ameriku, Afriku i Aziju. Za sve imigrante koji kui alju novac. Klijenti ovog popodneva, uglavnom Hispanci u radnim odijelima i s bejzbolskim kapama, mirno su ekali u redu puni razumijevanja za toboe slubeniki nenamjetenu prostoriju okienu samo slubenim obavijestima o naknadama, teajnim listama i krai identiteta - da i ne spominjemo prijetee natpise koji daju na znanje kako su prostorije pod nadzorom dvadeset i etiri sata dnevno te da sve poiljke dostavljaju vozai blindiranih kombija koji imaju dozvolu za noenje "i koritenje" oruja. Victor se progurao kroz ljude i uao, pod rukom je nosio papirnatu vreicu iz duana alkoholnih pia. Nigerijac iza stakla kimnuo je u znak pozdrava; polovica Victorovih radnika dolazila je na ovo mjesto. "Je 1' Violet tu?" "Gore." "Javi joj." ovjek je podigao slualicu, trenutak priao, kimnuo Victoru. "Kae pet minuta." Kimnuo je. Sjeo je i ekao, i po navici prouavao mukarce i ene koji su u redu ekali da unove svoje ekove. Smatrao je da tako moe otkriti puno o njima, pogotovo o mukarcima. Kako je s vremenom shvatio, muka ljudska bia se do svoje etrdesete razvrstaju u otprilike etiri kategorije. Tu su tipovi koji su uspjeli (gotovi, kraj igre) jer su bili razni profesionalci ili su radili za velike tvrtke ili su mogli efovati jer su posjedovali neto toliko veliko i famozno da je zaraivalo goleme koliine novca. Novac su pohranili na mjestima za koja veina ljudi nije ni ula. Imali su ene i djecu ili moda ve druge ene. Nisu se brinuli kada bi im zatrebao nov auto; samo bi ga kupili. Po Victorovu raunu u tu kategoriju je pripadalo najvie pet posto mukaraca. U metrou ih vidi s prijenosnim raunalima, u skupim cipelama, s njenim rukama. Gotovo svi su zavrili studij. Ta mala skupina mukaraca sigurno se moe razdijeliti u jo manje kategorije, ali za njegove namjere ovih pet posto je bilo dovoljno. Victor je mrzio te tipove. Zatim su tu tipovi koji su radini i pametni i koji se izvlae na sve mile i nemile naine, tipovi s krovopokrivakim tvrtkama koje upoljavaju trideset mukaraca i koji usput malo trguju nekretninama, hop, tipovi koji su moda malo muljali, ali znali su s ljudima, pokretali su stvari. U tu skupinu su pripadali i lokalni odvjetnici koji su preuzimali svaki posao na koji bi naili, privatni raunovoe, koji su po potrebi malo uljepavali raune i tako dalje. Puno tipova, vlasnika restorana ulazilo je u tu kategoriju. I sam Victor je pripadao toj kategoriji, ali kad dobije svoju benzinsku crpku i novac krene, promijenit e se njegov ivot. Tipovi iz ove skupine previe rade kad se sve uzme u obzir. Mogli bi se probiti u onih pet posto, ali tek za deset godina, i nikad potpuno bezbrino. Neki od ovih drugorazrednih tipova bili su u sretnom braku, mnogi nisu. Mnogi su evili sve i svata i tako tetili svom napretku. Upropastili bi se. Previe su pili i puili, gubili dane. Victor, pa da, moe se to rei i za njega, ali imao je prirodnu otpornost i izdrljivost o kojoj veina moe samo sanjati, slabi pizdeki. A u treoj skupini su tipovi koji nee uspjeti. Umjesto da vode krovopokrivake tvrtke, oni su jo uvijek radili na krovovima, a kad prevali etrdesetu, to je stvarno loa ideja - hladnoa, vruina i teak rad te iscrpe, sjebu ti

zglobove. To su tipovi koji su svoje prilike propustili ili su ve toliko puta ponovno zapoinjali ivot da vie nita nisu mogli pokrenuti. Previe ena, poslova, stanova, gadnih noi. Gubili su stvari gubili su novac, prijatelje, poslove, kljueve auta, mobitele, sve to im je trebalo, to su i izgubili. Sporo su tonuli i moda su toga svjesni, ali vjerojatno nisu, bar ne jo. Richie je bio jedan od takvih tipova, dvije plae su ga dijelile od totalne besparice. Pokuao je nai kakav dodatan posli, ba mu i nije ilo. Nije se pokretao s mjesta. ene su znale prokuiti takve tipove. Mukarce u starim kamionetima, mukarce koji kupuju jeftino pivo na gajbe, mukarce koji ne znaju tko je potpredsjednik SAD-a. Obino su imali miie od tekog rada, ali poeli su propadati od puenja. Tijela su im kao cigarete, suhonjavi, kao da imaju neku bolest. Vrhovi prstiju uvijek prljavi. Guraju se u sve poslove. Stanje rauna slabo, anse za napredak - slabe. Jedan troni krov, jedan izlupani auto, jedna gadna tunjava u baru, i svi su bili na rubu propasti. A postoji naravno i etvrta kategorija, lijenine i propalice koje spavaju na neijem kauu, ili ive u svojim kamionima, iseljavaju se prije nego to je vrijeme za stanarinu ili ih uzdrava ena, ponekad majka (prave se da oni "paze" na nju), a ee neka rastavljena ena kojoj treba mukarac da se dere na njezinu djecu ili su u najgorem sluaju ivjeli s jednom od raznih luakinja koje bi s njima na kraju izvukle deblji kraj. Ti tipovi su uglavnom pijanci, zlostavljali su djecu i tukli ene, manijaci. Jebene ivotinje. S druge strane, Vic, on je imao snove i samodisciplinu. Planirao je i drao se svojih planova. Smislio bi pristup, kao recimo ba sada s Klempom. Morao je odabrati pravi nain, ne vjerovati nikome, pogotovo ne ljudima koji su govorili da su mu prijatelji. Richie mu je navodno bio prijatelj, ali je zavrio pod zemljom jer je krivo postupio, privukao je pozornost. Vic je ovako gledao na situaciju: Klempo i onaj za koga ve radi napravili su uslugu nekoj velikoj faci, ali u tome su vidjeli i priliku za drukiji pristup i materijal za ucjenu. Bar bi tako Vic uinio. Netko pri vrhu neke tvrtke je naruio da se neto poduzme s one dvije Meksikanke i Klempo i njegovi prijatelji nisu htjeli dijeliti blago s drugima. Mislili su da Vica mogu isplatiti s jadnih dvadeset, dvadeset pet tisuica. I onda otii tipu koji je naruio i ucijeniti ga za parsto somova. Ali nekako su zajebali ili je Richie s nekim razgovarao i sad postoji problem, tip koji se doao raspitivati. Tom upku se loe pie i kad se opet sretnu, Vic e biti spreman. I Vic nee najebati, da se razumijemo. to se njega tie, Richieju je napravio uslugu. Tip nije nita ni osjetio. Da ga je zgrabio Klempo, e, onda bi patio. Ali sada se Vic morao nekako zatititi, napredovati u igri. "Violet kae da moete gore." Vrata su zapitala i uao je. Proao je kraj prozoria prostorije s novcem; unutra je stroj za brojenje novca okretao vrtlog novanica, a elektroniki broja vodio obraun. Puno je novca na ovakvom mjestu, puno je novca u ovakvoj etvrti i puno je novca u Brooklynu, drugar. I upravo to ne shvaaju ti jebeni beskimenjaci s Manhattana. Mi vladamo ovim dijelom grada. Jebeni Digii su izgradili ovaj grad, kamen po kamen. I Irci, naravno. Ali sada su Talijani uglavnom bili debeli i lijeni i umjesto njih su crnili neki novi stranci. Nije ni udo da dobivaju toliko dobrih poslova. Uspinjao se stubama i oslukivao svoj teki korak, zvuk koji je dobro poznavao. Stan na katu bio je u vlasnitvu Violet Abruzzi, koju poznaje sav ivot. Odrasli su zajedno u Ulici Bay Ninth i poljubio ju je u usta u treem razredu. Njegov je otac moda okrenuo njezinu majku, ali nitko nije znao je li to istina. A to je po njegovu znailo da su njih dvoje nekakvi polubratii. U katolikoj koli je igrao u istoj bejzbolskoj momadi s Violetinim starijim bratom Anthonyjem, visokim tipom koji je bio stvarno dobar baca. Bilo je to lijepo razdoblje. Idueg ljeta pretukla su ih etiri tipa, pridolice iz Rusije; Anthony otad ivi u bolnici i nosi nekakav ovratnik koji mu dri glavu na mjestu. Jedan tip je slomio Victoru obje ruke i izudarao ga toliko puta da su mislili da je umro.

Lokalni detektivi pitali su Victora to se dogodilo; on je rekao da se ne sjea. Detektivi mu naravno nisu vjerovali. Znali su kako to ide. Prolo je nekoliko mjeseci, ljudi su ve poeli zaboravljati. Victor nije. Planirao je, nije rekao nikome. Kupio pitolj, izradio priguiva. Ono to je od tog Rusa ostalo, pronaeno je pod etalitem na Coney Islandu. Tko god da je to uinio - pravi bolesnik tupim noem mu je iskopao one jabuice i stavio ih tipu u ruku. A jaja u one duplje. Poruka: baci pogled na svoja jaja ponekad, upino. Ostali Rusi, potpuno prestravljeni, odselili su se idueg dana. Detektivi su se vratili, pretraili sve sobe u kui Vicova oca, svaki etvorni metar vrta. Pregledali su poslovne knjige, zalihe, nita nisu nali. Ali susjedi su mislili da se radi o Victoru. On je bio dovoljno pametan da nita ne kae. Violet je nakon toga postala jako druevna. Nekoliko puta su se poevili u oblinjoj katolikoj crkvi, legli bi na prekrivene crkvene klupe i trudili se da budu tihi. Ma na svakakvim mjestima. Zatrudnjela je, ali on se nije htio oeniti. Tako da je pobacila, kakvo olakanje. Nakon toga se nekoliko puta udala. Svaki put kad bi se udala nabacila bi novih deset kilograma. Nema djece, a tako je vjerojatno i najbolje poznavajui Violet danas. Tvrtku za unovavanje ekova ostavio joj je njezin pokojni, najnoviji i ini se posljednji mu, ovjek koji je od nje bio stariji dvadeset godina i po svim mjerilima to je bila maina za proizvodnju novca. Uzimali su etiri posto od svih poslovanja. Victor je znao da blindirani kombiji dostavljaju 350.000 dolara ponedjeljkom ujutro i 700.000 etvrtkom naveer - ali nema teorije da se to opljaka. Razmotrio je tu situaciju, naravno. Tvrtka s oklopnim vozilima bila je puna mafije, a i Violet, i svi njezini zaposlenici, imali su dozvolu za oruje. A uostalom, to je Violet. Prije nekoliko godina nekoliko mladih propaliteta iz istonog Brooklyna usnimili su mjesto, uletjeli vritei pljaka, pa su ih ubili im su proli kroz vrata ureda. Nije to banka gdje pristojno preda vreicu s novanicama i na dno postavi sigurnosni ureaj koji otputa boju. Policija nije ni pokupila ahure. "Ej, srce", zauo se Violetin glas. U stanu je bilo mrano, ali znao je kamo treba krenuti. Leala je na krevetu i po obiaju puila. "Jesi mi ta donio?" Izvukao je bocu iz vreice. "Drambuie, to voli." "Slatko, ba volim slatko. Dobro je za kasno naveer." Violet ima problema sa spavanjem jo od tinejderskih dana. Posegla je svojom golemom rukom prema stoliu i uzela dvije ae. Ispunila ih za nekoliko centimetara. "Evo." Victor je svoju popio iz jednog gutljaja. Zatim je izuo cipele, izvukao pitolj iz arape i ubacio ga u cipelu, skinuo hlae, sloio ih. Nije znao zato to radi, zato je posjeuje. Ustvari, da, znao je. Uzbuivala ga je ta runoa. "Doi", rekla je. Stao je uz krevet, a ona je nagnula glavu nad rubom. Stao je nad nju. "Jesi se prao ovih dana?" pitala je. "Viski e ubiti bakterije." "A valjda si u pravu." Uzela ga je u usta. Bila je dobra u tome i brzo mu se digao. Poela se dirati pod pokrivaem. Malo i zastenjala. Za jednu minutu ga je izvukla iz usta. '"Ajde." Otiao je do druge strane kreveta. Okrenula se i podigla svoje golemo dupe uvis. To je bio runi dio, dio u kojem je uivao. Uao je u nju. Nikad nije rodila i iako je nosila odjeu broj 48, 50 ili tko zna ve koje goleme veliine, unutra je bila uska. A Violet se jebe deset, petnaest puta mjeseno, tako da je to se toga tie u izvrsnoj formi. Jebao ju je minutu-dvije, a onda je osjetio da mu postaje dosadno i zagledao se u prometni bulevar s druge strane prozora.

"Daj, Vic", javi se ona. "ta sad gubi interes." Zabijao se u nju i bilo je dobro. Topli drhtaj putuje prema vrhu. Stiskala se oko njega u pravo vrijeme i zauo je zvuk iz vlastitog grla, i dok je svravao, shvatio je da je vie uivao dok je ubijao Richieja. Bit e da si bolesni manijak, pomisli Victor. Pa sigurno jesi, gle di si. '"Ajde sad", ree Violet neim zabavljena. "Konano malo emocija. Ti i ja. Mislim da smo spremni za Opru." Sjeo je. "Ba lijepo da uiva", gugutala je ona. "Mislim da ba i jesam, aha." "O, i jesi." "Dobro, jesam. I tebi se svidjelo." "Ja sam ena obimnih apetita." "ta je obimno?" "Veliko." "Aha. Veliko." "E, sad je dosta." Natoila si je jo jedno pie. "Ima ti sree. Tvoje prave djevojke ne bi podnosile takva sranja." "Moje prave djevojke izlaze na bruklinko sunce i komuniciraju s civiliziranim svijetom." Obrisao se plahtom. Violet se otkotrljala na drugu stranu. "Neto te mui." "Ma ne." "Ej, Victore. Pa to sam ja." "Bome jesi." "Samo kaem. Kao da te neto mui." "Ti misli da me poznaje?" Nasmijala se i natoila si jo jedno pie. "Samo kaem, ena moe osjetiti neke stvari." Pa dobro, govorilo je njegovo slijeganje ramenima, evo ti sad. Navukao je hlae i otiao do kupaonice. "A i ja se nikad ne bunim zbog tvojih cura." "Kao da bi i mogla", dobacio je on. "Mogla bih. Ali ne radim to." Nasmijeio se. Samo ga je zadirkivala. "Neki tip me jebe u zdrav mozak, Violet. Ne znam tko je on." Naslutio je da se ona priprema za razgovor, da joj je drago to joj se povjerio. "Kako to misli?" "Doao na posao, postavljao pitanja." Otvorio je ormari u njezinoj kupaonici, posegnuo u dubinu i otvorio njezinu boicu klornog hidrata, sastojak jakih tableta za spavanje koje su ubile i Anne Nicole Smith. Rastopljen u vodi i alkoholu. Za Richieja je uzeo pet tableta, objasnio Sharon kako da ih izmijea. "Pitanja o emu?" zauo je Violet. "Nekim stvarima." Istresao je deset tableta, zamotao ih u komad toaletnog papira i stavio ih u dep. "Zar se jo bavi tim stvarima, Vic?" Vratio se do kreveta. "Uvijek ja neto radim." Zapalila je cigaretu. "Kako izgleda?"

"Obini tip. Nabijen." "Drot?" "Ne dri se tako." "Nije samouvjeren?" "Ne, ne, jako je on samouvjeren. Ali k'o vuk samotnjak. Na taj nain." Violet je utihnula. "ula sam za one Meksikanke koje su ubili na plai." Navlaio je majicu. "Ma daj? uo sam i ja." Puila je svoju cigaretu i nije ga htjela pogledati. Kako je znala? pomisli on. Kako je mogue da zna? "Vic, ubili su ih hrpom izmeta." Znaajno ga je pogledala. "Gdje toga ima?" "Teko je pratiti fekalije. Brzo propadnu." "Ali kamion." "Kamioni mogu nestati. Otkupe ih skupljai starog eljeza iz Queensa i zgnjee zaas." "Ali rekao si da onaj tip" "Lijepo ti kaem, nije drot. Samo ne'ko 'ko me jebe u mozak." "Mogu se ja raspitati", ree ona. Pronaao je cipele. "Nita ne zapitkuj. Samo sluaj." Pogledao je na sat. "Moram i." Pogledala ga je. Ovo je trenutak u kojem joj inae da mali poljubac u obraz, kratkotrajnu njenost koja u sjeanje priziva njihovo zajedniko djetinjstvo, njezina brata oteenog mozga, mrtvu bebu, zajedniki ivot do kojeg nikad nije dolo. "Aha", odgovori Violet. Okrenula mu je lea. U prizemlju je pokucao na staklo. Nigerijac je podigao pogled sa svojih arenih afrikih novina. "E, zaboravio sam prije, jesi vidio Richieja?" "Bio je tu prije nekoliko dana, efe." "Da unovi ek?" Nigerijac je odmahnuo glavom. "Samo je doao u posjet, gospodine Vic." Jebeni Richie, da nije moda i navraao da izjebe Violet dvaput tjedno? Je li joj on ispriao sve o onim curama? Bilo je to sasvim mogue. Victor je opipavao deset tableta u depu, jo jedanput pogledao na sat. Ovaj dan ima svoj plan. Cilj. A da taj cilj postigne, morat e izmijeati neke kemikalije.

21.
ekala je u tami preko puta spremita za kamione u Pedeset i prvoj ulici. Obukla je uniformu CorpServea koju je zadnji put nosila u noi napada, ali odjea je u meuvremenu oprana i izglaana, nestali su svi tragovi dogaaja iz te noi. Zavukla je ruku u dep pa privrstila svoju CorpServeovu iskaznicu. Oko nje su se radnici koji su ostali dulje na poslu urili kui, razmiljali o veeri, djeci, to je veeras na televiziji. Nekoliko minuta poslije sedam pojavio se desetmetarski CorpServeov kamion za usitnjavanje, broj 6 po obiaju, i zatitari su podigli vrata spremita. V oza kamiona bio je Zhao, starac koji ga je uvijek vozio. Prisjetila se kako je odlian voza, to je bilo itekako dobro s obzirom na njegovu dob. I vid mu je bio odlian, prije est mjeseci mu je naloila da ode na pregled. Bio joj je drag; moda jer ju je podsjeao na djeda. Dvije istaice dosad su ve stigle do teretnih dizala i sad rade u uredima Good Pharme. Kamion e cijelu veer ostati parkiran u spremitu, a Zhao je upalio stroj za usitnjavanje koji je imao vlastito napajanje, umjesto da radi na dizelski motor. Razlog za to je naravno bio u tome to su neki kamioni morali raditi u potpuno zatvorenim prostorima i ugrozili bi radnike i ljude u blizini koji bi se mogli uguiti od otrovnih isparavanja. Pojurila je na drugu stranu ulice i pronala Zhaa. Iznenadio se kad ju je ugledao, prislonila je prst na usta i odvukla ga izvan vidokruga sigurnosnih kamera. "Rekli su da si mrtva!" uskliknuo je na mandarinskom. "Naravno da nisam", odgovori mu Jin Li. "Kau da se posao mora nastaviti. Naredbe velikog efa iz Kine." Njezina brata, naravno. "To je dobro." "Ali svi su nervozni." "Reci mi, kako su druge Meksikanke reagirale na vijesti?" Zhao je zatresao glavom. "O, bile su jako tune. Mislim da su neke djevojke dale otkaz." "A na ovom poslu?" upitala je. "Pa, neke su premjestili. Samo iste, ini mi se." "Nitko iz tvrtke na gornjem katu nam nije nita rekao o djevojkama?" rekla je Jin Li, jedva da je mogla u to povjerovati. "Je li policija ita zapitkivala?" "Sino je doao detektiv." Starac je izvukao posjetnicu i dodao je Jin Li. Prela je po njoj prstima opipavajui otri rub. Detektiv Peter Blake, pisalo je, Bruklinki odjel za umorstva. ovjek koji ju je zvao. Ubacila je posjetnicu u dep kombinezona. "to je rekao?" Zhao se ispravio, pripravan da joj podnese izvjee. Bilo je oito da se trudio upamtiti taj razgovor. "Pita jesmo li vidjeli nekog da prati mali japanski auto s dvije djevojke. Ja kaem nismo. Pita jesi li ti bila u autu s djevojkama. Kaem, ne znam. On kae, zato ne znam? Ja kaem da nisam vidio kamo ti ide, ja vozim kamion. On kae, gdje Jin Li uglavnom ide naveer? Ja kaem da mislim u svoj stan. On kae, gdje je to? Ja kaem da ne znam. On kae, ima li Jin Li amerikog deka koji se zove Raymond Grant i ja kaem ne znam, ali mislim da moda ima. On kae da misli kako ja znam. Ja kaem da, uo sam za tog amerikog deka, ali ga nikad nisam vidio. On kae, jesu li Meksikanke puile travu? Ja kaem da mislim da jesu, zbog mirisa u autu. On kae, kako ti zna kako mirie trava? Ja kaem, to se pui u Kini, ali u mom selu to zovemo svinja koja lebdi. On se nasmijao. Sviao mi se taj detektiv. Znam da ti se to ne svia. Velik profesionalac. Kae, gdje su jo radile te djevojke? Ja

kaem, pa uglavnom u ovoj zgradi, ali ponekad i na drugim mjestima. On kae, zato, i ja kaem zato to ponekad nemamo dovoljno ljudi na svakom mjestu. On kae, jesu li se ove Meksikanke uvaljale u neku nepriliku na poslu? Kaem, nisu, ne bih rekao. Jako dobre radnice. On kae, to je s njihovim dekima, prodaju li oni travu ljudima u tvrtki? Ja kaem, ne, Jin Li e otpustiti svakog tko kupuje travu u tvrtki. On kae, mogu li dobro itati na engleskom. Ja kaem, ne, samo prometne znakove i boce piva. To mu se svia. Kae da i on ita boce piva. Kae, zato ja mislim da bi netko ubio neke Meksikanke? Ja kaem da ne znam. On kae, moda je Jin Li ubila Meksikanke pa pobjegla. Ja kaem, mislim da nije. On kae, zato ne. Ja kaem, ti si dobra prema tim djevojkama. Svi misle ti si najbolja efica koju su ikad imali. On kae, misli, Meksikanke su prodavale neto droge svima, moda drogu svojih momaka. On kae Meksikanci su sve jai u trgovanju drogama u New Yorku, veina ljudi misli da su to drugi ljudi. Ja kaem, mislim da nije tako. On kae da eli da pas pomirie mene i kamion. Ja kaem, dobro. Dovedu psa i on ne kae da imam travu. Pomirisao je mene, pomirisao je ovaj kamion. Svia mi se taj pas, jako dobar prvoklasni pas. On kae da misli kako Jin Li zna kako to da su neke Meksikanke umrle. Ja kaem da mislim da si dobra osoba, ne takva. On kae, zato nisi jako uzrujan zbog Jin Li. Ja kaem mislim da je njoj dobro, pametna je. On" "Dobro", prekine ga Jin Li. "Idui put kad uje tako neto, nazovi me. to god da misli da trebam saznati. Ima moj broj. Ostavi poruku na kineskom ako se ne javim. U redu?" "Ako tako kae." "A sad, odvedi me gore." "Ali moe i sama otii gore." "Ne, ne bih rekla. Ne elim na sebi kameru u dizalu. Samo me stavi u kantu s kotaiima, baci preko mene praznu vreu." Zhau se to nije svialo, ali dopustio joj je da se popne u kantu. Prebacio je preko nje nekoliko praznih vrea za smee, pa pozvao teretno dizalo. Zaula je kako zove jednog radnika CorpServea preko radija. Za koji trenutak stiglo je dizalo i on ugura kantu. "Dvadeset etvrti kat", rekao je na engleskom, pa otiao. Jin Li je zaula kako se zatvaraju vrata. "MizaJin?" zauo se glas. Jedna od meksikih djevojaka. "Ne priaj sa mnom", odgovorila je. "Snima nas kamera. Ne gledaj prema kanti, samo gledaj prema vratima, u redu?" "U redu, je." "Samo je proguraj kroz predvorje, kroz glavna vrata i zaustavi je kod male kuhinje." ena je to i uinila. Jin Li se uvukla u kuhinju, gdje nije bilo sigurnosnih kamera. Dobro je poznavala ovu kuhinju, mnogo puta se koristila aparatom za kavu. Radnica CorpServea je stajala i ekala upute. Jin Li je takoer znala da zatitar neprekidno ide od kata do kata, na svakom katu se pojavljuje otprilike jedanput u pola sata. "elim da za deset minuta bude tu s pet ili est punih vrea. Stavit e ih na mene i odvesti me dolje, u redu?" "Je." "Ovdje ostavi kantu." Jin Li je poznavala ovaj kat, toliko puta je tu prolazila, znala je njegov tlocrt, tko je gdje radio i koji su najbolji izvori informacija. Kat je imao etiri odjeljka: izvrni, pravni, financijski i istraivaki. Najbolje informacije uglavnom su dolazile iz istraivakog i financijskog, ali zakljuila je da e potraiti u izvrnom dijelu. Htjela je dokaz da se netko u Good Pharmi brine to ih CorpServe pijunira. Onda bi mogla rei Chenu da prestane raditi to god da je uradio, a da je njih

upozorilo ili da prikrije tragove ako ikako moe. Ali gdje tono da potrai? Generalni direktor tvrtke je bio visok, elegantan mukarac Lewis Henry, koji, ini se, nikad nije bio ondje. Ljudi koji su, izgleda, zaista vodili tvrtku bili su potpredsjednik, neki Reilly; interna revizorica, ena koja se preivala Moritz; i ef istraivakog odjela Brenner. Prvo je pregledala ured Moritzove - ne kantu za smee, nego papire na njezinu stolu. Ondje nije bilo niega, samo dugaki ispisi trokova proizvodnje u tvornici u Portoriku. to traim, pitala se. Biljeku, izvjee? Nije izgledalo kao da e takvo neto pronai. Ula je u Brennerov ured. Stol mu je bio prekriven urednim, uvezanim izvjetajima o istraivanjima. Jedan je i otvorila. Radilo se o novom proizvodu za "pojaanje seksualne reakcije kod ena". Isprobano na 406 ena starih izmeu dvadeset dvije i ezdeset godina, srednja dob etrdeset jedna, prema rezultatima "sedamdeset jedan posto ispitanica uivalo je u poveanom" To ne traim, pomisli Jin Li, kreni dalje. Prouila je papire nagomilane na prozorskoj dasci. inilo se da tip voli skupljati stvari. Izvjea su bila razvrstana po datumu klinikog pokusa i probnom proizvodu. Shvatila je da bi joj trebala godina dana da sve to proita. Izala je iz ureda, pogledala na sat. etiri minute. Sljedei je bio Reillyjev direktorski ured, velika prostorija s konferencijskim stolom na jednoj strani i kompletom stolica i sofe na drugoj. etiri prozora. Privatna kupaonica. Po zidovima uokvirene fotografije i novinski lanci. Po papirima koje je prije pregledala bilo je oito da je on javno lice tvrtke, sklapao je mnogo ugovora i kontaktirao s ulagaima. Izjave mu se navode u novinama. Prouila je fotografiju na njegovom stolu. S nje ju je gledala nasmijeena, privlana ena. Vjerojatno je u srednjoj koli bila navijaica, pomisli Jin Li prijezirno. Izvukla je ladice stola. Nita zanimljivo. Na jednoj strani stola brujao je kompjutor, kao i u svim uredima. Pretpostavila je da se svi kompjutori gase automatski, ali zglobom prsta je pritisnula jednu tipku kako bi to i provjerila. Kompjutor je zapitao i pojavila se poruka za korisniko ime i lozinku. Nita od toga, pomisli ona. Na stolu gotovo nita. Ispisi ukupne zarade podijeljeni prema regijama, rezultati istraivanja, primjerak nagodbe u tubi za odgovornost tvrtke zbog jednog od njezinih projekata, tanka mapa sa svim novinskim lancima koji su tog dana spomenuli tvrtku i sline stvari. I popis poziva na papiru sa zaglavljem Good Pharme, koji je vjerojatno napisao njegov pomonik. Uz svako ime i vrijeme primljenog poziva bilo je i nekoliko reenica koje objanjavaju smisao razgovora. Preletjela je popis imena. Jedno je prepoznala. James Tonelli. Upravitelj zgrade koji je uposlio CorpServe. Uz njegovo ime, biljeka: Zna da ste pod hitno htjeli razgovarati s njim. Reilly je htio razgovarati s Tonellijem zato? Na popisu je bilo jo zanimljivih imena. U jednoj biljeci je pisalo, Kontaktirao nas je NYPD u vezi s ubojstvom dviju meksikih zaposlenica nae slube za ienje CorpServe. Sloila je popis u mali kvadrat, otvorila kombinezon i ubacila poruku u dep. Radnica CorpServea dosad se ve vjerojatno vratila u kuhinju i pita se gdje je Jin Li. Nisam nita korisno nala, primijetila je. Uuljala se u privatnu kupaonicu. Upalila svjetlo. Tukabina s ploicama. Zahod. Mali ormar s rezervnim odijelom, nekoliko pari cipela i niz izglaanih koulja i kravata. Ba lijep ivot, pomisli ona. Otvorila je ormari za lijekove. Jedna boica tableta. Beta-blokatori. Uzimaju se za smanjivanje tjeskobe u drutvenim situacijama. Vjerojatno ih uzima polovica njujorkih upravitelja. Zaula je nekakvu buku i ugasila svjetlo u uredu. Izvirila na hodnik. Od nje se upravo udaljavao zatitar. Raspored prostorija na katu bio je takav da su u sredini bili predvorje i dizala, a oko njih su se irili krugovi unutarnjih i vanjskih ureda. Kuhinja je bila na drugom kraju kata, u smjeru u kojem je

iao uvar. Ali on bi tu i tamo zavirio u neki ured, a Jin Li se znala snai u ovoj zgradi. Potrala je niz hodnik u suprotnom smjeru to je bre mogla, skrenula lijevo, protrala tim hodnikom, pa opet skrenula lijevo, napredovala je drugom stranom zgrade kako bi dola do kuhinje prije uvara. Jo jedanput je skrenula lijevo i ugledala zabrinutu radnicu CorpServea. "Brzo!" naredi Jin Li. Izvadila je pet velikih vrea punih papira, pa uskoila u kantu. "Stavi ih na mene, brzo!" "Je." Radnica ju je posluala. "Odvezi je do teretnog dizala." To je i uinila. Jin Li je zaula kako je pritisnula gumb za pozivanje dizala. "Zdravo", rekla je radnica nekome. '"Veer", zauo se muki glas oputen, ali snaan. "Dolje?" "Je." "Premjetamo radnike", uo se glas zatitara. "Sutra emo vam sve objasniti." "Dobar." Otvorila su se vrata dizala. "Laku no." Vrata su se zatvorila. Jin Li je ekala. Kad je dizalo dolo do prizemlja, radnica je odgurala kantu do kamiona za usitnjavanje. Jin Li se progurala kroz vree i iskoila. Je li kamera to zabiljeila? Vjerojatno. Bilo je teko razmiljati uz buku stroja za usitnjavanje. "Rekao je da vas premjetaju?" zapitala je enu. "Je." Meksikanka je izbjegavala njezin pogled. Boji me se, shvati Jin Li. Zna za dvije mrtve djevojke. "Jeste li ve uli neto?" "Je. Juer nam reklo." "to su rekli?" "Kau vie ne radimo ovu zgradu. Ne bi nas vie. Pa idemo na drugi posao. Tako neto, mislim." Jin Li ju je promatrala. Ona pojma nije imala to govori. Samo je radila ono to su joj rekli da radi i nije preispitivala odluku Good Pharme da se rijei CorpServea. Ali Jin Li je razumjela zato je tako. I sad je trebala rei Chenu da bude oprezan, naravno ako tvrtka nije ve znala za njega ili ak i za to da je u New Yorku. Ako znaju da je ovdje, pomisli ona, naudit e mu.

