BOLESTI ČULA

KOŽA Koža pokriva cijelu površinu tijela prilagođavajuči se svojoj podlozi. Na nekim mjestima kao što su npr. usta, očni kapci, genitalni organi, anus, uretra ona prelazi u poluslizokožu odnosno u sluzokožu. Debljina kože je različita, 1-4 mm. Najtanja je na membrani tympani, a najdeblja na tabanima. Glavne funkcije kože su: - Regulisanje odavanja i primanja toplote, - Primanje nadražaja, - Mehanička uloga, - Kontakt sa spoljnjom sredinom, - Ekskrecija lojnih i znojnih žlijezda. Normalnu boju daju joj četiri pigmenta, melanin, oksihemoglobin, redukovan hemoglobin i karoten. Kožu daje nam: 1. Epidermis 2. Cutris Epidermus je sastavljen od pet slojeva: 1. Stratum corneum – najpovršniji sloj kože čija debljina zavisi od broja ćelija. U axilama je najtanji, na dlanovima i tabanima je najdeblji. 2. Stratum lucidum – to je zona staklastog izgleda i naročito se vidi tamo gdje je epiredm deblji (dlanovi i tabani) 3. Stratum granulosum – sastavljen je od 1-3 sloja ćelija. Deblji je na onim mjestima gdje je i stratum corneum deblji. 4. Stratum spinosum – sastoji se iz više redova ćelija 4,8, do 12. Najdonji sloj naliježe na ćelije bazalnog sloja. 5. Stratum basale – razlikujemo dva tipa ćelija i to bazalne ćelije i melanocite. Melanociti su uglavljeni između bazalnih ćelija i epiderma. Cutis se sastoji od corium i subcutisa. Corium ili derm je smešten između epiderma i subcutisa. Od epiderma ga razdvaja bazalna membrane. Debljina cariuma je od 1-3 mm. subcutis ili potkožno tkivo sastoji se uglavnom od masnog tkiva paniculus adiposus. Pored zaštitne uloge regulacije toplote, masno tkivo služi i kao glavna rezerva masti. Potkožne masti nema na očnim kapcima, tabanima, dlanovima. Adnexi kože: 1. Žlijezde – razlikuje se nekoliko vrsta žlijezda: lojne, znojne, apokrine i mliječna žlijezda. Secret apokrinih žlijezda je različit kod svake ljudske rase. Žlijezde su smještene pod pazuh, u preponama, perianalno, na skrotumu i analno, na koži trbuha, na areolama mammae, medici.

2. Dlake (pili) nastaju u trećem mjesecu intrauterinog života. Razlikuju se dva djela dlake. Stabljika je slobodni dio dlake, a korijen je uvučeni dio dlake u folikul. Na dnu folikula dlaka se proširuje u bulbus dlake. 3. Nokat (ungvis) je isto kao i dlaka, epidermalna kožnata tvorevina. 4. Kožni pigment – melanociti su smješteni između ćelija bazalnog sloja i u bulbusu dlake. Od količine melanina koji stvaraju melanociti, od vaskularizacije kože i količine subcutone masti zavisi boja kože. Isti je broj melanocita i kod bijele i kod crne rase. Samo je produkcija melanina ubrzana kod crne rase. Kod bijele rase melanin se nalazi samo u bazalnom sloju, a kod crne rase u svim slojevima epiderma. Ostali sastojci kože: krvni sudovoi, derma, limfni sudovi i nervni aparat kože. 1. držak dlake 2. žlijezda lojnica 3. bulbus 4. papila dlake 5. žlijezda znojnica

Folikularni aparat

. a sa struganjem se prestane čim se pojavi tačkasto krvarenje. 3. ali sve se zasniva na istom. Ubrzo se na tom dijelu pojavi eriterij i to je crveni dermografizam. Dermografizam se često primjenjuje u dermatologiji. a sve je to izraz vazomotorne reakcije organa. U slučaju pojave blijede pruge to je bijeli dermografizam. 4. Važno je napomenuti da se prilikom primjene ovog fizikalnog metoda sa površine kože moraju odstraniti sve eventualne promjene kao što su kruste i squame. Pritisak od 10-15 sekundi izaziva anemizaciju kože. Mehaničko struganje – ovaj dijagnostički metod sastoji se od laganog struganja kožne promjene tako da se ne izazove krvarenje. Struganje se provodi tupom kiretom odnosno drvenom špatulom. 2.FIZIKALNI POMOĆNI DIJAGNOSTIČKI METODI 1. Ispitivanje lupom – lupa je bikonveksno sočivo koje na određenoj udaljenosti uvećava vidno polje i do 10 puta. Omogućava da se bolje uoče kožne promjene. a izvodi se tako što se nekim tupim predmetom prevlači preko nepromijenjene kože. te ukoliko su promjene izazvane prisustvom veće količine krvi. one neće nestati. Vitropresija – to je jednostavno pritiskanje običnog stakla na kožnu površinu i posmatranje kožne promjene kroz to staklo. Danas postoje razna povećala.

Tuber je čvrsta eflorescenca iznad ravni kože veličine graška do oraha. šiljasta. bistrog sadržaja i multilokularne tj. . Ispitivanje sluzibiliteta – topolo. Ispitivanje kožne temperature: . 9. hladno se ispituje epruvetom ispunjenom toplom odnosno hladnom vodom. gnoja limfe. Ukoliko se sadržaj zamuti nastaje sekundarna pustula. a sekundarna pustula je mjehurić kojem se naknadno sadržaj zamuti. ravna.Isprva je blijedo-ružičasta a kasnije tamnije crvena. Eflorescence iznad nivoa kože 3. odnosno tupim dijelom. 5. a pacijent takođe zatvorenih očiju treba da odgovori šta osjeća. 3. njen sadržaj se ne može isprazniti jednim ubodom. Krusta ili krasta je sekundarna eflorescenca koja nastaje kao posljedica sasušene krvi.Eritem – čine veće površine crvene boje .Teleangiektazije su grupno proširene venski kapilari. bistrog ili mutno hemoragičnog sadržaja i multilokularna tj. Nastaje naglo. Eflorescence u ravni kože 2. 2. 2. 10. Oštro. Pacijent zatvori oči. Po obliku papula može biti okrugla.Halo – nazivamo prstenasti obruč oko bilo koje eflorescence. Nastaju usljed raspadanja eritrocita i oslobađanja krvnog pigmenta. a epruvete se prislanjaju uz kožnu površinu. 6. . Keratoza je zadebljanje cornealnog sloja tvrđe konzistencije. peteljkasta. Squama nastaje usljed nenormalne keratinizacije i nagomilavanja rožastog sloja. veličine zrna graška. . Razlikujemo benigne tumore čiji je rast ograničen i maligne tumore čije je širenje nekontrolisano. 6.Purpure – to je klinički izraz hemoragije u koži.Angiona stelatum su teleangijektazije zvjezdasto raspoređene. EFLORESCENCE Sve promjene na koži tijela koje odstupaju od normalnoh izgleda nazivamo efflorescence. Bula je mjehurić iznad ravni kože. Ona se samo bojom razlikuje od okolne kože. a zarasta ožiljkom. Primarna pustula je mjehurić koji je od samog početka ispunjen gnojem. Vezikula je mjehurić iznad ravni kože. a od čega i zavisi boja kruste. Urtika (koprivnjača) je čvrsta papula različite veličine. Tumor je eflorescenca iznad ravni kože različite veličine. prazni se jednim ubodom. praćena jakim svrbežom. Razvija se relativno brzo i zarasta bez ožiljka. Eflorescence u ravni – ova eflorescenca se naziva makula. odnosno bol ispituje se inekcionom iglom koja se prislanja oštrim. veći od vezikule. Prema veličini razlikujemo sljedeće makule: . Eflorescence iznad nivoa kože: 1.5. Eflorescence ispod nivoa kože 1. Sporo se razvija. Purpura se razlikuje od eritema po tome što se na pritisak ne povlači. 8. Papula je čvrsta upalna relorescenca iznad nivoa kože. Sve efflorescence možemo podijeliti u tri grupe: 1. Pustula je mjehurić iznad ravni kože ispunjen gnojnim sadržajem. . mrlja ili pjega. Na taj način određujemo kožnu temperature i konstatujemo da je toplije na mjestima gdje je povećana aktivna hiperemija što može da označava akutni upalni process. tupo. Koža iznad je glatka sjajna. Bolesnik treba da odgovori šta osjeća. 4. 7.ovdje se služimo jednostavnim dodirivanjem patološki promijenjene i nepromijenjene kože.

Nalazi se u koži ili subantisu. a kasnije podiže kožu iznad sebe. između dojki). One su bolne. Prvo treba skupiti opšte podatke koju se upotpunjuju orijentacionim dermatološkim pregledom kako bi mogli uvrstit u koju bi grupu dermatoza trebalo uvrstit postojeću bolest. ali koja nastaje patološkim procesom na koži. 7. 2. Kada je taj ožiljak tvrd stvori se keloin tzv. Atrofija je iščezavanje nekih dijelova organa ili tkiva. Kod pregleda dermatološkog bolesnika treba biti svjestan da se radi o bolesnom čovjeku. Ragada – to je linearna pukotina koja se javlja usljed smanjenog elasticiteta kože ili zbog jakog rastezanja kože. gdje stolica izlazi na trbuhu). 4. Anamnezis marbi je najvažnija. 5. anus). Dermatološki status utvrđujemo prvo sa određene udaljenosti i utvrđujemo lokalizacioni raspored. koja se dešava u starosti ili patološka kao posljedica nekih upalnih procesa. Oštečen je samo epiderm i zarasta bez ožiljka. Treba obratiti pažnju na patološke promjene kod nekih dermatoza koje nastaju kao slika u ogledalu gdje se prislanjaju dva nabora. Ovo promatranje nadopunjujemo detaljnom analizom žarišta i pojedinih eflorecenci gdje vrlo često koristimo lupu. Anamnezis vitae je zbir podataka o preboljelim bolestima. 3. ANAMNEZA To je skup bolesnikovih navoda o preboljelim i sadašnjim bolestima. organa (ispod dojki. br. neznanja ili zbog toga što misli da to nije važno bolesnik često skriva odjećom prekrivene manifestacije koje vrlo često mogu potvrditi dijagnozu. 9. pravilno umjere kliničke i laboratorijske pretrage i omogući što ranije postavljanje ispravne dijagnoze. Fistula može biti kompletna kada se otvara na dva kraja i inkompletna kada slijepo završava (fistula na prednjem trbušnom zidu. 6. Erozija je površna ozljeda. Ulcus je plitak ili dubok defekt kože ili potkožnog tkiva. nos. . Fistula je cjevasti kanal koji se na koži otvara malim otvorom iz kojeg se luči neki sadržaj. zarasta bez ožiljka. Zbog stida. Citakriks je ponovo stvoreno tkivo na mjestu oštećene kože. a najčešće se javljaju na dlanovima i tabanima. Fisura – to su ragade na semimukozi i mukozi (usta. konfiguraciju i građu promjene žarišta. krvare ako su duboke. a tu posebno važni podaci o prethodnom liječenju o oralnim odnosno parenteralnim terapijama te o lokalnoj (domaći lijekovi). U početku u nivou kože. Itratus dermatologicus od posebnog značaja i gdje je uvijek važno pregledat cijelu površinu tijela pa i onda kad nas bolesnik uvjerava da je bolestan samo onaj dio kože koju vam pacijent pokaže. Nodus je upalni čvorić veličine oraha ili veći. Subjektivni simptomi kao osječaj svraba. Porodična anamneza je posebno značajna kod nekih dermatoza gdje je osim načina nasljeđivanja poželjno saznati porodično stablo. a svrha joj je da se upotpuni klinički nalaz. Eskara je eflorescenca koju predstavlja nekrotični sloj kože različite debljine ispod koje se obično nalazi kraterasta ulceracija. Oštečen je samo epiderm. Apsces je nagomilavanje gnoja lokalizovanog u cutisu ili subcutis. 8. ružni ožiljak. žarenje veoma su značajni podaci te podaci o lokalizaciji prvih i kasnijih patoloških promjena. Može biti fiziološka. 3. Eflorescence ispod nivoa kože: 1. a ne samo o bolesnom organu ili dijelu tijela i zbog toga je potrebno obaviti kompletan pregled. bol. Zbog oštečenja i dubljih slojeva tkiva ulcus zarasta ožiljkom. Excoriatia je površna ozljeda kože nastala mehaničkim putem.11.

Pustulacije je pojam kojim se osim gnojnog zamućenja vezikula označava pojava pustula na bilo kojoj postojećoj dermatozi. dijelom se gube na vitropresiji.EFLORESCENCE U RAVNI KOŽE a) Makula ili mrlja leži u ravni kože. Oblik papule može da bude različit. Neke naročito dublje smještene pustule mogu da završe ožiljkom. vašljivosti ili npr. Zbog svraba i češanja može doći do sekundarne infekcije. 5. c) Vezikula spada u eflorescence sa šupljinom. Vaši se hrane sisanjem krvi a ubodom se stvara svrab. 1. Invazija parazita na čovjeka može biti indirektna ii direktna kod svraba. crvene su boje. Izazvane pro_ Parazitarne dermatoze izazvane insektima: a) Vašljivost (pedikulosis) može biti izazvana s 3 vrste vaši koje žive parazitarno. Parazitarne dermatoze koje izazivaju crvi i larve. 4. šuge. Izazvane akarusima. Ovdje je naznačen vrlo blagi infiltrat i hiperemija. Sadržaj se sastoji od gnoja žućkasto-zelene boje. a površina obično nepromenjena. Različite su veličine i oblici. kapom). a u regresiji do žućkaste. lijepi ih za dlake. To su plavkasto-crvene mrlje u obliku mreže obično na ekstremitetu. Rozeola ili upalna mrlja je najčešća. Ovdje se ubraja cutis marmorata. te ih vidimo kao gnjide u vidu brojanica poredanih na dlaci. To je mala epidermalna šupljina ispunjena siroznim sadržajem najčešće smještena u stratum spinosum. Parazitarne dermatoze dijelimo na: 1. a obično prolaze pucanjem i stvaranjem kraste. Njihova karakteristika je promjena boje u toku trajanja od svijetloružičaste pa sve do ljubičaste. kutane ili miješane. Makule se prema patogenezi mogu podijeliti u 5 podgrupa. Toksično i alergijski na organizam mogu djelovati sekreti životinjskih parazita ili hemijski sastav njihovog tijela. Purpurne mrlje nastaju zbog ekstravazacije eritrocita iz krvnih sudova. 4. Parazitarne dermatoze izazvane insektima. Ne može da se palpira. a različite su i konzistencije. Po histološkoj građi mogu da budu epidermalne. ubodom insekta (malarije). . Ženka u toku života položi 80-100 jaja. One vitropresijom zadržavaju boju. Vaskularne ili vazomotorne mrlje nastaju aktivnom ili pasivnom hipermijom. PARAZITARNA KOŽNA OBOLJENJA ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA Ova oboljenja su rasprostranjena i od nje oboljevaju i ljudi i životinje. Siva vaš se prenosi direktnim dodirom (češljem. 2. Od okoline se razlikuje samo po boji. pa se ona i vidi i palpira. 3. Veličine su od nekoliko mm – 1 cm i različite boje. b) Papula ili čvorić jedna je od najčešćih promjena sa već izraženim upalnim čelijskim infiltratorom. Dishromne mrlje su promjene u boji kože koje nastaju usljed pigmentnih anomalija. 1. 3. različitih veličina. d) Pustula ili gnojni mjehurić se od vezikule razlikuje samo svojim sadržajem. 2. Teleangijektacije nastaju od proširenih kapilara. Pediculosis capitis žive na kosnatom dijelu glave i to najčešće kod djece i naziva se siva vaš.

u predjelu prednje trbušnog zida. Granica prema zdravom tkivu nije oštro ograničena. Najčešće se nalazi u sidnom predjelu. Spušta se na tijelo samo da bi se hranila. po kolektivima u školama ili u porodici. Oboljenje se prenosi direktno kontaktom ili poreko posteljine. Tu spada surbies ili šuga – ova dermatoza dobila je ime po jakom svrabu koji perzistira tokom oboljenja. Pediculosis pubis – ova vaš je oveoma sitan i manja je u odnosu na prethodne. Benigni tumori se odlikuju isto kao i maligni bujanjem tkiva. palparodno obično pokretljivi i inkapsulirani ne stvaraju metastaze. a) Benigni tumori: 1. . Mebus – mladež. samo je taj rast kod benignih tumora jasno ograničen od okolnog tkiva. bezbolni. izazivaju tešku kaheksiju i često recidiraju. Krije se u šavovima rublja gdje žeka polaže jaja. prenose se direktno ili preko odjeće i posetelje. Pediculosis corporis – ove vaši se nazivaju bijele vaši. šire se u okolna tkiva i organe.2. 3. TUMORI KOŽE Osnovna podjela je u dvije velike grupe prema njihovoj malignosti u benigne i maligne tumore. Prenosi se epidemiski. daju metastaze. Javlja se u epidemijama. Šuga je zarazno oboljenje izazvano šugarcom ili Sarcoptes scabiei. Svrab je izražen noću kad se pacijent utopli u postelji. a to su papule. a ostali subjektivni simptomi nastaju kao posljedica svraba. Glavni objektivni simptomi šuge se kanalići u koje šugarac polaže jaja. Maligni tumori kože ekspanzivno se šire u okolno tkivo i imaju destruktivno ili infiltrativni rast. Parazitarne dermatoze izazvane akarusima. ekskoratice i sve ostale manifestacije sekundarne infekcije predilekciona mjesta za polaganje jaja su: između prstiju. Dijagnoza se postavlja na osnovu polimorfnih eflorescenci gdje predoniminiraju exceoriacije od češanja na predilekcionim mjestima. u predjelu axila. to su anomalije u razvoju mekog tkiva u čemu mogu učestvovari svi sastavni dijelovi kože. ali se može javiti i u pazušnoj jami na trepavicama i obrvama.

bulbus oculi – služi za primanje vidnih utisaka. Ukoliko se ne šire nazivamo ih nevusim. Spoljašnji mišići očne jabučice. a dijele se na bazocelularne. Maligni tumori vezivnog tkiva. . suzni aparat. a zatim na drugim organima. melanoma malignum. ali se tokom života šire.Pomočni organi oka su: kapci. Metastaze se prvo javljaju u regionalnim limfnim žlijezdama. To su sarkomi koji mogu biti primarni ili sekundarni kao metastaze na koži. .Očna jabučica. Sarkomi pokazuju brz rast i jaku destrukciju okolnog tkiva sa velikom sklonošću stvaranja metastaza. masne orbiti. a to su: .2. Na osnovu histološke slike razlikujemo više tipova epitelioma. b) Maligni tumori – brzina rasta malignih tumora zavise od histološke građe. 1. pigmentnim nevusima i na melanotičnoj prekancirozi. 2. Hemangiomi su vaskularni nervusi koji postoje od rođenja.Vidni putevi spajaju očnu jabučicu sa vidnim centrima u mozgu . Limfangiom su mnogo rjeđi od hemangioma. Može da se javi na normalnoj koži. prstima i tabanima. a kasnije se pojavi erozija ili ulceracija sakrivena krastom. okosnica i koštani zidovi. konjuktiva. a uzročnik je prevelik izlaganje sunčevom svjetlu. Epiteliomi – karcinomi kaže i najčešći karcinomi kaže. ANATOMIJA VIDNOG APARATA Dijeli se u 3 dijela. Maligni melanom spada u najmalignije tumore kože jer ima veliku sklonost stvaranju metastaza. a posebno na ekstremitetima. a dijelimo ih na površne i kavernozne. spinocelularni. Promjena se očituje kao sitna plavkasto smeđa ili crna mrlja nakojoj se izdiže mali tumor. Melanomi se javljaju svuda po tijelu.

Prva je spoljašnja ili fibrozna opna . Prednji dio spoljašnjeg omotača naziva se rožnjača ili . Predstavlja spoljašnji omotač jabučice.Očna jabučica je loptasta formacija koja ima opne.eksterna.

Optički putevi imaju ulogu da sprovode optički nadražaj iz neuroepitelnih ćelija retine pa do kore u occipitalnom režnju. Prednji dio je dužica (iris). Spojnica (konjuktiva) predstavlja sluzokožu koja spaja očne kapke sa očnom jabučicom. 7. b) Sočivo (lens cristalina) predstavlja providnu formaciju koja je zbog svog bikonveksnog oblika i dobila naziv za sočivo. srednji dio sudovnjača ili choroidea.Optički trakt . 6. . Srednja opna . a time pridonosi održavanju providnosti rožnjače. Spoljašnji mišići očne jabučice – musculi bulbi oculi eksterni vrše pokrete očne jabučice u raznim pravcima. zadnji dio ovog omotača je veći od prednjeg. intracacel dio koji prolazi kroz koštani kanal i intrakranialni dio koji se nalazi u lobanji na bazi mozga ispred hijazme. Kada očna vodica nakupi u dovoljnoj količini u zadnjoj komori onda ona između sočiva dužice prelazi kroz zjenice u prednju očnu komoru.Hijazma očnih živaca predstavlja mjesto gdje se ukrštaju vlakna koja prelaze na suprotnu stranu. Ima ih 6 i to 4 prava i 2 kosa.cornea.tractus opticus je onaj dio vidnog puta od hijazme do corpus geniculativne laterale. Očna šupljina (orbita) predstavljaju šupljinu u obliku piramide čije zidove čine pojedine kosti. 5. Ova opna predstavlja u embriološkom pogledju izdanak moždane materije koji je osposobljen za primanje vidnih nadražaja. Ujedno suze svojim mehaničkim i biohemijskim osobinama igraju važnu ulogu u zaštiti oka od povreda i infekcije. c) Staklasto tijelo predstavlja gustu viskoznu i providnu materiju koja ispunjava sav onaj dio očne jabučice koji se nalazi iza sočiva. Pokosnica oblaže unutrašnje stranice koštanih zidova orbite. .optički živac ili nervus opticus. unutrašnja ili nervna opna (retina) tunica interna. 2. predstavljaju formacije sastavljene od kože mišića i vezivnih elemenata. neprovidan je. . POMOČNI ORGANI OKA – ORGANA OCULI ACCESORIA Tu spadaju: 1. Kapci svojim položajem i pokretljivošću imaju zaštitnu ulogu. 4. sočivo (lens cristalina) i staklasto tijelo (corpus vitreum). . Masno jastuče orbite – panniculus adiposus orbitae – nalazi se u orbiti između organa koji su tu smješteni i igra važnu ulogu pri ublažavanju potresa koji se sa koštanih dijelova prenose na očnu jabučicu. bijele boje i naziva se beonjača ili sclera. VIDNI ILI OPTIČKI PUTEVI Optički putevi polaze od neuropitetnih ćelija retine i pružaju se sve do moždane kore u okcipitalnom režnju. Kapci – palpebral. Sadržaj očne jabučice se nalaze: očna vodica. Ima intraorbitalni dio koji se nalazi u orbiti.Gracioleto optički snop ili fasciaulus opticus gracioleti – pruža se od corpus geniculatum laterale pa do kore u occipitalnom režnju u predjelu fisure calcarine. Dijeli se na sljedeće dijelove: . Suzni aparat – aparatus lacrimalis – održava vlažnost oka.tunica media sastoji se iz tri dijela. a) Očna vodica (humor aquosus) stvara u cilijarnim nastavcima cilijarnog tijela odakle prelazi zadnju očnu komoru. 3.

Takođe povrede na pupili odnosno u pupilarnom felsku javljaju se kod čitavog niza neuroloških oboljenja. alergija. a drugi instrumentalni i izvodi se pomoću tonometra. Kod mnogih upalnih procesa. centralni vid i introkularni pritisak. Vještačko osvjetljenje može da bude difuzno i fokalno. Prilikom pregleda sočiva potrebno je utvrditi da li sočivo posstoji. d) Rožnjača – prilikom pregleda rožnjače pregledamo njenu providnost. Ono može biti prirodno i vještačko. a) Kapci – pri pregledu kapaka ne koristimo neku posebnu tehniku. sjaj. reljef i konfiguraciju. Jedan je digitalni. kod tumora dužice ili irisa ili usljed povrede. Uzrok bolesti može biti hronična upala konjuktive. konjuktiva očne jabučice. UPALE OKA Blefaritis je upala ruba kapka koji pri tome pocrveni. Ako je pritisak veći govori se o intraokularnoj hipertenziji odnosno o glaukom stanja. Liječenje se provodi svakodnevnim ispiranjem mlakom vodom i dječijeg šampona i liječenje etioloških faktora. zatim ispitujemo pokretljivost kapaka.TEHNIKA OFTALMOLOŠKOG PREGLEDA Prilikom pregleda oka potrebno je da imamo dovoljno jako osvjetljenje. f) Zjenica (pupila). Pri pregledu obraćamo pažnju na boju. a zatim i palpacijom zapaženih promjena. Prirodno osvjetljenje može da bude dovoljno jako kada se pregled vrši preko dana. suzne tačkice i predio suzne kesice. a pregledamo i pojedine funkcije organa vida kao što su vidno polje. a ako je manja onda je to intraokularna hipotenzija. oblik i veličinu. e) Dužica (iris). poremećaj metabolizma. i) Očno dno. Prilikom pregleda potrebno je pregledati spoljašnje dijelove oka. Tako razlikujemo nekoliko dijelova konjuktive i to konjuktiva kapaka. vlažnost. crtež. očno dno. Pod normalnim uslovima intraokularni pritisak se kreće 1. Za utvrđivanje intraokularnog pritiska u kliničkom radu koriste se 2 metoda. glatkoću. suzno jezerce. b) Suzni aparat – prilikom pregleda suznog aparata pregledamo suznu žlijezdu. Kao sredstva za uočavanje promjena služe nam monokularna i binokularna lupa. osjetljivost. Ukoliko jedan od ovih uslova nije ostvaren očno dno se teško može pregledati. Pregled obično počinjemo inspekcijom. kao i nekih drugih promjena dolazi do zamućenja staklastog tijela. Pregled dužice vršimo najčešće pomoću fokalnog osvjetljenja ili pomoćni biomikroskopa. h) Staklasto tijelo – za pregled staklastog tijela koristi se metod prosvjetljenja oftalmoskopom. Pregled zjenice je značajan i s oftalmološkog i s neurološkog nalaza. prednji segment. g) Sočivo (lens cristalina). ektropijum (izvrnut kapak). međutim češće se koristi vještački izvor svjetlosti. konjuktiva forinicis (prilazna konjuktiva). Da bi se očno dno moglo vidjeti potrebno je da sve meduje oka budu dovoljno providne. Promjene na pupili mogu da budu izraz lokalnog proces kao npr. . da li je sočivo na svom mjestu i da li je sočivo providno. a zjenica dovoljno proširena. a ono je inače potpuno providno. a često se stvaraju krastice. j) Introkularni pritisak je rezultat odnosa koji postoji između produkcije očne vodice iz cilijarnog tijela i njene eliminacije preko Šlemovog kanala. kao i biomikroskop. suzni potočić. c) Konjuktiva – naziv spojnica potiče od toga što se radi o sluzokoži koja spaja kapke sa očnom jabučicom. Prilikom ispitivanja položaja kapaka gledamo da li postoji lutropijum (uvrnuti kapaka).5 – 3 kPa.

sekundarni. Najveći otpor oticanju očne vodice pruža trabekularni sistem. Očna vodica je bistra. U kliničkoj slici dolazi do pojave crvenog blonog na dodir čvorića. Liječenje je kombinovano: antibiotsko uz korištenje hirurgije radi drenaže formiranog apcesa. Upalne promjene mogu zahvatiti pojedine dijelove središnje očne ovojnice. promijenjenog izgleda papile očnog živca. Ovi znaci su više izraženi kod akutnih upala. a javlja se u proljeće i ljeto kao alergijska reakcija. eksudacija. Bolest počinje naglo otokom kapaka i ograničenim pokretima očnih jabučica. Upala orbite – celulitis orbite je akutna upala orbitalnog sadržaja. a nastaje u toku neke druge bolesti oka i to upale. a najpoznatiji oblik je tzv. Može biti primarni. bezbojna tekućina koja ispunjava prednju i stražnju očnu komoru izlučuju nastavci zrakastog tijela. kongenitalni i apsolutni. Etiologija je uglavnom vezana za stafilokokum infekciju. Zastoj u odvodu očne vodice dovodi do povišenog očnog pritiska. Oni mogu biti: fizički. Danas se uglavnom provodi ekstrakapsularna metoda koja omogučuje ugradnju umjetne leće gdje nakon odstranjenja leća dolazi do afakije tj. a ponekad se preporučuje i promjena klima. Liječenje je etiološko uz lokalnu primjenu kortikosteroida. . kontaktnim sočivom i ugradnjom umjetne leće. a duboke upale razvijaju se širenjem upale preko komora.Ječmenac horoleolum je gnojna upala lojnih žlijezda. SIVA MRENA Siva mrena je svakko zamućenje očne leće. Sekundarni glaukom je povišenje očnog pritiska. virusni. Subjektivni simptomi izraženi u obliku jakog svraba fotofobije. mladenačku i staračku. Iz stražnje očne komore očna vodica prolazi kroz zjenični otvor u prednju očnu komoru. ali je uglavnom endogene prirode. Kliničkom slikom dominira upalni čvorić okružen crvenilom jednog dijela ili cijelog kapka. Postoje različiti oblici kongenitalnog glaukoma. pseudopoza. Upala rožnice – keratitis Dijele sa na površne i duboke. Površinske upale rožnice su uglavnom u epitelu. Apsolutni glaukom znači slijepo oko tj. zatim trabekularnim sestemom u Šlenov kanal i dalje otiče preko venskog spleta. Najčešće se javljaju zajedno iridociklitis ili iveitisanterior. Najčešći uzroci su: bakterije. prema boji zamućenja. povrede ili tumora oka. Upala bjeloočnice može biti površinska – episkleritis i duboka skleritis. ali zbog bliskih anatomskih veza. Najčešći uzroci infekcije su egzogeni faktori. Prema vremenu nastanka dijele se na: urođene. Liječenje se provodi kortikosteroidima. Etiologija je često nejasna. Kongenitalni glaukom može uzrokovati perzistiranje mezodermalnog tkiva poslije rođenja koje može blokirati trabekularni sistem. Konjuktivitis – ovu upalu prate sljedeći znaci: hiperenija. Afakija se može korigovati pomoću naočala. hemijski. volovsko oko koje se pojavljuje na jednom oku. virusi i gljivice. prema stepenu pomućenja i prema pojavljivanju na jednom ili oba oka. a zatim endotelne čelije Šlemova kanala. stanja bez leće. Upale srednje očne ovojnice. a slabije kod hroničnog stanja. Liječi se isključivo operacijom. Do glaukoma dolazi zbog poremećaja u oticanju očne vodice. konzervativno i hirurški. rijetko se javlja upala šarenice – iritis ili staklastog tijela ciklitis. GLAUKOM To je bolest oka koja se prepoznaje na osnovu povišenog očnog pritiska. a liječenje je kombinovano. Prilikom dijagnostike koristi se i magnet. Vernalni konjuktivitis – ova bolest nije infekcijska. Ili poremećaja u razvoju Šlemovog kanala. Koriste se dvije hirurške metode i to: intrakapsularna i ekstrakapsularna. Katarakta se može podijeliti i prema mjestu zamućenja. Najčešće se javlja kod djece.

Kod liječenja glaukoma koristi se konzervativni. Protanopija je nemogućnost raspoznavanja crvene boje 2. Postoji više načina operativnog liječenja strabizma i to operacija slabljenja mišića i operacija pojačanja mišića. Prema funkciji koju obavljaju mišići oka. Imamo sljedeće oblike poremećaja dihromazije: 1. a osobina trihomozija. a uzrokovano je neravnotežom očnih mišića. Poremećaj raspoznavanja boja naziva se opštim imenom daltonizam. on se prenosi preko oca na kćerku koja je konduktor (prenosilac) da bi se ispoljilo . Tritanopija je nemogućnost razlikovanja plave boje. Najvažnija komplikacija uzroka na strabizmom je slabovidnost i smanjena vidna oštrina koja se ne može popraviti korektivnim staklima. Ima osoba koje ne raspoznaju ni jednu boju i sve vide kao sivu boju. Vertikalni – pokreču očnu jabučicu oko više osovina 3. a ta osobina se naziva dihromazija. Liječenje je utoliko uspješnije ako se ranije uoče poremećaji i ranije započne liječenje. STRABIZAM (ŠKILJAVOST) To je stanje poremećenog odnosa akomodacije. a na mrežnici stvaraju nejasnu sliku posmatranog predmeta. normalna vidna oštrina na oba oka. što je preduslov za jasan vid. DALTONIZAM Jedna „normalna“ osoba razlikuje tri osnovne boje i naziva se trihormato. HIPERMETROPIJA – DALEKOVIDNOST Hipermetrofija je vrsta anomalije gdje je osovina oka kratka u odnosu na njegovu moć prelamanja tako da se zraci koji dolaze u oko iz beskonačnosti. slično fotografijama u crnobijeloj tehnici. 2. Vodoravni – pokreću očnu jabučicu oko vertikalne osovine. konvergencije i fuzije. U miopnom oku mrežnjača se ne nalazi u žiži njegovog dioptrijskog sistema koji nije izmijenjen već se nalazi iza njegove žižne tačke. Zato hipermetropno oko mora da upotrijebi akomodaciju čak i kada posmatra udaljene predmete da bi se na taj način povećala moč prelamanja i zraci sjekli u retini. paralelno sijeku iza retine odnosno iza maculae luteal. Ovakvo stanje se naziva monohomazija. Pokrete oka omogućuju 4 ravna i 2 kosa mišića. laserski i hirurški pristup. a potiče od engleskog fizičara Daltona. Potpuni uspjeh u liječenju strabizma predstavlja potpuno izlječenje slabovidnosti tj. Postoje osobe koje mogu da razlikuju samo dvije boje i to su dihromati. Iz ovog razloga predmeti koji se nalazi u daljini ne mogu da budu jasno viđeni jer mjesto stvaranja njihovog jasnog lika leži negdje ispred mrežnice. Kasni strabizmi se javljaju poslije druge godine života. Deuterinomija je nemogućnost razlikovanja zelene boje 3. te mrežnica dobija nejasan lik u rasipnim krugovima. Postoje rani i kasni strabizni. se dijele u 3 grupe: 1. Kosi mišići imaju više funkcija. a može biti posljedica bilo kojeg glaukoma. Poremećaj ralikovanja boja je nasljedan. Rani se javljaju najčešće kao konvergensi dok su divergentni strabizmi rijetki. zatim paralelnost vidnih osnova očiju i normalni senzorni odnos. MIOPIJA Miopija je anomalija gdje paralalene svjetlosne zrake ulaze u dioptrijski aparat oka i spajaju se u žarištu ispred mrežnice.potpuni gubitak vida.

Bazocelularni karcinom najčešće počinje na koži donjeg kapka i često zahvata rub kapka. Ularacija je okružena bedemom i odakle se najčešće uzima biopsija. može biti različite visine stalan. preboljele infektivne bolesti. masnog mišićnog. Može biti jednostrano i obostrano sa trajnim oštećenjem ili postojanjem razdoblja poboljšanja sluha. povremen ili pulsirajući. MELANOMA MALIGNUM KONJUKTIVE To je veoma malihan tumor. Takođe je potrebno imati informaciju od kada je prisutan šum u uhu. Liječenje se u ranom stadiju sastoji u radikalnoj eksciji tumora do u zdravo tkivo. dok pri oštećenju rutine nalazimo poremećaj za plavu boju. craniocerebralne povrede. Liječenje je operativno. Može biti gnojav. vodenast ili krvav. boravak u bučnim prostorijama. Ispoljavanje je vezano za muški pol slično kao i kod hemofilije gdje su ženske osobe prenosioci. propadanja ili zanošenja ili u mraku ili pri pojedinim položajima glave. Kasnije se javljaju tvrdi bezbolni čvorići i ularacija. zujanjem u ušima ili titranjem očnih jabučica. 5. Obično oko 8% muškaraca ima poremećaj kolornog vida dok je kod žena taj procenat znatno manji i iznosi oko 0. Šum u uhu pinitus. Važno je vrijeme nastanka nagluhosti kao i postojanje nekih faktora s kojim pacijent uzročno povezuje nastanak nagluhosti kao npr. Važna je orjentacija o tome kako pacijent subjektivno doživljava nagluhost. SIMPTOMI BOLESTI UHA 1. adneksi kože. povračanjem.4%. Pored urođenih poremećaja u raspoznavanju boja postoje i stećeni poremečaji u raspoznavanju boja nastao kao posljedica nekog oboljenja. šum u uhu. bolovi ušne školjke. 3. kao i korištenje ototoksičnih lijekova. Može se pojavljivati na pritisak ili biti prisutan stalno sa različitom dužinom trajanja. . mučninom. Pacijent ima osjećaj vrtnje. Liječenje kod urođenih anomalija ne postoji dok se kod stečenih liječi osnovno oboljenje. povremen ili pulsirajući. Bol ili otalgija može biti stalan. TUMORI OČNIH KAPAKA Tumori očnih kapaka su najčešći tumori u oftamologiji i mogu da potiču od svih struktura kapaka i to epiteta kože. Tumori epitela kože kapaka su najčešći tumori i najčešće se javlja bazoalularni karcinom i čini 90% od svih tumora. Bol može biti lokalizirana u predjelu uha ili se širiti u okolinu. 2. Oštečenje sluha može nastati naglo ili postepeno i trajati različito dugo. Vrtoglavica može biti praćena nesvjesticom. a ukoliko se radi o uznapredovaloj bolesti onda je potrebna egzeuteracija čitavog sadržaja orbite. 4. Nekada je bol vezana sa drugim simptomima kao što su nagluhost ili sekrecija. Iscjedak ima svoje osobine kao što su: boja i miris. ima li smetnji u razumijevanju govora samo pojedinih sagovornika ili ne čuje samo određene zvukove. Vrtoglavica – vertigo. pigmentovan tumor koji obično potiče sa palpebralnog dijela manje ili više prominentan dosta naglo raste i rjeđe prodire u dubinu oka širi se u regionalne limfne žlijezde i daje udaljene metastaze.na muškim potomcima. Tako kod oboljenja vidnog živca postoji oštečenje za crvenu i zelenu boju. može se pojavljivati u napadima ili trajati stalno. Benigni tumori su manje ili veće izrasline koje se klinički često teško razlikuju od prekanceroznih tumora. Gubitak sluha može biti praćen i drugim simptomima kao što su sekrecija iz uha. nervnog tkiva i krvnih sudova. Klinička slika se odlikuje postepenim i asimptomatskim rastom.

Zadnji zid predstavlja prednji zid prednje lobanjske jame. 5. Ako su pužnica i služni živac neoštećeni. 2. frontalni. sastoji se od slušalice koja je povezana sa el-oscilatorom koji može proizvoditi čiste tonove u rasponu od niskih do visokih frekvencija. Jednostrana gnojna sekrecija kod djece često se javlja kod prisustva stranog tijela u nosu. u početnom stadiju akutnog rinirisa. Tako dobivene vrijednosti tzv. PARANAZALNE ŠUPLJINE Predstavljaju preumatizovane dijelove pojedinih kosti lica i lobanje. devijacije septuma polipa u nosu. Pored toga što ima slušalice za ispitivanje zračne provodljivosti audiometar sadrži i el. Jednostrano krvavo gnojni sekret kod odraslih često se javlja kod malignih tumora u nosu ili paranazalnim sinusima. donji i zadnji dio. Opstrukcija može biti uzrokovana brojnim patološkim uzročnicima kao što su edem sluznice kod rinitisa. a donji zid čini dio gornjeg zida orbite. Potpuni gubitak mirisa može biti posljedica trauma lobanje ili toksičnih oštećenja. tumori) 4.SIMPTOMI BOLESTI NOSA 1. Pri izvođenju slušnog testa pomoći audiometra ispituje se 8-10 tonova čije frekvencije prekrivaju slušni spektar i određuje se gubitak sluha za svaku od tih frekvencija. vibrator koji se može ispitati koštena provodljivost kroz masoidni nastavak do pužnice. a obično se naziva provodna gluhoća.VRSTE GLUHOĆE - Gluhoća se obično dijeli na 2 vrste: 1. . 2. etruoidni i sfenoidni sinusa. Podijeljen je koštanom pregradom na 2 dijela. audiogram prikazuju se grafički. Gluhoća koja nastaje zbog oštećenja mehanizma srednjeg uha koji provodi zvuk u pužnicu. lijevi i desni. ali i znak oboljenja nekih drugih organa (poremećaj zgrušavanja krvi. Bol se najčešće javlja kod sinusitisa lokalizirana u području korijena nosa. Poremećaji mirisa – najčešći poremećaj mirisa je hiposmija ili smanjena sposobnost osjeta mirisa. Krvarenje iz nosa – epistaksa može biti mehaničkog porijekla traume. hipertenzija. Ako su potpuno oštećeni ili pužnica ili slušni živac osoba će biti trajno gluha. Gluhoća koja nastaje zbog oštećenja pužnice ili slušnog živca naziva se živčana gluhoća. Svi sinusi komuniciraju sa nosom. a preko nasofrontalnog ductusa svaka strana je u vezi s nosom. Gnojni sekret govori u prilog sinusitisa. Postoje maksilarni. POREMEĆAJI SLUHA . 3. Kod novorođenčeta razvijen je samo maksilarni sinus i nekoliko etmoidnih ćelija. Iscjedak – najčešće je bistar npr. a) Frontalni sinusi Ima prednji. tumora i stranih tijela. AUDIOMETAR Upotrebljava se za određivanje prirodnih slušnih poremećaja. ali je sistem slušnih koščica razoren ili su zglobovi između njih oštećeni fibrozom ili kalcifikacijom zvučni talasi se još uvijek mogu prenositi u pužnicu provođenjem kroz kost.

u njemu je otvor ptema nosu. Ovim pregledom se pregleda vestibulum i cavum nosa. Prvo se javlja suhoća nosa i ždrijela. a zatim se soušta dole. grla i nosa potrebna je posebna aparatura i instrumenti uz dosta kliničke vještine. Prilikom pregleda potrebno je rukom fiksirati tjeme pacijenta. Njegov otvor nalazi se u gornjem nosnom hodniku. U cavumu obraćamo pažnju na septum i eventualno prisustvo polipa u nosu. d) Sferoidni sinus predstavlja pneumatizovani prostor u tijelu efenoidne kosti. otoskop. Najčešće virusne etiologije. Za klinički pregled najteža je kaingoskopija gdje se koriste posebna ogledalca na dugoj dršci. Često su pokretni i za podlogu su vezani dužom peteljkom. nosnom šupljinom i orbitom. POLIPI U NOSU Polipi su izrasline u nosu različite veličine. Unutrašnjost neke šupljine ne može se gledati kroz mali otvor bez dodatnog osvjetljenja. Hiperemija i edem su opšti znaci podražaja nosne sluznice. Otoskopija je pregled zvukovoda i membrane tympana. Pri rimoskopiji treba znati ispravno reflektovati svjetlo i istovremeno pomoću nosnog spekuluma širiti nosnice da bi se mogla pregledati unutrašnjost nosnih hodnika. donji čini alveolani nastavak i nepce.b) Maxilarni sinus predstavlja pneumatični prostor u gornjoj vilici i ima oblik 4 strane piramide sa vrhom prema zigomatičnoj kosti. Prilikom pregleda vanjskog zvukovoda i bubnjića potrebno je da ušne školjke povučemo prema natrag i gore. a palpacijom se mogu utvrditi krepitacije pri frakturi nosnih kostiju. Za te svrhe je potrebno imati izvor svjetlosti bilo vještački ili prirodni i ogledalo koje na sredini ima otvor pomoću kojeg se svijetlost reflektuje na unutrašnjost šupljine. FIZIKALNE PRETRAGE Za fizikalni pregled uha. Zauzima prostor koji je ograničen prednnjom lobanjskom jamom. a manifestuje se kao prehlada ili grip. Inspekcijom se uočavaju eventualni defekti na nosu. a medijal je u stvari lateralni zid nosa. RINOLOŠKE PRETRAGE Pregled vanjskog dijela nisa se vrši inspekcijom i palpacijom. Metode pregleda se zasnivaju na sličnim pravilima. Simptomi se javljaju postepeno. Koštanom pregradom odvojen je u 2 dijela. Za ovaj pregled koristi se i el. Etiologija polipa je različita i često je potrebna dugotrajna hronična upala ili iritacija sluznice nosa. Zvukovod je položen tako da najprije ide prema naprijed. c) Etmoidni sinus sastoji se iz više pneumatizovanih šupljina predanih u nizu od naprijed prema pozadi. jer ako se ide dalje javlja se bol. čeono ogledalo i spekulum u obliku kliješta. Gornji zid. Oni se uvode u zvukovod i to do koštanog dijela. Rinoskopija auterior – za ovu pretragu je potreban izvor svjetlosti. a zatim sekrecija koja je u početku vodenasta i sluzava a kasnije može biti i gnojna ako dođe do sekundarne infekcije. Koštanom lamelom podijeljen je na lijevi i desni. a u drugoj ruci se drži spekulum koji se širi u vesibulumu nosa. Za otoskopski pregled upotrebljavaju se tzv. Površina im je glatka blijedo ružičaste boje. prednji i zadnji koji međusobno ne komuniciraju. U liječenju je potrebna simptomatska terapija radi sprečavanja komplikacija. pod orbite. UPALA NOSA I PARANAZALNIH Rinitis akuta – akutna upala sluznice nosa najčešća je bolest gornjeg dijela respiratornog sistema. ušni ljevak različite veličine. Mjesta gdje se najčešće javljaju su gornji i .

Etiološki najčešći uzroci su pušenje. Karcinom subglotične regije takođe ima lošiju prognozu zbog širenja u . Otoskopski nalaz je obično uredan. Subglotična. loša ishrana. Klinički su češći benigni tumori larynxa i oni klinički obično ne predstavljaju veći problem. Opšti simptomi ispoljavaju se na CNS. Dijagnoza se postavljana na osnovu anamneze. TUMORI LARYNXA Anatomski i klinički larynx se dijeli na 3 regije: 1. Ukoliko je intenzitet buke veći tada je i oštećenje sluha jače. Gubitak sluha je osnovni simptom. AKUTNA AKUSTIČNA TRAUMA To je specifična trauma unutrašnjeg uha koju izazivaju zvuci izuzetne snage i trajanja. gubitka sna. Znaci su: otežano disanje i osjećaj prisustva stranog tijela u nosu. Audiometriski nalazimo karakterističan pad sluha. KESONSKA BOLEST To je bolest unutrašnjeg uha koja se najčešće javlja kod ljudi koji rade na velikim dubinama u kesonima ili u ronilačkim odijelima. Individualna podrazumjeva upotrebu propisane tehničke zaštitne opreme. Glotična. objektivnog pregleda i audiometrijskog ispitivanja sluha. To znači da je tumor u jednoj regiji bez lokalnog širenja i bez udaljenih metastaza. N-modus (čvor). te ušća paranazalnih sinusa klinički. Dolazi do stvaranja gasnih mjehurića u krvi i stvaranje gasne embolije u krvnim sudovima labirinta. M-metastaza. Nagluhost je postepena i simetrična. U težim slučajevima može da dođe do oštećenja CNS-a. U liječenju se koristi vitamin A. Ova trauma je prisutna kod ljudi koji dugotrajno rade u uslovima buke. čula i druge organe. Dejstvo buke na organizam može biti opšte i lokalno. Liječenje ovih tumora je uglavnom uspješno. Supraglotična. Bolest nastaje kao posljedica nagle dekompresije kada dolazi do promjene u parcijalnom pritiski azota u krvi gdje dolazi do smanjenja tog pritiska u odnosu na tkiva.srednji nosni hodnik. Obično se rad o jednokratno kraćem ili dužem djelovanju zvuka visokog intenziteta patoanatomski nalazimo mikro hemoragiju. Za sada ne postoji uspješno liječenje nagluhosti preporučuje se profilaksa koja može biti kolektivna i individualna. Prema TNM klasifikaciji kako se dijele tumori uopšte T-tumor. HRONIČNA AKUSTIČNA TRAUMA Nastaje zbog stalnog i dugotrajnog izlaganja akustičnim. Terapija je uglavnom hirurška. Utoskopski nalaz je obično uredan. Ispoljava se u vidu umora. Supraglotični karanomi se brzo šire i metastaziraju zbog razvijene limfne drenaže u toj regiji. Nakon povrede sluh se može popraviti naročito u području dubokih tonova. Mogu biti benigni i maligni. Audiometrijsko ispitivanje pokazuje simetrično oštećenje sluha u početku visokih frekvencija. a kasnije i niske. 3. Maligni tumori larynxa su uglavnom primarni. Karcinom glotisa se uglavnom ne širi u okolinu niti metastazira zato što je limfna mreža u glasnicama nerazvijena. nervoze. Simptomi se pojavljuju naglo. alkohol. 2. Ako se tumori obilježi kao T1N0M0. Pod tim uslovima tijelo je pod povišenim pritiskom vazduha koji odgovara pritisku vode na toj dubini.

Najčešći simptom karcinoma larynxa je promuklost. Ovaj period je podijeljen u nekoliko faza. a prije ispiranja potrebno je pitati pacijenta jel ranije imao oboljenje uha. Tanzilitis acuta – etiološki najčešći su uzročnici rodovi streptococa. glavobolja. U daljem dijagnostičkom postupku potrebna je radiološka obrada sa CT pregledom glave. disfazija. slabost. Liječenje se sastoji u ispiranju cerumenskog čepa. mikoze. a dužim stajanjem u kanalu dobija mrku boju i čvrstu konzistenciju. Liječenje ovih tumora je uglavnom hirurško. zatim smetnje disanja. staphilococa. angina konfluens se karakteriše time što su gnojna polja slivena u veće površin STRANA TIJELA UHA Cerumen opturaus nastaje usljed nakupljanja velike količine cerumena u spoljnjem ušnom kanalu. Djeca burnije reaguju i osobe sa slabijim imunitetom kao lokalni simptomi. bol u grlu. Bolest prate povišena temperatura. Cerumen je produkt cerumenskih žlijezda koje se nalaze u hrskavičavom dijelu kanala dok ih u koštanom dijelu kanala ima znatno manje. POREMEČAJI GOVORA Razvoj govora počinje već poslije rođrenja i traje do navršene treće odnosno do prve polovine četvrte godine života. Liječenje večine ovih tumora je primarno hirurško. Zavisno od lokalizacije rinoskopijom otkrivamo tumor na nekom od zidova nosnog kaulima. klinička slika je zajednička za sve angine. Javljaju se bol u predjelu tonzila. Najbolji rezultati se postižu ukoliko je rano odstranjen tumor. Normalno cerumen je žućkaste boje. bolovi u mišićima. kašalj i krvav ispljuvak. uvećani limfni čvorovi i ponekad izmijenjen govor.okolne organe. U početku bolesti simptomi su: jednostrano otežano disanje. Tada je potrebno uzeti i biopsiju sa viđene promjene. MALIGNI TUMORI NOSA Mogu biti spoljašnji – na koži i unutrašnjim na zidovima. U dijagnostici se koristi klinički pregled i biopsija viđenog tumora. Ima osobina da jako bubri u dodiru sa vodom. Svaka ulceracija na koži nosa kod starijih osoba koja dugo ne zarasta treba da pobudi sumnja na karcinom pa je potrebna biopsija ili eventualno odmah ekcidirati takve promjene. Postoji više oblika angina i to: angina katorali koja je virusnog porijekla. u prvoj fazi dijete krikom . Od epiteta tumora najčešći su planocelularni karcinomi. Anamnestički dobijemo podataka da je pacijent iznenada postao nagluh. Maligni melanom je rjeđi u ovom području. uz vrata i po potrebi dodatne dijagnostičke pretrage. gnojne angine. a u nekim slučajevima i citostatici. polučvrst. Tačan uzrok nastajanja ovih cerumenskih čepova je nepoznat. a povremeno i na septumu nosa. Nejčešći maligni tumori na koži nosa su bazoulularni karcinom a zatim spinoulularni. Po pravilu primjenjuje se poslije operacije o zračenje. zbog čega mnoge osobe postaju iznenada nagluhe poslije kupanja ili pranja kose. Liječenje je hirurško gdje se koristi zračenje i citostatici. povremena gnojna sekrecija i gubitak čula mirisa (anosmija). bolna osjetljivost područja vrata. Na zidovima nosnih šupljina nastaju primarni maligni tumori i to na lateralnom i donjem. pneumococcal. lokalni bolovi u nosu te njegovoj okolini i glavobolja redovno prate ovu bolest. a ponekad se provodi radioterapija. Dijagnoza se postavlja anamnestički i fizikalnim pregledom otoskopijom. a od vezivnog tkiva sarkonu.

a klinička slika od lokalizacije i veličine edema. c) Rinolalija je poremećaj artikulacije kod kojeg izgovaranje svih glasova ima nazalni prizvuk. Ako je disanje ugroženo mora se uraditi traheotomija.uspostavlja kontakt sa okolinom. hemijske i radijacijske povrede larynxa. EDEM LARYNXA To je oboljenje različite etiologije. Znaci oboljenja mogu da se jave naglo iz punog zdravlja ili postepeno. Takođe pojedini endokrini poremećaji dovode do edema larynxa. jako vrulentnom florom pri oslabljenom imunitetu organizma. bubrega i jetre.n a tok bolesti povoljno djeluje davanje kortikosteroida. Predilekciona mjesta na larynxu za stvaranje edema su: ariepiglotični nabori. Neupalni edemi su mnogo rjeđi i imaju uglavnom hronični tok. U mucavaca uvijek postoji strah od govora ili logofobija. rano oštečenje mozga. Između šestog i devetog mjeseca nastaje faza imitiranja u kojoj dijete imitira govore i pokrete okoline. Liječenje zavisi od stanja disanja etiologije. Otok larynxa se može javiti poslije mehaničke. a zatim postepeno stvara svoj govor tko da na kraju treće godine potpuno formira rečenice. Mnogo se češće javlja u muške djece. a ponekad je uzrok dislalije ozbiljniji. Nedostatak podsticaja za razvoj govora dovodi do alalije. To su najčešće zastojni edemi kod bolesti srca. Razvoj govora zavisi od sredine u kojoj dijete raste: a) Alalija . ventikularni nabori i subglotični dio. a kašljanje se pojačava i postaje stalno. Dijagnoza se postavlja laryngoskopskim pregledom gdje se vidi manje ili više izražen otok cijelog larynxa ili pojedinih dijelova. Uzroci mogu biti organske prirode kao što su oštećenje centra u mozgu. Bol u larynxu se javlja samo pri gutanju.itd. Slijedi faza gukanja u kojoj se stvaraju glasovi i formiraju vokali. Može se javiti u formi primarnog ili sekundarnog endema kao komplikacija raznih promjena u larynxu. Kolateralni edem larynxa javlja se kao posljedica peritonzilarnog apcesa. Za vrijeme pjevanja ne javlja se mucanje. Faza svjesnog govora nastaje oko desetog mjeseca. d) Mucanje je jedan od največih problema u fonijatrijskoj rehabilitaciji.ako se govor ne razvije do treće godine. Upalni edem laryxa ima uglavnom akutni karakter. tamičke. Ponekad se daje adrenalin subkutano. taka poremećaj se naziva alalija ili nerazvijenost govora. Poremećaj može bitiprolazan (tepanje u djetinjstvu). Bolesnici se žale na promuklost i osjećaj stranog tijela u larynxu što je praćeno kašljanjem. kalciuma i velikih doza antibiotika. a kasnije može doći do teške dispneje praćene cijanozom. kao što su kretenizam. oštećenje sluha ili vida. Antihistamini se daju u slučaju alergijske . a može biti izazvan infekcijom laryxa i njegove okoline. ako je prethodno neko drugo oboljenje. bolesti štitnjače. Na ovim mjestima sluznica je manje adherentna (pripojena) za podlogu. b) Dislalija je poremećaj artikulacije. Duševna zaostalost je jedna od uzroka zastoja u razvoju govora. Samo pomoću kompleksnog liječenja ovih osoba može se očekivati dobar ishod liječenja. Disanje je u početku nešto otežano. Dijete najprije razumije govor okoline. a submukozni sloj je bogat rastresitim vezivnim tkivom. Takođe je veoma važna saradnja roditelja i okoline. Etiologija je još uvijek nepoznata. Prilikom izgovaranja riječi pojedini glasovi ili nedostaju ili su nepravilno izgovoreni. Mucanje predstavlja poremećaj normalnog toka govora. lingvlana strana epiglotisa. Uzroci su najvjerovatnije nasljedna dispozicija. Klinička slika: početak bolesti zavisi od etiologije. Dijagnozu i liječenje poremećaja govora treba provoditi timski. Obično nastaje poslije treće godine pri polasku u školu ili rjeđe u pubertetu.

.etiologije. sastoji se u liječenju osnovnog oboljenja. Terapija ne zapaljenskih edema larynxa nastalih od oboljenja srca ili bubrega.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful