You are on page 1of 8

Metodika Vol. 7, br. 2, 2006, str. 305-312 Pregledni lanak Review paper Primljeno: 01.11.2006. UDK: 371.

671

JEZIK I STIL OSNOVNOKOLSKIH UDBENIKA HRVATSKOGA JEZIKA I KNJIEVNOSTI


Karol Visinko
Filozofski fakultet u Rijeci, Sveuilite u Rijeci karol.visinko@ri.t-com.hr
Saetak U radu se prikazuju dosadanja teorijska i empirijska istraivanja te se najavljuje potreba za interdisciplinarnim istraivanjem koje bi u dogledno vrijeme trebalo konkretnim pokazateljima bitno utjecati na stanje u vezi s udbenicima hrvatskoga jezika i knjievnosti. Budui da je rije o osnovnome sredstvu namijenjenome ueniku u procesu uenja, pretpostavlja se da udbenik osigurava veliki stupanj samostalnosti uenika u itanju, u radu na tekstu te u pisanju na predloku udbenikih jedinica, to pak ukljuuje potrebno uenikovo razumijevanje svih sastavnica pojedine udbenike jedinice (polaznih tekstova, metodikoga instrumentarija i metatekstova). Uenikovu samostalnost i uspjenost u stjecanju temeljnih osnovnokolskih znanja o hrvatskome jeziku i knjievnosti, uz dobroga uitelja, razvija i usavrava i udbenik za hrvatski jezik i knjievnost te se tako intenzivnije potiu i razvijaju uenikove jezine i literarne sposobnosti i vjetine. Da bi se to ostvarilo, osnovni je uvjet udbeniki jezik i stil kojim su pisani provjereni i uenikovoj dobi primjereni struni sadraji. Rije je, dakle, o hrvatskome standardnome jeziku, ali koji je u skladu sa stupnjem uenikova razumijevanja. Udbeniki jezik i stil, osobito na osnovnokolskome stupnju, zahtijeva izrazitu jasnou i jednostavnost, prohodnost koja e ueniku omoguiti samostalno itanje i razumijevanje proitanoga.

U svakodnevnoj su nastavnoj praksi razvidne potrebe za promjenama u vezi s udbenicima, i to s gledita uenika kao govornika u razvoju. U sreditu je pozornosti, zapravo, koliko su udbenici u skladu s razvojem jezine sposobnosti uenika. Na razvojnost jezine sposobnosti uenika u podruju metodike jezinoga odgoja i obrazovanja osobito upuuje rad Zdenke Gudelj-Velaga koja se dugo godina sustavno bavila nastavom stvaralake pismenosti. Razvojnost jezine sposobnosti oituje se u neprekinutom nizu kvantitativnih i kvalitativnih promjena 305