22.
Bila je nevjerojatno strpljiva. Priekala je nekoliko dana prije nego to je s Tomom popriala o onom to se dogodilo na zabavi kod Martza, ali je za to vrijeme svejedno razmiljala o tome, pokuavala je shvatiti to taj razgovor znai za Toma. U trenutku kad joj je starac zatresao njezinim zasranim prstima njoj pred licem, u njoj je nestalo svih osjeaja - prema Tomu, definitivno prema Martzu, kojeg nije smatrala pacijentom ni nekim tko zavreuje njezino lijeniko miljenje. Zapravo, nije mu ni dano lijeniko miljenje. Samo je pustio njezinu ruku i podigao hlae. "Znam da imam jebeni problem s prostatom", gunao je. Skinula je rukavice i bacila ih u smee. "Ma daj", odbrusila je. "Okreni se, pogledaj me u oi. Izazivam te da me pogleda u oi!" Ali posluao ju je i okrenuo da se suoi s njom. "Va mu je u velikoj nevolji, gospoo. Na njega su koncentrirajte." Proistio je grlo. "Nego, usput, koje je vae lijeniko miljenje?" Koji upak, pomisli ona. A ja sam upravo ugurala svoje prste u njega. "Moje miljenje je da biste se trebali bojati kaosa - u svim njegovim oblicima - staninog, psiholokog, interpersonalnog i egzistencijalnog." Martz, stari ratnik, slabano se nasmijeio s gaenjem. "To je sve?" "To je sve to u vama rei." Zastenjao je naoko iznerviran u jednakoj mjeri i njom i sobom, pa napustio sobu ostavivi otvorena vrata. Zaula je zveket srebrnog posua i amor razgovora sa zabave. Sjela je da se smiri, pogledala kroz prozor. Prekrasan pogled, svjetla Manhattana juno i Jerseya zapadno. Toliko visoko da je mogla vidjeti mostove i Kip slobode. Novcem kupuje puno neba. U sobu je uletjela Connie Martz. "Kae da mu nita niste rekli?" Ann je pogledala Connie. Koliko je ova ena znala o svom muu? Koliko je ijedna ena znala? A koliko ja znam o Tomu? pomislila je. "inilo se da se eli to prije vratiti na zabavu", rekla je pomirljivo, njezin bijes se stiavao kad je primijetila Connienu zabrinutost. "Trebala bih to rei izravno njemu, ali rei u vama." "Molim vas." "S obzirom na prole simptome koje ste mi ispriali i uz ono to sam sama naslutila, mislim da je na prostati potrebno uiniti biopsiju iglom te PSA-test. Sigurna sam da je na to ve iao, budui da ima toliko godina. Ali obje strane prostate su pune zadebljanja, nepravilne i imaju ono to mi nazivamo diferencijalnom vrstinom - negdje tvrdo, negdje mekano. Nije dobro. Ovo je u skladu s rakom prostate, ali nije dokaz za njega. Moemo se uvjeriti samo biopsijom. Ali to bih uinila sutra." "Sutra biste ispitali ima li rak?" "Kad se rak prostate proiri izvan lijezde, lijeenje je puno tee. Stanice tumora se umnaaju. Lijeenje vie nije fokusirano na organ, nego na cijelo tijelo. U teoriji, ako se jedna stanica proiri, to je poetak razvoja naprednog stadija raka prostate. Ako ga zaustavite prije negoli se prva stanica proiri, onda" "Da, da! Razumijem!" Conniene prekrasne plave oi su zasuzile, a onda je odluno zakimala glavom. "Hvala vam, doktorice." Ann je pronala Toma kad se vratila na domjenak i upitala ga mogu li sada otii. inilo se da mu je laknulo, ali trebalo im je petnaest minuta da se ljubazno izvuku. Connie je zamijetila kad su izali, Martz nije. Kad su bili u dizalu, Tom ju je pitao kamo je to otila.

"Upravo sam tvom prijatelju Martzu pregledala prostatu." "Molim? Na domjenku?" "ena mu je bila jako uporna." "I?" "Treba mu jo testova", rekla je neodreeno, na neki nain svjesna da sad nije vrijeme za krenje povjerljivosti izmeu lijenika i pacijenta. "Nee umrijeti ili tako neto?" "Ne", odgovorila je kratko. To je bilo prije dva dana i od onda je pomno promatrala Toma. I sad, dok su se pripremali za spavanje, ree: "Onaj tip Martz rekao mi je neke stvari prije neku veer." "Kakve stvari?" odgovori Tom mirnim glasom. Ann je stajala uz krevet i ekala da potpuno zadobije njegovu pozornost. "Rekao je da si u velikoj nevolji, Tome. Da se tie goleme koliine tueg novca. Rekao je da mu ti mora dati neke informacije. Da si mu lagao! Stvarno je opasan ovjek, ak i ako ima rak prostate. Moda ba zato." "Prijetio ti je?" "Ne, prijetio je tebi, Tome. Ja sam samo lijenica koja gura prste u druge ljude. Ti si velika korporativna zvjerka koja se razbacuje stotinama milijuna dolara." "Dobro, u redu. Razumijem." Gledala ga je dok je navlaio pidamu. Previe sala u sredinjem dijelu; vodi k visceralnom masnom tkivu. Sada smo sredovjeni, pomisli. A nemamo djece. S biolokog stajalita, mi smo neuspjeh. Tom je progutao jedan Ambien, kao i svake veeri. "Rekla si da bi mogao biti opasan zbog problema s prostatom?" Ann je uzdahnula. To Tom izvodi svoje vabljenje kupaca, odugovlai dok ne smisli to da kae. "Postoji jedna teorija", poela je, "samo teorija, ali pametna, da kada rak prostate dosegne odreenu kritinu masu, poinje utjecati na ovjekov endokrini sustav. Ispremijea ga. Stanice raka prostate vole testosteron, ive od njega. Zbog toga se u uznapredovalim stadijima radi orhidektomija, drugim rijeima, kastracija, ili se davanjem Luprona postie kemijska kastracija. U svakom sluaju, stanice raka prostate mogu poremetiti razinu testosterona. Sama bolest ga mui, a moda i somatska svijest da je bolestan - to je neto za to zbilja vjerujem da se dogaa, to da znamo da smo bolesni i prije negoli se osjetimo bolesnima ili nam kau da smo bolesni - ali u svakom sluaju, razina slobodnog testosterona u njegovoj krvi, a prema tome i u njegovu mozgu, jako oscilira. Moglo bi se rei da je u sustavu dolo do kratkog spoja. Zbog toga moe doi do slabe zbunjenosti, depresije i razdraljivosti. Ili ponekad samo do neumjesne agresivnosti, koju sam ja doivjela. Razina eera kod starijih ljudi takoer je promjenjivija, zbog ega dolazi do zanimljivih zajednikih efekata razine eera i razine hormona. Vjerojatno si je i malo popio, to nakratko povisuje razinu testosterona i naravno, snizuje inhibicije. Ali kladim se da se radi o drugim imbenicima. To se sve vie istrauje. Moe utjecati na donoenje odluka. Nije jako izraeno, budui da su do pedesete godine kod ljudi obrasci donoenja odluka ve prilino definirani. Ljudi uglavnom razmiljaju onako kako su oduvijek razmiljali, osim ako se ope zdravlje mozga ne pone pogoravati, obino zbog propadanja dendrita i manjih modanih udara." Tom ju je sad pozorno sluao. Kao da mu o tome ivot ovisi. "ekaj, vrati se na Martza." "U redu. Mislim da ima nekakav problem, Tome, i da mi nisi rekao!" utio je.

"I oslanjajui se na svoje medicinsko iskustvo i kratki susret s njim, ovjek s kojim ima problema ne ini se kao pretjerano racionalan ovjek! Ili ljubazan i poten! Briga me koliko novca ima! On je ivotinja pod stresom! Ima povienu razinu kortizola, visok krvni tlak i tko zna to sve ne. Takoer je oito da je agresivan, budui da je stekao toliko bogatstvo. U stvari, stjecanje golemog bogatstva je, prema miljenju nekih ljudi, indikacija patoloke opsesije, poremeaja osobnosti, agresivnog ponaanja, megalomanije i slinih krasnih stvari." "I to predlaete, doktorice Suprugo?" "Predlaem ti da se izvue iz kakvog god prokletog sranja da si se uvalio! Ma daj, Tome! to jo dovraga eli da kaem?" Razmiljao je o tome da joj kae, vidjela je to. "Tom? to je? Ne moe mi rei?" Zagrizao je usnicu. "Radi se o poslu." "Ne eli mi rei? Stvarno mi nee rei?" "To jednostavno ne elim ulaziti u to, u redu?" Pogledao ju je alobnim pogledom, inilo joj se, toliko je ukopan u organizaciju i planove Good Pharme da je od nje manje-vie neodvojiv. Ugasila je svjetlo, namjestila se u krevetu, a um joj je bio potpuno budan, ak i nakon dugog dana na poslu. Znala je da je Tom tvrtka i da je tvrtka on. Nije bio onaj Tom Reilly za kojeg se udala. Taj ovjek je nestao prije bar deset godina. Taj ovjek je bio dobar u krevetu, s njim je bilo zabavno. Neka joj Bog pomogne to je to uope pomislila, ali puka injenica je bila da je Tom postao, to, ljudski informacijski sustav u informacijskoj strukturi, odnosno tvrtki. Good Pharma proizvodila je tablete i druge medicinske potreptine, ali to su bili zavrni rezultati. Tvrtka zapravo i nije stvarala tablete. Unajmljivala je farmaceutske tvornice, obino u Portoriku i Indiji, koje su sve vie bile posveene samo proizvodnji njihovih lijekova. Tvrtka je bila velika matrica ljudskih informacijskih sustava koji upravljaju informacijskom tehnologijom, koja i njima samima upravlja. Razine apstrakcije, od kemijskog sastava tableta, do istraivanja i kroz organizaciju svakog odjela, do upravljanja cjelokupnom tvrtkom, do interakcije s tritem zdravstvenih proizvoda s jedne strane, dravnih regulativa s druge i financijskih trita s tree, zahtijevale su ljude poput Toma, jako pametne ljudske procesore koji su mogli nositi goleme razine apstrakcije, kliziti kroz njih i za svaku odabrati tonu ulaznu informaciju, a onda izvesti tone izlazne informacije. Um ti je stvarno morao biti razvrstan u mnogo odjeljaka, ali si morao imati i mo da doe od jednog do drugog odjeljka kako bi doao do bitne informacije. Takav je bio Tom, i postajao je sve vie takav u godinama koje su proveli zajedno, kao da se ukupno funkcioniranje njegova mozga sve vie specijaliziralo na onakav nain kakav je zahtijevala tvrtka. Tipina povezanost naslijea i okoline. Okolina pali i gasi gene u stvarnom vremenu, istraivai su poinjali shvaati da je to mogue. Njezin dokaz? Sasvim subjektivan, mora se priznati. Ali ona je ipak bila njegova ena. Izgubio je razigranost. Njegov smisao za humor vie nije bio profinjen, nego okrutan i crn. Bre je itao; to je primijetila ujutro kad bi itao novine. Neke njegove mentalne funkcije bile su jako razvijene. Dobro je pamtio brojeve, vjerojatno zbog njihova dubljeg znaenja. Bolje se izraavao u drutvenim situacijama. Ustvari je bio jako dobar u drutvenom aspektu posla, mazao je oi potencijalnim ulagaima, zabavljao ih, pregovarao u pravom trenutku. ula ga je kad je od kue razgovarao telefonom, sluala je njegov glas i bila impresionirana trenutanom susretljivou, ozbiljnim prizvukom procjenjivanja - to god da je odreena situacija zahtijevala. Ali onda je shvatila da to nisu prirodni odgovori. Bili su izvjetaeni - ne, ne odgovara ta rije - bili su algoritamski. Veina ljudi s kojima je Tom imao posla imali su nain miljenja koji je on razumio. Manje-vie je znao to su htjeli i zato s njim razgovaraju. U takvim uvjetima potreban je algoritam interakcije. Bio je to razgovor, tako je, ali ne ba spontani ljudski kontakt ispunjen otkrivanjem i

prisnou. I Ann je to sama razumjela jer tako se ona nosila sa svojim pacijentima. Kad nekom nekoliko stotina puta kae da ima visok krvni tlak, pone to initi na isti nain. Tako da je to razumjela. Ali u Tomovu sluaju, u veini razgovora se radilo o apstrakcijama na koje se odgovaralo apstrakcijama. Ljudi s druge strane razgovora takoer su djelovali unutar algoritma. To znai da je Tom vodio zbilja malen broj pravih razgovora. Priao je s desecima ljudi svakog dana, ali uvijek unutar svoje korporativne linosti i unutar odgovarajueg algoritma. Zarobljen je. Onaj ovjek koji je postojao nekada, ili je zakopan ispod svog ovog ponaanja ili je moda ak i nestao. Nepovratno. Mijenjamo se samo u jednom smjeru. Nikad se ne mijenjamo na prijanje stanje. Jo je voljela Toma, bar je tako mislila, bar iz nekakve navike; njezin um je takoer zarobljen u svojim algoritmima, naravno da je tako. Ali ovom sveukupnom opaanju svog mua, koji je trenutano prao zube u kupaonici, pridruilo se jo neto. Tom je napravio pogreku. Ljudsku pogreku. Krivo je procijenio neko ljudsko bie. To je moda bio Martz, a moda je bio i netko drugi. Kriva procjena bila je ozbiljna, puna golemog osobnog i profesionalnog rizika. To ju je dovelo novoj pomisli. Tom odugovlai jer nema algoritam. S ovakvim problemom se jo nije susreo. Ne zna to da radi.

23.
Veliki sveanj u depu. Victor je pipkao debelu rolu stotica dok su on i Klempo ulazili u njegov omiljeni lokal u centru na Broadwayu, bolji od onih u Queensu, Brooklynu, Jerseyu, Long Islandu, ti klubovi su bijedni kad se usporede s manhattanskim klubovima, koji su morali posluivati ljude iz vie zemalja i s vie novca. Kimnuo je izbacivaima, irokim tipovima u odijelima koji su ruke prekriili pred sobom, iroko postavili stopala i prouavali svakog gosta te se pobrinuli da taj i zna da ga prouavaju. Vic ih se nije bojao. I sam je bio izbaciva u klubu kad je bio mladi. Jo osamdesetih. Veina ovih tipova jebe neku od cura, moda im u zamjenu daju speed i kristalni meth. Klempo je iao prvi, oko njih je buala muzika. Naprijed je bila pozornica gdje su tri djevojke plesale oko ipki. Lokal je imao oko sto stolova, veina ih je bila puna, a sedamdeset pet djevojaka je sjedilo uz muterije ili plesalo za njih, ili hodalo uokolo u potrazi za novim poslom. Uglavnom su na sebi imale tange i tikle. Naravno da su sve bile prekrasne, budui da je ovo New York, djevojke sa svih strana svijeta, crne, bijele, latino, Azijke, visoke, niske, mrave, s velikim sisama, ak i nekoliko jaih za tipove kojima se to svialo. On i Klempo su sjeli. Prila im je konobarica. Ni ona nije tako loa, ali ne moe se mjeriti s plesaicama. "to emo?" "Votku s ledom", ree Klempo. "I jo jednu." "Nego, uj, Vic, malo sam s njima popriao danas", ree Klempo. "O tebi i tvom problemu s benzinskom crpkom. Ti tipovi razumiju, predlau, zna, da malo sjednemo i popriamo o svemu." Victor je kimao glavom. "Dobro, dobro, cijenim to", rekao je. Nije mu uope vjerovao. U najboljem sluaju, Klempo nije ni s kim priao. U najgorem, oni sad znaju da postoji problem i ele nekamo poslati Vica, rijeiti ga se. A je li on moda glup? Nije. On je ispred njih, ima plan. A onda ju je ugledao, onu koju je trebao, onakvu kakvu Klempo voli, i pozvao ju je, sitnu plavuu velikih oiju i jo veih grudi. Krasne bradavice - malene i vrste, gumeni bomboni. Ispod minke se inilo da ima oko devetnaest. Nasmijeila mu se, ali on je pokazao na Klempu. Trebalo je pogoditi pravi trenutak. Njihala je bokovima dok im se pribliavala. "Hej, deki." Poloila je ruku na Victorov vrat i neobavezno ga poela masirati, kao da mu je stalna djevojka koja je to inila ve stotinu puta. Namirisao je njezin parfem. Victor je izvukao svoj smotuljak novca da ga ona vidi, da pomisli kako e on biti rastrona budala. "Gospoice", ree on. "Kupio bih svom prijatelju dva plesa." Dao joj je dvije stotice iz svog svenja. "Tri plesa, da zagrijemo veer." "Pa, ba lijepo od tebe to to radi za prijatelja." Djevojka je zabacila svoju plavu kosu, to joj je, izgleda, sluilo kao mentalni gumb za resetiranje, uzela Klempu za ruku i odvela ga u stranju prostoriju gdje su djevojke radije plesale, a tipovi su sjedili uza zid. Tako su se mogle skroz raspustiti, obraditi tipa za velike iznose, odvui ga u privatnu prostoriju i okrenuti nekoliko boca ampanjca od 900 dolara. Victor je promatrao. Dobar poetak, pomisli. Znao je da Klempo u depu ima 20.000 dolara i koliko god da je to smetalo Vicu, morat e se s tim pomiriti. Daj to svemiru. Mala polica ivotnog osiguranja. Vidio je konobaricu koja je donosila njihove votke. "E, super. Hvala, duo." Dao joj je dvadeseticu za trud. Srknuo je pie, ali ne previe, i ponovio u glavi plan. Na ovakvom mjestu,

sigurnosne kamere su posvuda, ima ih bar dvanaest. to god da uini za stolom na plesnom podiju, zabiljeit e videovrpca. Ali i to je rijeio. O, da, gospodine. Tu se radi o Velikom Victoru, ljudi moji, a ne nekom nebitnom kretenskom mlakonji. Ustao je i uzeo pie, progurao se do mukog zahoda, izbacivai nisu bili pretjerano zainteresirani. Posluitelj u mukom zahodu, sitni Indijac u smokingu koji je bio tako jeftin da se inilo da je saiven od gume, nasmijeio se i namjestio svoj pladanj sa slatkiima, vakaim gumama, pepermintom i slinim stvarima. Victor je otiao do pisoara. U pravilu ne smije gledati druge tipove dok piaju. Pogotovo ne u striptiz-klubu. To je takoer jedino mjesto na kojem nema sigurnosnih kamera jer kad bi se saznalo da postoji kamera koja prati stotine tipova kako vade kurac iz hlaa, a to su sve tipovi iz korporacija, poznate sportske zvijezde, tipovi s televizije i slini, e, onda bi netko nastradao i to je to. A tako i treba biti. Pretpostavljao je da u kabinama kamere ipak snimaju, za sluaj da se unutra tipovi eve, bodu, dilaju, bilo to. Ali pisoari? Ondje je sve u redu. Postavio je pie iznad pisoara i otvorio hlae lijevom rukom. Desnu ruku je uvukao u dep hlaa i napipao pripremljenu boicu od sto mililitara. Mjeavina je bila savrena, u to je bio siguran, recept se prenosio s koljena na koljeno i usavravao kako bi ga se dohvatili odreeni strunjaci u toj umjetnosti zadnjih dvadeset, trideset godina. Deset Violetinih pilula klornog hidrata, est Tylenol PM-a, dva Xanaxa, sve to pomijeano s dimetilformamidom, zgusnutom karbolnom kiselinom i metil-etil-ketonom. Trideset mililitara ove stvarice moe i konja ubiti. Rastopljeno u alkoholu, gotovo bez ikakvog mirisa. Tylenol PM smanjuje bol, a klorni hidrat baca u nesvijest prije nego to tip uspije ikom rei to se s njim zbiva. Pazio je da ne prospe sadraj boice, da ne prolije ni najsitniju kapljicu, palcem odigao ep. Indijac je bio okrenut leima, takva su bila pravila. Vic je nadnio boicu nad svoje pie i istresao je u au pa postavio pie na vrh pisoara. Sad se inilo da je u ai cijelo pie. Zaepio je boicu i vratio je u dep. Onda je povukao patent na hlaama i pustio vodu, a na taj znak indijski posluitelj je otvorio slavinu nad umivaonikom. "Ima pepermint?" upita Vic dok mu je ovaj pruao runik. "Da, gospodne." Victor je oprao ruke, uzeo runik, osuio se, uzeo pepermint i rekao, "O, samo malo", i uzeo au iznad pisoara. ovjeku je dao pet dolara. Vratio se do stola na podiju i postavio svoje pie tono uz Klempino. Vidio je da je Klempo skoro gotov s djevojkom. Naginjala se prema njemu, njezine grudi bile su nekoliko centimetara od njegova nosa. Sad slijedi malo avrljanja, a onda e se Klem'po vratiti. Victor je podigao njegovo pie, pomaknuo svoje za koji centimetar i oputeno ispio pola njegova pia u jednom dugom sporom gutljaju, pa poloio au na svoj dio stola kako bi izgledalo kao da je cijelo vrijeme postupno ispijao svoje pie. Vicovo pravo pie, koje je sad bilo dopunjeno sadrajem staklene boice izgledalo je kao Klempino netaknuto pie. Vic je izvukao mobitel, upalio ga, oslukivao tiinu, koji put kimnuo, pa ga zatvorio taman kad su prili Klempo i djevojka. "to ima?" ree Klempo. "Violet je gledala kroz prozor i vidjela je nekog u dvoritu", odgovori Victor. "Neki tip je preao ogradu." Klempo je sjeo gladno pogledavajui djevojku. "Ti si se rodio paranoian." "Moram to provjerit. A ne bi ni da mi doe murja. Ne jebe me to." Klempo je kimnuo. Ve je natuknuo djevojci koliko je bogat, Victoru je to bilo jasno, iako su djevojke na ovom mjestu ionako same to pokuavale procijeniti im ue. Victor je ustao, kucnuo akom o Klempovu. "Znam da misli da sam lud."

"Bome i mislim. Doo ravno iz utrobe lud k'o lapa." "Sredit emo ono s novcem poslije" "Evo ga tu, ovjee", rekao je Klempo i lupnuo se po depu na koulji. "Aa, dobro ti ide s ovom krasnom mladom damom", rekao je Vic velikoduno. "Nema potrebe da ovdje priamo o poslu. To emo sutra, to kae na to?" "Kako god ti hoe, Vic. Samo se nadaj da ga neu potroiti veeras. Mogao bih zavriti i u Atlantic Cityju, tko zna to se sve moe dogoditi." "Ali nisam zaboravio svoju stranu dogovora." Vic se okrenuo prema djevojci. "On je dobar ovjek", rekao joj je. "Tip mi je stari drugar, u redu?" Potegnuo je ostatak pia koje je nekad bilo Klempino, ispio do kraja, zajedno s ledom. Onda je izvukao svoj smotuljak stotica i dao joj deset novanica. "Dakle, uj, kupujem mu stvarno lijepu veer, OK?" "O, ovjee", mrmljala je. "Ej, Vic, ovo je stvarno i vie nego dovoljno", ree Klempo oduevljeno dok je potezao veliki gutljaj onog za to je vjerovao da je njegovo pie. "Nema problema." Lupnuo je svojom akom o Klempinu i otiao. Na vratima je dao znak jednom izbacivau i on je doteturao do njega. "Doao sam s prijateljem", rekao je Victor i izvukao novanicu od sto dolara. "Ali sad moram ii." Dodao je ovjeku novanicu, a on ju je primio kao da ju je zasluio i usput provjeravao je li prava. "U emu je problem?" "Moj prijatelj uzima pije previe, jetra mu loa, a uzima onaj lijek od kojeg povraa ako popije previe alkohola, od kojeg ti jako brzo pozli." "On e povratit?" "Moda hoe, a moda i nee", odgovori Victor. "Ali ako povrati, izvucite ga odavde, stavite u taksi i poaljite prema centru, do hotela SoHo Grand." "Za Motku?" "Ne. To je bilo samo za razgovor." Victor se nasmijeio, izvukao jo jednu stoticu i dodao je ovjeku, koji ju je odmah sakrio. "Koji hotel?" "SoHo Grand. Fakat dobar hotel, ovjee. Vrhunski." "Tako je." "Super." Kad je izaao, Victor je skrenuo iza ugla, izvadio boicu iz depa i bacio je na ulicu gdje se i rasprsnula. Do sljedeeg jutra, tisue automobila e smrviti te komadie u prah. Vidio je da je Klempo popio vie od pola pia, a to je znailo da je uzeo etvrtinu mjeavine. Sad je trebao samo jo jedanput dobro potegnuti i u svoj sustav e unijeti dovoljno. Metil-etil-keton ide ravno u krvotok. Ta smjesa te ubije na negdje tri razliita naina. Moda se na taj nain trebao rijeiti i Richieja. Ali nije to uinio jer je postojala ansa da Sharon sve sjebe i ubije sebe, a ne Richieja. Iako Vic onda ne bi imao toliko posla, ienje, pomicanje tijela. Ali ne, imao je sree, tako je razmiljao, jer dok je istio, otkrio je da je jo netko ondje bio. To mu je govorio miris Cloroxa i ugaeno svjetlo u spavaoj sobi. Hodao je. No je ugodna i sad e sjesti u bar hotela Plaa, popriati s barmenom i nekom usamljenom enom koja bi se ondje mogla nai, pustit e da ga snimi bar pet razliitih sigurnosnih kamera koje e dokazati gdje se kretao ako netko poslije pita, i najvanije od svega, razmislit e o nainu da ulovi tipa koji ga proganja. Kad tog tipa ulovim, pomisli Vic, onda sam zavrio. U striptiz-klubu, Klempo je potegao jo jedan veliki gutljaj pia, popio ga. Ve se dugo nije

ovako dobro osjeao, oputen, bilo mu je drago to je otiao Victor sa svojom blesavom paranojom. Vic nije bio u krivu to paniari, budui da su velike face primijetile kako se udno ponaa i to im se nije nimalo svialo. Ve su ga odluili zavlaiti s onom benzinskom crpkom i poduzeti neto kada se smiri. Ukokati ga kad to ne bude oekivao. Tako se James Tonelli moe prikrasti izvrnom iz farmaceutske kompanije, nekom Tomu, koji je naruio ubojstvo istaica. Taj tip e masno platiti za utnju o Meksikankama. Masno. Naletjeli su na rudnik zlata! A nema teorije da e velike face dopustiti da Victor sve sjebe. Tip je gotov, nema mu spasa. A sada se Klempo namjeravao malo zabaviti. Sviala mu se ova cura i njezine tvrde male bradavice i odvui e je u jednu od onih privatnih soba, to je rijeena stvar, iskoristit e potpuno to je Victor platio. "Ba se fino zabavljamo", ree Klempo kimajui zadovoljno sam sebi. "A ti si ba profinjen curetak." "Moemo se vratiti u Champagne Lounge", predloi djevojka koja se predstavljala s oito lanim imenom Barbi, a ruku se potrudila zadrati na njegovu bedru, ruiastim noktom ekajui tkaninu koja mu je prekrivala penis. "Narui bocu pa da imamo malu modnu reviju." "Modnu reviju?" upita Klempo. "Da", ree djevojka koketno. "Ja pokazujem, a ti kae kakva je kolekcija." "Oho-ho, to stvarno zvui" Klempo ju je udno gledao, bez razumijevanja. "Jeste dobro, gospon?" "Ma da, samo mi je" Pao je na pod, na jedno koljeno, hropui. aa je pala na pod. Barbi je shvatila da od njega vie nee biti novca, pa je ustala, okrenula se na peti i pola prema enskom zahodu. Zbog ovakvih stvari cure daju napojnice izbacivaima, zar ne? Da se pobrinu za onesvijetene? Izbacivai su ugledali ovjeka koji pada, kimnuli jedan drugome pa podigli Klempu za laktove. Nije bio lagan. Usta su mu bila vlana i razjapljena. "Idemo, prijatelju." Odvukli su ga kroz ulazna vrata dok je Meksikanac istio staklo. Taksi je ve bio ondje. Na tom mjestu uvijek ima taksija. Klempo je hroptao i zabacivao glavom. "SoHo Grand", rekao je izbaciva dok je gurao Klempu unutra pa zalupio vrata. Taksistu je dao pedeseticu, i vie nego dovoljno da ga uutka i istodobno se smatrao pravim sretnikom zbog lako zaraenog novca. Veliki tip se presavio na sjedalu. "Hoe on mo sam iza?" pitao je zabrinuti taksist. "Vratar e pomoi." Taksist je podigao otvorene dlanove. "Je 1' ti to sere il' ta?" "U redu." Izbaciva je izvukao jo jednu dvadeseticu. Sedamdeset dolara za vonju od petnaest. Taksist je zgaeno kimnuo, uzeo novanicu i maknuo nogu s konice. Trideset blokova juno skrenuo je u pokrajnju ulicu. SoHo Grand je popularno mjesto, puno filmskih zvijezda i bogatih Europljana. Vratar ne bi pustio ovog tip. A i taksistu se nije svialo kako je tiho bilo u autu. Pijani tipovi obino se malo prevru, ponu hrkati. Ugasio je taksimetar. Ako netko pita, a to se nee dogoditi, muterija mu je rekla da se ne osjea dobro i eli malo proetati, nadisati se zraka. Ugasio je svjetla i motor i samo sjedio. Nita. Ulica je bila prazna. Osjetio je miris u autu, lo miris, pa parkirao. Upravo je htio izvui tipa van jer mu je zasrao auto, ali onda se sjetio provjeriti ima li novca. Letimian pogled u dep njegove jakne otkrio je da je unutra omotnica s vie od 20.000 dolara.

Mogao bih kupiti novi auto, pomisli voza. Pljusnuo je Klempu, ekao reakciju. Nita, samo mu se glava zabacila unatrag, teko je disao, oi su mu bile otvorene, ali nisu vidjele nita. U sljedea tri sata Klempo se taksijem vozio devet puta. Prozori auta bili su otvoreni. Svaka vonja je bila prava, predgrae, centar, uzdu i poprijeko grada, po uobiajenim mjestima. Taksist je svaku pomno zapisivao, otrgnuo raun i bacio ga. Pobrinuo se da izmeu naplaenih vonji vozi po nekoliko minuta, kao da trai novog putnika. I konano, pri zavretku smjene, skrenuo je s FDR Drivea na mrano ugibalite na mjestu gdje su se jedna nasuprot drugoj protezale dugake betonske zatitne ograde, a izmeu njih je ostao uski razmak od jednog metra. Teko je to bilo izvesti, ali uspio je, povukao je Klempa preko ograde i ispustio ga u tu rupu, jo je bio iv, ali ne zadugo. Hripao je. Mogli bi proi tjedni prije nego to ga netko nae. V oza je bacio njegov novanik kroz prozor, etrdeset blokova juno i za sat vremena parkirao je u svoj prilaz na Sunnysideu u Queensu, gdje su ga mogli vidjeti kako isti putniko sjedalo mirisnim dezinfekcijskim sredstvom, kako je uvijek i inio, u elji da njegov taksi bude svje za idui dan.

24.
Daj, Boe, da budem bogat molitva je siromanih. Bogatai si naravno mogu priutiti da mole za druge stvari. injenica koja nije nadaleko poznata je da kako ljudi postaju sve bogatiji, s minimalnom neto vrijednosti od recimo 100 milijuna dolara, vie ne tuju svoje bogove na uobiajenim mjestima. Moda e nastaviti odlaziti u crkvu ili sinagogu ili damiju, ali ako tako uine, vrstu njihova tovanja oslabit e, ili ak ponititi, pozornost drugih, pozornost koja moe, ali i ne mora biti dobrodola. Svjesni su toga da ih ljudi promatraju, da pokuavaju na njima uoiti tragove sree, muke, pohlepe, bolesti, zdravlja, veliine, dareljivosti - bilo ega. Istinsko tovanje Boga u takvim je uvjetima teko. Druga mogunost je pohoditi mjesto gdje te ne poznaju, ali bogataima je drae da ih znaju jer ako ljudi znaju da si zaista bogat, to donosi zatitu i prednosti te identitet nedostupan onima koji nisu bogati. Naravno da je mogue i da takvi ljudi uope ne vjeruju u Boga, i veina ih je takvih - to se posebno odnosi na one mlae koje jo nisu poele muiti bolesti, tuga ili nesrea. Ali kako jako bogati ljudi stare, uglavnom se odluuju suoiti s velikim pitanjima na mjestima gdje vlada mir. Za to su najbolja ona mjesta na kojima mogu biti sami ili mjesta gdje se ini kako se ne bave Bogom, nego neim sasvim drugim. East Hampton u New Yorku, jedno od najskupljih obalnih mjesta na svijetu, puno je ljudi koji su prestari i prebogati da se vie brinu oko odlaska u vjerske objekte. Vikendima se uglavnom mogu pronai na teniskom terenu ili igralitu za golf, kako se i oekuje. Ali prilian broj moe se pronai i u Goosemanovu rasadniku, nekoliko kilometara izvan grada. Veoma esto tamo e doi, a da se nisu tamo namjerno otputili i da nisu nikom rekli kamo su krenuli. Privlai ih to mjesto, parkiraju svoje Mercedese ili Land Rovere ili to ve tog dana voze, i da ni s kime ne prozbore ni rije, krenu na svoje vlastito putovanje. Rasadnik se protee na osamdeset jutara, s najljepim primjercima i ukrasnim drveem koje postoji, dovezeni su kamionima i avionima sa svih strana svijeta kako bi ukrasili stalno promjenjivi izgled Hamptonsa. Gdje jo moe odlutali u sumarak savrenih japanskih treanja, pa u prekrasnu minijaturnu umu atlaskih cedrova, kroz gotovo beskonane redove japanskih javora, crvenih, utih, naranastih, pa kroz vijugavu stazu breza, dalje i dalje kroz sve vie redova prekrasnog drvea? Movarni hrastovi, svibe, papiraste breze, kanadske smreke, amerike platane, patuljaste kruke, boikovina, crni bor, zlatni paari, alosna vrba... sve je ondje. Skrovitije od parka, ali urednije od ume. Kad ovjek lunja Goosemanovim rasadnikom, suoava se s boanskom raznolikosti, beskrajnim oblicima, zanosnim iekivanjem rasta. Mo vremena, izraena u malom drvetu. Jer u stvarnosti, ljudi mogu saditi i pomicati samo mala drvea. Stvarno veliko drvo, vie od dvadeset metara, ono se ne moe pomaknuti. Tako da suoiti se s malim drveem znai suoiti se s buduim vremenom, a svi znamo, drvee ivi mnogo dulje nego ljudi. Bogat ovjek u ezdesetim godinama koji se, recimo, oee o meke iglice dvometarskih zelenih borova, zna da e ovo drvee biti mlado i kad on bude stvarno star i ivjet e jo dugo nakon to on umre. Gledati drvee znai spoznati vrijeme i smrt. Martz je volio Goosemanov rasadnik. Tamo bi se odvezao nekoliko puta u godini. Connie nije ni znala za njega. Samo je njegova prva ena znala za to mjesto, i to zato to su ondje zajedno izabrali neke ukrasne biljke. Prije puno godina. Prije puno kua. Prva vikendica je sruena i na istom mjestu je sagraena odurna staromodna graevina od tisuu etvornih metara, koja je zatim i sama sruena pa je sagraena toskanska vila od dvije tisue etvornih metara. Nije htio o tome razmiljati, samo je uivao u tumaranju kroz cedrove i smreke, a posebno kada bi sjeo na omiljenu klupu da se odmori. I

to je sada radio, uivao u znoju nakon etnje na suncu, u mirisu drvea. Pogledao je na sat. Vrijeme je. "U krivom sam redu", zakretao je glas. Iz borova je izaao ovjek u kariranim kratkim hlaama i bijeloj majici kratkih rukava. Pomalo se gegao, pazio kako staje u pijesku, suhonjavi listovi bili su mu ispresijecani mreom proirenih vena. "E, ba tu", rekao je Martz, nije se ni potrudio ustati, samo je podigao ruku da se rukuje s Elliotom Sassoonom. "Kako si, Bille?" "Gore nego ikad." Elliot se nasmijao i sjeo. "To uvijek kae." Martz je kimnuo. "Nego, hvala ti to si doputovao." Elliot je slegnuo ramenima. "Za tebe, prijatelju, mogu sve. Dugo je prolo." "Nekoliko ili pet godina." "Jo si s Connie? Jer ako nisi, daj mi njezin broj." "Jo sam s njom." "Mislim si ako e tebe pogledati, pogledat e i mene." "Vjerojatno i sad gleda neke druge tipove, a i ne mogu je kriviti. to ima s tobom?" "A ja sam sad dijabetiar, to su moje vane vijesti. Samo uzimam tablete. Od eera nita." "Mraviji si." Elliot je slegnuo ramenima. "Sad smo stari, Bille." "Znam tipove koji uzimaju hormon rasta, kunu se na njega." Elliot je opet samo slegnuo ramenima. Smrt vreba na svakoga. "I to to mi radimo danas?" Martzov pogled se smekao dok se naizgled gubio u peini svoje mate. Unutra je svata ivjelo, udovine udnje, vrludave spletke, umrtvljena sjeanja. "Diem cijenu dionica i treba mi pomo." "Kada?" "Uskoro. Mislio sam da ponemo u ponedjeljak naveer." "To je uskoro. O emu se radi?" "Good Pharma. Uao sam radi velikih zarada. Na gubitku sam od oko tristo milijuna." "Veliki udio." "Spustila se cijena, trideset posto." "Velika rupa. Mislio sam da e od njih biti neto. Razvijali su razne stvari koje obeavaju." "Tako je. Ili je bar tako bilo. Negdje je procurilo i okoristili su se neki tipovi iz Kine. Puno zaradili na ortanju. Ja nisam ortao, meni treba da se cijena povisi." Elliot je kimao glavom. "Trebam obaviti ovu jednu veliku stvar i onda se vie primiriti, Elliote. Imam Connie, probleme sa zdravljem, samo hou raistiti ovaj problemi, otii sa stilom, prepustiti uzde mladim kaubojima." "Potpuno te razumijem. Ukupna vrijednost tvrtke?" "Oko trideset milijardi." Elliot je zapitao kroz nos. "Mislim da bismo je mogli pomaknuti s etiristo milijuna", ree Martz. "Danas nemam toliko gotovine. Moemo nabaviti sutra ujutro." "Brzo je to." "Daj mi brojke. Nisam pratio."

"Sad je na oko trideset jedan. Ja hou da poraste na etrdeset i pet. Pristajem i na etrdeset tri. Bila bi mi draga pomo oko trideset etiri dok tek poinje, a ti bi mogao izai kad doe do trideset osam?" "Radije bih uao na trideset dva, izvukao se na trideset pet, est." Martz se nasmijeio. "Znao sam da e to rei." "Znao sam da zna." "Dobro, u redu. Trideset dva na jednoj strani, trideset est na drugoj." "Ima jo to?" "Pripremi novac. Pripremi se za nono trgovanje. Pokrenut emo ovo protiv hrpe kineskih gadova koji nee ni primijetiti dok ne doe do njihova dana za trgovanje." "Koliina ili brzina?" "Javit u ti kako emo. Jo nisam posloio sve dijelove." "Ali uspjet e? Jer ako zbilja skupim taj novac, neu ekati do sljedeeg sastanka..." "Slaem sve dijelove na njihovo mjesto. Ne brini se." "Prestar sam da se brinem. Umjesto toga meditiram." "Masturbira?" "To bi stvarno bio dobrodoao osjeaj. Ne, rekao sam meditiram. Moram promisliti." Ustali su i odetali pjeanom stazom izmeu redova dvometarskih borova. Kad su se pribliili dijelu s vie ljudi, Elliot se okrenuo Billu i pruio mu ruku. "Pa dobro, faco." Bili je gledao Elliota kako sporo odmie. Priekao je jo minutu, dvije, kako bi bio siguran da e Elliot prvi otii. Connie je mislila da je samo otiao po novine. Nije rado izvodio dizanje cijena, u zadnjih petnaest godina izveo ih je samo etiri, i to sve s Elliotom. U svakom sluaju se radilo o manjoj tvrtki koja se poela razvijati, a onda je neka nepravilnost snizila cijenu dionica, prekinula normalan razvoj dogaaja. Lano dizanje cijena je riskantno: moe sve propasti nakon to je potroeno mnogo novca. Cijena dionica mogla bi ostati ista, na pomicati se previe, moglo bi previe ljudi prodavati dok traje lana kupnja. Cijena bi se mogla i spustiti. To se ve znalo dogoditi; povea se volumen, ali cijena se malo spusti dok se dioniari pokuavaju rijeiti svojih velikih udjela da ne nastradaju. Dizanje je takoer riskantno ako ih primijeti SEC. Elliot je najbolji u ovom poslu, ali to ne znai da je nepobjediv. Stvarno u ovo uiniti, mrzovoljno je ponavljao Martz sam sebi. Koliko sam jebeno star i jo se bavim ovim sranjima? Doao je do svog auta i privezao pojas. Trebao mu je pri ruci Tom Reilly i trebao mu je Chen. E pa, Chena je imao, tip ga je nazvao nekoliko sati nakon dostave zlatnog bika. Sutra naveer se nalaze. Proeo ga je val agresivnosti dok je dodavao gas. Upalio je mobitel usred vonje krei zakone drave New York i nazvao svog glavnog tajnika iako je bila subota ujutro. "Nazovi Keplera u Kini i prespoji me", naredio je. Uspostavljanje veze kratko je potrajalo. "Bille?" "ta ima o Chenu?" "Puno toga. Povezan je s najmonijim tipovima. Banke, teka industrija. Misli da je gospodar svemira. U New Yorku je, trai svoju sestru. To nam je rekao njegov tajnik." Naravno da je to ve znao. Ali morao je saznati jo toga prije veere idueg dana. "Glavni je ulaga u grupi Dwai, koja trenutano napreduje. Mnogi lanovi imaju veze na angajskoj burzi. Jaki su ulagai. ini mi se da ako on pozove svoje mone prijatelje i odobri napad na amerike dionice, oni e mu povjerovati na rije. Zaradio je dobre novce za njih, ako je u Americi, oni e pomisliti da razgovara s tipovima poput tebe, bilo kim, zna ve, i vjerojatno e pristati, pokuati. Ali jako je odan tim ljudima, Bille, nee samo tako napraviti to mu ti kae."

"Treba mu prava motivacija." "A kome ne treba." Da, pomisli Martz kad je prekinuo vezu. To je dio koji jo nemam. Ja sam starac sa sjebanom prostatom i enom s prekrasnim lanim sisama, a srea mi ovisi o razumijevanju mladog muljatora koji je izgmizao iz angajske kaljue. Potpuno besmisleno, a opet savreno je imalo smisla.

25.
Nazvala ga je Violet, to je stvarno bilo neobino. Priekao je zvuk portafona, pa se uspeo stepenicama. Bila je u krevetu u zamraenoj sobi, puila je, a na pokrivau je bila hrpa asopisa. "Zaboga, Violet, ta se malo, ovaj, zna, ta se malo ne sredi, ha?" Pomakla je svoje veliko tijelo pod pokrivaem. "Ne mogu, duo." "Zato?" "Imam sve to mi treba, otprilike." "I to si me trebala?" "ula sam neto to e tebe jako zanimati." "to?" "De mi prvo nalij jednu, moe?" Priao je komodi. Boca koju je donio juer jo je bila ondje, poluprazna. "Dakle, uj, Victore, priala sam s tim nekim ljudima i priali su mi o onim curama koje su nali na plai" "Kakve to veze ima sa mnom?" "Ma dobro, moda nikakve." Donio joj je pie i sjeo do nje. Pijucnula je. "Samo sam pomislila da bi ti to trebao znati", rekla je Violet zabrinutih oiju. Nije ju vidio ovakvu ve dugo. "Dobro, i?" "U autu je bila i trea cura." "Molim?" Ali naravno da je to imalo smisla. I mislio je da su unutra tri osobe dok je pratio auto po Belt Parkwayu, a poslije je zakljuio da je bio u krivu. "Da, izala je iz korova, one trave kod onog malog parkiralita. Roakinja gospoe Polanzi ondje ima kuu, ne spava najbolje jer joj mu ima aparat za kisik. Vidjela je lijepu Kineskinju kako tri cestom. Padala je kia, nije se dobro vidjelo. Tek poslije je o tome razmislila. Idueg dana rekla je policiji na oevidu i oni su rekli hvala na informaciji, kao da su to ve znali. Onda je nekoliko dana poslije na parkiralitu vidjela veliku bijelu limuzinu s hrpom Kineza u finim odijelima. To nikad prije nije vidjela. Pa se sjetila Kineskinje. Zapisala je ime tvrtke koja je iznajmila limuzinu kad je auto opet proao. Papiri je dala svom roaku Franku, a Frank je to spomenuo meni i" "Frank je jo jedan tip koji s tobom igra 'sakrijmo kobasu'?" Bubnula ga je. "to tebe briga." "Samo se pitam." "eli znati?" izazivala ga je. "Hoe da ti sve kaem?" Pridigao se. "Sluaj me, Vic. Pokuavam ti pomoi. Moj prijatelj Ronnie, iznajmljuje limuzine, tamo na Bay Ridgeu, zamolila sam ga da nazove ovu tvrtku za iznajmljivanje, iako je ta na Manhattanu, ima on neke veze tamo, zna, i dobio je vlasnika i tip mu je rekao da su u toj limuzini bili pravi Kinezi, iz Kine je 1', i da su raun poslali nekakvoj kineskoj banci ili tako neto. Rekao je da im je naplatio triput vie, tek toliko da vidi to e oni uiniti i oni su rekli, u redu, to ve, naplati naoj tvrtci, i pitao je vozaa, koji nije Kinez, kamo su ili, i zapravo, voza je rekao da nita nije shvatio, samo da

su stvarno traili tu curu iz auta." Violet se poigravala porubom svoje spavaice. "Vic, ona je nekakva bitna osoba tom nekom Kinezu s hrpom love, zna?" Sjedio je na krevetu i razmiljao o tome usput rukom trljajui njezinu veliku meku dojku. Bilo mu je svejedno vidi li Violet po njegovoj utnji koliko mu je ova informacija vana. V oza zna i vie nego to se pravi, zna gdje je limuzina bila i tko je sve bio u autu. Vic se nagnuo i poljubio Violet u obraz. "to bih ja bez tebe?" rekao je. "O, Vic." Uzela je njegovu ruku i poljubila mu prste. "Samo sam se, zna, nekako zabrinula." Drugom rukom gladio ju je po glavi. Vidio je da joj se to svia. Joj, to neto s Violet. Jer imali su neto, tu nije bilo sumnje. Tuno, ali stvarno. Ona je moda bila jedina osoba kojoj je zaista stalo do njega. I kako mu se sada inilo, moda mu je upravo spasila ivot. Sad sam u prednosti, rekao je Vic sam sebi, ulovit u tog tipa.

26.
Otac je spavao i Ray ga je promatrao, osjeao je kako ga savladava mirnoa. Ve je poznavao taj osjeaj, osjetio je isto kada je donosio tijelo sedmogodinjeg djeaka njegovu ocu, na brdu u Kamiru, i iako je djeak bio mrtav dulje od jednog dana, bilo je hladno pa se tijelo ukoilo i imalo miris kamene praine u kojoj je bilo pokopano. Ray je promatrao oca kako se u tiini rui na tlo, oamutila ga je tuga, i dok je netko drugi trao po vodu i pokriva, Ray je drao djeaka u naruju, promatrao kako vjetar zanosi njegovu prekrasnu tamnu kosu. Bila je to ast, drati tijelo djeaka za mukarca koji je toliko volio svog sina, osjeti odreenu poniznost, i u tom trenutku Ray je znao da e drati to dijete koliko god je potrebno. U takvim trenucima je shvaao da je sve to je ikada elio ili to bi mogao eljeti potpuno nebitno i da je tajna postizanja bilo kakvog mira u tome da za sebe eli to je manje mogue, a za druge to je vie mogue, pogotovo za one koji nikome nisu eljeli nanijeti nikakvo zlo. U takvim i slinim trenucima - kada je punih etrdeset est dana prenosio poginule u tsunamiju, kada je gradio grad atora u turskim planinama - osjeao je kako njegovi nekadanji dijelovi nestaju. Njegov vjerski odgoj u mladosti, kojem se nikad nije potpuno posvetio, raspuknuo se i izgubio. I jedne noi dok se evio s mladom talijanskom sestrom, divnom djevojkom, bila je ivahna i istinska, a inilo se i da je ne pogaa tmuran posao koji su danju obavljali, shvatio je da i on i ona jebu truplo. Crvi i praina i truljenje, grozno je o sebi znati takvo neto. Je li njegovu poudu osnaio zadah smrti? To nije znao. Toliko toga vie nije znao. Na primjer nije znao je li Amerikanac. Naravno da e ga drugi takvim smatrati, ali iako je volio Ameriku, usprkos njezinim boljkama i zloi, za njega je ta ljubav bila alosna, nekakav teret od kojeg ne moe pobjei. Amerikanci tako malo znaju o ostatku svijeta. Emigranti koje je upoznao, koji su u inozemstvu proveli niz godina, priznali su da se njihova amerika bit poela gubiti htjeli to oni ili ne. Tako je bilo i s Rayem. Moda se zato vratio kui. Vratio se kui kako bi bio s ocem, ali i da bi otkrio je li Amerika jo uvijek njegov dom. Ili, moe li ponovno postati. Otac je zastenjao u snu, podigao bradu, pa je spustio. I tu lei pametni bruklinki djeak koji je postao neustraivi snani detektiv, da bi zatim postao gotovo mrtva sjena koja eka da nestane. Nemoj da te proganja, ponavljao je Ray sam sebi. Htio je oplakivati, ali nije se usuivao jer kad bi poeo, ne bi se mogao zaustaviti. Kad plae za jednim, plae za njih sve. Bolje je da ponovno krene, potrai te kamione u Red Hooku. Ubacio se na Belt Parkway, pa preko Gowanusa i skrenuo u Aveniji Hamilton. Red Hook, koji se nekada sastojao od dugakih drvenih dokova i ciglenih skladita, ostatak svijeta je sad ve zaboravio. Tu i tamo bilo je starih drvenih graevina na poploanim ulicama, kue mornara i radnika s dokova, dvokatnice obnovljene i po deset puta tijekom svih tih godina. Bilo je tu i nekoliko novih duana, ali gradski istraivai jo nisu nadrli u velikom broju jer nije bilo podzemne eljeznice, lijepih parkova, dobrih kola. Red Hook je mjesto kamo odlazi ako ne eli biti u sreditu zbivanja, ak i u Brooklynu. Jednu kuu zaposjela je neka motoristika banda, ali inae je bilo tiho, veoma tiho. Polako je vozio niz ulicu, traio otvoren prostor, a onda je naao zemljite okrueno sedmometarskom elektrinom ogradom preko koje se protezala i trometarska bodljikava ica. Takvu icu je vidio u svakoj zemlji u kojoj je bio, oko vojnih baza, policijskih kontrolnih toaka, brodogradilita, aerodroma, izbjeglikih logora. Gadna stvar. Tu se nalazilo sedam kamiona za usitnjavanje papira, svi su imali oznaku CorpServea i bili dui od trinaest metara. Velika, nova, dobro odravana vozila. Odnosno, svaki kamion vrijedi etvrt milijuna i kad je to shvatio, postalo mu

