You are on page 1of 116

Urednica AVENKA URI Stru ni suradnik KREIMIR NEMEC Grafi ka urednica ELJKA SAMBOLEK Naslovnu stranicu i crtee izradio

ZVONKO GRBAI Korektorica BRANKA MESING-NAKARADA Slog i prijelom KLIK-D.T. d.o.o., Zagreb Nacionalna i sveu ilina biblioteka, Zagreb CIP - Katalogizacija u publikaciji UDK 886.2-31 SUPEK, Ivan Heretik / Ivan Supek ; priredio Zdravko Zima ; [crtei Zvonko Grbai ]. - Zagreb : kolska knjiga, 1995. - 340 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Biblioteka Hrvatski povijesni roman) Str. 325-335: Misao je crno jedro / Zdravko Zima. ISBN 953-0-60323-1 950522360 ISBN 953-0-60323-1 Tisak: ZRINSKI d.d. - akovec Ivan Supek Priredio ZDRAVKO ZIMA kolska knjiga, Zagreb, 1995. HERETIK Povijesni roman PROLOG Kad je samotan poklonik izaao iz dominikanske Svete Marije, zimski je sumrak ve potapljao etvrt oko pusta trga. Neka ga potmula sila gurne pokraj Panteona u krivudave i tijesne uli ice prema Tiberu. Jedva je to zapaao oko sebe ne mogavi se otrgnuti od uskrsnulog Krista s Viae Appiae. Mnogo se on svetih slika i kipova nagledao, ali ovo Michelangelovo privi enje u kamenu uz oltar sv. Katarine udno ga je proganjalo, moda zato to se s tim Spasiteljem susreo u osobitoj prilici, za proglaenja osude nad heretikom. Prije toga, iako je goti ki podignuta Santa Maria iznad davnog Minervina svetita bila esto mjesto njegovih molitava, nije prepoznao lik koji je metar isklesao u trenutku skepse. Obuhvativi desnom rukom svoj kri, Isus je ostao potpuno zatvoren u sebe; tek se kriom ogledao za zemljom koju je spasio, prije no to e se dignuti u nebo. Taj plah i letimi an osvrt kazivao je vie od svih ateisti kih rasprava. Bilo je avolski izazovno suo iti se posthumno s ishodom svoje rtve; ni boanski se Mesija nije to usudio. udno, promrmlja hodo asnik, udno daje ba najortodoksni]i red postavio to djelo sumnje pokraj svojeg oltara, umjesto da spali kipara. Krist, kako se tu ukazao apostolu Petru na njegovu egzodusu iz Rima, bio je i sam bjegunac, proganjan gorim malodujem od svojeg sljedbenika prozvanog Stijena. I na tom bjekstvu podignuta je crkva! Dobro da vjernici u polusvjetlu votanica nisu prepoznali ovjekovo lice, dobro da su njihovi pogledi otupjeli na tolikim pobonim maskama, dobro da im je slutnja zagluena pompoznim svetkovinama; ina e bi im se otkrilo ono ime se on sukobio dok je komesar Svetog oficija itao osudu. I sada ga taj reinkarnirani Spasitelj prati i kvari mu ono malo uitaka u dokolici. Iz tjesno e i buke kvarta s mnogo metarskih cimera izbio je ve ernji eta na otvorenu obalu Tibera, blizu starog Hadrijanova mosta. Prohladan lahor umivao je njegova osjetila od mirisa ribljeg brodeta, radioni kih plinova i prljavtine ku erina. Udiu i gotovo do boli, irio se pogledom preko zagaena pejzaa. Uzdu umne rijeke redale su se pinije s tamnom kronjom prema prozra noj plaveti. Breuljkast rub horizonta gutala je no koju su najavili zapaljeni fenjeri na ratrkanim pala ama. etalac se okretao nalijevo s lakom jezom. Slutio je da mu se otvorenost pejzaa samo pri inja iz uska vidokuta... Da! Da, na drugoj je obali stajala golema kula, kao uvijek. Zatvorila je itavo njegovo obzorje, neukloniva i kameno teka. Zastao je naslonivi se na vitku piniju. Dalje nije mogao. Nije, kao da bi ga svaki korak odavde vra ao u strahotu prolog ljeta. Omrznuo mu je Castello Sant'Angelo s dvojakim iskustvom inkvizitora i taoca, a ipak je dolazio ovamo ve er na ve er da to ovako polusputenih vjeda okrzne, poput Krista na staroj rimskoj cesti. Golem crvenkast valjak, opasan etverokutnim niskim bedemom, izgledao je nedovren, nedovren na gornjem krugu, gdje se on raziao sa svojim heretikom. Svaki je bio proklet na svoj poseban jezik u uzaludnom traenju neba. Otada je tumarao sam. Ovdje je zavravao njegov ve ernji obilazak, pred mostom u kobnu kulu. Dalje nije mogao, nije, ak ni u sje anju. Pinija, na koju se umorno naslonio, svijala se pod njim na vjetru i zaklanjala ga tamnozelenom lepezom. Oslukivao je njen uznemiren um s apatijom spoznaje da je ve sve prolo i da mu se vie nita osobito ne moe dogoditi. Spokoj je naruila prisutnost uhode. Eto, vu e se za njim ve nekoliko ve eri, u diskretnom razmaku. Moda je i taj drugi tako ukleto lunjao oko Sant'Angela, ali, im bi ga opazio, pratio bi ga poput sjene. Nepodnoljive su te prikrpe! Poto je nestao stari vo a, apolonski se Dalmatinac lijepi njemu za pete.

Kako ga samo iz daljine odmjerava prije nego e mu presje i odstupnicu! Zna ovaj ve svaki njegov pokret i oduzima mu slobodu etnje. Najmu nije je to ga opominje onoga to je zaklju ano u utnji papinske tamnice. Njen je izrod, ba izvoran, i sada se dri sro en s njim, valjda isto tako izobli enim. Kad su se i razilazili, taoci Svetog an ela sa uvali su neto zajedni ko; i taj je izraz bliskosti raspoznao uhoda pa se napokon odvaio pri i. - Tvoje sveto o instvo... Oslovio ga je s pasjom privreno u kakvu su usvajali etveronoci dugo na lancu Sant'Angela. Najbolje da ga se smjesta otrese pa produi u svojoj tihoj osami. - Ne mora mi, fra Mateju, nita zahvaljivati. Zasluio si slobodu. - Nije zbog te slobode... Fratar je zapeo pri odbijanju pruene milosti zbunivi starijeg. Na emu da mu i zahvaljuje? Iza i napolje pri injalo se kao spasenje samo onima u tamnici. O aj je iskrivio lijepo lice ispod kovr ave crne kose. Progonjeni etalac malo se saali pa dobaci za oprotaj: - Ne predbacuj sebi nita! Tvoj iskaz u istrazi nije bio vaan. - Nije bio? Za vas, moda, ali za mene?! Ja sam doon-da iao za Dominisovim poslanstvom. - Iao si, jeste, zirkaju i na svjetovne zabave. Omalovaavaju i tako svojeg pratioca, kardinal se pomakao od pinije i polako stupio na most. Prijanja samo a bila je puna zapreka, a ovako, ponizno pra en, mogao je naprijed, zaronjena pogleda u mutne vode Tibera. Struje su poskakivale, prelijevale se i razilazile na debelim stupovima pa opet navirale i navirale. Povrina rijeke po ela je nekako udno sivjeti. Gle, opet, prestravi se, pepeo! Zar silazi s uma? - Istina, istina - priznavao je kolebljivac korak iza njega - ja nisam sasvim prihva ao svojeg u itelja. Ta me stara ograda zadrava i sada da se odavde ne bacim u rijeku. Stariji se gr evito hvatao za ogradu mosta da ga siva poplava ne povu e. Pepeo je dolazio hrpimice kao da ga dominikanci sipaju u vodu iz svojih ara. Prokletstvo, otre rukom trenutno privi enje, poludjet e. Ili ve luduje s ovim izgubljenikom? Svladavi krik, nadovee tiho: - Marko Antonije je osu en na vje ni zaborav. Njegovo e ime biti izbrisano iz crkvenih knjiga, slike spaljene, spisi uniteni. - Ho e li to pomo i, o e kardinale? - On nije pripadao nijednom vjerskom taboru. I katolici i protestanti i ateisti sloit e se da osuda bude izvrena. - Pitao sam - ustrajao je fra Matej - ho e li to nama pomo i, nama dvojici ovdje. Pepeljasta je plima naglo splasnula, i rimska je rijeka opet tekla kao uvijek, mutna i namrekana, s litanijskim grgotom. Nije ipak poludio, usprkos strahotama Sant'An-gela i nametnutom udjelu u tom istilitu. Ludilo bi bilo izbavljenje, a on je osu en, i ao i ovaj njegov klijent, da pamti. Pomo i nije bilo ni jednome ni drugome. Obojica su u istrazi izgubila svoja lica, obojica suvie gadljiva ili premalo izopa ena da se iznova uobli e i suive s pobjedni kim drutvom. - to je vama bio Marko Antonije? - suo avao ga je Dominisov u enik. - to?... Izre eno je u osudi inkvizicije. Nita se tome ne moe dopisati ni otpisati. -Ako, ako... Ne, nita vie nije bilo sigurno. Od te su dvojbe obojica otpo injala. Heretik je ostao neistraen i svuda prisutan, ostavljaju i ih u ulogama svojih tuitelja, svjedoka ili sljedbenika. - A ja sam vidio u njemu nekoga drugog - suprotstavio se fratar inkvizitoru. - Taj drugi bio je autenti niji od teologa i prelata. Smatrao sam to naom zavjerom to se odijevamo u crkveno ruho kad smo ve druk ije mislili. I nazrijevi tu podmuklost na u itelju... - Pripravio si se na izdaju, he? - Ne! Nagovarao sam ga da se vrati na katedru fizike, gdje je bilo mjesto njegovu geniju. - to bi on za katedrom uradio? Tko je htio u pohod na svijet, morao se ubaciti u crkvenu hijerarhiju. A us-pjevi u tome, htio je crkvi uzeti i misterij i vlast... Idi! Ti si ve odlu io povu i se me u laike. - Jesam, o e inkvizitore, prije nego ste iz mene istjerivali avola... -Idi! Poao je naprijed da se oslobodi nasrtljivca, ali hod mu je opet zapinjao slute i ispred sebe eljezna vrata. I on se nasloni na ogradu mosta, s pogledom u zapadno nebo. Stado bijelih obla i a sputalo se na rub horizonta, zacrvenjelih trbuha kao da su poprskani krvlju. Ispod tog radij alnog izliva stao je Sv. Petar, tisu u kora aj a od njega, gube i se u sutonu. Jo ga se nikada nije dojmila veli anstvena bazilika kao odavde, s Hadrijanova mosta, u umiru em purpuru, ispod raskrvarenih jaganjaca. Bilo je u tome neko zlokobno zna enje koje je odgonetavao zabrinut i umoran. Lice se Sv. Petra nije razabralo, samo bljetava kupola i zakrvavljeno stado, u oseci crvenila. Tajnovito je znamenje poplavljivao ocean tame, i uskoro ne e nita ostati osim ovjekova snebivanja. Zdesna pomra ene bazilike pojavili su se svijetli etverokuti, razbacani po crnoj vertikalnoj ravnini. Preko susjednog mosta tropotale su ko ije i micali se nadesno titravi fenjeri.

Urban VIII. primao je u svojem dvoru uzvanike, strane poklisare, rimske kardinale i druge velikae. Katoli ki je tabor bio u uzbuni, kao obi no, za ovog vjerskog rata, koji i nije nikad prestajao. Nasuprot rasvjeti i gibanju u papinom dvoru ukopao se Sant'Angelo u nijem mrak. Kardinal je tjeskobno produio mostom dok je pokajnik zapeo za njim kriknuvi: - Stani! Vi, koji napisaste osudu, duni ste sve iskazati. Dakako, Marko Antonije je posredovao izme u zara enih, to je hereza... - Ne, to je politika, u prvom redu. Ali, odri u i crkvi vlast, on je ovjeka htio prepustiti njegovoj slobodi i gra anskom zakonu, njegovoj radoznalosti i poudi. Ti, gizdavi, idi tom svjetovnom stranom svog u itelja! - Na kraju toga eka...? - Moda drugi papa. Dok taj put ne bude prije en, stajat e kao napast pred ljudima. - Mene gura me u one koji e dozvati Sotonu? No, ako Sotone uop e nema? - Ti to kae, ti koji dolazi iz Sant'Angela?! Otputenik ustukne s usplahirenim licem prema mra noj tvr avi. U njegovoj je grozi raspoznao inkvizitor ono to je na gornjem krugu svladalo Dominisova aka. I sada se preivjeli raspada pod igom poraza. Pokajnik se naglo okrene od mjesta torture prema kardinalu i uzrujano povi e: - Tvoje sveto o instvo mora mi dati sigurnost. - Nakon to si prvo porekao? - Kad ste me pomilovali... - Pomilovan si, Mateju, da ivi s tom dvojbom. Izrekavi tu anatemu, stariji ubrza korake prema kraju mosta. Svaka bi daljnja rije bila suvina. Nita apsolutno nije se moglo dati pokolebanome, koji e odsad opstati u infernu dvoumice. uo je jo njegove molbe, ali je ve stupio na drugu obalu i bio obgrljen zamra enim kolosom. Svaka kamena plo a do njegovih cipela kazivala mu je put kojim je prolog ljeta dolazio, sve dok se nije uvukao u zatvorenu ko iju poput drugih velikaa. Evo, stoji pet kora aj a od eljeznih vrata, gdje je alkom udario onog kasnog aprilskog popodneva, kad njegovu kr ansku mirno u jo nisu izrovali hodnici inkvizicije. Ponikavi o ima u fuge plo nika, sanjivo je ulazio u stravi an Castelio. Koliko je god to nastojao izbrisati iz pam enja, nita se nije uruilo ni zamelo. Ta neizbrisiva nazo nost ispunjala mu je dokolicu s potmulom grozom od koje je bjeao u okoli Sant'Angela i tumarao ondje sve dok ga drugi nije dognao do samog zida i sada mu na mostu oduzima odstupnicu. S bedema se za uju teki, odmjereni koraci, i drhtav fenjer gore zaplovi kroz vjetrovitu tminu. Vojnici su obilazili vrh zida izme u ugaonih kula, kao i prijanjih ve eri. S golema unutarnjeg valjka dopirao je agor oslobo ene smjene, a iz Michelangelove kapelice na gornjem krugu zazvonilo je Pozdravi]enje. Pa ipak, unato tom znanom micanju i glasovima doimala se tvr ava naputeno. Njena zato enika vie nije bilo unutra. Dodue, u elijama ispod rubnog vijenca uvijek se skupilo dosta ogovaratelja, tvrdi-ca, otima a ili uzurpatora, ali taj vaar zlo ina nije zanimao inkvizitora. On vie nije mogao biti bez svojeg heretika. Urasao mu je u ilje. Golemo se zdanje pred njim uruavalo. Izgubilo je zna enje. Nakon nestanka izaziva a preostale su prazne zidine koje je poklapala pijana vojni ka no . Pozni posjetilac nije se micao s mjesta, uklijeten izme u Sant'Angela i pokajnika na Hadrijanovom funeral-nom mostu. Crna muklina progutala je golemu gra evinu. Ostahu tek obrisi onog to je ovdje bilo. I eznu e tvrdih me a oduzimalo mu je posljednji zaklon. Vie nije bilo obrane od pritajenoga u utnji dokolice. Sablasna se ruevina obnavljala sa svojim stubitima, terasama i dvoranama, napu ena nekadanjim prolaznicima. Eto strm, dug most preko Hadrijanove sepulhre; ovuda se uspinjao s Papinom pratnjom i ne slute i kakvo mu preobraenje predstoji. Jedva se jo prepoznaje, a isto je tako zakrabuljena i duga povorka koja ovamo ulazi. Svatko mu se name e da bude odgonetan, ali se on uri spiralnim stubitem na gornji krug valjka gdje ga eka heretik. Sve ono dotaknuto i poluistraeno uskrsavalo je iz tame dopunjeno slutnjama i promaajima. Da, on se sastaje opet s hrvatskim primasom i apostatom, sastaje se s njim u obru u Svetog Oca, jezuitskog generala, komesara Oficija, rimskih kardinala, dounika i prilenica, sastaje se i slua ih onako kao i prije, u istoj nedoumici. Jo jedanput mora to pro i, onako kako je bilo, mora to sebi dokraja ispri ati, u posthumnom traenju smisla. S krova pala e na gornjem krugu valjka, ondje gdje stoji arhan el Mihael, izvidnik izvi e dolazak Pape, i tvr ava odjednom oivi. Njena dugotrajna utnja ispuni se uurbanim koracima i uzbu enim glasovima. Vojnici u zveketavu oruju i redovnici u crnim platevima preko bijele mantije ustr ali su hodnicima i dvoritima dozivaju i se ili ponavljaju i zapovjedni povik. Njegova Svetost! Najava se prenosila preko stubita i katova dok nije golema upljina odzvanjala zlokobnim mrmorom. Scaglia, koji je dopjea io Hadrijanovim mostom, u e kroz eljezna vrata kad je Urban VIII. stigao do stranje ugaone kule, kuda od vatikanskog dvora vodi povien, zatvoren hodnik na arkadama. Straari na dvoritu izme u vanjskog bedema i unutranjeg visokog valjka opkole ga i opsuju dok ne shvate da on, onako priprosto odjeven i skroman, pripada papinoj pratnji. Gologlavi kardinal pri eka da povrh bedema pro u velikai pristigli tajnim hodnikom. Zatim se sam uspne na irok zid, kamo gaje straa uputila.

Prvi put u Tvr avi svetog an ela bio je duboko uznemiren. Sant'Angelo leao je na njegovu rimskom obzorju kao preteak izazov, kojem se uklanjao sve do ovog popo-dneva, kad mu je pa prenio poziv pontifeksa. U sjeni tog arhan ela bivalo mu je katkad mu no propovijedati ljubav prema blinjima, a na ulazu u stranu tamnicu gotovo mu je pozlilo. - Scaglia! Svece! Opazivi ga za le ima, znanci su ga dozivali, ali on jo vie uspori hod. Od vanjskog bedema prelazilo se drvenim mosti em na crvenkast, golem valjak. Ulaz iz blagog aprilskog popodneva u toranj bio je nagao i potresan. U prvi as nije u tmini nita razabrao, samo ga je zazeblo u sje anju daje sunce zauvijek ostalo iza kamenih vratnica. Polako, rairenih zjenica od jeze, prokopavao je strm prolaz kroz mrak. Gle, u pakao se ovjek uspinje, sine mu, suprotno bezazlenim predodbama. Penju i se dugim, kosim mostom kroz nutrinu valjka, stigao je iznad Hadrijanove sepulhre. Urne i nakit bili su odavno oplja kani iz mramorno oplo ene elije, ali je vatikanska elita ipak ovdje zastala da se pokloni pepelu starih gospodara Rima; i odvojeni se Scaglia napokon priklju i svojem drutvu. Zamijetio je isti izraz na Papinu licu. Barberinija je hvatala ista mu nina kao i njega, no pazio je da to ne pokae pred svojim dvorom. Iza njega kora ali su makinal-no general Mutius i komesar Oficija, glavni doma ini ovog preure enog mauzoleja, a ta makinalnost njihovih kretnji brisala je mu ne utiske. Ottavio Bandini avrljao je s dvojicom kardinala o skandalima Charlesa princa od Walesa na dvoru infantice, to e jama no svriti dvobojem engleske i panjolske flote. Da bruka bude urnebesna, odbijeni se prosac na putu u Madrid zaljubio i i rusku kraljevnu, a vjen anje anglikanskog prestonasljednika sa sestrom francuskog kralja moglo bi biti teke posljedice za habsburkog cara Ferdinarda, koji je protjerao iz Praga zeta kralja Jamesa I, kneza Friedricha, nakon to je tek preko jedne zime vladao kao eki kralj; a sada taj Zimski kralj moljaka pomo u Londonu i Dar^koj... avrljali su o tome, valjda da se otresu onoga bliz-:.. Iza zida bio je netko okovan, stari znanac, ak ortak, tko zna? Polumrak su napu ili starosjedioci, ija je prisutnost bila tim nepodnosljivija to su mnogi odavno bili mrtvi. Ako se i otmjeno drutvance zabavljalo prin evim budalatinama u Madridu, iz sablasnog se obru a nije izbavilo. Sant'Angelo je poklopio svakoga od njih, kao neizbjena sjena Svete Stolice. O utamni enima nije se govorilo. Tamnica je utjela, a i grad oko nje, brbljav i radoznao, nerado se spominjao onih koji su ovamo bili dovedeni, obi no u rane jutarnje sate, kad jo ulicama nisu jurili raskoni etveroprezi. Kardinal Clesel je malo zaostao kad se superiorni Ottavio Bandini s njim naalio kako e njegov prijatelj sad u Castellu njega pogostiti. Taj prijatelj bio je utamni eni Dominis. Cleselovo zaobljeno lice, natopljeno tamnom krvi, odavalo je unutarnju napetost i srdbu. Tako er izdvojeni Scaglia pridrui mu se su utno: - Vi ste bili prijatelj Marka Antonija? - Tako se ovdje smatralo - odgovori njema ki kardinal na pogreno akcentuiranoj latintini. - De Dominis mi je bio predstavljen vrlo davno na dvoru cara Rudolfa kad sam ondje bio papinski legat. On je, tada senjski biskup, dolazio u Prag i Be da posreduje u sporu izme u uskoka i Mle ana. - Sretali ste ga i nedavno u Rimu? - ali boe! To me stavilo u nezgodan poloaj kad je umro njegov zatitnik Grgur XV. Sveti oficij je od njegova obilaska u Rim pretprole jeseni smatrao da se on nije -n'fFi!Hao svoje proklete Crkvene drave. -p.B,Kr' se Ottavio Bandini tako opasno s njim naalio, Oltfc. .izrazio potrebu da se izjada suosje ajnom kardinalu. ^ utV/ffft officium hvatao je Marka Antonija koji se pritajio sa svojim mislima. Na njema kog kardinala, starog odmetnikova znanca, na inio je jezuitski red pritisak. Da on izvede stvari na istac, pozvao je Dommisa na ve eru, a iza vrata postavio papinske uhode. Kad je njegov gost ispio butelju vina i raspoloio se, izlane oholo: Nitko od rimskih skolastika nije oborio moju knjigu; da pokuaju, ja bih im ve odgovorio! Odmah na to su ga zatvorili, a premeta inom njegova stana prona eno je mnogo filozofskih spisa i pisama protestantima, to je potvrdilo da se on nije obratio. Tako je osporio i Sveto Trojstvo... Kad se Scaglia s nelagodom odmakne od izdajni kog doma ina, uzdahne on snudeno, eto, povla e se svi od njega, koji je uhvatio dvoli njaka i sada tu nastupa kao krunski svjedok. Dvorana pravde u pala i na gornjem krugu ispunila je hladno om i strogo u suce za stolom. Dva visoka prozora doputala su pogled kroz eljezne reetke u pomra eno nebo. Na suprotnim zidovima, u osi zasvode-nja, stajala su vrata, jedna dvokrilna, druga ukraena mramornim okvirom. Mrke stijene oli io je Rafaelov u enik freskom Justicije koja se u tom tamni kom dekoru diomala jo zlokobnije. Groza je obuzimala Scagliu pod kamenim svodovima. U inilo mu se da okrutna boginja pokazuje prema podrumu gdje su ekali njeni instrumenti: bi evi sa eli nim vrcima, klupe za vezanje, pree na vijak, panjolske izme, kota za raspinjanje, pepeljare sa eravicom, lonci, boce, avli, kapaljka. Okrene se naglo prema svojim susjedima da izbjegne torturi uobrazilje. Jama no ne e dotle do i. Lica oko stola bila su ukru ena i neprozirna. Urban VIII. je ravnoduno utio, i nitko se ne usudi naruiti tiinu. Optueni je teko prilazio stolu, kamo su ga vodili nijemi dominikanci.

Tih je nekoliko dana na kamenu leaju ve okotalo njegove kretnje i oslabilo mu vid. Posrtao je mirkaju i kao da ga vu e sebi neka svijetla mrlja. Polako ih je pred sobom prepoznavao. Na koljena, naredi mu redovnik u kratkom crnom plastu preko duge bijele toge, klekni pred Njegovom Sveto u! On pokua pokoriti se nare enju, ali koljeno mu je bilo skvr eno, a i neto se u njemu opre takvu poklonstvu. Na gun anje dvorjanika tiho ga Scaglia opravda. Oni slobodni trebaju kleknuti pred papom; njemu, optuenome prili i da stoji uspravno. - Klekni Marko Antonije! - pozove ga osorno general Mutius. - Nisi li pred namjesnikom Spasitelja? - Klekni Marko Antonije! - pozove ga osorno general Mutius. - Sveti o e, on je propovijedao splitskoj gomili - dojavi dalmatinski jezuit Ignacije - da je namjesnik Spasitelja duh prosvjete, duh njegove bezbone knjige. Ta je obavijest podjarila negodovanje vatikanskog stoera, i prvi povici padnu protiv apostate. Otac Ignacije je prejedrio more da bi ovdje svjedo io protiv splitskog nadbiskupa. Kako je njegov prvi istup djelovao, revno uznastoji dalje obavjetavati, ali Ottavio Bandini, predstojnik Svetog oficija, zaustavi suhog i gorljivog jezuita s upozorenjem na proceduru: - Ta prokleta knjiga stoji pred nama, na suda kom stolu: Dominisova Crkvena drava! Po njegovu povratku iz krivovjernih zemalja, ja sam mu dao oprost uz uvjet da on sam obori tezu po tezu svoje knjiurine. Me utim, on tu pokoru nije napravio. - A umjesto toga - upadne komesar Oficija - on nam ovdje tiska teoriju plime i oseke. Luciferski duh! Tajne prirode dovabile su Dominisa, kao i Galileija, na strminu pakla. - Ne mijeajte u to Galileija! - srdito zapovijedi Urban VIII. - Klekni Marko Antonije! - pozove ga osorno general Mutius - Pizanac je doputovao ovamo - primijeti dobro obavijeteni Ottavio Bandini. - I bio sedam puta u audijenciji kod Njegove Svetosti. - Je li doao da pomogne otkriti punu Dominisovu zabludu? - upita sumnji avo komesar Oficija. - On je dobar katolik, upamtite! - presije e autoritativni Maffeo Barberini. - Po Galileiju, nova znanost ne tangira uzvienu dogmu. Istraivanje prirode te e na nioj razini i ne povla i moralna i vjerska pitanja, shvatite! Podmukli dominikanac posluno se pokloni, a Ta pa obuzda svoju srdbu i ustraje u superiornoj utnji. Preko pizanskog u enjaka, njegova starog ti enika, napadali su rimski konzervativci Njegovu Svetost. Ho e li on popustiti njihovu pritisku? Maffeo Barberini se jako promijenio otkako nosi zlatnu tijaru. Kao kardinal, suvie slobodouman i svjetovan po Scaglinu sudu, naginjao je stajalitu o dvjema istinama koje je znanosti prualo neki prostor pokraj uzviene dogme. Galileo i Akademija pozdravili su zanosno njegovo ustoli enje kao eru znanstvenog procvala. A eto, ortodoksna ga je inkvizicija odmah nagnala na ovaj proces. - Jesi li smatrao pre im - upita Mutius optuenoga -napisati tu fluktuaciju mora nego opovrgnu e svoje proklete Crkvene drave? - Pronalazio sam tu neto novo - javi se Marko Antonije s nekom muklinom u glasu - privla nu silu u svemiru, izme u Mjeseca i oceana... Objavljivanje te teorije inilo mi se hitno... s obzirom na pogrene predodbe... Zapeo je pri Galileiju ije je predodbe u tom traktatu pobijao. Te njihove razlike pojavile su mu se sada sporedne pred inkvizicijom. Ottavio Bandini pakosno protuma i da je Pizanac objanjavao plimu i oseku vrtnjom Zemlje, to je dakako tako er hereza. Papa se opet namrti prozrevi lukavu igru, ali ne prigovori. avolja priroda - opsuje komesar Oficija. - Privla ila je odrana znatieljnike, puna tajni, od pokrivenog enskog tijela do zvijezda na nebeskom svodu. Dogme su ogradile vjernike pred padom. Marko Antonije je razbio tu < >gradu da bi poskliznuo u pakleni ponor. Crkvena drava tog Lucifera postala je biblija svih protivnika Svete Rimske Stolice - zaklju i otri dominikanac. - Marko Antonije! - prozove autoritativno Urban VIII. amor smjesta utihne, i o i se sviju okretahu izme u vrhovnog suca i optuenoga. Dominis stupi korak naprijed i uko i se. Dvorana pravde ispuni se sve anom tiinom kao za pontifikalne mise, gdje je bila veli ana vjerska istina, a proklinjan luciferski izazov. I slavnog pisca obarala je vlastita smjelost kad gaje Sveti Otac strogo suo io. Opet je dvoumio da li da klekne pred Njegovom Nepogrelvo u. Maffeo Barberini nastavi vrsto, bez otrine: - uo si ime te Sveti oficij tereti. Nisi ispunio pokoru. Formalan razlog da inkvizicijski postupak po ne... Ti treba iznijeti svoje opravdanje. Dakle? - Ja mogu braniti - otegne optueni kolebljivo pa presije e. - Mogu braniti glavne teze svojeg djela... Izjavu poprati zluradi agor Papine pratnje. Neka brani! Tako je... Ustraje, heretik! Kardinali su se i lanovi inkvizicije zgraali s intimnim zadovoljstvom to on ne apelira na njihovu su ut. Kako su god dugo baratali sakramentima milosti,

bilo bi im ipak neugodno odgurati na loma u ovjeka koji pue po podu. Uz Scagliu bilo je jama no i drugih dostojanstvenika koje je oneraspoloilo utamni enje takve li nosti kao to je splitski nadbiskup, padovanski profesor i savjetnik engleskog kralja. Njegov je istup sada rasprio bojazni kurije da e se on opet zakloniti iza licemjernog iskaza, i da ga bace u krajnost, Ottavio Bandini i komesar citirali su rogobatne re enice iz njegove otvorene knjige na stolu. Scaglia je i dalje sjedio odvojeno. Kad je ve prinu en da bude ovdje, neka bar tako iskae kako se protivi tom nasrtaju na nesretnika. Njegov zagovor ne bi tu nita pomogao. Der Teufel, opsuje njema ki kardinal starog prijatelja. Budu i da je pisac stajao uz svoju knjigu, bila je Cleselova izdajni ka ve era jo sramotnija. Ljutio se osje aju i se ovdje suvian. - Mogu se braniti - utvr ivao se Rabljanin ispred rasr ena vatikanskog stoera - mogu, pozivom na evan elje, staru kr ansku predaju... - Heretik - povi e Ottavio. - Dakako - potvrdi jezuitski general - svi heretici polaze od Svetog pisma. Sluaju i zlurade poklike, Scaglia se odjednom makne iz svoje rezignacije. Unato osje anju kako je njegova u-padica uzaludna, nije otrpio na uglu stola i, da zaustavi tvrdoglavca na rubu, odrjeito mu pri e: - Marko Antonije! Da si polazio od evan elja, ne moe hiti prijekora. No, jesi li nastojao ostati Crkvi vjeran? - Nastojao sam... - Nastojao si, hvala Bogu! I preko, u protestantskim zemljama? - Preko najvie! Dominisov odgovor izazove smijeh. Ca en na anglikanskom dvoru, rugao se komesar nepozvanom branitelju, vjeran Crkvi?! Objavljuju i preko Crkvenu dravu, vjeran Crkvi?! I spontanog je advokata zaprepastio odgovor. To, daje preko u Londonu bivao najvie katolikom, obaralo je vjerodostojnost. Scaglia se zbunjeno povu e prema vratima u nakani da neopazice i ezne. Dvorana pod kamenim svodom bila je zasipana bijesom koji je IHolomio iz duge vatikanske naoblake. Prestravljeni pisac sklopi ruke na molitvu i zavapi: - Sasluajte me prije! Htio sam... - Htio si - citirao mu je Ottavio Bandini iz njegove knjige, uza sve ja e povike: apostata, reformator, protestant! I Dominis nadvi e agor o ajni ki: - Sasluajte me! Sasluajte me! Komesar Oficij a stavi ruku na Dominisovo rame, na to svi zaute. Postupak inkvizicije je po eo. U okrivljeniku je trnula elja za sasluanjem kad gaje pater commis-sarius oslovio: - Ti e ovdje imati priliku da sve iskae. - Imat u? - Svakako! - Kako?! Na optuenikovo uasavanje protuma io je hladni dominikanac proceduru. Prvo, bit e pretresem osumnji eni spisi, drugo, otkopani korijeni prestupaka, tre e, izloene spasonosne dogme. Ako to zalutalog ne vrati pravoj vjeri, bit e mu kra eno jelo, sve otrije. Valjda je starca ve mu ila glad u eliji jer prijetnja s postom nije promaila. to vrijedi i najja i um u tom trupu naviklom na njegu? Premda je Crkva nau avala transcendenciju, tijelom gaje drala u svojoj vlasti. Komesar Svetog oficija tuma io je dalje proceduru koja je to nasilje pretvarala u juridi ki postupak. Ne probudi li i strog post kajanje, dolazi na red tortura... Scaglia prihvati kvaku da iza e napolje. Nije mogao gledati kako se drugi zamilja na kota u, u panjolskim izmama, pod kineskom kapaljkom. - Tvoja Svetosti! Urbane Osmi - dr u i je Dominis prilazio Papi u posljednjem pokuaju. - Vratio sam se iz Engleske svojom odlukom i na poziv tvog prethodnika, Grgura XV. Kao dekan windsorski, po tradiciji kraljev savjetnik u vanjskim poslovima, radio sam na izmirenju kr anskih zemalja. Posredovati izme u zara enih, vrlo je opasno. Posrednik esto navu e mrnju obiju strana. Pa ipak tu bojazan, ili udobnost, nadja ao je krik europske golgote, strahota ovog vjerskog rata. I uputio sam se ovamo, usprkos opomenama, protestima, prijetnjama... O ekivao sam ovdje otre rasprave o uzrocima vjerskog raskola, o crkvenoj vlasti, o reformaciji, jeste, o ekivao sam sudbinsku raspravu s vama, crkveni oci, s u enim teolozima, s prijateljima... - Pa raspravljat e ovdje - odvrati Barberini s ironijom - u miru, s prijateljem. - Ovdje, u Sant'Angelu, s prijateljem?! - Sa Scagliom. Imenovani ispusti kvaku kao opren. Ve poluodsutan, odjednom je bio ba en u paklene krugove Sant'Angela. Omaka je bila isklju ena. Gospodar obaju kraljevstava izrekao je to polagano i naglaeno, s kobnim zna enjem. Scaglia se okrene prema vrhovnom sucu s pravedni kim u enjem: - Sa mnom?

- Da! - Ne razumijem... - Razumjet e, s vremenom. Podsmijavao mu se himbeno dobrohotan i vladarski superioran. Ja li to osveta to je kritizirao Firentin ev pontifikat, veli anstven i bljetav, ali bez prave kr anske vrline? I Papina je pratnja bila zapanjena. Autokrat je rado takvim iznenadnim odlukama zbunjivao svoj dvor. Kad bi potpisivao ono stoje kancelarija pripremala, osje ao se rukom nekog drugog tijela. Potpun bi gospodar bivao tek kad bi nare ivao neto frapantno, kao sada. Naravno, bilo je dvorjanika koji se ni im nisu dali zbuniti i ovom su imperatorskom hiru tepali mudro, veli anstveno. Nije li se svetac zauzeo za heretika? To je dovoljan razlog. Scaglia se naao pred ledenim zidom svojeg drutva. Uzalud je traio ne iji mig ili ohrabrenje. Izrovana lica, ugaenih o iju, nalikovala su na statue. Izdan od te bez utnosti, s grozom i gnuanjem pitao je Spasiteljeva namjesnika: - Utamni uje i mene? - Zaboga! - odglumi Maffeo Barberini preneraenje. -io ti pada na um, eminencijo?! Nisi li ti stup nae crkve? - Drao sam to dosad. - Dri i dalje! Tvoj ugled pravednika najvie te ospo-sobljuje za ovu raspravu, pred o ima itave Europe... -Ne! -Ne? - Oprosti, Sveti O e, ne mogu. - Ti bi uvijek htio ulogu advokata ili zatitnika? Dakako, to tebe ne obvezuje. Evo ti sada druk ije prilike da se iskae kao sljedbenik Spasitelja i sluga Crkve. Dvoli njaci podrivaju nau apostolsku stolicu, kleve u me, mrmljaju, toboe zabrinuti za kr ansko jedinstvo i isto u. - Ima me u tim glasovima i iskreno zabrinutih. - Mi ne zaboravljamo, brate - milostivo ga podupre jezuitski general - da su tvoji istupi u kardinalskoj skuptini bili takvi. Dobronamjerni! Urban VIII. se naljuti na tu upadicu i jedva se svlada. Izme u njega i generala rasla je napetost. Sam autokrat, nije podnosio pokraj sebe mo an jezuitski red koji je drao ispovjedaonicu u Ku ama Habsburga. Odbivi lakim mrtenjem Mutiusa, upozori imenovanog inikvizitora: - Pazi, eminencijo! Dominisov je povratak obavijen intrigama uzurpatorskih grupa. Neka tvoja istraga ra isti maglu oko Svete Stolice! Mutius i general Oficija se zna ajno pogledaju. Kome to Firentinac prijeti? Moda ba njima, tvrdim Rimljanima. Otkako je Barberini bio izabran glasovima francuskih kardinala i umjerenjaka, konzervativni je Rim bio u uzbuni. Urban VIII. im ne dopusti daljnje naga anje i zaklju i blagoslivljaju i utu enog samaritanca: - Ovaj e proces utjecati na budu nost kr anstva. Moje sveto o instvo bdije nad tobom, straaru Rima! Scaglia se prikrao za Papom u slaboj nadi da izmijeni stranu odluku. Uspevi se na prvi kat pala e, Maffeo Barberini je uao u golemu, pompoznu salu, ba iznad Dvorane pravde. Njegov zemljak del Vega dekorirao je tako er gornje prostorije gdje su pape prebivali za nemirnih rimskih godina. Pala a na gornjem krugu utvr enog Hadrijanova mauzoleja bila je nepristupa na i neosvojiva. Profinjen poznavalac razgledao je bogate polihromatske freske s poganskim motivima dok je njegova pratnja s jezuitskim generalom i komesarom Oficija sila u podrum ispod straarskog vijenca gdje su bile zloglasne elije. Oprezno kora aju i po kliskom mramornom podu, nije Papa ni jednom gestom ohrabrio nesretnog inkvizitora da mu se priblii. Scagliu je jo ja e potitila bogato ukraena sala s poganskim scenama. Pobonosti I u nije bilo, svuda samo pouda za raskoem i sjajem, umjrlni ka o-bijest, razmetanje, i to ba na vrhu mauzolej;}, iznad grozne tamnice! Iz najgornjeg kata pro e Urban VIII. kroz kralak vestibul i si e niz nekoliko stepenica u lo u koju Hramante izgradio u junoj to ki irokog rubnog vijenca. Odavde se preko Tibera podastro orlovski vidik na grad. Kardinal je zastao na stepenicama iza svog neumoljiva vladara. Nije se odvaio da mu pristupi i isprosi oslobo enje. Polako ga je pogled s vrha tvr ave zanosio kao i Barberini]a nagnuta na ogradu lo e. Zavladalo je blago predve erje kad je travanjsko sunce zapalo za Vatikanskim brdom. Od junog ulaza Sant'An-gcla produavao se ravno stari Hadrijanov most na drugu obalu i razilazio preko u vor ulica, gdje su lebdjele krukolike kovne kupole i strili crkveni tornjevi. Duboko dolje umjela je funeralna rijeka zakre u i okomito na jug, i njen mrmorni rekvijem pratio je daleke povike, cvrkut jala u kronjama i topot straarske ophodnje. Dok je Scaglia vrebao priliku za molbu, Papa se prepustio drai za-gaene, pitoreskne panorame. Povjetarac s Apenina brisao im je obojici prah grobnice s osjetila. Uzduh je imao svjeinu gorskog potoka, pogled se valjao po sagu razmekanih dnevnih otrina. U tom ugo aju nestajao je pod njihovim nogama uasan toranj s prikovanim sunjevima. Bile su to rtve veli ini Rima, za iju se naklonost i on, Firentinac, uporno borio. - Ovo je magi ni pun-duffl,

- promrmlja Maffeo prihvativi intimno svojeg pratioca, s kojeg se arhimedovski moe di i Zemlja... Ovaj grad koji od davnine trai od imperatora panem cl circenses! Kruh je sve tee ponjeti s ratnih polja, ali igara bit e, dodue, ne s gladijatorima ve sa svecima i hereticima. Zahtijevali su to od njega mrmljaju i cijele zime, potkapaju i njegov zapo eti pontifikat, spletkare i s ambasadama katoli kih sila,'stavljaju i njegovu odanost I^imu pod znak upitnika, prave i ale na Njegovu Svetost. Nakon pobjede u konklavi nad dotad svemo nom jezuit-sko-habsburkom koalicijom, njegovi su se glasa i razili po neutralnim daljinama i ostavili ga ovdje usamljena protiv razdraenog konzervativizma. to mu vrijedi zlatna tijara kad klju ne pozicije na kuriji dre njegovi protivnici? Jezuitski pitomac, fanati ni zatira luterana, carski vojskovo a Johann von Tilly, koji je porazio eke husite u studenom 1620. pri Bijelom brdu i protjerao iz Praga kneza Friedricha, vo u Protestantske unije, ije kraljevanje nije trajalo ni jednu godinu, taj slavni feld-maral dobiva i gubi redom bitke kako bi sve opustoio, a njegov apostolski kajzer podmuklo spo itava Svetom Ocu vjersku mlakost i vabi ga u to europsko razbojite. A ovdje oko njega sve sami dounici, licemjeri, podlaci, pohlepni za zlatom i vla u. Ispod dodvorivanja nastavio se podmukao dvoboj. Ovdje, u povienoj lo i, stajao je kraljevski nasuprot politi kim spletkama, prljavom klevetanju i bigotnom gun anju. Kloake su pod njim kipjele, a po provincijama se osilili vazali, okrunjeni razbojnici i raskalaeni prelati, ve nagluhi na opomene ekskomunikacije. I kako da se on na Svetoj Stolici utvrdi? Scaglia je pratio Papin pogled koji se trpko odlijepio od grada i lutao u daljinama iza ruba horizonta. Na jugu u Napulju vlada panjolski potkralj, na sjeveru u Milanu tako er madridski namjesnik. panjolci su ga opkolili, ti najvjerniji katolici, najgorljiviji istrebljiva i reformacije, najodaniji uvari apostolske stolice, koji e ga naposlijet-ku progutati, neminovno, ako se sve ovako dalje nastavi i jezuitskohabsburka vladavina nametne Europi. Kako paradoksalno da on, glava katoli kog tabora, ne smije moliti Boga za pobjedu cara Ferdinanda nad husitima i luteranima! Neposluni carevi kneevi, antihabsburka Francuska i Venecija, ak prezbiteri]anci i protestanti, sve su to njegovi potajni saveznici u suzbijanju Ku a Habsburga, dakako, jednako opasni kad bi sami nadvladali. On, pontifeks nebeski, moe opstati na svojoj aci zemlje samo ako se bude antagonizme izme u kraljevina i kneevom, sve redova i sekti. Tako je, aliboe, pobona duo! - Magi ni centar... aptao je Urban VIII. priklonjenom inkvizitoru - magi ni centar odakle eu privu i razmrvljene i raskrvavljene pokrajine, privuci u jedinstvo Crkve. Prvo, da se ovdje u vrstim... Istraga protiv Marka Antonija, moj je prvi pokus... Breuljkasta panorama s kupolama i tornji ima polako \v tonula u sumrak. Uzvieno osamljen u Julijevoj lo i, I Garberini je doista izgledao nebeski namjesnik nad tonulum zemljom. On e obnoviti Rim superioran dinasti kim i plutonomakim tenjama. Ve je po eo na onom to je . Julije II. gradio. Golema bazilika s kupolom srebrno azurne boje, cjelovito uklopljena u arhitekturu nebeskog svoda, podignuta na Petrovim kostima, uvar papinskog primata, sa uvat e i njegovo ime za daleke vjekove, kad vie ne bude ni praha ni pepela zato enicima Sant'Angela. Scaglia je ostao sam sa svojim optuenikom. Koliko je god to potiskivao, dizala se u njemu antipatija prema ovjeku s kojim je odsad bio sudbinski vezan, tako iznenada i bez ikakva svog udjela. Ta je odbojnost rasla da pukne u samooptuivanje. Je li Barberini bio u pravu da je vrlinanajve a.to da se on srdi na Marka Antonija koji mu nije nita skrivio? Trae i motive svojeg imenovanja, o ito dogovorenog izme u Pape i jezuitskog generala, zapadao je u sve mu niju nesigurnost. Njega su na kuriji vie vagali no to je u svojoj povu enosti predmnijevao. Njegove nedjeljne propovijedi sirotinji i istupi u kardinalskoj skuptini pro uli su se, pra eni sve ja im mrmorom protiv pokvarenjastva u crkvenoj hijerarhiji. I eto, ba njemu, u ovom trenutku vrenja, povjerena je parnica s protivnikom papinstva! - Hvala ti, Scaglia! - prekine Marko Antonije njegovo okolianje. -Nisam to htio... - Kad je ve dotle dolo, Urban Osmi nije mi mogao postaviti boljeg suca. - Zna, radije bih bio tvoj branitelj. - Zlo stoji sa mnom, misli? - Uvijek sam traio dobro i u tekih grenika. - Takav teak grenik? Optueni je i ekivao da to Scaglia pore e, ne, nisi takav, ali on nije nita odgovorio. Smetale su ga Dominisove o i, velike, svijetle, pronicljive; kao da su prodirale u njegovu zatvorenu duu. Bio je vii od njega, jo krupniji u irokoj bradi, tako da ga nikako nije mogao pravo obuhvatiti. Kako je prinu eni inkvizitor dalje utio, nastavi starac kao za se: - Ja sam se hrvao s grijehom. Otkad razmiljam, jo od jezuitskog sjemenita, proganja me ta sjena Sant'Angela. Bjeao sam, sve dalje i dalje, ali hajka nije za mnom i ezavala, nije ni pod westminsterskom zvonjavom. udno! Kao da me odanle vukla ova tvr ava... I kad su me kona no proveli kroz eljezna vrata, potmula je tjeskoba popustila. Kao da sam izaao iz duga, mra na rova.

I sad ovdje stojim. I ne mogu druk ije. Ovaj ispit, slutim to, uzdam se, donijet e mi odrjeenje. - Svemogu i Boe! - zavapi samaritanski asket. - Da se nakon duge, an eoske strpljivosti sudarim s tobom, u Sant'Angelu! - Ja nisam tome kriv. - Ali nisi ni neduan. Sumorno izvi anje prekine dolazak generala Drube Isusove. Obojica su se smjesta nala u akutnom poloaju istraitelja i optuenika. Mutius se vratio iz tamni kih elija hladan i bezizraajan, utjelovljenje discipline, kako je to zahtijevao i od svojih izvritelja. Za njim je tamni ar nosio punu vre u na le ima, a pri jednokrilnim vratima zastala je neka redovnica u bijeloj tunici. Jezuitski general upozori Scagliu na vre u koju je zakukuljeni bacio na pod: - Dominisovi spisi! Dijelom objavljeni, dijelom pripremani za tisak. Neka ti, eminencijo, poslue kao svjedo anstvo. Nae su provincije okuene Dominisovom doktrinom. - On je, ustoli eni metropolit - pokae otac Ignacije na Dominisa - podvrgavao sebi dalmatinske biskupe da odcijepi Dalmaciju od Svete Stolice i sam ondje stoluje. - uje, eminencijo - upozori Mutius novog inkvizitora, da nije gvozdenog jezuitskog reda, one bi se provincije odmetnule. avo raskola se preko roti. - Dopusti, o e Mucije - uzbuni se suhi provincijal - mi Hrvati stolje ima suzbijamo provalu Osmanlija. Za ispriku, general blagoslovi antemurale christiani-iatis i time svri sa svojim pod injenim. Kratkom gestom pozove povu enu opaticu i predstavi je Scagli. Sestra Fi-des pokloni se kardinalu koji joj malo zbunjeno odzdra-vi. Po evi da sijedi i bora se oko o nih kutova, neznanka sa uvala ljepotu mirnu i uskla enu s opati kim ruhom. Zlatan kri na prsima, premalo ravnima po reguli, I pokazivao je njenu visoku zaslugu u redu. Mutius objasni uzbu enom asketi da je asna odavna u slubi njegova ureda i zna mnoge tajne splitskog nadbiskupa. Pri toj primjedbi spustila je glavu, no bez zabune i stida, vie ceremonijalno, bacivi isposnika u naga anja, od kojih je zazirao. Asketski otvrdnuo prema koketnim moliteljicama, bio je odmah neobi no uznemiren ovom ritualiziranom ljepoticom, tako bestjelesnom i ukro enom! - Korijeni ovjekovih prestupaka e e se kriju u tjelesnoj pohoti nego u intelektualnoj radoznalosti ili moralnim sumnjama - pou i veliki jezuitski inkvizitor novajliju. - To ne moemo Marku Antoniju odre i: da je svim svojim intelektom tragao za istinom. - Toga je miljenja bio i na sveti red kad mu je povjerio katedre u Veroni, Brescii, Padovi. Njegove se udnje nisu mirile ni u jednom naem pitomitu. Na nagovor svojeg zloduha istupio je iz naeg reda i postao biskup u Senju. To je po etak njegova otpadnitva. Odrijeen sviju stega, bio je sve ja e noen ambicijom i gramzljivo u. I mleta ki ga je dud ubrzo potkupio... Optueni uzdrhta pri kamenoj vratnici, ali se ne usudi stupiti u razgovor, a pater Mutius nastavi promatraju i ga s mrnjom: - U dogovoru s mleta kim providurom, koji je opkolio senjsku luku, on je dao utamni iti i smaknuti usko ke poglavice, neprijatelje Venecije. Bivem je biskupu bila izre ena optuba, tako, lice u lice, da nije ostalo kutka uzmaka. Zadrhtao je i gotovo klonuo, ali se smjesta oporavi i gotovo mu lakne to je to bilo izre eno. Okrenut prema Scagli, uzrujano se obrani: - Potvora, generale! Zatvarao je u Senju i vjeao kajzerov pukovnik Rabatta. - Po tvojoj uputi! - Besmislica! - Pobjegavi pred usko kom osvetom, upustio se u Rimu u avanturu sa ti enicom kardinala Mellina dalje je objanjavao jezuit zbunjenom kardinalu. - Pustolov! - Kad bismo, generale - odvrati Scaglia - po eli kuriju mesti od razvratnika... - Tko bi ostao? Ali nitko na kuriji ne brani svoju gre-nost. A Dominis je uznesao svaki svoj porok na vrlinu. Eminencijo, ne upusti se ni u kakvu spletku! Uzvien nad politi ku borbu, ti e Marku Antoniju suditi za teoloke zablude i moralne padove. U istrazi pomagat e ti Rimski kolegi] i nadbiskupovi pratioci u Splitu i Londonu. Uz oca Ignacija, osloni se na sestru Fides. asna, ti e iskazati kardinalu sve to zna. Moj blagoslov s vama! Scaglia je zamijetio kako je stari nadbiskup, i u svojoj ugroenosti i pokraj svih stranih okolnosti, bio uzbu en pojavom bijele duvne. Bogzna to je sve me u njima bilo. Na iroku, bradatu licu nije se moglo razaznati da li joj se raduje ili ga ogor ava, o ekuje li od nje pomo ili zlo; samo je u mutnim o ima neto bljesnulo i jo uvijek jake usnice zadrhtae. Opatica je prva prila njemu kao starom znancu, a inkvizitor se dvoumio smije li dopustiti razgovor me u njima, i u toj je neprilici vadio iz vre e zguvane spise i slagao ih na sudskom stolu. Udubljen u spise i biljeke, nastojao je isklju iti se iz dijaloga za svojim le ima, no smisao mu se protiv volje nametao, opscen i opasan. Tiskane je knjige poznavao.

Najve e je dakako bilo djelo De republica ecclesiastica iskriano i dopisano autorovim marginalijama, valjda za novo izdanje. Nepoznat je dio leao u manuskriptu. Na .gornjem uglu naslovnih stranica bilo je itljivo ozna eno mjesto, datum i ime pljenitelja, ponajvie 17., kad je Marko Antonije bio doveden u latinskih spisa o crkvi gomilali su se listovi ispunjeni zagonetnim crteima i ra unima. Zacijelo, matematika i lizika, avolske vjetine! Iz vre e je izlazio jedan svijet ispisan svojim crkvenim, politi kim i prirodnim redom. I iznu eni je istraitelj osjetio uz tjeskobu i potovanje prema geniju koji je prenapregao misao preko granica shvatljivog. Istresavi pomno vre u, da mu koji listi ne hi promaknuo, utu eno je sjeo za stol iza brda ispisanih rije i. Sitan kao mi prema toj umotvorini, kako da proizlo e do hereti kog sredita? - Monsinjore! Sestra Fides stala je pokraj njegove stolice da ga jo vie zbuni. Pred tom razlistalom milju ba mu je jezuitski red doturio pravu pomo nicu! Od bijele duvne zapljusnuo ga je miris koji nije uspjela oprati na pohodu An eoskoj tvr avi; a moda je ona sama time odisala. Na svaki na in, uzbudila ga je, mada je po ela diskretno, ak ponizno: - Monsinjore, ti si zaogrnut krepo u. To ba nije na kuriji est uzor. - aliboe! - Propovijeda se ljubav prema blinjima, siromatvo; a kako ivi tvoja kardinalska druba? - aliboe! - U ovom raskoraku izme u svetih na ela i poudnog svijeta, gdje ti stoji, monsinjore? - Na Petrovoj stijeni. - Na oltaru, sam i jadan poput sveta kog kipa. - asna! - Sada ti je si i s oltara. Kako e ina e istraivati ovjekov prestup? - Ja sam esto poha ao prestupnike... - Doista, kao kateheta, samaritanac, prolaznik. No ovdje, u Tvr avi svetog an ela, ti mora sam si i na dno grijeha. - Bog bio sa mnom! - Ti mora biti ovdje bog... - Basta! Povik je bio neumjesan, kako mu se odmah u inilo. Ona se ponaala pred njim besprijekorno; tek rije i... Rije i! Tako udne i opasne. Kad su zamrle pod svodovima Dvorane pravde, stajala je pred njim samo bijela zagonetka. Gledao ju je s lakom jezom jedva vjeruju i da mu to tako govori ova duvna savrena vanjtinom. Da je bila frivolna i nametljiva poput grenica iza ispovjedne reetke, lake bi se obranio. Duga disciplina duha i tijela stvorila mu je oklop protiv napasti koja je vrebala iz polumraka ispovjedaonice. Sada je taj oprez bio udno uspavan. Ritu-alizirana opatica mu se nu ala nekako bestjelesna, podatna kao djevica na krizmi. Da bude slobodan, kao bog?! Bilo je sablanjivo kako mu se smjekala, s napu enim usnama iji bi cjelov nalikovao transcendentnom obredu. Boe, to ga to obuzima? Mora je ukoriti za ono to je rekla, i za ono to se krije u njenu ma jem uljanju. - Sestro Fides! Poslat u te natrag, s ukorom, ako se ne bude ponaala kako ovdje prili i. - Ti zna, monsinjore, kako to ovdje prili i, pri Sant'Angelu? Zna. Mora znati. Usporedit e Dominisovc knjige s priznatim u enjem pa suglasno s optuenim piscem konstatirati odstupanja od svetih dogmi. Takvu postupku ne e nitko mo i prigovoriti. Ako bude Marko Antonije elio, dopustit e mu da uzme advokata, a i sam e konzultirati Collegium Romanum u apokrifnim tekstovima. Time bi njegova zada a bila ispunjena. Dalje se od toga nije u istrazi mogao zamisliti. Da bi raspravu smjesta pokrenuo u tom pravcu, stao je prekapati po svojem stolu i napokon digne iz sumnjive gomile knjiicu koja se inila najbezazlenija, za po etak. De radiis visus et lucis in vitris per-speetivis et iride. Tractatus Marci Antonii de Dominis. Predavanja, objasni mu autor, koja je u Veneciji mnogo kasnije tiskao njegov u enik Bartol, poto je Galileijevim teleskopom porastao interes za opti ka svojstva le a. O ekivalo se tada da e Marko Antonije objasniti Pizan e-vo otkri e, tako je i pisao fra Paolo Sarpi, i on je doista ve prije u pove anju vidnog kuta nakon loma zraka svjetlosti pronaao princip dalekozora. Luciferski pronalazak, promrmlja poboni kardinal. Nikad mu se istraivanje prirode nije pri injalo takvom davoltinom kao u nazo nosti ove zare ene i zakukuljene ene. Pred tom strminom u pakao spaavali su gvozdena stega i misterij onozemaljske transcendencije. Uznemiren, naglo prekine u enjakovo objanjavanje: - Ti si, mlad, pustopaan, u itelj na Sveu ilitu u Padovi, razorio udo i divotu nebeske duge. To je bio po etak... - Vidi li neku pogreku u mom zaklju ivanju? Putao sam zrake svjetlosti kroz kapljice vode, ponovio sam u svom eksperimentu to se zbiva u velikom kad sunce prosijava razasutu kiu.

Geometrija lomnih i reflektiranih pravaca stvorila je u mojoj to ki gledanja divan luk na nebu. - Ta tvoja to ka gledanja... bijae zalet u vjersku stranputicu. Zar nisi slutio opasnost? - Naravno! Neka je tjeskoba bila u korijenu moje radoznalosti. - Pa to nisi, brate, na vrijeme odustao? - Bilo je to ja e od straha. Svjetlo je davalo prisnu vezu izme u stvari, svjetlo je i mene samog vezalo s prirodom. U svojem sam samostanu odgonetao pojavu slike. U zamrenoj raznolikosti otkrivao se euklidski sustav zraka svjetlosti. Postavljao sam jednostavne naprave i pratio posvud zrake, kroz rupice, bruena stakla i vodu, od svoje svije e na stolu do duge na nebu. Bila je to igra koja je isprva zabavljala, ali pomalo su te igra ke progovorile na osobit na in. Beskrajan se svemir oglasio kroz moje eksperimente i matemati ko zaklju ivanje... - Svemir ili Lucifer, bogzna... Eksperiment i matematika plijenili su tvoje o i da gleda na isti na in i Crkvu. I vidio si u njoj samo zemaljsku vanjtinu, aliboe, esto izopa enu. Od te tvoje fizike dolo je i poricanje sakramenata, euharistije. Nisi mogao znanstvenim umom prihvatili udesnu pretvorbu kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. - To no, nisam to mogao shvatiti. A kako to tuma i skolastika na temelju Aristotelove metafizike? - Zatrait u sud Rimskog kolegija. Neka ti posvijetle naju eniji sljedbenici Tome Akvinskog i Bellarmina, legitimni tuma i svetih dogmi. - Ah, ti citatolozi... - prezirno odmahne Marko Antoni-je i odjednom se raesti na Collegium Romanum, staro jezuitsko sveu ilite. - uplji recitatori koji grade svoje tvr ave kamen i ima evan elja i stupovima metafizike, trublja i uzvienih pojmova koji transcendiraju u besmisao, svem razumnom zaklju ivanju uzica i ig! Ako se na njih poziva, stalne pratioce protuhereti kih progona, kakav mi sud, Scaglia, priprema?! Inkvizitor ustukne pred grozom svojeg optuenika. Ne, ne e ga predati osudi Rimskog kolegija, koji je ionako rekao svoje o Crkvenoj dravi. U tih je mudraca, moda doista samo napuhnutih citatodera, bilo premalo kr anske su uti. Ipak, Crkva nije mogla a da ne odbaci i kazni u enjakov stav prema sakramentima i dogmama. Utjehom mu bi da je Galileo Galilei ipak posluao Bellarminov savjet, i na sli no izmirenje upozori svog optuenika: - Pizanac je ustuknuo pred avolskom optikom koju mu je pruio konstruirani teleskop, i on se rehabilitirao gledaju i opet Bojim okom u svijet. Sveti oficij mu je milostivo oprostio. - Postoje poklekao - mra no dometne stariji fizi ar. - Tvrdoglav e, misli li da e odavde izi i uspravna ela? - Galilei je dirnuo u kozmi ki sistem - umijea se Fides postrance. Obojica se namrteno okrenu prema njoj, najmanje mjerodavnoj u teolokoj raspravi. Me utim, ona se nimalo ne suspregne i produi nekako intimno prema splitskom nadbiskupu. - A ti si, Marko, dirnuo u papinsku stolicu. To je mnogo opasnije. Da pro e poput svog nasljednika u Padovi, morat e se jo dublje sagnuti. Iz njena grgotava alta zaorila se gronja inkvizicije. Je li ga htjela zaplaiti i navesti da popusti, ili mu predo iti izgubljenost poloaja? Scaglia prihvati upozorenje sumnjive pomo nice i pokua poja ati njen u inak na starog tvrdoglavca: - Kakva li izazova dobaciti jezuitskom generalu i komesaru Svetog oficij a: ti stoji na svojim glavnim tezama! Valja se pokajati prije nego proces krene. - Kasnije ti kajanje ne e koristiti - dobaci generalova dounica. Prijetnje su lomile Dominisov prkos. Ta pokleknuo je on ve na povratku iz Londona u Rim. Dodue, bio je to formalan obred odre en katoliku koji je prebivao u kri-vovjernim zemljama. Njegovo osobno dostojanstvo nije time bilo srueno. Naprotiv, slobodnom se odlukom pod inio ritualu repatrijacije ili otkletve da bi uop e mogao u starom zavi aju djelovati. No, kleknuti u ovoj tvr avi zna ilo je neto drugo. Pa ipak, kako da se izbavi odavde? Poluskren, odgovori inkvizitoru koji ga je nukao da se pokaje. - Neka bude! Kleknut u i ja pred Njegovom Sveto u. - Hvala Bogu - usklikne Scaglia s olakanjem. Najedanput su nestale avolje zasjede kroz koje je ova istraga vodila. Brdo papira na njegovu stolu rasprilo se, hvala Bogu! Poklonstvo superiornijeg intelekta spaavalo ga je od opasna tuma enja i potedjelo od ogovaranja i intriga. Me utim, jezuitska je dounica primila sa sumnjom obra enje svojeg starog gospodara: - Kleknut e u dominikanskoj Minervi i izjaviti pred skuptinom svete inkvizicije... - Neka budu milosrdni, po Kristovu nauku - prekine on poniavaju i ceremonijal. - Ne e ih time ganuti. - Prije molbe za oprost - upozori ga Scaglia - mora se odre i svoje Crkvene drave, u cijelosti. - U cijelosti ne u... - Nego kako?! - plane razdraeni kardinal. - Ti si se kao splitski nadbiskup urotio protiv Rima s Paolom Sar-pijem, zloduhom Mleta ke Republike. I dosljedno si kasnije, kad je Pavao V. prokleo Veneciju, branio mleta ku pobunu. - Ja sam branio ustav Republike od papinske prevlasti, branio sam gra ansko, ljudsko pravo.

Htio sam obnoviti temelje kr anstva ispod cezarskog izopa en]a. - Srlja li u plamen? Izrekavi to, inkvizitor je u svom gnjevu namaknuo virtuelnu loma u. Na sve troje u kamenoj Dvorani pravde, a najja e na optuenoga, liznuli su jezici blize vatre. U omaglici uasa, preko Tibera, pojavi se pust trg, runo uokviren, kuda su odvodili razbojnike na vjeanje. Cam-po de' Fiori! Na toj rimskoj poljani procvale bi katkad plamene rue. Heretik se pred Scagliom povukao i smr-kao, izobli en i drhtav, kao da stoji iza suklja ja dima. Pa to i nije vie iv ovjek! Utjelovljenje je nekog duha, zlog ili dobrog, koji je doao u Rim i pripravan je pro i kroz kunju Sant'Angela. Pjea iti preko Senatorskog mosta do vatikanske pala e bilo je neugodno i opasno u tih pola sata prije papinskog primanja. Povorka ko ija jurila je uskim kolnikom prestizavaju i se i skre u i sve do kamenog ruba. Pjeaku su prijetili i to kovi i kopita obijesnih konja. Najvie je bilo etveroprega, crno ulatenih, s velikakim grbovima ili zastavicama stranih poslanstava, pravih la a koje su zapremale gotovo irinu mosta, a obi no su ih jo pratila vrsta straarska kola. Livrirani bi ko ijai pucketali bi em uz zlo udno konjsko rzanje i zveketanje napirlitancorme; paevi su na prednjim sjeditima puhali u rog ili trubu, vie da razglase ugled svojih gospodara nego da (rae prolaz. Kad je ve plebs nestao iz vizira patricija, njihove je sluge zabavljalo kako odskakuju i vrite pjeaci na plo niku ili mostu. Scaglia je uzastopno bio pritije-njen uz ogradu, ak i okrznut isturenom osovinom to ko-va, a nisu ga tedjeli ni repovi izvjebanih ivotinja. Poneki bi posjednik iza zavjese prepoznao asketskog kardinala pa zaustavljao vozilo i ljubazno ga pozivao u svoju kajiu; ali je to gurani i bi evani s ponosom odbijao. Ne, radije u ovako, hvala! Ipak eminencijo? Bez zamjerke, pjeke e produiti. Neka ga smatraju prostakom i udakom! Doista, sve je neobi nija na kuriji kr anska poniznost, a ova e trubetava, bljetava, kopitava trka sve pregaziti. Na istini prema Sv. Petru bivalo je jo opasnije hodati. Dobivi najedanput na prostranstvu, etveroprezi su pomahnitali. Svaki je ko ija htio potkraj presti i takmace i naglo zauzdati konje. Na trgu ispred goleme bazilike sastajale su se razgalopirane povorke s drugih tiberskih mostova, i odasvud su na pjeaka sunula teka ruda, blistava kopita, kota i. Tako ugroen, jedva se mogao pokloniti veli anstvenoj gra evini. Iznad pro elja s okruglim stupovima dizala se orijaka kupola s kapelicom na vrhu i gvozdenim kriem, a oko nje na irokoj galeriji stajale su isto takve kapelice s krievima i etverokutni tornji i, sve to u golemim dimenzijama i savrenom skladu. Sca-glia se prekrsti pred visokim sv. Petrom pa skrene prema zidu koji je opasao papinske pala e i produavao se u dugom arkadnom mostu do An eoske tvr ave. Ceremonijalno ukraena straa na vratima prepozna priprostog kardinala i s vojni kim ga pozdravom propusti u poplo eno dvorite. Maffeo Barberini po eo je pontifikat u punom sjaju, i ova rasvijetljena izloba njegova artisti kog ukusa i bogatstva trebala je zadiviti strane poklisare i visok kler, osobito nakon to je njegov senilan prethodnik, Grgur XV, zapustio dvor. U takvoj se raskoi osje ao Scaglia nelagod-nije nego ina e na vatikanskim primanjima. Obi no bi se povukao u kut posljednje dvorane, sam ili s nekim isto takvim asketom, pa meditirao ili raspravljao o misiji kr anstva. Ovog su ga puta odvukli sa sofe ispod sablanji-ve Rafaelove Madone koja je izgledala poput jedrih rimskih prilenica, ba na izazov pobonim kontemplacijama. Bio je redom predstavljen poslanicima najmo nijih dvorova, uz laskave preporuke, kao uzor dobrote, oli ena pravednost, svetac, to je sve trebalo zajam iti nepristranost istrage protiv splitskog nadbiskupa. Pod upaljenim zlatnim svije njakom sa stotinu votanica, u bljetavu refleksu mramornog poda, sinuo je inkvizitoru smisao njegova udna imenovanja; i tim su ga vie ozlovoljila udvorna predstavljanja. Mleta ki je poslanik diskretno izrazio sumnju u valjanost optube, uz mnogo komplimenata Njegovoj Uzoritosti, pa zna ajno doda: - Senat vjeruje da Republika ne e biti uvu ena u ovaj proces. To bi otealo nae odnose, s obzirom na intrige na londonskom dvoru koje su i mene i Marka Antonija splele. - Bili ste prijatelji? - Stari znanci - odgovori Pietro Contarini suzdri]ivo. - Nai su se putovi udno kriali. Bio sam ovdje poslanik kad je Dominis izbjegao u protestantske zemlje i svata sam, Boe prosti!, uo od srditog Pavla Petog. A malo alim bio sam poslan na dvor Jamesa Stuarta, gdje je on bio windsorski dekan. I eto sad ovdje prisustvujem njegovu posljednjem inu. - alosno to kaete, gospodine - snudi se i prinu eni inkvizitor. - Bio je on u Republici prominentna li nost. Ja sam ga prvi put vidio oko godine 1600, kad je pred senatom govorio o uskocima, upravo zare en za senjskog biskupa. I Silo mu je tada etrdeset godina, ali se ve nadaleko pro uo. Doista, bio je velik govornik. - Kako vas se dojmio? - Izvanredno! to nije nikome uspjelo, on je pronaao: rjeenje usko ke razmirice. Nakon tolikih opre nih izjava zaokupilo je Scagliu I prvo biskupovanje njegova optuenika u Senju, u tvr avi gusara, kojih su se talijanski pomorci najvie bojali.

Mleta ki je poslanik bio upu en u sva ta zbivanja i diplomatska natezanja oko carskog Senja i smjesta je iskoristio priliku da novoj li nosti na kuriji nametne svoje gledite. I tako je iz ivahnoga slikanja Mle anina izlazila obala "egzoti na i pustolovna, a u isti mah neobi no privla na, <j;dje je po elo politi ko kolovanje ex-profesora. Da od-vikne svoje vu je stado od gusarenja, Marko Antonije je odlu io uskoke vratiti prvobitnim ratarskim zanimanjima. Dakako, na onoj kamenoj goleti i nije nekoliko tisu a prebjega moglo druk ije ivjeti nego od plja ke. I zato Dominis smilja da ih naseli uz hrvatsko-tursku granicu kao ratare i grani are. Taj njegov plan privla i carski Prag, dudevu pala u i kuriju, ali odbija uskoke koji su se radije sluili svojim la icama i handarima nego plugom i motikom. Naalost, dok je biskup krstario izme u antagonisti kih prijestolnica, stigao je u Senj carski pukovnik Rabatta i vojni kim metodama pacificirao gradi , to je naposljetku izazvalo op i revolt i prekid Dominisove misije. Ipak, on se svim stranama predstavio kao vjet dravnik, zaklju i mleta ki poslanik, i mogao je nakon gusarskog brloga o ekivati u Rimu neki visok poloaj. - to je po vaem miljenju, signor Pietro - raspitivao se dirnuti inkvizitor za svojeg optuenika - glavni uzrok njegove nevolje? - Njegova svestranost... Strast da posreduje me u zara enim stranama! Kad bi naao neko rjeenje, kao eto u usko kom problemu, pa kasnije u sudbonosnijim momentima, kao u ovom takozvanom vjerskom ratu, on bi nastupao kao miritelj i posrednik, kad i nije za to imao punomo i. Da se vratim na njegov nastup pred mleta kim senatom! Najprije je zastupao na interes predlau i preseljenje senjskih gusara pa odmah preao na stajalite Rudolfa II. i nadvojvode Ferdinanda da mi to, Venecija, moramo financijski potpomo i, a na kraju svega, zamislite, pro itao je pismo kneza Frankopana, koji nam prijeti odmazdom ako budemo i dalje harali njegove posjede u Primorju i na otocima. Izlaganje Marka Antonija zadivilo je senat, no kasnije se svatko pitao, tko stoji iza njega, iji je on zastupnik? Uskoci su ga smatrali mleta kim saveznikom, u Veneciji je protiv njega pokretan veleizdajni ki proces, a bogzna to ete vi u Sant'Angelu od njega napraviti! Uostalom kako vam se svidi. Samo nemojte da se ponovi alosna godina 1606, kad je Pavao V. prezreo mleta ku jurisdikciju, na sramotu katoli ke Europe! S tim upozorenjem, osobito istaknutim, prepusti veliki diplomat smu enog istraitelja novoj zasjedi koja je samo ekala da Contarini otprhne. Na sramotu katoli ke Europe, ponovi Ottavio Bandini, kome je to vjeti poslanik priio. Prokleti dvoli njaci, gun ao je tvrdi Rimljanin za otmjenim kavalirom, popra en kimanjem rektorove glavurde, pa smjesta replicirao pred Scagliom to je pri uo: - Marka Antonija podmitio je u Senju mleta ki dud. Kad ga je Klement VIII. imenovao ondje za biskupa, iste updine 1600. promovira ga Padovansko sveu ilite na doktora teologije, ba poto je ovdje spaljen hereti ki (iiordano Bruno. I taj novi evan eoski doktor po inje ondje predavati protiv dogmatike Rimskog kolegija, i konzekventno emo ga kasnije na i uz Paola Sarpija u obrani bogumrskog mleta kog ustava. Neka ti ta ravna linija ne izbjegne, svece, u istraivanju njegove hereze! - Dominisov je duh, kao i Galileijev - umovao je veleglavi rektor Rimskog kolegija - bio izopa en fizikom. Gledanje pojava kroz le e i pokusi s napravama oduzimaju svijetu ontoloku dubinu i boansku svrhovitost. Bit e lalalno za Crkvu ako neki na stoeru budu i dalje pruali pokroviteljstvo znanostima. Uop e, teoloka budnost poputa. Kurija je suvie zabavljena konkretnim poslovima, cesto bez dubljeg teolokog uvi aja. Nuno je da se na upravi Crkve uz prakti ne dravnike na u i teolozi-filozofi, barem oni najkompetentniji, kao neko moj blaeni prethodnik Bellarmino. Nudio se, duboko ogor en to se to ne prihva a. Budu i da se Sveta Stolica temelji na Svetom pismu, tko bi drugi bio pozvaniji od njih koji sipaju iz rukava biblijske citate? Stari predstojnik Svetog oficija odmahne rukom na te pretenzije i zna ajno priapne utljivom kardinalu: f - Rim je ugroen, eminencijo. Na apostolskoj stolici ne sjedi vie gvozdeni uvar dvosjeklog ma a Pavao V. niti I )osvetitelj bezgrenog Marijina za e a Grgur XV. I on je iskazivao svoje nezadovoljstvo s izborom Barherinija, kao i drugi konzervativni kardinali koji nisu UrI ganu Osmom proricali dugu vladavinu. - U ovoj mutnoj situaciji - nastavi Ottavio Bandini trebamo se okupiti oko jedne jake li nosti, jamca kontinuiteta. - General Mutius! - usklikne pobono rektor jezuitskog sveu ilita. - On je naa uzdanica. Upu uju i tako Scagliu na pravu liniju, doveli su ga u glavnu i najsjajniju dvoranu. Urban VIII. je sjedio na povienom prijestolju u umjetni kom dekoru svoje zemaljske i duhovne vlasti. Istan an poznavalac skupio je ovdje remek-djela iz stare vatikanske riznice, od velikih slikarskih platna do zlatarskih minijatura, a nad arolikom vrevom uzvanika dizao se nebeski ukraen strop. Da se njegovi poklonici ne bi poskliznuli na kamenom podu, bili su rasprostrti sagovi skladne ornamentike i egzoti nih figura. Pred pontifeksom u zlatom izvezenom plastu s visokom tijarom na glavi okupili su se napirlitani predstavnici austrijske habsburke ku e i zajedljivo slikali ratrkana bojita od eke do Rajne. Katoli ka liga, kojoj je na elu Maksimilijan Bavarski, usrdni tovatelj Djevice Marije, odlu no je pomogla Ferdinandu II. da vrati Bohe-miju pod habsburku krunu. Za uzvrat je kajzer darovao bavarskom savezniku zemlje otjeranog kneza Friedricha, zimskog kralja, to je Protestantska unija uzela za causa belli.

Vojska Katoli ke lige prodire na sjever, ali Ferdinandu II. nedostaje novaca da sasvim slomi nepokorne luteranske gradove, pogotovo poto se umijeao i danski kralj. Dok viteka apostolska vojska suzbija jurie protestanata i isti Europu od hereze, mnogi se katoli ki vladari dre postrance, ak neki potajno ili otvoreno hrabre ili pomau protivnike Svete Rimske Stolice, to je jama no poznato Njegovoj Svetosti. Slua Maffeo Barberi-ni gizdave kavalire kako zveckaju pred njim pozla enim bodeima i pozivaju ga na kriarsku vojnu, slua ih i desnom rukom zailjuje francusku bradu. Njegova ironi na utnja doputa predstojniku Svetog oficija da se pohvali procesom protiv splitskog nadbiskupa i odmetnika, koji je pisao da je Jan Hus krivo osu en, a ta napomena trebala je ugoditi Habsburgovcima zakrvljenim sa ekim husitima. Biskup odmetnik je uop e propovijedao da su protestanti, koje apostolski vitezovi vjeaju i pale, jednako dobri kr ani... oho! gle vraga! Ottavio Bandini nije Ipak postigao pun pogodak. Naprice opasane ma evima, koje su se zaklinjale na Sveto pismo, nisu intimno nita drale ni do kakvog pisma, i njima se nije mogla antihe-i eti ka rasprava podvaliti za papine ete i kese zlata. Senjor Don Diego Sarmiento de Acuna, conte di Gon-doinar, kako mu je napol panjolski napol talijanski bio predstavljen, lan Filipova kraljevskog vije a, poklisar na dvoru Jakova Stuarta i... bogzna to jo, taj je otmjeni panjolac uzeo Scagliu povjerljivo pod ruku i odvukao ga do stoli a u kutu. Grof je bio suvie srda an i samouvjereni da bi mu se on uspio oduprti, a odjednom mu do e mi um da bi mu mogao pomo i u istrazi pa malo zbunjeno prekine njegovo nonalantno avrljanje: - Ekscelencijo! Vi ste sigurno, kao poslanik u Londonu, I11 >oznali splitskog nadbiskupa, tada windsorskog dekana? - Ja da sam... - za u eno ponovi Gondomar pitanje i nasmije se ironi no. - Dakako! -Kakav je bio? Opasan. Opasan? Jako! I ovdje je to mogao postati, nakon promjene ni u Svetoj Stolici. Francuski udar u konklavi, u kriti nom 11 osnutku vjerskog rata! - Po injem shva ati... - De Dominis bio je pogodna figura za pregovore izme u sporazumaa na katoli koj i protestantskoj strani. - Zato ste, Habsburgovci i jezuiti, zapeli da se on uhiti? - Zamislite izme u Madrida i Be a neutralan pojas od Kimala do Venecije, a Rim pod profrancuskim papom! - Novi papa, Urban VIII, nastupa kao strog uvar rim-. kog jedinstva... - Mora! Uostalom, bogzna to on sve eli ovim procesom... Mi se potpuno uzdamo u vas, eminencijo. General drube Isusove vas osobito preporu uje. Na uo sam o nekim visokim kombinacijama, mnogo sre e! Na koncu konca, u vaeg se heretika skupilo toliko toga da moete zapaliti stotinjak loma a. - Vi biste ga eljeli vidjeti na loma i, senjor? - Ja ne mogu sebi priutiti izraze osobnog osje anja. Kraljev se vije nik ukrutio pred njim, hladnih, staklenih o iju, sasvim druk iji od armantnog kavalira koga je upoznao. ta je on osje ao zastupaju i interese madrid-ske krune? Lice poluzastrto zafrkanim brkom i vertikalnom bradicom iznad visokog ovratnika nije odavalo nita. Otpo evi, inkvizitor je pokuavao prodrijeti iza te bezizraajne maske. - Kaite mi, ekscelencijo, kakav je to bio ovjek? - De Dominis? -Da. - Zbog ega je to vama vano? - Zaboga! Ja sam njegov istraitelj. Grof se opet nasmijao pa zatim uozbiljio da ne povrijedi susjeda za stoli em. Osmijeh je jo tinjao u kutovima pronicljivih o iju i na okrajcima strogih crta. Ispod junja ke kavalirtine promaljala se li nost promiljena i savjetodavna. - Dragi kardinale, ovjek je vrlo raznoliko bi e. Neka vaa istraga izree lik koji najvie pristaje sadanjim okolnostima! Scaglia se potiteno povukao od superiornog diplomata. Istraga protiv Marka Antonija izazivala je u njega ponajprije vjerski sukob. S pozicija katoli kih kanona htio je suditi svojem taocu, bez obzira na sve okolnosti. A sada je sa svojim zato enikom bio prenesen u daleke predjele gdje se nije snalazio i gdje je, kako ga je Don Diego upu ivao, trebalo politi ki misliti. Njegova prva deviza, drati se istine i samo istine, sudarila se s podrugljivim smijehom poklisara. Oja eno je izlazio iz rasvijetljene pala e gdje su se zagrijani uzvanici skupljali oko velmoa, ponajvie oko pape i generala jezuitskog reda. Na takvim se primanjima moglo svata priapnuti ili izmoliti,

esto uspjenije nego na dugim redovnim labirintima. Osim toga, vanost se vakoga u piramidnoj hijerarhiji napajala iz mo i zatitnika na vioj stepenici. Manji su stoga eznuli za blizinom ja ih, a velikima je opet bio potreban irok nogostup; i tako se taj konglomerat magi no drao, usprkos klevetanju, zavisti i tiraniji, iskreno podloan Svetoj Stolici. I asket sam, premda je s mu ninom napustio lukul-sku gozbu, bio je raaren imperatorovom nazo no u. Podrhtavao je i topio se u podani koj o aranosti, ma kako se svadio uzvien iznad vreve ulizica i lovaca na crvene eire. I bilo je to u njemu ja e od pustinja kog odricanja. Uzalud im Krist propovijedao jednakost kad su mu sljedbenici slavili krunu, najprije trnovu pa zlatnu... ali, zaustavi se i utmureni kardinal, takve ve misli vode u herezu... Pri ulazu na arkadni most pozdravili su ga straari vrlo paljivo. Onaj tko je posjedovao propusnicu jako im je imponirao. Samo je nekoliko velikaa ovuda slobodno prolazilo. Iskazivanje vojne po asti nije mimoilo smjernog salotnika. Po elo mu je to goditi, mada je mrzovoljno odbacio takvo lakoumlje. Sjena tajnovite sile pratila je odsad njegov hod zgu ivaju i se pomalo u novu predodbu o njemu samom. Ta nije li odavno snatrio da vlada, dodue, na dobro svijeta, ali ne po inju li tako svi silnici? Aleksandar VI. podigao je na starom leoninskom zidu ovaj dugi, zatvoreni hodnik poto je definitivno preobratio Hadrijanov mauzolej u obrambenu tvr avu i tamnicu. Zastraiti i zakopati ive bilo je svakako vanije nego uvati sveta ke kosti i urne s pepelom. U prili nim razmacima redali su se uski otvori, vie nalik na pukarnice nego na prozore, kroz koje bi prolaznik osmotrio staru gradsku etvrt. Iz tjesno e passetta budili su se pritajeni koraci, i Scagli najedanput do e da ga nosi duga, nevidljiva povorka. Odakle polazi, kuda cilja, nije se razabralo u uskom zavoju. Bio je to vjekovan hod izme u pala e i tamnice. Na jednom je kraju arkadnog mosta stajalo prijestolje, na drugom pak grobnica. Tko je oteo klju tom tajnom prolazu mogao se Rimu pokazati kao svemo ni pontifeks. I on je na tom mostu, protrne plahi pretendent, kamo se ide u glorificiranu vje nost, ili u zaborav Tibera. Na drugom kraju bio je passetto tako er zatvoren. Otklju avi vrata, stupio je na otvoren most ispred Sant'Angela. Odavde je u ve ernjoj rasvjeti sinula nadzemaljska inscenacija oko goleme gra evine. Inspiriran faraonskim piramidama, boanski imperator Hadrijan zasnovao je svoje vje no po ivalite na obali Tibera, upravo na okuci gdje rijeka naglo zakre e na jug pokraj breuljaka vje nog grada. Visok i irok valjak crvenkaste boje bio je opasan zidinama koje su tvorile gotovo pravilan kvadrat, a u svakome od etiriju uglova stajala je straarska kula. Na gornjem krugu dominantnog sredinjeg tornja bila je dijametralno izgra ena dvokatnica, a na njenu krovu lebdio je raskriljeni Mihael, koga je Grgur Veliki ugledao kako zati e ma u korice, u znak da strana poast prestaje, i otada je arhan eo ostao na tom stoernom mjestu iznad tvr ave i grada. Premda se inilo da je crvenkast toranj nedovren i mada ga je promatra spontano produavao u prozra no nebo, Sant'Angelo sjedae vrsto na zemlji i u rimskim horizontalama. S ugaone kule bude sputen vise i most. Inkvizitor prije e s arkadnog hodnika u tvr avu gdje su ga pozdravljali vojnici pod orujem i redovnici u bijeloj mantiji s crnim platem preko prsiju i le a. Ulazak u mra nu unutranjost valjka nije ga tako porazio kao prvog puta. Polako se udomljuje... doista strana pomisao! U poznatoj Dvorani pravde sjeo je za stol i ekao da tamni ari dovedu optuenika. Njegova je prvobitna tjeskoba u ovoj kamenoj grobnici poputala. Jo malo prije tako stravi ni obrisi mekali su i stapali se u titravu polusvjetlu votanica. Nakon raskone i bu ne pala e gotovo mu je ovdje prijalo, pod grubim svodom, u samostanskoj tiini. U vrtlogu bljetava drutva spopala ga je neka neobjanjiva tuga. I izdvojen i nespretan, stidio se, ak ljutio na sebe i na galantnu vlastelu. to je raspoloenje bivalo oko njega ivahnije, dublje ga je to boljelo; zamalo da ne prolomi pla em... Morao je pobje i iz onih iluminiranih dvorana. Ick u ovom samostanskom ambijentu, unato groznoj i lamjeni, vra ao se u asketsku mirno u. Drhtava se svjetlost lila preko utih korica i zguvanih I istova i potopila sve to napisano. Nakon svega onog to je uo na papinu dvoru, ove su latinske rasprave gubile vezu s njegovim slu ajem. Tko se u onom mnotvu prelata,diplomata i uhoda oko Svete Stolice zabrinuo za vjersku istinu? Ortodoksni skolastici Rimskog kolegija bili su gurnuti s kurije. Probijali su se oni koji su laskali, sklapali saveze i podmetali nogu takmacima, za to, dakako, nije trebalo znanja nego njuha. Kad je tko bio me u njima ozloglaen kao protivnik Tome Akvinskog ili Aristotelove metafizike, obi no je pozadi bilo neto manje apstraktno. Svete su dogme sluile tu vie za javnu egzekuci-iu suparnika. Pobunjeni splitski nadbiskup ispisao je protiv sebe desetosve anu optubu, i inkvizitor e ga hvatati za ovu ili onu formulaciju, u gadljivu saznanju da se njegovih progonitelja savreno ne ti u sve te filozofske i teoloke kontroverze. Scaglia je ve digao pogled s brda spisa na sudskom stolu kad su dominikanci doveli njegova heretika. Ne, ne e ga zavesti fanati nost skolastika. ovjek stoji pred njim. U ovjeku je uporite vjere ili ponor pakla. On mora upoznati tajna zrenja u Marku Antoniju prije nego mu suprotstavi njegovo vlastito slovo. Znakom ruke udalji tamni are iz sumra ne dvorane i pozove pogrbljenog starca do stola: - Sjedni, brate! Ja ne u suditi rije i odvojenoj od ovjekovih ina, srdbi i nada. Rije sama moe biti privid. Ja moram tebe, pravednog ili grenog, prona i iza tvojih spisa, aliboe, esto neumjerenih.

Na tvom po etku stoji optika i na kraju opet fizika privla ne sile, a izme u toga dug, krivudav put biskupa i reformatora. to te otrglo od tvog prvog i posljednjeg uporita? Marko Antonije sjeo je ohrabren pokraj njega. Tih je nekoliko tamni kih no i pokrilo nepoznatom mrko om staro prijazno lice sa irokom bradom. I bore na visoku elu nekako su okamenjele. Kao da ga Sant'Angelo ozidava... I po eo je pri ati s nekim drugim, promuklim glasom. Dvorana pravde, grubo zasvo ena, s gvozdenom reetkom na oba visoka prozora, vra ala je ambijent davnog jezuitskog samostana. Ondje su po ele dvoumice i kida-nja. Rabljanin odrastao u sun anu zaljevu ispod umovita breuljka, razbu en jarkim bojama, mirisima i vidicima pu ine, nije se smirivao u zaka enoj tamnici. Kanjen na samo u i tminu, e ao je za svjetlom, i tako se dao na igru sa stakalcima, zrcalima, le ama, kapljicama vode... Zraka svjetlosti posta mu glasnik svijeta, najvjerniji drug, most k stvarima. avoltina, gun ao je stari gvardijan, sazivanje paklenih sila. Strogi su mu jezuiti proricali propast i, eto, stigao je kona no do Sant'Angela. Ova vjekovno dogra ivana pe ina teko je nalegla na utamni enoga. Njegov je ivot jo samo titrao kao iak uspomena koji se podatljivo davao Scagli. Kamena je tama bila ispred njega, no odasvud, gdje je neko prolazio, zasvjetlucali su portali, trijemovi, atriji, sastajalita i raskr a. I razgovori kojima se zvuk davno prosuo opet su se zgunjavali u dvoumljenja i tjeskobe. Sve je to uskrsavalo, ne kao prolo i pokopano, ve nedovreno i otvoreno. Ba zato to pred njim nije bilo nikamo dalje, ono prijanje se rastvaralo s beskraj putova koji nisu vodili ovamo gdje sad sjedi. - Zato se nisi zaustavio u anti kom kortilu Padovanskog sveu ilita? - poalio je inkvizitor mladog profesora koji se etao sa svojim acima u tiini i skladu kolornih stupova, izme u unutarnjih galerija etverokrilne zgrade. Ta je pala a s patinom vjekova bila prvi dom mnogih if-ujaka. Najsmjeliji u kolegiju mudrih, zagrabio je kroz sknlasti ku maglu za beskrajnim svijetom; u itelj retorike. logike, filozofije, fizike, teologije, sam je bio nezasitno radoznao i predan istraivanju. A onda, zato je otiao? .. Istraiva ki zanosi, bljetava predavanja u Auli M.uMii, sastanci Akademskog zbora, promocije u Gigantskoj sali, sva ta uzbu enja na jednoj profesorskoj maginli jenjavala su u sumorna nezadovoljstva. To nije bilo ono pravo. ivot je prolazio pokraj njihova samostanskog Zida, a i ugled u enjaka nije bio velik u drutvu kojim su vladali opsjenari i silnici. Bio je udak koji kroz reetke virio u raskone, zabavne, mo ne dvorove. Samostanska me tiina pritisnula. Sluati dan na dim suanj sandala na hodniku, zvono na tornju i svoj itf.kopljen glas u seminaru... Misao je u meni udarala takvom snagom. Razbila je vrata mog samostana. Morao fiiitu se vani, u svijetu okuati. I jesi se, Bog ti prosti! - zavapi nesretni inkvizitor. -l, i senjska biskupija bijae ba ispit za tebe, profesora! l 'umamio si se, usprkos opomeni razboritih, da hrli u gusarski brlog. Kako te taj prvi brodolom nije vratio u Padovanski kortil! - Nije to bila moja havarija nego otisnu e... - Ti, oholi! - Je li oholost nastupiti s nekom zamilju? - Precijenio si teinu misli, jesi, s kobnim posljedicama. Tvoje te stado otjeralo, biskupe. Iz pri anja su se pomaljali upavi likovi u surovu tkanju ili ov jim kousima, namrgo eni na biskupov plan o preseljenju na itorodnu granicu. Uskoci! Gusari, obuze starog pastira elja da povi e u daljinu... A moda je to bio, tko zna?, posljednji na in za izbjegao narod da preivi. Na prevaru ubijeni poglavice istupali su iz mraka s josthumnom optubom. Dok si ti, biskupe, nastojao privesti uskoke miru i ratarstvu, carski je pukovnik mirio Senj po vojni ki, kurumom i vjealima. Luda si ako si iskreno mislio da e posaditi ito na li koj trome i gdje su harale turske, carske i mleta ke vojske. Ili si hulja kao drugi koji mirotvornom frazom pokrivaju vu ju gubicu. I da te usko ka zasjeda nabila na kolac na vrh Velebita, bila bi to zasluena krunidba tvoje misije, a i opomena svima kasnije da me u vucima treba vu ji zavijati, kao to jedino doli i ovjeku. Ta uzaludna putovanja izme u dalekih prijestolnica, preko razbojita, na vje nom bespu u! Prolazio je pokraj hrpa leeva, pokraj garita koja su se jo puila, prolazio je pokraj busija i stratita, prolazio je polusklopljenih vje-da, prolazio da sve to stalno bude prisutno u njegovim refleksijama. Kauri nabijeni na kolac, djevojke odvedene u turske hareme ili u ropstvo kr anima, plja ka na drumovima, odmazde koje pale itava sela, vjersko bjesnilo, gavranska jata nad bojitima, psi koji lo u potoke krvi, razuzdana konjica... i k tome kosturi koji vise u primorskom masliniku kao plod njegovih mirotvornih kalema. Maloduniji bi pobjegao iz tog stravi nog obru a u tran-scendentnu onozemnost, a samotni prelat, progledao u prokletoj optici, hrva se s tim vukodlacima, vampirima, vjeticama, istjeriva ima vragova, nabija ima na kolac, paliteljima loma a i drumskim razbojnicima, hrva se u ime Duha prosvjete! Eh, drski izazove na vjetrometini gdje su se jedino jastrebovi zadrali svojim pandama. Kardinala za prenatrpanim stolom traktata sve je ja e zaokupljao ovjek koji je izlazio iz pripovijedanja na mahove nesuvisla i mutna. Nakon usko kog Senja urasao je dvojbeni lik u splitsku anti ku ruevinu.

U tom neobi nom gradi u zbila se sudbina autora Crkvene drave. Marko Antonije dobio je od Pape najsiromaniju dalmatinsku biskupiju, ali gdje se jo pamtio drevni naslov: Dalmatiae et Croatiae primas! Pod tom gordom titulom primasa Hrvatske leale su tune reliquiae reliquiarum. Bilo mu je smiriti se u si unoj dijecezi ili oboljeti u kraljevskoj nostalgiji. Inaugurirani prvostolnik uhvatio se za sjenu nekadanje kraljevine, suvie snaan i poudan da prihvati stvaran ostatak. Jedna stara titula, ve zaboravljena na svim dvorovima, postaje njegova jedina karta u igri za vlast; i u pokuajima da joj vrati kraljevski sjaj, on v sam, onako tat, zasjati ljudskom veli inom. Doju eranji senjski biskup, koji kao revan opunomo enik Kleminenta Osmog obilazi cara, nadvojvodu i duda, na njihove pohvale, odjednom odbacuje staro vazalstvo. I on raste ispod kamenih divova prkosan i matovit. Uz onu golet nisu exprofesora prikovali ni papin dekret ni nadbiskupske nadarbine. Pod jednim oronulim naslovom, koji e odsad nositi kroz olujno vrijeme, dizala se najautenti ni]a li nost gotovo izbrisane nacije, u ljudskoj pobuni protiv I prevlasti i pustoenja. im je imenovani nadbiskup stigao u Split, njegovo je zadovoljstvo splasnulo. Bezbrojne prigradnje Dioklecijanovoj pala i, neukusne pregrade, kapelice, spilje - sve neka nametni ka vegetacija ruevine. Iz prizemnih prozora smrdjelo je na pokvarenu ribu i ula se neprestana sva a, a odozdo iz pukotina izbijao je smrad kanalizacije. Gore na napetim konopcima izme u balkona ili suprotnih ku erina visilo je areno rublje poput obiteljskih zastava. Na prvoj etnji kroz metropolu poklopilo je primasa propadanje nekadanje veli anstvenosti. Uljezi u carevo po ivalite raznijeli su kamen starih harmonija; razruene forme i proporcije posluile su prikrpama uz anti ke zidine. Me u tim gra evinama bilo je i ljepih pala a, me utim, nedostajao im je prednji plato da se prue svojom ljepotom. I tijesne su uli ice bile razrovane i zakr ene ostacima starog zida. Barbarska provincija, ljutio se doljak iz talijanske renesanse, prostota i neznanje na svakom koraku! Dioklecijanov mauzolej, koji su pokrteni doseljenici stolje ima prepravljali, a i dopunili visokim zvonikom, nije nalikovao na poznate bazilike. Uvis pruen oktogon bio je pretrpan oltarima, goti kom starudijom i drvenim galerijama. Dodue, impozantno su se doimali okrugli anti ki stupovi s rascvjetanim zavretkom koji su nosili dekorirani svod, ali i taj je sklad bio naruen. Da bi se pove ao prostor za puk, drvene su skele drale dva gornja kata na koja se dolazilo iz vanjskog zvonika; i ta je nakazna improvizacija upropastila staru arhitekturu. I mnotvo u stolnoj crkvi doimalo ga se isto tako nezgrapno, skrpano, prljavo. Kaptol i vlastela ozlojedili su ga bu nim pohvalama stricu Antunu, ijoj martirskoj smrti pod Klisom ima zahvaliti da su ga birali za svojeg crkvenog poglavara, premda se rimska kurija nije odavno obazirala na njihov izbor i ak to smatrala izazovnim. Uznemireni u enjakovom reputacijom, stari su kliski junaci natuknuli da e novog pastira najvie cijeniti po tome kako e podi i kriarski duh na nov pohod protiv Turaka. Marko Antonije bio je suvie oprezan da se opet zamjeri saveznicima uskoka, ali je ve njegova mlakost poja ala sumnje u protumleta kom taboru. Ne manje postradali od turske najezde bili su seoski popovi, ba eni na prosja ki tap, koji su kupili milodare po poharanoj okolici i prodavali relikvije i strana proro anstva. Otkako je netom otvoreno sjemenite bilo opet rasputeno, malo je tko od tih posve enih odrpanaca ita u io; i onako zaputeni i goropadni, poalili su se metropolitu odmah na kaptol koji je u op oj bijedi prigrabio ipak neke beneficije. Ve ini je sve enstva bilo dodijeljeno da se potuca po kru, krsti i vjen ava na domet turskog kuruma. U nastupnom je govoru prvostolnik zaprepastio gorljive kriare i bogomoljke. Bilo je to sasvim druk ije od propovijedi njegovih prethodnika i neukih kanonika. U Imurnoj mauzolejskoj rasvjeti sinulo je kaptolu i plemstvu da nisu ni slutili koga su u Rimu predlagali. Putnik, koga su zamiljali na dalekim cestama izme u dvorova, rvrsto je sjeo na nadbiskupsku stolicu i smjesta ih po eo pou avati kako da urede svoju komunu. Dok su se pobona vlastela u redovima klupa snebivala, gra anstvo je na gornjim galerijama bilo ushi eno. Metri s oznakama cehova ili pod zastavama svojih bratstava prihva ali su novoga poglavara koji je obe avao obnovu propalog srednjovjekovnog sredita. Ovdje su neko procvali najraznovrsniji obrti i odvade su iz luke polazile trgova ke karavane na razgranane kopnene putove. Turska je provala pre-i ezala te ile metropole, suzila nekadanje prostranstvo na tanku prugu iza planinskih pojasa, te ostavila razdvojene, otu ivane i pustoene dijelove pod mleta kom ili habsburkom vla u. U tom komadanju, okupaciji i propadanju gasio se i sjaj carske pala e. Njeni su se zidovi ruili, kule raspukle, divne porte pale, poplo eni trgovi zablatili. Pa ipak, unato rasulu stare kraljevine, sa uvalo se po zakucima i skrovitima mnogo stoljetnog iskustva, vjetine i ljepote. Kad se Dominis proetao labirintom uli ica, svuda je nalazio cimere i izloge zlatara, klesara, pekara, kroja a, zidara, rezbara, stolara, remenara, cipelara i papu ara, a njihovo umije e nije bilo ispod prosjeka preko mora. Neki su izra eni predmeti zadivili ak i rafinirani ukus. Ako je prvi pogled na neobi an gradi u Dioklecijanovim zidinama i zbunio Marka Antonija, pomnije ga je upoznavanje ohrabrilo. Ve pri prvim koracima da neto u ini, nadbiskup se sukobio s petrificiranim strukturama vlasti u komuni. Kaptol je bio, kao i plemi ko vije e, kula zatvorena u se; a nad svima je zapovijedao mleta ki knez.

Proturje ja crkvene i dravne organizacije estoko su izbijala u hrvatskoj katoli koj komuni pod mleta kom vladavinom, i nadbiskupu je ve pri prvom nastupu u stolnoj crkvi bilo dosu eno da rezignira ili srne u bitku protiv jezuita koji su zahtijevali istragu nad neposlunim, divljim i glagoljakim sve enstvom. Na Ignacijeve tube da zalazi u bludne fratarske zbjegove u Bosni, jaki se Divjan isprsi: - Ja sam nosio kri pod Klisom. Isusovac odvrati divu da e Sveti oficij ispitati tko je pravi kr anin. Pozivanje svete inkvizicije uzbunilo je pobono mnotvo u pregra enom poganskom mauzoleju. Konzervativni starosjedioci ruevine kanjavali su izgrednike, nasilnike i lopove; no spaljivanje heretika inilo se opasnom poasti koju je bolje ne pustiti unutar Dioklecijanovih zidina. Zgranuti su jednako bili odrpani skitnice kao i gradski gizdelini. Pred tom prijetnjom pribjegli su svojem pastiru, koga bi se malo prije odrekli. uje, nadbiskupe! Tko je ovdje gospodar? Reverendissime... Zauvijek uasnut loma ama na Campo de' Fiori, Marko Antonije bi sada rado zaobiao Sveti oficij, no povjereno mu stado nije to doputalo, i da ih umiri, nehotice prejako zajam i: - Bez mog odobrenja ne e inkvizicija nikoga ispitivati. - Nadbiskupe - upozori ga otac Ignacije autoritativno -Sanctum officium ne podlijee tvojoj jurisdikciji. - Die li Oficij iznad Crkve, pater? - Sveti red slui jedinstvu i isto i Crkve. - Slui, mimo legitimnih poglavara? - Tu es archiepiscopus... - Immediatus superior tuus - prekine Dominis jezui-tovo objanjavanje na ezoteri noj latintini - tuus metropolitanus et primas, upamti! Upamtite svi! Kratak dvoboj izme u nadbiskupa i redovnika obradovao je predstavljenu komunu, makar svakoga iz drugog razloga. Kaptol i plemstvo, iznevjereni prvim nastupom svog odabranika, miroljubivog ne aka poginulog junaka, povla ivali su njegovu nasrtaju na mo ni red, to oc, ako nita drugo, oslabiti obje rivalske strane a oja ati njihov poloaj. Knezu Mle aninu svaka je sva a u gradu lolazila kao naru ena. Jedino gra ani, koji su oprezno i potpomagali slobodarske tenje a poneki i potajno pristali ili uz protestantizam, iskreno su odobravali nadbiskupovo suzbijanje jezuitskih pretenzija. Me utim, sam Dominis nije nipoto bio siguran u mo koja je blistala iz njegove divinske vanjtine. On je pri prvom nastupu neugodno zapazio prisutnost Drube Isusove, bezuvjetno podlone generalu reda. Podlac, opsuje tiho zakletog lana, i dojavi]ivat e odavde u rimski ured! Po obavjetajnoj sliubi i gvozdenoj disciplini prigrabio je jezuitski red kormilo na kuriji i o ito je ovdje, gdje je sve bilo konfuzno, zava eno i razvlateno, djelovao kao usmjerena, pobjedni ka sila. Nadbiskupovu su vlast tako er uzurpirali mleta ki knez i kapetan komune. Po rimskoj skolastici i sve-lini dogmama potjecala je sva vlast od Boga, i po tome bio je Petrov nasljednik iznad svih vladara, Crkva iznad I,li ke uprave. Me utim, u stvarnosti su se nadlenosti I repletale, sukobljavale i izvrtale. Ta zamrenost i proturije je izbijali su punom estinom u tijesnoj komuni. Nad-I) iskupa je postavio papa, kneza dud, a isusova ki je red priznavao samo generalov ured; beznadna zavrzlama vjersko-lai kih prerogativa! Pa ipak, pridolica se nije povukao pred tim utvrdama i gordo je doviknuo njihovu izvi a u: Tuus metropolitanus et primas... - Upamtit emo - zaorilo se sonornom upljinom katedrale - na si prvostolnik. Primas hrvatski! - Osloni se na nas, pu ke popove - pozove ga Divjan I da se ne boj ni Tur ina ni jezuita! - Kako da se oslonim na vas, popovi - izazovno uzvrati uzveli ani - kad nita ne znate? - Nita ne znamo, kae - mjerio je orija sebe i svilenastog dostojanstvenika. - Nita ba, osim da se bijete s Turcima. Od vaeg popovanja ne e zrno pasti u brazdu. E, junaci, da vi prionete uz plug ili neki obrt! Popovi se zgledaju u udu. Krvi Isusova, ta bili su posve eni! Posve eni za duhovnu slubu. A ovaj bi ih natrag tjerao za drlja u ili ilo... Iako su se potucali uzdu i popreko turske me e i prosja ili u oplja kanim kolibama, bilo je to ipak bolje od tea kog udesa. Snebivaju i se sluali su kako im malo prije isklicani primas prijeti: - Tko se ho e posvetiti duhovnoj slubi, morat e odsad u kolu, pod mojim tutorstvom. - Tvoj prethodnik, blaeni Fokonije - umijea se pater Ignacije - prepustio je odgoj klerika nama, Drubi isusovaca. - A vi ste taj odgoj prepustili Turcima? Okrivljeni kateheta ne uzvrati na zajedljivu alu. Povjereno sjemenite zapustili.su jezuiti, oni koji su ina e u Italiji obratili toliko panje svojim u ilitima. Doista, zapitani lan reda manje se poveo u tome za svojom lijeno- u i neznanjem nego uputama iz generalova ureda, ali takva mu javna obrana nije bila doputena. Dva mlada klerika, koja su na sve anom poklonstvu novom glavaru predstavljala fiktivni zavod,

osmjele se da se jave iza debelog anti kog stupa mauzoleja, Reveren-dissime! Reverendissimus praelatus... Pss, Ivane, psss, balavci, uutkivali su ih stariji, psss, ali se jak momak nije dao zaustaviti. Gurao se naprijed vuku i za ruku manjega i njenijega. Probivi prednji red oko nadbiskupa, obojica se duboko poklone, i prvi, Ivan, ponovivi prelat-ski naslov, nabusito ustvrdi: - Nitko nas ovdje nita ne u i. - Nitko se za nas ne brine - dopuni drugi, ljepuasti, ugodnog zvonkog tenora. - Osim to nas tjeraju - mrko produi visoki momak da nosimo vedra vode na njihova polja. - to ba nije prava priprema za duhovnu slubu, preuzvieni... - Nego kmetska rabota! Gle bundija! Fakini! Pripremili su se za ovakav istup. Mrmor i poneka psovka popratili su obojicu izgrednika, knji su se opet duboko klanjali Preuzvienome, poto su Izdeklamirali svoje. Apostrofirani reverendissimus nije mogao suspre i smijeak, na zadovoljstvo gledalaca na Akripavim galerijama. Mladi buntovnici svi ali su se jednako slobodoumnom doljaku kao i gra anstvu koje je u ii ilo kanonike i rabotu. Dangube! - izdere se pater Ignacije na obojicu s prezirom. - to biste vi u ili? Sve - odbrusi Ivan - to moe narodu pomo i. Filozofiju, poetiku... - zapne drugi, Matej. I1 shva anju odgoja slagao se arhi akon s jezuitima. Tuba tu mulariju pou iti batinom a ne logikom. Kaptol si- lako er sluio mladim pitomcima za polijevanje svojih vjerno suhih polja, i njihov se protest doimao kanonika trdnako bogohulno. Napokon, Preuzvieni, ime bi mulci mogli posvjedo iti svoju odanost crkvi kad se vie ne sije-I.u (urske glave? I kanonik Petar nastojao je nadbiskupa odvratiti od suvinog truda koji ne bi urodio ni im dobrim, po svoj prilici, jer to se ovjek smatra pametniji, to je bezobrazniji, i u ene titule bi samo jo podjarile bunio vi litvo, a osim toga nema u zbijenom gradu ni pogodne zarade ni u itelja. Dobrohotno savjetovanje starijih i iskusnijih, koji su dobro poznavali ovaj kraj i narod, prekine ozloje eni u enjak: - Ja u otvoriti svoju pala u za pitomite. I sam u toj vaoj mulariji predavati logiku, matematiku, filozofiju, fiziku, teologiju. Ivan klekne sa svojim kerubinskim drugom Matejem Ispred visokog u itelja s iskazima zahvalnosti, uz gun anje uvrije enih tutora. Premda je Dominis uvijek primao takva poklonstva s unutarnjom gadljivo u, nije ovog puta mogao a da se ne odazove toj obezimenjenoj marvi, kako su otmjeni kroni ari i providuri krstili potomstvo razbijene Hrvatske. Pred tim podcjenjivanjem, pod tom najezdom i plja kom trebalo je u prvom redu braniti staro pravo i humani lik; opismenjenje postaje glavni tit u ovo vrijeme, kad se svakojake pretenzije i povlastice grade na vrlo mutnim poveljama i Svetom pismu. Logika traktata bila je ponekad ubita nija od topovskih paljba. Dolaze i u ruevnu prijestolnicu, Marko Antonije e je u vr ivati stupovima inteligencije. Ovdje e po eti druk ije negoli u senjskoj biskupiji, kad je projaio uzaludne diplomatske putove izme u kajzerova dvora, Venecije i kurije. Split je bio mnogo dalji svim vladarima, ali zato, i u svojim razvalinama, blii nekadanjem sjaju i mo i. Njegova udaljenost od suparni kih prijestolja i sredinji poloaj na Jadranu upravo su poticali na uspostavu stare cjeline. Ako ve mitra prvostolnika Dalmacije i Hrvatske nije mnogo zna ila izvan vidika Sv. Dujma a ba nita u Be u, Mlecima i Rimu, izleu se ipak pod njom veliki planovi. Prvi mu je zadatak, pomislio je Dominis, da podigne ovdje suvremeno u ilite koje e privu i ake i u enjake iz cijele nekadanje Hrvatske, a i iz daljih zemalja. I on, Rabljanin, poput drugih iz zaputenih primorsko-dalmatinskih provincija, morao je oti i u loretanski zavod, gdje su ih jezuiti obrazovali u gvozdenom zaptu i fanati noj dogmi za straare na predzi u crkve. Da se sprije i taj odliv u tu e i pogubne struje, treba na ovom rtu sagraditi svjetionik duha, i za tu viziju uznastojao je u eni pridolica pridobiti nepismenu komunu: - to sam radio preko mora, to ne bih ovdje uradio?! Najrevniji pitomci ostat e sa mnom kao tutori novih aka. Za jedno desetlje e, vidjet ete, dizat e se u ovim Dioklecijanovim zidinama prava akademija. Arhi akon se zgrane na elu svojeg kaptola. Akademija?! Zvu alo je to poganski i opasno. Mada su se ovdanji kanonici manje bavili apstraktnom skolastikom nego prikupljanjem svojih beneficija, ipak su na uli neto maglovito o neoplatonskim skretanjima od Aristotelova autori-irta; a i sam naslov kole u ini im se apokrifan. Kanonik I 'etar je ra unao da bi to bio prevelik teret za nadbiskupi-|ti, Divjana je prenerazio dolazak tolikih mudraca. Ma to e oni tu kad i za starog popa nema almoza? Ina e tako raskidano jagmom za beneficijama, itavo se sve enstvo sloilo u mrmljanju na nadbiskupove prosvjetne novotarije, savreno nepotrebne za ovaj na narod, ionako sklon nadmudrivanju, kome se ponajprije mora utuviti poslunost prema crkvenim o ima, od rimskog pape do posljednjeg kapelana u Zagori; i jedino tu autenti no posve enje ostaju demekinja i kubura, amen! Od te jednodune lamentacije odvojilo se ipak nekoliko glasova. Bogati trgovac Ivan Capogrosso ponudio je s gornje galerije skromni obol nadbiskupovoj akademiji, a za njim su se javili i drugi trgovci i obrtnici, s isto tako skromnim doprinosima. Polovni su gra ani eljeli mir s mo nim susjedima i radije hi neto svog prihoda uloili u pamet nego u naoruanje ii.ijamnika.

- Kukavice - povi e vlastelin Jakov iz plemi kih klupa na gornjoj galeriji - kukavice! Opet biste nas prodavali sandaku, kao za opsade Klisa... U mrmoru, koji se odozgo razlijegao na tu uvredu, digao se u prvoj klupi mrav i blijed ovjek i prui uvis desnu ruku, u znak upozorenja, dok su drugi plemi i stiavali naprasitog Jakova. - Pss... pss... doktor Alberti eli govoriti. - Psikanje je izraavalo ugled koji je bljedoliki imao i u plemi kim klupama i na pu kim galerijama. Doktor koji je ustao pri eka jo trenutak na potpunu tiinu pa onda progovori, malo mucavo i zadihano. - Uzvieni nadbiskupe! I'illustrissime de Dominis! Ti dolazi ovamo iz bogatog i obijesnog svijeta, gdje se grade akademije, ali se i pale loma e. Jednog e dana oni preko poaliti to su razvezali radoznale demone koji srljaju u plamen pakleni, miserere Domine! Moe li nam Vaa u enost zajam iti da se avolja sumnja ne e uvu i i me u nas? Nas je ovdje, na rubu strane osmanlijske poplave, sa uvala tvrda vjera i juna ko rtvovanje. To utvr uj dalje, prvostolnice! Tu vjeru i herojstvo... Dominis je iznena eno promatrao grozni ava govornika u hrastovim klupama ispred sebe. Njegova je po etna mucavost i ezla, i onako drhtav i uarenih o iju gorio je sa svojom rije i. Izvanredan stilist! Ba izvanredan, prizna nekadanji veronski u itelj humanizma. Odnjegovana fraza, iskazivana s dubokim uzbu enjem, grabila je sluateljice u sumra noj bazilici, i ohrabren njihovim udivljenjem, nasrnuo je jo vatrenije na glasovitog doljaka: - Gospodine, nismo mi takvi nepismenjaci, odrpanci, barabe, nismo... kako to izgleda Vaoj Veleu enosti. Grad je ovaj od davnina, kao i Venecija, a bijae neko i mo niji od Gospodarice Jadrana, tada pod Zvonimirovom krunom. ita se u nas prili no, i mnoga se dobra knjiga prevodi na na jezik, kojemu dasmo svoj autenti ni stil i gramatiku. Latinski libri Spli anina Marka Maruli a ire pravu vjeru po Europi, a njegova hrvatska pjesan Judita hrabri nas za boj protiv Turaka. Jest, Preuzvieni, naa poetska rije odzvanja nadaleko iz ovih ugroenih zidina. - Valja ti doktore, vrlo dobro, plemeniti Mati]a, ivio na pisac, slava naim pjesnicima, bravo zamrmorilo je u upljini mauzoleja. Apostrofirani Veleu eni ugrize se u usnicu za pogreku koju je po inio u nastupnoj mrzovolji. Umjesto da pokua pridobiti te ljude za svoju osnovu, uvrijedio ih je i tako dopustio ovom branitelju starine da lupa po njegovoj akademiji, uz svestrano bodrenje: - to bi nam donijela jedna akademija znanosti? Hrpicu uzoholjenih i otu enih, moda ak heretike. Nama treba neto posve drugo, moji vrli sugra ani. Knjiga na hrvatskom jeziku, knjiga svima razumljiva, knjiga koja e ja ati vjeru naroda... Pisca ezoteri nih latinskih traktata porazilo je ovo oduevljenje za hrvatsku rije . Da, bilo je to najmo nije i moda jedino sredstvo da se razbijeni dijelovi naroda sa uvaju od najezde sa svih strana. im je to grozni avom govorniku priznao, smjesta je nalazio jo ja i razlog za novo u ilite: - Dabome, treba takva knjiga. Ali doktore, tko e je pisat i? I to e u njoj biti? - Na doktor Matija - pohvali arhi akon gorljiva plemi a - marljivo prevodi i redigira na naem jeziku misali , brevijare, molitvenike i druge crkvene knjige. Eto, mahne rukom nadbiskup, ali izre e u sebi, to je ii rije koja se iri me u vlastelom i pukom. Jezuitski protunapadaj na reformaciju! Izlazak protestantskih knjiica u prvim hrvatskim tiskarama uznemirio je Drubu Isusovu u Rimu, i odanle je slao njegov znanac Komulo-vi dogmatiku na slovinskom jeziku. Dr. Alberti zapazio je prezirni izraz na prvostolnikovu licu i dopuni arhi-dakona malo stidljivo: - Ja i sam piem... izvoran misterij. Crkveni obredi o-b ivljaju se u nas, aliboe, makinalno, kao dnevna navika. Ja sam poduzeo - Bog me nadahnuo! - da obnovim, u prvobitnom svetom plamenu, mesijansku rtvu. Poboni mladi i i gospo ice prikazat e Borbu Spasiteljevu, mom skromnom tekstu, a po veli ini njihova srca... Nekoliko gospo ica ak je zapljeskalo, iz plemi kih U upa i galerije gra anstva. Me utim, sebidostatni kanonici nisu ba pridavali vanost tom takmi arskom pothvatu, a arhi akon je progun ao da se takva igrarija ne doli i ina e tako ozbiljnom crkvenom piscu, na to taj I okua jo jednom pridobiti skupljenu op inu: - U ovoj crkvenoj mlakosti, u ovom meetarenju, pod navalom mode sa Zapada, okrijepimo se iznova mesijanskim misterijom! Okrijepimo se, sugra ani, onom vjerom koja je istakla kr ansku zastavu na sandakovoj Ivrdavi! U pohod na turskog osvaja a!... to je na zavjet, nadbiskupe! Opomenuvi ga tako, dr. Alberti naglo sjedne popra en amorom odobravanja, ponajvie iz plemi kih redova. Povla uju i poklici bili su ipak prigueni iz opreza prema mleta kom knezu, legitimnom uvaru mira na turskim granicama. Na gornjim galerijama nitko se nije makao za kriarski pohod. Kroz njihov muk dobacio je trgovac Capogrosso radije akademija, na to je opet vlastelin Jakov planuo na kukavice. I ne opredijelivi se ni za jednu stranku u zava enom gradu, Dominis se sa svojom novotarijom naao na strani gra ana nasuprot kaptolu i vlasteli. - Odakle, Markantune - intimno ga oslovi kanonik Petar - da istisne toliki novac za u ilite?

Komuna je poharana, a pored tebe ima jo za jednog biskupa pla ati. - Jo jednog biskupa? - snebivao se bradati pop. - Nisi im to rekao? - otrovno upita kanonik pogo enog poglavara i povu e se diskretno. Kad je kaptol podmuklo zamuknuo, nie se sve enstvo uskomealo, a mnogozna ni tajac i uzvrpoljenost oko okamenjenog prvostolnika s nelagodom su ispunili smra eni mauzolej. Stisnuto mnotvo na drvenim skelama nije u mauzolejskoj sjeni zimskog sunca razabiralo lica nadbiskupa i sve enika na kamenom dnu, ali je bilo obuzeto njihovom napregnutom konfrontacijom. Ima tihih trenutaka koji navjetaju neto kobno. Sumra na upljina bila je nalik na razjapljena golema usta, jo puna neiskazanoga. Svatko je u svojem napetom i ekivanju bio pritisnut teinom koja se jo nije rasplinula u konvencionalne rije i. I srednjovjekovni sveci gledahu zabezeknuto iz svojih udubina. Bijele koludrice i djevice za udaju, koje nisu nita shva ale osim da dolazi neto uasno, dopunile su svojim bljedilom i omaglicama tjeskobu katedrale. Prvostolnik se jo nije micao iz okamenjenosti, nalik na majstorove mu enike na oltaru. Makar se podmukli prirepak neprestano drao ruba njegovih misli otkako mu je Klement VIII. dobacio ovu pasju kost, nije se mogao tako predstaviti pred svojom dijecezom. Pa ipak, bilo neminovno da e mu kanonik Petar ili netko drugi zloban postaviti to pitanje. U sve anom odjeku likova proglasa ispustio je Archiepiscopus Spalalensis manje asnu dopunu, s kojom je ovdje bio ustoli en. cum reservatione annuae pensionis 500 ducatonun monetae venetae pro personis nominandis. Uzalud je bio optr ao kuriju da se otrese tog avolskog repa ispod nadbiskupskog plata. Dravni tajnik Aldobrandini bio je neumoljiv kad se plijenila koja biskupija. Bilo je lake sti i oprost od grijeha. Uz zagovor sebi sklonog, potenog kardinala Baronija uspjelo je Dominisu jedino da skude pretvori u dukate, no da a jednom vatikanskom udvorici ostala je omana, pa mada se u Rimu time gotovo primirio, sada mu je to, su elice narodu, opet postalo nepodnoljivo. Trenutak otkrivanja prika enog repa, koji je (ako potiskivao, iznenada je banuo iz ugla anog cerelonijalnog poklonstva. Hrpa odrpanih mantijaa opkolila je mrmljanjem utnju nadbiskupa i kaptola. Uvijek se pred njima neto krilo. Odaje velikaa bile su zaklju ane pred njima, prostim popovima. Iz opskurnih spletaka izvirio je najedanput drugi biskup, pokraj ovoga, ureenoga svim pastirskim insignijama, kao na svetim slikama. Selja ki ponos nije oirpio da se pred njima skrivaju vane tajne, koje su se obi no o itovale poslije na njihovu tetu. Proguravi se do upu enog kanonika, Divjan ga zgrabi - ma izbljuj kad si grcnuo. Kakvog emo to jo jednog biskupa uzdravati? - Kau - vadio se ueprtljani izdajica - ma oni s kurije, da je na slavni Markantun imenovan splitskim nadbiskupom uz klauzulu... - Uz klauzulu - istiskivao je orija dalje iz trbuastog trebendara. - Uz klauzulu da iz svoje nadbiskupske nadarbine pla a 500 kuda godinje nekom Andreucciju, konfidenu dravnog tajnika Aldobrandinija... - Petsto kuda, iz prihoda nae komune?! I k tome, kau upu eni - dovri kanonik Petar s drhtavom jabu icom - 50 kuda dvorjaniku nekog kardinala... Divjan ispusti zadihanog trbonju i okrene se prema nadbiskupu, koji je i dalje utio uko en. Snebivanje i a-gor razlijegali su se od hrpe popova preko itave crkve. Za ispo ene gola e bio je to bajoslovni anuitet, a osupnuo je i kanonike, koji bi svaki iscijedio nekoliko kuda na godinu. Za sve je bilo pravo udo koliko se jo moglo nahara iti iz te oplijenjene prugice zemlje. Posve enim prosjacima, koji su se potucali s kriem i biblijom preko krtih kamenjara, otelo se tek malo prigueno prosvjedovanje. Takva plja ka! Gulikoe! Odakle da ova granica pla a tolike dvorjanike oko Svete Stolice?! Ve papina desetina se jedva skupi. Komunu su ogolili porezi, da e, sakramenti, globe, kuluk; a sad kurija uvela i ove klauzule. Postave jednog za biskupa da utjeruje jo za drugog, tre eg, bez konca i kraja. Goropadni div izazovno se pokloni pred svojim glavarom: - Kai! Jesi li ti ovdje ustoli en ili jo netko drugi? Uvreda je zapekla Dominisove obraze, no njegova ledena poza suzbila je val uzavrele krvi. Iz mu nog poloaja, u koji ga je stavio papin dekret, mora se izbaviti, kud puklo da puklo. Nametnuvi mu danak na biskupovanje, kurija gaje orobila i ponizila na svojeg ovritelja nad osiromaenom op inom. Time je bilo postignuto dvostruko, i vrelo zlata i vjerni namjesnici, zaparni eni s plja kanom rajom. Sve ano inaugurirani u tom je suo en]u planuo mrnjom na podmukli, grabeljivi, bahati Rim koji ga je ovdje izloio. Ili e se ovdje sramotno izobli iti poput svih vazala. Ili... Ovo drugo prualo se pred njim poput nesa-gledive provalije. Nije se htio strovaliti u papinu nemilost niti obe astiti pred ovim bijednim, svadljivim i tako ponosnim svijetom, i u tom dvoumljenju krzmaju i po ne: - Vi ste me izabrali za svojeg nadbiskupa, po starom obi aju...Koji obi aj Papa ne priznaje, upozorila ga je Ignacijeva grimasa. Svejedno! Njega to iskazano povjerenje obvezuje. Bez njihove pomo i naao bi se sam na opasnoj strmini. Odgovaraju i nijemom isusovcu, produi on u aritu svjetlucavih o iju iz polumraka mauzoleja:

- I Papa mi je poslao plat. Dakle, va sam prvostolnik, jedini i bezuvjetni. - A ona klauzula? - traio je Divjan nedvouman odgovor. Da izvu e Papinog namjesnika iz kripca, istupi pater Ignacije sa svom otrinom. Sve sve enstvo duno je apsolutnu poslunost Spasiteljevu nasljedniku u Rimu. Papinska rije , kakva se god ovdje inila, sveta je i neporeciva, nadahnuta tajanstvenim smislom. Tko se opre, i samom misiju, grijei protiv crkvenih kanona, i Sveti oficij e ga goniti. Strani dvosjekli ma Svetog Oca presjekao je poput plamene munje amor u grobni kom mraku, i muk okamenjene svjetine slije se s nijemim mu eni kim lu>iirama po zidovima i na oltaru; samo su u toj tiini jo !>icde galerije kripale kao podignuto stratite. I prgavi kliski kriar zaplaeno se povu e u svoju prosja ku hrpu, odakle je bradati pop i ne ekaju i potvrdu, obeshrat)icno pitao nadbiskupa: - Istjerivat e odavde kude za kuriju? - Ne u. Kolebljivi papin vazal se odlu io. Ako s onih 500 judi-nih dukata izgubi povjerenje dijeceze, koji e jo autoritet ostati na ovom poharanom raskr u morskih i kopnenih osvaja a? Uspravljen veli inom posljednjih ostataka, izazivao je neizmjerno premo nije uzurpatore, u zagaenom preljevu zimskog sutona u katedrali: - Ovdje sam ja prvostolnik. I nikakve pogodbe uz svo-ju ast ne priznajem. Nekoliko glasova to osupnuto prihvati: Tako Markan-lune, tako valja. I smjesta se povla ivanje rairi zbitim mnotvom na objema galerijama pa kroz portal sv. Dujma na prepun Peristil, sve glasnije i glasnije, u zanosu s prona enim prvostolnikom. Nakon tolikih tu inaca, izvr-iteljatu e volje, evo jednom i njihov ovjek! Pravi pastir op ine! Primas Hrvatske! Primaju i poklonstva i ovacije, uspravan sa svojim pozla enim tapom, oka eni je nadbiskup u dimu tamjana nazreo crne fantome koji su us-plazili sumra nom upljinom ispod crkvenih svodova, razmahani i zaguljivi, zlokobni stvorovi svetog pepela i eravica pakla! Prva smotra cijelog njegova podru ja pove ala je nadbiskupovu srdbu na kuriju. U gradi u jo je bilo neto, ali izvan zidina golet i bijeda! Za nekoliko sati prebacio ga je brz ri an od jedne me e do druge, preko krljavih maslinika i obilatih kamenjara, kroz rasuena polja i ratrkana naselja. Usku, obra enu prugu uz more zatvarao je strm kameni pojas s jednim jedinim prolazom izme u Mosora i Kozjaka, kliskim prijevojem, kojim je gospodario turski sandak. Svi nekadanji biskupski i plemi ki posjedi iza tog planinskog lanca bili su izgubljeni, a pruali su se neko duboko u Bosnu. Sada su ondje hara kupili pae, begovi i hode. Iz razbijenih dijelova bila je preko sastavljena Duvanjska biskupija, me utim, njen glavar nije smio onamo, a hrpice fratara povla ile su se u ume. Biti katolik zna ilo je izvr i se zulumu i ropstvu, ponekad i naotrenom kolcu, i tako iz godine u godinu, bodreni tek papinskim poslanicama ili obe anjima ugar-sko-hrvatskog kralja i habsburkog cara, starosjedioci su odbacivali svoj teak kri. Primasa Hrvatske dopao je zvu an naslov i aka zemlje odakle je jo morao istisnuti potok kuda za Rim. Projaivi uzdu i popreko darovanu dijecezu, Marko Antonije je sve lju e gun ao protiv va-ukanske kurije. Nitko, ba nitko nije se u onom raskonom vrtlogu oko Svete Stolice zabrinuo to se zbiva na ovim turskim granicama. Uhva eni u zamke vlasti i prestia, jagmili su se za astima kojima se pozlata izvla ila iz dalekih pustoenih provincija. I on da poslui tom njihovu grabeu? Jahao je od mjesta do mjesta da sve to no upamti i zapie kako bi papinsku kancelariju uvjerio u i u razboritost dekretiranog nameta. Petsto dukata pro urno?! Nekom njihovom douniku! Pa desetina, doprinosi, milodari! Ako ve nisu htjeli pomo i raji, neka se bar ne zdrue s Osmanlijama u hara u! Ovo slavljeno predzi e kr anstva biva sve tanje, i bogzna ne e li ga san-dakova konjica izbrisati s podnoja Mosora. Vatreni je ri an ponio krupnog jaha a kroz srdbu i stijenjen vidik. U njegovim su ilama uzavrele zamrzle struje, i kroz rairene zjenice primakla mu se veli anstvena divota. I pokraj niskih potleuica i odrpanih teaka po njivicama, ovaj je stari put zanosio. Raznoliko stijenje pa < rveno-mrka zemlja sa skupinama borova i vitkih empresa, oleandri, smokve, bajami, ogra eni vinogradi re< lali su se poput ara golema saga koji su Mosor i Kozjak rasprostrti pod svojim nogama. Nisko, zarumenjelo sun-rv. prosulo je blagu vidljivost nad prolistao pejza, tako kraljevski okrunjen platinastim gorjem. Ugrijani je konjanik srkao pljuskaje lahora, najedanput razvedren i il. Tek preavi etvrto desetlje e, postigao je punu snagu, i nita mu pred njim nije izgledalo nedostino. Obala pod kamenim divovima posta uzletite orlovskom matanju. On e prekora iti planinski obru , makar preko sjedio bosanski paa, i povratiti oteto svojoj vlasti. A kad tako oja a, morat e ga dalmatinski biskupi, ti sufragani, papini vazali i tu ini, priznati za metropolita. Prvo je, dakle, da privoli kuriju da mu pripoji Duvanjsku biskupiju i ne krati staro primasko pravo... Samo ta sramotna klauzula! Tih petsto dukata godinje krnjilo mu je ast i sroza-valo ga na rimskog poreznika. Vraji rep pod biskupskim platem! Rasr eni jaha podbode ve zasoptana pastuha da je srnuo naprijed, u titravu omaglicu. Vijugav put bio je iz-gaen konjskim kopitima, i nije se moglo skrenuti. Brzo prevaljen uspon uznosio je njegove misli.

Da, uspet e se... do stare veli ine! Trepavice mu se orosie, a iz te ustreptale poplave izranjala je tvr ava, sve ve a i impozantni] a. Slijeva i zdesna vikali su za njim naoruani Poljicani to nije u trku razumio nego je i dalje podbadao ostrugom ri ana, oblivena znojem, gotovo bez daha. I jedna je kubura prasnula, u znak opomene. Neobazrivi se jaha sve vie uspinjao na svojem konju koji je ve teturao i posrtao preko opasnog ruba. Neka je nezasitna pohlepa u njemu, koju nisu zaustavili ni umor ni oprez, grabila naprijed. Krajnji ga je napon ushi ivao; kao da e lipsalim pastuhom sruiti vrata na vrhu snovi enja. Kad su oba zaglavinjala, za uje iza zavoja poznat glas. Ovdje ga je ekao trgovac Capogrosso sa svojom karavanom. Povrh liti aste uzvisice u klancu dizala se znamenita tvr ava koja je stolje ima gospodarila prijelazom u Dalmatinsku zagoru i Bosnu. Na strme i vertikalne pe ine produavali su se jaki bedemi, tako da su priroda i gra evinska vjetina stvorile jedinstvenu, nepristupa nu kulu. Penju i se pogledom po okomitim liticama i zidinama, Dominis se iznova zadivio kako je eta Spli ana, Katelana i uskoka uspjela Klis preoteti turskoj posadi, i uspomene na borbe prije sedam godina intenzivno su ga obuzele, sa svim ondanjim dilemama i posljedicama za njega, povu ena u enjaka. Kako je vijest o nevjerojatno smjelom podvigu potresla katoli ki Zapad koji je iz daljine ve ravnoduno pratio martirstvo Hrvata pod najezdom Osmanlija! Od te no i na sedmoga travnja 1596. bila je zaboravljena metropola opet uzdignuta u sredite svjetskih sukoba. Zastava ugarsko-hrvatskog kralja, umjesto Muhamedova polumjeseca nad Klisom, nije bila samo izazov sultanu i sporazuma-koj Veneciji, gospodarici Jadrana. Preotevi Vrata Dalmacije, opkoljeni su osloboditelji pozivali u pomo katoli ke vitezove sa svih strana, a u najkriti nijim danima obrane stigao je jedino senjski biskup Antun s hrvatskim hanom i tisu u vojnika da budu poraeni od mnogobroj-i lij ih Turaka, evo, pred ovim zidinama, gdje on sada hodo asti, nasljednik svojeg poginulog strica i kuma. Moralo se tako svriti. Legendarno juna ki podvig, izoliran u ovom kamenom sedlu, bez stratekih implikacija velesila, bio je unaprijed osu en na obostrane represalije sandaka i mleta kog providura. Podravani iskazima udivljenja Rima i panjolske, a tek kasno i preslabo carskim generalom, hrvatska se posada drala jo nekoliko mjeseci pa iscrpljena predala opet tvr avu premo nom osvaja u, uz donekle asne uvjete. Ma kako se ta avantura doimala s daleka diplomatskog stajalita, martirov sinovac bude na popritu slavne bitke ispunjen turobnom gordo u, i kad mu se priblii trgovac, nostalgi no uzdahne: - Oh da smo bar zadrali Klis! - Najamnici ugarsko-hrvatskog kralja tako er su nas plja kali - odvrati Ivan Capogrosso rezignirano esto gore od Turaka, kad nisu primili pla u. Nitko od plja kaa nije se brinuo da li to pripada sandaku ili komuni. Umjesto zatite, bilo je stvoreno leglo odmazdi i grabea. - Splitski plemi i i moji kanonici druk ije mi pri ahu... - Naravno! Njihova su imanja iza prijevoja, i nikako se ne mogu pomiriti s tim gubitkom. Mi pak, trgovci i obrtnici, posjedujemo samo svoju vjetinu i zaradu pa nam je prije svega potreban mir. - Vi ste se priklonili mleta koj vlasti? - U sadanjoj situaciji nema nam boljeg izbora od kakve-takve legalnosti i primirja. aliboe, kliski je pohod jo ja e podvojio nau komunu. Plemstvo i kapto napuhavaju se s juna kom slavom nasuprot nama, gra anima, koji smo se onda drali po strani... -1 dalje vodili unosnu trgovinu s paalukom? - dobaci mu Dominis s lakom ironijom. - To nae trgovanje najvie koristi tebi, nadbiskupe. Nae su karavane tamonjim Hrvatima jedina veza sa starim, dobrim vremenima. Katolicima je u Otomanskom Carstvu zabranjena trgovina, i ina e su obespravljeni. Nas pak, splitske trgovce, potiskuju Mle ani s ove ceste i jedva tko dobije propusnicu. Nepravda na svakom koraku. I razbojstvo... Capogrosso se s unutarnjim nemirom okrenuo dolje prema alu, gdje se krio stari grad, pun uzajamnih optubi i neprijateljstava. Bogzna to e se zbiti do njegova povratka. I da li e se ikada vratiti s opasnog puta kroz tursku Bosnu? Dolje su ga vlastela igosala kao izdajicu zato to nije svojim novcem pripomogao kriarskom pohodu, a sprijeda e ga moda nabiti kao kaurina na kolac. Prepo-ru na pisma njegovih muslimanskih ortaka slabo su ga uvala od drumskih razbojnika i samovoljnih aga. - Kad bi napokon bio uspostavljen zakon na ovim krvavim granicama! - zavapi trgovac okrenuvi se opet prema nadbiskupu. - Ergo, tebi pogoduje vie mleta ko-turska nagodba od ratnog stanja i svejedno ti je ija je ovdje posada? - Shvati, Markantune, tko nosi oruje, taj robi one koji rade i stje u. Ja bih ponajprije elio da se plja ka u nekim razumnim mjerama i legalnim okvirima, a ne razbojni kim prepadima, kao to se uvrijeilo na ovom prokletom krianju. - Samo da, Ivane, sretno prode! - Vidjet e - nasmijei se Capogrosso zabrinutom prijatelju. - Ako ba posada nije na odlasku, htjet e i od drugih karavana uzeti carinu. Mogu se, dakle, nadati razumnoj ucjeni. Nepomi ni je prelat gledao za povorkom konjanika i natovarenih mazgi koja je polako krenula uz prijevoj ispod prijete e tvr ave. Odjednom se nekoliko vjetih jaha a spusti niz strme litice, gdje se nikakav puteljak nije razabirao. I otima ina po ne, s ritualnim poklonom izme u trgovacca i turskog

aua. ak je i aren sag bio rasprostrt na kamenu da sjednu i neto zaloe. Strana se posada ponaala s hvaljenom muslimanskom gostoljubivo u, valjda 1/ bojazni da im unosne karavane ne skrenu na dubrova ku skelu ili gore na sjever. Pro i e, kliktao je udaljeni gledalalac, pro i e! Surovi kupitelji hara a privikavali su se na i ugla enije metode, donekle pod pritiskom muslimanskih 11 ilova a, a shva aju i i sami da takav ugovorni plijen, mada manji, stalno pritje e, bez rizika odmazde. Tursko zaposjednu e prijevoja izme u ina e neprohodnih planina silno je smetalo hrvatskog primasa, no mirio se s rije ima splitskog trgovca. Za karavanama s obrtni kom robom krijum arila se stara vjera jednog naroda; takvi su susreti ja ali kad je ve raja gotovo klonula. Iako je paa zabranio bosanskim katolicima trgovinu, nije to sprije ilo dodire koji su se prenosili preko dolina i gorskih panjaka kao sje anje na sretniju zajedni ku dravu. Eto, oslanjaju i se na taj razgranan promet, Dii e obnoviti svoju nadbiskupiju i preko turske me e, a u (ome ga valjda ne e prije iti Vatikan i Mleci? Takva bi obnova na vojni ki izgubljenim krajevima uvala puk od Ianji arstva, raskola i gubitka imena. S druge pak strane, Dominisovoj metropoli povratio bi se stari ugled, a i prihodi, to nije bilo sporedno u njegovim planovima. Kad je prijateljeva karavana zamakla za prijevojem, a i i dan se pridigao od trke, nadbiskup odjai natrag, pra en poklicima Polji ana koji su ga prepoznali, neprekidno na strai ceste prema turskom Klisu. Ispod visoke serpentine leala je njegova dijeceza, obrubljena beskrajnim plavetnilom gdje su plivali raznoliki otoci. Blii i manji zdesna bili su okrugli, nalijevo se pruio dug Bra ...Nepomi ni je prelat gledao za povorkom konjanika i natovarenih mazgi koja je polako krenula uz prijevoj ispod prijete e tvr ave. raju i irok kanal, za njim jo izdueniji Hvar. U zaljevu Ispod umovita Marjana nazrela se Dioklecijanova pala a iz koje je izvirio bijeli toranj Sv. Dujma. Ispunjena odrazima mora i mirisima grmlja, blago osun ana panorama ga je ushitila. Nita nije bilo ljepe od ovog orlovskog pogleda na pitoresknu obalu s crvenkastim njivicama, zelenim vinogradima, umar cima i maslinicima pa na pu inu s kamenim galijama. Sputaju i se s pastuhom prema svojem sjeditu, Dominis nije vie alio to ga je kurija ovamo bacila. S ovog kliskog druma pucali su vidici koje nije Rim slutio. On se ovdje osje ao kao prvostolnik jedne kraljevine. Konj mu je bio iznemogao, i on sam ve zgruvan u sedlu svrati u poljsku ku u kanonika Petra, koji ga je ustrajno pozivao na kr ag svojeg vina i na prijateljsko askanje. Skromno napomenuta kolibica otkrila se u utu i ci bajama i maslina kao mala tvr ava. Bila je gra ena od neklesana kamena, bez prozora u prizemlju, s okovanim vratima. Tog ga popodneva nije gospodar jama no zadirkivao jer se s gornjeg kata ve uo zagrijan amor. Nakon kratka krzmanja udari zvbkirom na teka hrastova vrata. Lupio je jo jednom pa opet, opet, dok se na gornjem katu iza eljezne reetke ne ukae poznata okrugla glava, najprije zbunjena, ak moda neugodno, pa zatim toboe jako razdragana. U blagovaonici na katu skupilo se drutvance koje je najmanje elio sresti. Zate eni arhi akon tako er je hinio radost dok je otac Ignacije ostao hladno suzdrljiv, kao i vlastelin Jakov, koji se jedini u velikom vije u opirao njegovu izboru za nadbiskupa. Uzvrpoljeni doma in smjesta mu predstavi dr. Matiju Albertija, ro aka kliskog junaka, iako se on ve sam vatreno predstavio na nadbiskupovu nastupu; a kako je Marko Antonije dojaio s obilaska Klisa, razgovor se odmah nadovee na unesre eni pohod. I uspomene su dakako bile pra ene dizanjem punih aa, u staru slavu i za novu vojnu, sa zna ajnim namigivanjem prema prelatu u pro elju, koji se pohlepno bacio na pladnjeve s prutom i sirom. Kad nabusiti Jakov nazdravi uskocima, tim vrlim braniteljima hrvatske obale, bivem se senjskom biskupu ipak zagrcne. Sa zacrvenjela vlastelinova lica pro itao je da su usko ke potvore dovde doprle, i tko zna ne ale li ve plemi i i kaptol to su ga predlagali Vatikanu za Fokonijeva nasljednika. Protiv tog podmuklog rovarenja i pijanog nazdravi arstva treba on istupiti s jasnim na elima, a kako je putem meditirao o svojem poslanstvu na ovom komadi u zemlje ispod sandakova kopita, produi to glasno ispred iznena enog stola: - Kr anski bi vladari brzo potisnuli tursku najezdu natrag u Aziju kad bi se sloili, ali medu njima vladaju zavist, uzurpatorstvo i vjerski raskol. Zato da mi ovdje istr avamo kao vje ni kriari, uvijek u prvim bojnim redovima, dok oni na zapadu, uz dvoli ne pohvale naem junatvu, tjeraju svoje poslove? - Da ne istr avamo na Klis? - sko i prgavi Jakov. - Da prepustimo Turcima svoja stara imanja iza gorja? - Zahtijeva li od nas, nadbiskupe - progun a pripiti doma in - da prekriimo, svoje stare upe preko? - To je mleta ka politika - dobaci sa za elja dr. Matija. Da, mleta ka, udari vlastelin Jakov po stolu, na to se oba kanonika ueprtljaju, jo dovoljno trijezni da o uvaju duno potivanje svojeg prvostolnika. Boe! da ne podignu svoj ma , pateti no je zavapio jezuitski otac, kad rex apostolicus suzbija strahovite navale Osmanlija?! - Neka panjolski kralj pohita u pomo svojem habsburkom ro aku na bojitima Ugarske! - ironi no odvrati Dominis. - Ali panjolci radije hukaju nas na mleta -ko-turskim granicama, kako bi naudili svojem talijanskom protivniku, a sami ratuju protiv luterana i plja kaju bogate nizozemske gradove.

- To i jest najve a opasnost za svetu crkvu - usklikne otac Ignacije - heretici! - Ve a od Turaka? Jezuit je oklijevao da to na o i kliskih boraca pofvr i, , i vjet to diplomat iskoristi da pobjedni ki zaklju i: - Eto, dokle smo mi, kr ani, doli: da elimo radije icdan drugom propast nego Turcima. Istina, doktore, mleta ka je politika u ovim krajevima podmukla, esto nautrb ovom narodu. Me utim, nismo li mi sami zapo injali tetne zadjevice i polazili ak u gusarenje, poput onih nesretnih uskoka? U ovom je asu najpre e da se konsolidiraju ostaci stare Hrvatske, iji sam ja de iure primas, a ubudu e i defacto, ako me svi ovdje budete poduprli. Taj poziv nije oko gostoljubiva stola nalazio odaziva. Odebljali Petar ponikao je u janje i but na pladnju, zacrvrnjelih obraza od navale krvi i primisli, a isto su tako zavjereni ki utjeli i arhi akon, i otac Ignacije, i bljedunjavi doktor. O ito nije u njihovim tajnim planovima bilo mjesta za ustoli enog pridolicu. Mu an tajac olaka doma in to e i svoje vino iz zemljane amfore, uz vinogradarske pohvale boji, mirisu, isto i. Raspaljen ve jakim arom, vlastelin Jakov povi e sa starom mrnjom: - To bi i splitski prostaci... htjeli bi mleta ku Signoriu umjesto nas, zakonite vlastele, htjeli bi primirje, ku kini sinovi, htjeli bi, samo da sa svima trguju. Izdajni ka kopilad! Dounici! Pu ki prokuratori su nas, svoje stare gospodare, tuili mleta kom knezu kao pristae cara i neprijatelje Prejasne Republike, da joj vraju mater... Treba po tim mleta kim slugama usko kim handarom! Premda je psovao proste gra ane i njihove douni ke prokuratore, sjekira je mrnje zamahnula i na nadbiskupa, u kome je nazreo dudeva slugu, kao i uskoci. Senjskog bjegunca pogodi ta psovka, koja gaje progonila dovde, jednako bezumna i osvetni ka. Kako da se pravda, udaren ovako iza le a, vie jekom nego izravnom optubom? U svakoj su njegovoj zamisli traili rep nekog vraga; nitko od tih strastvenih stran ara nije htio shvatiti njegovu tako teko odravanu nezavisnost. I sad ga Jakovljevo oko drsko igoe: ti si, ti si... Nedore ena ga uvreda razruje i propne se u njemu krikom. Nije to vie izdrao. Mora se istrgnuti iz tog podozriva obru a, mora time prekinuti, s podlom utnjom! - Zove ovamo, vlasteline, usko ki handar - po eo je s nekim stranim grgotom koji je i njega samog za udio. -A to je to Senju donijelo? Crnu gusarsku slavu, mleta ku opsadu s mora, kaznenu carsku posadu na papinu poruku... da, da, ozloje eni je Klement VIII. pisao kaj zeru Rudolfu u Prag pa meni, tada senjskom upravitelju, da posredujem i ukrotim svoje rogato stado. Otkri e Papina pisma caru i Dominisu prenerazilo je usko ke saveznike koji su se sje ali kako ih je isti Klement VIII. napustio za mleta ke blokade s mora i turske opsade Klisa. Prokleti smo mi me u velesilama, uzdahnuo je doma in i utjeno punio vr eve svojih gostiju. I prgavi Jakov bio je poklopljen. Ono to je senjski zloduh kazivao o svojem posredovanju izme u Pape, kajzera, duda i uskoka prevrtalo je sve predodbe doktora Matije. Izgledao je dotu en. Da, bila je to pobona elja da Sveti Otac i ugarskohrvatski kralj vole i uvaju svoje privrene i hrabre grani are, no sad im je zakanjeli posjetilac otkrivao istinu koju su sami odavno slutili. Jedini se pater Ignacije nije dao pokolebati i, obuhva aju i pogledom svoje saveznike, hladno je opominjao: - Nama, nedostojnima, nepoznati su razlozi koji vode Kristova namjesnika na zemlji. Vjerujemo u Njegovu Nepogreivost. Sveti Otac, sa svojim svetim redovima, sjedi-nit e sve kr ane i povesti nas u kona ni boj protiv nekrsta, na na spas i oslobo enje svih vjernika. - Jedinstvo pod rimskim papom? - ne vjeruju i upita nadbiskup. - Vidite, veoma tovani, koliko se ve kr anskih zemalja odvojilo od Rimske Stolice, a jezuitsko nastojanje, sve od Tridenta, da se na papinskom primatu obnovi jedinstvo kr anske Europe, samo je produbilo raskol i dalje prijeti jo lju im sukobima. I ovdje nije nita manje zamreno nego u ekoj, Njema koj, Nizozem-lju, Engleskoj, ak je u nas jo tee nakon prodora Osmanlija. Staroj podjeli na Latine i Grke pridolazi potur ivanje... - Bizant je otpo eo izmu - upade dr u i otac Ignacio- I stoga je Grke stigla zasluena kazna. Odmetnici koji izbjegnu turskom ma u prihvatit e opet pravu i spasonosnu vjeru. - Ne vjerujem to, Ignacije - promrmlja njegov susjed pri stolu, plemeniti Jakov. - Dre nai pravoslavci vrsto uz svoje stare obi aje i popove. To ih je sa uvalo pod turskim zulumom. Bolje je ne dirati u njihove svetinje, kad ve mnogi ive u miru s nama i zajedno s nama idu na Turke. - Pravoslavci su nezakonito prodrli u stare hrvatske krajeve - uskipi dr. Matija. - Ve ina Srba ratuje s Osmanlijama protiv nas katolika. I plja kaju, siluju i ubijaju gore od muslimana. - Ako su ve izbjegli ovamo - sudio je arhi akon - moraju priznati nau crkvu. - Polako! Polako - opomene doma in. - Ne treba tu jezuitske otrine. Meni su neki pravoslavni popovi privre-iiiji od toboe naih, katoli kih. Sve nie sve enstvo smrdi, bogme, na glagoljatvo, odmetnitvo, hajdu iju. Nasuprot toj popustljivosti, arhi akon je s ocem Igna-rijem ustrajao u zahtjevu da se svi kr ani imaju vratiti pravim obredima. Nadbiskupa spopadne laka jeza pred podjelama koje su buktale na ovim turskim granicama. Svatko je od tih grani ara ve ukrtao svoj ma s turskom ili srpskom demekinjom,

i tko je iznio glavu, zahvaljivao je Bogu. Tvrda je vjera o uvala ostatak Hrvata ua rubu strahovite azijatske provale, a isto tako i pravoslavne manastire u planinskim zabitima. Potmula groza rasla je u primasovim privi enjima za nazdravi arskim stolom. Vidio se usred papinskih kriara, istra]nih glagoljaa, pravoslavnih izbjeglica, potur enih starosjedilaca,vidio se u vjerskom meteu ispod kria, krsta i polumjeseca, vidio se i ustuknuo odatle: - Prvo je na nama, duhovnim pastirima, da pogasimo crkveni raskol koji razjedinjuje kr anske zemlje i unosi toliko nemira i mrnje u gra anski ivot. Prolo je doba Grgura VII. da se dvosjeklim papinskim ma em, svjetovnom i duhovnom supremacijom, postigne jedinstvo kr ana. Umjesto nametanja nekog dogmati nog unitarizma, potujmo tradicionalne razlike i priznajmo ravnopravnost svih crkava. U takvoj slozi brzo emo slomiti stranog osvaja a koji eli progutati ovaj ostatak kr anske Europe... etica konjanika primicala se sjevernim zidinama Dioklecijanove pala e kad je ve crven odsjaj tamnio za Katelima. Nije bilo uputno zano iti napolju, mada Turci i nisu s Klisa tako esto kao neko upadali sve do solinskih razvalina. Preko ve ernje tiine na zagaenu pitoresknu zaljevu razlijevala se zvonjava Sv. Dujma i poput nebeskog oklopa pokrivala prugicu zemlje ispod sanda-kove tvr ave. Da, uvala je stolje ima ovu kraljevsku ostavtinu, ali u sve anu brujanju nadbiskup je, jau i, pri- uo i mra ne korove koji su i ovamo zazivali stranu bar-tolomejsku no .Kad je i preao od profesorske katedre na biskupsku stolicu, Marko Antonije jednako se sistematski pripremao za predavanja. Umjesto sveu ilinog auditorija bila i1 to sad stolna crkva, ali je njegov pristup ostao u bitnom isti. Dok su vjerou itelji automatski ponavljali ono i.!o im je Rim propisao, on je kriti no prostudirao kolali ku prije nego je o odre enoj temi progovorio. I tako su nadbiskupove propovijedi bile konzekventan nastavak njegovih prijanjih te ajeva na padovanskom fakultetu i i Imgim kolama, s krucijalnim europskim dvoumicama i obzhzorjem, zacijelo, prilago eni zaputenoj komuni. Kao neko za Aulu Magnu, tako se i sada i vanjtinom dotijerivao za nastupe u svojoj katedrali. Talijanski mu je kroja saio posebno ruho, a nastupao bi i u tradicionalnom ornatu. Ve ernjice s razgovorima vie su ga zanosile u ritualnih nedjeljnih misa, a i vra ale su ga u stari se-niinar. Iako prenatrpan sveta kim likovima i drvenim galerijama, Dioklecijanov je hram s Markom Antonijem poprimao ugo aj anti ke akademije. On je govorio jednostavno i otro, bez uzviene retori nosti, onako kako je navikao za katedrom, prizivaju i se na logi nu sposobnost sluatelja i iskustvo. Oko njega u redovima klupa ili na dvokatnim skelama bili su plemi i, inovnici, metri, licemjeri, ugursuzi, lopovi, vlastoljupci, razvratnici i kavgadije, mahom ljudi kakav je i on sam bio. To ljudsko ne valja unitavati i pokrivati isposni kim kostimom, kao to je to uradila asketska gotika sa slikama i kipovima svetaca u crkvi. Romanskoj nadbiskupskoj propovjedaonici stajala je nasuprot u oktogonu kapela sv. Stasa. Majstor koji je izradio oltar pod kamenom kanopom digao se do genija rascvjetane gotike. Me utim, taj je duh ve pripadao prolosti. Renesansa se vratila iskonskoj, poganskoj ljepoti prirode, kojoj se i Marko Antonije divio, i on je svoju zaostalu dijecezu vodio do novog ukusa i miljenja. Naro itu je dra auditoriju davala tiha nazo nost ljepotica. Kao to je njegova duhovitost neko privukla razmaene Rimljanke, tako je o aravala i mlade provincijalke. S njegovom matom i ivahno u bivala je religija neto drugo od martirija na zidnim freskama ili ubita no monotonih litanija; je li to jo uop e bila misa? Bunila je i prepora ala zakrljalu misao u ruevini i tvr avi. Zaneseno lice poneke sluatelj ice poticalo ga je na naj smjelije pothvate. Nenavikao ma u i tu njavama, imao je odrana potrebu da hrabrost iskazuje otrim rije ima. Ponekad bi ga razdrailo to pobone gospo e gledaju u njega kao u svetog ukopljenika, i tako povrije en u svojoj mukosti, izlanuo bi neto neprili no. Dok se vi tu natje ete u vrlinama, asne supruge i djevice, kako je preko? Na Tri-dentskom koncilu, gdje su bili proklamirani dogmatski principi, bilo je vie prilenica od kardinala i prelata... Nakon neobrazovanog i pijanog Fokonija bilo je plemstvo zaprepateno izravnom kritikom i otroumljem novog nadbiskupa. Uz udivljenje pronosio se i mrmor sumnje. Nakon to je protestantizam zahvatio ma arsku vlastelu, sjeverna se Hrvatska tako er podvojila ve prema tome da li su se velikai vie bojali habsburke ili ugarske dominacije. Nie na jug, uz turske granice, jenjali su luteranski valovi. Odavno ve nagrizen teolokim i juridi kim oprekama, kriarski je Split pri uo u Dominisovim propovijedima odjek starih i novih sukoba. Isukrste, zapomagao je dr. Matija u plemi kim klupama ispred sredinjeg oltara. Bljedunjavo lice, jo grozni a-vijih o iju u treperu votanica, iskrivilo se ne mogavi progutati ve ernju lekciju. Ah da, prizna tiho profesor, bio je to prevelik obrok. Treba pomalo. Ina e e rastjerati auditorij u kojem je ovaj pisac misterija bio najrevniji. Sazvavi Svetog Duha, poboni je doktor zapisivao u svoj brevijar ono to ga je tako zgranulo. ele i diskusiju u svojoj crkvi, Marko Antonije je dao znak vlastelinu da slobodno kae svoju primjedbu, na to se ovaj uzrujano podigne: - Preuzvieni, pogodila me vaa parabola s Poncijem Pilatom... Da zemaljski vladar ima pravo suditi Bojem sinu? Ho ete li ljudski zakon staviti iznad boanskog? Nekog inovnika iznad Krista? - Kristova poruka, i vjera uop e, doktore, ne uzurpira svjetovnu jurisdikciju pa ne ukida ni iju odgovornost pred zemaljskim zakonom.

- A odakle taj zakon, Preuzvieni? - Ponajvie starim obi ajem, pristankom ljudi... - Ovdje najvie... naredbom mleta kog senata! Iz Matijina oslova prsnula je mrnja na Veneciju koja |c lomila mo hrvatske vlastele i zagospodarila dugom obalom sve do Dubrova ke Republike. I njegovi su susjedi u klupama do oltara sv. Dujma opsovali republiku i rgovaca i prostaka, ali to je prolo u gun anju. Poboan .radi nije navikao da se u katedrali spori. Svaki je tu razgovor vrije ao vjeru. I uzrujani je to knjievnik osjetio kad je nastojao vratiti uzvienost svetita: - Preuzvieni! Vi stojite na propovjedaonici kao namjesnik Svetog Oca. Njegova Svetost izvor je vlasti, jedine koju mi, katolici, priznajemo. - Crkva nije drava, doktore, nije to po Kristu... - Ako ne bude Boje, crkvene vlasti, recite, namjesnice pape, to e biti od ovog svijeta? - Ostaje evan elje kao zajedni ki temelj kr anske ICurope - odgovori ohladnjeli predava u amoru. Kobno je za Crkvu da je prisvojila cezarsku vlast i misti ne kultove. Sveti Otac ne moe osporavati ius humanum. - A ius divinum?! - usklikne ogor eno privrenik Drube Isusove. - Ius in sacra?! to bi Crkva bila bez boanskog prava? - Duhovna zajednica... - Zapala u sumnju i mlitavost... Ako se raspadne sveti katoli ki tabor pod papom, to da nas vodi protiv turskih osvaja a? - Uvijek vi, doktore, prvo na Osmanlije. - To i jest nama prvo. Da ste vi rasli, kao mi ovdje, oslukuju i no na no provalnike na Solinu... - A da ste vi gledali kako se zabavljaju na kuriji i po katoli kim dvorovima dok vi ovdje na granici ginete, kako se otimaju za krune i posjede dok vi ovdje u bijedi propadate, kako raspiruju vjerski raskol... eh da vi progledate kroz itavu tu maglutinu vjere i opsjene, neto drugo bi vam bilo pre e, ono to nas jedino moe sa uvati na rubu strane turske provale. I nadbiskup je nakon kratka dvoboja nastavio sa svojom propovijedi. Albertijeva gaje fanati nost ba navodila da konzekventno rastavi vjeru od gra anskog prava. Na tim vjekovnim krianjima, gdje su se mijeale latinska i gr ka tradicija, staro slavenstvo i prodori iz Azije, jedino tolerantnost i jednaki legalitet bili su zajedni ki spas. Iz titrava polusvjetla votanica izaao je propovjednik na Peristil koji je plovio u razlivenu mjese inu. Plo nik je ostao zasjenjen, ali povrh Sv. Dujma, preko ruevne kolo-nade stupova i trokatnih fasada lilo se srebro. Pokraj bjelkasta zvonika lebdio je mjesec, u jo blijedoj astralnoj kopreni. Okrugla glava bez trupa smijeila se superiorno ljudskim gladima i lutanju. U potpunoj sjeni stajalo je pro elje carskih odaja zacijeljeno, kao da e sad odanle izi i imperator Dioklecijan. Jo se nikada nije razmaenog stranca tako dojmila ova simbioza anti ke arhitekture i kr anske prigradnje. I poboni starosjedilac dr. Ma-tija zbunjeno se osvrtao na pregra en mauzolej i Jupite-rov hram pod podrugljivim, bakantskim mjesecom; i razdrt tom oprekom izme u poganskih svetita i krieva na vrhu, usplahireno je priapnuo nadbiskupu: - Demoni vrebaju iz skrovita Dioklecijanove pala e. Kunem vam se, Preuzvieni, demoni! Ja ih ujem... njem... Iz starih hodnika i zatrpanih dvorana dopiralo je dois-la neto sablasno. Zadah raspadanja, pucanje zidina, ne iji hod, tko zna? Preplaeni uljezi posvud su gradili ka-prlice i postavljali kipove patrona da bi sprije ili povra-i.ik starih bogova, no uzalud. Poganski je podsvijet izlazio, pogotovu za takva punog mjeseca, podzemlje puno tajnovite mo i. Lunjaju i za prvostolnikom, Alberti se ispovijedao: - Kako grozno!... molitva mi vie nije pomagala. Demoni su me opsjedali. I onda... po eh pisati. Doista, illus-nissime, po eh pisati, ali ne znanstvene traktate poput vas. To je za mene, oprostite, Preuzvieni, avolska stupica. Ja se spaavam druk ije. Isukrstova muka i uskrsnu e, zar ne?... to je izbavljenje svakome od nas, izbavljenje kad se to iznova prikae, s demonima koji nas opsjedaju. Klo, glasovi se jave, iz dubine, nerazgovijetni, ali neodoljivi. Mu im se da im prepoznam rije i lik. Zapisujem! Zapisujem... Onda su moji, pobije eni! Poruka Spasitelja je i kroza me. Aleluja! Trijumfalno se uspravio pred njim kao da je to on ustao iz smrti. U drami uskrsnu a razbuktao se ovaj sui avi ivot. Smrt i preobraenje! Dok je nadbiskup u pontifikalnim misama slavio samo spomen Mu enika, grozni avi je to pisac doivljavao u iskonskoj snazi, moda ak i ja e, s autenti nim tijelom i krvlju. On je u svojoj opsjednutosti obnovio svetu rtvu, koja je uznosila poklonika, nasuprot crkvenjakovoj skepsi: - Uobrazilja je u vas, doktore, ja a od stvarnosti. - Stvarnost? - ponovi plemeniti Matija gadljivo - to je to, bez mate? Hrpa zemlje ili pravljenje kobasica? Ja bih istrunuo u ovom brbljavom, krtom, uskom gradi u, gdje se nikad nita ne doga a...

- Doista! Da ovjek ne prigrli kakav zamiljaj svijeta, teko bi ovdje izdrao. - Svijet napolju, to je bespu e. Treba prokopati u sebi... Iz neke tjeskobe, tek slutnje, razgrne se vidik, prolome glasovi. Ono mutno noeno, jedva navijeteno, vapi da bude iskazano. Ja piem Muku, uve er Velikog Uskrsa... Poncije Pilat me progoni. Prokurator Judeje. Dok gane oli im... On zapne pokraj primasa kao da je ugledao neku sablast; i trenutak je tako izbuljenih o iju visio na Dominisu, a onda obojica nelagodno produe kroz mra ne uli ice. U kasnu ve er odzvanjale su molitve iz svih kapela i samostana. Nadbiskup je bio iznena en tom epidemijom pobonosti koju je sam izazvao, po svoj prilici. Njegovi su prosvjetiteljski sati u stolnoj crkvi imali druk iji u inak na konzervativnu komunu. Jo nikada nisu kanonici i redovnici tako zduno prionuli na slubu Boju, i svih desetak crkvica oko Sv. Dujma natjecalo se u ritualnosti mise koju je on ogolio na uspomenu Kristova ina, bez pretvaranja vina u krv i hostije u tijelo Spasitelja, bez dramati ne zvonjave i funeralnog dima. Da, oja eno je priznao, intelektualisti ka su predavanja dosadila redovitim posjetiocima, kad se ionako nije pri tom nita doga alo. Misao mora nastupiti s akcijom; ina e, u toj op oj obamrlosti, pobje ivat e istjeriva i demona. Intenzivno ga je smetao njegov pratilac, ushi en zvonovima i mrmo-rom molitve. Kroz Matiju izbijalo je neprijateljstvo plemstva i kaptola prema novom prvostolniku, koji je poremetio njihove ustaljene krugove. Vjera je tu predstavljala zatvorenu utvrdu, s posve enim straama i lozinkama, ispred neprijateljske opsade. Otjeran korom sv. Ciprijana, ozloje eni je nadbiskup obilazio s tihim piscem samostan benediktinki. Iznutra je tako er pobono odjeknulo, kao na primicanje lucifera. Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum, predvodio |c visoki sopran, na to se nadovezalo vieglasno ensko mrmljanje s obligatnim zavretkom in saecula saeculo-rum, amen, i to se u beskraj ponavljalo s istom frazom Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum... Pa zatim Ini na jezuitova zapovijed Laudatur Iesus Christus! I >eto sve nanovo... Da intelektualno nastrojen prislukiva ludi! Monotono ponavljani misterij lupao je po njegovoj batom jezuitskog zapta, vje no isti, nepromjenljiv i trijumfalan. to on protiv toga moe svojim istraivanjem? Pojedine dogme bile su bezbroj puta ponovljene, razvikane i raspjevane, tako da su se svakom zabile u i'lnvu, i kad bi tkogod u inio samo malu omaku, drugi hi ga odmah ispravljali, u tom uvjebavanom zboru. I njegov pratilac nastavljao je apatom Bogorodi in misterij, hipnoti ki uspavan kao i neumorni recitatori gore u polusvjesno stanje, koje nije vie prihva alo tu e razloge nego se odmah obaralo na njih fanati nom mrnjom. Proavi i sam jezuitsko pitomite, Marko Antonije poznavao tu stranu snagu ritualno ponavljane litanije, sa crnim vrazima i herojskim svecima, s paklom i rajem. Usamljeni ka misao stajala je nasuprot sakrosanktnoj kolektivnoj mistici, a o ishodu tog dvoboja obuzimala ga je tjeskobna slutnja, u mrmoru Avemarije odozgo. - Preuzvieni - malo mucavo oslovi ga doktor Alberti -divno je sluati ovu ve ernju pobonost, zar ne? Samot-nik biva kao na pahuljicama prenesen preko ove oskudne i jadne stvarnosti u onu viu zbilju svete transceiulenijc. to nam injenice i razlozi znanstvenog intelektu mogu pruiti? Nita osim skepse i podle prora unatosti. Vidite, ove plemenite k eri unutra krale su se s hranom kroz turski obru do izmorenog Klisa, usprkos svim opomenama razbora! Neke su od tih junakinja i poginule na najstraniji na in, u akama pohotnih zvijeri. A ipak, ile su i ile, no na no , nadahnute mesijanskom rtvom. Moe li Vaa veleu enost tako obodriti smrtnike? Ne, priznao je u sebi vlastelinu Matiji, ne moe. U takvim krajnjim situacijama, na ovim ugroenim granicama, uo i smrti, um nije spaavao. Ovaj zbjeg na a ici zemlje odrao se jedino martirskom vjerom, iskonski nepovjerljiv prema u enom strancu koji bi mu oduzeo njegov tit i ostavio ga razoruanog nasuprot stranoj konjici. to, ako su to i obmane, kad razum pretkazuje neminovnu propast? Najvjerniji poha a njegovih propovijedi u katedrali nastavi zamiljeno: - Vi tuma ite, Prejasnosti, da duga nije most u nebo nego opti ki privid, nastao refleksijom i lomom zraka svjetlosti. U vaem tuma enju ne mogu se na i nikakve greke, sve je obrazloeno lucidno, ak prinudno! Ali, pitam vas, Veleu eni, kamo vode takva umovanja?! Da i ezava svetost stvari i misterij ivota. Poslije vaih predavanja, oprostite mi, dolazi mi da zapla em nad sobom, eto, to je! - Treba prihvatiti istinu kakva jest - branio se istraivalac. - Treba li... prihvatiti vanjtinu? Tu i po inje razdvajanje. Vaa me istina ne zaokuplja, ravnoduna mije. - Pa to se onda - naali se propovjednik - toliko krivite za mojih tuma enja! - Strano je sluati tu vau filozofiju s oltara najugroenijeg katoli kog uporita, nad kostima mu enika... Oprostite, nadbiskupe, ako ovako iznosim svoje dvojbe; va sam ina e potovalac! Nije mu zamjerio tuju i uvijek iskrenost svojih protivnika u diskusiji. Ovaj revni prevodilac misala, brevijara i drugih crkvenih knjiga bio je posve druk iji od svojih prijatelja kanonika koji su od vjere osigurali sebi stalan prihod, da, da, kao i on, prvostolnik, i jedini je taj mistik me u svima njima bio ist od teokratske lihve. Albertijev uas urovao se u njegove meditacije u odzvanjanju ve ernje pobonosti. Moda je doista trebalo ostati za katedrom philosophiae naturalis i odanle pucati na arhai ne utvrde.