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 305-312

u posjedovanju, tvorbi i uporabi jezinih sredstava koje, podiui govornikovu jezinu sposobnost na vii stupanj, djeluju motivirajue i samomotivirajue. (Z. Gudelj-Velaga, 1990., str. 196.-197.) Svakako da je izvrsno ako se navedena razvojnost prati u podruju uenikova pisanoga stvaralatva, no izvrsno bi bilo i da se razvojnost jezine sposobnosti prati u podruju uenikove svekolike uporabe jezika. Tako bi se precizno znalo kako se uenik nosi s jezikom i stilom udbenika iz kojih ita, slijedi upute i rjeava razliite tipove pitanja i zadataka te ui o hrvatskome jeziku i knjievnosti. Praksa pouavanja sve snanije otkriva da udbenik nije vie glavni izvor znanja u kolama, mada i dalje vrijedi prvi stavak l. 2. Zakona o udbenicima za osnovnu i srednju kolu u kojemu pie da je udbenik osnovno nastavno sredstvo i izvor znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva utvrenih nastavnim planom i programom ili eksperimentalnim nastavnim planom i programom osnovne, odnosno sredne kole (v. l.2. Zakona o udbenicima za osnovnu i srednju kolu, od 29. oujka 2006.). Udbenik e svakako ostati vaan imbenik meu izvorima znanja u procesu uenja i pouavanja, ali moi emo sve vie govoriti o vie varijanata udbenika. Zasigurno je da e klasian, tiskani udbenik jo dugo ostati osnovna kolska knjiga za pojedini predmet. No osuvremenjivanje sve vie ide s udjelom i utjecajem Interneta pa e se, kao to to mnogi predviaju, to odraziti i na osmiljavanje i produkciju udbenika (osobito usp.. D. Jurii, 2004). Ali valja znati da nije rije o elektronikoj knjizi kao inaici klasinoga tiskanoga udbenika, nego o hipertekstualnom izlaganju sadraja, s interaktivnim stranicama koje upuuju na vodoravno (proirujue) i okomito (produbljujue) pretraivanje. No bez obzira o udbenikoj varijanti, uvijek e biti vano znati kako se udbenikom uenik moe sluiti i kako se uenik udbenikom zapravo slui, koliko je jezik i stil udbenika ueniku primjeren. Budui da je u prvome redu udbenik namijenjen uenicima, koliko god bila utjecajna uloga uitelja, vani su pokazatelji uenikova samostalnoga rada s udbenikom, to pridonosi razvijanju vjetina samostalnoga uenja, meu kojima se nalaze i kognitivne vjetine: organiziranja i elaboracije udbenikih tekstova, pohrane informacija u dugorono pamenje i vjetine kritikoga miljenja, kako nas tomu pouava psihologija obrazovanja (Samostalno uenje i pouavanje u vjetinama uenja, u knjizi: Psihologija obrazovanja, 362.-365.). U nastavi hrvatskoga jezika svikli smo na razgranati tip jezinih udbenika za sadraje hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja te onih iz knjievnosti, uvrijeeno nazvanih itankama, za sadraje knjievnosti i medijske kulture (sada supostoje i udbenici za medijsku kulturu). Pitanje samostalnoga rada s udbenikom hrvatskoga jezika u naoj je metodici podosta davno istraila Ivka Haramina (I. Haramina, 1978.; usp. S. Teak,1996., 158.) te bi danas bilo dobro vratiti se tom problemu, dakako proireno novim pogledima o procesu jezinoga i knjievnoga odgoja i obrazovanja. 306

Visinko K.: Jezik i stil osnovnokolskih udbenika Hrvatskoga jezika i knjievnosti

Udbeniki stil
Na temelju funkcionalno-stilske raslojenosti jezika, kao nezavrenoga procesa koji ovisi o razvijanju ljudskih aktivnosti i njihovoj raznolikosti, jo uvijek aktualnu tipologiju funkcionalnih stilova, o kojoj je prvi u nas pisao Krunoslav Pranji i sad nedavno Josip Sili (usp. K. Pranji, 1985.; J. Sili, 2006.) , moemo proiriti pregledom podstilova, primjere kojih nalazimo u radovima objavljenim posljednjih nekoliko godina (v. M. Katni-Bakari, 2001., M. Kovaevi i L. Badurina, 2001.; M. Mihaljevi, 2004.; B. Toovi, 2002.) Pristupi se autora unekoliko razlikuju. U vezi s udbenikom susreemo tri pojma: udbeniki stil/podstil znanstvenoga, znanstveno(nauno)-udbeniki stil i pedagoki podstil. ini se prihvatljivijim naziv udbeniki negoli pedagoki podstil, jer pedagoki moe imati i druga znaenja. Dodamo li tomu tumaenja horizontalnoga raslojavanja jezika, kako piu autorice Marina Kovaevi i Lada Badurina (M. Kovaevi i L. Badurina, 2001.), o udbeniku moemo govoriti kao o specijaliziranome diskursu, a s razvojem elektronikoga udbenika moi emo o njemu govoriti i kao o multimedijalnome. Valja pripomenuti da, uz klasini tiskani udbenik, ve imamo i primjere audio i video zapisa te govorimo o udbenikim kompletima koji dijelom upuuju na multimedijski diskurs, no kada se zbude potpuna elektronika preobrazba udbenika, tek e tada multimedijalnost istinski zaivjeti. Kada govorimo o udbenikome stilu, u obzir moemo uzeti sve ime udbenik uspostavlja komunikaciju sa svojim primateljem, dakle tekstualni dio, ali i slike, sheme, grajske prikaze koji su s tekstualnim dijelovima katkad vie, katkad manje u suodnosu. S tim je u vezi likovno-grako ureenje, koje u nekim svojim sastavnicama izravno utjee na primanje i interpretaciju teksta (npr. organizacija teksta udbenike jedinice na jednoj ili dvjema stranicama, veliina i boja slova, okviri i tsl.). Ipak bih izdvojila osobito zanimanje za jezina sredstva i izraajne postupke udbenikoga teksta, dakle predloaka, knjievnih i neknjievnih, i metodikoga instrumentarija, u koji ulaze pitanja i zadaci i metatekstovi koji se odnose na objanjavanje pojmova te donose sekundarne obavijesti npr. o predloku ili autoru ili nekoj pojedinosti koja bi mogla biti kulturoloki vana ili pak zanimljiva.