je jasno da je CorpServe vee poduzee negoli je mislio, nego to mu je Jin Li nagovijestila. "Samo uredska tvrtka", rekla je tada. "Nita veliko." Ali kupiti i odravati takva vozila, plaati najamninu za to zemljite, plaati osiguranje - samo taj dio posla kotao je nekoliko milijuna. Na rubu zemljita ugledao je nisku, tronu zgradu od cigle. Na vratima je bio nekakav natpis. Izvukao je dalekozor. Slova su bila kineska. To mu je bilo dovoljno. Parkirao je i priao dvorinim vratima. Lokot je bio dobar, trebat e mu kare za rezanje eljeza ili motorna pila, a nije ponio ni jedno ni drugo. Obiao je zemljite, u potrazi za lakim mjestom ulaska. Nije ga bilo. Nadomak ograde stajao je stari hravi vodotoranj. Vratio se do kamioneta, uzeo dvadeset pet metara rastezljivog ueta, karabiner i veliku eljeznu polugu. Ue je ovjesio oko vrata i zakvaio eljeznu polugu za pojas. V odotoranj je vjerojatno predvien za ruenje; eljezne ljestve su s jedne strane bile zahrale i trone, ali zakljuio je da e valjda izdrati nekoliko trenutaka dok se ne popne do vrha. Uspentrao se uz eljeznu ipku pod tornjem, uhvatio donju preku ljestava koje su odavno zamrznute u istom poloaju, rukama se povukao uvis i uspeo jo est metara. Platforma koja je okruivala toranj ve je istrulila pa je morao preskakati rupe. Propadne i lako slomi obje noge. Platforma na udaljenoj strani vodotornja bila je iznad i unutar bodljikave ice, pa je zakvaio kopu za dio eljeza koji je izgledao izdrljivo, spustio se na ogradu i odgurivao nogama bodljikavu icu dok se sputao uz nju. Ue je dolo do tla i ostavio ga je da visi jer to e mu biti izlaz. Sporo je hodao uz ogradu sve do crvene graevine od opeke. Ulazna vrata su bila zakljuana, a i nije elio ui na taj nain. Provjerio je imaju li prozori alarme, nije ih bilo. Staklo je bilo prekriveno ianom mreom. Nije nemogue ui, ali sigurno se treba pomuiti. Na vanjskom zidu je uoio elektrino brojilo. Kroz zgradu je prolazilo dvadeset tisua ampera, odnosno poprilina koliina struje. Moda su se tu bavili i lakom industrijom. Same brojke na brojilu se nisu mijenjale. U zgradi se ne dogaa nita posebno to se struje tie. Stranji prozori su imali reetke, a na stranjim vratima je visio lokot, to je, kako je on sluajno znao, bilo protivno pravilima njujorke vatrogasne slube. Uzeo je eljeznu polugu i polako izvukao bravu iz metalnih vrata. Gurnuo je vrata. Bila su zakljuana i iznutra. Ali uz pomo poluge uspio je dovoljno otvoriti vrata da se progura unutra. Nije to ba lijepo uradio, pomislio je dok se uvlaio. Zgrada je bila u mraku. Osvijetlio je oko sebe baterijom i naiao na kantu na kotaiima punu papira. Pronaao je prekida za svjetlo. Zgrada je zapravo bila ispunjena komadiima papira spremljenih u kante ili u goleme vree za smee zapremine od tristo litara. Primijetio je da su plave vree oznaene. Natpis je bio na kineskom. Na samom kraju, ispod velikog sata, bio je postavljen stol, svjetiljke i nekakav raspored ispunjen kineskim znakovima. Izgleda da se CorpServe razvio iz prijanjeg propalog poduzea: po podu su bile iscrtane ute crte, koje su takoer nagovijetale neki proces lake industrije - iz vremena kada je Amerika jo proizvodila stvari koje je ostatak svijeta elio - i te crte su prikazivale usporedne tragove, vjerojatno preostale od tekuih vrpca koje su se protezale do stranje strane zgrade, gdje je bilo mjesto za utovar. Na zidu, pod bljetavim svjetlom, visjela je velika bijela magnetna ploa, na kojoj je bilo ucrtano oko trideset lokacija u centru i njihovi rasporedi s datumima dolaska vozila, brojem radnika, radnim vremenom, imenom nadglednika i neto teinom prevezene robe. Na drugoj velikoj ploi bili su ispisani datumi za vozila, teina tereta, ime vozaa, radno vrijeme, vrsta posla i poetna i zavrna kilometraa. Prava organizacija, Jin Li, pomisli on, zato mi nisi rekla? Uoio je ured zakljuanih vrata. Moda je to sredite svega. Uzeo je eljeznu polugu i na brzinu obradio vrata, sruio ih. Jedan veliki pisai stol s golemim ormarima za spise. Svaki se odnosio na

neku tvrtku u centru. Shvatio je da je tu mnogo povjerljivih podataka, izvjea o prodaji, dopisi, pravna izvjea, razne stvari. Zato su ovdje? Nastavio je s kopanjem po papirima na stolu. Brzo bi preletio svaki list. Nema nieg posebnog osim moda, samo malo, faksiranog obrasca od neke Norme Powell, u kojem je pisalo, "Va prijanji stanar, IME: Jin Li, prijavila se za podstanarstvo u mojoj zgradi te vas navela kao prijanjeg stanodavca. Molim da potvrdite" Provjerio je datum. Poslano je prije nekoliko dana. Adresa? Evo je, u Harlemu. Ulica je bila uz Adam Clayton Powell Jr. Boulevard. Jin Li je u Harlemu? No dobro, rekao je u sebi, dolazim. Moda se ve uselila. Ovo mu je bio najbolji trag dosad. Uzeo je papir kako ga netko drugi ne bi pronaao i brzo proao kroz zgradu, nije se zamarao gaenjem svjetla, samo se progurao kroz slomljena vrata. Povlaio se uvis uetom do vodotornja izmjenjujui ruke, odgurujui bodljikavu icu nogama, doao je do platforme i bacio dolje ue i alat, pa se spustio niz hrave ljestve i strovalio se na tlo. Ubrzo se vratio do svog kamioneta i jurio prema Harlemu i nije obratio pozornost na starog Kineza na biciklu koji je upravo vidio Rayev impresivni napad na ovu utvrdu preko vodotornja. Stari je nekoliko minuta prouavao i kamionet. Kad je vidio kako Ray uurbano odlazi, pitao se treba li izvui mobitel iz depa. Jin Li mu je rekla da je nazove, pa e to i uiniti.

27.
o, zbilja jest sve u odabiru pravog trenutka! martz poeka jo sekundu, pogleda prema Phelpsu, ovaj mu kimne. Phelps je sredio kako da uu u hotel East Side, znao je efa osiguranja. Bilo je to jako lijepo mjesto, ali Martza je iznenadilo to Tom Reilly nije, recimo, u Pierreu, ili Peninsuli. Ili Ritz Carltonu. On je tamo iao nekoliko puta u dobrim starim vremenima. enama se to uvijek svialo, bile su oduevljene ugoajem. Martz pokuca na bijela ulatena vrata. Bez odgovora. Pristojno pokuca ponovno. Vrata su se otvorila za koji centimetar i pojavilo se lice prekrasne djevojke. "Da?" Martz se ugura unutra. "Hej!" Phelps ga je pratio u stopu, zatvorio vrata i obzirno poeo djevojci objanjavati kako se treba obui i to prije otii. Veliki krevet bio je prazan. Martz je ugledao paru kako izlazi ispod jednih vrata, zauo tu. Uao je u kupaonicu, u velikoj tu kabini staklenih stranica ugledao je Reillyja kako predano sapuna kurac. "Nije loe", ree Martz. "Molim? to?" povikao je Reilly na zvuk mukog glasa. Martz je povukao vrata tua. "Vidi na to si me natjerao?" "Odjebi odavde!" derao se Reilly. Phelps se pojavio na vratima kupaonice. Martz je posegnuo i ugasio tu smoivi rukav. "Pokuavao sam s tobom popriati, Tome. Zvao sam puno puta. Dao sam da te prate na stadion Yankeesa. Pozvao sam te u svoju kuu. to je nekako zavrilo tako da mi tvoja ena gura prste u dupe. Nas dvoje smo malo popriali. Siguran sam da ti je rekla za to. Da, doista sam uinio mnogo toga da ti privuem pozornost. Ali zna to?" "to?" rekao je Reilly u svojoj goloj bijedi. Martz pogleda prema Reillyjevu medunoju. "Malo si izgubio na raskoi. Kako to? Ne uzbuujem te, Tome? Nakon to sam se toliko namuio? Ne zakuca ti jebeno srce bre kad me vidi?" "to si rekao mojoj prijateljici? Gdje je ona?" "Otila", rekao je Phelps. "Obukla se i otila." "to hoe, Martz?" Martz je pogledao prema Phelpsu. "Sad moe izai i zatvoriti vrata." To je i uinio. Martz se nagnuo u tu-kabinu. "Stvarno je jednostavno, Tome", rekao je tiho. "Ti zna da je u Good Pharmi dolo do ozbiljnog problema u osiguranju." Zakoraio je u tu-kabinu, na mokre ploice u svojim cipelama od osamsto dolara, tako da je Tom morao uzmaknuti, a onda je spustio glas sve do apta. "To je utjecalo na cijenu dionica. Ali ti to nisi nikome rekao. To je jako nezakonito." Reilly je prouavao Martzovo lice uniteno suncem, njegove sputene zlobne oi. "Tipovi iz SEC-a u Washingtonu uivali bi da tobom namau kruh, Tome", nastavio je Martz.

"Vjeruj meni, tu sam ve dugo i vidio sam to. Ne bi im trebalo mnogo da ponu s tim tvojim ponaanjem. Prvo namau kruh, a zatim paljivo grickaju dok ga ne pojedu do kraja. Ali to su samo dravni odvjetnici, Tome. Sjeti se investitora, odvjetnika koje si oni mogu priutiti!" prosiktao je. "Sjeti se koliko e kotati odvjetnik kojeg e ti morati uposliti! A ona krasna djevojka koja je upravo otila? Odvjetnik nekog tuitelja htjet e njezino svjedoenje. Da vidi o emu se gugutalo u hotelskoj sobi. Koje su se korporativne tajne umijeale u sone stvari. Daj, ovjee, ovo je New York! Gdje se krv pretvara u novac! Sjeti se kakvi e lanci biti u Wall Street Journalu! Sjeti se svoje ene! Kako e to natetiti njezinu ugledu i poslu. Kako e je pogledavati pacijenti. Hou rei, posljedice se samo mnoe i poveavaju i" Reilly si je dopustio da sporo kimne svojom mokrom kosom, a oi mu se nisu odvajale od Martzovih. "Ali - da se vratim na svoju misao - iako je bilo nezakonito to to nisi istog trena rekao brojnim investitorima koji posjeduju trideset milijardi dionica Good Pharme, bilo je to takoer i pametno." "Zato to kae?" upita Tom iznenaeno. "Jer ima dobrog prijatelja koji ti moe pomoi u tvom malom problemu kad bi samo - kad bi samo htio s njim popriati." "Koga, tebe?" Martz je kimnuo bez rijei. "Mene." Tom je puhnuo kroz nos i prouavao Martza. "Jednostavno je", nastavio je Martz. "Nas dvojica vratit emo se svojim antropolokim korijenima. Ili emo zajedno loviti veliki plijen ili emo loviti jedan drugoga dok netko ne pobijedi." "Trenutano ti mene lovi." "Ma ne, ovo je samo potjera." Martz se nasmijeio velikim, arobnim, zavodnikim osmijehom bljetavih zuba. "Lov je ono kada lovinu i ubije."

28.
Nekad prekrasan, sada prljav, moda jednog dana opet prekrasan? Kanal Gowanus u junom Brooklynu zelena je razlivena mrlja, topografski ostatak negdanjeg uboreeg potoka, a ciglene tvornike zgrade iz devetnaestog stoljea koje se sa svake obale polako raspadaju u ustajali pliak izvor su beskrajnih nagaanja lokalnih investitora koji sanjare o tome kako e kanal uskoro postati najnovije arite njujorkog trita nekretnina. Govorkalo se da je ni vie ni manje nego veliki ameriki muljator Donald Trump potajno kupio goleme povrine. Zaista, oblinje etvrti sad su privlaile ljude s modernim naoalama i prijenosnim raunalima, ali to se tie kanala i toga tko e raskopati i ukloniti tisue tona otrovnog mulja s njegovih obala - blato je bilo proeto tekim metalima, PCB-ima, i gotovo svakom moguom kancerogenom kemikalijom koju je amerika industrija ikad ispljunula u okoli - to je pitanje na koje jo nitko nije smislio odgovor. I zato je ovaj kraj i dalje uglavnom mjesto za automehaniarske radnje, stolarske radionice, pokoje pogrebno poduzee i druge ne tako dobro definirane tvrtke koje su moda zakonite, a moda i nisu. Savreno mjesto za mali razgovor s vozaem bijele limuzine koja je naokolo vozila one Kineze. Bio je to mali mukarac, zvao se DiLetti, po sredini debeo, mravih ruku, s rupicom na bradi. Sjedio je na drvenoj stolici u gotovo praznoj sobi. "Znamo da si nervozan", rekao je Victor, koji je stajao na neravnim podnim daskama. "To se moe i oekivati." "Samo ste me zgrabili." Gledao je Victora s potpunom nevjericom. "to, to sam napravio?" "Vozi limuzinu, zar ne?" "Aha. Ali to ve zna." "Trebamo neke informacije." "Koje?" "Kamo si vozio prije tri, etiri dana? Znamo da si se vozikao po Brooklynu." "Nemam biljeke sa sobom." "Ja imam." Victor je pokazao list papira. Kotao ga je tono 100 dolara. "Pokupio si hrpu Kineza kod zgrade Time Warner i onda si ih vozio naokolo. elim znati gdje ste tono bili." Usporena reakcija vozaa govorila je Victoru da se sjeao odgovora na to pitanje. Sigurno je to bila nezaboravna no, neuobiajene muterije za bijednu manhattansku tvrtku za limuzine. Nisu to bili lani bogati reperi kojima pui neka kurva ni curice iz privatne kole sa East Sidea u trapericama i cipelicama koje idu na neku proslavu esnaestog roendana. Nego neto neobino, ega se nije teko prisjetiti. "Pa, ovaj, da, jeste popriali o tome s Lemom?" Vlasnikom tvrtke za limuzine. "to misli otkud mi ovaj papir?" mirno je rekao Victor, osjetio je kako se igra s DiLettijem zahuktava, pregovori zapoinju. "Lem nam je dao odobrenje." "Vi ste murja?" To je bilo zanimljivo pitanje. Jer je Victoru davalo priliku. "Pa, da ti ovako odgovorim", rekao je Victor. "Imamo ovlasti da radimo ovo to radimo." Sama dvosmislenost te izjave kao da je opustila vozaa. "Dobro", rekao je kimajui kao da tono zna o emu Victor govori. "Pokupio sam ih kod Time Warnera kao to si rekao. Zapravo su bila etiri tipa. Samo je jedan ili njih dvojica priao neto engleskog. Jedan je prevodio. 1 tako ih ja pokupim i oni mi kau da odem na adresu u Bay Ridgeu.

Pregrada u autu je uglavnom bila zatvorena." "Bay Ridge." "Aha. Tamo su tri tipa izala." "Reci mi togod o tim tipovima." "Veliki. Jako veliki za Kineze, gotovo metar devedeset." "I onda?" "Onda su uli u kuu", ree DiLetti. "Adresa?" "Ne sjeam se adrese. Trea ili etvrta zgrada slijeva u Sedamdeset i osmoj ulici kad se skrene s Ridge Boulevarda. Zelena vrata. I veranda je zelena." "Pronai emo je." Pokazao je na svog prijatelja Jimmyja, koji je sluio kao miina snaga, to je nekada bila Richiejeva uloga. "Nazovi Violet, neka nabavi tu adresu. Neka poalje nekoga, trebat e im pet- -deset minuta i reci joj da onda i sama provjeri." Vratio se vozau. "Dobro. Nastavi." "Pa tipovi su uli u kuu i za nekoliko minuta dvojica su izala s neim u kartonskoj kutiji. Jedan je ostao u kui. Ostali su se vratili do auta. Dakle, sad su mi u autu tri Kineza. Bogami, puno prie na kineskom. Jako me sve to zanimalo. Pogledao sam u retrovizor, ali nisam dobro vidio. Onda smo otili na drugu adresu, trebalo nam je nekoliko minuta. Na prilazu je crveni kamionet" "Stari - crveni Ford F-150?" upita Vic prisjetivi se vozila ovjeka koji se raspitivao o Richieju u tvrtki. "Star, da, Ford, ne znam. Ne znam nita o kamionetima." "Onda?" "Onda su tri tipa ula u jednu kuu i izala za minutu bez iega, pa uu u susjednu kuu, u kojoj su upaljena svjetla, i za nekoliko minuta odande izvuku tipa i uguraju ga u auto." V oza je zastao. "Bio je bijelac, govorio je na engleskom, pa sam to uo. Zvali su ga Ray." "Taj tip Ray ima tridesetak, tamnu kosu, dobro je graen?" "Da." Voza je zastao. "ini ti se da je neki gadni tip?" "Pa da, moglo bi se rei." Vic je osjetio navalu bijesa. "Nastavi." "Da, da, hou. Ali sad se ve pitam o ovim informacijama, zato su ono, tako vane." "O tome se pita", ponovi Victor. V oza se nervozno nasmijeio, bolje se namjestio, pa sklepao odgovor. "Ma da, zna, to je neto to je, ovaj, vano!' "Nama." "Na to mislim." "Hoe da ti platimo za te informacije?" "Pa ono, mislim" Victor je ozbiljno kimnuo. "I koliko su vrijedne ove informacije po tvom miljenju?" "Pa, ne znam, koju tisuu svakako." "to?" "Kaem, koj" "Ne, ne, uo sam ja tebe. Samo se ne slaem s tobom." "Pa" "Nije to prava svota", ree Victor. "Pa dobro onda moe tisuu, sedamsto pedes'?" Victor je odmahnuo glavom. "I dalje ne valja." "Meni se ini" "Meni se ini da se zaista podcjenjuje", rekao je Victor i kimao sa ivim osjeajem za pravdu. "Jer naravno da elimo biti poteni, elimo biti razumni." "elite?" upita DiLetti zaprepaten koliko mu se posreilo. "Ma naravno. Da budem iskren, ove informacije nam vrijede puno vie nego nekoliko tisuica." "Stvarno?" upita voza pun nade, a glas mu je odzvanjao u praznom tronom sobiku.

"O, da. Vrijede - pa moda ak i milijun." "Stvarno?" "Ako ih moe tono prenijeti." "Ma sjeam se ja svega, nita se vi ne brinite." Victor je pokazao na Jimmyja, koji se ve smjekao, iako voza to nije mogao primijetiti. "Donesi gospodinu Pi-letiju milijun dolara u gotovini." Mahnuo je prema susjednoj sobi, gdje se strop uruio, a puzavci se irili po podu. "Odande, iz mog sefa. U malim novanicama, Jimmy." "Naravno, efe." Voza se nervozno ogledavao. "ek, samo malo, nisam" "Dakle nastavi sa svojom priom, moe? A mi emo ti platiti za taj trud." Voza se sad zaista zabrinuo. "Dakle, dobro, odveli smo tog tipa" "Kako ide s onih milijun dolara, Jimmy?" Glas iz druge sobe. Nerazgovijetan. "Ne mogu ih na, efe!" "to? Jebeni Jimmy kurca ne zna", mrmljao je Victor. "ek, samo malo, dakle, vozili smo prema gradu" "Jimmy, gdje je tih jebenih milijun dolara! Ne elimo valjda da na gospodin Pizd-pleti predugo eka!" "Traim efe!" "to si naao?" "Naao sam neko crijevo za vrt i vreu starog ugljena." "A jesam li ti, jebote, rekao, milijun dolara!" Victor je potegnuo pitolj i zapucao vozau iznad glave, navodno na Jimmyja koji je stajao sa strane i puio. "Daj gospodinu Plaipiki njegov novac da nam ispria svoju priu!" Divlje se razmahao pitoljem. Zapucao je ponovno, uvis. Sa stropa je pao komad buke. V oza se plaui sruio na pod, a glavu obuhvatio rukama. Sve im je ispriao, prvo o razgovoru Kineza s tim tipom Rayem, o nekoj Kineskinji, koja mu je, ini se, cura, kako su mu bacili mobitel kroz prozor, o povratku u zgradu Time Warner, o sat vremena ekanja pa su se onda po drugi put svi utrpali u auto, pa natrag do kue u Bay Ridgeu, pa kako su dva kineska tupana odvela Raya u kuu nosei onu kutiju, pa kako je ni minutu poslije prvi Kinez izaao iz kue drei se za vrh nosa, drugi je ruku pritisnuo na raskrvavljeno uho, a trei je bio slijep od boje koja mu je baena u oi. Kako su pojurili do Kineske etvrti i doktora cvilei i psujui, sve im je rekao, o krvlju prekrivenim sjedalima limuzine. Victor je bio zadivljen, razveseljen. Ovo je dobro. Udario je u zlatnu ilu! To je taj tip! To je tip kojeg e on ubiti! Kad su zavrili s vozaem, postavili su ga na noge, ignorirali smrad koji se irio iz njegovih hlaa i natjerali ga da popije pet aica viskija dok su ga drali na nianu. Ali sve kao da mu estitaju, uz tapanje po leima. Izdrao si, prijatelju. Nitko te nije ni dotaknuo, zar ne? Ma nijedna prokleta dlaka s glave da ti padne! V oza je u poetku oklijevao, ali kad je ve trei put potegnuo viski, ponovno se zabavljao, ak se i nasmijeio. "Odvest emo te kui", rekao mu je Jimmy dok ga je vodio van do auta, koji je ve bio spreman. Victor je ve vidio ovakve stvari; pie brzo umanji ovjekov strah, ostavi ga negdje u blizini njegove kue, a ako s nekim i popria, to nee zvuati pretjerano smisleno, onda e zaspati, a kad se probudi, osjeat e se udno i jako mamurno, ali shvatit e da je neozlijeen - i obino e u takvom sluaju odluiti da je bolje ne spominjati svoj susret bilo kom bitnom. Victorov telefon je zazvonio. Bila je to Violet. "Imam adresu na Sedamdeset i osmoj ulici. Ime vlasnika je Raymond E. Grant." "Zna li ga netko?"

"Naravno. Lako ga je nai, a ovjeka poput tebe bogme e zanimati tko je on." "Tko?" "Umirovljeni detektiv. Negdje dvadeset sedam godina je bio detektiv. Crveni kamionet je na njegovo ime." Nije nita rekao. "Victore? Takve stvari me mue, zna?" Detektiv. Mlai tip koji se zove Ray sigurno je njegov sin. Victor e to ionako uskoro saznati.

29.
"To je jako hrabar, jako snaan ovjek." uperio je zhao prstom kao da razgovara s Jin Li licem u lice, a ne na mobitel. "Spustio se niz ue jako daleko, a onda se popeo snagom ruku." Ray, pomislila je Jin Li. Malo mukaraca je bilo toliko snano. "Koje boje je bio njegov auto?" "Crvene", odgovori Zhao. "Dobar kamionet, malo star. Gledao sam ga. Ima smijenu utu cipelu na vozakoj ploi." "Kao tenisica, ali uta?" "Da, ba tako." Samo mjesec dana prije bila je kod Rayeve kue, sjedila je vani u istom tom kamionetu dok je on otiao provjeriti kako je otac. Bio je topao dan i ovjesila je stopalo kroz prozor uivajui u suncu. Moda je tad izgubila tu tenisicu. Nije nijedanput ula da upozna Rayeva oca, moda jer se toga bojala. "to misli da je radio, Zhao?" upitala je Jin Li. "O, znam ja to je on radio." "Reci mi." "Traio je tebe." "Zato to kae?" rekla je provjeravajui ga. "Jer mukarac tako neto radi samo ako ima veliko srce, a ti si jedina osoba koju poznaje u ovoj tvrtki, tako da mislim da to radi za tebe. Ima veliko srce za tebe, Jin Li." Pa to ako taksi iz Harlema kota ezdeset dolara? Bilo joj je svejedno. Ali potrajalo je dok je prela Bruklinki most i nervozno je pogledavala kroz prozor. Ray ju je nazivao, a ona nijedanput nije nazvala njega. Grozno. Mislim da sam jako pogrijeila, govorila je Jin Li sama sebi. Popravit u to. Vidjet e koliko mi je nedostajao. Moda moemo porazgovarati s policijom, s tim detektivom Blakeom. Taksistu je rekla da vozika susjedstvom dok nije prepoznata tonu ulicu. Kua je imala zelenu verandu, toga se sjeala, bila je uzbuena. Nakon to su kruili oko nekoliko blokova, uoila je kuu. "Nemojte gasiti taksimetar", rekla je taksistu. "Neto sam zaboravila uiniti." "Ako ima novca", rekao je on, "ja imam vremena." Prekopala je torbu i pronala ru i ogledalo. Trebalo joj je neto na usnicama. Popravila ih je, pa ih pritisnula o rupi da skine viak. Oetkala je kosu, stavila i samo malo olovke za oi, samo malo rumenila. I zadnje, parfem. Oekivala je da e ljubiti Raya - puno, u redu? "Gospoice, mogu samo neto rei?" "Valjda moete." "Tko god da je taj tip, stvarno je sretan." "Hvala." "I ne kaem to samo zbog napojnice." Platila mu je i izala. Da, to je to mjesto, dvokatnica s otrim iljastim krovom i onim amerikim krovnim prozorima poput kuica. Mnoge sate provela je pregledavajui oglase za prodaju nekretnina i u angaju i New Yorku. Ljudi zaboravljaju koliko je u angaju bilo zapadnjake arhitekture prije Revolucije. Bund uz rijeku Huang-pu bio je pun velianstvenih britanskih, francuskih i njemakih graevina, neoklasicistikih, art deco. Dakle, ova kua je imala zatvorenu verandu, svjee prebojenu. inilo se da su trava i ivica nedavno podrezani. Netko se brinuo za kuu, sigurno Ray, a to mora znaiti da je jo ovdje, zar ne? Zavirila je iza kue, ugledala zakljuanu upu i prebojenu kuicu za ptice. Joj, nadam se da je ovdje! govorila je u sebi Jin Li. Zakoraila je na verandu i nesigurno pokucala. Nitko se ne javlja. Na sredini vrata je primijetila ukrasno zvonce i pritisnula ga. Unutra je zazvonilo. U

sljedeem trenutku ugledala je enu kako hoda kroz zakreni hodnik. "Da, mogu li vam kako pomoi?" pitala je ena iza vrata. "Dola sam posjetiti Raya", odgovori Jin Li. Vrata su se otvorila. "Tu je, unutra", rekla je ena. Oko vrata je imala stetoskop. "Izvolite." U kui je bilo iznenaujue toplo za proljetni dan. Jin Li je pratila enu do dnevne sobe, gdje je ispijeni mukarac od sedamdesetak godina leao naslonjen na jastuke s rukama poloenim uz sebe i cjevicama u oba zapea. "Joj, oprostite, stvarno oprostite", bunila se Jin Li, "mislila sam na Raya mlaeg." "Trebao bi se ubrzo vratiti", rekla je sestra. Zastala je na mjestu na kojem se nala, nije se htjela nametati. U Kini privatnost bolesne osobe nikad se ne uznemirava. "Ja ne bih" "Molim vas, ostanite", rekla je sestra. "Gospodinu Grantu ne dolazi mnogo posjetitelja, pogotovo ne netko poput vas." Sestra se nasmijeila. "Samo to se nije probudio." "Jeste li sigurni?" "Pravi je armer, da vas odmah upozorim." I tako da je sjela na kau i pokuavala ne izgledati kao da neto eka, pokuavala je biti nenametljiva. Pogledavala je u gospodina Granta pa uokolo po sobi, niz hodnik, kamo god da je mogla. Ovo je kua u kojoj je Ray odrastao. Nije nimalo luksuzna po amerikim standardima, a ipak je to prekrasan dom to se nje tie, s lijepim drvenim podovima i velikim jednostavnim sobama. Ovdje je on bio djeak, zamislila se. Toliko je razliito od mjesta gdje sam ja odrasla. "Mislim da mi dajete previe droge", zakretao je glas, glas gospodina Granta, oi su mu sada bile otvorene i pomno je prouavale, ak pomalo zabrinuto. "Ako se ne varam, iako se moda varam, upravo gledam u iznimno lijepu Kineskinju koja je zasigurno najljepa ena, uz moju enu Mary, koja je bila u ovoj kui u zadnjih trideset devet godina i moram rei da to stvarno znai mnogo!" Jin Li je ustala, ali nije znala treba li doi do kreveta. Izgledao je tako bolesno, a pomalo je i zaudarao. "O, dobar dan, oprostite, gospodine Grant, tako mi je ao to sam vas probudila, nadala sam se da u vidjeti Raya, vaeg sina. Zovem se Jin Li. Mislim da ne znate tko" "Gospojice, znam da leim na samrtnoj postelji, ali da ti ja neto kaem, znam tono tko si!" Rayev otac kriomice je pogledao prema kuhinji. Oi su mu se suzile. "Molim te, zamolio bih te..." prozborio je glasnim aptom. "Ona je valjda u kupaonici. Molim te, odi u kuhinju i donesi mi malo kave. Obino je na tednjaku. Uspije mi probuditi mozak. Hoe li uiniti to?" Neodluno je stajala. Zapravo je namirisala kavu. "Tako treba. Ali brzo, brzo!" rekao je gospodin Grant. "Samo malo mlijeka, bez eera." Uuljala se u kuhinju na prstima. Primijetila je da je kuhinja prilino zastarjela po amerikim standardima. Izgledala je kao da je iz jedne televizijske emisije koju je esto gledala sa sinkroniziranim kineskim glasovima, zvala se Obitelj Brady. U malu alicu kave natoila je mlijeka koje je nala u hladnjaku i odnijela je u dnevnu sobu. "Tono znam tko si ti", rekao je gospodin Grant kada se vratila. "Znate?" "Naravno... ti si djevojka oko koje se moj sin toliko brine. Stvarno se jako brine, radi to god moe kako bi te pronaao..." Uzeo je alicu kave objema rukama i gucnuo. Pa jo jedanput. "Dobra", ocijenio je. Aparat uz njegov krevet je zapitao, a zatim se zauo mehaniki kljocaj. Okrenuo se prema njemu i oblizao usnice. "I prije nego to sam oekivao", zamijetio je naglas. Zatim je zbog neega zadovoljno kimnuo i vratio pogled na Jin Li. Ali sada mu oi gotovo vie i nisu mirkale. Hoe li zaspati? Vidjela je da samo to nije ispustio kavu i pourila se da uhvati alicu prije nego to

se prolije po plahti. "Hvala..." rekao je udnim glasom. alicu je postavila na pod blizu svojih nogu kako sestra ne bi nita vidjela ako se vrati. Odjednom se neeg sjetila. "Gospodine Grant? Mogu li vas neto pitati?" "Da, valjda moe." "to je Ray radio sve one godine dok nije bio u Americi?" "Radio?" Aparat uz gospodina Granta opet je kljocnuo, ali on kao da to nije uo. "Da. Je li radio u vojsci, borio se u ratu?" Gospodin Grant se namrtio. "Je li ti on to rekao?" "Ne." "Nisam ni mislio... nije ti rekao nita... je li tako?" Kako je to znao? Osjeala se posramljeno. "Da, tako je." "Spaavao ih je... pomagao... uragani i tresozemlji, ovaj,potresi... stotine ljudi, puno zemalja..." Zatvorio je oi, kao da e tako bolje vidjeti ono to opisuje i vidjela je kako mu se pod vjeama one jabuice miu amo-tamo, pretrauju, moda i vide. "Ponekad sam itao o tome u novinama... grozne stvari je vidio, mnogo gore nego to sam ikad... vidio je previe, o, moe vidjeti i previe!" Gospodin Grant pridigao je glavu, obrazi nu mu se uvukli kad je otvorio usta. "Nikad nije htio o tome priati, slomio mi je srce, zna, htio bih da se on... dobro je za mukarca, da ima enu i djecu... ponekad je iao dolje u... duboko, gdje su svi mrtvi ljudi... trebao je nai te ljude, djecu... jako jako teko... ponekad... on... to... moj vrt, jesi li vidjela rue?" Glava mu se zanjihala, sad je bio ovjek koji vidi samo prikaze. "Gospodine Grant, kako je Ray dobio onaj strani oiljak na trbuhu?" "Aaa, ha" Grozno je zastenjao. "Gospodine Grant?" "to je... Bog mu ga je dao!" Oi su mu se otvorile pa preokrenule u glavi. Od njega je dopirao neugodan zapah, iz njegove dubine. Onda mu je glava pala na jastuk. Jedno oko bilo mu je gotovo zatvoreno, drugo otvoreno. Jin Li je odvratila pogled. Zato je razmiljala o svom djedu? Moram gledati u njega, pomislila je, moram ovo vidjeti kako bih razumjela Raya. Prola je minuta u tiini. Njegova slaba prsa i dalje su se dizala i sputala, a lice mu se opustilo. Sestra se vratila pogledavajui u svoj sat. "Jeste li imali priliku porazgovarati?" pitala je veselo. Jin Li je shvatila da ubrzano die. "Da." "I popili ste malo kave?" "Da." "On je zbilja fin ovjek." Malo je podigla plahtu kako bi je namjestila i kad je to uinila, Jin Li je ugledala napola punu vreicu za mokrau. "Sad e malo spavati." "Moda da priekam Raya vani?" "Kako god elite." Jin Li je potvrdno kimnula i ustala, iznenada je htjela pobjei iz ove sobe. Ali umjesto toga se sagnula i veoma njeno poljubila elo gospodina Granta. "Dragi ste", rekla je sestra. "Rei u mu kada se probudi. A i bit e mu drago da to zna." Jin Li se povukla na hodnik, usput je prouavala obiteljske fotografije. Nije ih uoila kada je ula. Bila je tu slika Raya u odjei za ragbi, pa jo jedna u uniformi njujorkog vatrogasca kako lei u bolnikom krevetu i prima medalju. Uz njega su bili otac i majka. I nasmijeeni elavi mukarac ije je lice prepoznala. Gradonaelnik Giuliani. "ZA HRABRU SLUBU GRADU NEW YORKU 11. RUJNA 2001." pisalo je zlatnim slovima. O, pomislila je, tako. Dakle tamo je bio. Izala je na verandu. Zato joj nije rekao? Kako je eljela da je to znala prije, kako joj je sada