A ovako se sam stavio u tijesan i protuslovan poloaj, gdje balansira dvosmislenim metaforama i ustupcima mesijanskoj pompi. Ima li tu jo uop e nekog razumnog razrjeenja? - Prema Aristotelu i Tomi Akvinskom - nastavio je ortodoksni doktor - svim je stvarima usa ena boanska svrha. Sve ovdanje i jest proisteklo iz onoga Jednog, Praizvora. Shva aju i tako stvari i bi a, vra amo se Bo-anskom bivstvu. - tovani doktore - nasmijei se stari protivnik skolastike - vai u itelji nisu dovoljno istraivali prirodu niti znali matematiku. - Opet ta vaa znanost! Eksperimenti i dokazi! Ratio, gdje treba transcendencija. Credo, quia absurdum est, kako je pisao Tertulijan. Da, illustrissime, vjerujem jer je to apsurdno. Vjerujem u uksrnu e jer je to nemogu e, po vaoj fizici. - Ako odbacite pokus i razlog, gdje ete na i vjerodostojnost? - U sebi! U sebi - ponovio je Alberti s krikom. - Ja oslukujem u samo i Ono prvo, Boansko. Ponajprije ap e mi, vrlo tiho, a onda zabruji... Ne vjerujete, nadbiskupe! Nikad vam se to nije oglasilo? -Ne! - Vi ste se izgubili u istraivanju prirode. Natura natu-rans, to je vrag, kao i ena. ovjek je grean porodom. U eninoj maternici on se odvaja od Boanskog bivstva i poprima tijelo kao svoje odmetnitvo i grijeh. - Da vi niste luteran, doktore? - Ja?! Zaboga! - prestravio se krivo optueni. - Pa Luther je polazio od otkri a Boga u sebi, nadove-zavi se na Dunsa Scota koji je osporavao racionalne dokaze Boje opstojnosti, u opoziciji prema tomistima i oficijelnoj katoli koj dogmatici. Po Lutheru, kao i Dunsu vScotu, ljudski je um nedostatan i slijep, kao i ovjekova volja; to je tek Boja milost da ga otkrivamo i ponaamo se dobro. Ako avo zasjedne na nau volju... Sotona ve sjedi - prije e prestravljeni naglo u bjesomu ni napadaj. - Eto, vidite! - rugao mu se dalje padovanski teolog -vi ste luteran. Ako avo jai na ovjekovoj volji, pie Luther, htjet e ovjek kuda Sotona ho e; tovie ne moe odlu iti pod kojeg e jaha a do i, da li Boga ili Vraga. Trebalo bi, kae Luther, potpuno razoriti ovjekovo bi e pa da on transcendira, iz stanja svoje grenosti ili otpada... kao to ste, doktore, rekli. Mistika je utuklo otkri e da je govorio neto sli no s prokletim otpadnikom od Rima. Uutkavi oponenta, nadbiskup je sluao mrmljanje litanije koja je sipila odozgo, uporna kao jesenja kia da sve ispere i izravna u opskurnoj, rominjavoj bezli nosti. Prozori samostana bili su uokvireni bijelim kamenim gredama u zidu od grubo tesanih plo a i, onako surovi bez ipkastih zastora i drugog uresa, nisu obe avali nikakvu uzbudljivu ljepotu. I druge su ga okolne zgrade pritiskivale, isto tako grube i neureene, koje su pratile njegove ve ernje etnje sa staklenim o ima. Bole ivi doktor upotpunjavao je ovaj bezut-jeni ambijent mucavom oja eno u: - Vi ste, u svojim refleksijama na Tridentinski koncil, izvrgli sablazni sakrament djevi anstva... Taj drhtavi prijekor kontrapunktirao je slavi bezgrenog za e a koje je na katu bilo u beskraj opjevano. Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum... Ozloje eni prelat naglo prekine urotni ki amor oko sebe: - Vi, doktore, biljeite svaku moju propovijed. Matija Alberti jo vie problijedi, kao da pada u nesvijest, pa uzbu eno odvrati: - Vjerujte mi, nije mi to bila namjera! Ja sam astan ovjek, i nita podlo nisam dosad nikome u inio, tako mi Gospoda! Dominis za u eno osmotri svog pomo nika koji se po eo crvenjeti u navali plave, grudobolne krvi u svoje utkaste obraze, zadihan kao u paklenim klijetima. On se izvikao na njega bez ikakve primisli, naprosto iz zlovolje, a sada je bio zate en izre enom sumnjom. Naglo, s kratkim ad-dio napusti povrije enog doktora, ali mu se nekoliko no i za redom vra alo njegovo zacrvenjelo, izobli eno lice. Mladi seminaristi bili su oduevljeni velikim u iteljem. Prije im je otac Ignacije tuvio u glave uvijek iste pri ice i svete istine, izvrnutih o iju u nebesa i s gronjom u glasu; rigorozno ponavljanje stare legende i nepogreivih dogmi uspavalo je njihovu misao. Jezuitski dril je i imao ovu prakti nu svrhu: da pitomi mladena ki bunt i kali gvozdene vojnike crkve. Transcendentna sanjarenja bila su tu jedini bijeg iz ubita ne discipline, i kona ni ishod tog odgoja bile su legije kadavera s gorljivom kriarskom misijom, pripravne da srnu na krivovjerce i vjetice. Poslije lakvog zatupljivanja, uz obra ivanje samostanskih i kanoni kih polja, pitomci oca Ignacija doli su u kolu najnemirnijeg duha tog vremena, koji je oblijetao cijelu utvrdu katoli ke skolastike i sve prokope novih istraivanja. U inak je bio poput udarca eki a po truloj drvenoj kacigi. Oko dje je radoznalosti olupio se mra ni pokrov, i pred teturavim nogama pukao je svijet s tajnovitim stazama i kobnim raskr ima, pruen u nedogled. Pokraj njihova tijesnog i opustoenog rodilita ispod turske tvr ave rasla su prostranstva i profinjenosti to su neodoljivo privla ila neiskusan um. Njihov rje iti vo a poznavao je sve prilaze i dopirao svuda. Pokazuju i im arenu nebesku dugu, nije se uspeo u nadzemaljsko, nego ih odveo sa sobom u svoju radionicu, gdje je postavljao razli ite lr c i zastore pa promatrao zrake svjetlosti,

da sva ta opaanja genijalnom intuicijom svede na geometriju pravaca, to e nastaviti u Dubrovniku njegov znanac Marin Getaldi ; zatim im je u osvrtu na Aristotela i Platona pripovijedao o dugom potmulom sukobu izme u Petrievi a i Bellarmi-na na svim poljima od metafizike Tome Akvinskog do Danteove poezije, i tako su se iz zakukuljenih dogmi rastvarala iva ljudska proturje ja na obrani i obaranju starih autoriteta. Obzorje pastir i a s kamenom gromadom odostraga i plavom pu inom sprijeda po elo se napu iva-ti raskonim gradovima, mramornim pala ama, u enja -kim sastajalitima i avanturama duha; i oni su srnuli za svojim u iteljem razbivi stare ograde, dordanski po-mamni za beskrajnim svemirom. Kao privremena predavaonica i u ionica sluila je ove a soba u prizemlju nadbiskupove pala e, s prozorima na Peristil i visoki toranj Sv. Dujma. Izme u desetero momaka privukla su Dominisovu panju dvojica fratri a koji su na prvom poklonstvu prvostolniku u katedrali od-vano zahtijevala kolovanje. Poslije sveg spletkarenja i dvoli nosti, kako su zacjeljivali isti a ki pogledi! Plaho su ga milovali, radoznali i puni povjerenja, kao zaljubljene djevojke. U ko atom i utljivom Ivanu pronalazio je potpunu privrenost, malo nelagodnu zbog traenja istog uzora; me utim, njegov drug u klupi bio je opre an, mekih i otmjenih kretnja, kao da je odrastao u nekom dvoru a ne na zagorskom kamenjaru. Ta profinjena ljepota neobi no se dojmila razmaenog poznavaoca, tim ja e to je i mladi ev um bio nekako istan an i otvoren prema svijetu. I tako je pomalo fra Matej postajao njegov miljenik, koji je ulazio u intimnu zatvorenost nadbiskupove pala e. U mladom kerubinu naslutio je svoju mladena ku odvratnost prema crkvenom mraku i skolastici, a tako osokoljen, ak je u seminaru iskazivao njegove stare sumnje: - Stoje uop e vjerski nauk? Kad istraujemo prirodu i stvari oko sebe, kriterij je istine, rckoste, otkrivanje zakona ili trajnijih struktura, zar ne, u itelju? - Tako je. A priori se nita ne moe znati. Treba istraivati. - Ipak, u skolastici definiraju se unaprijed neki op i pojmovi ili, to nije, iskazuju se neke svete rije i, a odatle se onda izvla e konzekvencije za na svijet i ivot. - Zato, Matej u - nasmijei se u itelj svojem miljeniku i odbacismo takvu skolastiku, kao u sebe zatvoren sistem, bez smisla i primjena u zbilji. - Ali, u itelju, zar se religija ne temelji na svetoj objavi I fanati nom usvajanju? Mrmor u klupama ozna io je obojici antiskolastika da jo seminar nije bio osposobljen za tako otvorene diskusije. Teki je pe at po ivao jo na mislima klerika. Polako, polako, ponavljao je u sebi tutor, izrast e odavde slobodna, platonska akademija. Ivan i Matej vra ali su se uzbu eni s popodnevnog sala logike u svoj samostan na Marjanu. Da se moe utvrditi istina more geometrico, kako to Euklid izvodi iz svojih aksioma jasnim konstrukcijama, bilo je fascinantno otkri e, tako suprotno krutom jezuitovu naslanjanju na svete citate. Po imo od dvaju stavaka, re e Matej, Bog je savren u svemu i svijet je djelo Boga, to odavde izlazi? Svijet je savren. A je li tome tako? Obojica su sumnji avo vrtjela glavama. Ako u svijet uklope ovaj Split s okolinom, teko bi se to moglo smatrati savrenim, zna-<Ni, djela savrenog bi a nisu savrena, a onda, u emu je uop e to njegovo savrenstvo? Kroz zelenu lepezu granja otvaralo se dolje umovito more. Prvi proljetni maestral je jenjao u zalazu sunca, ali neumorni su valovi udarali u kameno podnoje breuljka. Zrak je bio savreno proziran, zasi en tek mirisom mladog inja. Na rubu plavi aste pu ine plivala su dva du-La otoka otvaraju i izme u sebe pogled u daljinu. S oblinjeg iova jedrila je barka otre siluete na kosim zrakama svjetlosti. Zagaena ljepota ve ernjeg pejzaa omamljivala je kerubinskog fratri a, koji je odjednom intenzivno osje-lio runo u svoje redovni ke mantije. Ta surova tkanina, utavljena znojem i prainom... Svezan je debelim konopcem oko pasa u tu vre u posta i prosja enja. Bilo je to nepodnoljivo, ti pateri s bi evima, izbezumljeni pokajnici, osaka eni prosjaci na crkvenim portalima, bogomoljke s krunicama, sve beskona na povorka nakaza koja ga vu e sa sobom, dok mu je ovaj suton toliko obe avao, tako leprav, mirisav, slikovit, i ezavaju i. Zaodijeva se tim treperavim umarkom na povjetarcu, punom proljetnog daha i kolornih vidika, ja e i ja e nakostruen na grubu, prljavu mantiju; i u divljem je poletu razgrne i baci sa sebe, s isprekidanim klicanjem: - Ne u vie to strailo... Ovo pahuljasto zelenilo! Miris ume... odraz ve ernji... neka me odijeva! Ivan je zadivljeno promatrao golog druga, pokrivenog tek krpom preko bedara, koji je onako kovr av, njena lica i djevoja kog stasa oli io an eosku ljepotu, a ubrzo se u to divljenje primijea osje aj grijeha. Iz razgrnute golotinje izbijalo je ekstati no uzbu enje, kojem se stroi asket opirao: - Zare en si, Mateju. Nitko od nas ne moe vie tu mantiju odbaciti... - On... Preuzvieni - promrmlja posrnuli kerubin - istupio je iz Drube Isusove... I ne mari za te zavjete... - Pokrij se! Hajde... I ispovijedi u itelju to te spopalo. Smu eni onim to je naglo provalilo, fratri i su stigli do stare zgrade, kad ih najedanput prene iz razmiljanja vika odozgo. Prodorni, bolni, iskrivljeni povici dolazili su iz elije oca Ignacija, ali to nije bio on. Oba se momka u udu pogledaju. Radoznalost prevlada bojazan. Matej se oprezno uspne na ramena jakog Ivana i priviri na prozor s reetkom.

U polumra noj eliji stajao je dr. Alberti i bi evao se razodjeven do pasa dok ga je Ignacije iz kuta strogo mjerio, o ito nezadovoljan ja inom udarca. Njenom bi doktoru u posljednji mah nestalo snage; estoko bi zamahnuo pa zastao. vorovi na krajevima remenja samo su ga okrznuli, ali i to mu je zadavalo stranu bol, i jaukao je, ja e prije udarca, iz strepnje pred svojom okrutnom voljom. Poto se oinuo, jauk je prelazio u cvilenje s izrazom patni kog blaenstva na izobli enu licu. Ja e, ja e, podbadao ga je mrki jezuit, tedi se, je li? vara Crkvu i itoga, je li? misli, moe prevariti, je li? Grenik sam, potvr ivao je rasplakani Matija za svojim ispovjednikom, veliki grenik; i napokon mu je polo za rukom da se oi-iic iz puna zamaha. Tanki mlazovi krvi procurili su iz njegovih rutavih prsiju, na to se strogi pater tek razjari. Ja e, ja e, podjarivao je mu enika, ti izdaje svog crkvenog poglavara. Ne u, ne u vie, jecao je pokajni ki doktor, Isukrste! oprosti meni, nevrijednome... Kako, riknuo je Ignacije, ne e?! Ti bi sluio Crkvi gospodski, je li, piu i misterije, je li, za kri asti i za pljesak publike, je li, pizdavi podla e?! Tvoj otkup, znaj, zapovijedao mu je si rasni jezuit, bit e tvoj ponovni grijeh. Mea culpa, mea eulpa, zaridao je grenik, ovjek je od istoka osu en na preno stanje, o muko Isukrstova! Trenutak filozofske meditacije dopustio mu je da pogleda, a kad spazi krv na svojim dlakavim prsima problijedi nasmrt i srui se na pod. Uhoda spuzne s le a svog druga koji je radoznalo ekao objanjenje. Matej vano stavi prst na usta i obojica se povuku u tih borik, uzbu ena tajnovitim otkri em. Bilo je to zamrenije od logi kog problema koji im je zadao njihov u itelj. Da su se pokajnici bi evali u eliji oca-ispovjednika, nije bilo nita naro ito. Jedanput su tako zatekli i ljepukastu koludricu, Bosanku, kako se bi uje skinute tunike, s krpom oko bedara. Kad je fratri za u eno blenuo u gole dojke i trbuh, bio je do krvi iiban. Samo bi evanje pobonog pisca misterija nije im prualo zagonetku nego usklici pali pri tom odricateljskom aktu. - Izdao je naeg nadbiskupa - zamiljeno je ponovio Ivan - i opet e ga izdati, kao otkup od grijeha i ponovni grijeh. Ma to mu to zna i? - To je logi ki circulus vitiosus - poga ao je Matej. - Ma nema to veze s logikom. - Strano zamreno! Meni je otpo etka bilo sumnjivo kako dr. Alberti pomno biljei u iteljeve propovijedi u katedrali. Pri kakljivim paradoksima bi ga spopala drhtavica i itav bi se unio u svoju biljenicu. - Misli - za udi se Ivan - da bi on odavao? Kome? - Ne znam jo. - Ocu Ignaciju? - Pater moe sam te propovijedi pri uti. Izdaje svog crkvenog poglavara, i dalje e izdavati, ergo, odatle slijedi, on te svoje zapise nekud alje i dalje e slati, a otac Ignacije to dri grijehom, ali ga dalje na to upu uje, kao otkup i ponovni grijeh... - Prokleto protuslovno! - usklikne Ivan zapanjeno. - Dijaboli na jezuitska dijalektika, kako nam je u itelj jednom natuknuo - zaklju i Matej tiho. - Treba to preuzvienom ispri ati. - Prije trebamo to istraiti - odvrati poduzetniji momak. - Ja u tajno slijediti oca Ignacija, a ti izdajicupo-kajnika. Pazi, dok ne u emo u trag toj zagonetki, koja prijeti naem u itelju, nikome ni rije i! Matej je opsjedao ku u doktora Albertija. Katoli ki knjievnik malo je saobra ao sa svijetom; rijetko je izlazio, a jo rje e mu je tko dolazio u posjete. Katkad bi iz prozora njegove sobe navrli napolje uzbu eni krikovi, molitve i pla . Pie svoj misterij, konstatira pozorni uhoda, sigurno Muku Isusovu, koja e se prikazati uo i Uskrsa, a gdje e vlatelinske k eri nastupiti. Zaneseni autor proivljavao je u transu iznova Kristovo su enje, s osobito vehementnim Pilatovim nastupom. Ja imam pravo, ulo se iznutra urlanje, da te osudim, Isuse, moja je vlast iznad boje... Da! Da, Dominise, pogani Pilate, izdajico Spasitelja, ti bi htio da uiva u vlasti koja je od Gospoda, ali to e biti tvoja propast, jao tebi, bogoubojico, piem ti tvoj mene-tekel-fares... - Gle hulje - ustrepta skriveni slualac - sprema da Pilata obu e u naeg nadbiskupa. Daljnji dijalog izgubio se u nesuvislom hropta-nju. U osvijetljenoj sobi na katu zaruili su eljezni lonci, zakripao stari stol, ruile se stolice i pod praskao pod bjesomu nim skakutanjem, a onda se sva ta lupa slegla it nemo no jecanje, na o aj jedinog gledaoca koji opet nije do kraja prozreo dramatski zaplet. Treba mijenjati plan opsade. Umjesto da stoji ispred prozora izmu enog autora, on e odsad postaviti zasjedu njegovim pouzdanicima. Najvie je doktor zalazio vlastelinu i Jakovu, gdje su se sastajali i neki kanonici. Plemi eva pala a drala se irokog Diklecijanova zida, i odanle se zbivanje moglo sigurnije osmotriti nego iza prometnog ugla. Istraiva ko uzbu enje zanijelo je radoznalog i nemirnog momka. Mora uhvatiti te tajnovite veze, bez obzira na opasnost! Sa svojeg skrovita vidio je tavanski prozor uha ane pala e. Da se motkom prebaci unutra? Druge ve eri izveo je taj svoj plan. Ribarske ostve upravo su dosegle sa zida rub prozora, i na rukama se odnjihao do pala e pa uzverao kroz uski otvor. Bio je u tavanu iznad gornjeg kata. Oprezno je bosonog tapkao po jakim gredama, koje nisu sasvim zatvarale otvore,

tako da je ovdje-on je prodiralo svjetlo iz soba, a i glasovi. Prolazile su tako ve eri u tavanskoj zasjedi, a da se nita naro ito nije dogodilo. Matej se navikao da no uje Iznad starih krinja i vre a mandula. U kutu pri dimnjaku visjele su unke i kobasice, koje je s grinjom savjesti jw) eo nagrizati ispoteni samostanski mi. Iz tog grijeha pao je u jo gore tjelesno iskuenje kad je s leaja na kvrgavoj gredi gledao u spavaonicu vlastelinove k eri. Neravni rub proputao je tek uski kut donje, drakave panorame, no malo-pomalo irio je fratri sablanjivu pukotinu. Djevojka je spavala raspletene kose, tek naslu ena u sjeni mjese ine. Gledalac Isukrstove muke fanati nog doktora upao je i sam u uzbudljivu dramu napasti i krivnje. Grijei li on tako? Portvovanje za ugroenog u itelja poprimilo je drugi vid... Nadolazak juine pretvorio je tavan u parnu kupelj, Ujdje se goli momak preznojavao. I nemirna spava ica ispod njega odgrnula je svoju ponjavu i raskop ala ipkastu koulju.Djevojka je spavala raspletene kose, tek naslu ena u sjeni mjese ine. Valjaju i se i proteu i u bunovnom drijemu, ulila mu se onako mazna i podatljiva. Ovdje vie nema Ignacija da bi em istjera iz njega napast. Mikolji se na trbuhu, nadraene mukosti, pokrit mrakom, Igraju i kroz pukotinu. One dvije iljaste dojke isturile su se odozdo prema njemu, kao raarene vile pakla! Koprcao se nabadan sve bolnije i, na trenutke, propadao dolje, u mazno guteri ino protezanje, hvataju i rukama ka zabranjenim krukama; a onda bi ga razmak prere-juio. Bio je pribit vrajim avlom na drvenu gredu, izmu en ukazanjem blaenstva, u nemo i da to dohvati. Divlja je snaga u njemu bujala, poticana valjukanjem spava ice I jakim mirisima mesa iz suionice. To napasno tijelo... Tijelo, ispoteno, izbi evano i zabranjeno, prolomilo je skrivenim silama i omamnom ljepotom. I ukraden prizor djevojke koja se gola umivala u osvit zore nije tog jutra vie putao zakanjelog sjemenitarca. Uz; i lud je prelistavao biljeke s prethodnog sata. Ono to mu se ukazalo kroz usku pukotinu bilo je privla nije od pravih tajni teologije. Na i r kanim stranicama, iz naba enih crta, izvirile su njene grudi, zaobljena ramena i... Oamu en izletio je iz nadbiskupove pala e daje potrai i zacijeli bolni razmak. Kod ku e nije bila. Otila je, kao obi no, sa svojom ujnom u crkvu sv. Arnira pokraj enskog samostana, gdje je njena kuma bila vikarica. Zastavivi se ispred portala, vru i zadihan od potjere, mladi se naglo ohladi u grenosti svoje namjere. Bilo mu je zabranjeno da ita o ekuje. Snudeno se oslonio na zid crkve kad ona pro e blizu njega i osvrne se izazovno: - Fra Matej se, gle, uzoholio otkad je me u akademicima. Stid mu je prije io daje pogleda i pozdravi, a osim toga dobacila je to neizravno kao da razgovara sa svojom pratilicom. Kad bije god posljednjeg tjedna sreo na ulici, pri inila bi mu se kako ju je vi ao kroz tavansku pukotinu; i pritijenjen krivicom, ponikao je opet o ima pred njom. - Pusti bojeg ovjeka, Dobrice! - opomene stroga ujna i povu e za rukav nestanu ka iperku. Taj naziv duboko povrijedi fratri a. Boji ovjek?! To je poricalo njegovu vlastitu osobu i mukost. Ponesen mrnjom na redovni ku mantiju i ukopljeni ki znak, odvrati ponosno rugalici: - Ja sam svoj ovjek. - Oho! - osupne se mlada ljepotica. - Da ne e biti kao tvoj u itelj? Njen naglasak i napu ena usta odavali su kako se u njenoj ku i govorilo o nadbiskupu. Da, elio je da jednom bude kao on, tako slobodan i mo an, ali je to lealo daleko iza sedam bregova. - Pamti, mom e - ukori ga otrooka paziteljica - u raj se stie kroz uska vrata. - Kroz pukotinu, ha, ha - odbrusi fratar s iznenadnom obije u. Kad je potisnuo taj revolt u sebi, sumnji ava je ve ujna odvukla vrckavu Dobricu. Nepovjerljivi otac nije nikuda putao k er bez nadzora i ne sanjaju i da vrag lei na tavanu. No je slijedila za no u bez plijena. Izmrcvaren na svojoj kvrgavoj osmatra nici, kona no zaspi kao klada. Kad mu je ljubavnica otprhnula, kao uvijek, u vru ici zblie-nja, sunce je ve stajalo pred tavanskim oknom, a ulicom su orili povici i koraci. Odstupnica mu je bila odrezana. Zasjeda posta vlastita klopka u danu punom uku anskih obilazaka. Popodne je, nakon plahog i ekivanja, zasjelo u sobi tajnovito drutvance. U amoru pozdravljanja i namjetanja stolica nije se isprva nita ulo, ali dounik gore na balvanu shvati da mora biti neto vano. Pomalo se kroz mete glasova razabrao smisao njihove uzrujanosti: Suci i veliko vije e spremaju predstavku dudu kako bi Republika poduprla nadbiskupa na kuriji, u sporu oko nadarhine. Prokletstvo, opsuje kanonik Petar, u tom sporu oko onih 500 dukata pridobit e Markantun itavu komunu. aliboe, jadao se arhi akon, nadbiskupija je ve za Fokonija operuana... nema ni crkvenog ruha, ak ni kalea... . Rimska gramzljivost radi za Dominisa... Uogme, potvrdi nepoznati, oja at e on u gradu poslije te predstavke . Moe li se to sprije iti? Teko, mumljao je kanonik Petar, teko, teko... J-ja, zapiskutao je dr. Alberti, ja u razotkriti tog Pilata, ho u, pera mi... Sveti oficij treba dobiti na uvid njegove bogohulne prosvjedi... Tiho! Pss... Dobrice, zapovjedi vlastelin Jakov svojoj k eri, donesi odozgo pruta! Ajde, skokom! Dounik na gredi pomakne se kad je ve hitra djevojka priskakivala kriputavim stepenicama. Bilo je kasno da iza e na prozor ili da se uvu e u neku krinju, a do suionice mora nabasati na njega.

Dr u i, mladi pri e vratacima daje pri eka, pa to bude neka bude! - Matej? - zapanji se Dobrica ali ne vrisne, ega se najvie bojao, nego ga radoznalo osmotri. - Ti ovdje?! - Duga je to pri a - smirivao je njenu uzbunu s prs-lom na ustima. - Ispri at e mi - apatom prihvati mala ljepotica tajnu - odmah, im se vratim. Sluao je njen lak i hitar korak niz kripavo stepenite dok mu je u prsima udarao bat zvona. ile su se odanle rasplazile kao zmije, nabrekle od otrova i zaglunih kucaja. Udaralo je u njemu i ljuljalo se oko njega kao da e sve pu i i sruiti se... Ona je poletno odskakutala saplevi ga draesnim osmijehom. Vrata dolje zalupe. urilo joj se dok je on ovdje zamirao u tjeskobi. Uz tajnovito obe anje ostavila mu je i svoj djevi anski miris. To divno tijelo izvi eno, nikad dotaknuto, nikad, nikad... Propinjao se u snatrenom zagrljaju, zdvojan stoje ne smije zgrabiti. Njen nagao povratak razbio je utvaru. U dnevnoj haljini, za eljana, sigurnih kretnji i ispiti]iva, smjetavalaje i uljeza u stvarne okvire. Oboje je sjelo u najdalji kut tavana da on ispri a svoj udan boravak ovdje. Kako da po ne? I ime da je prevari? Da se verao po krovovima, u potrazi... Vragoljanka je piljila u njegovu zabunu, ushi ena tim nalazom. Kako se zate eni kerubin nije odvaio, po ne ona malo zarumenjena: - Ti si, je l', leao no u, ondje, na balvanu, iznad mog kreveta? Njegova je utnja dovoljno potvr ivala. Ja e pocrvenjevi, dosje ala se kako ju je on odozgo promatrao u postelji i, valjda, kad se goluala; pa poravna haljinu ispod koljena i na grudima, o ito bez srdbe na mladi ev prestupak. - udno - proaptala je s udivljenjem - spopao me takav san! Leim u turskoj tamnici u Klisu, a iznad mene vitez bodeom sije e grede. Strahujem, trupac e pasti na mene, a ja ni makac! On prui dr u i ruku i dotakne njeno rame. Grgot ispod njena zvonka apta ga je pozivao, razliven sjaj u zjenicama hrabrio. Trenutak se oboje uko i od strave, a onda prsti, koji su pripadali nekome drugome, obgrle rame djevojke. Stezao ju je polako, sve ja e, u jezi i omami tog prvog dodira. Stisak mu je donosio olakanje i u isti ga mah ja e plijenio. Dlan je bio ispunjen njenom oblinom, palac je zarovao preko klju ne kosti. Smije li dalje? Na njenu zarumenjelu licu i u vlanomu pogledu odrazio se njegov strah. I on i ona strepjeli su pred onim tajanstvenim, to im je toliko bilo branjeno, ali je radoznao i poudan avo nadvladao opomene crkve, i fratri je s djevicom padao u smrtan grijeh... Uzavreo od ve ernje propovijedi, Marko Antonije je prelazio preko sumra nog Peristila. Duge, usporedne arkade i veli anstven ulaz u Dioklecijanov stan obrubili su njegovo etalite. Na ovom tisu ljetnom plo niku kora ao je poput cezara, samo, dok se ostarjeli imperator ovdje mirio sa smr u, on je poudno grabio svijet pred sobom. A snaga mu je udarala u tijesan i poboan gradi ... Ve je usko podnosio monatvo. Zanesen pogled njegovih si u .iteljica podjario gaje na kamenoj propovjedaonici. I Mahjev odjek uzdrhtao na poslunim usnicama. Da se do kraja;i izrekao, prihvatile bi ga... Ne! Bojazan je virila iz rairenih zjenica u odsjevu oltarskih svije a. Rastjerao bi ih da iskae ono najdublje u sebi. I on se opet zaogrnuo u Iuclatski plat. Tek kad se udomi u toj tvr avi, ispruit u svoju ruku. Sad je hora snubljenja. Treba se priuljati mimo nepovjerenja tih vitezova pape i cara, lanova sve-nli bratovtina, djevica i gospo a pod nepovredivim sakramentima. A onda, da, onda... Raspojasan i razigran onim nedore enim na ve ernjici, poletio je preko romanske kolonade, potamnjelih krovova i visokog tornja. Da se izbavi iz tog uzap ena gradi a! U visinu, u prostranstva! Dok mu se bogata Italija nu ala, ova se sirotinja na staroj ruevini strogo podvrgla isposni kim zavjetima. (iledaju te, preuzvieni, rugao mu se katelanski gospodar, kanonik Petar, kao sveta ku sliku na zidu. Da se ula )pi! Ili provaljuje u enski samostan poput naprasitog Kokonija... Bijeda! U rimskim je ve erima gotovo zaboravio da je izop en iz drutva ljepotica. Skinuvi jezuitsku luniku, po eo se osje ati punim ovjekom. Ba uz ljubavnicu mo nog kardinala! A to oslobo enje svrilo je skandalom koji ga je otpravio u ovu najzabitiju dijecezu, na tursku granicu. I sad se ovdje trapi da ne sablazni sveto predzi e kr anstva. U njegovu biblioteku unijela je koludrica zapaljen luki-jernar i nijemo ostala pri vratima. est mirnih plami aka n krugu oko gracioznog srebrnog stalka pozdravili su ga s dobro ve e. Vatrice su bile otvorene i tek malo ustitrane, kao da ap u, i stari ga se lukijernar doimao kao drug s kojim tiho snatri u pustoj no i. Me utim, prije mora s nekom naredbom otpraviti reduu koja je ekala na izlazu. Djevica ga ve tjednima slui, i on je polako zapa-a i u nestaici drugog drutva uputa se s njom u razgovor. Mlada ga Bosanka iznenadi svojom bistrinom i temperamentom koji nije samostanska stega utrnula. - Kini se ti u samostanu, djevice? - Katkad biva neizdrljivo... U takvim mi trenucima pomae otac Ignacije. - Jezuit?! Kako? - On je moj ispovjednik. - Odvla i te u svoju eliju... - to misli?! On je svet. Pri a mi o ivotu svetica. I ja se elim rtvovati. - Da se rtvuje, a zato? - Za Crkvu, za spas.

- Ti si stvorena za enu, cijela. - to bi me ekalo kao enu u naem kamenjaru? U zadimljenim, mra nim potleuicama? Pokraj kozjih staza, u stalnoj oskudici i sva i... Otac Ignacije mije ukazao drugo obzorje, u daljini, oko Svete Stolice. - Ti bi u Rim? - Jo sam nedostojna. Ali mogla bih to zasluiti. Molila sam oca Ignacija za neku teku kunju... - A on te poslao u moju pala u na slubu? - upita nadbiskup sa sumnjom koja se tog asa rodila. - Opatica nadstojnica. - Mala moja slubenico! Ljepotice kao ti, koje provincijski tutori alju u Rim, svravaju kao kardinalske pri-lenice, u najboljem slu aju... Ne grozi me se! Ja dolazim iz onog obzorja koje ti je tako nebeski naslikao tvoj ispovjednik. Nita nai ljudi ondje ne postiu, nita doli pla eni kog koplja, dvorskog bakia i pasje smrti na cesti. -I ti si ondje, Preuzvieni, posrnuo? - ula si? Naravno! U ovom splitskom kotlu najja e odzvanja olajavanje. Rimski su farizeji dreknuli. I otpravili me u najzabitiju provinciju. A da se nikako vie ne izbavim, zavezali su mi lanac oko vrata. Petsto dukata godinje! Prokleta ucjena! Njihova mrnja i strah nisu imali mjere. Pokvarenjaci! - Zamrzili su te u Rimu? Bojali te se... a zato? - Jer su glupi, siloviti, himbeni. Pa neka! Uz taj prosja ki tap zapala me visoka titula. - Dalmatiae et Croatiae primas! - Moda to jo nije izblijedjelo s moje mitre. Pokuat u obnoviti duhovnu vlast primasa na ruevinama stare ! hrvatske! To je ovdje moja jedina karta. - Ja sam izbjegla iz starog kraja. Ho e li, Preuzvieni, I lovesti kriare da oslobode moje Duvno? Mlada Bosanka mu se najedanput javila kao glasnica Iz kraja njegovih aspiracija. Doline preko planinskog pojasa pod turskim paom postale su s tom koludricom bliske i doku ive. Obuzeo gaje udes kaurske raje dok je on; i pripovijedala kako je izbjegla ispred aua koji je kupio petnaestogodinje djevojke za agin harem. Franjevci su joj pomogli da se prebaci u Split gdje je eznula za svojom zelenom dolinom. Pozvan na kriarsku vojnu, Marko Antonije po ne bosanskoj izbjeglici tuma iti visoku diplomaciju. Jezuiti i Habsburgovci rovare na ovim granicama kako bi napakostili Mleta koj Republici, bez obveze Rima i Madrida da sami stupe u rat protiv sultana. Dok kr ansku Europu razdire raskol na sjever i jug, zapad i istok, od kriarskog pohoda ne e biti nita. Pozorno, na trenutke zadivljeno lice mlade lijepe slusateljice zanijelo je Marka Antonija da joj se otkriva. On e, kao posljednji legalni uvar starog jedinstva, postavljati u Livnu i drugdje svoje namjesnike i biskupe, a kurija e morati potvrditi; ina e bi pripomogla potur ivanju. Nadbiskupov je san brkao pamet koludrice koja je ve i bila obrazovana u potpunoj poslunosti militantnom redu, podlona volji upravitelja, po onom jezuitskom na elu perinde ac si cadaver essent. U enjaka i miritelja zazeblo je pred tim legijama leeva koje su stupale kroz europski sumrak po uputama generala; i da otrgne tu ljepukastu, odvanu djevicu iz stranog reda, pokua se s njom vratiti u ono mladena ko doba kad se pobunio protiv zapta Drube Isusove. - Htjeli su i od mene stvoriti vojnika svetog reda, oboruanog zavjetima, sa ljemom na glavi. Htjeli su... - A nisu? - Moju ud nije zatrlo jezuitsko pitomite. Privla ilo me sve zabranjeno: knjige na indeksu, tajna drutva, djevojke. - Pomozi mi, sveta Urulo! -Sama e ti ve ... Usplahirila se, vie od svojih potajnih elja negoli od njegove otvorenosti. Pocrvenjela, kestenjastih obrva i dugih trepavica, zadihana, odudarala je od svoje samostanske bjeline. Nisu joj daskom ni postom uspjeli zgnje iti dojke, i njena je enstvenost dozrela i u hladnoj sjeni. Plaho i ujedno radoznalo uspravila se pred njim i napokon izrekla ono to joj je podrhtavalo na usnicama: - Ti, nadbiskupe, ne tuje svete zavjete? - To te mu i, djevice? . - Mu i... Krv, grena od matere. - Znaj, svi su ti zavjeti i otajstva postavljeni da se vi, redovnici u vrstite u gvozdenoj disciplini. Sveti red trai od vas da budete leevi kojima upravlja volja generala. Protunaravno je to i opasno... - Prisizali smo na Sveto pismo... - Najvie je od tih propisa bez oslonca na evan elju. Dakako, na vrhu hijerarhije malo se tko time trapi. - Kae... te su stege skrojene samo za nas dolje? A ti, Preuzvieni, moe s mene skinuti preuzak kroj? Priznala gaje za svojeg vjerskog glavara sa enskim lukavstvom da bi on kasnije bio svemu kriv. Nagovor luciferskog nadbiskupa nadja ao je zvonjavu nad njenim pustim djevojatvom. Me utim, razbivi njen oklop, prosvjetitelj ustukne. Bilo bi odve banalno da tako uzme djevicu koju mu je samostan poslao, jama no po starom tributu. Otprativi je, malo razo aranu, zamislio se o svojem poslu. Fra Paolo Sarpi, kolega u fizici i crkvenoj reformi,

uruje ga pismima iz Mletaka da nastavi istraivanja o i irkim le ama. Od njega se o ekuje da e objasniti telep kojim je Galileo poao na turneju po talijanskim novima. Pogled na vrtnju Jupiterovih mjeseca ilustrirao je Kopernikov heliocentri ni sistem, ali su stoga sko-U'.tici odbacivali opti ku sliku kao avolsko izopa enje. IHuncljivi u Padovi teoriju le a i duge, Marko Antonije bio je najpozvaniji da to do kraja objasni. Prozori njegove palace nisu mu davali dosta svjetla za eksperimente, i zato... i ne samo zato, probit e jedan zid Dioklecijanova oktogona, ondje iza glavnog oltara, i proiriti baziliku novim krilom, gdje e on, kao primas, predsjedavati saboru dalmatinskih biskupa i, kao fizi ar, eksperimentirati. Crkva sv. Dujma bila je puna mraka, bezli nih isposnika i nvcla kih rekvizita, zatrpana jo nakaznim skelama. Uop e, u njegovoj se dijecezi zadrao srednji vijek s okrutnim asketizmom, pokajni kim procesijama, suludim narika ama, poganskim praznovjerjem, pijanim svetkovinama. Sve e on to ra istiti pa otvoriti zatrpane arkade, plokate i hodnike da svjetlo i uzduh tog divnog pejzaa udu u pljesnivu ruevinu! Vrijeme je prolazilo. Obnovitelj je propao u hrastovu Ntolicu s licem prema drhtavu iku. Kroz okamenjena korita ivota iscurili su potoci misli, vrtlozi dvojbe i ljes-kanja nade. Sve maloprije iskazano stajalo je zale eno u nemogu nosti da se promijeni. Iscrpljeni se pripovjeda uije micao. Vrijeme je prolazilo u spoznaji svrenog, suvino i pogrebno. Gdje da se trai ishodite Dominisova sukoba s papinstvom? Istraitelj e zapeti pri gomili albi i presuda koje su pale na onu klauzulu pri imenovanju da splitski nadbiskup ima pla ati petsto dukata godinje takmacu na istu stolicu. I lako bi se pomislilo da je to os heretikove povijesti. Doista, kad je onaj takmac, Talijan Andreucci, bio sam imenovan za trogirskog biskupa, Marko Antonije je smjesta utvrdio da je time njegova obaveza utrnula. Me utim, on i prije nije priznavao taj ekstra-porez, uobi ajen odavno i napadan otpo etka reformacije, i sustezao je nametnuti danak, koliko je god mogao, da ga sasvim obustavi. Trogirski biskup nije imao manje prihode od njega, a osim toga, bio mu je podre en kao dalmatinskom metropolitu. Pla anje sufraganu krnjilo bi mu jo vie ionako sporenu ast. Njegove su nadarbine jedva do-stajale da uzdrava nanovo otvorenu kolu, proiri tijesnu katedralu i podigne svoj ugled. Za profesorskom je katedrom nau io kakav je poloaj siromaha u ovom svijetu. Biskupski su mu posjedi osiguravali nezavisnost i neku mo : bez toga bi njegove zamisli ostale puko matanje. Da se oslobodi sramotne i plja kake klauzule, u enjak je razvio cijeli sustav prava. On alje albu za albom u Rim, potanko obrazlae svoje stavove i obara odluke kancelarije. to su njegovi argumenti ja i, tim tvr i bivaju nadleni uredi. Parnica izlazi na svim instancama na njegovu tetu. Kurija nemilosrdno inzistira da on i dalje podmiruje anuitet bogatijem Andreucciju, njenu douniku u mleta koj Dalmaciji, i naposljetku stavit e i nadbiskupovo imanje pod ovrhu. Obostrana tvrdoglavost! - uskliknut e nepristrani inkvizitor, aliboe, tako est uzrok sporova... No, nije li ba tvrdoglavost ono to se mora objasniti? to tjera mudrog diplomatu Marka Antonija u tako u ljivu parnicu kad bi drugim na inom jama no vie isposlovao u Rimu? A to pak ukru uje Pavla V. i kardinale da ne skinu apsurdnu obvezu, apsurdnu, poto su svojem miljeniku dali bogatiju biskupiju? Motivi lee dublje od napisanih obrazloenja. Spor je po eo prije zazornog dekreta Klemen-la VIII. Jezuiti su zamjerili darovitom pitomcu stoje istupio iz njihova reda, Collegium Romanum ga neprestano sumnji i otkako je habilitiran na teolokom fakultetu u l'adovi, konzervativnoj i dogmatskoj kuriji bila je nepodobna Rabljaninova otvorenost po znanstvenoj reputaciji... Razloga je bilo dosta za uzajamno nepovjerenje. Kad mu umjean posrednik izme u kajzera i duda ekao u Kimu crveni kardinalski eir, otpuhnuli su ga s nadbiskupskim platem na ugroenu tursku granicu; a da se ne bi u Splitu pridigao, natovarili su mu teke namete. Ubijaju i sve njegove molbe i utjeruju i dug mleta kim sudom, hijerarhija je, prvo, iz tu eg depa nagra ivala svog dounika u Trogiru i, drugo, to je bilo vanije, oduzimala je sredstva opasnom pretendentu. Teko je osporiti, sudio je Scaglia sluaju i svog optuenika, da njegovi nadzornici nisu doznali ono to zrije u mislima Marka Antonija. On je bio odrana pra en, kao i svatko dugi odli nije pameti ili roda. Na njegovim predavanjima bilo je uvijek dosta onih koji su prislukivali za Sveti oficij ili ured jezuitskog generala. Paljivo se biljeilo sve to je govorio i to se o njemu pronosilo. Prislukivanje bijae glavna sluba svetog reda, ali su tome pripo-magali odani vjernici. Kad je ex-profesor stao na propovjedaonicu Sv, Dujma, nitko drugi ne e godinama zapisivati njegove propovijedi nego dr. Matija, pisac hrvatske gramatike i misterija o Isukrstovoj muci, dakle, dovoljno kompetentan slua . I taj plemi i knjievnik dojavljivat e nadbiskupove propovijedi Andreucciju u Trogir, koji e to dalje dostavljati vatikanskoj kancelariji. Time to je doznavala ono pritajeno i greno, Crkva je izgra ivala svoju vlast nad ljudskim duama i sudbinama. Crn krii obiljeio je otpo etka Dominisov curriculum vitae. Samo povran istraitelj traio bi klju u hrpi spisa oko one rogobatne klauzule. Ta je duga parnica bila obostrano arkanje u i ekivanju i pripremi odlu nog obra una. Sjeme hereze ponio je ve mladi Rabljanin u jezuitsko sjemenite. Dolaze i s granica ugroenih turskom najezdom, negodovao je na raskol u kr anskoj Europi i odmah se usprotivio militantnom i dogmati nom unitarizmu. Snoljivost me u poklonicima latinskih i gr kih obreda,

koju su zagovarali humanisti od 15. stolje a, mogla je dati primjer suopstojnosti i drugih vjera. Intelekt koji je rastao u otkrivanju svemira nije vie mogao ozbiljno prihvatiti stare skolasti ke spekulacije. Poto je skinuo ar s duge na nebu i izotrio pogled geometrijom zraka svjetlosti, kako da prihvati sakrosanktnu, misti nu optiku? On je jasno vidio kako se narod zavarava lanim svetinjama. Vidio je grabe za vla u i imanjima, gdje se propovijedala Svevinja dogma. Povremeni boravci u Rimu pa u rimskim provincijama otkrili su mu dokraja na emu se osniva Sveta Stolica. Kad su ga srditi kardinali bacili u zabit ispod sandakove tvr ave, on je nastavio ivo sudionitvo u rimskim sukobima. Prete a Galileijeva teleskopa bijae vraki dalekovidan. Njegovo je gledite izalo iz autenti nog istraivanja. Ruenje petrificirane skolastike i sloboda misli postaju najja om stra u u enjaka koju e Sanctum officium loma ama gasiti. Za profesorskom je katedrom okotala u Dominisa ki ma koja se ne e svinuti pred papinom nepogreivo u. I zaognuvi se biskupskim platem i podupiru i se o pastirski tap, ostaje on gra anin novog vijeka uspravljen novim znanostima i ljudskim pravom. J Proturje je u njemu samom - zaklju ivao je inkvizitor. Tatina, elja da se istakne i pohlepa za novcem zavele su znanstvenika da pokrije svoju glavu asnom mitrom. Njegov enigmati an i ezoteri an jezik nije nita kazivao ugroenom svijetu koji je i ekivao udo. to bi pripitomilo divlje stado? Odakle da sine svjetlo onom grozomornom ljudskom mraku? Narod nije mogao druk ije primiti zakon nego kroz svete obrede i papinski autoritet. im se sladu prikae, meditirao je rimski kardinal uz Dominiso-vo pri anje, da je to ljudski ili prirodni zakon, zavlada bezakonje! Heretik odgovara: vana je istina. To no... Neka bude! Ali tvoja je znanstvena istina ono to ti i drugi mogu nanovo utvrditi, uvijek i svuda. Zato onda prihva a evan elje, koje je objavljeno jednom davno i koje nitko ne moe po svojoj volji verificirati? I to onda die biskupsku ast vie od svih posve enih prelata? Ako je lobodno, rasputeno, besciljno istraivanje ita u tebi lovsljedno odnjegovalo, to je oholost, da bude prvi, uviik i svuda, prvi! Kurija je pogrijeila, rasu uje Scaglia, to je Marka Antonija ustoli ila u onoj pustoi gdje e on sam prebivati sa svojom oholom milju. Sluao gaje i prenosio se u samotna predve erja ispod tornja pregra ena Dioklecijanova mauzoleja. Pogrebna se koprena no na no sputala s neba na nemirnog mislioca. Sve to vje no isto i beznadno stopilo se u trenutak bunta. Kad zimska bura zalupi sva vrata, u ovjeku isto tako dalje hu i i razme e se. Sale splitskih objeenjaka vie ne nasmijavaju, sun ani su ornamenti utrnuli u mrtvu ruevinu. Preko krovova i kroz tijesne ulice nalije u legije bjesova; i kroz njihov zlu-i ad fi uk oivljuje carska pala a, uzbrekta, trese se, lomi, lupa, dozivi]e. Poneki korak poznog straara, ili uhode, primijea se sablasnoj tutnjavi ili plah gost udari alkom po portalu. I to je sve. Sve u toj dugoj vu joj no i. A nadbiskup sjedi uz drhtavu votanicu, potopljen s tom kraljevskom galijom u oceanu mraka. Sjedi i hvata se pera kao vesla koje e ga iznijeti iz brodoloma. to je nadahnulo te zapise, propovijedi? Mnogota, ali i silina bure. Opustoena provincija, sat jahanja od turskog Klisa, nije zatrla vidovit duh. Naprotiv! Rabljaninova je potpuna pozicija ba izrasla na ruevinama stare kraljevine. Ba-civi ga na ugroenu granicu, kurija ga je vratila na njegovo iskonsko tlo gdje e se genij di i do povijesnog zvije a. Taj postupak kako su ga sapeli bijedom, porezima, glupo u i uho enjem, dao mu je kona an poticaj. Gdje bi se netko drugi predao, Marko Antonije prelazi u protu-napadaj s najzamanijim konzekvencijama. U njega se nalo jo jedno oruje, dodue ve zahr alo, ali legalno jo uvijek na snazi. Bilo je to: ptavo hrvatskog primasa. Nadbiskup je splitski neko dobivao pri imenovanju taj titularni ukras kojemu nije nitko vie pripisivao kakvu vanost. I kurija i njene sluge u Dalmaciji bile su zaprepatene kad je nazovi-primas po eo provoditi svoju vlast. Izvanredno marljiv i pronicljiv, pisao je naokolo, rjeavao sporove u susjednim dijecezama i savjetovao tamonje biskupe, koji su ta njegova pisma slali u Rim gdje su se itala s iznena enjem. Dalmatiae et Croatiae primas... kao za hrvatskih kraljeva?! Uspomene su straile. Sumnji enje Vatikana planulo je srdbom na u ena uzurpatora s druge jadranske obale. Me utim, ex-profesor ne eli shvatiti daje njegova gorda titula uveo list davnih kraljevskih ljeta. Na metropoli-tovu opomenu, a i osudu, pokvareni upravitelj hvarske biskupije ga opsuje u samom Splitu. Kad Pavao V. jo jednom odbacuje njegovu albu protiv Andreuccija, poziva on na red tog vatikanskog dounika koji svojim raskalaenim i bahatim vladanjem sablanjuje trogirski kaptol i narod; a ovaj mu uzvra a uvredljivim pismom, siguran u svoje veze. Papinska kancelarija i jezuitski red reu njegove ohole prerogative. Ukorima i naredbama, a tako er i doaptavanjem, kurija je obznanila tko u Crkvi dri vlast. Ne samo da e dalmatinski biskupi okrenuti le a obnovitelju nego e se i splitski kaptol pred njim zaklju ati. Arhi akon saziva kanonike na tajne sjednice, gdje se donose zaklju ci i popunjuju ispranjene stolice, a da nadbiskupa i ne pitaju za miljenje. Uzalud on bjesni u svojoj osami. Kad kanjava neposlune kanoni ke pretendente, mleta ki mu se knez isprije i svojom vla u. Malo je tko tako gorko osjetio kako je labav i upalj njegov poloaj. Njegovi su se prethodnici provodili u Italiji ili na ladanju. im je on pokuao ne im ispuniti stare naslove, sudario se s utvrdama vlasti. U neprekidnom natezanju s prgavim kaptolom oslonio se na nie sve enstvo; ali ono je bilo neobrazovano i rasulo po turskim me ama.

Protiv nepovjerenja vlastele i uskoka, koji su prieljkivali novi pohod na Klis pod zastavom habsburkog cara, stjecao je privrenost gra anstva koje je vie voljelo raditi i trgovati u miru; ali i taj je oslonac bio slab. Pod sve ja om stegom Rima bili bi mu bogomdani saveznici ba okolni biskupi, izvrgnuti jednakim nametima i dalekoj administraciji. Me utim, jedva je jo Iko od tih stranaca pazio na nekadanju ast. Bili su prezreni od kardinalske elite u Vatikanu da sami iskale svoj prezir na narod iji jezik nisu ni razumjeli. Svim ponienim i izopa enim provincijama apsolutno je vladala Sveta Stolica. ast biskupa, ast ovjeka... to je to jo vrijedilo? Misti na je mo dolazila od Njegove Svetosti, i tko je stupio u kontakt sa sankrosanktnom organizacijom, bivao je tako er posve en i mo an. A nadbiskup sam, otkako je na njega pala sjena papine nemilosti, pretvarao se u o ima pouzdanika u votanu figuru ili apostatu. Kako da se izbavi od te dvorske smrti? Odakle da utis-ne sok svojim utvarama? to da suprotstavi velikaima pod ti]arom i crvenim eirima? Njegova je pozicija ve ocrtana; treba mu odaziv kr anske Europe, izmrcvarene vjerskim raskolom. Kao i drugi reformatori, usvaja on zajedni ku podlogu u evan elju, ali ta e poruka ranog kr anstva druk ije zvu iti u dilemama fizi ara i izmiritelja,gra anina i primasa. Iz gotovo ve zgaene batine Marko Antonije uskrsava onaj sebi srodan duh kojim e prizivati kr ane. U obrani od totalne vladavine nad duama, radom i posjedima vjernika domilja se na elima decentralizacije i ravnopravnosti komuna, konzekventno obara misti ku dogmu i odvaja vlast od crkve; a tu mu Biblija i stara predaja stoje pri ruci. Nisu li se u izvornom kr anstvu irile ravnopravne op ine? Nije li papinstvo kasnije cezarsko izopacenje? Nije li Krist jasno rekao da crkvi ne pripada svjetovna vlast? U tome i jest bitan obrat Novog zavjeta prema pri i o Mojsiju i Deset zapovijedi Bojih, gdje je ovjek svoju slobodu i pravo predao Jahvi koji svime upravlja. Kad se Dominis s propovjedaonice Sv. Duj-ma priziva na Ciprijana i rane op ine, tada je to prije svega apel na jednakost i mir, zahtjev da se Crkva vrati u isto moralan zavi aj. Vjera da to kr anstvo jo nije mrtvo, nadahnjuje nadbiskupa u otporu protiv papinskog apsolutizma. Uspravljen milju novog doba, a okrijepljen iz starog moralno-poetskog izvora, ustrajao je na ruevinama ruevina, ustrajao protiv svojeg kaptola, tu inaca--sufragana i svetog reda. I s te ugroene granice prolistat e knjiga kao spasenje iz samotne nemo i, iz bjesnila raskola, iz misti ne pod injenosti.Prva se objava zbila s propovjedaonice Sv. Dujma. Sumnji en zbog hereti kog zastranjivanja i liavan asti, nadbiskup se branio na najefikasniji na in pred vjernicima koji su tovali Sveto pismo; i iz svjedo enja evan elista i apostola proizlazilo je da je rimska skolastika izopacenje kr anstva. Priturska komuna, hrabrena mesijanskom vjerom i martirskim legendama, nije pruala padovansku aulu za akademske rasprave, i stoga e znanstveni argumenti ustupiti mjesto obilju citata iz evan elja, a tako e se izgra ivati i Dominisova Crkvena drava. Me utim, misao u enjaka i gra anina nosi itavo njegovo djelo. Vrsni je eksperimentator poga ao kojom e metodom posti i ono eljeno. U njemu se odrana sjedinjavala lutnja s pokusom, misao s izvrenjem. Knjiga nije Mar-I.u Antoniju nikad postala utjeha ili nadomjestak za zbiljki in. On sam stajao je svojom rije i i inom pred svojim protivnicima i skepticima. I kad su se iz njegovih splitskih propovijedi ra ali obrisi deset tekih svezaka, on nije nikad ja e elio da iza e na povijesno poprite: Izgledi na preokret sinuli su kad je siloviti Pavao V. godi ne 1606. obznanio anatemu i interdikt Mleta koj Republici zato stoje sudila zlo inu sve enika, u provo enju voje gra anske jurisdikcije. Tvrdi kanonist Camillo nije doputao svjetovnim vlastima da igdje dira-in sve enstvo i Crkvu pa je ubrzo nakon ustoli enja u svibnju 1605. htio pokazati neposlunima tko je jo uvi-M'k gospodar katoli kog svijeta. Papina anatema jedne katoli ke vlade razbuktat e novovjekovni sukob izme u crkvene i svjetovne vlasti. Mleta ki senat brani s odva-iiim Paolom Sarpijem republi ku suverenost i pravo nasuprot Bojem namjesniku na zemlji, koji zabranjuje sve enstvu Venecije da obavlja bogosluje sve dok senat ne poklekne. Dolo je vrijeme opredjeljenja, vijeme kad hrabri predvode, a oprezni se povla e. Rimski obru puca oko Marka Antonija, i prerogativi metropolita napokon dobivaju snagu na dugoj obali stare Hrvatske. Katoli ki stoer Dalmacije kupi se u nadbiskupovoj pala i. Neobi ni gosti ulaze i izlaze, a gra ani u Peristilu koji jo nita ne znaju snebivaju se. U enjakova je biblio-Irka pretvorena u ratni stoer. Vijesti se donose, vijesti se napolje alju, povjerljive i sudbonosne. Nakon duge zaguljive tiine, Marko Antonije poudno sr e nadolu oluju sa zapada. On biva os vrtnje; zamaaj odluke zanosi ga u vrtoglave visine. Biskupi su suzdri]ivi; najradije bi u zavjetrini ekali ishod dvoboja izme u Rima i Venecije. Ali ne doputa im goropadni Pavao V. Interdikt! I ne doputa im dudeva zapovijed: obavljajte dalje slubu Boju! Kojoj od tih dviju vlasti da se pokore? 117Sunce je palo za Katelima razlivi bakrenu itkost preko plavi astog svoda. Vatren odsjaj poskakuje po gornjim prozorima junih fasada prema Srebrnim vratima, as ovdje, as ondje. Prolaznici i kneevi straari uznemireno gledaju u ljubi asto-purpurno nebo. Kao da na dalekom zapadu gori...

Umjesto da se gasi, biva sjaj sve ja i. I visok, bjelkast toranj Sv. Dujma pripaljen je na vrku i jedri s kriem u nebeski poar. Na katu nadbiskupove pala e, okrenute na zagaen istok, ugane su votanice i mirkaju napolje u zaarenu ve er. Dominis je izaao na balkon iznad uznemirenog Peristila, pod kobnim znamenjem na nebu. Njegova su plu a traila gutljaj lahora s Marjana, dok su u zaguljivoj sobi njegovi gosti potezali iz hladnih podrumskih kr aga, sve ja e zagrijani vinom i vije anjem. Pokraj stepenica mauzoleja smijeila mu se egipatska sfinga podatno i zagonetno. Premda od kamena i okljatrena, urasla je u njegovo obitavalite kao neka ivotinja dovedena izdaleka i pripitomljena. Kad ni s kim nije imao razgovarati, njoj bi tepao, kao sada, gdje mu bu no drutvo unutra nije nita kazivalo. Ej ti, prefriganko, frigana pod ciganskim Reom, to mi vra a? ezlo primasa? Kao neko davno... Croati-ae rex! Ili pad... Smijei se, faraonska kujo, zavarava tim svojim smijekom, a kad se sunovratimo, ti ostaje superiorno nasmijana. Nita se novo nije zbilo. Svaki vezir eli biti faraon, svaki kardinal papa, svaki knez kralj. Neka ja pove am broj tih pretendenata, je li?... neka pridodam svoj kamen tisu ljetnoj piramidi. A moda mi uspije. Ona pijana nazdravica kralju Hrvatskom, kojom me rimski drui ovamo ispratie, Croatiae rex, ha, ha, ha, Croatiae rex, ha, ha, ha... to pijano poklonstvo bijae moda, moda, navjetaj sudbine. Je li, prefriganko? I ti mi tako vra a? Smijei se kao to si se tisu lje ima smijeila velikakim tlapnjama. Pustinjski su vjetrovi prali taj tvoj zagonetan smijeak, oblaci te pijeska zatrpavali, ali ti ostaje tako nasmijana dok su oni, ije si vlastohleplje podjarila, netragom i ezli u sprovodu dinal i ja. Sic transit gloria mundi... Slava papa i careva nije ostavila nita bolje od Keopove piramide. Jednom treba odvojiti vlast i nasilje od inji duha. Po ni time ti, primase! Obuzdaj poudu koja gura na vjekovnu carsku strminu! Ti, dvorska kujo, mijesi se na me i zelene doline i Sahare, tvoj zagonetan smijeh daje prolaz osvaja ima, a kuda, kuda? Odozdo mu Ivan mae, sve je u redu. Do bijesa, nita nije ure eno. Sve je ovo strana zbrka i kojoj nitko nikome nita ne vjeruje. Mleta ka flota straari uzdu dalmatinske obale. A ovdje, oko njegova Peristila, obilaze kapeli u lovi kopljanici, sumnji avi prema svakome tko ne nosi njihovu uniformu. U ovom trenutku raskola uzdaje se vlast jedino u vojni ku silu nezatrovanu teolokim dilemama. Pri posljednjem stupu arkada porje kao se dr. Matija h mleta kim asnikom. Slikovito gestikuliranje dopunjavalo je njihovu zvonku talijantinu. Fanati ni katolik htio |c papinu pe atnicu udariti u pamet gizdelinu koji se namrteno ogledavao za svojim straarima. Ipak su se mirno razili. Ispod nadbiskupova balkona dovikne uzrujani oloktor: - Preuzvieni, to je ostalo od nae autonomije? Najgora smo provincija, pod zapovjednitvom tih pla enika! Splitska su vlastela imala razloga da se uzbune. U asu opasnosti prezreo je mleta ki knez njihova autonomna tijela, napose veliko vije e, kao da nisu nikad igrala ozbiljnu ulogu. A kapetanovi orunici nisu vie nimalo uvaavali plemi ke oznake i bodee. O ito je u vojni kim mjerilima bila sva raznorodna Dalmacija izravnana, jednako pritajeno opasna, gdje je bila nuna stroga opsada. Providur eka metropolita na svojoj galiji. eka ga s vanom porukom Paola Sarpija. Ta zna on to mu duhovni vo a senata poru uje. Kako se crkvena hijerarhija u prejasnoj Republici koleba, Marko Antonije bi donio odlu nu prevagu; i zato se providur usidrio u luci i eka najudvornije dok kneevi straari patroliraju oko nadbiskupske pala e. - Tempora mutantur! - usklikne dr. Mati]a na vratima za pozdrav. ivio, navijeke, odazove se nekoliko pomirljivih glasova. Pripitom drutvu za nadbiskupovu stolu ivjelo se kao dosad, bez elje za promjenama koje je izvikivao autor mesijanske pasije. Prokleta provincija, ponovi Dominis za svojim gostima, ta ruevina, gdje kloko u kanali s mokra om, tur ci cvile svu no , a ljudi hr u u rup agama... Splitska stolica predvodi Dalmaciju, za uje metropolit svog biskupskog susjeda. Eto, sad se pod injava, ekvili-brist, da na njih u Splitu svali breme odgovornosti. Nadbiskup je ovdje gospodar, urno se vadi arhi akon iz opasne prethodnice, kaptol je duan izvravati njegove zapovijedi. Gle, stari lisac, priznaje! Sic, sic, povla uje kanonik Petar, na Markantun odlu uje, hvala Bogu! Dominis se vra a u prenatrpanu biblioteku koja zaguuje isparivanjem gostiju i njihovom mlako u. Izjasniti se, uvijek je bilo pogibeljno, a jedino Bog zna tko e sutra biti pobjednik... Sjednuvi opet za pro elje svog velikog stola, krcatog pismima i vr evima vina, malo gadljivo je prihva ao subordinaciju biskupa i kaptola. Dodue, oni nisu toliko voljeli Svetog Oca koliko one nov i e koji su pritjecali od krstitki, vjen anja, pomasti, zadunica, kadenja ili zvonjave, ali nisi ni htjeli rastavu od Rima. Neka primas vodi! Vivat! Ta sloga, tiho se poali kolovo a, to je ljepilo od brana koje e se raspasti u slini ustiju. avolsko iskuenje, zavapio je dr. Mati)a nad crkvenim nov i em; zar da ta lakomost pobijedi vjeru?! On je za nadbiskupovim stolom zastupao vlastelu koja se oprezno drala postrance, ali se sam usrdno pokoravao; Papi. Njegov tutor, otac Ignacije, zagonetno je nestao, valjda, rasturaju i Pavlove proglase,

koje su mleta ki biri plijenili; i sad ja sam ovdje istupao, iskreno i otro, nasuprot prora unatom sve enstvu: - Idu i ovamo, upitao sam orunika na Peristilu, zna li, tvoj dud je proklet. A taj mi odbrusi, ba me briga, ja Hluam samo svog kapetana. Molim vas, crkveni oci, u tHnnu ste vi bolji od onog pla enika dolje? Ajde, ajde, stiavali su kanonici starog druga, koji se nije dao tako lako otpraviti i nastavio je s dubokim uvjerenjem ibati njihovu mlakost: - Papa je oslovio svoju pe atnicu na svakog katolika. Vi se ne moete zaklanjati za svoje pretpostavljene, a nikako pak za mleta ku vlast, koja je prokleta. Disidenti u Veneciji ugrozili su katoli ko jedinstvo. Vaa je sveta dunost, asni biskupi i kanonici, da u vrstite katoli ki tabor. Tko tu dvoumi ili se izvla i, sti i e ga anatema, in nornine Domini! ~ Deus omen avertat! - zazove susjedni biskup u strahu pred tom nesre om. I jo se poneki prekrii za stolom. Mu na tiina pritisnula je sve eni ki skup u zaguljivoj biblioteci. Kako su je od makinalno obavljali crkvenu slubu, spomen stranog prokletstva tinjao je negdje u mraku kapela. Premda je pisac misterija otkrivao njihovu lakomost i sebi nost, elja za jedinstvom katoli kog tabora resoniralo je u na-$uhom habitusu. Sic, sic, gun ao je uvrije eni Petar, mi smo svi dobri katolici, a zatim se odvai da glasno iskae svoju dvojbu: - Rim je daleko. Ne shva a ovdje prilike. Ako mi za-ivorimo crkvu, nagrnut e drugi popovi, eto ti na! Tako je, ba tako, obilo je mrmljanje oko stola. Nagrnut e, bogme! Oni drugi, s planina. Glagoljai! Prva je dunost legalnih crkvenih poglavara uvati svete obrede. Treba nastaviti, in maiorem Dei gloriam! Gorljivog doktora poklopio je kanonikov argument, i on na trenutak zauti. U zao as nabaci susjedni biskup galiju usidrenu u luci, na to dr. Matija iznova usplamti: - Zaista, zaista vam kaem, Mleta ka Republika raspast e se pod papinom anatemom. Ne ujete li, ra undije, kako ve puca na svim stranama? - Nije sigurno - obuzdavao je Petar starog prijatelja. -Nije vie vrijeme Grgura VII, kad su takva prokletstva obarala careve. Treba tu dobro promisliti, moj doktore! - Kukavice! - istr avao se dr. Alberti. - Vi biste se i dalje pokoravali izop enoj vladi?! - Senat je proglasio interdikt nevaljalim i nitetnim. - Protivan je gra anskoj jurisdikciji - dopuni kanonika stari padovanski teolog. - Republika brani svoju legalnu nezavisnost nasuprot papinskoj supremaciji. - A mi, Preuzvieni - upita ga grozni avi doktor s prodornim pogledom - to da mi branimo? Mleta ku dravu ili svoju opstojnost? Da pridrimo osvaja a s leda, kad ga se moemo otresti? Naa se cijela obala moe sad osloboditi, s Papinim blagoslovom i uz carevu pomo ! Sjedinit emo se s hrvatskim velikaima na sjeveru, vratiti svoju o evinu... Doma in uzdrhta na elu stola. Pisac misterija iskazivao je njegov dugi san, odjednom rastvoren u akutne politi ke kombinacije. Iz rasula proklete Venecije, pretkazivao je zaneseni vidovnjak, izronit e potonula drevna kraljevina... To i nije bilo onozemaljski nedoku ivo. Ta se mogu nost realno pruala, moda, kad bi se svi ovdje sloili... Me utim, vatreni je poziv digao oprezne biskupe i isto tako lukave lanove kaptola na odlazak. Arhi akon se ispri avao starim iijasom koji mu ne doputa dugo sjedenje; Petar je napominjao neke ranojutarnje obaveze. Svatko je u drugome nazri]evao dounika neke vlasti, ili one blize s pla enicima ispred portala ili one druge koja je izdaleka prijetila prokletstvom. Ti si legitimni poglavar, kadio je lukavi iijati ar doma inu, ti zapovijeda, Mark-antune, opratao se drugi lisac, svi zajedno misle i, ti e za nas platiti ceh. Otvorio je dvokrilna vrata balkona da prozra i zadah sijela. Vani je ve no gutala siluetu Sv. Dujma. Iza krnje arkade gorio je zidni fenjer, i pijano pjevanje dopiralo je preko pustog trga. Vinska bra a! Gostioni ki prozor bio oaza u tom crkvenom mraku. Kad bi se bar iz tog tjeskobnog sjedita odetao donle! Diskretan potplat zastrugao je za njegovim le ima. Nile bio sam. Posljednji gost davao je znak svoje prisutnosti. Oklijeva, taj zanesenjak i opet kaljuca i vrpolji se prema njemu na vratnici balkona. Svjetlucava zvije a i prohladna svjeina navijetali su dolazak bure. Odvojeni za puh donese obijestan agor iz kr me i ist dah kamenog diva na sjeveru. - Prvostolnice! - oslovi ga krzmaju i uljez, prvi put tako, priznavaju i mu odjednom ast. - Trenutak je, prvostolnice hrvatski. Vi nosite legitimnu titulu. Vi moete, u rasulu proklete Venecije, istaknuti staro dravno pravo. Primas Dalmatiae et Croatiae zadrhtao je pod mo i koja je odjednom suknula iz oronula naslova. Da, ustaa se, on dri kontinuitet jedne kraljevine; i kad se sve naokolo rui, on stoji ovdje, legitimni batinik. Nisu li ga Mle ani toliko puta zatajili? I to da se on ne iznevjeri starim savezima? Lukavo u moe se iz ove peripetije vie izvu i nego dosljedno u. Grozni avi plemi prilazio mu je odostraga kao sudbinsko iskuenje: - Sve ovdanje plemstvo okupit e se oko vas. I Sveta Stolica bit e vam milostiva...

Jama no, sad bi se mnogota moglo iscjenkati od Rima, oslabljenog napadajem na Mleta ku Republiku. Dok se obje velesile lome, on bi ovdje zacijelio rastepene komadi e. Zastupnik vlastele i jezuitski ortak uznosio ga je na vo u urote!- Prvostolnice hrvatski! Nasljednice primasa kralja Tomislava! Proglasite pripojenje ovih pokrajina ugarsko--hrvatskom kralju! Ali snubljeni se jo vie uznio. Ne primas ugarsko-hr-vatskog kralja, habsburkog kaj zera, nego... Rex Croati-ael Lealo je to na vrcima najprhkijih snova, a odjednom bude izre eno, tako, na drhtaju usana. Otvorene ralje no i zinule su prema njemu i lakomo gutale ohole tlapnje. U odsjevu ferala s nadbiskupskog portala smijeila mu se sfinga polegla do nogu Sv. Dujma. Eto, gazdo, to osta od faraonskih sanja. Piramide! Piramide na rubu pustinje. Sic transit gloria mundi! - Uzveli ali biste me za primasa ugarsko-hrvatskog kralja, Habsburgovca, a sve mi ovdje osporiste. Dr. Matija se pridravao na ormaru s knjigama u udnoj groznici. I njega je raskidala dvoumica. Podilazio je s podani kom ponudom znanstveniku koga je od njegova dolaska ovamo sumnji io. U ogledalu tog iskrivljenog lica vidio se Dominis kao Poncije Pilat i kao hrvatski kralj. avolska kunja za autora Isukrstove muke! Sav se iskrivio u dvoumici ne klanja li se krivom gospodaru. Ot-po evi obra un, Marko Antonije nastavi: - Moje ste propovijedi u katedrali, doktore, dostavljali u Rim, preko biskupa Andreuccija u Trogiru. Dounik to ne pore e. Spopalo ga je za trenutak, pro-blijedjelog, da bjei, a zatim se trpko nasmijei kao da bi se tim osmijehom htio pokriti. To dostavljanje bilo mu je i grijeh i pokora, kako je iskazivalo izobli eno lice. Ovaj vatreni osloboditelj Klisa i iritelj hrvatske rije i uorta io se s najgorim strancem, razvratnikom i plja kaem, protiv njega, metropolita, i to na najpodliji na in. Nakon dueg krzmanja promuca pozelenjeli vlastelin: - S-sanctum O-officium je najmjerodavniji sudac nad naim miljenjem. U skuptini inkvizicije skupljeni su Kardinali, prvi teolozi. Sam Sveti Otac nadzire... Nismo li svi mi duni da svoje sumnje iznesemo pred taj sud? - Mogli ste svoje, kome ho ete, ali vi ste dostavljali moje govore, ne znam koliko iskvarene. - To no, to no, vi ste me smutili svojim propovijedima, kao i druge pobone due. Nije li bilo jedino spasonosno, nadbiskupe, da se potpuno povjerimo Svetom oficiju, vrhovnom i nepogreivom sucu? Namrteni je primas izrekao svoj sud o tom inu. I splitski je plemi izmjeni no crvenjeo i blijedio, ali je odanost Crkvi nadvladala njegov stid. Priznavaju i vrhovni autoritet pape i kardinalske skuptine, bio je pripravan da se odre e samog sebe i isto tako da ponizi i uniti svakoga drugog. - Trenutak je katarze - istisne kroz gr sapeti poklonik. - Ono prije bijae ekspozicija maski. Uskoro e se vidjeti tko je tko. Ja padam pred vama na koljena, prvostolnice, ako sam, u demonskom pomra enju, nazreo krivi lik. Mea culpa! Mea mcucima culpa! I doista je kleknuo. Dominis se nelagodno okrene od njega na podu i zagleda se opet kroz balkonska vrata u mrak. Tko je tko? Gusta crna tkanina pokrila je sva traena obli ja. Autor mesijanske pasije bio je pripravan zatajiti se ako on, primas, bude onaj koga je ovdje tako predano i ekivao. Polako se rijedilo pred njim, i znani obrisi izronjavali su iz mora tame. Njegov prirepak aputao je s poda: - Ja vam se zavjetujem, s drugom splitskom vlastelom, prvostolnice, ako proglasite odcjepljenje od proklete Venecije. - Ja, ovdje, sam, ispred mleta kih pla enika i galija?! - Onako, kao osloboditelji Klisa prije deset godina. (:ar e vas podrati, i hrvatski e velikai dojahati ovamo s vojskom, kao neko . A sad e i Papin blagoslov biti s nama! panjolci e tako er doploviti... Da, Rudolf II. bi ga podupro ako bi poput kliskih junaka istakao zastavu ugarsko-hrvatskog kralja; i panjolci bi s Juga Italije rado ovamo doplovili; i Rim bi ga blagoslivljao, dabome! Svi pomazani pretendenti mogli su sad nasrnuti na posjede proklete republike; a to bi njemu, prvostolniku, ostalo? I to bi se uop e sa uvalo u toj novoj podjeli? - A tko vam jam i, doktore, da ne e na kraju dojahati bosanski paa? - Mi emo, oslobo eni Mle ana, prokletih turskih saveznika, po i na Klis, a odanle, s hrvatskim velikaima... - Suvie ho ete, suvie! Ili premalo... Da, premalo mi nudite. Umorno je gledao u Peristil obrubljen ruevnom arkadom. Odjednom ga je porazila usko a tog njegovog kraljevskog etalita. Pedeset koraka naprijed, pedeset nazad, od cezarskog izlaza do suprotnog zida, uvijek tako, pedeset koraka naprijed, pedeset nazad. Da poludi u ovom ogra enom kamenom dvoritu! I luduje kao ovaj pisac Isukrstove muke, s kraljevskim sablastima! - Ustanite, gospodine Matijo, ja nisam onaj kome hodo astite. - Nego tko ste? Tko?! Ne ete proglasiti odcjepljenje? - To nije na in obnove ovih naih krajeva.

Mleta ka Republika brani danas principe gra anskog prava koji jedini mogu sruiti politi ko-vjersku strahovladu. Bilo bi grozno da se uspostavi sistem totalne duhovne i svjetovne vlasti. - Vi ete, namjesnice Pape - zgrozi se njegov poklonik - uskratiti poslunost Njegovoj Svetosti Pavlu V? - Ja sam ovdje prvostolnik. A zapovjedi rimskog biskupa ne primam. - Ti ravan?! - U Mletke u, sutra, brodom, da stanem uz bok ustavobranitelja. Bura je nadimala jedra galije, udarala svezanim konopcima i utala iznad jarbola. Dolaze i sa sjeveroistoka, pomagala je dugim redovima vesla a ispod palube. Njen pun razmah tek se o ekivao. Velika drvena konstrukcija propinjala se i kripala. Udaran sve snanijim zapusima, Marko Antonije se drao za ue, okrenut prema u kastosivom Mosoru. Na podnoju kamenog diva, u otrom sun anom kontrastu, skutrila se njegova metropola. U eterokutnom bedemu goleme pala e strili su mnogi tornji i, a povrh svega bjelkast, etverokutan zvonik, suavan prema gore, s romani kim dvoprozorima. ondje je ostalo prazno nadbiskupovo sjedite. Vratit e se, ponavljao je nasuprot buri koja je sve silni]e nosila ljuljanu galiju. Vratit e se kao pobjednik mraka. Priznati poglavar ove duge obale, s legitimnim prerogativima na zemlju na sjeveru! Bura ga je rae eno udarala u lice i tresla konopcem za koji se drao, ali on je u svojem jakom tijelu osje ao istu takvu silinu, odlu an da se hrva sa bjesovima nevremena... San Marco je tih toplih jesenjih ve eri vrvio i bu io od uzbu enih eta a. Izdrati u anatemi ili skrueno pokleknuti pred gnjevnim Pavlom, bila je najtea dilema izop eni ka (koji su kao nikad prije isticali svoju katoli ku vjeru). Bizantski ukraena bazilika punila je trg zvonjavom i procesijama. Uskrativi podanicima Republike misu, kr-slitke, vjen anje, hostiju Tijela Kristova, korizmene procesije i druge mesijanske sve anosti, srditi je pontifeks o ekivao op i o aj i skrueno pokajanje, me utim, samo je raspirio dugo priguivane prosvjede. Na njegove srdite poslanice, proste psovke i prijetnje odgovarali su mleta ki pravnici s potankim analizama i solidnim argumentima. Senat s umnim bogoslovcem Paolom Sarpijem odravao se na visokoj razini na elne razmirice dok je rimski stoer pod celestijalnom kanopom gazio sve dublje u mo varu. Anatema nije odbila pobone Mle ane od legalne vlasti, naprotiv, svi su se zajedno takmi ili da se iskau boljim katolicima od bahatih Rimljana. Da su i takvi visoki prelati, kao hrvatski primas, odbacili papinu pe- atnicu, bilo je veliko ohrabren]e. Oko rje ita splitskog nadbiskupa okupljali su se najsmjeliji antipapisti, vani inovnici Republike i mnogi zemljaci; i s tih bu nih razgovora nosili su se nacrti sutranjih epistola i akata. Tih jasnih no i izgledao je San Marco veli anstveni]i nego ikada, sa svoja tri duga pro elja i isto nja ki ukraenom bazilikom na etvrtoj otvorenoj strani prema du-devoj pala i i moru. Kad je bat poznog Kronosa otjerao svjetinu kroz glavne portale, uz Marka Antonija ostajahu na]vatreni]i diskutanti izvan reda ranoranilaca, me u njima naj e e njegov u enik Bartol iz Padove i Spli anin Jerolim Vendramin, upnik Sv. Mauricija, najrevniji sastavlja senatskih odgovora Rimu. U tiini i opustjelosti nakon bu ne vreve osjetio se nadbiskup kao da je ponesen u golemu dvoranu, astralno zasvo enu, gdje e po eti rasprava izme u njega i Pape, i s tla svih njegovih ponienja i otpora digne se buntovni ka rije na veli inu svjetskog mirotvorca: - Ova sada borba protiv papine supremacije ne vodi se samo za o uvanje dravne suverenosti i gra anske jurisdikcije, nije to samo sukob izme u dviju vlada, kako bi nagodbenjaci htjeli prikazati. Tu se odlu uje budu nost kr anstva. Ba zato to smo katolici, a ne Grci ili protestanti, mi moemo skriti cezarske prerogative Rimske Stolice, jedno od ognjita izme, hereza i rata. Time bi ova raskomadana i mrcvarena Europa zacijeljela u kr anskoj slozi i izbavila se turske najezde. Na nama, na ovom pje anom prudu, lei danas sva povijesna teina. I mi moramo izdrati, usprkos kletvi, usprkos mlitavcima! - Izdrat emo, vjere mi! - kleo se Bartol - uz nas su svi katoli ki vladari osim Habsburgovaca, a i narod. - Premda su mnogi vladari uz na senat, osobito pak Henrik IV. - oprezno primijeti Petar Contarini nitko od njih ne e otvoreno prekinuti s Rimom.Oni bi nas gurnuli u vatru da sami za se iskande neke povlastice. A narod, dragi Bartole, radije pusti postrance! Contarini je itave ve eri, vrlo dobro obavijeten, upadao ironi nim opaskama i mra nim upozorenjima. Mada nitko nije mogao posumnjati u njegovu odanost Republici, navukao je na se mrzovolju radikalne strane. Njegovo oprezno ponaanje bilo je znak podvajanja na utljivim vrhovima, stoje uznemirilo borbenog Marka Antonija. - to, Signor Pietro, mleta ki bi meetari trgovali s I i incipima? - Preuzvieni - nasmijei se pouzdanik Signorije - sukob se vodi izme u dviju vlada a ne izme u principa. - Vraja istina! - opsuje Bartol. - Svaka se vlada zaklanja iza na ela koja joj slue. - Pa ne emo gubiti glave zbog na ela - dopuni ga brzo Contarini. - Vidim to - odgovori zamiljeno Jerolim Vendramin i saalno se okrene svom prijatelju. - Nas dvojica iz Splita, Markantune, diemo ovdje najvie stijeg mleta ke nezavisnosti protiv Rima. Ti pie za bogoslovce, a ja sam ve velik broj spisa sastavio za malo vije e; ali oni, brate, ve se preplaie svoje hrabrosti.

- Nije to - ispravi ga signor Pietro - nego se na kuriji pokolebae. - Kaem - nije se dao smesti upnik Sv. Mauricija -I )oplaili ste se anateme, i senat i kurija, da ne bi puk podivljao. - Ako se moe posti i razumna nagodba? - paljivo je mleta ki plemi ispitivao svoje sugovornike pa se zna ajno okrene Dominisu. - Senat se mora brinuti da eks-i remni istupi ne sprije e sporazum u interesu Venecije. - Predbacujete li meni takav istup? - upita razlju eni nadbiskup. - Nipoto, Preuzvieni! Mi smo vam ovdje duboko zahvalni, me utim, dunost nam je da spor ograni imo na vitalne interese nae Republike. Dominis kona no uzvrati patni ki pogled svom prijatelju upniku. Njih dvojica nisu mogli nametnuti mleta kim trgovcima svoje ciljeve nego su im u stvari sluila dokle je to Signoriji bilo probita no. Ako se stariji Ven-dramin i mirio time, u dalmatinskom se prvostolniku gomilala srdba na dvoli nu Republiku. Bogomoljci i meetari! Da su u ovom mutnom previranju stali na provu vremena, nije izlazilo ni iz kakvih na ela ve naprosto iz prestia jedne vlade prema drugoj vladi. Od ranog prolje a tisu uestoitre e, kad je papinskom vizitatoru postavio zahtjev na duvanjsku biskupiju, Bosna je bila u pozadini Dominisovih politi kih istupa. Tada mu je oprezni Priuli pripojio neke upe od prijeko, ali mu vie od toga nije kurija doputala, a ni Venecija, iz zajedni kog straliovanja da primas ne uspostavi nekadanji autoritet u staroj Hrvatskoj. Interdiktom je bila naruena stara ravnotea sila, i Marko Antonije mogao je iznova traiti svoje pravo. Prilazi u dudevu pala u ostali su mu otvoreni, makar u pompoznim dvoranama i diskretnim kabinetima nije vie bio onako priman kao na po etku sukoba s Rimom. Ve ina senatora nije eljela novih zapetljaj a u zapo etim pregovorima, neki su se ak pred njim zaklju avali, no bilo ih je koji su ga do ekivali s istom srda no u kao za prvih borbenih ve eri na Markovu trgu. Pala a koja se od isto nja ki ukraene bazilike pruala do obale imala je tisu u prozora i jo vie o iju, gdje je svaki njegov pokret bio osmatran, a gdje je on sam obnevidio u diplomatskoj praini. Nitko tu nije mogao nita odre eno re i, i redoviti su se putovi gubili u labirintu tajnovite vlasti. U unutarnjem dvoritu, kao i na obali, skupljali su se poklisari, vojnici, tekli i i trgovci, a njihovo razli ito ruho i govor unosili su jo vie arenila me u ipkaste fasade od raznobojnog kamena. Trokrilna je zgrada, zatvorena na etvrtoj strani stolnom crkvom, poprimila mnogoto od dalekih plovidbi, mnogo plemenitog mramora, zlatnog nakita i arapske stilizacije koja je kamen preobraavala u ornamentiku sagova, a najvie pak isto nja ke vike, vaar-8ke guve i doaptavanja posljednjih vijesti. I Sarpiju se urilo kad ga je Rabljanin uhvatio izme u dviju vanih sjednica. Koliko su se god dva prijatelja slagala u znanstvenim i vjerskim pogledima, fra Paolo se ukrutio prema pretenzijama dalmatinskog primasa. Na otrim crtama ustavobranitelja zapazio je ponosni moli-Iclj sjenu nepovjerenja. Iako je sjeo s njim za svoj velik stol s nekadanjom prisno u, pridijevao mu je pomalo onu drugu osobu iz povjerljivih arhiva i na trenutke zatim u zabuni tko zapravo sjedi s njim. Elokventno obrazlaganje Marka Antonija bilo je polako priguivano dravni kim izbjegavanjem predmeta, i na izravne prijedloge l Kidale su opaske: vidjet emo, nije jo moment, treba to pomnije prou iti... Iskusnom usko kom posredniku, koji se namoljakao po europskim dvorovima, bilo je dovoljno jasno daje odbijen, ali je ipak nastavljao parnicu s podmuklim drugom, s kojim se ve jednom davno sukobio u takmi za ninsku biskupiju, a sada, eto, za svoju ast i nacionalnu opstojnost. Ustavi iz naslonja a, uspravi se u svojoj veli ini pred sitnim franjevcem i ogor eno primijeti: - Laskalo mi se ovdje. Laskalo mi se dok sam zastupao pravednu mleta ku stvar, laskalo mi se... - Ti ostaje na ponos, Marko Antonije! - prekine ga fra I 'aolo Sarpi srda no. - Mi o ekujemo jo mnogo od tebe, pogotovu od tvojih opti kih istraivanja. Ja sam malen lizi ar prema tebi i Galileiju, koji stvarate novu znanost... - Pusti filozofiju! Sada, kad traim kao hrvatski prvo-stolnik staro pravo, otpravljate me, sumnji ite, ak optuujete zbog veleizdaje. - To nije ozbiljno, shvati! - Nezahvalna i sebi na Signoria! Nita vas ne e toliko omrznuti kao vaa mudra diplomacija. Bojite se da mi uzdu dalmatinske obale ne oja amo, i vi umjesto saveznika protiv Turaka stvarate sebi neprijatelje i gusare... - ekaj, ekaj, dragi prijatelju! - zaustavljao gaje voda senata. - to ti to govori: mi i vi? Nismo li svi jedna republika? - Jedno i glavno vam je ova prijestolnica! A Dalmaciju raskomadaste na provincije pod svojim knezovima i pro-vidurima. - A to bi ti, primase, htio? - sumnji avo ga je ispitivao dravnik. - Da mi, Mle ani, pla amo danak za plovidbu kao u doba hrvatskih kraljeva? - Htio bih ravnopravnost i obnovu svoje vlasti.

- Tvoje vlasti... dokle? - Dokle se govori mojim jezikom, Paolo. - Vaeg jezika i nema - ozbiljno odvrati Sarpi. - I nema naroda s tim imenom. Dalmatiae et Croatiae primas, to je zauvijek prolo. Sve je ondje prosta mjeavina. Neka tvoji to prije prigrle mleta ke obi aje i zakon! Vai gradovi dobili su pod Venecijom samostalnost. - Neobavijeten si, fra Paolo! Ja sam skupio spise na glagoljici iz doba hrvatskih kraljeva. I moji su u enici proputovali zemlju daleko na sjever, sve do Drave, gdje se govori hrvatski... - Hrvatski?! Ne obmanjuj se, Marko Antonije, svojom titulom! - Tako, sve nam ondje pori e, sve, dok u Italiji nakon Machiavellijeva Principa razbuktava nacionalno osje anje za oslobo enje ispod panjolaca i kona no ujedinjenje. To vae nastupanje pod zastavom sacro egoismo della patria izazvat e mrnju drugih naroda, osobito onih obespravljenih i iskoritavanih i, bojim se, za vjerskim e ratom uslijediti jednako grozni nacionalni ratovi. Razo aranje i nesigurnost spopali su starog mleta kog podanika koji je iz padovanskog univerzalnog horizonta siao na kamen svog strica i kuma, martira jednog naroda brisanog turskim ma em i perom diplomata. Je li to bio usud jedne gorde titule? Ili je kum e kroz jezuitska sjemenita pronijelo uspomenu uspomena na daleku prolost? Bogzna... Rabljaninov je ponos imao korijenje koje ni drugi ni on nisu doku ili. Mlitavci su to no pretkazali. I Rim i Venecija ustuknuli su ubrzo pred interdiktom. Nakon njihova sporazuma, iako je svim sve enicima bio zajam en oprost, ostao je t mntovni primas u jo gorem poloaju negoli prije, izvrgnut nemilosti kurije, opkoljen rimskim uhodama, pritisnut is-I )latom Andreucciju. U tom ukljetavanju mrvila se obnoviteljska koncepcija; nov ane teko e oborile su i zamisao akademije. Na prihodima splitske komune leale su pande mleta kog lava i rimske vu ice, a onda strana kuga provali iz turske Bosne i pohara grad i okolicu. Crna poast zasjenila je sramotu povratka iz Venecije. Nije se vratio onako kako mu se to ukazivalo na providurovoj galiji. Susjedni biskupi izbjegavali su pomilovanoga, koji uvijek navla i nemilost, a isto su se tako pred njim utvrdili kaptol i veliko vije e. Zamalo je blagoslovio kugu io je rastjerala tu gizdavu gamad oko njega, i sam je, pra en neustraivim Ivanom, iao od ku e do ku e podiu i duh umiru oj komuni i nadziru i preventivne mjere. On je izdrao uo i strane smrti dok su hrabri vitezovi odmaglili; izdrao je s narodom koji nije imao kamo, izdrao je, ba zato stoje bio tako ponien i oklevetan. A ipak, nisu mu pratali... Vrativi se iz egzila, kanonici i vlastela jo su ga ja e zamrzili, ponieni njegovom hrabro u. to on to, gospodin, obilazi bolesne i sirotinju?! Krije se tu neka opasna namjera. Uspjenije od njegove kole djelovale su spletke i denuncijacije. Vrebali su na priliku da zadaju udarac njegovom poraslom ugledu, a onda im je on otkrio svoju slabu stranu. Gledajte ga, razbubnjalo se naokolo, postavlja onu Bosanku za vikaricu Svete Marije! Svoju bestidnu prilenicu! Dvaput krivo zare enu, dvostruku skvrniteljicu sakramenta! Ta bi, paklena napast, vodila samostan s naim djevicama, pomozi nam Blaena Djevica Marija! Tom bapskom ogovaranju jo bi se i odupro, ali ple-mi ko ga je vije e molilo, uljudno i perfidno, s kavalir-skim razumijevanjem, neka odustane od sablanjivog imenovanja, zbog mira pobonih dua; a prije toga je prokurator manastira zaklju ao dragocjenosti da ih ne bi nova vikarica ukrala. Kakva potvora, velika nebesa, neka grom udari u ovo razboj ite! Da je bio kao njegov prethodnik Fokonije, odgovorio bi anatemom plemi kom vije u i dalje, kao taj nadbiskup, bludio po samostanu i sva ao se sa svojim lajavim stadom. Samo se fokonijska bestidnost mogla suprotstaviti tom licemjerju. Stari je pokvarenjak proklinjao komunu u ime papine bule In Caena Domini, a kuriji se alio da mu se sputava vjerska sloboda. Tanko utni]'i se nasljednik povla io u se, sam podrovan sumnjom je li dobro postupio imenuju i Fides za vikaricu. Bosanka mu je bivala sve zagonetnija. as bi mu se u ljubavi posve predavala, as bi ga gledala kao tu ina, katkad obijesna, katkad tmurna, sve tako promjenljiva kao aprilsko vrijeme. Nije se mogao u nju pouzdati, a prijatelje nije sticao, osim Ivana Capogrossa, koji je ispunjavao njegovu samo u dogodovtinama s dalekih putovanja. to mu je akcio-ni krug bivao ui, dalje je grabila njegova misao. Ta sve se oko njega ruilo: imanje pod ovrhom, proirenje u Bosnu na orsokacima vatikanske kancelarije, metropolitska obnova uzdu razlomi)ene obale. Njegov kaptol, biskupi-sufragani, Druba Isusova, mleta ki knez, Venecija i Rim, svi su mu kidali jedra nekako slute i da bi on jedini mogao otisnuti staru kraljevinu na pu inu vremena. Njegovi su pothvati propadali, jedan za drugim. Sam je ostao na vjetrovitoj viso ini. To opustoenje ispunjavalo ga je osvetni kim bijesom na sve oko njega, a i na samog sebe. to je god po eo, propalo je, i otporom sredine i vlastitom neumjeno u. U ovom tijesnom i ve podijeljenom svijetu nije bilo za njega mjesta. Stolica dalmatinskog primasa lebdjela je u praznini; on nije uspio da se uklopi u petrificirane relacije, ne samo uzdu jadranskih obala ne-tfo i u zaba enoj splitskoj komuni. Nije pod inio sebi svojeglav kaptol niti pridobio veliko vije e, a stari mleta ki saveznik ogluio se na njegove legalne pretenzije. Odasvud otpori i podmukli udarci!

