KOLOIDNO SREBRO (Argentum Compendium

)
Sadržaj:
1.Uvod .................................................................................................................................... 2 2. Povijest korištenja .............................................................................................................. 6 3. Način djelovanja................................................................................................................. 9 4.Ionsko srebro Vs. koloidno srebro .................................................................................... 12 5.Proizvodnja koloidnog srebra............................................................................................ 16 6. Koncetracija produkta ...................................................................................................... 20 7. Biooksidativne terapije - ozon & vodikov peroksid......................................................... 26 8. Srebro i aktivni kisik ........................................................................................................ 29 9. Primjena ........................................................................................................................... 31 10. Argirija i toksičnost ........................................................................................................ 34 11. Koloidni bakar i koloidno zlato...................................................................................... 36 12. Raymond Royal Rife ...................................................................................................... 39 13. Najčešća pitanja.............................................................................................................. 41 14. Reference........................................................................................................................ 43

Dodatak • • • • Srebrni kalkulator Preciznost mjerenja Popis bolesti (na engleskom jeziku) Povijest korištenja ozona u terapeutske svrhe

http://argentumcompendium.org/

1.Uvod
Postavlja se pitanje što je to koloidno srebro i, ako radi, kako radi. Ako radi, zbog čega nije u široj medicinskoj primjeni? Srebro je najmoćniji prirodni antibiotik u čijem prisutstvu bakterije, virusi i gljivice žive najduže 6 minuta. Da bi se vidjeli uzroci današnjeg ignoriranja ove vrlo moćne supstance koja gotovo bezuvjetno ubija bakterije, gljivice i viruse, treba zagrepsti ispod površine i suočiti se s razmišljanjem i djelovanjem vladajuće farmaceutske oligarhije na čelu s multinacionalnim kompanijama koje svojim novcem diktiraju razvoj današnjih medicinskih preparata i smjerove istraživanja. Današnja paradigma medicinske industrije počiva na profitu. Profitu je u interesu dugoročna terapija a ne ozdravljenje pacijenta. Ekonomisti a ne medicinari diktiraju razvoj lijekova. Današnja alopatska medicina je posvećena zatiranju simptoma i ignoriranju pravih uzroka bolesti. Alternativa tome je holistički pristup ljudskom tijelu na način da ga gledamo kao cjelinu u kojem svaki organ i njegovo zdravlje zavise o stanju cjeline. Da bi se izliječio organ, treba izliječiti čovjeka. Terapija osigurava farmaceutskim kompanijama dugoročne "klijente" koji konstantno rastućim izdvajanjima za zdravstvo u biti ne čine ništa drugo do li održavaju status quo. U suprotnome, kad bi terapija izostala, potencijalni lijek ne bi donosio zaradu; poznata je, naime, činjenica da zdrav čovjek nije dobar kupac farmaceutskih preparata čemu se danas upravo i teži. Ako tome dodamo da potencijalni lijek i njegova proizvodnja ne bi zavisili od tih farmaceutskih kompanija i činjenicu da ga je moguće proizvesti doma u kućnoj radinosti uz minimalno ulaganje truda, nije teško razumjeti zbog čega se nitko od njih ne žuri govoriti o toj temi, a kamoli reklamirati proizvod. Naravno, nije na odmet ni osvrnuti se na zanimljiv paradoks prema kojemu, usporedo s ulaganjem u zdravstvo, raste broj bolesnih ljudi. Ako tome dodamo da je, recimo u SAD-u, službena "mainstream" medicina treći po redu uzročnik smrtnosti s preko 200 000 slučajeva godišnje, onda se možemo zapitati je li to uistinu paradoks ili možda pravilo? Meñutim, u društvu gdje ljudi bez odviše razmišljanja prihvaćaju sve činjenice prezentirane putem medija, medija iza kojih, moramo naglasiti, stoji ista vrsta kapitala koja stoji i iza farmaceutskih industrija, naravno da ne možemo očekivati da će prosječan čovjek postavljati odviše pitanja ni pokazati inicijativu da sam učini napor i provjeri istinito stanje stvari. Zbog čega bi to i činio kad su mu odgovori već dati a da on sam toga najvjerojatnije i nije svjestan. Sve je to njemu lijepo objašnjeno putem televizije, što je točno a što nije, tko je negativac a tko je pozitivac...Uostalom, ako tako svi misle, nema razloga da tako ne misli i on. U stvarnosti, stvar je prilično kompliciranija ili možda jednostavnija, ovisno o perspektivi gledanja na istu. Medicinska struka kaže da nešto djeluje ili ne djeluje i ljudi prirodno slijede njihov savjet jer je to ponekad jedino što mogu učiniti. Medicinska struka tvrdi da to nešto djeluje ili ne djeluje jer su tako obrazovani, a obrazovani su na taj način i u skladu s tim informacijama jer je takva politika Ministarstva zdravstva koju promovira World Health Organization ( Svjetska zdravstvena organizacija)ili organizacije poput FDA (Food & Drug Agency) iz SAD-a. Sve to ne bi bilo tako zanimljivo da te iste organizacije nisu velikim dijelom financirane upravo novcem najznačajnijih svjetskih multinacionalnih farmaceutskih kompanija ili da,u krajnjoj liniji, predstavnici tih istih kompanija ne sjede u upravnim

2

http://argentumcompendium.org/

odborima organizacija za koje se pretpostavlja da bi upravo njih i trebale kontrolirati i koje kroje politiku poslovanja. Jedan od njihovih "konstruktivnih" zahtjeva je da se za kliničko provjeravanje lijeka u SAD-u organizaciji FDA treba uplatiti samo za početak 1 000 000 $. Naravno, ukoliko niste predstavnik farmaceutske kompanije, ta vam je svota daleko prevelika, a ukoliko jeste,tada vam ne pada na pamet ulagati toliki novac u stvar koja potencijalno ima moć da vam uništi posao, tj. da svede broj bolesnih na minimum. Na taj način, iz pozadine, a opet dosta direktno, kapital ima moć da obrazuje kadar na način koji će učvrstiti položaj tog istog kapitala. Treba ipak naglasiti da farmaceutske kompanije same po sebi nemaju ništa protiv srebra kao takvog. Njihov problem leži u vrlo izvjesnoj činjenici da bi im proizvodnja koloidnog srebra, radi veoma jednostavnog načina dobijanja, mogla izmaći kontroli. Konkretnije govoreći, danas se u kirurškim dvoranama koristi srebro koje je poznato kao veliki baktericid. Koriste se takoñer i srebrni zavoji zbog poznate sposobnosti srebra da ubrza regeneraciju tkiva. Meñutim, oralno uzimanje srebra se etiketira kao veliki rizik za zdravlje ljudi i sustavno se pokušava spriječiti kolanje informacija o pozitivnim mogućnostima i učincima istoga. Konkretno, u SAD-u je srebro masovno upotrebljavano kao najjači poznati prirodni antibiotik sve do pojave FDA-a 1938. godine. FDA je 1999. je donijela zaključak da su svi proizvodi koji sadrže koloidno srebro i njemu pripadajuće agense nesigurni za korištenje, te da se zabranjuje prodavati iste u svrhu tretiranja bolesti. Navodi se takoder i da neadekvatna uporaba koloidnog srebra uzrokuje argiriju, no o tome što su podrazumijevali pod ovim "neadekvatno" bit će riječi kasnije. Činjenica da u SAD-u postoje aktivna istraživanja koloidnog srebra već više od devedeset godina i da je zabilježeno preko šestopedeset bolesti na koje dotični produkt ima odlično djelovanje nije smetala operativcima FDA-a da zaštite profit farmaceutskih kompanija. Profit se zaštićuje slanjem upozorenja svim kompanijama ili web stranicama koje govore o koloidnom srebru kao potencijalnom lijeku da će im se, ukoliko se ogluše na upozorenja, zabraniti rad i konfiscirati imovina. U meñuvremenu ponavljaju poznatu priču o argiriji uvjeravajući ljude koji imaju namjeru koristiti koloidno srebro da će im koža poplaviti kao posljedica korištenja istoga. Takoñer ne treba smetnuti s uma da je to organizacija koja je odobravala lijekove za koje su kasnije istraživanja pokazala da i do tri puta povećavaju rizik od srčanih bolesti. FDA-u takoñer ne smeta aspartam kojeg danas mozemo naći u većini gaziranih sokova i općenito prehrabenim artiklima. Bivši FDA-in toksikolog, Dr. Adrian Gross, je pred američkim Senatom priznao da je prije puštanja aspartama u javnu uporabu testiranjem na životinjama potvrñeno njegovo kancerogeno djelovanje. Svi primjeri koje bi trebali biti ovdje nabrojani su tema za sebe i neću se previše osvrtati na njih. Sve gore navedene primjere iz američke današnjice navodim kako bi ljudi znali s kim imaju posla. Na ovaj ili onaj način, ti isti ljudi i taj isti kapital vode igru na globalnoj razini, a da im pritom usklañivanja lokalnih državnih zakona s odredbama meñunarodnih institucija koje rade u interesu kapitala idu itekako na ruku. Citirat ću dr. Matthias Ratha iz njegove knjige "Zašto životinje ne obolijevaju od srčanih bolesti, a ljudi da!"

3

http://argentumcompendium.org/

1. Svrha i pokretačka snaga farmaceutske industrije je da poveća prodaju lijekova za sadašnje bolesti i da nañe nove bolesti za prodaju raspoloživih lijekova. 2. Po svojoj naravi, farmaceutske industrije nemaju motiva izliječiti bolest. Nestajanje bilo koje bolesti nepobitno sa sobom povlači uništenje više milijardi dolara tržišta lijekova. Iz tog razloga, lijekovi su prvenstveno dizajnirani da ublaže simpotme, ali ne izliječe. 3. Aku su lijekovi ili terapije koji su u stanju posve ukloniti neku bolest otkriveni i razvijeni, industrija ima bazični interes da ih zaustavi, diskreditira i opstruira na svaki način da bi se osigurali da bolest i dalje bude prisutna i bude izvor velike zarade na tržištu preskribiranih lijekova. 4. Ekonomski interes farmaceutskih kompanije je glavni razlog zašto niti jedan važniji iskorak nije postignut na području uobičajenih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, otkazivanje srca, dijabetes, rak, osteoporoza te zašto se te bolesti šire poput epidemija na globalnoj razini. 5. Iz istog ekonomskog razloga, farmaceutska industrija je formirala meñunarodni kartel pod imenom "Codex Alimentarius" sa ciljem da izopći bilo koju informaciju povezanu sa vitaminima i da limitira slobodan pristup prirodnim terapijama na globalnoj razini. 6. U isto vrijeme, farmaceutske kompanije zadržavaju javne informacije o efektima i rizicima preskribiranih lijekova i za život opasne nuspojave izostavljaju iz specifikacija i otvoreno ih negiraju. 7. U cilju da osiguraju status quo te prijetvorne šeme, cijela vojska farmaceutskih lobista je zaposlena da utiče na donošenje zakona, kontrolira regulatorne mehanizme i organizacije (FDA npr.), i manipulira medicinska istraživanja i obrazovanje. Skupe reklamne kampanje su u funkciji da zavaraju javnost. 8. Milijuni ljudi u svijetu su dvostruko prevareni. Ogroman dio njihove zarade je korišten da financira rastuće profite farmaceutske industrije. Zauzvrat, ponuñeni su im lijekovi koji ne liječe ništa.

Ovo gore su izjave doktora medicinske znanosti koji je u tom stroju proveo većinu svog radnog vijeka. Meñutim, i bez toga je jasno gdje sve ovo vodi. Saznali su to recimo ljudi poput dr. Lawrence Burtona koji je, nakon što je predstavio način liječenja raka koji je rješavao problem kod štakora za manje od dva sata, bio prisiljen nakon teroriziranja napustiti SAD. Sličan primjer je onaj Raymonda Royal Rifea čiji slučaj zaslužuje vlastitu temu jer je direktno odredio sudbinu mnogih oboljelih u zadnjih 70 godina kojima je onemogućeno liječenje provjerenom metodom. Ljudi se zapitaju kad shvate da nikada nisu čuli za te ljude. To je normalno jer je strategija farmaceutskih kompanija i kapitala poprilično sveobuhvatna i ima itekako utjecaja na školstvo. U branšama koje su na ovaj ili onaj način povezane s tom industrijom, ova posljednja ulaže ogromne novce i prvi je donator primjerice za školstvo. Možda bi trebalo reći i nešto više o Codex Alimentarius Commision i njegovoj funkciji. Codex Alimentarius možemo gledati kao zajednički WTO (World trade organization) i WHO (World health organization) projekt. Ta je organizacija posvećena posvemašnjem uništenju svih lokalnih proizvoñača raznih prehrambenih suplemenata i zamjenjivanju tih proizvoda s njihovim, pomoću cijelog niza zakona koji se uvode na današnjem globalnom tržištu lijekovima. Možemo ih, dakle, smatrati nekom vrstom grupe predstavnika velikih farmaceutskih kompanija čiji je fokus na povećanju tržišne dobiti, forsirajući njihove vlastite regulatorne"standarde" u globalni standard i implementirajući taj standard u manje sredine, a sve u ime profita. Dakle, njihova najveća žudnja i želja je posvemašnja eradikacija bilo kakve

4

http://argentumcompendium.org/

prirodne terapije. Prirodna terapije će biti doduše moguća, ali uz takve troškove njene verifikacije da će biti dostupna samo tim istim farmaceutskim kompanijama koje je onda mirno mogu nastaviti ignoranti. EU će sa svojim zakonima koji će slijediti put Codexa Alimentariusa (koje će naravno i Hrvatska morati primijeniti) do 2007. učiniti ilegalnim preko 5000 ljekovitih prehrambenih suplemenata. Zanimljiva je novost da se minerali i vitamini takoñer svrstavaju u lijekove što ih čini podložnim vladinim intervencijama u smislu količine i preporuke. Konačne odredbe o RDA vrijednostima u suplementima kao i njihov ograničen broj po suplementu (13 za vitamine i 15 za minerale što u principu znači da ostajemo bez preko 60 nužnih supstanci) te vladina kontrola tih suplemenata znači da će se na tržištu nalaziti samo bezvrijedni identični suplementi. Meñutim, treba znati da sve ako i dotična stvar bude izgledala bolje, jedini razlog će biti taj što će te suplemente prodavati BIG PHARMA ili pak, drugim riječima, globalni konzorcij farmaceutskih kompanija. Dr. Matthias Rath, nutricionistički specijalist, demonstrirao je da prehrambeni suplementi zaustavljaju razna stanja poput srčanih bolesti. "Ukoliko Codex Commission bude dozvoljeno da spriječi liječenje srčanih bolesti restrikcijom pristupa prehrambenim suplementima, više od 12 milijuna ljudi će nastaviti umirati od prijevremenog srčanog udara svake godine. Samo u toku jedne generacije to će uzrokovati preko 300 milijuna smrti, više nego u svim ratovima zajedno." Bolesti uzrokovane lijekovima kotiraju pri vrhu uzroka smrtnosti u zapadnom svijetu. Uzmimo za primjer Novi Zeland gdje statistika (koju je provela upravo novozelandska vlada) govori da oko 3000 ljudi godišnje umire od preporučenih lijekova ili od direktnih posljedica ortodoksnih medicinskih zahvata. Statistika govori o približno 3250 mrtvih, o 9000 ljudi sa stalnim oštećenjima i o 66 000 ljudi ukupno sa zdravstvenim problemima. To je, govoreći o koloidnom srebru,važno znati jer se ovdje u slučaju jedne loše primjene "home made" srebra i pojave argijirije radi uzimanja otopine koja je 1000 puta koncentriranija od preporučene tijekom dužeg razdoblja, cijela tehnologija etiketira kao rizična, posve zapostavljajući činjenicu da se na tržištu lijekova (s kojima se srebro kao prirodni antibiotik ne može mjeriti jer je manje toksično i svakako učinkovitije) nalaze supstance od kojih ljudi umiru praktički svakodnevno. Nabrajati slučajeve preminulih radi sličnih akrobacija je takoñer preopsežna tema za ovaj uvod. Dovoljno je spomenuti rak i sve "zahvate" poduzete kako bi se zataškali mnogo uspješniji načini liječenja te bolesti. Uostalom, kako komentirati izjavu dr. James Watsona, nobelovca koji je otkrio strukturu DNA i bio dvije godine u vodstvu National Cancer Advisory Board-a i koji je, na pitanje što i kako on čini na rješavanju te bolesti, vrlo jasno odvratio: "To je sve hrpa sranja!".

Gornjim tekstom sam otprilike predočio okolinu u kojoj su se informacije prisiljene kretati, živjeti i na kraju doći u manje više početnom obliku do ljudi, što je i primaran cilj ovog teksta. U ovom tekstu će biti dotaknute i druge teme (Rife, bakar, zlato, aktivni kisik) jer su komplementarne ovoj temi. Pokušat ću da bude što kraće i jezgrovitije moguće.

5

http://argentumcompendium.org/

2. Povijest korištenja
Koloidno srebro kao prirodni antibiotik nije ni izbliza nova stvar. Skladištenje rezervi pitke vode u srebrnim posudama za vrijeme ratnih pohoda zabilježeno je još kod starih Grka. Poznat je slučaj Aleksandra Makedonskog i njegovog prodora na istok. Obični vojnici koji su pili iz bakrenih čaša redovito su patili od raznih bolesti i infekcija probavnog trakta za razliku od časnika koji su pili iz srebrnih čaša. Smrtonosna kuga u Europi koja je ubila milijune ljudi posve je zaobišla Saracene koji su vodu držali u srebrnim posudama vjerujući da takva voda ne može uzrokovati smrtonosne bolesti. Perzijanci su takoñer, još u 5 st. pr. n. e., koristili srebro kako bi očuvali svježinu vode. Rimljani su naveliko koristili srebrni nitrat u suzbijanju infekcija. Poznati srednjovjekovni alkemičar Paracelzus govori u svojim hermetičkim spisima o ljekovitom utjecaju srebra. Pioniri, nekadašnji istraživači Amerike, držali su srebrne dolare u posudama s mlijekom kako bi spriječili kvarenje istoga. Ajurveda, sustav holističkog liječenja s korijenima u vedskoj filozofiji, koristi srebro kao sredstvo za održavanje mladolikosti i oporavak od rana te sterilizaciju vode. U korist tih svrha govore, kako ćemo kasnije vidjeti, i neki od rezultata moderne medicine. Meñutim, zadržat ćemo se na modernijim vremenima za koja imamo više provjerljivih informacija. Šira upotreba srebra u medicini počela je u 19. st. kada je nekolicina liječnika istovremeno započela s velikim uspjehom liječiti maligne bolesti kože, pospješivati zalječenje rana i suzbijati infekcije. U to vrijeme počeo se koristiti razrijeñeni srebrni nitrat za suzbijanje infekcija očiju kod novoroñenčadi. Kasnije se došlo do zaključka da je dotična otopina djelotvorna isključivo zbog prisutnosti srebrnog iona. Von Naegeli i suradnici su skovali termin "oligodinamički" da bi opisali način na koji se, prilikom dodira s tekućinom, srebrni ion otpušta u otopinu. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, jedan od utemeljitelja moderne kirurgije, Dr. William Halstead, započeo je praksu povijanja rana srebrnim zavojima, što je bilo uobičajeno i nakon drugog svjetskog rata gdje god su za to postojali uvjeti, sve do trenutka kad su moderni antibiotici postali širom rasprostranjeni i dostupni.

Prvo elektro-koloidno srebro proizvedeno je 1924.g. i bilo je naveliko upotrebljavano kao moćni baktericid i antiviralno sredstvo. Dr. Henry Crooks je bio prvi koji je u suvremeno doba dokazao da je koloidno sredstvo izuzetno baktericidno a sa druge strane i posve bezopasno za ljudsko zdravlje. U to doba, za vrijeme velike financijske depresije s naglaskom na veliku depresiju u SAD-u, proizvodnja srebra je bila otežana i tražila su se jeftinija rješenja. Tada su se pojavili razni antibiotici, kao npr. penicilin, koji su se udomaćili u medicinskoj primjeni sve do današnjih dana. Meñutim, već tridesetak godina kasnije, postalo je jasno da se bakterije gotovo u pravilu prilagoñavaju antibioticima te da takvi antibiotici nisu niti mogu biti dugotrajno rješenje problema. Početkom 70.-tih godina prošloga stoljeća situacija se zaoštrila i broj istraživanja je naglo porastao. Grupa znanstvenika iz New Yorka na Veterans Administration klinici uvodi u upotrebu srebrne derivate za liječenje do tada jako teško izlječivih kompleksnih infekcija na kostima. Kasnije se ta upotreba primjenjuje u širem kontekstu kao srebrni najlon u svrhe ortopedske kirurgije. Nekako u isto vrijeme provedena su još tri istraživanja s istim rezultatima. Takoñer, nanovo je zamijećen danas dobro poznati učinak srebra na zarastanje rana. Dr. Alvarez je, na odjelu za dermatologiju Univerziteta u Miamiju, 1985.g. proučavao

6

http://argentumcompendium.org/

efekt strujom aktiviranog srebra na zarastanje kože i došao do odličnih rezultata. Dr. Marino i dr. Albright su, na odjelu za ortopedsku kirurgiju Louisiana State Universitya, od 1983. do 1986.g. studirali utjecaj aktivnog srebra na kronične infekcije kostiju. Sva ispitivanja u tu svrhu su jasno pokazala odlična svojstva srebra. Dr. Chu i dr. McManus, na vojnom istraživačkom centru u Fort Sam Houstonu od 1989. do 1996.g. dokazuju odlična regenerativna svojstva srebra i prilikom liječenja opekotina. U sličnom je istraživanju dr. Carl Moyer, ravnatelj Odjela za kirurgiju na Fakultetu u Washingtonu, ispitivao načine za brže zacjeljenje opekotina. Njegov suradnik, dr. Margraf, glavni biokemičar odjela, tražio je antiseptik koji bi bio dovoljno jak a opet dovoljno bezopasan kako bi se mogao nanijeti na velike površine tijela. Provjerili su 22 antiseptička rješenja i svih 22 je imalo ozbiljne mane. Nadalje, na sve te supstance mikroorganizmi mogu postati otporni i garantira se rezistentnost na samo neke mikroorganizme, dok na druge nemaju nikakav učinak. Jedna od bakterija na koju ti antiseptici uglavnom nisu imali učinka bila je Pseudomonas aeruginosa. Gotovo se uvijek pojavljivala u opekotinama, jačajući infekciju. U svom istraživanju, dr. Margraf je naišao na brojne reference na srebro te odlučio pokušati s njime. Zbog odličnih rezultata koje je postigao, njegovo je istraživanje rezultiralo stotinama potencijalnih upotreba koloidnog srebra. Tijekom godina, konzistentno i jednoglasno, istraživanja diljem svijeta pokazala su ne samo da nedostatak srebra u organizmu može onemogućiti pravilno funkcioniranje imunološkog sustava, nego da srebro djeluje i na cijeli spektar patogenih organizama bez ikakvog lošeg utjecaja na ljudski organizam. Takoñer, dokazano je i da srebro potiče rast tkiva i zacjeljivanje rana. Gotovo sve patogene organizme, pa i one rezistentne na antibiotike, koloidno srebro ubija u roku od šest minuta. U biti, nije poznat niti jedan kojega srebro ne ubija u manje od šest minuta i to u koncentraciji od najviše 25 ppm (25 dijelova na milijun, 25 mg na litru vode). Takoñer, zabilježen je i odličan utjecaj srebra na stanice raka.

Zanimljiva je i priča jednog istraživača, Roberta O. Beckera, sa Sveučilišta u Syracusi. U pokušaju da dokaže da niske istosmjerne struje imaju povoljan utjecaj na zarastanje rana kod pokusnih štakora, otkrio je da nije struja ta koja je zaslužna za oporavak nego srebrne elektrode koje je koristio i koje su ispuštale ione srebra u ranu. Njegova knjiga "The Body Electric and Cross Currents" je bila toliko provokativna da mu je čak bilo predloženo da je ne objavi. Kada ju je objavio i pustio u prodaju, dobio je otkaz i ukinuta mu je financijska pomoć. Njegova zapažanja ukazala su ne samo na očitu sposobnost srebra da ukloni sve patogene mikroorganizme već i na njegovu sposobnost da obnavlja tkivo i ubrzava zarastanje rana i to do tri puta brže od uobičajenog! Zamijetio je i nastanak matičnih stanica u kontaktu iona srebra i stanica. Te su matične stanice odlazile u ozlijeñene dijelova tijela i diferencirale se u potrebne stanice. Zapazio je i da se, u kontaktu sa srebrnim ionom, meko tkivo i koža obnavljaju na način koji se nije mogao usporediti ni s jednim njemu poznatim prirodnim procesom. Takoñer, treba istaknuti njegove zaključke oko utjecaja iona srebra na stanice sarkoma. Naime, primijetio je da u kontaktu sa srebrom iste mijenjaju ponašanje i diferenciraju. Meñutim, kao što je već spomenuto, FDA je 1999.g., pod prijetnjom zatvaranja tvrtki i konfiskacije imovine, u SAD-u zabranila upotrebu i maltene javno promoviranje upotrebe koloidnog srebra, navodno zbog argirije, po svojoj naravi isključivo kozmetičke i usto veoma teško dobive bolesti. Srebro se koristi i na posredne načine. NASA ga koristi kao sustav

7

http://argentumcompendium.org/

purifikacije zraka i vode u "space shuttl-u". Večina današnjih filtera za vodu i zrak takoñer se baziraju na toj shemi. Zanimljiv je i primjer naroda koji koristi "srebrnu vodu" od pamtivijeka. Narod Hunza, u sjevernom Pakistanu, u izvorima vode ima izuzetne koncentracije srebra, koloidnih čestica i minerala u tragovima. Cijela dolina je poznata po nevjerojatnom zdravlju svojih stanovnika. Bilo bi preopširno nabrajati sve ljude koji su sami, ili u grupnim istraživanjima, dolazili do pozitivnih spoznaja utjecaja srebra na zdravlje čovjeka. Neka nam najveći dokaz bude mnoštvo ljudi koje svakodnevno u preventivne i terapijske svrhe koristi srebro i dolazi do odličnih rezultata.

8

http://argentumcompendium.org/

3. Način djelovanja
Koloidno srebro je vrlo jak prirodni antibiotik koji je pokazao rezultate kod 650 raznih bolesti, bez ikakvih štetnih nuspojava za ljudski organizam i zdravlje. Za razliku od ostalih antibiotika, zbog prirode djelovanja srebra u organizmu, jednostanični patogeni organizmi nisu u stanju razviti rezistenciju na srebro. Ne samo da se ne razvijaju stanične linije otporne na srebro (bakterije otporne na antibiotik) kao što je slučaj s ostalim antibioticima, već je i srebro posve inaktivno prema ljudskom tkivu. Dakle, za razliku od ostalih lijekova, srebro je u potpunosti netoksično i na lak način se čisti iz organizma. Slučajevi argirije koji su dokumentirani uglavnom su nastajali kao rezultat pretjeranog unošenja AgNO3 (srebrnog nitrata) i sličnih toksičnih srebrnih soli u koncentracijama i količinama koje višestruko nadmašuju preporučene oralne doze unosa koloidnog srebra. Mehanizam izbacivanja koloidnog srebra i srebra unesenog u formi soli je drastično različit. Mehanizam po kojem srebro djeluje na tako širok spektar bolesti je inhibicija respiratornog enzima na staničnoj stjenci patogenog organizma. Unutar nekoliko sljedećih minuta mikroorganizam se doslovce "uguši" i biva eliminiran iz organizma preko eliminacijskih sustava našega tijela. Za to vrijeme, stanice tkiva su nedirnute jer su proces i mehanizam kojima one uzimaju kisik posve drugačiji od mehanizma koji upotrebljavaju bakterije za tu istu stvar. Takoñer, kod gljivica koje su povezane u kolonije, srebro djeluje na sličan način. Naime, njihov je metabolizam u tom smislu jednak onome jednostaničnih organizama poput bakterija. Kod virusa je slična stvar. Naime, čim virus zarazi stanicu, ta stanica degradira metabolizam u smjeru proizvodnje virusa.

Virus će napasti pojedinu stanicu te preuzeti kontrolu nad jezgrom te reprodukcijskim i proizvodnim resursima stanice. Dakle, umjesto enzima, hormona i sl., proizvodit će se i reproducirati virus. Nove kopije virusa će se zatim otpustiti u krvotok i okolno tkivo šireći zarazu. Meñutim, za vrijeme preuzimanja metabolizma stanice od strane virusa, dogodit će se još jedna stvar. Dio metabolizma stanice će se "vratiti" na primitivnije oblike metabolizma. Jedan proces koji nas posebno zanima je respiratorni dio koji će se u takvoj stanici vratiti na iste mehanizme kakve koristi i bakterija za unos kisika u stanicu. U tom dijelu će reprodukcija virusa u organizmu postati ranjiva na učinke srebra. Naime, i ta će se stanica u prisutnosti srebra "ugušiti". To je mehanizam na kojem mnogi istraživači u zadnje vrijeme in vitro dokazuju fenomenalnu učinkovitost srebra na virus HIV-a. Naime, srebru je svejedno je li je riječ o virusu gripe, virusu ptičje gripe ili HIV-u. On jednostavno, čim virus HIV-a počne ekspresiju u stanici, inhibira trajno enzimski mehanizam na staničnoj stjenci koji je zadužen za respiraciju. U procesu, koloidno je srebro samo katalizator te, nakon što onesposobi zaraženu stanicu, nastavlja sa svojim aktivnostima na ostalim stanicama.Postoji, doduše, u sklopu prvog službenog istraživanja srebrnih nanočestica na Univerzitetu u Texasu i rad koji govori o drukčijem mehanizmu djelovanja. Teorija i dio rezultata iz eksperimenta pokazuju da nanočestica srebra direktno napada virus HIV-a vežući se na njega direktno preko glikoproteina na površini virusa. Inkubacijom od tri sata s virusom HIV-a srebro je onesposobilo i uništilo 100% virusa. S jednostaničnim gljivicama mehanizam je jednak. Meñutim, postoji još jedna opasnost za ljude o kojoj se toliko i ne govori. To su paraziti. Hulda Clark, autorica knjige "The Cure for All Cancers" i "The Cure for HIV and AIDS" postavlja teoriju po kojoj većina bolesti uopće ne bi mogla postojati u tijelu bez prethodne prisutnosti parazita. Dakle, eliminacijom parazita, okolina u organizmu bi automatski onemogućavala razvoj drugih bolesti koje danas tretiramo.

9

http://argentumcompendium.org/

Činjenica je da srebro utječe na parazite jer se razmnožavaju uglavnom preko jajašaca koja prolaze jednostaničnu fazu gdje su ranjivi i gdje im srebro takoñer može ugroziti respiratorne mehanizme. Za potpuno odstranjivanje parazita trebalo bi nastaviti liječenje do nestanka svih parazita iste vrste u tijelu koji su u stanju položiti jajašca..In vitro učinak srebra na jajašca mnogih parazita je već potvrñen.

Iz gornjih bi se odlomaka dalo zaključiti da je upotreba koloidnog srebra preporučljiva uglavnom kod već prisutnog oboljenja. Meñutim, koloidno srebro je najučinkovitije kao preventivno sredstvo. Srebro u organizmu formira rezervni imunološki sustav, čuvajući Tlimfocite i još k tome obavljajući dio posla za njih. Mnoge bolesti zapravo nastaju isključivo zbog pada imuniteta. Samo jak imunitet je u stanju riješiti većinu zaraza i infekcija bez ikakve pomoći sa strane. Konzumacija srebra na dnevnom nivou u startu suzbija infekcije, kako bakterijske tako i virusne, sprečava razmnožavanje parazita i gljivica i formira sekundarnu zaštitu organizma. Uzimanje srebra pomaže i kod sasvim specifičnih situacija kao što su teške opekotine zadobivene u požaru. Utjecaj srebra na zarastanje rana i njegovo antiseptičko djelovanje je potvrñeno više puta i zasad mu nema premca. Klasični antiseptici uglavnom peku kožu jer ubijaju i uništavaju okolno tkivo u pokušaju da ubiju bakterije zbog čega su, dakle, svi u odreñenoj formi toksični. Treba reći da nisu sve bakterije negativne po ljudsko zdravlje. Imamo cijeli niz prijateljskih bakterija koje nam asistiraju, ponajviše u probavi. Većina tih bakterija ostaje posve netaknuta koloidnom srebrom zbog velike apsorpcije srebra u tkivu tankog crijeva. Na žalost, zbog manjka istraživanja na tom polju, potpuni mehanizam nije posve poznat pa se preporučuje, uz svakodnevno oralno uzimanje koloidnog srebra, i uzimanje probiotičkih napitaka poput kefira. Meñutim, treba naglasiti da se radi samo o mjeri opreza jer nije zabilježen ni jedan slučaj oštećenja crijevne flore zbog uzimanja koloidnog srebra.

Uostalom, oralno uzimanje srebra je samo jedan od mogućih načina. Srebro se može i izravno nanositi na kožu, na opekline i gljivice, npr., što je ušlo u širu primjenu zahvaljujući srebrnim zavojima. Voda se može sterilizirati pomoću malih količina srebra, ono se može i nazalno uzimati u obliku aerosoli i slično. Naime, prilikom oralnog unošenja, srebro ne dospijeva ravnopravno u sve organe, pa zato srebro unošeno na takav način ne daje rezultate kod bolesti tipa upale pluća, već se u tom slučaju uzima nazalno u obliku spreja.Dakle, upotreba srebra nadilazi njegovu isključivo oralnu konzumaciju. Još pred 100 godina srebro se koristilo za sprečavanje očnih infekcija kod novoroñenčadi direktnim nanošenjem.

Jedno od zanimljivih djelovanja srebra pokazao je i već prije spominjani dr. Becker koji je demonstrirao sposobnost kationa srebra da dediferencira i potencira proizvodnju matičnih stanica u kontaktu sa stanicom neuroblasta i stanicom sarkoma. Efekt je dvojak. Prvi je primjenjiv u terapiji raka. Dakle, za razliku od klasičnih kemoterapeutika koji su po prirodi i citostatici i toksični i štetni za organizam, srebro je posve inaktivno i netoksično te sposobno posve selektivno razgraditi stanice raka. Drugi efekt je možda i zanimljiviji. Proces starenja počinje u odrasloj dobi nemogućnošću stanica da nadomjeste mrtve stanice. Meñutim, povećana koncentracija matičnih stanica (stanica iz kojih nastaju sve ostale stanice) je sposobna znatno olakšati taj proces, čime se javljaju čudesne mogućnosti kod primjene tog

10

http://argentumcompendium.org/

principa na opće stanje i pomlañivanje organizma. Detaljnije objašnjenje mehanizma djelovanja koloidnog srebra nadilazi okvire ovog teksta, meñutim, najbitnije je za sada znati samo to da kationi srebra, u direktnom kontaktu s fibroblastima, potiču proizvodnju matičnih stanica. Ne treba smetnuti s uma ni da opterećeni imunološki sustav ni organizam kao takav nisu u mogućnosti proizvoditi matične stanice te da ih rasterećenje u vidu koloidnog srebra može potaknuti na intenzivniju aktivnost u tom smislu. Npr., poznat je utjecaj koloidnog srebra na rast fetusa koji tako raste i sazrijeva puno brže.

U zadnje vrijeme se takoñer dosta špekulira o elektrostimulacijskim osobinama srebra, mehanizmima koji na nedirektne načine, preko koloidnog zeta potencijala, pomažu tijelu da povrati ravnotežu. Tu se spominju i razne katalizatorske uloge srebra koji, bilo u obliku iona ili obliku koloida, može imati važnu funkciju u organizmu. Konačan zaključak oko načina djelovanja srebra u organizmu mogli bismo svesti na tezu da je srebro specifično u odnosu na stanice a ne bolesti. Dakle, srebro ne razlikuje bolesti koje liječi već, općenito govoreći, razlikuje ljudsku stanicu od stanica koje su strane organizmu.

11

http://argentumcompendium.org/

4.Ionsko srebro Vs. koloidno srebro
U dosadašnjem tekstu otopinu srebra sam u većini slučajeva zvao koloidnom srebrom. Meñutim, to je samo jedan dio istine. Otopina, suspenzija srebra, u sebi sadrži i ione i koloide. Da budemo precizniji, u otopini mogu biti ioni srebra (Ag+), nabijene srebrne čestice koje se sastoje pretežno od Ag- i veće metalne čestice koje su u suspenziji i koje se s vremenom mogu istaložiti. Dakle, ugrubo govoreći, dio otopine čine ioni a dio koloidi. Počet ćemo od koloida. 1. Koloidno srebro dolazi od grčke riječi "ljepljivo" i označava stanje tvari. Izraz je prvi put upotrijebio Thomas Graham u 19. st.. Tvar se smatra koloidnom ako su joj čestice velike izmeñu jednog nanometra i jednog mikrometra te joj je stanje odreñeno uglavnom efektima na površini čestice. Koloid može biti u svim agregatnim stanjima. U suspenziji ostaje disperziran pravilno u drugom tekućem mediju. Otopljeno srebro je po svojoj naravi ionsko, ne koloidno. Koloidno stanje možemo promatrati kao prirodno stanje ljudskog organizma. Jedan veliki dio ljudskog metabolizma ovisi direktno o koloidnom stanju. To je zanimljivo iz razloga što mnogi današnji lijekovi dolaze u kristaliničnom stanju gdje organizam troši veliki dio svoje energije da lijek prenese u koloidalno stanje. Za vrijeme procesa u organizmu ostaju otpadne tvari koje treba eliminirati iz tijela. Koloidno srebro, ukoliko je kvalitetno napravljeno, sadrži uglavnom sitne nabijene čestice srebra izolirane hidroksilnim skupinama u vodi. Te čestice nose maleni ukupni naboj koji se još zove zeta potencijal. Sastoje se uglavnom od aniona srebra. Meñutim, većina koloidnog srebra dobivenog postupkom na malim voltažama u kućnoj radinosti, kao i većina srebra prodavanog u formi srebrne vode, ima jedva 10-15% pravih koloida. Kod povećanih koncentracija koloida i općenito većih veličina čestica u otopini, otopina dobija žućkastu boju. Ionske otopine srebra su u pravilu prozirne. Cilj je imati što je moguće manje čestice srebra u otopini. U današnje vrijeme, koloidnim srebrom se naziva manje više sve što sadrži bilo koji oblik srebra. Naziv je više povijesno i komercijalno odreñen. 2. Ionsko srebro je ono koje nas više zanima. Na sreću, u kućnoj radinosti je gotovo nemoguće proizvesti dominantno koloidnu otopinu. Iz tog razloga moguće je napraviti kvalitetnu ionsku otopinu. Pod kvalitetnom ionskom otopinom smatra se cca 75% ionsko (EIS - kationi okruženi hidroksilnim skupinama) srebro i 15% koloidno srebro. Ionsko srebro (Ag+) je pretežno hidrogenizirano, bolje rečeno, okruženo hidroksilnim skupinama (OH-) kojih nakon završene elektrolize ima u otopini u kojoj kao jedan od nusprodukata na katodi dobivamo vodik te stoga hidroksilni ioni u većoj koncentraciji zaostaju u otopini. 3. Treba napomenuti da na tržištu postoje i tzv. srebrni spojevi (silver compounds). To su uglavnom proizvodi koji se kupuju gotovi i ukoliko se slijede upute iz ovih tekstova, takve ili slične otopine neće nastati niti slučajno. Neki spojevi su relativno bezopasni, npr. srebrni klorid i srebrni oksid (nastaje i na elektrodama kao crni talog za vrijeme elektrolize) dok su drugi već opasniji, npr. srebrni nitrat, srebrni acetat i njima srodni produkti na tržištu. Zbog koncentracija u kojima se prodaju (i do 1500 pm) predstavljaju toksikološki rizik i s njima treba postupati veoma oprezno. Cilj proizvodnje takvih proizvoda je mahom stabilizacija srebra i utjecaj na veličinu čestica srebra. Obično se u proizvodnji koloidnog srebra javlja problem veličine čestica i njihove disperzije, stoga su se mnogi proizvoñači okrenuli stabiliziranju iona srebra kroz soli ili neku vrstu keliranja iona. 4. MSP ili Mild Silver Protein je takoñer jedan produkt koji donosi veliki rizik obolijevanja od argirije. U početku se dosta istraživalo kako stabilizirati srebro u

12

http://argentumcompendium.org/

otopinama radi sprečavanja agregiranja srebra u veće inaktivne čestice Jedan od predloženih načina je bila stabilizacija srebra organskom molekulom, u ovom slučaju, proteinom. Ionsko srebro se injektira kroz organski sloj i ostaje u otopini keliran (učvršćen) u proteinu. Obično, bezopasno i u kućnoj radinosti korektno proizvedeno srebro u performansama daleko nadmašuje ovu vrstu proizvoda. 5. U otopini, pogotovo ako je destilirana voda prilično nekvalitetna, mogu zaostati srebrne soli koje treba izbjegavati jer predstavljaju rizik za dobivanje argirije. Manje koncentracije nisu toliko opasne, ali je bolje ukoliko ih u otopini uopće nema. Njihova koncentracija ovisi o kvaliteti i čistoći elektroda i destilirane vode. Možda najopasnija srebrna sol je AgNO3, srebrni nitrat. Prije je bila upotrebljavana kao jedan od glavnih načina tretiranja srebrom a danas je uglavnom napuštena zbog mogućeg rizika od argirije. Jedan je od najbitnijih razloga zbog kojega upotrebljavamo destiliranu vodu. AgCl, srebrni klorid, je drugi primjer soli koju treba izbjegavati. To je netopljiva sol koja ostavlja bijeli talog. U vodi s dosta visokom koncentracijom klorida pojavit će se bijela maglica koja će se taložiti na dno. Bijeli talog je, dakle, AgCl. Sol je u malim količinama neopasna za organizam. Najčešći, gotovo obavezno prisutan, je srebrni oksid kao nusprodukt proizvodnje LVDC metodom. Manifestira se kao crni talog na elektrodama koji prilikom nepažljive elektrolize može pasti na dno, no u principu je posve bezopasan u količinama proizvedenim uobičajenom elektrolizom.

Neki otopinu dobivenu u kućnoj radinosti metodom LVDC, zovu jednostavno izolirano srebro. To su manje ili veće čestice srebra okružene pretežito hidroksilnim ionima. Došli smo tako do jedne od najvećih dvojbi u svezi cijele upotrebe koloidnog srebra, barem govoreći o ljudima koji ga proizvode doma. Dvojba je sadržana u pitanju što zapravo u toj otopini djeluje? Koloidi ili ioni? Moj je stav u svezi toga podudaran s rezultatima mnogih eksperimenata koji se danas izvode i koji kažu da su ioni a ne koloidi ono što djeluje. No, krenimo od početka. Srebro se u ovoj ili onoj formi upotrebljava prilično dugo. Prije kojih sto, stopedest godina, počelo se primjenjivati u obliku srebrnih soli čija cijena nije bila prevelika a koja je bila relativno lako dostupna. Iz tih vremena datira sprečavanje infekcije oka kod novoroñenčadi sa AgNO3-om (srebrni nitrat). AgNO3, uz još neke srebrne soli, ima nezgodno svojstvo da lako zaostane u koži jer ga se organizam teže rješava. U koži bi srebro reagiralo s pigmentom te bi se kao rezultat javljala argirija. Argirija je kozmetička bolest. Pojavljivala se kod velikih predoziranja srebrnim solima. Da bi izbjegli tu situaciju, ljudi su se početkom 30-tih godina prošlog stoljeća, kada je struja postala dostupnija za potrebe elektrolize, sjetili raditi koloidni oblik srebra koji, za razliku od srebrnih soli, sadrži samo i isključivo srebro. Otad se srebro uglavnom naziva koloidno srebro premda sami koloidi i nisu baš zastupljeni. Dakle, proizvodnja "koloidnog" srebra u formi u kojoj ga poznajemo danas je isključivo stvar pokušaja da se u otopini dobije samo ion srebra umjesto soli srebra koje su smatrane potencijalno opasnim.

13

http://argentumcompendium.org/

O načinima kako se i da li se uopće može odrediti koncentracija koloidnog i ionskog srebra u otopini bit će govora u kasnijim poglavljima, meñutim, zasad je dovoljno napomenuti da će veće čestice srebra, a sukladno tome i koloidi, lomiti svjetlost lasera dok otopljeni srebrni ioni i manje čestice srebra neće. Posljedica toga je Tyndallov efekt. Tyndallov efekt je pojava gdje koherentna zraka svjetlosti prolazi kroz otopinu koloida koji je lome te kao posljedicu ocrtavaju njezin put kroz otopinu. To je jedan od načina na koji možemo potvrditi prisutnost koloida u otopini. Otopina u kojoj se nalazi dosta koloida iz istog će razloga biti zlatno-žuta i na običnoj bijeloj svjetlosti. Ionske otopine srebra nemaju to svojstvo te su one posve prozirne i ne daju Tyndallov efekt. Provedena su istraživanja s čistim otopinama iona i koloida i zaključak je nedvojben. Ionsko srebro ima daleko najveći i najefikasniji efekt na patogene organizme. Jedan od najvećih pionira na tom području u zadnjih 30-ak godina, dr. Becker, u svojoj knjizi "Body electrics" govori isključivo o utjecaju iona srebra na bakterije. Takoñer, ion srebra je taj koji ima mogućnost dediferencirati stanicu i povećati koncentraciju matičnih stanica! Dakle, evidentno je, kroz cijeli niz istraživanja, da je ion ono što u toj otopini ima glavni utjecaj. Zna se da su veće čestice inaktivnije u organizmu i da nemaju posebno jak utjecaj na bakterije. Neki ljudi jednostavno taj cijeli kompleks različitih formi srebra zovu elektro-koloidno srebro pozivajući se vjerojatno na svojstvo da su i čestice srebra u suspenziji nabijene. Treba vidjeti i u kojem se kontekstu ovdje misli na ione. Ioni bi sami po sebi, pri ulasku u probavni trakt, trebali ući u želudac gdje će pri kontaktu s ionom klora (koji je tamo prisutan u kloridnoj kiselini) formirati vrlo netopljivu sol - AgCl. EIS (electro-isolated silver) ili ionsko srebro koje je okruženo hidroksilnim ionima te je dovoljno maleno (nekoliko nanometara), ući će u krvotok već u ustima i tamo obavljati funkciju zbog koje smo ga i uzeli. Meñutim, treba reći da se mnogi ioni metala keliraju (okružuju organskim molekulama ) na ulasku u organizam (recimo feritin je jedan od oblika željeza u organizmu jer je sam Fe kao ion štetan) te da zapravo nitko ne zna zasigurno što se točno dogaña. Postoje mišljenja da samo čestično srebro djeluje a da ionsko ne djeluje uopće. Meñutim, kada imamo u vidu neke in vitro eksperimente i istraživanja provedena na ionskom srebru te rad dr. Beckera, ipak se nameće činjenica da je vrlo vjerojatno ionsko srebro to koje djeluje u najvećoj mjeri. Jednu usporedbu te dvije forme srebra je napravila firma koja je i sama umiješana u njenu proizvodnju pa u tom kontekstu treba obratiti pozornost i na njihov rad (njihov proizvod Sovereign Silver sadrži više od 95% iona srebra), meñutim rezultati su i ovako poprilično jasni.

Firma je Natural-Immunogenics Corp. sa sjedištem u SAD-u. Eksperiment je proveden više kao usporedba dva produkta, jednog kao dominantno ionskog i drugog kao pretežito zasnovanog na sitnim česticama srebra. Testirane su prvenstveno baktericidne mogućnosti jednog i drugog proizvoda bez ulaženja u analizu mehanizama djelovanja u tijelu. Bakterijske kulture koje su bile u pitanju su Staphylococcus aureus (S-1 i S-2). Korištene su jednako koncentrirane otopine s razlikom u formi srebra koje se koristilo. Rezultati su jasno pokazali da je ionsko srebro to koje nosi baktericidna svojstva, čak štoviše, da proizvod na bazi čestičnog srebra djeluje većinom zbog malih količina ionskog srebra zaostalog u otopini. Imajući u vidu još neka svojstva ionskog srebra kao što su povećanje koncentracije matičnih stanica, antikancerogena svojstva i utjecaj na zarastanje rana, jasno je da ionsko srebro u svakom slučaju treba biti zastupljeno u otopinama koje koristimo. Meñutim, kao i sve ostalo u

14

http://argentumcompendium.org/

ovom tekstu, tako je i ovaj zaključak isključivo mišljenje autora te je svatko pozvan da sam istraži stvar i donese vlastiti zaključak. U svakom slučaju, LVDC metodom koja nam je dostupna u domovima uglavnom se stvaraju veće količine ionskog srebra (cca 80%).

15

http://argentumcompendium.org/

5.Proizvodnja koloidnog srebra
Postoje dva osnovna načina proizvodnje koloidnog srebra. LVDC (low voltage direct current) i HVAC (high voltage alternate current). LVDC je metoda prilagoñena proizvodnji u kućnoj radinosti i vrlo je raširena, dok se HVAC metoda koristi uglavnom u slučajevima kada se pokušava proizvesti veća količina koloidnog srebra. Potrebno je odmah nešto razjasniti. Svatko, ali baš svatko tko slijedi upute može napraviti otopinu od neke vrijednosti i učinka. Ako se ne osjećate iz nekog razloga sami sposobni napraviti koloidno srebro, otiñite kod nekog dvanaestogodišnjaka iz susjedstva i dajte mu upute i on će to zasigurno uspjeti napraviti umjesto vas.

LVDC metoda Za elementarnu konfiguraciju koja je u stanju proizvesti srebro zadovoljavajuće kvalitete dovoljne su tri 9V baterije, dvije žice od 99.9% srebra, jedna posuda, destilirana voda i nešto čime ćete spojiti žice s baterijama. Spojite žice, čekajte da se pojavi žuta maglica izmeñu elektroda ( za to će, ovisno o raznim faktorima, biti potrebno oko trideset do šezdeset minuta ).Pričekajte još kojih desetak minuta i prekinite proces. Ostavite elektrode nakon prekida procesa još desetak minuta u otopini i sklonite posudu na neko mračno mjesto. To je najjednostavniji način. Kad to obavite možete reći da imate koloidno srebro odreñene kvalitete, pretpostavljajući da ovo čitaju i ambiciozniji ljudi koji žele i mogu dobiti srebro najveće moguće kvalitete ( sukladno, naravno, s opremom koju posjeduju i s uloženim novčanim sredstvima). Važno je naglasiti da bez obzira na vrstu postupka kvaliteta srebra uvijek na koncu ovisi o čistoći srebra, čistoći destilirane vode, čistoći aparature pa sve do sitnica kao što su svjetlost i kvaliteta zraka u prostoriji.

U tom trenutku priča poprima nešto šire dimenzije i ključno je shvatiti što se unutar otopine dešava. Za početak, bilo bi potrebno nabaviti digitalni multimetar koji mjeri napon i jakost struje na elektrodama. Mjerenje struje je jedna od osnovnih stvari koje su potrebne da bi bar približno mogli znati što se dešava za vrijeme elektrolize. Takoñer, bilo bi poželjno imati laser (u formi laserskog pokazivača recimo) zbog provjere jakosti Tyndallovog efekta. Kod naprednijih mjerenja moramo koristiti mjerni ureñaj koji će mjeriti TDS (total dissolved solids - ukupnu količinu otopljenih krutina). 1. Očistite posudu, elektrode i sve dijelove aparature koji dolaze u kontakt s vodom. Nakon što ste ih očistili običnom vodovodnom vodom obavezno ih isperite u destiliranoj vodi. Ako vam ovo nije prva elektroliza, lagano obrišite anodu (elektrodu koju namjeravate koristiti kao anodu) od crnila ukoliko je prisutno ( radi se, naime, o sloju srebrnog oksida). Katode nije potrebno čistiti. Sloj srebrnog oksida na njima, premda može usporiti reakciju, može poslužiti i kao zaštitni sloj koji će onemogućiti kidanje većih čestica u otopinu. Voda se može i zagrijati čime raste vodljivost u početku, što pak omogućava brži početak reakcije. Sa svakim stupnjem rasta temperature, raste i vodljivost otopine za cca 2%.

16

http://argentumcompendium.org/

2. Nakon što su elektrode i posuda čiste, nalijte u posudu destiliranu vodu. Elektrode postavite na nosač tako da ne dodiruju posudu, da su paralelne jedna s drugom, da je svaki dio jedne elektrode približno isto udaljen od druge elektrode te da nisu preblizu (kojih 5 cm, ali izbjegavajte ih stavljati uz sam rub posude). Paralelnost srebrnih elektroda osigurava jednakomjeran raspored struje u vodi a samim time i srebra. Povežite žice s elektrodama i baterijama. Time ste zatvorili strujni krug. Ukoliko želite provjeriti napon, spojite paralelno multimetar s elektrodama. Napon ne bi trebao biti iznad 27 volti ( preporučujem najviše 18V što možete dobiti s dvije 9V baterije). Neki smatraju da bi napon trebao biti i do 30V, ali to nije moje iskustvo. Spominje se i jakost struje od 5 -20 mA što je takoñer previše, pogotovo kad se uzme u obzir da je većina elektroda ipak samo srebrna žica koja ima relativno malu površinu. Koliki je napon dobro je znati orijentacije radi, meñutim, ono što nas treba više zanimati je jakost struje ili da budem precizniji - gustoća struje. Gustoća struje je najvažnija mjerna veličina kod proizvodnje koloidnog srebra. Cilj elektrolize je doći do koncentracije od otprilike 3ppm do 5 ppm-a srebra okruženog samo česticama vode, što je i razlog obaveznog korištenja destilirane vode. Na elektrodama se razvije napon koji u nedostatku nekog drugog prijenosnika naboja kroz vodu (još jedan razlog zašto koristimo destiliranu vodu) svojim potencijalom gura iz metalne rešetke srebra čestice i ione srebra. Glavno je pitanje kakve čestice želimo. Odgovor je da želimo što je manje moguće čestice (0.001-0.04 mikrona). Da bi to postigli ne smijemo dopustiti da po jedinici površine elektrode dolazi prevelika jakost struje (A - Amperi) jer će se stvarat dovoljno jaka sila da cijele komadiće elektrode struja izbaci u otopinu dok mi naprotiv želimo što manje čestice i ione srebra. Dakle, proces je dosta osjetljiv i treba ga provoditi lagano. Što je niža struja reakcija će biti kontroliranija. Naravno, i dugotrajnija, ali srebro će imati veću terapeutsku vrijednost. Veličina čestica ima višestruke posljedice po korištenje otopine. Kao prvo, male čestice posve eliminiraju opasnost od nakupljanja srebra u dermalnim tkivima te time eliminiraju i opasnost od argirije. Male čestice se mogu na lagan način apsorbirati u organizam preko membrane ispod jezika i na taj način zaobići probavni sustav i direktno se apsorbirati u krv. Takoñer, ako je srebro vrlo kvalitetno, moguća je i njegova direktna primjena na plućnom tkivu bez upotrebe nazalnog uzimanja. Manje čestice srebra ukupno pokrivaju veću površinu time maksimizirajući mogući kontakt s mikrobom. Ionsko srebro koje nije sklono aglomeraciji je razred za sebe i u proizvodnji treba težiti uvjetima gdje će ono biti prisutno u najvećoj mogućoj mjeri. Ti uvjeti su ponajprije što manja gustoća struje na elektrodama. Dakle nužno je znati ili bar približno procijeniti površinu elektroda. Što su elektrode veće, tj. što imaju veću površinu, to se jača struja može kroz njih puštati. Dozvoljena, tj. preporučena, gustoća struje je od 0.1 mA/cm2 do 0.15 mA/cm2 na elektrodama. Dakle, za elektrodu gdje je površina cca 10 cm2 maksimalna jakost struje, da bi reakcija bila kontrolirana, ne bi trebala iznositi više od 1.5 mA. 3. Nakon što smo učinili sve gore navedeno, unutar zatvorenog strujnog kruga napokon počinje reakcija, u početku veoma spora a sa vremenom sve brža i brža. Razlog tome je veliki otpor destilirane vode. Kako struja prisiljava srebro da odlazi u otopinu tako otpor pada a uz konstantan napon jakost struje raste pa time i gustoća struje što nakon nekog vremena uzrokuje nemogućnost kontroliranja veličine čestica. Naime, uz povećanje gustoće struje, na elektrodama raste i veličina čestica. Većina generatora koloidnog srebra na tržištu bazira se na ovom manjkavom sustavu koji se oslanja isključivo na konstantni napon. Puno bolja alternativa je generator srebra sa sklopom za konstantnu struju. Takav generator omogućuje lagano

17

http://argentumcompendium.org/

kontroliranje reakcije. Drugim riječima, na početku reakcije moguće je limitirati jakost struje i, barem što se struje tiče, biti miran do kraja reakcije. Neki od takvih generatora automatski odreñuju i koncentraciju srebra i na odreñenom nivou terminiraju reakciju. Ukoliko nemamo sklop koji bi održavao struju konstantnom, jakost struje moramo kontrolirati na nešto zastarjeliji način - smanjivanjem napona. Za to je, naravno, potrebno i promatrati i pratiti jakost struje. Veličina čestica ovisi i o koncetraciji srebra. Što je više srebra u otopini to postoji veća mogućnost agregacije. Brownovo gibanje sitnih čestica neumitno vodi koliziji u otopini i stvaranju većih čestica koje pokušavamo izbjeći. One su nam pretežno nekorisne i jedine nose neku realnu opasnost od argirije zbog svoje tendencije prema taloženju u dermalnom tkivu. Dakle, moramo paziti da ne "prekoncetriramo" otopinu. U trenu kad reakcija počinje jače teći elektron u otopini može reagirati s kationom srebra te na taj način stvoriti atom srebra koji će u kontaktu s drugim klasterima atoma ili pojedinačnim atomima reagirati i stvarati veće čestice ili ih taložiti iz otopine smanjujući tako učinkovitost srebra u oba slučaja. Pri početku jače reakcije na katodi se vide mjehurići plina. Radi se o vodiku. 4. Kad reakcija već ubrza vidimo jače izlučivanje vodika i pojavu crnog taloga na anodi. Crni talog je srebrni oksid nastao u trenucima kad je jakost struje prešla prag potencijala potreban za oksidaciju srebra. Ukoliko se reakcija odvija kontrolirano pojava crnog taloga ne bi trebala biti prevelika. U suprotnom, moguće je da se razviju kristali srebrnog oksida na elektrodama koji će na koncu pasti u otopinu. Srebrni oksid nije otrovan, meñutim, ako padne u otopinu dobro je profiltrirati otopinu kroz gazu. Na katodi se dešava taloženje neutralnog srebra. U tom trenutku ponegdje, ovisno o jakosti struje, temperature i kvaliteti vode, možemo vidjeti pojavu žute maglice izmeñu elektroda. To je prva indikacija većih čestica srebra koje u pravilu treba izbjegavati. Veće čestice apsorbiraju indigo svjetlost i na taj način boje otopinu odbijajući žutu svjetlost. Čiste ionske otopine imaju premalene čestice i one ne lome svjetlost. Nakon pojave žute maglice dozvolite reakciji da se odvija još kojih 5 minuta. Način na koji možemo prije pojave"maglice" utvrditi da li se koloidne čestice otpuštaju u otopinu je pomoću lasera. Koloidne čestice pokazuju Tyndallov efekt. Ionske otopine ne pokazuju Tyndallov efekt ali je prisutnost koloida dobivenog LVDC metodom uvijek pokazatelj i odreñene količine ionskog srebra. Da bi otopina bila kvalitetnija gotovo je nužno koristiti neku vrstu miješanja iste. U suprotnom će se sve čestice srebra koncentrirati u otopini izmeñu elektroda gdje će se povećati šanse za aglomeraciju. Postoji nekoliko mogućih načina kako zaobići taj problem. Uobičajeni je instalacija neke vrste miješalice koja bi, naravno, trebala biti čista i napravljena od netoksičnih materijala. Mnogo ljudi koristi pumpu za akvarij da bi otopinu promiješali pomoću mjehurića zraka, meñutim, taj način i nije najbolji zato što se na taj način razni plinovi iz prostorije otapaju u destiliranoj vodi. Postoji i opcija magnetne miješalice. Magnetna miješalica je zapravo najobičniji magnet u otopini ispod kojeg se nalazi žica koja vodi struju. Kad se kroz žicu propusti struja magnet će se okretati i miješati otopinu. Dakle, obavezno bi trebalo miješati otopinu a ako to iz nekog razloga baš nikako nije moguće, onda bi bilo potrebno bar s vremena na vrijeme promijeniti polaritet na elektrodama. Možemo reći da je gotovo nemoguće dobiti iole kvalitetniji produkt bez miješanja za vrijeme elektrolize. 5. Najosjetljiviji dio je odrediti koncentraciju otopine. Postoji nekoliko načina na koje možemo pretpostaviti koncentraciju srebra u otopini. Najjednostavniji, mada ne i najučinkovitiji, je praćenje napona, jakosti struje te uz pomoć Faradayeve konstante procjena broja iona u otopini. Za realnu procjenu količine ionskog srebra može se

18

http://argentumcompendium.org/

upotrijebiti PWT mjerač. Konačni rezultati se mogu dobiti samo uz pomoć atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS) i elektronskog mikroskopa te sličnih metoda. 6. Nakon što procijenite da je reakcija gotova, prekinite strujni krug i ostavite anodu u otopini kojih pet minuta nakon što izvadite katodu da se srebrni oksid stabilizira te da ne padne u otopinu. Ostavite otopinu u, po mogućnosti, staklenoj posudi koja ne propušta UV zrake. Testirajte otopinu laserom. Slabi Tyndallov efekt mora biti prisutan. Obratite pažnju da li ima većih čestica koje ćete primijetiti jer na putu lasera svako malo "zaiskre". Ako je otopina idealne koncentracije, od 3-5 ppm-a, nakon što odstoji preko noći, trebala bi zadržati prozirnu boju ili u najgorem slučaju djelomično požutjeti. Moguće je i da se na površini otopine zamijete metalni ostaci koje, ukoliko je moguće, treba maknuti. To se može učiniti injekcijom, premještajući bistri dio otopine u novu posudu. U idealnom slučaju, u otopini bi se trebali nalaziti pretežito ioni srebra i čestice veličine otprilike 0.001-0.01 mikrona.

U gorenjem tekstu naveden je samo shematski prikaz dobivanja kvalitetne otopine i predstavlja iskustvo autora teksta. Postoje još mnogi detalji koje treba razraditi i koji mogu unaprijediti dobivanje i primjenu koloidnog srebra. Mnogi ljudi su radili srebro slijedeći ne toliko stroge upute poput gore navedenih i nisu imali nikakvih negativnih efekata. Je li efekt srebra posljedica iona, čestica, veličine čestica ili iona ili njihovog naboja je druga tema. Slijediti precizne upute s druge strane je veoma bitno jer snaga ionskog srebra ovisi o čistoći produkta, veličini čestica, disperziji srebra kroz otopinu, količini ionskog srebra nasuprot količini čestica i sl.

19

http://argentumcompendium.org/

6. Koncetracija produkta
Najveći problem kod "home made" proizvodnje koloidnog srebra je odreñivanje sastava onog što smo dobili. Svatko tko tvrdi da zna kvalitetu srebra koju je proizveo a da nema elektronski mikroskop ili ureñaj za atomsku apsorpcijsku spektroskopiju je u zabludi. Ima raznih načina na koji bi mogli aproksimirati količinu srebra, npr. mjerenjem volumena vodika na katodi, usporedbom s molarnim volumenom i projekcijom koliko je naboja prošlo otopinom. Meñutim, najlakše je ipak mjeriti direktno količinu naboja koji je prošao kroz otopinu. Tu ću metodu sad pobliže opisati, kao i druge koje su teže primjenjive ponajviše iz razloga što su neki instrumenti ljudima nedostupni ili preskupi. Najprije moramo razjasniti terminologiju. Količinu srebra ćemo izražavati preko ppm-a (parts per milion - broj dijelova srebra na milijun dijelova vode) kojeg aproksimativno možemo korelirati s brojem miligrama srebra po litri vode. To će se odnositi na svo otopljeno srebro.

Faraday i procjena naboja Ovaj postupak zahtijeva aparat za mjerenje jakosti istosmjerne struje. Dovoljan je i običan digitalni multimetar kojeg se jeftino može naći u svakoj trgovini s elektrotehničkim materijalom. Budući da nas najviše zanima kation srebra (Ag+), ako pogledamo reakciju na elektrodama primijetit ćemo da u reakciji u kojoj atom prelazi u ion dolazi do otpuštanja jednog elektrona. Konkretno, u reakciji gdje se stvara kation bakra Cu2+ očigledno je da je za stvaranje jednog kationa iz atoma potrebno otpuštanje dva elektrona. U ovom slučaju, zaključak bi bio da je potrebno dvostruko manje elektrona/struje za srebro nego da se otpusti ista količina kationa bakra pri istim uvjetima. Avogardov broj nam govori da u jednom molu srebra (~107 g) ima 6.023 x 1023 atoma/iona srebra. Budući da znamo da će 96500 C (C - kuloni - količina naboja) biti dovoljno naboja za bilo koji elektrokemijski ekvivalent (Faradayev zakon), u ovom slučaju 1 mol (~107 g) srebra, možemo mjeriti količinu naboja koja je prošla kroz otopinu za vrijeme naše elektrolize i korelirat je s količinom srebra koju je ta struja otpustila u otopinu. Recimo da je netko izračunao da mu je kroz otopinu od 1L prošlo 2 C. Budući da je Faradayeva konstanta 96500 C a da je za izbaciti jedan ion srebra potreban 1 elektron, dolazimo do toga da je u otopini završilo cca 0.00002 mola ili 1.2048 x 10 19 iona srebra. Molarna masa je 107.8 grama što bi značilo da je 0.00215 grama srebra u 1L vode. To je 2.15 ppm-a što je premalo. Treba, dakle, još nastaviti s elektrolizom do barem 7 ppm jer u principu ovdje podrazumijevamo da se samo ioni otpuštaju u otopinu, što nije točno, jer se znaju i cijeli komadići odlomiti u otopinu, ali oni i nisu biološki aktivni tako da ih možemo zanemariti. Meñutim, koloide ne možemo zanemariti računski jer za više srebra ti konkretni koloidi troše znatno manje elektrona i time kvare račun. Dakle, ako tim računom oko 7 ppm, možemo računati na koncetraciju negdje oko 5ppm aktivnog srebra. Naravno, to je samo pretpostavka a procjena ovisi o kvaliteti procesa. Na taj način možemo bar usporeñivati svoje elektrolize meñusobno i doći do nekog orijentira koliko uopće srebra imamo u otopini.

20

http://argentumcompendium.org/

Broj kulona (C) možemo dobiti iz jakosti struje i vremena koliko je ta struja bila aktualna. Struja od jednog Ampera kroz jednu će sekundu dati količinu naboja od 1C.

Dakle Q (količina naboja izražena u C) = I (jakost struje izražena u A) x t (vrijeme izraženo u sekundama). Dakle ukoliko smo imali prosječnu struju od 1mA u intervalu od 30 minuta tada imamo jdnostavan račun.

1mA = 0.001A 30min = 1800s Q = 0.001 A x 1800s = 1.8C

Dakle u tom intervalu kroz otopinu je prošlo 1.8C što odgovara količini od 1.8 x 10 -5 molova ili masi srebra od 0.002 grama. Račun proizlazi iz Faradayevog zakona. Dakle ako 95600 C treba za 107.8 grama srebra, tada 1.8 C je dovoljno za 1.8 x 10 -5 mola.

X ÷ 1 = 1.8 ÷ 96500 X = 1.8 x 10 -5

Molarna masa srebra je 107.8 g/mol. Masu možemo dobiti množeći broj molova s molarnom mason. Dakle m (masa u gramima) = n (broj molova) x M (molarna masa u g/mol).

U ovom slučaju...

m = 107.8 g/mol x 1.8 x 10 -5 mol ~ 0.002 g (2mg srebra). Dakle približna koncentracija je 2 ppm.

21

http://argentumcompendium.org/

Naravno da to nije posve realno stanje stvari jer se u vodu pri većim strujama znaju odlomljavati i cijeli komadići srebra što kompromitira elektrokemijski odnos srebra i elektrona potrebnih za njegovo ispuštanje. Na taj se način može pratiti struja cijelo vrijeme elektrolize, u odreñenim intervalima od 5, 10 ili 15 minuta, računati prosječna struja i doći do aproksimacije naboja koji je prošao kroz otopinu. Na ovom linku možete dobiti i automatski izračun gornjeg postupka izveden u excelu. Zahvale idu autoru "Herx-u" sa Yahoo Silver List-e koji se potrudio da to učini dostupno ljudima koji se ne osjećaju sigurnim u takvim izračunima. Na ovoj stranici možete pogledati i JavaScript aplikaciju "Srebrni kalkulator" i .NET Windows aplikaciju sličnog sučelja.

Laser

Drugi način na koji možemo "od oka" procijeniti koncetraciju je uz pomoć lasera. Tyndallov efekt nastaje kao uzrok prisutnosti koloida u otopini. LVDC metodom nastaje oko 15% koloida i 85% ionskog srebra tako da Tyndallov efekt možemo smatrati indikacijom pojave ionskog srebra u otopini. Poanta je da se kroz dosta iskustva već može pretpostaviti na osnovu te indikacije kolika je otprilike koncetracija i kvaliteta otopine. Naime, Tyndallov efekt nam može dočarati i količinu većih čestica. Veće čestice na laseru "zaiskre" pa se na taj način može laserom u otopini detektirati i otprilike njihova učestalost. Takoñer, prejak Tyndallov efekt ukazuje na dosta veliku prisutnost koloida što može ukazivati na lošu izvedbu eletkrolize i inferiorni produkt. Ideal bi trebao biti prozirna otopina i slab ali vidljiv Tyndallov efekt.

22

http://argentumcompendium.org/

Uobičajeni "laser-pen" koji se koristi za prezentacije je idealan za upotrebu prilikom proizvodnje koloidnog srebra. Na gornjoj slici u lijevoj čaši je vidljiv efekt osrednje jakosti.

Mjerenje ukupnih otopljenih krutina - TDS mjerači

Za ovu metodu, koja je možda najlakša za izvesti, potreban je instrument kojega zovu PWT metar i koji inače služi za mjerenje minerala u vodi ali daje zadovoljavajuće rezultate i kod mjerenja količine srebra. Treba naglasiti da se radi samo o aproksimaciji. Budući da je posve točna analiza koncentracije koloidnog srebra dugotrajna i skupa, mjerenje na taj način (TDS total dissolved solids - aproksimira koncentraciju krutina koje su otopljene u vodi) daje za malu cijenu najtočnije i uostalom najlakše dostupne podatke. Danas mnogi proizvoñači koloidnog srebra mjere kvalitetu svog proizvoda uglavnom na ovaj način, tako da iza ppm stavljaju skraćenicu "TDS" da bi ukazali na način kojim su dobili taj rezultat. Takvi instrumenti su obično dizajnirani da mjere koncentraciju u ppm-ovima supstanci koje su otopljene u vodi. Njegov princip je da mjeri konduktivitet tj. vodljivost otopine. Postoje i problemi kod ove metode. Koloid nije krutina nego suspenzija i zato je rezultat upitan. Svejedno, radi se o odličnom instrumentu za testiranje kvalitete vode u kojoj vršimo elektrolizu i za aproksimaciju koncentracije otopljenog srebra.

23

http://argentumcompendium.org/

Jedan primjer takvog instrumenta. Relativno je malen i u jeftinijoj varijanti stoji oko 40€. Mjerenje se temelji na mjerenju prije elektrolize i nakon elektrolize i množenjem razlike tih dvaju mjerenja s faktorom koji je obično empirijski utvrñen i u većini slučajeva iznosi oko 1.2.

AAS, TEM, mikrobiološke metode,DLS, PCS

Gornje metode nisu izvedive u kućnoj radinosti pa ćemo o njima samo ukratko. Svaka nam od tih metoda daje nekoliko važnih podataka za razmatranje kvalitete koloidnog srebra: veličinu čestica, njihovu disperziju i koncentraciju. AES (Atomic Emission Spectrometry) je posebno dobra za točno odreñivanje koncentracije. TEM (Transmisijska elektronska spektroskopija) daje odlične rezultate i analizu veličine čestica i mjeri njihove disperzije. Disperzija i relativna površina tih čestica su u direktnoj korelaciji s baktericidnim mogućnostima proizvoda. Neki proizvodi garantiraju površinu čestica od preko 60 km2 na jednu litru svog proizvoda. Za razliku od običnih mikroskopa koji usmjeravaju fotone TEM usmjerava struju elektrona.

24

http://argentumcompendium.org/

Gornje slike dočaravaju razliku izmeñu kvalitetnog srebra s malim česticama i odličnom disperzijom (lijeva slika) i nekvalitetnog srebra koje aglomerira u biološki inaktivne strukture (slike od Natural-Immunogenics).Postoje i osporavatelji TEM-a kao validnog načina usporedbe i mjerenja takvih otopina. Prva primjedba je da radi tehničkih razloga otopinekoloida ne mogu biti statistički procijenjene na disperziju čestica i njihov broj u otopini bez minimalno 10 000. Sve i da jesu, ta bi mjerenja po kritičarima te metode bila validna samo u uvjetima kada u otopini gotovo da i nema iona! Takoñer, u toku stvaranja uzorka za mjerenje nastaje količine srebrnog oksida koji se ne nalazi u tom obliku u otopini.

Od metoda možemo spomenuti još i DLS ( Dynamic Light Scattering ) za procjenu veličine čestica te PCS (Photon Correlation Spectronomy) koja nam može dati jednu širu sliku vezanu za disperziju čestica u otopini. Mikrobiološka analiza ne daje nikakve podatke o koncentraciji, disperziji ni veličini čestica već odgovor na najvažnije pitanje - radi li otopina ili ne te u kojoj mjeri radi. Klasični eksperiment podrazumijeva kolonije bakterija u petrijevkama u koje se dodaju razne koncetracije otopina uključujući i slijepu probu (u ovom slučaju je to voda). Naravno, zadovoljavajući rezultat je "opustošena" kolonija bakterija.

25

http://argentumcompendium.org/

7. Biooksidativne terapije - ozon & vodikov peroksid
Biooksidativne terapije u koje spadaju terapije ozonom i vodikovim peroksidom su komplementarne terapiji srebrom. Dok srebro utječe na aerobne procese, biooksidativne terapije utječu na anaerobne procese. Terapije ozonom i vodikovim peroksidom zaslužuju svoj vlastiti prostor tako da ćemo ovdje govoriti samo okvirno o njima i njihovoj povezanosti s upotrebom srebra. Poznat je i zabilježen cijeli niz efekata tih terapija, recimo peroksid koji s lakoćom oksidira i razgrañuje naslage kalcija i kolesterola u tijelu. Terapije vodikovim peroksidom i ozonom su srodne. Možemo čak reći da je vodikov peroksid produkt raspada ozona u tijelu ili, da budemo precizniji, da u raspadu i jednog i drugog nalazimo zajednički oblik nascentnog-aktivnog kisika. Postoje i rasprave o primjenjivosti terapije peroksidom. Za internu upotrebu preporučuje se samo 35% H2O2 "food grade" kvalitete. Dakle, samo je takav peroksid pogodan za unošenje u organizam. Primjena počinje s par kapi i lagano se povećava ovisno o terapiji i stupnju bolesti. Meñutim, nas zanima isključivo primjena u sklopu terapije koloidnim srebrom. Ozon je takoñer široka tema i ovdje ćemo govoriti o njemu kao potencijalnoj kombinaciji s koloidnim srebrom. Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je na ovaj ili onaj način korišten još od polovice 19. st. u medicinske ili higijenske svrhe. Prvo spominjanje ozona u terapijama u medicinskim časopisima seže još u 1920.-u godinu, u britanskom medicinskom časopisu The Lancet. Znanstveni radovi koji potvrñuju njegov učinak na cijeli spektar bolesti, od raka preko obične prehlade do AIDS-a, u današnje se vrijeme broje u tisućama. Tijekom vremena ozon se dobijao na nekoliko načina: metodom iskre (na slici Teslin model), UV zračenjem i hladnom plazmom. U današnje vrijeme postoje i naprednije varijante proizvodnje ozona direktno na mjestu oboljenja ili povrede. Ozon je visoko reaktivna molekula koja pokazuje odlične baktericidne, fungicidne i antivirusne osobine. Njegova se upotreba u medicinskim terapijama pokazala posve sigurnom s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom se ne koristi samo u medicinske već i u kozmetičke svrhe kod tretmana bradavica, madeža i sl. Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj takvih biooksidativnih terapija u koje spadaju terapije ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna. Veliki broj bolesti nastaje zbog nakupljanja toksina u tijelu koje u normalnim uvjetima oksidira kisik. Organske se tvari uz dovoljnu količinu kisika razgrañuju do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje tijelo s lakoćom izbacuje. Meñutim, u stanju hipoksije odnosno nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog pušenja, loše ishrane, konzumacije alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.), ti toksini se nakupljaju u tkivu i ometaju normalan rad organizma. Dodatno uzimanje aktivnog kisika u organizam u stanju je raščistiti te nakupine toksina i omogućiti normalan rad organizma. Takoñer, stanje hipoksije podržava rast anaerobnih patogenih organizama koji u toj okolini imaju povoljne uvjete za život i rast.

26

http://argentumcompendium.org/

Jednom kad uñe u organizam, ozon u formi aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada u organizmu(O3, H2O2, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim stanicama te ih uništava ne škodeći zdravim stanicama. Naime, bakterija ima oko sedamnaest puta slabiji metabolički potencijal od čovjeka te kao takva ne može producirati dovoljno antioksidativnih enzima kao što su npr. katalaza i drugi koji su u stanju reducirati aktivne vrste kisika na kontrolirani način i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti, stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid (jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju borbe protiv zaraze. Ukratko, djelovanje ozona možemo podijeliti na nekoliko glavnih točaka na sljedeći način: 1. Ozon stimulira proizvodnju bijelih krvnih zrnaca čime omogućuje veliku koncetraciju kisika u krvi dugo vremena nakon završetka terapije. 2. Razine interferona se mogu povisiti i do 9 puta. 3. Ozon stimulira stvaranje TNF-a (tumor necrosis factor). 4. Stimulira izlučivanje IL-2, jednog od glavnih faktora imunološkog odgovora. 5. Ozon je izuzetno jak baktericid. Metabolizam većine bakterije nema ni približno takav antioksidativan potencijal kao ljudska stanica što ih čini izuzetno ranjivima čak i na niske koncentracije ozona. Tek nekolicina bakterija može preživjeti u okolini s iznad 2% ozona. 6. Ozon je jako fungicidno sredstvo. 7. Ozon je antivirusno sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajući njihovu "reproduktivnu" strukturu. Takoñer napada i zaražene stanice budući one pod teretom bolesti nemaju toliki antioksidativni potencijal pa tako bivaju uništene. 8. Ozon ima moć iscijeliti rak. Stanice koje se brzo dijele kao što su stanice raka izuzetno su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga što većinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu stanice od oksidansa. 9. Ozon može očistiti arterije te ublažiti i izliječiti bolesti srca i krvnih žila razgrañujući naslage u žilama. 10. Ozon povećava fleksibilnost i broj krvnih stanica čime se poboljšava oksigeniranost tkiva i do nekoliko tjedana nakon terapije. 11. Ozon ubrzava ciklus limunske kiseline (Krebsov ciklus) poboljšavajući glikolizu i samim time pospješujući iskorištenje energije u organizmu. 12. Ozon svojim prisustvom pojačava antioksidativni enzimski mehanizam. 13. Ozon razgrañuje otrove i produkte raspada nafte čime se otvara mogućnost upotrebe te tehnologije u ekologiji.

Dakle, jasno je da ozon kao takav ima utjecaja na vrlo širok spektar bolesti i da djeluje na više načina, preko stvaranja nepovoljne atmosfere za razvoj patogenih organizama te jačanja imunološkog odgovora i direktnog utjecaja na patogene organizme koji se zateknu u tkivu. Teško je nabrojati sve bolesti kod koje je ozon pokazao učinkovitost. Terapija ozonom u ovom je trenutku priznata u preko 15 zemalja i od svih pacijenata koji su prošli neku vrstu terapije ozonom nije zabilježena niti jedna smrt ili iole teža posljedica kao nuspojava terapije. Primjena je raznovrsna i kreće se od bakterijskih i virusnih bolesti kao što je recimo AIDS pa do regeneracije tkiva kod slučajeva discus hernie u ortopediji. Popis samo nekih bolesti kod kojih biooksidativna terapija ozonom djeluje: kardiovaskularne bolesti i problemi s cirkulacijom, artritis, maligni tumori, rak, limfomi, leukemija, hepatitis,

27

http://argentumcompendium.org/

Epstein-Barr virus, herpes, akne, upale, gljivice, rane i opekotine, alergije, reuma, gangrena, dermatološke bolesti itd. Imajući u vidu znatno povećanje ugljičnog dioksida u zraku u toku nekoliko prošlih dekada (preko 20%) i značajno smanjenje udjela kisika, nije čudno da porast broja oboljelih od raka i sličnih malignih bolesti raste vrtoglavom progresijom iz dana u dan. Indikacije nedovoljne oksigenizacije tkiva su brojne i to čini terapiju ozonom važnom karikom u modernim terapijskim metodama. Metoda ima raznih. Tu je, recimo, rektalna insuflacija kod koje se pacijentu kroz cjevčicu dovodi ozon u tijelo. Tu su ozonski šatori i ozonske saune gdje se ozon apsorbira kroz pore. Nijemci su davno koristili autohemateraiju. Kod te metode pacijentu se uzme dio krvi, ozonizira ga se i vrati natrag. Možda najjednostavnija metoda je oralno uzimanje ozonizirane vode. Bio bi propust ne spomenuti i druge upotrebe ozona. Ozon možemo koristiti kao sterilizator na farmama i sterilizator vode i zraka, koristiti ga u industriji, kod restauracija nastalih zbog požara, prilikom kemijske sinteze, kod sustava za hlañenje, održavanje tla, u ekologiji, zbrinjavanju otpadnih voda i sl.

28

http://argentumcompendium.org/

8. Srebro i aktivni kisik
Srebro i aktivni kisik, odnosno, kombinacija vodikovog peroksida i koloidnog srebra, pokazala se odličnom. Mehanizmi djelovanja su višestruki. Uobičajena je metoda dodatak par kapi H2O2 u otopinu koloidnog srebra i uzimanje oralno ili za vanjsku upotrebu (infekcije kože, uha itd.). Prvi efekt kod dodavanja vodikovog peroksida je taj da on sam po sebi ima povoljan utjecaj na zdravlje. Drugi je efekt u ovom slučaju, možda još i važniji, da vodikov peroksid kao jaki oksidans atomizira veće čestice srebra u otopini te na taj način poboljšava kvalitetu srebra. Dobivena otopina od žućkasto zlatne boje prelazi u prozirnu što je pokazatelj da u otopini više gotovo da i nema većih čestica već da se u njoj nalaze pretežno ioni. Osim uz pomoć vidljive reakcije koja se dešava s otopinom, taj je efekt moguće promatrati preko Tyndallovog efekta za vrijeme reakcije vodikovog peroksida. S vremenom reakcije efekt mora biti sve manji i manji. Postoje dva načina miješanja koloidnog srebra i peroksida. Prva je miješanje vrlo malene količine srebra u otopinu H2O2 u omjerima reda veličine 1:1000. Po nekim izvorima takva otopina povećava utjecaj srebra i do 100 puta. Točan mehanizam nije u potpunosti poznat. Obično se dodaju 3 kapljice 35% peroksida H2O2 u cca litru i pol vode. Upotrebljava se interno. Za vanjsku uporabu koristi se cca 3% otopina. Drugi način je mala količina H2O2 u koloidnom srebru. Nakon reakcije odreñena količina H2O2 se stabilizira i ostane postojana u otopini. To daje otopini duži rok trajanja jer je stabilizira i sprečava aglomeraciju koja dolazi s vremenom. Meñutim, treba reći da je najveći efekt te otopine kada se koristi izmeñu 5-30 minuta od priprave. Dakle, gotovo za vrijeme same reakcije. Sljedeći efekt za kojeg možemo pretpostaviti da se dešava je pojačana dostupnost tkiva. Moguće je da prisutnost manje količine peroksida omogućuje lakšu dostupnost srebra mnogim tkivima. Takoñer, moguće je da je to posljedica većeg broja manjih čestica. Uglavnom, količina čestica u otopini direktno utječe na količinu dodanog H2O2. Što je veći broj čestica, više H2O2 treba dodati. Dakle, ukoliko imamo prilično žutu otopinu, možemo joj dodati bez straha koju kap peroksida više. Količina zaostalog peroksida u otopini može biti provjerena preko peroksidnih traka za detekciju. S peroksidom, pogotovo s 35% otopinom treba biti oprezan i držati ga van dohvata djece. Treba biti oprezan i kod digestije veće količine peroksida; bolje je zadržati otopinu neko vrijeme u ustima pa je tek onda progutati. Otopina koloidnog srebra s H2O2 pokazuje najbolje efekte kod vanjske upotrebe, pogotovo kod infekcija ušiju i općenito vanjskih infekcija i kod čišćenja kože. Iskustvo ljudi koji upotrebljavaju takvu otopinu se pokazalo naročito dobrim kod slučajeva infekcija u usnoj šupljini kod kojih se srebro pokazalo prilično neučinkovito ( za razliku od kombinacije peroksida i srebra). Kod takvih infekcija uvijek je pametno započeti s manjim koncentracijama i polako ih povećavati da se ne iziritira usna šupljina. To vrijedi i kod dezinfekcija općenito kao i kod sterilizacije vode.

29

http://argentumcompendium.org/

Napomena: u otopini vodikovog peroksida i srebra aparati za odreñivanje koncentracije otopljenih krutih tvari kao što je npr. Hanna PWT meter će postati neupotrebljivi jer neće moći korektno izračunati konduktivitet.

30

http://argentumcompendium.org/

9. Primjena
Najprije da napomenemo da se u konvencionalnoj medicini srebro već primjenjuje u velikoj mjeri. Tu su srebrni zavoji za opekotine koji su se pokazali djelotvornim i s velikim regeneracijskim potencijalom. U Japanu je srebro već danas vodeći antibakteriološki agens budućnosti. Počinju se proizvoditi i prodavati srebrni kateteri kod kojih je postotak infekcija u urinarnom traktu smanjen gotovo za polovicu. Takoñer, tendencija je da se proizvode kateteri koji u tijelo otpuštaju ionsko srebro. Upotrebu srebra kao superiornog antiseptika smo već spomenuli, kao i upotrebu srebra kod sterilizacije i rješavanja dermatoloških problema. Meñutim, ovdje ćemo se više pozabaviti upotrebom koloidnog srebra na druge, u ovom trenutku, manje priznate i poznate načine. Primjena koloidnog srebra ne ovisi o primjeni drugih lijekova. Još nije zabilježen slučaj gdje bi oralno uzimanje srebra uz neki drugi preparat izazvalo negativne učinke. Takoñer, nije zabilježena ni alergijska reakcija na srebro, budući da je srebro unutar organizma pretežno inaktivno. Najčešći način je uzimanje srebra oralnim putem, uglavnom radi preventivnih razloga. Jedna čajna žličica srebrne otopine od 5 ppm, dakle, cca 75 mikrograma dnevno, pokazala se kao solidna doza koja ne izaziva nikakve nuspojave. Terapeutska je doza oko 30 mililitara 5 ppm otopine uzimana oralno. Broj takvih doza koje se uglavnom uzimaju razlikuju se od osobe do osobe i u težim slučajevima dosežu 16 takvih doza dnevno. Dobro je razlomiti uzimanje srebra na što je manje moguće vremenske intervale, dakle, svakih 30 minuta ili čak manje uzimati neku odreñenu količinu srebra. Razlog tome je kumulativni učinak koji proizlazi iz činjenice da koncentracija srebra uvijek mora imati jednu odreñenu vrijednost u tijelu. Kod oralnog uzimanja otopina se obavezno mora držati u ustima otprilike minutu. Kod kvalitetnijih pripravaka na taj se način zaobilazi probavni trakt te srebro direktno odlazi u krvotok. Treba napomenuti da je kod manje kvalitetnog srebra potrebno kroz duže vrijeme uzimati velike količine srebra da bi došlo do primjetnih pomaka. Kvaliteta srebrne otopine je tu ključan faktor. Zamijećeno je da saniranje pretjerane kiselosti u organizmu, koja je česta s obzirom na današnju vrlo kaloričnu ishranu bogatu mesom, često poboljšava rezultate kod uzimanja srebra. To bi moglo objasniti i prilično različite rezultate dobivene oralnim uzimanjem srebra kod različitih ljudi s istim bolestima. Kod nekih bi simptomi poboljšanja kod upala grla uslijedili nakon nekoliko sati dok bi kod drugih trebalo puno duže čekati. Kao posebnu formu oralnog uzimanja istaknuo bih uzimanje koloidnog srebra s vodikovim peroksidom u slučaju infekcija ustiju. Tu je ingestija sporedna. Bitno je održavati kontakt otopine s mjestom infekcije. Postoje jake indikacije i rezultati koji ukazuju da uzimanje kvalitetnih pripravaka srebra može utjecati na povlačenje opasnih virusnih bolesti kao što su hepatitis C i HIV.. Na žalost, zbog marginalizacije cijele stvari, na tom području nema dovoljan broj kliničkih istraživanja. Naravno, osim oralnog, postoje i drugi načini uzimanja srebra. Kod kožnih bolesti, gljivica i sličnog, upotrebljava se srebro direktno nanošeno na kožu. Kombinacija srebro/H2O2 je posebno korisna i djelotvorna u slučaju infekcija uha. Možda najzanimljiviji način uzimanja srebra neoralnim putem je nazalno uzimanje. Udisanje srebrne aerosoli direktno kroz pluća dovodi srebro u krvotok te je vrlo vjerojatno najučinkovitiji način korištenja koloidnog srebra. Uzimanjem srebra kroz pluća zaobilazi se probavni trakt u kojemu se uvijek gubi odreñeni dio srebra. Paralelno s tim, možemo biti sigurni da ioni, kao najmanje čestice, direktno ulaze u krvotok. Tretiranje bolesti kao što su

31

http://argentumcompendium.org/

upala pluća, bronhitis i tuberkuloza mogu dati dramatične rezultate prilikom nazalnog uzimanja koloidnog srebra. Meñutim, kod takve se primjene preporučuje oprez, pogotovo kod teških oboljenja kod kojih je disanje otežano. Uzimanje tj. udisanje aerosoli kod najtežih infekcija može biti otežano. Takoñer, iznimno je važno biti siguran u kvalitetu pripravka kojeg uzimamo (dakle, moramo paziti na veličinu i disperziju čestica, čistoću produkta i sl.). Obično se u tu svrhu koristi raspršivač na bazi kisika (nije obavezno, bilo koji raspršivač će biti dovoljno dobar) koji proizvodi "maglu" koja inhaliranjem direktno ulazi u pluća. Dnevna doza za terapeutske svrhe se obično kreće od 15-ak do 30-ak kubičnih centimetara 5 ppm otopine koloidnog srebra. Treba spomenuti da je takav način unosa odlična alternativa oralnom unosu te da je primjenjiv kod svih bolesti kod kojih je primjenjiv i oralni unos ( dakle, kod bakterijskih i virusnih infekcija, parazita, gljivica i preventivnog uzimanja). Takoñer, raspršivači su odličan način za vanjsku primjenu na koži. Kao i kod oralnog uzimanja, ključno je uzimati dovoljnu količinu kako bi se postigla zadovoljavajuća koncentracija srebra na željenom mjestu te je potrebno da se ta koncentracija zadrži dovoljno dugo kako bi terapija bila uspješna. Naravno, sve to u okviru normalnih koncentracija srebra. Primjerice, kod upale pluće, bitno je da pravilnim, dubokim disanjem srebro dosegne donje dijelove pluća gdje je obično centar infekcije. Koloidno srebro će u tom slučaju djelovati samo i isključivo na mjestima gdje je moglo doseći tkivo zahvaćeno infekcijom. Upotreba pripravaka s vodikovim peroksidom na taj način se ne preporučuje! Kod primjene s 3% H202 postoji, meñutim, niz situacija kod kojih treba pripaziti. Uglavnom se to odnosi na pušače i ljude koji se već liječe nekim lijekovima. Konkretno, oksidacijom s peroksidom, nataloženi nikotin kod pušača može direktno otići u krv i izazvati predoziranje nikotinom. Jedan od načina na koji se možemo uvjeriti jesu li koncentracija i količina koloidnog srebra dovoljne i pravilno odmjerene je prvobitno testiranje na koži. Nakon što se srebro aplicira na kožu treba obratiti pažnju na eventualne sive mrlje ili osipe na koži. To je jako rijedak slučaj ali ako se mrlje pojave ne bi se nikako trebalo koristiti to koloidno srebro. Taj efekt je zabilježen u slučaju kombinacije eksterne aplikacije srebra s nekim rijetkim lijekovima. Općenito govoreći, koža je jedan od glavnih pokazatelja zdravlja ljudskog tijela pa tako i njegove reakcije na srebro. Ukoliko se uzimaju vrlo velike koncentracije ili količine srebra treba obratiti pozornost na reakcije na koži. Mogući su blagi svrbež ili iritacija kože. To nisu opasne nuspojave i obično odmah nestanu. Takve nuspojave govore da se količina unesenog srebra treba smanjiti. Mehanizam tog procesa je takav da bubrezi i jetra, u slučaju kada ne mogu normalnim tjelesnim eliminacijskim sustavima izbaciti odreñenu količinu nekog elementa, u ovom slučaju srebra, dotičnu tvar usmjeravaju prema koži. To je takozvani toksični odgovor koji nije nužno negativan. Uobičajen je, recimo, kod namirnica kao što je češnjak kod kojeg ima pozitivno djelovanje jer oslobaña ljekovita svojstva češnjaka. Herxheimer efekt se često spominje u tom kontekstu. Obično se javlja kod uzimanja velike količine koloidnog srebra u početku. Meñutim, to nije efekt na srebro već na naglu promjenu u organizmu (eliminacija infekcija, bakterija itd.) uzrokovanu pozitivnim djelovanjem srebra. Simptomi kod pacijenata su slični onima gripe. Nije neuobičajeno da se pacijent osjeća malaksalo. To je prirodna reakcija tijela na nagli obrat bolesti. Dakle, poanta je dovesti koncentraciju srebra u organizmu na najvišu moguću i tada je održavati na nivou tik ispod toga.

32

http://argentumcompendium.org/

Poznata nam je, dakle, izvrsna učinkovitost srebra in vitro, meñutim, jasno je da se in vivo, u uvjetima bioloških reakcija i metabolizma u tkivu, mehanizmi ne moraju ponašati baš na taj način. Jedan od načina da maksimalno svedemo na minimum nedostatke raznih metoda koje pokušavaju snagu koju pokazuje srebro prenijeti u djelovanje u organizmu je iontoforeza. Iontoforeza je postupak direktnog otpuštanja srebrnog iona u tkivo elektrolizom. Dakle, radi se o elektrolizi izvedenoj praktički in vivo. Pionir na tom području je već više puta spomenuti dr. Robert O. Becker. Njegova su ispitivanja i eksperimenti jasno pokazali da takav način tretmana utječe na regeneraciju kože i na dezinfekciju tkiva. Prisutnost bakterija se smanjila na nivo ispod detektabilne na par centimetara oko anode. Anoda je bila kirurški implantirana u tkivo. Meñutim, moguće je izvoditi tu metodu i na površini kože bez kirurških zahvata. To je sasvim prirodno ukoliko imamo u vidu da je čovjek zapravo jedan suptilni strujni krug. S malim, istosmjernim strujama moguće je ispuštati srebro direktno u organizam. Gore opisani načini nisu jedini mogući. Konkretno, priličan broj slučajeva kolere u prošlom stoljeću je bio tretiran i izliječen ispiranjem crijeva otopinom koloidnog srebra. Meñutim, i gore opisani načini su i više no dovoljni za uspješno korištenje. Više pozornosti bi trebalo posvetiti nemedicinskim primjenama srebrnih preparata. Srebro je odlični agens za dezinfekciju vode. Jedna žličica srebra u 5 litara vode će zadržati svježinu tekućine i dati joj za tijelo neopasan i netoksičan antibakterijski dodatak za razliku od uobičajenih tableta za pročišćavanje na bazi klora koje su sve samo ne netoksične. Iz tog razloga srebro se sve češće koristi i u bazenima umjesto klora. Filteri na bazi srebra nisu samo odlični za vodu već i za zrak. Tu već imaju široku primjenu u industriji. NASA koristi taj sustav u svemiru kao uvjerljivo najučinkovitiji. Hrana takoñer može biti obogaćena srebrnim pripravcima. Pogotovo hrana iz konzervi. Prisutnost srebra će spriječiti fermentaciju i olakšati probavu. U veterini su mogućnosti takoñer veoma velike. Današnje stočarstvo se praktički temelji na sustavnom tovljenju stoke antibioticima što prouzrokuje cijeli niz degenerativnih bolesti kod životinja ali i kod ljudi koji se hrane takvim mesom koje sadrži velike količine antibiotika. Netoksično i u organizmu gotovo inaktivno srebro nudi rješenje problema na tom području.

33

http://argentumcompendium.org/

10. Argirija i toksičnost
Dosad sam u tekstu terminom koloidno srebro nazivao otopinu pozitivnih iona srebra i manje količine vrlo malenih čestica srebra okruženih vodom. U toj otopini nema ništa osim vode, kationa srebra i čestica srebra veličine otprilike .0003 - .05 mikrona. Meñutim, postoji cijeli niz pripravaka temeljenih na srebru koji sadrže mnoštvo drugih elemenata, molekula i drugih stabilizatora srebra. Ovisno o pojedinačnom proizvodu, njegovoj individualnoj koncetraciji i čistoći te načinu uzimanja, mijenja se i opasnost od dobivanja argirije. Termin argirija je prvi upotrijebio njemački liječnik Johann Abraham Albers 1816.-e godine. Termin dolazi od "argentum", latinske riječi za srebro.. Argirija je kozmetički efekt koji nastaje kao posljedica vezivanja srebra na pigment. Dakle, argirija je bolest koja nema zbiljski utjecaj na zdravlje čovjeka te se s lakoćom može izbjeći. Nastaje taloženjem malih čestica srebra u ekstracelularnom prostoru. Obično se talože u obliku agregata različitih veličina u blizini korjena vlasi, znojnih žlijezda i sl.. Na tim mjestima se takoñer nalazi povećana doza melatonina. Pretpostavlja se da srebro uzrokuje povećanu koncentraciju melatonina te da kombinacija srebra i melatonina uzrokuje plavkasti ten. Ljudi koji imaju argiriju su zdrave i posve funkcionalne osobe s tom razlikom da imaju plavo-sivkastu kožu kao posljedicu srebra nataloženog u tkivu i koži. Argirija se može dogoditi bilo gdje na koži, meñutim, najčešća je na licu. S pravilno pripremljenim srebrom, u odgovarajućoj koncentraciji, možemo reći da je nemoguće dobiti argiriju. Zabilježeni slučajevi argirije su isključivo posljedica uzimanja raznih srebrnih soli ili srebra stabiliziranog biološkim molekulama (MSP - Mild Silver Protein). Količina srebra koju bi trebalo uzeti da bi se primijetili prvi simptomi argirije je otprilike od 3.8 do 6 grama. Uzimajući u obzir da u jednoj litri kvalitetnog koloidnog srebra ima oko 5 mg srebra, jasno je da bi trebalo popiti najmanje 600 litara takve otopine da bi se dobila argirija. Naravno, pod uvjetom da je to srebro tako loše kvalitete da je uopće u stanju prouzrokovati argiriju. Neke procjene govore i o 40 grama srebra potrebnih da se pojave prvi simptomi argirije. Posljedica gore navedene činjenice je da dosad nije zabilježen niti jedan slučaj gdje bi osoba koja pije normalne količine 5 ppm-a koloidnog srebra dobila argiriju.

Za razliku od toga, opasnost od uzimanja srebrnih soli poput srebrnog nitrata i srebrnog klorida je evidentna. Upotreba srebrnog nitrata uzrokuje argiriju kod nekih proizvoda na tržištu i nakon samo tri tjedna upotrebe. Srebrni klorid, osim što je inferirona supstanca u usporedbi s koloidnim srebrom, uzrokuje argiriju tek nakon nekoliko mjeseci iako nije ni izbliza toksičan kao nitrat. Proizvodnja takvih preparata kao i njihova prodaja na tržištu je uglavnom plod velike neinformiranosti svih uključenih u proces. Kod kućne proizvodnje obično je u pitanju elektroliza u uobičajenoj vodi iz slavine koja može biti velike tvrdoće i kao takva sadržavati dosta klorida i raznih drugih aniona. Važnost čistoće vode za sprečavanje svake opasnosti od argirije je od ogromnog značaja. Koloidno srebro samo po sebi u koncentracijama koje se daju na tržištu nema snagu izazvati argiriju. To mogu jedino soli ili srebro s raznim stabilizatorima i to u povećim koncentracijama. Kod elektrolize gdje voda nije dovoljno čista i kod koje je proizvodnja srebrnog klorida u tijeku, u otopini će biti vidljiva bijela maglica. Bijela maglica je srebrni klorid koji će se nakon nekog vremena istaložiti u bijeli mulj. Osim što je ta otopina gotovo zanemarivo učinkovita u usporedbi s ispravno proizvedenim koloidnim srebrom, ona je još k tome i potencijalni uzrok argirije. Dakle, poanta je da zbilja nema potrebe raditi takvu vrstu inferiornog i opasnog produkta.

34

http://argentumcompendium.org/

Meñutim, treba naglasiti da pored unešenog srebra postoji još cijeli niz faktora koji mogu odrediti je li je neka osoba više ili manje sklona argiriji. Jedan od faktora koji se spominju u zadnje vrijeme je i količina selena u organizmu. Istraživanja na tu temu su pokazala da manjak selena povećava rizik od argirije. Velika količina selena u tijelu povećava količinu srebra u nekritičnim unutarnjim organima što samo po sebi nije opasno niti toksično. Selen u tijelu je sposoban vezati se za srebro pa stoga selen ima utjecaj i na brzinu izlučivanja srebra iz organizma. Kada u tijelu nedostaje selena, srebro se pojačano depozitira unutar tijela. Dakle, veće količine srebra uzimane kroz duže vrijeme u stanju su "potrošiti" zalihe srebra u organizmu i na taj način povećati rizik od argirije. Dakle, ovisno o metaboličkom stanju i individualnom slučaju pojedinca, neki imaju veći a neki manji afinitet prema argiriji. Činjenica je ipak da tisuće pojedinaca dugi niz godina uzimaju oko 5 ppm-a koncentrirano koloidno srebro bez ikakvih negativnih posljedica po zdravlje. Nije na odmet kod takvih stvari koje imaju veze s doziranjem pozvati na oprez. Gotovo sva istraživanja o nakupljanju srebra u tkivima su rañena na vrlo velikim količinama srebra te stoga podaci za manje koncentracije nisu toliko čvrsto utvrñeni.

Postoje neki načini za liječenje argirije i obično se baziraju na raznim prehrambenim suplementima kao sta su vitamin E, vitamin B, selen i sl.. Postoje i razni programi intenzivnog čišćenja organizama koji su u stanju olakšati ili otkloniti simptome argirije ili uračunavaju neke oblike keliranja kojima je moguće iz tijela izolirati srebro, arsen, živu i slične metale. Ima slučajeva kad je argirija uspješno liječena laserom. Samom liječenju argirije neće ovdje biti posvećena posebna pažnja jer u principu ta fama nije ni previše aktualna kod svakog tko na normalan način ispija normalne količine normalno proizvedenog i normalno koncentriranog koloidnog srebra. Preporučujem pročitati studiju jednog privatnog istraživača koji je istraživao koliki je kapacitet tijela za izlučivanje srebra. Na ovom linku se nalazi njegov .pdf (~403 kb). Ponovno treba naglasiti da je skladištenje ionskog srebra i vrlo malih čestica srebra u organizmu gotovo nezamjetno i da se ne može usporeñivati s istraživanjima provedenima na srebrnim solima ili keliranom srebru sa stabilizatorima. Autor teksta preporučuje da preventivna doza koloidnog srebra bude ispod 1 mg dnevno što čini manje od 2 dL 5 ppm otopine dnevno. Ta doza je provjerena u službenim istraživanjima kao posve bezopasna za odraslog čovjeka.

35

http://argentumcompendium.org/

11. Koloidni bakar i koloidno zlato
Koloidni bakar i koloidno zlato nemaju direktne veze sa srebrom ali budući da se često spominju uz srebro ovdje će ukratko biti opisane te dvije, za ovako malen osvrt i prostor, nezahvalne teme. Koloidno zlato Koloidno zlato kao i srebro takoñer ima dugačku povijest. Još u drevnim vremenima nazivali su ga eliksirom života. Još prije 5000 godina stari Egipćani su uzimali zlato za fizičku, emocionalnu i mentalnu dobrobit. Vjerovali su da im zlato može podići frekvencije na svim razinama. Aleksandrijski alkemičari su dobili tekuće zlato, pripravak kojeg su redovito uzimali faraoni vjerujući da zlato predstavlja savršenstvo materije koje će im omogućiti mladost, zdravlje i sreću. Arheolozi su u Egiptu našli i zapanjujuće primjere upotrebe zlata u tadašnjoj stomatologiji. Stari Rimljani koristili su ga i u vrlo praktične svrhe, naime, njime su bojali posuñe u jarko crvenu boju. Paracelzus je tvrdio da je stvorio otopinu koju je zvao Aurum Potabile. Njegov rad je inspirirao Michaela Faradaya koji je prvi pripremio uzorak čistog koloidnog zlata kojeg je nazvao "aktivirano zlato". Upotrebljavao je fosfor kako bi reducirao zlatni klorid. Takoñer, Faraday je prvi koji je shvatio da je boja tog koloida posljedica veličine čestica. U 19. st. John Herschel je izmislio fotografski postupak gdje je koristio koloidno zlato da bi snimio slike na papir. Robert Koch je 1890.g. otkrio da supstance na bazi zlata liječe tuberkulozu (Tubercle Bacillus ne može preživjeti u prisutnosti zlata) te je za to istraživanje dobio i Nobelovu nagradu. U Americi u 19. stoljeću koloidno zlato je bilo korišteno i kao sredstvo za liječenje alkoholizma. Sličnu svrhu kod svih vrsti ovisnosti koloidno zlato ima i danas. Moderna istraživanja dolaze do primjene nanočestica zlata kao korisnog agensa u biokemiji, elektronici i općenito nanotehnologiji. Danas, posljedice uzimanja koloidnog srebra možemo podijeliti na striktno tjelesne i emocionalne te mentalne. Naravno, razlika izmeñu materijalnog, emocionalnog i mentalnog leži prvenstveno u načinu gledanja na stvari, dakle, više- manje ću tu terminologiju koristiti za potrebe ovog teksta kao neku grubu podjelu. Sa stanovišta fizičkog zdravlja tijela, koloidnom zlatu se pridaju zasluge kod tretiranja razno raznih tumora, opekotina, živčanih bolesti, hormonske i nervne neuravnoteženosti te stimuliranja imunološkog sustava. Dosta ljudi koji ga koriste kombinaraju ga s koloidnim srebrom. Neki ga istraživači smatraju najboljim sredstvom za tretiranje petilosti. Meñutim, zanimljivije su tvrdnje o djelovanju na ljudsku psihu i mentalnu spremnost. Postoje pilot studije koje su pokazale da koloidno zlato podiže rezultate na testu inteligencije u odnosu na period prije konzumacije za 20%. Takoñer djeluje na kompletno psihofizičko stanje čovjeka. Kao posljedicu toga imamo rješavanje ovisnosti te dobijamo jasniju sliku sebe i drugih. Već sam spominjao njegovu upotrebu kao navodnog eliksira mladosti. Doduše, njegova mogućnost da ojača i "oživi" rad žlijezda s unutarnjim izlučivanjem je poznata i "mainstream" medicini. Pitanje je kako u kućnim uvjetima dobiti koloidno zlato. Ni izbliza lako kao srebro, ali ipak nije nemoguće. Najlakša metoda za dobivanje koloidnog zlata je preko kompleksa s citratom koju je sredinom prošlog stoljeća uveo Turkevitch sa suradnicima a dvadesetak godina kasnije usavršio Frens.

36

http://argentumcompendium.org/

Dakle, postupak ide ovako.... 1. Nabavite HAuCl4 . Uzmite 5.0×10−6 mola dotičnog spoja i otopite ga u 19 ml deionizirane vode. Otopina je žućkasta. 2. Grijte dok ne zavrije. 3. Dodajte 1 ml 0.5% natrijevog citrata. Za to vrijeme miješajte snažno otopinu. Morate miješati Ukupno 30 minuta. 4. Boja se mijenja od žućkaste do prozirne, sive, ljubičaste i na kraju crvene. 5. Nadopunite otopinu do 20 ml.

Ovim ćete postupkom dobiti sferične čestice zlata okružene i stabilizirane citratnim ionima. Ovisno o koncetraciji citrata moći ćete regulirati veličinu čestica. Što je više citrata to će veću površinu moći stabilizirati pa će i čestice biti manje. Obrnuto je kod manjih koncetracija gdje će čestice zlata biti veće. Postoje naravno i drugi načini dobivanja koloidnog zlata. Neki se baziraju na HVAC metodama gdje je prisutno samo zlato. Uprkos gornjem opisu dobivanja zlatnog koloida treba imati na umu da je on stabiliziran u otopini citratom te ako netko želi raditi doma koloidno zlato preporučujem informiranje i oko HVAC metode koju ovdje zasad neću pobliže opisati. Dakle, osim kemikalija, trebate magnetnu mješalicu s grijanjem i pipete za odreñivanje volumena. Naravno, trebate biti veoma oprezni prilikom rada s kemikalijama i precizni u izvedbi postupka. Priču o koloidnom zlatu završavam najranije ikada zabilježenim receptom o proizvodnji zlatnih pripravaka. Dao ga je Mojsije osobno i zapisan je u Starom Zavjetu. Stari Zavjet, Knjiga Izlaska 32, 19-i i 20-i redak. Čim se približi taboru te opazi (zlatno op.a) tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda. 20 Pograbi (zlatno op.a) tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.
19

Koloidno zlato nije isto šta i ORME zlato (monoatomno zlato)!!! Više o ORME-u možete saznati na: http://www.youtube.com/watch?v=SWyQzDDgZQQ

37

http://argentumcompendium.org/

Koloidni bakar

Bakar je treći po zastupljenosti metal u ljudskom tijelu. Ima ulogu u formiranju crvenih krvnih stanica, metabolizmu bjelančevina i RNA, ključan je za metabolizam i enzimsku aktivnost. Takoñer je ključan kod formiranja kosti, hemoglobina i s cinkom sudjeluje u formiranju elastina uz pomoć vitamina C. Ključan je i u antioksidativnim procesima u tijelu. Njegovo dodatno uzimanje se prakticira i kod pigmentacije kože i kose (protiv sijedih lasi). Takoñer mu se pridaju i gotovo magična svojstva kad je riječ o pomlañivanju organizma. U tom smislu ljudi ga obično koriste za tretman bora i kože općenito. Cijeli niz djelovanja kod parazita, poboljšanje imunološkog odgovora i sličnih stvari je sličan kao i kod srebra. U zadnje vrijeme javljaju se teze da jedan od faktora koji uzrokuje osteoporozu je i manjak bakra u organizmu. Tradicionalna primjena uzimanja bakra takoñer dugo traje, obično kao namjensko nošenje bakrenih ogrlica i bakrenih narukvica u terapeutske svrhe. Za razliku od srebra i zlata, bakar puno lakše difundira pod kožu u kontaktu s tijelom te je stoga moguće uzimati bakar u odreñenim količinama i na taj način. Neki pripravci bakra se koriste u svrhu postizanja većih umnih sposobnosti. Obično se bakar zadrži pod ustima te na taj način ulazi u krvotok i utječe na sinapse. Bakar se koristi i u striktno kozmetičke svrhe. Legenda datira kozmetičku upotrebu u biblijska vremena kralja Solomona.

Koncentracija u kojoj se uzima bakar je slična kao i kod srebra. Dakle, otprilike 3 ppm-a. Dozvoljena toksična količina bakra u pitkoj vodi je otprilike na 1.5 - 2.0 mg/L. Meñutim, tu se ponovo radi o bakru iz raznih spojeva. Bakar se može dobiti na sličan način kao srebro. Svi metali koji se mogu pomoću elektrolize nanositi u tankim slojevima na druge metale mogu se pomoću elektrolize u destiliranoj vodi dobiti na način na koji dobijamo srebro. Tu su izuzetak zlato i platina. U krajnjoj liniji, postupak dobivanja koloidnog srebra pa tako i koloidnog bakra je samo jako loše izveden način "posrebrnjivanja".

38

http://argentumcompendium.org/

12. Raymond Royal Rife
Raymond Royal Rife (1888. - 1971.) je bio genijalan znanstvenik koji je najznačajnije dijelove svoje karijere proveo u prvoj polovini 20 st.. Razlog što većina koji ovo čitaju nikad nije čula za njega leži u činjenici da je profil njegovih istraživanja i pronalazaka bio krajnje nepodoban za težnje farmaceutske industrije. Pronaći način liječenja koji je izvediv po trošku koji odgovara cijeni jedinog potrebnog resursa, tj. električne struje, te za kojeg je aparatura jeftina i lako dostupna gotovo svakom, predstavljao je ozbiljan udarac tada još mladoj i brzo rastućoj farmaceutskoj industriji. Pionir na području "bioelektrične" medicine, Rife je zaslužan za cijeli niz izuma koji se danas koriste u optici, elektronici, biokemiji i drugim granama znanosti. Vlasnik je cijelog niza nagrada i doktorata. Zbog širokog spektra znanja koji je imao i velike multidisciplinarnosti brzo je izašao iz okvira tadašnjih uskih razmišljanja medicinske struke koja je, nažalost, uvelike prisutna još i danas. Veliku većinu tehnologije potrebnu za njegova istraživanja on je jednostavno izradio sam. Neki od njih su i danas u širokoj primjeni. Na primjer, u modernoj mikrobiologiji gotovo neizostavni mirkodisektor i mikromanipulator kao i UV mikroskop su njegovi izumi koje je koristio za jedan dio svojih istraživanja u vrijeme dok njegovi kolege nisu imali ni koncept čemu to konkretno služi. Zasigurno, jedno od njegovih najvećih dostignuća je prvi mikroskop specijaliziran za promatranje virusa te Univerzalni Mikroskop - za to vrijeme začuñujući primjerak tehnologije s preko 6000 dijelova i povećanjem od 60 000 puta. Donedavno je to bio jedini mikroskop sposoban za promatranje živih virusa. Razlog tome je što moderni mikroskopi prvo ubiju sve što je u uzorku ostavljajući ostatke koje operator promatra umjesto živog sustava. Kod virusa je takav način vrlo manjkav zbog vrlo velike dinamičnosti kojom su sposobni promijeniti svoju ulogu u tkivu. Rife je u svojim istraživanjima došao do zaključka da svaki mikroorganizam ima svoj specifični spektroskopski tj. "energetski" potpis. Zakretanjem kvarcne prizme fokusirao je svjetlost do valne duljine gdje bi se pojedini mikroorganizam mogao proučavati. U trenutku kad bi inače došlo do rezonancije pri vidljivoj svjetlosti, nevidljivi bi mikroorganizmi postali vidljivi. Velika većina organizama koje je gledao s tim mikroskopom bila je vidljiva samo u UV spektru. Rife je prevladao taj problem koristeći dvije različite frekvencije u UV dijelu spektra od kojih su obje rezonirale s karakterističnim "potpisom" mikroba. Te dva vala bi interferirala i kao rezultat interferencije dobivao se val u vidljivom dijelu spektra. Na taj je način Rife bio prvi čovjek koji je uspio promatrati ponašanje živih mikroorganizama u tkivu, fenomen kojeg je nemoguće izvesti elektronskom mikroskopijom. Zanimljivo je da su neke zasluge za ta istraživanja u kasnijim godinama preuzeli drugi ljudi. Konkretno Virginia Livingston je preuzela zasluge 1948.-e za identifikaciju mikrorganizma koji uzrokuje rak kod ljudi. Tu istu stvar je Rife napravio još 1920.-e što je i sama imala prilike vidjeti budući da je veliki dio razdoblja od 1930.-tih do 1948. provela u posjetima Rifeovom laboratoriju, baš kao i mnogi njeni suvremenici. Meñutim, to joj nije smetalo da Rife-a ni ne spomene u svojim radovima. Mnogi tadašnji znanstvenici koji su posjetili Rifea te vidjeli i proučili njegov rad ipak su stali iza njega. Rife je radio i surañivao s najeminentnijim znanstvenicima i liječnicima tog razdoblja. Rife se nije previše obazirao na te priče i nastavio je svoj rad. Nakon što je uspio snimiti viruse, pokazati njihov životni ciklus i ponašanje u tkivu, upotrijebio je isti način pomoću kojeg ih je učinio vidljivima da ih uništi. To je izveo pojačavajući intenzitet frekvencije koja je dovodila do rezonancije do mjere kada bi ugrozio strukturalni integritet mikroorganizma. Dotičnu frekvenciju i intenzitet je zvao skraćeno "MOR" ("mortal oscillatory rate"). Zamijetio je da MOR nema nikakvog utjecaja na okolno tkivo. Postoji bezbroj frekvencija i svaka vrsta

39

http://argentumcompendium.org/

ima svoje karakteristične. Mogućnosti takvog tretmana su gotovo beskonačne. U mnogo godina istraživanja Rife je otkrio frekvencije karakteristične za uzročnike mnogih bolesti. 1934.g. na University of Southern California provedeno je istraživanje u kojem su doktori i patolozi, imenovani u posebnu komisiju, odabrali i za eksperiment pripremili grupu oboljelih od raka u terminalnoj fazi. Njihov zadatak je bio da ih pregledaju ako budu još živi nakon 90 dana. Nakon 90 dana tretmana, komisija je zaključila da je nakon tih 90 dana 86.5% pacijenata posve zdravo. Nakon toga, terapija je dodatno prilagoñena te je i ostalih 13.5% pacijenata posve izliječeno u nekoliko sljedećih tjedana. Dakle, uspješnost terapije je bila 100%! Nakon tog uspjeha, prireñen je banket za Rifea na kojem su bili prisutni svi vodeći medicinari SAD-a. Banket je bio prireñen pod imenom "The End To All Diseases". To je bilo 1931.-e u studenom. Te su godine svi ti ljudi poricali da su se ikad sreli s Rifeom!!! Neki od njih su se naglo preselili u Južnu Ameriku zamjetno bogatiji.

Slijed dogañaja je bio slijedeći. Morris Fishbein, glavni čovjek i možemo reći vlasnik American Medical Association-a je poslao odvjetnika Harry Hoxsey-u, čovjeka koji je rutinski liječio rak pomoću lijeka na biljnom principu. Ponuda je bila sljedeća. Fiscbein bi kupio patent od Hoxsey-a nakon čega Hoxsey ne bi imao ni centa profita devet godina. Tada, ukoliko bi se uspostavilo da lijek radi, Hoxsey bi dobivao "čak" 10% profita. Nakon što je to potonji odbio, Fishbein je sredio da ga u roku od godinu i pol dana uhapse 125 puta na ime navodnog rada na polju medicine bez dozvole. Sud je svaki put odbacio optužbe, meñutim, Hoxsey je doveden do ludila. Odvjetnika je poslao i Rife-u! Rife ga je takoñer odbio.Nakon toga su počeli nestajati filmovi i rezultati istraživanja iz laboratorija. Tada je "naglo" buknula vatra u basnoslovno skupom laboratoriju koji je trebao staviti "točku na i" istraživanju i konačnoj potvrdi Reifeove terapije. Takoñer, kod Rifea je netko vandalizirao laboratorij uništivši taj i danas neprojecjenjivi laboratorij, u to vrijeme gotovo jedini takav u svijetu. Konačni udarac dolazi kad policija ilegalno konfiscira kompletan materijal prikupljen kroz cijelu Rifeovu karijeru. Komercijalna primjena je prestala 1939.-e kada je tužena jedina tvornica u SAD-u koja je proizvodila Rifeove generatore. Tužba je odbačena kao posve neosnovana ali cijeli zakonski proces protiv farmaceutske industrije je uzeo toliko novaca da je firma bankrotirala i morala biti zatvorena. U tom trenutku, to je značio prestanak svake aktivnosti u tom smjeru. Na sreću, i nakon njegove smrti par informiranih ljudi je rekonstruiralo većinu te tehnologije. Sve je više informacija, knjiga i konkretnih instrumenata koji djeluju, mada je Rife veliku količinu informacija ponio sa sobom u grob. Danas ima mnogo izvedbi Rifeovih generatora. Od skupih do jeftinijih, boljih ili lošijih. Rife je pretežno koristio izvedbe s pobuñenim plinovima u vakumskoj cijevi, meñutim, današnje novije izvedbe se pretežito baziraju na elektrodama koje se drže u ruci ili na neki drugi način pričvršćuju na tijelo te se na taj način apliciraju rezonantne frekvencije ili njihove harmonike na tijelo. Takoñer se uz terapiju preporučuje često ispiranje hladnom vodom. Meñutim, sami detalji oko terapije su van opsega ovog teksta. U novije vrijeme se pojavila i nova generacija ureñaja koja koristi frekvencije (uobičajeno električne impulse na oko 15 Hz) i struju za borbu protiv parazita i sličnih nametnika. Obično ih nazivaju zapperi. Za sve koje zanima više o Rifeu preporučujem izvrstan site s velikim brojem informacija.

40

http://argentumcompendium.org/

13. Najčešća pitanja
Govoreći o ovoj temi, pitanja se mogu podijeliti na dvije glavne skupine pitanja, ona koja se često postavljaju i koja su važna i ona koja se rijetko postavljaju i još su važnija.

Mol - kemijska jedinica za količinu tvari. Jedan mol sadrži Avogradov broj čestica. Dakle, 6.023 x 1023 atoma ugljika čine jedan mol ugljika. Taj broj atoma ugljika će biti oko 12 g. To znači da je molarna masa (M) jednaka 12g/mol-u. Dakle, 24 g čistog ugljika predstavlja 2 mola. U tekstu je naveden primjer molekule HAuCl4. Jedan mol te tvari tj. njegova masa je zbroj atomskih molarnih masa elementa koji čine molekulu. ppm - mjera za koncetraciju (parts per million). Ima ekvivalente u ppb (parts per billion) i ppt (parts per thousand). Kod srebra obično se odnosi na broj miligrama u litri vode. Dakle 5 ppm ~ 5 mg/L Tyndallov efekt - otkrio ga je John Tyndall, irski znanstvenik koji je živio i djelovao u 19. stoljeću. Efekt se zasniva na efektu loma svjetlosti u koloidnim sustavima npr. suspenzijama ili emulzijama. Efekt se koristi da se na lagan način razlikuju drukčije vrste otopina, npr. čiste otopine, koloidne otopine ili suspenzije. Jedan tipičan primjer Tyndallovog efekta su automobilska svjetla u magli. Manje valne duljine se lome bolje. Potonja činjenica je i uzrok što je nebo plavo. Zrake Sunca se lome na atmosferi i mi vidimo plavu svjetlost koja se bolje lomi. Duže valne duljine obično nisu pogoñene. Kod uznapredovale elektrolize možemo zamijetiti Tyndallov efekt što je znak otpuštanja čestica u otopinu. Brownovo gibanje - odnosi se na dva glavna koncepta: nasumično gibanje čestica u tekućem agregatnom stanju (primjenjivo i na plinove) i na matematičke modele koji takvo nasumično ponašanje opisuju. Brownovo gibanje je u svojoj osnovi jedno od najjednostavnijih stohastičkih funkcija. Nazvan je po botaničaru Robertu Brownu koji je djelovao u 19. st. i kojem se daju zasluge za otkriće, mada su tu pojavu zamijećivali i drugi znanstvenici prije njega. Anoda, katoda, anioni, kationi - Anoda, pozitivna elektroda. Katoda, negativna elektroda. Kationi, pozitivni ioni. Anioni, negativni ioni. Aspartam - umjetno sladilo, obavezno izbjegavati. Nalazi se u obojenim bezalkoholnim pićima, žvakaćim gumama bez šećera i sličnim "namirnicama". Obično taj podatak piše na proizvodu i nije naodmet provjeriti i time se lišiti te degenerativne i kancerogene supstance. In vitro - eksperimenti provedeni van živog tkiva. Konkretno, u epruveti ili petrijevki. In vivo - eksperimenti provedeni u živom organizmu. Zeta potencijal - izraz iz koloidne kemije koji označava ukupni elektrostatički potencijal nabijene čestice koji ovisi o akumulaciji iona na površini koloidne čestice. Elektroliza - općenito i laički govoreći, način za odvajanje ili razgradnju tvari puštajući struju kroz njih

• • •

41

http://argentumcompendium.org/

Ozon - alotropska modifikacija kisika. Sadrži tri atoma za razliku od puno stabilnije molekule s dva atoma. Voda, srebro, čistoća - za dobar produkt od ključne je važnosti imati kvalitetnu destiliranu vodu i čiste srebrne elektrode (0.99). Kritičnija je čistoća vode nego srebra. Zapperi - elektronički aparatići namijenjeni tretiranju bolesti. Dr. Hulda Clark kao jedan od pionira na tom području je uvela taj način rješavanja tijela raznih parazita, bakterija pa i raka i sličnih malignih bolesti. Tvrdnje se baziraju na sličnim postavkama kao i Rifeova terapija. Dakle, odreñeni impulsi u tijelu dolaze u rezonanciju s nekim dijelovima parazita rušeći im strukturalni integritet. Možemo zamisliti kako netko glasom lomi staklenu čašu. Teorija iza zappera se temelji na sličnom principu temeljenom na struji. Obično se nalaze u izvedbi koja se koristi kao narukvica. Harry Hoxsey - od svoje je porodice dobio u nasljeñe recept za biljni preparat kojim je iznimno velikom uspješnošću liječio ljude s postotkom neusporedivim i superiornijim današnjoj kemoterapiji. Proganjan, izložen velikoj plaćenoj medijskoj kampanji kojoj je bio cilj posve obeshrabriti ljude da traže pomoć od njega, bio je prisiljen zatvoriti svoje klinike. Danas u Mexicu radi jedna klinika na bazi njegovog preparata. Više o njemu na ovom linku. Virginia Livingstone - osoba koja je preuzela većinu podobnih Rifeovih zaključaka, tretirala ih kao svoje te na taj način zaradila razna priznanja. Rifeove viruse za koje je smatrao da uzrokuju rak je preimenovala od originalnih 'Cryptocides primordiales' na 'Progenitor Cryptocides' bez ikakvih referenci na Rifea. Herxheimerov efekt - efekt trenutnog pogoršanja zdravstvenog stanja uslijed naglog oslobañanja organizma od infekcija, bakterija, parazita i sl.

To be continued........

42

http://argentumcompendium.org/

14. Reference
Ovdje ću pokušati u najvećoj mogućoj mjeri dati reference na razne materijale za koje smatram da eventualno nude informacije koje mogu pojasniti sadržaj ovog teksta ili one na koje sam kao dio ili cjelinu naišao u nekim materijalima. S vremenom se ovdje mogu očekivati dodaci. Na kraju poglavlja preporučujem povijest ozonoterapije od Eda McCabeaa.

Dr Robert O. Becker - The Body Electric & Cross Currents

Jean-Claude Mainguy - Evolution of neoplasic cells in culture under the influence of electromagnetic fields

Hugh Fleming - Effect of High-Frequency Fields on Micro-Organisms

Andrei G. Pakhomov - Biological Effects Of Millimeter Waves

Cyril Maire - Clinical Impressions and Speculations on the Use of High-Frequency Pulsed

A.J. Ginsberg, M.D - Pulsed Short Wave in the Treatment of Bursitis with Calification

Panos Pappas, Ph.D - Effects Of Pulsed Magnetic Field Oscillations In Cancer Therapy

Karl H. Schoenbach - Pulsed Electric Fields on Biological Cells, Science. Vol. 25, No. 2, April 1997

Douglas M. Evans, M.D. - The Effect Of EMF on Rat Mammary Carcinoma

V.A. Shashlov - Mechanism Of Frequency-Selective Biological Effects Of The EHF Radiation

Marcos Tello & Other Authors - Evaluation Of DC Current Therapy In Mammary Cancer Tumor

"Silver, Our Mightiest Germ Fighter," ScienceDigest, March 1978. As an antibiotic, colloidal silver kills over 650 disease causing organisms, and resistant strains fail to develop. Silver is the best all-around germ fighter we have and is absolutely non-toxic! Doctors report that, taken internally, it works against syphilis, cholera, malaria, diabetes and severe burns. Richard 43

http://argentumcompendium.org/

L. Davies, executive director of the Silver Institute which monitors silver technology in 37 countries, reports: "In four years we've described 87 important new medical uses for silver." " Colloidal Preparations of Silver in Pharmacy," British Medical Journal, February 1923: "Pure Silver is entirely non-irritant. In tests at very high concentrations, it has been shown repeatedly that the rapidly exerted disinfectant action is of considerable therapeutic value."

Provo Herald, 13 February 1992, page D1: "Colloidal Silver as a Remedy for AIDS".

"Colloidal Silver Preparations of Silver in Pharmacy," British Medical Journal, 1932.

Secrets of the Soil by Christopher Bird and Peter Tompkins.

John Hopkins Hospital, More News on Silver. Dr. Leonard Herschberg

Michael D. Lemonick. The Killers All Around, Time Magazine, Sept. 12, 1994.

Searle, A.B. The use of Colloids in Health and Disease. The British Medical Journal. Nov, 1913, p. 83 Dr. Henry Crookes,

Colloidal Silver, Where have you been? by Iris A. Moore, The New Times, Seattle WA, May 1994

Brentano, L. MD, Margraf, H, Monafo, W.W. MD and Moyer,C.A. MD Antibacterial Efficacy of a Colloidal Silver Complex. Surgical Forum Vol. 17, 1966, pp. 76-78 Also Quoting, Dr. Harry Margraf

Report on Colloidal Silver, The Best Kept Secret, by Martha Duncan.

Thurman, R.B. and Gerba, C.P. (1989) The molecular mechanics of copper and silver ion disinfection of bacteria and viruses. Quoting, Dr. Richard Davies, The Silver Institute, Wash, V. 18, 4, p. 295

Oxygen Therapies by Ed Mc Cabe. $12.00 Includes postage, Energy Publications, 99- RD #1,

44

http://argentumcompendium.org/

Morrisville, NY 13408 H.E.L.P ful News, Vol. 8 No. 9

PoliticsInHealing - Daniel Haley

The Cancer Conspiracy - Barry Lynes

The Cancer Cure That Worked - Barry Lynes

The Golden Rife - Barry Lynes

Kao kratki dodatak u ovom poglavlju mala povijest ozonoterapije kompilirana od strane Ed McCabe-a, zaslužuje i ovako neprevedena mjesto ovdje.

...

1885 Florida Medical Association published "Ozone" by Charles J. Kenworthy, M. D., M.R.S.V. from Jacksonville Florida. This proves that ozone was in regular medical usage in the U.S. before 1885, and therefore predates the 1906 Pure Food and Drug Act, its subsequent revisions, and the FDA as well. Therefore, ozone's medical usage is grand fathered in the United States, and held as perfectly legal for any M.D. to use without censure. Ozone generating medical devices are claimed by the FDA to be a separate question (Note: see commentary further on about Dr. Willner's case in 1991). 1896 Sept 22 Inventor genius Nikola Tesla patents the first ozone generator in the U.S. 1898 Institute for Oxygen Therapy-Healing started in Berlin by Thauerkauf and Luth. First injection of ozone into animals, first bonding of ozone to solid form products (Haemozon, now Homozon). Proprietary bonding technology method still unknown and unbelieved by all but certain American, German and Russian scientists. The chemistry is substantiated in Russian texts.

45

http://argentumcompendium.org/

1898 Dr. Benedict Lust from Germany practicing in NY. He was the originator and founder of Naturopathy, and wrote many books and articles on ozone. 1900 Medical ozone was used in the U.S. by Nikola Tesla who formed the "Tesla Ozone Company" which was the first company to use high voltage, high frequency, low amperage AC systems and was granted many ozone patents. Medical ozone and ozone products were used widely in the beginning of the century and their use actually predates the FDA's inception in 1906. 1902 J.H. Clarke's "A dictionary of Practical Materia Medica," London, describes the successful medical use of "Oxygenium" in treating Anemia, Cough, Cancer, Diabetes, Influenza, Morphine poisoning, Canker Sores, Strychnine poisoning, Whooping-cough. Oxygenium is ozone charged water. 1902 Dr. Chas. O. Linder M.D. was written up in Spokane, WA "Centennial" magazine as injecting medical ozone and commonly using state of the art ozone equipment in his medical practice. 1904 Ozone charged olive oil has been sold in pharmacies for years all over the U.S. and used by thousands of physicians under the trade name "Glycozone." As reported in nineteenth edition of "The Medical Uses of Hydrozone and Glycozone" by Chas. Marchand. The New York Chemist's 339 page book is in the Library of Congress with the U.S. Surgeon general's stamp of approval on it. 1910 (+/-) Tesla's "Violet Ray" ozone producing device commonly sold all over U.S. under many brand names and configurations, even finding its way into the Sears catalogue. Many had provisions for therapeutic breathing of strong concentrations of ozone after bubbling it through certain organic essential oils. Violet Ray now available through all beauty supply shops in the U.S.. Copyright 1911, 13, 15, 16, 19, 20 Noble M. Eberhart M.D., Ph. D., D.C.L. was published by New Medicine Publishing Company. "A Working Manual Of High Frequency Currents" Chapter 9 Ozone; Nature; Physiological Action; Methods of Administration; Diseases In Which It Is Indicated. Dr. Eberhart was head of the Department of Physiologic Therapeutics, Medical Department Of Loyola University. Professor of High Frequency, Illinois School of Electrotherapeutics. Head of Department of Electrotherapy, Chicago College of Medicine and Surgery. Member of Chicago and Illinois State Medical Societies, American Medical Association, American Medical Editor's Association, Victoria Institute or Philosophical Society of Great Britain. He used ozone in Tuberculosis, Anemia and Chlorosis, Chronic middle ear deafness and Tinnitus, Whooping Cough, Asthma, Bronchitis and Hay Fever, Insomnia, Pneumonia, Nervous Disability, Diabetes, Gout, and "Its beneficial action in syphilis has been attested by many physicians." "Ozonizing the air of a patients room is the best method of employing ozone in this disease (tuberculosis)." "In one sense of the word, since oxygen is so essential, it might be easily claimed that ozone was indicated in any bodily ailment... there are some diseases in which it is of particular

46

http://argentumcompendium.org/

benefit. Among these are anemia; all diseases off the respiratory organs, including tuberculosis; infectious diseases; and all conditions where there is imperfect oxidation and impaired nutrition." "H. de LaCoux, Chemical Expert to the Council of the Prefecture of the Siene, Paris, says: "In the application of ozone for tuberculosis, it is an undeniable clinical fact the number of bacilli in the sputum diminishes after the second or third treatment, even before the general condition of the patient is improved." "Dr. George Stoker, London, reports nine cases of tuberculosis treated within a year at the Stoker Oxygen Hospital, of which eight were discharged with the disease definitely arrested." 1913 Eastern American Association for Oxygen Therapy formed by Dr. Blass and German associates 1914 Nov 20th, Dr. Charles O. Linder was advertising the availability "At a great expense" on his part, of his new medical ozone machine in the Vol 1 No. 1 "Not yet named Magazine" at the Apple Show near Spokane, WA. He was passing the ozone through Eucalyptus, Pine, and Cedar oils as scrubbers before inhalation of the gas. 1920 Dr. Charles S. Neiswanger, M.D. publishes "Electro Therapeutical Practice" Ritchie and Company, Chicago. "A Ready Reference Guide for Physicians in the Use of Electricity and the X-Rays." Chapter 32 "Ozone as a Therapeutic Agent." Dr. Neiswanger was the President and Professor General Electro- Therapy Illinois School of Electro Therapeutics; Chicago Hospital College of Medicine. "Ozone acts as a powerful antiseptic in contact with diseased mucous surfaces, consequently its beneficial action is quickly apparent in the treatment of bronchial and laryngeal affections, catarrh, hay fever and all diseases of the respiratory organs." 1929 "Ozone and Its Therapeutic Action." Book names 114 diseases and applications of ozone and prints the research from the centers and doctors centers using ozone. Armor Research Foundation Institute of Technology, IL, American College of Physical Therapy, Berlin University, Behren Memorial Hospital, Glendale, CA, Board of Education, St. Louis, Bouvicant First Hospital Paris, British Army Medical Service, London, Chicago College Of Medicine and Surgery, Chicago, Harvard University, Cambridge, MA, Polytechnic Institute, Brooklyn, NY, Physical Chemistry University, IL, Post Graduate Medical School, NY, S. California University of Los Angeles, Salaberry Hospital, Buenos Aires, Spaulding General Hospital, Portland , OR, Western Reserve University, Cleveland, OH, Washington University, Seattle, WA. A 40 page book with a different medical paper from a different expert on each page. 1930 May 3rd, Journal of The American Medical Association article: "The Therapeutic Use of Oxygen in Coronary Thrombosis" by Robert L. Levy, M.D., and Alvan L. Barach, M.D. Oxygen tents help oxygen starved heart attack victims. 1930 German dental physician E.A. Fisch was regularly using ozone in his dental practice in Zurich Switzerland and writes large number of ozone papers in Italian, French, and German. Patents the "Cytozon," the first dental use ozone apparatus.

47

http://argentumcompendium.org/

1931 Dr. Otto Warburg wins first Nobel Prize for work proving cancer is caused by a lack of oxygen in the cells. He states in "The Prime Cause and Prevention of Cancer" that the cause of cancer is no longer a mystery, we know it occurs whenever any cell is denied 60% of its oxygen requirements. This occurs through a buildup of pollution or toxicity within and around the cell which blocks and then damages the cellular oxygen respiration mechanism. 1932 renowned Austrian surgeon Dr. Erwin Payr receives ozone therapy and thereby learns of medical ozone by treatment from E. A. Fisch. Goes on to use ozone in his medical practice, increasing its acceptability in surgery. 1935 Nov. Societe Francais d'Electrotherapie et de Radiologie publishes M. Sourdeau (Le Mans) paper on "Ozone in Therapy" Four machines to produce ozone have been installed in the Electro- Radiology service in Beaujon-Clichy. 1938 Parisian Medical Bulletin - Bul Med Paris 52 or 42:745- 749, Paul Aubourg, Honorary Electro-Radiologist in the Hospitals of Paris, publishes "Medical Ozone: Production, Dosage, and Methods of Clinical Application Using rectal insufflation he noted that of 465 patients, the colon capacity varied from 150 to 800ccs (no megacolons), so everyone was x-ray photographed to ascertain the proper dosage without forcing the ilio-caecal valve. Ozone injections into wounds last for 6 to 15 minutes, verified by laboratory bacteriological results. Vaginal insufflations were common. Breathable concentrations of ozone were routinely applied to infected sinuses. Intermuscular injections were abandoned as too painful and ineffective. In 8000 applications of ozone, there were no accidents or harmful side effects. 1938 Paul Aubourg "Results of 119 cases of coliform infection treated by ozone in BeaujonClichy." Presse Med 1938; 46:1987- 1900. 1940's German Doctor Hans Wolfe wrote the book "Medical Ozone." 1940's FDA starts seizing ozone machines, and this policy continues to this day. 1940's "Polyzone," "Aetheozone," and other ozone machines were marketed in the U.S. 1942 "Gordon Detoxification and Hydro Surgery - Theory and Practice" book published covering medical uses of ozone as colon cleanser. 1943 During the Second World war, Dr. Robert Mayer treated the FBI prisoners of war in the Ellis Island, NY POW camp. Dr. Mayer subsequently learned of medical ozone from one of the German prisoners and has since been applying ozone to patients in the United States for over 45 years. Dr. Mayer is a pediatrician, and has safely and effectively given ozone therapy to over 12 thousand people, most of them children. He pioneered the technique of ozone being injected directly into the spinal fluid to end meningitis. Dr. Mayer has authored many medical papers including: "Using Ozone As A Chemotherapeutic Agent For the Treatment Of Diseases" Out of compassion, he recently came out of retirement (he's in his seventies) and began treating hundreds of AIDS patients with medical ozone. 1944 Dr. Otto Warburg wins second Nobel Prize for his work linking cancer to damaged cell respiration due to a lack of oxygen at the cellular level.

48

http://argentumcompendium.org/

1951 June Dr. William Turska, Chairman of the Committee on Scientific Research of the American Naturopathic Association publishes in the Journal of the American Naturopathic Association "Oxidation." Dr. Turska pioneered the breathing of Aethozol (ozone passed through selected oils). He also pioneered and maintained one of the best methods of putting ozone into the body was to put up to 250 cc's directly into the portal circulation via the rectal veins with no pain, discomfort, or side effects. With repeated application, this completely cleans the liver. 1953 Dr. Hans Wolff, general practitioner in Frankfurt, Germany starts his own ozone clinic after coming into contact with and learning about ozone from Dr. Hanseler. 1954 "Oxygen: Master Of Cancer" book published by Frank Totney. 1956 Feb 24 Two time Nobel Prize winner Dr. Otto Warburg (who won this prestigious award for discovering and proving that cellular respiration, once damaged by a lack of oxygen, caused cells to mutate uncontrollably and turn into cancer cells) publishes in SCIENCE 24 February 1956, Volume 123, Number 3191 "On the Origin Of Cancer Cells." 1958 - 1973 Dr. Robert Mayer and Dr. Edmund J. Ryan were granted 8 ozone patents. 1950, 55, 58 patent # 3,063,904 granted Nov. 13, 1962: "Polymeric Oxygen (Ozone) In Blood and Sera Treatment and the Product Thereof." 1961 Encyclopedia of Chemical Technology, Volume 16, Third Edition. John Wiley and Sons. The symptoms of breathing high concentrations of ozone are acute, there appear to be no chronic affects among normally healthy people because the body has the ability to repair such damages. "No free radical reactions which directly involve ozone have been observed. During the 80 year history of the large scale usage of ozone, there has never been a human death attributed to it." 1965 Senator Edward Long holds U.S. Senate hearings where Dr. Herbert Ley, FDA Commissioner testifies that the FDA "protects" the big drug companies and are subsequently rewarded, and using the government's police powers they attack those who threaten the big drug companies. "People think what the FDA is protecting them. It isn't. What the FDA is doing and what the public thinks it's doing are as different as night and day. "First it is providing a means whereby key individuals on its payroll are able to obtain both power and wealth through granting special favors to certain politically influential groups that are subject to its regulation. This activity is similar to the 'protection racket' of organized crime: for a price, one can induce FDA administrators to provide 'protection' from the FDA itself." Secondly, as a result of this political favoritism, the FDA has become a primary factor in that formula whereby cartel oriented companies in the food and drug industry are able to use the police powers of government to harass or destroy their free market competitors. "And thirdly, the FDA occasionally does some genuine public good with whatever energies it has left over after serving the vested political and commercial interest of its first two

49

http://argentumcompendium.org/

activities." - Barry Lynes, "The Healing of Cancer" Marcus Books, Queensville, Ontario, Canada. 1966 June 20 Meeting of Nobel Laureates: "The Prime Cause and Prevention of Cancer With Two Prefaces On Prevention." Dr. Warburg delivers revised lecture at the meeting of the Nobel Laureates at Lindau, Lake Constance, Germany. He is the Director of the Max Planck Institute For Cell Physiology, Berlin Dahlmer; English edition published by Dean Burk, National Cancer Institute, Bethesda Maryland, USA 1967. 1969 U.S. Congress studies the FDA and states that 37 of the top 49 officials of the FDA who left the agency moved into high corporate positions with the large companies they had regulated. 1971 Dr. Hans Wolf (President) and Prof. Dr. Siegfried Rilling (Vice President) founded The German Medical Society for Ozone Therapy. 1972 The International Association For Oxygen Therapy, Dr. George Freibott, President, emerges. Association formed out of International Oxidation Institute, which came from the Eastern American Association for Oxygen Therapy 1975 U.S. G.A.O. Government General Accounting Office studied the FDA and revealed that 150 FDA officials owned stock in the companies they were supposed to regulate. 1976 The FDA publishes in the Federal Register 21 CFR 801.415 Dated 2/13/76, amended 7/24/85, and 9/27/89: "Ozone is a toxic gas with no known medical uses." Ed McCabe comments in "The Family News:" "Printing this statement in a publication paid for with our taxes is either a blatant attempt at suppression of truth from the highest levels, or one of the poorest research jobs ever done. It obviously favors competitive therapies, and ignores well over 50 years of safe and effective medical use on hundreds of thousands of humans - backed up with thousands of medical references and clinical studies in Switzerland, Italy, France, Germany, Australia, New Zealand, Mexico, and the U.S." 1978 FDA reports 1.5 million people were hospitalized in the USA due to side effects from medication. On the other hand, medical ozone has been legally used in clinics worldwide on a daily basis since the forties. In Germany, Ozone side effects are typically minor irritations that are caused by incorrect application and quickly disappear. This side effect rate is incredibly far, far, lower than U.S. drug therapy side effect rates wherein each year approximately 140,000 people die from prescription drug usage. That's two and a half times more Americans than were killed in Vietnam. 1979 First case of AIDS treated by medical ozone therapy. Dr. George Freibott, ND from the International Association of Oxygen Therapy saw his first AIDS case. A Haitian living in Avon Park, Florida came to him with Kaposi's Sarcoma mouth lesions and was treated with medical ozone in rectal insufflations, ozone colonics, and direct ozone IV injection off and on for 1 1\2 years, only once a week. All external lesions were healed. 1979 Dr Hans Wolff publishes his book on ozone. 1980 Aug 22nd Sweet F, Kao M S, Lee S-CD (Dept of obstetrics and Gynecology, Washington University School of Medicine, St Louis, Mo) and W. Hagar (St Louis Air

50

http://argentumcompendium.org/

Pollution Control) publish in "Science" Vol 209: 931-933, a U.S. peer reviewed scientific journal, their study: "Ozone Selectively Inhibits Human Cancer Cell Growth." They announce "Evidently the mechanisms for defense against ozone damage are impaired in human cancer cells." "All of the cancer cells (lung, breast, uterine and endometrial) showed marked dosedependent growth inhibition in ozone at .3 and .5 ppm" while the normal cells were not affected. "Evidently cancer cells are less able to compensate for the oxidative burden of ozone than normal cells." They also stated that ozone inhibits cancer 40 to 60%, and up to 90% in a dose dependant manner, yet there is no response from mainstream medicine. 1980 Jan The German Medical Society for Ozone Therapy commissioned Marie Theresa Jacobs and Prof. Dr. Dr. Hergetbegan from the University Kilnikum Giessen and the Institute for Medical Statistics and Documentation of Giessen University to begin an inquiry entitled "Adverse Effects and Typical Complications In Ozone Therapy." 2,815 questionnaires were sent out to all western German ozone therapists known by the Medical Society for Ozone Therapy (AGO, Arztliche Gesellschaft fur Ozontherapie). 884 went to physicians and 1931 to therapists. 1980 May By now, The German Medical Society had collected 1,044 replies, or 37% of the total. The replies that were returned stated 384,775 patients were treated with ozone with a minimum of 5,579,238 applications and the side effect rate observed was only .000005 per application! The report also stated "The majority of adverse effects were caused by ignorance about ozone therapy (operator error)." The University of Innsbruck's Forensic Institute published Dr. Zacob's dissertation quoting this in The Empirical Medical Acts of Germany. 1982 German medical textbook published: "Medical Ozone" 2nd Ed. by Dr. Ewald Fischer Medical Publications in Heidelberg. 1983 "Ozone As Therapy In Herpes Simplex and Herpes Zoster Diseases;" Mattassi R. MD, D'Angelo F. MD, Franchina A. MD, Bassi, P. MD. Santa Corona Hospital, Division of Vascular Surgery and Neurology, Milano, Italy 58 cases of Herpes Simplex showed complete recovery in two to five days following ozone therapy. "Results, Herpes Zoster: in all patients healing of skin lesions were observed after a minimum of 5 and a maximum of 12 ozone injections. Herpes Simplex: all patients healed after 1-5 injections. (Daily endovenous injections of 20cc of an oxygen-ozone mixture. 1983 June The chairman of neurosurgery at Jefferson Medical College in Philadelphia, Dr. Jewell Osterholm, announced that stroke damage can be reversed with spinal injections of an oxygen-rich mixture. Experiments on lab cats showed the procedure does reverse stroke damage. 1983 May 24-25 - PROCEEDINGS - SIXTH WORLD OZONE CONFERENCE Washington, D.C. 412 page book: "Medical Applications of Ozone."

International M.D.'s List 33 Major Diseases Successfully Treated With Ozone "OZONE Removes viruses and bacteria from blood, human and stored... Successfully used on AIDS, Herpes, Hepatitis, Mononucleosis, Cirrhosis of the liver, Gangrene, Cardiovascular Disease, Arteriosclerosis, High Cholesterol, Cancerous Tumors, Lymphomas,

51

http://argentumcompendium.org/

Leukemia..Highly effective on Rheumatoid and other Arthritis, Allergies of all types...Improves Multiple Sclerosis, ameliorates Alzheimers Disease, Senility, and Parkinson's...Effective on Proctitis, Colitis, Prostrate, Candidiasis, Trichomoniasis, Cystitis... Externally, ozone is effective in treating Acne, burns, leg ulcers, open sores and wounds, Eczema, and fungus." 1985 International Ozone Association publishes Robert A. Mayer's Experience of a pediatrician using ozone as a chemotherapeutic agent for the treatment of diseases of children. Medical Applications of Ozone, Julius Laraus editor 1985 Jan "The Biochemical Process Underlying Ozone Therapy" published in Germany by Renate Viebahn of Dr. J. Hansler GmbH, Germany submitted for publication April 1984 accepted for publication January 1985. Professor Viebahn is in constant contact with most all of Europe's ozone using clinics. Her paper demonstrates ozone's ability to ... disinfect and sterilize...employ bactericidal and virucidal mechanisms...is a circulatory enhancer...penetrates viruses. 1985 Sept "The Basic Clinical Applications of Ozone Therapy" Siegfried Rilling, MD President of German Medical Association for Ozone Therapy publishes in German medical publication, received for publication January 1985, accepted for publication September 1985. Complete descriptions of almost all ozone therapies and suggested protocols, based on his lifetime of clinical practice. 1986 Dr. Alexander Preuss in Stuttgart, FRG, "Positive Treatment Results in AIDS Therapy; OzoNachrichten 5 (1986) Heft 1/2, published case histories of AIDS patients treated with ozone who are now completely healthy and back at work. Details printed in "Oxygen Therapies" by Ed McCabe, Energy Publications, 1988. 1986, Dec 30, Patent # 4,632,980 was granted and now held by Medizone, Inc. NYC, NY. "OZONE DECONTAMINATION OF BLOOD and BLOOD PRODUCTS" Medizone states all stored blood can be decontaminated with ozone, and all HIV can be eliminated. Medizone applies for human test approval. Despite 50 years of medical ozone's use on humans by over 7,000 physicians, and flawless animal studies, the FDA won't allow human testing in the U.S. 1987 Dr. Horst Kief, Heidelberg, FRG, announces successful treatment of 3 AIDS patients brought from Stage 8 back to Stage 1 at his German clinic using autohemotherapy ozone/1 gram vitamin C therapies. Dr. Kief states "You can kill the AIDS virus with ozone therapy... No side effects." 15 ARC patients exhibit "full remission." Gained weight, T cells went from 300 back up to 1500 (normal), gone back to work. "One patient was so weak he couldn't turn on the radio. After only 3 treatments, he walks to the bathroom unaided." Typical treatment twice a week (method now outdated), continues for 7 to 11 months. 1987 Dr. Hans Neiper, an ozone using doctor in Hanover, FRG, worked with NASA, past president of a German Oncology in an interview by videographer Jeff Harsh, talks about his colon cancer work. Although he can't divulge the name of his patients, "President Reagan is a very nice man." And, "You wouldn't believe how many FDA officials or relatives or acquaintances of FDA officials come to see me as patients in Hanover. You wouldn't believe this, or directors of the American Medical Association, or American Cancer Association, or the presidents of orthodox cancer institutes. That's the fact."

52

http://argentumcompendium.org/

" The Use Of Ozone In Medicine" 1987 Classic medical ozone textbook published by Karl F. Haug, Heidelberg, by Professor Siegfried Rilling, M.D. and Renate Viebahn, Ph.D, co-authors. 225 OZONE MEDICAL REFERENCES AND OVER 48 DISEASES COMMONLY TREATED WITH OZONE Including: "Abscess, Acne, AIDS, Allergies, Anal Fissure, Antiviral effect, Cerebral sclerosis, Circulatory disturbances, Cirrhosis of the liver, Menopause, Constipation, Cystitis, Bedsores, Dermatology, Fistulae, Funguses, Furunculosis, Gangrene, Gastroenterology, Gerontology, Hepatitis, Herpes, High Cholesterol, Colitis, Neurology, Dental Medicine, Tumors, Cancer, Orthopedics, Osteomyelitis, Parkinson's, Rheumatism, Proctology, Gynecology, Radiology, Raynaud's disease, Scars, Inflammation of the vertebrae, Stomatitis, Joint dystrophy, Surgery, Phlebitis, Open sores, Urology, Vascular surgery, Wound Healing." 1987 March 8-12 K.S. Zanker presents ozone has benefit in cancer treatment paper at the 2nd International Conference on Anticarcinogenesis and Radiation Protection Gaithersburg Maryland "The selectively inhibitive effect of medical ozone prepared from pure oxygen on tumorous human cell cultures has been known for a long time, and has recently been confirmed once more." - Washuttl, Viebahn, and Steiner reviewing this study. 1987 Cuban (FDA equivalent) National Inst. For Scientific Research conducts ozone animal studies proving ozone is non- toxic, non-mutagenic, non-carcinogenic. (Ozone won't cause toxicity, mutations or cancer) 1987 Strahlenther Onkol (German Cancer Journal) 1987;163:37-42 "Zur Wirkung von Ozone und ionisierender Strahlung am In-Vitro- Modell - eine Pilotstudie an vier gynakologischen Tumoren" Karlic H., Kuccra H., Metka M., et al "Recently, evidence was provided that ozone has a selective effect on an ovarian carcinoma, two solid adenocarcinomas of the ovary and one endomentrial carcinoma." - (Zanker/Kroczeck) 1987? FDA contacts 15-20 MD's who have bought Hansler German ozone machines from a U.S. importer (McGrath/Boeve) and demands they all turn in the generating tubes. Some comply, some ignore them. 1987 H G Knoch, W Roschke, W Klug publish in The German Articles of Colo Proctology (Aktuelle Koloproktologie) 1987; Band 4: 161-173 "The use of Ozone Therapy In Proctology" (Die Sauerstaff-Ozontherapie in der Proktologie" After studying the work of Leipzig Surgeon E. Payer since 1936, they stated "It is known that the rectal application of oxygen/ozone has a therapeutical effect on diseases of the rectum and colon. Animals. Animal experiments were conducted to clarify the O2 diffusion through the wall of the colon, and the increase of PO2 in the venous and arterial blood flow...when O2 and O2/O3 gas insufflation was applied." Using 10 rabbits averaging 2500 g rectal insufflation was applied. After O2/O3 gas was applied at 5.1 mg over 10 seconds, the PaO2 was up 300%. O2 diffuses through the wall of the colon and increases the O2 concentration in the vascular system and the liver.

53

http://argentumcompendium.org/

"Due to the known properties of ozone (bactericidal, circulatory enhancement, virucidal, fungicidal, hemostatic, wound leaning and metabolic stimulant), its rectal application is also recommended for human patients." Clinical human examinations: "An adult human tolerates 800 ml of an ozone/oxygen gas mixture applied rectally over a period of one minute without any complaints." "Gas absorption is slow, on average within one hour." Both the oxygen and the oxygen/ozone mixture is absorbed through the wall of the large intestine, enters the blood stream and results in a PaO2 increase within the entire organism." "No adverse effects occur when ozone is applied." (Ozone is) Recommended for colitis and proctitis and is "superior to all previously known methods of therapy. In proctology, we view the indication of rectal insufflation to be valid for colitis." " 16 patients with hepatitis B were given ozone and compared to a control group. Those who got the ozone had an increase in wellbeing and 75% of those treated could be placed in the "healed" category within a period of 14 days. 1988 Historian Eustice Mullins writes: "The Office of Technology Assessment of the U.S. Government states that 95% of the prescription and over the counter drugs on the market have not been proven to work." 1988 "International Bio-Oxidative Medical Foundation" Charles H. Farr, M.D. President, is formed by several hundred U.S. M.D.'s trying to advance oxygen therapies in the U.S. by publishing their successful clinical results. Yearly meetings attended by physicians from all over the world. 1988 Dr. Gerard Sunnen publishes: "Ozone in Medicine: Overview and Future Directions" in The Journal of Advancement in Medicine. Dr. Sunnen, at the Bellevue Medical Center in New York City, lists medical ozone as commonly being used worldwide on: "Herpes, AIDS, and Flu. Wounds, burns, staph infections, fungal and radiation injuries, and gangrene. Colitis, fistulae, hemorrhoids and anal infections. It promotes healing. Blood ozone treatments have been used to treat virus infections including: AIDS, hepatitis, flu, some cancers, diabetes and arteriosclerosis. Used in dental surgery, periodontal disease, mixed in water and swallowed for use on gastric cancer, and applied as a wash in intestinal or bladder inflammation. Mixed with olive oil it is used on fungal growths and skin ulcers. Ozone baths are used to irrigate the skin, to disinfect and treat eczema and skin ulcers. "All of the world's blood supplies may be made bacteria and virus free (AIDS, etc.) by passing 40-50 mcg/ml of ozone through them." 1988 "OXYGEN THERAPIES" book by Ed McCabe lists 5 AIDS case histories showing successful treatment by ozone, and lay translation of paper based upon 74 medical references proving ozone's effectiveness in disease treatment. First widely distributed international publication in history to describe effectiveness of every known oxygen therapy, those being commonly self administered, and those administered under a physician's care. Becomes best seller. 1988 June Dr. Scott Ricke and inventor Basil Wainwright conducted an HIV in vivo scientific study involving five patients in Nogales, Mexico. In just ten days of treatment, Ozone and a new AIDS monoclonal measurement process developed by Epitope, Inc. demonstrated a reduction of 28% and higher of viral activity.

54

http://argentumcompendium.org/

1988 July "The Treatment of Viral Diseases with Ozone" published in "Erfahrungsheilkunde," Number 7, July 1988 by Dr. Horst Kief "Ozone is highly effective against viruses... The present study provides statistical proof of its extraordinary efficacy in cases of chronic aggressive hepatitis... In the case of AIDS and ARC patients,... hyperbaric ozone therapy can lead to astonishing improvement in the clinical status..." 1988 Sept Dr. William Closon, M.D. working with Basil Wainwright at Brunswick Blood Laboratories establish that the precise non- cytotoxic window of ozone concentration to achieve maximum HIV viral inactivation is 2% by weight, or approximately 27 micrograms per milliliter. 1988? Boguslaw Lipinski, Ph.D., Boston Cardiovascular Health Center and Tufts University School of Medicine, Wellesley, MA publishes "Rationale For Treatment Of Cancer With Ozone." Citing 35 medical references, Dr. Lipinski concludes "Preliminary clinical studies indicate that oxidative therapy might produce desirable results in cancer treatment." 1988 Sep Dr. Horst Kief presents his findings at the Fourth International Conference on AIDS. He followed 13 AIDS patients for 12 months of treatment, Kief suggested that the absolute CD- 4 count could be increased in such patients and their T$/T* quotient returned towards normal through ozone Therapy. 1989 William Campbell Douglass, M.D. publishes "AIDS, The End Of Civilization" In it he says, "At present we have the ambulance- at-the-bottom-of-the-cliff mentality in which the only solution entertained is to pick up the bodies rather than go to the top of the cliff and solve the problem." Dr. Douglass visited scores of empty villages in Africa where whole tribes had died of AIDS. He reports seeing mound after mound of burial sites along roadsides in which natives were buried when and where they fell dead. Dr. Douglass now actively promoting blood ozonation\UV (photophoresis) treatments in the U.S. 1989 April-May Raum and Zeit Vol 1, No. 1, "The Treatment of Virus Infections with OzoneOxygen Mixtures;" Alexander Preuss M.D. (Preuss's work was featured in Ed McCabe's book "Oxygen Therapies" in 1988) He cites 8 of his AIDS case studies wherein ozone therapy had dramatically improved their health. "Therefore I may conclude that AIDS in the state of an opportunistic infection is treatable for at least 17 months - nobody has to die from it any longer." 1989 July "Ozone Science and Engineering" Vol 11 pp. 411-417 publishes Immunological Examinations In Patients With Chronic Conditions Under Administration Of Ozone/Oxygen Mixtures;" J. Washutti, R. Viebahn, I. Steiner "... a significant increase in IgG, the most important immunoglobulin in the immune system... must be assessed as an immunostimulation. ...no immunosuppresive effect occurs,... On a long term basis, no kind of immunosuppressive behavior caused by ozone application can be found in the dosage range selected. 1989 July 6th "Ozone Science and Engineering" Vol 12 pp 65-72 publishes The Influence Of ozone On Tumor Tissue In Comparison With Healthy Tissue" J. Washuttl, R. Viebahn, I. Steiner "The in vitro results clearly show that a pronounced influence on tumor metabolism, which does not occur in healthy tissue, is indeed possible with ozone. Because, here in particular, the respiratory cycle and glycolysis as well as general oxygen utilization in tumor tissue are positively influenced by ozone therapy..."

55

http://argentumcompendium.org/

1989 Aug 8th "Newsweek" Vol. 114, No.6, P. 50 A highly developed AIDS underground composed of entrepreneurs and AIDS activists smuggles unsanctioned drugs and even an ozone- injection machine into the United States. Desperate people feel the underground network is the only hope they have. 1989 Sep Dr. Harald Vetter ND of 8126 Hohenpeissenberg, Germany publishes "AIDS, Can Ozone Help?" the meticulously documented results of his application of 600 ml autohemotherapy ozone therapies to 100 patients with AIDS (44 with AIDS / WR 6, 47 with ARC / WR 3-5, 9 with Lymphadenopathy (LAS) / WR 1-2. An insurance expert reviewed a typical case and declared such dramatic improvements are in fact almost incredible. 1988 Oct 26 Associated Press "Ozone may limit AIDS Symptoms?" Bethesda Naval Hospital's Dr. Kenneth Wagner reports ozone stopped the HIV virus from multiplying, and left cells undamaged. Dr. Steven Kleinman from The American Red Cross says it should be experimented with further. AP then reports on Dr. Carpendale, Chief of Rehabilitative Services at the San Francisco VA Hospital's ozone study controlling diarrhea, and possibly hindering the AIDS virus. 1988 Nov 28 "Insight" Vol. 4, No. 48, P. 56 by Dina Van Pelt. Ozone may be able to kill HIV without harming infected blood cells. The Bethesda Naval Hospital in Maryland conducted tests on HIV infected blood in which ozone killed the virus without damaging the cells that contained it. Dr. Kenneth F. Wagner, senior research physician for HIV research at the Henry M. Jackson Foundation for the Advancement of Military Medicine in Rockville, MD., says that European physicians have safely used ozone to safely treat viruses for years. In a study of five patients at San Francisco's VA Hospital, all five showed significant improvement without signs of toxicity. 1989 FIRST MODERN U.S. HOSPITAL TEST OF OZONE ON HUMANS STOPPED George Perez, M.D., Dir. of Virology at Saint Michaels Med Center, Newark, NJ, and Chief Investigator of the hospital's Institutional Review Board was commissioned to undertake a 75 day institutional review board supervised ozone/AIDS protocol. 5 terminally ill AIDS patients underwent only 15 days of ozone treatments at Saint Michaels Hospital in Newark, New Jersey. The T4 counts of the patients were from a low of 5 to a high of 86. At the start, one was so badly covered with herpes lesions he couldn't wear clothes. All had T-cell counts of below 200. By the end of the 15 days each treatments, the herpes patient's skin had healed, and all had been released from the hospital. No adverse side effects or toxicity could be found. T/4 counts remained stable or increased. Viral protein core (p24) counts decreased indicating mass virus destruction. Four M.D.'s state ozone therapy is non toxic, and should be adopted. Due to political pressure, the tests were aborted. Comment: "Political pressure" means that after the fact, the FDA forced Dr. Perez to sign a bogus statement that ozone is "worthless," or he was through as a doctor, and the hospital would never get any more millions in funding. Heavily censored copies of this are available through the Freedom of Information Act. 1989 Nov Cuban M.D.'s successfully treating sickle cell anemia, ankle ulcers, farm accidents, and ocular (RP, retinitis pigmentosa) disease. James Caplan, CAPMED/USA and Dr. Manuel Gomez, National Institute for Scientific Research, Havana, Cuba have patent pending for treating sickle cell anemia disease crises and ulcers with oxygen/ozone. They began large scale human trials leading to Cuban Ministry of Health approval for general use of ozone for

56

http://argentumcompendium.org/

sickle cell anemia, ulcers, and topical wounds. Ozone had been approved for the treatment of retinitis pigmentosa before the sickle cell anemia started. 1989 "Ozone In Medicine, Vol 3" Proceedings of The Ninth World Ozone Congress, New York, published by International Ozone Association of Zurich. 14 presentations of the medical therapeutic applications of medical ozone by bona fide international M.D.'s and scientists. 1990 Jan 24 The Canadian National Defence Headquarters wrote to Health and Welfare Canada Bureau of Biologics, "Ozone Therapy in AIDS / project #231, Summary of Findings." Significant positive response in CD4 counts. No detrimental effects on absolute CD4 counts. "Contrasted with the control samples which quickly became (highly) positive for HIV1...These data clearly demonstrate that no HIV-1 activity was detectable in any of the ozonetreated samples.It would appear that this form of therapy constitutes a potent means of inactivating HIV-1 in contaminated blood supplies, and may also provide a means for patient specific "autovaccination" in selected cases." They strongly asked for more funding to continue the research. 1990 Experimental Chemotherapy 1990;36:147-154 "In vitro Synergistic Activity of 5Fluorouracil with Low-Dose Ozone against a Chemoresistant Tumor Cell Line and Fresh Human Tumor Cells" "Our results indicate that ozone in combination with 5- fluorouracil (5FU) makes a 5-FU resistant cell line susceptible for the combined treatment modality. Furthermore, ozone acts synergistically or at least additive to chemotherapy in different tumor cell suspensions, derived from the breast and the colon." 1990 April-May University of Bologna Italy department of optical physiology publishes in Panminerva Medica"Effects of Oxygen-Ozone Therapy on Age Related Retinal Macular Degeneration" "The majority of patients showed an improvement of their ocular condition." 1990 Haematologica, 1990 75:510-5, famous European Medical Journal publishes the work of Velio Bocci and Luana Paulesu "Studies On the Biological Effects of Ozone 1. Induction of Interferon On Human Leucocytes." sponsored by grants from the Italian Ministry of Education. "...ozonation of blood is a medical procedure followed in several countries for treatment of viral diseases... we feel that the exploration of the effects of ozone on PBMC (peripheral blood mononuclear cells) has opened a new field of investigation that may yield useful results both in biological and practical terms. Ozone or its reactive oxygen species may act mainly via the stimulation of PBMC and release of lymphokines. The hypothesis can be made that ozone could lead to the release of tumor necrosis factor (TNF), interleukins (Ils) and IFN (interferon, a powerful antiviral protein with immunomodulatory activities could produce some benefits in patients with viral diseases)." (See the rest of the study 1991, Nov 5th) 1991 Susan M. Lark, M.D. Los Altos, CA sends Ed McCabe a draft copy of her article entitled "Ozone and Its Uses In Medical Therapy". She reviewed the reseach studies on ozone therapy and concluded "the studies find bennefit in the clinical use of ozone for a varitey of conditions with a minumum of side effects." She told Ed "After a decade of product development/research with oxidative modalities, I have found ozone/oxygen therapy to be one of the most powerful and effective therapeutic modalities I have ever worked with."

57

http://argentumcompendium.org/

1991 March, Proceedings of the 10th World Ozone Conference in Monaco " The efficacy of O2/O3 Low Pressure Application In Badly Healing Wounds" Horst Werkmeister - Former head of the Radiography Department, Lutheran Hospital, Oberhausen Germany. "There is little inconvenience to the patient, ozone is not capable of engendering further damage, and produces a significant stimulation of wound healing in a large number of cases due to its disinfectant and pronouncedly hyperemizing effect. If applied early enough, it is often able to prevent the development of large lesions. The unprejudiced presentation of wound developments following the application of ozone/oxygen gas treatment on the basis of measurement values given above has the aim of encouraging a wider and more frequent application of this method as it has shown its efficacy in many severely affected patients." 1991 March, Proceedings of the 10th World Ozone Conference in Monaco "Resolution of Intractable Diarrhea of Unknown Etiology in Patients With AIDS Treated by Medical Ozone A pilot study." Ozone rectal insufflation stops AIDS patients' diarrhea. 1991 Apr Erfahrungsheilkunde Vol 40, No. 4 "Ozone Therapy - The underlying Therapeutical Concept And Models Of Efficacy." Renate Viebahn-Hansler "Due to its very specific reaction, medical ozone, as a pharmaceutical agent, has an accurately defined range of efficacy... According to the dosage and concentration range, we make use of the different properties of ozone, i.e.: its germicidal action (by oxidative destruction), its inability to inactivate microorganisms, and its restitutional effect (at a low concentration range). This involves three major indications: external ulcers and severe skin lesions, diseases of viral and bacterial origin, and arterial circulatory disturbances. The restitutional effect of ozone can be understood via its oxidative influence on the oxygen metabolism, the induction of specific enzymes and the activation of immunocompetent cells. 1991 Oct 1 Peer reviewed "JOURNAL OF THE AMERICAN SOCIETY OF HEMATOLOGY" In a major breakthrough for U.S. medical thinking, three years after the study concluded, the ozone\HIV work of M.D.'s Wells, Latino, Galvachin, and Poiesz is published in a well respected U.S. peer reviewed medical journal. Their article: "Inactivation Of HIV Type 1 by Ozone In Vitro" appears in "Blood Journal, Volume 78 Number 7, Oct 11, 1991, pg. 1882" describing the research coordinated by Dr. Bernard Poiesz from Syracuse State University of New York Research Hospital. They performed 15 replications of an ozone study that interfaced ozone with HIV infected factor 8 blood. The ozone completely removed the HIV virus from the blood 97 to 100% of the time, yet was non-toxic to normal healthy blood components. Ed McCabe announced this study back in 1988, in his "Oxygen Therapies" book. 1991 OCT Dr. Michael T. Carpendale M.D. Veteran's Administration Hospital, San Francisco, and Joel Freeberg M.D., UC Medical School San Francisco, Bay Medical Research Foundation, San Francisco, publish in The Journal of Antiviral Research 1991; Volume 16 Number 3 :281-292 the following medical paper: "Ozone Inactivates HIV At Noncytotoxic Concentrations "HIV (p24) was reduced in all ozone treated cultures compared to controls." Dr. Carpendale also privately published "Ozone Treated HIV+ patient Becomes PCR Negative", the stories of two ozone rectal insufflation using AIDS patients - one who became PCR-.

58

http://argentumcompendium.org/

1991 Dr. Robert Mayer (using ozone over 50 years, since the forties) has late stage AIDS patients in his research center clinical study some who only have a count of 5 T cells. Normal is 600-1500+. Although they have a count of only 5 T cells, they are completely healthy. In a hope indicating development, local FDA office told Dr. Mayer to go ahead and use ozone, as long as he only makes it himself in his own office with his own self manufactured machine. 1991 A brave humanitarian U.S. M.D. (Dr. J.B., ret.) in a southern state comes forward with his secret clinical ozone/hyperbaric therapy results. All his testing was performed at a major hospital and within independent labs. Out of 248 HIV POSITIVE patients he reported bringing 113 to HIV NEGATIVE, each within 60 Days, using ozone autohemotherapy immediately followed by hyperbaric therapy. 1991 Publication: The use of ozone-treated blood in the therapy of HIV infection and immune disease - a pilot study of ozone safety and efficacy. "AIDS" 5:981-984. G. Garber, D Cameron, N Hawley-Foss, D Greenway and M. Shannon. This is the study the detractors of ozone like to quote to falsely try and prove it doesn't work. In an early Canadian establishment attempt to see if there is any validity to ozone, and to see if it was safe, a poorly designed and executed protocol was used in a pilot study by well meaning but unexperienced practitioners. The trial was sponsored by the Ottawa General Hospital Infectious Disease Division, Canadian Health and Welfare, Canadian Federal Center For AIDS, Department Of National Defence, and The Meuller Medical Company of Canada. Comment: Poorly designed because the study only gave 10cc's of ozone into a muscle (dismissed by Aubourg in 1938 as too painful and ineffective), not I.V., and not enough to do any good, and not for a long enough time period. How are you going to clean up the 100 plus pounds of water that humans are by putting 10cc's into a muscle only three times a week? The daily environmental toxic load intake on the body alone would quickly negate any benefit, let alone the stress of a disease like AIDS! Poorly executed because during the second half of the too short study, the principals admitted the ozone machine had broken, and wasn't producing any ozone, yet they ignored this fact when they wrote up the second phase of the study! So, they used a protocol that any serious practitioner would laugh at, and based their conclusions upon false data. They then compounded their errors by seriously overstepping their boundaries and wrongly making the unjustified broad pronouncement that "Ozone therapy does not enhance parameters of immune activation nor does it diminish measurable p24 antigen in HIV-infected individuals." The tragedy of allowing such studies to be published, and such pronouncements to be made, is that this false conclusion is often repeated by the FDA to our elected representatives while they ignore the thousands of studies that show ozone does work. This intellectual dishonesty is used to politically justify barring further real research that would eliminate suffering and save lives. 1991 Nov 5th Lymphokine and Cytokine Research Vol 10, Number 5, 1991 publishes "Studies on the Biological Effects of Ozone: 2. Induction of Tumor Necrosis Factor on Human Leucocytes, Luana Paulesu, Enrico Luzzi, and Velio Bocci. "Because ozonation of blood is a procedure followed in several European countries for the treatment of viral diseases

59

http://argentumcompendium.org/

and tumors, the release of factors with antiviral and immunomodulatory activities by leukocytes may explain the mechanism of action of ozone and of autohemotherapy." The "ozone concentration is critical in terms of TNF production and of cell mitogenesis. Owing to the presence of erythrocytes, higher concentrations are required to be effective in blood than in PBMC." 1991 Dec Dr. Robert Mayer joins the doctors reporting patients sero-converted to HIV NEGATIVE through use of ozone autohemotherapy. 1991 Major northeast area university scientist in conjunction with BSME engineer/researcher J.W. (names withheld by request to prevent being closed down by big money interests) undertaking two year plus microbe group eradication study using ozone equipment. Reporting 100% kill in vitro in 20 studies completed. Ft. Lauderdale police sergeant associated with FL Wainwright case phones one of the researchers and warns them, "You will be part of a criminal conspiracy if you continue to study ozone's effectiveness." 1991 Medizone ozone company negotiating with Canadian Armed Forces to commence 2 1\2 million dollar ozone research study to commence in 1992, comprised of animal studies, blood sterilization studies, human trials, the works. 1992 Jan Captain Michael Shannon, Deputy Surgeon General for the Canadian Naval Forces has 350 scientists under him. He is commencing a 2 1/2 million dollar ozone medical research study that will including blood sterilization, animal trials, and more. The Canadian Government realized that if a major event occurs, their army's blood supply would be inadequate in its present condition. He states "With thousands of people going to Europe yearly at a considerable cost to get this treatment - there must be something to it." 1992 May 8th Associated Press: Dr. Wayne Jonas, Walter Reed Army Institute of Research. Testifies before the North Carolina legislative panel. "Requiring that current medical practices be based on solid scientific evidence is building our house on a rock. Requiring that such practices be 'prevailing' is building that house on sand. What is prevailing in medical practice shifts with the wind of opinion and the tide of profit." 1992 June Author Ed McCabe begins working closely with former U.S. Congressman Berkeley Bedell. They decide to have Ed invited to testify before the newly-created National Institute of Health's Office of Unconventional Medicine. He testifies that, "Due to the many interviews I have conducted, it is my opinion that the AIDS problem has been solved. If immunity from state, and federal, and agency, and medical board prosecution could be assured, these humanitarian doctors would gladly make available their knowledge for the public good. I stand ready to do the same. They don't even need your money, they'll fund it themselves. If we can get ozone doctors immunity from prosecution, within 90 days the only thing left to do would be to implement the existing solution." Ed and Berkeley decided that they need an MD to be there as well, and chose Dr. John Pittman from North Carolina to represent the ozone using doctors undergoing political harassment. Dr. Pittman told his story of being closed down even though the therapy was working. 1992 June Ed McCabe and Dr. John Pittman meet with Dr Killian, Deputy Director of the NIH's N.I.A.I.D. (AIDS institute). He and his assistant were very enthusiastic about ozone

60

http://argentumcompendium.org/

once they saw the proof they were brought that ozone was successful in treating AIDS patients. Later, upon follow up, they were very closed mouthed, without enthusiasm, and acted like they never heard a word they were told. 1992 Bolton, A. "Report on Scientific Studies to Elucidate "Ozon-O-Med" Treatment of Peripheral Vascular Disease" Intermune Life Sciences, Etobicoke, Ontario, 1992 1992 July Ed McCabe went to Washington on July 22nd, 1992. The trip was made after setting up private meetings with 2 U.S. Congressmen to coincide with the meeting that former Iowa Congressman Berkly Bedell and Ed McCabe had set up on the same day with U.S. Senator Tom Harkin, the former Presidential Candidate. Mr. Bedell and Mr. McCabe decided to invite 2 doctors that had each brought a patient from HIV+ to HIV-. They also invited Jim Caplan, the man responsible for convincing the Cubans to approve medical ozone therapy for general use, and Dr. John Pittman, an ozone using doctor, and one of his recently denied treatment AIDS patients. Dr. Pittman's office was closed down by the North Carolina state medical board in the middle of successful clinical ozone trials due to "ozone not being FDA approved." They visited the Congressmen, were warmly received at each meeting, and ended up in turn at Senator Harkin's office for our meeting with him, where they were joined at this point by Dr. Michael Carpendale and his boss from the San Francisco Veterans Administration Hospital. Senator Harkin scheduled us for only a 1/2 hour meeting, but he was so intrigued by our proof that we discussed ozone successfully treating AIDS with him for one and one half hours. He immediately decided to set up a meeting between us and the NIH's (National Institute of Health) Institute of Allergy and Infectious Diseases Director, Dr. Anthony Fauci. The AIDS "problem" comes under the jurisdiction of this institute, and Dr. Fauci has been referred to as the U.S. Government's "AIDS Czar." Senator Harkin is on the NIH appropriations committee, so he has their ear. 1992 Aug On August 20th we met in NIH's building 31 wing 7A room 24 with Dr. Fauci and his boss Deputy NIH Director Dr. Moskowitz. Also present were Dr. Hill, Dr. Killan, and other legislative and legal aides. Mike Hall and Marina Metallios were there to observe for Senator Harkin's Office. About 30 people attended. We presented our two ozone treated patients who no longer were HIV+, and no longer had fevers, swollen lymph nodes, diarrhea, pain, night sweats, weight loss, or any other manifestation of the AIDS/ARC disease. We handed Dr. Fauci and the others copies of their medical documentation, and they listened to Doctor Carpendale and one other doctor and their former AIDS patients. Dr. Latino from Medizone spoke of the flawless ozone animal trials that had already been done by Medizone. Dr. Pittman and one of his patients made emotional pleas for the open medical use of ozone so he could finish his clinical ozone trials. I asked for the same, gave them a brief 50 year history of the effectiveness of medical ozone on hundreds of thousands of people in Europe, and cited ozone's perfect safety record in millions of dosages. We made a sound, experienced, documented, and reasonable case for the immediate investigation of ozone's effectiveness in treating AIDS successfully. I also asked if anything could be done to influence the FDA to halt its suppressions of ozone-using M.D.'s. We were told that the NIH had no power over the FDA.

61

http://argentumcompendium.org/

Comment: Picture this. Here's our small but dedicated group gathered at a round table with the U.S. Government's official AIDS policy makers. Around the outside of the table are aides, secretaries, assistants, and division chiefs. There were no big corporations funding us, as is usually the everyday case at these meetings. Although the NIH people only had to walk down the hall to be there, we all had to take time out from work and pay our own considerable travel, hotel, and meal expenses. We came from all over the country simply to help our fellow countrymen dying from AIDS. We were sitting right there at the table with two now perfectly healthy former AIDS patients testing HIV negative - one PCR (Polymerase Chain Reaction a test for any of the seven nucleotides of the HIV virus itself) negative, and one Western Blot/Elisa (HIV antibody presence) negative. We were sitting there with the examples and their records showing complete eradication of all secondary diseases, their actual doctors, a politically harassed-doctor and his patient who can't get the treatment, and several thick notebooks of ozone medical references from the U.S. and Europe. What answer did we get? "We see no reason to pursue this." Let me repeat that: "We see no reason to pursue this." And, "They are obviously so healthy that they must not have had the disease." And, "We won't look at this treatment unless you have the patients PCR tested twice before treatment proving the presence of the HIV virus, stored blood from when they were positive, two PCR tests during treatment, and two PCR tests after ozone treatment proving the absence of the virus." What a reply from an institution funded by our tax dollars to find a cure for AIDS while people suffer and tragically slowly waste away. Not exactly encouraging was it? The weight of evidence sitting right there was enough to immediately investigate ozone, without adding all the new requirements on. The NIH has billions of dollars, and they could have done something after all we went through, you would think they could have at least made some phone calls to other doctors and patients as a goodwill gesture, but to only say in effect, "Go home"? Even though they did give us a clearly defined goal to shoot for, I couldn't help feeling that the goal line was just moved way back. Analysis: Here's the problem with the current NIH reasoning: 1. Although they said they were unknowledgeable about the FDA's history of seizing ozone machines, harassing ozone using doctors, and forcing doctors to falsely claim ozone as worthless, they did hear me tell them of all this and how hard it was to get any doctors to show up at all to testify and present evidence to them. How can anyone conduct open trials on this beneficial treatment if the FDA will close them down as soon as they open the doors? 2. Promoting the unproven "HIV causes AIDS" scenario, they want 6 PCR HIV tests, each costing around 350 dollars. Total of $2,100+ per patient. First of all, there are several PCR tests around, and none of this is covered by insurance, so which PCR test will they believe? And who's going to pay for it? The ozone doctors are financially strapped, and the AIDS patients have already spent their savings on hospitals, doctors and drugs like AZT, DDI, and etcetera. There were also no PCR tests commonly available back when the patients we brought in first tested HIV positive, so having PCR's on them was an impossible requirement! Also, many of the patents on ozone therapy are now in the public domain, so no pharmaceutical company will support research. 3. They told us, via their announcement that they will not consider ozone unless we met the new PCR requirements, that the HIV virus is the ONLY thing to look for. Nowhere has it ever been proven that the HIV virus is the only definitive cause of AIDS; it was simply announced one day in the media as a probable cause. Dr. Gallo's work "HIV causes AIDS" was proven

62

http://argentumcompendium.org/

fraudulent. According to the latest international AIDS conference held in Amsterdam (1992), people die from AIDS who never test positive for HIV! The virus is probably only a promoter or possibly a co-factor of the disease. So why judge ozone's effectiveness upon the presence or absence of a possibly non-essential virus? Why ignore the most significant facts proving complete eradication of all secondary diseases and symptoms? This is a far more compelling test of whether or not to immediately begin research into ozone, if those who suffer can have their suffering eliminated, whether or not they test "PCR negative." Comment: What about the quality of their life since ozone all by itself? The way the Center For Disease Control has decided to officially classify if someone has AIDS or not tells the story. They look for the presence of several "hallmark" diseases all occurring at once. Both patients that we brought in had completely eliminated their secondary infections and any clinical symptoms. Therefore by definition, besides testing HIV negative, they no longer had AIDS according to CDC guidelines! The real live people with their medical records and blood tests were sitting right in front of the NIH employees - yet they could not see. Or they chose not to see. Let's hope more practical thinking will win out in the end. Just so you understand medical ozone in the proper treatment of AIDS, a few shots of medical ozone are not going to be magic bullets. Successful ozone AIDS treatment has always been 2 to 5 hours a day of a number of oxidative and other therapies for three to six weeks in a row, depending upon the particular aggregate methods employed. These methods are always combined with lifestyle changes, proper diet, eliminative organ cleansing, a spiritual or moral balance to help eliminate denial of self, and the inclusion of an immune system rebuilding regimen. 6 U.S. doctors have reported to me over 200 people turning HIV negative. I also have video interview proof that this therapy is remarkably effective on cancer and even diseases like multiple sclerosis. As a society we should look in the direction of ozone soon, instead of watching more die needlessly as we continue chasing the old ways that obviously don't work. 1992 Sept "Research and Development Bulletin" No. 234 Science and Technology section of the Canadian Government's Supply and Services Dept publishes "Better Blood Sterilization With Ozone." "Under a $303,943 contract with the Surgeon General's Branch of Department of National Defence [DND] Headquarters, researchers from the National Reference Laboratory at the CRCS are investigating two ozone sterilization technologies to confirm their reported efficacy in deactivating a variety of potential viral contaminants in blood, including HIV-1 and hepatitis... In Europe an estimated 350,000 people were treated with ozone between 1980 and 1985. The University of Bonn reviewed these cases and reported virtually no side effects of ozone therapy when properly administered... 'The products of this research have worldwide applications,' says DND's Capt. Shannon. 'In the right concentration, ozone sounds almost too good to be true. We're trying not to be overly enthusiastic, but the data so far is very compelling.'" 1992 Acta-Chir-Plast. 1992; 34(3): 182-4 "The use of ozonotherapy in nose correction operations" Kawalski, H. Sondej J., Cierpiol Tracz E. Positive results of application of ozonotherapy in rhinoplasty are described. 25 patients were administered ozone intravenously for 3 days prior to operation and days post-operatively, resulting in a significant reduction in post-operative complications duration as compared with the control group consisting of 20 patients who were not administered ozonotherapy. - From Medline

63

http://argentumcompendium.org/

1992 Sep Medical Hypothesis. 1992 Sep; 39(1): 30-4 "Ozonation of blood for the therapy of viral diseases and immunodeficiencies. A hypothesis." By V. Bocci. In the last three decades major ozone autohemotherapy has been used in Europe in uncontrolled trials carried out in patients with many illnesses, particularly chronic viral diseases and neoplasms. It appears that the treatment may activate the host's immune system by inducing the production of immunoactive cytokines, and it may now be possible to rationalize the procedure, improve the regimen and assess the outcome... Once this is done, owing to the large range of medical applications and the simplicity of the procedure, autohemotherapy could become very valuable particularly in undeveloped countries. - From Medline 1992 Oct Pol-Tyg-Lek 1992 Oct 19-26; 47(42-43): 964-6 (Non English Polish Medical Journal) "Clinical assessment of treatment results for Atherosclerotic ischemia of the lower extremities with intraarterial ozone injections" Seven Polish researchers gave 10 injections of O3 into the femoral arteries of 50 patients with atherosclerotic ischemia of the lower extremities and to 49 diabetic patients. "The treatment showed a significant improvement in both groups... The treatment with O3 is both valuable and safe." - From Medline 1992 Dec Aids Patient Care Magazine publishes in Vol. 6 No. 6 "Point Of View: A Case For Ozone Therapy" by Ed McCabe. This was a reprint of Mr. McCabe's testimony before the NIH Office of Unconventional Medicine. "I have interviewed six U.S. M.D.'s who, independent of each other, have collectively reported bringing over 300 AIDS patients to HIV negative status (confirmation with Western Blot, ELISA, and PCR), including complete eradication of any secondary disease factors such as energy loss, weight loss, diarrhea, etc." 1993 Feb Dr. Simi Khanna MBBS;DHOM publishes "Ozone-Oxygen Therapy, Treatment at Last" from her office in the suburbs of London, England. She indicates 31 common disease conditions routinely treated by ozone. She discovered "'magical' Ozone- Oxygen therapy" (her words) after it personally brought her back from the brink of death - four and a half months of fever, sleepless, itching-rash, swollen and painful joints, rapid weight loss, after nothing else worked (two hospitals and 112 different medical tests). 1993 April Journal Of The Canadian Medical Association - Medical Science News (Can Med Assoc J 1993; 148(7) pg 1155) "Are Worry Free Transfusions Just A Whiff of Ozone Away?" by Albert C Baggs, BSc. "Scientists in the U.S. and Canada are investigating the use of ozone to destroy the HIV virus, the hepatitis and herpes viruses and other infectious agents in the blood used for transfusion. The studies were endorsed by medical circles of the North Atlantic Treaty Organization (NATO) because of a concern that viral pandemics have compromised the ability of world blood banks to meet urgent and heavy military demands." "...In a brief to the NATO Blood Committee the surgeon general of the Canadian Armed Forces reported upon Canadian findings that ...a 3 minute ozonation of serum spiked with one million HIV-1 particles per millilitre would achieve virtually 100% viral inactivation. It was also found that the procedure would destroy several other lipid-encapsulated viruses, including simian immunodeficiency virus and various strains of interest to veterinarians." The journal report described the work of Mueller Medical and Medizone International. 1993 May American Surgery Journal 59(5): 297-303 "Irrigation of the abdominal cavity in the treatment of experimentally induced microbial peritonitis: efficacy of ozonated saline." Nine researchers implanted gel capsules of fecal slurry into the peritoneal cavities of rats. "Ozonated saline statistically proved the most effective irrigating solution for reducing abscess formation in survivors."

64

http://argentumcompendium.org/

1993 May H. D. Wolfsteadter, Berlin MD publishes "Ozone Therapy" under the auspices of the International AIDS Society - Natural Alternative Traditional Complementary Medicine. NATC of the IAS."... the more recent results in viral research, especially the results of the invitro experiments on 'retro-viruses' and activating effects on the immune system, will make ozone therapy an interesting subject of modern research in the foreseeable future. There is unanimity in recognizing an urgent need for clinical clarification of the effectiveness of ozone therapy based on the claimed indications." 1993 June 2, 1993 Headline: Medizone's Blood Decontamination Technology Proven Successful In Canadian Monkey Trial. Still trying to inch their way through the system, Medizone announces its successful trials on monkeys. This was one of the requirements imposed last August when McCabe/Bedell/Latino et. al. met with Dr. Fauci at the NIH. Dr. Fauci said "Why can't you do a simple monkey trial?" So Medizone did, and now they are announcing the successful completion of the first two phases of a Canadian research project overseen by scientists representing the Canadian Red Cross, Canadian Departments of Defense and Agriculture, Cornell University Veterinarian Medical College and Medizone Canada Ltd. Two groups of monkeys were infused with plasma infected with highly virulent strains of Simian Immunodeficiency Virus (monkey equivalent of HIV). The first group died within 12 days. The second group's infected plasma was first infused with ozone through Medizone's process. None of the second group showed any sign of infection. Dr. Latino, Medizone's president stated; "These preliminary research results indicate the capability of Medizone's patented scientific and technological process to inactivate blood and blood products of certain viral contaminants, including the AIDS virus." Including the above monkey trial, Medizone has so far submitted to the FDA all the following data: 1. Long Island College of Pharmacy rabbit study showing no toxicity at concentrations up to 10 times the dose proposed in man. 2. Cornell University Veterinary College feline study showing no detectable toxic effects. 3. The Hematology Journal HIV inactivation study showing 100% inactivation. 4. Mount Sinai School of Medicine, New York revealing hemolysis and coagulation changes well within the standard for reinfusion of packed human blood. The FDA still won't allow human testing or admit there is any scientific proof of ozone's efficacy. 1993 Aug-Sept International Ozone Association holds Eleventh Ozone World Congress and Exhibition August 29 to September 3rd, 1993 in San Francisco. Tours were given of 9 San Francisco water treatment plants using ozone, booths of industrial ozone manufacturers were perused, plus the two day medical ozone meeting was well attended by participating doctors from all over the world.

65

http://argentumcompendium.org/

Comment: O3OHATOP - That's ozone in Russian. The meeting plainly demonstrated to us that even the Russians have more health freedom than we do. Dr. Claudia Koscherkova, head of research and development at the Nisnerokinov Medical Institute is presently treating 39 arthereosclerosis patients with ozone. He and C.N. Kontorschikova M.D., Head of Central Research, and especially Sergi P. Peretyagin M.D., Manager of the research center (he's the father of modern Russian ozone usage), and others are using medical ozone on babies, animals, adults, and even gunshot wounds! They have four major medical ozone treatment centers in their largest cities; Nezhni Novgorod, Ivanovo, Kirov, and Smolenskj, plus others in the Baltic Republics. They are also using ozone inhalation therapy - a 1-4 mcg/ml concentration of ozone is humidified by ultrasound and inhaled, and pioneering a recirculatory extracorporeal ozonation of human blood for up to 1 1/2 hours at a low concentration of 1 1/2 to 2 micrograms per milliliter technique. Over 120 Russian M.D.'s have, over the past six years, treated thousands of people with ozone! Because of the rampant greed of our drug companies who influence all levels of our society to suppress ozone, ALL THE OTHER COUNTRIES ARE REALLY SHOWING U.S. UP! The Russian MD's I met at IOA were kind enough to lend me a copy of their video. I secured a good copy of it -a 20 minute explanatory medical ozone video (in English). They have many innovative techniques, and you can now order your own copy of it through "The Family News." Also at the IOA conference, the IOA held tours of local ozone water treatment plants, and had three days of presenting papers on ozone municipal drinking water treatment plants, the newest industrial ozone generation methods, waste water treatment plants, ozone used in the pulp and paper and cooling/process industries, in swimming pools and municipal aquariums, groundwater treatment, and its biological effects. The conference wound up with two days of medical presentations on completed and ongoing ozone medical studies - done mostly outside of the United States due to U.S. political pressures. Here's a synopsis and list of the topics covered showing doctors' successes with medical ozone therapy. Dr. John Greenburg, On the University of Heidelberg School of Medicine staff, and working w/Horst Kief presented the results of his work on the microscopical examination of whole blood (5cc's blood, 15cc's ozone) after exposure to ozone, establishing that it is safe if used within the accepted parameters, generally less than 80 mcg/ml concentration. Dr. Michael Carpendale, San Francisco, CA VA Hospital was honored for his research work and for helping to put on this year's meeting. His talk, "Ozone, HIV and AIDS" "Ozone inactivates HIV at concentrations non toxic to blood cells. In saline .4 ug/ml. In serum 4.0 ug/ml. In blood 50 ug/ml. Ozone is an incredibly safe drug, ...increases oxygen between cells increases vaso dilation and perfusion ...increases cellular membrane permeability ... T4 cell best marker to use." And, "VA hospital in Florida treated a referred patient with rectal ozone, his mother states it cured his cryptosporidium diarrhea."

66

http://argentumcompendium.org/

Doctor Frank Shallenberger reported using IV ozone therapy via infusion pumps set at 100cc's per hour going into a pickline. He suggests freshly refilled multiple 10cc syringes instead of one large syringe so the ozone doesn't degrade in the syringe over time. He noted that the body's antioxidant reaction sets in within 5 to 6 days. Doctor Wong, University of Havana head of ozone therapy in their medical research center. Using ozone on arthritis, cardiopathy, endophlebitis, etc. Dr. Bernie Kershbaum, Philadelphia, PA was elected head of the IOA Pan American Medical Group, a for MD's only organization. The next IOA meeting would be May 12th, 1995 in France. They are calling for new papers. The Vice President of the German Society for Ozone, Dr. Hartmut Baltin reported he's treating AIDS patients in a study in his vascular clinic. The Italians are using a veterinary technique of infusing 2 liters of horse blood with 15 mcg/ml ozone and reinfusing it into the horse. Also reporting on ozone trials at IOA were: Occlusive lower limb arterial disease - O. Rokitansky, J. Washuttl and L. Groger - Austria Occlusive lower limb arterial disease - R. Mattassi - Italy Immune monitoring - H Baltin - Germany Artherosclerosis - N. Zhulina, C. Kontorschikova and N. Morozova - Russia Cardiopathology - F. Hernandez et al - Cuba Hypoxic states - S. Peretyagin - Russia Hypoxic impairments - C. Kontorschikova - Russia Myocardium fractals - A. Gavrilushkin, S. Peretyagin and O. Birjukova - Russia Chelation - M. Foster - U.S.A. Diverse Pathology - G. Glady - France Dermatology - S. L. Krivatkin - Russia Staph - T. Shimoyama et. al. Japan Sickle Cell Anemia - M. Gomez et. al. - Cuba Ozone produced auto vaccine - J. Greenberg - Germany

67

http://argentumcompendium.org/

Rheumatic diseases - Z. Fahmy - Germany Catostrophic injured children - S. N. Gorbunov et. al. - Russia Rectal Insufflation of Rats study - S. Mendez et. al. - Cuba Genetics - E. Prieto et al - Cuba Anaesthetized horses - P. Scrollavezza et. al. - Italy Optic Nerve disfunction - R. Santiesteban et. al. - Cuba Cerebro vascular accident - E. Devesa - Cuba Senile Dementia - M.M. Rodriguez et. al. - Cuba Malignant disease - H. Kief - Germany Breast cancer - R. Dallaglio et. al. - Italy Neurodermatitis - H. Kief - Germany Digestive System - M. Noa - Cuba Germ free lab animals - J.M. Mirabal et. al. - Cuba Quoting Seigfried Rilling, the President Of the German Medical Society for Ozone in his talk on the Germany History of European Ozone, "...Ozone only serves Humanity" Comment: And the FDA official told a congressman there is no proof of medical applications. Why aren't the U.S. doctors a majority of this list - instead of being forced to hide their work in basements and back rooms? 1993 Sept 2, World premier of Canadian 1/2 hour video "Ozone and The Politics of Medicine" by Geoff Rogers and Riener Diedrau at the IOA meeting. Video subsequently shown in LA, New York, Salt Lake and other health shows. Comment: Video demonstrates through their own words, the arrogant ignorance of the establishment, and the valiant efforts of the ozone researchers and pioneers. 1993 Sept 8th, Medizone Int'l NYC announces co-project with Italian Ministry of Health and the Italian Scientific Society for Oxygen-Ozone Therapy to treat AIDS and Hepatitis-B patients with Medizone's thin film delivery technology. Patients will undergo a one hour treatment on alternate days, during a twelve week trial. 1993 Sept 25 Dr. Gerard V. Sunnen, M.D. writes his "Addendum To 'Ozone In Medicine'; Possible Mechanisms Of Viral Inactivation By Ozone" He details the chemical pathways by which ozone has its effectiveness. 1994 Jan 20th Medical Tribune - Research News Headline: "Oxygen plus ozone mixture can inactivate HIV in vitro" article by Nathan Horowitz describes upcoming Medizone Phase 1 clinical trials at several research sites in

68

http://argentumcompendium.org/

Italy. 300 patients with HIV infection or hepatitis-B will be randomized to treated or control groups and studied during three months of dosing and nine months of follow up. For 12 weeks 300 cc's of blood will be withdrawn and ozonated and returned to the patient every other day. "Dr Latino's preliminary data are very interesting," said Mark Cohen, Ph.D., a professor of medicine at Louisiana State University School of Medicine in Shreveport. "His studies show that ozone really is capable of killing HIV." 1994 March 25, Dallas, Texas is the site of the IBOM International Bio-Oxidative Medicine Foundation's 5th annual meeting. Phone 405/691-1452. MD's from all over the world highlighted their own work successfully using ozone and/or hydrogen peroxide and other oxidative compounds in medicine, and attending special educational workshops. Among the papers presented were: "Sponteneity of Oxidation in Nature" Majid Ali, MD "Ozone in Medicine" Frank Shallenberger MD "Hydrogen Peroxide and Free Radicals" Charles H. Farr MD Ph.D. "Complex Oxidative Compounds" George Freibott ND "Experiences in the further Treatment of AIDS, Cancer and Chemical Toxicity/Hypersensitivity Using Bio-Oxidative and Nutritional Therapies" Robert Allen MBBS (Australia) "The Cause of All Disease from a Wholistic Perspective" Ed McCabe "Oxidative Therapy and the Answer to AIDS" Robert Willner MD, Ph.D "AIDS, Immunology and Ozone" Frank Shallenberger, MD "Experiences With Medical Ozone" Stanley W. Beyrle, N.M.D. "Ozone May Inactivate HIV by Reducing p120-CD4 Binding Affinity, Lysing the HIV Lipid Envelope, and Oxidizing the HIV core" Oscar K. M. Hsu (Harvard) WARNING! 1994 April WARNING! Researcher interviews EPA (Phone 800/241-1754, 800/444-7255, 800/447-6349) official in charge of efficacy data and microbial studies, Zigfridas Vaituzis, who shockingly reveals that as of this date all government "AIDS" statistics are still only for HIV-1! Same goes for all blood bank testing! HIV-2, HIV-3 and other forms, possibly up to 10 in number (HIV-O in France) are not tested for or compiled in the statistics quoted by the government and announced over and over in the media! We are therefore told of far fewer persons having AIDS than the actual statistics reveal actually have AIDS, and the blood banks have routinely been giving out blood infected with the other forms of HIV! When you go get a HIV test, they only look for HIV-1! Forget what the nurses at the blood banks believe and tell you. Ask them to go and physically get one of the actual HIV blood

69

http://argentumcompendium.org/

screening test kits and read to you the instructions printed on them, they are only for HIV-1. The doctor or patient must request screening beyond HIV-1! As of June 1, 1994 they will recognize HIV-2. Some blood banks are already testing for HIV2. Comment: Through political deception we are told all is well, while the stored transfusion blood remains untested and therefore unsafe, and the statistics are grossly understated! What is the real political agenda? It sounds anti-life, anti- people, doesn't it? If you were in a car accident and woke up with a blood bag going into you, don't you have a right to know that it is not HIV-2, HIV-3, etc, infected? Ozone bubbled through all stored blood would solve this problem immediately. Makes you wonder if some alien power has seized control of the inner workings of our government. They certainly don't represent me or any of my friends, or you or yours either, do they? 1994 April Before the above conversations with the CDC, their AIDS reference computerized National AIDS Information and Education Program - CDC National AIDS Clearinghouse databank had a synopsis of the story where Ed McCabe had testified before the NIH in 1992 about the effectiveness of ozone therapy. The story had subsequently been printed in the "Washington Post" Health section, 06/23/94, page 8. by David Brown. One week after the above conversations, all references of Mr. McCabe's testimony and the resulting Washington Post newspaper story had completely disappeared from the CDC computer. Around 4/7/94. The database is privately owned by Information Inc., Behesda, MD

70

http://argentumcompendium.org/

Dodatak

71

http://argentumcompendium.org/

Srebrni kalkulator
JavaScript aplikaciju "Srebrni kalkulator" možete pronaći na adresi: http://argentumcompendium.org/Default.aspx?tabid=94

72

http://argentumcompendium.org/

Preciznost mjerenja
Kalkulacija preko Faradayevog izračuna daje samo aproksimaciju koncetracije srebra u otopini. Bazirana je na ekvivalenciji broja elektrona s brojem iona srebra koji prodiru u otopinu. Meñutim, taj broj nije savršeno ekvivalentan jer mnogo elektrona u otopinu "gura" i veće komadiće srebra. Dakle, dotičnu koncetraciju treba promatrati kao maksimalnu koncetraciju iona srebra koju je moguće postići u otopini s obzirom na broj elektrona koji su prošli kroz otopinu. Budući da je postotak ionske otopine u koloidnom srebru proizvedenom u kućnoj radinosti oko 85%, u toj mjeri otprilike treba promatrati i točnost rezultata. Dakle, rezultat od 20 ppm-a znači da je koncetracija iona srebra zasigurno manja za otprilike 10-20% ovisno o kvaliteti pripreme koja ovisi o mnogim faktorima.

73

http://argentumcompendium.org/

Popis bolesti (na engleskom jeziku)
Napravljen je popis od otprilike 650 bolesti kod kojih je koloidno srebro zasad pokazalo pozitivno djelovanje. Ovdje je iznesen manji popis istih s nazivima na engleskom jeziku. Acne Adenovirus AIDS Allergies Angina (Vincents™) Anthrax Anthrax Bacilli Appendicitis Appendicitis (post-op) Appendicitis (Suppurtive post-operative) Arthritis Aspergillus Niger Athletes Foot Axillae and Blind Boils of the Neck B. Dysenteria B. Pyocaneus B. Tuberculosis B.Coli B.ColiCommunis Bacillary Dysentery Bacillus Typhosus Bladder irritation Bladder Irritation or Inflamation 74

http://argentumcompendium.org/

blastocystis hominous Blepharitis Blood Poisoning Boils Bovine Rotavirus Bromidrois in feet Bromidrosis in Axille Burns Burns and wounds of theCorneal Burns or Wounds (Corneal) Cancer Candida Albicans Catarrh (Nasal & Nasopharyngeal) Catarrh (Spring) Cerebro-Spinal Meningitis Cholera chronic diarrhea Chronic eczema Chronic Eczema of Anterior Nares Chronic Eczema of Meatus of Ear ChronicCystitis Colds Colitis Conjunctivities (Gonorrheal) conjunctivitis

75

http://argentumcompendium.org/

Conjunctivitis (Phlyctenular) Cough (Shooping) cuts Cystitis (Chronic) Cystitis Puritis Ani Dacrocystitis Dermatitis Dermatitis (due to Extreme Toxemia) Dermatitis suggestive of Toxemia Diabetes Diarrhea Diptheria Dysentery Dysentery (Bacillary) Ear Infections (Inner Ear) Eczema (Chronic Anterior or Meatus of the Ear) Eczema (Perineal) Eczema (Pustular of Scal0p) Edematous Enlargement of Turbinates (w/o True Hyperplasia) emphysema Endamoeba Histolytica (Cysts) Enlarged prostate Epiditymitis Erysipelas EscherichiaColi

76

http://argentumcompendium.org/

Eustach Tubes Eustachian Tubes (potency restored) eye infections Eyes Fatigue (Chronic) Fibrositis Follicular Tonsilittis fungal infections Furunculosis Gastritis Giardia lamblia Gonococcus Gonorrhea Gonorrhoea Opthalmial GonorrhoealConjunctivitis Halitoses (Bad Breath) Hayfever head lice Hemorrhoids hepatitis B andC herpes Herpes or Shingles Hypopyon Ulcer Impetigo Indigestion

77

http://argentumcompendium.org/

Infantile Disease Infected Ulcers of theCornea Infections (Bacterial, Fungal, Parasitic or Viral) Inflammation Inflammatory Rheumatism influenza Interstitial Keratitis Intestinal Troubles laryngitis Legionella Pneumophila Lesion healing Leucorrhoea lyme disease NasalCatarrh NasalCatarrh Offensive Discharge ofChronic Ophthalmology osteomyelitis Para-Typhoid Perineal Eczemal Phlegmons] PhlyctenularConjunctivitis Pleurisy Pneumococci Poliovirus 1 (Sabin Strain)

78

http://argentumcompendium.org/

Polyps (Nasal) Prostate (Enlarged or Inflamed) Prostatic Gleet (Gonorrhea Pruritis Ani) Pruritus Pseudomonas Aeruginosa psoriasis Puerperal Septicemia Purulent Opthalmia of Infants Pustular Eczema of Scalp Pyorrhea Alveolaris (Riggs Disease) Quinsies Quinsy Rheumatism (Inflammatory) Rheumatoid Arthritis Rhinitis Ringworm Ringworm of the body rosacea Salmonella Scarlatina Scarlet Fever Seborrhea Sepsis Sepsis (Ears Septic Tonsillitis Septic Ulcers of the legs

79

http://argentumcompendium.org/

Septicemia Septicemia (Puerperal) Shingles sinus infections Sinusitis skin infections Skin Rash (Diapers) Soft Sores sores Sores (Soft Spore-forming bacteria SpringCatarrh Sprue Sprue Sprue Staph or Strep Throat Staphlococcus Pyogens Aureus Staphyloclysin (inhibits) Staphylococcus Aureas Staphylococcus Pyogenea Staphylococcus Pyogens Albus Stomach Flu Streptococcus faecalis and Vegetative B.CereusCells Subdues Inflammation Supporation in Otitis Media

80

http://argentumcompendium.org/

Suppurative Appenclicitis (post-op) throat infections Thyroid Disorders Tiea Veriscolor Tonsillitis Tonsillitis (Follicular & Septic) Tooth Decay Toxemia (Extreme Systemic) Trachoma Tuberculosis Turbinates without True Hyperplasia Tyhpoid Typhoid Bacillus Typhoid Fever Ulcerative Urticaria ulcerativeColitis Ulcers (Corneal Infected) Ulcers (Septic in Legs) Ulcers (Stomach, Urticar (Ulcerative, due to Extreme Toxemia) urinary infections Urticaria Urticaria suggestive of Toxaemia Valsava’s Inflammation Vincent's Angina and WhoopingCough Vincent’s Angina

81

http://argentumcompendium.org/

Vorticella Warts WhoopingCough wounds Yeast Infections yeast infections (candida albicans)

82

http://argentumcompendium.org/

Povijest korištenja ozona u terapeutske svrhe
(autor Ed McCabe)

1885 Društvo za medicinu iz Floride izdaje ''Ozone'' autora Charles J. Kenworthy-a, M.D., M.R.S.V. iz Jacksonvillea na Floridi. To dokazuje da je 1885. u SAD-u ozon bio u redovitoj medicinskoj uporabi, dakle cak i prije Zakona o cistoj hrani i lijekovima iz 1906 i njegovim kasnijim doradenim izdanjima, te prije FDA(Food and Drug Administration). Dakle, primjena ozona u medicini potjece iz SAD-a i smatra se potpuno legalnom za korištenje od strane bilo kojeg lijecnika bez cenzure. Aparati za generiranje ozona, s druge su strane pitanje za sebe, kako tvrdi FDA (Bilješka: vidi komentar o slucaju Dr. Wilnera iz 1991 dalje u tekstu). 22. 07. 1896. genijalni izumitelj Nikola Tesla patentira prvi generator ozona u SAD-u 1898. Thauerkauf i Luth u Berlinu osnovali Institut za terapijsko lijecenje ozonom. Prva injekcija ozona u životinje, prvo vezivanje ozona u proizvod cvrstog oblika (Haemozon, sada Homozon). Patentirana metoda tehnologije vezivanja poznata tek nekolicini americkih, njemackih i ruskih znanstvenika. Kemija je potkrjepljena ruskim tekstovima. 1898 Dr. Benedict Lust iz Njemacke provodi praksu u New Yorku. Bio je osnivac i zacetnik naturopatije i napisao je mnogo kniga i clanaka o ozonu. 1900 Nikola Tesla u SAD-u koristi ozon u medicinske svrhe. Osniva ''Tesla Ozone Copmany'', prvu tvrtku koja je koristila sustave struje visokog napona, visoke frekvencije i niske amperaže te patentirala brojne izume na bazi ozona. Medicinski ozon i ozonski proizvodi u širokoj uporabi na pocetku 20. st. , cak i prije no što ga je 1906. FDA pocela koristiti. 1902 J.H. Clarkeova knjiga ''A dictionary of Practical Materia Medica'', London, opisuje uspješno medicinsko korištenje ''Oxygenium-a'' u lijecenju anemije, raka, kašlja, dijabetesa, viroza, trovanja morfijem, trovanja strihninom, upala cireva, itd. Oxygenium je ozonizirana voda. 1902 Casopis "Centennial" iz Spokanea hvali Dr. Chas. O. Lindera i njegovo korištenje injekcija medicinskog ozona i vrhunske opreme u medicinskoj praksi. 1904. Ozonizirano maslinovo ulje godinama se prodaje diljem SAD-a te ga koriste tisuce lijecnika pod imenom ''Glycozone'', po izvještaju Charlesa Marchanda u 19. izdanju njegove knjige ''Medicinska upotreba Hydrozona i Glycozona''. Od strane vlasti odobrena knjiga od 339 stranica tog newyorškog kemicara nalazi se u Kongresnoj knjižnici. Oko 1910 Teslin uredaj za stvaranje ozona ''Violet Ray'' prodaje se diljem SAD-a pod imenima razlicitih proizvodaca i u razlicitim izvedbama, pronalazeci svoje mjesto cak i u katalogu Sears. Mnogi su imali opskrbu za terapeutsko udisanje visokih koncentracija ozona, tako što su ga u mjehuricima propuštali kroz neka neophodna organska ulja. Violet Ray dostupan u svim salonima ljepote u SAD-u.

83

http://argentumcompendium.org/

Kniga M. Ebenharta M.D., Ph. D., D.C.L. "A Working Manual Of High Frequency Currents" izdana 1911. (autorska prava 1911, 13, 15, 16, 19, 20) od strane New Medicine Publishing Company. Poglavlje 9: Ozon; priroda; fiziološko djelovanje; metode primjene; bolesti kod kojih se indicira. Dr. Ebenhart bio je procelnik Odsjeka za fiziološku terapeutiku, na Odsjeku za medicinu sveucilišta u Loyoli, profesor visoke frekvencije Škole za elektroterapeutiku, procelnik Odsjeka za elektroterapiju sveucilišta za medicinu i kirurgiju u Chichagu. Clan Državnih društava za medicinu Chichaga i Illinoisa, Americkog društva za medicinu, Americkog udruženja medicinskih urednika, Victoria instituta i Filozofskog društva Velike Britanije. Koristio je ozon u slucajevima tuberkuloze, anemije i žutice, kronicne upale srednjeg uha i tinitusa, velikog kašlja, astme, bronhitisa i hunjavice izazvane mirisom sijena, nesanice, nervoza, dijabetesa, gihta, a '' ucinkovitost ozona u slucaju sifilisa potvrdili su brojni lijecnici''. ''Ozoniziranje zraka u sobi pacijenta najbolja je metoda primjene ozona u slucaju tuberkuloze'' ''Moglo bi se cak reci, buduci da je kisik toliko neophodan, da je ozon koristan u slucaju bilo koje tjelesne tegobe... postoje bolesti kod kojih je osobito koristan. Medu njima su anemija, sve bolesti respiratornog trakta, ukljucivši tuberkulozu; infekcijske bolesti; te svi slucajevi kod kojih postoje nedovoljna oksigenacija i nepravilna ishrana''. H. de LaCoux, strucnjak za kemiju Sienskog prefektorskog vijeca u Parizu kaže: ''Kod primjene ozona u lijecenju tuberkuloze, nepobitna klinicka cinjenica je da se broj bacila u slini smanjuje nakon druge ili trece primjene, te se opce stanje pacijenta poboljšava. "Dr. George Stoker iz Stokerove bolnice za lijecenje ozonom u Londonu izvještava o devet slucajeva tuberkuloze lijecenih tokom jedne godine, od kojih je osam otpušteno sa potpuno zaustavljenom bolešcu.'' 1913 Dr. Blass i njemacki kolege formirali Istocnoamericko društvo za terapiju ozonom. 20. 11. 1914. Dr. Charles O. Linder reklamirao je o vlastitom „velikom trošku'' dostupnost svog novog aparata za medicinski ozon u prvom broju ''Još neimenovanog casopisa'' na Apple Show-u blizu Spokanea, WA. Za cišcenje plina koristio je ulja eukaliptusa, bora i cedra, propuštajuci ozon kroz njih prije inhalacije. 1920. Dr. Charles S. Neiswanger, M.D. izdaje knjigu ''Elektroterapeutska praksa'' (izd. Ritchie and Co., Chichago). ''Pripremljeni referentni vodic za lijecnike pri korištenju elektriciteta i Xzraka''. Poglavlje 32 ''Ozon kao terapeutski agens''. Dr. Neiswanger bio je predsjednik i profesor Opce elektroterapije Škole za elektroterapiju u Illinoisu; Medicinsko sveucilište bolnice u Chichagu. ''Ozon djeluje kao snažan antiseptik u dodiru s oboljelim gnojnim površinama, posljedicno gledano, njegovo korisno djelovanje vrlo brzo postaje ocigledno prilikom lijecenja bronhijalnih i laringalnih oboljenja, hunjavice i ostalih bolesti dišnog sustava.'' 1929 ''Ozon i njegovo terapeutsko djelovanje''. Knjiga imenuje 114 bolesti i primjena ozona te sadrži clanke o istraživanjima raznih doktora i centara koji koriste ozon: Armor Research Foundation Institute of Technology, IL, American College of Physical Therapy, Berlin University, Behren Memorial Hospital, Glendale, CA, Board of Education, St. Louis, Bouvicant First Hospital Paris, British Army Medical Service, London, Chicago College Of Medicine and Surgery, Chicago, Harvard University, Cambridge, MA, Polytechnic Institute,

84

http://argentumcompendium.org/

Brooklyn, NY, Physical Chemistry University, IL, Post Graduate Medical School, NY, S. California University of Los Angeles, Salaberry Hospital, Buenos Aires, Spaulding General Hospital, Portland , OR, Western Reserve University, Cleveland, OH, Washington University, Seattle, WA. Knjiga na svojih 40 stranica okuplja razlicite medicinske radove brojnih strucnjaka. 03. 05. 1930, U službenom casopisu Americke medicinske udruge izlazi clanak ''Terapeutsko korištenje ozona kod koronarne tromboze'', autora Roberta. L. Levya i Alvana L. Baracha, M.D. Šatori s ozonom pomažu žrtvama srcanog udara kojima je kisik prijeko potreban. 1930 njemacki zubar E. A. Fisch redovito koristi ozon u svojoj zubarskoj praksi, U Zürichu (Švicarska) te piše velik broj clanaka na talijanskom, francuskom i njemackom jeziku. Patentira ''Cytozon'', prvi uredaj za stomatološku primjenu ozona. 1931. Dr. Otto Warburg dobiva prvu Nobelovu nagradu za rad kojim dokazuje da rak nastaje uslijed pomanjkanja kisika u stanicama. U djelu ''Primarni razlog i sprecavanje raka'' iznosi da uzrok raka više nije nepoznanica; znamo da se javlja kad stanica ne dobiva 60 % potrebne kolicine kisika, uzrok cemu je nakupljanje zagadenja ili otrovnih tvari unutar i okolo stanice, cime se blokira a potom i oštecuje stanicni respiratorni mehanizam za kisik. 1932. glasoviti austrijski kirurg Dr. Erwin Payr usvaja i preuzima medicinsku terapiju ozonom od E. A. Fischa. Nastavlja s uporabom ozona u svojoj medicinskoj praksi, povecavajuci mu prihvacenost u kirurgiji. Studeni 1935. Francusko društvo za elektroterapiju i radiologiju izdaje clanak M. Sourdeau (Le Mans) ''Ozon u lijecenju''. Cetiri uredaja za generiranje ozona postavljena su u elektroradiološkoj službi u Beaujon-Clichyu. 1938 U Pariškom medicinskom biltenu - Bul Med Paris 52 ili 42:745- 749, Paul Aubourg, ugledni elektro-radiolog pariških bolnica, objavljuje clanak ''Medicinski ozon: stvaranje, doziranje i metode klinicke primjene''. Koristeci rektalnu insuflaciju primjetio je da medu 465 pacijenata kapacitet debelog crijeva varira izmedu 150 i 800 cm 3 , stoga su svi snimani Xzrakama kako bi se osigurala pravilna doza bez pritiska na ilio-caecal ventil. Injekcije ozona u rane traju 6 do 15 minuta i verificiraju se laboratorijski bakteriološkom pretragom. Vaginalne insuflacije bile su uobicajene. Kolicine ozona koje su se mogle udisati rutinski su se primjenjivale kod upale sinusa. Od intermuskularnih se injekcija odustalo jer su bile prebolne i neucinkovite. U 8000 slucajeva primjene ozona nije bilo ni nezgoda ni štetnih nuspojava. 1938 Paul Aubourg objavljuje clanak ''Rezultati 119 slucajeva koliformnih infekcija tretiranih ozonom u Beaujon-Clichyu''. (Presse Med 1938; 46:1987- 1900.) 1940. njemacki doktor Hans Wolfe napisao je knjigu ''Medicinski ozon'' 1940. FDA pocinje prisvajati ozonske strojeve, te se ta politika nastavlja i danas. 1940. "Polyzone," "Aetheozone," i drugi ozonski strojevi prodaju se na tržištu u SAD-u 1942. izdana "Gordon detoksifikacija i hidrokirurgija - teorija i praksa", knjiga koja ''pokriva'' medicinsko korištenje ozona kao sredstva za cišcenje debelog crijeva.

85

http://argentumcompendium.org/

1943. Tokom Drugog svjetskog rata, Dr. Robert Mayer lijecio je FBI-ove ratne zarobljenike u Ellis Islandu, kampu za ratne zarobljenike. NY. Dr. Mayer kasnije je saznao o medicinskom ozonu od jednog njemackog zatvorenika, i od tada primjenjuje ozon na pacijentima u SAD-u vec više od 45 godina. Dr. Mayer je pedijatar, i terapiju ozonom primjenio je sigurno i ucinkovito na preko 12 tisuca ljudi od kojih su vecina djeca. Prvi je uveo tehniku kojom se ozon injektirao direktno u likvor kralježnice pri borbi s meningitisom. Dr. Mayer napisao je brojne medicinske clanke ukljucujuci ''Korištenje ozona kao kemoterapeutskog agensa za lijecenje bolesti''. Motiviran suosjecanjem, nedavno se vratio iz mirovine (sada je u 70-ima) i poceo lijeciti medicinskim ozonom stotine pacijenata oboljele od AIDS-a. 1944. Dr. Otto Warburg dobiva drugu Nobelovu nagradu za svoj rad o povezivanju raka i oštecene stanicne respiracije uslijed nedostatka kisika na stanicnom nivou. U lipnju 1951. Dr. William Turska, predsjednik Odbora za znanstveno istraživanje Americke naturopatske udruge, objavljuje u Casopisu americke naturopatske udruge clanak ''Oksigenacija''. Dr. Turska prvi je uveo udisanje Aethozola (ozona propuštenog kroz selektirana ulja). Takoder je prvi uveo i održavao jednu od najboljih metoda uvodenja ozona u tijelo: putem rektalnih vena direktno se uvodilo 250 cm 3 ozona u portalnu cirkulaciju, bez boli, neugode ili nuspojava. Ponavljanom primjenom ovaj postupak potpuno cisti jetru. 1953. Dr. Hans Wolff, lijecnik opce prakse iz Frankfurta (Njemacka) osniva vlastitu kliniku za lijecenje ozonom, nakon što je o ozonu naucio od Dr. Hanselera. 1954. Frank Totney objavljuje knjigu "Kisik: gospodar raka". 24 . 02. 1956. dvostruki dobitnik Nobelove nagrade Dr. Otto Warburg (koji je dobio ovu prestižnu nagradu za otkrice i dokaz da stanicna respiracija, jednom oštecena nedostatkom kisika, uzrokuje nekontrolirano mutiranje stanica i njihovu pretvorbu u stanice raka) objavljuje u casopisu SCIENCE (Vol. 123, Nr. 3191) clanak ''O porijeklu stanica raka''. 1958. – 1673. Dr. Robertu Mayeru i Dr. Edmundu J. Ryanu odobreno je 8 ozonskih patenata. 1950., 55, 58 patent # 3,063,904 odobren 13. 11. 1962: ''Polimerni kisik (ozon) u lijecenju krvi i seruma i produkti tog lijecenja''. 1691 Enciklopedija kemijske tehnologije, svezak 16, trece izdanje. John Wiley i sinovi. Simptomi udisanja visokih koncentracija ozona su akutni, cini se da nema kronicnih posljedica medu normalno zdravim ljudima jer se tijelo obnavlja od takvih šteta. ''Nisu bile zamjecene nikakve reakcije slobodnih radikala koji direktno ukljucuju ozon. Tokom 80 godina povijesti uporabe ozona u velikim razmjerima nije zabilježena niti jedna ljudska smrt pripisana ozonu.'' 1965. senator Edward Long održava saslušanja u Americkom senatu gdje Dr. Herbert Ley, clan FDA komisije svjedoci o tome kako FDA ''štiti'' velike farmaceutske kompanije koje je za to nagraduju, te koristi državni policijski aparat za napadanje onih koji te kompanije ugrožavaju. ''Ljudi misle da ih FDA štiti. Ne štiti ih. Ono što FDA radi i ono što javnost misli da radi razlicito je kao noc i dan.''

86

http://argentumcompendium.org/

''Prvo se osiguravaju sredstva pomocu kojih se kljucne osobe na platnoj listi mogu domoci moci i bogatstva putem pružanja specijalnih usluga odredenim politicki utjecajnim grupama koje spadaju pod njihovu regulaciju. To je slicno ''zaštitnom reketarenju'' organiziranog kriminala: za odredenu sumu, osoba može potaknuti FDA administratore da pruže ''zaštitu'' od same FDA.'' ''Drugo, kao rezultat tog politickog favoriziranja, FDA je postala primarni faktor u formuli u kojoj kartelski orijentirane kompanije u industriji hrane i ljekova mogu koristiti vladine policijske snage za zlostavljanje ili uništavanje svojih nezavisnih tržišnih suparnika.'' ''I kao trece, FDA povremeno i ucini poneko javno dobro s ono malo energije koja joj preostaje nakon namirenja zakonom ustanovljenih politickih i komercijalnih interesa svojih prvih dviju aktivnosti.'' - Barry Lynes, ''Lijecenje raka'' (Marcus Books, Queensville, Ontario, Canada). 20. 08. 1966. sastanak s Nobelom Laureatesom: ''Primarni razlog i prevencija raka s dva predgovora o prevenciji''. Dr. Warburg iznosi obnovljeno predavanje na sastanku s Nobelom Laureatesom (Lindau, Lake Constance, Njemacka). On je direktor Instituta za fiziologiju stanice Max Planck (Berlin, Dahlmer). Englesko izdanje tiskano od strane Deana Burka, Nacionalni institut za rak, Bethesda Maryland, SAD 1967. 1969. Americki kongres proucava FDA i iznosi da je 37 od 49 visokih dužnosnika koji su napustili FDA otišlo na visoka korporacijska mjesta u kompanije koje su do tada regulirali. 1971. Hans Wolf (predsjednik) i Prof. Dr. Siegfried Rilling (podpredsjednik) osnovali su Njemacko medicinsko društvo za terapiju ozonom. 1972. nastaje Medunarodna udruga za terapiju ozonom, predsjednik Dr. George Freibott. Udruga formirana od Medunarodnog instituta za oksigenaciju, koja potjece od Istocnoamericke udruge za terapiju ozonom. 1975. u Americi, Ured za opce racunovodstvo proucio je FDA i otkrio da 150 FDA dužnosnika posjeduje dionice kompanija koje su trebali regulirati. 1976. FDA objavljuje u Federalnom registru 21 CFR 801.415 datiranom 2/13/76, ispravljenom 7/24/85, i 9/27/89): ''Ozon je otrovni plin bez znanih medicinskih primjena''. Ed McCabe komentira u ''Obiteljskim vijestima'': Tiskanje ove izjave u publikaciji koja se financira od naših poreza je ili bezobrazan pokušaj prikrivanja istine s najviših nivoa, ili jedno od najlošije provedenih istraživanja ikada. Ocito se favoriziraju suparnicke terapije, a ignorira se preko 50 godina sigurne i ucinkovite medicinske primjene na stotine tisuca ljudi – podržane tisucama medicinskih referenci i klinickih studija iz Švicarske, Italije, Francuske, Njemacke, Australije, Novog Zelanda, Meksika i SAD-a.'' 1978. FDA izvještava o 1.5 milijuna ljudi u SAD koji su bili hospitalizirani zbog nuspojava lijecenja. S druge strane, od 40-tih godina nadalje medicinski se ozon svakodnevno legalno koristi u klinikama širom svijeta. U Njemackoj, ozonom uzrokovane nuspojave su tipicno manje iritacije uzrokovane neispravnom primjenom koje brzo nestaju. Ova stopa nuspojava je neusporedivo manja od stope nuspojava uzrokovanih terapijama lijekovima u Americi, gdje svake godine približno 140,000 ljudi umire od korištenja propisanog lijeka, što je dva i pol puta više od broja Amerikanaca koji su poginuli u Vijetnamu.

87

http://argentumcompendium.org/

1979. Prvi slucaj AIDS-a lijecenog medicinskim ozonom. Dr. George Freibott, ND is Medunarodne udruge za lijecenje ozonom primio je svoj prvi slucaj AIDS-a. Haicanin koji je živio na Floridi, u Avon Parku, došao mu je s ustima oštecenim Kaposijevim sarkomom. Bio je lijecen medicinskim ozonom putem rektalnih insuflacija, ozonskih enema i direktnih injekcija ozona IV tokom jedne i pol godine, samo jednom tjedno. Sva vanjska oštecenja bila su zalijecena. 1979. Dr Hans Wolff objavljuje svoju knjigu o ozonu. 22. 08. 1980 Sweet F, Kao MS, Lee S-CD (Odjel za porodiljstvo i ginekologiju, Washingtonska sveucilišna škola za medicinu, St. Louis, Mo) i W. Hagar (Kontrola za onecišcenje zraka u St. Louisu) objavljuju u "Science" Vol 209: 931-933, Americkom znanstvenom casopisu recenziranom od samih znanstvenika, svoju studiju: ''Ozon selektivno prijeci rast ljudskih stanica raka''. Izjavljuju: ''Mehanizni za obranu ljudskih stanica raka od ozona evidentno se oštecuju. Sve stanice raka (pluca, dojke, maternice i endometrijske) pokazivale su znatno zaprijecenje rasta ovisno o dozi ozona pri .3 i .5 ppm-a, a normalne stanice nisu bile zahvacene. Vidljivo je da stanice raka nisu u mogucnosti kompenzirati oksidacijsko breme ozona koliko normalne stanice.'' Takoder su naveli da ozon onemogucuje razvoj raka 40 do 60, pa cak i do 90 % ovisno o dozi, no bez odgovora iz vodecih medicinskih krugova. U Sijecnju 1980. Njemacko medicinsko društvo za terapiju ozonom ovlastilo je Mariu Theresu Jacobs i Prof. Dr. Hergetbegana sa Sveucilišne klinike Giessen i Institut za medicinsku statistiku i dokumentaciju sveucilišta Giessen da zapocnu ispitivanje pod naslovom ''Neželjeni efekti i tipicne komplikacije kod lijecenja ozonom''. 2,815 upitnika poslano je svim zapadnonjemackim prakticarima koji koriste ozon, znanima Medicinskom društvu za terapiju ozonom (AGO, Arztliche Gesellschaft fur Ozontherapie). 884 ih je otišlo lijecnicima, a 1931 terapeutima.. Od Svibnja 1980 do sada, Njemacko medicinsko društvo prikupilo je 1,044 odgovora, ili 37% od ukupnog broja. Izjavljeno u vracenim odgovorima, 384.755 pacijenata bilo je tretirano ozonom s minimalno 5,579,238 primjena, dok je zamjecena stopa nuspojava bila samo 0.00005 po primjeni! U izvještaju je takoder stajalo da je vecina neželjenih efekata bila uzrokovana nepoznavanjem ozonske terapije (greškom operatera). Sveucilište forenzickog instituta u Innsbrucku objavilo je Dr. Zacobovu disertaciju koja to citira u Njemackim empirijskim medicinskim aktima. 1982. Dr. Ewald Fischer objavljuje njemacku medicinsku knjigu ''Medicinski ozon'', 2. izdanje, Medicinske publikacije, Heidelberg. 1983 ''Ozon kao terapija kod bolesti Herpes simplex i Herpes zoster'', Mattassi R. MD, D'Angelo F. MD, Franchina A. MD, Bassi, P. MD. , bolnica Santa Corona, Odsjek za vaskularnu kirurgiju i neurologiju, Milano, Italija. 58 slucajeva bolesti Herpes simplex pokazalo je potpun oporavak dva do pet dana nakon terapije ozonom. ''Rezultati, Herpes zoster: u svih pacijenata zamijeceno je zacijeljivanje oštecenja kože nakon minimalno 5 i maksimalno 12 injekcija ozona. Herpes simplex: svi pacijenti su izlijeceni nakon 1-5 injekcija (dnevne endovenozne injekcije 20 cm 3 mješavine kisika i ozona.)''. U srpnju 1983. predsjednik neurokirurgije na medicinskom sveucilištu Jefferson u Philadelphiji , Dr. Jewell Osterholm, izjavio je da se oštecenje nastalo moždanim udarom

88

http://argentumcompendium.org/

može ukloniti injekcijama mješavine bogate kisikom u kralježnicu. Pokusi na laboratorijskim mackama pokazali su da procedura zaista uklanja oštecenja nastala moždanim udarom. 24. – 25. svibnja 1983. -Rasprave- Šesta svjetska konferencija o ozonu - Washington, D.C. Izdana knjiga na 412 stranica: ''Medicinske primjene ozona''. Medunarodni doktori medicine nabrajaju 33 ucestale bolesti uspješno lijecene ozonom: ''Ozon odstranjuje viruse i bakterije iz krvi, ljudske i pohranjene... Uspješno je primjenjivan na AIDS, herpes, hepatitis, mononukleozu, cirozu jetre, gangrenu, kardiovaskularne bolesti, arterosklerozu, povišeni kolesterol, kancerogene tumore, limfome, leukemiju... Visoko ucinkovit u slucajevima reumatskog i ostalih artritisa, svih tipova alergija... poboljšava stanje kod multiple skleroze, ameliorizira Alzheimerovu bolest, senilnost, i Parkinsonovu bolest...Ucinkovit na proktitis, kolitis, prostatu kandidijazu, trihomonijazu, cistitis... U slucaju vanjske primjene ucinkovit je pri tretiranju akni, opeklina, cireva na nogama, otvorenih rana i ogrebotina, ekcema i gljivica.'' 1985. Medunarodna udruga za ozon objavljuje iskustvo pedijatra Roberta A. Mayera koji je koristio ozon kao kemoterapeutski agens za lijecenje djecjih bolesti. Medicinske primjene ozona, urednik Julius Laraus. U Sijecnju 1985. Renate Viebahn u Njemackoj izdaje ''Biokemijski proces u pozadini terapije ozonom'' doktora J. Hanslera GmbH, Njemacka. Predloženo za publikaciju u Travnju 1984, prihvaceno u Sijecnju 1985. Prof. Viebahn je u stalnom kontaktu s vecinom Europskih klinika koje koriste ozon. Njen clanak prikazuje moc ozona da ...dezinficira i sterilizira ...pokrene baktericidne i virucidne mehanizme ...poboljša cirkulaciju ...prodire u viruse. U Rujnu 1985. Siegfrid Rilling, MD., predsjednik Njemackog medicinskog društva za terapiju ozonom objavljuje u Njemackoj medicinskoj publikaciji ''Osnovne klinicke primjene terapije ozonom'', primljeno za izdavanje u Sijecnju 1985, prihvaceno u Rujnu 1985. Sveobuhvatni opisi gotovo svih terapija ozonom i predloženih postupaka, zasnovani na njegovoj životnoj klinickoj praksi. 1986. Dr. Alexander Preuss iz Stuttgarta, FR Njemacka. ''Pozitivni rezultati u lijecenju AIDSa''; OzoNachrichten 5 (1986.) Heft 1, objavljuje povijesti bolesti pacijenata oboljelih od AIDS-a lijecenih ozonom, a koji su se sada potpuno zdravi vratili na posao. Detalji tiskani u knjizi ''Terapije kisikom'' Eda McCabea, Energy Publications, 1988. 30. 12. 1986. odobren je patent # 4,632,980, i sada se nalazi u rukama tvrtke Medizone, Inc. NYC, NY. ''Dekontaminacija krvi i krvnih produkata ozonom''. Medizone tvrdi da se sva pohranjena krv može dekontaminirati ozonom, te da se HIV može kompletno eliminirati. Mediozone traži odobrenje testiranja na ljudima. Usprkos 50 godina uporabe medicinskog ozona na ljudima od strane 7000 lijecnika, i idealnih proucavanja na životinjama, FDA ne odobrava testiranje na ljudima u SAD-u. 1987. Dr. Horst Kief, Heidelberg, FRG, izvještava o uspješnom lijecenju 3 pacijenta oboljela od AIDS-a, koji su u njegovoj klinici iz 8. stadija dovedeni nazad u 1. stadij koristeci autohemoterapijski ozon s 1 gramom vitamina C. Dr. Kief tvrdi: ''Ozonskom terapijom možete ubiti virus AIDS-a... Bez nuspojava. 15 ARC pacijenata pokazuje ''potpuno otklonjene simptome''. Dobili su na težini, T stanice vratile su se sa 300 nazad na normalnih 1500, vratili su se nazad na posao. ''Jedan pacijent nije mogao ukljuciti radio, koliko je bio onemocao.

89

http://argentumcompendium.org/

Nakon samo 3 tretmana bez pomoci sam hodao do kupaonice.''Tipicni tretman dva puta tjedno (sada zastarjela metoda) traje od 7 do 11 mjeseci. 1987. Dr. Hans Neiper doktor iz Hannovera, FRNJ, (radio je s NASA-om, bivši predsjednik njemacke onkologije), u intervjuu videografa Jeffa Harsha govori o svom radu na raku debelog crijeva. Iako ne može raspravljati o imenima svojih pacijenata, ''Predsjednik Reagan je divan covjek''. I, ''Ne biste vjerovali koliko mi FDA službenika ili njihovih rodaka i poznanika kao pacijenti dolaze u Hannover. Znam da je nevjerojatno, no dolaze i direktori Americke Medicinske Udruge, Americke udruge za rak, predsjednici ortodoksnih instituta za rak. To je cinjenica.'' ''Korištenje ozona u medicini'' 1987. Professor Siegfried Rilling, M.D. i Renate Viebahn, Ph.D, kao koautori objavljuju Klasicnu medicinsku knjigu o ozonu, koju izdaje Karl F. Haug, Heidelberg. 255 medicinskih referenci i preko 48 bolesti ucestalo lijecenih ozonom. Ukljucivši: ''apsces, akne, AIDS, alergije, analnu fisuru, antiviralni efekt, cerebralnu sklerozu, smetnje u krvožilnom sustavu, cirozu jetre, menopauzu, zacepljenje stolice, cistitis, dekubitus, dermatologiju, fistule, gljivice, furunuklozu, gangrenu, gastroenterologiju, gernotologiju, hepatitis, herpes, povišeni kolesterol, kolitis, neurologiju, stomatologiju, tumore, rak, ortopediju, osteomijelitis, Parkinsonovu bolest, reumatizam, proktologiju, ginekologiju, radiologiju, Raynaudovu bolest, ožiljke, upale kralježnice, stomatitis, distrofiju zgloba, kirurgiju, flebitis, otvorene rane, urologiju, vaskularnu kirurgiju, lijecenje rana.'' 8. -12. 03. 1987. K.S. Zanker na 2. Medunarodnoj konferenciji za antikancerogenezu i zaštitu od radijacije (Gaithersburg, Maryland) predstavlja dokument u kojem je prikazana ucinkovitost ozona u lijecenju raka. ''Selektivan inhibitorski ucinak medicinskog ozona pripravljenog od cistog kisika na tumorske kulture ljudske stanice poznat je vec dugo vremena, a nedavno je još jednom potvrden.'' - Washuttl, Viebahn, i Steiner, u recenziji njegove studije. 1987. Kubanski nacionalni institut za znanstvena istraživanja (ekvivalent FDA) provodi istraživanja ucinka ozona na životinje, dokazujuci da ozon nije toksican, mutagen ili kancerogen (ne uzrokuje toksicnost, mutacije ili rak). 1987. Strahlenther Onkol (njemacki casopis za rak, 1987;163:37-42) objavljuje "Zur Wirkung von Ozone und ionisierender Strahlung am In-Vitro- Modell - eine Pilotstudie an vier gynakologischen Tumoren", autora Karlic H., Kuccra H., Metka M., i drugih. ''Nedavno su osigurani dokazi da ozon ima selektivan ucinak na karcinom ovarija, dva cvrsta adenokarcinoma ovarija i jedan endometrijalni karcinom.'' - (Zanker/Kroczeck) 1987. FDA kontaktira 15 – 20 doktora medicine koji su od americkog uvoznika (McGrath/Boeve) kupili njemacke ozonske strojeve Hansler i zahtijeva da svi predaju generirajuce cijevi. Neki pristaju, drugi ih ignoriraju. 1987. H. G. Knoch, W. Roschke i W. Klug u Njemackom casopisu za koloproktologiju (Aktuelle Koloproktologie) 1987; Band 4: 161-173 objavljuju ''Korištenje ozonske terapije u proktologiji'' (''Die Sauerstaff-Ozontherapie in der Proktologie''). Nakon što su od 1936.

90

http://argentumcompendium.org/

proucavali rad E. Payera, kirurga iz Leipziga, izjavili su: ''Poznato je da rektalna primjena kisika/ozona ima terapeutski ucinak na bolesti rektuma i debelog crijeva. Pokusi na životinjama proveli su se u svrhu razjašnjenja difuzije O 2 kroz stijenku debelog crijeva i porasta PaO 2 u krvožilnom sustavu prilikom primjene rektalne insuflacije O 2 i O 2 /O 3 . Na 10 zeceva primjenjeno je ukupno 2500 g rektalnom insuflacijom. Nakon primjene 5.1 mg O 2 /O 3 plina tokom 10 sekundi, PaO 2 je porastao 300%. O 2 difuzijom prolazi kroz stijenku debelog crijeva i povecava svoju koncentraciju u vaskularnom sustavu i jetri. ''Zbog znanih pozitivnih ucinaka ozona (baktericidni, virucidni, fungicidni, hemostatski, poboljšanje cirkulacije, stimulacija metabolizma i zacijeljivanje rana), rektalna primjena se takoder preporuca i ljudskim pacijentima.'' Klinicki pregledi ljudi: ''Prosjecan odrasli covjek tolerira 800 ml mješavine ozona/kisika primjenjene rektalno tokom jedne minute bez ikakvih problema. Apsorpcija plina je spora, traje prosjecno sat vremena. I kisik i mješavina kisika/ozona apsorbiraju se kroz stijenku debelog crijeva i ulaze u krvni tok, što rezultira porastom PaO 2 u cijelom organizmu. Tokom primjene ozona ne javljaju se neželjeni efekti.'' Ozon se preporuca u slucaju proktitisa i kolitisa i ''nadmocan je nad svim prije znanim metodama lijecenja. U proktologiji smatramo da je u slucaju kolitisa rektalna insuflacija opravdana.'' ''16 pacijenata zaraženih hepatitisom B primilo je terapiju ozonom i usporedeno s kontrolnom grupom. Pacijentima tretiranima ozonom poboljšalo se opce stanje, a 75% njih se u roku od 14 dana moglo svrstati ukategoriju „izlijecenih“. 1988. povjesnicar Eustice Mullins piše:'' Ured za procjenu tehnologije americke vlade navodi da za 95% ljekova koji se izdaju na recept i onih koji se mogu kupiti na tržištu nije dokazana ucinkovitost.'' 1988. nekoliko stotina americkih doktora medicine osniva ''Medunarodnu zakladu za biooksidativnu medicinu'' s predsjednikom Charlesom H. Farrom, M.D., želeci unaprijediti terapije kisikom u SAD-u objavljivanjem svojih uspješnih klinickih rezultata. Održavaju se godišnji sastanci u kojima sudjeluju doktori iz cijelog svijeta. 1988. Dr. Gerard Sunnen objavljuje clanak ''Ozon u medicini: Pregled i smjernice za buducnost'' u Casopisu za unapredenje medicine. Dr. Sunnen, iz Medicinskog centra Bellevue u NYC navodi da se medicinski ozon diljem svijeta ucestalo koristi za lijecenje: herpesa, AIDS-a, gripe, rana, opekotina, infekcija stafilokokom, gljivicnih i radijacijskih ozljeda, gangrene, kolitisa, fistula, hemeroida i analnih infekcija. Ozon unapreduje lijecenje. Tretiranja krvi ozonom koristila su se za lijecenja virusnih infekcija ukljucujuci i: AIDS, hepatitis, gripu, neke vrste raka, dijabetesa i arteroskleroze. Koristi se u dentalnoj kirurgiji, zatim u slucaju paradontoze, pomiješan s vodom pije se za lijecenje raka, gastritisa i primjenjuje se u obliku kupke u slucaju upala mjehura i utrobe. Pomiješan s maslinovim uljem koristi se za lijecenje gljivica i cireva na koži. Ozonske kupke koriste se za ispiranje i dezinfekciju kože te lijecenje cireva i ekcema. ''Propuštanjem ozona u mjeri 40-50 mcg/ml, sveukupne svjetske zalihe krvi mogle bi se dezinficirati od virusa i bakterija (npr. HIV).'' 1988. ''TERAPIJE OZONOM'', knjiga Eda McCabea navodi 5 slucajeva AIDS-a i pripadajuce povijesti bolesti koji su pokazali uspješno lijecenje ozonom, i prilaže prijevode dokumenata zasnovanih na 74 medicinske reference koje dokazuju ucinkovitost ozona u lijecenju bolesti.

91

http://argentumcompendium.org/

To je bila prva medunarodna široko distribuirana publikacija u povijesti koja je opisivala ucinkovitost svih poznatih terapija ozonom, kako samostalnih tako i onih koje su se provodile uz lijecnicku kontrolu. Knjiga postaje bestseller. U Lipnju 1988. Dr. Scott Ricke i izumitelj Basil Wainwright proveli su znanstvenu studiju HIV virusa ''in vivo'' (uživo) s petoro pacijenata u Nogalesu (Meksiko). U samo deset dana lijecenja, novi proces jednostanicnog mjerenja ozona i AIDS-a kojeg je razvila tvrka Epitope, Inc pokazao je više od 28% smanjenja viralne aktivnosti. U Srpnju 1988. u casopisu "Erfahrungsheilkunde," (Br. 7, Srpanj 1988.) Dr. Horst Kief objavljuje "Lijecenje viralnih bolesti ozonom". ''Ozon je vrlo ucinkovit protiv virusa...sadašnja studija daje statisticki dokaz njegove izvanredne ucinkovitosti u slucajevima kronicnog agresivnog hepatitisa... U slucaju pacijenata oboljelih od AIDS-a i ARC-a (AIDS Related Complex), visokotlacna terapija ozonom može dovesti do zapanjujuceg poboljšanja klinickog stanja...'' U Rujnu 1988. Dr. William Closon, M.D i Basil Wainwright radeci zajedno u tvrtki Brunswick Blood Laboratories utvrduju tocnu kolicinu ozona koja nije toksicna a postiže maksimalnu dektivaciju HIV virusa: 2% ukupne mase li približno 27 mikrograma po mililitru. 1988. ? doktor filozofije Boguslaw Lipinski; Bostonski Centar za kardiovaskularno zdravlje i Tufts medicinska škola Wellesley, MA; objavljuje ''Princip lijecenja raka ozonom''. Citirajuci 35 medicinskih referenci, Dr. Lipinski zakljucuje: ''Preliminarne klinicke studije daju indikacije da bi oksidativna terapija mogla uroditi željenim rezultatima u ljiecenju raka.'' U Rujnu 1988. Dr. Horst Kief na Cetvrtoj medunarodnoj konferenciji o AIDS-u predstavlja svoja saznanja. Prateci lijecenje trinaestoro pacijenata tokom 12 mjeseci, Kief navodi da bi se putem ozonske terapije apsolutni broj CD-4 proteina mogao u tih pacijenata povecati a njihov T$/T* kvocijent vratiti u normalu. 1989. William Campbell Douglass, M.D. objavljuje naslov ''AIDS, kraj civilizacije''. Unutra kaže: ''U ambulantnom sustavu kakvog danas imamo vlada mentalitet ''cekamo na dnu litice'' u kojem je jedino moguce rješenje ''skupljati tijela'' umjesto otici na vrh litice i riješiti problem.'' Dr. Douglass je posjetio ogroman broj praznih sela u Africi u kojima su cijela plemena poumirala od AIDS-a. Govori o tome kako je vidio na hrpe nasumicnih mjesta pokapanja uz cestu, ovisno o tome gdje su se umiruci domoroci zatekli.Dr. Douglass sada u SAD-u aktivno promovira tretmane ozonizacije krvi \UV (fotoforeza). 1989. (travanj – svibanj) u casopisu „Raum und Zeit“ („Prostor i vrijeme“) Vol 1, No. 1 Alexander Preuss, M.D. objavljuje rad ''Lijecenje virusnih infekcija mješavinama ozona i kisika''. (Preussov rad bio je ukljucen i u knjizi Eda McCabea ''Terapije ozonom'' 1988.). Navodi svojih 8 slucajeva proucavanja AIDS-a u kojima je terapija ozonom dramaticno poboljšala zdravstveno stanje. ''Stoga mogu zakljuciti da se AIDS u stanju oportunisticke infekcije može lijeciti minimalno 17 mjeseci – nitko više ne mora od nje umrijeti. U Srpnju 1989. casopis ''Znanost o ozonu i inženjering'' (Vol 11 pp. 411-417) objavljuje dokument ''Imunološki pregledi pacijenata u kronicnom stanju tretiranih mješavinama ozona/kisika''. J. Washutti, R. Viebahn, I. Steiner: ''...znacajan porast IgG-a, najznacajnijeg imunoglobulina u imunološkom sustavu...mora se procijeniti kao imunološka stimulacija...ne

92

http://argentumcompendium.org/

javlja se imunosupresivni efekt,... Dugorocno gledano, u odabranim mjerama doziranja ne javlja se nikakva imunosupresivna aktivnost uzrokovana primjenom ozona. 06. 07. 1989 casopis ''Znanost o ozonu i inženjering'' (Vol 12 pp 65-72) objavljuje ''Utjecaj ozona na tumorsko tkivo u odnosu na zdravo tkivo''. J. Washuttl, R. Viebahn, I. Steiner ''In vitro rezultati jasno pokazuju da je navedeni utjecaj ozona na metabolizam tumora, a koji se ne javlja u zdravom tkivu, zaista moguc. Zato su, posebice u ovom slucaju, respiratorni ciklus i glikoliza kao i opcenito iskorištavanje kisika u tumorskom tkivu podložni pozitivnom utjecaju terapije ozonom...'' 08. 08. 1989. "Newsweek" (Vol. 114, No.6, P. 50): Vrlo razvijeno AIDS ''podzemlje'' sastavljeno od poduzetnika i aktivista protiv AIDS-a ilegalno unosi u SAD nesankcionirane ljekove pa cak i stroj za injektiranje ozona. Ocajni ljudi jedinu nadu vide u ''podzemnoj'' ilegalnoj mreži. U Rujnu 1989. Dr. Harald Vetter ND (8126 Hohenpeissenberg, Njemacka) objavljuje tekst „AIDS – može li ozon pomoci?'', koji sadrži precizno dokumentirane rezultate njegovih primjenjivanja 600 ml autohemoterapijskog ozona na 100 pacijenata oboljelih od AIDS-a (44 sa AIDS / WR 6, 47 sa ARC / WR 3-5, 9 s limfodenopatijom (LAS) / WR 1-2). Strucnjak za osiguranja recenzirao je jedan tipicni slucaj i izjavio kako su takva dramaticna poboljšanja gotovo nevjerojatna. 26. 10. 1988 Associated Press objavljuje tekst „Ozon može ublažiti simptome AIDS-a?'', autora Dr. Kennetha Wagnera (Bethesda Naval Hospital). On izvještava da je ozon zaustavio množenje HIV virusa, a stanice ostavio netaknutima. Dr. Steven Kleinman iz americkog Crvenog Križa kaže kako bi s time trebalo dalje eksperimentirati. Associated Press tada izvješcuje i o Dr. Carpendaleu, rukovodiocu Rehabilitacijskog centra VA bolnice (San Francisco), koji je vodio studiju kontroliranja dijareje ozonom, te lako moguceg onesposobljavanja HIV virusa. 28. 11. 1988. "Insight" Vol. 4, No. 48, P. 56 (autorica Dina Van Pelt). Ozon može uništiti HIV bez oštecenja zaražene krvne stanice. Pomorska bolnica Bethesda u Marylandu testirala je krv zaraženu HIV-om u kojoj je ozon ubio virus bez oštecenja stanica zaraženih virusom. Dr. Kenneth F. Wagner, senior doktor za istraživanja HIV-a iz Zaklade Henry M. Jackson za napredak vojne medicine u Rockvillu, kaže kako su Europski doktori godinama sigurno tretirali viruse ozonom. Studija petoro pacijenata u VA bolnici u San Franciscu pokazala je znatno poboljšanje bez znakova toksicnosti u svih pet slucajeva. 1989. Zaustavljeno prvo suvremeno bolnicko testiranje ozona na ljudima u SAD-u. George Perez, M.D., direktor Odsjeka za virologiju u Medicinskom centru Saint Michaels (Newark, NJ,) i glavni istražitelj Odbora za institucijsko nadgledanje bolnice, bio je zadužen za provedbu institucijski nadgledanog ozon/AIDS protokola u trajanju od 75 dana. 5 pacijenata oboljelih od AIDS-a podvrgnuto je tretmanima ozonom u trajanju od samo 15 dana. Broj T/4 u pacijenata varirao je od niskih 5 do visokih 86. Jedan pacijent je u pocetku bio toliko prekriven ranama od herpesa da nije mogao nositi odjecu. Broj T-stanica svima je bio ispod 200. Na završetku petnaestodnevnog tretmana, herpesom oštecena koža spomenutog pacijenta je zacijeljela, i svi su otpušteni iz bolnice. Nisu pronadene nikakve nuspojave ili toksicnost. Broj T/4 ostao je stabilan ili se povecao. Smanjio se broj virusnih proteinskih jezgri (p24) – ukazujuci na masovno uništavanje virusa. Cetiri doktora medicine izjavljuju da je terapija ozonom netoksicna i da bi trebala biti usvojena. Uslijed politickog pritiska testovi su ukinuti.

93

http://argentumcompendium.org/

Komentar o tome što ''politicki pritisak'' uistinu znaci: FDA je primorala Dr. Pereza da potpiše lažnu izjavu o ''beskorisnosti'' ozona, prijetivši mu ukidanjem statusa doktora i ukidanjem milijunskog ulaganja u bolnicu. Do strogo cenzurirane kopije te izjave može se doci putem Clanka o dostupnosti informacija. U Studenom 1989. James Caplan, kubanski doktor medicine koji je uspješno lijecio anemiju srpastih stanica, cireve na zglobovima, ocne bolesti (RP, retinitis pigmentosa) i pomagao u nezgodama na farmama, i Dr. Manuel Gomez iz Nacionalnog instituta za znanstvena istraživanja u Havani (Kuba) imaju spreman patent za lijecenje anemije srpastih stanica i cireva kisikom/ozonom. Zapoceli su s testiranjima na ljudima u velikom razmjeru, što je navelo kubansko Ministarstvo zdravstva da odobri opce korištenje ozona u tretiranju anemije srpastih stanica, cireva i srodnih rana. Odobrenje za tretiranje bolesti retinitis pigmentosa donešeno je još i prije. 1989. ''Ozon u medicini, Vol 3''. - zapisnik sa 9. Svjetskog kongresa o ozonu u New Yorku, koji je objavila Medunarodna udruga za ozon iz Zuricha. Sadrži 14 prezentacija medicinskih terapija ozonom priznatih medunarodnih doktora medicine i znanstvenika. 24. 01. 1990. Kanadski nacionalni stožer za obranu podnio je izvještaj Kanadskom uredu za zdravlje (Health and Welfare Canada Bureau of Biologics): ''Terapija ozonom u slucaju AIDS-a / projekt #231, sažetak pronalazaka.'' Znacajan pozitivan porast u broju CD4. Bez negativnih ucinaka na ukupan broj CD4. ''U kontrastu s kontrolnim uzorcima koji su brzo postali visoko pozitivni na HIV-1... Ovi podaci jasno pokazuju da se nikakva HIV-1 aktivnost nije javila u bilo kojem od uzoraka tretiranih ozonom. Cini se da ovaj oblik lijecenja predstavlja mocno sredstvo za deaktivaciju HIV-1 virusa u zaraženoj krvi a takoder, u odredenim slucajevima, može pružiti sredstva za ''auto-cjepivo'' specificno svakom pojedinom pacijentu.'' Ozbiljno su zatražili dodatne donacije kako bi nastavili istraživanje. 1990. Eksperimentalna kemoterapija (1990;36:147-154). ''In vitro sinergisticka aktivnost 5fluorouracila s malom dozom ozona protiv kemootpornih stanica tumora i novonastalih tumorskih stanica u ljudi''. ''Naši rezultati indiciraju da ozon u kombinaciji s 5-fluorouracilom (5-FU) cini stanice otporne na 5-FU podložnima na modalitet kombiniranog tretmana. Štoviše, ozon se ponaša sinergijski, ili može služiti barem kao aditiv kemoterapiji u razlicitim suspenzijama tumorskih stanica iz grudi i debelog crijeva.'' 1990. (travanj-svibanj) Odsjek za opticku fiziologiju Sveucilišta u Bologni (Italija), objavljuje u casopisu Panminerva Medica clanak ''Ucinci terapije kisikom-ozonom na starošcu uzrokovanu retinalnu makularnu degeneraciju''. ''U vecine pacijenata okularno stanje se poboljšalo.'' 1990. Haematologica,1990 75:510-5, poznati europski casopis za medicinu objavljuje rad ''Studije bioloških ucinaka ozona 1. Indukcija interferona na ljudske leukocite.'' (autori: Velio Bocci and Luana Paulesu), sponzoriranim od strane Ministarstva obrazovanja Italije. ''...ozonizacija krvi je medicinski postupak korišten u nekoliko zemalja za lijecenje viralnih bolesti... smatramo da je istraživanje ucinaka ozona na PBMC (periferalne krvne mononuklearne stanice) otvorilo novo podrucje za studije koje mogu uroditi korisnim rezultatima i u biološkom i u prakticnom smislu. Ozon i reaktivni oblici kisika djeluju prvenstveno putem stimulacije PBMC-a i ispuštanja limfokina. Može se postaviti hipoteza o tome kako bi ozon mogao dovesti do ispuštanja tumorskog nekroticnog faktora (TNF), interleukina (Ils) i interferona IFN (snažan antiviralni protein koji bi s imunomodulatornim

94

http://argentumcompendium.org/

aktivnostima mogao imati povoljan ucinak u pacijenata oboljelih od viralnih bolesti).'' (vidi i ostatak studije 05. 11. 1991) 1991. Susan M. Lark, M.D. ( Los Altos, CA) šalje Edu McCabeu predložak svog clanka ''Ozon i njegove primjene u medicinskoj terapiji''. Osvrnula se na istraživacke studije o terapiji ozonom i zakljucila da ''studije nalaze dobrobit u klinickoj primjeni ozona na razlicita stanja uz minimalan broj nuspojava.'' Rekla mu je: ''Nakon desetljeca razvoja i istraživanja proizvoda za oksidativne primjene, zakljucila sam da je terapija ozonom/kisikom jedna od najmocnijih i najucinkovitijih terapeutskih metoda s kojima sam ikad radila.'' Ožujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''Ucinkovitost niskotlacne primjene O 2 /O 3 na rane koje teško zacjeljuju''. Horst Werkmeister, bivši procelnik Odjela za radiografiju Luteranske bolnice (Oberhausen, Njemacka) kaže: ''Za pacijenta postoji mala neugodnost, no ozon ne pospješuje daljnje oštecenje, a znatno potice zalijecenje rana u velikom broju slucajeva zbog svog dezinfekcijskog i jakog hiperemijskog ucinka. Ako se primjeni dovoljno rano, cesto može sprijeciti nastanak velikih oštecenja. Cilj nepristrane prezentacije razvoja rana nakon primjene ozona/kisika zasnovane na gore navedenim mjernim vrijednostima, je potaci širu i cešcu primjenu ove metode koja je pokazala ucinkovitost kod mnogih bolešcu snažno pogodenih pacijenata.'' Ožujak 1991., zapisnik s 10. Svjetske konferencije o ozonu u Monaku. ''Išcezavanje teško kontrolirane dijareje nepoznate etiologije u pacijenata s AIDS-om lijecene medicinskim ozonom – pilot studija''. Rektalna insuflacija ozona zaustavlja dijareju u pacijenata oboljelih od AIDS-a. Travanj 1991., Erfahrungsheilkunde Vol 40, No. 4, ''Terapija ozonom – pozadinski terapeutski koncept i modeli ucinkovitosti''. (objavila Renate Viebahn-Hansler). ''Zbog svoje specificne reakcije, medicinski ozon kao terapeutski agens ima tocno definirani raspon ucinkovitosti...Ovisno o doziranju i koncentraciji, koristimo razlicita svojstva ozona, npr. njegov germicidni ucinak (oksidativnim uništavanjem), mogucnost deaktivacije mikroorganizama, i njegov restitucijski ucinak (u rasponima malenih koncentracija). To ukljucuje tri glavne indikacije: vanjske cireve i znatna oštecenja kože, bolesti viralnog i bakterijskog porijekla te cirkulatorne poremecaje. Restitucijski ucinak ozona može se protumaciti njegovim oksidativnim ucinkom na metabolizam kisika, indukcijom specificnih enzima i aktivacijom imunološki kompetentnih stanica. 01. 10. 1991. strucna recenzija ''Casopisa americkog društva za hematologiju''. U znacajnom probitku medicinskog mijenja U SAD-u, tri godine nakon što je studija zakljucena, zajednicki rad na ozonu/HIV-u doktora medicine Wellsa, Latinoa, Galvachina i Poiesza objavljen je u strucno recenziranom i vrlo cijenjenom americkom medicinskom casopisu. Njihov clanak: ''In vitro deaktivacija HIV-1 tipa virusa ozonom'' izlazi u casopisu "Blood Journal, svezak 78 broj 7, 11. 10. 1991, pg. 1882" i opisuje istraživanje koje koordinira Dr. Bernard Poiesz s Državnog sveucilišta u Syracusi. Proveli su 15 replikacija studije ozona koja je spajala ozon s HIV-om inficiranom krvlju faktora 8. Ozon je u potpunosti otklanjao HIV virus iz krvi 97100%, a opet, bio je netoksican normalnim zdravim komponentama krvi. Ed McCabe objavio je ovu studiju još 1988, u svojoj knjizi ''Terapije kisikom''. 1991. OCT Dr. Michael T. Carpendale M.D. (Veteran's Administration Hospital, San Francisco) i Joel Freeberg M.D. (UC Medical School San Francisco, Bay Medical Research

95

http://argentumcompendium.org/

Foundation, San Francisco) objavljuju u Casopisu za antiviralno istraživanje 1991; svezak 16., broj 3 :281-292 sljedeci medicinski dokument: ''Ozon deaktivira HIV u netoksicnim koncentracijama'' HIV (p24) se smanjio u svim ozonom tretiranim kulturama u odnosu na kontrolne.'' Takoder, Dr. Carpendale privatno objavljuje price o dvije rektalne insuflacije ozona u pacijenata oboljelih od AIDS-a: ''HIV pozitivan pacijent nakon tretmana ozonom postaje PCR negativan''. 1991. Dr. Robert Mayer (koristi ozon preko 50 godina, od 40-tih) u svojoj klinickoj studiji istraživackog centra ima pacijente s uznapredovalim stadijem AIDS-a koji imaju samo 5 Tstanica. Normalan broj je 600-1500 i više. Iako imaju samo 5 T-stanica, potpuno su zdravi. U nadi da ce potaci razvitak, lokalni FDA ured dozvoljava Dr. Mayeru da slobodno koristi ozon, pod uvjetom da ga proizvodi sam u svom uredu sa strojem vlastite izrade. 1911. hrabri humanitarac, umirovljeni americki doktor medicine, Dr. J.B. iznosi rezultate svoje tajne klinicke visokotlacne terapije ozonom. Cjelokupno testiranje bilo je provedeno u centralnoj bolnici i nezavisnim laboratorijima. Od 248 HIV-pozitivnih pacijenata izvješcuje o 113 njih koje je doveo u HIV-negativno stanje, svakog unutar 60 dana, koristeci autokemoterapiju ozonom nakon koje slijedi neposredna visokotalcna terapija. 1991. publikacija: ''Korištenje ozonom tretirane krvi u lijecenju HIV infekcije i imunološke bolesti – pilot studija ucinkovitosti i sigurnosti ozona'' ("AIDS" 5:981-984. G. Garber, D Cameron, N Hawley-Foss, D Greenway i M. Shannon). Ovo je studija koju neprijatelji ozona vole citirati kako bi pokušali (krivo) dokazati da ne djeluje. U ranom pokušaju jedne kanadske ustanove kojim se htjela dokazati vjerodostojnost ozona i njegova sigurnost, dobrohotni ali neiskusni prakticari proveli su loše planiran protokol pilot studije. Studiju su financirali Odsjek za infektivne bolesti Opce bolnice u Ottawi, Canadian Health and Welfare, Federalni kanadski centar za AIDS, Ministarstvo nacionalne obrane i The Meuller Medical Company iz Kanade. Komentar: Loša organizacija, jer je tijekom studije injektirano samo 10 cm 3 ozona u mišic (što je Aubourg 1938. odbacio kao prebolnu i neucinkovitu metodu), ne intravenozno, u nedovoljnoj kolicini da bi bio koristan i kroz nedovoljno dug vremenski period. Kako ocistiti 50-ak i više litara vode (koliko prosjecno sadrži ljudski organizam) injektiranjem 10 cm 3 u mišic samo tri puta tjedno? Sama dnevna kolicina toksicnog materijala iz okoliša koju se unosi u tijelo brzo bi poništila bilo kakvu dobrobit, a da i ne spominjemo stres uzrokovan bolešcu kao što je AIDS ! Loša provedba, jer su upravitelji priznali kako se tokom druge polovice ionako prekratke studije stroj za ozon pokvario i uopce nije proizvodio ozon, no tu su cinjenicu kada su sastavljali izvještaj o drugoj fazi studije ipak ignorirali! Dakle, koristili su protokol kojeg bi svaki ozbiljni prakticar ismijao, a svoje su zakljucke donosili na osnovu krivih podataka. Zatim su dodatno povecali svoje greške ozbiljno prekoracivši granice, krivom i neopravdanom izjavom da ''terapija ozonom ne poboljšava parametre imunološke aktivacije niti umanjuje mjerivi p24 antigen u HIV-om zaraženih osoba.''

96

http://argentumcompendium.org/

Dopuštanje objavljivanja takvih studija i izjava je tragicno, jer te krive zakljucke FDA cesto ponovno iznosi izabranim zastupnicima, ignorirajuci na tisuce studija koje pokazuju da ozon djeluje. Ta intelektualna neiskrenost koristi se kako bi se politicki opravdalo prijecenje daljnih ozbiljnih istraživanja koja bi umanjila patnju i spašavala živote. 05. 11. 1991 Casopis za istraživanje limfokina i citokina, svezak 10, broj 5, 1991 objavljuje ''Studije bioloških ucinaka ozona: 2. Indukcija TNF-a na ljudske leukocite, autori: Luana Paulesu, Enrico Luzzi, and Velio Bocci. ''Zbog toga što je ozonizacija krvi procedura koju provodi nekoliko Europskih zemalja u lijecenju viralnih bolesti i tumora, leukocitno oslobadanje faktora s antiviralnim i imunomodulatornim aktivnostima može objasniti mehanizam djelovanja ozona i autokemoterapije.'' ''Koncentracija ozona je kriticna u uvjetima stvaranja TNF-a i stanicne mitogeneze. Zbog prisutnosti eritrocita, potrebne su vece koncentracije da bi se postigla ucinkovitost u krvi, naspram one potrebne za ucinkovitost u PBMC.'' Prosinac 1991. Dr. Robert Mayer pridružuje se doktorima koji izvješcuju o pacijentma serumski konvertiranim u HIV negativno stanje koristeci ozonsku autokemoterapiju. 1991. znastvenik s jednog od vodecih sjeveroistocnih sveucilišta u suradnji s BSME ( Bachelor of Science in Mechanical Engineering ) inženjerom/istraživacem J.W. (imena izostavljena na zahtjev, zbog prevencije zatvaranja radi velikih novcanih interesa) više od dvije godine provodi studiju istrebljivanja grupe mikroba koristeci ozonsku opremu. U 20 završenih studija izvješcuje o 100%-tnom uspjehu u uništavanju ''in vitro''. Policijski narednik iz Ft. Lauderdalea, koji je povezan i sa slucajem FL Wainwright, telefonom kontaktira jednog od znanstvenika i upozorava ih: „Ako nastavite proucavati ucinkovitost ozona bit cete proglašeni dijelom kriminalne urote!'' 1991. Tvrtka Medizone vodi pregovore s Oružanim snagama Kanade o zapocinjanju 2.5 milijuna dolara ''teške'' istraživacke studije u 1992., koja se sastojala od proucavanja životinja, sterilizacije krvi, testiranja na ljudima i radova povezanih s tom studijom. Sijecanj, 1992. Kapetan Michael Shannon, zamjenik glavnog kirurga Kanadskih pomorskih postrojbi ima 350 podredenih znanstvenika. Zapocinje 2.5 milijuna dolara vrijednu medicinsku studiju ozona koja ce ukljucivati sterilizaciju krvi, testiranja životinja i drugo. Kanadska vlada je shvatila da bi u slucaju velike krize zaliha krvi kanadske vojske u svom sadašnjem stanju bila neadekvatna. M. Shannon izjavljuje: ''Ima nešto u tome - s obzirom na to koliko ljudi godišnje putuje u Europu, uz znatan trošak, samo da bi primili terapiju ozonom.'' 08. 05 1992, Associated Press: Dr. Wayne Jonas (iz Vojnog instituta za istraživanja Walter Reed) svjedoci pred zakonodavnim tijelom Sjeverne Karoline. ''Zahtjev da se današnje medicinske prakse temelje na cvrstim znanstvenim dokazima je poput gradnje kuce na kamenom temelju. Zahtjev da takve prakse ''prevladavaju'' znacilo bi graditi kucu na pijesku. Ono što prevladava u medicinskoj praksi mijenja se s vjetrom opceg mišljenja i plimom profita.'' U lipnju 1992. Ed McCabe zapocinje blisku suradnju s bivšim clanom americkog kongresa Berkeleyem Bedellom. Donose odluku o pozivanju McCabea da svjedoci pred novoosnovanim Odborom za nekonvencionalnu medicinu Državnog instituta za zdravlje. On iznosi: ''S obzirom na mnoge intervjue koje sam proveo, mišljenja sam da je problem AIDS-a

97

http://argentumcompendium.org/

riješen. Ako se može osigurati imunitet na sudski progon od strane države i medicinskog odbora, ovi humanitarni doktori rado ce podijeliti svoje znanje s javnošcu za opce dobro. I ja sam spreman uciniti isto. Ne treba im cak ni vaš novac, financirat ce se sami. Ako doktorima koji koriste ozon osiguramo imunitet na sudski progon, u roku od 90 dana jedino što ce još biti potrebno uciniti biti ce implementacija postojeceg rješenja.'' Ed i Berkeley su odlucili da im je potrebno i prisustvo doktora medicine, pa su izabrali Dr. Johna Pittmana (Sjeverna Karolina) da predstavlja sve doktore koji koriste ozon, a koji su podvrgnuti politickom zlostavljanju. Dr. Pittman iznio je svoju pricu o tome kako su mu zabranili rad iako je terapija djelovala. U lipnju 1992. Ed McCabe i Dr. John Pittman susrecu Dr. Killiana, zamjenika direktora N.I.A.I.D.-a (instituta za AIDS). On i njegov asistent bili su vrlo entuzijasticni u vezi ozona kada su vidjeli donešene im dokaze o uspješnosti ozona u lijecenju AIDS-a. Kasnije su šutjeli, bez entuzijazma, i ponašali se kao da nikada nisu ni culi ono što im je receno. 1992 A. Bolton: ''Izvještaj znanstvenih studija u svrhu razjašnjenja lijecenja periferne vaskularne bolesti ''Ozon-O-Med''-om'', Intermune Life Sciences, Etobicoke, Ontario, 1992. 22. 07. 1992. Ed McCabe odlazi na put u Washington nakon što je dogovorio dva privatna sastanka sa dva clana Americkog kongresa, i to tako da se poklapaju sa sastankom koji su on i bivši clan kongresa iz Iowe, Berkly Bedell istog dana dogovorili sa senatorom Tomom Harkinom, bivšim kandidatom za predsjednika. Gos. Bedell i gos. McCabe odlucili su pozvati dva doktora koji su doveli pacijente iz HIV+ u HIV- stanje. Takoder su pozvali i Jima Caplana, covjeka koji je uvjerio Kubance da odobre terapiju medicinskim ozonom za opcu primjenu, te Dr. Johna Pittmana, doktora koji je koristio ozon te jednog od njegovih pacijenata zaraženog AIDS-om kojemu je nedavno uskraceno lijecenje. Dr. Pittmanov ured zatvorio je Državni medicinski odbor Norh Caroline usred uspješnih klinickih testiranja ozona, pod izlikom da ''ozon nije odobren od strane FDA.'' Posjetili su clanove kongresa, bili su toplo primljeni, i na kraju završili na sastanku u uredu senatora Harkina, gdje su im se u tom trenutku pridružili Dr. Michael Carpendale i njegov šef iz bolnice „San Francisco Veterans Administration“. Senator Harkin predvidio je za sastanak s nama samo pola sata, no bio je toliko zaintrigiran našim dokazom da smo o uspješnom tretiranju AIDS-a ozonom vodili jednoipolsatnu raspravu. Odmah je odlucio dogovoriti nam sastanak s direktorom Instituta za alergije i infektivne bolesti Državnog instituta za zdravlje, Dr. Anthonyjem Faucijem. Problem AIDS-a spada pod ovlast tog instituta, a Dr. Fauci se spominjao kao ''car AIDS-a'' americke vlade. Senator Harkin je clan NIH-ovog (NIH=National Institutes of Health, Državni instituti za zdravlje)odbora za usvajanja, tako da ima njihovu pažnju. 20. 08. 1992. sastali smo se sa Dr. Faucijem i njegovim šefom, zamjenikom direktora NIH-a, Dr. Moskowitzem u NIH-ovoj zgradi broj 31, krilo 7A soba 24. Prisutni su bili i Dr. Hill, Dr. Killan te drugi zakonodavni i legalni asistenti. U ime ureda senatora Harkina, Mike Hall i Marina Metallios bili su prisutni kao promatraci. Ukupno je prisustvovalo 30 ljudi. Predstavili smo svoja dva ozonom lijecena pacijenta koji više nisu bili HIV+, i koji više nisu imali temperature, nateknute limfne cvorove, proljev, bolove, nocna znojenja, gubitak težine ili bilo koju drugu manifestaciju AIDS/ARC bolesti. Predali smo Dr. Fauciju i ostalima kopije

98

http://argentumcompendium.org/

njihove medicinske dokumentacije, te su slušali Dr. Carpendalea te još jednog doktora i njihove bivše od AIDS-a oboljele pacijente. Dr. Latino iz tvrtke Medizone govorio je o besprijekornim testovima ozona na životinjama koje je Medizone vec proveo. Dr. Pittman i jedan od njegovih pacijenata iznijeli su emocionalnu molbu za otvoreno korištenje medicinskog ozona kako bi on mogao završiti svoja klinicka testiranja ozona. I ja sam zatražio isto, iznijevši im ukratko 50 godina povijesti ucinkovitosti medicinskog ozona na stotinama tisuca ljudi u Europi i navevši im savršen sigurnosni zapis milijuna primjena ozona. Iznijeli smo racionalan, iskustvom potkrijepljen, dokumentrian i razuman zahtjev za neposrednom istragom ucinkovitosti ozona u lijecenju AIDS-a. Takoder, pitao sam može li se što uciniti kako bi se postiglo da FDA obustavi supresiju koju vrši nad doktorima medicine koji koriste ozon. Receno nam je kako NIH nema ovlasti nad FDA. Komentar: Zamislite slijedecu situaciju. Naša mala ali predana grupa sjedi za okruglim stolom sa službenim predstavnicima AIDS politike americke vlade. Uokolo stola sjede asistenti, sekretari, pomagaci i rukovodioci raznih odjela. Nema velikih korporacija koje nas financiraju, kao što je inace uobicajeno na takvim sastancima. Iako su zastupnici NIH-a trebali prošetati niz hodnik da stignu tamo, svi mi ostali trebali smo izostati s posla i odvojiti iz vlastitog džepa zamjetnu sumu za putne troškove, smještaj i hranu. Došli smo iz cijele zemlje, samo da bi pomogli svojim sunarodnjacima koji umiru od AIDS-a. Sjedili smo tamo sa dva pacijenta, sada potpuno zdrava, prije oboljela od AIDS-a, koji su bili HIV negativni – jedan LRP negativan (LRP – lancana rekcija polimeraze – test za bilo koji od 7 nukleotida samog HIV virusa), a jedan Western Blot/Elisa negativan (testiranje prisutnosti HIV antitijela). Sjedili smo tamo sa primjerima i njihovim zapisnicima koji su prikazivali kompletno zatiranje svih sekundarih bolesti, njihovim doktorima, politicki zlostavljanim doktorom i njegovim pacijentom kojemu je uskraceno lijecenje, te nekoliko debelih fascikala medicinskih referenci o ozonu iz Europe i SAD-a. Znate li kakav smo odgovor dobili? ''Ne vidimo razloga za daljnji nastavak ove price.'' Dopustite mi da ponovim: ''Ne vidimo razloga za daljnji nastavak ove price.'' I, ''Oni su toliko ocito zdravi da sigurno nisu ni bili bolesni.''Necemo se ni osvrnuti na ovakav tretman osim ako nemate pacijente koji su barem dvaput prije lijecenja PCR-testirani kako bi se dokazala prisutnost HIV virusa, njihovu HIV pozitivnu krv pohranjenu, dva PCR-testiranja tokom lijecenja i dva PCR-testrianja nakon tretmana koja dokazuju nestanak HIV virusa.'' Eh, kakav odgovor, i to od institucije koja je financirana našim novcem od poreza da pronade lijek za AIDS, dok ljudi pate i umiru tragicnom i sporom smrcu. Nije baš ohrabrujuce, zar ne? Sama težina tamo priloženih dokaza bila je dovoljna za neposredno pokretanje istraživanja ozona, bez dodavanja novih uvjeta. Uz bilijune dolara kojima NIH raspolaže zaista su mogli nešto uciniti. Nakon svega što smo prošli, pomislili biste da su mogli barem kao gestu dobre volje uputiti nekoliko telefonskih poziva drugim doktorima i pacijentima, no sve što su rekli bilo je efektno ''idite kuci''. Iako su nam definirali jasan cilj koji treba gadati, imao sam osjecaj da se linija s koje se gada pomakla daleko unazad. Analiza: Iznosim problem sadašnjeg NIH-ovog rasudivanja: 1. Iako su izjavili da nisu upoznati s poviješcu oduzimanja ozonskih strojeva od strane FDA, zlostavljanjem doktora koji koriste ozon, i primoravanjem doktora na lažne izjave o beskorisnosti ozona, culi su to sve od mene osobno, uz napomenu koliko je bilo teško nagovoriti bilo kojeg doktora da se uopce pojavi i iznese im dokaze. Kako itko može provesti otvorena testiranja tog korisnog tretmana ako ce ih FDA zatvarati cim otvore vrata?

99

http://argentumcompendium.org/

2. Promovirajci nedokazanu tvrdnju ''HIV uzrokuje AIDS'', traže 6 PCR HIV testova, od kojih svaki košta oko 350 dolara, znaci, ukupno više od 2100 dolara po pacijentu. Kao prvo, postoji nekoliko PCR testova , od kojih niti jedan nije osiguran, stoga, kojem ce se testu vjerovati? I tko ce to platiti? Doktori koji koriste ozon su financijski gledano bespomocni, a pacijenti oboljeli od AIDS-a vec su potrošili svu svoju uštedevinu na doktore, bolnice i lijekove poput AZT, DDI, itd. Takoder, u doba kada su pacijenti koje smo mi doveli bili pozitivno testirani na AIDS, PCR testovi nisu bili normalno dostupni, tako da je prilaganje njihovih PCR testova bio nemoguc zahtjev! Takoder, mnogo patentiranih terapija ozonom sada spada u javno dobro, pa ni jedna farmaceutska tvrtka ne želi financirati istraživanje. 3. Putem svoje izjave dali su nam na znanje da nece razmotriti ozon osim ako ne udovoljimo njihovim novim PCR standardima, te da je JEDINO HIV virus ono što treba tražiti. Nigdje i nikada nije dokazano da je HIV virus jedini definitivni uzrok AIDS-a; jednostavno je jednog dana u medijima naveden kao vjerojatan uzrok. Rad Dr. Galloa ''HIV uzrokuje AIDS'' je dokazan kao lažan. Kako je navedno na zadnjoj konferenciji za AIDS u Amsterdamu (1992), ljudi umiru od AIDS-a a da nikada nisu bili pozitivni na HIV ! Virus je vjerojatno samo promotor ili moguci ko-faktor bolesti. Stoga, zašto donositi zakljucke o ucinkovitosti ozona bazirane na prisutnosti ili izostanku virusa koji lako moguce uopce nije bitan? Zašto ignorirati najznacajnije cinjenice koje dokazuju otklanjanje svih sekundarnih bolesti i simptoma? Ovo je daleko zahtjevniji test: treba li se ili ne odmah zapoceti s istraživanjem ozona, ako se može ukloniti patnja oboljelih, bez obzira na to jesu li ili ne PCR negativni. Komentar: Što je sa kvalitetom njihova samostalnog življenja nakon ozona? Nacin na koji je Centar za kontrolu bolesti odlucio klasificirati ima li netko AIDS ili ne daje odgovor. Oni traže istovremenu prisutnost nekoliko ukazujucih bolesti. Oba pacijenta koje smo mi doveli imali su potpuno eliminirane sekundarne infekcije i klinicke simptome. Dakle, prema definiciji Centra za kontrolu bolesti, uz HIV negativan test, više nisu bolovali od AIDS-a. Stvarni ljudi sjedili su pred NIH zaposlenicima, sa svojom medicinskom dokumentacijom i testovima krvi – pa opet, NIH službenici nisu ništa vidjeli. Ili su odabrali ništa ne vidjeti. Nadajmo se da ce prakticnije mišljenje na kraju prevladati. Moram napomenuti, kako biste shvatili medicinski ozon u pravom smislu lijecenja AIDS-a, da nekoliko injekcija medicinskog ozona nece uciniti cudo. Uspješna lijecenja AIDS-a ozonom provodila su se 2 do 5 sati dnevno u obliku nekoliko razlicitih oksidativnih i inih terapija tokom 3 do 6 tjedana za redom, ovisno o pojedinoj kombiniranoj primjenjenih metoda. Te se metode uvijek kombiniraju s promjenama stila života, pravilnom ishranom, eliminacijskim cišcenjem organa, duhovnim i moralnim balansiranjem kako bi se uklonilo pacijentovo poricanje samoga sebe, ukljucujuci proces reizgradnje imunološkog sustava. Šestoro americkih doktora izvjestilo me o preko 200 ljudi koji su testiranjem dokazano HIV negativni. Takoder posjedujem video intervju koji dokazuje iznimnu ucinkovitost ove terapije u slucaju raka, pa cak i bolesti poput multiple skleroze. Kao društvo trebali bismo uskoro okrenuti pogled u smjeru ozona, umjesto da gledamo kako sve više ljudi nepotrebno umire dok se mi uporno držimo starih metoda koje ocito ne funkcioniraju. U rujnu 1992. ''Bilten za razvoj i istraživanje'' Br. 234. (Odsjek za znanost i tehnologiju, Canadian Government's Supply and Services Dept.) objavljuje ''Bolja sterilizacija krvi ozonom''. Pod 303,943 dolara vrijednim ugovorom sa Surgeon General's Branch of Department of National Defence [DND] Headquarters (sjedište odjela za državnu obranu), istraživaci iz CCRS-ovog National Reference laboratorija proucavaju dvije tehnologije

100

http://argentumcompendium.org/

sterilizacije ozona, kako bi potvrdili njihovu izvještenu ucinkovitost u deaktivaciji raznih potencijalnih viralnih kontaminacija krvi, ukljucivši HIV-1 i hepatitis... U Europi je prema procjeni 350,000 ljudi bilo tretirano ozonom u periodu od 1980. do 1985. Sveucilište u Bonnu recenziralo je te slucajeve i prijavilo da se u slucaju pravilne primjene ozonske terapije ne javljaju gotovo nikakve nuspojave... ''Produkti tog istraživanja našli su primjenu širom svijeta'', kaže kapetan Shannon (iz DND-a). ''U pravilnoj koncentraciji, primjena ozona zvuci gotovo predobro da bi bila istinita. Pokušavamo ne biti previše entuzijasticni, ali dosadašnji podaci dovode nas u napast.'' 1992. Acta-Chir-Plast. 1992; 34(3): 182-4 ''Korištenje ozonoterapije u operacijama korekcije nosa'' (Kawalski, H. Sondej J., Cierpiol Tracz E). Opisuju se pozitivni rezultati primjene ozona u rinoplastiji. 25 pacijenata je intravenozno primalo ozon u trajanju od 3 dana prije operacije i post-operativno, što je rezultiralo znatnim smanjenjem trajanja post-operativnih komplikacija u usporedbi s grupom od 20 pacijenata koji nisu primali ozon. Rujan 1992. Medicinska hipoteza (Rujan 1992. ; 39(1): 30-4). ''Ozonizacija krvi u lijecenju virlanih bolesti i imunoloških deficijencija. Hipoteza.'' (autor: V. Bocci). U posljednje tri dekade u Europi su primjenjene glavne ozonske autokemoterapije, u nekontroliranim testiranjima provedenim nad pacijentima oboljelim od raznih bolesti, a narocito kronicnih virusnih bolesti i neoplazmi. Cini se da je tretman u stanju aktivirati domacinov imunološki sustav poticanjem proizvodnje imunoaktivnih citokina, te je sada moguce racionalizirati proceduru, poboljšati metode i procijeniti ishod... Kada se to provede, uslijed jednostavnosti procedure i mogucnosti široke medicinske primjene autokemoterapija bi mogla postati vrlo vrijedna, posebice u nerazvijenim zemljama. (-iz Medline) Listopad 1992. Pol-Tyg-Lek (1992 Lip., 19-26; 47(42-43): 964-6) – poljski medicinski casopis. ''Klinicka procjena rezultata lijecenja pacijenata oboljelih od arteroskleroticne ishemije donjih ekstremiteta intraarterijarnim injekcijama ozona''. Sedam poljskih istraživaca dalo je 10 injekcija ozona u femoralne arterije 50-toro pacijenata s arteroskleroticnom ishemijom donjih ekstremiteta i 49 pacijenata s dijabetesom. ''Lijecenje je rezultiralo znatnim poboljšanjem u obje grupe... lijecenje ozonom je i ucinkovito i sigurno.'' (-iz Medline) Prosinac 1992. Casopis za njegu pacijenata oboljelih od AIDS-a u svesku 6, broju 6 objavljuje clanak ''Tocka gledišta: Slucaj za terapiju ozonom'' Eda McCabea. To je bilo ponovno izdanje njegova svjedocenja pred NIH-ovim Uredom za nekonvencionalnu medicinu. ''Razgovarao sam sa 6 doktora medicine is SAD-a, koji su neovisno jedan o drugome, kolektivno prijavili više od 300 pacijenata koje su doveli u HIV-negativno stanje (s potvrdenim Western Blot, ELISA, i PCR), ukljucivši potpuno uklanjanje bilo kakvih faktora sekundarnih bolesti kao što su npr. gubitak energije, gubitak težine, dijareja, itd.'' Veljaca 1993. Dr. Simi Khanna MBBS;DHOM objavljuje ''Konacno - lijecenje ozonomkisikom''. (njen ured se nalazi u predgradu Londona, Engleska). Ona navodi 31 uobicajenu bolest koja se rutinski tretira ozonom. ''Carobnu terapiju ozonom-kisikom'' (njene rijeci) otkrila je nakon što ju je osobno dovela sa ruba smrti – cetiri i pol mjeseca groznice, besanice, svrbežnih osipa, nateklih i bolnih zglobova, rapidnog opadanja težine, nakon što ništa drugo nije djelovalo (dvije bolnice i 112 raznih medicinskih pretraga). Travanj 1993. Casopis kanadskog medicinskog društva – Novosti znanstvene medicine (Can Med Assoc J 1993; 148(7) pg 1155) objavljuje clanak ''Jesu li bezbrižne transfuzije zaista samo za dašak ozona daleko?'' Alberta C. Baggsa, , BSc. ''Znanstvenici u Americi i Kanadi

101

http://argentumcompendium.org/

istražuju korištenje ozona za uništavanje HIV virusa, hepatitisa i virusa herpesa te drugih infekcijskih agensa u krvi koja se koristi za transfuziju. Studije su podržali i medicinski krugovi NATO pakta zbog straha da su viralne pandemije ugrozile mogucnost svjetskih banaka krvi da udovolje hitnim i velikim vojnim potrebama.'' ''...U pismu upucenom NATOovom odboru za krv , glavni kirurg Kanadskih oružanih postrojbi izvješcuje o kanadskim nalazima koji govore kako 3-minutna ozonizacija seruma zaraženog milijunom HIV-1 cestica u jednom mililitru postiže gotovo 100%-tnu deaktivaciju virusa. Takoder, saznalo se da procedura uništava i neke druge viruse s lipidnim ovojnicama, ukljucivši majmunski imunodeficijencijski virus i razne tegobe koje su interesantne veterinarima.'' Izvješce u casopisu opisuje rad tvrtki Mueller Medical i Medizone International. Svibanj 1993. Americki casopis za kirurgiju (59(5): 297-303). ''Irigacija trbušne šupljine u tretiranju eksperimentalno inducuranog mikrobnog peritonitisa: ucinkovitost ozonizirane otopine soli u vodi''. Devetoro istraživaca implantiralo je gel kapsule fekalnog razmaza u peritonalne šupljine štakora. ''Ozonizirana otopina soli u vodi statisticki se pokazala kao ucinkovito irigacijsko sredstvo kod redukcije stvaranja apscesa u preživjelih.'' Svibanj 1993. H. D. Wolfsteadter, MD iz Berlina objavljuje tekst ''Terapija ozonom'' pod sponzorstvom Medunarodnog društva za AIDS- Prirodna alternativna tradiconalna komplementarna medicina (NATC i IAS). ''...nedavni rezultati istraživanja virusa, posebice rezultati in-vitro pokusa na retro-virusima i aktivirajuci ucinci na imunološki sustav u skoroj ce buducnosti uciniti terapiju ozonom zanimljivom temom suvremenog istraživanja. U prepoznavanju hitne potrebe za klinickim pojašnjenjem ucinkovitosti lijecenja ozonom zasnovane na tvrdnjama i indikacijama ne postoje podijeljena mišljenja.'' 02. 05. 1993. Glavni naslov: Kanadani proveli testiranje na majmunima - Medizonova tehnologija dekontaminacije krvi pokazala se uspješnom. Još uvijek sporo napredujuci, Mediozone objavljuje uspješna testiranja na majmunima. To je bio jedan od uvjeta koji su bili postavljeni prošlog Kolovoza kada su se McCabe/Bedell/Latino i drugi sastali s Dr. Faucijem u NIH-u. Dr. Fauci je rekao: ''Zašto ne provedete jednostavno testiranje na majmunima?'' Medizone je tako i ucinio, pa sada objavljuju uspješno završene prve dvije faze kanadskog istraživackog projekta nadgledanog od znanstvenika-zastupnika Kanadskog Crvenog križa, Ministarstva obrane i agronomije, Veterinarskog medicinskog sveucilišta Cornell i tvrtke Medizone Canada Ltd. U dvije grupe majmuna uvedena je plazma inficirana visoko virulentnim razmazima SIV-a (majmunski ekvivalent HIV-a). Prva grupa uginula je unutar 12 dana. Inficirana plazma druge grupe prvo je infuzijski tretirana ozonom. Druga grupa uopce nije pokazivala znakove infekcije. Dr. Latino, predsjednik tvrtke Medizone je izjavio: ''Ovi preliminarni rezultati pokusa ukazuju na sposobnost Medizonovih patentiranih znanstvenih i tehnoloških procesa da deaktiviraju odredene virusne kontaminante u krvi, ukljucivši i virus HIV-a. Zajedno s gore navedenim testiranjem majmuna, tvrtka Medizone je do sada FDA-u poslala slijedece podatke: 1. Studija na zecevima na Farmakološkom sveucilištu (Long Island) pokazuje da se u koncentracijama i do 10 puta vecim od doze predložene za covjeka ne javlja toksicnost.

102

http://argentumcompendium.org/

2. Studija na mackama na Veterinarskom sveucilišnom fakultetu Cornell ne pokazuje toksicne efekte. 3. Studija deaktivacije HIV-a u Casopisu za hematologiju pokazuje stopostotnu deaktivaciju. 4. Medicinska škola Mount Sinai (New York) otkriva da su hemodijaliticke i koagulacijske promjene debelo unutar standarda za reinfuziju pakirane ljudske krvi. FDA i dalje ne želi odobriti testiranje na ljudima, niti priznati da postoji ikakav znanstveni dokaz ucinkovitosti ozona. Kolovoz – rujan 1993. Medunarodna udruga za ozon održava 11. svjetski kongres i izložbu o ozonu (29. 08 – 03. 09. 1993) u San Franciscu. Razgledavalo se 9 postrojenja za tretiranje vode ozonom. detaljno su se pregledaval štandovi proizvodaca industrijskog ozona i dodatno je održan dvodnevni sastanak o ozonu kojem su prisustvovali doktori suucesnici iz cijelog svijeta. Komentar: O3OHATOP - to je ruska rijec za ozon. Sastanak nam je jasno prikazao da cak i Rusija ima više slobode u zdravstvu od SAD-a. Dr. Claudia Koscherkova, procelnica Odjela za razvoj i istraživanja na Nisnerokinov medicinskom institutu trenutacno ozonom lijeci 39 arteroskleroticnih pacijenata. Ona, C.N. Kontorschikova M.D. (procelnica Centra za istraživanja), posebice Sergi P. Peretyagin M.D. (rukovodioc Centra za istraživanja - otac suvremene primjene ozona u Rusiji) i drugi primjenjuju medicinski ozon na bebama, životinjama, odraslima, pa cak i za lijecenje rana nastalih vatrenim oružjem! Imaju cetiri glavna centra za lijecenje ozonom u svojim glavnim gradovima: Nezhni Novgorod, Ivanovo, Kirov, i Smolenskj, i ostale centre u Baltickim zemljama. Takoder, koriste inhalacijsku terapiju ozonom - koncentracija 1-4 mcg/ml ozona vlaži se ultrazvukom i inhalira, i razvijaju tehniku recilkuratorne izvantjelesne ozonizacije ljudske krvi u trajanju do sat i pol, pri niskim koncentracijama od 1.5 do 2 mg/ml. Preko 120 ruskih doktora medicine je tokom proteklih 6 godina lijecilo tisuce ljudi ozonom! Zbog nasilne pohlepe americkih kompanija za proizvodnju ljekova koje utjecu na sve nivoe društva kako bi onemogucili korištenje ozona, sve druge zemlje nas prikazuju inferiornima! Ruski doktori koje sam upoznao na IOA konferenciji bili su dovoljno ljubazni, pa su mi posudili kopiju svog videozapisa. Napravio sam dobru kopiju tog materijala – dvadestminutni video koji objašnjava medicinski ozon (na engleskom). Ima puno inovativnih tehnika, a sada možete naruciti i svoju kopiju preko "The Family News." Na istoj konferenciji IOA je održala razgledavanje lokalnih postrojenja za tretiranje vode ozonom i trodnevnu prezentaciju dokumenata o postrojenjima za procišcavanje gradske pitke vode, najnovijim industrijskim metodama stvaranja ozona, postrojenjima za tretiranje otpadnih voda, ozonu koji se koristi u industriji papira za hladenje i proizvodnju, ozonu u bazenima i gradskim akvarijima, tretiranju podzemnih voda i biološkim efektima ozona. Konferencija je završila dvodnevnim medicinskim prezentacijama kompletiranih i aktualnih medicinskih studija ozona – od kojih se vecina provodila van SAD-a (zbog politickih pritisaka

103

http://argentumcompendium.org/

u Americi). Slijedi sažetak tema koje pokazuju uspjehe lijecnika koji su provodili terapije medicinskim ozonom. Dr. John Greenburg, sa Škole za medicinsko osoblje Sveucilišta u Heidelbergu, radeci zajedno s Horstom Kiefom, predstavlja rezultate svog rada na mikroskopskom istraživanju krvi nakon izlaganja ozonu (5 cm 3 krvi, 15 cm 3 ozona), utvrdivši da je ozon siguran ako se koristi unutar prihvacenih parametara, koncentracijom uglavnom manjom od 80 mcg/m. Dr. Michael Carpendale (San Francisco, CA VA Hospital) dobio je priznanje za svoj istraživacki rad i za pomoc oko organizacije tadašnjeg sastanka. U svom govoru ''Ozon, Hiv i AIDS'' navodi: ''Ozon deaktivira HIV u kolicinama koje nisu toksicne za krvne stanice; u salinu 0.4 ug/ml; u serumu 4.0 ug/ml; u krvi 50 ug/ml. Ozon je nevjerojatno siguran lijek,... povecava kisik medu stanicama, povecava vazo-dilataciju i perfuziju... povecava propusnost stanicnih membrana...najbolji je marker za T4 stanice.'' I, '' Va bolnica na Floridi lijecila je doticnog pacijenta ozonom rektalno, njegova majka tvrdi da mu je izlijecena cryptosporidium dijareja.'' Doctor Frank Shallenberger izvjestio je o primjeni IV ozonske terapije, putem infuzijskih pumpi koje su imale protok od 100 cm 3 /h. Predlaže ponovna 10 cm 3 punjenja medicinskih šprica umjesto jedne velike, tako da koncentracija ozona unutar šprice vremenom ne pocne opadati. Naveo je da tjelesna antioksidativna reakcija zapocinje unutar 5 od 6 dana. Doctor Wong (University of Havana, procelnik odjela za terapiju ozonom u njihovom medicinskom istracivackom centru) koristi ozon za lijecenje artritisa, kardiopatije, endoflebitisa, itd. Dr. Bernie Kershbaum (Philadelphia, PA) izabran je za procelnika organizacije IOA Pan American Medical Group. Slijedeci IOA kongres održati ce se 12. 05. 1995 u Francuskoj. U potrazi su za novom dokumentacijom. Podpredsjednik Njemackog društva za ozon, Dr. Hartmut Baltin izvješcuje o lijecenju pacijenata oboljelih od AIDS-a u studiji u njegovoj vaskularnoj klinici. Talijani koriste veterinarsku tehniku infuzije 15 mcg/ml ozona u 2 litre konjske krvi, i reinfuzije u konja. O testiranjima ozona na IOA konferenciji takoder izvještavali: Okluzivna arterijska bolest donjih udova - O. Rokitansky, J. Washuttl and L. Groger - Austrija Okluzivna arterijska bolest donjih udova - R. Mattassi - Italija Imunološko pracenje - H Baltin - Njemacka Arteroskleroza - N. Zhulina, C. Kontorschikova i N. Morozova - Rusija Kardiopatologija - F. Hernandez i drugi - Kuba

104

http://argentumcompendium.org/

Hipoksicna stanja - S. Peretyagin - Rusija Hiopksicna oštecenja - C. Kontorschikova - Rusija Myocardium fractals - A. Gavrilushkin, S. Peretyagin i O. Birjukova - Rusija Chelation - M. Foster - SAD. Multiformna patologija - G. Glady - Francuska Dermatologija - S. L. Krivatkin - Rusija Stafilokok - T. Shimoyama i drugi - Japan Sickle Cell Anemia - M. Gomez i drugi - Kuba Autovakcinacija nastala ozonom - J. Greenberg - Njemacka Reumatske bolesti - Z. Fahmy - Njemacka Katostrofne ozljede u djece - S. N. Gorbunov i drugi. - Rusija Studija rektalne insuflacije štakora - S. Mendez i drugi - Kuba Genetika - E. Prieto i drugi – Kuba Anaesthetized horses - P. Scrollavezza et. al. - Italy Disfunkcija ocnog živca - R. Santiesteban i drugi - Kuba Cerebrovaskularna nezgoda - E. Devesa - Kuba Senilna dementija - M.M. Rodriguez i drugi - Kuba Maligna bolest - H. Kief - Njemacka Rak dojke - R. Dallaglio i drugi - Italija Neurodermatitis - H. Kief - Njemacka Probavni sustav - M. Noa - Kuba laboratorijske životinje ocišcene od mikroba - J.M. Mirabal i drugi - Kuba Citirajuci Seigfrieda Rillinga, predsjednika Njemackog medicinskog društva za ozon (navodi iz njegovog govora o povijesti ozona korištenog u Njemackoj): ''...Ozon samo služi covjecanstvu''. Komentar: I uza sve to, jedan FDA službenik rekao je clanu kongresa da ne postoji dokaz medicinskih primjena ozona. Americki doktori bi trebali biti zastupljeni u vecini na gore

105

http://argentumcompendium.org/

navedenoj listi, umjesto toga oni su primorani skrivati svoj rad po podrumima i stražnjim sobama. 02. 09. 1993. Svjetska premijera polusatnog kanadskog videozapisa ''Ozon i politika medicine'' na IOA sastanku (autori: Geoff Rogers i Riener Diedrau). Nakon toga video je prikazan u L.A.-u, New Yorku-u, Salt Lake City-ju i drugim zdravstvenim sajmovima. Komentar: Kroz njihove vlastite rijeci video demonstrira bahatu neobrazovanost sustava i hrabro uložen trud istraživaca i pionira medicinskog ozona. 08. 09. 1993. Medizone Int'l NYC sa talijanskim ministarstvom zdravstva i talijanskom znanstvenom udrugom za terapiju kisikom-ozonom najavljuje ko-projekt lijecenja AIDS-om i hepatitisom B zaraženih pacijenata sa Medizoneovom tehnologijom dostave tankog filma. Pacijenti ce biti podvrgavani jednosatnom tretmanu svakog drugog dana tokom 12 tjedana testiranja. 25. 09. 1993. Dr. Gerard V. Sunnen, M.D. piše svoj ''Dodatak 'Ozonu u medicini'; moguci mehanizmi viralne deaktivacije ozonom.'' Detaljizira kemijske reakcije putem kojih ozon postiže svoju ucinkovitost. 20. 01. 1994. Medical Tribune - Research News – glavni naslov: ''Mješavina ozona i kisika može deaktivirati HIV ''in vitro. Ovaj clanak (autor: Nathan Horowitz) opisuje nadolazecu Medizonovu fazu 1 klinickih istraživanja na nekoliko lokacija u Italiji. 300 pacijenata zaraženih HIV-om ili hepatitisom B nasumce ce biti raspodijeljeno u dvije grupe – kontrolnu i onu koju se tretira, i biti ce proucavani tokom tri mjeseca doziranja i devet mjeseci kontrole nakon terapije. Tokom 12 tjedana 300 cm 3 krvi biti ce izvadeno, ozonizirano i onda vraceno pacijentu, svaki drugi dan. ''Preliminarni podaci Dr. Latina su vrlo zanimljivi,'' rekao je Mark Cohen, Ph.D., profesor medicine na Državnoj sveucilišnoj školi medicine u Shreveportu, Louisiana. ''Njegove studije pokazuju da ozon zaista može uništiti HIV.'' 25. 03. 1994. Dallas, Texas je lokacija IBOM-ovog (International Bio-Oxidative Medicine Foundation) 5. Godišnjeg sastanka. Telefon 405/691-1452. Doktori medicine iz cijelog svijeta naglasili su svoje radove uspješnog korištenja ozona i/ili vodikovog peroksida i drugih oksidacijskih sredstava u medicini, i prisustvovanja na specijalnim edukativnim radionicama. Medu priloženim dokumentima bili su: ''Spontanost oksidacije u prirodi'' Majid Ali, MD "Ozon u medicini" Frank Shallenberger MD "Vodikov peroksid i slobodni radikali'' Charles H. Farr MD Ph.D. "Kompleksni oksidacijski spojevi'' George Freibott ND "Iskustva u daljnjem lijecenju AIDS-a, raka i kemijske toksicnosti / preosjetljivosti korištenjem biooksidativnih nutricionistickih terapija'' Robert Allen MBBS (Australija) "Uzrok svih bolesti sa holistickog stajališta'' Ed McCabe "Oksidativna terapija i odgovor na problem AIDS-a" Robert Willner MD, Ph.D

106

http://argentumcompendium.org/

"AIDS, imunologija i ozon" Frank Shallenberger, MD "Iskustva s medicinskim ozonom'' Stanley W. Beyrle, N.M.D. "Ozon može deaktivirati HIV reduciranjem p120-CD4 afiniteta vezivanja, lizinizacijom lipidne ovojnice HIV-a i oksidacijom jezgre HIV-a'' Oscar K. M. Hsu (Harvard) Upozorenje ! Travanj 1994. Istraživac intervjuira EPA službenika - (Služba za zaštitu okoliša - telefon 800/241-1754, 800/444-7255, 800/447-6349) zaduženog za podatke o ucinkovitosti i mikrobiološke studije, Zigfridasa Vaituzisa, koji otkriva šokantnu cinjenicu da se do tadašnjeg datuma svi statisticki podaci americke vlade o AIDS-u odnose samo na HIV-1 ! Isto vrijedi i za sva testiranja u bankama krvi. HIV-2, HIV-3 i drugi oblici vjerojatno sve do broja 10 (HIV-0 u Francuskoj) uopce se ne testiraju ili unose u statisticke podatke koje iznosi vlada i koji se iznova ponavljaju u medijima! Dakle, govori nam se o mnogo manjem broju zaraženih AIDS-om nego onom kojeg statisticki podaci otkrivaju, a banke krvi ucestalo daju krv zaraženu drugim oblicima HIV-a ! Kada se dodete testirati na HIV, traži se samo HIV-1! Zaboravite ono što vam sestre u bankama krvi govore i ono u što same vjeruju. Zatražite ih da vam donesu jedan od paketa za ekransko testiranje krvi i da vam procitaju upute tiskane na njemu – upute se odnose samo na HIV-1. Testiranje na ostale tipove HIV-a morate zatražiti vi sami ili vaš doktor ! Od 01. 06. 1994 HIV-2 biti ce priznat, a neke banke krvi vec provode testiranje na HIV-2. Komentar: Kroz veo politicke varke govori nam se da je sve u redu, dok spremljena transfuzijska krv ostaje netestirana i zbog toga nesigurna, a statisticki podaci uvelike su podcjenjeni! Što to politicari smjeraju? Zvuci protuljudski i nehumano, zar ne? Doživite li automobilsku nesrecu, i probudite li se spojeni na vrecicu krvi, nemate li pravo znati je li inficirana HIV-om 2, HIV-om 3 itd.? Ozon propušten u obliku mjehurica kroz svu pohranjenu krv odmah bi rješio taj problem. Morate se upitati: Kontrolira li neka izvanzemaljska sila unutarnje poslove naše vlade? Zasigurno ne zastupaju mene ili bilo kog od mojih prijatelja, niti vas ili važe prijatelje, zar ne? Travanj 1994. Još prije gore navedenih razgovora s CDC-om, njihov kompjuterizirani nacionalni informacijski i edukativni program o AIDS-u / CDC National AIDS Clearinghouse databank) sadržavao je sažetak price u kojoj Ed McCabe svjedoci pred NIH 1992. o ucinkovitosti ozonske trapije. Prica je naknadno tiskana u novinama "Washington Post", u dijelu za zdravlje, 06/23/94, str. 8 (od strane Davida Browna). Tjedan dana nakon navedenih razgovora, sve reference na svjedocenje gospodina McCabea i prica iz Washington Post novina potpuno su nestale iz CDC –ovog racunala. (negdje oko 4/7/1994.). Baza podataka je u privatnom vlasništvu tvtrke Information Inc., Behesda, MD.

107

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful