You are on page 1of 2

Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka ---\\ Majjhima nikaya ---\\ Kontekst ove sutte

Majjhima nikaya 63

Cula-Malunkya-putto sutta
Kratki razgovor s Malunkjinim sinom

Prevod Čedomil Veljačić


Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinu gaju, u samostanu Anatapindike. A redovnik
Malunkja-putto, dok je bio u osami i zadubljenosti, razmišljao je ovako:

-- Postoje gledišta o kojima se Blaženi nije izrazio, nego ih zanemaruje i odbacuje. To su gledišta: Svijet je vječan,
svijet nije vječan, svijet je konačan, svijet je beskonačan, duša i tijelo su jedno te isto, duša i tijelo su različiti,
biće (Budino, ili uopće, prema razjašnjenju komentara) postoji poslije smrti, biće ne postoji paslije smrti, biće i
pastoji i ne postoji poslije smrti, biće niti postoji niti ne postoji poslije smrti. Ta gledišta mi Blaženi ne razjašnjava,
a to mi se ne sviđa, niti me zadovoljava. Zato ću otići Blaženome, pa ću ga pitati o tome... Ako mi ta gledišta
razjasni, onda ću nastaviti da živim isposničkim životom kod njega, ako ne, onda ću se odreći isposničkog života i
vratiti se u niži, svjetovni život.

(Malunkja-putto otiđe zatim Budi, ponovi mu doslovno svoje navedeno razmišljanje i doda):

-- Ako Blaženi zna da je svijet vječan... (itd.), neka mi to razjasni, a ako ni sam ne zna i ne vidi da li je svijet
vječan ili nije vječan... (itd.), onda je jedino ispravno rješenje da kaže da to ne zna i da u to nema uvida.

-- Malunkja-putto, jesam li ti ikada rekao: "Dođi, Malunkjin sine, živi kod mene isposniičkim životom, a ja ću ti
razjasnti da li je svijet vječan ili nije... (itd.)?

-- Doista ne, gaspodine!

-- Ili si možda ti rekao meni: "Gospodine, ja ću živjeti kod Blaženoga isposničkim životom kad mi Blaženi razjasni
da li je svijet vječan ili nije,.. (itd.)?"

-- Doista ne, gospodine!

-- Kad dakle, Malunkja-putto, ni ja nisam tako rekao tebi, ni ti meni, kome onda prigovaraš, nerazumni čovječe?
-- Malunkja-putto, ko bi god postavio takav uslov da neće živjeti isposničkim životom dok mu Blaženi ne razjasni
ta pitanja -- taj bi prije umro nego što bi mu Usavršeni dospio da to rastumači. To je baš tako, Malunkja-putto,
kao kad bi neko bio ranjen stnijelom debelo premazanom otrovom, pa kad bi se njegovi prijatelji i rodbina
pobrinuli da mu dovedu ljekara hirurga, a ranjenik da kaže: "Neću da mi vadite ovu strijelu prije nego doznam da
li je čovjek koji me je ranio pripadnik ratničke kaste, ili brahmanske, ili trgovačke ili je sluga... kako se zove i iz
kojeg je plemena... je li visok ili nizak ili srednjeg rasta... je li tamnoput ili smeđ ili žut... iz kojeg je sela ili
grada... da li mu je luk kojim me je ustrijelio vrste ćapo ili kodando... da li je tetiva na luku napravljena od
životinjske ili biljne tetive i od koje vrste... (slijedi još dugi niz tehničkih podataka o vrsti oružja, koji su
neprevodivi). -- I taj bi čovjek prije umro, Malunkja-putto, nego što bi mu Usavršeni dospio da sve to razjasni.

-- Jer, isposnički život, Malunkjin sine, ne zavisi od gledišta da je svijet vječan, ili da nije... (itd.). Bez obzira da li
je ispravno gledište da je svijet vječan ili da nije... (itd.), sigurno je i pored svega toga da postoji rođenje, starost,
smrt, patnja, jad i nevolja, muka i očaj, a ja dajem upute o tome kako da se to dokonča još u ovam životu...

-- Prema tome, Malunkja-putto, treba da ti je uvijek na umu i ono šta ja nisam razjasnio i ono šta sam razjasnio...
A zašto nisam razjasnio ta pitanja? Jer to ne bi bilo korisno, jer' se ne odnosi na temeljna načela isposničkag
života, jer ne vodi do odvratnosti, do napuštanja strasti, prestanka, smirenja, više spoznaje, vrhovne mudrosti i
do utrnuća (nibbanam). Eto zašto to nisam razjasnio. -- A što jesam razjasnio? Razjasnio sam patnju, Malunkjin
sine, nastanak patnje, prestanak patnje i put koji vodi do prestanka patnje. Zašto sam to razjasnio? Jer je to
korisno, jer se odnosi na temeljna načela isposničkog života, jer dovodi do odvratnosti, do napuštanja strasti,
prestanka, smirenja, više spoznaje, vrhovne mudrosti i do utrnuća...

Tako reče Blaženi. A redovnik Malunkja-putto se oduševljen radovao govoru Blaženoga.

Rev. 3/5/1999
www.geocities.com/canon/majjhima/mn63.html