Otvoriše se nebesa

Ezekiel glava I, stih I: svemirski brodovi proroka Ezekiela i njihova potvrda u suvremenoj nauci

Josef F. Blumrich

Prijevod djela: Da tat sich der himmel auf. Prevela Klara Dušanović Zagreb: Stvarnost, 1973.

1. poglavlje
Pregled
Ova je knjiga rezultat traganja. Traganje je isto što i pitanje, samo po sebi još ne sadrži nikakvu definiciju odnosa onoga koji traži prema onome što traži. Tko pita ne mora vjerovati u postojanje onoga što pita. On prije svega želi potvrdu ili pobijanje. Za pravo istraživanje potrebna je objektivnost, a nje nema bez duhovne elastičnosti, jer nitko nije po prirodi objektivan. Svi mi imamo stavove čiji su korijeni široko razgranati i često nedohvatljivi. Naše je pravo i dužnost da imamo vlastito mišljenje. Čim se ono ne može uskladiti s rezultatima istraživanja, naša je intelektualna dužnost da ga izmijenimo. Takvo stanje znači zapravo izazov kojem ne možemo umaći, pa stoga znači i dilemu koja je kamen kušnje naše objektivnosti i duhovne zrelosti. Rezultati traganja nisu za svakoga jednako značajni i uvjerljivi. U odgovarajućoj mjeri variraju i dimenzije osobnih konflikata. O težini takvih konflikata ovisi žestina polemike. Svjesna uloga objektivnosti ublažuje dileme i pretvara polemike u diskusiju, razgovor. Tako se može doći i do saznanja. U tom nastojanju da budem objektivan iznosim inženjerski dokaz tehničke besprijekornosti i realnosti svemirskih brodova koje je Ezekiel opisao te postupaka i zbivanja u vezi s njima. Ezekiel, u nedostatku iskustava koja bi mogao primijeniti, često je morao posezati za slikovitim usporedbama da bi ispričao ono što je vidio. To slikovito prikazivanje zbunjuje i djeluje tajanstveno sve dok se ništa ne zna o stvarnosti na kojoj se zasniva. Međutim, kada se prodre u te slike, otkriva se, gotovo u hipu, iznenađujuće jasan i besprijekorno iznesen izvještaj. Tek tada čovjek može uočiti neposredne, tako reći dešifrirane dijelove kazivanja i shvatiti njihovo značenje. Izgleda da je Ezekiel vrlo brzo u najmanju ruku naslutio istinu. Kako se njegovi susreti sa svemirskim brodovima protežu na razdoblje od bar dvadeset godina, nalazimo se u sretnom položaju da pred nama nije izolirani, pojedinačni slučaj, već opetovano promatranje određenog tipa svemirskog vozila. 2

Prorok s izvanrednim darom zapažanja opisuje konstrukciju i funkciju tog tipa svemirskog broda, te biće i događaje koji su s njim u neposrednoj vezi. Ezekiel počinje knjigu opisom posljednje faze leta svemirskog broda iz putanje prema Zemlji i zatim opisom slijetanja. Svoj je prikaz popratio opisima bitnih dijelova broda. Kada se s njim posljednji put susreo, naglasio je da je ta tvorevina istovjetna s onom koju je vidio prije dvadeset godina. Ezekiel izvještava i o zapovjednicima tih svemirskih brodova. Čuje ih kako govore, promatra njihove kretnje. Jednom je svjedok neobičnog zbivanja u kojem sudjeluje i zemaljska posada koju je dozvao zapovjednik. I sam leti tim svemirskim brodovima. Dva leta dovode ga u komplekse hramova kojih su položaj i značenje za sada još nerazjašnjena tajna. Ključ tumačenja Ezekielova izvještaja leži u vrlo pomnoj analizi opisanih dijelova svemirskih brodova i njihovih funkcija, uz primjenu znanja iz današnjeg razvojnog stupnja tehnike raketa i svemirskih brodova. Taj je postupak vrlo brzo doveo do uspjeha. Potonje detaljnije usporedbe i ispitivanja potvrdili su zapanjujuću točnost Ezekielovih opisa. Na temelju obima i preciznosti u iznošenju pojedinosti može se zaključiti da je imao izvanredan dar zapažanja i upravo fotografsko pamćenje. Stoga je bilo moguće ne samo izraditi jednostavnu skicu već štoviše i brojčano izraziti dimenzije, težine i snage. Prvi je put uspjelo da se jedan drevni izvještaj o svemirskim brodovima oslobodi njegove slikovite oplate i prevede na jezik inženjera. Takav prodor omogućio je također da se naslute događaji kojih su tok i značenje do sada izgledali lišeni, svakog smisla. Dobiveni rezultati pokazuju nam svemirsko vozilo koje je bez sumnje ne samo tehnički moguće već je za svoju misiju i po funkcijama vrlo svrsishodno zamišljeno. Iznenađeni smo što nalazimo stupanj tehničke razvijenosti koji nije nimalo fantastičan, već je u krajnjem slučaju gotovo u rasponu naših današnjih mogućnosti, dakle samo neznatno ispred našeg vremena. — Rezultati su pokazali da je svemirski brod upotrijebljen u vezi s jednim matičnim brodom koji je kružio u putanji oko Zemlje. Fantastično je samo to da je takav svemirski brod već prije 2500 godina bio opipljiva stvarnost!

3

Ti su rezultati svakako u oštroj suprotnosti s biblijskim tumačenjima mnogih pobožnih i učenih ljudi iz svih proteklih stoljeća. Moramo ipak biti svjesni očigledne činjenice da u tom dugom vremenskom razdoblju nije bilo letećih strojeva i raketa ljudske izrade. Zato je bilo unaprijed isključeno da se Biblija tumači u tom smislu. Rješenja zagonetke Ezekielovih tajanstvenih izvještaja neizbježno su tražena u jedino mogućem pravcu — u području vjere, a naročito misticizma. Zato bi bilo vrlo nepravedno podcjenjivati napore tih ljudi. Uostalom, valja izričito naglasiti da je tehnička interpretacija Ezekielovih spisa, unatoč napretku posljednjih stoljeća, moguća tek od prosinca 1964. godine. Tada je, naime, Roger A. Anderson, istaknuti inženjer u NASA-inom Istraživačkom centru «Langley», objavio rad «Structures Technology», (Lit. 8), u kojem je opisao kakav bi, po njegovoj zamisli, morao biti oblik letećeg tijela za ulaz u planetarne atmosfere. To je upravo oblik koji prepoznajemo u središnjem glavnom trupu Ezekielova svemirskog broda. Kad ne bismo znali za te osnovne mogućnosti, ni danas ne bismo mogli tehnički protumačiti biblijski tekst. Rasprava o mogućnosti ili nemogućnosti kontakata s izvanzemaljskim civilizacijama vode se danas širom svijeta, u raznim naučnim i tehničkim disciplinama. Unatoč svim suprotnostima u stavovima, postoji ipak nekoliko točaka opće suglasnosti. Vlada potpuna jednodušnost u tome da možemo uspostaviti kontakt samo s onim civilizacijama (ili one s nama) koje su dostigle naš razvojni stupanj ili su ga premašile. Stoga se s pravom možemo smatrati sposobnima da procijenimo bar donekle kakva su sredstva potrebna za takav pothvat, kako tehnička tako i financijska. To posljednje važno je utoliko što se i za izvanzemaljsku civilizaciju mora pretpostaviti da posjeduje vrijednosne pojmove te da zna i za financijske probleme. Ako se na tu misao nadoveže stvarno postojanje svemirskih brodova što su ih vidjeli proroci, teško je zamisliti da su se ta ulaganja mogla koncentrirati na jednog jedinog čovjeka. Dolazi se do neizbježnog zaključka da su takvi posjeti morali biti raspoređeni na vremenski i geografski širi prostor. Kad bi se to dokazalo, naš uvid u izvanzemaljske posjete bio bi postavljen na širu osnovu. Za istraživanja s takvim ciljem osnovni je preduvjet: buduća uska suradnja arheologa, lingvista i inženjera različitih specijalnosti. Nalazi opipljivih ostataka koji bi mogli potjecati od pada ili prisilnog slijetanja bili bi nedvosmisleni vrhunac takvih istraživačkih radova. Mnogi smatraju da je pronalaženje takvih ostataka osnovna pretpostavka za priznavanje stvarnog postojanja svemirskih brodova u prethistoriji ili ranoj povijesti. Ti skeptici samo su donekle slični «nevjemome 4

Tomi», jer u našem slučaju umjesto vjerovanja imamo brojke, tehničke podatke te književne i arheološke nalaze. Bez obzira na osobni stav, kratko razmatranje tog problema upravo se nameće jer bi opipljiva otkrića imala presudno značenje. U ovom trenutku jedini izvor informacija jeste arheologija. Ona obavlja svoju djelatnost prvenstveno u prostoru ljudskih naseobina. Međutim, kako znamo iz vlastita iskustva, vjerojatnost prisilnog spuštanja ili pada u neposrednoj blizini neke naseobine sasvim je neznatna. Pa čak i kad bi se takav nevjerojatan slučaj dogodio, ostaci bi bili brzo uklonjeni, a uništene građevine ponovo popravljene. Ipak bi se — isključivo u području pada — moglo naići na metalne komade kakve letjelice ili možda na dio neke elektronske naprave, uz pretpostavku da ih korozija nije uništila. Vjerojatnost da neki arheolog svojom lopatom, čekićem ili četkom radi slučajno baš na mjestu nezgode mnogo je manja od vjerojatnosti same nezgode. Zato za sada nema izgleda da u ljudskim naseobinama naiđemo na takve nalaze. No prava znanstvena arheologija stara je samo nekoliko desetljeća. Ono što arheologija nije našla — baš zato što nije ni imala prilike za to — nadoknađeno je u daljnjim istraživanjima onim do čega je stvarno dovela: raspolažemo vrlo značajnim materijalom čak i u pogledu područja o kojem govorimo. Ispitivanje i iskorištavanje tog materijala u tehničkom smislu prelazi nadležnosti arheologa i traži visoko školovane inženjere koji mogu svojim stručnim znanjem uspostaviti logične veze. U književnom pogledu, Ezekielova knjiga nedvosmisleno dokazuje, iako na malo neobičan način, da su nova otkrića moguća. Međutim, i tu inženjeri treba da daju svoje mišljenje. Do sada sam već u više navrata isticao potrebu da se angažiraju inženjeri. Oni postaju prijeko potrebni kada treba dati mišljenje o nekoj napravi ili sličnom. Takva istraživanja i proučavanja nalaze se tako reći unutar područja nauke. Ona se bavi problemom granica mogućnosti. Sve što je u okviru tih granica, to je u nadležnosti inženjera. Inženjer, a osobito konstruktor, razrađuje načine izvedbe najmodernijih objekata i mora proučiti preduvjete i pretpostavke za njihovo ostvarivanje. On je također taj koji na temelju vanjštine nekog objekta može najbolje zaključiti koja mu je primjena i svrha. U tom poslu važan je i stav prema shvaćanju da naši posjetioci i njihovi uređaji moraju svakako biti drugačiji i drugačije izgledati nego mi sami i sve što mi upotrebljavamo. 5

Kada se nekoj izvanzemaljskoj civilizaciji a priori pripisuju tajanstveni i nama nepoznati pojavni oblici i sposobnosti, nimalo se ne vodi računa o tome da je sličnost čak mnogo vjerojatnija od neke bitne različitosti. Na tu temu još ćemo se vratiti. Danas svako spominjanje nezemaljskih posjeta odmah nameće pitanje: «Odakle i kako?» To je sasvim prirodno, jer je, na kraju krajeva, odgovor na to dvostruko pitanje tako značajan da doslovno može uzdrmati svijet. Odgovora još nemamo. Problemi koji se ovdje nameću za nas su za sada suviše složeni i teški. Stoga se svakako prečesto izvodi zaključak koji pojednostavljeno po prilici glasi: «Ne znamo odakle su došli, dakle nisu ni mogli biti ovdje.» To brdo problema nikako ne možemo odjednom savladati, ni riješiti. Zato mi se čini prirodnije da se i u ovoj oblasti uradi ono što je i inače najprirodnije: cjelokupni kompleks raščlaniti na pojedinačne probleme i parcijalna pitanja. Ezekiel nam sam pokazuje put. On nam je tako točno opisao prisutnost svemirskih brodova da možemo, služeći se svojim tehničkim znanjima, brojkama potvrditi pravovaljanost njegova prikazivanja. Zahvaljujući njegovu ključnom dokumentu, moglo bi se dogoditi da i drugdje počnemo nalaziti dokaze. Zato bismo gore formulirani stav morali preokrenuti i reći: «Bili su ovdje, dakle su morali ovamo i doći.» Promijenjena psihološka pretpostavka, koja se izražava da preformuliranjem, ne može ostati bez utjecaja na pitanje: «Odakle i kako?» Što se mojeg posla tiče, htio bih reći da sam ga obavljao s inženjerskog stajališta, tako reći iz tehničke znatiželje. Moje je zanimanje bilo prije svega usmjereno na one dijelove Ezekielove knjige koji sadrže izvještaje o oblicima i zbivanjima što su u nadležnosti moje struke. Ti se dijelovi, gotovo bez iznimke, jasno mogu lučiti od proročanskog sadržaja. Pošto smo upoznali raspoložive tehničke podatke, nametnuli su se, na temelju razmatranja cjelokupnog materijala, neki konačni zaključci ne-tehničke prirode. Velika suzdržljivost kojom sam cijelu tu studiju započeo ustupila je mjesto vrlo pozitivnom stavu. On je posljedica zaista golemih mogućnosti što su se ukazale kada je primjena dobro utemeljenih tehničkih formula i principa urodila vrlo vjerojatnim rezultatima. U toku ispitivanja nametnulo se samo od sebe da valja uzeti u obzir moguća usavršavanja i razvoj, koliko se oni danas mogu procijeniti. Rezultati nam stoga ne daju samo odgovor na pitanje: «Je li takva letjelica moguća?» već i na njegovu proširenu verziju: «Koliko je ta povijesna tehnika bila razvijenija od naše današnje?» 6

Da su odgovori bili nevjerojatni ili fantastični, ne bih bio napisao ovu knjigu.

7

2. poglavlje
Tko je bio Ezekiel? Budući da moramo analizirati i ocijeniti Ezekielove izvještaje, pri izvođenju zaključaka treba polaziti od njega samoga. Poželjno je, ali i moguće, nešto saznati o vrsti, naravi i izobrazbi osobe koja stoji iza izvještaja. Te karakteristike jednim dijelom ocjenjuju i stupanj pouzdanosti njegovih prikaza. Drugačiju težinu ima izvještaj čovjeka koji nikada nije prekoračio granice svoje zavičajne zajednice, posla i obitelji nego izjava čovjeka visoka obrazovanja i obdarena bogatim iskustvom. Iz njegovih vlastitih izvještaja možemo uzeti neposredne podatke: Knjiga počinje 593. ili 592. godine prije naše ere. Nekih pet godina prije toga, 597., Ezekiela je s mnogim drugim Židovima kralj Nabukodonozor deportirao u Babilon. Živio je u mjestu Tel Abibu na rijeci Kebaru (koja je zapravo bila kanal), u Kaldeji. Ezekiel je bio svećenik. Da je bio oženjen, saznajemo po spominjanju smrti njegove žene, četiri i pol godine nakon početka njegovih proročanstava. Otac mu se zvao Buzi. Daljnja obavještenja, za našu stvar vrlo važna, možemo izvesti posrednim putem iz opće političke situacije njegova vremena i iz nekih odlomaka iz njegovih spisa. Činjenica da je Ezekiel uopće bio među deportiranima ukazuje, na primjer, na stanoviti društveni položaj njegove obitelji, jer je deportacija 597. pr.n.e. pogodila najutjecajniji dio stanovništva. Nadalje: Tel Abib se nalazio u blizini, i to južno od grada Babilona. Zato se s vrlo velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da je Ezekiel vidio veliku kulu ili da je u najmanju ruku čuo točne opise te građevine. Također je, najvjerojatnije, čuo za opise glasovitih i golemih gradskih vrata i široke raskošne ulice koja je do njih vodila. Ezekiel je poznavao stanovnike te zemlje i bez sumnje je prilično često vidio i vojnike u njihovim oklopima, s oružanom opremom i bojnim kolima s konjskom vučom. Može se pretpostaviti da je imao tridesetak godina kada je započeo svoje opise. Zato je, u vrijeme posljednjeg proročanstva spomenutoga u knjizi, bio u dobi od oko pedeset godina. Odrastao je, dakle, u Jeruzalemu, a uslijed deportacije dobro je upoznao dvije kulturne sredine. Iz spisa se, osim toga, može razabrati da je dobro poznavao kulturne i trgovačke prilike na čitavom Bliskom istoku, uključujući i Egipat. U njegovima izvještajima ništa nije primitivno ni glupo.

8

Zbir njegovih kazivanja pokazuje nam čovjeka sa znatnim iskustvom, koji je kao član bolje situirane židovske porodice stekao dobar odgoj i obrazovanje. Nije poznato kada je Ezekiel umro i gdje je pokopan. Navodno, ali nepotvrđeno, njegov se grob nalazi u Al Kifli, mjestu koje se prema karti «Biblijski krajevi danas» (Lit. 9) nalazi na manje od četrdeset kilometara južno od Babilona.

9

3. poglavlje
Što je vidio Ezekiel?
Kada proniknemo kroz svu tu slikovitost, kad razbistrimo ono što izgleda mračno i sredimo ono što izgleda zbrkano — što zapravo vidimo uz pomoć Ezekiela i zajedno s njim? U kasnije opise njegovih doživljaja čitaoca uvodimo preko odgovarajućeg biblijskog teksta, da bi se osjetio dojam njegova načina prikazivanja. U daljnjoj analizi (5. poglavlje) morat ću se ponovo poslužiti tim stihovima, ali mislim da se njihovim povezanim prenošenjem na ovom mjestu dobiva zaokruženija slika cjeline. (Biblijski tekstovi prema Lit. 5.) 1 Glava 1. 1. Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, desi se da bijah u zajednici izgnanika na rijeci Kebaru, i otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja. 2. Petoga dana istoga mjeseca — godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima 2 — 3. Riječ Gospodinova dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u Zemlji Kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Zgrabi me ruka Gospodinova. 3 4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj obavijen sjajem. Usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku. 6. Svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.

1

Kako se vidi iz priloženog popisa upotrijebljene literature, pisac polazi od nekih njemačkih prijevoda Biblije, koji se mjestimično razlikuju od našeg prijevoda u izdanju –Stvarnost-, 1968. Mi ćemo citirati tekst kojim se služio pisac i na temelju kojih je pravio svoje analize, a upozoravat ćemo na bitnije razlike u našem prijevodu. (Prim. prev.) Ovdje i dalje u našem prijevodu uglavnom se upotrebljava ime Jahve. U našem prijevodu: Spusti se na me ruka Jahvina.

2 3

10

7. Noge im ravne, a stopala zaobljena sijevahu poput polirane kovine 4 . 8. Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvoro imaše svoj obraz i svoja krila. 9. Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim 5 . Idući ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. 10. I lica im gledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice u smjeru desno, lice bika lijevo i lice orlovsko u sva četiri 6 . 11. Krila im bijahu gore razapeta 7 . Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojima tijelo pokrivahu. 13. A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima amo-tamo kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 14. Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje. 15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 16. Točkovi bijahu napravljeni kao bliješteće kamenje tarsisa 8 , sva četiri istoga oblika; oblikom i izradom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 17. U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati. 18. Naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju 9 . 19. Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi, kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu.

4 5 6

U našem prijevodu:... a stopala kao u teleta, sijevahu poput glatke mjedi. U našem prijevodu: Krila im se spajahu.

U našem prijevodu: I u sva četiri bijaše lice čovječje, u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri.
7 8 9

U našem prijevodu: Krila im bijahu gore raskriljena... U našem prijevodu: Točkovi bijahu slični krizolita... U našem prijevodu: Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju.

11

20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. 21. Pa kad bi bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima. 22. Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, na gore raširen nad njihovim glavama 10 . 23. A pod čvrstim svodom bijahu im krila razapeta jedno kraj drugog i svakome po dva krila pokrivahu tijelo 11 . 24. Čuh lepet njihovih krila kao huk mnogih voda, kao gromki glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi mlitavo krila 12 ." 25. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama čulo se bučanje. Kad bi se bića zaustavila, pustila bi da im krila mlitavo padnu 13 . 26. Iznad čvrstog svoda 14 nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja; na tom prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. 27. I vidjeh bliještanje sjajne kovine oko kućišta poput ognja, i ni više ni manje od onog sto je izgledalo kao njegovi bokovi vidjeh predmet sličan ognju i blijesak je zračio oko njega 15 . 28. Taj blijesak na sve strane bješe poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo. Vidjeh, padoh ničice i čuh zov jednoga koji govoraše 16 .

10

U našem prijevodu:... prozirac uzdignut nad...

11 U našem prijevodu: A pod svodom raskriljena krila jedno prema drugome, svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 12 13 14 15

U našem prijevodu:... spustila bi krila. U našem prijevodu: Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina. U našem prijevodu: Ispod svoda...

U našem prijevodu: I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. U našem prijevodu: ...na oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše.
16

12

Što opisuje Ezekiel?
Izvještaj počinje bez uvoda. Isto tako silovito kao što je i sam bio suočen s događajima pušta da se zbivanja prvog susreta sruče i na čitaoce. Urlik upravo upaljenog raketnog motora razdire tišinu i navodi Ezekiela da pogleda prema gore. Iz sredine jednog bijelog oblaka izbijaju plamenovi motora. Odande dolaze bliješteće svjetlo i snažna tutnjava: kao da će se nebo rasprsnuti. Kroz oblake se razabiru četiri duguljasta tijela nad kojima se kreće nešto neodredivo i na čijem se rubu mogu vidjeti ravne noge s okruglim stopalima. U jednom času Ezekielu se čini da su te naprave nalik na ljude. Onda su se, međutim, oblaci isparili, a bukteći plamen raketnog motora naglo je nestao: nema više sumnje, one tvorevine imaju krila što se miču. Ispod tih krila, duž tijelo, ruke vise prema dolje. Nad njima su obličja i sjene što podsjećaju na lica. Sličnost s ljudskim prilikama nije izblijedjela potpuno, ali gotovo. No makar što Ezekiel vidio, to su svakako živa bića koja se tu, nedaleko od njega, približavaju Zemlji. Moramo stalno imati u vidu da Ezekiel ono što vidi ne tumači — jer to ne može protumačiti — već se trudi da što bolje opiše optički i akustički dojam, i to sredstvima kojima raspolaže, suočen s tim fenomenom. — Kada s toga stajališta promatramo slike 1 i 2, potrebno je sasvim malo mašte da se u tome opisu prepozna svemirski brod u posljednjoj fazi leta iz Zemljine putanje. Slika 3 je primjer kako se to prikazuje po tradicionalnom tumačenju. Svemirski je brod počeo let prema Zemlji odvajanjem od matičnog broda, vjerojatno na visini od nekih 400 kilometara. Let kroz atmosferu prikočen je uslijed otpora zraka, da bi na neznatnoj visini, kratkotrajnim uključivanjem raketnih motora, brzina bila toliko smanjena da se završni dio spuštanja mogao obaviti s pomoću helikoptera. Upravo tu posljednju fazu leta, koja počinje kratkotrajnim radom raketnih motora, Ezekiel vidi i opisuje.

13

Sl. 1. Svemirski brod iz udaljenosti od oko 60 metara

Nakon toga promatra svemirski brod kako lebdi na nekoliko metara iznad zemlje, tražeći mjesto pogodno za prizemljenje. Pri tome rakete za upravljanje sijevaju — kako Ezekiel vidi — u nepravilnim intervalima, zato misli da vidi munje što paraju prostorom između bića. Pogled skreće sa čudesnih bića u prostor između njih i vidi hladnjak reaktora, užaren kao gorući ugljen. Svemirski brod spustio se na Zemlju. Kotači koji su za vrijeme leta bili smješteni u donjem dijelu helikoptera, sada su spušteni. Ravne noge više ne dodiruju tlo svojim stopalima. Kotači!

14

Sl.2. Helikopterska jedinica iz udaljenosti od nekih 8 metara

Ezekiel prvi put otkriva na stranoj pojavi nešto što već poznaje, nešto na što može primijeniti iskustvo. To je dovoljan razlog da ih dugo promatra i da ih i tada i poslije opiše naglašenom opširnošću. I dvadeset godina poslije toga kotači mu služe da bi potvrdio identitet svemirskog broda. Kad točnije pogleda, ponovo ga obuzima čuđenje. Kakvi kotači! Boja im je zelenoplava i na svakome pojedinačno zapaža neshvatljiva gibanja, okretaje kakve nije vidio kod poznatih vrsta kotača. Na svakom se točku toliko toga kreće da mu se čini kao da se u svakome nalazi više od jednog točka. Ne može shvatiti kakva su to gibanja na tlu. Kotači koje on poznaje kotrljaju se u jednome pravcu. Kad se taj pravac želi promijeniti, čitav se točak mora zaokrenuti u novom smjeru. Tu, međutim, vidi da se kotači mogu sa svog mjesta pokrenuti u bilo kojem smjeru, a da se prethodno ne zaokrenu! Ezekiel to ne prihvaća odmah, već provjerava svoja zapažanja i motri da li se možda i bića okreću, pa pri tome zaokreću i kotače. Ali se ni ona tako ne kreću. 15

Ezekiel poznaje samo kotače koji se vrte uslijed toga što netko vuče ili gura kola kojima pripadaju. Svakodnevno iskustvo navodi ga na pretpostavku da kotači idu zajedno s bićima. Ništa ne može znati o kotaču na pogon i zato ne može shvatiti da su kod tih neobičnih kotača odnosi obrnuti, to jest da se bića kreću s pomoću točkova. Ta on ne poznaje ni kotače s naročito profiliranim naplatnicama da bi se pojačao otpor protiv klizanja po tlu. Ti okrugli nastavci, koji moraju biti na naplatnicama 17 radi kretanja u dva pravca, izgledaju mu «kao oči». Konačno se kotači umiruju i omogućuju Ezekielu druga promatranja. Tek tada on podiže pogled iznad krila tih bića i zamjećuje golemi svod koji ih široko natkriljuje i prostire se nad njima u velikom luku. Zamjećuje da se krila sada više ne okreću, već se u parovima zabacuju prema gore i prema dolje, sve dok ne prionu uz bića. Do tog trenutka čuo je vrlo jaku buku koju je pripisivao krilima. Sada, pošto se krila više ne miču, zapaža kako se buka smanjila. Istodobno otkriva da buku uopće nisu izazvala krila, već da ona potječe iz pozadine površine svoda. Možda sluti neku vezu, ali ne može biti siguran, jer ništa, naravno, ne zna o mašinskim agregatima velikog učinka, o središnjim pogonima i o tome da buka koju stvaraju opada kada se iz pune snage prekopčaju u prazan hod. Ezekiel i dalje gleda prema gore, iznad ruba svoda, te vidi neku nestvarnu, gotovo nematerijalnu mješavinu svjetlosti i boje, a u sredini prepoznaje čovjeka koji sjedi na prijestolju. (On ovdje upotrebljava riječ «Adam«, dakle zaista misli na čovjeka.) Svjetlo i boja prozirne komandne kapsule optički mnogo jače djeluju nego njihov jednostavan geometrijski oblik, zato je i razumljivo da se u svom opisu poslužio njima. Čovjek kojega vidi jeste zapovjednik svemirskog broda i njegovo je sjedište očigledno slično prijestolju. Ezekiel je impresioniran silinom onoga što vidi i baca se, u znak pokornosti, na tlo. Čuje zapovjednikov glas. Glava 2. 9. I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige.

17

Kod nas je poznatiji njemački naziv «felga.» (Prim. prev.)

16

10. I razvi se knjiga preda mnom... Glava 3. 12. Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu snažnog potresa kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svojega mjesta 18 . 13. Bijaše to kao lupanje krila životinjskih bića, što udarahu jedno o drugo, i valjanje točkova sto se s njima kretahu i huka snažnog potresa, kada se svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svoga mjesta 19 . 14. Tada me duh prihvati i ponese i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića, dok je Gospodinova ruka premoćno na me djelovala 20 . 15. Tako stigoh u Tel Abib k zajednici izgnanika koja življaše na rijeci Kebaru, onamo gdje stanovahu, te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen 21 . 22. Ondje me opet savlada ruka Gospodinova i on mi reče: «Ustani i siđi u ravnicu da ondje s tobom govorim 22 ! 23. Ustadoh tada i izađoh u ravnicu, i gle, tamo se prikaže svijetleći sjaj Gospodinov, kao divota koju vidjeh na rijeci Kebaru, te padoh ničice 23 . 24. Tu me prožme životni duh i osovi me na noge i onaj mi govoraše i razgovaraše sa mnom 24 … Glava 8. 1. Godine šeste, petog mjeseca, petoga dana, dok sjedjah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova 25 .

18 19

U našem prijevodu: ... čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahve — podigla sa...

U našem prijevodu: Čuh lepet krila onih bića — udarahu jedno o drugo — i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu, i zaglušnu jeku jakoga glasa. U našem prijevodu: .. .i ponese, i ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina pritisla. U našem prijevodu: ... ostadoh među njima kao omamljen. U našem prijevodu: Ondje me opet zahvati ruka Jahvina, i on mi reče: «Ustani i siđi u dolinu ... U našem prijevodu: ... i siđoh u dolinu i gle, Slava Jahvina stajaše ondje, slična Slavi koju vidjeh... U našem prijevodu: Jahvin duh uđe u me...

20 21 22 23 24

17

2. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek. Od njegovih kao nekih bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše blijeskanje, nešto poput sjaja, poput sjajne kovine 26 . 3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i odvede me u božanski djelujućim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata što su okrenuta prema sjeveru, gdje stoji kumir ljubomore, koji izaziva Gospodinovu ljubomoru 27 . 4. I gle, ondje bijaše svijetleći sjaj Boga Izraelova, nalik na ono lice što bijah zapazio u ravnici 28 . Upravo citirani dijelovi biblijskog teksta treba da posluže kao daljnja, opća ilustracija Ezekielova stila. lako je Ezekiel, razumljivo, najdublje uzbuđen za vrijeme tog susreta, on dugo uspijeva lučiti razum i osjećaje te objektivno promatrati i registrirati. Onda ga, međutim, konačno svladava šok i on se ne sjeća leta koji traje samo kratko vrijeme i kojim se prvi susret završava. Vraća se u svoju zajednicu i treba mu punih tjedan dana da se oporavi. Pažnja koju prilikom prvog susreta posvećuje vanjštini svemirskog broda, više se ne ponavlja u takvu obimu. Jedino se pri opisu trećeg susreta još jednom opširno bavi. Drugi je susret u tehničkom pogledu beznačajan, dok se u trećem susretu opisuje situacija puna napetosti koju je, čini se, izazvao svemirski brod. Već i samo poprište radnje zaslužuje pažnju, jer se opis hrama u kojem se ta radnja odigrava ne poklapa s izgledom Salomonova hrama, kamo je biblijski tekst premjestio događaj. Zapovjednik je došao po Ezekiela, poveo ga na let i spušta svoj svemirski brod u unutrašnjem dvorištu hrama. Odmah nakon slijetanja poziva zemaljsku posadu. Od jednih vrata dolazi sedam muškaraca i oni stanu pred zapovjednika. Primaju naloge i opet se udaljavaju. Zapovjednik stoji s Ezekielom u dvorištu hrama, kadli se jedan od ljudi vrati i vojnički javlja: «Učinih kako si mi zapovjedio!» Taj se čovjek razlikuje od drugih samo po odjeći, koja kao da je lanena, ali se uskoro utvrđuje da je to u stvari zaštitno

25 26 27

U našem prijevodu: Godine šeste, šestog mjeseca... ruka Jahvina. U našem prijevodu: ... nešto poput usijane kovine.

U našem prijevodu: ... između zemlje i neba i ponese me ka božanskom viđenju... gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.
28

U našem prijevodu: I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelov, kao što je vidjeh u dolini.

18

odijelo. Svi imaju sprave koje su Ezekielu nepoznate. Nijedan se likom i pokretima toliko ne razlikuje od ljudi kakve Ezekiel poznaje da bi to bilo vrijedno spomena. Radnja se zatim koncentrira na svemirski brod na kojem se obavljaju neki potrebni radovi. Možda je baš to bio uzrok slijetanja. Zapovjednik, koji stoji kod ulaza u zgradu hrama, naređuje čovjeku da priđe svemirskom brodu i da stane sasvim blizu jednog helikoptera. Tek ova neznatna udaljenost čovjeka od užarenog hladnjaka reaktora objašnjava da je bilo potrebno zaštitno odijelo! Jedna mehanička ruka uzima iz unutrašnjosti trupa svemirskog broda užareni građevni element i predaje ga čovjeku u zaštitnom odijelu, koji se odmah zatim udaljava. Čini se da se radilo o kritičnom događaju, jer se zapovjednik, bar što se njega tiče, pažljivo pripremio. Daljinskim ćati sijevanja raketa za upravljanje kad se kapsula, koja se digla s mjeseca, približava komadnoj kapsuli.

Sl. 3. Primjer tradicionalnog shvaćanja

19

Sl.7a i 7b. Ovdje vidimo lijep primjer kako se tehnički visoko razvijene konstrukcije približavaju «prirodnim» oblicima s istim zadacima.

Sl. 8. Mehanička ruka i rakete za upravljanje

Iznad samog rotora, s vanjske strane, pričvršćene su dvije do četiri mehaničke ruke na daljinsko upravljanje. U stanju mirovanja one vise prema dolje. Svaka ruka ima podlakticu i nadlakticu, lakat, ručni zglob i šaku. Podlaktica i nadlaktica mogu biti izrađene po uređaju teleskopa, kako bi se njihov domašaj mogao povećati, i tada poprimaju izgled mehanizma prikazanog na slici 8. U blizini ramena i ručnog zgloba vrlo su vjerojatno montirane televizijske oči s pomoću kojih se mogu promatrati položaj i kretnje ruke. 20

Mehanička ruka daljinski se pokreće i kontrolira iz komandne kapsule. Takve i slične ruke danas već pripadaju čvrsto utemeljenom tehničkom razvoju. Slike 7a i 7b prikazuju tip takve «ruke». Izvedbe u zaista velikim dimenzijama ispituju se u vezi s američkim programom SpaceShuttlea 29 . Svaki nogar stajnog trapa sastoji se od jednog jednostavnog amortizera koji se pod opterećenjem uvlači po uređaju teleskopa, te od jednog okruglog pločastog stopala. Svrha je pločastog oblika izrade u tome da se pri dodiru tla smanji pritisak težine broda, to jest da se ona raspodijeli na dovoljno veliku površinu i time spriječi upadanje u zemlju. Donja strana stopala normalno je ispupčena da bi mogla malo kliziti, na primjer kod prizemljenja pri bočnom vjetru (vidi slike u boji II i III). Možda je zanimljivo spomenuti da me upravo detaljan opis tih stopala ponukao na intenzivnije traganje. Ezekiel kaže u 1.7 30 : «Noge im ravne, a stopala zaobljena, sijevahu poput polirane kovine.» Budući da sam se prije nekoliko godina i sam bavio konstrukcijom i problemima opterećivanja takvih «stopala«, odmah sam shvatio Ezekielove riječi. Kotači omogućavaju kotrljanje u svim smjerovima a da se ne moraju zaokretati. Toj zamršenoj pretpostavci može se udovoljiti zapanjujuće jednostavno.

29 30

Program «Svemiroplan» (Prim. prev.)

U njemačkom originalu knjige naslovi su navedeni na jeziku dotičnog izdanja, dakle na njemačkom ili engleskom jeziku. Ovaj spisak korištene literature nalazi se i u dodatku na kraju knjige, pa ćemo tamo naslove navesti u originalu. (Prim. prev.)

21

Sl. 9. Princip kotača s raznovrsnim mogućnostima gibanja

Zamislimo zračnice automobilskog kotača. (Na slici 9 gibanja su shematski skicirana.) Kotač se obično okreće u smjeru strelice 1. Međutim, ako kotur uvrćemo oko središnjice — kako je prikazano strelicom pod 2 — tada će se ona kretati poprijeko na uobičajeni smjer, duž strelice 3. Uz odgovarajuću kombinaciju obaju smjerova vrtnje možemo postići da se kotur kreće u smjeru koji zaželimo. Time je zadatak u principu riješen. Ako to načelo primijenimo na jednu funkcionalnu konstrukciju, najjednostavnije je rješenje prikazano na slici 10. Vidimo da je «kotur» podijeljen na određeni broj segmenata burasta oblika koji su žbicama spojeni s glavinom točka. Nastaju dva smjera vrtenje, prvi uslijed okretanja točka oko svoje glavine, a drugi uslijed okretanja segmenata oko njihove vlastite osovine odnosno središnjice kotura. Ezekiel je opisu kotača obratio osobitu pažnju. Biblijski tekstovi vrlo su često krivo tumačeni. Zato se u tehničkom dodatku knjige nalazi detaljna analiza točka. Ovdje treba još samo ispitati značenje često spominjanih «očiju». Na slici 10 burasti segmenti prikazani su kao da imaju glatku površinu, pa bi trenje između točka i tla bilo vrlo malo. Da bi se trenje — ili točnije rečeno: otpor klizanju — povećalo, površinu treba na odgovarajući način profilirati. Valja postići otpor klizanju u 22

dva smjera: u smjeru ravnine točka i okomito na nju. Profili kakve nalazimo kod kotača traktora ili kod traktora gusjeničara ne bi bili upotrebljivi jer pogonsku silu prenose samo u ravnini točka. To se najjednostavnije i ujedno najefikasnije rješava kratkim batrijkastim nastavcima, koji su, slično kao kod poznatih ježastih valjaka za cestovnu gradnju, raspoređeni po površini segmenata. Uostalom, već i naš naziv »jež» pokazuje kako i mi za jedno obilježje moderne tehnike uzimamo slikoviti izraz! Ti batrijkasti nastavci moraju imati pomalo konični oblik, kao kod poluuvučenih puževih očiju. Da bi se omogućilo lakše prodiranje u tlo, nastavci mogu biti šuplji. U tom slučaju oni na slobodnim krajevima imaju tamne otvore. Ako se gleda izdaleka, potpuno je opravdana usporedba tih tamnih otvora s «očima». Moram još spomenuti kako je ocijenjen moj prijedlog da se rezultati mojih istraživanja točka i njegove konstrukcije patentiraju. Prijedlog za patentiranje upravo se nalazi kod Patentnog ureda Sjedinjenih Država.

Sl. 10. Mogući način izvedbe kotača

U vezi s garniturom helikopterskih jedinica treba razmotriti još nešto. Da bi se postiglo aerodinamično kočno djelovanje donjeg dijela glavnog trupa, potrebno je da se taj dio nalazi u slobodnoj zračnoj struji. Blizina helikoptera neutralizirala bi to djelovanje. Osim 23

toga, helikopteri bi pri tome bili izloženi aerodinamičnim silama i temperaturama, a njih mogu podnijeti samo ako se u njihovoj konstrukciji savladaju vrlo ozbiljne poteškoće. Pri kočnom letu helikopteri nisu, dakle, upotrebljivi u svom radnom položaju i za to vrijeme treba ih ukloniti. No čak i taj —oko nemogući zahtjev može se, začudo, lako ispuniti. Kao što smo vidjeli, točke gdje su pričvršćeni helikopteri nalaze se blizu najvećem promjeru glavnog trupa. Helikoptere je razmjerno lako zaokrenuti prema gore, i tada oni zauzimaju položaj prikazan na slici 11. Tako, dakle, izgleda svemirski brod kad ulazi u Zemljinu atmosferu. (Da bi situacija bila razumljivija, na slici 11 nisam prikazao helikoptere u središnjoj ravnim.) U takvu se položaju, s gledišta strujanja, helikopteri nalaze iza glavnog trupa, čije aerodinamično kočno djelovanje dolazi do punog izražaja. Konstrukcijsko oblikovanje zglobova i uređaja za to zaokretanje nepravi u načelu nikakvih poteškoća. Zanimljivo je kako zaokretanje helikoptera prema gore utječe na rakete za upravljanje. Kada se helikopteri dolje, dakle u svom radnom položaju, čovjek bi bio sklon da rakete za upravljanje montira na vanjskoj strani glavnog trupa. Tako bi se, kad su helikopteri zaokrenuti, one nalazile prilično blizu komandnoj kapsuli. Kad rakete rade u zrakopraznom prostoru, plinski mlaz širi se gotovo okomito na osovinu sapnice, uslijed čega se komandna kapsula može naći u opasnosti. Već i to bio bi dovoljan razlog da se rakete za upravljanje premjeste na suprotnu stranu. No treba imati u vidu još jednu važnu stvar: u primijenjenoj izvedbi moguće je tako rasporediti rakete za upravljanje da u oba položaja budu jednako udaljene od točke težišta čitavog svemirskog broda. Zbog toga zapovjednik ima osjećaj da se pri stavljanju u pogon malih raketnih motora, «kormilo«, opterećeno istim silama, i dalje ponaša jednako, što je za njega velika olakšica. Nije teško provesti ni reverziju električnih signala, što u tom času postaje potrebno. Rakete za upravljanje mogu, naravno, biti u pogonu i dok se helikopteri zaokreću.

24

Sl. 11. Svemirski brod prilikom ulaska u atmosferu

Odabrani raspored raketa za upravljanje dopušta, dakle, da se isti uređaj za upravljanje i dalje primjenjuje za vrijeme svih faza leta. Očita je jednostavnost i ekonomičnost konstrukcijskog rješenja.

Komanda kapsula
Kapsula je smještena u sredini gornje strane glavnog trupa, dakle na najvišoj točki svemirskog broda (slika 4). Sastoji se od cilindričnog dijela s promjerom od oko dva metra koji završava zaobljen nalik na dno posude. Vanjska ljuska napravljena je od nekog prozirnog staklastog sintetičkog materijala. U zaobljenom vrhu nalazi se otvor koji se može zatvoriti i kroz koji se može izaći iz kapsule. Sličan otvor na njenom dnu služi za vezu s unutrašnjošću svemirskog broda. Kapsula se može odvojiti od svoje potporne konstrukcije i tada se može vlastitom silom «odlijepiti» od svemirskog broda i ponovo mu se vratiti. Taj se postupak može izvesti i kontrolirati neposredno ili daljinskim upravljanjem. Za pogon pri takvim letovima služe rakete na 25

hladni plin. Kako to može zvučati fantastično, valja konstatirati da takve mogućnosti nemaju nikakvih elemenata koji ne bi već danas postojali, bar u manjim mjerilima. Baš zato da bi mogla samostalno letjeti kapsula ima samo prijeko potreban minimum opreme. Glavni dio opreme smješten je ispod nje u svemirskom brodu. Dok je vezana za svemirski brod, dakle dok ne leti sama, svi uređaji kapsule automatski su vezani za brod. Prema tome, u unutrašnjosti kapsule nalaze se samo dva ili tri sjedišta za posadu, poluge za upravljanje, instrumenti te odašiljači i prijemnici. Opskrba atmosferom normalno se obavlja iz glavnog postrojenja, samo za slučaj nužde postoje mali uređaji za disanje. Ugrađeni predmeti, osim sjedišta, zauzimaju neznatan prostor. Stoga je vidljivost izvrsna, pa se i izvana vrio dobro može vidjeti unutrašnjost kapsule.

Zapovjednik
Ezekiel više puta opisuje zapovjednika, i to uvijek kao «čovjeka», bez ikakvih znakova raspoznavanja. Unatoč Njegovoj sposobnosti za vrlo podrobno promatranje i opisivanje, čini se da mu ništa spomena vrijedna nije palo u oči. Može se, dakle pretpostavljati da je zapovjednik izgledao kao «ljudski čovjek» i da se ni rastom nije razlikovao od prosječna čovjeka onoga vremena. Ezekielovu pažnju ipak zaokuplja zapovjednikova odjeća koja ima vanjski sloj sličan zlatu ili mjedi. Iz današnje prakse znamo da to služi radi izolacije od visokih temperatura. Zapovjednik je opremljen spravom kojom može letjeti. Ta izvanredna mogućnost važna je u više faza njegova putovanja: Pošto je svemirski brod sletio, zapovjednik se može tom spravom spustiti kroz gornji otvor na tlo. On će i upotrijebiti zato da bi, krećući se nekim predjelom, «preskočio» zapreke i izbjegao opasnosti. Osim toga, pomoću nje može se u svakom trenutku vratiti u kapsulu. Za vrijeme mirnog leta izvan atmosfere ta je sprava potrebna radi kontrolnih obilazaka ili uklanjanja manjih kvarova na vanjskoj strani svemirskog broda. Dok pristaje uz matični brod, kapsulu vjerojatno prikaća zračni tunel kroz koji zapovjednik može stići do matičnog broda. Njegova mala pogonska sprava, koja je na Zemlji vrio korisna, postaje prijeko potrebna kada normalno pristajanje poremete bilo kakve smetnje. U slučaju nužde zapovjednik će napustiti kapsulu kroz gornji otvor i preletjeti do matičnog broda. U svim operacijama u zrakopraznom prostoru mora, naravno, nositi svemirsko odijelo, ali to ne remeti funkcije te pogonske sprave. Opisane 26

mogućnosti malog letala nisu ni pretjerane ni nestvarne. Već prije više od deset godina razrađena su i iskušana letala te vrste za zemaljsku primjenu. Slika 12 pokazuje let takvom spravom i uvjerljivo potvrđuje koliko je primjenjiva u praksi. Znamo i za mnogo slabije sprave koje su, pokusa radi, primijenjene pri dosadašnjim svemirskim letovima. Naravno, današnje sprave predstavljaju samo prve početke i bez svake je sumnje da se može napraviti vrijedna mala letala koja će kudikamo nadmašiti kvalitete i praktičnu primjenjivost dosadašnjih. Osim toga, zapovjednik je, bez sumnje, kada god napušta kapsulu, opskrbljen i malim aparatom za održavanje radio-veze. Jednim dodatnim uređajem on može daljinski upravljanjem odvojiti kapsulu od svog svemirskog broda uputiti je u bilo kojem pravcu.

27

4. poglavlje
Polazna točka: putanja oko zemlje
Način izgradnje svemirskog broda i proračuni sa sigurnošću pokazuju da je svemirski brod namijenjen za trajektnu vezu između nekog matičnog broda i Zemljine površine. Matični brod nalazi se u putanji oko Zemlje polazna je i završna točka njegovih letova. Nećemo s upuštati ni u kakva razmišljanja o matičnom brodu i njegovu porijeklu. Kako je već rečeno, to proizlazi iz potreba da se najprije riješi jedan parcijalni problem — da se dakle, opisani svemirski brod preispita što je mogući temeljitije i da se dokaže onim što ćemo saznati. Tek kad taj zadatak bude obavljen, možemo se okrenuti i drugim problemima. Makar odakle došao taj matični brod, koji nismo pobliže opisali, on pri dolasku u blizinu Zemlje svakako mora smanjiti brzinu da bi ušao u Zemljinu putanju i u njoj mogao ostati. On mora žrtvovati toliko brzine koliko će ta putanja biti bliže Zemlji. I ubrzanje bi jednog dana moralo biti isto toliko veće da bi mogao poletjeti prema kući. Za svaku promjenu brzine — ubrzavanje ili usporavanje — potrebna je potisna sila raketnog motora. To znači utrošak pogonske materije. Prema tome, ako su razlike blizine manje, utrošit će se i manje pogonske materije. Poželjno je, dakle, da visina putanje bude što je moguće veća. Točno obratno važi za mali svemirski brod. Budući da obavlja trajektni promet prema Zemlji, ako je putanja matičnog broda viša, ona za svoj let treba i veću količinu pogonske materije. Što duži put treba da prevali, svemirski brod mora biti veći. Kad su svi uvjeti poznati, lako je proračunati optimalnu visinu putanje matičnog broda. Teoretski, ta optimalna visina može imati neku vrijednost IZNAD 150 ili 200 kilometara. Međutim, teoretske mogućnosti podliježu znatnim ograničenjima jer se mora voditi računa o Van Allenovu pojasu zračenja. Nemamo nikakvih pokazatelja za mjerenje optimalne visine, ali se može s razlogom pretpostaviti da se putanja broda nalazila na 350 do 400 kilometara iznad površine Zemlje. Matični brod obilazi zemlju brzinom od blizu 34.000 kilometara na sat. Mala letjelica, koja se od njega odvaja da bi stigla na Zemlju, počinje se spuštati istom brzinom. Na kraju leta brzina na točki slijetanja mora biti jednaka ništici. Radi se, dakle, o procesu kočenja golemih razmjera. Potrebna kočna sila nastaje pretežno uslijed otpora.

28

U vezi s procesom kočenja treba voditi računa o dvjema pojedinostima: o toplini koja nastaje trenjem zraka i o jačini usporavanja uslijed kočne sile. Toplina je uglavnom ograničena kvalitetom raspoloživog materijala za toplinski štit. Jačina usporavanja neposredno djeluje na putnike u kapsuli i zato mora ostati u granicama koju ovi mogu podnijeti, a da im ne nanese štete. Uzmemo li u obzir ta dva ograničenja, možemo utvrditi putanju. Unatoč velikom otporu zraka, svemirski brod na kraju svog spuštanja još uvijek pada prema Zemlji brzinom od preko 200 kilometara na sat. Raketni motor pali se samo zato da bi se usporila ta preostala brzina i s pomoću njega nakon kratkog vremena mogla svesti na ništicu. Svemirski brod mogao bi se, naravno, uz primjenu svojih raketnih motora izravno spustiti na Zemlju i poslije opet isto tako poletjeti. Pa ipak, zbog njegovih zadataka koje ćemo poslije razmotriti, on mora biti u stanju da prije prizemljenja ugasi raketni motor. U tome je razlog zašto postoje helikopteri koji u prvi čas iznenađuju. Ako se raketni motor mora ugasiti prije završetka spuštanja, prizemljenje se može obaviti samo aerodinamičnim putem, i to upravo helikopterima. Kao što smo vidjeli, dok je brzina pada velika, helikopteri moraju biti, iz aerodinamičnih razloga zaokrenuti prema gore. Moglo bi se pomisliti da će oni iz tog položaja biti vraćeni u radni položaj relativno rano, to jest odmah nakon što brzina spuštanja padne ispod brzine zvuka. Rotori bi zatim radili kao vjetrenjače. Laganim podešavanjem kuta elevacije rotorskih krakova brzina spuštanja mogla bi se poslije reducirati. Očito je, međutim, da je prevelikim brzinama već i samo zaokretanje helikoptera riskantno iz razloga stabilnosti. Osim toga, krakovi bi, velikog ubrzavanja, bili izloženi opasnom naprezanju. Dinamičkim kočenjem brzina će i inače biti znatno reducirana. Zato je logično da se helikopteri što je moguće ostave u svom zaokrenutom položaju i da se raketni motori upale što kasnije. Uslijed djelovanja raketnog potiska brzina spuštanja bit će potpuno ili bar djelomično neutralizirana, pa će se helikopteri moći zaokrenuti u trenutku lebđenja ili pri maloj brzini. Na taj se način izbjegava svaki rizik. Za stavljanje rotora u pogon može se iskoristiti određeni ostatak brzine ili se može, prigušivanjem raketnog motora, ostvariti brzina spuštanja željene jačine. Kad i dostignu puni broj okretaja, raketni se motor čuje.

29

Tom je operacijom zapravo svemirski let završen. Za me naredne, posljednje faze letjelica radi kao helikopter. Kako je poželjno imati stanovitu rezervu za slučaj komplikacija, može se pretpostaviti da let helikoptera obično počinje na oko 1000 metara iznad tla. Najčešće će biti potrebno da zapovjednik, prije nego što spusti svemirski brod, potraži točke prizemlja najpodesnije za nogare stajnog trapa. Zato će brod zadržavati na neznatnoj visini iznad tla i upravljati njime vodoravno i raznim smjerovima. To kretanje može se obavljati s pomoću helikoptera ili raketa za upravljanje. Pretpostavimo da će zapovjednik, umjesto sporijih i nepreciznih helikoptera, radije upotrijebiti rakete za upravljanje koje brzo djeluju. Dok traži pogodno mjesto, svemirski brod se kreće vrlo polagano, jer se istodobno stalno razgledava okolina. Pri tome otrov zraka u usporedbi s masom svemirskog broda, vrlo malen: brod se praktički kreće ka tijelo bez trenja. Konačno, zapovjednik spušta svemirski brod na nekom prikladnom mjestu. Let prema Zemlji je završen. Ako se iz bilo kojeg razloga lokacija svemirskog broda mora izmijeniti, to se može učiniti s pomoću točkova. U tu svrhu oni se izbacuju iz donjeg dijela helikoptera i polažu na tlo. Nogari stajnog trapa konstruirani su tako da se lako mogu podići s tla kako bi se omogućilo okretanje kotača. Brod se na kotačima polako kreće po tlu i može se preciznije dovesti na određeno mjesto nego s pomoću helikoptera ili raketa za upravljanje. Pošto su svi ti manevri završeni, reaktor se isključuje. No njegova temperatura opada tako polagano da hladnjak mora još neko vrijeme ostati u pogonu. Iz opisa konstrukcije vidjeli smo da je to jedan od dvaju razloga za preklapanje rotorskih krakova. Zemaljski letovi Za letove od jedne točke na Zemlji do druge upotrebljavaju se helikopteri. Pošto je reaktor dostigao svoju punu radnu snagu, rotorski se krakovi radi polijetanja prebacuju iz preklopljenog u radni položaj, sve dok rotor ne dobije potreban broj okretaja. Let natrag Start za let natrag u putanju i do matičnog broda može se izvesti neposredno, to jest s pomoću raketnih motora, ili se može započeti helikopterima. Ispitujući misiju svemirskog broda, razmotrit ćemo okolnosti koje određuju taj izbor.

30

Kod raketnog starta uspon teče kontinuirano. Helikopteri su pasivni, a krakovi im ostaju preklopljeni. Radi posljednje korekcije kursa i pristajanja uz matični brod bit će stavljene u pogon rakete za upravljanje. Za takav način leta natrag helikopteri su suvišni. Drugim riječima, mogli bi se i izostaviti. Ta konstatacija dopušta zanimljiv zaključak: u slučaju nužde zaista bi se mogli ostaviti! Slučajevi nužde mogu nastati uslijed nekog kvara ili oštećenja jednog ili više rotorskih krakova. Hitan slučaj nužde nastaje i uslijed gubitka kisika, uslijed oštećenja izolacije ili zbog zatajivanja uređaja za kondenzaciju. Odvezivanje i odbacivanje helikoptera s njihovih točaka ovješenja može biti predviđenog samom konstrukcijom. Ako helikopteri budu ostavljeni. značajno je smanjena težina, što je poželjno u slučaju nužde. Gubitak raketa za upravljanje je neugodan, ali se to može djelomično nadomjestiti odgovarajućim upravljanjem raketnim motorom, a i pomoćnom akcijom s matičnog broda. Start helikoptera počinje na način koji nam je i danas poznat. Prijelaz s takvog uzlijetanja na raketni let uslijedit će, kao i kod slijetanja, na dovoljnoj udaljenosti od tla — na visini od oko 1000 metara. Faza prijelaza s jednog načina uzlijetanja na drugi pomalo je kritična, jer raketnom motoru treba nekoliko sekundi da postigne punu potisnu silu. Stoga je, za kratko vrijeme, potrebno snagu reaktora raspodijeliti na oba pogona. U tom vremenu može se, međutim, nosiva sila helikoptera smanjiti na ništicu, tako da se uz preciznu koordinaciju može održati bar stanje lebđenja. Da bi se izbjegli nepotreban otpor i opterećenje krakova, oni će se odmah nakon toga preklopiti. Ostatak leta teče kao normalni raketni let.

Pregled
Osnovne karakteristike svemirskog broda pokazuju nam da je letjelica vrlo svrsishodno izgrađena. U karakterističnom obliku glavnog trupa uočavamo aerodinamične i težinske prednosti. Vidimo koliko je prikladan za montiranje helikoptera. Sami helikopteri iznenađuju svojim preklopivim krakovima, mogućnošću promjene položaja i duhovitim smještajem raketa za upravljanje. Duboki dojam ostavlja i dvojaka primjenjivost reaktora, prikladan raspored prstenastih sapnica i hladnjaka, te, konačno, različite mogućnosti spuštanja odnosno starta, kao i vrio važna sposobnost za neograničene zemaljske letove. Sve se te osobine nadovezuju jedna na drugu i jedna u drugu bez propusta i pogrešaka. To su neosporno znakovi vrlo smišljenog i znalačkog planiranja i projektiranja. 31

Sl. 12. Let spravom za jednog čovjeka

32

5. poglavlje
Biblijski tekst i tehnika svemirske navigacije
Stečena znanja o konstrukciji i načinu rada svemirskog broda omogućavaju danas da se biblijski tekst vidi i tumači u novom svjetlu. Pojedinosti i rezultati takve analize daju ovom poglavlju karakteristiku sasvim novog biblijskog komentara. Prema provedenim istraživanjima, taj se komentar odnosi samo na one dijelove Biblije koji su zanimljivi u odnosu na svemirski brod, njegove zapovjednike, zemaljske posade i događaje s tim u vezi. U svom sam se radu koristio slijedećim Biblijama i Biblijskim komentarima 31 : Lit. 1. Biblija ili cijelo Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, po prijevodu D. Martina Luthera. Stuttgart, Privileg. Wurtt. Biblijski zavod. Bez datuma, vjerojatno početak 19. stoljeća. Lit. 2. Biblija. To je cijelo Sveto pismo. Na njemačkom preko dr. Martina Luthera. Leiptig. Verlag Mayer und Wiegand. 1842. Copyright 1946, Stari zavjet, Copyright 1952. Lit. 4. Jedan katolički komentar Svetog pisma, Toronto, New York, Edinburgh, Thomas Nelson & Sons, 1953, Imprimatur 1951. Lit. 5. Sveto pismo Starog i Novog zavjeta. Po tekstovima prevedeno i dato od prof. dra Vinzenz.a Hampa, prof. dra Meinarda Stenz.ela, prof. dra Josefa Kurzingera, Aschaffenburg, Imprimatur 1957, Copyright 1957. Paul Pattloch. Lit. 6. Ezekiel. Hebrejski tekst i engleski prijevod s uvodom i komentarom rabina dr. mag. Fischa, šesto izdanje 1970, London, The Soncino Press. Lit. 7. Nova američka biblija, prevedena s originalnih jezika uz kritičku upotrebu svih starih izvora, od članova Katoličkog biblijskog društva Amerike. — New York, P. J. Kenedy & Sons, Imprimatur 1970.

Autor u svojoj knjizi pisanoj na njemačkom jeziku, kada god citira koji od engleskih prijevoda Biblije, ostavlja ne samo kratke već i duže i doze citate na engleskom originalu, bez njemačkog prijevoda. Late je čitava ova knjiga prijevod, mi ćemo i te engleske tekstove prevesti na naš jezik, kao što su prevedeni i njemački biblijski tekstovi kojima se autor služio. (Prim. prev.)
31

33

Biblijski tekst upotrijebljen u ovom poglavlju uzet je iz Lit. 5. Spomena vrijedne razlike koje proizlaze iz usporedbe s drugim prijevodima razmotrit će se usporedno s odgovarajućim dijelovima Biblije. Svi biblijski prijevodi i komentari upotrijebljeni za ovu studiju mogu se dobiti u knjižarama. Iz gornjeg spiska vidljivo je da sam odabrao prijevode koji ne samo što obuhvaćaju razdoblje od 150 godina nego dolaze i iz geografski i teološki vrlo različitih pravaca. U početku sam mislio poslužiti se suradnjom jednog stručnjaka za stare jezike. Tu sam ideju vrlo brzo napustio, i to iz dva razloga: 1. Tekstualne razlike koje su jezičnog porijekla stručnjaci ionako raznoliko tumače. Uvlačenje još jednog jezika stručnjaka proširilo bi stoga broj gledališta, a ne bi povećalo izglede za konačnu opredijeljenost. 2. Nema bitnih, primamih razlika. Sve verzije opisuju — i s pravom se može reći «naravno» — iste događaje i fizičke pojavne oblike. Takva se odluka u toku rada više puta pokazala ispravnom. Razlike u tekstu većinom su se mogle svesti na izbor riječi prevodilaca i tako objasniti i odbaciti. S druge strane, neka se mjesta međusobno toliko iz osnova razlikuju da se to može objasniti samo različitim tekstovima prabiblija. Želio bih izričito naglasiti da nijedan od tih slučajeva nema tehničkog smisla. Treba dodati i slijedeće: ako su u raznim vremenima, prostorima i vjerskim pravcima svi prijevodi opisivali jednake konstrukcije, funkcije i događaje, nema valjanog opravdanja da se konzultira još i vjerski stručnjak. Pri tumačenju treba obratiti pažnju na dvije stvari: Jedno je Ezekielov stav promatrača, a drugo njegova unutrašnja reakcija prema onome što vidi. Ta se reakcija drastično mijenja i za nju je karakteristično da prelazi iz stanja šoka izazvanog prvim susretom u objektivan hladni stav. Kao promatrač on pokazuje konstantnu i začuđujuću objektivnost i točnost koje nisu sasvim potisnute ni djelovanjem šoka na kraju prvog susreta. S tim je u skladu i to što je opis događaja dopunjen kompletnim tehničkim opisom svemirskog broda samo u prvom susretu. S obzirom na način kako Ezekiel opisuje ono što vidi, moramo imati pred očima da je, prilikom prvog susreta, bio suočen s doživljajem koji je bio izvan i mimo svega što je do tada vidio. Možemo reći da se našao u položaju inteligentnog, ali potpuno izoliranog čovjeka. Stoga ne samo što je bio kadar shvatiti što vidi već su mu nedostajale i riječi da 34

viđeno definira. Pri kasnijim susretima stanje se mijenja utoliko što bar svemirski brod i zapovjednik za njega više nisu «novi«. Jedna činjenica ostaje kod Ezekiela neizmijenjena: ni on ni njegovi suvremenici ili preci nisu imali znanja ili iskustva koja bi mogli primijeniti ili uzeti za usporedbu. Jedini mogući put da viđeno opiše svojim suvremenicima i potomcima bio je, stoga, da pribjegne sličnosti s predmetima i slikama koji su njemu i njegovim suvremenicima poznati. Zaista smo nešto slično nedavno i sami doživjeli: ono što se danas zove UFO 32 nazvali smo, radi zornijeg prikazivanja, «letećim tanjurima.» Na kraju treba reći još nekoliko riječi i o kompoziciji ovoga poglavlja. Iz razumljivih razloga zadržana je podjela biblijskog teksta na glave i stihove, pa i njihov redoslijed. Osim toga, ja sam ih još posebno grupirao prema Ezekielovim susretima sa svemirskim brodom. Ta dodatna podjela prema susretima čini sliku plastičnijom, a unutrašnju povezanost jasnijom.

Prvi susret Glava 1.
1. Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, desi se da bijah u zajednici izgnanika na rijeci Kebaru. Otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja. 2. Petoga dana istoga mjeseca — godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima — 3. Riječ Gospodinova dođe Ezekielu, sinu Božijevu, svećeniku u zemlji Kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Zgrabi me ruka Gospodinova. Stihovi 1 i 2: Već u uvodnim stihovima pokazuje svoju sklonost točnim definicijama navodeći precizno datum prvog susreta. To je peti dan četvrtog mjeseca u petoj godini nakon izgona Židova u Kaldeju — dakle 593. ili 592. godine prije naše ere. Dodatni podatak «godine tridesete» smatra se naznakom prorokove životne dobi, iako mišljenja komentatora o tome nisu jedinstvena. Ezekielovu pažnju skrenulo je na svemirski brod paljenje raketnih motora. Kao što smo vidjeli, kad se raketni motor stavi u pogon, brzina spuštanja svemirskog broda toliko se smanjuje da preostali dio puta, do prizemljenja,

32

UFO — eng. kratica za Unidentified Flying Objects — neidentificirani leteći objekti. (Prim. prev.)

35

mogu preuzeti helikopteri. Izbijanje svjetlećeg raketnog mlaza moralo je u Ezekielu zaista izazvati dojam da se «otvoriše nebesa.» Stih 3: Kako će kasnije još biti objašnjeno, riječi «zgrabi me ruka Gospodinova» redovito nas uvode — slično muzičkom «lajtmotivu» — u susret sa svemirskim brodom i njegovim zapovjednikom. 4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku. 6. Svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila. 7. Noge im ravne, a stopala zaobljena, sijevahu poput polirane kovine. Stih 4: Raketni motor može se staviti u pogon ni ako su ostvareni potrebni radni uvjeti, to jest ako je Čitav uređaj vodova, crpki i slično ohlađen na nisku temperaturu tekućeg kisika. To se postiže tako da se tekući kisik iz rezervoara protisne kroz taj uređaj. Kisik izlazi u atmosferu kao vrlo hladan plin. Voda koja se (u obliku vlage) nalazi u zraku, zamrzava se u ledene kristale i vidi se kao oblak — što često možemo promatrati kod mlaznih aviona na velikim visinama. Trajanje tog procesa hlađenja ovisi o veličini postrojenja, ali iznosi najmanje nekoliko sekundi, tako da može nastati priličan oblak. Glavni trup svemirskog broda, koji tako reći upada u taj oblak, svojim ga oblikom istiskuje radijalno prema van. Stoga izgleda kao da letjelica stvarno dolazi iz oblaka. Uslijed velike brzine padanja taj je oblak, kad je motor stavljen u pogon, vidljiv na velikom prostoru. Onaj koji je na televiziji ili na filmu vidio start rakete «Saturn» ili koji je prisustvovao takvom veličanstvenom startu i vidio ga vlastitim očima, može razumjeti koliko je vjerno Ezekiel opisao optičko djelovanje raketnog mlaza. Nitko neće moći zaboraviti «bukteći oganj obavijen sjajem» ni bliješteće svjetlo kao «sjajnu kovinu.» Slika u boji br. 1 samo nepotpuno prikazuje taj silan prizor, jer se na slici, naravno, ne osjeća dinamika gibanja. Ezekiel je stavljanje u pogon raketnog motora — dakle slijetanje nakon napuštanja putanje oko Zemlje — opisao samo u ovom 4. stih (i u stihu 1: «... otvoriše se nebesa»). Pri svim kasnijim susretima on je letjelicu vidio da leti samo kao helikopter.

36

Stih 5: Iz dva razloga Ezekiel vidi četiri bića «usred toga,» dakle očito usred ognja. Može se zamisliti, za razliku od «Saturna» koji leti od raketnog mlaza prema gore (slika u boji I), svemirski brod što ga Ezekiel promatra leti od raketnog mlaza prema dolje, dakle upada u odnosu na putanju broda pridonosi da su četri bića –usred toga- Naime, kako se vidi iz daljnjeg toka susreta, svemirski brod aterira na maloj udaljenosti od njega. Dok raketa i motor radi, Ezekiel vidi da svemirsko vozilo ide gotovo ravno na njega, što znači da ga vidi odozdo. Taj položaj još pojačava dojam da se vozilo približava u ognjenom vihoru. U tom i slijedećim stihovima Ezekiel opisuje ono što je vidio, a ne pojedine faze leta. U trenutku kada se motor gasi (što nije navedeno) svemirski je brod još nekih tisuću metara daleko od njega. Na toj je udaljenosti — i već nešto prije — Ezekiel kadar razabrati «bića.» Za helikopterske trupove i krakove što se okreću on u početku, u svojoj nepreciznosti, odabire najprikladniji izraz «bića.» Ezekiel ta bića vidi u ognju — to jest dok motor još radi. Time potvrđuje da se helikopteri zaokreću u radnom položaju, prije nego što se raketni motor isključi. Što se svemirski brod više približava, on može razabrati nove pojedinosti na tim «bićima» i nameće mu se usporedba da su «obličjem slična čovjeku.» Ali to je samo prijelazni dojam. Sada i do kraja susreta on opisuje helikoptere prikladnim smjelim izrazom «bića.» Stih 6: Sada je već svemirski brod na neznatnoj visini i lebdi neposredno iznad tla. Promatrač je svakako dovoljno blizu da razabere četiri kraka rotora koji rade polagano i da uoči konstrukcijske pojedinosti koje u njegovim očima izgledaju kao lica. Stih 7: Opis nogara stajnog trapa s ravnim amortizerima i okruglim pločastim stopalima ne može se krivo shvatiti (slike 1, 2, i 4 te slike u boji II i III). 9. Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim. Idući ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. 10. I lica im ugledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice u smjeru desno, lice bika lijevo i lice orlovsko u sva četiri. Stih 8: Prvi dio odnosi se na mehaničke ruke koje vise i pričvršćene su s vanjske strane valjkastog trupa. Drugi dio nastavlja se u slijedećem stihu: govori se o tome da «idu.» Događaj što je ovdje opisan po smislu spada k stihu 15 i tamo se dalje razmatra. Stih 10: Što je navelo Ezekiela da vidi lica? — Kako znamo iz tehničkog opisa svemirskog broda, pogonski i kontrolni uređaji, koji su iznad samog rotora. obavijeni su oplatom. Ona 37

ima nepravilni oblik i vjerojatno je isprekidana konstrukcijskim elementima i otvorima. Takav splet oblika može poprimiti stanovitu sličnost s licima ili se najbolje može opisati takvom usporedbom. Da bih potkrijepio tu konstataciju, podsjećam na lice i bića koje je svaki od nas već vidio u drveću, stijenama i obrisima brda. Poznajem nekoliko planina u Evropi i Americi čiji se nazivi, već prema njihovu izgledu, kreću u širokom rasponu od «Uspavanog Napoleonca» do isto tako «Uspavanog indijanskog poglavice». Osim toga ima i konkretnih primjera iz oblasti najmodernije tehnike. Slika 13a prikazuje kapsulu «gemini» neposredno nakon prizemljenja. Ne vjerujem da se itko može oteći dojmu da gleda u neko vrlo ozbiljno lice. Vjerujem da bi svaki tehnički sasvim neupućen čovjek izgled iste kapsule prikazan na slici 13b usporedio s nekim neobičnim licem ili glavom. A kome ne bi izgledala neobično pojava «Lunohoda 1» (slika 14) s njegovim očima, otvorenim raljama i prijeteći podignutima rukama? I mi, koji imamo tehnička znanja, možemo u tim tehničkim tvorevinama vidjeti lica, glave i spodobe. Tehnički neupućenom Ezekielu morale su se još više nametati takve usporedbe. Čak ako je i znao ili slutio što vidi — za prenošenje svojih dojmova stajale su mu na raspolaganju samo slikovite usporedbe. Ima, uostalom, još jedno objašnjenje. Ono je doduše manje vjerojatno, ali se ipak može zamisliti. Ezekiel kasnije nekoliko puta vidi zapovjednika svemirskog broda i članove ekspedicije, koji mu svi izgledaju kao ljudi. Ako pretpostavimo da je tu fizičku sličnost čovjeku pratila i psihička sličnost — zar je tako nezamislivo da su i oni tada radili isto što i naši piloti rado čine: na vrh ili na strane avionskog trupa crtali su lica, ptice i sličnog. Tako reći, iz čistog užitka! Ta to su, konačno, bili inteligentna bića. Zar su baš morala imati manje smisla za humor od nas? Makar što navelo Ezekiela da vidi lice ili da ono što vidi opiše kao lica, njegov izvještaj sadrži važan podatak, i to konstataciju da su sva ta «lica» na sva četiri helikoptera okrenuta na iste strane: lice lavlje zdesna, lice bika slijeva itd. Ako ostanemo pri pretpostavci da se radi o konstrukcijskim oblicima što su slična licima, nameće se neminovan zaključak da su četiri rotora bila sinhronizirana, jer su u stanju mirovanja imala isti položaj. 11. Lica i krila im bijahu gore razapeta. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojima tijelo pokrivahu. 38

12. I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući. 13. A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima amo--tamo kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 14. Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje. Stih 11: Prvi dio: «Lica i krila im bijahu gore razapeta» glasi u Lit. 1 i 2: «I obrazi i krila im bijahu gore rastavljena.» Nije u mojoj kompetenciji da objašnjavam zašto u Lit. 3, Lit. 4 i Lit. 6 nema tog dijela stiha, već samo: «Takva im bijahu lica.» 33 ovaj dio sadrži jedno zanimljivo zapažanje. Prije nego što ga pobliže razmotrimo, bit će korisno pročitati ostatak stiha koji očigledno opisuje rotorske krakove preklopljene prema gore i prema dolje. Vratimo se prvom dijelu odlomka. Konstatirat ćemo da riječi «razapeta» (u tekstu kojim se ja koristim) i «rastavljena» (u Lit. 1 i 2) kao da nisu srodne. Ako težište izvještaja stavimo na «rastavljena,» to nas upućuje na položaj mirovanja obaju gornjih krakova: njihov raspored daje slutiti neko cijepanje, odnosno dugi okomiti prorez. Ako ovako shvatimo značenje riječi, «razapet» stvara sličnu predodžbu, u smislu «odvojeno napete ili u «rastavljenom položaju,» što svakako isto tako ukazuje na neko cijepanje. Stvarno se na uređaju za upravljanje ili njegovoj oplati koji se nalaze iznad rotorske ravnine mora nalaziti neka vrst pukotine. Točnije: moraju biti dva proreza, po jedan za svaki od dvaju gornjih rotorskih krakova, odnosno za njihove priključke na korjenovima krakova. Da bi se krakovi iz svog vodoravnog radnog položaja mogli zaokrenuti u gotovo okomiti stav mirovanja, treba ostaviti slobodni prostor! Na taj, naoko sporedan detalj već smo upozorili u tehničkom opisu. Konstatacija je važna ne samo radi ispravnog tumačenja konstrukcije već osobito zato da bi se potvrdio prorokov izvanredni dar zapažanja. Stih 12: Dobiva puno značenje — kao i stih 9 — tek u vezi sa stihom 15, i zato će o njemu tamo biti riječi.

Autor u svojoj knjizi pisanoj na njemačkom jeziku, kada god citira koji od engleskih prijevoda Biblije, ostavlja ne samo kratke već i duže citate na engleskom originalu, bez njemačkog prijevoda. Kako je čitava ova knjiga prijevod, mi ćemo i te engleske tekstove prevesti na naš jezik, kao što su prevedeni i njemački biblijski tekstovi kojima se autor služio. (Prim. prev.)
33

39

Stih 13: Ezekiel promatra prostor između helikoptera. Vidi užareni hladnjak reaktora i bljeskanje raketa za upravljanje. Kod visokih temperatura hladnjaka usporedba s «užarenim ugljevljem» pravilna je i umjesna. Rakete za upravljanje rade u kratkim impulsima i naoko pravilnom slijedu. Ishodište i smjer bljeskova stalno se mijenjaju. Kod nepripremljenog promatrača te brze promjene moraju stvoriti dojam «munja» koje se među tim bićima «amo--tamo kretahu.» Gledajući iz Ezekielova smjera, dva se helikoptera nalaze iza glavnog trupa svemirskog broda. Kratki plameni impulsi raketa za upravljanje, zbog njihove optičke blizine užarenom hladnjaku reaktora, moraju izazvati dojam kao da «iz ognja» sijevaju munje. Vrući plinovi imaju mnogo svjetliji sjaj od užarena hladnjaka. Odraz tog sjaja na površini stvara «sijevanje» koje Ezekiel tako točno opisuje. Stih 14: Dok lebdi nad zemljom, zapovjednik, tragajući za pogodnim mjestom za slijetanje, pomiče svemirski brod o raznim smjerovima. Sigurno je da se velika masa svemirskog broda nije mogla kretati zaista munjevito. Takvo prikazivanje moglo bi se donekle objasniti varkom osjetila, ali to nas zaista ne može zadovoljiti. U 7. poglavlju bit će riječi o još jednoj mogućnosti. 15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 16. Točkovi bijahu napravljeni kao bliješteći tarsis 34 , sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 17. U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati. 18. Naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju. 19. Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi, kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu. 20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi dizali, jer duh bića bijaše u točkovima.

U nama raspoloživoj stručnoj literaturi nismo mogli pronaći taj mineral, pa smo ga ostavili pod imenom kako ga nazivlje autor (Prim. prev.)
34

40

21. Pa kad bi bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, zaustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima. Stih 15: Svemirski se brod spustio na tlo. Nogari stajnog trapa ispunili su svoj zadatak i zapovjednik može sada izbaciti točkove potrebne za naredne operacije. Da su se točkovi zaista mogli izbacivati i uvlačiti, proizlazi iz slijedećeg razmišljanja: čvrsto montirani točkovi nalazili bi se za vrijeme dosadašnjeg manevriranja nešto ispod i sa strane valjkastih trupova helikoptera. Tako smješteni bili bi zbog oblika i veličine uočljiviji i mnogo jasnije vidljivi nego nogari za prizemljenje i mehaničke ruke. Ezekiel bi ih, bez sumnje, opisao bar istodobno kad i te dijelove. Nadalje, ako izuzmemo neke loše raspoređene stihove, Ezekiel opisuje sve viđene dijelove po redu koji odgovara toku procesa prizemljenja. Taj se proces ne spominje, ali se iz teksta može odmah razaznati. Ezekiel počinje s vatrom i oblacima kočnog leta. Zatim opisuje helikoptere za vrijeme aerodinamičkog leta te hladnjak reaktora i rakete za upravljanje dok lebde. Zatim promatra funkciju točkova i opisuje njihovo okretanje na tlu. Točkovi se u tekstu pojavljuju upravo tamo gdje s funkcionalnog gledišta postaju potrebni. Takav redoslijed misli nova je potvrda da se kotači mogu uvlačiti, a ujedno je još jedan dokaz točnosti opisa. Stihovi od 16 do 21: Kao prvi dojam, boja točkova opisana je usporedbom s jednim mineralom. Pri tome Ezekiel vrlo jasno luči boju i materijal, jer izričito kaže «kao» bliješteći tarsis 35 . Bilo mu je, dakle, jasno da točkovi u stvari nisu napravljeni od tarsisa, ali se usporedba nametnula zbog njihove boje. Boja svih tih minerala nalazi se unutar iste skale: od zelenkastog do plavkastog. Unatoč različitim nazivima može se shvatiti da je boja točkova svjetla zelenomodra i modrozelena. Površina je bila vrlo glatka jer je opisana kao bliješteća. Vrlo je vjerojatno da se radi o izgledu naliča ili filmskog sloja sloja koji služi kao zaštita od korozije. Takvi sintetički filmovi danas se vrlo mnogo upotrebljavaju za povremenu zaštitu od korozije,

35

Tu tvar koja služi za usporedbu i sravnjivanje različiti prevodioci navode na slijedeće načine: Lit 1 i 2: tirkiz Lit. 3 i 7: krizolit Lit. 4: topaz Lit. 5: tarsis Lit 6: beril (daje se naslutiti topaz)

41

naneseni na svijetlu čeličnu ili aluminijsku podlogu, neki od njih stvaraju sasvim isti dojam kakav je opisao Ezekiel. Iz tehničkog opisa znamo zašto se, dok se cijeli točak okreće, svaki kotur uvrće oko svoje središnjice. U dodatku bit će opisana još jedna konstrukcija točka kod koje se, osim toga, okreću i pogonske ploče za samouvrtanje kotura. «Oči» na koturima čine tu vrtnju još vidljivijom i naglašavaju međusobnu neovisnost tih gibanja. To istovremeno višestruko rotaciono gibanje zbunjuje tehnički neobaviještenog čovjeka i nije mu razumljivo. Stvara se paradoksalni dojam: da u jednom točku ima više točkova. I opet Ezekiel nalazi nevjerojatno točan izraz kada govori o jednom točku u drugome. Engleski prijevod sa «wheel within a wheel» 36 pruža još jasniju sliku. Sva četiri točka istodobno mijenjaju vrtnju i smjer. To mora stvarati dojam kao da se pokoravaju jednoj zapovijesti. Stoga je sasvim prirodno kada Ezekiel, tako reći; zamjenjuje uzrok posljedicom. On vjeruje da se «bića» prvenstveno okreću, a točkovi sa strane trče s njima. Takav način odgovara točkovima koje on poznaje. Međutim, sam točak može pokrenuti gibanje, to je u njegovo vrijeme i za još daljnje dvije tisuće godina, bilo nepoznato. Ezekielov «duh» je, dakle, mnogo bliži istini nego što to sam može naslutiti. Biblijski tekst posvećuje točkovima vrlo velik prostor. To se vidi iz očiglednih ponavljanja, a osim toga, treba imati u vidu da su točkovi, unatoč njihovu čudnom gibanju, ipak bili jedini konstrukcijski elementi na zapanjujućoj pojavi koje je Ezekiel znao bar u njihovu osnovnom obliku i čije je uobičajene funkcije poznavao. Lit. 3: četiri točka imahu naplatnice i imahu žbice; i njihove naplatnice bijahu pune očiju okolo naokolo. 37 Lit. 4: o tome ništa ne govori. Lit. 5: I naplatnice imahu i kad pogledah, gle, sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju. Lit. 6: A njihovi kolutovi bijahu visoki i bijahu strahoviti, i na sva četiri njihova kolutova bijahu okolo naokolo puni očiju.

36 37

točak unutar točka. (Prim. prev.)

Kao što je već rečeno, autor ovdje i sljedeće citate iz Lit. 3, 4, 6 i 7 ostavlja u engleskom originalu. (Prim. prev.)

42

Lit. 7: I sva četiri imahu naplatnice i vidio sam da njihove naplatnice bijahu okolo naokolo pune očiju. Ta usporedba pokazuje dvije grupe od kojih jedna govori kako su i naplatnice visoke i strašne, a druga ne sadrži taj podatak. Bez sumnje, do razlika dolazi uslijed upotrebe različitih najstarijih tekstova Biblije. Jedino prijevod pod Lit. 3 spominje žbice. Očito je ipak da te varijante ne utječu na osnovne podatke o točku. 22. Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, na gore raširen nad njihovim glavama. 23. A pod čvrstim svodom bijahu im krila, raspeta jedno kraj drugog i svakome po dva krila pokrivahu tijelo. Stih 22: Tu se opisuje središnji glavni trup svemirskog broda. Bilo bi teško okarakterizirati geometrijski oblik i položaj helikoptera u odnosu na glavni trup: «Nad glavama bića... nešto kao nebeski svod ... na gore raširen nad njihovim glavama.» Da je izvrsno dat ukupni dojam i kazan oblik glavnog trupa, vidi se iz usporedbe biblijskog teksta sa slikama 1, 2 i 4.

Sl. 13a Kapsula «Gemini» — pogled sprijeda

U raznim prijevodima podaci o bojama utoliko se razlikuju što se govori o «kristalu» (Lit. 1, 2, 3 i 7), o «prozircu» (Lit. 5) i o «strahovitom ledu» (Lit. 6), ali svi opisi prenose optički 43

dojam vrlo glatke, vrlo svijetle, sjajne površine, što je svojstveno nekim legiranim metalima. Stih 23: Biblijski tekst je nepotpun. Prvi dio odlomka daje još jedan opis položaja helikoptera u odnosu na glavni . Slikovito je opisan položaj rotora «pod» onim što se nadvisilo i što je zorno nazvano «svodom.» Izraz «svod» bit će razumljiviji kad se razmisli da Ezekiel nije vidio svemirski brod u tehničkoj projekciji (kao na slici 4), već iz svoga stajališta, to jest iskrivljenoga perspektivom (kao otprilike na slici 1). Ako se, osim toga, njegova veličina usporedi s visinom golemoga vibrirajućeg središnjeg trupa, nastaje razumljivo zašto je svemirski brod na njega mogao djelovati kao «svod.» — Nastavak stiha svakako je od kojega se samo posljednji dio sačuvao. On prijašnji opis rotorskih krakova u stanju mirovanja. 24. Čuh lepet njihovih krila, kao huk mnogih voda, kao gromki glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u usboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi mlitavo krila. 25. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama čuh se bučanje. Kad bi se bića zaustavila, pustila bi da im krila mlitavo padnu. Sat 24: Ovaj stih (i stih 25) zapravo ne spadaju ovamo, jer opisuju rotore koji su još u pokretu i pojave s tim u vezi, dok je u stihu 23 već opisan položaj mirovanja. ti podaci, prema tome, pripadaju opisu lebdećeg leta i slijetanja, pa bi morali, po svome smislu, biti ubačeni između stihova 14 i 15. Gledajući s tehničkog stajališta, stih 24 daje opis pomalo šišteće buke rotorskih krakova u pogonu: .».. kao huk velikih voda....» «Gromki glas Svevišnjega» i «graja i taboru» postaju shvatljivi kad se promisli da je potrebna pogonska snaga za helikoptere iznosila 70.000 KS ili više: što svakako stvara veliku buku. Ezekiel iznosi vrlo važno zapažanje da velika buka — «graja u taboru» — počinje onda kada se pokrenu krakovi, jer se u tom trenutku pogon iz praznog hoda jakim ubrzanjem dovodi do pune snage, što stvara odgovarajuće povećavanje buke. — Preklapanje krakova zabilježeno je, doduše, samo kod onoga para koji je preklopljen prema dolje, ali je značajno što Ezekiel izričito kaže: «Kad bi se bića zaustavila, pustila bi da im krila mlitavo padnu.» Njegovo je zapažanje pravilno: to se zbiva tek kada svemirski brod stoji na tlu i kada je rotacija krakova prestala. 25: Ovaj je stih novi dokaz gotovo nevjerojatnog dara za promatranje. Prorok zapaža da se «iznad čvrstog svoda čulo bučanje.» Gledajući s mjesta gdje je on stajao, najveći dio unutrašnjosti svemirskog broda nalazi se iznad vibrirajuće vanjske strane glavnog trupa 44

— on dakle čuje šum praznog hoda tamo smještenog središnjeg pogona helikoptera. Ta zapanjujuća konstatacija još je jasnije prikazana u Lit. 6, ali je najjasnija u Lit. 1 i 2 gdje stoji: «I kad su mirovali i spustili krila, grmjelo je u nebu iznad njih.» Ta verzija daje povoda za čudovišnu pretpostavku da Ezekiel već sada razabire neku vezu ili je bar intuitivno naslućuje. Je li ta pretpostavka točna, ostaje, naravno, pitanje bez odgovora. 26. Iznad čvrstog svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. Stih 26: Iznad gornjeg ruba svoda Ezekiel, gledajući prema gore, vidi komandnu kapsulu. Prvi predmet koji zapaža jeste zapovjednikovo sjedište i najprije opisuje njegovu boju. Kao i ranije, on se pri tome opet poziva na jedan mineral. I opet riječju «kao» pravi razliku između privida i materijala. — Isto je tako zanimljiva i sadržajna slijedeća slikovita usporedba s prijestoljem. Ona govori da je Ezekiel vrlo vjerojatno već vidio prijestolje, budući da je pripadao višem židovskom staležu. Osim toga, ako zamislimo karakteristike jednog prijestolja — visoki stražnji naslon, nasloni za ruke, možda i tapecirani — nije teško ustanoviti slikovitu istovjetnost sa sjedalima za putnike, a posebno za pilote u današnjim putničkim avionima. Riječju «prijestolje» zapovjednikovo je sjedište nedvosmisleno određeno. U vezi s današnjim sjedištima u avionima ne treba zaboraviti da se ona često, čak i bojom, slažu s Ezekielovim opisom. Tu ne možemo ispitivati u kojoj je to mjeri slučaj, u kojoj mjeri pri odabiranju boja sudjeluju i psihološki faktori. - Ako se radi o ovome posljednjem, onda bi to bio i znatni doprinos raspravi o čovjekolikosti tih posjetilaca. – Drugi dio stiha dovodi nas do apsolutnog vrhunca Ezekielovih sposobnosti: on vidi lik zapovjednika koji sjedi NA PRESTOLU i konstatira da izgleda «kao neki čovjek.» Da bismo mogli odmjeriti stvarnu veličinu intelektualne sposobnost potrebne za takav izvještaj, moramo još jednom predočiti stanje u kojem se Ezekiel nalazio. Bez ikakvog prethodnog upozorenja sručio se na njega događaj, s predmetom i zbivanjima za koje u cjelokupnom dometu njegova uma i osjećaja nema ni usporedbe, ni oslonca, ni logičnog objašnjenja. On je vjernik i svećenik, pa je imao sve razloge — bar za vrijeme ove faze prvog susreta — da zapovjednika smatra bogom. Dojmovi koji su se navalili na njega najdublje ga uzbuđuju. Usred zbrke njegovih čula — on je blizu šoku — duh mu nije potisnut osjećajima. Sačuvao je svoju neshvatljivu sposobnost da u mozgu potpuno objektivno registrira ono što mu oko zaista zapaža. Štoviše, on poslije toga može tako i opisati ono što je vidio. Za taj je pothvat sposoban samo intelekt golema formata! 45

Treba spomenuti još jednu otežavajuću okolnost: rabin dr. Fisch u jednom svom komentaru izričito upozorava (Lit. 6, str. 41) da je Ezekiel ovdje za opis zapovjednikova lika upotrijebio riječ «Adam.» Time je sam Ezekiel isključio mogućnost svakog drugog tumačenja. 27. I vidjeh bliještanje sjajne kovine oko kućišta poput ognja, i naviše i naniže od onoga što je izgledalo kao njegovi bokovi, vidjeh predmet sličan ognju i blijesak je zračio oko njega. 28. Taj blijesak na sve strane bješe poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo. Vidjeh, padoh ničice i čuh zov jednoga koji govoraše. Stih 27: U ovom stihu (i u početku stiha 28) Ezekiel — kojemu, naravno, nedostaje stručnog znanja — točno razlikuje dva predmeta po njihovu svjetlosnom djelovanju. Jedan je okarakterizirao kao «oganj» i «sjajnu kovinu» — a drugi kao «sjaj» i «dugu.» Različitost tih dvaju optičkih efekata — aktivnog i prodornog djelovanja ognja, te statične prozirnosti duge — upućuje na dva različita izvora, dva različita predmeta koji tako djeluju. Kad se to uoči, lakše je razriješiti ovaj inače isprepleteni i teško razlučivi biblijski tekst. I tekst (svojim spominjanjem «kukova«) i tehnička neminovnost pomažu da se u «bliještanju» i «ognju» prepozna zapovjednikovo odijelo čiji vanjski sloj djeluje kao pozlaćen. Živahno svjetlosno djelovanje i plameni refleksi izolirajućeg sloja Mjesečeva modula «Apollo» (slika u boji V) pokazuju koliko je vjeran Ezekielov opis. Zlatu sličan izgled te izolacije nastaje od neke naročite, vrlo tanke sintetičke folije čija je unutrašnja strana obložena isto tako tankim aluminijskim slojem. Vanjska folija je najgornji od više jednakih slojeva koji zajedno djeluju kao zaštita protiv neželjeno visokih temperatura. Materijali i zaštitni slojevi takve vrste danas se, dakle, već upotrebljavaju. Nema ničega što bi uvjerljivo govorilo protiv pretpostavke da je zapovjednikovo odijelo, što ga je Ezekiel promatrao, po svom vanjskom sloju bilo vrlo slično sloju koji smo ovdje prikazali. Optički sasvim drugačije djeluje kapsula koja po svome materijalu podsjeća na staklo. Zbunjuju efekti njene svjetlosti i boja. Ona prima izravno sunčanu svjetlost, ali i odsjaj zraka što ih reflektira svodasta gornja strana svemirskog broda. Dijelovi njene površine odražavaju nebesko plavetnilo, a kroz druge dijelove kapsule Ezekiel može vidjeti samo nebo. Tome treba dodati ognjene reflekse zapovjednikova odijela i safirne boje sjedala. Moguće je da pojave interferencije slojevitog materijala kapsule izazivaju i druge efekte 46

boja. Ako Ezekiel raznolikost svjetlosti i boja opisuje kao «blijesak je zračio oko njega onda je da čak vrlo dobar opis. I usporedba s dugom postaje razumljiva. Ne treba zanemariti ni to da je čitavo to svjetlo bilo «oko njega,» a nije iz njega proizlazilo. Ponovno se jedno zapažanje slaže sa stvarnim stanjem: kapsula okružuje zapovjednika te je «oko njega.» Inače na kapsuli nema ničeg upadljivoga što bi moglo navesti Ezekiela na daljnje zaključke. Njen zaobljeni gornji dio mogao mu je dati povod da se u svojoj usporedbi posluži dugom. Osobito je teško opisati stvar čije su bitne karakteristike svjetlo i boja. Da bi bolje shvatili veličinu Ezekielovih napora, molim čitaoce da pokušaju opisati letjelicu prikazanu na slici u boji IV, a da se time ne služe geometrijskim (krug, stožac, valjak) ili tehničkim izrazima našeg vremena. Tim posljednjim zapažanjima Ezekiel je stigao na kraj svojih promatranja i opisa viđene pojave. On još jednom, da tako kažemo, baca pogled na sliku kao cjelinu dajući sumarnu konstataciju: «To bijaše vanjski izgled onoga što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo.» Savladan, pada ničice, ali njegov neumoran um ostaje budan: iako bi imao sve razloge da viđeno označi kao «veličanstvo Gospodinovo» i takav bi izraz bio potpuno razumljiv, on i u ovom trenutku iznosi dvije ograde. Golemu i stvarnu pojavu svemirskog broda ne može uskladiti s božanskom prikazom za koju se ne bi moglo očekivati da će biti tako potpuno materijalna. On ne zna što u stvari vidi, ali što god to bilo, ono je snažno, moćno i zapanjujuće — izgleda da se može usporediti s veličanstvom Gospodinovim. A točno to i kaže: .».. što je sličilo na veličanstvo Gospodinovo.» Nema nikakve sumnje: on ne identificira, on samo uspoređuje. — Druga se ograda odnosi na glas koji čuje. I opet bi se moglo očekivati i njemu pripisati da je možda mislio da razabire Gospodinov glas. Ezekiel, međutim, ostaje na distanci i vrlo trijezno konstatira što je čuo: .».. zov jednoga koji govoraše.» On izbjegava svaku težnju za glorifikacijom i senzacijom, pa jednostavno kaže: .».. jednoga koji......» Glava 2. 9. I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. 10. I razvi se knjiga preda mnom...

47

Iz glave 2 ovdje su značajni samo stih 9 i prve riječi a 10. Ezekiel pred sobom vidi šaku mehaničke ruke. kako se svitak knjige ne može otvoriti i raširiti jednom rukom nalazimo na početku stiha 10. potvrdu o postojanju još jedne mehaničke ruke. To je u potpunom skladu sa stihom 8 iz glave 1: «Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje.» Glava 3. 12. U to me duh podiže i ja sobom čuh silnu tutnjavu snažnog potresa, kad se Svjetlosni sjaj Gospodinov podiže sa svojega mjesta. 13. Bijaše to kao lupanje krila životinjskih bića, što udarahu jedno o drugo, i valjanje točkova što se s njima kretahu, i huka snažnog potresa. Stih 12: Ezekiel prvi put putuje svemirskim brodom. U zapovjednikovu kapsulu podignut je na način koji se ne može pobliže ustanoviti i sada se nalazi na najvišoj točci svemirskog broda. Kako se brod strmo kreće prema gore, on čuje tutnjavu doslovno iza sebe. S letjelicom ima preko sjedala tijesni tjelesni kontakt i zato osjeća njegove potrese koje u nedostatku sličnih doživljaja smatra «potresom.» Još dok sve to zapaža, svemirski brod — svjetlosni sjaj Gospodinov — podiže se s tla. Stih 13: S svoga mjesta ne može vidjeti rotore, ali ponovo prepoznaje njihovu buku, jer je označava kao «lupanje krila životinjskih bića.» U općoj buci, dakako, ne može razabrati «valjanje točkova.» Osim toga, helikopteri obično startaju bez rulanja, no u tako velikoj i glomaznoj napravi nastaju mnogi sporedni šumovi koji su Ezekielu mogli dati povod za tu usporedbu. 14. Tada me duh prihvati i ponese i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića, dok je ruka Gospodinova premoćno na me djelovala. 15. Tako stigoh u Tel Abib, k zajednici izagnanika koja življaše na rijeci Kebaru — onamo gdje stanovahu — te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen. Stih 14: Ezekiel je sada svjestan činjenice da leti. Svladava ga puno djelovanje šoka što ga je izazvao taj doživljaj. «Ruka Gospodinova,» što je premoćno na njega djelovala, mogla bi jednostavno biti pritisak na ramenu od remenja kojim je vezan za sjedalo. Ovdje se ponovo pojavljuje izraz što smo ga već sreli u stihovima 1 i 3, a koji je uvijek primijenjen onda kada se objavljuje susret sa zapovjednikom. Da li se time daje naslutiti neki

48

hipotetički ili drugi utjecaj na Ezekielove misli ili osjećaje, pitanje je koje prelazi zadatak ovog istraživanja. Stih 15: Ezekielovo stanje pri dolasku u Tel Abib označava se u prijevodima različitim izrazima. Oni se kreću od «vrlo tužan» do «distraunght» (engl. zbunjen, lud), no svakako daju na znanje da se radi o teškom duševnom potresu. Trebalo je sedam dana dok se Ezekiel od toga oporavio.

Drugi susret Glava 3.
22. Ondje me opet savlada ruka Gospodinova i on mi reče: «Ustani i siđi u ravnicu da ondje s tobom govorim. 23. Ustadoh tada i izađoh u ravnicu, i gle, i tamo se prikaže svjetleći sjaj Gospodinov kao divota koju vidjeh na rijeci Kebaru, te padoh ničice. 24. Tu me prožme životni duh i osovi me na noge i onaj mi govoraše i razgovaraše sa mnom... Stih 22: Vrijeme ovog susreta ne može se točno odrediti. Iz datuma trećeg susreta proizlazi da je od prvog do trećeg prošlo prošlo nešto više od godinu dana. Time je drugi susret bar donekle vremenski određen. U događaj se uvodi opet već poznati način spominjanjem «ruke gospodinove» (to je i pisalo). Stih 23: Ezekiel se odazivlje na poziv da ode u ravnicu. tamo vidi pojavu za koju izričito kaže da je kao «divota vide na rijeci Kebaru.» Kao i tada, on i sada pada prema tome, on je ponovo vidio prizemljeni svemirski brod i prepoznao ga, ali se nijednom riječju ne bavi njegovim opisivanjem. Stih 2. Kao i pri prvom susretu, osjeća se uspravljen. No tehnički sadržaj ovog susreta prekida se naglo glavom 7, bez ikakva nagovještaja o tome kako je završen. Zanimljivo je konstatirati da Ezekiel i ovoga puta spominje zapovjednika bez ikakva strahopoštovanja: «... i onaj mi govoraše...»

Treći susret Glava 8.
1. Godine šeste, petog mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova.

49

2. Pogledah i gle: tu kao neki čovjek. Od njegovih kao nekih bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše blijeskanje, nešto poput sjaja, poput svjetlucave sjajne kovine. 3. Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i odvede me u božanski djelujućim viđenjima u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir ljubomore, koji izazva Gospodinovu ljubomoru. 4. I gle, ondje bijaše svijetleći sjaj Boga Izraelova, nalik na ono lice što bijah zapazio u ravnici. Stih 1: Prošlo je nešto više od godine dana otkako je Ezekiel prvi put susreo svemirski brod i njegova zapovjednika. Neodredivo vremensko razdoblje od nekoliko mjeseci dijeli ga od drugog susreta. I opet se događaji najavljuju karakterističnim načinom izražavanja: .».. spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova.» Stihovi 2 i 3: Ti su stihovi očito ostaci jednog prvobitno dužeg prikaza. Oni, doduše, na vrlo sličan način opisuju zapovjednika kao i u 1. 27, te spominju i mehaničku ruku s «nešto nalik na ruku,» ali je prikaz ipak fragmentaran jer nedostaju dijelovi teksta prije i poslije stiha 2 i u stihu 3. Bez poznavanja prijašnjeg opisa i tehničke rekonstrukcije ovaj je okrnjeni odlomak Biblije nerazumljiv, čak bi nekoga mogao i zavesti. — Ezekiel leti «između zemlje i neba» u Jeruzalem i ne uzbuđuje se ni zbog samog susreta, ni zbog leta. U tom je pogledu kontrast prema prvom susretu upravo nevjerojatan i pokazuje da je Ezekielov izvanredan um dobro ocijenio i shvatio stvarno stanje stvari. — U blizini sjevernih vrata hrama ponovo ga spuštaju na tlo. Stih 4: Iz prethodnih krnjih stihova mogao bi se možda izvesti zaključak da je Ezekiel letio samo u kapsuli, a ne u svemirskom brodu. Međutim, pošto se ponovo našao na zemlji, on potvrđuje prisutnost cijelog svemirskog broda: «... nalik na ono što bijah zapazio u ravnici.» Treba primijetiti kako potvrđuje da se radi o istom svemirskom brodu, ali za zapovjednika ne kaže da je isti. Glava 9.

50

1. Tada glasno zaviče na moje uši i reče: «Nevolje dolaze nad grad. Svaka ima svoju spravu za uništavanje u ruci.» 38 Stih 1: Nakon upravo opisanog uvoda radnja poprima vrlo dramatične oblike. Zapovjednik, koji se s Ezekielom još zadržava u kapsuli, očito se služi zvučnikom koji na prorokove uši djeluje kao da «glasno viče.» Prva rečenica: «Nevolje dolaze nad grad...» prevođena je na različite načine: Lit. 1 i 2: Neka dođe pošast Lit. 3: Priđite vi krvnici Lit 4: nema komentara o tome Lit. 5: Nevolje dolaze Lit. 6: Naredite onima što su nadležni za grad Lit. 7: Dođite vi, pokore grada U tom se pregledu vidi da u osnovnom značenju rečenice postoje dvije mogućnosti tumačenja: da se radi o konstataciji (dolaze...) ili da se radi o zapovijesti («dođite»). Osim toga, postoji razlika i u nazivu onih kojima se govori. Nije jasno misli li se na krvnike (u engl. tekstu executioners) ili na gradske činovnike (that have charge — koji su nadležni). — Razrješenje ovoga čvora počinje s Lit. 6. Tamo saznajemo na str. 41 da hebrejski tekst dopušta sva ta četiri tumačenja. Nadalje, iz daljnjeg razvoja događaja vidimo da je dubiozna rečenica stvarno zapovijed. Čini se da službenom položaju pozvanih najbolje odgovara izraz u Lit. 6, koji ih nazivlje onima koji su nadležni za grad. Obim i značenje te «nadležnosti» još uvijek ostaju neodređeni, ali dopuštaju pretpostavku da je grad pozvanima bio dodijeljen radi nekog nepoznatog zadatka. Položaj i zadaci tih ljudi nisu bitni za tehnička ispitivanja. U 8. poglavlju još ćemo se na to vratiti u vezi s jednom drugom temom.

U našem prijevodu Biblije, u izdanju «Stvarnosti,» ovaj stih glasi: Tada zagrmje na moje uši i reče: «Kazne grad svojim zatomim oružjem u ruci.
38

51

U drugom dijelu zapovijedi traži se da svaki ponese «svoju spravu za uništavanje.» Zanimljivo je i ovo mjesto točnije ispitati. Izrazi 39 upotrijebljeni u materijalu kojim sam se služio sređeni su u slijedećoj maloj tabeli: 1 smrtonosno oružje, opasno oružje 2 ubilačko oružje, opasno oružje 3 razorno oružje, ubilačko oružje 5 sprava za uništavanje, sprava za razaranje 6 razorno oružje, oružje za razaranje 7 rečenica nedostaje, razorno oružje Karakteristika te usporedbe jeste očita nejasnoća izraza koji je upotrijebljen u originalu. Taj se dojam pojačava i time što ista sprava u dva uzastopna stiha ima različite nazive. Ezekiel je sasvim sigurno poznavao oružje koje se upotrebljavalo u njegovo vrijeme. Čak i da nije sasvim razumio izraz što ga je zapovjednik upotrijebio u svojoj zapovijedi, morao je, kada su se pozvani pojavili, prepoznati oružje ... ako je to bilo oružje njegova vremena i okoline! To što je upotrijebio neodređeni izraz jasno pokazuje da su mu predmeti koje je vidio bili nepoznati. To će se vidjeti iz događaja koji slijede. 2. I gle, dođoše šestorica ljudi iz smjera gornjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru, svaki sa svojom spravom za uništavanje u ruci, a u sredini 40 bijaše i jedan odjeven u lan, s pisaćim priborom za pojasom. Dođoše i stadoše uz, tučani oltar. Ljudi su se mogli pojaviti smjesta samo ako su se nalazili ispred vrata i ako su poziv očekivali. Ta okolnost navodi na zaključak da su se zapovjednik i zemaljska posada prethodno morali dogovoriti. Možemo, dakle, pretpostaviti da su bili u radio-vezi. Takve su nam mogućnosti već više godina sasvim normalne, i nije neobično što se pojavljuju u ovom kontekstu.

39 40

U našem prijevodu: razorno oružje. U našem prijevodu: ... a među njima ...

52

Mnogo je neobičnije i uzbudljivije to što Ezekiel — unatoč svom izvanrednom daru zapažanja — na tim ljudima ne zamjećuje ništa neobično osim «sprave za uništavanje.» Ni na čovjeku u sredini ne zapaža ništa osim da je «odjeven u lan.» Ako se tome doda da se i zapovjednik svaki put jednostavno nazivlje «čovjekom,» proizlazi da su svi koji su bili u vezi sa svemirskim brodom zaista izgledali kao ljudi. Tim ozbiljnim zaključkom još ćemo se podrobno pozabaviti u 8. poglavlju. Čovjek «odjeven u lan» također zaslužuje da ga točnije promotrimo zbog njegove kasnije funkcije. Ako opis uzmemo doslovce, takva odjeća znači visoki stalež (Lit. 6, str. 47). To se potvrđuje i time što on hoda «u sredini» skupine koja se približava. I zaista, u toku događaja taj čovjek zauzima poseban položaj. Iz njegove djelatnosti postaje jasno da je njegova odjeća zaštitna, i to u najmanju ruku protiv vrućine. Zato je vanjski sloj mogao biti od azbesta, čime bi laneni izgled bio shvatljiv. Za razliku od drugih ljudi, on ne nosi neku teško opisivu spravu, već «za pojasom ima pisaći pribor.» Umjesto »pisaći pribor,» u prijevodima nalazimo i «inkhorn» (tintamica), ali su osnovna značenja tih izraza identična. Ne znam jesu li visoki činovnici zaista sa sobom nosili pisaći pribor. Situacija upućuje na to da je čovjek u zaštitnom odijelu nosio neku spravu svoga vremena, dakle, vremena uznapredovalih svemirskih putovanja. Stoga nam je bliska pomisao da u tom pisaćem priboru radije vidimo neku spravu za komuniciranje ili instrument za mjerenje radijacije. Nije u granicama moje stručne nadležnosti da odlučujem o takvim mogućnostima, ali bih izrazio nadu da će se to pitanje razjasniti suradnjom povjesničara umjetnosti i inženjera koji se bave komunikacijama i mjerenjem radijacije. Cijela, pomalo tajanstvena skupina prilazi tučanom oltaru i staje pokraj njega. 3. Svijetleći sjaj boga Izraelova vinu se s kerubina nad kojima je prijestolovao 41 u smjeru praga hrama. I pozva čovjeka odjevena u lan koji imaše za pojasom pisaći pribor. 4. Gospod mu reče: «Prođi gradom Jeruzalemom i znakom «tau» obilježi čela svih koji tuguju i plaču zbog gnusoba sto se u njemu čine.» 42

41 42

Svijetleći sjaj Gospodinov vinu se s kerubina u smjeru praga hrama... U našem prijevodu: Slava Boga Izraelova vinu se s nad kojima lebdijaše ...

53

5. A drugima reče na moje uši: «Pođite za njim gradom i zadajte udarce! 43 Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja.» 11. I gle, čovjek odjeven u lan koji imaše za pojasom pisaći pribor, javi vijesti: «Učinih kako si mi zapovjedio!» Stih 2: Čini se da početak ovog stiha govori isto što i odgovarajući dio 3. stiha u 10. glavi. Pri površnom promatranju moglo bi se pomisliti da je to mjesto nepotrebno, da je to krivo ubačeno ponavljanje. Ezeldel govori, međutim, u 9.3. «o svjetlećem sjaju Boga Izraelova,» a u 10.4. o «svjetlećem sjaju Gospodinovu.» Ako imamo u vidu Ezekielov golemi dar zapažanja, ta razlika ima svoje značenje i ukazuje na to da on razlikuje dva leteća objekta. U 9.3. on sigurno misli na let zapovjednikov — za to ćemo još naći neposredan dokaz kod razmatranja 10. glave — a 10.4. odnosi se na let prazne kapsule. Kako je prikazano u 4. poglavlju, oba su leta danas već moguća. Zapovjednik je, dakle, odletio do hrama i dozivlje najprije čovjeka «u lanu» koji nosi «pisaći pribor.» Stih 4: To je jedino mjesto među svim dijelovima Ezekielove knjige, ispitivanim s tehničkog stajališta, na kojem se zapovjednik neposredno identificira s Bogom («Gospodin»). O tom iznimnom slučaju govorit ćemo u 7. poglavlju. Za sada je važno samo to da je zapovjednik izdao zapovijed čovjeku «u lanu.» Na sadržaj te zapovijedi navratit ćemo se u vezi sa 10.7. Stih 5: 1 drugim se ljudima dodjeljuju zadaci. Zatim dolazi duži odlomak koji ne spada u predmet našeg ispitivanja. Stih 11: Ovdje ponovo nailazimo na «okvirnu radnju,» na ono što se događa oko zapovjednika i njegovih pomoćnika, i to na vrlo neobičan i uzbudljiv način. Čovjek u zaštitnom odijelu vraća se i kaže: «Učinih kako si mi zapovjedio!» S tih nekoliko riječi ocrtana nam je dobro poznata situacija: raportiranje potčinjenoga pretpostavljenome. Poslovnost i kratkoća podsjećaju na vojnu sažetost i disciplinu. Taj nam je moment upravo

43

U našem prijevodu: ... i ubijajte!...

54

uzbudljiv i neobičan, jer na takvu situaciju nailazimo u okolnostima koje su u svakom pogledu od nas veoma udaljene. Glava 10. 1. Pogledah i gle: nad čvrstim svodom nad glavama kerubina bijaše nešto kao kamen safir — i odozgo se moglo vidjeti nešto što bijaše jednako prijestolju. 44 2. I prozbori čovjeku odjevenom u lan: «Uđi u prostor između točkova, ispod kerubina, napuni obje ruke žeravicom iz prostora između kerubina i prospi je nad gradom!» l on na moje oči uđe unutra. 45 3. A kerubini stajahu s desne strane doma kada čovjek uđe. I oblak ispuni unutrašnje predvorje. 4. I svijetleći sjaj Gospodinov vinu se prema pragu hrama, i dom se ispuni oblakom i predvorje se napuni sjajem veličanstva Gospodinova. 6. A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: «Uzmi ognja iz prostora između točkova iz prostora među kerubinima,» on uđe i stade kraj točka. 46 7. Jedan kerubin ispruži ruku iz prostora među kerubinima prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i izađe. 47 18. Uto svijetleći sjaj Gospodinov napusti prag hrama i stade nad kerubinima. 19. Tada kerubini pokrenuše svoje mahaljke i podigoše se pred mojim očima sa zemlje u visinu. A kad oni; krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se kod prilaza istočnim vratima hrama i veličanstvo boga Izraelova prijestolovaše iznad njih. 48

44 45

U našem prijevodu: ... na svodu pojavi se nešto kao kamen, kao nekakvo prijestolje.

U našem prijevodu: ... «Uđi među točkove pod kerubinima, li pune pregršti žeravice između kerubina i prospi…» U našem prijevodu: ... «Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima,» čovjek uđe i stade kraj točkova. U našem prijevodu: ... pruži ruku prema ognju kerubinima, uze ga...

46

47 48

U našem prijevodu: Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima.

55

Stih 1: Ezekiel baca pogled prema svemirskom brodu i daje važan podatak. Kratko opisuje položaj zapovjednikove kapsule na gornjoj strani svemirskog broda, ali taj opis završava s prijestoljem! Na prijestolju nema čovjeka! A i ne može ga biti jer je zapovjednik, kako je ustanovljeno kod razmatranja 9.3., odletio do hrama, tamo davao zapovijesti i tamo primio raport čovjeka u zaštitnom odijelu. Ima se dojam kao da Ezekiel, pošto je vidio zapovjednika kako leti prema hramu, želi utvrditi je li to zaista bio «njegov» zapovjednik. On zato baca pogled na svemirski brod i njegova se pretpostavka potvrđuje: «Prijestolje» — zapovjednikovo sjedište — zaista je prazno! I opet se moramo neizmjerno diviti točnosti njegovih zapažanja, kao i želji da provjeri zapažanje u koje nije siguran. Taj stih, na mjestu gdje se nalazi, ubačen je bez smislene veze i prekida opis radnje, dok bi se kao dio 9.3. organski uklapao. Uopće, kompozicija 10. glave stvara stanovite poteškoće. Ovdje se, doduše, nastavlja radnja razrađena u 9. glavi, što se pažljivim čitanjem može ustanoviti, ali je često isprekidana neorganski uklopljenim opisima svemirskog broda. Ima se dojam da su tu neupućeni pravili zahvate, revizije. Na to pitanje još ćemo se poslije vratiti. Stoga je svakako korisno najprije izdvojiti bitni dio glave, to jest samu radnju, a tek potom povezano ispitati privremeno ispuštene umetke. Bitni dio sadržaja nalazi se u stihovima 2, 3, 4, 6, 7, 18 i 19 koje ćemo sada razmotriti.

56

57

58

Sl. 14. «Lunohod I»

Stih 2: Zapovjednik naređuje čovjeku u zaštitnom odijelu da ode do svemirskog broda, da iz njegova središnjeg trupa («prostora između kerubina») izvadi užarenu tvar i da je prospe «nad gradom.» Sada postaje razumljivo zašto je čovjeku bilo potrebno zaštitno odijelo: morao se približiti velikoj užarenoj plohi reaktorskog hladnjaka, koji, naravno, isijava veliku vrućinu. Čovjek zato ne smije prići preblizu glavnom trupu, već mu je izričito naređeno da ostane «ispod kerubina.» Kako u tom trenutku rotori miruju, s tim «ispod» ne podrazumijeva se da treba da ostane negdje u području velike površine kruga što ga tvore rotorski krakovi, već mu je dosta točno određeno gdje mora stati u odnosu na trup helikoptera. Doslovno tumačenje riječi «ispod» bilo bi moguće samo ako bi donji kraj helikopterskog trupa zaista bio dovoljno visoko iznad zemlje. S obzirom na veliki promjer kotača, takva bi visina dakako bila moguća. U svakom slučaju, naredba glasi da se mora postaviti u neposrednoj blizini helikoptera. I poslije čitamo u stihu 6 da se čovjek postavio «kraj točka,» što potvrđuje takva razmišljanja. Čovjek tamo mora uzeti iz ruke nešto užareno i prosuti to «nad gradom!» Taj vrlo nejasni posljednji dio naredbe ispitat ćemo nešto kasnije.

59

— Uostalom, cijeli taj stih ovdje je preuranjeno umetnut. Prema razvoju događaja, on bi spadao k stihu 6. Stih 3: Tu nam je opisan položaj svemirskog broda u «u trenutku kada se čovjek zapućuje prema njemu. Opis je s mjesta na kojem je Ezekiel stajao. Da bismo iz njega dobili podatak o strani svijeta prema kojoj se svemirski brod nalazio u odnosu na hram, moramo pokušati ustanoviti gdje je Ezekiel stajao. U 8.3. kaže da je stajao u predvorju blizu sjevernih vrata. Iz 9.2. moglo bi se zaključiti da se odanle malo udaljio, jer vidi kako ljudi dolaze «iz smjera... vrata...» Ako je, dakle, u 10.3. vidio svemirski brod «desno od doma,» to jest desno od hrama, znači da se brod vrlo vjerojatno nalazio nešto sjevernije od hrama. «Oblak» se spominje tako prirodno kao da je već prije spomenut i opisan. Sve se čini da je ta rečenica ovdje prerano ubačena, jer se njen sadržaj ponavlja u stihu 4. Stih 4: Kao što je već ustanovljeno u vezi sa 9.3., sada kapsula leti — zapovjednik njome daljinski upravlja — od svemirskog broda do praga hrama. Važno je ustanoviti da se i zapovjednik tamo nalazi (vidi 9.3.). S tim u vezi bio bi dakle «oblak» sasvim razumljiv. Svakako bi to bio oblak prašine nastao uslijed velike snage plinskog mlaza što struji iz pogona kapsule. Dodatni dio rečenice «i predvorje se napuni sjajem veličanstva Gospodinova» može biti opis svjetlosnog efekta uslijed refleksa staklaste površine kapsule. Isključeno je da su upotrijebljeni motori s vrućim plinovima — što bi se možda moglo pomisliti zbog nastalog svjetlosnog efekta — jer se kapsula spustila kraj zapovjednika. Vrući ispusni plinovi raketnog motora sigurno bi teško ozlijedili zapovjednika. Stih 6: Sadržajno bi ovdje bio najbolji trenutak za izdavanje posljednje zapovijedi, i zato stih 2, kao što je već spomenuto, zapravo spada ovamo. — Sve figure u igri zauzele su svoja mjesta: zapovjednik i njegova kapsula nalaze se na prednjoj strani hrama (to je njegova istočna strana), svemirski brod je na njegovoj sjevernoj strani, a Ezekiel vjerojatno ne mnogo udaljen od sjevernih vrata. Čovjek u zaštitnom odijelu zauzima položaj «kraj točka.» Stih 7: Sada mehanička ruka — u radnji može, naravno, sudjelovati i više nego jedna ruka — pruža svoju šaku prema glavnom trupu svemirskog broda, odatle nešto uzima i pruža čovjeku kod točka, a ovaj to što mu je predato prima s obje ruke i s time odlazi.

60

Na goruće pitanje o tome što se tu stvarno dogodilo može se ipak iznijeti nekoliko pretpostavki. S tehničkog gledišta jedino je sigurno da je uklonjen neki vrući predmet. Nije jasno je li ta «vrelina» bila čisto termička ili je sadržavala i radioaktivno zračenje. U čitavu stvar možemo unijeti više svjetla ako se vratimo na zapovjednikove prve dvije zapovijedi. Ispitajmo osnovni sadržaj tih zapovijedi čovjeku u zaštitnom odijelu i njegovim pratiocima, pa ćemo vidjeti da se u jednom slučaju radi o traženju i određivanju, a u drugom o uklanjanju nečeg nepoželjnog, nekih prepreka. Ta se osnovna misao može primijeniti kako u religioznom tako i u tehničkom smislu. Ako se, nasuprot Bibliji, to čini u tehničkom smislu, proizlazi slijedeće: upravo smo vidjeli da je zbog potrebe ili po planu trebalo udaljiti jedan konstrukcijski dio ili jedan element reaktora. U oba slučaja, dakle, i ako se radilo o slučaju nužde ili o izvođenju planirane operacije, predmet koji je trebalo ukloniti bio je vruć. Zato je bilo ispravno prethodno pronaći mjesto kamo se taj komad može brzo i sigurno ukloniti. Oba postupka — pronalaženje i određivanje tog mjesta kao i njegovo uređivanje, na primjer, uklanjanjem zemlje, kamenja ili grmlja — sadržana su u osnovnom smislu zapovijedi. Čak i činjenica da su šestorica ljudi otišla mogla bi se objasniti njihovom zauzetošću pripremom i osiguranjem tog mjesta. — S tim u vezi može se konačno upozoriti i na to da se zapovjednik i zemaljska posada nisu pozdravili i da su zapovijedi uslijedile veoma brzo jedna za drugom. Obje okolnosti govore o stanovitoj naglosti i žurbi. Stihovi 18 i 19: Pošto se čovjek u zaštitnom odijelu udaljio, bez ikakva gubitka vremena počinje povratak kapsule. Ona leti natrag prema glavnom trupu. Iz daljnjeg se teksta vidi da je zapovjednik u kapsuli. Odmah po svom povratku on stavlja u pogon helikopter, jer, kako je Ezekiel zapazio, oni su «stavili svoje mahaljke u pokret.» Ipak, helikopter je još na časak skoknuo do istočnih vrata. Gusti redoslijed događaja upozorava da su oni na osobit način međusobno povezani: Najprije zapovjednik udaljava iz svemirskog broda gosta koji je s njim letio, Ezekiela. Zatim sam (odlazi do ulaza u hram, znači važno mu je da bude na stanovitoj udaljenosti od svemirskog broda. Dok čovjek u zaštitnom odijelu, pošto je izvršio prvi zadatak, prilazi svemirskom brodu, odanle se uklanja, i sama kapsula i ona leti do zapovjednika koji se, čini se, i uskoro ukrcava u nju. U svakom slučaju on s njom leti natrag prema svemirskom brodu čim se čovjek u zaštitnom odijelu udaljio. Ne treba gubiti iz vida da se u jednom očito kritičnom momentu, osim neophodnog pomagača, nitko ne nalazi u neposrednoj blizini svemirskog broda. Osim toga znamo da je zapovjednik bio na istočnoj strani hrama, dok je svemirski brod stajao podalje od hrama, malo prema sjeveru. Čovjek se ne 61

može oteti dojmu da je zapovjednik u toku tih priprema, uz veliku opreznost, stao tako da je dio hrama bio između njega i kritičnih zbivanja na svemirskom brodu. Taj je dojam pojačan i time što se uz njega nalazi kapsula koja bi u slučaju nužde omogućila zapovjedniku da se brzo udalji. Time je završeno razmatranje onih stihova 10. glave koji opisuju taj događaj. Ostali stihovi odnose se na helikoptere ili potvrđuju identitet viđene letjelica. I opis točkova opet je opširan. Osim jedne jedine iznimke, svi su opisi sadržajno jednaki opisima pri prvom susretu, tako da ih nema smisla ponavljati. Start je, međutim, opisan jasnije nego prije: .... kad bi kerubini podigli svoje mahaljke da bi se sa zemlje podigli u visinu, tada se ni točkovi ne bi od njih odmicali. 49 Ovdje se opisuje kako su rotorski krakovi radi polaska dovedeni u svoj vodoravni radni položaj, s izričitim obrazloženjem da bi se kerubini «sa zemlje podigli u visinu.» Svojim darom zapažanja, kojem se uvijek ponovo valja diviti, Ezekiel taj postupak i sadržajnu vezu opisuje sporednom rečenicom, koja se u stvari tiče opisa kotača. Spomenuta jedina iznimka u opisu nalazi se u stihu 12; u prijevodima kojima sam se služio on glasi na slijedeće načine: Lit. 1: Cijelo tijelo, leđa, ruke i krila, te točkovi bijahu puni očiju posvud naokolo, i sva četvorica imahu točkove. Lit. 2: (Kraj stiha 11:... i tada su krenuli i nisu se smjeli okretati)... sa cijelim svojim tijelom, leđima, rukama i krilima. I točkovi bijahu puni očiju, posvud naokolo, na sva četiri točka. Lit. 3: I njihove naplatnice i njihovi paoci i točkovi bijahu puni očiju posvuda naokolo — točkovi što ih sva četvorica imahu. Lit. 4: Nema komentara. Lit. 5: Cijelo njihovo tijelo, njihova leđa, njihove ruke, njihova krila i točkovi posvuda naokolo bijahu ispunjeni očima.

U našem prijevodu: Kad bi i točkovima uz njih. Kad bi kerubini krilima da se od podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali.
49

62

Lit. 6: Cijelo njihovo tijelo, njihova leđa njihove ruke i njihova krila i točkovi bijahu puni očiju posvuda naokolo, pa čak i točkovi što ih sva četvorica imahu. Lit. 7: Naplatnice četiriju točkova bijahu posvuda naokolo pune očiju. 50 U tehničkom opisu bilo je objašnjeno da se pod «očima» podrazumijeva takvo profiliranje kotača koje stvara klizni otpor, tekst iz Lit. 7 odgovara takvom shvaćanju. Svi se drugi od njega udaljuju. Lit. 6 dolazi, u komentaru na strani 53, do zaključka: «...oni se ne odnose na kerubine, već na razne dijelove točkova, to jest točak u cjelini bio je pun očiju.» Smisao ovog komentara odgovara smislu prijevoda iz Lit. 2 i 3. Izgleda da je tu poteškoća manje u prijevodu, a više u tekstu prabiblije. Prema tome, osim prijevoda u Lit. 7, stih 12 iz 10. glave ne slaže se sa 18. stihom iz 1. glave jer tamo potpuno jasno stoji: «...sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju.» Za mene ima neku osobitu čar što mogu upozoriti da se radi o jedinom slučaju u kojem se dva opisa ne podudaraju. Drugdje, gdje god ima ponavljanja ili su opisane činjenice koje imaju tehnička obilježja, postoji potpuno slaganje. To uvjerljivo dokazuje kako je Ezekielov izvještaj zaokružen i dosljedan. I u tom iznimnom slučaju ne radi se o kontradikciji već o nepodudarnosti. Radi objašnjenja možemo se pomoći s dva kriterija; jedan je literarne, a drugi tehničke vrste. S književnog gledišta, nasuprot vrlo jasnoj kompoziciji krila i sva četiri točka njihova — sve im bijaše posvud naokolo puno očiju. 1. glave stoji nepregledno sastavljena 10. glava. Nesigurnost koja se nazire iz rasporeda stihova u 10. glavi čini je u dvojbenim slučajevima manje vjerodostojnom od 1. glave. Osim toga, čak i ovdje, u 10. glavi, bar jedan od prijevoda praktički jednako zvuči kao stih u 1. glavi. Promatrajući književno, 1.18. .».. sve četiri naplatnice bijahu u krug pune očiju...» ima veću težinu. S tehničkog stajališta, to je bez sumnje pravilno. Ostala tumačenja već i zato ne dolaze u obzir jer nijedan od prijašnjih opisa glavnog trupa, kapsule i helikoptera uopće ne daje naslutiti «oči.» Naprotiv! Glavni trup je prikazan kao sličan kristalu, a kapsula je puna sjaja i refleksa. Oba opisa isključuju da je glatkoća površine narušena bilo kakvim konstrukcijskim dodacima. Prikaz u stihu 12. «…i cijelo njihovo tijelo, leđa, ruke i krila, te točkovi bijahu puni očiju posvud naokolo...» možemo dakle ocijeniti kao netočan.

50

U našem prijevodu: Cijelo tijelo u kerubina — leđa, ruke.

63

13. A točkovi su dobili pred mojim ušima ime Galgal (Kovitlac). 51 Očigledno se u točkovima nešto okreće brže nego što bi odgovaralo brzini njihova kretanja. Prema konstrukciji kotača (slika 10 i Dodatak) izraz «kovitlac» vjerno označava uvrtanje segmenata. — Pažnje je vrijedan nagovještaj jednog razgovora («...dobili su pred mojim ušima...»). Možda bi zapravo taj stih trebao da bude nastavak 10.6. u kojem je sadržana druga zapovjednikova zapovijed: «...uzmi ognja iz prostora između točkova...» Taj fragmentarni nagovještaj jednog razgovora može, naravno, pripadati i nekom izgubljenom dijelu Svetog pisma.

51

U našem prijevodu: Ti točkovi, koliko sam čuo zovu se kovitlac.

64

6. poglavlje
Dopune i zaključci U prethodnom poglavlju detaljno smo usporedili biblijski tekst s tehničkom podlogom i prikazali koliko se oni slažu. U ovom i u slijedećem poglavlju sažet ćemo karakteristične osobine i obilježja što su razbacani po raznim dijelovima izvještaja. Takav način razmatranja pridonosi dubljem razumijevanju, a time djelomično i pribavljanju dokaza toga navodi na nove i iznenađujuće zaključke koji, iako nisu tehničke naravi, zbog svoje ovisnosti o tehnici čine također sastavni dio ovog istraživanja. Lajmotivi U Eaddelovoj knjizi upotrebljavaju se tri fraze kao lajtmotivi za nagovještavanje nekih situacija i događaja. tih fraza toliko je tipično i vezano uz određene faze događaja slučajno. Na prvu takvu frazu nailazimo na početku svakog susreta vidljivo je stavljena na svaki početak, pa se može nazvati da ostanemo pri muzičkoj usporedi predudarom. Ona glasi: 1. Susret 1.3. Zgrabi me ruka Gospodinova 2. Susret 3.22. Savlada me ruka Gospodinova 3. Susret 8.1. Spusti se na me ruka Gospodinova i zapovjednikova 4. Susret 40.1. ...pritisne me ruka Gospodinova To je pravilo prekršeno samo u jednom jedinom slučaju, i to u početku leta kući, kod prvog susreta, kada Ezekiel doživljava šok, pa u 3.14. kaže: «…i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića dok je ruka Gospodinova premoćno na me djelovala.» Sadržaj ovog stiha mogao bi biti ključ za objašnjenje «ruke Gospodinove,» jer se, kao što je već prije spomenuto, može smatrati nagovještajem nekog hipnotičkog utjecaja. Ispitivanje stvarnog značenja te fraze ne spada u zadatak ove knjige. Unatoč tome potrebno ju je spomenuti, jer se pojavljuje isključivo kod susreta sa svemirskim brodovima. Nasuprot tome, sva se priviđenja uvode ovim riječima: «Riječ Gospodinova bi 65

mi upućena...» ili nešto drugačije formuliranim izrazima. Na tu očiglednu razliku upućuje i Lit. 6 na str. 41. Ona je tako jako izražena da se nesumnjivo radi o namjeri. Na tu ćemo se okolnost ponovo vratiti u 7. poglavlju. Druga fraza glasi: «Tada me duh podiže uvis» ili «Zgrabi me duh» ili je neznatno varirana u drugom obliku. U svakom slučaju, ovim se izrazom daje naslutiti stvarno podizanje. Ezekiel, odmah nakon tog čina, odlijeće i odlazi na kratki «skok.» Dok u pogledu samog zbivanja ne postoji sumnja, i dalje smo jednako nesigurni u pogledu riječi «duh.» U tom smislu značajna su dva odstupanja od standardne verzije. Jedno je izraženo upadljivom razlikom između 43.5. s jedne strane i 44.1. te 44.4. s druge strane. Standardna verzija 43.5.: Duh me podiže uvis i ponese me ... Odstupanja 44.1.: Potom me (on) ponese... 44.4.: Onda me (on) ponese... Kako se pod «njim» u posljednje dvije verzije misli na pratioca, čovjek je sklon da «duha» iz 43.5. — a uostalom i iz 11.1. — identificira s onim «čovjekom» (pratiocem). Rješenje potpuno odgovara stvarnim mogućnostima i pretpostavkama koje su već razmotrene. U Lit. 6 na str. 301 zastupa se analogno mišljenje, pri čemu se ono «on» povezuje s pratećim anđelom: «Subjekt glagola je anđeo koji je služio kao vodič.» Drugo odstupanje stvara pri ovoj analizi stanovite poteškoće. Ono se pojavljuje samo u prijevodima Lit. 1 i 2, gdje je umjesto «duh» svaki put stavljena riječ «vjetar.» Ako prihvatimo da je u najstarijem tekstu možda bio upotrijebljen izraz s više značenja, tada se riječ «vjetar» može dvojako tumačiti. Ona može na vrlo neposredan način nagovijestiti strujanje zraka od malih pogonskih sapnica, ili otvara sasvim novu mogućnost koju izvodimo iz 8. 3. u kojem Ezekiel javlja: 83.: Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. U to me duh podiže... Razmotrimo tok te scene onako kako je opisana. Mehanička pruža svoju šaku prema Ezekielu, drži je iznad njegove glave i Ezekiel ima osjećaj da će ga zgrabiti i tada ga podigne neki duh (vjetar).

66

Prije svega, potrebno je imati u vidu da Ezekiel neosporno razlikuje dva čina: doticanje kose i kretanje prema gore. On nedvosmisleno tvrdi da ga je podigao «duh,» a ne da je dignut povučen za kosu. Mogućnost zamjenjivanja riječi «duh» sa «vjetar» otvara izglede vrijedne pažnje. Elektrostatski naboj izaziva dizanje kose na glavi. Isto tako znamo da snažno polje elektrostatske nabijenosti stvara strujanje zraka, dakle stvarno vjetar! Ezekiela svakako ne podiže sam vjetar. To bi prije moglo biti posljedica djelovanja polja silnica, a time i nagovještaj da se radi o nekom načinu dizanja i pokretanja o kojem danas još vrlo malo znamo. Je li «ruka» zaista dodirnula Ezekielovu kosu ili je on samo tako osjetio njeno micanje, uslijed naboja, to ima drugostepeno značenje. — U svakom slučaju, ovdje se ponovo suočavamo sa zbivanjem koje bi bilo poželjno stručno ispitati. Možemo zaključiti da se ovom drugom frazom jasno podrazumijeva dizanje uvis i da je za to potrebna pogonska sprava možda druge vrste nego što se do sada pretpostavljalo. Treći lajtmotiv uvijek označava Ezekielov let k svemirskom brodu. Formuliran je ovako: 8.3.: ...odvede me u božanski djelujućim viđenjima... 11.24.: ...ponese me u božanskom viđenju.. 40.2.: ...u Bogom ispunjenim viđenjima odnese me... Radi objašnjenja zašto je let izjednačen s nekim «božanski djelujućim viđenjima» treba samo podrobnije promotriti doživljaj letenja. Za većinu ljudi našega vremena letenje, a osobito prvi letovi, izvanredan je doživljaj, iako im je sama mogućnost letenja, naravno, poznata. Nema sumnje da je Ezekiel, pošto je savladao šok prvog susreta, zacijelo bio oduševljen pogledom što ga Zemlja pruža odozgo. Da bismo završili ovaj tok misli, treba samo uzeti u obzir da se i tada (kao često i danas) pretpostavljalo kako bog stanuje na nebu, dakle «gore.» Ezekiel je, dakle, za vrijeme svojih letova Zemlju vidio onako kako bi je morao vidjeti bog, on ju je vidio u viđenju božjem, u božanskom viđenju. — Da li je on sam taj izraz iskovao odnosno prenio, ili je možda neki potonji prepisivač njegove knjige odabrao taj izraz kao jednog njemu nerazumljivog opisa — nema velikog značenja. Jasno odstupanje od ovog načina izražavanja nalazimo kod Ezekielova prvog leta: 67

3.14.: ...i ja odlebdjeh u uzbuđenju svog duševnog bića... Sjetimo se da je bio u stanju šoka od snažnog dojma nakon prvog susreta. On je, doduše, letio — «ja odlebdeh...» — ali od «uzbuđenja» ništa ne može uživati na svom prvom letu. On ne gleda dolje na Zemlju i zato u tom letu ne doživljava «božanski djelujuća viđenja.» Hram Prilikom trećeg susreta Do onog susreta dolazi po prilici godinu dana nakon prvog dakle oko 591. prije n. e. Na početku opisa saznajemo u 8.3. da je Ezekiel odletio do hrama u Jeruzalemu. U toku događaja četiri se puta spominju predvorja hrama ili njihova vrata, i to u slijedećim stihovima s opisima situacije. 8.3.: vrata unutrašnjeg predvorja 10.5.: vanjsko predvorje 10.19.: istočna vrata hrama 11.1.: istočna vrata hrama Većina prevodilaca i komentatora, kojima sam se ovdje služio, slaže se u gornjim opisima. U pogledu 10.19. i 11.1., u kojima ni u jednom prijevodu nema bližih opisa situacije, komentator u Lit. 6 dokazuje da se u 10.19. misli na unutrašnje predvorje, a u 11.1. na vanjsko (Lit. 6, str. 55 i 56). Iz povijesti hrama znamo da je razoren 586. prije n.e., dakle pet godina nakon događaja koji ovdje razmatramo. Prema navodima Biblije, Ezekiel se, dakle, morao spustiti u Salomonovu hramu. Vrlo je zanimljivo da je Salomonov hram, kako to pokazuje pogled na plan (Lit. 4, str.), imao samo jedan zid i nikakva predvorja! To se uostalom izričito konstatira i u Lit. 4, str. 619, slovo k: «Salomonov hram nije imao vanjskih dvorišta i bio je od njegova dvora odvojen jednim jedinim zidom unutrašnjeg dvorišta.» To iznenađujuće tumačenje naglašeno je i jednom razlikom u opisu predjela. U 9.2. čitamo da su ljudi došli «iz smjera gornjih vrata.» Navedeni plan pokazuje da se zgrada hrama nalazila na uzvisini. Sjeverna vrata Salomonova hrama ležala su, dakle, malo dolje. Tu svakako treba još navesti Lit. 6, str. 47, koji daje slijedeći komentar: «To može odgovarati vratima koja je sagradio kralj Jotam. Ona su se nalazila na sjeveroistoku i dobila su takvo ime zato što su bila poviše ostalog dijela dvorišta hrama.» Time stranu svijeta vrata tom pogledu komentator je očito nesiguran, jer piše: «To može biti...» — tako da na kraju 68

smještaj tih vrata ipak ostaje nepoznat. U taj kompleks pitanja konačno spada i pažnje vrijedan dio teksta u 11.23., u kojem se kaže da je prizemljenje izvedeno «na gori istočno od grada.» Netko tko je tako dobro poznavao Jeruzalem kao Ezekiel ne samo što je morao znati ime te gore — Maslinska gora — već bi to vrlo dobro poznato ime prirodno i primijenio ako je stvarno mislio na tu goru, osobito zato što je govorio ljudima koji su predjel isto tako dobro poznavali. Ezekiel nikada ne propušta da spomene svoju zajednicu izgnanika «na rijeci Kebaru.» Kao privremeni zaključak ističemo, dakle, da se opis hrama ne odnosi na Salomonov hram u Jeruzalemu, i da je jedna gora identificirana svojim položajem, a ne imenom. Prvi korak za razjašnjenje te čudne situacije poduzimamo s povjerenjem u Ezekielov mnogostruko dokazani dar zapažanja i oštroumnost, to jest prihvaćamo njegov opis kao odgovarajući i pravilan. Iz toga se neminovno nameće da konačni zaključak točno odgovara onome što on kaže. On je, doduše, bio u nekom hramu i vidio neku goru ili hram nije bio u Jeruzalemu, a gora stoga nije bila Maslinska gora. Kao drugi korak, služimo se mišljenjem iznesenim i obrazloženim u slijedećem poglavlju: da Ezekielovu knjigu, u obliku koji je predajom stigao do nas nije on napisao. U vrijeme kada je zapisana Salomonov je hram već desetljećima bio porušen. Povratak Židova iz babilonskog zarobljeništva počeo je 538. prije n.e.,dakle 59 godina nakon njihove deportacije. Sasvim je MALO vjerojatno da je u to vrijeme još živio netko tko je sam vidio i dovoljno poznavao Salomonov hram. Onaj koji je razradio Ezekielovu knjigu mogao je, stoga, u dobroj vjeri i najboljoj namjeri hram ovog susreta dovesti u opći religioznu vezu i smjestiti ga u Jeruzalem. To su prvi od vjerojatno mnogih koraka koje još treba prevaliti, jer nije nađen odgovor na pitanje: gdje se Ezekiel, u stvari, nalazio? Prilikom četvrtog susreta Ako se — ne objašnjavajući zašto — ne obaziremo i ono što u dva uvodna stiha upućuje na Jeruzalem i Izrael onda jedini blijedi podatak o položaju hrama nalazimo opisu u 40.2.: «na veoma visoku goru...» Hram je, i podatke o dimenzijama, opisan gotovo nevjerojatnim detaljima iz kojih se vidi da je to velika građevina. Pri čitanju ovog biblijskog odlomka stječe se dojam da bi na teme tih podataka, s pomoću tako detaljnih opisa, bilo od hrama. No kada se to i stvarno pokuša taj dojam za vrlo brzo nestaje. Ima mjesta o kojima se razilaze i mišljenja samih biblijskih komentatora. Rasprave vode o tome 69

nije li zgrada hrama priviđenje, jer hram nikada nije izgrađen, a kod ponovne izgradnje hrama u Jeruzalemu nije se ni pokušalo graditi po planu što ga dao Ezekiel (Lit. 4, str. 617, slovo a; Lit. 5, str. 1056). Kompleks hrama prostire se na površini kvadrata stranama nešto dužima od 260 metara. Već sama veličina građevine smanjuje vjerojatnost da je smještena na nekom visokom brdu. Daljnji argument u tom smislu glavi. Rijeka počinje kao potočić koji iz ispod južnog dijela istočnog zida hrama i teče prema istoku. Taj vodeni tok postaje dalje prema istoku rijekom s plodonosnim obalama. Opis iznenada prestaje sa stihom 12. Od stiha 13 do kraja slijedeće glave (a time i knjige), prikazuje se neko priviđenje. Lako je uočljivo da se prvih 12 stihova razlikuje od ostalih. To je izraženo i naglim mijenjanjem teme i promjenom stila, koji iz pripovjedačkog naglo prelazi u zapovjedni. Osim toga, stih 13 počinje novim uvodom: «Tada reče vladar i gospodar...» Zato opis rijeke treba pribrojiti opisu hrama, pa podaci o njegovu položaju postaju nemogućim. Kao treći argument protiv «gore» treba navesti Ezekielov prvi dojam nakon prizemljenja, što ga izražava ovim riječima: 40.2.: Na njoj (na toj gori) nasuprot meni bijaše nešto kao izgrađen grad. Vrio je malo vjerojatno da bi izvanredan promatrač Ezekiel sliku grada mogao zamijeniti sa zgradom hrama, i obratno. To utoliko više što je hram prostran i velikih dimenzija, pa se ni čitalac ne može zabuniti. Ezekiel opisuje hram, a ne grad. Njegov izvještaj o tom završava naglo, bez uočljiva razloga. Taj je zato ujedno i završetak njegove knjige. Tekst koji je do nas neosporno je, dakle, samo fragment let natrag se ne spominje. Jednako valja objasniti i to što se grad ne spominje i ne opisuje. Uostalom da grad uopće i nije spomenut, moralo bi se pomišljati na njegovo postojanje. Jer hram ove vrste može biti samo ako je u blizini neka velika naseobina. Takvo mišljenje daje dovoljno razloga za pretpostavku da je predjel oko hrama izgrađen i da on nije smješten na nekom brdu. Vidimo, dakle, veliku zgradu hrama, grad koji spada k njemu i vodeni tok koji se prema istoku pretvara u rijeku. «Gora» time nestaje i postaje prostrana ravnica. Da je Ezekiel letio prema nekoj vrlo visokoj gori, morao bi je vidjeti. Ako isključimo tu markantnu točku — a to smo upravo učinili — on gubi mogućnost da pogledom ustanovi veliku visinu. Može 70

zamijetiti visinu samo ako osjeća više ili manje izraženu potrebu za zrakom ili ako su mu, zbog razrijeđenog zraka, kretnje usporene. Gdje je, u stvari, Ezekiel bio?

71

7. poglavlje
Biblijski tekst, autor, izvještaj
Do sada smo u mnogim pojedinostima prikazali vezu između Ezekielove knjige i tehničkih mogućnosti na kojima se ona zasniva. Naš je slijedeći korak da pomoću stečenih saznanja razmotrimo izvještaj kao cjelinu, kao dio Svetog pisma. U toku ispitivanja naišli smo u više navrata na karakteristike biblijskog teksta koje se protežu kroz čitav razmatrani dio izvještaja i koje se mogu svrstati u tri skupine: mjestimični nered, nepotpunost i nemotivirane promjene tema. Posljednja je skupina, kako pretpostavljamo, posljedica dviju prethodnih. U okvirima ove knjige ne mislimo tražiti objašnjenja za to, već nas prvenstveno zanimaju posljedice pitanja koja se iz navedenih karakteristika nameću. Možemo se stoga zadovoljiti ukazivanjem na njihovo postojanje, a i to samo navodeći primjere. Vidjet ćemo da se te nesređenosti često mogu jasno razabrati samo kad otkrijemo što se stvarno zbilo. U tom su pogledu najupadljivija i najkarakterističnija vrlo zbrkana mjesta u knjizi od kojih se neka moraju zapaziti već kod površnog čitanja. Opetovano se pojavljuju rečenice, stihovi i ponavljanja koja nemaju nikakve veze ni s prethodnim ni s kasnijim tekstom. Takve umetke susrećemo već u 1. glavi. Pogledajmo, na primjer, ovo mjesto: 1.8.: Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. i svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. 1.9.: Krila im bijahu gore povezana jedno s drugim. Idući ne okretahu se, svako se naprijed kretaše. 1.10.: I lica im izgledahu ovako: jedno čovječje lice, jedno lavlje lice, u smjeru desno, lice bika lijevo i lice orlovsko u sva četiri. Neosporno je da se drugi dio 8. stiha cijeli 9. stih nalaze na krivom mjestu i prekidaju kontinuitet opisa. I sam 9. stih je podijeljen. Pogledajmo njegov drugi dio: «…svako se naprijed kretaše.» Ista tvrdnja ponavlja se odmah u 1.12. i u 1.17.

72

2.72.: I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio i ne okretahu se idući. 1.17.: U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati. A pojavljuje se to isto i u stihovima 1.19. i 1.21. Na najveću zbrkanost biblijskog teksta nailazimo u 10. glavi. Tu nisu samo izmiješani stvarna radnja i opis dijelova već i sam tehnički opis djeluje nepovezano, skokovito i sadrži ponavljanja. Visoki stupanj nejedinstvenosti kompozicije biblijskog teksta najbolje se može vidjeti u slijedećem grafičkom prikazu u kojem su uspoređeni brojevi stihova i njihovi sadržaji. Tabela nam pokazuje slijedeće: Već u prvom stihu vidimo da se prekida veza s radnjom koja je razvijena u prethodnoj glavi i da se ona ne nastavlja. Kako je već pokazano u 4. poglavlju, taj stih u stvari spada u 9. glavu. Prava radnja 10. glave počinje 2. stihom. Ona se prekida već 5. stihom, kratko nastavlja u 6. i 7. stihu, da bi onda na duže vrijeme bila potpuno potisnuta tehničkim detaljima od 8. do 17. stiha. Samo nešto prije kraja poglavlja radnja se ponovo prihvaća (18. i 19. stih). Dvadeseti stih može se, možda, također pribrojiti radnji kao izričita potvrda nečega što spada ovamo. A 21. i 22. stih u stvari su završne rečenice koje također sadrže potvrdu, ali uopće ne spadaju na to mjesto.

Tehnički opisi koji prekidaju radnju gotovo se doslovce slažu s opisima iz 1. glave. Jedina su iznimka 12. i 14. stih. Prvi se odnosi na razmještaj «očiju» po čitavoj letjelici i već je prije razmotren. Ispitali smo također što prikazuju lica iz 14. stiha. Treba samo dodati da 73

Ezekiel ovdje vidi okrenuto prema sebi drugo lice nego u 1. glavi. Tome se ne treba suditi, jer je Ezekiel mogao stajati u drugom položaju prema svemirskom brodu. U primjere o nepotpunosti teksta mogli bi se ubrojiti i opisi zapovjednikove kapsule u 1.26. i 1.28.; ali, kako je već objašnjeno u 4. poglavlju, nju je zaista teško opisati. Kod drugog susreta jasno se može vidjeti da se radi o fragmentu, jer on počinje u 3.22., ali nikada nije završen. I sam početak nije potpun, jer nedostaje, za razliku od svih drugih susreta, naznaka datuma. Daljnji primjer nalazimo u početku trećeg susreta. U 8.2. i 8.3. nanizani su krnji odlomci čije se značenje i smislena veza mogu razaznati samo na temelju opisa datog kod prvog susreta. Moguća pretpostavka da Ezekiel ovdje možda vidi nešto drugo nego kod prijašnjih i kasnijeg susreta, otklanja se u 43.3., gdje se izričito potvrđuje da je svemirski brod iz četvrtog susreta jednak onima iz prvog i trećeg: 43.3.: Viđenje koje mi dadoše da vidim bijaše kao viđenje koje vidjeh kada se približio da uništi grad. I vozilo koje vidjeh sličilo je na sliku koju bijah vidio na rijeci Kebaru. Padoh ničice. U ovom stihu ono «…da uništi grad» znači treći susret, a ono «…koju bijah vidio na rijeci Kebaru» — prvi. Pozivanje na prvi susret nalazimo i u uvodu (3.23.) u drugi susret. Sva ta upozorenja potvrđuju jednakost viđenih svemirskih brodova, pa 8.2. i 8.3., o kojima je riječ, možemo utoliko opravdanije nazvati fragmentima. U povodu četvrtog susreta već smo razmotrili obje skupine karakteristika koje pokazuju kako je opis tog susreta nepotpun. On završava naglo i bez podataka o Ezekielovu povratku, kakvi su dati kod prvog i trećeg susreta. Nema ni daljnjih zapažanja o gradu što ga Ezekiel vidi na početku. Za naglu promjenu teme dobar je primjer i nagli početak drugog susreta. On je razumljiv samo kad se uvaži već spomenuti nedostatak datuma. Vrlo drastičnu promjenu teme u opisu četvrtog susreta već smo razmotrili u prethodnom poglavlju, ali iz drugih razloga. Radi se o naglom prijelazu s pripovijedanja na zapovijed u 47.12. i 13.1. opet je moguće da je takav «skok misli» nastao uslijed toga što nedostaje dio teksta. Na kraju valja, u vezi s tim, bar ukratko razmotriti jedan poseban slučaj koji još nije spomenut. Radi se o mjestu početka i završetka prvog susreta. Čitamo: 2.1.: ...desilo se da bijah u zajednici izgnanika na rijeci Kebaru. 74

Čudno je što Ezekiel na kraju ovog susreta leti upravo u tu zajednicu. 3.15.: Tada stigoh u Tel Abib k zajednici izgnanika koja biljaše na rijeci Kebaru. Ako podatke uzimamo doslovce, ovaj je let započeo i završio u neposrednoj blizini istog mjesta. Drugim riječima: zapovjednik je poveo Ezekiela na kružni let. U 8. poglavlju vidjet ćemo da to i nije tako apsurdno kako može izgledati u prvi mah. Druga mogućnost u tumačenju jeste pretpostavka da je pisac ovog izvještaja bio vrlo nemaran, a baš to nam se čini potpuno nevjerojatnim. K tome treba napomenuti da ni Lit. 4 ni Lit. 6 ne komentiraju taj slučaj. U zaključku možemo reći da se problemi s biblijskim tekstom, koje smo ovdje razmatrali, pojavljuju samo sporadično. Oni time mogu mjestimično i prolazno nešto otežati razumijevanje, ali njihov utjecaj ni izdaleka nije takvog obima da bi ozbiljnije mogao omesti stvarno tumačenje. Njihovo pravo značenje ostaje zato samo u okvirima slijedećih razmišljanja u pogledu autora. Sva ta zaista upadljiva nesređenost u biblijskom tekstu još se jače ističe kada pomislimo da navodno dolazi od čovjeka koji raspolaže izvanrednom oštrinom duha i darom zapažanja. Što se duže ova proturječnost razmatra, to se čini nevjerojatnijim da je te neobične doživljaje netko mogao tako točno registrirati i opisati a da nije bio kadar taj točan opis iznijeti u povezanom obliku. Raspon između ta dva pola toliko je velik da izaziva osjećaj kako promatrač i autor nisu ista osoba, a za to bismo željeli naći objašnjenje. Prije nego što takvu dvojnost uopće uzmemo u obzir i eventualno prihvatimo, moramo se upitati: da li ipak možemo ne smatrati Ezekiela piscem izvještaja koji je dopro do nas. Kako je već spomenuto, on je u vrijeme četvrtog i posljednjeg susreta imao oko 50 godina i mogao je zato svoje doživljaje opisati u šestom desetljeću svoga života. Nesređenost bi, prema tome možda bila posljedica smanjenja njegovih duševnih sposobnosti uslijed starosti. To ipak ne možemo prihvatiti. Pogledajmo samo kako su točni njegovi opisi i kako nema nikakvih proturječnosti ni u njima ni u tehničkoj rekonstrukciji. Tu nema ni najmanjeg traga nekog duševnog poremećaja i bilo bi nelogično da se tako nešto pretpostavi kod jednostavnijeg dijela posla, to jest kod zapisivanja. Zato možemo sa sigurnošću isključiti mogućnost da je Ezekiel direktni autor knjige što je do nas doprla. Na pitanje: kako zapravo stvari stoje — može se jednostavno odgovoriti ako još jednom Ezekiela shvatimo doslovce. On, naime, kaže: «Govorio sam zajednici izgnanika...» On je, dakle, o svojim doživljajima i priviđenjima usmeno izvijestio. Jedan ili možda i više 75

njegovih slušalaca mogli su zapisati te izvještaje u više ili manje opširnom obliku. Možda je i sam Ezekiel pravio zabilješke, a zatim je poslije njegove smrti, možda i tek poslije zatočeništva, netko raspoloživi materijal prikupio u knjigu. Tom nepoznatom autoru dužni smo veliku zahvalnost. Da nije bilo njegova bez sumnje teškog rada, ništa ne bismo znali o Ezekielovim susretima koji nam mnogo toga objašnjavaju. Shvatljivo je ako je taj nepoznati autor osjećao neku unutrašnju sklonost samo prema vizionarskom dijelu izvještaja. Podaci o susretima s neobičnim i moćnim letećim predmetima nisu za njega mogli imati realno značenje i u svojoj nerazumljivosti mogli su se upotrijebiti i uklopiti samo kao sastavni dio nekog priviđenja. Vrijedno je napomenuti da je ovo objedinjavanje svedeno na najmanju mjeru. Autor je tehničke dijelove, uglavnom kao zatvorene cjeline, povezao s priviđenjima. Tako su nam ostali sačuvani ne samo izvanredni tehnički opisi već i Ezekielove reakcije na ono što je vidio. Promislimo samo koliko bi nepoznatom autori bilo jednostavno — a to mu se u stvari i nametalo — izmijeniti mjesta koja su mu bila nerazumljiva, na primjer tamo gdje se za zapovjednika kaže: čovjek (Adam) i «on.» Treba mu se diviti što je bio toliko pošten i objektivan, pa predaju nije nametnuo pečat svog osobnog mišljenja. On se u najboljem smislu riječi podčinio svome zadatku i tako nam prenio zaista izvanredno djelo. Zbog takve vjernosti originalu možemo i shvatiti zašto su fragmenti povremeno neuredno sređeni. Nepoznati ih je autor možda zatekao odvojene ili je imao više podataka o istom dijelu svemirskog broda. Budući da, jasno, nije poznavao stvarnu konstrukciju, nije mogao ni vidjeti povezanu cjelinu, pa nije imao ni motiva ni mogućnosti da sve sistematizira onako kako bi nam danas ona izgledala pravilno. Lakše ćemo moći objasniti i povremene manjkavosti i iznenadne promjene teme. Moguće je, naravno, da pismeni ili usmeni podaci kojima je nepoznati autor raspolagao zaista nisu bili potpuni. Oni najvjerojatnije dolaze iz različitih izvora, a smrt ili druge nedaće ostavili su praznine u raspoloživu materijalu. I opet nepoznati autor potvrđuje svoj način rada. Ništa nije ni dodao ni dotjerao, već ostavlja da nam izvještaj govori u obliku u kojem ga je on sam preuzeo. Na ono nekoliko mjesta gdje odstupa od tog stava, u dosadašnjim je ispitivanjima samo ukratko upozoravano. U nastavku ćemo vidjeti da se za većinu tih slučajeva mogu iznijeti očigledni razlozi. Prvi put nalazimo takvo mjesto u 1.14. koji izvještava o munjevitom kretanju svemirskog broda, čas amo, čas tamo. Svi su izgledi da je prethodno spominjanje ognja i munje nepoznatom autoru dalo povoda da pretpostavi kako je i kretanje bilo munjevito.

76

Prilikom razmatranja 9.4. ukazali smo na to da je jedino ovdje zapovjednik nazvan «gospodinom.» Prethodno je već nedvosmisleno identificiran kao čovjek (Adam). Naziv koji je ovdje primijenjen mora se stoga smatrati isključivo zabunom. Treba razmotriti i naoko jednostavnu vezu između priviđenja i tehničkih zbivanja za vrijeme trećeg susreta (8. glava, 9. i 11. stih). Na to je djelomično ukazano već u 5. poglavlju, ali tamo nije razmotrena jedna vrlo značajna okolnost, jer ne spada u stvarni tok događaja. U 9.11. čovjek u lanenoj odjeći javlja da je izvršio naredbu. Naredba je glasila: ubiti sve one koji su činili okrutna djela. Ezekiel i sam potvrđuje pun boli u 9.8.: «samo san ja preostao.» — U 11.1. i 11.2. ipak čitamo iznenađeni: 11.1.: ...na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, među kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatjii sina Benajina, dostojanstvenike 52 narodne. 11.2.: I reče mi: «Sine čovječji, evo ljudi koji smišljaju opačine i koji ovom gradu daju zle savjete.» Nasuprot svemu što je prije rečeno, vidimo dakle ovdje grupu ljudi koji su povrh svega još ubrojeni u «opake.» Ne samo što su na životu već se i dalje ne troše uzalud riječi na njihovu prisutnost. Očita proturječnost između ove scene i prethodne prisiljava nas da pretpostavimo kako su obje epizode stavljene umjesto drugih, nepoznatom autoru nerazumljivih zapovjednikovih izjava. Uzbudljiv treći susret daje dovoljno povoda takvim pretpostavkama. Na kraju treba navesti još dva slučaja: upotrebu riječi «u božanskom viđenju» i položaj hrama, o čemu smo već govorili u 6. poglavlju. Nemamo što dodati, dovoljno je to samo spomenuti. Za razmišljanja o nepoznatom autoru Ezekielove knjige do sada smo upotrijebili isključivo argumente koji su proizašli iz tehničkog ispitivanja biblijskog teksta. Ipak valja saslušati i komentatore koji tom problemu pristupaju s vjerske ili jezične strane. U narednom kratkom prikazu citirat ćemo značajnije tvrdnje dvojice komentatora kojima smo se do sada služili. Literatura 4. sadrži slijedeće primjedbe:

52

U našem prijevodu: ... knezove...

77

Str. 604, slovo c: Pobliža analiza otkriva... ruku redaktora. Tekst je ponekad vrlo nesređen... Ima i mnogo ponavljanja. Str. 604, slovo d: ... (Bertholet) pretpostavlja da je prorok ostavio samo istrgnute listove i skice proročanstava koje su njegovi duhovni nasljednici unijeli u sadašnju knjigu. Nakon usporednog razmatranja starih biblijskih tekstova konačni zaključak glasi: Str. 604, slovo e: Danas nam izgleda vjerojatnije i prirodnije da nam je cijelu knjigu prenio jedan jedini čovjek. Time se isključuje da je Ezekiel neposredni autor knjige koja je došla do nas. Stav izražen u Lit. 6. u početku djeluje iznenađujuće: Str. 14: «Nikada nije bilo sumnje u jedinstvo knjige... neki stručnjaci... iznijeli su teoriju da je «ovom djelu dosta toga dodano…» Nejasnoće pronađene u tekstu kako bi se podržala ta teorija nemaju osnove i umjetno su iskonstruirane. Metodična kompozicija knjige od početka do kraja dokazuje da se radi o djelu jednog čovjeka. Konzervativni znanstvenik Kirkpatrick potvrđuje tradicionalno gledanje: «Ezekielova knjiga nosi karakteristike pomnog planiranja i rasporeda i dolazi do nas najvjerojatnije izravno od samog proroka. On čitavo vrijeme govori u prvom licu.» Međutim, u neposrednom nastavku komentara saznajemo: «Dok je Ezekiel autor knjige kao cjeline, konačnu kopiju koja je uključena u kanon on nije napisao... nju su službeno pregledali i izdali ljudi iz Velike sinagoge.» I ovdje vidimo da je zastupljeno mišljenje da u najmanju ruku ne posjedujemo Ezekielov original, već pred sobom imamo preradu. Pošto smo ispitali tehnički sadržaj podataka iz Ezekielove knjige i iz toga izveli i neke konačne zaključke, došlo je vrijeme da u svjetlu onoga što smo saznali razmotrimo njenu osnovnu sadržajnu povezanost. Dokazali smo da je Ezekiel stvarno sreo svemirske brodove, da ih je nevjerojatnom točnošću opisao te da je izvijestio i o događajima koji su s njima u vezi. U toku ovog istraživanja prešutno smo do sada polazili od pretpostavke da su netehnički dijelovi Ezekielova izvještaja priviđenja. 78

U biblijskom prikazu svemirski se brod svaki put pojavljuje u početku, a dva puta i na završetku epizoda. Za vrijeme takvih epizoda Ezekiel prima naredbe od nekoga koga on naziva «čovjekom» ili ga spominje sa «on,» ili mu taj opisuje događaje. Ponekad govori i Ezekiel, pa se razvežu i razgovori, iako uvijek vrlo kratki. Jasno je da su ti govoreni dijelovi s vjerskog stanovišta bitni. Oni čine duhovno jezgro. Čak i kada bi se, u duhu vjerskih komentatora, svemirski brodovi shvatili kao božanska prijestolna kola, trebalo bi ih smatrati samo kao dodatak, kao sredstvo za prenošenje poruke, ali ne kao njen bitni dio. S vjerskog stajališta poruka je svakako važnija od nekog vozila. Do sada smo se u ovoj knjizi, budući da nas zanima tehnika bavili isključivo vozilom i dokazali da je ono zaista bilo svemirski brod. Iz toga saznanja rađa se proturječnost jer su priviđenja i fizičko postojanje svemirskih brodova nespojivi. Ta se suprotnost može riješiti na dva vrlo različita načina. Do prvog rješenja dolazimo ako najprije obje stvari — i svemirski brod i priviđenje — priznamo kao stvarnu činjenicu. Mi dakle kažemo: Ezekiel je vidio i svemirske brodove i događaje s njima u vezi, a imao je i prava priviđenja. Put k rješenju nalazi se u pretpostavci da su te pojave vremenski odvojene. To znači da su se priviđenja zbila u drugo vrijeme, dakle ne onda kada i susreti sa svemirskim brodovima. Pri tome nije važno jesu li između priviđenja i susreta protekli tjedni ili godine. Iz samog biblijskog teksta proizlazi da je između trećeg i četvrtog susreta proteklo 19 godina i da priviđenja potječu iz tog vremena. Dakle, o kombinaciji priviđenja i fizičkih susreta već smo govorili. Takva je mješavina najvjerojatnije nastala zbog nerazumijevanja stvarnog stanja stvari. To je i jedina veza između svemirskog broda i priviđenja! Pošto smo upravo otkrili odakle potječe, tu smo vezu raskinuli i zato je, očito, vremenska razdvojenost rješenje u koje treba vjerovati. Drugo je rješenje iz osnova različito. I opet ćemo, kao i već više puta, uzeti Ezekiela doslovce. Ako se opredjeljujemo za to, moramo smatrati da susreti sa svemirskim brodovima i uz njih dati prikazi i opisi potječu iz istog vremena, znači da spadaju u okvir istog događaja. Kako smo dokazali da su svemirski brodovi i zapovjednici opipljiva stvarnost, govoreni dijelovi postaju izreke zapovjednika i više se ne mogu smatrati priviđenjima. Prije izvedeni zaključak u pogledu autorova izvještaja koji je do nas dopro ostaje time, naravno, netaknut.

79

Takvo moguće rješenje jeste rezultat upravo opisanog logičnog izvoda i unatoč svojoj neobičnosti ima dublje korijene u postojećoj literaturi nego što bi se moglo očekivati. Prije svega nalazimo da je Ezekielova knjiga središte polemika koje se vode stoljećima. Osnovni ton svih tih problema, čini mi se, najbolje je izražen u Lit. 6, str. XIII: Da nije bilo njega, Ezekielova knjiga bila bi povučena, jer njegove riječi kao da su u suprotnosti s naukom tore. Čovjek kojem se pripisuje spašavanje knjige jeste rabin Kananiah. On je živio u 1. stoljeću naše ere i iscrpno je i dugo proučavao izvještaj. Zacijelo je to trajalo vrlo dugo, jer je za to vrijeme potrošio 300 buradi ulja za rasvjetu i jelo. Čini se, njegov pismeni komentar, u kojem je «riješio sve proturječnosti» (Lit. 6, str. XIV), nije se sačuvao, ali on ima neprocjenjivu zaslugu da je za sve nas spasio Ezekielovu knjigu. Unatoč tome Lit. 6, str. XIV, na kraju konstatira: Pa ipak, između knjige i Mojsijeva zakonika otkrivene su mnoge razlike, unatoč rabinovim naporima da ih uskladi, i one su zakočile sve pokušaje da se izglade. U vizionarskom dijelu saznajemo dakle za zapovijedi koje su nepremostivo daleko od osnovnih principa Mojsijevih zakona. U Lit. 6 nalazimo još izrazitije primjedbe koje zadiru u specifičnije probleme: Str. ix: Među hebrejskim prorocima Ezekiel je jedinstven, kako po prirodi svojih priviđenja tako i po načinu izvještavanja. On je jedini od proroka kojemu se obraćalo sa «sine čovječji,» i taj se izraz stotinjak puta pojavljuje u knjizi. Str. x: Ezekielov stil i način izražavanja također je drugačiji nego kod drugih proroka. Na istoj stranici čitamo dalje: Tvrdnja mnogih kritičara da Ezekiel nije znao razlikovati obredne od moralnih elemenata vjere, jer je visoku društvenu etiku povezivao s obrednim pravilima... Ezekiela su, štoviše, optuživali da mu je stalo samo da vanjskih manifestacija religije. I još nešto: Str. xi Tekst završnih glava, koji se odnosi na hram budućnosti; stvara gotovo nepremostive poteškoće. 80

Vrsta i broj tamo propisanih žrtava razlikuje onih spomenutih u Petoknjižju. Ima mnogo novotarija, prema prihvaćenim propisima, ovlašte uvesti. Iz Lit. 4 saznajemo slično: Str. 603, par. 478d: On se ne obazire na važne zakonske institucije starijeg datuma i prihvaća on koji njegovu cilju... Uporno traži iskreni s Jahvom, novo srce i duh. Str. 603, par. 479a: Zato je njegovo mesijanstvo izričito nacionalno i materijalno i zato može očekivati doslovno ispunjenje mnogih nje proročanstava... Str. 604, par. 479d: Torrey, 1930. — smatra knjigu lažnim zapisom iz. 230. prije n.e., koju je pravi autor tamo pripisao Manaseovu vremenu je neki zapisivač pretvorio u djelo iz vremena izgnanstva. Produžimo tokom naših misli i posegnimo opet sa samim izvještajem. Posebna karakteristika trećeg si jeste onih sedam ljudi koje zapovjednik nakon prizivanja doziva k sebi. Šestorica njih odjeveni su prema običajima i nazvani su zajedničkim pojmom «nad.za grad» i zato se s pravom može pretpostaviti da već duže vrijeme zadržavali u tom kraju. Iz te se oko može zaključiti da su poznavali barem običaje, način ophođenja vjerske propise. To potvrđuje i razmatranje sljedećem poglavlju o misiji posjetilaca i velikoj vjerojatnosti vrlo dobro bili upoznati s kulturnim i političkim stanjem jednog većeg geografskog područja. Uspoređujući religije koje su tu zatekli, morali su bez sumnje shvatiti značenje i vrijednosti židovske vjere. Naravno, to ne znači da su je i stvarno shvatili i prodrli u njenu bit. Naredbe koje se izdaju na temelju takvog «teoretskog» stajališta moraju prirodno sadržavati i pogreške. Neki posebni aspekti i uvjeti ili nisu poznati ili su krivo procijenjeni. Sve to nije nimalo čudno. Bilo bi mnogo čudnije da komentatori nisu našli razloga da napišu gore citirane odlomke. Tu, naime, spominju doslovce sve pogreške koje bi netko u položaju ovih posjetilaca mogao počiniti: prenaglašavanje vanjskih obilježja nacionalne i materijalne strane, netočni podaci o žrtvama, zanemarivanje postojećih zakona, nepoznavanje pa odatle i prekoračivanje okvira u sklopu kojih se mogu zahtijevati promjene. Za kraj razmatranja ovog drugog rješenja evo još jedna fraza na koju nailazimo za vrijeme prvog susreta kad se počinju izdavati zadaci. Tu zapovjednik kaže:

81

3.5.: Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. 3.6.: Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti... Ovo se mjesto ističe po svojoj sasvim sličnoj noti koja se očituje na dva načina. Zapovjednik se očigledno trudi da umiri Ezekiela. On mu govori tako reći kao «muškarac muškarcu» i uvjerljivo mu objašnjava da ne mora ići narodu ili narodima «nepoznata jezika i nerazumljiva govora, koje ti ne bi mogao razumjeti.» Osim toga, stječe se dojam kao da govori netko tko ovu poteškoću zna iz vlastita iskustva, netko tko zna što znači učiti strane riječi, gramatiku i pravilan izgovor. Nije li sve to zapovjedniku u živom sjećanju jer je i sam morao učiti hebrejski? U slijedećem poglavlju govorit ćemo o razlozima koji su mogli navesti zapovjednika da govori s Ezekielom. Za sada svakako vidimo da to drugo rješenje, koje se nameće kao logičan zaključak iz dokaza o stvarnom susretu sa svemirskim brodovima, sadrži važne pojedinosti. Da li se takav zaključak doista može uvažiti, to prelazi i moje nadležnosti i zadaću ovog istraživanja.

82

8. poglavlje
Razumljivo je i opravdano pitanje kakva je svrha i kakav zadatak ovih posjeta. Pokušajmo naći odgovor služeći se kao putokazima onim podacima do kojih smo do sada došli, ne bismo li na taj način malo osvijetlili pozadinu susreta koji su ovdje obuhvaćeni pod zajedničkim nazivom «misija.» U samoj je prirodi stvari da pri takvu nastojanju moramo napustiti tlo dokazivoga. Želimo samo vidjeti kakve se mogućnosti otkrivaju iz onog što smo do sada saznali, pa iz toga razabrati široki front duž kojega je potrebno praviti korekture, poricati i potvrđivati. Budući da smo mi — čovječanstvo — danas već razmjerno blizu sličnoj situaciji, postoji stanovita opasnost da na naš odgovor utječu naši vlastiti pogledi. S druge strane, upravo stanovito poznavanje takvih problema omogućuje i njihovo bolje razumijevanje. Da bih isključio sve ono sto može na te mogućnosti utjecati, najprije ću prikazati kakve smo putokaze dobili dosadašnjim ispitivanjima. Zatim ćemo razmotriti pitanja koja se iz toga mogu izvesti ili se nameću na temelju naših današnjih znanja. Posljednje dvije skupine možemo nazvati posrednim putokazima. Skupno razmatranje svih tih putokaza omogućit će nam da dođemo do stanovitih zaključaka. Najvidljiviji od četiriju neposrednih putokaza je dvosmisleno miroljubivi način uspostavljanja kontakta sa ljudima. Ne može se otkriti ni najmanji znak neprijateljstva ili bezobzirnosti. Naprotiv, na početku prvih susreta, dakle na početku uspostavljanja kontakata, kako se zapovjednik osobito trudi oko Ezekiela. l tom susretu miroljubiva namjera naglašena je time svrha obilaska informativna i poučna. To doslovce od Ezekielova pratioca (40.4.): «sine gledaj svojim očima i slušaj svojim ušima! Popamti ću ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti bude doti to da vidiš. Objavi narodu Izraelovu sve što ovdje vid nema ni prisile ni nasilja, već se osjeća uvjerljivo upozoravanje zadatka. Zapovijed o ubijanju i njeno izvršenje za vrijeme susreta već su prethodno razmotreni. Nema nikakve sumnje da ta epizoda, u svom sadašnjem obliku odudara od stvarnih događaja i zato se ne smije uzeti i pri ocjenjivanju stava posjetilaca. Drugi direktni putokaz može se najbolje okarakterizati riječju «oprez.» Taj je oprez višestruko izražen u načelnoj opciji svemirskog broda. Vidimo ga, na i u upotrebi i rasporedu helikoptera. Oni ne samo što samo neograničene zemaljske letove već se upotrebljava i za prizemljenje nakon dolaska iz putanje. zapovjednik odabrati bilo koju 83

točku za slijetanje, dakle i koja je veoma udaljena od direktnog odredišta za matičnog broda do Zemlje. Osim toga, upotrebom helikoptera potpuno se isključuje opasnost od požara koja postoji kad se brod prizemljuje motorima na travnatom i šumovitom terenu se i opet vraćamo na spomenute miroljubive namjere. slijetanje raketnim motorima — koje bi naravno bilo moguće — u takvim bi područjima oštetilo vegetaciju, a sada nanijelo štetu i stadima. I ljudi bi mogli biti ranjeni ili ubijeni. Svemirski brod, koji želi poletjeti sa Zemlje natrag u putanju, može računati s vjerojatnom prisutnošću i, to jest gledalaca; stavljanjem u pogon raketnih motora ovi bi bili najviše ugroženi. Samo nekoliko takvih događaja bi dovoljno da se početni strah ljudi pretvori u neprijateljstvo reakcija zacijelo je vrlo nepoželjna miroljubivog pothvata koji u svom programu obuhvaća kontakt s ljudima, i zato je treba izbjegavati. Upotreba helikoptera neosporno je odlično rješenje. Kad govorimo o oprezu, moramo navesti još dvije tehničke mjere. Jedna su kotači koji su do sada najbolje izloženi spomenutim preciznim navještavanjem svemirskog broda radi prenošenja informacija. Druga je mjera mogućnost odbacivanja helikoptera. U slučaju nužde ako postignuto radikalno smanjenje težine svemirskog broda presudno značenje. Mnogo nam kazuje i prisutnost zemaljske posade kod trećeg. Ona nam nagovještava akciju koja prelazi običnih susreta s Ezekielom. On time gubi svoj središnji položaj u misiji (iako ga za nas ne gubi) i mi smijemo naslućivati veliki planski pothvat. Konačno nam i ljudi i njihov odnos prema zapovjedniku, i prisutnost vodiča za vrijeme četvrtog susreta, jasno je o organiziranosti pothvata. O tome govori i upravo obrazložena pretpostavka da se radi o nekom većem hvatu. Nadalje, vidimo da se zapovjednik prema zemaljskoj posadi odnosi zapovjednički i osjeća se razlika u djelovanju između zapovjednika i vodiča. Prema tome, prepoznaje razlike u hijerarhiji, a to je karakteristično za i organizaciju. Ugaoni kamen svih posrednih dokaza jeste već spomenuta ekonomičnost nekog pothvata. Iz vlastitog iskustva, to jest već iz naših prvih svemirskih putovanja znamo da potreban novac znači goleme troškove i sa velike zemlje zemlje. Ako ne želimo prijeći u oblast naučne fantastike, moramo pretpostaviti da i razvijenija i razvijena društva moraju financijski planirati svoje i pothvate. Misija je rezultat zamisli koja traži izdatke, pa se može svesti na jednostavno pitanje: želimo tamo ići i što ćemo tamo raditi?» — Unatoč što 84

je društvo osposobljeno za takve pothvate, a u je i obavezno da ih poduzme, to pitanje treba postaviti i na njega odgovoriti. Ne mislim u političkom tehničko-ekonomskom smislu, jer odgovor određuje zadatke, konstrukciju broda i financijsko planiranje. Prije nego što se s tih uopćenih razmišljanja vratimo na glavnu temu temu, treba navesti još jedno svojstvo koji za sva putovanja, radilo se o putu na izlet ili u svemir datim troškovima putovanja i boravka izdaci na cilju nemaju nikakvog ili sasvim malog utjecaja na troškove. Primjer: da li će astronaut na Mjesecu pet ili pedeset kilometara, to samo za nevidljivo mali mijenja ukupne troškove kružnog putovanja Mjesec—Zemlja. Nasuprot znatnom proširenju i produbljenu stoji sasvim neznatno povišenje troškova. Naglasak je pri tome na riječi «znanje.» Da ostanemo navedenom primjeru: bilo bi besmisleno troškove računati po kilogramu donesenog kamenja. To kamenje ima za vrijednost samo po znanju i istinama koje nam prenosi. Tome je važno znanje, a ne izmjerljiva količina kamenja. Ako je proširenje aktivnosti na cilju uopće moj njeno ostvarenje postaje potreba već i s ekonomskog staništa, bez obzira na intelektualnu i duhovnu obavezu, koja i onako postoji. Prenesimo sada takvo razmišljanje na Ezekielove susrete i odmah ćemo naići na neminovni zaključak da on sam nikako nije mogao biti jedini cilj naših posjetilaca. Iz daljnjeg razmatranja vidjet ćemo da nije spadao ni u važnije ciljeve. Sam Ezekiel vrio uvjerljivo podržava ovo gledište na kraju trećeg susreta: kad opisuje polijetanje onog svemirskog broda s kojim je bio došao. Brod je otišao bez njega i sasvim je očigledno da je imao ispuniti i druge zadatke. Ezekiela dovode kući svemirskim brodom koji je bio dozvan samo zbog kritičnih manipulacija u vezi s prvim brodom. Prema tome, zapovjednik tog drugog svemirskog broda radio je negdje drugdje i područje njegovih zadataka bilo je stoga potpuno nezavisno od Ezekiela. Osim tih raznih podataka i putokaza čitamo da zapovjednik govori s Ezekielom, vodi ga na letove i pokazuje mu građevine. Kako možemo povezati sva ta pojedinačna zapažanja i kakva slika iz toga proizlazi? Počinjemo s dokazanim miroljubivim raspoloženjem posjetilaca; tu činjenicu povezujemo s jednako dobro objašnjenim uočavanjem akcije koja premašuje kratke kontakte s Ezekielom i tako nije vezana isključivo za njega. Drugim riječima, vidimo miroljubivi pothvat koji se vremenski i geografski prostire na zasad nepoznatom području. Kako ništa ne znamo o nekom direktnom uplivu te akcije na tok povijesti čovječanstva, o čemu će još ponešto biti rečeno, prirodno se nameće pretpostavka da imamo posla s nekom 85

izviđačkom misijom. Na osnovu svega što možemo razabrati iz Ezekielova izvještaja sigurno je samo to da su ti posjetioci već dobro poznavali zemlju i njene stanovnike. Bilo bi uzaludno iz njegovih informacija pokušati zaključiti koliko su već dugo bili ovdje. Na osnovu svega što se može se pretpostaviti da do susreta nije na početku ni na kraju, već, da tako kažemo, u toku pothvata. Uklanjanje uskih vremenskih i geografskih ograničenja dovodi do pretpostavke da se radilo o planiranom pothvatu s vrlo vjerojatno ponavljanim posjetima. Zato su događaji koje opisuje Ezekiel epizode. Naravno da je iz ovdje raspoloživog nemoguće zaključiti kakvi su bili zadaci i ciljevi. Možemo, međutim, dobiti stanoviti uvid u to naše sadašnje situacije i znanja. Može se, B pretpostaviti da je osnovni motiv bio općeniti našu Zemlju kao planetu, štoviše kao planetu zaboravak. U takvom su slučaju izviđanja o geografiji života na prvom mjestu. Kako se, međutim već kod prvog posjeta ustanovilo da je Zemlja nastanjena samo se po sebi odmah nametnulo još jedno: proširiti uvlačenjem ljudi u program. Ne može se u između onog početnog susreta i susreta o koji bila riječ proteklo malo ili mnogo godina. Za sva ta istraživanja vrlo je karakterističan položaj kraja u kojem je Ezekiel živio. On razmjerno uskom mostu između Euroazije i Afrike. To mjesto, omeđeno Sredozemnim i crvenim morem te Perzijskim zaljevom, vrio lako pada u oči opisati i naći. Zato je idealno prikladno kako iz svemirskog prostranstva tako i kao pola neposredna izviđanja Zemlje. Karakteristično odavle lako može zračnim putem doći do evr. Afrike, bez prelijetanja većih vodenih možda i nije bilo odlučujuće pri izboru baze, ali je ipak dovoljno ugodna dodatna olakšica za bliže istraživanje Zemlje i njenih stanovnika. Zračna linija do kineske obale jednako je duga kao i do Južne Afrike. Taj kraj leži dakle prilično točno u sredini između međusobno najudaljenijih točaka područja koje treba ispitati. Put do najudaljenijih granica Europe još je manja. Mnogo što ide u prilog tome da je prevlaka između Sredozemnog mora i Perzijskog zaljeva imala prednosti. Uostalom, na čitavoj našoj zemaljskoj kugli ima još samo jedno jedino mjesto s istim izvanrednim karakteristikama: to je srednjoamerički kopneni most između Sjeverne i Južne Amerike. Spomenuto opće izviđanje naše Zemlje i njezino kartografsko snimanje nema mnogo veze s pitanjem koje ovdje razmatramo. Ali da bismo pokazali kako je to povezano s ostalim zadacima misije, treba bar ukratko promotriti mogućnosti leta. Najjednostavniji način za globalna promatranja jeste oblijetanje Zemlje u polarnoj putanji, dakle u putanji koja vodi 86

preko sjevernog i južnog pola. Zamislimo ovu putanju kao kružni prsten koji na stanovitoj udaljenosti od Zemljine površine presijeca zamišljenu osovinu preko oba pola ili prolazi vrlo blizu nje. Kako se Zemlja ispod tog prstena okreće, mogu se iz svemirskog broda promatrati sva područja Zemlje i prema raspoloživim sredstvima premjeriti i dokumentirati. To osim toga znači da je doslovce na svakoj točki Zemlje, bez obzira na njenu geografsku dužini i širinu, moguće izvršiti prizemljenje. — U polarnoj putanji kreće se leteće tijelo na jednoj strani Zemlje od juga na sjever, a na drugoj, u nastavku svog kružnog puta, od sjevera na jug. Put svemirskog broda koji leti od matičnog broda prema Zemlji odvija se u istim smjerovima i s tim u vezi podsjetit ćemo na Ezekielovo kazivanje na početku prvog susreta: 1.4.: Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, veliki oblak i bukteći oganj obavijen sjajem.. Dakle, polama je putanja osobito povoljna za opće mjerenje i promatranje Zemlje, a osim toga, kao što je rečeno; omogućava i spuštanje na svakoj točki zemaljske kugle. Ona, međutim, nije prikladna za letove od Zemlje prema matičnom brodu. To se najbolje može pokazati na primjeru starta s ekvatora ili neznatne geografske širine. Svaka točka na zemaljskom ekvatoru kreće se brzinom od oko 1670 kilometara na sat oko Zemljine osi. Ta brzina, pri povećanju geografske širine postaje u početku samo malo sporija i još je uvijek bitan dio brzine potrebne svemirskom brodu da uđe u putanju. Međutim, kada putanja ide preko polova, ta početna brzina ne djeluje i mora se nadomjestiti dužim radom motora, a to znači i veći utrošak pogonske materije. Za misije, čiji je osnovni zadatak spuštanje na Zemlju, bilo bi dakle najpovoljnije da matični brod leti u putanji čiji je nagib prema ekvatoru prilagođen geografskoj širini mjesta polaska na Zemlji. I tada su, naravno, moguća promatranja područja što leže sjevernije i južnije, i to posebnim letovima s ljudskom posadom ili bez nje. Nije dakle problem kako tehnički izvesti i uskladiti sve te mogućnosti s raznim zadacima svemirskog broda. Koja je od tih mogućnosti primijenjena, ne može se, dakako, utvrditi. Isto tako ostaje nepoznato u kojem su obimu vršena izviđanja geografskih i životnih uvjeta te proučavanja ljudi. To jednako važi u vremenskom pogledu kao i za novčana ulaganja. Nemamo putokaza ni za procjenu kolika su sredstva uložena za ostvarenje Ezekielovih susreta. Nasuprot tome, raspolažemo vlastitim podacima o njihovoj donjoj granici, dakle o nama poznatim minimalnim troškovima. 87

U vremenskom pogledu znamo da se radi o razdoblju od dvadeset godina; toliko je, naime, prošlo između prvog i posljednjeg Ezekielovog susreta. Minimalni materijalni troškovi odnose se na dva svemirska broda — naravno, ako pretpostavimo da je Ezekiel kod sva četiri susreta vidio uvijek isti svemirski brod i da je samo kod četvrtog bio prisutan još jedan. Ako ova pretpostavka nije točna, vidio je najviše pet svemirskih brodova. U svakom slučaju, svi su svemirski brodovi bili istog tipa. Od sprava spominju se četiri različite vrste: one što ih je nosilo šest ljudi, «pisaći pribor» u trećem susretu, kao i duga mjerna cijev i laneno uže čovjeka u četvrtom susretu. Od opreme treba navesti metalno blještava odijela zapovjednika i vodiča (četvrti susret) kao i zaštitno odijelo čovjeka u trećem susretu. Potrebno osoblje sačinjavaju zapovjednik svemirskog broda — o kojemu uostalom i ne znamo radi li se uvijek o istome — zatim šestočlana zemaljska posada i čovjek u zaštitnom odijelu, pa nepoznati, koji je Ezekiela na kraju trećeg susreta povezao sa svemirskim brodom što je prije odletio (to je vjerojatno zapovjednik drugog svemirskog broda) i konačno vodič kroz hram u četvrtom susretu. Ako pretpostavimo da je zapovjednik u sva četiri susreta bio isti, dobili smo brojku od deset različitih «ljudi.» Čitava je investicija kroz susrete dobro razjašnjena i razumljiva. Ona je velika, ali nije nerazmjerna. Pri ovome nabrajanju najviše padaju u oči razni «ljudi» koji nastupaju kao zemaljska posada ili kao zapovjednik, i njih ćemo pobliže pogledati. Sedmorica ljudi koji čine zemaljsku posadu trebali su, u skladu sa svojim nazivom, da izvrše lokalni zadatak; bili su, dakle, stacionirani na tom mjestu. Bit njihova zadatka postaje jasan kada se na te ljude gleda kao na sastavni dio jedne organizacijske cjeline. Budući da pretpostavljamo da je ta organizacija imala pretežno izviđačke namjere, mjesna grupa poprima karakter promatračke postaje čiji je zadatak prikupljati i prenositi podatke. Stoje im na raspolaganju podaci s raznih područja od vremena do religije, ali bi bilo uzaludno razmišljati o tome što su u stvari tražili. Još će biti riječi o tome da su možda imali i druge neke zadatke. Grupe takvih promatrača mogle bi se očekivati na raznim mjestima, ako se ne misli polaziti od čudne slučajnosti da je Ezekiel vidio baš onu jedinu koja je postojala. Zadatak zapovjednika jasno se razlikuje od zadataka zemaljske posade. Ona je na određenom mjestu imala zadatak koji smo nazvali izviđanjem i premjeravanjem. Zapovjednik je bio pokretljiv, to jest nije bio vezan za određeno mjesto. Kako znamo iz 88

trećeg susreta, on je bio višeg društvenog položaja nego zemaljska posada. U svom kontaktu s Ezekielom on nikada nije onaj koji podatke traži, nego je nedvosmisleno onaj koji nešto daje, saopćava. U tome je bitna razlika između njega i zemaljske posade. Na toj osnovnoj razlici zadataka vjerojatno počiva i razlika u odijevanju. Kao što smo vidjeli, zapovjednik nosi odijelo koje ga štiti od pretjerane vrućine. Zemaljska posada je odjevena kao ljudi. Za zapovjednika je dakle klima onoga kraja prevruća, dok je za sedmoricu ljudi podnošljiva. Kako mi, naravno, pretpostavljamo da zapovjednik i posada dolaze iz istog klimatskog područja, čini se da taj zaključak nosi u sebi neku suprotnost. Tu suprotnost počet ćemo pobijati kod zapovjednika. On štiti sebe od vrućine, a to je znak, kako se čini, da dolazi iz klimatskog područja s bitno nižim temperaturama nego što vladaju u kraju o kojemu je ovdje riječ. Posada je, kao što je navedeno, istog porijekla. Pretpostavimo, dakle, primjera radi, da svi potječu iz istog klimatskog područja, koje odgovara podneblju sjeverne Skandinavije, Aljaske ili Sibira, i prenesimo usporedbu koja iz toga slijedi na naše vlastite fizičke mogućnosti. Čovjek koji bi bio premješten iz tih krajeva u pustinju mogao bi se nakon dužeg zadržavanja prilagoditi novoj okolini. Njegovo će se tijelo adaptirati zahvaljujući ishrani, načinu života, a možda i lijekovima. Međutim, ako je organizam kratko izložen novoj okolini, on nema vremena da se prilagodi, i to za njega znači veliko opterećenje, naročito uz intenzivnu aktivnost. Laki i udobni skafander u takvu je slučaju velika olakšica i pomoć. Nastavimo takav slijed misli. Zapovjednik je, za razliku od zemaljske posade, samo kratko vrijeme na Zemlji i iz toga možemo razabrati dio organizacijskog plana: posade su stacionirane na raznim mjestima sa zadatkom da prikupljaju podatke i da ih dostavljaju matičnom brodu. Odozgo dolaze izaslanici višega ranga (koje zbog njihove veze sa svemirskim brodovima zovemo zapovjednicima, i to na kratko vrijeme i radi ispunjavanja specijalnih zadataka. Kako nam pokazuju Ezekielovi doživljaji, jedan od tih zadataka bio je i direktni kontakt sa čovjekom. U takvim slučajevima čovjek — barem po onome što smo do sada mogli saznati — nije bio izvor informacije, već ih je primao. Ta je okolnost vidljiva u početku četvrtog susreta kad Ezekiela upozoravaju na pozornost. Već i to mjesto u tekstu dopušta zaključak da je Ezekiel saznao više nego što bi se u prvi mah moglo pretpostaviti. Osim toga u 7. poglavlju smo govorili o tumačenju po kojem bi se netehnički dijelovi Ezekielove knjige mogli smatrati zapovjednikom saopćenjem. Ako je to stvarno točno tada raspolažemo

89

opširnim materijalom o tome na koji su način davani Ezekielu. No i bez toga ima dovoljno takvog toka događaja. Sve u svemu, možemo ustanoviti da se zadaci dijele na tri grupe: istraživanje planete, promatranje i istraživanje čovjeka i duhovno djelovanje na ljude. Ako tako razmišljamo, postoji mogućnost da su zadaci zemaljskih posada bili širi. To ćemo formulirati kao pitanje nisu li oni koji su bili stacionirani na raznim mjestima osim toga mogli djelovati i proučavanjem utjecajem? Nema sumnje da su za to imali prilike Zadatke i organizaciju pothvata ispitali smo bilo moguće. Preostaje konačno još pitanje: upravo Ezekiela više puta posjetili. Očito postoje dva moguća odgovora: plan i slučaj posjet postaje razumljiv ako se sjetimo da postoje zemaljske posade. Židovska zajednica izgnanika u Tel Abibu morala je promatračima iz više razloga biti interesantna. U toj je zajednici Ezekiel, već i samim je bio svećenik, imao za njih posebno značenje je morao biti zapažen i važan po svojoj visokoj inteligenciji. Zato nije nikakvo čudo ako su svojim pretpostavljanima predložili njega za posebne pothvate. Ako s druge strane hoćemo govoriti o slučajnom susretu, onda nikako ne mislimo samo na jedno jedino zapovjednikovo slijetanje koje ga je dovelo baš do Vrio je vjerojatno da je bilo mnogo takvih slijetanja, svemirski su putnici bili suočeni s problemom običan čovjek ako smijem upotrebljavati taj izraz pobjegao (usporedite knjigu proroka Daniela, 10.7) jednom svom slijetanju zapovjednik je sada rijetku iznimku: Jedan «sin čovječji» 53 nije pobjegao! On se u znak pokornosti bacio na zemlju i bio je vidljivo uzbuđen — ali je ostao! Djelovao je inteligentno, dao odgovarajuće odgovore i zapovjedniku nije trebalo mnogo iskustva da u nekoliko trenutaka uvidi važnost ovog susreta. Oba rješenja — plan ili slučaj — vode do iste točke: zapovjednik nalazi u Ezekielu sina čovječjeg koji će se moći izuzetno dobro upotrijebiti. On zna da će ga poslije morati povesti na letove. Zna također — bilo iz dubokog razumijevanja i suosjećanja ili iz prethodnih iskustava ili izvještaja — da ti ljudi mogu vrio oštro reagirati na njima

U vezi s tim riječima treba prije svega ukazati na Lit. 6, str. 9, gdje se izričito spominje da nemaju nikakve veze s nekim mesijanskim značenjem. Lit. 4, str. 605, slovo h, taj izraz izjednačava se riječju «čovjek.» I za zapovjednika je potpuno prirodno da tako oslovi biće koje se samo ubraja u tu vrstu. U nedostatku bolje usporedbe može se ukazati samo na to da i mi sami često upotrebljavamo imena vrsta, na primjer kada govorimo o životinjama. (Prim. autora)
53

90

potpuno tuđi doživljaj letenja. Čini se zato da je najbolje tog sina čovječjeg, koji toliko obećava, odmah staviti na kušnju i povesti ga na mali kružni let. Gore postavljeno pitanje — Zašto baš Ezekiel, čovjek? — može se postaviti i u obliku: Zašto baš Ezekiel, Židov? Odgovor izvodimo iz oba najprije navedena zadatka pothvata. Iz njih možemo zaključiti da su ti posjetioci poznavali kulture i vjere velikog dijela Zemlje. Oni su svakako uvidjeli veliki potencijal židovskog vjerovanja i njegovu superiornost nad drugim religijama toga vremena. Isto su tako bili obaviješteni i o vjerskim i političkim poteškoćama tadašnjih Židova. Stoga bi se moglo zamisliti da su htjeli pružiti utjehu i uliti povjerenje Židovima, osobito onima, dakako, koji su živjeli u izgnanstvu. U toj točki, uostalom, ono što je ovdje prikazano i izloženo poklapa se s iracionalnim izlaganjem. Sa stajališta razvijenog društva bilo bi razumljivo da se jake ugroženosti, karakteristične za položaj i vrijeme. 54 Da bi se ponašanje posjetilaca moglo vidjeti u pravom svjetlu, moramo se prisjetiti da je misija bi da joj je zadatak bio da istražuje i da nikako radi pripreme invazije. To je novija povijest u međuvremenu uvjerljivo dokazala. Ti su posjetioci prema tome, znali da je njihov boravak na zemlji ograničen. Iz te se okolnosti može uočiti koliko se njihov etički i politički nivo razlikuje od našeg današnjeg. Da bismo bili jasniji, izmijenimo uloge i dajmo i zemaljskoj posadi naš mentalitet 20. stoljeća mi smogli toliko povjerenja u inteligenciju drugih i toliko vjere u snagu ideja da bismo kod njih samopouzdanje u svoj narod i vjeru? Da li bismo prednost prirodnom razvoju, a ne bismo, tom snagom, pružali jedino kratkotrajnu podršku. U tom smo pogledu od njih više udaljeni ne liko desetljeća koliko nas sigurno od njih tehničko znanstvenih dostignućima. Mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Hoćemo li moći ustanoviti kada su ti posjeti Zemlji počeli, možemo li bar neke prijašnje i kasnije posjete zaista dokazati. Kada su završeni? Jesu li završeni?