Specinosti udbenikoga podstila


S obzirom na to da ulazi u sustav znanstvenoga stila, kao njegov podstil, u udbenikome stilu prepoznatljive su sljedee sastavnice: precizno izraavanje, precizna terminologija, jasno i tono objanjenje i uporaba pojmova (termina), njihovo deniranje. No njega susreemo kao znanstveni podstil, to znai da ima neke specinosti po kojima se izdvaja kao poseban. Specinost je udbenikoga stila namjena ueniku i uenju. Stoga je ponajprije vana njegova primjerenost dobi uenika, stupnju uenikova jezinoga iskustva i jezinoga znanja, uz to je vana zanimljivost, poticajnost i motiviranost koja se izraavanjem postie. 307

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 305-312

U zborniku strunih i znanstvenih radova o Udbeniku i virtualnom okruenju (kolska knjiga, Zagreb, 2004.), mnogo je reeno o vrijednosnim sustavima u udbenicima, o odgojnosti udbenika, o tipovima udbenika, funkcionalnosti obrazovnih sadraja, vizualnom oblikovanju udbenika, naglasak se stavio na suvremenu tehnologiju koja sve vie zahvaa i udbenike ali o primjerenosti jezika i stila udbenika uenicima u svim se tekstovima podrazumijeva, poneto se naglaava jezini sloj, ali i tada na uopenoj razini. Izdvajam lanke Ante Beena, koji je i ranijih godina isticao jezini sloj udbenika, potrebu za psiholokim mjerilima, ali uz izraze stanovite ograenosti (v. lanke A. Beena: 1999.; 2002.; 2004.). Pitanje udbenikoga jezika i stila mnogo je sloenije no to se u prvi tren moe uiniti, jer nije dostatno samo utvrditi da treba biti primjeren ueniku, prilagoen uenikovu razumijevanju. Jer, to to znai konkretno za odreenu dob to zahtijeva precizne pokazatelje o kojima bi trebao znati svaki autor udbenika. S jedne strane znamo to znai biti u skladu s normom standardnoga jezika, i vrlo smo osjetljivi pronau li se pogrjeke u vezi s tim. S druge pak strane, samo u dobroj vjeri pretpostavljamo primjerenost dobi, vrlo uopeno rabimo ocjene da su tekstovi prilagoeni uenicima odreenoga razreda, esto osjeamo i subjektivan odnos u vrjednovanjima. Takve pojedinane ocjene mogu biti indikativne, ali ne mogu zamijeniti struna ispitivanja i analize primjerenoga uzorka. Zato osobito vanom drim Beenovu preporuku za psiholokim prirunikom kojim bi se sluili autori udbenika (A. Been, 2004.). Takav bi psiholoki prirunik autorima udbenika bio stanoviti podsjetnik na obiljeja dobi uenika za koje pripremaju odreene udbenike. Ali ni to nije dostatno. Zapravo bi u izradbi udbenika polazite trebali, uz matinu struku, biti rezultati permanentnih interdisciplinarnih istraivanja uenikove govorne i pisane uporabe jezika. U ta bi istraivanja svakako valjalo ukljuiti uitelje praktiare, sustrunjake u razliitim ustanovama (kao to je npr. Agencija za odgoj i obrazovanje) te tim strunjaka metodiara, psihologa, defektologa i pedagoga. Tada bi se mogla uspostaviti komparativna promatranja jezika i stila udbenika i jezika uenika. Rezultati bi imali teorijske i praktine vrijednosti.

Dosadanja teorijska i empirijska istraivanja udbenika hrvatskoga jezika i knjievnosti


Hrvatska se metodika teorija jezinoga odgoja i obrazovanja vie bavi sustavima zadataka, vjebi i igara kojima je svrha unapreivanje uenikoga rjenika (usp. Rosandi, 2002.; S. Teak, 1998.; D. Pavlievi-Frani, 2005.), a izostaju istraivanja aktualnoga stanja govornoga i pisanoga jezika uenika, osobito njihova rjenika, i to s gledita dobi, iskustva i odnosa uenika prema jeziku, osobito rjeniku i s gledita stupnja jezinoga obrazovanja i stvaralatva (toke motrita ve su uspostavljene u djelima: Z. Gudelj-Velaga, 1990. i Z. Gudelj308

Visinko K.: Jezik i stil osnovnokolskih udbenika Hrvatskoga jezika i knjievnosti

Velaga/K. Visinko, 1993.). Melita Kovaevi iz Laboratorija za psiholingvistika istraivanja Edukacijsko-rehabilitacijskoga fakulteta u Zagrebu upozorava na injenicu da se na naim prostorima strunjaci nisu dovoljno bavili jezinim analizama udbenikih tekstova, da nije bilo psiholingvistikih istraivanja u podruju hrvatskoga jezika i konano je to rezultiralo nedovoljnim spozajama koje bi se mogle primijeniti u pisanju tekstova namijenjenih uenicima. (M. Kovaevi, 2003.). Vrjednovanja udbenika nema mnogo i puno su puta napravljena u malim opsezima, prema tome s istraivakoga gledita nedostatno. Poam npr. od recenzentske ocjene za pojedini udbenik. Rijetko je kada recenzija udbenika temeljito napisana i dopunjena komparativnim promatranjem. Iz svoga recenzentskoga iskustva mogu rei da su izdavaima, urednicima i autorima ee potrebna vrlo kratko napisana miljenja u kojima im je najvaniji pozitivni zakljuak, a ako tomu poslu pristupite tako da je ishod potreba za prepravljanjima, doradama, dopunama, veim izmjenama, onda su to zapreke koje ometaju trino poslovanje. ini se kao da se zaboravlja temeljni smisao i udbenika i njegova korisnika, ponajprije uenika. Pregledom literature zakljuujem da veih sustavnih istraivanja, osobito u posljednjih dvadeset godina nije bilo. Najvie se uinilo za rani jezini razvoj, pa i na etvrtom slavistikome kongresu u Varadinu i akovcu sluali smo o leksikome korpusu ranojezinoga diskursa (usp. Tamara Gazdi-Aleri i Dunja Pavilievi-Frani, 2006a; v. i Sanja Marija Sikiri, 2003.). Podosta se uinilo za nie razrede osnovne kole (I. Vodopija, 2002.; M. Benjak, 2002.), za uenje hrvatskoga jezika u viejezinim zajednicama (v. Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini, 2002. i 2003.) i u podruju stranih jezika, tj. za uenje hrvatskoga kao stranoga jezika (Z. Jelaska i sur., 2005.; V. Blagus, 2005.). Vjerovati je da e upravo ti radovi potaknuti nova, ira istraivanja, osobito ona u osnovnokolskoj predmetnoj nastavi hrvatskoga jezika.

to bi trebalo istraiti u udbenicima za hrvatski jezik i knjievnost?


Potrebna su, dakle psiholingvistika i metodika istraivanja uenikove govorne i pisane uporabe jezika na pojedinome jezinome stupnju odgoja i obrazovanja, ponajprije u vezi s uenikim rjenikom, da bismo dobili pokazatelje tijeka obogaivanja i proirivanja rjenika uenika. U udbenicima pak valja promatrati broj i raspored tekstova te koliinu teksta u pojedinoj udbenikoj jedinici. Osobitu pozornost valja posvetiti rijei, njezinim znaenjima i vrstama, zatim nepoznatim i rijetkim rijeima, onima koje su manje u uporabi, vlastitim imenima i pojmovima, i to kako se i koliko pojavljuju u predlocima i metodikom instrumentariju unutar udbenika. Valjalo bi istraiti ukupan broj rijei i pojmova na odabranome uzorku za pojedini stupanj jezinoga odgoja i obrazovanja, da se uz nie, pojave kao uzorci istraivanja i vii razredi osnovne kole. 309

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 305-312

Pozornost bi valjalo usmjeriti i na strukturu reenica u udbenikim testovima, i to polaznim tekstovima (knjievnim i neknjievnim), metatekstovima i svim sastavnicama metodikih instrumentarija. Osobito je vano obratiti pozornost na sloenost i duinu reenica. Posebna cjelina istraivanja trebala bi se odnositi na objanjavanje i deniranje pojmova. Slijedi komparativno promatranje dobivenih rezultata istraivanja jezika uenika i jezika udbenika te dodatna propitivanja koliko se i kako pojedinim udbenikom slue uenici i uitelji, kako se oituje stvarna korist udbenika te koja su iskustva u radu s pojedinim udbenikom. Za podruje knjievnosti bilo bi i zanimljivo i vrlo konstruktivno utvrditi koliko slikoviti izraz itanke odgovara ueniku kojemu je namijenjena, koliko sam uenik rabi slikoviti izraz u svom govoru i u kakvom je odnosu slikoviti izraz itanke prema uenikovu. Nadasve kako ga uenik razumijeva.

Evaluacija udbenika
U oekivanju smo udbenikoga standarda, koji e, vjerujemo, donijeti jasna pravila o pisanju i objavljivanju (izdavanju i distribuciji) udbenika te, uz ostalo, utvrditi i jezine zahtjeve koje e svaki udbenik morati ispunjavati (usp. l.3. Zakona o udbenicima za osnovnu i srednju kolu, od 29. oujka 2006.). Idealan bi bio udbeniki standard koji bi podravao evaluaciju i kontrolu kvalitete udbenika. Pitanje je kako bi se udbenici evaluirali i nije li dostatno samo izraunavanje postotaka prema kojima se procjenjuje uporabnost pojedinoga udbenika u kolskoj praksi. Drim da je to samo jeftin nain djelovanja trita, dok daleko po strani ostaju pravi imbenici koji upuuju na stvarne vrijednosti i potrebe. Stoga je u dogledno vrijeme nuno poraditi na vrstim uporitima temeljite evaluacije jezika i stila udbenika hrvatskoga jezika i knjievnosti, i to za cijelo osnovnokolsko obrazovanje. Naznake tih uporita nalazimo i u ovome radu. Takvoj e temeljitoj evaluaciji udbenika hrvatskoga jezika i knjievnosti zasigurno uslijediti evaluacija udbenika i svih ostalih kolskih predmeta, to i jest potreba kolske svakodnevice.

LITERATURA
Benjak, Mirjana (2002): Analiza udbenika/itanki za nie razrede osnovne kole, u knj.: Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini I. Jastrebarsko: Naklada Slap, str. 34.-39. Been, Ante (1999): Metodiki model udbenika knjievnosti za razrednu nastavu, u Zborniku Uiteljske akademije u Zagrebu. Zagreb: Uiteljska akademija u Zagrebu, 31.-40.b. Been, Ante (2002): Udbenik knjievnosti kao knjievnoznanstveno, medotiko i drutveno pitanje. Zagreb, Napredak, br. 1, 60.-69.

310

Visinko K.: Jezik i stil osnovnokolskih udbenika Hrvatskoga jezika i knjievnosti Been, Ante (2004): Put do izvrsnog udbenika, u zborniku: Udbenik i virtualno okruenje. Zagreb: kolska knjiga, 61.-71. Blagus, Vlatka (2005): Pregled udbenika hrvatskoga za strance, u knj.: Z. Jelaska i sur.: Hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, str. 226.-234. Blagus, Vlatka (2005): Odabir rijei u udbenicima hrvatskoga za strance, u knj.: Z. Jelaska i sur.: Hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, str. 261.-273. Gudelj-Velaga, Zdenka (1990): Nastava stvaralake pismenosti. Zagreb: kolska knjiga. Gudelj-Velaga, Zdenka i Visinko, Karol (1993): Ueniki rjenik. U zb.: Rjenik i drutvo. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Razred za lologiju, 111.-120. Halaev, Slavenka (ur.) (2004): Udbenik i virtualno okruenje : Zbornik radova sa znanstveno.strunog skupa. Zagreb: kolska knjiga. Haramina, Ivka (1978): Metoda samostalnog rada s udenikom u nastavi gramatike. Zagreb, Suvremena metodika nastave hrvatskog jezika, br. 2, 85. Jelaska, Zrinka i sur. (2005): Hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Jurii, Dinka (2004): Utjecaj Interneta na strukturu suvremenoga udbenika, u zb.: Udbenik i virtualno okruenje. Zagreb: kolska knjiga, 109.-111. Katni-Bakari, Marina (2001): Stilistika. Sarajevo, Ljiljan. Kovaevi, Marina i Badurina, Lada (2001): Raslojavanje jezine stvarnosti. Rijeka: Izdavaki centar Rijeka. Kovaevi, Melita i Pavlievi-Frani, Dunja (ur.) (2002): Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini I. Jastrebarsko: Naklada Slap. Kovaevi, Melita (2003): Jezik udbenika kao poticatelj komunikacijske kompetencije, u knj.: Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini II. Jastrebarsko: Naklada Slap, str. 41.-51. Kovaevi, Melita i Pavlievi-Frani, Dunja (ur.) (2003): Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini II. Jastrebarsko: Naklada Slap. Mihaljevi, Milica (2004): Hrvatsko raunalno nazivlje i funkcionalni stilovi hrvatskog jezika : s posebnim obzirom na pedagoki podstil. Internetske stranice http://www. hrvatskiplus.org/lgs.axd?t=16&id=221. Pranji, Krunoslav (1973): Jezik i knjievno djelo. Zagreb: kolska knjiga. Rosandi, Dragutin (2002): Od slova do teksta i metateksta. Zagreb: Prol. Sikiri, Sanja Marija (2003): Struktura jezinoga znaka u ranom jezinom razvoju, u u knj.: Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini II. Jastrebarsko: Naklada Slap, str. 25.-39. Sili, Josip (2006): Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput. Skupina autora (2003): Psihologija obrazovanja. Zagreb. IEP-VERN. Teak, Stjepko (1996): Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1, Zagreb: kolska knjiga. Teak, Stjepko (1998): Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2, Zagreb: kolska knjiga.

311

METODIKA:Vol. 7, br. 13 (2/2006), str. 305-312 Toovi, Branko (2002): Funkcionalni stilovi. Graz: Institut fr Slawistik. Visinko, Karol (2004): Udbenik i cjelokupna jezina djelatnost, u zb.: Udbenik i virtualno okruenje. Zagreb: kolska knjiga, 149.-153. Vodopija, Irena (2002): Analiza jezinih udbenika za nie razrede osnovne kole, u knj.: Komunikacijska kompetencija u viejezinoj sredini I. Jastrebarsko: Naklada Slap, 25.-33. Zakon o udbenicima za osnovnu i srednju kolu, donesen 29. oujka 2006.

LANGUAGE AND STYLE OF PRIMARY SCHOOL TEXTBOOKS FOR CROATIAN LANGUAGE AND LITERATURE
Karol Visinko
Faculty of Philosophy University of Rijeka Summary
The paper presents the past theoretical and empirical research and expresses the need for interdisciplinary research which should inuence the current situation regarding textbooks for teaching Croatian language and literature in the near future. Since textbooks represent the basic means designed for the student in the process of learning, it is the authors assumption that they should grant a great amount of independence in reading, text work and writing according to patterns. This is possible if the student understands all the elements of a particular textbook unit (starting texts, teaching methodology instruments and metatexts). In such a way, the textbook, in the hands of a good teacher, develops and improves the students independence and success in acquiring basic primary school knowledge in the Croatian language and literature. The basic prerequisite for this is that the language and style of the textbook be veried and appropriate for the students age. The language used should be the standard, but adapted to the students needs and level of understanding. The language and style of the textbooks should be clear, simple, readable and manageable, which will make it possible for the student to read independently and understand what he/she has read. Key words: textbooks, primary teaching, Croatian language and literature

O autorici Karol Visinko doktorica je znanosti iz podruja lologije, grana kroatistika, redovita je profesorica Filozofskog fakulteta u Rijeci, Odsjek za kroatistiku, voditeljica kolegija Metodika hrvatskoga jezika 312