Ray nedostajao, kako ga je - pa, voljela. Sve - sve je imalo smisla. Vrludala je prema ploniku pomalo oamuena bljetavim suncem, pitala se zato plae. Moda zbog pogleda na gospodina Granta, razgovora o Rayu, slika, bilo je to sve malo previe... Zapravo toliko previe da nije primijetila troni kombi koji se zaustavio uz nju na ploniku. Veliki mukarac u iznoenom radnom odijelu iskoraio je pred nju. Njegove tamne oi zaustavile su se na njezinu licu. "to, oprostite!" Zgrabio ju je jednom prljavom rukom, povukao vrata kombija i bacio je unutra. Udarila je glavom o metalni pod. Uvukao je ruku i uzeo joj torbicu. Opazila je komad ueta i praznu plastinu kantu. Vrata su se zalupila, zakljuala i kombi se naglo pokrenuo. Posegla je rukom da odri ravnoteu u mraku. Zaula je kako se sputa uski prozor izmeu vozakog i stranjeg dijela kombija. Iza metalne mree nazirala je lice. "Da se, jebote, nisi usudila vritati", upozorio ju je. Kombi je vozio jo nekoliko minuta. Pokuala je napipati bona i stranja vrata. Zakljuano. Puzala je u tami na rukama i koljenima i pronala samo ue i plastinu kantu, nita vie. Kombi se zaustavio. Zaula je kako se otvaraju vrata s vozaeve strane, kako se zatvaraju, kako hoda do stranje strane kombija. "Otvaram vrata. Ti samo mirno." Vrata su se otvorila i kombi se ispunio svjetlom. Uao je, upalio svjetlo na stropu i zatvorio vrata. "Nemoj vritati, je 1' ti jasno." Bio je to velik mukarac. Zgrabio je njezinu ruku i preokrenuo je, tako da je pala na lea. Udarala ga je to je snanije mogla. Pritisnuo je koljeno o njezina prsa i ona ga je udarala akama. Nisu mu smetali njezini udarci. Izvukao je kolut samoljepive vrpce, otkinuo komad i nalijepio ga preko njezinih usta. Udarala ga je, ali bio je velik i teak i pritiskalo ju je njegovo koljeno. Okrenuo ju je na bok. Iduim komadom vrpce zavezao joj je ruke na leima. Zatim glenjeve, iako ga je pokuavala utnuti. Kad je zavrio, leala je na leima, koprcala se, pokuavala se osloboditi. Otkinuo je jo jedan komad i drao ga nad njom. "Zatvori oi", naredio je. Uinila je to. Vrpca je bila na njezinim oima i zahvaala nekoliko pramenova kose. inilo se da mu se nimalo ne uri. Osjetila je kako ju je opkoraio, bio je toliko blizu da je namirisala kaugumu koju je vakao, neto poput cimeta. "Jednom si mi pobjegla", rekao je, "ali sad nee." Njegova ruka je prelazila po njezinoj bluzi i razderala je. ula je kako glasno die na nos. Ruka je opipavala njezine grudi, gnjeila ih. Onda se nala meu njezinim nogama, vukla joj gaice, prljavi palac zavukao se u nju, boljelo ju je. Pipao je i migoljio se, pa se izvukao. Opet ga je zaula kako glasno die na nos. Pitala se je li sad omirisao svoj prst. Osjetila je kako ju je preokrenuo i zavezao uetom. Bilo je vrsto stegnuto oko njezinih ruku i nogu. Osjetila je zatezanje vorova. A onda je dola kanta, ravno preko glave, vrpcom zalijepljena za odjeu, u uima joj je odzvanjao njezin vlastiti dah. Tmina na tminu. Moda joj je neto rekao, ali nije uspjela razaznati to. Malaksala je od napora, odjea joj je bila natopljena znojem. Osjetila je kako se vrata kombija ponovno zatvaraju i vozilo se pokree, odbacilo ju je po tvrdom metalnom podu, svezanu, bespomonu, bez ikakve nade da itko zna gdje je.

30.
"Invalidski igolo? "Da, on - zna - radi to samo sa enama u invalidskim kolicima." Connie je tie priala u slualicu. Nije htjela da je itko uje, pa ni posluga koja ionako zna previe o njoj. "Starije ene?" "Ne, ne. Mlade, od trideset, etrdeset, moda pedeset." "Plaaju mu?" "Pa, da. I kako sam ula, plaaju mu dosta. Ali ne smeta im to. Ne ini se mnogo kad se sve uzme u obzir." "Kad se to uzme u obzir?" upitala je. "Pa to koliko je dobar! Iznenadila bi se da zna koliko u New Yorku ima bogatih ena u kolicima. Zna, zbog padova, problema s leima, multiple skleroze... u svakom sluaju, ima ih na stotine." "A ja ih ipak nikad ne viam." "Veina ih se, ono, skriva. Imam jednu u zgradi. Tako sam i saznala za njega." "A tvoja prijateljica, koliko esto on?" "Otprilike jednom mjeseno. Njezin mu je nee ni taknuti. Ve godinama!'' "Je li ti priala o tome to o, Boe, priekaj samo trenutak." Connie je oslukivala sputaju li se mukarci s krova. Njezin mu i smijeni mali Kinez Chen, kojeg su upravo ugostili na veeri, sad su bili gore na terasi, pili i puili cigare. Ve su dugo ondje. O emu, zaboga, sada raspravljaju? Bio je to nesumnjivo najgori mogui razgovor za veerom - ukoen i udan, uglavnom zato to je engleski ovog tipa bio tako lo, a da se i ne spominje njegovo umijee s vilicom, a Bili se ponaao kao da se tu radi o nekakvom monom svjetskom poglavici. Pa, oprostite, ona zna tko su svi ti tipovi, pogotovo milijarderi iz Hong Konga i Singapura, a ovaj tip se s njima ne moe mjeriti. Bili je rekao da bi im se poslije mogli pridruiti jo neki ljudi. Ponovno je osluhnula, nije nita ula. "Oprosti, nastavi", rekla je, "priala si o tome kako je mu nikad ne dira i da ona sve to radi s onim tipom, igolom." "Susjeda ih je ula jednog popodneva, ula je nju." "Ma daj! Tko je on?" "Pa, ono, visoki drvosjea u flanelskoj koulji i ivi izvan grada. Moda ima nekih dvajst devet, trideset. Doe na jedan tjedan mjeseno. Kao, samo ih sve kresne, pa ode." "To je nije li to nekako bolesno? Ili udno?" "Meni je ustvari slatko." "Pa, one ga ipak plaaju." "Naravno, ali on to ne mora raditi! ula sam priu da je sve poelo jer je svake zime u grad dostavljao drva i boina drvca, obian posao, i valjda je jednom dostavljao nekoj eni u kolicima i jedna stvar je, ovaj, vodila drugoj." "Meni se ini da li taj tip na neki udni nain umilja da je moan." "To sam i ja pomislila. Ba to. Ali ula sam druge stvari. Navodno je njean. Odluan, ali njean. Puno tih ena pati od kronine boli, zglobovi su im ukoeni, razne udne bolesti, kraljenica... i sama moe zamisliti kakvih problema imaju." Connie se iz nekog udnog razloga iznervirala i noktima je kuckala po stolu s intarzijama koji je nabavila u ma, gdje ve, Portobello Road u Londonu ili Rue Jacob u Parizu. "Sigurno je" Zapitao je interfon spavae sobe.

"Connie", dernjao se glas njezina mua. "Kad oni tipovi dou, poalji ih na krov. Istog trena." "Ma naravno, gospodine muiu." Iskljuila je aparat i vratila se razgovoru. "Kaem, sigurno se radi o nekom udnom uivanju u moi." "Connie, kaem ti da sam i ja to pomislila." "Sve dok?" "Ga nisam vidjela." "Molim?" zinula je. "Razgovarala sam s njim." Kroz nju je proao nalet ljubomore. "Jesi?" "Ljubazan je. Jako pametan. Moda ak i pomalo stidljiv. Zato ju je ovaj podatak muio? "Radi li on to, zna, i s obinim enama?" "To zvui pomalo oajniki, Connie." "I jest pomalo oajniki." "to je bilo s onim tvojim tipom?" "Bio je blizu tome da sazna za Billa, zna, koliko tu novca ima." "to, zna ve... to je s Billom?" "Pa ja ga stvarno volim. Ali zna... jesam li ti kad rekla da svakog jutra pia u kadu?" "O-isse." "Sve dok ga neto zanima, neki njegov blesavi dogovor ili zato nekoj tvrtki s milijardama sad ide loe, podnoljiv je. Veeras ima jednu takvu. Pokuavam ga ohrabriti, zna, dati mu da neto radi! Inae bih" "Kupovala invalidska kolica!" "Nemoj nikom drugom priati o tom tipu! Ne alim se! Jo malo i New York Magazine imat e o njemu lanak i svi e znati i sve e upropastiti." "Neu priati, obeavam." "Zna li kako se doe do tog tipa? "Naravno. On svrati do zgrade." "Kada e? Ja bih" Zaula je zvonjavu portafona. "Oprosti, moram neto obaviti. Priekaj." Do terase na krovu dolazilo se privatnim dizalom iz njihova stana. Ona je zahtijevala da ga ugrade kako ne bi morala ii obinim dizalom, u kojem je uostalom uvijek bio i voza dizala, a ona je na krov voljela ii u kupaem kostimu kako bi se sunala ili vjebala. Portafon se ponovno oglasio pa je otvorila vrata i iznenadila se kad je ugledala petoricu mukaraca u poslovnim odijelima i aktovkama. Meu njima je bio i Elliot, stari kojeg je upoznala prije mnogo godina. "ini se da ste si isplanirali pravu malu zabavu", primijetila je dok joj je on ljubazno stiskao ruku. "Ali rekla bih da djevojke nisu pozvane." Elliot se nasmijeio neznatno zabavljen. "Va mu je izvanredan ovjek", ree. "I drago mi je to smo prijatelji." "Bili je gore na krovu s nekakvim gospodinom Chenom, koji je doao ovamo iz Kine." Elliot ju je pogledao u oi. "Gospoo Martz, uvjeravam vas da smo dobro upoznati s tim gospodinom Chenom." Uvela ih je u stan i ispratila hodnikom do drugog dizala, promatrala ih dok su ulazili, a onda se sjetila - invalidski igolo! - i pohitala do telefona.

31.
Najdulje putovanje u njezinu ivotu. Zanosilo ih je po nekoj aveniji u Brooklynu - to je zakljuila po prometu koji je malo stajao, malo se pokretao, po trubljenju i sirenama - zatim su skrenuli preko neravnog tla i onda je zaula motor kamiona i osjetila miris govna. Sveobuhvatnu, sveproimajuu provalu smrada. Kao da kombi prolazi kroz tunel u planini govana. Za koju sekundu kombi se zaustavio, vrata garae kliznula su prema gore i kombi je uao. Sad je samo ekala. Meu nogama je imala neugodan osjeaj, gdje je bio njegov palac, i osjeala je miris svog znoja i straha. Vrat ju je bolio od borbe s njim. Ali najvie ju je boljelo zbog vrpce na oima. Zalijepila joj se za obrve i trepavice i kad god bi trepnula, vrpca bi se zategnula. Disala je na nos i taj zvuk je odzvanjao u kanti. Bilo je teko uti ita drugo, ali onda je osjetila kako se motor ugasio i zaula kako se prednja vrata otvaraju i zatvaraju, pa kako se otvaraju bona vrata. "E pa", dopro je do nje njegov glas, dubok, zloban i odluan, "sad te nosim van. Ne opiri se." Htjela se opirati, ali nije imala snage za to. "Kimni glavom da znam da razumije." Uinila je to, a kanta joj je udarala o prsa. Osjetila je kako su je njegove ruke zgrabile kao da je komad tereta i nespretno je odvukle preko metalnog poda kombija. Zatim ju je podigao, presavinuo je u struku svojim ramenom koje joj se zabilo u trbuh. Nosio ju je - prema dolje, inilo joj se. Zaula je kripanje. Nosnice joj je ispunio udan nagrizajui smrad kemikalija od kojeg joj je pozlilo. Poloio ju je na neto, krevet ili sofu. "Stvarno si laka", rekao je. Nije znala to mu to znai. "Sad stani, moram ti neto uiniti." Ukoila se, oekivala ono najgore. Ali on je samo omotavao neto eljezno i teko oko njezina struka to joj se smjestilo na bokove. Zaula je kljocaj kljua. "Sad u maknuti kantu." Osjetila je kako joj samoljepiva vrpca povlai odjeu i kosu, a kad je nestala i kanta, vie nije morala sluati zvuk svog disanja na nos. Prstima joj je dotaknuo lice i ona se poela izmicati i plakati. "Ej! Samo ti skidam vrpcu s usta!" Prisilila se da se umiri. Miris kemikalija joj je stvarno smetao, tjerao je na povraanje. Ili je to bilo zbog njega - zbog toga koliko joj je blizu. Osjetila je njegove nokte kako gule krajeve vrpce, a zatim i vrpcu kako se odljepljuje s njezina lijevog obraza, usnica, pa desnog obraza. Peklo je dok se odljepljivalo. Malo je pomaknula miie lica. "Evo ti boca vode." Neto joj je dotaknulo usta. Naglo je zatresla glavom. Pljusnuo ju je. "Popij. Ne budi glupa." To je i uinila, naslijepo je otvorila usta, pokuavala se ne uguiti. Bila je to obina voda, koliko je trenutano mogla procijeniti. "Dobro", zapoeo je on. "Znam da se zove Jin Li, ili kako se ve to izgovara. Ali tko si ti uope?" Proistila je grlo. Kad bi ga bar mogla vidjeti. "Zato bih to tebi rekla?" "Jer sam ti, jebote, rekao da mi kae!"

"Tko si ti?" "Ja?" Prezirno je otpuhnuo na to pitanje. U toj jednoj jedinoj rijei zaula je cijelu ivotnu filozofiju: ratoborni ponos, potpunu nevjericu da ga svemir moe toliko zanemarivati, a ispod toga vrtlog bijesne mrnje prema samom sebi. "Tako je, tko si ti?" rekla je drsko. "Ja, ja sam onaj koji pobjeuje. Ustvari, to je i doslovno znaenje mog imena." "Kojeg?" Udario ju je, i to jako. "Ja postavljam pitanja. To ne zaboravi." Zavrtjelo joj se u glavi i pala je unatrag, oekivala je da e je opet udariti. Ali nije zaboravila to je rekao, ni na trenutak. "No imam nekoliko pitanja. Jesi li bila u onom autu s Meksikankama?" Ne elim da me opet udari, pomisli Jin Li. "Nisam." Jo jedanput ju je udario. "Da, bila si. Sad znam da si laljivica i sad ti zna da ja to znam. Kui? U redu? Ne zajebavaj se sa mnom, je 1' jasno? No dobro - limuzina. Tko su Kinezi u limuzini koji te trae?" A tako, pomisli Jin Li, on zna neke stvari. Morat u paziti na sve to kaem.

32.
JO nije posumnjao. JO je mislio da je ovo samo druenje. Jo je mislio da je ovo pristojno udvaranje meu bogatim mukarcima. Brendi i cigare. Hvalisao se kineskom ekonomijom, zalihama stranih valuta, pomorskom flotom, planiranim putem na Mjesec. E, pa ovo nije udvaranje, ali jedan od njih dvojice sigurno e biti izjeban. A to nisam ja, pomisli Martz. Sjedili su u vrtnim stolicama od tikovine, oko njih je plamtjelo manhattansko nebo. Peta avenija, Rockefeller Center, Chrysler Building, Empire State, mostovi prema Brooklynu, osvijetljeni prozori posvuda, istodobno i bliski i velianstveni. ak je i Chen sa svojom napuhnutom uobraenosti bio impresioniran. "Koliko kota ovakva zgrada?" upitao je Chen. Nevjerojatno nepristojno pitanje. "Cijela zgrada?" odgovorio je Martz ravnim glasom. "Teko je rei." "Ja imavam imam stan u centru Time Warner." "Da, ujem da su to dobri stanovi." Martz se pobrinuo da ne zvui kao da ismijava Chena. "Najbolji u gradu." Otvorila su se vrata dizala. Jedan po jedan, izali su mukarci sa svojim aktovkama. Chen se iznenadio, pogledao prema Martzu. "Tko su ovi ljudi?" "Neki moji prijatelji." "Da, vidim." Ali Chen se pridigao na svom sjedalu, predosjeao je nevolje. I na to, u trenutku koji je promijenio raspoloenje veeri, Martz se nagnuo i sasvim ga njeno gurnuo na mjesto. Chen se sledio. "Prijatelju moj", ree Martz, "sad smo stigli do dijela veeri koji mi je najvaniji." Chen je sjedio i utio, osjetila su mu bila spremna na sve, ruke su mu stezale naslone stolice. Njegovi tjelesni uvari sjedili su u ve spomenutoj zgradi Time Warner i vjerojatno pili pivo i gledali ameriku kabelsku televiziju. Dopustio je da Martz po njega poalje auto i nije elio sa sobom povesti svoje ljude. to je bila pogreka, ini se da je sada to shvatio, pogreka koju si istinski bogat ovjek u Americi nikad ne bi dopustio. Martz se opet okrenuo prema njemu. "Chen, veeras si tu iz jednog jedinog razloga. Ja i moja tvrtka puno smo uloili u malu, jako obeavajuu farmaceutsku kompaniju koja se zove Good Pharma." Rukom je pokazao prevoditelju da im se pridrui, bio je to vitak kineski Amerikanac, postdiplomac na Sveuilitu Columbia. Ostali mukarci sjeli su za stol blizu dizala i otvarali svoja prijenosna raunala. "Prevodi sve to kaem. Ne elim nesporazume. elim da on upozna tvoj glas i elim da ti upozna njegov." Prevoditelj je slubeno pozdravio Chena. Chenove oi arale su amo-tamo od Martza do drugog mukarca. Martz je nastavio. "Ovo je moj prijatelj Hua, koji za mene radi ve osam godina. Zna narjeje tvog kraja. On e prevoditi. Nedavno si trgovao s Good Pharmom, ortao i tako snizio cijenu. I kad kaem ti, mislim i na sve kineske investitore koje savjetuje. Stvarno impresivno, ali uinio si to koristei se ukradenim informacijama." Prevoditelj je sve ponovio. "Sluam", rekao je Chen na engleskom kao da trai priliku za pregovore. "Veeras e nazvati svoje kolege investitore u Kini, jednog po jednog, i rei im da kupe

dionice Good Pharme kad trgovanje pone u deset ujutro po angajskom vremenu. Kupovat e u angaju, Pekingu, Hong Kongu i u svim mjestima gdje posluju." "Zato bi to napravili?" "Jer e im ti rei da to uine." Chen je odmahnuo glavom. "To ne bi bilo dovoljno." "Rekao bih da e ih ti uspjeti uvjeriti." "Kako?" "Zbilja je lako. Rei e im da ima jo povjerljivih informacija. Jako dobrih informacija zbog kojih e zaraditi mnogo novca." Chen je utio. "Hua e paziti na to da im govori ono to tvrdi da im govori. Zapravo, tu imamo ureaj koji u telefonskom razgovoru stvara vremensko kanjenje od deset sekundi. Razvile su je radijske postaje kako bi blokirale sluajan prijenos rijei koje je blokirala Federalna komisija za komunikacije." Martz je pokazao na prevoditelja. "Jesi shvatio? Je li on to razumio? Taj ureaj takoer rabe beskrupulozni trgovci kako bi preduhitrili trgovine koje su naruene preko uobiajenih telefonskih linija. Protuzakonito je zbog svoje djelotvornosti. Hua e sluati sve to govori i ako pomisli da im ne govori upravo ono to smo ti mi naloili, ugasit e ureaj i tvoj glas e nestati. Nadalje, gospodin Phelps, jedan od mukaraca za onim stolom uz rotilj, prouavat e tvoj glas na analizatoru stresa i ako pomisli da ti glas zvui kao da lae, ugasit e najvie tonove kako analizator stresa s druge strane, ili ljudsko uho, to je po meni jednako dobro, ne bi mogao uti bilo kakav sumnjivi prizvuk u tvom glasu. Gospodin Phelps proveo je dvadeset tri godine u CIA-i i dobro je upoznat s ovim nainom rada. Gospodine Phelps?" zazvao je. Priao im je Phelps i stao pred Chena ispruene ruke. "Sada ete nam predati svoje mobitele i elektrine ureaje i slino." Chen mu je dao dva mobitela i pejder. "Slobodno se raskomotite", rekao je Martz. Ustao je i krenuo do Elliota, koji je bio na drugoj strani terase. "Je 1' sve u redu?" "Zdravo, Billy Martz. Da, spremni smo manje-vie. Dan sam proveo u uredu da sve spremim." Imao je tri ekrana, struja je dolazila iz jednog od vodootpornih vanjskih utinica kojima se Connie koristila za svoju spravu za vjebanje koju je drala na krovu, sate je provodila penjui se malo blie raju ili kamo god da je to njegova ena na kraju eljela stii. "Ima dovoljno struje, sve veze?" "Da." "Je li s tehnoloke strane jako teko?" "Ova tehnologija postoji ve neko vrijeme. Ako hoe nepouzdanu tehnologiju, igraj se matinim stanicama." "Kako ti kae." "Bille, pretvara se u starca koji stalno prigovara." Elliot se namijeio, potapao ga po leima. "Radi svoj posao, a ja u svoj." Ali zadrao se, pregledavao svu tu opremu zaprepaten time koliko je malena, osim velikog bijelog odailjaa na trometarskom stalku za teleskop koji su prije dovukli i namjestili. Martz je znao da je u dananje vrijeme, kada je gotovo sve elektronike ureaje mogue pratiti, klju uspjenog podizanja cijene bio u tome da se komunikacija pomakne ne samo s jednog na drugo mjesto i od jedne nadlene institucije do druge nego i na razliite tehnologije. Pomicanje preko svih tih granica

oteavalo je moguem interesu vlasti da rekonstruira slijed protuzakonitog naina komuniciranja. Koliko je Martz uspio shvatiti, Elliotovi ljudi e veeras biti izravno povezani s brodom usidrenim tridesetak metara od njujorke luke. Uinit e to preko digitalno komprimiranog i enkriptiranog snopa mikrovalova, kojem je potrebna mala udaljenost izmeu odailjaa i prijamnika i ima domet od najvie nekoliko kilometara. Ne slijedi zakrivljenost Zemlje. I ne moe se rabiti u maglovitim i kinim noima. Usmjeri se prema prijamniku veliine kiobrana, snop je irok est milimetara. Ali nemogue mu je ui u trag. Taj nain je toliko pouzdan da ga Citibank rabi za slanje podataka iz svog slavnog sjedita u Istonoj pedeset i treoj ulici u pozadinski ured u Queensu, koji je s tom namjerom ondje i izgraen, na dovoljno maloj udaljenosti, s druge strane East Rivera. Promatrao je ove ljude kako obavljaju svoj posao. Sate su proveli iznova i iznova provjeravajui jainu signala. Brod koji plovi pod zastavom Liberije ima uzlaznu telefonsku vezu prema privatnoj nizozemskoj satelitskoj mrei kojom se koriste samo tvrtke za prijevoz robe, a paketi podataka zatim su silaznom vezom dolazili do grkog brodogradilita iji je vlasnik bio Elliot. Bilo je prepuno zahralih tankera kojima je trebao popravak, ali optiki kabeli koji su vijugali ispod i oko njih bili su vrhunski. Na taj nain Elliot je mogao razgovarati s bilo kim na svijetu, i to manje-vie nevidljivo. Zbog svih stupnjeva prijenosa, kvaliteta zvuka se sniavala i zvuk je malo kasnio, ali ne puno, oko etiri sekunde. Ali Elliot nije uinio samo to, ne, nikako. Uostalom, bilo tko s nekoliko milijuna dolara i asocijalnom osobnosti moe stvoriti globalnu vezu s razliitim tehnologijama kojoj je nemogue ui u trag. Recimo zlotvor poput gospodina bin Ladena izmeu ostalih. Elliotova prava vrijednost i razlog zbog kojeg je plaan milijune dolara za neto to se svodilo na sedam-osam sati posla, bila je u tome to je omoguavao da se dogode stvari koje se inae ne bi dogodile; imao je kapital i mozak i usmjeravao ih je prema najveem moguem protuzakonitom djelovanju. On i njegova mala banda nevjernika prouili su nekoliko tisua primjera porasta cijena dionica i uz mukotrpan trud stvorili vlastiti kompjutorski program za trgovanje, koji je pratio prirodan razvoj tih porasta i traio rjeenje unutar skupine rasprenih podataka koje najbolje odgovara. A onda bi naravno poeo kupovati te dionice i povisivati im vrijednost. Ali to nije bilo sve; kad je Elliot zapoeo svoj trgovaki gambit, nije samo ponizno slijedio trend jednostavnim kupovanjem i povremenom prodajom; on ga je organski uzgojio, rodio ga, to je zapravo znailo da je imao nekoliko tisua povezanih sustava za trgovanje kojima je dao mogunost nasuminog odabiranja rjeenja i pustio ih da djeluju samostalno te ih na taj nain usmjerio prema kupnji, ali im je ostavio i mogunost da na informacije s trita reagiraju diferencijalno i u stvarnom vremenu. To je znailo da je nekim svojim sustavima doputao "loe" odluke, ba onako kako to ine pravi trgovci od krvi i mesa, da prerano ili prebrzo izau s trita na kojem cijene rastu. Takoer se koristio obrascima kojima se inae koriste dnevni trgovci, brokerske kue, tvrtke za pojedinano upravljanje imovinom, investicijske banke i veliki institucionalni igrai poput mirovinskih i uzajamnih fondova. Njegovi programi ne samo da su trgovali sa svim pravim ulagaima i protiv njih, nego su se naslijepo natjecali i meusobno. Rezultat nije bila simulacija pravog porasta cijena dionica, nego porast u stvarnom vremenu i stvarnom ivotu, to je prema statistici bilo potpuno zakonito. Trebalo je osigurati dovoljan broj drugih, pravih trgovaca koji e kupovati dovoljnom brzinom i u dovoljnim koliinama kako bi Elliotove kompjutorske transakcije bile sakrivene u cjelokupnom kretanju dionica. Zapoeo bi mali poar na tritu, nadao se da e se proiriti, a onda dodavao benzin. to takoer znai da e se SEC, ako pregleda podatke o poslovanju, dobro pomuiti da izdvoji i otkrije Elliotove kompjutorske sustave. Bili su toliko razraeni. to pak znai da je vjerojatno na crnom tritu kupio kakav SEC-ov softver im je bio dostupan, to je bilo vrlo rijetko, i pomno ga prouio.

Elliot je imao savren dosje. Nikad ga nisu otkrili i nikad nije bio pod istragom. A bogme je bio izbirljiv. Nekoliko puta je odbio Martza. Uglavnom je bio naklonjen gospodarskim granama i tvrtkama iji je poloaj na tritu bio nestabilan. Neprestano je usavravao svoj model i neprimjetno prolazio kroz New York, London, Frankfurt, Pariz, Tokio, Milano, angaj, Johannesburg, Melbourne. Naravno da su sva trita i burze imali svoje vlastite zamke, svoja pravila trgovanja, dravne praznike, godinja doba, izbore i sportske dogaaje. Najbolje vrijeme za dizanje cijena na britanskoj burzi? Kada Svjetsko nogometno prvenstvo i finale Wimbledona padaju na isti vikend. Promet je uvijek slab na taj ljetni petak ujutro, u kasnom lipnju ili ranom srpnju. Najbolje vrijeme za Japan? U vrijeme japanskog World Series kad je predvien tajfun u Tokiju. I sve tako redom. Dionice su morale imati nekakvu priu koja bi nekako opravdala porast cijene. Ne moe biti u propadajuim granama ni nadomak preuzimanja jer su se njihova kretanja cijene dionica pomno pratila. Ne smije se raditi o proizvoaima oruja, toga se vrsto drao, i ne smije izravno pridonijeti bogaenju odreene skupine ljudi u koju pripadaju Rupert Murdoch, Donald Rumsfeld i George Soros. Elliot se drao nekih mjerila. Po potrebi je mogao istodobno trgovati dionicama jedne tvrtke na razliitim burzama i prilagoavao ih tome kako cijena tih dionica stoji na odreenom tritu. I za to je morao biti nevjerojatno sposoban informatiar i programer. Elliot je zbog toga i izvodio samo do dva, tri podizanja godinje. Pa ipak nije htio da ga ulove. Iako je tu da radi za druge, Elliot je promatrao rast cijene s vlastitim ciljem na umu - postupno izai prije nego to doe do najvie cijene. To je u osnovi bio paradoksalan pojam jer je svaki prodajni nalog sniavao cijenu. Trebalo je preduhitriti logian kraj kratkoronog i dugoronog porasta cijene dionica. Kupovati manje i istodobno prodavati vie. Dok dionica dosegne svoju najviu cijenu, Elliot e ve prodati svoje dionice onoj istoj jakoj potranji koju je sam stvorio, osigurati zaprepaujue kratkorone profite i zapoeti sljedei, zamagljujui razvoj prodaje i kupnje dionica, esto takav koji odrava lanu visoku cijenu koja je zapravo za 5, 10 posto nia od najvie cijene na burzi. To naknadno djelovanje obino bi prouzroilo manje kratkorone gubitke koji bi smanjili ukupni profit, ali bi potvrdili i javno opravdavali cjelokupno kretanje cijena na burzi. Cijela ova igra moe potrajati dva do tri dana, ali osnovni napad dogodit e se u sljedeih pet ili est sati. A onda se mogu opustiti, pomisli Martz, i otii na tu biopsiju ove sjebane prostate. Kad dionice Good Pharme porastu do toke na kojoj e on biti na nuli, njegovi financijski strunjaci e smanjiti njegov udio i bit e, ako ve ne u plusu, onda bar samo s gubitkom od nekoliko postotaka - u ovim okolnostima to je sasvim u redu. Bio je u minusu za 107 milijuna dolara; bit e zadovoljan ako od toga vrati 80 ili 85 milijuna i ostatak zaradi na neki drugi nain. Sve je to krasno zvualo u teoriji. Ali ipak je ovisilo o dva ovjeka. Tomu Reillyju i Chenu. Ubrzo e morati poeti, otvaraju se burze na drugoj strani svijeta. Vratio se do mjesta na kojem je sjedio Chen. Chen je ustao. "Ja sada odlazim." Martz ree: "Mislim da ne eli to uiniti." "Zato?" "Jer e te uhapsiti zbog ilegalnog trgovanja dionicama prije negoli uspije napustiti dravu." Chen se nasmijeio. "Ja sam kineski dravljanin." "Pa to?" "Moja drava to ne bi dopustila." "Chen", pone Martz, i sjedne do njega, "kineske vlasti svaki dan hapse strance u Kini, to zna i sam. To je pojam koji dobro razumiju. I mi to radimo. Postoji mnogo ljudi koji su veoma protivniki raspoloeni prema nepodobnom ponaanju Kine. Uglavnom konzervativni politiari. Tvoje uhienje

zbilja bi ih usreilo. Mogu srediti da se taj dogaaj slavi u Amerikom senatu. I to brzo. Za dan-dva. Imam veze posvuda, Chene. Financiram sve njihove predizborne kampanje." Prevoditelj je sve ponovio, ali i sam se malo zaprepastio. Chen ga je sluao, pa kimnuo, ali nita se nije moglo naslutiti u njegovim tamnim oima. "Stvarno ne eli da te ovdje uhapse za protuzakonito trgovanje. To bi zapoelo istragu svega to si ikada uinio i proirit e se poput smrtonosne bolesti na sve ljude kojima si davao informacije. Osramotit e te. Svi ti biznismeni i javni slubenici. Sve te zapadnjake tvrtke koje s tobom i tvojim narodom imaju one krasne posebne dogovore. Zna to i bolje od mene, Chen. Postat e persona non grata. Ne, i gore. Imat e rak i bit e smrtno bolestan." Pogledao je ravno u Huu. "Moe li se to prevesti?" "Manje-vie." Izgovorio je jo nekoliko rijei. "I tako", nastavi Martz domahujui ovjeku koji je upravo izlazio iz dizala, "nazvat e svoje prijatelje i rei im da ponu kupovati dionice Good Pharme. Mi emo im sve objasniti. Ovo je moj prijatelj Tom Reilly" "On je drugi ovjek u Good Pharmi?" prekine ga Chen. "Glavom i bradom." Priao im je snaan, naoit mukarac u kvalitetnom odijelu, rukovao se s Chenom. Kao da se radi o ugovaranju posla. A na neki nain je i bilo tako. To je samo posao.

33.
Promijenio se Harlem, yo. Sad ondje ive bijelci! Pokucao je na vrata kue Norme Powell u 146. ulici. Vrijeme veere dobrano je odmaklo; ima sree ako mu itko otvori. Promet na FDR Driveu je bio straan; trebala su mu gotovo dva sata od Red Hooka do zapadnog Harlema. Na radiju 1010 WINS su javili da je izmeu dvije betonske ograde pronaeno tijelo nekog mafijaa. Cestom u oba smjera razmiljeli su se policajci i forenziari. Ray je iza zavjese uoio pokret i u sljedeem trenutku na vratima se pojavio golemi crnac, a pratio ga je nekakav boanstven miris talijanske kuhinje. "Je 1' ovo kua Norme Powell?" upita Ray. "To mi je majka. ta treba?" "Traim jednu Kineskinju. Zove se Jin Li." "Ne govorimo 'ko tu ivi, gospon. Pogotovo ne u osam sati naveer." Ray mu je pruio faks koji je pronaao u Red Hooku. ovjek je prouio papir pa mu ga vratio. Teko ga je bilo osporiti. "Si drot?" "Nisam." "Onda nemamo o em priat." Ona je moda upravo sada u svom stanu ili sobi. "A da ti nju pozove i pita je 1' me eli vidjeti?" "Ima mobitel?" "Nemam." "to ne?" "Duga pria." ovjek je izvukao svoj mobitel. "Ima njezin broj?" upita Ray. "Je 1' ja tebi izgledam k'o budala?" "Ne, ne izgleda k'o budala." ovjek je birao broj, osluhnuo, na licu mu pogled strpljive zgaenosti. "Poruka", ree i zalupi mobitel. "Trebao si rei da" "ek malo, faco. ini mi se da si odgovorio na moje pitanje." "Koje?" "Da nisam idiot. ta nisi rekao tako neto? To to ja nju zovem ne znai da neki bijeli onjo moe s njom i popriati, ne za moju paru." Ray je zabacio glavu. On te mrzi, pomislio je. Ali nije nita osobno. Ne reagiraj. Pronai elegantno rjeenje. to je sljedee? Odugovlaio je pa pogledao prema ulazu zgrade. I neeg se sjetio. "Dobro. Hvala i dovienja. Usput, to god da se ondje kuha, krasno mirie." Moda jer je pregorjelo? ovjek se zabrinuto namrtio i zalupio vratima. Ray ga je ugledao kako brzo ide prema kuhinji. Pregledao je imena kraj zvonca. Uz 5F nije bilo imena. To je Jin Li. Peti kat s prednje strane. Zakoraio je s vrha stepenica ravno na poarni izlaz. ini se da Norma Powell i njezin sin potuju propise. Njujorki pravilnik o zatiti od poara nalae da svaka prostorija koja se koristi i kao spavaa soba mora imati bar dva mogua izlaza, to se obino odnosilo na jedna vrata i jedan prozor.

Znao je da Jin Li nikako ne bi unajmila sobu bez prozora; pomalo je patila od klaustrofobije. Popeo se poarnim stubama do petog kata, a pod izmama su mu krkali komadii boje. eljezna platforma na petom katu protezala se uz tri prozora i zavirio je u svaki stan. U prvom je sjedio stari crnac i na televiziji pratio utakmicu bejzbola. Rukom je obujmio litrenu bocu piva. Sljedei prozor je bio zamraen; Ray nije unutra nikog vidio. Iza zadnjeg prozora je bila premrava djevojka u grudnjaku, trapericama i sa zatitnom maskom, koja je mahala naokolo jednom rukom. Izgledala je kao ljudska verzija bogomoljke. to to radi? Nagnuo se prema staklu. Sprejem je nanosila boju na golemo platno. Prokleto opasno. Glasno je zakucao na prozor. "to? Tko si ti?" inilo se da ju nije ni iznenadilo ni preplailo to to on stoji pred njezinim prozorom. "Protupoarna inspekcija." Otvorila je prozor za pet centimetara, ali nije maknula zatitnu mreu. "Molim?" "Vatrogasna sluba. Ovo je protuzakonita industrijska upotreba rasprivaa aerosola u zgradi s vie stambenih jedinica", rekao je. "Ali neu vam napisati prijavu ako mi neto obeate." "to? ao mi je." "Morate zraiti sobu gospoice. Otvorite prozore." "Da, gospodine. Hvala vam." "Dogaaju li se u susjednom stanu kakve protuzakonite aktivnosti?" "U sobi mislite? Ne, tek se doselila. Ne znam to radi." "Gdje se trenutano nalazi stanarka?" "Mislim da sam je vidjela kako ulazi u taksi prije nekoliko sati. ivi u Koreji ili tako neto." "Bila je sama?" "Ne znam." Prije nekoliko sati? U taksiju? Ray se spustio niz poarne stube i krenuo prema svom kamionetu. To to je Jin Li otila taksijem, bilo je vano jer od Harlema do donjeg Manhattana je puno lake doi podzemnom eljeznicom. Taksi iz Harlema se uzima za mjesta do kojih je tee doi. Recimo za aerodrome. Ili Queens. Brooklyn? Imao je lo predosjeaj. Moram biti pametniji, govorio je u sebi. Naao se u slijepoj ulici. To to je ja nisam pronaao, ne znai da ju nije pronaao netko drugi.

34.
Mara profita od malih paketa ipsa je golema. Veina ljudi nema pojma. I to je osnova voenja benzinske crpke. Mora uz nju imati duan jer cijela mara profita na prodani benzin je sitna, oko etiri centa na etiri litre. Maloprodaja goriva ima veliku konkurenciju i potpuno je vidljiva. Ljudi mogu vidjeti cijenu i jednostavno pogledati na drugu stranu ulice da vide ima li tko niu. Mare na kavu, hranu i druge stvari iz duana - da, prodavat e i pornjavu, to nije nita u usporedbi s onim to klinci gledaju po internetu - bile su pet puta vie. Turinova pumpa na Aveniji Flatbush bila je rudnik zlata. Bolje nego to je oekivao. Sad je imao sve podatke zahvaljujui tipu koji je Turinu obraunavao porez na promet, Pakistanac kojem nije smetalo da izda svog islamskog brata i zaradi dodatnih tisuu dolara samo za fotokopiju prijave poreza. Taj raunovoa je sve znao. Turin je prodavao oko 500.000 litara mjeseno. Prodavaonica Dunkin' Donutsa koju je otvorio prije nekoliko mjeseci, u prosjeku je zaraivala 50.000 dolara mjeseno, a ukupna zarada po danu stalno se poveavala. Duan s druge strane posjeda zaraivao je oko 23.000 dolara mjeseno, uz dodatnu zaradu od bankomata, ureaja za otpadne vode na parkiralitu, aparata za prodaju cigareta (proizvoai duhana su pod svaku cijenu htjeli napraviti ovisnike od tinejdera) i telefonskih kartica za domae i meunarodne pozive. Otplatio dvije godine desetogodinjeg najma. Uskoro se otvara i prodavaonica sendvia Blimpie. Najbolje od svega, bilo je to idealno mjesto za lutriju, ljudi bi doli i odjednom kupili kupone u vrijednosti od sto dolara, prokleti Meksikanci i Haiani i Gambijci i svi ivi, jebote, osim hasidskih Zidova i njihovih ena udakinja s perikama, ali lutriju su kupovale ak i siromane stare Talijanke koje su ivjele na socijalnoj pomoi. To mjesto je bila maina za zaradu novca. Sad je ve znao sve o poslu s gorivom. Velike naftne kompanije povlaile su se iz maloprodaje na benzinskim postajama. Chevron, Conoco-Philips, ExxonMobil, svi su prodavali na tisue svojih postaja. Istodobno su se u posao ubacivali veliki trgovaki lanci. Wal-Mart i Costco. Ali ne u Brooklynu, dragi moji. Jako je teko ugraditi velike spremnike goriva u tlo zbog strogih zakona o zatiti okolia. Tko prvi, njegovo, i ta benzinska pumpa na Flatbushu i Aveniji J e pripasti njemu. A njegova nova najbolja prijateljica, ova kineska cura, u tome e mu pomoi - i to jako. Nije oekivao da e naletjeti na nju pred kuom starog detektiva, ali to, konano mu se posreilo, i im se pojavila na vratima, znao je da mu je potrebna. Ne samo da ga je moda ugledala one noi kada su on i Richie napali djevojke u autu, nego mu se, a ovo je bilo jo vanije, inilo da onaj tko je poslao bijelu limuzinu po njezina deka, ima onoliko novca koliko je Victoru potrebno. Trebalo je samo nekoliko puta nazvati tog tipa i ugovoriti razmjenu. Nee joj nauditi. Koji udarac, to nije nita, to se ne broji. Ali bila mu je lijepa, jedva se suzdravao i uzbuivala ga je pomisao da je ona njegova zarobljenica, da moe s njom uiniti to god da poeli. Imala je stvarno fino tijelo, i znao je kako bi bilo imati ga pod sobom. Koji bi stenjui dobar osjeaj bio zabijati kurac u nju, pogotovo ako bi se opirala. Pa kvragu, mogla bi ga ugristi, udarati, tko zna Sto. Ali na kraju bi mogla samo lei i podnijeti to. Potpuna dominacija. Od same pomisli je osjetio kako mu kurac poskakuje od sree. Ali koncentriraj se sad na bitne stvari, Vic. Budi biznismen, a ne seksualni napasnik. Plan koji je smislio dok se vozio prema svojoj tvrtki bio je sasvim jednostavan. Imao je na desetke mobitela s kloniranim SIM-karticama - u posljednje vrijeme ih je jako teko nabaviti jer su proizvoai postali pametniji - i tako e nazvati te tipove i od njih izvui novac. Otvorio je vrata u podu i vratio se u tajnu sobu. Porculanska kada je bila ispunjena smeom

tekuinom gotovo do vrha, ono to je ostalo od Richiejevih kostiju jo se unutra raspadalo. Smrad je bio jak. Pitao se koliko to smeta Jin Li. E, pa mogla se brinuti za neke vee stvari. Malo ju je opustio, a sad je vrijeme da pogura stvari. Jin Li se sklupala na madracu, preko oiju joj je jo bila nalijepljena vrpca. Ovo je stvarno gadan sobiak, pomisli Vic. "Evo ti kanta", rekao je. "I WC papir. Hou da mi bude ista." Prerezao je vrpcu s njezinih zglobova. Pokazala je na vrpcu na oima da mu pokae kako nee moi vidjeti to radi. To je sigurno neka zamka. "Hoe da ti skinem vrpcu s oiju?" Zakimala je glavom. "To znai da e me vidjeti. To ti moe nakoditi." Slegnula je ramenima. "Ali vidjela si me i prije, zar ne?" Zakimala je. "Razmislit u o tome." Odmahnula je glavom. Borbena. Ugurao joj je kantu i WC papir u ruke. "Smislit e ve to s tim." Utihnula je. Nagnuo se prema njoj i pomilovao joj grudi. Odskoila je od iznenaenja i straha. "Misli da u te silovati?" Nije se pomaknula. Nijednim miiem. Ali disanje joj se ubrzalo. "Odgovori mi na pitanje. Boji se da u te silovati?" Kimnula je. "Tako treba. I treba se bojati. Postoji velika mogunost za to. To mi je trenutana matarija. Ali opet, za moj plan mi treba psihiki stabilna." Nije odgovorila na to. "A sad, 'ajmo nazvat tvog brata. Ti naravno shvaa da nitko, i stvarno mislim nitko, pojma nema da si tu niti itko zna da ova soba uope postoji." Promatrao ju je. Vidio je kako joj se elo pod vrpcom istegnulo. Plakala je - ali nije isputala nikakav zvuk. Strgnuo je vrpcu s njezinih usta. "Reci mi broj." Rekla je. "To je neki udni broj." "Nije u ovoj dravi", rekla je i zakaljala. Utipkao je broj u mobitel. S druge strane, kineski. Nije ostavio poruku. "On ne govori engleski", rekla je. "Mora priati na kineskom." Razlika u jeziku. O tom nisi razmiljao, Vic. Samo pretpostavi da svi znaju engleski. Sad bi se udario po glavi - ili neto jo gore. Ali sad je krenuo s tim. Nema naputanja misije. Opet je izabrao broj i dodao Kineskinji telefon. "Reci mu da si oteta i da mora do sutra u deset ujutro nabaviti petsto tisua dolara." Kad se zauo znak za poruku, Jin Li je brzo rekla na kineskom, "Chen, trebam pomo, zarobili su me u nekakvoj kanalizaciji u Brooklynu. Ime tipa je engleska rije za pobjednika. Ja sam na mjestu gdje su parkirani kamioni za govna, bar mislim. Tip hoe puno novca." Oduzeo joj je telefon. "To je sasvim dovoljno". Pokuao je ponovno nazvati. Nema odgovora. "Morat emo malo priekati. A u meuvremenu emo prouiti druge lijepe mogunosti." Kineskinja se sruila na stari madrac, koji je tu isprva dovuen u seksualne svrhe. Za njega i Violet, kad su imali sedamnaest, osamnaest.

Da, bit e ona jako korisna. Dosad je ve ispraznio cijelu njezinu torbicu i izmeu ostalog pronaao njezinu posjetnicu. Bila je potpredsjednica i upraviteljica, amerika podrunica neke tvrtke CorpServe. Velika stvar. Opa! Ali jo je zanimljiviji bio popis poziva koji je naao u torbici. Bio je ispisan na papiru tvrtke koja se zvala Good Pharma, sa sjeditem u centru Manhattana, u blizini mjesta gdje je ekao auto s Meksikankama. Datum je bio jueranji, a ispis je bio napravljen u kompjutorskom programu za tablino raunanje; pri vrhu papira je bilo ime primatelja poziva, koji se zvao Tom Reilly, i za njega je tajnica otipkala imena i biljeke; ispod je bila titula osobe, telefonski broj i osobni detalji, na primjer imena supruge i djece, vrijeme posljednjeg poziva toj osobi ili primljenog poziva. IME: James Tonelli. Ispriava se to nije nazvao prije. Zna da ste pod hitno htjeli razgovarati s njim. IME: Ann Reilly [oito supruga Thomasa Reillyja], Zove s mobitela. Kae, Bili Martz te zvao kod kue, rijei to s njim. IME: William Martz, predsjednik i generalni direktor fonda Martz New Century Partners. Pet poziva. Tome, on uporno zahtijeva da ga nazove. Sam je nazvao, a ne preko tajnice. Zapravo, zvuao je pomalo nasilno. IME: Christopher Paley, Pravna sluba korporacije Good Pharma. Kontaktirao nas je NYPD u vezi s ubojstvom dviju meksikih zaposlenica nae slube za ienje CorpServe. IME: Ann Reilly. Opet Martz. Sve mu se posloilo u glavi. One dvije Meksikanke su bile zaposlene u CorpServeu, gdje je radila i Jin Li kao nekakva efica. Dvije Meksikanke su istile urede Good Pharme. Jin Li je juer bila u uredu Good Pharme. Facu iz Good Pharme koji se zove Tom Reilly nazvali su Tonelli i neki tip Martz. Moda je to povezano, a moda i nije. Vic je znao da svi ti ljudi imaju pristup golemoj koliini novca i dio tog novca pripast e njemu. Pogledao je Jin Li, koja je drhturila. Pretvorit u ovu kinesku maku u benzinsku pumpu na Aveniji Flatbush, ponavljao je u sebi. Vidio je da se okrenula prema njemu. "Otvori usta", rekao je. "Zato?" upita ona prestraeno. "Samo otvori usta." Uinila je to. "ire, skroz." Rairila je usta. "Skinut u vrpcu." Nagnuo se i strgnuo ju jednim brzim pokretom. "Eto. Zatvori oi!" "Zatvorene su", proaptala je preplaeno. "Isplazi jezik." Nije to uinila. '"Ajde!" zaderao se. Uplaio ju je njegov glas, trepnula je. Ali uinila je to joj je naredio, zatvorila oi, irom otvorila usta, isplazila jezik. "Sad pomakni jezik, kao da neto lie." Uinila je to, a niz trepavice su joj tekle suze. "Dobro", rekao je Vic. "Jako, jako dobro."

35.
ovjeku godi pie na kraju dana. Pogotovo meni, razmiljao je Carlos Montoya dok je kroz zavjesu crvenih perli ulazio u svoj kafi u Queensu. Koliko isporuka rublja moe nadgledati prije no to poludi? ak i da je mogue odrediti taj broj, on ga je ve odavno premaio. Sjeo je za svoj uobiajeni stol. Umoran sam i debeo, pomislio je, nita novo. Lokal je bio tih, priguen. Netko je ugasio muziku. Gdje su sve stalne muterije, Meksikanci, Gvatemalci i Ekvadorci koji ovamo dolaze potroiti koji teko zaraeni dolar i napiti se piva? Njegov konobar Manny zaustavio se pokraj njega s aom i bocom. '"Alo, efe." "Tu je mrtvo." Manny je trgnuo glavom prema anku, gdje je sjedio stariji mukarac, mrav i tih. "efe, imate novog prijatelja." Mukarac je kliznuo preko nekoliko stolica. Dodao je Carlosu posjetnicu. "Gospodine Montoya", rekao je, "ja sam detektiv Peter Blake." "Dobra veer, gospodine." "Da prijeemo na stvar. Znam da ste proveli naporan dan pretvarajui se da ste uzoran graanin. Kalifornijska cestovna patrola pokupila je dvojicu vaih momaka prije nekoliko sati, mi smo izdali tjeralicu kad su onako brzo otili iz grada." "Nisu nita uinili." "Zato su onda pobjegli kad sam ih ispitao?" "Ja sam im rekao da krenu u pustolovinu. To su dobri, isti momci, moraju vidjeti nau divnu zemlju." Blake je vakao slamku i oito podsjeao sam sebe da se ne bi trebao usprotiviti ovako pogrenom opisu stvarnosti. Na dunosti je, shvatio je Carlos, ne smije piti. "Mogao bih tim dekima olakati stvari", rekao je Blake. "Ako to?" "Ako mi kaete to se zaista dogaa." "Nita nisu uinili. Zato bi ubili dvije fine meksike djevojke? To nikad nema smisla." "Ustvari je i meni taj zakljuak sve blii." Carlosu se nisu sviale njegove karte. Svi murjaci lau, napomenuo si je. "Gospodine Montoya", nastavio je detektiv, "imam pokojeg starog druga u imigracijskom sustavu Kalifornije. Mogli bismo lako ove tipove strpati u pritvor na est mjeseci i nijedan sudac nam ne bi radio probleme. Ili bih mogao srediti da ih poalju ovamo pa da im ponudimo jako zanimljivu nagodbu u zamjenu za detaljan opis meksike narkomree u velebnom gradu New Yorku. Ako nam daju dovoljno dobre informacije, pomognu nam uloviti neke velike zvjerke, mogli bismo ak i smjesta osigurati dobivanje dravljanstva SAD-a kao daljnji poticaj za suradnju. U redu, gospodine Montoya? Nemate odvjetnika i ovaj razgovor nije se ni dogodio, ali moete pretpostaviti da se ja ne zajebavam, zar ne?" Vrijeme je da odustanem od igre, pomisli on. Ovaj murjak je predan. "Ja sam uo da se radi o tipu s tvrtkom za odvodnju u Marine Parku", rekao je. "Molim?" Carlos je objasnio kako je njegov mladi "brati" radio ondje i vidio stvari koje su ga

uznemirile. ao mi je, nemam ime. Osim toga njegov "brati" se ve vratio u Meksiko. "Imena, trebam imena", govorio je Blake. Carlos se poeao po glavi. Iz ovoga bi vjerojatno mogao nekako izvui novac, ali nije to htio. Pretvori se u plaenog cinkera vlastima pa zavri u zatvoru i svi to znaju, e, pa zavri sa zailjenom etkicom za zube u grlu. "Taj tip iz odvodnje zove se Victor. Razgovarao sam osobno s njim." "Zbilja?" Pijuckao je svoje hladno pivo. "Zvao sam ga. Rekao mu da znam. A on je zaprijetio da e mi pobiti obitelj. Razmiljao sam o tome to bih mu mogao uiniti zbog toga, neto to nee nikada zaboraviti, shvaate?" Blake je kaiprstom kvrcnuo po nosu. "Ej, Carlos, te stvari nam mora rei, u redu?" "Imao sam preih briga, gospodine." Blake je polako kretao. "Sad u provjeriti ovo, a ako si u krivu, onda" "Nek mi sudi dragi Bog", prekinuo ga je Carlos i inilo mu se da se rijeio svog tereta. "Jer te prekrasne djevojke sad su na nebu, u posebnom dijelu rezerviranom samo za meksike anele."

36.
Kakvo jadno mjesto za smrt. Dopustio joj je da otvori oi, pa je sad razgledala malu prostoriju betonskih zidova i bez prozora iroku oko etiri metra. Pokraj nje je bila stara porculanska kada s nekakvim udnim cijevima. Ali jo je neobinija bila smea smjesa unutra; od toga je dolazio snaan zapah kemikalija, gadan smrad koji ju je podsjeao na odlagalite eljeza u angaju, gdje je jednog ljeta sreivala papire u uredu dok su deki koji su upravo vlakom stigli sa sela po cijele dane gulili boju sa starih metalnih ploa. Iz mrka u kadi voda je kapala u slivnik na podu. Iznad nje bila je jedna jedina uarena arulja, sjajna, previsoko postavljena da je uspije ugasiti. Sjedila je na starom madracu, noge su joj jo bile zalijepljene vrpcom i povezane oko glenjeva, a i ruke su joj ponovno bile zavezane. Debeli eljezni lanac bio joj je omotan oko struka, osiguran lokotom, a drugi dio lanca privren za elini prsten uglavljen u betonski pod. Lanac je bio dovoljno dugaak da na madracu moe sjediti, ali ne dovoljno i da stane. Ovaj tip e me silovati i ubiti, razmiljala je Jin Li. Ovo je mjesto na kojem luaci mue i kolju ene. Znala je da u Americi postoji mnotvo takvih mukaraca, kao to ih je bilo i u Kini. Bila je gladna, ali jo vanije je bilo to to je bila strano edna, moda zbog isparavanja kemikalija. Trebalo joj je jo vode, ali on se uspeo stepenicama da neto obavi i ostavio otvoren poklopac u stropu. Bio je vii od Raya, ali stariji i ne u tako dobroj formi. A ipak ga se bojala, ne samo zbog toga to joj je dosad uinio, nego zato to je isijavao zlonamjernom snagom. Znala je da je paljivo prouava, poput obijaa sefa koji pokuava nai ifru i nikako nije zaboravila kombi i njegove ruke na svom tijelu i u njemu. Ako joj je tada to uinio, to e tek napraviti u sigurnosti i skrivenosti svoje betonske sobe bez prozora? Vidjela je da razmilja o tome. Kao da iskuava tu pomisao u svojoj glavi, a usta su mu ve puna sline. Victor nije zatvorio poklopac, ali znao je da ona ne ide nikamo. Sada se trebao koncentrirati, birao je broj mobitela Reillyjeve ene. Netko se javio. "Je li to gospoa Reilly?" "Da. Tko je?" "Trebam vaeg mua." "Ovo nije njegov broj." "To sam shvatio", odgovorio je ravnim glasom. "Tko je to?" "Netko tko treba vaeg mua." "Ne razgovaram s ljudima koji mi ne kau kako se zovu." Poklopila je slualicu. Victor je priekao jednu minutu. Onda je telefonirao s drugog kloniranog broja. "Halo?" zauo se oprezan glas. "Gospoo Reilly, dajte mi broj svog mua." "Veeras je na poslovnom sastanku." "Ba me briga." "Njega je briga." Opet je poklopila. Nazvao je s prvog mobitela. "ujte", rekla je, "pozvat u policiju." "Ja radije ne bih", rekao je Vic. "To nije dobra ideja u ovakvim okolnostima." S druge strane je uslijedila stanka, kao da razmilja o neemu.

"to da kaem, tko je zvao?" upitala je sarkastinim glasom. "Recite mu ove rijei." "Rijei?" "Da. Evo ih. Zapiite. Prva rije je 'CorpServe'. CORPSERVE. Druga rije je 'Meksikanci'. Kao Meksiko, drava. Meksikanci. Trea rije je 'mrtvi'. Prenesite mu te tri rijei. Umirat e od elje da pria sa mnom. Nazvat u vas za tri minute." Vic je prekinuo. Ovo, govorio je sam sebi, ovo e biti dobro. Sad smo izvan svih paradigmi, pomislila je Ann. Gledala je telefon u svojoj ruci. Zapisala je tri rijei na karton pacijenta. "Da?" zauo se Tomov glas kad ga je nazvala. "Ann?" "Imali smo udan poziv, Tome." "Kako udan?" "ovjek koji eli razgovarati s tobom. Nije mi htio rei ime. Rekao mi je tri rijei koje ti moram prenijeti." "Molim?" "to se dogaa, Tome? Sad ve osjeam da" "Reci mi te rijei, Ann, a o tvojim jebenim osjeajima emo neki drugi put!" Taj ton nije ula godinama. "Rijei su 'CorpServe', 'Meksikanci', kao drava, i zadnja rije je 'mrtvi'." "U redu." "U redu? Mrtvi Meksikanci su u redu stvar?" povikala je. "Tako je. to jo?" "eli tvoj broj, Tome." Glas joj se nervozno pojaavao. "Samo to nije nazvao." "Daj mu ga", odgovorio je Tom. "Mislim da znam tko je to." Trenutak nije mogao biti gori. Onaj tip Elliot poeo je kupovati dionice Good Pharme, smanjivao zalihu trenutano dostupnih dionica, ali cijena se jo nije poveala jer gospodin Chen nije htio razgovarati. Tom je vidio kako s druge strane krova Martz gleda u njega, a zatim vraa pogled na Elliota. Ovaj ludi pokuaj podizanja trine cijene Good Pharme nee upaliti. To je upravo vidio jednako jasno kao to vidi crvena i zelena svjetla na vrhu Empire State Buildinga, ponovno najvie graevine New Yorka. Victor je nazvao ponovno, s drugog mobitela. "Evo njegova broja", rekla je njegova ena i ponovila ga. "Upravo je ondje." "Hvala vam na pomoi", rekao je Vic. "Jebi se, seronjo." Veza se prekinula. Birao je broj Toma Reillyja. "to je, Jamese?" "Molim?" ree Vic, pitao se zvui li kao James Tonelli, jedan od ljudi s popisa. "Zato mi, jebote, zove enu na mobitel? Kako si dobio taj broj?" Tu moram hitro, pomisli Vic. "Jamese, Tom Reilly ti je postavio pitanje. Gukni, ovjee." "Meksikanci", ree Vic. "Znam. uo sam. Ali zato mi zove enu, Jamese?" "Ja nisam James, Tome." Stanka. "Tko je to?" "Ja sam netko tko zna to si rekao Jamesu Tonelliju da napravi." "Nisam mu nita rekao da napravi."

"Sere kvake. Rekao si mu da ubije neke radnike CorpServea." "Tko je to?" "elim novac, Tome. Pravi novac. Znam to ti radi, znam gdje ti je ena." "uj-" "Ne, uj ti mene. Nazvat u te za minutu. Razmisli o tome koliko bi kotalo da me isplati, a koliko bi tebe kotalo kad bih ljudima rekao to si naredio Jamesu Tonelliju." Priekao je tri minute. Zatim je opet nazvao. "Dva milijuna, Tome. U gotovini do kraja sutranjeg dana." Prekinuo je vezu. Tom je promatrao svoj mobitel. Znao je da se Martz pita zato u ovakvom trenutku telefonira. Ali morao je biti fin s ovim drugim tipom. Kad ne bi bio takav - e, pa onda ga eto na sudu, slua svjedoenje Jamesa Tonellija, koji se nagodio za smanjenje kazne i pria o tome kako je Tom naruio hladnokrvno ubojstvo dviju Meksikanki. Dotad bi ve izgubio posao, enu, cijeli ivot. Lako bi mogao namaknuti dva milijuna dolara; kratak poziv osobnom bankaru. Moda da odugovlaim, pomislio je Tom. Ali sjetio se da tip ima Annin broj mobitela, a ona je svoj broj rijetko davala drugima. Bio je samo za hitne sluajeve u ordinaciji. I za razgovor s Tomom. Ako je ovaj tip imao njezin broj, moda je znao i gdje stanuju. "Tome?" zazvao je Martz s druge strane krova. Ali opet je dolo do prekida. Phelps je drao mobitel. "Na prijatelj gospodin Chen upravo je dobio poruku, ini mi se s mobitela u Brooklynu." "Stavi na zvunik." To su i napravili. Zauo se glas ene koja je izbezumljeno izvikivala neto na kineskom, brzo govorila. Moda je rekla rije Brooklyn, Tom nije bio siguran. Uinak na Chena, primijetio je, bio je trenutaan. Uzrujao se. "to je rekla?" upitao je Martz Huu. "Kae da su je oteli u Brooklynu i misli da je to mjesto s puno govana i ime tog tipa znai da je pobjednik." "Tako je", rekao je Chen. "Upravo tako. To je moja sestra!" Chenov mobitel je opet zazvonio. "Na zvunik", rekao je Martz. "Tko je to?" zauo se muki glas. Zvuao je opasno. Odgovorio je Martz. "Zato zovete ovaj broj?" "Traim tipa koji se zove Chen." "to mu elite poruiti?" "Dajte mi Chena." Martz je odmahnuo glavom. "Ne bi ilo." Zauli su enu kako vie na kineskom, vriti, jeca. "Jin Li!" povikao je Chen. "ujem te." "Zaepi, jebote", zareao je glas s telefona. Opet su zauli Kineskinju i kako ju je udario. "Chen, imam tvoju sestru", zauo se glas. "elim novac, i to brzo. uo si njezinu poruku. Moda nee jo dugo poivjeti." Martz je podigao ruku. "Tko je to?" zahtijevao je. "Netko tko eli razgovarati s Chenom." Veza se prekinula. Chen je rekao: "Dopustite da nazovem nekoga. Trebam svoj mobitel." "Ne. Nitko nee uraditi nita." Martz je morao malo razmisliti o ovome. Chenova sestra je radila

u CorpServeu, toga se sjetio, nadgledala je ienje ureda Good Pharme. Cijena je poela rasti, ali gubili su vrijeme, nisu nita postigli. "Mislim da znam tko je to", rekao je Tom Martzu. Potrudit e se da krivnju prebaci na nekog drugog. "Tu je i zapoeo na problem, zahvaljujui Chenu." Opet je zazvonio mobitel, ovog puta Tomov. "Da?" "Stavi na zvunik, Tome", naredio je Martz. "Samo malo", rekao je Tom. "Ovo je privatni poziv." "Ne sad!" povikao je Martz. "Drim te za jaja, Tome Reilly, i dosta mi je tvojih sranja!" Tom je upalio zvunik mobitela. "Izvoli." "Sluaj me, sluaj me dobro", uo se muki glas. "Sad u objasnit" "To je isti glas!" derao se Martz. "Kao i s onog mobitela! Zove tebe!" "Tko je to?" zauo se glas. "Ti si bio na drugom pozivu!" Zaulo se neko prebacivanje stvari i um. "Sad ste gotovi, da vam pika materina, i to kako." Zazvonio je mobitel u Phelpsovoj ruci. Chenov mobitel. "Stavi i taj na zvunik", rekao je Martz. "Isuse. Sad ih imamo obojicu." "S kim to, jebote, priam?" zauo se muki glas iz oba mobitela. Glas mu je bio izoblien udnim pitanjem. "Priam sa svima?" Nitko nije odgovorio. Vjetar je puhao preko krova. "Sad me sluajte, pika vam materina, sluajte me, Thomas Reilly ili William Martz ili Christopher Paley" "Tko je taj?" prekine ga Martz. "Odvjetnik tvrtke", odgovori Tom. "Sluajte me, jebem li vam majku, i Chen, ako je tamo, sluaj sad" Zauo se zvuk tri pucnja, pop-pop-pop, a zatim vritanje one ene, stravino jecanje. Upucao ju je? "Jeste uli? Hou milijun u gotovini, odmah. Zovem za deset minuta. II' je ova ena mrtva." Veza se prekinula na oba mobitela s glasnim kljocanjem. "Zaskoili su nas", rekao je Martz. "Ne razumijem." Ovaj put je Chen imao pitanje. "Ovo je lano, ovo je da ja nazovem Kinu umjesto vas?" "Ma nije, kvragu", ree Martz i pogleda na svoj sat. "Nije. Nego nije lako nabaviti milijun dolara usred noi." Teko je uzdahnuo, troak ovog poslovanja se poveavao. "Chen, gle, ja ne znam tko je taj tip, ali sada me nee zaustaviti milijun dolara. Razumije? Imam na kocki puno vie. A ti, ti ima svoju sestru. Mogli bismo nazvati policiju" "Ne, ne policiju", ree Chen. "Ja ne volim policiju." "Ni ja." inilo se da je Chen smiren, odluan. "Jedan poziv ete mi dati, a onda u za vas nazvati Kinu. Nazovem sve u Kini za vas. To je moja sestra." Martz je pogledavao u ostale, pitao se je li nasamaren. Tom Reilly je slegnuo ramenima. "Moramo neto uiniti." Martz je divlje gledao Chena. "Dogovoreno", ree. Vratili su Chenu mobitel. Okrenuo je broj. "Koga zove?" upitao je Martz, ali Chen se koncentrirao na to da pritisne tone znamenke i nije ga sluao.

37.
Gdje je sestra? Zvonio je telefon. Raymond Stariji ga je oslukivao. Brzo je posegao rukom i pronaao telefon. "Da?" proaptao je. "Gospodin Ray Grant?" Neobian glas koji nikad prije nije uo. "Da." "Jin Li je u tamnici. U zgradi usranog ovjeka. Nemam taj jezik. Ime je engleska rije znai pobjednik. Jako puno opasno. Razumijete li?" "Ne." "Tamnica. Usrani ovjek, velika zgrada. Ime mu znai pobjednik." Telefon je utihnuo. Ovaj put je imao notes i kemijsku. Zapisao je: tamnica/usrani ovjek zgrada/ime znai pobjednik. Dobitnik. ampion. Pobjednik. Osvaja. Zurio je u papir. Bio je jedan djeak... Aparat s Dilaudidom je kljocnuo. Znao je da je sestra odnedavno povisila dozu. Zurio je u papir. Dobitnik. Dobitnik je pobjednik. Pobjedonosan. Znao je to to znai. Da. Ali oi su mu oteale i bio je gotov. Postojao je djeak imena Victor, ini mu se da je to rekao sestri. Ali je li govorio? Nije bio siguran. Slinih godina kao moj sin. Njega i njegova prijatelja iz bejzbolske momadi zaskoili su neki Rusi. Drugi deko gore je proao, razbili su mu glavu. Razgovarao sam s Victorom u bolnici. Bio je prilino pretuen. Nismo imali dovoljno za uhienje. Poeli smo ispitivati Ruse, jednog po jednog. A onda jednog jutra, nali su najveeg od njih pod etalitem na Coney Islandu. Upucan. Ubojica se koristio priguivaem kune izrade, bocom izbjeljivaa omotanom izolir- bandom. Onda se malo zabavljao s leom. Muda mu je stavio u one duplje, a one jabuice u ruke. Okrutno. Ostali Rusi su samo nestali. Nisam mislio da bi to mogao biti Victor. Bio je tako mlad, esnaest, sedamnaest godina. Velik zgodan klinac tamne kose. Divljih oiju. Ali pristojan, inteligentan. Pratio sam ga nekoliko mjeseci. Razmiljao sam o tome da ga privedem i na kraju i jesam. Nita mu nisam mogao priiti niti sam ita od njega izvukao. Otac je drao neku golemu slubu za odvodnju u Marine Parku. One noi kad je ubijen Rus, Victor je bio sa svojom curom, sestrom prijatelja kojeg su gadno pretukli. Tako je rekla. Priao sam s njom nasamo. Rekla je da su se ona i Victor evili u nekakvoj tajnoj podrumskoj sobi oeve tvrtke. Poevili su se, a onda se napili. Ili moda obratno. To je bio njegov alibi. Njezinih roditelja esto nije bilo, bili su izvan svega. Njezin stari bio je deprimiran zbog sina. Nisam Victora smatrao ubojicom. Jo nije ovrsnuo. Nije uobiajeno da pijani sedamnaestogodinjak ubija i sakati dvadesetetverogodinjeg Rusa tekog sto i neto kilograma. Nije se slagalo. Nisam to mogao shvatiti. Prati li me? Ima li ovo smisla? Sestra je dola u sobu, zaula gospodina Granta kako isputa smijene klokotave zvukove, govori u snu. Namjestila je pokriva i vratila se u sobu s televizorom uivajui u mirnoj veeri.

38.
Ostavio ju je ondje. Nakon svog onog pucanja i vritanja na telefon. Moda je priao s Chenom; nije bilo jasno. Zato je otiao, je li nekoga oekivao? U meuvremenu, neto - pomisao, uspaniarena mata - izjedalo ju je, ak i dok je oajavala zbog ovih okolnosti u kojima se nala. Zabuljila se u kadu ispunjenu isparavajuom smeom tekuinom. Sve te posude s kemikalijama. Prisjetila se smrada, a onda se prisjetila i neeg s kolegija iz primijenjene kemije na Harbinkom institutu za tehnologiju. Trebala je poveati gustou elatinozne tekuine. Moe li dosegnuti? Uspjela se izmigoljiti u uanj, uhvatila kantu za otpatke, nesigurno ustala, odgegala se do kade i izvukla punu kantu prljave smjese. Samo polako, upozorila je samu sebe. Kleknula je i postavila kantu na pod pa sjela. Promatrala je kako se tekuina slijee i polako razdvaja, voda se izdizala na vrh. Izula je cipelu i promijeala smjesu. Cipela se poela puiti, ali voda je bila na povrini. Iskrenula je kantu i izlila smekastu vodu, otjecala je betonskim podom prema odvodu. Kad je cipela ve bila savitljiva i izjedena toliko da se ne moe obuti, dovoljno je proistila smjesu da je kanta bila za etvrtinu praznija. I puno smrdljivija. Oi su joj zasuzile. Da, kada se iz smjese izlije voda, ini se da lake isparava. Isparavanje, prisjetila se, bilo je postizanje plinovitog stanja. Znam to trebam uiniti, rekla je sama sebi. Umoila je petu cipele u smjesu. Zatim je zamahnula njome prema arulji. Savren pogodak. Jedna kapljica prsnula je na arulju, zalijepila se, ugrijala i dok je padala, zapalila se, sletjela na pod i proizvela odvratan crni dim pa potpuno izgorjela u pougljenu mrlju. Jin Li je malo kaljala, a zatim se sjetila povui kantu do ruba madraca, gdje ju ne bi mogao zamijetiti i tako otkriti to je uinila.

39.
Smotat u ovog tipa, mislio je Tom dok ih je Martz promatrao. Sjeo je za stol do Chena. "U redu, ovdje imam dopis koji izvjetava o uinkovitosti novog projekta sintetske koe tvrtke Good Pharma. Ovo je pravovaljano." Zastao je da prevoditelj sve ulovi. "Dokazuje da se koa pokazala odrivom u ekstremnim sluajevima opeklina i sve je uinkovitija kod gerijatrijskih pacijenata. Ve vam je poznato da svi u razvijenim zemljama svijeta stare, i to brzo, i mi smatramo da e ovaj proizvod naii na spremno prihvaanje." Chen je neto rekao prevoditelju, koji se zatim okrenuo Tomu. "Kae da su njegove ranije informacije pokazale da ovaj proizvod ne djeluje. Rani pokusi su pokazali da je neuspjean. Kae da e ga ispitivati o tome." Tom je kimnuo. "To je pametno, to stvarno ima smisla. Na te rane pokuse utjecali su problemi u metodologiji, a ne neuspjeh proizvoda. Sintetsku kou presaivali smo pacijentima pod antikoagulansima i na dijelovima s keloidnim oiljcima. Oba problema sada su rijeena i nae stope uspjenosti su se povisile." Prevoditelj je sve prenio. Chen je kimnuo s razumijevanjem. Tom je nastavio. "Za otprilike sat vremena curenje ove pozitivne informacije o naem proizvodu sintetske koe dogodit e se na chatu internetske stranice koja je posveena brizi za nemone pacijente. To nije stranica za ulagae. Ali sadraj stranice prenose druge web stranice za nemone pacijente i njihove obitelji. Iz iskustva znamo da e takav umetnuti kameni primijetiti blogeri koji piu o ulaganjima i njima slini, a to e viralnim putem proiriti glasinu da Good Pharma sprema neto dobro." Chen je kimnuo. Ipak je brzo shvaao. "Moram govoriti u velikim brojevima", objasni. Ubacio se Martz, "Da, dajmo mu te." "S brzinskim odobrenjem Amerike uprave za hranu i lijekove razvit emo proizvod u osamnaest mjeseci. Procijenili smo da e zarada u prvoj godini iznositi osamsto milijuna dolara, sljedee godine 1,9 milijardi i tako dalje. Zapamtite da se ciljana skupina potroaa ubrzano poveava. Usput, ovi brojevi odnose se samo na domae trite, tako da e se na meunarodnoj razini bar udvostruiti. Uz brzo prodiranje na trite i oekivanu osamdesetpostotnu dominaciju tritem te profitne mare koje e rasti dok e troak proizvodnje opadati, za pet godina imamo istu neto dobit koja premauje dvije milijarde dolara" "ekajte, molim vas", rekao je prevoditelj, "prebrzo." "Ne", rekao je Chen, "ne, nije prebrzo. Shvatio sam. Razumijem. Mojim prijateljima u Kini, svidjet e im se ovo."

40.
Napustila me. Zvao je sestru, ali nije bilo odgovora. Gleda televiziju, dosadilo joj ekati da on umre. Morat e malo popriati sa svojim sinom o tome. Ray je trebao uskoro doi doma, ali nije smio gubiti vrijeme. Pregledao je svoje katetere. Jedan za bol, jedan za hidraciju, tri za mokrau - kateteri za bubrege i kateter u penisu. Redom ih je izvlaio, osim onog u lijevom bubregu. Nije ga mogao izvui. Nema veze. Izvukao je vrak drugog kraja koji je bio u vrei za mokrau, neka ide kateter za njim. Zbacio je pokrivae. Kvragu, evo dugakog reza, sasuenog i smeuranog po rubovima, nije zacijelio, veim dijelom je pokriven zavojem. Moram promisliti o ovome, govorio je u sebi. Uzeo je jastuke na kojima je leao i bacio ih na pod. Onda se otkotrljao s kreveta i stropotao se na njih. Je li ozlijeen? Nije. Pitao se moe li se pomicati potrbuke. Pokuao se podii na ruke i koljena kako bi puzao. Prostrijelila ga je bol u torzu i osjeao je kako se iri sraslo tkivo i avovi. Ne, ne moe tako. Okrenuo se na lea i odgurivao po podu, noge su ga odguravale prema naprijed dok se rukama povlaio, grabio noge stola, dovratak, bilo to to mu moe pomoi. Ruke su mi jo uvijek snane, shvatio je. Stepenice prema podrumu. Zagledao se u njih. Dobro je znao koliko ih ima - devetnaest. On ih je bojio, popravljao i uvrivao labave daske. Polako je zabacio stopala i postavio ih pred sebe poput djeaka koji se penje na sanjke i otisnuo se s prve stepenice. Zamisao je bila postupno otklizati niz njih, stepenicu po stepenicu sputati svoju koatu stranjicu. Dobro mu je ilo na prvoj stepenici, pa na drugoj i treoj. Ali onda se okliznuo i zakotrljao, nije se mogao zaustaviti - toliko porezanih trbunih miia! - i stropotao se niz deset posljednjih stepenica, s petama iznad glave, nije ni dosegnuo donji dio, nego je pao u stranu ispod rukohvata gdje su stepenice bile otvorene prema podrumu, i sletio na kartonsku kutiju filtra za radijatore. Bio jednom djeak, zvao se Victor... Dobro sam, dahtao je. Boli, ali nisam lupio glavom. Otvorila se njegova rana, krv je nadirala na pidamu u liniji du njegovih prsa. Kad se spustio na hladni pod podruma, naiao je na zid ormara za spise, rasporeenih po godini, s po jednim slovom na svakoj ladici. Koje godine? Koje godine je razgovarao s Victorom? O emu su priali, natmureni, pretueni tinejder i detektiv. O Yankeesima. Metsima. Deko je bio nekoliko godina stariji od Raya. To su onda kasne osamdesete. Pronaao je ladicu s oznakom 1989. Ispruio je ruku uvis za probu. Predaleko, preteko je otvoriti. Uoio je metlu, uvukao njezin kraj u ruku ladice pa povukao. Ladica se kliznula van za nekoliko centimetara. U redu. Ali kako da pregleda spise? Nije se ni zavaravao da moe stajati. Morat e se nekako podii. Metlom je privukao stolicu na kotaiima koja je stajala uz stol promatrajui primicanje okretnih kotaa dok su se kotrljali preko svake siune pukotine na podu podruma. Bilo je nemogue popeti se na nju, ali nekako je uspio s jednom rukom na ladici, udarajui nogama u pravom trenutku dok se nije uspentrao na stolicu, prsima se naslanjao na jastui, glava mu je visjela sa strane. Lijevom rukom je vukao svoj torzo, a glavu poloio na dosjee. Bili su tu, savreno rasporeeni po abecedi. Ime. Kako e ga pronai? Vic, Victor. Tako se deko zvao. Ali koje je bilo prezime? Sluaj je rasporeen pod imenom rve. Anthony. Jesi li vidio kad su udarili Anthonyja? Anthony Del-neto. Depasso, DeVecchio. Del-neto.

Glava mu je bila u sredini ladice. Nije mogao vidjeti oznake sa slovima na jednoj strani, tako da je samo grabio jedan po jedan dosje i napredovao po abecedi - H, G, F, E, D. Izvukao je spise oznaene s D - Delancy, Dingel. Sljedei je bio Charnoff. Nije Del-neto. Zar je krivo zapamtio ime? Ne, vjerojatno godinu. Godinu dana prije. Ladica navie. A to e biti nemogue. Sad je ve bio zadihan, pidamu mu je natapao kiseli znoj. Malaksao je. Ne mogu se popeti dovoljno visoko da proitam dosjee iz sljedee ladice, shvatio je. Ali mogao bi otvoriti ladicu. To je i uinio, naslijepo je posegao iznad glave i povukao. Znao je to e se dogoditi. I dogodilo se. Dvije najvie ladice bile su izvuene sa svojim tekim sadrajem i ormar za spise je gubio ravnoteu te polako padao prema naprijed, sruio se na njega i prosipao papire po podu. Dobro sam, pomisli on. Dosjei iz 1988. D? Ugledao ih je. Depasso. Eno ga. Povukao je dosje. Sjetio se Depassa. Imao je sestru Violet. Prekrasna djevojka. Vitka. Dosje se inio detaljan; obavio je puno posla, sve je ubacio unutra, pa i primjerak dosjea o umorstvu Rusa koji je pronaen pod etalitem na Coney Islandu. Sve njegove biljeke o Victoru, formulari DD-5. O kui i oevoj tvrtki za odvodnju. Zgrada je bila nekakva stara tvornica. Sve je to preao s dekom Vicom. Provjeravao alibi. Pogledao ima li ondje jo Rusa. Otac nije htio da mu murjak pregledava posjed. Nekakva skrivena prostorija, nekakav bunker. Opisano u njegovim biljekama, poloaj, sve. Ispuzao je ispod svih dosjea i ormara. Kateter za lijevi bubreg se zakvaio za neto iza njega, ali nastavio je gurati, osjeao kako mu se u unutranjosti kateter trza i kad se iupao. Odgurivao se stopalima po hladnom podu podruma, malo-po-malo napredovao. U lijevoj ruci je drao dosje. Stepenice. Pogledao je uvis - devetnaest stepenica. Planina. Podigao je dosje koliko je mogao, dvije-tri stepenice. Zazvao. Zavikao. Zavritao. Iz usta mu nije dopirao nikakav zvuk. Nije u krevetu? Ugledala je katetere kako se njiu, jastuke na podu. Prva pomisao joj je bila da je nekako izaao iz kue. Onda je vidjela otvorena vrata prema podrumu. Gospodin Grant je leao na dnu stepenica, u ruci je imao fascikl s papirima. "Gospodine Grant!" uo ju je, ali nije nita rekao. Umjesto toga je podigao papire u ruci i mahnuo kao da bi mogli biti bitni.

41.
Imao je svaki broj. U svom mobitelu, imenik privatnih linija desetaka velikih igraa u Kini. Elliotovo osoblje prebacilo je brojeve u svoju opremu za prijenos podataka, tako da je brojeve bilo nemogue pratiti i nakon malo savjetovanja, stizali bi zaredom i svi su bi bili potpuno uvjereni da su prvo nazvali njih. Slualice s mikrofonom stavili su Chenu, povezali ga na ureaj za vremensko kanjenje i prevoditelj je prislukivao te manje-vie simultano ponavljao Chenove rijei Martzu na engleskom. "Stvarno mi je ao to sam vas doveo u neugodnost, gospodine. Da, znam da je ovo sve na brzinu. Ali tu sam u New Yorku i primio sam jako dobru dojavu o onoj istoj amerikoj farmaceutskoj kompaniji koju smo proli mjesec prodavali. Good Pharma, tako se zvala. Vidite li na ekranu? Upravo sam uo neto o velikom rastu cijene, uskoro. Predstavljaju novi istraivaki projekt, sasvim nova trita. Vi ste prvi kojem sam se javio. Cijena se moda ve poela pomicati. Ve je? Dobro. Mislim da e biti puno vie od toga. To dokazuje da znam o emu govorim. Koliko? Treba to vie uloiti. Udvostruite dosadanji ulog, ma i utrostruite. Da, da, i ja vidim da se pomie. Usput, moda biste htjeli pomoi svojim prijateljima u ovome, neka ugrabe komad." Chen je pozorno oslukivao na telefon drei izvjee koje je dobio od Toma Reillyja. Hua, koji je tiho prevodio, bacio je pogled na Martza. "Ovaj tip je dobar", rekao je. Ali Martz je to ve znao. Elliot je bio za drugim stolom, pijuckao kavu i gledao u svoje kompjutore. Vidjeli su dramatini porast u cijeni Good Pharme. Ve etiri boda i samo to nije opet poraslo, krivulja je postajala otrija kako su se budili rani europski trgovci. to se tie milijun dolara i Chenove sestre, gdje god da je bila, taj problem se inio jako udaljenim. Phelps je uzeo Chenov i Reillyjev mobitel - one na koje je zvao ucjenjiva - i iskljuio ih. Chen takoer nije pitao kako se Martz nosi sa zahtjevom novca koji je postavio ucjenjiva. Dobro. Ucjenjivaem e se baviti poslije. Ili, s obzirom na to kako je rasla cijena Good Pharme, moda i nikad.

42.
Teina oca. Strano je lagan u njegovu naruju; nosio je djecu koja su bila tea od njega. "Hvala Bogu da si se ba sada vratio", rekla je Wendy. "Je li ozlijeen?" Svaki Rayev korak bio je oprezan, okrenuo se u stranu kad je doao do vrata. Smjestio ga je u bolniki krevet. Sestra je prvo spojila infuziju. Pa Dilaudid. Bio je zadihan i gotovo bez svijesti. Opipala je oeve kosti, izmjerila puls. "Krvarenje oko prsa?" "To je samo sukrvica. Nema tekog krvarenja. Naravno, dehidrirao je" "Nefrostomski kateteri?" "Jedan je lako vratiti. S drugim e biti malo tee." "to je radio ondje?" "Niste vidjeli?" pitala je Raya. "Ne." "Kopao je po ormarima za spise, svim onim papirima." "Kojim papirima?" "Njegovi stari dosjei, ini mi se. Jedan je drao u ruci kad sam ga nala." "Koji?" Pokazala je na zeleni fascikl na stolu. "Taj." Ray je uzeo fascikl. Ali ve je pronaao biljeke koje je otac zapisao svojim sad zakuastim rukopisom: tamnica/usrani ovjek zgrada/ime znai pobjednik. Preletio je dosje. Odvodnja Victorious u Marine Parku. S rukom ucrtanim planom zgrade na stranjem dijelu zemljita. "A bio je i tako dobro raspoloen, nakon to ga je posjetila vaa prijateljica." "Prijateljica, koja prijateljica?" "Ona nevjerojatno prekrasna Kineskinja. Znate tko je ona, zar ne?" "Da" "Pa, bila je ovdje, nadala se da e vas nai i na kraju je nala njega." "Kada je otila?" "Proli su ve sati! Rekla je da e moda izai pa se vratiti, moda se i varam. Dola vas je posjetiti i ja sam joj rekla da ste vani." Ali Ray je ve trao prema kamionetu s policijskim dosjeom u ruci. Tek poslije, kad je ve skoro doao do Marine Parka, shvatio je da je zaboravio pitolje sakrivene pod vreama gnojiva u oevoj upi. Sad je prekasno da se vraa.

43.
Posjetitelj? Victor je stajao na svom zemljitu i iskuavao sve svoje mobitele, ali bez odgovora, kad je ugledao auto kako se zaustavlja. Ti govnari iskljuili su mobitele - platit e mu za to. Ali sad je promatrao auto. Nije trebao ostaviti otvorena dvorina vrata. V oza je usporio i razgledavao. Vic je stao iza jednog kamiona. Auto se dovezao do kontejnera, pa oko njega napravio spori, istraivaki krug. Parkirao se i s vozaeve strane je izaao visoki, mravi starac pa doetao do stepenica stambenog kontejnera i pokucao. Nee biti odgovora; posao je za danas gotov, nikog nema. ovjek je pokucao ponovno. Nita. Izvukao je neto iz rukava i uvukao to u vrata. Ha, pomislio je Vic, to nee upaliti; zakraunato je i iznutra. ovjek je uspio otvoriti vrata taman toliko da na brzinu uvue glavu kroz prorez, a onda se okrenuo i spustio stepenicama. Hodao je oko velikih kamiona za odvodnju, zastajkivao da zapie svaku registraciju u notes. Neto to bi murjak uinio, odluio je Vic, ali opet, bilo je naina da se informacije o registracijama provjere i ako ne radi u policiji; treba samo imati prijatelja koji ondje radi. Nakon nekoliko minuta ovjek se zaputio prema skladitu. Vic se pourio do vrata i otkljuao ih, ak otvorio nekoliko centimetara, ne samo zato da privue ovjeka, ako je policajac, nego i da mu pomogne da savlada mogue nedoumice o premetaini bez naloga. Ako su vrata otkljuana i otvorena, tip nee moi odoljeti, a da ne ue; samo e oprezno uetati kroz vrata i pogledati uokolo. I upravo to je ovjek i uinio, iako je sad potegao pitolj. U redu, pomislio je Vic. Mogu i ja tako. Potroio sam puno metaka na plaenje Kineskinje, ali ostala su mi dva. A ovdje ionako nitko nee nita uti.

44.
Moram jo jedanput posjetiti Raya starijeg, pomislio je Peter Blake. Navratit u do kue nakon to zavrim s kopanjem po ovoj rupagi. Ako nita ne nae, vratit e se i uhapsiti Carlosa Montoyu. Vidio je da su vrata skladita otvorena. Je li netko unutra? Blake je izvukao svoj policijski pitolj i drao ga uz bok. Kamioni za odvodnju i kontejner bili su prazni. Ako je netko ovdje, onda je unutra, zakljuio je Blake. Gurnuo je vrata nonim prstom. Zavirio unutra. Zaguljivo je i mrano u tom velikom prostoru. Dijelovi kamiona, staro smee, gumena crijeva, redovi automobilskih guma. Teko se vidi u mraku. Jin Li je zaula pucanj. Kratki prasak. Pa stanka. Zatim jo jedan. Trebao joj je trenutak da shvati to je upravo ula. Onda je shvatila. O, Ray, zavikala je.

45.
Dvorina su vrata bila otvorena. Uz kontejner je bio automobil koji je izgledao kao neoznaeni policijski. Proao je pokraj svih parkiranih kamiona i dovezao se skroz do velikog skladita iza kontejnera. Izaao je i pokuao otvoriti vrata. Zakljuano. Pokuao je s velikim vratima garae. Zakljuano. Obiao je cijelu zgradu. U prizemlju uope nije bilo prozora, a najudaljenija vrata su bila zakljuana. Kad malo bolje razmisli, ta zgrada je prava utvrda. Mogao bi obiti vrata eljeznom polugom, ali inila su se pretekima. Moda postoji i laki nain. Ray je zavezao ue za kraj poluge. Ue je bilo dugako trideset metara. Uzeo je polugu za ravni dio i zavitlao njome kao tomahavkom prema prozorima. Tresnula je u betonsku plou ispod prozora i bezopasno pala na tlo, dok je za njom vijugalo uto rastezljivo ue. Ray je pokupio eljeznu polugu i bacio je opet. I opet trudei se da je baci to vie i razbije prozor kako bi uao u zgradu. Poluga je dosegnula dovoljnu visinu iz petog pokuaja, razbila prozorsko staklo i uletjela. uto ue fijuknulo je iz svoje hrpe i poletjelo uvis. Trebalo je samo postii da se zavinuti dio eljezne poluge zahvati za neto stabilno. Ray je za probu povukao ue. Nita. Onda je poeo polako povlaiti ue prema sebi u nadi da e se zakvaiti za neto unutra. Ali nije. Povlaio je i zatezao i konano se za neto uhvatilo - svjetiljku, elektrini kabel, cijev, takvo neto. Koliko je stabilno, to nije znao. Povukao je svom svojom teinom da provjeri. Prilino dobro, moda. Zaas se uspeo uza zid i stajao u praznom okviru prozora. Isti ovaj manevar izveo je u zgradi koju je unitio tsunami. Pridravajui se jednom rukom za okvir, opustio je pritisak na ue, sve dok se nije otkvaila kuka eljezne poluge. Zatim je povukao ue i kuku do mjesta na kojem je balansirao, odvezao polugu, zakvaio je za pojas i zavezao ue za okvir prozora pazei da je privee vie puta, a ne samo oko jednog dijela okvira. Malo je vjerojatno da e se cijela konstrukcija raspasti u istom trenutku. S tako uvrenim uetom mogao se jednostavno otisnuti niz unutranji zid skladita. To je i uinio, spustio se na pod na prvom katu. Mahnito je pretraivao golem prostor, prevrtao kutije i kopao po tom neredu. Gdje si, Jin Li? pomisli. Za minutu se uvjerio da ovdje sigurno nije. Ostaje mu prizemlje, do kojeg se dolazilo betonskim stubama. Ray je pretraio sve povrine. Prepune automobilskih guma, dijelova kamiona, starih kanti kemikalija i otapala. Velika opasnost od poara. "Jin Li!" zazvao je. Nita. Velika je to zgrada; satima bi potrajalo da krene prouavati ba svaki etvorni metar. Pogledao je ima li u podu kakvih otvora, tajnih vrata. Moda nije bilo skrivene prostorije poput one s oeva crtea. A moda je nije traio na pravi nain. ice za struju bile su spojene s avenijom, vjerojatno putem razvodne kutije na strani zgrade koja gleda prema ulici. I eno je ondje, u udaljenom kutu. Ali svaki idiot moe pratiti ice koje izlaze iz razvodne kutije. Ako ih eli sakriti u tajnu prostoriju, ne bi ih prespojio izravno na glavni izvor, nego na unutarnje instalacije. Jo bi lukavije bilo struju u toj sobi dovesti produnim kabelom iz obine utinice. U tom sluaju nikakve trajne instalacije ne bi vodile do skrivenog mjesta. Isto se moe uiniti i s vodom. Samo spoji obini mrk sa slavinom i kroz to pusti vodu da tee kamo god eli. Ali to bi trebalo biti unutra, bar u hladnim mjesecima. Potrao je uz betonske stube do prvog kata i pregledao ima li kakvih tragova na krovnim gredama. Sigurno su zraili skrivenu sobu jer bi se zrak kad-tad ustajao. Uz sjeverni zid se uzdizala ventilacijska cijev. Bit e da je to ispuni ventil grijanja. Cijev je bila stara, obloena azbestnom bukom. Ali izgleda da je bila spojena s pregibom plastine cijevi iroke deset centimetara, taman

ispod mjesta na kojem je izlazila na krov. Obje cijevi su bile iste boje, pa je bilo lako to previdjeti. Pratio je cijev do zida kroz koji se probijala. Dolazila je ravno iz vanjskog zida. Nije li to neobino? Zid je bio betonski i nije vidio nikakav trag koji bi oznaavao mjesto na kojem je uzidana ventilacijska cijev. Na betonskim ploama bi bila pukotina koja bi se protezala skroz do stropa. Ali moda je cijev prolazila kroz zid. Pojurio je do prozora, razbio ga laktom i pogledao van. Ventilacijska cijev se gubila u obinom limenom oluku koji je oito odvodio vodu s krova. Stvarno domiljato. Na prvom katu se popeo na hrpu automobilskih guma i razbio prozor ispod onoga kroz koji je upravo gledao, a zatim eljeznom polugom zahvatio lijeb i snano povukao. Cijev se savinula prema njemu i kroz nju je provirivalo zeleno gumeno crijevo i naranasti izolirani produni kabel. Sad je samo trebao pogledom slijediti lijeb niz zgradu. Metar i pol iznad tla, otro je zaokretala prema sjeveroistonom uglu zgrade. Znao je gdje je to. Skoio je s hrpe i provukao se kroz nabacano smee, pa niz neosvijetljeni hodnik sve do sjeveroistonog kuta zgrada. Ondje je bio parkiran stari natueni kombi. Gledao je oko sebe ima li kakvog alata, kantica za ulje. Nieg nema. Ovo nije mjesto gdje se popravljaju vozila. Zato je kombi ovdje? Sakriven? Pogledao je ispod njega, pogledao je kotae. I onda je ugledao vrata u podu, taman ispod prednjeg lijevog kotaa. "Jin Li?" zavritao je. Zalupao je po vratima eljeznom polugom. Je li to nju uo? uo je neto. Vrata kombija su bila otvorena. Pogledao je vozaevu plou, ispod sjedala, u pretincu za rukavice. Nije bilo kljueva. Pogledao je kroz prozor kabine u stranji dio kombija. Ondje je bilo truplo. Jin Li? Iskoio je van i povukao bona vrata. Pete Blake s napola raznesenom glavom. Stigao je prije mene, pomisli Ray. Kako je saznao za Victora? Vratio se do otvora u podu i opet snano zalupao po njemu. Ovaj put ju je sasvim sigurno uo. "Dolazim!" povikao je. Prvo je morao pomaknuti kota s vrata. Bar je to jednostavno. Pronaao je tri drvene daske i naslagao ih jednu na drugu pod kombijem, tono ispod motora. Zatim je izvukao no i izrezao ventil iz prednje desne gume. Iz nje je krenuo nalet ustajalog smrdljivog zraka, teina kombija je pritiskala probuenu gumu. Guma je pitala dok je iz nje izlazio zrak, a kombi se sputao na daske koje su posluile kao oslonac za podizanje prednjih kotaa. Isto je ponovio s lijevim stranjim kotaem i spustio ga za 15-20 centimetara. Ray je uo kako se u kombiju otkotrljalo tijelo Petea Blakea. Prednji kotai su se sad odigli od tla za vie od 30 centimetara - sasvim dovoljno da otvori poklopac u podu. "Jin Li?" zazvao je. "Ray! Ovdje sam!" Htio je to prije ui, povukao je poklopac i pojavile su se jednostavne drvene ljestve koje su se sputale u mrak. Spustio se niz njih i osvjetljavao oko sebe baterijom. Nekakva prepuna kada koja je odvratno smrdjela. Zbog toga je trebalo zraiti prostoriju. U kutu na madracu leala je Jin Li svezana ljepljivom vrpcom i uetom. "Dobro je", rekao je i povukao uzicu arulje, "dobro si." Bolje je vidio s upaljenim svjetlom. Lice joj je bilo izudarano. Zaplakala je. Zagrlio ju je, ljubio joj tjeme i osjeao kako se trese u njegovu naruju. Noem je prerezao ue, a malo dulje mu je trebalo da se rijei vrpce. Stresla se i opet ju je zagrlio.

"O, Ray", jecala je. "Idemo odavde." "Ali lanac", rekla je. Da. Brava i karike lanca su bile preteke da ih slomi, pa se bacio na prsten u podu, brzo ga obradio polugom i skinuo s njega posljednju kariku. "Morat e nositi lanac dok nce naem neto da ga prereem." "Dobro." Podigao ju je na noge, jedva da je mogla stajati. Pogladio ju je po obrazu. "Jesi li edna?" "Ne." "Gladna?" "Valjda sam samo slaba." Preslaba da predugo stoji. unuo je i naslonio je njeno na svoje rame, a glava joj je pala na njegova lea. "Ovako vatrogasci iznose ljude iz goruih zgrada." "To ima smisla." "Zato?" "Jer si ti vatrogasac, iako mi to nisi nikad rekao." Odnio ju je do ljestava, a kad je glavom izvirio kroz otvor u podu, Victor ga je udario lopatom po sljepooici. Strovalio se niz ljestve svom snagom na pod, a Jin Li se stropotala na njega. "Ray!" zavritala je kad je vidjela golemu ranu na njegovoj glavi. Victor je uskoio kroz otvor ravno na Raya, pritisnuo izme o njegova prsa. Ray je zastenjao. Victorova majica je bila poprskana krvlju. Imao je detektivov pitolj ako mu zatreba, ali prvo se htio malo zabaviti. Kineskinja je zavritala. Victor je zamahnuo lopatom prema njoj da ne prilazi. Zatim je podigao eljezni dio lopate kao giljotinu nad Rayevim vratom, taman je htio zarezati, kad se Ray izmaknuo u stranu i lopata je udarila o beton. Ray je otpuzao do Jin Li. Ona se odmaknula i podigla kantu punu odvratne smjese kemikalija i dodala je Rayu. "Neka gori!" vritala je. Iskoraila je pred Raya taman kad je Victor zamahnuo lopatom i udarac je sletio na njezino rame. Pala je na pod. Ray je shvatio. Gurnuo je kantu prema uarenoj arulji, pritisnuo arulju duboko u smjesu i odmah je buknulo. Victor je posezao rukom u dep. Ray je zavitlao kantom prema njemu, gorua tekuina je poletjela i poprskala mu oi, nos i usta, prilijepila se za njega i ostavljala crni trag. Victor je urlao i naslijepo se bacio prema Rayu, rukama ga uhvatio za vrat i obojica su posrnula unatrag prema kadi - a ondje se Ray spotaknuo i dok je padao, izmaknuo se u stranu, a Victor se nespretno izvalio preko kade, tonuo u gustu smjesu, koja se odmah i zapalila. Veliki mukarac previjao se pod goruom elatinoznom povrinom, slabano grabio rukama rubove kade, udarao nogama pokuavajui ustati i na trenutak je podigao pocrnjelu glavu, ali onda su pokreti prestali i strovalio se u plamen, odjea i koa odmah su pougljenili. Sobica se ispunila crnim dimom. Ray se spustio na pod i udahnuo zrak, opet podigao Jin Li preko ramena i posrtao uz ljestve i van iz sobe, odgurao ju je pokraj kombija i izvukao se za njom. Sutnuo je poklopac u podu i znao da je to god da je ostalo od Victora, sada pougljenjela, vrelinom izjedena ljuska bez lica.

Nosio je Jin Li prema izlazu i dok je ona hvatala dah, shvatio je da je on, vatrogasac, spalio ovjeka. To nisam nikada htio, pomislio je osjeajui krv na elu. Vrtjelo mu se u glavi, ali bio je u redu. I kako je udno da se spotaknuo i da je Victor pao preko njega. Ne moe imati vie sree od toga, pomisli Ray - moda jednako toliko, ali ne vie od toga.

46.
Svakom uitku doe kraj. Trideset katova nad Central Parkom, ovjek vrijedan 1,2 milijarde pia u svoju kadu. Termin njegove operacije uklanjanja prostate je sutra ujutro. Operacija s mnogo krvi i dugim razdobljem oporavka. Mogu vam dati jo deset godina, rekao je kirurg, i to je bilo sasvim dovoljno. Ali trebat e mu tjedni da se oporavi i on misli - zna - da vie nikad nee biti onaj isti. Bit e umoran, oprezan, oslabljen. Stariji. Ba dobro da je problem s Good Pharmom gotov, rijeen, dionice su se vratile na svoju zasluenu prijanju cijenu, njegov udio je rasprodan, 89 milijuna dolara zarade prebaeno je na fond Martz New Century Partners, i tu e drati novac na sigurnom. Da, bilo je manjih neugodnosti s kineskim pekulantom, ali sad kad je nadomak operacije, ne eli se ba prisjeati detalja. A to se tie Toma Reillyja, tip se na kraju iskazao, a takvog tipa eli za svog kapetana. Zna se doekati na noge! Svia im se taj tip na Wall Streetu. Reillyjeva budunost stvarno izgleda blistavo. Iako, uo je da se rastaje. Ali takvom tipu e biti lako nai novu enu. U kuhinji, njegovu enu muti jaju, posipa ih ilijem i shvaa, kao da joj je to prvi put, da nee nikadu imati djecu ako ostane u braku s ovim ovjekom. Stvarno sam glupa, govori sama sebi, bogata, ali glupa. Kroz nju prolazi val tuge. U sljedeem trenutku razmilja o tome kako da preuredi sobu za jogu u njihovoj vili u Palm Beachu. U Sangaju jedan mladi govori svojim partnerima ulagaima da se kasno vratio iz New Yorka jer je bio na vanim poslovnim sastancima. Oni pristojno kimaju glavom, znaju da on previe pije i da je slab na skupe prostitutke. A uostalom, to se dogodi u Americi, i ostaje u Americi. Radije bi uli togod o novoj upraviteljici CorpServea, takoer Kineskinji. to se njega tie, mladi je razmislio o svojem iskustvu u New Yorku i sumnja da e ikad vidjeti svoju sestru. Nazvala ga je i rekla da je na sigurnom. I da vie nee raditi za njega. Gdje e ivjeti, pitao je on svoju sestricu. Ne brini se ti za mene, rekla je, zaboravi me. Amerikanci su agresivniji nego to sam mislio, razmilja on. ini se sasvim moguim da e se Kina i SAD, koji sve vie slabi, jednog dana zaratiti, i poput mnogih njegovih kolega investitora, on se raduje tom trenutku svjetske povijesti. U odvjetnikom uredu u centru ena u tridesetima prisjea se svog popodnevnog randevua s ovjekom koji je imao stari crveni kamionet. Preesto razmilja o njemu i jo uvijek se pita to se s njim dogodilo kada su ga odveli ljudi iz bijele limuzine. Vraa se svom New York Magazineu, nekom lanku o seksualnom ivotu ena u invalidskim kolicima. Proita stranicu i baca asopis u stranu. Dosta ve jednom, pomisli ona. Veeras e malo ii po barovima. U meksikom selu San Jacinto, 800 kilometara juno od granice s Teksasom, ena u pedesetima, odjevena u crno, vue noge po hladnom kamenom podu crkve i pali svijeu u sjeanje na svoju ker. Njezina divna djevojica pokopana je na crkvenom groblju, troak prijevoza lijesa kui platio je Meksikanac iz New Yorka Montoya. I druga djevojka je pokopana u svom mjestu. ena si napomene da mora kupiti kukuruzno brano. A i njezinoj najmlaoj keri danas treba kupiti nove cipele. Odluila je ii na El Norte. Usprkos onome to se dogodilo. Amerika je bogata, mami, kae ona, i to se ne moe porei. U Brooklynu pretila vlasnica tvrtke za unovavanje ekova uzdie, jo nije skupila hrabrosti da ode po Victorovo tijelo. Rekli su joj to je od njega ostalo. Ja sam jedina osoba koja e to uiniti,

shvati ona. Razmiljala je o dvije Meksikanke i njezinim obiteljima i po razumnoj cijeni je dogovorila prodaju Odvodnje Victorious - zemljita, zgrade, kamiona, popisa klijenata - stvarno poduzetnom mladiu iz New Delhija, a kada joj pristigne ek, poslat e svaki prokleti krvlju okupan novi obiteljima dviju Meksikanki. Taj in nee nikoga vratiti meu ive, ali smatra da je to najmanje to moe uiniti. Karmika otplata, tako to zove, ako ne za Victora, onda bar za nju jer ga je voljela. Grozan, beutan, paranoini ubojica. Ali voljela ga je, da, tako je. U boci Drambuieja koju je donio tako nedavno, jo je ostalo neto pia i ona posegne za njom, ispija da dna. Teka slatka tekuina slijee se u njoj, grije ju i ona odlui nazvati jednog drugog mukarca, Nigerijca dubokog glasa koji joj je postao drag. etrdeset blokova od nje mladi sa starim oiljkom na trbuhu dri u naruju enu iz Kine, njezino elo poiva na njegovoj bradi. avove na njegovoj sljepooici uskoro e izvaditi. Okupala se i zadovoljno zamotala u njegov topli kuni ogrta, a no su proveli u razgovoru i zajednitvu. Morala ga je poljubiti nekoliko stotina puta, posvuda, jednostavno si nije mogla pomoi. A sada spava i sanja o svom djedu i jabukama koje joj je dao. Mukarac oslukuje njezin dah i pita se priaju li ljudi u njezinim snovima engleski ili kineski. Upitat e je kad se probudi. Kat nie umirovljeni detektiv NYPD-a rekao je njegovateljici to mora uiniti. Rekao joj je to mnogo puta, molio, preklinjao, nareivao, ali, pomisli ona, svi oni tako govore. Ona zna da postoji vrijeme koje je previe skoro i vrijeme koje je pravo. Bolje je da je ovoliko poivio. Dogodile su se dobre stvari koje se inae ne bi dogodile. Iako je njegov prijatelj, drugi detektiv, ubijen. Ali sada je ovaj ovjek dovoljno prepatio. Ona shvaa da se rak proirio na njegove oi i nepce. Vrlo vjerojatno je i po cijelom mozgu. Nije mu ostalo jo mnogo ivota ljudskog bia, ali jo danima bi mogao biti ivotinja na samrti. Ona napuni aparat Dilaudidom, unese tonu ifru i blago pritiui gumb svake minute, polako ga ubija. Njegov ivani sustav se nespretno brani i zbog toga on grevito mae rukama kao da ravna velianstvenom simfonijom. Oi su mu zatvorene, usta otvorena, njegova bijela glava utonula je u jastuk. Ali njegove suhonjave ruke divlje mau sa strasti. Ovaj jezoviti prizor druge bi uznemirio, ali ona je to ve vidjela i vidi ljepotu u tome, u tom zadnjem trenutku otputanja ivotne energije. Pritisne gumb opet, i jo jedanput, i ubrzo mu ruke njeno padaju na pokriva i ako uope misli o neemu dok umire, misli o svome sinu. Sestra njeno poljubi njegovo elo, tako radi sa svima. Htjela bi vjerovati da su svjesni ovog posljednjeg blagoslova. Zatim ukloni sve njegove katetere i namjesti ga na krevetu. itat e Bibliju dok njegov sin ne doe s gornjeg kata. Tajfun irok 500 kilometara vrti se preko mora prema Indoneziji i uskoro e potopiti stotine sela. Humanitarni radnici sa svih strana svijeta doi e to bre mogu. Shvatit e da su potrebni. Pronai e smrt i pronai e ivot. Njujorki vatrogasac dri Kineskinju u naruju. Svijet je star, svijet je nov.

Zahvale
Svaka se pria otkriva u okolnostima koje se vie nikad nee ponoviti - tajanstven je taj pothvat pisanja romana. Ali nije tajanstveno da ovjeku na tom putu mnogi pomau. Ovo su ljudi kojima elim zahvaliti: Brian DeCubellis, Susan Moldow, Kim Schefler, William Oldham, moja dugogodinja agentica Kris Dahl, Rose Lichter-Marck, John Glusman, Karen Thompson, Jennifer Joel, Nancy i Rich OlsenHarbich, Suketu Mehta, Don i Janet Doughty, Nan Graham, Dana i Stephanie Harrison, Bart i Renata Harrison, Matt Kaye, Jonathan Galassi, John McGhee, Katherine McCaw, Roz Lippel, Carolyn Reidy, Marion Duvert, Joyce McCray, Jeff Seroy, Abby Kagan, John Fulbrook, Lisa Drew, Frances Coady, Chuck Hogan i Robert Ferrigno, Ted Fishman, David Rogers, Guy Lawson, Don Snyder, Cailey Hall, Frangoise Triffaux, Richard Schoch. Svatko mi je pomogao na svoj nain. Moja urednica, neusporediva Sarah Crichton, vodila me, ohrabrivala i znatno poboljala ovu knjigu. Ima i otro oko i neustraiv duh. Hvala ti, Sarah. Moja supruga Kathryn i naa djeca Sarah, Walker i Julia. Svima vama, cijelim sobom.