Osmi dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha Buharije

Du'fije, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega i ukoriio (tj. obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milou (milosti) i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja! Amin (Usliaj)! SAHIH BUHARIJE SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih, tj. nasljednih) ZAKONA (zakona o nasljedstvu, nasljeivanju imovine umrloga muslimana) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "Oporuuje vama (tj. Preporuuje, Zapovijeda, Nareuje vama) Allah u vaoj djeci (tj. meu vaom djecom da se nasljedstvo razdijeli tako da) je za muko kao udjel (dio) dviju enskih, pa ako su bile (one) ene iznad (vie od) dvije, pa za njih su dvije treine (onoga) to je ostavio, a ako je bila jedna, pa za nju je polovina; a za njegova dva roditelja je za svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvoje estina od (onoga) to je ostavio ako je bilo za njega (tj. u njega jedno) dijete, pa ako nije bilo za (u) njega dijete, a naslijedila su njega njegova dva roditelja, pa za njegovu majku je treina; pa ako su bila za (u) njega braa, pa za njegovu majku je estina od poslije oporuke (to) oporuuje za nju ili dugovanja; vai oevi i vai sinovi neete znati (tj. ne znate) koji njih je blie vama korisnou (tj. ne znate koji su vam korisniji); (sprovodite ovo kao jedan) zakon od Allaha, zaista Allah je (uvijek) bio sveznajui, mudar. I za vas je (tj. I vama pripada) polovina (onoga) to su ostavile vae supruge ako nije bilo za (u) njih (ni jedno) dijete, pa ako je bilo za (u) njih dijete, pa za vas je etvrtina od (onoga) to su (one) ostavile od poslije oporuke (to one) oporuuju za nju ili dugovanja; a za njih je (tj. njima pripada, one imaju) etvrtinu od (onoga) to ste (vi) ostavili ako nije bilo za vas (u vas ni jedno) dijete, pa ako je bilo za (u) vas dijete, pa (za) njih je osmina od (onoga) to ste ostavili od poslije oporuke (to) oporuujete za nju ili dugovanja; a ako je bio (jedan) ovjek (takav da) se nasljeuje ovjenanjem (tj. okruenjem drugim rodom osim roditelja i djece, jer nemaju ni roditelja ni djece) ili ena, a za (tj. a u) njega je brat ili sestra, pa za svako jedno (tj. pojedino) od njih dvoje je estina, pa ako su bili mnogobrojniji od toga, pa oni su udruenici (sudionici) u treini od poslije oporuke (to) se oporuuje za nju ili dugovanja osim oteivaa (tj. ne bivi on oteiva), (izvrite to kao) oporuku od Allaha, a Allah je znan (tj. sveznajui), blag.". (Pod izrazom "ili dugovanja" misli se na "ili poslije isplate dugovanja, duga koji je ostao iza umrloga lica koje se naslijeuje, iji se imetak naslijeuje i raspodjeljuje". Ajete o nasljeivanju sam samo doslovno preveo, a nisam davao nikakva tumaenja. Tumaenja se mogu nai u tumaenjima Kur'ana i u djelima koja nose naslove eriatsko nasljedno pravo, a tih djela ima i na Srpsko-Hrvatskom jeziku - NAPOMENA porodice prevodioca: sada u Bosni i Hercegovini i na Bosanskom jeziku.)

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkedira, uo je Dabira, sina Abdullaha, Ensariju (da) govori: Razbolio sam se, pa je posjetio mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr, a njih dva su dva pjeaka (tj. a doli su njih dva pjeaei). Pa je doao meni, a ve se je zanesvijestilo meni (tj. a ve sam se onesvijestio, pao sam u nesvijest). Pa se oistio (za molitvu - abdestio se) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izlio na mene svoju vodu za ienje (koja je preostala u sudu, u posudi za vodu). Pa sam se osvijestio, pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Kako (da) napravim u svome imetku (imanju)? Kako (da) sudim u svome imetku (u pogledu nasljedstva poslije moje smrti)?" Pa nije odgovorio meni (ni) sa (jednom) stvari dok je siao (dok nije siao) ajet (tih) nasljeivanja (tj. nije mi odgovorio nita do asa kada je ajet o nasljeivanju siao). GLAVA pouavanja (tim) zakonima (dunostima, propisima). A rekao je Ukbete, sin Amira: "Pouavajte se prije (izvjesnih) mislilaca!" Misli (na one) koji govore sa (izvjesnom) misli (tj. po svome miljenju i smatranju). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb, priao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "uvajte se misli, pa (jer) zaista (izvjesna) misao (pomisao, nesigurno znanje) je najlaniji razgovor (prianje, govor). I ne pijunirajte se, i ne ispipavajte se (opet u smislu pijuniranja), i ne mrzite se meusobno, i ne okreite zadnjice (ili lea) meusobno. I budite, robovi Allaha, braa." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neemo se nasljeivati (tj. Mi se ne nasljeujemo). ta smo ostavili, milostinja je." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Hiam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aie da su Fatima i Abbas - na njih dvoje (na) pozdrav (Njima dvoma mir)! - doli njih dvoje Ebu Bekru, (i) trae sebi njih dvoje nasljee (nasljedstvo) njih dvoga od (tj. iza) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I njih dvoje tada trae dvije zemlje njih dvoga od Fedeka (tj. u mjestu Fedeku) i dio njih dvoga od Hajbera (u Hajberu). Pa je rekao njima dvoma Ebu Bekr: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neemo se nasljeivati (tj. Ne nasljeujemo se mi Allahovi vjerovijesnici). ta smo ostavili (tj. ta ostavimo od imovine), milostinja (je). Samo (jedino to) jede porodica (obitelj) Muhammeda od ovoga imetka (imanja 2

koje ostane poslije Muhammeda a.s.)." Rekao je Ebu Bekr: "Tako mi Allaha neu ostaviti (ni jedan) posao (to) sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) pravi njega) (taj posao, tu stvar i to postupanje) u njemu (u tome imetku), osim (da) sam napravio (tj. osim da u da napravim i ja) njega." Rekao je: Pa je napustila njega Fatima (tj. Ebu Bekra), pa nije govorila (sa) njim, ak je (poslije i) umrijela (umrla). PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebana, izvijestio nas je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, od Urveta, od Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neemo se nasljeivati (tj. Ne nasljeujemo se). ta smo ostavili, milostinja je (to)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba rekao je: Izvijestio me je Malik, sin Evsa sina Hadesana. A bio je Muhamed, sin Dubejra sina Mut'ima, spomenuo meni (jedan) spomen (pomen) od njegovoga hadisa toga (tj. od hadisa koji prenosi Malik Evsov, a koji e se sada u daljem tekstu navesti). Pa sam otiao, dok sam uniao njemu (Maliku), pa sam pitao njega, pa je rekao: Otiao sam, dok sam uniao na Umera (tj. dok sam uniao Umeru). Pa je doao njemu njegov vratar (posluitelj, portir) Jerfe' pa je rekao: "Da li (je) za tebe u Usmanu, i Abdurrahmanu, i Zubejru i Sa'du (volja da ih primi - Da li si voljan da primi Usmana, i Abdurrahmana, i Zubejra i Sa'da)?" Rekao je: "Da." Pa je dozvolio njima. Zatim je rekao: "Da li je za tebe (tj. Da li ti ima) u Aliji i Abbasu (volju, elju da ih primi - Da li si voljan da i njih primi, Aliju i Abbasa)?" Rekao je: "Da." Rekao je Abbas: "O zapovjednie vjernika! Sudi izmeu mene i izmeu ovoga!" Rekao je (Umer): "Zaklinjem vas sa Allahom koji je (Taj to) sa Njegovom dozvolom stoji (tj. opstoji to) nebo i Zemlja da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neemo se nasljeivati (Ne nasljeujemo se). ta smo ostavili, (to) je milostinja (da li to znate da je rekao)?" Hoe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (pod izrazom "Neemo se nasljeivati." - on hoe da kae da to vrijedi za) njegovu osobu (za njega, za samoga sebe). Pa je rekla (ta) skupina: "Ve je rekao to (Rekao je to)." Pa se okrenuo na Aliju i Abbasa pa je rekao: "Da li vas dvojica znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao to?" Rekla su njih dvojica: "Ve je to rekao." Rekao je Umer: "Pa zaista ja (u da) priam vama o ovoj stvari. Zaista Allah je ve bio naroitim uinio Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. naroito i osobito je odlikovao njega) u ovome (ratnome) plijenu sa (jednom) stvari (to) nije dao nju (ni) jednome (ovjeku drugome) osim njega, pa je rekao, moan je i veliajan je: "ta je zaplijenio Allah na (tj. za) Svoga poslanika.....", do Njegovoga govora, ".... moan.". Pa je bilo (Pa su bile zadobijene zemlje Nedirovia, i Hajber i Fedek dobit) ista (tj. naroita samo) za poslanika Allaha, pomilovao ga 3

Allah i spasio. Tako mi Allaha nije obuhvatio (skupio on sebi) njih osim vas (bez vas), a niti se je samovoljno ponaao s njima (s tim zemljama) na vama (tj. prema vama, nije bio sebian s njima u odnosu na vas). Zaista ve je davao vama njega (taj plijen) i prosuo je nju (tj. razdijelio je tu zemlju) u (meu) vas dok je ostalo od nje (jo samo) ovo imanje (koje vi sad, eto, traite). Pa je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za svoga ivota obiaja da) troi na svoju porodicu od ovoga imanja troak (opskrbu) svoje godine (tj. troak porodice za godinu dana), zatim uzme (ono) to je ostalo, pa uini njega (u) mjesto uinjavanja (tj. mjesto stavljanja) imanja Allaha (tj. u dravnu imovinu koja se zove Allahovo imanje). Pa je radio s tim (nainom, tj. tako) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) svome ivotu. Zaklinjem vas sa Allahom da li znate to?" Rekli su: "Da." Zatim je rekao Aliji i Abbasu: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li znate vas dvojica to?" Rekla su njih dvojica: "Da." Pa je usmrtio Allah Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam sljedstvenik (tj. zastupnik, zamjenik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je zgrabio nju (tj. uzeo je tu zemlju koju je na opisani nain Muhammed a.s. lino uivao), pa je radio sa (onim nainom) to je radio s njim (dakle: Ebu Bekr je postupao i upravljao sa tom zemljom, sa tim imanjem isto kao to je radio i) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je usmrtio Allah Ebu Bekra. Pa sam rekao: "Ja sam sljedstvenik sljedstvenika (tj. zamjenik zamjenika) poslanika Allaha (Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam zgrabio (uzeo) nju dvije godine, (i) radim u njoj (ono) to je radio (onako kako je radio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. Zatim ste dola vas dvojica meni, a rije vas dvojice je jedna i stvar (posao) vas dvojice je skupan (zajedniki). Doao si mi (o Abbase i) trai mi tvoj (svoj) dio od sina tvoga brata (od svoga bratia). A doao je meni ovaj (i) trai mi (tj. i trai od mene) dio svoje ene od (tj. iza) njezinog oca. Pa sam rekao: "Ako ste htjeli vas dvojica, dao sam (tj. Ako hoete, dau ja) nju (tu zemlju) k vama dvojici (da postupite i vi isto tako) s tim (nainom). Traite (li) vas dvojica od suenja (suenje neko drugo) osim toga? Pa tako mi Allaha koji (je Taj to) sa Njegovom dozvolom stoji (postoji, tj. opstoji to) nebo i (ta) Zemlja neu suditi o njoj (tj. u pogledu te zemlje, toga zemljita nikakvim drugim) suenjem osim toga dok stane (tj. dok nastane, dok doe) as. Pa ako ste nemoni bili vas dvojica, pa odbijte (tj. pa dajte) vas dvojica nju k meni, pa ja (u da) budem dosta (dostatan, dovoljan) vama dvojici (za) nju." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nee sebi razdijeliti moji nasljednici (ni jedan) zlatnik. to sam ostavio (tj. to ostavim) poslije opskrbe svojih ena i hrane moga radnika (ili namjesnika), pa ono je (pa to je) milostinja." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da su ene (supruge) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je preminuo (umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, htjele da poalju Usmana ka Ebu Bekru (da) trae 4

(one od) njega svoje nasljedstvo (nasljee), pa je rekla Aia: "Zar nije rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neemo se nasljeivati (tj. Ne nasljeujemo se). to smo otavili, (to) je milostinja (zar to nije rekao)?" GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ostavio (Ko ostavi kakvo) imanje, pa za njegovu porodicu je (tj. pa to imanje pripada njegovoj porodici).". PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu ihaba, priao mi je Ebu Selemete od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ja sam blii sa (tim) vjernicima (tj. prei sam im) od njihovih osoba (od njih samih). Pa ko je umro, a na njemu je (neko) dugovanje (dug), a nije ostavio ispunjenja (tj. vrijednosti imovine koja mu moe taj dug platiti), pa na nas je njegovo izvrenje (tj. njegovo plaanje - mi emo izmiriti, platiti taj dug). A ko je ostavio (neko) imanje, pa za njegove nasljednike je (tj. pa njegovim nasljednicima to imanje pripada i sleduje, sljeduje)." GLAVA nasljea (nasljeivanja svakoga) djeteta od svoga oca i svoje majke. A rekao je Zejd, sin Sabita: Kada je ostavio (jedan) ovjek ili (jedna) ena (jednu) ker, pa za nju je (ta) polovina (njoj pripada polovina, ona ima polovinu). A ako su bile dvije ili vie (njih), pa za njih su dvije treine. A ako je bio sa njima (jedan) mukarac, poelo se je (tj. poee se) sa (onim) ko se je udruio (ko se udruuje sa) njima, pa (e da) se dadne njemu njegov (zakonski) dio. Pa to je ostalo (preostalo), pa za (svakoga) mukarca je kao dio (udjel svake) dvije enske. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb, priao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Prikljuite (te zakonske) dijelove sa njihovim stanovnicima (tj. vlasnicima, a to e rei: Podajte najprije svakome dio koji mu je tano uzakonjen, tano odreen pri nasljeivanju). Pa to je ostalo (preteklo iza toga), pa ono je za najbliega ovjeka mukoga (tj. ono pripada najbliem mukom licu)."

GLAVA 5

nasljea (tih) kera (tj. kera umrloga lica). PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Zuhrija, izvijestio me je Amir, sin Sa'da sina Ebu Vakasa, od svoga oca rekao je: Razbolio sam se u Meki (jednom tekom) boleu, pa sam se nadnio od nje nad (svoju) smrt. Pa je doao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene. Pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Zaista za mene (tj. u mene) je (ja imam jedno) imanje mnogo (veliko), a nije (da) nasljeuje mene (niko - ne nasljeuje me niko) osim moja ki, pa da li (da) milodarim sa dvije treine svoga imanja?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Pa polovina (polovinom - A sa pola svoga imanja)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Treina (Treinom)?" Rekao je: "Treina je velika (Mnogo je i treina, ali to moe dati-milodariti). Zaista ti ako si ostavio (ako ostavi) tvoju (svoju) djecu imune, bolje je od (toga, tj. bolje je nego) da ostavi njih siromane (pa da) pruaju svoj dlan (izvjesnim) ljudima (pa da tako prose). I zaista ti (nikada) nee utroiti (nikakav, ikakav) utroak (drukije) osim (tako da) si se nagradio na njega (tj. osim da e biti nagraen za njega), ak (i za izvjesni) zalogaj (to) podigne njega ka ustima tvoje (svoje) ene (i za taj zalogaj e biti nagraen)." Pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Izostavljam se od svoje seobe." Pa je rekao: "Nee se (nikada) izostaviti poslije mene, pa (a da) uradi (jedan) posao (to) hoe s njim lice Allaha (pa da e biti drukije) osim (tako da) si sebi poveao s njim uzdignue i stupanj (stepen). I moda da se izostavi (tj. da se ozadi ostavi na ivotu) poslije mene (sve dotle) dok se okoriste s tobom (neki) ljudi, a otete se s tobom (neki) drugi (ljudi). Ali (taj) siromah Sa'd, sin Havleta!" Oplakuje (tj. ali) za njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je umro Meki (tj. alei to je umro u Meki). Rekao je Sufjan: A Sa'd, sin Havleta, je (jedan) ovjek iz Amirovia Luejjovih. PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Ebu Nadr, priao nam je Ebu Muavijete ejban od E'asa, od Esveda, sina Jezida rekao je: Doao je nama Muaz, sin Debela u Jemen (kao) pouavalac (uitelj) i zapovjednik. Pa smo pitali njega o ovjeku (koji) je preminuo (umro), a ostavio je svoju ker i svoju sestru. Pa je dao (toj) keri polovinu (imanja toga ovjeka), a sestri polovinu (takoe). GLAVA nasljea (nasljeivanja) sina (od) sina (tj. unuka) kada sin nije bio (iv). A rekao je Zejd: Djeca (ovjekovih) sinova su u (na) stepenici (na stepenu, stupnju njegove) djece kada nije bilo nie njih (tj. osim njih ni jedno) muko dijete: njihov mukarac je kao njihov mukarac, i njihova enska osoba je kao njihova enska osoba, nasljeuju kao (i oni) to nasljeuju, i zastiru (tj. 6

iskljuuju iz nasljedstva) kao to (i oni) zastiru. A nee nasljeivati (tj. ne nasljeuje) dijete sina sa sinom. PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, priao nam je Vuhejb, priao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abbasa rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Prikljuite (te izvjesne) zakonske dijelove sa njihovim stanovnicima (tj. njihovim vlasnicima). Pa to je ostalo (preteklo), pa (to) je za najbliega ovjeka mukarca. GLAVA nasljeivanja keri (od) sina sa kerkom. PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Ebu Kajs: uo sam Huzejla, sina urahbila rekao je: Upitao se je (Upitan je) Ebu Musa o keri, i keri (od) sina i sestri, pa je rekao: "Za ker je polovina, a za sestru je polovina, i doi (tj. i odi) Ibnu Mes'udu, pa slijedie me (tj. pa sloie se i on sa mnom)." Pa se upitao (tj. Upitan je) Ibnu Mes'ud, a izvijestio se je (izvijeten je) za govor (tj. za miljenje, o miljenju) Ebu Musa-a, pa je rekao: "Zaista ve sam zalutao (tj. ve bih zalutao) tada (ako bih tako sudio iskljuujui sinovljevu ker potpuno) i nisam ja od (tih) napuenih. Sudim u njoj (u toj ostavini, tj. u tom pitanju) sa (onim nainom) to je sudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za ker je polovina, a za ker (od) sina je estina (koja je kao) upotpunjenje dviju treina (zaostavtine), a to je ostalo (a to je u stvari jedna treina), pa za sestru je (tj. pa pripada sestri)." Pa smo doli Ebu Musa-u, pa smo izvijestili njega za govor (tj. o govoru) Ibnu Mes'uda, pa je rekao: "Ne pitajte mene, dok je trajao (tj. dok traje, dok je) ovaj uenjak u (tj. meu) vama." GLAVA nasljeivanja djeda sa ocem i braom. A rekao je Ebu Bekr, i Ibnu Abbas i Ibnu Zubejr: Djed je otac. A itao je Ibnu Abbas: "O sinovi Adema.....", "I slijedio sam vjeru mojih (svojih) oeva: Ibrahima, i Ishaka i Jakuba.....", (da bi tako dokazao na osnovu toga teksta iz Kur'ana da je djed kao i otac). I nije spomenuo da je (i) jedan (ovjek) se protivio Ebu Bekru u njegovom vremenu, a drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, su (bili) obilni (tj. bili su mnogobrojni, bilo ih je mnogo, puno). A rekao je Ibnu Abbas: Nasljeuje me sin moga sina osim (tj. prije) moje brae, a neu naslijediti (a ne nasljeujem) ja sina svoga sina. A spominju se od Umera, i Alije, i Ibnu Mes'uda i Zejda (neki) govori raznovrsni (tj. razna miljenja, suprotna miljenja). 7

PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Vuhejb od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Prikljuite (Dajte, Podijelite te izvjesne) zakonske dijelove (tj. jasno odreene dijelove) sa njihovim stanovnicima (vlasnicima, onima kojima to i pripada, tj. podajte ih onima kojima su jasno odreeni ti dijelovi koji su tako jasno odreeni po Kur'anu - koji je Allahov zakon, zakonik). Pa (A) to je ostalo (iza tih jasno odreenih dijelova), pa (to) je za najbliega ovjeka mukarca (tj. pa to pripada najbliem mukom srodniku)." PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdulvaris, priao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa rekao je: to se tie (onoga) koji je (taj to je za njega) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzima (sebi - Kad bih uzimao sebi) od ove sljedbe (ikakvoga sranoga, prisnoga) prijatelja, zaista bih uzeo njega, a ali (tj. nego) bratstvo Islama je vrijednije (od obinoga ljudskoga sranoga, prisnoga prijateljstva)", ili je rekao: bolje je - pa zaista on (Ebu Bekr) je spustio njega (djeda) ocem (tj. u nasljeivanju ga je smatrao kao i oca, da nasljeuje kao i otac iste dijelove ako nema oca umrli), ili je rekao: sudio je njega ocem (tj. sudio je njemu kao ocu iste nasljedne dijelove). GLAVA nasljeivanja mua (odnosno branoga druga) sa djetetom i (sa drugim nasljednicima) osim njega (osim djeteta). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Verka-a, od Ibnu Ebu Nediha, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bilo je imanje (umrloga lica) za dijete (tj. pripadalo je djeci), a bila je oporuka za roditelje (tj. a oporukom je bilo obavezno da se odredi jedan dio imovine da se dadne roditeljima umrloga lica, te bi, prema tome, imovina oznaena u oporuci pripadala roditeljima, a sva ostala imovina djeci, i oporuka je bila dunost svakoga muslimana). Pa je dokinuo (ukinuo) Allah od toga ta je volio (ta je elio, ono to je htio), pa je uinio za (svakoga) mukarca kao udjel (dio te) dvije enske. I uinio je za roditelje, za svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvoga estinu. I uinio je za enu osminu i etvrtinu, a za mua polovinu i etvrtinu. GLAVA nasljeivanja ene i mua sa djetetom i (sa drugim nasljednicima) osim njega. (Pod izrazom "nasljeivanje", koji je u tekstu proao ve mnogo puta, misli se na nasljedni dio koji neko dobija iza nekoga umrloga lica koje mu je bio srodnik.)

PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od IbnulMusejeba, od Ebu Hurejreta da je on rekao: Sudio (Dosudio, presudio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u djetetu u utrobi (tj. u vezi djeteta, za dijete u utrobi jedne) ene iz Lahjanovia (Lihjanovia koje) je palo mrtvo (tj. pobaeno je zbog udarca u tui, pa je dosudio Muhammed a.s. da se plati krvarina za to dijete) sa (jednim) licem: robom ili robinjom. Zatim zaista (ta) ena koja (je ta to) je sudio na nju (da joj se plati) sa (izvjesnim) licem, preminula je (umrla je), pa je sudio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, s (takvom presudom) da je njezino nasljeivanje za njezine sinove i njezinoga mua, a (ta) krvarina (da) je na njezine roake (najblie srodnike). (U vezi znaenja i tumaenja ovoga hadisa ima raznih stavova, ali e hadis u opirnijem prianju doi u tekstu u KNJIZI o krvarinama.) GLAVA nasljeivanja sestara sa kerama (bivajui one) najbliim srodnicima (ili: one su najblii srodnici, tj. kada one same budu jedini najblii srodnici). PRIAO NAM JE Bir, sin Halida, priao nam je Muhamed, sin Dafera, od ubeta, od Sulejmana, od Ibrahima, od Esveda rekao je: Sudio je u (tj. meu) nama Muaz, sin Debela na vremenu (tj. u vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tako da) je polovina za ker, a polovina je za sestru. Zatim je rekao Sulejman: Sudio je u (meu) nama....., a nije spomenuo (da je to bilo) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Amr, sin Abasa, priao nam je Abdurrahman, priao nam je Sufjan od Ebu Kajsa, od Huzejla rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Zaista sudiu svakako u njoj sa suenjem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Ili je rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za ker je polovina, a za ker (od) sina je estina. A to je ostalo, pa (to) je za sestru." GLAVA nasljeivanja sestara i brae. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Usmana, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je ubete od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: uo sam Dabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Uniao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam bolestan, pa je pozvao za vodu (za ienje - za abdest), pa se oistio (abdestio se 9

je), zatim je poprskao na mene (tj. po meni - poprskao me je) od svoje vode za ienje. Pa sam se osvijestio (tj. doao sam svijesti) pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Samo su za mene (u mene; tj. Ja imam samo) sestre." Pa je siao ajet (tih izvjesnih) zakona (o nasljeivanju, tj. tih odreenih zakonskih dijelova koje nasljeuje pojedini lan najbliih srodnika). GLAVA: "Trae rjeenje (oni od) tebe; reci: "Allah daje rjeenje vama o (izvjesnoj) ovjenanosti (tj. o osobi koja nema roditelja, niti djece, nego je ovjenana, okruena drugim bliim srodnicima); ako je (jedan) ovjek propao (tj. umro), nije za (u) njega dijete (tj. a nema djece), a za (u) njega je sestra, pa za nju je polovina (onoga) to je ostavio; a on nasljeuje nju ako nije bilo za nju (tj. u nje ni jedno) dijete; pa ako su bile dvije (sestre), pa za njih dvije su dvije treine od (onoga) to je ostavio; a ako su bili (nasljednici) braa: ljudi i ene (tj. muki i enske), pa za (svakoga) mukoga je kao udjel (kao dio te) dvije enske; objanjava Allah vama (mrzei, tj. ne elei On) da zalutate (vi), a Allah je za svaku stvar sveznajui (veliki znalac, poznavalac).". PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Beraa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zadnji ajet (koji) je siao je zavretak sure Nisa-a: "Trae rjeenje (od) tebe; reci: "Allah daje rjeenje vama od (izvjesnoj osobi) ovjenanoj (tj. okruenoj drugim srodnicima osim roditelja i djece svoje).....". GLAVA dvojice sinova strica: jedan (od) njih dvojice je brat za majku (tj. brat po majci), a drugi je mu. A rekao je Alija: Za mua je polovina, a za brata od majke je estina, a to je ostalo, izmeu njih dvojice (treba podijeliti na) dvije polovine. PRIAO NAM JE Mahmud, izvijestio nas je Ubejdullah od Israila, od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja sam blii za (sve) vjernike od njihovih osoba. Pa ko je ostavio imanje, pa njegovo imanje je za roake (njegovoga bliega) srodstva. A ko je ostavio (neki) teret (tj. obitelj, porodicu) ili propadajuu stvar (tj. neto to je izloeno propadanju kao dijete, ili neto drugo), pa (ja) sam njegov zatitnik, pa neka se pozovem za njega (zbog njega, zbog toga)." "El-kellu" je (to i) "el-'ijalu": obitelj, porodica.

10

PRIAO NAM JE Umejete, sin Bistama, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Revha, od Abdullaha, sina Tavusa, od njegovoga oca, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Prikljuite zakone (tj. Dajte zakonski odreene dijelove nasljea) sa njihovim stanovnicima (tj. njihovim vlasnicima). Pa to su ostavili (ti) zakoni (zakonski dijelovi), pa za najbliega ovjeka mukarca je (to)." GLAVA vlasnika rodstava (rodbinstava - roaka, rodbine). (To jest: GLAVA roaka zvanih "zevul-erham". U stvari to su blii srodnici, ali oni koji su u nasljeivanju po jaini na treem mjestu. Na prvom mjestu su roaci zvani "ashabul-furud", na drugom su "el-'asabetu", a na treem su zvani "zevularham".) PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: Rekao sam Ebu Usametu: Priao je vama Idris. Priao nam je Talhate od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa (tumaei ajet:) "I za svakoga smo uinili roake (tj. nasljednike)...., i (oni) koje su obavezale vae desnice (ili: vae zakletve, tj. oni sa kojima ste sklopili ugovor, savez).....", rekao je: Bili su Iseljenici (iz Meke u Medinu) kada su doli (u) Medinu (u takvom pravnom poloaju u vezi nasljedstva da) nasljeuje (izvjesni) Pomaga (izvjesnoga) Iseljenika osim (mimo) njegovih vlasnika rodstva (tj. a ne njegovi srodnici, a to je) zbog (izvjesnoga) bratstva (pobratimstva) koje (je nastalo nakon to) je pobratio (tj. izvrio bratimljenje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, meu njima. Pa poto je sila (objava, tj. dio ajeta): "I za svakoga smo uinili roake (tj. nasljednike imovine).....", rekao je (Ibnu Abbas): Dokinula (tj. Ukinula) je nju (tu objavu, taj dio ajeta slijedea objava, tj. sljedei, zadnji dio toga istoga ajeta koji glasi): "..... i koji (su takvi da su njih) obavezale vae desnice (ili: vae zakletve, pa dajte im njihov dio).....". (Meutim, u tumaenju toga ajeta ima i drukijih miljenja po kojima je prvi dio ajeta dokinuo i ukinuo zadnji dio. Neki, pak, kau da je zadnji dio dokinuo prvi dio ajeta, ali je poslije i zadnji dio ovoga ajeta dokinut ajetom iz sure Ahzaba u kome se kae: ".... ve ulul-erhami ba'duhum evla bi badin fi kitabillahi minel-mu'minine velmuhadirine illa en tef'alu ila avlijaikum ma'rufen.....", i kau da je s tim ajetom ukinuto nasljeivanje izmeu dviju ugovorenih strana, izmeu dva lica koja su meusobno sklopila savez i ugovor, a da je ostala njima samo mogunost meusobnoga potpomaganja, darivanja i oporuke njima.)

11

GLAVA nasljeivanja (izvjesne) ene s kojom je izvreno meusobno proklinjanje (tj. proklinjanje izmeu nje i njezinoga mua). PRIAO MI JE Jahja, sin Kaze'ata, priao nam je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) ovjek proklinjao se meusobno (sa) svojom enom (suprugom) u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i odstranio se (odrekao se) je od njezinoga djeteta. Pa je izvrio razdvajanje (rastavu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu njih dvoga, i prikljuio (je to) dijete sa (tom) enom (tj. eni, pa se na osnovu toga smatra da i takva ena nasljeuje takvo dijete). GLAVA: Dijete je za postelju (mua, tj. Dijete pripada zakonitom ocu, vlasniku postelje na kojoj se vri poroaj, pa ena) slobodna (da) je bila, ili robinja (bilo da je slobodna ena ili robinja). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Utbete oporuio ka svome bratu Sa'du (rekavi mu ovo: "Znaj) da je sin robinje Zem'ata od mene (tj. da je moj sin), pa uzmi ga k sebi." Pa poto je bio (u) godini Pobjede, uzeo je njega Sa'd. Pa je rekao (Sa'd kad ga je uzimao): "Sin moga brata je (ovo), oporuio je k meni o njemu (tj. za njega)." Pa je ustao Abd, sin Zem'ata, pa je rekao: "Moj brat je (to dijete), i sin robinje moga oca, rodio se je (taj djeak) na njegovoj postelji." Pa su se meusobno potjerala njih dvojica ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Sa'd: "O poslanie Allaha! Sin moga brata je (ovaj djeak), ve je bio oporuio k meni o njemu (tj. za njega)." Pa je rekao Abd, sin Zem'ata: "Moj je brat i sin robinje moga oca, rodio se je na njegovoj postelji." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. On je tvoj, on pripada tebi), o Abde, sina Zem'ata! Dijete (svako) je za postelju (izvjesnu, tj. pripada onome na ijoj se je postelji rodilo), a za bludnika (toga makar da je on stvarni otac) je (taj) kamen (tj. bludniku pripada kazna kamenovanja)." Zatim je rekao Sevdeti (Sevdi), keri Zem'ata: "Zastri se od njega (tj. Ne izlazi pred njega - pred toga djeaka)." Zbog (toga) to je vidio od njegove slinosti sa Utbetom (zabranio je Sevdi da izlazi pred njega). Pa nije vidio nju (vie nikada), ak je sreo Allaha (tj. ak je umro, a nije nju vie vidio). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od ubeta, od Muhameda, sina Zijada, da je on uo Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dijete (svako) je za vlasnika postelje (na kojoj se je rodilo)."

12

GLAVA: Zatitnitvo (Pokroviteljstvo) je za (onoga) ko je oslobodio (ropstva) i nasljedstva (izvjesnoga, ili svakoga lica) pobranoga (tj. naenoga na putu ili negdje na drugome mjestu bez pomoi kao to je malodobno dijete ili abnormalno, duevno poremeeno lice bez skrbnika i zatitnika). A rekao je Umer: Pobrano (tj. Naeno, baeno, odbaeno svako lice) je slobodno. (To jest: Treba se uzeti kao slobodan ovjek, a ne kao rob.). PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete od Hakema, od Ibrahima, od Esveda, od Aie rekla je: Kupila sam sebi Beriru (koja je bila robinja). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (prije nego to u da je kupim): "Kupi je, pa (jer) zaista (to) zatitnitvo je za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio (ropstva)." I poklonila se je njoj (Beriri jedna) ovca, pa je rekao: "On (taj poklon) je njoj milostinja (od darovaoca), a nama je (od nje pravi) poklon (dar)." Rekao je Hakem: A bio je njezin (Beririn) mu slobodan (ovjek, a ne rob). A govor Hakema je poslan (tj. poslan po nekome nepoznatome, a to je izraz za hadise i druge citate gdje nije spomenuto ime druga Muhammedovog a.s.). A rekao je Ibnu Abbas: Vidio sam ga robom (tj. Smatram da je mu Berire bio rob). PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: Priao mi je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Samo zatitnitvo (tj. Zatitnitvo) je (samo) za (onoga, tj. pripada samo onome) ko je oslobodio." GLAVA nasljeivanja (izvjesne osobe) koja ide kuda hoe (kojoj je puteno da ide kuda hoe i da radi ta hoe, a to e rei: nasljeivanja osobe koja je bila rob i koju je vlasnik oslobodio tako da se nije primio zatitnitva i patronata nad njom, i koja poslije oslobaanja ropstva nema zatitnitva niijega, nego je potpuno slobodna). (Taj izraz "saibetun" ima i jedno drugo znaenje, a odnosi se na devu ili ovcu koju su pod izvjesnim uslovima putali da slobodno luta i hoda kuda hoe dok god ne umre sama. O tome je ve bilo govora, pa se nee to sad opirno prikazivati, navoditi.) PRIAO NAM JE Kabisate, sin Ukbeta, priao nam je Sufjan od Ebu Kajsa, od Huzejla, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Zaista stanovnici (pripadnici) Islama (tj. muslimani) nee dati hodati (tj. ne daju hodati, a to e rei: ne oslobaaju ropstva putajui bez zatitnitva da ivi osloboeno lice), a zaista stanovnici (ljudi toga) predislamlja bili su (obiaja da) daju hodati (tj. da oslobaaju ropstva putajui oni osloboeno lice da ivi bez zatitnitva i pokroviteljstva). 13

PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete od Mansura, od Ibrahima, od Esveda da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, sebi kupila Beriru zato (da ona) oslobodi nju, i sebi je uslovila (uvjetovala) njezina (Beririna) porodica njezino zatitnitvo. Pa je rekla: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam sebi kupila Beriru zato (da) oslobodim nju, i zaista njezina porodica (tj. pripadnici te porodice) sebi uslovljavaju njezino zatitnitvo." Pa je rekao: "Oslobodi je, pa (to) zatitnitvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." Ili je rekao: "..... ko je dao (otkupnu) cijenu." Rekao je: Pa je sebi kupila nju, pa je oslobodila nju. Rekao je: I njoj se je dalo izabrati (poto je osloboena da li e da ostane i dalje u braku sa dotadanjim muem Mugisom, ili ne), pa je sebi izabrala svoju osobu (tj. izabrala je ona raskid toga braka) i rekla je: "Da mi se je dalo tako i tako (tj. Da mi se da toliko i toliko imanja), nisam bila (tj. ne bih bila ja dalje) sa njim." Rekao je Esved: A bio je njezin mu slobodan (ovjek, a ne rob). Govor Esveda je prekinut, a govor Ibnu Abbasa "Vidio sam ga robom (tj. Smatram ga da je bio rob)." - (taj govor) je vjerodostojniji. GLAVA grijeha (onoga) ko se je oistio (tj. otresao, odrekao) od svojih zatitnika. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Aamea, od Ibrahima Tejmije, od njegovoga oca rekao je: Rekao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega: Nije kod nas knjiga (nikakva, tj. Mi nemamo nikakvu drugu knjigu to) itamo nju osim knjiga Allaha, osim (tj. i osim, izuzev) ove stranice (tj. ovoga lista). Rekao je: Pa je izvadio nju. Pa kada li u (na) njoj (tj. u toj stranici, u tome listu neke) stvari od (suenja u vezi izvjesnih) rana (ranjavanja) i zuba (tj. godina izvjesnih) deva (kamila koje se daju kada se plaa krvarina)! Rekao je: I u njoj je (jo pisalo i ovo): Medina je zabranjeno (tj. sveto) tlo to je izmeu Ajra do Sevra (to su imena dvaju breuljaka, planina, a Sevr se kae da je to drugo ime Uhuda). Pa ko je proizveo (ko proizvede) u njoj (u Medini neku) novotariju ili je dao odsjesti (kod sebe u njoj nekome) proizvoau novotarije (i grijeha), pa na njega je prokletstvo Allaha, i (izvjesnih, ili: i sviju, i svih) anela i sviju ljudi, (i) nee se primiti od njega (na) Sudnjem danu (nikakvo) mijenjanje (ili: troenje, utroak, tj. dunost, vrijednost, vrlina), a ni pravda (tj. dobrovoljna pobonost). A ko je uzeo za zatitnike (jedan) narod (ljude) sa (drugim nainom) bez dozvole svojih zatitnika, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anela (meleka) i ljudi sviju, (i) nee se primiti od njega (na) Sudnjem danu mijenjanje (troenje, obavezna pobonost), a niti pravda (dobrovoljna pobonost). A zatita (sviju) muslimana je jedna, tri (nastoji) s njom najnii (od) njih (tj. A davanje zatite od strane muslimana nekome nemuslimanu je jedinstveno, moe nju uiniti i najobiniji musliman). Pa ko je prekrio zatitu (sigurnosti, bezbijednosti jednome) 14

muslimanu, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anela i ljudi sviju, nee se primiti od njega (na) Sudnjem danu mijenjanje, a niti pravda. (To jest: "Ko pogazi jednome muslimanu rije kojom je dao taj musliman zatitu i sigurnost nekome nemuslimanu, pa na njega je prokletstvo..". Izraz "nee se primiti od njega na Sudnjem danu nikakvo mijenjanje, a ni pravda." - taj izraz "mijenjanje, a ni pravda" tumai se na mnogo naina, ali se ti naini nee prikazivati, navoditi. Neki naini tumaenja su navedeni u zagradi.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju (toga) zatitnitva i njegovo poklanjanje. GLAVA: Kada je primio Islam na njegove dvije ruke (tj. preko njega, posredstvom i povodom njega - a to e rei: Ako neko primi Islam posredstvom jednoga lica, da li to lice ima pravo na zatitnitvo toga to je primio Islam njegovim posredstvom, ili ne, a ovo je vano i za islamsko nasljedno pravo, jer se nekad nasljeuje i na osnovu zatitnitva). A bio je Hasen (takvoga miljenja i stava da) ne vidi njemu srodstva, ili nasljedstva (tj. ne smatrae da lice stie pravo srodstva, ili nasljedstva nad nekim ako mu je bilo posrednik u primanju Islama). (Ebu Hanife i njegovi drugovi imaju suprotno miljenje.) A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zatitnitvo je za (onoga) ko je oslobodio (ropstva, a ne, dakle, ko je bio posrednik za primanje Islama)." A spominje se od Temima Darije (hadis), podigao je njega (taj hadis do Muhammeda a.s.), rekao je: On (Posrednik u primanju Islama) je najblii (od svih) ljudi za njegov ivot i njegovu smrt. A razili su se u (pogledu) vjerodostojnosti ove vijesti (tj. ovoga hadisa koji je prenijet od Temima Darije). (Zadnja rije u reenici u kojoj se govori o miljenju Hasena "velajeten, vilajeten" prevedena je izrazom "zatitnitvo", a treba da prevod glasi: "srodstvo", ili "nasljedstvo", jer rije "velaun, el-velau" je zatitnitvo. Prema tome doslovan prevod gornje reenice trebalo je da glasi: A bio je Hasen (miljenja da) ne vidi njemu srodstva, ili nasljedstva. NAPOMENA porodice prevodioca: Ova zadnja reenica, A bio je Hasen (miljenja da) ne vidi njemu srodstva, ili nasljedstva, uvrtena je naknadno u gornji tekst gdje i treba da stoji prilikom korekcije kompletnog prevoda.)

15

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Aia, majka vjernika htjela sebi da kupi (jednu) robinju (pa da) oslobodi nju, pa su rekli njezini stanovnici (tj. vlasnici robinje slijedee): "Prodajemo (tj. Prodaemo) ti nju na (uslov, tj. uz uvjet) da je njezino zatitnitvo nama." Pa je (to) spomenula poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Nee sprijeiti (tj. Neka ne sprijee) tebe (za) to, pa zatitnitvo je samo za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio." PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Derir od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Kupila sam sebi Beriru. Pa je uslovila njezina porodica (sebi) njezino zatitnitvo. Pa sam spomenula to (prije kupovanja) Vjerovijeniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Oslobodi nju (ti), pa (tj. jer) zaista zatitnitvo je za (onoga) ko je dao (to) srebro (tj. novac za otkup i oslobaanje od ropstva)." Rekla je: Pa sam oslobodila nju. Rekla je: Pa je pozvao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao izabrati njoj od njezinoga mua (da li e ostati u braku sa njim, ili ne). Pa je rekla (Berira u vezi toga izbora): "Da je dao (tj. Da dadne) meni tako i tako (tj. toliko i toliko imanja), nisam zanoila (tj. ne bih zanoila) kod njega." Pa je sebi izabrala svoju osobu (tj. rastavu od mua). GLAVA (onoga) to (pokazuje da) nasljeuju (izvjesne) ene od (tj. zbog toga) zatitnitva. PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je Hemam od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Htjela je Aia da sebi kupi Beriru, pa je rekla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista oni sebi uslovljavaju (njezino) zatitnitvo." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kupi sebi nju, pa (tj. jer) zatitnitvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." PRIAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Veki' od Sufjana, od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od Aie rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zatitnitvo je za (onoga) ko je dao (to) srebro i slijedio je (izvjesnu) blagodat (dobroinstvo, tj. ko je dao novac i iza toga odmah uinio dobroinstvo - a to e rei: i oslobodio ropstva, jer je to velika blagodat i dobroinstvo)."

16

GLAVA: Slobodnjak (tj. Osloboeni rob izvjesnoga) naroda je od njihovih osoba (lanova) i sin (njihove) sestre je od njih (pa, prema tome, i slobodnjak i sestri mogu biti i nasljednici u imanju). PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Muavijete, sin Kurreta, i Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Slobodnjak (izvjesnoga) naroda je od njihovih osoba"; ili kao to je rekao (tj. ili slino tome je neto rekao). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sin sestre (izvjesnoga) naroda je od njih, ili od njihovih osoba." GLAVA nasljeivanja (izvjesnoga) zarobljenoga (zarobljenika koji se nalazi u rukama neprijatelja). Rekao je (Buharija): A bio je urejh (obiaja da) daje nasljeivati (tj. da dosudi i odredi nasljedni dio izvjesnom) zarobljeniku u rukama (izvjesnoga) neprijatelja i (da) govori: On (Zarobljenik) je potrebniji k njemu (k nasljedstvu od drugih). A rekao je Umer, sin Abdul-Aziza: Provedi (Sprovedi, tj. Izvri) oporuku (izvjesnoga, ili: svakoga) zarobljenika, i njegovo oslobaanje (svojih robova) i (sve ono) to je napravio u svome imanju (sve dotle) dok se nije promijenio od svoje vjere, pa (jer) ono je samo njegovo imanje, pravi u njemu ta hoe (tj. ini u svome imanju i sa svojim imanjem ta hoe i kada je zarobljenik). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete od Adijja, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je ostavio imanje, pa za njegove nasljednike je (ono). A ko je ostavio teret (tj. obitelj), pa ka nama (pa naa) je (briga za njegovu obitelj)." GLAVA: Nee nasljeivati (tj. Ne nasljeuje ni jedan) musliman (ni jednoga) nevjernika, a niti nevjernik muslimana. A kada je primio Islam prije (nego) da se razdijeli (izvjesno) nasljedstvo (ostavtina), pa nema nasljedstva (nasljednoga dijela) za njega. PRIAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Durejda, od Ibnu ihaba, od Alije, sina Husejna, od Umera, sina Usmana, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: 17

"Nee nasljeivati musliman nevjernika, a niti nevjernik muslimana." GLAVA nasljeivanja (ili: nasljedstva izvjesnoga) roba kranina i roba s kojim je potpisan ugovor o otkupnini (za oslobaanje od ropstva - i to takvoga roba) kranina i (GLAVA) grijeha (onoga) ko se je odstranio (tj. odrekao) od svoga djeteta. GLAVA (onoga) ko je sebi tvrdio brata ili sina (od) brata (tj. ko se je tuio i parniio, vodio parnicu za brata, zbog brata ili sina bratovoga). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Prepirali (tj. Parniili) su se Sa'd, sin Ebu Vakasa, i Abd, sin Zem'ata, u djeaku (tj. zbog jednoga djeaka). Pa je rekao Sa'd: "Ovo je, o poslanie Allaha, sin moga brata Utbeta, sina Ebu Vakasa, oporuio je k meni da je on njegov sin. Pogledaj ka njegovoj slinosti (s njim)." A rekao je Abd, sin Zem'ata: "Ovo je moj brat, o poslanie Allaha! Rodio se je na postelji moga oca od njegove robinje." Pa je pogledao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka njegovoj slinosti, pa je vidio slinost jasnu (jasnu slinost) sa Utbetom, pa je rekao: "On je za tebe (tj. On je tvoj), o Abde! Dijete (svako) je za (svoju) postelju (tj. pripada postelji na kojoj se je rodilo), a za (svakoga) bludnika je (kazneni) kamen. I zastri (zakloni) se od njega, o Sevdeto (o Sevdo), keri Zem'ata!" Rekla je: Pa nije vidio (taj djeak) Sevdete nikada. (Dakle, iako joj je taj djeak bio pravno i zakonski brat, ali stvarno njegova slinost sa Utbetom je pokazivala da nije pravi brat, i zato je preporueno Sevdi da ne izlazi pred njega, to je ona i uinila.) GLAVA (onoga) ko je tvrdio (za sebe da pripada) ka (nekome drugome ovjeku) osim svoga oca (osim svome ocu). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Halid, on je sin Abdullaha, priao nam je Halid (Haza', sin Mihrana,) od Ebu Usmana, od Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je tvrdio (tj. Ko tvrdi za sebe da pripada) ka (drugome) osim svoga oca (osim svome ocu), a on zna da je on (taj ovjek neko drugi) osim njegovoga oca, pa raj je na njega zabranjena (stvar, tj. raj mu je zabranjen za ulaz, zabranjen mu je ulazak u raj)." Pa sam spomenuo njega (taj hadis) Ebu Bekretu, 18

pa je rekao: "I ja (ti kaem da) su ula njega moja dva uha i obuhvatilo (tj. zapamtilo) je njega moje srce od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Asbag, sin Fereda, priao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr od Dafera, sina Rebi'ata, od 'Iraka, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne (budite takvi da) ne elite vaih (svojih) oeva (tj. Ne iskazujte odvratnost prema svojim oevima, Ne budite takvi da ne volite svojih oeva svoje oeve). Pa ko nije elio svoga oca (ko ne eli i ne voli svoga oca), pa ono (pa to) je (tj. pa takav postupak je jedno) bezvjerstvo." (Glagol "regibe an" znai: ne eliti, ne voljeti. A "regibe fi" znai: eliti, voljeti.) GLAVA: Kada je tvrdila (tj. sebi svojatala, prisvajala izvjesna) ena (jednoga) sina. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Bile su dvije ene (nekakve dvije ene u prolosti), sa njima dvjema su dva sina njih dviju. Doao je (neki, nekakav) vuk pa je odnio sina (doslovno: otiao je sa sinom) jedne (od) njih dviju. Pa je rekla (jedna od njih) svojoj drugarici: "Samo je odnio (tj. Odnio je samo) tvoga sina." A rekla je (ta) druga: "Samo je odnio (tj. Odnio je samo) tvoga sina." Pa su se meusobno sudile (tj. tuile) njih dvije (obrativi se) ka Davudu - na njega pozdrav (spas, ili: Njemu mir)! Pa je sudio (u vezi) s njim (tj. o njemu - o tome djetetu koje je ostalo da je) za (tu) najstariju (tj. da pripada starijoj izmeu njih dviju-dvije). Pa su izale njih dvije (i obratile su se) na Sulejmana, sina Davuda (Davudovoga), na njih dvojicu pozdrav!, pa su izvijestile njih dvije njega. Pa je rekao: "Donesite mi (taj, ili: neki) no (da) rascijepim (raspolovim) njega (dijete) izmeu njih dviju (tj. meu njih dvije, pa da svaka dobije polovinu djeteta)." Pa je rekla (ta) najmlaa (tj. ona mlaa): "Ne ini (to), pomilovao te Allah! On (tj. Taj djeak) je njezin sin." Pa je sudio s njim (tj. Pa je dosudio njega - toga djeaka) za najmlau (tj. da pripada mlaoj izmeu njih dvije)." Rekao je Ebu Hurejrete: Tako mi Allaha nisam uo za (izraz, rije) "sikkin" nikada osim tada. I nismo bili (obiaja da) govorimo (tj. ne upotrebljavasmo drugi izraz) osim (izraz, rije) "mudjetun". (I "sikkinun" i "mudjetun" znae: no, ali u plemenu Ebu Hurejretovom se izraz "sikkinun" nije upotrebljavao, nego se upotrebljavao izraz "mudjetun".)

19

GLAVA (izvjesnoga) gatara (pogaaa, tj. onoga koji poznaje slinost i razlikuje tragove). (U irem smislu rije "el-kaifu" znai i vodi kroz pustinju, naroito tragalac koji po tragu u pustinjskome pijesku traga i pronalazi zalutale karavane i ljude jer ima darovitost otroga posmatranja i uoavanja.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uniao meni obradovan (tj. veseo), (i) sjaje (svijetle) se crte njegovoga lica, pa je rekao: "Zar nisi vidjela da je Mudeziz pogledao maloprije (maloas) ka Zejdu, sinu Hariseta, i (ka) Usametu, sinu Zejda pa je rekao: "Zaista su ova stopala neka (od) njih od nekih (tj. ova stopala su jedna od drugih, jedna iz drugih - a to e rei: srodnici su ova dvojica)?!" PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aie rekla je: Uniao je na mene (tj. meni, posjetio je mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana, a on je obradovan (veseo), pa je rekao: "O Aio (Aia)! Zar nisi vidjela da je Mudeziz Mudlidija (Mudlidovi) uniao meni, pa je vidio Usameta i Zejda, a na njima dvojici je (jedna) odjea (od somota, baruna, kadife), ve su pokrila njih dvojica glave njih dvojice (tj. pokrili su njih dva svoje glave), a pokazala su se (bila su otkrivena, vidjela su se) stopala njih dvojice, pa je rekao: "Zaista ova stopala su neka (od) njih od nekih (- zar to nisi vidjela, tj. zar nisi to ula)?!" (Veli se da je ovaj hadis ovdje stavljen jer se u njemu govori o utvrivanju srodstva pomou gatara i pogaaa po tragovima i znakovima, a utvrivanje srodstva povlai za sobom i pravo na nasljeivanje. Utvrivanje srodstva na ovaj nain priznaju kao vrijedno neki pravnici kao imami Malik, afija, Ahmed i jo neki. Meutim, Ebu Hanife i jo neki ne priznaju utvrivanje srodstva ili neke druge istine tim nainom.) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (tjelesnih) KAZNI I (onoga) TO (nas upozorava da) SE UVA (da se bude na oprezu) OD (tih) KAZNI (Misli se na tjelesne kazne koje u islamskoj dravi i upravi izriu i izvravaju eriatski-erijatski sudovi za grijehe i zabranjena djela, i to za neke grijehe i neka zabranjena djela kao pijanstvo i blud, dok e kasnije doi kao posebna KNJIGA o kazni i kanjavanju za ubojstvo pod naslovom "Kitabuddijati - KNJIGA KRVARINA". Dakle, neka djela koja su u vjeri zabranjena nisu samo grijeh, nego i kriminal, takav zloin koji se jo i na ovome svijetu odmah mora kanjavati, a tek e se jo veom kaznom kazniti na drugom svijetu.) 20

GLAVA: Nee se piti (to) vino (tj. Ne pije se to vino od dobroga muslimana, musliman pravi ne pije opojna pia). A rekao je Ibnu Abbas: Iupa se od njega (tj. iz bludnika, preljubnika) svjetlo (njegovoga savrenoga) vjerovanja u (tom) bludu (tj. u asu kada vri blud, preljub). PRIAO MI JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nee bludniiti (ili: Ne bludnii izvjesni) bludnik (preljubnik) kada bludnii, a on je vjernik (bivi vjernik). I nee piti (tj. Ne pije to) vino kada pije, a on je vjernik. I nee krasti (Ne krade) kada krade, a on je vjernik. I nee otimati (Ne otima, ne pljaka) sebi otimainu (pljaku nikakvu to) podiu (izvjesni) ljudi k njemu u njoj (tj. zbog nje) svoje poglede, a on je vjernik." (Ovaj hadis se tumai na mnogo naina, ali ta tumaenja se nee prikazivati-navoditi jer bi se otilo daleko.) A od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa slinim njemu osim otimaine (tj. sa slinim prianjem kao u navedenom hadisu osim spominjanja otimaine, pljake). GLAVA (onoga) to je dolo o udaranju ispijaa (pijaa, tj. onoga koji pije i ko je potroa toga) vina. PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je Hiam od Katadeta, od Enesa da je (rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A priao nam je Adem, priao nam je ubete, priao nam je Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, udarao u (tom) vinu (koga bi naao, tj. naredio je, naredio bi da se pijani udara zbog toga vina, i to da se udara) sa (palminim) granama i (tim) obuama (s nogu skinutim). A bievao je Ebu Bekr (sa) etrdeset (udaraca, tj. za vrijeme svoga halifovanja kanjavao je pijanoga sa etrdeset udaraca).

21

GLAVA (onoga) ko je zapovjedio za udaranje (izvjesne) kazne u (izvjesnoj) kui (tj. ko je dao izvriti kaznu na nekome u kui, tajno, a ne javno). PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Abdulvehab od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa rekao je: Doveo se je Nuajman, ili sin Nuajmana, (da se on kazni jer je bio) pija (tj. jer je pio vino), pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (onima) ko je bio u (toj) kui da udaraju (oni) njega (Nuajmana, ili njegovoga sina). Rekao je: Pa su udarili njega. Pa sam bio ja u (tj. meu onima) ko je udarao (tj. koji su udarali) njega sa (izvjesnim) obuama. GLAVA (izvjesnoga) udaranja sa (izvjesnim palminim) granama i (izvjesnim) obuama. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Vuhejb, sin Halida, od Ejuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa da se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, doveo Nuajman, ili sin Nuajmana, a on je (tj. a taj dovedeni je) pjan (pijan), pa je (to) bilo teko na njega (tj. bilo je to teko njemu - Muhammedu a.s.), i zapovjedio je (onima) ko (tj. koji su bili) u (toj) kui da udaraju njega (toga pijanoga). Pa su udarali njega sa (izvjesnim palminim) granama i (izvjesnim) obuama. I bio sam u (tj. meu onima) ko je udarao (tj. koji su udarali) njega. PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je Hiam, priao nam je Katadete od Enesa rekao je: Bievao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tom) vinu (a to znai: zbog vina) sa palminim granama i obuama. A bievao je Ebu Bekr etrdeset (tj. sa etrdeset udaraca). PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Ebu Damrete Enes od Jezida, sina Hada, od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doveo se (Doveden je) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ovjek (koji) je ve pio (opojno pie). Rekao je: "Udarajte ga." Rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: Pa od nas je (izvjesni, ili: neki, tj. neko) udara sa svojom rukom, i udara sa svojom obuom i udara sa svojom odjeom. Pa poto je otiao (pijani), rekao je neki (neko od toga) naroda: "Ponizio te Allah (o pijani)!" Rekao je (Muhammed a.s.): "Ne govorite ovako (Ne govorite tako). Ne pomaite na njega (izvjesnoga) sotonu (tj. Ne potpomaite protiv toga pijanoga sa takvim rijeima izvjesnoga sotonu, avola, ejtana)." 22

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehaba, priao nam je Halid, sin Harisa, priao nam je Sufjan, priao nam je Ebu Hasin, uo sam Umejra, sina Seida, Neha'iju rekao je: uo sam Aliju, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Nisam bio zato (da) uspostavim (tj. da izvrim nikakvu, ikakvu tjelesnu) kaznu (ni) na jednome (ovjeku, tj. ni nad kim), pa (da on) umre, pa (da) naem u svojoj dui (alost), osim druga (toga) vina (tj. osim pijanoga ovjeka), pa (jer) zaista on da je umro (da on umre od kazne), dao sam (tj. dao bih ja) krvarinu (za) njega. A to je (zato to je sluaj) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije uobiajio nju (tj. nije zapovjedio i odredio tano i precizno kolika je kazna za pijanoga, pa prema tome, nije odredio ni da kazna bude smrtonosna). PRIAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, od Duajda, od Jezida, sina Husajfeta, od Saiba, sina Jezida, rekao je: Bili smo (obiaja da) nam se dovede (izvjesni) pijani na vremenu poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, i (u vrijeme) zapovjednitva (tj. vladanja) Ebu Bekra i prsima (tj. i poetkom) od halifovanja (vladanja) Umera, pa ustanemo k njemu (udarajui ga) sa naim rukama, i naim obuama i naim ogrtaima (tj. udarali smo ga neko akom neko kapom radei tako sve) dok je bio kraj (tj. do pred kraj) zapovjednitva Umera, pa je bievao (sa) etrdeset (udaraca). Te kada su se osilili (kada su postali oholi, obijesni) i pokvarili su se (mnogo), bievao (ih) je (sa) osamdeset (udaraca, tj. odredio je kaznu od osamdeset udaraca biem za pijane). GLAVA (onoga) to se mrzi od proklinjanja ispijaa (pijaa toga) vina i da on nije izlaza iz (islamske) vjere. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao mi je Lejs, priao mi je Halid, sin Jezida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca, od Umera, sina Hataba, da je (jedan) ovjek bio na vremenu (tj. u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a) bilo je njegovo ime Abdullah, i bio je (obiaja da) se naziva Himar (tj. i imaae nadimak, a imao je nadimak Himar - magarac), i bio je (obiaja taj ovjek da) nasmijava poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ve bievao njega u piu (tom, tj. zbog toga pia). Pa se doveo on (jedan) dan, pa je zapovjedio za njega pa se bievao. Pa je rekao (jedan) ovjek od (toga) naroda: "Moj Boe! Prokuni ga (Uini ga prokletim)! Ala je mnogo (ili: Mnogo li je to) to se dovodi on!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne proklinjite ga. Pa tako mi Allaha to sam znao (tj. ono to znam o njemu je to) da on voli Allaha i Njegovoga poslanika." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha sina Dafera, priao nam je Enes, sin 'Ijada, priao nam je Ibnul-Had od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: 23

Doveo se (Doveden je) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakav ovjek) pjan (pijan), pa je zapovjedio za njegovo udaranje. Pa je (neko) od nas ko ga udara (neko ga udara sa) svojom rukom, a od nas je (neko) ko ga udara sa svojom obuom, a od nas je (neko) ko udara njega sa svojom odjeom. Pa poto je otiao, rekao je (jedan) ovjek: "ta je njemu? Ponizio ga Allah!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne budite (Ne bivajte) potpomaganje (pomo izvjesnome) sotoni na vaega (na svoga, protiv svoga) brata." GLAVA (izvjesnoga) kradljivca kada krade. PRIAO MI JE Amr, sin Alije, priao nam je Abdullah, sin Davuda, priao nam je Fudajl, sin Gazvana, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee bludniiti (ili: Ne bludnii izvjesni) bludnik (preljubnik) kada bludnii, a on je vjernik. I nee krasti (ili: Ne krade) kada krade, a on je vjernik." GLAVA proklinjanja (izvjesnoga) kradljivca kada se nije imenovao. (To jest: kada mu se nije spomenulo i izgovorilo ime.) PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao mi je moj otac, priao nam je Aame, rekao je: uo sam Ebu Saliha od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Prokleo Allah (izvjesnoga) kradljivca (koji) ukrade (izvjesnu) kacigu (ljem), pa se odsijee njegova ruka, i ukrade (izvjesno) ue, pa se odsijee njegova ruka." Rekao je Aame: Bili su (obiaja da) misle (smatraju) da je ono (tj. da su to) kacige (ljemovi od) eljeza. A (izvjesno) ue (ueta, uad) bili su (obiaja da) misle da je ono (tj. da je to) od njih (od uadi takvo ue) to biva jednako (ravno vrijednosti od nekoliko) srebrenjaka (pa da se onda i za takvo ue i kacigu odsijee ruka).

24

GLAVA: Kazne (te izvjesne) su iskupljenje (grijeha i zloina). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Ebu Idrisa Havlanije, od Ubadeta, sina Samita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednome) sijelu, pa je rekao: "Prisegnite se meni na (to) da neete pridruivati sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. nita), i (da) neete krasti, i (da) neete bludniiti", i proitao je ovaj ajet, svega njega (tj. ajet u kojem se govori o davanju prisege na te nabrojane postupke). "Pa ko je bio vjeran (tj. ko vjerno ispuni prisegu) od vas, pa njegova nagrada je na Allaha (tj. kod Allaha). A ko je pogodio (tj. ko uini) od toga (to je zabranjeno jednu) stvar, pa se je kaznio (tj. pa se kazni) za nju, pa ono (tj. pa to) je njegovo iskupljenje (i pokrie za taj grijeh). A ko je pogodio (ko uini) od toga (jednu) stvar, pa je pokrio njega Allah na njega (tj. pa je pokrio, pa pokrije taj grijeh Allah njemu), ako je htio oprostio je njemu (tj. ako hoe, oprostie njemu i na onome drugom svijetu), a ako je htio, kaznio je njega (tj. a ako hoe, kaznie ga)." GLAVA: Lea (svakoga) vjernika su branjevina (prostor koji treba uvati i tititi, a ne udarati i kanjavati), osim u (kakvoj) kazni ili pravu (nekome). (To jest: osim u sluaju da vjernik poini djelo za koje je propisana kazna po leima, tjelesna kazna, ili uini djelo zbog kojega je pravo da se kazni tjelesnom kaznom.) PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha, priao nam je Asim, sin Alije, priao nam je Asim, sin Muhameda, od Vakida, sina Muhameda, uo sam svoga oca, rekao je Abdullah (Umerov): Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau oprotaja (oprotajnom hodoau): "Zar ne (Panja, Pozor)! Koji mjesec (je to to) znate njega (da je) najvei zabranom (tj. svetou - a to e rei: Koji vi mjesec znate i smatrate da je najsvetiji)?" Rekli su: "Zar ne! Na ovaj mjesec (Ovaj na mjesec)." Rekao je: "Zar ne! Koji grad znate njega (da je) najvei zabranom (tj. da je najsvetiji, Koji je grad najsvetiji)?" Rekli su: "Zar ne! Na grad ovaj (Ovaj na grad)!" Rekao je: "Zar ne! Koji dan znate njega (da je) najvei zabranom (tj. da je najsvetiji, Koji je dan najsvetiji)?" Rekli su: "Zar ne! Na dan ovaj (Ovaj na dan)!" Rekao je: "Pa zaista Allah - blagosloven je i uzvien je! - ve je zabranio (tj. ve je uinio svetim vama) vae krvi (tj. vae ivote), i vaa imanja (imovine) i vae asti, osim sa njihovim pravom (tj. ne smijete to troje unitavati i oteivati nikako drukije osim sa pravom da se to troje zatiti unitenjem onoga ko je unitio i da se oteti onaj ko je otetio), (i to troje - ivot, imovina i ast - su takve vrijednosti da imaju svoju svetost koja je) kao svetost ovoga vaega dana u 25

ovome vaem gradu u ovome vaem mjesecu. Zar ne! Da li sam priopio (saoptio, dostavio)?" Tri (puta je uputio to pitanje prisutnima). Svaki taj (prisutni) odgovara njemu: "Zar ne! Da (priopio si)." Rekao je: "Teko vama!" Ili: "Jao vama! Ne vraajte se nipoto (nikako) poslije mene (ni u kakve) nevjernike (i da) udara neki (od) vas (tj. udarajui neki od vas) vratove nekih (drugih od vas - dakle: meusobno se ubijajui)." GLAVA uspostavljanja (tj. izvravanja tih tjelesnih) kazni i osveivanja zbog zabrana Allaha (tj. zbog Allahovih zabrana, zbog postupaka koje je zabranio Uzvieni Allah). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nije se dalo birati Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu (nekakva) dva posla (dvije stvari pa da je uinio drukije) osim (tako da) je sebi izabrao laki (od) njih dva, dok nije bio (ako nije bio to kakav) grijeh. Pa kada je bio (Pa ako bi bio to izvjesni) grijeh, bio je (bio bi taj posao, ta stvar) udaljeniji (izmeu) njih dva od njega (od Muhammeda a.s., tj. kada je bilo birati izmeu dva posla i dvije stvari, gdje je jedno grijeh, a drugo nije, grijeh je bio udaljeniji, dalji od Muhammeda a.s. nego ono to nije grijeh). Tako mi Allaha nije se svetio (osvetio) za svoju osobu (za sebe, zbog sebe ni) u (jednoj) stvari (koja) se daje (tj. koja se ini, uini) k njemu nikada (se nije svetio), dok se dohvate zabrane Allaha (tj. nije se svetio sve dotle dok se nanu Allahove zabrane, dok se provale i poinu, poine, dok se uine, uinu djela koja je zabranio Uzvieni Allah), pa se osveti za Allaha (zbog Allaha, radi Allaha). GLAVA uspostavljanja (izvravanja tih) kazni na (izvjesnome) asnome (uglednome licu, ovjeku) i (izvjesnome) sputenome (tj. niskome, koji nema ugleda i koji je iz niih slojeva). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie da je Usamete govorio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi presude jednoj) eni, pa je rekao (Muhammed a.s.): "Samo je propao ko je bio prije vas (tj. Propao je ko je bio prije vas samo zato to je u njih bio postupak takav) da su oni bili (obiaja da) uspostavljaju (izvravaju tjelesnu) kaznu na (nad tim svakim) sputenim (niega stalea ovjekom - neuglednikom), a (da) ostavljaju (svakoga) asnoga (uglednoga, ovjeka iz viih slojeva). Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci da je Fatima (moja ki) uinila to (da je ukrala), zaista bih odsjekao njezinu ruku."

26

GLAVA odvratnosti (izvjesnoga) zauzimanja (intervenisanja) u (izvjesnoj) kazni kada se je podiglo (zloinstvo ve) ka (izvjesnome) vladaru. PRIAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da su Kurejevii (doli u priliku da) je zabrinula njih (izvjesna) ena Mahzumovika koja je ukrala (izvrila krau), pa su rekli: "Ko (e da) govori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u vezi nje da joj se ne odsjee ruka)? I ko (e da) se usudi (osmjeli) na njega (drugi) osim Usamete, miljenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio!" Pa je govorio poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar se zauzima u (jednoj) kazni (za jednu kaznu) od kazni Allaha?" Zatim je ustao, pa je predikovao, pa je rekao: "O ljudi! Samo je zalutao ko je prije vas (bio, tj. Zalutao je ko je bio prije vas samo zato to su tako radili) da su oni bili (takvi) kada je (kada bi) ukrao (izvjesni) asni (ugledni, uglednik), ostavljali (bi) njega (nekanjenoga). A kada je (kada bi) ukrao (izvjesni) slabi (neugledni) u (meu) njima, uspostavljali su na njemu (izvravali bi na njemu tu propisanu) kaznu. A zakletva Allaha da (je sluaj) da je Fatima, ki Muhammeda ukrala, zaista odsjekao je (tj. odsjekao bi) Muhammed njezinu ruku." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I (izvjesni) kradljivac i (izvjesna) kradljivica, pa odsijecite ruke njih dvoga....." i u koliko (tj. i zbog koliko, kolike imovinske vrijednosti) se odsijeca (dio ruke)? (Razni su stavovi u pogledu toga kolika vrijednost ukradenoga treba da bude, pa da se ruka odsijee. Zahirije kau nije vana vrijednost. Hanefijski pravnici kau da vrijednost treba da iznosi deset srebrenjaka, malikijski tri srebrenjaka, afi'ijski etvrtina zlatnika itd. Isto tako su razna miljenja koliki dio ruke treba odsjei. Neki kau da treba odsjei aku, neki od pazuha, dakle cijelu ruku, a neki vele samo krajnja tri prsta od ake, od ruke.) A odsjekao je Alija (tj. naredio je da se odsijee jednome kradljivcu ruka) od (njegove) ake (dlana). A rekao je Katadete o (jednoj) eni (koja) je ukrala, pa se odsjekla njezina ljevica (lijeva ruka), nije (nita drugo) osim to. (Meutim, veina pravnika je miljenja da treba odsjei desnu ruku. To su rekli i Ebu Hanife i afija.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu ihaba, od Amrete, od Aie rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: 27

"Odsijeca se (kradljiveva) ruka u etvrtini (tj. zbog etvrtine jednoga) zlatnika, pa penjui se (na vie, tj. zbog etvrtine zlatnika i vie od toga)." Slijedio je njega (Ibrahima) Abdurrahman, sin Halida, i sin brata (tj. i brati) Zuhrije i Mamer (priajui sva trojica) od Zuhrije. PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, od Ibnu Vehba, od Junusa, od Ibnu ihaba, od Urveta, sina Zubejra, i (od) Amrete, od Aie, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odsijeca se ruka (izvjesnoga, ili: svakoga) kradljivca u etvrtini (tj. zbog etvrtine jednoga) zlatnika." PRIAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, priao nam je Abdulvaris, priao nam je Husejn od Jahja-a, od Muhameda, sina Abdurrahmana, Ensarije, od Amrete, keri Abdurrahmana, priala je njemu da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, priala njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odsijeca se u etvrtini (jednoga) zlatnika." PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Abdete od Hiama, od njegovoga oca rekao je: Izvijestila me je Aia da se ruka (izvjesnoga, ili: nekoga, nijednoga) kradljivca nije odsjekla na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (drukije) osim u cijeni (tj. osim zbog cijene jednoga) tita, tita od drveta ili kosti (obloenoga jednom koom - to je "dehafetun" -), ili tita (obloenoga sa dvije koe - to je "tursun"). PRIAO NAM JE Usman, priao nam je Humejd, sin Abdurrahmana, priao nam je Hiam od svoga oca, od Aie slino njemu (prethodnom hadisu). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie rekla je: Nije bila (da) se odsijeca (tj. Ne odsijecae se) ruka (izvjesnoga) kradljivca u nioj (tj. zbog nie, manje vrijednosti) od tita od drveta ili kosti obloenoga jednom koom, ili tita obloenoga sa dvije koe, svaki jedan (tj. pojedini) od njih dva (od ta dva tita) je vlasnik (jedne) cijene (tj. bio je cijenjen, imao je cijenu). Predao je njega (ovaj hadis) Veki' i Ibnu Idris od Hiama, od njegovoga oca poslat (tj. bivi on poslat, a to e rei: nije spomenut drug Muhammeda a.s. koji je hadis uo od Muhammeda a.s.). PRIAO MI JE Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Ebu Usamete, rekao je Hiam, sin Urveta, izvijestio nas je od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

28

Nije se odsjekla ruka (ni jednoga) kradljivca na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u nie (tj. za nie) od cijene (izvjesnoga) tita: tita obloenoga (oklopljenoga) sa dvije koe, ili tita obloenoga sa jednom koom (koji je bio od drveta ili od kosti). A bio je svaki jedan (tj. svaki pojedini) od njih dva vlasnik cijene (bio je svaki cijenjen, skupocjen). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik, sin Enesa, od Nafi'a, slobodnjaka Abdullaha, sina Umera, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao (ruku kradljivcu) u titu (tj. zbog jednoga tita), (a) njegova cijena je (bila onda onih) tri srebrenjaka. Slijedio je njega (Malika) Muhamed, sin Ishaka. A rekao je Lejs: Priao mi je Nafi': ..... njegova vrijednost (vrijednost tita je....., dakle, umjesto rije "semenun: cijena" upotrebljena je rije "kimetun: vrijednost".). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Duvejrijete od Nafi'a, od Ibnu Umera rekao je: Odsjekao je (tj. Zapovjedio je da se odsijee ruka) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u titu (tj. zbog jednoga tita), njegova vrijednost je tri srebrenjaka. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Ubejdullaha rekao je: Priao mi je Nafi' od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Odsjekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u titu (zbog tita), njegova cijena je tri srebrenjaka (taj tit je tada kotao tri srebrenjaka). PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Ebu Damrete, priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Odsjekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ruku (jednoga) kradljivca u titu (zbog tita), njegova cijena je tri srebrenjaka. Slijedio je njega (Malika, ili Musa-a) Muhamed, sin Ishaka. A rekao je Lejs: Priao mi je Nafi': ..... njegova vrijednost..... PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulvahid, priao nam je Aame, rekao je: uo sam Ebu Saliha rekao je: uo sam Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Prokleo Allah (ili: Prokleo je Allah izvjesnoga) kradljivca (koji) ukrade (izvjesnu) kacigu (ljem), pa se odsijee njegova ruka, i ukrade (izvjesno) ue, pa se odsijee njegova ruka."

29

GLAVA pokajanja (izvjesnoga) kradljivca. PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: Priao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao ruku (jedne) ene. Rekla je Aia: I bila je (obiaja da) dolazi (ta ena) poslije toga, pa podignem (dostavim) njezinu potrebu ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se pokajala (ta ena) i bilo je lijepo njezino pokajanje. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fija, priao nam je Hiam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Idrisa, od Ubadeta, sina Samita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (manjoj) skupini (grupi), pa je rekao (nama Muhammed a.s.): "Prisegnjujem se vama (tj. Primam prisegu vau) na (to, tj. uz taj uvjet, uslov) da neete pridruivati sa Allahom (ni jedne) stvari (tj. nita), i (da) neete krasti, i (da) neete ubijati vau (svoju) djecu, i (da) neete donositi (nikakvu) klevetu (to sebi) izmiljate nju meu vaim (svojim) rukama i vaim (svojim) nogama i (da) neete grijeiti (tj. da neete iskazivati neposlunost) meni u dobrom (u onome to je dobro). Pa ko je ispunio (tj. ko ispuni) vjerno (to sve) od vas, pa njegova nagrada je na Allaha (kod Allaha). A ko je pogodio (uinio, tj. ko uini) od toga (jednu) stvar, pa se je uzeo (tj. pa se kazni) za njega (za to zlodjelo) u (toj) ovozemnosti, pa ono je (pa to je) njegovo iskupljenje njemu i ienje (tj. jedno oienje). A ko (je imao sreu da) je pokrio njega Allah, pa to je (preputeno) ka Allahu: ako je htio, kaznio je njega, a ako je htio, oprostio je njemu (tj. ako hoe, kaznie ga, a ako hoe, oprostie mu)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Kada se pokajao (izvjesni) kradljivac poslije to se je odsjekla njegova ruka, primilo se je njegovo svjedoanstvo (tj. prima se njegovo svjedoenje - a to e rei: moe biti svjedok na sudu prilikom suenja). I svaki kanjeni je tako (tj. je takav), kada se je pokajao (kada se pokaje nakon to je nad njim izvrena neka kazna), primilo se je (tj. prima se) njegovo svjedoanstvo (svjedoenje).

30

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) RATOVALACA (zaraenika) OD STANOVNIKA (tj. od pripadnika toga) BEZVJERSTVA I OTPADNITVA (od islamske vjere) (tj. KNJIGA o ratovanju i kanjavanju nevjernika, otpadnika i grijenika koji ponu rat i ratuju, bore se protiv muslimana i islamske uprave i vlasti) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "Samo je kazna (onima) koji ratuju Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha, i Njegovoga poslanika) i tre u zemlji pokvarenou (tj. i siju pokvarenost po zemlji, ili: po Zemlji, - za njih je kazna samo to) da se (oni) ubijaju, ili (da) se vjeaju, ili (da) se odsijecaju njihove ruke i njihove noge od suprotnosti (tj. unakrst) ili (da) se protjeraju iz (te, izvjesne) zemlje.....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Velid, sin Muslima, priao nam je Evzaija, priao mi je Jahja, sin Ebu Kesira, priao mi je Ebu Kilabete Dermija od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dola je na Vjerovijesnika (tj. ka Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, nekolicina od (plemena) Ukla pa su primili Islam. Pa su se u stomaku dugotrajno oboljeli (oni u) Medini (ili: Pa su mrzili boravljenje u Medini zbog bolesti koja ih je pogodila). Pa je zapovjedio njima da odu devama (od obavezne) milostinje (tj. devama koje su date kao zekat), pa (da) piju od njihovih (deveih) mokraa (mokraa) i njihovih mlijeka. Pa su (to) uinili, pa su ozdravili. Pa su se vratili (u mnogoboaku vjeru, tj. odmetnuli su se od Islama, postali su otpadnici), i ubili su njihove pastire (tj. pastire tih deva, kamila) i potjerali su (sebi te deve). Pa je poslao (Muhammed a.s. potjeru) u (tj. za) njihovim tragovima (poslao je za njima potjeru). Pa su mu se doveli oni, pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge, i iskopao je njihove oi, zatim nije sprio njima (usijanim eljezom mjesta na kojima su im odsjeeni udovi kako bi im prestala tei krv, tj. nije im zastavio, nije im zaustavio krv, nego je pustio da tee) dok su umrli. GLAVA: Nije spalio (rane da prestane krv) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnim) ratovaocima (zaraenicima) od stanovnika (toga) otpadnitva (tako da) su ak propali (pomrijeli, umrli). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Salta, Ebu Ja'la, priao nam je Velid, priao mi je Evzaija od Jahja-a, od Ebu Kilabeta, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao (tj. isjekao izvjesne) 'Urenijevie, i nije sprio (rane da zaustavi krv iz njih) njima, (tako da) su ak (u tom stanju i) umrli.

31

GLAVA: Nisu se napojili (izvjesni) otpadnici ratovaoci (zaraenici), ak su (tako i) umrli. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Vuhejba, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dola je (manja) grupa od (plemena) Ukla na Vjerovijesnika, (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Bili su u natkrivenom predvorju (Bogomolje), pa su nali nezdravom Medinu (tj. smatrali su da im je neprijatan boravak u Medini jer su se u njoj razboljeli od dugotrajne bolesti u stomaku). Pa je rekao (jedan izmeu njih): "O poslanie Allaha! Trai nam mlijeko!" Pa je rekao: "Ne nalazim vam (nita drugo) osim da se prikljuite sa devama poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio." Pa su doli njima (devama), pa su pili od njihovih mlijeka i njihovih mokraa (mokraa) dok su ozdravili i udebelili se (udebljali su se). I (poslije svega toga) ubili su pastira (obanina tih deva) i potjerali su (sebi to manje) stado deva. Pa je doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesni) glasni doziva (tj. trailac pomoi), pa je poslao (izvjesne) traioce (tj. pojeru) u njihove tragove (tj. za njima). Pa se nije podigao (taj) dan dok su se oni doveli njemu. Pa je zapovjedio za (neke) klince (avle, eksere) pa su se usijali, pa je podvukao surmu njima s njima (s tim usijanim klincima), i odsjekao je njihove ruke i njihove noge, i nije spalio (rane usijanim eljezom da prestane krv) njima. Zatim su se bacili (tj. pobacani su oni) u (medinensko, medinsko) kamenito tlo (predjel, kamenjar). Trae (oni) pojenje (tj. Trae oni da se napiju, napoje vodom), pa se nisu napojili, ak su (u tom takvom stanju i) umrli (pomrli). Rekao je Ebu Kilabete: Ukrali su, i ubili su i ratovali su Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha i Njegovoga poslanika). GLAVA stavljanja usijanih klinaca (eksera po zapovjedi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) oi (izvjesnih) ratovalaca (zaraenika, otpadnika, odmetnika). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Hamad od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malika da je (jedna manja) skupina od (plemena) Ukla, ili je rekao: (od plemena Urejneta) - a neu znati (tj. a ne znam drukije) osim (da) je rekao od Ukla - dola su (u) Medinu, pa je zapovjedio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (neke) muzare deve. I zapovjedio je njima da izau (izvan Medine), pa (da) piju od njihovih mokraa (mokraa) i njihovih mlijeka (njihove mokrae i njihova mlijeka). Pa su (to) pili. Te kada su se oistili (od bolesti, otresli se, to jest: kada su ozdravili), ubili su (toga) pastira i potjerali su (sebi te) deve. Pa je dospjelo (doprlo to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, jutrom (izjutra), pa je poslao (izvjesne) traioce (potjeru) u njihov trag. Pa se nije (taj) dan podigao dok su se doveli (a ve su se doveli, a ve su dovedeni) oni njemu. Pa je zapovjedio za njih, pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge, i stavio je usijane klince (u) njihove oi (doslovno: i poklincao je 32

njihove oi). Pa su se bacili (baeni su) u (medinenski, medinski) kameniti predjel (kamenjar), (i) trae napojenje (napajanje vodom - trae da se napiju vode), pa nee se napojiti (tj. pa se ne napoje vodom - pa im se nije dala voda da se napiju). Rekao je Ebu Kilabete: Ovo je narod (jedan, tj. Ovo su ljudi koji) su ukrali, i ubili su, i bili su bezvjernici (postali su nevjernici) poslije njihovoga (svoga) vjerovanja i ratovali su Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha i Njegovoga poslanika, pa su zbog toga svega tako tekom i strogom kaznom pokanjavani). GLAVA vrijednosti (onoga) ko je ostavio (tj. vrline onoga ko ostavi i napusti izvjesne) bezobratine (nevaljatine, vrlo runa djela, a naroito blud, preljub). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Abdullah od Ubejdullaha, sina Umera, od Hubejba, sina Abdurrahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sedam (vrsta ljudi) su (takvi da e da) zasjeni (zakloni, skloni) njih Allah (na) Sudnjem danu u Svoju sjenu (hlad na) dan (koji e biti takav da) nema (nikakve druge) sjene osim Njegova sjena (Njegov hlad): voa pravedan, i mladi (koji) je odrastao (odgojio se) u oboavanju Allaha, i ovjek (koji) je spomenuo (tj. koji spominje) Allaha u samoi (osamljenosti) pa su se izlila njegova dva oka, i ovjek (koji je takav da) je njegovo srce objeeno u (nekoj, ili izvjesnoj) bogomolji, i dva ovjeka (koja) su se meusobno voljela (koja se vole) u Allahu (tj. u ime vjerovanja u Allaha), i ovjek (koji je takav da) je pozvala njega ena vlasnica korjena i ljepote (tj. plemika i ljepotica, ugledna i lijepa) ka svojoj osobi (k sebi radi preljuba, bluda, pa) je rekao: "Zaista ja se plaim Allaha!", i ovjek (koji) je milodario (tj. koji milodari milostinju) pa je sakrio nju ak (da) nee znati (tj. da ne zna) njegova ljevica (lijeva ruka) ta je napravila (tj. dala, podijelila) njegova desnica (desna ruka)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, priao nam je Umer, sin Alije. H - A priao mi je Halifete, priao nam je Umer, sin Alije, priao nam je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, Saidije, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zajamio (tj. Ko zajami) meni (za ono) to je meu njegovim dvjema nogama i to je meu njegovim dvjema vilicama (eljustima), zajamio sam (tj. zajamiu, garantovau) njemu za raj." GLAVA grijeha (tih) bludnika (preljubnika). Govor Allaha, uzvien je, (o tome je): "..... i nee bludniiti (tj. i ne bludnie).....". "I ne pribliujte se (tome) bludu, zaista on je bio bezobratina (pretjeranost, prekomjerni grijeh) i bio je lo putem (tj. taj postupak je lo put, pravac, nain zadovoljavanja polnoga nagona).". 33

Izvijestio nas je Davud, sin ebiba, priao nam je Hemam od Katadeta, izvijestio nas je Enes, rekao je: Zaista priau svakako vama (jedno) prianje, (a) nee priati vama njega (ni) jedan (ovjek, tj. niko) poslije mene, uo sam njega (to prianje, razgovor, govor, hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (da) nee stati (tj. nee nastati) as, ili je rekao: "Od znakova asa je (to) da (e da) se podigne (ukloni izvjesno) znanje (nauka), i pojavi se (izvjesno) neznanje, i (da e da) se pije (to) vino, i pojavi se (taj) blud, i umanje se (ti) ljudi (tj. mukarci - i kad mukaraca bude malo), i umnoe se (te) ene (a ena bude puno - vie nego mukaraca), ak (e da) bude za pedeset ena (izvjesni) staralac (uvar) jedan (jedini)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, izvijestio nas je Ishak, sin Jusufa, izvijestio nas je Fudajl, sin Gazvana, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee bludniiti (ili: Ne bludnii izvjesni) rob kada bludnii, a on je vjernik. I nee krasti (Ne krade) kada krade, a on je vjernik. I nee piti (Ne pije) kada pije, a on je vjernik. I nee ubiti (Ne ubija), a on je vjernik." Rekao je 'Ikrimete: Rekao sam Ibnu Abbasu: "Kako se iupa od (iz) njega (njegovo) vjerovanje?" Rekao je: "Ovako." I spleo je (tj. izmijeao je) izmeu svojih prsta (tj. stavio je svoje prste jedne izmeu drugih), zatim je izvadio njih (izvadio je jedne izmeu drugih). "Pa ako se je pokajao (ako se pokaje), vratio se je (tj. vrati se vjerovanje) k njemu ovako." I spleo je izmeu svojih prsta. PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete od Aamea, od Zekvana, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee bludniiti (Ne bludnii izvjesni) bludnik kada bludnii, a on je vjernik. I nee krasti (Ne krade) kada krade, a on je vjernik. I nee piti (ne pije) kada pije njega, a on je vjernik. A (njegovo) pokajanje je izloeno (njemu) poslije (toga grijeha)." PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Jahja, priao nam je Sufjan, priao mi je Mansur i Sulejman od Ebu Vaila, od Ebu Mejsereta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam: "O poslanie Allaha! Koji grijeh je najvei?" Rekao je: "Da uini Allahu prispodobu (tj. nekoga slina, ravna), a On (Allah) je stvorio tebe." Rekao sam: "Zatim koji (poslije toga)?" Rekao je: "Da ubije tvoje (svoje) dijete zbog (toga da sprijei njega) da se hrani (jede) sa tobom." Rekao sam: "Zatim koji (poslije toga grijeha)?" Rekao je: "Da bludnii (meusobno sa) enom tvoga (svoga) susjeda (komije)." 34

Rekao je Jahja: A priao nam je Sufjan, priao mi je Vasil od Ebu Vaila, od Abdullaha: Rekao sam: "O poslanie Allaha!" Slino njemu (navedenome hadisu je onda i ovdje opet ispriano). Rekao je Amr: Pa sam spomenuo njega (tj. navedeni hadis) Abdurrahmanu, a bio je priao nama (za ovaj hadis Abdurrahman) od Sufjana, od Aamea, i Mansura i Vasila, od Ebu Vaila, od Ebu Mejsereta, rekao je (Abdurrahman): "Pusti ga, pusti ga." (To jest: Ostavi i odbaci ovaj sened u kojem se nikako ne spominje Ebu Mejserete izmeu Ebu Vaila i Abdullaha Mes'udovoga.) GLAVA kamenovanja (izvjesnoga, ili: svakoga bludnika, preljubnika) oenjenoga. A rekao je Hasen: Ko je bludniio sa svojom sestrom, njegova kazna je kazna (izvjesnoga, svakoga) bludnika. PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Selemete, sin Kuhejla, rekao je: uo sam abiju (da je) priao od Alije (tj. o Aliji), bio zadovoljan Allah od njega, kada je kamenovao (izvjesnu) enu (u) petak (tj. petkom) i rekao je: "Ve sam kamenovao nju sa obiajem (po obiaju, po postupku i nainu) poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO MI JE Ishak, priao nam je Halid od ejbanije rekao je: Pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a (Ebu Evfaovoga): "Da li je kamenovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li je vrio kamenovanje)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Prije (dolaska, objave) sure Nur, ili poslije?" Rekao sam: "Neu znati (tj. Ne znam)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu ihaba, priao mi je Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, od Dabira, sina Abdullaha, Ensarije da je (jedan) ovjek iz (plemena) Eslema doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je priao njemu da je on ve bludniio (izvrio preljub). Pa je svjedoio na svoju osobu (tj. na samoga sebe) etiri svjedoenja. Pa je zapovjedio za njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se kamenovao (taj ovjek, tj. kamenovan je), a bio se je ve oenio (prije bludnienja). GLAVA: Nee se kamenovati (tj. Ne kamenuje se izvjesni) ludi i luda (tj. psihiki abnormalni mukarac, a ni takva enska osoba).

35

A rekao je Alija Umeru: "Zar nisi znao da se je (izvjesno) pero podiglo od (izvjesnoga, ili: od svakoga) ludoga do (da) se osvijesti (tj. dok ne doe do svjesnoga, normalnoga psihikoga stanja), i od djeteta do (da) stigne (dok ne doe u doba zrelosti), i od spavaa do (da) se probudi (dok se probudi, dok se ne probudi - dakle: navedenim kategorijama se ne piu uinjena djela, to jest grijesi)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta i Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doao je (jedan) ovjek poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Bogomolji, pa je dozivao (tj. vikao je) njega pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam bludniio (uinio sam preljub)." Pa se okrenuo (Muhammed a.s.) od njega (od toga ovjeka na drugu stranu), ak (tako da) je vratio na njega (tj. da je ponovio njemu to) etiri puta. Pa poto je svjedoio na svoju osobu (tj. na sebe) etiri svjedoenja (svjedoanstva), pozvao je njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li sa tobom ludost (tj. Jesi li ti lud)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li si (se) oenio (enio prije izvrenja bluda)?" Rekao je: "Da." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odvedite ga, pa kamenujte ga." Rekao je Ibnu ihab: Pa je izvijestio mene (onaj) ko je uo Dabira, sina Abdullaha (koji) je rekao: Pa sam bio u (tj. meu onima) ko je kamenovao njega. Pa smo kamenovali njega u (tom izvjesnom) klanjalitu (tj. u mjestu gdje se klanjaju bajrami i denaze). Pa poto je potreslo (tj. pogodilo svojom otricom, ili natrudilo, oslabilo) njega (to) kamenje, pobjegao je. Pa smo ga stigli u (medinenskom, medinskom) kamenjaru (kamenitom predjelu) pa smo ga kamenovali. GLAVA: Za (svakoga) bludnika je (taj kazneni) kamen. PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Prepirali (Parniili) su se Sa'd i Ibnu Zem'ate (sin Zem'atov), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. Taj djeak za koga se prepirete, tvoj je) o Abde, sine Zem'ata! Dijete je za (tu) postelju (tj. Dijete pripada postelji na kojoj se rodi). Zastri se (Pokrij se) od njega, o Sevdeto (o Sevdo)!" Poveao je nama Kutejbete od Lejsa: "..... a za (svakoga) bludnika je (kazneni) kamen (tj. kamenovanje)." PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: uo sam Ebu Hurejreta: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete je za postelju, a za bludnika je kamen."

36

GLAVA (izvjesnoga, ili kaznenoga) kamenovanja u (tj. na izvjesnoj) ploi (tj. poploanom mjestu izmeu Bogomolje i pijace u Medini). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Usmana, priao nam je Halid, sin Mahleda, od Sulejmana, priao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Doveo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) idov i (jedna) idovka, (a) ve su proizveli njih dvoje zajedno (skupa neto, tj. ruan in, nevaljalo djelo, a to e rei: bludniili su njih dvoje skupa). Pa je rekao (Muhammed a.s.) njima (prisutnim idovima): "ta nalazite u vaoj (svojoj) knjizi (u vezi kazne za blud)?" Rekli su: "Zaista nai uenjaci proizveli su ocrnjenje (tj. namazanje, mazanje ugljenom njihova, njihovih) lica i (to) davanje jahati naopake (bludniku i bludnici)." (Izraz "vet-tedbijeti" ima mnogo tumaenja i znaenja. Od svih tih tumaenja ovdje je samo navedeno to jedno.) Rekao je Abdullah, sin Selama: "Pozovi ih, o poslanie Allaha, za Tevrat." Pa se je njemu donio on. Pa je stavio jedan (od) njih svoju ruku na ajet (u kojem se nalazi zapovjed) kamenovanja, i poeo je (da) ita (ono) to je prije njega i to je poslije njega. Pa je rekao njemu Ibnu Selam: "Podigni tvoju (svoju) ruku", pa kada li je ajet (o zapovjedi) kamenovanja pod njegovom rukom! Pa je zapovjedio za njih dvoje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se kamenovali njih dvoje (tj. kamenovani su). Rekao je Ibnu Umer: Pa su se kamenovali njih dvoje kod (te izvjesne) ploe (tj. kaldrme, poploanoga mjesta izmeu Bogomolje i pijace u Medini). Pa sam vidio (onoga) idova (kako) se je nadnio na nju (tj. sagnuo se, nagnuo se je nad nju da je sauva od kamenja). GLAVA (izvjesnoga) kamenovanja u (izvjesnome) klanjalitu (tj. mjestu gdje se klanjaju bajrami i denaze, a to mjesto u Medini je bilo u pravcu mezarluka BekiulGarkada, a sastojalo se je od otvorenoga prostora). PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Dabira da je (jedan) ovjek iz (plemena) Eslema doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je priznao za (svoj) blud. Pa se okrenuo (tj. okretao) od njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dok je posvjedoio na svoju osobu (tj. na sebe taj ovjek) etiri puta. Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: 37

"Je li sa tobom ludost?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Je si li se oenio?" Rekao je: "Da." Pa je zapovjedio za njega, pa se je kamenovao u (tj. na izvjesnome) klanjalitu. Pa poto (ga) je potreslo (pogodilo svojom otricom to) kamenje, pobjegao je. Pa se je stigao, pa je kamenovan dok je umro (dok nije umro). Pa je rekao za njega (tj. o njemu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dobro i klanjao je na njega (tj. klanjao mu je denazu - molitvu za umrloga). A nije rekao Junus i Ibnu Durejd od Zuhrije: ..... pa je klanjao na njega. GLAVA (onoga) ko je pogodio (tj. ko uini, poini jedan) grijeh ispod (te odreene) kazne (tj. koji ne podlijee kazni, manji grijeh), pa je izvijestio (svoga) vou, pa nema (nikakve) kazne na njega (tj. njemu) poslije (njegovoga) pokajanja kada je doao (i izvijestio vou, rukovodioca samo) traei rjeenje (od njega). Rekao je 'Ata': Nije kaznio njega (jednoga ovjeka koji se poalio da je poinio jedan grijeh - nije ga kaznio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Durejd: I nije kaznio (onoga) koji je spolno opio (po danu) u ramadanu (za vrijeme ramazana). I nije kaznio Umer druga (izvjesne) srne (koute, tj. nije kaznio onoga koji je ulovio srnu, a bio je obukao hodoasniku odjeu i nije u tom sluaju smio loviti). I o njemu (tj. o tome se je predao, priao hadis) od Ebu Usmana, od Ibnu Mes'uda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Humejda, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) ovjek pao sa svojom enom (u spolni odnos) u ramadanu (mjesecu kada se posti), pa je traio rjeenje poslaniku (tj. od poslanika) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Da li nalazi (Ima li) vrat (tj. roba)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Da li moe post (tj. postiti) dva mjeseca?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa nahrani ezdeset bijednika." A rekao je Lejs od Amra, sina Harisa, od Abdurrahmana, sina Kasima, od Muhameda, sina Dafera sina Zubejra, od Abbada, sina Abdullaha sina Zubejra, od Aie: Doao je (jedan) ovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolju (i) rekao je: "Spalio sam se." Rekao je: "Od (tj. Zbog) ega je to?" Rekao je: "Pao sam sa svojom enom u ramadanu (u spolni odnos)." Rekao je njemu: "Milodari!" Rekao je: "Nema kod mene (ni jedna) stvar (tj. Nemam nita)." Pa je sjedio (Sjeo je, Sjedio je). Pa je doao njemu (jedan) ovjek, (i) tjera (tjerajui jednoga) magarca, i sa njim je (kod njega je neka) hrana - rekao je Abdurrahman: Ne znam ta (tj. kakva) je ona - ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Gdje je (taj) spaljeni (tj. taj koji se je spalio)?" Pa je rekao: "Evo, ja sam to!" Rekao je: "Uzmi ovo, pa milodari s njim (milodari ga - podijeli ovo kao 38

milostinju)!" Rekao je: "Na potrebnijega od mene (od sebe)? Nema za moju porodicu (nikakve) hrane." Rekao je: "Pa jedite ga." (To jest: Pa onda uzmite vi to sebi). Rekao je Ebu Abdullah: Prvi hadis je jasniji, (tj.) njegov govor: "Nahrani tvoju (svoju) porodicu!" GLAVA: Kada je priznao za (izvjesnu) kaznu, a nije objasnio, da li je za (njegovoga) vou (rukovodioca, zapovjednika, sudiju) da pokrije na njega (tj. njemu taj grijeh, da ga sakrije)? PRIAO NAM JE Abdulkuddus, sin Muhameda, priao mi je Amr, sin Asima, Kilabija, priao nam je Hemam, sin Jahja-a, priao nam je Ishak, sin Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je doao njemu (jedan) ovjek pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam pogodio (uinio jedan grijeh za koji zasluujem jednu tjelesnu) kaznu, pa uspostavi (tj. izvri) je na meni (na mene)." Rekao je: A nije pitao njega o njemu (o njoj). Rekao je: I prisustvovala (tj. I dola) je (redovna) molitva, pa je klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je izvrio (zavrio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) molitvu, ustao je k njemu (taj) ovjek pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam pogodio kaznu (zasluio sam kaznu), pa uspostavi u meni (tj. na meni, nada mnom) knjigu Allaha (tj. propis koji stoji u Allahovoj knjizi)!" Rekao je: "Zar nije (bilo to da) si ve klanjao sa nama?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista Allah je ve oprostio tebi tvoj grijeh." Ili je rekao: "..... tvoju kaznu." GLAVA: Da li (da) govori (tj. da rekne izvjesni) voa (izvjesnom) priznavaocu (da je uinio blud, preljub): "Moda ti (da) si dotaknuo (samo dotaknuo tu enu) ili si pritisnuo (nju rukom; ili namignuo okom na nju - jer "gameze" znai i namignuti, a i pritisnuti, stisnuti rukom nekoga - da li e to da rekne priznavaocu)?" PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fija, priao nam je Vehb, sin Derira, priao nam je moj otac, rekao je: uo sam Ja'la-a, sina Hakima, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poto je doao Maiz, sin Malika, Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je njemu: "Moda ti (da) si poljubio, ili si pritisnuo (rukom) ili si pogledao (nju)?" Rekao je: "Ne, o poslanie Allaha!" Rekao je: "Je si li izvrio spolni odnos (sa) njom?" Nee ciljati (nagovjetavati, tj. Ne cilja, ne nagovjetava - a to e rei: Pitao ga je Muhammed a.s. tako da on u pitanju nije upotrijebio nikakav izraz 39

kojim se cilja i aludira na izvrenje spolnoga odnosa, nego je upotrijebio izraz koji to izravno, direktno znai, jer "nake, jeniku nejkun" znai izvriti spolni odnos, akt, ili kako se to prostaki rekne: jebati). Rekao je: Pa kod toga (tj. Pa tada kod takvoga utvrivanja stanja) je zapovjedio za njegovo kamenovanje. GLAVA pitanja (izvjesnoga) voe (izvjesnome) priznavaocu (tj. onome koji priznaje blud): "Da li si se oenio (prije preljuba, bluda)?" PRIAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: Priao mi je Lejs, priao mi je Abdurrahman, sin Halida, od Ibnu ihaba, od Ibnul-Musejeba i Ebu Selemeta da je Ebu Hurejrete rekao: Doao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ovjek od (izvjesnih) ljudi, a on je u Bogomolji, pa je dozivao njega: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam bludniio." Hoe (da kae da misli na) svoju osobu (na sebe). Pa se okrenuo od njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je odstranio (tj. pomaknuo u stranu, na stranu) za polovinu njegovoga lica (tj. na kraj) koji je (taj to) se okrenuo prema njemu (Muhammed a.s.), pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam bludniio." Pa se okrenuo od njega. Pa je doao za polovinu (tj. prema polovini, prema kraju) lica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je (taj kraj to) se okrenuo od njega. Pa poto je svjedoio na svoju osobu (na sebe) etiri svjedoenja, pozvao je njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li s tobom ludost (Je si li lud)?" Rekao je: "Ne, o poslanie Allaha!" Pa je rekao: "Jesi li se oenio (tj. Je si li se enio)?" (A to e rei: "Je si li bivao enjen, oenjen?"). Rekao je: "Da, o poslanie Allaha!" Rekao je: "Odite, pa kamenujte njega." Rekao je Ibnu ihab: Izvijestio me je (onaj) ko je uo Dabira (koji) je rekao: Pa sam bio u (tj. meu onima) ko je kamenovao njega. Pa smo kamenovali njega u (izvjesnome) klanjalitu. Pa poto je potreslo (uzdrmalo ili nasjeklo) njega (to) kamenje, strugnuo je (tj. skoio je urei, bjeei), ak (tako da) smo ga stigli (tek) u (medinenskom, u medinskom) kamenjaru (kamenitom predjelu okolo-oko Medine) pa smo kamenovali njega (ili: pa smo ga kamenovali). GLAVA (izvjesnoga, vlastitoga) priznavanja za (svoj) blud (preljub). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: Zapamtili smo ga (tj. sljedei hadis) iz usta Zuhrije (koji) je rekao: Izvijestio me je Ubejdullah da je on uo Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, rekla su njih dvojica: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao (jedan) ovjek pa je rekao: 40

"Zaklinjem te Allahom, (ne ini nita drugo) osim to si sudio (tj. osim to da sudi) meu nama sa knjigom Allaha!" Pa je ustao njegov protivnik - a bio je razumniji (ili: a bio je bolji pravnik) od njega - pa je rekao: "Sudi meu nama sa knjigom Allaha (tj. po knjizi Allaha), i dozvoli meni (da govorim)." Rekao je: "Reci (tj. Govori)!" Rekao je: "Zaista moj sin bio je nadniar (najamnik, tj. sluga, slugan) na ovoga (tj. u ovoga, kod ovoga), pa je bludniio sa njegovom enom. Pa sam se otkupio (tj. oslobodio) od njega sa stotinu ovaca i (jednim) sluganom (slugom). Zatim sam pitao (neke) ljude od stanovnika (izvjesnoga) znanja (tj. pitao sam o tome neke uene ljude), pa su izvijestili mene da je na moga sina bievanje (sa) stotinu (udaraca) i udaljenje (od) godinu (dana u tuinu, progonstvo, interniranje), a na njegovu enu (da) je (to izvjesno) kamenovanje." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Allaha) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista u suditi svakako meu vama dvojicom sa knjigom Allaha, veliajno je Njegovo spominjanje. Stotinu ovaca (tih) i (taj) slugan su vraanje na tebe (tj. ima da ti se to sve povrati). A na tvoga sina je bievanje (od) stotinu (udaraca) i udaljenje (od) godinu (dana u tuinu). I porani (tj. I odi, idi rano ujutru), o Unejse, na enu ovoga (tj. ka eni ovoga) pa ako je priznala (tj. ako ona to prizna), pa kamenuj nju." Pa je poranio na nju (tj. k njoj). Pa je priznala, pa je kamenovao nju. Rekao sam Sufjanu: Nije rekao: "Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to) kamenovanje." Pa je rekao: Sumnjam u nju (u tu predaju takvu) od Zuhrije, pa moda sam rekao nju, a moda sam utio (ili: pa ponekad sam rekao nju, a ponekad sam utio). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ubejdullaha, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Umer: Zaista ve sam se plaio da se odulji za (izvjesne) ljude vrijeme, ak (da) govori (neki) govornik: "Neemo nai (tj. Ne nalazimo to) kamenovanje u knjizi Allaha!", pa (da) zalutaju sa ostavljanjem (jedne) dunosti (to) je spustio nju Allah. Zar ne (tj. Pazite, Panja, Pozor)! I zaista (to) kamenovanje je istina (tj. dunost, obavezni zakon) na (nad onim licem da se izvri) ko je bludniio, a ve se je oenio (enio) kada je ustao (tj. kada se je uspostavio, utvrdio nuni) dokaz, ili je bio teret (trudnoe, tj. ili se pokae i ustanovi trudnoa kod enskoga lica) ili (izvjesno lino) priznavanje (bluda). Rekao je Sufjan: Tako sam zapamtio. Zar ne! I ve je kamenovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kamenovali smo poslije njega.

41

GLAVA kamenovanja (izvjesne ene) trudne od (zbog izvjesnoga) bluda kada se je udavala. PRIAO NAM JE Abdulaziz, sina Abdullaha, priao mi je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta sina Mes'uda, od Ibnu Abbasa rekao je: Bio sam (obiaja da) dajem itati (nekima) ljudima od (tih) Iseljenika (tj. Pouavah itanju Kur'ana neke Iseljenike), od njih je (jedan bio i) Abdurrahman, sin Avfa. Pa dok sam ja u njegovom stanu (doslovno: u njegovom odsjedalitu) u (tj. na) Mini, a on je (u tom asu bio) kod Umera, sina Hataba, u zadnjem hodoau (to) je hodoastio njega (Umer), kadli se je vratio (tj. kadli se vrati) k meni Abdurrahman pa je rekao (pa ree): "Da si vidio (jednoga) ovjeka (koji) je doao zapovjedniku (svih) vjernika danas pa je rekao: "O zapovjednie vjernika! Da li je tebi u omsici (u iksu, u vezi toga-i-toga, tj. da poduzme neto u pogledu omsice, tog-i-tog, iksa koji) govori (ovo): "Da je ve umro (tj. Da umre) Umer, zaista ve bih se prisegnuo (pokorio na vjernost) omsici (tom-i-tom). Pa tako mi Allaha nije bila prisega Ebu Bekru osim iznenaenje (iznenada, neoekivanjem, neoekivano), pa se je upotpunila (ta prisega tako)." Pa se rasrdio (naljutio) Umer, zatim je rekao: "Zaista ja, ako je htio (tj. ako htjedne) Allah, zaista sam ustaja (ustau) veeras u (meu tim) ljudima, pa sam opomenjiva (upozorava - opomenuu, upozoriu) njih (na) ove koji hoe da otimaju (da otmu) njima njihove poslove." Rekao je Abdurrahman: Pa sam rekao: "O zapovjednie vjernika! Ne ini (to), pa (tj. jer) zaista (to) vrijeme hodoaa sakuplja gomilu (rulju, prostake od tih) ljudi i njihove (male, mlade) skakavce (tj. i ljude tetoine, ljude koji su brzi i hitri skoiti u svako zlo), pa zaista oni su oni (tj. ti) koji nadvladavaju na tvoju blizinu (druge, tj. koji se probijaju da budu tebi najblie) kada ustane u (tj. meu) ljude (da govori). I ja se plaim da ustane, pa (da) govori (neku) besjedu (to e da) razleti nju (tj. da pusti, rairi nju) od tebe svaki razletiva (tj. svaki rairiva irei je na svoj nain shvaenu), i da nee zapamtiti (oni) nju, i da nee staviti nju (tvoju besjedu) na njezina mjesta, pa priekaj dok doe (u) Medinu, pa (jer) zaista ona je kua (tj. domovina nae) seobe (iseljenja) i (Muhammedovoga a.s.) postupka (obiaja), pa (da) se spoji sa stanovnicima (izvjesnoga) razumijevanja (tj. sa razumnima, sa pravnicima) i uglednicima (velikaima tih izvjesnih) ljudi, pa (da) govori ta si govorio bivajui moan (snaan ti u tome), pa (e da) zapamte stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. pa da zapamte ueni) tvoju besjedu i (da oni) stave nju na njezina mjesta." Pa je rekao Umer: "Zar ne (tj. Pazi, Panja, Pozor)! Tako mi Allaha, ako je htio Allah, zaista ustau svakako s time (u) prvome ustajanju (u prvome mjestu ustajanja to) ustanem njega u Medini." Rekao je Ibnu Abbas: Pa smo doli (u) Medinu u peti (tj. na kraju, u zadnjem dijelu mjeseca) zul-hiddeta. Pa poto je bio petak, pourili smo (svoj) odlazak (dolazak) kada se je nagnulo Sunce (k zapadu sa 42

podnevne take), ak naem Seida, sina Zejda sina Amra sina Nufejla, (a on je u stanju, stavu) sjedei uz ugao govornice (Muhammeda a.s., tj. Muhammedove a.s. govornice). Pa sam sjeo okolo (oko, tj. kod) njega (kraj njega), (i) dotie moje koljeno njegovo koljeno. Pa nisam ostao (tj. ekao dugo) da (pa) je izaao Umer, sin Hataba. Pa poto sam vidio njega dolazeega (prema nama, tj. da on dolazi), rekao sam Sa'du, sinu Zejda sina Amra sina Nufejla: "Zaista govorie svakako veeras (tj. danas poslije podne Umer jednu takvu) besjedu, (i) nije rekao nju otkako se je imenovao (postavio) halifom." Pa je zanijekao na mene (tj. Pa je on osudio mene) i rekao je: "ta si moda (ti nadao se, tj. ta se ti moda nada) da govori (da rekne on ono) to nije rekao prije njega (prije ovoga asa)?!" Pa je sjeo Umer na Govornicu. Pa poto su uutjeli (ti) muezini (pozivai na molitvu), ustao je, pa je pohvaljivao na Allaha (tj. zahvaljivao je Allahu) sa (onim nainom) to je on njegov stanovnik (pripadnik, tj. zahvaljivao Mu je onako kako Mu pripada i dolikuje), (a) zatim je rekao: "to se tie poslije, pa zaista ja sam govornik (tj. ja u govoriti, rei) vama (jednu) besjedu, ve se je odredilo meni da govorim nju, neu znati (tj. ne znam), moda ona (da) je izmeu dviju ruku moga roka (tj. moda ona da je pred moju smrt). Pa ko je razumio (tj. ko razumi, shvati) nju, i zapamtio je (i zapamti) nju, pa neka pria za nju gdje (god) dopre (doe) s njim njegova samarica (tj. dokle god ga donese njegova jahaa ivotinja). A ko se je plaio (ko se plai) da nee razumjeti nju, pa neu dozvoliti (tj. ne dozvoljavam ni) za jednoga (ovjeka, tj. nikome) da lae na mene. Zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa (Svojom) istinom i spustio je na njega (Svoju) knjigu. Pa je bilo od (onoga) to je spustio Allah (i) ajet (u kome se nalazi propis toga) kamenovanja. Pa je itao nama njega, i razumjeli smo ga i zapamtili smo ga. Pa zbog toga je kamenovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kamenovali smo poslije njega. Pa plaim se ako bude dugo (ako se odulji) sa (izvjesnim) ljudima vrijeme, da govori (da rekne neki) govornik: "Tako mi Allaha ne nalazimo ajet (toga) kamenovanja u knjizi Allaha!", pa (da) zalutaju sa ostavljanjem (tj. zbog naputanja jedne) dunosti (zapovjedi to) je spustio nju Allah. I (to) kamenovanje u knjizi Allaha je istina (tj. dunost obavezna) na (onom da se izvri) ko je bludniio kada se je oenio (enio, bivao u braku) od (izvjesnih, ili: od svih) ljudi i ena, kada je ustao (tj. uspostavio se nuni) dokaz, ili je bila (jasna) trudnoa ili (lino) priznavanje. Zatim zaista mi smo bili (u prilici da) itamo u (onome) to itamo od knjige Allaha (ajet iji je tekst i itanje ukinuto, dokinuto, a iji je smisao i sadraj ostao i dalje u vanosti, a taj ajet je glasio ovako): "Da ne elite (da se odreknete) od vaih oeva (tj. ne mrzite svoje oeve), pa (jer) zaista ono je bezvjerstvo s vama (u vama) da elite (odricanje) od vaih oeva.", ili (je taj ajet glasio ovako): "Zaista (jedno) bezvjerstvo (nevjernitvo) je s vama da elite (odrei se) od vaih (svojih) oeva.". Zar ne (tj. Pazi, Panja, Pozor)! Zatim je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne hvalite pretjerano mene kao to se je hvalio (tj. kao to je hvaljen) pretjerano 'Isa, sin Merjeme, i govorite: rob Allaha i Njegov poslanik." Zatim 43

zaista je ono doprlo meni da (je jedan) govornik od vas govorio: "Tako mi Allaha da je umro (tj. da umre) Umer, prisegnuo bih se (na vjernost) omsici (tom-i-tom)." Pa neka se ne obmanjuje (ne vara) nikako (nipoto ni jedan) ovjek (pa) da govori: Samo je bila prisega Ebu Bekru (bila je samo jedna) iznenadnost, i upotpunila se je. Zar ne! I zaista ona je ve bila ovako (tj. takva), ali Allah je sauvao (tj. odbio i sprijeio) njezino zlo. A nije od vas (ni jedan onaj) ko (je takav da) se odsijecaju (kamilini, devini) vratovi k njemu kao Ebu Bekr. Ko se prisegnuo (nekome) ovjeku od (nekoga drugoga naina) osim zdogovora (bez savjetovanja, bez dogovora) od (strane izvjesnih) muslimana, pa nee se prisegnuti (tj. pa ne prisegne se) njemu, onome (kome se je priseglo), a niti (se je prisegnuo onaj) koji se je prisegnuo njemu (iz bojazni od) izlaganja propasti (zbog opasnosti) da se njih dvojica ubiju (da budu ubijeni). I zaista ono je ve bilo od nae vijesti kada je usmrtio Allah Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (to) da su se Pomagai protivili nama i sakupili su se cijeli (tj. svi) oni u nastrenici Saidetovia. I protivio se je (tj. izostao je) od nas Alija, i Zubejr i ko je sa njima dvojicom. I sakupili su se Iseljenici ka Ebu Bekru. Pa sam rekao Ebu Bekru: "O Ebu Bekre! Odi s nama (tj. Odvedi nas) ka ovoj naoj brai od Pomagaa." Pa smo otili, hoemo njima. Pa poto smo se pribliili njima (doslovno: od njih, tj. do njih), susrela su nas dva ovjeka od njih, dva dobra (ovjeka), pa su spomenula njih dva (ono) to se je sloio na njemu (u emu se sloio taj njihov) narod (tj. Pomagai, a to je da Sa'd, sin 'Ubadeta bude halifa), pa su njih dvojica rekla: "Gdje hoete (Gdje ete), o druino Iseljenika?" Pa smo rekli: "Hoemo ovoj naoj brai od Pomagaa." Pa su njih dva rekla: "Nema na vas (nikakve potekoe) da se ne pribliite njima. Izvrite va (svoj) posao (ili: vau stvar)." Pa sam rekao: "Tako mi Allaha zaista emo doi svakako njima." Pa smo otili dok smo doli njima u nastrenicu Saidetovia, pa kada li (jedan) ovjek zamotan (ili: pokriven) izmeu njihovih lea dvojih (tj. u njihovoj sredini, meu njima)! Pa sam rekao: "Ko je ovaj?" Rekli su: "Ovo je Sa'd, sin 'Ubadeta." Pa sam rekao: "ta je njemu?" Rekli su: "Daje se njemu zaestiti (tj. bolovati estoko od groznice, a to e rei: Boluje od groznice, trese se od groznice)." Pa poto smo sjedili malo, osvjedoio se je (tj. izrekao je kelimei - ehadet) njihov govornik, pa je hvalio na Allaha sa (onim) to je On njegov stanovnik (tj. pa je zahvaljivao Allahu onako kako Mu pripada i dolikuje), zatim je rekao: "to se tie poslije, pa mi smo pomagai Allaha (tj. pomagai Allahove vjere Islama) i eta (tj. vojska vjere) Islama. A vi ste, druino Iseljenika, (jedna manja) skupina, i ve je pridola (jedna) pridolica (tj. jedna mala druina, skupina drugova) od vaega naroda, pa kada li oni hoe da odsijeu nas od naega korijena i da odstrane (istjeraju oni) nas od (ove) stvari (od ovoga posla, tj. od vlasti i vladavine, od upravljanja dravom)!" Pa poto je uutio, htio sam da govorim. I bio sam pripravio (uljepao jednu) besjedu (koja) je zadivljavala mene (tj. koja mi se je dopadala), (i) hou da proturim nju izmeu dviju ruku (tj. pred) Ebu Bekra, i bio sam (takav u tome da) uljubaznim (tj. da odbijem, da ublaim) od njega neki dio (njegove) otrine. Pa poto sam htio da govorim (tj. da progovorim), rekao je Ebu Bekr: 44

"Na tvojoj polaganosti (tj. Polagano ti, Polako ti, Polahko ti, Lake ti)!" Pa sam mrzio da rasrdim njega. Pa je govorio Ebu Bekr, pa je on bio blai od mene i dostojanstveniji (ozbiljniji). Tako mi Allaha nije ostavio (on nita) od rijei (tj. ni jedne rijei koja) je zadivljavala mene u mome pripravljanju osim (da) je rekao (tj. nego je rekao) u svome ekspromptu (kraem govoru odranom bez pripreme, odranom odjednom, najednom, iznenada) slino njoj (mojoj pripremljenoj besjedi) ili vrijednije (bolje od nje), dok je uutio. Pa je rekao: "to ste spomenuli u vama (u sebe, kod sebe) od dobra, pa vi ste za njega stanovnici (tj. dostojni toga dobra, vama pripada to dobro nepobitno). A nee se znati (nikada) ovaj posao (uprave i vlasti ni za koga drugoga) osim za ovo pleme od Kurejevia. Oni su najsredotoniji (najumjereniji, tj. najpravedniji i najispravniji od svih) Arapa porijeklom i domom. I ve sam se zadovoljio vama (tj. ve sam zadovoljan vama, pristajem vam da prihvatite za vladara) jednoga (od) ova dva ovjeka, pa prisegnite se (na vjernost) kojem (od) njih dvojice ste htjeli (tj. kojem god hoete izmeu njih dvojice)." Pa je uzeo za moju ruku i za ruku Ebu 'Ubejdeta, sina Derraha, a on je sjedilac (tj. a on sjedi) izmeu nas. Pa nisam mrzio od (onoga) to je (god) rekao (nita) osim nju (osim tu rije kojom mene predlae za vladara). Bilo je tako mi Allaha da se proturim (naprijed), pa (da) se udari moj vrat (sabljom pod uslovom da) nee pribliiti mene to od (tj. do kakvoga) grijeha, (to je bilo, to bi bilo) drae (milije) k meni od (toga nego) da se zavlastim (tj. nego da se postavim za zapovjednika) na narodu (tj. nad jednim narodom takvim to) je u njima (tj. nad ljudima meu kojima je) Ebu Bekr. Moj Boe, (tako je stanje i miljenje moje i sve dosad ostalo) osim da ukrasi k meni moja dua kod (moje) smrti (neku) stvar (tj. neto, neko drugo miljenje to ja) neu nai (tj. ne nalazim) njega sada. Pa je rekao (govorio je ponovno) govornik (tih) Pomagaa: "Ja sam njezin korjeni (tj. trupac, panj to) se ee od njega (o njega) i njezina palmica podboena (stubom ili slinim da se ne slomi od roda, ili palmica ograena trnjem da se zatiti od tuih ruku). Od nas (neka) je (jedan) zapovjednik, a od vas (neka) je (jedan) zapovjednik, o druino Kurejevia!" Pa se umnoila (izvjesna) galama (vika, dreka) i podigli su se (izvjesni) glasovi, ak sam se preplaio od (izvjesnoga) suprostavljanja (protivljenja, tj. razdora), pa sam rekao: "Prostri (tj. Prui) tvoju (tj. svoju) ruku, o Ebu Bekre!" Pa je prostro (tj. Pa je pruio) svoju ruku, pa sam se prisegnuo njemu i prisegnuli su se njemu (prisutni) Iseljenici. Zatim su se prisegnuli njemu (prisutni) Pomagai. I nasrnuli (skoili) smo na Sa'da, sina 'Ubadeta (da se i on prisegne). Pa je rekao (jedan) govornik od njih: "Ubili ste Sa'da, sina 'Ubadeta." Pa sam rekao: "Ubio je Allah Sa'da, sina Ubadeta (tj. On mu nije odredio u sudbini da bude vladar)." Rekao je Umer: "I zaista mi tako mi Allaha nismo nali u (onome) to smo (u emu smo) prisustvovali (nita) od posla (tj. ni jednoga posla) jaega od prisegnua (tj. od davanja prisege) Ebu Bekru. Strahovali smo ako smo se rastali (tj. ako se rastanemo s tim prisutnim) narodom, a nije bila prisega, da se prisegnu (oni nekome) ovjeku od njih (tj. izmeu sebe) poslije nas, pa ili smo se prisegnuli (tj. pa ili emo se onda prisegnuti) njima na (ono) to se neemo zadovoljiti (tj. s ime nismo zadovoljni), i ili emo (da) se suprostavimo njima, pa (e da) bude 45

pokvarenost (nered, zlo). Pa ko se je prisegnuo (tj. ko se prisegne jednome, nekome) ovjeku na (neki drugi nain) osim (jednoga) zdogovaranja (mimo dogovaranja) od (izvjesnih, pozvanih) muslimana, pa nee se slijediti on, a niti (onaj) koji se je prisegnuo njemu (zbog bojazni) izlaganja opasnosti da se ubiju njih dvojica (tj. i onaj ko se je prisegnuo i onaj kome se je taj prisegnuo)." GLAVA: Dvoje nevjenavanih se biuju i protjeravaju njih dvoje (u izgnanstvo, tj. Ako blud uini momak i djevojka - momak koji se nije nikada enio i djevojka koja se nije udavala - kanjavaju se bievanjem i izgnanstvom). "Bludnica (izvjesna) i bludnik (izvjesni), pa biujte svako jedno (tj. svako pojedino) od njih dvoga stotinu udaraca biem, i neka ne uzme vas za njih dvoje (tj. prema njima dvoma nikakva) samilost u vjeri Allaha ako ste bili (vi takvi da) vjerujete u Allaha i (izvjesni) dan zadnji (tj. i sudnji dan), i neka prisustvuje kazni njih dvoga (jedna) skupina (grupa) od (izvjesnih, ili nekih) vjernika. Bludnik (izvjesni) nee vjenati (nikoga) osim (neku) bludnicu ili idolopoklonicu, a (izvjesna) bludnica je (takva ena da) nee vjenati nju (niko drugi) osim (neki) bludnik ili idolopoklonik, i zabranilo se je (tj. i zabranjeno je) to na (izvjesne, ili: na sve) vjernike.". Rekao je Ibnu 'Ujejnete: "..... samilost...." (tj. samilost u) uspostavljanju (izvravanju nad nekom osobom tih tjelesnih) kazni. (Doslovno: .. samilost....." je: uspostavljanje kazni.) PRIAO NAM JE Malik, sin Ismaila, priao nam je Abdulaziz, izvijestio nas je Ibnu ihab od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Zejda, sina Halida, Duhenije rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zapovjeda u (tj. za onoga) ko je bludniio, a nije se enio (nije bivao enjen), bievanje stotine (udaraca) i progonstvo (u tuinu u trajanju od) godine (dana). Rekao je Ibnu ihab: A izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Umer, sin Hataba, progonio (u tuinu), zatim nije prestao taj obiaj (da postoji). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sudio u (pogledu onoga) ko je bludniio, a nije se enio (da se ima kazniti) sa protjerivanjem (u trajanju od) godine (dana i jo uz to) sa uspostavljanjem (tj. izvrenjem tjelesne) kazne nad njim.

GLAVA 46

protjerivanja stanovnika (izvjesnih) grijeha (tj. grijenika) i (izvjesnih) enskaraca (tj. onih koji se ponaaju kao ene, onih mukih koji oponaaju ene). PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, priao nam je Hiam, priao nam je Jahja od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Prokleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) enskarce od (izvjesnih) ljudi i (izvjesne) mukarae od (izvjesnih) ena, i rekao je: "Izvedite (tj. Istjerajte) ih iz vaih (iz svojih) kua!" I izveo (tj. istjerao) je omsicu (tj. tog-i-tog). I izveo je (istjerao) je Umer omsicu (tj. tog-i-tog). GLAVA (onoga) ko je zapovjedio (nekome drugome) osim (izvjesnoga) voe za uspostavljanje (izvrenje izvjesne) kazne (bivi on) odsutan od njega. PRIAO NAM JE Asim, sin Alije, priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Ubejdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, da je (jedan) ovjek od Beduina doao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je sjedilac (tj. a on sjedi), pa je rekao: "O poslanie Allaha! Sudi sa knjigom (tj. prema knjizi) Allaha!" Pa je ustao njegov protivnik pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu kae). Sudi njemu, o poslanie Allaha, sa knjigom (prema knjizi) Allaha! Zaista je moj sin bio najamnik (nadniar) na ovoga (tj. kod ovoga), pa je bludniio sa njegovom enom. Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to kazneno) kamenovanje. Pa sam se otkupio za stotinu (komada) od (izvjesnih) brava (ovaca) i (jednu) robinju. Zatim sam pitao stanovnike (izvjesnoga) znanja (tj. uene ljude), pa su (oni) tvrdili da je na moga sina bievanje (od) stotinu (udaraca) i protjerivanje (u tuinu u trajanju od) godinu (dana)." Pa je rekao: "Tako mi Allaha koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista (u da) sudim svakako meu vama dvojicom sa knjigom (prema knjizi) Allaha. to se tie (tih) brava i (te) robinje, pa vraanje je na tebe (tj. treba da ti se to oboje vrati, povrati), a na (a za) tvoga sina je bievanje (od) stotinu (udaraca) i protjerivanje (u tuinu u trajanju od) godinu (dana). A to se tie tebe, o Unejse, pa porani na enu ovoga (tj. odi izjutra rano eni ovoga), pa kamenuj nju." Pa je poranio Unejs, pa je kamenovao nju. GLAVA govora Allaha, uzvien je: "A ko nije mogao od vas (da ima kakav) viak (imovine, mo, mogunost) da vjena (izvjesne) udavae vjernice, pa (neka vjena) od (onoga, tj. od onih) to su posjedovale vae desnice od vaih djevojaka (tj. robinja) vjernica, a Allah je znaniji o vaem vjerovanju, neki (od) vas su od nekih, pa vjenavajte njih (robinje) sa dozvolom njihove porodice, i dajte im njihove nagrade sa (izvjesnim) poznatim (nainom nagraivanja, tj. sa 47

dobroinstvom) udate (bivi one) osim prolivaica (sjemena, tj. bivi one udate, a ne bivi bludnice koje samo ele da sjeme izliju - a to e rei: koje ele samo da zadovolje spolni nagon, a ne ele da budu u braku), a niti (bivi one) uzimaice sebi (kakvih) prijatelja, pa kada su se udale (tj. kada se udaju), pa ako su donijele bezobratinu (tj. ako one uinu blud, preljub), pa na njih (na robinje) je polovina (onoga) to je na vjenanim (slobodnim enama) od (te tjelesne) kazne, to je za (onoga) ko se je plaio (ko se plai izvjesnoga) grijeha od vas, a da se strpite, bolje je za vas (tj. bolje je vama), a Allah je (veliki) oprata, milostiv.". GLAVA: Kada je bludniila (izvjesna) robinja. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitao (tj. upitan je) o (izvjesnoj) robinji kada je (ona) bludniila (uinila blud, inila blud), a nije se udavala. Rekao je: "Kada je bludniila, pa biujte nju. Zatim ako je (opet) bludniila, pa (opet) biujte nju. Zatim ako je (ponovo) bludniila, pa (ponovo) biujte nju. Zatim prodajte nju, i da za pletenicu (tj. pa makar za pletenicu da je dadnete)." Rekao je Ibnu ihab: Neu znati (tj. Ne znam da li je rekao da se ona proda) poslije treega ili etvrtoga (bluda). GLAVA: Nee se koriti (nee se sramotiti, nee se grubo nastupati) na (izvjesnu) robinju (tj. Nee se koriti robinja) kada je bludniila i nee se protjeravati (protjerivati, nego e se samo kazniti udarcima). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs od Seida Makburije, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta da je on uo njega (da) govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je bludniila (izvjesna) robinja, pa se je razjasnio (tj. pa se jasno utvrdio) njezin blud, pa neka biuje nju, a neka ne kori (neka ne sramoti nju). Zatim ako je (ponovo) bludniila, pa neka (opet) biuje nju, a neka ne kori (nju). Zatim ako je (opet) bludniila trei (puta), pa neka proda nju, i da (tj. pa makar) za ue od dlake (kose)." Slijedio je njega (Lejsa) Ismail, sin Umejjeta, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA presuda stanovnika (izvjesne) zatite (ili: presuda stanovnicima zatite - a to e rei: presuda nemuslimanima - posebno idovima i kranima) i njihove enjenosti (oenjenosti) kada su bludniili i podigli su se (tj. i tueni su) ka (izvjesnom muslimanskom) voi. 48

PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulvahid, priao nam je ejbanija, rekao je: Pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a (Ebu Evfaovoga) o (tome) kamenovanju, pa je rekao: "Kamenovao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Je li prije Nura (tj. prije objave ajeta u suri Nur, a u kojem se govori samo o bievanju bludnika i bludnice), ili poslije njega (tj. ili poslije nje - te sure je vrio kamenovanje za blud)?" Rekao je: "Neu znati (tj. Ne znam)." Slijedio je njega (Abdulvahida) Alija, sin Mushira, i Halid, sin Abdullaha, i Muharibija i Ubejdete, sin Humejda, (sva etvorica priajui) od ejbanije. A rekao je neki (od) njih: "Maide (tj. Je li prije sure Maide - Maideta - ili poslije nje)?" A prvo (prianje) je vjerodostojnije. PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, priao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Zaista (izvjesni) idovi su doli ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su spomenuli njemu da je (jedan) ovjek od njih i (jedna) ena (da) su bludniili njih dvoje. Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "ta nalazite u Tevratu u poslu (tj. u stvari toga, u vezi toga kaznenoga) kamenovanja?" Pa su rekli: "Osramotimo njih, i biuju se (oni - bludnici, preljubnici, tj. budu bievani)." Rekao je Abdullah, sin Selama: "Slagali ste (Laete). Zaista u njemu je (nareeno to) kamenovanje." Pa su donijeli Tevrat, pa su rairili (tj. pa su otvorili) njega. Pa je stavio jedan (od) njih svoju ruku na ajet (toga) kamenovanja, pa je itao (ono) to je prije njega (toga ajeta) i to je poslije njega. Pa je rekao njemu Abdullah, sin Selama: "Podigni tvoju (svoju) ruku." Pa je podigao svoju ruku, pa kada li u njemu (u Tevratu) ajet (toga) kamenovanja! Rekli su: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao, Istinu govori), o Muhammede! U njemu je ajet (toga) kamenovanja." Pa je zapovjedio za njih dvoje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se njih dvoje kamenovali. Pa sam vidio (toga) ovjeka (da) se naginje (savija) na (tj. nad tu) enu, (i) uva nju (od toga) kamenja (tj. kako bi je zatitio od toga kamenja). GLAVA: Kada je osumnjiio svoju enu ili enu (nekoga) osim njega (tj. ili enu nekoga drugoga lica) za (njezin) blud kod (izvjesnoga) sudije i (izvjesnih) ljudi, da li je na (toga) sudiju (dunost) da poalje k njoj, pa (da) pita nju o (onome) to se je osumnjiila za njega (za to se osumnjiila). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, da su njih dvojica izvijestila njega da su se (nekakva) dva ovjeka prepirala (parniila) ka poslaniku (tj. kod poslanika) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao jedan (od) njih dvojice: 49

"Sudi meu nama sa knjigom (prema knjizi) Allaha!" A rekao je (taj) drugi, a on je (bio) razumniji (od) njih dvojice: "Da, o poslanie Allaha, pa sudi meu nama sa knjigom Allaha, i dozvoli meni, da govorim." Rekao je: "Govori!" Rekao je: "Zaista moj sin je bio najamnik (nadniar) na ovoga (tj. kod) ovoga." Rekao je Malik: A "el-asifu" je (to i) "el-ediru" (plaenik, nadniar). "Pa je bludniio sa njegovom enom. Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to) kamenovanje. Pa sam se otkupio od njega za (sa) stotinu ovaca i za (jednu) svoju robinju. Zatim sam zaista ja pitao stanovnike (ljude izvjesnoga) znanja (tj. uene) pa su izvijestili mene da (ono) to je na moga sina, je (to) bievanje (od) stotinu (udaraca) i protjerivanje (u tuinu u trajanju od) godinu (dana), i samo (to) kamenovanje je (jedino) na njegovu enu." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar ne (tj. Panja, Pozor)! Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista sudiu svakako meu vama dvojicom sa knjigom Allaha. to se tie tvojih brava (ovaca) i tvoje robinje, pa vraanje je na tebe (tj. pa to se vraa tebi)." I bievao je njegovoga sina stotinom (udaraca - sa sto udaraca) i protjerao ga je (u tuinu) godinu (dana). I zapovjedio je Unejsu Eslemiji da doe eni (onoga) drugoga (ovjeka), pa ako je priznala (tj. ako ona prizna za to), pa (da) kamenuje nju. Pa je priznala, pa je kamenovao nju (onUnejs). GLAVA (onoga) ko je odgajao (tj. ko je kanjavao) svoju porodicu ili (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim nje - osim svoje porodice) bez (izvjesnoga) vladara (tj. bez traenja dozvole i odobrenja za kanjavanje od nadlenoga vladara). A rekao je Ebu Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je klanjao, pa je htio jedan (ovjek, tj. neko) da proe izmeu njegovih dviju ruku (tj. da proe ispred njega), pa neka odbije (sprijei) njega, pa ako nije htio (da se vrati nazad), pa neka se bori (protiv) njega (doslovno: pa neka se ubija meusobno s njime)." I inio je njega (tj. inio je to) Ebu Seid. PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Abdurrahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aie rekla je: Doao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavlja je (tj. stavio je) svoju glavu na moje stegno, pa je rekao: "Zadrala si poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, a (ti, tj. ovi) ljudi nisu na vodi (tj. nemaju vode)." Pa je korio mene (Ebu Bekr) i poeo je (da) udara sa svojom rukom u moju slabinu (tj. u moj bok). A nee sprijeiti (tj. A ne sprjeava) mene od (moga) pomicanja (pomjeranja, micanja nita drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spustio (objavio) Allah ajet (toga izvjesnoga) upravljanja (ka suhoj istoj 50

zemlji, praini da se njom isti za molitvu kada nema vode za ienje - dakle: ajet o korienju suhe zemlje, praine u nedostatku vode). PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, priao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr da je Abdurrahman, sin Kasima priao njemu od svoga oca, od Aie rekla je: Doao je (ili: Okrenuo se meni) Ebu Bekr, pa je udario (skupljenom akom) mene udaranjem estokim (jako) i rekao je: "Zadrala si (ove) ljude u ogrlici (tj. zbog jedne ogrlice)." Pa sa mnom je (izvjesna moja) smrt zbog mjesta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ve je dao bol meni. Prema njemu (slino njemu - tj. Slino prethodnom hadisu je dalje). "Lekeze" i "vekeze" je jedno (te isto, tj. obje rijei, oba izraza imaju isto znaenje: udariti skupljenom akom, skupljenim dlanom). GLAVA (onoga) ko je vidio sa svojom enom (nekoga) ovjeka pa je ubio njega (u ljubomori, iz ljubomore). PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete, priao nam je Abdulmelik od Verrada, od Mugireta rekao je: Rekao je Sa'd, sin 'Ubadeta: "Da sam vidio (tj. Ako vidim ja nekoga, Ako bi vidio, Kad bi vidio) ovjeka sa mojom enom, zaista udario sam (tj. zaista bih ja udario) njega sa (svojom) sabljom bez udaranja stranom (pljotrimice, tj. ne udarajui ga irinom sablje, nego otricom sablje da ga ubijem)." Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li se udite od (tj. zbog) ljubomore Sa'da? Zaista ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene." GLAVA (onoga) to je dolo o (izvjesnome) ciljanju (nagovjetavanju, aludiranju, aluziji, tj. o neizravnom i neizriitom iskazivanju neega). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) je doao njemu (neki) Beduin pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista moja ena je rodila (jednoga) crnoga djeaka." Pa je rekao: "Da li je za (tj. u) tebe (ita) od deva (Ima li ti deva)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "ta (tj. Kakve) su njihove boje?" Rekao je: "Crvene." Rekao je: "U njima je (li ima neka i) lugasta (smea)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa odakle (Pa kako) je bilo to (Pa kako to moe biti)?" Rekao je: "Mislim (da je to neki) korijen (izvjesnoga porijekla to) je iupao njega (tj. to je naslijedio njega od nekoga pretka)." Rekao je: "Pa moda ovaj tvoj sin 51

(da) je iupao njega (tj. privukao je njega u ovu boju neki) korijen (od izvjesnoga dalekoga porijekla - pretka)." (Dakle, boja djeteta ako je drukija, to ne znai da dijete mora biti nezakonito, od drugoga oca osim zakonitoga oca na ijoj se je postelji rodilo, uz uslov da nema drugih slinih crta, istovjetnih sa drugim nekim mukim licem.) GLAVA: Koliko je (izvjesno) sprjeavanje (prekoravanje manjim tjelesnim udarcima, tj. neodreenim udarcima) i (izvjesni) odgoj (povezan sa neodreenim tjelesnim udarcima, tj. brojano neodreenim)? (Izrazi "et-ta'ziru, ta'zir" i "et-te'dibu, el-edebu" znae tjelesnu kaznu iji broj udaraca biem nije tano odreen kao u sluaju izraza "el-haddu". Kazna koja se naziva "et-ta'ziru" vie oznaava mjeru iji je cilj da kanjenika odvrati od grijeha, grijenoga ina. A kazna "et-te'dibu" i "el-edebu" je vie tjelesna kazna koja ima cilj da nekoga navikava na vrenje dunosti.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, priao mi je Jezid, sin Ebu Habiba, od Bukejra, sina Abdullaha, od Sulejmana, sina Jesara, od Abdurrahmana, sina Dabira sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori: "Nee se bievati (tj. Neka se ne biuje kanjeni) iznad deset udaranja (udaraca) biem osim u (nekoj) kazni od kazni (od kazna) Allaha (za koje je tano oznaen izvjesni broj udaraca biem)." PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Fudajl, sin Sulejmana, priao nam je Muslim, sin Ebu Merjema, priao mi je Abdur-Rahman, sin Dabira, od (onoga) ko je uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema kazna (kazni) iznad deset udaranja (udaraca) osim u (nekoj) kazni od kazna (od raznih kazni) Allaha (osim Allahovih kazni)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, priao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr da je Bukejr priao njemu, rekao je: Dok sam ja sjedilac (Dok sam sjedio ja) kod Sulejmana, sina Jesara, kadli je doao (tj. kadli doe) Abdurrahman, sin Dabira pa je priao Sulejmanu, sinu Jesara. Zatim se okrenuo na nas Sulejman, sin Jesara pa je rekao: Priao mi je Abdurrahman, sin Dabira da je njegov otac priao njemu da je on uo Ebu Burdeta Ensariju (koji) je rekao: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ne biujte iznad deset bieva (kandija, kamdija), osim u (nekoj) kazni od kazna (od kazni) Allaha."

52

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, priao nam je Ebu Selemete da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) meusobno spajanje (dva i vie dana u postu bez mrenja, ne mrsei se ni po noi). Pa su rekli njemu (neki) ljudi od (izvjesnih) muslimana: "Pa zaista ti, o poslanie Allaha, spaja se (u postu - spaja post)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (od) vas je kao ja (Ko je od vas kao ja)? Zaista ja zanoim (omrknem) u takvom stanju (da) hrani mene moj Gospodar i napaja (poji) me." Pa poto nisu htjeli da zavre (tj. da se prou, okanu, okane) od (toga) spajanja, spajao je s njima (jedan) dan, zatim (jo jedan) dan. Zatim su vidjeli (taj) mlaak, pa je rekao: "Da se je odgodio (jo koji dan taj mlaak), zaista bih poveao vama (to spajanje vie dana)." Kao (izvjesni) kanjava (to je uinio) za njih (tj. Kao kanjava njih primjernom kaznom to je uinio i rekao njima) kada nisu htjeli (da se prou takvoga posta koji je bio teak i koji nije bio propisan). Slijedio je njega (Ukajla) uajb, i Jahja, sin Seida, i Junus od Zuhrije. A rekao je Abdur-Rahman, sin Halida, od Ibnu ihaba, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE 'Ajja, sin Velida, priao nam je Abdul-'Ala, priao nam je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, da su oni bili (obiaja da) se udaraju (tj. udarahu se oni, udarani su oni) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada su sebi kupili (neku) hranu nasumce (odoka, uture, bez mjerenja i vaganja - kada su to tako kupili zato) da prodaju njega (tj. nju - tu hranu) u njihovom mjestu (tj. na mjestu odmah da je prodaju ne ekajui oni) dok odsjednu njega (tj. nju - tu hranu, a to e rei: dok prenesu i smjeste nju) ka njihovim stanovima (u svoje stanove). PRIAO NAM JE 'Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Urvete od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nije se osvetio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za se (zbog svoje osobe, zbog sebe ni) u (jednoj) stvari (koja) se doe k njemu (tj. koja se uini i napravi k njemu, nego je opratao do granice) dok se iznosi (ovehti, tj. dok se omalovai, oskrnavi, dok se uini neka zabrana) od zabrana (od zabranjenih postupaka koji su zabranjeni od) Allaha, pa (onda on kazni da) se osveti radi Allaha. GLAVA (onoga) ko je pokazao (izvjesnu) bezobratinu (ili: izvjesnu preljubu, blud), i (izvjesnu) prljavost i (izvjesnu) sumnju (sumnjienje) bez dokaza (jasnoga i oitoga). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, rekao je: 53

Prisustvovao sam (izvjesnome, izvjesnima) dvome (dvoma) meusobnih proklinjaa (tj. muu i eni koji su se meusobno tuili i proklinjali u sporu pred Muhammedom a.s.), a ja sam sin petnaest (tj. a ja imam petnaest godina starosti), (i) rastavio je (Muhammed a.s.) izmeu njih dvoga (brak). Pa je rekao njezin mu: "Lagao (Slagao) sam na nju ako sam drao (tj. ako zadrim i dalje u braku) nju." (To je mu rekao u raspravi i parnici, pa to neki tumae da ju je mu prije pustio nego to je sami Muhammed a.s. rastavio njih konano.) Rekao je (Sufjan): Pa sam zapamtio to od Zuhrije: "Ako je donijela njega (tj. Ako rodi njega - dijete) tako i tako, pa on je (istinito optuio tu svoju enu). A ako je donijela njega (ako rodi dijete) tako i tako (tj. takvo i takvo), kao da je ono (crveni otrovni) guter (odnosno gmizavac slian guteru, samo to je taj gmizavac crvene boje i otrovan je), pa on je (onda lano optuio svoju enu)." I uo sam Zuhriju (da) govori: Donijela je njega (tj. Rodila je to dijete) za (onaj opis, tj. takvo dijete koje odgovara onome opisu) koji se mrzi (a to e rei da je njezin ovjek bio u pravu kada ju je tuio, jer je dijete sliilo, liilo sasvim na onoga ovjeka koji je optuen da je izvrio sa tuiteljevom enom blud, preljubu). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, priao nam je Ebu Zinad od Kasima, sina Muhameda, rekao je: Spomenuo je Ibnu Abbas (izvjesno) dvoje meusobnih proklinjaa, pa je rekao Abdullah, sin eddada: Ona je (To je ta ena) koja (je ta to) je (za nju) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio kamenovalac (i jednu) enu (i jedne ene) bez dokaza (doslovno: od bez dokaza, zaista bih kamenovao nju)." Rekao je: "Ne. To je (jedna) ena (to) je pokazala javno (tj. javno uinila zlo i nevaljalstvo)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, priao nam je Jahja, sin Seida, od Abdurrahmana, sina Kasima, od Kasima, sina Muhameda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Spomenulo se je (izvjesno) meusobno proklinjanje kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Asim, sin Adijja o tome (jedan) govor, zatim je otiao. Pa je doao njemu (Asimu jedan) ovjek od njegovoga naroda, (i) tui se (tj. tuei se on njemu - Asimu) da je on naao (zatekao) sa svojom porodicom (tj. sa svojom enom nekoga) ovjeka. Pa je rekao Asim: Nisam se iskuao (tj. Nisam se stavio na iskuenje) sa ovim (sluajem u svome narodu ni zbog ega drugoga) osim svoga govora. Pa je odveo njega (toga svoga ovjeka koji mu se je potuio, odveo ga je Asim) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je izvijestio njega za (onoga, tj. o onome) koji je (taj to) je naao (zatekao) na njemu svoju enu, a bio je taj ovjek ut (doslovno: mnogo ut, tj. vrlo ute boje), maloga (svoga tjelesnog) mesa, glatke kose (na glavi). A bio je 54

(onaj) koji je tvrdio na njega (tj. koji je tuio njega) da je on naao (zatekao) njega kod svoje porodice, (dakle, tuitelj je bio) sme (ili crnomanjast, ili crven, rumen), punih (tj. krupnih) golijeni (nogu), mnogo mesa (mnogo mesnat, tj. debeo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Boe! Razjasni (Objelodani)!" Pa je stavila (tj. rodila ta ena dijete) slino sa (izvjesnim tim) ovjekom koji je (taj to je) spomenuo njezin mu da je on naao njega kod nje. Pa je proklinjao (tj. izrekao je, izveo je, izvrio je proklinjanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu njih dvoga (tj. izmeu tuitelja i njegove te ene). Pa je rekao (jedan) ovjek Ibnu Abbasu u (na tome) sijelu: "Ona je (ena) (tj. To je ta ena) koja (je ta to) je (za nju, u vezi nje) rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam kamenovao (i) jedno (lice, tj. ikoga) bez dokaza, kamenovao bih ovu." Pa je rekao: "Ne. To je (jedna) ena (koja) je bila (takva da) pokazuje u Islamu (to izvjesno) zlo." GLAVA bacanja (ljage, tj. klevetanja izvjesnih ena) udatih i govora Allaha, moan je i veliajan je: "I koji bacaju (ljagu, tj. klevetaju, iznose la na izvjesne ene) udate, zatim nisu doveli etiri svjedoka, pa biujte ih (sa) osamdeset udaraca biem (kandijom, kamdijom), i ne primite im (nikakvo) svjedoenje nikada, i ti su oni pokvarenjaci. Osim (onih) koji su se pokajali (tj. koji se pokaju) od poslije toga i popravili su se (tj. i postali su dobri), pa zaista Allah je veliki oprata, milostiv.", "Zaista koji bacaju (ljagu, la na izvjesne ene) udate, nemarne, vjernice - prokleli su se (tj. takvi su prokleti, prokleteni) u (toj) ovozemnosti i onozemnosti (tj. i na drugome svijetu, na sudnjem danu), i za njih je kazna velika (velika kazna)." i (GLAVA) govora Allaha: "I koji bacaju (ljagu na) svoje supruge, zatim nisu doli (tj. doveli - a pravo je: a nije bilo njima svjedoka osim njihove osobe).....", ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Sulejman od Sevra, sina Zejda, od Ebul-Gajsa (ili: od Ebul-Gabsa), od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odstranite se (Klonite se izvjesnih) sedam unitavaica (tj. unitavajuih svojstava)." Rekli su: "O poslanie Allaha! A ta (tj. A koje) su one?" Rekao je: "Mnogobotvo sa Allahom, i arobnjatvo (podmetanje ini, opinjavanje), i ubijanje (svake) osobe koju je zabranio Allah (da se ubije) osim sa (izvjesnim) pravom, i jedenje (te) kamate, i (bespravno) jedenje imovine siroeta, i okretanje lea (tj. bjeanje iz bojnoga reda na) dan (puzanja, primicanja neprijatelju muslimanske) vojske i bacanje (lai ili sumnjienja za blud na ene) udate, vjernice, nemarne (tj. neiskusne, neoprezne)."

55

GLAVA bacanja (sumnjienja za blud na izvjesne ljude) robove. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od Fudajla, sina Gazvana, od Ibnu Ebu Nu'ma, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: uo sam Ebul-Kasima, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je bacio (sumnjienje za blud na) svoga posjedovanoga (tj. na svoga roba), a on je (a on bude) ist (nevin) od (onoga) to je rekao (na njega njegov vlasnik, gospodar), bievao se je (tj. bievae se na) Sudnjem danu, osim da bude kao to je rekao." GLAVA: Da li (e da) zapovjedi (izvjesni, tj. nadleni) voa (nekome) ovjeku, pa (da on) udari (tj. da izvri izvjesnu) kaznu odsustvujui od njega. A ve je uinio njega (tj. ve je to uinio) Umer. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, sina Utbeta, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Duhenije, rekla su njih dvojica: Doao je (jedan) ovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaklinjem te Allahom (da ne ini nita drugo) osim (to da) si sudio (tj. da sudi) izmeu nas sa knjigom (tj. prema knjizi) Allaha." Pa je ustao njegov protivnik, a bio je razumniji (znaniji) od njega, pa je rekao: "Istinit je bio (Istinu kae). Sudi izmeu nas sa knjigom Allaha, i dozvoli meni (da govorim), o poslanie Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci (tj. Govori)." Pa je rekao: "Zaista moj sin je bio najamnik u porodici ovoga, pa je bludniio sa njegovom enom. Pa sam se otkupio od njega za (sa) stotinu ovaca i (jednoga) slugana (posluitelja). I zaista ja sam pitao (neke) ljude od stanovnika (izvjesnoga) znanja (tj. od uenih), pa su izvijestili (oni) mene da je na moga sina bievanje (od) stotinu (udaraca) i protjerivanje (u tuinu u trajanju od) godinu (dana), a da je na enu ovoga (to) kamenovanje." Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista u suditi svakako izmeu vas dvojice sa knjigom Allaha. Stotina (ovaca) i (taj) slugan (sluga) su vraanje na tebe (tj. vraaju se tebi). A na sina tvoga je bievanje (od) stotine (udaraca) i protjerivanje (u tuinu u trajanju od) godine (dana). I, o Unejse, porani na enu (tj. k eni) ovoga, pa pitaj nju (za to). Pa ako je priznala (ako ona prizna), pa kamenuj nju." Pa je priznala, pa je kamenovao nju.

56

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) KRVARINA (tj. otkupnina za umorstvo, ubijstvo, ubistvo, ubojstvo, za ubijeno lice) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "I ko ubije (jednoga) vjernika upravljajui se (usmjeravajui se na ubijanje, hotimino, namjerno), pa njegova kazna je pakao.....". PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Aamea, od Ebu Vaila, od Amra, sina urahbila rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je (Upitao je jedan) ovjek: "O poslanie Allaha! Koji (izvjesni) grijeh je vei (tj. najvei) kod Allaha?" Rekao je: "Da zove za Allaha (tj. Da moli i vjeruje uz Allaha jo neku) spodobu (tj. bie slino Allahu, bie ili neto drugo uz Allaha), a on (Allah) je stvorio tebe." Rekao je: "Zatim (poslije) koji?" Rekao je: "Zatim da ubije tvoje (svoje) dijete (iz bojazni) da se hrani (ono) sa tobom." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim da meusobno bludnii sa enom tvoga (svoga) susjeda (komije)." Pa je spustio Allah, moan je i veliajan je, njezino potvrenje (tj. potvrenje ove izreke Muhammeda a.s. objavivi ovaj ajet): "I koji nee zvati (tj. koji ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) boanstvo drugo, i nee ubijati (i ne ubijaju izvjesnu) osobu koju je zabranio Allah (da se ubija drukije) osim sa (izvjesnim) pravom, i nee bludniiti (i ne bludnie oni), a ko ini to, susree (jednu veliku) kaznu.". PRIAO NAM JE Alija, priao nam je Ishak, sin Seida sina Amra sina Seida sina 'Asa, od njegovoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee (nikada) prestati (da bude svaki, ili izvjesni) vjernik u prostranosti svoje vjere (sve) dok nije pogodio (dok ne pogodi jednu) krv zabranjenu (tj. dok ne uini ubijstvo, ubistvo bez prava)." PRIAO MI JE Ahmed, sin Jakuba, priao nam je Ishak: uo sam svoga oca (da) pria od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Zaista (jedna) od kaljua (ili neprijatnosti i tekih poloaja izvjesnih) stvari (ili: izvjesnih poslova) koje su (takve da iz njih) nema izlaza za (onoga) ko je dao pasti svojoj osobi u njih - je prolijevanje (izvjesne) krvi zabranjene bez njezine dozvole (tj. bez dozvoljenosti da se ta krv prolije na osnovu prava zakona Boijega).

57

PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Aamea, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prvo to (e da) se sudi meu ljudima (svima na Sudnjem danu) je u (njihovim) krvima (tj. za njihove krvi, zbog njihovih krvi, ubijanja, ubijstva, ubistva, ubijstava, ubistava)." PRIAO NAM JE Abdan, priao nam je Abdullah, priao nam je Junus od Zuhrije, priao nam je 'Ata, sin Jezida, da je Ubejdullah, sin Adija, priao njemu da je Mikdad, sin Amra, Kindija, saveznik Zuhretovia (Zuhrovia), priao njemu - a bio je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio - da je on rekao: "O poslanie Allaha! Ako sam susreo (tj. Ako susretnem jednoga) bezvjernika, pa smo se pobili, pa je udario (on) moju ruku sa (svojom) sabljom, pa je odsjekao nju, zatim je utekao (pobjegao) za (neko) stablo (tj. zatim je naao utoite u jednome stablu, zaklonio se je za jedno stablo, sklonio se je u jedno stablo) i rekao je (i rekne, i kae): "Primio sam Islam radi Allaha (tj. Primam Islam u ime Allaha)." Je li (tj. Da li u da) ubijem njega poslije da je (tj. nakon to je) rekao nju (tu rije, izreku - nakon to je to izgovorio)?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne ubij ga." Rekao je: "O poslanie Allaha! Pa zaista on je odbacio (tj. odsjekao) jednu (od) moje dvije ruke, zatim je rekao to poslije to je odsjekao nju. Je li (tj. Da li u da) ubijem njega?" Rekao je: "Ne ubij (Ne ubijaj) njega (Nemoj ga ubiti). Pa ako si ubio (ako ubije) njega, pa zaista on je sa tvojim stepenom (na tvome stepenu, tj. u tvome stepenu u kojem si ti bio) prije (nego e) da ubije njega, a ti si sa njegovim stepenom (tj. u njegovom stepenu, na njegovom stepenu na kojem je on bio) prije (nego e) da rekne njegovu (svoju) rije koju je rekao (tj. prije nego e da izgovori kelimei ehadet)." A rekao je Habib, sin Ebu Amreta, od Seida, od Ibnu Abbasa rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mikdadu: "Kada je bio (jedan) ovjek vjernik (koji) sakriva svoje vjerovanje sa narodom (tj. sa nekim ljudima) nevjernicima, pa je pokazao (pa pokae) svoje vjerovanje, pa si ubio njega (pa si ga ubio, pa ga ubije), pa takoe si ti bio (u slinoj prilici da) sakriva tvoje (svoje) vjerovanje u Meki prije." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... a ko je oivio nju.....", rekao je Ibnu Abbas (da to znai): Ko je zabranio njezino ubijanje (tj. ubijanje jedne osobe) osim sa pravom, "..... pa kao da je oivio (te) ljude sve.....". PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Aamea, od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: 58

"Nee se ubiti (tj. Ne ubije se ni jedna) osoba (pa da bude drukije) osim (tako da) je bio (tj. da bude) na prvoga sina Adema (Ademovoga jedan) udjel od nje." (Misli se na Ademovoga sina koji je prvi izvrio ubistvo, ubijstvo.) PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete, rekao je Vakid, sin Abdullaha, izvijestio me je od svoga oca, uo je Abdullaha, sina Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne vraajte se poslije mene (na postupke koje ste radili prije Islama kao) bezvjernici (nevjernici), (i da) udara (tj. udarajui sabljom) neki (od) vas vratove nekih (tj. ubijajui se meusobno)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Alije, sina Mudrika, rekao je: uo sam Ebu Zur'ata, sina Amra sina Derira, od Derira rekao je: Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau (svoga) oprotaja (tj. u oprotajnom hodoau): "Trai utnju (od prisutnih) ljudi (tj. Uutkaj te ljude)! Ne vraajte se (Ne vratite se) poslije mene (da budete) nevjernici, (i da, pa da) udara neki (od) vas vratove nekih." Predao je njega (tj. ovaj hadis) Ebu Bekrete i Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara (Beara), priao nam je Muhamed, sin Dafera, priao nam je ubete od Firasa, od abije, od Abdullaha, sina Amra, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Veliki grijesi su: Pridruivanje sa Allahom (nekoga, neeka, neto, tj. Mnogobotvo), i neposlunost (svojim) dvama roditeljima", ili je rekao: "i zakletva velika zamoivaica (u grijeh, tj. lana zakletva)." Sumnjao je ubete. A rekao je Muaz: Priao nam je ubete, rekao je: "Veliki grijesi su: Pridruivanje sa Allahom (jo nekakvih boanstava i sila), i zakletva velika zamoivaica i neposlunost (svojim) dvama roditeljima." Ili je rekao: "i ubijanje (nevine) osobe." PRIAO NAM JE Ishak, sin Mansura, priao nam je Abdussamed, priao nam je ubete, priao nam je Ubejdullah, sin Ebu Bekra, uo je Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Veliki grijesi su." A priao nam je Amr, priao nam je ubete od Ibnu Ebu Bekra, od Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Najvei (od) velikih grijeha (tj. Najvei veliki grijesi) su: Pridruivanje sa Allahom (irk - Mnogobotvo), i ubijanje (nevine) osobe, i neposlunost (svojim) dvama roditeljima i govor (izvjesne) lai." Ili je rekao: "i svjedoenje (izvjesne) lai." PRIAO NAM JE Amr, sin Zurareta, priao nam je Huejm, priao nam je Husajn, priao nam je Ebu Zabjan, rekao je: uo sam Usameta, sina Zejda sina 59

Hariseta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) pria, rekao je: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hurekatu (ogranku) od (plemena) Duhejneta. Rekao je: Pa smo doli jutrom (tome) narodu (tj. navalili smo jutrom rano na taj narod), pa smo porazili njih. Rekao je: I prikljuio sam se ja i (jedan) ovjek od Pomagaa (jednome) ovjeku od njih (tj. potjerali smo ga). Rekao je: Pa poto smo poklopili (pokrili, tj. uhvatili) njega, rekao je (taj uhvaeni): "Nema boanstva osim Allah!" Rekao je: Pa se je ustegnuo (sustegnuo) od njega (taj) Pomaga. Pa sam udario njega sa svojim kopljem dok sam ubio njega (dok sam ga ubio). Rekao je: Pa poto smo doli, doprlo je to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa je rekao meni: "O Usamete! Zar si ubio njega poslije to je rekao (nakon to je rekao): "Nema boanstva osim Allah!" (Zar si to uinio)?" Rekao je: Rekao sam: "O poslanie Allaha! Samo je bio utjeca (tj. On je bio samo onaj koji sebi trai utoite, a to e rei: Rekao je on kelimei ehadet samo da se spasi od smrti, a ne to je on, u stvari, postao vjernik u tom asu)." Rekao je (Muhammed a.s. opet na to): "Zar si ubio njega poslije da je (tj. poslije to je, nakon to je) rekao: "Nema boanstva osim Allah!" (zar)?" Rekao je: Pa nije prestao (da) ponavlja nju (tu reenicu) na mene, ak (da) sam elio da ja nisam bio primio Islam prije toga dana. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, priao nam je Jezid od Ebul-Hajra, od Sunabihije, od 'Ubadeta, sina Samita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zaista ja sam (jedan) od (onih) starjeina (tj. plemenskih poglavica) koji su se prisegnuli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Prisegnuli smo se njemu na (to) da neemo pridruivati sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. nita), i (da) neemo bludniiti, i neemo krasti, i neemo ubijati (ni jednu) osobu koju je zabranio Allah, i neemo pljakati (samovoljno uzimati ratni plijen) i neemo biti neposluni (u onome to je dobro) - (prisegnuli smo mu se na to) za raj ako smo poklopili (tj. ako smo doli i izvrili sve to). Pa ako smo poklopili (tj. ako smo doli, uinili) od toga (neku) stvar (koja je zabranjena), bio je sud toga (tj. bie suenje zbog toga) ka Allahu (preputeno). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Duvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je nosio (ponio, tj. Ko nosi, ko ponese) na nas (tj. protiv nas svoje) oruje, pa (taj) nije od nas." Predao je njega (taj hadis) Ebu Musa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdurrahman, sin Mubareka, priao nam je Hamad, sin Zejda, priao nam je Ejub i Junus od Hasena, od Ahnefa, sina Kajsa, rekao je:

60

Otiao sam (tj. Poao sam) zato (da) pomognem ovoga ovjeka (tj. Aliju r.a. u boju zvanom Vak'atul-demel), pa je susreo mene Ebu Bekrete pa je rekao: "Gdje hoe (tj. Gdje e)?" Rekao sam: "Pomoi u ovoga ovjeka." Rekao je: "Vrati se, pa (jer) zaista ja sam uo poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada su se susrela (izvjesna) dva muslimana sa dvjema sabljama (maevima) njih dvojice (tj. sa svojim sabljama u cilju meusobnoga sukoba, dakle: kada se sukobe dva muslimana sa svojim maevima), pa (taj) ubica i (taj) ubijeni je (osuen da unie - oba su osuena da uu) u Vatru (tj. obojica e u pakao na Sudnjem danu)." Rekao sam: "O poslanie Allaha! Ovaj ubica neka ode (u pakao), pa ta je umu (ovoga) ubijenoga (tj. pa to e ubijeni u paklu)?" Rekao je: "Zaista on je bio (takoe) pohlepan (tj. odluan) na ubijanje svoga druga (s kojim se je sukobio, sudario)." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), propisala se je na vas (tj. vama ta) odmazda u (vaim) ubijenim (licima, tj. za ubijena lica): slobodni (ovjek) za slobodnoga, i rob za roba i ensko za ensko, pa ko (imadne sreu da) se je oprostila njemu od njegovoga brata (jedna) stvar, pa slijeenje sa (izvjesnim) dobrom (toga oprosta, tj. ubica treba da plati krvarinu za ubijenoga najbliem roaku ubijenoga koji je roak i oprostio ivot ubici zamijenivi mu smrt za krvarinu) i izvrenje k njemu sa dobroinstvom; to je olakanje od vaega Gospodara i milost, pa ko se je uzneprijateljio (tj. ko bude vodio neprijateljstvo) poslije toga, pa za njega je kazna bolna.". GLAVA pitanja (tj. ispitivanja izvjesnoga) ubice dok prizna, i (GLAVA) priznanja (priznavanja) u (tim tjelesnim) kaznama. PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, priao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) idov stucao (tj. razbio, razlupao, smrskao) glavu (jedne) djevojke izmeu dva kamena, pa se je reklo (govorilo) njoj: "Koje uinio s tobom ovo (Ko ti je to uinio)? Je li omsica (Je li taj), ili je omsica (ili je taj)?" Dok se je imenovao (tj. spomenuo i taj) idov. Pa se doveo on Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije prestao s njim (da razgovara i da ga ispituje) dok je priznao. Pa se je stucala (smrskala) njegova glava sa (tim) kamenjem. GLAVA: Kada je (ubica) ubio sa kamenom ili sa tapom. PRIAO NAM JE Muhamed, rekao je: Izvijestio nas je Abdullah, sin Idrisa, od ubeta, od Hiama, sina Zejda sina Enesa, od njegovoga djeda Enesa, sina Malika, rekao je: 61

Izala je (jedna) djevojka, na njoj su (neki) srebreni nakiti u Medini. Rekao je: Pa je gaao nju (jedan) idov sa kamenom. Rekao je: Pa je ona dovedena ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a s njom je (jo samo neki) ostatak ivota (tj. zadnje iskre ivota). Pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Omsica je (li) ubio tebe (Je li ubio tebe taj-i-taj)?" Pa je podigla svoju glavu. Pa je povratio (tj. ponovio) na nju (tj. njoj), rekao je: "Omsica je (li) ubio tebe?" Pa je podigla svoju glavu. Pa je rekao njoj u treem (pitanju i obraanju k njoj): "Omsica (A taj-i-taj) je (li) ubio tebe?" Pa je spustila svoju glavu (dajui ona tako znak da ju je ubio taj trei to je spomenut). Pa je pozvao za njega (tj. da dovedu njega, pozvao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ubio njega (tj. zapovjedio je da se on ubije) izmeu (ta) dva kamena. GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... da je (ta) osoba za (tu) osobu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub i (sve te) rane su odmazda (tj. podlene su odmazdi i rane); pa ko je milodario s njim (tj. ko je milodario pravo odmazde, odmazdu), pa ono (tj. pa to) je iskupljenje njemu (opratau za njegove grijehe); a ko nije sudio sa (onim, tj. ko ne sudi prema onome) to je spustio Allah, pa ti (takvi), oni su (izvjesni, ili: svaki) nasilnici (nepravednici).". PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se, Ne dozvalja se) krv (ni jednoga) ovjeka muslimana (koji) svjedoi da nema boanstva osim Allah i da sam ja poslanik Allaha (nije dozvoljeno proliti krv takvoga muslimana, tj. nije ga dozvoljeno ubiti) osim sa jednom (od) tri (velike greke, tj. osim za jedan od ova tri grijeha i sluaja): osoba za osobu (glava za glavu), i (izvjesna osoba) udavana (enjena - udova ili razvedena) bludnica (tj. koja izvri preljub poto je ve bila ta osoba u braku), i (izvjesni) izlaza iz (islamske) vjere (tj. jeretik, renegat, otpadnik), ostavlja (te) skupine (tj. naputalac muslimanske zajednice)." GLAVA (onoga) ko je odmazdio (tj. ko je izvrio odmazdu, ko je kanjavao za ubojstvo) sa kamenom (tj. sa istim kamenom kojim je i ubica ubio). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Muhamed, sin Dafera, priao nam je ubete od Hiama, sina Zejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) idov ubio (jednu) djevojku na (tj. za neke) srebrene nakite njezine, pa je ubio nju sa (nekakvim) kamenom. Pa se je dovelo nju (tj. Pa se je dovela ona) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a s njom je (neki) ostatak ivota, pa je rekao: 62

"Je li ubio tebe (taj iks - taj-i-taj)?" Pa je dala znak (tj. pokazala je) sa svojom glavom da nije (da ne, ili: to jest: Ne). Zatim je rekao drugi puta (Pa je ponovo upitao). Pa je dala znak sa svojom glavom da nije (da ne - dala je znak glavom da nije ni taj jer nije mogla govoriti). Zatim je pitao nju trei puta. Pa je dala znak sa svojom glavom da jest (doslovno: da: da; ili: to jest: Da). Pa je ubio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (nekakva) dva kamena. (U jednom od navedenih kazivanja ovoga sluaja stoji u tekstu ovako: "bejnelhaderejni", a to znai: izmeu izvjesna dva kamena, to moe da se protumai da ga je ubio sa ista ona dva kamena kojima je on - onaj idov - ubio onu djevojku.) GLAVA: Ko (se nae u prilici da) se je ubio njemu (neki) ubijeni (roak), pa on je sa boljim (od izvjesna) dva pogleda (dva izbora, tj. on moe da zahtijeva i da bira od dvoje jedno koje se njemu ini da je bolje, a to je ili se ubica ubije takoe, ili da plati krv, krvarinu, otkupninu za ubojstvo, da mu plati ubica ili njegovo pleme i porodica). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da su (ljudi iz plemena) Huza'ata ubili (jednoga) ovjeka. A rekao je Abdullah, sin Reda-a: Priao nam je Harb od Jahja-a, priao nam je Ebu Selemete, priao nam je Ebu Hurejrete da je ono godine (tj. u godini) osvojenja Meke ubilo (pleme) Huza'ate (jednoga) ovjeka iz (plemena) Lejsovia za (jednoga) ubijenoga svoga u predislamlju. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah je zadrao (zastavio, zaustavio) od Meke (izvjesnoga) slona, a dao je vlast nad njima (nad stanovnicima Meke) Svome poslaniku i (tim) vjernicima. Zar ne (tj. Panja, Pozor)! I zaista ona (Meka) nije se dozvolila (ni) za jednoga (ovjeka, tj. nikome) prije mene (da u njoj prolijeva krv), a nee se dozvoliti (nije dozvoljena ni) za jednoga (ovjeka) od poslije mene (ni jednom ovjeku poslije mene). Zar ne (Pazite)! I dozvolila se je meni samo (jedan) as od (jednoga) dana. Zar ne! I zaista ona je (u) ovaj moj as zabranjena (tj. sveta, svetinja takva da) nee se kresati njezino trnje, i nee se sjei njezina stabla, i nee se brati (uzimati sa tla) njezina pala (tj. izgubljena stvar i imovina), osim (jedino) za upoznavaa (pokazivaa je dozvoljeno da uzme i podigne sa tla naenu stvar koji e istraivati, oglasiti ija je i upoznati, nastojati da upozna pravoga vlasnika i da mu je urui - to je "munid"). A ko (doe u priliku da) se je ubio njemu ubijeni (roak, tj. da mu neko ubije roaka), pa on je sa boljim (od izvjesna) dva pogleda (on ima dva izbora): ili se daje krvarina njemu (za ubijenoga roaka), ili se njemu vri odmazda (tj. ili da se ubica ubije)." Pa je ustao (jedan) ovjek od stanovnika Jemena, govori se njemu Ebu ah, pa je rekao: "Napii mi (to), o poslanie Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Napiite Ebu ahu (doslovno: za Ebu aha)." Zatim je ustao (jedan) ovjek od Kureja (Kurejevia) pa je rekao: "O poslanie Allaha! Osim izhira (pirike, ili mirisne trstike, tj. Dozvoli nam da moemo sjei 63

travu izhir), pa (jer) samo inimo nju (tj. stavljamo nju samo) u nae kue i nae grobove." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Osim izhira (sve je ostalo zabranjeno sjei i trgati u Meki)." A slijedio je njega (Harba) Ubejdullah od ejbana u (izvjesnome) slonu (tj. u spominjanju slona). Rekao je neki (od) njih od Ebu Nuajma: "ubijanje (izvjesno, tj. Allah je zadrao, zaustavio od Meke to ubijanje, a dao je vlast....", tako, dakle, po jednom kazivanju treba da stoji u navedenom hadisu tekst umjesto to stoji: "Zaista Allah je zadrao od Meke izvjesnoga slona, a dao je vlast....", a s time se misli na slona koji je iao pred vojskom Ebrehe koji je bio poao da uniti Kabu u Meki u vrijeme prije Islama.). A rekao je Ubejdullah: "...... ili da se odmazda izvri porodici (toga) ubijenoga (ubijanjem ubice)." (To znai da po tome kazivanju i prianju treba u tekstu da stoji jo i izraz "ehlulkatili: porodica ubijenoga".) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Sufjan od Amra, od Mudahida, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bila je u Israeliana odmazda, a nije bila u njih (ta) krvarina, pa je rekao Allah za ovu sljedbu (tj. ovoj sljedbi): "Propisala se je na vas (ta) odmazda u (vaim) ubijenima (tj. za vae ubijene).....", do ovoga ajeta: "Pa ko (se nae u prilici da) se je oprostila njemu od njegovoga brata (neka) stvar.....", rekao je Ibnu Abbas: Pa to opratanje je da primi (tu) krvarinu u (izvjesnom) namjeravanju (u namjernom ubijstvu, ubistvu, tj. da zastupnik ubijenoga potedi ivot ubici i umjesto da trai da se ubica takoe ubije, on primi krvarinu, otkupninu za ubijenoga od samoga ubice ili njegove porodice, dok u Izraeliana to nije moglo da bude, nego je ubica u svakom sluaju morao da se ubije, da bude ubijen). Rekao je: "..... pa slijeenje sa (izvjesnim) dobrom.....", je (znaenja) da trai sa dobrom (tj. da zastupnik ubijenoga trai neko dobro od ubice) i (da ubica to dobro) izvri sa dobroinstvom (tj. na to ljepi nain da plati krvarinu ne odugovlaei isplatu krvarine). GLAVA (onoga) ko je traio krv (jednoga) ovjeka bez prava (tj. ko bespravno i neosnovano trai da se jedan ovjek ubije). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, priao nam je Nafi', sin Dubejra, od Ibnu Abbasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Najmri (od svih) ljudi k Allahu su trojica: Naginja (Odstupljiva od istine, istinskoga puta, od vjere) u Svetome tlu (tj. u Meki i njezinoj okolici), i trailac u Islamu obiaja (postupka iz toga) predislamlja, i (usiljeni) potraivalac krvi (nekoga, jednoga) ovjeka bez prava (samo) zato (da) prolije njegovu krv."

64

GLAVA (izvjesnoga) opratanja (zastupnika ubijenoga lica koji oprosti ubici ili ubicama koji su ubili) u (izvjesnoj) greki (tj. nenamjerno, nehotice) poslije smrti (tj. kada oprosti zastupnik ubijenoga poslije smrti toga ubijenoga). PRIAO NAM JE Fervete, priao nam je Alija, sin Mushira, od Hiama, od njegovoga oca, od Aie: Porazili su se (tj. Poraeni su mekanski) idolopoklonici (na) dan Uhuda. A priao mi je Muhamed, sin Harba, priao nam je Ebu Mervan Jahja, sin Ebu Zekerija-a, od Hiama, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Proderao se je (Zaurlikao je) sotona (avo, zloduh, ili kolovoa sotona Zaurlikao je na) dan Uhuda u (tj. meu izvjesnim) ljudima: "O robovi Allaha! Zadnju vau (stranu pazite, tj. Napadnuti ste s lea)!" Pa se je povratila njihova (tj. muslimanska borbena linija) prva na njihovu zadnju, ak su ubili Jemana (tj. poeli su da ubijaju Jemana). Pa je rekao Huzejfete: "Moj otac, moj otac!" Pa su ubili njega (u zabuni). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah (vama)!" Rekao je: A ve se bio porazio od njih (tj. od idolopoklonika jedan) narod (tj. neki njihovi ljudi), ak su se prikljuili (tj. pobjegli) u Taif. GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I nije bilo (ni) za (jednoga) vjernika da (on) ubije (jednoga) vjernika (drukije) osim grekom (nehotimino), a ko je ubio (jednoga) vjernika grekom, pa oslobaanje vrata vjernikoga (tj. to nehotimino ubijstvo ima za posljedicu da ubica mora osloboditi ropstva jednoga muslimana roba) i krvarina predata (uruena) ka njegovoj porodici (porodici ubijenoga je zapovjed Allahova), osim da (oni - nasljednici ubijenoga) milodare (tj. da oproste ubici); pa ako je bio od naroda neprijatelja (tj. neprijateljskoga) vama, a on je vjernik, pa osloboenje (od ropstva jednoga) vrata vjernikoga; a ako je bio od naroda (to ima i postoji) izmeu vas i izmeu njih (neka) obaveza (tj. ugovor, savez), pa (jedna) krvarina predata ka njegovoj porodici i oslobaanje (jednoga) vrata vjernikoga (od ropstva), pa ko nije naao (tj. ko nema to), pa post (postenje u trajanju od) dva mjeseca uzastopna (traei i molei) pokajanje od Allaha (tj. da Allah primi kajanje, ili: post dva mjeseca uzastopna radi pokajanja i strahovanja od kazne Allaha), a Allah je bio (oduvjek) sveznajui (i) mudar.". GLAVA: Kada je priznao (jedan ovjek) za (izvjesno) ubojstvo (samo) jedanput, ubio se je s njim (tj. ubie se za njega, zbog toga ubojstva, ubistva). 65

PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Habban, priao nam je Hemam, priao nam je Katadete, priao nam je Enes, sin Malika da je (jedan) idov stucao (smrskao, slupao) glavu (jedne) djevojke izmeu (nekakva) dva kamena. Pa se je reklo njoj: "Ko je uinio ovo s tobom (Ko ti je to uradio, uinio)? Je li omsica (Je li taj-i-taj to uinio)? Je li omsica?" Dok se imenovao (spomenuo onaj) idov. Pa je dala znak (klimnula je ona) sa svojom glavom. Pa se doveo (onaj) idov, pa je (on i) priznao. Pa je zapovjedio za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je stucala (razbila, smrvila, slupala i) njegova glava sa (izvjesnim, ili: sa istim onim) kamenjem. A ve je rekao Hemam: ..... sa (nekakva) dva kamena. GLAVA ubijanja (izvjesnoga) ovjeka za (izvjesnu) enu (tj. zbog izvjesne ene). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ubio (jednoga) idova za (jednu) djevojku (tj. zbog jedne djevojke to) je ubio nju na (za nekakve) srebrene nakite njezine. GLAVA (izvjesne) odmazde izmeu (izvjesnih) ljudi i (izvjesnih) ena u (njihovim) ranama (tj. zbog njihovih rana). A rekli su stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. rekli su ueni, znani ljudi): Ubija se (tj. Ubie se izvjesni) ovjek za (izvjesnu) enu (tj. zbog ubijanja ene). A spominje se od Umera: Izvrava se (tj. Izvrie se) odmazda (izvjesnoj) eni (tj. nad izvjesnom enom) od (tj. zbog izvjesnoga) ovjeka u svakom namjeravanju (tj. namjernome pokuaju ubistva koje) dopre njegovoj linosti (dui, tj. koje dopre dotle da uniti njegovu osobu, duu, ivot), pa to je ispod nje od (izvjesne) rane (tj. Izvrie se odmazda nad enom koja ubije ili pokua ubiti ovjeka, pa bilo da ga ubije, ili ga rani, ozlijedi, i odmazda e se izvriti prema tome: ako je ubila, i ona se ima ubiti, a ako je ranila, i ona e se raniti). I s njime je rekao (tj. I s ovim miljenjem se je sloio i) Umer, sin Abdulaziza, i Ibrahim, i Ebu Zinad (koji je prenio to miljenje) od svojih drugova. A ranila je sestra Rubejjie (tj. Rubejji'ina sestra ranila je jednoga) ovjeka, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odmazda je (to to treba da se uini; ili: Odmazdu izvrite nad njom)." PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Jahja, priao nam je Sufjan, priao nam je Musa, sin Ebu Aieta, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Stavili (Salili) smo lijek u polovinu usta Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv njegove volje, a to je bilo) u njegovoj bolesti, pa je rekao: 66

"Ne stavljajte (Ne salijevajte) meni lijek u (jednu) polovinu (u jedan kraj, u jedan dio mojih) usta (protiv moje volje)." Pa smo rekli: "Odvratnost (Mrnja svakoga) bolesnika za (taj) lijek (je uzrok to nam se on protivi, a on, moda, stvarno ne brani da mu ga dajemo)." Pa poto se je osvijestio (doao k svijesti), rekao je: "Nee ostati (tj. Neka ne ostane ni) jedan od vas osim (da) se je stavio (salio) njemu lijek u (jednu) polovinu usta, osim (tj. izuzev) Abbasa, pa (tj. jer) zaista on nije prisustvovao vama (kada ste mi stavljali lijek u jednu polovinu usta)." (To je njima bila kao odmazda na isti nain zbog stavljanja lijeka protiv njegove volje.) GLAVA (onoga) ko je uzeo svoje pravo ili je uzeo sebi odmazdu (tj. ili je izvrio odmazdu sam sobom nad nekim) bez (izvjesnoga) vladara. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad da je Aared priao njemu da je on uo Ebu Hurejreta (da) govori: Zaista on je uo poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Mi smo zadnji (a) pretjecai (tj. Mi smo zadnji u ovozemnosti, a pretjecai, a to e rei: a najprvi, a prvi smo na Sudnjem danu)." I sa njegovim senedom (tj. sa lancem pripovjedaa toga istoga hadisa kae se da je Muhammed a.s. rekao jo i ovo): "Da se je natkuio u tvoju kuu (sobu) jedan (ovjek, tj. neko), a nisi dozvolio njemu, (i) gaao si (tj. pa si gaao) njega sa (jednim) kameniem, pa si izbio (iskopao, ili otetio) njegovo oko, nije bilo (tj. ne bi bilo) na tebe (nita) od grijeha (tj. ne bi to bio tebi nimalo, nikako grijeh)." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Humejda da se je (jedan) ovjek natkuio (nadvirio, provirio, pogledao) u kuu (u sobu) Vjerovijenika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je upravio k njemu (jednu iroku eljeznu) otricu. Pa sam rekao: "Ko je priao tebi za ovo?" Rekao je: "Enes, sin Malika." GLAVA: Kada je umro u (izvjesnoj) stiski (tjeskobi) ili se je ubio (tj. ili je ubijen u stiski, tiski, tiskanju). PRIAO MI JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: Hiam je izvijestio nas od svoga oca, od Aie rekla je:

67

Poto je bio dan Uhuda, porazila su se (tj. u poetku borbe bili su poraeni mekanski) idolopoklonici, pa je zavikao (zajaukao) sotona (avo, ejtan): "O robovi Allaha! Zadnju vau (liniju, stranu pazite jer je tamo va neprijatelj)!" Pa se vratila prva njihova (linija), pa se bievala (tj. pobila se) ona (ta prva linija) i zadnja njihova (linija, redovi). Pa je pogledao Huzejfete, pa kada li on sa svojim ocem Jemanom! Pa je rekao: "O robovi Allaha! Moj otac, moj otac!" Rekla je: Pa tako mi Allaha nisu se preprijeili (nisu se sprijeili, okanili, sustegli, zaustavili), ak su ga (i) ubili (u toj tiski i zabuni). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah vama!" Rekao je Urvete: Pa nije prestao u Huzejfetu od njega (tj. od ovoga sluaja jedan) ostatak, ak se je prikljuio Allahu (tj. ak je i umro). GLAVA: Kada je ubio svoju osobu (tj. sam sebe nekom) grekom (tj. nehotimino, nehotice, nenamjerno), pa nema krvarine njemu (tj. za njega, ili zbog toga). PRIAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, priao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta rekao je: Izali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, k Hajberu. Pa je rekao (jedan) ovjek od njih: "Daj uti nama, o Amire, od tvojih stvarica (tj. od tvojih pjesnikih sastava)." Pa je gonio s njima (tj. gonio je njih svojim pjesmama). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je (taj) tjera?" Rekli su: "Amir." Pa je rekao: "Pomilovao ga Allah!" Rekli su: "O poslanie Allaha! Da li (tj. Zato) nisi dao uivati (i) nama s njim?" Pa se je pogodio (u) rano jutro (te) svoje noi (tog dana). Pa je (govorio taj izvjesni) narod: "Pokvario (Upropastio) se je njegov posao (rad). Ubio je svoju osobu (tj. sam sebe i umro je kao bezvjerac pa mu je pokvaren, propao rad)." Pa poto sam se povratio, a oni priaju (sebi) da je Amir (tako zavrio da) se pokvario njegov posao (njegova dobra djela), pa sam doao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "O vjerovijesnie Allaha! Tvoj otkup je moj otac i moja mati! Tvrde (doslovno: Tvrdili su neki) da je Amir (tako zavrio da) se je pokvario njegov posao (njegova djela)." Pa je rekao: "Lagao (Slagao) je ko je rekao nju (tu tvrdnju). Zaista su za njega zaista dvije nagrade, dvije! Zaista on je zaista trudbenik borac. I koje ubijstvo (tj. koja pogibija) poveava njega (nagraivanje, nagradu) nad njegovo (nagraivanje)?!" GLAVA: Kada je ujeo (ugrizao nekoga) ovjeka pa su pali njegovi sjekutii (pa su mu poispadali prednji zubi). PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Katadete, rekao je: uo sam Zurareta, sina Evfa-a, od Imrana, sina Husajna, da je (jedan) ovjek ujeo (ugrizao) ruku (nekoga) ovjeka, pa je istrgnuo (iupao ujedeni) svoju 68

ruku iz njegovih usta, pa su pali (ispali, poispadali) njegovi sjekutii (zubi). Pa su se prepirali (tj. parniili obrativi se oni) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ujeda jedan (od) vas svoga brata kao to ujeda (izvjesni) pastuh (drijebac, drijebak). Nema krvarine tebi (za tvoje poispadale zube)." PRIAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Durejda, od Ata-a, od Safvana, sina Ja'la-a, od njegovoga oca rekao je: Izaao sam u jednu vojnu. Pa je ujeo (jedan) ovjek (drugoga ovjeka), pa je istrgnuo (iupao) njegov sjekuti (prednji zub), pa je pokvario nju (krvarinu za taj zub) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: "..... zub za zub.....". PRIAO NAM JE Ensarija, priao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je ki Nadra oamarila (jednu) djevojku, pa je razbila njezin sjekuti (prednji zub). Pa su doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio za (tu) odmazdu. GLAVA krvarine (izvjesnih) prsta (prstiju). PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete od Katadeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ovaj i ovaj je jednak (jednaki su, ravni su)." Misli (na) mali prst i palac. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Ibnu Ebu Adijj od ubeta, od Katadeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (prethodnome hadisu). GLAVA: Kada je pogodio (jedan) narod (jednoga) ovjeka (tj. Kada mu nanesu povrede ili ga ak ubiju ljudi jednoga naroda) da li (da) se kazni, ili (da) se uzme (tj. izvri) odmazda od njih, svakoga (od) njih (pojedinano)? A rekao je Mutarrif od abije o (nekoj) dvojici ljudi (koji) su svjedoili (doslovno: svjedoila su njih dvojica) na (jednoga) ovjeka da je on ukrao, pa je odsjekao njemu (ruku) Alija. Zatim su dovela njih dvojica (jednoga ovjeka) drugoga i rekla su njih dvojica: "Pogrijeili smo (tj. Ovaj je ukrao, a ne onaj prvi to si mu odsjekao ruku)." Pa je pokvario (tj. odbio je Alija) svjedoenje njih dvojice, i uzela (tj. i kaznila) su se njih dvojica sa krvarinom (onome) prvome (za odsjeenu ruku da mu plate), i rekao je (Alija r.a.): "Da sam znao (tj. Da znam) 69

da ste vas dvojica upravila se (tome postupku, tj. da ste to namjerno uinili tako), zaista bih odsjekao vama dvojici (ruke)." A rekao je meni Ibnu Bear: Priao nam je Jahja od Ubejdullaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se (jedan) djeak ubio (tj. da je ubijen) podmuklo (na prevaru, izdajniki), pa je rekao Umer: "Da su se udruili stanovnici San'e u njoj (u toj raboti, u tom ubijstvu-ubistvu), zaista bih ubio (pobio) njih." A rekao je Mugirete, sin Hakima, od svoga oca: Zaista etvorica su ubila (jedno) dijete, pa je rekao Umer slino njemu (tj. slino tome to je ve navedeno). A izvravali su odmazdu Ebu Bekr, i Ibnu Zubejr, i Alija i Suvejd, sin Mukarrina od (tj. zbog jednoga) amaranja (amara). A izvrio je odmazdu Umer od (tj. zbog jednoga) udaranja (udarca) sa (izvjesnom) kandijom (kamdijom, biem). A izvrio je odmazdu Alija od (zbog) tri krbaa (korbaa, tj. udarca biem). I izvrio (ili: uzeo) je odmazdu urejh od (zbog jednoga) korbaa i (jednoga) ogrebanja (ogrebotine po licu). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Sufjana, priao nam je Musa, sin Ebu Aieta, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, rekao je: Rekla je Aia: Stavili (Lijevali) smo lijek (u jednu polovinu, u jedan kraj usta) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj bolesti. I poeo je (da) daje znak k nama: Ne stavljajte lijek meni. Rekao je: Pa smo rekli: "Odvratnou (tj. To on govori zbog odvratnosti izvjesnoga, ili svakoga) bolesnika za (taj) lijek." Pa poto se osvijestio, rekao je: "Zar nisam zabranio vama da stavljate lijek meni (u polovinu usta)?" Rekao je: Rekli smo: "Odvratnou (nekom) za (taj) lijek (to, moda, da govori)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee ostati od vas (ni) jedan (tj. niko) osim (da) se je stavio njemu (tj. Nee niko ostati od vas, a da se i njemu ne stavi) lijek (u polovinu usta), a ja (da) gledam (sad odmah), osim (izuzev) Abbasa, pa (jer) zaista on nije prisustvovao vama (u asu kada ste mi stavljali lijek)." GLAVA (izvjesnih) zakletvi (skupine od pedeset ljudi da u njihovoj blizini naeni mrtvac, mrtvi nije ubijen od stanovnika njihovoga plemena ili njihovoga naselja, naseobine). (Neki izraz "el-kasametu" prevode sa: skupina koja se zaklinje na neto, za neto, pa bi, prema tome, moglo da se kae u prevodu ovoga teksta i ovako: GLAVA izvjesne skupine koja se zaklinje da nije ubila mrtvaca, mrtvoga, ubijenoga koji je pronaen u blizini njihovoga naselja, naseobine.) A rekao je E'as, sin Kajsa: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva (moe vrijediti da se donese presuda za va spor)." A rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: Nije vrio odmazdu s njom (tj. pomou nje, takve vrste suenja zvane "el-kasametu", nije to praktikovao) 70

Muavija. A pisao je Umer, sin Abdulaziza, ka Adijju, sinu Ertata - a bio je postavio zapovjednikom njega nad Basrom - u (vezi nekoga) ubijenoga (koji) se naao (pronaao - koji je naen) kod (jedne) kue od kua (izvjesnih) prodavaa masla: "Ako su nali njegovi drugovi (tj. drugovi, roaci toga ubijenoga lica kakav) dokaz (jasan, pa i presudi prema tome dokazu), a ako ne, pa ne ini nasilje (tim izvjesnim) ljudima, pa (jer) zaista ovaj (sluaj je takav da) se nee suditi o njemu do Sudnjega dana (tj. nee se moi sa sigurnou izrei pravna presuda do Sudnjega dana)." (U vezi toga da li se je Muavija i Umer, sin Abdulaziza sluio sa nainom suenja zvanim "el-kasametu" neki drugi tvrde suprotno Buhariji, i kau da su se i Muavija i Umer, sin Abdulaziza sluili sa tim nainom suenja.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Seid, sin Ubejda, od Buejra, sina Jesara, tvrdio je da je (jedan) ovjek od Pomagaa, govori se njemu (zove se) Sehl, sin Ebu Hasmeta, izvijestio njega da je (jedna) nekolicina (ljudi) od njegovoga naroda otila (tj. da su otili) ka Hajberu (tj. do Hajbera), pa su se rastavili u njemu i nali su jednoga (od) njih ubijena (da je ubijen). I rekli su za (onoga, tj. rekli su dijelu u Hajberu) koji je (taj to) se naao u njima (tj. meu njima, meu stanovnicima toga dijela Hajbera): "Ubili ste naega druga." Rekli su: "Nismo ubili njega, a niti znamo ubicu (doslovno: a niti smo znali ubicu)." Pa su otili ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslanie Allaha! Otili smo ka Hajberu (do Hajbera), pa smo nali jednoga (od) nas ubijenoga." Pa je rekao: "Najstarije, najstarije (pustite da govore)!" Pa je (na kraju) rekao njima (Muhammed a.s.): "Donosite (li izvjesni) dokaz na (onoga) ko je ubio njega?" Rekli su: "Nema za (tj. u) nas (nikakav) dokaz." Rekao je: "Pa zaklinju se (tj. Pa dae oni zakletvu, odnosno: Treba oni da dadnu zakletvu, da se zakunu da ga oni nisu ubili)." Rekli su: "Neemo se zadovoljiti (Ne zadovoljavamo se) sa zakletvom (tih) idova." Pa je mrzio (tj. Pa nije elio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da pokvari njegovu krv (krv ubijenoga, tj. nije elio da ivot ubijenoga ode uzalud, da ostane bez otkupnine i naknade), pa je otkupio njega (tj. dao je krvarinu za njega) stotinu (komada) od deva (izvjesne, tj. obavezne) milostinje. (To jest: Dao je krvarinu njegovim roacima u iznosu od stotinu kamila iz kamila koje su se zadesile, a koje su date kao zekat od imovine muslimana dobro stojeih, imunih, bogatih muslimana te godine.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Ebu Bir Ismail, sin Ibrahima, Esedija, priao nam je Hadad, sin Ebu Usmana, priao mi je Ebu Reda' (a on je) od obitelji Ebu Kilabeta, priao mi je Ebu Kilabete da je Umer, sin Abdulaziza pokazao svoje prijestolje (postavivi ga iza svoje kue jedan) dan za (izvjesne) ljude, zatim je dozvolio njima, pa su unili. Pa je rekao: 71

"ta govorite (tj. ta mislite) o "kasami" (tj. o postupku u suenju zvanom "el-kasamete")?" Rekao je: Govorimo: "Kasama, odmazda s njom (tj. pomou nje) je istina (tj. to je pravno valjan postupak). I ve su vrili odmazdu s njom (izvjesne) halife." Rekao je meni: "ta govori (ti), o Ebu Kilabete?" I postavio je mene (tj. pokazao me je tim) ljudima. Pa sam rekao: "O zapovjednie (svih) vjernika! Kod tebe su glave (tj. poglavari, zapovjednici tih) vojski i asnici (uglednici, poglavice svih) Arapa. Je si li vidio (mislio, tj. ta misli) da (je sluaj) da pedeset (osoba) od njih (da) su svjedoili (tj. da pedeset njih svjedoe) na (jednoga) ovjeka enjenoga u Damasku da je on ve bludniio (a) nisu vidjeli njega, je li (tj. da li) bi bio (ti voljan da) kamenuje njega (tj. da ga osudi na kamenovanje)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Je li (Da li) si vidio da (je sluaj) da je pedeset od njih svjedoilo na ovjeka u Himsu (Homsu) da je on ukrao, je li (zar) bi bio (voljan da) odsijee njemu (ruku), a nisu vidjeli njega?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa tako mi Allaha nije ubio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jednoga (ovjeka, tj. nikoga) nikada osim u jednom (tj. osim zbog jednoga od) tri svojstva (zbog tri vrste sluaja, sluajeva): ovjek (koji) je ubio sa grijehom svoje osobe (tj. ovjek koji je ubio nepravedno) pa se ubio (tj. pa je i on ubijen); ili ovjek (koji) je bludniio poslije enjenosti; ili ovjek (koji) je ratovao protiv Allaha i Njegovoga poslanika i odmetnuo se je od Islama." Pa je rekao (taj prisutni) narod: "A zar nije ve priao Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao u (izvjesnih) kradljivaca (ruke), i ukraavao (mazao, tj. sprio usijanim klincima njihove) oi, zatim je bacio njih u (na) sunce?" Pa sam rekao: "Ja (u da) ispriam vama hadis Enesa. Priao mi je Enes da je (jedna) nekolicina od (plemena) Ukla, osam (njih) doli su na poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se prisegnuli njemu na Islam. Pa su nali nezdravom (medinensku, medinsku) zemlju (za sebe), pa su se oboljela njihova tijela (dakle: nije im odgovaralo medinsko podruje iz zdravstvenih razloga pa su se zato i razboljeli). Pa su se potuili (na) to (zbog toga) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Pa zar neete izai (tj. Dajte izaite, Onda izaite) sa naim pastirom u njegovim devama (meu njegove deve), pa (da) pogodite (tj. da dobijete i pijete) od njihovih mlijeka i njihovih mokraa." Rekli su: "Da." Pa su izali. Pa su pili (oni) od njihovih mlijeka (tj. mlijeko od kamila, deva) i njihovih mokraa, pa su ozdravili. Pa su ubili pastira poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i potjerali su (sebi te) deve. Pa je doprlo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao u njihove tragove (poslao je potjeru za njima da ih uhvate). Pa su se stigli oni, pa su se doveli oni. Pa je zapovjedio za njih pa su se odsjekle njihove ruke i njihove noge, i ukrasio je (tj. namazao je, sprio je usijanim klincima) njihove oi, zatim je bacio njih u (tj. na) sunce (a ne u hlad i kakvu sjenu) dok su umrli." Rekao sam: "A koja stvar je ea (gora) od (onoga) ta su napravili ovi? Odmetnuli su se od Islama, i ubili su i ukrali su." Pa je rekao Anbesete, sin Seida: "Tako mi Allaha, nisam nikada uo (to) kao danas." Pa sam rekao 72

(njemu): "Je li odvraa (odbija, ne priznaje li ti) meni moj hadis, o Anbesete?" Rekao je: "Ne, a ali (tj. Ne, nego) donio si hadis na njegovo lice (tj. u njegovom obliku pravome). Tako mi Allaha nee prestati ova vojska sa dobrom dok je ivio (tj. dok ivi) ovaj starac (tj. Ebu Kilabete) meu njihovim leima (tj. meu njima)." Rekao sam: "A ve je bio u ovome (jedan) postupak (uobiajenost) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Unila je na njega (tj. njemu jedna) nekolicina od Pomagaa, pa su priali (razgovarali su) kod njega. Pa je izaao (tj. otiao u Hajber jedan) ovjek od njih izmeu njihovih ruku (tj. pred njima), pa se ubio (pa je ubijen). Pa su izali poslije njega, pa kada li oni sa svojim drugom (koji) se giba (koprca se) u (svojoj) krvi! Pa su se vratili ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslanie Allaha! Na drug (koji) je bio (obiaja da) pria sa nama, izaao je izmeu naih ruku (tj. pred nama u Hajber), pa kada li mi s njim (za njim, a on) se giba (a to znai: mie se, koprca se) u (svojoj) krvi." Pa je izaao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Za koga mislite ili vidite (tj. smatrate da je izvrio) njegovo ubijanje?" Rekli su: "Vidimo (tj. Smatramo) da su (izvjesni) idovi ubili njega." Pa je poslao (poruku) ka (tim) idovima, pa je pozvao njih pa je rekao: "Jeste li vi (doslovno: Je li vi ste) ubili ovoga?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Je li se zadovoljavate zakletvom (zakletvi) pedesetorice od (tih) idova (da se zakunu da) nisu ubili (oni) njega?" Pa su rekli: "Ne umuju (tj. Ne brinu oni, Nije ih briga) da pobiju nas sve, zatim (da) se zakunu (da to nisu uinili)." Rekao je: "Pa je li (da li vi) traite pravo (da li zahtijevate pravo na tu) krvarinu sa zakletvama pedesetorice od vas?" Rekli su: "Nismo bili zato (da) se zaklinjemo." Pa je otkupio njega (tj. dao je krvarinu za njega) od kod sebe (tj. od sebe). Rekao sam: A bilo je (pleme) Huzejl (u jednoj takvoj prilici da) su izgnali (njegovi ljudi jednog) izgnanika svoga u predislamlju, pa je doao nou porodici (jedne) kue iz Jemena (koja je stanovala) u mekanskoj dolini (doao je taj izgnanik toj kui da ukrade togod). Pa se probudio zbog njega (zbog izgnanika jedan) ovjek od njih (tj. od stanovnika te kue), pa je gaao njega sa (svojom) sabljom (tj. svojom sabljom), pa je ubio njega. Pa je dolo (pleme) Huzejl, pa su uzeli (toga) Jemenca, pa su podigli (tj. optuili) njega ka Umeru u (izvjesno) vrijeme godinjega skupa (ljudi na hodoau), i rekli su: "Ubio je naega druga." Pa je rekao (ubica): "Zaista oni su ve izgnali (izagnali, protjerali) njega." Pa je rekao (Umer): "Zaklinje (li) se pedeset (ljudi) od Huzejla (da oni) nisu izgnali njega?" Rekao je: Pa se zaklelo od njih etrdeset i devet ljudi. I doao je (jedan) ovjek od njih iz Sirije, pa su pitali (tj. molili oni) njega da se zakune (i on takoe). Pa je sebi otkupio svoju zakletvu od njih za hiljadu srebrenjaka. Pa su uveli (oni na) mjesto njega (jednoga) drugoga ovjeka, pa je odbio (tj. pa je dao) njega ka bratu (toga) ubijenoga, pa se je zdruila (udruila) njegova ruka sa njegovom rukom. Rekli su: Pa smo otili (mi) i (ta) pedesetorica koji su se zakleli. Te kada su bili u (mjestu) Nahli, uzelo je njih nebo (tj. kia, zatekla ih je kia). Pa su unili (oni) u (jednu) pilju u (tome) brdu. 73

Pa se navalila (sruila ta) pilja (peina) na (tu) pedesetoricu koji su se zakleli, pa su umrli svi. I spasila su se (iznenada ona) dva druga (brat onoga ubijenoga i ovjek ija se je ruka udruila s njegovom rukom), pa je slijedio njih dvojicu (tj. otisnuo se je na njih dvojicu jedan) kamen, pa je razbio nogu brata ubijenoga (izgnanika), pa je ivio (jednu) godinu (dana), zatim je umro. Rekao sam: I ve je bio Abdulmelik, sin Mervana izvrio odmazdu (jednome) ovjeku sa (postupkom) "kasamom", zatim se je pokajao poslije to je (to) napravio (tj. kad je ve to napravio), pa je zapovjedio za (tu) pedesetoricu koji su se zakleli, pa su se izbrisali (tj. pa su brisani) iz (vojnikoga) spiska, i dao je ii njima ka Siriji (tj. i protjerao ih je do Sirije, ili do Damaska). GLAVA (onoga) ko se je natkuio (tj. provirio) u kuu (jednoga) naroda (tj. nekih ljudi), pa su iskopali (oni) njegovo oko, pa nema (nikakve) krvarine za njega (tj. njemu za oko). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Ubejdullaha, sina Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da se je (jedan) ovjek natkuio (tj. da je provirio) iz (neke) rupe (kroz neku rupu) u sobe Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao ka njemu sa (jednim) vrhom (irokoga otraca koplja), ili sa (nekim) vrhovima, i poeo je (Muhammed a.s. da) se unja (da se prikrada) njemu (zato da) udari njega. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba da je Sehl, sin Sa'da, Saidija izvijestio njega da se (jedan) ovjek natkuio u (neku) rupu u vratima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je (jedna eljezna) motka (ipka za ureivanje kose na glavi; a neki vele da "midren" znai: ealj), (pa) ee s njim (s tim predmetom) svoju glavu. Pa poto je vidio (tj. opazio) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da znam da iekuje mene (tj. promatra i gleda mene), zaista bih udario s njim (s ovim predmetom) u tvoja dva oka." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Samo se je uinila (ta) dozvola (tj. Uinilo se je i zapovjedilo se je to traenje dozvole za ulazak u neiju prostoriju samo) od strane (toga) vida (tj. zbog strane vida, zbog vida i oka treba traiti dozvolu za ulazak)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je (sluaj, tj. Ako bude sluaj) da se je (jedan) ovjek natkuio na tebe (tebi) bez dozvole, pa si gaao njega sa kameniem, pa si iskopao (pa iskopa) njegovo oko, (pa) nije bio na tebe (tebi nikakav) grijeh (tj. ne bi ti bio to nimalo, nikako grijeh)." 74

GLAVA (izvjesnih) davalaca krvarine (tj. onih koji daju i isplauju krvarinu za ubicu zastupnicima ubijenoga lica ili osobe). (Ko se smatra za davaoce krvarine, postoje razna miljenja i rjeenja: najblii roaci po ocu; rod, pleme; vojna jedinica u ijem se spisku vodi ubica; esnaf, zanatski ceh kojem pripada ubica ako nema niko prei ni blii, i najzad oni koji su bili u nekom savezu sa ubicom.) PRIAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, priao nam je Mutarrif, rekao je: uo sam abiju rekao je: uo sam Ebu Duhajfeta rekao je: Pitao sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega: "Da li je kod vas (neka) stvar to nije u Kur'anu (tj. Imate li vi neto to nije u Kur'anu)?" A rekao je jedanput: "..... to nije kod (tih) ljudi (tj. Imate li neto to nemaju ti ljudi)?" Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je rascijepio (raspolovio to, svako) zrno i stvorio (svaku) duu nema kod nas (tj. nemamo mi nita drugo) osim to je u Kur'anu, osim (tj. izuzev) razumijevanja (koje) se dadne (jednom) ovjeku u Njegovoj knjizi, i to je u (na ovoj) stranici (tj. u ovom listu)." Rekao sam: "A ta je u (toj) stranici (u tom tvome listu)?" Rekao je: "Krvarina (za ubijenoga da se dadne u ime otkupnine za ubicu), i odrijeenje (tj. oslobaanje izvjesnoga, ili svakoga) zarobljenika i da se nee ubiti (tj. i da se ne ubija ni jedan) musliman za nevjernika." (Po hanefijskom mezhebu to se odnosi na nevjernika koji nije lojalan muslimanskoj vlasti ili s kojim nije sklopljen ugovor o sigurnosti, bezbjednosti.) GLAVA djeteta u utrobi (ili: GLAVA zametka u utrobi izvjesne) ene. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik. I priao nam je Ismail, priao nam je Malik od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da su dvije ene iz (plemena) Huzejla (potukle se, ili posvaale su se i) gaala je jedna (od) njih dviju (onu) drugu, pa je bacila (pobacila, abortirala) svoje dijete (zametak) u utrobi. Pa je sudio (presudio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o njoj (da joj se plati krvarina) sa (jednim) licem: robom ili robinjom. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb, priao nam je Hiam od svoga oca, od Mugireta, sina ubeta, od Umera, bio zadovoljan Allah od 75

njega, da se je on zdogovarao (dogovarao, savjetovao) s njima o pobacivanju (izvjesne, tj. trudne) ene (mrtvo dijete, mrtvoga djeteta), pa je rekao Mugirete: Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se i za pobaeno dijete treba platiti krvarina) sa (izvjesnim) licem: robom ili robinjom. Rekao je: "Doi (tj. Dovedi nekoga) ko svjedoi s tobom." Pa je svjedoio Muhamed, sin Meslemeta da je on svjedoio (tj. prisustvovao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (kada) je sudio s njim (tj. kada je sudio ovo ovako). PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Hiama, od njegovoga oca da je Umer zaklinjao (preklinjao izvjesne) ljude (da kau) ko je uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sudio o (izvjesnom, o tom) mrtvoroenetu (nedonoetu), i rekao je Mugirete: "Ja sam uo njega (kada) je sudio o njemu (da se plati za njega krvarina) sa (jednim) licem: robom ili robinjom." Rekao je: "Doi (onome) ko svjedoi (tj. Dovedi onoga ko e da posvjedoi) s tobom na ovo (tj. za to)." Pa je rekao Muhamed, sin Meslemeta: "Ja svjedoim na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za slino ovome (slino ovome to je svjedoio i Mugirete)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha, priao nam je Muhamed, sin Sabika, priao nam je Zaidete, priao nam je Hiam, sin Urveta, od svoga oca da je on uo Mugireta, sina ubeta (da) pria od Umera (tj. o Umeru) da se on zdogovarao (s) njima o pobacivanju (izvjesne) ene (i dalje) slino njemu (prethodnome hadisu). GLAVA zametka (djeteta u utrobi izvjesne) ene i da je (izvjesna) krvarina na roditelja (oca ene koja je ubila) i srodnike roditelja (oca, i to srodnike po jakoj, debeloj krvi), (a) ne na (njezino) dijete. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sudio o zametku (tj. o djetetu u utrobi jedne) ene iz Lahjanovia (ili Lihjanovia da se dadne, plati krvarina) sa (jednim) licem: robom, ili robinjom. Zatim zaista (ta) ena koja (je ta to) je sudio na nju sa (tim) licem (da plati krvarinu) preminula je (umrla je). Pa je sudio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio da je njezino nasljeivanje (tj. njezina ostavtina) za njezine sinove i njezinoga mua, a da je (ta) krvarina na njezine srodnike (jake srodnike, srodnike po debeloj krvi). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, priao nam je Ibnu Vehb, priao nam je Junus od Ibnu ihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pobile su se dvije ene iz (plemena) Huzejla, pa je pogodila jedna (od) njih dviju (onu) drugu sa (nekim) kamenom (i) ubila je nju i (ono) to je u njezinom stomaku. Pa su se parniili (obrativi se oni) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga 76

Allah i spasio. Pa je sudio da je krvarina njezinoga zametka (djeteta u utrobi, u stomaku jedno) lice: rob, ili robinja. I sudio je (da) krvarina (te ubijene) ene (tj. za tu enu) je na njezine davaoce krvarine (tj. na jake srodnike, na srodnike po debeloj krvi ene koja je ubila onu drugu enu). (Izraz "aklun, el-aklu" znai: krvarina. Od toga je i izraz "akiletun, el-akiletu" srodnici po debeloj krvi ubice koji daju i nose tu propisanu krvarinu da bi otkupili ivot ubice. Taj izraz "aklun, el-aklu" ima jo znaenja: pamet; vezanje uetom.) GLAVA (onoga) ko je traio pomo (u pomo nekoga) roba ili dijete. A spominje se da je Umu Sulejma poslala ka uitelju (izvjesnih) pisara (ili: ka uitelju izvjesne kole ovakvu poruku): "Poalji k meni (kakve) djeake, (da) eljaju vunu, i ne alji k meni slobodnoga (ovjeka, nego roba)." PRIAO MI JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail, sin Ibrahima, od Abdulaziza, od Enesa rekao je: Poto je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, uzeo je Ebu Talhate za moju ruku, pa je otiao sa mnom (tj. pa je odveo mene) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista Enes je (jedan) djeak pametan (otrouman), pa neka posluuje tebe." Rekao je: Pa sam posluivao njega u (njegovoj) prisutnosti (kod kue u Medini) i (njegovom) putovanju. Pa tako mi Allaha nije rekao meni (ni) za (jednu) stvar (to) sam napravio nju: "Zato si napravio ovo ovako (Zato si to tako uinio, uradio)?" A (ni) za (jednu) stvar (to) nisam napravio nju (tj. koju nisam uinio): "Zato nisi napravio (uradio, uinio) ovo ovako?" GLAVA: Rudnik je nitavnost i bunar je nitavnost. (To ima sljedee znaenje: Ako neko upadne, pane, padne u jamu neijega privatnoga rudnika ili iskopanoga bunara pa nastrada, nitavno je i neosnovano je traiti krvarinu i naknadu za nastradaloga, takav zahtjev je nitavan, uzaludno ga je postavljati. To isto vrijedi i za sluaj ako nekoga ivotinja usmrti, kao to e se iz daljega teksta i vidjeti.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, priao nam je Ibnu ihab od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "ivotinja, njezino ranjavanje (ili njezina rana) je nitavnost (tj. Ranjavanje ivotinje koja rani, ozlijedi nekoga, je nitavno, nenaplativo), i bunar 77

je nitavnost, i rudnik je nitavnost. A u (izvjesnom) zakopanom blagu (u zemlji) je (ta) petina." (To jest: Na ime obavezne milostinje - zekata - treba dati petinu od blaga zakopanoga u zemlju, u zemlji. Pod izrazom "rikaz", to doslovno znai: zabodeno, zakopano u zemlju, misli se na rudu i rudnike zlata i srebra prema jednom pravnom tumaenju u eriatskom pravu, a prema drugom tumaenju pod tim se misli na zlato i srebro koje je neko zakopao u zemlju, jo u davna vremena u predislamlju, pa je to pronaeno i izvaeno iz zemlje. U oba sluaja treba dati petinu na ime zekata.) GLAVA: ivotinja je nitavnost. A rekao je Ibnu Sirin: Bili su (obiaja i takvoga postupka da) nee odgovarati od (tj. zbog izvjesnoga) udaranja kopitom, a odgovaraju od (zbog) vraanja (konjske) uzde (kajasa od uzde). (To jest: Uenjaci ashaba i tabiina ne odgovarahu ako im konj udari nekoga kopitom, a odgovarahu ako jaui ili sjedei na konju potegnu uzdu konja pa u tom sluaju konj udari nekoga. Tada odgovarahu i plaahu - Tada odgovaraju i plaaju odtetu udarenom licu.) A rekao je Hammad: Nee se odgovarati (za konjski) udarac (udaranje) kopitom osim da podbode (ozadi, pozadi, iza drvetom, ili ime drugim - da podbode neki) ovjek (tu) jahau ivotinju. A rekao je urejh: Nee se odgovarati dok se je kanjavala (ivotinja na taj nain) da udara nju (neko), pa (da onda) udari (ona - ivotinja) sa svojom nogom. A rekao je Hakem i Hammad: Kada je tjerao (izvjesni) iznajmljiva (davalac u zakup, pod kiriju - kada je tjerao jednoga) magarca, (a) na njemu je (neka) ena, pa (ona) padne, nema (nikakve) stvari na njemu (tj. nema nita njemu da plati za pad sa magarca). A rekao je abija: Kada je tjerao jahau ivotinju (ili tovarnu ivotinju), pa je zamorio nju, pa on je jamac (tj. odgovoran je) za (ono) to je pogodila (ona usljed zamorenosti). A ako je bio iza nje idui lagano (ne tjerajui je i ne zamarajui je), nije bio odgovoran (tj. nee odgovarati, ne odgovara za ono to je ona pogodila). PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "ivotinja, njezina krvarina je nitavnost (nitavna), i bunar je nitavnost, i rudnik je nitavnost. A u (izvjesnome) zakopanom blagu (u zemlji zakopanom blagu) je petina (za zekat obavezna da se dadne)." GLAVA grijeha (onoga) ko je ubio (nekoga) tienika bez grijeha. (tienik je kranin ili idov u muslimanskoj dravi koji je lojalan i kome je data zatita i garancija za ivot i imovinu.) 78

PRIAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, priao nam je Abdulvahid, priao nam je Hasen, priao nam je Mudahid od Abdullaha, sina Amra, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je ubio (tj. Ko ubije jedno) lice ugovoreno (tj. osobu, lice s kojim je sklopljen ugovor prema kojem mu se daje zatita), nije omirisao (tj. nee omirisati) miris raja, a zaista njegov (tj. rajski, dennetski) miris nalazi se (osjea se iz daljine) od ienja (idenja, hoda) etrdeset godina." GLAVA: Nee se ubiti (tj. Ne ubija se izvjesni) musliman za (izvjesnoga) nevjernika. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Mutarrif da je Amir priao njima od Ebu Duhajfeta rekao je: Rekao sam Aliji. A priao nam je Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, priao nam je Mutarrif, rekao je: uo sam abiju (da) pria, rekao je: uo sam Ebu Duhajfeta rekao je: Pitao sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega: "Da li je kod vas (neka) stvar (tj. Da li vi imate neto) od (onoga) to nije u Kur'anu?" A rekao je Ibnu Ujejnete jedanput: "..... to nije kod (izvjesnih) ljudi?" Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je rascijepio (raspolovio na dvije polovine to) zrno i stvorio je (tu, svaku) duu, nema kod nas (tj. mi nemamo nita drugo) osim to je u Kur'anu, osim (tj. izuzev neko) razumijevanje (koje) se dadne (nekom) ovjeku u Njegovoj (Allahovoj) knjizi i to je u (mojoj) stranici (u mome listu, na mome listu)." Rekao sam (Pitao sam): "A ta je u (tvojoj) stranici?" Rekao je: "Krvarina, i odrijeenje (tj. oslobaanje izvjesnoga, ili svakoga) zarobljenika i da se nee ubiti (tj. da se ne ubija) musliman za nevjernika." GLAVA: Kada je oamario (izvjesni) musliman idova kod (svoje) srdbe (ljutitosti). Predao je njega (taj sluaj) Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, od njegovoga oca, od Ebu Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne dajite birati (boljega, najboljega) izmeu (Allahovih) vjerovijesnika (tj. Ne govorite: Ovaj vjerovijesnik Boiji je bolji od onoga)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, Mazinije, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Doao je (jedan) ovjek od idova (medinenskih, medinskih) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (a) ve se je oamarilo njegovo lice pa je rekao: 79

"O Muhammede! Zaista (jedan) ovjek od tvojih drugova od Pomagaa oamario je moje lice." Rekao je: "Pozovite ga." Pa su pozvali njega. Rekao je: "Zato si oamario njegovo lice?" Rekao je: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam proao pokraj (izvjesnih) idova, pa sam uo njega (da) govori: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Musa-a nad (sve) ljude." Rekao je: "Rekao sam: "I nad Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (zar ga je odabrao)?" Rekao je: "Pa je uzela (tj. obuzela) mene srdba, pa sam oamario njega." Rekao je: "Ne dajite birati mene (tj. Ne govorite da sam ja bolji) od (ostalih) izmeu (Allahovih) vjerovijesnika, pa (jer) zaista (svi, ili izvjesni) ljudi e umrijeti (ili: onesvijestie se na) Sudnjem danu, pa (u da) budem prvi ko (e da) se (koji e da se) osvijesti (tj. ko e doi k svijesti), pa kada li ja sa Musa-om (a on) je uzima (dri se) za (jedan) stup (stub) od stupova (Allahovoga) prijestolja! Pa neu znati (tj. Ne znam da li) se je osvijestio prije mene, ili se je nagradio (potedio) sa onesvjetavanja Tura (tj. ili e biti nagraen zbog onesvjetavanja, zbog onesvjeenja na Turu koje je imao kada je traio da vidi Uzvienoga Allaha na ovome svijetu, te se zbog toga onesvjetavanja nee onesvijestiti na Sudnjem danu kada se onesvijestimo mi)." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA TRAENJA POKAJANJA (tj. KNJIGA nagovaranja i natjerivanja na kajanje izvjesnih) JERETIKA (heretika, odmetnika od Islama) I (izvjesnih, ili svih prkosnih tvrdoglavih) PROTIVNIKA, I BORBE (meusobne protiv) NJIH, I (KNJIGA) GRIJEHA (onoga) KO JE PRIDRUIVAO (jo nekakvo boanstvo) SA ALLAHOM I NJEGOVE KAZNE U (toj) OVOZEMNOSTI I (na zadnjem, tj.) DRUGOME SVIJETU (tj. na Sudnjem danu). Rekao je Allah, uzvien je: "..... zaista (svako) sauesnitvo (pridruivanje nekoga i neega Allahu, mnogobotvo) je zaista nasilje veliko (velika nepravda)." i "..... zaista ako si pridruivao, zaista pokvarie se (otii e uzaludno, beskorisno) svakako tvoj posao i zaista bie svakako od (izvjesnih) tetovalaca (koji su na teti, na gubitku i kvaru).". PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, izvijestio nas je Derir od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je siao ovaj ajet: "Koji su vjerovali i nisu pomijeali njihovo (tj. svoje) vjerovanje sa nasiljem.....", bilo je teko to (palo) na drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i rekli su: "Koji (od) nas nije pomijeao svoje vjerovanje sa nasiljem (nepravdom nekom)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ono (se) nije s time (mislilo to tako). Zar neete uti (tj. Zar ne ujete taj ajet tumaei ga spajanjem njega) ka govoru Lukmana: "..... zaista (svako) sauesnitvo (tj. mnogobotvo) je zaista nasilje veliko."." 80

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Bir, sin Mufedala, priao nam je Durejrija. A priao mi je Kajs, sin Hafsa, priao nam je Ismail, sin Ibrahima, izvijestio nas je Seid Durejrija, priao nam je Abdur-Rahman, sin Ebu Bekreta, od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Najvei (od) velikih grijeha su: Pridruivanje sa Allahom (jo nekakvoga boanstva), i neposlunost (svojim) dvama roditeljima, i svjedoenje (izvjesne) lai, i svjedoenje (izvjesne) lai - tri puta (je rekao) - ili (je rekao): govor (izvjesne) lai." Pa nije prestao (da) ponavlja nju (tu zadnju rije, tj. zadnji grijeh), ak (da) smo rekli: "Da je on uutio!" PRIAO MI JE Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima, izvijestio nas je Ubejdullah, sin Musa-a, izvijestio nas je ejban od Firasa, od abije, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Doao je (jedan) Beduin ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha! ta (tj. Koji) su (ti izvjesni) veliki grijesi?" Rekao je: "Pridruivanje sa Allahom (jo kakvoga boanstva)." Rekao je: "Zatim ta je to (jo)?" Rekao je: "Zatim neposlunost (svojim) dvama roditeljima." Rekao je: "Zatim ta je to (jo)?" Rekao je: "Zakletva velika zamoivaica (u grijeh, tj. Izvjesna lana zakletva)." Rekao sam: "A ta je (izvjesna) zakletva velika zamoivaica?" Rekao je: "Koja je (takva da sebi) odsijee (tj. prisvoji pomou nje na sudu) imovinu (jednoga) ovjeka muslimana (a) on je u njoj laac." PRIAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, priao nam je Sufjan od Mansura i Aamea, od Ebu Vaila, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je (jedan) ovjek: "O poslanie Allaha! Je li (tj. Da li) emo se kanjavati za (ono) to smo radili u predislamlju?" Rekao je: "Ko je inio lijepo (tj. Ko ini dobro) u Islamu, nije se kanjavao (tj. nee se kanjavati) za (ono) to je radio u predislamlju. A ko je inio loe (tj. ko ini loe) u Islamu, kaznio se je (tj. kaznie se) za prvo i zadnje (to svoje zlo i nevaljali rad)." GLAVA suda (odredbe, propisa u vezi izvjesnoga) odmetnika (otpadnika od Islama) i odmetnice (otpadnice). A rekao je Ibnu Umer, i Zuhrija i Ibrahim: Ubija se (tj. Ubie se ta svaka) odmetnica. I (GLAVA) traenja pokajanja (od) njih (tj. I GLAVA natjeravanja i nagovaranja na pokajanje njih - odmetnika i odmetnica). 81

A rekao je Allah, uzvien je: "Kako (da) naputi Allah narod (tj. ljude takve koji) su bili bezvjernici poslije svoga vjerovanja, i svjedoili su da je (Allahov) poslanik istina i doli su im (izvjesni jasni) dokazi?! A Allah nee naputiti (te izvjesne) ljude silnike (nepravedne). Ti (su takvi da) je njihova kazna (takva) da je na njih prokletstvo Allaha, i (izvjesnih) anela i ljudi sviju (skupa). Bivajui (oni) u njoj (u toj prokletini), nee se olakati od njih (tj. njima njihova) kazna i niti e se oni gledati. Osim (onih) koji su se pokajali od poslije toga i popravljali su (svoje stanje, tj. i inili su dobro), pa zaista Allah je veliki oprata, milostiv. Zaista (oni) koji su bili bezvjernici poslije svoga vjerovanja, zatim su sebi poveali bezvjerstvo, nee se (nikada) primiti njihovo pokajanje, i ti su oni (izvjesni) zalutali.". I rekao je: "O (vi) koji ste vjerovali, ako se pokorite (i jednoj) skupini od (onih) kojima se je dala (prije vas izvjesna Boija) knjiga (Biblija), vratie (oni) vas poslije vaega vjerovanja (da budete vi opet) bezvjernici.". I rekao je: "Zaista (oni) koji su vjerovali, zatim su bili bezvjernici, zatim su vjerovali, zatim su bili bezvjernici, zatim su (sebi) poveali bezvjerstvo, nije bio Allah zato (da) oprosti njima, i niti zato (da) uputi njih (ikakvom) putu.". I rekao je: "..... ko se odmetne (doslovno: ko se vrati) od vas od svoje vjere, pa dovesti e Allah narod (tj. jedne ljude takve da) voli (On) njih, i vole (oni) Njega, ponizni su na (sve) vjernike, teki su na (sve) bezvjernike.....", "..... a ali ko je rasprostranio (tj. raspoloio i razveselio) sa (tim) bezvjerstvom prsa, pa na njih je srdba od Allaha, i za njih je (pripremljena jedna) kazna velika. To je s (time, tj. To je zbog toga) da su oni (tj. to su oni) voljeli (mnogo vie taj) ivot blii (ovozemni) nad (taj ivot) zadnji (zagrobni, ivot na drugom svijetu), i da Allah nee naputiti (te) ljude bezvjernike. Ti su (oni) koji (su takvi da) je zapeatio Allah na njihova srca, i njihov sluh i njihove vidove, i ti su oni (izvjesni) nemarnici. Nema grijeha" - (da) govori istinu (kada kae) - "da su oni u (tom) drugom svijetu (tj. na Sudnjem danu izvjesni) tetovaoci (koji e biti na teti)." - do Njegovoga govora: "..... zaista tvoj Gospodar poslije nje (te sve kunje) je zaista veliki oprata, milostiv.". "..... i nee prestati (oni da) se bore (meusobno protiv) vas do (da) odvrate vas od vae vjere ako su mogli (ako mogu); a ko se vrati (tj. ko se odmetne) od vas od svoje vjere, pa umre, a on je bezvjernik, pa ti (su takvi da) su se pokvarila njihova djela (postali su uzaludni njihovi poslovi) u (toj) ovozemnosti i (tom) zadnjem (drugom) svijetu (onozemnosti), i ti su drugovi Vatre (tj. i ti e u pakao), oni su u njoj (u Vatri) vjeno bivaoci (oni koji bivaju vjeno).". PRIAO NAM JE Ebu Numan Muhamed, sin Fadla, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ikrimeta rekao je: Doveli su se Aliji, bio zadovoljan Allah od njega, (neki) potajni bezvjernici, pa je spalio njih. Pa je doprlo to Ibnu Abbasu pa je rekao: "Da sam ja bio, ne bih spalio njih zbog zabrane poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio: "Ne kanjavajte sa kaznom Allaha (tj. Allahovom kaznom)." I zaista ubio (pobio) bih njih zbog govora poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zamjenjivao (tj. Ko zamijeni, promijeni) svoju vjeru, pa ubijte ga." 82

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, od Kureta (Kurreta), sina Halida, rekao je: Priao mi je Humejd, sin Hilala, priao nam je Ebu Burdete od Ebu Musa-a rekao je: Doao sam ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i sa mnom su (nekakva) dva ovjeka od E'arovia, jedan (od) njih dvojice je od (tj. sa) moje desnice (desne strane), a drugi je od (sa) moje ljevice (lijeve strane), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, isti zube misvakom (zuboistkom - drvetom za ienje zuba). Pa su obadva (oba od) njih dvojice (tj. svaki od njih dvojice) je pitao (tj. traio je neki upravni poloaj). Pa je rekao (Muhammed a.s.): "O Ebu Musa!" Ili: "O Abdullahe (O Abdullahu), sine Kajsa! (ta veli o traenju poloaja to ga trae ova tvoja dvojica?)." Rekao je: Rekao sam: "Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisu natkuila njih dvojica mene na (ono) to je u duama njih dvojice (tj. nisu mi pokazali ni rekli ta misle), i nisam opazio da njih dvojica (hoe da) trae (taj) posao." Pa kao da ja (i sad) gledam ka njegovoj zuboistki pod njegovom usnom (kako) se je odstranjivala (skupljala u jedan ugao; ili: kako se je podizala), pa je rekao (Muhammed a.s.): "Neemo nikada - ili (je rekao): Neemo upotrebiti (tj. Neemo postaviti radnikom, namjesnikom) na naem poslu (onoga) ko je htio njega (tj. ko trai i zahtjeva taj posao, posao upravljanja i rukovoenja), a ali (tj. nego) odi ti, o Ebu Musa, - ili: o Abdullahe (o Abdullahu), sine Kajsa, - ka Jemenu (tj. u Jemen)." Zatim je proslijedio njemu (tj. poslao je za njim) Muaza, sina Debela. Pa poto je doao (Muaz) njemu, bacio je njemu (jedan) jastuk, (i) rekao je: "Sii (Sjai, tj. Sjedi)!" I kada li je (jedan) ovjek kod njega svezan! Rekao je (Muaz): "ta (tj. Ko) je ovaj?" Rekao je: "Bio je idov, pa je primio Islam, zatim se je (opet) poidovio." Rekao je: "Sjedi." Rekao je: "Neu sjesti do (da) se ubije (dok se ne ubije taj ovjek). Suenje Allaha i Njegovoga poslanika je (to, takvo za ovakve sluajeve)." Tri puta (je to rekao Muaz). Pa je zapovjedio za njega (za toga ovjeka), pa se ubio (pa je ubijen). Zatim su se meusobno podsjeala njih dvojica (na) stajanje (u molitvi izvjesne, ili svake) noi (tj. razgovarali su o nonom dobrovoljnom klanjanju), pa je rekao jedan (od) njih dvojice: "to se tie mene, pa (ja) klanjam (doslovno: pa stojim, tj. stojim u molitvi), (a) i spavam (neki dio noi). I nadam se u svome spavanju to se nadam u svome klanjanju (tj. I nadam se Allahovoj nagradi zbog svoga spavanja koje je uzrok da se odmorim i osnaim za dobra djela, kao to se nadam nagradi zbog svoga klanjanja po noi)." GLAVA ubijanja (onoga) ko nije htio primanje (tj. ko nije htio primiti sve, ili izvjesne) zakone (Islama, tj. obavezne dunosti) i to su se pripisivali ka (izvjesnom) odmetnitvu. (Ili: GLAVA ubijanja onoga ko nije htio primanje zakona, a nisu se pripisivali ka odmetnitvu. Ili: GLAVA ubijanja onoga ko nije htio primanje zakona, i - toga ubijanja onih - to su ti koji su se pripisivali k odmetnitvu.) 83

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, izvijestio je mene Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ebu Hurejrete rekao: Poto je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i imenovao se nasljednikom (halifom) Ebu Bekr i bezvjerstvovao je ko je bezvjerstvovao od Arapa (tj. i postao je ponovno bezvjernik onaj ko je postao bezvjernikom izmeu Arapa), rekao je Umer: "O Ebu Bekre! Kako (da) se bori (meusobno protiv tih) ljudi, a ve je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo se je meni da se borim (protiv svih tih) ljudi dok reknu: "Nema boanstva osim Allah!"; pa ko je rekao (ko rekne): "Nema boanstva osim Allah!", sauvao je od mene svoje imanje i svoju duu (tj. ivot), osim sa njegovim pravom (da se moe ubiti), a njegov obraun je na Allaha, (to je Muhammed a.s. rekao, a i ovi pobunjenici govore da nema boanstva osim Allah, pa kako da se bori protiv njih)?" Rekao je Ebu Bekr: "Tako mi Allaha zaista boriu se svakako (protiv svakoga onoga) ko je rastavljao (ko rastavlja, tj. ko pravi razliku) izmeu (te) molitve (namaza) i (te obavezne godinje milostinje) zekata, pa (jer) zaista zekat je dunost (toga svakoga) imanja (dunost od imovine). Tako mi Allaha da su sprijeili meni (da su otkazali meni jednu) kozicu (tj. jedno ensko jare to) su bili (obiaja da) izvravaju nju ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih se borio (protiv) njih na njezino sprjeavanje (tj. zbog njezinoga sprjeavanja, zbog toga to i nju nee sada da daju)." Rekao je Umer: Pa tako mi Allaha nije ono (nita drugo) osim (to) da sam vidio da je ve rasprostranio (otvorio) Allah prsa Ebu Bekra za (tu) borbu, pa sam znao (saznao, prepoznao) da je on istinit (ili: da je ona - ta borba - istinita). GLAVA: Kada je ciljao (izvjesni) tienik i (drugi) osim njega sa psovanjem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a nije bio izriit (tj. kada je aludirao na psovanje Muhammeda a.s., a nije to izriito i jasno izrazio i izrekao), kao njegov govor: "Essamu alejke" (umjesto "Esselamu alejke"). (Tu se radi o igri rijei izgovorenih na brzinu tako da se i ne primijeti lako cilj i igra oko izgovora pozdrava: "Esselamu alejke: Pozdrav na tebe (tebi)!" Umjesto toga ako se rekne: "Essamu alejke!", to ve znai: "Smrt na tebe (tebi)!", a to je ve psovka i grdnja indirektna, zaobilazna, neizravna.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je ubete od Hiama, sina Zejda sina Enesa, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika (da) govori: Proao je (jedan) idov pokraj poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Essamu alejke (Smrt na tebe)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ve alejke (I na tebe)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li (Da li) znate ta govori (ta kae on)? 84

Rekao je (Govorio je): "Essamu alejke (Smrt na tebe)!" Rekli su: "O poslanie Allaha! Zar ga neemo ubiti?" Rekao je: "Ne. Kada su pozdravili (tj. Kada pozdrave) vas stanovnici (tj. sljedbenici prijanje Boije) knjige, pa recite: "Ve alejkum (I na vas, tj. I vama to isto to ste vi rekli nama)!"." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm od Ibnu Ujejneta, od Zuhrije, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Traila je dozvolu (jedna manja) skupina od (izvjesnih) idova na (tj. za posjetu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Essamu alejke (Smrt na tebe)!" Pa sam rekla: "Bel alejkumus-samu vel-la'netu (Nego na vas smrt i prokletstvo izvjesno)!" Pa je rekao: "O Aio! Zaista Allah je blag, (i) voli (izvjesnu) blagost u (tom izvjesnom) poslu, svakom (dijelu od) njega." Rekla sam: "A zar nisi uo ta su rekli?" Rekao je: "Rekao sam: "Ve alejkum (I na vas)!"." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana i Malika, sina Enesa, rekla su njih dvojica: Priao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: uo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (ti izvjesni, ili: svi) idovi kada su pozdravili (kada pozdrave) na jednoga (od) vas, govore: "Samun alejke (Smrt na tebe)!" Pa reci: "Alejke (Na tebe)!"." GLAVA. PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, rekao je: Priao mi je ekik (eqiq), rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Kao da ja gledam ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (kako on) pria (za jednoga) vjerovijesnika od (Allahovih) vjerovijesnika (to) je udarao njega njegov narod, pa su okrvarili njega, pa on tare (otire svoju) krv od (sa) svoga lica i govori: "Moj Gospodaru! Oprosti mome narodu, pa (jer) zaista oni nee znati (tj. oni ne znaju)." GLAVA ubijanja (izvjesnih) skupina izlazaica (izlaznika, odmetnika iz vjere Islama, ili: ubijanja pripadnika sekte zvane haridije, hariditi koji su u svoje vrijeme ustali prvobitno i protiv Alije i protiv Muavije, a poslije posebno protiv Alije r.a. i koji su poeli da na svoj nain shvataju Islam i da mnoge islamske propise tumae na svoj nain), i (GLAVA ubijanja izvjesnih) skretaa (skretalaca sa istine ubijanja njihovoga) poslije uspostavljanja (izvjesnoga) dokaza nad njima (tj. poslije ubjeivanja dokazima da su na krivom putu koji treba da napuste) i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "I nije bio Allah zato (da) zavede (jedan) 85

narod (ljude) poslije poto je naputio njih do (da) objasni njima (ono) to se uvaju (njega, ega se uvaju i boje).....". A bio je Ibnu Umer (obiaja da) vidi njih (tj. da smatra njih - haridije) najgorim (od svih) stvorenja Allaha, i rekao je: Zaista oni su otili ka (nekim) ajetima (Kur'ana koja) su sila o (izvjesnim) bezvjernicima, pa su uinili njih (te ajete su protumaili da se odnose) na (izvjesne, ili na sve) vjernike. PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Hajsemete, priao nam je Suvejd, sin Gafeleta, rekao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega: "Kada sam priao (tj. Kada priam) vama od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neko) prianje (razgovor, tj. neki hadis), pa tako mi Allaha zaista da padnem iz (tj. sa) neba, drae je k meni od (toga nego) da laem na njega (na Muhammeda a.s.). A kada sam priao (kada priam) vama o (onome) to je izmeu mene i izmeu vas, pa zaista (svaki) rat je varka (jedna varka). I zaista ja sam uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (ovo): "Izai e (jedan) narod u koncu (u zadnjem dijelu toga) vremena, novih (svojih) zuba (ili: mladih svojih godina, tj. mladi, mladii), maloumnih (svojih) pameti, (i) govore od najboljega govora (izvjesnih) ljudi (ili stvorenja), (a) nee prelaziti njihovo vjerovanje njihove grkljane, (i) izlaze (izlazie) iz (te) vjere kao to izlazi (prolazi izvjesna) strijela iz (izvjesne) ustrijeljene (prostrijeljene ivotinje), pa gdje god ste susreli (gdje susretnete) njih, pa ubijte (ubijajte) ih, pa (jer) zaista u njihovom ubijanju je nagrada za (onoga, tj. onome) ko je ubijao njih (na) Sudnjem danu." (To jest: bie nagraen na Sudnjem danu onaj ko ih ubija.). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Abdulvehhab, rekao je: uo sam Jahja-a, sina Seida, izvijestio me je Muhamed, sin Ibrahima, od Ebu Selemeta i Ata-a, sina Jesara, da su njih dva dola Ebu Seidu Hudriji pa su pitala njih dva njega o harurijama (tj. haridijama, jer je izraz harurije drugi naziv za haridije): "Jesi li (Da li si) uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je o njima neto rekao)?" Rekao je: "Neu znati (tj. Ne znam ja) ta su harurije. uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (ovo): "Izai e u ovoj (mojoj) sljedbi, a nije rekao od nje (tj. a nije rekao da e od ove sljedbe biti ti to e izai), (izai e jedan) narod (takav da) ponizite (tj. da ete poniziti, omalovaiti) vau molitvu sa njihovom molitvom, (i) itaju Kur'an (a to itanje) nee proi njihova grla, ili njihove grkljane (tj. nee dolaziti do srca i u srce), (i) izalaze (izlazie) iz (ove) vjere izlaenjem (izvjesne) strijele iz (izvjesne) ustrijeljene (ivotinje), pa gleda (njezin) strijelac ka svojoj strijeli (u cjelini), ka njezinom vrhu, ka njezinom omotu (iznad mjesta gdje se spaja eljezni vrh sa drvenim dijelom strijele), pa sumnja o (tome izvjesnom) zadnjem 86

dijelu strijele (koji se stavlja na tetivu) da li se je objesilo o nju (tj. o taj zadnji dio strijele) od (te) krvi (ustrijeljene ivotinje i jedna) stvar (tj. ita)?" PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, priao mi je Ibnu Vehb, priao mi je Umer da je njegov otac priao njemu od Abdullaha, sina Umera i spomenuo je harurije (harurite), pa je rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izlaze (tj. Izlazie) iz Islama izlaenjem (prolaenjem izvjesne) strijele iz ustrijeljene (prostrijeljene ivotinje)." GLAVA (onoga) ko je ostavio (napustio) borbu (tih) haridita zbog (izvjesnoga) slaganja (obiknjavanja sebi, pridobijanja, privlaenja) i da se ne okrenu (da ne pobjegnu izvjesni) ljudi od njega. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Hiam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Seida rekao je: Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, razdjeljuje (neku imovinu, veli se da je to bilo nekakvo zlato), doao je Abdullah, sin ZulHuvejsireta, Temimija (Temimovi) pa je rekao: "Budi pravedan (tj. Dijeli pravo), o poslanie Allaha!" Pa je rekao: "Teko tebi! Ko biva pravedan kada nisam bio pravedan (ja, tj. Ko je pravedan ako ja nisam pravedan)?" Rekao je Umer, sin Hattaba: "Pusti me, (da sabljom) udarim njegov vrat!" Rekao je: "Pusti ga, pa (jer) zaista za (tj. u) njega su drugovi (tj. on ima takve drugove da) poniava (omalovaava) jedan (od) vas svoju molitvu (svoj namaz) sa njegovom molitvom, i svoj post sa njegovim postom, (i) izlaze (izlazie) iz (ove) vjere kao to izlazi (ta) strijela iz (te) ustrijeljene (ivotinje): (pa) gleda se u njezina pera (te strijele), pa se nee nai (ne nalazi se) u njemu (ni jedna) stvar (nita), zatim se gleda (pogleda) u njezin vrh, pa se ne nalazi u (na) njemu (ni jedna) stvar (nita), zatim se gleda u njezin omot (na sastavu donjega kraja eljeznoga vrha i drvenoga vrha i kraja strijele), pa se ne nalazi u (na) njemu (ni jedna) stvar, zatim se gleda u njezinu drveninu (u drveni dio strijele osim vrha i pera, zaperaka), pa se ne nalazi u njemu (ni jedna) stvar, ve je utekla (izmakla strijela tom) izmetu (ili: toj preivanoj hrani, grizu) i (toj) krvi (ustrijeljene ivotinje, te se zbog brzine strijele kroz tu ivotinju nije nalijepilo, ni uhvatilo nita ni na jedan dio strijele). Znak njihov je (jedan) ovjek (takav da) je jedna (od) njegovih dviju ruku - ili je rekao: (jedna od) njegovih dviju sisa je - kao sisa (dojka izvjesne) ene - ili je rekao: kao (izvjesni) komad mesa - giba se (mie se, trese se). Izai e (oni) na vremenu rastanka (tj. razilaenja, rascjepa) od (izvjesnih) ljudi." Rekao je Ebu Seid: Svjedoim (da) sam uo (to) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i svjedoim da je Alija ubijao njih, a ja sam sa njim. Doveo se njemu (taj izvjesni) ovjek na (tom) opisu kojeg je opisao Vjerovijesnik, 87

pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa je sila (objava, tj. ajet) o njemu (o sinu Zul-Huvejsiretovome): "I od njih je (neko takav) ko kori tebe u (izvjesnim) milostinjama (tj. ko iznosi manu tebi, ko napada tebe zbog tih milostinja i njihove raspodjele).....". PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulvahid, priao nam je ejbanija, priao nam je Jusejr, sin Amra, rekao je: Rekao sam Sehlu, sinu Hunejfa: "Da li si uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori o (tim) haridijama (i jednu) stvar (ita)?" Rekao je: "uo sam ga (da) govori i dao je pasti sa svojom rukom (tj. i pruio je svoju ruku, pokazao je njome) prema Iraku: "Izlazi (tj. Izai e) iz njega (jedan) narod (tj. ljudi takvi koji e da) itaju Kur'an (a to itanje) nee prei njihove kljunjae (ili: grkljane, grla), (i) izlaze (tj. izlazie oni) iz Islama izlaenjem (izvjesne) strijele iz (izvjesne) ustrijeljene (ivotinje u lovu)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee ustati (tj. Nee se pojaviti i nastati) as do (da) se pobiju (nekakve) dvije skupine (ete, grupe), tvrdnja njih dviju je jedna.". PRIAO NAM JE Alija, priao nam je Sufjan, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee ustati (pojaviti se, nastati) as do (da) se pobiju (dok se ne pobiju) dvije skupine (takve da) je tvrdnja njih dviju jedna." GLAVA (onoga) to je dolo o (izvjesnim) tumaiocima (tumaima sebi, tj. koji sebi tumae i opravdavaju svoj postupak u tui i ubijanju na osnovu dobronamjernih pretpostavki koje im slue kao dokaz i oslonac). Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Lejs: Priao mi je Junus od Ibnu ihaba rekao je: Izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurrahman, sin Abdul-Karije (da su) izvijestila njih dvojica njega da su njih dva ula Umera, sina Hattaba (da) govori: uo sam Hiama, sina Hakima (da) ita suru Furkan (poglavlje u Kur'anu koje se zove Furkan) u ivotu (tj. za ivota) poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se prisluao za njegovo itanje (posluao, sluao sam kako on to ita, ui, tj. pa sam osluhnuo njegovo itanje), pa kada li on ita nju (tu suru) na slova mnoga (tj. na mnoge naine to) nije dao itati meni njih (tj. to nije nauio mene njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tako (na taj nain). Pa sam bio blizu (skoro da) skoim njemu (tj. za malo nisam navalio na njega dok je on jo bio) u (svojoj) molitvi. Pa sam 88

iekivao (priekao) njega dok je pozdravio (na zavretku molitve - dok je predao selam, dok nije zavrio namaz), zatim sam uhvatio (uzeo) njega (za odjeu na njegovim prsima) sa njegovim ogrtaem, ili sa mojim (svojim) ogrtaem pa sam rekao: "Ko je dao itati tebi (tj. Ko te je nauio) ovu suru?" Rekao je: "Dao je itati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao sam njemu: "Slagao si (Lae). Pa tako mi Allaha zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao je itati meni ovu suru koju sam uo (od) tebe (da) ita nju." Pa sam otiao (i) vodim ga (tj. vodei ja njega) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao njemu: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam uo ovoga (da) ita sa surom (tj. da ita, ui suru Furkan) na (neka) slova (na neke naine to) nisi dao itati meni njih, a ti si dao itati meni suru Furkan." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Poalji (tj. Pusti) ga, o Umere! itaj, o Hiame!" Pa je itao na njega (tj. njemu) itanjem koje sam uo (od) njega (da) ita (tj. da ita to itanje). Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovako se je spustila." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "itaj, o Umere!" Pa sam itao. Pa je rekao: "Ovako se je spustila (objavila)." Zatim je rekao: "Zaista ovaj Kur'an spustio se je na sedam (nekih) slova (naina), pa itajte (na onaj nain i na ono itanje) to se je olakalo od njega (nain koji vam je laki - itanje koje vam je lako, lahko, najlake)." PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Veki' - H - Priao nam je Jahja, priao nam je Veki' od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je siao ovaj ajet: "Koji su vjerovali i nisu pomijeali njihovo (tj. svoje) vjerovanje sa nasiljem.....", bilo je teko to (palo) na drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i rekli su: "Koji (od) nas nije uinio nasilje svojoj osobi (sebi, sam sebi natovarivi se nekom nepravdom i nasiljem)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije kao to (to vi) mislite (Nije to, to to vi mislite). Samo je ono (tj. Ono je samo to) kao to je rekao Lukman svome sinu: "....., o moj siniu, ne pridruuj (nita i nikoga) sa Allahom, zaista (svako) mnogobotvo je zaista nasilje veliko."." PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Mahmud, sin Rebi'a, rekao je: uo sam 'Itbana, sina Malika, (da) govori: Poranio je na mene (tj. Doao je jutrom rano meni) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (jedan) ovjek: "Gdje je Malik, sin 89

Duhuna?" Pa je rekao (jedan drugi) ovjek od nas: "To je (jedan) licemjerac (dvolinjak), nee voliti (tj. ne voli on) Allaha i Njegovoga poslanika (jer nije doao da vidi Muhammeda a.s.)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar neete govoriti (za) njega (tj. Zar ne govorite za njega; a to e rei: Zar ne mislite o njemu da on) govori: "Nema boanstva osim Allaha!", (i) trai sebi (tj. traei on sebi) s time lice Allaha?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista ono nee doi (ni jedan) rob (na) Sudnjem danu s njim (tj. Nee donijeti njega oitovanje, kelimei ehadet, pa da e proi drukije) osim (tako da) je zabranio Allah na njega Vatru (tj. zabranio mu je pakao, dehennem)." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete od Husajna, od omsice rekao je: Prepirali su se meusobno Ebu Abdurrahman i Hibban, sin Atijjeta. Pa je rekao Ebu Abdurrahman Hibbanu: "Zaista ve sam znao (tj. ve znam dogaaj ili osnov) koji je osmionio (osmjelio, uinio odvanim) tvoga druga na (muslimanske) krvi (tj. da prolijeva krv muslimana vodei borbe i ratove protiv muslimana)" - misli (na) Aliju. Rekao je: "ta je ono (ta je to), nema oca tebi?" Rekao je: "Stvar (jedna, tj. Neto) je (to to) sam uo njega (da on - Alija) govori nju (doslovno: njega - to neto)." Rekao je: "ta je ono (tj. ta je to)?" Rekao je: "Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Zubejra i Ebu Merseda, a svaki (od) nas je konjanik, rekao je: "Odite (tj. Idite), dok doete vrtu Hada (tj. u mjesto zvano Had)." Rekao je Ebu Selemete: Ovako je rekao Ebu Avanete: "(vrtu) Hada." "Pa (jer) zaista u njoj (tj. u njemu, u tom vrtu) je (jedna) ena, (a) sa njom je (jedna) stranica (tj. jedan list, pismo) od Hatiba, sina Ebu Belte'ata, ka (mekanskim) idolopoklonicima, pa dovedite mi je (tu enu)." Pa smo otili na naim konjima, dok (tj. te) smo stigli nju gdje je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a ona) ide na (jednoj) svojoj devi. A bio je pisao (Hatib) ka stanovnicima Meke za dolazak poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima (da ih napadne svojom vojskom). Pa smo rekli: "Gdje je (ta) knjiga (tj. pismo) koja (koje) je s tobom?" (To jest: "Gdje je pismo koje ti ima?".) Rekla je: "Nije sa mnom knjiga (nikakva, tj. Nemam ja nikakvoga pisma)." Pa smo dali kleknuti s njom njezinoj devi, pa smo traili (sebi) u njezinom samaru, pa nismo nali (ni jednu) stvar (nita). Pa je rekao moj drug: "Ne vidimo sa njom (nikakvu) knjigu (pismo)." Rekao je: Pa sam rekao: "Zaista ve smo znali (tj. ve znamo da) nije slagao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim se je zakleo Alija: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to) se zaklinje s Njime (Njime) zaista izvadie svakako (tu) knjigu (to pismo), ili zaista ogoliu svakako tebe." Pa je pala (tj. pruila ruku) ka svome pojasu, a ona je opasana sa (nekom) odjeom, pa je izvadila (tu) stranicu (taj list, pismo). Pa su donijeli nju (tu stranicu, tj. to pismo) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Umer: "O poslanie Allaha! Ve je prevario (iznevjerio, izdao Hatib) Allaha, i Njegovoga 90

poslanika i (sve) vjernike (tj. muslimane). Pusti me, pa (da) udarim njegov vrat (svojom sabljom)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Hatibe! ta je nosilo (tj. ta je navelo) tebe na (ono) to si napravio?" Rekao je: "O poslanie Allaha! Nije za mene (tj. Nije meni, Nemam ja to) da neu biti (tj. Nemam to da ne budem) vjernik u Allaha i Njegovoga poslanika, a ali ja (tj. nego ja) sam htio da bude meni kod (mekanskoga) naroda (jedna) ruka (zasluga takva to e da) se odbija s njom (tj. zbog nje napadi) od moje porodice i moje imovine. I nije od tvojih drugova (ni) jedan (u drukijem stanju i poloaju) osim (u takvom da) je za njega (u njega) tamo od njegovoga naroda (neko) ko (je taj to) odbija Allah s njim (tj. pomou njega) od njegove porodice i njegove imovine (napadaje, napade)." Rekao je: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao). Ne govorite za njega (tj. Ne govorite njemu, o njemu nita drugo) osim dobro (osim lijepo)." Rekao je: Pa se vratio (na svoje opet, tj. Pa je ponovio) Umer pa je rekao: "O poslanie Allaha! Ve je prevario Allaha, i Njegovoga poslanika i vjernike. Pusti me, pa neka udarim (pa da udarim) njegov vrat (sabljom)!" Rekao je: "A zar nije (i on) od stanovnika (tj. od uesnika) Bedra? A ta daje znati tebi (tj. A ta ti zna), moda Allah (da) se je natkuio na (nad) njih pa je rekao: "Radite ta ste htjeli (tj. ta hoete), pa ve sam zahtijevao (tj. pripravio, odredio) vama raj." Pa su se mnogo potopila (tj. kupala su se u suzama) njegova dva oka (Umerova dva oka), pa je rekao: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je Ebu Abdullah: ..... (vrt) Haha (tj. vrt zvani Hah) je vjerodostojnije (tj. ispravnije), ali tako je rekao Ebu Avanete: ..... (vrt) Hada (vrt zvani Had). A Hadun je (jedno) iskrivljenje (pogreka, greka u pisanju, pogreka nastala prilikom pisanja ili prilikom prepisivanja, tamparska greka kako bi se to danas reklo). A ono je (tj. A to je jedno) mjesto (vrt Hah). A Huejm govori: ..... (vrt) Haha (tj. vrt zvani Hah). SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnoga) PRISILJAVANJA (sile, presije, prinuivanja i natjeravanja nekoga na silu na neto, posebno natjeravanja na silu nekoga u vjeru od strane neije) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "..... osim ko se je prisilio (da se jezikom i rijeima odrekne svoga islamskoga vjerovanja), a njegovo srce je smireno sa (svojim islamskim) vjerovanjem, a ali (tj. nego) ko je rasprostranio (rairio, tj. otvorio) sa (tim) bezvjerstvom (tj. za to bezvjerstvo) prsa, pa na njih je (pala jedna) srdba od Allaha, i za njih je (jedna) kazna velika.". I rekao je (Uzvieni Allah): "..... osim da se uvate od njih (jednim) uvanjem.....", a ona je (tj. ta rije "tukaten, tukatun" je istoga znaenja kao i rije) "tekijjetun": uvanje, opreznost, bojazan. I rekao je (Uzvieni Allah): "Zaista koji su (takvi da su) usmrtili njih (izvjesni) aneli inei nasilje (oni sami) svojim osobama, rekli su (tj. rei e im na sudnjem danu izvjesni aneli): "U emu ste bili?" Rekli su (tj. Rei e ti ljudi): "Bili smo smatrani slabiima u (toj) zemlji.....", do Njegovoga govora: "..... i uini nama od kod Tebe (tj. od Svoje strane jednoga) pomagaa velikoga (tj. velikoga potpomagaa).". 91

Pa je ispriao Allah (izvjesne) smatrane slabiima koji se nee sustezati (koji se ne susteu, ne mogu da se sustegnu) od ostavljanja (onoga) to je zapovjedio Allah za njega. A (izvjesni) prisiljeni nee biti (tj. ne biva nita drugo) osim smatran slabiem bez sustezajuim (tj. ne sustezajuim, nesustezajuim) od injenja (onoga) to se je njemu zapovjedilo za njega. A rekao je Hasen: uvanje (oprez, bojazan izvjesna) je do Sudnjega dana. A rekao je Ibnu Abbas o (onome) ko (se nae u takvoj prilici, odnosno neprilici da) prisile njega (izvjesni, neki) lopovi pa pusti (razvede svoju enu): Nije (to ni) sa (kakvom) stvari (tj. Nije to nita; a to e rei: Takav razvod i razvjenanje, razvjenavanje ne uzima se u obzir, nije punovaan, nije punovano, ne vrijedi, nije nastupio). I za njega (tj. za ovo) je rekao Ibnu Umer, i Ibnu Zubejr, i abija i Hasen (da i oni to tako misle i shvataju). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslovi (izvjesni, ili svi) su sa (izvjesnom) namjerom (vrijedni i punovani)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Halida, sina Jezida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Hilala, sina Usameta, da je Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, izvijestio njega od Ebu Hurejreta da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moljae (doslovno: bio je da moli) u (svojoj) molitvi: "Moj Boe! Spasi Ajjaa, sina Ebu Rebi'ata, i Selemeta, sina Hiama, i Velida. Moj Boe! Spasi (izvjesne) smatrane slabiima od (mekanskih) vjernika. Moj Boe! Zaesti (tj. Pojaaj) Tvoje (Svoje) gaenje na (pleme) Mudar, i poalji na njih godine kao godine Jusufa (tj. gladne, nerodne godine kao u vrijeme Jusufa a.s.)." GLAVA (onoga) ko je sebi izabrao (odabrao to) udaranje, i ubijanje i ponienje (poniavanje) nad (to) bezvjerstvo. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Haveba, Taifija, priao nam je Abdulvehab, priao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tri (osobine, osebine, svojstva postoje), ko (bude takav da) su bile (one) u njega (ko ih bude imao, posjedovao), naao je (tj. nai e on) slast (svoga) vjerovanja: da bude Allah i Njegov poslanik drai k njemu od (svega drugoga) to je osim Njih dvojice; i da voli (izvjesnoga) ovjeka (tako da) nee voliti (tj. da ne voli) njega (ni zbog ega drugoga) osim radi Allaha (zbog Allaha, u ime Allaha), i da mrzi da se vrati u (to) bezvjerstvo kao to mrzi da se baci u Vatru (da bude baen u pakao)." PRIAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, priao nam je 'Abbad od Ismaila, uo sam Kajsa, uo sam Seida, sina Zejda (da) govori:

92

Zaista ve sam vidio mene (tj. sebe), a zaista Umer je sveziva mene na (za taj) Islam (tj. a Umer je svezao, vezao mene zbog moga primanja Islama poniavajui me kao zarobljenika kakvoga). A da se sruio Uhud (planina) od (tj. zbog onoga) to ste uinili sa Usmanom, bilo bi opravdano (dolino) da se srui. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Ismaila, priao nam je Kajs od Habbaba, sina Eretta, rekao je: Tuili smo se (Potuili, poalili smo se) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzima (a on je uzeo) sebi (kao) jastuk (jedan) svoj ogrta u sjeni Kabe, pa smo rekli: "Zar nee traiti pomo nama?! Zar nee moliti za nas?!" Pa je rekao: "Ve je bio ko je prije vas (ivio u takvom tekom stanju da) se uzme (izvjesni) ovjek, pa se iskopa (rupa) njemu u (toj) zemlji, pa se uini (tj. pa se stavi on) u nju, pa se donese (izvjesna) testera (pila, aga), pa se stavi na njegovu glavu, pa se uini (tj. pa se preaga, prepila, prepili na) dvije polovine. I elja se sa eljevima (od izvjesnoga) eljeza to je ispod njegovoga mesa i njegove kosti, pa ne odvrati njega to od njegove vjere. Tako mi Allaha zaista upotpunie se svakako ova stvar (ovaj posao, tj. vjera Islam, rad na Islamu), ak (da e da) ide (izvjesni) jaha od San'e do Hadramevta, (i) nee se bojati (nikoga drugoga) osim Allaha i (izvjesnoga, tj. nekoga) vuka na (za) svoje brave (ovce), a ali (tj. nego) vi traite urbu (hitnju, brzinu, tj. ali vi urite)." GLAVA o prodaji (izvjesnoga lica) prisiljenoga i slinoga njemu u (izvjesnome) pravu i (drugome) osim njega. PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Lejs od Seida Makburije, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok smo mi u Bogomolji, kadli je izaao na nas (tj. kadli izae nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (pa ree): "Odite (Idite vi odmah) ka idovima!" Pa smo izali sa njim dok smo doli kui mjesta itanja (prouavanja) Tevrata (ili: kui idovskog velikana i strunjaka za itanje i prouavanje Tevrata). Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dozivao njih: "O druino idova! Primite Islam, spasiete se!" Pa su rekli: "Ve si priopio (dostavio), o Ebu Kasime (o Ebul-Kasime)!" Pa je rekao: "To hou." (To jest: "To i hou, hou da vam priopim i dostavim Allahov poziv na pravi put Islama, i hou da vi to priznate da sam vas pozivao.".)

93

Zatim je rekao nju (navedenu reenicu) drugi puta. Pa su rekli: "Ve si priopio, o Ebul-Kasime!" Zatim je rekao trei puta (da prime Islam, pa e biti spaeni), pa je (onda) rekao: "Znajte da je (ta) zemlja za Allaha i Njegovoga poslanika, i zaista ja hou da protjeram vas, pa ko je naao od vas sa svojim imanjem (tj. u svome imanju neku) stvar (neto), pa neka proda nju. A ako ne, pa znajte da je (ta) zemlja za Allaha i Njegovoga poslanika (tj. zemlja pripada Allahu i Njegovome poslaniku, zemlja je Allahova i Njegovoga poslanika, zemlja je dravna, ili narodna, nacionalna)." GLAVA: Nee se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se) brak (vjenanje izvjesnoga lica) prisiljenoga. "..... i ne prisiljavajte vae (svoje) robinje na (izvjesni) blud ako su htjele utvrivanje sebe (tj. svoju ednost i moralnost - ne prisiljavajte ih) zato (da) sebi traite (pomou njih) robu (toga) ivota najbliega (tj. robu ovozemnoga ivota); a ko prisili (prisiljava) njih, pa zaista Allah je poslije njihovoga prisiljavanja veliki oprata (njima - prisiljenim robinjama), milostiv.". PRIAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, priao nam je Malik od Abdurrahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Abdurrahmana i Mudemmi'a, dvojice sinova Jezida, sina Darijeta, Ensarije, od Hanse, keri Hizama, Ensarijete (Ensarijke) da je njezin otac vjenao nju (tj. udao je nju za nekoga ovjeka), a ona je ponovna udavaa (tj. a ona je bila prije toga ve udavana), pa je (ona) mrzila to (taj novi brak), pa je dola Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je vratio njezino vjenanje (tj. ponitio je taj njezin novi brak koji ona nije voljela). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Ibnu Durejda, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ebu Amra, a on je Zekvan, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam: "O poslanie Allaha! Trai (li) se savjeta (od tih) ena u njihovim brakovima (vjenanjima, tj. Zdogovara li se, dogovara li se sa tim enskima o njihovim brakovima)?" Rekao je: "Da." Rekla sam: "Pa zaista (izvjesna) djevojka (bude u prilici da) se od nje trai savjet (da se zdogovara s njom, da se pita - pa bude upitana za brak), pa se stidi, pa (ona) uti." Rekao je: "Njezina utnja je njezina dozvola (tj. njezina privola, pristanak)." GLAVA: Kada se prisilio (prisiljavao sve dotle) dok je poklonio roba ili ga je prodao, nije (to) bilo dozvoljeno (to nije dozvoljeno, tj. nije dozvoljena ta radnja, nije ispravan ni vrijedan taj poklon, niti ta prodaja). A rekao je neki (od tih izvjesnih) ljudi: Pa ako se je zavjetovao (taj) kupac u njemu (tj. za njega - za tako kupljenoga roba - ako se zavjetuje jedan) zavjet, pa ono (tj. pa to) je dozvoljena (stvar) sa njegovom tvrdnjom (tj. prema njegovoj 94

tvrdnji, po miljenju toga nekoga od ljudi), a takoe ako je uinio slobodnim iza svoje smrti njega (toga roba tako kupljenoga). (Izraz "debbere" pored drugih znaenja ima to znaenje roba uiniti slobodnim iza svoje smrti, poslije sebe, i takav se rob zove "mudebber, elmudebber".) PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Dabira, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) ovjek od Pomagaa uinio slobodnim iza svoje smrti (jednoga) posjedovanoga (tj. jednoga roba), a nije bio za njega (tj. u njega nikakav drugi) imetak osim njega (osim toga roba), pa je to doprlo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ko kupuje (tj. Ko e kupiti sebi) njega (toga roba) od mene?" Pa je kupio njega Nuajm, sin Nehhama, za tri stotine srebrenjaka. Rekao je: Pa sam uo Dabira (da) govori: Rob (taj je bio porijeklom) Kopt, (i) umro je godine prve. GLAVA od (izvjesnoga) prisiljavanja. "Kerhun" i "kurhun" je jedno (tj. imaju isto, jednako znaenje: prisila, prisiljena radnja i in; prisiljavanje). PRIAO NAM JE Husejn, sin Mansura, priao nam je Esbat, sin Muhameda, priao nam je ejbanija Sulejman, sin Fejruza, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa. Rekao je ejbanija: A priao mi je Ata' Ebu Hasen Suvaija, i neu misliti (tj. i ne mislim) njega (drukije) osim (tako da) je spomenuo njega od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (koji je u vezi tumaenja kur'anskih rijei): "O (vi) koji ste vjerovali, nee se dozvoliti (tj. ne dozvoljava se) vama da nasljeujete (te) ene silom (na sili, preko volje).....", ajet (taj vidjeti), rekao (koji je rekao, tj. Ibnu Abbas je rekao): Bili su (ovakvoga postupka i obiaja). Kada je umro (izvjesni) ovjek, bili su njegovi zatitnici prei za njegovu enu. Ako je htio neki (od) njih, vjenao je sebi nju (oenio bi se s njom). A ako su htjeli (oni - zatitnici, zakonski zastupnici umrloga), vjenali su (vjenali bi oni) nju (enu umrloga nekome drugome osim zatitnika). A ako su htjeli, nisu vjenavali nju nikome. Pa oni su prei za nju od njezine porodice. Pa je siao ovaj ajet o tome. GLAVA: Kada se je nala (pronala) prisiljenom (izvjesna) ena na (taj) blud, pa nema kazne na nju u Njegovom (tj. zbog Njegovoga) govora, uzvien je: "..... a ko prisili njih, pa zaista Allah je od poslije njihovoga prisiljavanja veliki oprata (njima), milostiv.".

95

A rekao je Lejs: Priao mi je Nafi' da je Safija, ki Ebu Ubejda izvijestila njega da je (jedan) rob od robova (toga) zapovjednitva (od zapovjednitva Umerovoga r.a., tj. da je jedan rob od dravnih robova za vrijeme halife Umera r.a.) pao na (jednu) robinju od (te) petine (ratnoga plijena, koja petina pripada dravi), pa je naao prisiljenom (tj. pa je prisilio, silovao) nju, ak je probuio nju (tj. odstranio je i unitio joj je djeviansku opnu, koicu, himen, a to e rei: sruio joj je djevianstvo). Pa je bievao njega Umer (propisanom) kaznom i protjerao je njega, a nije bievao (Umer tu) robinju zbog (toga to je bio sluaj) da je on (taj rob) naao prisiljenom (tj. to je silovao) nju. Rekao je Zuhrija o (izvjesnoj) robinji djevojci (to) se popne njoj (tj. na nju, a to e rei: to uniti djevianstvo njoj izvjesni ovjek) slobodan: Uspostavie (tj. Procijenie) to (tj. procijenie umanjenje trine vrijednosti takve obeaene robinje, to e procijeniti izvjesni) sudija od (te) robinje djevice za koliinu njezine vrijednosti, i bievae (bievae) se (pored naknade vrijednosti robinje prije obeaenja). A nije u (izvjesnoj) robinji udavai (tj. za robinju udavau, ili za onu koja nije imala djevianstva) u suenju (izvjesnih, ili svih) imama (tj. pravnika dosuena ni odreena nikakva) odteta (kazna u sluaju njezinoga silovanja), a ali je (nego je samo odreena) na njega (na poinioca silovanja propisana, odreena tjelesna) kazna. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Iselio se je Ibrahim sa Sarom. Uniao je s njom (u jednu) naseobinu, u njoj je (jedan) vladar od (njezinih) vladara (vladara te naseobine, toga kraja, sela), ili silnik od (njezinih) silnika. Pa je poslao k njemu (poruku) da (to jest): Poalji k meni s njom (tj. Poalji k meni nju). Pa je poslao nju. Pa je ustao k njoj. Pa je ustala (tj. poela da) se isti i klanja, pa je rekla: "Moj Boe! Ako sam bila vjerovala u Tebe i Tvoga poslanika (i u Tvoga poslanika), pa ne ovlasti (tj. Ti ne daj vlasti ni moi) na meni (nada mnom ovome) bezvjerniku." Pa je zahroptio (tj. zadavio se je, skrhao se od napada padavice ili sranoga udara), ak je udarao (micao, kopao) sa svojom nogom." GLAVA zakletve (izvjesnoga) ovjeka za svoga druga da je on njegov brat kada se bojao (plaio) na njega (za njega izvjesnoga) ubijanja ili slinoga njemu (ili neega slinoga ubijanju). A takoe (tako je) svaki prisiljeni (koji) se plai (boji), pa zaista on (e da) odbija od njega (od prisiljenoga svakoga lica - on, ovjek e da odbija izvjesnoga) nasilnika, i (da) se bori nie njega (tj. za njega - za prisiljenoga), i nee uskratiti pomo njemu. Pa ako se je borio (izvjesni ovjek) nie (tj. za izvjesnoga) obespravljenoga (za onoga kome je uinjeno nasilje i nepravda, pa je u toj borbi ubio nasilnika bez naroite namjere i elje da ubije, nego samo da odbrani napadnutoga), pa nema okajanja (krvarine) na njega, a ni odmazde. 96

A ako se je reklo njemu (izvjesnome ovjeku): "Zaista e piti svakako (to) vino, ili zaista e jesti svakako (tu) mrljinu (tj. meso umrle, krepane, nezaklane ivotinje), ili zaista e prodati svakako svoga roba, ili (e da) prizna za (neko, jedno) dugovanje, ili (e da) pokloni (jedan) poklon, ili (e da) odrijei (jedan) uzao (tj. ili e pokvariti i raskinuti jedan ugovor; ili moda to znai: ili rijeie jedno pitanje) - ili zaista ubiemo svakako tvoga oca ili tvoga brata u (po) Islamu", obuhvatilo je njega to (tj. dozvoljeno je njemu to da uini da bi on na taj nain spasio oca ili brata od ubijanja) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Musliman (svaki) je brat (svakoga) muslimana." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Da (tj. Kad, ili Ako) se reklo njemu: "Zaista pie svakako (to) vino, ili zaista e jesti svakako (tu) mrljinu - ili zaista ubiemo svakako tvoga sina, ili tvoga oca ili vlasnika rodbine zabranjene (tj. ili blinjega tvoga roaka)", nije obuhvatilo njega to (tj. nije dozvoljeno njemu to uiniti da bi spasio na taj nain sina, oca ili roaka), jer zaista ovaj nije sa prinudenim (tj. jer ovaj nije prinuden, prinuen, prisiljen, jer je ovjek prinuden samo ako treba da spasi sebe lino, a ne nekoga drugoga). Zatim je protivrjeio (protuslovio sam sebi taj neki od izvjesnih ljudi) pa je rekao: Ako se je reklo njemu (izvjesnome ovjeku): "Zaista ubiemo svakako tvoga oca ili tvoga sina - ili e zaista prodati svakako ovoga roba, ili e priznati za (jedno) dugovanje, ili e pokloniti", slijedi mu (potrebno je njemu da postupi kako je ve reeno, tj. da se strpi i pretrpi ubijanje toga lica) u (toj, po toj) analogiji, a ali (tj. nego) mi smatramo lijepim (brojimo da je lijepo da taj ovjek izvri tu prisilnu prodaju, i priznavanje dugovanja i poklanjanje da bi spasio ivot svojim ugroenima u ovome sluaju), i govorimo (a velimo, tj. a miljenja smo ovoga): Prodaja (takva), i poklon i svaki uzao, zaveljaj, (tj. svaki ugovor takav) je u tome neispravan. Rastavili su (tj. Napravili su hanefijski pravnici razliku izmeu svakoga vlasnika rodbine zabranjene, a to e rei: izmeu svakoga blinjega roaka) i (drugoga lica) osim njega (osim roaka) bez knjige, a ni (na osnovu nekoga) obiaja (nekoga postupka), a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Ibrahim za svoju enu: "Ovo je moja sestra." A to je u Allahu (tj. sestra u vjeri, po vjeri u Allaha, po Allahovoj vjeri)." (U komentarima o ovome pitanju postoje rasprave izmeu hanefijskih pravnika i Buharijinih podravalaca i jo nekih drugih mezheba, ali te se rasprave nee prikazivati-navoditi u ovome prevodu Buharije.) A rekao je Nehaija (ili kako ga neki nazivaju Nah'ija): Kada je bio (izvjesni) trailac zakletve (sam po sebi neki) nasilnik, pa namjera (izvjesnoga) zaklinjaa (je vana i vrijedna). A ako je bio (trailac zakletve lice) obespravljeno (tj. lice kome je uinjeno nasilje i nepravda), pa namjera (toga) traioca zakletve (je vana). 97

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba da je Salim izvijestio njega da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Musliman (svaki) je brat (svakoga) muslimana, nee uiniti njemu nasilje, i nee predati njega (tj. nee ostaviti bez pomoi njega). A ko je bio u potrebi svoga brata, bio je Allah u njegovoj potrebi." (To jest: "Ko pomogne svome bratu u nekoj potrebi, Allah e pomoi njemu u nekoj njegovoj potrebi.".) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, priao nam je Seid, sin Sulejmana, priao nam je Huejm, izvijestio nas je Ubejdullah, sin Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomozi tvoga (svoga) brata bivajui (on - ako je on) nasilnik, ili obespravljen (ili onaj kome je uinjeno nasilje)." Pa je rekao (jedan) ovjek: "O poslanie Allaha! Pomaem ga kada je bio obespravljen. Pa zar si vidio (tj. Pa ta misli, Kako to) kada je (ako je) bio nasilnik, kako (da) pomognem njega?" Rekao je: "Preprijei njega, ili sprijei njega od (izvjesnoga) nasilja (Sprijei ga, Sprijeie ga od izvjesnoga nasilja), pa zaista to je njegovo pomaganje (potpomaganje)." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) VARKI (tj. prevara, podvala, lukavstava, prepredenosti, izmiljotina, izvrdavanja, dovitljivosti, izlaza iz neprilika pomou iznalaenja rupa u propisima i zakonima eriatskim i sl.) GLAVA o ostavljanju (tih) varki i zaista za svakoga ovjeka je (tj. pripada mu ono) to je namjeravao u (svojim) zakletvama i (drugome) osim njih (osim zakletvi). PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Jahja-a, sina Seida, od Muhameda, sina Ibrahima, od Alkameta, sina Vakkasa, rekao je: uo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) predikuje, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "O ljudi! Samo su (svi) poslovi (Poslovi svi su samo jedino vrijedni) sa (izvjesnom, tj. iskrenom) namjerom (tj. Poslovi su samo sa namjerom), i samo za ovjeka je (tj. i ovjeku pripada samo ono) to je namjeravao. Pa ko (je takav da) je bila njegova selidba (iz Meke u Medinu) ka Allahu i Njegovom poslaniku, pa njegova selidba je ka Allahu i Njegovom poslaniku. A ko se je iselio ka (nekoj koristi od te) ovozemnosti (da) pogodi (iskoristi) nju, ili eni (nekoj da) vjena 98

sebi nju, pa njegova selidba je ka (onome) to se je iselio k njemu (pa njegova selidba je zbog onoga zbog ega se je i iselio)."

GLAVA o (toj) molitvi (namazu). PRIAO MI JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee primiti Allah molitvu (namaz) jednoga (od) vas kada je proizveo (kad mu se neto desi, dogodi neto to mu je pokvarilo, to mu pokvari ienje za molitvu - abdest) do (da) se oisti (za molitvu ponovno)." GLAVA o (toj obaveznoj godinjoj milostinji) zekatu i da se nee rastavljati izmeu sakupljenoga (sastavljenoga, to je zajedno), i nee se sakupljati (sastavljati) izmeu rastavljenoga (raznoga) plaenjem (od te) milostinje (tj. iz straha od te obavezne milostinje - zekata). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, priao nam je moj otac, priao nam je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, da je Enes priao njemu da je Ebu Bekr pisao njemu zakon (odredbu te) milostinje koju je uzakonio (odredio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i izmeu ostaloga naveo je i ovo): "I nee se skupljati izmeu rastavljenoga, i nee se rastavljati izmeu skupljenoga (sastavljenoga) bojaznou (tj. iz straha od te) milostinje." (Ve je objanjavano ta ovo znai kada je bilo govora o zekatu.) PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Ismail, sin Dafera, od Ebu Suhejla, od njegovoga oca, od Talhata, sina Ubejdullaha, da je (jedan) Beduin doao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raupane (kose, tj. nepoeljane svoje) glave pa je rekao: "O poslanie Allaha! Izvijesti me, ta je to uzakonio (odredio) Allah na mene od (te) molitve?" Pa je rekao: "Pet (tih) molitava (molitvi, namaza), osim da dobrovoljno klanja (jednu) stvar (tj. neto vie jo)." Pa je rekao: "Izvijesti me o (onome) to je uzakonio Allah na mene od (toga) posta." Rekao je: "Mjesec ramazan, osim da dobrovoljno ini (tj. da posti jednu) stvar (tj. neto vie)." Rekao je: "Izvijesti me za (ono) to je uzakonio Allah na mene od (toga) zekata." Rekao je: Pa je izvijestio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zakone (propise vjere) Islama. Rekao je: "Tako mi (Onoga) koji je poastio tebe neu dobrovoljno initi (preko zakona, vie od zakona, odredbe ni jednu) stvar (nita), a niti u okrnjiti (umanjiti) od (onoga) to je uzakonio Allah na mene 99

(neu ni okrnjiti ni jednu) stvar (nita)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Spasio se je ako je bio istinit (ako je istinu rekao)." Ili: "Uniao je (tj. Unii e u) raj ako je bio istinit (ako je istinu rekao)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: U (tj. Za) stotinu i dvadeset deva (zekat) je dvije deve trogodinje (tj. u ime zekata treba dati dvije trogodinje deve). Pa ako je unitio njih hotimino (namjerno), ili je poklonio njih ili je prevario u njima (tj. ili je traio varku i izlaz zbog tih deva) bjeanjem (zbog bjeanja) od (toga) zekata, - pa nema (nikakve) stvari (nita) na njega. PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Abdurezak, priao nam je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Biva (tj. Bie) blagajna jednoga (od) vas (na) Sudnjem danu (jedna) zmija elava (poskok), bjeae od nje (od blagajne) njezin vlasnik (doslovno: njezin drug), pa (e ona da) trai njega i govori: "Ja sam tvoja blagajna." ("Kenzun" blagajna je u arapskom jeziku mukoga roda.) Rekao je: "Tako mi Allaha nee (nikada) prestati (da) trai (tj. da tjera) njega do (da, ili: ak da e da) zaloi nju (u) njezina usta (tj. dae ruku svoju kao zalogaj u usta te zmije koja je stvorena od njegove blagajne novca od kojih nije davao zekat)." I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada god gospodar (vlasnik izvjesnih) deva nije davao njihovu dunost (tj. zekat), ovlastie se (one) nad njim (na) Sudnjem danu (da one) gaze (udaraju) njegovo lice sa svojim papcima (kopitama)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi o (nekom, jednom) ovjeku (to) su za (u) njega (neke) deve, pa se plaio da bude dunost na njega (ta obavezna) milostinja, pa je prodao njih za (neke) deve sline njima, ili za brave (za ovce), ili za krave (za goveda) ili za srebrenjake (tj. ili za novac) bjeanjem od (te) milostinje (prije navrenja godine dana) za dan (na jedan dan) varanjem (tj. zbog prevare i izlaza, zbog pronalaenja rupe u zakonu, u propisu), pa nema tete (nema grijeha) na njega. A on govori (tj. A taj isti neko; neki od izvjesnih ljudi govori i izdaje na drugoj strani ovakvu fetvu): Ako je oistio (tj. Ako je dao zekat za) svoje deve prije (nego) da se preinai (tj. prije nego istekne, prije nego se navri izvjesna) godina za (tj. na jedan) dan ili (ak) za godinu (prije na godinu), bila je dozvoljena od njega (tj. vrijedi mu ta milostinja, taj zekat). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Ibnu Abbasa rekao je: Traio je rjeenje Sa'd, sin Ubadeta, Ensarija (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvom, jednom) zavjetu (koji) je bio na njegovoj majci (koja) je preminula prije (nego) da izvri njega. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 100

"Izvri njega (zavjet) od nje (za nju, mjesto nje)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Kada su doprle (dostigle izvjesne) deve (broj od) dvadeset (glava), pa u njih je etiri ovce (tj. za njih treba dati etiri ovce na ime zekata). Pa ako je poklonio njih (deve te) prije (isteka izvjesne) godine, ili je prodao njih bjeanjem i prevarom zbog otpadanja (doslovno: zbog obaranja toga) zekata (za deve), pa nema (ni jedne) stvari na njega; a takoe ako je unitio njih, pa je umro, pa nema (nijedne) stvari u njegovome imanju (tj. pa nema nita za njegovo imanje, nema zekata za njegovo imanje). GLAVA (izvjesne) varke u (izvjesnom) vjenanju (braku). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdullaha, priao mi je Nafi' od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (izvjesni postupak u enidbi i vjenavanju zvani) igar. Rekao sam Nafi'u (Pitao sam Nafi'a): "ta je "igar"?" Rekao je: "Vjena (Kad vjena, tj. Uzme, kad uzme u brak sebi) ker (izvjesnoga) ovjeka i dadne vjenati njemu (tj. a dadne u brak njemu) svoju ker bez vjenanoga dara. I vjena sestru (izvjesnoga) ovjeka i dadne vjenati njemu svoju sestru bez vjenanoga dara." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je prevario (tj. Ako je pravio varku), ak se je oenio na (tom) igaru, pa to je dozvoljeno, a (izvjesni taj) uslov (nedavanja vjenanoga dara) je neispravan. A rekao je u (izvjesnoj) mut'i (tj. rekao je o braku zvanom "mut'i, mut'a", braku privremenom, ogranienom na samo nekoliko dana): Brak (taj) je pokvaren (ne vaei, nije valjan), a (izvjesni taj) uslov (uvjet) je neispravan. A rekao je neki (od) njih: Mut'a i igar (brakovi) su dozvoljena (dozvoljeni), a (izvjesni) uslov (uvjet koji se postavlja u svakom od ta dva braka) je neispravan (ne vaei). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Ubejdullaha, sina Umera, priao nam je Zuhrija od Hasena i Abdullaha, dvojice sinova Muhameda, sina Alije, od oca njih dvojice da je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, (se naao jednom u prilici da) se reklo njemu (reeno mu je): "Zaista Ibnu Abbas nee vidjeti (tj. ne vidi, ne smatra) u mut'i (braku sa tim) enama (nikakve) tete (tj. nikakva grijeha)." Pa je rekao (Alija r.a.): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio je nju (tu vrstu braka) danom Hajbera (tj. na dan borbe na Hajberu) i od mesa (tj. i zabranio je sve vrste mesa svih) magaraca ljudskih (tj. pitomih magaraca)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je prevario (tj. Ako je pravio varku), ak (da) je sklopio brak mut'u, pa (taj) brak je pokvaren. A rekao je neki (od) njih: Brak (taj) je dozvoljen, a (izvjesni njegov) uslov (uvjet) je neispravan. 101

GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga) varanja (prevare) u (tim) prodajama, i nee se sprijeiti viak (pretek izvjesne) vode zato (da) sprijei s njime (pomou njega) viak (izvjesnoga) sijena (pie - hrane za stoku). PRIAO NAM JE Ismail, priao nam je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nee se sprjeavati viak (pretek izvjesne) vode zato (da) se sprijei s njim (pomou njega) viak (izvjesnoga) sijena (pae za stoku)." GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga) meusobnoga istjeravanja na veliku cijenu neke robe bez namjere da kupi tu robu. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (to) istjeravanje velike cijene (nekoj robi bez namjere da se ta roba kupi, nego samo da se prevari i zavara, namami neko lice da tu robu kupi i plati je skupo). GLAVA (onoga) to se zabranjuje od (izvjesnoga meusobnoga) varanja u (svim vrstama) prodaja (kupoprodaja). A rekao je Ejjub: Varaju Allaha kao to varaju ljudsko (bie, tj. kao to varaju ovjeka). Da su doli (to jest: Da dou, priu tome) poslu oigledno (javno da uzmu, da otmu), bilo je (tj. bilo bi to) lake na mene (lake meni). PRIAO NAM JE Ismail, priao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) ovjek spomenuo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da se on vara (tj. da ga varaju) u (tim) prodajama (kupoprodajama). Pa je rekao: "Kada si prodavao (tj. Kada prodaje nekome neto), pa reci: "Nema prevare (varanja, podvala)!" GLAVA (onoga) to se zabranjuje od (izvjesnoga) varanja (izvjesnome) zatitniku (zakonskome zastupniku) u (izvjesnoj) sirotici poeljnoj (tj. o zabrani da 102

zatitnik vara svoju lijepu siroticu tienicu) i da nee upotpunjavati njezin vjenani dar. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, priao nam je uajb od Zuhrije rekao je: Bio je Urvete (obiaja da) pria da je on pitao Aiu (o smislu ajeta): "A ako ste strahovali da neete biti pravedni u (tim) sirotama, pa vjenajite to je bilo lijepo za vas (vama) od (tih) ena.....", (i) rekla je: "Ona (tj. To) je (izvjesna) sirotica u skrbnitvu svoga zatitnika, pa zaeli (on, tj. zaljubi se on) u njezino imanje i njezinu ljepotu, pa hoe da sebi vjena nju za nii (vjenani dar) od obiaja njezinih ena (tj. ena njezine vrijednosti), pa se njima zabranilo njihovo vjenavanje (vjenavanje tih takvih sirotica), osim (tj. izuzev) da budu pravedni njima u upotpunjavanju (njihovoga) vjenanoga dara. Zatim su traili rjeenje (izvjesni) ljudi (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije, pa je spustio (objavio) Allah: "I trae rjeenje (od) tebe o (izvjesnim) enama.....". Pa je spomenuo (ovaj) hadis (tj. preostali dio ovoga hadisa koji je opirnije naveden u proteklom tekstu u KNJIZI tumaenja Kur'ana - Kitabut-tefsiri). GLAVA: Kada je oteo (neki ovjek tuu) robinju, pa je tvrdio da je ona umrijela (umrla), pa se sudilo za (odgovarajuu) vrijednost (te) robinje umrle (da plati otmiar vlasniku robinje). Zatim je naao nju njezin vlasnik, pa ona je za njega (tj. ona pripada njemu), a vraa se (njezina) vrijednost (k otmiaru, otmiaru), a nee biti (ta) vrijednost cijenom (kao cijena). A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Robinja (ta) je za (toga) otmiara (tj. Robinja pripada otmiaru) zbog njegovoga uzimanja (njezine) vrijednosti (tj. zbog toga to je vlasnik robinje bio uzeo vrijednost robinje). A u ovome je (veli Buharija, jedna) prevara za (onoga) ko je elio robinju (jednoga) ovjeka (koji) nee prodati nju (tj. koji nee da proda nju), pa je oteo nju i ispriavao se je s (time) da je ona umrijela dok uzme njezin gospodar njezinu vrijednost, pa (da) bude lijepa (dobra, tj. dozvoljena) za (toga) otmiara robinja (drugoga lica) osim njega. (Iz ovoga se vidi i fini smisao izreke da vrijednost nije cijena, premda vrijednost iznosi u stvari koliko i jest cijena, jer cijena je ono to se daje prilikom dobrovoljne prodaje, a vrijednost, naroito u ovome sluaju, je neto drugo, to je protunaknada za vlasnitvo koje nije dobrovoljno nikome ustupito, ni dato ni prodato i sl.) Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "..... vaa imanja su na vas (su vama) zabranjena.....". I (rekao je): "Za svakoga varalicu je (jedna) zastava (na) Sudnjem danu.....".

103

PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Za svakoga varalicu je (jedna) zastava (bajrak, barjak na) Sudnjem danu, (i) poznaje (prepoznaje, prepoznae) se (on) s njim (po njemu, po tom bajraku, barjaku, po toj zastavi)." GLAVA. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, od Hiama, od Urveta, od Zejnebe, keri Umu Seleme (tj. keri Umu Selemine), od Umu Seleme, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Samo sam ja (tj. Ja sam samo jedan) ovjek, a zaista vi se parniite (vodite sporove) kod mene, a ja u sporovima sudim kao obini ovjek, (a ne po objavi Uzvienoga Allaha, koji mi alje Kur'an kao Svoju objavu i uputu ljudima, ali mi ne alje objavu za presude u pojedinim sporovima i sluajevima da ja po Njegovoj objavi znam koja je stranka u pravu). I moda neki (od) vas da bude otroumniji (i kao takav rjeitiji i vjetiji da dokazuje svoje pravo ak i u sluaju kada nije u pravu jer je otroumniji) za svoj dokaz od nekoga, i (da) sudim njemu (u prilog i korist) na slino (tj. na temelju i osnovu slinoga prikaza stanja po onome) to ujem. Pa ko (se nae u takvoj prilici da) sam sudio (dosudio, presudio) njemu od prava njegovoga brata (jednu) stvar (neto), pa neka ne uzima (to), pa (s time, s tom presudom) samo odsijecam njemu (tj. pa odsijecam njemu samo jedan) komad od Vatre." (Dakle sudska presuda nee moi opravdati pred Uzvienim Allahom nikoga ako je presuda u suprotnosti sa moralnim, stvarnim pravom koje zbog obmane suda nije moglo na ovome svijetu da doe do pravoga izraaja.) GLAVA o (izvjesnom) braku (vjenanju). PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, priao nam je Hiam, priao nam je Jahja, sin Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee se vjenati (izvjesna, ili: ni jedna) djevojka do (da) se od nje trai dozvola (pristanak), a niti (izvjesna, ili: ni jedna) udavaa do (da) se od nje trai savjet (doslovno: do da se od nje trai zapovjed; a to e rei: do da se s njom zdogovori, dogovori)." Pa se reklo (Upitan je Muhammed a.s.): "O poslanie Allaha! Kako je (Kako izgleda) njezina dozvola?" Rekao je: "Kada je utjela (Kada je utala, to je njezina dozvola, njen pristanak)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako se nije traila dozvola (od izvjesne) djevojke i nije se sebi vjenala, pa je prevario (tj. napravio je varku jedan) ovjek, pa je podigao (tj. doveo) dvojicu svjedoka lai (tj. dva lana svjedoka) da 104

je on vjenao sebi nju (tu djevojku) sa njezinim zadovoljstvom (tj. uz njezin pristanak, privolu), pa je uvrstio (tj. ustanovio je na osnovu toga izvjesni) sudija njezin brak (vjenanje), a (taj) mu zna da je (to) svjedoanstvo (svjedoenje) neispravno (netano), pa nema tete (grijeha) da gazi nju (tj. da vri spolni odnos sa njom), i ono je (tj. i to je jedno) vjenanje zdravo (tj. ispravno). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, priao nam je Jahja, sin Seida, od Kasima da je (jedna) ena od djece (tj. od potomstva) Dafera plaila se (bojala se) da vjena (tj. da udadne, da uda) nju njezin zatitnik, a ona je mrziteljica (toga lica za koje hoe da je vjena, uda, udadne), pa je poslala (poruku) k (nekoj) dvojici staraca (tj. uglednijih ljudi) od Pomagaa: Abdu-Rahmanu i Mudemmi'u, dvojici sinova Darijeta, (i u toj usmenoj poslanici, poruci je izjavila da ona ne preputa svoju stvar nikome). Rekla su njih dvojica: "Pa ne plai se, pa (jer) zaista Hansa', ki Hizama, (bila se je nala u prilici da) je vjenao nju (tj. dao je vjenati nju) njezin otac (za jedno lice), a ona je mrziteljica (toga lica), pa je vratio (tj. ponitio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to." Rekao je Sufjan: A to se tie Abdurrahmana, pa uo sam ga (da) govori od svoga oca (priajui): Zaista Hansa'. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se vjenati (izvjesna) neudata (ena koja je ve jednom bila udavana) do (da) se trai savjet od nje (tj. do da se zdogovori, dok se ne dogovori s njom), i nee se vjenati (izvjesna) djevojka do (da) se od nje trai dozvola." Rekli su (Upitali su): "Kako je njezina dozvola (tj. Kako e ona to uiniti da bi znali da li je pristala na udaju)?" Rekao je: "Da uti (ona, tj. Da utnjom odobri, utnjom pristaje na udaju)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je prevario (tj. izveo varku jedan) ovjek sa dva svjedoka lai (sa dva lana svjedoka koji posvjedoe) na (tj. za) vjenavanje (neke) ene udavae (koja se ponovo udaje) sa njezinom zapovjedi (tj. privolom da se je obavilo to vjenavanje), pa je uvrstio (tj. ustanovio izvjesni) sudija njezin brak (vjenanje) njemu, a (u stvari taj) mu zna da on nije sebi vjenao nju nikada, pa zaista on (je u takvoj prilici u tome sluaju da) obuhvata njega ovaj brak (tj. dozvoljen mu je ovaj brak, moguan mu je ovaj brak), i nema tete (grijeha) u (tom) prebivanju (boravku) njemu sa njom. PRIAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Durejda, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Zekvana, od Aie, bio zadovoljan Allah o nje, rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Djevojka (svaka je takva da) se od nje trai dozvola." Rekla sam: "Zaista (svaka) djevojka se stidi." Rekao je: "Njezina dozvola je njezina utnja." 105

A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je elio (Ako je volio jedan) ovjek (jednu) robinju siroticu, ili djevojku, pa (ona) nije htjela, pa je prevario (tj. pa je napravio varku), pa je doveo dvojicu svjedoka lai (tj. dva lana svjedoka koji svjedoe) na (to) da je on sebi vjenao nju, pa je stigla (shvatila, tj. saznala ona), pa se je zadovoljila (pa je bila zadovoljna ta) sirotica, pa je primio (izvjesni) sudija svjedoanstvo (te) lai, a (taj) mu zna za neispravnost toga, dozvolilo se je (tj. dozvoljeno je) njemu (njezino) gaenje (tj. spolni odnos sa njom - sa tom siroticom). GLAVA (onoga) to se mrzi od prevare (pravljenja varke izvjesne) ene sa (svojim) muem i (svojim) inoama, i ta je silo na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, o tome. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) voli (volio je izvjesno) slatko (jelo, veli se da su to bile datule i slino njima, a neki vele da je to bilo jelo napravljeno od datula koje su bile zamijesite sa mlijekom, tj. datule, tijesto i mlijeko izmijeano), i voli (taj) med (tj. voljae, volio je on halvu i med). I bio je (tj. bio bi on) kada je klanjao (kada bi klanjao taj) popodnev (ikindiju), preao (bi) na svoje ene, pa se priblii njima. Pa je uniao na Hafsu (tj. uniao je Hafsi jednoga dana), pa se zadrao kod nje vie od (onoga) to je bio (obiaja da) se zadrava (tj. zadrao se vie od uobiajenoga zadravanja). Pa sam pitala o tome (Raspitala sam se o tome), pa je rekao (reklo se) meni: Poklonila je (njoj jedna) ena od njezinoga naroda mjeinu meda, pa je napojila poslanika Allaha (poslanika Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, od njega (od tog meda jedan) napitak (jedno pijenje). Pa sam rekla: Zar ne?! (To jest: Pozor! Panja!) Tako mi Allaha zaista prevaraemo (prevariemo, tj. napraviemo varku) svakako njemu. Pa sam to spomenula Sevdi (keri Zem'ata). Rekla sam: "Kada je uniao na tebe (tj. Kada on unie, ue tebi), pa zaista on e se pribliiti tebi (doslovno: od tebe, tj. do tebe, tebi), pa reci njemu: "O poslanie Allaha! Jeo si (neke hrastove) smole." Pa zaista on e govoriti: "Ne." Pa reci njemu: "ta (tj. Kakav) je ovo (izvjesni, tj. runi) miris?" A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) biva veliko (tj. teko) njemu (to) da se nae (tj. da se osjea) od njega (taj runi) miris. Pa zaista on e govoriti: "Napojila je mene Hafsa napitak meda." Pa reci njemu: "Lizale (su) njegove pele (izvjesno pustinjsko stablo) urfut (neka vrsta velikoga pustinjskoga hrasta, tj. Pele koje su pravile taj med, lizale su lie izvjesnoga pustinjskoga hrasta, kupile su nektar sa lia toga hrasta koji ima ruan miris)." A rei u (i ja) to. I reci ga (tj. I reci to isto i) ti, o Safijo (o Safija)!" Pa poto je uniao na Sevdu (uao Sevdi), rekla sam: Rei e (Govorie) Sevda (meni kada se sastanemo): "Tako mi (Onoga) koji (je Taj to) nema boanstva osim On (osim Njega), zaista ve sam bila skoro (blizu) da pourim 106

njemu sa (onim govorom) koji si rekla meni, a zaista on je zaista na (sobnim) vratima plaenjem (tj. iz straha) od tebe (o Aio). Pa poto se pribliio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekla sam njemu (priala je Sevda): "O poslanie Allaha! Jeo si (nekakve hrastove) smole." Rekao je: "Ne." Rekla sam: "Pa ta je (Otkud) ovaj miris (runi)?" Rekao je: "Napojila je mene Hafsa napitak meda." Rekla sam: "Lizale su njegove pele (izvjesni pustinjski) hrast - urfut (koji ima ruan miris)." Pa poto je uniao na mene (tj. meni), rekla sam njemu slino tome (kae Aia). I uniao je na Safiju (Safiji), pa je rekla njemu slino tome. Pa poto je uniao na Hafsu (tj. Hafsi ponovno), rekla je njemu: "O poslanie Allaha! Zar neu napojiti tebe od njega (od meda, medom)?!" Rekao je: "Nema potrebe meni (Nemam potrebu) za njim." Rekla je: Govori (Pria poslije toga) Sevda: "Slava Allahu! Zaista ve smo zabranile njemu." Rekla je: Rekla sam: "uti!" GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesne) prevare (pravljenja varke) u (izvjesnom) bjeanju od (te) kuge. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu ihaba, od Abdullaha, sina Amira sina Rebiata, da je Umer, sin Hataba izaao ka Siriji. Pa poto je doao u Serg (selo u Siriji), doprlo je njemu da se je (izvjesna) epidemija (kuga, kolera) dogodila u Siriji. Pa je izvijestio njega Abdurrahman, sin Avfa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada ste uli u zemlji (nekoj da se je pojavila neka opa bolest), pa ne dolazite na njega (tj. u taj kraj, u tu zemlju). A kada se je dogodila u zemlji (nekoj taj sluaj, ta bolest), a vi ste u njoj, pa ne izlazite bjeanjem (zbog bjeanja, ne bjeite) od njega (od toga sluaja)." Pa se Umer vratio iz Serga. A od Ibn ihaba, od Salima, sina Abdullaha da je Umer otiao (nazad) samo od (zbog) hadisa Abdurrahmana. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, priao nam je uajb od Zuhrije, priao nam je Amir, sin Sa'da sina Ebu Vakkasa, da je on uo Usameta, sina Zejda, (da) pria Sa'du da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo (taj izvjesni) bol (bolest, tj. kugu) pa je rekao: "Prljavtina (u smislu kazne), ili kazna (je to to) se je kanjavao s njom neki (od izvjesnih) naroda. Zatim je ostao od nje (jedan) ostatak, pa ode (izvjesno) jedanput, i doe (izvjesni) drugi puta. Pa ko je uo u zemlji (nekoj za tu bolest, za taj sluaj), pa neka ne dolazi nipoto na njega (na taj sluaj, u tu zemlju). A ko je bio u zemlji (to) se je dogodio u njoj (u kojoj se dogodio taj sluaj), pa neka ne izlazi bjeanjem (zbog bjeanja, u cilju bjeanja) od njega (od tog sluaja, od te bolesti, od te epidemije)." GLAVA 107

o (izvjesnom) poklonu i (izvjesnom) prekuppravu (pravu pree kupovine). A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je (neki ovjek) poklonio poklon hiljadu srebrenjaka ili vie, ak (tako da) je ostao (taj poklon) kod njega (kod primaoca poklona nekoliko) godina (godinama), i prevario je (i onda je napravio varku davalac poklona) u tome, zatim je vratio (taj) poklanja u njemu (tj. vratio je njega, poklon sebi nazad), pa nema (obaveze, duga) zekata (ni) na jednoga od njih dvojice. Pa se je protivio (suprotstavio se je taj neki od ljudi svojim miljenjem i fetvom) Poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. stavio se nasuprot rijeima Muhammeda a.s.) o (tom) poklonu i oborio je (dao je da padne taj) zekat (za taj poklon). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Ejuba Sahtijanije, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vraalac (svaki) u svome poklonu (Svaki onaj koji vrati poklon koji je dao) je kao (izvjesni) pas (koji) se vraa u svoju bljuvotinu (pobljuvanu hranu, hranu koju je povratio pa je opet jede). Nije za nas primjer (toga) zla (te nevaljalosti)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Hiam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Samo je uinio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (to) prekuppravo (tj. Uinio je pravo pree kupovine samo) u svakom (onom nepokretnom imanju) to se nije razdijelilo. Pa kada su se dogodile (tj. odredile te nove) granice i promijenili su se (ti izvjesni) putevi, pa nema prekupprava. A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Prekuppravo je za (to izvjesno) susjedstvo. Zatim se upravio ka (onome) to je pojaao njega, pa je pokvario (ponitio) njega i rekao je: Ako je sebi kupio (neku) kuu, pa se plaio da (e da) uzme nju (njezin) susjed sa (toga, tj. zbog toga) prekupprava, pa je sebi kupio (jedan) udjel od stotinu udjela, zatim je sebi kupio (taj) ostali (dio), a bio je za (izvjesnoga) susjeda (tj. a imao je izvjesni susjed to) prekuppravo u prvome udjelu, i nema prekupprava njemu (tom susjedu) u ostalom (dijelu te) kue. I za njega (tj. On-kupac ima pravo) da prevara (da prevari, tj. da napravi varku) u tome. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Ibrahima, sina Mejsereta rekao je: uo sam Amra, sina erida rekao je: Doao je Misver, sin Mahremeta, pa je stavio svoju ruku na moje rame. Pa sam otiao sa njim ka Sa'du. Pa je rekao Ebu Rafi' Misveru: "Zar nee zapovjediti ovome (tj. Sa'du) da sebi kupi od mene moju sobu koja je u mojoj kui." Pa je rekao (Sa'd): "Neu poveati njemu na (tj. iznad) etiri stotine, ili odsjeenih (tj. gotovih), i ili oroenih (tj. ili u rokovima, u ratama 108

plaenih)." Rekao je (Ebu Rafi', osloboeni rob Muhammeda a.s., Kopt): "Davalo se meni pet stotina novaca, pa sam sprijeio nju (tj. prodaju, a to e rei: pa nisam dao prodati drugoj osobi). I da nije (to) da sam ja uo (da nije toga da sam uo, da nisam uo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed je prei sa svojom blizinom (tj. zbog svoje blizine)!", ne bih prodao tebi nju." Ili je rekao: "Ne bih dao tebi nju." Rekao sam Sufjanu: "Zaista Mamer nije rekao ovako." Rekao je: "Ali on je rekao meni ovako." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Kada je htio da proda (to) prekuppravo (tj. da odsijee, presijee, da stavi van snage pravo pree kupnje, kupovine), pa za njega je da prevari (da napravi varku) dok pokvari (to) prekuppravo, pa (e da) pokloni (taj) prodava (tom izvjesnom) kupcu (tu) kuu, i (da) ogranii nju i dadne nju k njemu. I naknadi (Naknadie) njemu (taj) kupac hiljadu srebrenjaka (tj. dae mu u naknadu hiljadu srebrenjaka). Pa nee biti za (izvjesnoga) posjednika prekupprava u njoj (u kui vie nikakvo) prekuppravo. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Ibrahima, sina Mejsereta, od Amra, sina erida, od Ebu Rafi'a da je Sa'd procijenio njemu (jednu) sobu sa etiri stotine miskala (novca, tj. davao mu je za jednu sobu etiri stotine miskala novca, novaca), pa je rekao: "Da nije (to) da sam ja uo (tj. Da nisam uo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed (Komija) je prei sa svojom blizinom (zbog svoje blizine)!", zaista ne bih dao tebi nju." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je sebi kupio dio (neke, jedne) kue, pa je htio da pokvari (to) prekuppravo (da se poslui varkom), poklonio je (tj. poklonie taj dio) svome sinu malome (tj. malodobnome), i nee biti na njega (tj. njemu obavezna nikakva) zakletva. GLAVA prevare (pravljenja varke izvjesnoga) namjesnika (tj. slubenika) zato (da) se pokloni njemu. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, od Ebu Humejda Saidije rekao je: Postavio je namjesnikom (tj. slubenikom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) ovjeka na (tj. za ubiranje) milostinja (zekata) Sulejmovia (tj. da taj ovjek ubere, uzme i pokupi milostinje od Sulejmovia), zove se Ibnul-Lutebije (ili: Ibnul-Lutbije). Pa poto je doao, obraunavao je njega. Rekao je (taj ovjek):

109

"Ovo je vaa imovina (dravna), a ovo je poklon (meni)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li nisi sjedio (tj. Zato nisi sjedio) u sobi tvoga (svoga) oca i tvoje (svoje) majke dok doe tebi tvoj poklon ako si bio govornik istine (istinit)?" Zatim je predikovao nama, pa je zahvalio Allahu i pohvalio je Njega (doslovno: na Njega), zatim je rekao: "to se tie poslije! Pa zaista ja uinim namjesnikom (doslovno: radnikom, tj. slubenikom izvjesnoga) ovjeka od vas na (izvjesni) posao od (onoga) to je uinio upraviteljem (izvriocem) mene Allah (nad tim poslom), pa doe pa govori (taj moj namjesnik, slubenik): "Ovo je vae imanje, a ovo je poklon (jedan to) se je poklonio meni." Pa zar (tj. Pa zato) nije sjedio u sobi (u kui) svoga oca i svoje majke dok doe njemu (pa da doe) njemu njegov poklon? Tako mi Allaha nee uzeti (ni) jedan od vas (ni jednu) stvar bez svoga prava (pa da e proi drukije) osim (tako da) je susreo (tj. da e susresti) Allaha, (i) nosi nju (nosie tu stvar taj ovjek na) Sudnjem danu. Pa zaista (u ja da) prepoznam svakako jednoga (tj. nekoga) od vas (po tome to e biti u takvoj prilici da) je susreo Allaha (pa) nosi (nosei jednu) devu za nju (tj. u nje) je blekanje, ili kravu za nju (u nje) je rikanje, ili ovcu (koja) bleji." Zatim je podigao svoje dvije ruke, ak se vidjela bjelina njegovoga pazuha, (i) govori (govorei): "Moj Boe! Da li sam priopio (dostavio) gledanjem svojim okom i sluanjem svojim uhom?" (Ili: "Moj Boe! Da li sam priopio?") Rekao je Ebu Humejd: Ovaj hadis sam zapamtio (Gledanjem svojim okom) u poslanika Allahovoga a.s. (i sluanjem svoga uha.). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Ibrahima, sina Mejsereta, od Amra, sina erida, od Ebu Rafi'a rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Susjed je prei sa svojom blizinom." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je sebi kupovao kuu za dvadeset hiljada srebrenjaka, pa nema tete (grijeha) da prevari (da napravi varku) dok sebi kupi (konano tu izvjesnu) kuu za dvadeset hiljada srebrenjaka, i (da) plati njemu (u gotovu novcu) devet hiljada devet stotina devedeset i devet srebrenjaka i (da u gotovom novcu) plati njemu (jedan) zlatnik za (ono) to je preostalo od (tih ugovorenih) dvadeset hiljada (srebrenjaka). Pa ako trai (tjera izvjesni) imalac prava pree kupovine njezino uzimanje za dvadeset hiljada srebrenjaka, a ako ne (eli da dadne tu istu cijenu), pa nema puta njemu na (tu) kuu (tj. gubi pravo pree kupovine). Pa ako se je zasluila (ta) kua (tj. Ako neko ima pravo na tu kuu osim toga prodavaa njezinoga), vratio je (tj. vratie taj izvjesni) kupac na (toga) prodavaa (tj. tome prodavau tu kuu) za (onoliko) to je dao k njemu, a ono (tj. a to) je devet hiljada devet stotina devedeset i devet srebrenjaka i (jedan) zlatnik, jer zaista (ta) prodaja kada se je zasluila (tj. ta prodata kua kada je dola u priliku da drugi zaslui nju, da polae pravo na nju, a ne taj prodava), pokvarilo se je (njegovo) troenje (tj. raspolaganje) u (tom) zlatniku 110

(tj. sa tim zlatnikom, sa tim novcem, odnosno sa tom kuom). Pa ako je naao (kupac) u ovoj kui (neku) manu, a nije se zasluila (tj. a nije polagao pravo na nju niko drugi osim prodavaa), pa zaista on (e da) vrati nju na njega (tj. njemu) za dvadeset hiljada srebrenjaka. Rekao je (Buharija): Pa je dozvoljavao (Pa je uinio dozvoljenim taj neki od izvjesnih ljudi) ovu varku (ovo meusobno varanje) meu (tim) muslimanima. I rekao je (Buharija): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema bolesti, i niti nevaljatine (posebne vrste) i niti krae (ili odbjegliva)." (Veli se da se ovaj hadis odnosi posebno na prodaju robova, pa u tom smislu znai: Rob ne smije biti bolestan, niti se smije prodajom izvriti nevaljatina na taj nain to se neko proda kao rob, a on, u stvari, ni ne moe da se proda kao rob, nije ga dozvoljeno prodati kao roba jer je pripadnik naroda s kojim se je sklopio ugovor prema kome se pripadnici toga naroda ne zarobljavaju, i rob ne smije biti takav da krade, da potkrada svoga vlasnika, ili ne smije biti takav da bjea, bjei, ima obiaj da pobjegne od vlasnika.) PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Sufjana, priao mi je Ibrahim, sin Mejsereta, od Amra, sina erida, da je Ebu Rafi' zacijenio Sadu (Sa'du), sinu Malika (jednu) sobu sa (za) etiri stotine miskala i rekao je: "Da nije (to) da sam ja uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed (Komija svaki) je prei sa svojom blizinom (zbog svoje blizine)!", ne bih (je) dao tebi." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA (izvjesnoga) tumaenja (snova, sanova). A prvo to se poelo s njim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (izvjesne Allahove) objave je (izvjesni) san dobri (dobro snovienje, tj. istiniti snovi, sanovi - snovi koji se ostvare). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba. A priao mi je Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Abdurezak, priao nam je Mamer, rekao je Zuhrija: Pa je izvijestio mene Urvete od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Prvo to se poelo s njim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (Allahove) objave (revelacije) je (izvjesno) vienje istinito u (svome) spavanju (tj. istiniti san, snovienje, sanjanje). Pa je bio (u takvoj prilici da) nee vidjeti (nikakvo) snovienje (tj. nee sanjati nikakav san drukije) osim (tako da) je doao kao raspuknue (te) zore (jutra). Pa je bio (uobiajio da) doe (da ode u 111

peinu) Hira', pa se uva (uvae se) grijeha u njoj, a ono (tj. a to) je (izvjesno) odavanje pobonosti (u izvjesnim) noima vlasnicama (izvjesnoga) broja (tj. odavanje pobonosti u brojnim noima, po nekoliko noi razmiljajui i sklanjajui se tu u samou od grijeha koje su radili stanovnici Meke u to vrijeme - u tome se je sastojala ta pobonost). I opskrbi se za to (boravljenje u toj peini hranom i vodom). Zatim se vraa ka Hadidi (Hatidi), pa opskrbi (ona) njega za (dalju posjetu toj peini) slinu njoj, dok je iznenadila njega (ta) istina (tj. dok mu je iznenada dola Allahova objava jednoga dana), a on je u peini Hira'-u. Pa je doao njemu (izvjesni) aneo u nju (u peinu) pa je rekao: "itaj!" Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nisam ja sa itaem (nikakvim bio, tj. Nisam ja nikakav ita, italac)!" Pa je uzeo mene pa je stegnuo (stisnuo; ili: pa je jako cijedio) mene, ak je dopro od mene (meni izvjesnom) trudu (tj. tekoi). Zatim je poslao (tj. pustio) mene pa je rekao: "itaj!" Pa sam rekao: "Nisam ja sa itaem!" Pa je uzeo mene pa je stegnuo mene drugi puta, ak je dopro od mene (meni izvjesnom) trudu. Zatim je poslao (pustio) mene pa je rekao: "itaj!" Pa sam rekao: "Nisam ja sa itaem (tj. Ne znam ja itati)!" Pa je stegnuo mene trei puta, ak je dopro od mene (izvjesnome) trudu (tj. bilo mi je to vrlo teko, taj stisak mi je bio vrlo muan i teak). Zatim je poslao (pustio) mene pa je rekao: "itaj, sa imenom tvoga (svoga) Gospodara koji je stvorio.....", dok je dopro (do rijei) "..... to nije znao.". Pa se vratio s njima (s tim prvim ajetima i rijeima Kur'ana), (a) tresu se njegova mesa (na ramenima, u stvari, komadi mesa izmeu ramena i vrata), dok je uniao na Hadidu (tj. dok je uniao Hadidi) pa je rekao: "Zamotajte (ili Pokrijte) me, zamotajte me!" Pa su zamotali njega dok je otiao od njega (taj izvjesni) strah, pa je rekao: "O Hadida! ta je meni (doslovno: ta je za mene)?" I izvijestio je nju (tu) vijest, i rekao je: "Ve sam se uplaio na (tj. za) svoju osobu (ili: za svoju duu)!" Pa je (ona) rekla njemu: "Nikako! Veseli se! Pa tako mi Allaha nee poniziti tebe Allah nikada. Zaista ti zaista ini dobroinstvo (svojoj) rodbini, i obistinjava (tj. biva istinit, ini istinitim svoje) prianje, i nosi (podnosi izvjesnu, ili: svaku) zamorenost (tj. teret, potekou), i ugoava (svakoga) gosta i potpomae na redama (tj. u sluajevima svake) istine (tj. gdje god je pravo da se pomogne)." Zatim je odvela njega Hadida dok je dovela njega Vereki, sinu Nevfela sina Eseda sina Abduluzza-a sina Kusajja, a on je sin strica (strievi) Hadide, brat njezinoga oca, a bio je (on jedan) ovjek (koji) se je pokrstio u predislamlju, i bio je (sposoban da) pie (tu) knjigu arapsku (tj. i pisae on arapsko pismo), pa pie (tj. na jeziku) arapskom iz Evanelja (ono) to je htio Allah da napie, i bio je starac veliki, ve je oslijepio, pa je rekla njemu Hadida: "O sine moga strica! Sluaj od sina tvoga (svoga) brata!" Pa je rekao njemu Verekate (Vereka): "Sine moga brata! ta to vidi (via)?" Pa je izvijestio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (o onome) ta je vidio. Pa je rekao Verekate (Vereka): "Ovo (To) je (izvjesni) tajnik (vlasnik izvjesne tajne dobra, tj. aneo Dibril) koji se je sputao na Musa-a (tj. k Musa-u). O da sam ja u njoj (u ovoj prilici kada je poela da dolazi Allahova objava - da sam) mlad, (pa da) budem iv kada izvede (tj. protjera) tebe tvoj narod." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "A zar su oni moji protjerivai 112

(Zar e me oni protjerati)?" Pa je rekao Verekate: "Da. Nije donio (ni jedan) ovjek nikada (ono) to si donio njega (ti, pa da je bilo drukije) osim (tako da) se je njemu bilo neprijatelj. I ako stigne mene tvoj dan, pomoi u te pomoi ojaanom (tj. jednom jakom pomoi)." Zatim nije ostao Verekate (na ivotu), da, (tj. to jest) preminuo je. I malaksala je (tj. umirila se je, zadrala se je Allahova) objava (jednim) malaksavanjem, ak (da) se je oalostio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. prema onome) to je doprlo nama, (takvom jednom) alou (da) je jutrom odlazio od nje (tj. zbog te alosti) vie puta da se baci (da se obori) od vrhova (doslovno: od glava, tj. sa visova) visokih (izvjesnih) brda (planina). Pa kada god se je nadvisio (tj. doao, popeo se) u (na) vrh (nekoga) brda zato da baci od (tj. sa) njega svoju osobu (sebe), pojavio se je (pojavi se, pojavio bi se) njemu Dibril pa je rekao: "O Muhammede! Zaista ti si poslanik Allaha uistinu!" Pa se umiri zbog toga njegovo srce (ili potresenost njegovoga srca), i ustali (staloi) se njegova dua, pa se vrati. Pa kada se (tj. kada bi se) oduljila njemu malaksalost (zadravanje Allahove) objave, jutrom je (jutrom bi) otiao zbog slinoga tome. Pa kada se je nadvisio (tj. kada je doao) u (na) vrh (nekoga) brda, pokazao (bi) se njemu Dibril, pa je (pa bi) rekao njemu slino tome. Rekao je Ibnu Abbas: "Raspuknjiva (izvjesnoga) osvanjivanja (svanua)....." je (tj. osvanjivanje to je) svjetlo Sunca u (svakome) danu i sjaj Mjeseca u (toj) noi. GLAVA sna (snovienja izvjesnih ljudi) dobrih, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "Zaista ve je bio istinit (tj. ve je istinu govorio, rekao) Allah Svome poslaniku (u njegovome) snu sa (izvjesnom) istinom, zaista unii ete svakako (u) Bogomolju Svetu, ako je htio (ako htjedne) Allah, bivajui sigurni (bezbijedni vi), brijui vae (tj. svoje) glave i skraujui (vi svoju kosu na glavi), neete se plaiti (ne plaei se vi), pa je znao (on ono) to niste znali (vi); pa je uinio osim toga (doslovno: nie toga, tj. prije toga jo jednu) pobjedu blizu (skoro osvajanje - Hajbera prije Meke).". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "San (izvjesni) lijepi od (izvjesnoga) dobroga ovjeka je (jedan) dio od etrdeset i est dijelova od (Boijega) vjerovijesnitva." GLAVA: San (izvjesni, izvjesno snovienje) je od Allaha. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Jahja, on je sin Seida, rekao je: uo sam Ebu Selemeta rekao je: uo sam Ebu Katadeta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: 113

"San (izvjesni) je od Allaha, a sanjarenje (smreni, zamreni, bezvezni san, izvjesni san bez veze) je od (izvjesnoga) sotone." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, priao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je vidio (tj. usnio - u daljem tekstu samo e se prevoditi sa izrazom "usnio, sanjao") jedan (od) vas (neki) san (to) voli njega (tj. san koji mu je drag, mio), pa on je samo od Allaha, pa neka zahvali Allahu na njemu, i neka pria za njega (za taj san). A kada je usnio (sanjao neto drugo) osim toga od (onoga) to mrzi, pa ono (pa to) je samo od (izvjesnoga) sotone, pa neka trai utoite od njegovoga zla (od zla toga sna molei Allaha za utoite), i neka ne spominje njega nikome (doslovno: ni za jednoga - ovjeka - tj. ni jednome ovjeku, a to e rei: nikome), pa zaista on nee tetiti njemu." ("Ru'ja": san je u arapskom jeziku imenica enskoga roda.) GLAVA: San dobri (tj. Dobri san) je dio od etrdeset i est dijelova od (Allahovoga) vjerovijesnitva. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Abdullah, sin Jahja-a sina Ebu Kesira, - i pohvalio je na njega (tj. pohvalio je Museded njega) dobro i rekao je: Susreo sam ga u Jemami, - (priao nam je Abdullah) od svoga oca (Jahja-a), priao nam je Ebu Selemete od Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "San dobri je od Allaha, a (izvjesno) sanjarenje je od (izvjesnoga) sotone. Pa kada je sanjario (neki od vas), pa neka trai utoite od njega, i neka pljune od svoje ljevice (tj. na svoju lijevu stranu), pa zaista ono nee tetiti njemu." A od njegovoga oca (tj. A od Abdullahovoga oca Jahja-a) rekao je: Priao nam je Abdullah, sin Ebu Katadeta, od svoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (navedenom hadisu). PRIAO NAM JE Muhammed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Ubadeta, sina Samita, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "San (izvjesnoga) vjernika je dio od etrdeset i est dijelova od (toga Allahovoga) vjerovijesnitva." PRIAO NAM JE Jahja, sin Kaze'ata, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "San (izvjesnoga, ili: svakoga) vjernika je dio od etrdeset i est dijelova od (toga) vjerovijesnitva (Allahovoga)." Predao je njega (navedeni hadis) Sabit, i 114

Humejd, i Ishak, sin Abdullaha, i uajb od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Ibrahim, sin Hamzeta, priao mi je Ibnu Ebu Hazim i Deraverdija od Jezida, sina Abdullaha sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "San dobri je dio od etrdeset i est dijelova od (Boijega) vjerovijesnitva." GLAVA (izvjesnih) razveseljivaica (tj. sanova, snova koji nagovjetavaju prijatne vijesti i dogaaje). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, priao mi je Seid, sin Musejeba da je Ebu Hurejrete rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nije ostalo od (Allahovoga) vjerovijesnitva (nita drugo) osim (izvjesne) razveseljivaice." Rekli su: "A ta su (te) razveseljivaice?" Rekao je: "San dobri (Dobri san)." GLAVA sna Jusufa (Jusufovoga sna, snovienja) i Njegovoga govora, uzvien je: "Poto je rekao Jusuf svome ocu: "O moj oe! Zaista ja sam sanjao jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, sanjao (usnio) sam ih meni (su oni) padai niice (pali su mi niice)." Rekao je: "O moj siniu! Ne priaj tvoga (svoga) sna na svoju brau (svojoj brai), pa (da) spletkare tebi (kakvu) spletku (spletkarenje), zaista (izvjesni) sotona je za (izvjesnoga, ili: za svakoga) ovjeka (tj. ovjeku jedan) neprijatelj jasan." I takoe odabire (tj. odabrae Sebi) tebe tvoj Gospodar, i pouava (tj. pouie) te od tumaenja (izvjesnih) dogaaja (novih putem tumaenja sanova, snova), i upotpunjava (upotpunie) Svoju blagodat na tebe i na porodicu (obitelj) Jakuba, kao to je upotpunio nju na tvoja dva oca (dalja, tj. na tvoja dva djeda) Ibrahima i Ishaka, zaista tvoj Gospodar je sveznan, mudar." i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "..... O moj oe! Ovo je tumaenje moga sna od prije (otprije), ve je uinio njega moj Gospodar istinom (tj. istinitim), i ve je uinio lijepo sa mnom (tj. uinio je dobro meni) poto je izveo mene iz (onoga izvjesnoga) zatvora, i doveo je vas iz (one izvjesne) pustinje od poslije (tj. nakon onoga to se je desilo) da je pokvario (izvjesni) sotona (lijep odnos) izmeu mene i izmeu moje brae, zaista moj Gospodar je dobar za (ono) to hoe, zaista On, On je sveznani, mudri. Moj Gospodaru, ve si dao meni od (izvjesne) vlasti, i pouio si me od tumaenja (izvjesnih novih) dogaaja, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si moj zatitnik u (toj) ovozemnosti i onozemnosti (tj. i drugome svijetu, na sudnjem danu), usmrti me muslimanom (kao muslimana, kao vjernika Tebi predanoga), i prikljui me sa (izvjesnim ljudima) dobrima.". 115

Rekao je Ebu Abdullah: "Fatirun", i "el-bedi'u", i "el-mubtedi'u", i "elbari'u" i "el-haliku" je jedno (tj. svi ti izrazi, sve te rijei znae jedno: Stvoritelj svega i svakoga) od (prvoga) poetka: poetne (zametnutosti). (Umjesto ovoga tumaenja teksta u originalu "Minel-bed'i badietin" koje kae da to znai da je Allah Stvoritelj od poetka, od poetne zametnutosti, Zaetnik stvaranja, neki kau da se to odnosi na tumaenje rijei iz Kur'ana koje su navedene u tekstu, a to su rijei "..... minel-bedvi.....", i da "minel-bedvi....." znai to i "minel-bed'i", a ovdje "el-bed'i" znai to i "badietin", pa bi onda sva ta tri izraza znaila: pustinja, jer "bedvun" je pustinja.) GLAVA sna Ibrahima (Ibrahimovoga sna) i Njegov govor, uzvien je: "Pa poto je dopro sa njim (izvjesnome) ienju (idenju, tranju u radu, poslu), rekao je: "O moj siniu! Zaista ja sanjam u (svome) spavanju da ja koljem tebe, pa gledaj, ta to misli?" Rekao je: "O moj oe! ini ta se tebi zapovjeda, nai e mene, ako je htio Allah, od (izvjesnih) strpljivih." Pa poto su se predala njih dvojica, i sruio (oborio) je njega za (tj. na njegovo) elo. I dozvali smo njega, da (to jest): "O Ibrahime! Ve si potvrdio (svoj) san, zaista Mi takoer (tj. tako) nagraujemo (nagradiemo izvjesne) dobroinitelje.". Rekao je Mudahid: "..... eslema....." je (znaenja) "sellema ma umira bihi": predala su se njih dvojica (k onome) to se je njima dvojici zapovjedilo za njega (tj. to se ono njima dvojici zapovjedilo). "..... ve tellehu....." je (znaenja) "veda'a vedhehu bil-erdi": stavio je njegovo lice u zemlju (tj. na zemlju, na tle, na tlo). GLAVA (izvjesnoga) meusobnoga slaganja (podudarnosti) na (izvjesnome) snu. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Salima, sina Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (neki) ljudi (govorili da) se je njima pokazalo (prikazalo u spavanju, u snu da je) no (Boije) sudbine (no Kadr, Lejletul-Kadr) u (tih) sedam zadnjih (noi mjeseca ramadana, ramazana), a da su (neki) ljudi (govorili da) se je njima pokazalo (u snu da je) ona u (tih) deset zadnjih (noi), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Traite sebi nju (tu no Kadr) u (tih) sedam zadnjih (noi)." GLAVA sna stanovnika (izvjesnih, ili svih) zatvora, i (izvjesne) pokvarenosti i mnogobotva (tj. sna zatvorenika, i pokvarenjaka i mnogoboaca) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "I unili su sa njim (u taj) zatvor (nekakva) dva mladia (momka, tj. dva roba), rekao je jedan (od) njih dvojice: "Zaista ja 116

sanjam sebe (da) cijedim (nekakvo) vino." A rekao je (taj) drugi: "Zaista ja sanjam sebe (doslovno: sanjam mene da) nosim iznad moje (svoje) glave (nekakav) hljeb (to) jedu (izvjesne) ptice od njega. Izvijesti nas za njegovo tumaenje (tj. o tumaenju ovoga sna). Zaista mi vidimo (smatramo) tebe od (izvjesnih) dobroinitelja." Rekao je: "Nee doi vama dvojici (nikakva) hrana (to) se vas dvojica opskrbljavate njom, osim (tj. prije nego) sam obavijestio (nego obavijestim) vas dvojicu za njegovo tumaenje prije (nego) da doe vama dvojici (to to vam protumaim). To vama dvojici je od (onoga) to je pouio mene moj Gospodar. Zaista ja sam ostavio vjeru (jednoga) naroda (koji) nee vjerovati (tj. koji ne vjeruje) u Allaha, i oni su u onozemnost (tj. u drugi svijet), oni su bezvjernici. I slijedio sam vjeru mojih (svojih) oeva: Ibrahima, i Ishaka i Jakuba. Nije bilo za nas da pridruujemo sa Allahom od stvari (ikakve, tj. ita). To je od dobrote Allaha na nas i na (izvjesne, ili: i na sve) ljude, a ali vie (tj. ali najvii dio od tih) ljudi nee zahvaljivati. O moja dva druga (u ovome) zatvoru, da li su gospodari (tj. boanstva) razliiti (tj. mnogobrojni) - bolji, ili Allah jedini, veliki savladavalac? Ne oboavate osim Njega (nita drugo) osim (nekakva) imena (to) ste imenovali njih vi i vai oevi, nije spustio Allah s njima (tj. njima - tim imenima nita) od vlasti (tj. od moi; ili: od dokaza, tj. nikakvoga dokaza). Nije (izvjesni) sud osim za Allaha. Zapovjedio je da ne oboavate (nikoga) osim Njega. To je vjera ispravna, a ali vie (tj. najvie od tih) ljudi nee znati (tj. ne znaju). O moja dva druga (u ovome) zatvoru! to se tie jednoga (od) vas dvojice, pa napaja (tj. on e da napaja) svoga gospodara (svoga gazdu - a to e rei: svoga vladara koji mu je bio i vlasnik - napajae ga nekim) vinom. A to se tie drugoga (od vas dvojice), pa objesie se, pa (e da) jedu (izvjesne, ili: neke) ptice od njegove glave. Sudila se je (ta) zapovjed koja (je ta to) ste o njoj traila rjeenje vas dvojica." I rekao je za (onoga, tj. rekao je onome) koji (je taj to) je mislio da je on spaen od njih dvojice: "Spomeni me kod tvoga (svoga) gospodara!" Pa je dao zaboraviti njemu (izvjesni) sotona spominjanje njegovom gospodaru, pa je ostao u (tom) zatvoru nekoliko godina. A rekao je (taj) vladar: "Zaista ja sam sanjao sedam krava debelih (da) jedu njih sedam (krava) mravih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih (suvih). O (vi moji) velikani, rijeite mi o mome snu, ako ste bili za (taj) san (obiaja da ga) tumaite." Rekli su: "Pomijeani svenjevi (nekakvih) sanjarija (su ti tvoji sanovi, snovi), a nismo mi za tumaenje (tih) sanjarija sa znanima (tj. a mi nismo za te sanjarije znani, ueni)." A rekao je (onaj rob) koji se je spasio od njih dvojice; a sjetio se je poslije (nekoga) vremena: "Ja (u da) obavijestim vas za njegovo tumaenje, pa poaljite me. Jusufe, o (ti) mnogo istiniti! Rijei nam o sedam krava debelih (to) jedu njih sedam mravih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih (suvih). Moda ja (da) se vratim ka (izvjesnim) ljudima, moda oni (da) znaju." Rekao je: "Sijaete sedam godina obiajem (po obiaju), pa to ste ponjeli, pa ostavite ga u njegovome klasu, osim malo od (onoga) to jedete. Zatim (e da) doe od poslije toga sedam estokih (tekih, tj. gladnih godina), jedu (one, tj. koje e pojesti ono) to ste proturili za njih, osim malo od (onoga) to uvrstite (utvrdite, tj. to sauvate i pohranite). Zatim (e da) doe od poslije toga (takva) godina, u njoj se daje kia (ili pomo svima) ljudima i u njoj (ljudi) cijede (sokove od obilno rodiloga voa prave)." I rekao je (taj) vladar: "Dovedite meni njega!" Pa poto je doao njemu (Jusufu vladarev taj) poslanik, rekao je (Jusuf): "Vrati se ka tvome (svome) gospodaru,.....". 117

A (rije) "iddekere" je (proirena vrsta glagola na oblik) "ifteale" od (korjenitog glagola) "zekere". "Ummetin" je (znaenja) "karnin": stoljea, ili nekoliko vremena. ("Karnun" ima mnogo znaenja. Od ova dva navedena vie odgovara ovo drugo znaenje koje neki svode na svega dvije godine.) A ita se (po jednome itanju umjesto "be'ade ummetin, be'ade") "emehin" (a to opet znai to i "be'ade") "nisjanin": (poslije) zaborava (zaboravljanja). A rekao je Ibnu Abbas: "..... cijede." (tj. cijede oni svoja) groa i (izvjesno) maslo (masnou, tj. neku vrstu ulja). "..... uvrstite." je (znaenja) "tahrusune": uvate. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, priao nam je Duvejrijete od Malika, od Zuhrije da su Seid, sin Musejjeba, i Ebu Ubejd izvijestila njih dvojica njega od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam ostao u (tome) zatvoru (ono vrijeme) to je ostao Jusuf, zatim (da) je doao meni (taj izvjesni) poziva, zaista bih odgovorio njemu (tj. odazvao bih se njemu odmah)." GLAVA (onoga) ko je usnio (sanjao) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju. PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, priao mi je Ebu Selemete da je Ebu Hurejrete rekao: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je usnio (tj. Ko usnije, Ko sanja) mene u (svome) spavanju, pa vidjee me u (svojoj) budnosti (probuenosti). I nee se predstaviti (prikazati izvjesni) sotona sa mnom (tj. u mome obliku)." Rekao je Ebu Abdullah: Rekao je Ibnu Sirin: Kada je usnio njega u njegovom obliku (pravome). PRIAO NAM JE Mualla, sin Eseda, priao nam je Abdulaziz, sin Muhtara, priao nam je Sabit Bunanija od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je usnio mene u (svome) spavanju, pa ve je usnio mene (stvarno), pa (jer) zaista (izvjesni) sotona nee se predstaviti (prikazati) sa mnom (tj. u mome obliku). A san (izvjesnoga) vjernika je (jedan) dio od etrdeset i est dijelova od (izvjesnoga, tj. od Allahovoga) vjerovijesnitva."

118

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ubejdullaha, sina Ebu Dafera, rekao je: Izvijestio me je Ebu Selemete od Ebu Katadeta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "San dobri je od Allaha, a (izvjesno) sanjarenje (bez veze) je od (izvjesnoga) sotone. Pa ko je sanjao (jednu) stvar (tj. neto to) mrzi njega (tj. stvar koju mrzi, neto to mu nije drago da sanja), pa neka puhne od svoje ljevice (tj. na svoju lijevu stranu) tri puta, i neka se utjee od (toga) sotone (k Allahu d..), pa zaista on (tj. taj san) nee tetiti njemu. I zaista (taj) sotona nee se uobliavati sa mnom (ne oblai se u nain oblaenja i odijevanja kao ja, a to e rei: ne prikazuje se u mome obliku)." PRIAO NAM JE Halid, sin Halijja, priao nam je Muhamed, sin Harba, priao mi je Zubejdija od Zuhrije, rekao je Ebu Selemete, rekao je Ebu Katadete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je usnio mene, pa ve je usnio (izvjesnu, pravu) istinu." Slijedio je njega (Zubejdiju) Junus i sin brata (tj. i brati) Zuhrije. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, priao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, uo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je usnio mene, pa ve je usnio (izvjesnu) istinu, pa (jer) zaista (izvjesni) sotona nee se ubivstvovati (na) mene (tj. nee moi da bude i bivstvuje, biva kao to sam ja)." GLAVA sna (u toj) noi. Predao je njega (hadis o nonome snu, sanu, snovienju) Semurete. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, 'Idlija, priao nam je Muhamed, sin Abdurrahmana, Tufavija, priao nam je Ejub od Muhameda, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dali su se meni kljuevi (izvjesnih) rijei, i potpomogao sam se sa (izvjesnim) strahom. I dok sam ja spava (dok sam spavao) sino (noas), poto (tj. kadli) su se dali meni (tj. donijeli su se meni) kljuevi blagajni zemlje (izvjesne, ili: cijele Zemlje), ak su se stavili u moju ruku." Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je otiao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vi sebi prenosite njih (Ili: a vi prelazite njih, tj. koristite njih - te kljueve). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: 119

"Pokazuje se meni mene (tj. Pokazuje se meni moja osoba, a to e rei: Sanjam sam sebe, Sanjam se, Usnivam se) noas (tj. u ovoj noi) kod Ka'be. Pa sam vidio (sanjao sam tu kod Ka'be jednoga) ovjeka smea (ili crnomanjasta), kao najljepe to si via (tj. to si vidio) od smeavosti (od crnomanjavosti tih) ljudi (doslovno: kao najljepe to si via od najsmeijih, najcrnomanjastijih ljudi). Za (tj. U) njega je kosa (u stvari kosa koja se sputa preko uiju i dostie do ispod nekoga dijela uha) kao najljepe to si ti via (to si vidio) od (tih) kosa, (i) ve je poeljao nju, (pa) kapa (ta kosa) vodom (kapa voda sa kose), (i taj ovjek ide) oslanjajui se (on) na (nekakva) dva ovjeka, ili na ramena dvojice ljudi, (i) ophodi Kuu (tj. Ka'bu). Pa sam pitao: "Ko je ovaj?" Pa se reklo: "Pomazanik, sin Merjeme (tj. To je Isa, Isus)." Kada li ja sa (jednim) ovjekom kovravim, kudravim (tj. kovrave, kovrave, kudrave kose), slijepim (svojim) desnim okom, kao da je ono (to njegovo oko jedno) zrno groa lebdee (na povrini vode). Pa sam pitao: "Ko je ovaj?" Pa se je reklo: "Pomazanik (izvjesni) veliki premaziva (laov, Antihrist, Deddal)." PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, da je Ibnu Abbas bio (obiaja da) pria da je (jedan) ovjek doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja (sam bio u takvoj prilici da) se je meni noas pokazalo u (mome) spavanju", i tjerao je (i govorio je dalje izvjesni) hadis (koji e doi kasnije u tekstu). A slijedio je njega (Zuhriju) Sulejman, sin Kesira, i sin brata (brati) Zuhrije i Sufjan, sin Husejna, od Zuhrije, od Ubejdullaha, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Zubejdija od Zuhrije, od Ubejdullaha da je Ibnu Abbas, ili Ebu Hurejrete (da su priali navedeni hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je uajb i Ishak, sin Jahja-a, od Zuhrije: Bio je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, (obiaja da) pria od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je Mamer (obiaja da) nee pripisivati (tj. da ne pripisuje) njega (spomenuti hadis), dok je bio poslije (obiaja da ga pripisuje - a to e rei: da ga pria sa senedom). GLAVA (izvjesnoga) sna u (izvjesnome) danu. A rekao je Ibnu Avn od Ibnu Sirina: San (toga) dana je kao san (te) noi. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on uo Enesa, sina Malika, (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) unie na Umu Haramu, ker Milhana, (tj. da unie Umu Harami, keri Milhana, da je posjeti), a bila je pod 'Ubadetom, sinom Samita. (A ta ena je bila njegova tetka, sestra njegove majke po mlijeku.). Pa je uniao na nju (tj. uniao je njoj jedan) dan, pa je nahranila njega i poela je (ona da) bie njegovu glavu (a to e rei: 120

da pretrauje njegovu kosu na glavi da vidi da nema u njoj, ima li u njoj vai, ui, uiju). Pa je zaspao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim se probudio, a on se smije. Rekla je: Pa sam rekla (Upitala sam): "ta nasmijava tebe, o poslanie Allaha?" Rekao je: "Ljudi (neki) od moje sljedbe (to) su se izloili na mene (tj. prikazali su se meni kao) ratnici u putu Allaha (tj. borci za Allahov put), jau (tj. plove u) sredinu ovoga mora (tj. po ogromnosti ovoga mora kao) vladari na (svojim) prestoljima, ili slino (izvjesnim) vladarima na (njihovim) prestoljima (prijestoljima)" - sumnjao je Ishak (o tome kako je reeno). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslanie Allaha! Moli Allaha da uini mene od njih." Pa je molio za nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je stavio svoju glavu (pa je zaspao opet). Zatim se probudio, a on se smije. Pa sam rekla: "ta nasmijava tebe, o poslanie Allaha?" Rekao je: "Ljudi (neki) od moje sljedbe (to) su se izloili na mene (meni kao) ratnici u putu Allaha." Kao to je rekao u (svojoj) prvoj (izjavi). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslanie Allaha! Moli Allaha da uini mene od njih." Rekao je: "Ti si od (onih) prvih." Pa je uzjahala (tj. Otplovila je ona na to) more u vremenu Muavije, sina Ebu Sufjana. Pa se je sruila (tj. pala je) od (tj. sa) svoje jahae ivotinje kada je izala od (toga) mora (tj. kada se je iskrcala na kopno vrativi se ona sa toga pomorskog vojnog pohoda), pa je propala (tj. umrla je od toga pada sa jahae ivotinje). GLAVA sna (izvjesnih) ena. PRIAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, priao mi je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, izvijestio me je Haridete, sin Zejda sina Sabita, da je Umul-'Ala-a, (jedna) ena od Pomagaa (koja) se je prisegnula poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da su oni razdijelili sebi (te) Iseljenike (iz Meke) kockom (drijebom, rijebom). Rekla je: Pa je odletio nama (tj. pao je nama u dio) 'Usman, sin Maz'una, i dali smo odsjesti njemu (tj. i smjestili smo, nastanili smo ga) u nae sobe (kue). Pa je obolio (poslije izvjesnoga vremena) svojim bolom koji (je taj to) je preminuo u njemu. Pa poto je preminuo, okupao se je (dobro, tj. okupan je) i posmrtno se je obukao u svoje odjee (tj. i obuen je posmrtniki - zamotan je u efine - u svoje odjee), uniao je (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekla je: Pa sam rekla: "Milost Allaha na tebe (tebi), Ebu Sa'ibe! (A to je nadimak Usmana, sina Maz'una.). Pa moje svjedoenje je na tebe (tj. za tebe) zaista (da) je ve poastio tebe Allah!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "A ta upoznaje tebe (Kako zna o ti eno) da je Allah poastio njega?" Pa sam rekla: "Sa mojim ocem si ti (otkupljen ako treba, tj. rtvujem svoga oca za tebe), o poslanie Allaha! Pa ko (je taj to e da) poasti njega Allah?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "to se tie njega (Usmana), pa tako mi Allaha zaista ve je dolo njemu (izvjesno) uvjereno (sigurno, tj. smrt koja je sigurna). Tako mi Allaha zaista ja zaista se nadam njemu (Usmanu da e 121

dobiti izvjesno) dobro. A tako mi Allaha ne znam (sasvim sigurno), a ja sam poslanik Allaha ta (e) to (da) se uini sa mnom." Pa je rekla: "Tako mi Allaha neu initi istim (tj. neu proglaavati nevinim i dobrim) poslije njega (poslije Usmana vie ni) jednoga (ovjeka, nikoga) nikada." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije za ovo (za ovaj hadis) i rekao je: "..... ta (e da) se uini sa njim (sa Usmanom)." Rekla je: I oalostilo je mene (to), pa sam zaspala. Pa sam usnila za Usmana (jedno) vrelo (koje) tee. Pa sam izvijestila poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "To ti je njegov rad (posao od kojega mu se pie nagrada i poslije njegove smrti: dobro dijete koje se moli za njega, ili dunost straarenja, straarenja, strae u vojsci koja se bori za Allahov put)." GLAVA: "Sanjarija (izvjesna, ili svaka sanjarija bez veze) je od (izvjesnoga) sotone, pa kada je sanjario, pa neka pljune od svoje ljevice (tj. na svoju lijevu stranu) i neka trai utoite u Allaha, moan je i veliajan je." (U sanjarenje koje je sotonsko poigravanje ovjekom, neki ubrajaju i sanjanje vrenja spolnoga odnosa sa enama usljed kojega sanjanja nastane izljev mukoga sjemena polucija - u snu.) PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta da je Ebu Katadete Ensarija - a bio je (jedan) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovih konjanika - rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "San je od Allaha, a (izvjesno) sanjarenje je od (izvjesnoga) sotone, pa kada je sanjario jedan (od) vas (izvjesno) sanjarenje (to) mrzi njega, pa neka pljune od svoje ljevice (na lijevu stranu) i neka trai utoite u Allaha od njega (od toga sanjarenja), pa nee (nikada) tetiti (ono) njemu." GLAVA (izvjesnoga usnivenoga) mlijeka. PRIAO NAM JE 'Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Hamzete, sin Abdullaha, da je Ibnu Umer rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spava (Dok ja spavam), dao se je meni pehar mlijeka, pa sam ga pio, ak zaista ja zaista vidim (svoju) napojenost (da) izlazi iz mojih noktiju (nokti, nokata). Zatim sam dao svoj viak" - misli (na) Umera (Umeru). Rekli su: "Pa ta si protumaio njega (Kako si to protumaio), o poslanie Allaha?" Rekao je: "Znanje (izvjesno)." 122

GLAVA: Kada je teklo (to) mlijeko u njegovim stranama ili njegovim noktima. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Jakub, sin Ibrahima, priao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu ihaba, priao mi je Hamzete, sin Abdullaha sina Umera, da je on uo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spava (Dok sam spavao, sanjao), meni se je dao pehar mlijeka, pa sam pio od njega (pa sam pio to mlijeko), ak zaista ja zaista vidim (svoju) napojenost (da) izlazi iz mojih strana. Pa sam dao svoj viak (pretek) Umeru, sinu Hattaba." Pa je rekao (onaj) ko je okolo (oko) njega (sjedio): "Pa ta si (Kako si) protumaio to, o poslanie Allaha?" Rekao je: "Znanje (izvjesno)." GLAVA (izvjesne) koulje u (izvjesnome) spavanju (snu). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Jakub, sin Ibrahima, priao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu ihaba, priao mi je Ebu Umamete, sin Sehla da je on uo Ebu Seida Hudriju (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spava (Dok spavam i sanjam), vidio sam (izvjesne) ljude izlau se na mene (prikazuju se meni), a na njima su (nekakve) koulje, od njih su (neke) to dopiru (samo tim) sisama (do sisa, do grudi, prsa), a od njih su (neke) to dopiru ispod toga. I proao je na mene (tj. pored mene, ispred mene) Umer, sin Hattaba, a na njemu je koulja (tako duga da on) teglji (vue) nju (za sobom)." Rekli su: "ta si (Kako si) protumaio (to), o poslanie Allaha?" Rekao je: "Vjeru (ovu da to predstavlja i znai)." GLAVA tegljenja (izvjesne) koulje u (izvjesnome) spavanju (tj. u snu). PRIAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, priao mi je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam spava, vidio sam (izvjesne) ljude (da) se izlau na mene, a na njima su (nekakve) koulje. Pa od njih su (neke) to dopiru (toj) sisi (do prsa, grudi), a od njih su (neke) to dopiru ispod toga." (U stvari prevod i ovdje i u prethodnom hadisu treba da glasi ovako: ".... od njih je neka - to dopire sisi, a od njih je - neka - to dopire ispod toga." A to znai neke koulje su vrlo kratke, a neke su malo dulje.) 123

"I izloio se je na mene (meni) Umer, sin Hattaba, a na njemu je koulja (tako dugaka da on) sebi teglji nju (vue je za sobom)." Rekli su: "Pa ta si (Kako si) protumaio njega (tj. nju, tu koulju da znai), o poslanie Allaha?" Rekao je: "Vjera (ta islamska)."

GLAVA (izvjesnih) zelenoa (tj. zelenih boja) u (izvjesnome) spavanju i (izvjesnoga) vrta zelenoga (zelene bae). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fija, priao nam je Haremija, sin 'Umareta, priao nam je Kurete, sin Halida, od Muhameda, sina Sirina, rekao je: Rekao je Kajs, sin 'Ubada: Bio sam u (jednome) krugu, u njemu je Sa'd, sin Malika, i Ibnu Umer. Pa je proao Abdullah, sin Selama. Pa su rekli: "Ovo je (jedan) ovjek od stanovnika raja." Pa sam rekao (kae Kajs) njemu (Abdullahu, sinu Selama): "Zaista oni su rekli (o tebi) tako i tako (to i to)." Rekao je (on udei se tome): "Slava Allahu! Nije bilo (to da) treba njima da govore (ono) to nije njima o njemu (o tome nikakvo) znanje (tj. Ne treba da govore o onome o emu nita ne znaju). Usnio sam samo kao da se (jedan) stup (stub) postavio u (jednome) vrtu zelenom, pa se uspravio (taj stup) u njoj (u bai, u vrtu), i u njezinom (tj. u njegovom) vrhu (u, na vrhu stupa) je (jedna) petlja (veza), a u najniem (dijelu) nje (tj. njega - stupa) je (izvjesni) posluitelj" - a "el-minsafu" je (to i) "el-vesifu" (posluitelj, sluga - to je znaenje obadviju tih rijei). "Pa se je reklo: "Penji se!" Pa sam se penjao (peo) dok sam uzeo za (tu) petlju (za tu vezu na vrhu toga supa, stuba). Pa sam ispriao nju (ovu zgodu to sam je imao u snu) na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Umire (tj. Umrijee) Abdullah, a on je uzima za (tu) petlju najvru." (Taj san njegov je bio osnova da ga drugi smatraju kao stanovnikom raja jo za vrijeme njegovoga ivota, ali on sam to nije tako strogo uzimao. Potekou u prevodu gornjega teksta ini i to to se rije "amud - stup" nekad uzima kao imenica enskoga roda, a nekad kao imenica mukoga roda, to je est sluaj sa jo nekim arapskim rijeima. Inae gramatiki rod jedne imenice se mnogo puta ne podudara u naem jeziku i u arapskom jeziku.) GLAVA otkrivanja (izvjesne) ene u (svome) spavanju (tj. u snu).

124

PRIAO NAM JE 'Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Meni se je pokazalo tebe (tj. Pokazana si mi ti) u (mome) spavanju (snu) dvaput (dva puta). Kada li (jedan) ovjek nosi tebe u (jednome) komadu (platna) od svile, pa govori: "Ovo je tvoja ena!" Pa otkrijem nju, pa kada li ona - ti! Pa govorim (velim, rekoh): "Ako je bilo ovo od (sudbine) kod Allaha, daje proi njemu (tj. neka dadne proi, dae proi njemu - a to e rei: provesti e, sprovesti e to, ili neka provede, sprovede to Allah; drugim rijeima: ako je to od Allaha, neka to tako i bude)!" GLAVA odjea (od te izvjesne) svile u (svome) spavanju (usniti, sanjati). PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete, izvijestio nas je Hiam od svoga oca, od Aie rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Meni se je pokazalo tebe (tj. Pokazana si mi ti jo) prije (nego) da oenim tebe (prije nego to u da se oenim s tobom, i to pokazana si mi ti) dvaput (dva puta). Vidio (Sanjao) sam (izvjesnoga) anela (da) nosi tebe u (jednom) komadu (platna) od svile, pa sam rekao njemu: "Otkrij!" Pa je otkrio, pa kada li ona - ti! Pa sam rekao: "Ako ovo bude od (sudbine) kod Allaha, (neka On) daje (neka On da) proi njemu (neka provede, sprovede to). Zatim se meni pokazalo tebe (pokazana si mi), (i) nosi tebe u komadu od svile (tj. u komadu platna od svile), pa sam rekao: "Otkrij!" Pa je otkrio, pa kada li ona - ti (a ono ti)! Pa sam rekao: "Ako biva (bude) ovo od (sudbine) kod Allaha, (neka On) daje proi njemu (neka On da da to proe, neka provede to)." GLAVA (izvjesnih) kljueva u (izvjesnoj) ruci. PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, priao nam je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Poslao sam se (Poslat sam) sa sakupljaicama (izvjesnih, saetih) rijei, i potpomogao sam se (potpomognut sam) sa (izvjesnim) strahom (koji obuzima moje neprijatelje). I dok sam ja spava (dok sam spavao), meni su se dali kljuevi (tj. dati su mi kljuevi) blagajni (izvjesne) zemlje (ili: cijele Zemlje), pa su se stavili u moju ruku." Rekao je Muhamed: A doprlo je meni da (izraz) "sakupljaice (izvjesnih) rijei" (oznaava to to) je (sluaj) da Allah sakuplja (Svoje) zapovjedi mnoge, koje su bile (u prilici da) se piu (tj. koje se pisahu) u (Njegovim) knjigama prije 125

njega (prije Muhammeda a.s.), u (Njegovu) zapovjed jednu, ili dvije zapovjedi ili slino tome. GLAVA (izvjesnoga) vjeanja (objeenja, hvatanja) za (izvjesnu) petlju (vezu) i (izvjesnu) krunicu (kolut). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Ezher od Ibnu Avna. - H - A priao mi je Halifete, priao nam je Muaz, priao nam je Ibnu Avn od Muhameda, priao nam je Kajs, sin 'Ubada, od Abdullaha, sina Selama, rekao je: Sanjao sam kao da sam ja u (jednom) vrtu (bai), (a u) sredini (toga) vrta je (jedan) stup (stub), (a) u najviem (dijelu toga) stupa je (jedna) petlja, pa se reklo meni (reeno mi je): "Penji se!" ("Penji se na njega!") Rekao sam: "Neu moi (Ne mogu)." Pa je doao meni (jedan) posluitelj, pa je podigao moje odjee. Pa sam se penjao (popeo), pa sam se objesio (uhvatio) za (tu) petlju. Pa sam se probudio, a ja sam objeen (uhvaen) za nju (tj. a ja je drim u ruci). Pa sam priao nju (ovu zgodu) na Vjerovijesnika (tj. ispriao sam to Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Taj vrt je vrt Islama, i taj stup je stup (i taj stub je stub) Islama, i ta petlja je (ta izvjesna) petlja najvra. Nee prestati (da bude) objeen (uhvaen) za Islam (tj. Neprestano e se drati Islama), ak (e tako da) umre." GLAVA stupa (stuba izvjesnoga velikoga) atora pod njegovim jastukom (pod jastukom onoga koji usnije jedan san o atoru i stupu, stubu). GLAVA (izvjesnoga) brokata (zlatotkanice) i ulaenja (i ulaska u taj) raj u (svome) spavanju (u snu). PRIAO NAM JE Mualla, sin Eseda, priao nam je Vuhejb od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Vidio sam u (svome) spavanju (snu) kao da je u mojoj ruci (jedan) komad (platna) od svile (takvim komadom da) neu pasti (tj. ne padnem) s njime (ni) ka (jednom) mjestu u raju (drukije) osim (tako da) je odletio sa mnom k njemu (tj. odnese me taj komad platna od svile ka tome mjestu). Pa sam priao nju (tu zgodu, tj. taj san) na Hafsu (tj. Hafsi). Pa je priala nju (tu zgodu) Hafsa na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista tvoj brat je (jedan) ovjek dobar." Ili je rekao: "Zaista Abdullah je (jedan) ovjek dobar." 126

GLAVA (izvjesnoga) okova (lanca, bukagija, negvi, usteka, puta za sputavanje nogu) u (svome) spavanju (to neko usnije). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Sabbaha, priao nam je Mutemir, rekao je: uo sam Avfa rekao je: Priao nam je Muhamed, sin Sirina da je on uo Ebu Hurejreta (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se je pribliilo (tj. Kada se priblii izvjesno) vrijeme, nije bilo blizu (tj. nee biti blizu da) lae san (izvjesnoga) vjernika (tj. skoro da nee slagati san vjernika). I san (izvjesnoga) vjernika je (jedan) dio od etrdeset i est dijelova od (izvjesnoga, tj. od Allahovoga) vjerovijesnitva, a to je bilo od (toga) vjerovijesnitva, pa zaista ono (to) nee slagati (to ne lae)." (O reenici "Kada se je pribliilo izvjesno vrijeme......" postoje dva tumaenja. Prvo da to znai kada u proljee bude dan i no priblino jednake duine svako od njih dvoje. Drugo tumaenje veli da to znai kada se priblii kijametski dan, Sudnji dan, odnosno dan propasti i smaka ovoga svijeta prije proivljenja na Sudnjem danu i prije Sudnjega dana.) Rekao je Muhamed (sin Sirina): I ja govorim (ovu) reenu misao u tome hadisu). (Ili: A ja govorim: Ova. To jest: Ova sljedba sva, a to e rei: svi sljedbenici Muhammeda a.s. i dobri i loi to god usniju, bie to istinito, a ne lano. .) Rekao je (Muhamed, sin Sirina): A bilo je (A bio je obiaj da) se govori: San je (od) tri (vrste): razgovor (prianje sanjaeve) due (osobe, tj. to ovjek u mislima premilja, to esto i sanja, usnije), i zastraivanje (izvjesnoga) sotone i obeseljenje (vesela vijest) od Allaha. Pa ko je usnio stvar (neku, neto to) mrzi njega (nju - tu stvar), pa neka ne pria njega (taj san ni) na jednoga (ovjeka, tj. nikome), i neka ustane, pa neka klanja. Rekao je: I bilo je (obiaja da) se mrzi (izvjesni eljezni vratni) okov u (tom) spavanju (da se usnije), a bilo je (obiaja da) zadivljuje njih (izvjesni noni) okov. A govori se: Okov (taj za noge) je stalnost (vrstina) u (islamskoj) vjeri (tj. sanjati u snu taj okov znai stalnost u Islamu). A predao je Katadete, i Junus, i Hiam i Ebu Hilal (njih sva etvorica su predali korijen navedenoga hadisa) od Ibnu Sirina, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i umetnuo je njega (tj. San je od tri vrste, ime tri vrste sna..... i ostalo dalje) neki (od) njih, sve njega (tj. sve to je umetnuo) u (navedeni) hadis. A hadis Avfa (Avfov) je jasniji. A rekao je Junus: Neu misliti (tj. Ne mislim) njega (drukije) osim od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je to sve) o (tom nonom) okovu. Rekao je Ebu Abdullah: Nee biti (tj. Ne bivaju izvjesni) okovi osim u (tim) vratovima. 127

(To jest: Okovi za koje se upotrebljava arapski naziv "gull, gullun" - plural "aglalun, el-aglalu", ti okovi se stavljaju samo na vratove, to su okovi samo za vratove. Meutim neki kau da se taj izraz upotrebljava i za okove za ruke.) GLAVA (izvjesnoga) vrela tekuega u (izvjesnome) spavanju (snu). PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Harideta, sina Zejda sina Sabita, od Umul-Ala-e, a ona je (jedna) ena od njihovih ena (to) se je prisegnula poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i ta ena) je rekla: Odletio je (Pripao je, Dopao je, tj. Pao je u dio) nama Usman, sin Maz'una, u (to) stanovanje (za svoje stanovanje, tj. da on stanuje kod nas) kada su sebi bacali kocku (drijeb, rijeb) Pomagai na (tj. za) stanovanje Iseljenika (tj. za razmjetaj po privatnim kuama u Medini iseljenika iz Meke). Pa se razbolio (taj Usman), pa smo dvorili (njegovali) njega (sve do asa) dok je preminuo (dok nije umro). Zatim smo uinili njega u njegove odjee. Pa je uniao na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla: "Milost Allaha na tebe, Ebu Saibe! Pa moje svjedoanstvo je na (za) tebe (da) je zaista ve poastio tebe Allah." Rekao je: "A ta upoznaje tebe (tj. Otkud to zna)?" Rekla sam: "Neu znati (tj. Ne znam) tako mi Allaha..." Rekao je: "to se tie njega, pa ve je dolo njemu (izvjesno) uvjerenje (tj. ono to je sigurno, a to je smrt). Zatim ja zaista se nadam njemu (izvjesnome) dobru od Allaha. Tako mi Allaha ne znam, a ja sam poslanik Allaha, ta (e da se) ini (uini) sa mnom, a ni sa vama." Rekla je Umul-Ala-a: "Pa tako mi Allaha neu istiti (proglaavati nevinim i dobrim, spaenim ni) jednoga (ovjeka, tj. nikoga) poslije njega (poslije Usmana Maz'unovoga)." Rekla je: I usnila (sanjala) sam za Usmana u (svome) spavanju (jedno) vrelo (koje) tee. Pa sam dola poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenula to njemu. Pa je rekao: "To ti je njegov rad (posao koji) tee njemu (tj. donosi mu nagradu i poslije njegove smrti)." GLAVA iupavanja (tj. vaenja izvjesne) vode iz (izvjesnoga) bunara dok se napoje (izvjesni) ljudi. Predao je njega (tj. to vaenje vode iz bunara) Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima sina Kesira, priao nam je uajb, sin Harba, priao nam je Sahr, sin Duvejrijeta, priao nam je Nafi' da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, priao njemu, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 128

"Dok sam ja na (jednom) bunaru upam (grabim, tj. izvlaim vodu, vadim vodu) iz njega, kadli je doao (tj. kadli doe) meni Ebu Bekr i Umer! Pa je uzeo Ebu Bekr (tu) kovu (praznu), pa je upao (grabio, tj. izvadio je jednu) punu kovu, ili dvije kove, a u njegovome upanju (grabljenju, vaenju vode) je (jedna, neka) slabost, pa je oprostio Allah njemu." (Ili: "....., pa oprostio Allah njemu!". Izraz "delvun" znai: prazna kova, a izraz "zenubun" znai: puna kova.) "Zatim je uzeo nju Umer, sin Hattaba, iz ruke Ebu Bekra, pa se okrenula (tj. pretvorila ta obina prazna kova) u njegovoj ruci (u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio (ni jednoga) veleuma (veleumnoga) od (tih svih) ljudi (da) odsijeca njegovim odsijecanjem (ili: da cijepa njegovim cijepanjem, tj. da pravi kao on Umer, da radi kao on), dok su udarili (ti) ljudi u (to izvjesno) odmaralite okolo vode (oko bunara)." GLAVA iupavanja (tj. izvlaenja, vaenja izvjesne) pune kove, ili dviju kova iz (izvjesnoga) bunara sa (nekom) slabou. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca o snu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Ebu Bekru i Umeru, rekao je: "Usnio sam (izvjesne) ljude (da) su se skupili. Pa je ustao Ebu Bekr, pa je iupao (izvukao, izvadio jednu) punu kovu, ili dvije pune kove, a u njegovome iupavanju je (jedna) slabost. I Allah oprata njemu. (Ili: I Allah oprostio njemu!). Zatim je ustao Umer, sin Hattaba, pa se je okrenula (tj. pretvorila u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio od (tih) ljudi (da) odsijeca njegovim odsijecanjem (tj. da radi njegovim radom, da radi tako dobro i pametno, otroumno), dok su udarili (ti) ljudi u odmaralite (okolo bunara)." (Bilo je davno rijei o tome ta znai, ve je reeno o tome ta znai "...... dok su udarili ljudi u odmaralite okolo bunara.".) PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, priao mi je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, izvijestio me je Seid da je Ebu Hurejrete izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spava (Dok spavam, Dok sam ja spavao), vidio sam (u snu) sebe na (jednome) bunaru (neureenom, neozidanom), i na njemu je (jedna) prazna kova, pa sam iupao (izvlaio, izvadio, vadio vodu) iz njega ta je htio Allah. Zatim je uzeo nju sin Ebu Kuhafeta (a to je Ebu Bekr), pa je iupao (izvadio) iz njega (jednu) punu kovu, ili dvije pune kove, a u njegovome iupavanju (vaenju) je (neka) slabost. A Allah oprata (ili: oprostie) njemu. (Ili: A Allah oprostio njemu!) Zatim se je (ta kova) okrenula (pretvorila u jednu) veliku kovu, pa je uzeo nju Umer, sin Hattaba. Pa nisam vidio veleuma (veleumnoga ni jednoga) od (tih) ljudi (da) iupava iupavanjem Umera, sina 129

Hattaba, dok su udarili (ti) ljudi u odmaralite (oko bunara da bi se oni poslije odmaranja opet napili vode toga bunara)."

GLAVA (izvjesnoga) odmora (nalaenja odmora, odmaranja) u (izvjesnome) spavanju. PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, priao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spava (Dok sam spavao), vidio sam (vidjeh) da sam ja na (nekakvome) bunaru, (i) pojim (izvjesne) ljude. Pa je doao meni Ebu Bekr, pa je uzeo (tu praznu) kovu iz moje ruke zato (da) odmori mene. Pa je iupao (izvadio nekakve) dvije pune kove, a u njegovome iupavanju (izvlaenju, vaenju) je (nekakva) slabost. I Allah oprata njemu. Pa je doao sin Hattaba, pa je uzeo (tu kovu) od njega. Pa nije prestao (da) iupava (da izvlai vodu), ak su okrenuli lea (ti) ljudi, a (taj) bunar izvire (tj. tee). GLAVA (izvjesnoga) dvorca (zamka) u (izvjesnome) spavanju. PRIAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, priao mi je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Dok smo mi sjedai (sjedioci, tj. Dok mi sjedimo) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok sam ja spava, vidio sam mene (sebe, tj. Dok sam spavao vidio sam u snu sebe) u raju. Pa kada li (jedna) ena isti se (za molitvu, uzima abdest) uz stranu (nekakvoga) dvorca! Rekao sam: "Za koga je ovaj dvorac (zamak)?" Rekli su: "Za Umera, sina Hattaba." Pa sam se sjetio njegove ljubomore, pa sam okrenuo lea idui nazad." Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je zaplakao Umer, sin Hattaba, zatim je rekao: "Zar na tebe, sa mojim ocem si ti (otkupljen ako treba) i sa mojom majkom, o poslanie Allaha, (da) ljubomorim (tj. Zar na tebe da budem ljubomoran, da bivam ljubomoran)?" PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Mutemir, sin Sulejmana, priao nam je Ubejdullah, sin Umera, od Muhameda, sina Munkedira, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 130

"Uniao sam (u) raj, pa kada li ja sa (jednim) dvorcem od zlata (suoim se, suoih se)! Pa sam rekao: "Za koga je ovo?" Pa su rekli: "Za (jednoga) ovjeka od Kurejevia." Pa nije sprijeilo mene da uniem (u) njega, o sine Hattaba, (nita drugo) osim (ono) to znam od tvoje ljubomore." Rekao je: "I na tebe ljubomorim (tj. zar na tebe da budem ljubomoran), o poslanie Allaha?"

GLAVA (izvjesnoga) ienja (za molitvu) u (izvjesnome) spavanju. PRIAO MI JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Dok smo mi sjedai (tj. Dok smo mi sjedili) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok sam ja spava, vidio sam mene (sebe) u raju, pa kada li (jedna) ena se isti (za molitvu - uzima abdest za namaz) uz stranu (jednoga) dvorca! Pa sam rekao: "Za koga je ovaj dvorac?" Pa su rekli: "Za Umera." Pa sam se sjetio njegove ljubomore, pa sam okrenuo lea idui natrag." Pa je zaplakao Umer i rekao je: "Na tebe, sa mojim ocem si ti i mojom majkom (otkupljen ako treba), o poslanie Allaha, ljubomorim (tj. Na tebe zar da budem ljubomoran)?" GLAVA (izvjesnoga) ophoenja Ka'be (okolo Ka'be, oko Ka'be) u (izvjesnome, ili: u svome) spavanju. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Salim, sin Abdullaha sina Umera, da je Abdullah, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spava, vidio sam mene (tj. sebe da - sanjao sam sebe da) ophodim Ka'bu, pa kada li (jedan) ovjek sme (ili: crnomanjast), glatke kose (na glavi), izmeu (nekakve) dvojice ljudi, kapa njegova glava vodom (kapa mu voda sa glave)! Pa sam rekao: "Ko je ovaj?" Rekli su: "Sin Merjeme (Marije)." Pa sam otiao (tj. Pa sam poeo da) se obazirem, pa kada li (jedan) ovjek crven, tjelovit (tj. velik, krupan), kovrave (kovrave svoje) glave (tj. kose na glavi), slijepoga (svoga) desnoga oka, kao da je njegovo oko (jedno) zrno groa lebdee (tj. lebdee zrno groa). Rekao sam (Pitao sam, Upitao sam): "Ko je ovaj?" Rekli su: "Ovo je Velelaov (Antihrist, Deddal)." Najblii (od svih) ljudi s njim slinou je Ibnu Katan. A Ibnu Katan je (jedan) ovjek od (ili: iz) Mustalikovia od Huza'ata." (Mustalikovii su ogranak veega plemena Huza'ata.) GLAVA: 131

Kada je dao (neko) svoj viak (pretek) osim (mimo) sebe (nekome drugome) u (svome) spavanju (tj. u snu). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, izvijestio me je Hamzete, sin Abdullaha sina Umera, da je Abdullah, sin Umera, rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spava (Dok sam spavao), meni se je donijela aa (pehar) mlijeka. Pa sam pio od njega (Pa sam ga pio), ak da ja zaista vidim (tu svoju) napojenost (da) tee. Zatim sam dao njegov viak Umeru." Rekli su: "Pa ta si protumaio njega (kako si to protumaio), o poslanie Allaha?" Rekao je: "Znanje (ili: Izvjesno znanje)." GLAVA (izvjesne) sigurnosti i odlaenja (izvjesnoga) straha u (tome) spavanju. PRIAO MI JE Ubejdullah, sin Seida, priao nam je Affan, sin Muslima, priao nam je Sahr, sin Duvejrijeta, priao nam je Nafi' da je Ibnu Umer rekao: Zaista (neki) ljudi od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bili su (u prilici da) usniju (tj. sanjahu, sanjaju izvjesni, ili neki) san na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa priaju (tj. pa priahu) njega na poslanika (tj. pa su ga priali poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa govori (rekne) o njemu (o tom njihovom snu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) to je htio Allah. A ja sam (tada bio jedan) djeak novoga (svoga) zuba (tj. mlad, skoranjih godina), i moja kua je (bila) Bogomolja prije (nego to je bio sluaj) da se vjenam (oenim, tj. prije nego to sam se oenio), pa sam rekao u mojoj (u svojoj) dui (sam u sebi): Da je bilo u tebi (ikakvo) dobro, zaista usnio bi (sanjao bi i ti) slino (onome) to usniju (sanjaju) ovi. Pa poto sam legao (jednu) no, rekao sam: "Moj Boe! Ako si bio (da) zna (tj. Ako Ti znadijae) u meni (ikakvo) dobro, pa pokai mi (tj. daj mi da usnijem kakav) san." Pa dok sam ja tako, kadli su dola meni (nekakva) dva anela (meleka), u ruci svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvojice je (jedna) kandija (kamdija, bi; ili ipka na vrhu savijena, iskrivljena) od eljeza, (i) idu naprijed njih dvojica sa mnom ka paklu, a ja sam meu njima dvojicom, molim Allaha: "Moj Boe! Utjeem se u Tebe (Tebi) od pakla." Zatim mislim (tj. sanjam) sebe (da) je susreo mene (jedan) aneo, (a) u njegovoj ruci je (jedna) kandija (ili ipka) od eljeza, pa je rekao: "Nee se plaiti (tj. Ne plai se, Ne boj se)! Divan li si (izvjesni) ovjek ti, da umnoava (izvjesnu) molitvu." Pa su odveli mene (doslovno: Pa su otili sa mnom), dok su stali sa mnom na ivicu (na rub) pakla, pa kada li je on savijen kao savijanje (izvjesnoga) bunara (tj. sloen, sastavljen, ozidan je kao bunar, poput bunara), za (tj. u) njega su (neki) rogovi kao rogovi (izvjesnoga) bunara, izmeu svaka dva roga je (jedan) anel (aneo), u njegovoj ruci je (jedna) kandija (ipka) od eljeza. I vidim u njemu (u paklu 132

nekakve) ljude objeene sa (izvjesnim) lancima (tj. za lance, o te lance), njihove glave su nie njih, prepoznao sam u njemu (ili: u njima, meu njima neke) ljude od Kurejevia. Pa su otila sa mnom (tj. odveli su me) od posjednice (te) desnice (tj. na desno, odveli su me na desno)." Pa sam ispriao njega (taj san) na Hafsu (tj. Hafsi). Pa je ispriala njega Hafsa na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Abdullah je (jedan) ovjek dobar." Pa je rekao Nafi': Nije prestao poslije toga (Abdullah da) umnoava (tu izvjesnu) molitvu. GLAVA (izvjesnoga) uzimanja na (izvjesnu) desnicu u (izvjesnome) spavanju. PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhammeda, priao nam je Hiam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera rekao je: Bio sam (jedan) djeak, mlad, neoenjen (ledian) u (za) vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i bio sam (obiaja da) noivam u Bogomolji. A bio je ko je sanjao (kakvo) spavanje (san, tj. A ko bi sanjao kakav san u spavanju), priao je (ispriao bi) njega na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao: "Moj Boe! Ako je bilo za mene kod Tebe (ikakvo) dobro, pa pokai mi (kakvo) spavanje (tj. kakav san, snovienje da) tumai meni njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam zaspao. Pa sam usnio (nekakva) dva anela, dola su njih dvojica meni, pa su odvela njih dvojica mene. Pa je susreo (sreo) njih dvojicu (jedan) anel drugi pa je rekao meni: "Nee se plaiti (tj. Ne plai se). Zaista ti si (jedan) dobar ovjek." Pa su odvela njih dvojica mene ka Vatri, pa kada li je ona savijena kao savijanje (izvjesnoga) bunara! I kada li su u njoj (neki) ljudi, (i) ve sam prepoznao neke (od) njih! Pa su uzela njih dvojica sa mnom posjednici (izvjesne) desnice (tj. Odveli su me na desno). Pa poto sam osvanuo, spomenuo sam to Hafsi. Pa je tvrdila Hafsa da je ona priala (ispriala) njega na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Abdullah je (jedan) ovjek dobar da je bio (jo obiaja da, kad bi jo bio obiaja da, ili kad bi jo htio da) umnoava (izvjesnu, tj. dobrovoljnu) molitvu od (te svake) noi." Rekao je Zuhrija: I bio je Abdullah poslije toga (uzeo sebi za obiaj da) umnoava (dobrovoljnu) molitvu od (svake) noi (dobrovoljni namaz svake noi). GLAVA (izvjesne prazne) ae (pehara) u (izvjesnome) spavanju (tj. u izvjesnome snu).

133

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Hamzeta, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spava, donijela se je meni (jedna) aa mlijeka, pa sam pio od njega (pa sam ga pio), zatim sam darovao (dao) moj viak (svoj pretek) Umeru, sinu Hattaba." Rekli su: "Pa ta si protumaio njega (kako si to protumaio, kako to tumai), o poslanie Allaha?" Rekao je: "Znanje (izvjesno)." GLAVA: Kada je poletjela (prhnula izvjesna) stvar u (izvjesnome) spavanju (snu). PRIAO MI JE Seid, sin Muhameda, Ebu Abdullah Dermija, priao nam je Jakub, sin Ibrahima, priao nam je moj otac od Saliha, od Ebu Ubejdeta, sina Neita, rekao je: Rekao je Ubejdullah, sin Abdullaha: Pitao sam Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o snu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koji je spominjao, pa je rekao Ibnu Abbas (sin Abbasa): Spomenulo se je meni da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spava, vidio (tj. usnio) sam da se je ono stavilo u (na) moje dvije ruke (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa sam smatrao velikim (uasnim) njih dvije i mrzio sam njih dvije. Pa se dozvolilo meni, pa sam puhnuo (u) njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumaio njih dvije (da predstavljaju, nagovjetavaju da e se pojaviti nekakva) dva velika laova (to e da) izau njih dvojica." Pa je rekao Ubejdullah: Jedan (od) njih dvojice je El-Ansi (Ansija) koji (je taj to) je ubio njega Fejruz u Jemenu, a drugi je Musejlimete (Kezzab iz plemena Benu Hanifete). GLAVA: Kada je sanjao (neko nekakve) krave (to) se kolju (preko prsa kao rtve kurbani). PRIAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, mislim ga od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vidio sam u (svome) spavanju (u snu) da ja isiljam (da se selim) iz Meke ka (nekoj) zemlji, (a) u njoj su (nekakve) palme. Pa je otila moja pomisao ka (tome) da je ona (da je to) Jemama, ili Heder, pa kada li je ona (a to bi) Medina-Jesrib! I vidio sam u njemu (u tome snu neke, nekakve) krave, a Allah je bolji. Pa kada li su (te krave) oni - vjernici (izvjesni koji su poginuli na) dan Uhuda! I kada li je (izvjesno) dobro (ono) to je donio Allah njega od (toga) 134

dobra i nagrade (od izvjesne) istinitosti koju je dao nama Allah poslije dana Bedra (tj. poslije dana borbe na Bedru)." GLAVA (izvjesnoga) puhanja u (izvjesnome) spavanju. PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, rekao je: Ovo je (ono) to je priao nama za njega (o njemu) Ebu Hurejrete od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Mi smo (izvjesni) zadnji preticai (zadnji po vremenu opstojanja na ovome svijetu, a preticai, pretjecai, tj. a prvi po visini nagrade na Sudnjem danu)." I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spava, donijelo se je meni (tj. donijele su se meni) riznice (izvjesne) zemlje. Pa se stavilo (tj. Pa su se stavile) u (na) moje dvije ruke (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa su bile velike (teke, tj. odvratne) njih dvije na mene (meni) i zabrinule su njih dvije mene. Pa se je objavilo k meni da, (to jest): "Puhni njih dvije (Puhni u njih dvije)." Pa sam puhnuo njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumaio njih dvije (te narukvice da predstavljaju izvjesna) dva velika laova koja su (ta dva to) sam ja izmeu njih dvojice: druga San'e, i druga Jemame (tj. pod ta dva velika laova mislim na druga San'e, i na druga Jemame)." (Drug San'e je Esved Ansija, a drug Jemame je Musejlime Kezzab, a izmeu San'e i Jemame su gradovi Medina i Meka, pa je zato rekao Muhammed a.s. da je on meu njima dvojicom.) GLAVA: Kada je usnio da je on izvadio (izvjesnu) stvar iz (neke, jedne) strane (kraja), pa je nastanio (smjestio) nju (u jedno) drugo mjesto. PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, priao mi je moj brat Abdulhamid od Sulejmana, sina Bilala, od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od njegovoga oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Usnio sam kao da je (jedna) ena, crna, uskovitlane (tj. raeljane kose od svoje) glave, izala iz Medine, dok je stala u Mehjeatu (u Mehje'i)" - a ona je (tj. a to je) Duhfa - "pa sam protumaio da se je epidemija (kuga, ili kolera) Medine prenijela (tj. da e se prenijeti) k njoj (tj. k varoici Duhfi koja se je jo zvala i Mehje'a).". GLAVA (izvjesne) ene crne (crne ene).

135

PRIAO NAM JE Ebu Bekr Mukademija, priao nam je Fudajl, sin Sulejmana, priao nam je Musa, priao mi je Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, o snu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Medini: "Usnio sam (jednu, neku) enu crnu, uskovitlane (kose od) glave, izala je iz Medine, dok je odsjela (nastanila se je ona) u Mehje'i. Pa sam protumaio nju (tj. njega - taj san) da se je epidemija Medine prenijela (tj. da e se prenijeti ta epidemija) ka Mehje'i. A ona (Mehje'a) je Duhfa."

GLAVA (izvjesne) ene uskovitlane (svoje) glave (tj. kose na glavi). PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao mi je Ebu Bekr, sin Ebu Uvejsa, priao mi je Sulejman od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Usnio (Sanjao) sam (jednu) crnu enu, uskovitlane (svoje) glave (tj. uskovitlane kose na svojoj glavi, a to e rei: nepoeljane kose na glavi), izala je iz Medine, dok je stala u Mehje'i. Pa sam (to) protumaio da se epidemija Medine prenosi (da e se prenijeti) ka Mehje'i. A ona (Mehje'a) je Duhfa." GLAVA: Kada je tresao (potresao nekakvu) sablju (ma) u (svome) spavanju (tj. u snu). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete (Ebu Usame) od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, mislim ga (da je on priao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Usnio sam u mome (u svome) snu da sam ja tresao (jednu) sablju, pa su se presjekla njezina prsa; pa kada li ono (to) to se je pogodilo od (tih poginulih) vjernika (na) dan Uhuda! Zatim sam tresao (potresao) nju drugi (puta), pa se je vratila ljepa (od onoga) to je bila; pa kada li je ono (to) to je donio Allah njega od Pobjede i skupljanja (sakupljanja tih) vjernika (tj. njihovoga sjedinjavanja i sabiranja)." GLAVA (onoga) ko je lagao u svome sanjarenju. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko se je sanjario za (neko) sanjarenje (to) nije sanjao njega (tj. Ko se optereava sanjarenjem nekoga sanjarenja, nekoga sna to ga nije usnio - a to e rei: Ko se prikazuje, ko govori da je usnio jedan san koji, u stvari, nije usnio), 136

opteretio se je (tj. opteretie se na Sudnjem danu) da svee dva zrna jema (doslovno: izmeu dva zrna jema), a nee (moi nikada to) uiniti. A ko je sebi sluao ka razgovoru (tj. ko slua razgovor, prianje ljudi nekoga) naroda, a oni su za njega mrzioci (a oni ga mrze, ili: a oni to mrze), ili bjee od njega, izlijevalo se je (tj. izlijevae se) u njegovo uho (izvjesno) rastopljeno olovo (na) Sudnjem danu. A ko je slikao (ko naslika neku) sliku, kanjavao se je (tj. kanjavae se) i opteretio se je (i opteretie se) da puhne u nju (duu), a nije sa napuhivaem (tj. a nije udahnjiva, a to e rei: a ne moe udahnuti duu, a to nee moi nikada uiniti)." Rekao je Sufjan: Spojio je njega (spomenuti hadis) nama Ejjub. A rekao je Kutejbete: Priao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta njegov govor: "Ko je lagao (tj. Ko lae) u svome snu." A rekao je ubete od Ebu Haima Rummanije: uo sam Ikrimeta, rekao je Ebu Hurejrete svoj govor: "Ko je slikao, i ko se je sanjario (tj. ko se je optereivao sanjarenjem), i ko je sebi sluao." PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Halid od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa rekao je: "Ko je sebi sluao, i ko se je sanjario (ko se je optereivao sanjarenjem), i ko je slikao..... slino njemu (tj. slino navedenom hadisu)." Slijedio je njega (Halida Hazza-a) Hiam od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa njegov govor. PRIAO NAM JE Alija, sin Muslima, priao nam je Abdusamed, priao nam je Abdurrahman, sin Abdullaha sina Dinara, slobodnjak Ibnu Umera, od svoga oca (Abdullaha, sina Dinara), od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Od najlaljivijih lai je (to) da pokazuje svojim dvama oima (tj. svojim oima da je sanjao ono) to nije vidjelo (tj. to nije sanjalo njegovo oko)." GLAVA: Kada je sanjao (ono) to se mrzi, pa neka ne izvjetava za njega (o njemu, o tom) i neka ne spominje njega (tj. taj san). PRIAO NAM JE Seid, sin Rebi'a, priao nam je ubete od Abdurabbiha, sina Seida, rekao je: uo sam Ebu Selemeta (da) govori: Zaista ve sam bio (u prilici da) sanjam (izvjesni strani) san, pa razboli (on) mene, dok sam uo Ebu Katadeta (da) govori: I ja sam bio (u prilici da) zaista sanjam (izvjesni) san, (pa) razboli (on) mene, dok sam uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "San (izvjesni) lijepi je od Allaha. Pa kada je usnio (sanjao) jedan (od) vas (ono) to voli, pa neka ne pria za njega (tj. o tome nikome drugome) osim (onome) koga voli. A kada je usnio (ono) to mrzi, pa neka se utjee u Allaha (tj. neka sebi trai utoite i zatitu u Allaha) od njegovoga zla (tj. od zla toga sna) i 137

od zla (izvjesnoga) sotone, i neka pljune triput, i neka ne pria za njega (o njemu licu ni) jednome (tj. nikome), pa zaista on (taj san) nee tetiti njemu." (Rije "ru'ja: san" je u arapskom, na arapskom jeziku imenica enskoga roda, pa su zbog toga i zamjenice u tekstu arapskom koje se odnose na tu rije veinom enskoga roda.) PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, priao mi je Ibnu Ebu Hazim i Deraverdija od Jezida, od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je sanjao (Kada sanja) jedan (od) vas (izvjesni) san (to) voli njega (kojeg voli), pa zaista on je od Allaha, pa neka zahvali Allahu na njemu, i neka pria za njega (o njemu). A kada je sanjao (kada sanja neto drugo) osim toga od (onoga) to mrzi (ono to ne voli), pa on (taj san) je samo od (izvjesnoga) sotone, pa neka trai utoite od njegovoga zla, i neka ga ne spominje (ni) za jednoga (tj. nikome), pa zaista on nee (nikada) tetiti njemu." GLAVA (onoga) ko nije vidio (tj. ko nije smatrao svoj izvjesni) san za prvoga tumaa kada nije pogodio (taj pravi tumailac, tuma sna pravi smisao sna, tj. ko ne smatra svoj san da mu znai ono kako mu ga je protumaio prvi tumailac kada on ne pogodi ispravni smisao sna). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, bio (obiaja da) pria da je (jedan) ovjek doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam vidio (tj. usnio) noas u (svome) spavanju (tj. u snu jedan) oblak (to) kapa (tj. to daje iz sebe izvjesno) maslo i (izvjesni) med, pa vidim (izvjesne) ljude (da) uzimaju dlanovima (akama) od nje (od njega, tj. od toga), pa (izvjesni, tj. neki) koji mnogo uzima, i (izvjesni, tj. neki) koji malo uzima (pa uzima mnogo, i uzima malo). I kada li (jedno) ue spaja (tj. spojeno) od Zemlje ka nebu (tj. do neba)! Pa vidim tebe (da) si uzeo za njega, pa si nadvisio. Zatim je uzeo za njega (za to ue jedan) drugi ovjek, pa je nadvisio s njim. Zatim je uzeo za njega (jo jedan) drugi (u stvari trei) ovjek, pa je nadvisio s njim. Zatim je uzeo za njega (jo jedan) ovjek drugi (u stvari etvrti), pa se je odsjeklo (prekinulo), zatim se je spojilo." Pa je rekao Ebu Bekr: "O poslanie Allaha! Sa mojim ocem si ti (otkupljen ako treba)! Tako mi Allaha zaista e ostaviti svakako mene (tj. pustie me, dozvolie meni, dozvoli mi) pa (da ja) protumaim njega (tj. taj san)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tumai (Protumai)!" Rekao je: "to se tie (toga) oblaka, pa (to) je Islam. A to se tie (onoga) koje (to) kapa (daje on) od (toga) meda i masla, pa (to je) Kur'an, njegova slast kapa, pa (izvjesni) uzima mnogo je od Kur'ana, i (izvjesni) uzima malo je (neko). A to se tie (toga) ueta spajaa (tj. spojenoga) od neba ka Zemlji (do Zemlje), pa (to je izvjesna ta) istina koja (je ta to) si ti na njoj, uzima 138

za nju, pa uzvisuje tebe Allah. Zatim (e da) uzme za nju (jedan) ovjek od poslije tebe (nakon tebe), pa (e da) nadvisi s njom. Zatim (e da) uzme za nju (jedan) ovjek drugi, pa (e da) nadvisi sa njom. Zatim (e da) uzme za nju (jo jedan) ovjek drugi, pa (e da) se odsijee (prekine) s njom (tj. prekinue nju), zatim (e da) se dadne spojiti za njega, pa (e da) nadvisi s njom. Pa izvijesti me, o poslanie Allaha, sa mojim ocem si ti (otkupljen ako treba), (da li) sam pogodio ili sam pogrijeio?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pogodio si neki (dio toga tumaenja), a pogrijeio si neki (dio, tj. Neto si pogodio, a neto nisi)." Rekao je: "Pa tako mi Allaha, o poslanie Allaha, zaista priae (reci, rei e) svakako meni za (ono, tj. o onome dijelu) koji sam pogrijeio (tj. o onome to sam pogrijeio)!" Rekao je: "Ne zaklinji (Ne kuni) se!" GLAVA tumaenja (izvjesnoga) sna poslije molitve (izvjesnoga) jutra. PRIAO NAM JE Muemmel, sin Hiama, Ebu Hiam, priao nam je Ismail, sin Ibrahima, priao nam je Avf, priao nam je Ebu Reda', priao nam je Semurete, sin Dundeba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (onoga) to umnoava da govori za svoje drugove (tj. Bio je obiaja da mnogo puta, vie puta, esto puta govori, rekne svojim drugovima): "Da li je sanjao (i) jedan od vas (ita) od sna (tj. ikakav san)?" Rekao je: Pa pria (ispria) na njega (tj. njemu) kome je htio Allah da pria. I zaista on je rekao nama jednoga jutra: "Zaista ono su dola meni noas (nekakva) dva dolazaa (dva posjetioca), i zaista njih dvojica su poslala mene (tj. podigla su, uzdignula su njih dvojica mene), i zaista njih dvojica su rekla meni: "Odi (Kreni s nama; Idi s nama)." I zaista ja sam otiao (krenuo) sa njima dvojicom. I zaista mi smo doli na (nad jednoga) ovjeka legloga (tj. koji lei na svojoj strani, a ne na leima), i kada li drugi (jedan ovjek) je staja (stoji) nad njim sa stijenom (tj. sa nekakvim kamenom), i kada li on pada sa (tom) stijenom za (tj. na) njegovu glavu (tj. i kada li on baci tu stijenu na njegovu glavu), pa razbije njegovu glavu. Pa se valja (spusti se, sleti taj) kamen ovdje (ovamo prema onome koji ga je bacio), pa slijedi (taj ovjek, baca kamena taj) kamen, pa ga uzme. Pa nee se vratiti k njemu (ka onome to lei) do (da) ozdravi (dok ne ozdravi) njegova glava kao to je (i) bila (tj. i ne vrati se k njemu, a ve mu je ozdravila glava postavi zdrava kao to je i bila prije nego je razbijena). Zatim se vrati na njega (njemu), pa ini (pa uini) s njim slino (onome) to je inio (toga) prvoga puta (kao i prvi put). Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Slava Allahu! ta su (Ko su) ova dvojica?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otili (krenuli dalje). Pa smo doli na (tj. nad jednoga) ovjeka na leima legloga za (tj. na) svoj potiljak (zatiljak, zatiok), i kada li drugi (ovjek je) staja (stoji) nad njim sa (nekakvom) kukom od eljeza, i kada li on dolazi (doe) jednoj (od) dvije 139

polovine njegovoga lica, pa rasijee njegov nuglac (ugao od usta, gdje se usne sastaju) ka njegovome potiljku (tj. do njegovoga potiljka), i njegovu nozdrvu ka njegovome potiljku i njegovo oko ka njegovome potiljku!" Rekao je: A moda je (ili: A ponekad je) rekao Ebu Reda': "..... pa cijapa (raspolovljava)...." Rekao je: "Zatim se okrene ka (svojoj) drugoj strani, pa ini s njom slino (onome) to je inio sa (njegovom) prvom stranom! Pa ne svri od te (jedne njegove) strane do (da) ozdravi ta (druga njegova) strana kao to je (i) bila (tj. Pa ne svri, ne zavri, ne okona rasijecanje, cijepanje, raspolovljavanje jedne strane, a ve je ona druga strana ozdravila i postala zdrava kao to je bila i prije rasijecanja). Zatim se vrati na (nad) njega, pa (ponovo) ini slino (onome) to je inio (onaj) prvi put (ini kao to je inio prvi put). Rekao je: Rekao sam: "Slava Allahu! ta (tj. Ko) su ova dvojica?" Rekao je: Rekli su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi, - Kreni, kreni dalje)! Pa smo otili (krenuli smo dalje). Pa smo doli na (nad neto) slino (izvjesnoj) pei (furuni, furni). Rekao je: Pa mislim da je on bio (obiaja da) govori: Pa kada li u njoj (nekakva) galama i glasovi! Rekao je: Pa smo se natkuili u nju (u tu pe), pa kada li su u njoj (nekakvi) ljudi i ene, goli (nagi)! I kada li su oni (u takvom stanju da) dolazi njima (nekakav) plamen iz nie od njih (nie od njih, ispod njih)! Pa kada je doao (tj. kada doe) njima taj plamen, povikali su (tj. poviu, zavrite oni). Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "ta su (Ko su) ovi?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi!" Pa smo otili (dalje). Pa smo doli na (jednu, neku) rijeku - mislio sam (tj. mislim) da je on bio (obiaja da) govori: - crvenu kao (ta) krv. (To jest: Mislim da govorae on za rijeku da je ona crvena kao krv.). I kada li je u (toj) rijeci (jedan) ovjek pliva (to) pliva! I kada li je na obali (te) rijeke (jedan) ovjek (koji) je ve sakupio kod sebe mnogobrojno kamenje! I kada li taj pliva pliva koliko pliva, zatim doe tome koji je ve sakupio kod sebe (to) kamenje, pa otvori njemu svoja usta, pa (on) zaloi njega kamenom (tj. dadne mu kao zalogaj jedan kamen). Pa ode, (i) pliva, zatim se vrati k njemu. Kad god se vratio k njemu, otvorio je (otvorio bi) njemu svoja usta, pa je (pa bi) zaloio njega (jednim) kamenom. Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "ta su (Ko su) ova dvojica?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi!" Pa smo otili. Pa smo doli na (nad jednoga) ovjeka runoga (svoga) izgleda, kao najrunije to si ti vidjelac (to si ti vidio nekoga) ovjeka izgledom. I kada li je kod njega (nekakva) vatra, (i) podstaknjiva (loei i razgarajui on) nju i nastoji (tj. tri) okolo nje (oko nje)! Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "ta je ovo?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi (Kreni, kreni)!" Pa smo otili (tj. Krenuli smo dalje). Pa smo doli na (jednu) bau (vrt) zamotanu (tj. bujnu, ije se je povre ispreplialo i zamotalo jedno okolo drugoga kao ahmedija, alma), u njoj (u toj bai) je od svakoga cvata (ili: od svakoga cvijea toga) proljea! I kada li je izmeu dvojih lea (tj. u sredini te) bae (jedan) ovjek dugaak, neu biti blizu (tj. nisam bio blizu da) vidim njegovu glavu duljinom u nebo! I kada li je okolo (toga) ovjeka najvie djece (tj. najvei broj djece to) sam vidio njih ikada! Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "ta je ovo? ta su (Ko su) ovi?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otili (Ili smo dalje). Pa smo stigli (na kraju) ka (jednoj) 140

bai velikoj, (i) nisam nikada vidio veu bau od nje, a niti ljepu. Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Popni se u nju!" Rekao je: Pa smo se popeli u nju. Pa smo stigli ka (jednome) gradu izgraenom sa erpiem (ciglom od) zlata i erpiem (od) srebra. Pa smo doli vratima (toga) grada, pa smo traili otvaranje (tj. da nam se otvori). Pa se je otvorilo nama. Pa smo unili (u) njega. Pa su susreli (sreli) nas u njemu (neki) ljudi, polovina od njihovoga stvorenja (tj. njihovoga tijela) je kao najljepe to si ti vidjelac (to vidi - neto najljepe to vidi, to se moe vidjeti), a polovina (njihovoga tijela) je kao (neto) najrunije to si ti vidjelac (to vidi, to se moe vidjeti). Rekao je: Rekla su njih dvojica njima: "Odite (Idite), pa padnite (skoite) u tu rijeku!" Rekao je: I kada li je (tu jedna) rijeka isprijeena (tj. poprijeila se je), tee, kao da je njezina voda (izvjesno) isto u (toj izvjesnoj) bjelini (tj. kao da je isto bijele boje). Pa su (oni) otili, pa su pali (skoili) u nju, zatim su se vratili k nama, (i) ve je otilo to (izvjesno) zlo od njih, pa su postali u najljepem obliku. Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Ovo je raj (zvani) Adn (tj. raj boravka, vjenoga boravka). I ovo ti je tvoj stan." Rekao je: Pa se je dizao (ili: Pa je gledao) moj pogled (moj vid) penjanjem (tj. Pa sam podigao svoj pogled vrlo visoko), pa kada li je (tu jedan) dvorac slian (izvjesnome) oblaku bijelome! Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Ovo ti je tvoj stan!" Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Blagoslovio Allah u vama dvojici (vas dvojicu)! Pustite vas dvojica mene, pa (da) uniem (da uem u) njega." Rekla su njih dvojica: "to se tie sada, pa ne. A ti si ulaza (u) njega." Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Pa zaista ja sam vidio od noas (tj. za vrijeme ove noi jedno veliko) udo. Pa ta je ovo koje sam (vidio, to sam vidio, tj. Pa ta je to to sam) vidio?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Zar ne (tj. Pozor, Pazi, Panja)! Zaista mi emo izvijestiti tebe (o tome). to se tie (onoga) prvoga ovjeka koji (je taj to) si doao na (nad) njega (nad njim), (i) razbija se njegova glava sa (onim) kamenom, pa zaista on je (taj) ovjek (koji) uzme Kur'an, pa (onda) baci (ostavi, napusti) njega, i spava od (izvjesne) propisane molitve (namaza koji je fard, farz). A to se tie (onoga) ovjeka koji (je taj to) si doao nad njega, (i) rasijeca se njegov nuglac (ugao usta gdje se sastavljaju usne) ka njegovome potiljku, i njegova nozdrva ka njegovome potiljku i njegovo oko ka njegovom potiljku, pa zaista on je (izvjesni) ovjek (koji) porani (ide rano jutrom) iz svoje kue, pa slae (izvjesnu) la (koja) dopre (svima) obzorima (horizontima). A to se tie (onih izvjesnih) ljudi i ena golih (nagih) koji su u slino zgradi (izvjesne) pei, pa zaista oni su (izvjesni) bludnici (preljubnici) i bludnice. A to se tie (onoga) ovjeka koji (je taj to) si doao nad njega, (koji) pliva u (onoj) rijeci i zalae se (onim) kamenom, pa zaista on je jeda (te) kamate. A to se tie (onoga) ovjeka runoga (svoga) izgleda koji je kod (one) vatre, (i) podstaknjiva nju i nastoji (tj. tri) oko nje, pa zaista on je (to je) Malik, rizniar pakla. A to se tie (onoga) ovjeka dugakoga koji je u (onoj) bai, pa zaista on je (to je) Ibrahim, pomilovao ga Allah i spasio. A to se tie (one) djece koja su okolo (oko) njega, pa (to je) svako roene (koje) je umrijelo (umrlo) na (tom) nainu stvaranja (tj. na Islamu koji je takva vjera da je ovjek tako stvoren da je moe shvatiti i prihvatiti)." 141

Rekao je: Pa je rekao neki (od prisutnih) muslimana: "O poslanie Allaha! I djeca (tih izvjesnih) idolopoklonika?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I djeca (tih izvjesnih, ili: svih) idolopoklonika (su u raju, ili: bie u raju). A to se tie (onoga) naroda (ljudi) koji su bili (takvi da) je polovina od njih lijepa, a polovina od njih je runa, pa zaista oni su narod (ljudi koji) su pomijeali (mijeali jedan) posao dobar, a (ili: i jedan) drugi lo, preao je Allah od njih (tj. pa oprostio je Allah njima)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) SMUTNJI (tj. pobuna, nereda, metea, kunji, iskuenja) ta je dolo o govoru Allaha, uzvien je: "I uvajte se (jedne velike) smutnje (ili kunje koja) nee pogoditi nikako (samo one) koji su nasilje inili od vas (tj. izmeu vas samo njih) osobito (naroito, posebno).....", i ta je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) upozorava od (izvjesnih) smutnji (i kunji da se uva svaki musliman). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Bir, sin Serijja, priao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa rekao je: Rekla je Esma od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ja sam na mome (tj. na svome) bunaru (na Sudnjem danu i) iekujem ko dolazi na mene (meni, tj. ko e da doe meni da se napije vode sa moga bunara), pa (e da) se uzme za (neke) ljude od nie mene (tj. uzee se neki ljudi ispred mene), pa govorim (pa u rei): "Moja sljedba je (to)!" Pa (e da) govori (Uzvieni Allah): "Nee znati (tj. Ne zna ti), ili su na natrake (na svoje natrake, tj. odmetnuli su se od onoga na emu su bili za vrijeme tvoga ivota)." Rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: "Moj Boe! Zaista mi se utjeemo u Tebe (Tebi da nas spasi od toga) da se vratimo na nae pete (tj. nazad u idolopoklonstvo), ili (da) se iskuavamo (zavoenjem u smutnje)." (Izraz "fitnetun" - je mnogostrukoga znaenja, a isto tako i glagol "fetene, jeftinu". Mnoina od "fitnetun" je: "fitenun". Korijen toga izraza znai: kunja, iskuenje, proba. Iz toga osnovnog znaenja proizala su jo znaenja: smutnja, pobuna, nered, mete, zavoenje na pogreno vjerovanje, shvatanje, zavoenje na blud itd. U ovim hadisima koji sada dolaze u tekstu, bie, u stvari, zastupljena dva najglavnija znaenja toga izraza: kunja, i smutnja, i to smutnja u smislu pobuna, nered, mete.) PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete od Mugireta, od Ebu Vaila rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja sam va pretea (predvodnik) na (svome) bunaru (na Sudnjem danu). Zaista podignue se svakako k meni (neki) ljudi od vas. Te kada sam pao (tj. 142

nagnuo se) zato (da) uzmem (dohvatim, uhvatim) njih, privui e se (oni) nie mene (tj. bie odvedeni oni ispred mene, osim mene), pa (u da) govorim: "O moj Gospodaru! Moji drugovi su (to)!" Pa (e On da) govori: "Nee znati (tj. Ne zna ti ono) ta su (oni) proizveli poslije tebe." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Jakub, sin Abdurrahmana, od Ebu Hazima rekao je: uo sam Sehla, sina Sa'da, (da) govori: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ja sam va pretea na (svome) bunaru (na Sudnjem danu). Ko je doao (tj. Ko doe) njemu, pio je (pie) od njega (pie ga), a ko je pio od njega (a ko ga je pio), nije oednio poslije njega nikada (tj. a ko se napije od njega, nee oedniti poslije njega nikada, poslije toga nikada). Zaista doi e na mene (tj. doi e meni neki) narodi (neki ljudi), (pa) poznajem (ja) njih, i poznaju (oni) mene, zatim e se rastaviti izmeu mene i izmeu njih (razdvojiemo se, rastaemo se)." Rekao je Ebu Hazim: Pa je uo mene Nu'man, sin Ebu Ajjaa, a ja priam njima ovo, pa je rekao: "Ovako si uo Sehla?" Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "I ja svjedoim na Ebu Seida Hudriju zaista (da) sam uo njega (da) poveava u njemu (u tom prianju toga hadisa), rekao je: "Zaista oni su od mene." Pa (e da) se govori (rekne): "Zaista ti nee znati (ne zna ono) to su proizveli (oni) poslije tebe." Pa (u da) govorim: "Udaljavanje, udaljavanje (tj. Daleko, daleko od Allahove milosti) za (onoga, tj. Daleko od Allahove milosti neka je svaki onaj) ko je mijenjao (zamjenjivao svoju vjeru) poslije mene." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidjeete poslije mene (neke) stvari (poslove, dogaaje to) nijeete njih (tj. stvari koje ete smatrati za rune, koje osuujete, koje ete osuivati).". A rekao je Abdullah, sin Zejda: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Strpite se, dok susretnete mene na bunaru (mome na Sudnjem danu)." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, Kattan, priao nam je Aame, priao nam je Zejd, sin Vehba, rekao je: uo sam Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista vi ete poslije mene vidjeti (jednu veliku) sebinost (samoljublje, egoizam; koristoljublje) i (neke) stvari (to) nijeete (osuujete) njih." Rekli su: "Pa ta zapovjeda nama, o poslanie Allaha?" Rekao je: "Izvrite k njima njihovo pravo (koje ste duni da izvrite kao prema svojim starjeinama i vladarima), a pitajte (tj. a molite) Allaha (za) vae pravo (za svoje pravo da vam ga dadne)." 143

PRIAO NAM JE Museded od Abdulvarisa, od Da'da, od Ebu Reda-a, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je mrzio (tj. Ko mrzi) od svoga zapovjednika (jednu, neku) stvar, pa neka se strpi, pa (tj. jer) zaista ono ko je izaao od (svoga) vladara (jedan) pedalj, umro je predislamskim nainom umiranja (nainom umiranja predislamskoga, tj. umro je kao onaj koji u vrijeme prije Islama umirae ne znajui i ne poznavajui nikakvoga odreenoga voe kome se treba pokoravati izuzev svojih plemenskih starjeina; a to ipak ne znai da umre kao bezvjernik ako se udalji od stava svoga vladara na osnovu opravdanoga razloga)." PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Da'da Ebu Usmana, priao mi je Ebu Reda' 'Utaridija, rekao je: uo sam Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je vidio od svoga zapovjednika (neku) stvar (to) mrzi nju (tj. neto to on mrzi to), pa neka se strpi na njemu, pa (jer) zaista ono ko se je rastao (rastavio od svoje) skupine (tj. vjerske zajednice jedan) pedalj, pa je umro (pa umre), (nije drukije s njime bilo) osim (tako da) je umro nainom umiranja predislamskoga (predislamskim)." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Ibnu Vehb od Amra, od Bukejra, od Busra, sina Seida, od Dunadeta, sina Ebu Umejjeta, rekao je: Unili smo na 'Ubadeta (tj. ka 'Ubadetu, da posjetimo 'Ubadeta), sina Samita, a on je bolestan, pa smo rekli: "Popravio te (Uinio dobrim tebe) Allah! Priaj za hadis (neki to e da) okoristi (tj. nagradi) tebe Allah s njim (tj. za njega, zbog njega, a da) si ga uo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Pozivao je nas Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo se prisegnuli (njemu na Akabi). Pa je rekao u (onome) to je uzeo na nas (tj. to je postavio kao uslov, uvjet nama), to jest: Prisegao se je nama (tj. On prima prisegu od nas uz uvjet, uslov) na (nau) poslunost i pokornost (njemu) u naoj ilosti i naoj mrskosti (mrzovoljnosti), i naoj tekoi, i naoj lakoi, i sebinosti nad nama (tj. da smo posluni i pokorni i onda kada se drugome daje prednost nad nama, pa makar taj drugi i ne bio zasluan za tu prednost), i da se neemo meusobno prepirati (svaati, otimati za tu) zapovjed (tj. za vlast sa) njezinim stanovnicima (tj. sa onima koji dre tu vlast u svojim rukama izmeu nas), osim da vidite bezvjerstvo pokazano (oigledno, tj. jasno, vidljivo, otkriveno bezvjerstvo), (a) kod vas je od Allaha o njemu (jasan, vrst) dokaz." PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, priao nam je ubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Usejda, sina Hudajra, da je (jedan) ovjek doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Postavio si namjesnikom (tj. slubenikom, upravnim radnikom jednoga) omsicu (jednoga ovjeka), a nisi postavio namjesnikom (nisi uzeo za slubenika, upravnoga radnika) mene." Rekao je: 144

"Zaista vi ete vidjeti poslije mene sebinost (davanje prednosti nezasluenima), pa strpite se dok susretnete mene (na Sudnjem danu)."

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Propast moje sljedbe je na dvjema rukama (nekih) djeaka maloumnih (ludih, zabludjelih)." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida sina Amra sina Seida, rekao je: Izvijestio me je moj djed, rekao je: Bio sam sjedilac (tj. Sjedio sam) sa Ebu Hurejretom u bogomolji (damiji) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini i sa nama je Mervan. Rekao je Ebu Hurejrete: uo sam (izvjesnoga) istinitoga, uinjenoga istinitim (tj. potvrenoga kao istinit da on) govori: "Propast (Propadanje) moje sljedbe je na dvjema rukama (nekih) djeaka od Kurejevia (tj. nekih mladia iz Kurejevia)." Pa je rekao Mervan: "Prokletstvo Allaha na njih (na te neke) djeake (mladie)!" Pa je rekao Ebu Hurejrete: "Da sam htio (tj. Da hou) da govorim: Sinove omsice (tih-i-tih, ili: tog-i-tog) i sinove omsice (je nabrojao Muhammed a.s.)!, zaista sam (tj. zaista bih to) uinio." Pa sam bio (obiaja da) izaem sa svojim djedom ka sinovima Mervana (tj. ka Mervanoviima) kada su zavladali u Siriji (u Damasku). Pa kada je vidio njih djeake mlade, rekao je nama: "Moda ovi da budu od njih." Rekli smo: "Ti si znaniji." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Jao za Arape (tj. Teko Arapima) od (jednoga) zla (koje) se je ve pribliilo.". PRIAO NAM JE Malik, sin Ismaila, priao nam je Ibnu Ujejnete da je on uo Zuhriju od Urveta, od Zejnebe, keri Umu Seleme (Umu Selemine), od Umu Habibe, od Zejnebe, keri Daha, bio zadovoljan Allah od njih, da je ona rekla: Probudio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz (svoga) spavanja (tj. iza sna) bivi mnogo pocrvenjelo njegovo lice, (i) govori: "Nema boanstva osim Allah! Jao za Arape od zla (jednoga to) se je ve pribliilo! Otvorilo se je danas od brane (zida) Je'duda i Me'duda slino ovome (kao ovo, ovoliko)." I svezao je (zavezao je svoje prste) Sufjan (tako da je napravio broj) devedeset, ili stotinu. Reklo se je: "Zar (da) propadnemo, a u (meu) nama su (izvjesni) dobri?" Rekao je: "Da, kada je bila mnogobrojna (izvjesna) nevaljalost." (To jest: "Da, kada se umnoi nevaljalost.") 145

PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta. A priao mi je Mahmud, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Nadvisio se je (tj. Popeo se je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na (jednu) tvravu od tvrava Medine (u stvari: na jednu kulu, toranj, od kula tvrave u Medini), pa je rekao: "Da li vidite ta (ja) vidim?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa zaista ja zaista vidim (izvjesne) smutnje (kunje, tj. nerede, metee to e da) padaju kroz vae kue (tj. izmeu vaih kua) kao padanje (izvjesnoga) kapanja (tj. kao padanje kie)." GLAVA pojavljivanje (izvjesnih) smutnji (kunji, iskuenja koja e dovesti do pobuna, nereda, metea). PRIAO NAM JE Ajja, sin Velida, izvijestio nas je Abdul-'Aala, priao nam je Mamer od Zuhrije, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pribliuje se (Blii se) meusobno (to izvjesno) vrijeme, i okrnjuje se (izvjesni) posao (rad), i susreta (susree) se (izvjesna) krtost, i pojavljuju se (tj. pojavie se izvjesne) smutnje, i umnoava se (izvjesni) herd." Rekli su: "O poslanie Allaha! Koje to je ono (tj. Koja je to stvar, ta je to herd)?" Rekao je: "Ubijanje (izvjesno), ubijanje." A rekao je uajb, i Junus, i Lejs i sin brata (tj. brati) Zuhrije (sva etvorica su rekla priajui oni) od Zuhrije, od Humejda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Aamea, od eqiqa rekao je: Bio sam sa Abdullahom (Mes'udovim) i Ebu Musa-om pa su rekla njih dvojica: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista izmeu dvije ruke asa (tj. Zaista pred as) su zaista (neki takvi) dani (danovi da e) sii u njima (izvjesno, ili svako) neznanje, i podignue se u njima (izvjesno, ili svako) znanje, i umnoie se u njima herd. A "herd" je (to i) "katl": ubijanje." PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je eqiq, rekao je: Sjedio je Abdullah (Mes'udov) i Ebu Musa, pa su priala njih dvojica, pa je rekao Ebu Musa: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista pred as su (takvi) dani (da) e se podignuti u njima (izvjesno) znanje, i sii e u njima (izvjesno) neznanje, i umnoie se herd. A "herd" je "katl": ubijanje." 146

PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Derir od Aamea, od Ebu Vaila rekao je: Zaista ja sam zaista sjedilac sa Abdullahom (Mes'udovim) i Ebu Musa-om, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa je rekao Ebu Musa: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (tj. slino navedenome hadisu). A "el-herdu" (herd) je u jeziku Abesinaca: ubijanje. PRIAO NAM JE Muhamed, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Vasila, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), i mislim ga (da) je podigao njega (tj. slijedei hadis do Muhammeda a.s.), rekao je: "Pred as su dani (izvjesnoga) herda (ubijanja). Prestae (izvjesno, ili svako) znanje, i pojavie se u njima (u tim danima izvjesno, ili svako) neznanje." Rekao je Ebu Musa: A el-herdu (herd) je ubijanje u (na) jeziku Abesinaca. A rekao je Ebu Avanete od Asima, od Ebu Vaila, od E'arije da je on rekao Abdullahu (Mes'udovome): "Zna (izvjesne) dane koji (su ti to) je spomenuo (njih) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) dane (izvjesnoga) herda (ubijanja), poput njega (tj. slino navedenome hadisu prije ovoga)." Rekao je Ibnu Mes'ud: "uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Od najgorih (tih izvjesnih) ljudi su (oni) koji (su ti to e da) stigne njih as, a oni su ivi (tj. Najgori su oni ljudi koje zatee, zatekne ive as - as smaka svijeta pred ponovno proivljenje i pred sudnji dan na drugome svijetu)." GLAVA: Nee doi (ni jedno) vrijeme (pa da e biti drukije) osim (tako da e biti ono) koje je poslije njega, gore od njega. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Zubejra, sina Adijja, rekao je: Doli smo Enesu, sinu Malika, pa smo se potuili k njemu (na ono) to sretnemo (susreemo) od Haddada. Pa je rekao (Enes): "Strpite se (na tome Haddadovom nasilju), pa (jer) zaista ono nee doi na vas (ni jedno, nikakvo) vrijeme (pa da e biti drukije) osim (tako da e biti ono) koje je poslije njega, gore od njega, dok susretnete vaega (svoga) Gospodara. uo sam njega (tj. uo sam to) od vaega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. - H - A priao nam je Ismail, priao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atiqa, od Ibnu ihaba, od Hinde, keri Harisa, Firasije (Firasijevike) da je Umu Selema, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Probudio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) no uplaen, (i) govori:

147

"Slava Allahu! ta (tj. Koliko li) je to spustio Allah od (izvjesnih) riznica! I ta (tj. koliko li) je to spustilo se od (izvjesnih) smutnji (kunji)! Ko (e da) probudi vlasnice (tih) soba - hoe (da kae) njegove ene - zato (da one) klanjaju? Poneka (ili: Mnoga) odjevena u (toj) ovozemnosti, gola (je) u (toj) onozemnosti (tj. na drugome svijetu, na Sudnjem danu)." (Ili: "Poneka odjevena u ovozemnosti je gola u onozemnosti, na drugome svijetu.".) GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je nosio na nas (tj. Ko ponese protiv nas svoje) oruje, pa nije od nas (tj. pa nije na, ne pripada nama on)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je nosio na nas (protiv nas svoje) oruje, pa (on) nije od nas." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je nosio na nas (svoje) oruje, pa nije od nas." PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdurezak od Mamera, od Hemmama: uo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee davati znak (tj. Neka ne daje znak, Neka ne pokazuje) jedan (od) vas na svoga brata sa (svojim) orujem, pa (jer) zaista on nee znati (tj. on ne zna), moda (izvjesni) sotona (da) iupa (ono) u njegovoj ruci (tj. to oruje iz njegove ruke), pa (da) padne u (jednu) rupu od Vatre (ubivi svoga brata)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: Rekao sam Amru: "O Ebu Muhamede! uo (li) si Dabira, sina Abdullaha, (da) govori: Proao (Prolazio) je (jedan) ovjek sa (nekim) strjelicama u Bogomolji (tj. kroz Bogomolju), pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Uhvati (tj. Dri) za njihove vrhove (za vrhove strjelica", je si li to uo da je tako rekao)?" Rekao je: "Da." PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Dabira da je (jedan) ovjek proao u (tj. kroz) Bogomolju sa (nekim) strjelicama (strijelama nosei ih on tako da) je ve pokazao njihove 148

vrhove, pa je zapovjedio (tome ovjeku Muhammed a.s.) da uzme za njihove vrhove (da) nee ogrebati (tj. zato da ne bi on ogrebao, nehotimino ozlijedio nekoga) muslimana. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je prolazio (tj. Kada prolazi) jedan (od) vas u naoj bogomolji, ili u naoj pijaci (tj. kroz bogomolju, damiju, ili kroz pijacu, trg), a sa njim su (neke) strijele (a on ima, posjeduje, dri neke strijele), pa neka uhvati (dri) na (za) njihove vrhove - ili je rekao: pa neka zgrabi (tj. prihvati, uzme, pa neka ih pokrije) sa svojim dlanom (svojom akom zato da bi sprijeio) - da (ne) pogodi (da ne bi pogodila, da ne bi strijela ozlijedila), jednoga (nekoga) od (prisutnih) muslimana (dakle: da ne bi s tim vrhovima od strijela nenamjerno zakaili i ozlijedili nekoga od prisutnih muslimana)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne vraajte se poslije mene (ka stanju da budete kao jedni, neki) bezvjernici, (i da) udara (tj. udarajui) neki (od) vas (sabljom) vratove nekih.". PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao mi je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je eqiq, rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Psovanje (Grdnja izvjesnoga, ili svakoga) muslimana je grijeenje (pokvarenost), a njegovo ubijanje je bezvjerstvo." (Ili: "Meusobna grdnja, ili meusobno psovanje sa muslimanom je grijeenje, pokvarenost, a meusobno ubijanje sa muslimanom je bezvjerstvo, nevjerstvo.".) PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, priao nam je ubete, izvijestio me je Vaqid (Vakid) od svoga oca, od Ibnu Umera da je uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ne vraajte se poslije mene (u stanje da budete kao) bezvjernici (nevjernici), (pa da) udara (tj. udarajui) neki (od) vas vratove nekih (svojom sabljom ili neim drugim)." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, priao nam je Kurreta, sin Halida, priao nam je Ibnu Sirin od Abdurrahmana, sina Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta; i od (jednoga) drugoga ovjeka - on je vrijedniji (bolji) u mojoj dui od Abdurrahmana, sina Ebu Bekreta - od Ebu Bekreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predikovao (izvjesnim) ljudima, pa je rekao: "Zar neete znati (tj. Zar ne znate) koji je ovo dan?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: ak smo mislili da e on imenovati 149

(nazvati) njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Pa je rekao: "Zar nije sa danom (tj. Zar nije dan izvjesnoga toga) klanja (rtava ispod vrata, po vrhu prsa)?" Rekli smo: "Da, o poslanie Allaha." Rekao je: "Koji je ovo grad? Zar nije (izvjesni, tj. sveti) grad?" Rekli smo: "Da, o poslanie Allaha." Rekao je: "Pa zaista vae krvi (tj. ivoti), i vaa imanja, i vae asti i vae koe (vaega tijela) su na vas zabranjene (tj. vama su svete) kao zabranjenost (kao svetost) ovoga vaega dana u ovome vaem mjesecu u ovome vaem gradu. Zar ne (Pazite, Panja)! Da li sam (vam) priopio (saopio)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Moj Boe! Svjedoi (tj. Budi svjedok)! Pa neka priopi (ovdje) prisutni (onome ko je ovdje sada) odsutni (odsutnome - dakle: neka priopi, saopti o ovome prisutni onome ko je odsutan), pa (jer) zaista ono poneki priopiva priopi njega (tj. ovaj govor onome) ko je pamtljiviji za njega (za ovaj govor -dakle: taj govor priopiva prenese, priopi onome koji e ga moda bolje zapamtiti nego taj priopiva koji je taj govor direktno uo)." Pa je bilo tako. Rekao je (Muhammed a.s.): "Ne vraajte se poslije mene (da budete kao) bezvjernici (nevjernici), (i da) udara (udarajui) neki (od) vas vratove nekih." Pa poto je bio dan (u kojem) se je spalio Ibnul-Hadremija kada je spalio njega Darijete, sin Kudameta, rekao je (taj Darijete svojoj vojsci): "Nadvisite se (tj. Natkuite se, Nadvirite se) na Ebu Bekreta!" Pa su rekli: "Ovo je Ebu Bekrete, vidite (gleda te)!" Rekao je Abdurrahman: Pa je priala meni moja majka od Ebu Bekreta (tj. o Ebu Bekretu) da je on rekao: "Da su unili na mene (tj. Da su unili meni vojnici Darijeta), nisam posegao (tj. ne bih posegao na njih, ne bih odbijao njih ni) sa (jednom) trskom (trstikom, a kamoli sa kakvim orujem jer sam protivnik meusobnoga ubijanja meu muslimanima)." (Ibnul-Hadremija je pristalica i sljedbenik Muavije, a Darijete je pristalica i sljedbenik Alije r.a.. Ebu Bekrete je bio protivnik svakoga meusobnoga ubijanja muslimana, pa zato i postoji jedna predaja da je Darijete poslije spaljivanja IbnulHadremije ubio, odnosno objesio i onda spalio i Ebu Bekreta. Meutim, po ovome to se nalazi u Buharijinom Sahihu, moe se zakljuiti da Ebu Bekrete nije ubijen od strane Darijetovih ljudi koji su bili poslani da ispitaju njegovo dranje, stav.) PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ikaba, priao nam je Muhamed, sin Fudajla, od svoga oca, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne vratite se (tj. Ne odmetnite se od Islama) poslije mene (pa da budete kao) bezvjernici, (i da) udara (pa da udara) neki (od) vas vratove (od) nekih (tj. pa da se meusobno ubijate)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Alije, sina Mudrika, uo sam Ebu Zur'ata, sina Amra sina Derira, od njegovoga djeda Derira rekao je: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau (svoga) oprotaja (tj. u oprotajnom hodoau): 150

"Trai utnju (od tih prisutnih) ljudi (tj. Uutkaj, Uutkaj, Umiri te ljude)!" Zatim je rekao: "Ne vraajte se poslije mene (da budete kao) bezvjernici, (i da) udara neki (od) vas vratove nekih (tj. i da se ubijate meusobno)."

GLAVA: Bude (Biva, tj. Bie jedna velika) smutnja: sjedilac (izvjesni, ili: svaki sjedilac) u njoj bolji je od (izvjesnoga, ili: svakoga) stajaa. (Pod smutnjom ili kunjom se u sljedeem hadisu moe razumjeti da se misli na pobunu, nered, mete. Pod sjediocem moe se razumjeti onaj koji ne uestvuje u toj pobuni, a pod stajaem se moe razumjeti onaj ko uzme uea u toj pobuni. Ili ak i vie: staja moe da znai i onaj ko ustane da vidi to, i to samo da vidi, a sjedilac je onaj ko nee, koji nee ni da ustane da vidi tu pobunu i nered, kada je ve ne moe da sprijei.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Ebu Selemeta, sina Abdu-Rahmana, od Ebu Hurejreta. Rekao je Ibrahim: A priao mi je Salih, sin Kejsana, od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bie (neke velike) smutnje: sjedilac (izvjesni, ili svaki) u njima je bolji od (izvjesnoga, svakoga) stajaa; a staja u njima je bolji od pjeaka (tj. od onoga koji ide pjeice obino bez tranja), a pjeak u njima je bolji od nastojaa (tj. od onoga koji tri, uri). Ko se je nadvisio (natkuio, nadnio) za njih (tj. njima - tim smutnjama), trae (tj. traie) nadvisivanje (natkuivanje od) njega (u propast, tj. upropastie njega te smutnje). Pa ko je naao (tj. ko nae) u njima (tj. u njihovo vrijeme, u vrijeme tih smutnji neko) sklonite ili utoite, pa neka se utee (tj. pa neka se skloni) u njega (u to sklonite, utoite)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bie (velike neke) smutnje: sjedilac (izvjesni, ili svaki) u njima je bolji od (izvjesnoga, ili svakoga) stajaa, a staja je bolji od pjeaka, a pjeak u njima je bolji od nastojaa (urioca). Ko se je nadvisio (natkuio) za njih (njima), traile su nadvisivanje (natkuivanje u propast one od) njega. Pa ko je naao (ko nae neko) sklonite ili utoite, pa neka se utee (neka se skloni) u njega (u to sklonite, utoite)." GLAVA:

151

Kada su se susrela (tj. sudarila, pobila, sukobila izvjesna) dva muslimana sa dvije sablje njih dvojice. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehaba, priao nam je Hammad od (jednoga) ovjeka (to) nije imenovao njega, od Hasena rekao je: Izaao sam sa svojim orujem (u) noima (tj. u danima te izvjesne) smutnje (bitke okolo Aiine deve i bitke na Sifinu), pa je izaao u susret meni Ebu Bekrete pa je rekao: "Gdje hoe (Gdje e)?" Rekao sam: "Hou (da dadnem) pomo sinu strica (tj. strieviu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada su se meusobno susreli (Kada se sretnu, sukobe licem u lice izvjesna) dva muslimana sa dvije sablje (dva maa) njih dvojice (tj. sa svojim sabljama, maevima), pa obadva (pa oba od) njih dvojice su od stanovnika Vatre." Reklo se je: "Pa ovaj ubica (neka ide u pakao), pa ta je umu (toga) ubijenoga (tj. pa to e, a to e i ubijeni u pakao otii)?" Rekao je: "Zaista (i) on je htio ubijanje svoga druga (tj. Zaista i on je htio da ubije tog muslimana)." Rekao je Hammad, sin Zejda: Pa sam spomenuo ovaj hadis Ejubu i Junusu, sinu Ubejda, a ja hou da priaju njih dvojica meni za njega (o njemu), pa su rekla njih dvojica: Samo je predao ovaj hadis (jedino, tj. Predao je ovaj hadis samo) Hasen od Ahnefa, sina Kajsa, od Ebu Bekreta. PRIAO NAM JE Sulejman, priao nam je Hammad za ovo (o ovome). A rekao je Muemmel: Priao nam je Hammad, sin Zejda, priao nam je Ejub, i Junus, i Hiam i Mualla, sin Zijada, od Hasena, od Ahnefa, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega Mamer od Ejuba. A (ili: I) predao je njega Bekkar, sin Abdulaziza, od svoga oca, od Ebu Bekreta. A rekao je Gunder: Priao nam je ubete od Mansura, od Rib'ije, sina Hiraa, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A nije podigao njega (tj. ovaj hadis do Vjerovijesnika a.s. pripovijedajui ga) Sufjan od Mansura. GLAVA: Kako je (izvjesna) stvar kada nije bila skupina (tj. kada ne bude jedne skupine, zajednice, muslimanske veine koju podravaju veina svih muslimana). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, priao nam je Velid, sin Muslima, priao nam je Ibnu Dabir, priao mi je Busr, sin Ubejdullaha, Hadremija da je on uo Ebu Idrisa Havlaniju da je on uo Huzejfeta, sina Jemana, (da) govori: Bili su (izvjesni) ljudi (obiaja da) pitaju poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (tom izvjesnome) dobru, a bio sam (ja obiaja da) pitam njega o (izvjesnome) zlu bojaznou (tj. iz straha) da stigne mene (to zlo). Pa sam rekao:

152

"O poslanie Allaha! Zaista mi smo bili u predislamlju (vremenu neznanja, neukosti) i (u velikome) zlu, pa je donio nama Allah ovo dobro. Pa da li je (tj. da li e biti) poslije ovoga dobra (ita) od zla (ikakvo zlo, hoe li biti ikakvo zlo)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "A da li je (da li e biti) poslije toga zla (ita) od dobra?" Rekao je: "Da, a u njemu je (jedna) mutnoa (mutnost, tj. nee biti to dobro isto i bistro)." Rekao sam: "A ta je (tj. u emu je) njegova mutnoa?" Rekao je: "Ljudi (neki to) upuuju za (drugi put) osim puta (moga, postupanja moga), poznaje od njih (neke postupke kao dobre) i nijee (tj. i osuuje im neke postupke)." (Dakle ta mutnoa je u tome to e ti upravljai mijeati dobre i zle postupke. U stvari rije "dehanun" doslovno znai: dimovitost, zadimljenost; ali ovdje odgovara bolje izraz mutnoa, zamuenost. Ovaj hadis je ve jednom davno u tekstu proao, pa ova napomena vrijedi i za ono mjesto u tekstu koje je ve prolo.) Rekao sam: "Pa da li je poslije toga dobra (ita) od zla (da li e poslije toga dobra doi ita od zla)?" Rekao je: "Da. Pozivai (neki koji e zvati) na vrata pakla. Ko je odgovorio (tj. Ko se odazove) njima k njemu (ka paklu), bacili su ga u njega (tj. bacie ga u pakao)." Rekao sam: "O poslanie Allaha! Opii ih nama." Rekao je: "Oni su od nae koe, i govore sa naim jezicima." Rekao sam: "Pa ta zapovjeda meni ako je stiglo (ako stigne, zatee, zatekne) mene to?" Rekao je: "Slijedi (tj. Slijedi, Dri se uz) skupinu (zajednicu veine tih) muslimana i njihovoga voe (vladara, halife)." Rekao sam: "Pa ako nije bilo za njih (tj. ako ne bude bilo u njih nikakve glavnine) skupine, a ni voe (tj. ako ne bude postojala glavna zajednica, a ni voa, halifa)?" Rekao je: "Pa odstrani se tih grupa (skupina, stranaka, sekta, sekti), svake (od) njih, i (da) (tj. pa makar morao postupiti tako) da ujeda (tj. da se zubima uhvati) za korijen (nekoga) stabla (drveta, i da tako usamljen ivi) dok stigne tebe (tvoja) smrt, a ti si na tome (tj. u tom takvom stanju usamljenosti)." GLAVA (onoga) ko je mrzio da umnoava crninu (tj. osobe, pristalice izvjesnih) smutnji i (izvjesnoga) nasilja (a to znai: ko nije elio da svojim linim uestvovanjem umnoi broj osoba izvjesnih smutnji, pobuna, izvjesnoga nasilja). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, priao nam je Hajvete i (drugi neki) osim njega, rekla su njih dvojica: Priao nam je Ebul-Esved. A rekao je Lejs od EbulEsveda: Odsjekla se je (tj. Odredila se je) na stanovnike Medine (jedna) vojska (da se izmeu njih sakupi i da ide protiv Sirije), pa sam se upisao u nju. Pa sam susreo Ikrimeta pa sam izvijestio njega (o tome). Pa je zabranjivao meni (to) najeim (svojim) zabranjivanjem, zatim je rekao: 153

"Izvijestio me je Ibnu Abbas da su (neki) ljudi od (izvjesnih) muslimana bili sa (izvjesnim) idolopoklonicima (i) umnoavaju (tj. umnoavajui oni) crninu (tj. broj osoba, ili masovnost; ili komoru, trupnu komoru tih) idolopoklonika na (tj. protiv) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa doe (izvjesna) strijela, pa se baci, pa pogodi jednoga (od) njih, pa ubije njega. Ili udari njega (neko), pa ga ubije. Pa je (o tim takvima) spustio Allah, uzvien je: "Zaista koji su (takvi da) su usmrtili njih (izvjesni) aneli bivajui (ti ljudi) nasilnici njihovi (tj. svojih) osoba (ili dua, tj. usmrtili su ih aneli u stanju i asu kada su sami sebi nasilje inili uestvovanjem u vojsci koja se bori protiv muslimana).....". GLAVA: Kada je ostao (tj. Kada ostane jedan musliman) u (jednim) ocjedinama (mulju, talogu, odbacku) od (izvjesnih) ljudi (tj. meu niskim, poronim, podlim ljudima). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, priao nam je Aame od Zejda, sina Vehba, priao nam je Huzejfete, rekao je: Priao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neka) dva hadisa, (i) vidio sam jedan (od) njih dva, i ja iekujem (pogledam da vidim, tj. ekam da doivim i taj) drugi. Priao nam je da je (ta) povjerljivost sila u korijen (tj. u dubinu) srca (izvjesnih) ljudi, zatim su znali (tj. saznali da treba biti povjerljiv - to su jo saznali i nauili) iz Kur'ana, zatim su znali (saznali to) iz (moga) postupka (i govora - iz hadisa). I priao nam je o njezinome dizanju (tj. o nestajanju te povjerljivosti). Rekao je: "Spava (tj. Zaspae izvjesni) ovjek (svoje jedno) spavanje, pa (e da) se zgrabi (tj. pa e se uzeti, ukloniti njegova) povjerljivost iz njegovoga srca, pa biva (tj. pa e biti trajno) njezin trag kao (tj. slino kao) trag (izvjesnoga) zacrnjivanja (trag izvjesne modrice, pomuene i promijenjene boje). Zatim (e da) spava (da zaspe jedno svoje) spavanje, pa se zgrabi (ona, tj. povjerljivost), pa ostane u njoj (u dui) njezin trag kao trag (izvjesnoga) ulja. Kao (jedan) ugljen (ivi to) si zakotrljao njega na tvojoj (tj. svojoj) nozi, pa se ispriti (tj. pa poskau pritevi, uljevi, plikovi), pa vidi njega (plik da je on) napuhan (otekao, natekao, zatekao), a nije u njemu (ni jedna) stvar. I osvanu (tj. osvanue, poee izvjesni) ljudi (da) meusobno trguju, pa nee biti blizu (skoro ni) jedan (da) izvrava (tu) povjerljivost (tj. da vraa povjerenu stvar na uvanje). Pa (e da) se govori: "Zaista u (meu) sinovima omsice (tog-i-tog) je (jedan - ima jedan) ovjek povjerljiv." I govori se (tj. govorie se) za (izvjesnoga) ovjeka: "Ala je pametan (Pametan li je on, to je pametan)!" I: "Ala je otrouman!" I: "Ala je vrst (snaan on)!" A (taj ovjek je takav da) nema u njegovom srcu teina (jednoga) zrna slaice od vjerovanja. I zaista ve je dolo na mene (jedno) vrijeme (u prolome mome ivljenju) i neu se brinuti (u njemu, tj. da se ja ne brinem, u stvari, da se nisam brinuo) kojem (od) vas sam se prisegnuo (tj. povjerio za neto). Zaista ako je bio musliman, vratio je njega na mene (tj. meni njegov) Islam. A ako je bio kranin, vratio je njega na mene (tj. vratio je njega meni) 154

njegov nastojiva (tj. njegov zatitnik, pokrovitelj, zakonski zastupnik koji se brine o njemu). A to se tie danas (sadanjosti), pa nisam (vie u obiaju ili u prilici da) se prisegnjujem (tj. da se povjeravam nikome, ikome drugome) osim omsici i omsici (tj. iksu i iksu - tom-i-tom i tom-i-tom).

GLAVA (izvjesnoga) pobeduinjavanja (sebe) u (izvjesnoj, ili: u svakoj) smutnji. (To jest: GLAVA o odavanju ivotu Beduina, dakle, o svome opredjeljivanju za pustinjaki ivot u vrijeme smutnje, pobune, graanskoga rata u gradovima, a cilj odavanju pustinjskom, pustinjakom ivotu je da se izbjegne uee u smutnji, pobuni.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, da je on uniao na Haddada (tj. uniao je on Haddadu), pa je rekao (njemu Haddad): "O sine Ekve'a! Vratio si se na tvoje (svoje) dvije pete (tj. Odmetnuo si se od Islama, ili od Hidre). Pobeduinio si se." Rekao je: "Ne, a ali (tj. nego) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dozvolio meni (da se nastanim, da odselim) u (tu) pustinju (ili: u te Beduine, meu tim Beduinima)." A od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: Poto se ubio (tj. Poto je ubijen) Usman, sin Affana, izaao je Selemete, sin Ekve'a, ka Rebezi (tj. u pustinjsko mjesto, selo Rebezu, Rebezetu), i oenio se tamo (sa jednom) enom, i rodila je njemu (ta ena nekoliko) djece. Pa je neprestano bio u njoj, dok je (tj. te je) doao prije (nego e) da umre za (nekoliko) noi (tj. prije nekoliko dana od svoje smrti), pa je odsjeo (u) Medini. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Biva blizu (tj. Bie skoro to, Uskoro e) da bude najbolja imovina (izvjesnoga) muslimana bravi (ovce), slijedi (pa e slijediti) s njima vrhove (izvjesnih) planina (brda) i padalita (te) kie (i mjesta gdje pada samo kia, a tamo ljudi ne dolaze), (pa tako) bjei (musliman) sa svojom vjerom od (izvjesnih) smutnji." GLAVA 155

(izvjesnoga svoga) utjecanja od (izvjesnih) smutnji (tj. traenja sebi utoita od smutnji). PRIAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, priao nam je Hiam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitali su Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ak su bili uporni (tj. pretjerani, dosadni) sa (tim) pitanjem (pitanjima). Pa se popeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana (na svoju) govornicu pa je rekao: "Neete pitati mene (ni) o (jednoj) stvari (pa da e biti drukije) osim (tako da) sam objasnio (tj. da u objasniti, objasniu nju) vama." Pa sam poeo (da) gledam desno i lijevo, pa kada li (je) svaki ovjek (u takvom poloaju da) je njegova glava u njegovoj odjei, (i) plae! Pa je poeo (da pita, da govori jedan) ovjek (koji) je bio kada se je prepirao (sa nekim, u nezgodi da) se zove (tj. pripisuje) ka (nekome drugome) osim svoga oca (tj. u prepirkama su toga ovjeka pripisivali drugome ovjeku, a ne k njegovome ocu, to znai da su mu posredno govorili da je kopile), pa je rekao (taj ovjek): "O vjerovijesnie Allaha! Ko je moj otac?" Pa je rekao: "Tvoj otac je Huzafete." Zatim je poeo Umer, pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao svojim) Gospodarem, i sa Islamom (kao) vjerom, i sa Muhammedom (kao) poslanikom. Utjeemo se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nisam vidio u (tj. o izvjesnom, ili o svakome) dobru i zlu kao danas nikada. Zaista ono uobliio se je meni raj i Vatra (tj. i pakao), ak sam vidio njih dvoje ispod (nie; ili ispred ovoga) zida." Rekao je Katadete: Spominje se ovaj hadis kod ovoga ajeta: "O (vi) koji ste vjerovali, ne pitajte o (nekim) stvarima (koje su takve da) ako se pokau vama, bivaju loe (tj. bie one loe) vama (tj. oalostie one vas).....". A rekao je Abas Nersija: Priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid, priao nam je Katadete da je Enes priao njima da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (rekao) za ovaj (hadis, o ovome hadisu kako je ve reeno). I rekao je (Enes dalje u svome prianju): Svaki ovjek je (u stanju) zamotavaa (tj. zamotao je) svoju glavu u svoju odjeu, (i) plae (tj. plaui on). I rekao je: "Utjeui se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji (kunji)." Ili je rekao: "Utjeem se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji." A rekao je meni Halifete: Priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid i Mutemir od njegovoga oca (tj. od Mutemirovoga oca Sulejmana), od Katadeta da je Enes priao njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (za ovaj hadis) i rekao je: "Utjeui se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji." GLAVA 156

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Smutnja (izvjesna) je od strane (toga izvjesnoga) istoka.". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Hiam, sin Jusufa, od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on ustao ka strani (svoje) govornice pa je rekao: "Smutnja (izvjesna) je ovdje, smutnja je ovdje, odakle izlazi (pojavljuje se) rog (izvjesnoga) sotone!" Ili je rekao: "rog Sunca (odakle izlazi)!" PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je okrenut prema (tome) istoku (da) govori: "Zar ne (tj. Pozor, Pazi, Panja)! Zaista (izvjesna, ili: svaka) smutnja je ovdje otkuda izlazi (pojavljuje se) rog (izvjesnoga) sotone!" PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Ezher, sin Sa'da, od Ibnu Avna, od Nafi'a, od Ibnu Umera rekao je: Spomenuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Boe! Blagoslovi nama u naoj Siriji! Moj Boe! Blagoslovi nama u naem Jemenu!" Rekli su: "I u naem Neddu!" Rekao je: "Moj Boe! Blagoslovi nama u naoj Siriji! Moj Boe! Blagoslovi nama u naem Jemenu!" Rekli su: "O poslanie Allaha! I u naem Neddu!" Pa mislim ga (da) je rekao (mislim da je rekao) u treem (spominjanju, tj. da je rekao trei puta): "Tamo su (izvjesni) potresi (zemljotresi), i (izvjesne) smutnje, i u njemu izlazi (pojavljuje se; ili: i u njoj - u toj zemlji - izai e, pojavie se izvjesni) sotona." PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, priao nam je Halid od Bejana, od Vebereta, sina Abdurrahmana, od Seida, sina Dubejra, rekao je: Izaao je na nas (tj. Izaao je nama) Abdullah, sin Umera, pa smo se nadali da (e da) pria nama (jedan, neki) hadis lijep. Rekao je: Pa je pretekao nas k njemu (jedan) ovjek pa je rekao: "O Ebu Abdurrahmane! Priaj nam o (toj) borbi (ratu, meusobnome ubijanju) u (izvjesnoj) smutnji, i (o tome) Allah govori: "I borite se (ratujte protiv) njih dok nee biti (tj. dok ne budne nikakva) smutnja.....". (Ovim citatom je taj ovjek napao stav Abdullaha, sina Umerovoga, jer je Abdullah smatrao da treba ostaviti i napustiti svaku borbu i meusobno ubijanje muslimana u smutnji, neredu, meteu, tj. graanskom ratu u muslimanskoj sredini, makar jedna od dvije suprotne strane imala stvarno pravo na svojoj strani, makar jedna stranka imala stvarno vie zasluga i vrijednosti da upravlja i tako dalje. Abdullah r.a. nije bio usamljen, ali su njegovi istomiljenici bili u manjini, tj. malobrojni pa nisu mogli da 157

izmire jo u ono vrijeme zavaene muslimane. ak su zavaene skupine jo u ono vrijeme pogreno upotrebljavale i tumaile pojedine ajete iz Kur'ana da bi opravdale svoje postupke, kao to je to i ovaj ovjek pogreno tumaio i shvatio citirani ajet da bi mogao da napadne Abdullaha. Meutim, Abdullah r.a. nije ostao duan tome ovjeku.) Pa je rekao (Abdullah tome ovjeku): "Da li zna ta je (ta) smutnja (o kojoj se govori u tom ajetu), izgubila te tvoja majka? Samo je bio Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, (jedino takvoga postupka da) se bori (tj. Muhammed a.s. bijae se borio samo protiv tih izvjesnih) idolopoklonika, i bilo je (to izvjesno) ulaenje u njihovu vjeru (to je bilo) smutnja. A nije kao vaa borba (meusobna) na (tj. za tu) vlast (upravu)." GLAVA (izvjesne) smutnje koja (e da) se talasa (zatalasa) kao talas (val toga) mora. A rekao je Ibnu 'Ujejnete od Halefa, sina Haveba: Bili su (prvi muslimani obiaja da) vole da se uposloviavaju sa ovim stihovima kod (izvjesnih) smutnji (tj. da sljedee stihove uzimaju sebi kao poslovice i mudre izreke pri izbijanju izvjesnih smutnji): Rekao je Imru'ul-Kajs (a neki vele da je sljedee stihove rekao Amr, sin Ma'dikeriba): "Rat, prvo to biva (bude kao jedna) djevojka Nastoji (tri) sa svojim nakitom za svakoga veleneukoga (prostaka) Te kada je planuo i raspalilo se je njegovo gorenje (gorivo) Okrenuo je lea (kao) starica osim posjednice (tj. koja nema) mua Prosijeda, nijee se (osuuje se) njezina boja i promijenula se je Omrznuta (Mrska je) za (taj) njuh i (to) ljubljenje (poljubac)." PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je eqiq (ekik), uo sam Huzejfeta (da) govori: Dok smo mi sjedai (sjedioci, tj. Dok smo sjedili) kod Umera kadli je rekao (tj. kadli on ree): "Koji (od) vas pamti govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnoj) smutnji (ili: izvjesnoj kunji)." Rekao je: "Smutnja (Kunja izvjesnoga, ili svakoga) ovjeka je u njegovoj porodici, i njegovome imanju, i njegovoj djeci i njegovome susjedu. Iskupljuje nju (tu smutnju ili kunju ovjekova) molitva, i milostinja, i zapovijedanje za (sve) dobro i zabranjivanje od (svega) runoga." Rekao je: "Nije o ovome (da) pitam tebe (Ne pitam te o tome), a ali (tj. nego o smutnji) koja (e da) se talasa kao talas (val izvjesnoga) mora." Pa je rekao: "Nije na tebe (tj. Nije tebi) od nje (nikakva) teta, o zapovjednie (svih tih) vjernika! Zaista izmeu tebe i izmeu nje su (jedna) vrata zatvorena (zakljuana)." Rekao je Umer: "Je li (tj. Da li e da) se razbiju (ta) vrata, ili (e da) se otvore?" Rekao je: "Nego (e da) se razbiju (tj. Razbie se)." Rekao je Umer: "Tada se nee zatvoriti nikada." Rekao sam: "Da." Rekli smo Huzejfetu: "Je li bio Umer (takav da) zna (tj. Znadijae li, Je li znao Umer ko su ta) vrata?" Rekao je: "Da, kao to (ja) znam da je nie sutra (tj. da poslije sutra dolazi, slijedi) no. A to je da sam ja njemu priao (jedan) hadis 158

(koji) nije sa (izvjesnim) pogrekama (tj. hadis koji nije pogrean, u kome nema greaka, nego je istinit)." Pa smo se plaili da pitamo njega ko su (ta) vrata. Pa smo zapovjedili Mesruku pa je pitao njega: Pa je rekao (Huzejfete): "Umer (je ta vrata - ili: Ta vrata su Umer, Ta vrata predstavljaju Umera)." (Umer r.a. je poginuo od atentatora, dakle, ta vrata su se razbila, pa nije Umer r.a. umro obinom smru, dakle, ta vrata se nisu otvorila obinim nainom otvaranja.) PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, od erika, sina Abdullaha, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Musa-a E'arije rekao je: Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka (jednome) zidu (tj. vrtu, vonjaku opasanom zidom) od zidova Medine zbog svoje potrebe, i izaao sam u njegovom tragu (tj. poslije njega). Pa poto je uniao u (taj) zid (vrt, vonjak), sjeo sam na njegova vrata (kraj vrata) i rekao sam: Zaista biu svakako danas vratar Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a (on to) nije zapovjedio meni. Pa je otiao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i svrio (okonao) je svoju potrebu (izvrio je potrebu, nudu), i sjeo je na ivicu (toga) bunara (ili: na tucani kamen, ili naneeni kamen okolo toga bunara), pa je otkrio od svoje dvije golijeni (tj. otkrio je svoje noge do koljena) i spustio je njih dvije u (taj) bunar. Pa je doao Ebu Bekr (i) trai (tj. traei) dozvolu na njega (od njega) zato (da) unie (da ue). Pa sam rekao: "Kao to si ti (tako ostani tu), dok zatraim dozvolu za tebe." Pa je stao (zastao). Pa sam doao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "O vjerovijesnie Allaha! Ebu Bekr trai dozvolu na tebe (od tebe, ili tebi da unie)." Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obraduj ga sa rajem." Pa je uniao. Pa je doao od desnice (tj. na desnu stranu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je otkrio (odjeu) od svoje dvije golijeni i spustio je njih dvije u (taj) bunar. Pa je doao Umer. Pa sam rekao: "Kao to si ti dok zatraim dozvolu za tebe (tj. Ostani tako tu dok zatraim za tebe dozvolu za ulazak)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem." Pa je doao od ljevice (tj. na lijevu stranu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je otkrio od svoje dvije golijeni, pa je spustio njih dvije u (taj) bunar. Pa se napunila (ta) ivica (obala bunara, ili to naneeno, tucano kamenje oko toga bunara), pa nije bilo u njemu (u njoj - u obali, na obali ni jedno) mjesto za sjedenje. Zatim je doao Usman. Pa sam rekao: "Kao to si ti (tako ostani tu) dok zatraim dozvolu za tebe." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dozvoli mu (njemu), i obraduj ga sa rajem, (a) sa njom (sa tom nagradom rajem imae on i jedno) iskuenje (to e da) pogodi njega (u ivotu na ovome svijetu prije nego umre i doe u raj)." Pa je uniao. Pa nije naao sa njima mjesto (za sjedenje), pa se okrenuo dok je doao okrenut prema njima na usni (tj. na ivici toga) bunara (na suprotnoj strani od njihove), pa je otkrio od svoje dvije golijeni, zatim je spustio njih dvije u (taj) bunar. Pa sam poeo (da) elim (jednoga) svoga brata, i (poeo sam da) molim Allaha da doe (taj moj brat u te asove).

159

Rekao je Ibnul-Musejjeb: Pa sam protumaio to (da je to bio predznak, predskazanje za) njihove grobove, skupili (okupili) su se ovdje (grobovi njih trojice), a osamio se je Usman. PRIAO MI JE Bir, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, od ubeta, od Sulejmana, uo sam Ebu Vaila rekao je: Reklo se je Usametu: "Zar nee govoriti ovome (tj. halifi Usmanu da mu se stavljaju neki prigovori i kritike)?" Rekao je: "Ve sam govorio njemu (na nain) to je ispod (toga) da otvorim (jedna) vrata (takva to u ja da) budem prvi ko otvara njih." (To jest: Ve sam mu ja govorio tajno, a ne javno da tako ja prvi otvorim javnu osudu i napad na halifu, to moe da dovede do smutnje i metea, a ja neu da budem taj koji to prvi izaziva.) "I ja nisam sa (onim, tj. I ja nisam onaj) koji govorim (ni) za (jednoga) ovjeka, poslije (sluaja) da bude (taj ovjek neki) zapovjednik nad (kakvom) dvojicom ljudi (ja tome ovjeku vie ne govorim): "Ti si dobar (ili: Ti si bolji - od svih ljudi)!" (to mu ne govorim) poslije (onoga) to sam uo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dovesti e se (jedan) ovjek (na Sudnjem danu), pa (e da) se baci u Vatru, pa melje u njoj (tj. okree se u Vatri) kao mljevenje (izvjesnoga) magarca sa svojim rvnjem (tj. kao to se okree magarac pokreui rvanj suhoga mlina, vodenice). Pa daju ophoditi (tj. Pa e ophoditi) okolo njega (oko toga ovjeka u paklu) stanovnici Vatre, pa (e oni da) govore: "O omsica (O ti)! Zar nisi bio (obiaja da) zapovijeda za (svako) dobro i (da) zabranjuje (odvraa) od (svakoga) runoga (od svakoga zla)?" Pa (e on da) govori: "Zaista ja sam bio (takav da) zapovijedam za (svako) dobro, a neu initi (tj. a ne inim) njega (a ne inim ja to dobro); i zabranjujem od (svakoga) runoga, a inim (sam ja) njega (to runo djelo)." GLAVA. PRIAO NAM JE Usman, sin Hejsema, priao nam je Avf od Hasena, od Ebu Bekreta rekao je: Zaista ve je okoristio mene Allah sa (jednom) rijei (u) danima (borbe oko Aiine) deve. Poto je doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da su Perzijanci uinili vladarem ker kserksa, rekao je: "Nee se spasiti (ni jedan) narod (ljudi koji) su dali upravu svoje zapovjedi (svoga posla, svoje stvari, svoje vlasti jednoj, nekoj) eni." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Jahja, sin Adema, priao nam je Ebu Bekr, sin 'Ajjaa, priao nam je Ebu Hasin, priao nam je Ebu Merjem Abdullah, sin Zijada, Esedija, rekao je:

160

Poto je iao Talhate, i Zubejr i Aia ka Basri, poslao je Alija (svoga pristalicu) Ammara, sina Jasira, i (svoga sina) Hasena, sina Alije, pa su dola njih dvojica na nas (tj. nama u) Kufu. Pa su se popela njih dvojica (na izvjesnu) govornicu (tj. na govornicu damije u Kufi). Pa je bio Hasen, sin Alije nad (tom) govornicom (tj. na toj govornici) u njezinom najviem (dijelu), a stajao je Ammar nie od Hasena (u donjem dijelu od Hasena). Pa smo se skupili k njemu. Pa sam uo Ammara (da) govori: "Zaista Aia je ve ila (tj. otila) ka Basri. I tako mi Allaha zaista ona je zaista ena (supruga) vaega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (toj) ovozemnosti i (toj) onozemnosti (tj. i na drugome svijetu), a ali je Allah blagosloven je i uzvien je! - iskuavao vas (tj. Allah je stavio na iskuenje vas) zato (da) zna (tj. da pokae znanje o tome da li) se Njemu pokoravate, ili njoj (ili: da li se njemu - tj. Aliji - pokoravate, ili njoj - Aii)." GLAVA. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Ibnu Ebu Ganijjete od Hakema, od Ebu Vaila: Ustao je (tj. Stajao je, stao je) Ammar na govornicu Kufe, pa je spomenuo Aiu, i spomenuo je njezino idenje (ienje, njezin hod) i rekao je: "Zaista ona je ena vaega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (toj) ovozemnosti i (toj) onozemnosti (tj. i na tome drugome svijetu), a ali (tj. nego) ona je od (onoga) to ste se iskuavali (s njime, tj. od onoga to ste se vi stavili na iskuenje pomou njega; drugim rijeima: ali ste se vi zbog nje stavili u iskuenje)." PRIAO NAM JE Bedel, sin Muhabbera, priao nam je ubete, izvijestio me je Amr, uo sam Ebu Vaila (da) govori: Unili su Ebu Musa i Ebu Mes'ud na Ammara (tj. k Ammaru) gdje (tj. kada) je poslao njega Alija ka stanovnicima Kufe (da on) trai odlaenje u boj (od) njih (za Aliju protiv Aie), pa su rekla njih dvojica: "Nismo vidjeli tebe (da) si doao (jednome) poslu, mrem kod nas, od tvoga urenja u ovome poslu (u ovoj stvari), otkako si primio Islam." Pa je rekao Ammar: "Nisam vidio od vas dvojice otkako ste primila vas dvojica Islam (ni jedan) posao, mri kod mene, od usporavanja vas dvojice od ovoga posla (tj. od sporoga prilaenja vas dvojice ovome poslu, ovoj stvari)." I obukao je njima dvojici ogrta, ogrta (tj. po jedan ogrta svakome - a to e rei: dao im je na poklon po jedan ogrta), zatim su otili ka (kufanskoj) bogomolji (damiji). PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aamea, od eqiqa, sina Selemeta, rekao je: Bio sam sjeda (sjedilac, tj. Sjedio sam) sa Ebu Mes'udom, i Ebu Musaom i Ammarom, pa je rekao Ebu Mes'ud: "Nema od tvojih drugova (ni) jedan 161

(drukiji) osim (takav) da sam htio (tj. da hou), zaista sam rekao (tj. zaista bih rekao neku manjkavost, neki nedostatak) o njemu, osim tebe. I nisam vidio od tebe (ni jednu) stvar otkako (tj. otkada) si se druio (zdruio sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, nedostatniju (tj. nikakvu veu manu i nedostatak ti nisam vidio) kod mene od tvoga traenja hitnje (urenja) u ovome poslu (u ovoj stvari - stvari uea u ratu izmeu dvije zaraene muslimanske stranke)." Rekao je Ammar: "O Ebu Mes'ude! A (ja) nisam vidio od tebe, a ni od ovoga tvoga druga (ni jednu) stvar otkako (otkada) ste se druili (zdruili) vas dvojica (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, nedostatniju kod mene (tj. da vam je vea mana i nedostatak) od usporavanja (od sporosti) vas dvojice u ovome poslu (u ovoj stvari)." Pa je rekao Ebu Mes'ud - a bio je bogat (imuan ovjek): "O djeae! Daj dva ogrtaa!" Pa je dao (darovao) jedan (od) njih dva Ebu Musa-u, a (onaj) drugi Ammaru, i rekao je: "Odite (Idite) vas dvojica u njemu (u tome) ka (molitvi) petka (tj. Idite u tim ogrtaima na dum'u)." (Na osnovu ovoga prianja smatra se da je i u prethodnom prianju darovalac ogrtaa Ebu Mes'ud, a ne Ammar, kako bi se doslovno iz teksta moglo da zakljui iz reenice: I obukao je njima dvojici ogrta, ogrta, tj. po ogrta. .) GLAVA: Kada je spustio (tj. Kada spusti, poalje, dadne) Allah u (jedan) narod (neku) kaznu (na ovome svijetu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Usmana, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Hamzete, sin Abdullaha sina Umera, da je on uo Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je spustio Allah sa narodom (tj. u jedan narod neku) kaznu, pogodila je (tj. pogodi ta) kazna (svakoga) ko je bio u njima (tj. meu tim ljudima toga naroda), zatim su se proivjeli (tj. zatim e vaskrsnuti, bie proivljeni na Sudnjem danu svi) na svojim poslovima." (To znai da na drugome svijetu i na Sudnjem danu nee biti kanjen onaj koga je ovozemna opa kazna pogodila dok je on radio dobra djela, u vrijeme kada je bio zauzet dobrim poslom.) GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za Hasena, sina Alije (tj. njegovoga govora o svome unuku Hasanu, sinu Alije): "Zaista ovaj moj sin je zaista gospodin (veliki), i moda Allah da popravi (odnose, tj. da izmiri) s njime izmeu dvije ete (tj. vojske, skupine, stranke) od (izvjesnih) muslimana." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, priao nam je Israil Ebu Musa, a susreo sam ga u Kufi, doao je ka Ibnu ubrumetu pa je rekao: 162

"Uvedi me na Isa-a (tj. Uvedi me ka Isa-u, zapovjedniku Kufe), pa (da) savjetujem njega!" Pa kao da je Ibnu ubrumete (sudija Kufe) plaio se na njega (za njega), pa nije (to) uinio. Rekao je (Israil): Priao nam je Hasen (Basrija), rekao je: Poto je iao (tj. krenuo) Hasen, sin Alije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ka Muaviji sa (svojim) etama, rekao je Amr, sin Asa, Muaviji: "Vidim (jednu) etu (koja) nee okrenuti lea do (da) okrene (dok ne okrene) zadnjicu njezina druga (tj. do da okrene zadnjicu njezina protivnica, njoj protivnika eta, vojska; ili: njezina druga, tj. njezina zadnja linija)." Rekao je Muavija: "Koje (taj to e da povede rauna) za potomstva (moguih poginulih) muslimana?" Pa je rekao: "Ja." Pa je rekao (tj. Pa su rekli) Abdullah, sin Amira, i Abdurrahman, sin Semureta: "Susretamo (Susreemo, tj. Susresti emo) njega, pa (emo da) govorimo njemu: "Mir (meu nama traimo)!" (Veli se da reenica "Susretamo, tj. Susresti emo njega.....", znai: Susresti emo, nai emo Muaviju..... .) Rekao je Hasen (Basrija): i zaista ve sam uo Ebu Bekreta (da) je rekao: Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predikuje, doao je (njegov unuk) Hasen. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin, i moda Allah da popravi (odnose, tj. da pomiri) s njim izmeu dvije ete od (izvjesnih) muslimana." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: Rekao je Amr: Izvijestio me je Muhamed, sin Alije, da je Harmelete, slobodnjak Usameta, izvijestio njega. Rekao je Amr: A ve sam vidio Harmeleta (i ja, ali nisam izravno od njega uo ovo to u da ispriam). Rekao je (Harmelete): Poslao me je Usamete ka Aliji, i rekao je (Usamete meni): "Zaista on (tj. Alija) pitae tebe sada, pa (e da) govori: "ta je izostavilo tvoga druga (Usameta da me ne pomogne na Sifinu i vak'atul-demelu)?" Pa reci njemu: "Govori tebi (tj. Kae ti ovo): "Da si bio (ti) u nuglacu (u uglu usta izvjesnoga) lava, zaista sam volio (zaista bih volio) da budem s tobom u njemu, a ali (nego) ovo je (jedna) stvar (to) nisam vidio nju (tj. to ne mislim, ne smatram nju opravdanom, tj. stvar meusobnoga ratovanja muslimana)." Pa nije dao (darovao) meni (ni jednu, nikakvu) stvar (tj. nita od imovine). Pa sam otiao ka Hasenu, i Husejnu i sinu Dafera, pa su natovarili (tekim tovarom) meni moju samaricu (devu). GLAVA: Kada je rekao kod (jednoga) naroda (jednu) stvar, zatim je izaao pa je rekao protivno njoj (tj. protivno, suprotno toj stvari). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi'a, rekao je: 163

Poto su skinuli stanovnici Medine Jezida, sina Muavijeta (tj. Poto su pokvarili i pogazili svoju prisegu na vjernost koju su mu bili dali), skupio je Ibnu Umer svoju pratnju (poslugu) i svoju djecu, pa je rekao: "Zaista ja sam uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Podignue se (Postavie se) za svakoga varalicu (vjerolomnika jedan) bajrak (zastava na) Sudnjem danu." I zaista smo se mi ve prisegnuli ovome ovjeku (tj. Jezidu) na prisegu Allaha i Njegovoga poslanika. I zaista ja neu znati (tj. ja ne znam ni jedne) prevare vee (tj. gore) od (te) da se prisegne (jednome) ovjeku na prisegu Allaha i Njegovoga poslanika, zatim (da) se podigne (postavi, objavi) njemu borba (rat). I zaista ja neu znati (tj. ne znam ni) jednoga od vas (koji) je skinuo njega, a niti (koji) se je prisegnuo (nekome drugome, pa da e drukije biti) osim (tako da) je bila (ta prevara odmah izvjesna) odsijecaica (rastavljaica) izmeu mene i izmeu njega (tj. ko pogazi svoju prisegu Jezidu, i prisegne se nekome drugome, rastavlja se od mene svaki od vas od moje pratnje i mojih sinova)." PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Ebu ihab od Avfa, od Ebu Minhala rekao je: Poto je bio (Poto su bili) Ibnu Zijad i Mervan u Siriji, i skoio je Ibnu Zubejr u Meki (protiv njega), i skoili su (izvjesni) itai (Kur'ana) u Basri, pa sam otiao (tj. otiao sam ja) sa svojim ocem ka Ebu Berzetu Eslemiji, dok (ak) smo unili na njega (tj. unili smo njemu) u njegovu kuu, a on je sjeda (tj. a on sjedi) u hladu (jedne potkrovne) svoje sobe od trstike (od trske). Pa smo sjeli k njemu (do njega, uz njega). Pa je poeo moj otac (da) trai nahranjivanje (od) njega (izvjesnim) hadisom (tj. da otvori njega za njegovo prianje, da navede njega na razgovor), pa je rekao: "O Ebu Berzete! Zar nee vidjeti (Zar ne vidi ono) u to su pali (upali ti izvjesni) ljudi?" Pa prva stvar (to) sam ga uo (da) je progovorio s njom je (ovo): "Zaista ja sam sebi raunao (tj. Zaista ja sebi raunam na nagradu) kod Allaha (zbog toga to je sluaj) da sam ja osvanuo srdit na plemena (plemenske ogranke od) Kurejevia. Zaista vi ste, o druino Arapa, bili na (izvjesnome) stanju koje ste znali (tj. koje znate, a koje se sastojalo) od (izvjesnoga) ponienja, i malobrojnosti i zablude. I zaista Allah je spasio vas sa Islamom (pomou Islama) i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio, dok je (ili: ak je) dopro s vama (onome) to vidite (tj. doveo vas je do asti, mnogobrojnosti i pravoga puta). A ova ovozemnost je (ta) koja je pokvarila meu vama (odnose). Zaista taj koji je u Siriji (tj. Mervan, sin Hakema) tako mi Allaha ne bori se (ni radi ega) osim na (tj. za tu) ovozemnost. I zaista ovi koji su izmeu vaih lea (tj. ti izvjesni itai Kur'ana, "kurrai") tako mi Allaha ne bore se (ni radi ega) osim na (za tu) ovozemnost. I zaista taj koji je u Meki (tj. Abdullah, sin Zubejra) tako mi Allaha ne bori se (ni radi ega) osim na (za tu) ovozemnost." PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, priao nam je ubete od Vasila Ahdeba, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, sina Jemana, rekao je: 164

"Zaista (ti izvjesni) licemjerci danas su gori od njih (od onih) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Bili su tada (obiaja da) sakrivaju (tj. da tajno rade i djeluju), a danas bivaju glasni (tj. a danas javno rade i djeluju istupajui i borei se protiv halifa, stvarajui razne stranke i pravei pobune i metee)." PRIAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, priao nam je Mis'ar od Habiba, sina Ebu Sabita, od Ebu a'sa-a, od Huzejfeta rekao je: "Samo je bila licemjernost (tj. Bila je licemjernost izvjesna samo) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa (A) to se tie danas, pa samo je ono (tj. pa ono je samo izvjesno) bezvjerstvo poslije (izvjesnoga) vjerovanja." GLAVA: Nee ustati (tj. Nee se pojaviti, Nee nastati, Nee biti) as do (da) se zavidi (dok se ne bude zavidilo) stanovnicima (tih) grobova (tj. dok se ne zaeli da se je u grobu kao to su i oni u grobovima koji ve lee u njima). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee ustati (tj. Nee nastati, nee biti) as do (da) proe (izvjesni) ovjek pokraj groba (izvjesnoga) ovjeka, pa govori: "O da sam ja mjesto njega!" GLAVA mijenjanja (promjene izvjesnoga) vremena ak (e da) oboavaju (ljudi izvjesne) idole (kipove, kumire). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije rekao je: Rekao je Seid, sin Musejjeba: Izvijestio me je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nee ustati (biti, nastati) as do (da) se zatresu zadnjice ena (iz plemena) Devsa na (obredima posveenim) Zul-Halesatu." A Zul-Halesate je idol (plemena) Devsa koji su bili (obiaja da) oboavaju (tj. koji, kojeg oni oboavahu) u predislamlju. PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao mi je Sulejman od Sevra, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nee ustati (nastati, biti) as do (da) izae (jedan) ovjek iz (plemena) Kahtana (koji e da) tjera (goni izvjesne) ljude sa svojim tapom." GLAVA 165

izlaenja (izvjesne) vatre. A rekao je Enes: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prvi (od) znakova asa je (jedna) vatra (koja e da) sakupi (protjera izvjesne, ili sve) ljude iz (sa izvjesnoga) istoka ka (izvjesnome) zapadu." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je Seid, sin Musejjeba: Izvijestio me je Ebu Hurejrete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nee ustati (tj. Nee nastati, biti) as do (da) izae (dok ne izae jedna) vatra iz zemlje Hidaza (koja e da) osvijetli vratove (izvjesnih) deva u Busra-u (gradu u Siriji)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Seida, Kindija, priao nam je Ukbete, sin Halida, priao nam je Ubejdullah od Hubejba, sina Abdurrahmana, od njegovoga djeda Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bude blizu (tj. Bie skoro, uskoro e) Eufrat (rijeka) da otkrije (izguli, oguli zemljin sloj) od (jedne) riznice (blagajne) od zlata. Pa ko je doao (tj. ko doe) njoj, pa neka ne uzme od nje (ni jednu) stvar (nita)." Rekao je Ukbete: A priao nam je Ubejdullah, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (prethodnome hadisu), osim (sluaja) da je on rekao: "Otkrije (sloj zemlje) od brda od zlata." GLAVA. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od ubeta, priao nam je Ma'bed, rekao je: uo sam Hariseta, sina Vehba, rekao je: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Milodarite (tj. Dajite milostinju), pa doi e na (izvjesne, ili: na sve) ljude (jedno takvo) vrijeme (da) ide (musliman) sa svojom milostinjom, pa nee nai (nikoga) ko (e da) primi nju (tu milostinju)." Rekao je Museded: Harisete je brat Ubejdullaha, sina Umera, za njegovu majku (tj. po njegovoj majci, brat po materi), rekao je njega (tj. rekao je to) Ebu Abdullah (tj. Buharija lino). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad, od Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nee ustati (nastati, biti) as do (da) se pobiju (dok se ne pobiju) dvije ete (skupine) velike (dvije, tj. velike dvije ete, skupine, i to tako da e da) bude 166

izmeu njih dviju (jedno) ubijanje veliko, tvrdnja njih dviju je jedna; i do (da) se poalju (tj. da se pojave, pokau neki) veliki premazivai veliki laovi, blizu od trideset (njih - oko trideset njih), svaki (e od) njih (da za sebe) tvrdi da je on poslanik Allaha (a glavni, najvei Deddal e tvrditi da je boanstvo); i do (da) se zgrabi (dok se ne uzme izvjesno) znanje, i (da) se umnoe (i dok se ne umnoe izvjesni) potresi (tj. zemljotresi), i (da) se meusobno priblii (to) vrijeme, i (da) se pojave (pokau izvjesne) smutnje i (da) se umnoi (izvjesni) herd, a on je (tj. a to je izvjesno) ubijanje; i do (da) se umnoi u (meu) vama (ta) imovina pa (da) se izlije ak (tako da) zabrine gospodara (te) imovine (to) ko (e da) primi njegovu milostinju, i ak (da) izloi (ponudi) njega (imetak koji je odreen za milostinju), pa (da) govori (tj. rekne onaj) koji (je taj to) izlae njega njemu: "Nema potrebe meni za njim!", i do (da) se meusobno natjeu (izvjesni) ljudi duljinom (veliinom) u (svojoj) graevini (gradnji); i do (da) proe (dok ne proe izvjesni) ovjek pokraj groba (izvjesnoga) ovjeka pa (da) govori (rekne): "O da sam ja mjesto njega!", i do (da) se Sunce rodi (pojavi) od svoga zapada (sa zapada), pa kada se je rodilo (kada se rodi od zapada) i vidjeli su ga (i vide ga ti) ljudi, vjerovali su (tj. vjerovae oni tada) svi, pa to je kada (pa tada) nee koristiti (ni jednoj) osobi njezino vjerovanje (koja) nije bila vjerovala (ako nije vjerovala) otprije, ili (koja nije bila) stekla u svome vjerovanju (neko) dobro. I zaista ustae (nastae, bie) svakako as, a ve su rairila (raskrilila izvjesna) dva ovjeka odjeu njih dvojice izmeu njih dvojice (tj. svoju odjeu izmeu sebe), pa nee (uspjeti) meusobno prodati (pazariti) njih dvojica nju, a niti e saviti (smotati) njih dvojica nju. I zaista ustae (nastae, desie se) svakako as, a ve je otiao (ve e otii izvjesni) ovjek sa mlijekom svoje deve muzare, pa nee (uspjeti) okuati (okusiti) njega. I zaista ustae (nastae) svakako as, a on popravlja (lijepi blatom, zaljepljuje blatom) svoj bunar, pa nee (uspjeti) napajati u njemu (tj. iz njega). I zaista ustae (nastae, bie, desie se) svakako as, a ve je podigao svoj zalogaj ka svojim ustima, pa nee (uspjeti) okuati (okusiti, probati) njega." GLAVA spominjanja (izvjesnoga) velikoga premazivaa (pozlaivaa, tj. Antihrista, Deddala). (Izraz "deddalun" je od glagola "dedele", a taj glagol znai namazati, premazati devu katranom, i namazati, premazati posudu vodom od zlata, tj. pozlatom. Od tih znaenja glagol "dedele" je dobio i znaenje: lagati, jer ko pozlauje posudu, on prikriva pravi materijal od kojega je posuda napravljena i lano je prikazuje da je od zlata, dakle, prikriva pravu istinu - lae. U vjeri Islamu pod izrazom Deddal misli se na velikoga laova koji e se pojaviti pred smak svijeta, pred propast svijeta i tvrdie za sebe da je on boanstvo. Dakle, to je jedan veliki demagog bezvjerstva. Krani ga nazivaju Antihrist. U daljem tekstu izraz "deddal" prevodie se sa izrazom velepremaziva, i to sa velikim poetnim slovom da bi se glavni deddal tako mogao razlikovati od onih drugih koji e se pojavljivati prije njega, i kojih ima vie, kako je to ve u zadnjem hadisu reeno. Dakle, glavni deddal e se prevoditi, pisati ovako: Velepremaziva.)

167

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, priao nam je Ismail, priao mi je Kajs, rekao je: Rekao je meni Mugirete, sin ubeta: Nije pitao (ni) jedan (ovjek) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Velepremazivau (ono) to sam pitao njega (ja). I zaista on je rekao meni: "ta teti tebi od njega (kada me toliko pita o njemu)?" Rekao sam: "Zbog (toga to) zaista oni govore: "Zaista sa njim je brdo hljeba i rijeka vode (pa se zbog toga plaim od njega)." Rekao je: "Ono je (tj. To je) lake na Allaha od toga." (To jest: To to e Deddal imati, lake je Allahu od toga da to uini dokazom njegove istinitosti i uzrokom zablude vjernika. Drugim rijeima: I pored toga to e Allah dati Deddalu ta neka uda, Allahu e biti lako, lahko da sauva vjernike od Deddala i da pokae Deddalovu neistinitost.) PRIAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, priao nam je ejban od Jahja-a, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Doi e Velepremaziva, ak (e da) odsjedne u (jedan) okrug (kotar, kraj) Medine. Zatim e se zatresti Medina trima potresanjima (sa tri potresa), pa e izai k njemu svaki bezvjernik (nevjernik) i licemjerac." PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od svoga djeda, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee unii (u) Medinu (nikakav) strah (panika od, zbog toga) pomazanika (ili potrtoga) Velepremazivaa. I za nju (tj. u nje - u Medine) su tada sedam vrata, (a) na svakim vratima su (neka) dva anela (meleka)." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb, priao nam je Ejjub od Nafi'a, od Ibnu Umera, mislim ga (da je rekao, priao da je on uo) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Slijepoga (svoga) desnoga oka (je Deddal - Deddal je slijep na desno oko), kao da je ono (jedno) zrno groa lebdee (tj. koje se kree po vodi, pliva kao kakva ljuska ili ep na vodi)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Muhamed, sin Bira, priao nam je Mis'ar, priao nam je Sa'd, sin Ibrahima, od svoga oca, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee unii (u) Medinu strah (panika od toga izvjesnoga) pomazanika (potrtoga). Za nju (tj. U nje - U Medine) su tada sedmera vrata (U Medini e tada biti sedam vrata), na svakim vratima su (neka) dva anela."

168

A rekao je Ibnu Ishak od Saliha, sina Ibrahima, od njegovoga oca rekao je: Doao sam (u) Basru. Pa je rekao meni Ebu Bekrete: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (tj. o ovome da kazuje). PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim od Saliha, od Ibnu ihaba, od Salima, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. meu izvjesnim) ljudima (meu ljude), pa je pohvalio na Allaha (hvalio je Allaha) sa (onim nainom) to je On njegov stanovnik (tj. kako dolii i pripada Allahu da se hvali, da bude hvaljen), zatim je spomenuo Velepremazivaa pa je rekao: "Zaista vas opominjem (da se uvate) njega (tj. opominjem vas za njega). I nema od vjerovijesnika (tj. ni jednoga vjerovijesnika da je drukije postupao) osim (tako), a ve (tj. da je ve) opominjao (za) njega svoj narod, a ali (nego) ja u govoriti (tj. rei u) vama o njemu (jedan) govor (jednu rije to) ga nije rekao (ni jedan) vjerovijesnik svome narodu: Zaista on je slijep, a zaista Allah nije slijep (doslovno: nije sa slijepim, a to znai: nije slijep)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spava, (i) ophodim oko Kabe, pa kada li (jedan) ovjek sme (ili: crnomanjast), glatke (svoje) kose, kapa, ili lije (prolijeva se) njegova glava vodom (kapa, lije mu voda sa glave)! Rekao sam: "Ko je ovaj (ovo)?" Rekli su: "Sin Merjeme." Zatim sam poeo (da) se okreem, pa kada li (jedan) ovjek tjelovit (tj. krupan, golem), crven, kovrave (kovrave, kudrave svoje) glave (tj. kose), slijepoga (svoga) oka, kao da je njegovo oko (jedno) zrno groa lebdee (plovee kao ljuska ili ep)! Rekli su: "Ovo je Velepremaziva." Najblii (od svih) ljudi s njime slinou (tj. Najnaliniji mu) je Ibnu Katan, (jedan) ovjek iz (plemena) Huza'ata." PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu ihaba, od Urveta da je Aia rekla: ula sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) trai utoite u svojoj molitvi od smutnje (kunje) Velepremazivaa. PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio me je moj otac od ubeta, od Abdulmelika, od Rib'ije, od Huzejfeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je o Velepremazivau (ovo): "Zaista sa njim je (neka) voda i vatra (tj. On ima vodu i vatru), pa njegova vatra je voda hladna (hladna voda), a njegova voda je vatra." Rekao je Ebu Mes'ud: Ja sam uo njega (tj. taj hadis) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

169

PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije se poslao (ni jedan) vjerovijesnik (drukije) osim (tako da) je opominjao svoju sljedbu (svoj narod za izvjesnoga) slijepoga velikoga laova. Zar ne (tj. Panja, Pozor)! Zaista on je slijep, a zaista va Gospodar nije slijep! I zaista meu (izmeu) njegova dva oka je zapisano: Bezvjernik (Nevjernik)." O njemu je (priao) Ebu Hurejrete i Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA: Nee unii Velepremaziva (u) Medinu. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina 'Utbeta sina Mes'uda, da je Ebu Seid rekao (ovo): Priao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan (neki) hadis dugaak o Velepremazivau, pa je bilo u (onome) to pria nama za njega (i to) da je rekao: "Doi e Velepremaziva, a on je (takav da je) zabranjeno na njega (tj. zabranjeno je njemu) da unie (da ue u) puteve (koji vode izmeu brda na tlo) Medine (ili: da ue u kraj, u mjesto same Medine), pa (e da) odsjedne (da se nastani u) neku (od tih izvjesnih) slanih pustinja (ili movarno-slanih pustinja) koja slijedi Medinu (tj. koja se nalazi uz Medinu od pravca Sirije). Pa (e da) izae k njemu tada (jedan) ovjek, on je najbolji (od svih) ljudi, ili od najboljih (tih) ljudi, pa (e da) govori (da rekne): "Svjedoim (tj. Oitujem, Izjavljujem) da si ti Velepremaziva koji (je taj to) je priao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov hadis (tj. hadis o njemu; ili: svoj hadis - o njemu)." Pa (e da) govori Velepremaziva: "Je ste li vidjeli (tj. Da li mislite, ta mislite) ako sam ubio ovoga, zatim sam oivio njega (tj. ako ga ubijem, zatim ga oivim) da li ete sumnjati u (moju) stvar (hoete li onda sumnjati u mene)?" Pa (e njegove pristalice da) govore: "Ne." Pa (e da) ubije njega, (a) zatim (e da) oivi njega (da ga oivi). Pa (e taj dobri ovjek da) govori: "Tako mi Allaha nisam bio o tebi ei poukom (uvianjem, pronicljivou, tj. nisam te nikada bolje saznao da si ti Velepremaziva) od mene danas (tj. nikada te nisam ni uvidio kao danas, kao sad kada si me ubio, pa onda proivio, oivio, jer je, znai, Muhammed a.s. govorio da e i to moi da uini taj Velepremaziva)." Pa e htjeti Velepremaziva da ubije njega (toga dobroga ovjeka po drugi puta), pa se nee njemu dati vlast (mo) na njemu (tj. nad njim drugi puta, a to e rei: pa ga nee moi ubiti drugi puta)." 170

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nuajma, sina Abdullaha, Mudmira (tj. od Nuajma Mudmira), od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Na putevima (ili: Na krajevima) Medine su (neki) aneli, (i) nee unii (u) nju (izvjesna) kuga (ili: epidemija, kolera), a ni Velepremaziva." PRIAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, priao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je ubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Medina (je takva da e) doi njoj Velepremaziva, pa (e da) nae (izvjesne) anele (da oni) uvaju nju. Pa se nee pribliiti njoj Velepremaziva, a ni (ta) kuga (epidemija, kolera) ako je htio Allah (tj. ako htjedne Allah, ako Bog da)!" GLAVA (spominjanja) Je'duda i Me'duda. (A Je'dud i Me'dud su dva plemena. Po nekima je Je'dud starjeina plemena Me'dud. Neki kau da izrazi Je'dud i Me'dud potjeu od glagola u arapskom jeziku "edde jeuddu ediden: gorjeti vatra, plamtjeti". Ako bi bio stvarno taj glagol korijen tih imena vlastitih, onda bi Je'dud i Me'dud bio naziv plemena koja pale i rue, odnosno koja e paliti i ruiti. Prema tome pred smak svijeta bie oni brojnija i nadmonija skupina ljudi na Zemlji koja e paliti i ruiti, nego grupa koja e izgraivati i podizati.) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. - H - A priao nam je Ismail, priao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu 'Atika (Atiqa), od Ibnu ihaba, od Urveta, sina Zubejra, da je Zejneba, ki Ebu Selemeta priala njemu od Umu Habibe, keri Ebu Sufjana, od Zejnebe, keri Daha, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uniao njoj (doslovno: na nju jedan) dan uplaen, (pa) govori (tj. govorei): "Nema boanstva osim Allah (Nema boanstva osim Allaha!)! Jao Arapima od zla (koje) se je ve pribliilo! Otvorilo se je danas od pregrade (tj. od zida) Je'duda i Me'duda slino ovoj (koliini, tj. kao ovoliko, ovako, ovoliko)." I okruio je (tj. prstima je napravio kolut, krug i to) sa svoja dva prsta: palcem i (onim) koji slijedi njega (i onim koji je uz njega, koji se nalazi pored njega, susjednim prstom, tj. i kaiprstom). Rekla je Zejneba, ki Daha: Pa sam rekla: "O poslanie Allaha! Pa zar (da) propadnemo (tj. zar emo propasti, nastradati), a u (tj. a meu) nama su (izvjesni) dobri (ljudi)?" Rekao je: "Da, kada se je umnoilo (izvjesno) nevaljalstvo (tj. kada se umnoi izvjesna nevaljatina, pokvarenost; a neki vele da "el-hubsu" znai posebno 171

moralna pokvarenost, nevaljatina, a to e rei: blud, preljub, prostitucija, kurvanje)." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb, priao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Otvara se (tj. Otvori se izvjesna) pregrada (brana, prepreka, zid), pregrada Je'duda i Me'duda slino ovoj (veliini, kolini, tj. ovoliko, kao ovoliko, ovako)." I svezao je Vuhejb devedeset (tj. I povezao je Vuhejb svoje prste, napravio je kolut, krug prstima svoje ruke tako da je nainio broj devedeset, a u tome broju, tanije u brojki devet ima krug koji treba da prikae, valjda, veliinu otvora na toj pregradi, na tom zidu, koji otvor je ve nastao, pojavio se, koji se ve pojavio). SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) PRESUDA (tj. pravosudnih odluka, propisa, odredaba, odredbi koje su muslimani duni da izvre i da im se pokore ako se te presude i odredbe zasnivaju na izravnoj rijei Uzvienoga Allaha u Kur'anu, ili na pouzdano dokazanoj rijei Muhammeda a.s. ili na rijeima pretpostavljenih muslimana, muslimanskih zapovjednika, upravljaa ako se rijei i odluke muslimanskih upravljaa ne protive rijeima Uzvienoga Allaha i Njegovoga poslanika Muhammeda a.s.) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "....., pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se (Njegovome) poslaniku i posjednicima (izvjesne) zapovjedi (tj. uprave, vlasti) od vas (tj. i vaim, svojim zapovjednicima, upravljaima, vlastodrcima).....". PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko se je pokorio (pokoravao) meni, pa ve se je pokorio (pokoravao) Allahu; a ko je pogrijeio meni, pa ve je pogrijeio Allahu (tj. a ko je otkazao poslunost meni, pa ve je otkazao poslunost Allahu). A ko se pokorio (pokoravao) mome zapovjedniku (zapovjedniku kojega je postavio Muhammed a.s. sobom lino), pa ve se je pokoravao meni; a ko je pogrijeio mome zapovjedniku, pa ve je pogrijeio meni." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (ovo): "Svaki (od) vas je (jedan) pastir (oban, uvar koji je zaduen da uva neto), i svaki (od) vas je pitan o svome stadu (tj. i bie svaki od vas i odgovoran za ono to je trebao uvati). Pa (izvjesni) voa koji je nad (izvjesnim) ljudima, pastir je (tih ljudi, tim ljudima), i on je pitan (bie odgovoran) o svome stadu. I 172

(izvjesni, svaki) ovjek je pastir nad porodicom svoje kue, i on je pitan (odgovoran je) o svome stadu. I (izvjesna, svaka) ena je pastirica nad porodicom kue svoga mua i njegovom djecom, i ona je pitana (odgovorna) o njima. I rob (izvjesnoga) ovjeka je pastir nad imanjem svoga gospodina (gospodara), i on je pitan (odgovoran) o njemu. Zar ne (Panja, Pozor)! Pa svaki (od) vas je (neki) pastir, i svaki (od) vas je pitan (odgovoran je) o svome stadu (za svoje stado)." GLAVA: Zapovjednici (muslimana) su od Kureja (Kurejevia). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: Bio je Muhamed, sin Dubejra sina Mut'ima, (obiaja da) pria da je ono doprlo Muaviji, a on je kod njega u (jednom) izaslanstvu od Kureja (Kurejevia), da Abdullah, sin Amra, pria da e ono biti (jedan) vladar od Kahtana (od plemena Kahtanovia), pa se je rasrdio (naljutio zbog toga Muavija), pa je ustao, pa je hvalio na Allaha sa (onim) to je On njegov stanovnik (tj. pa je hvalio Allaha onako kako Allahu i pripada i dolikuje da se hvali), zatim je rekao: "to se tie poslije, pa zaista ono doprlo je meni da (neki) ljudi od vas priaju (neke) dogaaje (to) nisu u knjizi Allaha, a niti se prenose (ti dogaaji; ili te predaje, vijesti, jer izraz "ehadis" znai i predaje, predanja, vijesti) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I ti (koji priaju tako neto) su vai neuki (neznalice, prostaci), pa uvajte se (tih izvjesnih) elja koje zavode njihove stanovnike (tj. zavode u zabludu posjednike i sljedbenike tih elja), pa (jer) zaista ja sam uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista ova zapovjed (ili: ova stvar, tj. stvar uprave i muslimanske vlasti) je u Kureja (tj. pripada Kurejeviima), nee biti neprijatelj njima (ni) jedan (ovjek, pa da e proi drukije) osim (tako da) je strmoglavio njega (tj. da e strmoglaviti, baciti njega u pakao) Allah na njegovo lice, dok su uspostavljali (ovu) vjeru (tj. dok god Kurejevii budu uspostavljali Islam, njima i pripada ta vlast i uprava)." Slijedio je njega (uajba) Nuajm od Ibnul-Mubareka, od Mamera, od Zuhrije, od Muhameda, sina Dubejra. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Asim, sin Muhameda: uo sam svoga oca (da) govori: Rekao je Ibnu Umer: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee prestati (da bude) ova zapovjed (tj. uprava, vlast) u Kureju (u Kurejevia) dok su ostala od njih dvojica (tj. dok god budu postojala od njih makar dvojica)." GLAVA nagrade (onoga) ko je sudio sa (izvjesnom) mudrou (tj. prema Allahovim presudama, odredbama, jer ko tako ne sudi, pokvaren je, grijean je) zbog 173

Njegovoga govora, uzvien je: "..... a ko nije sudio sa (onim) to je spustio Allah, pa ti su (takvi da su) oni (izvjesni) pokvarenjaci (grijenici).". PRIAO NAM JE ihab, sin 'Abbada, priao nam je Ibrahim, sin Humejda, od Ismaila, od Kajsa, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema zavidnosti osim u dvojice (ljudi za dobro, tj. osim dobru dvojice, osim dvojici): ovjek (ovjeku koji je takav da) je dao njemu Allah (jedno veliko) imanje pa je dao vlast njemu na njegovo upropatavanje (tj. na njegovo troenje) u (izvjesno) pravo (dobro); i drugi (ovjek - dakle: i drugom ovjeku koji je takav da) je dao njemu Allah (jednu veliku) mudrost pa on sudi sa njom (tj. prema njoj) i pouava je." GLAVA (izvjesne) poslunosti i pokornosti (svome) voi dok (god) nije bila grijeh (ta poslunost i pokornost voi u sluaju kada on nareuje neto to je po Islamu zabranjeno). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od ubeta, od Ebu Tejjaha, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sluajte (tj. Budite posluni), i pokoravajte se, i ako se je dalo namjesnitvo (tj. pa makar se dala ta uprava, vlast) nad vama (nekom) robu Abesincu, kao da je njegova glava (jedno) zrno rozine (zrno suhoga groa, tj. tamam da je njegova glava kao to zrno)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad od Da'da, od Ebu Reda-a, od Ibnu Abbasa predaje ga, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je vidio (tj. Ko vidi) od svoga zapovjednika (jednu) stvar, pa je mrzio nju (pa je mrzi, pa mrzi to), pa neka se strpi, pa (tj. jer) zaista ono nije se (ni) jedan (musliman) rastavio (od svoje) skupine (tj. svoje zajednice jedan) pedalj, pa (da) umre (ne vrativi joj se, pa da drukije bude) osim (tako da) je umro nainom umiranja predislamskim." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdullaha, priao mi je Nafi' od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Poslunost (svome voi, pretpostavljenome) i pokornost su na (svakoga) ovjeka muslimana u (onome) to je volio i (to) je mrzio (tj. i u onome to voli i to ne voli - poslunost je obavezna sve dotle) dok se njemu nije zapovjedilo za (neki) grijeh. Pa kada se je njemu (muslimanu) zapovjedilo (od upravljaa, vlastodrca) za (neki) grijeh, pa nema poslunosti, i nema pokornosti (u onome to je grijeh)!" 174

PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Sa'd, sin Ubejdeta, od Ebu Abdurrahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) etu, i uinio je zapovjednikom nad njima (jednoga) ovjeka od Pomagaa i zapovjedio im je da se pokoravaju njemu. Pa se rasrdio (taj ovjek) na njih i rekao je (u nekom dijelu njihovoga putovanja): "Zar ve nije zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se pokoravate meni?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Odluio sam na vas (vama) zaista (ono) to (traim od vas je to da) ste sakupili (da sakupite) drva, i naloili vatru (i da naloite vatru), zatim (da) ste unili u nju (zatim da uete u nju, u vatru)." Pa su sakupili drva i naloili su (zapalili su ta drva). Pa poto su pomiljali (htjeli, mislili) za (svoj) ulazak, pa je poeo (da) gleda neki (od) njih ka nekome (tj. meusobno su se zgledali i razmiljali su o odluci starjeine). Pa je rekao neki (od) njih: "Samo smo slijedili (tj. Slijedimo mi, Pa mi i slijedimo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (samo zbog) bjeanja od Vatre (tj. da ne uemo, da ne bi uli u pakao na Sudnjem danu), pa zar (da sada) uniemo (uemo u) nju (tj. u ovu vatru koju smo naloili)?" Pa dok su se oni tako (raspravljali), kadli se je ugasila (tj. u tom se i ugasi ta) vatra i smirila se je njegova srdba (tj. a u meuvremenu i srdba tog zapovjednika se ve smirila)! Pa se (to) spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da su unili (oni u) nju, ne bi izali iz nje nikada. Samo je pokornost (tj. Pokornost pretpostavljenome je samo) u (tom) dobru." GLAVA: Ko nije pitao (traio to izvjesno) zapovjednitvo, pomogao (pomagao) je njega Allah. PRIAO NAM JE Haddad, sin Minhala, priao nam je Derir, sin Hazima, od Hasena, od Abdurrahmana, sina Semureta, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Abdurrahmane! Ne pitaj (Ne trai izvjesnoga, tj. nikakvoga) zapovjednitva! Pa (tj. Jer) zaista ti, ako ti se je darovalo (dalo) ono (zbog) pitanja (tj. zbog tvoga traenja), prepustio si se (preputen si, bie preputen) k njemu. A ako ti se je darovalo (dalo) ono bez (tvoga) pitanja (tj. na nain bez tvoga traenja), pomogao si se (tj. bie pomognut) na njemu (u njemu). A kada si se zakleo na (jednu) zakletvu, pa si vidio (pa vidi neto drugo) osim nje (da je) bolje od nje, pa iskupi tvoju (svoju) zakletvu, i doi (prii onome poslu) koji je bolji (dakle: uradi ono to je bolje, a iskupi zakletvu)." GLAVA: 175

Ko je pitao (traio izvjesno) zapovjednitvo, prepustio se je k njemu. (A ko se prepusti sam sebi i svome zapovjednitvu, propasti e, propae. Rije "elimaretu, imaretun: zapovjednitvo" u arapskom jeziku je enskoga roda, pa su i zamjenice koje se odnose na tu rije, enskoga roda.) PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdulvaris, priao nam je Junus od Hasena, priao mi je Abdurrahman, sin Semureta, rekao je: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Abdurrahmane, sine Semureta! Ne pitaj (Ne trai to) zapovjednitvo! Pa ako ti se je darovalo ono (zbog) pitanja (ako ti se ono da zbog tvog traenja), prepustio si se k njemu (bie preputen njemu). A ako ti se je darovalo od (naina) bez pitanja, pomogao si se na njemu (dakle: ako ti se da bez tvoga traenja, pomoi e se na njemu). A kada si se zakleo na (jednu) zakletvu, pa si vidio (neto, neko drugo djelo) osim nje (osim toga), bolje od nje (da je bolje od toga), pa doi (onome) koje je ono bolje (tj. to je bolje), a iskupi (otkupi) od tvoje zakletve (tj. a otkupi svoju zakletvu)." GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesne) pohlepe na (izvjesno) zapovjednitvo. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista vi ete biti pohlepni (hlepiete) na (izvjesno) zapovjednitvo, a bie (ono jedno veliko) kajanje (na) Sudnjem danu. Pa divna li je (izvjesna) dojilja (zapovjednitvo), i loa li je (izvjesna) odbijaica (od sise, dojke to zapovjednitvo)!" A rekao je Muhamed, sin Beara: Priao nam je Abdullah, sin Humrana, priao nam je Abdulhamid, sin Dafera, od Seida Makburije, od Umera, sina Hakema, od Ebu Hurejreta njegov govor (tj. prednje nam je priao kao govor Ebu Hurejreta, a ne kao govor koji se pria od Muhammeda a.s.). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Uniao sam na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, ja i (neka) dva ovjeka od moga naroda, pa je rekao jedan (od ta) dva ovjeka: "Uini zapovjednicima (tj. Postavi za zapovjednika) nas, o poslanie Allaha!" A rekao je (taj) drugi slino njemu (slino tome). Pa je rekao (Muhammed a.s.):

176

"Zaista mi neemo postaviti (na) ovaj (poloaj onoga) ko je pitao (molio, traio) njega (taj poloaj), a niti ko je hlepio na njega (tj. ko je bio pohlepan za njim)." GLAVA (onoga) ko se je uinio (postavio) pastirem (za neko) stado, pa nije bio iskren (odan). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Ebul-Eheb od Hasena da je Ubejdullah, sin Zijada, posjetio Ma'qila (Ma'kila), sina Jesara, u njegovoj bolesti koja (je ta to) je umro u njoj (od koje je umro). Pa je rekao njemu Ma'qil: "Zaista ja sam prialac tebi (tj. ja u priati tebi jedan) hadis (to) sam ga uo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nema od roba (tj. Nema ni jednoga roba to) je uinio pastirom njega Allah (da uva jedno) stado, pa nije obuhvatio (tj. pa ne bude uvao) njega sa iskrenou (tj. odanou, pa da e biti s njim drukije) osim (tako da) nije naao (tj. da nee nai, osjetiti) miris raja (denneta)." PRIAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Husejn Du'fija, rekao je Zaidete, spomenuo je njega (hadis koji e se sada navesti) od Hiama, od Hasena rekao je: Doli smo Ma'qilu, sinu Jesara (da) posjetimo njega. Pa je uniao Ubejdullah. Pa je rekao njemu Ma'qil: "Priam (tj. Priau) ti hadis (jedan to) sam uo njega od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Nema od upravljaa (ni jednoga koji) upravlja (nekim) stadom od (izvjesnih) muslimana, pa umre, a on je varalica za njih (a on je varalica njima, tj. a on vara njih, pa da e na Sudnjem danu njemu biti drukije) osim (tako da) je zabranio Allah na njega (za njega) raj (da je zabranio Allah njemu raj dennet)." GLAVA: Ko je oteavao (tj. Ko je uvodio potekou na ljude izazivajui tako meusobno neprijateljstvo - izmeu sebe i izmeu tih ljudi), oteao je Allah na njega (tj. oteao je Allah njemu; ili: oteao Allah njemu). PRIAO NAM JE Ishak Vasitija, priao nam je Halid od Durejrije, od Tarifa Ebu Temimeta rekao je: Prisustvovao sam Safvanu, i Dundubu i njegovim drugovima, a on oporuuje njima, pa su rekli (Safvan i njegovi drugovi Dundubu): "Da li si uo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neku) stvar (tj. ita)?" Rekao je: "uo sam ga (da) govori: 177

"Ko je dao uti, dao je uti (tj. dae uti) Allah za njega (o njemu na) Sudnjem danu." Rekao je (jo i ovo Muhammed a.s.): "A ko oteava (stavlja na nekoga potekoe; ili: Ko se cijepa, rastavlja, odvaja od svoje muslimanske zajednice), oteavae Allah na njega (tj. njemu na) Sudnjem danu." (Izreka: "Ko je dao uti, dao je uti Allah za njega na Sudnjem danu", tumai se na vie naina. Dva tumaenja e se navesti: Ko ini dobra djela radi toga da to ljudi uju, dae Allah uti za njega na Sudnjem danu da je on inio ta dobra djela iz licemjerstva da bi se samo ulo o njemu. Drugo tumaenje: Ko daje uti, tj. Ko razglaava tue mane, tua loa djela, dae uti, razglasie Allah o njemu to isto na Sudnjem danu.) Pa su rekli (dalje jo Dundubu): "Oporui nam!" Pa je rekao (Dundub): "Zaista prvo to se usmrdi od (svakoga) ovjeka je njegov trbuh (stomak). Pa ko je mogao da nee jesti (tj. da ne jede nita drugo) osim lijepo (tj. poteno i dozvoljeno jelo i hranu), pa neka (to) ini. A ko je mogao da se ne rastavi izmeu njega i izmeu raja (tj. da ga ne rastavi od raja) napunjenost njegovoga dlana od (neke) krvi (to) je prolio nju, pa neka uini (to)." Rekao sam Ebu Abdullahu: "Ko govori (tj. Ko kae u ovome lancu ljudi): uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (je li to kae) Dundub?" Rekao je: "Da, Dundub." GLAVA (izvjesnoga) suenja i rjeenja (rjeavanja pitanja) u (tj. na izvjesnome) putu (ulici). A sudio je Jahja, sin Ja'mera, u (svome) putu (tj. na ulici). A sudio je abija na vratima svoje kue. PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Derir od Mansura, od Salima, sina Ebul-Da'da, priao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok smo ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva izlazaa (tj. dok smo izlazili nas dvojica) iz Bogomolje, susreo nas je (jedan) ovjek kod trga (poljane, trzne) Bogomolje (ili: kod zastora nad vratima Bogomolje, ili: kod vrata, ili praga Bogomolje), pa je rekao (taj ovjek): "O poslanie Allaha! Kada je as (Kad e biti as, kijametski dan, smak svijeta, sudnji dan)?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "ta si izbrojio (tj. ta si pripremio) za njega?" Pa kao da se je (taj) ovjek ponizio (predao, pokorio se), zatim je rekao: "O poslanie Allaha! Nisam izbrojio (pripremio) za njega veliki (dio od) postenja (posta), a niti od molitve (namaza), a niti od milostinje, a ali (tj. nego) ja volim Allaha i Njegovoga poslanika." Rekao je: "Ti si sa (onim) koga si volio (tj. Bie sa onim koga si volio, koga voli)." 178

GLAVA (onoga) to se je spominjalo da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio takav da) nije bio za njega (tj. u njega nikakav) vratar (portir). PRIAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdusamed, priao nam je ubete, priao nam je Sabit Bunanija od Enesa, sina Malika, (da) govori (jednoj) eni od svoje porodice: "Poznaje (li, eno, ti jednu enu) omsicu (tu-i-tu)?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Pa zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, proao pokraj nje, a ona plae kod (jednoga) groba, pa je rekao: "uvaj se Allaha, i strpi se (ti, o eno)!" Pa je rekla: "K tebi (tj. K sebi) od mene (tj. Odstrani se od mene), pa (jer) zaista ti si prazan (isprazan) od moje nesree!" Rekao je: Pa je preao nju i proao je (tj. mimoiao je nju i proao je dalje, poao je dalje, otiao je dalje). Pa je proao pokraj nje (neki) ovjek pa je rekao: "ta je tebi rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kad je proao kraj tebe)?" Rekla je: "Nisam prepoznala njega (tj. Nisam znala da je to on)." Rekao je: "Zaista on je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: Pa je dola k njegovim vratima, pa nije nala na njima (nikakvoga) vratara. Pa je rekla: "O poslanie Allaha, tako mi Allaha nisam prepoznala tebe (tj. nisam znala da si ono bio ti)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (svako) strpljenje je kod poetka sudaranja (tj. kod prvoga sudaranja, kod prvoga udarca, udara nesree)." GLAVA (izvjesnoga) sudije (koji) sudi sa (izvjesnim) ubijanjem na (onoga) ko (je takav da) je trebalo na njega (tj. da je trebalo njemu ubijanje, a to znai: koga je trebalo ubiti, - i tu presudu izrekne izvjesni sudija) osim (tj. bez izvjesnoga) voe koji je iznad njega (iznad toga sudije, koji je stariji od sudije po rangu i inu). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Halida, Zuhlija, priao nam je Ensarija Muhamed, priao nam je moj otac od Sumameta, od Enesa da je Kajs, sin Sa'da, bio (obiaja da) bude (tj. da Kajs bijae, bivae) pred Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) stupnju druga (tj. zapovjednika izvjesnih) policajaca od (izvjesnoga) zapovjednika. (To jest: Kajs, sin Sa'da je bio neto kao zapovjednik Muhammedovih a.s. linih policajaca, zapovjednik tjelesne garde i autanata, koja sluba nije postojala u vrijeme Muhammeda a.s., ali koja se je poslije njega uvela i udomaila kod raznovrsnih muslimanskih zapovjednika jo za vrijeme Enesovoga ivota.) PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, od Kurreta, priao mi je Humejd, sin Hilala, priao nam je Ebu Burdete od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, 179

pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega, i slijedio je njega sa Muazom (a to znai: i poslao je za njim Muaza u Jemen da budu oba njih tamo upravljai i sudije). PRIAO MI JE Abdullah, sin Sabbaha, priao nam je Mahbub, sin Hasena, priao nam je Halid od Humejda, sina Hilala, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a da je (jedan) ovjek primio Islam, zatim se je poidovio. Pa je doao njemu Muaz, sin Debela, a on je kod Ebu Musa-a, pa je rekao: "ta je za ovoga (ta je s njim)?" Rekao je: "Primio je Islam, zatim se je poidovio." Rekao je: "Neu sjesti do (da) ubijem njega, (jer je to takvo) suenje Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA: Da li (e da) sudi (izvjesni) sudac, ili (da) rjeava (da daje rjeenja na pitanja), a on je srdit? PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Abdulmelik, sin 'Umejra, uo sam Abdurrahmana, sina Ebu Bekreta, rekao je: Pisao je Ebu Bekrete ka svome sinu (Ubejdullahu), a bio je (sudija) u Sidistanu, za (to, tj. o tome) da nee suditi (tj. ne sudi) izmeu dvojice, a ti si srdit (tj. kada si ljutit), pa (jer) zaista ja sam uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nee suditi nipoto (nikada, tj. Neka ne sudi nikako ni jedan izabrani) sudija (arbitar) izmeu (neke) dvojice, a on je srdit." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu Mes'uda Ensarije rekao je: Doao je (jedan) ovjek ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ja tako mi Allaha zaista odgaam se od molitve (svakoga) jutra (tj. ne dolazim na zajedniku molitvu jutarnju - sabah) zbog omsice (zbog tog-i-tog usljed onoga) to odulji (zato to on odulji) s nama u njoj (tj. zadri nas mnogo u toj molitvi, u tom namazu)." Rekao je: Pa nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, nikada eega srdbom (tj. nikada ljuega) u (jednoj) propovjedi od njega tada. Zatim je rekao (Muhammed a.s.): "O (vi izvjesni) ljudi! Zaista od vas su (neki takvi da su) natjerivai u bijeg (tj. od vas su neki rastjerivai ljudi iz zajednike molitve)! Pa koji (od) vas je to klanjao (tj. Pa koji od vas klanja) sa (izvjesnim) ljudima, pa neka skrati (neka ne ui kao imam na namazu previe duge sure ili poglavlja, ajete), pa (jer) zaista u (meu) njima (meu tim ljudima) je (izvjesni) stari, i slabi i nuni (doslovno: posjednik nude, tj. imalac nude, koji ima neku nudu)."

180

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Jakuba, Kirmanija, priao nam je Hassan, sin Ibrahima, priao nam je Junus, rekao je Muhamed: Izvijestio me je Salim da je Abdullah, sin Umera, izvijestio njega da je on pustio (razvjenao) svoju enu, a ona je ena u mjesenici (tj. kada ima menstruaciju). Pa je spomenuo Umer (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je razgnjevio u njemu (tj. zbog njega, zbog ovoga postupka, zbog toga postupka) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao (ovo): "Neka se vrati njoj, zatim (neka) zadri nju dok bude ista. Zatim (da ona) bude u mjesenici, pa (da ona opet) bude ista (od luenja krvi, tj. pa da joj po drugi puta prestane menstruacija). Pa ako se je pokazalo njemu (pa tek tada moe ako hoe) da pusti nju (da je razvjena), pa neka pusti (razvjena) nju." GLAVA (onoga) ko je vidio (tj. mislio, smatrao) za (izvjesnoga) sudiju da sudi sa svojim znanjem u stvari (izvjesnih) ljudi kada se nije bojao (plaio izvjesnih loih) pomiljaja i sumnjienja, kao to je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hindi: "Uzmi to je dosta (dovoljno) tebi i tvojoj djeci sa (izvjesnim) poznatim (nainom, tj. to se smatra kao dobro, obino, umjereno)." A to je kada je bio (jedan) posao poznat (uven, tj. kada jedan postupak bude uven kao dobar, kada jedna stvar bude nadaleko uvena i izvoena, praktikovana). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, priao mi je Urvete da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Dola je Hinda, ki Utbeta sina Rebi'ata, pa je rekla: "O poslanie Allaha! Tako mi Allaha nisu bili na leima (tj. na povrini) Zemlje stanovnici (ni jednoga) atora (takvi da) je drae k meni (bilo) da se ponize od stanovnika tvoga atora. A nisu osvanuli danas na leima (na povrini) Zemlje stanovnici (ni jednoga) atora (takvi da) je drae k meni da budu moni (asni) od stanovnika tvoga atora." Zatim je rekla: "Zaista Ebu Sufjan je (jedan) ovjek veliki dralac (posjedovanoga imanja, tj. ovjek vrlo krt), pa da li je na mene (ita) od potekoe (tj. da li je meni ikakav grijeh) da nahranim (jelom) koje je za njega (tj. koje je u njega, koje je njegovo) nau obitelj (porodicu)?" Rekao je njoj: "Nema potekoe (tj. grijeha) na tebe da nahrani njih od poznatoga (naina, tj. uobiajeno, na obian nain kako se hrani jedna porodica)." GLAVA (izvjesnoga) svjedoanstva na (izvjesni) rukopis zapeaeni, i ta biva dozvoljeno od toga i ta biva tijesno (od toga) na njih (ta biva tijesno njima, tj. a ta nije dozvoljeno od toga njima) i (GLAVA) knjige (tj. pisma izvjesnoga) suca (sudije) ka svojim namjesnicima (namjetenicima, slubenicima) i (pisma izvjesnoga) sudije ka (izvjesnome) sudiji. 181

A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Knjiga (Pismo izvjesnoga) suca je dozvoljena stvar, osim u (izvjesnim tjelesnim) kaznama. Zatim je rekao (taj neki od ljudi): Ako je bilo (izvjesno) ubijanje grekom (tj. nehotimino, nenamjerno), pa ono (tj. pismo suca) je dozvoljeno zbog (toga to je sluaj) da je ovo (jedna, neka) imovina, sa njegovim tvrenjem (tj. prema njegovome tvrenju, prema tvrenju toga nekoga od ljudi, a s njim se Buharija ne slae, pa zbog toga dalje veli). A samo je postalo imovina (tj. A postalo je nehotimino ubijstvo, ubistvo samo jedna imovina) poslije (sluaja toga) da se je ustalilo (tj. nastalo i desilo se to) ubijanje (ubijstvo, ubistvo), pa (izvjesna) greka i (izvjesno) hotimino ubijanje je jedno (tj. pa ubijanje grekom i svako ubijanje hotimino je jednako u poetku same stvari, u prvome pogledu i oba ubistva se smatraju kao djela za koje su, za koja su odreene tjelesne kazne). A ve je pisao Umer ka svome namjesniku u (izvjesnim) kaznama (tj. zbog izvjesnih tjelesnih kazni da ih on mjesto njega izvri). A pisao je Umer, sin Abdulaziza, u (pogledu nekakvoga) zuba (to) se je razbio (tj. pisao je zbog zuba to je razbijen). A rekao je Ibrahim: Knjiga (Pismo izvjesnoga) sudije ka (izvjesnome) sudiji je dozvoljena (stvar) kada je prepoznao (njegovu) knjigu (njegovo pismo) i (njegov) peat. A bio je abija (obiaja da) provede (u djelo izvjesno) pismo zapeaeno sa (onim) to je u njemu (nareivalo se i pisalo) od (izvjesnoga) sudije. A predaje se od Ibnu Umera poput njega (tj. slino tome). A rekao je Muavijete, sin Abdulkerima, Sekafija (Seqafija): Prisustvovao sam Abdulmeliku, sinu Ja'la-a, sudiji Basre, i Ijasu, sinu Muavijeta, i Hasenu, i Sumametu, sinu Abdullaha sina Enesa, i Bilalu, sinu Ebu Burdeta, i Abdullahu, sinu Burejdeta, Eslemiji, i Amiru, sinu 'Abideta, i 'Abbadu, sinu Mansura, (kada oni) provode pisma (izvjesnih, ili svih) sudija bez prisustvovanja od (strane izvjesnih) svjedoka (koji posebno svjedoe za ta pisma). Pa ako je rekao (onaj) koji je (taj to) se je donijelo na njega (tj. protiv njega to) pismo: "Zaista ono je la!", reklo se je njemu: "Pa idi (odi), pa trai sebi (izvjesni) izlaz iz toga (to tvrdi ili dokazivanjem lanosti onoga to se u pismu navodi, ili dokazivanjem svoje nevinosti na neki drugi nain bez pobijanja toga pisma)." A prvi ko je pitao (tj. traio) na pismo (izvjesnoga) sudije (izvjesni) dokaz je Ibnu Ebu Lejla i Sevvar, sin Abdullaha. A rekao je nama Ebu Nuajm: Priao nam je Ubejdullah, sin Muhriza: Donio sam (jedno) pismo od Musa-a, sina Enesa, sudije (iz) Basre (tj. u Basri), a (bio) sam uspostavio kod njega (izvjesni) dokaz da je za mene (tj. da ja imam) kod omsice (kod tog-i-tog) toliko i toliko, a on (taj omsica) je u Kufi, i donio sam ga (tj. to pismo sudiji u Kufi) Kasimu, sinu Abdurrahmana, pa je proveo njega (to pismo u djelo, tj. postupio je prema tome pismu). A mrzio je Hasen i Ebu Qilabete (Ebu Kilabete) da svjedoi na (za neku) oporuku (prije) do (da) zna (onaj ko svjedoi da zna ono) ta je u njoj, jer zaista on nee znati (tj. ne zna), moda je u njoj (neko) nasilje (neka nepravda). A ve je pisao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka stanovnicima Hajbera: "Ili da dadnete krvarinu (za) vaega druga (za svoga druga, tj. za onoga to je ubijen meu vama), ili (doslovno: i ili) da obavijestite za rat." A rekao je Zuhrija o svjedoanstvu (o svjedoenju) na (za izvjesnu) enu (koja se nalazi) od 182

iza (iza izvjesnoga) zastora: Ako si prepoznao nju, pa svjedoi, a ako ne, pa ne svjedoi. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete, rekao je: uo sam Katadeta od Enesa, sina Malika, rekao je: Poto je htio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pie ka Vizantincima, rekali su: "Zaista oni nee itati (tj. ne itaju ni jedno) pismo osim (ono koje je) zapeaeno." Pa je sebi uzeo (nabavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) peat od srebra, kao da ja (sad) gledam k njegovom sjaju, a njegovo klesanje je (tj. a na njemu je bilo uklesano ovo): Muhammed, poslanik Allaha. GLAVA: Kada zasluuje (izvjesni) ovjek (da mu se povjeri to) suenje (tj. da bude sudija)? A rekao je Hasen: Uzeo je (tj. Odredio je) Allah na (sve te) suce (sudije) da nee slijediti (tj. da ne slijede oni u suenju svoju) strast, i da se ne plae (izvjesnih) ljudi, i da ne kupuju (sebi) Moje (za Moje) ajete (znakove, dokaze, ili rijei, reenice nekom) cijenom malenom (za neku malu cijenu). Zatim je itao (tj. citirao je ajet iz Kur'ana): "O Davude (Davide)! Zaista Mi smo uinili tebe zastupnikom u (na) Zemlji, pa sudi meu (tim) ljudima sa (tom) pravinou (pravdom), a ne slijedi (svoju) strast pa (da) zavede tebe (ona) od puta Allaha (Allahovoga), zaista koji zalutaju od puta Allaha, za njih je (jedna) kazna estoka sa (onoga, tj. zbog onoga) to su zaboravili dan (svoga) obrauna (tj. Sudnji dan).". I itao je: "Zaista Mi smo spustili Tevrat, u njemu je uputa i svjetlo, sude sa njim (tj. prema njegovim propisima Boiji) vjerovijesnici koji su se predali (sude onima) koji su se naslonili (na uputu, tj. koji su se pokajali od bezvjerstva), i (izvjesni) Boiji ljudi (tj. pobonjaci) i (izvjesni) uenjaci (svi oni sude) sa (onim) to se je njima trailo uvati (to se je od njih trailo da uvaju, tj. to se je kod njih pohranilo) od knjige Allaha i bili su na nju svjedoci, pa ne plaite se (vi izvjesnih) ljudi, i plaite se Mene, i ne kupujte sebi za Moje ajete cijenu malu (malenu), a ko nije sudio (tj. ko ne sudi) sa (onim) to je spustio Allah, pa ti (su) oni (to) su (izvjesni) bezvjernici.". "...... sa (onim) to se je njima trailo uvati....." je (znaenja): trailo se je njima pohraniti (tj. trailo se je da je kod njih pohrani, ostavi na uvanje) od knjige Allaha. I itao je (tj. I citirao je Hasen Basrija jo i ovaj ajet): "I Davuda i Sulejmana (spomeni), poto sude njih dvojica o (izvjesnom) usjevu poto su (nou) pasli (upadnuvi iznenada) u njega bravi (izvjesnoga) naroda, a bili smo za njihovu presudu svjedoci. Pa smo dali razumjeti nju Sulejmanu, a svakome (od njih dvojice) dali smo suenje i znanje.....".

183

Pa je hvalio (pohvalio Uzvieni Allah) Sulejmana, a nije korio Davuda (kae Hasen i nastavlja jo i dalje). I da nije (toga) to je spomenuo Allah od stvari ove dvojice, zaista sam vidio (tj. zaista bih vidio, mislio, smatrao) da su (izvjesni) suci propali (tj. suci, sudije koje ne pogode pravu presudu u svome suenju). Pa zaista je On hvalio na ovoga (tj. hvalio je ovoga) sa (zbog) njegova znanja, a ispriao je ovoga sa (zbog) njegovoga truda (nastojanja da pogodi pravu presudu koju nije uspio pogoditi kao to je uspio Sulejman, njegov sin). A rekao je Muzahim, sin Zufera: Rekao je nama Umer, sin Abdulaziza: Pet (svojstava treba sudija da ima), kada je pogrijeio (tj. kada nije postigao izvjesni) sudija od njih (jedno) svojstvo, bilo je (to) u njega mana (ruglo, jedan nedostatak): da bude razuman, blag, edan, vrst, uen veliki pitalac (tj. uenjak koji stalno ispituje, istrauje) o (izvjesnom, tj. o svome strunome) znanju. GLAVA opskrbe (izvjesnih, ili: svih) sudaca i (svih) namjesnika (tj. slubenika) na njoj (tj. u njoj - u sudskoj slubi i upravi i vlasti uope; ili: na njima - na tim obaveznim milostinjama, tj. i opskrbe slubenika koji ubiru i sakupljaju obaveznu milostinju - zekat u muslimanskoj dravi). A bio je urejh sudija (u Kufi za vrijeme Umera r.a. - bio je obiaja da) uzima na (tj. za svoje) suenje nagradu (tj. platu). A rekla je Aia: Jede (tj. Moe da jede, Ima pravo da jede izvjesni) staralac (staratelj, tutor) sa koliinom svoje nagrade (plate) za rad (za obavljeni rad po obinoj cijeni). A jeo je Ebu Bekr i Umer (tj. hranili su sebe i porodicu iz dravne imovine za obavljanje dravnikoga, dravnog posla kada su postali halife, jer im je dravniki posao oduzeo sve, svo vrijeme, ili veinu dnevnoga vremena, pa nisu mogli da privatno rade i zarauju sebi i svojoj porodici svakodnevni hljeb). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Saib, sin Jezida sina sestre Nemira, da je Huvejtib, sin Abdul-'uzza-a, izvijestio njega da je Abdullah, sin Sa'dije, izvijestio njega da je on doao na Umera (tj. doao je Umeru) u njegovome halifovanju (a to e rei: u vrijeme kada je Umer bio halifa, kalif muslimanski). Pa je rekao njemu Umer: "Zar se nije meni prialo da ti upravlja od poslova (izvjesnih) ljudi (nekim) poslovima, pa kada se je tebi dala (ta) nagrada (plata) za (taj) posao, mrzio si nju?" Pa sam rekao: "Da." Pa je rekao Umer: "ta hoe k tome (tj. ta e s time)?" Rekao sam: "Zaista za mene (tj. u mene) su konji i robovi, i ja sam sa dobrom (tj. imam sve to i ja sam dobro opskrbljen), i hou da bude moja nagrada (plata) za posao (za ovaj moj rad - da ona bude kao jedna) milostinja na (za te) muslimane (od mene)." Rekao je Umer: "Ne ini (to tako), pa (jer) zaista ja sam htio (to isto da uinim) koje si htio (i ti, tj. kao to si htio i ti), a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) dadne meni (izvjesni) dar, pa govorim (tj. pa ja reknem): "Dadni ga siromanijem (potrebnijem) k njemu od mene (tj. Daj to siromanijem od mene)." Dok (tj. Te) je dao meni jedanput (neko) imanje, pa sam rekao: 184

"Dadni ga siromanijem (potrebnijem) k njemu od mene." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi ga, pa se obogati njim (ozgodni njim), i milodari s njim (i milodari ga). Pa to je dolo tebi od ovoga imanja, a ti si osim natkuivaa (tj. a ti si bio takav da se nisi natkuivao, nisi se nametnuo, nisi pogledao, hlepio), a niti (si) prosjak (tj. a nisi ni prosjaio, ni iskao ga), pa uzmi ga. A ako ne, pa ne daj (nemoj) slijediti njega tvojom (svojom) duom (osobom)." (To jest: A ako ti se ne dadne bez nametanja i bez prosjaenja, pa ne idi za njim, za imanjem..) A od Zuhrije rekao je: Priao mi je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, rekao: uo sam Umera (da) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) dadne meni (izvjesni) dar, pa govorim: "Dadni (Daj) ga siromanijem (potrebnijem) k njemu od mene." Dok (tj. Te) je dao meni jedanput (neko) imanje, pa sam rekao: "Dadni ga (nekome) ko je on siromaniji (potrebniji) k njemu od mene (tj. Daj ga onome siromanijem kome je potrebnije to imanje)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi ga, pa se obogati njim, i milodari s njime. Pa to je dolo tebi od ovoga imanja, a ti si osim natkuivaa (ti si nenatkuiva, nenametljivac), i ni prosjak (tj. a i neie ga), pa uzmi ga. A ako ne, pa ne daj slijediti (ne slijedi) njega (ne slijedi ga) tvojom (svojom) duom (osobom)." GLAVA (onoga) ko je sudio i proklinjao (tj. i provodio meusobno proklinjanje branih drugova) u Bogomolji (ili u izvjesnoj bogomolji). A proklinjao je (tj. Izvrio je meusobno proklinjanje branoga para) Umer kod govornice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A sudili su urejh, i abija i Jahja, sin Jamera, u Bogomolji (ili: izvjesnoj bogomolji). I sudio je Mervan na Zejda, sina Sabita, sa (izvjesnom) zakletvom kod (damijske) govornice (da se zakune). A bili su Hasen i Zurarete, sin Evfa-a, (obiaja da) sude njih dvojica u (izvjesnome) irokome prostoru izvan (koji se nalazi vani) od (izvjesne) bogomolje. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, rekao je: Prisustvovao sam (izvjesnim) dvoma meusobnih proklinjaa, a ja sam sin petnaest (tj. a ja imam petnaest godina), (i) rastavilo se je izmeu njih dvoga (tj. izmeu njih dvoje). PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Ibnu Durejd, izvijestio me je Ibnu ihab od Sehla, brata sinova Saideta (tj. brata Saidetovia), da je (jedan) ovjek od Pomagaa doao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: 185

"Jesi li vidio (mislio, tj. ta misli za jednoga) ovjeka (koji) je naao sa svojom enom (nekoga) ovjeka, je li (e da) ubije njega (da li e da ubije njega, hoe li ga ubiti)?" Pa su se njih dvoje (taj ovjek i njegova ena) meusobno proklinjali u Bogomolji, a ja sam svjedok (ili: a ja sam prisutan). GLAVA (onoga) ko je sudio u (izvjesnoj) bogomolji (ili: u Bogomolji - bogomolji, Vjerovijesnikovoj a.s. damiji u Medini), te kada je doao na (neku tjelesnu) kaznu, zapovjedio je da se izvede iz (te) bogomolje (ili: iz Bogomolje), pa (da) se uspostavi (tj. izvri kazna izvan te bogomolje). A rekao je Umer: Izvedite vas dvojica njega (osuenoga na izvrenje kazne nad njim) iz (te) bogomolje. A spominje se od Alije poput njega (tj. slino tome to je rekao i Umer). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta i Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Doao je (jedan) ovjek poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Bogomolji, pa je dozivao njega, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam bludniio (izvrio preljub)." Pa se je okrenuo od njega (od toga ovjeka Muhammed a.s. na drugu stranu). Pa poto je (taj ovjek) svjedoio na svoju osobu (tj. na samoga sebe) etiri (puta, etiri svjedoenja), rekao je (Muhammed a.s.): "Je li s tobom ludost (poludjelost)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Odvedite ga, pa kamenujte ga." Rekao je Ibnu ihab: Pa je izvijestio mene ko je uo Dabira, sina Abdullaha, rekao je (Dabir): Bio sam u (tj. meu onima) ko je kamenovao njega u (izvjesnome) klanjalitu (mjestu na kome se klanja). Predao je njega (hadis) Junus, i Mamer i Ibnu Durejd od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Dabira, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi toga) kamenovanja (o tom kamenovanju). GLAVA savjetovanja (predikovanja izvjesnoga) voe (koje je namijenjeno, upueno) za (izvjesne) parniare (protivnike). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hiama, od njegovoga oca, od Zejnebe, keri Ebu Selemeta, od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Samo sam ja (tj. Ja sam samo jedan) ovjek (obini u vrijeme kada vam sudim vae sporove), a zaista vi se prepirete (sporite obraajui se) k meni. I moda neki (od) vas da bude razumniji (otroumniji) za svoj dokaz (u voenju spora) od nekoga, pa (onda ja) sudim (presudim) prema (onome) to ujem (to sam uo). Pa ko (bude takav da) sam sudio (dosudio) njemu (u vezi) sa pravom njegovoga brata (neku) stvar, pa neka ne uzme nju (neka ne uzima nju - to 186

pravo), pa samo odsijeem njemu (tj. Pa odsijeem, dosudim, dodijelim - Pa odsijecam, dosuujem svojom presudom njemu samo jedan) komad od Vatre (komad pakla)." GLAVA (izvjesnoga) svjedoenja (koje) bude (biva) kod (izvjesnoga) suca u (vrijeme) njegove uprave (upravljanja izvjesnim) suenjem, ili prije toga, (svjedoenja) za (tj. u prilog izvjesnoga) parniara. A rekao je urejh, sudija, a pitao (traio) je njega (jedan) ovjek (da mu urejh posvjedoi izvjesno) svjedoenje, pa je rekao: "Doi (tom izvjesnome) zapovjedniku, ak (u da) svjedoim za tebe (tebi)." A rekao je Ikrimete: Rekao je Umer Abdurrahmanu, sinu Avfa: "Da si vidio (jednoga, nekoga) ovjeka na kazni bluda ili krae, a ti si zapovjednik?" Pa je rekao (Umer dalje): "Tvoje svjedoenje je svjedoenje (jednoga obinoga) ovjeka od (svih) muslimana." Rekao je: "Bio si istinit (tj. Istinu si rekao)." Rekao je Umer: "Da nije (toga) da govore (da reknu izvjesni) ljudi: Poveao (Dodao) je Umer u knjigu (u knjizi) Allaha!, zaista bih napisao ajet (o tome) kamenovanju sa svojom rukom (u Kur'an, jer ja imam dokaz za to, ali nemam jo jednoga svjedoka sa sobom)." (Veli se da je Abdurrahman na pitanje Umera odgovorio da ne bi izvrio kaznu nad nekim ovjekom kojega je on lino vidio da vri blud dok ne bi sa njim posvjedoio jo neko taj in. A ovaj upit Umerov koji je stavio Abdurrahmanu i Umerova izjava da bi sobom stavio u Kur'an, odnosno u Mushaf, primjerak knjige u kojoj je ispisan cijeli Kur'an, da bi tamo stavio i zapisao ajet o kamenovanju, ali nema nikoga za svjedoka da je taj ajet zaista oznaen kao dio Kur'ana, za koji on sam sigurno zna da je ajet Kur'ana - to je sve Umer izrekao da bi odsjekao i unaprijed sprijeio svako sredstvo loih sudija da sude nekome na osnovu svoga znanja i poznavanja kome oni ele i kako ele bez svjedoka. Dakle, ni jedan sudija nema prava da sudi nikome, ikome na osnovu onoga to on sam zna o nekome ako nema za to jo nekoga kao svjedoka. Ali ovome predanju Ikrimeta prigovaraju zbog prekinutosti seneda jer Ikrimete nije stigao, zapamtio ni Abdurrahmana, a kamoli Umera, odnosno nije se s njima u ivotu nikada sastao, ni vidio lino.) A priznao je Maiz kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za preljub (blud svoj, sam na sebe je priznao) etiri (puta); pa je zapovjedio za njegovo kamenovanje; a nije se spomenulo da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zasvjedoio (da je uzeo za svjedoka ni jednoga onoga) ko je bio prisutan njemu (tome priznavanju Maizovome). A rekao je Hammad: Kada je priznao jedanput kod (izvjesnoga) suca, kamenovao se je (tj. kamenovae se priznavalac). A rekao je Hakem: etiri (puta treba da prizna). PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Lejs od Jahja-a, od Umera, sina Kesira, od Ebu Muhammeda, slobodnjaka Ebu Katadetovoga, da je Ebu Katadete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna: 187

"Ko (je takav da) je za njega (u njega neki) dokaz na (za nekoga) ubijenoga (neprijatelja to) je ubio njega, pa za njega je (tj. pa njemu pripada) njegovo plijenjenje (tj. da sebi uzme kao ratni plijen i ratni trofej sve to nae uz ubijenoga neprijatelja kojega je lino u borbi ubio)." Pa sam ustao (kae Ebu Katadete) zbog (toga da sebi) traim dokaz na (za jednoga) ubijenoga (na jednoga kojeg sam ubio). Pa nisam vidio (ni) jednoga (ovjeka da) svjedoi meni. Pa sam sjeo. Zatim se pokazalo meni, pa sam spomenuo njegovu stvar ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (jedan) ovjek od njegovih sjedilaca (tj. drugova koji su u tome asu sjedili sa njim): "Oruje ovoga ubijenoga kojega spominje (on) je kod mene." Rekao je: "Pa zadovolji ga od (zbog) njega." Pa je rekao Ebu Bekr: "Nipoto! Nee dati njega bojici (ili: maloj ptiici; ili: maloj slaboj biljici) od Kureja, a (da) ostavi (jednoga) lava od lavova Allaha (od Allahovih lavova koji) se bori od (tj. ratuje za) Allaha i Njegovoga poslanika." Rekao je: Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvrio njega k meni (tj. pa je predao to oruje k meni onaj ovjek). Pa sam sebi kupio od njega (od cijene toga oruja jedan) vonjak. Pa je bio (taj vonjak) prvi imetak (to) sam ukorijenio sebi njega (tj. to sam ga stekao, zaimao, to sam ga uzeo kao korijen i osnov svoje imovine). Rekao je Abdullah od Lejsa (u prianju gornjega hadisa ovako): Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvrio njega k meni. A rekli su stanovnici Hidaza: Sudac nee suditi sa svojim znanjem (o nekom sluaju to) je prisustvovao (bio svjedokom) o tome u svojoj upravi ili prije nje. A da (tj. A ako) je priznao (jedan) parniar kod njega (kod toga sudije) za drugoga (tj. nekome drugome parniaru) za (neko) pravo u sjednici (njegovoga) suenja, pa zaista on nee suditi na njega (protiv njega), u govoru (tj. po miljenju) nekih (od) njih, do (da) pozove za (neka) dva svjedoka, pa (e da) privede njih dvojicu njegovome priznanju. A rekao je neki od stanovnika Iraqa (Iraka): ta je uo, ili je vidio njega u sjednici (svoga) suenja, sudio je s njim (tj. sudie prema njemu), a ta je bilo u (nekome drugom mjestu) osim njega (osim mjesta suenja), nije sudio (tj. nee suditi drukije) osim sa dva svjedoka. A rekli su (neki) drugi od njih: Nego sudi sa njim (tj. Nije tako, nego sudie prema njemu, prema onome to vidi i uje i u drugome mjestu), jer zaista on je povjerljiv (tj. sudac je linost koja zasluuje povjerenje, ili kojoj se je dalo povjerenje, u koju se pouzdava, kojoj se povjerovava, kojoj se povjerava, kojoj se vjeruje). A samo se hoe od (izvjesnoga) svjedoenja (tj. Hoe se od svjedoenja samo) poznavanje (izvjesne) istine (izvjesnoga prava), pa njegovo znanje je vie (mnogobrojnije, vee) od (izvjesnoga) svjedoenja. A rekao je neki (od) njih: Sudi (Sudie) sa svojim znanjem u (izvjesnim) imovinama, a nee suditi u (drugim sluajevima) osim njih. A rekao je Kasim: Ne treba (izvjesnome) sucu da provede (da sprovodi ni jedno) suenje sa svojim znanjem osim (bez) znanja (drugoga) osim njega s (tim, tj. premda) da je njegovo znanje vie (vee) od svjedoenja (nekoga drugoga) osim njega, a ali u njemu je (jedno) izlaganje (sebe) za sumnjienje njegove (tj. svoje) osobe kod (izvjesnih) muslimana i obaranje za njih (tj. i bacanje njih - tih 188

muslimana) u (izvjesne loe) misli (pomisli), a ve je mrzio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tu lou) misao (pomisao o sebi), pa je rekao: "Samo je ovo Safija (tj. Ovo je samo Safija; Ova ena je samo Safija, moja ena, a nije neka i neija druga ena)." PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsija, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu ihaba, od Alije, sina Husejna, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedanput u takvoj prilici da) je dola njemu Safija, ki Hujejja. Pa poto se vratila, otiao (iao) je (i on) sa njom (do praga svoje damije u kojoj je bio u itikafu). Pa su prola pokraj njega (nekakva) dva ovjeka od Pomagaa. Pa je pozvao njih dvojicu pa je rekao: "Samo je ona (Ona je samo) Safija." Rekla su njih dvojica: "Slava Allahu!" Rekao je: "Zaista (izvjesni) sotona tee od sina Adema (tj. od ovjeka ka drugome ovjeku ubacujui rune pomisli) teenjem (ovjekove) krvi (tj. neopaeno kao to tee, kola krv)." Predao je njega (ovaj hadis) uajb, i Ibnu Musafir, i Ibnu Ebu Atiq (Atik) i Ishaq (Ishak), sin Jahja-a, od Zuhrije, od Alije - misli (na) sina Husejna -, od Safije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA zapovjedi (izvjesnoga) upravljaa kada je upravio (poslao nekakva) dva zapovjednika ka (nekome) mjestu, da se meusobno pokoravaju njih dvojica (jedan drugome, tj. da se slau), a (da) se meusobno ne grijee njih dvojica (tj. da se jedan drugome ne protive, i da ne pokazuju meusobnu protivnost, protivljenje). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je 'Aqadija (Akadija), priao nam je ubete od Seida, sina Ebu Burdeta, rekao je: uo sam svoga oca rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moga oca i Muaza, sina Debela, ka Jemenu pa je rekao: "Olakavajte vas dvojica, a ne oteavajte vas dvojica, i obeseljavajte vas dvojica, a ne razbjeavajte (tj. a ne natjeravajte u bijeg, ne tjerajte u bijeg) vas dvojica, i pokoravajte se meusobno vas dvojica (jedan drugome u svome poslu)." Pa je rekao njemu Ebu Musa: "Zaista ono se pravi u naoj zemlji bit' (bit'un je ira, kom od meda)." Pa je rekao: "Svaki opija (tj. Svaki napitak, pie koje opija) je zabranjen (je zabranjeno)." A rekli su Nadr, i Ebu Davud, i Jezid, sin Haruna, i Veki' od ubeta, od Seida, od njegovoga oca, od njegovoga djeda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA odgovaranja (tj. odazivanja izvjesnoga) suca (izvjesnome) pozivu (na gozbu). 189

A ve je odgovorio (odazvao se je) Usman, sin 'Affana, (jednome) robu Mugireta, sina ubeta. (Misli se i radi se o odazivanju na poziv kojim se poziva na svadbenu gozbu, pir.) PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana, priao mi je Mansur od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odrijeite (tj. Oslobodite izvjesnoga) zarobljenika (zarobljenoga muslimana u rukama neprijatelja), i odgovorite (tj. odazovite se izvjesnome) pozivau (na svadbenu gozbu, piraniju, pir)." GLAVA poklona (izvjesnih) namjesnika (tj. namjetenika, slubenika). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Zuhrije da je on uo Urveta (da govori): Izvijestio nas je Ebu Humejd Saidija, rekao je: Uzeo je namjesnikom (sebi, tj. Postavio je za namjesnika, namjetenika, slubenika) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) ovjeka iz Esedovia, govori se njemu (zove se) Ibnul-Utbijjeti (ili Ibnul-Utebijjeti), na milostinji (nekoj, tj. uzeo ga je za slubenika da ubire neku milostinju). Pa poto je doao (taj ovjek), rekao je: "Ovo je za vas (vama), a ovo se je poklonilo meni." Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na (svoju) govornicu - rekao je Sufjan takoe: pa se je popeo (na svoju) govornicu - pa je hvalio Allaha i pohvaljivao je na Njega (i zahvaljivao je Njemu), zatim je rekao: "ta je umu (izvjesnoga) namjesnika (slubenika to) ga poaljemo, pa doe (i) govori (tj. doe govorei): "Ovo je za tebe (tebi), a ovo je za mene (meni)!" Pa da li nije sjedio (tj. Pa zato nije sjedio) u kui svoga oca i svoje matere (majke), pa (da) gleda (tj. da vidi) je li (da li e da) se pokloni njemu, ili ne? Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci nee donijeti (ni jednu) stvar (sebi drukije) osim (tako da) je donio nju (tj. da e donijeti nju na) Sudnjem danu, (i) nosi (tj. nosei on) nju na svome vratu. Ako je bila (to neka) deva, za nju (tj. u nje) je blekanje (mukanje, mukae, blekae), ili krava, za nju (u nje) je rikanje (rikae), ili ovca, (a ona) bleji (blejae)." Zatim je podigao svoje dvije ruke, ak smo vidjeli dvije subjeline njegova dva pazuha: "Zar ne (Panja, Pozor)! Da li sam priopio?" Tri (puta je to rekao). (Rije "ufretun" oznaava bijelu boju koja nije isto bijela, nego lii malo na boju praha zemljinoga, zemljanoga pa se zato prevelo to sa izrazom subjelina.)

190

Rekao je Sufjan: Priao je njega (ovaj hadis) na nas (tj. nama) Zuhrija. A poveao (tj. dodao) je Hiam od svoga oca (Urveta), od Ebu Humejda rekao je (tj. da je rekao jo i ovo): "ula su moja dva uha i vidjelo je njega moje oko. I pitajte Zejda, sina Sabita, pa (jer) zaista on je uo njega sa mnom." A nije rekao Zuhrija: ulo je moje uho. "Huvarun" je glas (goveeta, krave - dakle rikanje). A "el-duvaru" je od "..... ted'erune (riete).", kao glas (izvjesne) krave (takve glasove dajete k Njemu se obraajui kada vas dotakne izvjesna teta). (Rije "..... ted'erune" je citat iz Kur'ana iz sure Nahl. Veli se da "huvarun" znai rikanje goveda i drugih ivotinja, a "duarun" se upotrebljava za krave i za ljude kada riu, deru se kao krave, kao goveda.)

GLAVA traenja suenja (izvjesnih) slobodnjaka (tj. postavljanja za sudije osloboenih robova) i postavljanja namjesnicima njih (tj. i GLAVA njihovoga postavljanja za namjesnike, namjetenike, slubenike). PRIAO NAM JE Usman, sin Saliha, priao nam je Abdullah, sin Vehba, rekao je: Izvijestio me je Ibnu Durejd da je Nafi' izvijestio njega da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), izvijestio njega, rekao je: Bio je Salim, slobodnjak Ebu Huzejfeta, (obiaja da u molitvi) vodi (predvodi izvjesne te) Iseljenike najprve (prve) i drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u bogomolji Kuba-a (mjesta nedaleko od Medine), u (tj. meu) njima su Ebu Bekr, i Umer, i Ebu Selemete, i Zejd (Harisetov) i Amir, sin Rebi'ata. (Dakle svima njima bi ponekad bio imam u klanjanju taj osloboeni rob koji je uz Ibnu Mes'uda, i Ubejja, sina Ka'ba, i Muaza, sina Debela, bio jedan od etvorice najboljih itaa, uaa Kur'ana.) GLAVA (izvjesnih) vjetaka za (izvjesne) ljude (tj. izvjesnih pomonika glavnome zapovjedniku, upravljau, ili sudiji, koji je pomonik, naelnik, starjeina izvjesnih ljudi). PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, priao mi je Ismail, sin Ibrahima, od svoga strica Musa-a, sina Ukbeta, rekao je Ibnu ihab: Priao mi je Urvete, sin Zubejra, da su Mervan, sin Hakema, i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dvojica njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao kada su dozvolili njima (izvjesni) muslimani u oslobaanju (tj. u vezi oslobaanja) zarobljenika Hevazina (zarobljenika zarobljenih od plemena Hevazin), pa je rekao:

191

"Zaista ja neu znati (tj. ne znam) ko je dozvolio od vas (i ne mogu da ga razlikujem) od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se, ak (da) podignu k nama (tj. da dostave k nama) vai vjetaci (tj. vae starjeine, vai naelnici) vau stvar." Pa su se vratili (izvjesni) ljudi. Pa su govorili (sa) njima njihovi vjetaci (naelnici, starjeine). Pa su se vratili ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su (svi) ljudi odobrili (to, tj. nali su da je to lijepo) i dozvolili su (da se ti zarobljenici puste na slobodu, da se oslobode). GLAVA (onoga) to se mrzi od hvale (izvjesnoga) vladara, a kada je izaao, rekao je (o njemu neto drugo) osim toga (tj. osim hvale). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Asim, sin Muhameda sina Zejda sina Abdullaha sina Umera, od njegovoga oca: Rekli su (neki) ljudi Ibnu Umeru: "Zaista mi ulazimo na nae vladare (naim vladarima), pa govorimo njima protivno (onome) to govorimo kada smo izali od njih (tj. iz sijela kod njih, iz njihovih prostorija)." Rekao je: "Bili smo (mi obiaja da) brojimo nju (ovakvu vrstu postupka jednim) licemjerjem (dvolinou)." PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od 'Iraka, od Ebu Hurejreta da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista najgori (od svih) ljudi je posjednik (izvjesnih) dvaju lica (tj. dvolinjak, licemjerac) koji dolazi ovima sa (jednim) licem, a ovima (drugima) sa (jednim drugim) licem." (To se naroito na sudu ne smije initi.) GLAVA (izvjesnoga) suenja na (tj. protiv izvjesnoga) odsutnoga. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Hiama, od njegovoga oca, od Aie da je Hinda rekla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Ebu Sufjan je (jedan) ovjek krt i budem potrebna da uzmem od njegovoga imanja (sama bez njega)." Rekao je (Vjerovijesnik), pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi (ti onoliko) to biva dosta (dovoljno) tebi i tvojoj djeci sa (izvjesnim) poznatim (nainom, tj. obino i uobiajeno to se smatra da je dobro i dovoljno za opskrbu)." GLAVA 192

(onoga) ko (je takav da) se sudilo (presudilo) njemu za pravo njegovoga brata (tj. dosudilo se je njemu pravo njegovoga brata po krvi, ili uope brata po vjeri), pa neka ne uzme (ne uzima) njega, pa (jer) zaista suenje (presuda izvjesnoga) suca nee dozvoliti (tj. ne dozvoljava nita to je) zabranjeno, a nee zabraniti (tj. a niti zabranjuje nita, ita to je) dozvoljeno. PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu ihaba rekao je: Izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, ki Ebu Selemeta, izvijestila njega da je Umu Selema, supruga (ena) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on uo (nekakvu) prepirku (svau) u (na) vratima svoje sobe, pa je izaao k njima pa je rekao: "Samo sam ja (tj. Ja sam samo) ovjek, a zaista ono doe meni (izvjesni) protivnik (tj. parniar), pa moda neki (od) vas da bude rjeitiji od nekoga, pa mislim (raunam) da je on istinit, pa sudim njemu (u prilog), s tim (zbog toga, tj. zbog te njegove rjeitosti, vjetoga izraavanja). Pa ko (je takav da) sam sudio njemu (u prilog) za pravo muslimana (nekoga, tj. kome dosudim neije pravo, pravo nekoga muslimana), pa samo je ona (tj. pa ona - ta presuda - je samo jedan) komad od Vatre (komad pakla), pa neka uzme nju, ili neka ostavi nju." PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: Priao mi je Malik od Ibnu ihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aie, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla: Bio je 'Utbete, sin Ebu Vaqqasa (Vakkasa), oporuio k svome bratu Sa'du, sin Ebu Vaqqasa (Vakkasa), da je sin robinje Zem'ata (Zem'atove) od mene (tj. moj), pa uzmi ga k sebi (doslovno: pa zgrabi, epaj ga k tebi). Pa poto je bila godina Pobjede (tj. godina osloboenja Meke od idolopoklonika), uzeo je njega Sa'd pa je rekao: "Sin moga brata (je ovo - Ovo je sin moga brata), ve je bio oporuio k meni o njemu (za njega)." Pa je ustao k njemu Abd, sin Zem'ata, pa je rekao: "Moj brat (je taj djeak - Taj djeak je moj brat), i sin robinje moga oca, rodio se je na njegovoj postelji." Pa su se potjerala meusobno njih dvojica ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (prepirui se) pa je rekao Sa'd: "O poslanie Allaha! Sin moga brata (je ovaj djeak - Ovaj djeak je sin moga brata), bio je oporuio k meni o njemu (oporuio mi je za njega)." A rekao je Abd, sin Zem'ata: "Moj brat (je - Taj djeak je moj brat), i sin robinje moga oca, rodio se je na njegovoj postelji." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. On pripada tebi, On je tvoj), o Abde, sine Zem'ata!" Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete (svako) je za (oevu) postelju (tj. pripada postelji zakonitoga oca), a za (svakoga oenjenoga, enjenoga) bludnika (preljubnika, tj. a za toga nezakonitoga oca) je (kazneni) kamen (tj. kamenovanje)." Zatim je rekao Sevdi, keri Zem'ata: "Zastri se od njega (tj. Sakrivaj se od toga djeaka o kojem je ovaj spor)." Zbog 193

(onoga) to je vidio od njegove slinosti sa Utbetom (nezakonitim ocem). Pa nije vidio nju (Sevdu taj djeak nikad vie), ak je susreo Allaha, uzvien je (tj. ak je i umro). GLAVA (izvjesnoga) suenja o (izvjesnome) bunaru i poput njega (tj. i slino njemu). PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Sufjan od Mansura i Aamea, od Ebu Vaila rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se zaklesti (niko) na zakletvu strpljenja (tj. na obaveznu zakletvu pred sudijom, na sudu, na suenju - Nee se zaklesti na tu takvu zakletvu da) odsijee sebi (neko) imanje, a on je u njoj (u toj zakletvi) grijenik (pa da e s njim biti drukije) osim (tako da) je susreo (tj. da e susresti) Allaha, a On je na njega ljut (srdit na Sudnjem danu)." Pa je spustio (objavio) Allah: "Zaista (oni) koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve (jednu) cijenu malenu.....". Pa je doao E'as, a Abdullah pria njima, pa je rekao: "O meni je sila (ta objava, taj ajet) i o (jednome) ovjeku (to) sam se meusobno prepirao (parniio sa) njim o (jednome) bunaru, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li za tebe (tj. Ima li ti kakav) dokaz?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa neka se zakune (ovaj ovjek)." Rekao sam: "Tada e se zaklesti (on)." Pa je sila (objava, ajet): "Zaista (oni) koji sebi kupuju za ugovor (sa ugovorom) Allaha.....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA (izvjesnoga) suenja o mnogome (tome) imanju i malome (od) njega. A rekao je Ibnu 'Ujejnete od Ibnu ubrumeta: Suenje (svako) o malome (tome) imanju i mnogome (od) njega je jednako (ravno, tj. Suenje o maloj koliini imanja i velikoj je jednako, isto). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, ki Ebu Selemeta, izvijestila njega od svoje majke Umu Seleme (koja) je rekla: uo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, galamu (neku viku) protivnika (parniara) kod svojih vrata, pa je izaao na njih (tj. izaao je njima), pa je rekao njima: "Samo ja sam (tj. Ja sam samo jedan) ovjek, a zaista ono doe meni (izvjesni) protivnik (tj. protivnici, parniari). Pa moda neki da bude rjeitiji od nekoga, (pa) sudim njemu s time (s toga, zbog toga u prilog) i mislim (raunam) da je on istinit. Pa ko (je takav da) sam sudio njemu za pravo muslimana (tj. da 194

dosudim njemu pravo muslimana - bilo malo ili veliko pravo), pa samo je ona (tj. pa ona je samo jedan) komad od Vatre, pa neka uzme nju, ili neka ostavi nju (tu imovinu, to pravo koje je dobio mojom presudom, svojim vjetim i rjeitim prikazivanjem stanja koje je i iznudilo moju presudu, koja u tom sluaju nije realna, stvarna)." GLAVA prodavanja (izvjesnoga) voe na (izvjesne) ljude (tj. izvjesnim ljudima, licima) njihove imovine i njihove posjede (nekretnine). A ve je prodao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) roba (koji je predvien, odnosno kome je reeno da je slobodan nakon smrti) od Nuajma, sina Nahhama (tj. prodao je toga roba Nuajmu). PRIAO NAM JE Ibnu Numejr, priao nam je Muhamed, sin Bira, priao nam je Ismail, priao nam je Selemete, sin Kuhejla, od Ata-a, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Doprlo je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da je (jedan) ovjek od njegovih drugova oslobodio (ropstva jednoga) djeaka od zadnjega (svoga) dijela (tj. poslije svoje smrti, a to e rei da mu je rekao: "Kada umrem, ti si slobodan!"), (i) nije bilo za njega (u njega, u toga ovjeka nikakav drugi) imetak osim njega (tj. osim taj rob, osim toga roba). Pa je prodao njega (toga roba Muhammed a.s.) za osam stotina srebrenjaka, zatim je poslao sa njegovom cijenom (poslao je njegovu cijenu) k njemu. (Veli se da je vlasniku toga roba bilo ime Ebu Mezkur, a robu Jakub, a kupcu Nuajm, sin Nahama, ili Nuajm Nahham.) GLAVA (onoga) ko se nije brigao (nije mislio, nije se obazirao) za (na) napadanje (udaranje onoga) ko nee znati (tj. ko ne zna) o (izvjesnim) zapovjednicima (nekoga, jednoga) hadisa (ili: nekoga razgovora, prianja). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulaziz, sin Muslima, priao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: uo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) etu i postavio je zapovjednikom nad njima Usameta, sina Zejda. Pa se napadalo (udaralo) u njegovo zapovjednitvo (tj. Prigovaralo se tome to je on postavljen za zapovjednika). I rekao je (Muhammed a.s.): "Ako napadate (udarate) u njegovo zapovjednitvo, pa ve ste bili (obiaja da) napadate u zapovjednitvo njegovoga oca od prije njega. A zakletva Allaha zaista bio je zaista stvoren za (to) zapovjednitvo, i zaista bio je zaista od najdraih (tih) ljudi k meni. I zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdraih (tih) ljudi k meni poslije njega (tj. poslije njegovoga oca)." 195

GLAVA (izvjesnoga) zakletoga (nepomirljivoga) parniara, a on je (tj. a to je svaki) trajni u (svojoj) prepirci (svai, parnici). "..... ludden.", je (to i) "'uden": krive (iskrivljene). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Durejda, uo sam Ibnu Mulejketa (da) pria od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Najmri (od svih) ljudi ka Allahu je (izvjesni) najsvaaviji parniar." (Izraz "el-eleddu" preveden je ovdje sa naim izrazom koji u upotrebi, moda, i ne postoji, a to je izraz: najsvaaviji, tj. koji se najvie svaa, prepire, koji se estoko prepire, a to e rei: zakleti, nepomirljivi, kao to je ve tako i prevedeno u poetku ove GLAVE, poglavlja.) GLAVA: Kada je sudio (izvjesni) sudac sa nasiljem (tj. nepravedno), ili protivno stanovnicima (izvjesnoga) znanja (tj. ili protivno uenim ljudima, uenjacima), pa ono je vraanje (tj. pa to suenje se vraa njemu, odbija se, ne priznaje se, ne vrijedi). PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Halida. - H - A priao mi je Nuajm, sin Hamada, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od njegovoga oca rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka Dezimetoviima, pa nisu uljepali (tj. nisu lijepo uinili oni) da govore (tj. nisu dobro, jasno, kako treba govorili, izgovorili): "Primili smo Islam!", pa su govorili (tj. nego su rekli): "Prevjerili smo se, prevjerili smo se (tj. Izali smo, preli smo iz jedne vjere u drugu vjeru)." Pa je poeo Halid (da ih) ubija i zarobljava. I dao je ka svakome ovjeku od nas njegovoga zarobljenika, pa je zapovjedio svakome ovjeku od nas da ubije svoga zarobljenika. Pa sam rekao: "Tako mi Allaha neu ubiti svoga zarobljenika, i nee ubiti (ni jedan) ovjek od mojih drugova svoga zarobljenika." Pa smo to spomenuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (on) rekao (na to): "Moj Boe! Zaista ja se istim k Tebi (tj. ograujem se kod Tebe, pred Tobom) od (onoga) to je napravio Halid, sin Velida." Dvaput (je to ponovio, rekao Muhammed a.s.). GLAVA

196

(izvjesnoga) voe (koji) doe (nekome) narodu, pa popravi meu njima (odnose, pobolja njihove odnose, izmiri ih). PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad, priao nam je Ebu Hazim Medinija od Sehla, sina Sa'da, Saidije rekao je: Bilo je (nekakvo meusobno) ubijanje (boj, rat) meu Amroviima. Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao (to) podne, zatim je doao njima (da) popravi (pobolja odnose) meu njima (tj. da ih izmiri). Pa poto je dola (nastupila) molitva (toga) popodneva (ikindije), pa je prouio ezan (poziv za molitvu objavio je) Bilal, i prouio je ikamet (poziv za stupanje u molitvu), i zapovjedio je Ebu Bekru pa se proturio naprijed. (Ezan je poziv za dolazak na zajedniku molitvu-namaz, a ikamet je poziv za poetak molitve-namaza, za stupanje u molitvu-namaz.) I doao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a Ebu Bekr je u (toj) molitvi. Pa je rascijepio (tj. rastavljao, razmicao je Muhammed a.s. te) ljude dok je stao ozadi (dok nije stao iza) Ebu Bekra, pa se proturio naprijed u (tome) redu koji slijedi njega (koji je iza njega). Rekao je: I pljeskali su ljudi (ti, tj. Pljeskao je taj narod u ime upozorenja Ebu Bekru). A bio je Ebu Bekr kada je (kada bi) uniao u (svoju) molitvu, (bio je obiaja da) se nije okretao (ne bi se okretao, bio je obiaja da se ne okree) do (da) zavri (dok ne zavri namaz). Pa poto je vidio (tj. uo to) pljeskanje (da) se nee zadrati na njemu (tj. da se ne zadrava, da se ne sustee, da se ne stiava, da ne prestaje), obazreo se (obazro se, okrenuo se), pa je vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ozadi (iza) sebe. Pa je dao znak (namignuo je) k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da (to jest, dao mu je znak kao): Proi (tj. zavri do kraja tu molitvu kao voa). I dao je znak sa svojom rukom ovako. I ostao je Ebu Bekr stvaricu (tj. jedan asak da) zahvali Allahu na govoru Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je iao (svojim) vraanjem (odstupanjem natrake). Pa poto je vidio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to, proturio se je naprijed, pa je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (tim) ljudima. Pa poto je izvrio svoju molitvu, rekao je: "O Ebu Bekre! ta je sprijeilo tebe poto sam dao znak k tebi, da bude proao (dalje, tj. da ne bude dovrio molitvu, da nisi dovrio molitvu; zato nisi dovrio, zavrio molitvu-namaz)?" Rekao je: "Nije bilo (dolino) za sina Ebu Kuhafeta (Ebu Kuhafetovoga) da predvodi (da u molitvi vodi, predvodi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." I rekao je (Muhammed a.s.) za narod (taj, tj. tim ljudima): "Kada je pogodila vas (neka) stvar (tj. Kada se neto desi dok se obavlja zajedniki namaz-molitva), pa neka (ti) ljudi slave (tj. neka reknu u ime upozorenja: "Subhanallah - Slava Allahu!", i to glasno neka reknu), a neka pljeskaju (te) ene (enske osobe u ime upozorenja ne dajui one od sebe glasa)." GLAVA:

197

Voli se (tj. Smatra se lijepim, Smatra se za prednost) za (izvjesnoga, tj. za sudskoga) pisara da bude pouzdan, pametan. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdullaha, Ebu Sabit, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu ihaba, od Ubejda, sina Sebbaka (Sebbaqa), od Zejda, sina Sabita, rekao je: Poslao je k meni Ebu Bekr zbog ubijanja (pogibije) stanovnika Jemame, a kod njega je Umer, pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista Umer je doao meni pa je rekao: "Zaista (to) ubijanje (pogibija) ve se je zagrijalo (tj. zaestilo, pojaalo, umnoilo na) dan Jemame za itae Kur'ana (koji itaju, ue Kur'an napamet, jer ih je poginulo sedamdeset, a neki vele ak sedam stotina), i zaista ja se plaim da (e da) se zagrije (pojaa, umnoi to) ubijanje za itae Kur'ana u (izvjesnim) zaviajima (tj. u vojnim pohodima), svakome (od) njih, pa (e da) ode Kur'an mnogi. I zaista ja vidim (tj. smatram za potrebno) da zapovjedi (da se pone odmah) sa sakupljanjem Kur'ana (cijeloga u jednu zbirku, knjigu, primjerak)." Rekao sam: "Kako (da) inim (uinim jednu) stvar (to) nije inio (nije uinio) nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao Umer: "Ono (tj. To) je tako mi Allaha dobro (da se uini)." Pa nije prestao Umer (da) se vraa (tj. obraa) meni o tome (za to), dok je rasprostranio (dok nije otvorio) Allah moja prsa za (taj posao) koji (je taj to je) rasprostranio za njega prsa Umera, i vidio sam (tj. i mislio sam, poeo sam da mislim) o tome (ono) koje je vidio (to je mislio i) Umer. Rekao je Zejd: Rekao je Ebu Bekr: "I zaista ti si (jedan) ovjek mlad, pametan, neemo sumnjiiti (tj. ne sumnjiimo) tebe (jer si nam pouzdan, povjerljiv), ve si bio (u prilici da) pie (tu, Allahovu) objavu za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi (tj. istrai cijeli) Kur'an, pa ga sakupi (u jednu cjelinu, knjigu, primjerak)." Rekao je Zejd: Pa tako mi Allaha da je opteretio mene prenoenjem (jedne) planine od (tih) planina, nije bilo (ne bi bilo to) sa teim na mene (tj. ne bi to bilo tee meni) od (onoga) to je opteretio mene od sakupljanja Kur'ana. Rekao sam: "Kako (da) inite vas dvojica (jednu) stvar (to) nije inio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u svoje vrijeme)?" Rekao je Ebu Bekr: "Ono je (To je) tako mi Allaha dobro." Pa nije prestao (da) hrabri moje vraanje (obraanje tome poslu), dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za (ono) koje je (to to je) rasprostranio Allah za njega (za taj posao) prsa Ebu Bekra i Umera, i vidio (mislio) sam o tome (ono) koje su vidjela (to su mislila i) njih dvojica. Pa sam slijedio (tj. istraivao u tanine cijeli) Kur'an, (i) sakupljam (tj. sakupljajui ja) njega iz (sa izvjesnih) grana (palminih sa kojih je lie odstranjeno i na kojima je ispisivan Kur'an), i (sa izvjesnih) krpa (tj. komada koe i lia), i (izvjesnih tankih) kamenih ploa i prsa (izvjesnih) ljudi (tj. od ljudi koji su znali napamet neto od Kur'ana). Pa sam naao kraj (tj. zadnji dio) sure Tevbe: "Zaista ve je doao vama (jedan) poslanik od vaih osoba.....", ka njezinome kraju (tj. do njezinoga kraja - naao sam taj dio te sure) sa Huzejmetom, ili Ebu Huzejmetom, pa sam prikljuio njih (tj. te ajete) u njihovu suru (tj. u suru Tevbe). I bili su (ti) listovi kod Ebu Bekra njegovoga ivota (tj. za 198

vrijeme njegovoga ivota), dok je usmrtio njega Allah, moan je i veliajan je. Zatim kod Umera (za vrijeme) njegovoga ivota, dok je usmrtio njega (dok ga nije usmrtio) Allah. Zatim kod Hafse, keri Umera. Rekao je Muhamed, sin Ubejdullaha: Kamene ploe (tanke) - misli (na tu) ciglu (peenu). (Dakle, izraz "el-lihafu", koji prvobitno znai tanke kamene ploe ili ploice, neki tumae da u hadisu znai peenu ciglu na kojoj je bio ispisivan Kur'an. Mogue je da se radi i o jednome i o drugome, jer nije bilo papira u vrijeme Muhammeda a.s., ili ga je bilo sasvim malo, pa se Kur'an pisao na razliitome materijalu.) GLAVA pisma (izvjesnoga) suca k svojim namjesnicima (slubenicima) i (pisma izvjesnoga) sudije ka svojim pouzdanicima. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Lejlaa. - H - Priao nam je Ismail, priao mi je Malik od Ebu Lejla-a, sina Abdullaha sina Abdurrahmana sina Sehla, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, da je on izvijestio njega - on i (neki) ljudi od velikana (velikaa) njegovoga naroda, da su Abdullah, sin Sehla, i Muhajjisate izali njih dvojica ka Hajberu od (zbog nekoga) truda (tj. siromatva to) je pogodio (pogodilo, zadesilo) njih. Pa se obavijestio (obavijeten je) Muhajjisate da se Abdullah ubio (tj. da je ubijen), i bacio se (baen je) u (jednu) rupu, ili (jedno) vrelo. (Izraz "feqirun - fekirun" znai i rupu u koju se usadi mladica, izdanak palme.) Pa je doao idovima (Muhajjisate) pa je rekao: "Vi ste tako mi Allaha ubili njega." Rekli su: "Nismo ubili njega tako mi Allaha." Zatim se okrenuo (krenuo je nazad), dok je doao na svoj narod, pa je spomenuo njima (taj sluaj). I okrenuo se (tj. I doao je Muhammedu a.s.) on, i njegov brat Huvejjisate, a on (Huvejjisate) je stariji od njega, i Abdurrahman, sin Sehla. Pa je otiao (tj. poeo) zato (da) govori, i on je (onaj) koji je bio u Hajberu, pa je rekao Muhajjisatu: "Veliaj, veliaj!" - hoe (izvjesni) zub (tj. koliinu ivota, a to e rei: "Proturi najstarijega, proturi najstarijega izmeu vas da govori!"). Pa je govorio Huvejjisate. Zatim je govorio Muhajjisate. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ili da dadnu krvarinu (za) vaega druga, i ili da objave za rat." Pa je pisao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima za njega (tj. o ovome). Pa se pisalo njemu (odgovoreno mu je): "Nismo ubili njega." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Huvejjisatu, i Muhajjisatu i Abdurrahmanu: "Je li se zaklinjete i (zbog toga da vi) zasluite krv vaega druga (tj. vaega dunika koji duguje krv vaega druga)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa je li (e da - Da li e da) se zakunu vama idovi?" Rekli su: "Nisu (oni) muslimani." Pa je dao krvarinu (za) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (imovine) kod sebe stotinu deva, ak su se uvele (te deve u tu izvjesnu) kuu. Rekao je Sehl: Pa je odbila (tj. udarila) mene od njih (od tih deva jedna) deva. 199

GLAVA: Da li je dozvoljeno (Da li biva dozvoljeno) za (izvjesnoga) suca da poalje (jednoga) ovjeka, njega samoga, radi (izvjesnoga) gledanja (nadgledanja, uvida) u (izvjesne) stvari (poslove). PRIAO NAM JE Adem, priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, priao nam je Zuhrija od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Duhenije, rekla su njih dvojica: Doao je (jedan) Beduin pa je rekao: "O poslanie Allaha! Sudi meu nama sa knjigom (tj. prema knjizi) Allaha." Pa je ustao njegov protivnik pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu kae), pa sudi meu nama sa knjigom Allaha!" Pa je rekao (taj) Beduin: "Zaista moj sin bio je nadniar (najamnik) na (tj. kod) ovoga (moga protivnika), pa je bludniio sa njegovom enom. Pa su rekli meni: "Na tvoga sina je (to) kamenovanje." Pa sam otkupio svoga sina od njega sa stotinu (glava) od (svojih) brava (ovaca) i (jednom) robinjom. Zatim sam pitao stanovnike (izvjesnoga) znanja (tj. uenjake), pa su rekli: "Samo je na tvoga sina (tj. Na tvoga sina je samo) bievanje stotine (tj. stotinu udaraca) i otuivanje (tj. progonstvo u tuinu, interniranje u trajanju od) godine (dana)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista sudiu svakako meu vama dvojicom sa knjigom Allaha. to se tie (te) robinje i (tih) brava (ovaca), pa vraanje je na tebe (tj. vraa se to k tebi). A na tvoga sina je bievanje stotine (udaraca) i otuivanje (progonstvo) godine (dana vremenskoga trajanja). A to se tie tebe, o Unejse", za ovjeka (jednoga, tj. jednome ovjeku se obrati Muhammed a.s. nareujui mu ovo): "Pa porani na enu (eni) ovoga (ovjeka), pa kamenuj nju (pa je kamenuj)." Pa je poranio na nju (tj. k njoj) Unejs, pa je kamenovao nju. (Dakle, Unejs je sam poslat da izvri jedan vaan posao.) GLAVA prevoenja (na drugi jezik izvjesnih) sudaca, i da li biva dozvoljen jedan prevodilac (tj. i da li je dozvoljeno da bude samo jedan prevodilac)? A rekao je Haridete, sin Zejda sina Sabita, od Zejda, sina Sabita: Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio njemu da se naui (da naui) knjigu (tj. pismo tih) idova, ak (tako da) sam pisao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, njegova pisma, i dao sam itati njemu njihova pisma kada su (kada bi) pisali (oni) k njemu. A rekao je Umer, a kod njega je Alija, i Abdurrahman i Usman: "ta to govori ova (Nubijka)?" Rekao je Abdurrahman, sin Hatiba: Pa sam rekao (tj. preveo sam): "Izvjetava te o drugu njih dvoga (njih dvojice) koji je napravio s njima dvoma (s njima dvojicom to i to)."

200

(Po jednom prianju kae se da zadnja reenica glasi na ovaj nain: "Izvjetava te o svome drugu koji je napravio s njom." To jest koji je s njom bludniio. Na arapskom tekst drugoga naina prianja glasi ovako: "Tuhbiruke bi sahibihel-lezi sane'abiha.".) A rekao je Ebu Demrete: Bio sam (obiaja da) prevodim izmeu Ibnu Abbasa i izmeu (izvjesnih) ljudi. A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Nema bijega (tj. Treba izvjesnome) sucu od dva prevodioca (tj. Treba sucu najmanje dva prevodioca, a nije dozvoljeno da bude samo jedan). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Ebu Sufjan, sin Harba, izvijestio njega da je Hirakl (Iraklije) poslao k njemu (poziv da doe, a on - Ebu Sufjan je u tom asu bio) u (meu nekim) konjanicima od Kurejevia, zatim je rekao (Iraklije) svome prevodiocu: "Reci njima: "Zaista ja sam pitalac (tj. ja u pitati) ovoga, pa ako je lagao (slagao, tj. ako slae) meni, pa uinite lanim (tj. proglasite lanim) njega." Pa je spomenuo (taj izvjesni) hadis (dalje u cijelosti, i na kraju toga hadisa reeno je jo i ovo). Pa je rekao (svome) prevodiocu (Iraklije na kraju): "Reci njemu: "Ako je bilo (Ako je to) to govori istina, pa posjedovae (tj. zauzee, zaposjesti e) mjesto ovih mojih dvaju stopala (tj. ovo mjesto gdje ja sad stojim)." GLAVA obraunavanja (izvjesnoga) voe svoje namjesnike (slubenike - svojih namjesnika, slubenika, tj. traenja obrauna od njih). PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete, priao nam je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Ebu Humejda Saidije da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, postavio namjesnikom (slubenikom, pobiraem) IbnulUtbijjeta nad milostinjom (plemena) Sulejmovia (tj. da pokupi zekat od Sulejmovia u dravnu blagajnu, iz koje e se onda davati siromanim licima). Pa poto je doao ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i obraunavao je njega (tj. obraunavao se je meusobno s njim), rekao je: "Ovo je (dio) koji je za vas (vama), a ovo je (jedan) poklon (to) se poklonio za mene (meni)." (Izraz u arapskom jeziku "hedijjetun" poklon je imenica enskoga roda.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa da li nisi (tj. Pa zato nisi) sjedio u kui tvoga (svoga) oca i (u) kui tvoje (svoje) majke dok (tj. da) doe tebi tvoj poklon ako si bio istinit?" Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je predikovao (prisutnim) ljudima, i zahvalio je Allahu, i pohvalio je na Njega (i pohvalio je Njega), zatim je rekao: "to se tie poslije. Pa zaista ja postavim (uinim) namjesnikom (namjesnicima neke) ljude od vas na (neke) poslove od (onoga) to je uinio 201

upravnikom mene Allah (nad njima), pa doe jedan (od) vas pa govori: "Ovo je za vas, a ovo je poklon (to) se je poklonio za mene (meni)." Pa da li (tj. Pa zato) nije sjedio u kui svoga oca i kui svoje majke dok doe njemu njegov poklon ako je bio istinit? Pa tako mi Allaha nee uzeti jedan (od) vas od njih (od tih milostinja ni jednu) stvar - rekao je Hiam: sa (nainom) bez njegova prava (bez svoga prava na to, bespravno) - (pa da e biti s njim drukije) osim (tako da) je doao (tj. da e on doi) Allahu (i) nosi njega (tj. nosei on to to je bespravno uzeo, nosei to na) Sudnjem danu. Zar ne (tj. Panja, Pozor)! Pa zaista prepoznau svakako (ono) to je donio (tj. to donese, to e donijeti) Allahu (neki) ovjek devu, za nju je (tj. u nje je) blekanje (mukanje), ili kravu, za nju (u nje) je rikanje, ili ovcu (koja) bleji." Zatim je podigao svoje dvije ruke, ak sam vidio bjelinu njegova dva pazuha: "Zar ne (Panja, Pozor)! Da li sam priopio?"

GLAVA bliskoga (pridvornoga) prijatelja (izvjesnoga) voe i stanovnika njegovoga zdogovora. (Bliski (Pridvorni, povjerljivi) prijatelj (prijatelji) su ulazei prijatelji (tj. izvjesni ulazei prijatelji koji ulaze voi, poglavici i ostaju s njim sami, nasamo i izvjetavaju ga o nekim tajnama koje voa ne zna u odnosu na svoje podanike i potinjene i koji od voe i poglavice primaju tajne zapovjedi i rade prema njima.) PRIAO NAM JE Asbag, izvijestio nas je Ibnu Vehb, rekao je: Izvijestio me je Junus od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nije poslao Allah od vjerovijesnika (tj. ni jednoga vjerovijesnika), a niti je uinio (postavio) nasljednikom (halifom, tj. vladarem) od nasljednika (halife, tj. ni jednoga nasljednika, ni jednoga halife, vladara drukije) osim (tako da) su bila za (tj. u) njega dva pridvorna prijatelja: pridvorni prijatelj (koji) zapovjeda njemu za (izvjesno, ili za svako) dobro i ponukava ga na njega; i pridvorni prijatelj (koji) zapovjeda njemu za (izvjesno, ili za svako) zlo i ponukava ga na njega. Pa (izvjesni) sauvani je (onaj) koga je sauvao Allah, uzvien je." A rekao je Sulejman od Jahja-a, izvijestio me je Ibnu ihab za ovo (tj. o ovome). A od Ibnu Ebu Atika i Musa-a, od Ibnu ihaba slino njemu (navedenome hadisu). A rekao je uajb od Zuhrije, priao mi je Ebu Selemete od Ebu Seida (kao) njegov govor (koji on nije podigao do Muhammeda a.s.). A rekao je Evzaija i Muavijete, sin Sellama, priao mi je Zuhrija, priao mi je Ebu Selemete od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Ebu Husejn i Seid, sin Zijada, od Ebu Selemeta, od Ebu Seida (kao) njegov govor. A 202

rekao je Ubejdullah, sin Ebu Dafera: Priao mi je Safvan od Ebu Selemeta, od Ebu Ejjuba rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: Kako prisegnjuje (izvjesni) voa (izvjesne, ili svoje) ljude (tj. Kako prima prisegu od njih)? (Misli se na govorne i izraajne oblike prisege, kao to e se to vidjeti iz hadisa koji e sada doi u tekstu.) PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Jahja-a, sina Seida, rekao je: Izvijestio me je 'Ubadete, sin Velida, rekao je: Izvijestio me je moj otac od 'Ubadeta, sina Samita, rekao je: Prisegnuli smo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (svaku) poslunost i pokornost u (svome) bivanju ilim (ivahnim, raspoloenim) i bivanju mrskim (mrzovoljnim), i da se neemo prepirati (svaati, otimati za izvjesni) posao (tj. posao i stvar uprave, vlasti sa) njegovim stanovnicima (tj. sa onima koji imaju vlast u rukama i kojima ona i pripada po zasluzi), i da stojimo ili (da) govorimo sa (tom) istinom gdje god smo bili, neemo se plaiti (tj. ne plaei se mi) u Allaha (u ime Allaha, ili zbog Allaha) ukora (ni jednoga) koritelja (tj. niijega prekora, ni ukora). PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Halid, sin Harisa, priao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) jutru hladnom, a Iseljenici i Pomagai kopaju (izvjesni odbranbeni) rov (jarak kod Medine), pa je rekao: "Moj Boe! Zaista (pravo) dobro je dobro (te) onozemnosti (tj. drugoga svijeta) Pa oprosti Pomagaima i Iseljenicima!" Pa su odgovorili (oni na to): "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu Na (tu) borbu dok smo ostali, vjeno!" PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo kad smo se prisegnjivali poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (svaku) poslunost i pokornost, (bili smo u prilici da on) govori nama: "U (onome) to si mogao (tj. Prisegnjiva se u onome to moe, na onoliko koliko moe)." 203

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Sufjana, priao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Prisustvovao sam Ibnu Umeru gdje su se skupili (izvjesni) ljudi na Abdulmelika (tj. da se prisegnu Abdulmeliku), rekao je (kada) je pisao (pismenu izjavu da mu se prisegnjuje): Zaista ja priznajem (tu) poslunost i pokornost Abdullahu Abdulmeliku, zapovjedniku (svih) vjernika (doslovno: pokornost za Abdullaha Abdulmelika, zapovjednika vjernika; ili: za roba Allahovoga Abdulmelika, zapovjednika) na postupku Allaha i postupku Njegovoga poslanika to sam mogao (tj. na pokornost koliko mogu). I zaista moji sinovi ve su priznali sa slinim tome (za slino tome). PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Huejm, izvijestio nas je Sejjar od abije, od Derira, sina Abdullaha, rekao je: Prisegnuo sam se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, na (svaku) poslunost i pokornost, pa je naveo (nagovorio, tj. pouio) mene (da reknem:) u (onome) to sam mogao (tj. koliko mogu), i (prisegnuo sam mu se na svaku) odanost svakom muslimanu (ili: na svako iskreno savjetovanje svakome muslimanu). PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Jahja od Sufjana rekao je: Priao mi je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Poto su se prisegnuli (izvjesni, ili: svi) ljudi Abdulmeliku, pisao je k njemu Abdullah, sin Umera: Ka Abdullahu (a moe da znai i: Ka robu Allaha) Abdulmeliku, zapovjedniku (svih) vjernika! Zaista ja priznajem za (svoju) poslunost i pokornost Abdullahu (ili: robu Allaha) Abdulmeliku, zapovjedniku (svih) vjernika na postupku Allaha i postupku Njegovoga poslanika u (onome) to sam mogao (tj. koliko mogu, koliko ja mognem da sluam i da se pokoravam). I zaista moji sinovi ve su priznali za to (o tome - ve su to priznali). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Hatim od Jezida rekao je: Rekao sam Selemetu (Ekveovom): "Na koju stvar (tj. Na to) ste se prisegnuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije?" Rekao je: "Na (svoju, nau) smrt." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, priao nam je Duvejrijete od Malika, od Zuhrije da je Humejd, sin Abdurrahmana, izvijestio njega da je Misver, sin Mahremeta, izvijestio njega da je (ona izvjesna) skupina (ljudi) koji su (ti to) je dao upravljati njima Umer (izborom halife poslije njega), (da) su se sakupili (ti ljudi, njih est osoba), pa su se dogovarali (o tome ko e da bude halifa kada je ve umro Umer r.a.). Rekao je njima Abdurrahman: "Nisam (onaj) koji se natjee (prepire - Neu da se natjeem, prepirem meusobno sa) vama na ovaj posao (tj. na hilafet, za ast halife), a ali (nego) vi 204

ako ste htjeli (tj. ako hoete), izabrao sam (izabrau) vama (jednoga) od vas." Pa su to uinili (tj. prepustili) ka Abdurrahmanu. Pa poto su dali upravljati Abdurrahmanu njihovim poslom (tj. svojim poslom izbora halife, pa naginjali su) se svi zainteresovani ljudi na Abdu-Rahmana, ak ne vidim (ni) jednoga od (tih) ljudi (da) slijedi tu skupinu (te ljude iz te odreene skupine iz koje se treba izvriti izbor), i niti gazi (utire) njegovu petu (tj. ne ide za njim, ni jednim niko). I naginjali su (se ti) ljudi na Abdurrahmana (da) se meusobno zdogovaraju (s) njime tih noi (tj. u tim noima). Te kada je bila (izvjesna) no koja je (ta to) smo osvanuli od nje pa smo se prisegnuli Usmanu, rekao je Misver: Doao je nou meni Abdurrahman poslije (jednoga) spavanja od (te) noi, pa je udarao (u moja) vrata dok sam se probudio, pa je rekao: "Vidim te spavaa (Vidim da si spavao). Pa tako mi Allaha nisam stavio (surmu u kapke svojih oiju u) ovoj noi sa velikim (dijelom) spavanja (tj. nisam svoje oi ukrasio ove noi velikim spavanjem, nisam mnogo spavao). Odi, pa pozovi Zubejra i Sa'da." Pa sam pozvao njih dvojicu njemu. Pa se je zdogovarao (dogovarao) meusobno (sa) njima dvojicom. Zatim je pozvao mene pa je rekao: "Pozovi mi Aliju." Pa sam pozvao njega. Pa se je saaptavao meusobno (sa) njim, ak se je upolovila (ta) no. Zatim je ustao Alija od kod njega (tj. od njega), a on je na (jednoj) pohlepi. A ve je bio Abdurrahman (takav da) se plai od Alije (jednu) stvar (neto). Zatim je rekao: "Pozovi mi Usmana." Pa sam ga pozvao. Pa se saaptavao meusobno (sa) njim, ak (tako da) je rastavio meu njima dvojicom (govor, aptanje izvjesni) poziva (muezin, mujezin) za (molitvunamaz toga) jutra. Pa poto je klanjao za (te prisutne) ljude (molitvu toga) jutra (sabah), i skupila se je ta skupina (grupa, tj. i skupili su se ti ljudi od te skupine od koje se je vrio izbor jednoga od njih koji e biti halifa, sakupili, skupili su se oni) kod Govornice, pa je poslao (Abdurrahman poruku i poziv) ka (onome) ko je bio prisutan (u Medini) od Iseljenika (tj. muhadira) i Pomagaa (tj. ensarija), i poslao je ka zapovjednicima (svih) vojski (armija), a bili su doli toga hodoaa (tj. te godine u Meku na hodoae) sa Umerom (i pravili su mu drutvo u Medinu, Medini). Pa poto su se skupili (svi), osvjedoio se je Abdurrahman (tj. izrekao je kelimei ehadet), zatim je rekao: "to se tie poslije. O Alija, zaista ja sam ve gledao (promatrao) o poslu (o vlasti i vladaru tih) ljudi, pa nisam vidio njih (da oni) izravnavaju (izjednauju ikoga) sa Usmanom, pa ne uini nikako na tvoju osobu (tj. na samoga sebe, protiv sebe nikakav, ikakav) put." Pa je rekao (Abdurrahman k Usmanu): "Prisegnjujem ti se na postupku (ili: na postupak) Allaha, i Njegovoga poslanika i (one) dvojice halifa (zastupnika Boijega poslanika) od poslije njega (poslije Muhammeda a.s.)." Pa je prisegnuo se njemu Abdurrahman i prisegnuli su se njemu (ti prisutni) ljudi: Iseljenici, i Pomagai, i zapovjednici (svih) vojski (armija) i (svi prisutni) muslimani. (Skupinu koju je Umer r.a. preporuio da se od nje izabere halifa poslije njega, sainjavali su: Alija, Usman, Zubejr, Talha, Sa'd, sin Ebu Vakkasa, i Abdurrahman, sin Avfa - koji, kao to se vidjelo, unaprijed odbi, koji je odbio da bude biran za 205

halifu, ali se prihvati da on od ostale petorice predloi ko treba da se izabere za halifu. Poslije vijeanja, predloio je Usmana. U komentarima se kae da su zapovjednike muslimanskih tadanjih armija sainjavali: Muavija za Siriju, a za Hims je bio Umer, sin Sa'da, za Kufu Mugirete, sin ubeta, za Basru Ebu Musa E'arija i za Egipat je bio Amr, sin Asa.) GLAVA (onoga) ko se je prisegnuo dvaput. PRIAO NAM JE Ebu Asim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta (Ekveovoga) rekao je: Prisegnuli smo se (tj. Prisegnjivali smo se, vrili smo prisegu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pod (kronjom izvjesnoga) stabla (pod izvjesnim stablom na Hudejbiji), pa je rekao meni: "O Selemete! Zar se nee prisegnuti?" Rekao sam: "O poslanie Allaha! Ve sam se prisegnuo u prvome (vremenu, sluaju)." Rekao je: "I u drugome (se prisegni, tj. prisegni se i drugi puta)." GLAVA prisege (izvjesnih) Beduina. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Muhameda, sina Munkedira, od Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se (jedan) Beduin prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Islam, pa je pogodila njega (neka) vruica (groznica) pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu (tj. Oslobodi me moje prisege, daj da je sporazumno raskinemo, prekrimo)." Pa nije htio (Muhammed a.s. da raskine tu njegovu prisegu). Zatim je doao njemu pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu." Pa nije htio. Pa je izaao (iz Medine taj Beduin). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Medina je kao (izvjesni) kovaki mijeh (mjeina koja) odstranjuje (raspra, raspri) svoju nevaljatinu, a pokae se njezina dobrota (ljepota, ono to valja)." GLAVA prisege (izvjesnoga) malenoga (mladoga lica). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Abdullah, sin Jezida, priao nam je Seid, on je sin Ebu Ejjuba, rekao je: Priao mi je Ebu Ukajl Zuhrete, sin Mabeda, od svoga djeda Abdullaha, sina Hiama, a bio je ve dostigao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i odvela ga je njegova majka Zejneba, ki Humejda, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: 206

"O poslanie Allaha! Prisegni ga (tj. Uzmi prisegu od njega.)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je malen." Pa je potrao njegovu glavu i molio je za njega. I bio je (obiaja taj Abdullah, sin Hiama da) rtvuje sa ovcom jednom od cijele svoje porodice (tj. da kolje kurban tako da jednu svoju ovcu zakolje za svu svoju porodicu). GLAVA (onoga) ko se prisegnuo, zatim je traio raskid (krenje svoje) prisege. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Muhameda, sina Munkedira, od Dabira, sina Abdullaha, da se je (jedan) Beduin prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Islam, pa je pogodila (zadesila toga) Beduina (neka) vruica (laka groznica dok je boravio) u Medini. Pa je doao (taj) Beduin ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Raskini mi moju prisegu." Pa nije htio (to da uini) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je (opet) doao pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu." Pa nije htio. Zatim je (opet) doao njemu pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu." Pa nije htio. Pa je izaao (iz Medine, tj. otiao je taj) Beduin. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Samo je Medina (tj. Medina je samo) kao (izvjesni) kovaki mijeh (koji) odstranjuje (tj. raspri, tjera) svoju nevaljatinu, a pokae se njegova dobrota (doslovno: njezina dobrota, tj. dobrota mjeine, ili kovake pei u koju pue mjeina pa rastjera ono to ne valja, onu bezvrijednu prainu, a vatra i ara, ar od uglja se pokae koja je dobra jer uini eljezo usijanim kako bi se moglo obraditi i kovati)." GLAVA (onoga) ko se je prisegnuo (jednome, nekome) ovjeku, (a) nee se prisegnuti njemu (tj. a ne prisegnjuje se on njemu ni zbog ega drugoga) osim zbog (te) ovozemnosti. PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aamea, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tri (vrste ljudi su takvi grijenici da) nee govoriti (sa) njima Allah (na) Sudnjem danu, i nee oistiti njih i za njih je (jedna) kazna bolna: ovjek na viku vode u (izvjesnome) putu, (pa) sprjeava od njega (od tog vika vode) sina (izvjesnoga) puta (tj. sprjeava od njega putnika, jer "sin puta" znai putnik dakle zabranjuje mu taj viak vode, ne daje mu te vode da se napije i sl.); i ovjek (koji) se je prisegnuo (nekome) voi, (a) nee se prisegnuti (tj. a ne prisegnjuje se) njemu (ni radi ega drugoga) osim zbog (ili: osim radi te) ovozemnosti njegove (ili: svoje, tj. radi svoje ovozemne koristi i interesa): ako je dao njemu (ako da) njemu (ono) to hoe, bio je vjeran njemu (bie mu vjeran), a ako ne, nije bio vjeran njemu (ili: ako je dao njemu ta hoe, ispunio je obeanje 207

njemu, a ako ne, nije ispunio obeanje njemu); i ovjek (koji) meusobno prodaje (nekom drugom) ovjeku (nudei ga) sa (nekom) robom poslije (molitve) popodneva (ikindije namaza), pa se je kleo (zaklinjao) sa Allahom zaista (da) se je ve njemu davalo za nju toliko i toliko, pa je potvrdio njega (tj. povjerovao mu je kupac da govori istinu), pa je uzeo nju (tu robu po tu cijenu, po toj cijeni), a nije se njemu davalo za nju (toliko koliko je on tvrdio da mu se je davalo)." GLAVA prisege (izvjesnih) ena. Predao je njega (taj sluaj) Ibnu Abbas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. A rekao je Lejs: Priao mi je Junus od Ibnu ihaba, izvijestio me je Ebu Idris Havlanija da je on uo 'Ubadeta, sina Samita, (da) govori: Rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo u (jednome, na jednome) sijelu: "Prisegnjujete se (vi svi, tj. Prisegnite se) meni na (to da) neete pridruivati sa Allahom (ni jedne) stvari (ni jednu stvar, tj. nita), i (da) neete krasti, i (da) neete bludniiti, i (da) neete ubijati vau (svoju) djecu, i (da) neete donositi (ni kakvu, nikakvu) la (to) slaete nju izmeu vaih ruku i vaih nogu, i (da) neete grijeiti o dobru (ili: i da neete biti neposluni u onome to je dobro, to vam se zapovjedi neto to je dobro). Pa ko je bio vjeran (ili: ko je ispunio obeanje) od vas, pa njegova nagrada je na Allaha. A ko je pogodio od toga (jednu) stvar (tj. ko je uinio neto od tih zabranjenih postupaka), pa se je kaznio (tj. pa je kanjen) u (toj) ovozemnosti, pa ono (tj. pa to) je iskupljenje njemu. A ko je pogodio od toga (jednu) stvar, pa je pokrio njega Allah, pa njegova stvar je ka Allahu (preputena ta e s njim uiniti na Sudnjem danu): ako je htio, kaznio je njega (tj. ako hoe, kaznie ga), a ako je htio, zbrisae od njega (doslovno: zbrisao je od njega, tj. zbrisae od njega, a to znai: a ako hoe, oprostie mu)." Pa smo se prisegnuli njemu (Muhammedu a.s.) na to. PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aie rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) prisegnjiva (izvjesne) ene (tj. da prima prisegu od izvjesnih ena) sa (izvjesnim) govorom sa ovim ajetom (tj. prema ovome ajetu): "..... (da one) nee pridruivati sa Allahom (ni jednu) stvar (nita).....". Rekla je: A nije dotaknula (doticala) ruka poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ruku (ni jedne) ene osim ene (to on) posjeduje nju (kao svoju vjenanu enu, ili kao svoju robinju). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Abdulvaris od Ejjuba, od Hafse, od Umu Atije rekla je: 208

Prisegnule smo se (ili: Prisegnuli smo se) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je itao na mene (pa je itao meni, proitao je meni, izrekao mi je ajet): "..... da nee pridruivati (one) sa Allahom (ni jednu) stvar.....". I zabranio je nama (to izvjesno) naricanje za umrlim licem. Pa je zgrabila (uzela, tj. povukla sebi jedna) ena od nas svoju ruku pa je rekla: "Omsica (tj. Jedna ena, Neka ena) pomagala je mene (u mome naricanju za jednim mojim umrlim licem) i ja hou da nagradim nju (tj. da uzvratim njoj to isto, na isti nain)." Pa nije rekao (ni jednu) stvar (nita). Pa je otila (i uzvratila je toj eni istim nainom), zatim se je vratila (pa se je prisegnula). Pa nije ispunila obeanje (tj. nije ostala vjerna prisegi da nee naricati, ni jedna) ena osim Umu Sulejme, i Umul-'Ala-e, i keri Ebu Sebreta, ene Muaza (Muazove ene); ili: keri Ebu Sebreta i ene Muaza. (Zadnji dio reenice moe da se i ovako izrazi: ..... osim Umu Sulejma, i Umul-'Alaa, i ki Ebu Sebreta, ena Muaza; ili: ki Ebu Sebreta i ena Muaza. A misli se na Muaza, sina Debela.) GLAVA (onoga) ko je raskinuo (pokvario, odbacio jednu, neku) prisegu i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "Zaista koji se prisegnjuju tebi, samo se prisegnjuju (tj. prisegnjuju se samo) Allahu, ruka Allaha je iznad (nad) njihovim rukama, pa ko je raskinuo (pokvario, odbacio datu prisegu), pa samo raskida (tj. raskida on samo) na sebe; a ko je ispunio obeanje (ili: a ko je bio vjeran) za (ono) to se je obavezao na njega Allahu, pa dae (Allah) njemu (jednu) nagradu veliku.". PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: uo sam Dabira rekao je: Doao je (jedan) Beduin ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Prisegni me na Islam!" Pa je prisegnuo njega na Islam (tj. na njegovo primanje Islama). Zatim je doao sutra (sutradan) grozniav (tj. a on je obolio od groznice) pa je rekao: "Raskini mi (prisegu, tj. pokvari je, odbaci je, stavi je van snage i vanosti)." Pa nije htio. Pa poto je okrenuo lea (tj. poto je otiao), rekao je: "Medina je kao (taj izvjesni) kovaki mijeh, odstranjuje (odbacuje) svoju nevaljatinu, a pokazuje se njegova dobrota (ljepota, tj. ono to je dobro, lijepo)." GLAVA (izvjesnoga) traenja nasljednika (tj. izvjesnoga postavljanja za halifu, vladara nekome nekoga - a to e rei: zahtijevanje, ili preporuka jednoga halife da poslije njega bude neko mjesto njega kao halifa, pa bili pojedina linost, ili da se preporui to da se izmeu tano imenovanih lica jedno izabere za halifu). 209

PRIAO NAM JE Jahja, sin Jahja-a, izvijestio nas je Sulejman, sin Bilala, od Jahja-a, sina Seida, rekao je: uo sam Kasima, sina Muhammeda, rekao je: Rekla je Aia, bio zadovoljan Allah od nje: "Uh glava, ah!" (To jest: "Uh, glava me boli, Uh mojoj glavi! Umrijeu od glave!".). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "To (tebi) da je bilo (tj. Da ti to bude - tj. Da umre), a ja sam iv, pa (da) traim oprost za tebe i molim za tebe (tj. ja bih traio oprost za tebe i molio bih za tebe)." Pa je rekla Aia: "Uh osiroenje, ah (tj. Uh sirota ja, ah)! Tako mi Allaha zaista ja zaista mislim tebe (ja zaista mislim da ti) voli moju smrt. I da je bilo to (tj. I da umrem prije tebe), zaista bio bi (tj. blizu bi bio da na) kraju tvoga dana (toga bude) sagraiva braka (spolnoga odnosa; ili prireiva svadbe) sa nekom (od) tvojih ena (tj. od svojih supruga)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nego ja, uh glava, ah! (To jest: Nego, mene boli glava; ja u umrijeti od bola u glavi!) Zaista teio sam, ili htio sam da poaljem ka Ebu Bekru i njegovome sinu, pa (da) ugovorim (tj. da oporuim za hilafet, za rukovoenje i upravljanje poslije mene mrzei za to da se poslije mene dogodi) da govore (izvjesni) govornici (da pravo na hilafet pripada njima), ili (da) ele (izvjesni) elitelji (da njima pripadne hilafet). Zatim sam rekao: Nee htjeti Allah i odbie (svi) vjernici (svakoga drugoga osim Ebu Bekra)." Ili: "Odbie Allah i nee htjeti (ti) vjernici (drugoga osim Ebu Bekra i bez moje oporuke)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, izvijestio nas je Sufjan od Hiama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Reklo se je Umeru: "Zar nee traiti zastupnika (tj. Zar nee imenovati nekoga nasljednikom, halifom poslije sebe)?" Rekao je: "Ako traim (imenujem) halifu, pa ve je traio (imenovao) halifu (poslije sebe onaj) ko je (takav bio da je) on (bio) bolji od mene (a to je): Ebu Bekr. A ako ostavim (imenovanje halife poslije sebe), pa ve je ostavio (to onaj) ko je (takav bio da je) on (bio) bolji od mene (a to je): poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su pohvalili na njega (tj. Pa su prisutni pohvalili njega - Umera). Pa je rekao: "elilac i strahovalac." (Ovo se tumai na razne naine.) "Volio sam (Volio bi) da sam se ja spasio od nje (od te vlasti, hilafeta) odstranjenjem (od nje i nje od mene), ni za mene, a ni na mene (ni protiv mene), neu se (neu sebi) natovariti nju (neu sebi nositi nju) iv, i (niti) mrtav (a niti mrtav)." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Mamera, od Zuhrije, izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on uo prediku (govor) Umera zadnju (tj. drugu prediku Umerovu) kada je sjeo na Govornicu (ili: kada je sjedio na Govornici pa poslije toga sjedenja ponovno 210

predikovao). A to sutra (sutradan) od dana (kada) je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se osvjedoio (tj. Pa je izrekao kelimei ehadet), a Ebu Bekr je utjelac (tj. uti, uti), nee govoriti (tj. ne govori). Rekao je: "Bio sam (takav da) se nadam (tj. Nadah se) da ivi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ak (da) ozadi nas (tj. da doe ozadi nas, poslije nas, iza nas na drugi svijet)." (Skovao sam glagol "ozaditi", a to znai: doi poslije nekoga. "Debere jedburu" znai: ozaditi, doi poslije nekoga.) Hoe (Umer) s time (da kae da se je nadao za Muhammeda a.s.) da bude (on) zadnji (od) njih (koji e umrijeti). "Pa ako je ve bio Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, umro, pa zaista Allah, uzvien je, ve je uinio izmeu vaih lea (tj. meu vama jedno) svjetlo (da) se napuujete s njime, naputio je Allah Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista Ebu Bekr je drug poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, drugi (od) dvojice (koji su bili u peini Sevr). Pa zaista on je najprei (od svih) muslimana za vae poslove (tj. za poslove vlasti i uprave vae), pa ustanite, pa se prisegnite njemu." A bila je (jedna) skupina od njih (koja) se ve prisegnula njemu prije toga u nastrenici (ili: na klupi) Saidetovia. A bila je prisega (te izvjesne) openitosti (tj. openita prisega) na Govornici (tj. kod govornice u damiji Muhammeda a.s. u Medini). Rekao je Zuhrija od Enesa, sina Malika: uo sam Umera (da) govori Ebu Bekru tada: "Popni se (na) Govornicu!" Pa nije prestao s njim (s tim, tj. Pa je neprestano govorio to njemu), dok se je popeo (na) Govornicu. Pa su se prisegnuli njemu (prisutni) ljudi openito. PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Muhameda, sina Dubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca rekao je: Dola je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna, neka) ena pa je govorila njemu o (jednoj) stvari (da joj daruje). Pa je zapovjedio njoj da se vrati k njemu (ona opet). Rekla je: "O poslanie Allaha! Jesi li vidio (tj. ta misli) ako sam dola (tj. ako doem), a nisam nala tebe?" Kao da ona hoe (da kae da misli pod tim na njegovu) smrt. Rekao je: "Ako nisi nala (tj. Ako na ivotu ne nae) mene, pa doi (tj. odi) Ebu Bekru." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Sufjana, priao mi je Kajs, sin Muslima, od Tarika, sina ihaba, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je izaslanstvu (mjesta) Buzahata: "Slijedite (Slijediete vi) repove (svojih) deva dok pokae Allah halifi (zastupniku) Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Iseljenicima (neku, jednu) stvar (to e oni da) ispriaju vas s njom." 211

(O ovoj izreki Ebu Bekra r.a. u komentarima se daje objanjenje, ali se to ovdje nee prikazivati, navoditi.) GLAVA. PRIAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Abdulmelika, uo sam Dabira, sina Semureta, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Bie dvanaest zapovjednika." Pa je rekao (jednu) rije (to ja) nisam uo nju. Pa je rekao moj otac: Zaista on je rekao: "Svaki (od) njih je iz Kurejevia (od Kurejevia)."

GLAVA istjeravanja (izvjesnih) protivnika i stanovnika (izvjesnih) sumnji (tj. i sumnjaa, sumnjivaca) iz (svojih) kua poslije (izvjesnoga) spoznavanja. A ve je istjerao Umer sestru Ebu Bekra kada je naricala (tj. kada je poela da narie). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista ve sam teio (tj. pomiljao, razmiljao) da zapovjedim za drva (da) se izdrvetaju (tj. da se izrazbijaju, iscijepaju na sitnije komade), zatim (da) zapovjedim za (izvjesnu) molitvu pa (da) se pozove za nju (tj. pa da se proui ezan za nju), zatim (da) zapovjedim (jednome, nekome) ovjeku pa (da) predvodi (u molitvi te) ljude. Zatim (da) se suprotstavim (da se protivim) k ljudima (nekima), pa (da) popalim nad njima njihove kue. Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci da zna jedan (od) vas da e on nai (jednu ogloanu) kost debelu, ili dva lijepa papka, zaista bi (on) prisustvovao (svakoj) veernjoj molitvi (namazu)." (Rije "mirmatun" znai, u stvari, meso izmeu dva papka, ali se ta rije prevela sa izrazom papak.) Rekao je Muhamed, sin Jusufa, rekao je Junus, rekao je Muhamed, sin Sulejmana, rekao je Ebu Abdullah: "Mirmatun" je (ono) to je izmeu papka (svake) ovce od (njezinoga) mesa. Kao "minsatun" tap i "midatun" mjesto gdje se isti, (slovo, harf) "m" je sputeno (tj. poslije harfa "m" slijedi vokal "i", a to znai: rije 212

"mirmatun" je oblika kao i rijei "minsatun" i "midatun", u sve tri te rijei iza "m" dolazi "i"). GLAVA: Da li je za (izvjesnoga) vou da sprijei (izvjesnim) zloincima i stanovnicima (izvjesnoga) grijeha (tj. i grijenicima, neposlunicima) od (izvjesnoga) govora sa njim (tj. sa sobom), i (izvjesne) posjete i poput njega (tj. i slino tome)? PRIAO MI JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Abdurrahmana, sina Abdullaha, sina Ka'ba sina Malika, da je Abdullah, sin Ka'ba sina Malika, a bio je vodalac (vodilac, vodi, vodi) Ka'ba od (izmeu) njegovih sinova kada je oslijepio (Ka'b), rekao je: uo sam Ka'ba, sina Malika, rekao je (o onome ta mu se je dogodilo) poto se je izostavio (tj. poto je izostao u Medini) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u borbi Tebuka (u ratu prema Tebuku), pa je spomenuo svoj hadis (cijeli u kojem je rekao i ovo): "I zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svima) muslimanima od naega govora (tj. zabranio im je govor sa nama, svaki razgovor s nama), pa smo ostali na tome pedeset noi (tj. pedeset dana). I obavijestio (obznanio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za pokajanje (vraanje) Allaha na nas (tj. za Allahovo primanje naega pokajanja, a to je onda bio i zavretak i kraj zabrane razgovora sa nama)." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnoga) ELJENJA (tj. elje, prieljkivanja sebi neega) GLAVA (onoga) ta je dolo o (izvjesnome) eljenju (prieljkivanju sebi neega) i ko je elio (sebi to) muenitvo (tj. ko eli da bude ehit, ehid, a to e rei: ko eli da pogine u borbi za Islam). PRIAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, priao mi je Lejs, priao mi je Abdurrahman, sin Halida, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta i Seida, sina Musejjeba da je Ebu Hurejrete rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci da nije (toga) da ljudi (neki) mrze da se izostave poslije mene (tj. mrze da izostanu poslije mene od borbe i rata jer nemaju oni sredstava za odlazak u rat), a neu nai (tj. a ne nalazim ni ja ono) to (bih mogao da) nosim njih (da ih natovarim), nisam se izostavio (tj. ne bih izostao nikad ni iz jedne borbe). Zaista volio bih da se ja ubijem (tj. da budem ubijen) u putu Allaha (na Boijem putu), zatim (da) se 213

oivim (proivim, uskrsnem, vaskrsnem - da budem oivljen), zatim (da) se ubijem (da budem ubijen), zatim (da) se oivim, zatim (da) se ubijem (da budem ubijen), zatim (da) se oivim, zatim (da) se ubijem (da budem ubijen)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja ruka u Njegovoj ruci volio bih da se ja zaista borim u putu Allaha, pa (da) se ubijem (tj. da budem ubijen), zatim (da) se oivim (tj. da budem oivljen), zatim (da) se ubijem (da budem ubijen), zatim (da) se oivim (da budem oivljen), zatim (da) se ubijem (da budem ubijen." Pa je bio Ebu Hurejrete (obiaja da) govori njih (te rijei) tri puta. Svjedoim sa Allahom.

GLAVA eljenja (izvjesnoga) dobra i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je bio meni Uhud zlata.". PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama, uo je Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da je bio (Kad bi bilo) kod mene (brdo) Uhud zlata (tj. Kad bi imao kao brdo Uhud zlata), zaista bih volio da nee doi (tj. da ne dou) tri (dana - da ne prou tri dana), a kod mene je od njega (jedan) zlatnik (koji) nije stvar (to) zasjednem nju (tj. to postavim u zasjedu, ekanje nju da je dadnem) u dugovanje na mene (tj. u neki svoj dug), (a sve bih ostalo podijelio pod uslovom da) naem ko (e da) primi njega." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam vidio u poetku od svoje stvari ta sam vidio u posljedici (tj. na kraju).". PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od 'Ukajla, od Ibnu ihaba, priao mi je 'Urvete da je Aia rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam vidio prije (u poetku) od svoje stvari ta sam vidio straga (u poljedici, u posljedici, na kraju), nisam tjerao (tj. ne bih tjerao svoju) rtvenu ivotinju, i zaista rijeio bih se sa (tim) ljudima (hodoasnikih stega, obaveza) kada su se rijeili (i oni)." 214

PRIAO NAM JE Hasen, sin Umera, priao nam je Jezid od Habiba, od Ataa, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo izgovorili telbiju (dvoodazov) za (to) hodoae, i doli smo (u) Meku za etiri (noi koje) su prole od zul-hiddeta (tj. i doli smo u Meku 4. zul-hiddeta). Pa je zapovjedio nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da ophodimo Kuu (tj. Kabu), i Safu i Mervu, i da uinimo nju (tu pobonu radnju kao) umru, i neka se (tj. i da se) rijeimo (hodoasnikih stega), osim ko je bio (takav da je) sa njim rtvena ivotinja. Rekao je: A nije bila (ni) sa jednim od nas rtvena ivotinja osim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Talhata (i Talhe). I doao je Alija iz Jemena, (i) sa njim je (njegova) rtvena ivotinja, pa je rekao: "Uzviknuo sam (telbiju - dvoodazov) sa (onim nainom) to je uzviknuo s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su rekli: "Je li (tj. Da li da, Zar da) odemo ka Mini, a spolni ud (organ) jednoga (od) nas kapa (jer je skoro zanijetio had, odluio da poinje vriti hodoae prije ega je mogao spolno opiti sa svojom vjenanom enom)?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja da sam vidio prije (u poetku) od moje stvari ta sam vidio straga (na kraju), ne bih potjerao rtvenu ivotinju. I da nije (to sluaj) da je sa mnom (moja) rtvena ivotinja, zaista bih se rijeio." Rekao je: A susreo je njega Surakate, a on baca kameni (na mjestu) 'Akabe, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Je li za nas (Je li nama) ova (radnja) naroito (odreena, propisana)?" Rekao je: "Ne, nego za (tu) vjenost (za stalno, zauvijek)." Rekao je: A bila je Aia dola (u) Meku, a ona je ena u mjesenici, pa je zapovjedio njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da obreuje (da obreduje ona te hodoasnike) obrede, svaki (od) njih (tj. da ini sve te obrede), osim (jedino) da ona nee (to nee) ophoditi (okolo Kabe, oko Kabe), i nee klanjati do (da) bude ista (tj. dok ne postane ista od mjesenice i ne okupa se). Pa poto su odsjeli (u mekansku) dolinu, rekla je Aia: "O poslanie Allaha! Zar (da vi kui) odete sa hodoaem i umrom (malim hodoaem), a (da ja) odem (samo) sa hodoaem?" Rekao je: Zatim je zapovjedio Abdurrahmanu, sinu Ebu Bekra Siddika (Veleistinitoga), da ode sa njom ka Ten'imu, pa je zaumrila umru (tj. pa je odluila sebi da obavi umru malo hodoae) u zul-hiddetu poslije dana (toga) hodoaa (tj. nakon toga to su se zavrili dani kada se obavlja hodoae). GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je ovako i ovako (ili: toliko i toliko)!".

215

PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, priao nam je Sulejman, sin Bilala, priao mi je Jahja, sin Seida, uo sam Abdullaha, sina Amira sina Rebi'ata, rekao je: Rekla je Aia: Bdio je (tj. Nije spavao, nije mogao spavati) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednu no (jedne noi) pa je rekao: "Da je (jedan) ovjek dobar od mojih drugova (da) uva mene noas (ovu no)!" Kadli smo uli (tj. Kadli zausmo, ujemo) glas (izvjesnoga) oruja! Rekao je: "Ko je ovo (Ko je to)?" Reklo se je: "Sa'd." (Rekao je onda Sa'd:) "O poslanie Allaha! Doao sam (da) uvam tebe." Pa je zaspao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ak (tako da) smo uli njegovo hrkanje. Rekao je Ebu Abdullah: A rekla je Aia: Rekao je Bilal: "Zar ne (Panja)! Da mi je znati da li u zanoiti svakako (jednu) no U (jednoj) dolini, a okolo mene (trava) izhir i delil!" Pa sam izvijestila Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA eljenja Kur'ana i (izvjesnoga) znanja (nauke). PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Derir od Aamea, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema meusobnoga zavienja (meusobne zavidnosti) osim u dva (sluaja): ovjek (ovjeku to) je dao njemu Allah (taj) Kur'an pa ga on ita (u) asovima (svake) noi i (svakoga) dana, (pa) govori (onaj ko ga slua): "Da se meni dalo slino (onome) to se je dalo ovome, zaista bih inio kao to ini (on)!"; i ovjek (i ovjeku to) je dao njemu Allah (neko) imanje (to) ga troi (koje troi) u njegovo pravo (u dobrotvorne svrhe), pa govori (ko to vidi): "Da se je (i) meni dalo slino (onome) to se je dalo ovome, zaista bih inio kao to (i on) ini." PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Derir za ovo (tj. o ovome). GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga) eljenja (sebi). "I ne elite (sebi ono) to je odlikovao Allah s njime nekoga (od) vas nad nekim, za (sve, ili: za izvjesne) ljude je dio (udjel) od (onoga) to su sebi stekli, a za (sve, izvjesne) ene je dio od (onoga) to su stekle (sebi one), i pitajte (tj. molite) Allaha od Njegove dobrote (tj. od Svoje dobrote da vam dadne), zaista Allah je bio za svaku stvar (tj. Allah je o svakoj stvari) znan (sveznajui).". PRIAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, priao nam je Ebul-Ahvas od Asima, od Nadra, sina Enesa, rekao je: Rekao je Enes, bio zadovoljan Allah od njega: Da nije (to) da sam ja uo (Da nisam uo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: 216

"Ne elite (sebi svoju) smrt!", zaista bih elio (sebi ja smrt)! PRIAO NAM JE Muhamed, priao nam je Abdete od Ibnu Ebu Halida, od Kajsa rekao je: Doli smo Habbabu, sinu Eretta, (da) posjetimo njega, a ve se prio sedam (puta usijanim eljezom radi lijeenja rane na stomaku), pa je rekao: "Da nije (toga) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio nama (dakle: Da nam nije zabranio Muhammed a.s.) da molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio za nju." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Hiam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Ubejda - njegovo ime je Sa'd, sin Ubejda, (i on je) slobodnjak Abdurrahmana, sina Ezhera - da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neka ne eli (sebi ni) jedan (od) vas (svoju) smrt: ili (da je bio, ako je bio) dobroinitelj, pa moda on (da) povea (sebi dobra djela); i ili (da je bio, a ako je bio) lo, pa moda on (da) trai zadovoljstvo (Allahovo pokajanjem pokajanje od Allaha, da se pokaje i da trai od Allaha da mu uslia to pokajanje)!" GLAVA govora (izvjesnoga) ovjeka: "Da nije Allaha, ne bismo se naputili!". PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio me je moj otac od ubeta, priao nam je Ebu Ishak od Bera-a, sina 'Aziba, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) prenosi sa nama (taj) prah (zemlju na) dan (izvjesnih) skupina (tj. na dan kopanja rova da se moe lake braniti od izvjesnih skupina, saveznika meusobnih protiv muslimana). I zaista ve sam vidio njega, sakrio je (taj) prah bjelinu njegovoga stomaka (a on) govori: "Da nije Tebe, ne bismo se naputili! I niti bismo milodarili, i niti bismo klanjali! Pa spusti svakako smirenost (spokojstvo) na nas! Zaista ovi - a moda (ili: a ponekad) je rekao: Zaista (ti izvjesni) velikai - ve su uinili nasilje nad nama. Kada su htjeli kunju, nismo htjeli, nismo htjeli!" Podigne sa njom (sa rijei tom) svoj glas. GLAVA odvratnosti (ili runoe izvjesnoga) eljenja susret (susreta, tj. sukob, sukoba svoga) neprijatelja (tj. nije lijepo da sebi eli da ratuje protiv neprijatelja i da se s njim sukobljava).

217

A predao je njega (taj hadis o tome) Aared od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Muavijete, sin Amra, priao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, slobodnjaka Umera (Umerovoga), sina Ubejdullaha, a bio je njegov pisar, rekao je: Pisao je k meni Abdullah, sin Ebu Evfa-a, pa sam proitao njega, pa kada li u njemu: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne elite (sebi) susret (svoga) neprijatelja, i pitajte (tj. i molite) Allaha (za svoje) zdravlje (ili zatitu, sauvanost od neugodnosti raznih vrsta meu koje spada i susret, sukob, rat sa neprijateljskim grupama)."

GLAVA (onoga) to biva dozvoljeno od (toga eljenja koje se izraava sa) "Da" (tj. "Da mi je....."), i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "..... da je meni za vas (jedna) snaga.....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, priao nam je Ebu Zinad od Kasima, sina Muhameda, rekao je: Spomenuo je Ibnu Abbas (izvjesno) dvoje meusobnih proklinjaa, pa je rekao Abdullah, sin eddada: "Je li ona (ta ena) koja je (ta to) je rekao (za nju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio kamenovalac (ijednu, ikoju) enu (ijedne, ikoje ene) bez dokaza (doslovno: od bez dokaza).....!" Rekao je: "Ne. Ta ena je uinila javno (izvjesno zlo)." PRIAO NAM JE Alija, priao nam je Sufjan, rekao je Amr, priao nam je 'Ata', rekao je: Uniao (Uao) je u pomrinu (tj. Usporio je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (izvjesnom) veernjom molitvom (jacijom), pa je izaao Umer pa je rekao: "Molitvu (ovu da obavimo), o poslanie Allaha! Zaspale su (nae) ene i djeca." Pa je izaao, a njegova glava kapa (kapa mu voda sa glave), (i on) govori: "Da nije (toga) da oteam (tj. da bih bacio onda tekou) na moju sljedbu, ili na (izvjesne) ljude (dakle: Kad ne bi oteao svojoj sljedbi, ili izvjesnim ljudima) - a rekao je Sufjan takoe: na moju sljedbu - zaista bi im zapovjedio za (ovu) molitvu (u) ovu uru (u ovaj as da stalno nju klanjaju, da je stalno klanjaju o ovo vrijeme)."

218

A rekao je Ibnu Durejd od Ata-a, od Ibnu Abbasa: Odgodio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ovu molitvu, pa je doao Umer pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaspale su (tj. Zaspae, Pospae nae, ili izvjesne) ene i djeca." Pa je izaao, a on tare (tu) vodu od svoje polovine (i) govori (tj. govorei): "Zaista ono je zaista (to pravo) vrijeme (za ovu molitvu). Da nije (toga) da (onda) oteam (Kad ne bi oteao) na moju (svoju) sljedbu.....!" A rekao je Amr: Priao nam je Ata', nije u njemu (u tom lancu ljudi - senedu, nije spomenut ashab) Ibnu Abbas. to se tie Amra, pa rekao je: ..... njegova glava kapa. A rekao je Ibnu Durejd: ...... potire (tare tu) vodu od svoje polovine. A rekao je Amr: "Da nije (to) da oteam na moju (svoju) sljedbu." A rekao je Ibnu Durejd: "Zaista ono je zaista (izvjesno, tj. pravo) vrijeme. Da nije (to) da oteam na moju (svoju) sljedbu." A rekao je Ibrahim, sin Munzira: Priao nam je Ma'n, priao mi je Muhamed, sin Muslima, od Amra, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Dafera, sina Rebi'ata, od Abdurrahmana, uo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Da nije (to) da oteam na moju (svoju) sljedbu, zaista zapovjedio bih im za (tu izvjesnu) zuboistku (za misvak)." Slijedio je njega (Humejda) Sulejman, sin Mugireta, od Sabita, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ajja, sin Velida, priao nam je Abdul-'Aala, priao nam je Humejd od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Spajao je meusobno (uzastopno post od dva dana ne mrsei se u suton) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, krajem (tj. na kraju ramazanskoga) mjeseca. I spajali su meusobno (sa njim i neki) ljudi od (izvjesnih) ljudi. Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da se je pruio (tj. Da se je produio) sa mnom (ovaj) mjesec, zaista bih spajao meusobno (uzastopno vie dana jednim takvim) spajanjem (da bie morali, da bi morali da) ostave (izvjesni) udubljivai njihovo (tj. svoje) udubljivanje (sebe u teku vrstu pobonosti). Zaista ja nisam slian vama (slino vama, tj. kao vi). Zaista ja trajno bivam (tako da) nahranjuje (hrani) mene moj Gospodar i napaja me." Slijedio je njega (Humejda) Sulejman, sin Mugireta, od Sabita, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. A rekao je Lejs: Priao mi je Abdurrahman, sin Halida, od Ibnu ihaba da je Seid, sin Musejjeba, izvijestio njega da je Ebu Hurejrete rekao: Zabranjivao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to izvjesno) meusobno (uzastopno) spajanje (dva dana u postu bez ikakvoga mrenja). Rekli su: "Pa zaista ti spaja." Rekao je: "Koji (od) vas je slino meni (slian meni, tj. 219

Koji od vas je kao ja)? Zaista ja zanoivam (tako da) nahranjiva (hrani) mene moj Gospodar i napaja me." Pa poto nisu htjeli da zavre (okonaju sa tim spajanjem, tj. da se okanu, okane i prou se toga), spajao je s njima (jedan) dan, zatim (jo jedan) dan, zatim su vidjeli (ugledali taj) mlaak (mjesec). Pa je rekao: "Da se odgodio (tj. Da je jo potrajao ovaj mjesec), zaista bih poveao (jo) vama (to spajanje)!" Kao (izvjesni) kanjavalac njima (je to izrekao). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ebul-Ahvas, priao nam je E'as od Esveda, sina Jezida, od Aie rekla je: Pitala sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnome) zidu (uz Ka'bu): "Je li on od (te) Kue (od Kabe)?" Rekao je: "Da." Rekla sam: "Pa ta je njima (bilo da) nisu uveli njega u (tu) Kuu (u Kabu)?" Rekao je: "Zaista tvoj narod (naao se u takvoj prilici da je) bila kratka s njima (tj. u njih njihova) opskrba (ili troak prilikom obnavljanja Kabe poslije jedne vremenske nepogode koja je bila obruila Kabu)." Rekla sam: "Pa ta je stvar njezinih vrata (da su ona mnogo) podignuta (od tla)?" Rekao je: "Uinio je to tvoj narod zato (da oni) uvedu koga su htjeli, a (da) sprijee koga su htjeli. I da nije (to) da je tvoj narod (da nije tvoj narod u takvom stanju da) je novo (mlado, tj. skoranje) njihovo vrijeme (kada su bili) sa predislamljem (u predislamlju), pa se plaim da zanijeu (tj. da smatraju runim to) njihova srca da uvedem (taj) zid u (tu) Kuu (u Kabu, u sastav Kabe), i da prilijepim (tj. da spustim) njezina vrata u (tu - na tu) zemlju (tj. do tla, do zemlje)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da nije Iseljenja, zaista bio bih (jedan) ovjek od Pomagaa! I da se upute (izvjesni) ljudi (nekom) dolinom, a upute se Pomagai (jednom drugom) dolinom ili (nekom) uzbrdicom, zaista bih se uputio dolinom Pomagaa ili uzbrdicom (klancem) Pomagaa." PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Vuhejb od Amra, sina Jahja-a, od Abbada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da nije Iseljenja (tj. Da nije Iseljenje mene zapalo, a to e rei: Da nisam Iseljenik u ime Allahove vjere Islama), zaista bio bih (jedan) ovjek od Pomagaa (a to znai: bio bih onaj koji pomae takve iseljenike kao to sam ja i oni koji su se sa mnom iselili)! I da se upute (izvjesni) ljudi (nekom) dolinom ili uzbrdicom (klancem), zaista bih se uputio dolinom Pomagaa ili njihovom uzbrdicom." Slijedio je njega (Abbada) Ebu Tejjah od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; u (toj) uzbrdici (tj. u spominjanju uzbrdice prilikom prianja ovoga hadisa). SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. 220

GLAVA (onoga) to je dolo o dozvoljavanju (o provoenju, sprovoenju u djelo) vijesti (izvjesnoga) jednoga veliko istinitoga (ovjeka) u ezanu (tj. u pogledu nastupa vremena ezana - poziva na molitvu), i molitvi (tj. na pr. kuda se okree kada se hoe klanjati, da prihvati vijest jednoga ovjeka, i da ne mora traiti dva svjedoka za to), i postu, i (nasljednim) zakonima i (izvjesnim) sudovima (tj. presudama, sudskim rjeenjima), i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "..... pa da nije (tj. zato nije postupljeno tako da) je otiao od svake skupine (velike) od njih (jedan) odjel (jedna manja skupina) zato (da) se urazumljavaju u (svojoj) vjeri (tj. da prouavaju propise svoje vjere Islama) i zato (da) opominju njihov (svoj) narod kada su se vratili (tj. kada se vrate iz rata) k njima moda oni (koji su doli iz rata da) budu oprezni (da ne bi uinili ono to je zabranjeno).". I imenuje se (tj. naziva se izvjesni) ovjek odjelom (skupinom) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "A ako su se (kakve) dvije grupe od (izvjesnih) vjernika pobile (ako su se pobili ljudi tih grupa, skupina).....", pa da su se pobila (kakva) dva ovjeka, unila su (tj. ulaze) njih dvojica u znaenje (u smisao ovoga) ajeta; i Njegovoga govora, uzvien je: "..... ako je donio (neki, jedan) pokvarenjak (grijenik neku, jednu) vijest, pa razjasnite (sebi, tj. provjerite sebi tu vijest)....."; i kako je slao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje zapovjednike jednoga poslije jednoga (tj. jednoga po jednoga, jednoga iza drugoga), pa ako je zaboravio (pomeo se) jedan od njih, vratio se je (tj. vraen je) ka (Muhammedovom) postupku. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Abdulvehab, priao nam je Ejjub od Ebu Kilabeta, priao nam je Malik, sin Huvejrisa, rekao je: Doli smo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladii, meusobno blizi (blizu, bliski, istih-slinih godina), pa smo ostali kod njega dvadeset noi (tj. dana). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, blag. Pa poto je mislio (smatrao) da smo se mi ve zaeljeli nae (svoje) porodice, ili (da) smo ve eznuli, pitao je nas o (tome) koga smo ostavili poslije nas (iza nas)? Pa smo ga (o tome) izvijestili. Rekao je: "Vratite se ka vaim (svojim) porodicama, pa boravite u (tj. meu) njima, i pouavajte ih i zapovijedajte im." I spomenuo je (neke) stvari, pamtim ih, ili neu pamtiti (tj. ili ne pamtim) ih. (To jest: Neke te stvari pamtim, a neke ne pamtim. A od tih stvari koje pamtim, jedna je i ovo:) "I klanjajte kao to ste vidjeli mene (da) klanjam (ja). Pa kada je dola (kada doe, nastupi izvjesna) molitva (namaz), pa neka proui ezan (tj. neka izvri poziv na molitvu glasno) vama jedan (od) vas, i neka predvodi vas (u molitvi) najstariji (od) vas." PRIAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Tejmije, od Ebu Usmana, od Ibnu Mes'uda rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne sprijei nikako (nipoto) jednoga (od) vas ezan Bilala od njegovoga jela pred zoru (prilikom mjeseca posta - ramazana), pa (jer) zaista on 221

poziva (tj. ui ezan) - ili je rekao: doziva - u noi (tj. u vrijeme dok je jo no) zato (da) se vrati va staja (u molitvi ka jelu prekinuvi dobrovoljnu molitvu) i (da) se probudi va spava (iza sna da rua pred zoru). A nije (ta) zora da govori ovako - i skupio je Jahja svoja dva dlana - do (da) govori ovako - i pruio je Jahja svoja dva prsta: (svoja) dva kaiprsta. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulaziz, sin Muslima, priao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista (kad) Bilal doziva (kad ezani) u noi, pa jedite, i pijte, dok (pone da) doziva (ezani) Ibnu Umi Mektum." PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete od Hakema, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Klanjao je s nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) podne pet (stajanja, rekata), pa se reklo: "Je li se povealo u (ovoj) molitvi?" Rekao je: "A ta je to (bilo)?" Rekli su: "Klanjao si pet (umjesto etiri rekatastajanja)." Pa je niiio dva niienja (tj. Pa je pao niice dva puta - uinio je dvije sedde) poslije to je pozdravio (bio, tj. poslije to je bio predao selam na kraju molitve). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otiao od dva (stajanja, tj. klanjao je samo dva rekata, stajanja i otiao je sa te molitve, zavrio je tako tu molitvu koja je imala etiri stajanja; koja inae ima etiri rekata), pa je rekao njemu Dvoruki: "Je li se skratila (ova) molitva (ovaj namaz), o poslanie Allaha, ili si zaboravio?" Pa je rekao: "Je li bio istinit (tj. Govori li istinu o ovoj molitvi) Dvoruki?" Pa su rekli (prisutni) ljudi: "Da." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao (doklanjao) dva rekata zadnja (druga dva), zatim je pozdravio (predao selam), zatim je veliao (tj. rekao je: "Allahu ekber"), zatim je niiio (pao je niice, uinio je seddu) slino svome niienju, ili due, zatim se podigao, zatim je (opet) veliao pa je niiio slino svome niienju (tj. uinio je i drugu seddu slinu prvoj seddi), zatim se je podigao. PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Dok su (izvjesni) ljudi (bili) u Kuba-u u molitvi (toga) jutra, kadli je doao (kadli doe) njima (jedan) dolaza, pa je rekao (taj dolaza): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ima kod sebe novo to da) se je ve spustio na njega (njemu) noas Kur'an (tj. neki novi ajeti Kur'ana), i ve se je njemu zapovjedilo da se (u molitvi, namazu) okree prema Kabi, pa okrenite se (i vi) prema njoj." A bila su njihova lica (okrenuta) ka 222

(prema) Siriji, pa su se zaokruili (kruili su, napravili su krug) ka Kabi (tj. pa su se okrenuli ka Kabi, prema Kabi). PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Veki' od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a rekao je: Poto je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, klanjao je prema Jerusalimu (okreui se) esnaest, ili sedamnaest mjeseci, a bio je (takav da) eli da se upravlja (da se okree) ka Kabi, pa je spustio (objavio) Allah, uzvien je: "Ve vidimo prevranje tvoga lica ka nebu, pa zaista daemo slijediti svakako tebi stranu (to) si zadovoljan njom (tj. koju ti voli).....". Pa se je upravio (okrenuo) prema Kabi, i klanjao je sa njim (jedan) ovjek popodnev (ikindiju). Zatim je izaao, pa je proao pokraj (jednoga) naroda od Pomagaa pa je rekao: On svjedoi da je on klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i da se je on ve upravio ka Kabi. Pa su se (oni) nagnuli (obrnuli na tu stranu), a oni su naklonjai (tj. a oni su u stavu naklona - ruku'a) u molitvi (toga) popodneva (ikindije). PRIAO MI JE Jahja, sin Kaze'ata, priao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam (u prilici da) pojim Ebu Talhata Ensariju, i Ebu Ubejdeta, sina Derraha, i Ubejja, sina Kaba, piem od fediha, a on je (tj. a to su) datule ("fedihun" znai razbijen, zgnjeen, neka uplja stvar kada se razbije; a ovdje se misli na datule koje su razbijene, zgnjeene, raspuene). Pa je doao njima (jedan) dolaza pa je rekao: "Zaista (to, ili: svako) vino ve se je zabranilo." Pa je rekao Ebu Talhate: "O Enese! Ustani ka ovim upovima (ili krazima, testijama), pa ih razbij!" Rekao je Enes: Pa sam ustao ka (jednome) havanu naem, pa sam udario njega u najnii (najdonji dio) njega dok se je razbio (tj. udario sam ga dok se je razbio). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, od Sileta, od Huzejfeta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao stanovnicima Nedrana: "Zaista poslau svakako k vama (jednoga) ovjeka pouzdana, istinito pouzdana (povjerljiva)." Pa su se podigli zbog nje (zbog ove rijei) drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao Ebu 'Ubejdeta. PRIAO NAM JE Sulejman, sina Harba, priao nam je ubete od Halida, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za svaki narod (postoji jedan) pouzdanik, a pouzdanik ovoga naroda (ove sljedbe) je Ebu Ubejdete." 223

PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Jahja-a, sina Seida, od Ubejda, sina Hunejna, od Ibnu Abbasa, od Umera, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: A bio je (jedan) ovjek od Pomagaa kada je (kada bi) odsustvovao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a prisustvovao sam (ja) njemu (prisustvovao bi ja njemu), (pa) bih (ja) donio (tome ovjeku ono) to bude (novo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A kada sam (A kada bi ja) odsustvovao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a prisustvovao je (prisustvovao bi on), donio je (i donio bi on) meni to bude (novo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Zubejda, od Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurrahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednu) vojsku i uinio (postavio) je zapovjednikom nad njima (jednoga, nekoga) ovjeka. Pa je (taj ovjek) naloio (zapalio jednu) vatru i rekao je: "Uniite (Uite, Ulazite u) nju." Pa su (neki) htjeli da uniu (da uu u) nju. A rekli su drugi: "Samo smo bjeali (tj. Bjeali smo, Bjeimo samo) od nje." Pa su (to) spomenuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao za (one) koji su htjeli da uniu (da uu u) nju: "Da su unili (u) nju, neprestano bi bili u njoj do Sudnjega dana." A rekao je za (one) druge: "Nema (nikakve) pokornosti u grijehu! Samo je pokornost (tj. Pokornost je samo) u (izvjesnome) dobru." PRIAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, priao nam je Jakub, sin Ibrahima, priao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu ihaba da je Ubejdullah, sin Abdullaha, izvijestio njega da su Ebu Hurejrete i Zejd, sin Halida, izvijestili njega da su se (nekakva) dva ovjeka prepirala (parniila obrativi se) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. A PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Ebu Hurejrete rekao: Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je ustao (tj. kadli ustade jedan) ovjek od (izvjesnih) Beduina pa je rekao (pa ree): "O poslanie Allaha! Sudi meni sa knjigom Allaha (tj. prema propisima Allahove knjige)." Pa je ustao njegov protivnik pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao), o poslanie Allaha! Sudi njemu sa knjigom Allaha, i dozvoli meni (da kaem, da govorim o tom sluaju)." Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci (Govori)!" Pa je rekao: "Zaista je moj sin bio najamnik (najmenik) na ovoga (tj. kod ovoga)." A najamnik je nadniar.

224

("Asif" je "edir", tj. "asif" znai to i "edir". Oba izraza znae: najamnik, nadniar.) "Pa je bludniio sa njegovom enom. Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to kazneno) kamenovanje. Pa sam se otkupio (oslobodio) od njega sa (za) stotinu (komada) od (svojih) brava (ovaca) i (jednom) robinjom. Zatim sam pitao stanovnike znanja (tj. znane, uene ljude o toj stvari), pa su izvijestili mene (rekli su mi) da je na njegovu enu (kazneno) kamenovanje, a da je na moga sina samo bievanje stotine (tj. stotinu udaraca) i otuivanje (tj. izgnanstvo od) godine (tj. godinu dana)." Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista sudiu svakako meu vama dvojicom sa knjigom Allaha. to se tie (te) robinje i brava (ovaca), pa vratite ih. A to se tie tvoga sina, pa na njega je bievanje (od) stotine (udaraca) i otuivanje (od) godine (dana). A to se tie tebe, o Unejse, (obratio se je Muhammed a.s. jednome) ovjeku od Eslemovia, pa porani (odi ujutru) na enu (tj. eni) ovoga. Pa ako je priznala (tj. ako prizna), pa kamenuj je." Pa je poranio na nju (njoj) Unejs. Pa je priznala. Pa je kamenovao nju. GLAVA slanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejra (kao) izvidnicu (predstrau, vojnoga pijuna), samoga njega. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, priao nam je Ibnul-Munkedir, rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Pozivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne, prisutne) ljude (na) dan (kopanja izvjesnoga) rova, pa se je odazvao Zubejr (sam, a radilo se o tome ko bi iao da izvidi ta radi neprijatelj). Zatim je pozivao njih (opet), pa se (ponovo) odazvao Zubejr. Zatim je (ponovo) pozivao njih, pa se odazvao Zubejr (opet jedino on). Pa je rekao: "Za svakoga vjerovijesnika je (postojao jedan) pomaga (iskreni pomonik i prijatelj), a moj pomaga je Zubejr." Rekao je Sufjan: Zapamtio sam ga (hadis) od Ibnul-Munkedira. A rekao je njemu (Ibnul-Munkediru) Ejjub: "O Ebu Bekre! Priaj im od Dabira, pa (jer) zaista (izvjesni) ljudi (narod je takav da) zadivljuje njih (to) da pria njima od Dabira." Pa je rekao u tome sijelu: "uo sam Dabira." Pa je uslijedilo (usljeivalo) izmeu (nekoliko) hadisa "uo sam Dabira.". Rekao sam (to veli Alija da je rekao) Sufjanu (Ujejnetovom): "Pa zaista (Sufjan) Sevrija govori (da je to bilo na) dan Kurejzata (tj. na dan napada na pleme Kurejzate, Kurejzu)." Pa je rekao (Ibnu Ujejnete): "Tako sam zapamtio njega od njega (od Ibnul-Munkedira), kao to (bi ti znao) da si ti (bio) sjeda (na) dan (toga izvjesnoga) rova." Rekao je Sufjan (Ujejnetov): "Ono je (tj. To je) dan jedan (dan rova i dan Kurejzata)." I nasmijeio se je Sufjan (Ujejnetov). 225

GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... ne ulazite (u) kue (sobe) Vjerovijesnika, osim da se dozvoli vama.....". Pa kada je dozvolilo njemu jedno (lice), bilo je dozvoljeno (tj. biva dozvoljeno, bie dozvoljeno njemu da unie, jer u ajetu nije oznaeno koliki broj lica treba da dadne dozvolu za ulazak). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad od Ejjuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (u jedan) zid (tj. vrt ograen zidom), i zapovjedio je meni za uvanje (tih) vrata. Pa je doao (jedan) ovjek (i) trai dozvolu (za ulazak). Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem (dennetom)." Pa kada li je (to) Ebu Bekr (A to bi Ebu Bekr, A to je bio Ebu Bekr)! Zatim je doao Umer. Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem." Zatim je doao Usman. Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem." PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Sulejman, sin Bilala, od Jahja-a, od Ubejda, sina Hunejna, uo je Ibnu Abbasa od Umera, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: Doao sam, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) svojoj sobi! A (jedan) djeak za poslanika (tj. djeak poslanika) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, crn (tj. crn djeak koji) je na glavi (tj. koji se nalazio na vrhu te) stepenice (stepenita). Pa sam (mu) rekao: "Reci: "Ovo je (To je) Umer, sin Hattaba." Pa je dozvolio meni (ulazak). GLAVA (onoga) to je bio (obiaja da) alje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (svojih) zapovjednika i poslanika (izaslanika) jednoga poslije jednoga (jednoga po jednoga, jednoga za drugim). A rekao je Ibnu Abbas: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Dihjeta Kelbiju sa svojim pismom (tj. poslao je svoje pismo po Dihjetu) ka velikau (mjesta) Busra-a da (ovaj) dadne (preda) njega ka kajsaru (vladaru Vizantije). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao mi je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba da je on rekao: Izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednoga ovjeka) sa svojim pismom ka kserksu (perzijskom vladaru, ali posredno). Pa je zapovjedio njemu da dadne (da urui) njega ka velikau Bahrejna, (pa e da) dadne njega velika Bahrejna ka kserksu. Pa poto je 226

proitao njega (to pismo) kserks, poderao je njega (poderao ga je). Pa sam mislio (tj. mislim) da je Ibnul-Musejjeb rekao: Pa je molio na njih (tj. protiv njih, proklinjao ih je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se poderu (i oni) svakim deranjem (da budu i oni pocijepani svakim cijepanjem). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Jezida, sina Ebu Ubejda, priao nam je Selemete, sin Ekve'a, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (jednome) ovjeku od Eslemovia: "Oglasi u tvome (svome) narodu, ili u (meu svojim) ljudima (na) dan aura-a (na dan aure, 10. muharrema) da (onaj) ko je jeo, pa neka upotpuni ostatak svoga dana (tj. u preostalom dijelu dana neka se suzdri od jela). A ko nije bio jeo (A ko nije jeo), pa neka posti."

GLAVA oporuke Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izaslanstvima (deputacijama izvjesnih) Arapa da priope (oni ono to su uli k onome) ko je iza njih (ostao kod svoga doma). Rekao je njega (tj. Rekao je to) Malik, sin Huvejrisa. PRIAO NAM JE Alija, sin Da'da, izvijestio nas je ubete. - H - A priao mi je Ishak, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je ubete od Ebu Demreta rekao je: Bio je Ibnu Abbas (obiaja da) posadi mene na svoj krevet, pa je rekao (jedanput): "Zaista izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajs poto su doli (ljudi toga izaslanstva) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Koje je (ovo) izaslanstvo?" Rekli su: "Rebi'a (tj. Mi smo ogranak od plemena Rebi'a)." Rekao je: "irina sa (ovim) izaslanstvom, ili (sa ovim) narodom (tj. Dobro doli)! Ne ponieni (ili: Ne postieni), a niti kajaoci (ne kajui se to ste doli)!" Rekli su: "O poslanie Allaha! Zaista izmeu nas i izmeu tebe su bezvjernici (nevjernici iz plemena) Mudara, pa zapovjedi nam za (neki) posao (to emo da) uniemo s njime (tj. s njega, zbog njega u) raj, i (da) izvijestimo za njega (onoga) ko je iza nas (ko je ostao kod kue)." Pa su (ga) pitali o (izvjesnim) piima. Pa je zabranio njima etiri (stvari), a zapovjedio je njima za etiri (stvari, tj. osnovne dunosti). Zapovjedio je njima za (to) vjerovanje u Allaha. Rekao je: "Da li znate ta je (to) vjerovanje u Allaha?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Svjedoenje da nema boanstva osim Allah, sam On (tj. osim Allaha, samoga Njega), nema druga Njemu; i da je Muhammed poslanik Allaha." I (jo im je zapovjeeno) uspostavljanje (obavezne) molitve (namaza), i davanje zekata - i mislim u njemu (u tome zapovjeenome) je (i) post ramadana (mjeseca ramazana) - i (da) dajete (i da daju) od (ratnih) plijenova (obaveznu) petinu. 227

A zabranio je njima (tu izvjesnu) tikvu, i (izvjesni) zeleni up (krag), i zasmoljeni sud (posudu namazanu smolom utom) i kadanj (stupu, tj. posudu od izdubljenoga drveta). A ponekad (ili: I moda) je rekao: zasmoljenu posudu (crnom smolom). Rekao je: "Zapamtite njih i dajte priopiti (priopite) njih (onome - recite to i onima) ko je (ostao) iza vas (kod kue)." (Ve je prolo tumaenje da su ove posude zabranjene u tom smislu da se u njih stavlja groe ili datule ekujui da iz toga voa izae i iscijedi se sok, pa da se to pije kao napitak. To je zbog toga to su te posude jake i u njima moe taj sok da provrije, da se pretvori u alkohol neprimjetno.)

GLAVA vijesti (izvjesne) ene jedne. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Velida, priao nam je Muhamed, sin Dafera, priao nam je ubete od Tevbeta Anberije rekao je: Rekao je meni abija: "Jesi li (Je si li) vidio hadis Hasena (Basrije) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Jesi li vidio koliko mnogo on pria hadisa)? A sjedio sam meusobno (skupa sa) Ibnu Umerom blizu od dvije godine (oko dvije godine), ili godinu i po (i pola), pa nisam uo njega (da) pria od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, osim ovo, rekao je: Bili su (neki) ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a) u njima (tj. a meu njima) je (i) Sa'd, pa su otili (tj. pa su poeli da) jedu od (nekakvoga) mesa (poeli su da jedu nekakvo meso). Pa je dozivala (povikala) njih (jedna) ena od nekih supruga (jedna od ena, supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ono (tj. to) je meso (pustinjskoga) gutera." Pa su se suzdrali (ustegnuli, sustegnuli od jela). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedite, i kuajte, pa (jer) zaista ono je dozvoljeno (dozvoljena stvar)." Ili je rekao: "Nema tete s njim (tj. Nema grijeha u njemu)!" Sumnjao je u njemu (u izrazu, tj. Sumnjao je Tevbete kako je reeno). "A ali on (ili: ono - to meso od toga gutera) nije od moje hrane (nije od moga jela)." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA DRANJA (pridravanja) ZA (Allahovu) KNJIGU I POSTUPAK (Muhammeda a.s.) 228

PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan od Mis'ara i (drugoga) osim njega, od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina ihaba, rekao je: Rekao je (jedan) ovjek od idova Umeru: "O zapovjednie (svih) vjernika! Da je (sluaj) da je na nas (tj. da je nama) siao ovaj ajet (u kome stoji, u kojem stoji): "...... danas sam usavrio vama vau vjeru, i upotpunio sam na vas Svoju blagodat, i zadovoljio sam se vama (sa) Islamom (kao) vjerom.....", zaista bismo (mi) uzeli (sebi) taj dan blagdanom (tj. godinjim vjerskim praznikom)." Pa je rekao Umer: "Zaista ja zaista znam (u) koji je dan siao ovaj ajet. Siao je (na) dan Arefata u dan petka (tj. u petak)." uo je Sufjan od Mis'ara, a Mis'ar Kajsa, a Kajs (je uo) Tarika. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, izvijestio me je Enes, sin Malika, da je on uo Umera sutradan kada su se prisegnuli (izvjesni) muslimani Ebu Bekru, i ujednaio se je (tj. i pojavio se Umer) na govornici poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) osvjedoio se je (oitovao se je, tj. izgovorio je kelimei ehadet) prije Ebu Bekra, pa je rekao: "to se tie poslije, pa izabrao je Allah za Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, (ono dobro) koje je kod Njega nad (ono dobro) koje je kod vas. A ovo je (Allahova) knjiga koja (je ta to) je naputio Allah s njom (pomou nje) vaega poslanika, pa uzmite za nju (uzmite nju), naputiete se, i samo je naputio Allah (tj. i naputio je Allah samo) s njom Svoga poslanika." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa rekao je: Stisnuo (Pritisnuo, Privukao) me je k sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "Moj Boe! Poui ga (Svojoj) knjizi." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Sabbaha, priao nam je Mutemir, rekao je: uo sam Avfa da je Ebu Minhal priao njemu da je on uo Ebu Berzeta (da) je rekao: "Zaista Allah obogauje vas, ili podie (uzdie) vas sa Islamom i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio." (Ili: "Zaista Allah ini nepotrebnim, dostatnim, ili namjetao je vama - prebijene kosti, tj. ispravljao je, ispravlja vama propuste i posrtaje - sa Islamom i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio." U prednjem prevodu doslovno treba da stoji: "......, ili je podigao (uzdigao) vas sa Islamom i sa.....".). Rekao je Ebu Abdullah: Dogodilo se je ovdje "jugnikum (obogauje vas, ini nepotrebnim, dostatnim vas)", a samo je ono (tj. a ono je samo) "ne'aekum (podigao je vas; namjetao je vama - prebijene kosti da zarastu, prerastu)", 229

gleda se (tj. gledajui) u korijen (osnov) knjige (toga izvjesnoga) dranja (pridravanja za Allahovu knjigu - Kur'an - i postupak Muhammeda a.s.). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, da je Abdullah, sin Umera, pisao k Abdulmeliku, sinu Mervana, (i) prisegnjuje se (prisegnjujui se pismeno) njemu: "I priznajem za to za (svoju) poslunost i pokornost na postupku Allaha i postupku Njegovoga poslanika u (onome) to sam mogao (tj. koliko mogu)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslao sam se (tj. Poslan sam) sa sakupljaicama (izvjesnih) rijei.". (Tumaenje ovoga izraza je ve prolazilo u tekstu.) PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Poslao sam se (Poslan sam) sa sakupljaicama (izvjesnih) rijei (sa aforizmima); i pomogao sam se (i pomognut sam) sa (izvjesnim) strahom (panikom); i dok sam ja spava, vidio sam mene (tj. vidio sam sebe da) su se meni donijeli kljuevi blagajni (izvjesne) zemlje (ili: cijele Zemlje), pa su se stavili u moju ruku." Rekao je Ebu Hurejrete: "Pa ve je otiao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vi jedete njih (kako vam se dogodi, kako elite pomijeavi vi razna jela zajedno, jer "legisun" znai: jelo pomijeano jemom, tj. troite ta bogatstva izmijeavi ih kako elite); ili dojite ih (sasnete ih)"; ili rije (neku je rekao koja) nalii (lii) njoj (nekoj od te dvije navedene rijei, reenice). PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Lejs od Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema od (Allahovih) vjerovijesnika (ni jedan) vjerovijesnik (da je bi drukiji) osim (takav da) se je njemu dalo od (izvjesnih, natprirodnih) znakova to je slino njemu (dovoljno, dostatno da) se je njemu vjerovalo (da se on vjerovao kao Allahov vjerovijesnik), ili vjerovalo je na njemu (na toj vrsti znakova, na osnovu toga broja znakova vjerovalo je tadanje) ljudstvo (tadanji ljudi). A samo je bio (znak) koji se je dao meni (tj. A bio je znak koji se dao meni samo) objava (to) je objavio nju Allah k meni. Pa nadam se da sam ja najmnogobrojniji (od) njih sljedbenikom (sljedbenicima na) Sudnjem danu (dakle: nadam se da u ja imati najvie sljedbenika na Sudnjem danu)." GLAVA 230

(izvjesnoga) povoenja za postupcima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i govora Allaha, uzvien je: "....., i uini nas za (izvjesne) bogobojazne voom.". Rekao je (veli se da je rije o Mudahidu da je on rekao da ajet znai): Voama (nas uini takvim, takvih osobina da) se povodimo za (onim) ko je prije nas (bio, postojao), i (da) se povodi za nama (onaj) ko je poslije nas (tj. ko bude ivio poslije nas). A rekao je Ibnu Avn: Tri (svojstva su takva da) elim njih za svoju osobu i za svoju brau (prijatelje, tj. elim ih sebi i svojoj brai, ili prijateljima): Ovaj postupak (obiaj Muhammeda a.s.) da se pouavaju njemu i (da) pitaju o njemu (za njega); i Kur'an da se urazumijevaju (u) njega (tj. da ga razumijevaju sebi) i (da) pitaju o njemu; i (da) ostave (moja braa, prijatelji te izvjesne, ili: sve) ljude osim od dobra. PRIAO NAM JE Amr, sin Abbasa, priao nam je Abdurrahman, priao nam je Sufjan od Vasila, od Ebu Vaila rekao je: Sjeo sam do ejbeta u ovoj bogomolji (tj. u Kabi). Rekao je: "Sjeo je do mene Umer u (tj. na) ovome tvome mjestu sjedenja pa je rekao: "Razmiljao sam (Pomiljao sam) da neu ostaviti (tj. da ne ostavim) u njoj (ni jednu) utu, a ni bijelu (paru, tj. ni zlata, ni srebra), osim (da) sam podijelio (tj. osim da razdijelim, nego da razdijelim) nju (tj. tu svu gomilu novca) meu (te) muslimane." Rekao sam: "Nisi ti sa uiniocem (tj. Nisi ti uinilac toga)." Rekao je: "Zato?" Rekao sam: "Nisu uinila njega (tj. Nisu uinila to) tvoja dva druga (prije tebe)." Rekao je: "Njih dvojica su (ta izvjesna) dva ovjeka (to) se povodi (to se povodim) za njima dvojicom." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: Pitao sam Aamea pa je rekao od Zejda, sina Vehba, uo sam Huzejfeta (da) govori: Priao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je (izvjesna) vjernost (povjerljivost, pouzdanost) sila iz neba u korijen srca (izvjesnih) ljudi. I siao je Kur'an, pa su itali Kur'an (i iz njega su jo saznali da treba biti povjerljiv, pouzdan), i znali su (to jo i) iz postupaka (iz obiaja Muhammeda a.s.). PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, priao nam je ubete, izvijestio nas je Amr, sin Murreta, uo sam Murreta Hemdaniju (da) govori: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Zaista najljepe (izvjesno) prianje (razgovor) je knjiga Allaha, i najljepi putokaz (tj. nain ivota) je putokaz Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, i (tj. a) najgori (ti izvjesni) poslovi su proizvedeni (nanovo izmeu) njih (tj. novotarije). I: "Zaista to se vama obeava, zaista je dolaza (tj. zaista e i doi to), i niste vi sa iniocima nemonim (tj. i niste vi uinioci nemonim, koji ine da se ne 231

moe dogoditi ono to vam je obeano, kao to je proivljenje nakon smrti na Sudnjem danu).". PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Sufjan, priao nam je Zuhrija od Ubejdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, rekao je (svaki od njih dvojice): Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista sudiu svakako meu vama dvojicom sa knjigom Allaha." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, priao nam je Fulejh, priao nam je Hilal, sin Alije, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Svaki (od) moje sljedbe ulazi (tj. unii e u) raj, osim (onoga) ko nije htio (tj. osim ko nee da unie, osim onoga koji nee da ue)." Rekli su: "O poslanie Allaha! A ko nee (A ko to nee da ue u raj)?" Rekao je: "Ko se je pokorio (tj. Ko se pokorava) meni, uniao je (tj. unii e u) raj. A ko se je ogrijeio meni (tj. A ko nije bio pokoran meni), pa ve nije htio." PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ubadeta, izvijestio nas je Jezid, priao nam je Selim, sin Hajjana, a hvalio je na njega (tj. a hvalio ga je Jezid), priao nam je Seid, sin Mina-a, priao nam je, ili uo sam Dabira, sina Abdullaha, (da) govori: Doli su (neki) aneli ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je spava (tj. a on je spavao), pa je rekao neki (od) njih: "Zaista on je spava (on spava)." A rekao je neki (od) njih: "Zaista (njegovo) oko je spava (njegovo oko spava), a srce je budno (probueno)." Pa su rekli: "Zaista za ovoga vaega druga je (tj. ima, postoji jedan) primjer, pa udarite njemu (tj. donesite, iznesite mu jedan) primjer (ili: pa udarite za njega, iznesite za njega jedan primjer)." Pa je rekao neki (od) njih (jedan od njih): "Zaista on je spava (on spava)." A rekao je neki (od) njih (jedan drugi): "Zaista (njegovo) oko je spava (njegovo oko spava), a srce je budno." Pa su rekli: "Njegov primjer je kao primjer ovjeka (koji) je sagradio (napravio) kuu (dom), i uinio je u njoj (jednu) gozbu, i poslao je pozivaa (da pozove ljude na tu gozbu). Pa ko je odgovorio (odazvao se tome) pozivau, uniao je (u tu) kuu i jeo je od (te) gozbe. A ko nije odgovorio (tome) pozivau, nije uniao (u tu) kuu i nije jeo od (te) gozbe." Pa su rekli: "Protumaite nju (tu priu) njemu (da) razumije nju." Pa je rekao neki (jedan od) njih: "Zaista on je spava." A rekao je neki (drugi od) njih: "Zaista (njegovo) oko je spava, a srce je budno." Pa su rekli: Pa (ta) kua je raj, a (taj) poziva je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio. Pa ko se je pokorio (ko se pokori) Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, pa ve se je pokorio Allahu. A ko se je ogrijeio Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, pa ve se je ogrijeio Allahu. I Muhammed je (na taj nain) rastavio (rastavljao) izmeu (tih) ljudi.

232

Slijedio je njega (Muhammeda, sina Ubadetovoga) Kutejbete od Lejsa, od Halida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Dabira: Izaao je na nas (tj. Izaao je nama) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Aamea, od Ibrahima, od Hemama, od Huzejfeta rekao je: "O druino (kur'anskih) itaa! Budite ispravni (ili: Budite istrajni), pa ve ste se pretekli preticanjem dalekim. Pa ako ste uzeli (ako uzmete da krivudate, ako budete krivudali) desno i lijevo, (pa) zaista ve ste zalutali (zalutaete) lutanjem dalekim." PRIAO NAM JE Ebu Kurejb, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Samo je moj primjer i primjer (onoga) to je poslao mene Allah sa njim (to je samo) kao primjer (jednoga) ovjeka (koji) je doao (jednome) narodu pa je rekao: "O moj narode! Zaista ja sam vidio (izvjesnu) vojsku sa svoja dva oka, i zaista ja sam (va) opominja goli, pa (svoj) spas (traite sebi)!" Pa se je pokorila njemu (jedna) skupina od njegovoga naroda, pa su ili (otputovali poetkom te noi), pa su otili na njihovoj (na svojoj) polaganosti (tj. otili su polako), pa su se spasili. A nije vjerovala (tj. smatrala je za la to jedna) skupina od njih, pa su osvanuli (u) njihovom (u svome) mjestu. Pa je jutrom dola njima (ta) vojska, pa je unitila njih i iskorijenila je njih. Pa to je primjer (onoga) ko se je pokoravao meni, pa je slijedio (ono) to sam donio njega (to sam ga donio, to sam donio), i primjer (onoga) ko se je ogrijeio meni i nije vjerovao u (ono) to sam donio njega od (te) istine (to sam donio od istine)." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Ukajla, od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina 'Utbeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Poto je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i uinio (tj. postavio) se je halifom Ebu Bekr poslije njega, i pobezvjerio se je (onaj) ko se je pobezvjerio od (izvjesnih) Arapa, rekao je Umer Ebu Bekru: "Kako (da) se bori (protiv tih izvjesnih) ljudi, a ve je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo se je meni da se borim (protiv svih) ljudi dok reknu: "Nema boanstva osim Allah!", pa ko je rekao: "Nema boanstva osim Allah!", sauvao je od mene svoje imanje i svoju osobu (tj. ivot), osim sa njegovim pravom (sa pravom toga osnova vjere koje dozvalja, dozvoljava da se neko kazni), a njegov obraun je na Allahu (pa kako da se bori protiv tih ljudi kada i oni govore da nema boanstva osim Allah)?" Pa je rekao: 233

"Tako mi Allaha zaista boriu se svakako (protiv onoga) ko je rastavljao (tj. ko pravi razliku) izmeu (te) molitve i (toga) zekata, pa (jer) zaista zekat je dunost (od svakoga) imanja (koju treba izvriti). Tako mi Allaha da su sprijeili (tj. kad bi oni sprijeili da daju) meni ue (jedno, tj. da daju jedno ue manje nego to su davali prije moje vladavine, prije moje uprave, jedno ue to) su bili (obiaja da) izvravaju njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih se borio (protiv) njih na njegovo sprjeavanje (tj. zbog njegovoga sprjeavanja, nedavanja)." Pa je rekao Umer: Pa tako mi Allaha nije ono (nita drugo) osim (to) da sam vidio (da) je Allah ve rairio (rasprostranio, otvorio) prsa Ebu Bekra za (tu) borbu. Pa sam prepoznao (saznao) da je ono (da je to izvjesna) istina (tj. da je ona - ta borba prava, ispravna). Rekao je Ibnu Bukejr i Abdullah od Lejsa: "Kozicu (ensko jare kada bi htjeli da daju manje, borio bih se protiv njih)", i ono je (i to je) ispravnije (vjerodostojnije, nego tekst u kome se kae "..... ue.....".). PRIAO MI JE Ismail, priao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu ihaba, priao mi je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Doao je Ujejnete, sin Hisna sina Huzejfeta sina Bedra, pa je odsjeo na (tj. kod) sina svoga brata (tj. kod svoga bratia) Hurra, sina Kajsa sina Hisna, a bio je od (izvjesne) nekolicine koji su (ti ljudi to) pribliuje njih Umer, a bili su (kur'anski) itai drugovi sjednice Umera i njegovoga zdogovaranja, (i) bili (su oni) ljudi u muevnim godinama, ili mladii. Pa je rekao Ujejnete sinu svoga brata (tj. svome bratiu): "O sine moga brata (O bratiu)! Da li je za tebe (tj. Ima li ti neki) nain kod ovoga zapovjednika, pa (da) trai dozvolu meni na njega (tj. njemu da uniem)?" Rekao je: "Traiu dozvolu za tebe na njega (tj. tebi da unie njemu)." Rekao je Ibnu Abbas: Pa je traio dozvolu za Ujejneta. Pa poto je uniao, rekao je: "O sine Hattaba! Tako mi Allaha ne daruje nas mnogo (ne daje nam mnogo) i ne sudi meu nama sa (tom) pravdom." Pa se rasrdio Umer, ak (da) je pomislio (naumio) s (tim) da padne s njim (tj. da obori) njega (na tle, na tlo radi udaranja batinama, bievima). Pa je rekao Hurr: "O zapovjednie (svih) vjernika! Zaista Allah, uzvien je, rekao je Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi (izvjesno) opratanje, i zapovjedaj za (izvjesno, ili: za svako) dobro, i zakreni (okreni) se od (izvjesnih) neznalica.", a zaista ovaj (Ujejnete) je od (izvjesnih) neznalica." Pa tako mi Allaha nije preao njega (tj. nije preao preko sadraja ovoga ajeta) Umer kada je proitao (prouio) njega na njega (tj. njega - taj ajet - njemu). A bio je (Umer) veliki staja kod knjige Allaha (tj. vrlo se je drao onoga to u Kur'anu stoji, i to se nareuje). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hiama, sina Urveta, od Fatime, keri Munzira, od Esme, keri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, da je ona rekla: Dola sam Aii kada je pomralo Sunce, a (izvjesni) ljudi su stajai (u molitvi), i ona je stajaica (i) klanja, pa sam rekla: 234

"ta je za ljude (ove, tj. ta je ovim ljudima)?" Pa je dala znak sa svojom rukom prema nebu pa je rekla: "Slava Allahu!" Pa sam rekla: "Znak (tj. Znak Allahovoga ureenja svemira)?" Rekla je sa svojom glavom, to jest: Da. (Doslovno: da: Da.). Pa poto je otiao (sa molitve zavrivi je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zahvalio je Allahu i pohvalio je na Njega, zatim je rekao: "Nema od stvari (tj. Nema ni jedne stvari to) je nisam vidio (dosad) osim, a ve sam vidio nju u ovome svome mjestu stajanja (ovdje sada), ak raj i Vatru (tj. ak sam vidio i raj i pakao). I objavilo se je k meni da ete se vi iskuavati (stavljati na kunju) u grobovima (svojim) blizu kunje Velepremazivaa (Deddala, tj. skoro kao to je teka i kunja od Deddala). Pa to se tie (svakoga) vjernika - ili (svakoga) muslimana, neu znati (tj. ne znam) koje je to rekla (ta je od toga rekla, tj. koju tu rije je rekla) Esma - pa (on e da) govori: "Muhammed je donio nama (te jasne) dokaze, pa smo odgovorili i vjerovali smo. Pa (e da) se govori (rekne njemu): "Spavaj (kao) dobar! Znali smo da si ti uvjeren (ubijeen u tu istinu)." A to se tie (izvjesnoga, svakoga) licemjerca (dvolinjaka) - ili (svakoga) sumnjaa, neu znati koje to je rekla (tj. ne znam ta je od toga rekla) Esma - pa (on e da) govori: "Neu znati (tj. Ne znam). uo sam (izvjesne) ljude (da) govore (neku) stvar (neto), pa sam (i ja) rekao njega (tj. nju - tu stvar, to to ti ljudi govore)." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pustite me, dok sam ostavio vas (tj. U vrijeme kada vam nita ne nareujem, i nita vam ne zabranjujem, pustite me na miru, i ne pitajte me, ne raspitujte me nita). Samo su propali (oni) koji su bili prije vas sa (zbog) njihovoga pitanja (tj. zbog svoga pretjeranoga raspitivanja) i njihovoga protivljenja na njihove vjerovijesnike (tj. i zbog svoga neslaganja sa svojim vjerovijesnicima). Pa kada sam zabranio vama (jednu) stvar, pa odstranite se nje (od nje). A kada sam zapovjedio vama za (jedan) posao, pa doite od njega (onoj koliini) to ste mogli (tj. pa inite to koliko moete)." GLAVA (onoga) to se mrzi od mnoine (izvjesnoga) pitanja i optereivanja (sebe sa onim) to nee namjeravati (to ne namjerava, to se ne tie) njega, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "....., ne pitajte o (nekim) stvarima (koje su takve) ako se pokau (one) vama, bie loe (one) vama.....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, Mukri'a, priao nam je Seid, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, od Amira, sina Sada sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista najvei (od svih) muslimana grijehom (tj. najgrijeniji musliman) je (onaj) ko je pitao o (jednoj) stvari (koja) se nije zabranjivala, pa se je zabranila zbog njegovoga pitanja." 235

PRIAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je 'Affan, priao nam je Vuhejb, priao nam je Musa, sin Ukbeta: uo sam Ebu Nadra (da) pria od Busra, sina Seida, od Zejda, sina Sabita da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo (sebi jednu) sobu u Bogomolji od hasure (tj. tu sobu je napravio od prostirki koje su bile napravljene od rogozine), pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njoj (nekolike, nekoliko) noi, ak (da) su se sakupljali k njemu (jo i neki) ljudi. Pa su izgubili njegov glas (jednu) no, pa su mislili da je on ve zaspao, pa je poeo neki (od) njih (da) se iskaljava zato (da) izae njima (da bi izaao k njima). Pa je rekao: "Nije prestalo s vama (ono) koje (to) sam vidio od vaega pravljenja (tj. Neprestano ste pravili, inili ono to sam ve vidio), ak (da) sam se plaio da se (to) propie na vas (kao stroga dunost). A da se je (to) propisalo na vas, ne biste stajali s njim (tj. A da vam se to propisalo, ne biste uspostavili njega, ne biste uzdravali to, ne bi se toga drali). Pa klanjajte, o ljudi, u vaim (svojim) kuama, pa (jer) najvrijednija molitva (svakoga) ovjeka je u njegovoj kui, osim (svake molitve) propisane (tj. osim fard namaza)." PRIAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a E'arije rekao je: Pitao se (tj. Pitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekim) stvarima (to) je mrzio njih. Pa poto su umnoili (tj. mnogo upuivali) na njega (to) pitanje (zapitkivanje - pitanja, zapitkivanja), rasrdio se je i rekao je: "Pitajte me." Pa je ustao (jedan) ovjek pa je rekao: "O poslanie Allaha! Ko je moj otac?" Rekao je: "Tvoj otac je Huzafete." Zatim je ustao drugi pa je rekao: "O poslanie Allaha! Ko je moj otac?" Pa je rekao: "Tvoj otac je Salim, slobodnjak ejbeta." Pa poto je vidio Umer (ono) to je u (na) licu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (njegove) srditosti, rekao je: "Zaista mi se kajemo ka Allahu." PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete, priao nam je Abdulmelik od Verrada, pisara Mugireta, rekao je: Pisao je Muavijete ka Mugiretu: "Pii k meni, ta si uo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pisao k njemu: "Zaista vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio je (obiaja da) govori u koncu (u zadnjem dijelu, tj. otragu) svake molitve (namaza): "Nema boanstva osim Allah, sam On! Nema druga Njemu. Njemu je (sva) vladavina (vlast), i Njemu je (sva) hvala! I On je na svaku stvar mnogo moan! Moj Boe! Nema sprjeavaa (sprjeavaoca) za (ono) to si darovao! I nema davaa (darovaoca) za (ono) to si sprijeio. I nee koristiti posjedniku (izvjesne) sree od Tebe (njegova) srea (tj. nee ga moi spasiti od Tvoje kazne)." 236

I pisao je k njemu da je on bio (i obiaja da) zabranjuje "reklo se je" i "rekao je (ovaj ovo, a onaj ono)", i mnogobrojnost (toga) pitanja i upropatavanje (unitavanje svoga, ili: svakoga) imanja. I bio je (obiaja da) zabranjuje grijeenje (neposlunost svojim) majkama, i ivo zakopavanje (sahranjivanje svojih) kera, i sprjeavanje (izvravanja dunih obaveza) i "Daj mi!" (tj. i prosjaenje). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa rekao je: Bili smo kod Umera, pa je rekao: Zabranilo se je nama (izvjesno, ili: svako) optereivanje (sebe samoga, a posebno usiljeno optereivanje prikazivanjem sebe da zna ono to ne zna). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. A priao mi je Mahmud, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izaao kada se nagelo Sunce (prema zapadu sa najvie dnevne take na nebu), pa je klanjao podne (podnevnu molitvu). Pa poto je pozdravio (u ime zavretka molitve na kraju molitve, tj. predao selam), ustao je (tj. stao je) na Govornicu, pa je spomenuo as, i spomenuo je da su pred njim (tj. da e se prije njega, prije asa dogoditi neke) stvari velike. Zatim je rekao: "Ko je volio (tj. Ko eli) da pita o (nekoj) stvari, pa neka pita o njoj. Pa tako mi Allaha nee pitati mene (ni) o (jednoj) stvari (pa da e biti drukije) osim (tako da) sam izvijestio (tj. da u izvijestiti) vas za nju (o njoj) dok sam trajao (tj. dok trajem, dok stojim) u (na) ovome svome mjestu (gdje stojim)." Rekao je Enes: Pa su umnoili (prisutni) ljudi (svoj) pla, a umnoio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da govori: "Pitajte me!" Pa je rekao Enes: Pa je ustao k njemu (jedan) ovjek pa je rekao: "Gdje je moje mjesto ulaska (na drugome svijetu), o poslanie Allaha?" Rekao je: "Vatra (tj. Pakao)." Pa je ustao Abdullah, sin Huzafeta, pa je rekao: "Ko je moj otac, o poslanie Allaha?" Rekao je: "Tvoj otac je Huzafete." Rekao je: Zatim je umnoio da govori: "Pitajte me! Pitajte me!" Pa je kleknuo (tj. sjeo) Umer na svoja dva koljena pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao) Gospodarem, i sa Islamom (kao) vjerom, i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) poslanikom." Rekao je: Pa je utio (zautio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je to rekao Umer. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pree (Prilinije, dolinije)." (A veli se da ovaj izraz na ovome mjestu u tekstu "evla" znai: Ili ne. To jest: Ili ne bili zadovoljni, a to e rei: Bili vi zadovoljni sa tim to si rekao, ili ne! U ovome sluaju ono "a" u "evla" trebalo je biti napisano sa elifom, a ne sa jetom, sa "j" na kraju, ali je, eto, napisano sa "j".) "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista ve se je izloio meni raj i Vatra (raj i pakao) maloas (maloprije) u (na) strani ovoga 237

zida, a ja klanjam, pa nisam vidio (nita) kao danas o (svakome) dobru i (svakome) zlu (ili: pa nisam vidio kao danas u vezi izvjesnoga dobra i izvjesnoga zla)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahmana, izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, priao nam je ubete, izvijestio me je Musa, sin Enesa, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika, rekao je: Rekao je (jedan) ovjek: "O vjerovijesnie Allaha! Ko je moj otac?" Rekao je: "Tvoj otac je omsica (iks - taj-i-taj)." I siao je (ajet): "O (vi) koji ste vjerovali, ne pitajte o (nekim) stvarima.....". Ajet (taj vidi). PRIAO NAM JE Hasen, sin Sabbaha, priao nam je ebabete, priao nam je Verka' od Abdullaha, sina Abdurrahmana, uo sam Enesa, sina Malika, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se odstraniti (Nee prestati izvjesni, ili: svi) ljudi (da) se meusobno pitaju, ak (da e da) govore (da pitaju): "Ovaj Allah je stvoritelj svake stvari. Pa ko je stvorio Allaha?" PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, priao nam je 'Isa, sin Junusa, od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) oranici (tj. njivi) u Medini, a on se oslonja (oslanja) na (jednu) palminu granu (kao tap, umjesto tapa). Pa je proao pokraj (neke) nekolicine od (izvjesnih) idova. Pa je rekao neki (od) njih: "Pitajte ga o (tom) duhu (ili: o toj dui)." A rekao je neki (od) njih: "Ne pitajte ga, (zato da) nee dati uti vama (neto) to mrzite." Pa su ustali k njemu pa su rekli: "O Ebul-Kasime! Priaj nam o (tom) duhu (ili: o toj dui)." Pa je stajao (jedan) as (i) gleda (tj. stajao je jedan as gledajui). Pa sam prepoznao da se ono objavljuje k njemu, pa sam se odgodio (tj. odstranio, odmakao) od njega dok se je popela (digla, tj. prestala Allahova) objava. Zatim je rekao (tj. proitao, prouio tada objavljeni ajet): "I pitaju te o (tome) duhu (ili: o toj dui); reci: Duh (ili: Dua) je od stvari (ili: od zapovjedi) moga Gospodara.....". GLAVA (izvjesnoga svoga) povoenja za inovima (djelima, postupcima, radovima) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: 238

Uzeo je (sebi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) prsten od zlata. Pa su uzeli (sebi izvjesni) ljudi (neke) prstenove od zlata. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja sam uzeo (sebi jedan) prsten od zlata." Pa je bacio (odbacio) njega i rekao je: "Zaista ja neu obui (tj. neu staviti) njega nikada (dovijek, zauvijek)." Pa su bacili (i ti izvjesni) ljudi njihove (tj. svoje) prstenove.

GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga svoga) udubljivanja, i (izvjesnoga) meusobnoga prepiranja u (izvjesnoj) nauci (znanju) i (izvjesnoga) prelaenja granice (tj. izvjesnoga precjenjivanja, pretjeranosti) u (svojoj) vjeri i (izvjesnim) novotarijama, (to se mrzi) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "O stanovnici Knjige (tj. O sljedbenici Biblije), ne prelazite granicu u vaoj vjeri (tj. ne precjenjujte i ne preuveliavajte ono to imate u svojoj vjeri), i ne govorite na Allaha (Tvorca svega i svakoga, ne govorite na Njega nita drugo) osim (te izvjesne) istine.....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Hiam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne spajajte meusobno (Ne sastavljajte uzastopno dva dana u postu bez mrenja)." Rekli su: "Zaista ti (ih) spaja meusobno." Rekao je: "Zaista ja nisam slino (slian) vama (tj. nisam kao vi). Zaista ja zanoim (noim u takvom stanju da) nahranjuje mene moj Gospodar i napaja me." Pa nisu zavrili (okonali, tj. nisu se proli) od (toga) meusobnoga (uzastopnoga) spajanja. Rekao je: Pa je spajao meusobno s njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva dana, ili dvije noi. Zatim su vidjeli (tadanji) mlaak. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da se je odgodio (jo za kasnije ovaj) mlaak, zaista bih poveao vama (jo vie to spajanje dana bez ikakvoga mrenja)." Kao (izvjesni) kanjavalac za njih (kanjavalac njih, njihov je rekao to). PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao mi je Ibrahim Tejmija, priao mi je moj otac, rekao je: Predikovao nam je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, na (jednoj) govornici od opeke (cigle), a na njemu je (jedan) ma, u njemu je (jedan) list objeen (stranica objeena), pa je rekao:

239

"Tako mi Allaha nema kod nas od knjige (tj. nema kod nas nikakve knjige koja) se ita osim knjiga Allaha, i (ono) to je u (na) ovome listu (doslovno: to je u ovoj stranici)." Pa je rairio (otvorio) nju (tj. njega - taj list), pa kada li su u njoj (u njemu) zubi (izvjesnih) deva (tj. u toj stranici, u tom listu su zapisane godine deva, starost deva koje se daju u sluaju krvarine)! I kada li je u njoj (u toj stranici, u tom listu zapisano i ovo): "Medina je zabranjena (tj. Ona je sveto tlo) od (brda) Ajra do toliko (udaljenosti, prostora). Pa ko proizvede u njoj (u Medini kakvu) novinu (novotariju; ili nasilje), pa na njega je prokletstvo Allaha, i (izvjesnih, ili: i sviju) anela i ljudi skupa (sviju), (i) nee primiti Allah od njega mijenjanja (tj. troenja, milostinje), a ni pravde (ili: nee primiti Allah od njega farda, a ni nafile)." I kada li je u njemu (u tome listu): "Zatita (obezbjeenje, osiguranje nemuslimana koje se daje od svih) muslimana je jedna, nastoji s njom najnii (od) njih (najblii od njih, tj. tu zatitu moe da prui i obea i najnii, najblii musliman). Pa ko je pokvario (prekrio zatitu i obeanje jednome) muslimanu (koji je dao nekome obeanje zatite), pa na njega je prokletstvo Allaha, i anela i ljudi skupa (sviju), nee primiti Allah od njega promjene (mijenjanja, tj. troenja), a ni pravde." I kada li je u njoj (u stranici toj): "Ko je uzeo (sebi lino) meusobno zatitnitvo (od jednoga) naroda sa (drugim nainom) osim (bez) dozvole svojih zatitnika, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anela i ljudi skupa (sviju), nee primiti Allah od njega mijenjanje (promjenu, tj. troenje), a ni pravdu." PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Muslim od Mesruka rekao je: Rekla je Aia, bio zadovoljan Allah od nje: Napravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) stvar (to) se je dopustilo u njoj (da se tako napravi), a udaljavao se je od nje (od te stvari jedan) narod (tj. neki ljudi). Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao: "ta je umu (nekih) naroda (tj. ta je nekim ljudima koji) se udaljavaju od (izvjesne) stvari (to) napravim nju (to je napravim, uinim)? Pa tako mi Allaha zaista ja sam najznaniji (od) njih o Allahu (za Allaha) i najei (od) njih zbog Njega plaenjem (tj. i najvie se plaim Njega od njih sviju)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Veki' od Nafi'a, sina Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa rekao je: Bili su blizu (ta) dvojica dobrih (najboljih) da propadnu njih dvojica: Ebu Bekr i Umer. Poto je dolo na Vjerovijesnika (tj. k Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, izaslanstvo Temimovia, dao je znak jedan (od) njih dvojice za Akre'a, sina Habisa, Temimovia Hanzalovia, brata Mudaiovia. A dao je znak drugi (od njih dvojice, tj. dao je predlog) za (nekoga drugoga) osim njega (osim Akre'a). Pa je rekao Ebu Bekr (ka) Umeru: "Samo si htio (tj. Htio si ti samo) protivljenje meni (protivno meni da dadne predlog)." Pa je rekao Umer: "Nisam htio protivljenje tebi." Pa su se 240

podigli glasovi njih dvojice kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je siao (slijedei ajet o tome): "O (vi) koji ste vjerovali, ne podiite vae (svoje) glasove iznad glasa Vjerovijesnika.....", do Njegovoga govora: "..... (nagrada) velika.". Rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: Rekao je Ibnu Zubejr: Pa je bio Umer poslije - a nije spomenuo to (e se dalje navesti, nije spomenuo i) od svoga oca (tj. djeda da je i on tako inio), misli (na) Ebu Bekra - (bio je Umer, bio bi Umer) kada je priao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, za (kakvo) prianje (razgovor), priao je (tj. priao bi) njemu kao brat (izvjesnoga) meusobnoga tajnoga razgovaranja, nije dao uti njega do (da) trai razumjeti njega (taj govor, a to e rei: poslije objave toga ajeta, Umer je sputenim, tihim glasom razgovarao sa Muhammedom a.s.). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Hiama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aie, majke (svih) vjernika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u svojoj bolesti: "Zapovjedite Ebu Bekru (da) klanja sa ljudima (kao imam)." Rekla je Aia: Rekla sam: "Zaista Ebu Bekr kada je stao (tj. kada stane) u tvoje mjesto stajanja, nije dao uti (tj. nee dati uti svoje itanje, uenje Kur'ana prisutnim) ljudima od (svoga; zbog svoga) plaa, pa zapovjedi Umeru, pa neka klanja (on kao imam)." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekru, pa neka klanja sa (tim) ljudima." Pa je rekla Aia: Pa sam rekla Hafsi: "Reci (ti): "Zaista Ebu Bekr kada je stao (kada stane) u (na) tvoje mjesto stajanja, nije dao uti (nee dati uti prisutnim) ljudima od (svoga) plaa, pa zapovjedi Umeru, pa neka klanja sa (tim) ljudima." Pa je uinila (Pa je tako i rekla) Hafsa. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista vi (ene), zaista ste vi drugarice Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekru, pa neka klanja za (te) ljude (tj. sa tim ljudima)." Pa je rekla Hafsa (ka) Aii: "Nisam bila za (to takvo neto srena da) pogodim od tebe (o Aio) dobro (ikakvo)." PRIAO NAM JE Adem, priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, priao nam je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, Saidije rekao je: Doao je Uvejmir 'Adlanija ka Asimu, sinu Adija, pa je rekao: "Da li si vidio (tj. ta misli za jednoga) ovjeka (koji) je naao (zatekao) sa svojom enom (nekakvoga) ovjeka pa ubije njega (pa ga ubije), da li ubijate njega za njega (tj. da li ete ubiti njega za njega)? Pitaj mi, o Asime (o tome), poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pitao njega (Pa ga je pitao za to, o tome). Pa je mrzio (A mrzio je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takva) pitanja i kudio je. Pa se vratio Asim, pa je izvijestio njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mrzio (takva) pitanja. Pa je rekao Uvejmir: "Tako mi Allaha zaista doi u (otii u ja) svakako Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je doao, a ve je spustio (objavio) Allah, uzvien je, Kur'an poslije (iza) Asima, pa je rekao njemu: 241

"Ve je spustio Allah o vama Kur'an." Pa je pozvao za njih dvoje (pozvao je njih dvoje). Pa su se proturili naprijed (tj. pred Muhammeda a.s.) njih dvoje, pa su se njih dvoje meusobno proklinjali. Zatim je rekao Uvejmir: "Lagao (Slagao) sam na nju, o poslanie Allaha, ako sam drao nju (tj. ako drim nju dalje u svome braku)." Pa je rastavio nju (tj. rastavio se je od nje), a nije zapovjedio njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njezino rastavljanje. Pa je tekao (tj. nastao, postao izvjesni) obiaj u (tj. meu) dvoje (branih) meusobnih proklinjaa (da se rastave nakon meusobnoga proklinjanja pred sudom). I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gledajte je. Pa ako je donijela (rodila) njega (dijete) crveno, kratko, kao (otrovni pustinjski) guter, pa neu misliti (tj. pa ja ne mislim) njega (Uvejmira drukije) osim (tako da) je ve lagao (lano tuio svoju enu). A ako je donijela (rodila) njega crna, okata (velikih oiju), posjednika dviju zadnjica (dvaju guzova, tj. velikih guzova, guzlat), pa neu (onda) misliti (tj. ne mislim tada drukije) osim (tako da) je ve bio istinit (tuei se) na nju." Pa je donijela njega na (toj) stvari runoj (mrskoj, tj. dijete roeno iza te rastave, bilo je takvo da je potvrivalo opravdanost tube Uvejmirove). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba rekao je: Izvijestio me je Malik, sin Evsa, Nasrija. (Rekao je Ibnu ihab:) A bio je Muhamed, sin Dubejra sina Mut'ima, spomenuo meni (jedno) spominjanje od toga (tj. od hadisa koji e se sada navesti). Pa sam uniao na Malika (tj. uniao sam ja Maliku), pa sam pitao njega pa je rekao: Otiao sam, dok uniem na Umera (tj. ak tako da uniem Umeru, ak sam uao Umeru). Doao je njemu (Umeru dok sam ja tada sjedio kod njega) njegov sluitelj (vratar) Jerfe' (Jerfa') pa je rekao: "Da li je tebi (elja) u Usmanu, i Abdurrahmanu, i Zubejru i Sa'du (da ih primi jer oni) trae dozvolu (da ti uniu - pa moe li ih primiti da uu)?" Rekao je: "Da." Pa su unili, pa su pozdravili i sjeli su (oni). Pa je rekao: "Da li je tebi u Aliji i Abbasu (elja da ih primi - tj. Moe li, Hoe li primiti Aliju i Abbasa da uu)?" Pa je dozvolio (i) njima dvojici (da uniu). Rekao je Abbas: "O zapovjednie (svih) vjernika! Sudi izmeu mene i izmeu (izvjesnoga, tj. ovoga) nasilnika." Psovala (Grdila) su se njih dvojica. Pa je rekla (ta prisutna) skupina, Usman i njegovi drugovi: "O zapovjednie (svih) vjernika! Sudi izmeu njih dvojice, i odmori (daj odmoriti) jednoga (izmeu) njih dvojice od (toga) drugoga." Pa je rekao: "Budite promiljeni (tj. Strpite se, priekajte). Zaklinjem vas sa Allahom koji je (Taj to) sa Njegovom dozvolom stoje (tj. opstoje) nebo i Zemlja da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neemo se nasljeivati (tj. Ne nasljeujemo se mi). ta (to) smo ostavili, (to) je milostinja!" - hoe (da kae) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da se to odnosi na) njegovu osobu (znate li to)?" Rekla je (ta) skupina: "Ve je to rekao." Pa se okrenuo Umer na Aliju i Abbasa (prema Aliji i Abbasu) pa (im) je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li znate vas dvojica da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao to?" Rekla su njih dvojica: "Da." Rekao je Umer: "Pa zaista ja sam prialac (ja u priati) vama o ovoj stvari. Zaista Allah je bio naroito uinio (dodijelio) Svome poslaniku, pomilovao 242

ga Allah i spasio, u ovome imanju (od ratnoga plijena, tj. bio je odlikovao njega) sa stvari (jednom to) nije dao nju (ni) jednome (drugome ovjeku) osim njega, pa (tj. jer) zaista Allah (u Kur'anu) govori: "to je zaplijenio Allah na Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku) od njih, pa niste pokaskivali (tj. niste natjeravali u kas, kasanje, tranje).....". Ajet (taj vidjeti). Pa je bila ova (imovina od Nedirovia i Kurejzovia) ista (imovina odreena samo) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim tako mi Allaha nije stiskao sebi nju osim vas, a niti je bio sebian s njom na vas (u odnosu na vas). I ve je davao vama nju, i prosipao je nju u (meu) vas, dok je ostalo od nje (samo) ovo imanje. A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) troi na svoju porodicu troak (opskrbu) njihove godine (godinju hranu) od ovoga imanja. Zatim uzme to je ostalo, pa uini (stavi) njega (u) mjesto injenja (tj. u mjesto stavljanja) imetka Allaha (tj. stavi viak, pretek u dravnu blagajnu, u dravnu imovinu). Pa je (tako) radio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, s tim (nainom) svoga ivota (za vrijeme svoga ivota). Zaklinjem vas sa Allahom da li znate to?" Pa su rekli: "Da." Zatim je rekao Aliji i Abbasu: "Zaklinjem vas dvojicu Allahom da li znate vas dvojica (za) to?" Rekla su njih dvojica: "Da." Zatim je usmrtio Allah Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam zatitnik (tj. zastupnik, nasljednik u vlasti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je zgrabio (uzeo) nju (tu imovinu) Ebu Bekr, pa je radio u njoj sa (onim nainom) to je radio (kako je radio) u njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vas dvojica tada" - i okrenuo se je na Aliju i Abbasa, pa je rekao: "tvrdite vas dvojica da je Ebu Bekr u njoj ovakav (i ovakav, tj. svakakav). A Allah zna da je on u njoj (u toj imovini) istinit, dobroinitelj, pravoputan (napuen), (i) slijedilac za (tu) istinu (sljedbenik istine, prava). Zatim je usmrtio Allah Ebu Bekra, pa sam rekao: Ja sam zatitnik (zastupnik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (zatitnik, nasljednik) Ebu Bekra. Pa sam zgrabio (uzeo) nju (tu imovinu i) dvije godine, radim u njoj (sa njom) sa (onim nainom) to je radio (kako je radio) s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. Zatim ste dola vas dvojica meni, a rije vas dvojice je na rijei jednoj, i stvar vas dvojice je skupa. Doao si mi (ti, o Abbase, da) pita mene (tj. da trai od mene) tvoj dio (svoj dio nasljedstva) od sina tvoga brata (od svoga bratia), a doao mi je ovaj (da) pita mene (za) dio svoje ene od (iza) njezinoga oca. Pa sam rekao (vama): Ako ste htjeli vas dvojica (tj. Ako hoete vas dvojica), dao sam (dau) nju (tu imovinu) ka vama dvojici na (taj uslov, uz uvjet) da je na vas dvojicu ugovor Allaha i Njegova obaveza (da) radite vas dvojica u njoj sa (onim nainom) to je radio (kako je radio) s njim (s tim nainom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa (onim nainom) to je (kako je) radio u njoj (u toj imovini) Ebu Bekr i sa (onim nainom) to (kako) sam radio (ja) u njoj (u toj imovini) otkako (otkada) sam njezin zatitnik; a ako ne, pa ne govorite vas dvojica meni o njoj. Pa ste rekla vas dvojica: "Daj je k nama s tim (uslovom, uvjetom)." Pa sam dao nju k vama dvojici s tim (uslovom). Zaklinjem vas sa Allahom da li sam dao nju k njima dvojici s tim (uslovom)?" Rekla je (prisutna) skupina: "Da." Pa se okrenuo na Aliju i Abbasa (prema Aliji i Abbasu) pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li sam dao nju k vama dvojici?" Rekla su njih dvojica: "Da." Rekao je: "Pa zar traite sebi vas dvojica (nekakvo drugo) suenje osim toga? Pa tako mi (Onoga) koji je 243

(Taj to) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji to) nebo i Zemlja neu suditi o njoj (nikakvim drugim) suenjem osim toga, ak (da) stane (tj. da nastane, da bude) as. Pa ako ste bila nemona vas dvojica od nje (tj. o njoj s takvim nainom da se brinete), pa dajte vas dvojica nju k meni, pa ja (u da) budem dostatan vama dvojici (za) nju." GLAVA grijeha (onoga) ko je zatitio proizvoaa (neke novotarije u vjeri, tj. ko je sklonio, dao sklonite takvome licu, ko mu je dao odsjesti kod sebe). Predao je njega (tj. hadis o tome) Alija od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulvahid, priao nam je Asim, rekao je: Rekao sam Enesu: "Je li zabranio (tj. Je li uinio svetim tlom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Medinu?" Rekao je: "Da, to je izmeu toliko do toliko (tj. odavde pa dovde), (i) nee se sjei njezina stabla. Ko je proizveo (Ko proizvede) u njoj (u Medini nekakvu) novost (novotariju u vjeri), pa na njega je prokletstvo Allaha, i (sviju) anela i ljudi skupa (sviju)." Rekao je Asim: Pa je izvijestio mene Musa, sin Enesa da je on rekao: "...... ili je zatitio proizvoaa (novotarije).". GLAVA (onoga) to se spominje od pokuenosti (izvjesnoga linoga) miljenja (u rjeavanju islamskih pitanja) i optereivanja (sebe izvjesnim) pravilom (tj. analogijom, a to e rei: i pokuenosti upotrebe analogije u rjeavanju eriatskih pitanja). "I ne slijedi" - (tj.) Ne govori - "(ono) to nije tebi o njemu (neko) znanje.....". PRIAO NAM JE Seid, sin Telida, priao mi je Ibnu Vehb, priao mi je Abdurrahman, sin urejha, i (drugi) osim njega, od Ebul-Esveda, od Urveta rekao je: Hodoastio je (prolazei) na nas (tj. pokraj nas) Abdullah, sin Amra, pa sam uo njega (da) govori: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista Allah nee iupati (tj. uzeti, oduzeti izvjesno) znanje poslije (to je sluaj da) je darovao njima njega (nee ga iupati nekim) iupavanjem, a ali (nego) e iupati (oduzeti sebi) njega od njih sa zgrabljivanjem (sa uzimanjem njihovih) uenjaka sa njihovim znanjem, pa (e da) ostanu (neki) ljudi neznalice, (i) traie se od njih rjeenje, pa (e oni da) daju rjeenje sa njihovim miljenjem (tj. po svome miljenju, gledanju, smatranju), pa (e da) zavode (u zabludu druge) i lutaju (i lutae i sami u zabludi)."

244

Pa sam (to) priao Aii, eni (supruzi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je zaista Abdullah, sin Amra hodoastio poslije. Pa je rekla: "O sine moje sestre (O sestriu)! Odi ka Abdullahu, pa trai uvrstiti (ustaliti) meni od njega (onaj hadis) koji si priao meni od njega." Pa sam doao njemu, pa sam pitao njega (pa sam ga pitao). Pa je priao meni za njega (za taj hadis) kao (poput, tj. slino kao onome, slino onome) to je priao meni (prije). Pa sam doao Aii, pa sam izvijestio nju (o tome). Pa se je zaudila, pa je rekla: "Tako mi Allaha zaista ve je zapamtio Abdullah, sin Amra." PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Ebu Hamzete, uo sam Aamea rekao je: Pitao sam Ebu Vaila: "Da li si prisustvovao Siffinu?" Rekao je: "Da." Pa sam uo Sehla, sina Hunejfa (da) govori. - H - A priao nam je Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete od Aamea, od Ebu Vaila rekao je: Rekao je Sehl, sin Hunejfa: "O (prisutni) ljudi! Sumnjiite vae (svoje) miljenje (u ovoj borbi) na vau vjeru (za svoju vjeru, tj. Osumnjiite ispravnost svoga miljenja koje vas je navelo da se u ime svoje vjere meusobno ubijate). Zaista ve sam vidio sebe (na) dan Ebu Dendela, a da mogu da vratim (tj. da odbijem) zapovjed poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih vratio nju (tj. odbio bih je, ponitio bih je). I nismo stavili nae sablje na naa ramena ka (jednoj) stvari (koja) obrunjuje nas (tj. koja nas zaplauje, pa da je bilo drukije) osim (tako da) su olakale s nama (one - sablje da doemo) do (jedne) stvari (to) poznajemo nju, osim ove stvari (u kojoj smo sada gdje se meusobno ubijamo ne poznajui u sutini ta e da bude s nama na Sudnjem danu zbog ovoga to sad radimo)." Rekao je (Aame): A rekao je Ebu Vail: Prisustvovao sam Siffinu. I loa li je (borba) Siffun (tj. Siffin)! GLAVA (onoga) to je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) se pita (tj. da bude pitan) od (onoga) to se nije spustila na njega (njemu o tome Allahova) objava, pa govori (tj. pa on rekne): "Neu znati (tj. Ne znam)." Ili nije odgovorio do (da) se spusti na njega (tj. njemu o tom Allahova) objava, a nije rekao sa miljenjem, a ni pravilom (analogijom) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... sa (onim) to je pokazao tebi Allah.....". A rekao je Ibnu Mes'ud: Upitao se je (tj. Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o (tom) duhu (ili: o dui), pa je utio dok se je spustio (izvjesni) ajet (o tome). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: uo sam Ibnul-Munkedira (da) govori: uo sam Dabira, sina Abdullaha (da) govori: Razbolio sam se, pa je doao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene, i Ebu Bekr, a njih dvojica su dva pjeaka (doli su mi pjeke). Pa je doao meni, a ve se je zanesvijestilo meni (tj. a ve sam pao u nesvijest od bolova). Pa se oistio (ienjem za molitvu - abdestio je) poslanik 245

Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je izlio (preostalu) svoju vodu za ienje na mene. Pa sam se osvijestio (doao k sebi) pa sam rekao: "O poslanie Allaha!" A moda (ili: A ponekad) je rekao Sufjan: Pa sam rekao: "Hej poslanie Allaha! Kako (da) sudim u (o) svome imanju? Kako (da) napravim (tj. da rasporedim nasljedstvo poslije sebe) u svome imanju?" Rekao je: Pa nije odgovorio meni (ni) sa (jednom) stvari (tj. nita), dok je (u te momente, ili u te dane) siao ajet (eriatskoga) nasljeivanja (nasljedstva, pa sam onda vidio, saznao ta i kako treba da napravim, da uradim, da uinim).

GLAVA pouavanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoju sljedbu (svoje sljedbe) od (tih) ljudi i (tih) ena od (onoga) to je pouio njega Allah, (a) nije (to) sa miljenjem (tj. nije ih pouavao po svome miljenju), a niti predstavljanjem (prikazivanjem primjera, poreenjem, tj. a niti analogijom). (Buharija je protivnik kijasa - analogije. Hanefijski pravnici su, nasuprot tome, pristalice analogije.) PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ebu Avanete od Abdurrahmana, sina Asbehanije, od Ebu Saliha Zekvana, od Ebu Seida: Dola je (jedna) ena ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslanie Allaha! Odnesoe (ti) ljudi (mukarci) tvoj hadis (tvoje prianje), pa uini za nas (enske) od svoje osobe (odredi jedan) dan (da) dolazimo tebi u njemu (pa da) pouava nas od (onoga) to je pouio tebe Allah." Pa je rekao: "Sakupljajte (Sakupite) se (doite) u taj i taj dan u tome i tome (na tom i tom) mjestu." Pa su se (one) sakupile (sakupljale). Pa je doao (dolazio je) njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pouavao njih od (onoga) to je pouio njega Allah, zatim je rekao (izmeu ostaloga): "Nema od vas (ni jedna) ena (koja) je proturila naprijed pred sobom od svoje djece troje (tj. nije ih poslala prije sebe na drugi svijet, pa da je ona u drugom poloaju) osim (takvom da) je (to) bilo njoj (jedan) zastor od Vatre." Pa je rekla (jedna) ena od njih: "O poslanie Allaha! Dvoje (A dvoje)?" Rekao je: Pa je ponovila nju (tu rije) dvaput. Zatim je rekao: "I dvoje, i dvoje, i dvoje." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee prestati (jedna) skupina od moje sljedbe (bivajui) pojavljivai na (toj) istini (nee prestati da) se bore (da ratuju). 246

A oni su (tj. A to su, kae Buharija) stanovnici (ljudi izvjesnoga) znanja (tj. A to su ueni ljudi, uenjaci). PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Ismaila, od Kajsa, od Mugireta, sina ubeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee prestati (jedna) skupina od moje sljedbe (da budu) pojavljivai (tj. meusobni potpomagai, ili: pobjeivai nad neprijateljem), dok doe njima zapovjed Allaha (tj. Sudnji dan), a oni su pojavljivai (potpomagai, pobjeivai, pobjednici)." PRIAO NAM JE Ismail, priao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu ihaba, izvijestio me je Humejd, rekao je: uo sam Muavijeta, sina Ebu Sufjana (da) predikuje, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko (je takav da) hoe Allah s njim (neko) dobro, dadne razumijevanje njemu (tj. uini ga razumnim) u (toj islamskoj) vjeri. I samo sam ja (tj. A ja sam samo jedan) djelilac (znanja), a dariva Allah. A nee prestati (da bude) stvar ove sljedbe ispravnom do (da) stane (tj. do da nastane) as; ili: do (da) doe zapovjed Allaha (tj. Sudnji dan)." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "....., ili (da) pomijea vas (u neke suprotne) stranke.....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan; rekao je Amr: uo sam Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Poto je siao na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ajet u kome se kae): "Reci: On je moan na (to) da poalje na vas (jednu) kaznu od iznad vas.....", rekao je (Muhammed a.s.): "Utjeem se u Tvoje lice"; "ili od ispod vaih nogu", rekao je: "Utjeem se u Tvoje lice (tj. Traim utoite i zatitu sebi u Tvome licu)." Pa poto je sila (objava dijela ajeta): "..... ili (da) pomijea vas (u suprotne, neslone) stranke, i (da) dadne kuati nekima vas junatvo nekih....., rekao je ove dvije (muke, nevolje) su lake, ili laganije. GLAVA (onoga) ko je prispodobio (usporeivao jedan) osnov poznat sa (jednim) osnovom objanjenim (objanjavanim), ve je objasnio Allah presudu njih dvojice (tj. sud o ta oba osnova - a prispodobio je neko ta oba osnova) zato (da) razumije (izvjesni) pitalac.

247

PRIAO NAM JE Asbag, sin Fereda, priao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta da je (jedan) Beduin doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista moja ena je rodila (jednoga) djeaka crna, i zaista ja sam nijekao njega (tj. ne priznajem ga za svoje dijete; ili: smatrao sam runim njega, tj. da je zametnut runim inom moje ene, zbog njezinog preljuba, bluda s nekim)." Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je za tebe (Ima li u tebe ita) od deva (Ima li ti deva)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa ta (tj. kakve) su njihove boje (koje su boje)?" Rekao je: "Crvene (su)." Rekao je: "Da li je u (meu) njima od lugaste (boje ikoja)?" Rekao je: "Zaista je u (Zaista su meu) njima zaista (neke koje su) lugaste (boje kao lug)." Rekao je: "Pa gdje (tj. Pa kako) misli (da) je to dolo njima (tj. A ta misli za to kako se to desilo)?" Rekao je: "O poslanie Allaha! Rasa (je to to) je iupala (tj. povukla, sebi privukla) njih (te deve dajui tu boju)." Rekao je: "A moda je ovo (neka) rasa (to) je iupala (sebi povukla) njega (toga djeaka)." (Ebu Hurejrete dalje kae:) I nije dopustio njemu (tome Beduinu, tj. nije mu dao za pravo) u (njegovome) odricanju od njega (od toga djeteta). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa da je (jedna) ena dola ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "Zaista moja majka se je zavjetovala da hodoasti, pa je umrla prije (nego je dospjela) da hodoasti, pa da li (da ja) hodoastim od nje (za nju, umjesto nje)?" Rekao je: "Da, hodoasti od nje (za nju). Jesi li vidjela (tj. ta misli) da je bilo na tvojoj majci (neko) dugovanje (dug prema ljudima) da li bi bila (ti) izvrivaica njega (tj. da li bi ga platila, da li bi platila taj dug)?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Pa izvrujte (izvrite dugovanje, dug) koje je za Njega (tj. koje je Njegovo, Allahovo), pa (tj. jer) zaista Allah je prei za (to izvjesno) ispunjenje obeanja (Njemu)." GLAVA (onoga) to je dolo o trudu (izvjesnih) sudija (koji se trude da sude) sa (onim) to je spustio Allah, uzvien je, zbog Njegovoga govora: "..... a ko nije sudio sa (onim, tj. prema onome) to je spustio Allah, pa ti su oni (to su izvjesni) nasilnici (nepravednici).". A hvalio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, posjednika (izvjesne) mudrosti kad sudi s njom (prema njoj) i pouava je (a) nee se optereavati (tj. a ne optereava se, ne ini usiljeno, ne prikazuje usiljeno mudrost) od svoje strane (po proizvoljnome svome miljenju). I (GLAVA) zdogovaranja (dogovaranja izvjesnih) halifa (vladara, upravljaa) i njihovoga pitanja stanovnike (stanovnika, ljudi izvjesnoga) znanja (tj. i njihovoga pitanja uene ljude, uenjake). PRIAO NAM JE ihab, sin Abbada, priao nam je Ibrahim, sin Humejda, od Ismaila, od Kajsa, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 248

"Nema zavidnosti osim u dva (sluaja, u dobro, u dobru dvojice ljudi): ovjek (ovjeku to) je dao njemu Allah (jedno) imanje, pa mu se je dala mo na njegovo unitenje (tj. troenje) u (izvjesno) pravo; a drugi je (taj to) je dao njemu Allah (jednu) mudrost, pa on sudi s njom i pouava je." PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete, priao nam je Hiam od svoga oca, od Mugireta, sina ubeta, rekao je: Pitao je Umer, sin Hattaba, o izjalovljenju (izvjesne) ene, a ona je (tj. a to je ena) koja (zapadne u priliku da) se udari njezin stomak, pa baci (ona) dijete u utrobi (pobaci), pa je rekao: "Koji (od) vas je uo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o njemu (o takvom sluaju neku) stvar (neto)?" Pa sam rekao: "Ja." Pa je rekao: "ta je ono (tj. ta je to)?" Rekao sam: "uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "U njemu (tj. U ovom sluaju za pobaeno mrtvo dijete treba dati osloboditi ropstva jedno) lice: rob, ili robinja (da to lice bude)." Pa je rekao: "Nee prestati (da to dokazuje) do (da) donese meni (izvjesno) mjesto izlaenja (tj. izvor) u (onome, tj. za ono) to si rekao." Pa sam izaao, pa sam naao Muhammeda, sina Meslemeta, pa sam doveo njega, pa je svjedoio sa mnom da je on uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "U njemu je (tj. Za njega, Zbog njega je jedno) lice: rob, ili robinja." Slijedio je njega (Hiama) Ibnu Ebu Zinad od svoga oca, od Urveta, od Mugireta. GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista slijediete svakako put (postupke onih) ko je bio (tj. koji su bili, ivjeli) prije vas." PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee ustati (tj. Nee nastati) as do (da) uzme (prihvati - dok ne prihvati) moja sljedba za uzimanje (svih) stoljea (pokoljenja) prije nje pedljem u pedalj (pedalj u pedalj) i arinom u arin (tj. dlaku u dlaku i stopu u stopu)." Pa se je reklo: "O poslanie Allaha! Kao Perzijanci i Vizantinci (Bizantinci)?" Pa je rekao: "A ko su (ti) ljudi osim oni (tj. A ko bi drugi mogao biti do oni, nego oni, osim oni)?!" (To jest: "ivjee moji sljedbenici nainom ivota kako su ivjeli proli narodi, naroito narodi Perzije i Vizantije.".) 249

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdulaziza, priao nam je Ebu Umer San'anija iz Jemena, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista slijediete svakako put (tj. postupke, nain ivota onih) ko je bio (tj. koji su bili, ivjeli) prije vas pedalj pedalj (u pedalj) i arin u arin, ak da su ulazili (ak i kad bi ulazili, uli oni u) rupu (jamu kakvoga) gutera, slijedili biste ih." Rekli smo: "O poslanie Allaha! idovi i krani (kako su ivjeli)?" Rekao je: "Pa ko (bi drugi bio - Pa ko bi drugi mogao biti)?"

GLAVA grijeha (onoga) ko je zvao (pozivao) ka (nekoj) zabludi ili je uobiajio (jedan) obiaj lo, (to je sve grijeh) zbog govora Allaha, uzvien je: "..... i od tereta (onih) koji (su ti to u zabludu) zavode njih sa bez znanja (tj. bez ikakvoga znanja).....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Aame od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije od due (osobe koja) se ubije nasilno (nepravedno ni jedna drukije promatrana) osim (tako da) je bio (da bude) na prvoga Ademovoga sina (jedan) udjel (dio) od nje (od grijeha za ubijstvo, ubistvo te due, te osobe)." A ponekad (A moda) je rekao Sufjan: "..... (udjel, dio) od njezine krvi." Jer (je sluaj) da je on prvi ko je (koji je) uobiajio (to) ubijanje poetkom (u poetku). GLAVA (onoga) to je spominjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i podstrekivao na slaganje (sa) stanovnicima (izvjesnoga) znanja (tj. na slaganje sa uenim ljudima), i to su se sloila na njemu (ta) dva zabranjena (tj. sveta) tla: Meka i Medina, i to je bilo u njoj (u Medini) od prisustvovalita (sastajalita, zbornih mjesta) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Iseljenika i Pomagaa, i (bajramskoga) klanjalita Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (njegove) govornice i (njegovoga) groba. PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Muhameda, sina Munkedira, od Dabira, sina Abdullaha, Selemije da se je (jedan) Beduin prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Islam. Pa je pogodila (zadesila 250

toga) Beduina (jedna) vruica (groznica) u Medini. Pa je doao (taj) Beduin ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Pokvari (tj. Poniti) mi moju prisegu!" Pa nije htio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (da to uini). Zatim je doao njemu pa je rekao: "Pokvari (Poniti) mi moju prisegu!" Pa nije htio (to da uini). Zatim je (ponovo) doao njemu pa je rekao: "Pokvari (Poniti) mi moju prisegu!" Pa (opet) nije htio (to da uini Muhammed a.s.). Pa je izaao (taj) Beduin. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Samo Medina je (tj. Medina je samo) kao (kovaka) mjeina, (koja) nijee (tj. raspri) svoju nevaljatinu, a jasno (isto) biva (jasno, isto se pokazuje) njezina dobrota." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulvahid, priao nam je Mamer od Zuhrije, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, priao mi je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam (u prilici da) dajem itati Abdurrahmanu, sinu Avfa (tj. itah mu, pouavah ga ja Kur'anu). Pa poto je bilo zadnje hodoae (to) je hodoastio njega Umer, pa je rekao Abdurrahman u Mini (na Mini): "Da si prisustvovao zapovjedniku (svih) vjernika! Doao je njemu (jedan) ovjek (i) rekao je: "Zaista (jedan) omsica (iks) govori: "Da je umro (tj. Da umre) zapovjednik (svih) vjernika, zaista prisegnuli bismo se omsici (tom-i-tom)!" Pa je rekao Umer: "Zaista ustau svakako veeras, pa (da) upozorim (opomenem) ovu (izvjesnu) skupinu (na one) koji hoe da otimaju njima (njihova prava)." Rekao sam: "Ne ini (to), pa (jer) zaista (to) vrijeme (sezona) hodoaa sakupi prostake (rulju od tih, izmeu tih) ljudi, nadvladaju na tvoje sijelo (tj. i oni su sada u veini u tvome sijelu i drutvu), pa se plaim da nee dati odsjesti njoj (tj. tvojoj rijei) na njezino lice (tj. na njezin nain, a to e rei: plaim se da tvoju rije ne protumae onako kako si je ti izrekao), pa (e da) odleti s njom svaki leta (letjelac, tj. razdjeljiva, prenosilac), pa priekni (oekni, priekaj, saekaj) dok doe (u) Medinu, kuu Iseljenja, i kuu (Muhammedovog a.s.) postupka, pa (da) se spoji sa drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Iseljenika i Pomagaa, pa (da oni) zapamte tvoju besjedu i (da) dadnu odsjesti nju na njezino lice (tj. da postave nju na njezino mjesto)." Pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista ustau svakako s njim (s tim) u prvome mjestu ustajanja (to u da) ustanem njega (u prvom mjestu gdje budem ustao) u Medini." Rekao je Ibnu Abbas: Pa smo doli (u) Medinu, pa je rekao: "Zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa (tom) istinom, i spustio je na njega (Svoju) knjigu, pa je bilo u (onome) to je spustio (i) ajet (toga) kamenovanja (enjenih i udavanih preljubnika)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad od Ejjuba, od Muhammeda rekao je:

251

Bili smo kod Ebu Hurejreta, a na njemu su (nekakve) dvije odjee, obojene njih dvije crvenim blatom (mekom), od lana, pa se je oseknuo (useknuo) pa je rekao: "Bravo! Bravo! Ebu Hurejrete se (sada moe da) oseknjuje u (taj) lan. Zaista ve sam vidio sebe (u takvom tekom i bijednom stanju), a zaista ja se zaista skrham u (prostoru) to je izmeu govornice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, do sobe Aie (Aiine bivi ja) onesvijeten na mene (tj. ne znajui za sebe), pa doe (izvjesni) dolaza, pa stavi svoju nogu na moj vrat i misli (tj. priinja mu se) da sam ja lud, a nije sa mnom ludost (ludilo - a nisam ja lud), (a) nije sa mnom (nita drugo) osim (teka) glad." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Abdurrahmana, sina 'Abisa, rekao je: Pitao se (tj. Upitan) je Ibnu Abbas: "Je si li prisustvovao (izvjesnome godinjem vjerskom) prazniku (tj. bajramskoj molitvi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (neki puta)?" Rekao je: "Da. A da nije moga stupnja (u srodstvu) od njega, ne bih prisustvovao njemu od (tj. zbog svoje) mladosti (malodobnosti). Pa je doao (jednom na bajram Muhammed a.s. izvjesnome) znaku koji je kod kue Kesira, sina Salta, pa je klanjao, zatim je predikovao. A nije spomenuo ezana, a ni ikameta. (Ezan i ikamet su ritualni pozivi na molitvu i na poinjanje molitve.) Zatim je zapovjedio (Muhammed a.s.) za (tu dobrovoljnu) milostinju. Pa su poele (izvjesne) ene (da) daju znakove ka svojim uima i svojim grlima (pokazujui da ele dati svoj nakit iz, sa uiju i sa grla). Pa je zapovjedio Bilalu, pa je doao njima, zatim se vratio ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja da) dolazi Kuba-u (tj. u mjesto Kuba kod Medine) pjeaei i jaui. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie rekla je Abdullahu, sinu Zubejra: "Pokopaj me sa mojim drugaricama, a ne pokopavaj me sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (mojoj) sobi, pa (jer) zaista ja mrzim da se istim (tj. da se budem smatrala istom, da se smatram istom, boljom od ostalih ena Muhammeda a.s., a to bi se moglo protumaiti ako bih se pokopala sa njim, a ne u opem greblju, groblju u Medini)." A od Hiama, od njegovoga oca da je Umer poslao ka Aii (ovakvu poruku): "Dozvoli mi, da se pokopam sa svoja dva druga." Pa je rekla: "Da, tako mi Allaha." Rekao je: A bio je (tj. bio bi odbijen izvjesni, ili: svaki drugi) ovjek kada je poslao k njoj (poruku i molbu) od (Muhammedovih a.s.) drugova, rekla je (rekla bi ona): "Ne, tako mi Allaha, neu odabrati njih (ni) sa jednim (vie) nikada." 252

(To jest: "Neu dozvoliti ni jednome vie nikada da bude ukopan sa njima trojicom u toj sobi: sa Muhammedom a.s., i Ebu Bekrom r.a. i Umerom r.a..".) PRIAO NAM JE Ejjub, sin Sulejmana, priao nam je Ebu Bekr, sin Ebu Uvejsa, od Sulejmana, sina Bilala, od Saliha, sina Kejsana, rekao je Ibnu ihab: Izvijestio me je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja da) klanja popodnev (ikindiju), pa doe (u) Avalije (Visije, tj. u sela kod Medine prema Neddu), a Sunce je podignuto (tj. a Sunce je jo visoko na nebu). A poveao je (dodao je jo) Lejs od Junusa: A udaljenost Avalija je etiri mila (milje), ili tri. PRIAO NAM JE Amr, sin Zurareta, priao nam je Kasim, sin Malika, od Duajda, uo sam Saiba, sina Jezida, (da) govori: Bio je sa' na vremenu (tj. u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (toliki da) je mud (mudd) i treina za va mud danas (dananji moglo se mjeriti), a ve se je povealo u njemu. (To jest: zapreminska mjera koja je postojala u vrijeme Muhammeda a.s., i koja se je zvala sa', a dijelila se je na etiri dijela - etiri mudda, ta mjera sa' je poslije poveana tako da je mudd, etvrti dio dananjega sa'-a toliki da bi u njega stao jedan mudd iz vremena Muhammeda a.s. i jo jedna treina toga mudda.) uo je Kasim, sin Malika, (uo je on) Duajda (tj. sastajao se je s njim). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Moj Boe! Blagoslovi njima u njihovoj mjeri (u njihovom sredstvu za mjerenje), i blagoslovi im u njihovome sa-u i njihovome muddu!" Misli (na) stanovnike Medine. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Ebu Damrete, priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera da su (izvjesni) idovi doveli k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) ovjeka i (jednu) enu, bludniili su njih dvoje (a njih dvoje su uinili blud). Pa je zapovjedio za njih dvoje pa su se kamenovali (kamenovani su) blizo od (tj. blizo do mjesta, blizu mjesta) gdje se stavljaju (ti) mrtvaci (mrtvi) na nosilima (prilikom, valjda, klanjanja za umrle molitve denaze) kod Bogomolje (tj. kod damije Muhammeda a.s., i zato se u prevodu i pie velikim poetnim slovom rije bogomolja - Bogomolja kada se god radi o damiji Muhammeda a.s.). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Amra, slobodnjaka Mutaliba (Mutalibovoga), od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio u prilici da) se je pojavio (pokazao) njemu Uhud (brdo, planina kod Medine), pa je rekao (Muhammed a.s.):

253

"Ovo je brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega. Moj Boe! Zaista Ibrahim je zabranio (tj. uinio svetim tlom) Meku, a zaista ja zabranjujem (proglaavam svetim tlom) Medinu (i to njezin prostor) to je izmeu njezina dva kamenita tla (kamenjara)." Slijedio je njega (Enesa Malikovoga) Sehl (Sa'dov) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Uhudu (tj. slijedio ga je u vezi prianja o Uhudu). PRIAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, priao nam je Ebu Gassan, priao mi je Ebu Hazim od Sehla da je ono bio izmeu zida Bogomolje od (onoga) to slijedi Stranu (tj. izmeu zida koji se nalazi prema Meki, Ka'bi) i izmeu Govornice prolaz (izvjesne) ovce. PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Abdurrahman, sin Mehdije, priao nam je Malik od Hubejba, sina Abdurrahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "to je (Ono to je) izmeu moje sobe i moje govornice, (to) je (jedan) vrt od vrtova raja, a moja govornica je na mome bunaru (vrelu, zdencu)." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Duvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Natjecao je (tj. Izvodio, vrio je natjecanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, meu (izvjesnim) konjima (konjanitvom), pa se je poslala (tj. pustila na trku ona konjica) koja se je trenirala (vjebala) od nje (od te konjice), a njezin cilj je ka Hafja'u ka Senijjetul-Veda'u (tj. od Hafja-a do SenijjetulVeda-a), a (ona konjica) koja se nije trenirala (nije se vjebala), njezin cilj je Senijjetul-Veda' do bogomolje Zurejkovia, i da je Abdullah (Umerov) bio u (tj. meu onima) ko se (koji se) je natjecao (utrkivao). PRIAO NAM JE Kutejbete od Lejsa, od Nafi'a, od Ibnu Umera. - H - A priao mi je Ishak, izvijestili su nas 'Isa, i Ibnu Idris i Ibnu Ebu Ganijjete od Ebu Hajjana, od abije, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: uo sam Umera na govornici Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Saib, sin Jezida, uo je Usmana, sina 'Affana, (kao) predikovaoca (govornika) na govornici Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Abdul-Aala, priao nam je Hiam, sin Hassana, da je Hiam, sin 'Urveta priao njemu od svoga oca da je Aia rekla: Bio je (obiaj da) se stavi za mene i za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovo korito (ili lavor za pranje odjee), pa zajedrimo (tj. pa uniemo) u njega skupa (ja i on). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je 'Abbad, sin 'Abbada, priao nam je Asim Ahvel od Enesa rekao je: 254

Sklopio je savez Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu Pomagaa i Kurejevia u mojoj kui koja je u Medini. I usrdno se molio (jedan) mjesec (dana i) moli (molei) na (neka) plemena od Sulejmovia (tj. proklinjui on neke ogranke plemena Sulejmovia, neka manja plemena od irega plemena Sulejmovia). PRIAO MI JE Ebu Kurejb, priao nam je Ebu Usamete, priao nam je Burejd od Ebu Burdeta rekao je: Doao sam (u) Medinu, pa je susreo mene Abdullah, sin Selama, pa je rekao meni: "Odi ka (mome) stanu, pa (da) napojim tebe u ai (tj. iz ae, iz pehara to) je pio u njoj (iz nje) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (da) klanja u (jednoj) bogomolji (to) je klanjao u njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam otiao sa njim. Pa je napojio mene (jednim) hmeljnim napitkom (ili napitkom od brana jemena ili penina, slinim bulguru, bunguru), i nahranio me je (nekim) datulama, i klanjao sam u njegovoj bogomolji. PRIAO NAM JE Seid, sin Rebi'a, priao nam je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, priao mi je Ikrimete od Ibnu Abbasa da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, priao njemu, rekao je: Priao mi je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Doao mi je noas (jedan) dolaza od moga Gospodara, a on je u 'Akiku (u dolini koja se tako zove, a nalazi se izvan Medine), to jest: Klanjaj u ovoj dolini blagoslovljenoj, i reci: "Umra (Umru) i hodoae (zajedno hou da obavim)!"." A rekao je Harun, sin Ismaila: Priao nam je Alija: "Umra (tj. Umru) u hodoau." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera: Odredio je mikat (mjesto gdje treba da se odlui da se poinje vriti obred hodoaa - odredio je to) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i to mjesto zvano) Karn za stanovnike Nedda, a Duhfu za stanovnike Sirije, a Zul-Hulejfu za stanovnike Medine. Rekao je: uo sam ovo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A doprlo mi je da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "A za stanovnike Jemena je Jelemlem." A spomenuo se je Irak, pa je rekao (Ibnu Umer): Nije bio (mikat) Iraka tada (odreen jer tada u Iraku nije ni bilo muslimana). PRIAO NAM JE Abdurrahman, sin Mubareka, priao nam je Fudajl, priao nam je Musa, sin Ukbeta, priao mi je Salim, sin Abdullaha, od svoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da se je on pokazao, a on je u svome odmaralitu pred zoru u Zul-Hulejfi, pa se je reklo njemu: 255

"Zaista ti si u (jednoj pjeskovitoj) dolini blagoslovljenoj." (Ili: da se je ono pokazalo njemu u snu, a on je u svome odmaranju na kraju noi u Zul-Hulejfi, pa se je reklo njemu: "Zaista ti si u dolini blagoslovljenoj.".) GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Nije za tebe od (izvjesnoga) posla (ni jedna) stvar.....". PRIAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera da je on uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori u molitvi (izvjesne) zore, podigao je svoju glavu od (tj. sa svoga) naklonjanja (sa ruku'a i) rekao je: "Moj Boe, na Gospodaru, i za Tebe (tj. Tebi) je (svaka) hvala!", (to je rekao) u zadnjem (naklonu, a) zatim je rekao: "Moj Boe! Prokuni omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa je spustio Allah, moan je i veliajan je: "Nije za tebe (tj. Nije tebi) od (toga) posla (ni jedna) stvar, ili (da) se vrati na njih (tj. ili da primi pokajanje njima), ili (da) kanjava njih, pa (jer) zaista oni su nasilnici (nepravednici)." GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "..... a bio je (izvjesni, svaki) ovjek najmnogobrojnija stvar prepirkom (tj. ovjek se najvie prepire).", i Njegovoga govora, uzvien je: "I ne prepirite se (ne raspravljajte sa) stanovnicima Knjige (tj. sa sljedbenicima Biblije drukije) osim sa (prepirkom) koja je ona ljepa.....". PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. - H - Priao mi je Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je 'Attab, sin Beira, od Ishaka, od Zuhrije, izvijestio me je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nou doao njemu i Fatimi - na nju (na) pozdrav (ili: njoj mir)! - keri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao njima: "Zar neete klanjati (tj. Zar ne klanjate)?" Pa je rekao Alija: Pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Samo nae due (tj. Nae due) su (samo) u ruci Allaha, pa kada je htio da proivi (tj. da probudi iza sna, spavanja) nas, proivio je nas (tj. probudi nas)." Pa je otiao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao njemu (kad mu je rekao) to (Alija), i nije vratio (tj. nije odgovorio) k njemu (ni jednu) stvar. Zatim je uo njega, a on je odlaza nazad, (i) udara (udarajui on) svoje stegno i on (a on) govori:

256

"..... a bio prepiranjem.".

je

(izvjesni,

svaki)

ovjek

najmnogobrojnija

stvar

Rekao je Ebu Abdullah: Govori se (onome) to je (koji je, ko je) doao tebi nou, pa on je "tarik" (dolaza nou). A govori se (naziva se, zove se, kae se da je) "tarik" (i izvjesna) zvijezda, a "essakibu" je (izvjesni) obasjava, koji sjaji. Govori se: "Prosvijetli tvoju (svoju) vatru!", za (onoga, tj. to se govori, rekne onome) koji loi (pali, potpaljuje vatru, pa mu se tako napominje da nastoji da vatra dadne sjaj koji e prosvijetliti). PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Lejs od Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta: Dok smo mi (bili) u Bogomolji, izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Odite ka idovima!" Pa smo izali sa njim (i ili smo) dok smo doli kui (njihovoga) uenjaka (koji ih je pouavao Tevrat, koji im je itao Tevrat; ili: kui itanja Tevrata, tj. kui u kojoj se je itao i prouavao Tevrat). Pa je stao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dozivao njih, pa je rekao: "O druino idova! Primite Islam, spasiete se!" Pa su rekli: "Priopio si, o Ebul-Kasime!" Rekao je: Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "To hou. Primite Islam, spasiete se." Pa su rekli: "Ve si (nam) priopio, o Ebul-Kasime!" Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "To (i) hou." Zatim je rekao nju (tu rije, tu reenicu) trei puta. Pa je rekao: "Znajte da je zemlja samo za Allaha i Njegovoga poslanika (tj. Znajte da je zemlja samo Allahova i Allahovoga poslanika, pripada Allahu i Njegovome poslaniku, a to e rei: zemlja je dravna, dravno vlasnitvo, ili kako se to danas kae: zemlja je nacionalizovana), i zaista ja hou da udaljim (protjeram) vas iz ove zemlje. Pa ko je naao od vas sa svojom imovinom (neku, jednu) stvar (da je ne moe sa sobom ponijeti), pa neka proda nju. A ako ne, pa znajte da je zemlja (sva) samo za Allaha i Njegovoga poslanika." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I takoe uinili smo vas (jednom) sljedbom srednjom (ili: jednim narodom srednjim).....", i to je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za dranje (tj. o dranju za muslimansku) skupinu (zajednicu), a oni su stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. a muslimansku, islamsku skupinu, zajednicu ine muslimanski ueni ljudi, islamski uenjaci, i njih se treba drati). PRIAO NAM JE Ishak, sin Mansura, priao nam je Ebu Usamete, priao nam je Aame, priao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dovest e se Nuh (Noe) Sudnjega dana (tj. na Sudnjem danu) pa (e da) se govori njemu: "Da li si priopio (ljudima Allahovu objavu)?" Pa (e da) govori: "Da, o moj Gospodaru!" Pa e se pitati njegova sljedba (tj. njegov 257

narod): "Da li je priopio vama (objavu)?" Pa (e oni da) govore: "Nije doao nama od opominjaa (nita, niko, tj. Nije nam doao, dolazio nikakav opominja)." Pa (e Uzvieni Allah da) govori: "Ko su tvoji svjedoci?" Pa (e Nuh da) govori (da kae): "Muhammed i njegova sljedba." Pa ete se dovesti vi pa ete svjedoiti." Zatim je itao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I takoe uinili smo vas (jednom) sljedbom srednjom....." - rekao je (da to znai): pravednom, "zato (da) budete svjedoci na (izvjesne, ili: na sve) ljude, i (da) bude (ovaj) poslanik na (nad) vama svjedok.....". A od Dafera, sina 'Avna: Priao nam je Aame od Ebu Saliha, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (tj. za ovaj hadis, o ovome hadisu).

GLAVA: Kada se je trudio (da pogodi pravu istinu izvjesni) namjesnik ili (izvjesni) sudac, pa je pogrijeio protiv (zakona Allahovoga) poslanika od bez znanja (tj. pa pogrijei ne znajui), pa njegov sud (presuda) je vraen (odbijen, tj. njegova presuda i odluka je beznaajna, ne vaea, ona se ponitava, ne vrijedi) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je radio (Ko radi neki) rad (to) nije na njemu naa stvar (zapovjed), pa on je vraanje (odbijanje, tj. taj rad se ponitava).". PRIAO NAM JE Ismail od svoga brata, od Sulejmana, sina Bilala, od Abdulmedida, sina Suhejla sina Abdurrahmana sina Avfa, da je on uo Seida, sina Musejjeba, (da) pria da su Ebu Seid Hudrija i Ebu Hurejrete priala njih dvojica njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (opremio) brata Adijjevia Ensariju i uinio (postavio) je namjesnikom njega na (tj. u) Hajberu. Pa je doao sa datulama odstranjenim (tj. Pa je donio datule vrsne, dobre, kao da su probirane i ostavljane na stranu one najbolje). Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Jesu li svake (tj. sve) datule (hurme) Hajbera ovakve?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, o poslanie Allaha! Zaista mi zaista kupujemo (sebi tu mjeru zvanu) sa' za (ta) dva sa'a od (toga) skupa (datula, tj. od obinih datula, slabijih datula, sakupljenih redom bez probiranja)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne inite (to tako), a ali (tj. nego) slino za slino (tj. jednaku mjeru za jednaku mjeru, kilu za kilu), ili prodajte ovo (tj. ove slabije datule), i kupite (sebi) za njegovu cijenu (tj. za njihovu cijenu, za novac koji ste dobili za njih neto) od ovoga (tj. neto od tih dobrih datula), a takoe je (izvjesno); a takoe je 258

(isti postupak i sa onim to se mjeri tom) mjerom (drugom osim sa'a, jer je sa' zapreminska mjera slina variaku, a mizan je mjera slina kantaru i vagi)." GLAVA nagrade (izvjesnoga, ili svakoga) suca kada se trudio (da pogodi pravu istinu), pa je pogodio, ili je pogrijeio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, Mukri'a-Mekkija, priao nam je Hajvete, sin urejha, priao mi je Jezid, sin Abdullaha sina Hada, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, od Busra, sina Seida, od Ebu Kajsa, slobodnjaka Amra, sina Asa, (tj. slobodnjaka Amrovoga), od Amra, sina Asa, da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je sudio (izvjesni) sudac, pa se je trudio, zatim je pogodio, pa za njega su (tj. pa on ima kod Uzvienoga Allaha) dvije nagrade. A kada je sudio, pa se je trudio, zatim je pogrijeio, pa za njega je (jedna) nagrada." Rekao je (Jezid): Pa sam priao za ovaj hadis Ebu Bekru, sinu Amra sina Hazma, pa je rekao: Ovako je priao meni Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta. A rekao je Abdulaziz, sin Muttaliba, od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Ebu Selemeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (navedenome hadisu). GLAVA (izvjesnoga) dokaza na (tj. protiv onoga) ko je rekao: "Zaista sudovi (presude, odredbe) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, bile su vidljive (jasne, poznate svima njegovim drugovima)." I (GLAVA onoga) to je bio (sluaj da) odsustvuje neki (od) njih od prisustvovalita (od zbornih mjesta) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i stvari (poslova) Islama. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, od Ibnu Durejda, priao mi je Ata' od Ubejda, sina Umejra, rekao je: Traio je dozvolu Ebu Musa na Umera (tj. Ebu Musa da unie Umeru), pa kao da je on naao njega zaposlenoga, pa se povratio (nazad). Pa je rekao Umer: "Zar nisam uo glas Abdullaha, sina Kajsa?! Dozvolite mu (da ue)." Pa se je pozvao njemu. Pa je rekao: "ta je nosilo tebe (tj. ta te je ponukalo, ili navelo) na (ono) to si napravio?" Pa je rekao: "Zaista mi smo bili (u prilici da) se zapovjeda nama za ovo." Rekao je: "Pa donesi mi na ovo (za to neki) dokaz, ili zaista u uiniti svakako s tobom (tj. tebi kaznu)." Pa je otiao ka (jednome) sijelu od Pomagaa. Pa su rekli: "Nee svjedoiti (niko drugi) osim najmlai (od) nas." Pa je ustao Ebu Seid Hudrija pa je rekao: "Ve smo bili (u prilici da) se zapovjeda nama (tj. Ve se zapovjedae nama) za ovo." Pa je rekao Umer: "Sakrilo se je na mene (tj. Bilo je sakriveno, nepoznato meni) ovo od stvari (tj. od zapovjedi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zabavilo je mene (moje) udaranje rukom o ruku u (tim) trgovima (pijacama kupujui prodajui)." 259

(ak, dakle, ni revnosni Umer r.a. nije bio u mogunosti da zna sve preporuke i zapovjedi Muhammeda a.s., jer je esto odsustvovao bavei se trgovinom.) PRIAO NAM JE Alija, priao nam je Sufjan, priao mi je Zuhrija da je on uo od 'Aareda (da) govori: Izvijestio me je Ebu Hurejrete, rekao je: "Zaista vi tvrdite da Ebu Hurejrete umnoava (taj) hadis (ili: to izvjesno prianje, razgovor koje, koji svaljuje) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. tvrdite da Ebu Hurejrete pria mnogo hadisa od Muhammeda a.s.), a Allah je (izvjesno) obeanje (tj. mjesto, ili vrijeme obeanja - a to e rei: a Allah je obeano mjesto i vrijeme odredio kada e se vidjeti kakav je ko bio, drugim rijeima: odredio je i obeao je Sudnji dan gdje e se sve vidjeti). Zaista ja sam bio (jedan) ovjek siromah (bijednik), (i) drim se (za) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na napunjenosti svoga stomaka (tj. trudei se samo da mi je stomak sit, a ne pazei da steknem imanje). A bili su Iseljenici (u takvoj prilici da) zapoljava njih (izvjesno) udaranje rukama po rukama (prilikom kupoprodaje) u (tim) trgovima (pijacama, tj. Iseljenike zapoljavae trgovina po pijacama). A bili su Pomagai (u prilici da) zapoljava njih (njihovo) ustajanje na njihove imovine (tj. Pomagae zapoljavae njihova obrada njihovih imanja, njihovo staranje i briga za imanjima). Pa sam prisustvovao (bio sam prisutan sijelu koje je sazvano) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana, i rekao je: "Ko prostre svoj ogrta dok izvrim svoju besjedu, zatim zgrabi (tj. skupi, uzme) njega, pa nee zaboraviti (ni jednu) stvar (nita to) je uo nju od mene (to uje, koju uje od mene)." Pa sam prostro (jedan) ogrta (to) je bio (koji je bio) na meni. Pa tako mi (Onoga) koji je poslao njega sa (tom) istinom, nisam zaboravio (ni jednu) stvar (nita to) sam uo nju od njega (koju sam uo od njega)." GLAVA (onoga) ko je vidio (tj. smatrao) ostavljanje (izvjesnoga) nijekanja (osuivanja neega) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednim) dokazom (da je to dozvoljeno jer ga nije Muhammed a.s. zanijekao, osudio), ne od (nekoga drugoga) osim (Allahovoga) poslanika (tj. a ako neko drugi osim Muhammeda a.s. neto ne zanijee i ne osudi, to ne moe biti dokaz da je to dozvoljeno jer ga taj neko drugi nije zanijekao i osudio). PRIAO NAM JE Hammad, sin Humejda, priao nam je Ubejdullah, sin Muaza, priao nam je moj otac, priao nam je ubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Muhammeda, sina Munkedira, rekao je: Vidio sam Dabira, sina Abdullaha, (da) se zaklinje sa Allahom (da) je zaista Ibnu Sajjad (taj) Velepremaziva (Deddal). Rekao sam: "Zaklinje se sa Allahom." Rekao je: "Zaista ja sam uo Umera (da) se zaklinje na to kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije zanijekao (nije osudio) njega (tj. pa nije zanijekao, niti osudio to zaklinjanje Umera) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." 260

(U pogledu shvatanja i tumaenja ovoga hadisa ima mnogo miljenja, ali to se nee iznositi, niti e se ta miljenja prikazivati, navoditi.) GLAVA (izvjesnih) sudova (presuda, odredaba, odredbi) koji (koje) se poznaju sa (tj. pomou, po izvjesnim) dokazima, i kako je (i kakav je) smisao (izvjesnoga) znaenja (dokazivanja) i njezino tumaenje (tumaenje toga smisla; ili: i njegovo tumaenje, tj. i tumaenje toga znaenja, dokazivanja). A ve je izvijestio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za) stvar (izvjesnoga) konjanitva (konja) i (drugih ivotinja nekih) osim njih (osim konja), zatim se je pitao (tj. upitan je) o (izvjesnim, domaim) magarcima, pa je pokazao njima (tj. ukazao im je) na Njegov govor, uzvien je: "Pa ko uradi teinu (jednoga) truna (nekoga) dobra, vidjee ga." A upitao se (tj. Upitan) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnome) guteru, pa je rekao: "Neu jesti njega, a neu zabranjivati njega (tj. Neu ga jesti, a neu ga ni zabranjivati da se jede)." I jeo se na trpezi (na sofri) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (taj izvjesni) guter, pa je traio (tj. pa je naao) dokaz Ibnu Abbas u (tome) da on nije zabranjen (za jelo). PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Konji su za trojicu: za (jednoga) ovjeka su nagrada, a za (jednoga) ovjeka su pokriva, a na (jednoga) ovjeka su teret (tj. grijeh). Pa to se tie ovjeka koji je (taj to) su njemu nagrada, pa (to) je ovjek (koji) je svezao njih u put (tj. radi puta) Allaha (tj. radi njihove upotrebe u ratu u ime Allaha), pa je produljio (ue na koje su svezani ti konji) u (na) livadi, ili vrtu (bai). Pa to su pogodili u svome uetu (od) te livade, ili vrta (bae), bilo je (tj. bie na Sudnjem danu) njemu lijepa djela (za to). A da (bude sluaj) da su oni (A kad bi sluajno oni) odsjekli svoje ue (otrgli ue ti konji), pa (da) su trali (na jednu) visiju ili dvije visije (ili: da su trali jedan ophod ili dva ophoda), bili su (tj. bili bi i) njihovi tragovi i njihovi izmeti (fukije upisani u) lijepa (dobra) djela njemu. I da je (sluaj) da su oni proli pokraj (neke) rijeke, pa (da) su pili iz nje, a nije htio (on) da (ih) napoji s njom, bilo je (bilo bi, bila bi i) to lijepa djela njemu (na Sudnjem danu). I oni su (I ti takvi konji su) za toga ovjeka nagrada. A ovjek (koji) je svezao njih bogaenjem sebe (tj. radi toga da se obogati, da ne bude siromaan), i injenjem sebe ednim (tj. i radi toga da se uini ednim da ne mora da se moli drugome u sluaju neke potrebe u kojoj treba imati konje), i nije zaboravio pravo Allaha u njihovim vratovima, a ni njihovim leima (koje se nalazi, tj. zekat, ili milostinju koju je Allah odredio od konja), pa oni (pa ti konji) su njemu (tome ovjeku jedan) pokriva (tj. pokrie za njegove potrebe). A ovjek (koji) je svezao njih ponosom i licemjerstvom (tj. radi ponosa i licemjerstva), pa oni su na toga teret (tj. grijeh)." 261

A pitao se je (tj. Upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (pitomim, domaim) magarcima. Rekao je: "Nije spustio Allah na mene o njima (tj. meni o njima nita drugo) osim ovoga ajeta usamljenoga, sakupljaa (tj. openitoga, sveobuhvatnoga): "Pa ko uradi teinu truna (nekoga) dobra, vidjee njega. A ko uradi teinu truna (od nekoga) zla, vidjee njega.". PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Ibnu Ujejnete od Mansura, sina Safijjete (Safijje), od njegove majke, od Aie da je (jedna) ena pitala Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Muhamed, on je sin Ukbeta, priao nam je Fudajl, sin Sulejmana, Numejrija, priao nam je Mansur, sin Abdurrahmana sina ejbeta, priala mi je moja majka od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedna) ena pitala Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (enskoj) mjesenici (menstruaciji): "Kako (da) se kupamo od nje (tj. poslije nje)?" Rekao je: "Uzme (jedan) komad pamuka omouen (omousen, omosuen, tj. namirisan mousom, mosuom), pa se oisti s njime (njime, pomou njega)." Rekla je: "Kako (da) se oistim s njime, o poslanie Allaha?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Oisti se!" Rekla je: "Kako (da) se oistim s njime, o poslanie Allaha?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Oisti se s njime." Rekla je Aia: Pa sam poznala (ono ienje) koje hoe poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam povukla nju k sebi, pa sam pouila nju. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa da je Umu Hufejd (Umu Hufejda), ki Harisa, sina Hazna, poklonila ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neko) maslo, i sir i guterove. Pa je pozvao za njih (za guterove da se donesu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se jele one (te ivotinje) na njegovoj trpezi (sofri). Pa je ostavio njih (te ivotinje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kao (izvjesni) gadljivac za njega (tj. kao onaj izvjesni koji se gadi zbog toga mesa, kome ne prija to da jede). A da su bile (te ivotinje) zabranjeno (jelo), ne bi se (one) jele na njegovoj trpezi (sofri), a niti bi (on) zapovjedio (bio) za njihovo jedenje. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, priao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu ihaba, izvijestio me je 'Ata-a, sin Ebu Rebaha, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo bijeli luk ili crveni luk, pa neka se odstrani (od) nas, ili neka se odstrani (od) nae (iz nae) bogomolje, i neka sjedi u svojoj kui." I zaista ono donio se je njemu utap (posuda poput Mjeseca o utapu) - rekao je Ibnu Vehb: misli (na jedan) tanjir - u njemu su zeleni (zelen) od trava (od povra, tj. u njemu je neko zeleno povre). Pa je naao (osjetio) za nju (tj. u nje, u te smjese povra neki) vjetar (tj. ruan miris, neprijatan miris), pa je pitao o njemu. Pa se on izvijestio (tj. izvijeten je, reeno mu je) za (ono, o onome) to je u njemu od (tih) trava (tj. od tih povra, od tog povra). Pa je rekao: 262

"Pribliite ih (Nosite ih, Dajte ih ka omsici, ka iksu, ka tom-i-tom)." Pa su pribliili (dali) njih (ta povra) ka nekom (od) njegovih drugova (to) je bio sa njim. Pa poto je vidio njega (da) je mrzio njihovo jedenje (tj. da je mrzio to da jede), rekao je: "Jedi (ti), pa (tj. jer) zaista ja se saaptavam (sa onim) ko (je taj to) se nee saaptavati (ti sa njim - sa kojim se ti ne saaptava)." A rekao je Ibnu 'Ufejr od Ibnu Vehba: (donio se je njemu jedan) lonac, (a) u njemu su (neke) zeleni (zelen, tj. zeleno povre). (Doslovno: dolo se je njemu sa loncem, u njemu su zeleni, tj. donio se je njemu lonac, u njemu su zeleni.). A nije spomenuo Lejs i Ebu Safvan od Junusa priu (toga) lonca, pa neu znati (tj. pa ne znam je li) on (tj. je li to) od govora Zuhrije, ili je (to) u (tome) hadisu (spomenuto). PRIAO MI JE Ubejdullah, sin Sa'da sina Ibrahima, priao nam je moj otac (Sa'd) i moj stric (amida Jakub), rekla su njih dvojica: Priao nam je moj (na) otac (Ibrahim) od svoga oca (Sa'da), izvijestio me je Muhamed, sin Dubejra, da je njegov otac Dubejr, sin Mut'ima, izvijestio njega da je (jedna) ena od Pomagaa dola poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je govorila njemu o (jednoj) stvari (tj. za neto da joj dodijeli kao pomo). Pa je zapovjedio njoj za (jednu) zapovjed (tj. za jednu pomo kada se ponovno obrati i navrati). Pa je rekla: "Jesi li vidio (tj. ta misli), o poslanie Allaha, ako nisam nala (tj. ako ne naem) tebe?" Rekao je: "Ako nisi nala mene (Ako me ne nae), pa doi Ebu Bekru!" Poveao je Humejdija od Ibrahima, sina Sa'da: Kao da ona misli (na njegovu) smrt (pod izrazom: "..... ako nisam nala tebe?", tj. ako te ne naem na ivotu?). SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne pitajte stanovnike Knjige (tj. sljedbenike, pristalice Biblije, ili: sljedbenike Staroga zavjeta samoga) o stvari (ni jednoj, tj. ni o emu u vjeri, u vjerskim pitanjima - o vjeri, o vjerskim pitanjima). A rekao je Ebul-Jeman: Izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Humejd, sin Abdurrahmana, uo je Muavijeta (da) pria (jednoj manjoj) skupini od Kurejevia u Medini, i spomenuo je Ka'bul-Ahbara pa je rekao: Zaista je (on) bio od najistinitijih ovih prialaca koji priaju od stanovnika Knjige (tj. od sljedbenika Biblije, ili sljedbenika samo Staroga zavjeta), a zaista (ono) bili smo sa tim (tj. bili smo pored toga) zaista (u prilici da) iskusimo na njemu (izvjesnu) la. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Bili su stanovnici Knjige (tj. sljedbenici Staroga zavjeta, ili sljedbenici Biblije - bili su obiaja da) itaju Tevrat (Toru) u (tj. na) idovskom jeziku i (da) 263

ga tumae u (tj. na) arapskom jeziku za stanovnike Islama (tj. sljedbenicima Islama, muslimanima). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne potvrujte stanovnicima (sljedbenicima) Knjige, a ne inite (ni) lanim njih (tj. a ne govorite im ni da lau), i govorite: "Vjerovali smo (tj. Vjerujemo) u Allaha, i (u ono) to se je spustilo k nama i to se je spustilo k vama." Ajet (u Kur'anu o tome vidjeti). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ibrahim, izvijestio nas je Ibnu ihab od Ubejdullaha, sina Abdullaha, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: "Kako (da) pitate stanovnike Knjige o (nekoj) stvari (u vjeri), a vaa knjiga koja se je spustila na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je novija (mlaa je), itate je istu, (i) nije se pomijealo (u nju nita to nije od nje), i ve je priao vama (Allah u vaoj knjizi koju vam je poslao) da su stanovnici (sljedbenici) Knjige zamijenuli (zamijenili) knjigu Allaha, i promijenuli su (izmijenuli, izmijenili su) nju, i napisali su sa svojim rukama (izvjesnu) knjigu i rekli (su): "Ona je od kod Allaha (od Allaha)!", zato (da) sebi kupe za nju (jednu) cijenu malenu? Zar nee zabraniti vama (ono) to je dolo vama od (izvjesnoga) znanja njihovo pitanje (tj. Zar vas nee to vae znanje sprijeiti od toga da pitate njih)? Ne, tako mi Allaha, nismo vidjeli od njih (ni jednoga) ovjeka (da) pita vas o (onome znanju) koje se je spustilo na vas (tj. vama)." GLAVA odvratnosti (izvjesnoga) meusobnoga protivljenja. PRIAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdurrahman, sin Mehdije, od Sellama, sina Ebu Muti'a, od Ebu 'Imrana Devnije, od Dundeba, sina Abdullaha, Bedelije rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "itajte Kur'an dok su se slagala (tj. dok se slau) vaa srca. Pa kada ste se protivili (tj. kada se ne sloite, kada doete u suprotna tumaenja), pa ustanite od njega (tj. pa tada prekinite itanje Kur'ana da bi prestalo protivljenje i suprotstavljanje vae meu vama)." Rekao je Ebu Abdullah: uo je Abdurrahman Sellama. (To jest: Sastajao se je u ivotu sa njim.) PRIAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdussamed, priao nam je Hemmam, priao nam je Ebu 'Imran Devnija od Dundeba, sina Abdullaha da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "itajte Kur'an dok su se slagala na njemu vaa srca. Pa kada ste se protivili, pa ustanite od njega."

264

Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Jezid, sin Haruna, od Haruna Aavera, priao nam je Ebu 'Imran od Dundeba, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Mamera, od Zuhrije, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abbasa rekao je: Poto se dolo (do smrti) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Poto je dola njemu njegova smrt, Poto mu je dola smrt) rekao je, a u kui (u njegovoj sobi) su (neki) ljudi, (a) meu njima je (bio i) Umer, sin Hattaba, rekao je: "Ovamo, (da) napiem vama (jedno) pismo, (pa) neete zalutati (nikada) poslije njega." Rekao je Umer: "Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom stanju da) je nadvladao njega (njegov) bol, a kod vas je (tj. a vi imate) Kur'an, pa dosta nam je knjiga Allaha!" I protivili su se (suprotstavili su se) stanovnici (ljudi te) sobe (tj. oni koji su bili u toj sobi) i prepirali su se. Pa od njih je (neko) ko govori: "Pribliite se, (pa da) napie vama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) pismo, (pa) neete (nikada) zalutati poslije njega." A od njih je (neko takav) ko (koji) govori (ono) to je rekao Umer. Pa poto su umnoili (izvjesnu) galamu i protivljenje (neslaganje) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ustanite od mene." Rekao je Ubejdullah: Pa je bio Ibnu Abbas (obiaja da) govori: Zaista (izvjesna) nesrea, svaka (tj. sva) nesrea je (ono) to se rastavilo izmeu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i izmeu (toga) da napie njima to pismo (tu knjigu - a nije je napisao) od (tj. zbog) njihovoga protivljenja (neslaganja) i njihove galame. GLAVA: Zabranjivanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (izreeno) je na (stvarno) zabranjivanje (tj. zbog stvarnoga zabranjivanja neega), osim (jedino onoga sluaja) to se zna njegova dozvoljenost, a takoe je (takva i) njegova zapovjed (nije se dozvoljeno protiviti njoj osim sluaja kada se zna da nije izreena u strogom smislu i u strogom nareivanju), kao njegov govor kada su se rijeili (hodoasnikih stega izvrivi oni umru prije hadda): "Pogodite od (svojih) ena!" A rekao je Dabir: A nije bio odluan na njih, a ali (nego) je dozvolio njih (ene) njima (muevima, tj. nije im strogo naredio da moraju izvriti spolni odnos sa svojim suprugama u meuvremenu izmeu umre i hadda, nego je zapovjedio to njima, izrekao im je to u zapovjednom nainu da im pokae da je to njima dozvoljeno da uinu, da uine, da to urade). A rekla je Umu 'Atijja: Zabranilo se je nama (enama) slijeenje (tih) noenih mrtvaca (mrtvih, tj. Zabranilo nam se da idemo u povorci za umrlim licima), a nije se bilo odluno na nas (tj. a nije se to nama sasvim odluno i strogo odluilo i zabranilo).

265

(Ajnija kae da veina uenjaka usuli fikha kau da zapovjed moe da se protumai na esnaest naina, jedan i osnovni nain je shvatanje zapovjedi u strogom smislu rijei, a ostali naini su shvatanje zapovjedi u prenosnom-prenesenom i blaem smislu. Zabrana moe da se tumai na osam naina, od kojih je jedan i osnovni nain u strogom smislu rijei shvatiti zabranjivanje, a ostali naini su shvatanje zabrane u prenosnom i blaem smislu te rijei.) PRIAO NAM JE Mekkija, sin Ibrahima, od Ibnu Durejda, rekao je 'Ata, rekao je Dabir. Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Muhamed, sin Bekra, Bursanija: Priao nam je Ibnu Durejd, izvijestio me je Ata, uo sam Dabira, sina Abdullaha, u (tj. meu nekim) ljudima sa njim rekao je: Uzviknuli smo (telbiju mi meu) drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (izvjesnome) hodoau (tj. radi hodoaa imajui namjeru) isto (za njega), (a) nije sa njim (sa hodoaem u namjeri bila) umra. Rekao je Ata: Rekao je Dabir: Pa je doao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u Meku) jutrom etvrte (noi koja) je prola od (mjeseca) zul-hiddeta (tj. doao je etvrtog zul-hiddeta). Pa poto smo doli, zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se rijeimo (stega hodoaa) i rekao je: "Rijeite se (stega hodoaa), i pogodite od (svojih) ena (tj. i izvrite spolni odnos sa svojim suprugama)." Rekao je Ata: Rekao je Dabir: A nije se odluilo na njih (tj. nije se bilo u toj zapovjedi odluno i strogo njima), a ali je dozvolio njih (ene) njima (muevima). Pa je doprlo njemu da mi govorimo poto nije bilo izmeu nas i izmeu Arefata (nita vie) osim pet (noi, tj. pet dana): "Zapovjedio je nama da se rijeimo (stega i da priemo) ka naim (svojim) enama, pa (da) doemo Arefatu (a) kapaju nai spolni udovi (organi, tj. isputaju izvjesnu) mezju (tj. vlanu rastezljivu materiju)." Rekao je: I govori Dabir sa svojom rukom ovako i pokree nju (tj. i Dabir pri tom pokazuje rukom i pokree ruku da pokae kako istie mezja). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ve ste znali (tj. Ve znate) da sam ja najbogobojazniji (izmeu) vas za (radi) Allaha, i najistinitiji (od) vas i najdobroinstveniji (od) vas. I da nije moje rtvene ivotinje, zaista bih se rijeio (stega) kao to se rjeavate (i vi stega), pa rijeite se (stega). Pa da sam vidio (znao) u poetku od moje (svoje) stvari (ili: od svoje zapovjedi) to sam vidio (znao, saznao) straga (na kraju), ne bih potjerao rtvenu ivotinju." Pa smo se rijeili (stega hodoaa u tom meuvremenu), i posluali smo i pokorili smo se. PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdulvaris od Husejna, od Ibnu Burejdeta, priao mi je Abdullah Muzenija od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Klanjajte prije molitve sutona (tj. prije ahamskoga, akamskoga farda)." Rekao je u treem (izjavljivanju toga, tj. Rekao je trei puta): "Za 266

(onoga) ko je htio (tj. Ko hoe neka klanja prije akamskoga farda)." Odvratnou (tj. To je rekao trei puta zbog odvratnosti, zbog toga to nije elio) da uzmu nju (tu molitvu pred akamskim fardom izvjesni) ljudi obiajem (kao obiaj, obavezni obiaj). (To je dokaz da se svaka zapovjed ne treba da tumai kao stroga zapovjed.) GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i njihov posao (njihova stvar, zapovjed) je (jedan) zdogovor meu njima.....", "..... i zdogovaraj se (sa) njima u (izvjesnome) poslu (zapovjedi, stvari).....", i da je (izvjesno) zdogovaranje (dogovaranje) prije (izvjesne vrste) odlunosti i razjanjavanja zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... pa kada si (vrsto) odluio, pa osloni se na Allaha.....". Pa kada je (vrsto) odluio (neto Allahov) poslanik, pomilovao ga Allah i spasio, nije bilo (ni) za (jednoga) ovjeka (mjesta ni za kakvo) proturanje naprijed (sebe) na (tj. ispred odredbe) Allaha i Njegovoga poslanika. A zdogovarao se je (dogovarao se) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) svojim drugovima (na) dan Uhuda o prebivanju (tj. o ekanju neprijatelja u Medini) i (o tom) izlaenju (izvan Medine da se bori protiv neprijatelja), pa su vidjeli (tj. pa su oni izrazili svoje miljenje) njemu (za to) izlaenje. Pa poto je obukao svoju kacigu (ljem), i odluio se (vrsto), rekli su: "Ostani!" Pa nije nageo k njima poslije (svoje) odlunosti (poslije vrste odluke), i rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) vjerovijesnika (tj. Ne treba ni jednome vjerovijesniku koji) obue svoju kacigu, pa (da) stavi (tj. skida) nju, do (da) sudi Allah (izmeu njega i njegovoga neprijatelja)." A zdogovarao se je (sa) Alijom i Usametom o (onome) to su bacali (tj. okrivljavali, klevetali) s njime stanovnici (ljudi izvjesne) lai Aiu, pa je uo od njih dvojice, dok je siao Kur'an, pa je bievao (te izvjesne) bacae (tj. okrivljivae, klevetnike), a nije se obzirao ka njihovom meusobnom prepiranju, a ali (tj. nego) je sudio sa (onim, tj. prema onome) to je zapovjedio njemu Allah. I bile su (muslimanske) voe (imami) poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) trae zdogovaranje (dogovaranje savjetovanjem sa svojim) pouzdanicima od stanovnika (ljudi izvjesnoga) znanja (od uenih ljudi) u (izvjesnim) stvarima dozvoljenima zato (da) uzmu za najlake (od) njih. Pa kada bi bila jasna (o nekoj stvari Allahova) knjiga ili (Muhammedov a.s.) postupak, nisu prelazili njega (tj. preko toga) ka (neemu drugome) osim njega (osim toga dvoga) povoenjem (zbog povoenja) za Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. A vidio je (tj. smatrao je opravdanom) borbu Ebu Bekr (protiv onoga) ko je sprjeavao (tj. odbijao da dadne propisani) zekat. Pa je rekao Umer: "Kako (da) se bori (da ratuje protiv ljudi)? A ve je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo mi se je da se borim (protiv svih) ljudi dok reknu: "Nema boanstva osim Allah!" Pa kada su rekli: "Nema boanstva osim Allah!", sauvali su (sauvae) od mene svoje krvi (tj. ivote) i svoja imanja, osim sa 267

njezinim pravom (tj. sa pravom te reenice koje dozvalja, dozvoljava, propisuje da se neko u izvjesnom sluaju ubije)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Tako mi Allaha zaista boriu se svakako (protiv onoga) ko je rastavio (tj. ko rastavlja, ko pravi razliku) izmeu (onoga) to je skupio (tj. to je sastavljao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je slijedio njega poslije Umer. Pa se nije obzirao Ebu Bekr ka (nikakvome, ikakvom) zdogovaranju (savjetovanju) poto je bio kod njega sud (tj. postupak) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (pogledu onih) koji su rastavljali (tj. koji su pravili razliku) izmeu (obavezne) molitve (fard namaza) i (obavezne) milostinje - zekata, i htjeli su zamjenjivanje (islamske) vjere i njezinih sudova (odredaba sa neim drugim), a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zamijenio (tj. promijenio, promjenuo) svoju vjeru, pa ubijte ga." A bili su (svi) itai (Kur'ana napamet) drugovi zdogovora (savjetovanja) Umera (Umerovoga), sredovjenjaci (bili su oni ljudi srednjih godina), ili mladii. A bio je (Umer jedan) veliki staja kod knjige Allaha, moan je i veliajan je (Allah). PRIAO NAM JE Uvejsija, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu ihaba, priao mi je Urvete, i Ibnul-Musejjeb, i Alkamete, sin Vakkasa, i Ubejdullah (svi) od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, kada su rekli za nju stanovnici (ljudi izvjesne) lai (laovi ono to su rekli). Rekla je: I pozvao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, i Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada se je usporila (odgodila Allahova) objava (o toj stvari, pozvao ih je da) pita njih dvojicu, a on se zdogovara (sa) njima dvojicom o rastavljanju (sa) svojom porodicom (tj. sa svojom enom). Pa to se tie Usameta, pa dao je znak (tj. pokazao je) za (ono) koje zna od istote (nevinosti) njegove porodice (ene od svega to joj pripisuju). A to se tie Alije, pa rekao je: "Nije stijesnio Allah na tebe (tj. Nije uinio tjeskobu, tekou Allah tebi), i (te) ene osim nje su mnoge (tj. razvedi se s njom, i uzmi drugu). I pitaj (o njoj i njezinu) robinju, bie istinita (iskrena, tj. rei e robinja istinu) tebi." Pa je rekao (Muhammed a.s. robinji Beriri): "Da li si vidjela od (kakve) stvari (tj. Da li si vidjela ti ita to) biva sumnjivo tebi?" Rekla je: "Nisam vidjela (ni jednu) stvar vee od (toga, tj. nego to to je sluaj) da je ona djevojka novoga (svoga) zuba (tj. djevojka mlada, mladih godina), (pa) zaspe od (kod) tijesta svoje porodice, pa doe (ta ovca) pokuarica (ovca koja ulazi u kuu), pa pojede njega (tj. pa ta ovca pojede to tijesto)." Pa je ustao na (svoju) govornicu pa je rekao: "O druino (prisutnih) muslimana! Ko ispriava mene od ovjeka (tj. zbog toga ako kaznim ovjeka koji je takav da) je doprlo meni njegovo uznemirivanje u mojoj porodici (tj. zbog klevetanja moje porodice, moje ene)? Tako mi Allaha nisam znao na (tj. za) moju porodicu (nita) osim dobro (dobroga)." Pa je spomenuo istotu (nevinost) Aie. A rekao je Ebu Usamete od Hiama. 268

PRIAO MI JE Muhamed, sin Harba, priao nam je Jahja, sin Ebu Zekerija-a, Gassanija od Hiama, od Urveta, od Aie da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predikovao (drao vjersko moralni govor izvjesnim) ljudima, pa je zahvalio Allahu, i hvalio je na njega (tj. i hvalio je Njega) i rekao: "ta dajete znak na mene (tj. ta pokazujete, savjetujete meni vi) o narodu (tj. o nekim ljudima koji) psuju moju porodicu (grde moju porodicu), nisam znao na njih od zla (tj. nita loe) nikada?" A od Urveta rekao je: Poto se izvijestila (tj. Poto je izvijetena) Aia za (tu) stvar (tj. o kleveti koja se je bacila na nju), rekla je: "O poslanie Allaha! Je li dozvoljava meni da odem ka svojoj porodici (tj. k svojim roditeljima)?" Pa je dozvolio njoj, i poslao je sa njom (izvjesnoga, ili: nekoga) djeaka. I rekao je (jedan) ovjek od Pomagaa: "Slava Tebi (Uzvieni Boe! Ne biva za nas da govorimo za ovo (o ovome). Slava Tebi! Ovo je (jedna) kleveta (la) velika."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (islamskoga) JEDNOBOTVA (monoteizma, vjerovanje u jedinstvenoga, jednoga jedinoga Boga Uzvienoga Allaha, i KNJIGA znaenja Boijega jedinstva) GLAVA (onoga) to je dolo o pozivu (pozivanju) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoje sljedbe (svoga naroda) ka vjerovanju jednim (jedino; jednog jedinog) Allaha (tj. da vjeruju da je Allah jedan, ili: da vjeruju u Allaha, samo Njega), blagoslovljen je i uzvien je! PRIAO NAM JE Ebu Asim, priao nam je Zekerija, sin Ishaka, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, od Ebu Ma'beda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza ka Jemenu (tj. u Jemen). A priao mi je Abdullah, sin Ebul-Esveda, priao nam je Fadl, sin 'Ala-a, priao nam je Ismail, sin Umejjeta, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, da je on uo Ebu Mabeda, slobodnjaka Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasovoga), (da) govori: uo sam Ibnu Abbasa (da) govori: Poto je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Muaza prema Jemenu, rekao je njemu: "Zaista ti (e da) doe (tj. da naie) na (jedan) narod od stanovnika Knjige, pa neka bude prvo to (e da) poziva njih k (tome) da vjeruju jednim Allaha, uzvien je. (To jest: da vjeruju oni da je Bog samo jedan, uzvien je.). Pa kada su znali (saznali) to, pa izvijesti ih, da je Allah uzakonio (propisao) na njih pet molitava u njihovom danu i njihovoj noi (tj. pet namaza u toku dana i noi). Pa kada su klanjali, pa izvijesti ih, da je Allah uzakonio (Sebi, tj. kao Svoje pravo) na njima zekat (obaveznu milostinju od) njihovih imanja, (a to) se uzima od njihovoga bogatoga (imunoga - od imunih), pa se vraa (tj. pa se razdjeljuje) na njihovoga siromanoga (na siromane). Pa kada su to priznali, pa 269

uzmi od njih, i uvaj se (tj. pazi i izbjegavaj, da u zekat od stoke uzme, uzima) plemenitih (primjeraka, grla od) imovina (izvjesnih) ljudi." (Jer plemenita grla treba da ostanu za priplod, a u zekat se uzimaju grla srednje vrijednosti, ni najbolja, ni najslabija.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Ebu Hasina i E'asa, sina Sulejma, ula su njih dvojica Esveda, sina Hilala, od Muaza, sina Debela, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Muaze! Je li zna ta je pravo Allaha na (nad Njegovim) robovima (slugama)?" Rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Da oboavaju Njega, a (da) ne pridruuju s Njim (ni jednu) stvar (tj. nita). Je li zna ta je njihovo pravo na Njemu?" Rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Da nee kazniti (tj. Da ne kanjava) njih." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Abdur-Rahmana, sina Abdullaha sina Abdurrahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije da je (jedan) ovjek uo (jednoga drugoga) ovjeka (da) ita (suru koja poinje sa rijeima) "Kul Huvellahu ehad (Reci: On, Allah je jedan)...", (i) povraa nju (tj. povraajui nju, a to e rei: ita tu suru vie puta, ponavlja je, opetuje nju). Pa poto je osvanuo (sutradan), doao je ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenuo njemu to. I kao da je (taj) ovjek smatrao malenom nju (tj. tu suru, smatrao je da je ona malenoga znaaja jer je malena, kratka ta sura). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista ona zaista izjednauje (tj. jednaka je, ravna je) treini (cijeloga) Kur'ana." A poveao je Ismail, sin Dafera, od Malika, od Abdurrahmana, od njegovoga oca, od Ebu Seida, izvijestio me je moj brat (po majci) Katadete, sin Nu'mana, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Muhamed, priao nam je Ahmed, sin Saliha, priao nam je Ibnu Vehb, priao nam je Amr od Ibnu Ebu Hilala da je Ebur-Ridal Muhamed, sin Abdurrahmana, priao njemu od svoje majke Amrete (Amre), keri Abdurrahmana, a bila je u skrbnitvu Aie, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednoga) ovjeka (kao zapovjednika) na eti (nad jednom etom). I bio je (taj ovjek obiaja da) ita (ui) svojim drugovima u svojoj molitvi, pa zavri sa (surom) "Kul Huvellahu ehad (Reci: On, Allah je jedan).". Pa poto su se vratili (sa vojnoga zadatka), spomenuli su to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Pitajte ga, zbog koje stvari (to on) pravi (ini)?" Pa su ga pitali, pa je rekao: "Zbog (toga to je sluaj) da je ona opis Milosrdnoga (Allaha), i ja volim 270

da itam sa njom (tj. nju, da itam nju, da uim nju)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvijestite ga, da Allah voli njega." GLAVA govora Allaha, blagoslovljen je i uzvien je: "Reci: Zovite (Molite) Allaha, ili zovite Milosrdnoga; koje god (od tih Njegovih imena izgovorite kada ga) zovete, pa za Njega su (tj. Njemu pripadaju, On ima sva) imena najljepa.....". PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Aamea, od Zejda, sina Vehba, i Ebu Zabjana, od Derira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee pomilovati Allah (onoga) ko nee pomilovati (te) ljude (ili: Nee biti milostiv Allah onome ko nee biti milostiv ljudima, ko nije milostiv ljudima)." PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Asima Ahvela, od Ebu Usmana Nehdije, od Usameta, sina Zejda, rekao je: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poto je doao njemu poslanik (izaslanik) jedne (od) njegovih kera, poziva ga ka njezinome sinu (koji je) u (tj. na svojoj) smrti (samrti). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vrati se, pa izvijesti nju, da je za Allaha (ono) to je uzeo i za Njega je (ono) to je dao (tj. Allahovo je i ono to uzima i ono to daje), i svaka stvar je kod Njega sa (jednim) rokom imenovanim (odreenim). Pa zapovjedi njoj, pa neka se (ona) strpi, i neka rauna sebi (na Allahovu nagradu)." Pa je povratila (ona ponovno toga svoga) poslanika (izaslanika) da zaklinje zaista (da on) doe svakako njoj. Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i ustao je sa njim Sa'd, sin 'Ubadeta, i Muaz, sin Debela. Pa se je dalo (dodalo to) dijete k njemu, a njegova dua zvei (tj. koleba se; ili: jei, stenje) kao da je ona u (nekoj staroj, istroenoj) mjeini. Pa su se prolile njegove oi (doslovno: prolila su se njegova dva oka). Pa je rekao njemu Sa'd: "O poslanie Allaha! ta je ovo (ta je to)?" Rekao je: "Ovo je milost (samilost to) je uinio nju Allah u srcima Svojih robova. A samo (e da) pomiluje Allah od Svojih robova (jedino sve) milostive." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Ja sam veliki opskrbljiva, posjednik (svake) snage (snani), vrsti." PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aamea, od Seida, sina Dubejra, od Ebu Abdurrahmana Sulemije, od Ebu Musa-a E'arije rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

271

"Nije (ni) jedan (ni jedno bie, tj. Nije niko) strpljiviji na uznemirivanje (to) je uo njega (tj. na uznemiravanje koje uje, koje slua - niko na tom nije strpljiviji) od Allaha. Tvrde za Njega (da On ima izvjesno) dijete, zatim (On) zatiuje njih (tj. uva ih, odbija od njih bolest, nesreu i zlo) i opskrbljuje ih." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Poznava (svake) tajne (tj. svega odsutnoga, nevidljivoga, skrivenoga) je (On - Allah), pa nee pokazati (tj. nee dati da se nadviri) na Njegovu tajnu (ni) jednome (nikome).", i "Zaista Allah (je taj to) je kod Njega znanje (nastupanja toga izvjesnoga) asa.....", i "..... spustio je njega sa Svojim znanjem.....", "..... i ne nosi od enska (tj. i ne postaje trudna ni jedna enska), a niti stavi (tj. a niti rodi, ne porodi se drukije) osim sa Njegovim znanjem.....", "K Njemu se vraa znanje asa.....". Rekao je Jahja, sin Zijada: Vidljivi je na svaku stvar (tj. za svakoga) znanjem, i Skriveni (Tajni) je na (za) svaku stvar znanjem. PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, priao nam je Sulejman, sin Bilala, priao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kljuevi (izvjesne) tajne (tj. skrivenoga, nevidljivoga, odsutnoga, nepoznatoga) su pet (stvari to) nee znati (ne zna) njih (niko) osim Allah: Nee znati (tj. Ne zna) to se okrnjuju (tj. umanjuju, steu izvjesne, ili sve enske) maternice (to ne zna niko) osim Allah; i nee znati (ne zna niko) ta je u sutra (u sutranjem danu) osim Allah; i ne zna kada dolazi (ta) kia (ni) jedan (niko drugi) osim Allah; i ne zna (ni jedna) osoba u kojoj zemlji (e da) umre osim Allah; i ne zna kada e ustati (nastati) as (niko) osim Allah." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Ismaila, od abije, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: "Ko je priao tebi da je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, vidio svoga Gospodara, pa ve je slagao (lagao je), a On (tj. jer On - Allah) govori: "Nee stii Njega (ni jedni) vidovi (ni jedne oi).....". A ko je priao tebi da on zna (tu) tajnu (tj. odsutno, nevieno, skriveno), pa ve je slagao (lagao je), a On (Allah) govori: "..... nee znati (ne zna te) tajne (tu tajnu, to skriveno, odsutno, nevieno, tj. budue niko) osim Allah.....". (Pod izrazom "gajb - odsutno" neki misle da se treba da razumiju budui dogaaji koje jedino Uzvieni Allah zna.) GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... Spas, Osigurava (Obezbjeiva).....". (Neki kau da rije "el-mu'minu" i kada se odnosi na Uzvienoga Allaha, opet znai: Vjernik, tj. On - Allah je Vjernik - a to e rei: Proglaavalac Sebe za jednoga, 272

jedinoga, jedinstvenoga, jer je rekao u Kur'anu: "ehidellahu ennehu la ilahe illa Huve (Svjedoio je, tj. Svjedoi Allah da ono nema boanstva osim On).....".) PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Mugirete, priao nam je ekik, sin Selemeta, rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Bili smo (obiaja da) klanjamo ozad (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa govorimo: "Spas (ili: Pozdrav; ili: Mir) na Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah, On je spas (tj. On daje spas, zdravlje, mir), a ali (tj. nego) govorite: "Pozdravi (svi) su za (ili: radi) Allaha, i molitve i lijepa (djela; ili: i milostinje od lijepe imovine, poteno zaraene). Spas (pozdrav, mir) na tebe, o Vjerovijesnie, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi. Spas (pozdrav, mir) na nas i na robove Allaha dobre. Svjedoim da nema boanstva osim Allah, i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik."

GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Vladaru (svih) ljudi.". O njemu je (tj. O ovome je priao hadis) Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, priao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu ihaba, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zgrabie Allah Zemlju (u ruku, u aku na) Sudnjem danu, i savijae nebo sa Svojom desnicom, zatim (e da) govori: "Ja sam (pravi) vladar. Gdje su vladari Zemlje." A rekli su uajb, i Zubejdija, i Ibnu Musafir i Ishak, sin Jahja-a, od Zuhrije, od Ebu Selemeta. GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i On je moni, mudri.", "Slava tvome Gospodaru, Gospodaru (svake) moi (premoi; asti; veliine koji je uzvien) od (onoga) to opisuju (Njega bezvjernici i krivovjerci).", "..... a za Allaha je (svaka) mo (ast, veliina), i za Njegovoga poslanika.....", i (GLAVA onoga) ko se je zaklinjao sa moi (sa asti, sa veliinom) Allaha i Njegovim svojstvima. A rekao je Enes: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rei e pakao: "Dosta, dosta, tako mi Tvoje moi!" A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ostae (jedan) ovjek izmeu raja i Vatre (tj. i pakla), zadnji (od) stanovnika Vatre ulaenjem (u) raj (tj. koji e unii u raj), pa (e da) govori: "Moj Gospodaru! Promijeni (tj. Odstrani, Okreni na drugu stranu) moje lice od Vatre! Ne, tako mi Tvoje moi neu pitati (tj. neu moliti) Tebe (nita drugo) osim nje (osim ove molbe)." 273

Rekao je Ebu Seid: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah, moan je i veliajan je: "Za tebe je (tj. Ti ima, Tebi je) to i deset njemu slinih (i deset njegovih slinosti, tj. to i deset puta toliko)." A rekao je Ejjub: "Tako mi Tvoje moi nema bogatstva (nikakvoga) sa mnom (takvoga koje bi me uinilo i napravilo neovisnim) od Tvoga blagoslova." PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdulvaris, priao nam je Husejn Muallim (Husejn uitelj), priao mi je Abdullah, sin Burejdeta, od Jahja-a, sina Jamera, od Ibnu Abbasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja da) govori: "Utjeem se u Tvoju mo, (o Ti) koji (si taj to) nema boanstva osim Ti, koji nee umrijeti, a (svi) duhovi (tj. a sva nevidljiva bia) i (svi) ljudi umiru (mriju, mru)." PRIAO NAM JE Ibnu Ebul-Esved, priao nam je Haremija, priao nam je ubete od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Bacie se u Vatru." A rekao je meni Halifete: Priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid od Katadeta, od Enesa. A od Mu'temira: uo sam svoga oca, od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nee se prestajati (da) se baca (Neprestano e se bacati) u nju (u vatru pakla, u pakao), a (ona) govori: "Da li je od poveanja (tj. Ima li jo)?", dok stavi u nju (dok ne stavi u nju) Gospodar (svih) svjetova Svoje stopalo (Svoju nogu), pa e se skupiti (stisnuti) neki (dio) nje ka nekome (drugom dijelu), zatim e (ona) govoriti: "Dosta (mi je), dosta (mi je), (kunem se) sa Tvojom moi i Tvojom plemenitou (tj. tako mi Tvoje moi i Tvoje plemenitosti)." A nee prestati raj (da) ostaje (nepopunjen, tj. da ima preteka, vika prostora koji nije popunjen) dok stvori Allah (tj. tako da e Allah stvoriti) za nju (za tu prazninu u raju jedna) stvorenja (bia), pa (e da) nastani njih (u) pretek (viak, ostatak) raja (tj. ostali nenastanjeni, prazni dio raja)." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I On je (taj) koji je stvorio nebesa i Zemlju sa (tom) istinom (ili: sa tim pravom, pravinou).....". PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Ibnu Durejda, od Sulejmana, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) moli (u nekom dijelu) od (izvjesne, ili svake) noi: "Moj Boe! Za Tebe je (tj. Tebi pripada svaka dolina) hvala, Ti si Gospodar nebesa i Zemlje. Za Tebe je (Tebi pripada svaka dolina) hvala, Ti si obdravalac (izdravalac, uvar) nebesa i Zemlje i ko je u njima. Za Tebe je hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje. Tvoj govor je istina (istinit, prav), i Tvoje obeanje je istina, i Tvoje susretanje je istina, i raj je istina, i Vatra (pakao) je 274

istina i as je istina. Moj Boe! Tebi sam se predao, i u Tebe sam vjerovao, i na Tebe sam se oslonio, i k Tebi sam se vratio (zavraao), i s Tobom (tj. s Tvojom pomoi) sam se prepirao (sa bezvjernicima) i k Tebi se sudim, pa oprosti mi (ono) to sam proturio naprijed (ve, tj. to sam ve zgrijeio), i to sam odgodio, i (to) sam tajno uinio i (to) sam javno uinio (tj. i to sam utajio i obznanio), Ti si moj Bog (Boanstvo), nema (nikakvoga) boanstva meni osim Tebe." PRIAO NAM JE Sabit, sin Muhammeda, priao nam je Sufjan o ovome (hadisu, za ovaj hadis) i rekao je: "Ti si istina, i Tvoj govor je istina." GLAVA: "..... i bio je Allah sveujui, svevidei.". A rekao je Aame od Temima, od Urveta, od Aie rekla je: Hvala Allahu koji je (taj to) je obuhvatio Njegov sluh (obuhvatilo je Njegovo uvenje sve) glasove. Pa je spustio Allah, uzvien je, na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ovaj ajet): "Ve je uo Allah govor (te izvjesne ene) koja se prepire (s) tobom o njezinom (o svome) muu.....". PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednom) putovanju, pa smo bili kada smo nadvisivali (tj. kada bismo se uspeli, popeli na kakvo visoko mjesto), veliali (bili smo veliali, veliali smo, tj. izgovarali smo: "Allahu ekber!"). Pa je rekao: "Uetvrtite (Umanjite) na vae osobe (tj. Budite blagi prema sebi, a to e rei: Ne napreite se veliajui mnogo podignutim glasom), pa (jer) zaista vi neete zvati (tj. ne zovete, ne molite i ne veliate nekoga) gluhoga, a ni odsutnoga. Zovete (Molite, Veliate) Sveujueg, Svevideega, Blizoga." Zatim je doao na mene (meni), a ja govorim u svojoj osobi (u svojoj dui, u sebi): "Nema moi (pokreta, preinake), a niti snage osim sa Allahom." Pa je rekao meni: "O Abdullahe, sine Kajsa! Reci: "Nema moi, a niti snage osim sa Allahom!" (tj. govori to esto) pa (jer) zaista ona (ta reenica) je (jedna) riznica od riznica raja." Ili je rekao: "Zar neu pokazati tebi za njega (za ovaj drugi dio ovoga hadisa)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, priao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr od Jezida, od Ebul-Hajra, uo je Abdullaha, sina Amra, da je Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega, rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "O poslanie Allaha! Poui me (jednu, neku) molitvu (da) molim sa njom (Uzvienoga Allaha) u svojoj ritualnoj molitvi (u svome klanjanju)." Rekao je: "Reci: "Moj Boe! Zaista ja sam nasilje inio svojoj osobi (sam sebi jednim) nasiljem mnogim, a nee oprostiti (tj. a ne oprata te) grijehe (grijeenja 275

niko drugi) osim Ti, pa oprosti mi od kod Tebe (tj. od Sebe velikim) opratanjem, zaista Ti, Ti si veliki oprata, milostivi." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu ihaba, priao mi je Urvete da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, priala njemu: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Dibril - na njega spas (ili: pozdrav)! - dozivao me je, rekao je: "Zaista Allah je ve uo govor tvoga naroda i (ono) ta su odvratili (odgovorili) na tebe (tebi)." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Reci: On je (taj koji je) moan.....". PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Ma'n, sin 'Isa-a, priao mi je Abdurrahman, sin Ebul-Mevalija, rekao je: uo sam Muhameda, sina Munkedira, (da) pria Abdullahu, sinu Hasena, (i) govori (tj. govorei mu): Izvijestio me je Dabir, sin Abdullaha, Sulemija, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) pouava svoje drugove (molitvi) istihari u (vanim) stvarima, svima njima, kao to pouava (kao to pouavae njih nanovo objavljenu) suru od Kur'ana, (i) govori (tj. govorei): "Kada se je zabrinuo (tj. Kada je naumio, odluio se) jedan (od) vas za (izvjesnu) stvar (za izvjesni posao), pa neka se nakloni dva naklona od bez propisane molitve (tj. neka klanja dva rekata molitve koja nije fard, nego dobrovoljna molitva, neobavezna molitva), zatim neka rekne: "Moj Boe! Zaista ja traim dobro (od) Tebe (u ovoj stvari, u ovome poslu, tj. da mi odluku i volju okrene onamo gdje je hajr - dobro; pa se zbog ovoga i zove ova molitva istiharetun - jedno traenje dobra) sa Tvojim (Svojim) znanjem (da me naputi ondje gdje je dobro), i traim snanost (od) Tebe sa Tvojom (Svojom) snanou (da me pomogne), i pitam (molim) Te od Tvoje dobrote. Pa (Jer) zaista Ti moe, a (ja) ne mogu, i zna, a (ja) ne znam, i Ti si veliki znalac (poznavalac svih) tajni. Moj Boe! Pa ako si bio (da) zna ovu stvar - zatim imenuje nju sa njezinim okom (tj. imenuje nju lino, u cijelosti) - dobrom za mene u brzom (dijelu) moje stvari i njegovom oroenom (dijelu, tj. i na ovome svijetu i na drugome svijetu)." Rekao je: "Ili u mojoj vjeri, i mome ivljenju i posljedici moje stvari, pa dosudi ga (tj. ispuni, izvri ovaj posao, ovu stvar) meni, i olakaj ga meni, zatim blagoslovi meni u njemu. Moj Boe! Ako si bio (da) zna da je on (ovaj posao, ova stvar neto to je) zlo za mene u mojoj vjeri, i mome ivljenju i posljedici moje stvari - ili je rekao: u brzome (dijelu) moje stvari i oroenom njegovome (dijelu, njezinome dijelu) - pa promijeni (tj. odbij, odvrati, vrati) mene od njega, i dosudi meni (izvjesno) dobro gdje (god) je bilo, zatim zadovolji mene sa njim (sa njom sa tom stvari koja je dobra za mene)." GLAVA

276

prevrtaa (izvjesnih, ili svih, sviju) srca i govora Allaha, uzvien je: "I prevremo (okreemo, izvremo) njihova srca i njihove vidove (oi).....". (Pod izrazom "vidovi, oi" moe da se misli na gledanja, shvatanja u vjeri i inae.) PRIAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, od Ibnul-Mubareka, od Musa-a, sina 'Ukbeta, od Salima, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Najvie (ono) to je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) se zaklinje, (bilo) je: "Ne, tako mi Prevrtaa (svih) srca." GLAVA: Zaista za (tj. u) Allaha je stotinu imena osim jedno. Rekao je Ibnu Abbas: Dobroinitelj? Dobar (Prefinjen). Posjednik (svake) veliajnosti, veliine,

(Ili: Posjednik svake veliajnosti - tj. veliine; Dobroinitelj - tj. Dobar. Po prvome prevodu Ibnu Abbas iznosi neka od tih mnogih imena Uzvienoga Allaha. Po drugom prevodu, u zagradi, Ibnu Abbas tumai znaenje nekih Boijih imena.) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista za (u) Allaha je (Allah ima) devedeset i devet imena, stotinu osim jedno (stotinu manje jedno). Ko je obuhvatio (izbrojio, tj. zapamtio) njih, uniao je (tj. on e unii u) raj." "..... ahsajnahu....." je (to i) "hafiznahu": zapamtili smo ga. (Inae doslovno izraz "ahsajnahu" znai: izbrojili smo ga.) GLAVA (izvjesnoga) pitanja (tj. molitve, moljenja) sa imenima Allaha, uzvien je, i (izvjesnoga) traenja utoita (zatite) sa njima (sa Boijim imenima). PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao mi je Malik od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je doao (Kada doe) jedan (od) vas ka svojoj postelji, pa neka otrese nju sa stranom svoje odjee tri puta, i neka rekne (neka izgovori ovo): "Sa Tvojim imenom, moj Gospodaru, metnuo (spustio) sam svoju stranu, i s Tobom (tj. i s Tvojom pomoi u da) podignem nju. Ako sustegne moju duu (u snu, tj. Ako u snu usmrti moju osobu), pa oprosti joj. A ako poalje nju (u 277

ivot jo da ivi), pa uvaj nju sa (onim nainom) to uva s njime Tvoje (Svoje) robove dobre." Slijedio je njega (Abdulaziza) Jahja i Bir, sin Mufaddala, od Ubejdullaha, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A poveao je Zuhejr, i Ebu Damrete i Ismail, sin Zekerija-a, od Ubejdullaha, od Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega (navedeni hadis) Ibnu Adlan od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Slijedio je njega (Ibnu Adlana, slijedili su ga) Muhamed, sin Abdurrahmana, i Deraverdija i Usamete, sin Hafsa. PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete od Abdulmelika, od Rib'ije, od Huzejfeta rekao je: Bio je (Bio bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je odsjeo ka svojoj postelji, rekao (bio bi rekao, rekao bi): "Moj Boe! S Tvojim imenom ivim i umirem." A kada je (kada bi) osvanuo, rekao je (rekao bi): "Hvala Allahu koji je oivio nas poslije (onoga) to je usmrtio (umrtvio bio) nas, i k Njemu je (izvjesno) rairivanje (tj. ponovno proivljenje nakon prave smrti)." PRIAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, priao nam je ejban od Mansura, od Rib'ije, sina Hiraa, od Hareeta, sina Hurra, od Ebu Zerra rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je uzeo svoje leanje od (kada bi legao svake) noi, rekao (bi, tj. bio bi rekao): "Sa Tvojim imenom umiremo i ivimo." Pa kada se je (tj. kada bi se) probudio, rekao je (rekao bi): "Hvala Allahu koji je oivio nas poslije to je (bio) umrtvio nas, i k Njemu je (izvjesno) rairivanje (tj. proivljenje nakon smrti)." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Mansura, od Salima, od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je da jedan (od) vas (Da jedan od vas postupi ovako) kada je htio da doe svojoj porodici (tj. kada hoe da prie svojoj eni u ime spolnoga odnosa), pa je rekao (pa rekne): "Sa imenom (U ime) Allaha. Moj Boe! Odstrani (od) nas (izvjesnoga) sotonu, i odstrani (izvjesnoga) sotonu (od onoga) to si opskrbio (dao, tj. to dadne) nama!", pa zaista ono ako se odredi meu njima dvoma dijete u tome (spolnom inu da se zane), nije tetio (tj. nee tetiti, nee koditi) njemu (nikakav) sotona nikada (dovijek, zauvijek)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Fudajl od Mansura, od Ibrahima, od Hemmama, od Adijja, sina Hatima, rekao je: Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam: "Poaljem (Pustim u lov) svoje pse pouene (dresirane)." Rekao je: "Kada si poslao (pustio) tvoje (svoje) pse pouene, i spomenuo si ime Allaha, pa 278

su uhvatile (kuje, tj. psi ivotinju koju su lovile), pa jedi (meso ulovljene ivotinje). I kada si bacio (se, tj. kada si gaao ivotinju koju lovi) sa (izvjesnom na sredini irokom, drvenom) strijelom, pa je (strijela) pogodila (ranila sa otrim vrhom ivotinju), pa jedi (i u tom sluaju meso tako ulovljene ivotinje ako je ivotinja, naravno, od onih ivotinja ije je meso dozvoljeno muslimanima jesti)." PRIAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Ebu Halid Ahmer, rekao je: uo sam Hiama, sina Urveta, (da) pria od svoga oca, od Aie rekla je: Rekli su: "O poslanie Allaha! Zaista ovdje su narodi (tj. neki ljudi), novo je (tj. skoranje je) njihovo vrijeme (koje ih vee) sa idolopoklonstvom, (pa) nam donose (razna) mesa (i) neemo znati (tj. ne znamo) spominju (li oni prilikom klanja i lovljenja) ime Allaha na njoj (nad ivotinjom koju kolju), ili ne." Rekao je: "Spomenite vi ime Allaha, i jedite." Slijedio je njega (Ebu Halida Ahmera) Muhamed, sin Abdurrahmana, i Deraverdija i Usamete, sin Hafsa. PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je Hiam od Katadeta, od Enesa rekao je: Izvrio je rtvu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa dva ovna (tj. Zaklao je u kurban, kao kurban dva ovna), (i) imenuje i velia (tj. izgovarajui Allahovo ime - "Bismillahi" - i veliajui Allaha sa "Allahu ekber!" prilikom klanja kurbana - rtava). PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete od Esveda, sina Kajsa, od Dundeba da je on prisustvovao Vjerovijesniku (tj. sa Vjerovijesnikom), pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan klanja (rtava ispod vrata, tj. bio je zajedno sa Muhammedom a.s. na blagdan rtava, na kurban bajram). Klanjao je (Muhammed a.s. bajramsku molitvu), zatim je predikovao pa je rekao: "Ko je zaklao (rtvu) prije (nego) da klanja, pa neka zakolje umjesto nje drugu (rtvu). A ko nije (bio) zaklao, pa neka zakolje (sada poslije molitve) sa imenom (u ime) Allaha." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Verka od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne zaklinjite se sa vaim (sa svojim) oevima. A ko je bio zaklinja (ko hoe, ko treba da se zaklinje), pa neka se zaklinje (zakune) sa Allahom." GLAVA (onoga) to se spominje o (Allahovom) biu, i (Njegovim) svojstvima i imenima Allaha.

279

A rekao je Hubejb: A to je u biu Allaha (zbog bia Allaha, radi Allahovoga bia). Pa je spomenuo (Njegovo) bie (u genitivnoj vezi) sa Njegovim imenom, uzvien je. (Izraz "zatun, ez-zatu" znai osoba, linost, ali znai i bie, bitnost, sutina. Zbog toga to se u prvome znaenju vie upotrebljava, neki kau da se taj izraz ne smije upotrebljavati u odnosu na Uzvienoga Allaha, jer On nije osoba, linost. Meutim, drugi uenjaci imaju u vidu ono drugo znaenje toga izraza, pa kau da ga je dozvoljeno upotrijebiti i u odnosu na Uzvienoga Allaha. To drugo miljenje zastupa i Buharija na osnovu sluaja Hubejba koji je taj izraz upotrijebio u tom smislu, a tu Hubejbovu upotrebu uo je i sami Muhammed a.s. i nije je osudio.) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Amr, sin Ebu Sufjana sina Esida sina Darijeta, ekafija, saveznik Zuhretovia, a bio je (jedan) od drugova Ebu Hurejreta, da je Ebu Hurejrete rekao: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, desetoricu, od njih je (jedan bio i) Hubejb Ensarija. Pa je izvijestio mene Ubejdullah, sin 'Ijada, da je ki Harisa izvijestila njega da su oni kada su se skupili (da donesu odluku da ga ubiju, bili su u takvoj prilici da) je uzeo unaru (na poslugu) od nje (Hubejb jednu) britvu da obrije (da bi obrijao) s njom (dlaku okolo svoga spolnoga uda da se ne pokazuje kada ga ubiju). Pa poto su izali iz (toga mekanskoga) svetoga tla (vodei sa sobom Hubejba), rekao je Hubejb Ensarija: "Nisam (da) umujem (tj. Ne brinem se) kada se ubijem muslimanom, Na koju polovinu je bilo radi Allaha moje obaranje (padanje) A to je u biu (radi bia) Allaha, a ako hoe, Blagoslovie na zglobove uda rastavljenoga (raupanoga)." Pa je ubio njega Ibnul-Haris. Pa je izvijestio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje drugove njihovu vijest (tj. vijest o njima na) dan (kada) su se pogodili (kada su pogoeni, pobijeni ova desetorica koji su bili poslani da pouavaju neka plemena Islamu). GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i upozorava vas Allah (na) Svoju osobu (tj. na Sebe lino, da se uvate Njega).....", i Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... zna (ono) to je u mojoj osobi (u mojoj dui, u meni), a ne znam to je u Tvojoj osobi (u Tebi)......". PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame od ekika, od Abdullaha (Mes'udovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema (ni) od jednoga (tj. Nema ni jedan, niko) ljubomorniji od Allaha. Zbog toga je zabranio (te izvjesne) bezobratine (nevaljatine, ili: te preljube, sve vrste bluda). I nema (ni) jedan (tj. I nema niko da) je draa k njemu pohvala od 280

Allaha (doslovno: izvjesna pohvala od Allaha, tj. Niko ne voli da mu se zahvaljuje kao to to voli Allah)." PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aamea, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Poto je Allah stvorio (sva) stvorenja, napisao je u Svojoj knjizi (to) On pie (propisuje) na Svoju osobu (na Sebe, Sebi), i ona je stavljanje (tj. i ona je stavljena, metnuta) kod Njega na (Njegovo) prijestolje: "Zaista Moja milost nadvladava (pobjeuje, nadjaava) Moju srdbu." (To je, dakle, u toj knjizi, ili u tom pismu propisano, napisano, zapisano: da je Allahova milost pobjednik nad Njegovom srdbom.) PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, uo sam Ebu Saliha od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Govori Allah, uzvien je: "Ja sam kod miljenja Moga roba o Meni i Ja sam sa njim kada je spomenuo (tj. kada spomene) Mene. Pa ako je spomenuo Mene u svojoj osobi (u svojoj dui, u sebi samome), spomenuo sam (spomenem) ga (spomenem i Ja njega) u Svojoj osobi (u Sebi). A ako je spomenuo (ako spomene) Mene u (tj. meu nekim ljudima) uglednicima (velikaima), spomenuo sam (spomenem i Ja) njega u (meu) uglednicima boljim od njih. A ako se je pribliio (ako se priblii) k Meni pedalj (doslovno: sa pedljem), pribliio sam se (pribliim se Ja) ka njemu arin. A ako se je pribliio k Meni arin, pribliio sam se (Ja) k njemu rastrgljaj (a to je udaljenost od vrha prsta jedne ruke do vrha prsta druge ruke kada se obje ruke raire). A ako je doao (ako doe, ako ide) Meni (pa) pjeai (pjeaei), doao sam (Ja doem) njemu urenjem (u hodu)." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... svaka stvar je propada osim Njegovoga lica.....". PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Poto je siao ovaj ajet: "Reci: On je moan na (to) da poalje na vas (neku) kaznu od iznad vas", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Utjeem se sa Tvojim licem (u Tvoje lice)." Pa je rekao: "ili (kaznu) od ispod vaih nogu", pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Utjeem se sa Tvojim licem (u Tvoje lice)." Rekao je: "ili (da) pomijea vas (u neke) stranke.....", pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je lake." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i zato (da) se napravi na Mome oku (tj. pred Mojim okom, a to rei: Na Mojoj panji, uvanju)....." (a izraz "da se napravi" 281

znai da): se hrani. I (GLAVA) Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... tee (tj. plovi ona) sa Naim oima.....". PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Duvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Spomenuo se je Velepremaziva (Deddal) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah se nee sakriti na vas (vama), zaista Allah nije sa oravim (tj. Allah nije orav, slijep u jedno oko)." I dao je znak sa svojom rukom (tj. pokazao je rukom) ka svome oku (Muhammed a.s.). "A zaista (taj) pomazanik Velepremaziva je oravoga desnoga oka, kao da je njegovo oko (jedno) zrno groa lebdee (na vodi)." PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete, izvijestio nas je Katadete, rekao je: uo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nije poslao Allah od vjerovijesnika (ni jednoga, tj. ni jednoga vjerovijesnika drukije) osim (tako da) je opominjao svoj narod (na izvjesnoga) oravoga velikoga laova. Zaista on je orav, a zaista va Gospodar nije sa oravim (tj. nije orav). Napisano je meu (izmeu) njegova dva oka: Kafir (Bezvjerac, Nevjernik)." GLAVA govora Allaha: "On je (Allah) stvaralac, iz nita tvorac, uobliavalac (davalac oblika).....". PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Affan, priao nam je Vuhejb, priao nam je Musa, on je sin Ukbeta, priao mi je Muhammed, sin Jahja-a sina Habbana, od Ibnu Muhajriza, od Ebu Seida Hudrije o vojni Mustalikovia da su oni pogodili (tj. zarobili neke ene) zarobljenice, pa su htjeli da uivaju s njima (tj. da s njima vre spolni odnos), a (da one) nee nositi (tj. a da one ne zanu, da ne ostanu nosee, trudne). Pa su pitali Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (tome) azlu (o izlijevanju sperme, sjemena izvan maternice izvlaenjem mukoga spolnoga uda iz enskoga uda-spolnoga organa prije nego se izlije sperma iz mukoga uda u enski ud-spolni organ). Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Nije na vas da ne uinite, pa (tj. jer) zaista Allah je ve pisao (tj. propisao, odredio) ko je (taj to je) On stvaralac (njega) do Sudnjega dana (tj. Allah je ve odredio ko e biti stvoren do Sudnjega dana)." (Neki kau da je estica "la: ne" suvina u reenici "en la tef'alu" i reenica treba da se shvati kao da stoji "en tef'aju", pa onda prvi dio toga hadisa ima znaenje: "Nije na vas da inite,....". Ima jo nekih shvatanja ovoga hadisa koja se nee ovdje navoditi. Iz tih shvatanja ovoga hadisa proizili su i suprotni stavovi o azlu.) A rekao je Mudahid od Kaze'ata: uo sam Ebu Seida, pa je rekao (da je rekao): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: 282

"Nije (ni jedna) osoba stvorena (tj. odreena da se stvori, pa da e biti drukije) osim (tako da) je Allah njezin stvaralac." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... za (ono, tj. onome) to sam stvorio sa Svoje dvije ruke.....". PRIAO MI JE Muaz, sin Fedaleta, priao nam je Hiam od Katadeta, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Skupie Allah (sve) vjernike (na) Sudnjem danu takoe, pa (e oni da) govore: "Da smo traili zagovornika ka naem Gospodaru ak (tj. tako da) odmori nas od ovoga naega mjesta." Pa (e oni da) dou Ademu pa govore (pa e rei): "O Ademe! Zar ne vidi (ove) ljude? Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom, i oborio je niice (na seddu) tebi Svoje anele i pouio je tebe imena svake stvari. Zagovaraj za nas ka naem Gospodaru, dok (tj. da On) odmori nas od ovoga naega mjesta." Pa (e da) govori: "Nisam ovdje (tude, tu pogodan za to)." I (on e da) spomene njima svoju greku (grijeh) koju je pogodio (tj. uinio), "a ali (tj. nego) doite Nuhu (Noju), pa (tj. jer) zaista on je prvi poslanik (to) je poslao njega Allah ka stanovnicima Zemlje (poslije opega potopa)." Pa dou (Pa e doi) Nuhu: Pa govori (Nuh): "Nisam ovdje vama (ja za to pogodan)." I spomene (spomenue) svoju greku koju je pogodio (uradio), "a ali (nego) doite (idite) Ibrahimu (Avramu), (sranome) prijatelju Milosrdnoga. Pa dou (Pa e doi) Ibrahimu. Pa govori (pa e rei Ibrahim): "Nisam (ja za to) ovdje vama (pogodan)." I spomene (spomenue) njima svoje pogreke koje je pogodio njih (grijehe koje je uinio), "a ali (nego) doite Musa-u (Mojsiju), robu (to) je dao njemu Allah Tevrat, i govorio je njemu (tj. sa njim jednim) govorenjem (govorom)." Pa dou (doi e) Musa-u. Pa govori (on): "Nisam (ja za to) ovdje vama (pogodan)." I spomene (rei e) svoju greku koju je pogodio (koju je uinio), "a ali (nego) doite (idite) 'Isa-u (Isusu), robu Allaha, i Njegovome poslaniku, i Njegovoj rijei i Njegovome duhu (dui)." Pa dou (doi e) 'Isa-u. Pa (on) govori: "Nisam (ja za to) ovdje vama (pogodan), a ali (nego) doite (odite, idite) Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, robu (koji je taj to) se je oprostilo njemu to je proturio naprijed od svoga grijeha (grijeenja) i to je odgodio (i to je ostavio na kraju, poslije da uini - dakle: oproteno mu je od grijeha ono to je uinio prije i ono to e uiniti poslije)." Pa dou meni (Pa e doi meni). Pa (u da) odem, pa (u da) traim dozvolu na (od) svoga Gospodara (svome Gospodaru). Pa (e da) se dozvoli (tj. Pa e se dati dozvola) meni na Njega (Njemu - od Njega). Pa kada sam vidio (tj. kada vidim) svoga Gospodara, pao sam (tj. past u, pau) Njemu niiei (inei niicu-seddu). Pa (e da) ostavi mene (tj. Pa e Uzvieni Allah ostaviti mene u poloaju niice, na seddi onoliko vremena) to je (koliko je) htio Allah da ostavi (tako) mene. Zatim (e da) se govori meni: "Podigni (svoju glavu), Muhammede, i reci, sluae se, i pitaj (moli), dae ti se, i zagovaraj, primie ti se zagovaranje." Pa (u da) hvalim svoga Gospodara sa pohvalama (to) je pouio mene njih (On), zatim (u da) zagovaram. Pa (e On 283

da) ogranii meni (jednu) granicu, pa (u da) uvedem njih (u) raj. Zatim (u da) se vratim, pa kada sam vidio (tj. kada vidim) svoga Gospodara, pao sam niiei (uiniu seddu). Pa (e da) ostavi mene to (tj. koliko) je htio Allah da ostavi mene (tako). Zatim (e da) se govori (meni): "Podigni (svoju glavu), Muhammede, i reci, sluae se, i pitaj, dae ti se, i zagovaraj, primie ti se zagovaranje." Pa (u da) hvalim svoga Gospodara sa pohvalama (to) je (On) pouio mene njih. Zatim (u da) zagovaram (da se zauzimam). Pa (e da) ogranii meni granicu, pa (u da) uvedem njih (u) raj. Zatim (u ponovo da) se vratim. Pa kada sam vidio svoga Gospodara, pao sam niiei (pau na seddu). Pa (e da) ostavi mene to je (tj. koliko je) htio Allah da ostavi mene (u tom poloaju). Zatim (e da) se govori: "Podigni, Muhammede (svoju glavu), (i) reci, sluae se, i pitaj, dae ti se, i zagovaraj, primie ti se zagovaranje." Pa (u da) hvalim svoga Gospodara sa pohvalama (to) je pouio mene njih. Zatim (u da) zagovaram (da se zauzimam). Pa (e da) ogranii meni granicu. Pa (u da) uvedem njih (u) raj. Zatim (u da) se vratim, pa (u da) govorim: "O moj Gospodaru! Nije ostao u Vatri (niko drugi) osim ko (je takav grijenik da) je zadrao njega Kur'an i trebalo je na njega (za njega njegovo) vjeno bivanje (tj. vjeno ostajanje u paklu)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvadie se iz Vatre ko je (god) rekao (govorio): "Nema boanstva osim Allah!", a bilo je (a da bude) u njegovome srcu od (izvjesnoga) dobra (makar onoliko) to mjeri (tj. to je teko koliko jedno) zrno jema. Zatim e se izvaditi iz Vatre ko je rekao: "Nema boanstva osim Allah!", a bilo je (a bude) u njegovome srcu od (izvjesnoga) dobra to mjeri (to tei jedno) zrno penice. Zatim e se izvaditi iz Vatre ko je rekao: "Nema boanstva osim Allah!", a bilo je u njegovome srcu to mjeri od (izvjesnoga) dobra (jedan) trunak praine." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ruka Allaha je puna, (i) nee okrnjiti (tj. ne okrnjuje) nju opskrba lijevajua (obilna, tj. obilno lijevanje prilikom davanja u svakoj) noi i (svakome) danu." I rekao je: "Je li ste (Jeste) li vidjeli (tj. ta mislite, znate li da ono) to je opskrbljavao (tj. to god je davao) otkada je stvorio nebesa i Zemlju, pa zaista ono (zaista to) nije okrnjilo (ono) to je u Njegovoj ruci." I rekao je: "Njegovo prijestolje je na (izvjesnoj) vodi, a u Njegovoj drugoj ruci je (izvjesno) mjerilo (sredstvo za mjerenje, vaga), sputa, i podie." PRIAO NAM JE Mukaddem, sin Muhameda, rekao je: Priao mi je moj stric Kasim, sin Jahja-a, od Ubejdullaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao: "Zaista Allah e zgrabiti (uzee u ruku, u aku na) Sudnjem danu Zemlju, i bie nebesa u Njegovoj desnici, (a) zatim e govoriti (rei e): "Ja sam (istinski) vladar." Predao je njega (ovaj hadis) Seid od Malika. A rekao je Umer, sin Hamzeta: uo sam Salima, uo sam Ibnu Umera od 284

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o ovome (ili: za ovo, za ovaj hadis). A rekao je Ebul-Jeman: Izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Ebu Selemete da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zgrabie (Uzee u ruku, u aku od ruke) Allah Zemlju." PRIAO NAM JE Museded, uo je Jahja-a, sina Seida, od Sufjana, priao mi je Mansur i Sulejman od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga) da je (jedan) idov doao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O Muhammede! Zaista Allah dri (sva) nebesa na (jednom) prstu, a (sve) zemlje na (jednom) prstu, a planine na (jednom) prstu, a stabla na prstu, a stvorenja na prstu, zatim govori: "Ja sam (pravi) vladar." Pa se je nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ak (tako da) su se pokazali njegovi umnjaci (najkrajnji zubi kutnji), zatim je itao: "I nisu izmjerili Allaha pravim Njegovim izmjeranjem (tj. nisu ocijenili moi Allahu pravim cijenjenjem Njegovim, pravim cijenjenjem Njegove moi).....". Rekao je Jahja, sin Seida: A poveao je u njemu Fudajl, sin 'Ijada, od Mansura, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga): Pa se nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uenjem i potvrivanjem njemu (tj. zbog uenja i potvrivanja njemu). PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, uo sam Ibrahima rekao je: uo sam Alkameta (da) govori: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Doao je (jedan) ovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, od stanovnika (sljedbenika) Knjige pa je rekao: "O Ebul-Kasime! Zaista Allah dri nebesa na prstu, i zemlje na prstu, i stabla i (rosnu) zemlju (rosno tlo) na prstu i stvorenja na prstu, zatim govori: "Ja sam vladar." Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se je nasmijao, ak (tako da) su se pokazali njegovi umnjaci, zatim je itao: "I nisu izmjerili mo Allahu pravim Njegovim izmjerenjem......". GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema osobe (ni jedne, tj. Nema nikoga da) je ljubomorniji od Allaha." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, Tebuzekija, priao nam je Ebu Avanete, priao nam je Abdulmelik od Verrada, pisara Mugireta, od Mugireta rekao je: Rekao je Sa'd, sin 'Ubadeta: "Da sam (Kad bi) vidio (nekoga) ovjeka sa svojom enom, zaista bih udario njega sa (svojom) sabljom bez udaranja stranom (sablje, ve otricom njezinom)." Pa je to doprlo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: 285

"udite se od (tj. zbog) ljubomore Sa'da. Tako mi Allaha zaista ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene, i zbog ljubomore Allaha zabranio je (Allah sve) bezobratine, to se je pokazivalo od njih i to se je sakrivalo (dakle: zabranio je sve javne i tajne bezobratine). I nema (ni) jednoga (tj. Nema nikoga da) je draa k njemu (izvjesna) isprika (izvinjenje, opravdanje) od Allaha, i zbog toga je poslao (izvjesne) obradovatelje i opominjatelje. I nema (ni) jednoga (nikoga da) je draa k njemu (izvjesna) vrsta (nain) hvaljenja - od Allaha, i zbog toga je obeao Allah raj." A rekao je Ubejdullah, sin Amra, od Abdulmelika: "Nema osobe (ni jedne da) je ljubomornija od Allaha." (Pod Allahovom ljubomorom misli se na Allahovu mrnju prema bludu, preljubu, preljubi, Allahovo neodobravanje bluda svake vrste. I upotreba raznih izraza u odnosu na Uzvienoga Allaha kao to su osoba, lice, linost, ruka, ruke, oko, oi i slino tome, simbolina je i u svakom sluaju ima prenosni smisao, preneseni smisao, ili neko posebno znaenje koje dolikuje Uzvienome Allahu, jer Allah nije ni emu slian, Njemu nema niko ravan i Njegovome primjeru nema primjera prema rijeima samoga Kur'ana: "..... lejse ke mislihi ej'un: nije kao Njegov primjer ni jedna stvar.....", "Ve lem jekun lehu kufuven ehadun: I nije bio Njemu ravan (slian, prilian ni) jedan (tj. niko).". To treba imati na umu u svim sluajevima gdje su se god spomenuli navedeni izrazi u proteklom tekstu, a i u preostalom tekstu hadisa do kraja Sahiha Buharije, a isto tako i kad se radi o tim izrazima i u samome Kur'anu.) GLAVA: "Reci: Koja stvar je vea svjedoenjem?....". I imenovao je (tj. I nazvao je) Allah, uzvien je, Svoju osobu (sa) stvari (tj. nazvao je Uzvieni Allah sam Sebe sa izrazom "ej un: stvar", jer poslije teksta "Reci: Koja stvar je vea svjedoenjem?" slijedi tekst Kur'ana odmah u istom ajetu:) "..... kulillahu: reci: Allah (je svjedok).....". (Izraz "..... kulillahu" je tako napisan i tako se izgovara, a to su, u stvari, dvije rijei: kul: reci, i Allah: Bog.) A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i) Kur'an (sa) stvari (tj. sa izrazom "stvar"), a on (Kur'an) je svojstvo od svojstava Allaha. I rekao je: "..... svaka stvar je propada (propadaica) osim Njegovoga lica....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednome) ovjeku: "Je li sa tobom od Kur'ana (ijedna) stvar (tj. ita)?" Rekao je: "Da, sura tako, i sura tako (tj. sura ta, i sura ta)." Za (neke) sure (to) je imenovao njih (to je izjavio taj ovjek). 286

GLAVA: "..... a bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj) vodi.....", "...... i On je gospodar (izvjesnoga, ili: Svoga) prijestolja velikoga.". Rekao je Ebul-Alijete: "..... izjednaio se je ka nebu....." je (znaenja) "irtefe'a": podigao se je. "..... pa je ujednaio njih....." je (znaenja) "halekahunne": stvorio je njih. A rekao je Mudahid: "..... izjednaio se je....." je (znaenja) "ala alel-ari": nadvisio se je nad Svoje prijestolje (tj. sjeo na prijestolje). A rekao je Ibnu Abbas: "El-medidu" je (to i) "el-kerimu": plemeniti. A "el-vedudu" je (to i) "el-habibu": mili, voljeni. Govori se "hamidun medidun": hvaljen, slavljen; kao da je ono (izraz "medidun" rije na oblik) "feilun" od (rijei) "madidun": slavan. "Mahmudun": pohvaljen je od "hamidun": hvaljen. (To jest "mahmudun" je izvedena rije od "hamidun". Neki tvrde obratno: da je "hamidun" izvedeno od "mahmudun". U stvari "hamidun" znai: mnogo hvaljen, a "medidun": mnogo slavljen - ili stalno hvaljen, i stalno slavljen.) PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aamea, od Dami'a, sina eddada, od Safvana, sina Muhriza, od Imrana, sina Husajna, rekao je: Zaista ja sam (bio) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poto je doao njemu (jedan) narod (tj. neki ljudi) iz Temimovia pa je rekao: "Primite (moju) veselu vijest, o Temimovii!" Rekli su: "Obradovao si nas, pa daj nam (daruj nas)." Pa su unili (neki) ljudi od stanovnika Jemena. Pa je rekao: "Primite (moju) veselu vijest, o stanovnici Jemena, poto nisu primili nju Temimovii." Rekli su: "Primili smo (tj. Primamo). Doli smo tebi zato (da) se urazumijemo u (svojoj islamskoj) vjeri (tj. da se pouimo pravu islamske vjere), i zato (da) pitamo tebe o ovoj stvari (tj. o stvari poetka stvaranja svijeta i svega to je stvoreno). ta je bilo?" Rekao je: "Bio je Allah, a nije bila (ni jedna) stvar (nita) prije Njega. I bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj najprije stvorenoj) vodi. Zatim je stvorio nebesa i Zemlju. I napisao je u (izvjesnoj) opomeni (tj. u levhi mahfuzu - sauvanoj ploi, ploi sudbine) svaku stvar." Zatim je doao meni (jedan) ovjek pa je rekao: "O Imrane, stigni tvoju (svoju) devu, pa ve je otila." Pa sam otiao (da) traim nju, pa kada li se (izvjesna) fatamorgana (tera-baba-kozlie) odsijeca ispod nje! I zakletva Allaha (tj. Tako mi Allaha) zaista bih volio da je ona ve otila, a (da tada ja) nisam ustao (i prekinuo sluanje Muhammedovog a.s. izlaganja o postanku i stvaranju svijeta). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, priao nam je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: 287

"Zaista desnica Allaha je puna, (i) nee okrnjiti nju opskrba lijevajua (obilna svake) noi i (svakoga) dana. Je li ste vidjeli (tj. Zar niste vidjeli; ili: ta mislite ono) to je opskrbljivao (tj. davao) otkada je stvorio nebesa i Zemlju, pa zaista ono nije okrnjilo (umanjilo ono) to je u Njegovoj desnici. A Njegovo prijestolje je na (izvjesnoj) vodi. A u Njegovoj ruci drugoj je (izvjesno) izlijevanje (prolijevanje), ili (izvjesno) zgrabljenje (epavanje, uzimanje), podie, i sputa." PRIAO NAM JE Ahmed, priao nam je Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukaddemija, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa rekao je: Doao je Zejd, sin Hariseta (i) tui se (tj. tuei se Muhammedu a.s. na udi svoje ene). Pa je poeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "uvaj se Allaha, i dri na tebe (tj. i dri, zadri sebi) svoju suprugu." Rekla je Aia: Da je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakriva (tj. da je sakrio ikakvu) stvar, zaista bi sakrio ovu. Rekao je: Pa je bila Zejneba (obiaja da) se ponosi nad supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i) govori (tj. govorei ona ovo): "Vjenale su vas vae porodice (za Muhammeda a.s.), a vjenao je mene Allah, uzvien je, od iznad sedam nebesa." A od Sabita (rekao je u vezi objanjenja kur'anskih rijei) "..... i sakriva u tvojoj (u svojoj) osobi (u svojoj dui ono) to je Allah pokaziva njega, i plai se (izvjesnih) ljudi.....", (Sabit je rekao da) je sila (ta objava, tj. ajet u kojem se nalaze te rijei) o stvari Zejnebe i Zejda, sina Hariseta (tj. o sluaju njih dvoga, njih dvoje). PRIAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, priao nam je 'Isa, sin Tahmana, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Siao je ajet (izvjesnoga) zastora o Zejnebi (tj. u vezi, zbog Zejnebe), keri Daha. A nahranio je na nju (tj. na njezinoj svadbenoj gozbi ljude) tada hljebom i mesom. I bila je (obiaja da) se ponosi na ene (nad enama) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i bila je (obiaja da) govori (tj. i govorae ona): "Zaista Allah (je) dao vjenati mene u (na) nebu (tj. On me je na nebu vjenao za Muhammeda a.s.)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista Allah poto je izvrio (Svoje glavno, openito) stvaranje (svijeta, svemira), pisao je (tj. zapisao je) kod Sebe iznad Svoga prijestolja: "Zaista Moja milost pretekla je Moju srdbu (bra je od nje; ili vea je od nje)." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, priao mi je Muhamed, sin Fulejha, rekao je: Priao mi je moj otac, priao mi je Hilal od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

288

"Ko je vjerovao (tj. Ko vjeruje) u Allaha i Njegovoga poslanika, i klanjao je (svoju) molitvu (namaz) i postio je ramadan (ramazan), bilo je pravo na Allaha da uvede njega (u) raj, selio se (on) u putu (zbog puta) Allaha, ili sjedio u svojoj zemlji koja je (ta to) se je rodio u njoj." Rekli su: "O poslanie Allaha! Pa zar neemo obavjetavati (izvjesne, sve) ljude o tome?" Rekao je: "Zaista u raju je stotinu stupnjeva (stepeni to) je izbrojio (pripravio) njih Allah za (izvjesne, za sve) borce u (na) Njegovome putu (tj. za Njegov put, zbog Njegovoga puta), (i) svaka dva stupnja (su tako udaljena da) je (razmak) to je izmeu njih dva (tj. meu njima, izmeu svaka ta dva stupnja razmak je) kao to je (razmak) izmeu neba i Zemlje. Pa kada ste pitali (tj. kada molite) Allaha, pa pitajte ga (molite ga da vam dadne dio raja koji se zove) "firdevs (zelenilo trava)", pa (jer) zaista on je najsrednji (dio) raja i najvii (dio) raja, i iznad njega je prijestolje Milosrdnoga i iz njega teku (izviru) rijeke raja." PRIAO NAM JE Jahja, sin Dafera, priao nam je Ebu Muavijete od Aamea, od Ibrahima, on je Tejmija, od njegovoga oca, od Ebu Zerra rekao je: Uniao sam (u) Bogomolju, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je sjeda (tj. sjedi). Pa poto je zalo Sunce, rekao je: "O Ebu Zerre! Da li znade gdje ode ova (tj. ovo Sunce)?" Rekao je: Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Pa zaista ona (tj. ono - to Sunce) odlazi (da) trai dozvolu u (tj. za izvjesno, za svoje) niienje (padanje niice), pa (da) se dozvoli njemu (Suncu; rije Sunce je enskoga roda u arapskome jeziku). I kao da je ono (u prilici da) se ve reklo njemu (tj. Blizu je vrijeme kada e se rei njemu): "Vrati se odakle si dolo!" Pa (e da) se rodi (izae, pojavi) od svoga zapada (sa zapada)." Zatim je itao: "..... to je ustaljenje (ili: to je mjesto ustaljenja, mjesto koje se je ustalilo) za njega (za Sunce; ili: to je vrijeme koje se je ustalilo za njega).....", u itanju Abdullaha (Mes'udovoga). (To jest: Abdullah ita tako to mjesto u ajetu sure Jasin: "..... zalike mustekarrun leha.....". Drugi to mjesto itaju ovako: "..... tedri li mustekarrin leha.....".) PRIAO NAM JE Musa od Ibrahima, priao nam je Ibnu ihab od Ubejda, sina Sebbaka, da je Zejd, sin Sabita. A rekao je Lejs: Priao mi je Abdurrahman, sin Halida, od Ibnu ihaba, od Ibnu Sebbaka da je Zejd, sin Sabita, priao njemu, rekao je: Poslao je k meni Ebu Bekr, pa sam slijedio (tj. istraivao, sakupljao cijeli) Kur'an, dok sam naao zadnji (dio, tj. kraj) sure Tevbe sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (i) nisam naao nju (tu koliinu sure ni) sa jednim (drugim) osim njega (ni kod koga osim kod njega): "Zaista ve je doao vama poslanik od vaih osoba.....", do zavretka Beraeta. (Sura Tevbe zove se jo i Beraete jer je prva rije u toj suri Beraetun.) 289

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Junusa za ovo (za ovaj hadis) i rekao je: "Sa Ebu Huzejmetom Ensarijom." PRIAO NAM JE Mualla, sin Eseda, priao nam je Vuhejb od Seida, od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori kod (svoje izvjesne) tuge: "Nema boanstva osim Allah znani, blagi. Nema boanstva osim Allah, Gospodar prijestolja velikoga. Nema boanstva osim Allah, Gospodar nebesa, i Gospodar Zemlje i Gospodar prijestolja plemenitoga." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Umrijee (tj. Zanesvijestie se, Onesvijestie se ljudi na) Sudnjem danu, pa kada li ja sa Musa-om, (a on) je uzima (dri se) za (jedan) stup od stupova (stub od stubova Allahovoga) prijestolja." A rekao je Madiun (Madeun, Maduun) od Abdullaha, sina Fadla, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pa u biti prvi ko se je proivio (koji se oivio nakon smrti), pa kada li je Musa uzima (tj. dri se) za (Allahov) prijesto (prijestolje)!" GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Uzlaze (Penju se izvjesni) aneli i Ruh (Duh, ili: Dibril) ka Njemu.....", i Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... k Njemu se penje (uspinje izvjesna) rije lijepa (ili: k Njemu se penju rijei lijepe).....". A rekao je Ebu Demrete od Ibnu Abbasa: Doprlo je Ebu Zerru slanje (poslanstvo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao svome bratu: "Znaj (tj. Upoznaj, Saznadni, Saznaj) mi znanje ovoga ovjeka koji tvrdi da ono dolazi njemu (izvjesna) vijest od (iz) neba." A rekao je Mudahid: Rad dobri (Izvjesni dobri rad) podie (izvjesnu) rije lijepu (ili: rijei lijepe). Govori se: ZilMearid su (izvjesni) aneli (to) se penju (diu, uzdiu, uzlaze) ka Allahu. (Doslovno "zil-mearidi" znai: posjednika izvjesnih uzlaenja, penjanja; ili "zilmearidi" moe da znai jo: posjednika izvjesnih stepenica, tj. posjednik stepenica.) PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

290

"Smjenjuju se (tj. Dolaze na redu, Dolaze jedni poslije drugih) u vama (tj. meu vama, meu vas neki, jedni) aneli (meleki) u (svakoj) noi i (jedni) aneli u (svakome) danu, i sastaju se (sakupe se) u molitvi (namazu) popodneva (ikindije) i molitvi zore (sabahu). Zatim uzlaze (penju se oni) koji su prenoili (ili: koji su bili) u (meu) vama. Pa pita njih, a On je znaniji za njih (o njima), pa govori: "Kako ste ostavili Moje robove?" Pa govore: "Ostavili smo ih, a oni klanjaju, a doli smo im, a oni klanjaju." A rekao je Halid, sin Mahleda: Priao nam je Sulejman, priao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je milodario sa slinou (tj. sa vrijednou jedne) datule (hurme, tj. Ko dadne milostinju u vrijednosti datule, koliko vrijedi jedna datula) od zarade lijepe (potene), a nee se popeti ka Allahu (nita drugo) osim (to) lijepo, pa zaista Allah prima (tj. primie) nju (takvu milostinju) sa Svojom desnicom, zatim odgaja (doslovno: daje rasti, daje da raste) nju njegovom vlasniku (vlasniku toga neega slinoga datuli to se je dalo kao milostinja - odgaja, uveava nju) kao to odgaja jedan (od) vas svoje drijebe, ak (tako da) bude kao (izvjesno) brdo." A predao je njega (ovaj hadis) Verka' od Abdullaha, sina Dinara, od Seida, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... a nee se popeti ka Allahu osim (izvjesno, svako) lijepo (tj. osim milostinja od lijepe, potene zarade i imovine).....". PRIAO NAM JE 'Abdul-'Aala ('Abdul-A'ala), sin Hammada, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abbasa da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja da) moli s njima (tj. moljae se sa sljedeim rijeima) kod (svoje) tuge: "Nema boanstva osim Allah veliki, blagi. Nema boanstva osim Allah, Gospodar (izvjesnoga, ili: Svoga) prijestolja velikoga. Nema boanstva osim Allah, Gospodar nebesa i Gospodar (izvjesnoga, Svoga) prijestolja plemenitoga." PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od svoga oca, od Ibnu Ebu Nu'ma, ili Ebu Numa - sumnjao je Kabisate, od Ebu Seida rekao je: Poslao se je (jedan ovjek) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa zlatacem (tj. sa malim zlatom, a to e rei: sa komadiem zlata), pa je razdijelio nju (tu koliinu zlata) meu etvoricu. A priao mi je Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Sufjan od svoga oca, od Ibnu Ebu Nu'ma, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Poslao je Alija, a on je u Jemenu ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa zlatacem u njegovoj zemlji (praini, tj. netopljeno, neobraeno zlato, prirodno zlato onakvo kakvo je iz zemlje izvaeno).

291

(To znai: Poslao je Alija k Muhammedu a.s. po jednome ovjeku zlatace, malu koliinu zlata, u prirodnom stanju. Jer glagol "bease" - be'ase - sa dva prijedloga "bi" i "ila", dakle u izrazu "be'ase bihi ila", znai: poslao je po nekome neto, poslati po nekome neto.) Pa je razdijelio nju (tu koliinu zlata Muhammed a.s.) izmeu Akre'a, sina Habisa, Hanzalije zatim jednoga od sinova Mudai'a (tj. Akre'a Hanzalijevia Mudaiovia), i izmeu 'Ujejneta, sina Bedra, Fezarije, i izmeu 'Alkameta, sina 'Ulaseta, 'Amirije zatim jednoga (od) sinova Kilaba (tj. Alkameta Amirovia Kilabovia), i izmeu Zejda Hajla Taije zatim jednoga (od) sinova Nebhana (tj. Zejda Hajla Taijevia Nebhanovia). Pa su se rasrdili Kurejevii i Pomagai pa su rekli: "Daje ga (Daje zlato) knezovima (prvacima) stanovnika Nedda, a ostavlja nas." Rekao je: "Samo se prijateljim njima (tj. nastojim da iskaem prijateljstvo i ljubaznost njima da bih postigao i napravio slogu s njima)." Pa je doao (jedan) ovjek upalih (udubljenih svojih) oiju (doslovno: upala su njegova dva oka), podignutoga (tj. izbaenoga svoga) ela, guste brade, nadvienih (izbaenih svojih) dviju jagodica, obrijane (svoje) glave pa je rekao: "O Muhammede! uvaj se Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa ko se (to) pokorava Allahu kada sam (ja) pogrijeio Njemu? Pa povjerava se meni (On, tj. On ini povjerljivim, pouzdanim mene) na (nad) stanovnicima Zemlje, a neete se povjeravati (tj. a ne povjeravate se vi) meni." Pa je pitao (tj. traio jedan) ovjek od (toga) naroda njegovo ubijanje (ubijanje onoga to je rekao Muhammedu a.s. da se uva Allaha), misli ga (mislim da je to traio da ga ubije) Halid, sin Velida, pa je sprijeio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je okrenuo lea (tj. otiao onaj kritizer Muhammeda a.s.), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od korijena ovoga (ovjeka, tj. od njegovoga poroda, potomstva) je narod (tj. bie, doi e jedni ljudi takvi da e oni da) itaju Kur'an (ali on) nee prei njihova grla (tj. nee im sii u srca), (i) izlazie iz Islama izlaenjem (izvjesne) strijele iz (izvjesne) prostrijeljene ivotinje, (i) ubijaju (tj. i ubijae oni) stanovnike (sljedbenike) Islama, a ostavljaju (a ostavljae na ivotu) stanovnike (izvjesnih) idola (kipova). Zaista ako bih stigao njih (tj. kad bi, ako bi doivio njihovo vrijeme), zaista bih ubijao svakako njih ubijanjem 'Ada (tj. kao to je pobijeno i iskorijenjeno pleme 'Ad)." PRIAO NAM JE 'Ajja, sin Velida, priao nam je Veki' od Aamea, od Ibrahima Tejmije, od njegovoga oca, od Ebu Zera (Ebu Zerra) rekao je: Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Njegovom (Allahovom) govoru: "I Sunce tee (ide) za (jedno) ustaljivanje za njega (za jedno ustaljivanje svoje; ili: za jedno mjesto ustaljivanja za njega, ili: za jedno vrijeme ustaljivanja za njega, tj. za jedno mjesto ili vrijeme u kojem e se ili kada e se ustaliti, a koje je njemu odreeno i koje mu pripada).....". Rekao je (Muhammed a.s. kao odgovor Ebu Zerru): 292

"Njegovo ustaljivanje (ili mjesto ili vrijeme ustaljivanja) je pod (Allahovim) prijestoljem." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Lica (neka) su tada lijepa (svjea, njena). Ka svome Gospodaru su gledai.". PRIAO NAM JE Amr, sin Avna, priao nam je Halid i Huejm od Ismaila, od Kajsa, od Derira rekao je: Bili smo sjedioci (sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poto je gledao ka Mjesecu (u) noi utapa (punoga Mjeseca). Rekao je: "Zaista vi ete vidjeti vaega (svoga) Gospodara (na Sudnjem danu) kao to (sada) vidite ovaj Mjesec, ne stiskate se meusobno u njegovom vienju (gledanju). Pa ako ste mogli da se ne nadvladate na molitvi prije izlaska Sunca i molitvi prije zalaska Sunca, pa inite (tj. pa klanjajte na vrijeme i redovno te dvije molitve, i ne dajte da vas neto nadvlada pa da zbog toga neega proputate te dvije molitve)." PRIAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Asim, sin Jusufa, Jerbu'ija, priao nam je Ebu ihab od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Derira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista vi ete vidjeti vaega (svoga) Gospodara oevidno (tj. sa oima, oima svojim)." PRIAO NAM JE Abdete, sin Abdullaha, priao nam je Husejn Du'fija od Zaideta, priao nam je Bejan, sin Bira, od Kajsa, sina Ebu Hazima, priao nam je Derir, rekao je: Izaao je na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) noi utapa pa je rekao: "Zaista vi ete vidjeti vaega (svoga) Gospodara (na) Sudnjem danu kao to vidite ovaj (Mjesec), (i) neete se stiskati (tiskati) meusobno u njegovom vienju (gledanju, tj. zbog njegovoga vienja, gledanja)." PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu ihaba, od 'Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Hurejreta da su (izvjesni, tj. neki) ljudi rekli: "O poslanie Allaha! Da li (emo da) vidimo naega Gospodara (na) Sudnjem danu?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li se tetite (meusobno, tj. Da li smetate meusobno jedan drugome) u Mjesecu kada ga gledate (u) noi utapa (kada gledate pun Mjesec)?" Rekli su: "Ne, o poslanie Allaha!" Rekao je: "Pa da li se tetite (tj. smetate, stiskate meusobno) u Suncu (kada) nije ispod njega oblak (tj. u gledanju Sunca kada 293

nije ispod njega oblak)?" Rekli su: "Ne, o poslanie Allaha!" Rekao je: "Pa zaista vi ete vidjeti Njega takoe (tako). Skupie (Sakupie) Allah (sve) ljude (na) Sudnjem danu pa e govoriti: "Ko je bio (obiaja da) oboava (jednu, neku) stvar, pa neka slijedi nju (tj. neka sada ide za njom)." Pa e slijediti ko je bio (obiaja da) oboava Sunce, (on e slijediti) Sunce. I slijedie ko je bio (obiaja da) oboava Mjesec, (slijedie) Mjesec. I slijedie ko je bio (obiaja da) oboava (izvjesne) idole, (slijedie) idole. I ostae ova sljedba, (a) u njoj su njezini zagovornici; ili njezini licemjerci sumnjao je Ibrahim (o tome kako je reeno). Pa e doi njima (muslimanima) Allah pa e govoriti: "Ja sam va Gospodar!" Pa e (oni) govoriti: "Ovo je nae mjesto dok doe nama na Gospodar. Pa kada je doao (tj. kada doe) nama na Gospodar, poznali smo (tj. poznaemo, prepoznaemo) Njega." Pa e doi njima Allah u Svojoj slici koju poznaju (prepoznaju oni prema opisu Kur'ana da Njemu nema niko ravan i da nije ni jedna stvar kao Njegov primjer), pa e govoriti (On): "Ja sam va Gospodar." Pa e (oni) govoriti: "Ti si na Gospodar." Pa e (oni) slijediti Njega. I udarie se (tj. postavie se izvjesni) most (uprija) izmeu dvojih lea pakla (tj. po sredini pakla), pa u biti ja i moja sljedba prvi ko e (koji e) prei nju (tu upriju, taj most). I nee govoriti tada (niko drugi) osim (Allahovi) poslanici. I tvrdnja (tj. govor, molitva, molba, dozivanje Allahovih) poslanika tada je (ovo - bie tada ovo): "Moj Boe! Spasi, spasi!" A u paklu su (eljezne) kuke kao trnje (neddske trnovite biljke zvane) sa'dan (trnje sa'dana). Da li ste vidjeli (trnovitu biljku) sa'dan?" Rekli su: "Da, o poslanie Allaha." "Pa zaista one su kao (tj. one su sline) trnju sa'dana osim (jedino to je razlika u tome) da ono nee znati (ne zna) koliinu njihove veliine (niko drugi) osim Allah. Grabe (tj. Grabie, zakaivae, kaie, hvatae te kuke izvjesne) ljude sa (zbog) njihovih poslova (djela). Pa od njih je (izvjesni, tj. neki) propao (uniten, tj. bie uniten) sa svoga posla (tj. zbog svoga posla, djela). A od njih je (izvjesni, neki) isjeen (bie isjeen na sitne komade), ili je (izvjesni, neki takav da) je preeno preko njega (bie preeno preko njegovih greaka), ili poput njega (tj. ili slino tome), zatim e se pokazati (tj. na kraju e se spasiti). Te kada je zavrio (kada zavri, okona) Allah (sve) od (Svoga) suenja izmeu (sviju Svojih) robova i htio je da izvadi sa Svojom milosti (onoga) koga je htio iz (od) stanovnika Vatre, zapovjedio je (tj. zapovjedie izvjesnim) anelima (melekima) da izvade iz Vatre (onoga) ko je bio (takav da) ne pridruuje sa Allahom (ni jednu) stvar od (onoga dijela paklenjaka) ko (koji bude sretan da) je htio Allah da pomiluje njega, od (onih) ko svjedoi da nema boanstva osim Allah. Pa e prepoznati njih u Vatri sa tragom (tj. po tragu njihovoga) niienja (padanja niice, na seddu u molitvi). Pojest e (Pojee) Vatra sina Ademovoga (tj. ovjeka svega) osim traga (njegovoga) niienja (sedde). Zabranio je Allah na Vatru (tj. Vatri) da jede trag (toga) niienja (sedde). Pa e izai (oni) iz Vatre (a) ve su se (bili) spalili. Pa e se izliti na njih voda ivota (svakoga), pa e (oni) niknuti kao to nikne (izvjesno pustinjsko) zrno sjemena u nanosu (izvjesne, neke) bujice (naplavka). Zatim e zavriti (okonati) Allah od (toga) suenja izmeu (tih) robova, i ostae (jedan) ovjek okretalac (tj. okrenut) sa svojim licem na Vatru (ka Vatri, prema paklu), (a) on je zadnji (od) stanovnika Vatre 294

ulaenjem (po ulaenju u) raj (tj. koji e iz pakla prei i unii u raj). Pa e (taj ovjek) rei: "Hej moj Gospodaru! Promijeni (tj. Okreni na drugu stranu) moje lice od Vatre, pa (jer) zaista ono je ve uznemirio mene njezin vjetar (ili: njezin miris, zadah) i izgorjelo (spalilo) je mene njezino rasplamsavanje." Pa e (on da) moli Allaha sa (onim) to je htio da moli Njega. Zatim e govoriti (rei e) Allah: "Da li si moda ti ako ti se je dalo to, (takav) da pita Mene osim njega (tj. da trai Meni neto jo osim toga)?" Pa e govoriti: "Ne, tako mi Tvoje moi neu pitati (moliti nita drugo) Tebe osim njega (osim toga to sam ve molio). I dae svome Gospodaru od ugovora i obaveza (raznih) to je htio. Pa e promijeniti (okrenuti) Allah njegovo lice od Vatre. Pa kada se je okrenuo na raj (prema raju) i vidio ga, utio je (tj. utie) to je (tj. koliko je) htio Allah da uti, zatim e govoriti: "Hej moj Gospodaru! Proturi naprijed mene ka vratima raja." Pa e govoriti Allah njemu: "Zar nisi ve dao tvoje (svoje) ugovore i tvoje (svoje) obaveze da nee pitati Mene osim (ono) koje ti se je (to ti se je) dalo, nikada? Teko tebi! O sine Adema, ala si (alaj si) vjeroloman!" Pa e govoriti: "Hej moj Gospodaru!" I molie Allaha dok rekne: "Da li si moda ti ako ti se je dalo to, (takav) da pita osim njega (da moli, da trai jo neto osim toga)?" Pa e govoriti: "Ne, tako mi Tvoje moi neu pitati (moliti) Tebe osim njega (osim toga nita vie)." I dae ta je htio od (raznih) ugovora i obaveza. Pa e proturiti naprijed njega ka vratima raja. Pa kada je stajao ka vratima (tj. do vrata) raja, prelie se (tj. otvorie se) njemu raj (doslovno: prelio se je, tj. otvorio se je njemu raj), pa je vidio (vidjee ono) to je u njemu od (svake) blagodati i radosti. Pa e utjeti to (koliko) je htio Allah da uti, zatim e govoriti: "Hej moj Gospodaru! Uvedi me (u) raj." Pa e rei Allah: "Zar nisi ve dao tvoje (svoje) ugovore i tvoje (svoje) obaveze da nee pitati (traiti nita drugo) osim (onoga) to ti se je dalo?" Pa e rei: "Teko tebi! O sine Adema, ala si vjeroloman!" Pa e govoriti: "Hej moj Gospodaru! Neu biti nikako (nipoto) najnesretniji (od) Tvojih stvorenja." Pa nee prestati (da) moli, ak (da e da) se nasmije Allah od njega (zbog njega). Pa kada se je nasmijao Allah od njega (zbog njega), rekao je (tj. rei e) njemu: "Unii (Ui u) raj." Pa kada je uniao (u) njega, rekao je (rei e) Allah njemu: "Zaeli (sebi - Reci svoje elje)!" Pa je pitao (molio) svoga Gospodara, elio je (sebi, tj. i isticao je svoje elje), ak zaista Allah zaista podsjea njega (i) govori (tj. govorei): "Tako i tako (tj. To i to)!", dok su se odsjekle (tj. dok su prestale) u njega (njegove) elje. Rekao je (Rei e na kraju) Allah: "To je tebi i slino njemu sa njim (To je tebi i jo isto toliko)." Rekao je 'Ata, sin Jezida: A Ebu Seid Hudrija je sa Ebu Hurejretom, ne vraa (tj. i ne pobija) na njega (tj. ne pobija njemu) od njegovoga hadisa (ni jednu) stvar (nita). Te kada je priao Ebu Hurejrete da je Allah, blagoslovljen je i uzvien je, rekao: "To je tebi i slino njemu sa njim!", rekao je Ebu Seid Hudrija: "I deset (koliina) slinosti (deset slinosti, deset puta toliko) njemu sa njim, o Ebu Hurejrete!" Rekao je Ebu Hurejrete: "Nisam zapamtio (drukije) osim njegov govor: "To je tebi i slino njemu sa njim (To je tebi i jo isto 295

toliko)." Rekao je Ebu Seid Hudrija: "Svjedoim da sam ja zapamtio od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov govor: "To je tebi i deset slinosti njemu (tj. i jo deset puta toliko)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Pa taj ovjek je zadnji (od) stanovnika raja ulaskom (tj. po ulaenju u) raj (zadnji koji e ui u raj)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs, sin Sa'da, od Halida, sina Jezida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Zejda, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Rekli smo: "O poslanie Allaha! Da li (emo da) vidimo naega Gospodara (na) Sudnjem danu?" Rekao je: "Da li se meusobno tetite (tj. stiskate, Da li smetate jedni drugima) u vienju (u gledanju) Sunca i Mjeseca kada je bilo (nebo) vedro (kada je nebo vedro)?" Rekli smo: "Ne." Rekao je: "Pa zaista vi se neete meusobno tetiti (stiskati, tj. jedni drugima neete smetati) u vienju vaega Gospodara tada (drukije) osim kao to se meusobno tetite (stiskate) u vienju njih dvoga (njih dvoje)." Zatim je rekao: "Doziva (tj. Dozivae na Sudnjem danu jedan) doziva: "Neka ode svaki narod ka (onome) to su bili (obiaja da) oboavaju (ljudi toga naroda u svoje vrijeme)." Pa e otii drugovi (tj. sljedbenici, oboavaoci toga) krsta (kria) sa svojim krstom (kriem), i drugovi (sljedbenici, oboavaoci tih) kipova sa svojim kipovima i drugovi svakih (tj. sljedbenici raznih) boanstava sa svojim boanstvima, dok ostane (dok ne ostane onaj) ko je bio (takav da) oboava (koji oboavae) Allaha, (pa bio on) od dobroinitelja, ili grijenoga (pokvarenoga) i ostaci od stanovnika Knjige. Zatim e se dovesti pakao, pojavljuje se (pojavie se) kao da je on (neka) fatamorgana. Pa e se govoriti idovima: "ta ste bili (izabrali da) oboavate (tj. ta vi oboavaste)?" Rekli su (tj. Rei e oni): "Bili smo (izabrali sebi da) oboavamo (tj. Oboavasmo) 'Uzejra, sina Allaha (Allahovoga sina)." Pa e se govoriti: "Lagali ste. Nije bilo za Allaha (tj. u Allaha nikakve) drugarice (tj. nikakve ene), a ni djeteta. Pa ta hoete?" Rekli su (tj. Rei e oni): "Hoemo da napoji nas." Pa e se govoriti: "Pijte." Pa e (oni) meusobno popadati u pakao. Zatim e se govoriti kranima: "ta ste bili (izabrali da) oboavate (tj. ta ste vi oboavali, ta vi oboavaste)?" Pa e (oni) govoriti: "Bili smo (izabrali da mi) oboavamo Pomazanika, sina Allaha (tj. Isa-a, Allahovoga sina)." Pa e se govoriti: "Lagali ste. Nije bilo za (u) Allaha drugarice (ene), a ni djeteta. (Doslovno u oba sluaja: "Nije bila za Allaha drugarica, a ni dijete.".) Pa ta hoete?" Pa e (oni) govoriti (rei e): "Hoemo da napoji nas." Pa e se govoriti: "Pijte." Pa e (oni) meusobno popadati (u pakao), dok ostane ko je bio (takav da) oboava Allaha, od dobroinitelja, ili grijenika (pokvarenjaka, tj. pa bio oboavalac Allaha dobar, ili lo). Pa e se govoriti (rei) njima: "ta zadrava vas (da ne odete), a ve su otili (ti izvjesni) ljudi?" Pa e (oni) govoriti: "Rastali smo se (od) njih (u ivotu na Zemlji), i mi smo potrebniji od nas k njemu danas (tj. i danas nam je jo potrebnije da se odvojimo i 296

rastanemo od njih). I zaista mi smo uli (sluali jednoga) dozivaa (to) doziva (koji doziva): "Neka se prikljui svaki narod sa (onim) to su bili (izabrali da) oboavaju. I samo oekujemo (mi jedino) naega Gospodara." Rekao je: Pa e doi njima Silni u (jednoj) slici osim Njegove slike koja je (ta to) su vidjeli (smatrali, mislili) Njega u njoj prvi puta, pa e govoriti (pa e rei): "Ja sam va Gospodar." Pa e govoriti (rei e oni): "Ti si na Gospodar." Pa nee govoriti Njemu (tj. sa Njim niko drugi) osim (Njegovi) vjerovijesnici. Pa e govoriti (On): "Da li je izmeu vas i izmeu Njega (tj. i izmeu vaega Gospodara neki) znak (to po njemu) prepoznajete Njega?" Pa e govoriti (oni): "Golijen (izvjesna, tj. Njegova golijen)." (Golijen je dio noge ispod koljena, cjevanica, cipac. ta se sa tom rijei misli ovdje u hadisu u odnosu na Uzvienoga Allaha, ima mnogo miljenja i tumaenja, ali se ta miljenja i tumaenja nee prikazivati-navoditi. Tu rije kao i njoj sline u odnosu na Uzvienoga Allaha treba shvatiti u prenosnom, prenesenom znaenju i smislu koji dolikuje Uzvienome Allahu.) Pa e se otkriti (Uzvieni Allah) od Svoje golijeni. Pa e pasti niice (na seddu) Njemu svaki vjernik, a ostae (onaj) ko je bio (takav da) pada niice (na seddu) Allahu licemjerstvom i uvenou (tj. da bi ga ljudi vidjeli kako on pada niice, na seddu Allahu i da bi se ulo o njemu kako je on poboan), pa e otii da (zato da, tj. poee da) padne niice (pa e htjeti uiniti seddu sada na Sudnjem danu pred Uzvienim Allahom), pa e se vratiti njegova lea jednim kimenim prljenom (tj. postae i pretvorie mu se lea u jedan jedini kimeni prljen i bie kao tanjir, ili poklopac na tanjiru pa se nee moi pregibati). Zatim e se donijeti (tj. postaviti izvjesni) most, pa e se uiniti izmeu dvojih (dva) lea pakla." Rekli smo: "O poslanie Allaha! ta je (tj. Kakav je to, taj) most?" Rekao je: "Skliznutost, spotaknjivost (tj. To je mjesto klizanja, skliznua i mjesto spoticanja). Na njemu su (neke) ostve (ili eljezne kvaice, kvaila), i kuke i (drvo) trnje iroko (pljosnato, tj. prostrane svoje kronje), za nju (u nje, u te vrste trnja) je bodlja iskrivljena (zavijena, kukasta), (a) bude (ta vrsta trnja) u Neddu, (i) govori se njoj sa'dan (tj. to trnje se naziva sa'dan). Vjernik (svaki) na njoj (na toj upriji, na tom mostu) je kao (izvjesno) oko (tj. Vjernik e prei taj most dok trepne okom), i kao (to) sijevanje (munje - poput munje), i kao (izvjesni) vjetar, i kao plemeniti (brzi) konji i (izvjesne) deve. Pa (neki vjernik) je spaen sauvan (od svake nesree, nezgode), a (neki) je spaen pocijepan (izgreban), i (neki) je (a neki e biti) oboren (baen) u vatru pakla (da odgori za grijehe prije ulaska u raj), dok proe (dok ne proe) zadnji (od) njih (tj. od spaenih, i taj se zadnji) vue vuenjem (po tlu). Pa niste vi ei meni preklinjanjem u (izvjesnome svome) pravu (to) se je ve razjasnilo vama (da je vae) od (izvjesnoga, ili svakoga) vjernika tada Silnome (se obraajui i preklinjui Ga) i kada su vidjeli da su se oni ve spasili, u njihovu brau (tj. zbog svoje brae muslimana obraae se vjernici Silnome i preklinjae Ga) (pa) govore (tj. govorie oni):

297

"Na Gospodaru! Naa braa (su u paklu, i to oni) koji su bili (takvi da) klanjaju sa nama (tj. koji klanjahu sa nama, koji su klanjali sa nama), i poste (tj. i postili su) sa nama i rade (tj. i radili su) sa nama (druge dobre poslove)." Pa (e da) govori Allah, uzvien je: "Odite, pa ko (je god takav da) ste nali u njegovom srcu teinu (jednoga) zlatnika od (ikakvoga) vjerovanja, pa izvadite ga." A zabranie Allah njihove likove na Vatru (tj. Vatri e zabraniti da ih uniti). Pa e doi njima, a neki (od) njih je ve zaao u Vatru do svoga stopala i do polovina svojih dviju (dvaju) golijeni, pa e izvaditi koga su poznali (prepoznali), zatim e se vratiti. Pa (e da) govori: "Odite, pa ko (je takav da) ste nali u njegovom srcu teinu polovine zlatnika (od ikakvoga vjerovanja), pa izvadite ga (izvedite ga). Pa e izvaditi koga su poznali, zatim e se vratiti. Pa (e da) govori: "Odite, pa ko (je takav da) ste nali u njegovom srcu teinu (jednoga) truna (praine) od vjerovanja, pa izvadite ga." Pa e izvaditi koga su poznali." Rekao je Ebu Seid: "Pa ako niste potvrdili (tj. ako ne smatrate istinom to vam ja ovo priam, ako ne vjerujete meni), pa itajte (u Kur'anu): "Zaista Allah nee uiniti nasilje teinu truna (praine), a ako bude lijepo djelo, podvostruie ga.....". "Pa (e da) zagovaraju (interveniu svi Allahovi) vjerovijesnici, i aneli i vjernici. Pa (e da) govori Silni: "Ostalo je (jo) Moje zagovaranje." Pa (e da) zagrabi zagrabljenjem (jednim, doslovno: Pa e zagrabiti jednim grabljenjem akom, tj. Pa e zagrabiti jednu aku) iz Vatre, pa e izvaditi (neke) narode (ljude koji) su se ve spalili, pa e se (oni) baciti u (jednu) rijeku u ustima raja, (a) govori se njoj (zove se) voda (izvjesnoga) ivota, pa e (oni) niknuti u njezinim dvjema stranama (obalama) kao to nikne (izvjesno pustinjsko) zrno sjemena u nanosu (izvjesne) bujice (poplave), ve ste vidjeli nju (tu bobu, to zrno) do strane (izvjesne, neke) stijene, do strane (izvjesnoga) stabla, pa to je bilo do Sunca od nje (od bobe, od zrna sjemena), bilo je zeleno, a to je bilo od nje do (izvjesne) sjene (hlada), bilo je bijelo, pa e (oni) izai kao da su oni (izvjesni) biser, pa e se uiniti (staviti) u (na) njihove vratove (izvjesni) prstenovi (ili peati), pa e unii (oni u) raj. Pa e govoriti stanovnici raja (za ovakve): "Ovi su oprotenici Milosrdnoga, uveo ih je (u) raj sa bez rada (uveo ih je u raj bez rada nekoga to) su radili njega, a ni dobra (nekoga da) su naprijed proturili njega." Pa e se govoriti njima: "Za vas je (tj. Vi imate ono) to ste vidjeli (to vi vidite) i slino njemu sa njim (tj. i jo isto toliko)." A rekao je Haddad, sin Minhala: Priao nam je Hemmam, sin Jahja-a, priao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zadrae se (izvjesni, ili svi) vjernici (na) Sudnjem danu, ak (da e da) se zabrinu (oaloste) s tim (zbog toga), pa e govoriti (oni): "Da smo traili zagovaranje (da se za nas obrati i moli) ka naem Gospodaru, pa (da) odmori nas od naega mjesta." Pa e (oni) doi Ademu pa (e da) govore: "Ti si Adem, otac (svih) ljudi. Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom, i nastanio je tebe (u) Svoj 298

raj, i dao je pasti niice (na seddu) tebi Svojim anelima (melekima), i pouio je tebe imena svake stvari (svih stvari), neka zagovara (tj. daj zagovaraj, pa zauzimaj se) za nas kod tvoga (svoga) Gospodara dok (tj. tako da) odmori nas od ovoga naega mjesta." Rekao je: Pa (e Adem da) govori: "Nisam (ja) ovdje vama (za to podesan i od koristi)." Rekao je: I spomenue svoju pogreku koju je pogodio (uinio), svoje jedenje od (izvjesnoga) stabla, a ve se je (bilo) njemu zabranilo (da jede) od njega (od ploda, plod toga stabla), "a ali (nego) doite (idite) Nuhu, prvome vjerovijesniku (to) je poslao njega Allah, uzvien je, ka stanovnicima Zemlje (poslije, nakon sveopega potopa)." Pa dou (Pa e doi) Nuhu, pa (e on da) govori: "Nisam (ja za to pogodan) ovdje vama. I spomene (spomenue) svoju pogreku koju je pogodio (uinio), svoje pitanje svoga Gospodara sa bez znanja, a ali (nego) doite Ibrahimu, prijatelju Milosrdnoga." Rekao je: Pa dou (Pa e doi) Ibrahimu. Pa (e on da) govori: "Zaista ja nisam ovdje vama (za to pogodan). I spomene (spomenue) tri rijei (to) je slagao njih, "a ali (nego) doite (idite) Musa-u, robu (to) je dao njemu Allah (Svoju knjigu) Tevrat, i govorio je njemu (izravno) i pribliio je njega tajnom (tj. tajnim saaptavanjem)." Rekao je: Pa dou (doi e) Musa-u. Pa govori (govorie): "Zaista ja nisam ovdje vama (pogodan za to). I spomene (spomenue) svoju pogreku koju je pogodio (uinio), svoje ubijanje (ubijanje izvjesne) osobe, "a ali (tj. nego) doite (idite vi) Isa-u, robu Allaha, i Njegovome poslaniku, i duhu Allaha i Njegovoj rijei." Rekao je: Pa dou (Pa e doi) Isa-u. Pa (e da) govori: "Nisam (ja) ovdje vama (za to podesan), a ali (nego) doite (idite) Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, robu (to) je oprostio Allah njemu to je proturio naprijed od svoga grijeha (grijeenja) i to je odgodio (ostavio nazad, do kraja ivota to e uiniti - dakle: oprostio mu je ono to je bilo i to e biti, to je uinio i to e uiniti od grijeenja, grijeha do kraja njegovoga ivota)." Pa dou (doi e) meni. Pa (u da) traim dozvolu na svoga (od svoga) Gospodara (tj. svome Gospodaru da uniem) u Njegovu kuu. Pa (e) se (da) dozvoli meni (da uem) na Njega (tj. Njemu da uniem, tj. Njemu da se zamolim i da govorim). Pa kada sam vidio Njega, pao sam inei niicu (tj. kada Ga ugledam, ja u pasti niice, na seddu). Pa (e da) ostavi mene to (tj. koliko) je htio Allah da ostavi mene (u tom poloaju - na seddi). Pa (e da) govori: "Podigni (glavu), Muhammede, i reci, sluae se, i zagovaraj, primie ti se zagovaranje, i pitaj (tj. moli, trai), dae ti se." Rekao je: "Pa podignem (Pa u dii, podii) svoju glavu, pa pohvalim (i pohvaliu) na svoga Gospodara sa hvalom i zahvaljivanjem (to) ga poui mene (On), zatim (u da) zagovaram. Pa (e On da) ogranii meni (jednu) granicu (jednu grupu, dio). Pa (u da) izaem, pa (u da) uvedem njih (tu grupu ljudi, taj narod u) raj." Rekao je Katadete: A uo sam njega (Enesa) takoe (da) govori: "Pa (u da) izaem, pa (u da) izvadim (izvedem) njih iz Vatre i uvedem njih (u) raj. Zatim (u da) se vratim, pa (u da) traim dozvolu na (od) svoga Gospodara u Njegovu kuu. Pa (e) se (da) dozvoli meni na Njega. Pa kada sam vidio (kada vidim) Njega, pao sam (pau) inei niicu (seddu). Pa (e da) ostavi (da zadri) mene (u poloaju sedde) to je htio (koliko je htio) Allah da ostavi mene, zatim (e da) govori:

299

"Podigni (glavu), Muhammede, i reci, sluae se, i zagovaraj, primie ti se zagovaranje, i pitaj (moli, trai), dae ti se (to)." Rekao je: "Pa (u da) podignem svoju glavu, pa (u da) pohvalim na svoga Gospodara sa hvalom i zahvaljivanjem (to) poui mene njega (On)." Rekao je: "Zatim (u da) zagovaram (da se zauzimam). Pa (e da) ogranii meni (jednu) granicu. Pa (u da) izaem, pa (u da) uvedem njih (u) raj." Rekao je Katadete: A uo sam ga (da) govori: "Pa (u da) izaem, pa (u da) izvadim (izvedem) njih iz Vatre i uvedem ih (u) raj. Zatim (u da) se vratim trei puta, pa (u da) traim dozvolu na svoga Gospodara u Njegovoj kui (tj. u raju). Pa (e da) se dozvoli meni na Njega. Pa kada sam vidio (kada vidim) Njega, pao sam inei niicu (pau na seddu). Pa (e tako da) ostavi mene to (koliko) je htio Allah da ostavi mene, zatim (e da) govori: "Podigni (glavu), Muhammede, i reci, sluae se, i zagovaraj, primie ti se zagovaranje, i pitaj (moli, trai), dae ti se (to trai)." Rekao je: "Pa (u da) podignem svoju glavu, pa (u da) pohvalim na svoga Gospodara sa hvalom i zahvaljivanjem (to) poui mene njega." Rekao je: "Zatim (u da) zagovaram. Pa (e da) ogranii meni (jednu) granicu. Pa (u da) izaem, pa (u da) uvedem njih (u) raj." Rekao je Katadete: A ve sam uo njega (da) govori: "Pa (u da) izaem, pa (u da) izvadim (izvedem) njih iz Vatre i uvedem ih (u) raj, ak (tako da) ne ostane u Vatri osim ko (je takav da) je zadrao njega Kur'an, to jest trebalo je na njega (za njega prema rijeima Kur'ana to) vjeno bivanje (ostajanje u paklu)." Rekao je: Zatim je itao (iz Kur'ana onaj) ajet: "..... moda da (poslije smrti) proivi tebe tvoj Gospodar (i stavi te na jedno) mjesto pohvaljeno.". Rekao je: I ovo je (to) mjesto pohvaljeno koje se je obealo ono vaem vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Sa'da sina Ibrahima, priao mi je moj stric (Jakub), priao nam je moj otac (Ibrahim) od Saliha, od Ibnu ihaba rekao je: Priao mi je Enes, sin Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao ka Pomagaima (poziv da dou), pa je sakupio njih u (jednu) kupolu (tj. u jedan ator) i rekao je njima: "Strpite se, dok susretnete Allaha i Njegovoga poslanika (na Sudnjem danu), pa zaista ja sam (tada) na (svome) bunaru (tj. ja u tada biti na svome bunaru)." PRIAO MI JE Sabit, sin Muhameda, priao nam je Sufjan od Ibnu Durejda, od Sulejmana Ahvela, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je bdio od (izvjesne) noi (ili kada bi se probudio u nekom dijelu od noi da klanja njemu naroito odreenu molitvu, bio je, tj. bio bi) rekao (rekao bi): "Moj Boe, na Gospodaru, Tebi hvala, Ti si staralac (tj. obdravalac tih) nebesa i Zemlje; i Tebi hvala, Ti si gospodar nebesa i Zemlje i ko je u njima; i 300

Tebi hvala, Ti si svjetlost (svjetlo) nebesa i Zemlje i ko je u njima. Ti si istina (ili: Ti si istiniti), i Tvoj govor je istina, i Tvoje obeanje je istina, i Tvoje susretanje je istina. I raj je istina, i Vatra (pakao) je istina i as je istina. Moj Boe! Tebi sam se predao, i u Tebe sam (tj. i Tebe sam) vjerovao, i na Tebe sam se oslonio, i k Tebi sam se prepirao (tj. tuio na svoje neprijatelje) i s Tobom sam se sudio (tj. i Tebe traim da sudi izmeu mene i bezvjernika), pa oprosti mi to sam naprijed proturio, i to sam odgodio (ostavio ozad, poslije, kasnije), i (to) sam tajio (tajno uinio), i (to) sam objelodanio (javno uinio) i (ono) to si Ti znaniji za njega (znaniji o njemu) od mene. Nema boanstva osim Ti." Rekao je Ebu Abdullah: Rekao je Kajs, sin Sa'da, i Ebu Zubejr od Tavusa: "Kajjamun" opstoja sam sa sobom (bez ikoga) i iega (tj. Tavus je umjesto izraza "kajjimun" priao u hadisu izraz "kajjamun".). A rekao je Mudahid: "Elkajjumu" je (izvjesni) staja nad svakom stvari. A itao je Umer (Hattabov r.a.): "Elkajjamu" (umjesto "el-kajjumu" u ajetul-kursiji). A oba (od) njih dva su pohvalna. (To jest: Oba izraza i "kajjamun" i "kajjumun" imaju pohvalno znaenje jer oba izraza znae: onaj koji sam o sebi opstoji i druge obdrava i uzdrava, stoji nad njima i brine se o njima.). PRIAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Ebu Usamete, priao mi je Aame od Hajsemeta, od 'Adijja, sina Hatima, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema od vas od jednoga (tj. Nema ni jednoga od vas, a da e biti s njim drukije na Sudnjem danu) osim (tako da) e govoriti njemu (tj. razgovarae s njim, razgovarae sa svakim od vas) njegov Gospodar (izravno, neposredno, direktno), (a) nije (a nee biti) izmeu njega i izmeu Njega (nikakav, ikakav) prevodilac, a niti (ikakav) zastor (to) zastire Njega." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Abdulaziz, sin Abdussameda, od Ebu 'Imrana, od Ebu Bekra, sina Abdullaha sina Kajsa, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dva vrta (u raju) su (takva da su) od srebra posude njih dvojice (njih dva - dva vrta) i to je u njima dvojici (i to se nalazi u ta dva vrta). A dva vrta (dvije bae u raju) su (takva da su) od zlata posude njih dvojice (njih dva - ta dva vrta) i to je u njima dvojici (i to se nalazi u njima dvama - u ta dva vrta). A nije izmeu (toga) naroda (u raju) i izmeu (toga) da gledaju (oni) ka svome Gospodaru (nita drugo) osim ogrta (Njegove) veliine na Njegovome licu u vrtu Adna (u vrtu "stanovanja, boravljenja", tj. u vrtu vjenoga boravljenja, vjenoga stanovanja)." (Ovaj hadis komentatori smatraju "muteabih", koji se teko moe shvatiti doslovno, pa kau da ga treba samo u prenosnom, prenesenom znaenju shvatiti, i tumae ga na razne naine.) PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Abdulmelik, sin 'Aajena, i Dami', sin Ebu Raida, od Ebu Vaila, od Abdullaha 301

(Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je sebi odsjekao (pripojio, uzeo, prisvojio) imanje (jednoga) ovjeka muslimana sa lanom zakletvom (lano se zaklinjui na suenju), susreo je (tj. susresti e, susree na Sudnjem danu) Allaha, a On je na njega srdit." Rekao je Abdullah: Zatim je itao (proitao, prouio, izgovorio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu potvrdu (svjedoanstvo istinitosti) iz knjige Allaha, veliajno je Njegovo spominjanje: "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i njihove (tj. i svoje) zakletve cijenu malenu, ti (su takvi da) nema (nikakvoga) udjela za njih u drugome svijetu, i nee govoriti njima (tj. sa njima) Allah.....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Sufjan od Amra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Trojica (su takva da) nee govoriti (sa) njima Allah (na) Sudnjem danu i nee gledati k njima: ovjek (koji) se je zaklinjao na (za neku) robu (da) je zaista ve dao za nju vie od (onoga) to je dao, a on je laac (a lae); i ovjek (koji) se je zaklinjao na (jednu) zakletvu lanu poslije (molitve) popodneva (ikindije) zato (da sebi) odsijee (prisvoji) s njom imanje (vlasnitvo jednoga) ovjeka muslimana; i ovjek (koji) je sprijeio viak (neke) vode (da je ne bi drugi koristili), pa (e da) govori Allah (na) Sudnjem danu: "Danas sprjeavam tebi Moju (Svoju) dobrotu kao to si (ti) sprijeio viak (onoga) to nisu radile (nisu napravile) tvoje dvije ruke (jer ovjek nije stvorio zakon po kojem nastaje voda od kisika i vodika "H2 O", niti je stvorio kisik, ni vodik; a niti je stvorio i uinio i to da voda izvire i tee i sl.)." (Rije "fadlun" znai i dobrota, a i viak.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, priao nam je Abdulvehhab, priao nam je Ejjub od Muhameda, od Ibnu Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijeme (to) ve je kruilo (tj. ve krui, kree se) kao njegov oblik (to je bio na) dan (kada - tj. Vrijeme krui, tee isto kao na dan kada) je stvorio Allah nebesa i Zemlju: godina (svaka) je dvanaest mjeseci, (a) od njih su etiri zabranjena (tj. etiri sveta mjeseca kada se ne smije ratovati, ni ubijati), tri uzastopna (koji slijede jedan iza drugoga): zul-ka'de, i zul-hidde i muharrem, i (etvrti je) redeb (redep plemena) Mudara koji je (po raunanju toga plemena uvijek) izmeu dumadel-ahira i a'bana. Koji je ovo mjesec?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je utio, ak smo mislili da e on imenovati (nazvati) njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (ovo) zul-hidde (zul-hide)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Koji je ovo grad?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je utio, ak smo 302

mislili da e on imenovati njega sa (nekim drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (ovo na sveti) grad?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji je ovo dan?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je utio, ak smo mislili da e on imenovati njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar (ovo) nije dan (toga rtvenoga) klanja (klanja rtava ispod vrata, po vrhu prsa)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa zaista vae krvi (ivoti), i vaa imanja - rekao je Muhamed: I mislim ga (da) je rekao (I mislim da je rekao): "i vae asti" - na vas su zabranjene (tj. vama su svete) kao zabranjenost (tj. kao svetost) ovoga vaega dana (kurbanskoga bajrama) u ovome vaem gradu u ovome vaem mjesecu. I susresti ete vaega Gospodara, pa e pitati vas o vaim poslovima (djelima). Zar ne (tj. Pozor, Panja)! Pa ne vraajte se poslije mene (u) zalutale (tj. da budete kao zalutali pa da) udara neki (od) vas vratove nekih (tj. pa da se meusobno ubijate). Zar ne (Pazite)! Neka priopi (ovdje) prisutni odsutnome, pa moda neki ko (je taj to ovo) dopre njemu (koji to uje) da bude pamtljiviji za njega (tj. da ovo bolje upamti i obuhvati) od nekoga ko je uo njega (tj. ko je to direktno uo)." Pa je bio Muhammed kada je spomenuo njega (ovaj hadis, bio je, bio bi) rekao (rekao bi): "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao (Muhammed a.s.): "Zar ne (Panja, Pazite)! Da li sam priopio? Zar ne! Da li sam priopio?" GLAVA (onoga) to je dolo u govoru Allaha, uzvien je: "..... zaista milost Allaha je blizo (blizu izvjesnih) dobroinitelja (onih koji ine lijepa djela).". PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulvahid, priao nam je Asim od Ebu Usmana, od Usameta rekao je: Bio je (jedan) sin neke (od) kera Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u stanju da) izvrava (rok ivota, tj. umire), pa je poslala k njemu (poziv) da doe njoj. Pa je poslao (njoj poruku): "Zaista za Allaha je (tj. Allahovo je ono) to je uzeo, i za Allaha je (ono) to je dao. I svaki (pojedinac) je (na ivotu) do roka imenovanoga (odreenoga), pa neka se (ona) strpi i neka sebi rauna (na Allahovu nagradu)." Pa je (ponovo) poslala k njemu (poziv), pa je zaklinjala na njega (tj. pa je preklinjala njega da doe). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ustao sam sa njim (ja), i Muaz, sin Debela, i Ubejj, sin Ka'ba, i 'Ubadete, sin Samita. Pa poto smo unili, dodali su poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to) dijete, a njegova dua se trese (koleba se; ili proizvodi um, glas, tj. hropti) u njegovim prsima - mislim ga (da) je rekao (mislim da je rekao): kao da je ona (suha) mjeina. Pa je plakao (tj. zaplakao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Sa'd, sin 'Ubadeta: "Zar plae?" Pa je rekao: "Samo e pomilovati Allah od Svojih robova (jedino one) milostive."

303

PRIAO NAM JE 'Ubejdullah, sin Sa'da sina Ibrahima, priao nam je Jakub, priao nam je moj otac od Saliha, sina Kejsana, od Aareda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Prepirali su se raj i Vatra (i pakao) ka Gospodaru njih dvojice (njih dvoga, njih dva, tj. svome Gospodaru se obraajui). Pa je rekao raj: "O moj Gospodaru! ta je za njega (tj. ta je njemu - raju, pa da) nee unii (u) njega (niko) osim slabi (slabii od izvjesnih) ljudi i palo (od) njih (tj. i ljudski otpadak, koji su slabi, loi i pali u oima izvjesnih ljudi - koji su nevani, nebitni u oima izvjesnih ljudi)?" A rekla je Vatra (tj. Rekao je pakao) - misli (na to da je rekao pakao): "Odabrao sam se za (izvjesne) ohole (koji se prave veliki)." Pa je rekao Allah, uzvien je, raju: "Ti si Moja milost." A rekao je Vatri: "Ti si Moja kazna. Pogodiu s tobom koga hou. A za svakoga pojedinoga od vas dvojice (od vas dva) je njegovo punjenje (njegova napunjenost, tj. svaki od vas e biti napunjen, pun)." (I raj i pakao su na arapskom jeziku imenice enskoga roda.) Rekao je: "Pa to se tie raja, pa zaista Allah nee uiniti nasilje od Svojih stvorenja nijednome (nikome). A zaista On stvara za Vatru koga hoe. Pa e se baciti u nju (u Vatru oni koji su stvoreni za nju), pa e (ona - Vatra) govoriti: "Da li je od poveanja (tj. Ima li jo)?" Tri puta (e to Vatra govoriti), dok stavi u nju (ili: na nju) Svoje stopalo (Svoju nogu), pa (e da) se napuni. I vratie se neki (dio) nje (Vatre) ka nekome i govorie (Vatra): "Dosta, dosta, dosta!" PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je Hiam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista pogodie svakako (neke) narode (ili: neke ljude jedan) trag (ili: jedan znak promjene boje tijela) od Vatre sa (zbog) grijeha (nekih to) su pogodili njih (pa e ih pogoditi taj trag Vatre) kaznom (tj. zbog kazne za te grijehe), zatim e uvesti njih Allah (u) raj sa dobrotom Svoje milosti, govorie se njima (tim ljudima) "dehennemije - paklenjaci"." A rekao je Hemam: Priao nam je Katadete, priao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Zaista Allah dri nebesa i Zemlju (sprjeavajui) da propadnu njih dvoje.....". PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Doao je (jedan idovski) uenjak (ili svetenik) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O Muhammede! Zaista Allah stavlja nebo na (jedan) prst, a Zemlju na prst, a (sve) planine (brda) na prst, a stabla i rijeke na prst, a ostala stvorenja na 304

prst, zatim govori sa Svojom rukom (pokazujui na Sebe): "Ja sam vladar." Pa se nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "I nisu izmjerili Allaha istinom Njegovoga izmjerenja (tj. Nisu ocijenili Allaha pravom Njegovom ocjenom, pravom ocjenom Njegove moi).....". GLAVA (onoga) to je dolo o davanju stvaranja (tj. o stvaranju) nebesa, i Zemlje i (drugoga) osim nje od (svih) stvorenja. A ono (davanje stvaranja, ili stvaranje) je in Gospodara, blagoslovljen je i uzvien je, i Njegova zapovjed. Pa Gospodar je sa Svojim svojstvima i Svojim inom (injenjem) i Svojom zapovjedi, i On je (pravi) stvara (tvorac), On je davalac bivanja (bivstvovanja), osim stvorenoga (tj. On nije stvoren), a (ono) to je bilo sa Njegovim inom, i Njegovom zapovjedi, i Njegovim davanjem stvaranja (ili i Njegovim stvaranjem) i Njegovim davanjem bivanja, pa ono je uinjeno, i stvoreno i uinjeno bivajuim. PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, izvijestio me je erik, sin Abdullaha, sina Ebu Nemra, od Kurejba, od Ibnu Abbasa rekao je: Zanoio sam (Prenoio sam) u kui (u sobi) Mejmune (Mejmunete jednu) no, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je kod nje, (Prenoio sam kod nje) zato (da) gledam kako je molitva (da bi vidio kakva je molitva-namaz) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je priao (razgovarao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom porodicom (jedan) as, zatim je zaspao (spavao). Pa poto je bila zadnja treina (te) noi, ili neki (dio) nje, sjeo je (probudivi se), pa je gledao (pogledao) ka nebu pa je itao (prouio): "Zaista u stvaranju nebesa i Zemlje.....", do Njegovoga govora: "..... za posjednike (izvjesnih) razuma (tj. za razumne).". Zatim je ustao, pa se je oistio (za molitvu - uzeo je abdest) i oistio je sebi zube (zuboistkom-misvakom). Zatim je klanjao jedanaest naklona (rekata). Zatim je prouio ezan (poziv za dolazak na molitvu oitao je) Bilal za (jutarnju) molitvu (za sabah). Pa je klanjao (Muhammed a.s. u svojoj sobi) dva naklona (tj. dva rekata), zatim je izaao pa je klanjao za (te) ljude (tj. sa pridolim ljudima zajedno obaveznu-fard) jutarnju molitvu. GLAVA: "I zaista ve je pretekla (utekla, ili nadmaila) Naa rije za Nae robove poslane.". (To jest: Moja rije Mojim poslanicima da e oni pobijediti neprijatelje, pretekla je njihovo stvaranje, nadmaila njihovo postajanje. A to e rei, prema nekim tumaenjima: Prije sam rekao da e pobijediti, nego to sam ih stvorio.) 305

PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Poto je izvrio Allah (to) stvaranje, napisao je kod Sebe iznad Svoga prijestolja: "Zaista Moja milost je pretekla (nadmaila) Moju srdbu." PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Aame: uo sam Zejda, sina Vehba, uo sam Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega: Priao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je istiniti, uinjen istinitim (obistinjeni): "Zaista stvaranje jednoga (od) vas (tee tako da) se sakuplja u stomaku (u utrobi) njegove majke etrdeset dana i etrdeset noi (tvar za spermom oploeno ensko jajace). Zatim (to) bude usirena krv slino njemu (tome vremenu). Zatim bude komad mesa slino njemu (tome vremenu, toliko vremena, toliko dana). Zatim se poalje k njemu (izvjesni) anel (aneo, melek), pa se njemu dozvoli za etiri rijei, pa napie (zapie) njegovu opskrbu, i njegov rok (ivota), i njegov rad i sretan ili nesretan. Zatim se puhne u njega (izvjesni) duh (dua). Pa zaista jedan (od) vas zaista radi sa radom stanovnika raja, ak (da) ne bude izmeu njega (raja) i izmeu njega osim (jedan) arin, pa pretekne na njega (tj. pretekne ga ta) knjiga (tj. to to mu je tada zapisano), pa radi sa radom stanovnika Vatre pa unie (u) Vatru. A zaista jedan (od) vas zaista radi sa radom stanovnika Vatre, ak ne bude izmeu nje i izmeu njega osim arin, pa pretekne na njega (ta) knjiga (to to mu je zapisano), pa (pone da) radi rad stanovnika raja pa unie (u) njega (pa ue u raj)." PRIAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, priao nam je Umer, sin Zerra: uo sam svoga oca (da) pria od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "O Dibrile! ta sprjeava tebe (od toga) da posjeuje nas vie od (onoga) to nas posjeuje?" Pa je sila (objava, tj. siao je ajet): "I ne sputamo se osim sa zapovjedi tvoga Gospodara, Njemu je (Njemu pripada, Njegovo je sve) to je izmeu naih ruku i ozadi nas.....", do kraja (toga) ajeta. Rekao je: Ovo je bio (izvjesni) odgovor za Muhammeda (Muhammedu), pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Veki' od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Bio sam (u prilici da) idem sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednu) oranicu (u njivu, na njivu pjeice), a on je oslanja (tj. a on se oslanja) na (jednu oljutenu od lia palminu) granu. Pa je proao pokraj (jednoga) naroda (tj. nekih ljudi) od idova (toga predjela). Pa je rekao neki (od) njih nekome: 306

"Pitajte ga o (ovjekovom) duhu (dui)." A rekao je neki (od) njih: "Ne pitajte ga." Pa su ga pitali o duhu (o ovjekovoj dui). Pa je stao (stajao) oslonjajui se (oslanjajui se, tj. oslonjen) na (tu) granu, a ja sam ozadi (iza) njega. Pa sam mislio (tj. znao) da e se ono objaviti k njemu (o tome ajet). Pa je rekao: "I pitaju te o (tom) duhu; reci: Duh (dua) je od stvari (ili: od zapovjedi) moga Gospodara, a nije se vama dalo od (izvjesnoga) znanja osim malo.". Pa je rekao neki (od) njih nekome: "Ve smo rekli vama: "Ne pitajte ga." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zajamio je Allah (onome) ko se je borio u (na) Njegovome putu (tj. za Njegov put), (a) ne izvodi ga (iz njegovoga mjesta nita drugo) osim (ta) borba u (na) Njegovome putu i potvrivanje Njegovih rijei - (zajamio mu je Allah) za (to) da uvede njega (u) raj, ili (da) vrati njega ka njegovome stanu koji (je taj to) je izaao iz njega (u borbu - da ga vrati) sa (onim) to je postigao od nagrade ili ratnoga plijena." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, priao nam je Sufjan od Aamea, od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a rekao je: Doao je (jedan) ovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "ovjek (izvjesni, ili svaki) bori se zagrijanou (tj. iz, zbog zagrijanosti za svoje pleme ili stranku), i bori se junatvom (zbog junatva), i bori se licemjernou (zbog licemjerstva), pa koje (borenje, koja borba od) toga (nabrojanoga) je u (na) putu (tj. zbog puta) Allaha?" Rekao je: "Ko se borio (tj. Onaj koji se borio) zato (da) rije Allaha bude, ona najvia (ona da je najvia), pa ono (tj. pa to) je u putu (zbog puta) Allaha." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Samo Na govor (tj. Na govor) za (jednu) stvar kada smo htjeli nju, je (samo) da reknemo za nju (da reknemo njoj): "Budi!", pa biva (pa ona bude).". PRIAO NAM JE ihab, sin 'Abbada, priao nam je Ibrahim, sin Humejda, od Ismaila, od Kajsa, od Mugireta, sina ubeta, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nee prestati od moje sljedbe (jedan) narod (neki ljudi da budu) pokazivai (tj. pobjednici) nad (izvjesnim) ljudima dok doe njima zapovjed Allaha." PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Velid, sin Muslima, priao nam je Ibnu Dabir, priao mi je Umejr, sin Hani'a, da je on uo Muavijeta (Muaviju da) je rekao: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: 307

"Nee prestati (da postoji, tj. Neprestano e biti) od moje sljedbe (jedan) narod staja sa zapovjedi (tj. uz zapovjed, drei se zapovjedi) Allaha, (a) ne teti (ne kodi) im (onaj) ko je smatrao lanim njih, a ni (onaj) ko se je protivio njima, dok doe zapovjed Allaha, a oni su na tome (dranju za Allahove zapovjedi)." Pa je rekao Malik, sin Juhamira: uo sam Muaza (da) govori: "I oni (ti koji e stajati sa zapovjedi Allaha) su u Siriji (tj. bie, ivjee uvijek jedna takva grupa i skupina u Siriji)." Pa je rekao Muavijete: "Ovo je Malik (tj. Evo taj Malik) tvrdi da je on uo Muaza (da) govori: "I oni su u Siriji." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, priao nam je Nafi', sin Dubejra, od Ibnu Abbasa rekao je: Stao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nad Musejlimom (Musejlimetom Kezzabom) u (tj. meu) njegovim drugovima (ili: u svojim drugovima, meu svojim drugovima) pa je rekao: "Da si pitao (traio od) mene ovaj komad (grane) ne bih dao tebi njega (ne bi ti ga dao), i nee pretrati (prei) zapovjed Allaha o tebi (u vezi tebe). I zaista ako si okrenuo nazad (okrenuo lea Islamu), zaista e raniti (zaklati, tj. unititi) svakako tebe Allah." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Abdulvahida, od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, od Ibnu Mes'uda rekao je: Dok ja idem (pjeice, pjeaim) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) neku oranicu (njivu) Medine, a on se oslanja (tj. odbaa, podbaa) na (jednu od lia oljutenu palminu) granu (koja je bila) sa njim, pa smo proli pokraj nekolicine od (izvjesnih, ili mjesnih) idova. Pa je rekao neki (od) njih nekome: "Pitaj ga o duhu (dui ovjekovoj)." A rekao je neki (od) njih (tj. rekao je drugi): "Ne pitajte ga, (jer moe) da donese o njemu (neku) stvar (to) mrzite nju (moe da donese to vam nee biti prijatno)." Pa je rekao neki (jedan od) njih: "Zaista pitaemo svakako njega." Pa je ustao k njemu (jedan) ovjek od njih pa je rekao (pa ga je pitao): "O Ebul-Kasime! ta je (taj) duh (dua)?" Pa je utio od njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (dakle: nita mu nije odgovorio niti mu je ta rekao). Pa sam znao da se ono objavljuje k njemu. Pa je rekao: "I pitaju te o (tome) duhu (dui); reci: Duh (Dua) je od stvari (ili: od zapovjedi) moga Gospodara, a nije se njima dalo od (toga) znanja osim malo." Rekao je Aame: Ovako je u naem itanju (po naem itanju "ve ma utu", a u itanju drugih, po itanju drugih je "ve ma utitum", a ne "ve ma utu"). GLAVA

308

govora Allaha, uzvien je: "Reci: Da je bilo (izvjesno) more tinta za rijei moga Gospodara, zaista bi prolo (nestalo bi to) more prije (nego) da prou rijei moga Gospodara i da (tj. makar da) smo donijeli slino njemu (tj. jo toliko jedno more kao) tintu.". "I da je (sluaj) da je (sve ono) to je u (na) Zemlji od stabla (da su to sve) pera (za pisanje), a (izvjesno, neko) more (da je takvo da tintom) pomae njega poslije njega sedam mora (okeana), ne bi prole (tj. ne bi nestale) rijei Allaha.....", "Zaista va gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u est dana (tj. vremenskih perioda), zatim se je izjednaio (uspravio) na (Svome) prijestolju (tj. zatim je zavladao na Svome prijestolju), pokriva (tj. smjenjuje svaku) no (svakim) danom (to) trai njega (dan ona - no) brzo, i (stvorio je) Sunce, i Mjesec i (sve) zvijezde (bivi one) potinjene sa (zbog) Njegove zapovjedi; zar ne (tj. panja, pozor)! za Njega je (tj. Njemu pripada, Njegovo je sve) stvaranje i (sva) zapovjed, blagoslovljen je Allah, gospodar (svih, sviju) svjetova.". "Sehhare" je (to i) "zellele" - ponizio je (uinio je poniznim, potinio je nekome neto). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zajamio je Allah za (onoga, tj. Zajamio se je onome) ko se je borio u (na) Njegovome putu, (i) ne izvede ga iz njegove kue (nita) osim (ta) borba u Njegovome putu i potvrivanje Njegove rijei (zajamio se je njemu, zajamio mu je) da e uvesti njega (u) raj, ili e vratiti njega ka njegovome stanu sa (onim) to je postigao od nagrade, ili ratnoga plijena (uz nagradu Allahovu)." GLAVA: O (izvjesnom) htijenju i volji, "I neete (vi nita) osim da hoe Allah.....", i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "..... daje (izvjesnu) vlast kome hoe.....", "I ne govori nipoto (ni) za (kakvu) stvar: Zaista ja sam inilac to sutra. Osim da hoe Allah (tj. ne govori drukije nego da kae: Ako hoe Allah, ako htjedne Allah da dadne da to uinim).....", "Zaista ti nee naputiti koga si volio, a ali (tj. nego) Allah napuuje koga hoe.....". Rekao je Seid, sin Musejjeba, od svoga oca: Sila je (tj. Siao je ovaj zadnji ajet) o Ebu Talibu. "..... hoe Allah s vama (izvjesnu) lakou (olakanje), a nee s vama (izvjesnu) tekou (oteavanje).....". PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Abdulvaris od Abdulaziza, od Enesa rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada ste molili (tj. Kada molite) Allaha, pa budite odluni u (svojoj) molbi (moljenju, dovi), a neka ne govori nipoto jedan (od) vas: "Ako si htio (Ako hoe), pa dadni (pa daj) mi!", pa (tj. jer) zaista Allah je (Taj to) nema prisiljivaa Njemu." 309

(To jest: Allaha niko ne moe prisiliti ni primorati na ono to On nee, to Mu je odvratno i mrsko da dadne. Doslovno "la mustekrihe lehu" znai: nema onoga koji je naao runim, odvratnim, tj. nevoljnim Njega, a to e rei: nema niko ko moe uiniti Allaha takvim da dadne neto to Mu nije volja.) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. - H - A priao nam je Ismail: Priao nam je moj brat Abdulhamid od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu ihaba, od Alije, sina Husejna, da je Husejn, sin Alije - na njih dvojicu pozdrav (ili spas, mir)! - izvijestio njega da je Alija, sin Ebu Taliba, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, doao (izbio nou) njemu i Fatimi, keri (kerki) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) no pa je rekao njima: "Zar ne klanjate?" Rekao je Alija: Pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Samo su nae due (osobe, tj. Nae osobe, nae due su samo) u ruci Allaha. Pa kada je htio (tj. kada hoe) da proivi nas (tj. da probudi nas iz sna, da nas vrati u ivot, u svjesno stanje), proivio je (proivi) nas (probudi nas)." Pa je otiao (Pa se vratio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada sam to rekao, i nije (na to) vratio (odvratio, rekao) k meni (ni jednu) stvar (nita). Zatim sam uo njega, a on je vraalac nazad (tj. a on se vraa nazad i) udara svoje stegno i govori: "..... a bio je (izvjesni, ili svaki) ovjek najmnogobrojnija stvar prepiranjem.". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, priao nam je Fulejh, priao nam je Hilal, sin Alije, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Primjer (izvjesnoga, ili svakoga) vjernika je kao primjer sirove stabljike (izvjesnoga, svakoga) usjeva, (pa) vraa se (tj. okree se) njegovo lie, od gdje (tj. otkuda, odakle god) je doao njoj (izvjesni) vjetar, (pa) naginje (prevre) nju (tu zelenu, sirovu stabljiku). Pa kada se smirio (kada se smiri vjetar), ispravila se je (stabljika, postala je prava, pravilna). I takoe je (tj. I takav je) vjernik, (i) naginje se (prevre se) sa (svakakvim) iskuenjem (nezgodom). A primjer (izvjesnoga, ili svakoga) bezvjernika (nevjernika) je kao primjer kedra, (drvo koje je) gluho (na svaki vjetar, tj. vrsto, nesavitljivo), ispravno (pravo), dok slomi njega (dok ga ne slomije) Allah kada je htio (kada htjedne)." PRIAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je staja (a on stoji) na (svojoj) govornici: "Samo je vae ostajanje (trajanje) u (poreenju sa onim) to je prolo prije vas od (izvjesnih) sljedbi (tj. naroda - to je samo) kao to je izmeu molitve popodneva (ikindije namaza pa) do zalaenja Sunca. Dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Tevrata Tevrat, pa su radili sa njim (tj. prema njemu) dok se je upolovio (taj) dan, zatim su bili nemoni, pa se je njima dao po kirat (na ime nagrade, nadnice). Zatim se je dao stanovnicima (sljedbenicima) Indila Indil, 310

pa su radili sa njim (prema njemu) do molitve popodneva (do ikindije), zatim su bili nemoni, pa se njima dao po kirat. Zatim se je vama dao Kur'an, pa ste radili s njim (prema njemu) do zalaenja (zalaska) Sunca, pa se je vama dalo po dva kirata. Rekli su (tj. Rei e) stanovnici Tevrata: "Na Gospodaru! Ovi su manji radom (manje su radili), a vei (mnogobrojniji) nagradom (tj. a imaju veu nagradu)." Rekao je: "Da li sam nasilje uinio vama od vae nagrade od (ikakve) stvari (tj. Da li sam vama okrnjio, umanjio od vae nagrade ita)?" Rekli su: "Ne." Pa je rekao: "Pa to je Moja dobrota, dajem je kome hou." PRIAO NAM JE Abdullah Musnedija, priao nam je Hiam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Idrisa, od Ubadeta, sina Samita, rekao je: Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj manjoj) skupini pa je rekao: "Prisegnjujem se vama (tj. Primam prisegu od vas) na (uvjet, uslov) da neete pridruivati sa Allahom (ni jednu) stvar (nita), i (da) neete krasti, i (da) neete bludniiti, i (da) neete ubijati svoju djecu, i (da) neete donositi la (to) sebi slaete (laete) nju izmeu vaih ruku i vaih nogu i (da) neete grijeiti (otkazivati poslunost) meni u (nekom) dobru. Pa ko je u cijelosti ispunio od vas (to), pa njegova nagrada je na Allaha. A ko je pogodio (uinio) od toga (jednu) stvar, pa se uzeo (tj. kaznio) za nju u (toj) ovozemnosti, pa ono je (tj. pa to je) njemu iskupljenje i ienje (oienje od grijeha). A ko (bude takav da) je pokrio (sakrio) njega Allah, pa to je ka Allahu (preputeno na Sudnjem danu), ako je htio (ako hoe), kaznio je (tj. kaznie) njega, a ako je htio, oprostio je (oprostie) njemu." PRIAO NAM JE Mualla, sin Eseda, priao nam je Vuhejb od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta da je vjerovijesnik Allaha Sulejman - na njega (Allahov) blagoslov i spas (ili: i pozdrav, ili: i mir)! - bio (takav da) je za njega (u njega bilo) ezdeset ena, pa je rekao: "Zaista ophodiu svakako noas na svoje ene (tj. posjetiu noas svoje ene), pa neka (pa da) ponesu (zanesu, tj. neka ostanu trudne, oploene) svaka ena, i neka rode (pa da rodi svaka po jednoga) konjanika (koji) se bori u (na) putu Allaha." Pa je ophodio na svoje ene (Pa je ophodio svoje ene). Pa nije rodila (ni jedna) od njih osim (jedna) ena, rodila je polovinu djeaka. Rekao je vjerovijesnik Allaha (Muhammed), pomilovao ga Allah i spasio: "Da je bio Sulejman izuzeo (tj. Da je bio rekao, Da je rekao: "In aellahu: Ako htjedne, Ako hoe Allah, Ako Bog da!"), zaista bi nosila (tj. zanijela bi, ostala bi trudna, oploena) svaka ena od njih, pa bi rodila (jednoga) konjanika (koji) se bori (koji bi se borio) u putu Allaha (na Boijem putu)." PRIAO NAM JE Muhamed, priao nam je Abdulvehhab Sekafija, priao nam je Halid Haza' od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uniao na (jednoga) Beduina (tj. k jednome Beduinu da) posjeti njega pa je rekao: 311

"Nema tete na tebe (tj. Nema tete tebi od te tvoje bolesti)! ienje (od grijeha je to), ako je htio Allah (ako Bog da)!" Rekao je: Rekao je (taj) Beduin: "ienje (nije), nego (je ovo) vruica (groznica je ovo u mene koja) skae (kljua, tj. trese se) na starcu velikome (vrlo starome starcu da) dadne posjetiti njemu (te) grobove (tj. da ga strpa u grob)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa da, tada." PRIAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Huejm od Husajna, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga oca kada su spavali od (izvjesne) molitve (tj. kada su prespavali izvjesnu jutarnju molitvu-sabah na jednome putovanju), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah je zgrabio (rukom, akom, tj. uzeo je) vae due (duhove, tj. budnosti) kada je htio, a vratio je njih kada je htio." Pa su izvrili njihove (svoje) potrebe (nude), i oistili su se (tj. uzeli su abdest za molitvu) do (vremena toga ekajui) da se je rodilo Sunce i dobro je pobijelilo (tj. i odskoilo je, podiglo se je), pa je ustao, pa je klanjao. PRIAO NAM JE Jahja, sin Kaze'ata, priao nam je Ibrahim od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta i Aareda. A priao nam je Ismail: Priao mi je moj brat (Abdulhamid) od Sulejmana, od Muhammeda, sina Ebu 'Atika, od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, i Seida, sina Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Psovao (Grdio) se je (jedan) ovjek od (medinenskih, medinskih) muslimana i (jedan) ovjek od (medinenskih, medinskih) idova (dakle: meusobno su se psovali, grdili i sl.), pa je rekao musliman: "Tako mi (Onoga) koji je sebi izabrao (odabrao) Muhammeda nad (sve) svjetove", (to je rekao) u (jednoj) zakletvi (to) se zaklinje s njom. Pa je rekao (taj) idov: "Tako mi (Onoga) koji je sebi izabrao Musa-a (Mojsija) nad (sve) svjetove." Pa je podigao (uzdigao je taj) musliman svoju ruku kod toga (zbog toga), pa je oamario (toga) idova. Pa je otiao (taj) idov ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega za (sluaj) koji je bio od njegove stvari i stvari (toga) muslimana. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne odabirajte mene nad Musa-a (tj. Ne govorite da sam ja bolji od Musa-a), pa (jer) zaista (svi, ili izvjesni) ljudi onesvijestie se (na) Sudnjem danu, pa (u da) budem prvi ko (e, koji e da) se osvijesti, pa kada li je Musa (tj. a ono je Musa) uzima snano (tj. snano je uzeo, snano dri) za stranu (Allahovoga) prijestolja! Pa ne znam je li bio (i on) u (meu onima) ko se je onesvijestio pa se osvijestio prije mene, ili je bio od (bia, od onih) koje je izuzeo Allah." PRIAO NAM JE Ishak, sin Ebu 'Isa-a, izvijestio nas je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je ubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Medina (je takav grad to) e doi njoj Velepremaziva (Deddal), pa e nai (izvjesne) anele (meleke da) uvaju nju, pa se nee pribliiti njoj Velepremaziva, a niti kuga, ako je htio (tj. ako htjedne) Allah." 312

PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, priao mi je Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Za (tj. U) svakoga vjerovijesnika je (bila jedna primljena) molitva (dova), pa (ja) hou, ako je htio Allah, da sebi sakrijem (u pohranu, da pohranim) moju molitvu (svoju molbu-dovu da mi ona bude jedno veliko) zagovaranje (zauzimanje) za moju sljedbu (na) Sudnjem danu." PRIAO NAM JE Jeserete, sin Safvana sina Demila, Lahmija, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spava, vidio sam mene (tj. vidio sam sebe) na (jednome) bunaru. Pa sam crpao (vadio vodu) to (tj. koliko) je htio Allah da crpam (crpim, tj. vadim, izvlaim vodu kovom). Zatim je uzeo nju (tu posudu, kovu, kantu) Ibnu Ebu Kuhafete, pa je crpao (izvukao jednu) kovu ili dvije kove, a u njegovome crpanju je (neka) slabost. A Allah oprostio njemu! Zatim je uzeo nju Umer. Pa se je preokrenula (tj. postala je ta obina kova kao jedna) velika kova. Pa nisam vidio (ni jednoga) gospodina od (svih) ljudi (da) pravi njegovim pravljenjem (tj. da radi njegovim radom - da rade kao Umer), dok su udarili (zasjeli izvjesni, ili njegovi, Umerovi) ljudi okolo njega (oko bunara) u odmaralite (plandovalite uz bunar, ili u daljoj okolici bunara gdje se odmaraju nakon pojenja)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (tj. kada bi) doao njemu (izvjesni) pitalac (potraivalac ega), a ponekad je rekao (ili: a moda je rekao): doao (tj. kada bi doao) njemu (izvjesni) pitalac ili posjednik (izvjesne) potrebe, rekao (bi, tj. bio bi rekao Muhammed a.s. svojim drugovima koji su bili prisutni): "Zagovarajte (Interveniite za ovoga ovjeka kod mene), pa neka se nagradite (na Sudnjem danu zbog toga), a sudie (izvrie) Allah na jezik Svoga poslanika ta je htio (ta hoe)." PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Hemmama, uo je Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neka ne govori jedan (od) vas: "Moj Boe! Oprosti mi, ako si htio (ako hoe)! Pomiluj me, ako si htio (ako hoe)! Opskrbi me, ako si htio (ako hoe)!" Neka bude odluan (u) svome pitanju (molenju, moljenju). Zaista On ini ta hoe. Nema prisiljivaa (primoravaa) Njemu." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Ebu Hafs Amr, priao nam je Evzaija, priao mi je Ibnu ihab od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se on prepirao, on i Hurr, sin Kajsa sina Hisna, Fezarija o drugu Musa-a je li on 313

Hadir (Hidr)? Pa je proao pokraj njih dvojice Ubejj, sin Ka'ba, Ensarija. Pa je pozvao njega Ibnu Abbas pa je rekao: "Zaista ja sam se prepirao, ja i ovaj moj drug o drugu Musa-a koji (je taj to) je pitao (molio Musa da mu se dadne izvjesni) put ka njegovome susretanju. Da li si uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) spominje njegovu stvar (tj. njegov sluaj, ita o tome)?" Rekao je: "Da. Zaista ja sam uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok je Musa (bio) u (meu) uglednicima Israeliana, poto je (tj. kadli je) doao (doe) njemu (jedan) ovjek pa je rekao (i ree): "Da li zna (i) jednoga (tj. ikoga) znanijega od tebe (od sebe)?" Pa je rekao Musa: "Ne." Pa se objavilo ka Musa-u: "Da, Na rob Hadir (Hidr)." Pa je pitao (molio) Musa (da mu se dadne izvjesni) put ka njegovome susretanju. Pa je uinio Allah njemu (izvjesnu) ribu znakom (tj. kao znak), i reklo se je njemu: "Kada si izgubio (Kada izgubi tu) ribu, pa vrati se, pa zaista ti e susresti njega." Pa je bio Musa (u prilici da) slijedi trag (te) ribe u (tom izvjesnome) moru. Pa je rekao momak Musa-a (ka) Musa-u: "Je si li vidio poto smo odsjeli do (one izvjesne) stijene, pa zaista ja sam zaboravio (onu) ribu. A nije dao zaboraviti meni nju (niko drugi) osim (izvjesni) sotona da se sjetim nje (one) ribe?" Rekao je Musa: "To je (ono) to smo bili (u elji da) traimo (tj. to traismo, pa to je ono to i traimo)." Pa su se njih dvojica vratila na tragovima njih dvojice (tj. idui po svojim tragovima) stajanjem u stopu (ustopice - to je znaenje rijei "kasasan"). Pa su njih dvojica nala Hadira (Hidra), i bilo je od stvari njih dvojice (ono) to je ispriao Allah (u Kur'anu). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije. A rekao je Ahmed, sin Saliha: Priao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odsjeemo (Mi emo odsjesti) sutra, ako je htio Allah (ako Bog da), u podbreju (podgorju) Kinanetovia gdje su se meusobno zaklinjali na (svoje) bezvjerstvo (nevjerstvo)." Hoe (da kae u) mekanskoj dolini (izmeu Meke i Mine). (Rije "hajf, el-hajfu" znai mjesto pod planinom, brdom: padina, ili uzvienje - to bi se moglo rei da odgovara izrazu podbreje, podgorje. Ta rije takoe znai i uzvienje u toku vode, u koritu rijeke, a i u suhom koritu rijeke ili potoka koji samo tee kada padne kia, a to bi znailo kao neko rijeno ostrvce, naplavak koji se je uzdigao u toku vode. Dakle, prema ovome drugome znaenju, mogao bi se u tekstu ovoga hadisa dati i ovakav prevod: ".... u naplavku Kinanetovia gdje su se....". U svakom sluaju radi se o izvjesnome mjestu u mekanskoj dolini izmeu Meke i Mine.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Ibnu 'Ujejnete od 'Amra, od Ebul-'Abasa, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Opsijedao je 314

Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stanovnike Taifa, pa nije osvojio njega (Taif), pa je rekao: "Zaista mi smo vraai (mi se vraamo nazad sa ovoga pohoda, putovanja) ako je htio Allah!" Pa su rekli (izvjesni) muslimani: "Vraamo se, a nismo osvojili (pobijedili)." Rekao je: "Pa poranite na (tu) borbu." Pa su poranili (ujutru). Pa su pogodile njih (mnoge) rane. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista mi smo vraai (mi se vraamo) sutra ako je htio Allah (ako Bog da)." Pa kao da je to zadivilo (tj. oduevilo) njih. (Ili: Pa kao da je to zaudilo njih.). Pa se nasmijeio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "I nee koristiti (to izvjesno) zagovaranje kod Njega osim za (onoga) kome je dozvolio (da zagovara) za njega; te kada se je digao (otjerao) strah od njihovih srca, rekli su (tj. oni e rei): "ta je to rekao va Gospodar?" Rekli su (tj. Oni e rei): "Istinu (izvjesnu, tj. da dozvalja da se zagovaranje izvri tako da zagovara onaj kome je dozvoljeno i da se zagovara samo za onoga za koga je dozvoljeno zagovarati), i On je Visoki, Veliki.". A nije rekao: "..... ta je to stvorio va Gospodar?.....". (To jest: Umjesto: "ta je to rekao.....", nije rekao: "..... ta je to stvorio.....". Ovim Buharija cilja na jedno pitanje koje se je bilo pojavilo jo u prvim stoljeima Islama meu uenjacima islamskoga vjerovanja, a to je pitanje zvano mes'eletuhalkilKur'ani pitanje stvorenosti Kur'ana. Kur'an je govor Uzvienoga Allaha kelamullahi - i kao takav jedan od Allahovih svojstava, a Allah i Njegova svojstva su vjeni, pa da li je Kur'an koji itamo i izgovaramo vjean, i je li postao, je li stvoren ili nije? O tome su se lomila miljenja mnogo, pa i Buharija ovom svojom reenicom misli na to. Ovdje se o tome vie nee razjanjavati, nego se samo ovo napominje da bi se shvatilo ta znae te rijei u toj reenici koju je Buharija iza ajeta stavio.) I rekao je (Allah), veliajno je Njegovo spominjanje: "..... ko je taj koji zagovara kod Njega osim sa Njegovom dozvolom?....". A rekao je Mesruk od Ibnu Mes'uda: Kada je govorio Allah sa (Svojom) objavom, uli su (uju) stanovnici nebesa (neku, jednu) stvar (neto), pa kada se je digao (otjerao) strah od njihovih srca i smirio se je (Njegov) glas (tj. govor), saznali su (tj. znaju) da je on (izvjesna) istina od vaega Gospodara i dozivali su: "ta je to rekao va Gospodar?" Rekli su: "Istinu (izvjesnu je rekao)." A spominje se od Dabira, od Abdullaha, sina Unejsa, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Sakupie Allah (Svoje) robove, pa e dozivati njih sa (jednim) glasom (takvim da) uje njega ko je bio daleko (isto onako) kao to uje njega (onaj) ko je bio blizo (blizu): "Ja sam (istiniti) vladar! Ja sam (izvjesni onaj) veliki platia (tj. koji plaa mnogo, veliko dugovanja, dugovanje)."

315

PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Amra, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta dopire s njim (sa hadisom, ili sa prianjem dopire) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao (on - Muhammed a.s.): "Kada je sudio (dosudio, odredio) Allah (izvjesnu Svoju) zapovjed u (na) nebu, udarili su (tj. udare izvjesni, ili svi) aneli sa svojim krilima (bivajui oni) ponizni zbog Njegovoga govora (koji je takav) kao da je on (jedan) lanac (eljezni) na kamenje (kada se spusti, tj. Allahov govor uju aneli kao glas eljeznoga lanca kada se spusti na kamenje)." Rekao je Alija: A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Sufjana): ".... kamenje." (Tu se radi o izgovoru rijei "kamenje" koja se u arapskom originalu moe da izgovara na dva naina "safvanin" i "safevanin", odnosno "safvanun" i "safevanun", pa je Sufjan priao hadis tako da je u ovome hadisu tu rije izgovarao "safvanin", dok su neki drugi priali ovaj hadis izgovarajui tu rije "safevanin". Ova rije u naem jeziku, i to kada je u deminutivu, moe da se izgovara isto na dva naina: kameak, i kamiak, mali kamen.) "Provodi im to (tu Svoju zapovjed Uzvieni Allah). Pa kada se podigao (otjerao) strah od njihovih srca, rekli su (reknu aneli): "ta je to rekao va Gospodar?" Rekli su (Reknu): "Istinu (tu izvjesnu rekao je), i On je Visoki, Veliki.". Rekao je Alija: A priao nam je Sufjan, priao nam je Amr od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta za ovaj (hadis). Rekao je Sufjan: Rekao je Amr: uo sam Ikrimeta, priao nam je Ebu Hurejrete. Rekao je Alija: Rekao sam Sufjanu (da li) je rekao: uo sam Ikrimeta rekao je: uo sam Ebu Hurejreta (?). Rekao je: "Da." Rekao sam Sufjanu: Zaista (jedan) ovjek predao je (ovaj hadis) od Amra, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta podie ga (do Muhammeda a.s. i kae) da je on itao: "..... furriga (ispraznio se je, izlio se je - strah iz njihovih srca).....". (To jest da je itao umjesto "fuzzi'a" upotrebljavajui izraz, glagol "furriga". To je jedan od sedam naina itanja Kur'ana, jedan od kiraeta i vedhova.) Rekao je Sufjan: Ovako je itao Amr, pa ne znam (da li) je uo njega (to itanje od nekoga na osnovu predaje da ita) ovako, ili ne. Rekao je Sufjan: A ona je (tj. ova vrsta itanja toga ajeta) je nae itanje. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta da je on bio (obiaja da) govori (tj. da on govorae): Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije dozvolio Allah (ni) za jednu) stvar (tj. nije dozvolio niemu, a to e rei: nikome) to je dozvolio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da sebi) pjeva sa Kur'anom." A rekao je (jedan) drug njegov (tj. Ebu Hurejretov drug): Hoe (sa tim pjevanjem da kae) da biva glasan (javan) s njim (sa 316

itanjem Kur'ana, a to e rei: Pod tim pjevanjem sa Kur'anom misli se na glasno i javno itanje Kur'ana). PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Govori Allah (tj. Rei e Allah na Sudnjem danu): "O Ademe (Adame)!" Pa (e Adem da) govori: "Dvoodazov Tebi! I dvije sree Tvoje (su, tj. Ti ih daje)!" Pa e se dozivati sa (jednim) glasom: "Zaista Allah zapovjeda tebi da izvede iz tvoga (svoga) potomstva (jedno) poslanstvo (tj. skupinu i da ih poalje) ka Vatri (tj. u pakao)." PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nisam bila ljubomorna (ni) na (jednu) enu to sam (tj. koliko sam) bila (ili: kao to sam bila) ljubomorna na Hatidu. A zaista ve je zapovjedio njemu (Muhammedu a.s.) njegov Gospodar da obraduje nju sa (jednom) kuom u raju. GLAVA razgovora (govora Uzvienoga) Gospodara sa Dibrilom i dozivanja Allaha (izvjesne, ili sve) anele (tj. izvjesnih ili svih, sviju anela, meleka). A rekao je Mamer (u vezi tumaenja kur'anskih rijei) "I zaista ti zaista susreta Kur'an....", to jest: baca se na tebe (tebi), i susreta (doekuje) ga ti, to jest uzima ga od Njega (prima ga od Njega). I slino njemu (tj. slino tome) je: "Pa je susreo Adem od svoga Gospodara (neke) rijei.....". PRIAO MI JE Ishak, priao nam je Abdussamed, priao nam je Abdurrahman, on je sin Abdullaha sina Dinara, od njegovoga oca (tj. Abdullaha, sina Dinara), od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah - blagoslovljen je i uzvien je - kada je volio (tj. kada voli jednoga) roba, dozivao je (tj. dozove) Dibrila (rekavi mu): "Zaista Allah je ve volio (zavolio, tj. ve voli) omsicu (tog-i-tog), pa (i ti) voli njega!" Pa voli njega Dibril (Pa ga i Dibril zavoli). Zatim doziva Dibril u nebu (na nebu): "Zaista Allah je ve volio (zavolio) omsicu (toga-i-toga, iksa), pa volite ga (i vi)!" Pa vole njega (zavole ga) stanovnici neba. I stavi se njemu (izvjesno) primanje u (tj. meu) stanovnicima Zemlje." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Smjenjuju se meusobno u (tj. meu) vama (jedni) aneli (meleki) u (svakoj) noi i (jedni) aneli u (svakom) danu, i sastaju se u molitvi (svakoga) 317

popodneva (ikindije) i molitvi (svake) zore (sabaha). Zatim se penju (uzdiu na nebo oni aneli) koji su prenoili (tj. koji su bili) u vama (meu vama u svojoj smjeni), pa pita njih (Uzvieni Allah), a On je znaniji: "Kako ste ostavili Moje robove?" Pa (oni) govore: "Ostavili smo ih, a oni klanjaju, a doli smo im, a oni klanjaju (tj. a i kad smo im doli zatekli smo ih da klanjaju)." PRIAO NAM JE Muhammed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Vasila, od Ma'rura rekao je: uo sam Ebu Zerra od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Doao mi je Dibril, pa je obradovao mene da ono ko je umro (bivi takav da) ne pridruuje sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. nita), uniao je (tj. unii e u) raj." Rekao sam: "Iako je krao, iako je bludniio (inio blud)?" Rekao je: "Iako je krao, iako je bludniio."

GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... spustio ga je sa Svojim znanjem, i (svi) aneli svjedoe.....". Rekao je Mudahid (u vezi tumaenja kur'anskih rijei) "..... sputa se (izvjesna, ili: Njegova) zapovjed izmeu njih....." (to jest) izmeu sedmoga neba i sedme Zemlje (ili: i sedmoga sloja Zemlje, i sedmoga sprata Zemlje). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ebul-Ahvas, priao nam je Ebu Ishak Hemdanija od Bera-a, sina 'Aziba, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O omsica (O ti)! Kada si odsjeo (tj. priao) ka tvojoj (svojoj) postelji, pa reci: "Moj Boe! Predao sam svoju osobu (svoju duu) k Tebi, i upravio sam svoje lice k Tebi, i prepustio sam svoju stvar k Tebi, i sklonio sam svoja lea k Tebi eljom i strahom (tj. zbog ljubavi i zbog strahopotovanja koje imam) k Tebi (tj. prema Tebi). Nema sklonita, a ni spasa od Tebe osim k Tebi! Vjerovao sam (tj. Vjerujem) u Tvoju knjigu koju si spustio, i u Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao." Pa zaista ti ako si umro u tvojoj (tj. ako umre u toj svojoj) noi (kada si to izgovorio), umro si na (tom izvjesnom) nainu stvaranja (tj. umro si na prirodnoj vjeri Islamu), a ako si osvanuo (u ivotu, iv), pogodio si nagradu."

318

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Sufjan od Ismaila, sina Ebu Halida, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (neprijateljskih saveznikih) skupina: "Moj Boe! Sputau Knjige, brzoga Obrauna, porazi (ove) skupine, i potresi s njima (tj. i potresi ih)." Poveao je Humejdija: Priao nam je Sufjan, priao nam je Ibnu Ebu Halid, uo sam Abdullaha, uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Museded od Huejma, od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u vezi tumaenja kur'anskih rijei) "..... i ne budi (vrlo) glasan sa tvojom (tj. sa svojom) molitvom, i ne budi neujan (tj. i ne priguuj svoj glas) s njom (s molitvom, tj. u molitvi).....", rekao je: Spustila se je (ova objava, ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakriva je (sebe, krio se je, tj. sakrivao se je) u Meki. Pa je bio (u takvoj prilici) kada je dizao svoj glas, uli su (sluali su ga mekanski) idolopoklonici, pa su (pa bi) psovali Kur'an, i ko je spustio njega i ko je donio njega. I rekao je Allah, uzvien je: "..... i ne budi (vrlo) glasan sa tvojom (svojom) molitvom, i ne budi neujan s njom....." - ne budi glasan sa svojom molitvom ak (da) uju (da ne bi to uli ti) idolopoklonici, i ne budi neujan (priguenoga glasa) s njom (sakrivajui je) od svojih drugova, pa (da) ne dadne uti njima - "i trai (sebi) izmeu toga (jedan srednji) put." - daj uti njima, i ne budi (vrlo) glasan, dok (tj. da tvoji drugovi) uzmu od tebe Kur'an. GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... hoe (oni) da zamijenu (zamijene) govor Allaha.....", "..... zaista govor rastavljen." (to jest) istinit (prav). "A nije on sa (izvjesnom) alom (tj. A nije on ala, neozbiljnost).": (to jest: nije on) sa (izvjesnom) igrom (a to e rei: A nije on igra, zabava). PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Allah, uzvien je: "Uznemiruje (Vrijea) Mene sin Adema (tj. ovjek), psuje vrijeme (izvjesno vrijeme), a Ja sam (to) vrijeme (tj. a Ja sam dao i stvorio to vrijeme), u Mojoj ruci je (sva) zapovjed (ili stvar), (i) prevrem (tj. okreem i mijenjam) no (svaku) i dan (svaki)." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Aame od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Govori Allah - moan je i veliajan je:

319

"Post (pravi) je Meni (tj. zbog Mene) i Ja (u da) nagraujem za njega. Ostavlja (posta) svoju strast, i svoje jelo i svoje pie zbog Mene. I (taj) post je (jedan) tit. I za (toga, svakoga) postaa su dvije radosti (tj. Posta ima dvije radosti): radost (jedna je) kada se mrsi, i radost (jedna bie mu) kada susretne svoga Gospodara. I zaista miris usta postaa je bolji (ljepi) kod Allaha od mirisa (toga) mousa (mosua, miska)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Abdurezzak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok se Ejjub (Job, Jov) kupa (kupao) go (nag), pala je na njega noga (tj. skupina nekih) skakavaca od zlata. Pa je poeo (da) sipa (trpa te skakavce) u svoju odjeu. Pa je dozivao njega njegov Gospodar: "O Ejjube! Zar nisam bio obogatio tebe (Zar te ve nisam bio obogatio uinivi te nepotrebnim i neovisnim) od (onoga) to vidi?" Rekao je: "Da, o moj Gospodaru, a ali nema (nikakvoga) bogatstva sa mnom (u mene koje bi uinilo mene neovisnim) od Tvoga blagoslova." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ibnu ihaba, od Ebu Abdullaha El-Egarra, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Spusti se na Gospodar, blagoslovljen je i uzvien je, svake noi ka najbliem nebu kada ostane zadnja treina (svake) noi, pa (On) govori: "Ko moli Mene, pa (da) odgovorim njemu? Ko pita (tj. Ko e da trai neto od) Mene, pa (da) dadnem njemu? Ko trai oprost (za svoje grijehe od) Mene, pa (da) oprostim njemu?" PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad da je Aared priao njemu da je on uo Ebu Hurejreta, da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Mi smo (izvjesni) zadnji (a koji su izvjesni) pretjecai (na) Sudnjem danu." (To jest: Mi smo zadnji po postojanju, postanku, ali smo pretjecai, ali smo prvi po nagradi na Sudnjem danu.) I sa ovim oslanjanjem (tj. I sa ovim istim senedom, lancem ljudi je i onaj hadis u kome se veli da) je rekao Allah: "Troi (na drugoga), troiu (i Ja) na tebe." (To jest: Podijeli pomo drugome ti, podijeliu i Ja tebi.) PRIAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, priao nam je Ibnu Fudajl od 'Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta: Pa je rekao (Dibril): 320

"Ovo je Hatida, donijela je tebi (jedan) sud, (a) u njemu je (neka) hrana, ili sud, (a) u njemu je (neko) pie, pa daj itati (tj. pa isporui) njoj od njezinoga Gospodara (izvjesni) pozdrav, i obraduj nju sa (jednom) kuom od trstike, (i) nema (nikakve) galame u njoj, a ni truda (napora, tekoe)." PRIAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Rekao je Allah: "Izbrojio sam (tj. Pripremio sam, pripravio sam) za Moje (Svoje) dobre robove (ono) to nije (ni jedno) oko vidjelo, i niti je uho ulo i niti se je pokazalo (ugledalo) na srcu (ni jednoga, i jednoga) ovjeka (tj. i niti je palo na um ikojem ovjeku)." PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Ibnu Durejd, izvijestio me je Sulejman Ahvel da je Tavus izvijestio njega da je on uo Ibnu Abbasa (da) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je bdio od (izvjesne, ili od svake) noi (klanjajui posebnu molitvu bio je) govorio (tj. bio bi govorio, govorio bi): "Moj Boe! Za Tebe je (Tebi pripada svaka dolina) hvala, Ti si svjetlo (svjetlost) nebesa i Zemlje. I za Tebe je (Tebi je svaka) hvala, Ti si staralac nebesa i Zemlje. I za Tebe je hvala, Ti si gospodar nebesa, i Zemlje i ko je u njima. Ti si (prava) istina, i Tvoje obeanje je istina, i Tvoj govor je istina, i Tvoje susretanje je istina, i raj je istina, i Vatra (tj. pakao) je istina, i (Tvoji) vjerovijesnici su istina i as je istina. Moj Boe! Tebi sam se predao (tj. Tebi se predajem), i u Tebe sam vjerovao, i na Tebe sam se oslonio, i k Tebi sam se povratio (pokajao), i s (tj. zbog) Tebe sam se prepirao i k Tebi sam se sudio (tj. i k Tebi se obraam da sudi i presudi meni i nevjernicima), pa oprosti mi (ono) to sam naprijed proturio, i to sam odgodio (ostavio ozadi - dakle: oprosti mi ono to sam prije uradio i to u poslije, kasnije uraditi), i to sam tajio i to sam obznanio (javno uinio), Ti si moj Bog, nema boanstva osim Ti." PRIAO NAM JE Haddad, sin Minhala, priao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, priao nam je Junus, sin Jezida, Ejlija, rekao je: uo sam Zuhriju rekao je: uo sam Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejjeba, i Alkameta, sina Vakkasa, i Ubejdullaha, sina Abdullaha, od hadisa Aie (tj. o hadisu Aie), supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli njoj (doslovno: za nju) stanovnici (one izvjesne) lai (tj. laovi ono) to su rekli, pa je oistio (oglasio nevinom) nju Allah od (onoga) to su rekli. I svaki (od njih) priao mi je (jednu) skupinu (dio) od (toga) hadisa kojega je priao meni od Aie. Rekla je (Aia, izmeu ostaloga, i ovo): A ali tako mi Allaha nisam bila (takva da) mislim (tj. ne miljah, nisam mislila) da e Allah spustiti o mojoj istoti (nevinosti jednu) objavu (koja e da) se ita. I zaista moje stanje (ili moja stvar) je u mojoj osobi (u mojoj dui) bilo je neznatnije od (toga) da govori Allah o meni sa zapovjedi (jednom koja e da) se ita (ui), a ali (nego) ja sam bila (takva da) se nadam (tj. ali ja se nadah) da usnije (da e usniti, sanjati) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u 321

(svome) spavanju (takav jedan) san (to e da) oisti mene Allah s njime (njime, pomou njega). Pa je spustio Allah, uzvien je: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu izvjesnu) la.....", (tih) deset ajeta (spustio je, objavio je tada u vezi toga sluaja). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Mugirete, sin Abdurrahmana, od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Govori Allah: "Kada je htio Moj rob da uradi (jednu radnju) lou (tj. jedno zlo djelo), pa ne piite nju na njega do (da) uradi (dok ne uradi) nju (tu radnju, to djelo). Pa ako je (ako bi) uradio nju, pa zapiite je sa slino njoj (tj. onakvu kakva je). A ako je ostavio nju zbog Mene, pa zapiite nju njemu (kao jedno dobro djelo) lijepu (radnju). A kada je htio da uradi (jednu radnju) lijepu (tj. jedno dobro djelo), pa nije uradio nju (pa je ne uradi), pa zapiite nju njemu (kao jednu radnju) lijepu (kao jedno dobro djelo). Pa ako je uradio nju (ako je uradi), pa zapiite nju njemu sa deset njezinih slinosti (tj. desetorostruko) do sedam stotina (puta)." PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, priao mi je Sulejman, sin Bilala, od Muavijeta, sina Ebu Muzerrida, od Seida, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Stvarao je Allah (Svoje) stvaranje (ili: Svoja stvorenja), pa poto ga je zavrio (okonao), ustala je (ovjekova) rodbina (rodbinstvo). Pa je rekao: "Odstrani se (Ostavi me)." (Ili: "ta je?") Rekla je: "Ovo je mjesto (izvjesnoga) utjecaa u Tebe (Tebi) od (izvjesnoga) odsijecanja (veza sa mnom, od prekidanja odnosa sa mnom)." Pa je rekao: "Zar nisi zadovoljna da spojim (tj. da nagradim onoga) ko je spojio (nagradio) tebe, i (da) odsijeem (tj. da odbacim onoga) ko je odsjekao (odbacio) tebe?" Rekla je: "Da, o moj Gospodaru!" Rekao je: "Pa to ti je za tebe (to ti je tebi - to je za tebe, to je tebi)." Zatim je rekao (tj. proitao je ajet iz Kur'ana) Ebu Hurejrete: "Pa da li ste moda (vi) ako ste se okrenuli (od Islama), (takvi) da kvarite u (na) Zemlji (tj. da sijete pokvarenost) i (da) odsijecate (tj. da odbacujete) vae (svoje) rodbine?". PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Sufjan od Saliha, od Ubejdullaha, od Zejda, sina Halida, rekao je: Kiilo se je (tj. Dala se je kia) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na njegovu dovu, molbu, molitvu) pa je rekao: "Rekao je Allah: "Osvanuo je od Mojih robova (neko je) nevjernik u Mene, i (a neko je) vjernik u Mene." PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah: 322

"Kada je volio (Kada voli) Moj rob Moje susretanje (susret sa Mnom), volio sam (tj. volim i Ja) njegovo susretanje. A kada je mrzio (kada mrzi) Moje susretanje, mrzio sam (mrzim i Ja) njegovo susretanje (susret s njim)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah: "Ja sam kod miljenja Moga roba o Meni." (To neki kau da ima ovaj smisao: Ako misli Moj rob o Meni dobro, pa bie mu tako, tj. bie mu od Mene dobro, bie mu sa Mnom dobro; a ako misli drukije o Meni, bie mu to drukije.) PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aareda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je (jedan) ovjek (koji) nije uradio (nikakvo) dobro nikada, pa kada je umro (tj. kada umre): Pa spalite ga, i bacite njegovu polovinu u (izvjesno) kopno (ili pustinju), a njegovu (drugu) polovinu u (izvjesno) more. Pa tako mi Allaha ako je mogao (tj. ako mogne; a to znai: ako odredi teku sudbinu, tekou) Allah na njega, zaista kaznie svakako njega (jednom takvom) kaznom (to) nee kazniti njome (ni) jednoga (ovjeka) od (svih) svjetova. Pa je zapovjedio Allah (tome) moru, pa je sakupilo (ono) to je u njemu (od toga ovjeka), i zapovjedio je (tome) kopnu, pa je sakupilo (ono) to je u njemu (tj. u njega palo od toga ovjeka), zatim je rekao: "Zato si (to) uinio?" Rekao je: "Od (tj. Zbog) Tvoga straha (tj. Zbog strahovanja od Tebe), a Ti si znaniji." Pa je oprostio njemu." PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ishaka, priao nam je Amr, sin Asima, priao nam je Hemmam, priao nam je Ishak, sin Abdullaha: uo sam Abdurrahmana, sina Ebu Amreta, rekao je: uo sam Ebu Hurejreta rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista je (jedan) rob pogodio (uinio je jedan) grijeh - a moda (da) je rekao: pogrijeio je (uradio je jedan) grijeh - pa je rekao: "Moj Gospodaru! Pogrijeio sam (uradio sam jedan) grijeh - a moda (da) je rekao: pogodio sam pa oprosti (mi)!" Pa je rekao njegov Gospodar: "Je li (Zar je) znao Moj rob da je za njega (tj. da je u njega, a to e rei: da on ima nekoga ko mu je) Gospodar (to) oprata (taj) grijeh i uzima (kanjava) za njega? Oprostio sam Mome (Svome) robu." Zatim je ostao to je (tj. koliko je) htio Allah, zatim je pogodio (uinio) grijeh, ili je pogrijeio (uradio) grijeh (neki, jedan drugi) pa je rekao: "Moj Gospodaru! Pogrijeio sam, ili pogodio sam (jedan) drugi (grijeh), pa oprosti ga (oprosti mi)!" Pa je rekao: "Je li (Zar je) znao Moj rob da je za njega (u njega) Gospodar (koji) oprata (taj, ili svaki) grijeh i uzima (i kanjava) za njega. Oprostio sam Mome (Svome) robu." Zatim je ostao to je (onoliko 323

koliko) je htio Allah, zatim je (opet) pogrijeio (uinio je) grijeh - a moda (da) je rekao: pogodio je grijeh - pa je rekao: "Moj Gospodaru! Pogodio sam - ili je rekao: Pogrijeio sam - drugi (jedan grijeh), pa oprosti ga meni." Pa je rekao: "Je li (Zar je) znao Moj rob da je za njega (u njega) Gospodar (to, ili: koji) oprata (taj) grijeh i (tj. ili) uzima (kanjava) za njega? Oprostio sam Mome (Svome) robu tri (puta), pa neka radi ta je htio (ta hoe)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, priao nam je Mu'temir: uo sam moga (svoga) oca, priao nam je Katadete od 'Ukbeta, sina Abdulgafira, od Ebu Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) ovjeka (koji je ivio) u (meu onima) ko je proao (tj. koji su proli, u prolim narodima), ili u (meu onima) ko je bio prije vas. Rekao je rije (jednu Muhammed a.s.) - misli (na to, tj. smisao te rijei je da) je darovao njemu (tome ovjeku) Allah imanje (imovinu) i djecu. Pa poto je dola (njegova) smrt, rekao je svojim sinovima: "Koji otac sam bio vama (tj. Kakav sam vam bio otac)?" Rekli su: "Najbolji otac." Rekao je: "Pa zaista on nije sebi iskopao (tj. nije tajno uinio, nije sebi pohranio) - ili nije sebi usokolio (ulovio pomou sokola, tj. nije sebi proturio naprijed, nije sebi zaradio) - kod Allaha (nikakvo) dobro, i ako mogne (ili: i ako odredi tekou) Allah na njega, kaznie ga. Pa gledajte, kada sam umro (tj. kada umrem), pa spalite me (ili: pa dajte spaliti mene). Te kada sam postao (kada postanem) ugalj, pa satarite me (u prah), ili je rekao: smrvite me (stucajte me u prah). Pa kada je bio (kada bude) dan estokoga vjetra, pa bacite me u njega (dajte poletjeti meni u njega - u vjetar)." Pa je rekao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa je uzeo njihove obaveze na to (da svaki rekne i da se zakune na ovaj nain): "Tako mi moga Gospodara." (Ili: Pa je uzeo njihove obaveze na to tako mi moga Gospodara.). Pa su (to) uinili, zatim su dali baciti njega (zatim su ga bacili) u (jednome) danu estokome. Pa je rekao Allah, moan je i veliajan je: "Budi (tj. Postani, o ti ovjee, opet kako si i postojao nekad)!" Pa kada li je on ovjek staja (tj. A on ve stoji)! Rekao je Allah: "Hej Moj robe! ta je nosilo tebe (ta je nanijelo, navelo tebe) na (to) da si uinio (ono) to si uinio?" Rekao je: "Strah (od) Tebe, ili plaenje (plaljivost) od Tebe." Rekao je: Pa to je preduhitrilo njega je (to) da je pomilovao njega od nje (tj. od milosti Allahove). A rekao je drugi puta: Pa nije preduhitrilo njega (nita drugo) osim nje (milosti Allahove)." Pa sam priao za njega (za ovaj hadis) Ebu Usmanu pa je rekao: uo sam ovo od Selmana (ovako sve) osim (jedino to je sluaj) da je on poveao u njemu (u hadisu da ga baca): u (to) more. Ili (je priao onako) kao to je priao. PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Mu'temir i rekao je: nije sebi iskopao (tj. nije tajno uinio, nije sebi pohranio). A rekao je Halifete: Priao nam je 324

Mu'temir i rekao je: nije sebi usokolio. Protumaio je njega (taj izraz, tu rije) Katadete (rekavi da ona znai to i) "lem jeddehir": nije sebi pohranio. GLAVA govora (razgovora naega) Gospodara, moan je i veliajan je, (na) Sudnjem danu sa (Svojim) vjerovijesnicima i (sa drugima) osim njih. PRIAO NAM JE Jusuf, sin Raida, priao nam je Ahmed, sin Abdullaha, priao nam je Ebu Bekr, sin 'Ajjaa, od Humejda rekao je: uo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada bude Sudnji dan, dae mi se zagovaranje, pa u rei: "O moj Gospodaru! Uvedi (u) raj ko je bio (takav da je bilo) u njegovome srcu (jedno) zrno slaice (tj. koliko to zrno nekoga dobra uz vjerovanje Tebe)." Pa e (oni) unii. Zatim u rei: "Uvedi (u) raj ko je bio (takav da je bila) u njegovom srcu najnia (tj. najmanja) stvar." Pa je rekao Enes: Kao da ja (sad) gledam ka prstima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: kako na prste pokazuje Muhammed a.s. tu malenost, malenkost stvari od dobra.). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad, sin Zejda, priao nam je Ma'bed, sin Hilala, Anezija, rekao je: Sakupili smo se, (mi neki) ljudi od stanovnika Basre, pa smo otili ka Enesu, sinu Malika. I otili smo sa nama (tj. sa sobom vodei mi) Sabita (Bunaniju) k njemu (da) pita njega za nas (tj. nama) o hadisu (toga izvjesnoga) zagovaranja (na Sudnjem danu). Pa kada li je on u svome dvorcu! Pa smo se sloili (tj. Pa smo pogodili, potrefili doi njemu kada on) klanja (molitvu te) ruanice (tj. molitvu koja se klanja kada jutro dobro odskoi - duha-namaz). Pa smo traili dozvolu (da uniemo njemu). Pa je dozvolio nama, a on je sjedilac (sjedi) na svojoj postelji. Pa smo rekli Sabitu: "Ne pitaj ga (ni) o (jednoj) stvari prije od hadisa (toga izvjesnoga) zagovaranja." Pa je rekao: "O Ebu Hamzete! Ova tvoja braa od stanovnika Basre doli su ti (da) pitaju tebe o hadisu (toga izvjesnoga) zagovaranja." Pa je rekao: "Priao nam je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada bude Sudnji dan, uzburkae se (zatalasae se izvjesni) ljudi, neki (od) njih u neke (meu neke), pa dou (doi e) Ademu pa govore (pa e rei): "Zagovaraj za nas ka tvome (svome) Gospodaru." Pa (e on da) govori: "Nisam za nju (tj. za njega - za zagovaranje podesan vama), a ali (nego) na vas je sa Ibrahimom (da to pokuate, tj. ali drite se Ibrahima), pa (jer) zaista on je prijatelj Milosrdnoga." Pa dou (doi e) Ibrahimu. Pa (on) govori: "Nisam za nju (za tu radnju, tj. za zagovaranje podesan), a ali (nego) na vas je sa Musa-om (tj. ali drite se Musa-a), pa zaista on je razgovara Allaha (tj. razgovara, razgovarao je sa Allahom)." Pa dou (doi e) Musa-u. Pa (e on da) govori: "Nisam za nju (tj. Nisam ja za to vama podesan), a ali (nego) na vas je sa 'Isa-om (idite 'Isa-u), pa zaista on je duh (od) Allaha i Njegova rije." Pa dou (doi e) 325

'Isa-u. Pa (e on da) govori: "Nisam za nju (Nisam za to ja vama podesan), a ali (nego) na vas je sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio." Pa (e oni da) dou meni. Pa (u da) govorim: "Ja sam za nju (Ja sam za to podesan)." Pa (u da) traim dozvolu na (od) svoga Gospodara. Pa (e da) se dozvoli meni. I nadahnue me (neke) pohvale (to) u hvaliti Njega sa njima, ne dolaze mi sada (one u sjeanje), pa (u da) hvalim Njega sa tim pohvalama i padnem (i pau) Njemu inei niicu (inei seddu). Pa (e da) se govori: "O Muhammede! Podigni tvoju (svoju) glavu, i reci, sluae se tebe (sluae se ti), i pitaj, dae se tebi, i zagovaraj, primie se tebi zagovaranje." Pa (u da) govorim: "O moj Gospodaru! Moja sljedba, moja sljedba (tj. moji sljedbenici me zanimaju, molim za njih)!" Pa (e da) se govori: "Odi, pa izvadi (izvedi) iz nje (iz vatre pakla) ko je bio (takav da je) u njegovome srcu teina (jednoga) jemenoga zrna od vjerovanja." Pa (u da) odem, pa (u da) uinim (tako). Zatim se vratim, pa hvalim Njega sa tim pohvalama, zatim (u da) padnem Njemu inei niicu (seddu). Pa (e da) se govori: "O Muhammede, podigni svoju glavu, i reci, sluae se tebe (sluae se), i pitaj (moli, trai), dae se tebi, i zagovaraj, primie se tebi zagovaranje." Pa (u da) govorim: "O moj Gospodaru! Moja sljedba, moja sljedba." Pa (e da) se govori: "Odi (Idi), pa izvadi (izvedi) iz nje ko je bio (takav da je) u njegovom srcu teina (jednoga) truna praine (vjerovanja), ili (jednoga) zrna slaice od vjerovanja." Pa (u da) odem, pa (u to da) uinim. Zatim (u da) se vratim, pa (u da) hvalim Njega sa tim pohvalama, zatim (u da) padnem Njemu inei niicu (seddu). Pa (e da) se govori: "O Muhammede! Podigni svoju glavu, i reci, sluae se tebe (sluae se ti), i pitaj (moli, trai), dae se tebi, i zagovaraj, primie se tvoje zagovaranje (tj. primie se tebi zagovaranje)." Pa (u da) govorim: "O moj Gospodaru! Moja sljedba, moja sljedba!" Pa (e da) govori: "Odi, pa izvadi (izvedi) ko je bio (takav da je) u njegovom srcu najnia teina (jednoga) zrna od slaice od vjerovanja, pa izvadi (izvedi) njega iz Vatre!" Pa (u da) odem, pa (u to da) uinim." Pa poto smo izali iz (sijela) kod (od) Enesa, rekao sam nekom (od) naih drugova: "Da smo proli pokraj Hasena (Basrije)! A on je sakriva (sebe, tj. sakriven je od Haddada) u stanu Ebu Halifeta. Sa (onom, onim) to je priao nama Enes, sin Malika (tj. Da ispriamo njemu o onome to je priao nama Enes, sin Malika)." Pa smo doli njemu, pa smo pozdravili na njega (tj. njega). Pa je dozvolio nama (ulazak). Pa smo rekli njemu: "O Ebu Seide! Doli smo ti iz (sa sijela) kod (od) tvoga brata (po vjeri) Enesa, sina Malika. Pa nismo vidjeli (uli) slino (onome) to je (on) priao nama o (izvjesnome) zagovaranju." Pa je rekao: "Ha, ha! (To jest: "Poveajte mi vie obavjetenja o tome! Priajte mi! Da ujem! Deder da ujem!"). Pa smo priali njemu za (taj) hadis. Pa je stigao do ovoga mjesta, pa je rekao: "Ha, ha (Hajde jo dalje)!" Pa smo rekli: "Nije poveao nama na ovo (Nije nam priao nita vie od ovoga to smo ti ispriali)." Pa je rekao:

326

"Zaista ve je priao meni, a on je sav (tj. sakupljene pameti, vrega pamenja) otprije dvadeset godina (jo toga vie o ovome hadisu). Pa neu znati (tj. Pa ne znam) je li zaboravio, ili je mrzio (da vam to pria zbog mogunosti) da se oslonite (na to, pa da napustite dobre poslove)?" Rekli smo: "O Ebu Seide! Pa priaj nam." Pa se je nasmijao i rekao je: "Stvorio se je (svaki, ili izvjesni) ovjek mnogo brzim (tj. takav je da mnogo uri). Nisam spomenuo njega (tj. to ni zbog ega drugoga) osim da ja (tj. osim zato to ja) hou da priam (ispriam) vama (to). Priao mi je (sve ono s poetka) kao to je priao (i) vama za njega, (i) rekao je (potom jo i ovo): "Zatim se vratim etvrti puta, pa hvalim Njega sa tim (pohvalama), zatim padnem Njemu inei niicu (seddu). Pa (e da) se govori: "O Muhammede! Podigni svoju glavu, i reci, sluae se (tebe), i pitaj, dae se tebi, i zagovaraj, primie se tebi zagovaranje." Pa (u da) govorim: "O moj Gospodaru! Dozvoli mi u (onome, tj. za onoga da zagovaram) ko je rekao (tj. ko je govorio): "Nema boanstva osim Allah!" Pa (e da) govori: "Tako mi Moje moi, i Moje veliajnosti, i Moje velianstvenosti i Moje veliine zaista izvadiu svakako iz nje (onoga) ko je rekao: "Nema boanstva osim Allah!" PRIAO NAM JE Muhamed, sin Halida, priao nam je 'Ubejdullah, sin Musaa, od Israila, od Mansura, od Ibrahima, od 'Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista zadnji (od) stanovnika raja ulaenjem (koji e ui u) raj i zadnji (od) stanovnika Vatre izlaenjem (koji e izai) iz Vatre je (jedan) ovjek (koji e da) izae puzanjem (puui). Pa (e da) govori njemu njegov Gospodar: "Unii (Ui u) raj." Pa (e da) govori: "Moj Gospodaru! Raj je pun (napunjen)." Pa govorie njemu to tri puta. Pa sve (od) toga (od onoga to e da) odvrati na Njega (tj. odgovori Njemu) je (to): "Raj je pun." Pa (e da) govori: "Zaista za tebe je (tj. Ti ima) slino (toj) ovozemnosti deset puta." PRIAO NAM JE Alija, sin Hudra, izvijestio nas je 'Isa, sin Junusa, od 'Amea ('Aamea), od Hajsemeta, od 'Adijja, sina Hatima, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije od vas (ni) jedan (u drukijem poloaju na Sudnjem danu) osim (u takvom da e da) razgovara (sa) njim njegov Gospodar, (a) nije izmeu njega i izmeu Njega (nikakav) prevodilac (potreban, to jest nee biti prevodioca, ni posrednika). Pa (e da) gleda desno od njega (tj. desno od sebe svaki ovjek), pa nee vidjeti (tj. pa ne vidi nita drugo) osim (ono) to je naprijed proturio (uradio) od svoga rada. I gleda (gledae) lijevo od njega (od sebe), pa nee vidjeti (nita) osim (ono) to je naprijed proturio (uradio, uinio). I gleda izmeu svoje dvije ruke (tj. I gleda, gledae pred sobom, ispred sebe), pa nee vidjeti (nita drugo) osim Vatru prema svome licu. Pa uvajte se Vatre, i da (tj. pa makar) sa polovinom (sa pola) datule (da pomognete bijednoga)!"

327

Rekao je Aame: A priao mi je Amr, sin Murreta, od Hajsemeta slino njemu (ovome hadisu) i poveao je u njemu: "i da (tj. pa makar) sa rijei lijepom (tj. sa lijepom rjeju)." PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Derir od Mansura, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doao je (jedan) vjerski poglavica (ili svetenik, sveenik, ili uenjak) od idova pa je rekao: "Zaista ono kada bude Sudnji dan, uinie Allah nebesa na (jedan) prst, a zemlje na (jedan) prst, a vodu i zemlju (tlo, kopno) na prst, a (sva ostala) stvorenja na prst, zatim e tresti njih (potrest e ih), zatim e rei: "Ja sam vladar, Ja sam vladar!" Pa zaista ve sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se smije, ak (tako da) su se pokazali njegovi (zubi) umnjaci uenjem (ili divljenjem, tj. zbog uenja, ili divljenja) i potvrivanjem njegovoga govora. Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "I nisu izmjerili Allaha istinom Njegova izmjerenja.....", do Njegovoga govora "..... pridruuju." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Safvana, sina Muhriza da je (jedan) ovjek pitao Ibnu Umera: "Kako si uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori o (izvjesnome) apatu (aptanju, tajnom razgovoru)?" Rekao je: "Priblii se (tj. Pribliie se na Sudnjem danu) jedan (od) vas svome Gospodaru, ak (da e On da) stavi Svoju zatitu na njega, pa (e da) govori: "Je si li uradio tako i tako (tj. to i to)?" Pa (e da) govori: "Da." I govori (govorie): "Uradio si tako i tako (to i to)." Pa (e da) govori: "Da." Pa (e da) ustali njega (tj. Pa e da uini, uinie njega da prizna), zatim (e da) govori: "Zaista Ja sam pokrio na tebe (tj. sakrio sam tebe, pokrio sam tvoje grijehe) u zemnosti (u zemaljskom ivotu), i Ja opratam nju (tu grijenost) tebi danas." A rekao je Adem: Priao nam je ejban, priao nam je Katadete, priao nam je Safvan od Ibnu Umera: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA Njegovoga govora: "..... i razgovarao je Allah (sa) Musa-om razgovaranjem.". PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs, priao nam je Ukajl od Ibnu ihaba, priao nam je Humejd, sin Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pravdao se je (Dokazivao je, tj. Prepirao se je) Adem i Musa. Pa je rekao Musa: "Ti si Adem koji si izvadio (izveo, istjerao) svoje potomstvo iz raja." Rekao je: "Ti si Musa koji (si taj to) je izabrao tebe Allah, uzvien je, sa Svojim poslanstvima i sa Svojim razgovorom, zatim (ti) kori (kara) mene na stvar (za stvar, tj. zbog jedne stvari koja) se je ve odredila na mene (meni) prije (nego) da 328

se stvorim (prije nego to u biti stvoren)." Pa je dokazao (tj. dokazivanjem je nadvladao) Adem Musa-a." PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, priao nam je Hiam, priao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sakupe se (tj. Sakupie se izvjesni) vjernici (na) Sudnjem danu, pa (e oni da) govore: "Da smo traili zagovaranje (da se neko obrati) ka naem Gospodaru, pa (da) odmori nas od ovoga naega mjesta!" Pa (e da) dou Ademu, pa (e da) govore njemu: "Ti si Adem, otac (svih, sviju) ljudi, stvorio je tebe Allah sa Svojom (tj. Svojom) rukom, i dao je pasti niice tebi (izvjesnim, ili svima) anelima (tj. i naredio je anelima, melekima da ti uine seddu), i pouio je tebe imena svake (imenima svih) stvari, pa zagovaraj za nas (pa zauzimaj se; pa zauzmi se za nas; intervenii za nas) k naem Gospodaru dok (tj. da) odmori nas." Pa (e da) govori (Adem) njima: "Nisam (ja) ovdje vama (podesan za to, tj. za zagovaranje)." I spomene (spomenue) svoju pogreku koju je pogodio (tj. uinio)." PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, priao mi je Sulejman od erika, sina Abdullaha, da je on rekao: uo sam Ibnu Malika (da) govori (o) noi (kada) se je nou putovalo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz (ili: od) bogomolje Kabe (kabenske bogomolje): Zaista ono dola su njemu tri bia prije (nego to e se poeti da) objavljuje k njemu, a on je spava (a on je spavao) u (Ka'bi, toj) bogomolji zabranjenoj (tj. svetoj), pa je rekao prvi (od) njih (prvi od te trojice): "Koji (od) njih je on (tj. Koji je od ovih to spavaju - koji je on - ko je od njih Muhammed)?" Pa je rekao srednji (od) njih (Ili: Pa je rekao: Srednji od njih, Srednji izmeu njih koji spavaju, i): "On je najbolji (od) njih." (Moda je prema tekstu praviji, ispravniji prevod: Pa je rekao srednji (od) njih: "On je najbolji (od) njih." To smatram na osnovu daljega teksta, jer se dalje u tekstu kae:) Pa je rekao zadnji (od) njih (zadnji od one trojice): "Uzmite najboljega njih (od njih). (To jest: Uzmite ga radi penjanja, dizanja, uzdizanja s njim ka nebu, radi uzdizanja njega na nebo.). Pa je (ta zgoda) bila (u) toj noi. Pa nije vidio njih (tj. nije vidio Muhammed a.s. ta tri bia - ta tri meleka, anela poslije toga), dok su (ipak) doli njemu (u jednoj) drugoj noi u (onome svome stanju) to vidi njegovo srce, a spava njegovo oko, a ne spava njegovo srce. A takoe su (bili svi takvi Boiji) vjerovijesnici: spavaju njihove oi, a ne spavaju njihova srca. Pa nisu razgovarali (ta trojica sa) njim (tj. sa Muhammedom a.s.), ak su sebi (na sebe) natovarili (ili nosili su) njega (na sebi), pa su stavili njega kod bunara Zemzema. Pa je upravljao (tj. vrio neke radnje nad) njim od njih (tj. izmeu one trojice anela) Dibril. Pa je rascijepio (raspolovio, tj. rasporio, otvorio) Dibril (ono) to je izmeu njegovih (Muhammedovih a.s.) prsa do njegovoga gornjega dijela prsa (a neki kau da izraz "ila lebbetihi" znai: do njegovoga spolnoga uda, organa), dok je zavrio (ili dok je ispraznio) njegova prsa i 329

njegovu unutricu (njegov stomak), pa je oprao njega od vode (tj. sa vodom) Zemzema sa svojom rukom (i prao ga je) dok je oistio njegovu unutricu. Zatim se je njemu donio (jedan) lavor od zlata, (a) u njemu je (jedna) posuda od zlata, natrpana vjerovanjem i mudrou, pa je natrpao s njim (njime, time) njegova prsa i njegove podbratke, misli (na) ile njegovoga grla. Zatim je poklopio (tj. stavio je) njega (na rajskoga konja Buraka), (a) zatim se popeo (uzdigao) s njime ka najbliem nebu, pa je udarao (tj. kucao je na jedna) vrata od njegovih (nebeskih) vrata. Pa su dozivali njega stanovnici (toga) neba): "Ko je ovo (tj. Ko je to)?" Pa je rekao: "Dibril." Rekli su: "A ko je sa tobom?" Rekao je: "Sa mnom je Muhammed." Rekao je (neko od njih): "A ve se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Rekli su: "Pa irina sa njim (tj. Dobro doao on!) i (smatramo ga naom) porodicom!" Pa e se obradovati sa njim (s njega, zbog njega) stanovnici neba. Nee znati stanovnici (toga) neba o (onome) ta hoe Allah sa njim u (na) Zemlji do (da) dadne znati njima (tj. do da obznani, dok ne oglasi njima to). Pa je naao u (na) najbliem nebu Adema. Pa je rekao njemu Dibril: "Ovo je tvoj otac, pa pozdravi na njega (tj. pa pozdravi ga)." I vratio je na njega Adem (tj. I uzvratio je pozdrav njemu, otpozdravio je njemu Adem) pa je rekao: "irina i porodicu (doslovno: irinu i porodicu, tj. Primam te iroko i kao porodicu), o moj siniu! Divan li si ti (moj) sin!" Pa kada li (se suoi) on u (tom) najbliem nebu sa (nekakve) dvije rijeke, tjeraju se njih dvije (tj. teku njih dvije)! Pa je rekao: "ta su (tj. Kakve su, koje su) ove dvije rijeke o Dibrile?" Rekao je: "Ove dvije su Nil i Eufrat, porijeklo (ili gradivo) njih dviju." Zatim je proao (prolazio dalje) sa njim u (tom) nebu, pa kada li on (suoi se) sa (jednom) drugom rijekom, (a) na njoj je (jedan) dvorac od bisera i hrizolita (vrsta dragoga kamena)! Pa je udario svojom rukom, pa kada li je ono mous (mosu)! Rekao je: "ta je ovo, o Dibrile?" Rekao je: "Ovo je "kevser" koji je sakrio (tj. darovao, pripremio) tebi tvoj Gospodar." Zatim se popeo ka drugome nebu. Pa su rekli (njegovi, nebeski) aneli (meleki) slino to su rekli njemu (oni) prvi (aneli): "Ko je ovo (Ko je to)?" Rekao je: "Dibril." Rekli su: "A ko je sa tobom?" Rekao je: "Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio." Rekli su: "A ve se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Rekli su: "irinu sa njim (elimo, tj. Neka mu je iroko, Dobro doao) i porodicom (ga smatramo)!" Zatim se je popeo sa njim ka treem nebu. I rekli su njemu slino to su rekli (oni) prvi i drugi (aneli). Zatim se popeo sa njim ka etvrtom (nebu). Pa su rekli njemu slino tome (slino kao i prije). Zatim se popeo sa njim ka petom nebu. Pa su rekli njemu slino tome. Zatim se popeo sa njim ka estome (nebu). Pa su rekli njemu slino tome (kao i prije). Zatim se popeo s njime ka sedmome nebu. Pa su rekli njemu slino tome. Svako nebo (je takvo da) su u (na) njemu (neki Boiji) vjerovijesnici, (i) ve je imenovao njih, pa sam zapamtio od njih Idrisa u (tj. na) drugome nebu, i Haruna u (tj. na) etvrtome, i (nekoga) drugoga u petom, (a) nisam zapamtio njegovo ime, i Ibrahima u estome i Musa-a u sedmome sa odlikovanja razgovora Allaha (tj. Musa je na sedmom nebu zbog odlikovanja, davanja prednosti njemu zato to je razgovarao izravno sa Uzvienim Allahom). Pa je rekao Musa: "O moj Gospodaru! Nisam mislio (nisam znao) da e se uzdignuti na mene (nada mnom i) jedan (ovjek, iko)." Zatim se je uzvisio (Dibril) sa njim (sa 330

Muhammedom a.s.) iznad toga sa (onim, tj. u one prostore i visine) to nee znati (tj. to ne zna) njega (koje ne zna niko) osim Allah, dok je doao lotosu (izvjesnoga) kraja (ili vrhunca, tj. drvetu lotosovome koje oznaava kraj, konac; ili: vrhunac - ljudskoga znanja; ili kraj, konac, vrhunac domaaja i dopiranja Dibrila, ili svih bia, anela). I pribliio se je Silni, Gospodar (svake) moi, pa se je spustio, ak je bio od njega (tj. blizu njega) koliinom dva luka ili (jo) blie. (Rije "kabe" prevedena je koliinom. Ona, meutim, znai i polovinu strune, tetive u luka za strijelu - od onoga mjesta gdje se uhvati strijela do mjesta gdje se luk poinje savijati. Prema tome "kabe kavsejni" znai: polovinu strune, tetive dvaju lukova. To bi opet, u krajnjoj liniji, znailo jedna struna, tetiva od luka za strijelu, jer jedan luk ima dvije polovine - dva "kava" -, a dva puta po polovinu to je jedno cijelo. Prema tome "polovinu strune dva luka" oznaava udaljenost od jedne strune, tetive nekoga luka za strijelu. Ovaj izraz je jo neki puta prolazio u tekstu, ali ovako objanjenje nije u prolom tekstu dato po opirnosti.) Pa je objavio Allah u (tj. meu onim, izmeu ostaloga) to je objavio, pedeset molitava na tvoju sljedbu svaki dan i no. Zatim je silazio (Muhammed a.s. od Sidretul-Munteha-a) dok je dopro (doao) Musa-u. Pa je zadrao sebi njega Musa pa je rekao: "O Muhammede! ta je to ugovorio (tj. oporuio, odredio, zapovjedio) k tebi tvoj Gospodar?" Rekao je: "Ugovorio je k meni pedeset molitava (molitvi, namaza) svaki dan i no." Rekao je: "Zaista tvoja sljedba nee moi to, pa vrati se, pa neka olaka (tj. neka skine) od tebe tvoj Gospodar i od njih." Pa se obazreo (obazro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Dibrilu, kao da on trai zdogovor (sa) njim o tome. Pa je dao znak k njemu Dibril, to jest: Da, ako si htio (ako hoe). Pa se uzvisio s njime ka Silnome, pa je rekao, a on (je na) svome mjestu: "O moj Gospodaru! Olakaj od nas, pa (jer) zaista moja sljedba nee moi ovo (izvravati)." Pa je stavio (tj. smanjio, skinuo) je od njega deset molitava (molitvi). Zatim se vratio ka Musa-u. Pa je zadrao sebi njega. Pa nije prestao (da) vraa njega Musa, dok su postale (tj. dok su sale molitve) do pet molitava. Zatim je zadrao sebi Musa (njega) kod (tih) pet (namaza, molitvi) pa je rekao: "O Muhammede! Tako mi Allaha zaista ve sam navraao (navlaio, upuivao) Israeliane, svoj narod na manje od ovoga, pa su bili slabi (slabii), pa su ostavili njega (tj. taj manji broj molitava). Pa tvoja sljedba je slabija tjelesima, i srcima, i tijelima, i vidovima i sluhovima, pa vrati se, pa neka olaka od tebe (tebi) tvoj Gospodar sve to." Obazre (Obazro) se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Dibrilu zato (da) dadne znak na njega (njemu). I ne mrzi to Dibril. Pa je podigao njega kod petoga (vraanja), pa je rekao (Muhammed a.s.): "O moj Gospodaru! Zaista moja sljedba (tj. moji sljedbenici su takvi da) su slaba njihova tjelesa, i njihova srca, i njihovi sluhovi i njihova tijela, pa olakaj od nas (olakaj nam)." Pa je rekao Silni: "O Muhammede!" Rekao je: "Dvoodazov Tebi! I dvije sree Tvoje!" Rekao je: "Zaista ono nee se zamijeniti (izmijeniti izvjesni, tj. zadnji Moj) govor kod Mene, kao to sam uzakonio na tebe (tebi) u majci (tj. u izvoru) Knjige (tj. 331

knjige o sudbini, levhi mahfuzu - sauvanoj ploi sudbine)." Rekao je: "Pa svako lijepo (djelo - dobro djelo) je sa deset svojih slinosti (vrijednosti, tj. nagrada, nagraeno). Pa ona (ta molitva) je pedeset u majci Knjige (u levhi mahfuzu), a ona je pet na tebe." Pa se vratio ka Musa-u. Pa je rekao: "Kako si uinio?" Pa je rekao: "Olakao je od nas (tj. Olakao je nama), darovao je nama za svako lijepo (djelo) deset njegovih slinosti." Rekao je Musa: "Ve sam, tako mi Allaha, navraao Israeliane na manje od toga, pa su ostavili njega (ostavili su i to). Vrati se ka svome Gospodaru, pa neka olaka od tebe (tebi) jo (opet, takoe)." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Musa! Ve sam se, tako mi Allaha, zastidio od svoga Gospodara od (zbog onoga) to sam se izmjenjivao (tj. to sam se vraao) k Njemu." Rekao je: "Pa silazi (sii na Zemlju) sa imenom (u ime) Allaha." Rekao je: I probudio se je, a on je u bogomolji (te) zabranjenosti (svetosti, tj. u Ka'bi, svetoj bogomolji). GLAVA razgovora (naega) Gospodara sa stanovnicima raja. PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, priao mi je Ibnu Vehb, priao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah (e da) govori stanovnicima raja: "O stanovnici raja!" Pa (e oni da) govore: "Dvoodazov Tebi, na Gospodaru! I dvije sree Tvoje (Svoje daje Ti)! I (svako) dobro je u Tvoje dvije ruke." Pa (e On da) govori: "Da li ste se zadovoljili (tj. Da li ste zadovoljni)?" Pa (e da) govore (oni): "A ta je nama (da) ne budemo zadovoljni (da se ne zadovoljimo, tj. A kako da ne budemo zadovoljni), o na Gospodaru, a ve si darovao (tj. kad si dao) nama (ono) to nisi darovao (dao ni) jednome od Tvojih (od Svojih) stvorenja?!" Pa (e da) govori (On): "Zar neu darovati (dati) vama vrijednije (bolje) od toga?" Pa (e da) govore (oni): "O moj Gospodaru! A koja stvar je vrijednija (A ta je vrijednije) od toga?" Pa (e da) govori (On): "Sputam na vas Moje (Svoje) zadovoljstvo, pa se neu na vas rasrditi poslije njega nikada." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, priao nam je Fulejh, priao nam je Hilal od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (jedan) dan (u prilici da) pria (tj. priae, priao je jednoga dana), a kod njega je (jedan) ovjek od stanovnika (te) pustinje (tj. a kod njega je jedan Beduin, pa priae Muhammed a.s.) da je (jedan) ovjek od stanovnika raja traio dozvolu (tj. da e traiti dozvolu od) svoga Gospodara u sijanju (tj. za izvjesno sijanje, za bavljenje sijanjem usjeva u raju). Pa je rekao (tj. Pa e rei Uzvieni Allah): "A zar nisi u (onome) to si htio (tj. Zar nema u raju ta eli)?" Rekao je: "Da, a ali (nego) ja volim da sijem." Pa je urio (taj ovjek u raju nakon Allahove dozvole), i bacio je sjeme. Pa je pretekla (njegovo) oko njegova biljka 332

(tj. pretekla je treptaj njegovoga oka ta biljka koju je posijao, ili to sjeme to ga je posijao brzinom svoga nicanja), i njegovo izjednaavanje, i njegovo traenje etve i njegovo zamotavanje (tj. sakupljanje na gumnu, na harmanu) slinostima (poput izvjesnih) brda (tj. kao brda). Pa (e da) govori Allah, uzvien je: "Osim tebe (tj. Uzmi ga, Uzmi to), o sine Adema! Pa zaista ono nee zasititi (tj. ne zasiti) tebe (ni jedna) stvar (tj. nita)." Pa je rekao (taj) Beduin: "O poslanie Allaha! Nee nai (da e to biti) ovaj (u raju to si o njemu sada priao, niko drugi) osim Kurejevi, ili Pomaga, pa (jer) zaista oni su drugovi sijanja (tj. oni su poljodjelci, poljoprivrednici, teaci, ratari). Pa (A) to se tie nas, pa nismo sa drugovima sijanja (tj. nismo drugovi sijanja, a to e rei: nismo poljodjelci)." Pa se nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA spominjanja Allaha (Svoje robove, Svojih robova) je sa (tj. zbog Svoje) zapovjedi (njima da Mu se pokoravaju) i (zbog) spominjanja robova (Njegovih koji Njega spominju) sa (svojom) molbom (dovom), i skruenou, i (izvjesnim) poslanstvom i dostavljanjem zbog Njegovoga govora, uzvien je: "Pa spominjite (vi) Mene, spomenuu (i Ja) vas.....", "I itaj na njih (tj. itaj njima) vijest Nuha; poto je rekao svome narodu: "O moj narode, ako je bilo uvelialo se na vas (vama) moje mjesto i moje opominjanje sa ajetima Allaha, pa na Allaha sam se oslonio (tj. na Allaha se oslanjam), pa sakupite (sloite) vau (svoju) zapovjed i svoje sudionike, zatim neka ne bude vaa zapovjed (ili vaa stvar) na vas (neka) zastrtost (ili skrivenost; ili briga, tjeskoba), zatim izvrite k meni, i ne priekujte me. Pa ako ste se okrenuli (od moga opominjanja), pa nisam pitao (tj. ne pitam, ne traim nita) vama od nagrade, nije moja nagrada (ni na koga drugoga) osim na Allaha, i meni se je zapovjedilo da budem od muslimana." "Gummetun" je (to i) "hemmun": briga, i "dikun": tjeskoba. Rekao je Mudahid: "..... izvrite k meni....." (ono) to je u vaim duama. Govori se (da) je "ufruk": rastavi (istoga znaenja kao i) "ikdi": izvri. (Ova zadnja reenica kao i dalje do kraja ove GLAVE, je istitrad - udaljavanje od teme.) A rekao je Mudahid (o tumaenju ajeta koji poinje sa rijeima) "A ako je jedan od (izvjesnih) idolopoklonika traio zatitu (od) tebe, pa zatiti ga dok uje govor Allaha.....": ovjek (neki) doe njemu (Muhammedu a.s.), pa (sebi) slua ta govori i ta se je spustilo na njega, pa on je siguran (bezbjedan) dok dolazi njemu pa (tj. da) slua od njega govor Allaha, i dok dopre (u) svoje mjesto sigurnosti (bezbjednosti) gdje je doao (ili: odakle je doao). Vijest (ta izvjesna) velika je Kur'an. "..... savaben (pravo)." je (znaenja da je govorio) "hakkan" istinito u zemnosti (u zemaljskome ivotu) i radio sa njim (tj. prema njemu, prema onome to je istinito). GLAVA

333

govora Allaha, uzvien je: "..... pa ne inite Allahu (nikakvih) prispodoba (Njemu slinih boanstava koji stoje nasuprot Njemu).....", i (GLAVA) Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... i (zar zaista vi) inite Njemu prispodobe? To je Gospodar (svih) svjetova.", i Njegovoga govora: "I koji ne zovu (ne mole) sa Allahom (ni jedno) boanstvo drugo.....", "I zaista ve se je objavilo k tebi i k (onima) koji su od prije tebe: "Zaista ako si pridruivao, zaista pokvarie se (zalutae) svakako tvoj posao i zaista bie svakako od (izvjesnih) tetovalaca. Nego Allaha pa oboavaj, i budi od (izvjesnih) zahvalnih.". A rekao je Ikrimete (o tumaenju sljedeih ajeta) "I ne vjeruje najvie njih u Allaha (drukije) osim (tako), a oni su pridruivai (neke vrste idolopoklonici).", "I zaista ako si pitao njih: ko je stvorio njih.....", i "..... ko je stvorio (ta) nebesa i Zemlju, zaista govore svakako: Allah.....": Pa to je (Pa taj govor je) njihovo vjerovanje, a oni oboavaju (drugo) osim Njega. I (GLAVA onoga) to se spomenulo o stvaranju inova (poslova svih, sviju) robova i njihovoga sticanja (a to se moe rei tako) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... i stvorio je svaku stvar, pa je odredio nju odreivanjem.". A rekao je Mudahid (o tumaenju kur'anskih rijei) "..... ne sputaju se (ti) aneli osim sa (tom) istinom.....": sa (izvjesnim) poslanstvom i (izvjesnom) kaznom. "..... zato (da) pita (izvjesne) istinite o njihovoj istinitosti....." (to) je (znaenja): (izvjesne) priopivae, izvrivae od (tj. izmeu tih Boijih) poslanika. "..... i zaista Mi smo za njega (njemu) uvari.", (to) je (znaenja): (uvamo ga) kod Nas (kod Sebe njega - Kur'an). "I koji je donio (izvjesnu) istinu", (to) je Kur'an, "i potvrdio je njega (oglasio je istinitim njega; ili: i vjerovao je u njega)", (to) je (izvjesni, ili svaki) vjernik (koji e da) govori (na) Sudnjem danu: Ovo koje si dao meni (To to si mi dao), radio sam sa (onim) to je u njemu (tj. Ova knjiga koju si dao meni, radio sam prema onome to je u njoj). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Mansura, od Ebu Vaila, od Amra, sina urahbila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (izvjesni) grijeh je najvei (tj. Koji je najvei grijeh) kod Allaha?" Rekao je: "Da uini Allahu prispodobu (suparnika), a On je stvorio tebe." Rekao sam: "Zaista to je zaista veliko (veliki grijeh)." Rekao sam: "Zatim koji (Zatim koji dalje je najvei grijeh)?" Rekao je: "Zatim da ubije svoje dijete (zbog toga to) se plai da se hrani (ono) sa tobom." Rekao sam: "Zatim koji (dalje)?" Rekao je: "Zatim da bludnii sa enom tvoga (svoga) susjeda (komije)." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I niste bili (vi takvi da) se pokrivate (zbog toga da izbjegnete) da svjedoi na vas va sluh, a niti vai vidovi (vae oi), a niti vae 334

koe, a ali (tj. nego) ste mislili da Allah nee znati (da ne zna) mnogo od (onoga) to radite.". PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Mansur od Mudahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Sakupili (tj. Sastali) su se kod Kue (tj. Allahove kue Ka'be) dvojica Sekifovia i (jedan) Kurejevi, ili dvojica Kurejevia i (jedan) Sekifovi, mnogi je loj (salo) njihovih stomaka (trbuha), malo je razumijevanje njihovih srca, pa je rekao jedan (od) njih: "Je li vidite (tj. Da li smatrate) da Allah uje (ono) to govorimo?" Rekao je drugi (od njih): "uje ako smo bili glasni (tj. ako glasno, zvuno govorimo), a nee uti (tj. a ne uje) ako smo sakrili (tj. ako govorimo tiho)." A rekao je drugi (tj. jo onaj drugi; a to e rei: onaj trei): "Ako je bio (takav - Ako je takav da) uje kada smo bili glasni, pa zaista On uje kada smo (i) sakrili (tj. i kada smo tihi, kada tiho govorimo)." Pa je spustio (objavio) Allah, uzvien je: "I niste bili (da) se sakrivate (od toga) da svjedoi na vas va sluh, a niti vai vidovi (tj. vae oi), a niti vae koe.....". Ajet (taj vidi).

GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Svakog dana (U svakom danu) On je u (nekom) poslu (ili nekom stanju, nekoj stvari, u neemu).", i (GLAVA Njegovoga govora, uzvien je): "Ne doe im (nita) od opomene od njihovoga Gospodara proizvedene.....", i Njegovoga govora, uzvien je: "..... moda Allah (da) proizvede poslije toga (neku) stvar (djelo).", i da Njegova novost (zbivanje Njegovo, Njegov novi dogaaj) ne slii novosti (tih bia) stvorenih zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... nije kao Njegov primjer (ni jedna) stvar, i On je sveujui, svevidei.". A rekao je Ibnu Mes'ud od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah, moan je i veliajan je, proizvodi (nanovo) od Svoje zapovjedi (ili od Svoga djela) ta hoe, i zaista od (onoga) to je proizveo (tj. to je nanovo zapovjedio) je (i to) da ne govorite (da ne razgovarate) u (svojoj) molitvi (namazu)." (Veli se da Uzvieni Allah u svakom danu daje neto novo, to jest pokazuje i sprovodi neto novo to je ve odredio da bude, a ne da nanovo stvara sudbinu svakog dana.) PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Hatim, sin Verdana, priao nam je Ejjub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: "Kako (da) pitate stanovnike (sljedbenike biblijske) Knjige (tj. Biblije) o njihovim (vjerskim) knjigama, a kod vas je knjiga Allaha, najblia (od svih 335

Boijih) knjiga vremenom sa Allahom (tj. najnovija Allahom dana i objavljena knjiga), (i) itate nju istu, nije se izmijeala (s neim to ne spada u nju)?" PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, rekao: "O druino muslimana! Kako (da) pitate stanovnike (sljedbenike) Knjige (Biblije) o (nekoj vjerskoj) stvari, a vaa knjiga koju je spustio Allah na vaega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, najnovija (od svih) vijesti je sa Allahom (objavljenih), ista (bivi ona), nije se pomijeala (ni sa im), a ve je priao vama (o tome) Allah da su stanovnici (sljedbenici) Knjige (biblijske Biblije) ve zamijenili od knjiga Allaha (od Boijih knjiga) i promijenuli su, pa su napisali sa svojim rukama, (i) rekli su: "Ono je od kod Allaha (To je od Allaha)!", zato (da sebi) kupuju s time (jednu) cijenu malenu (pa kako da ih onda pitate o neemu u vjeri)? I zar ne zabranjuje vama (ono) to je dolo vama od (vjerskoga) znanja (zar vas to ne sprjeava) od njihovoga pitanja (raspitivanja)? Pa, tako mi Allaha, nismo vidjeli (ni jednoga) ovjeka od njih (da) pita vas o (onome vjerskom znanju) koje se je spustilo na vas (tj. vama)."

GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Ne pomii s njim tvoj (svoj) jezik....." i injenja (ina, postupka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, gdje (tj. kada) se sputa na njega (Boija) objava. A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Allah, uzvien je: "Ja sam sa Mojim (Svojim) robom gdje god (tj. kada god) je pomenuo (spomenuo) Mene i (kada god) su se pomicale sa Mnom (tj. sa Mojim imenom) njegove dvije usne." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Ebu Avanete od Musaa, sina Ebu Aieta, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa o Njegovom govoru, uzvien je: "Ne pomii s njim (sa Kur'anom, zbog Kur'ana) tvoj jezik.....", rekao je (o tome): Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) se bori od (tj. zbog kur'anskoga) sputanja (sa jednom) tekoom i bio je (obiaja da) pomie svoje dvije usne (gubice). Pa je rekao meni Ibnu Abbas: "Pomiem njih dvije tebi (sada) kao to je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) pomie njih dvije (usne)." Pa je rekao Seid: "Ja (u sada da) pomiem njih dvije (usne) kao to je bio Ibnu Abbas (obiaja da) pomie njih dvije (prikazujui kako je to izgledalo)." Pa je pomicao (micao) svoje dvije usne. Pa je spustio Allah, uzvien je:

336

"Ne pomii s njim tvoj jezik zato (da) uri s njim. Zaista na Nas je njegovo sakupljanje i njegovo itanje." Rekao je: Njegovo sakupljanje u tvojim prsima, zatim (e da) ita njega. "Pa kada smo itali njega (Dibrilom jezikom tebi), pa slijedi njegovo itanje." Rekao je: Pa sluaj njega, i uti. Zatim je zaista na Nas da ita njega. Rekao je: Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (tj. kada bi) doao njemu Dibril - na njega (na) pozdrav! sluao (bi, tj. bio bi sluao, sluao bi). Pa kada je (tj. kada bi) otiao Dibril, itao je (itao bi, uio bi) njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kao to je dao itati njega (ili: kao to je proitao njega - objavljeni dio Kur'ana - njemu). GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I skrivajte (tajite) va (svoj) govor ili budite glasni s njime, zaista On je znalac (sveznajui) za (stvar, za misao) posjednicu (vaih) prsa. Zar nee znati (tj. Zar ne zna to Onaj) ko je (i va govor) stvorio?! I On je Dobri (ili Ljubazni), Obavijeteni.". "..... jetehafetune....." je (to i) "jetesarrune": meusobno tajno (skriveno) razgovaraju (skrivenim, tajnim govorom, razgovorom). PRIAO MI JE Amr, sin Zurareta, od Huejma, izvijestio nas je Ebu Bir od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovom govoru, uzvien je, "..... i ne budi glasan sa tvojom (svojom) molitvom, i ne budi tih (skriven) s njom.....", rekao je: Sila je (ova objava, ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakriven je (tj. sakrivao se, krio se) u Meki. Pa je bio kada je (kada bi) klanjao sa svojim drugovima, podigao bi svoj glas sa Kur'anom (tj. itajui Kur'an u molitvi). Pa kada su (kada bi) uli njega (izvjesni) idolopoklonici, psovali su Kur'an, i (onoga) ko je spustio njega i ko je donio njega. Pa je rekao Allah Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "I ne budi glasan sa tvojom (svojom) molitvom.....", to jest: sa tvojim (svojim) itanjem, pa (da) uju (to ti) idolopoklonici, pa (da) psuju Kur'an, "..... i ne budi tih (sakriven) sa njom.....", od svojih drugova, pa (da) ne dadne uti njima (da te ne mognu uti), "i trai sebi izmeu toga (nekakav) put.". PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: Siao je ovaj ajet: "..... i ne budi glasan sa svojom molitvom, i ne budi tih (sakriven) sa njom....", o (izvjesnoj) molbi (dovi koju vjernik upuuje Uzvienom Allahu za neto to eli). PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Ibnu Durejd, izvijestio nas je Ibnu ihab od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

337

"Nije od nas ko nije sebi pjevao (ko sebi ne pjeva) sa Kur'anom." A poveao je (tj. A dodao je drugi) osim njega (osim Ebu Hurejreta): "Biva glasan sa njim." (To jest: Znaenje rijei "ko ne pjeva sa Kur'anom" je: ko ne bude glasan sa Kur'anom, ko ne ui, ne ita Kur'an glasno gdje nee izazivati psovanje i grdnju samoga Kur'ana, pa taj nije sljedbenik Muhammeda a.s., ne spada u njegovu sljedbu, meu muslimane.) GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "ovjek (koji je takav da) je dao njemu Allah Kur'an, pa on stoji sa njim (u) asovima (svake) noi i dana, i ovjek (koji) govori: "Da se je meni dalo slino (kao) to se je dalo ovome, inio bih kao to ini (i on)." Pa je objasnio Allah da je njegovo stajanje sa Knjigom, ono je (to je) njegovo injenje (postupanje prema Allahovoj knjizi). I rekao je (Uzvieni Allah): "I od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i Zemlje i protivljenje (tj. i raznovrsnost) naih jezika i vaih boja.....". I rekao je (Allah), veliajno je Njegovo spominjanje: "..... i inite (svako) dobro, moda vi (da) se spasite.". PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Derir od Aamea, o Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema meusobnoga zavidenja (zavidnosti) osim u dva (sluaja): ovjek (ovjeku to) je dao njemu Allah Kur'an, pa on ita njega (u) asovima (svake) noi i asovima dana, pa on (tj. onaj koji mu zavidi, zavidnik) govori: "Da se je meni dalo slino (kao) to se je dalo ovome, zaista bih inio kao to (i on) ini"; i ovjek (ovjeku to) je dao njemu Allah (neko, jedno) imanje, pa ga on troi u njegovo pravo (u hajr), pa govori (zavidnik): "Da se (i) meni dalo slino (isto kao) to se njemu dalo, radio bih u njemu (u imanju) slino (isto kao) to (i on) radi." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija od Salima, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema zavidnosti osim u dva (sluaja): ovjek (ovjeku to) je dao njemu (tj. kojem je dao) Allah Kur'an, pa ga on ita (u) asovima (svake) noi i asovima (svakoga) dana; i ovjek (to) je dao njemu (tj. i ovjeku kojem je dao) Allah (jedno) imanje, pa ga on troi (u) asovima (svake) noi i asovima (svakoga) dana." (U svim sluajevima moe da se kae i ovako: "u asovima izvjesne noi i izvjesnoga dana.".) uo sam Sufjana vie puta, (a) nisam uo njega (da) spominje (tu rije) vijest (tj. da spominje izraz "izvijestio nas je" ili "priao nam je Zuhrija", nego samo 338

"rekao je Zuhrija"), a on (ovaj hadis) je (i pored toga) od zdravoga njegovoga hadisa (od vjerodostojnih njegovih hadisa). GLAVA govora Allaha, uzvien je: "O (Moj) poslanie, priopi (ono) to se je spustilo k tebi od tvoga Gospodara, a ako nisi uinio, pa nisi priopio Njegova poslanstva (poslanja).....". A rekao je Zuhrija: Od Allaha, moan je i veliajan je, (dolo) je (to) poslanstvo (poslanje), a na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dunost) je (to) priopenje, a na nas je (naa) predanost. (Pod predanost se misli na primanje i prihvatanje Allahovoga poslanja.) I rekao je (Uzvieni Allah): "Zato (da) zna da su ve dali priopiti (tj. da su ve priopili) poslanja (poslanstva) njihovoga (svoga) Gospodara.....". I rekao je, uzvisio se je (tj. uzvien je): "Priopavam vama poslanja (poslanstva) moga (svoga) Gospodara.....". A rekao je Ka'b, sin Malika, kada je izostao od (tj. iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (prilikom pohoda na Tebuk da je u tom vremenu siao i ajet u kome se kae): "..... i vidjee Allah va rad i Njegov poslanik.....". A rekla je Aia: Kada je zaudila (zadivila) tebe ljepota rada (jednoga, nekoga) ovjeka, pa reci: Radite, pa vidjee Allah va rad, i Njegov poslanik i (svi) vjernici, i nee omalovaiti nikako tebe (ni) jedan (ovjek, tj. niko). A rekao je Mamer: "..... to je Knjiga....." (to znai:) ovo je Kur'an, "..... uputa za (izvjesne) bogobojazne." (to jest: to je jedno) objanjenje i znaenje (putokaz, pokazivanje), kao (to i) Njegov govor, uzvien je: "..... to vam je sud (presuda) Allaha....." (znai) ovo je sud (presuda) Allaha. "..... nema sumnje....." je (znaenja to i) "la ekke": nema sumnjanja. "..... to su znakovi Allaha....." - misli (na to da kae) ovo su oznake (znakovi) Kur'ana. I slino njemu je "..... te kada ste bili u (izvjesnim, ili u svojim) laama, i tekle (tj. i plovile) su (one) s njima....." - misli (na to da kae) s vama (su plovile). (Ovdje se od Buharije ovo sve navodi da se dokae kako Mamer istie injenicu da se pokazna zamjenica taj, onaj moe u arapskom jeziku upotrijebiti u znaenju pokazne zamjenice ovaj. A isto tako tree lice line zamjenice umjesto drugoga, i glagol u treem licu moe da se upotrijebi umjesto glagola u drugom licu, pa bilo da se radi o jednini ili o mnoini. Ovo zadnje se zove iltifat.) A rekao je Enes: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoga ujaka (dajidu) Harama ka njegovome narodu, i rekao je (Haram): "Je li (tj. Da li) inite sigurnim (bezbjednim) mene (da) priopim (vama) poslanstvo (poslanje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao njegov izaslanik)?" Pa je poeo (da) pria njima. PRIAO NAM JE Fadl, sin Jakuba, priao nam je Abdullah, sin Dafera, Rekkija, priao nam je Mutemir, sin Sulejmana, priao nam je Seid, sin Abdullaha, 339

Sekafija, priao nam je Bekr, sin Abdullaha, Muzenija i Zijad, sin Dubejra sina Hajjeta, od Dubejra, sina Hajjeta, rekao je Mugirete: Izvijestio nas je na Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od poslanstva (tj. na osnovu poslanstva) naega Gospodara da ono ko se je ubio (tj. ko je ubijen, poginuo u borbi za Islam) od nas, postao je (tj. postae, vratie se, on e otii) ka raju (ui e u raj). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Ismaila, od abije, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: "Ko je priao tebi da je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, sakrio (jednu, neku) stvar." A rekao je Muhamed: Priao nam je Ebu Amir 'Akadija, priao nam je ubete od Ismaila, sina Ebu Halida, od abije, od Mesruka, od Aie rekla je: "Ko je priao tebi da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sakrio (jednu, neku) stvar od (Allahove) objave, pa ne vjeruj mu (ne potvruj mu, ne oglaavaj istinitim njega). Zaista Allah, uzvien je, govori: "O (Moj) poslanie, priopi (ono) to se je spustilo k tebi od tvoga Gospodara, a ako nisi uinio, pa nisi priopio Njegovo poslanstvo (Njegovo poslanje).....". PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Aamea, od Ebu Vaila, od Amra, sina urahbila, rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je (jedan) ovjek: "O poslanie Allaha! Koji (izvjesni) grijeh je najvei kod Allaha, uzvien je, (izmeu svih grijeha velikih)?" Rekao je: "Da poziva za Allaha (tj. Da moli uz Allaha jo nekakvu) prispodobu (sudruga, suparnika), a On je stvorio tebe." Rekao je: "Zatim koji (dalje je najvei grijeh)?" Rekao je: "Zatim da ubije tvoje (svoje) dijete (kako bi sprijeio) da se hrani sa tobom." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je: "Da bludnii (u blud navede) enu tvoga (svoga) susjeda." Pa je spustio Allah potvrivanje nje (ove izreke, ovoga hadisa): "I koji nee pozivati (tj. ne pozivaju, ne mole) sa Allahom (nikakvo) boanstvo drugo, i ne ubijaju (izvjesnu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (izvjesnim) pravom, i ne bludnie, a ko uini to, susree (on e susresti jednu kaznu za) grijeenje. Podvostruie se njemu (izvjesna) kazna.....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... reci: Donesite Tevrat, pa itajte njega.....", i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Tevrata Tevrat pa su radili s njim (tj. prema njemu, po njemu), i dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Indila Indil pa su radili s njim (prema njemu), i dao se je vama Kur'an pa ste radili s njim (prema njemu)." 340

A rekao je Ebu Rezin: "..... itaju....." je (znaenja): slijede ga i rade s njime (prema njemu, po njemu) pravim njegovim radom. Govori se "jutla" (da) je (isto to i) "jukre'u" (a oba izraza znae: ita se), "hasenultilaveti", je (isto to i) "hasenul-kiraeti": lijepoga (svoga) itanja za Kur'an (tj. lijepoga itanja Kur'ana). "Nee doticati njega.....", je (znaenja) nee nai njegovoga okusa i njegove koristi (niko drugi) osim ko je vjerovao (tj. ko vjeruje) u Kur'an, i nee nositi njega sa njegovim pravom (ili sa njegovom istinom niko drugi) osim (svaki) uvjereni (ubijeeni) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "Primjer (onih) koji su se natovarili Tevratom (da ga nose), zatim nisu nosili njega, je kao primjer (izvjesnoga) magarca (to) nosi (neke) knjige; lo li je primjer (izvjesnih ljudi) naroda koji su inili lanim ajete Allaha, a Allah nee naputiti (izvjesni) narod (tj. ljude) nasilnike." A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Islam i vjerovanje (nazvao je to jednim) poslom (radom). Rekao je Ebu Hurejrete: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Bilalu: "Izvijesti me za najnadeniji rad (to) si uradio njega u Islamu." Rekao je: "Nisam uradio (ni jedan) rad nadeniji kod mene (tj. da se vie nadam u njega je od toga) da se ja nisam (ili: a to je da se ja nisam) oistio (za molitvu, nisam uzeo abdest, pa da je bilo drukije) osim (tako da) sam klanjao (dobrovoljno, neobavezno, sam od sebe dva rekata)." A pitao se je (upitan je) koji (izvjesni) rad je najvrijedniji (najbolji)? Rekao je: "Vjerovanje u Allaha i Njegovoga poslanika, zatim (ta) borba, zatim hodoae uinjeno dobroinstvom (tj. hodoae u koje se nije pomijeao grijeh)." PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Salim od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Samo vae ostajanje (tj. Vae ostajanje, trajanje) u (meu onima) ko je proao od (tih izvjesnih) naroda (ili sljedbi) je (samo) kao to je (period) izmeu molitve popodneva (ikindije) do zalaenja (do zalaska) Sunca. Dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Tevrata Tevrat, pa su radili s njime (tj. radili su prema njemu, po njemu) dok se je upolovio (taj) dan (do pola dana), zatim su bili nemoni. Pa se je njima dao po kirat. Zatim se dao stanovnicima (sljedbenicima) Indila Indil, pa su radili s njime (po njemu, prema njemu) dok se je klanjao popodnev (ikindija), zatim su bili nemoni. Pa se (i) njima dao po kirat. Zatim se je vama dao Kur'an, pa ste radili s njime (po njemu, prema njemu) dok je zalo Sunce. Pa su se vama dala po dva kirata. Pa su rekli stanovnici (sljedbenici biblijske) Knjige (tj. Biblije): "Ovi su manji od nas radom, a vei nagradom (tj. Ovi su manje radili, a dobili su vie nagrade od nas)." Rekao je Allah: "Da li sam uinio nasilje (nepravdu) vama (okrnjujui) od vaega prava (i jednu) stvar (ita)?" Rekli su: 341

"Ne." Rekao je: "Pa ono (tj. Pa to) je Moja dobrota, (i) dajem nju kome hou (ili: i dajem je kome hou)." GLAVA: A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) molitvu (namaz) radom (poslom). I rekao je: "Nema molitve za (onoga, tj. onome) ko nije proitao (prouio) sa otvaraicom Knjige (tj. Nema molitve, namaza onaj ko u molitvi ne proui, ne proita napamet suru Fatihatul-Kitab, Fatihu). PRIAO MI JE Sulejman, priao nam je ubete od Velida. A priao mi je 'Abbad, sin Jakuba, Esedija, izvijestio nas je 'Abbad, sin 'Avvama, od ejbanije, od Velida, sina 'Ajzara, od Ebu Amra ejbanije, od Ibnu Mes'uda da je (jedan) ovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (od dobrih) radova (poslova) je najvrijedniji?" Rekao je: "Molitva (Namaz) za (tj. u) svoje vrijeme (u njezino vrijeme), i dobroinstvo (svojim) dvoma (dvama) roditeljima, zatim (izvjesna) borba u putu Allaha (tj. borba na Boijem putu)." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Zaista (svaki) ovjek se je stvorio tjeskoban." (a rije "helu'an" znai isto to i) "daduren": dosadljiv, nestrpljiv. "Kada je dotaklo njega (izvjesno) zlo, plaljiv je (nestrpljiv je). A kada je dotaklo njega (izvjesno) dobro, sprjeljiv je (krtac je).". "Helu'an" je (to i) "daduren": dosadljiv (razdraljiv; neprijatan). (Meutim, ako su zadnja dva ajeta tumaenje rijei "helu'an" - a to se moe i smatrati - onda bi se moglo rei za tu rije da znai: neuravnoteen. Jer ako je ovjek u zlu nestrpljiv i plaljiv, a u dobru veliki tvrdica i krtica, onda on nema ravnomjernosti u dranju, koja zahtjeva da ovjek u zlu bude priseban i hladnokrvan, a u dobru da bude dareljiv i koristan za okolinu. Ako nije takav, onda je neuravnoteen. I taj bi izraz bolje odgovarao nego izraz tjeskoban, kako je prevedeno u tekstu.) PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Derir, sin Hazima, od Hasena, priao nam je Amr, sin Tagliba, rekao je: Doao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) imetak, pa je dao (nekome) narodu (nekim ljudima), a sprijeio je (uskratio je) drugima (tj. a nije dao drugima). Pa je doprlo njemu da su oni korili (takav postupak). Pa je rekao: "Zaista ja dadnem (izvjesnom) ovjeku, a ostavim (izvjesnoga) ovjeka. A (onaj) kojega ostavim, drai je k meni od (onoga) kojem dadnem. Dadnem (Dam nekim) narodima (ljudima) zbog (onoga) to je u njihovim srcima od (izvjesne) plaljivosti (nestrpljivosti) i tjeskobnosti (tj. i izvjesne neuravnoteenosti). A preputam (neke) narode (ljude) ka (onome) to je uinio Allah u njihovim srcima od (izvjesnoga duevnoga) bogatstva i dobra, od njih (tj. od takvih) je 342

(jedan i) Amr, sin Tagliba." Pa je rekao Amr: "Ne volim da su meni za rije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (date i dodijeljene) crvene deve (doslovno: crveno od deva, umjesto ove rijei koju je za mene rekao - dakle: Volim to mi je to rekao Muhammed a.s., nego da su mi dodijeljene, date crvene deve)." GLAVA spominjanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga predanja (prianja) od svoga Gospodara. PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdurrahima, priao nam je Ebu Zejd Seid, sin Rebi'a, Herevija, priao nam je ubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, predaje ga od svoga Gospodara (da) je (On) rekao: "Kada se je pribliio (Kada se priblii Moj) rob k Meni pedalj, pribliio sam (pribliim) se (Ja) k njemu arin. A kada se je pribliio od Mene (tj. A kada se pribliio, kada se priblii Meni jedan) arin, pribliio sam se od njega (tj. pribliio sam se, pribliim se njemu jedan) rastrgljaj (raspon, a to je udaljenost od vrhova prstiju jedne ruke do vrhova prstiju druge ruke kada se obje, obe ruke raire). A kada je doao (kada doe) Meni pjeaenjem (tj. obinim hodom), doao sam njemu (Ja doem njemu) urenjem (u hodu)." PRIAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Tejmije, od Enesa, sina Malika, od Ebu Hurejreta rekao je: Moda (ili: Ponekad) je spomenuo (Ebu Hurejrete) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Uzvieni Allah): "Kada se pribliio (izvjesni Moj) rob od Mene (tj. do Mene jedan) pedalj, pribliio sam se od njega (tj. do njega jedan) arin (ili podlakticu, tj. ruku, za duljinu ruke). A kada se je pribliio od (tj. do) Mene arin, pribliio sam se od (tj. do) njega rastrgljaj, ili irenjem ruku (rastrgljavanjem, rasponom ruku)." A rekao je Mutemir: uo sam svoga oca, uo sam Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, predaje ga (pria ga - pria ovaj hadis) od svoga Gospodara, moan je i veliajan je!. PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete, priao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: uo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, predaje ga (hadis) od vaega Gospodara rekao je: "Za svaki rad je (tj. ima) iskupljenje (otkupljivanje). A (svaki ispravni) post je za Mene (tj. zbog Mene) i Ja nagraujem za njega. I zaista miris (ili zadah) usta (toga) postaa je bolji (ljepi) kod Allaha od mirisa (svakoga) mousa (mosua)." PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete od Katadeta. - H - A rekao je meni Halifete: Priao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Seida, od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od 343

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome prianju) to predaje njega od svoga Gospodara rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) roba (tj. ni jednome robu) da govori (dakle: Neka ne govori ni jedan rob, ovjek, Neka niko ne govori): "Zaista on je bolji od Junusa, sina Metta-a." I pripisao je njega (Junusa a.s.) ka njegovome ocu. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Surejda, izvijestio nas je ebabete, priao nam je ubete od Muavijeta, sina Kurreta, od Abdullaha, sina Mugaffela, Muzenije rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Pobjede na (jednoj) njegovoj devi (da) ita (ui) suru El-Feth ("Inna fetahna...."), ili (neki dio) od sure El-Feth. Rekao je (dalje Abdullah): Pa je povraao u njoj (tj. u njezinom itanju svoj glas, tj. pripjeva, ponavlja, daje pripjev, refren svome glasu u itanju, prilikom itanja, uenja). Rekao je: Zatim je itao Muavijete pria (tj. priajui, prikazujui) itanje sina Mugaffelovoga i rekao je: "Da nije (to, toga) da se skupe (tj. da bi se moda sakupili izvjesni ovi) ljudi na vas (vama), zaista bih povraao (popijevao bih) kao to je povraao (popijevao) sin Mugaffelov pria (priajui, prikazujui, tj. imitirajui on) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao Muavijetu: "Kako (Kakvo) je bilo (tj. Kako je izgledalo, Kako je glasilo to) njegovo povraanje (ponavljanje, popijevanje u itanju)?" Rekao je: "A a a." Tri puta (je rekao a). (Ovo povraanje, popijevanje je ovdje objanjeno u emu se sastoji. A hadis o "terdi'u" je prolazio u tekstu jo dva - tri puta, ali nije kao ovdje objanjen smisao "terdi'a".) GLAVA (onoga) to se dozvalja (dozvoljava) od tumaenja Tevrata i (drugoga) osim njega od knjiga Allaha i (tj. na) hebrejskom jeziku i (nekom drugom) osim njega (to je dozvoljeno) zbog govora Allaha, uzvien je: "..... reci: "Donesite Tevrat (doslovno: Doite sa Tevratom), pa itajte nju (tu knjigu - Tevrat) ako ste bili (oni koji su) istiniti.". A rekao je Ibnu Abbas: Izvijestio me je Ebu Sufjan, sin Harba, da je Iraklije pozvao svoga prevodioca, zatim je pozvao za knjigu (tj. pismo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da mu se donese) pa je itao njega (a u njemu je stajalo): "Sa imenom (U ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga! Od Muhammeda, roba Allaha i Njegovoga poslanika ka Irakliju! I o stanovnici Knjige! Doite ka (jednoj) rijei, jednakoj izmeu nas i izmeu vas.....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Muhammed, sin Beara, priao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: 344

Bili su stanovnici (sljedbenici) Knjige (obiaja da) itaju Tevrat u (tj. na) hebrejskom (jeziku) i (da) ga tumae u (tj. na) arapskom (jeziku) za stanovnike (tj. stanovnicima, sljedbenicima) Islama. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne potvrujte (tj. Ne oglaavajte za istinite) stanovnike Knjige, a niti oglaavajte lanim njih, i govorite: "Vjerovali smo (tj. Vjerujemo) u Allaha i (ono) to se je spustilo." Ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Ismail od Ejjuba, od Nafia (Nafi'a), od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom), rekao je: Doveli su se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ovjek i (jedna) ena od idova, ve su bludniili (uinili su blud) njih dvoje. Pa je rekao (tim) idovima: "ta (da) napravite s njima dvoma (tj. Kako treba da ih kaznite)?" Rekli su: "Ogaravimo (tj. Ocrnimo) lica njih dvoga (njih dvoje) i poniavamo (ponizimo) njih dvoje." (To jest: "Propisana kazna im je da im ogaraimo lica i da ih ponizimo.") Rekao je: "Pa donesite Tevrat, pa ga itajte, ako ste bili istiniti (ako istinu govorite)." Pa su doli (tj. donijeli su Tevrat). Pa su rekli (jednome) ovjeku od (onih) ko (je takav da) su (oni) zadovoljni (da on ita Tevrat): "O Aavere (ili: O slijepi u jedno oko)! itaj!" Pa je itao dok je dospio ka mjestu od nje (od knjige Tevrata na kojem se govori o kazni za blud), pa je stavio (metnuo) svoju ruku na njega (na to mjesto). Rekao je: "Podigni tvoju (svoju) ruku." Pa je podigao svoju ruku, pa kada li u njemu (u tom mjestu, na tom mjestu) pokaza se ajet (kaznenoga) kamenovanja! Pa je rekao: "O Muhammede! Zaista na (za) njih dvoje je (propisano kazneno) kamenovanje (tj. kazna smrti kamenovanjem, smrtna kazna kamenovanjem), a ali (nego) mi meusobno sakrivamo njega (taj propis) meu nama." Pa je zapovjedio za njih dvoje pa su se kamenovali (kamenovani su) njih dvoje. Pa sam vidio njega (onoga osuenoga ovjeka) saginje se na nju (nad njom da je zatiti od toga) kamenja. GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Vjeti u Kur'anu (tj. Onaj ko je vjet i dobar majstor u uenju Kur'ana) je sa (izvjesnim) plemenitima, dobroiniteljima." I (govora Vjerovijesnika a.s.): "Ukrasite Kur'an sa vaim (sa svojim) glasovima." (Ovaj hadis uvrstio je u svoju hadisku zbirku Ebu Davud i drugi, a Buharija ga ovdje spominje, ali ne sa senedom-lancem prenosilaca, jer po njegovom kriteriju taj hadis nema sve uslove da se moe proglasiti za vjerodostojan.) PRIAO MI JE Ibrahim, sin Hamzeta, priao mi je Ibnu Ebu Hazim od Jezida, od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta uo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

345

"Nije dozvolio Allah (ni) za (jednu) stvar (tj. Nije sluao Allah ni jednu stvar, nita kao) to je dozvolio za vjerovijesnika (tj. kao to je sluao vjerovijesnika) lijepoga (svoga) glasa sa Kur'anom (kada) bude glasan sa njim (kad ga ui naglas)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba, izvijestio me je 'Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i Alkamete, sin Vakkasa, i Ubejdullah, sin Abdullaha, o hadisu Aie (ili: o dogaaju, o sluaju Aie) kada su rekli za nju stanovnici (izvjesne) lai (tj. izvjesni laovi ono) to su rekli. I svaki (od njih) priao mi je skupinu (tj. jedan dio) od (toga) hadisa. Rekla je: Pa sam legla na svoju postelju (doslovno: Pa sam se poloila na svoju postelju), a ja tada znam da sam ja ista (nevina) i da e Allah oistiti (oglasiti nevinom) mene, a ali tako mi Allaha nisam bila (takva da) mislim (tj. nisam mislila, ne pomiljah) da e Allah spustiti o mome stanju (o mome sluaju jednu) objavu (koja e da) se ita. I zaista moje stanje (moja stvar) u mojoj dui bila je malovanija od (toga) da govori Allah o meni sa (jednom) zapovjedi (koja e da) se ita. I spustio je Allah, moan je i veliajan je: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu izvjesnu) la, (to) je (jedna) skupina od vas.....", (tih) deset ajeta, sve njih. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Mis'ar od Adijja, sina Sabita, mislim ga (od) Bera-a rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ita u veernjoj molitvi (jaciji suru koja poinje sa rijeima u originalu) "Vettini vezzejtuni.", pa nisam uo (ni) jednoga (ovjeka, tj. nikoga) ljepega glasom, ili itanjem (uenjem), od njega. PRIAO NAM JE Haddad, sin Minhala, priao nam je Huejm od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sakriven (tj. krio se, sakrivao se je) u Meki. I bio je (obiaja da) podigne svoj glas. Pa kada su (tj. kada bi to) uli (izvjesni) idolopoklonici, psovali su Kur'an, i (onoga) ko je donio njega. Pa je rekao Allah, moan je i veliajan je, Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "..... i ne budi glasan sa tvojom (svojom) molitvom, i ne budi tih (neujan) s njom.....". PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Malik od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Abdurrahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca da je on izvijestio njega da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao njemu: "Zaista ja vidim tebe (da) voli (te) brave (ovce) i (tu) pustinju. Pa kada si bio (tj. kada bude) u tvojim (svojim) bravima, ili tvojoj (svojoj) pustinji, pa 346

(kad) si uio ezan (tj. pa kad si izgovarao pozivanje za dolazak na molitvu dakle: kad ui ezan za namaz) za (izvjesnu) molitvu, pa podigni tvoj (svoj) glas u (tome) dozivanju (tj. kad ui ezan), pa (jer) zaista ono nee uti (na) udaljenosti (dopiranja) glasa (toga) muezina (mujezina nijedan) duh, a niti ljudi (ili: a niti ovjek), a niti (ikakva) stvar (pa da e biti drukije) osim (tako da) su svjedoili (tj. da e oni svi svjedoiti) njemu (na) Sudnjem danu." (Doslovno: "..... osim da je svjedoio njemu na Sudnjem danu", tj. svjedoie njemu svako od njih.). Rekao je Ebu Seid: uo sam ga (taj govor) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Mansura, od njegove majke, od Aie rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ita (ui) Kur'an, a njegova glava je u mome krilu (ili: u mojoj strani, na mojoj strani naslonjena), a ja sam ena u mjesenici (tj. a ja imam periodu). GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... pa itajte (ono, ili onoliko) to se je olakalo od Kur'ana.....". PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, priao mi je Urvete da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurrahman, sin Abda, Karija priala njih dvojica njemu da su njih dvojica ula Umera, sina Hattaba (da) govori: uo sam Hiama, sina Hakima (Hakimovoga), (da) ita suru Furkan u ivotu (za ivota, za vrijeme ivota) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam sluao (sebi) njegovo itanje (sluao sam ga kako ui, tj. obrativi panju za, na njegovo itanje), pa kada li on ita na slova mnoga (tj. na mnoge naine, na razne naine koji su takvi da) nije dao itati meni njih (tj. nije ih itao preda mnom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam bio blizu (da) skoim (na) njega u (toj) molitvi! Pa sam se strpio dok je pozdravio (u znak zavretka molitve, tj. dok je predao selam), pa sam ga uzeo za prsa (uhvativi ga na njegovim prsima) za njegov ogrta pa sam rekao: "Ko je dao itati tebi ovu suru koju sam uo tebe (da) ita (tj. Ko te je nauio ovu suru da je tako ui, kao to si je maloprije uio, itao)?" Rekao je: "Dao je itati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Slagao si (tj. Lae). Dao je meni itati nju na (drugi nain) osim (onoga) to si (ti) itao." Pa sam otiao sa njim (i) vodim (tj. vodei) ga ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao: "Zaista ja sam uo ovoga (da) ita suru Furkan na slova (tj. na naine na koje), nisi dao itati meni njih." Pa je rekao: "Pusti ga. itaj, o Hiame!" Pa je itao (ono isto) itanje koje sam uo njega (da ga ita). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako (takoer) se je spustila (ova sura)." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "itaj, o Umere!" 347

Pa sam itao (onakvo itanje) koje je dao itati meni (koje me je on nauio). Pa je rekao: "Tako (takoe) se je spustila (objavila ta sura). Zaista ovaj Kur'an se je spustio na sedam slova (tj. na sedam naina da se moe itati), pa itajte (ono) to se je olakalo od njega." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I zaista ve smo olakali (uinili smo lakim, lahkim, laganim) Kur'an za (izvjesnu) opomenu, pa da li je od opomenutoga (tj. pa da li ima ijedan, iko ko se opominje)?". A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Svaki (pojedinac) je olakan (uinjen je laganim, lakim, lahkim) za (ono) to se je stvorio za njega (zbog njega - za ono za to je stvoren)." Govori se (da) je "mujesserun" (to i) "muhejje'un": pripremljen. A rekao je Metar Verrak (o znaenju ajeta) "I zaista ve smo olakali Kur'an za (tu) opomenuo, pa da li je od opomenutoga (da li se je opomenuo i pouio se iko)?", rekao je (da to znai): Da li je od traitelja nauke (tj. Da li ima ikakav trailac nauke, uenik), pa (da) se on pomogne na njemu (na tom putu za naukom)? PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdulvaris, rekao je Jezid: Priao mi je Mutarrif, sin Abdullaha, od 'Imrana rekao je: Rekao sam: "O poslanie Allaha! U emu (Kako, tj. Zbog ega) rade (izvjesni, ili svi) radnici (inioci poslova, radova)?" Rekao je: "Svaki (pojedinac) je olakan (ili pripravljen, stvoren, uinjen lakim, lahkim, laganim) za (ono, za onaj rad) to se stvorio za njega (zbog njega)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Mansura i Aamea, ula su njih dvojica Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurrahmana, od Alije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio u posmrtnoj povorki (tj. na pokopu jednoga mrtavca, mrtvoga, umrloga), pa je uzeo (jedno) drvo, pa je poeo (da) udara u (tu) zemlju (tj. da kopka po zemlji, po tlu), pa je rekao: "Nema od vas od jednoga (tj. Nema od vas ni jednoga, nikoga da je u drukijem poloaju) osim (u takvom da) se je (ve) zapisalo njegovo sjedite od raja (tj. njegovo mjesto sjedenja u raju), ili od Vatre (tj. ili u Vatri, u paklu)." Rekli su: "Zar se neemo osloniti (na to)?" Rekao je: "Radite, pa svaki (pojedinac) je olakan (pripremljen, predodreen, uinjen lakim, lahkim, laganim - za ono za to je stvoren)." "Pa to se tie (onoga) ko je davao i uvao se je (tj. bojao se je Uzvienoga Allaha).". Ajet (taj vidjeti u suri koja poinje sa rijeima: "Vellejli iza jaga....."). GLAVA

348

govora Allaha, uzvien je: "Nego on je (tj. to je) Kur'an slavni (slavan). U (jednoj) ploi sauvanoj.", "Tako mi Tura. I knjige napisane (u retke).". Rekao je Katadete (da rije "mesturun" znai to i) "mektubun": napisan. "Jesturune" je (to i) "jehuttune": piu, crtaju. "..... u majci Knjige....." je (znaenja): openitosti Knjige i njezinom korijenu (osnovu). "Ne izgovori (nita) od govora....." je (znaenja) ne govori od stvari (ni jedne, tj. nita, pa da bude drukije) osim (tako da) se je zapisalo na njega (tj. zapie se to njemu). A rekao je Ibnu Abbas: Pie se (svako) dobro i (svako) zlo. "..... iskrivljuju (izmjenjuju)....." je (znaenja) odstranjuju. A nije (ni) jedan (ovjek, tj. niko takav da moe da) odstrani rije (ikoje) knjige od knjiga Allaha, moan je i veliajan je, a ali oni (tj. nego oni) iskrivljuju nju (rije), tumae je (sebi) na (drugo tumaenje) osim njezinoga tumaenja. Njihovo uenje (studiranje) je njihovo itanje. (To jest: "Dirasetun" je to i "tilavetun".). "Va'ijetun" je (to i) "hafizatun": pamtljivica (koja pamti, uva u sjeanju). "..... ve te'ijeha....." je (to i) "hafezuha": (i) pamti nju (ovu dogodovtinu, ovaj dogaaj). "..... i objavio se je k meni ovaj Kur'an zato (da) opomenem vas s njime (njime)....." - misli (na) stanovnike Meke i (na svakog onog) kome je dopro ovaj Kur'an, pa on je njemu opominja. A rekao je meni Halifete, sin Hajjata: Priao nam je Mutemir, uo sam svoga oca od Katadeta, od Ebu Rafia' (Ebu Rafi'a), od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Poto je izvrio Allah (to) stvaranje, napisao (zapisao) je (jednu) knjigu kod Sebe: "Nadvladala je - ili je rekao: Pretekla je - Moja milost Moju srdbu." Pa ono je (tj. to je) kod Njega iznad (Njegovoga) prijestolja." PRIAO MI JE Muhamed, sin Ebu Galiba, priao nam je Muhamed, sin Ismaila, priao nam je Mutemir, uo sam svoga oca (da) govori: Priao nam je Katadete da je Ebu Rafi' priao njemu da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: uo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista Allah je napisao (jednu) knjigu prije (nego) da stvori (to) stvaranje (tj. prije nego to je stvorio ta stvorenja): "Zaista Moja milost pretekla je Moju srdbu." Pa ono (tj. to) je napisano kod Njega iznad (Njegovoga) prijestolja." GLAVA govora Allaha, uzvien je: "A Allah je stvorio vas i (ono) to (vi) radite.", "Zaista Mi smo svaku stvar stvorili smo nju sa koliinom (odreenom, ili: sa sudbinom, odreenjem).". A govorie se (tim izvjesnim, ili tim svima) slikarima (likovnim umjetnicima): "Proivite (Oivite, Dajte ivot onome) to ste stvorili."

349

"Zaista va Gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u est dana, zatim se je ujednaio (upravio) na (Svoje) prijestolje (ili: zatim se je uspravio na Svome prijestolju), pokriva (svaku) no (svakim) danom (ili: svakom noi svaki dan) trai ga brzo (traei ga brzo), i (stvorio je na nebesima) Sunce, i Mjesec i (sve) zvijezde (bivi te sve) potinjene sa Njegovom zapovjedi (zapovjeu), zar ne?! za Njega je (tj. Njegovo je sve) stvaranje i (sva) zapovjed (zapovijedanje); blagoslovljen je Allah, Gospodar (sviju) svjetova.". Rekao je Ibnu 'Ujejnete: Razjasnio je (tj. Rastavio je, napravio je razliku) Allah (odvojivi Svoje) stvaranje od (Svoje) zapovjedi (zapovijedanja) sa Svojim govorom, uzvien je: "..... zar ne?! za Njega je (tj. Njegovo je sve) stvaranje i (sva) zapovjed (sve, svo zapovjedanje, tj. upravljanje, vladanje).....". A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (to) vjerovanje radom (poslom). Rekao je Ebu Zerr i Ebu Hurejrete: Upitao se je (tj. Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (od svih) poslova je najvrijedniji?" Rekao je: "Vjerovanje u Allaha i borba u Njegovome putu (za Njegov put, zbog Njegovoga puta)." A rekao je (Uzvieni Allah): "..... nagrada za (ono) to su bili (uobiajili da trajno) rade." A reklo je izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajsa Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedi nam za (nekoliko) reenica od (Allahove) zapovjedi (koje su takve da) ako smo radili sa njima (tj. ako budemo radili prema njima, po njima), unili smo (tj. unii emo u) raj." Pa je zapovjedio njima za (to) vjerovanje i (to) svjedoenje (oitovanje, osvjedoenje), i uspostavljanje (obavezne) molitve (fard namaza) i davanje zekata (obavezne milostinje)." Pa je uinio to, sve (od) njega (od nabrojanoga), radom (tj. oznaio je to sve poslom, radom, kao rad). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, priao nam je Abdulvehhab, priao nam je Ejjub od Ebu Kilabeta i Kasima Temimije, od Zehdema rekao je: Bila je izmeu ovoga plemena od Derma (tj. Dermovia) i izmeu E'arovia ljubav i pobratimstvo (bratstvo). Pa smo bili kod Ebu Musa-a E'arije. Pa se je pribliila k njemu (izvjesna) hrana, (a) u njoj je meso kokoiju. A kod njega je (jedan) ovjek od Tejmulahovia, kao da je on od (njihovih) slobodnjaka (osloboenih robova), pa je pozvao njega (toga ovjeka Ebu Musa) k njemu (k tome jelu, k toj hrani). Pa je rekao (taj ovjek): "Zaista ja sam vidio njega (taj rod domaih ivotinja da) jede (jednu) stvar, pa sam, pa sam se gadio (zgadio na) njega (na to jelo, i taj rod domaih ivotinja - pa mi se to gadi), pa sam se zakleo (da) neu jesti njega (toga mesa)." Pa je rekao (Ebu Musa): "Doi (ili: Ovamo)! Pa zaista priau ti o tome. Zaista ja sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od E'arovia (da) traimo noenje (natovarenje, tj. da traimo ivotinje za noenje i tovarenje od) njega. Rekao je: "Tako mi Allaha neu nositi (natovariti) vas, i nema kod mene (ono) to (bih moga da) nosim vas (tj. da vas natovarim na 350

njega)." Pa su se dovele Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) deve (od) ratnoga plijena. (Doslovno: Pa se je dolo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa plijenom deva, tj. donio mu se je ratni plijen nekakvih deva, a to e rei: njemu su se dovele nekakve deve koje su zarobljene kao ratni plijen.) Pa je pitao o nama (tj. za nas) pa je rekao: "Gdje je (ona) nekolicina E'arovia?" Pa je zapovjedio nama za pet deva (da nam se da), bijelih (svojih) grba. Zatim smo otili. Rekli smo: "ta smo napravili? Zakleo se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) nee nositi (natovariti) nas (tj. da nam nee dati ono to smo traili) i (da) nema kod njega (ono) to (bi moglo da) nosi (natovari) nas, (a) zatim je (ipak poslije) nosio (natovario) nas. Zanemarili smo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (od) njegove zakletve (tj. Zanemarili smo zakletvu Muhammeda a.s.). Tako mi Allaha neemo se spasiti nikada." Pa smo se vratili k njemu pa smo mu (to) rekli. Pa je rekao: "Nisam ja (taj koji) nosi (koji natovari, tovari) vas, a ali (tj. nego) Allah je nosio (natovario) vas. Zaista ja tako mi Allaha neu se zaklesti (tj. ja se ne zakunem ni) na (jednu) zakletvu, pa (kada) vidim (neto drugo) osim nje (da je) bolje od nje (ne postupim, neu postupiti drukije) osim (tako da) sam doao (priao onome postupku) koji je on bolji (tj. izabrao bi postupak koji je bolji), a razrijeio sam se nje (tj. a razrijeim se zakletve iskupljivanjem zakletve na nain kako je propisano da se izvri "keffareti jemin"). PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Ebu Asim, priao nam je Kurrete, sin Halida, priao nam je Ebu Demrete Dube'ija: Rekao sam Ibnu Abbasu (da nam on pria o izaslanstvu plemena Abdul-Kajsa). Pa je rekao: Dolo je izaslanstvo Abdul-Kajsa na poslanika (tj. ka poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Zaista izmeu nas i izmeu tebe su (ovi) idolopoklonici od (plemena) Mudara (Mudar), i zaista mi neemo dospijevati (dolaziti) k tebi osim u mjesecima zabranjenosti (rata, tj. u svetim mjesecima), pa zapovjedi nama za (neke) reenice (tj. za neke openitosti, ope skupine dunosti) od (Allahove) zapovjedi (koji e taj tvoj nalog biti takav da) ako smo radili s njim (ako radimo prema njemu, ako budemo radili prema njemu, da) smo unili (da emo unii u) raj. I pozivaemo k njima (k tim dunostima onoga) ko je iza nas (ostao u naem plemenu)." Rekao je (Muhammed a.s.): "Zapovijedam vam za etiri (stvari, dunosti) i zabranjujem vam etiri (stvari, zabrane). Zapovijedam vam za (to) vjerovanje u Allaha. A da li znate ta je (to) vjerovanje u Allaha? Svjedoanstvo da nema boanstva osim Allah. I (ostale od te etiri dunosti su) uspostavljanje (te) molitve (namaza), i davanje (toga) zekata i (da) dajete od (svakoga) ratnoga plijena (njegovu) petinu. A zabranjujem vam etiri (vrste posuda da u njima pravite napitke od voa stavivi vodu u te posude, pa u tu vodu bacivi, stavivi voe da stoji neko vrijeme kako bi pustilo sok iz sebe u vodu). Ne pijte (takve napitke napravljene) 351

u (izvjesnoj) tikvi, i (u izvjesnom) izdubljenom panju (stupi, kadnju), i (u izvjesnim) posudama zasmoljenim (namazanim smolom) i (u izvjesnom zemljanom) kragu (testiji, tj. zemljanom sudu, posudi namazanom zelenom gleu, zagleejisanom zelenom glei)." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Nafi'a, od Kasima, sina Muhameda, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista drugovi (tih) slika (tj. slikari, likovni umjetnici) kanjavae se (na) Sudnjem danu i govorie se njima: "Oivite (Proivite, Dajte ivot onome) to ste stvorili (tj. onome to ste napravili, nacrtali, naslikali)." PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista drugovi ovih slika kanjavae se (na) Sudnjem danu i govorie se njima: "Oivite (ono) to ste stvorili." PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, priao nam je Ibnu Fudajl od 'Umareta, od Ebu Zur'ata, uo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Rekao je Allah, moan je i veliajan je: "I ko je najsilniji (ko je vei nasilnik, zulumar) od (onoga) ko je otiao (tj. ko je poeo da) stvara kao Moje stvaranje? Pa neka stvori (jedan) trun (zrno praine), ili neka stvori (jednu) bobu (zrno ita, usjeva) ili zrno jema."

GLAVA itanja (izvjesnoga, svakoga) grijenika i dvolinjaka (licemjerca). A njihovi glasovi i njihovo itanje nee prei (ne prelazi) njihova grla (grkljane). PRIAO NAM JE Hudbete, sin Halida, priao nam je Hemmam, priao nam je Katadete, priao nam je Enes od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Primjer (izvjesnoga, ili: svakoga) vjernika koji ita (ui) Kur'an je kao (izvjesni) limun, njegov okus (ukus) je lijep i njegov miris je lijep. A koji ne ita je kao (izvjesna) datula, njezin okus je lijep, a nema mirisa za nju (tj. u nje). A primjer (izvjesnoga) grijenika koji ita Kur'an je kao primjer (izvjesne gorke) miriljive biljke (cvijea), njezin miris je lijep, a njezin okus je gorak. A primjer (izvjesnoga) grijenika koji nee itati (ne ita) Kur'an je kao primjer hanzale (kolokvinte), njezin okus je gorak (grk), a nema (ni) mirisa za nju (tj. u nje)."

352

PRIAO NAM JE Alija, priao nam je Hiam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije. - H - A priao mi je Ahmed, sin Saliha, priao nam je 'Anbesete, priao nam je Junus od Ibnu ihaba, izvijestio me je Jahja, sin 'Urveta sina Zubejra, da je on uo 'Urveta, sina Zubejra (da) govori: Rekla je Aia, bio zadovoljan Allah od nje: Pitali su (neki) ljudi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (tim izvjesnim) proricateljima (sudbine, nevienoga i buduega, buduih dogaaja), pa je rekao: "Zaista oni nisu (ni) sa (kakvom) stvari (tj. nisu oni nita)." Pa su rekli (ti ljudi): "O poslanie Allaha! Pa zaista oni priaju za (izvjesnu) stvar (tj. o neemu to) bude istina." Rekao je: Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ta (izvjesna) rije od (izvjesne) istine (je na osnovu toga to) ugrabi nju (izvjesni) duh (naroito skriveno, nevidljivo bie), pa iskakoe (tj. pa izgovori) nju u uho svoga prijatelja (izmeu ljudi proricatelja) kao kakotanje (kakoanje izvjesne) kokoi, pa pomijea u njega (u to) vie od stotinu laganja (lai)." (Rije "karkaretun" znai i: gugutanje goluba.) PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Mehdija, sin Mejmuna, uo sam Muhameda, sina Sirina, (da) pria od Ma'beda, sina Sirina, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Izai e (neki, jedni) ljudi od strane (toga) istoka i itae Kur'an, (a) nee prei (to itanje) njihove kljunjae (kosti na granici izmeu vrata i prsa - ili: grkljane, grla, tj. nee im itanje silaziti u srca), (i) izlazie iz (ove) vjere kao to izae (izvjesna) strijela iz (izvjesne) prostrijeljene ivotinje, zatim se nee povratiti (oni) u nju (u vjeru) do (da) se vrati (dok se ne vrati sama sobom odapeta, izbaena) strijela ka svome rascijepljenome vrhu (kraju u koji se stavlja struna, tetiva i koji je na suprotnoj strani od otroga vrha strijele)." Reklo se je: "ta je njihov znak (tj. Kako emo ih prepoznati)?" Rekao je: "Njihov znak je (njihovo) brijanje (glave, ili glave i brade, brijanje mnogobrojno)." Ili je rekao: "Iskorjenjivanje kose (tj. Njihovo brijanje do koe, kao da su ikorijenili kosu)." (Neki vele da izraz "ettesbidu" ima i drugih znaenja. I za rije u hadisu pred ovim hadisom "jukarkiru" i "karkaretun" moglo bi se rei da znae i "rakoli se, gue", "rakolenje, gukanje". A rakolenje kokoi je neto drukije, i razlikuje se od kakotanja, kakoenja. U oba sluaja radi se o davanju glasa od sebe koji daje koko uz ponavljanje toga glasa. Prema tome, zadnji dio teksta u prethodnom hadisu mogao bi da glasi i ovako: "....., pa rakoli - gukne, ponavlja - nju u uho svoga prijatelja kao rakolenje - gukanje, ponavljanje - kokoi, pa pomijeaju u njega vie od stotinu laganja".) GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I postavljamo (postaviemo izvjesna) mjerila pravedna (ili: mjerila, pravdu) za sudnji dan....." i (GLAVA o tome) da e se djela sinova Adema (tj. djela ljudi) i njihov govor mjeriti (vagati). A rekao je Mudahid: "El-kistasu" je pravda u (na) vizantijskom (jeziku). A govori se (da) je "el-kistu" infinitiv (od) "el-muksitu", a on je (tj. a to je, "el353

muksitu" je to i) "el-adilu": pravedan. A to se tie (izraza) "el-kasitu", pa on je (tj. pa to je isto to i) "el-dairu": nasilan, nepravedan. PRIAO MI JE Ahmed, sin Ikaba (Ekaba), priao nam je Muhamed, sin Fudajla, od 'Umareta, sina Ka'ka'a, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dvije rijei, njih dvije drage su ka Milosrdnom, njih dvije lake (lahke, lagane) su na (za svaki) jezik, njih dvije teke su u (tj. na izvjesnome) mjerilu (tezulji, vagi na Sudnjem danu - a te dvije rijei) su: "Slava Allahu i sa Njegovom hvalom! Slava Allahu velikome!" (To jest: "Slavu Allahu izgovaramo i tom slavljenju Njega pridruujemo zahvaljivanje Njemu. Slava velikome Allahu!".)

PREVOD SAHIHA BUHARIJE izvren je prema primjerku koji je tampan u hidretskoj godini 1315., a tampanje je izvreno tako da djelo ima etiri knjige, svaka knjiga ima po dva dijela, i djelo je vokalizirano (harekeleisano, harekleisano). Korektor je Muhamed Zihni (Zihnija). Ne spominje se nigdje jasno mjesto u kojem je djelo tampano, ali, izgleda, da je tampano u Istanbulu, ili ako nije u Istanbulu, onda je tampano u Egiptu u Kairu. PREVOD JE zavren u Zenici po hidretskom raunanju vremena u ponedjeljak 18. redepa 1392. godine, i to u jedan sat i petnaest minuta, a to e rei pred jaciju, jer hidretski dan poinje od zalaska Sunca, a ne od ponoi. Taj hidretski datum kada se pretvori u datum po miladu, onda je prevod zavren u nedjelju 27. avgusta 1972. godine u 19 sati i pedeset i etiri minute. Taan datum poetka prevoenja nije zabiljeen. Fuad Subai

354

SADRAJ:
Osmi dio. . . . . ............................................................................................................................................... 1 SAHIH BUHARIJE ...................................................................................................................................... 1 KNJIGA (izvjesnih, tj. nasljednih) ZAKONA (zakona o nasljedstvu, nasljeivanju imovine umrloga muslimana) . . . . . . . . . . . . . . . . I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "Oporuuje vama (tj. Preporuuje, Zapovijeda, Nareuje vama) Allah u vaoj djeci (tj. meu vaom djecom da se nasljedstvo razdijeli tako da) je za muko kao udjel (dio) dviju enskih, pa ako su bile (one) ene iznad (vie od) dvije, pa za njih su dvije treine (onoga) to je ostavio, a ako je bila jedna, pa za nju je polovina; a za njegova dva roditelja je za svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvoje estina od (onoga) to je ostavio ako je bilo za njega (tj. u njega jedno) dijete, pa ako nije bilo za (u) njega dijete, a naslijedila su njega njegova dva roditelja, pa za njegovu majku je treina; pa ako su bila za (u) njega braa, pa za njegovu majku je estina od poslije oporuke (to) oporuuje za nju ili dugovanja; vai oevi i vai sinovi neete znati (tj. ne znate) koji njih je blie vama korisnou (tj. ne znate koji su vam korisniji); (sprovodite ovo kao jedan) zakon od Allaha, zaista Allah je (uvijek) bio sveznajui, mudar. I za vas je (tj. I vama pripada) polovina (onoga) to su ostavile vae supruge ako nije bilo za (u) njih (ni jedno) dijete, pa ako je bilo za (u) njih dijete, pa za vas je etvrtina od (onoga) to su (one) ostavile od poslije oporuke (to one) oporuuju za nju ili dugovanja; a za njih je (tj. njima pripada, one imaju) etvrtinu od (onoga) to ste (vi) ostavili ako nije bilo za vas (u vas ni jedno) dijete, pa ako je

355

bilo za (u) vas dijete, pa (za) njih je osmina od (onoga) to ste ostavili od poslije oporuke (to) oporuujete za nju ili dugovanja; a ako je bio (jedan) ovjek (takav da) se nasljeuje ovjenanjem (tj. okruenjem drugim rodom osim roditelja i djece, jer nemaju ni roditelja ni djece) ili ena, a za (tj. a u) njega je brat ili sestra, pa za svako jedno (tj. pojedino) od njih dvoje je estina, pa ako su bili mnogobrojniji od toga, pa oni su udruenici (sudionici) u treini od poslije oporuke (to) se oporuuje za nju ili dugovanja osim oteivaa (tj. ne bivi on oteiva), (izvrite to kao) oporuku od Allaha, a Allah je znan (tj. sveznajui), blag.". ...................................................................................................................... 1 GLAVA pouavanja (tim) zakonima (dunostima, propisima). ..................................................................... 2 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neemo se nasljeivati (tj. Mi se ne nasljeujemo). ta smo ostavili, milostinja je." ............................................................ 2 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ostavio (Ko ostavi kakvo) imanje, pa za njegovu porodicu je (tj. pa to imanje pripada njegovoj porodici).". ............................ 5 GLAVA nasljea (nasljeivanja svakoga) djeteta od svoga oca i svoje majke. .............................................. 5 GLAVA nasljea (tih) kera (tj. kera umrloga lica). .................................................................................... 6 GLAVA nasljea (nasljeivanja) sina (od) sina (tj. unuka) kada sin nije bio (iv). ........................................ 6 GLAVA nasljeivanja keri (od) sina sa kerkom. ........................................................................................ 7 GLAVA nasljeivanja djeda sa ocem i braom. ............................................................................................. 7 GLAVA nasljeivanja mua (odnosno branoga druga) sa djetetom i (sa drugim nasljednicima) osim njega (osim djeteta). ......................................................................................................................... 8 GLAVA nasljeivanja ene i mua sa djetetom i (sa drugim nasljednicima) osim njega. .............................. 8 GLAVA nasljeivanja sestara sa kerama (bivajui one) najbliim srodnicima (ili: one su najblii srodnici, tj. kada one same budu jedini najblii srodnici). ................................................................ 9 GLAVA nasljeivanja sestara i brae. ............................................................................................................ 9 GLAVA: "Trae rjeenje (oni od) tebe; reci: "Allah daje rjeenje vama o (izvjesnoj) ovjenanosti (tj. o osobi koja nema roditelja, niti djece, nego je ovjenana, okruena drugim bliim srodnicima); ako je (jedan) ovjek propao (tj. umro), nije za (u) njega dijete (tj. a nema djece), a za (u) njega je sestra, pa za nju je polovina (onoga) to je ostavio; a on nasljeuje nju ako nije bilo za nju (tj. u nje ni jedno) dijete; pa ako su bile dvije (sestre), pa za njih dvije su dvije treine od (onoga) to je ostavio; a ako su bili (nasljednici) braa: ljudi i ene (tj. muki i enske), pa za (svakoga) mukoga je kao udjel (kao dio te) dvije enske; objanjava Allah vama (mrzei, tj. ne elei On) da zalutate (vi), a Allah je za svaku stvar sveznajui (veliki znalac, poznavalac).". ........................................................................................ 10 GLAVA dvojice sinova strica: jedan (od) njih dvojice je brat za majku (tj. brat po majci), a drugi je mu. ................................................................................................................................... 10 GLAVA vlasnika rodstava (rodbinstava - roaka, rodbine). ......................................................................... 11 GLAVA nasljeivanja (izvjesne) ene s kojom je izvreno meusobno proklinjanje (tj. proklinjanje izmeu nje i njezinoga mua). ............................................................................... 12 GLAVA: Dijete je za postelju (mua, tj. Dijete pripada zakonitom ocu, vlasniku postelje na kojoj se vri poroaj, pa ena) slobodna (da) je bila, ili robinja (bilo da je slobodna ena ili robinja). ........ 12 GLAVA: Zatitnitvo (Pokroviteljstvo) je za (onoga) ko je oslobodio (ropstva) i nasljedstva (izvjesnoga, ili svakoga lica) pobranoga (tj. naenoga na putu ili negdje na drugome mjestu bez pomoi kao to je malodobno dijete ili abnormalno, duevno poremeeno lice bez skrbnika i zatitnika). ........................................................................................................ 13 GLAVA nasljeivanja (izvjesne osobe) koja ide kuda hoe (kojoj je puteno da ide kuda hoe i da radi ta hoe, a to e rei: nasljeivanja osobe koja je bila rob i koju je vlasnik oslobodio tako da se nije primio zatitnitva i patronata nad njom, i koja poslije oslobaanja ropstva nema zatitnitva niijega, nego je potpuno slobodna). .................................................................. 13 GLAVA grijeha (onoga) ko se je oistio (tj. otresao, odrekao) od svojih zatitnika. .................................... 14 GLAVA: Kada je primio Islam na njegove dvije ruke (tj. preko njega, posredstvom i povodom njega - a to e rei: Ako neko primi Islam posredstvom jednoga lica, da li to lice ima pravo na zatitnitvo toga to je primio Islam njegovim posredstvom, ili ne, a ovo je vano i za islamsko nasljedno pravo, jer se nekad nasljeuje i na osnovu zatitnitva). .................................. 15 GLAVA (onoga) to (pokazuje da) nasljeuju (izvjesne) ene od (tj. zbog toga) zatitnitva. ..................... 16 GLAVA: Slobodnjak (tj. Osloboeni rob izvjesnoga) naroda je od njihovih osoba (lanova) i sin (njihove) sestre je od njih (pa, prema tome, i slobodnjak i sestri mogu biti i nasljednici u imanju). ..................................................................................................................... 17 GLAVA nasljeivanja (izvjesnoga) zarobljenoga (zarobljenika koji se nalazi u rukama neprijatelja). ......... 17

356

GLAVA: Nee nasljeivati (tj. Ne nasljeuje ni jedan) musliman (ni jednoga) nevjern ika, a niti nevjernik muslimana. A kada je primio Islam prije (nego) da se razdijeli (izvjesno) nasljedstvo (ostavtina), pa nema nasljedstva (nasljednoga dijela) za njega. .................................. 17 GLAVA nasljeivanja (ili: nasljedstva izvjesnoga) roba kranina i roba s kojim je potpisan ugovor o otkupnini (za oslobaanje od ropstva - i to takvoga roba) kranina i (GLAVA) grijeha (onoga) ko se je odstranio (tj. odrekao) od svoga djeteta. ............................................................... 18 GLAVA (onoga) ko je sebi tvrdio brata ili sina (od) brata (tj. ko se je tuio i parniio, vodio parnicu za brata, zbog brata ili sina bratovoga). ............................................................................. 18 GLAVA (onoga) ko je tvrdio (za sebe da pripada) ka (nekome drugome ovjeku) osim svoga oca (osim svome ocu). .......................................................................................................................... 18 GLAVA: Kada je tvrdila (tj. sebi svojatala, prisvajala izvjesna) ena (jednoga) sina. ................................... 19 GLAVA (izvjesnoga) gatara (pogaaa, tj. onoga koji poznaje slinost i razlikuje tragove). ....................... 20 KNJIGA (tjelesnih) KAZNI I (onoga) TO (nas upozorava da) SE UVA (da se bude na oprezu) OD (tih) KAZNI ................................................................................... 20 GLAVA: Nee se piti (to) vino (tj. Ne pije se to vino od dobroga muslimana, musliman pravi ne pije opojna pia). ....................................................................................................................... 21 GLAVA (onoga) to je dolo o udaranju ispijaa (pijaa, tj. onoga koji pije i ko je potroa toga) vina. ........................................................................................................................ 21 GLAVA (onoga) ko je zapovjedio za udaranje (izvjesne) kazne u (izvjesnoj) kui (tj. ko je dao izvriti kaznu na nekome u kui, tajno, a ne javno). ....................................................................... 22 GLAVA (izvjesnoga) udaranja sa (izvjesnim palminim) granama i (izvjesnim) obuama. .......................... 22 GLAVA (onoga) to se mrzi od proklinjanja ispijaa (pijaa toga) vina i da on nije izlaza iz (islamske) vjere. ............................................................................................................................. 23 GLAVA (izvjesnoga) kradljivca kada krade................................................................................................. 24 GLAVA proklinjanja (izvjesnoga) kradljivca kada se nije imenovao. .......................................................... 24 GLAVA: Kazne (te izvjesne) su iskupljenje (grijeha i zloina). .................................................................... 25 GLAVA: Lea (svakoga) vjernika su branjevina (prostor koji treba uvati i tititi, a ne udarati i kanjavati), osim u (kakvoj) kazni ili pravu (nekome).................................................................... 25 GLAVA uspostavljanja (tj. izvravanja tih tjelesnih) kazni i osveivanja zbog zabrana Allaha (tj. zbog Allahovih zabrana, zbog postupaka koje je zabranio Uzvieni Allah). ............................. 26 GLAVA uspostavljanja (izvravanja tih) kazni na (izvjesnome) asnome (uglednome licu, ovjeku) i (izvjesnome) sputenome (tj. niskome, koji nema ugleda i koji je iz niih slojeva). ....................... 26 GLAVA odvratnosti (izvjesnoga) zauzimanja (intervenisanja) u (izvjesnoj) kazni kada se je podiglo (zloinstvo ve) ka (izvjesnome) vladaru. .......................................................................... 27 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I (izvjesni) kradljivac i (izvjesna) kradljivica, pa odsijecite ruke njih dvoga....." i u koliko (tj. i zbog koliko, kolike imovinske vrijednosti) se odsijeca (dio ruke)? ........................................................................................................................ 27 GLAVA pokajanja (izvjesnoga) kradljivca................................................................................................... 30 KNJIGA (izvjesnih) RATOVALACA (zaraenika) OD STANOVNIKA (tj. od pripadnika toga) BEZVJERSTVA I OTPADNITVA (od islamske vjere) . . . (tj. KNJIGA o ratovanju i kanjavanju nevjernika, otpadnika i grijenika koji ponu rat i ratuju, bore se protiv muslimana i islamske uprave i vlasti) . . . . . . . . . . I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "Samo je kazna (onima) koji ratuju Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha, i Njegovoga poslanika) i tre u zemlji pokvarenou (tj. i siju pokvarenost po zemlji, ili: po Zemlji, - za njih je kazna samo to) da se (oni) ubijaju, ili (da) se vjeaju, ili (da) se odsijecaju njihove ruke i njihove noge od suprotnosti (tj. unakrst) ili (da) se protjeraju iz (te, izvjesne) zemlje.....". ............................................................................ 31 GLAVA: Nije spalio (rane da prestane krv) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnim) ratovaocima (zaraenicima) od stanovnika (toga) otpadnitva (tako da) su ak propali (pomrijeli, umrli)................................................................................................................ 31 GLAVA: Nisu se napojili (izvjesni) otpadnici ratovaoci (zaraenici), ak s u (tako i) umrli. ........................ 32 GLAVA stavljanja usijanih klinaca (eksera po zapovjedi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) oi (izvjesnih) ratovalaca (zaraenika, otpadnika, odmetnika). ..................................... 32 GLAVA vrijednosti (onoga) ko je ostavio (tj. vrline onoga ko ostavi i napusti izvjesne) bezobratine (nevaljatine, vrlo runa djela, a naroito blud, preljub). ........................................... 33 GLAVA grijeha (tih) bludnika (preljubnika). Govor Allaha, uzvien je, (o tome je): "..... i nee bludniiti (tj. i ne bludnie).....". "I ne pribliujte se (tome) bludu, zaista on je bio

357

bezobratina (pretjeranost, prekomjerni grijeh) i bio je lo putem (tj. taj postupak je lo put, pravac, nain zadovoljavanja polnoga nagona).". ........................................................................... 33 GLAVA kamenovanja (izvjesnoga, ili: svakoga bludnika, preljubnika) oenjenoga. ................................... 35 GLAVA: Nee se kamenovati (tj. Ne kamenuje se izvjesni) ludi i luda (tj. psihiki abnormalni mukarac, a ni takva enska osoba). ............................................................................................... 35 GLAVA: Za (svakoga) bludnika je (taj kazneni) kamen. .............................................................................. 36 GLAVA (izvjesnoga, ili kaznenoga) kamenovanja u (tj. na izvjesnoj) ploi (tj. poploanom mjestu izmeu Bogomolje i pijace u Medini). ............................................................................................ 37 GLAVA (izvjesnoga) kamenovanja u (izvjesnome) klanjalitu (tj. mjestu gdje se klanjaju bajrami i denaze, a to mjesto u Medini je bilo u pravcu mezarluka Bekiul -Garkada, a sastojalo se je od otvorenoga prostora). ................................................................................................................. 37 GLAVA (onoga) ko je pogodio (tj. ko uini, poini jedan) grijeh ispod (te odreene) kazne (tj. koji ne podlijee kazni, manji grijeh), pa je izvijestio (svoga) vou, pa nema (nikakve) kazne na njega (tj. njemu) poslije (njegovoga) pokajanja kada je doao (i izvijestio vou, rukovodioca samo) traei rjeenje (od njega). ............................................................................... 38 GLAVA: Kada je priznao za (izvjesnu) kaznu, a nije objasnio, da li je za (njegovoga) vou (rukovodioca, zapovjednika, sudiju) da pokrije na njega (tj. njemu taj grijeh, da ga sakrije)? ........ 39 GLAVA: Da li (da) govori (tj. da rekne izvjesni) voa (izvjesnom) priznavaocu (da je uinio blud, preljub): "Moda ti (da) si dotaknuo (samo dotaknuo tu enu) ili si pritisnuo (nju rukom; ili namignuo okom na nju - jer "gameze" znai i namignuti, a i pritisnuti, stisnuti rukom nekoga - da li e to da rekne priznavaocu)?" .......................................... 39 GLAVA pitanja (izvjesnoga) voe (izvjesnome) priznavaocu (tj. onome koji priznaje blud): "Da li si se oenio (prije preljuba, bluda)? ".................................................................................... 40 GLAVA (izvjesnoga, vlastitoga) priznavanja za (svoj) blud (preljub).......................................................... 40 GLAVA kamenovanja (izvjesne ene) trudne od (zbog izvjesnoga) bluda kada se je udavala. .................... 42 GLAVA: Dvoje nevjenavanih se biuju i protjeravaju njih dvoje (u izgnanstvo, tj. Ako blud uini momak i djevojka - momak koji se nije nikada enio i djevojka koja se nije udavala - kanjavaju se bievanjem i izgnanstvom). "Bludnica (izvjesna) i bludnik (izvjesni), pa biujte svako jedno (tj. svako pojedino) od njih dvoga stotinu udaraca biem, i neka ne uzme vas za njih dvoje (tj. prema njima dvoma nikakva) samilost u vjeri Allaha ako ste bili (vi takvi da) vjerujete u Allaha i (izvjesni) dan zadnji (tj. i sudnji dan), i neka prisustvuje kazni njih dvoga (jedna) skupina (grupa) od (izvjesnih, ili nekih) vjernika. Bludnik (izvjesni) nee vjenati (nikoga) osim (neku) bludnicu ili idolopoklonicu, a (izvjesna) bludnica je (takva ena da) nee vjenati nju (niko drugi) osim (neki) bludnik ili idolopoklonik, i zabranilo se je (tj. i zabranjeno je) to na (izvjesne, ili: na sve) vjernike.". ........ 46 GLAVA protjerivanja stanovnika (izvjesnih) grijeha (tj. grijenika) i (izvjesnih) enskaraca (tj. onih koji se ponaaju kao ene, onih mukih koji oponaaju ene). .......................................... 47 GLAVA (onoga) ko je zapovjedio (nekome drugome) osim (izvjesnoga) voe za uspostavljanje (izvrenje izvjesne) kazne (bivi on) odsutan od njega. .................................................................. 47 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "A ko nije mogao od vas (da ima kakav) viak (imovine, mo, mogunost) da vjena (izvjesne) udavae vjernice, pa (neka vjena) od (onoga, tj. od onih) to su posjedovale vae desnice od vaih djevojaka (tj. robinja) vjernica, a Allah je znaniji o vaem vjerovanju, neki (od) vas su od nekih, pa vjenavajte njih (robinje) sa dozvolom njihove porodice, i dajte im njihove nagrade sa (izvjesnim) poznatim (nainom nagraivanja, tj. sa dobroinstvom) udate (bivi one) osim prolivaica (sjemena, tj. bivi one udate, a ne bivi bludnice koje samo ele da sjeme izliju - a to e rei: koje ele samo da zadovolje spolni nagon, a ne ele da budu u braku), a niti (bivi one) uzimaice sebi (kakvih) prijatelja, pa kada su se udale (tj. kada se udaju), pa ako su donijele bezobratinu (tj. ako one uinu blud, preljub), pa na njih (na robinje) je polovina (onoga) to je na vjenanim (slobodnim enama) od (te tjelesne) kazne, to je za (onoga) ko se je plaio (ko se plai izvjesnoga) grijeha od vas, a da se strpite, bolje je za vas (tj. bolje je vama), a Allah je (veliki) oprata, milostiv.". ....................................................... 47 GLAVA: Kada je bludniila (izvjesna) robinja. ............................................................................................ 48 GLAVA: Nee se koriti (nee se sramotiti, nee se grubo nastupati) na (izvjesnu) robinju (tj. Nee se koriti robinja) kada je bludniila i nee se protjeravati (protjerivati, nego e se samo kazniti udarcima)................................................................................................................... 48 GLAVA presuda stanovnika (izvjesne) zatite (ili: presuda stanovnicima zatite - a to e rei: presuda nemuslimanima - posebno idovima i kranima) i njihove enjenosti (oenjenosti)

358

kada su bludniili i podigli su se (tj. i tueni su) ka (izvjesnom muslimanskom) voi. ................... 48 GLAVA: Kada je osumnjiio svoju enu ili enu (nekoga) osim njega (tj. ili enu nekoga drugoga lica) za (njezin) blud kod (izvjesnoga) sudije i (izvjesnih) ljudi, da li je na (toga) sudiju (dunost) da poalje k njoj, pa (da) pita nju o (onome) to se je osumnjiila za njega (za to se osumnjiila). ................................................................................................................... 49 GLAVA (onoga) ko je odgajao (tj. ko je kanjavao) svoju porodicu ili (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim nje - osim svoje porodice) bez (izvjesnoga) vladara (tj. bez traenja dozvole i odobrenja za kanjavanje od nadlenoga vladara). ......................................................................... 50 GLAVA (onoga) ko je vidio sa svojom enom (nekoga) ovjeka pa je ubio njega (u ljubomori, iz ljubomore)............................................................................................................. 51 GLAVA (onoga) to je dolo o (izvjesnome) ciljanju (nagovjetavanju, aludiranju, aluziji, tj. o neizravnom i neizriitom iskazivanju neega). ............................................................................... 51 GLAVA: Koliko je (izvjesno) sprjeavanje (prekoravanje manjim tjelesnim udarcima, tj. neodreenim udarcima) i (izvjesni) odgoj (povezan sa neodreenim tjelesnim udarcima, tj. brojano neodreenim)? ................................................................................................................. 52 GLAVA (onoga) ko je pokazao (izvjesnu) bezobratinu (ili: izvjesnu preljubu, blud), i (izvjesnu) prljavost i (izvjesnu) sumnju (sumnjienje) bez dokaza (jasnoga i oitoga). .................................. 53 GLAVA bacanja (ljage, tj. klevetanja izvjesnih ena) udatih i govora Allaha, moan je i veliajan je: "I koji bacaju (ljagu, tj. klevetaju, iznose la na izvjesne ene) udate, zatim nisu doveli etiri svjedoka, pa biujte ih (sa) osamdeset udaraca biem (kandijom, kamdijom), i ne primite im (nikakvo) svjedoenje nikada, i ti su oni pokvarenjaci. Osim (onih) koji su se pokajali (tj. koji se pokaju) od poslije toga i popravili su se (tj. i postali su dobri), pa zaista Allah je veliki oprata, milostiv.", "Zaista koji bacaju (ljagu, la na izvjesne ene) udate, nemarne, vjernice - prokleli su se (tj. takvi su prokleti, prokleteni) u (toj) ovozemnosti i onozemnosti (tj. i na drugome svijetu, na sudnjem danu), i za njih je kazna velika (velika kazna)." i (GLAVA) govora Allaha: "I koji bacaju (ljagu na) svoje supruge, zatim nisu doli (tj. doveli - a pravo je: a nije bilo njima svjedoka osim njihove osobe).....", ajet (taj vidjeti). .............................................................................................................................. 55 GLAVA bacanja (sumnjienja za blud na izvjesne ljude) robove................................................................. 56 GLAVA: Da li (e da) zapovjedi (izvjesni, tj. nadleni) voa (nekome) ovjeku, pa (da on) udari (tj. da izvri izvjesnu) kaznu odsustvujui od njega. ....................................................................... 56 KNJIGA (izvjesnih) KRVARINA (tj. otkupnina za umorstvo, ubijstvo, ubistvo, ubojstvo, za ubijeno lice) . . . . . . . . . I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "I ko ubije (jednoga) vjernika upravljajui se (usmjeravajui se na ubijanje, hotimino, namjerno), pa njegova kazna je pakao.....". ............................................................................... 57 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... a ko je oivio nju....." . . . . . . . .................................................... 58 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), p ropisala se je na vas (tj. vama ta) odmazda u (vaim) ubijenim (licima, tj. za ubijena lica): slobodni (ovjek) za slobodnoga, i rob za roba i ensko za ensko, pa ko (imadne sreu da) se je oprostila njemu od njegovoga brata (jedna) stvar, pa slijeenje sa (izvjesnim) dobrom (toga oprosta, tj. ubica treba da plati krvarinu za ubijenoga najbliem roaku ubijenoga koji je roak i oprostio ivot ubici zamijenivi mu smrt za krvarinu) i izvrenje k njemu sa dobroinstvom; to je olakanje od vaega Gospodara i milost, pa ko se je uzneprijateljio (tj. ko bude vodio neprijateljstvo) poslije toga, pa za njega je kazna bolna.". ................................. 61 GLAVA pitanja (tj. ispitivanja izvjesnoga) ubice dok prizna, i (GLAVA) priznanja (priznavanja) u (tim tjelesnim) kaznama. ............................................................................................................. 61 GLAVA: Kada je (ubica) ubio sa kamenom ili sa tapom. ............................................................................ 61 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... da je (ta) osoba za (tu) osobu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub i (sve te) rane su odmazda (tj. podlene su odmazdi i rane); pa ko je milodario s njim (tj. ko je milodario pravo odmazde, odmazdu), pa ono (tj. pa to) je iskupljenje njemu (opratau za njegove grijehe); a ko nije sudio sa (onim, tj. ko ne sudi prema onome) to je spustio Allah, pa ti (takvi), oni su (izvjesni, ili: svaki) nasilnici (nepravednici)."................................................................................................................ 62 GLAVA (onoga) ko je odmazdio (tj. ko je izvrio odmazdu, ko je kanjavao za ubojstvo) sa kamenom (tj. sa istim kamenom kojim je i ubica ubio). ................................................................. 62 GLAVA: Ko (se nae u prilici da) se je ubio njemu (neki) ubijeni (roak), pa on je sa boljim (od izvjesna) dva pogleda (dva izbora, tj. on moe da zahtijeva i da bira od dvoje jedno koje se njemu ini da je bolje, a to je ili se ubica ubije takoe, ili da plati krv, krvarinu,

359

otkupninu za ubojstvo, da mu plati ubica ili njegovo pleme i porodica). ........................................ 63 GLAVA (onoga) ko je traio krv (jednoga) ovjeka bez prava (tj. ko bespravno i neosnovano trai da se jedan ovjek ubije)................................................................................................................. 64 GLAVA (izvjesnoga) opratanja (zastupnika ubijenoga lica koji oprosti ubici ili ubicama koji su ubili) u (izvjesnoj) greki (tj. nenamjerno, nehotice) poslije smrti (tj. kada oprosti zastupnik ubijenoga poslije smrti toga ubijenoga). ......................................................................................... 65 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I nije bilo (ni) za (jednoga) vjernika da (on) ubi je (jednoga) vjernika (drukije) osim grekom (nehotimino), a ko je ubio (jednoga) vjernika grekom, pa oslobaanje vrata vjernikoga (tj. to nehotimino ubijstvo ima za posljedicu da ubica mora osloboditi ropstva jednoga muslimana roba) i krvarina predata (uruena) ka njegovoj porodici (porodici ubijenoga je zapovjed Allahova), osim da (oni - nasljednici ubijenoga) milodare (tj. da oproste ubici); pa ako je bio od naroda neprijatelja (tj. neprijateljskoga) vama, a on je vjernik, pa osloboenje (od ropstva jednoga) vrata vjernikoga; a ako je bio od naroda (to ima i postoji) izmeu vas i izmeu njih (neka) obaveza (tj. ugovor, savez), pa (jedna) krvarina predata ka njegovoj porodici i oslobaanje (jednoga) vrata vjernikoga (od ropstva), pa ko nije naao (tj. ko nema to), pa post (postenje u trajanju od) dva mjeseca uzastopna (traei i molei) pokajanje od Allaha (tj. da Allah primi kajanje, ili: post dva mjeseca uzastopna radi pokajanja i strahovanja od kazne Allaha), a Allah je bio (oduvjek) sveznajui (i) mudar.". ................................................................................................................... 65 GLAVA: Kada je priznao (jedan ovjek) za (izvjesno) ubojstvo (samo) jedanput, ubio se je s njim (tj. ubie se za njega, zbog toga ubojstva, ubistva). ........................................................................ 65 GLAVA ubijanja (izvjesnoga) ovjeka za (izvjesnu) enu (tj. zbog izvjesne ene). ..................................... 66 GLAVA (izvjesne) odmazde izmeu (izvjesnih) ljudi i (izvjesnih) ena u (njihovim) ranama (tj. zbog njihovih rana). .................................................................................................................. 66 GLAVA (onoga) ko je uzeo svoje pravo ili je uzeo sebi odmazdu (tj. ili je izvrio odmazdu sam sobom nad nekim) bez (izvjesnoga) vladara. .................................................................................. 67 GLAVA: Kada je umro u (izvjesnoj) stiski (tjeskobi) ili se je ubio (tj. ili je ubijen u stiski, tiski, tiskanju)............................................................................................ 67 GLAVA: Kada je ubio svoju osobu (tj. sam sebe nekom) grekom (tj. nehotimino, nehotice, nenamjerno), pa nema krvarine njemu (tj. za njega, ili zbog toga). ................................................ 68 GLAVA: Kada je ujeo (ugrizao nekoga) ovjeka pa su pali njegovi sjekutii (pa su mu poispadali prednji zubi). .................................................................................................................................. 68 GLAVA: "..... zub za zub.....". ...................................................................................................................... 69 GLAVA krvarine (izvjesnih) prsta (prstiju).................................................................................................. 69 GLAVA: Kada je pogodio (jedan) narod (jednoga) ovjeka (tj. Kada mu nanesu povrede ili ga ak ubiju ljudi jednoga naroda) da li (da) se kazni, ili (da) se uzme (tj. izvri) odmazda od njih, svakoga (od) njih (pojedinano)? .................................................................................................... 69 GLAVA (izvjesnih) zakletvi (skupine od pedeset ljudi da u njihovoj blizini naeni mrtvac, mrtvi nije ubijen od stanovnika njihovoga plemena ili njihovoga naselja, naseobine).............................. 70 GLAVA (onoga) ko se je natkuio (tj. provirio) u kuu (jednoga) naroda (tj. nekih ljudi), pa su iskopali (oni) njegovo oko, pa nema (nikakve) krvarine za njega (tj. njemu za oko). ..................... 74 GLAVA (izvjesnih) davalaca krvarine (tj. onih koji daju i isplauju krvarinu za ubicu zastupnicima ubijenoga lica ili osobe). ........................................................................................... 75 GLAVA djeteta u utrobi (ili: GLAVA zametka u utrobi izvjesne) ene. ...................................................... 75 GLAVA zametka (djeteta u utrobi izvjesne) ene i da je (izvjesna) krvarina na roditelja (oca ene koja je ubila) i srodnike roditelja (oca, i to srodnike po jakoj, debeloj krvi), (a) ne na (njezino) dijete. ..................................................................................................................... 76 GLAVA (onoga) ko je traio pomo (u pomo nekoga) roba ili dijete. ........................................................ 77 GLAVA: Rudnik je nitavnost i bunar je nitavnost. ..................................................................................... 77 GLAVA: ivotinja je nitavnost. ................................................................................................................... 78 GLAVA grijeha (onoga) ko je ubio (nekoga) tienika bez grijeha. ............................................................. 78 GLAVA: Nee se ubiti (tj. Ne ubija se izvjesni) musliman za (izvjesnoga) nevjernika. ................................ 79 GLAVA: Kada je oamario (izvjesni) musliman idova kod (svoje) srdbe (ljutitosti). ............................... 79 KNJIGA TRAENJA POKAJANJA (tj. KNJIGA nagovaranja i natjerivanja na kajanje izvjesnih) JERETIKA (heretika, odmetnika od Islama) I (izvjesnih, ili svih prkosnih tvrdoglavih) PROTIVNIKA, I BORBE (meusobne protiv) NJIH, I (KNJIGA) GRIJEHA (onoga) KO JE PRIDRUIVAO (jo nekakvo boanstvo) SA ALLAHOM I

360

NJEGOVE KAZNE U (toj) OVOZEMNOSTI I (na zadnjem, tj.) DRUGOME SVIJETU (tj. na Sudnjem danu). ................................................................................................ 80 GLAVA suda (odredbe, propisa u vezi izvjesnoga) odmetnika (otpadnika od Islama) i odmetnice (otpadnice). . . . . . . . . I (GLAVA) traenja pokajanja (od) njih (tj. I GLAVA natjeravanja i nagovaranja na pokajanje njih - odmetnika i odmetnica). ............................................................... 81 GLAVA ubijanja (onoga) ko nije htio primanje (tj. ko nije htio primiti sve, ili izvjesne) zakone (Islama, tj. obavezne dunosti) i to su se pripisivali ka (izvjesnom) odmetnitvu. ........................ 83 GLAVA: Kada je ciljao (izvjesni) tienik i (drugi) osim njega sa psovanjem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a nije bio izriit (tj. kada je aludirao na psovanje Muhammeda a.s., a nije to izriito i jasno izrazio i izrekao), kao njegov govor: "Essamu alejke" (umjesto "Esselamu alejke"). ............................................................................... 84 GLAVA. ....................................................................................................................................................... 85 GLAVA ubijanja (izvjesnih) skupina izlazaica (izlaznika, odmetnika iz vjere Islama, ili: ubijanja pripadnika sekte zvane haridije, hariditi koji su u svoje vrijeme ustali prvobitno i protiv Alije i protiv Muavije, a poslije posebno protiv Alije r.a. i koji su poeli da na svoj nain shvataju Islam i da mnoge islamske propise tumae na svoj nain), i (GLAVA ubijanja izvjesnih) skretaa (skretalaca sa istine - ubijanja njihovoga) poslije uspostavljanja (izvjesnoga) dokaza nad njima (tj. poslije ubjeivanja dokazima da su na krivom putu koji treba da napuste) i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "I nije bio Allah zato (da) zavede (jedan) narod (ljude) poslije poto je naputio njih do (da) objasni njima (ono) to se uvaju (njega, ega se uvaju i boje).....". .................................................................................................. 85 GLAVA (onoga) ko je ostavio (napustio) borbu (tih) haridita zbog (izvjesnoga) slaganja (obiknjavanja sebi, pridobijanja, privlaenja) i da se ne okrenu (da ne pobjegnu izvjesni) ljudi od njega. ................................................................................................................................. 87 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee ustati (tj. Nee se pojaviti i nastati) as do (da) se pobiju (nekakve) dvije skupine (ete, grupe), tvrdnja njih dviju je jedna.". ........................................................................................................... 88 GLAVA (onoga) to je dolo o (izvjesnim) tumaiocima (tumaima sebi, tj. koji sebi tumae i opravdavaju svoj postupak u tui i ubijanju na osnovu dobronamjernih pretpostavki koje im slue kao dokaz i oslonac). ............................................................................................................. 88

KNJIGA (izvjesnoga) PRISILJAVANJA (sile, presije, prinuivanja i natjeravanja nekoga na silu na neto, posebno natjeravanja na silu nekoga u vjeru od strane neije) . . . . . . . . I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "..... osim ko se je prisilio (da se jezikom i rijeima odrekne svoga islamskoga vjerovanja), a njegovo srce je smireno sa (svojim islamskim) vjerovanjem, a ali (tj. nego) ko je rasprostranio (rairio, tj. otvorio) sa (tim) bezvjerstvom (tj. za to bezvjerstvo) prsa, pa na njih je (pala jedna) srdba od Allaha, i za njih je (jedna) kazna velika.". . . . . . . . .................................................................................................................. 91 GLAVA (onoga) ko je sebi izabrao (odabrao to) udaranje, i ubijanje i ponienje (poniavanje) nad (to) bezvjerstvo............................................................................................................................... 92 GLAVA o prodaji (izvjesnoga lica) prisiljenoga i slinoga njemu u (izvjesnome) pravu i (drugome) osim njega. ..................................................................................................................................... 93 GLAVA: Nee se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se) brak (vjenanje izvjesnoga lica) prisiljenoga. "..... i ne prisiljavajte vae (svoje) robinje na (izvjesni) blud ako su htjele utvrivanje sebe (tj. svoju ednost i moralnost - ne prisiljavajte ih) zato (da) sebi traite (pomou njih) robu (toga) ivota najbliega (tj. robu ovozemnoga ivota); a ko prisili (prisiljava) njih, pa zaista Allah je poslije njihovoga prisiljavanja veliki oprata (njima - prisiljenim robinjama), milostiv.". .................................................................................... 94 GLAVA: Kada se prisilio (prisiljavao sve dotle) dok je poklonio roba ili ga je prodao, nije (to) bilo dozvoljeno (to nije dozvoljeno, tj. nije dozvoljena ta radnja, nije ispravan ni vrijedan taj poklon, niti ta prodaja)............................................................................................................... 94 GLAVA od (izvjesnoga) prisiljavanja. ......................................................................................................... 95 GLAVA: Kada se je nala (pronala) prisiljenom (izvjesna) ena na (taj) blud, pa nema kazne na nju u Njegovom (tj. zbog Njegovoga) govora, uzvien je: "..... a ko prisili njih, pa zaista Allah je od poslije njihovoga prisiljavanja veliki oprata (njima), milostiv.". ............................... 95

361

GLAVA zakletve (izvjesnoga) ovjeka za svoga druga da je on njegov brat kada se bojao (plaio) na njega (za njega izvjesnoga) ubijanja ili slinoga njemu (ili neega slinoga ubijanju). ................... 96 KNJIGA (izvjesnih) VARKI (tj. prevara, podvala, lukavstava, prepredenosti, izmiljotina, izvrdavanja, dovitljivosti, izlaza iz neprilika pomou iznalaenja rupa u propisima i zakonima eriatskim i sl.) ............................................................................................................. 98 GLAVA o ostavljanju (tih) varki i zaista za svakoga ovjeka je (tj. pripada mu ono) to je namjeravao u (svojim) zakletvama i (drugome) osim njih (osim zakletvi). .................................... 98 GLAVA o (toj) molitvi (namazu). ................................................................................................................ 99 GLAVA o (toj obaveznoj godinjoj milostinji) zekatu i da se nee rastavljati izmeu sakupljenoga (sastavljenoga, to je zajedno), i nee se sakupljati (sastavljati) izmeu rastavljenoga (raznoga) plaenjem (od te) milostinje (tj. iz straha od te obavezne milostinje - zekata). ........................................................................................................................ 99 GLAVA (izvjesne) varke u (izvjesnom) vjenanju (braku). ....................................................................... 101 GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga) varanja (prevare) u (tim) prodajama, i nee se sprijeiti viak (pretek izvjesne) vode zato (da) sprijei s njime (pomou njega) viak (izvjesnoga) sijena (pie - hrane za stoku). ....................................................................................................... 102 GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga) meusobnoga istjeravanja na veliku cijenu neke robe bez namjere da kupi tu robu. ........................................................................................................ 102 GLAVA (onoga) to se zabranjuje od (izvjesnoga meusobnoga) varanja u (svim vrstama) prodaja (kupoprodaja)................................................................................................................... 102 GLAVA (onoga) to se zabranjuje od (izvjesnoga) varanja (izvjesnome) zatitniku (zakonskome zastupniku) u (izvjesnoj) sirotici poeljnoj (tj. o zabrani da zatitnik vara svoju lijepu siroticu tienicu) i da nee upotpunjavati njezin vjenani dar. .................................................... 102 GLAVA: Kada je oteo (neki ovjek tuu) robinju, pa je tvrdio da je ona umrijela (umrla), pa se sudilo za (odgovarajuu) vrijednost (te) robinje umrle (da plati otmiar vlasniku robinje). Zatim je naao nju njezin vlasnik, pa ona je za njega (tj. ona pripada njemu), a vraa se (njezina) vrijednost (k otmiaru, otmiaru), a nee biti (ta) vrijednost cijenom (kao cijena). ....... 103 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 104 GLAVA o (izvjesnom) braku (vjenanju). ................................................................................................. 104 GLAVA (onoga) to se mrzi od prevare (pravljenja varke izvjesne) ene sa (svojim) muem i (svojim) inoama, i ta je silo na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, o tome............................................................................................................................. 106 GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesne) prevare (pravljenja varke) u (izvjesnom) bjeanju od (te) kuge. ................................................................................................................... 107 GLAVA o (izvjesnom) poklonu i (izvjesnom) prekuppravu (pravu pree kupovine). ................................ 107 GLAVA prevare (pravljenja varke izvjesnoga) namjesnika (tj. slubenika) zato (da) se pokloni njemu............................................................................................................................... 109 GLAVA (izvjesnoga) tumaenja (snova, sanova).................................................................................... 111 GLAVA sna (snovienja izvjesnih ljudi) dobrih, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "Zaista ve je bio istinit (tj. ve je istinu govorio, rekao) Allah Svome poslaniku (u njegovome) snu sa (izvjesnom) istinom, zaista unii ete svakako (u) Bogomolju Svetu, ako je htio (ako htjedne) Allah, bivajui sigurni (bezbijedni vi), brijui vae (tj. svoje) glave i skraujui (vi svoju kosu na glavi), neete se plaiti (ne plaei se vi), pa je znao (on ono) to niste znali (vi); pa je uinio osim toga (doslovno: nie toga, tj. prije toga jo jednu) pobjedu blizu (skoro osvajanje - Hajbera prije Meke).". .............................................. 113 GLAVA: San (izvjesni, izvjesno snovienje) je od Allaha. ......................................................................... 113 GLAVA: San dobri (tj. Dobri san) je dio od etrdeset i est dijelova od (Allahovoga) vjerovijesnitva. ............................................................................................................................ 114 GLAVA (izvjesnih) razveseljivaica (tj. sanova, snova koji nagovjetavaju prijatne vijesti i dogaaje). ........................................................................................................................ 115 GLAVA sna Jusufa (Jusufovoga sna, snovienja) . . . . . . . . . . ................................................................. 115 GLAVA sna Ibrahima (Ibrahimovoga sna) . . . . . . . . . . ............................................................................ 116 GLAVA (izvjesnoga) meusobnoga slaganja (podudarnosti) na (izvjesnome) snu. ................................... 116 GLAVA sna stanovnika (izvjesnih, ili svih) zatvora, i (izvjesne) pokvarenosti i mnogobotva (tj. sna zatvorenika, i pokvarenjaka i mnogoboaca) . . . . . . . . . . ............................................... 116 GLAVA (onoga) ko je usnio (sanjao) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju.......................................................................................................................... 118

362

GLAVA sna (u toj) noi. ............................................................................................................................ 119 GLAVA (izvjesnoga) sna u (izvjesnome) danu. ......................................................................................... 120 GLAVA sna (izvjesnih) ena. .................................................................................................................... 121 GLAVA: "Sanjarija (izvjesna, ili svaka sanjarija bez veze) je od (izvjesnoga) sotone, pa kada je sanjario, pa neka pljune od svoje ljevice (tj. na svoju lijevu stranu) i neka trai utoite u Allaha, moan je i veliajan je." ................................................................................................... 122 GLAVA (izvjesnoga usnivenoga) mlijeka. ................................................................................................. 122 GLAVA: Kada je teklo (to) mlijeko u njegovim stranama ili njegovim noktima......................................... 122 GLAVA (izvjesne) koulje u (izvjesnome) spavanju (snu). ........................................................................ 123 GLAVA tegljenja (izvjesne) koulje u (izvjesnome) spavanju (tj. u snu). .................................................. 123 GLAVA (izvjesnih) zelenoa (tj. zelenih boja) u (izvjesnome) spavanju i (izvjesnoga) vrta zelenoga (zelene bae). ............................................................................................................... 124 GLAVA otkrivanja (izvjesne) ene u (svome) spavanju (tj. u snu). ........................................................... 124 GLAVA odjea (od te izvjesne) svile u (svome) spavanju (usniti, sanjati). ................................................ 125 GLAVA (izvjesnih) kljueva u (izvjesnoj) ruci. ......................................................................................... 125 GLAVA (izvjesnoga) vjeanja (objeenja, hvatanja) za (izvjesnu) petlju (vezu) i (izvjesnu) krunicu (kolut). ........................................................................................................................... 125 GLAVA stupa (stuba izvjesnoga velikoga) atora pod njegovim jastukom (pod jastukom onoga koji usnije jedan san o atoru i stupu, stubu)........................................................................................ 126 GLAVA (izvjesnoga) brokata (zlatotkanice) i ulaenja (i ulaska u taj) raj u (svome) spavanju (u snu). .... 126 GLAVA (izvjesnoga) okova (lanca, bukagija, negvi, usteka, puta za sputavanje nogu) u (svome) spavanju (to neko usnije)............................................................................................................. 126 GLAVA (izvjesnoga) vrela tekuega u (izvjesnome) spavanju (snu). ........................................................ 127 GLAVA iupavanja (tj. vaenja izvjesne) vode iz (izvjesnoga) bunara dok se napoje (izvjesni) ljudi. ..... 128 GLAVA iupavanja (tj. izvlaenja, vaenja izvjesne) pune kove, il i dviju kova iz (izvjesnoga) bunara sa (nekom) slabou. ......................................................................................................... 129 GLAVA (izvjesnoga) odmora (nalaenja odmora, odmaranja) u (izvjesnome) spavanju. .......................... 130 GLAVA (izvjesnoga) dvorca (zamka) u (izvjesnome) spavanju................................................................. 130 GLAVA (izvjesnoga) ienja (za molitvu) u (izvjesnome) spavanju. ....................................................... 131 GLAVA (izvjesnoga) ophoenja Ka'be (okolo Ka'be, oko Ka'be) u (izvjesnome, ili: u svome) spavanju........................................................................................................................................ 131 GLAVA: Kada je dao (neko) svoj viak (pretek) osim (mimo) sebe (nekome drugome) u (svome) spavanju (tj. u snu). ...................................................................................................................... 131 GLAVA (izvjesne) sigurnosti i odlaenja (izvjesnoga) straha u (tome) spavanju. ...................................... 132 GLAVA (izvjesnoga) uzimanja na (izvjesnu) desnicu u (izvjesnome) spavanju. ....................................... 133 GLAVA (izvjesne prazne) ae (pehara) u (izvjesnome) spavanju (tj. u izvjesnome snu). ........................ 133 GLAVA: Kada je poletjela (prhnula izvjesna) stvar u (izvjesnome) spavanju (snu).................................... 134 GLAVA: Kada je sanjao (neko nekakve) krave (to) se kolju (preko prsa kao rtve - kurbani). ................. 134 GLAVA (izvjesnoga) puhanja u (izvjesnome) spavanju............................................................................. 134 GLAVA: Kada je usnio da je on izvadio (izvjesnu) stvar iz (neke, jedne) strane (kraja), pa je nastanio (smjestio) nju (u jedno) drugo mjesto. ............................................................................ 135 GLAVA (izvjesne) ene crne (crne ene). ................................................................................................. 135 GLAVA (izvjesne) ene uskovitlane (svoje) glave (tj. kose na glavi). ....................................................... 136 GLAVA: Kada je tresao (potresao nekakvu) sablju (ma) u (svome) spavanju (tj. u snu). .......................... 136 GLAVA (onoga) ko je lagao u svome sanjarenju. ...................................................................................... 136 GLAVA: Kada je sanjao (ono) to se mrzi, pa neka ne izvjetava za njega ( o njemu, o tom) i neka ne spominje njega (tj. taj san)............................................................................................... 137 GLAVA (onoga) ko nije vidio (tj. ko nije smatrao svoj izvjesni) san za prvoga tumaa kada nije pogodio (taj pravi tumailac, tuma sna pravi smisao sna, tj. ko ne smatra svoj san da mu znai ono kako mu ga je protumaio prvi tumailac kada on ne pogodi ispravni smisao sna). .................................................................................................................... 138 GLAVA tumaenja (izvjesnoga) sna poslije molitve (izvjesnoga) jutra. .................................................... 139 KNJIGA (izvjesnih) SMUTNJI (tj. pobuna, nereda, metea, kunji, iskuenja) ................................. 142 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidjeete poslije mene (neke) stvari (poslove, dogaaje to) nijeete njih (tj. stvari koje ete smatrati za rune, koje osuujete, koje ete osuivati).". .................................................................................................. 143 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Propast moje sljedbe je na dvjema

363

rukama (nekih) djeaka maloumnih (ludih, zabludjelih)." ............................................................ 145 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Jao za Arape (tj. Teko Arapima) od (jednoga) zla (koje) se je ve pribliilo.". ................................................................................ 145 GLAVA pojavljivanje (izvjesnih) smutnji (kunji, iskuenja koja e dovesti do pobuna, nereda, metea). ........................................................................................................................... 146 GLAVA: Nee doi (ni jedno) vrijeme (pa da e biti drukije) osim (tako da e biti ono) koje je poslije njega, gore od njega. ......................................................................................................... 147 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je nosio na nas (tj. Ko ponese protiv nas svoje) oruje, pa nije od nas (tj. pa nije na, ne pripada nama on)." ............................. 148 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne vraajte se poslije mene (ka stanju da budete kao jedni, neki) bezvjernici, (i da) udara (tj. udarajui) neki (od) vas (sabljom) vratove nekih.". ............................................................................................................ 149 GLAVA: Bude (Biva, tj. Bie jedna velika) smutnja: sjedilac (izvjesni, ili: svaki sjedilac) u njoj bolji je od (izvjesnoga, ili: svakoga) stajaa. ................................................................................. 151 GLAVA: Kada su se susrela (tj. sudarila, pobila, sukobila izvjesna) dva muslimana sa dvije sablje njih dvojice......................................................................................................................... 151 GLAVA: Kako je (izvjesna) stvar kada nije bila skupina (tj. kada ne bude jedne skupine, zajednice, muslimanske veine koju podravaju veina svih muslimana). ................................... 152 GLAVA (onoga) ko je mrzio da umnoava crninu (tj. osobe, pristalice izvjesnih) smutnji i (izvjesnoga) nasilja (a to znai: ko nije elio da svojim linim uestvovanjem umnoi broj osoba izvjesnih smutnji, pobuna, izvjesnoga nasilja)............................................................. 153 GLAVA: Kada je ostao (tj. Kada ostane jedan musliman) u (jednim) ocjedinama (mulju, talogu, odbacku) od (izvjesnih) ljudi (tj. meu niskim, poronim, podlim ljudima). ................................ 154 GLAVA (izvjesnoga) pobeduinjavanja (sebe) u (izvjesnoj, ili: u svakoj) smutnji. ..................................... 155 GLAVA (izvjesnoga svoga) utjecanja od (izvjesnih) smutnji (tj. traenja sebi utoita od smutnji). .......... 155 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Smutnja (izvjesna) je od strane (toga izvjesnoga) istoka.".............................................................................................................. 156 GLAVA (izvjesne) smutnje koja (e da) se talasa (zatalasa) kao talas (val toga) mora. ............................. 158 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 160 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 161 GLAVA: Kada je spustio (tj. Kada spusti, poalje, dadne) Allah u (jedan) narod (neku) kaznu (na ovome svijetu). ....................................................................................................................... 162 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za Hasena, sina Alije (tj. njegovoga govora o svome unuku Hasanu, sinu Alije): "Zaista ovaj moj sin je zaista gospodin (veliki), i moda Allah da popravi (odnose, tj. da izmiri) s njime izmeu dvije ete (tj. vojske, skupine, stranke) od (izvjesnih) muslimana.".............................................................. 162 GLAVA: Kada je rekao kod (jednoga) naroda (jednu) stvar, zatim je izaao pa je rekao protivno njoj (tj. protivno, suprotno toj stvari). ........................................................................................... 163 GLAVA: Nee ustati (tj. Nee se pojaviti, Nee nastati, Nee biti) as do (da) se zavidi (dok se ne bude zavidilo) stanovnicima (tih) grobova (tj. dok se ne zaeli da se je u grobu kao to su i oni u grobovima koji ve lee u njima). ..................................................................... 165 GLAVA mijenjanja (promjene izvjesnoga) vremena ak (e da) oboavaju (ljudi izvjesne) idole (kipove, kumire). ................................................................................................................. 165 GLAVA izlaenja (izvjesne) vatre. ............................................................................................................ 165 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 166 GLAVA spominjanja (izvjesnoga) velikoga premazivaa (pozlaivaa, tj. Antihrista, Deddala). .......... 167 GLAVA: Nee unii Velepremaziva (u) Medinu. ..................................................................................... 170 GLAVA (spominjanja) Je'duda i Me'duda. .......................................................................................... 171 KNJIGA (izvjesnih) PRESUDA (tj. pravosudnih odluka, propisa, odredaba, odredbi koje su muslimani duni da izvre i da im se pokore ako se te presude i odredbe zasnivaju na izravnoj rijei Uzvienoga Allaha u Kur'anu, ili na pouzdano dokazanoj rijei Muhammeda a.s. ili na rijeima pretpostavljenih muslimana, muslimanskih zapovjednika, upravljaa ako se rijei i odluke muslimanskih upravljaa ne protive rijeima Uzvienoga Allaha i Njegovoga poslanika Muhammeda a.s.) . . . . . . . . . . I (KNJIGA) govora Allaha, uzvien je: "....., pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se (Njegovome) poslaniku i posjednicima (izvjesne) zapovjedi (tj. uprave, vlasti) od vas (tj. i vaim, svojim zapovjednicima, upravljaima, vlastodrcima).....". ....................................... 172 GLAVA: Zapovjednici (muslimana) su od Kureja (Kurejevia). ............................................................. 172

364

GLAVA nagrade (onoga) ko je sudio sa (izvjesnom) mudrou (tj. prema Allahovim presudama, odredbama, jer ko tako ne sudi, pokvaren je, grijean je) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... a ko nije sudio sa (onim) to je spustio Allah, pa ti su (takvi da su) oni (izvjesni) pokvarenjaci (grijenici).". ............................................................................................ 173 GLAVA (izvjesne) poslunosti i pokornosti (svome) voi dok (god) nije bila grijeh (ta poslunost i pokornost voi u sluaju kada on nareuje neto to je po Islamu zabranjeno). ............................ 174 GLAVA: Ko nije pitao (traio to izvjesno) zapovjednitvo, pomogao (pomagao) je njega Allah. ............... 175 GLAVA: Ko je pitao (traio izvjesno) zapovjednitvo, prepustio se je k njemu. ......................................... 175 GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesne) pohlepe na (izvjesno) zapovjednitvo. ..................................... 176 GLAVA (onoga) ko se je uinio (postavio) pastirem (za neko) stado, pa nije bio iskren (odan). ............... 176 GLAVA: Ko je oteavao (tj. Ko je uvodio potekou na ljude izazivajui tako meusobno neprijateljstvo - izmeu sebe i izmeu tih ljudi), oteao je Allah na njega (tj. oteao je Allah njemu; ili: oteao Allah njemu). ..................................................................... 177 GLAVA (izvjesnoga) suenja i rjeenja (rjeavanja pitanja) u (tj. na izvjesnome) putu (ulici). ................. 178 GLAVA (onoga) to se je spominjalo da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio takav da) nije bio za njega (tj. u njega nikakav) vratar (portir).............................................. 178 GLAVA (izvjesnoga) sudije (koji) sudi sa (izvjesnim) ubijanjem na (onoga) ko (je takav da) je trebalo na njega (tj. da je trebalo njemu ubijanje, a to znai: koga je trebalo ubiti, - i tu presudu izrekne izvjesni sudija) osim (tj. bez izvjesnoga) voe koji je iznad njega (iznad toga sudije, koji je stariji od sudije po rangu i inu). .......................................................... 179 GLAVA: Da li (e da) sudi (izvjesni) sudac, ili (da) rjeava (da daje rjeenja na pitanja), a on je srdit? ................................................................................................................................. 180 GLAVA (onoga) ko je vidio (tj. mislio, smatrao) za (izvjesnoga) sudiju da sudi sa svojim znanjem u stvari (izvjesnih) ljudi kada se nije bojao (plaio izvjesnih loih) pomiljaja i sumnjienja, kao to je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hindi: "Uzmi to je dosta (dovoljno) tebi i tvojoj djeci sa (izvjesnim) poznatim (nainom, tj. to se smatra kao dobro, obino, umjereno)." A to je kada je bio (jedan) posao poznat (uven, tj. kada jedan postupak bude uven kao dobar, kada jedna stvar bude nadaleko uvena i izvoena, praktikovana). ................................................................................................ 181

GLAVA (izvjesnoga) svjedoanstva na (izvjesni) rukopis zapeaeni, i ta biva dozvoljeno od toga i ta biva tijesno (od toga) na njih (ta biva tijesno njima, tj. a ta nije dozvoljeno od toga njima) i (GLAVA) knjige (tj. pisma izvjesnoga) suca (sudije) ka svojim namjesnicima (namjetenicima, slubenicima) i (pisma izvjesnoga) sudije ka (izvjesnome) sudiji. ...................................................................................................................... 181 GLAVA: Kada zasluuje (izvjesni) ovjek (da mu se povjeri to) suenje (tj. da bude sudija)? ................... 183 GLAVA opskrbe (izvjesnih, ili: svih) sudaca i (svih) namjesnika (tj. slubenika) na njoj (tj. u njoj - u sudskoj slubi i upravi i vlasti uope; ili: na njima - na tim obaveznim milostinjama, tj. i opskrbe slubenika koji ubiru i sakupljaju obaveznu milostinju - zekat u muslimanskoj dravi). ............................................................................................................... 184 GLAVA (onoga) ko je sudio i proklinjao (tj. i provodio meusobno proklinjanje branih drugova) u Bogomolji (ili u izvjesnoj bogomolji). ....................................................................................... 185 GLAVA (onoga) ko je sudio u (izvjesnoj) bogomolji (ili: u Bogomolji - bogomolji, Vjerovijesnikovoj a.s. damiji u Medini), te kada je doao na (neku tjelesnu) kaznu, zapovjedio je da se izvede iz (te) bogomolje (ili: iz Bogomolje), pa (da) se uspostavi (tj. izvri kazna izvan te bogomolje). ............................................................................................ 185 GLAVA savjetovanja (predikovanja izvjesnoga) voe (koje je namijenjeno, upueno) za (izvjesne) parniare (protivnike). .................................................................................................. 186 GLAVA (izvjesnoga) svjedoenja (koje) bude (biva) kod (izvjesnoga) suca u (vrijeme) njegove uprave (upravljanja izvjesnim) suenjem, ili prije toga, (svjedoenja) za (tj. u prilog izvjesnoga) parniara. ................................................................................................ 186 GLAVA zapovjedi (izvjesnoga) upravljaa kada je upravio (poslao nekakva) dva zapovjednika ka (nekome) mjestu, da se meusobno pokoravaju njih dvojica (jedan drugome, tj. da se slau), a (da) se meusobno ne grijee njih dvojica (tj. da se jedan drugome ne protive, i da ne pokazuju meusobnu protivnost, protivljenje). ................................................ 189 GLAVA odgovaranja (tj. odazivanja izvjesnoga) suca (izvjesnome) pozivu (na gozbu). ........................... 189

365

GLAVA poklona (izvjesnih) namjesnika (tj. namjetenika, slubenika). ................................................... 190 GLAVA traenja suenja (izvjesnih) slobodnjaka (tj. postavljanja za sudije osloboenih robova) i postavljanja namjesnicima njih (tj. i GLAVA njihovoga postavljanja za namjesnike, namjetenike, slubenike). ............................................................................................................ 191 GLAVA (izvjesnih) vjetaka za (izvjesne) ljude (tj. izvjesnih pomonika glavnome zapovjedniku, upravljau, ili sudiji, koji je pomonik, naelnik, starjeina izvjesnih ljudi). ................................ 191 GLAVA (onoga) to se mrzi od hvale (izvjesnoga) vladara, a kada je izaao, rekao je (o njemu neto drugo) osim toga (tj. osim hvale). ......................................................................... 191 GLAVA (izvjesnoga) suenja na (tj. protiv izvjesnoga) odsutnoga. ........................................................... 192 GLAVA (onoga) ko (je takav da) se sudilo (presudilo) njemu za pravo njegovoga brata (tj. dosudilo se je njemu pravo njegovoga brata po krvi, ili uope brata po vjeri), pa neka ne uzme (ne uzima) njega, pa (jer) zaista suenje (presuda izvjesnoga) suca nee dozvoliti (tj. ne dozvoljava nita to je) zabranjeno, a nee zabraniti (tj. a niti zabranjuje nita, ita to je) dozvoljeno. .................................................................................................................. 192 GLAVA (izvjesnoga) suenja o (izvjesnome) bunaru i poput njega (tj. i slino njemu). ............................ 193 GLAVA (izvjesnoga) suenja o mnogome (tome) imanju i malome (od) njega. ........................................ 194 GLAVA prodavanja (izvjesnoga) voe na (izvjesne) ljude (tj. izvjesnim ljudima, licima) njihove imovine i njihove posjede (nekretnine)......................................................................................... 194 GLAVA (onoga) ko se nije brigao (nije mislio, nije se obazirao) za (na) napadanje (udaranje onoga) ko nee znati (tj. ko ne zna) o (izvjesnim) zapovjednicima (nekoga, jednoga) hadisa (ili: nekoga razgovora, prianja). .......................................................... 195 GLAVA (izvjesnoga) zakletoga (nepomirljivoga) parniara, a on je (tj. a to je svaki) trajni u (svojoj) prepirci (svai, parnici). .................................................................................................. 195 GLAVA: Kada je sudio (izvjesni) sudac sa nasiljem (tj. nepravedno), ili protivno stanovnicima (izvjesnoga) znanja (tj. ili protivno uenim ljudima, uenjacima), pa ono je vraanje (tj. pa to suenje se vraa njemu, odbija se, ne priznaje se, ne vrijedi). ........................................ 196 GLAVA (izvjesnoga) voe (koji) doe (nekome) narodu, pa popravi meu njima (odnose, pobolja njihove odnose, izmiri ih)................................................................................. 196 GLAVA: Voli se (tj. Smatra se lijepim, Smatra se za prednost) za (izvjesnoga, tj. za sudskoga) pisara da bude pouzdan, pametan. ................................................................................................ 197 GLAVA pisma (izvjesnoga) suca k svojim namjesnicima (slubenicima) i (pisma izvjesnoga) sudije ka svojim pouzdanicima..................................................................................................... 198 GLAVA: Da li je dozvoljeno (Da li biva dozvoljeno) za (izvjesnoga) suca da poalje (jednoga) ovjeka, njega samoga, radi (izvjesnoga) gledanja (nadgledanja, uvida) u (izvjesne) stvari (poslove). ............................................................................................................................ 199 GLAVA prevoenja (na drugi jezik izvjesnih) sudaca, i da li biva dozvoljen jedan prevodilac (tj. i da li je dozvoljeno da bude samo jedan prevodilac)? ............................................................ 200 GLAVA obraunavanja (izvjesnoga) voe svoje namjesnike (slubenike - svojih namjesnika, slubenika, tj. traenja obrauna od njih). .................................................................................... 201 GLAVA bliskoga (pridvornoga) prijatelja (izvjesnoga) voe i stanovnika njegovoga zdogovora............... 202 GLAVA: Kako prisegnjuje (izvjesni) voa (izvjesne, ili svoje) ljude (tj. Kako prima prisegu od njih)?.................................................................................................. 202 GLAVA (onoga) ko se je prisegnuo dvaput................................................................................................ 205 GLAVA prisege (izvjesnih) Beduina. ........................................................................................................ 206 GLAVA prisege (izvjesnoga) malenoga (mladoga lica). ............................................................................ 206 GLAVA (onoga) ko se prisegnuo, zatim je traio raskid (krenje svoje) prisege. ....................................... 206 GLAVA (onoga) ko se je prisegnuo (jednome, nekome) ovjeku, (a) nee se prisegnuti njemu (tj. a ne prisegnjuje se on njemu ni zbog ega drugoga) osim zbog (te) ovozemnosti. .................. 207 GLAVA prisege (izvjesnih) ena. .............................................................................................................. 207 GLAVA (onoga) ko je raskinuo (pokvario, odbacio jednu, neku) prisegu i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "Zaista koji se prisegnjuju tebi, samo se prisegnjuju (tj. prisegnjuju se samo) Allahu, ruka Allaha je iznad (nad) njihovim rukama, pa ko je raskinuo (pokvario, odbacio datu prisegu), pa samo raskida (tj. raskida on samo) na sebe; a ko je ispunio obeanje (ili: a ko je bio vjeran) za (ono) to se je obavezao na njega Allahu, pa dae (Allah) njemu (jednu) nagradu veliku.". .......................................................................... 209 GLAVA (izvjesnoga) traenja nasljednika (tj. izvjesnoga postavljanja za halifu, vladara nekome nekoga - a to e rei: zahtijevanje, ili preporuka jednoga halife da poslije njega bude neko mjesto njega kao halifa, pa bili pojedina linost, ili da se preporui to da se izmeu tano

366

imenovanih lica jedno izabere za halifu). ..................................................................................... 209 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 211 GLAVA istjeravanja (izvjesnih) protivnika i stanovnika (izvjesnih) sumnji (tj. i sumnjaa, sumnjivaca) iz (svojih) kua poslije (izvjesnoga) spoznavanja. ............................ 212 GLAVA: Da li je za (izvjesnoga) vou da sprijei (izvjesnim) zloincima i sta novnicima (izvjesnoga) grijeha (tj. i grijenicima, neposlunicima) od (izvjesnoga) govora sa njim (tj. sa sobom), i (izvjesne) posjete i poput njega (tj. i slino tome)? ............................................. 212 KNJIGA (izvjesnoga) ELJENJA (tj. elje, prieljkivanja sebi neega) ............................................ 213 GLAVA (onoga) ta je dolo o (izvjesnome) eljenju (prieljkivanju sebi neega) i ko je elio (sebi to) muenitvo (tj. ko eli da bude ehit, ehid, a to e rei: ko eli da pogine u borbi za Islam).............................................................................................................................. 213 GLAVA eljenja (izvjesnoga) dobra i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je bio meni Uhud zlata."........................................................................................................ 214 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam vidio u poetku od svoje stvari ta sam vidio u posljedici (tj. na kraju).". ............................................................................ 214 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je ovako i ovako (ili: toliko i toliko)!". .................................................................................................................... 215 GLAVA eljenja Kur'ana i (izvjesnoga) znanja (nauke). ............................................................................ 216 GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga) eljenja (sebi). "I ne elite (sebi ono) to je odlikovao Allah s njime nekoga (od) vas nad nekim, za (sve, ili: za izvjesne) ljude je dio (udjel) od (onoga) to su sebi stekli, a za (sve, izvjesne) ene je dio od (onoga) to su stekle (sebi one), i pitajte (tj. molite) Allaha od Njegove dobrote (tj. od Svoje dobrote da vam dadne), zaista Allah je bio za svaku stvar (tj. Allah je o svakoj stvari) znan (sveznajui).". ......... 216 GLAVA govora (izvjesnoga) ovjeka: "Da nije Allaha, ne bismo se naputili!". ........................................ 217 GLAVA odvratnosti (ili runoe izvjesnoga) eljenja susret (susreta, tj. sukob, sukoba svoga) neprijatelja (tj. nije lijepo da sebi eli da ratuje protiv neprijatelja i da se s njim sukobljava). ..... 217 GLAVA (onoga) to biva dozvoljeno od (toga eljenja koje se izraava sa) "Da" (tj. "Da mi je....."), i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "..... da je meni za vas (jedna) snaga.....".................................................................................................................... 218

GLAVA (onoga) to je dolo o dozvoljavanju (o provoenju, sprovoenju u djelo) vijesti (izvjesnoga) jednoga veliko istinitoga (ovjeka) u ezanu (tj. u pogledu nastupa vremena ezana - poziva na molitvu), i molitvi (tj. na pr. kuda se okree kada se hoe klanjati, da prihvati vijest jednoga ovjeka, i da ne mora traiti dva svjedoka za to), i postu, i (nasljednim) zakonima i (izvjesnim) sudovima (tj. presudama, sudskim rjeenjima), i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "..... pa da nije (tj. zato nije postupljeno tako da) je otiao od svake skupine (velike) od njih (jedan) odjel (jedna manja skupina) zato (da) se urazumljavaju u (svojoj) vjeri (tj. da prouavaju propise svoje vjere Islama) i zato (da) opominju njihov (svoj) narod kada su se vratili (tj. kada se vrate iz rata) k njima moda oni (koji su doli iz rata da) budu oprezni (da ne bi uinili ono to je zabranjeno).". I imenuje se (tj. naziva se izvjesni) ovjek odjelom (skupinom) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "A ako su se (kakve) dvije grupe od (izvjesnih) vjernika pobile (ako su se pobili ljudi tih grupa, skupina).....", pa da su se pobila (kakva) dva ovjeka, unila su (tj. ulaze) njih dvojica u znaenje (u smisao ovoga) ajeta; i Njegovoga govora, uzvien je: "..... ako je donio (neki, jedan) pokvarenjak (grijenik neku, jednu) vijest, pa razjasnite (sebi, tj. provjerite sebi tu vijest)....."; i kako je slao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje zapovjednike jednoga poslije jednoga (tj. jednoga po jednoga, jednoga iza drugoga), pa ako je zaboravio (pomeo se) jedan od njih, vratio se je (tj. vraen je) ka (Muhammedovom) postupku. ............................................................................ 220 GLAVA slanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejra (kao) izvidnicu (predstrau, vojnoga pijuna), samoga njega. ............................................................................... 225 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... ne ulazite (u) kue (sobe) Vjerovijesnika, osim da se dozvoli vama.....".......................................................................................................................... 225 GLAVA (onoga) to je bio (obiaja da) alje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (svojih) zapovjednika i poslanika (izaslanika) jednoga poslije jednoga (jednoga po jednoga, jednoga za drugim). .................................................................................... 226

367

GLAVA oporuke Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izaslanstvima (deputacijama izvjesnih) Arapa da priope (oni ono to su uli k onome) ko je iza njih (ostao kod svoga doma). ............................................................................................................... 227 GLAVA vijesti (izvjesne) ene jedne. ........................................................................................................ 228 KNJIGA DRANJA (pridravanja) ZA (Allahovu) KNJIGU I POSTUPAK (Muhammeda a.s.) ...................................................................................................................... 228 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslao sam se (tj. Poslan sam) sa sakupljaicama (izvjesnih) rijei.". ............................................................................................... 229 GLAVA (izvjesnoga) povoenja za postupcima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i govora Allaha, uzvien je: "....., i uini nas za (izvjesne) bogobojazne voom.". ......................... 230 GLAVA (onoga) to se mrzi od mnoine (izvjesnoga) pitanja i optereivanja (sebe sa onim) to nee namjeravati (to ne namjerava, to se ne tie) njega, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "....., ne pitajte o (nekim) stvarima (koje su takve) ako se pokau (one) vama, bie loe (one) vama.....". ............................................................................................................. 235 GLAVA (izvjesnoga svoga) povoenja za inovima (djelima, postupcima, radovima) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio................................................................................. 238 GLAVA (onoga) to se mrzi od (izvjesnoga svoga) udubljivanja, i (izvjesnoga) meusobnoga prepiranja u (izvjesnoj) nauci (znanju) i (izvjesnoga) prelaenja granice (tj. izvjesnoga precjenjivanja, pretjeranosti) u (svojoj) vjeri i (izvjesnim) novotarijama, (to se mrzi) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "O stanovnici Knjige (tj. O sljedbenici Biblije), ne prelazite granicu u vaoj vjeri (tj. ne precjenjujte i ne preuveliavajte ono to imate u svojoj vjeri), i ne govorite na Allaha (Tvorca svega i svakoga, ne govorite na Njega nita drugo) osim (te izvjesne) istine.....". ................................................................................................................. 239 GLAVA grijeha (onoga) ko je zatitio proizvoaa (neke novotarije u vjeri, tj. ko je sklonio, dao sklonite takvome licu, ko mu je dao odsjesti kod sebe). .............................................................. 243 GLAVA (onoga) to se spominje od pokuenosti (izvjesnoga linoga) miljenja (u rjeavanju islamskih pitanja) i optereivanja (sebe izvjesnim) pravilom (tj. analogijom, a to e rei: i pokuenosti upotrebe analogije u rjeavanju eriatskih pitanja). "I ne slijedi" - (tj.) Ne govori - "(ono) to nije tebi o njemu (neko) znanje.....". ......................................................... 244

GLAVA (onoga) to je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) se pita (tj. da bude pitan) od (onoga) to se nije spustila na njega (njemu o tome Allahova) objava, pa govori (tj. pa on rekne): "Neu znati (tj. Ne znam)." Ili nije odgovorio do (da) se spusti na njega (tj. njemu o tom Allahova) objava, a nije rekao sa miljenjem, a ni pravilom (analogijom) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... sa (onim) to je pokazao tebi Allah.....". .............................................................................................................................. 245 GLAVA pouavanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoju sljedbu (svoje sljedbe) od (tih) ljudi i (tih) ena od (onoga) to je pouio njega Allah, (a) nije (to) sa miljenjem (tj. nije ih pouavao po svome miljenju), a niti predstavljanjem (prikazivanjem primjera, poreenjem, tj. a niti analogijom). ................................................................................. 246 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee prestati (jedna) s kupina od moje sljedbe (bivajui) pojavljivai na (toj) istini (nee prestati da) se bore (da ratuju). .............. 246 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "....., ili (da) pomijea vas (u neke suprotne) stranke.....". .................. 247 GLAVA (onoga) ko je prispodobio (usporeivao jedan) osnov poznat sa (jednim) osnovom objanjenim (objanjavanim), ve je objasnio Allah presudu njih dvojice (tj. sud o ta oba osnova - a prispodobio je neko ta oba osnova) zato (da) razumije (izvjesni) pitalac..................... 247 GLAVA (onoga) to je dolo o trudu (izvjesnih) sudija (koji se trude da sude) sa (onim) to je spustio Allah, uzvien je, zbog Njegovoga govora: "..... a ko nije sudio sa (onim, tj. prema onome) to je spustio Allah, pa ti su oni (to su izvjesni) nasilnici (nepravednici).". A hvalio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, posjednika (izvjesne) mudrosti kad sudi s njom (prema njoj) i pouava je (a) nee se optereavati (tj. a ne optereava se, ne ini usiljeno, ne prikazuje usiljeno mudrost) od svoje strane (po proizvoljnome svome miljenju). I (GLAVA) zdogovaranja (dogovaranja izvjesnih) halifa (vladara, upravljaa) i njihovoga pitanja stanovnike (stanovnika, ljudi izvjesnoga) znanja (tj. i njihovoga pitanja uene ljude, uenjake). ................................................................................................................. 248 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista slijediete svakako put (postupke onih) ko je bio (tj. koji su bili, ivjeli) prije vas." ......................................................... 249

368

GLAVA grijeha (onoga) ko je zvao (pozivao) ka (nekoj) zabludi ili je uobiajio (jedan) obiaj lo, (to je sve grijeh) zbog govora Allaha, uzvien je: "..... i od tereta (onih) koji (su ti to u zabludu) zavode njih sa bez znanja (tj. bez ikakvoga znanja).....". Ajet (taj vidjeti). .................... 250 GLAVA (onoga) to je spominjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i podstrekivao na slaganje (sa) stanovnicima (izvjesnoga) znanja (tj. na slaganje sa uenim ljudima), i to su se sloila na njemu (ta) dva zabranjena (tj. sveta) tla: Meka i Medina, i to je bilo u njoj (u Medini) od prisustvovalita (sastajalita, zbornih mjesta) Vjerovijesnika, pomil ovao ga Allah i spasio, i Iseljenika i Pomagaa, i (bajramskoga) klanjalita Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (njegove) govornice i (njegovoga) groba. ..................................... 250 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Nije za tebe od (izvjesnoga) posla (ni jedna) stvar.....". ................... 255 GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "..... a bio je (izvjesni, svaki) ovjek najmnogobrojnija stvar prepirkom (tj. ovjek se najvie prepire).", i Njegovoga govora, uzvien je: "I ne prepirite se (ne raspravljajte sa) stanovnicima Knjige (tj. sa sljedbenicima Biblije drukije) osim sa (prepirkom) koja je ona ljepa.....". ....................................................... 256 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I takoe uinili smo vas (jednom) sljedbom srednjom (ili: jednim narodom srednjim).....", i to je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za dranje (tj. o dranju za muslimansku) skupinu (zajednicu), a oni su stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. a muslimansku, islamsku skupinu, zajednicu ine muslimanski ueni ljudi, islamski uenjaci, i njih se treba drati). .................................................................... 257 GLAVA: Kada se je trudio (da pogodi pravu istinu izvjesni) namjesnik ili (izvjesni) sudac, pa je pogrijeio protiv (zakona Allahovoga) poslanika od bez znanja (tj. pa pogrijei ne znajui), pa njegov sud (presuda) je vraen (odbijen, tj. njegova presuda i odluka je beznaajna, ne vaea, ona se ponitava, ne vrijedi) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je radio (Ko radi neki) rad (to) nije na njemu naa stvar (zapovjed), pa on je vraanje (odbijanje, tj. taj rad se ponitava).". .............................................................................. 258 GLAVA nagrade (izvjesnoga, ili svakoga) suca kada se trudio (da pogodi pravu istinu), pa je pogodio, ili je pogrijeio. .............................................................................................................. 258

GLAVA (izvjesnoga) dokaza na (tj. protiv onoga) ko je rekao: "Zaista sudovi (presude, odredbe) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, bile su vidljive (jasne, poznate svima njegovim drugovima)." I (GLAVA onoga) to je bio (sluaj da) odsustvuje neki (od) njih od prisustvovalita (od zbornih mjesta) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i stvari (poslova) Islama.................................................................................................................. 259 GLAVA (onoga) ko je vidio (tj. smatrao) ostavljanje (izvjesnoga) nijekanja (osuivanja neega) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednim) dokazom (da je to dozvoljeno jer ga nije Muhammed a.s. zanijekao, osudio), ne od (nekoga drugoga) osim (Allahovoga) poslanika (tj. a ako neko drugi osim Muhammeda a.s. neto ne zanijee i ne osudi, to ne moe biti dokaz da je to dozvoljeno jer ga taj neko drugi nije zanijekao i osudio). .................. 260 GLAVA (izvjesnih) sudova (presuda, odredaba, odredbi) koji (koje) se poznaju sa (tj. pomou, po izvjesnim) dokazima, i kako je (i kakav je) smisao (izvjesnoga) znaenja (dokazivanja) i njezino tumaenje (tumaenje toga smisla; ili: i njegovo tumaenje, tj. i tumaenje toga znaenja, dokazivanja).................................................................................................................. 260 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne pitajte stanovnike Knjige (tj. sljedbenike, pristalice Biblije, ili: sljedbenike Staroga zavjeta samoga) o stvari (ni jednoj, tj. ni o emu u vjeri, u vjerskim pitanjima - o vjeri, o vjerskim pitanjima). ....... 263 GLAVA odvratnosti (izvjesnoga) meusobnoga protivljenja. .................................................................... 264 GLAVA: Zabranjivanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (izreeno) je na (stvarno) zabranjivanje (tj. zbog stvarnoga zabranjivanja neega), osim (jedino onoga sluaja) to se zna njegova dozvoljenost, a takoe je (takva i) njegova zapovje d (nije se dozvoljeno protiviti njoj osim sluaja kada se zna da nije izreena u strogom smislu i u strogom nareivanju), kao njegov govor kada su se rijeili (hodoasnikih stega izvrivi oni umru prije hadda): "Pogodite od (svojih) ena!" ....................................................................... 265 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i njihov posao (njihova stvar, zapovjed) je (jedan) zdogovor meu njima.....", "..... i zdogovaraj se (sa) njima u (izvjesnome) poslu (zapovjedi, stvari).....", i da je (izvjesno) zdogovaranje (dogovaranje) prije

369

(izvjesne vrste) odlunosti i razjanjavanja zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... pa kada si (vrsto) odluio, pa osloni se na Allaha.....". ........................................................ 266 KNJIGA (islamskoga) JEDNOBOTVA (monoteizma, vjerovanje u jedinstvenoga, jednoga jedinoga Boga Uzvienoga Allaha, i KNJIGA znaenja Boijega jedinstva) ......................... 269 GLAVA (onoga) to je dolo o pozivu (pozivanju) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoje sljedbe (svoga naroda) ka vjerovanju jednim (jedino; jednog jedinog) Allaha (tj. da vjeruju da je Allah jedan, ili: da vjeruju u Allaha, samo Njega), blagoslovljen je i uzvien je! .............................................................................................................................. 269 GLAVA govora Allaha, blagoslovljen je i uzvien je: "Reci: Zovite (Molite) Allaha, ili zovite Milosrdnoga; koje god (od tih Njegovih imena izgovorite kada ga) zovete, pa za Njega su (tj. Njemu pripadaju, On ima sva) imena najljepa....."............................................................ 270 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Ja sam veliki opskrbljiva, posjednik (svake) snage (snani), vrsti." ........................................................................................................................... 271 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Poznava (svake) tajne (tj. svega odsutnoga, nevidljivoga, skrivenoga) je (On - Allah), pa nee pokazati (tj. nee dati da se nadviri) na Njegovu tajnu (ni) jednome (nikome).", i "Zaista Allah (je taj to) je kod Njega znanje (nastupanja toga izvjesnoga) asa.....", i "..... spustio je njega sa Svojim znanjem.....", "..... i ne nosi od enska (tj. i ne postaje trudna ni jedna enska), a niti stavi (tj. a niti rodi, ne porodi se drukije) osim sa Njegovim znanjem.....", "K Njemu se vraa znanje asa.....". ............................................................................................ 271 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... Spas, Osigurava (Obezbjeiva).....". ....................................... 272 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Vladaru (svih) ljudi.". ...................................................................... 273 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i On je moni, mudri.", "Slava tvome Gospodaru, Gospodaru (svake) moi (premoi; asti; veliine koji je uzvien) od (onoga) to opisuju (Njega bezvjernici i krivovjerci).", "..... a za Allaha je (svaka) mo (ast, veliina), i za Njegovoga poslanika.....", i (GLAVA onoga) ko se je zaklinjao sa moi (sa asti, sa veliinom) Allaha i Njegovim svojstvima. ................................................................ 273 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I On je (taj) koji je stvorio nebesa i Zemlju sa (tom) istinom (ili: sa tim pravom, pravinou).....". .......................................................................................... 274 GLAVA: "..... i bio je Allah sveujui, svevidei.". .................................................................................... 274 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Reci: On je (taj koji je) moan.....". .................................................. 275 GLAVA prevrtaa (izvjesnih, ili svih, sviju) srca i govora Allaha, uzvien je: "I prevremo (okreemo, izvremo) njihova srca i njihove vidove (oi).....". ..................................................... 276 GLAVA: Zaista za (tj. u) Allaha je stotinu imena osim jedno. .................................................................... 276 GLAVA (izvjesnoga) pitanja (tj. molitve, moljenja) sa imenima Allaha, uzvien je, i (izvjesnoga) traenja utoita (zatite) sa njima (sa Boijim imenima). ............................................................ 277 GLAVA (onoga) to se spominje o (Allahovom) biu, i (Njegovim) svojstvima i imenima Allaha. .......... 279 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i upozorava vas Allah (na) Svoju osobu (tj. na Sebe lino, da se uvate Njega).....", i Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... zna (ono) to je u mojoj osobi (u mojoj dui, u meni), a ne znam to je u Tvojoj osobi (u Tebi)......"........................................................................................................................ 280 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... svaka stvar je propada osim Njegovoga lica.....". ..................... 281 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... i zato (da) se napravi na Mome oku (tj. pred Mojim okom, a to rei: Na Mojoj panji, uvanju)....." (a izraz "da se napravi" znai da): se hrani. I (GLAVA) Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... tee (tj. plovi ona) sa Naim oima.....". ............................................................................... 281 GLAVA govora Allaha: "On je (Allah) stvaralac, iz nita tvorac, uobliavalac (dava lac oblika)....."........ 282 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... za (ono, tj. onome) to sam stvorio sa Svoje dvije ruke.....". ...... 282 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema osobe (ni jedne, tj. Nema nikoga da) je ljubomorniji od Allaha." ............................................................................... 285 GLAVA: "Reci: Koja stvar je vea svjedoenjem?....". ............................................................................... 286 GLAVA: "..... a bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj) vodi.....", "...... i On je gospodar (izvjesnoga, ili: Svoga) prijestolja velikoga."................................................................................ 286 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Uzlaze (Penju se izvjesni) aneli i Ruh (Duh, ili: Dibril) ka Njemu.....", i Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... k Njemu se penje (uspinje izvjesna) rije lijepa (ili: k Njemu se penju rijei lijepe).....". ......................................... 290 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Lica (neka) su tada lijepa (svjea, njena). Ka svome Gospodaru su gledai.". ................................................................................................................ 292

370

GLAVA (onoga) to je dolo u govoru Allaha, uzvien je: "..... zaista milost Allaha je blizo (blizu izvjesnih) dobroinitelja (onih koji ine lijepa djela).". ................................................................ 303 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Zaista Allah dri nebesa i Zemlju (sprjeavajui) da propadnu njih dvoje.....". .............................................................................................................................. 304 GLAVA (onoga) to je dolo o davanju stvaranja (tj. o stvaranju) nebesa, i Zemlje i (drugoga) osim nje od (svih) stvorenja. ................................................................................................................. 304 GLAVA: "I zaista ve je pretekla (utekla, ili nadmaila) Naa rije za Nae robove poslane.". .................. 305 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Samo Na govor (tj. Na govor) za (jednu) stvar kada smo htjeli nju, je (samo) da reknemo za nju (da reknemo njoj): "Budi!", pa biva (pa ona bude)."....... 307 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Reci: Da je bilo (izvjesno) more tinta za rijei moga Gospodara, zaista bi prolo (nestalo bi to) more prije (nego) da prou rijei moga Gospodara i da (tj. makar da) smo donijeli slino njemu (tj. jo toliko jedno more kao) tintu.". "I da je (sluaj) da je (sve ono) to je u (na) Zemlji od stabla (da su to sve) pera (za pisanje), a (izvjesno, neko) more (da je takvo da tintom) pomae njega poslije njega sedam mora (okeana), ne bi prole (tj. ne bi nestale) rijei Allaha.....", "Zaista va gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u est dana (tj. vremenskih perioda), zatim se je izjednaio (uspravio) na (Svome) prijestolju (tj. zatim je zavladao na Svome prijestolju), pokriva (tj. smjenjuje svaku) no (svakim) danom (to) trai njega (dan ona - no) brzo, i (stvorio je) Sunce, i Mjesec i (sve) zvijezde (bivi one) potinjene sa (zbog) Njegove zapovjedi; zar ne (tj. panja, pozor)! za Njega je (tj. Njemu p ripada, Njegovo je sve) stvaranje i (sva) zapovjed, blagoslovljen je Allah, gospodar (svih, sviju) svjetova.". ................................................................................................................. 308 GLAVA: O (izvjesnom) htijenju i volji, "I neete (vi nita) osim da hoe Allah.....", i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "..... daje (izvjesnu) vlast kome hoe.....", "I ne govori nipoto (ni) za (kakvu) stvar: Zaista ja sam inilac to sutra. Osim da hoe Allah (tj. ne govori drukije nego da kae: Ako hoe Allah, ako htjedne Allah da dadne da to uinim).....", "Zaista ti nee naputiti koga si volio, a ali (tj. nego) Allah napuuje koga hoe.....". .................. 309

GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "I nee koristiti (to izvjesno) zagovaranje kod Njega os im za (onoga) kome je dozvolio (da zagovara) za njega; te kada se je digao (otjerao) strah od njihovih srca, rekli su (tj. oni e rei): "ta je to rekao va Gospodar?" Rekli su (tj. Oni e rei): "Istinu (izvjesnu, tj. da dozvalja da se zagovaranje izvri tako da zagovara onaj kome je dozvoljeno i da se zagovara samo za onoga za koga je dozvoljeno zagovarati), i On je Visoki, Veliki.". A nije rekao: "..... ta je to stvorio va Gospodar?.....". ......................... 314 GLAVA razgovora (govora Uzvienoga) Gospodara sa Dibrilom i dozivanja Allaha (izvjesne, ili sve) anele (tj. izvjesnih ili svih, sviju anela, meleka). .......................................... 317 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... spustio ga je sa Svojim znanjem, i (svi) aneli svjedoe....."....................................................................................................................... 318 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... hoe (oni) da zamijenu (zamijene) govor Allaha.....", "..... zaista govor rastavljen." (to jest) istinit (prav). "A nije on sa (izvjesnom) alom (tj. A nije on ala, neozbiljnost).": (to jest: nije on) sa (izvjesnom) igrom (a to e rei: A nije on igra, zabava). ............................................................................................ 319 GLAVA govora (razgovora naega) Gospodara, moan je i veliajan je, (na) Sudnjem danu sa (Svojim) vjerovijesnicima i (sa drugima) osim njih...................................................................... 324 GLAVA Njegovoga govora: "..... i razgovarao je Allah (sa) Musa-om razgovaranjem.". .......................... 328 GLAVA razgovora (naega) Gospodara sa stanovnicima raja. ................................................................... 331 GLAVA spominjanja Allaha (Svoje robove, Svojih robova) je sa (tj. zbog Svoje) zapovjedi (njima da Mu se pokoravaju) i (zbog) spominjanja robova (Njegovih koji Njega spominju) sa (svojom) molbom (dovom), i skruenou, i (izvjesnim) poslanstvom i dostavljanjem zbog Njegovoga govora, uzvien je: "Pa spominjite (vi) Mene, spomenuu (i Ja) vas.....", "I itaj na njih (tj. itaj njima) vijest Nuha; poto je rekao svome narodu: "O moj narode, ako je bilo uvelialo se na vas (vama) moje mjesto i moje opominjanje sa ajetima Allaha, pa na Allaha sam se oslonio (tj. na Allaha se oslanjam), pa sakupite (sloite) vau (svoju) zapovjed i svoje sudionike, zatim neka ne bude vaa zapovjed (ili vaa stvar) na vas (neka) zastrtost (ili skrivenost; ili briga, tjeskoba), zatim izvrite k meni, i ne priekujte me. Pa ako ste se okrenuli (od moga opominjanja), pa nisam pitao (tj. ne pitam, ne traim nita) vama

371

od nagrade, nije moja nagrada (ni na koga drugoga) osim na Allaha, i meni se je zapovjedilo da budem od muslimana." ......................................................................................... 332 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... pa ne inite Allahu (nikakvih) prispodoba (Njemu slinih boanstava koji stoje nasuprot Njemu).....", i (GLAVA) Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "..... i (zar zaista vi) inite Njemu prispodobe? To je Gospodar (svih) svjetova.", i Njegovoga govora: "I koji ne zovu (ne mole) sa Allahom (ni jedno) boanstvo drugo.....", "I zaista ve se je objavilo k tebi i k (onima) koji su od prije tebe: "Zaista ako si pridruivao, zaista pokvarie se (zalutae) svakako tvoj posao i zaista bie svakako od (izvjesnih) tetovalaca. Nego Allaha pa oboavaj, i budi od (izvjesnih) zahvalnih." . . . . . . . . . . I (GLAVA onoga) to se spomenulo o stvaranju inova (poslova svih, sviju) robova i njihovoga sticanja (a to se moe rei tako) zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... i stvorio je svaku stvar, pa je odredio nju odreivanjem.". ...................................................................................................................... 333 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I niste bili (vi takvi da) se pokrivate (zbog toga da izbjegnet e) da svjedoi na vas va sluh, a niti vai vidovi (vae oi), a niti vae koe, a ali (tj. nego) ste mislili da Allah nee znati (da ne zna) mnogo od (onoga) to radite.". ......................................... 334 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Svakog dana (U svakom danu) On je u (nekom) poslu (ili nekom stanju, nekoj stvari, u neemu).", i (GLAVA Njegovoga govora, uzvien je): "Ne doe im (nita) od opomene od njihovoga Gospodara proizvedene.....", i Njegovoga govora, uzvien je: "..... moda Allah (da) proizvede poslije toga (neku) stvar (djelo).", i da Njegova novost (zbivanje Njegovo, Njegov novi dogaaj) ne slii novosti (tih bia) stvorenih zbog Njegovoga govora, uzvien je: "..... nije kao Njegov primjer (ni jedna) stvar, i On je sveujui, svevidei.". ............................................................................................. 335 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Ne pomii s njim tvoj (svoj) jezik....." i injenja (ina, postupka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, gdje (tj. kada) se sputa na njega (Boija) objava. ................................................................................................................... 336 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I skrivajte (tajite) va (svoj) govor ili budite glasni s njime, zaista On je znalac (sveznajui) za (stvar, za misao) posjednicu (vaih) prsa. Zar nee znati (tj. Zar ne zna to Onaj) ko je (i va govor) stvorio?! I On je Dobri (ili Ljubazni), Obavijeteni.". ....................................................................................................... 336 GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "ovjek (koji je takav da) je dao njemu Allah Kur'an, pa on stoji sa njim (u) asovima (svake) noi i dana, i ovjek (koji) govori: "Da se je meni dalo slino (kao) to se je dalo ovome, inio bih kao to ini (i on)." Pa je objasnio Allah da je njegovo stajanje sa Knjigom, ono je (to je) njegovo injenje (postupanje prema Allahovoj knjizi). I rekao je (Uzvieni Allah): "I od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i Zemlje i protivljenje (tj. i raznovrsnost) naih jezika i vaih boja.....". I rekao je (Allah), veliajno je Njegovo spominjanje: "..... i inite (svako) dobro, moda vi (da) se spasite.". ............................................................................................................ 337 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "O (Moj) poslanie, priopi (ono) to se je spustilo k tebi od tvoga Gospodara, a ako nisi uinio, pa nisi priopio Njegova poslanstva (poslanja).....". ............. 338 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... reci: Donesite Tevrat, pa itajte njega.....", i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Tevrata Tevrat pa su radili s njim (tj. prema njemu, po njemu), i dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Indila Indil pa su radili s njim (prema njemu ), i dao se je vama Kur'an pa ste radili s njim (prema njemu).".......................................................... 340 GLAVA: A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) molitvu (namaz) radom (poslom). I rekao je: "Nema molitve za (onoga, tj. onome) ko nije proitao (prouio) sa otvaraicom Knjige (tj. Nema molitve, namaza onaj ko u molitvi ne proui, ne proita napamet suru Fatihatul-Kitab, Fatihu). ........................................... 341 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Zaista (svaki) ovjek se je stvorio tjeskoban." (a rije "helu'an" znai isto to i) "daduren": dosadljiv, nestrpljiv. "Kada je dotaklo njega (izvjesno) zlo, plaljiv je (nestrpljiv je). A kada je dotaklo njega (izvjesno) dobro, sprjeljiv je (krtac je).". ..... 341 GLAVA spominjanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga predanja (prianja) od svoga Gospodara. .................................................................................................... 342 GLAVA (onoga) to se dozvalja (dozvoljava) od tumaenja Tevrata i (drugoga) osim njega od knjiga Allaha i (tj. na) hebrejskom jeziku i (nekom drugom) osim njega (to je dozvoljeno) zbog govora Allaha, uzvien je: "..... reci: "Donesite Tevrat (doslovno: Doite sa Tevratom), pa itajte nju (tu knjigu - Tevrat) ako ste bili (oni koji su) istiniti."............................ 344

372

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Vjeti u Kur'anu (tj. Onaj ko je vjet i dobar majstor u uenju Kur'ana) je sa (izvjesnim) plemenitima, dobroiniteljima." I (govora Vjerovijesnika a.s.): "Ukrasite Kur'an sa vaim (sa svojim) glasovima." ...................... 345 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "..... pa itajte (ono, ili onoliko) to se je olakalo od Kur'ana.....". ............................................................................................................... 346 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I zaista ve smo olakali (uinili smo lakim, lahkim, laganim) Kur'an za (izvjesnu) opomenu, pa da li je od opomenutoga (tj. pa da li ima ijedan, iko ko se opominje)?". .................................................................................................................. 347 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Nego on je (tj. to je) Kur 'an slavni (slavan). U (jednoj) ploi sauvanoj.", "Tako mi Tura. I knjige napisane (u retke).". .................................................. 348 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "A Allah je stvorio vas i (ono) to (vi) radite.", "Zaista Mi smo svaku stvar stvorili smo nju sa koliinom (odreenom, ili: sa sudbinom, odreenjem).". ............. 349 GLAVA itanja (izvjesnoga, svakoga) grijenika i dvolinjaka (licemjerca). A njihovi glasovi i njihovo itanje nee prei (ne prelazi) njihova grla (grkljane). ..................................................... 352 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "I postavljamo (postaviemo izvjesna) mjerila pravedna (ili: mjerila, pravdu) za sudnji dan....." i (GLAVA o tome) da e se djela sinova Adema (tj. djela ljudi) i njihov govor mjeriti (vagati). .............................................................................. 353 PREVOD SAHIHA BUHARIJE . . . . . . . . . .............................................................................................. 354 PREVOD JE zavren u Zenici..................................................................................................................... 354 S A D R A J: ........................................................................................................................................... 355 TAAN DATUM POETKA . . . . . . . . . ................................................................................................. 373

TAAN DATUM POETKA prevoenja nije zabiljeen, jer u prvo vrijeme prevodilac nije uope biljeio datume na listovima prevoda, nego tek kasnije poeo je to da ini. Meutim, zabiljeio je dan i datum kada je dobio na poklon prvu pisau mainu od svoga druga Muhameda Handia iz Banja Luke da bi poeo da prevodi Sahih Buharije. Taj dan je utorak 31.10.1961. godine. Prema tome, prevoenje je poelo iza toga datuma. Prevoenje je raeno sa prekidima, koji su nekad iznosili i po godinu dana. Zavreno je u nedjelju 27.08.1972. godine. U Zenici, dana 27.08.1972. godine. Preveo: Fuad Subai Hvala Uzvienom Allahu na poetku i svretku. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

NAPOMENA PORODICE PREVODIOCA: Sadraj svih dijelova Buharije naravno moe se proiriti, a tada e se i brojevi stranica GLAVA i KNJIGA promijeniti. Taj sadraj e se uraditi, kad se prelomi kompletni tekst itavog prevoda ove Buharije (tj. kad se prelomi sav tekst svih osam dijelova ove Buharije). 373

Unoenje ovoga prevoda u kompjuter poelo 25.12.1993. godine ujutru u Zenici. ----------------------------------------------------------------------------------------------------Unoenje ovoga prevoda u kompjuter zavreno je u etvrtak 15.01.1998. godine u 21 sat takoe u Zenici. Po hidretskoj godini to bi bilo u petak 16. Ramazana 1418. godine. Hvala Uzvienom Allahu na poetku i svretku. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Prelom kompletnog ovog prevoda (dakle prelom svih osam dijelova) zavreno je 22.08.1998. god. U Zenici ujutru u 00 h i 18 min. Prelom teksta je raen u WORD-u 6.0 na PC-u 386. Tekst je raen u fontu 4D Times Roman. Veliina fonta je 12, a veliina papira je A-4. Naravno za profesijonalniji prelom mogu se koristiti drugi profesijonalniji programi. Hvala Allahu na poetku i svretku. PORODICA PREVODIOCA ----------------------------------------------------------------------------------------------------Danas je 03.01.2005. godine. Ponedjeljak je 20 sati i 13 minuta je. Upravo u ovom momentu porodica prevodioca je zavrila sa itanjem kompletnog uneenog u kompjuter ovog prevoda Buharije. To itanje je uinjeno radi korekcije. Korekcija se vrila i uporeivala prema prevedenom originalu i ispravile su se mnoge greke. Slijedi daljna tehnika obrada teksta (prelom, pravljenje sadraja i sl.). Hvala Allahu na poetku i svretku. PORODICA PREVODIOCA ----------------------------------------------------------------------------------------------------09.07.2005. godine zavreno je proirenje sadraja - komplet (svih osam dijelova ovog prevoda Buharije oko 17 sati i 05 minuta u Zenici. Hvala Allahu na poetku i svretku. Hvala Allahu Gospodaru svih svijetova, i neka je salavat i selam na Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio. PORODICA PREVODIOCA Zenica, 12.07.2005. godine 374

375