Bile su to stoljetne tvr ave, ja e od njega, koje su ga malo-pomalo gurale u more. Inkvizitora je pri anje neobi no obuzelo. Sam iste i jednoli ne prolosti, bio je razrovan pothvatima drugoga. Ja e su ga grabile osobne peripetije od crkvenih sporova. Ta nije li odlu io da sudi ovjeku? Porijeklo Dominisovih nazora pojavilo mu se mutno i nisko. Napeto je sluao o prvom nadbiskupovom zblienju s plahom koludricom koja se uvrsti u zgraanje gradi a nad sablanjivim konkubinatom. Izvi anja njegove nevinosti uljala su se u zabranjene predjele i dopunjavala oskudne podatke. Kad se htio strogo drati onog re enog, isposnikova se glad hranila svojim privi enjima na okrajcima jednog punog i pustolovnog ivota. Potmulo je u njemu rasla srdba na pust opasnog prelata koji je srljao za strastima svojeg snanog duha i tijela; Ambicije i poude, da, to... Tom njegovu ogor enju primijeao se i jad nad vlastitim trap-ljenjem. Boe, kako se molio, postio i ak se bi evao, dok je ovaj do njega za sudskim stolom putao sebi uzde. Daljine i kalendari ispuili su se iz nagla poara. Djevica, koju je dotakao ve prezrelu i u ocvatu ljepote, vukla gaje u bludne splitske no i. Slua Scaglia dalmatinskog metropolita kako se ali na podmitljivu, grabeljivu, despotsku kuriju, i on se polako opredjeljuje u toj dugoj parnici. to je god Marko Antonije predlagao Vatikanu ili slao na potvrdu, bilo je uporno odbijano, esto bez ikakva obrazloenja. I tako mu je bilo poniteno neosporno pravo na Duvanjsku biskupiju. Mada je on jo najve ma mogao sa uvati katoli ke ostatke u turskoj Bosni, ipak nisu priznali njegova namjesnika u Duvnu i dapa e mu prijetili izop enjem. Slua mrzovoljni kardinal te duge optube i pritom misli kako se to malo njih dvojice ovdje ti e. Do ejtana i to Du-vanjsko polje! Kancelarija je mudro ocijenila da bi ja anje splitskog prvostolnika stvaralo nove opasnosti, moda pogubnije od Osmanovih horda u daljim perspektivama. Turski je osvaja bio u neku ruku avolska kazna za izmu i oholost na drugoj obali Jadrana. Osmanlije su razbile Bizant i svojim nasiljima ja ali kriarsku privrenost papi-osloboditelju; ba dijaboli an pomo nik Svete Stolice... to tu Marko Antonije ho e? Tamonje dijeceze darovane su tu incima i slugama? Dalmacija propada, paa potur uje starosjedioce... Slua Scaglia bosanske preokupacije, a isposni ka mu se uobrazilja i dalje gura u nadbiskupovu postelju. Ta podlona Bosanka jedino je opipljivo u reminiscentnim nacionalnim halucinacijama. Ljubavnica koju razodijeva iz gustih haljina godina! Osjetio je nekadanju djevicu sa svim ticalima svoje usplahirene nevinosti. Primoran da slua kao sudac, lijepio se uz blud drugoga, bez svoje stare obrane. Inkvizicija je bacila njega prvog na torturu. Za starim ljubavnikom primicao se duvni koja ga je od po etka uznemirila. Na pragu divljeg braka, gdje je pripovijedalac zastao, pratilac je poletio naprijed. Ona mu se pruala ma ji opruena, kao poklon grabei]ivcu. Pomahnitao je s nekadanjim zavodnikom pri do aranju njena oskvrnu a. Uas grijeha drao ga je jo na rubu istilita, tik do slasti i prokletstva. Bludni e, prekori vrajeg prelata, bludni e koji si preao zabranjenu granicu. Kad je Marko Antonije otiao s tamni arima, jo intenzivnije je ostala s asketom bijela redovnica. Tamo gdje je optuenik prestao s pri om udario je monah naglo isukanom udnjom. Bio je povu en u infernalan nokturno. Razgaljena privi enja hvatala su ga s nadbiskupova leaja. Jedva se suzdravao da opet ne dozove prestupnika i zatrai nova objanjenja, pohlepan za svakim migom i detaljem. Da se on bar pokajao! Ali gordi je buntovnik pretvarao grijeh u svoju vrlinu. I ivio je u skladu sa svojim na elima, dok se on svetac, trapio i sad se mu i zbog grenih elja. Op injeni je inkvizitor ostao sa svojim utvarama pod kamenim svodom Dvorane pravde. Rasplavljena mjese ina prelijevala se kroz eljezne reetke visokog prozora i padala na pod po kvadratnim plo icama. Njen se odsjaj Izvla io po mrkim zidovima. Koraci strae na dvoritu ispred pala e su zamrli i gornji je krug Sant'Angela uronio u rimsku no . I samotan se no nik preputao no noj tiini. U uljanju mjeseca oivjela je stara grobnica sa svojim neistrunulim prestupnicima. Ovdje u mraku pod svetim arhan elom ogrijeili su se i gospodari i zato enici sa sedam smrtnih grijeha; i sada jo vampiruju, bez obzira na to jesu li sagnjili u gvozdu ili su nosili ezlo. U kamenim grobovima ispod vijenca Tvr ave sanjaju ivi pokapani o osveti, pokolju, otima ini, bludu, a tamni ari ih zbog tih snova izgladniti, zamoriti, sasje i i baciti u kanale. Scaglia je tjeskobno osje ao kako je itava An eoska tvr ava pod odrubljenom mjese evom glavom preplavljena odsjajem zlata i krvi. Nose i vagu zlo ina, valjda ve on sam podmuklo odmjerava svoj probitak. Zamak svetog arhan ela udno je prevrtao sva njegova mjerila. Ovdje, gdje je svaki bunt bio tako nesmiljeno progonjen, odjednom je sve bivalo doputeno. Stravi na ograda grijeha pala je pred izmu enim svecem. Debeli zidovi kaznionice bili su, za udo, propusni za najgreniji prestup. Stoje i u sreditu te ljudske mu ionice, Scaglia je vrisnuo svim okovanim poudama. Dok je bio na dvoru, mogao se svladavati; sada gaje ponio krilati demon Tvr ave. Za-strepio je u nagloj spoznaji da se ne e ovdje odrati kakav je dosad bio ili se sebi prikazivao. U isposnikovoj groznici preobraavala se svaka istrana dvorana u interijer daleke nadbiskupove pala e, i u toj ambivalentnoj atmosferi iknula je zatomljena strast poput gejzira. Vie nita drugo nije vidio nego rastvorena vrata Dominisove spavaonice i polutamu unutra, kamo je pruao svoje gladne ruke. Bludnici! Ostavili su ga pred pragom svoje igre. Da njui blud iz kaveza svojih kanona... Kako je uasno prazno pod tim kamenim svodovima; pod svodovima veli ine i vje nosti.

Biva neizdrljivo... drati to okamenjeno nebonad sobom. Stoji li on posljednji na strai, ispred lupeke, razuzdane drube? Svetac, klanja mu se pokajni ka procesija; luda, podsmijava mu se kardinalski zbor. Da, svetac i luda, ako istraje u ovoj straarskoj amotinji, u izvi anju... Djevica Fides polusputenih kapaka. Taj stid sluti razvrat, poslunost priprema leaj. eka li? Ili je otprhnula kao privi enje mate? Njen dah zahvatio je suhu granu njegova monatva. I on dr e, u vatri, dimnih misli, izgorjelog klecala. Je li sve svoje elje upregao uz jedno jedino rudo? I da sjedne na prijestolje iznuren, ut, mrtav... Na tom mu nom hodo a u krijepi ga mesijanska vizija ili lupeka igra. Svetac ili licemjer, to je dvojba. Prije licemjer. Djevica Fides, posluna, bludna pogleda. Da se prepusti, da se... da... kako bi onda smio suditi Dominisu, s pozivom na sakramente koje sam podmuklo skrnavi? Fizi ki je prisustvovao njihovu zagrljaju kad ona iznenada bane na otvorena vrata i omete ga u bludu. Zamagljenih o iju, na to ki bijelog isijanja, jedva je raspozna u dugoj kopreni. Zamra eni prostor ljuljao se s njom i lomio, as blizu, as bolno daleko. On ju onako ma kasto prionjivu uhvati za meku nadlakticu, no bol trenutnog i raskida nije se time stiala. S bijesom prevarenog planuo |c na preljubnicu. - Pogazila si s njim zavjet? Posluila mu kao bludni le-Jaj? Kai! Izdala si s njim vjeru? - On je bio moj crkveni poglavar - mirno odvrati uhva ena. -- Ti si prisegla vjernost papi i, svetom redu. Njemu, napasniku nisi bila duna poslunost. - Monsinjore, prekasno mi to tuma ite. - Prekasno?! Dakle, izvrilo se ono to mu se na ulazu u nadbiskupovu spavaonicu ukazalo. Koludrica je popustila napasniku. Na razbaruen leaj Scaglinih privi enja legla je gola prestupnica koju je stezao i stezao tako daje kriknula. Gram-zljivi su prsti otpuzali s njene nadlaktice na oblo rame i ukopali se u grubu tuniku. Isposnik se s tekom mukom obuzdavao daje ne privine i iznova oskvrne u fantomskom krevetu. Da to potisne, mrmljao je nau eno i krivo: - Sveti red te uzvisio isto om... - Jezuit me poslao nadbiskupu. - Jezuit? - Pater Ignacije. Idi njemu, tjerao me, to je tvoja prva sluba. - La! - Mislila sam da mora tako biti. - Da mora?! - Molila sam oca Ignacija za neku veliku kunju... - Bludnice podatna! - zgrabi je objema rukama u po-inamnom bijesu da se osveti za sve svoje monake muke. Pala si na prvom iskuenju. Nije te zadrala kazna koja roka prestupnicu? Da bude zazidana uz suh kruh i vr vode, s vje nim prokletstvom! - Tako mi je onda i jezuit prijetio, prije dvadeset godina, kad me zavjetao u douni ku slubu. - Prije dvadeset godina? Odjednom pukne pred njim golema razdaljina prem;i posrnuloj djevici. Zbilo se to nedohvatno davno. Scaglin se na e nasukan na brodskom kljunu koji se zarinuo ti pli inu vremena. Do onog trenutka oskvrnu a vie nije mogao sti i. U nedoumici buljio je u duvnu sa zlatnini kriem na prsima. Njegova smeurana ruka, pala na ocvalu djevicu, sablasno se ukrstila sa simbolom spasenja dok je ona objanjavala kako ju je tutor gurnuo primasu da je poslije sa eka i ucijeni. Inkvizitor se mu no vratio pod utljiv svod An eoske tvr ave. To je bila kamena zbilja, gdje su se razbijali svi matoviti uzleti. Zavedena koludrica je produila s davnim sje anjima: - Nas oboje bili smo igra ka oca Ignacija. On je poznavao Dominisovu estinu i predvidio da se ja ne u obraniti. - Grenice - mrmljao je kardinal makinalno. - Tako mi je jezuit govorio: da sam grenica. I da mi j< odsad opstati u grenom stanju. - Da si se pokajala... - Na koljenima sam ga zaklinjala, uplakana, slomlj na, uasnuta. - Mogao ti je odrediti pokoru koja bi te oprala. - On mi je i odredio pokoru koja me neprestano bacala u prvi grijeh. Jezuitsko iznaa e! in dvosmislen, otkup ili ponovni prestup, potpuno me izru io Svetoi uredu. - Ne shva am te. - Ne elite shvatiti, eminencijo. Nije htio dalje je slijediti, poto gaje oboje ljubavnika1 odmamilo u pakleno grotlo. U onom pomra enju svravalo je izvi anje njegove nadraenosti, no opipana prile-nica prisilila ga je da se sastane s njom u ovom turobnom poslije.

Iza grijeha prijete i je stajao Sant'Angelo s o ima koje sve vide i s rukama koje svuda hvataju. Bijela sestra je poga ala da se on acao proniknuti u tajnu promisao te an elo- uvarske tvorevine. Njegov je pogled klizio preko nagrizenih zidova u emernoj nostalgiji za sta* om samostanskom elijom, izgubljenom moda zauvijek na ovom prinudnom istraivanju ovjekovih lutanja. - Ti si ponovila svoj grijeh s Markom Antonijem? - Mnogo puta. - Bestidna! - zagrcnulo se isposniku od tog priznanja iioje je ona upotpunjavala diskretnim smijuljenjem. - Po naputku jezuita, molim. - Lae! - izdere se na dvoli nu opaticu. - Bilo vam je ! < > uitak. -Bilo je. - Ne taji - zbuni se djevac pred tom otvoreno u. - To mi je otealo pokoru - potui se heretikova pri-Icnica. - Kakvu pokoru?! - Ta shvati kona no! - povisila je i ona ton sa savre-ii 11 n izrazom pravednice. - Sveti red mi je naloio da uhodim nadbiskupa. Kako bih to druk ije postigla? Nervozno je razbila ljusku u koju su se zatvorila sve e-i zrenja. On se nije nikad elio domisliti onome to je le-ilo napolju iza zavjeta. Tek na mahove bi taj zid postao polupropustan, i napasne bi ga slutnje tad bacale na drveno klecalo. Me utim, s ovom slubenicom svetog reda odjednom je istina iznikla s tla misterija, zapravo, bila Je uvijek pred njim, samo to se on zatvarao u sveta ku bezazlenost. Istina o vrlini, istina o grijehu, jedna jedina stravi na istina o vlasti Crkve! Nevjerojatno, mrmljao je makinalno, uvjeren ipak da je ba tako kako mu je ona pri ala, koju je i general Drube Isusove predstavio kao svoju uhodu. Ma kako se to kosilo s njegovom duno u u An eoskoj tvr avi, nije mogao suspre i odvratnost prema toj naoko savrenoj opatici sa zlatnim ordenom za zasluge: - Sluila si redu, tako prljavo... - Tko je ist, monsinjore, ne slui. - Uasno! - to te uasava! - tvrdo ga je suo ila s istinom. - Tko sve koga na kuriji ne uhodi, i na kakve sve na ine. Nisi li i ti pod prismotrom? Da, bio je, kao i svatko drugi na njegovu poloaju. To nije bilo tako udovino. Prenerazila ga je zapravo svrha tog uha anja. Boansko oko koje sve vidi uvalo je slabi- a od prestupa, me utim, jezuitska je prismotra upravo podmetala grijeh. Daje crkvena hijerarhija bila tako podmukla, nasilna i razvratna, nije bilo tako strano. Mnogo strasnije bilo je to se na toj izopa enosti gradila vlast svetog reda. Ispovijedi splitskog nadbiskupa i zavrbovane dounice sastavljale su se u britku spoznaju koja je uzbunila njegovu pravednost. Dominisovi sufragani i kanonici sluili su samo zato Rimu to su bili neizlje ivo pokvareni u ogledalu svoje savjesti i svog puka. Da su bili isti i predani svojoj dijecezi, dosljedno bi se nali uz primasa; a ovako zava eni sa svim staleima zbog pretekih na-darbina, ozloglaeni svojim porocima i pod vje nom prijetnjom ekskomunikacije, preobraavali su se u poslune instrumente papinske politike. Sveti red nije uha ao prestup da ga sprije i. Naprotiv! Grijeh mu je sluio da zavlada nad pr^sJaipfiiGinaar-Zato su i bile izmiljene oT~ g-jjeposti i protunaravni^zavjeti, kap tjgje. pobunje ^^ Izmu enom ask tuje sinul fiz polumraka An eoske tvr ave zato je Svei Stolica, utemeljena na Spasiteljevoj rtvi, padala sve lje; i on se zgrozio nad svojim zaslijepljenim ivotom. Da, ponaao se od djetinjstva kao da je oko Svevinjega na njemu. A ako je njegova vrlina bila poza kukavi luk ka ili ludosti? Ti strogi propisi, zavjeti siromatva, poslunosti i odricanja, ti stari kanoni, sve tako nepodnoljivo i bezumno da ljudi padaju sa strepnjom u stanje gre-nosti. I, mu eni krivnjom, izobli uju se u pokajnike ili pokvarenjake, na svaki na in, u dobre sluge Crkve... U tom mu nom raskidu sa sobom bivim bude mu nepodnoljiva nazo nost savreno ravnodune i amoralne lopatice. Da se oslobodi njena promatranja i mrkog kame-Motf svoda, pro e kroz susjednu dvoranu, udobno ure eni i za inkvizitore, i iza e na pusto dvorite, obasjano mla-Imi mjesecem. Cortile di teatro, promrmlja sarkasti no mu! tog dvorita ogra enog trokatnom pala om na glavnom dijametru gornjeg kruga i rubnim vijencem Tvr ave, vdje su LavX. i Pio IV. po eli prire ivati kazaline pred-i ive, tik iznad elija u bedemskom luku. Na rubu poplo-. me terase vidjeli su se uski otvori kanala kroz koje je utamni enima dolazio zrak i neto svjetla, a oni odozdo mogli su uti i glasove glumaca i aplauz publike. Samotnom no nom posjetiocu inilo se da prisustvuje danteov-koj pakleno-nebesnoj komediji. U jednom od tih kamenih grobova, koji bulje gvozdenim oknom u vrak Sant' Angela, leao je iv sedam godina Giordano Bruno, u drugom majstor-zlatar i kipar Benvenuto Cellini, u tre oj ly<!pa Beatrice Cenci, u etvrtoj kardinal... sve to beskona an red taoca izgladnjelih, izmrcvarenih, zaklanih i upaljenih. Bilo je tu udubina u kamenu koje bi se za osu enicima zatvorile da u njima skapaju;

bilo je dubokih drijela u tom kamenom brijegu, kamo bi papini straari bacali one koje su gospodari prekriili; bilo je najfantas-(irnijih mu ilita i stratita. A povrh podruma torture bila je podignuta pozornica na kojoj se u plamtilu zublji i pod prozorima papinskih apartmana odigravala vje na farsa. Cortile di teatro! Kardinal je susprezao smijeh koji |c provaljivao iz bolnog gr a. Ova trijumfalna predstava bila je pra ena krikovima rtvi i klicanjem dvorjanika, krkljanjem krvi i smijehom. Odozgo je papa iz svojeg raskonog salona gledao tu igru u kulisama stravi ne zbilje. to je pakao dolje bio dublji, gore je bila ja a pomama za uicima, sjajem i zaboravom. Scaglia skrene pogled na drugu stranu dvorita, gdje je Klement VII. podigao luksuznu kupaonicu, dekoriranu frivolnim figuricama alla l'ompeiana i grijanu strujom toplog zraka, ba iznad drugog ulaza u tamni ki trakt. Perverzno i udovino, smu i se inkvizitoru; a ipak, uklapalo se to savreno u dijaboli nu arhitekturu An eoske tvr ave. uo je kako je izala za njim iz pala e i tiho stala za njegovim le ima. Mjese ina razlivena po plo niku i starim fasadama potapala je uas i odnosila dvorite u sre-brnast drijem. Scaglia se okrene prema duvni i izre e potmulu slutnju: - Je li ti nare eno da uha a i mene, onako kao to si splitskog nadbiskupa? - to ti moj odgovor moe pomo i? - Ta tvoja grozna tajnovitost! - Ja sam prema tebi potpuno otvorena - aputala mu je asna - kako mi je i general Mutius zapovijedio. Pretpostavimo, tvoja je sumnja na mjestu. to e na to? - Odlazi! - Klonit e me se? - Kao od otrovnice - povla io se kardinal prema prolazu u drugo, simetri no dvorite, odakle se silazilo napolje. - General e to primiti kao izraz dubokog nepovjerenja - drakala ga na zatiljku svojim dahom. - Nikad ne e postati dravni tajnik. - Odakle zna da to elim? - Mnogo ja znam. Slutio je to. Njemu, pokolebanome u staroj vrlini, bil;i je ova rasputenica beskrajno superiorna. Ona je saznal;i sve ega se on s monakom nevino u plaio. Uzbu en* > je gledao u razlivenu mjese inu koja je potapala vijenar gornjeg bedema i oduzimala stvarima prijanju teinu. 11 slivu te sjajne rimske no i zaelio je da ga tajnovita duvni i uha a, onako, ba onako kao njena starog gospodara. - A moda ti tvoj general i nije neto takvo naredio. - Moda. - Kako da na tebi raspoznam istinu? Neuhvatljiva je, onostrana, bijela transcendentnost. Nije mogao sebi predo iti da ju je Dominis ikada posjedovao. Prenosila ga je na onu drugu, prhku stranu, gdje nigdje i nije ostalo urezano. Njen priguen, sfingin osmijeh intrigirao je kao laka poruga na svim vrlinama i grijesima. Podsvjesno je ponovio usklik svog okrivljenika; Fides-vjerolomka! Tvoje lice, odnjegovano u sjeni samostana, savrena je maska, tako savrena da prirodnu Ijrpotu potiskuje. Pretvorna si, Fides, i sve je na tebi vjetu ko, krivo, podmuklo. Nije se vrije ala na to dvosmisleno laskanje, duboko uvjerena u svoju nadmo . Isposnik se raskidao u dvojbama kroz koje je splitska koludrica odavno prola. Bez Ikakve potrebe opravdanja, uspravila se pred njegovim aamagljenim o ima: - Kako da se druk ije odrim u tom svetom redu? - Ti si stvorila jedan egzistencijalni lik u toj galeriji svetaca, vojnika, kraljeva, prelata, zvonara, ministranata, fratara i hulja. Tvoj lik, prividna bezli nost, navijeta mi pre-obraenje, zacijelo, profano! To ho e od mene sveti red? Uhvati je za oba ramena, obasjanu mladim mjesecom. 'IVrdava svetog an ela potonula je sa svojim bezbrojnim iiiainni enicima iza nagle plime strasti. Predao joj se, is-Uusnoj, da ga nosi kroz taj potop svijeta. Bijela redovnica 11 ni se hrabre i smijeila: - Tvoja vrlina postala ti je zapreka u napredovanju na kuriji. - Da! - vrisnuo je trapljenik - ti e mi otvoriti vrata. Kurija ho e licemjera, kao to je i sama pod mesijankim nali jem, pohlepna, tata, grabeljiva, bez skrupula. I )ruk ije i ne moe papinstvo opstati. To je otkrio u istrazi. I jo jedno: krivi je svetac, krivi svetac, krivi svetac... Gutik tame ispod kroanja pinija polako se razmicao dok je samotnik nepomi no zurio u prohod ispod svojih nogu. Na dnu strmine jedva se nazirala obala, ali prepozna je s grozom. Bila je ba ta! Obala pod Marjanom. Djevojka ga je ekala na nekadanjem mjestu sa svojim tekim bremenom, zlokobno tiha. Potmula krivnja ispunila ga je na obronku, u toj potmulosti lealo je saznanje nemo i da se otkupi. to da joj kae? utio je kao i ona. Nita joj nije mogao ponuditi doli prosja kog tapa i prokletstva. Pustio je da ona sama rijei. Ne do ekavi ga, pritajenog, snano je zaveslala na amcu od obale, dok je on slutio to e se zbiti. Veslala je u beskrajnu no bez zvijezda i bludne mjese ine.

Okamenjen je i dalje buljio u stravi ni mrak kad neto bu ne u more, pa protrnuvi krikne: Dobrica! Pohitavi suludo u svjetlucav prohod, Matej se odmah zaustavi. Bilo je prekasno. Kobna obala leala je daleko od njega. U katelanskoj no i mu je vlastelinova k i povjerila mu nu tajnu. Skroviti sastanci nisu proli bez kazne. Dobrica se bacila u dubinu s kamenom oko vrata, a on je otr ao bezumno; i otada bjei kroz te bunovne no i, proganjan svojim podmuklim dvojnikom. Da, ne moe to pore i, laknulo mu je kad je napetu tiinu razbilo bu ka-nje vode, da, olaknulo u onom udarcu groze. Njegovo mjestance u nadbiskupovoj akademiji bilo je spaeno s izgledom na u enja ku karijeru. Ja e od te prve ljubavi zanosio ga je Dominisov putokaz, a im je to jednom shvatio, kro io je prema dalekom cilju, uz bunovne prekide kad se osje ao podlacem i nesretnikom. Izmoreni konj leao je na postelji od borovih iglica. Probu eni jaha ponovno poloi grozni avu glavu na topli hbuh ivotinje, ali o i mu se vie nisu sklapale. Tjeskoba tfa nije putala otkako je na ovom drumu za Rim doznao za nadbiskupovo utamni enje. U prvoj prepasti htio se vratiti u Veneciju, zatim je ipak produio prema papinskoj prijestolnici, sve polaganije i polaganije, bliz tome da okrene konja nazad. No, im bi sebe predstavio na San Marcu, zasti en bi i ljut podbo konja ostrugom na bri kas. I tako se produavao taj dvojbeni put, prekidan sve grozomorni]im no itima to je bio blii Sant'Angelu. Izdaja u itelja, koja se za ela u mutnoj tjeskobi, uskrisila \v. staru nevjeru prema zatrudnjeloj djevojci, s dvostrukom krivnjom, i poho en mu nim privi enjem, o ajni ki \v gledao niz opasnu strminu. Gomila mrkih divova i obrisi stravi nih tvr ava preobraavali su se u predjutarnji t >ejza, umiven blistavom rosom od no nih utvara. uma pinija svravala je u podnoju breuljka, odakle se prosti-i ala u beskraj arolika kampanja. umno more bilo je tako er jedan od privida te goleme ravni, isprugane oranicama i na i kane maslinicima, pune ustalasanog klasja i cvjetnog mirisa. Kako je, uzdahne izmu eni fratar, divna i a priroda, a kako je to sve unakaeno vjerskim sljepilom! U daljini je iz sutona izronio iljast toranj i kao neki ogromni avao pribio rub blage florentinske panorame. ! )olinu je plavilo razliveno svjetlo preko planinske kose. I /.djezni kri na zvoniku zablistao je u pozlati prvih zraka. Matejev pogled nije se nikako mogao otkinuti od ruba iiorizonta. Izronjela kapela kameno je poklopila njegovu jutarnju o aranost; a onda su udarci pali po njemu, najprije tihi, pa ja i i ja i: bim-bom, bim-bom, bim-bom. Tako je udaralo po njegovu mozgu u Splitu pa u Veneciji, Londonu, Rimu. Nikamo nije mogao pobje i od te zvonjave koja je pokrila sve vidike, naselja i ceste, urnebesna, i i ijumfalna i ubita na. Rezignirano digne svog konja i ot-kasa u tjeskobnu neizvjesnost. Prilaze u Rim zaposjeli su papinski orunici. Kako mravi franjevac nije nita drugo posjedovao osim vre e s rubljem i knjigama, nisu ga dugo zadravali. U i u grad je smio; a ho e li iza i? Obijesna vreva na ulicama mela je s pranog jaha a nakupinu sipljivih raspoloenja. Stanovnici su te bezbrine i vesele metropole bili kao uvijek, radoznali spram doljaka i spremni na alu. Glupo, da on bude me u svima tima ozna en, ba glupo, posvetiti se nekom mesijanskom martirstvu usred tih ena koje hiho u, o ijukaju, krevelje se, blebe u i va u slatkie, desperatno glupo, glu-po, glu-po, glu-po... Vrata proklete ku e plaho mu je odkrinuo nagluh starac i pla no se razgun ao prepoznavi ga, gospodareva aka. Strahota je, sve ivo u ku i pokupili su redovnici na presluanje, prijetili im ak bi em i uarenim klijeti-ma, a to bi debela Kata znala osim svoje kuha e, djevojke su samo cviljele, pa su ih pustili iz Oficija, nakon ega se sluin ad razbjeala, kuda koji, mili moji, samo je on ovdje ostao na strai, a s njim i fra Ivan, koji je, hvala Bogu, bio odsutan kad su doli po Preuzvienoga, ina e bi taj sigurno neto po inio, tako su bar njih dvojica ivi i zdravi, o uvao ih Krist pravedni! Umorni povratnik otpravi staroga pa prilegne u pustom stanu da pri eka svog druga koji je obilazio utjecajne persone. Oba Dominisova pratioca zagrlila su se i izljubila s privreno u kakva sjedinjuje posljednje branitelje izgubljene tvr ave. Njih dvojica ostala su sama u naputenoj ku i usred strane inkvizicijske opsade. Znanci su se klonili te stare jednokatnice s malim vrtom pomnije od pe ine gubavca. Dodir s oigosanima bio je isto tako poguban kao i sa zaraenima od lepre. Fra Ivan klicao je pridolici s dubokim olaknu em, lijepo da si doao, lijepo, lijepo. To ponavljanje zagreblo je putnika, izmorenog dvojbom. Dakle, zagrcne mu se, i on je pomiljao da se ne e vratiti. Uvredljiv poklik druga i vlastita sukrivnja izvili su ga iz prijateljskog zagrljaja. Iznova je u njemu ja ao odbojni >klop, iskovan iz toliko me usobnih sva a i nerazumijevanja. Kroz razdraganost do eka razabrao je na Ivanovu licu promjene koje su ga iritirale. Nekako je otvrdnuo usud opasnosti koje su ih opkolile, i pri ao je s neprijatnom estinom: - Podmukla jezuitska makinacija! Iznudili su utamni enje u itelja, u asu kad im je bivao najopasniji. Strano i (o iskuenje za njega, i za sve nas, ali, ako izdrimo s njim, moe to biti odlu an prijelom. Marko Antonije u 1 '.uit'Angelu, to je danas moralna dilema svakog katolika. 1 i pas kr anstva odatle e iza i. Mateja je ozlovoljilo tvrdoglavo pouzdanje koje je Do-ininis prenio na svojeg najvjernijeg sljedbenika. U svakom su zlu pronalazili znak blagotvorne promjene, pa i sada, kad su gvozdena vrata Castella zatvarala sve izlaze. Ivan je opazio staru skepsu na prijateljevu licu pa nastavi )o e e: - I ovdje u Rimu mnogi sve enici i redovnici negoduju zbog razbuktavanja hajke i otvoreno trae nune reforme. Kurija je svuda omraena, a grupa mladih teologa pokre e otru diskusiju.

- to ti teolozi, sa svojim raspravama, mogu u initi u naoj stvari? - Stvara se opozicija... - Bah! - otpuhne prezrivo Matej. To maloduje naljutilo je ve ozloje enog optimista. Tvrdo i fanati no sjekao je uvijek pred sobom razborite sumnje. Ovog se puta ipak savlada i upita dvojbenog povratnika: - A to bi po tvome trebalo raditi? - Ne znam - otezao je upitani u svojoj nedoumici - sada vie ne znam. - A prije? Matej se povu e da ne razgrne stari bolni sukob. Otpo< rtka se protivio Dominisovu odlasku iz Londona predvi aju i to e se dogoditi, kao i svi razboriti znanci. I onda su mu obojica govorila o prijelomnoj situaciji, u kojoj spas kr anstva zahtijeva misionarski pohod, duboko ozloje eni na mlakonju koji je glasno izraavao njihove potmule sumnje. Da podigne duh svom drugu, Ivan ga odvede sa sobomj do fra Bernarda, iji je mali i siromani samostan na periferiji pruao krov sastancima nezadovoljnika. Izvana stara franjeva ka zgrada doimala ruevno, ali unutarnji| trijem s kamenim bunarom i dvjema razgranatim smokvama stvarao je ladanjski ugo aj. U takvim dvorii mogao se ovjek osje ati odvojen od nametljiva i surovi svijeta, me utim, drutvance oko starog Dominisova prijatelja vrtilo se oko centralnih figura na nepristupa nom Vatikanu. Poto je fra Bernardo upoznao novaka sa starosjediocima, vehementna se rasprava nastavila, o ito s odsutnim protivnikom. Predvodila su dvojica klerika, pi suhonjav, prevelike glave za svoju infantilnu zabezeknutost, drugi ugojen i okretan, zvjerkaju i ispod oka, dok si ostali, tri redovnika i jedan kapelan, paljivo sluali, moda s razboritim distanciranjem, kako se pridolici u inilo. Suhonjavi filozof gradio je dje a ki pedantno sve je kule: - Crkva je utemeljena na Svetom pismu, to je neosporna premisa, ergo, na njenu elu morali bi biti oni koji najbolje poznaju svete spise, ina e se rue temelji... - Kao to se i zbiva - nadovee drugi, naduti. - Na kuriji su zavladali gizdelini i neznalice, spletkari i lovci, gramzljivci i naprice. Crkva se moe preporoditi samo ako joj elitan kolegij teologa povrati prvobitno mesijanstvo. Poslije smrti Bellarmina, tko se od kardinala jo bavi skolastikom? - Ugojili su se i omlitavili duhom, zabrinuti jedino za svoje eire - nastavi suhi. - Ja sam neki dan javno dokazao Bandiniju da ne poznaje svetog Pavla. Nota bene!, krivo je citirao jedno mjesto iz Pavlove poslanice. I takvi ignoranti postaju dekani Svetog oficija! - Stari se kardinal - primijeti fra Bernardo - strano na tebe naljutio. - Neka, neka! - zadovoljno se nasmijao mrs;ivi kritik. - Sve nas, koji u tan ine poznajemo Aristotela, Tomu Akvinskog i Bellarmina - ali se njegov trbunsti drug dre daleko od Svete stolice. Da uhvati neko mjestance ti kuriji, mora biti gluplji od kardinalskog prosjeka, ili se bar takvim napraviti. To bahato mediokritetstvo gui svuda smjeli duh. - I tako ostaje Crkva bez putokaza - zaklju i prvi -kad odasvud trae reforme i preispitivanje osnova, u irenju lai ke svjetovnosti. Mi, rimski teolozi, moramo odlu no stati u prvi red, ma kako se tome privilegirana kasta Inotivila, moramo to za opstanak apostolske stolice! Matej je odsutno pod stablom grizao ubrane smokve. I iio je gladan, a i u trbuhu mu je krulilo na to teoloko raspravljanje. I ova su dvojica povjerovala da e im studij teologije dati pravo na kardinalske eire. I sada se njihovo skolasti ko znanje suprotstavlja zaposjednutim tvr avama. Bezizglednog li dvoboja! I onda, kad bi se ovakvi i uspjeli narinuti, to bi slijedilo? Ono isto to i sada. Ta bili su ve jednom na vrhu sveti oci, odakle je nastupao neminovan pad. Njegovo distanciranje pod smokvom drailo je pomamne diskutante, i oni ne otrpe a da ga ne pozovu za miljenje. - Trula je crkva, slaem se s vama, pa pustite je neka dalje trune, zatvorena u se, bez okna prema novom vremenu. Mi bismo pametnije uradili da... -to? - to bi ti, fra Mateju? - Ja bih se radije okrenuo svjetovnim poslovima i znanosti. Bih, kad bi mi to jo bilo mogu e. - Ali nije - tvrdo upadne Ivan - nikome! Pridobiti Crkvu, krucijalna je bitka naeg vremena. Marko Antonije u akama inkvizicije stavlja na kunju duu svakog kr anina. Od gun anja na kuriju treba danas prije i na odlu ni podvig, za oslobo enje u itelja i za pobjedu njegove misli! Kr anski svijet moe biti izbavi]en od izme i raskola, od ma a i loma e, samo ako prihvati Dominisovu poruku za tolerantnost svih crkava. Vatren se poziv utapao u mlakom krugu. Tja, tja, tja, zamrmorilo je naokolo i pokopalo goru u otricu probe. Dobro udni je kapelan poalio nesretnog splitskog arhiepiskopa, a pri tim iskazima su uti zadrali su se i franjevci. Utamni enje velikog posrednika navjetavalo je hajku, koju nitko dobre volje nije elio. Gvozdena pesnica Pavla V. ostala je ovdje u zlom sje anju. Oba filozofa su utjela imaju i o ito o Dominisovu djelu svoje miljenje, kao o svim stvarima uop e. Tek kad je fra Bernardo donio teki zemljani vr , i trbuasti teolog smjesta lakomo potegao, po ela se njihova ukru enost otapati.

Zacrvenjevi se od preduga gutljaja, naduti je uzgred primijetio da utamni enome nedostaje metafizi ki njuh, na to je isto tako zacrvenjeni fra Ivan surovo zatraio objanjenje. - Dominis je ostao prirodoslovac - tuma io mu je debeli metafizi ar - a znanost ostaje pri povrnom, vanjskom promatranju stvari. Fizi aru su izbjegle boanska metamorfoza i transcendencija. Vino u kaleu bilo mu je isto prije i poslije podizanja. Naravno, svojim fizi kim osjetilima, sr uci, i nije nita drugo mogao osje ati. Sveti obredi i otajstva ostali su za njega goli simboli i puko svetkovanje Spasiteljeve uspomene. - Na tome se rui itava De republica ecclesiastica -potkrijepi mravi. - Um optere en znanstvenom fakti no- u nije se vinuo na ontoloku zaravan, odakle bi sagledao smisao stvari. Prema tome i njegova toboe radikalna kritika nije uop e dosegla stupove papinstva. - udno je - primijeti naduti - da se on, fizi ar, okrenuo prema teolokim pitanjima. - On je napao Crkvu izvana - sve otrije je udarao suhonjavi filozof- napadao sa svjetovnih pozicija, s pozicija empiri ke znanosti. - Nije istina! - sko i njegov fanati ni u enik. - Tko je ve i poznavalac evan elja od njega?! On je dokazao da se na ela rimske crkve protive Svetom pismu i kr anskoj predaji. - Hereza! - povi u slono oba filozofa. Na taj povik nastupi mu ni tajac. I jedna i druga strana izala je iz uljudne suzdranosti otkrivi svoje pravo lice. Ako su i istupali s radikalnom kritikom, nezadovoljni teolozi nisu se kidali od rimskog primata, uz koji su bili srasli svojim ro enjem i ambicijama. Fra Ivan prekasno uvidi svoju pogreku, zaustavljen migom svog druga. Poloaj im nije doputao da se nadme u s kako-tako blagonaklonim redovnicima. Uzalud je ljubazni fra Bernardo nu ao svoje staro vino. Prvobitno se solidarno raspoloenje vie nije vra alo, i obojica ugroenih otila su pogrueno. Ako je i utio na tuma enje obojice filozofa, Matej je estinu odgovora upravio svom starom suparniku. Omalovaavanje Dominisova djela s visokog tornja metafizike utvrdilo ga je u sumnji prema starom u itelju. Misti na kula nije se mogla izvana napasti; trebalo je Crkvu prepustiti unutarnjem raspadanju. Htjeli su da preduhitre vrijeme i svrit e zato kao zato enici Sant'Angela. Kad su malo odmakli od vrata samostana, Matej se s porugom osvrne: -1 ti se nada pomo i od ovih skolastika?! - Ima i boljih - snudeno odvrati Ivan - me u siromanim sve enstvom. Ja obilazim sva mjesta u Rimu, gdje god se to uje protiv kurije i jezuita. - I vjeruje da e te zakutke di i, za oslobo enje u itelja? Tvrdoglavac je utio, ve i sam pokoleban u svojem pouzdanju. Prolazili su pokraj prljavih i tronih ku eri-na, zaustavljani ruljom dje urlije koja je vritala za milodarom. Krivudave, bu ne ulice beskrajno su se otegnule prema sreditu grada. Prosja ilo se i trgovalo, sva alo i ljubakalo, uz zvu nu pratnju iz obrtni kih radionica. Vrludaju i prema svom stanu, oba su fratra nabasala na Collegium Romanum iza pustog trga. Prednja fasada etverokrilno zatvorene zgrade imala je jo posebno istaknuto pro elje s dva ulaza i zvonikom na vrhu te s ki eni-jim prozorima i velikim satom u sreditu. Na kupoli zvonika stajao je jednostavan kri na kojem je vijorila trijumfalna zastava, a itava je pala a prijete i sjela ispred umornih lutalaca. Na ovoj okamini, apne Matej svojem drugu, razbio se na jedrenjak; drugamo je trebalo okrenuti kormilo, niz struju vremena. Na lijeva vrata izlazili su pitomci iz dvorita, na desna su se sputali iz gornjih katova, tihi i uozbiljeni, u dugoj sivoj tunici. Protiv tog discipliniranog odreda Crkve juriao je samotan pisac; misao genija protiv kolektivnih dogmi! Ishod i nije mogao biti druk iji. - Drugamo je trebalo okrenuti - ponavljao je uz nijemog Ivana - drugamo. - Kamo, po tvom? - prihvati drug zapo eti razgovor u u iteljevu stanu. - Nije trebalo da nanovo obu emo ovo fratarsko ruho kad smo ionako odbacili zavjete. - Zna, u itelj je molio Grgura XV. da nas obojicu rijei zakletve redu. Do toga, bilo je potrebno... - Licemjerje! Da, licemjerje, to je uvijek bilo potrebno. De Dominis je na jednoj strani netedimice isticao svoju istinu, a na drugoj se zajedno s nama uputao u takva dje ja skrivanja. Ba apsurdno! Ivan nije podnosio ni najmanje mrlje na svojem u itelju. Fanati no mu je vjerovao opravdavaju i svaki njegov in pred drugim, kolebljivim sljedbenikom; i gdje bi mu se spotaknula obrana, ljutito bi srnuo na kriti ara. - Ti si ve u Londonu dvoumio. - A de Dominis nije? - To je drugo, Mateju! - Zato bi to bilo drugo? Marcus Antonius je trebao uzeti katedru philosophiae naturalis u Cambridgeu ili (Irugdje, i nama bi svima bilo ute eno mu ilite. - to moe u initi grupica u enjaka, razasuta po svije-iu, nasuprot Crkvi, koja dominira mnijenjem naroda i odre uje tijek zbivanja? - A to e donijeti sav taj reformatorski ar? Da se u crkvi podgrije zamrzli duh i oja aju otpori.

Me utim, posve uju i se prirodi... -1 trguju i - prekine ga rae eni drug. - Neka, i trguju i, irili bismo bazu novog ivota, gdje rv. sveti otac i crkveni redovi otpasti kako smijene starudije. - Ti prvi otpada, podmukli... - Budalo! Razbjenjenima zapele su psovke kad su za u eni pi-lomci zastali pokraj njih. Ba bezumno da se njih dvojica zgrabe pred Rimskim kolegijem, nao i skolasti kih protivnika. Matej se okrene od zasoptanog kavgadzije prema okruglom satu na pro elju bjelkaste pala e ispod zvonika. Dua kazaljka svravala je u otrici strelice, kra a i deblja u trozublji, obje na prstenu cifara, to je pokazivalo neko vrijeme koje se nikamo nije micalo, uvijek isto, kao to su to ve ljudski dani zatvoreni u vje ni Reov krug. Mladi su isusovci prolazili prezirno namrteni kraj njih dvojice iz prosja kog reda, neki i promrmljali prostaci. Krotki]i franjevac trgne se i povu e sa sobom mrkog grubijana. - Stari mi je na vratima rekao - po ne Matej pomirljivo - da ti obilazi vane persone, radi intervencije. To bi svakako vie pomoglo naem u itelju. - Pokuavao sam - sumorno odvrati pratilac. - Svi se stari znanci povla e, jedino mi savjetuju da odmaglim odavde. Kukavice! - Jesi li pokuao do i do mleta kog poslanika? - Nisam! - Nadbiskup je bio podanik Republike, kao i nas dvojica, i vrlo zasluan. Venecija bi nam bila duna okrilje. Do mleta kog poslanika prodrli su ipak lake nego im se to inilo na vojni ki uvanom ulazu u otmjenu renesansnu pala u. Franjevci su uivali reputaciju u Republici, a poznanstvo s Paolom Sarpijem, na kojega su se obojica pred sekretarom pozvala, sluilo im je kao najbolje predstavljanje, i ubrzo su bili uvedeni u raskonu dvoranu, venecijanski ostakljenu, s golemom bibliotekom i rastvorenim sjajnim tabernakulom, gdje je sjedio signor Pietro Contarini. Kad ih ugleda kako se smucaju po dugom perzijanskom sagu, prevaljuju i razmak od dvokrilnih hrastovih vrata do Njegove ekscelencije, sko i zajapuren: - To ste vas dvojica, Dominisovi adlatusi! Kako ste samo nasamarili mog tajnika! Oba se molitelja prepadnu da e biti smjesta izba ena napolje, niz mramorno stubite. Pietro Contarini ih je upamtio iz Londona, kad je kao izvanredni poklisar pohodio Dominisovu savojsku rezidenciju i odvra ao ga da ne tiska tajni Sarpijev manuskript, o emu se upravo pronio glas. Ugla eni poslanik svlada prvi impuls i zadri se pri psovanju: - Pozvati se na pokojnog fra Paola, kome je va gazda prevarom uzeo rukopis, ba dosjetka! Tiskanjem Histo-ria del Concilio Tridentino bio je Sarpi stavljen u mu an poloaj prema Rimu, a s njim i na senat. - Dopustite, ekscelencijo - plaho primijeti Matej - djelo nije uzeto prevarom, a izalo je pod pseudonimom di Pietro Soave Polani... - Ispod kojeg je svatko mogao pro itati pravog autora - estio se dalje mleta ki poslanik - pogotovo kad je Do-minis u posveti sam kazao daje to djelo njegovog prijatelja, ugledne li nosti i dravnika na katoli koj strani, kome je manuskript oteo, da, silom oteo, i eto tampa ga, taj paljivi prijatelj, pod nadimkom, da mu ne naudi, do avola! Pojava te povijesti Tridentinskog koncila strano je oteala ionako napete odnose izme u Republike i Vatikana. Kako se usu ujete da mi izlazile pml lice! Falsili-katori! Krijum ari! Vrazi u redovni kim mantijama! - Prvo - dr u i je odbijao fra Ivan otre psovke - nijedna rije nije u Sarpijevu manuskriptu izmijenjena, prema tome, signor Pietro, ne biste nas smjeli zvati krivotvoriteljima; drugo, u itelj je svuda otvoreno istupao sa svojim u enjem, ak presmjelo, kako ste vi neko u Mlecima kazali; i tre e, jo iz Londona bio je Grgur XV. zamoljen da nam dopusti da skinemo ove redovni ke haljine, s obzirom na na na elni stav. Ina e, budite uvjereni, < kscelencijo, mi nismo nigdje pogazili zavjete isto e, si-i < >matva i iskrenosti! Kad je Matej o ekivao jo bjesnije grdnje i udarac nogom, mleta ki se poklisar odjednom udobrovoljio izvadivi zlatnu kasetu. Njegove su tanke nosnice zadrhtale na razdraljivu emanaciju dok je vjetim prstima mijesio kuglicu burmuta. Zabavljalo ga je da se namjerio na dostojnog protivnika, koga je sad s lukavim smijekom lovio: - Znate, momci, Pavao Peti, pokoj mu vje ni!, namu io me radi vas. Eto, odmetnici krijum are pamflete preko mleta ke granice, vikao je na mene, stvorili su u Mlecima ilegalni punkt za irenje prokletih spisa. Ja sam mu morao nekoliko puta sve ano jam iti da e Republika zaplijeniti sve Dominisove proglase koje je sigurno jedan od vas dvojice prenio iz Heidelberga do lakoumnog Bartola, nadbiskupova pouzdanika. To nisu, fratri, bila krijum arska posla? - Daje prejasna Republika dopustila slobodno irenje... - Pavao V. bi me otpravio iz Rima s novom anatemom,

ba u momentu kad su nam zaprijetili austrijski i panjolski Habsburgovci, jedni iz usko kog Senja, drugi iz Milana. Sam Paolo Sarpi, prijatelj vaeg nadbiskupa, preporu io je senatu da se heidelberki pamflet zabrani. - Prijatelj?! - s mrnjom ponovi ve raareni fratar. -Prijatelj koji odmah doputa da se uniti naa zbirka slavenskih knjiga, stari misali, kronike, unikati; da ne bude pomena hrvatskom jeziku! Otima i, krivotvoritelji povijesti! Za udo, Mle anin prasne u smijeh na tu grdnju. Ipak je dogurao do zida svog protivnika, kome nije ostalo nita do nemo ne srdbe. Mateju se u ini da je signor Pietro bio razdragan Papinom srdbom, koga su Mle ani od interdikta mrzili, i pola im stoga pratao. - Ja ne mogu pomo i vaem u itelju, ni vama - re e uozbiljeni Contarini. - Izravna mleta ka intevencija u sadanjoj fazi procesa unijela bi neeljene politi ke komplikacije. Bolje da se rasprava zadri na isto teolokim problemima, gdje je de Dominis nenadmaiv majstor i nitko ga ne e natjerati na sklizak led. Uostalom, upozoravam vas, inkvizitor, kardinal Scaglia, na glasu je dobra i pravedna kr anina, s nezavisnim poloajem prema svim grupama na kuriji. Urban VIII. je dodue popustio habs-burkojezuitskom pritisku utamni ivi splitskog nadbiskupa, ali njegove nakane mogu biti druk ije, u krajnjoj instanciji. Dakle, kao to rekoh, klju dri kardinal Scaglia, mnogo sre e! Na to upozorenje povu e Contarini tri puta vrpcu zvonca, a njegov pa smjesta otvori vrata i uslunom kretnjom pozove obojicu fratara na odlazak. Audijencija je svrila jednim migom, moda vrlo vanim, do koga trebaju oti i u ovoj fazi procesa. Komornik kardinala Scaglie odredio im je primanje u to an sat. Eminencija se upravo selila iz rimskog predgra a u jednu od zaplijenjenih pala a koju je Urban VIII. dodijelio svojem inkvizitoru, a nalazila se u blizini Ville Borg-hese, tako er otete od bogatih Cencija, koje je blagopo- inuvi Papa dao pogubiti u Sant'Angelu na najprimitivniji na in, batom po glavi i guenjem. Otima ina i umorstvo, mrmljao je fra Ivan zvjerkaju i na eljezne reetke vile, ovo razbojstvo smrdi do neba! Neka se samo izlaje, putao ga je oprezni pratilac, bit e krotkiji pred kardinalom. Na Maiejevim mislima leala je omarna kapa probdjevene no i. I tole iv poludrijem raskidao se uvijek pri istom stravi nom privi enju: kako dolazi duga dominikanska povorka, sprijeda pjeaci u crnim platevima preko bijele haljine, s podignutim krievima, pa dostojanstveni lanovi svete inkvizicije na oki enim vrancima, a on lei u Dominisovu kreve-lu i ne moe se maknuti. Bilo je lakoumno zadrati, se u ozigosanoj ku i, svi su ih razumni opominjali, ali tvrdoglavi drug nije htio ni uti o odlasku. Darovana pala a Sca-pji doticala je ume pinija koja se od starih bedema proteg-la uz Tiber, preko valovitih obronaka s draesnim dolini-rama i potocima. Jo ljetna ega nije ispila uborenja ni sokove iz razgranatih ila, i beskrajno zelenilo, nijansirano od boje smaragda pod nogama do tamnih iglica pokrova, zapljusnulo je mamurnog no nika jakim mirisima. Smrdi do neba, ponavlja on Ivanovu grdnju, koje li poreme enosti osjetila! On je, asket, sa svojim apostolom svuda njuio razbojite; i sada njih trojica ovdje u Rimu propadaju, u mjesto da se sami razblauju u nekom takvom zamku, tako er nekome otetu, ali tu vjekovnu otima inu bili su nemo ni zaustaviti, i vano je uvijek na i se na strani onih koji kroje pravdu. Lice kardinalove pala e nije hrabrilo posjetioce. Kroz eljezne reetke prozorskog dvoreda gledala je napolje gospodska nepovjerljivost. I fasada je bila mrko oli ena, a na njenim bridovima bila je isturena kamena gra a, due i kra e plo e, naslagane odozdo do krova od sme ih ka-nalica. irok i dubok ulaz, tako er obrubljen kamenim gredama i zasvo en prema gore, stajao je otvoren i vodio u ogra eno dvorite. Ispred fratara koji su oklijevali u plahoj udaljenosti prodrndala je ko ija, dosta stara, suvie neugledna za kardinala, ba onako glomazna i zatvorena kakvima su se sluili asnici papinske strae. - Komornik nam je postavio stupicu - apne usplahireni Matej svom isto tako problijedjelom drugu. Ludo je da sami upadnemo. - Treba i i - ponavljao je Ivan s mukom - treba, treba... - Pa dokle? To je kraj. Sluili smo mu, nesmotrenome, dosta dugo, sluili kao tekli i, prepisiva i, famulusi. Vrijeme je da se zamislimo o samima sebi. I napustimo u itelja?! Surovo se okomio na kolebljivog pratioca prozrevi izdaju u njegovim razmiljanjima. Vrije ati druge, to je bio jedini fanatikov na in da utu e vlastite tjeskobe i dvojbe. Kao ni sebi, tako ni drugome nije doputao nikakve slabosti, i suo en s razboritim oklijevanjem, bahato isprsi svoju odlu nost: - Ja idem sam, trgovce, ako se ti plai. I po e prema kamenom portalu, kamo je prola zlo, slutna ko ija, ne osvr u i se na kolebljivca. Onako uspravan, krutih kretnji, u dugoj tunici, sa svezanim uetom oko pasa, nali io je na Krista koji je uao u Pilatovu pala u. Da je nastavio s prepirkom i uvredama, Matej bi mogao othrvati, ali ovako... Ohola, rtvena gesta duboke se kosnula istan anog ljepotana; i on zaglavmja za nesmi| ljenim prethodnikom, usprkos svim razlozima i uzbuni.

Zgrada se iznutra preure ivala za novog vlasni Uzdu stubita i na katovima vrzli su se i galamili razli it majstori sa svojim egrtima, u keceljama, namazani boj; ma, lupaju i eki ima i drugim alatom. Potamnjela mena ograda stubita strugala se od patine stolje a upotpunjavala frivolnim kipovima. Na zidu prvog zavoji dovravala je grupa slikara veliku fresku: Salomin na judejskom dvoru za glavu Ivana Krstitelja. Dok je Matej bio malo umiren to ne dolaze nekom strogom ketu, njegov je predvodnik mrko zastao ispred te velik^ obijesti, kojoj je biblijska pri a samo posluila da se nj sladi golotinjom plesa ice i kraljevskim bakanalom. Jidejska je princeza izgledala nekako poznata, moda su zato obojica zaustavila, u mutnom poga anju. To ovalne tamnoputo lice s dva cvijeta o iju, okrutno stisnute tanke usne, frntav nosi ... Na njihovu prepast, odozgo si e i ma Saloma- sestra Fides! Freska ju je otkrila te su je i poslije osamgodinjeg rastanka smjesta prepoznali. Ona je bila pozirala majstoru onako gola kao pred njima na zidu, krukastih dojki i amfornih bedara, koje je neko pod grubom tunikom fratri ev pogled plaho opipavao. Sad mu se ta cijela golotinja pruala naslikana, rafinirano poluskrivena lepravim, tankim koprenama; i iskustvo vjetaka uspore ivalo je zakukuljenu duvnu s pomla enim, rasplesanim linijama. - Eminencija jo spava - objanjavala je s nekadanjom ravnoduno u, kao da ih ne prepoznaje, ili kao da so nikada nisu razili. I onda ga je jedva zapaala, selja kog momka, prohtog nadbiskupova aka, odvra aju i s tihom antipatijom drugom, asketskom seminaristu, koji ju je i sada fcibao prijekorima. to ti, koludrice, radi ovdje?! Da e ga ovako iznova sresti, u inkvizitor ovoj pala i, ba saaleunski! Kako je spomenula eminenciju na spavanju, -losta je objanjavalo... i jo vie naga plesa ica na lirski! Ona je progmizila preko Mateja onim nekadanjim guterskim pogledom, ije je zna enje tek sada potpuno shva ao. Bio je budala to se toliko poricao u bezgrani noj vjernosti prema samoivom nadbiskupu! - Morat ete dolje pri ekati, fratri - otpravljala ih je odozgo - dok maestro ne dovri dananje slikanje. I mu alj majstor s kretnjom fine ruke pokae neka se nose, i sva se ona gomila obrtnika i egrta razmili po prizemlju. O ito, opatica e ovdje gola pozirati slikaru. Matej prokune svoju smrdljivu, prosja ku mantiju od koje se bijela gospodarica odvrnula s ga enjem. I time gaje de Dominis unakazio, kad je to ve bio odbacio, preobraen u londonskog kavalira. Da se onakav s njom sreo... U ovom prosja kom liku nita od nje ne e izmoliti. Suvian svaki pokuaj! - Sestro Fides - po eo je Ivan svladavaju i se to je bolje mogao - ako ti ovdje gospodari, kao to si neko u nadbiskupovoj pala i... - ekaj dolje, fratre! - zareala je na drzovitog prosjaka. - Gospo o - pokua Matej sprije iti sva u - nismo doli da ni na to podsje amo. Ipak, kad bi nas ti, uzviena, htjela sasluati. - Imat e prilike, ofucani Adonise. Dolje! Dolje... Prije nego je odgonetao to obe anje, ve su ih obojicu odgurale sluge niz stubite dok se Fides zadrala s majstorom ispred freske. U dvoritu odostraga do ekalo ih je drugo iznena enje. Pri onoj sumnjivoj ko iji vrpoljili su se otac Ignacije i kanonik Petar, gotovo nepromijenjeni. U obostranoj zapa-njenosti prvi je suhi jezuit pozvao pridosliee na hvaljenje Isusa, to franjevci prihvate, na sve vijeke, s paterovii zavretkom, amen! Jo dosta ili kanonik gun ao je pozadini uvrije eno to je izravnan s ove dvije bitange d< antiambrira ispred kardinalove konjunice, gdje je smrdjelo na trulo sijeno i govno. Sazivani Nazarenac u; postavio je nekakvu vezu izme u zava enih Spli ana, koje je komornik skupio na tako neobi nom mjestu, ili je to smislila Fides... I potiteni pater pozorno je pretraivac svoje nekadanje pitomce, ueprtljane i propale, pa za e voljno zaklju i pretragu: - Razmetni sin je najdrai, stoji u evan elju, najdrai, jeste, kad se vra a svojem domu sa spoznajom svoje zablude. Lucifer vas je odveo od vae ku e u tu inu, gdje vas nije obasulo zlato ni asti... - Prvo - presje e ga otri Ivan - ovo nije na dom nego ba razmetna tu ina. Fuj, ovaj smrad, gnuao se katelanski vinogradar, te naderane kobile putaju iznutra vjetrove... Ignacije je tako er stiskao svoj tanki nos, samo discipliniraniji, nije psovao, okrenut prema prozorima na prvom katu, gdje je traio svoju nekadanju dounicu. Puni pijeteta i stare mrnje, hodo astili su u Rim, kamo je ona prilcnica prije stigla i, da se nasla uje, strpala ih je sve zajedno ispred staje. Iz dvorine niske zgrade izleti gospodski etveropreg i zaustavi se pri izlazu. Grupica svjedoka zadivljeno je i zavidno ispratila oki ene vrance, koji su se propinjali za rudom i udarali u plo nik bljetavim potkovama, puni poleta i snage. Na sjedite do ko ijaa uzverao se pa s pozla enim ma em za paom, a zatim si e odozgo i sama gospodarica. Povrije eni kanonik ne otrpi na mjestu i pri e joj s jedva namjetenom prijateljskom grimasom: - Sestra Fides... he, he, ta stari smo znanci, bez zamjere! Ona je ve stala jednom bijelom papu om na nogostup ko ije,

malo okrenuta prema nezgrapnom debeljku. Krv je udarila u obraze naprasitog Katelanina, koji se naprezao da ustraje u poniznom i srda nom tonu: - Ljuti se na nas, he, he... to se na kaptol usprotivio Ivom imenovanju za vikaricu Svete Marije? Zna... plemi ko te vije e nije htjelo, ali ja, zna... - Znam - nemarno ga prekine. - Onaj prokurator, poslan od velikog vije a... ' - Zaklju ao je sve dragocjenosti Svete Marije - prisje ala se imenovana s nehajem - da to ne bi nova vikarica pokrala. - Neka Bog potare te potvorice! - prokune stari pre-bendar sa zgraanjem. - Bog? - smijuljila se odba ena vikarica. - Ho e mi to nebom naplatiti, stara krtico? - alim, gospojo - opirao se lukavi kanonik da pogodi njeno cerekanje. - Sestro Fides - priuljao se njen davni duobrinik -mi se pobono radujemo da si se ti ovdje uzdigla... - Jesam, pater - ponosno se uspravila na nogostupu velikake ko ije. - Jesam! Eto, primijeti Matej iz kuta, ostala je ona sitna provincijalka koja se ko operi ispred svojih nekadanjih gospodara. I u vrtlogu te bljetave metropole nisu se njena osje anja i upala iz splitskog tla. Osve ivala se sad onima koji su je ondje ogovarali. Njen jezuitski tutor bio je najdublje zgranut daje gleda ovako odozdo, odlikovanu zlatnim kriem na grudima, Pro Ecclesia et Pontifice! Ali prisiljavao se, kao i njegov ortak, na poniznu pozu: - Sjeti se, sestro Fides, da smo te mi odgajali za ovo to si danas ovdje. - To me sje a, Ignacije? Mrnja je provalila iz bijele koludrice, tek na tren, da se smiri u hladnoj nadmo i. U tom trenutku bilo je izre eno sve to se izme u njih nagomilalo, otkako ju je on zaredio. Mu io ju je, mu en i sam okrutnim zavjetom i podmuklom ljubomorom. Pa ipak, nije mu pratala ako je i nastavila nehajno: - Da, dobro ste me spremali za Rim, licemjeri, dounici, lopovi! Avanti! Avanti! Visoki ko ija na prednjem sjeditu opisao je pucketa-vim bi em osmicu u zraku, oinuvi pritom po licu i nasrtljivog molitelja. Vranci su potegnuli, i brzi etveropreg je zaokrenuo kroz kameni portal. Obojici prezrenih krali su se pogledi pod kota e. Petar je nabreklog vrata gutao uvredu, a zatim po doma i opsuje za ko ijom: Nadbiskupska prilenica! Razbojnica nezasitna! Pokrala bi i Svetu Mariju da nije bilo onih lokota na krinjama i ormarima... Psovanje ga ipak nije izbavilo iz poloaja odbijenog molitelja, i, zapjenjen od bijesa, okretao se prema o evicima u dvoritu. I otac Ignacije je pokunjeno poao za njim prema ko-njunici glade i oinuti obraz kao da ne vjeruje. - Vi, na kraju svog Judinog puta! - oslovi apostolski Ivan dvojicu koja su se vra ala. - Zavei, pti je strailo! - prekine ga mrki kanonik. -Vi ste nas doveli u ovaj poloaj, odmetnici! Va primas, prvi, neka ga Sant'Angelo! - On je htio obnoviti staru veli inu - optuivao je sve goropadniji fratar - a vi ste ga izdali tu incima. - Nadbiskup je sam pobjegao u prokletu tu inu -upadne i otac Ignacije, oporavljen od udarca bi em. - Pobjegao! - potvrdi katelanski gospodar - dok mi ostajemo, usprkos svemu. Bjegunac... odrod! - Vi to kaete - istisne s mukom Ivan - vi pitate zato je primas pobjegao?! - Ti pas-skitnica! - povi e kanonik Petar. Div je, problijedivi, razlivenih o iju, stajao nasuprot splitskom vlastelinu i jezuitskom provincijalu. Matej zakora i da ga povu e natrag, ali odustane. Pred tom skamenitom, stranom mrnjom obuzela ga je o ajna slabost Bio je nemo an da iznova u e u vjekovan sukob izme u vlastele i kmetova. U razderanoj, ispranoj mantiji, upav i neobrijan, izgledao je njegov pratilac doista onako kako gaje opsovao kanonik s crvenom trakom oko gazdinskog trbuha. Pas-skitnica! Kako da Dominisov sljedbenik obrazloi njihov bijeg iz Splita, kad se i sam tome i ada usprotivio?! Pogo en u najdublju dvojbu, eto, sprema se na krajnje... Fra Ivan, obamro, odjednom sko i do praznog ko ija-eva sjedita i istrgne bi iz konatog tuljca pa se, okre u i prema starim neprijateljima, zadri na prebendaru. - Bi em u vas istjerati iz ove pilatske pala e, bi em, lebe, Judo, koji si tuio u itelja Vatikanu, tebe, jezuitski douni e! I on zamahne na kanonika Petra, koji je trbuat, u duga kim haljinama, nezgrapno poskakivao u pokuajima da dohvati dralo bi a. Pritr ali su i ko ija i otac Ignacije, svi vi u i i lome i rukama, na r estale udarce stranog fratra. Mete i cika izvukli su iz zgrada brojne sluge, majstore, egrtariju; i oko hrvalita do konjunice sastavio se jednako bu an i komeav krug, kad se na prozoru gornjeg kata pojavi sam kardinal, u ipkastoj no noj koulji, bunovan i namrten, i povi e odozgo mrzovoljno: - Izbacite ovu splitsku marvu! Vaaan... Legavi opet u postelju razbaruenu od no nog valjanja, zloje eni je Scaglia jo pri uo kroz teki mamurluk viku, mete, udarce, jaukanje, rzanje konja, ali ubrzo utihne taj omar u tananom poludrijemu na sipini budnosti.

Bi em u vas istjerati iz ove pilatske pala e, bi em, tebe, Judo. koji si tuio u itelja Vatikanu, tebe, jezuitski dounice! Teka ljetna omara guila je spava a u iroku hrastovu krevetu pod brokatnim baldahinom. Izranjavao je gr evito dohvataju i vrst okvir i opet tonuo u mulj sagnji-Ith prikaza. Kroz ta polubu enja i grozomoran komar vukla se vrsta os. I kad bi se dizao na povrinu svijesti i kad bi se iznova utapao u mutnim dubinama, to je ostajalo: passetto izme u dvora i Sant'Angela. Arkadni most upajao je san i javu, s jednim leitem ispod ljubi aste kanope, a s drugim u tamnici pri Tiberu. Hvataju i se drvena ruba i propadaju i u glavoboljni glib pa puze i opet po zguvanim jastucima, uznojeni spava nije nikako stigao na obalu zaborava. Kroz tajni hodnik uljali su se po-Hiclioci. eljezna vrata na drugom kraju bila su razvaljena, i najedanput su izali zato enici sadanji i prijanji, ivi i mrtvi. Duga se procesija primicala mostom, a sprirela je kora ao bradat orija s rastvorenom knjigom. Skvr en u postelji pokua se pomaknuti, ali uzalud! Sve goznija teina gnje ila je njegove pokrete. Obamro, ekao je njihov dolazak. Predvodnik je bivao blii i ve i. Prepoznavao ga je ispred razmuljenih likova. Da, on! Marko Antonije... Sablastan se most srui. Scaglia je buljio u mrak goleme spavaonice, zadihan i obliven kao daje isplivao iz barutine. Opet jedna grozomorna no ! Ba ludo da njega, suca, opsjedaju utvare koje mu e savjest bezazlenih vjernika. U estalo je to sve mu ni]e otkako se preselio ovamo iz samostanske elije. Pala a je bila napu ena no nim prikazama. Ono to je potiskivao za dana nahrupilo bi kroz odkrinutu spavaonicu. Skepti an je razbor mogao mnogo izdrati, ali od te podmukle najezde nije bilo obrane. Utvare su se uljale protiv svih kanona papinske bezgrenosti, ispunjene tajnim tjeskobama i mu ninom krivnje. U naglim se no nim suo enjima prepoznavao kakav je uistinu bio, nimalo predestiniran da sudi splitskom reformatoru, a njegovu su povlatenost opsjeda krivice i opasnosti. Prevrtao se s boka na bok da otrese otprhlinu vizij ali mu to nije uspijevalo i izmrcvaren ustane s krevet pri e rastvorenom prozoru. Napolju je vladao mrak. Niski oblaci poklopili su navrlu juinu, i bilo je nesm vlano i toplo. Kotlina uarena kasnoljetnim suncem parivala se no u, i u toj zaguljivoj plimi borio se za gutljaj zraka. U obilju mirisa prepoznavao je egzoti no renje ispod prozora, me utim, najja e se osje ao zadah znojenog tijela. Duga, ipkasta koulja lijepila se uz njegovu kou kao haljina rastopljenih prikaza. Plazile su je tako po njemu, ljepljive, znojne, smrdljive. Pogled u mra en vrt nije ga opro od ga enja. Zapara izvana naila je kao mokra ponjava na mamurne misli. Zgrozi svojeg mrtva ki bijelog tijela. I kvadrat na masivnim stropovima, pokriven brokatnim baldahinom, pri inio mu odrom, na koji vie nije mogao le i. Nagao, iracionalan uas silio ga je da trai i pretrauje prijete i gutik bunja oko sebe. Napetost izme u pape i jezuitskog generala zaotraila se u razmahu rata izme u Katoli ke lige i Protestanske unije. Premda je Ferdinandov guverner Wenzel voj Wallenstein gubilitima, otimanjem imanja buntovnika poreznim grabeem drao u pokornosti husitsku e] otpor protestanata ja ao je diljem Njema ke sve do Fhdrlje i Baltika. Kajzer uvijek bez novaca mora se oslonili na VVallensteinove metode pribavljanja sredstava i eta, Ato je Urban VIII. u intimnom krugu ozna io obi nim razbojstvom, po Mutiusovu obavjetenju. Op u neizvjesnost pove ava uspon kardinala Riehelieua na prvog francuskog ministra, a situacija se jo time zamruje to se engleski prestolonasljednik, odbijen u Madridu, vezuje s francuskom princezom. Katoli ki je tabor u uzbuni, i ekuje se, po generalovu barometru, hitna intervencija Rima, a Njegova Svetost krsti sve to ratom izme u uzurpa-lorskih dinastija. Tko je ja i: Papa ili pater Mutius? Jedan je nosio na glavi svetu tijaru, drugi je posjedovao mo nu organizaciju Prvi sluga bio je pontifeksu tako pri ruci daje malo n drao njegov pastirski tap. Druba Isusova rasplela ni- preko svih strogo-katoli kih dvorova, biskupija, vojnih ipovjednitava i, povrh svega, preko tajni dua. Moralo se priznati da se mnoga generalova pretkazanja potvr uju i odluke provode, a to ga je inilo nezamjenjivim u zbrci i bezvla u. Od budne strae Crkve postao je i isusovaca glavna sila koja je pokretala katoli ki svijet, u ilita do dvorova. Savjest je vojnika i velmoa bila kolijevke do odra predana jezuitskoj ispovjedaonici. Kraljevska prijestolja i Svetu Stolicu stajale su sive minencije. Ako je gvozdeni red i prisizao Papi i Crkvi otpunu odanost, a pater Mutius je to u beskraj ponav-i io, Maffeo Barberini je sve mu nije osje ao generalovu mo . Impulzivni i pametni autokrat nije se dao reducirati na lutku upravljanu voljom drugoga i lukavo se opirao jezu i (sko-habsburkim planovima. Prvi uvari apostolske Htolice, najkatoli ki]i vitezovi, gorljivi kriari i istrebljiva i hereze suvie su se pokraj njega razmetali, a da im on ne bi elio poraz ili bar potene udarce u sukobu s isto tako masnim protestantizmom. I sino , kad je Scaglia bio na iiiclijenciji, sveznaju i general je Papu razdraio, i Urban III. je zamalo otkrio svoje lice. Tako, o e Mucije, Kajzer treba imenovati Wallensteina za generalissimusa? Taj ponijem eni Moravljanin, istreb-ljiva husitske Bohemije, palitelj luteranskih gradova - na elu katoli ke vojske?! Ta to je izazov svakoj kr anskoj dui. Taj va genijalni strateg i monetarni devalvator najve i je razbojnik koga su vaa pitomita ikad odgojila. to taj radi po ekoj, Moravskoj, Ugarskoj, Njema koj, to nije ratovanje ni obra anje na pravu vjeru. Seoski upnici, biskupi, nunciji piu o grozotama koje nadmauju Sulejmanova divljatva. Taj va pitomac pravi od kriarske vojne najve u plja ku u povijesti. Svakoga, koga ho e orobiti, proglauje husitom ili luteranom,

a orobiti ho e taj designirani generalissimus cijelu Europu. Njegove ete plijene, siluju, pale i kolju od Karpata do Atlantika; kuda su ti apokalipti ki jaha i prohujali, tu ostaju obesku enc i podivljale gomile, novi najamnici Hercega smrti. Da, to je genijalan pronalazak vojskovo e najrevnijeg katoli kog Veli anstva: rat se hrani ratom! Seljaci i gra ani, kojima si popalio ku e, silovao ene, poklao stoku, raznesao imanje, po i e za tvojom crnom zastavom, Herr von Wal-lenstein! Taj e sotona odbiti od Svete Stolice najodanije provincije. Ve uruju na isto nim granicama s Turcima kao s manjim zlom. Ma arska hajdu ija, o e Mucije? Mleta ka dvoli nost? A sad i Michelieu ugroava most izme u habsburgovaca na jugu i sjeveru... Iz tjeskobne no ne tiine vra a se jeka ve ernjeg razgovora. Teka je omara pala na sve rije i. U ustajalom zraku, zasi enom toplom vlagom, napinjali su se gromovi. Crn je horizont oteao oblacima koji su nosili nevrijeme. Da se to nebo napokon prolomi! Oznojen i mamuran, Scaglia je glavinjao izme u stajalita Pape i generala. Izba en iz ravnotee, Barberini je suvie rekao podmuklu jezuitu, i bogzna ne jezdi li ve njegov glasnik kroz tu zaguljivu no k habsburkim saveznicima. U tom momentu, kad Njegovo rimsko-germansko Veli anstvo Ferdinand II. vodi rat do istrage s protestantima, Sveti Otac prieljkuje njihovu zajedni ku propast, ujete li? Tko e koga? Kad bi njih dvojicu mogao inkvizitor to nije odmjeriti, lake bi se opredijelio. Papa vie ne doputa da Mutius upravlja pokraj njega pomo u svojih uhoda, kardinala i poklisara, a Mucijeva mrea ve po Rimu i naokolo raznosi da e sumnjivi Firentinac izdati strancima Petrovo naslije e. U obostranom pripremanju za kona an obra un ukazuje se sad Scagli i proces protiv Marka Antonija. Kamo da on okrene istragu, kamo general ho e ili kamo ga Maffeo gurka? Zli glasnici jezde preko mra nog obzorja. Oslukivao \v iz daljine potmulu prijetnju. Kona no je u crnom nebu zatutnjilo, i svje povjetarac lako okupa njegovu kou. Moda je ve zakiilo u planinama i sada ovdje gusne, valja se i pritite prije nego prolomi. Njegova su prena-I x'ta vlakanca i ekivala odapinjanje crnog svoda. Bio je lazdraen i sapet tjeskobom kao nikada dosad. Nije mu ostajalo u pustoj pala i, i nervozno potegne zvonce da dozove paa. - Ko iju! - naredi pospanom mladi u. Zlatan svije njak liznuo je pohlepno uvis svim svojim goru im jezicima kao da eli ispiti jezero tame nad sobom. I kardinal se uspravio da razdere crnu, zaguljivu neizvjesnost oko sebe. Ovaj proces protiv splitskog odmetnika, to je prije svega njegov, Scaglin proces. Ni za koga on se ne e opredijeliti, ni s kim ne e paktirati, ni s kim raskidati. On sam mora iz Sant'Angela izi i s izbaviteljskom spoznajom. Na rimskim je breuljcima zagrmjelo, i prva munja osvijetli visoka stabla i krovove, tek za treptaj oka. I on mora tako zabljesnuti preko ovog mra nog grada. Neka mu tu pomogne onaj vraji grof, odnjegovan u sjeni madridske inkvizicije, koji jama no najvie na o njegovu optueniku. Prve debele kapljice razbijale su se na kamenim figu-lama Bakova vrta ili utavo klizile uz iroke listove egzoti nog raslinja. Pripiti i pospani gosti poudno su i ekivali nadolaze i prolom kao unutarnje olaknu e. Poslije pono nog ban enja, Scaglino je raspoloenje bilo mra no i pla ljivo kao ovo nebo nad njim, odakle je zakiilo. Bubnjanje i suanj slijevali su se u kompaktan um, sve ja i i ja i. Kona no, proapta nenavikli Bakov sljedbenik, pljusak! Zaeli da ga taj zvonki slap udari i rasto i kao neku grudicu zemlje; i blatnjavi su potoci razgmizali u njemu. Osje ao je kako to curi kroza nj, razmrvljeno i zabla eno. Oh, to blato... I Gondomar je izgledao rasto en tom vododerinom koja je zagluila sve njegove dokaze o mleta kom uhodi. - Kako grofe - apne za se inkvizitor - moete toliko mrziti tog ovjeka?! Poto ste ga dopremili u tamnicu... - On me je prvi zamrzio - obrani se iritirano panjolski polisar. - Nije vam nita u inio. - Naalio se sa mnom, vrlo uvredljivo! -1 zbog ale?! - Fistule nisu za podsmijeh. - Na engleskom dvoru? - Da, ondje. Uspjelo mi je dugim udvaranjem da me mui avi i nastrani kralj dri svojim prijateljem, pokraj svog ljubimca Georgea Villiersa, koga je uzvisio na vojvodu od Buckinghama. Ja sam Jamesa i njegova vojvodu pridobio uz plan da princ Charles vjen a nau infanticu. Vjen anje izme u ku a Stuarta i Habsburga u Madridu bilo je isprva dogovarano da ukloni suparnitvo izme u panjolske i Velike Britanije na moru i oslabi englesku podrku Veneciji i Savoji u sporu s naom, panjolskom Lombardijom. Zacijelo, James, koji se bolesno plaio rata, pa i samih vojnika u blizini, imao je jo jedan razlog kad je izbilo neprijateljstvo izme u kajzera i njegova zeta Friedricha, palatinskog elektora... A onda je u tu dvorsku igru upao Spli anin sa svojim izmirenjem kr ana, to bi dakako potkopalo obje ku e Habsburga, a oja alo Francusku i Veneciju. Moja bi misija u Whitehallu bila okon ana, a u Madridu bi me ekala mirovina. Prokleto opasna igra! Gondomarov sjajan poloaj, a moda i gol ivot, visio je o niti uspjeha koju je malone prekinuo drugi kraljev savjetnik.

Iz tame nad Bakovim vrtom sputali su se mlazovi vode oivljuju i utave iTane i anti ke figure; kao da su zmije rasplazile vrtom. Prolom je bivao sve bu niji tako daje Scaglia jedva razabirao stoje grof preda se mrmljao: - Ipak, to nije uzrok... toj mrnji. Ja sam se sukobio s mnogima suprotnih stajalita pa i sam mijenjah svoje slavove, prema prilikama. Eto taj Pietro Contarini! Nas se dvojica izvan diplomatskih poslova izvrsno slaemo. Me utim, de Dominis je nastupio u Whitehallu kako prorok koji donosi novu bibliju. Teokrat James, zalu en odrana trolokim traktatima, bio je o aran svojim gostom, i njih su dvojica raspravljala kao da nas drugih uop e nema. Uvredljivo! A ipak, ja sam ga na dvoru nadigrao! -Razlog vie... - Za oproten]e, moj svece? Ha, ha, ha... Mrko se nasmijao u olujnu no , suspreu i se da ne vrije a inkvizitora koji nije prihva ao njegova svjedo an-siva. Leinar, tiho odvrati svetac, domamio je svojeg hikmaca u Rim i ovdje ga ho e raskidati njegovim, Scagli-nim noktima, sam gospodski uzvien nad egzekucijom. Opazivi trzaj na licu sugovornika, Gondomar se ispri a za svoj grub smijeak: - Oprata se mrtvima i nemo nima. De Dominis ne prestaje biti opasan, ne prestaje, pogotovo otkako je stao uz svoju knjigu... U tom op em meteu i krvarenju predstavlja on neku busolu. Bogzna nije li Europa u ponovnom rasulu gdje e se izgubljenici spaavati novim zavjetom. - A vi mislite, grofe, da bi takav novi zavjet mogla biti Dominisova Republika? - Ja ne u dopustiti ni najmanju mogu nost. Prenerafilo me kako su u eni krugovi primili izlazak njegove knjige. I on sam, autor, povjerovao je da postaje velesila. Paljba iz tiskara u Londonu, Heidelbergu i Pragu, salva od nekoliko tisu a knjiga, i novi je svijet izvojevan. Kako smijeno! Pa ipak, bilo je nelagodno promatrati kako se studenti, teolozi, u enjaci i obi ni gra ani oduevljavaju onim napisanim. Na sre u, drugi nadbiskup i primas, anglikanski, bio je uvrije en uspjesima Spli anina, a i kralja je kona no ozlojedilo da se netko pored njega pravi ve im teologom; i tako smo slono odgurali Marka Anto-nija iz sredita panje... Ja sam mu valjano uzvratio alu kad je kurija zatraila kontakt s njim. Tajna korespondencija izme u njega i prethodnog pape Grgura XV. prolazila je kroz moje ruke. A sva ta pisma pokazao sam Ja-mesu! Podlo, zar ne, eminencijo? A moda je to bio zajedni ki dogovor, dvostruka igra, gdje je svatko od nas otkrivao karte i jednoj i dugoj strani? To se i ovdje nastavlja. Dali smo Barberiniju as u ruke. I on sad moe zaigrati kako mu je najprobita nije. Prva varijanta: Dominis je mleta ki uhoda. U tom slu aju bi nas, panjolce, udobrovoljio, a ozlojedio Republiku i sve smutljivce koji ho e ujedinjenu Italiju. Druga varijanta: Dominis osu en kao heretik. To ne bi ni jednoj strani dalo prednosti i otealo bi status quo. Tre a varijanta: Dominis je pozvan u Rim kao pregovaratelj engleskog kralja. To prua Urbanu VIII. izvanredne anse protiv njegovih takmaca... Prestao je glasno kombinirati, iako ga nije mnogo smetala prisutnost inkvizitora. Da, trpko potvrdi Scaglia, nitko nije njemu pridavao veliku vanost. Dvorjanici su gledali u njemu marionetu Papine ili generalove igre. I sad eto, ovaj madridski opsjenar! Omalovaeni ne otrpi a da mu se ne osveti: - Ekscelencijo, proputate jednu varijantu, naime, ja mogu i osloboditi vaeg starog suigra a. - Nipoto to ne isputam iz vida, dragi prijatelju. Samo se plaim posljedica takva odrjeenja, za vas u Rimu! Da jednoga oslobodite, morat ete mnoge druge strpati u Sant'Angelo... Uostalom, de Dominis kvari tu kombinaciju brane i teze svoje Republike. Jeste li spremni (hi skinete njegovu knjigu s indeksa? I prihvatite Dominisovo preure enje crkve i drave? Da svako piskaralo slekne pravo da se mijea u na poredak?! Ja prezirem sve te mudrijae koji nemaju asnijeg na ina da iza u iz anonimnosti. - Zar toliko mrzite Marka Antonija? Opet vi, eh... Opet su na trenutak zautjeli. Njihov se pozni razgovor rastvarao u nedore ene aluzije, zatomljena naga anja i Irpka sje anja, pra en umom vododerine i dalekom (utnjavom. Jedan je vrije ao drugoga, razo arani kao uvijek u potrazi za ekstati nom zabavom. Od svih napetosti i sudara nije ostalo nita drugo doli ove dosadne kietine koja je curila i curila kao svemirska klepsidra pokazuju i uzaludno vrijeme. panjolski grof ga je uzalud progonio prijateljstvom da bi iz njega izvukao tajnu namjeru Pape (koju i on sam nije znao, ali to nije htio odati), a ono to je pritom doznavao o Gondomarovu londonskom suparniku samo je pove avalo njegovu nedoumicu. Pljutilo je i pljutilo iz mra ne visine, pljutilo je odnose i talog dima i vjetrova, pljutilo je u trijem i prskalo kasne goste, ali se mrnja u madridskom velikau nije gasila. Oholi autor obarao je zdanje asti koje je njega uz-nijelo do stoera, gdje se ko io, on, senor don Diego Sar-miento de Acuna, conte di ... Me utim, napadaj je bio upravljen i prema njemu, rimskom kardinalu, u obru u kanoniziranih vrijednosti. Zapravo bi morao osje ati isto sto i taj uvrije eni aristokrat, zapravo su njih dvojica... kakva pomisao?! Da se suprotstavljaju i se piscu i u enjaku na e u drutvu tog vrajeg poklisara? Gondomar je paljivo odmatao pismo koje mu je dostavio utljiv sluga. Njegovo se lice uozbiljilo ugledavi pe at poiljaoca. Pater Mutius? Nakako su svi poprimali istu grimasu kad su saobra ali s jezuitskim generalom. Dignuvi se na odlazak, grof mu zna ajno objasni: - Papa je iznenada no u otiao u Sant'Angelo. Trae vas, eminencijo.

Kao to vidite, generalova je obavjetajna sluba bra. Dovi enja u tvr avi! Mlaki mlazovi pljutali su po kardinalu koji se pruio na pletenoj lealjci. Poslije duge i teke sparine bilo je to ipak svjee olakanje. Me u stablima i grmljem redali su se kameni kipovi golih bogova i boica, nimfa i panova, ljudi i ivotinja, u osamljenoj golotinji ili u aktu parenja. Scaglin pogled po ivao je na Ledi s labudom kako je stoje ki primala okamenjenog krilatog ljubavnika, udesno oivjela u polutami. Prozori na unutarnjoj fasadi bili su zatvoreni, sva stakla obojena, tako da se iz pala e nije vidjela eroti na anti ka scena niti ono to su obnavljali no ni posjetioci vrta u sve ekstravagantni]im figurama. Preobra eni se monah opustio na kii u gadljivu raspoloenju da ga ovaj prolom natmurenog neba ne e oprati. Pljutalo je po njemu i pljutalo. Prtavi mlazovi razgmi-zali su se iz njegove kose po vratu i ramenima, voda se cijedila iz bijele atenske tunike, u koju se preodjenuo na ulazu u Bakov vrt. No i tako polijevan i naskroz promo en, eznuo je za nekadanjim kupanjima u bistrim planinskim rje icama, nakon bogosluja na otvorenom. Tri kora aj a ispred njegove lealjke uivala je u blatu povalje-na dvole na ivotinja, i ta pomi na i roktava figura aktualno je dopunjavala kamenu Ledinu kompoziciju. Gadljivo se jeio kao da je sam zaronjen u tu kaljuu. Potoci, koji su klizili kroz utavu kronju, nisu ga oprali. Nikad se vie ne e vratiti u isto u pobonih meditacija. Puno-mjese an trans s profaniziranom opaticom doveo ga je na kraju u ovo blato. Ne, vie se nikad ne e od toga umiti, uzalud svi dadevi s neba. Brojna papinska straa razvukla se od passetta, povrh vanjskih bedema, preko drvena mosta do golema valjka, kroz cilindri nu nutrinu Sant'Angela, dugom Aleksandrovom rampom sve do gornjeg dvorita ispred pala e. Kasnog je posjetioca obuzimala tjeskoba da bi se eljezna vrata za njim zatvorila; i da se ne na e u toj klopki, osiguranje je bilo ja e nego ina e. Urban VIII. zaustavi se na spiralnom stubitu izme u rampe i gornje terase, ispred elije atendenta. Zlatna zublja u ruci djevoja ki ljupkog paa osvijetlila je eljeznu reetku u mrkom zidu pa okovana niska vrata. utljiv dominikanac polagano je okretao klju u bravi. Moda ga je ko ila sumnja smije li lo bez nare enja svojeg starjeine, mada je, doista, Sveti Otac iznad svih njih. Pozni gost gun ao je na ovo zatezanje kojemu je poga ao razlog. Na svakom mu se mjestu pokazivalo da pokraj njega vladaju zakukuljeni redovi i kongregacije. Kad klju ar u crnom plastu preko bijele mantije napokon otvori vrata, udalji Papa s nestrpljivom gestom svoju pratnju, osim paa koji mu je posvijetlio ulaz u tihu eliju. Utamni eni je kroz drijem sluao kako se zveketava kolona uspinje dugim Aleksandrovim mostom kroz unu-! ranjost mauzoleja. Udarci su nogu bivali tvrdi, a iz mrmora izdvajali su se pojedini povici. Kad odsjev lu i padne na reetku elije, ukazu se i koplja i svjetlucavi ma evi. Vojnici su prolazili pokraj njegova kaveza kao da je postao neka opasna zvijer. Suludo! Suludo kako su se izmiljali vjerski neprijatelji... Spopadne ga da zaurla od divljeg o aja, ali to odmah popusti. Poga ao je da je taj iznenadan posjet njemu namijenjen; dolazio je netko vaniji od Scaglie kad ga toliki orunici prate. U njegovu kamenom grotlu pretapala se java sa snom, i sada je buljio u doljaka na ulazu kao u prikazu svojeg grozni ava poludrijema. Koliko je puta tako vidio ponti-feksa koji je drao most izme u blistava dvorca i ove kamene pe ine! I to ve nije me u njima dvojicom bilo izre eno! Za udo, pridolica se nije rasprio, kao obi no, u drijemnu maglicu. I ljepukast je mladi sa zubljom na vratima davao utvari zbiljsku vrsto u. Da to zaista nije on, Papa... Da, ja sam, ja, odzvanjalo je u kamenoj upljini. On je, on, tu, nadohvat njegove ruke, nemo ne. U gr u je stezao mlohave tetive i pregibao se u skvr enim, kostobolnim zglobovima. Dlanovi su se upirali o kamen ispred zlatno izvezenih papu a. Evo, kona no kle i pred gospodarom Rima. - Ti si mnogo naudio Crkvi - otpo ne Urban VIII. nad starcem na podu. - Ovdje ti se daje posljednja prilika da to donekle popravi. Govor ga je vra ao u poznatu stvarnost. Jedva obe ana milost, uvod u bogzna kakvu pokoru, potisne druga Dominisova osje anja. Njegov je ve prkos nagnjio za ovog neosun anog ljeta, i uskoro e se raspasti posljednje ljudske uspomene. Ponizno se davao svojem tamni aru: - Ho e li moje pokajanje? - Ho u tvoje puno priznanje. - Kazivao sam Scagli kako je bilo... - Ne, ne, traim mnogo vie od tebe. Tvoje priznanje mora, shva a li?, popraviti zlo to se ovdje za elo... Nije htio shvatiti to drugi zahtijeva od njega, nije mogao. Smisao je govorenog propao u mrak ove ozidane upljine. Barberini povu e papu u iz prstiju puzavca na kamenu i nastavi obi nim tonom: - Marko Antonije! Govorimo otvoreno, kao dva iskusna dravnika. Inkvizicija e na i dovoljno u tvojim tezama da te osudi kao heretika. A dalje... zna! Tvoja je jedina obrana da se zakloni iza ina otkletve koji si izvrio po povratku. Obe aj jo jednom da e ispuniti zadanu pokoru. -I bit u puten odavde? - Zavisi od mnogo toga. U svakom slu aju, proces e za tebe skrenuti u povoljnije struje. - Ne e me osloboditi, dakle, ni ako pokleknem? - Mnogo se toga mora prije rijeiti. - Tvoje suparnitvo s jezuitskim generalom?

- Naga aj samo! Uostalom, na ovom si mjestu mirni od bodea ili otrova. Tvoji ortaci, oni s kojima sidogurao svoj dolazak u Rim iz Londona, ho e i sam Grgur XV. pozivao me ovamo. On je bio tvoj kolski kolega i sobni drug? Da, pouzdao se u svog starog prijatelja Alessandra koji je po etkom godine 1621. naslijedio njegova protivnika . Me utim, novi se Papa pokazao druk iji. Odmah c pridruio pohodu Ferdinanda II. na protestantsku Njema ku i zajedno je s Bavarcima i panjolcima orobio 1 Iridelberg, osobito divan Friedrichov burg i dragocjene biblioteke, odakle je i Marko Antonije dopunjavao svoj rukopis. Otisnuvi se u grabe i palee, Grgur XV. padao je u mistiku gluhu prema nekadanjem sugovorniku. - Dakle - nutkao ga novi papa - tvoj kolega Alessan-dro i general Mutius htjeli su preko tebe uspostaviti kontakt, s engleskim dvorom? Bilo je opasno da to potvrdi. to su Alessandro i kardinal Mellino htjeli piu i mu da se vrati, nije nikad bilo Jasno u naglom mijenjanju situacije. Kad se doista vratio, bolesnije Papa bio najvie time zaokupljen da kanonizira bezgreno za e e Djevice Marije, a bio je podloan kon-z(u-vativnom stoeru i jedva mu odobrio 500 dukata pro a mio, i to, na ironiju pravde, ba iz nadarbina trogirskog biskupa! - Doao sam ovamo, ponajprije, vlastitom pobudom. - Ti, apostato, hulitelju Rima?! - Usprkos srdbi, koja se razlila preko stranica moje knjige, nisam prekinuo s rimskom crkvom niti napustio zajedni ku vjeru. - Vjeru?! Ne pri aj to meni! - Istina... - Napisao si sam, s razlogom, da se vjerom samo kiti . . grabe za vla u i posjedima. - Ja se nisam jagmio za vla u. Iza moje se rije i nije krila neka tajna namjera. Htio sam izmirenje medu crkvama. - Izmirenje - ponovi Barberini ve ponesen srdbom -na ra un papinske stolice? Marko Antonije se teko podigne s kamena poda gdje je kle ao u svom ponienju. Otpo eta je rasprava dirnula njegov ponos. Uvijek je tako bivalo, ma kako prije odlu io da e se skrueno ponaati. Uspravljen, svojim stasom i milju nadvisio je gospodara Sant'Angela koji mu se pri ini nekako malen i bliz, a to ga ohrabri da se njih dvojica mogu sporazumjeti. - Urbane Osmi! Ja sam, kao i mnogi drugi, primio tvoje ustoli enje s nadom da nastupa preokret u rimskoj crkvi. Ti e biti najve i od sviju papa ako rtvuje neke svoje prerogative i ukloni uzroke raskola i gra anskog nemira. - Ja sam naklon prema modernim strujama. Sada na apostolskoj stolici prvo mi je da sagledam politi ke sile iza novih misli. - Bolje da to novo miljenje prihvati kao najja u silu. Danas, u rastu znanosti i ljudskog prava, nepodnoljiva biva stara mistika, stara cezarska vlast. - Ti mene pou ava?! Malian se podigao na prste i srdito iljio francusku bradu. Razdraenost je odala dvojbu starog liberala koji se proglasio Nepogreivom Sveto u; i ta je uznositost jednako razdraila starog pisca. Zamrzio je Barberinija kad mu je, kao prvi akt svog pontifikata, oduzeo i onaj mali dohodak koji mu je dodijelio njegov prethodnik. Psovao je tada naokolo podmuklog Papu, a sada ga je obuzimala sve ja a pomama da se s njim ovdje otvoreno u svemu obra una: - Ti mi obustavlja nov anu potporu i utamni uje me kad se o ekivalo da e, izabran glasovima umjerenjaka, prihvatiti moju koncepciju; utamni uje me da se opere od objeda dogmatika, utamni uje me u spekulaciji da e time oja ati svoj poloaj... - Ti meni sudi?! - Promisli! Ako sad popusti natranjacima, gdje e - zaustaviti? Nakon mene bit e prisiljen da i druue i u i inkviziciji, prvo Galileija... Ne, ne, Galileo nije kao ti, nije tako preuzetan. On je ponizan sluga Crkve i ne mijea se u vjerske sporove, njegova je jedina elja da se znanost razvija u miru, pod tvojim pokroviteljstvom. Da se razvija me u tvr avama dogmi? Znanstvena otkri a mogu biti i korisna, ali ne smiju pretendirati na apsolutnu istinu koju mi, Spasiteljevi namjesnici, uvamo. - Ako i drugi u enjaci, poput Galileija, prihvate to moral no ravnoduje... - Ja im to preporu ujem, za njihovo dobro! - To moe biti kobno, Urbane Osmi! Na jednoj e se Htrani gomilati otkri a korisna i opasna, na drugoj strani ostat e vlast puna mistike, tatine, grabeljivosti. Ne vidi li posljedice? Jo je vrijeme da to sprije i, Najmo niji, otvori kapiju novim kretanjima! A stavi kra un fanati nim redovima, raspusti kardinalski zbor i uspostavi prijanji koncil s ravnopravno u biskupa! - Tvoja Crkvena drava! - poprati namrteno Barberini rije i pisca koji je prodirao u njegove najtanje dileme. Ba da digne sve furije ovdje!

- Pa tko su ti rimski kardinali? Ponajvie ro aci papa, (Ivorjanici Habsburgovaca, dounici Drube Isusove, pre-Kv.no podmitljivi, raskalaeni, neznalice, zaokupljeni intrigama oko vlasti. Kad oni ne mare za duhovne poslove, Crkvom upravlja vatikanska kancelarija. - Taj i takav kardinalski zbor i vatikanska kancelarija, loje stvarna sila ovdje. - Bit e, Sveti O e, dok ne povrati staro pravo sinodu biskupa. - Pa da svaki biskup vu e na svoju stranu? Da mi biskupski sinod, kao neko , uzurpira vlast? - Bit e ve i, Urbane Osmi, kad si e jednu stepenici - Na tvoju razinu, splitski nadbiskupe?! - plane Uri) VIII. na uzurpatora. - Dosta! Marko Antonije ustukne pred njegovim naglim pogledom. Stare su ga ideje suvie zanijele, i na trenutak je zaboravio gdje stoji. Sitan ovjek pred njim u kraljevske >i plastu ustreptao je u treptavu svjetlu zublje. Ma kako 1 prije liberalan, otkako mu je glava okrunjena zlatnom i jarom, gledao je sve iz boanske visine, i sada mu se bi dati orija pri ini kao uvredljiv izazov. - Tvoju oholost nije ni Sant'Angelo zatro. Nadut si sv jom u eno u, kivan na na primat. Htio bi biti najve i.. - U svim mojim spisima stoji daje rimski biskupprU mus inter pares. - Podlace! - Pozivao sam se na staru jednakost. -Klevetao si me... - Nikada, Sveti O e! - A ono tvoje pismo kolnskom vojvodi? Pa canter-burvjskom nadbiskupu? U kojima se zauzima za mladog Barberinija? -Kunem ti se... - Podmetao si mi ono Bijankino kopile, zajedno s drugim nitkovima. Prljao mi ugled na dvorovima! - Tako je! - potvrdi general Mutius iza paa za svije njakom, koji se zbunio ne usu uju i se zadrati velmou. - Njegov je zlo in, primarno, to je prljao tebe, Sveti O e, i, naravno, hereti ko pisanje. Barberini se lecne kao zate en u ilegalnom poslu pa se odmah na to jo gnjevniji uspravi. Dovraga, ne moe u i niti nijedan korak a da mu se za pete ne prika i ova na srtljiva sjena koja mu usluno nudi svoje obavijesti. Ne prestano je pod jezuitskom paskom, i eto, im se uputio u arkadni hodnik, ve su dojavili drugom gospodaru Sant'Angela. Sveti Otac uhvatio je ironi an prizvuk u toboe udvornom oslovu. Da mu to podme e: ono Bijankino kopile! Taj mladi monstrum paradira na Njegovoj Svetosti. Pater Mutius malo je spustio pred njim svoje K.ipke nabuhle od vina i bluda. Licemjer! I on, Papa, ponudo skuplja dokumente protiv generala i jednog e ga tfana prokazati, moda ba na skuptini njegova reda, iko ga ne preduhitri otrovom, krvnik Isusov! - Dominisove se knjige itaju po naim biskupijama -obavjetavo je sveznadar Papu. - On je dublje zasjekao Svetu Stolicu od Wycliffa, Jana Husa, Calvina i Luthera. Marka Antonija je zazeblo na postamentu reformatora, k.mio ga je Mutius stavljao i gdje mu je u nekadanjim njegovim mjerilima bilo mjesto. Pa ipak, iako se nije prestao smatrati svoj etvorici ravan, nije mu to vie bilo pravo drutvo. Moja knjiga, pokua upasti izme u obojice' rimskih vladara, digla se iznad protestantskog separatizma i jezuitskog protujuria; ali se Urban VIII. okrenuo ixl njega prema prvom slugi Svete Stolice: - Tako, zasjekao je dublje, a vi ga na dolasku odrje-Aujcte... - Po zapovijedi tvog prethodnika... - Kojim ste vi upravljali! General zauti jedva suzdravaju i naprasitu ud. to je ja e napao odrjeenika, u gori se stavio poloaj. O ito je lukavi Firentinac kompromitirati habsburko-jezuitsku opoziciju ili je prisiliti na poklonstvo. Barberinijeve su namjere ostale opasno zagonetne u mraku Tvr ave. Nagao dolazak Mutiusa prekinuo je objanjavanje izme u Pape i njegova zato enika. Domilj avaj u i se da Papa trai razloge njegova povratka u diplomatskim spletkama, Dominis otvoreno izjavi: - Htio sam biti posrednik izme u rimske i anglikanske crkve. - Dakle - fiksira ga jezuit - ti smatra anglikansku crkvu pravovjernom? - Svakako kr anskom! - Hereza! - ustanovi general Mutius okrenut prema| Papi. - Hereza! Daljnja istraga suvina. - Ti ne moe odijeliti crkvu od drave - protuma i' hladni Barberini. - Kralj je poglavar anglikanske crkve, papa rimske. Da posreduje, morao si imati punomo i kralja ili kurije. Ina e to kome vrijedi? Utamni eni se ugrize za usnu. Svaka je tu obrana krila u sebi nove pogibelji. Pori u i da je i iji uhoda, otkrivao je svoju slabost. Kad ne bude kuriji vie predstavljao nikakvu silu, odnijet e ga vjetar kao truo list. Njegova je otpornost leala u mutnim naga anjima koja su obavila njegov povratak. - Valjalo bi pri ekati s istragom - savjetuje general slubeno - dok ne stigne kardinal Scaglia. Autokrat je opet bio opomenut na strogost procedure. to je jednom naredio ili potpisao, postalo je propis kojemu se i sam mora pod initi. Takvi poznavaoci protokolaj etikete i poslovnika, kao to su bili pater Mutius i dravni tajnik,

neprestano su ga drali u ahu, i sve manje mu ostajalo slobodnog polja za vlastitu odluku. Prenose i na svoje stoernike i kancelariju izvrenje svojih zapovijedi ili zaklju aka svete skuptine, liavao se apsolutne vlasti. Podmuklo dirigirani aparat upravljao je papinstvom u njegovo ime i umjesto njega, esto protiv njegovih nakana, tako da bi se katkad zapjenio od nemo nog bijesa. I sada je potraio rupe u savrenoj generalovoj mrei: - Je li bila ovdje ispitana sluin ad biveg nadbiskupa? - Dakako! - odgovori Mutius s malim u enjem. Glupa eljad! Nita vano da ispri a. Me utim, utamni ena su dva fratra koja su pratila nadbiskupa iz Splita Englesku. - Jesu li priznali? - ekaju... - malo zate eno otegne veliki inkvizitor s objanjenjem. - ekaju, ha - epa Papa lakomo propii-,i svog doglavnika - a to? Posljednju pomast? Ih smjesta! Komesar Svetog oficija stigao je kad je ve iznenadni no ni posjetilac zamakao za gornji krug Sam'Angrln, i u svojoj srdbi zapovjedi dominikanac tamni arima ;i tvrdokornog heretika ne ostave vie u finom atcn enf kom apartmanu nego da ga odvedu u pravi zatvor, i to mjesta, na o i Svetog Oca. Hrpica redovnika i straara povu e sa sobom Dominisa na drugo dvorite, kamo jo nikada nije stupio. Cortile di teatro bilo je mokro i sklisko od netom prestale kie i potpuno mra no pod obla nim svodom. uo je agor i korake koji su se sputali pod rubnim vijencem, gdje se nalazila stravi na korana torture; no njega su odveli na drugu stranu, udare se ispod pompejanskog kupatila Klementa VII. silazili u trakt s osu eni kim elijama. Dakle, utvrdi obnevidjeli starac sa studenom jezom, stigao je donde, ega se itavog ivota uasavao. Sve do posljednjih stepenica u ozidani mrak nadao se da njegovi tamni ari ne e dotle i i. Bile su to obmane kojima se ogradila ovjekova strava da kona no bude pod i mi pokopan. - U eliju Giordana Bruna! povikao je odozgo s ulaza pater commissarius, i surova ga pratnja ^urne naprijed. Teturao je kroz tijesan i krivudav hodnik dok nisu zastali na mjestu koje je uvalo spomen nesretnog svemirskog vizionara. Pravih vrata i nije bilo. utljivi dominikanci prinudili su svog uhva enika da klekne, i, onako na koljenima, upuza kroz nizak otvor u svoju novu eliju; a zatim se eljezna vrataca za njim zaklope. Bio je u kamenom grobu, gdje nije mogao stati na noge i uspraviti se, nego e odsada puzati na podu tek nekoliko peda-1 ja od jednog i drugog zida. Ba grobovi za ive leeve! Mora da se hodnik produavao na drugu stranu do podruma torture jer je odanle dopirao amor i udarci. Dominis gorko zaali za starom atendentskom sobom, gdje je sluao prolaznike na spiralnom stubitu, ponaj e e vojnike i dominikance. Odsad e tamni kom samovanju pri i jo jedno mu enje, najstranije: blizina tortu re. Izme u klopota dominikanskih sandala za uje se i U turav hod dvojice bosonogih. I njegovi u enici valjda su bili na kraju svog otpora, ba eni u jednu od susjednih elija. U tim kamenim rupama golemog mauzoleja gnjili su prikovani, kojima je i tijesan prolaz kroz istragu inkvizi ije bio uskra en; a kad su ih, obnevidjele, pozivali n;i treptavo svjetlo, bilo je to tek da mrtvom rukom dovuku nekoga ovamo. Starog u itelja pritisnula je teina krivnje Propovijedati istinu u ovo vrijeme, izvrgnuti je sljedbeni ke progonu, tamnici i loma i. Preivjeti, katkad i udobno mogli su jedino pisci koji su zabavljali vladare i podanik galantnim ili ekstravagantnim dogodovtinama, ako vec nisu slavili la i silu na prijestolju, postavi cinici i dvoli njaci. Ushit spoznaje odveo je obojicu fratara iz njihove uske padine na podnoju Mosora, gdje bi ipak proivjcli svoj vijek, makar i prosja ki, ako ih slu ajno ne bi janji ari nabili na kolac kao papine uhode. On je svoje ake s apsolutnom sigurno u vodio u najdonje krugove dantr ovski insceniranog mu ilita; ako se danas osvrne nazad, drugamo ta krivudava staza nije mogla ni voditi. No mo ralo mu je to biti jasno na samom po etku, prije no to je stao nau avati. Istina je rijetko uklonila i upropatavala glasnogovornika time to je svojim u enicima otvorio vrata zabranjenoga, spoznaje, zateturali su oni na rubu provalije, gdje ina e kratkovidi i malii zadovoljni sretno prolaze. Nije jo dolo vrijeme da preko sumorne tiine izvi e svoj uas; moda ne e taj sal oduka nikad ni nastupiti. Trebalo je i treba se utke prignuti pred svemo nim nitkovima, a i to nije esto dovoljno. Odrana su ga tutori pou avali da naizust odgovara u vje no istoj litaniji, da buba napamet izreke apostola i kli e Svetom Ocu. Premda se pitomac onda bunio protiv tog nasilja nad umom, bila je to zapravo oprobana mudrost s kojom se moglo i i u ovaj ivot. A to je svojim sluateljima? Jednu iluziju koja se kona no razbili na ovom kamenu. Povici su bivali sve blii i zlokobniji. Kona no ih prepozna. Grozno, to vi e njegov Ivan. uje i kako teki kota kripi. U enikov je glas iskrivljen od neizdrljive boli, ali on je, najmiliji! Doziva ga raspet Dominis salvator! Grozno kako to izvikuje nasuprot svojim mu iteljima. Dominis salvator! Umire s njegovim imenom na ustima dok dozivani spasitelj pada na koljena u o aju svoje nemo i... Komesar Oficija uzrujano je upoznao pristiglog Scagliu s iznenadnim dolaskom Svetog Oca. Stoje on nasamu s Markom Antonijem razgovarao, ostalo je tajna, ali je Maffeo Barberini bio nakon toga neobi no srdit i ak je prisustvovao istrazi heretikovih u enika u torturi. Na Cortile di teatro gmizali su jo poto i i kie, a bilo je i (murno pod niskim oblacima. Odasvud su se uli koraci i povici. Uzbuna je jo uvijek trajala nakon posjeta Njegove Svetosti. Dominikanci su izlazili iz podruma pod rubnim vijencem,

umorni od svog posla u dvorani torture, a neispavanog inkvizitora povede komesar suprotnim putem, kroz vrata ispod pompejanskog kupatila, u trakt sa stranim elijama. Inkvizitor se s istom gadljivo u premijetao iz Bako-va vrta u Sant'Angelo. Prazno je bilo u njemu i oko njega. Tu prazninu mu no je naruio dolazak okrivljenika. Obojica su se prvi put nala u oniskom, mra nom podrumu torture, ispod Kazalinog dvorita. U jednom kutu stajao je drven kota za raspinjanje, u drugom klupa sa panjolskim izmama, u tre em nisko ozidano ognjite, pa svakojake pree, svrdla, bi evi, posude, avli. Uz sam ulaz zjapila je udubina u kamenu, gdje se vezao ovjek da mu voda kaplje na tjeme, po starokineskom naputku. U taj nezgrapan i natrpan okvir bila je dogurana graciozna i klementinska fotelja. Scaglin pa, prvi koga je nekadanji asket uzeo, donio je tako er iz Klementova salona renesansni svije njak i ostavio ga na daski mehanizma za gnje enje kostiju. Treptavi, svijetle i jezici polako su se uvla ili u svoje votane aske pred plimom u kastog, kinog jutra s hodnika. Umorni kardinal u skupom grimiznom plastu nije se osvrtao na optuenika. Istraga ga vie nije zaokupljala. On je doao do one kona ne spoznaje gdje sve biva dosadno i besmisleno. Njegovo zasi eno oko odmaralo se na estetskim linijama Papina svije njaka, usa enog u ozla en zagrljaj Adonisa s Afroditom. Ljepota te figure bila je sublimno ista, savrenih propoi ija i stroge forme, bez priziva na prljava skrovita ljud ske naravi. Poto se svaki smisao izdimio u paklenske u i vare, pasivni je gledalac mogao jo jedino uivati u tim skladnim oblicima i kolornom preljevu kinog svjetla Dug, izbjegli ki muk prekine okrivljenik: - Uvi am. Inkvizitorov je pogled tako legao uz vijugavu skulpturu da nije doku io to to drugi uvi a, i tek kad to Dominis ponovi s nekim nakaznim hropcem, prene se iz estetske be utnosti. - Uvi a, to? - Nemogu e je istrajati na svim tezama. - Ti bi poneto odbacio? - Bih. - Kao na brodu koji tone? - Tako - prista brodolomac uz svog istraitelja. - Najvie te tereti to si pisao o Papi. - Odbacujem to - odrjeito mahne Marko Antonije. - Odbacuje? - Odbacujem. - Preko palube, u more? Otpo etka je Scaglia navodio starog tvrdoglavca na ovaj in, a kad je do toga dolo, mrzovoljno sam ustukne. Jedna se ljudska veli ina pred njim stropotala poklopiv-Si i njega, suca. Dan na dan, tjedan za tjednom preko tog ljeta, rastao je istraivani lik iz mo vare papinstva. I si uni inkvizitor uhranio se tom veli inom. Ako bi se katkad i snudio nad svojim poslom, davalo mu je to ipak naro itu aureolu; a ta njegova vanost ogledala se i u promijenjenom ponaanju okoline. Postao je persona grata, ujna eminencija, straar dogmi koji sudi najumnijem protivniku Rima. Znanci su ga obilazili u smjernom polukrugu, gra ani na ulicama skidali eire, ene poklekle I red njim. Scaglia je predosje ao da e ta mo trajati samo tako dugo dok bude heretik bio pod njegovom istragom, i otezao je s raspravom, na Papino i generalovo nezadovoljstvo. to su ga ja e Barberini i Mutius gonili, ja i je u njemu bivao otpor da osudom izru i zalog svoje nove snage. Polako, polako, najprije neka se u vrsti na kuriji! I Io e imenovanja, jamstva, ordene, darovnice, prije nego cloigra svoju ulogu. A evo, ega se pribojavao, pred njim je: slomljeni titan koji pokapa i svog inkvizitora, poto ga je skinuo sa sveta kog oltara. Da zadri reformatora na lom padu, pokua u pepelu nekadanjeg dostojanstva razgorjeti mrnju na njihova zajedni kog tiranina: - Ergo, Papa nije monarh, nije uzro nik raskola, nije uzurpator tvog duha, nije plja ka tvojih op ina, nije nasilnik, nije razvratnik, nije, nije... Moe li ti napisati (knjigu Crkvenu dravu? - Nastojat u - obe avao je skrueno pokajnik. - S onim istim poletom, logi kom otrinom? - S vie iskustva. - Upoznao si Urbana VIII, kao i ja. Zna kako je autoritativan, bahat, odan profanim uicima, ba onakav kakvi su bili pape prije njega i kakvi e dalje biti; jer Sveta Stolica nosi takvom kopiladi, neminovno, po tvojem zaklju ivanju. - Moji nekadanji zaklju ci gradili su se na slabim premisama. - Na slabim premisama? Sinulo ti je tek sada, u tamnici? - tota mi se sruilo, ve ranije, na Jamesovu dvoru. Istina je. Prije svog odlaska u protestantske zemlje vidio sam samo jednu stranu, i to iz uskog splitskog ugla. - A izdaleka ti se irio rimski panoptikum? - Sumnje su me podgrizale im sam stigao u Englesku. Tiskaju i ondje svoj splitski manuskript,

molio sam Papu neka ne baci napre ac u plamen moju knjigu, nego dopusti... - Dopusti irenje tvog djela?! Gdje proglaava papin stvo izrodom kr anstva?! I poziva biskupe na ustanak protiv Svete Stolice?! Ve eg farizeja, znaj, nije Crkva othranila. - Iskreno sam elio - uvjeravao je optueni svojeg istraitelja - da koncil razmotri moje teze pa usvoji to je na dobro Crkve. Scaglia je morao u sebi priznati slavnom autoru da se vie obra ao Katoli koj crkvi nego engleskoj i njema koj reformaciji, mada je odmah pao na Index librorum pro-hibitorum, uz sve ano prokletstvo svete skuptine. Ekskomunicirani apostat nije, me utim, u Londonu kidao sa starim zavi ajem, i inkvizicija je imala neprestanu glavobolju da pohvata sve njegove poslanice, pamflete, knjige i pisma. To je skrilo odmetnika: da nosi svoju istinu kroz lakoumne dvorove i pu ke vaare. Na dugim putovanjima trebalo je zgaziti podmukla neprijatelja koji je vrebao iza svakog zavoja - vlastite dvojbe. On se nije mogao zaustaviti na podnoju prijestolja. Samo naprijed, uvijek naprijed, evo, do ovog zida gdje kako je prorekao pater commissarius - svatko prizna svoju zabludu. A tako je sad i povratnik molio: - Zgrozila me kraljevska vlast isto kao neko papinska, i druk ije sam priao odnosu duhovne i svjetovne vlasti, kao to dokazuju moje posljednje prerade Crkvene drave... - Za teoloke prerade - plane mrzovoljni kardinal u isto vrijeme na Papu i njegova ruitelja - ba Barberinija boli glava! Ali tvoje pero ogreblo gaje po mukoj golotinji. Canterburvjski nadbiskup razglauje po Europi pismo koje ti preporu a papino kopile. Tu intrigu ti Maffeo nemoe zaboraviti. - Onaj me nitkov nalagao... - Lae li mladi Barberini ili ne lae, sasvim je svejedno. Ti si, u svakom slu aju, persiflirao Papin odnoaj s Bijankom Bolonjeskom. Dirnuti u vladarske ene, Marko Antonije, opasnije je nego u teoloke dogme. - Da mi za tu spletku sudi?! - Boe, on te ne moe optuiti zbog svojeg razvrata. Na njegovu zadovoljtinu skupilo se u tebe dosta hereze. - On je tebe postavio za mog istraitelja. - Pa? - Zna i, nije se poveo za niskom osvetom. eli da se pravedno istrai moj slu aj. Pali se svetac trpko osmjehne na okrivi]enikov pokuaj da ga digne na nekadanji oltar. Vie nije u njemu gorjelo kandilo mesijanskoj rtvi. Okus zemlje bio je bljutav, no odrinuti se u transcendentnu prazninu vie nije mogao. U tom mamurluku prosipali su se svi kalei mar-tirske krvi. I on vie nije htio pro i ludim ivotnim trenutkom kao pravdonosac. - Je li znak pravednosti - nemilosrdno upita pokajnika - da nas obojicu baci u ovu tvr avu da raspravljamo o vjerskim istinama? Da on imalo tuje ljudski um, odredio bi neko u ilite ili samostan. -I ovo je neki samostan. Svjetski lutalac postao je oprezan i lukav kad je vec sve bilo prekasno. Scagli se zgadilo kako je nekadanji slobodar branio njihova tamni ara. Taj nepristrani, prav doljubivi Sveti Otac! An eoska tvr ava polako je i bez os tatka gutala ovjekov ponos. Iskrena rije izme u njili dvojice bila je pokopana u himbenu grimasu. Kardinal nije htio autokratu priutiti Dominisovo ponienje i iza zovno ponovi: - Da, i ovo je neka vrsta samostana. Nigdje se tako usrdno ne moli za spas. U ovim mra nim sakristijam;i vadi se istina uarenim klijetima, kota ima, panjolskim izmama, preama. Pravi an je Sveti Otac, sada kae? - On mi je ponudio nit izlaza. - Za koju e se drati cvokotavih zubi? Donja eljust utamni enoga doista je podrhtavala, a grozni avim se pogledom drao inkvizitora kao spasila kog pruta u stranom potopu. Scagliu je ogor ila ta podlost da se na njega svali odluka, u sjeni toboe benevolentnog pape. Dominis se dakle ponadao da e iza i odavde, i tu iluziju treba mu razbiti: - E, tako lako, galilejski, ne e iza i iz An eoske tvr ave. Svaki itatelj Crkvene drave mora se zastidjeti za podlog, potpla enog, prljavog autora. - Scaglia! - Htio bih povu i sad svoje teze, a da ti nita ne ukalja lice? Papa i Sveti oficij mi nalau da optuim ovjeka, gola ovjeka, shvati! - to mi se osim mojih traktata moe pripisati? - to se ovjeku ne moe pripisati? I onda, to ti sve nisi htio, oholi primase? Tui te Ottavio Bandini, uj, da si htio sjediniti rimsku crkvu s anglikanskom, s tobon kao prvostolnikom i vazalom Jamesa Stuarta. Tvoj vapjski 'prijatelj' Clesel dojavljuje da si se s knezom Fried] richom, vo om protestanata, dogovorio: tebi hrvatska kruna, a njemu tvoje usluge; a i tvoji Spli ani potvr uji da si se kitio titulom primasa Croatiae samo da istakne kraljevske prerogative. Novi se Papa hvali da je uhvatio zavjeru izme u luterana i nekih katolika ovdje, a tvoje razgranane veze i obilna korespodencija to ini vjerodostojnim... Izrekavi Papinu objedu, inkvizitor je to odjednom pronaao vjerodostojnim u Dominisovoj zate enosti.

Dakle, nita tom buntovniku nije bilo previsoko. Nije li bio mudriji od svih papa i kraljeva? Privi enje obnovljenog kr anstva, koje se dizalo na rimskim razvalinama, mo-ftao je samo genijalni autor ostvariti; pa to da se tu ne poslui priglupim kraljem? Ono to je uzveli ani Maffeo izmiljavao u kriti noj svijesti svoje malenkosti, a i u lukavosti da se isprsi kao spasitelj pred konzervativnim Rimom, moglo se podudarati s logikom njegova uzurpatora. Da se on sada pravi manji od makova zrna, samo otkriva ohol cvijet u ahuri. Pa ako su to i bila trenutna matanja bez politi kih utana enja, nije to za ovu istragu ni odsudno. Oprezni papa koji dri svoje strijelce daleko od vjerskih ratita, nastoji svojeg zatvorenika uzdi i na l rvu opasnost katoli kog logora, a moda je to i najdublji istina, bez obzira na isiljene optube. - Pater commissarius presluao je tvoju sluin ad, m binu, znance, ake. Jesi li ikad vjerovao u ljudsko I u ijateljstvo? Kroz ova eljezna vrata to ne prolazi. Ili brzo padne. Rijeio sam se opasnih obmana sluaju i tvoje blinje. Fra Matej, tvoj nekadanji seminarist, maloprije Je iskazao da si tajno, jo kao splitski nadbiskup, stupio u vezu s engleskim poslanikom u Mleta koj Republici. Po nalogu izvana, ti si se dao na antirimsko djelo. - Da bi to moj Matej iskazao?! - zgrane se Dominis. - Zacijelo, poto su kosti lomili tvom drugom aku. Svatko ovdje prizna, sve! Uostalom, plitka la. U predgovoru kae da je De republica ecclesiastica pisana dvanaest godina, dakle, otkako si sjeo na splitsku stolicu. Ignoranti! Nasilnici, opijeni svojom svemo i. Nisu se ni po-tnidili da vjetije sastave optunicu. Dakle, onaj tvoj ljubimac je skrueno priznao da ste prije bijega stupili u slubu engleskog kralja kao uhode. - Kao uhode?! - Predo it u ti zapisnik presluan]a. Optueni zatetura kao da e se onesvijestiti. Ve je vre a hereti kih teza bila preteka za njegova pogrbljena le a, a nova ga je optuba sasvim obarala. Kroz pomra enje vra ale su mu se inkvizitorove rije i. itatelji njegovih djela za-stidjet e se potpla enog, prljavog uhode! Da mu sude zbog | teolokog zastranjivanja, nije inkviziciji bilo dosta. Odmetnik mora okon ati na dnu ljudske niskosti. Uasnut i padaju i, hvatao se za okrajak imperatorovog plata: - Zna li Papa kako je taj iskaz iznu en? - Sam Barberini, znaj - s ledenim tonom mu je kardinal oduzimao posljednju uzicu - nestrpljiv i ljut, to ja odugovla im, dao je mu iti tvoje ake i pratioce. Prvi raspet, fra Ivan, dovikao mu je sa kota a: Papa antikrist! Dominis - Spasitelj! Njegova mu eni ka agonija obratila je| drugoga, koji je izmucao to god mu je stavljeno na jezik. Ne, to vie nije mogao pokajnik prihvatiti. Inkvizitor je zadovoljno osmotrio na njegovu izobli enom licu kako se die o ajni ki protest s tla predaje. Stari u itelj fiksirao je uasnut okrugao eljezni poklopac u sreditu mucionice nad rupom, kamo su mu itelji gurali preminule ili suvine. I fra Ivan bio je ba en dolje, u funeralne labirinte ovog mauzoleja, odakle su posmrtni ostaci, gnjile i prah, od-curili u Tiber. Uspravi]en mrnjom na tu torturu i pokop, Dominis muklo krikne: ljudoderi! - Da! - sa sla u prihvati Scaglia - naderani svojom vla u da vie ni za kakvu ovje nost i vjerodostojnost ne mare. Ionako im se mora sve povjerovati. to, ako je glupo namjeteno? Priznanje bit e rtvi jo gore ponienje, a prihva anje vjernicima jo ve i iskaz odanosti. To nam daju za posljednju ivotnu mogu nost. - La - hroptao je starac - la... - Ako nismo hulje - nastavio je kardinal s ispovijedi -po et emo se takvima osje ati. I to je po etak naeg definitivnog poraza dok e ugursuzi sigurno zavladati. - Hulje! - A otac te laljive, grene, pokajni ke, lupeke kopi-ladi... - Papa! - prekine utamni eni - antikrist! - Uvi a? Dominis se lecne i okamenjeno zagleda u promijenjeno Scaglino lice, koji je ponovio sa stravi nim zadovoljstvom: - Uvi a! Naravno! Tko je tako otro proniknuo u papinstvo kao ti. Pokajnik se odjednom naao bez krinke pred svojim zagonetnim istraiteljem. Onome koji hvata prijestup bilo je doputeno da se otkriva pred optuenima. Njegovo intektualno zgraanje nad tiranskom apoteozom navukla je optuenoga u izdaju svoje posljednje obrane. Stajao je gol u stranoj sudnici, gdje je maloprije izdahnuo Ivan kli u i njemu, Salvatoru. Kamo se toliko bojao okrenuti lice, sada utu eno pogleda. Kostolomni kota ekao je u mra nom uglu. Na uleknutim pre kama nazirale su se svjee mrlje krvi. I kameni pod bio je pokropijen iz rana mu enika. umna kina zavjesa je pala s tamni kih otvora, i titravo u kasto svitanje preplavilo je unutranjost i iznosilo tragove no nih umiranja. Splitski nadbiskup klekne u pijetetu do krvavih mrlja i ostane tako kle ati, ispred inkvizitora. - Scaglia - zamoli nakon odue stanke - primi moje pokajanje!

- Da primim tvoje odreknu e - odbijao je mrki kardinal - tako neiskreno?! Bio bih zavjerenik u himbi. - Iskreno sam bio odlu io kad si me ti povukao... - Tebi se to s usta odronilo, dugo suzdravano. - Nepromiljena psovka - pokuao je Marko Antonije nametnuti drugome svoju ispriku. -Ne! Utamni eni je s grozom promatrao redovitog posjetioca koji ga je mjesecima nutkao na pokajanje da ga u ovom trenutku sloma odbije. Ako se sam u mra noj eliji raspadao, njegov se istraitelj tako er za to vrijeme pre-ruio. Pomalo se mijenjao sveta ki izraz i asketski ukro ene kretnje. Prije dva tjedna iznenadilo ga je raskono ruho, kakvo su nosili i drugi kardinali, pa pratnja ljepu-kastog paa, koji je i sada ekao gospodara na stubitu, a povrh svega ona gadljiva turobnost koja prati bludni ki uitak. Otada je zagonetno prestala dolaziti u Tvr avu Fi-des; kao da je glavna svjedokinja odigrala svoju ulogu ili je igra dalje na drugom mjestu. Ljubomor starog ljubavnika nije propustio ni u ovom mu ilitu sitne znakove pribliavanja izme u iskusne duvne i stidljiva isposnika. Onog jutra prije dva tjedna intenzivno je istrujila iz zbunjenog istraitelja njena prisutnost; jedva se usudio suo iti s njim. Nepuna mjese eva mijena bila je dovoljna da se na sve evu licu namjesti cini an smijeak. Bilo je dosta razloga da se zamrze, ali jo vie da prataju. Jedan je drugome unitavao staru osobu, u parnici koju im je nametnuo Sveti Otac. Svatko je alio za onim to je bio, shvativi da ovako dalje ne moe opstati, i svatko je drugoga nastojao zadrati u iskonskom liku, sebi u obranu. - Ti si se dugih dvanaest godina nosio u splitskoj zabiti sa crkvenom dravom - podsje ao je Scaglia pokajnika. - Poricao si papin primat, skidao kardinalsku skuptinu sa stoera, ukidao centralne kongregacije, a zato? Da uspostavi jednakost biskupa i op ina; da stari biskupski sinod potisne vlast pape i kardinala u Rimu. Nitko u svoj reformaciji nije tako promiljeno i otro postavio alterntivu papinstvu. Sveta Stolica ili tvoja dobrovoljna zadruga, to je krajnja dilema! - Ho e, Scaglia - mrmljao je optueni - da me upropasti... - Ti sam pokapa svoju poziciju. -Gdje sad stojim... - Dosljedno si odbacio rimske dogme da ivi u skladu sa znano u i svojim tuma enjem Biblije. - Da ivim?! - zdvojno ponovi Dominis. - Da ivim?! Ho e li mi odrezeti posljednju odstupnicu? Ja vidim tvoje okolianje. - Vidi? - ponovi inkvizitor zate eno i u njemu plane mrnja na podmuklog promatra a. - Dan za danom, malo-pomalo preobraava se. Uao si u Sant'Angelo ravna hoda, u priprostom plastu, s an eoskom dobrotom. A kako e iza i? - Ti mene istrauje? - Sveti oficij nas je obojicu ovdje zatvorio da vrebamo jedan na drugoga. Uasno je loviti tako tu e primisli. Kad nisi hulja, kae, po inje se takvim osje ati. To je po etak izobli enja. Moda je ta sveta ka maska otpo etka bila zamka, padne na um utamni enome. Prigrabio je njegovo povjerenje da ga uhvati u jednom iskazu o ajni kog bijesa i sada ga dri vu jim zubima. Taj cini ni cerek, prezirno razvu ena usta, uljaju i korak, pogled kao u jastreba, sve to odaje lovca koji je epao plijen. Poigrao se s njim i na kraju ga pou ava u istinoljublju: - Ti si uhva en u hinjenju, nadbiskupe. - Ja nisam u tvojoj dilemi, meni ovdje nema druge. - Kako da ti dalje vjerujem? Zna ono, kriv u jednome, kriv u drugome. Inkvizitor ga je lomio, ne zato da pore e to je bio, nego da prizna to nije. im gaje ulovio u jednoj lai, nije se vie mogao obraniti da ne bude krivotvoren. Izmoren i skinute pokajni ke krinke, prihva ao je lik u koji je drugi vjerodostojno zaogrtao njegove ivotne ostatke. - Kad se umije tako pretvarati, kao malo prije n skruenu pokajanju, to ti ne moe biti? Uhoda je kralja Jakova, pla enik Protestantske unije, ortak kneza Friedricha, uzurpator Pape, vo a tajne urote oko Svete Stolice, ruitelj Katoli ke crkve i jo mnogo drugo, ako im se pobijanje nekih dogma u ini premalen zlo in. Ve ionako vie nita pred sobom ne predstavlja. Pa dajte mi lice, istraitelji, koje vam se svidi! Ja sve primam. Li nost mi je izgnjila u ovoj grobnici, gdje se ne pale kandila u spomen mrtvih, nego se ivi mrtvaci pripaljuju i raspinju da bi obnovili uspomene, u slavu i ast Crkve! Pa kad me vie nema, kako da se opirem da neku lutku ne pokau na crkvenim sajmovima? - Ho e li ti to olakati? - Da te potvorim? - zbuni se Scaglia. - Da se ne osje a, kako veli... - Hulja? Svakako - potvrdi natmureni inkvizitor - nau bi parnicu olakalo da je to jedan od nas dvojice. Krivo ga je na svojem lancu olajao. Nepatvoren je svetac uao u An eosku tvr avu da se mu no sukobi s huljom na izlasku. Da ta borba nije svrena, davalo je utamni enome nadu. u kasto, poslijekino jutro tiho se uuljalo pod kamene svodove, pra eno tropotam, koracima i dozivanjem straara na bedemima. No ni uas potiskivalo je obi no svakidanje micanje, puno pouzdanja u novi dan, i prelit tim ivotnim svjetlom, optuenik je hrabrio svog suca:

- Zna da nismo hulje. Ustraj Scaglia, uznastoj da iza emo odavde sa uvani, koliko je god to mogu e! Ti si nevin. Umorni istraitelj uzme upaljen svije njak i polako krene k stubitu. Bilo mu je te no i suvie istrage. Zaelio je da bez snova padne na svoj krevet pod baldahinom i prespava mu ninu. Preivjeti se moglo samo u pjeni nagona i estetske rafiniranosti. U traenju bilo kakva podraaja Scaglia prinese ustima plamte i svije njak. Da otpuhne sve te goru e jezike! Lice mu od njih gori, a nik.i-mo ne svijetle. Da ih otpuhne! I utopi stid u ponovnoj no i... Otpuhavi redom drhtave ike, okrene se na izlazu prema utamni enome, iji ga je pogled teko ispra ivao, pa potvrdi: - Sluti. Sestra Fides uha a sada mene kao neko tebe. - Pokvarenjakinja! - plane starac s ostatkom davnog ljubomora. - Savrena! Vidi ime ra a tvoje prosvje ivanje? Jo ve om podmuklo u i razvratom. - Izdala me... izopa ena jezuitskim tutorom. - Ti si u njoj razorio jedino uporite. Tvoja Crkvena drava bijae tvoja jedina ljubavnica. Pisanju i objavi knjige sve si rtvovao, i tu malu koludricu. Zato? Zato si to po eo? Zamjerka je pogodila starog nadbiskupa. On je bijelu koludricu u io slobodi a pater Ignacije dounitvu, i iz te simbioze izala je savrena pokvarenjakinja, kao to je utvrdio njen posljednji ljubavnik. Smu ivalo mu se vide i je u toj bludni koj slubi; a onda pri u]e iz mraka njene rije i: kako da druk ije preivi? Najgore je to to nije vie nalazio drugog odgovora. Inkvizitor jo trenutak zastane i strogo omjeri svog optuenika: - Jedno ostaje mutno u svim tvojim objanjenjima. to te nagnalo da iz engleskog mira dohrli ovamo, ti windsorski dekane, najotriji protivnice pape?! A prije osam godina pobjegao si, splitski nadbiskupe, na prvo izvi anje Svetog oficija. Ta flagrantna diskrepantnost daje iskazima svjedoka neku vjerodostojnost, pored svih prinudnih okolnosti. Objasni! Zato si se vratio u tu zazornu crkvenu dravu? Moe li to sebi objasniti? Pomno razmisli, proruj svoje pam enje, prije nego... Ah, sve je to tako protuslovno, zamreno, na rubu ludila. elija u kamenu nije imala ni vrata ni prozora, nije znala za zvjezdano nebo ni za drugog ovjeka na pragu. Iz nje se pasji puzalo kroz tijesan prolaz u maglicu ljudskih uspomena. Utamni eni se naprezao da dohvati onoga minulog koji mora iza i pred kolebljiva inkvizitora kao njegovo autenti no svjedo anstvo. Zacijelo, to vie nije on koji ovdje ami, mada ga je curriculum vitae ovamo neporecivo doveo. Njegove dvojbe i kobne odluke zbile su se ondje daleko, u toliko pregra ivanoj Dioklecijanovoj pala i, kojoj se slika u ovoj pljesnivoj pe ini raspada i gdje se on sam ve jedva prepoznaje. A ipak, ta sjena vremena postaje krucijalna kunja njegove opstojnosti, i on uporno ispituje tragove i prevr e ostatke biveg bjegunca iz crkvene drave. Nije tome ni tako davno, me utim, treba se provu i kroz ovo kameno brdo koje lei na sje anjima. On dubi i dubi do vjetrogonje, koga bi se najradije odrekao, a mora ga braniti s posljednjom samrtnom snagom. I tako raste iz kamene maternice Sant'Angela jedna osoba I sa svojom motivacijom i opravdanjem. Je li to on? Je li to bio on sada optueni? Tko bi to mogao utvrditi. Nevrijeme je zamelo stazu. Ostaju samo naga anja. Iznova su ga razdrle dvojbe i mogu nosti, kao i neko u nemirnom duhu, prije nego je u injen nepovratan korak. Kad se nakon senjske havarije ondje iskrcao, pre i njim je opet bila strma, neprohodna planina. Na njenu) uskom podnoju osje ao se sapet, kao i sada. to god jei poduzimao, sudarilo se s duhovnim i fizi kim granicama njegove komune. Starosjedioci i prebjezi, obuzeti svojim odranjem u raspadanju carske pala e, nisu prihva ali ono to se daleko vani zbivalo. Njihovo je obzorje zatvorila tvr ava na mosorskom prijevoju, i u toj si unoj pruzi do isto tako opasnog mora zgr ilo se vjekovno preivljavanje. Rezigniravi od obnove, izdvojena se metropola predavala mitu s rimskim papom i apostolskim kajze-rom kad je ondje osvanuo martirov sinovac sa sudbinskim preorijentacijama. Sto se dublje utamni enik probija prema nekadanjem prvostolniku u Splitu, sve se vie s njim sra uje, ma kako bi trebao sa uvati oprezan razmak. Jedva da je onaj drugi, davni, mogao druk ije postupiti, naravno, s ondanjim razmiljanjima i dostojanstvom, u nemilosrdnom tjesnacu. Otkapani lik iz kraljevske ruevine zra i jo uvijek titanski u ovaj mra ni grob u An eoskoj tvr avi. I ti ga davni odbljesci griju i pridiu, tek na trenutke da opet klone na tvrd i studen leaj. Odakle mu je neko navirala neobuzdana snaga, zjape eljezna vrata Sant'Angela. Negdje drugdje taj bi se bijes rasprio, no iz tijesnog splitskog kotla upravo je sukljao. Nitko nije tako zdvojno osjetio tu pritursku provinciju kao bivi padovanski u enjak. Bio je spreman da ide do kraja s ostacima jednog naroda. Za grozne poasti, kad su se mleta ki providuri, kanonici i plemstvo razbjeali, on je ostao u kunom gradu, me u umiru ima, sam prkose i smrti. Pa ipak, ipak... Nisu ga prihvatili kao svoju autenti nu rije . Gomilu gladua, gubavaca, bjegunaca, plemi a i teaka nisu mu ili sukobi izme u reformacije i protureformacije ni sporovi izme u papinske i svjetovne vlasti nego sandakov Klis, odmazde, nerodice, rabote i da e.

Da se krajnji otkup od tih zala nalazi u nekoj novoj koncepciji crkve i drave, to se inilo maglovito, a i opasno na ovoj turskoj granici. Kako daleko se vidjelo s tornja Sv. Dujma, toliko je i shva ao stisnut gradi u Dioklecijanovim zidinama. Dominisu se nisu pridruili suputnici koji bi ga pratili po naobla enim europskim horizontima gdje je prijetio strahovit prolom. On nije u toj svojoj metropoli imao ni s kim razgovarati, bio je osamljen na najmu niji na in, svojim superiornim i dalekovidnim intelektom. Da se ovjek propije me u prodrljivim kanonicima, priglupom vlastelom, odrpanom sirotinjom i gun avim babama s krunicama! Tu se svaki proglas razbija na okamenjenoj vjeri i mrmljanju litanija. Upao je sa svojim vi enjima u jednu zaputenu gradinu, kojom oblijetaju imii i hujaju bure, gdje se svaka proro ka rije vra a no u kao agljev hihot. Upao je i sada udara elom u uskim i vijugavim prolazima koji ne vode nikamo. Istraivalao se tu vrti u etverokutu, ogra en debelim zidinama vladaju e tuposti. U pukotinama i rup agama ove ruevine skupljaju se ljudi tek da se namagar e, olaju i opi]u. Utovljena kaptolska trbuina i prosja ki tap franjevaca, gozba u pala i Cindra i pregana juha u varokim potleuicama, ma apostolskog viteza i lopovska om a za vratom, to su krajnji rasponi u kojima se mi u ambicije ove komune. Propovjednik u stolnoj crkvi stje e op u mrnju to im kida uvrijeena ivotna na ela. ovjekoliko raslinstvo ruevine htjelo je ustrajati u onom to jest, htjelo je to sluaju i s grozom lamanje kamena i osipanje. Teka, ljepljiva, zaguljiva provincija legla je na sve Dominisove osnove. to god zamislio, zamiralo je na povrini. Barutina se u dubini nije micala, vje no ista. Svaki ivotni pokret tu je trunuo da pove a trom mulj. Zaroniti se nije imalo ni u ta osim u smrad i gnjile. Vlastela su se subotom okupljala na kartanju, bratovtine na godinjim proslavama svojih patrona; to su bile razlike, ali razlike u istoj ravnini. Za produhovljenijim uicima nije nitko ovdje grabio, ili tek izuzetno, poput nekolicine knjievnika ili trgovca Ivana Capogrossa, u malom obroku. Kad im je progovorio o svojem istraivanju crkve ili o diskusiji s Galileijem, blenuli su u njega. Ugroeni grani ari nisu nikako mogli povjerovati da bi njihov udes bio suod-re en nekom apstraktnom znano u. Um jo tu nije neto predstavljao. Tko je potegao iz Minervina vr a, morao je odavde bjeati kao proklet. Daju i se na gradnju u ilita, metropolit je htio zaustaviti stoljetno lutanje u enjaka-ahasvera; no vjetrometina gaje pobijedila. Osim nekolicine u enika i prijatelja nita nije zadrao uza svoj naum. I napokon je i sam klonuo na vjetrovitom podnoju turske straarnice; klonuo pod svojim pretekim naslovom. Unato svim razo aranjima i porazima, silni se ve bio duh uhvatio ukotac s papinstvom u onim ve im prostranstvima gdje nije bilo uzmaka ni primirja. Nakon dvanaeset godina, otkako je sjeo na splitsku nadbiskupsku stolicu, jedva da je jo ondje bio prisutan. Zapo eti dvoboj nije se mogao odlu iti na dalmatinskoj obali. On je potraio svojeg protivnika u trijumfalnom sreditu i na europskim Irontama. Jedno oruje pruila mu je dioklecijanska zabit u sukobu sa silnim imperijem: pero pisca. I on se toga dohvatio kao to se propalica odaje vinu ili haiu. Kad je sjeo za stol kao osu eni parni ar s vatikanskom kancelarijom, htio je neke opozicionalne struje vremena preto iti na bijeli pergament. Beskona ne diskusije u Padovi, Brescii, Rimu, s prijateljima i protivnicima, ekale su njegov epilog. Strastveni polemi ar je u splitskoj utnji produavao ono to je na katoli kom zapadu i protestantskom sjeveru bilo na eto. Malo-pomalo razgreblo je nemirno pero ahure zrenja. Stereotipna re enica, pre-lunuta u sredini ili pred krajem, vukla ga je u neiskazane predjele. Neki stilisti ki obrat, svjea metafora ili asocijacija izazivah su prijelomne zaklju ke. Bilo je to udo pisane rije i da se iz sebe umnoavaju, u beskraj fantasti nih projekcija. Tek to bi to prespora ruka ucrtala, ve su se novi mostovi ukazivali prema obalama koje ne bi pruale po inka putniku im bi onamo stupio. Nigdje se nije moglo stati, nita nije bilo kona no. Dominis bi legao s umornim komarom u postelju, dizao se da zavri prekinuto pisanje; a onda bi trka iznova po injala. Gonjen pisac stigao je onamo kamo nije naumio i gdje se najedanput osjetio sam, sam nasuprot sistemu totalne vlasti. Ono neko rasipano u slu ajnim primislima, povjerljivom pri-aptavanju, skolasti kim silogizmima, retori kim obratima i nepromiljenim psovkama raslo je neodlono i ne-zatajivo. Razigrano kopljace, namo eno tamnom krvi, bilo je odvanije od nadbiskupskog parni ara. Tamo, gdje bi on ustuknuo, razvezana je rije srnula naprijed. Vukao se u tom neprestanom lancu preko djevi anske bjeline da se s uasom obazre oko sebe i opet produi. Bilo je sve manje putokaza na tom istraivanju. Vodio ga je jo samo vlastiti putopis. Dopro je do onih posljednjih spoznaja gdje je sam stao su elice svom svijetu. Samotni autor i Crkvena drava, ostala su dva posljednja protivnika koja su se rvala na ivot i smrt. Reformacija, koja se digla na hegemoniju i pokvare-nost Rima, ukrutila se u jednako misti nim dogmama i feudalnoj izopa enosti. Premda je trenutno nastupilo zatije, sve je slutilo novi rat, grozniji od zapam enih ratova. Na svim su se stranama opremale pla eni ke vojske, europski su dvorovi sklapali svakojake saveze, a kao preludij topovskoj paljbi pucalo se pamfletima na protivni ke utvrde. Teolozi pape i katoli kih veli anstava, kao i protestantskih kraljeva i kneeva, dokazivali su sveto pravo da se inovjerci orobe i spale, a takvi su pisani dokazi imali teinu u to doba post Christum, gdje se vlast zasnivala na Svetom pismu. Prete e tog nemira bili su dva nova Ivana Krstitelja, John Wycliffe i Jan Hus.

Prvi, doctor evangelicus, prevode i Bibliju nakon trinaest stolje a na prostonarodni jezik, izrekao je o igledan zaklju ak da je u rimskoj crkvi mnogota suprotno od nau avanja Utemeljitelja; pa ako ga je Koncil u Konstanci posthumno spalio i pepeo razasuo na vjetru, nije mogao njegova opaanja i upati iz prinudnih o evidaca papinstva. Isti je Koncil godine 1415. otpremio na loma u i ivog Husa, koji je odrekao pravo su enja tom koncilu i uop e pobijao papinsku supremaciju; i unato nepotednim pohodima na husite, eto, nakon dva stolje a bukti u ekoj martirov duh ja e nego ikada. Nadahnut istim vra anjem bibliji, Lutherov je protest bio ustupak njema kom feudalizmu i okrutnom guenju kmetskih buna. Martin Luther je prihvatio iskonsku ovjekovu grenost da bi time opravdao sve patnje i tla enja i ubio u podanicima gospodnju slobodnu volju, na koban tijek njema ke povjesti. vicarski reformisti Calvin i Zwingli teili su teokraciji i s istom fanati no u palili u enevi loma e kao katoli ka inkvizicija u Madridu. Heretici, vjetice, skeptici, sumnji-rala u trinitno jedinstvo, grditelji bogorodi ina djevi anstva, obaratelji boanske predestinacije, poricatelji prvog grijeha, astrolozi, alkemisti i vra i, sve te upaljene ljudske baklje na procesijama pravovjerja prethodile su ratnom poaru. Vie puta odga ani Koncil u Tridentu dugo je i bu no raspravljao o nauku Martina Luthera, ali su jednako estoko izbijale opreke izme u katoli kih biskupa i kardinala. Jedni su tvrdili da biskupska ast potje e od Krista, drugi pak od pape, a to nije bila samo teoloka distinkcija. Napokon se 4. prosinca 1563. lotarinki kardinal izvikao na luterane: prokleti bili svi heretici, a cijeli sabor je to popratio povicima, prokleti bili, prokleti... Zaklju ci su zna ili pobjedu papinstva. Tridentinski koncil je zauvijek razdvojio katoli ku i protestantsku crkvu, davi vjersku vatru suparnitvima izme u papa, careva, kraljeva, prelata, kneeva, nov ara, gradova. Taj je raskol sve ja e osje ao Marko Antonije u svojoj priturskoj pokrajini. Bio je dovoljno daleko da se ne prikloni nijednoj vjerskoj strani, dovoljno daleko da sam odredi vlastitu poziciju, kompliciranu jo nadiranjem bjegunaca iz stare bogumilske Bosne i pravoslavnog Balkana. Mijeanje naroda razli itih obreda i tradicije izazivalo je teko e, pogotovo ondje gdje su crkve postale simboli nacionalne opstojnosti. Ma kako bi to izgledalo probita nije u danim okolnostima, primas u Splitu nije stao ni na kakav unitarizam i dosljedno je propovijedao koegzistenciju svih vjera. Suprotstavljaju i se autokratskom i gramzljivom Rimu, matao je o europskom jedinstvu na obnovljenom izvornom kr anstvu i zemaljskom pravu. Prvobitne apostolske op ine stopile su se u centralisti ku dravu s okrunjenim papom, kardinalskom skuptinom, svemo nim kancelarijama i egoizmom prijestolnice. Ta crkvena drava treba sada prestati, za op e izmirenje! Prvo je da se s korijenom i upa papinski primat, kojemu nema oslona u evan elju, a da se sve crkve, stare pat-rijarije i nove, protestantske, priznaju ravnopravnima; povrh toga, kako se ne bi zapapila ni ija samovolja, sinod e jednakih i pravo izabranih biskupa dogovarati zajedni ke poslove, uz duno potovanje tradicionalnih razlika. Razli ita teoloka tuma enja i uvrijeeni obredi ne smiju izazivati uzajamno nepovjerenje i srdbu, pa ak i prokletstvo, kao naalost sada, kad rimska kurija name e svima svoju dogmu, toboe radi kr anskog jedinstv; dok je Otomansko Carstvo upreglo grkoisto nu crkvu pohode na katoli ke zemlje, a tim osvajanjima i grabei p pridruila se i pecka patrijarsi]a koja poti e seobu Srba u Kraljevinu Hrvatsku i Ugarsku... Pie Marko Antonije, Dalmatiae et Croatiae primas, u dubokoj no i priturske provincije, pie testament jednog umiru eg vremena, pie sa zanosom stvaratelja nove har-moniae mundi. Poneki korak za u eno zapne ispred venecijanskih stakala na kojima titra odraz svije e. Kome pie ovaj osamljenik? Zapui bure sputaju se niz planinsku strminu i nalije u na staru ruevinu prije nego e se razle i preko ustalasane pu ine. Nevidljive zra ne legije lupaju po rasto enim krovovima, tresu klimavim gredama, propuhuju pukotine, uvla e se ispod kripavih vrata i prozora. Sve je napeto i trepta, pala a je puna huke i lomova, tek stanari ute ili buncaju u stravi nom snu ispod turske tvr ave. Izme u udaraca vjetra sunu zakanjeli povratnici ili pozni uhoda vime u sumnjivo svjetlo. Dok cijela ruevina spava tisu ugodinjim uspomenama u lomnjavi i osip; Dominis slua oluju izdaleka i u vr uje svoje zdanje, i general svetog reda pretvorili su Spasiteljevu crkvu imi u e svog despotizma, Luther je reformaciju izdao njenu kim knezovima; Car rimsko-germanski i kralj ugarsko-ln vatski sprema se vojskom na husitsku eku, umjesto da otjera Osmanlije natrag u Aziju. Da se kr anski svijet sloi, odmah bi zaao strani polumjesec iza europskog horizonta. Ni papisti ni protestanti nisu pronali klju mira; drala ga je ruka zaba enog pisca na turskoj granici. Splitski osamljenik pisao je knjigu novog svijeta s proro kim uvjerenjem da on to u krajnjoj instanciji rjeava i sudbinu svojeg naroda. U ovom tjesnacu izme u Svete Stolice i barbarske najezde i nije bilo proboja, osim trenuta nih protujuria i stanki. Sve ono, za to se on godinama uzalud parni io s autokratskom kurijom, moralo je biti izneseno na najiri forum. Restauracija ovih razmrvljenih, opustoenih i otu enih ostataka mogla je biti izvojevana samo na europskoj fronti. I tako, dok su njegovi sufragani javljali Vatikanu o povla enju i rezignaciji neposlunog prvostolnika, bacio se on uistinu u odlu nu, bespotednu bitku. Nita vie nije moglo zaustaviti razigrani duh, ni potmula slutnja da se na tim dalekim prodorima ostaje sam nasuprot tmini. Umjesto da bude gospodar svoje rije i, nabujali ga je potok vukao sa sobom, skupljen iz bezbroj tajnih priliva.

asovi slobode, kad se dokon hvatao gu jeg pera, bili su kratki. Iz nabreklih utnji papinskog vazala izlila se srdita epistola i ponijela ga, kamo, to zna, no kobni je sukob bio neodlo-an. Sto mari ako mu jo lijevo i desno jedino osvjetljuju hereti ke loma e? Prometejska vatra s njegovih misli spalila je oprezne ograde i sigurne katele. Logi ka konstrukcija iskalila se iz istraiva kih groznica. Svaka pojedina teza bi ga neko na po etku prestraila, no sve to zajedno sa injavalo je neoborivu tvr avu. Opijao se njenom snagom zaboravljaju i da on sam stoji iza toga. Ne izaziva li tim gu jim perom strahovito nadmo nog protivnika? Krist je imao za sobom dvanaest apostola i narod koji je traio Mesiju, a on je ovdje potpuno sam me u hrvatskim uvarima starina, turskim izbjeglicama, mleta kim pla enicima i papinim kriarima. Hrpica aka i slobodoumnih gra ana nije brojila nita u europskim konfrontacijama. Otpo eti odavde pohod, bila bi gotova propast. On se morao zatajiti pred svojom komunom koja je Micala hrvatsko-ugarskom kralju i papi osloboditelju, nepovjerljiva prema nadbiskupovim mleta kim kombinacijama, crkvenim reformama i u enosti. Da na ovoj svojoj zemlji zabode stijeg svoje Republike, gavrani bi na nj sletjeli. Ovdje mu nema nade. On mora skupiti svoj tabor s europskih arita. Njegovu e vojsku di i - knjiga. To mu je posljednje uporite u borbi - daleki itatelji. Prodor tiskane rije i otvorit e mu eljezna vrata gradova, a onda e i on sam na daleke putove za svojom prethodnicom, na elu ste enih pristaa. Jer, ako se u to ne bi pouzdao, to bi mu osim ekanja smrti preostalo u carskoj ruevini? Zvonjava je odozgo udarila zagluna, rogobatna, nametljiva, razorna. Godinama on, dan na dan, slua taj zvonik nad svojom glavom kako razglauje jutrenja, ve- ernjice, Marijina Pozdravljen]a, pontifikalne mise, uskr-se i smrti; slua i jedva to zamje uje. No ovog kasnog po-podneva odzvanjalo je to druk ije, s potmulom prijetnjom iz posve ene mjedi. Uan ena pi eva panja bila je alarmirana trijumfalnom najavom neprijatelja. Jo su klasi ki cizelirane re enice curile kroz trzavo pero na bijeli pergament, ali ve isprekidane i izlivene u drhtave bube. Bio je oja en to prestaje krvariti tim crnilom iz otvorenih arterija svoje misli. Njegova prevrtljiva komuna pohitala je da kli e protivni koj galiji na pristanitu, a on se usamljen i dalje povjerava ovoj hrpici li a. No rije i se preobraavaju u kukce, koji plaze i dr u izgubljene hrabrosti i smisla. U grebe otrice po pergameni primijealo se utanje surove tunike. Fides se uljala od svije njaka do svije njaka i palila redom debele votanice koje su cvrljele pa ispustile smrad oprenog sala. Krianje titravih svjetlosti raznijelo je slova na bljetavoj bjelini. Volio je pisati u onom diskretnom polumraku kad intuicija pomalo svjetluca i pali se u jarka sagledavanja; i zato su ga prtave pjege naljutile. mirkao je da se otrese svijetle ih nametnika, me utim, i ona mu se nametala, isprva utanjem i mrmljanjem pa kona no, zapovjednim povicima. Marko! Marko! Treba se prirediti za primanje. Papin vizitator polazi s pristanita ovamo... Prokletstvo! Preduhitrio ga jezuitski uhoda, ba pri zaklju ku! Ne e zavriti. Autorovoj oja enosti kontrapunktiralo je enino kokodakanje, vje no egzaltirano i puno one kokoje mudrosti to mu kazuje, drlja i drlja perom po papiru, kao da e ti odatle izniknuti kardinalski klobuk, a na sve e to pasti vru a lu a, jer nakon Svetog pisma, papinih bula, zaklju aka crkvenih koncila, uputa generala, to ti jo ima dopisali?! Ne e joj odgovoriti, ba ne e, glupa a koja se urotila s (om jazbinom protiv njegova djela, neka samo oblije e i zvrnda kao gladna muha nad istim pladnjem, ionako ne moe nita s njegovih listova pozobati. Uvijek gaje odvla ila na tri ave stvari i u postelju, gdje joj je sve manje pruao, a s godinama mu je i dodijala ta igra koja se majmunski perpetuira; i pravi uitak jo jedino nalazi uz gu je pero, zamo eno u au neiskazanoga. Bijela duvna srdito natakne mitru na njegovu nemirnu glavu, u pomami da zaklopi sve tajne izlaske, i pokrivaju i ga ceremonijalnim platem, izvezenim zlatnim nitima, nezadovoljno povi e: - Uh, kakvu si trbuinu othranio za ovim stolom. Ne bi li bilo korisnije da pregledamo nadbiskupske maslinike, lozu, polja? Tu tvoju drlja u ne e Sveti oficij blagosloviti. - Ha! - trgne se pisac. - Ha! - ponovi ona s porugom. - to ga e? - O erupat e te za to tvoje gu je pero. - to ti tu razumije, patko?! - Non sine aliqua democratiae admixtione ecclesiain ipsam gubernare, et consequenter... - Umije latintinu? - zgrane se nadbiskup. - ...et consequenter - nastavila je izazovno - Petri pri matum, seu papatum, ostendo cum euvangelio et Chrisli institutione plurimum pugnare. Moja sententia, zabezekne se autor. Oamu en potrti io je u hrpi listova to je duvna recitirala. Da, to stoji negdje na po etku, u prvoj knjizi. Moja re enica, ponav ljao je kao okraden. - Tvoja! - potvrdi mu Fides. - Kontrola suvina. Ostavio je utavu hrpu da dohvati kradljivicu. Najedan put je stala pred njim sasvim druk ija, izmijenjene ulog neizmjerno nadmo na po onome to nije shva ao. Ta nepoznata ena! Na toliko omilovanu licu otkrivao je zagoncf ne sjene i opasne stupice.

Dvanaest godina se na muki ni in uvjerava da mu se potpuno predaje, a evo, u jednom se sudaru ta duga sigurnost razbila. Uzalud je smjetava u stari lik. Isti tamnoputi ovalni obrazi koji se sljubljuju u jami astu bradicu, crvena usta nalik na splonjeno srce, vlaan pogled u rui od trepavica, glatko elo pod bijelom maramom, da, da, sve isto, pa ipak, staro je lice bilo razbije no, a izvirila je tajnovita, opasna neznanka. - U i napamet to piem? - pitao ju je sumnji avo. - Poneto - odgovarala je s istom zagonetno u, bli ali - naro ito gdje Papu spominje. - Ti si luda! - Mens tua insana est, kad tako kraba, iz istog mira. - Majmunice, zato si to bubala? - Da se pohvalim svojom u eno u. - Pred kim? - Pogodi! - Pred jezuitima? i Njeno vragoljasto cerekanje moglo je ozna iti da kao i ne u igri poga anja. Vie nije raspoznavao na novom licu obijesne grimase. U io je svoju ljubavnicu u dugim zimskim ve erima raznovrsnim zabavama dok ga nije napokon nadigrala. Njene nagle, mahnite rasputenosti su ;a zaplaile, kao i sada ovo otkri e. Utvr ivao je: - Ti to deklamira ocu Ignaciju? - to si se zabezeknuo? Ne kani li to publicirati? Od male predobjave nikakve tete. - Fides - pozivao ju je u krug starih identi nosti - to da mislim o tebi! - Ono to misli. On zate eno spusti glavu. Otkrivala je njegove najtanje primisli i, na uas, potvr ivala neka to samo misli o njoj. zatim se mutna sumnja po ela kristalizirati, odmah je odbaci. Bilo bi suvie odvratno. I to da ga je nukala na najgore pretpostavke, branilo ju je na paradoksan na in. I )ugogodinja podatna sluavka o itovala je svoj ponos u iznenadnim hirovima i ugrizima, tako da nikad nije bio s njom nacistu. Mala avolica! Ispipavala ga je zavivi se sama u sedam koprena, i umjesto da on nju istrauje, mora se sam opravdavati: - Ja sam ti poklonio potpuno povjerenje. Podrugljivo mu se na to osmjehnula, to je potpalilo u njemu zapretanu srdbu. Opet nije u tom njenu smijeku razabirao ne mari li za njegovo velikoduje ili to dri lanim. I jedno i drugo ga je duboko povrijedilo. Prije nego se okomio na jednu od tih dviju uvreda, Fides je ve s nekom tmurnom trpko om objanjavala: - U tom tvom poklonu, Marko, bila je zamotana tvoja samovolja, bezbrinost, potpuna sigurnost, muka samouvjerenost; a ja sam bila liena svoje volje, ugroena naim grijehom... - Nesmisao! - prekine je sa estinom. - Ja sam te uzeo kao svoju enu. - Kao?! Kao?! To kao svjedo ilo je protiv njega. Bilo mu je nemo gu e da u ovoj katoli koj tvr avi na turskoj granici posti i pi poput Martina Luthera i vjen a se s opaticom u obostranom raskidu s rimskim kanonima. On je imao srce i svojom prilenicom jedno jedino opravdanje: - Zna, sakramenti nisu mi nikad nita zna ili. - Tebi nisu dok su mene, kriteljicu, izru ivali... Iznova je tako zapela da je i ono najgore bilo navijeteno. Ma kako su se krili pred licemjernom okolinom, nj i hova duga veza nije mogla izbje i enskoj radoznalosti i uhodama. Dok su prvostolnika smjeli jedino izdaleka olajavati, ona je morala traiti odobrenje od nadstojnio samostana za este izlaske, izvan odre ene slube u pala i. No tko da im to i zabrani? Uostalom, nije on niln radio to nije bilo uobi ajeno u hijerarhiji. - Bio sam tvoj patron, va crkveni poglavar. - Utvara - odbila je s prezirom njegov pokuaj. - Znao si kome sam bila duna poslunost. - Drubi Isusovoj? - Jedinoj apsolutnoj vlasti nad svima nama. Njen tvrdi odgovor nije mu vie doputao nikakve dvo-umice. I kad je leala s njim, ostala je podlona stranom redu. On je sebi utvarao da je ovdje gospodar; uistinu, nije imao vlasti da zatiti ljubavnicu koja je krila strogi zavjet. Ako joj je to doputao pater Ignacije, moralo je to biti u tajnom interesu generalova ureda. Otrovnica, koji je davno upuzala u njihovu postelju, zasiktala je u izn< nadnom sudaru dviju dugih utnja. Osjetio je dubol ugriz koji se rasto io njegovim ilama i topio draga zrncj povjerenja. Stare prhke slutnje izronile su pred njega ka< britka istina, oli ena u bijeloj duvni. Bio je zatrovan i sapet totalnom vla u nad svima njima i, gue i se nemo nim bijesom, proklinjao je: - Prokleti rede! Spremio si mi dalilsku postelju. Kad se upuzah u najtananije sanje, otkrivao sam se uhu Svetog oficija, je li, moja ljubavi? - Voljela sam te, Marko - ustvrdila je nevjernica - sve to dugo vrijeme, dvanaest godina.

- Sve vrijeme, i u jezuitskoj ispovjedaonici? - Onda najvie, katkad i puna mrnje na te. Tebi je I rilo udobno u tvojoj nadbiskupskoj stolici. Gradio si se kao da si moj gospodar, a znao si kako me moj grijeh izru uje hvata ima vjetica. Na jedan znak oca Ignacija bila bih gotova, a ti bi to utke gledao. - Ne bih. - Katkad sam poeljela tu vatrenu probu za te, dragi. Moda to sad stoji pred nama. Dolo je nae trinaesto ljeto. - Nae? - ponovio je upitno pa nastavio s ugaenom srdbom. - Nijedan trenutak vie ne mogu drati svojim. Crkvena drava nas je potpuno orobila. - Ho e li na kraju sve pore i? Da nismo imali svoje pune, svezaboravne sate? - Ako si ti prenosila... Opet je zastao u staroj dvoumici. im mu se po ela ulagivati, nije mogao ak ni dore i optubu. Tajnovita ljepotica utrnula je jednim migom sumnji enja koje je sama izazivala. Njeni su postupci bili uvijek tako neshvatljivi da je najpametnije bilo ne analizirati je. Iznova se vra ao u labilnu ravnoteu ostarjelog mua koji, i kad nazire prevaru, gun avo prima milovanje mlade ljubavnice. - Staro sumnji alo! - tepala mu je za le ima poloivi mu ruke na ramena. - S ovog lista na stolu pro itala sam tvoju latinsku re enicu. - Tko bi tebe pro itao? - rezignirano je uzdahnuo. - Da me ti nisi upoznao?! Ne vide i je, nego prihva aju i njene tanke, gipke prste, mogao je dogledati kakva je bila za mnogih sastanaka, prekidanih njegovim odlascima u Rim i Veneciju. Na po etku, kad je zavjetovana djevica bila ba ena u najtee iskuenje, on je bio do pomame obuzet njenom divnom mlado u; vie je o njoj razmiljao kad gaje zbunila dvosmislenim opaskama, i sada se bori za nju, onemo ao. Staro sumnji alo! - tepala mu je za le ima poloivi mu ruke na ramena. je potpuno posjeduje. Daje to druk ije po elo! Uzeo ju je kao i neke druge na svojem proputovanju, me utim, jedna ve ernja pustolovina odrala se kao postojano sidrite u ovoj pustoj, bogomoljskoj luci, na pristanu kamene starosti. Pokuavao je dosjetiti se nevine koludrice u prvom nastupu njene slube u nadbiskupskoj pala i, no duvna je za njegovim ramenima odagnala ono davno privi enje, onako plaho, nespretno, zaneseno udesima svetica, na ulazu u ivot iza crkvenih portala. - Bila si onda druk ija. - Kao djevica? - Onako otvorena i zanoljiva. Na nesre u, ovo je vrijeme tako navito da se svatko sve vie u se uvija. - Ti si se prvi ovdje u ahurio, preda mnom. Da, povukao se od sviju im je gu jim krilacem odjedrio na zabranjenu pu inu. Razmak od sakrosanktnih bedema rastao je a time i prijetnja oluje. Sam se probijao s drhtavom svije om, opkoljen naoblakom odakle su munje i orkani vrebali. Na tim daljinama izgubili su i neprijatelji ovje je obli je; preostale su bezumne sile. utnja je tu bila jedini uvar. Treba izbjegnuti sudar i zatajiti se sve do onog asa kad jato glasnika poleti s njegova pramca. Tad mu vie ne e mo i nita; njegova e rije biti itana na sveu ilitima i po trgovima. - Po nekim znacima, Fides, Sveti oficij je obavijeten to pripremam. - udi li te? - puhnula mu je odostraga u goli vrat. -Zaklju ava se u knjinicu, vrlo tajnovito, a svakome tko upadne priapne kako puni bure baruta koje e razni-jeti Rim. - Podvaljuje. - Barski te biskup denuncirao Svetom uredu. I knez Toriani... - Odakle zna? - Na ula sam od jezuita. Radi ega, misli, poha a te Papin vizitator? Naga ao je da bi to mogao biti razlog pohoda, a sadi mu je to i ona potvr ivala, na na in upu enih u tajnu po zadinu zbivanja. Njene su veze s jezuitima bile mutne i opasne, i sve je ovdje bilo dvoli no i grozomorno. utcn gledao je njene gole ruke na svojem nadbiskupskom 01 natu. Savijale su se i gmizale po njegovim prsima popi u dviju bjelkastih zmija u potrazi za srcem. Prekasno je d.i je se otrese. Miris zrele ljepote ve ga je zatrovao. Slijedi je umornim okom njene gole ruke. Bile su vitke, gracio/ ne i gipke, uskog rista, tankih prstiju, vrstih zglobov;i punane iznad lakta s nagovjetajem enskih ramen.i Prignuta nad njim, drakala ga je krukastim dojkama i vrelim dahom. Iako su jaki porivi u njemu zamirali, gr r vito se drao za to mlado tijelo, u sve dubljoj strepnji &,\ propada u ponor starosti. Ja i od mladena kog nagon; i bio je uas od smrti koji se jedino mirio u njenu zagrlj.i ju, tek nakratko, da iznova prolomi u zdvojnosti nemo i Ali takva je ve stara ka ljubav. Okusio je to prije vremr na u posjedu ove enke, ija je udnja strmo rasla dok s on ve sputao sa zenita. Dvije ivotne linije razilazile su se, a raskid je bio tim bolniji to se jedno nije moglo od vojiti od drugog. Njene su ga ruke sa strepnjom hvatale:

- Budi zadovoljan to nam sveti red doputa da ivinu > u grijehu. Ja im vrijedim samo toliko koliko si im ti vaan. Ako ti propadne... I ona bi propala, sigurno. Drala ga se isto tako zdv( no kao i on nje. Strah je bio usa en u stranputice uitkl ivjeti su mogli jedino u grijehu, puni kajanja, i ekuju kaznu ili milost od svetog reda. Fides ga je usrdno molio objema maznim rukama: - Zaklinjem te, Marko, spali ovaj svoj rukopis prije nego inkvizicija udari na portal. Ionako to cenzura ne e nikad propustiti u tisak. Uniti optubu protiv sebe! - Dvanaest ljeta utnje zriju u ovim listovima. Kad sam stisnuo zube na papine poslanice, zulum svetog reda, imperatorsku glupost... - Jest, dragi, latio si se ovog gu jeg kopljaceta kojim moe samo sebe jo dublje raskrvariti. Molim te, baci u kamin ovu hrpu psovki! - Da to u inim, izgubio bih zadnju ljudsku pozadinu svih svojih uzmaka. - U toj tvojoj pozadini vreba... Zastala je gurnuvi ga u zloslutnu nedore enost. U toj pozadini bili su bodei i vatre kao na bojitu, s tom razlikom da se goloruki pisac nije mogao braniti. Najgore je da bude smaknut prije no to njegov testament bude pretvoren u tvr ave i skuptine. Mazni prsti redovnice odjednom se stisnu u vrstu om u oko vrata. Da, tako bi mo-$10 da visi na nekoj grani pokraj nekog puta. Papa je njegovu prijatelju Paolu Sarpiju u Mlecima poslao dva pla enika-ubojice, koji su mu zadali udarce noevima, to bi u ovoj hajdu iji vjetije izveli. - Prijete li mi ve tvoji jezuiti? - aptali su preda mnom, vrlo ozbiljnih grimasa. - to apu u? - Sveti red uva Petrovo nasljedstvo. Ako se tu netko nepozvani postavi za apostola... - to e s njim? - Boe, kako ve prolaze apostoli. Jednom kri, drugom ma u le a, tre emu aa otrova. - Kao mom drugu u Veneciji, bode iz busije; to je odve banalno. Prije aa otrovanog vina. - Ho e li da me na to nagnaju? Lecne se na to njeno priznanje. Od golih ruku duvne prostrujila je smrtna hladno a. Bila je mrtvac kojim je upravljala tu a, strana volja. U tom bijelom lesu preivjela je eroti na udnja, ali ve nagnjila, s mirisom nadgrobne krizanteme, preobraavaju i se u pomamno unitavanje. I malo prije mu je stegla vrat u eljici da ga zagui i, bogzna ne e li mu jedne ve eri pruiti vr otrova. Moda njen posljednji otkup. Priao je prozoru ispred kojeg se mrak hvatao visokog bijelog zvonika. Najtmurni217 je je u svemu to je ne moe ni prezreti. Crkvena drava ih je oboje od prvog djetinjeg teturanja uzela za ruku i dovela do onog to su sada. - Zato - zajecala je nad njim - zato si po eo pisati ovu nau optubu?! Zato?! agor i koraci prenu primasa iz neutjenih meditacij.i i on pogleda na otvorenu, isto nu stranu Peristila, sjevn no od Dioklecijanova mauzoleja. Od Srebrnih vrata dolazila je skupina kanonika, nieg sve enstva i redovnika u arolikom ruhu. Onako ispod divnih anti kih stupov i pojavili su se si uni, brbljavi, nametljivi, pravi uljezi u carsko etalite. Trenutak se jo nadbiskupov pogled dri na egipatskoj sfingi na ulazu u njegovu stolnu crl kao da od nje o ekuje neki mig ili prorotvo, a zatim gne glavu prema meteu koji je udario na njegova vraj Stiglo je poklonstvo kaptola i nieg klera s do eka vizij tora, koga on ovdje u svojoj pala i o ekuje. Zaobljena glatko izbrijana ili bradata, navorana, usaljena, suhonj va lica bila su jo na ulazu u njegov kabinet ozarena pojavom visokog posjetioca. Zgadio mu se taj podani ki raz tim ja e to je neko i sam podlegao sjaju pape, di da ili kajzera. Usprkos svim njegovim nastojanjima, kardinal se nije promijenio. Kanonici su starjeli, jo sebi ni]i i zlobniji, uorta eni s isto takvom vlastelom, a seoske su popove zdesetkovali turski ili pravoslavni prodori i kuga. Za bu nom hrpom uao je otac Ignacije, mrk i strog kao obi no. Veleu eni Markantune, nita dobra, toboe samilosno mu je nagovijetao trbuasti Petar, tvoje su se propovijedi ule do Rima, ti si ak to sve napisao, kau, da razglasi te svoje novotarije po svijetu... Ve na in kako su banuli u njegovu pala u i razmetali se opaskama dovoljno je kazivao daje papin poslanik odmah na pristanu udario po nadbiskupovu autoritetu. Suhi Ignacije je trijumfirao to sumnjivi propovjednik mora u Rim na sasluanje i, uvjeren u ishod putovanja, pokapao je ve ovdje Marka Antonija: - Tvoje u enje bijae ovdje strano. Nitko od dalmatinskih biskupa, splitskih kanonika ili pobonog gra anstva nije pristao uza te, osim nekolicine trgovaca, podivljalih popova i prostaka. elio si ovdje udomiti znanost iz tu eg podneblja, elio si, papin namjesnice, rasto iti tvrdu vjeru na ovom predzi u Rima, unosio si nemir i raskol u najistureniju katoli ku tvr avu... Ako se Dominis i mirio time da gubi bitku u hijerarhijskim okvirima, autor neobjavljene knjige planuo je na tu optubu.

Nikad mu se jo njegovo djelo nije ukazalo tako ukorijenjeno u ovo tlo kao sada pri dolasku rimskih emisara. Stoje i za stolom, gdje je leao njegov manuskript, dostojanstveno odgovori podmuklom jezuitu i svojem nevjernom sve enstvu: - Ono strano, to kaete, izraslo je na ovom vaem kolju. Pokuao sam vas iz vaih tradicija i sukoba di i na ravan gdje, u posljednjoj instanciji, i moe biti izvojevana pobjeda nad divljim osvaja em, bijedom i neznanjem. Nisam li vam prvo govorio o ravnopravnosti op ina, o izmirenju crkava, o ljudskom pravu i slobodi... - Govorio si - prekine ga uzrujano otac Ignacije - protiv rimskih dogmi koje nas jedino uvaju od propasti. - Ti, Ignacije, odrastao si na ovim ostacima ostataka, kao i ja, i odmah si shvatio da jedino ja, primas hrvatski, mogu svojim autoritetom i znanjem obnoviti nekadanju cjelinu. A ti rovari poda mnom, rui moje planove, poti e moj kaptol i biskupe na neposluh. - Sluio sam katoli koj univerzalnosti koja nas uzvisuje iznad tvojih lokalnih pretenzija, nadbiskupe. - Uzvisuje papinu metropolu dok tebe degradira na provincijala Drube Isusove. Moje propovijedi u crkvi sv. Dujma i sve moje pisanje u ovoj splitskoj zabiti bili su namijenjeni vama, i drugima, da nam vrate kr ansku slogu i pouzdanje u novo vrijeme. to sam god u inio, vi ste olajali; to god zapo eo, izdali ste. Ti si, jezuitski provincijale, hukao komunu i biskupe Dalmacije protiv mene, vi, kanonici, tuakali ste me Vatikanu, a vi, pu ki popovi, koji ste mi prisezali, ustrajali ste u nepismenosti i divljatvu. Nadbiskupov se prijekor duboko zasjekao u raznoliku skupinu. Svatko je u tom trenutku osjetio da je nekak< > skrivio padu njihova prvostolnika. I kanonik Petar, naj tvr i, po eo se zbunjeno opravdavati da je i kaptol branio staro pravo, a popovi-odrpanci po ee zaklinjati diva iz;i stola neka oprosti, ta njihov je poglavar, prvostolnik doivotni, primas hrvatski! - Od tog gordog naslova ostao mi je samo gorak memento - odvrati oja eni Marko Antonije. - Idite! Idite... Za razilom skupinom zaostao je teak zadah, ili se tako iznerviranom gospodaru inilo. Ustajali zrak bio j< zasi en isparivanjem tjelesa i znojnih mantija. Jedva s< moglo disati. Smrdi ta konzervativna dijeceza, uzdahu gadljivo, smrdi zaklju ana u prigradnje ruevine. Njegov pokuaj renesanse bio je unaprijed osu en na poraz. Na tim razbijenim, opustoenim i utvr enim esticama pod zastavama pape, mleta kog lava ili habsburkog cara cvao je lokalni separatizam ili prirepatvo. Zatvoriti se u se ili prikloniti nekoj velesili, to je bila njihova dilema u svjetskoj vijavici, dilema koja je isklju ivala duhovno okupljanje. Hrvatska se drava izdimila kroz kasnija stolje a kao prhak, davan san. Na njenim se razdvojenim ostacima sa uvala Katoli ka crkva, jo vie-manje cjelovita, ali pod upravom Rima koji je zgnje io renesansne osnove primasa, legalnog nasljednika Tomislavove kraljevine. Nositi tu titulu, a biti stvarno ono to je bio, zna ilo je osjetiti punu odgovornost i potpunu nemo . Sukob s Vatikanom, i sa samim sobom, bio je neminovan. Najgore je bilo to to nije nikad imao pred sobom ravna protivnika. Ti usaljeni kanonici, pohabani vlastelini, jezuitski bjeso-mu nik, otu eni biskupi i izaslanici kurije! Sve to zajedno priglupo, prgavo, slugansko. A k tome ovaj narod... Kmetovi upregnuti poput stoke, plja kani metri, izbjeglice od turskog zuluma, osaka eni pla enici, prosjaci s ispruenim dlanom, pogorelci i gubavci skupili su se pod njegovom propovjedaonicom, a on im pri a o cezaro papinskom izopa enju Crkve, o kardinalskoj skuptini koja je uzurpirala pravo biskupskog sinoda, o univerzalnom (luhu, o svim tim stvarima koje su gladnima i golima izgledale metafizi ki daleka utvara sitog gospodina. Kad jedan narod padne kao ovaj, lizat e papu e svakome tko mu baca milostinju. I dovoljno je da rimski poslanik pokae na pristanitu zlatan kri pa da mu komuna povi e hosana, najgrlatije ba oni koji su prije razvikali nadbiskupove optube protiv gulikoa i podjarmljiva a. Sve ja e klicanje pratilo je vizitatora koji se najprije iao pomoliti sv. Ciprijanu, na koga se Marko Antonije toliko pozivao. Uz Svetog Oca bivao je hvaljen i general I )rube Isusove, uvar katoli kog jedinstva. Dominis je sa svoja dva u enika snudeno stajao uz prozor i prepoznavao glasove svojih znanaca i poklonika. Budale, rasrdi se fra Ivan, zahvaljuju onima koji im plijene zemlju i ime. Odro ena, osiromaena i demoralizirana provincija mo-ola je biti manipulirana direktivama crkvenih gospodara; i sada je tu gomilu vodila jezuitska avangarda protiv reformatora. Dominis je pri uo prijetnju u usklicima Svetom Ocu i Drubi Isusovoj. Ve to da njegov naslov nisu nijedanput izvikivali, ak ni sada kad su stigli u blizinu njegove pala e, bilo je dovoljno zloslutno. Papin je poslanik trijumfalno prolazio njegovim gradi em dok je prvostolnik o ajavao u osamljenosti. ovjek koji na tim granicama stane razmiljati neminovno ostaje izdvojen. Urnebes je pratio tirane koji su bili isto tako podmukli, nepismeni i nasilni kao ova svjetina. Njegova su predavanja u katedrali samo mobilizirala militantnu glupost. I ovog popodneva izali su sa svojim patronima, grbovima, geslima, cimerima i nakitom da iskau svoju odanost rimskoj crkvi, jedinom pouzdanom branitelju od najezde Muhamedova polumjeseca, koji se prijete i dizao sa stare kliske kule; a u toj sve anosti gubile su se primasove teze kao potezi izgubljene ahovske igre. Papin je poslanik polagano uao ostavivi oruanu pratnju na hodniku pala e. U sivoj tunici pri injao se jo vii i mraviji. Njegov je jedini ukras bio zlatni kri koji mu je visio na vojni ki ravnim prsima. Onako tih i suzdr-ljiv, dolazio je kao vjesnik tajnovitog, stranog reda koji je sebi podvrgavao due sviju.

Stali su nasuprot u opreznoj udaljenosti, s radozna-lo u neznanaca koji su mnogo uli jedan o drugome. Nuncijevi orunici zaposjeli su ulaz, klicanje mnotva opkolilo je pala u, no dopirali su iz graje i izdvojeni poklici prvostolniku Dalmacije i Hrvatske. Ipak ga gra ani i pu ki popovi nisu sasvim napustili; me u njima bili su sigurno Capogrosso i Divjan. U sve anom ornatu, sa znacima svoje vlasti, suo en s rimskim doljakom, nadbiskup i primas obnovio je uzdrmano dostojanstvo. Jedno se na ovoj hajdu koj me i uvrijeilo: da se pada s ponosom. Nijemo je gledao generala Drube Isusove koji je dolazio s Papinom punomo i i tamnom silom svojeg reda. Njegovo je vojni ko dranje bilo tek malo umekano kr anskom ponizno u, to je postala nova manira crkvenih velikaa. U treperu votanica isko ile su mu jabu ne kosti, a elo i obrazi jo su se ja e izrovali tako da se na mahove pri injao kao sablasni kostur u bijeloj tunici. I glas, kojim je prekinuo mu nu tiinu, odzvanjao je upljinom goleme grobnice. - Marko Antonije! Preao sam opasno gorje, preao sam olujno more. Zar e mi najtee biti pro i ovih sedam kora aj a, od ovjeka do ovjeka? Ti si stao kao hrid na ovim brodolomnim dalmatinskim klisurama. Pamti! Crkva nije podignuta na stijeni vrline nego na ljudskom grijehu. Nema nita izme u nas, brate, preko ega ne bih mogao prije i. - Gdje ja stojim istina je, svakome pristupna. - Sjeti se, Spasitelj jedino ne e sti i do oholog pravednika. - Ja sam grenik. - Brate, nosim ti blagoslov Svetog Oca. - Na blagoslovu - pokloni se nadbiskup - hvala mu. - Njegova Svetost alje ti svoj o inski cjelov. Vizitator mu pri e i dodirne ga suhim usnama u oba obraza. Pri tom ritualnom poljupcu obojica su se lako napurila ne mogavi zatomiti me usobnu odvratnost. Ma kako bili lukavi i promiljeni, intimne su ih reakcije oda-vale. Zid je me u njima bio podignut, zid iza kojeg je svatko nastavio igrati svoju ulogu. Umjesto da uzvrati cjelov, Dominis licemjerno zamoli Papinog poslanika: - Poljubi njegov sveti prsten za mene, nedostojnoga. - Sam e time biti po a en - odvrati mu pater Mutius s izrazom dobre vijesti. - Raduj se! Nosim ti poziv u Rim. - U Rim?! - Gdje je mjesto tvojoj u enosti. Mi nismo ondje zaboravili kakav si ti govornik i pisac. Tvoj slavni um ne smije potamniti u ovoj provinciji. Poto su ga prije trinaest godina odrinuli od sebe u ovu zabit, ejtanu pod kopitima, najedanput su se sjatili da ga dognaju u Rim. Papin poslanik u Veneciji obasipao ga je odanle zapovijedima i obe anjima, a kako se nije odazivao, stigao je ovamo i opunomo enik Pavla V, eto, s o inskim cjelovom koji nije navijetao nita dobra. Treba s nekom isprikom otpraviti i ovaj nasrtaj na svoje povu eno utvr enje. - Ovdje mogu u tiini istraivati. - Bez pomo i Pape, svetog reda, Rimskog kolegija? - Moji spisi nisu dosad stekli u vas pohvale. - to kae? - zgrane se Mutius. - Nismo li ti povjerili najvanije katedre? Prvi duhovi trebaju se okupiti oko Svete Stolice. Odanle se upravlja katoli kim svijetom. Pavao V. dri mnogo do tvog suda i rado bi uo tvoje pareneze... - Poto je presudio nadarbine u Andreuccijevu korist, protiv mene? Osporio mi prerogative primasa? Slao mi ukore i ak zaprijetio ekskomunikacijom? - Neka te odluke kancelarije ne gurnu u o aj. Ja ti, brate, vra am milost naeg reda. General je omalovaio papine postupke, moda zato to ih nije mogao pore i ili to doista nije tome pridavao velike teine. Suparnitvo izme u razli itih ureda i kongregacija bilo je donekle poznato Dominisu, dugo odsutnome iz ondanjih spletaka, no to no je znao da ta razdvojenost prestaje u odnosu prema provincijama; povrh toga, nije bio tako bezazlen da se uzda u milost koju mu je doljak ponudio. Poto nije prihva ao velikodunost pokrovitelja, visoki pater namrteno produi: - Ti nisi bio izvjeban za ovu pastirsku palicu. I vie od ovog plata pristajao bi ti rektorski... - Bi - ironi no potvrdi Dominis - da vi vladate. - uvamo Svetu Stolicu - ispravi ga vizitator strogo. -Tebi je tvoj um prokr io put naprijed. - Kamo? U zabit za katedrom. Nikad nije bilo povjerenja u nas, u enjake. Padovansko ste sveu ilite optuivali zbog zabluda. I to se proteglo na mene kad sam bio imenovan za senjskog biskupa pa primasa ove ruevine. - Prije nego trai puno povjerenje, upitaj se, Marko Antonije, jesi li se potpuno povjerio Svetom Ocu i Uredu. Nisi li neto zadrao za sebe? To je bio po etak tvog otu enja. Tajna misao rasla je u tebi u osje anje prestupka. A da si nam se ispovijedio, laknulo bi ti, brate. Sveti red ho e uti sve primisli, slutnje, sumnje, pun milosti prema ispovijedaocu. Strogi otac bio je nadahnut i preobraen mesijanskom milo u prema sumnjivcu. Otre bore su se razile,

usnice ovlaile, kradljive o i zasjale o inskom dobrotom. Bariton razmekan do pla a proplazio je kroz oklop davnog jezuitskog pitomca, i da mu odoli, Dominisov se razum hvatao injenica: - Sveta Stolica stoji samouvjereno na nekim dogmama... - Vitam impendere vero. Papa eli da se raspravlja o novim pogledima znanosti. - Prvo, treba slobode... - Mi emo vama, misliocima, dati onoliko slobode koliko treba istraivanju u krilu Crkve. Naravno, na ovom predzi u nuan je vojni ki zapt, i ovdje ne moemo dopustiti kriti ku akademiju. Me utim, da zna kako se otvoreno u Rimu diskutira, uz benevolentnost naeg svetog reda! Sam bi kardinal Bellarmino elio s tobom birati poglede, Bellarmino, koga ti poznaje jo iz Rimskog kolegija kao vrlo irokogrudnoga... - Vrlo ortodoksnog - upadne stari padovanski teolog -koji me odavno optuuje kao protivnika njegove skolastike. - Bellarmino je, s naom suglasno u, traio razgovor s u enjacima, i sigurno bi ta diskusija izme u vas dvojice bila vrlo korisna da se pro iste grani na pitanja. - Bogzna - ubode Dominis svog udvornog gosta - ne bi li toj audijenciji prisustvovao i komesar Svetog oficija? - Bogme! - prasne u smijeh jezuit. - Dominikanci bi te optuili kao i tvog kolegu Galileija da protuslovi Svetom pismu, ali, kako zna, na je red vrlo sklon novim mislima, i mi svakako elimo novu znanost uvesti u naa u ilita. Dominis je rezervirano utio ne prihva aju i jezuitovu ispriku, iji je ured, dodue, pokazivao vie shva anja za novu znanost od zadrtih dominikanaca, no bilo je to prije svega motivirano lukavo u da otupe otrice novih znanja; i tako su u krajnjoj instanciji vie kodili od crnobi-jelih pasa, koji su bijesno slijedili Tomu Akvinskog. Vizitator je ljutito grizao donju usnicu to se tako nepromiljeno zarekao. Bez ve e naobrazbe i sumnji av prema svim mudracima, spontano je pred splitskim u enjakom istupio s Bellarminom kao mogu im irokogrudnim subesjednikom u raspravama izme u crkve i znanosti. Zaba eni prelat bio je valjda pismima upu en u zbivanja metropole, i treba mu malo osvijetliti tajnu pozadinu. Galilei je pogrijeio to se suvie oslonio na liberalnog kardinala Maffea Barberinija, koji bi u kripcu izdao i svog najboljeg prijatelja, istinski odan jedino svojoj grandomaniji; i zato bi jezuit benevolentno svakom autoru savjetovao da se dri one snage koja doista neto predstavlja, ina e je teko sprije iti da ne ode na Index libro-rum prohibitorum; no odjednom obuzet nekom zaostalom dvojbom prekine svoje preporu ivanje i upita utljiva doma ina: - Zato, kai, vi prirodoslovci toliko istr avate? - Kad netko osjeti stvarala ku mo istraivanja - zamiljeno odvrati fizi ar - teko moe ostaviti svijet da stoji kakav jest. To objanjenje nije zadovoljilo ispovjednika koji je upoznao tolike potajne elje, i namjestivi na svom licu izraz o inskog opratanja, nastavi toplo i usrdno: - Sumnje obilaze svakoga od vjernika. I pritisnu im se osami. Znam, mnogo je toga na kupoli Petrova zdanja to sablazni kr anina. Kad jednom napukne od dvojbe utnja e te sasvim raskoliti, pogotovu u ovoj divljini. Jedino ti ispovijed moe pribaviti unutarnje zacjeljenje i povrh toga, milost. Crkva je puna shva anja za greniki pokajnika. Grenik-pokajnik najmiliji je svetom redu. Je dan jedini ne e se otkupiti - oholi pravednik! Jer, crkvene la e plove tako visoko da posada ne izdri. A poslij razbludnih oduaka vra aju se prestupnici e oj revno sti. Druk ije i ne moe ljudska gomila sluiti Svetoj Stolici. Kai, brate, to te opsjeda. Ono pritajeno, ako ne kae, iskukuljit e se u tvog krvnika. Vizitatorov pogled grabeljivo je kruio nad stolom gdje je leala hrpa ispisanih listova, pa zakora i preniii plijenu, toboe slu ajno. Autor mu se nasmijei. Bili su prepisi molba i alba koje je slao rimskoj kancelariji, zbog nadarbina, Duvanjske biskupije, osporenih pravdi ilegalne ovrhe, otima ina, ekskomunikacija, biskupske pokvarenosti, svakojakog zuluma za tog njegova stolovanja na krianju svih osvaja a. Doma in ponutka krijum ara pomaknuvi rukom prema njemu dokumente: - Kad sam se tuio na nepodnoljive namete, neuvi avnost kurije, podmuklost redovnika... - Nisi bio uslian? - ak opominjan! - A odbijen, po eo si se povjeravati svom peru? Da, uhvatio se toga kao vesla na olujnoj pu ini kojim e se dokopati kopna s utvr enim gradovima, velikim u ilitima, slobodnim umovima; ali to nije htio priznati nametljivom ispovjedniku. Pater se prevareno povukao od stola gdje je uvrebao list s pe atom papinske kancelarije, me utim lova ka mu tatina nije dopustila da ostane u tom nadmudrenom poloaju i on ravno udari po pritajenom autoru: - Tvoj duh bi ovdje sam lako zabasao. Krajnje je vrijeme da se priklju i filozofima u Collegium Romanum. Brbljavi citatolozi, opsuje tiho Marko Antonije, strvinari na ostavtini apostola, recitatori Tome Akvinskog, upljofrazni skolastici,

koji su gradili svoje traktate na kamen i ima Svetog pisma i Aristotelove metafizike, savjetnici Svetog oficija, vje ni pratioci protuhereti ke inkvizicije i krvnika. Priklju iti im se po Rimljaninovu naputku, zna ilo bi izgubiti svaku vezu s novom znano u. Skolasticki papagaji trebali su natkri ati istraiva ki um. raj Rim nije mogao primiti autora Crkvene drave i on odbije opasan poziv: - Ne bih mogao, sada. - Ne bi - hinio je jezuit u enje - kad te Sveti Otac zove? - Neka mi oprosti! Teko mi je na put. Moram ovdje svriti svoje poslove! - Knjigu? Napokon je vizitator izrekao to ovdje trai. Dojavljeni manuskript zaokupio je svu njegovu panju. Vu jim o ima fiksirao je pisca da mu odree podmuklu odstupnicu. Dominis je posljednji put pokuao da ga odvrne u nadbiskupske parnice s vatikanskom kancelarijom: - Ni moj spor oko nadarbine nije rijeen. - Ta gdje se to kona no rjeava nego na kuriji? Mi smo svi skloni da presudimo u tvoju korist. -1 vratite ubrane kude? - Uzdaj se, brate u milost Svetog Oca! A onaj svoj manuskript ponesi sa sobom! Zavrit e to u Rimu, uz nau pomo , benedicamus Domino! Kakav bi to bio blagoslov, bilo je autoru dovoljno jasno, no due se nije mogao kriti. Sveti red bio je to no obavjetavan. Preostalo mu je da posjetioca uljulja u uvjerenje da se radi o nevanom sporu: - Pisao sam neto u vezi s mojom parnicom protiv one hulje Andreuccija... - Pokai! - Ako ikad dovrim, poslat u knjigu cenzoru Svetog oficija. - Odtampanu? - Gdje bih odtampao bez vaeg imprimatura? I jezuit je o tome razmiljao, ne ba uvjeren u tu nemogu nost. Zakrinkani tekstovi promakli su koji put rutinskoj pretrazi i, poto bi neki finiji njuh me u kardinalima bio uasnut, naklada bi ve bila razgrabljena. itala ka publika imala je uop e naro ito ulo za zabranjene knjige. Tako je Homo novus, doturen iz Londona, iao od ruke do ruke, i rimski je sud morao izre i smrtnu kaznu da sprije i irenje Novog ovjeka me u pobonim katolicima. Ugledni pisac kao Marcus Antonuis de Dominis mogao je prona i nekog nakladnika u Veneciji ili ak sasvim izvan dohvata papinske cenzure, a moda je pomiljao da uz akademiju u Splitu osnuje i tiskaru. Na svaki na in bilo je vizitatoru sumnjivo da se nadbiskup toliko opire pozivu. - Ti bi, brate, ovdje ostao? - Htio bih u miru okon ati. - U miru, kao svojeglav pastir ovog buntovnog stada?! - Ponovio si, o e, da nisam za ovu stolicu. Moda zaista nisam. - Ti stoji na predzi u Crkve. Kao prvi sluga Rima bio si duan da u vr uje vjeru i ljubav u Svetog Oca. Na tome su sve rasprave s kurijom svravale. Bio je njihov sluga, duan da izvrava povjerene dunosti; a pokazao se svojeglav i nezahvalan. Plat koji je primio od Rima postao mu je nesnosan. Guio se u njemu, a i uz-duh je oko njega ustajao kao smrdljiva barutina. Do e mu da raskida sve ano ruho, polomi pastirski tap i zgazi sjajnu mitru, ali se obuzda. Priao je prozoru da se na as izbavi od stranog protivnika. Predvo ena rulja napolju se razila, a u sumra nom Peristilu ostale su tek dvije hrpice, jedna uz oca Ignacija, druga uz Divjana i Capo-grossa, o ito bez elje za nekim nasilnim inom. I nadbiskupova se sluin ad osmjelila pa potisnula vizitatorovu pratnju iz hodnika. Prvi jezuitski udarac rasplinuo se, kao obi no, u mui avoj, nepostojanoj gomili. A poneki se ovjek valjda u ovom napetom trenutku sje ao da ih je njihov primas jedini hrabrio kad su kuga i glad rastjerale plemstvo i kaptol iz grada i okoline. Mora da su ga zamijetili u odsjevu votanica na prozoru jer je nekoliko povika pronijelo njegovo ime. Eto, suvie se alio na svoju komunu. Bilo je u gradu njegovih privrenika koji su u zlatnim medaljonima na prsima nosili metropolitovu sli icu. Mrak je ovijao ranjene stupove Peristila, i veli anstvena kamena kolonada kao da je bila obnovljena u nekadanjoj ljepoti; taj carski sklad uznesao je i klonulog vazala. Sve dok bude stajao na nekoj stepenici piramide, svaki Papin opunomo enik moe gaziti po njegovu tjemenu. Treba se kona no odrijeiti od te strmoglave strmine gdje je jedan drugome sluio za nogostup a svi zajedno za podnoje Svete Stolice. S blistavom a u primio je i prljavu obavezu da radi u interesu viih; i to vjerovnitvo mora sada skinuti sa sebe. - Ja ne u vie biti prvi sluga. - to kae?! - zapanji se suhi pater. - Ne eli sluiti Papi? - Povu i u se s nadbiskupske stolice. - Abdicira? - Odlu io sam tako, prije tvog dolaska. - Ti si odlu io - ponovi gospodar ljudskih dua s pre-neraenjem i mrnjom. - Ti?! - Vra am Papi ovaj plat.

- Ti?! - Ja se povla im. - Kamo?! Riknuo je to iz dugo hinjenog o instva. Iskrivljeno lice pred Dominisom iskazivalo je sada svoje najdublje osje aje; i ruke su mu se zgr ile u bezumnoj pomami da ga zadave. Maloprijanje bratimljenje bilo je varka koja nije odoljela prvom suo enju. Donja mu se usnica spustila od prezira otkrivaju i iljaste zube, pohlepne za ugrizom protivnika. A tek o i! Ugledao je u njima svoju iznakae-nu sliku, kakva se polako, ki icama uhoda, u tajnom uredu oblikovala. Sveti ga je red zamrzio, i plamen je sukljao iz rairenih generalovih zjenica. Kamo? - povikao je s divljim gr em zatrpavaju i sve izlaze. - Kamo?! Sve pripada Crkvi. I ova koulja na tebi nije tvoja. U koleri nom napadaju uhvatio je nadbiskupa za plat i stao ga trgati. Strani otac bio se prije svladavao pred prkosom i himbom, no ovo odmetnikovo addio nije podnio; bila mu je nepodnoljiva misao da netko pod crkvenim tutorstvom ima nekuda oti i. Navikli su da papinske vazale i sluge mi u i zatvaraju, ali da se tko sam povla i, bila je njima uvreda. Vuku i nadbiskupa za koulju, vikao je bjesomu no: - Ti nema nita svoga. I svoju sjenicu na campusu sagradio si biskupskim dukatima. Za svaku mrvicu kruha, za svaki vr vina, za svaku postelju, zahvaljuj svetom redu! Ti se ne moe povu i od Crkve, nikamo i nikad, pamti! Ali moe biti lien svega i ekskomuniciran. - Zaprijetio mi je ve tako Pavao V. Dominisov odmjeren odgovor poklopi razbjenjelog posjetioca, i on ispusti isukanu ipkastu koulju i odstupi smeteno. Opet ga je zavela estina da iskae to je trebalo pomno pokriti o inskom dobrotom. Njegova napra-sita, despotska ud nije se jo slegla u jezuitsku podmuk-lost koja je sigurno vodila cilju. Iscerivi neoprezno vu ju gubicu, namjetao je sada na licu ljubazniju grimasu, i poto se doma inu zagrozio izop enjem, obratio mu se najsla im tonom: - Doao sam da te spasim od anateme, brate. Tvoje ideje reforme bit e u Rimskom kolegiju, na kuriji i u mom uredu pomno pretresene. to pro e kroz sito i reeto, bit e objavljeno na znanje urbi et orbi. Ujutro te ekam u luci. Pax hominibus bonae voluntatis! - Trenutak jo! - pokua ga zadrati. - Kad pontifeks zove - pou i pater - hita se s ushitom, prvom la om. Sivi posjetilac uputi se vratima bez onog pozdrava koji bi doputao rastanak. U sumra nom se hodniku uzgiba dremljiva straa, a na to micanje i zveket oruja odjekne izvana nekoliko poklika u ast Svetog Oca i njegova poslanika. Izme u orunika progurala su se oba Domini-sova adlatusa, spremna poput slugu na intervenciju. Opasan debelim uzetom, fra Ivan je vukao za sobom dug ma i manje hrabra druga, Mateja. S praga obnovio je doma in pokuaj da otresitom gostu utisne svoju volju: - Molim tvoje o instvo, prenesi Pavlu Petom... Mutius se tvrdo okrene izme u svojih zveckavih pobo nika i ponovi jo tvr im glasom koji nije vie ni zapovijedao ni prijetio nego naprosto iskazivao nepromjenljiv udes:Ti e do i. Ti e do i. Vani na Peristilu ekali su Ignacije i dr. Alberti sa svojima rimskog gospodara. Pisac misterija uspeo se na klimaks, a to njegovo povieno raspoloenje prelilo se i na mlade junake njegova mesijanskog igrokaza. Plemi ki gizdelini povla ili bi svoje bodee iz pozla enih korica i klicali na kriarski pohod protiv Osmanlija. Dolazak papinskog vizitatora djelovao je kao poziv na uzbunu, pogotovu, poto su ve papini emisari u Dubrovniku pripremali ustanak u Hercegovini, na negodovanje Mleta ke Republike. Premda nisu znali to se u nadbiskupovoj sobi odigrava, hrpica vlastele bu no je podjarivala ratni ki duh nasuprot promleta kim kapitulantima; i kad je vizi-tator izaao iz pala e, staro carsko dvorite planulo je kriarskim pokli ima. U boj protiv Turaka! Na Klis! oslobo enje kr anskih zemalja! Dolje s mleta kim s razumaima... - Obavijeteni su o tvojoj knjizi - upadne fra Ivan u" njegovo o ajavanje. - I ho e te odvu i u Rim pred Sanctum officium! - to e uraditi, Preuzvieni? - plaho ga je ispitiva<| ljepukasti Matej, prestraen bukom napolju. to mu ostaje doli bijega ako ne spali svoj mani skript? Jo malo prije nije prihva ao ni jedno ni drugo, nadi da se moe povu i u svoju sjenicu na umovitoj obali. Nemilostivoj kuriji nudio je ve svoju abdikaciju, dakako, uz ogradu da dijeceza sama izabere njegova nasljednika, po starom obi aju. Ako ve drugome prepusti kugom i ovrhom udarenu stolicu, neka Rim opet ne nametne nekog svojeg Andreuccija, kao Trogiranima, tu in-ca bez skrupula i mjere. U toj rezignaciji oduzeo mu je papin poslanik posljednju utjehu. Odstupnice nije bilo u crkvenoj dravi! Sve pripada Crkvi, urlao je strani pater kroz njegov muk, ni ova koulja na tebi nije ivoja. ni sjenica u boriku... Dominisova druina otila je tako er za bu nim mnotvom prema Trgu sv. Lovre. U pustoj pala i osini;i su s njim samo oba fratra, potitena kao i on u svojoj osmljenosti. Ovim usitnjenim, razmrvljenim i obezglavljeni!n svijetom upravljale su vjekovne vlasti koje su puku prire ivale ovakve mimohode, igranke i pokolje. Otac Ignacije je uzdizao svojeg generala na prvog junaka kr anstva,

mada je bio podmukao i krvolo an. Oki eni paliri vidjeli su ga kako miluje obraze djevoj ica u korizmenoj bjelini, kako im obe ava budu a dobra i kle i za njihov spas; paliri nisu imali pam enja i podcikivali su na svako obe anje. Na poljani su se vrtjeli ranjevi. Za komadi pe ene ov etine i krpice baldahina zaboravit e gladui radi ega se njihov primas sukobio s rimskom kurijom. Ionako im taj njegov bunt nije nita donio; a nakon kuge i ovrhe bio je sirotinja kao i svi oni. Ova ruevina jednog nesretnog kraljevstva pokapala je lude obnovitelje u veselom raspoloenju, eto tako, obigravaju i oko osvaja a i pljenitelja. Jo dok je Crkvena drava leala u rukopisu, ve je navukla progonitelje. Zapovijed Svetog oficija Marku An-toniju da se sa svojim manuskriptom predstavi u Rimu nije uznemirila samo autora nego i pobonu komunu ispod sandakove tvr ave. U mrmljanju pa i u letku koji se raznosio naokolo bio je splitski nadbiskup prokazan kao grenik i slobodoumnik koji, eto, dvanaest godina propovijeda protiv jedino spasonosnih rimskih dogmi, ovdje, na ovom slavljenom predzi u kr anstva, gdje se svi moraju zbiti pod svetom apostolskom zastavom. Bezboni-tvu i krivovjerstvu nadbiskupa bio je dopisan ne manje otrovan apat o bludu, s oivljavanjem onog osuje enog pokuaja da se kurvinska i lopovska Bosanka nametu< za vikaricu samostana sv. Marije. List pribijen na crkvenim vratima i tajno okolo raspn avan izvrgao je paklenoj kunji due vjernika, nau en< da sluaju i biskupa i kaptol i redovnike. Najedanput su se ti vrhovni autoriteti razdvojili. e u i se ulicama zabrinutih lica i tajnovite upu enosti, kanonici su davali im-primatur podmuklom spisu; a dominikanci, obi no uor-ta eni s manjebrojnim ali utjecajnijim isusovcima, uljali su se kroz usplahireni mrak. Stari Dominisovi protivnici medu vlastelom povikae opet na usko kog krvnika i mleta kog uhodu da se pobono gra anstvo zbunjeno I uplaeno spominjalo sablanjivih propovijedi. Premda j< optunica bila ba ena bez potpisa, svatko je u njoj n;i lazio neto autenti no, slagao se ili ne slagao s grdnjanii na ruitelja katoli kog bedema, Pilata-bogoubojicu, ski navitelja sakramenta i poricatelja svete katoli ke dogni Zabuna u konzervativnoj op ini bila je potpuna, upravo 11 mjesecu kad je prvostolnik trebao proslaviti svoje davim zamiljeno djelo - proirenje tijesne katedrale novom k;i pelom preko probijena isto nog zida mauzoleja. Uzbuna je zahvatila i Capogrossa i Mateja, koji su pn ekali nadbiskupa na Peristilu. Njegov miljenik, koji je optr ao dugu obalu do Katel-Su urca, zadihano je ob;i vjetavao o irenju urote; uzrujani trgovac dopunjavao je to iz svojih izvora: - Najratoborniji na kaptolu i me u vlastelom ho e U-otjerati, Markantune, i ustoli iti nekoga od roda Albertija, po svojoj staroj elji. Poto se sukob izme u tebe i Rimu zategao do loma, vjeruju, pravi je moment. - Pisac te infamije nesumnjivo je doktor Alberti - us-klikne Matej. - Prepoznaje se odmah po misti nom pato-su, pilatskoj potvori i parafrazi nadbiskupovih propovijedi. - to e, Markantune? - pitao je Capogrosso zamiljenog prijatelja na stepenicama Sv. Dujma. - to u? Autori spisa kriju se iza anonimnosti, dok je u isti mah posvud razglaeno tko stoji iza njih. Protiv tog ukanja, klevetanja i obilaenja meni ostaje samo jedna obrana: moja propovjedaonica. Odanle u izravno udariti po zavjeri. Primas je duboko povrije en uao u stolnu crkvu smiljaju i to e odgovoriti bezimenim napada ima. Najgore je to to za punu istinu jo taj si uan svijet nije bio spreman, okotao u vjekovnim predrasudama, na domak janji arskog handara. Pa ipak, on ne e pore i razbub-njanu opreku izme u sebe i Rimske Stolice, samo to nije iskrivio Kristovo poslanstvo on, ve su to u inili oni koji stoje iza podmuklog letka! Kao to su naumili njega pribiti na stup sramote, tako e on njih. Ako je ikad pomiljao na odlazak, sada ne e, nipoto! Prijelaz u otvorenu bitku iz dugih godina me usobnog op injavanja zagrijao je samotnika; i ne osvr u i se oko sebe, ravno se uspeo na propovjedaonicu; i gordo zagledao u svoju novu kapelu. U njegovu odeonu, u klupama za kaptol i biskupe nije bilo nikoga. Jednako tako prazna bila su i sjedita vlastele; tek pokoji plahi bogomoljac tapkao je po naputenoj crkvi. U obru u je nevidljivog... To je bilo gore od kamenovanja. Protiv anonimnih osvada i bojkota nije bilo obrane. Dominisova je uzavrelost naglo splasnula. Razo arano je i dalje buljio kroz sumra nu baziliku u svoj osvijetljeni odeon s visokim redom okruglih prozora. U sreditu stranjeg zida stajao je uzvieni primasov tron, uz oba paralelna zida dvoredni kor za njegov kler, onaj zdesna divno izrezbaren, remek-djelo majstora iz trinaestog stolje a. Ovdje je naumio sazvati zemaljski sabor, kao neko davno za hrvatskih kraljeva; odavde je htio proglasiti svoje staro pravo. Hrastovo prijestolje mu alo je prazno nasuprot isto tako praznim velikakim klupama; besjede izme u poglavara i doglavara nije bilo, i nikad ne e biti. Dalmatinski oiskupi izdali su ga isto tako kao i njegov zaklju an, samoiv kaptol. Ovlaen se pogled opratao od naputene kraljevine, proklet da bludi po samotnim visinama. Nakazne skele koje su drale dvije gornje galerije bile su kona no iznesene, i carski mauzolej pojavio se opet u nekadanjoj ljepoti, ist i prostran, spreman za sve anu proslavu svoje nove la e; no oki eni prelat nije se uklapao u taj divni sklad. Visoko zasvodenje na kolosalnim anti kim stupovima pove avalo je osje aj praznine i izgubljenosti.

Pusta katedrala zinula je na samotnog propovjednika krvolo no, sa zubima kamenih svetaca i vatrenim jezicima u polumraku. Gutala gaje i gutala, za bezbrojnih jutrenja, velikih misa i iluminiranih ve ernjica, i eto, sad e ga ispljuvati kao oglodalu kost. Splitski antipapo! Za u eno sagne glavu prema plemi kim klupama, gdje se iz praznog reda digao doktor Matija, okrenut prema povienoj propovjedaonici. Bio je pogrbljen, kao da se ne moe uspraviti, zgr en u sebi. Izviknuo je slavodobitno iz tolikih godina pasje utnje, zastraen u isti mah svojim istupom. Glas mu je titrao od unutarnjih napetosti. - Splitski antipapo! Htio si sruiti stupove rimske crkve. Htio si ovo antemurale christianitatis pregraditi u dvor svojeg krivovjerstva. Htio si uzvien tron iznad oltara. A to si postigao? Da je tvoje krivo u enje razotkrito! Tvoj blud razglaen! Tvoja crkva pusta! Sija otrovnih listova nije izdrao u anonimnosti i pred visokim okrivljenikom ponavljao je optubu, krive i se i dr u i na vihoru iz duge, nabrekle tiine. Sumornog ovjeka na propovjedaonici nije smjesta povukla ova provala srdbe, i vie zbunjen nego ljut preispitivao je od po etka razloge njihova neprijateljstva. - Odupro sam se rimskoj prevlasti, istina, no, kako odatle izvodi, doktore, da sam vam se htio nametnuti za papu? Ako se netko suprotstavi nasilju, da li sam mora biti nasilnik? - Siledija si, non plus ultra! Udario si po pravu kaptola, udario si po pravu plemi kog vije a, udario si po svetim redovima, udario si po svemu onome to je uvalo hrvatsko zi e pred Turcima. - Ja sam nosio mitru hrvatsku, sjeti se, doktore! Mitru raskomadane drave... Da ste vi htjeli njenu obnovu, pristali biste uza me. Ali vi ste uvali jedino svoje povlastice i beneficije, nasuprot metrima i teacima. - Bunio si licemjernog gra anina, bunio si prosja kog popa, bunio si nevjernog teaka, a u ije ime?! to su uradili pobunjeni kmetovi u Sjevernoj Hrvatskoj? Sa svojim su vo om Mati]om Gupcem poharali vlasteoske zamke i razbili tvr ave, poto je stoer plemstva, s Nikolom Zrinskim, izginuo kod Sigeta. I ondje, kao i ovdje, prosta je klate posluila svakom strancu, svakom osvaja u! Ti si doao ovamo, kao tu in, da razori drevni red i nametne svoju volju... Sui av odvjetak drevne splitske loze razvikao se iz praznih plemi kih klupa u pustoj bazilici nasuprot Rabljaninu na povienoj loi. Ovako sam, on je ovdje zastupao itav ponosan rod, u obrani svojeg ugroenog prava. Da, pogo eno prizna prvostolnik, on je ostao stran svim strankama stijenjene komune. Svaka je tu stranka imala svoje svetinje i znake raspoznavanja, hermeti ki zatvorena prema drugima koji nisu bili njeni lanovi. Ne prihva aju i takve ograde i lozinke, istraiva ki um bio je nemilosrdno izop en. Zapaljene votanice na sredinjem oltaru drale su mrtva ku strau ispred odeona, gdje se mra io samotan kraljevski tron. Tako je svravala njegova vladavina, zapravo i ne po evi! Dvorana iza treptavih svije a izgledala je kao novoizgradena mrtva nica truju i ga mirisom kre a. to e ostati ovdje pokopano? Pokua to jo jednom predo iti svojem grozni avom grobaru: - Svatko se od vas zatvorio u gesla i interese svoje stranke, nesposoban da uje to sam vam ja govorio... Izusti i odvede dolje u ispovjedaonici - uo sam te - upao je najrevniji poha a propovijedi - i razmiljao o svakoj tvojoj rije i. I onda mi je sinulo... Ti si Poncije Pilat, prokurator mleta kog osvaja a! Tako si otpo eo u Senju, tako si ovdje nastavio, Pilate! - Tako si me, doktore, smjetavao u ludilu misterija. A da si pokuao iskreno shvatiti moje namjere... - Prozreo sam te! - Jesi, vlastitu utvaru! Htio sam da se dignete do ireg obzorja. - I zaboravimo ono svoje ovdje?! Da, to si htio, mudri Luciferu... "*e ime, dr. Alberti ustukne. estina gaje oo jo nije raspoznavao. Zate eno je bu . enog nadbiskupa na kamenoj propo cj leuelog stupa mauzoleja, u tom zazornom dekoru poganskog i katoli kog. Psovka je napokon izbacila Dominisa iz stoi ke ravnotee. Duga povreda bila je u njemu razgrebena, i zatomljena je rije udarala kroz njegove ile, u grkljanu. Umjesto da se ispri a, psova se dr u i pravdao: - Kad je Papa prokleo Republiku, ti si posvuda hukao na Svetu Stolicu. I poslije, kad je senat pokleknuo, nastavio si s bunom... to ti ovdje ho e? to? Pavao Peti zabranio ti je ulazak u crkvu. - Ja sam ovdje prvostolnik! - Pretkazano je - tajnovito spusti glas zastravljeni doktor - u Crkvu e se uvu i, u biskupskom ornatu, Antikrist... Sui avi se vjernik dolje u hrastovoj klupi skutrio kao da doista dolazi nagovijeteni Antikrist. NakoiLvehement-nognajjadaja^ sad je ustuknuo pred privi enjem koje je izazvao. Sigurnog raspoznavanja nije nigdje bilo. Vjera je bila prokleta na vje nu sumnju. Opkoljen oltarima mu enika, u praznoj bazilici, nadbiskup je protrnuo od te pomisli. Antikrist?! Po emu to prepoznati... to je god pomiljao i poduzimao, nekako je usplahirilo pobone due.

Neki je duh bio u njemu kome nije sagledao porijeklo. Lucifer? - Antikrist, pretkazano je - mrmljao je izmu eni pisac misterija - postavit e za boanstvo tijelo i svjetovno pravo. Ti si nukao svoje ake da istrauju materiju, da uivaju golotinju; ti si zajam io zakon Republike. A kamo taj tvoj put vodi? Rairene zjenice u stravi otkrivale su pakleni cilj, koji je njemu, istraiva u, ostao skr en. Toj doktorovoj uvjerenosti to da on suprotstavi osim svoje ne ! imice? Potmula krivnja mu ila je odavno slobodne ' *lata; i sada mu je to bilo glasno izre eno: Antikrist. . ..ti istjeriva avla produi drhtavo: - Izdao si Svetog Oca, koji je teb ustoli io, i utirao si put bezbonoj tiraniji... Napokon je tuitelj pogodio u srce papina vazala., i mrnji se mrnja odazove. I jedan i drugi godinama su pobijali u protivniku vlastite sumnje, najprije obazrivo i uljudno, da sad odbace svaku koprenu. Njihov je dijalog odzvanjao u sumra nom mauzoleju svetogrdno i sablasno; kao da su se dva demona sukobila usred kamenog sna kr anskih martira, u titravu krugu oltarskih svije a. Rasuti bogomoljci po kutovima oktogona uko ili su se na ovaj prolom bjesova, nijemi poput svetaca u udubinama. Marko Antonije lakim pokretom ruke zbrie sa ela trenutnu op injenost; i ono maloprije izvikano pojavi mu se kao neka avolska lakrdija. Preglupo! Zate eno se odmjeravao u mauzolejskoj praznini pa polako si e sa stare propovjedaonice, zauvijek. Na pustom Peristilu ko ila se ispred Dioklecijanovih arkada skupina vlastelina koji ga izazovno ne pozdrave. uo je za le ima priguen povik mleta ki uhoda pa jo prigueniju opasku prodavao je usko ke glave, jedno i drugo tako tiho da se nije mogao okrenuti i grditelje pozvati na odgovornost. Udarali su ga odostraga, iz sigurne udaljenosti, nemo nog da se brani. Progutana uvreda pothranila je davne grinje, vje no u busiji pam enja da se zarinu u bjegunca otrim zubima. Pelud njegovih mirotvornih sa enja raznosili su gusarski vjetrovi dugom obalom da urodi ovdje otrovnim plodom. I jedno i drugo pastir ovan] e svravalo je jednako: i odanle i odavde tjera ga hajka fanatika i gusara. Ludi je doktor lucidno postavio dijagnozu njegova neuspjeha: pod darovanim papinskim platem nije se buntovni vo a mogao ustasati. Izdani se nadbiskup apati no povukao u svoju biblioteku, gdje su ga s obazrivom su uti opkolili prijatelji. Ostarjeli Divjan dojahao je sa svoje planine im su onamo pali prvi letci protiv bludnog pastira. Prokleti jezuiti, i kaptol, i plemstvo, kleo je, treba izdrati prvi juri dok se ne pokolebaju, rimske sluge! Gra anstvo pamti, govorio je Capo-grosso pokunjenom prelatu, da si ustrajao uz njega, u najtee vrijeme, za strane poasti; i kad pro e ova trenuta na zabuna, ponovo e te sluati. Da, bodrio je fra Ivan, treba izdrati, izdrati i pobijediti podmuklu alijansu vlastele, jezuita i kaptola. Me utim, naputeni je propovjednik, sila-ze i s govornice, ve apatom izrekao svoju odluku: - Nesretna priturska provincija! Pod tim sandakovini Klisom utvrdila se u rimskom okrilju. Ja u u Mletke, sn svojim acima. Odanle u borbu protiv papinstva prenijeti na svjetske fronte, ondje gdje jedino mogu pobijediti. - ivjeli! - usklikne Matej ude i za raskonim ivotom. - Odlazimo u Veneciju! - Ne nagli, Markantune! - opominjao ga je oprezni trgovac. - I ondje su te potkapali. Nakon svega, mogu Mle ani obnoviti staru optubu, zna, zbog veleizdaje, to si kajzerovom dvoru predao tlocrt Primorja i krajine, kamo si uskoke mislio preseliti. - Besmislica! - odbacivao je lijepi fratar svaku zapreku. - Kako bi druk ije mogao illustrissimus pregovarati izme u obiju vlada? Fra Ivan odupirao se odlasku, suprotno svom vrnjaku, koga je bigotni Split pritisnuo kao teka mora. Ako, izgube ovdje svoje tlo pod nogama, to e u tu ini predstavljati? Privreni Zagorac pokua oporom privreno u niega privoliti primasa da ostane: - Sjeti se, u itelju, Lutherova usklika pred katedralom: Ja stojim ovdje, i ne mogu druk ije. - Iza mene ne stoje njema ki kneevi - odvrati Marko Antonije - ne stoji Reichstag, ne stoji ak ni narod s priznatim imenom. Na ovoj vjetrometini misao je crno jedro: Ja u u Mletke sa svojim manuskriptom. - Zavjeten si novom svijetu - klicao mu je nestrpljivi Matej - koji spava u tvojim listovima. - Uzda li se - pitao ga Ivan Capogrosso ozbiljno - da e to mo i ondje objaviti? - Plutokratska Venecija na je protivnik, kao i papinski Rim - odgovori fra Ivan. - Zapad je opsjednut idejom velikih monarhija i centralisti kih drava. Naprotiv, tvoje op ine, u itelju, imaju u starim hrvatskim zadrugama i ovdanjim bratovtinama duboko korijenje. Krajnji je trenutak da u Splitu ili okolici podignemo tiskaru i sa svojom se pisanom rije i suprotstavimo otu ivanju. Kad dovri, u itelju, svoju poruku, objavi je ovdje, na hrvatskom jeziku! Dominisove davne nakane podbadale su njegova silovitog sljedbenika kad je ve on sam sustao. Proirenje Sv. Dujma gaje istroilo, moda sasvim suvino, i teko bi se jo skupilo novaca za tiskaru. I onda, to bi na to Venecija i Rim, ionako ve ozlovoljeni... Dok je on tako dvoumio, njegov drugi u enik prasne u smijeh:

- Ovakva knjiga, za koga, ha, ha, ha... Za nepismene plemi e? Za zadrte kanonike? Ili za ove ribare, kobasi are, postolare, teake, ha, ha, ha... - Ne vrije aj svoj narod! - Budi pametan, Ivane! - nastavi ljepukasti fratar uozbiljeno. - Ne vidi li kakva je ovo grozna provincija?! Vlastela uvaju ma em svoje privilegije, kaptol dere svoje beneficije, zatvoren u se, gradski cehovi ne priputaju nikoga izvana; sve tako sitno, zaklju ano, ljubomorno! I gdje da stane nova istina? U enjaku nema ovdje mjesta. - Selo je tvr e od grada - odvrati nepopustljivi Zagorac - i ve i ima vidik. Ja sam svuda nailazio na istomiljenike, uzdu Neretve, preko Save... Projaio je on i propjea io te duge i opasne putove, daleko na sjever, skupljaju i rijetke knjige za nadbiskupovu biblioteku i izvi aju i. Metropolitova osnova gonila je neumornog sljedbenika, kad se on sam ve povukao u u enja ki kabinet. Ivan je svuda ostavljao svoje javke i jatake, u irenju nove organizacije, tko zna zato. - Tlapnje! Tlapnje! - ponovi njegov seminarski drug i iznervirano se okrene prema nijemom gospodaru: - Knjiga ovdje, na hrvatskom, to ne postoji za veliki svijet. Ondje je daj, najmudriji, gdje e te slavom ovjen ati. Stari se putnik teko otkidao odavde. Da se potkraj uputi u daleke, nepoznate zemlje? Mirio se ve time da u sjeni maslinika prekopa zgomilano znanje i odmara se uz vr vina i enino avrljanje. Stigao je u godine kad ga vie nisu privla ila otkri a u daljini; u njemu samome bilo je toliko toga da se domisli do kraja. A sada ga upravo to neiskazano gura na put: njegova knjiga! Ovaj krik duge utnje, utnje Papina vazala, ja i je od kostobolje, umora, elje za po inkom i opreza. Neka svi koji idu stopama Mesije uju za Crkvenu dravu! Uurbani fratri spremali su spise i knjige u krinje. Naro itu dragocjenost sa injavala je slavenska zbirka s izvanredno rijetkim primjercima koje je Dominis godinama prikupljao. Slikovito i osebujno pismo na starim koricama prenosilo ga je u ono golemo, neistraeno prostranstvo sjeverno od planinskog pojasa, kamo je otpo- etka upirao o i, da sva ta matanja pregaze turska kopita i vjerski raskol. Sve gu i mrak padao je na nadbiskupove putove. Vie nije razabirao stoje pred njim, no ostati na mjestu zna ilo bi pore i sebe. Koliko je lake bilo wittenberkom reformatoru koji je 1. studenog 1517. pribio svoje napisane teze na vrata dvorske crkve! Iza splitskog buntovnika vjerili su se s Rimom kaptol i plemstvo, skanjivalo se pobono gra anstvo. Tmasti, prijete i oblak obavio je zamiljenog prvostolnika; i olovo se izlilo u putnikove noge. Kako zakora iti do pouzdane obale preko oceana tame?! Uz utanje starih listova, koje su oba fratra prevrtala, vratila se pastiru i ona daleka vika njegova stada oko ov jih raanja i poklici u ast jezuitskog generala i pobona usplahirenost nad infamnim lecima. Ne, ovdje mu nije ostati, nikome pod prokletstvom duha! Gusti oblaci poklopili su plovidbu dalmatinskog primasa. Vjetar je jenjavao, i jedrenjak je sporo klizio naprijed, u tmurnu neizvjesnost. Na mahove bi zakiilo. Trgovac kapetan je s prove gledao uznemireno naprijed. Ba opasno vrijeme! Rominjava je kia zastirala pogled i zagluila kretanje iza vodenih zavjesa. Mornari su uzalud napinjali uad svih triju jedara, velikog na sredinjem jarbolu i dvaju pomo nih na provi i krmi, da bi se bre pomakla drvena trupina. Ivan Capogrosso je nare ivao gdje da se zategnu, a gdje da se otpuste, zabrinut do pro u opasni velebitski kanal, slabo straaren mleta kim galijama u toj slaboj vidljivosti. Tmurna kina rasvjeta pod niskim oblacima slijevala se sa sumornim Dominisovim raspoloenjem. Zaboljelo bi ga da ga ispra uju sun ane obale i otoci na posljednjem mimohodu. Bolje da nita ne vidi. Ta bilo je toliko ljepote u pejzaima koje je zauvijek naputao! Gotovo se osjetio kralj nad beskrajnom arom uvala, kamenih divova i ratrkanih otoka. Nigdje nije priroda iznijela toliko bogatstvo oblika i boja kao u njegovoj kraljevini. A svu tu divotu pomra ili su vjernici. I sad ga ispra uje beskona an, monoton pla . Ta sprovodna kia, kako to godi... Nakanio je jo jednom posjetiti rodnu ku u u Rabu, groblje pre a. Gradi povrh breuljka izme u dviju uvala ostao je vje no svratiste umornog putnika. Ondje se za ela njegova radoznalost za rasko svjetla, i kroz mnoga razo aranja vra ao se slikovitoj, umovitoj, mirisnoj rapskoj uvali. - Brod! Capogrosso je povikao s prove, i uzbuna je odmah is-trgla mom ad iz potpalublja. Sve se uskomealo zure i na stranu kamo se okrenuo trgovac, kad netko krikne: i drugi brod zdesna! Uskoci! ega se nenaoruan jedrenjak u toj kii bojao, tu je! Dva su amca izvirila iz sive magle i snanim se zaveslajima primicala ve oj ali sporijoj la i. Vjetra nije bilo da se umakne, a niti topova da se potope napada i. Na svakom od dvaju brodi a bilo je dvadesetak uskoka koji su brzo veslaju i dovikivali posadi jedrenjaka: Predaj se! predaj se... Marko Antonije se povu e u kabinu. Obrana bi samo jo ja e razjarila gusare. Dok se trgovac pokuava s njima nagoditi, bolje da njega ne opaze. Stisnut me u krinjama, oslukivao je divlju graju iza zatvorenih vrata. Sve ja a groza obuzimala je nekadanjeg senjskog biskupa. Ako provale unutra i prepoznaju ga?

I to on jo predstavlja u uspomeni usko ke tvr ave? Nikad nije rado razmiljao o svojoj prvoj misiji koju je prekinulo krvoproli e. Ali sad su usko ke sjekire udarile po kori zaborava. I sve onda nedovreno i nerazjanjeno pojavilo se sa starim gronjama. Ti napada i bili su djeca i rod onih ubijenih prije decenij i po, othranjeni mrnjom prema krivcima. to, ako su i ubili pukovnika Rabattu? Njihova se osveta nije nikad stiala kao i ovo more pod olujnim Velebitom. To je mleta ka la a, ustvrdio je na palubi usko ki kapetan na trgov eva uvjeravanja. Bogme, mleta ka la a, po-vikae i oni koji su se uzverali iz svojih brodi a na jedrenjak. Da bi mirne due oplijenili, morali su to proglasiti mleta kim posjedom. Prokleta Venecija, sultanov saveznik, otima Primorja, tuma io je bradati kapetan, u ratu je s ugarsko-hrvatskim kraljem. Ono to bi ti, izdajni ki trgov e, htio odvesti u Mletke, mi emo uzeti. Ho emo, bogme, potvrdie grlati momci, ratni je plijen, ratni plijen! Capogrosso se prestao braniti budu i da od njegovih mornara nije bilo glasa. Neka plijene, samo da nikog ne ubiju ili odvedu u roblje. Gusari su brzo pretraivali la u i bacali vre e i sanduke s palube u svoje prika ene amce. Prijete i tropot pribliio se i sredinjoj, najuglednijoj odaji. - Ovamo unutra ne ete! - povi e Ivan pred nadbiskupovim vratima. - Odstupi, fratre! - zapovjedi zadihani uskok, na graju svoje drube. - Otale! Prebiri, mantijau, krunicu, a ne mijeaj se u muka posla! Skriva taj mleta ki franjevac krinje zlata. Otalee... Dominis se digne s jedne od krinja, u kojima je bilo spremljeno sve njegovo preostalo imanje, i pri e vratima strepe i za otresitog u enika i za se. Nezadovoljni plijenom izvu enim iz utrobe la e, uskoci su se skupljali ispred sredinje kabine, nestrpljivi da dovre pretragu, u blizini mleta ke flote. - Jeste li vi kr ani? - pitao je gomilu rasr eni fra Ivan. - Grijeh je kako napadate ovu mirnu trgova ku la u. Natrag, gusari! Prijete a buka bijae odgovor kr anskom pozivu. Ipak su se sustezali napasti franjevca koji je govorio njihovim jezikom. Hora je, usklikne netko odzada. Mleta ke galije mogu nai i. Ukloni fratra s vrata! Plja kaaaj... - to je unutra? - za uo je Dominis kapetanov glas. - Nita za plja ku, vo o - odvrati Ivan mirnije. - Okanite se toga ljudi, ako ste kr ani. - Mi smo vojnici najkr anski]eg ugarsko-hrvatskog kralja - objanjavao je nabusiti kapetan. - Na kralj ratuje protiv himbene Venecije... - Taj kralj - ispravi ga tvrdi Dominisov pratilac - ponajprije je austrijski car, kome je zazorno oslobo enje hrvatskih zemalja, kao i Mlecima i Rimu. - Gle! - usklikne kapetan osupnuto. - Ti si glasnik novog hrvatskog kralja?! Grohotan smijeh poprati taj usklik. U trenutku, kad se kajzer opet zaratio zbog njihova gusarenja s Mleta kom Republikom, bilo je opasno poricati tog hrvatskog kralja, a valjda je to shvatio i srditi Krstitelj, kad je zautio. Nekome je polo za rukom da pritisne kvaku nezaklju ane brave, i vrata budu silovito odrinuta. Kad gomila pred odajom ugleda krupnog prelata, smjesta utihne i malo se povu e, a onda stariji uskok odostraga krikne: - Biskup! De Dominis! Krvnik mleta kiii... Bivi senjski biskup prestravio se pred grozom koju je njegova pojava na vratima izazvala, zagluen stranim usko kim krikom. Obostran tajac mu no se otegne. Nikoga on vie u toj gomili nije prepoznavao, ali ugledao se na njihovim obezumljenim licima kakav je ostao u pam enju kamenite tvr ave. Kakva utvara! Nakaza izrasla iz njihovih prepri avan]a... Okamenjenost se odjednom otopi, i pogrdna ga vika obaspe, i prednji nahrupe na vrata. Strava i, jo ja e, uvreda ga pokrenu da se opravda pred trinaestogodinjim sumnji enjem koje je sad diglo ruku na njega: - Vi me zovete mleta kim uhodom i krvnikom, a Mle ani me optuie za veleizdaju, zato? Zato to sam htio mir me u vama! - Nagovorio si nas na primirje - odgovori stariji uskok u amoru - da bi nas Mle i i lake pobili. - U Senju je vjeao pukovnik nadvojvode i Rudolfa II. Habsburkog, koga nazivate hrvatskim kraljem. Ja sam nastojao vratiti vas zemlji, vaim starim ratarskim zanimanjima... - Htio si nas iseliti... - Od ega biste na onom kamenu, u tvr avi, ivjeli? Moj je onda bio naum da kuburom i sjekirom uvate nau staru granicu protiv Turaka, a motikom i plugom zara ujete svagdanji kruh... - Biskup! De Dominis! Krvnik mleta kiii... Biskupovo su objanjenje raznijeli povici uskoka. Izdajica! Da njih, junake, zapregne u plug?! I u ini seljacima... Mrnja prenoena od ognjita do ognjita planula je bijesom osvete. Marko Antonije ustukne pred iskrivljenim licima, goru im o ima, kretnjama punim divljine, ali ga prednji stisnu na krinju, i, uasnut, zakloni rukom glavu kad tupi udarci zamra e sve. Kad je poharani jedrenjak proao kraj oto i a S. Gior-gia, pred izmu enim se putnicima rasprostrta raskona divota u kamenu i staklu. Razrijeena stvarnog tlocrta, ovdje se graditeljska mata poigrala oblicima i harmonijama. Splitskih se bjegunaca, koji su upali u usko ku zasjedu na olujnom moru,

doimalo to bogatstvo kao nikada prije. Gusari su svom bivem biskupu oteli neznatnu ute evinu, a jedva su ga i iva pustili. I tako je Marko Antonije sa svoja dva adlatusa doplovio do Gospodarice Jadrana premla en, siromaan i otjeran. Venecija je mladom Mateju bila oduak od tjesno e i umiranja Dioklecijanove pala e. Velegrad podignut na pje anim prudovima o arao je odmah fratra koji je teko podnosio opsadnu stegu, zveket kriarskih ma eva, asketsku strogo u i provincijsko zavirkivanje. upnik Vendra-min, stari prijatelj i suborac Marka Antonija za vrijeme in-terdikta, imao je sjedite u produetku Markova trga prema Velikom kanalu. Od dudeve pala e i bazilike San Marca do upe sv. Mauricija izmjenjivali su se najraznovrsniji stilovi, najvie pak firentinske renesanse, srednjovjekovnog Bizanta, maurskih ipaka, francuskih dvoraca, ruralnog istarskog Primorja, sve to u najslobodnijim kombinacijama i prijelazima. Razli ito obojene i dekorirane pala e redale su se uzdu, as irih, as uih kanala i razigrale oko spletova arkadnih mosti a. Nigdje drugdje nisu prozori ni balkoni bili tako divni! Sva se istan anost ukusa usredoto ila u njima, moda to je bilo tako malo mjesta za promenadu. Dvokratno ili trokratno zasvo eni u graciozne iljkove, obrubljeni fino om ipaka, s obojenim staklima mozai nog arenila, u preljevu jarke sun ane rasvjete ili treptavih ferala, sa svojim diskretnim stanarima, prozori su ivjeli tajnovitom ljepotom mate. Njihova raznolikost i zanimljivost dolazila je od finih detalja i nakita u strogo odravanim proporcijama, s osobitim izborom plemenitog kamena, dolazila je od pritajene prisutnosti radoznalih ljepotica. Prolaze i gondolom ispod isturenih balkona, stranac je hvatao prpone poglede iz sumra ne unutarnjosti, iza brokatnih zastora, katkad u odsjaju golemih zlatnih svije njaka sa stropa, u dekoru tabernakula i udnovatih satova. Zgomilane riznice i kipljenja strasti razdavali su se kroz venecijanske bifore. Ti su dodiri, lieni sastanaka na obi nom, zbiljskom kopnu, bili tim poudniji, matovitiji i smjeliji! Fantasti ne pustolovine brzo bi planule iz letimi nog suo enja, i no nici su se s visokih kljunova amaca ve-rali do ljubavnica. Jedan takav pogled s prozora uhvatio je i kerubinski lijepog fratra, koji je bio izmu en malogra anskim zap-tom ispod tornja Sv. Dujma. Moralo se to negdje dogoditi u ovom razbludnom velegradu, a njega je zadesilo na pristanitu engleske ambasade, kad je donosio Dominisovo pismo. Zadihan od veslanja i prepun dojmova, vezao je gondolu za okrugli stup na malom molu i tiho pjevuio maloprije osluanu ariju. La, la, la podsmjeljivo mu se odazvalo odozgo s to nom intonacijom, la, la, la. Matej iznena eno podigne glavu. Iz raskone sale smijuljila mu se Venecijanka, kakva se moe na i samo u pala ama bogatih stranaca. Sir Henry Wotton slao je sve e e poruke splitskom nadbiskupu, a time se ponavljalo uzbudljivo o ijukanje, sve due i ispletenije, to je kona no moralo zavriti no nim pohodom. U posjedu iskusne i temperamentne ene bila je dozrela Adonisova udnja, tako plaho isukana na vlastelinovu tavanu i naglo prekinuta Dobri i-nim samoubojstvom. Asketi ni Ivan je tako er ispadao iz ravnotee, ali iz drugog razloga. Bljetava, rasipna, uskomeana, pjevua-va metropola izvabila je iz njega nostalgi ne akorde. Svaki mu se provedeni dan ovdje inio izgubljen. to mu je god prepri ao o arani Matej sa svojih obilazaka, kriti ki je preispitivao s vagom isposnika, domoljuba i zavidnika. Umjesto ivotnog savrenstva ukazao mu se ovdje blud, lakoumlje i lihva, ali i umije a koja su se trebala prenijeti na drugu, kamenitu obalu. Sve e e bi hrvatskom primasu govorio o tamonjim neobavljenim poslovima i uporno nutkao na povratak. Nadbiskup je pisao u Split neposlunom kaptolu, velikom vije u i op ini. Pisao je neodranu propovijed u svojoj naputenoj stolnoj crkvi, razdiran srdbom, uvredom i razo aranjem, kao onda penju i se na propovjedaonicu. Klieji latintine prije ili su mu da se ispsuje do mile volje, a tome je pridolazila i golema udaljenost na kojoj su bjesovi utali. Kao i uvijek, u enja ki je razbor pobje ivao kavgadiju, i njegovo pero natopila je crna tuga oprotaja. Zato? Zato, pitao je svoju dijecezu, zato im je toliko omrznuo? On ne vidi na sebi krivice, a ono, ime ga optuuju, neosnovano je i lano. On nije kriv to su drugi iskrivili katoli ku vjeru; on pak uvijek je polazio od Svetog pisma i kr anske predaje. Njegov je bi jedino udarao po rimskoj kuriji koja je odbijala sve njegove pravedne zahtjeve, vo ena sebi no u i vlastohlepljem. Umjesto da ga pokuaju razumjeti, izvrtali su njegove rije i, podmetali mu i klevetali ga. Pie to nadbiskup u dvoumici ho e li se ikad vratiti na svoju stolicu. Venecija mu je pruila uto ite s jo neuve-lim spomenom da je sa Sarpijem i Vendraminom podigao obranu protiv rimskog nasrtaja; padovanski ga je kolegij pozivao na staru katedru; slobodoumni krugovi i ugledni stranci vrtjeli su se oko ivahnog duha. Uza sav vlastelinski konzervativizam i katoli ku revnost, republika svjetskih trgovaca uznjegovala je vjersku tolerantnost i razmjenu misli, gdje je splitski bjegunac naao svoj iskonski ambijent. rtvi Papine autokrati nosti odgovarao je mleta ki statut koji nije doputao da se ijedna osoba, ma kako zasluna, dugo zadri na vrhu vlasti. Izbornost poglavara, to je bila posljednja pouka koju je rezignirani davao svojoj komuni. I u bljetavoj metropoli, medu starim prijateljima i acima, zadrala se potmula bol zbog uvrede nanesene mu u domovini; i to bi ga katkad za najvedrijih provo enja obuzelo. Pa ipak, dalekovidni pisac epistole prelazio je preko svoje mu nine. On, koga su otjerali, savjetuje svoje klevetnike kako e braniti staro pravo da sami biraju svojeg prvostolnika i druge asnike. Samo da im Rim ne nametne nekog udvoricu! Neka dopuste njemu da im predloi svojeg zamjenika i nasljednika,

Dalmatinca pametnog i potenog, no nipoto Spli anina koji bi teko bio nepristran u zava enom gradi u... Ustoli uje ondje svog ne aka, priapne Matej Ivanu prepisuju i pismo. Preuzvieni jako voli svoje ne ake i ne akinje... da mu to nisu djeca? Eto taj slikar Pon un u Veneciji! Ne bi vie mazio ni ro enog sina. Lijepi i zaljubljivi fratar zadovoljno je otkrivao u iteljeve varke, to je isposni ki drug nijemo i namrteno preutio. Uobi ajeno ve ernje drutvance, u kojem su Bartol i Pon un bili naj e i i najglasniji, poremetio je dolazak Pa-ola Sarpija. Oba su stara prijatelja sjela u upnoj dvorani koju je Vendramin uredio za biblioteku svojem gostu. Evo, gledaj, podsjetio je Marko Antonije mleta kog politi ara na razgovor prije deset godina, puni ormari misala, kronika i drugih knjiga na slavenskom jeziku! Fra Paolo bio je zaokupljen svojim rukopisom. I ekao je sa svojstvenom autorskom plaho u sud ve eg fizi ara i teologa. Dre i pred sobom na stolu omaan svezak, Dominis nije krtario pohvalama. Historia del condlio Tridentino bijae sinteza mleta ke dravne mudrosti i Sarpijeve erudicije, sastavljena od akuratnih izvjetaja mleta kih predstavnika na Koncilu i pronicljivih analiza, sinteza dubokog uvi aja i vatrenog protesta. Oduevljeni je itatelj estitao davnom suborcu protiv papinske dominacije: - Pravo remek-djelo! To mora smjesta objaviti, Paolo. Tvoja Historia potrest e svijet. Tvorac remek-djela snudeno se uvla io u iroku stolicu, sa zgr enim rukama na drvenom naslonu. Na stranu okrenuto lice pokrivao je sve gu i pepeo. Otar asketski profil sjekao je udobnu polutamu kriju i pogled i nakanu posjeta. Na prijateljev ushit promrmlja zbunjeno: - Ne mogu. Ne mogu. - Ne moe - udio mu se Dominis - ti, Sarpi?! - Kad bih ja bio samo Paolo Sarpi - uzdahnuo je rezignirano prvi savjetnik Republike. - Kome objava tvojih istraivanja moe vie koristit nego Republici? Tridentinski koncil, kako sam pie, bi( je podlo smiljen i skandalozno izvren napadaj Rima m nezavisne katoli ke zemlje, s drskim proklamacijama| falsificiranim odlukama i svetogrdnim anatemama, sve t( In Caena Domini, a po tebi, za uspostavu papinske vla| sti nad cijelom kr anskom Europom. U ovo danas vrije) me, kad Pavao V. nastavlja juri na reformaciju, tvoja je Historia aktualnija nego ikada. Paolo, po imo opet zajedj no u bitku kao one slavne tisu uestoieste, sada sa svojim dovrenim djelima! Ove dvije knjige, tvoja i mojaj sruit e trulo prijestolje. Borbeni poziv nije pokrenuo koautora antirimske enciklike, koji je plaho pogledavao vlastiti manuskript na stolu. Visoko elo nabralo se od teke brige. U taj sveanj papira pred sobom izrigao je vulkanski gnjev da bi se hladan i prora unan uspeo na visoki postament tvorca mleta ke politike. Dravnik je potiskivao slavi nog pisca kad je iz bremenite utnje uzeo rije : - Sada nije moment, nikako! panjolski namjesnik u Milanu skuplja veliku vojsku, po svoj prilici protiv nas, a njegov ro ak kajzer puta opet na nas usko ke morske pse. Ja ne mogu sebi dopustiti nijedan potez koji bi jo i Papu izazvao. Treba pri ekati s objavom. - Dokle? Misao e uvijek biti pritisnuta politi kim okolnostima. Treba uzeti na sebe taj rizik. - Bilo bi to lakoumno, bar s moje strane... - Lakoumno?! Dati prevagu istini nad trenuta nim spletkama i sebi nostima? - to si, Marko Antonije, postigao s tom istinom u svojoj komuni? Da su te oklevetali i napustili. Ne valja istr avati pred rudo. - Ondje jo nije sazrelo - pogo eno se branio izdani nadbiskup. - A ovdje, me u tim lihvarima i bogomoljcima, jest? Ja uivam samo zato njihovu hvalu to pomno vaem svaki probitak Republike. Ina e bi me otpravili, kao tvoji tebe. Svatko od nas moe najbolje posluiti svojem narodu da polako i oprezno mijenja njihove predrasude. - A ova tvoja knjiga, estoka i ruiteljska? Duge, ko ate ruke dohvatile su debeli manuskript sa stola, kao da se boji da e mu ga drugi oteti. Poutjeli listovi nemirno su zautali slute i vatru. Fra Paolo poloi njeno na koljena svoje divlje dijete. Jo nije vrijeme za to. Dominis je zlurado pratio kretnju pritajenog autora pa mu sa smijekom dobaci: - O ekivao sam to od tebe, Paolo. - Ergo, vidi moje argumente? Gost se uvrijedio pogo en u tatinu koja ne eli da ijedan postupak netko drugi pretkae. Otre crte na suhom licu jo su se ja e napregle. Vie nije bilo dvojbe u vrsto u njegove odluke. Mislilac na vlasti bio je spreman pogaziti svoju vlastitu misao. Dok se splitski bjegunac uzdao u univerzalne principe, dravnik je mjerio odnose sila, zabrinut da ni im ne poremeti jedva uspostavljenu ravnoteu. Povrije en buntovnikovom otvoreno u, sam je otrije odre ivao svoj stav: - Znaj, Marko Antonije, ne samo da ne u tiskati svoj rukopis nego u, aliboe, biti prisiljen, dragi prijatelju, da sprije im objavu tvog djela. - Tjera li me odavde, Paolo?

- Nipoto! - uzvrpolji se osumnji eni zatitnik. - Naprotiv! Ja sam upravo, da zna, sa senatom odbio zahtjev rimske inkvizicije da te izru imo. Odbjegli papin vazal osjeti se najedanput opkoljen. Egzil i nije bio tako pouzdan kako mu se to dosad inilo. Uza sve simpatije, nije vjerovao Mle anima kao ni njegovi senjski uskoci koje je neko poveo na sporazum, zavren om om s vjeala. Sarpi je morao zamijetiti tu sjenu nepovjerenja jer gaje smjesta gorljivo uvjeravao kako Republika visoko cijeni njegove zasluge i nikad ga ne e izdati Svetom oficiju. Senat je, ne kolebaju i se, odbacio zahtjev papina poklisara, osnovan na neodrivim razlozima i protivan dravnoj nezavisnosti Venecije. Na Dominisu je odsada da ni im ne otea ionako prenapete odnose izmeu Signorije i kurije, koja e sigurno ponavljati svoju ne tu sa sve e im optubama. San Marco tuje njegove sluge? A nisu se pourili da mu osiguraju mirovinu kac mu prihode splitske biskupije uskra uje vatikanska celarija. Da im ne otea, mole ga, prenapete relacije s mom? A njegov ovdanji boravak sigurno je najve e opt re enje za politi are kompromisa. Uzalud ga prvi slovac Dudeve pala e uvjerava da ga senat ne e nikac izru iti Rimu; ve na samom po etku egzila obuzela gaje mu nina neeljene prisutnosti. Progonjeni nije ni od koga ljubljen, a ti farizeji ubrzo e mu pripisati neku krivnju da pilatski operu ruke. Nisu li ga ve davno optuili zbog veleizdaje? I to mu je to na po etku fra Paolo govorio o mleta kim lihvarima i bogomoljcima, koji bi i njega otpravili? Prijateljeva srda nost u ini mu se namjetena; ispod kr anske ljubaznosti izvirio je hladan dravnik kad gaje ispitivao: - Sir Henry Wotton i njegov kapelan William kontaktirali su s tobom? - Uha ate me, Paolo? - Naravno! Takvu li nost... Nije li te ve prije ambasador Charleton ovdje nagovarao da prijedes u Englesku? Zna, uspostavljeni je kontakt jako uzbudio diplomatske krugove. Je li istina da te sam James Prvi poziva? -Istina je! -A ti? - Ja radije ostajem i Veneciji ili Padovi, svojem drugom zavi aju. - Bene, bene - odobravao je licemjerno mleta ki dravnik. - Da zna, jo prije nego si se predstavio u Whitehallu, ve odasvud dvorski politi ari povla e vrlo zna ajne posljedice od tvoje pojave na londonskom dvoru. Uostalom, James I. je sin fanati ne katolkinje Marije Stuart, koju je pogubila kraljica Elizabeta, k i raskolnika Henrika VIII. Mir s protestantima ne bi rimskim dogmaticima godio. Uznemirena kurija moda je zato i tako navalila da te predamo. I ovdje se tome pridaje osobita vanost, s obzirom na habs-burko opkoljavanje, od kojeg nas najvie moe izbaviti savez s engleskim kraljem. U svakom slu aju, Republika se pouzdaj e u tebe kao svog starog emisara. -Ti kao da bi elio... - Nikako! Ti ostaje ovdje, dragane. Jedno te moram upozoriti: Iz Rima smo obavijeteni da su ondje spremni na sve da sprije e tiskanje tvog djela; kad te ne uspiju od nas dobiti, poslat e ti pla ene ubojice, kao onda meni, sje a se? Sarpi ustane na odlazak. Rekao mu je i suvie za zakletog dravnika, mada je krajnja svrha njegove posjete ostala lebdjeti u magli. Dodue, bio je to in kurtoazije da ga on sam obavijesti o zahtjevu papinskog poklisara i odluci senata, a ne Bartol ili netko drugi; dodue, bilo je to prijateljski prirodno da ga upozori na opasnost od poslanih ubojica, ali, ali... Za povratak rukopisa mu se o ito nije urilo. Poloio ga je opet na stol ispred svojeg prvog itatelja, autorski neutaiv na pohvale: - Ako ti, Marko Antonije, jo treba... Pritajeni pisac patio je dvostruko, i zbog svoje samozataje i zbog prezira s kojim gaje otpravio drugi, hrabriji. Tn utava hrpica bila je mukla rana upornog i samosvjesnog politi ara. Kroz sve odmjerene deklaracije i mudre jurisdikcije grgotala je zatomljena izvorna rije . To umno lice pred njim postajalo je tuno i jadno poput gluma ke maske koja se ne moe odbaciti ni kad je igra dosadila. Pokuaj smijeka raspadao se u kreveljenju tog nezgrapnog dvojstva, od kojeg je jedna osoba rasla u Pala i Republikej a druga u zaklju anoj eliji. Gledaju i na stolu svoje zabrc njeno kopile, dravnik je eznutljivo uzdahnuo: - Eh, moja uspavana k eri, da mi je ugledati te kako izlazi u bijeloj vjen anici s crnim cvjeti ima! Ali ostario sam, ne u to do ekati. - Budi miran - pakosno ga isprati Dominis do vrata, do ekat e! Zluradost hrabrijeg splasne. Nakanjuju i se na objazatajenog manuskripta, da nije upao u lukavtinu druge ga? Fra Paolo ve ra una s njegovim bijegom u Londoi kao gotovom stvari... avo u franjeva koj mantiji! Utn pio mu je svoju knjiurinu za popudbinu dok se on ondje, budala, grizao zbog namjeravane otmice! Ne, vie mu nije ovdje ostati. Porod dvanaest nijemi] godina vritao je za tiskarom, koja e ga iznijeti na bijel svijet. Proganjani pisac nije bio fra Paolo discipliniran u1 monakoj samozataji i podre en interesima svoje Signo-rije. On mora sti i do svih itatelja, ma optr ao globus! to, ako na tom putovanju mora platiti carinu; istina se na kraju uvijek isplati. Nije vano tko e djelo objaviti,

vano je da se uop e izda. Uzgon ispisanih listova odigao ga je od stare zemlje i iz svih navika. On je poao za svojom knjigom koja je ve pripadala dalekim o ima. Nita ne moe zaustaviti autora koji je tek okusio miris tiska. Pred njim su stajale pograni ne strae; uzdu dugih cesta i bespu a u rajnskoj dolini vrebale su panjolske tvr ave; svuda neprijateljske vojske i razbojni ke bande. Verona, Brescia, Chur, Heidelberg, Koln, Holandija, London... ako stigne. Mora se izvr i svim tim opasnostima; neka ineognito dubrova kog trgovca u pratnji plemi a Wottona uva nosioca antipapinske poslanice! Mra na neizvjesnost padala je na dugu putni ku krivulju od jadranskih laguna do Atlantika, po nesigurnim cestama i zaposjednutim rijekama, na drndavim ko ijama i slabom brodu. No enja e prolaziti u oslukivanju napada a, izlasci sunca razgrnut e jedinu zatitu nenaoruanoga. Ako papinski konjanici ili panjolci iz tvr ava na Rajni prepoznaju tobonjeg dubrova kog trgovca? Da se sam tako izru i Svetom oficiju?! I na kraju, ako sretno pro e kroz sve te pogibelji, eka ga u Whitehallu tek jedno kraljevsko obe anje. To je od svega najmu nije; predati se u ne iju milost. Crni oblaci nalegli su na preko-alpski put, puni gronje. Pje ane su se lagune pod njegovim egzilom razilazile, a sprijeda nije nigdje bilo vrstog nogostupa. Pisac je zadrhtao u praznini razorenog, sam sa svojom invencijom koja je, ispisuju i se, nitila sve oko njega i gurala ga prema obalama mate. Gdje da pozni pratilac trai podrijetlo autorove odvanosti? Ponajprije u luciferskom nitenju svega postoje eg pa u suivljavanju s osnatrenim mogu nostima. Samo poricanje ne bi jo osnailo, kao ni samo matanje; izme u drskog udarca nogom i nebuloznog privi enja napi-njala se prava hrabrost. Primorani inkvizitor ustuknuo je pred tim lukom koji je izlazio iz daleke zemlje i sinuo preko horizonta kao nebeska duga. Slijediti dalje odmetnika - bilo je opasno. A ipak, mora. Mora! To je njegov udes. Ho e li postati homo duplex kao drugi kardinali ili fra Paolo? Jedno intimno lice, drugo nali je na hijerarhijskoj promenadi... Ili e, sagledavi odmetni ki put do kraja, prona i obranu svoje pozicije? Davni, neprohodani i pomra eni predjeli nametnuli su se umornom istraitelju. Nije li ve kao mlad klerik zab;i sao u jaruge papinstva? Ondje Scaglia sre e svojeg herc ti kog vo u. Njihov razgovor zamire u daljini, a i ne raz.i bire vie mjesto gdje su se razili. Moda na sjeveru p;i njolskog Milana. Ili na podnoju vicarskih Alpa. Svejed no... Bilo je to jo pred kobnom granicom gdje se putnik moe okrenuti natrag. Stani! - zaklinje odmetnika preplaeni slijednik, zaus tavi se! Na toj me i valja odmjeriti svaki korak. Jo nisi nita fatalno u inio. Ali, kad prije e taj prijevoj, nema h povratka... Prijestup koji nije izvren najve i je; rije koja nije is kazana najbu nija je. Tko je jednom doao do granice, mora dalje, bez obzira! Ljudi ne e tako daleko i i kako bi ih ti daleko vodio. Sam e prije i u nepoznatu zemlju, sam i oigosan, ;i kuga anateme epidemi ki e se proiriti tvojim starini prebivalitima. Prijatelji bit e stavljeni u karantenu, sa-maritanci ibani po rukama koje budu za tobom pruali, kolebljivci utvr eni u kletvi na tebe, nepristrani prinu eni da ti sude. A tvoja knjiga ne e biti itana! Svako njeno slovo plamti u meni, vritao je neiskazani autor, ja sam baklja na mra nim granicama... Da, baklja, prokletni e, baklja koja e zapaliti druge loma e! Neka! Neka, ako se jedino tako mogu obznaniti. A to e se obznaniti, pomamni pi e? Tvoja istinaj Nikada! Sveti oficij poslat e na loma e tvoje sljedbenike crkvene neprijatelje, ljudske monstrume, sluge davi koji e zastraiti svjetinu. Samo s propovjedaonica Crkve moe neto priop iti, samo unutar Crkve moe neto popraviti, a nikako izvana, nikako pod igom izop enja. I zato, bjegunce, okreni se i po i sa mnom natrag, hodom strpljiva popravitelja! Bit e spaen kad s tvog pogleda utrnu vizije na rubu. Vrati se, odmetnice, u krug priznatih stvari! Vrati se... Ali Marcus Antonius de Dominis arehiepiseopus Spa-latensis stajao je ve u Heidelbergu i na sve strane proglaavao svoj prelazak. Suae projeetionis consilium expo-nitl Taj putni svezak, otisnut u glavnom univerzitetskom i Friedrichovom luteranskom gradu, nije toliko objanjavao njegov prebjeg koliko je po eo nepotednu navalu na Rim. Miris tiskarske boje silno je uzbudio pisca. Napokon, mirisao je omamno, napokon, napokon se dokopao oruja kojim su dosad apsolutno raspolagali njegovi protivnici i recitatori papinskih bula. Napokon e u toj poplavi lai i misterija isploviti bijelo jedro istine. Dugogodinji je usamljenik osje ao kako se iri preko beskrajnog prostranstva, s tiskanom i sve vie umnoavanom rije i. Okrenut prema vatikanskom dvoru, bio je ispunjen silinom kojom je prea pritisnula slog s listovima njegove knjige. Evo prvog udarca, pratio je zaneseno rad stroja, uskoro e drugi pa tre i, sve do sloma! Ima oruje kojim ljudski duh moe u borbu protiv vladavine mraka, ima, napokon, napokon... Huktanje i jezici vatre iz kamina pobu ivali su u Ivanovu pri anju jeku dalekih strahota. On se vratio do Marka Antonija u Windsor Castle poto je prokrstario Njema ku i eku s upravo tiskanom Crkvenom dravom.

Prve etiri knjige bijahu tiskane u Londonu i ponovo u starom Heidelbergu godinu dana kasnije, kobne tisu u-estoiosamnaeste, kad je planuo dugo zaotravan sukob izme u habsburkog kajzera i Protestantske unije. Prijem tako vizionarskog djela na pomolu vjerskog rata uzbudio je autora. Pisma u enih itatelja-latinista bila su iski ena pohvalama. Me utim, teko je prodirao kroz papinski bedem. Bio se ponadao da e ga prihvatiti donekle slobodoumniji katoli ki krugovi koji su se suprotstavljali jezuitskom redu i dogmatizmu Tridentinskog koncila. Ali je Republica ecclesiastica pala pod cenzuru teolokih fakulteta u Parizu i Kolnu; Sorbonna je pedantno nanizala hereti ke stavke u njegovu djelu, a nije ga branilo ni Padovansko sveu ilite, iji je bio lan. Ulaz u papinske zemlje bio mu je zatvoren. Na pritisak Pavla V. plijenila je Mleta ka Republika sve to je nosilo njegovo ime. Paolo Sarpi ponio se kukavno. Razlog vie da objavi u Londonu njegovu zatajenu Povijest Tridentinskog koncila! Neka se Sarpi sad vrpolji, neka se senat ispri ava kuriji, neka bjeguncu predbacuju kra u rukopisa! - fra Paolo je poao s njim, htio ili ne htio, u bitku protiv papinstva kao godine 1606. Heidelberki proglas Marka Antonija bio je uskoro preveden na eki, izvjetavao je dalje neumorni poslanik, i nadbiskupov je obra un s Papom oduevio husitski Prag. Kakav to divan bijae grad! Skladnije gra en i obrazovaniji od Venecije, Be a, Londona, pun svakojakih drutava po baroknim pala ama i prostranim podrumima. uvaju i duh Jana Husa, eka bi sigurno postala rasadite Dominisove knjige da je sad ne gazi kopito avoljeg guvernera von Wallensteina. esi su izabrali za kralja kneza Friedricha ne samo zato to je bio vo a Protestantske unije, nego to je zet Jamesa I, pa su se nadali engleskoj pomo i. No onaj zimski kralj odao se s Elizabetom pustopanim zabavama dok je austrijska i bavarska vojska stupala u eku. Nakon poraza pri Bijelom brdu car Ferdinand II. je pogubio tobonje buntovnike, zapravo domoljube koji su branili slobodu, i sada dalje Herzog von Wallenstein, taj Sotona u ljudskoj spodobi ubija i plja ka, a sve to odavde mirno promatra engleski kralj, zna ajno je Ivan zavrio izvje e s putovanja. Rat se irio bre od poruke mira. Eto, Bavarci s jedne strane, a panjolci s druge strane, primi u se Heidelbergu, Friedrichovu sjeditu. Dominisu se ukazao divan kneev burg, pa staro sveu ilite, dragocjene biblioteke i tiskara gdje je objavio svoj prvi pamflet; kneginja Elizabeta, profesori, gra ani, koji su ga onda tako gostili, sve je bilo ugroeno. Pisca je obuzelo osje anje da kasni. Kasni u svemu. Da je prije tiskao svoju knjigu, prije no to su topovi progovorili! Ili njegova dvanaest godina duga splitska propovijed mora jo ekati? Dok se Europa ne umori od vjerskog raskola? Toplo se dahtanje irilo od velikog kamina u sreditu glavnog zida nasuprot pi evu stolu ali jo nije dvorana bila zagrijana i nikada ne e biti. Bila je prevelika, nikad osun ana, s jednim hladnim prozorom prema Henrijevoj kuli u bedemu Windsorske tvr ave. S oplo ena dvorita odjekivali su tvrdi koraci i udarci kopita. I vojnika i konja bilo je ovdje suvie otkako je James I. doao u lov. Napolju se jo nije sasvim razdanilo. Nad sivim zidinama visi-lo je nebo prljavo-sivo. Prozeblom se prelatu inilo da ga odozgo potapa hladna barutina. Podrhtavao je, valjda vie od jeze s Ivanova putovanja. Njegov dvokatni stan prigra en crkvi sv. Jurja bi je ipak tako udoban prema prebivalitima koje mu je putnikovo pri anje pribliilo. Soba gdje je radio i primao posjetioce bila je velikaka dvorana, dosta izduena, pokrivena turskim sagom, s visokim ormarima za knjige. Njen je glavni ukras bio veliki sredinji kamin. Lijep je bio i pogled na kule i unutranjost tvr ave, gdje su bile izgra ene kraljeve odaje. - Treba nam novaca, nadbiskupe - zaklju i Ivan svoj putopis. - Tvoja knjiga pisana na latinskom ne e iza i izvan sveu ilita, samostana i dvorova. Manje u en od tebe Luther se probio kad je svoj protest objavio na jeziku svojeg naroda. Treba nam novac da tiskamo tvoja djela na njema kom, talijanskom, ekom, hrvatskom. - Odakle nam novac? Kralj nije vie tako dareljiv kao prvih godina kad je nagradio Crkvenu dravu i Sarpijc-vu Povijest. Njemu i njegovu episkopatu bilo je zanimljivo da se izgrdi papa, a im su im se tu pokazala na eln vjerske tolerantnosti, povukli su se. Ja sam dobio ov;i| Deanery oj Windsor i Mastership oj Savoy s gomilom nametnika i prosjaka. Kad sam ih se pokuao otresti, svi ti biskupi i lihvari zgranuli su se s engleskom licemjer no u i sad me ogovaraju da sam krtica. I sam kralj je povikao na mene: Vi ste ovdje stranac, vi ste stranac, i ostavite sve stvari onako kako ste ih nali. - Da, mi smo ovdje stranci koji nikad ne emo nau ili njihov jezik ni obi aje - potvrdi dalmatinski Zagorac s. i zadovoljstvom koje nije izbjeglo njegovu gospodaru. - Po zivali su te ovamo i do ekali kao kneza. Univerziteti u Cambridgeu i Oxfordu predstavili su ti se, kako je zavid no primijetio nadbiskup Abbot, kao da bi ti sam bio jed no sveu ilite. A nisu ti, preuzvieni, dali ni stolicu bis kupa. - Protivno je njihovoj tradiciji, kau mi, da netko buci ovdje biskup tko nije Englez. A windsorski su dekani bih od davnine povlateni kao kraljevi savjetnici u vanjskim poslovima. - to vrijedi ovdje propovijedati univerzalnost? Eto, oni su prije svega Britanci, a tko nije ovdje ro en i ne umije njihov 'rr ili th, tome nema pristupa na najvia mjesta. Skupi ovdje neto novaca pa digni sidro, Preuzvieni! - Engleska nije zemlja gdje stranac moe lako eti novce. Ve mi predbacuju i gramzljivost i ambiciju.

Po elo je s toliko po asti, sada sve oko mene hladni. Mi nismo usvojili njihov jezik, a oni se tako malo zanimaju za nae, europske probleme. Zagorac, ponesen veli inom svogprimasa, raskopao je Dominisovu povredu. Nakon kraljevskog do eka u West-minsteru i ekivao je unosnu ast i utjecajan poloaj. Britanski velikai i biskupi natjecali su se isprva galantno- u i dareljivo u da o araju stranca koji je doao iz renesansne Italije. Njegov prvi doma in, canterburvjski nadbiskup i primas, kome je James povjerio ugledna gosta, prvi je negodovao. Stari mir bio mu je pokvaren. Smetalo gaje to toliki plemi i poha aju Marka Antonija koji je Lambethsku pala u pretvorio u svoj dvor, po talijanskom na inu, gdje se do kasna razgovaralo i pilo. Smetalo ga je tako er to Spli aninu, kako su ga svi zvali, iskazuju ve u panju nego njemu, prvome nakon kralja u anglikanskom episkopatu. Primas George Abbot bio je prethodnik neraspoloenja koje slijedi svakom oduevljenju s nepoznatim. Osnovna je pogreka gosta bila da nije uzvratio jednakim laskanjem. Spli anin nije shvatio kako je nuno da sve ovdje hvali, a iznad svega boanski umiljenog teokrata. Sin gorljive katolkinje Marije Stuart naslijedio je estinu za teoloke rasprave. Autor Crkvene drave nije posjedovao filozofsku ironiju lorda-kancelara Bacona da se divi kraljevim izrekama. James je jo u kotskoj pisao sa stravom i pomamom svoju Demonologiju, a ta ga zaokupljenost s vragom i vjeticama nije putala ni na engleskom prijestolju. Marko Antonije bio je ponajprije fizi ar kome je ta knjiga o demonima bila pomra enje razuma. On nije stekao dvorsku lukavost da se okoristi kraljevom nastrano u. Fran-cis Bacon je to umio. Inscenirani proces protiv katoli ke grupe, koja je toboe pripremala da barutom baci u zrak parlament i kralja, zastraio je jo ja e autokrata. Odra-stavi u dvorcu preljuba i umorstava, kotski je princ usisao tjeskobu prema iracionalnim silama, a kako mu nitko od podanika nije bivao ravan, uas je poprimao demonske likove. Iza otpora podanika, opozicije parlamenta ili slu ajne nesre e nazri]evala se prisutnost Vraga. Dvorjanici su ga bestidno oboavali ili zastraivali izmiljotinama kako bi zadrali njegovu milost, a ti maniri nisu bili po udi Spli aninu. Kraljevo je prvobitno oduevljenje za u enog sugovornika plasnulo. Windsorski se dekan spusti kratkim stubitem s prvog kata, pra en utljivim u enikom, i iza e na zatvoreno dvorite izme u svojeg stana i crkve. Poplo eni kvadrat ogra en kamenim stupi ima i kitnjastim zidom sje ao ga je dalmatinskih samostana. Dvorite je bilo lijepo, samo hladno, vje no u sjeni. Dok je to u mediteranskom ljetu prualo ugodan hlad, ovdje je stajalo vje no nepoeljno i pusto. St. George's Chapel uklapae se dostojanstveno, ak graciozno, u dugoljast prostor unutar bedema. Privirivi usput na stranja vrata, Dominis je nekako udno bio privu en korom koji se pred njim bio protegao uz oba suprotna zida kapele. Dodue, visok kor od hrastovi-ne bio je majstorsko umije e, s dva duga reda sa svake strane i pole inom koja je nad svakom stolicom bila i/ rezbarena u tornji , ali je to tako esto obilazio da je goto vo prestao zapaati. No, odjednom gaje ta ljepota obuzr la. Je li se divio ljepoti linija i raskoi figurica? Ne, bilo je neto drugo... u enje presta kad se sukobi s pogledom Zagorca. Da, to je! Podsjetio ga je njegova odeona u Sv. Dujmu. Otresito ostavi Ivana i po e prema gornjem dijelu zamka. Starom nadbiskupu bivala je mu na prisutnost vjernog u enika. Stalno ga je sje ao onog to je izgubio u domovini, a to nije ovdje postigao. Ijedno i drugo bilo je nepopravljivo. Njegov borbeni sljedbenik matao je o povratku. Ali to je bilo nemogu e. Kad je bolje upoznao odnose na engleskom dvoru i u crkvi, i ekivanje nekog boljeg mjesta bijae tako er uzaludno. Objava knjige nije mu donijela dugo o ekivanu slavu i mo . Polako je shva ao zato je Thomas More mirno objavio svoju Utopiju, mirno i bez posljedica, da bude tek smaknut zato to je izostao s Henrikova pira. Radi jedne nove enidbe taj je mahniti kralj rastavio svoju crkvu od rimske i postavio se za poglavara anglikanske crkve, a sad on, Spli anin, dolazi ovamo s nekim principima za sjedinjenje. Doista, smijeno! Morusova utopija, kao i njegova Crkvena drava leale su izvan podneblja Otoka. Knjiga nije tu uop e mnogo zna ila. Vanije je bilo to se o nekomu na dvoru ili u Lambethskoj pala i doapnulo, a o njemu je ve grof Gondomar natuknuo kralju da je u svom srcu ostao rimokatolik. Razdanilo se na engleski na in. Neto vie svjetla pro-diralo je kroz rastanjenu maglu. Jutro u dvoritu unutar zidina inilo se kao obi no, sivo, vlano i hladno. Prisutnost kralja unijela je u zamak vie kretanja i zbrke. Konjuari i goni i divlja i ekali su na travnjaku ili po stazama po etak lova. Poneki bi glasnik projaio pra en odzvanjanjem kopita po plo niku. Windsor Gastle bio je podignut na malom brdu iznad Temze. Rijeka bogata ribom i plovna davala je engleskim kraljevima sve od Vilima Osvaja a najbolju vezu s Londonom pa se tako i Marko Antonije esto prevezao amcem do svojeg drugog boravita u prijestolnici. Povii bedemi od sivobijela kamena opasali su dugoljast prostor, neto stisnut u polovini duine tako da je iz pti je perspektive izgledao kao poluotvorena usta. Donjom polovinom dominirala je crkva sv. Jurja, s portalom nasuprot konjunici, to je kvarilo crkveno ozra je; u gornjoj su polovini uza zidine bile izgra ene kraljevske pala e. Naro itu su ljepotu davale zamku poviene kule koje su oja ale bedeme i uvale nekoliko irokih vrata. Odavno je ve prestala opasnost napadaja ili opsade, i tvr ava je ponajvie sluila kraljevima za odmor i lov, ali se vojni ki zapt odravao. Zaobiavi Henrijevu kulu, Marko Antonije u e u kva-drati no dvorite gdje su se komeali paevi i sluge,

neprijateljski odvojeni od lakeja grofa Diega Gondomara. Vraji svat, opsuje dekan, ba zalu uje kralja nevjerojatnim vjen anjem. Poto je James govorio u parlamentu protiv habsburke najezde, eto, sad asti ovdje lovom madridskog ambasadora i sklapa vezu koja bi trebala spasiti njegova zeta Friedricha, a njemu donijeti bogat miraz. Taj je demonolog slijep za zbivanja oko sebe. U trenutku kad zahtijeva od parlamenta novac za vojnu ekspediciju na kontinentu, on puta da ovdje sitni ari i ugursuzi rue njegova umnog lorda-kancelara koji je primao mito prije osude, a ne poslije, kao to se pristoji po engleskom zakonu. Jadni Francis Bacon! Piu i svoju filozofiju Novum organum, rastreseno je uzeo zlatnike u svilenoj torbici koju mu je predala neka lady da to i jo neka druga mala mita pokunjeno prizna pred bu nim saborskim klupama. Ti prezbiteri]anci! Kako su lako kancelara i filozofa otpravili u Tower, ti licemjeri i lopovi, kao da su sami oli enje kreposti. Hladna, maglovita no jo se protezala kroz kamene hodnike i dvorane kad je uao u pala u. James Stuart ve se raspri ao s isto tako gorljivim panjolskim ambasadorom, u punom krugu lordova i biskupa, od kojih je George Villiers, Vojvoda od Buckinghama, odudarao mladena kom bezbrino u i elegancijom. Grof Gondomar podnosio je prosvjed Madrida, prvo, zbog britanske regimente koja je ila u pomo ugroenom Heidelbergu, i, drugo, zbog flotile koja je opet uplovila u Sredozemno more i sjela na vitalne spojnice panjolske s njenim talijanskim posjedima, na to je lord-admiral upozorio na Spinolinu armiju koja je jedrila iz panjolske Nizozemske. James je bio duan braniti svojeg zeta kneza Friedricha, makar se prije usprotivio da on prihvati eku krunu nasuprot starijem pravu Ferdinanda II. Poslana regimenta bila je preslaba da potisne panjolce i Bavarce koji su nadirali prema Friedrichovu dvoru, ali kralju se i nije ilo preko Kanala u skup i opasan rat, a niti je Madrid elio ponovan dvoboj s nadmo nom mornaricom; i tako su obostrane albe i prijetnje svravale isticanjem dobrih namjera, uz gun anje biskupa i lordova koji su iznudili tu demonstraciju britanske sile protiv habsburke dominacije Europom. Po najdubljem Jamesovom uvjerenju drao je Madrid klju kontinentalne zavrzlame, i on se uhvatio za ono to mu je priapnuo lukavi poslanik, na uzbunu svojeg dvora, crkve i parlamenta. Vojvoda od Buckinghama, novi kraljev ljubimac, jedini je bio oduevljen kombinacijom da princ Charles oeni panjolsku infanticu, ili se samo tako pravio da ugodi starom Jamesu. Mladi George Villiers, onako vitak i enski ljepukast, jako je zaokupio umiru u star evu seksualnost, i Stuart nije vie mogao nita u initi bez svojeg draesnog mignona. Pokraj vojvode izgledao je jo stariji, manji i runiji. Jezik mu je bio preirok, i prskao je slinu pri govoru kao da su mu usta natrpana jelom. Nos mu je bio kriv, obrazi upali, brada rijetka i isprana. Zbog neke uobrazilje nikad se nije prao ni kupao, a parfemi nisu mogli potopiti zadah njegova esto uznojena tijela. Doista, njegov mignon nije trebao da bude zahvalan canterburvj-skom nadbiskupu to ga je nedavno predstavio starom monarhu. Pietro Contarini povukao je windsorskog dekana u udaljen kut gdje su mogli iskaliti bijes na Gondomarove makinacije. Dvojicu starih mleta kih znanaca razdvajalo je mnogo toga, ponajvie skandal poto je Dominis publicirao Sarpijevu Povijest Tridenta, me utim, putovi su im se nekako udno kriali, a i sada su se ovdje sastali da engleskog kralja privuku savezu protiv jezuitsko-habs-burke dominacije Europom. Ovaj panjolski intrigant i provodadija, mrmljao je mleta ki poklisar, mami Stuar-ta najnevjerojatnijim pri ama. Jezuitski Madrid, ujete li, nadbiskupe, posredovat e za mua njegove k eri Elizabete, za vo u Protestantske unije, posredovat, e radi udaje svoje infantice Ane Marije?! Pa to je vie nego kraljevska sljepo a za stvarnost, to je prislukivanje demona. Suo avam ga sa injenicama, siktao je Pietro Contari-ni, utvr ena je maksima, sir, da su Ku e Habsburga saveznice, osim toga, Britanija i panjolska prirodne su suparnice na moru i u prekooceanskim teritorijima, vi se, sir, permanentno nalazite u otvorenom ili podmuklom ratu sa Carstvom Nezalaze eg Sunca, habsburka bi pobjeda zna ila usamljenje Otoka i zalaz britanske imperije. Suo avam ga tako s politi kom konstelacijom, dragi nadbiskupe, a on mi odvra a, sve se to moe me u kraljevima lijepo urediti. Stari antagonizmi, vjerske opreke, staleke predrasude, nacionalna okupljanja, izvojevani li-berteti, globalne aspiracije i federativni otpori, sve je to nita ili neznatno prema magi noj mo i prstena koji bi svezao Ku e Habsburga i Stuarta. Pa taj kralj koji se smatra boanskim, upravo izaziva vragove... tovani Marko Antonije, ho ete li vi jo pokuati da unesete malo svjetla u tu pomr inu? - Moj se savjet ovdje vie tako na prima kao na po etku. - Znam, dekane, don Diego je priapnuo kralju da niste iskren obra enik. Nita zato! Sin katolkinje Marije, koju je Elizabeta justificirala, nosi potmulu enju za izmirenjem s rimskom crkvom. Vi ste mu doli kao mig s neba, vi, teolog naeg otpora protiv Papine supremacije i protagonist kr anskog jedinstva na irim temeljima. - Ekscelencijo, kad sam ja pridobivao kralja za intervenciju protiv panjolske okupacije Italije, vi ste smjesta otro demantirali da biste se sa mnom dogovarali. - Dopustite, Preuzvieni, mi smo se protivili buci. Takve se stvari ugovaraju izme u zidova bez uiju. Osim toga, premisa da Pavao V. pristaje uz antihabsburki savez leala je izvan sklopa eventualnosti. irenje takve glasine samo je otealo jedva uspostavljene veze izme u Republike i Vatikana,

pogotovu poto ste vi ovdje izdali Sar-pijevu knjigu pod tako providnim pseudonimom i jo providnijim predgovorom... oprostite! - Mogao se tim planom izvriti pritisak na kuriju i mlitavce. udno ekscelencijo, vi grdite starog Jamesa to poduzima neto u tiini, mimo op eg raspoloenja, a mene ste dezavuirali kad su moje zamisli hvatale ovdje korijenje. Da sada tako nemo no stojim, i vaa je zasluga, si-gnor Pietro, zasluga dvoli ne Signorije! Dugo noena gor ina provalila je iz hrvatskog primasa. Slue i se samostalnim nadbiskupom i uvaenim teologom u sukobu s papistima i habsburgovcima, Venecija ga se odmah odricala im je oteao mleta ku politiku naga anja. Izdali su ga u usko kom primirju, izdali u obnovi nadbiskupije, izdali u sporu sa Svetim oficijem, izdali u irenju na ela tolerantnosti odavde do Jadrana; a nakon tog lanca izdaja iznova apeliraju na njegovu privrenost, udvorni kad treba nekoga iskoristiti, a bez sje anja kad bi im netko odsluio. - Pamtite li, ekscelencijo - nastavi trpko splitski bjegunac - kad sam vas na Markovu trgu upozoravao da je dosljednost odre enim na elima najuspjenija politika na dugu stazu. - Gospodine! - uvrije eno se uspravi mleta ki plemi -ja sam uvijek sluio samo Prejasnoj Republici. - A ja mnogim gospodarima?! - upita sad povrije eni Rabljanin. Contarini je utio osmatraju i kraljevo poga anje s galantnim grofom, ali taje utnja iza lepeze diskretnosti dovoljno kazivala. Nikad nezacijeljeni uljevi na Dominiso-vim lutanjima bili su opet razdrti. Krv zavi aja procurila je kroz nanesenu uvredu. Oh, ti samodopadni sluge koji imaju samo jednog gospodara! Gdje su ti prisenici nekog kralja, senata ili crkve vidjeli mnogosluje, on je ustrajao u najteoj dosljednosti. - Otkad samostalno mislim, ekscelencijo, na svim tim putovanjima i dvorovima, ja sam sluio jednoj ideji... - A svi mi - naali se uman kavalir - sluili smo ostvarenju vae ideje? Poslanikova je ala odjednom sruila njegovo gordo utvr enje. Gle, njegova ideja?! Ha, ha, ha... Bio je to oblak kojim je obavio svoju glavu. Propovijedati poklisarima velesila, napuhnutim velikaima, licemjernim biskupima i okrunjenom malianu, to je vikati u orkan koji pustoi zemlju. Kraljevski a en u Whitehallu, isprva se zavaravao da e svoje zamisli presaditi u teokratove elje za mirom, a kad se ve opio uspjehom vrtlara, shvatio je da je sadio na no itu demona. Servirati ideje na lovu ili za stolom Njegova veli anstva, to je bila izdaja tih ideja, i gore od toga, bila je izdaja onih mnogih, bezimenih, kojima bi njegovi vidici pomogli si i s vjekovne golgote. Daruju i portret infantice, don Diego se raspri ao o slikarstvu tako da je pravi smisao tog dara bio zavijen u mutnu neobaveznost. - Autenti na madridska kola! Nita loija od brabant-ske. Dodue, eka se jo pravi majstor poput Rubensa. Ali, do i e. Vidio sam Poklonstvo kraljeva nekog mladi a Velazqueza, uvjeravam vas, Veli anstvo, to e jednog dana biti prvi kist Europe. - Ta vaa infantica - prekine George Abbot panjolskog ambasadora - smije se vjen ati samo doputenje] Svetog Oca u Rimu. Odbojnost canterburvjskog nadbiskupa da pogled sliku, a osobito ironija s kojom je naglasio Sveti Otac, izazvala je zadovoljstvo tvrdih prezbiteri]anaca, ali su se oni suvie bojali kralja da bi to glasno iskazali. Kako je njena Marija Anna o ito privla ila princa Charlesa, George Abbot mu pokua oteti portret: - Da od Njegova Veli anstva bude smijean Papin vazal?! Jamesu se zagrcne slina na taj izazov. Odrjeiti je primas izrekao bojazan anglikanskog episkopata dok je dr. Williams, biskup od Lincolna, mudro utio, uvijek spreman da povla uje svakom kraljevom hiru. George Abbot je elio, kao i parlament, da princ od Walesa vjen a neku protestantsku kraljevnu. Prskaju i slinom na hrabrog izaziva a, sitni i runi Stuart je iznova utvr ivao svoje dostojanstvo: - U mojim ilama te e krv kraljeva Izraela. Nae srodstvo sa Spasiteljem ne moe rimski biskup pobiti. Engleski kraljevi su namjesnici Isusa Krista na zemlji, zapravo, sami su bogovi... Bio je beskrajno brbljav i lovci su se ve pobojali da su uhvatili ma ka za rep. Lov je bila strast kotskog kralja, ali se jo strastvenije odavao teolokim raspravama. Pri svakom novom otvaranju parlamenta slikao je skupljenim velikaima i trgovcima kakav je on boanski kralj. Vidio je uop e sebe sasvim druk ije nego su ga dvor i narod vidjeli, navikli na tudorsko dostojanstvo. Kad kralj govori, pri ao je James parlamentu, to je kao kad lav ri e. Uistinu, fuflao je i dizao se na prste, kao sada, u nadmetanju s rimskim patrijarhom. Luda, opsuje ga Marko Antonije tiho; naputa stare saveznike trae i posrednika za mir u Madridu. A moda je i on, a eni gost, pogrijeio? Trebao je pognuta ela sluati kako se ovaj malian divinizira i diviti mu se, boanski! veli anstveno! lavovski! kao i ovi prefrigani beskrupulozni lovci na poloaje oko njega. - Ovaj panjolski vrtiguz op arao je starkelju - srdio se Contarini prigueno. - Na njegov je nagovor sir Walter Raleigh otpravljen na panj. Uzalud sve njegove pobjede nad panjolskom armadom, uzalud njegova osvajanja novih zemalja za Englesku,

uzalud odana sluba Elizabeti Velikoj... uostalom sluba ne samo admiralska i kolonijalna nego i intimne naravi, no tko bi prozreo odaje djevice? Kralj je ak predlagao, zamislite!, da se engleski junak vjea na trgu u Madridu, za zadovoljtinu panjolcima, razumijete li, nadbiskupe, ovaj potpun nehaj za britansko dostojanstvo i interese? - Po injem shva ati neto drugo: Kako je opasno nek< ideje servirati za kraljevskim stolom! Htio sam Anglikansku crkvu izmiriti s umjerenim katolicima. - Kralj je ovdje, ujete li ga?, boanskiji od pape. I 01. sebi ravna vidi jedino preko u Filipu Habsburkom. Bogovi se uvijek mogu me u sobom nagoditi, na ra un ljudi, zar ne? Pazite, nadbiskupe! Gondomar vam ne e prostiti onu dosjetku s njegovim fistulama. Dok su njih dvojica znanaca iz Venecije aputala, oke kralja je krug bivao sve bu niji i zagrijaniji. Kad se James malo povukao pred negodovanjem anglikanskog vrha i lordova, lakoumni princ od Walesa izazovno poljubi sliku infantice. Tvrdi tabor koji je zahtijevao vojnu pomo Friedrichu, vo i Protestantske unije, mora lakoumnika odvratiti od te sablanjive enidbe pa je jedan drugoga nutkao pogledom da istupi s prigovorom. - Ho e li infantica pri vjen anju prije i u Anglikansku crkvu? - pitao je otrovno George Abbot madridskog ambasadora. - Nipoto! - Dakle, vi o ekujete da e se princ Charles pokatoli iti?| Gondomar se tome nadao, to bi promijenilo sve odnose u Engleskoj i me u vladama, ali bio je suvie razborit da to ne oda estokom anglikancu. Za razliku od primasa, dr. Williams, biskup od Lincolna, nalazio je rjeenje da princ i infantica zadre staru vjeru. Mijeani brak? to e biti s djecom? Jesu li habsburke princeze spremne da imaju protestantske sinove? Zahtijevaju i to na objanjenja, Abbot je natjerao obojicu provodadija u kripac. Prepreke su rasle s obje strane. Me utim, James se nije na to osvrtao. Otkako mu je Gondomar sugerirao da e ga Charlesova prosidba u Madridu izbaviti od ratnog zapetljaj a i donijeti mu bajoslovan miraz, on tu ideju nije vie isputao. Svaki mu je vojni pohod bio stran i neshvatljiv. Bez politi ke imaginacije i iskustva, bio je zaokupljen samo ljudima i doga ajima iz svoje okoline, a sve izvan toga, ak i na londonskoj periferiji, nije ga se ticalo. To dijete, pomisli Dominis, to zakrljalo dijete sjedi na prijestolju! Nasuprot canterburvjskog nadbiskupa uzeo je lukavi don Diego taktiku da omalovaava teoloke razlike i zastupa Jamesovu percepciju da se sve moe me u kraljevima fino urediti. A kako je ve po eo Spli anina uvla iti u raspravu nastavi arogantno: - Illustrissimus de Dominis moe autenti no posvjedo iti koliki je u inak filozofije na stvarni poredak. Molim! Pitali smo vas, Dean of Windsor, je li vaa Respublica eccle-siastica pomakla i jedan europski kamen-me a? - Tko je itao? - odmahne autor zlovoljno. - Hrpice luterana i cenzori Svetog oficija. - A to ste o ekivali? - zabadao se dalje u njega cini ni grof. - Da e vas nositi od usta do usta kao Bibliju? Apostoli su epali svoj trenutak u rasulu rimskog imperija. Gospodu ovdje vie zanimaju monopoli, duhan iz Virgini-je, irenje Isto no-indijske kompanije... Na tu alu negodovali su lordovi onako bu no kako se jo smjelo u kraljevoj blizini. S religijskim stvarima, neka Spasitelj posvjedo i!, nije se na Otoku vodila trgovina kao na kontinentu gdje je papa prodavao crkvene naslove i oproste od grijeha. Insinuacija je da su vie marili za trgova ke knjige nego za molitvenik, a kako se ba o monopolima prepiralo u parlamentu, lord-rizni ar je ambasadoru predbacio mijeanje u njihove unutarnje poslove, tovie, jo gore subverzivno podbadanje. Kralj je bio naposljetku oneraspoloen dvoli no u Gondomara koji je izmjeni no laskao i draio njegov dvor pa autoritativno prekine obostrano zadirkivanje: - Grofe, dovoljno je da sam ja itao Crkvenu dravu, ja i moji biskupi. - Ako su? - dometne panjolac dvojbeno. - Ako smo? - zabezekne se George Abbot, a za njim plane i dr. Williams, biskup od Lincolna. Takva potvora! Me utim, don Diego ih je obojicu preduhitrio najuljudnije: - Ako ste itali, to nikako ne stavljam u sumnju, onda ste morali odrediti svoj stav prema prvoj glavi prve knjige gdje se rimska crkva ozna ava kao monarhija papom kao monarhom. Anglikanski je primas oprezno utio. Gorljivom puri-tancu su svi reformatori na kontinentu bili sumnjivi, uspio je i kralja zaplaiti da se iza toga esto kriju bune| gra ana i kmetova; i tako je on otpo etka zadrao oprez prema djelu odmetnika. - Papa monarh? - snebi se biskup Williams. - Samo bez svog krvnog nasljedstva - dopuni Gondo-j mar. - Ta itali ste. Ja, kao laik, nisam shvatio je li to po-| hvala ili blasfemija. - Evidentno! - povi e kralj sa stra u teolokog tuma-j a. - Da je monarhija, bilo bi pohvalno, no kako nema! nasljedne loze, sui se u sebi i propast e. - Je li to vaa interpretacija, autore? - okrene se panjolski grof sa smijekom prema Marku Antoniju.

Bilo je drsko poslije kraljevske izjave zatraiti tuma enje od zbunjenog autora koji je o ekivao da e monarh smjesta otro reagirati. Me utim, James se u tom trenutku osjetio toliko inferioran velikom piscu da ga je mir-kavim o ima molio za potvrdu. I ostali su se velikai okrenuli prema uglednom gostu u dvoumici. Dominis se iznenada naao u kripcu da interpretira svoj stav prema kraljevskoj vlasti, koja mu je ovdje omrznula, pa izbjegavaju i odgovor re e: - Piu i to, nisam predmnijevao da u dobiti takvo kraljevsko tuma enje. - Vrlo dvosmisleno! - povi e Gondomar prema kralju i produi. - Neka vrst nasljedstva, posve enog, vlada i u papinstvu. - To nije ono pravo, po krvi. - Po Spasiteljskoj krvi, Veli anstvo - umiljavao se galantni panjolac. - Uostalom, illustrissimus de Dominis moe vam bolje objasniti odranje crkvene hijerarhije. On je dugo sluio Papi, zar ne, nadbiskupe? Vjet je poklisar pokuavao svrnuti neraspoloenje prema svom starom protivniku i ruitelju jezuitskohabs-burkih planova, koji je apati no gledao kako mu mad-ridski intrigant potkopava poloaj na dvoru i itavo petogodinje nastojanje. Po nekoj avolskoj logici bio je protestantskom vladaru blii pakt s najkonzervativnijim katoli kim krilom nego s liberalnijim silama. Naavi se na istom bespu u kao i onda u Splitu, nadbiskup je sam sebe grizao kao izgubljeni pas svoj rep: - Da sam sluio papinstvu, krivo je moje rapsko ro enje. No, Kraljevu slubu sam odabrah. - Bene - pohvali James ne shvativi jetku alu, a za njim odmah klikne Williams, novi pouzdanik: - Bene vale, decane Vindesorii! - Bene vvcit - dopuni ih senjor Diego sa savrenom latintinom nasuprot biskupovu krivom akcentuiranju -qui bene latuit - Tko se tu skriva, grofe? - povrije eno upita kralj koji je ljubomorno uvao pri in da na njegovu dvoru vlada iskrenost. - Sir - dodvorno mu se pokloni madridski poklisar -izgleda da ispod plata windsorskog dekana viri rep republi kog lava. Velikai i biskupi okrenuli su se prema Dominisu na koga je cini ni panjolac nianio Ovidijevim stihom da odmah udari po njegovoj mleta koj pozadini. Iako se na tom primanju drao postrance, ljut na iznenadno snub-ljenje infantice, madridski provodadija gurkao ga je u sredite panje kako bi ga u ovom povoljnom momentu sruio. Mora se braniti, i zbog pristalica svoje koncepcije koji su ga poticali; i u tom dvorskom komeanju uspravi se ispred krivonog autokrata: - Kralju! Ja nisam nikad skrivao svoje uvjerenje da bi pribliavanje Velike Britanije Veneciji i Francuskoj pomoglo da se Europa izbavi od vjerskih ratova. Otkako sam ovdje, milostivi Kralju, radio sam na izmirenju vae Anglikanske crkve s katolicima. Prosvije eni kr ani u svim zara enim taborima po inju danas uvi ati nunost me usobnog sporazumijevanja... - Vidite, dekane - zlovoljno ga prekine James Stuart -mi ovdje razgovaramo s opunomo enikom madridske krune. - Ku a Habsburga s jezuitskom ispovjedaonicom - pitao je windsorski dekan s povienim tonom u mrmoru odobravanja - je li to most Londona s kontinentom? - Jest! - natkri i krivonogi slinavac lordove. - Nakon kraljeva suda - dodvori se biskup Williams 4]| bilo bi izdajni ki da neki subjekt druk ije misli. Dominis je zautio pokraj isto tako ogor enog Abbota kome je dr. Williams preotimao Jamesovu milost. Nisu vie mogli odvratiti svojeglava starca od tog vjen anja koje mu donosi mir i zlato iz Amerike. Daljnjim bi protivljenjem ugrozio gost ovidijski egzil, gdje se moglo dobro proivjeti kriju i svoju odvratnost. Dok je canterburvjski primas neto povjerljivo aputao s ozloje enim lordovima, na scenu je ponovo istupio gizdavi vojvoda od Buck-inghama. Taj je mladi pustolov i sada veli ao kraljevu mudrost da zavri latinskim citatom, sasvim po svojoj lakoumnoj hrabrosti. Ako se sve izjalovi, ostaje: ultima ratio regisl - Tako, tako, moj vojvodo - usklikne kralj polaskan. -Ostaju topovi! Senjor Don Diego! Ako madridski dvor eli trajan savez s naom ku om, posavjetovat u se o tome s prestolonasljednikom. Razdraeni su puritanci iskoristili odlazak kralja da nastave teoloku raspravu s podlim panjolskim poklisarom oko nedavnog kopljenja. Po njihovu najdubljem uvjerenju grijeili su kalu eri protiv boanske promisli, a i zakona prirodnih i dravnih, to su priro ene organe upotrebljavali jedino za mokrenje, a mob, ina e poboan evangeli ki puk, izvrio je opravdanu kaznu. Uostalom, bila je to dje ja igra prema haranjima okrutnog hercega Wallensteina, Belzebuba u ljudskoj spodobi, koji je pekao na ranju nesretne husite i luterane i dao zabijati koplja u vagine njihovih ena poto su se razularene ete na njima obredale. Argument, da je druga vjerska strana inila isto pa i gore, opravdavao je svaki vlastiti in, i ta logika odmazde pro-duavala se do potpunog uzajamnog unitenja. Dominis je rezignirano ispratio gorljive puritance sjede i u konatoj stolici do kamina koji je jo isijavao toplinu u njegove premrzle zglobove. Pet godina je nastojao sroditi se s hladnim i maglovitim Otokom,

no uzalud. Ovdje i nije bilo onako slobodoumnih i irokogrudnih gra ana kao u Mleta koj Republici. Trgovci i metri u parlamentu bili su isti takvi vjerski i nacionalni fanatici kao i ve ina lordova, i koliko su se god prepirali oko monopola i koncesija, s kojima je osiromaeni James vodio besramnu trgovinu, slagali su se u osnovnome: u nepovjerenju prema integralnim tenjama kontinenta. irenje Isto noindijske kompanije i prekooceanskih kolonija mnogo je vie zaokupljalo matu Britanaca od europskih sporova i saveza. U Anglikanskoj je crkvi bila uan ena tradicija nezavisnosti koja je prihva ala samo jednu stranu Dominisove knjige, onu antirimsku, ostaju i inertna prema univerzalnoj sintezi. Wycliffova reforma, kao i Lut-herova, mrvila je veli anstvenu srednjovjekovnu cjelinu, noena sve ja im nacionalnim separatizmom i monarhijskim prerogativima. Boravak na kraljevu dvoru morao je ogor iti autora Crkvene drave koji je uzeo vlast crkvi da bi je predao zemaljskim vladarima. No James Stuart bio je isto tako diviniziran i apsolutan gospodar kao i rimski papa. Da li je papa prigrabio svjetovnu vlast ili kralj crkvenu, izlazilo je na isto. Marko Antonije se odra-na pobunio protiv hijerarhije sa Svetim Ocem na vrhu koja je potpuno zagospodarila ovjekom, njegovim imanjem, stvaranjem i duom; ali svjetovna vlast, eto, bivala je isto tako dogmati na, nasilna i sakrosanktna. Biti dvorjanik kralja nije bilo nimalo asnije od njegove splitske slube. Naprotiv, u starom se zavi aju sa uvalo vie kr anske univerzalnosti, a i pontifeks je bio vie ukro en sinodom i ceremonijalom od svojeglavog Stuarta. Nije zamijetio kad mu se Gondomar priuljao; i smeteno se zagleda u ki eno odjevenog panjolskog grofa, u naborane prugaste hla e, stegnute ispod koljena, gdje su se produavale arenim arapama. Za ureenim pojasom oko pasa nosio je turski svrnut bode u zlatnim koricama, kojim se sigurno nije nikad posluio, ubita no bodu- i samo otrovnim jezikom. Na ipkastoj koulji bili su pribodeni najvii ordeni pape, panjolske i engleske krune, sjedinjeni tako na podmuklim grudima. Poslanik se udvorno prignuo pred njim i s tonom isprike otpo eo: - Niste me krivo shvatili, nadbiskupe? - Bilo je odvie napadno - odgovori Marko Antonije ravnoduno. - Kopate mi jamu na dvoru. - Zaboga! - usklikne senjor Diego kao da se brani od udarca ma a. - Ja se mnogome nadam od vas kao posrednika. - Ja posrednik? - Ne uivate li posebnu milost engleskog kralja? I niste li uvaavani u kuriji? - Da, u Rimu sam prvo ime na indeksu. - Pridajete suvie teine teolokim raspravama. - Ne vie. -Ne vie?! ustri je grof skoknuo na to otkri e. Umiljato lice zasjalo je rado u to ne sjedi pred njim teoloki fanatik nego otrijenjeni skeptik s kojim se moe voditi diplomatski pregovor. Da se jo ja e utvrdi u otkrivenoj relaciji, upita s usrdnim razumijevanjem: - Je li, nadbiskupe, o evina biva draa to ste dalje? - Pogotovo na ovom dvoru - izlane gost pa se smjesta ispravi - u maglutini. - Nigdje nije nebo kao na naem Mediteranu, makar gore i Sveti Otac sjedio. - Nigdje! Otkad sam preplovio Kanal, ne ugrijah se. -1 ja sam prozebao kroz kosti, u ovim grobnicama. Oba doljaka s juga nostalgi no su se zbliila pod tmurnim i studenim svodovima. Ova prokletna vlaga! Uvla i se ispod kaputa. I u krevet s nama legne. Prilenice su ovdje, tuio se madridski kavalir, hladni oblozi od krpe. Da mi je naeg sunca, uzdisao je splitski bjegunac, prije nego me ovaj kamen pokopa. - Pa vratite se, nadbiskupe - pozove ga panjolski poklisar - u sun ani Rim! - alite se, don Diego?! - Nipoto! Mamurno raspoloenje raspri se u otrom suo enju obaju stranaca. Lepravi se kico uozbiljio, oteao teinom svoje izjave, sada autenti an glasnik strane velesile. Galantna lako a njegovih gesta i fraza bila je pri in; uistinu, bio je promiljen i tvrd. Kamena nepomi nost grofova lica uvjeravala je izbjeglicu da mu je ono rekao to je pomno bilo zasnovano. Da se vrati u Rim, poslije svega? - Znajte - upozoravao ga je tajnoviti emisar - opunomo en sam od Svete Stolice da poradim na vaem povratku. - Nakon mog bijega, proglasa u Heidelbergu, sve anog do eka u Westminsteru... - Nadbiskupe - prekine ga hitri panjolac - vi ste se dali na put da prou ite reformaciju. - Nisam zato - mrmljao je u enjak u zabuni - nisam najprije... - Budite diplomat, molim vas! U tom svojstvu moete najvie u initi. Novi papa, va stari prijatelj, bio bi vam zahvalan da se nekako opravda va odlazak, radi nieg klera. Poto je iznenadna veza Jamesa i habsburkog Madrida gotovo zatrla Dominisovu misiju na dvoru, odjednom mu je bila ukazana fascinantna uloga: da posreduje izme u pape i kralja na izmirenju zara enih crkava. Kao autor Republike nije doista, kao to mu se narugao Gon-domar, pomakao nijedan kamen-me a.

Pisma apostola inila su uda u rasulu Cezarova imperija; u dananjoj konstelaciji vlasti oblijetala su poput galebova kamene kule, izru ena strelicama dvorskih lovaca. Sto nije uspio s knjigom, mogla bi mu prokr iti kraljevska i papinska rije . Da bude diplomat, kako mu opunomo enik kurije savjetuje? U tom posredovanju prua mu se izlaz iz ovdanje izolacije. Jamesu je prijeko potrebna Papina privola za vjen anje infantice Ane Marije; pa neka to on izradi! Jamesu je urgentna intervencija za pritijesnjenog zeta, neka on uznastoji; Jamesu je nuno vjersko izmirenje, neka, neka, sve e on to argumentirati pred Grgurom XV. i skuptinom kardinala, u istoj kr anskoj revnosti. Ako se s ove ukazane pozicije osvrne na svoj boravak na engleskom dvoru, on je neprestano djelovao kao nepristrani izmiritelj i u tom retrospektivnom osvrtu smio se utvrditi pred panjolskim poslanikom: - Uistinu, ja nikad nisam istupio iz rimske crkve. Katoli ki univerzalizam bio mi je blii od nacionalizma protestanata. - Eto - veselo mu povladi grof- sluili ste ovdje i dalje Crkvi, na svoj na in. - Moda najkorisnije... - Okrunite sada tu slubu! Zblienje Pape i Kralja, uklanjanje posljedica raskola, trajan mir, to bi bilo najljepe djelo naeg vremena, to je i u koricama vaih deset knjiga. Zacijelo, to je bio moto njegova djela. Uvijek je nastojao od apstraktnih izvoda prije i na politi ku akciju. Prije dva i pol desetlje a po eo je diplomatskom misijom izme u cara, duda i pape, kasnije je sve svoje pouzdanje poloio u daleke, nepoznate itatelje da se, nakon razo arenja, vrati efikasnijoj ulozi posrednika izme u mo nih vladara. Papin je poslanik bio razdragan njegovim obra enjem, nekako suvie a da to ne pobudi u njemu staru sumnji avost. Skakutao je oko njega, hvatao ga za dugmad i ipke, kreveljio mu se i mamio ga: - Ferdinand II. je fanati an kriar, zalu en jo u jezuitskoj koli. Ako habsburki Madrid pristane uz kajzer-ove antihereti ke pohode, to e baciti cijelu Europu u more krvi i plamena. Jedini je spas: sporazum panjolske i Engleske u obuzdavanju vjerskog rata. Bez skromnosti, nas dvojica moemo sprije iti najve u katastrofu u povijesti kr anstva, moemo slono! - Kad bi to kurija shvatila! - uzdahne nesigurno apo-stat. - Opunomo en sam osigurati vas da e vam se u Rimu ispla ivati 12 tisu a kuda godinje, uz redovne prihode vae nove, ugledne stolice. Nudi vam se biskupija u Salernu, pa kasnije i crven eir. Izvrsno? Kad se odlu ite, sve emo za put hitno urediti. Pouzdajte se u mene, dragi nadbiskupe! Ja urim u kraljevski lov. Lov na in-fanticu! Dovi enja, designirani kardinale! Nadam se da mi ne e ga ati u le a, engleski dentlmeni! Skakutavi gizdelin izgubio se poput neke demonske pojave, ali ono to je tajnovito kazivao dugo je ve lealo ispod bjegun evih meditacija kao bolestan, eznutljiv san, i odjednom probu eno, vie se nije slijegalo u mutne tjeskobe. Prhka nostalgi na raspoloenja zgruala su se u odluku povratka. Dalje ostati u prezbiteri]anskoj Engleskoj, dok James uruje s jezuitskim Madridom, bilo bi ekati svoju politi ku, moralnu i kona no fizi ku propast. U tim stuartsko-habsburkim kombinacijama i puritanskim ekscesima zna io je put u Rim manje zlo i moda posljednju mogu nost opstojnosti. I James i rimska kurija ho e se s njim posluiti, a on je dovoljno iskusan da u toj dvojakoj slubi ne izgubi svoj cilj. Umjereni katolici revoltirani su i enjima carskih vojskovo a a, s druge strane, i gra anska reformacija eli povratak mirnim zanimanjima. Kopita razularenih konjica stravi no odjekuju europskim cestama, ostavljaju i za sobom dimna garita, vo njake gdje se na vjetru njiu pocrnjeli mrtvaci, pusto i suludi pla . Gore eka sela, gori Mann-heim, gore stare metropole, dok se oba jezuitska pitom-ca, carski vojskovo e, feldmaral Tilly i herceg Wallen-stein, natje u u plja ki i pokoljima. Iz mraka vjerske netrpeljivosti provalile su najgore razbojni ke bande, to je epilog crkvene izme. U toj autodestrukciji kr anstva, nije prorok mirotvorne sinteze mogao ostati u knjikom zakutku. On mora istupiti, na na in koji mu doputa zafrontaeni, tiranski svijet. Uz pomo Svetog pisma i milosti vladara, kao i podrkom tolerantnog gra anstva, krpat e rasporeno i u bijelu tuniku zaviti izmrcvarenu Europu... Odluka povratka razrovala je njegov povrno uspostavljen mir, sa svakodnevnim navikama kao udobnom ko ijom u smrt. Pomiljao je da ostatak ivota utroi u istraivanje tajanstvene privla ne sile, kojom je ve prije Zadranin Grisogono tuma io plimu i oseku, a kakvo je privla enje njegov creski susjed Franjo Petrievi mutno naga ao izme u svih svemirskih tijela. Inteligentni Englezi zanimali su se vie za njegova istraivanja prirode negoli za teologiju, gdje su se kralj i biskupi drali nepogreivim autoritetima. irenje nove znanosti bilo je efikasnije od pobijanja skolasti kih i evangeli kih dogmi i manje je izlagalo autore zubima cenzure. Kad se ve hrvatski primas i diplomat pomirio time da okon a u kabinet-skom kutu, madridski spletkar ga je izbacio iz kolote ine najambicioznijim planovima. Tihi Windsorski dvorac napu io se prikazama iz starog zavi aja. Odlazak odanle nije nita prekinuo ni rijeio. Pet godina se uvjeravao kako su one sun ane obale definitivno potonule iza njega da na prvi signal istr i iz udobna zape ka. Znanstveni traktati i konstruirane sprave za istraivanje nisu ga vie mogli zadrati; naslu ena je kozmi ka atrakcija usahla. Dugogodinji potmuo pritisak u njemu prsnuo je s bolnim krikom za izgubljenom zemljom.

etao se pokraj bedema gledaju i prema Temzi. Brdo na kojem je stajao Windsor Castle bijae opkoljeno mrkim umama. Ali ljeskava rijeka na podnoju tekla je daleko, u ocean, u Sredozemlje. I nosila njegovu misao do toplih ala gdje su mirisali borovi i limuni. Ondje ga eka i njegova k i... Ukazala mu se kako su mu je opisali, nalik na majku. Ve ostario, silno je elio da se prepusti brizi svoje djece. Pusto ovih vojni kih zidina bivala mu je nepodnoljiva. Sjetno je gledao u daljinu kuda je tekla tiha Temza. I nakon toliko godina glasovi odanle ja i su od zvona Sv. Jurja, Jamesovog roga i pokli a lova ke druine. Ispisuju i list za listom Crkvene drave, bio je pripravan na ukor, degradaciju, progonstvo, pa i murus strictus. Ali to je gore od martirskog usuda: da kao buntovni autor bude a en na ovom dvoru! Radije rizik Tvr ave svetog an ela... Vratit e se. to da izgubi doli ostatka ovog skitanja, vr a bljutavog piva i smijeka kraljeve milosti? to mu je u Splitu bio ponos, ovdje mu tjera crvenilo u lice; i prignute glave, kao lopov, ulja se na stranu kad stanu veli ati njegovo djelo. Vratit e se. Preskupo je platio svojem kraljevskom izdava u. Njegova poslanica nije prola kroz eljezna vrata sukobljenih crkava. Treba po eti druk ije, bez gorkog izazova, polako, tiho; treba se vinuti nad tvr ave an eoskim krilima. Temza je prestala te i. Zaustavljena prodorom plime iz Kanala, ustalasala se i zamutila. Njeni su se valovi razlikovali od morskih; bili su kuglasti i ratrkani bez fronte napredovanja. Oko svakog se centra dizala voda i sputala nekako izdvojeno. Dok bi valovi na moru dolazili od pu ine i razbijali se na obali, Temza je stajala uzbu ka-na. I boja joj je bila udna, mijeana od plavih, zelenih i utih preljeva. Eto, ni more ni rijeka, nego neto degenerirano. Sve je ovdje dvoli no, gun ao je Marko Antonije idu i i preko Westminsterskog mosta. Nikad mu se Engleska nije pri injala tako podmukla kao u ovom trenutku. Okrz-nuvi pogledom golemu pala u s dugim troredom prozo-1 ra, traio je na drugoj obali Lambethsku pala u. Ondje je! po eo njegov egzil i ondje e svriti, po svoj prilici. Nijej vie i ekivao velikoduje anglikanskog episkopata kao prije est godina kad ga je kralj udomio u pala i canter-burvjskog nadbiskupa. Kako su ga onda posje ivali i as-j tili! Tihi se samostan na rijeci pretvorio u njegov dvor, tcJ je odmah ozbiljnog i oholog Abbota uvrijedilo. Njegovo ji negodovanje bilo prete a srdbe koja se sad obara na nedoli nog stranca. ta e mu sve pripisati? Da je lakom valjda zato to se nije zadovoljio milostinjom. Da je tat valjda zato to se smatrao njima ravan. Da je prevrtljiv Njegov je isto ni grijeh bio u tome to nije shvatio da ovdje stranac koji je duan da se neprestano zahvaljuji doma inima i divi njihovu establishmentu. Plima je pobje ivala, ali uzbu kana rijeka nije jo po ela te i u suprotnom smjeru. Trebao je dovriti svoju teoriju dnevnog pulziranja mora, umjesto da se sad spori s Anglikanskom crkvom. Sveu ilita su na ovom izoliranom otoku bila najotvorenija njegovim istraivanjima. Padovanska se tu optika znala. I pomno su se sluala njegova razlaganja o privla noj sili koja uzrokuje plimu i oseku. Geometrija zraka svjetlosti i svemirska atrakcija, to su bili principi na kojima se mogla podi i nova filozofija prirode... Prokletstvo! Da sad odgovara pred biskupskim sudom tko je boji opunomo enik na zemlji: kralj ili papa? U prve etiri knjige tiskane ovdje u inio je ve krajnju koncesiju kralju, no i to im je bilo premalo; izdava a za ostale knjige morao je traiti drugdje. Nisu prihva ali njegovu univerzalnost ni sada kad vjerski razdor potkapa opstojnost sviju... Pokraj njega projurila je ko ija biskupa od Londona. Stari se znanac nije zaustavio da ga pozove unutra do svojeg sjedita. Dakle, ne stoji s njim dobro. to mu spremaju? Utamni enje? Ne! Ne... U tom bi slu aju poslali po njega straare. Ipak, taj mu razlog nije davao sigurnosti, kao ni osje aj nevinosti. Tjeskoba je u njemu rasla to mu je blia bila Lambethska pala a. Pje-a io je da bi tako posvjedo io svoju skromnost, ak poniznost; no ho e li to itko od sudaca uvaiti? Od drugog nogostupa mosta otegao se put slobodnom obalom. Pogledavao je nemirno na suprotnu stranu, u pala u parlamenta. Duga fasada od etverokutnih prozora i vertikalnih stupova, oivljena jo povienim kulama, nije mu se kao ina e usjekla dostojanstvenom ljepotom. Luda ku a, progun ao je mrzovoljno. Ti landlordi i meetari sapli u se u sitnim ra unima kad bi kona no morali shvatiti to se zbiva na kontinentu. I James e opet raspustiti The House of Commons kad pred njima isprska slinu bijesa, zadovoljan poslije sa samim sobom i svojom lavljom rikom. Tog kasnozimskog jutra pri injala se Dominisu Lambethska pala a jo mrkija. Njena mrko a nije dolazila od potamnjela kamena i opeke nego od samostanske zatvorenosti. Odbijala je. Stigavi prije zakazanog sata, etao se na obali ispred sjedita canterburvjskog nadbiskupa. Neka ga vide iznutra i pozovu! Na mnogim prozorima nije se pojavila ni jedna glava niti su se uli koraci iza ograde. Po svoj prilici sva je panja bila usredoto ena na glavnu dvoranu, gdje su se skupljali biskupi i dekani. Bila je to po obliku goti ka kapela sa zasvo enim prozorima i bijelim potpornim stupovima izme u tih zasvo enja, a pro-tegla se izme u kamene trokatnice i dvoglave kule od tamnocrvene opeke. Ratnica od bijela gruba kamena bila je stolje ima dogra ivana, a isto su se tako preure ivale i kule. Pa ipak, unato tim stilski razli itim prigradnjama i neukusnim preobrazbama, skupina zgrada je sa uvala neko strogo jedinstvo i doimala se skladno. Na krovu kapele bio je tornji s kriem, a tako er se vijorila i zastava nadbiskupa od Canterburvja.

Na prizemnim su prozorima trokatnice i kule bile postavljene prosto kovane reetke, a i ina e nije na Lambethskoj pala i bilo znakova raskoi osim neto malo na glavnoj dvorani. Propovijedana strogost Anglikanske crkve najvie se ba oli ila u prima-sovu sjeditu i nekako se podudarala s Abbotovim karakterom. Bilo je neizbjeno da se njih dva nadbiskupa sukobe. George Abbot, puritanac, uvijek ozbiljan, nije bio doma in koji bi astio rado Spli anina. Platonske gozbe njegova gosta punile su ga jedom za tihim stolom, dok se stra-j nac napokon nije odselio s isto tako nemirnom drui' nom. Po etnom neslaganju u na inu ivota pridolazile si opasnije teoloke razlike. Ronzervativni protestant, Abboi bi za Europu, njemu daleku i zamrenu prihvatio princip: ija vladavina, njegova religija; i stoga mu je svaki pobunjenik ili heretik od prijeko bio sumnjiv, pa tako i Spli anin. Iz obzira prema Rralju preu ivao je pet godina sumnji enja prema strancu da danas nastupi opunomo en sa svojom komisijom. Eto, uskoro e njih dvojica otvoreno razgovarati. Marko Antonije nije vie imao nita kriti. Njegove su karte leale na stolu. Sad je red na canterburvj-skom nadbiskupu da odigra svoju ulogu. Temza se udno ustalasala prije nego to e pote i u suprotnom smjeru; ni more ni rijeka. Mutne su vode nadolazile iz Ranala i guile zeleno-u kaste preljeve. Nekoliko je brodova bilo usidreno, ove i jedrenjak pri dugoj pala i parlamenta. Gledan tako iskosa, izgledae House of Commons svojim ravnim linijama i kulama, u redoslijedu stakla i utog kamena, jo veli anstveni]e. Odostraga su se otkrivala i dva tupa tornja Westminsterske opatije. Sada, kad se ve odlu io na odlazak, obuzimala ga je ljepota stare etvrti. Bilo je tu ipak toliko dostojanstva... Potiten, zaroni pogledom u valove Temze. Mutne su vode dolazile, mutna je izgledala njegova sudbina. Rijeka mu se u ini kucavicom tajanstvenog svemira. Neka privla na sila izme u Mjeseca i oceana, nalik na magnetsku, upravljala je njenim dnevnim pulsom, to no poput mehanizma ure. Nije li pametnije da se posveti istraivanju te atrakcije nego da bude smrvljen vjerskim bjesovima? Ako pro e kroz taj anglikanski sud, put ga nosi rimskoj inkviziciji; sve gore od gorega. Naga ao je zbog ega ga sve mogu optuiti kad ga ko-mornik pozove unutra. Nagla ga strava spopadne. Velika vrata u zidu izme u obje sme e kule, zasvo ena i dvokril-na, od teke hrastovine, poklopila su ga teinom tamnice. Slobodan ulazi; no kako e izi i? Zdesna mu je ostala crkva sv. Djevice Marije, stisnuta uz nadbiskupsko sjedite. Sve je tu bilo tijesno i tamni ki mrko. Poao je poznatim hodnikom prema glavnoj dvorani gdje ga je ekala komisija koju je engleski i kotski kralj imenovao, kako je to ve bivalo kad je trebalo odlu iti o vanim stvarima. Za irokim stolom sjedilo je dvanaest biskupa i dekana, u sreditu, dakako, primas George Abbot. Njegov strog izraz nije doputao nikakvu bliskost. Optuenog je zazeblo od hladno e svih tih pogleda, mada jo nije optube znao. Njegovi stari znanci, neki ak prijatelji, ko ili su se kao da se nikad prije nisu sreli, a kamoli zajedno ve erali. James je odredio za predsjednika ba najglasnijeg protivnika panjolske enidbe, valjda zato da skine sa sebe sumnju da on alje Spli anina u Rim po papino odobrenje. Bilo kako, samo da se stia uzbuna po crkvama i trgovima da e dalmatinski nadbiskup pokatoli iti pobone sljedbenika Wycliffa, taj podmukli rimski uhoda, podla izdajica... kakve li gluposti! George Abbot je itao Kraljevu naredbu. Taj himbeni teokrat! Umjesto da ga o uva straom pred nahukanim londonskim mobom, svuda ga psuje kao nezahvalnika i bezbonika zato to ustraje na povratku; i sada ga stavlja pred tribunal episkopata odakle ga jedna neoprezna izjava moe baciti u Tower. Ne umijeajte samo u to Kralja, upozorava ga dr. Williams, i sretan vam put! Taj biskupski nitkov i besav-jesna udvorica naslje uje Baconov poloaj lorda-kancela-ra. Klupko spletaka! Nitko nije nikome nita vjerovao, a James Stuart se ponaao potpuno neodgovorno, bez ikakve obveze prema ikome. I tako u toj dvorskoj igri nitko nije znao ni svoju ni tu u ulogu; mui av i nevidljiv bog mogao je svemu dati neo ekivan kraj. Canterburvjski je nadbiskup pro itao epistolu pod naslovom De Pa e Religionibus, koju je Marko Antonije 16. januara 1622. uputio najmo nijem Kralju. Ratni ka ve ina episkopata mrtila se na poziv na vjerski mir. Ho e sjediniti Anglikansku crkvu s rimskom? Valjda da Veliku Britaniju po-katoli i... Pasus epistole, gdje je on svoj odlazak obrazlagao osobnim potrebama, bio je primljen, s vie razumijevanja. Otra klima nije godila njegovu naruenom zdravlju; u domovini bi ga paljivije njegovali ne aci i ne akinje. To zna i po talijanskom biskupska djeca, protuma i George Abbot bez zagriljivosti, dapa e dobrohotno. I drugi su biskupi i dekani pokazali suosje anje s ocem koji je elio ostatak starosti provesti sa svojim sinovima i k erima, a koje ni pravim imenom nije smio zvati. - Epistola je potpisana: Archiepiscopus Spalatensis -doda nadbiskup od Canterburvja. - To no, dean of Wind-sor? - Obi aj je - objasni Dominis suzdri]ivo - da se upotrebljava najvia titula. - A windsorska vam bijae preniska i nevrijedna? - Ja sam nadbiskup i primas... - Primas terrae incognitae - upadne podrugljivo biskup od Londona. - Ta nepoznata zemlja bijae prije kraljevina nego... -zapne Spli anin s odgovorom kad se suci za stolom uzgi-baju, a londonski biskup dore e:

- Nego Velika Britanija? Vi ne priznajete, gospodine, da loza Stuarta see do kraljeva Izraela? Bilo bi glupo da prizna srodstvo koje je svima u anglikanskom episkopatu bilo samo Kraljeva utvara. Izazovno pitanje nije odobravao ni George Abbot. On prekine obostranu arku strogom kretnjom ruke i nastavi istragu: - Obra aju i se Kralju, kitili ste se naslovom koji vam je dao rimski papa. To je uvreda! Bez odobrenja engleskog kralja, vi ste se ovdje dopisivali s rimskim papom? To je veleizdaja! Tue ga za veleizdaju? Da ga otprave u Tower? Canterburvjski je nadbiskup ukazao na pisma koja je grof Gon-domar prenosio izme u Marka Antonija i kurije. Grgur XV. i kardinal Mellino zahtijevali su od bjegunca potpisane izjave kajanja i obe avali mu najve u milost. Taje pisma panjolski poslanik predo io Jamesu I, tko zna zato? Moda je elio potkopati duhovitijeg dvorjanika, moda se sa samim Kraljem dogovarao kako da iskoriste starog prijatelja novog pape. Sve su te kombinacije plinu-le u Stuartovoj mui avosti. Optueni se nije smio prizvati ni na kakav dogovor i oprezno se izvla io iz veleizdaje: - Mislio sam isprva da je to neka Gondomarova igra sa mnom. I uzvra ao sam mu pisma za Rim. Znate, ja nisam ovjek koji se ne uputa u alu. Kad sam se uvjerio da poruke doista dolaze od Grgura XV. i kardinala Mellina, obavijestio sam Njegovo Veli anstvo. Moje pismo o tome imate na stolu. - Lukav odgovor - promrmlja dekan od Winchestera. Gun anje obi e potkovu uozbiljenih glava. Jedne je objanjenje zadovoljilo, druge nije. Abbot, uvijek tako otro odre en, zahtijevao je jasno da ili ne; u oba bi mu slu aja dalji postupak bio olakan. Bio je to puritanac vrstih na ela i dosljedne britanske politike, no Dominis nije pristao da bude veleizdajica ili laac. Istina, ona ista istina, koju trai astan sud, gubila se u gutiku dvorskih spletaka. Duboko oja en itavom zavrzlamom, anglikanski je primas povikao na dalmatinskog: - Prevrtljiv e! Va je isto ni grijeh: prevrtljivost. Najprije ste se odmetnuli od rimskog pape, antikrista, da budete ovdje a eni od engleskog kralja i crkve. A sad se dekane windsorski, odme ete od nas da bi se jo vie uspeli u rimskoj hijerarhiji. - Krivo me prekoravate s prevrtljivosti. Za mene je to ista religija i ovdje i ondje. - Prijat ete svetu Anglikansku crkvu u Rimu, kao to ste ovdje grdili Pavla V. i kardinale. - Ne bojte se! - Mi se ne bojimo... Dakle, to ih je navie zabrinulo: da e on preko otkrivati njihovu pomno pokrivanu prljavtinu. Kraljeva nastranost, inscenirani procesi protiv katolika, suparnitvo u episkopatu, podmi ivanje velikaa, kra e, neznanje... i jo mnogo toga nije bilo zgodno da se rastrubi naokolo. Hermeti ka je izolacija dosta pridonijela dobrom glasu Britanaca, a sad je odlazio s Otoka tako bu an o evidac. Ako ga puste preko Kanala, kako da se zatite pred njegovim stranim jezikom? Shva aju i njihovu bojazan Marko Antonije izre e^ sve ano: - Stojim vrsto na tome i, ak ako mi i ivotu zaprijeti, iskazat u pred Papom i kardinalskom skuptinom da je engleska crkva istinska i prava Kristova crkva. - Tko da vam povjeruje? - usklikne canterburvjski nadbiskup u mrmoru. - Da ete pred Papom i inkvizicijom braniti nas protestante?! Nitko za stolom nije mu povjerovao. Ruilo je to sve predodbe koje su imali o njemu, strancu, a i o sebi. Osuda je ve bila donesena prije njegova uvjeravanja. to god ovdje rekao, nije moglo nita izmijeniti. George Abbot je u ime kolegija pro itao osudu: prvo, Marko Antonije liava se asti windsorskog dekana i mastera avova i, drugo, ima u roku od dvadeset dana napustiti Veliku Britaniju. U obrazloenju osude jo je napisao da je de Dominis kriv i zato to e u Rimu klevetati Anglikansku crkvu - zacijelo razlog napisan s punim uvjerenjem. Kad je zamolio da ga puste ku i, pokosila gaje engleska hipokrizija. Obe astili su ga da oduzmu njegovoj rije i vjerodostojnost, prognali da mu onemogu e posredovanje. Anglikanski je primas izveo ah-mat protiv nepo udna Spli anina. Bukvin trupac dogorio je u kaminu, i tamnocrveno drijelo zinulo je lakomo na prozeblog doma ina u konatom naslonja u. U sobi s kamenim podom i visokim svodovima naselila se izvanjska studena vlaga koja se uvla ila u kosti i snove. Dominis je, okrenut prema dugom gotskom prozoru, tjeskobno oslukivao glasove s plo nika. Da mu je bar krivonogi poslao nekoliko oruni-ka pred pala u, u znak kraljevske zatite! im se prezbiteri]'anski town uzbudio glasinama o njegovu odlasku, Stuart se odmah javno odricao starog saveznika, po onoj vladarskoj uzvienosti koja nije zaduena ni prema jednom svom podaniku. Matej se opet vra ao iz izvi anja, kao onda u Splitu za ortodoksne pobune protiv nadbiskupa, dok je Ivan, tako er neobi no uznemiren, straario na portalu. Obojica su definitivno skinula staru franjeva ku mantiju; kovr avom Adonisu skladno je pristajalo otmjeno lai ko ruho, stegnuto uz savren stas, naprotiv, njegova druga u surovu gra anskom kaputu izdavale su tvrde, asketske kretnje, I u takvom kripcu nije profinjen selja i propustio da se nezadovoljno ogleda u neurednoj i hladnoj dvorani,

kojoj su jedinu ljepotu sa uvali olovni holandski prozori s divnim preljevima boja i rascvjetanim minijaturnim figurama. Bio je duboko oja en to pet godina njihova kraljevskog egzila, punog dvorskih sve anosti i uzbudljivih sastanaka, svrava opet u meteu putnih priprema s jo crnjim vidicima; i tiho predbacuju i krivnju svojeglavom starcu, zavravao je svoj izvjetaj: - Ideja povratka podigla je sve demone iz crkvenog mraka. Osvaja i svijeta danas polaze odavde u Indiju, Afriku, Ameriku. Misionarski put u Rim, isti anakronizam: - Anakronizam? - plane kriar na svog razmekalog druga - dok Europu deru vjerske furije?! - Poslije tog poara i pokolja - tvrdio je posvjetovnjeni monah - ljudi e svuda epiti sebi ui im za uju za Spasitelja. Illustrissime, treba se javno odre i povratka da se londonski mob i dvor primire. - Nikako! Nikako - ustrajao je Ivan odlu no na povratku, dok je u itelj utio i gledao obojicu s nedoumicom, ak ponizno, s potmulom krivnjom. - Ti bi u Rim - rugao mu se gizdavi kavalir - na ren-dez-vous s generalom Mucijem? - Ja bih u Sjevernu Hrvatsku... Zapeo je pri svojem tajnom planu, sada poluizre e-nom, ispituju i kriom svojeg vo u, koji se trgnuo iz sumorne rezignacije. Da odu do knezova Zrinskih, starih znanaca, plemenitih pokrovitelja reformacije? Njegov pobo nik je odanle smiljao pohod na Rim, dovrivi ono poluizre eno: - Teite se Hrvatske prenijelo iz Dalmacije na sjever, izme u Siska, Varadina i senjsko-modruke dijeceze, primase. Odanle mogli bismo se, oja ani, vratiti u Split, nau metropolu... - Dosta tlapnji! - oja eni Matej presije e te planove iznerviranom gestom. - Bolje glavu smjesta na panj nego ovako dalje matati. Posljednji je as da odustanemo od uzaludne Golgote. Neka se u itelj prihvati katedre u Cam-bridgeu, ili negdje drugdje! - Kako si se ti trgovce, ve prihvatio svog posli a?! Oba stara seminarska druga odmjerila su se s omalovaavanjem, uz nelagodnu dvoumicu njihova starog tutora. Po obi aju, ravnosmjerni Ivan prvi je napadao, ispunjen dubokim negodovanjem na razmekalog, obijesnog i snalaljivog dentlmena. Poto se rasputeni fratar na-sitio galantnih dvorskih avantura, eto, sad se eni s jedinicom bogatog prekomorskog trgovca, s osiguranom linijom u prosperitet. - Da, fratre, trgujem - superiorno potvrdi skori zet londonskog trgovca. - Taj posli mi jedino prua osobnu nezavisnost. Dodijalo mi je, kao i naem illustrissimusu, da se kreveljim na dvoru tog kralja-pape, kao prirepak najglupljeg teokratskog drutva. To je sve out oj date. Razgranato robno-nov ano poslovanje sigurnije e sruiti trulu hijerarhiju od topovskih paljba i apostolskih poslanica. - Ti ide samo za svojim interesom, mira ijo - vrije ao je dalje izazvani asket. - Idem, pa to? Kad bude svatko promicao svoj realni interes, to e biti kraj crkvenoj mistici i svem papinstvu. Mi smo se neko zavjetovali na siromatvo i zajednitvo; i izgubili smo slobodu i svoju osobnost, dok je autokratska kasta nad svime zagospodarila. Neka svakome pripadne onaj posjed koji moe ste i svojim radom i podu-zetno u. Namrteni Ivan uzalud je nastojao slijediti svog najboljeg druga, koji je odmaglio me u maglovite dokove Tem-ze, odakle su polazili brodovi tastove kompanije. Roba i novac, zapne on, sluaju i, lov za profitom... A kr anstvo?! Ako to robno-nov ano poslovanje razori kr ansku etiku? Trgov ev zet, u skupocjenom kaftanu, s urom na tekom zlatnom lancu, najavio mu je vrijeme skepse i doao, onako dentlmenski ure en, kao prete a onog profanog svijeta gdje su izumrle apostolske vrline. Utvr eni vjernik nabusito zaustavi prome urnog kicoa na njegovim trgova kim plovidbama po dalekim obzorjima. - Stoj, vrae! Posjed je podigao ograde me u ljudima, stvorio nejednakost... - Pa? Ukidanje posjeda donosi jo neto gore... - Crkvenu hijerarhiju? I to emo zbrisati, sa svim me ama. Nae je uto ite: komuna! Ah, mahne Matej prezirno rukom. Teze i protutee Crkvene drave prestale su ga zaokupljati. Omalovaeni autor uzvrpolji se u konatom naslonja u. Odavno je za-paao kako mu se miljenik otu uje, noen njegovim skrivenim sumnjama, ali taj ga se otvoreni, dapa e drski istup kosnuo, u tim osobitim okolnostima, gdje je traio njihovu privrenost ja e nego ikada. U toj dosad najteoj kunji lomila se teko odravana istomiljenost. Kad ga najblii aci naputaju, tko e mu se odazvati... Osje aju i kako se sve oko njega rui, pokua zadrati prevrtljiva trgovca: - Matej u, ti shva a, op ine, kako ih zamislismo, odstranile bi gramzljivu hijerarhiju, vjekovne konflikte izme u despota, vjerski raskol... Zamucnuo je ispred ironi na u enikova trzaja. Do e mu da une lijep, odnjegovan obraz, unakaen novim, okrutnim crtama; ali se obuzda. Kako je isto povjerenje strujilo neko iz tog otmjenog lica! Bilo je mu no gledati kako se ljubav gasi na najbliima i ostavlja pomra ene predjele osje ajima razo aranja. Obuzet tugom, stari u itelj je ponizno branio svoje neko tako bljetavo stajalite, kad mu nestrpljivi sluatelj upadne u rije : - Oh te prakr anske komune... Nema povratka na staro. Ovdje i na kontinentu diu se mo ne monarhije,

koje e uguiti autonomake pravice gradova i provincija. Nakon toga, if you like or not, proirit e se utjecaj poslovnih ljudi, a pomalo e otpadati svi kraljevi, pape, i antipape, shvatite illustrissime! Tako pou avani illustrissimus bio je oboren mladi evom sigurno u koja je izala iz poslovnih kvartova, gdje je svaki kova ili du andija bio ponosan poput kralja. Ovaj novi elan odbacio je s katoli kom transcendenci-jom i feudalnu pod injenost. Njegov bivi miljenik obra ao mu se kao ravan ravnome, ak i malo nadmeno, u elji da uspostavi tu jednakost. Zar je zaista dolo novo vrijeme za kojim je on zaostao? Njegov drugi u enik otro se opirao ruenju starog autoriteta, i umjesto njega, pokolebanoga, pozivao otpadnika na staru odanost: - Ti e, prvi, otpasti od nas?! Matej evo se lijepo lice navoralo i iskrivilo od trpkog prijekora. Maloprijanje samopouzdanje je i ezlo. I on je govorio vie da zadri njih dvojicu nego da opravda svoje stajalite. Raskid mu je oduzimao naj vr i potporanj, i snudeno se okretao prema visokim, gotski zasvodenim prozorima, gdje se ve er tmurno gasila, kao Kristovo uza-a e na olovnim holandskim staklima, u eljeznoj reetki. Velika, hladna dvorana savojskog mastera, s drvenim raspelom i portretima teokratskih Tudora, distancirala se odbojno od sve trojice uljeza. Da, prozebli stanar morao je ovdje oboljeti za pitoresknim jugom. I londonskog je zeta zatrovao taj san. Ipak, opirao se s poslovnom ra-cionalno u. Gdje su jamstva? Marko Antonije pokae rukom na otvoreni tabernakul od tamne hrastovine: - Pisao mije Gido di Bagno iz Bruxellesa. itajte! Vrlo ljubazno pismo... Patraki nadbiskup i papinski nuncij primit e me objeru ke. - Taj rimski povjerenik - mrko dometne Ivan - uzgred napominje davanje milosti, valjda nakon izvrene formalne pokore. - Zna i - pitao je neizravno drugi njegov ak - treba ondje pokleknuti i pro i kroz ritual povratka, je li? Bilo je to najmu nije; kleknuti nao i svojih davnih tovatelja. Obojici su se lako izduile usnice od ga enja kao da ga ve vide tako ponienog pred sobom. U ovom podijeljenom svijetu mora putnik namiriti carinu svakoj oruanoj vlasti, i on to sada pla a goru ih obraza i s posljednjim zlatnicima svoje oholosti. - Ta otkletva - tvrdo je sudio njegov nemilosrdni sljedbenik - bila bi krivokletstvo. - Ne! - obrani se splitski nadbiskup zdvojno - ja nisam nikad odbacio ast katoli kog prelata niti preao na protestantsku stranu. - Preuzvieni, izme u tih obiju strana, - tvrdoglavio je Ivan - mi smo ili za svojim ciljem. - Vi ne shva ate obojica - odgovorio je stari u itelj - da se odlu na bitka mora izvojevati u zidinama Katoli ke crkve. Gdje mi predbacujete prevrtljivost, ja sam najdosljedniji. Da, produio je u sebi povrije eno, drugi bi spokojno uivao u nemalim prihodima windsorskog dekana; ali odre i se udobnosti i otisnuti u neizvjesnost, najstroa je konzekvencija proklamiranih teza. Objavljuju i svoje dugo tajeno djelo, on se u prologu obratio u prvom redu katoli kim biskupima, ne samo iz lukavstva nego i iz najdubljeg uvjerenja. Ciljevi, mrmljao je ozloje eni dentlmen na mesijanskog druga; uvijek neki ciljevi! Ti asketi, nesposobni da se igdje suive, neprestano srljaju za nekim privi enjima. Umjesto da grabe za svijetom krojenim prema nekom svojem kalupu, treba se zadovoljiti ne im mnogo manjim ali efikasnijim, eto, uzmite, ja anje parlamenta nasuprot kraljevskoj samovolji, predstavnitvo sveu ilita u parlamentu, osloba anje trgovine od monopola. Da, tu smo, uskliknuo je izazvani fratar. Uvijek neka trgovina! Biblijske prikaze trnule su na arenom staklu s tekim olovnim tonom. Pokoja purpurna pruga, u kasta pjega ili kriite svjetlosti odupiralo se poplavi mraka, ali smisao je ve potonuo. U toj mra noj dekompoziciji nisu se prozori vie nikud otvarali. Moda iza tih visokih goti kih zasvo enja i nije nikad bilo vidika. Primas je zadrhtao u studeni te dvojbe. to zna nije li njegov najlucidniji u enik pogodio izlaz zadovoljivi se ne im prividno manjim ali ivotno bogatijim. Kakvi ciljevi?! Kakvi svjetovi?! Treba ivjeti... Drhtao je zamotan u vunenu ponjavu, dre i uko enim prstima razmotani pergament. Piu mu iz Venecije da Rimu ne smije povjerovati; i neka se nikako onamo ne vra a! Vijest o toj nevjerojatnoj nakani uznemirila je njegove tamonje prijatelje; jedni strahuju za njegov ivot, drugi se boje razli itih zapetljaj a, moda, kao ovaj razboriti Sarpijev nasljednik, koji ga upozorava na jezuitsku himbenost i varljivost svih obe anja kurije; kao da bi on to ikada mogao zaboraviti?! Piu mu odanle kako su prole njegove knjige i prijatelji; kao da on o tome nije obavijeten?! Bijesni Pavao V. plijenio je posvud i proklinjao odmetnikovu rije , Sveti oficij je odmah otpo eo istragu protiv njega, in contumaciam, Bellarminovi vajni u enici na Sorboni pronali su u Republici 47 hereti kih stavaka, sveta kardinalska skuptina bacila je na nj anatemu, Marcus Antonius je prvo ime na Indeksu, papin poslanik u Veneciji provodi konstantan pritisak i tako je dolo i do inkvizicijskog postupka protiv njegovih privrenika u Splitu. Me utim, asni bogoslov e Mleta ke Republike, nisu ni protestantski velikai i popovi manje himbeni i intransigentni. im se njihovu gostu oteo uzdah za odlaskom, najradije bi ga nogama izbacili. Samouvjereni prez-biterijanci, puritanci, kalvinisti, luterani otkrili su nakon est godina a enja sa zgraanjem da on nije pripadao njima, a tko to nije, mora pripadati papinskom taboru;

tertium non doturi Neutralci su predstavljali za jednu i drugu zara enu stranu zazorne uljeze, kao uop e filozofska skepsa i humana su ut, i svaka univerzalna utvrda pala je pod obostranu paljbu. Ogor eni anglikanci guraju posrednika me u papiste, koji e ga pak po sudu fra Ful-gencija i mleta kog poslanika u Londonu sasvim sigurno strpati u tamnicu. ovjek bi se morao izobli iti do vjerske mrnje i pobjesniti da prihvati neku zastavu u ovom svetom ratu, no kako druk ije opstati? Kriari su se jo sa Saracenima viteki borili, ali prema raskolniku nisu se njegovali nikakvi maniri. Katoliku se pojavio protestant kao sam avo koji ga iskuava, a luteranima je opet papinstvo bilo utjelovljenje Sotone. Istog mesijanskog porijekla i gramze i za istom totalnom vla u, pravovjerje i hereza bili su smrtno zagrljeni na istoj mrlji zemlje, proeti okrutno u, sljepilom i bijesom unitavanja. Ni strane provale Tatara, Huna, Turaka, Mongola nisu uspjele izmiriti raskolnike. Atila, Dingis-kan ili Sulejman ostali su uvijek kao neka daleka, prolazna, geofizi ka opasnost, ali krivovjerac - to je bilo neto intimno prisutno, vje no napasno i sudbinski kobno, to se mora oprezno otkrivati, mrcvariti i zatirati u vjerskoj vatri. Klanje i paljenje heretika bila je najautenti ni]'a kunja vjere. Osumnji eni disident zadrhtao je pri mra nom drijelu kamina, gdje su jo lako treperile crne rue iz dogorjelih listova. Uzalud pali svoje proglase kr anskom svijetu, odre ene za plovidbu preko Kanala. Preutjeti nije dovoljno; me u oporima treba s nekim oporom kanibalski zavijati. Od svih njegovih misaonih zrenja ostat e samo ovakve uglje-naste, treperave rue... Gondomar se mrzovoljno etkao rezidencijom savoj-skog mastera, pretijesnom za njegovu uznemirenost, vie nalik na ovritelja u bundi nego na starog galantnog kavalira. Hladno a bila je tek izlika da ne sjedne za ajni stoli i ne srkne malo te bljutave, vru e teku ine, uz uobi ajene tualjke na londonsku klimu. Takva su kurtoazna okolianja sasvim prestala otkako se na bjegunca podigla hajka, i panjolski poklisar bio je ovdje samo na prolazu, zabrinut najnovijim doga ajima. Biskupski inscenirana istraga rijeila je dvor sudionitva u Dominisovu odlasku, i razulareni mob moe provaliti ovamo i ra etvoriti izdajicu, a Njegova U enost ne mi e se nego prima savjete iz Venecije i Francuske da mu propast dolazi od Rima. - Proklete franko-venecijanske intrige - kleo je srditi grof. - Dud i Louis XIII. ho e vas obmanom zadrati u Londonu, kako biste i dalje radili u njihovu interesu, protiv kraljeve panjolske preorijentacije. - Shvatite, grofe - branio se iznerviran Marko Antonije -ja nisam posebno radio ni za koga, ni protiv koga... - Menije sve to no poznato, molim! - Iako sam na dvoru bio opunomo en od savojskog vojvode... - Dopustite, i s mleta kim ste poslanikom urgirali mlakog Jamesa da nastupi kao jamac primirja, vrlo nepovoljnog za naeg namjesnika u Milanu. - Ja sam se zalagao za iru politiku izmirenja... - Da, da - nije mu blebetavi panjolac doputao objanjenje - mo na grupa na dvoru i u parlamentu podravala je vau antihabsburku politiku, nasre u, Stuart se okrenuo od vae mleta ko-francuske alijanse i sada alje svog Charlesa i Georgea u Madrid da osvajaju infanticu, gdje e ta dva kretena pristati na sve samo da se ne vrate ku i blamirani; a to, ako ondje jezuiti zatrae vau ekstradiciju? Emigrant protrne pri uvjerljivosti te prijetnje. James je britanskog moreplovca Waltera Raleigha ponudio Madridu da ga javno pogube, a predao bi i njega bez moralne mu nine, ak s olakanjem to se osloba a uzvanika koji ga je iritirao superiornom inteligencijom i na kraju mu oteao diplomatske smicalice pred anglikanskom opozicijom. Ugroeni poprati s pogledom mrnje osorno etka-nje svojeg nesmiljenog posjetioca. to zna, nije li ba on potpalio srdbu puritanaea na njega kako bi lake proveo svoje planove. Najprije ga je s najlaskavijim ponudama zavodio na bijeg, da, grof mijenja stil kako je bjegunac gubio na prestiu, i eto, na kraju, grozi mu se ekstradicijom. Gondomar nije doputao kolebljivcu da sa eka ishod prin eva snubljenja infantice, moda jednako skepti an, i pourivao gaje na odlazak: - Druk ije e vas Rim primiti, gospodine, ako se budete vratili svojom voljom, kao obra enik... - Obra enik? - cikne nadbiskup iz stare gordosti. -Senjor! Vi ste mi pristupili kao bogodanom posredniku izme u Pape i Kralja, designiranom biskupu od Salerna i kardinalu, molili ste me, polagali jamstva. Poklisar u tigrovu krznu ironi no se nasmijei. Budala je tko je ikada povjerovao diplomatskim obe anjima! U toj opasnoj igri mijenjale su se uloge prema trenuta nom odnosu snaga. Sama osoba nije tu nita predstavljala, dakle, nije moglo biti osobnih obaveza. Uputivi se prema vratima, grof Diego utjeno dobaci: - Vi jo imate izglede u Rimu kao medijator. - Kad me Kralj ovdje popljuje! - Gospodine, on to mora, mora radi svoje okoline. Ali, snubit e vas taj buzorant ako vas u Rimu uzvisi va stari sobni kolega... - A ako ne? - Ta shvatite napokon! Vama ne preostaje drugo u ovoj situaciji nego da se pouzdate u staro prijateljstvo Grgura XV. Preporu it u vas grofu Schwarzenbergu da vas povede svojom la om u Bruxelles. Sretno!

Jezuitski ortak oduzeo mu je sve, Kraljevo prijateljstvo, windsorsku dekaniju, evangeli ke saveznike i egzil. Dr u i omatao se u debelu ponjavu. Uzalud. Nikad se ovdje ne e zagrijati. Atlantska maglutina sjela mu je na plu a i opkolila ga o ajnim kinim sivilom. Disanje biva hrvanje, bol u zglobovima neizdrljiva. Prozebao i izmu en, oslukuju i pribliavanje puritanske hajke, predavao se snatrenju sunanih daljina. Ondje bi se u toplom pli aku otopio kamen s njegovih ila, itav bi se u starom zavi aju preporodio, sigurno! Radosti njegova snanog tijela izrasle su iz onog crvenkastog tla, a ovaj ga tmurni, prezbiterijanski, kramarski otok gui i razara. Sam sjedi ovdje s kostobolnom, ast-mati nom, gluhonijemom smrti dok mu se odanle prua posljednja ivotna avantura, tko zna? Osje ao je kako mu je puls sve bri i disanje biva sve tee. Groznica! Pratio je iz minute u minutu kako se u njemu die. Misli su mu se razbaruile i plinule kao da vru vjetar pue u vlasi. Otre me e izme u stvari i doga aja bile su zametene, duboke razdaljine zatrpane, masivne teine udesno ispuhane u mjehuri e sapunice. Ma-loprijanja zamorna tromost razilazila se u grozni avu lako u. Razmaci i kameni svodovi bili su mora samotni-ka. Najedanput mu je sve postalo blizu, nadohvat ruke. Vie ga nije opkoljavala magla i studen vlage ve nebeski oblak odakle su tajnovite prikaze izronjavale. Znoj ga je oblivao pod ponjavom, dah mu ponestajao u tom plivanju preko potopljenog prostora. Napregnuo se da privu e ono to je bilo mutno pred njim, u daljini. Puta nije dogledao. Nosio ga je preko gradskih plo nika i razbla enih drumova, na drndavoj ko iji i ljuljavoj palubi, kroz kiu i egu, protiv prijateljskih opomena i vlastitih sumnji. Jedni su ga bjesovi gonili naprijed, drugi zaustavljali, gdje vie stati nije bilo. Sve prijelaze zaposjele su ete Njegova Apostolskog Veli anstva ili kajzerovi protivnici, jednako opasni za uglednog putnika s neto sluin adi, oboruanog pe atima sviju vlasti, to nije nikome mnogo imponiralo. Gdje bi zano io, opkolili su ga poari, pucanj, vika. Koliko je bilo imperativnih glasova da ide dalje, toliko je bilo i da ne ide; a u takvim zdvajanjima odlu ila je groza da e itav ivot propasti ututanj. To predsmrtno raspoloenje tjeralo je njegov konjski spreg, unato ko ijaevu krzmanju, uzbuni drube i upozorenjima. Vozio se i vozio, vide i dalje od onih koji su se ukopali u ilova u stvarnosti; vozio se naprijed bez obzira na zasjede i uas. U njegovoj vru ici dogorijevali su stravi ni likovi uzdu vijugava kolosijeka i na pustim bespu ima, ispred sruenih mostova i na garitima. Kroz omaglicu ukazivali su mu se obrisi daleke bazilike, ispod nebosklona. Umoran i prozebao, sjeo je ispred logorske vatre i gledao kroz dim kao to vra i gledaju budu nost i dozivlju demona. Cijela europska apokalipsa prohujala je kroz crni oblak, s jaha ima u oklopu, pokajni kim procesijama, obesku enim kmetovima i razbojni kim bandama. Suparni ke crkve i dinastije stvorile su neprestani sudnji dan i vje no plamte i pakao. Nitko nije bio od toga izbav-ljen. Iza umarka liznuo je u nebo crvenkast jezik, liznuo iz zapaljenog sela, koje je ju er astilo konjicu luteranskog markgrofa, isto tako dobrovoljno kao to je i poleglo sa svojim enama dananjem pobjedniku. Imati ku u u ovom nevremenu, bila je sigurna ucjena i smrt; ovjek je mogao jedino tako preivjeti da je otiao s kakvom oruanom ruljom pa sam plja kao, silovao, palio, ubijao. Oko logorske vatre skupila se eta Hrvata iz Wallen-steinove pukovnije, radoznala da vidi i uje svojeg primasa, koga je naokolo razglasio fra Ivan. Poslije teoloke la-tintine i engleske grlobolje, taj je prvi susret sa zavi ajnom rije i bio i drag i mu an u isti mah, na ovoj stranoj oranici, pod golemim stupom dima. Po austrijski uniformirani kajkavci nemirno su i ekivali da progovori prvo-stolnik njihove Hrvatske, koja je leala ondje daleko iza Sutle i pruala rasje ene ruke prema moru; i ekivali su da Njihova Svetlost objasni zakaj su oni tu, bogu za le ima, gde vrag zove laku no , kad doma trnaci trunu i Tur in dolazi od Save. Strana je to katiga, Preuzvieni, primiti na ro enju sveti kri kaj te kak vrag grenu duu tera kroz ovaj pakel; i, bogme, dareljivi su velemoni ce-sarski kapetani kad nam pu aju plja kati drugog kmeta, koji bu nas zutra sigurno vrtil na ranju, u ast svoga luteranskog boga! Gleda hrvatski prvostolnik u goru i grm, gdje mu se kao neko Mojsiju ukazuje sudbina za-sunjenog i razgonjenog naroda, sudbina iskazana kajkavskim jezikom, gleda i mrmlja u sebi svoj zavjet. Naprijed, naprijed, naprijed... Dok to on tiho ponavlja, njegov uzbu eni sljedbenik progovara, na udivljenje povojni enih Zagoraca. Neka se smjesta vrate iza Drave, sa svojim Prvostolnikom! A kak bi se vrnuli, Presvetli, kad su ih zdoma biri oterali?! Da tu, cesarovi vojaki, pale luteranima hie i diu im galge. e seljaka oteraju od zemlje, kaj drugo more neg drugde plja kati i ubijati? Dok bijednik ide ma em na bijednika, govori im fra Ivan, takva bit e vam sudbina. Oslobodimo se u domovini silnika koji nam otimaju rad i gone nas u rat! Po imo s hrvatskim prvostolnikom u svoju zemlju! Ne! To su tlapnje, kako re e razboriti Matej. Da skrenu radije u prijateljski Hannover, gdje izlaze posljednje knjige Crkvene drave? Ne! To bi bilo skrenuti sa spasiteljske staze. Nisu li ga ispratili iz Bruxellesa jednako blagoslovi katolika kao i izmorene reformacije? Kaj to more ovaj hrva ki kral? Osloboditi ih kmetske rabote, grafovskih zbira, cesarske slube. Hrpa odrpanih, kljasuh, izmu enih hvata se fratrovih rije i kao splavi u poplavi krvi.

Hvataju Preuzvienoga za rukave, okrajke kaputa, izme, mole na koljenima da ive po Bojim zakonima, neka ih Prvostolnik odvede iz ovog pakla u domovinu mira! U Rim, u Rim, ponavlja on s posljednjom zdvojnom odlu no u. Vjerski pakao na zemlji moe utrnuti samo ona vizija koju je nosio od Splita do Westminstera i s kojom se sada vra a, kao opunomo eni poslanik sve ljudske patnje i krika za mirom. U ovom op em bjesnilu i samounitenju, pod zapovijedi kolji i plijeni, treba se uskrisiti Nazaren eva blagost. Dosta je bilo oruja, Ivane, i doziva mrnje! Da zaista pomognu ovim nesretnim skitnicama za logorskom vatrom, oni moraju onamo, kamo su naumili, do ognjita ovih poara koji sukljaju u nebo. Oteao mrak pao je na povratnikove korake. Nigdje naokolo nije bilo fenjera koji bi ga pozivao na konak, niti su odozgo svijetlila zvije a koja bi davala smjer. Opet je zastao najednom bespu u u grobni koj tami, gdje sablasti obilaze umornog putnika. Dugo je oslukivao zloslutni um vjetra dok se nisu javili koraci i glasovi, koraci tvrdi, odmjereni poput ophodnje strae na bedemu, a povici prigueni, sa strane i odozdo. Obla na no bila je napu ena nemirnim sjenama. Moda ivih nigdje nije bilo; tek su legije leeva marirale i gomile pregaenih oko njega jecale. Moda su ti pla idruzi bili probodeni vojnici, zaklani kmetovi, silovane djevice, justificirani razbojnici, premla eni popovi, tko bi to znao? Spomen-plo e nije bilo, i on jedini stoji s novim evan eljem na ovom bespo-kojnom groblju i pita se to e im sada njegova istina. Svi prilazi Rimu posrtali su na takvu humku. Mesiju je ekao izabrani narod, Kristov su dolazak najavili proroci; a pred njim, povratnikom, zatvaraju se vrata i podbruse pete kao daje gubavac. Nitko preivio vie ne e njega prepoznati, svi su se od njega povukli, ostao je bez pratnje u ovoj pono i, gdje funeralna straa obilazi bedemom i samrtnici uokrug stenju, urlaju i mole. Pa kome on to nosi svoju poruku? Jedva se ve drao na klecavim nogama, i znoj prena-prezanja curio je s njega. Posljednjih tisu u kora aj a najtee je pro i; kad se na e ispred zidina, natrag vie ne moe. Vapaji uzaludnih mu enika zaustavljali su ga na pustom mjestu, a i vlastita iscrpljenost. U daljini je umjela zlokobno rijeka, ili vjetar u umarku, svejedno. I neko naputeno pseto cviljelo je grizu i zid, iza kojeg je njuilo gospodara. Dominis poali to i on nije uza se othranio nekog ov ara da ga, pastira, prati na ovim vu jim stazama. Mora naprijed, i ovako sam i umoran. Ako jo trenutak prostoj i, le i e zauvijek u neki jarak pokraj svoje golgotske staze. Mora naprijed! Samo to osloba alo ga je od izdaje poslanstva. Osje ao je putnu groznicu u svom bilu, disanju, razbaruenim privi enjima. Skupivi posljednju snagu, zakora i u mrak i udari u stijenu i srui se, ali ga najedanput uhvate snane ruke, mnogo ruku, i ponesu naprijed. Pristae! Njegove pristae! Podupirali su ga za oba ramena i pomagali mu dalje, prema blijedoj mrlji koja se irila i upijala ga kao neka golema spuva. Tihi, okretni pratioci posjednu ga na klupu dok su mu se o i prilago avale bodljikavu svjetlu. Iz magle, za udo, primaknu se zidovi, a do svojih bosih nogu opazi velike, udnovate izme. Pogled mu se plaho uvu e i njihovu mra nu upljinu i okrzne o avle. Zaboga, panjolske izme! I klupa s remenjem! U nagloj grozi podigne glavu i u stranom obru u torture sukobi se sa svojim inkvizitorom. - Vra a se u Rim, Marko Antonije? Kao posrednik izme u...? Htio si? Iz tumaranja po davnim predjelima pao je na kamen neizmjenjive odluke. Njegovi su posljednji pratioci bili cr-no-bijeli psi crkve koji su ekali po kutovima uz instrumente inkvizicije. I komesar Oficija utke je s ulaza promatrao susret njih dvojice, istraitelja i optuenika, a u ruci je drao svije njak kojim je, valjda, palio okorjele. - Htio sam... ugasiti vjerski pakao - promrmlja povratnik zate eno. - I dosljedno stigao do Sant'Angela. Ovo je jedina me upostaja. - Da je u vas velikoduja... - Pustili bismo te da igra posrednika - naruga se izobli eni kardinal u raskonom plastu i sa crvenim eirom na glavi - na ohrabrenje drugim odmetnicima? - Europa lei zgaena konjicama... Konjice pod vjerskim zastavama! Jure. Gaze! Sve gaze... Kroz dim poara ukazao mi se... -Paxmundi?! - Mir svijeta! - potvrdi putnik stranom cariniku. - Ta poruka prokopala se kroz katakombe, imperatorska mu- ilita. Vjera uzima kri su uti, a Crkva je uzela cezarsko ezlo... Scaglin izraz nije ga bodrio na daljnje objanjavanje, a i iznemogao je od duge pretrage minulih boravita. Koulja natopljena znojem lijepila mu se uz tijelo, a kapljice na trepavicama lomile pogled. Iz vru ice padao je u studen. Zubi su mu cvokotali, koa se purila, tresao se u svim zglobovima i drhtao iz nutrine. U toj zimici bilo mu je jedva shvatljivo to mu je inkvizitor tuvio u uho: - Apostoli su mrtvi. Na njihovim je kostima gra en Rim. Batinu dri jedna vjera, jedna zapovijed. - Takva crkva... gospodarica nad duama i imanjem ljudskim... stvara ropstvo, bunu, raskol, izmu... - Neka bude! - povi e prkosni kardinal. - Neka bude raskola, uzurpatorskih prijestolja, neka bude ropstva, bune, anatema!

- Neka bude? - Priznat u ti, naposljetku - spusti Scaglia glas do ispovjednog apta. - Tvoj napadaj na papinstvo vratio mi je vjeru. Zapravo, ono prije u meni i nije bila vjera nego rav-noduje nevinog. Tvoja nam hereza otkriva smisao. Tu smo! I stajat emo takvi! - Stoji, Scaglia, na tvr avi s pijanom soldateskom, na tamnicama-grobovima... - Tortura! - dovi e komesar Oficija postrance. - Okorjeli heretik! - Ti si naao klju Arkadije, autore? - upita ga natmureni inkvizitor. - Da srui zauvijek papinsku stolicu? Da odvoji vjeru i vlast? I prepusti narode njihovu pravu i slobodi? Time se vra a u Rim, posrednice? A ime jam i da u tvojim komunama ne e zavladati jo gore tiran-stvo? Ipak je bolji jedan papa nego sto njih i rulja. Iza svih tvojih deset knjiga stoji pobuna jedne barbarske provincije. To je korijen tvojih dilema. Korijen svega! Posrednik je drhtao u hladnom vjetru koji je vje no puhao kroz sve hodnike i upljine Sant'Angela. I crveni jezici na svije njaku u komesarovoj ruci treperili su, as pokoeni, as uspravljeni uvis. Crno-bijeli dominikanci opkolili su ga prijete i, a obasjano, surovo lice njihova poglavara navijetalo je strahotu. Drhtao je sve ja e, iz dublje nutrine. Posljednjeg se mjeseca toliko bojao vatre, a, eto, smrznut e se na ovoj vijavici. Ta uasna studen! Na tom mrazu stoji gol nasuprot skamenjenom straaru Rima. - Ho e li, kardinale, te o ajne pokrajine zauvijek predati pod provincijale svetog reda? Vi Rimljani! Tvrdi... Ne ujete prorotvo u zraku? Glas o propasti novog Babilona! Babilon gdje zaboraviste isti ljudski jezik... Prorotvo koje je u Splitu ispisao iznova je obuzelo smu ena pisca. Novi Babilon! Grozni avo je sagledao propast koju Scaglia odbije odrjeitom kretnjom: - Za Rim bi samounitenje bilo tvoje kr anstvo. - Zna i, nema mira izme u vas i nas? - Ima! Pax Romana. - Ho ete li o uvati takav svoj mir? - Gore u dvorani - pokae inkvizitor na papinsku pala u koja se iz podruma nije vidjela - Urban VIII. se dogovara o ljevaonici topova. Da, u ovoj tvr avi ba je ostala praznina za tu ljevaonicu. Sant'Angelo bit e time upotpunjen. - Topovi? Topovi - promrmlja Marko Antonije u sve ja oj groznici. - Posljednja obrana vjere... Davno... davno je po elo s tom ljevaonicom. A dokle jo... dokle?! - Torturu! - povi e postrance pater commissarius. Za dominikanskim poglavarom sputali su se u podrum redovnici u crnim platevima preko bijele mantije. Njihova lica bila su pokrivena kukuljicama da neka zaostala ljudska crta ne bi u mu enika pobudila lanu nadu. Komesarov povik i dranje dominikanaca nisu vie doputali nikakve odgode. Scaglia s mukom odstupi od starca koji je drhtao u groznici svojih posljednjih utvara, gluh i slijep za strahotu oko sebe. Nita vie ovjek ovdje nije mogao re i; tek se tmurno ispri a na izlasku: - Ja te moram njima predati. Dominikanci, izvrite svoje! Crno-bijeli psi dognali su hrpu nakaza iz mra nog hodnika. Iz njihovih prnjaka zaudarala su krvava znoje-nja, ljudski im je lik bio izobli en od oiljaka i modrica. Ti prvi, naredi komesar Svetog oficija i gurne naprijed te-turava fratra u pokajni koj mantiji, s uzetom oko vrata i pepelom u kovr avoj kosi. Kad se ve povukao na stubite, Scaglia se vrati s potmulom slutnjom. Zbilja, Matej! Kerubinski u enik uko io se s bi em u ruci nasuprot starcu, ije su se zjenice rairile, u uasu prepoznavanja... Udri, zareao je pater commissarius u uho okamenjenog pokajnika, koji je jedva ujno micao usne ponavljaju i udri. I drugi su mu pokajnici prili, isto tako posipani pepelom po glavi, samo razdraeni i grlati. Udri, ciknue u koru na fratra koji je oklijevao, udri, iskazi svoje obra enje! Ti iskrivljeni glasovi, zgrozi se umorni kardinal, i ta lica! U obru u tih redovnika urlala su straila i prijetila Luciferovu sljedbeniku, podmuklom pre-tvorici, lanom pokajniku, koji se nije odazivao njihovoj vjerskoj razjarenosti i mrnji na zavodnika. I najblii osine po vratu nepomi nog Matej a. On zaglavinja i ispusti bi , a na to dvojica krastavih odrpanaca nasrnu sa zakrvavljenim ibama na starog heretika. Natrag, zapovjedi komesar Oficija i utisnu dralo opet u zgr ene fratrove ruke. Ti prvi, za tvoj otkup, ti prvi, ponovio je otro, na to se obru razmakne oko u itelja i aka, suo ena u po-lutmini torture, na rubu shva anja. to je jo jedan vidio u drugom? Moda nita. Obnevidjeli, spaavali su se od uasnog prepoznavanja, u opsadi pokajnika koji su reali i mahali bi evima. Podigni desnicu, zapovjedi strani pater, i ruka se bezvoljnoga digne, prelomljena i mrtva ka... Potreseni inkvizitor uhvatio se rukom za kamenu vratnicu podruma. Bilo je to neizdrljivo suo iti se s tim vje jim izobli enjem. Kakve su nakaze svi poslali pa ipak, unato tom ga enju, nije mogao ni sebe, pa ni onog pokajnika dolje, koji bi uje svojeg starog u itelja, osudili: bili su polako preobraavani u An eoskoj tvr avi, bez mogu nosti da ita promijene. Odozdo ga zaustave na izlazu surovi povici, sve ja i i pani niji. Stara ka je iznemoglost preduhitrila pse crkve.

ovjek je dolje na podu hroptao u grozni avoj agoniji to nitko vie nije razumio. Smrt, klikne s olakanjem Dominisov prinu eni pratilac. Smrt ih je obojicu spaavala, jednoga od torture, drugoga od pakla savjesti. Blaena, spasiteljska smrt! Inkvizitor je zaklju io bezazleno da sa smr u prestaje istraga. Vjerska revnost nije ipak tako lako putala heretike u grob, i mnogi koji su se prokrijum arili u vje ni pokoj bili su iznova otkopani. Dominis je ve desetu nedjelju leao u drvenom sanduku i ekao redoviti katoli ki sprovod dok je pontifeks vije ao i vije ao s generalom, kardinalima, Svetim oficijem i poklisarima apostolskih veli anstava. Zadah posmrtnih ostataka, koji su se raspadali cijele te jeseni tisu uestodvadeseti etvrte, ispunio je crkvenu tminu, sve hodnike i dvorane kurije; i irio se daleko oko vatikanskog breuljka. Lakonska vijest iz utnje Sant'Angela uzbudila je kr ansku Europu, ve ravnodunu na haranje ma a i plamena; i malo je tko povjerovao u prirodan kraj, mada je mjeovita komisija lije nika i sve enika konstatirala fatalnu upalu plu a (i diskretno dodala da se nikakve druge tjelesne povrede nisu opaPotreseni inkvizitor uhvatio se rukom za kamenu vratnicu podruma. ale), ali su takve ad hoc dekretirane komisije ve toliko puta krivo svjedo ile da im se nije priznavalo kad bi i istinu iskazale. Ve u vjerodostojnost pruala je skepticima Papina upornost da se s procesom produi do kraja; a obra unati sa ivim bilo bi svakako jo slavnije. I tako Scagliu nije mimoilo da komesaru Svetog oficija ne dostavi summarium svoje polugodinje istrage, i prvog dana zime sazvan je u staroj dominikanskoj crkvi Sta Maria sopra Minerva zbor svete inkvizicije. Svjetine je toliko nagrnulo od Circa Agonale, Panteona, Chiese del Gesu da su ex-inkvizitoru morali orunici kr iti prolaz. Rim je ustrajno bio uvjeravan na svim forumima i sa svih svojih propovjedaonica kakvu je lucifer-sku opasnost utjelovio Dalmatiae et Croatiae primas, i uvari Petrova nasljedstva pohrlili su da sudjeluju u tom posljednjem inu obrane; a pridruilo im se i dosta obi nih znatieljnika, kao uvijek na paradama. Profani vul-gus ostao je preteno ispred manastirski golog pro elja Minerve, dok je straa na glavni portal i oba sporedna vrata putala unutra lanove Svetog oficija, kardinale u grimiznim platevima i pod crvenim eirima, raznolike prelate, otmjene plemi e s pozla enim bodeima i ugledne gra ane pod znacima njihovih bratovtina. Brbljava gomila na tijesnom trgu naga ala je da li e pokojniku priutiti pjevanje popa i kri na humku ili e ga odvesti na Campo de' Fiori, mada je odluka o tome ve bila donesena u tajnom kabinetu, i takve javne skuptine sve ano su odlu ivale samo o onome to nije kuriju zanimalo. Ne uzvra aju i ponizne poklone ili poklike zahvalnosti, Scaglia se progura u prenatrpanu crkvu i nasloni se na prvi stup desne kolonade, odakle je okom mogao preletjeti cijelu sumra nu nutrinu. Poznavao je dobro tu veliku goti ku gra evinu na svetitu poganske boice, s mramornim sarkofagom sv. Katarine pod prednjim oltarom, s grobovima medi ejskih papa, neukusno dekoriranim kapelicama, me u kojima se isticala ona sprijeda, posve ena Tomi Akvinskom, vrhovnom autoritetu dominikanskog reda; upoznao je gra evinu za takvih zasjedanja inkvizicije ili za javnih pokajanja grenika. Dva reda majes-teti nih stupova drala su sredinju la u i dijelila je od dugih sporednih krila, u sukcesivnom zasvo enju u goti koj uzvienosti. Prostrana crkva bila je puna kao nikada. U sreditu stajala je mrka krinja, na njoj umjesto vijenaca vre a s autorovom ostavtinom, a iznad toga velik portret Marka Antonija, kako bi bila do arana heretikova prisutnost. Na jednoj strani sjedjela je skuptina svete inkvizicije, na dugoj sacer senatus, pa mnogi kardinali, biskupi, velikai, teolozi, a oko njih manje odli ni i gra anstvo stoje i. Scaglia je vidio mnoge svoje znance iz kurije i Rimskog kolegija. Rijetko je tko htio izostati s takvih crkvenih sve anosti, gdje su se mogli isprsiti vjerskom rev-no u i ruhom asti. Starorimski smisao za cirkus, pro-gun a s odvratno u zakanjeli posjetilac i pritisne na nos ipkasti, parfimirani rup i . Taj uasni zadah! Preplavio je crkvu, ili je to bila samo njegova halucinacija. Svakako, do astralnog svoda zaudara taj leinarski obred i proni e smradom njegove meditacije. Nikada vie ne e on srknuti ist miris pinija na Vatikanskom brdu. Uzalud pritite svileni rup i na svoje nosnice, uzalud obamire osjetilima, uzalud sve! Zadah tog procesa legao je na njegovu razdraenu senzibilnost. Da ode? Bilo bi to farizejsko odricanje ina koji je preuzeo na se, u punoj spoznaji. Smrt optuenika nije ga izbavila od mu ne dileme. On bi to dosudio, u svakom slu aju... Skuptina svete inkvizicije odvijala se po to no odre enom protokolu koji nije doputao nikakvo upletanje ni poreme aj. Ta ritualna akuratnost umanjivala je tjeskobu uvijek prisutnu na me i posmrtnog svijeta. Gledaju i u tajnovitu krinju, mnotvo je bilo obuzeto osje anjem da e mrtvac odjednom ustati i prekinuti ceremoniju. Naravno, nita se nije dogodilo, i komesar Svetog oficija mirno je itao osudu, pomno sastavljenu u papinom salonu, i njegovo monotono ravnoduje gasilo je svako i ekivanje uda. Marcus Antonius, Juit archiepiscopus Spn/nfr/i',r. Dalmatiae et Croatiae primas... uz dugo ia/ini'.l|.ni|< odmetnuo se od rimske crkve i otiao u Englesku; k.ul gx je Pavao V. pozvao pod prijetnjom ekskomunikaeije da se predstavi Svetom oficiju u odre enom roku, ne s,mi<> da to nije u inio nego je dapa e objavio protiv papinske vl.i sti knjige pune hereze... poslije povratka opet je u njemu proklijalo sjeme krivovjerstva... i branio je nunost ujedi njavanja s protestantima i pregovore,

o emu nedvojbeno svjedo i njegova korespondencija i odgovori pred inkvizicijom... Sve je to istina, potvrdi istraitelj u zadahu posmrtnih ostataka; uskrsnuli bi medijator jedva to mogao zamjeriti. Prelati u raznobojnim brokatnim platevima, napirlita-na vlastela sa cifrastim bodeima, uozbiljeno gra anstvo, bogoslovci Rimskog kolegija, raznobojni fratri, bogomolj-ke sa crnim brevijarima, svi su bili najdublje zgranuti onim to je dominikanac otkrivao. Nesretni mirotvorac! Pokuao je s pomo u okrunjenih glava provesti svoju zamisao, i ta ga je opsjena oborila, kao to ve padaju razumne koncepcije u ovom faraonskom misteriju. Njegov londonski doma in alje sad ratnu flotu na panjolsku (poto se princ Charles vratio iz Madrida obrukan bez in-fantice), sa sjevera jezdi vedski kralj u njema ku klaonicu, ovdje u Sant'Angelu otvara Urban VIII. ljevaonicu topova, svuda jo vlada jedino zakon sile, i vjerskom se ratu ne vidi kraj. Pritisnut smrdljivom gomilom uz kameni stup, Scaglia iznenada ugleda kroz omaglicu Spasiteljev kip slijeva glavnog oltara. Obuhvativi desnom rukom veliki kri, Isus se zatvorio u sebe; ipak, prije uzaa a, jo je jednom kriom osmotrio spaenu zemlju. Taj posljednji pogled nije iskazivao trijumf; bio je turoban, kos, kao da se pita a ujedno boji utvrditi... Kriv je, povikao je otac komesar gnjevno, kriv je stoje htio sruiti Svetu Stolicu, kriv je to se ponovo vratio da sjedini pravovjerne i heretike, pravu crkvu i krivu, kriv je, kriv... Podravaj i i se jedva na stupu, inkvizitor bio je poraen posljednjom spoznajom, zapravo, slutnjom Michelangelova Krista, kako gaje spazio apostol Petar s Viae Appiae, u svojim halucinant-nim dvojbama. To je bilo mu nije od onog mrtvog sna poraenoga u Kapeli Medi ija. Biti dignut u celestijalne visine, a kriom se osvrnuti na svoje mesijansko djelo, bio je po etak nove Golgote bez utjehe. ...utvr eno je, nastavljao je crno-bijeli redovnik, da je njegovo pokajanje pri povratku bilo lano... Naravno, potvrdi ex-inkvizitor, iznova je htio spaavati! Da ga je on uhvatio u tom lanom pokajanju, to mu je bilo jedino zadovoljstvo u tom gnusnom pokopu jedne ljudske veli ine u sjeni Sant'Angela. Kako bi se i odrekao strastveni reformator kad je ova paklenska zavrzlama vapila za njegovim razumom?! Me utim, crno-bijeli psi rastrgli su misao i dalje e reati na svaki pomol duha, ak i na izraz su uti. ovjekova je tu posljednja obrana, ba jedina, ona kukuljica na licu. Ergo, zbog svega toga, itao je pater commissarius, osu uje se njegova uspomena na vje nu sramotu te se liava svih asti, dostojanstva i koristi (zatim je snizio glas i promrmljao protokolarno), a njegov se imetak dozna uje Svetom oficiju. Razbojnici, opsuje Scaglia u sebi, grabe je oduvijek razbuktavao njihovu vjersku revnost. Proglaavali su neprijateljima naj e e one koje su naumili oplja kati. Do-minisova su dobra bila ve ionako razgrabljena u Splitu, Veneciji, Rimu; i ta osuda je trebala samo legalizirati kra u i opunomo iti inovnike Oficija da ganjaju druge, ilegi-timne lopove. Ime prokletoga ima se izbrisati iz svih knjiga, njegova uspomena, povisio je dominikanac ton, izbacuje se iz svete crkve, na sve vijekove, amen. Da, u toj osudi na zaborav svi e se zdruiti, i katolici i luteranci, i Rimljani i Britanci, a i njegova priturska komuna, svi, svi... U mu nini, gotovo da se srui, sukobljen s okamenjenim Kristom u posthumnoj sumnji, Scaglia se s posljednjim naporom progura napolje prije nego je pater commissarius do itao uti pergament. Ionako je znao to dolazi. Na portalu su mu opet ceremonijalni straari dugim kopljima istili prolaz. Na to micanje iznutra, kao na znak sve anog svretka, zgusnuta je gomila ispred dominikanske crkve freneti no zavritala u pobjedu pape nad heretikom. Odgurnuvi grubo prednje vika e, bjegunac u impozantnom kardinalskom ruhu probije se preko prenatrpanog trga i zakrene nalijevo, pokraj gustih povorki pod arenim zastavama. Poto se malo izvukao iz nesnosne guve, Minervin zvonik zabruji za njim, i svjetina odasvud udari u radosnu, pobjedni ku ciku. Sveta inkvizicija je objavljivala osudu nad mrtvim neprijateljem, koji e biti ipak spaljen, a pepeo mu ba en u Tiber; da pome-na od njega ne bude! Fortissimo zvonjave prestizao je oja enog bjegunca i sa svih ga strana opkoljavao. I drugi su se tornjevi oglasili na poziv Svete Marije. Nikuda nije bilo uma i. Razigrana zvona urnebesno su razglaavala pobjedu Crkve nad buntovnim Luciferom. Vje ni grad je brujao, podcikivao, kora ao i plesao dok je smu eni inkvizitor bjeao i bjeao, moren privi enjem uskrsnulog Spasitelja iz dominikanske Minerve. Tek se na mostu zaustavi. Prignut preko kamene ograde, Scaglia je gledao u mutne struje Tibera. Pri dnu stepenica, koje su vodile do kamenog postamenta Sikstova mosta, ljuljao se privezan crn amac. Odatle bit e prosut prah Marka Antonija u zaborav rijeke koja je dolazila od Sant'Angela i i ezavala u beskrajno ravnoduje mora. Izme u tvr ave i slanih usta vje nosti protekle su sve mesijanske vizije. Da se buntovnici mogu poput njega sagnuti nad to uvijek-istosmjerno proticanje, od Castella do u a beskrajnosti, da se... ali uzalud je o tome meditirati. Rimska je rijeka odasvud sabirala pritoke, poudna i virovita, ljeskava na zalascima sunca i zamu ena od silovitih vododerina. Stolje ima sipa se topli ljudski pepeo u njene struje, vijekovima se ona tako hrani i odrava, ta sveta rijeka sa hramovima i dvorovima na svojim pitoresknim obalama. Zamiljeni kardinal podigne glavu prema breuljku protegnutom uz rub horizonta s tamnim pinijama koje su kontrastno strale prema aurnoj prozra nosti. Ondje se dizala i bazilika svetog Petra s prigra enim pala ama.

Uz obalu redali su se bujni mediteranski vrtovi s poluskrivenim dvorcima, a ispred samog mosta sagradio je nekadanji pontifeks divno mramorno svetite tiber-skim vodama, koje su nezasitno gutale pepeo heretika. Povorka oki enih gospodskih ko ija opet je prodrnda-la iza njegovih le a kao onda kad je kao imenovani inkvizitor dolazio na Papino primanje; i opet su ga znanci pozivali da sjedne unutra, samo to ovog puta nije odbijao s nekadanjim asketskim ponosom. Sada je i on posjedovao konjunicu, opor lakeja i metresu iza ipkastog zastora; posjedovao je to makar nije u tome mnogo uivao, ali odre i se takvih udobnosti i asti bio bi samo oblik licemjer stva koje je prezreo. etveroprezi stranih poklisara jurili su kao i onda da ne zakasne na kulmen sve anosti, a izme u njih vozili su se i velikai s kurije, koji su se klonili guve oko stare Minerve. Kardinal, le ima okrenut prema toj razgalopiranoj, raskopitanoj, rastrubljenoj povorci, i dalje se. nije mogao otrgnuti od skakutavih tiberskih struja. Koliko je toga proteklo otkako je ruev-nim Hadrijanovim mostom preao u Castello! Jedva jo moe fiksirati onog pravednika ispred Sant'Angela. Preobraaj ga zaboli kao da se to sad u njemu uruilo. I Tiber se udno mijenjao. Sivio je nekako, diu i se pod mostom, sve vii i vii. Kao da mu voda nadire preko stisnutih usta... fuj! Pokua da ispljuje lunati okus, no jo se zagrcne. Pepeo! Pepeo je nadolazio nabujalom rijekom, nadolazio hrpimice, a on to guta i guta, ve kao le nabuhnjuje, i uhranjen tim prokletim pepelom, tumarat e vatikanskom poplavom. Neto prijete e otrgne utopljenika iz funeralnog vira. Teak korak zastao je za njegovim le ima. Gr evito se uhvati za ogradu kao da e ga onaj odstraga baciti u rijeku. Opasnost je banula najedanput, intenzivno naslu ena, razbivi oklop ravnoduja... Da nije neki razbojnik?! Tjeskobno okrzne okom obalu. Sre om, prilazili su zakanjeli pjeaci. Nepoznati ga nije mogao spopasti bez o evidaca... Sve je to tek ludi predosje aj. Zacijelo je neki umorni hodo asnik trenutak zastao pokraj njega da opet produi prema Campo de'Fiori. Ipak, teki se korak nelagodno zadrao u kardinalovu uhu. I pridolica se nije micao. Kao napada iz busije... Opet ga je obuzela nazo nost opasnosti, i da se toga otrese, naglo se okrene nadesno, gdje mora daje stajao onaj drugi. Okrenuvi se, isto tako naglo ustukne ispred pogleda neznanca. Ta strana mrnja iz o iju! I otrina izraza! Sjekao ga je, ovaj fratar, goropadan, herkulski snaan, ukopan u ovaj rimski most kao neki osvetni ki kip. - Zato? Oteo mu se krik iz bezumnosti tog suo en]a. Prosja ki franjevac bio mu je nepoznat, a sapeo ga na kamenoj ogradi silovitom mrnjom, isto tako neo ekivano kao i bezrazlono. Zato? Stranac pokae rukom u daljinu prema poljani, gdje su se vjeali razbojnici i spaljivali heretici, i inkvizitor protrne od slutnje: Dominisov sljedbenik! Neka ga baci dolje u ralje Tibera! Njegova je groza i ezla im mu je potmula opasnost bila tako oli ena. Gotovo se obradovao da mu se neto vra a od njegova heretika. Gle, nije izumro, nije, nije! Ostalo je neto od njega, ostalo je, i ta ljudina! - Ti si Dominisov... Zapeo je u suvinosti tog pitanja. Dabome, bio je Do-minisov, i jest! Mu na pusto, koja ga je bila opkolila, bila je sad opet ispunjena, dodue, ne onako kao prije, kad mu je bio suprotstavljen sam autor Republike. Tko je ovaj preivjeli? I to ho e s njim? Moda ga i ne e baciti preko ograde mosta, tek mu ovako pljuje u lice, pun prezira. Njegova tjeskoba i predosje aj pogibelji navrli su iz zgusnute krivnje, uzalud potiskivane racionalnim argumentima i nuno u odranja; i odjednom ga svlada estoka potreba da se opravda pred ovim nepoznatim hereti-kovim sljedbenikom: - Ono to je pro itano na skuptini inkvizicije, istina je... Opet je zastao pred stranim fratrovim trzajem. Istina?! Zbog te istine mrki e ga orija zadaviti. Trebalo je re i, ono pro itano bilo je to no, u odnosu optuenika prema raskolnim crkvama; i da goropadnika privede neumitnim injenicama, obazrivo dometne: - Doavi u Rim, Marko Antonije je morao prihvatiti ovaj sud, ba ovakav! Drugog nije bilo. - On vam je, Rimljani, pruio posljednju priliku - odvrati mrkonja mirno, bez gronje - ali vi ste to odbacili. Neto poznato dolazilo je od fratrove odmjerenosti. Kao da gaje ve negdje sreo... Kroz kovitlac digla se mutna prikaza i opet propala u nerazgovijetan, nelagodan talog. Inkvizitor se nije mogao dosjetiti, ali bio je sve uvjereniji da se s njim ve negdje sukobio. Uostalom, drugi gaje nesumnjivo prepoznao, ak se i predstavljanje inilo suvinim. - Vae je papinstvo odsad mrtvo - nastavi Nepoznati sa stranim akcentom. - Svijet trai druk ije zajednitvo, ono koje je utemeljeno u ljudskom pravu i kr anskoj su uti. Tako se talijanski govorilo na drugoj obali Jadrana. Dakle, bio je to neki Dalmatinac, valjda iz pratnje splitskog nadbiskupa, moda... Daleki agor narui Scagline kombinacije.

Procesija je stizala iz dominikanske crkve na Campo de'Fiori, koji je leao na pclslo kora aj;i od Sikstova mosta. Rasprava nije na gornjem krugu SanrAiu>Ha bih okon ana, osuda u dominikanskoj Mincrvi iza i pred sud vjekova, ako tu vatra ne izbavi. Ho e li Tiber raznijeli uspomenu? Posumnjavi u trajnost prokletstva, inkvizitor je zaelio prokopati mrnju Dominisova sljedbenika. - Crkva ne moe druk ije opstati... - Nego ovako? - pokae Nepoznati prema poljani odakle je doprla cika raspaljena pripremom loma e. - Jedino ovako - potvrdi kardinal i pokrije opet glavu crvenim eirom. Povjetarac nije ohladio njegovu vru icu. Pod eirom bio je manje izloen i zatvarao se u prijanje nepristupa no dostojanstvo. - Onda kraj Crkvi! - Fini ecclesiae? Tvoj to u itelj nije domislio. Ho e li ti, odmetnice, proslijediti dotle? Vidi li kamo to vodi? Nepoznati je utio mu en i sam dvojbom u priguenu odjeku fulminantne procesije. Njegov je voda pokuao izmirenje crkava, uzalud otpo etka, uzalud dokraja. Na tom promaaju trebalo je zastati ili sruiti zajedni ki temelj. A kamo da odatle ruitelj stupi? Radoznao pred tim nepoznatim tlom, inkvizitor je gotovo podbadao namrtena diva: - Jedna crkva, to e se neprestano raspadati; a vie crkava, to je neprestani rat. Marko Antonije je htio izmiriti ono to je nepomirljivo. Ali ti e, heretikov u enice, udariti stazom bune i rata? - Vi ste, na sakrosanktnim stolicama, tako odlu ili... Buna. I rat! Svoj crveni eir vi ete, kardinale, jedino razmijeniti za om u. Vaa totalna vlast nad ljudskim duama, radom i imanjem vaa je propast. - A kome tu vlast daje tvoj u itelj? Onima koji e stvoriti jo gore crkve, crkve bez sjene Kristove... - Inkvizitore, zastao si istragom na pola Dominisova puta. Njegova oporuka see dalje. Uzalud je palite na loma i. Marko Antonije e govoriti stolje ima i stolje ima kasnije, govorit e svima onima koji e svoju ljudsku slobodu i kr anstvo suprotstaviti papinskoj svevlasti, bez obzira vlada li se nad njima u ima Krista ili Lucifera... I Dominisov sljedbenik po e. Onako uspravljen, odrezanih asketskih kretnji, martirski kro e i naprijed, dolazio mu je poznat... Fra Ivan! On?! Lik, koji mu je bljesnuo iz pri anja, vjerno je prianjao uz ovjeka na mostu. Da bi se on izvukao iz mrtva kog kanala? I pobjegao iz Tvr ave... Bilo je mogu e. Nekima je to uspjelo. U Domi-nisovu pratiocu i njegovu maloprijanjem sugovorniku bila je ona ista strana snaga asketski disciplinirana dalekim ciljevima. A u tom prepoznavanju protrne. Nije li pred njim tek jedan od mnogo likova... To se pred njim pojavio Krist! Svemogu i... Ne bi li mu Isus isto tako govorio kao ovaj prosjak? Zacijelo, to nije Michelangelov Spasitelj pun dvojbe, nego Onaj koji mu se davno objavio Ja sam istina i put. Nepoznati preao je na obalu i nestao u gomili koja je odasvud pristizala. Scaglia pode polagano za Kristovom sjenom ne bi li ga dostigao, ali se zatekao u gibanju prema Cvjetnom trgu, kamo nikako nije htio. Tako naputen u svjetini, opet se punio sumnjom. Je li mu se zaista javio Spasitelj? Ili heretik? Iznenadni susret razorio mu je ste enu sigurnost. Koliko mu je god bilo odvratno ono to e se izvriti, nije se vie htio pilatski drati postrance. Trpko sluaju i viku, pro e pokraj otmjene Pala e Farnese. Pognut i uvu en u se, nastojao je u svojim o ima zadrati divno tro-katno pro elje i poznat ures Michelangelova dlijeta, ali divlji su pokli i trgali umjetni ku patinu. Ve s Piazze Farnese ugledao je podignutu loma u. Na njoj je leao Marko Antonije, do njega natrpana vre a; i tako izdaleka izgledao je kao putnik koji otpo iva prije nego e uzeti svoj teak prtljag. Taj se dojam ubrzo gubio. Zaogrnut u crn plat, kako su ga izvadili iz lijesa, crnio se iz blieg kao neka sablast dovu ena u obru mahnitih. Gomila se skupila iz svih rimskih etvrti i udaljene periferije, bu na i razigrana, no ne onako kao to bi to pruao prizor sa ivim na loma i. Ispod gomile klada mrmljali su dominikanci litaniju s vritavom enskom pratnjom, a poneki hrapav bariton prihva ao bi to bjesomu no, u slavu Svetog Oca, na propast neprijatelja apostolske crkve! Ipak, ono pravo fulminantno raspoloenje pri paljenju heretika i vjetica nije nastupalo. Mrtvac gore kvario je zadovoljstvo. Scaglia se nije primicao, iz gnuanja prema mrtva kom raspadanju. Neka mu se apostal javlja u nemirnim no ima onakav kakav mu je proricao propast novog Babilona! Neka ostanu protivnici! Neka gnuanje i su ut ne rasto e njihova posljednja oli enja... Ogledavao se naokolo da ga neto privu e i izbavi iz jeze mrtva eve prisutnosti. Pu ka se radoznalost okretala prema sjajno nalatenim ko ijama koje su stajale na vatikanskoj cesti, odakle se preko glava svjetine nudio ist vidik na loma u. U jednoj od tih raskonih ekipaa sjedio je Urban VIII, uvan dvoredom blistavih orunika, i paljivo mjerio temperaturu oduevljenja koje je potpalio. Vatra se usprkos trudu izvrne svjetovne vlasti nije dugo razgorijevala, a kad je napokon liznula preko nepomi nog heretika, iz dugog ekanja gledalaca planula je vie mrnja nego radostan ushit. Rimska je rulja kriknula na pobunjenog Dalmatinca, kao to je od dvojbenog Petrova ustoli enja vikala protiv svih apostata i samosta-laca, u sumnjivom kalkuliranju da se neto od zlatnih pritoka kuriji odlijeva i u njene kloake. Lai ki su inflama-tori, uz molitve dominikanaca,

dugim eljeznim ara ima namjetali tijelo koje se uzgibalo, a kad mrtvaca uhvate plamene pande i on se ukae kako se gr i, otima i pridi-e, ar oivljen]a bude potpun. Pokli kanibalske gladi stopio je bezbrojno mnotvo pod crkvenim stjegovima, cijela je poljana razjapila usta, s plamte im jezicima, u okusu ljudske rtve. Zagluen cikom, inkvizitor je s treptajem krivnje pratio pale vre e s autorovom ostavtinom. I on to, zadueni, nije dospio pro itati. Gorjela je revidirana Republika, gorjele su epistole za vjersko izmirenje, gorjele su skice nove fizike, dogorijevala je na loma i jedna vizija univerzuma, a pocrnjeli listovi otkidali su se od nokata vatre i odlijetali na apeninskom lahoru daleko preko svjetine. On je mogao neto od toga sa uvati za kasnije, ali, odmahne skepti no rukom za utavim bjeguncima, emu? Takve su mesijanske spoznaje samo hranile vatru koja gori kroz vjekove vjekova. Da, tako je bolje, ignoranti i hedonisti preivjet e, no, im je to zaklju io, rimski se kardinal sjeti Neznanca na mostu i, obuzet tjeskobom, povu e se sa Cvjetnog polja na kojem je tog prvog zimskog dana izrasla plamena rua, iz zrenja ljudskog razuma, prkose i ljudoderskom urliku... Napomena izdava a Roman Heretik prire en je prema izdanju Matice hrvatske iz 1968, koje je autor neznatno doradio, a izdava proveo nune granjske i pravopisne korekcije. MISAO JE CRNO JEDRO Ako pisac posee za prolo u kao mogu im romansijerskim predlokom, u njegovoj potrebi ne treba otkrivati slu ajnost ili elju da se nadomjesti ono to je ionako u kompetenciji povijesne znanosti. Povjesni ar istrauje injenice da bi u njihovu slijedu prepoznao stanoviti zakon, pripovjeda u dekor povijesti slui kao dobrodola pozadina u kojoj e dileme njegovih junaka i pitanje ovjekova opstanka dobiti posebnu teinu. Kada u povijesti ne bi naao nita vie nego ulan ani niz zbivanja, pripovjeda se ne bi bitno udaljio od pukog kroni ara. No povijest je za njega ponajprije okvir univerzalne drame, prostor u kojem ljudske dvojbe determinirane ideologijom i moralom nadilaze granice konkretnog vremena. S jedne strane povijest se ini kao ocean kojim se opija kolektivna samosvijest, s druge strane ona je more u ijim valovima tonu pojedina ne zablude. Pisac se ne obra a povijesti moda zbog nje same, nego zbog suvremenosti; zato da bi u vremenski zatvorenim ciklusima sjedinio prolost i sadanjost saimaju i ih u onoj to ki u kojoj se vrijeme identificira kao ljudsko iskustvo. Kao vie ili manje opipljiva tragedija. S obzirom na to, korelacija izme u romanopisca i prolosti ne svjedo i o mogu em pasatizmu, nego o potrebi da roman jednim dijelom bude fiksiran u zbiljskom tlu, a drugim u okruju vje itih dvojbi koje mijenjaju prostor ili vanjski dekor, opisuju i uvijek iznova krug ovjekove sudbine. Kao legitimni batinik epa i drame, roman pretpostavlja doga aj ili kroniku, pretpostavlja povijest koja se pod rukom sprema pripovjeda a pretvara u pripovijest. U hrvatskoj knjievnosti takav oblik romana ima posebno mjesto. Nema dvojbe da je tome uvelike kumovala naa nacionalna povijest i da su mnogi autori fikcionalizirali prolost u elji da izme u kolektivnih zanosa i njihove kompromitacije otkriju spasonosni klju . Pozivaju i se na jednoga takvog autoriteta kao to je T.S. Eliot, mogli bismo re i da pripovjeda ne traga za onim to je prolo u prolosti, nego za osje aj za povijest, angloameri ki pjesnik, dovodi do toga da pisac nije proet samo vlastitim naratajem, nego uvjerenjem da svekolika literatura, a u tom sklopu i njegova nacionalna, tvore imaginarni duhovni poredak. Smisao za povijest, za vremensko i izvanvremensko, za sadanje i trajno, jest ono to pisca izdie iznad kroni ara, otvaraju i prostor u kojem njegove opsesije dobivaju pe at sveobuhvatne prakse. U hrvatskoj knjievnosti novijega doba tim osje ajem za prolost u kojem se saimaju prostor i vrijeme moda nitko nije bio toliko obuzet kao Krlea. Premda je u Zastavama izloio svoju filozofiju povijesti, Krlea nije pisao povijesne romane u kanoniziranom zna enju te rije i, ali je bio op injen povije u, identificiraju i je naj e e kao rijeku krvi, ljetopis gluposti, zmijsko klupko podlosti, konstantu bijede, smrti i sladostrasti, bludnicu (prije nego u iteljicu) itd. Posumnja li ljudsko bi e u hegelijanski smisao povijesti, u njezinu pravocrtnost i vrhunski rezon, objanjavao je viekratno Krlea, postaje heretik i bogootpadnik koji vlastitom sudbinom otpla uje ono to je nametnuto kao zajedni ka norma. Znatnim dijelom pripovijedni opus Ivana Supeka, doktora filozofije i teorijske fizike, posve en je takvim li nostima, krivovjercima i otpadnicima koji su odstupali od nekih op eprihva enih na ela, ali iji se curriculum vitae upravo zbog toga nudio kao izniman romansijerski predloak. Za taj dio Supekova stvaralatva, izuzimaju i knjige i vie od stotinu radova iz podru ja teorijske fizike i filozofije znanosti, najvaniji su romani Heretik (1968), Extraordinarius (1974), Krunski svjedok u Hebrangovu slu aju (1990) i Buna Janusa Pannoniusa (1992). Da bismo se to vie pribliili autorovoj potrebi da beletrizira ivot Marka Antonija de Dominisa, valja podsjetiti na najvanije to ke njegova ivotopisa. Za ranih dana, izme u dva svjetska rata, Su-pek je bio vo en gotovo univerzalisti kom ambicijom uspostavljanja to ve e ravnotee izme u egzaktnih i drutvenih znanosti. Filozofski fakultet poha ao je u Zurichu, Leipzigu, Parizu i Zagrebu,

a u Leipzigu je tako er postigao dvostruki doktorat: iz filozofije i teorijske fizike. Kao fizi ar i mislilac, uporite za svoju filozofiju povijesti otkrio je u tuma enju kvantne teorije Nielsa Bohra i svoga izravnog mentora Wernera Heisenberga (potonji je posredovao i u njegovu spaavanju kada gaje u Njema koj uhitio Gestapo). Bohr i Heisenberg bili su na svoj na in presudni za njegov intelektualni put jer su ruili temelje tradicionalnog determinizma i teorije odraza na kojima je po ivao dijalekti ki materijalizam, a koji je u vrijeme Supekova zrenja nametan kao gotovo svevladaju a doktrina. Nijekanjem tih zabluda i opovrgavanjem materijalisti ke odre enosti spomenuti fizi ari, kako je svjedo io i sam Supek, ponudili su pretpostavke za radikalno novo razumijevanje slobode koje ne e imati granica, a ako ih i bude imalo, onda e ono biti kanalizirano pojedina nim miljenjem, moralom i kreativnom matom. Taj intelektualni izbor i takva pozicija doveli su do toga da je Supek u ono doba, prije drugoga svjetskog rata, tretiran kao revizi-onist, pa u krajnjoj liniji i kao krivovjerac, to je rezultiralo njegovim raskolom s boljevi kom strujom ne samo u odnosu na politi -' ku stvarnost, nego i u tuma enju znanstvenih i umjetni kih fenomena. Vra aju i se tim dalekim godinama, on je u knjizi Krivovjernik na ljevici (1980) objanjavao da su zagreba ki revizionisti tragali za novim putovima i da je Carillov i Berlinguerov eurokomunizam iniciran jo potkraj tridesetih godina u zagreba koj kavani Corso. Richtmann, Podhorskv i drugi pripadnici te revizionisti ke drube jasno su se odvojili od ondanje lijeve ortodoksije naglaavanjem potrebe za univerzalno u, slobodom i tolerancijom, a to bogohulno trojstvo definitivno ih je udaljilo od onog to je bilo ome eno striktnim dogmatizmom marksisti ko-lenjinisti kog tipa. Supekov ivot, ali dakako i njegova znanstvena i spisateljska htijenja, tako su se nali u svojevrsnom procjepu. S jedne strane bio je vo en potrebom da slijedi duh vremena, s druge pak eljom da se suprotstavi onome to se u tom vremenu pokazuje kao zloduh ili intelektualna invalidnost koja u svojoj nedostatnosti, i u sprezi s vla u, moe uroditi najpogubnijim posljedicama. Po emo li od tih pretpostavki, od onog to je karakteriziralo okruje u kojem se napajala Supekova potreba za slobodom ili iskakanjem iz okotalih shema, bit e nam razumljivija njegova sklonost da beletrizira i na svoj na in istrauje ivome putanje Marka Antonija de Dominisa i Janusa Pannoniusa ili, ako je o novijoj povijesti rije , Andrije Hebranga. Uivljavaju i se u njihove sudbine, Supek je bazao tankom i teko opipljivom granicom koja omogu uje da nepomirljivog individualca. i postoje eg, svijeta, "sRucenog zidoyima_kQmaenci}naruen na tetu jednoga ili drugoga, Kada se taj odnos poremeti, otkrivaju se novi obzori ili se zatamnjuju i oni osvojeni. Naj e om rtvom u takvim prilikama bivaju pojedinac, heretik i otpadnik kojim je Supek kao pripovjeda trajno zaokupljen. Taj odnos pobunjenog ovjeka i strogo hijerarhi-zirane okoline viestruko je izazovan jer u svojoj raznorodnosti upu uje na ograni enost individualnog ina, ali i zatvorenost jednom zadane drave - svijeta, koja odslikava povijest u skali njezinih tragi nih nemogu nosti. Udaljenost pojedinca vo enog potrebom za slobodom i drutvenog korpusa koji tu slobodu mjeri vlastitim metrom, jednaka je udaljenosti izme u Zemlje i zvijezda ili stvarnosti i iluzija! No paradoks je u tome da se povijest, koliko god moda pravocrtna, nudi kao pripovijest u asu kada pobunjeni ovjek (po Camusu: L'Homme revolte) naruava njezin o ekivani i pomno pripremani slijed. Ako posegnemo za u enjem znamenitoga francuskog nihiliste E.M. Ciorana, onda bismo trebali prihvatiti njegovu tvrdnju da je otpadnik onaj koji se vie nije u stanju opredijeliti. Svijet je takav kakav jest, i smislen i besmislen, pa je zato svaka gesta istodobno razlona i duboko apsurdna. Budu i da Cioran izri ito sumnja u mogu nost preinake svijeta, otpadnik bi se po njemu trebao odre i vlastita imena ili krenuti putem samonegacije, to se u krajnjoj to ki svodi na jedno te isto. Cioran je zacijelo najblii istini kada tvrdi da u otpadniku tinja sjaj nekoga drugog svijeta. Zato je njegova sudbina iznimna i izvanredna: na svoj je na in blizak Bogu, premda ga njegova duboka strast za izdvojeno u nerijetko gura u provaliju i prokletstvo. Uzimaju i u obzir sve to, injenica da je Ivan Supek beletrizirao ivotni put Marka Antonija de Dominisa, jedne od najve ih ali i naj-kontroverznijih li nosti hrvatske povijesti, sve je prije nego slu ajna. Dvojba je li se Supek u toj mjeri identificirao s Dominisom zbog njegovih otkri a u oblasti fizike ili zbog njegove pobune spram Rimokatoli ke crkve, u osnovi je ipak lana. Jer svakim dijelom svoga kreativnog bi a znameniti Rabljanin postavljao se kao kr itelj novih putova, no ono to je me u prirodoslovcima i fizi arima moglo izazvati tek zavist i nevjericu, u vatikanskim krugovima do ekivano je kao vrhunska blasfemija. Ne umanjuju i vanost postignu a iz fizike, poglavito onih vezanih za fenomen duge te pitanje nastanka plime i oseke, u emu je nadiao i Galileija, ini se da je taj padovanski profesor, senjski biskup i splitski nadbiskup iz dubine onog vremena, reformacijskog i protureformacijskog, najvaniji kao osporavatelj vatikanskih privilegija, kao katoli ki velikodostojnik koji nije e pravo Crkve da se mijea u svjetovne kompetencije i koji se u eri velikih vjerskih antagonizama na europskom kontinentu zalae za ekumenizam. Kao izraziti otpadnik, osporavan i anatemiziran, kao znanstvenik svjetskog glasa i dalmatinski primas koji je naginjao protestantizmu, Dominis nije do ekao to da Vatikan, ga pokopa po katoli kom obredu. to se o njemu izjasnila inkvizicija, no kada je osu en, igosan je vje nom sramotom, imovina je konfiscirana,

tijelo i njegovi rukopisi javno su spaljeni na stratitu za notorne zlo ince, a pepeo mu je ba en u Tiber. Ve tako obiljeen i ovlano skiciran Dominisov ivot sa svim mogu im meandrima i teko odgonetljivim epizodama, nudi se kao roman. Razli iti aspekti njegova djelovanja zaokupljali su hrvatske istraiva e od Franje Ra kog i Dragutina Prohaske do Veljka Gorta-na, Josipa Tur inovi a i drugih. Tin Ujevi pisao je o Dominisu kao o osobi nedovoljne moralne rigoroznosti i monstrumu oholosti, posvjedo uju i opet jednom daje bio sve prije nego jednozna na figura. Krlea je bio zaokupljen nacionalnom povije u, osobito njezinim protagonistima, kao to su Kriani i Star evi , moda mnogo vie od svojih knjievni kih suvremenika. Svojih tipi nih invektiva nije potedio ni Dominisa. Iako nije zaboravio njegovu posredni ku ulogu u pomirenju razjedinjenih crkava, prozvao ga je bez ustru avanja srebroljupcem i ulizicom, vjeruju i da se iza svih nesporazuma s katolicima, protestantima i anglikancima krila zapravo pohlepa za novcem. Iz dananje perspektive, gotovo etiri stolje a poslije smrti, posthumna kob Dominisa i njegova djela svjedo i da rijeku povijesti nije tako lako kanalizirati. ak ni s pomo u sile. Od znanstvenika svjetskog glasa o kojem je s najve im respektom govorila onodobna Europa, od splitskog nadbiskupa i dalmatinskog primasa koji je kanio obnoviti sjaj i snagu ujedinjene Hrvatske, od uglednog profesora na padovanskom sveu ilitu, do autora teolokih i prirodoznanstvenih spisa, windsorskog dekana i savjetnika engleskog kralja, Dominis se na kraju naao pred vratima inkvizicije. Kada je umro, skren duhovno i tjelesno, kao ponieni apostat, najvia sudska instanca rimske kurije nije bila samo protiv ritualnog ispra aja, nego je spaljivanjein njegova tijela i rukopisa,odnosno anatemiziranjern uspomene (i slike!), nastojala za svagda zbrisati sje anje na opasnog Rabljanina. Unato tomu, iz dubine svog vremena Dominis nam se vra a, makar i kao otpadnik, jedan od najve ih u povijesti zapadnoeuropskoga civilizacijskog kruga. Ispituju i u svojoj studiji Masa i mo fenomen besmrtnosti, Eli-as Canetti navodi slu aj romanopisca Henrija Bevlea, poznatog u povijesti knjievnosti pod pseudonimom Stendhal. Doti ni francuski pripovjeda pisao je cijeloga ivota, ali ga njegovo vrijeme (vrijeme Napoleonovih osvajanja) nije priznavalo. On se bez aljenja pomirio s tim da pie za malo ljudi, tvrdi Canetti, ali je bio potpuno siguran da e ga za stotinu godina itati mnogi. Objanjavaju i da zbiljski rivalitet me u ljudima po inje poslije smrti, kada njihov uspjeh vie nije uvjetovan prljavim intrigama ili osobnom nepod-noljivo u, taj idov i austrijski autor zaklju uje da nam veliki pokojnici iz prolih epoha slue kao svojevrsna hrana. Nema dvojbe da je takvu vrstu hrane, duhovne i teko pokvarljive, Supek otkrio u Dominisovoj ostavtini. Pod rukom sveznaju eg pripovjeda a, vo enog potrebom za epskom obuhvatno u i nepristrano u, u romanu Heretik portret glasovitog Rabljanina pretapa se istodobno u panoramu vremena razdiranog vjerskim proturje jima i eljom Vatikana da o uva svoj stoljetni primat. Potaknut na svoj na in Dominisovom sudbinom, Supek nije posegnuo za Masi nimnaracijskim postupkom, koji pretpostavlja romanijersku obradu doga aja. Moglo bi se re i da je otpadnik osu en na vje ni zaborav i sekvencije, koja prethodi otpadnikov majgstiiurat, pisac posee flashbackovima i u retrospektivom kada je hrvatski rinizanju prizora oblikuje obuhvatno tivo koje se nudi kao Dpmini- i kao kronika jednog vremena ije danas"nisu izgubile misao. "Kako Supek"nije samo pisac, nego i znanstvenik, ini se da se u romansiranju ivota svoga dalekog prethodnika koji je tako er bio pisac i znanstvenik rukovodio potrebom da s gotovo matemati kom to no u i egzaktno u slijedi njegove krivudave tragove. S osje ajem za preciznost i minucioznu sliku, pred itateljem izrasta postupno jedna iznimna li nost ije se nedoumice i moralne dvojbe pokazuju u krajnjoj liniji kao dvojbe od kojih nije pote eno nijedno vrijeme. Ciceronova dosjetka o povijesti kao u iteljici ivota do ekala je u Supekovu pomno dokumentiranom romanu jo jednu radikalnu provjeru. Ako povijesni roman shvatimo kao onaj oblik fikcionalne proze u kojem se kriti ki ispituje ovjekova moralna i egzistencijalna tjeskoba, onda bi u takvoj vrsti proze trebalo vidjeti sve prije nego potrebu za pukim tradicionalizmom. Vra aju i se Dominisu, Supek se obra a protagonistu povijesti koji je vo en svojim unutranjim izborom i koji je ba zbog toga gotovo uvijek na gubitku. Aktualiziranjem carlvleovske ideje o iznimnim pojedincima kao promotorima epohalnih zbivanja, u romanu se podrava dojam o povijesti kao zavodnici i vjetici, kao u iteljici ivota koja ima svoje o aravaju e lice i razo aravaju e nali je. Ne shva aju i prolost kao zauvijek definirano stanje, Supek je na njezinim raskrijima obnovio ona presudna pitanja u kojima se iznova identificira drama povijesti, a s njom i drama nepokorivog pojedinca. Ve na po etnim stranicama romana, dok kardinal Scaglia prolazi izme u zloglasne tvr ave Sant'Angelo i Hadrijanova mosta, dok pred itateljem uskrsavaju vatikanske zidine, ocrtane suzdranim ali odlu no vo enim perom, u slutnji zimskog predve erja nazire se ona utroba prodrljive povijesti koja e progutati tolike rtve. Uvodni dijalog izme u inkvizicijskog istraitelja kardinala Sca-glie i fra Mateja, Dominisova kerubinskog u enika koji e svoju bliskost s rapskim raskolnikom platiti najve im mogu im ponienjem,

otkriva da Moloh povijesti ne brine za pravdu nego samo za ono to u odre enom trenutku pomae ili odmae njegovim jasno postavljenim ciljevima. Na pitanje dekurairanog fratra, u kojem tinjaju posljednji ostaci iluzija, kardinal odgovara da su nedoumice suvine: jer Marko Antonije ionako nije pripadao nikome, pa e i katolici i protestanti i bezvjerci lako pristati da odluka o izmatikovu spaljivanju bude napokon provedena. Tako ve po etna sekvencija navje uje heretikovu zastrauju u kob, putanju iznimnog pojedinca koji gotovo oholo uiva u ikonoklasti koj izdvojenosti, no, nasuprot tome, u najteim asovima ostaje osu en na samo u. Za Dominisa je moda presudno bilo to to se nije htio odre i svoje Crkvene drave {De republica ecclesiastica), knjige koju je pisao godinama i koja je poslije mnogih teko a 1617. ipak objelodanjena u Londonu. Kakav je duh titrao ispod Dominisove nadbiskupske odore, najbolje svjedo i citirana desetosve ana knjiga u kojoj objanjava da je pontifikat, dakle vladavina najviega katoli kog sve enika, u opreci s evan eljem i Kristovim naukom. U ono doba, kada su diljem Europe nicale nove crkve u oporbi spram Vatikana, splitski nadbiskup odlu no je nijekao privilegije Rimokatoli ke crkve. S obzirom na autoritet koji je uivao, osporavanjem prava Crkve da arbitrira u profanim pitanjima, i ukupno u svoje pomno elaborirane kritike, Dominis je zadao teak udarac kuriji. Kongregacija Indeksa ustanovila je da Crkvena drava vrvi bogohulnim tezama, oficij Mleta ke Republike tako er je zabranio raspa avanje spisa, a teoloki kolegij na Sorbonni podijelio se u dva tabora. Oni prvi, koji su bili za zabranu, pronali su u knjizi Dominisovu sve teem poloaju u Vatikanu pridonosilo je njegovo bavljenje prirodnim znanostima, no injenica daje tako odlu no negirao crkvenu vlast, da je ovjeka htio prepustiti njegovoj slobodi i gra anskom zakonu, njegovoj radoznalosti i poudi, definirala ga je kao glasnika budu nosti, ali gaje po etkom 17. stolje a pretvorila u najve ega mogu eg heretika u kojem, kako se htjelo dokazati, plamti sotonski zloduh. Kada ga je papa Grgur XV. pozvao da se vrati iz Engleske, gdje je djelovao kao windsorski dekan, kraljev savjetnik i posrednik u izmirenju kr anskih zemalja, Dominis se unato svim opomenama odazvao pozivu. Njegovo pribliavanje Anglikanskoj crkvi trebalo je objasniti kao suptilnu pijunau radi slabljenja protivnika, a nakon ina abjura-cije, potvr enog i zasebnim spisom, Marko Antonije vratio se u krilo mati ne crkve. No smr u Grgura XV, Dominisova bliskog prijatelja iz studentskih dana, i promaknu em Urbana VIII, koji je postao pontifeks maksimus, njegove su pozicije ozbiljno poljuljane. Inkvizicija je otkrila da se nekadanji splitski nadbiskup opet priklonio herezi i Dominisova sudbina bila je napokon zape a ena. Prate i ivotni krug rapskog raskolnika, Supek je svjestan koliko je njegovu sotonizjranju jiridonijelo bavljenje znano u. U ranom 17. stolje u, ""SolTje zagonetka svijeta ispitivana uglavnom s pozicije Crkve, injenica da se netko usudio kriti kim okom mjeriti vjerske dogme prouzro ila je razumljivu sablazan. Ili kao to najednom mjestu kardinal Scaglia izravno replicira optuenom Dominisu: Od te tvoje fizike dolo je i poricanje sakramenta, euharistije. Nisi mogao znanstvenim umom prihvatiti udesnu pretvorbu kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. Dakako, nevolja je bila u tome to je tvrdoglavi apostat i fizi ar ispitivao svijet ne samo posredovanjem Biblije, nego i s pomo u le a i drugih sprava, nijekaju i na taj na in njegovo boansko ishodite. Htio ili ne htio, Dominis fizi ar negirao je svetost stvari nalikuju i tragi nom junaku koji e 200 godina kasnije oivjeti u jednom od najslavnijih djela europske knjievnosti - Geotheovu Faustu. Tenja za spoznajom, za otkrivanjem novih i neistraenih mogu nosti odvest e Fausta do ugovora s Mefistofelesom, likom koji utjelovljuje avolska obiljeja i koji, u Goetheovoj pjesni koj projekciji, navje uje vladavinu novca i bezo ne pohlepe. Kako je onda mogao zavriti Dominisov krivovjerni ki put nego onako kako je zavrio? Veli anstveni Faust, u Goetheovoj verziji, umire u asu prosvjetlje-nja, usuprot nesretnom Marku Antoniju kojem ni strah od tamnice ni svjetlo inkvizicijske loma e nisu mogli pomo i da svoju misao uskladi sa zahtjevima Rimske kongregacije. Duboko svjestan gdje se kriju uzroci Rabljaninove tragedije, s vjetinom u kojoj se stapaju to nost i smisao za suptilnost, Supek oivljava zatvorski dijalog izme u apostate i istraitelja. Ali ti razgovori, bez obzira na njihovu provokativnost, doimaju se kao predsmrtna igra. Njihovo ishodite razotkriva se u Domini-sovu ivotu, u injenici da je jo kao splitski nadbiskup pou avao sve eni ke kandidate u logici i matematici, otimaju i ih utjecaju isusovaca, kojima je svojedobno i sam pripadao, u sporovima s trogirskim biskupom Andreuccijem, koji mu je podmetnut kao korektiv, u njegovim istraivanjima, koketiranju s reformacijskim crkvama i koje emu drugome. Premda su se mladi seminaristi u Dioklecijanovu gradu oduevljavali njegovim predavanjima, nadbiskup je dolazio u sukobe sa splitskim kaptolom i ojtodoksnim, sljedbenicima Rimskejrkve^ Jedan od njih, dr. Matija Alberti, pisac misterija o fsukf stovoj muci, bio je tovie Dominisov uliolIaT U Jednoj tipi noj polemici s nadbiskupom on e doslovce zaklju iti: Natura natu-rans, to je vrag, kao i ena. ovjek je grean porodom. U eninoj maternici on se odvaja od Boanskog bivstva i poprima tijelo kao svoje odmetnitvo i grijeh.

Racionalnost i vjerska tuma enja nisu ila ruku pod ruku, osobito ako je njihova sprega naruavala vjerske temelje. Po franjevcu Dunsu Scotusu, racionalni razlozi nisu dostatni da bi se objasnilo stvaranje svijeta iz nitavila, besmrtnost due i dogma o trojedin-stvu. Znanstvenim eksperimentima Dominis je na svoj na in obezvrijedio kuriju i potezao vraga za rep, a koketiranjem s otpadni kim crkvama kao daje sam pokazao provaliju u koju e ga poslije svega gurnuti Sanctum oflicium. Ako je ovjek toga doba bio razapet na kriu racionalne pustolovine i vjerskih dogmi, ako je dvojio izme u opipljive znatielje i svetog neznanja, Marko Antonije bio je u prvim redovima onih koji su toj znatielji podnijeli krvav danak. Za razliku od tvoraca klasi nih povijesnih romana koji svoje junake idealiziraju i umataju u plat nadnaravne isto e (Scott, enoa), protagonist Supekove proze ni u jednom asu nije stijenjen u crnobijeli kalup. Beletriziraju i biografiju velikoga rimootpadnika s iznimnim osje ajem za preciznost, Supek je poao od pretpostavke da se Dominisov ivot sam po sebi rastvara kao roman: trebalo je samo slijediti njegove stranice, palimpsestirati ih dokumentarnim prividom i injenice koje su bremenite fabulozno u pretvoriti u kostur budu e pri e. Tako smo dobili roman koji se zahvaljuju i autorovoj akribi no-sti doima kao kronika, ali i heretikov ljetopis koji prerasta u intri-gantnu pri u, pojedina nu i op u, nacionalnu i univerzalnu. Ve ina likova, od kardinala Scaglie do Dominisovih sljedbenika (fra Ivana i fra Mateja), doktora Albertija i sestre Fides, ponajprije su u funkciji glavnog junaka koji se postupno otkriva kao kolos okovan svojim zanosima i povijesnim predodre enjem. Takvog izmatika koji je elio posredovati izme u razjedinjenih crkava, koji je dublje zasje-kao Svetu Stolicu od Wycliffea, Jana Husa, Calvina i Luthera, Supek ne predstavlja kako papirnatog sveca, nego kao ovjeka od krvi i mesa obiljeenoga plamenom strasti i pobunom protiv svoje jezuitske prolosti. Dominisova sklonost spram hereti kih spisa i misterioznih bratstava poentirana je_na stanovit na in zabranjenom Utr^^^S^esirom Fides. U neuhvatljivom kolu povijesti i legaliziranog licemjerja nedunost je izigrana zauvijek: visoki katoli ki poglavar Mar^Antpny.e: ima prilenicu, a. ona je opet instrument u rukama Svetog reda koji joj je, naredio da uhodi nadbiskupa. Vra aju i se glavnim etapama Dominisova puta, vi enoga uglavnom iz perspektive istraitelja kardinala Scaglie, oivljavaju i majstorski njegove splitske godine, vrludanje izme u Rima i Mleta ke Republike, katoli ke ortodoksije i reformacijskih izroda, Supek portretira gorostasa hrvatske povijesti, tragi nog najvie zato tojsu njegove vrlifie^eSanp kao nedoustiyr^ijesi. UnutaFcvrste i jasno o^n^SeneTcompozicije ra vaju se rukavci jedne sudbine koja ide svom zlosretnom, ali jedako tako o ekivanom finalu. Supek je pisac koji ne tei za povrinskim efektima i koji doputa da se zamanjak Dominisove kobi vrti snagom vlastite gravitacije. Autor se koristi dokumentima o otpadniku i vremenu u kojem je ivio toliko do zbiljske rekonstrukcije koliko do traganja za onom neuhvatljivom niti koja u ludilu povijesti otkriva kakav-takav smisao. Mogli bismo zaklju iti da je Supekovo osvajanje u dubine ljudskoga bi a, samo u iznimne individue ija je veli ina nesvodljivana mjerila realnog svijeta. Anti ka ideja svijeta kao harmonije i srednjovjekovna slika prepoznatljiva u pojmu teofanije nudile su vrijednosni sklop u kojem je svako ljudsko bi e trebalo na i vlastito uto ite. Poslije globalnoga europskog potresa, izazvanog husitskim i luteranskim pokretom, iznikao je pred vratima Vatikana rapski pisac s novim evan eljem. Knjigom Crkvena drava on se htio izdignuti iznad protestantskog ekskluzivizma i jezuitske reakcije: na jednoj i drugoj strani do ekan je sa sumnjama, a kada je ostao sam, ti en tek vlastitom pame u i svojim bogohulnim spisom, njegov kraj nije bilo teko predvidjeti. Sanjaju i o europskoj ekumeni, utemeljenoj u izvornim Kristovim na elima i zemaljskom pravu, Dominis se naao pred zidom koji nije mogao zaobi i. Genij pred posve enom kongregacijom, ustrae-nom za svoje privilegije i prevlast nad tu im duama. Trebala je samo jo ona knjiga kao vrhunski corpus delicti, pa da mrnja spram hrvatskoga krivovjerca bude ugaena u prahu i pepelu njegova sotoniziranog tijela. Supek pripovjeda ne posee ni za kakvim ekshibicionizmom, ali u asovima zato enitva u tvr avi Sant'Ange-lo, dok glavnog junaka obilaze vatikanski poglavari, iz fingirane kronike roman se postupno pretvara u krleijansku sliku povijesti. Turske najezde, kao i podijeljenost na katolike, prezbiterijance, kalviniste i luterane samo su podjarili bijes spram oholog raskolnika. Dominis je htio otklju ati rajska vrata, a zavrio je u paklu mra ne mrnje podgrijavane me u onima koji propovijedaju ljubav kao najvie na elo. Dok sumira put Marka Antonija, Supek oivljava slike apokalipse, zazivaju i u stanovitoj mjeri usporedbu s Bo-schovim platnima. U emu je njihova bliskost? I znameniti nizozemski slikar i hrvatski pripovjeda poti u vizije koje su halucinantne, ali ostvarene realisti kim prosedeom. U predsmrtnoj grozi heretik sluti razbojni ke druine, tugaljive procesije, silovane djevice i premla ene popove, ukratko dijaboli ne utvare to ih je svojom matom najuvjerljivije fiksirao upravo Bosch. Vratimo li se naoj nacionalnoj povijesti i na inu na koji ju je interpretirao Krlea (u Baladama Petrice Kerempuha i drugdje), do i emo do naizgled paradoksalne tvrdnje daje Bosch umjetnik i vizionar koji uz tu prispodobu povijesti prirodno prianja. Ta povijest, krleijanska i supe-kovska, hrvatska i himeri na, pred planetarnom ravnoduno u obnavlja se od pamtivijeka mitskim prikazama ili krvavim truplima. Anonimnim ili slavnim, svejedno.

Zato se i zlosretni Marko Antonije u kolopletu tenji svoga naroda i europskog tutorstva prikazuje kao lik, gotovo znak, .Njegovi su pothvati propadali, jedan za drugim. Sam je ostao na vjetrovitoj viso ini. Uzdiu i se kao crkveni poglavar i istraiva iznad onog doba, Dominis utjelovljuje plementiti rod i krivovjerni ki izrod, hrvatsko pogansko meso (Krlea) koje je zadrtom latinitetu oduvijek bilo strano. Tragedija splitskog nadbiskupa i prirodoslovca ogleda se poslije svega u injenici da, osim malobrojnih u enika, iza njega nitko nije stajao. U Dominisovu mati nom okruju misao je tretirana kao crno jedro, u mo nom Rimu njegove opsesije, pohranjene u hereti kim spisima, shva ene su kao urota bezimenog polusvijeta koji treba ostati to to jest: barbarska provincija. Obra aju i se Marku Antoniju, jednom od najve ih aktera nae nacionalne povijesti, Supek u romansijerskoj formi posvjedo uje da je inidividualnost svojevrsna zaraza od koje nije pote eno vrijeme. Vode i s Dominisom dijalog iz dubine 20. stolje a, koji se doima kao eterniziraju i eho, pisac u pranjavoj prolosti sluti tragove duha u kojem je o uvano ono najdragocjenije i najnedohvatijivije: smisao. Supekovo autorsko majstorstvo saima one elemente tradicionalnog i novog, tvora kog i ruila kog, s pomo u kojih se Rablja-ninova mra na ispovijest pretapa u op u povijest. Misti ari tvrde da veliki pothvati, i ono to je ostvareno, nikada ne moe biti izgubljeno. Tom uvjerenju pridonosi i Supekov Heretik, jedan od najboljih povijesnih romana to ih je polu ila novija hrvatska knjievnost. Zdravko Zimar Biljeka o piscu Romanopisac, dramski autor, filozof i fizi ar Ivan Supek ro en je 8. travnja 1915. u Zagrebu. Pu ku kolu i gimnaziju zavrio je u rodnome gradu. Studirao je matematiku, fiziku i filozofiju u Zii-richu (19341935), Leipzigu (1935-1937), Parizu (1937), Zagrebu (1937-1938) te ponovo u Leipzigu (1938-1940), gdje je i polu io doktorat znanosti, a tu postaje i Heisenbergov asistent. U oujku 1941. uhitio gaje Gestapo, ali je spaen posredovanjem svog profesora Wernera Heisenberga. Od 1943. do 1945. sudjelovao je u NOB-u. Nakon rata radio je kao profesor na Prirodoslovno-matema-ti kom fakultetu u Zagrebu do odlaska u mirovinu (1985). Bio je rektor zagreba kog Sveu ilita (1969-1972) i utemeljitelj Instituta Ru era Bokovi a. Godine 1958. isklju en je iz instituta zbog neslaganja s ondanjom Saveznom komisijom za nuklearnu energiju. Dugogodinji je urednik asopisa Encyclopaedia moderna i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Osim plodnog knjievnog rada, objavio je oko stotinu naslova iz teorijske fizike i filozofije. POVIJESNE OSOBE KOJE SE SPOMINJU U ROMANU Alberti, Matija (1555-1624) -splitski vlastelin, arhi akon i pisac. Obrazovao se u jezuitskim kolama u Italiji. Preveo je s latinskog Oficij B. Marije i ispjevao Muku Isusovu. Potkraj ivota po eo se baviti alkemi-jom. Bacon, Francis (1561-1626) -engleski filozof, jedan od utemeljitelja modernog materijalizma i novovjeke filozofije. Studirao je u Cambridgeu. Za vrijeme vladavine Elizabete, a osobito Jamesa I, postigao je visoke politi ke i dravni ke poloaje. Bio je uvar Velikoga dravnog pe ata, lord kancelar, barun od Verulama. Godine 1621. osu en je na globu i zatvor zbog primanja mita, iako je optuba, po miljenju nekih autora, bila lana. Bacon je uskoro pomilovan, ali se vie nije vratio politi koj djelatnosti, nego se posvetio filozofijskim i znanstvenim istraivanjima. Polaze i od uvjerenja da je cjelokupno ljudsko znanje nuno postaviti na nove temelje, namjeravao je u povelikom djelu izloiti osnovna na ela nove metode spoznaje i prema tim na elima skupiti i klasificirati sve to je ljudski um do tog vremena otkrio. Od cijele zamisli najvaniji je njegov Novumorganon scientiarum (1620). Odlu ni je protivnik skolasti kih mudrovanja, drao je da su istinske spoznaje samo one koje uve avaju mo ljudskog roda i slue ljudskim koristima. Usuprot tada vladaj u em ari-stotelizmu, koji polazi od silogizma i dedukcije kao osnovnih spoznajnih na ela, on svoje novo oruje (Novum orga-non) zasniva ponajprije na indukciji kao jedinoj pouzdanoj metodi otkrivanja istine. Dominis, Marko Antonije de (1560-1624) - hrvatski znanstvenik, teolog i pisac. Potomak stare rapske porodice, sin odvjetnika Jeronima i majke Ve-necijanke. Studije je zavrio u Padovi i stupio u isusova ki red. Predavao je na sveu ilitima u Padovi i Bresciji i doao na glas novo u svojih pogleda na podru ju prirodnih znanosti, privla e i velik broj sluatelja. Godine 1596. istupio je iz jezuitskog reda i postao senjskim biskupom. Zalagao se za to da se usko ko pitanje rijei demilitarizacijom i privo enjem uskoka mirnodopskim zanimanjima. Usko ko neprijateljstvo ugrozilo je njegov ivot, pa je odstupio sa stolice senjskog biskupa. Na molbu splitskog kaptola, uz odobrenje pape Klementa VIII, imenovan je 1602. splitskim nadbiskupom, a svom protukandidatu, udinskom dekanu Andreucciju, morao je svake godine ispla ivati 500 dukata. Od vremena dolaska Splita pod Veneciju, Domi-nis je bio prvi Dalmatinac koji je dospio na poloaj splitskog nadbiskupa. Zbog sukoba s lokalnom biskupijom i Andreuc-cijem, 1606. otputio se u Veneciju. Ondje se sprijateljio s fra Paolom Sarpijem, vo om opozicije koja se suprotstavljala papi. Uskoro se vratio u Split, no opetovani nesporazumi s kanonicima natjerali su intelektualno nadmo nog,

ali moralno labilnog Dominisa da odstupi sa svog poloaja. Nakon toga dospio je u Veneciju, gdje se kretao u liberalnim, proturim-ski raspoloenim krugovima. Pokuaji papinskog nuncija da ga namame u Rim nisu urodili plodom, pa Dominis odlazi u vicarsku, zatim Njema ku i Englesku. Ondje je imenovan windsorskim dekanom, a ve prve godine boravka u Londonu tiskao je svoje kapitalno djelo De republica ecclesiastica. Budu i da je Rimska kongregacija u toj knjizi pronala niz hereti kih teza, itanje i raspa avanje Dominisova spisa u zoni vatikanskih utjecaja bilo je najstroe zabranjeno. Godine 1619. Dominis je objavio Povijest Tridentskoga koncila, u kojoj je on napisao samo posvetu, dok je kao autor ozna en Pietro Soave Polano. Uskoro se otkrilo da iza toga pseudonima stoji fra Paolo Sarpi, a kako je nekadanji splitski nadbiskup knjigu tiskao bez autorove dozvole, i to poslije pomirenja Venecije i Rima, izbio je skandal. Na nagovor panjolskih poslani kih krugova, Dominis je kod novoizabranog pape Grgura XV, svog prijatelja iz mladosti, trebao zagovarati udaju panjolske infatkinje za Charlesa, vojvodu od Walesa i engleskog prestolonasljednika. Godine 1622. vratio se iz Londona u Rim i javno odrekao svih svojih odstupanja od katoli ke vjere. Doskora je umro Dominisov zatitnik Grgur XV, a za ponti-fikata Urbana VIII. inkvizicija je obnovila optube o njegovoj herezi. Nakoliko mjeseci nakon zato enja u tvr avi Sant'Angelo umro je i Dominis. Potkraj 1624. njegov le i spisateljska ostavtina spaljeni su pred rimskom svjetinom. Kao fizi ar Dominis je objavio dva spisa. Prvi obra uje fenomen vida i duge, a drugi postanak plime i oseke. Isaac Newton spominje ga u svom djelu The Optiks, hvale i njegov pokus sa staklenom kuglom ispunjenom vodom. U ono doba, kada jo nije bila otkrivena gravitacija, plima i oseka predstavljale su veliku zagonetku. Dominis ih je objanjavao djelovanjem Mjeseca, no njegovi suvremenici, primjerice Galileo Galilei, odbacivali su tu teoriju koja se ipak pokazala to nom. Galilei, Galileo (1564-1642) -talijanski teoreti ar, fizi ar i matemati ar. Pripisuje mu se niz otkri a, kako to su hidro-statska vaga, zakoni slobodnog pada, teleskop, gibanje po kosini, istodobnost oscilacije njihala itd. Bio je materijalist, protivnik spekulativne skolastike i zastupnik teorije o dvjema istinama. Po njemu, razumom se ne moe suditi o religiozno-teo-lokim dvojbama, ali teologija i skolastika nedostatne su u tuma enju prirode i svijeta. Dre i da u temelju prou avanja treba biti iskustvo, bunio se protiv skolasti ke nedodirljivosti i jeftine silogistike. Grgur XV. (1554-1623) - Rimski pontifeks maksimus, svjetovnim imenom Alessandro Ludo-visi, Dominisov bliski prijatelj iz studentskih dana. Na papinsku stolicu dospio je po etkom 1621, a njegov pontifikat trajao je oko dvije godine. Dominis se odlu io vratiti iz Londona u Rim u vrijeme njegova prvosve- enstva jer je u Grgura XV. imao veliko povjerenje. O pristanku novog pape ovisio je me u ostalim vaan me udravni akt, udaja panjolske in-fantkinje za engleskog prestolonasljednika - u emu je trebao posredovati bivi splitski biskup i krivovjerac. Za pontifika-ta Grgura XV. Dominis se odrekao svojih hereti kih teza, ali se nakon njegove smrti opet naao u nemilosti Rimske kurije. James I. (1566-1625) - kotski i engleski kralj, sin Marije Stuart i lorda Darnlevja. Nakon maj ine abdikacije postao je kralj kotske, a nakon smrti engleske kraljice Elizabete i kralj Engleske. Ne vode i ra una o parlamentu vladao je apsolutisti ki, a oslonac za to traio je i u Anglikanskoj crkvi. Tako je protiv sebe izazvao opoziciju puritanaca i neprijateljstvo parlamenta. Njegova nastojanja da u Engleskoj izmiri Katoli ku i Anglikansku crkvu nisu urodila plodom. U vanjskoj politici elio je odrati dobre odnose s katoli kom i protestantskom Europom. Za vrijeme boravka u Engleskoj Dominis je bio njegov savjetnik, a Supek pie da se James I. bolesno plaio rata, pa i samih vojnika u blizini. Pavao V. (1552-1621) - Rimski pontifeks maksimus, svjetovnim imenom Camillo Borghese. Papom je postao 1605. U tridesetogodinjem ratu pomagao cara Ferdinanda II. Mo Rimske kurije ja ao je osnivanjem crkvenih redova i organiziranjem misija. Za njegova pontifi-kata zavrena je gradnja bazilike sv. Petra. Kada je Pavao V. pozvao Dominisa, koji je boravio u Engleskoj, da se predstavi Svetom redu, doti ni, kako objanjava Supek, ne samo da ga nije posluao, nego je objavio knjige u kojima se usprotivio papinskoj vlasti. Sarpi, Paolo (1552-1626) -talijanski povjesni ar i redovnik. Isprva se bavio prirodnim znanostima. Pripisuje mu se prvi opis krvotoka i prvi koncept karte Mjeseca. Kada je 1606. sukob izme u Venecije i Rimske kurije doveo do papinskog interdikta, Sarpi je kao teolog - kanonist Mleta ke Republike tiskao spis u kojem je nijekao valjanost papina postupka. Optuen za kalvinizam i bezbonitvo, bio je teko ranjen u atentatu koji su po inili pla enici Vatikana. Najpoznatije Sarpijevo djelo Povijest Tri-dentskoga koncila, u kojem su potezi Rimokatoli ke crkve podvrgnuti izri itoj kritici, objavio je, bez autorova doputenja, Marko Antonije de Domi-nis u Londonu (1619). Ta knjiga, koja se stanovito vrijeme pripisivala Dominisu, imala je velik odjek u reformacijskom svijetu, ali je i obnovila odbojnost Vatikana prema Sarpiju. Osim toga, Sarpi je autor spisa o povijesti uskoka, proetog mleta kim neprijateljstvom spram Hrvata. Urban VIII. (1568-1644) - Rimski papa od 1623, svjetovnim imenom Maffeo Barberini. Osnovao kongregaciju De propaganda fide. U strahu pred Habsburgovcima, u Tridesetogodinjem ratu podrao Francusku. Osudio je jansenizam, protestantizam, a pozicije Vatikana nastojao je oja ati s pomo u inkvizicije. Za njegova pontifikata osu en je Dominis,

no u isto doba vo eni su procesi protiv Tommasa Campanel-le, Galileja Galileija i drugih. Pisao je i stihove. (Z.Z.) KAZALO HERETIK 7 Napomena izdava a 323 Misao je crno jedro {Zdravko Zima) 325 Biljeka o piscu 336 (Z. Z.) Povijesne osobe koje se spominju u romanu {Z.Z.) 337 KOLSKA KNJIGA d.d. Zagreb, Masarvkova 28 Za izdava a dr. DRAGOMIR MA ERI Tisak dovren u srpnju 1995.