U toj aktivnosti zapovjednika vidjeli smo jedan od njegovih zadataka (str. 156). U budućim radovima bit će zanimljivo promotriti na znakove daljnjih zadataka i utvrditi mogu li se i iz drugih izvještaja stvoriti zaključci o duhovnom djelovanju. (Prim. autora)
54

91

Sl. 15. Donji dio glavnog trupa u aerodinamičkom tunelu. Snimke strujnica, «Langley», Istraživački centar NASA-e

92

9. poglavlje
Stas i mehanizam
Zapovjednika ili zapovjednike, zemaljsku posadu iz trećeg susreta i svoga vodiča za vrijeme četvrtog susreta Ezekiel opisuje uvijek samo u kratko: «čovjek» ili «ljudi,» ili «lik, sličan čovjeku.» Ni jedan jedini put on ne kaže nešto više. Taj promatrač, koji ima tako superiornu sposobnost shvaćanja, ne nalazi na njima ništa o čemu bi bilo vrijedno izvijestiti, osim činjenice da su prisutni. Isto tako postupa i s odjećom. Ne spominje je kad na njoj nema ničeg osobitog, ali o njoj govori svaki put kada je drukčija od obične i očekivane. Začudo, upravo to nepostojanje opisa daje nam vrlo točnu sliku o tim «ljudima.» Govori nam da su posjetioci zaista izgledali kao obični ljudi i da je njihova pojava bila u okviru onoga što se u Ezekielovo vrijeme moglo uklapati u moguće raspone visine, težine i boje kože. Iz Ezekielovih se letova u svemirskom brodu može izvesti još jedan dodatni pokazatelj. Ako se on mogao smjestiti u sjedalo komandne kapsule, ta bića nikako nisu mogla biti manja ili tanja od njega. Nakon svega što smo mogli saznati moramo dakle zaključiti da su posjetioci, po svome izgledu, imali opće karakteristike ljudskog lika i da su se od prosječne visine tadašnjih ljudi mogli razlikovati najviše za dvadeset centimetara na više ili na niže, te da su i inače njihove proporcije (na primjer, obujam tijela) po prilici odgovarali prosječnim veličinama onoga vremena. Iz biokemije znamo da su mogući i takvi «životi» koji se znatno razlikuju od onih koje poznajemo. Proširenje tih saznanja na visoko razvijena bića navodi na pomisao da bi ona mogla izgledati sasvim drugačije od nas. Upravo zato što smo svoju pažnju opravdano usredotočili na mogućnost da ima i drugačijih bića, smetnuli smo s uma i takvu mogućnost da izgledaju i kao ljudi. Zato mi se čini umjesnim da se na toj mogućnosti zadržimo, s time da stas tih bića razmatram kao mehanički uređaj (odnosno, što ovdje znači jedno i isto, sa stajališta konstruktora) te da ga opišem u osnovnim crtama. Za to ima očigledno mnogo opravdanja: ne samo da cjelokupni uređaj «inteligentnog bića» mora biti sposoban za kemijsko-biološko-duhovno održanje i razvoj već i njegovo ustrojstvo mora omogućavati isto tako važne mehaničke funkcije. Neizbježivi osnovni preduvjet za njih jeste: mogućnost mijenjanja mjesta i rukovanje oruđem radi uzimanja hrane, borbe i stvaranja.

93

Kolikogod bio visok razvojni stupanj jednog oblika društva, njemu je potreban cjelokupni industrijski spektar — od rudarskih radova i teške industrija do najdelikatnijih proizvodnih procesa kakve još ne poznajemo. Čak i kada sve to nekom društvu, iz nepoznatih razloga, više ne bi trebalo, ono bez svega toga ne bi moglo opstati na stupnju razvoja koji odgovara našem današnjem. 55 Pojedinci tog društva moraju dorasti takvim uvjetima. A to opet znači: moraju ispunjavati funkcije koje su jednake ljudskima. Da bismo ispitali utjecaj mehaničkih neminovnosti na stas, moramo ga promatrati i postupati s njim kao s mehaničkim uređajem. Taj uređaj mora ispunjavat slijedeće četiri funkcije: - promatranje, procjenjivanje, naređivanje (sažeto u centrali) - promjena mjesta - djelovanje - pretvaranje energije. Taj uređaj mora ispunjavati slijedeće četiri funkcije: - promatranje, procjenjivanje, naređivanje (sažeto u centrali) - promjena mjesta - djelovanje - pretvaranje energije. Prva i posljednja od navedenih funkcija doduše nije mehaničke prirode. Ali u konstrukcijske zadaće svakako spada i to: kako u sistemu cjeline najpogodnije smjestiti konstrukcijske elemente potrebne za sve te funkcije. Ima mnoštvo razloga da se iz tog promatranja isključe bića koja lete ili plivaju; zato preostaje da se ispita biće koje se kreće po čvrstoj podlozi i okruženo je nekom mješavinom plinova. Smjernice za načelnu izradu naše «naprave» — to jest čovjeka — mogu se iznijeti na slijedeći način: njegova centrala mora biti, iz razumljivih razloga, smještena što je moguće više iznad tla. Uređaji potrebni za pretvaranje energije moraju se, prema tome, prirodno nalaziti između te centrale i organa za kretanje koji su u dodiru s tlom. Razmještaj organa za rad (oruđa) ne može se tako jednostavno odrediti, ali se to može izvesti na temelju potrebe da mehanizam bude mnogostrano upotrebljiv i da organi za rad budu što je moguće udaljeniji od organa za kretanje. Prijelaz s ovog načelnog rasporeda do samog oblika utvrdit ćemo s pomoću nekoliko mehaničkih pojmova. Osim »sile,» bitni su mehanički pojam i «moment,» što je umnožak sile i kraka. «Momentu» zahvaljujemo važan element mehanike — polugu. Ovim

55

Kako govorimo o razvoju, automatski isključujemo spontano stvaranje nekog gotovog, visoko razvijenog društva. (Prim. autora)

94

osnovnim pojmovima moramo priznati univerzalno značenje, isto onako kao i kosoj ravnini, trenju i kotaču. Gibanja u tom uređaju nastaju kao posljedica momenata. Budući da točak, iz konstrukcijskih razloga, ne spada u građevne elemente prirode, preostaje jedina mogućnost da se gibanje postigne primjenom poluge, a ona po svojoj prirodi dovodi do konstrukcija sličnih nozi, ruci ili šaci. Može se razmišljati o optimalnom broju nogu, ruku i prstiju kao i o optimalnom broju zglobova na svim tim udovima. Osim toga, znamo minimalne zahtjeve: dvije noge, dvije ruke i šake s tri prsta. Postoje uvjerljivi razlozi koji nas navode na zaključak da se kod nogu i ruku najbolje i najnepovoljnije rješenje poklapaju, pa to objašnjava zašto ti dijelovi tijela postoje u parovima. To, međutim, ne vrijedi za šake. Za njih se jedino može reći da po svojoj prilici moraju imati najmanje četiri, ali jedva više od šest prstiju (na primjer, dva palca, po jedan na svakom kraju niza prstiju). Može se svakako pretpostaviti da svaka šaka ima i više od tri prsta. Kao što vidimo, ovo istraživanje — koje je, kao što rekosmo, ovdje skicirano samo u najbitnijim crtama — vodi konstrukciji koja ima sve osnovne karakteristike ljudskog lika. Pri tome smo shvatili da naprava «stas-mehanički sistem» naročito upotrebljava jedan od osnovnih elemenata mehanike: polugu. Mehanička logika izrade i univerzalna vrijednost poluge i zakona poluge čine da je ova naprava sposobna funkcionirati neovisno o svom položaju u svemiru i pokazuje nam da ustrojstvo čovječjeg stasa ima opću vrijednost, a nije jednokratna ili pak uvjetovana mjestom ili slučajem. Da bih potkrijepio tu konstataciju, želim navesti jedan sasvim tehnički primjer. On se tiče mehaničkih ruku i šaka koje se već godinama usavršavaju za razne svrhe — od posluživanja «vrućih» reaktora do podvodnih radova. Što su takvi uređaji finije izrađeni to se i konstrukcija mehaničkih ruku i šaka više približava konstrukciji naše šake i ruke (usporedi slike 7a i 7b). Takav je ishod karakterističan, jer nije nastao s predumišljajem. On je rezultat rada ekipa koje su, neovisno jedna o drugoj, objektivno tragale za najprikladnijim principima i oblicima izvedbe. 56

56 U demonstriranju jednog primjera molim čitaoce za suradnju. Sjednite na ploču stola i stavite, molim vas, podlakticu na ploču stola i stavite podlakticu na ploču da vam šaka leži blizu prsi. Podignite sada šaku i podlakticu, i pokušajte dohvatiti neki predmet koji je položen blizu vaše šake. Promatrajte pri tom sasvim optički, dakle ne misleći na ono što osjećate u ruci i šaci. Kako se ruka, šaka i prsti pokreću na potpuno isti način kao industrijska hvataljka. Priroda i tehnika neosporno su u bliskom srodstvu. (Prim. autora)

95

Toliko o vanjskom obliku. Pravi uvid u osnovne karakteristike unutrašnjeg ustrojstva mehaničkog uređaja imat ćemo ako budemo razvijali naše misli na slijedeći način: Kad govorimo o visoko razvijenom, izvanzemaljskom društvu, prvenstveno počinjemo razmišljati o tehnici s pomoću koje je ono kadro da s nama stupi u vezu. Takvo društvo mora posjedovati i umjetnost kao prirodni oblik izražavanja . Razmotrit ćemo ukratko zavisnost umjetnosti od mehanizama, da bismo mogli nastaviti naše ispitivanje. Ta zavisnost, naravno, nije suštinska, već potpuno mehanička. Odmah ću to rasvijetliti primjerom koji se i nas tiče: gudački kvartet, perzijska minijatura i kineska obrada jada nefrita bili bi nezamislivi kad bismo imali šape kao žaba, pas ili čovjekoliki majmun. Čak je i za pisanje pjesme ili partiture potrebna «ruka.» Iz ovih nekoliko primjera mogu se izvesti dva važna preduvjeta za svaku umjetničku djelatnost: fino ustrojstvo i osjetljivost udova. Da bi se i neko visoko razvijeno društvo moglo baviti umjetnošću potrebne su mu, naravno, iste osobine. Osobito je važna osjetljivost udova, jer ona znači da koža tih bića ne može biti rožnata ili ljušturasta, već mora biti od materijala koji uglavnom ima osobine ljudske kože. Dograđujući na to, možemo s priličnom sigurnošću pretpostaviti da je kostur ona unutrašnja «noseća konstrukcija.» Izvedimo, dakle, zaključak da se najvjerojatnije može pretpostaviti kako je, osobito zbog univerzalnog važenja zakona poluga, opći izgled ljudskog stasa isto tako univerzalan. Iz te neminovne pretpostavke o finom ustrojstvu i osjetljivosti udova došli smo do vjerojatnosti da postoje kostur i koža. Tako se s velikom sigurnošću može reći da su ti posjetioci izgledali «kao ljudi.»

96

10. poglavlje
Proširenje baze
Tehničko izvođenje dokaza u ovoj knjizi slijedi algebarsku logiku koja kaže: «ako je a=b i b=c, onda je a=c.» U našem su slučaju: a) prikaz u originalnom tekstu b) opće identificiranje podataka iz biblijskog teksta - poznatim tehničkim oblicima c) analiza i rekonstrukcija koji dokazuju da je u ovom konkretnom slučaju u glavnim crtama prikazana ne samo moguća već i svrsishodna tehnička naprava. Važno je shvatiti da u jednadžbi b=c veličina «b» predstavlja tehnički koncept na koji nas je, doduše, ponukao originalni biblijski tekst (a=b), ali koji se u cjelini sastoji od elemenata našeg vremena. Ta je jednadžba, dakle, čisto tehnička i svemirski brod izražen sa «c» jeste samostalna tehnička naprava. U našem slučaju izvođenje dokaza potvrđuje se osim toga i opisom zbivanja kojih se tok očigledno slaže s ovom rekonstrukcijom. Ako se taj zaokruženi dokaz i dalje želi negirati usporenim tvrdnjama da se radi o priviđenjima, snovima, halucinacijama ili pjesničkim izmišljotinama, mora se pretpostaviti čitav niz slučajnosti da bi se objasnile sve ovdje dokazane podudarnosti. Da je takav stav neodrživ vidi se čim se takvo priznavanje slučajnosti suprotstavi analitičkom i konstrukcijskom dokazivanju. Sve što smo do sada postigli zahvaljujemo natprosječnim Ezekielovim sposobnostima. S njegovom se pomoći mogla stvoriti baza koju će trebati proširiti daljnjim radom. Pitanje je sada: ima li i drugih izvještaja, u bilo kakvu obliku, koji nam govore o takvim događajima? Ako pomislimo na veličinu svemirskih brodova, na buku koju proizvode te na druge popratne okolnosti, normalno je pretpostaviti da su ih i drugi ljudi promatrali. Za daljnja istraživanja i obradu raspolažemo vrlo obimnim materijalom u obliku starih spisa, predaja 97

i arheoloških nalaza. Zaista nije vjerojatno da je Ezekielova knjiga jedini izvještaj s tako obimnim nalazima. Vjerojatno postoje i drugi izvještaji slične kvalitete kazivanja, čak ako u ovom trenutku još i ne znamo za njih. Moramo također očekivati da ćemo veliku većinu izvještaja naći zastrtu koprenom i u fragmentarnom obliku. Ovamo spadaju, osim pismenih i usmenih predaja, osobito arheološki nalazi, budući da kiparski i slikarski prikazi neminovno predstavljaju neku scenu ili simbol. Ti bi nalazi, po svome značenju, otprilike bili ono što su glinene krhotine za arheologe. Pojedini komad daje vrlo oskudne podatke. Potrebna su usporedna i povezana istraživanja da bi se razotkrio mozaik znanja. Treba misliti i na to da su Ezekielove intelektualne sposobnosti zaista jedinstven slučaj. Osim toga, potpuni nedostatak odgovarajućih tehničkih znanja morao je u stara vremena još više uvjetovati da ljudi ono što vide uguše u onome što vjeruju. Nepoznato i silovito postojalo je za njih ono što im je psihički blisko: božanstvo ili demon. Prema tome, koprena iza koje ćemo naći skrivenu istinu bit će različita od naroda do naroda, od vremena do vremena. Takav tok misli omogućava da se shvati potreba još jednog proširenja temelja: pojačane suradnje. Već sam naglasio i spomenuo koliko je važno sudjelovanje kvalificiranih inženjera. Za njihov je rad, kako za početak tako i za njegov tok, prirodno pretpostaviti da su na suradnju spremni znanstvenici svih onih područja iz kojih imamo izvorni materijal. Svi ti radovi počinju u smislu pitanja koje sam naveo u uvodu ove knjige. Ne mogu ocijeniti jesmo li već danas obavezni da postavljamo pitanja. Sigurno je, svakako, da imamo i prava i sposobnosti za to. Stoga se ne može staviti u sumnju ili poricati pravo da se pitanja formuliraju i odgovori potraže. Ni onaj koji postavlja pitanja, ni oni koji daju svoj prilog odgovoru, ne bi trebali da budu zaokupljeni ili potaknuti brigom da će dovesti u opasnost svoj glas ili ugled stečen napornim radom. Napretku ne vodi poricanje već istraživanje, ne uskogrudnost već snošljivost, ne izdvajanje već suradnja. Nije nam zadatak da ustanovimo nemogućnosti, već da pronađemo mogućnosti.

98

Dodatak
A. Tehnički opis
Opći opis svemirskog broda dat u 4. poglavlju dopunit ćemo ovdje čisto tehničkim podacima. Bit će dobro da ih u kratkom uvodu rasvijetlimo. Zadaci koje smo pred sebe postavili i karakteristike obavljenoga posla odgovaraju otprilike detaljnom pretprojektu u životu jednog inženjera praktičara. Priroda takva posla traži da se izrade osnovne linije i ustanovi njihova praktična izvodljivost, bez rješavanja detalja. Dovoljno je da svaku nepoznanicu koja se pojavi slijedimo samo do točke na kojoj se sigurno zna da je zadovoljavajuće rješenje moguće. Konkretni detalji rješenja nisu važni za cjelinu. O poteškoćama pojedinog slučaja ovisi do koje ćemo mjere ući u njegovu bit. Možemo doći samo do kratke konstatacije, ali, djelomično, i do dubljeg istraživanja. Naravno, iskušenje je suviše mnogostruko — za vrijeme posla o kojemu je riječ bilo je osobito veliko — a da se ne bi ušlo dublje u detalje. Ima jedna izvrsna izreka koja se pripisuje velikom matematičaru Gaussu. Sjećam se da je bila odštampana na prvoj stranici logaritamskih tablica kojima sam se služio u srednjoj školi. Glasila je: «Nedostatke u matematičkom znanju najbolje pokazuje pretjerana točnost u računanju.» U toku mnogih godina, koje su otada protekle, taj me moto uvijek podsjećao da za točnost i izradu detalja postoje razumne granice. Te su granice različite, ovisno o zadatku, ali kad se one prekorače, rezultat je uvijek bezvrijedan. Glavni trup Kako je već prije spomenuto, oblik njegova donjeg dijela prvi je put objavljen i razmotren u Lit. 8. Narednih godina u «Langleyu,» Istraživačkom centru NASA-e, izvršena su mjerenja u aerodinamičkom tunelu. Neki od izvještaja, koji su o tome objavljeni, nalaze se u Lit. 10 do 14. Slika 15 pokazuje snimku strujnica iz Lit. 11. Za definiranje donjeg dijela trupa važna je brojka koja pokazuje odnos njegove dužine prema promjeru baze. Pri tome se kao dužina uzima udaljenost od vrha do baze (mjesta najvećeg promjera). Mjerenja obavljena u «Langleyu» obuhvatila su veliki raspon tog odnosa. Za oblik prikazan u slikama 1 i 4 odabrana je veličina 1,0. Tako dobiveni temelji za cjelokupni projekt svemirskog broda bili su dovoljni za našu sadašnju svrhu.

99

Profil donjeg dijela trupa direktno je preuzet iz Lit. 2, str. 17. Ovaj bi se profil morao izmijeniti ako bi to bilo poželjno zbog helikopterskih rotora. Konstrukcija cijelog glavnog trupa razmjerno je jednostavna. Ona se sastoji od ukrućenih ljuski kakve su danas uobičajene u izgradnji aviona i raketa. Čak i toplinski štit na vanjskoj strani donjeg dijela nije u biti ništa novo, jer se takve konstrukcije danas prave za NASA-in program «Shuttle.» Iznimka među ovim konstrukcijskim elementima, koji spadaju u lake elemente, jeste masivan prsten u području najvećeg promjera. On treba da preuzme vlačne sile koje se na njega prenose s vanjske opne donjeg dijela i zato je izložen pritisku. Taj prsten osim toga i ima veliku ulogu u preuzimanju pritisaka koji nastaju na ovjesima helikoptera. On je angažiran i u nosivom uređaju unutrašnje konstrukcije glavnog trupa. Takvo objedinjavanje više zadataka omogućava težinski povoljnu konstrukciju i ističe prednosti oblika donjeg dijela trupa. Rezervoar za pogonsku materiju Položaj tog rezervoara u glavnom trupu prikazan je na slici 16. Njegove bočne stijene, prema mogućnostima izvedbe, idu ili paralelno s vanjskom stranom ili su izgrađene u segmentima čiji su nagibi prilagođeni optimalnoj liniji. Između rezervoara i vanjske stijene mora biti predviđen prostor za potpornje, izolaciju, cjevovode i kabele. Položaj donjeg dna rezervoara, zbog svog malog promjera, samo malo utječe na ukupni volumen rezervoara pogonske materije, a time i na položaj njegova gornjeg dna. Taj je na slici 16 označen ravnom crtom. Iz toga nipošto ne treba zaključivati da mu je završetak zaista ravan, jer bi bio nedopustivo težak. Eliptični profil, koji je danas kod rezervoara gotovo isključivo uobičajen, ovdje bi zbog velikog promjera također bio neupotrebljiv, i opet zbog težine. Već su godinama poznati konstrukcijski principi na temelju kojih se dobivaju dna rezervoara male dubine (Lit. 15—17). Takve konstrukcije samo se neznatno dižu iznad ucrtanog pravca. Ako se iskoristi mogućnost da se potporna konstrukcija takvih rezervoarskih dna poveže s potpornjima gornje strane svemirskog broda, stvaraju se uvjeti za daljnje uštede težine. Veliki slobodni prostor iznad rezervoara predviđen je za smještaj raznih pomoćnih uređaja. Na mjestu najvećeg promjera rezervoara bio je, kako se pretpostavlja, slobodni međuprostor prema vanjskoj strani, potreban za smještaj raznih vodova kao i ovjesnih konstrukcija i zaokretnih naprava helikoptera. Osim toga, takav međuprostor osigurava 100

da svi ti elementi budu pristupačni za održavanje i sl. Da bi se proračuni pojednostavnili, promjer rezervoara Db i udaljenost d stavljeni su u konstantni odnos prema najvećem promjeru glavnog trupa. Vidi sliku 16. Time je omogućeno da se volumen rezervoara izrazi kao funkcija tog promjera: V = 0,0963 D3 (m i m3) Prstenasta sapnica Mogućnost da se prstenasta sapnica razdijeli u segmente dopušta ideju o udaljavanju od dosad opisane konstrukcije. Umjesto jedinstvene sapnice prstenasta presjeka u blizini «vrha» donjeg dijela moguće je više segmenata rasporediti tamo gdje se donji dio širi. U takvom bi se položaju, prilikom uzlijetanja, djelovanjem na aerodinamička strujanja oko tog proširenja smanjio aerodinamički otpor gornjem dijelu svemirskog broda. U letjelici, kako je prikazana na slici 4, takvo rješenje ne bi bilo ekonomično, jer bi zbog velike udaljenosti od reaktora bili potrebni dugi vodovi. Kod manjih svemirskih brodova — usporedite sliku 24 — taj nedostatak otpada i zato bi takav raspored bio sasvim moguć. Helikopteri Na strani 190 vidimo da o promjeru rotora direktno ovisi pogonska snaga i težina na koju ona utječe. Polazeći od datog oblikovanja — na slici 4 — moglo bi se dakle ispitati je li povećanjem promjera rotora moguće smanjiti težinu cijelog letećeg tijela. To se može postići promjenom oblika glavnog trupa (manja visina, veći promjer) ili pak, kod jednakog glavnog trupa, konstrukcijom traverza koje nose helikoptere. Naravno, kod svih takvih varijanti treba voditi računa i o važnim aerodmamičkim uvjetima potrebnim za rotorske krakove. U svakom slučaju, konkavni oblik donjeg dijela glavnog trupa, zbog toga što se može prirodno uskladiti s potrebama helikoptera, pruža bogate mogućnosti variranja međusobnog rasporeda glavnih elemenata. Upravo ta geometrijska uskladivost omogućuje takav projekt.

101

Sl. 16. Presjek kroz glavni trup i rezervoar za pogonsku materiju

Još kratka primjedba o stupu koji spaja helikopter i glavni trup. On se uglavnom sastoji iz jedne cilindrične ili nešto konične ljuskaste konstrukcije. Njen je promjer dovoljno velik da se posada u unutrašnjosti može penjati i spuštati. Gornji kraj stupa ulazi kroz slobodni prostor u proširenje glavnog trupa (slika 16). Helikopterski trup može se napraviti tako da između tla i komandne kapsule postoji prolaz. Kotači Kroz protekla dva i pol tisućljeća oblik točka bio je jedini građevni elemenat cijelog svemirskog broda koji su ljudi znali i poznavali. Zato je to bio i jedini element koji je za čitavo to dugo razdoblje bio tehnički protumačen, dakle, kao točak. Svi dosadašnji tumači učinili su pri tome pogrešku što su se držali opisa izgleda kotača; taj je opis dat jednim jedinim kratkim izrazom «kao da je jedan točak u drugome.» Kako nitko ništa nije znao o stvarnosti svemirskog broda, nije obraćena pažnja na njegove funkcije, iako je u više navrata i jasno opisana. A upravo se iz funkcije može zaključiti njegova stvarna konstrukcija i na njoj se konačno najbolje može provjeriti je U neko tumačenje pravilno.

102

Ezekiel u 1.17. jasno kaže: «U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera, a nisu se morali okretati.» I ponavlja u 10.11.: «U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zaokretanja...» S tim u vezi zanimljivo je još jedno mjesto u tekstu: «A točkovi su dobili pred mojim ušima ime Galgal (Kovitlac).» Svi ti opisi funkcija govore da su se kotači iz jedne date točke mogli kretati u svim smjerovima . Nema nikakve sumnje da su se ta kretanja mogla izvesti tako da se položaj kotača u odnosu na svemirski brod nije morao mijenjati. Prije nego što pređemo na opis njegove funkcije, poželjno je da malo pobliže promotrimo uobičajeno tumačenje «unakrsnih kotača.» Ideja o takvom paru točkova jeste tako reći spontana reakcija koja je u riječi i slici našla svoj izraz. Da ponovimo: traži se takav kotač koji će se iz jedne točke moći kretati u svim smjerovima.

Sl. 17. Karakterističan položaj «unakrsnih kotača.»

103

Počnimo na slici 17 s početnim položajem koji je prikazan u skicama a i b. Točak se može očito okretati u smjeru (1) i (2). Kretanje u smjeru koji leži između ta dva (3) u osnovi je moguće ako se taj smjer nalazi točno između (1) i (2), dakle pod kutom od 45 stupnjeva. U tome slučaju, međutim, kotač se kreće vrio «jajoliko» jer ide po eliptičkom valjku. Za to mu je potrebno znatno više energije, vožnja je vrlo neugodna, a osim toga ne može se u svakom položaju zaustaviti. Vratimo se na časak na početni položaj, kako je prikazano u skicama a i b, te pustimo da točak napravi četvrt okretaja u smjeru (1). On se sada nalazi u položaju prikazanom u skicama c i d. Odatle se točak može koturati samo u smjeru (1). Pri kretanju u poprečnom smjeru on bi došao u položaj nacrtan u skici pod e i svako daljnje kretanje bilo bi blokirano. Da bi se uobičajeno tumačenje ipak još spasilo, pretpostavimo da bi točak mogao promijeniti SVOJ smjer nakon svakih pola okretaja. Nakon pola okretaja on je u položaju jednakom početnom i kretanje bi se moglo nastaviti u smjeru drugog točka. To znači promjenu kursa u pravom kutu. U tom novom smjeru vrijedi isto što i prije, što znači da su daljnje promjene kursa opet dopuštene nakon pola ili više okretaja i svaki put opet samo za točno 90 stupnjeva. Takav bi se kurs, dakle, sastojao od ravnih etapa i sve promjene kursa uvijek bi bile pod pravim kutom. Zamislimo još i to da kotač ima promjer od oko dva metra. U tome slučaju mogućnost promjene kursa pojavljuje se uvijek tek nakon tri metra. Takav način kretanja, pun ograničenja, naravno da je potpuno neprihvatljivi i ideju s unakrsnim kotačima treba u daljnjem razmatranju sasvim isključiti. Okrenimo se sada stvarnim mogućnostima. Opći princip koji omogućuje funkcionalnu izvedbu već je rasvijetljen u 4. poglavlju. Tamo je također spomenuta primjena tog principa na jedno konstrukcijsko rješenje (slika 10). Radi boljeg razumijevanja ovdje ćemo opisati i načelno rješenje uležištenja i pogona burastih segmenata. Težina letjelice prenosi se sa žbica na segmente preko potpornih kotaca koji su smješteni na krajevima žbica (slika 18). Površina tih potpornih kotača mora, s obzirom na relativno gibanje, biti kuglasto izrađena, kako bi se cijeli točak mogao koturati; oni moraju biti pokretani okomito na njegovu glavnu ravninu, i to pojedinačno ili u paru. Takav pogon, za koji stoji više poznatih mogućnosti, nije ucrtan na slici 18. Prijenos zaokretnog momenta s potpornog kotača na segment vrši se preko najmanje dva utora u koje ulaze kratki nastavci pričvršćeni na segmentima.

104

Sl. 18. Princip uležištenja segmenta kotača

Burasti segmenti mogu biti izrađeni kruto ili elastično. Za konstrukciju i izbor materijala ima još slobodnog prostora. Tipična karakteristika upravo opisanog konstrukcijskog rješenja jesu usjekline koje kod svake žbice prekidaju plohu kotrljanja. Svakako treba voditi računa o tome da se kotači upotrebljavaju isključivo za polagano gibanje, pa se, dakle, takvi prekidi vrio vjerojatno mogu osjetiti manje od neravnina tla. Unatoč tome shvatljivo je pitanje je li moguće kliznu plohu izvesti cjelovito. Odgovarajuće rješenje prikazano je na slici 19. Njena najvažnija karakteristika jeste uležištenje kotura R na dvije ploče S. Vanjske rubne površine ovih ploča imaju koso postavljene utore u kojima «oči» kotura mogu kliziti. Ako obje ploče sinhrono pokreće pogon pričvršćen na osovini, točak se kreće u normalnom pravcu. Svaka razlika u brzini okretanja prouzrokuje okretanje kotura u smjeru strelice (2) na slici 9, a time i upravljivo pomicanje kotača poprečno na njegovu glavnu ravninu. Poteškoća tog rješenja jeste u izboru materijala za kotur i u njegovoj unutrašnjoj konstrukciji. Problem nastaje uslijed razlike između unutrašnjeg i vanjskog opsega kotura kroz koji, prilikom njegova uvrtanja, prolazi zamišljena središnjica. Treba još upozoriti da su ovdje konstrukcije opisane samo u principu, bez ikakvih konstrukcijskih dotjerivanja. Osim toga, sasvim je moguće da se takve konstrukcije mogu i drugačije zamisliti. Sada ipak vjerujem da ova dva primjera u pozitivnom smislu odgovorio na pitanje je li izradba kotača stvarno moguća. Treba još napomenuti da je u 105

oba rješenja istodobno vidljivo višestruko gibanje kotača. Promatrač vidi, osim uobičajenog okretanja, i rotacija segmenata kotura u jednom slučaju, a u drugom, osim okretanja kotura, vidi još i kružno gibanje pločica. zato se čini da nije velika pogreška ako se za takav uređaj u kratkom opisu odabere izraz «jedan točak u drugome» i dade mu ime «Kovitlac» (Galgal).

Sl. 19. Princip konstrukcije kotača s kontinuiranom naplatnicom

B. Proračuni
1. Mjerni sistem Danas je najrasprostranjeniji takozvani tehnički mjerni sistem s jedinicama: metar za dužinu, sekunda za vrijeme i kilogram za težinu. Međunarodni sistem (Systeme International d'Unites, skraćeno S.I.) koji, kao što je fizički ispravno, umjesto jedinice težine stavlja jedinicu mjere, općenito je priznat, ali još nije zaista proveden. Da čitanje ove knjige ne bismo otežali izrazima koje razumije samo mali dio čitalaca, primjenjivao sam gore spomenuti tehnički sistem. 2. Računski postupak U središtu analitičkih ispitivanja stoji formula koja utvrđuje preduvjete za jednostepeni let sa Zemljine površine u željenu putanju. U toj formuli znače: 106

Wo startna težina, kg (ukupna težina na početku leta) Wo težina na kraju leta, kg e prirodni broj = 2,718 g Zemljino ubrzavanje = 9,81 m/sek2 v brzina na kraju leta (u kružnoj putanji) m/sek Isp specifični impuls, sek. Kod nekog novog tipa traže se prve dvije veličine. Sve ostale brojke ili su poznate ili se mogu prilično točno procijeniti. Da bi se eliminirala jedna od dviju nepoznanica, uobičajeno je da se one vežu uvođenjem vrijednosti: U ovom izrazu (Wo—Wc) označava se težina pogonske materije potrošene za vrijeme leta, a «m» znači, dakle, udio težine pogonske materije u ukupnoj startnoj težini. Kako ispravna referentna veličina nije težina već masa, «m» se naziva — udjelom mase. Za rakete uobičajene konstrukcije ili nešto malo drugačije poznato je iz iskustva koliki se raspon udjela mase može očekivati ili se on može relativno jednostavno ekstrapolirati. Prema tome, uvrštavanje udjela mase jeste vrlo pogodan put za rješavanje osnovne jednadžbe. Naravno, ako stvarno dođe do izvedbe projekta, tada će se veličine točno pratiti i u datom momentu izvršit će se potrebne korekture. U našem slučaju nikako nije bilo moguće udio mase procijeniti ni približno zadovoljavajućom točnošću. Ali se očito mogla procijeniti težina pojedinih sistema, ako su kao parametri uvedene njihove karakteristične vrijednosti. Kako nam je već unaprijed bila namjera da u ispitivanju uzmemo veliki raspon mogućih veličina specifičnog impulsa, to je parametarski princip primijenjen i na tu veličinu, pa i na startnu težinu u odgovarajućem rasponu. Najjednostavniji način da se sve te varijacije mogu shvatiti jeste taj da se računski postupak podijeli u dva dijela, od kojih svaki primjenjuje startnu težinu Wo kao usporedbenu veličinu. U prvom dijelu odnosi težine utvrđuju se na temelju uvjeta leta, kako su izraženi u gornjoj formuli. U drugom dijelu utvrdit će se konstrukcijske težine u svojoj zavisnosti od Wo. Kako je u oba dijela računa sadržan i puni raspon specifičnog impulsa, mogu se djelomični rezultati superponirati. Ta superpozicija izvest će se grafički. Tako dobivena sjecišta odgovarajućih krivulja ispunjavaju, kao što je poznato, potrebne uvjete dvaju parcijalnih proračuna i zato su to pojedinačne vrijednosti traženog rezultata. Povezivanje tih sjecišta u nove krivulje daje grafički prikaz konačnog rezultata. Taj je postupak dovoljno točan, jer je točniji i od najrealnijih pretpostavki. O tim ćemo pretpostavkama govoriti u slijedećim odlomcima. 107

a) uvjeti leta Startna težina Wo — Ova se težina ustanovljuje u rasponu između 10.000 i 100.000 kilograma. Specifični impuls Lp — Kao što je već spomenuto, taj broj pokazuje koliko se po kilogramu pogonske materije potrošene u sekundi proizvodi kilograma potiska. Osim te direktne ovisnosti o vrsti pogonske materije postoje još i utjecaji koji proizlaze iz konstrukcije motora i njegove okoline, tj. da li radi u atmosferi ili u zrakopraznom prostoru. Poznato je iz teoretskih ispitivanja da ta vrijednost može znatno prekoračiti danas postignuti maksimum od 800 do 900 sekundi. Iz tog razloga valja u proračunima uzimati raspon od 1000 do 10.000 sekundi. Brzina v — Sastavljena je od više parcijalnih veličina od kojih najbitniju određuje visina leta. Ta djelomična veličina proizlazi iz jednostavne potrebe da centrifugalna sila kružnog gibanja bude jednaka težini letjelice, ako to tijelo treba da ostane u putanji. Daljnji elementi brzine proizlaze iz slijedećih razmišljanja: leteće tijelo mora, da bi stiglo u kružnu putanju, proletjeti kroz Zemljin zračni omotač, što znači da mora savladati otpor zraka. Ono osim toga mora djelovati i u smjeru suprotnom privlačnoj sili Zemlje, a konačno mora biti prebačeno i iz uzletne krivulje u kružnu putanju. Svi ti utjecaji traže utrošak energije koji se može izraziti povećavanjem brzine i u tom obliku biti preuzet u osnovnu formulu. U našem slučaju dobivena ukupna brzina za željenu visinu leta od 400 km (vidi str. 59) iznosi okruglo 9300 metara u sekundi. Prvi parcijalni rezultat dobivamo iz uvrštavanja tih vrijednosti u osnovnu formulu. on je prikazan na slici 23 krivuljama Wo koje se penju desno prema gore. b) Konstrukcijske težine

Opći pregled
Ukupna težina sačinjena je od slijedećih pojedinačnih vrijednosti: Konstrukcija Wi — središnji glavni trup W8 — pogonski uređaj W3 — štit protiv zračenja — pogon helikoptera W5 — rotor / Ws — stajni trap W7 — komandna kapsula Pogonska materija W8 — kočenje i upravljanje Wo — let natrag u putanju Prizemljenje Wio— težina pri prizemljenju 108

Kod date letjelice težina konstrukcije je konstantna. Težina pogonske materije mijenja se ovisno o potrošnji te materije za vrijeme pogona. Kako je ukupna težina — zbroj ovih dviju glavnih težinskih skupina — presudna za dimenzioniranje, pa odatle i za težinu konstrukcije, treba utvrditi njenu veličinu u raznim fazama pogona. Promjene težine za vrijeme pogona Utvrdili smo da je startna težina za let natrag u putanju, Wo, polazna i referentna točka za svako utvrđivanje težine. Iz gornjeg pregleda težina dobiva se matematički izraz W0=e wn – w9 Mi ovdje svjesno zanemarujemo neznatni utrošak pogonske materije potrebne da se svemirski brod, pošto stigne u kružnu putanju, dovede do matičnog broda. Tako zatim dobivamo jednostavni matematički izraz Wc = e wn Težina pogonske materije potrebne za let natrag može se dobiti uvrštenjem onih veličina koje su određene uvjetima leta (odlomak a): W9 + W0 – Wc Ta vrijednost daje, kako je rečeno, količinu pogonske materije za povratni let. Ona, međutim, nije dostatna da se izmjeri rezervoar pogonske materije. Treba uzeti u obzir pogonsku materiju potrebnu za kočenje pri spuštanju. Na brodu se nalazi još i pogonska materija raketa za upravljanje. Te dvije količine relativno su male i zato ćemo ih zbrojiti i procijeniti na oko 10 posto od W9. Rezervoar pogonske materije bit će, dakle, dimenzioniran na veličinu: W8 + W9 = 1,1 . W9 Uslijed ovog pojednostavljenja rezervoar za pogonsku materiju neznatno je predimenzioniran. A kako se po njemu određuju dimenzije središnjeg glavnog trupa, to i njegove dimenzije postaju nešto veće. Prema tome, odgovarajuće težine nešto su više nego što bi bile da je račun precizniji. Toliko u pogledu težine Wo za let natrag. Težina u trenutku prizemljenja nakon dolaska iz putanje i težina koju treba da nose helikopteri pri zemaljskim letovima ukupno su veće za 109

težinu pogonske materije raketa za upravljanje, od koje gotovo ništa nije potrošeno. Ta se količina i ne može ustanoviti, ali je bez sumnje neznatna. Zato je, pri jednakoj nesigurnosti procjene, jednostavnije i proračune težine odnosnih konstrukcijskih elemenata uneti povišene faktore nego težinu pokušati diferencirati. Općenito upisujemo da je težina kod prizemljenja kao i težina kod zemaljskih letova jednaka težini pri polasku na let natrag, pa dobivamo: W10 = W0 Utjecaj tehnologije Tehnologija se stalno mijenja. To mijenjanje odgovara našem prodoru u zakone prirode i našoj sposobnosti da ih korisno primijenimo. Zato proširivanje i produbljavanje tehnologije za nas znači pravi napredak i vezano je za stanovito vrijeme. U vrio širokom spektru utjecajnih veličina, koje omogućuju neku tehničku konstrukciju ili učinak, osobito je važno kakvim materijalom raspolažemo i kakva su mu svojstva. Oni donekle odlučuju o tome je li neka ideja u određeno vrijeme uopće izvodljiva i primjenjiva. Osim toga ovisno i o sposobnostima inženjera u konstruiranju i izvedbi, određuju i težinu nekog konstrukcijskog elementa. Stoga konstrukcijske težine na neki način zavise od vremena, pa one, usporedo s napretkom, postaju uglavnom manje. Takvu tendenciju možemo s pravom uzeti u obzir i pri procjeni težina koje smo ovdje proveli. Težina se procjenjuje u dvije etape. Najprije određujemo težine pri današnjem stanju tehnike, a zatim dolazi ekstrapoliranje u buduće mogućnosti. Tu drugu etapu podijelili smo u dvije skupine: u prvoj pretpostavljamo razmjerno mali napredak, a kod druge računamo sa znatnim mogućnostima poboljšanja. To dvojako ekstrapoliranje, koje ćemo dalje nazivati tehnologija 1 i tehnologija 2 (kraćeno T1 i T2), primjenjujemo zato da bismo dobili pregled vremenskih razmaka koji nas dijele od mogućnosti izvedbe. Kod prve etape koristio sam se, koliko je bilo moguće, postojećim podacima, ali je bilo neizbježno ponegdje se poslužiti i procjenama. Ekstrapoliranja, naravno, nikada nisu objektivna. Kao u drugim oblastima, ovdje nema sigurnih i neosporivih mogućnosti da se predvidi budući tok razvoja. Ipak su navedene brojke i dometi određeni s velikim oprezom i vjerujem da su uglavnom održivi. Pojedinačne težine

110

Wi — središnji glavni trup. Ova brojka pokazuje težinu glavnog trupa, velikog rezervoara za pogonsku materiju i noseće konstrukcije helikoptera. Kako je opisano u prethodnom poglavlju, ovdje se pretežno radi o ukrućenim ljuskastim konstrukcijama s tankim stijenama. Glavna je iznimka tlačni prsten koji se nalazi u području najvećeg promjera konstrukcije i koji lokalno nagomilava priličnu težinu. Za daljnje proračune potrebno je izraziti težinu ove skupine zavisno samo od jedne karakteristične veličine, pa je prirodno u tu svrhu odabrati područje najvećeg promjera središnjeg trupa. Zato ćemo za približno određivanje težine uzeti kružnu ploču stanovite debljine. Ta se debljina pri datom razvojnom stupnju tehnike, neovisno o promjeru, uvijek uzima kao konstanta. Uz takvu pretpostavku zanemarujemo neznatne varijacije koje nastaju uslijed stanovite ovisnosti debljine stijena o stvarnom promjeru. Debljina ploče nastaje zbrajanjem svih prosječnih debljina raznih konstrukcija što leže jedna iznad druge i predstavlja na taj način neku vrst «nadomjeska debljine stijene» koja obuhvaća i utjecaj težina svih pripadajućih ukrućenja. Ako to primijenimo na današnje kvalitete aluminija, taj nadomjestak debljine stijene procjenjuje se na 15 mm. Približni proračun pokazuje da bi veliki tlačni prsten mogao imati otprilike 20 do 30 posto ukupne težine, pa se debljina ploče povisuje na 20 mm. Razvijene tehnologije (vidi gore) utjecat će na smanjenje te debljine, pri istoj specifičnoj težini. Golemi napredak i daljnje mogućnosti koje se posljednjih godina očituju u istraživanju materijala dopuštaju pretpostavku o vrlo drastičnim redukcijama. Budući da savijanje materijala rjeđe ovisi o čvrstoći nego o modulu elasticiteta, ono u konstrukciji, o kakvoj je ovdje riječ, vrlo malo dolazi do izražaja, jer su njeni dijelovi pretežno izloženi vlačnoj sili. Zato pretpostavljamo da debljina ploče pri T1 iznosi 12 mm, a pri T2 — 9 mm. Tako za težine dobivamo ove brojke: T1: W1 = 26,4 . D2 (kg) T2: W1 = 26,4 . D2 Pri tome treba promjer D unijeti u metrima.

111

Sl. 20. Težine pogonskog mehanizma

Sl. 21. Težine štita protiv zračenja

Formula nam pokazuje da potrebna snaga postaje toliko manja koliko je može uzeti veći promjer rotora. Težine se proračunavaju za veliki raspon rotorskih promjera, ali je potrebni utvrditi najveću vrijednost što je rotori pod datim okolnostima mogu imati. Na slici 22 prikazani su geometrijski odnosi i najveći mogući rotorski promjeri što iz njih proizlaze. Uz izbor proporcija odabranih za ovaj crtež treba primijetiti da smo odabrali sraz-mjerno veliku rubnu udaljenost helikoptera (D = 1,1 • d). Ta konstatacija daje manju vrijednost za maksimalni uzlijetanju. Želimo zadržati donju vrijednost današnjih mogućnosti, da bismo pokrili druge ne sasvim predvidljive utjecaje, pa dobijamo za T1 kao i za T2. 112

Sl. 22. Geometrijski uvjeti za poredak helikoptera

W5 = 0.08 . WO W6 — stajni trap. Težina pogonskih uređaja za vožnju aviona iznosi po prilici od 6 do 8 posto težine kod prizemljenja. U usporedbi s pogonskim uređajima za vožnju današnjih divovskih aviona, nogari koji su ovdje primijenjeni vrlo su jednostavni i lagane konstrukcije, i zato je njihov udio u težini bitno manji. U tu težinu moramo, međutim, uračunati i težinu kotača. Oni ne rade za vrijeme prizemljenja, već tek poslije toga, kod polaganog rulanja. Zato se i kod njih mogu očekivati razmjerno male težine. Pretpostavlja se da je zbroj težina obaju elemenata sa sigurnošću pokriven danas važećom donjom graničnom vrijednošću. Kako su, osim toga, i stopalo nogara i kotač u glavnim dimenzijama ovisni o sastavu i izdržljivosti tla, koja je neovisna o tehnološkom napretku, stavljamo za T1 I T2 W6 – 0,06 . WO

113

W7 — komandna kapsula. Kao što smo vidjeli, kapsula je malena i praktički ne ovisi o dimenzijama svemirskog broda. Njena se težina procjenjuje na 1500 kg. Kako ova vrijednost čini mali udio u cjelokupnoj težini svemirskog broda, smatrat će se konstantnom kod svemirskih brodova svih veličina i kod oba stupnja tehnološkog razvoja. 3. Rezultati Proračuni koje treba obaviti nisu teški, ali ipak na neki način oduzimaju vremena. Rezultati su prikazani na slici 23. krivulje za W0 koje se penju desno prema gore pokazuju rezultat prvog dijela proračuna (vidi str. 179). Krivulje označene sa T1 i T2 prikazuju konačni rezultat tamo opisanih superpozicija. Još treba spomenuti da je radi određivanja parcijalnih težina W2 i Ws sa slika 20 i 21 uvrštena potisna sila od 1,2 puta veličine Wo. Gledajući sasvim općenito, taj dijagram pokazuje moguće promjene težina uz porast specifičnog impulsa. Veliko značenje u usavršavanju pogonskih uređaja visoke vrijednosti teško bi se moglo prikazati uvjerljivije. Na ovoj slici vidimo i vrlo strmi uspon težine u području malih vrijednosti Lp. On nam nedvosmisleno pokazuje da ni krajnje visoki stupanj tehnološkog razvoja, izražen krivuljom T2, nije dovoljan da bi takva letjelica mogla letjeti s pomoću pogonskih uređaja kakvima danas raspolažemo. Na tu smo okolnost već prije upozorili (str. 182). Dijagram sadrži, osim toga, kratke dijelove krivulja s navedenim promjerima rotora čija sjecišta s objema glavnim krivuljama pokazuju geometrijski mogući maksimalni promjer svakoga od njih. Iz slike 28 znamo da promjer rotora može iznositi oko 62 posto promjera glavnog trupa i također saznajemo da trup u rasponu koji je ovdje ispitan može varirati okruglo između 20 i 5 metara. S obzirom na mnoštvo pretpostavki moramo konstatirati koliko je ovaj rezultat osjetljiv na eventualne pogreške u procjeni težina. Utjecaj povećavanja težine trebat će u našem slučaju ispitati drugačije nego u današnjoj praksi. Kako se danas krećemo blizu gornjih granica raspoloživih Isp vrijednosti, povećavanja težine dovode uvijek do barem na neki način izraženog smanjivanja snage letjelice. Nasuprot tome, u ovom je ispitivanju vrijednost Isp praktički neograničena. Prema tome, kod povećavanja težine konstrukcije može se težina pri polijetanju neutralizirati odgovarajućim smanjivanjem težine pogonske materije. Smanjena količina pogonske materije bit će pak nadoknađena pogonskim uređajem višeg specifičnog impulsa.

114

Sl. 23. Rezultat proračuna

Iscrtkana linija na slici 23 prikazuje kod jednog dijela krivulje T1 rezultat desetpostotnog povećanja težine. Takav porast težine može, doduše, biti u jednakom omjeru podijeljen na sve elemente, a može se koncentrirati i na nekoliko skupina ili samo na jednu. Vrlo jasno razabiremo da ni bitnije korekture težine ne bi mogle uzrokovati bitnije promjene rezultata. Da bismo odgovorili na pitanje gdje u tom dijagramu treba potražiti svemirske brodove koje je vidio Ezekiel, sada je još potrebno razmotriti opći omjer krivulje T1 i T2 prema vrijednostima Isp. Kao što smo vidjeli, T1 odgovara umjerenom tehnološkom razvoju koji prelazi naše današnje stanje, a T2 vrlo značajnom razvoju. U odnosu na specifični impuls, njegove više vrijednosti očigledno pripadaju većem razvojnom stupnju pogonskih uređaja. Međutim, među svim granama jednog tehnološkog razvoja postoje vrlo uske veze. Moguće je ipak da obim razvoja nije jednak u svim granama, ali pomak se može brojati najviše u godinama, a ne u desetljećima. Iz velikog broja primjera odaberimo, radi objašnjenja, samo jedan: suvremeni visoki stupanj razvoja medicine bio bi potpuno 115

nemoguć uz razvojni stupanj elektronike i nauke o materijalima negdje 1940. godine. Analognih slučajeva ima u svim područjima. Ako to primijenimo na naš dijagram na slici 23, to općenito znači povezivanje niskih vrijednosti Isp sa T1 i visokih vrijednosti Isp sa T2. Prikazano grafički, stvarni hod razvoja u stvari počinje kod T1 i niskih vrijednosti Isp i sve se više, uz napredniji stupanj razvoja, približava krivulji T2. Ako počnemo s niskim Isp, naći ćemo se, uz takvo razmišljanje, u području relativno velikih dimenzija. Nalazimo velike helikoptere i glavne trupove te karakteristike prikazane na slikama 1 i 2. Da bismo ispitali drugi kraj raspona, pretpostavljamo Lp od oko 7000 sekundi. Čak i ako pretpostavimo da tehnološki razvoj još nije dostigao krivulju T2, nalazimo da se težina pri polijetanju smanjila na 15.000 kg ili niže. Osim toga reduciran promjer rotora nametnuo bi stvaranje nerealnih helikoptera čiji pogonski agregati čine razmjerno visoki dio ukupne težine. Ako tu konstataciju povežemo sa činjenicom da glavni pogonski uređaj ne samo što je vrlo malen već radi i na drugom principu nego onaj što smo ga do sada pretpostavili, dolazimo do iznenađujućeg zaključka: da helikopteri više nisu potrebni. Težina helikoptera koji su postali neekonomični te njihovih pogonskih uređaja može se nadomjestiti odgovarajućim količinama pogonske materije za zemaljske letove. Takvi bi letovi, vremenski bili ograničeni, ali će ta okolnost biti prihvatljiva ako se odabere pogonska materija koja se na Zemlji razmjerno lako može nadomjestiti. Prenošenje težine helikoptera i njihovih pogonskih uređaja na težinu pogonske materije i volumen zahtijeva povećanje glavnog rezervoara. Kao što prikazuje slika 16, to povećanje volumena ekonomičnije je ako se poveća promjer, nego ako se produži «vrh.» Izostavljanje helikoptera potiče, štoviše, da se, radi prizemljenja, «vrh» nešto skrati. Dakle, kod letjelica ove vrste postoji tendencija k smanjenju relativne visine konstrukcije. Izvještaj iz «Langleya» (Lit. 10 i 14) pokazuje takvu mogućnost. Uostalom, potpuno je lako zamisliti da sada, kad je težinska prednost konkavnog donjeg dijela postala mala, nije više opravdano povećavati ulaganje energije i zato se taj dio gradi u obliku stošca. Letjelica vrlo visoko razvijene tehnologije, koja udovoljava istim zahtjevima, razlikovat će se dakle izgledom u više bitnih stvari od letjelice slabije tehnologije:
♦ ♦ ♦

bit će mnogo manja bit će plosnatija neće imati helikoptere.

116

Usporedba ovih krajnjih slučajeva prikazana je na slici 24. Ako te osnovne značajke usporedimo s Ezekielovim opisom, ne može biti sumnje da je vidio letjelicu neke niže tehnologije, to jest one tehnologije koja je samo malo razvijenija od naše. Prema tome, dolazimo do zaključka da nam treba još samo nekoliko desetljeća da tu tehnologiju dostignemo. Možemo, dakle, Ezekielove svemirske brodove smjestiti u gornjem lijevom dijelu krivulje T1 na slici 23. Nedostaje, doduše, mogućnost da se njeno mjesto točno odredi, ali to nije bitno u našem traženju općeg rasporeda dimenzija.

Sl. 24. Ovisnost veličine svemirskog broda o razvoju pogonskog uređaja

Zato tu točku možemo odrediti po vlastitim mjerilima i smjestiti je na sjecište T1 sa Wo = 100.000 kg. Iz toga se dobiju ostali osnovni podaci svemirskih brodova:

117

Specifični impuls L» = 2080 sek Težina konstrukcije Wo = 63.300 kg Pogonska materija za povratni let W9 = 36.700 kg Promjer glavnog trupa D = 18 m Rotorski promjer Dr = 11 m Pogonska snaga rotora (ukupna) N = 70.000 PS Svemirski brod prikazan na slikama 1 i 4 odgovara gornjim dimenzijama.

118

Spisak korištenog izvornog materijala
Literatura
Biblije i biblijski komentari • Die Bibel oder die ganze Heilige Schrift des Alten und Neuen Testamentes nach der Cbersetzung von D. Martin Luther. Stuttgart, Privileg. Wiirtt. Bibelanstalt. Nedatirano, vjerojatno početak 19. stoljeća. • • • • Biblia. Das ist die ganze Heilige Schrift. Deutsch durch Dr. Martinu Lutheru. Leipzig, Mayer und Wiegand. 1842. The Bible, Revised Standard Version. New York. American Bible Society. New Testament, copyright 1946; Old Testament, copyright 1952. A Catholic Commentary on Holy Scripture. Toronto, New York, Edinburgh, Tomas Nelson & Sons, 1953. Imprimatur 1951. Die Heilige Schrift des Alten und Neuen Testamentes. Nach den Urtexten iibersetzt und herausgegeben von Prof. Dr. Winzenz Hamp, Prof. Dr. Meinard Stenzel, Prof. Dr. Josef Kurzinger. As-chaffenbrug, Paul Pattlocb, Imprimatur 1957, copyright 1957. • • Ezekiel. Hebrew text & English translation with an introduction and commentary by Rabbi dr. Fisch, M. A., Sixth Impression 1970; London, The Soncino Press. The New American Bible, translated from the original languages vrith critical use of all the ancient sources by members of the Catholic Biblical Association of America. New York, P.J. Kenedy & Sons, Imprimatur 1970. Drugi izvori • • • • Anderson, Roger A.: Structures Teehnology — 1964. Astro-nautics and Aeronautics, prosinac 1946. Lands of the Bible today. Zemljopisna karta National Geo-graphic Society, Washington D. C., prosinac 1967. M. S. Anderson, et al.: A tension shell structure for application to entry vehicles. NASA TN D — 2675, ožujak 1965. J. C. Robinson, A. W. Jordan: Exploratory experimental aerodynamic investigation of tension shell shapes at Mach 7. NASA TN D — 2994, rujan 1965.

119

C. D. Harris: Transsonic aerodynamic investigation of tension shell and blunted 1000 conical shapes for unmanned entry vehicles. NASA TN D — 3700, studeni 1966.

J. W. Sawyer, W. D. Deveikis: Effeets of configuration and modification on aerodynamic charachteristis of tension shell shapes at March 3,0. NASA TJ D — 4080, kolovoz 1967.

• • • •

F. W. Gibson: Aerodynamic investigation of some high-dragj entry shapes at Mach 15,4. NASA TN D — 4134, rujan 1967. J. P. Blumrich: A rising tide of structural problems. Astronautics and Aeronautics, lipanj 1965. J. P. Blumrich: Studies in advanced space vehicle containers Advances launch vehicles and propulsion systems conference, Huntsville, Ala., lipanj 1966. I. Bernstein i J. F. Blumrich: Concepts for more efficient bulkhead designs for launch and space vehicles. AIAA/ASME, 9111 Structures, structural dynamics, and materials conference. Palm Springs, California, travanj 1968.

• • •

W. Just: Einfiihrung in die Aerodynamik und Flugmechanik des Hubrschraubers. Stuttgart, Verlag Plugtechnik, 1957. Aviation Week, March 13, 1972.

120

Izdanja u biblioteci POPULARNA NAUKA

Erich von Daniken MOJ SVIJET U SLIKAMA Preveo: Tomislav Odlešić Vanjska oprema: Svetozar Domić Nakon svjetskog uspjeha svojim djelima «Sjećanja na budućnost,» «Povratak zvijezdama<c i «Sjetva u svemiru,» Erich von Daniken daje sintezu svoje spektakulame teze o posjetu bića iz svemira Zemlji, a ujedno mnogo dokumentamije ilustrira svoje nove argumente u polemici između njega i brojnih naučnih kritičara u svijetu. Format: 16,5 X 22 cm; uvez: tvrdi, sa plastificiranim višebojnim ovitkom.

Erich von Daniken SJEĆANJA NA BUDUCNOST III izdanje Preveo: Tomislav Odlešić Vanjska oprema: Svetozar Domić Autor tvrdi da korijene naše civilizacije ne treba tražiti samo pod Zemljinom korom nego i negdje daleko, na nekoj još neznanoj planeti u Svemiru. Opsjednut strastvenom željom da to dokaže, autor je petnaest godina tragao za dokazima da su na Zemlji boravila nepoznata bića iz Svemira, i na kraju je postavio niz fascinantnih hipoteza koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Format: 13 X 20; 224 stranice; broširani uvez, plastificiran

121

Erich von Daniken POVRATAK ZVIJEZDAMA III izdanje Preveo: Tomislav Odlešić Vanjska oprema: Svetozar Domić

Johanes von Buttlar BRŽE OD SVJETLOSTI Preveo: Tomislav Odlešić Vanjska oprema: Svetozar Domić Autor objašnjava kako su nastala nebeska tijela, kako se klasificiraju, kakva su im svojstva, opisuju se — jedna po jedna — sve planete našeg Sunčevog sustava. Pri tome se neprestano ima u vidu pitanje da li bi negdje mogao postojati život. Razmatra se mogućnost kako da se stupi u dodir s nepoznatim razumnim bićima. Treba naglasiti da se autor pri svim tim razmatranjima drži nauke, bez ekshibicija i sumnjivih pretpostavki, iako ima niz izvanrednih podataka o najnovijim istraživanjima sa područja astronomije, astronautike, teorije relativnosti, parapsihologije itd. Format: 13 X 20 cm; broširani uvez, plastificiran

U pripremi
Kenneth K. Goldstein SVIJET BUDUĆNOSTI Jean Duche VELIKI TRGOVAČKI PUTOVI Albert Hinkelbein ENERGIJA I SNAGA

122